1

GIJOM MUSO

CENTRAL PARK

Naslov originala Guillaume Musso CENTRAL PARK

Prevela Gorica Todosijevi
Copyright X0 Editions, 2014. Copyright za Crnu Goru,
NOVA KNJIGA 2014.

NOVA KNJIGA
Podgorica 2014
 PRVI DIO
Vezani lisicama

3
 1
Alisa
Vjerujem da u svakom ovjeku postoji neki drugi ovjek.
Nepoznati ovjek, Zavjerenik, Prepredenjak.
STIVEN KING

Najprije silovit i otar nalet vjetra udara u lice.

Blago utanje lia. Udaljeni ubor potoka. Tihi cvrkut ptica. Prvi zraci sunca koji se
naziru kroz veo jo sputenih onih kapaka.
Potom pucketanje granja. Miris vlane zemlje. One na kojoj truli lie. Gusti i moni
zapisi sivog liaja.
Neto dalje, neodreeno i neskladno brujanje, kao u snu.
Alisa efer je s tekoom otvorila oi. Zasljepljivala ju je svjetlost dana koji se tek raa,
jutarnja rosa vlaila joj je odjeu. Oblivena ledenim znojem, cvokotala je. Grlo joj je bilo suvo,
a u ustima je imala snaan ukus pepela. Zglobovi su joj bili umrtvljeni, udovi ukoeni, duh
otupio.
Kad se podigla, shvatila je da lei na jednoj rustinoj klupi od sirovog drveta.
Odjednom je sa zaprepaenjem otkrila da je tijelo mukarca, krupno i robusno,
sklupano uz njen bok i da svom teinom nalijee na nju.
Alisa je vrisnula i srce je naglo poelo ubrzano da joj lupa. U pokuaju da se oslobodi,
sruila se na zemlju, zatim se na isti nain uspravila. Tek tada je primijetila da joj je desna
ruka vezana lisicama za lijevu ruku tog nepoznatog ovjeka. Ustuknula je, ali ovjek je i
dalje ostao nepokretan.
Sranje!
Srce joj je snano udaralo u grudima. Bacila je pogled na sat: brojanik njenog starog
Pateka je bio izgreban, ali mehanizam je i dalje radio i kalendar na njemu je oznaavao:
utorak 8. oktobar, 8 asova.
Zaboga! Ali gdje sam ovo, zapitala se, briui rukavom znoj sa lica.
Pogledala je oko sebe da bi procijenila situaciju. Nalazila se usred pozlaene jesenje
ume, sa svjeim i gustim umskim rastinjem i raznovrsnim biljem. Divlji i tihi proplanak
okruen hrastovima, gustim bunjem i stjenovitim breuljcima. Nigdje nikoga, a s obzirom
na okolnosti, tako je bez sumnje bilo poeljnije.
Alisa je podigla pogled. Svjetlost je bila lijepa, blaga, gotovo nestvarna. Svjetlucavi
zraci su se probijali kroz lie ogromnog plamenog bresta ije je korijenje izbijalo na
povrinu pokrivaa od vlanog lia.
uma u Rambujeu, Fontenblo,Vensenska uma, nagaala je u sebi.
Impresionistika slika kao sa razglednica ija je idilinost bila u suprtonosti sa naglim i
stranim nadrealistikim buenjem pored potpunog neznanca.
Obazrivo se nagnula naprijed da bi bolje razabrala njegovo lice. Bilo je to lice mukarca
izmeu trideset pet i etrdeset godina, s razbaruenom kestenjastom kosom i bradom koja se
pomalja.
Le?
Kleknula je i prislonila mu tri prsta uz vrat, desno od adamove jabuice. Poto je
osjetila puls pritisnuvi mu vratnu arteriju, smirila se. Tip je bio u nesvjesnom stanju, ali nije
bio mrtav. Neko vrijeme ga je posmatrala. Da li ga poznaje? Neka protuva koju je moda
strpala u orku. Prijatelj iz djetinjstva koga ne moe da se sjeti? Ne, njegove crte joj ne

4
govore apsolutno nita.
Alisa je sklonila nekoliko plavih pramenova koji su joj padali preko oiju, a potom je
osmotrila metalne narukvice kojima je bila vezana za tu osobu. Bio je to standardni model s
dvostukom bravom koju koristi veliki broj policijskih slubi ili privatno obezbjeenje irom
svijeta. ak se najvjerovatnije radilo o njenom sopstvenom paru lisica. Alisa je potraila po
depu svojih farmerki u nadi da e u njemu pronai klju.
Nije ga bilo. Meutim, osjetila je pitolj, zavuen u unutranji dep svoje kone jakne.
Mislei da je pronala svoje priruno oruje, s olakanjem je stegla rukohvat pitolja. Ali to
nije bio sig sauer koji koriste policajci iz kriminalistikog odreda. Radilo se o gloku 221 od
polimera za koji nije znala otkud joj. Htjela je da provjeri arer, ali to je bilo teko s jednom
sputanom rukom. Ipak je uspjela u tome izvijajui se i vodei pritom rauna da ne probudi
neznanca. Jedan metak je oigledno nedostajao.
Dok je baratala pitoljem postalo joj je jasno da je rukohvat umrljan osuenom krvlju.
Potpuno je razmaknula jaknu da bi ustanovila da joj se tragovi zgruane krvi nalaze i na oba
kraja koulje.
Jebote! ta sam to uradila?
Alisa je izmasirala kapke svojom slobodnom rukom. Sada joj je nesnosna migrena
pulsirala u sljepoonicama, kao da su joj nevidljive stege pritiskale lobanju. Udahnula je
duboko da bi odagnala strah i pokuala da ponovo sastavi sjeanja.
Prethodne veeri je izala u provod sa tri drugarice na Jelisejska polja. Mnogo je pila,
au za aom po koktel barovima: Munlajt, Le Truazjem Eta, Londonderi... etiri prijateljice
su se rastale oko ponoi. Sama je otila do kola parkiranih u podzemnoj garai na aveniji
Frenklin-Ruzvelt, zatim...
Crna rupa. Neprozirna koprena obavijala je njen um. Mozak joj je vrtio informacije u
prazno. Memorija joj je bila paralizovana, zaleena, blokirana tim posljednjim prizorom.
Hajde, potrudi se, doavola! ta se poslije dogodilo?
Jasno je vidjela sebe kako plaa mjesto na automatu, zatim kako silazi stepenicama na
trei nivo. Previe je pila, to je sigurno. Dola je do svog audija teturajui se, otkljuala vrata,
smjestila se na sjedite i...
Dalje nita.
Uzalud je pokuavala da se koncentrie, neprobojan zid joj je pregraivao pristup
sjeanju. Hadrijanov zid podignut ispred njenih misli, itav Kineski zid naspram uzaludnih
pokuaja.
Progutala je pljuvaku. Odjednom se uspaniila. Ta uma, krv na njenoj koulji, oruje
koje nije njeno... Nije se radilo o obinom mamurluku sutradan. Ako se ne sjea kako je
stigla ovdje, to sigurno znai da su je drogirali. Neki imbecil joj je moda sipao GHB2 u au!
To je bilo vrlo mogue: kao policajka, ovih posljednjih godina bila je suoena sa nekoliko
sluajeva u kojima je koriena droga za silovanje. Sa tom milju negdje u svojoj glavi poela
je da vadi sve iz depova: novanik i policijska legitimacija su joj bili nestali. Vie kod sebe
nije imala ni lina dokumenta, ni novac provoda, niti mobilni telefon.
Nevolja se nadovezala na strah.
Jedna grana je pukla i jato grmua je prhnulo. Nekoliko riih listova se uskovitlalo u
vazduhu i okrznulo Alisino lice. Zakopala je rajsferlus jakne sluei se lijevom rukom i
pridravajui gornji dio odjee bradom. Tada je na dlanu ruke opazila blijedi natpis ispisan
hemijskom olovkom; slijed brojeva pribiljeenih na brzinu, poput akog podsjetnika koji se
polako brie:
2125558900

1 Glok je vrsta poluautomatskog pitolja. - Prim. prev.

2 GHB, gamahidroksibutirat, poznatiji je kao droga za silovanje. Veim konzumiranjem javljaju se glavobolja, povraanje,
fizika nemo, amnezija, stanje kome ili dubokog sna. - Prim. prev.

5
 Kakvi su ovo brojevi? Da li ih je ona zapisala? Mogue, ali nije sigurno..., prosudila je na
osnovu rukopisa.
Nakratko je zatvorila oi, smetena i preplaena.
Nije se predavala. Po svemu sudei, te noi se odigrao straan dogaaj. Ali, ako se ona
vie uopte nije sjeala te epizode, mukarac za koga je bila privezana ubrzo e joj osvjeiti
pamenje. Bar se tome nadala.
Prijatelj ili neprijatelj?
Poto to nije mogla da zna, vratila je arer u glok i napunila poluautomatsko oruje.
Slobodonom rukom je uperila pitolj u pravcu svog pratioca prije nego to ga je grubo
prodrmala.
- Ej! Ej ti! Budi se!
ovjek je teko dolazio svijesti.
- Mrdnite, stari! - pourivala ga je drmajui ga za rame. Trepnuo je i zijevnuo stavivi
ruku preko usta prije nego to se s mukom uspravio. Kad je otvorio oi, ustuknuo je, krajnje
zaprepaen to mu je cijev oruja na nekoliko centimetara od sljepoonice.
Pogledao je Alisu razrogaenih oiju, potom je okretao glavu na sve strane, otkrivajui
unezvijereno umski pejza koji ga je okruivao.
Nakon nekoliko sekundi zaprepaenja, progutao je pljuvaku a zatim otvorio usta da
bi pitao na engleskom:
- Ali ko ste vi, zaboga? ta radimo ovdje?

6
 2
Gabrijel
Svako od nas nosi u sebi nekog nespokojnog stranca.
BRAA GRIM

Neznanac je govorio sa snanim amerikim akcentom, umekavajui skoro u

potpunosti slovo r.
- Gdje smo ovo, doavola? - i dalje je insistirao mrtei se. Alisa je ponovo stegla prste
oko rukohvata pitolja.
- Mislim da bi to vi meni trebalo da kaete! - odgovorila mu je na engleskom,
pribliavajui mu cijev gloka ka sljepoonici.
- Ej, lake malo, vai? - upitao je diui ruke. - I spustite oruje: opasne su te spravice...
Jo uvijek bunovan, pokazao je bradom na ruku zarobljenu elinom narukvicom.
- Zato ste mi stavili ovo? ta sam ovog puta uradio? Tua? Opijanje na javnom
mjestu?
- Nisam vam ja stavila lisice - odgovorila je.
Alisa ga je detaljno osmotrila: nosio je tamne farmerke, patike konvers, plavu
naguvanu koulju i strukirani sako. Ispod svijetlih i lijepih oiju, upalih od umora, imao je
podonjake.
- Nije ba toplo - poalio se uvukavi vrat u ramena. Spustio je pogled ka runom
zglobu da bi vidio koliko je sati, ali njega nije bilo.
- Sranje... Koliko je sati?
- Osam sati ujutru.
Nekako je uspio da izvrne depove i tada se pobunio:
- Pa vi ste mi sve pokupili! Moju lovu, novanik, telefon,..
- Nisam vam nita ukrala - poe da ga uvjerava Alisa. - I mene su opeljeili.
- A imam i prokletu vorugu - ustanovio je trljajui zadnji dio lobanje slobodnom
rukom. - Ni to niste vi, naravno? - poalio se, ali ne oekujui uistinu odgovor.
Pogledao ju je krajikom oka: obuena u uske farmerice, s konom jaknom ispod koje
su virili krajevi koulje umrljane krvlju, Alisa je bila vitka plavua od tridesetak godina, s
ovla zategnutom punom. Lice joj je bilo grubo, ali skladno - visoke jagodice, mali nos,
prozraan ten - a oi su joj, caklei se od bakarnog odraza jesenjeg lia, snano sijale.
Bol ga je prenuo iz posmatranja: osjeaj peenja na unutranjoj strani podlaktice.
- ta je sad opet? - uzdahnula je ona.
- Boli me - namrtio se. - Kao da sam povrijeen...
Gabrijel zbog lisica nije mogao da skine sako ili zavrne rukave na koulji, ali se izvio i
uspio da primijeti neku vrstu zavoja koji mu stee ruku. Svjee postavljeni zavoj koji je
proputao tanak mlaz krvi koji mu se slivao do runog zgloba.
- Dobro, hajde da prekinemo s glupostima, sada! - iznervirao se. - Gdje smo ovo? U
Viklou?
Mlada ena je zavrtjela glavom.
- Viklou? Gdje je to?
- uma na jugu - uzdahnuo je.
- Na jugu ega? - upitala je.
- Vi se to zafrkavate sa mnom? Juno od Dablina!
- Pogledala ga je iskolaivi oi.

7
 - Stvarno mislite da smo u Irskoj?
- Uzdahnuo je.
- A gdje bismo inae mogli da budemo?
- Pa u Francuskoj, pretpostavljam. Blizu Pariza. Rekla bih da smo u umi u Rambujeu
ili...
- Prestanite da priate gluposti! - presjekao ju je. - I ko ste vi, uostalom?
- enska s pitoljem, dakle ja postavljam pitanja. - Izazivaki ju je pogledao, ali je
shvatio da ne dri situaciju u aci. Zautao je.
- Zovem se Alisa efer, policijski kapetan kriminalistike brigade Pariza. Provela sam
vee sa prijateljicama na Jelisejskim poljima. Ne znam gdje smo niti kako smo se nali ovdje,
vezani lisicama jedno za drugo. I pojma nemam ko ste vi. Sad ste vi na redu.
Poslije nekoliko sekundi oklijevanja, neznanac je odluio da otkrije svoj identitet.
- Ja sam Amerikanac. Zovem se Gabrijel Kejn i dez pijanista sam. ivim u Los
Anelesu, ali sam esto na putu zbog koncerata.
- ta je posljednje ega se sjeate? pourila je ona. Gabrijel je nabrao obrve i zamurio
da bi se bolje koncentrisao.
- Pa evo... Sino sam svirao sa svojim basistom i saksofonistom u Braun ugaru, dez
klubu u kvartu Tempi Bar, u Dablinu.
U Dablinu... Ovaj tip je aknut!
- Poslije koncerta sam se smjestio u bar i moda sam malo pretjerao sa koktelom Kuba
libre - nastavio je Gabrijel otvorivi oi.
- A onda?
- Onda...
Lice mu se namrekalo i ugrizao se za usnu. Oigledno mu je bilo podjednako teko
kao i njoj da se sjeti svog zavretka veeri.
- Sluajte, ne znam vie. ini mi se da sam se zakaio s nekim tipom kome se nije
sviala moja muzika, zatim sam flertovao s nekim ribama, ali sam se toliko bio ubio da bih
uopte mogao da nabacim neku.
- Vrlo otmeno. Vrlo elegantno, zaista.
Odmahnuo je rukom na ovaj prigovor i ustao sa klupe, primoravajui i Alisu da uini
isto. Naglo cimnuvi podlakticu, ona ga je primorala da ponovo sjedne.
- Napustio sam klub oko ponoi - potvrdio je. - Jedva sam stajao na nogama. Pozvao
sam taksi na keju Aston. Poslije nekoliko minuta zaustavilo se jedno vozilo i...
- I ta?
- Ne znam vie - priznao je. - Mora da sam dao adresu svog hotela i sruio se na
sjedite.
- A poslije?
- Nita, kaem vam!
Alisa je spustila oruje i zautala na nekoliko sekundi, koliko joj je vremena trebalo da
svari ove loe vijesti.
Oigledno da ovaj tip nije bio u stanju da joj razjasni njenu situaciju. Naprotiv.
- Jeste li svjesni da je sve to ste mi upravo ispriali jedna obina la? - nastavila je
uzdahnuvi.
- A zato?
- Zato to smo u Francuskoj, pobogu!
Gabrijel je osmotrio umu koja se prostirala oko njih: divlje rastinje, gusto bunje,
stjenovite padine obrasle brljanom, zlatna kupola nainjena od jesenjeg lia. Pogledom je
obuhvatio oguljeno stablo jednog dinovskog bresta na kome je ugledao dvije vjeverice koje
su se utrkivale, penjui se brzim skokovima i prelazei s grane na granu u potrazi za plavim

8
kosom.
- Spreman sam da se opkladim u ta hoete da nismo u Francuskoj - dobacio je
ekajui se po glavi.
- U svakom sluaju, postoji samo jedan nain da to saznamo - ljutnula se Alisa
vraajui pitolj i tjerajui ga da ustane sa klupe.
Napustili su proplanak da bi zali u rastinje koje se sastojalo od gustog ipraja i
veoma lisnatih grmova. Drei se jedno za drugo, preli su brdovito umsko rastinje, slijedili
jedan put uzbrdo, zatim su se spustili niz obronak, pridravajui se za stjenovite izboine.
Trebalo im je dobrih deset minuta da bi uspjeli da se izvuku iz ovog umskog lavirinta,
preskaui uske potoie i grabei brojnim vijugavim stazama. Napokon su izbili na jednu
usku asfaltiranu aleju oivienu drveem koje je tvorilo biljni svod nad njihovim glavama. to
su vie napredovali betoniranom stazom, to su sve prisutniji bili zvui civilizacije.
Poznato brujanje: sve jaa gradska vreva...
S nekim udnim predosjeajem, Alisa je povela Gabrijela prema sunanom snopu u
liu.
Izaavi na istinu, uputili su se ka onome to im je liilo na strmu travnatu obalu neke
vodene povrine.
Tada su ga ugledali.
elini most koji se u irokom luku ljupko pruao preko jednog od rukavaca jezera.
Dugaki most krem boje, ukraen arabeskama i suptilno dekorisan vazama s cvijeem.
Poznati prelaz koji se mogao vidjeti u stotinama filmova.
Most Bou.
Nisu bili u Parizu. Ni u Dablinu.
Bili su u Njujorku.
U Central parku.

9
 3
Zapadni central park
elimo istinu, a u sebi nalazimo samo neizvjesnost.
BLEZ PASKAL

- Za ime Boga! - uzdahnuo je Gabrijel, dok se na Alisinom licu oslikavala

preneraenost.
Mada je bilo teko prihvatiti ovakvu realnost, sada vie nije bilo nikakve sumnje.
Probudili su se u srcu Rembla, najdivljijeg mjesta u Central parku. Prave pravcate ume od
petnaest hektara koja se pruala sjeverno od jezera.
Srca su im udarala kao jedno, gotovo da iskoe iz grudi. Pribliavajui se obali, stigli su
do jedne aleje u kojoj je bilo ivahno, u tipino uzavrelom parku poetkom jutra. Tu su
ljubitelji doginga skladno kohabitirali sa biciklistima, sljedbenicima tai-ija i obinim
etaima koji su doli da izvedu svoje pse. Svijet zvukova tako karakteristian za grad
izgledao je kao da im je iznenada ekspolodirao u uima: brujanje saobraaja, sirene
automobila, vatrogasne i policijske sirene.
- Ovo je suludo - promrmljala je Alisa.
Potpuno uzdrmana, mlada ena je pokuala da razmilja. Morala je da prizna da su
oboje, i ona i Gabrijel, mnogo pili prethodne veeri, do te mjere da su zaboravili ta im se
noas izdeavalo. Ali bilo je nezamislivo da je neko mogao da ih ukrca na avion protiv
njihove volje. esto je dolazila u Njujork na odmor sa Sejmurom, svojim kolegom i najboljim
prijateljem. Znala je da let Pariz-Njujork traje neto vie od osam sati, ali s razlikom u
vremenu, taj razmak je spao na dva sata. Kad bi polazili zajedno, Sejmur bi najee
rezervisao let u 8:30 h s aerodroma arl de Gol koji bi stizao u Njujork u 10:30 h. Takoe je
zapazila da posljednji avion na duge relacije kree iz Pariza neto prije 20 asova. A ona je
prethodne veeri u 20 asova jo uvijek bila u Parizu. Gabrijel i ona su, dakle, doputovali
privatnim letom. Pod pretpostavkom da su je u Parizu stavili u avion u 2 sata ujutru, ona bi
stigla u Njujork u 4 sata po lokalnom vremenu. Dovoljno da se probudi u Central parku u 8
sati. Teoretski, to nije bilo nemogue. U realnosti, bila je druga pria. ak i za privatni avion,
administrativne formalnosti za ulazak u Sjedinjene Drave i dalje su ostale duge i
komplikovane. Nita se nikako nije uklapalo.
- Oups, sorry!
Jedan mladi na rolerima ih je upravo gurnuo. Izvinjavajui se, bacio je zbunjen i
sumnjiav pogled u pravcu lisica.
Alarmni signal se upalio u Alisinoj glavi.
- Ne moemo i dalje da stojimo ovdje ukipljeni i blenemo kao budale - uplaila se ona.
- Za manje od minut imaemo policiju za vratom.
- ta predlaete?
- Uhvatite me za ruku, brzo!
- A?
- Uhvatite me za ruku kao da smo zaljubljeni par i preimo most! - pourila ga je.
Pristao je i krenuli su preko mosta Bou. Vazduh je bio otar i suv. Na istom nebu u
pozadini ocrtavali su se obrisi luksuznih zgrada Zapadnog central parka: dvije kule
bliznakinje San Remo, mitska fasada Dakote, art-deko apartmani Maestika.
- U svakom sluaju, moramo da se prijavimo vlastima - nastavio je Gabrijel hodajui i
dalje.

10
 - Dabome, idite meki na rupu!
Uzvratio je napad:
- Sluajte glas razuma, mala...
- Nazovite me jo jedanput tako i zadaviu vas ovim lisicama! Stezau vam iju dok ne
izdahnete. Mrtav ovjek mnogo manje lupeta, vidjeete.
Ignorisao je prijetnju.
- Poto ste Francuskinja, idite makar po savjet u svoju ambasadu!
- Ne prije nego to shvatim ta se stvarno sino dogodilo.
- Kako god, ne raunajte na mene u izigravanju bjegunca. im izaemo iz parka, idem
pravo u prvu stanicu policije na koju naiemo da ispriam ta nam se deava.
- Jeste li glupi ili to namjerno radite? U sluaju da niste primijetili, imamo lisice na
rukama, deko! Nerazdvojive, neraskidive, povezane silom stvari! Dakle, dokle god ne
naemo naina da polomimo nae lance, vi ete raditi ono to ja radim.
Most Bou je obezbjeivao prijatan prelazak izmeu divljeg rastinja Rembla i briljivo
ureenih vrtova juno od jezera. Stigavi do kraja mosta, krenuli su putem koji je iao du
vodene povrine sve do granitne kupole fontane eri Hila.
Gabrijel je insistirao:
- Zato odbijate da poete sa mnom do policije?
- Zato to poznajem policiju, zamislite.
Dezer se pobunio:
- Ali s kojim pravom me uvlaite u svoju frku?
- Kako to, moju frku? Moda sam u govnima, ali i vi ste sa mnom do gue.
- Ne, jer ja sebi nemam ta da prebacim!
- Ma nemojte? A na osnovu ega moete tako neto da tvrdite? Mislila sam da ste sve
zaboravili iz te vae noi...
Odgovor je izgleda izveo Gabrijela iz ravnotee.
- Znai, nemate povjerenja u mene?
- Apsolutno ne. Vaa pria o baru u Dablinu ne pije vodu, Kejne.
- Kao ni vaa o izlasku na Jelisejska polja! Uz to, vama su ruke skroz krvave. Imate i
pitolj u depu i ...
Presjekla ga je:
- Po ovom pitanju, imate pravo. Ja imam pitolj, znai zavezaete i radiete tano ono
to vam kaem, OK?
Slegnuo je ramenima i duboko i ljutito uzdahnuo.
Progutavi pljuvaku, Alisa je osjetila kao da je neto pee iza grudne kosti, kao da joj
je mlaz kiseline poprskao jednjak. Stres. Umor. Strah.
Kako da se izvue iz ove neprilike?
Pokuala je da sredi svoje misli. U Francuskoj je poetak popodneva. Poto je nisu
vidjeli u kancelariji, tipovi iz njene istrane grupe sigurno su se zabrinuli. Sejmur je sigurno
pokuao da je dobije na mobilni. Njega prvenstveno mora da kontaktira i od njega zatrai
da sprovede istragu. U svojoj glavi je poinjala da pravi listu svega onoga to treba
provjeriti: 1) prikupiti snimke nadzornih kamera sa parkinga Frenklin-Ruzvelt, 2) napraviti
spisak svih privatnih aviona koji su nakon ponoi poletjeli iz Pariza u pravcu Sjedinjenih
Drava, 3) pronai mjesto na kome je ostavljen njen audi, 4) provjeriti da li zaista postoji taj
Gabrijel Kejn kao i osnovanost njegovih iskaza...
Zbog ovih istranih radnji koje je isplanirala, malo se oraspoloila. Ve dugo vremena
je adrenalin koji se u njoj stvarao zahvaljujui poslu, bio njeno glavno gorivo. Istinska droga
koja joj je u prolosti upropastila ivot, ali koja joj je danas davala jedini valjani razlog da
ustane svakog jutra.
Udahnula je punim pluima svje vazduh Central parka.

11
 S osjeajem olakanja poto je policajka u njoj opet uzela stvar u svoje ruke, poela je
da osmiljava istranu metodu: pod njenom komandom Sejmur e voditi istragu u
Francuskoj, dok e ona istraivati na licu mjesta.
I dalje s rukom u ruci, Alisa i Gabrijel su bez oklijevanja stigli do vrta u obliku trougla
kojim se izlazilo iz parka sa zapadne strane. Policajka je kriom bacala poglede u pravcu
muziara. Apsolutno je morala da sazna ko je zaista taj ovjek. Da li mu je ona lino stavila
lisice? Ukoliko je tako, iz kog razloga?
Sad je i on nju pogledao razmetljivo.
- Dobro, ta onda predlaete?
Odgovorila mu je pitanjem:
- Da li imate poznanike u ovom gradu?
- Da, ak imam jednog odlinog prijatelja, saksofonistu Kenija Foresta, ali loe se
poklopilo: on je trenutno na turneji u Tokiju.
Sada je drugaije formulisala pitanje:
- Znai ne znate nijedno mjesto gdje bismo mogli da pronaemo alat da bismo se
otarasili ovih lisica, presvukli ili istuirali?
- Ne - priznao je. - A vi?
- Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim!
- Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim! - stao je da je imitira kao neko dangrizalo. -
Sluajte, ne vidim kako to moemo da izvedemo a da ne odemo u policiju: nemamo love,
nemamo rezervnu garderobu, nemamo ime da dokaemo svoj identitet...
- Prekinite sa alopojkama. Hajde za poetak da naemo neki mobilni telefon, vai?
- Pa rekao sam vam da nemamo ni prebijene pare! Kako mislite da to izvedemo?
- To bar nije komplikovano: samo treba da ga ukrademo.

12
 4
Vezani lisicama
U sreditu svake tekoe krije se mogunost.
ALBERT AJNTAJN

Naputajui javni park, Alisa i Gabrijel su izbili na Zapadni central park, aveniju koja je
ila du parka. Napravili su nekoliko koraka na trotoaru i osjetili da ih je istog trenutka
ponijela gradska bujica: sirene utih taksija koji su svom brzinom jurili ka Midtaunu, povici
prodavaca hotdoga, zvuci pneumatskih builica radnika iz gradskog komunalnog koji su
popravljali kanalizacije.
Nema se vremena za gubljenje.
Alisa je zakiljila da bi bolje odmjerila okruenje. S druge strane avenije uzdizala se
impozantna fasada Dakote u boji pijeska, zgrade pred kojom je prije trideset tri godine
ubijen Don Lenon. Zgrada je bila u neskladu s okruenjem: sa svojim malim kulama,
zabatima, prozoriima i malim balkonima, ocrtavala je gotiku siluetu na nebu Menhetna.
Srednji vijek u jeku XXI vijeka.
Na trotoaru je jedan ulini preprodava bio smjestio svoju opremu i prodavao
turistima majice i natpise s likovima bivih lanova Bitlsa. Mlada ena je primijetila jednu
grupu adolescenata na desetak metara ispred nje: bune pance koji su se slikali pred
zgradom. I nakon trideset godina mit je i dalje funkcionisao...
Poslije nekoliko sekundi posmatranja, ona je primijetila svoju metu i razradila
detaljni plan napada. Pokretom brade je Gabrijelu oznaila grupu.
- Vidite onog mladog momka koji razgovara telefonom?
On se poeao po potiljku.
- Kojeg? Polovina njih ima mobilni prislonjen na uvo.
- Mali debeljko s naoarima i pa frizurom u dresu Barse.
- Ne mislim da je mnogo hrabro da napadnemo dijete...
Alisa je prasnula:
- Ne izgledate mi ba kao da ste svjesni u kolikom smo sranju, Kejn! Ovaj tip ima bar
esnaest godina i nije rije o tome da ga napadnemo, ve samo da pozajmimo njegov telefon.
- Crkavam od gladi - poalio se. - Zar ne bi bilo bolje da maznemo jedan hotdog?
Prostrijelila ga je pogledom.
- Prestanite da se pravite pametni i sluajte me dobro. Hodaete priljubljeni uz mene.
Kad stignemo do njega, gurnuete me ka njemu, im budem zgrabila telefon, smjesta
kidamo.
Gabrijel se sloio klimanjem glave.
- Izgleda lako.
- Lako? Vidjeete kako je lako trati s lisicama...
Dogaaji su se dalje odigrali kao to je Alisa predvidjela: iskoristila je iznenaenost
adolescenta da bi se dokopala njegovog telefona.
- Trite sada! - dobacila je Gabrijelu.
WALK: treperilo je zeleno svjetlo za pjeake. Iskoristili su to da bi preli aveniju i
zamakli u prvu poprenu ulicu. Tranje s lisicama se pokazalo gorim od onoga ega se Alisa
pribojavala. Pored tekoe da usaglase ritam tranja, bila je tu i razlika u njihovoj visini i
bolovi od elinih narukvica koje su im se, pri svakom zaletu, usijecale u kou na
zglobovima ruku.
- Jure nas! - povikao je Gabrijel bacivi pogled unazad. Alisa se i sama okrenula i

13
primijetila grupu panskih adolescenata kako su se dali u potjeru za njima.
Nema anse...
Jednim pokretom glave sporazumjeli su se da ubrzaju jo vie. 71. ulica je bila velika
ali mirna, tipina za Aper Vest Sajd, oiviena elegantnim brownstones-ima3 od crvenog
pjeanika. Nije bilo nijednog turiste, trotoari su u njoj bili iroki, to je paru omoguilo da
brzo protre kroz stambeni blok koji je razdvajao dvije avenije. I dalje za njihovim petama,
adolescenti su ih sve vie pritiskali, viui za njima ne bi li uzbunili prolaznike i naveli ih da
im se pridrue u hajci.
Avenija Kolambas.
Ponovo guva: radnje su otvarale svoje izloge, kafii se punili, studenti izlazili iz
susjedne stanice metroa.
- Lijevo! - povikao je Gabrijel naglo skrenuvi.
Promjena pravca je iznenadila Alisu. Bilo joj je teko da odri ravnoteu i vrisnula je
osjetivi kako joj se eljusti lisica zarivaju u kou.
Sili su niz aveniju prema jugu, odgurkujui pjeake, obarajui nekoliko stalkova,
umalo pregazivi i jednog jorkirskog patuljastog naucera.
Previe svijeta.
Osjeaj vrtoglavice. Nesvjestica. Probadanje koje razdire bokove. Da bi izbjegli gomilu,
pokuali su da preu nekoliko metara na kolovoz.
Loa zamisao...
Umalo da ih jedan taksista udari. Nagazivi na konicu, voza je dugo drao sirenu i
uputio im sijaset psovki. Pokuavi da se ponovo popne na plonik, Alisa se saplela na ivicu
trotoara.
Ponovo joj je narukvica lisica zasjekla zglob. Zanijela se i tresnula na zemlju,
povukavi prilikom pada i Gabrijela sa sobom i ispustivi mobilni telefon oko koga su se
toliko namuili.
Sranje!
Brzim pokretom, Gabrijel je epao mobilni.
Dii se!
Ustali su i ponovo bacili pogled na svoje progonitelje. Mada se grupa bila rasula, dva
adolescenta su im i dalje bila za petama, uestvujui u jurnjavi po Menhetnu odakle su se
nadali da e izai kao pobjednici i neizostavno zadiviti drugarice po povratku.
- Ove bitange brzo tre! - bjesnio je Gabrijel. - Isuvie sam ja star za ove budalatine!
- Potrudi se jo samo malo! - zatraila je Alisa primoravi ga da nastavi s trkom.
Svaki novi korak bio je muenje, ali oni su grabili dalje. S rukom u ruci. Deset metara,
pedeset metara, sto metara. Isprekidani prizori iskakali su im pred oima: ahte koje se pue
i ija se para uzdie ka nebu, eline stube koje idu du fasada od opeke, djeje grimase kroz
stakla kolskih autobusa. I uvijek to smjenjivanje zgrada od stakla i betona, to izobilje firmi i
reklamnih panoa.
67. ulica, 66. ulica.
Runi zglobovi su im bili krvavi, jedva su dolazili do daha od tranja, ali su i dalje hitro
grabili. Noeni adrenalinom i za razliku od klinaca koji su im bili za petama, uspjeli su da
smognu snage. Stupali su sigurnije, trali su gipkije. Stigli su do mjesta na kome Brodvej
sijee Kolambas. Avenija se tada preobraavala u dinovsku raskrsnicu, stecite tri glavne
ulice s etiri kolosijeka. Jedan pogled je bio dovoljan da se razumiju.
- Sad!
Rizikujui u potpunosti, naglo su preli raskrsnicu po dijagonali, uz slono kripanje
guma i sviranje sirena.

3 Brownstones, kue ili zgrade u nizu s fasadama od braon ili crvenog pjeanika. - Prim. prev.

14
 Izmeu 65. i 62. itav zapadni dio Brodveja bio je zauzet kulturnim kompleksom
Linkoln centra, izgraenog oko Metropoliten opere. Alisa je podigla pogled da bi se
orjentisala. Visoka nekoliko spratova, jedna dinovska laa od stakla i eline mree imala je
istureni iljati pramac sve do sredine avenije.
Prepoznala je hol kole Dulijard ispred koje je ve bila prola sa Sejmurom. Iza
prozirne fasade, mogli su se primijetiti plesni koraci balerina kao i unutranjost studija u
kojima su vjebali muziari.
- Podzemni parking opere! - dobacila je ona pokazujui na betonsku rampu koja je
ponirala u zemlju.
Gabrijel je pristao. Provukli su se u unutranjost od betona izbjegavajui vozila koja su
se pela ka izlazu. Stigavi na prvi podzemni nivo, upotrijebili su posljednju snagu da bi
preli parkiralite svom duinom i krenuli jednim od izlaznih stepenita koja izlaze tri bloka
dalje, u malu enklavu Demra parka.
Kad su se konano nali napolju, sa olakanjem su ustanovili da su njihovi progonitelji
nestali.

Naslonjeni na bedem koji je opkoljavao esplanadu, Alisa i Gabrijel nisu mogli da dou
do daha. Oboje su bili u goloj vodi i oduzeti od bolova.
- Dodajte mi telefon - grcala je ona.
- Doavola, ja... ja sam ga izgubio! - povikao je stavivi ruku u dep.
- Ne mogu da vjerujem, vi...
- alim se - utjeio ju je pruajui joj smartfon.
Alisa ga je pogledala kao da bi ga najradije ubila i spremala se da ga estoko izgrdi kad
je najednom osjetila metalni ukus u ustima. Uhvatila ju je vrtoglavica. Osjetila je kako joj se
od munine podie eludac i ona se nagnula preko jedne ardinjere da bi ispovraala u.
- Treba da popijete vode.
- Treba neto da pojedem.
- Lijepo sam vam rekao da maznemo jedan hotdog!
Oprezno su krenuli dalje ka javnoj fontani da bi utolili e. U Demra parku,
omeenom Njujork Siti Balejom i staklenim lukovima ogromne Metropoliten opere, bilo je
dovoljno guve da bi iko na njih obraao panju. Na platou ispred, radnici su bili uposleni
montiranjem atora i podijuma zbog defilea koji treba da se odri.
Poslije nekoliko gutljaja vode, Alisa je epala telefon, provjerila da nije sluajno
zatien ifrom i ukucala Sejmurov broj mobilnog.
ekajui da se uspostavi veza, stavila je telefon u udubljenje na ramenu i stala da
masira potiljak. Srce joj je i dalje jako udaralo u grudima.
Odgovori, Sejmure...
Sejmur Lombar je bio zamjenik u istranoj grupi kojom je rukovodila Alisa. Sainjena
od pet drugih policajaca, grupa efer je dijelila etiri male kancelarije na treem spratu u
broju 36, Ke dez Orfevr.
Alisa je pogledala na sat da bi uzela u obzir vremenski razmak. U Parizu je sada bilo
14:20h.
Policajac je odgovorio nakon to je tri puta zvonilo, ali je zbog graje u njegovoj
pozadini razgovor bio otean. Ako Sejmur nije na terenu, sigurno je jo uvijek na doruku.
- Sejmure?
- Alisa? Pa gdje si ti, zaboga? Ostavio sam ti nekoliko poruka.
- Na Menhetnu.
- Ti... ti se to zeza sa mnom?
- Mora da mi pomogne, Sejmure.
- Mnogo te loe ujem.

15
 Isto je vailo i za nju. Prijem je bio lo. Isprekidan. Glas njenog zamjenika joj je dopirao
nekako izvitopereno, gotovo s metalnim zvukom.
- Gdje si ti, Sejmure?
- U Kavo di Paleu, na trgu Dofin. Sluaj, vraam se u kancelariju i zovem te opet za pet
minuta, OK?
- Vai. Je l' ti se prikazao broj?
- Da.
- Super. I pouri. Imam posla za tebe.
Frustrirana, Alisa je zavrila razgovor i pruila mobilni dez muziaru.
- Ako hoete nekoga da pozovete, uinite to sada. Dajem vam pet minuta. Ajde brzo.
Gabrijel ju je udno pogledao. Uprkos hitnoj i opasnoj situaciji, on nije mogao da izdri
a da se ne nasmije.
- Je l' uvijek priate s ljudima tim autoritativnim tonom?
- Nemojte da me gnjavite - obrecnula se na njega. - Hoete li ovaj telefon ili ne?
Gabrijel je dohvatio ureaj i razmislio nekoliko sekundi.
- Pozvau svog prijatelja Kenija Foresta.
- Saksofonistu? Rekli ste da je u Tokiju.
- Uz malo sree, vjerovatno je ostavio kljueve od stana susjedu ili kuepaziteljki.
Znate li koliko je sada sati u Japanu? - upitao je ukucavajui broj.
Alisa je izraunala na prste.
- Rekla bih da je 10 sati uvee.
- Majku mu, mora da je usred koncerta.
U stvari, Gabrijel je naletio na sekretaricu i ostavio poruku u kojoj objanjava da je u
Njujorku i obeava da e pozvati kasnije.
Vratio je Alisi telefon. Ona je pogledala na sat uzdahnuvi.
Pouri malo, Sejmure!- molila je stiskajui smartfon meu prstima. Bila je odluna da
ponovo pozove svog zamjenika kada je spazila niz cifara ispisanih hemijskom olovkom na
dlanu svoje ruke. Zbog znojenja su poeli polako da se briu.
- Da li imate ideju ta ovo moe da bude? - upitala je otvorivi dlan pred Gabrijelovim
oima.
2125558900
- Otkrila sam ove cifre jutros kad sam se probudila. Meutim, ne sjeam se da sam ih
ispisala.
- Vjerovatno je telefonski broj, zar ne? Dajte mi da vidim. Znam! - uzviknuo je Gabrijel.
- 212 je pozivni za Menhetn. Recite mi, jeste li sigurni da ste policajka?
Kako sam to mogla da previdim?
Ignorisala je njegovo zadirkivanje i pozvala broj u letu. Javili su joj se im je prvi put
zazvonilo.
- Hotel Grini, dobar dan. Kendis vam stoji na usluzi. Kako mogu da vam pomognem?
Hotel?
Alisa je razmiljala iz petnih ila. Otkud ova adresa? Moda je u njemu bila nakratko
odsjela? Nije imalo nikakvog smisla, ali vrijedilo je pokuati.
- Mogu li dobiti sobu gospoice Alise efer, molim vas?
S druge strane veze recepcionarka je zautala a zatim odgovorila:
- Mislim da nemamo nijednog gosta s takvim imenom, gospoo.
Alisa je insistirala:
- Mislite ili ste sigurni?
- Sasvim sigurna, gospoo. ao mi je.
Alisa nije ak imala vremena ni da zavri razgovor kad se na ekranu ukazao Sejmurov
broj kao poziv na ekanju. Odgovorila je svom zamjeniku i ne potrudivi se da se zahvali

16
svojoj sagovornici.
- Jesi li u kancelariji, Sejmure?
- Stiem - odgovorio joj je zadihanim glasom. - Ta pria o Njujorku, reci mi da je ala.
- Nije, na alost. Imam malo vremena i mora da mi pomogne kako zna i umije.
Za manje od tri minuta, ona mu je ispriala o svemu onome to joj se dogodilo
prethodne veeri: o izlasku sa drugaricama u barove na Jelisejskim poljima, kako je izgubila
sjeanje otkako je dola na parking, o njenom buenju u Central parku, o tome kako je
vezana lisicama za potpunog neznanca i najzad o krai mobilnog telefona da bi ga pozvala.
- Ne, neto muti. ta to izvodi, Alisa? Ovdje imamo puno posla. Sudija hoe da te
vidi: odbio je nae zahtjeve za sasluanja povodom sluaja Sikar. to se tie Tajandijeove,
ona...
- Sluaj me, zaboga! - urlala je.
Oi su joj bile pune suza i bila je na ivici nerava. ak i s drage strane Atlantika, njen
zamjenik mora da je osjetio slabost u njenom glasu.
- Nije ala, jebote! U opasnosti sam i mogu da raunam samo na tebe!
- U redu. Smiri se. Zato nee da ode u policiju?
- Zato? Zato to u depu svoje jakne imam pitolj koji nije moj, Sejmure. Zato to mi je
krv po cijeloj koulji. Zato to nemam ni jedan dokument kod sebe i Eto zato! Stipae me u
orku ne pokuavajui da saznaju neto vie.
- Nee ako nema lea - prigovorio je policajac.
- Ni u to nisam ba sigurna. Treba najprije da otkrijem ta mi se desilo. I pronai
naina da se otarasimo ovih lisica!
- ta hoe da uinim?
- Majka ti je Amerikanka. Ima rodbinu ovdje, poznaje ljude.
- Moja majka ivi u Sijetlu, to odlino zna. U Njujorku od rodbine imam samo jednu
staru tetku. Sitnu staricu koja ivi povueno na Aper Ist Sajdu. Nas dvoje smo je zajedno
posjetili prvi put kad smo doli na Menhetn, sjea se? Ona ima devedeset pet godina, ne
vjerujem da ima testeru za metal pri ruci. Nee ti ona pomoi.
- Ko e onda?
- ekaj da razmislim. Moda imam ideju, ali prvo moram da obavim jedan razgovor
prije nego to te uputim na pogrenu adresu.
- OK, pozovi me opet, ali pouri, preklinjem te.
Zavrila je razgovor i stisnula pesnice. Gabrijel ju je pogledao u oi. Po podrhtavanju
tijela svoje partnerke, mogao je da osjeti mjeavinu bijesa i frustracije koji su kiptjeli u njoj.
- Ko je tano taj Sejmur?
- Moj zamjenik u kriminalistikoj brigadi i takoe moj najbolji prijatelj.
- Jeste li sigurni da u njega moemo imati povjerenja?
- Apsolutno.
- Ne razumijem najbolje francuski, ali nisam osjetio da mu se pretjerano uri da vam
pomogne...
Nije mu odgovorila. On je nastavio.:
- A hotel, nita niste saznali?
- Ne, kao to ste mogli da ujete, poto prislukujete razgovore.
- Na ovoj razdaljini teko da moe da bude drugaije! Gospoa neka mi oprosti na
indiskreciji s obzirom na okolnosti - branio se on podsmjeljivim tonom. - I kao to ste me
maloas podsjetili, niste samo vi u neprilici!
I bjesno je okrenula glavu da bi izbjegla Kejnov pogled.
- Doavola, prestanite da me tako odmjeravate. Zar nemate jo neki poziv da obavite?
Nekoga da upozorite: enu, djevojku...
- Ne. Jedna djevojka u svakoj luci, to je moj moto. Slobodan sam kao vazduh. Slobodan

17
kao muzike note koje polijeu s mog klavira.
- Jeste: slobodan i sam. Dobro poznajem takve tipove.
- A vi, imate li mua ili deka?
Izbjegla je pitanje okrenuvi glavu, ali on je osjetio da je dirnuo u neto osjetljivo.
- Ne, ozbiljno, Alisa: jeste li udati?
- Nosite se, Kejn.
- Da, razumio sam, vi ste udati - zakljuio je. Poto nije poricala, on se okomio:
- Zato ne pozovete mua?
Ponovo je stegnula pesnice.
- Brak vam je u krizi, zar ne? Nije ni udo s vaim groznim karakterom...
Pogledala ga je kao da joj je zario no u stomak. Potom je zaprepaenje ustupilo
mjesto bijesu.
- Zato to je mrtav, glupane!

Ljut zbog toga to je ispao nespretan, Gabrijel se snudio. Prije nego to je uspio da joj
se izvini, uasno zvonjenje - nevjerovatna mjeavina salse i elektrinog zvuka - zaulo se iz
telefona.
- Da, Sejmure?
- Imam rjeenje za tvoj problem, Alisa. Sjea li se Niki Nikovski?
- Osvjei mi pamenje.
- Kad smo doli u Njujork za posljednji Boi, posjetili smo jedan kolektiv savremenih
umjetnika...
- U jednoj velikoj zgradi blizu keja, je l' to?
- Da, u kvartu Red Huk. Nadugako smo raspravljali s jednom umjetnicom koja je
pravila serigrafije4 na elinom limu i aluminij umu.
- I ti si na kraju kupio od nje dva dijela za tvoju kolekciju - sjetila se ona.
- Da, to je ona, Niki Nikovski. Ostali smo u kontaktu i upravo sam s njom razgovarao
telefonom. Njen atelje se nalazi u jednoj staroj fabrici. Ona ima odgovarajui alat za lisice i
spremna je da ti pomogne.
Alisa je uzdahnla s olakanjem.
Uhvatila se za tu utjenu novost i predstavila svom zamjeniku plan borbe:
- Treba da sprovede istragu sa svoje strane, Sejmure. Za poetak pokupi trake s
nadzornih kamera s podzemnog parkinga na aveniji Frenklin-Ruzvelt. Raspitaj se da bi
saznao da li su mi kola i dalje tamo.
Policajac je ukopao:
- Rekla si mi da su ti pokrali sve stvari, dakle mogu da pokuam da uem u trag tvom
mobilnom kao i kretanjima na tvom bankovnom raunu.
- U redu. I raspitaj se o svim privatnim letovima koji su vjerovatno krenuli iz Pariza za
Sjedinjene Drave tokom noi. Poni sa Le Bureom, zatim proiri listu na sve poslovne
aerodrome u pariskom regionu. Pokuaj takoe da nae informacije o izvjesnom Gabrijelu
Kejnu: amerikom dez pijanisti. Provjeri da li je sino svirao u jednom klubu u Dablinu, u
Braun ugaru.
- Informacije o meni? - pokuao je da je prekine Gabrijel. - Ne, vi ste stvarno drski!
Alisa mu je dala znak da uuti i nastavila je da da je uputstva svom zamjeniku:
- Ispitaj i moje drugarice, nikad se ne zna: Karin Pejet, Maliku Hadad i amiju uaki.
Bili smo zajedno na pravnom fakulteta. Nai e njihovu adresu u kompjuteru u mojoj
kancelariji.
- OK.

4 Serigrafija (sitotampa) je tehnika tampanja. - Prim. prev.

18
 Odjednom se neega sjetila.
- U svakom sluaju pokuaj da vidi moe li da ue u trag jednom pitolju. Glok 22.
Dau ti serijski broj.
Proitala mu je slijed slova i cifara koje su bile ugravirane na oruju.
- Zabiljeio sam. Uiniu sve to mogu da bih ti pomogao, Alisa, ali treba da
obavijestim Tajandijeovu.
Alisa je zamurila. Slika Matilde Tajandije, komesara odsjeka, koja je rukovodila
kriminalistikom brigadom, prola joj je kroz glavu. Tajandijeova je nije mnogo voljela i to je
bilo uzajamno. Poslije sluaja Erik Von, pokuala je vie puta da je ukloni iz broja 36. Do
sada su se njeni pretpostavljeni tome protivili, prvenstveno iz politikih razloga, ali Alisa je
znala da joj se pozicija u toj slubi i dalje ljulja.
- Ni govora - bila je izriita. - Izuzmi ostale iz te prie i snai se da ovo odradi sam.
Spasila sam te neprilika dovoljno puta da bi mogao da preuzme bar minimalni rizik za
mene, Sejmure.
- OK - prihvatio je. - Zovem te im budem imao novosti.
- Ja u tebe zvati. Neu jo dugo moi da zadrim ovaj telefon, ali poalji mi adresu i
telefon Niki Nikovski SMS-om.
Alisa je zavrila razgovor i nakon nekoliko sekundi na ekranu smartfona se prikazala
adresa slikarkinog ateljea. Kliknuvi na hiperlink, naila je na aplikaciju geopozicije.
- Red Huk nije ba blizu - primijetio je Gabrijel nagnuvi se nad plan.
Alisa je pomno gledala u ekran i prstom pomjerala povrinu na dodir da bi bolje
shvatila gdje se nalazi. Atelje se nalazio u jugozapadnom dijelu Bruklina. Uzaludno je bilo
nadati se da e tu stii pjeice. Ni javnim prevozom, uostalom.
- A nemamo ni novca da bismo platili kartu za bus ili metro - primijetio je Gabrijel kao
da joj je proitao misli.
- ta onda predlaete? - upitala ga je izazivaki.
- Nita posebno: ukraemo kola - potvrdio je. - Ali ovoga puta pustite mene, vai?

Na uglu avenije Amsterdam i 61. ulice bila je mala slijepa ulica stisnuta izmeu dvije
stambene zgrade.
Gabrijel je snanim udarcem lakta slomio staklo starog mini morisa. Alisi i njemu je
trebalo vie od etvrt sata da bi pronali neki auto parkiran na skrovitom mjestu i dovoljno
starog godita da bi ga upalili na stari nain .
Bio je to prastari dvobojni ostin kuper s ija je karoserija bila sjajno kestenjasta a krov
bijel. uveni model s kraja ezdesetih koji je neki kolekcionar izgleda briljivo renovirao.
- Jeste li sigurni da znate ta inite?
Gabrijel je izbjegao odgovor.
- A u ta ovjek uopte moe da bude siguran u ivotu?
Provukao je ruku kroz staklo i otvorio vrata automobila. Suprotno onome to se moe
povjerovati iz filmova, kraa automobila pomou spajanja kablova za paljenje nije sitnica. A
jo je komplikovanije nekome ko nosi lisice.
Gabrijel je sjeo na mjesto vozaa, zatim se spustio ispod volana od aluminijuma i
lakovanog drveta, dok se Alisa pravila kao da razgovara sa njim, oslonjena na prozor.
Instinktivno su bili podijelili uloge: ona je uvala strau dok je on petljao oko maine.
Otrim udarcem je izvalio ugraenu plastinu masku koja oblae stub upravljaa.
Svojom slobodnom rukom je skinuo plastini dio da bi mogao da doe do kablova. Iz
jednog pohabanog plastinog cilindra ispala su tri para ica razliite boje.
- Gdje ste to nauili?
- U ulinoj koli, Kvart Inglvud, na jugu ikaga.
Osmotrio je paljivo sveanj kablova da bi odredio koji par aktivira akumulator.

19
 - Ovo je kabl koji napaja cijelo elektrino kolo vozila - objasnio je pokazujui dvije ice
kestenjaste boje.
- Ne mogu da vjerujem! Neete mi valjda sada drati kurs iz mehanike!
Uvrijeen, izvukao je kablove iz cilindra, ogolio im krajeve i spojio ih da bi aktivirao
prekida za paljenje. Instrument tabla se istog asa upalila.
- Pourite malo, doavola! Jedna ena nas je primijetila sa balkona.
- Mislite da je lako samo s jednom rukom! Volio bih vas da vidim!
- Vi ste se maloas hvalili svojom ulinom kolom.
Pod pritiskom i zanemarujui svaku opreznost, Gabrijel je zubima ogolio kablove za
paljenje motora.
- Bolje mi malo pomozite umjesto to se alite! Uzmite ovu ovdje icu. Protrljajte je
blago s mojom. Eto, tako...
Njihovo rukovanje je izazvalo varnienje i uli su kako se motor upalio. Nakratko su se
sauesniki pogledali da bi zapeatili tu malu pobjedu.
- Brzo - zapovijedila je ona gurnuvi ga unutra u kabinu. - Ja u da vozim.
- Ne dolazi u obz...
- To je nareenje - presjekla ga je ona. - I u svakom sluaju, nemate izbora! Ja u da
drim volan a vi mijenjajte brzine.

20
 5
Red Huk
Neke stvari se bolje ue u mirno doba a druge
kad je olujno vrijeme.
VILA KATER

Sa bojama Njujorkog policijskog odsjeka, jedan ford taurus se parkirao na uglu

Brodveja i 66. ulice.
Pouri, Majk!
U vozilu je dvadeset etvorogodinja Dodi Kostelo postajala nestrpljiva lupkajui
prstima po volanu.
Mlada policajka je poela da radi u njujorkoj policiji poetkom mjeseca i njen posao
daleko od toga da je bio onoliko uzbudljiv koliko se tome nadala. Ovog jutra, nije proteklo
ni etrdeset pet minuta otkako je dola na posao, a ve je osjeala da je ne dri mjesto. Njen
patrolni sektor, zapadno od Central parka, pokrivao je jedan bogati kvart, previe miran za
njen ukus. Za petnaest dana, njena aktivnost se svodila na to da daje obavjetenja turistima,
da tri iz sve snage za kradljivcima, da sastavlja zapisnik vozaima koji previe ure i
obraunava se sa pijanicama koji povraaju rakiju na javnom mjestu.
Kao za inat, dodijelili su joj za partnera pravu karikaturu: na est mjeseci od penzije,
Majk Hernandez je bio je pravo pravcato bure. Pristalica to manjeg naprezanja, mislio je
samo na klopu i zduno se trudio da to manje radi, umnoavajui pauze za krofne,
odmore za hamburgere, predahe za koka-kolu ili naklapajui i s najmanjim povodom s
trgovcima i turistima. Prilino lina vizija policije iz susjedstva...
E pa sad je stvarno dosta, iznervirala se Dodi. Ne treba mu valjda dva sata da bi kupio
krofne!
Ukljuila je stop svjetla i izala iz kola zalupivi vrata. Spremala se da ue u radnju da
bi izgrdila svog partnera kad je spazila grupu od est adolescenata koji su trali u njenom
smjeru.
- Ladron, ladron5!
Odlunim tonom im je naredila da se smire prije nego to pristane da saslua ove
panske turiste koji su natucali engleski. Najprije je povjerovala da se radi o najobinijoj
krai mobilnog telefona i spremala se da ih poalje da podnesu tubu u 20. okrugu kad joj je
jedan detalj privukao panju.
- Jesi li siguran da su tvoji lopovi imali lisice na rukama? - upitala je onog to je
istovremeno izgledao najmanje glup i najruniji: deka koji je nosio fudbalski dres, sa
okruglom facom, naoarima za kratkovidost i asimetrinom pa frizurom.
- Siguran sam - odgovorio je panac, dok su to buno potvrdili i njegovi drugari.
Dodi je zagrizla donju usnu. Bjegunci?
Teko je u to povjerovati. Kao i svakog jutra, primila je izvjetaje o pokrenutim
istragama i potjernice, koje su joj poslale njene kolege iz Biroa patrolnih slubi i niko nije
odgovarao opisu dvoje lopova.
Vodei se svojom intuicijom, izvadila je iz gepeka kola svoj lini tablet raunar.
- Koja ti je marka telefona, mladiu?
Sasluala je njegov odgovor i konektovala se na proizvoaev servis cloud computing.
Zatim je zatraila od adolescenta da joj kae adresu njegove elektronske pote kao i

5 Lopov, na panskom. - Prim. prev.

21
odgovarajuu lozinku.
im je aktivirala tu aplikaciju, ona joj je omoguila da pristupi poti korisnika,
njegovoj listi kontakata kao i da odredi poziciju ureaja. Dodi je dobro poznavala tu
operaciju jer ju je koristila est mjeseci ranije u sopstvenom ljubavnom ivotu. Jednostavnim
rukovanjem uspjela je da ue u trag odlascima njenog biveg deka kod ljubavnice i tako
dobije potvrdu njegovog nevjerstva. Pritisnula je ekran na dodir da bi otpoela proceduru.
Plava taka je zatreperila na planu. Ako sajt funkcionie, onda se telefon ovog klinca
trenutno nalazi nasred Bruklinskog mosta!
Dva lopova se oigledno nisu bila zadovoljila da ukradu samo telefon. Maznuli su i
kola i sad su pokuavali da napuste Menhetn!
U njenoj glavi, optimistine misli su odagnale dosadu: nada da konano radi na pravoj
istrazi i mogunost unapreenja koje bi moglo da joj otvori vrata ka boljoj slubi.
U teoriji, ona je mogla da pusti svoju informaciju na radio frekvencije Njujorkog
policijskog odsjeka kako bi neka bruklinska patrola uhapsila osumnjiene. Ali nije ni
najmanje eljela da joj ovaj sluaj izmakne.
Bacila je pogled na Dankin Donats. Majk Hernandez se i dalje nije pojavljivao.
teta...
Smjestila se za volan, stavila rotaciju, ukljuila sirenu i pravac Bruklin.

Opkoljen vodom, stari dokerski kvart se nalazio na kraju poluostrva na zapadu

Bmklina.
Mini moris je stigao na kraj ulice Van Brant, glavne prometne ulice koja je prolazila
kroz Red Huk od sjevera do juga i zavravala se slijepom ulicom. Poslije toga, put je
ustupao mjesto ograenoj i naputenoj industrijskoj zoni koja je izlazila direktno na kejove.
Alisa i Gabrijel su se parkirali du izlokanog trotoara. I dalje zarobljeni lisicama, izali
su iz vozila na ista vrata. Uprkos jakom suncu, ledeni vjetar je ibao pejza.
- Ovdje je da se sledi! - alio se dezer podigavi kragnu na svom sakou.
Alisa je postepeno poinjala da prepoznaje mjesto. Ljepota neravnog industrijskog
pejzaa, naputeni magacini, gomila dizalica, teretni brodovi i barke na istom mjestu.
Utisak da ste na kraju svijeta koji jedva da remete sirene trajekata.
Posljednji put kada je dola ovdje sa Sejmurom, kvart se tek bio oporavljao od prolaska
uragana Sendi. Nadola voda je tada bila poplavila podzemne prostorije i prizemlje
smjetene suvie blizu okeana. Danas se inilo da je veina tete uspjeno otklonjena.
- Atelje Niki Nikovski se nalazi u ovoj zgradi - pokazala je Alisa, oznaivi jednu
impozantnu konstrukciju od cigle koja, sudei po silosima i dimnjaku, mora da je bila
znaajna manufaktura iz vremena industrijskog sjaja Bruklina.
Krenuli su u pravcu zgrade koja je prkosila otvorenom moru. Kejovi su bili gotovo
pusti. Ni sjenke od nekog turiste ili etaa. Nekoliko obnovljenih malih kafia i radnji bili su
poredani u ulici Van Brant, ali jo uvijek nisu bili podigli svoje zastore.
- Ko je u stvari ta ena? - upitao je Gabrijel opkoraivi kanalizacionu cijev.
- Top-model koja se proslavila devedesetih godina.
Jedan plamiak se upalio u dezerovim oima.
- Prava manekenka?
- Malo vam treba da se uzbudite, zar ne? - odgovorila mu je prekornim tonom.
- Ne, samo me udi ta promjena zanimanja - odgovorio je pomalo uvrijeen.
- U svakom sluaju, njene slike i skulpture poinju da dobijaju na cijeni kod galerista.
- Va prijatelj Sejmur je amater u savremenoj umjetnosti?
- Da, on je i istinski kolekcionar. Tu strast mu je prenio otac kao i veliko nasljedstvo
koje mu omoguava da je zadovolji...
- A vi?

22
 Slegnula je ramenima.
- Ja se u umjetnost uopte ne razumijem. Ali svako neka radi ono to umije: ja imam
svoj raspored potjere.
Nabrao je obrve.
- A koga hvatate?
- Kriminalce, razbojnike, ubice.
Stigavi pred staru fabriku, jedno vrijeme su utke stajali prije nego to su primijetili
da gvozdena vrata kroz koja se ulazi u prizemlje nisu zatvorena rezom. Krenuli su liftom s
reetkama koji je vie liio na teretni lift i pritisnuli su dugme posljednjeg sprata. Kabina se
otvorila na jednu betoniranu platformu koja je vodila do metalnih protivpoarnih vrata.
Morali su da zvone u nekoliko navrata prije nego to je Niki dola da im otvori.

Debela kona kecelja, debele rukavice, slualice protiv buke, titnik za lice i crne
naoare. Privlana figura bive manekenke gubila se u odjei savrenog kovaa.
- Dobar dan, ja sam Alisa efer. Moj prijatelj Sejmur je vjerovatno...
- Uite, pourite!.- prekinula ju je Niki podigavi masku i zadimljena stakla. - Da vas
upozorim, briga me za vae prie, ne elim da budem umijeana u to. Skinuu vam lisice i
odmah odlazite, je l' jasno?
Potvrdno su klimnuli glavama i zatvorili vrata za sobom.
Mjesto je vie liilo na kovanicu nego na slikarski atelje. Osvijetljena samo dnevnom
svjetlou, bila je to beskrajna prostorija, na ijim su zidovima visile najrazliitije alatke:
ekii svih veliina, lemilice i aparati za zavarivanje. Vatrene eravice koje su se crvenile u
kovanici ocrtavale su narandaste konture oko nakovanja i araa.
Pratei u stopu Niki, kretali su se po sirovom parketu i probijali kako su znali i umjeli
meu metalnim kompozicijama koje su zapremale prostor: monotipi uraeni serigrafijom sa
purpurnim i oker odrazima koji bljete na eliku, skulpture od zaralog gvoa ije su linije
od varenog elika prijetile da probiju plafon.
- Sjedite tu - naredila je skulptorka pokazavi dvije udubljene stolice koje je stavila
prije njihovog dolaska.
Pourivi da zavre s tim, Alisa i Gabrijel su zauzeli mjesto s jedne i druge strane
jednog postolja. Dok je Niki zarafljivala branu plou na brusilicu, zatraila je od njih da
zategnu lanac lisica u stegi mengela. Potom je ukljuila mainu koja je poela da vibrira uz
strahovitu buku i pribliila se dvojici bjegunaca.
Disk je presjekao lanac za manje od tri sekunde i veza je naglo prekinuta. Nekoliko
jakih udaraca iljatim dletom su konano razlabavili brave elinih narukvica.
Najzad, uzdanula je Alisa masirajui bolan i krvav runi zglob.
Promrmljala je nekoliko rijei zahvalnosti, ali ju je Nikovska osorno prekinula:
- Sada briite! - zatraila je pokazavi vrata.
Sa olakanjem to su najzad osloboeni, par je posluao.

Nali su se na keju s osmijehom na usnama. Ovo oslobaanje im nije davalo odgovor

ni na jedno od njihovih pitanja, ali je oznaavalo jednu etapu: ponovno osvajanje
samostalnosti, prvi stepenik u pribliavanju istini.
Kao da su se oslobodili balasta, malo su proetali dokovima. Sada je vjetar bio blag.
Nebo, i dalje podjednako plavo, bilo je suprotnosti sa strogom post-industrijskom
pozadinom: naputeno zemljite, niz hangara i skladita. Pogled je svakako bio zadivljuju.
Jednim pogledom mogao se obuhvatiti itav njujorki zaliv od Kipa slobode sve do Nju
Dersija.
- Hajde, ja astim kapuino! - predloio je Gabrijel veselim glasom pokazavi na jedan
majuni kafi koji je smjeten u starom tramvajskom vagonu ispisanom grafitima.

23
 Alisa je pokopala njegov entuzijazam.
- A ime ete platiti svoju kafu? Planirate i nju da ukradete?
Napravio je grimasu, povrijeen to ga realnost nadilazi. Potom je akom obuhvatio
ruku. Bol koji je osjetio jo prilikom buenja, sada je postajao sve jai.
Gabrijel je skinuo sako. Rukav njegove koulje bio je umrljan krvlju. Podvrnuo je
tkaninu i opazio zavoj koji mu pritiska podlakticu: iroka platnena kompresa natopljena
zgruanom krvlju. Kad ju je sklonio, otkrio je groznu povredu koja je odmah krenula da
krvari. itava podlaktica mu je bila izbrazdana sjeivom. Na svu sreu, usjeci nisu bili
duboki. Rezovi koji su ocrtavali ...
- Niz cifara! - povikala je Alisa pomaui mu da zaustavi krvarenje.
Urezan u njegovu kou, broj 141197 je izbijao iz krvavih usjeka.
Gabrijelov izraz lica se izmijenio. Za nekoliko sekundi, olakanje zbog dobijene
slobode pretvorilo se u izraz nespokoja.
- Kakva je sad ovo ifra? Poinje da me izluuje ova bolesna pria!
- Ovoga puta to svakako nije broj telefona - ocijenila je Alisa.
- Da nije moda datum? - zapitao se on loe raspoloen i navlaei sako.
- 14. novembar 1997... Mogue.
Ogoren, potraio je pogled mlade Francuskinje.
- Sluajte, ne moemo i dalje ovako da lutamo, bez dokumenata i novca.
- ta predlaete? Da odemo u policiju, kad ste upravo ukrali kola?
- Ali to je zbog vas!
- Oh, kakva neustraivost! Pravi ste dentlmen! Pazite, s vama je lako, uvijek je u
pitanju tua greka. Poinjem dobro da vas upoznajem.
Pokuao je da ne pada u vatru i odustao je od svae.
- Znam da ima neka registrovana zalagaonica u ajnataunu. To je adresa koju
ponekad popunjavaju dezeri onda kad su prinueni da zaloe svoj instrument.
Nanjuila je zamku.
- A ta hoete da mu ostavimo? Va klavir?
Kiselo se osmijehnuo i pogledao runi zglob Parianke.
- Jedino to imamo je va sat...
Ustuknula je za nekoliko koraka.
- To, stari, ne moe ni u snu.
- Ma hajde, to je Patek Filip, zar ne? Mogi bismo za njega da izvuemo bar...
- Rekla sam vam ne! - viknula je. - To je bio sat mog mua.
- ta drugo, onda? Nemamo nita osim ovog mobilnog.
Vidjevi ga kako vitla telefonom koji je bio izvadio iz depa, umalo se nije zadavila.
- Zadrali ste telefon? Rekla sam vam da ga bacite!
- Ni govora! Previe smo se namuili da ga ukrademo! I to je za sada sve to
posjedujemo. Jo moe da nam poslui.
- Ali s time mogu da nam uu u trag u roku od tri minuta! Zar nikada ne itate
policijske romane? Zar nikada ne idete u bioskop?
- U redu je, opustite se. Ovo nije film.
Dok je otvarala usta da bi ga uvrijedila, ona se zaustavila. Noeno vjetrom,
dvotonsko zavijanje ju je navelo da okrene glavu. Sledila se na nekoliko sekundi pred
bljeskovima crvenog svjetla koji su padali na put.
Sirena je urlala, rotacija je bila upaljena, policijsko vozilo se kretalo u njihovom smjeru.

- Doite! - viknula je stegnuvi Gabrijela za ruku.

Uputili su se ka mini morisu. Alisa je skliznula na sjedite i krenula. Ulica Van Brant
bila je slijepa ulica i dolazak policajaca im je oduzimao svaku mogunost da pobjegnu

24
onuda odakle su doli.
Svaku mogunost da pobjegnu, ukratko... Jedino pribjeite: kapija s gvozdenim ipkama
kroz koju se izlazilo na kejove. Na alost, bilo je zakataneno jednim lancem.
Nema drugog izbora.
- Veite pojas - zapovijedila je krenuvi uz kripu guma.
Ruku zgrenih oko volana, Alisa je ubrzala prvih trideset metara i zaletjela se mini
morisom izmeu dva krila kapije. Lanac je spao uz buku gvourije i kola su pojurila po
kaldrmi starog tramvajskog kolosjeka koji je opkoljavao naputenu fabriku.
Zabezeknuti Gabrijel je spustio staklo i bacio mobilni kroz prozor.
- Sada je malo kasno! - psovala je Alisa pogledavi ga krvniki.
Sjedei na nekoliko centimetara od zemlje, mlada ena je imala utisak da vozi igraku.
Sa svojim uskim donjim dijelom i majunim tokovima, kuper se drmusao na neravnoj i
izoblienoj zemlji.
Bacila je pogled u retrovizor. Nije se iznenadila primijetivi da su policijska kola
krenula u potjeru za njima putem pored samog mora. Alisa je vozila kejovima stotinak
metara sve dok nije spazila jednu ulicu nadesno. Tu se zavukla. Asfalt na kome se nala i
dugaka prava linija omoguili su joj da nagazi gas da bi u punoj brzini popela prema
sjeveru. U to doba dana saobraaj je postajao sve gui u tom dijelu Bruklina. Alisa je prola
dva puta uzastopce kroz crveno, umalo ne izazvavi saobraajni udes, ali ne uspjevi time
da se otrese policijskog presretaa koji je sad jo vie ubrzao.
Mini moris nije bio ba slika i prilika komfora, ali odravao se na putu. Jurei, starudija
je uz kripu guma uletjela u punoj brzini u krivinu, da bi krenula ka najprometnijoj ulici
kvarta.
Alisa je u retrovizoru spazila prijeteu reetku Taurusa koji se pribliavao.
- Odmah su iza nas! - upozorio je Gabrijel okrenuvi glavu.
Alisa se spremala da ue u tunel koji je vodio do brzog kolosjeka. Iskuenje da se utopi
u saobraaj je bilo veliko, ali na auto-putu mini moris nee biti u stanju da se bori sa
motorom V8 presretaa.
Uzdajui se u svoj instinkt, Alisa je zakoila i naglo okrenula volan usljed ega je vozilo
otilo na pjeaku rampu koja omoguava radnicima na odravanju da pristupe krovu
podzemnog prolaza.
- Ubiete nas! - urlao je Gabrijel steui iz sve snage kopu na svom pojasu.
S jednom rukom na upravljau, s drugom zgrenom na mjenjau, Alisa je vozila
dvadesetak metara po ljunku. Kola su poela da se zaglibljuju kad je uspjela da ih izvue
skrenuvi na betonirani uzani put koji ide ka Kob Hilu.
Bilo je manje od jedan ...
Okret volana ulijevo, udesno, promjena brzine.
Kola su izala na trgovaku ulicu s mnotvom ivopisnih radnji: mesara, italijanska
piljarnica, poslastiarnica, pa ak i berberin usred posla!
Previe je svijeta ovdje.
Njihov progonitelj im je uvijek bio za petama, ali Alisa je koristila veliinu kupera da
bi vozila slalom meu vozilima, ne bi li to bre napustila tu prolaznu ulicu i dola do
stambene zone.

Sada se pejza izmijenio. Industrijska pozadina Red Huka ustupila je mjesto mirnom
predgrau: crkvica, kolica i mala dvorita ispred nizova kua od crvenog pjeanika, svih
istovjetnih.
Uprkos uskim ulicama, Alisa nije smanjila brzinu, stiskajui i dalje gas do daske, glave
priljubljene uz oferajbnu, u potrazi za idejom. Iza stakla je pejza promicao velikom
brzinom. Kabina mini morisa bila je prilino neudobna. Pri toj brzini, svaki put kad bi Alisa

25
mijenjala poloaj, ulo bi se pucketanje zbog ega se sticao utisak da e se kabina raspasti.
Odjednom je ukoila kad su proli pored jedne uliice. Naglo je krenula unazad i
strahovitom brzinom se zavukla u prolaz.
- Ne ovuda, ovo je zabranjeni smjer!
Kao za inat, jedan kombi za dostavu blokirao je saobraaj od sredine puta.
- Usporite! Zabiemo se u potanski kamion!
Ogluivi se na ovaj povik, Alisa je ubrzala to je vie mogla i popela se mini morisom
na trotoar. Ve preoptereeni, amortizeri su popustili. Alisa je pritisla sirenu i na silu
oslobodila prolaz, bacivi pogled na spoljni retrovizor. Onemoguena da ih prate, policijska
kola su se nala direktno naspram kamioneta.
Nekoliko sekundi spokoja!
I dalje na trotoaru, auti se popeo uz ulicu i naiao na asfaltni put poto je skrenuo
desno na nalegnutim tokovima.
Uputili su se ka jednom engleskom vrtu okruenom gvozdenom ogradom: Kobi Hil
parku.
- Znate li gdje smo? - upitala je Alisa usporivi vonju du kapije.
Gabrijel je tumaio saobraajne znakove.
- Krenite desno da bismo stigli do avenije Atlantik. Uradila je kako je rekao i izali su
na etiri kolosjeka: prometna ulica koja prolazi kroz Njujork od istoka do zapada poev od
okoline aerodroma JFK sve do obala Ist Rivera.
Alisa je odmah prepoznala put. Tuda su ponekad prolazila taksi vozila na putu do
aerodroma.
- Sad smo blizu mosta za Menhetn, je li tako?
- On nam je iza lea.
Napravila je polukrug i ukljuila se na Interstejt. Uskoro je primijetila petlju na
autoputu koja vodi na Menhetn. Sivkasti stubovi viseeg mosta nazirali su se u daljini. Dvije
eline kule zategnute isprepletanim kablovima i uadima.
- Iza nas!
Policijska kola su ih u stopu pratila. Previe kasno da promijene pravac.
U ovom stadijumu, imali su samo dva rjeenja: da krenu ka Long Ajlendu ili da se
vrate na Menhetn. Krenuli su ka iskljuenju 29A da bi stigli na most. Sedam saobraajnih
traka, etiri kolosjeka metroa i jedna biciklistika staza: Menhetnski most je bio gorostas koji
je gutao putnike i vozila u Bruklinu da bi ih ponovo ispljunuo na obale Ist Rivera.
Odjednom se kolovoz suzio. Prije nego to stignu do ulaska na most, trebalo je da
krenu jednim betonskim prelazom koji se ocrtavao kao dugaka krivina.
Mjesto je bilo zakreno i kola su morala da se kreu dodirujui se branicima. Poto se
zaglavila u saobraaju, Alisa je ukljuila stop svjetla kao to su uradila i ostala vozila.
Policajci su bili na stotinak metara iza njih. Uzalud su ukljuili sirenu, na tom dijelu puta,
prolaz je bio isuvie uzan da bi se vozila pomjerila i propustila ih da prou. Ali par
bjegunaca vie nije imao ansi da se izvue.
- Sad smo gotovi - ocijenio je Gabrijel.
- Ne, moemo da preemo most.
- Razmislite malo: ve imaju nau potjernicu i sada znaju naa kola. ak i da uspijemo
da proemo, druga patrolna kola e nas saekati na izlasku s mosta!
- Spustite malo ton, OK? Podsjeam vas da su nas pronali zahvaljui vama! Rekla sam
vam bila da zavrljaite taj prokleti telefon.
- OK, zasrao sam - popustio je on.
Zamurila je nekoliko sekundi. Nije mislila da policajci ve znaju njihov identitet i
najzad to nije ni bilo vano. Meutim, Kejn je bio u pravu za ono to je rekao: problem je
bilo njihovo vozilo.

26
 - Imate pravo.
Vidjevi da se saobraaj malo dalje prorjeuje, ona je odvezala pojas i otvorila vrata.
- Drite volan - naredila je Gabrijelu.
- ta, ali... ispada da sam sad ja u pravu?
- Naa kola nisu dovoljno neupadljiva. Hou da pokuam neto.
Iznenaen ovim, zgrio se da bi promijenio mjesto. Na obilaznici koja je vodila na
most, kola su i dalje miljela. kiljio je da ne bi izgubio Alisu iz vida. Ideje ove djevojke nisu
prestajale da ga iznenauju. Provlaila se neuhvatljivo kroz zakreni saobraaj. Najednom
ga je uhvatila panika vidjevi je kako vadi pitolj iz svoje jakne. Dospjela je do starog modela
honde akord be boje.
Prosjena kola, shvatio je najednom.
S orujem u aci, upravila je pitolj ka staklu. Putnica je izala ne postavljajui suvina
pitanja. Dala se u bjekstvo tako to je preskoila ogradu i krenula niz travnatu kosinu koja se
sputala vie od dvadeset metara.
Gabrijel nije mogao a da ne zvizne u znak divljenja. Okrenuo se. Policijska kola bila su
na suprotnoj strani, u podnoju obilaznice. S te razdaljine, teko da su mogli da razlikuju
bilo ta.
Sad je i on napustio mini moris i prikljuio se Alisi u hondi u trenutku kada je
saobraaj ponovo krenuo.

Gabrijel joj je namignuo i napravio se kao da se ali da bi malo opustio atmosferu:

- Taman sam poeo da se vezujem za malog engleza! Bolje je iao od ove krntije.
Pod dejstvom stresa, Alisine crte lica su ogrubjele.
- Umjesto to se glupirate, bacite pogled na pregradu za rukavice.
Uinio je to i otkrio ono to mu je nedostajlo jo otkako se probudio: paklicu cigareta i
upalja.
- Hvala Bogu! - rekao je pripalivi jednu cigaretu. Povukao je dva dugaka dima i
pruio je Alisi. Ne isputajui volan, povukla je i ona jedan dim iz cigarete. Opori ukus
duvana joj je udario u glavu. Morala je pod hitno neto da pojede ili e se onesvijestiti.
Otvorila je prozor da bi udahnula malo svjeeg vazduha. S desne strane, bljetali su
hiljadama svjetala neboderi Midtauna, dok su je s njene lijeve strane, dugake stambene
zgrade Louer Ist Sajda podsjeale na pozadinu starih policijskih romana koje je prodirao
Pol, njen mu.
Pol...
Odagnala je svoje uspomene i pogledala na sat. Bilo je prolo ve vie od sat vremena
kako su se probudili nesvjesni u parku.
Otada, njihova istraga se nije pomakla ni za mali prst. Ne samo da je misterija ostajala
netaknuta, ve su se pridodala i druga pitanja da bi situacija postala jo zamrenija. I jo
opasnija.
Njihova istraga je morala da se ubrza, a po tom pitanju se Gabrijel nije varao: nisu
mogli nita naroito bez novca.
- Dajte mi adresu vae zalagaonice - zatraila je ona dok su kola stizala na Menhetn.

27
 6
ajnataun
Starenje u sutini nije nita drugo nego
kad se vie ne bojite svoje prolosti.
STEFAN CVAJG

Kola su prola Boveri i zaokrenula u ulicu Mot. Alisa je nala mjesto ispred jedne
kineske radnje s ljekovitim biljem. Nije bilo mnogo prostora, ali je ona uspjela da se
besprekorno uparkira i uglavi izmeu dostavnog kamioneta i food truck-a koji je prodavao
dim sum.
- Ako me sjeanje dobro slui, zalagaonica se nalazi malo nie niz ulicu - objasnio je
Gabrijel zalupivi vrata honde.
Alisa je krenula u stopu za njim nakon to je zakljuala kola.
Ne gubei vrijeme, poli su glavnom ulicom u kvartu. Ulica Mot je bila jedna uska
ulica koja je vrvjela od svijeta i brujala od ivosti; koridor zgrada od tamne cigle, sa elinim
stepenicama, koji prolazi kroz ajnataun od sjevera do juga.
Na trotoaru je bio niz najrazliitijih radnji sa izlozima prekrivenim ideogramima:
saloni za tetovau i akupunkturu, prodavnice nakita, butici s imitacijama luksuzne robe,
piljarnice i restorani koji isporuuju gotova jela, u ijim su se izlozima nalazili oklopi
kornjaa iznad kojih je visila hrpa lakiranih pataka okaenih na kuke.
Ubrzo su stigli ispred jedne sive fasade na kojoj je bila dinovska neonka u obliku
zmaja. Reklama Pawn Shop - Buy - Sell - Loan treperila je na jutarnjoj svjetlosti.
Gabrijel je gurnuo vrata zalagaonice. Alisa ga je pratila kroz turobni hodnik koji je
izbijao na veliku salu bez prozora, sa sivo-zelenim svjetlom. U njoj se osjeao zadah memle i
zaparloenog znoja.
Na metalnim policama bile su nagomilane stotine neobinih predmeta: televizori s
ravnim ekranom, firmiran i modeli runih torbi, muziki instrumenti, preparirane ivotinje,
apstraktne slike.
- Va sat - zatraio je Gabrijel pruajui ruku.
Stojei pokraj zida, Alisa je oklijevala. Poslije smrti njenog mua, otarasila se,
nesumnjivo prebrzo, svih linih stvari - odjee, knjiga, namjetaja - svega to ju je podsjealo
na ovjeka koga je toliko voljela. Sada joj je ostao samo jo njegov sat: Patek Filip od roze
zlata sa kalendarom i mjeseevim mijenama koji je Pol naslijedio od svog djede.
Poslije tolikih mjeseci, asovnik je postao neka vrsta amajlije, nevidljiva spona koja ju je
povezivala sa sjeanjem na Pola. Alisa je nosila hronometar svakog dana, ponavljajui
svakog jutra postupke koje je nekada inio njen mu: pritezala kopu kone narukvice oko
zgloba ruke, navijala krunicu, brisala brojanik. Predmet ju je smirivao, davao joj utisak -
pomalo vjetaki, naravno, ali tako utjean - da je Pol i dalje negdje sa njom.
- Molim vas - insistirao je Gabrijel.
Krenuli su u pravcu pulta zatienog nekakvom blindiranom staklenom pregradom
iza koje je stajao mladi azijat, koji je liio na androgina i izgledao njegovano: stepenasto
oiana kosa, uske farmerke, treberske naoare, otkopan strukirani sako ispod koga je
nosio fluorescentnu majicu na kojoj su se nazirali likovi Kejt Haring.
- ta mogu da uinim za vas? - upitao je Kinez sklanjajui pramen kose iza uveta.
Njegova spremnost da usluzi odudarala je od prljavog ambijenta kojim je mjesto
odisalo. Alisa je sa aljenjem skinula sat i spustila ga na pult.
- Koliko?

28
 Zajmodavac je zgrabio nakit i osmotrio ga sa svih strana.
- Imate li neki dokument koji dokazuje autentinost ovog predmeta? Sertifikat na
primjer?
- Nemam kod sebe - promrmljala je mlada ena strijeljajui ga pogledom.
Zaposlenije malo naglo rukovao hronografom, igrajui se kazaljkama, vrtei krunicu.
- Vrlo je krhko - prekorila ga je ona.
- Podeavam datum i sat - pravdao se on ne diui glavu.
- Pokazuje tano vrijeme! Dobro, sad je dosta! Uzimate ga ili ne?
- Dau vam 500 dolara - predloio je Azijat.
- Vi ste ludi! - prasnula je Alisa otevi mu sat iz ruku. - To je kolekcionarski primjerak!
Vrijedi sto puta vie!
Spremala se da napusti radnju kad ju je Gabrijel zadrao za ruku.
- Smirite se! - naredio joj je odvukavi je u stranu. - Ne radi se o tome da prodate sat
vaeg mua, razumijete? To je jednostavno stavljanje u zalog. Doi emo da ga pokupimo
im rijeimo nau stvar.
Odmahnula je glavom.
- Ni govora. Nai emo drugo rjeenje.
- Nema drugog rjeenja i vi to znate! - odsjeno je izgovorio podigavi glas. - Sluajte,
vrijeme nam izmie. Moramo neto da pojedemo da bismo dobili snagu, a bez novca
neemo moi nita da preduzmemo. Izaite da me saekate napolju i pustite mene da se
cjenjkam s ovim tipom.
Alisa mu je s gorinom pruila sat-narukvicu i izala iz radnje.
Tek to je izala na ulicu, zapahnuo ju je miris zaina, dimljene ribe i kiselih
ampinjona koji nekoliko minuta ranije nije ni primijetila. Od svih ovih isparenja odjednom
joj je pripala muka..Od greva se presamitila i bila je primorana da se nagne naprijed da bi
ispovraala utu i kiselu u, koju je njen prazan eludac izbacio. S blagom vrtoglavicom,
ona se uspravila oslanjajui se na zid.
Gabrijel je imao pravo. Morala je obavezno neto da pojede.
Protrljala je oi i postala svjesna da joj se suze slivaju niz obraze. Osjeala je kako gubi
tlo pod nogama. Ovaj kvart ju je pritiskao, tijelo je prijetilo da je izda. Sada su je stigli napori
koje je neto ranije ulagala.
Njen zglob sa posjekotinama se upalio, miii su joj bili uasno bolni.
Naroito se osjeala veoma usamljeno, obuzeta tugom i oajem.
Zasljepljujui flebekovi su prtali u njenom umu. Epizoda sa satom je oivjela bolnu
prolost. Ponovo se sjetila Pola. Njihovog prvog susreta. Opinjenosti koju je tada bila
osjetila. Na tu estinu koju ljubav nosi sa sobom: snagu koja je u stanju da poniti sve
strahove.
Uspomene su izbijale na povrinu, kuljale u njenom biu snano kao gejzir.
Uspomene na srene dane koji se vie nee vratiti.

Sjeam se...
Tri godine ranije

Pariz
Novembar 2010.
Bujice vode, lije kao iz kabla.
- Skreni desno, Sejmure, to je tu: ulica Svetog Tome Akvinskog.
Brisai koji stalno rade tamo-amo jedva uspjevaju da uklone potoke kie koji su se
obruili na Pariz. Uprkos gumenim lamelama koje iste, gotovo u istom trenutku opet se na
ofrerajbni stvara prozirna zavjesa.

29
 Naa slubena kola bez policijskih oznaka naputaju bulevar Sen ermen da bi
zamakla u usku ulicu koja izlazi na trg sa crkvom.
Nebo je crno. Od sino oluja sve potapa. Pred nama izgleda kao da se pejza razliva.
Crkveni zabat je iezao u oblacima. Ornamenti i bareljefi se gube u magli. Jedino se jo
kameni aneli zaklonjeni u uglovima naziru u ovom potopu.
Sejmur obilazi oko malog trga i parkira se u zoni za dostavu ba preko puta
ginekoloke ordinacije.
- Misli li da e se dugo zadrati?
- Dvadesetak minuta, obeavam. Ginekolog mi je potrvrdio sastanak putem mejla.
Dala sam mu do znanja da sam u kripcu s vremenom.
On provjerava svoje poruke na ekranu telefona.
- Sluaj, ima jedna kafeterija malo povie. Idem sebi da kupim sendvi dok te ekam i
pozvau slubu da bih saznao dokle su Savinjon i Krii stigli u sasluavanju.
- OK, ibni mi poruku ako bude imao neto novo. Do vienja i hvala ti to si me
dopratio - rekla sam je zalupivi vrata za sobom.
Kia pljuti po meni iz sve snage. Podiem jaknu preko glave da bih se zatitila od kie
i pretravam deset metara koliko ima od kola do ljekarske ordinacije. Sekretarici je potrebno
skoro minut da mi otvori. Kad konano uspijevam da uem u hol, shvatam da je na
telefonu. Daje mi jedva primjetno znak kao da bi se izvinila i upuuje me u ekaonicu.
Otvaram vrata prostorije i padam s nogu u jednu od konih fotelja.
Od jutros ivim komar zbog neke odvratne urinarne infekcije koja se naglo pojavila.
Strano muenje: bolovi u donjem stomaku, piki mi se na svakih pet minuta, nepodnoljivo
peckanje pri svakom mokrenju, i ak povremeno prisustvo krvi u urinu.
I kao za inat, moe se rei da je palo stvarno u pogrean dan. Posljednja dvadeset etiri
sata, moja grupa je bila na svim frontovima. Zlopatimo se da bismo izvukli priznanja od
jednog ubice protiv koga nemamo jake dokaze, a upravo se pojavio novi sluaj: ubistvo ene
koja je pronaena mrtva kod kue, u jednoj burujskoj zgradi u ulici Fezandri, u 16.
arondismanu. Mlada uiteljica, divljaki zadavljena parom arapa. Sada je 15 asova. Sejmur
i ja smo na mjestu zloina ve od 7 sati jutros. Sami sprovodimo istragu po komiluku. Nita
nisam jela, imam muninu i osjeaj da mokrim ilete.
Dohvatam pudrijeru koja mi se jo uvijek vue po torbi i pred ogledalom pokuavam
da malo sredim frizuru. Glava mi je kao zombiju, odjea mi je skroz mokra i imam utisak da
smrdim na pokislo kue.
Diem duboko da bih se smirila. Nije mi prvi put da patim od bolova.
Premda je uasno bolno, znam da se to dobro lijei: jedna doza antibiotika i dan kasnije
svi simptomi e nestali. Opsjedala sam apoteku preko puta mog stana, ali apotekar nije htio
nita da mi da bez recepta.
- Gospoica efer?
Muki glas me je prenuo i upravila sam pogled s pudrijere na bijeli mantil. Umjesto
ene koja je bila moj ginekolog, tu sada stoji zgodni dasa, zagasite koe, etrvrtastog lica
uokvirenog plavom talasastom kosom i ozarenog nasmijanim oima.
- Ja sam doktor Pol Malori - predstavlja se on namjetajui okvir naoara.
- Ali ja imam zakazano kod doktorke Ponsele...
- Moja sestra je na odmoru. Mora da vas je obavijestila da je ja mijenjam.
Nerviram se.
- Nije uopte, naprotiv: potvrdila mi je zakazani termin mejlom.
Vadim telefon i traim poruku na ekranu kao dokaz. Ponovo je proitavi, shvatam da
tip ima pravo: samo sam ovla preletjela preko poruke, primjetivi potvrdu termina, ali ne i
obavjetenje o odlasku na odmor.
Sranje.

30
 - Uite, molim vas - predlae blagim glasom.
Oklijevam onako smetena. Previe dobro poznajem mukarce da bih ikada ijednog
poeljela za ginekologa. Oduvijek mi je izgledalo oigledno da je ena prije u stanju da
razumije drugu enu. U pitanju je psihologija, senzibilitet, intimnost. I dalje na oprezu, ipak
idem za njim u ordinaciju, potpuno rijeena da ne odugovlaim razgovor.
- Vrlo dobro - kaem. - Biu direktna, doktore: treba mi samo antibiotik da bih izlijeila
neki cistitis. Doktorka Ponsele mi obino prepisuje jednu dozu antibiotika, lijek...
On me gleda mrtei se i presijeca moju tiradu:
- Oprostite, ali ne biste valjda da napitete recept umjesto mene, zar ne? Razumjeete
da ne mogu da vam prepiem antibiotik, a da vas ne pregledam.
Pokuavam da savladam svoj bijes, ali shvatila sam da e stvari biti komplikovanije
nego to sam zamiljala.
- Kaem vam da imam kronini cistitis. Ne morate da postavljate drugu dijagnozu,
- Nema sumnje, gospoice, ali ovdje sam ljekar ja.
- U stvari, ja nisam ljekar. Ja sam policajka i imam posla preko glave! Dakle, nemojte
da gubim vrijeme s glupim vaginalnim testom koji e trajati satima!
- Upravo e se tako desiti - kae pruajui mi aicu za urin. - I prepisau vam takoe
da uradite citobakterioloki pregled u nekoj laboratoriji.
- Tvrdoglavi ste, asna rije! Dajte te antibiotike pa da zavrimo s ovim!
- Sluajte, budite razumni i prestanite da se ponaate kao narkoman! Ne postoje samo
antibiotici u ivom.
Najednom, osjeam se u isti mah umorno i glupo. Ponovno probadanje kida mi donji
dio stomaka. Nagomilani umor otkako sam stupila u kriminalistiku brigadu navire u meni
kao vulkanska lava. Previe neprospavanih noi, previe nasilja i uasa, previe nemoguih
fantoma koje treba uloviti.
Osjeam se kao da sam na ivici snage, ispranjena. Treba mi sunce, topla kupka, nova
frizura, enstvenija garderoba i dvije nedjelje odmora daleko od Pariza. Daleko od mene
same.
Gledam ovog tipa, elegantnog, uglaenog, vedrog. Njegovo lijepo lice je odmorno,
osmijeh mu je blag, izgleda ljupko dok se iuava. Njegova nevjerovatna plava talasasta
kosa me izluuje. ak i njegove sitne bore oko oiju su da odlijepi. A ja se osjeam runom
i glupom. Smijena glupaa koja s njime pria o svojim problemima s beikom.
- Pijete li dovoljno vode, inae? - nastavlja on. - Znate li da se polovina cistitisa moe
izlijeiti jednostavnim unoenjem dva litra vode dnevno?
Vie ga i ne sluam. U tome sam jaka: moja obeshrabrenost nikada ne traje dugo. Poput
bljeskova, sjeanja naglo iskrsavaju u mojoj glavi. Le te ene na mjestu zloina jutros: Klara
Matiren, divljaki zadavljena najlonskom arapom. Njene iskolaene oi, lice sleeno od
uasa. Nemam prava da gubim vrijeme. Nemam prava da se preputam razonodi. Moram
ubicu da satjeram u tjesnac prije nego to se odvai da opet ubije nekoga.
- A fitoterapija? - pita lijepi plavuan. - Znate li da biljke mogu biti od velike koristi,
naroito sok od jarebike.
Pokretom istovremeno naglim koliko neoekivanim, odlazim za njegov sto i kidam
neispisani recept iz njegovog bloka.
- U pravu ste, sama u ispisati recept!
Toliko je zaprepaen da ne pokazuje ni nagovjetaj namjere da me u tome sprijei.
Okreem se u mjestu i odlazim zalupivi vrata.

Pariz, 10. arondisman.

Mjesec dana kasnije decembar 2010. 7 asova ujutru.
Audi juri kroz no i dolazi na trg Kolonel-Fabijen. Svjetlosti grada se odraavaju na

31
impozantnom talasu od betona i stakla sjedita Komunistike partije. Vlada polarna
hladnoa. Odvrem grijanje na najjae i kreem preko krunog toka da bih stigla do ulice
Luj-Blan. Palim radio prelazei kanal Sen Marten.

- Frans Info, 7 je asova, o najnovijim vijestima izvjetava vas Bernar Tomason.

- Dobar dan, Florans, dobar dan svima. Na ovo Badnje vee, vremenske
nepogode i dalje prijete da budu glavna vijest dana. Francuski meteoroloki zavod je,
naime, upravo dao narandasto upozorenje6, strahujui od znatnih snjenih padavina
koje bi trebalo da pogode Pariz krajem prijepodneva.
Dolazak snijega jako e ometati saobraaj na Ile - de- Fransu...

Prokleti doek. Proklete porodine obaveze.

Na svu sreu da Boi pada samo jedanput godinje. Ali za mene je i taj jedan put
previe.
U taj jutarnji as, Pariz je sauvan od oluje koja se najavljuje, ali mir e kratko potrajati.
Koristim rijedak saobraaj da bih projurila vrtoglavom brzinom ispred stanice Gar de Lest i
kreem bulevarom Maanta, prelazei velikom brznom 10. arondisman od sjevera ka jugu.
Prezirem majku, prezirem sestru, prezirem brata. I mrzim ova godinja okupljanja koja
se uvijek preobraze u komar. Berenis, moja mlaa sestra, ivi u Londonu gdje dri
umjetniku galeriju na ulici Nju Bond. Starija Fabris, radi u finansijama u Singapuru. Svake
godine, sa muevima i djecom, prave dvodnevnu pauzu u vili moje majke, blizu Bordoa, da
bi tu proveli Boi prije nego to odlete prema egzotinim i osunanim destinacijama:
Maldivima, ostrvu Mauricijus, Karibima.

(...) Bizon Fite7 zato snano preporuuje da izbjegavate vonju svojim kolima u
pariskom regionu kao i u pograninim departmanima na zapadu. Upozorenje kojeg je
izgleda teko drati se ovog Badnjeg dana. Prefektura takoe izdaje vrlo vano
upozorenje, strahujui da ve poetkom veeri snijeg ne prede u poledicu, kada
temperature padnu ispod nule.

Ulica Reomir, zatim ulica Bobur: prelazim Le Mare sa zapada i izlazim ispred trga na
kome se nalazi Gradska optina, koja je zatrpana svjetiljkama. U daljini, obrisi dva masivna
tornja i vrh Notr Dama ocrtavaju se u mraku.
Svake godine, uz neke male izmjene, odigrava se ista pozorina predstava u ova dva
dana: moja majka e na sav glas hvaliti uspjenost Berenis i Fabris, njihov izbor u ivotu,
njihovu karijeru. Obeznanie se pred njihovom djeurlijom, hvalei njihovo vaspitanje i
uspjeh u koli. Razgovori e se uvijek vrtjeti oko istih tema: imigracija, fiskalna glavobolja,
sav taj french bashing.
Za nju, za njih, ja ne postojim. Ja nisam njihova. Ja sam nekakav deko sfalinkom, bez
elegancije, bezznakova raspoznavanja. Promaena funkcionerka. Ja sam ki mog oca.

Tekoe u saobraaju prijete da se proire na odreene linije metro a i RER-a. Isto

vai i za avio saobraaj. Za Pariske aerodrome na pomolu je crni dan, s hiljadama
putnika koji e ostati blokirani na zemlji.
Ove velike snjene padavine zaobii e, meutim, dolinu Rone kao i oblast
mediterana. U Bordou, Tuluzu i Mar seju, temperature e se kretati izmeu 15 C i 18
C. Za to vrijeme, u Nici i Antibima moi ete da ruate na terasi, s obzirom da e se
iva u termometru popeti na 20 C.

6 Oznaava loe vrijeme umjerenog intenziteta. - Prim. prev.

7 Centar za prognozu stanja na putevima. - Prim. prev.

32
 Dosta mi je da me osuuju ove budale. Dosta mi je njihovih koliko predvidljivih toliko
estih primjedbi: Jo nisi nala nekog tipa?
Nisi spremna da ostane u drugom stanju...
Zato se oblai kao dak?
Zato ivi kao neka tinejderka?
Sita sam njihovih vegetarijanskih obroka da bi sauvale liniju i bile dobrog zdravlja:
njihovog zrnevlja za ptice, njihove odvratno neukusne kinoe, njihovih tofi galeta, pirea od
karfiola.
Polako ulazim u ulicu Kutelri da bih prela kej preko mosta Notr Dam. Mjesto je
magino: s lijeve strane, istorijske zgrade bolnice Otel-Dje, s desne strane fasada Zatvora i
krov Sat - kule.
Svako od ovih okupljanja u porodinoj kui mi daje utisak kao da smo se vratili
trideset godina unazad, ponovo otvara rane iz djetinjstva i lomove iz mladosti, ini da
ponovo iskrsnu bratski sukobi, oivljava apsolutnu usamljenost.
Svake godine kaem sebi da je to posljednji put i svake godine ponovo tonem u isto. A
da zaista i ne znam zato. Jedan dio mene me tjera da definitivno poruim mostove, ali
drugi dio bi dao sve samo da im vidi izraze lica onog dana kad se budem pojavila obuena
kao princeza, s tipom koji ispunjava sve uslove.
Lijeva obala. Jurim du keja, zatim zaokreem nalijevo u ulicu De Sen-Per.
Usporavam, palim stop svjetla i parkiram se na uglu ulice De Lil. Zalupim vrata na kolima,
navlaim svoju narandastu traku za intervencije i zvonim na interfon jedne lijepe nedavno
renovirane zgrade.
Pritiskam palcem dugme tokom tridesetak sekundi. Ideja mi se rodila u glavi
poetkom sedmice i od mene iziskivala da odradim nekoliko istraivanja. Znam da upravo
inim ludost, ali svijest o tome nije dovoljna da bi me odvratila.
- Da, ko je? - pita jo nerazbueni glas.
- Pol Malori? Sudska policija, hoete li da otvorite, molim vas.
- ta, ali...
- Policija, gospodine, otvorite!
Jedna od tekih krila ulaznih vrata se otvaraju uz kljocanje. Ostavljam lift i penjem se
trkom preskaui stepenike sve do treeg sprata, gdje lupam na vrata.
- Evo, evo!
ovjek koji otvara je zaista moj lijepi ginekolog, ali ovoga jutra ne izgleda tako
kooperno: u gaicama i staroj majici, razbaruene plave kose, s licem na kome se oituje
iznenaenost, umor i nespokoj.
- Hej, pa ja vas poznajem, vi ste...
- Kapetan efer, kriminalistika brigada. Gospodine Malori, obavjetavam vas da
odlazite u pritvor poev od sada, etvrtka 24. decembra u 7:16 h ujutru. Imate pravo da...
- Izvinite, ali to mora da je neka greka! Za ta sam osumnjien, molim vas?
- Falsiflkovanje i korienje falsifikata. Molim vas poite za mnom.
- Je l' to neka ala?
- Nemojte da me primoravate da pozovem kolege da se popnu, gospodine Malori.
- Mogu li barem da navuem pantalone i koulju?
- Hajde, samo brzo. I ponesite debelu jaknu, grijanje ne radi dobro u naim
prostorijama.
Za to vrijeme dok se on oblai, bacam pogled unutra. Osmanski stan je preobraen u
neku vrstu ateljea s oplemenjenim dekoracijama. Srueno je nekoliko pregradnih zidova,
ishoblovan parket u obliku riblje kosti, ali ouvana su dva mermerna kamina i gipsani
ukrasi.
Iza jednih vrata, umotanu u arav, primjeujem mladu riokosu enu od dvadesetak

33
godina koja me gleda razrogaenih oiju. ekanje se oteglo.
- Bre malo, Malori! - dovikujem udarajui u vrata. - Ne treba vam deset minuta da
biste navukli gae!
Ljekar izlazi iz kupatila skockan od glave do pete. Neosporno je ponovo postao divan i
sada na sebi ima sako od tvida, pantalone koje se suavaju na dolje, kini mantil od
gabardina i par gumenih izmica. Izgovara nekoliko rijei da bi umirio svoju riokosu i prati
me niz stepenite.
- Gdje su vam kolege? - pita me kad smo izali na ulicu.
- Sama sam. Neu valjda da mobiliem odred elitnih jedinica da bih vas izvukla iz
kreveta...
- Ali ovo ovdje nije policijski auto?
- To je policijski auto bez oznaka. Ne pitajte mnogo i uskaite naprijed.
On oklijeva, zatim konano sjeda pored mene. Kreem i vozimo se u tiini dok poinje
da se razdanjuje. Prelazimo 6. arondisman i Monparnas prije nego to se Pol odlui da pita:
- Sad ozbiljno, kakav je ovo cirkus? Znate da sam mogao da podnesem tubu protiv
vas prolog mjeseca zbog krae ljekarskog recepta! Moete samo da zahvalite mojoj sestri:
ona me je odvratila iznalazei niz olakavajuih okolnosti po vas. Da budem iskren, ak je
koristila za vas rije udarena .
- I ja sam se raspitala o vama, Malori - kaem vadei iz depa fotokopirana
dokumenta.
On otvara hrpu papira i poinje da ita mrtei se.
- ta je u stvari ovo?
- Dokazi da ste napravili lane potvrde o primanju na stan u korist dvije Malijke bez
papira kako bi one mogle da podnesu zahtjev za boravak.
On ne pokuava da porekne.
- Pa ta? Solidarnost i humanost su zloin?
- U pravu se to naziva falsifikovanje i korienje falsifikata. Kanjava se s tri godine
zatvora i 45 000 eura novane kazne.
- Mislio sam da nema dovoljno mjesta u zatvoru. A otkada se kriminalistika brigada
bavi ovakvom vrstom poslova?
Vie nismo daleko od Monrua. Presijecam bulevar De Mareo, idem jednim dijelom
periferije, zatim putem A6 da bih dola do Akvitanije , autoputa koji povezuje Pariz i
Bordo.
Kada primijeti skretanje za Visu, Pol zaista poinje da se brine.
- Ali gdje me tano vozite?
- U Bordo. Sigurna sam da volite vino...
- Ne, ne mislite valjda ozbiljno!
- Proveemo Badnje vee kod moje majke. Biete jako lijepo primljeni, vidjeete.
On se okree, gleda da li ih neko prati, pokuava da se naali da bi sebe umirio.
- Pronaao sam: u kolima je kamera. Imate program skrivene kamere kod policajaca, je
li tako?
Nastavljajui s vonjom, koristim nekoliko minuta da bih mu odvano objasnila
poduhvat koji mi je na pameti: zaboraviu na njegovu priu s lanim potvrdama o
stanovanju, a zauzvrat on e pristati da glumi mog vjerenika tokom Badnje veeri.
Nekoliko dugih sekundi, on uti i ne isputa me iz vida. Najprije je potpuno
nepovjerljiv sve dok ne shvati:
- O Boe, najgore je to to se vi uopte ne alite, zar ne? Stvarno ste smislili itavu ovu
zamku zato to nemate hrabrosti da odbranite svoje ivotne izbore pred svojom porodicom.
Da ovjek ne povjeruje! Vama ne treba ginekolog, vama treba psihoanalitiar.
Istrpjela sam napad i nakon nekoliko minuta tiine, vraam se na zemlju. U pravu je,

34
naravno. Ja sam obina kukavica. I najzad, ta sam tano oekivala? Da mu bude zabavno to
to uestvuje u mojoj maloj predstavi? Odjednom se osjeam kao kraljica budalatina. To je
moja jaka i moja slaba taka: sluam instinkt vie nego razum. Tome dugujem to to sam
uspjela da razrijeim neke teke istrage to mi je omoguilo da uem u Kriminalistiku
brigadu s trideset etiri godine. Ali ponekad moja intuicija omane i budem izbaena iz
kolosijeka. Ideja da predstavim ovog tipa mojoj porodici sad mi se ini podjednako smijena
i neumjesna.
Crvenei se od stida, predajem se:
- U pravu ste. Meni... meni je ao. Okrenuu i vratiu vas kui.
- Zaustavite se najprije na prvoj benzinskoj pumpi. Rezervoar vam je skoro prazan.

Punim pun rezerovar supera. Prsti mi se lijepe, a od isparenja benzina vrti mi se u

glavi. Dok se vraam do kola, otkrivam da Pol Malori vie nije na sjeditu suvozaa.
Podiem glavu i primjeujem kroz staklo prostora koji se renovira kako mi upravo napadno
daje znake da mu se pridruim.
- Naruio sam vam aj - kae mi predlaui mi da sjednem.
- Lo izbor, pijem samo kafu.
- To je bar jednostavno - osmjehuje se i ustaje da bi otiao do automata da mi uzme
pie.
Neto me kod ovog tipa zbunjuje: neka flegmatina crta, vrlo nalik engleskom
dentlmenu, nain da zadri odreen nivo u svim okolnostima.
Vraa se nakon dva minuta stavljajui ispred mene au kafe i kroasan uvijen u
papirnu salvetu.
- Nisu tako dobre kao kod Pjera Ermea8, ali su manje loe nego to se da naslutiti po
njihovom izgledu - uvjerava on da bi opustio atmosferu.
Da bi naizgled potkrijepio svoje rijei, on zagriza svoje pecivo i diskretno zijevne.
- Kad ovjek pomisli da ste me izvukli iz kreveta u 7 sati! Taj jedini put kad sam
mogao da se izleavam do mile volje!
- Rekla sam da u vas vratiti. Jo uvijek ete imati vremena da se vratite u krevet svojoj
dragani.
Otpija gutljaj aja i pita:
- Priznajem da vas ne razumijem najbolje: zato elite da provedete Boi sa ljudima
koji vam oigledno vie nanose bol nego to vam ine dobro?
- Zaboravite, Malori. Kao to rekoste, niste vi psihijatar.
- A va otac, ta on o svemu tome misli?
Poklopim ga odgovorom.
- Moj otac je odavno umro.
- Prestanite da mi priate priice! - vie on pruajui mi svoj smartfon.
Gledam u ekran znajui unaprijed ta u na njemu ugledati. Dok sam toila gorivo,
Malori se konektovao na internet. Ne iznenauje to ga je potraga odvela do jedne stare
vijesti od prije nekoliko mjeseci u kome se spominju prestupi moga oca.

Bivi superpolicajac Alen efer

osuen na dvije godine zatvora.
Prije tri godine, njegovo hapenje je izazvalo pravi zemljotres u okviru lilske
policije. 2. septembra 2007. komesar odsjeka Alen efer je uhapen kod kue rano ujutru
od strane policijaca SGI9 koji su od njega traili da podnese izvjetaj o obavljanju svojih
dunosti i ljudima s kojima se viao.

8 Najpoznatiji francuski poslastiar. - Prim. prev.

9 Sluba generalnog inspektorata. - Prim. prev.

35
 Poslije viemjesene istrage, unutranja kontrola policije je objelodanila da postoji
sistem korupcije velikih razmjera i pronevjera koje je izvrio ovaj slubenik s visokim
inom Sudske policije Sjevera.
Policajac stare kole, koga su potovale i kome su se tavie divile njegove kolege,
Alen efer, priznao je tokom trajanja pritvora da je skliznuo na lou stranu
odravajui prijateljske odnose s vie ljudi poznatih po velikom kriminalu. Toliko je bio
zastranio da je ak potajno sklanjao kokain i kanabis prije nego to se zaplijenjena
koliina zapeati kako bi snabdjeo svoje dounike.
Jue je Sud za prekraje u Lilu proglasio biveg policajca krivim za pasivnu
korupciju , udruivanje sa zloincima, trgovinu narkoticima i povredu
profesionalne tajne...

Oi mi se pune suzama i brzo sklanjam pogled s ekrana. Napamet znam neasna djela
mog oca.
- Najzad, vi ste samo sitno njukalo!
- Vi mi to kaete? Ne zamjerite, ali rugao se kotao loncu...
- Dobro, otac mi je u orki, pa ta?
- Zar ne bi moda njega trebalo da odete da posjetite za Boi?
- Gledajte svoja posla!
On nastavlja i dalje.
- Mogu li da vas pitam gdje je zatvoren?
- ta vas se to uopte tie?
- U Lilu?
- Ne, u Luinu, kod Eks-an-Provans. Tamo gdje mu ivi trea ena.
- Zato ne odete da ga vidite?
Uzdahnem i povisim ton:
- Zato to vie ne govorim sa njim. Zbog njega sam poeljela da se bavim ovim
poslom. On mi je bio uzor, jedina osoba u koju sam imala povjerenja a on je to povjerenje
iznevjerio. Lagao je sve oko sebe. Nikad mu to neu oprostiti.
- Va otac nije nikoga ubio.
- Ne moete to da razumijete.
Bijesno ustajem u jednom skoku, vrsto rijeena da se iupam iz klopke u koju sam
samu sebe gurnula. On me zadrava za ruku.
- Hoete da ja poem s vama?
- Sluajte, Pol, veoma ste ljubazni, veoma utivi i oigledno sljedbenik dalaj-lame, ali
mi se ne poznajemo. Zasrala sam s vama i izvinila sam se. Ali ako jednog dana budem
poeljela da vidim oca, to u uraditi bez vas, OK?
- Kako hoete. Ipak, Boi je period praznika... nije li tada moda pravi trenutak?
- Smarate me. Nismo u Diznilendu.
Jedva primjetno se osmjehuje. Meutim, protiv svoje volje ujem sebe kako mu
objanjavam:
- ak kad bih to i eljela, ne bih mogla. Ne moe se tek tako banuti u posjetu u
zatvoru. Potrebno je odobrenje, potrebno je...
Okomio se.
- Vi ste policajka. Moete to da reguliete telefonom.
Na kraju se vraam u njegovu igru i odluujem da ga testiram.
- Hajde da se uozbiljimo, Eks-an-Provans je sedam sati kolima. Zbog snijega koji pada
u Parizu, neemo moi da se vratimo u prijestonicu.
- Hajde da pokuamo! - dobacio je. - Ja u da vozim.
- Poinje da mi gori u grudima. Gubim stabilnost i dvoumim se nekoliko sekundi.
eljela bih da popustim pred tom ludom idejom, ali nisam sigurna koji su moji pravi motivi.
36
Da li me stvarno vodi elja da ponovo vidim oca ili perspektiva da u provesti nekoliko sati
s tim neznancem koji me oigledno nee osuditi ma ta da kaem ili uradim?
Traim njegove oi i svia mi se ono to u njima vidim.
Bacam mu kljueve koje on hvata u letu.
Evri, Oser, Bon, Lion, Valans, Avinjon...
Nastavljamo nau nadrealnu plovidbu du autoputa Sunca. Po prvi put nakon dugo
vremena, opustila sam se pored nekog mukarca. Putam ga da radi kako hoe; preputam
se. Sluamo pjesme na radiju i jedemo keks peti ber i okoladni keks. Svuda su mrvice i
sunce. Imam osjeaj kao da sam na odmoru, u Provansi, na Mediteranu. Osjeaj slobode.
Svega onoga to mi je potrebno.

Tano je 13:30h kad me Pol ostavlja ispred ulaza u zatvor u Luinu. itavim putem
odbijala sam tu ideju o sueljavanju sa svojim ocem. Stojei nepomino pred strogom
fasadom s koje me nadgledaju kamere za nadzor, vie nema povratka nazad.
Ponovo izlazim pola sata kasnije, u suzama, ali s olakanjem. to sam ponovo vidjela
oca. to sam razgovarala sa njim. to sam posijala sjeme izmirenja koje mi sada vie ne
izgleda nemogue. Ovaj prvi korak je nesumnjivo bio najbolja stvar koju sam uradila za
posljednjih nekoliko godina. I to dugujem ovjeku koga jedva poznajem. Nekome ko je umio
da vidi u meni neto drugo od onoga to sam eljela da mu pokaem.
Ne znam ta krijete, gospodine Malori, da li ste podjednako uvrnuti kao ja ili ste naprosto
nesvakidanji tip, ali hvala.
Osloboena tereta, polako tonem u san u kolima.

Pol mi se smijei.
- Jesam li ti rekao da moja baba ima kuu na Amalfitanskoj obali? Jesi li ve ila u
Italiju za Boi?
Kad sam otvorila oi, upravo smo bili preli italijansku granicu. Sada smo u San Remu
i sunce baca posljednje zrake. Daleko od Pariza, Bordoa, kie i broja 36.
Osjeam njegov pogled na sebi. Imam utisak da ga oduvijek poznajem. Ne razumijem
kako je jedna tako prisna veza mogla da se izatka tako brzo meu nama.
Postoje rijetki trenuci u ivotu kada vam se otvore jedna vrata i ivot vam ponudi
susret koji vie niste oekivali. Susret sa biem s kojim se dopunjujete, koje vas prihvata
onakvim kakvi ste, koje vas uzima u cijelosti, koje nazire i prihvata vae kontradikcije,
strahove, osjeaje, bijes, mranu blatnjavu bujicu koja tee u vaoj glavi. I kroti je. Onaj koji
vam prua ogledalo u kome se vie ne bojite da se pogledate.

Dovoljan je jedan tren. Jedan pogled. Jedan susret. Da se ivot preokrene. Prava osoba
u pravom trenutku. Sauesniki hir sluaja.
Proveli smo Badnje vee u jednom hotelu u Rimu.
Sutradan smo ili du Amalfitanske obale, preli Dolinu zmaja sve do viseih vrtova
Ravela.
Pet mjeseci kasnije, bili smo vjenani.
U maju sam saznala da ekam dijete.

Ima trenutaka u ivotu kada se jedna vrata otvore i kada vam ivot sklizne u svjetlost.
Rijetki trenuci kada se neto u vama otvori. Lebdite u besteinskom stanju, jurite autoputem
bez radara. Izbori postaju jasni i jednostavni, odgovori zamjenjuju pitanja, strah ustupa
mjesto ljubavi.
Treba iivjeti ovakve trenutke. Rijetko potraju.

37
 7
Pad u prainu
Uvijek moemo vie od onoga to mislimo da moemo.
OZEF KESEL

ajnataun
Danas
10:20h
amor gomile. Isparenja suene ribe od koga se ovjeku prevre eludac. kripa
metalnih vrata.
Gabrijel je izaao iz zalagaonice i zakoraio u ulicu Mot. Primijetivi ga, Alisa se brzo
prenula iz svojih sjeanja.
- Jeste li dobro? - upitao ju je nasluujui njenu uznemirenost.
- Dobro sam - uvjerila ga je. - Dakle, kako je prolo sa satom mog mua?
- Izvukao sam 1600 dolara - potvrdio je ponosno maui svenjem novanica. - I
obeavam vam da emo ga brzo preuzeti. Dotle, vjerujem da smo stvarno zasluili da
dorukujemo.
Ona se sloila i pourili su da napuste ajnataun i odu na pitomije plonike Boverija.
Krenuli su avenijom prema sjeveru, hodajui osunanom stranom ulice.
U ne tako dalekoj prolosti, ovaj dio Menhetna je bio razbojniki kraj, stjecite
narkomana, prostitutki i beskunika. Sada je to postalo gostoljubivo, ik i interesantno
mjesto. Ulica je bila svijetla i prozrana, arhitektura raznolika, izlozi aroliki. Meu
zgradama od pjeanika, malim radnjama i restoranima ocrtavali su se udni obrisi Nju
Mjuzeuma. Njegovih sedam spratova liilo je na gomilu kutija za cipele naslaganih jedne na
druge u nestabilnoj ravnotei. Njegove odsjene linije i boja fasade - besprekorno bijela
uhvaena u srebrnkaste konopce - odudarao je od patiniranog dekora Louer Ist Sajda.
Alisa i Gabrijel su gurnuli vrata Pepermil Kofi opa, prvog kafea koji im se naao na
putu.
Smjestili su se u jednom separeu na dvije kone stolice krem boje koje su stajale jedna
naspram druge. Zidovi s bijelim ploicama, gipsanim ukrasima, velikim izlogom, s
parketom od masivnog hrasta: istovremeno ugodno i rafinirano, mjesto je odisalo toplinom i
bilo je potpuna suprotnost guvi u ajnataunu. Probijajui se kroz veliko staklo, lijepa
jesenja svjetlost obasjavala je salu od ega su se presijavali automati za espreso iza anka.
Na sredini svakog stola, uglavljen u jedan ljeb, tablet raunar je omoguavao gostima
da konsultuju meni, surfuju na internetu i imaju pristupa odreenom izboru novina i
asopisa.
Alisa je pregledala jelovnik. Od gladi joj imala tolike greve u elucu da je ula kako joj
kre crijeva u stomaku. Naruila je kapuino i evrek sa lososom; Gabrijel se odluio za
jedan kafe late, uz sendvi Monte-Kristo.
Sa prslukom, kravatom i eirom Stetson Fedora, konobar otmenih manira im je ubrzo
posluio narudbinu.
Bacili su se na svoje jelo i sasuli kafu gotovo u jednom gutljaju. Alisa je u nekoliko
zalogaja smazala ono malo peciva sa lososom, pavlakom, vlascem i komoraem. Povrativi
snagu, zamurila je i pustila da je uljuljkuj u stare arije bluza koje su se ule iz radio aparata
od lakiranog drveta. Bio je to pokuaj da se iskljui i pravilno usmjeri neurone, kako je
obino govorila njena baka.

38
 - Sigurno nam je neto promaklo - rekao je Gabrijel gutajui posljednje mrvice svog
sendvia.
Iz daljine je dao znak barmenu da ponovo donese isto. Alisa je otvorila oi i priklonila
se miljenju svog pratioca.
- Treba sve poeti od nule. Napraviti spisak naih indicija i pokuati da ih iskoristimo:
broj telefona hotela Grini, niz cifara koje su urezane na vaoj podlaktici...
Zaustavila se u svom zanosu. Jedan vrlo maljav posluitelj upravo se trgnuo
primijetivi mrlje krvi na njenoj koulji. Diskretno je podigla rajsferlus na svojoj jakni.
- Predlaem da podijelimo novac - sugerisao je Gabrijel izvadivi iz svog depa 1600
dolara koje mu je dao Kinez. - Nije dobro sve staviti na jednu gomilu.
Poloio je pred Alisu osam novanica od po 100 dolara. Mlada ena ih je opipala i
sloila u uzani dep svojih farmerka. Tada je tek osjetila mali pravougaoni kartonski
smotuljak u dnu depa. Nabrala je obrve i otvorila ga za stolom.
- Pogledajte ovo!
Radilo se o ceduljici tiketa za garderobu, kao to ih daju u garderobama velikih
restorana ili ostavama za prtljag po hotelima. Gabrijel se nagnuo naprijed: na tiketu je stajao
broj 127. Ispisana tananim slovima, dva isprepletana slova H i G tvorili su diskretni logo.
- Hotel Grini! - povikali su u isti glas. U jednoj sekundi nestalo je malodunosti.
- Hajdemo! - dobacila je mlada ena.
- Ali jo nisam ni probao moj pomfrit!
- Krkaete kasnije, Kejn!
Alisa je ve pretraivala na tabletu na dodir adresu hotela, dok je Gabrijel regulisao
njihov raun za ankom.
- Na raskru ulice Grini i Nort Mur - dobacio joj je dok se vraao prema njoj.
Dograbila je no koji se nalazio na stolu i kriom ga tutnula u dep svoje jakne; on je
svoj sako prebacio preko ramena. I izali su u isti korak.
Honda se zaustavila iza dva taksija parkirana u dvostrukom redu. U samom srcu
Trajbeka, hotel Grini je bio visoka zgrada od cigle i stakla koja se uzdizala na nekoliko
metara od obala rijeke Hadson.
- Malo nie postoji parking, u ulici embers- potvrdio je Gabrijel pokazujui znak. -
Idem da se parkiram i...
- Ne dolazi u obzir! - odsjeno je rekla Alisa. - Idem sama a vi me ekajte ovdje s
upaljenim motorom, da bih osigurala jedan izlaz u sluaju da neto krene loe.
- A ako se ne vratite za petnaest minuta, ta da radim? Da zovem policiju?
- Ja sam policija! - odgovorila je izaavi iz kola. Vidjevi je kako se zapuuje prema
ulazu, jedan portir joj je oslobodio prolaz osmijehnuvi joj se. Ona mu je zahvalila
klimanjem glave i ula je u hol.
Alisa je krenula u diskertno luksuzno predvorje koje se produavalo elegantim
salonom - bibliotekom koja se kupa u blagoj svjetlosti. Kau esterfild i platnene fotelje bile
su rasporeene oko jednog velikog kamina u kome su gorjela dvije ogromne cjepanice.
Neto dalje, iza stakla se moglo nazreti untranje dvorite koje podsjea na Italiju.
- Dobrodoli, gospoo, ta mogu da uinim za vas? - upitala je mlada ena ija se
odjea utapala u neobian i trendi dekor: debeli okviri naoara, arena suknja, koulja sa
geometrijskim dezenom, bakarnocrveni porub, tanak i vazduast.
- Dola sam po prtljag - obavijestila je Alisa pruivi joj tiket sa brojem.
- Naravno. Trenutak, molim.
Pruila je tiket svom pomoniku koji se izgubio u maloj susjednoj sali da bi se iz nje
pojavio trideset sekundi kasnije s crnom akten tanom, na ijoj se drci nalazila
samoljepljiva narukvica koja je nosila broj 127.
- Izvolite, gospoo.

39
 Previe je lijepo da bi bilo istinito, pomislila je Alisa doepavi se malog kofera.
Odluila je da okua sreu.
- Voljela bih da saznam identitet osobe koja je ostavila ovaj kofer u ostavi za prtljag.
Mlada ena iza prijemnog pulta se namrtila.
- Pa, gospoo, mislila sam da ste to bili vi, inae vam ga nikad ne bih dala. Ako to nije
sluaj, zamoliu vas da budete ljubazni i vratite mi ga...
- Njujorka policija, detektivka efer! - dobacila je Alisa ne prikrivajui se. - Trenutno
istraujem...
- Mislim da imate prilino francuski akcenat za njujorkog policajca - prekinula ju je
slubenica. - Pokaite mi vau linu kartu, molim vas.
- Ime klijenta! - zahtijevala je Alisa podignuvi ton.
- Sad je dosta, zovem upravu!
Shvativi da je izgubila u duelu, Alisa je krenula da se povue. Steui drku kofera,
brzim koracima je prevalila razdaljinu koja je dijeli od izlaza i prola je uspjeno pored
portirove strae.
Samo to je zakoraila na trotoar, kad se zaulo zavijanje alarma. Prodorna sirena od
preko 100 decibela, zbog ega su svi pogledi prolaznika postali uprti u Alisu.
Uspaniena mlada ena tada je postala svjesna da zvonjava ne dopire iz hotela, kao to
je najprije povjerovala, ve iz... samog kofera.
Potrala je nekoliko metara po trotoaru, traei pogledom Gabrijela i kola. Spremala se
da pree ulicu kad ju je na mjestu oborio strujni udar.
Oamuena, isprekidanog daha, ispustila je kofer i grubo se sruila na asfalt.

40
 DRUGI DIO
Bolna sjeanja

41
 8
Bolna sjeanja
Naa prava nesrea, meutim,
Nije u onome to nam godine ukradu
Ve u onome to nam ostave na odlasku.
VILIJAM VORDSVORT

Sirena je jo neko vrijeme nastavila da zavija, a onda je isto tako naglo prestala kao to
je i poela.
Sruena na asfaltu, Alisa je imala muke da se povrati. Zujalo joj je u uima. Vid joj je
bio zamuen, kao da joj je neko prevukao mrenu preko oiju. Jo uvijek omamljena, nazrela
je sjenku iznad sebe.
- Ustaj!
Gabrijel joj je pomogao da se podigne i otpratio je do kola. Smjestio ju je na suvozaevo
sjedite i vratio se da pokupi kofer koji je pao malo dalje na trotoar.
- Brzo!
Okrenuo je klju i naglo krenuo. Jedan zaokret volanom udesno, jedan ulijevo, i stigli
su na Vest Sajd Hajvej, najzapadniju aveniju grada koja ide du rijeke.
- Doavola, primijetili su nas! - viknula je Alisa izlazei iz magle u koju ju je uronio
strujni udar.
Bila je blijeda kao krpa, povraalo joj se i imala je ubrzano lupanje srca. Noge su joj
klecale i goruica joj je pekla grudi.
- ta vam se desilo?
- U akten tani je bila sprovedena struja, dobro ste vidjeli! - odgovorila je bijesno. -
Neko je znao da smo u hotelu i aktivirao je iz daljine alarm i strujni udar.
- Postajete paranoini...
- Voljela bih da ste vi dobili ovaj strujni udar umjesto mene, Kejn! Uzalud bjeimo
ukoliko neko u stopu prati svaki na korak!
- Ali kome u stvari pripada taj kofer?
- Nisam mogla da saznam.
Kola su jurila punom brzinom prema sjeveru. Sunce se razlivalo na horizontu. Na rijeci
su se mogli vidjeti trajekti i jedrilice koje klize po Hadsonu, neboder Dersi Sitija, metalni
tremovi nekadanjih pristanita.
Gabrijel je izaao iz trake da bi pretekao kombi. Kad je okrenuo glavu prema Alisi,
ustanovio je da se mlada ena dokopala noa koji je ukrala u kafeu i cijepala postavu svoje
kone jakne.
- Prestanite, poludjeli ste!
Uzdajui se u svoj instinkt, nije ga ak ni udostojila odgovora. U aru svog zanosa,
zgrila se da bi izula izmice i uz pomo sjeiva, uspjela da odvali prvu tiklu.
- Alisa, ta zaboga izvodite?
- Evo ta sam traila! - odgovorila je maui pobjedniki majunom kutijicom koju je
upravo izvukla iz druge potpetice.
- Mikrofon?
- Ne, minijaturni GPS sistem. Tako su nas lokalizovali. A kladim se da i vi imate isti u
jednoj od vaih gilja ili u postavi svog sakoa. Neko nas prati u realnom vremenu, Kejn. Treba
oboje da promijenimo krpice i cipele. Sada!

42
 - Vai - predao se, gledajui zabrinuto.
Alisa je otvorila prozor i bacila spravu za pijunau kroz prozor prije nego to je
dograbila akten tanu. Bio je to krut kofer od glatke koe s duplom kodiranom bravom.
Namjerno ili ne, elektrifikacija drke je sada bila dezaktivirana. Pokuala je da je otvori, ali
nije uspjela zbog sistema zatite.
- Zaudilo bi me da je suprotno - psovao je Gabrijel.
- Kasnije emo pronai naina da slomimo brave. Dotle pronaite neko neupadljivo
mjesto da bismo kupili nove prnje.
S otealim kapcima, Alisa je masirala sljepoonice. Migrena joj se vraala; oi su je
pekle. Pretraila je pregradu za rukavice da bi dola do para starih naoara za sunce koje je
bila primijetila neto ranije. Stavila je okvire u obliku majih oiju na ijim su se drkama
nalazile ljokice. Raznolikost arhitekture ovog dijela grada ju je hipnotisala i od toga joj se
vrtjelo u glavi. U daljini, kao dinovska otvorena knjiga poloena na stubovima, prepoznala
je plavkast obris hotela Standard, koji se uzdizao iznad Haj Lajna. Geometrijske linije
modernih konstrukcija od stakla i aluminijuma i one malih zgrada od kestenjaste cigle
starog Njujorka koje su se i dalje tavorile u svom prvobitnom stanju sudarale su se na
haotian nain.
U daljini, poput sedefastog lednika, jedna prozrana zgrada nepravilnih oblika
razbijala je skyline i oblivala krajolik nestvarnom svjetlou.

Lunjali su zakratko izmeu Mitpeking Distrikta i elsija, sve dok nisu otkrili jednu
radnjicu u 27. ulici koja je preteno drala neiskorienu ameriku vojnu garderobu i neto
krpica. itavom duinom, ta jedina prostorija bila je pravo vaarite u kome se vojna odjea
nalazila pored kompleta kreatora koji su sada bili na popustu.
- Mrdnite malo, Kejn - naloila mu je Alisa ulazei u prodavnicu. - Nismo poli u
oping, kapirate?
Proeprkali su meu odjeom i obuom: vojnike izme, platnene poluduboke cipele,
pilotske jakne, debeli zimski duksevi, kamuflane jakne, opasai, palestinske marame...
Alisa je na brzinu pronala jednu crnu rolku, usku majicu, farmerke, novi par izmica i
vijetnamku boje mastike.
Gabrijel je izgledao izbirljiviji.
- Odluite se vie! - pourivala ga je. - Evo, uzmite ovo i ovo - rekla je dobacivi mu
jedne pantalone kaki boje i izblijedjela pamunu koulju.
- Ali nije tano moja veliina, ni moj stil!
- Nije subota vee i ne idete da se udvarate cicama, Kejn - uzvratila je otkopavajui
svoju koulju da bi se svukla.
Dezer je kompletirao svoju odjeu parom cokula i duom jaknom s ovjim krznom.
Alisa je takoe primijetila jednu torbu od debljeg platna koji se zatvara s dva kona remena i
stari holster da bi mogla da nosi svoj glok na diskretniji nain. Kako nije bilo kabine za
probu, presvlaili su se na nekoliko metara jedno od drugog. Gabrijel nije mogao da izdri a
da ne baci iskosa pogled na Alisu.
- Nemoj da koristi priliku da bi pario oi, prljavi perverznjaku! - ukorila ga je
prekrivi stomak vunenim demperom.
Poto je mlada ena pretjerala sa alom, Gabrijel se pokunjio i okrenuo kao uhvaen na
djelu. Pogled na neto ga je meutim upravo sledio: posmatrajui Alisino tijelo, primijetio je
veliki oiljak koji je izgleda iao od pubisa sve do pupka.

- Dau vam sve za 170 dolara - obavijestio ih je vlasnik radnje, elav i zdepast din sa

43
ogromnom bradurinom u stilu ZZ Topa.
Dok je je Gabrijel zavravao sa obuvanjem, Alisa je izala na ulicu i bacila u kontejner
cjelokupnu njihovu odjeu. Sauvala je samo krajiak tkanine svoje koulje umrljane krvlju.
Indicija koja bi mogla da se pokae dragocjenom, mislila je tutnuvi ga u svoju vojnu torbu.
Ugledala je jednu prodavnicu s druge strane trotoara. Prela je kolovoz i ula u
samoposlugu. Nala je toaletne maramice da bi se obrisala, ibuprofen za svoju glavobolju i
flaicu mineralne vode. Dok se pribliavala kasi, jedna misao joj je prola kroz glavu. Vratila
se, obila rafove i na kraju naila na mali prostor posveen telefoniji. Pregledala je razliite
proizvode jednog telefonskog operatera koji je nudio modele bez pretplate. Izabrala je
najobiniji ureaj koji se nalazio u jednom paketu za 14,99 dolara i kupila takoe jednu
pripejd karticu od sto dvadeset minuta razgovora koji se mogu iskoristiti u narednih
devedeset dana.
Kad je ponovo izala sa kupljenim stvarima, bila je iznenaena to duva vjetar. Uprkos
suncu koje je sijalo, snani naleti vjetra brisali su ulicom, nosei opalo lie i valjajui oblake
praine. Prinijela je ruku licu da bi se zatitila. Nalaken na haubu automobila, Gabrijel ju je
posmatrao.
- ekate nekoga? - poela ja da ga zadirkuje. Mahnuo je svojom starom cipelom ispred
njenog lica.
- Svakako ste bili u pravu: i u mojoj cipeli se nalazila jedna bubica.
Poput kokarkaa, bacio je patiku u kantu. Odbila se i pala u kontejner.
- Trojka - zakljuio je.
- Dosta, jeste li zavrili sa svojim djetinjarijama? Moemo li da idemo?
Pomalo povrijeen, podigao je kragnu svoje jakne i slegnuo ramenima, poput djeaka
koga su upravo izgrdili.
Alisa je sjela za volan i spustila papirnu kesu iz samoposluge kao i svoju platnenu
torbu na zadnje sjedite, pored akten tane.
- Treba da pronaemo nain da otvorimo ovaj kofer.
- Time u se ja pozabaviti - uvjerio ju je Gabrijel vezujui pojas.

Da bi se to je mogue vie udaljili od svoje odjee sa prislukivaima, odvezli su se

nekoliko kilometara prema sjeveru, prelazei Hels Kien sve do 48. ulice. Zaustavili su se u
jednoj slijepoj ulici koja je gledala na zajedniki park u kome je grupa djece brala tikve i
bundeve pod nadzorom njihove uiteljice iz kole.
Kvart je bio miran. Nije bilo ni turista ni guve. Do te mjere da je bilo teko povjerovati
da se nalaze u Njujorku. Parkirali su se pod poutjelom kronjom jednog javora. Probijajui
se kroz granje, narandasti sunevi zraci su pojaavali taj utisak spokoja.
- Koja je vaa ideja za kofer? - upitala je Alisa stiskajui runu.
- Obiemo obje brave uz pomo noa koji ste ukrali. Izgleda da nisu mnogo vrste.
- Imate bogatu matu - uzdahnula je.
- Moda imate bolju ideju?
- Ne, ali vaa nee nikada funkcionisati.
- To emo tek da vidimo! - rekao je izazivaki okrenuvi se da bi dohvatio akten tanu
sa zadnjeg sjedita.
Ona mu je dala svoj no i gledala, poput sumnjiave posmatraice, njegove pokuaje
da proturi otricu u usjek kofera. Svi su bili uzaludni. U jednom trenutku, Gabrijel je izgubio
strpljenje, iznervirao se i htio da ga na silu razbije, ali no mu je iskliznuo i plitko zasjekao
dlan ruke.
- Jao!
- Zaboga, koncentriite se malo! - ljutnula se Alisa. Gabrijel se predao. Uozbiljio se.

44
Neto ga je oigledno titilo.
- Koji je va problem? - napao ju je. - Vi.
- Ja?
- Maloprije, u prodavnici polovne garderobe, vidio sam oiljaka koji imate na
stomaku... ta vam se zaboga desilo?
Alisino lice se najednom smrailo. Zaustila je da uzvrati, ali savladana krajnjim
umorom, okrenula je glavu i protrljala kapke uzdahnuvi. Ovaj tip e joj prouzrokovati
samo probleme. Prozrela ga je jo od prvog trenutka...
Kad je ponovo otvorila oi, usna joj je drhtala. Bol se pomaljao. Sjeanja su se vratila.
iva.
- Ko vam je to uradio, Alisa? - bio je uporan. Gabrijel je osjetio da zadire u opasnu
zonu. Pokuao je da opravda svoju radoznalost.
- Kako mislite da se izvuemo iz ove neprilike ako nemamo povjerenja jedno u drugo?
Alisa je otpila gutljaj mineralne vode. Odbijanje da se suoi sa prolou se izgubilo.
- Sve je poelo u novembru 2010. - poela je ona. - Ubistvom jedne mlade uiteljice koja
se zvala Klara Matiren...

Sjeam se...

Dvije i po godine ranije

Godina krvi i bijesa

Novo ubistvo ene

u zapadnom dijelu Pariza
(Le Parizjen, 11. maj 2011.)
Natali Rusel, stjuardesa od dvadeset est godina, pronaena je jutros
zadavljena u svom domu u ulici Mesonije, mirnoj ulici u 17. arondismanu. Mladu
enu, koja je ivjela sama, susjedi su opisali kao mirnu osobu, o kojoj nisu kolale
prie, stalno odsutne od kue zbog prirode njenog posla . Njen komija sa sprata sreo
ju je nekoliko sati prije ubistva: Bila je lijepo raspoloena i radovala se to je dobila
mjesta za koncert Stinga koji je trebalo da se odri sutradan u Olimpiji. Nije mi se uopte
uinilo da joj prijeti opasnost.
Prema izvorima bliskim istrazi, vie svjedoka tvrdi da je vidjelo ovjeka
kako navrat-nanos odlazi sa mjesta zloina i bjei na skutera na tri toka marke
pjao. Poinitelj je ovjek srednje visine, mrav i visok, sa tamnom kacigom.
Centralna uprava sudske policije je sprovela istragu. Prema prvim
konstatacijama, kraa nije glavni motiv ubistva, iako je, izgleda, mobilni telefon
rtve ukraden.
Ovo ubistvo neobino podsjea na ubistvo Klare Matiren, mlade uiteljice iz
16. arondismana, svirepo zadavljenje najlon arapom u novembru 2010. Upitan
povodom ovoga, dravni tuilac je ukazao da na ovom stepenu istraitelji ne
zanemaruju nijedan putokaz.

45
 Ubistva u zapadnom dijelu Pariza:
policija strahuje da se radi o serijskom ubici.
(Le Parizjen, 13. maj 2011.)
Prema povjerljivim saoptenjima jednog istraitelja, naune analize su
pokazale da je najlonska arapa kojom je zadavljena stjuardesa Natali Rusel po
svemu sudei pripadala Klari Matiren, mladoj uiteljici ubijenoj u novembru
2010.
Sve do sada drana u tajnosti od strane policije, ova injenica e izazvati
uasnu lananu povezanost meu rtvama. Putokaz koji e usmjeriti istraitelje
na tragove fetiiste iji se modus operandi zasniva na ubijanju korienjem arapa
prethodne rtve.
U policijskoj prefekturi za sada odbijaju da potvrde ovaj novi element.

Novo ubistvo ene u 16. arondismanu

(Le Parizjen, 19. avgust 2011.)
Mod Morel, medicinska sestra iz Amerike bolnice u Neiju, ubijena je
preksino u svom stanu na aveniji Malakof. Kuepazitelj zgrade je jutros
pronaao tijelo mlade ene svirepo zadavljene parom arapa.
Premda policija odbija da to slubeno zakljui, ova pravilnost upuuje na to
da postoji oigledna veza izmeu tog ubistva i onih poinjenih u novembru 2010.
i prolog maja u 16. i 17. arondismanu.
Iako motiv ubistava ostaje nerazjanjen, istraitelji su ubijeeni da su tri
ene dovoljno poznavale svog napadaa i imale povjerenja u njega. rtve su,
naime, pronaene u svom stanu a da nisu ustanovljeni nikakvi tragovi provale.
Druga zbunjujua stvar: mobilni telefoni svih rtava i dalje nisu pronaeni.

Ubistva u zapadnom dijelu Pariza:

sve jasniji trag serijskog ubice.
(Le Parizjen, 20. avgust 2011.)
Poslije svirepog ubistva Mod Morel, medicinske sestre iz Amerike bolnice
u Neiju, ubijene prije tri dana, istraitelji danas vie nemaju ni najmanju sumnju
o povezanosti izmeu ovog ubistva i druga dva ubistva poinjena u istom
opsegu od mjeseca novembra 2010.
Upitani o eventualnoj akciji serijskog ubice, dravni tuilac je bio primoran
da prizna da su ,,tri ubistva, naime, slina po nainu na koji su izvrena". Par arapa
kojim je ubijena gospoa Morel pripadao je zapravo Natali Rusel, stjuardesi koja
je ubijena ovog proljea, i koja je i sama zadavljena parom arapa koje su
pripadale uiteljici Klari Matiren.
Ovaj element je doveo do preispitivanja sudskog postupka o ovim
zloinima. Sluajevi su pregrupisani i odsada su pod nadletvom jednog istog

46
istranog sudije. Upitan sino povodom ovoga u televizijskom dnevniku na
Frans 2, ministar unutranjih poslova nas je uvjerio da e ,,sva rasploiva sredstva u
ljudstvu i opremi biti mobilisana da bi se pronaao poinilac ili poinioci ovih zloina.

Ubistva u zapadnom dijelu Pariza:

Pritvoren jedan osumnjieni
(Le Parizjen, 21. avgust 2011.)
Voza taksija koji se tereti kao ozbiljno osumnjieni u istrazi o serijskim
ubistvima poinjenim od novembra u lijepim kvartovima prijestonice, pojavio se
na sudu i stavljen je u pritvor u petak uvee. Pretragom njegove kue pronaen
je mobilni telefon Mod Morel, posljednje rtve.

Osloboen voza taksija!

(Le Parizjen, 21. avgust 2011.)
(...) ovjek je mogao da obezbijedi alibi za sva ubistva.
Policajcima koji su ga ispitivali, on je potvrdio da je povezao Mod Morel
nekoliko dana ranije i da je mlada ena naprosto izgubila telefon u njegovom
taksiju.

Novo ubistvo ene okira zapadni dio Pariza

(Le Parizjen, 9. oktobar 2011.)
Virini Andre, razvedena bankarska slubenica, majka malog djeaka,
pronaena je jutros zadavljena u svom stanu na aveniji Vagram. Tijelo je
pronaao njen bivi mu koji je doao po njihovog trogodinjeg sina nad kojim su
imali zajedniko starateljstvo.

Strah se nadvio nad gradom:

stotine policajaca uestvuje u hajci na ubicu iz zapadnog dijela Pariza
(Le Parizjen, 10. oktobar 2011.)
Ovo je nestandardna potraga koja mobilise stotine policajaca u progonu
ubice koji za sada nema ni imena ni lica, ali koji ve jedanaest mjeseci terorie
ene samice koje ive u 16. i 17. arondismanu.
Kakva veza postoji izmeu Klare Matiren, uiteljice, zadavljene 12.
novembra 2010, Natali Rusel, stjuardese, ubijene 10. maja 2011, Mod Morel,

47
 medicinske sestre, pronaene mrtve 18. avgusta i Virini Andre, bankarske
slubenice, ubijene prole nedjelje? Neudatih ili razvedenih mladih ena ija su
prolost i mrea veza poblie ispitani od strane istraitelja, a da oni za sada nisu
naili na ozbiljan trag.
etiri ubistva izvrena na potpuno isti nain.
etiri rtve koje nisu u vidljivoj vezi, ali koje su izgleda sve dovoljno bliske
sa svojim ubicom da bi mu otvorile vrata svog stana.
Ova serija ubistava pobuuje nerazumijevanje i uas od strane stanovnika
ova dva arondismana glavnog grada. Da bi umirili stanovnitvo, preferktura je
umnoila patrole i intervencije, ohrabrujui graane da dojave bilo kakvo
sumnjivo ponaanje.

Sjeam se...

Dvije godine ranije

Pariz
21. novembar 2011.
Metro Solferino, 7. arondisman.
Kratkog daha, penjem se s mukom uz stepenice stanice. Na vrhu stepenika, pravo u
lice udara me jak vlani nalet vjetra. Otvaram kiobran nasuprot vjetru da bih izbjegla
ponovni udar. Trudna sam ve sedam i po mjeseci i imam zakazan pregled na klinici sa Roz-
Me, babicom koja treba da me prati tokom poroaja.
Mjesec novembar je bio samo jedan dugaak mrani i kini tunel. Ovaj poetak
poslijepodneva nije izuzetak. Ubrzavam korak. Bijele fasade u ulici De Belas bljete pod
pljuskom.
Stopala su mi oteena, lea mi otpadaju, imam bolove u zglobovima. Teko podnosim
viak teine koju uzrokuje trudnoa. Toliko sam se ugojila da mi je potrebno da mi Pol
pomogne u vezivanju pertli na cipelama! Pantalone mi se usjecaju u donji stomak,
prinuena sam da nosim samo haljine. Nou loe spavam i svaki put kad hou da ustanem
iz kreveta, primorana sam da se okrenem na stranu prije nego to uspijem da spustim noge
na pod.
Kao za inat, od prije nekoliko dana, ponovo imam munine i napade umora koji me
nenadano obore.
Sreom, ima samo dvjesta metara izmeu izlaza iz metroa i ulice Le Kaz. Za manje od
pet minuta stigla sam na kliniku. Otvaram vrata, javljam se na prijemu i pod prekornim
pogledima drugih pacijenata posluujem se kafom iz automata u ekaonici.
Potpuno sam slomljena od umora. Stomak mi poskakuje, kao da prskaju ogromni
mjehuri, kao da se neki talasii valjaju u utrobi. to je Polu mnogo zabavno kad se desi kod
kue.
to se mene tie, stvar je komplikovanija. Trudnoa je nevjerovatno stanje, magino, ali
ne uspijevam da mu se prepustim. Mom uzbuenju se uvijek suprotstavlja neko potmulo
nespokojstvo, neki lo predosjeaj i bolna pitanja: ne znam da li u biti dobra majka, bojim se
da se ne desi da mi dijete ne bude zdravo, strahujem da neu umjeti da se bavim njime...
Ve jednu sedmicu sam teorijski na porodiljskom odsustvu. Pol je odradio svoj dio
posla namjestivi sobu za bebu i stavivi nosiljku u moja kola. A ja sam planirala da uradim
puno toga - da kupim prva odjelca, kolica, kadicu, proizvode za njegu i toaletu - ali sam
neprestano odlagala ove planove za kasnije.
Istina je da nikada nisam zaista prestala da radim na istrazi. Mojoj istrazi: o te etiri

48
ene zadavljene u zapadnom dijelu Pariza. Moj tim je bio zaduen za rjeavanje prvog
ubistva, ali smo omanuli. Poslije toga je sluaj postao mnogo znaajan i izmakao nam je.
Sklonili su me na stranu, ali sam i dalje blokirana tim licima sleenim od uasa. Na to
mislim sve vrijeme. Opsesija koja mi kvari trudnou i spreava da pravim planove za
budunost. Pretresam iste prizore, doraujem iste hipoteze, gubim se u nagaanjima,
neumorno se navraam na nit sluaja.

Nit...
Pronai nevidljivu nit koja spaja Klaru Matiren, Natalie Rusel, Mod Morel i Virini
Andre. Iako je niko jo nije primijetio, veza nuno postoji. Ove etiri ene imaju neto
zajedniko to trenutno izmie svim istraiteljima.
ak i meni.
Naroito meni.
Znam da mi je oigledno pred oima i ta izvjesnost mi zagorava ivot. Ako ga ne
uhapsimo, ovjek e nastaviti da ubija. Jedanput, dvaput, deset puta... On je oprezan,
neprimijetan, neuhvatljiv. Ne ostavlja nikakav trag, ni otisak ni DNK. Niko ne moe da
objasni zato su mu etiri rtve otvorile vrata bez bojazni, kad je ve protekao dobar sat
otkako je palo vee. Nemamo nita osim nejasno svjedoenje u kome se spominje pojedinac
sa crnom kacigom i koji bjei na skuteru na tri toka, kakvih ima na hiljade u pariskom
regionu.
Jo jedna kafa iz automata. Duva promaja i hladno je. Rukama drim au u potrazi za
malo toplote. Pogleda izgubljenog u daljini, po hiljaditi put vrtim film o dogaajima,
recitujem u sebi slijed injenica kao mantru.
etiri rtve: etiri ene koje ive same. Tri su neudate a jedna je razvedena majka. Isto
geografsko podruje. Isti nain na koji su ubijene.
Dugo vremena su novine nazivale ubicu ubica kradiljivac telefona . I sami policajci
su na poetku mislili da je on krao mobilne telefone od svojih rtava da bi izbrisao odreene
kompromitujue tragove: pozive, filmove, fotografije... Ali ova hipoteza nije bila odriva.
Svakako, smartfone druge i tree rtve dugo nisu uspijevali da pronau. Ali suprotno
onome o emu su pisale novine, to nije bio sluaj ni za prvu niti za posljednju rtvu. I ako
stjuardesin ureaj nikada nisu pronali, medicinska sestra je svoj naprosto zaboravila u
taksiju.

Gledam u sopstveni telefon. U njemu sam zapamtila na stotine fotografija ove etiri
rtve. Ne one morbidne scene zloina, ve prizore iz njihovog svakodnevnog ivota koje
sam skinula sa njihovih kompjutera.
Pregledam snimke da bih se uvijek vratila na fotografije Klare Matiren. Prve rtve,
uiteljice: one za koju moda osjeam da sam joj najblia. Jedna od poza me je naroito
dirnula: to je tradicionalna fotka odjeljenja koja datira iz oktobra 2010, snimljena u kolskom
dvoritu. Svi uenici predkolske grupe vrtia u koli olio-Kiri okupljeni su oko svoje
vaspitaice. Slika je puna ivota. Djeja lica me oaravaju. Neki su veoma ozbiljni dok su
drugi komini: blesavi osmijesi, prsti u nosu, magaree ui... U sredini meu njima, Klara
Matiren sa iskrenim osmijehom. To je mlada ena za koju se moe nazreti da je povuena,
plave ravno podiane kose. Ona nosi otkopan mantil boje mastike preko vrlo elegantnog
kompleta s pantalonama i svilenom barberi maramom na kojoj se prepoznaje uvena marka.
Kombinacija odjee koju je posebno voljela poto se nalazi i na drugim snimcima: tokom
vjenanja jedne drugarice u maju 2010. u Bretanji, tokom boravka u Londonu u avgustu iste
godine i ak na njenoj posljednjoj fotografiji, koju je nekoliko sati prije njene smrti uhvatila

49
kamera za video nadzor u ulici Fezandri. Prelazim s jedne poze na drugu da bih svaki put
naila na istu omiljenu odjeu: mantil, kostim working girl, marama barberi uvezana poput
ala. Dok se zadravam due vremena na posljednjoj, jedan detalj mi upada u oi po prvi
put: marama nije ista. S tri prsta zumiram ekran na dodir da bih se u to uvjerila. Rezolucija
nadzorne kamere je loa, ali sam praktino sigurna da je ara drugaija.
Na dan svoje smrti, Klara nije nosila svoju omiljenu maramu.
Osjeam kako me podilazi lagana jeza.
Detalj bez znaaja?
Mozak kree da mi radi u pokuaju da nae racionalno objanjenje. Zato je Klara
Matiren promijenila maramu tog dana? Moda ju je pozajmila nekoj prijateljici? Moda ju je
dala na hemijsko ienje? Moda ju je izgubila?
Moda ju je izgubila....
Mod Morel, druga rtva, je takoe izgubila neto: svoj telefon koji je na kraju pronaen
u taksiju. A mobilni telefon Natali Rusel - za koji su jo uvijek vjerovali da je ukraden -
moda ga je i ona izgubila?
Izgubljeno.
Dva telefona, jedna marama....
A Virini Andre? ta je ona izgubila?
ivot.
Ali ta jo? Ostavljam foto album na mom telefonu da bih obavila jedan poziv i
okreem Sejmurov broj.
- Zdravo, ja sam. U vezi sa ubistvom Virini Andre, da li zna da li se negdje u
postupku spominje neki predmet koji je moda nedavno zaturila?
- Alisa! Na odmoru si, zaboga! Pozabavi se pripremanjem dolaska tvoje bebe!
Ignoriem prigovore.
- Sjea li se ili ne?
- Ne, pojma nemam o tome, Alisa. Vie ne radimo na tom sluaju.
- Moe li da mi nabavi broj njenog biveg mua? Poalji mi ga na mobilni. Ja u ga
lino pitati.
- U redu - uzdie on.
- Hvala, stari.
Tri minuta nakon zavretka razgovora, pojavljuje mi se Sejmurov SMS na ekranu.
Pozivam an-Mark Andrea u letu i ostavljam mu poruku na sekretarici, zamolivi ga da mi
se javi to je mogue prije.

- Gospoa efer! Jo ste i pjeice doli! - proziva me Roz-Me gledajui me razrogaenih

oiju.
Ona je s ostrva Reunion, korpulentna je i s jakim kreolskim naglaskom, koja me svaki
put kad doem da je vidim malo izgrdi kao da sam mala djevojica.
- Ma ne, nisam! - kaem pratei je do jedne od sala na treem spratu gdje dri
pripremu za poroaj.
Trai da legnem, zatim me izvjesno vrijeme pregleda, uvjerava me da je grli jo dobro
zatvoren, da nema opasnosti od prevremenog poroaja. Zadovoljno konstatuje da se beba
okrenula i da vie nije u sjedeem poloaju.
- Glava je dobro smjetena nadolje a lea bebe su s lijeve strane. To je idealan poloaj!
ak je poela polako da se sputa.
Stavlja mi senzore sa kaievima na goli stomak i ukljuuje monitor koji biljei srani
ritam bebe i kontrakcije u materici. ujem otkucaje srca moga sina.
Uzbuena sam, oi mi se pune suzama, ali mi istovremeno neko muna drhtavica

50
pritiska grudi. Potom mi Roz-Me objanjava postupak koji treba da slijedim kad budem
poela da osjeam kontrakcije, normalno kroz nekih etiri do pet nedjelja.
- Ako se deavaju na svakih deset minuta, uzmite lijek Spasfon i saekajte pola sata.
Ako bol proe, znai da se radilo o lanoj uzbuni. Ako i dalje traje i ako...
Osjeam kako mi telefon vibrira u depu jakne, nedaleko od mene. Prekidam babicu,
ustajem i naginjem se da bih uzela mobilni.
- an-Mark Andre - javlja se glas iz aparata. Pregledavajui poruke na sekretarici, ja
sam...
- Hvala to ste me pozvali, gospodine. Ovdje kapetan efer, jedan od policijskih
slubenika koji sprovode istragu o ubistvu vae bive ene. Sjeate li se da li je onih dana
koji su prethodili smrti vae ene, ona neto izgubila?
- Izgubila ta?
- Ne znam tano, bilo ta. Neki odjevni predmet? Nakit? Novanik?
- Kakve to veze ima s njenim ubistvom?
- Moda nikakve, ali moramo da istraimo sve tragove. Znai ne znate da je ita
izgubila?
Jedno vrijeme razmilja, a zatim:
- Da, tako je...
Zastao je usred reenice. Osjeam da je ganut, ali se povratio i objanjava:
- To je, uostalom, jedan od razloga zbog koga smo se posljednji put prepirali kad mi je
ostavila naeg sina. Prebacivao sam joj to je zaturila Gasparovog plianog medu, omiljenu
igraku bez koje on ne uspijeva da zaspi. Virini je tvrdila da je izgubila igraku u parku
Monso. Govorila mi je o slubi izgubljeno-naeno, ali...
Izgubljeno-naeno...
Osjeam kako srce poinje ubrzano da mi lupa u grudima. Od istog adrenalina.
- ekajte, gospodine Andre, hou da budem sigurna da sam dobro razumjela: Virini
je otila do Biroa izgubljeno-naeno ili je planirala da tamo ode?
- Ona mi je rekla da je ve bila ila i da je popunila formular kako bi je pozvali ukoliko
pronau plianu igraku.
Ne mogu da vjerujem roenim uima.
- U redu, hvala. Pozvau vas ako bude bilo novih elemenata. - Skidam elektrode,
ustajem i uurbano se ponovo oblaim. - Izvinite, Roz-Me, ali moram da krenem.
- Ne! To je neozbiljno, gospoo efer. U vaem stanju, vi ne biste...
Ve sam odgurnula krila vrata i u liftu sam. Uzimam telefon da bih pozvala taksi.
ekam lupkajui nogama u holu. Ovo je moja istraga.
Moj ponos ponovo isplivava na povrinu. Pomiljam na sve te desetine pajkana u
Kriminalistikom odsijeku koji su ispitali uzdu i poprijeko raspored kretanja rtvi i koji su
moda previdjeli neto najvanije.
Neto to sam ja upravo otkrila...

36, ulica De Morijom 15. arondisman, odmah iza parka or-Brasens

Taksi me ostavlja ispred kancelarija Biroa izgubljeno-naeno: jedne lijepe zgrade iz
dvadesetih godina, od roze cigle i bijelog kamena. Iako sluba zavisi od Policijske prefekture
Pariza, to je administrativna struktura u kojoj ne radi nijedan policajac i u nju nikada nisam
kroila.
Pokazujem svoju legitimaciju na prijemu i traim da me primi ef. Dok strpljivo ekam,
bacam pogled oko sebe. Iza altera, desetine slubenika prima bez razlike one koji su dolli
da predaju predmet koji su pronali na javnom mjestu i one koji su doli da pokupe neto

51
svoje ili da prijave ta su izgubili.
- Stefan Dalmaso, drago mi je.
Diem glavu. Ratrkani gusti brkovi, objeeni obrazi, male okrugle naoare u boji: ef u
ulici De Morijon ima simpatinu facu i jak marsejski akcenat.
- Alisa efer iz Kriminalistikog odsjeka.
- Drago mi je. Hoe li uskoro? - pita on gledajui me u stomak.
- Za mjesec i po dana, moda i ranije.
- Dijete, i to vam izraste u ovjeka! - dobacuje on pozivajui me da poem za njim u
njegovu kancelariju.
Stiem do prostrane prostorije ureene kao mali muzej u kome su izloeni najudniji
predmeti koje je sluba pronala: jedna Legija asti, proteza za nogu, ljudska lobanja,
metalni komad koji potie iz Svjetskog trgovinskog centra, urna u kojoj se nalazi pepeo
make, sablja jakuze10, pa ak i... jedna vjenanica.
- Ovo nam je donio jedan taksista prije nekoliko godina. Povezao je jedan par koji su
upravo stavili burme na prste. Mladenci su se tokom vonje posvaali i raskinuli -
objanjava Stefan Dalmaso.
- Vi ste na elu jedne prave Ali-Babine peine...
- Veinom nam donose novanike, naoare, kljueve, telefone i kiobrane.
- Impresivno - kaem bacivi pogled na svoj sat.
- Imam tone anegdota, ali pretpostavljam da vam se uri - nagaa on pozivajui me da
sjednem. - Dakle? emu dugujem posjetu Kriminalistikog odsjeka?
- Radim na jednom sluaju o ubistvima. Htjela bih da znam da li je izvjesna Virini
Andre dolazila kod vas ovih dana.
- ta je traila od nas?
- Dolazila je da vidi da li ste pronali plianog medu njenog sina koji je izgubljen u
parku Monso.
Sjedei na fotelji s tokiima, Dalmaso se pribliava svom stolu i pritiska jednu tipku
na tastaturi da bi aktivirao svoj kompjuter.
- Virini Andre, kaete? - pita suui brkove. Potvrdno klimam glavom.
Poinje pretragu na softveru.
- Ne, ao mi je, nismo primili ni jedan zahtjev pod ovim imenom tokom posljednjeg
mjeseca.
- Moda je prijavila gubitak internetom ili telefonom.
- Pronaao bih je. Svi zahtjevi su obavezno zavedeni u naim bazama podataka. Nai
slubenici popunjavaju direktno formulare na kompjuteru.
- udno, njen mu mi je potvrdio da je predala dosije kod vas. Moete li da provjerite i
tri ostale osobe, molim vas?
Ispisujem imena na blokiu sa spiralom koji stoji na stolu i okreem rokovnik.
Dalmaso deifruje moj rukopis i uspjeno unosi tri zahtjeva: Klara Matiren, Natali
Rusel, Mod Morel.
- Ne, nema nijednog od ova tri.
Osjeam ogromno razoaranje. Potrebno mi je nekoliko sekundi da bih prihvatila svoju
greku.
- Dobro, teta. Hvala vam na pomoi.
Dok ustajem da bih krenula, osjeam bockanje i prinosim ruku stomaku. Beba se i dalje
pretjerano mrda. Udara veoma jako u moj stomak, kao da eli da ga rastegne. Osim ako to
nisu kontrakcije...

10 Jakuze, japanska mafija. - Prim. prev.

52
 - Jeste li dobro? - brine se Dalmaso. - Hoete li da vam pozovem taksi?
- Da, molim vas - kaem ponovo sjedajui.
- Klodet! - dovikuje sekretarici. - Naite mi vozilo za gospoicu efer.
Ozbiljnog i ljutitog izgleda, enica s uasnom riom bojom kose stupa u kancelariju
dva minuta kasnije, drei u ruci oljicu koja se pui.
- Taksi e stii svakog asa - uvjerava ona. - Hoete li malo aja sa eerom?
Prihvatam napitak i postepeno dolazim k sebi. Ne znajui zato, enica me i dalje mrko
gleda. Kao iz vedra neba, jedno pitanje mi najednom pada na pamet.
- Gospodine Dalmaso, zaboravila sam da vas pitam: da li neko od vaih zaposlenih
posjeduje skuter na tri toka?
- Ne koliko mi je poznato. To je vie za mukarce, zar ne? A kao to ste mogli da
ustanovite, veina naih zaposlenih su ene.
- Erik dolazi na jednoj od svojih maina - prekida nas sekretarica.
Gledam Dalmasa u oi.
- Ko je Erik?
- Erik Von je privremeno zaposlen. Radi kod nas tokom raspusta, u periodima kad je
pic ili kad neko od naih slubenika produava bolovanje.
- Da li je danas tu?
- Ne, ali emo ga opet angaovati za Boi.
Kroz staklenu pregradu sa ljebovima u kancelariji nazirem taksi koji me eka na kii.
- Imate li njegovu adresu?
- Pronai emo vam je - uvjerava me on pruajui prazan post-it svojoj sekretarici.
Ovaj novi elemenat je raspalio plamen u meni. Ne elim da gubim vrijeme. vrljam na
brzinu moj broj telefona i moj mejl na Dalmasovom rokovniku.
- Potraite u kojim je periodima Von radio kod vas u ove dvije posljednje godine i
poaljite mi ih na mobilni ili na moj imejl, molim vas.
Uzimam ljepljivi papiri za poruke koji mi prua Klodet, zalupim vrata za sobom i
nestajem u kolima.

Kabina taksija smrdi na znoj. Radio treti, a brojilo ve oznaava 10 evra. Dajem adresu
vozau - zgrada u ulici Paran-de-Rozan, u 16. arondismanu - i odluno zahtijevam da utia
svoj ureaj. Gleda na to s visine sve dok mu ne pokaem svoju policijsku legitimaciju.
Imam groznicu, tresem se, oblivaju me talasi vruine.
Moram da se smirim. Odmotavam u glavi scenario izgraen na nevjerovatnim
pretpostavkama, ali u koje elim da vjerujem. Erik Von, slubenik u Birou za naene stvari,
slui se svojim poloajem da bi tipovao svoje budue rtve. Klara Matiren, Natali Rusel,
Mod Morel i Virini Andre, put sve etiri ukrstio se sa njegovima, ali on nikada nije unio
njihov formular u softver slube. Zbog toga se njihova imena ne pojavljuju. Uspio je da
zadobije njihovo povjerenje, da one priaju sa njim, prikupljajui maksimum informacija:
zna njihovu adresu, zna da ive same. Poslije tog prvog susreta, puta da proe nekoliko
dana, a potom odlazi kod svoje rtve, pretvarajui se da donosi naeni predmet. Na njihovu
nesreu, etiri ene smatraju normalnim da ga puste da uu. ovjek nikada ne zazire od
onoga ko donosi dobru vijest. Osjeaju olakanje to su pronale svoju omiljenu maramu,
svoj mobilni telefon ili plianog medu svog sina. Dakle, otvaraju vrata, ak iako je ve proao
21 as.
Ne, mora da se varam. Koliko ansi ima da je ovo odrivo? Jedna u hiljadu? Mada...
Vonja je brza. Poto su krenula bulevarom Viktor Igo, kola prolaze ispred bolnice
or Pompidu i prelaze Senu, nedaleko od vrata Sen-Klua.
Ne uputaj se sama u to...

53
 Niko ne zna koliko ja, da razrjeenje kriminalistike istrage nikada nije individualni
posao. To je uhodana i kodifikovana procedura, plod dugotrajnog timskog rada. Zbog toga
strano elim da pozovem Sejmura i da mu prenesem ono to sam otkrila. Oklijevam, zatim
rjeavam da ekam dok ne primim datume tokom kojih je Erik Von radio u Birou za naene
stvari.
Telefon mi vibrira. Gledam u poruke. Dalmaso mi je poslao Vonov raspored u ekselu.
Kliknem na moj ekran, ali fajl ne moe da se otvori.
Nekompatibilan format.
Sranje...
- Stigli ste.
Prijatan kao zatvorska vrata, voza me ostavlja nasred jednosmjerne uliice, stijenjene
izmeu ulice Bualo i avenije Mocart. Kia jo jae poinje da pada. Voda mi se sliva niz vrat.
Osjeam teinu bebe, vrlo nisko i vrlo teko, tako da mi je sve tee da hodam.
Okreni se i vrati se.
Meu kuama grada i malim zgradama, primjeujem jednu sivkastu zgradu s brojem
koji mi je pokazala sekretarica. Tipina graevina iz sedamdesetih godina: grozna betonska
zgrada koja po itavoj duini naruuje ulicu.
Pronalazim ime Von na zvoncem i pritiskam dugme.
Niko se ne javlja.
Na ulici, na mjestu rezervisanom za dvotokae, ima jedan motor, stari api jamaha i
skuter na tri toka.
Uporno zvonim i pritiskam svu dugmad sve dok mi jedan stanar zgrade ne otvori
vrata.
Biljeim sprat na kome stanuje Von, zatim se penjem stepenicama bez urbe. Ponovo
poinjem da osjeam kao neke udarce nogom u stomaku. Udarce nogom koji su znak
uzbune.
Znam da upravo inim veliku glupost, ali neto me tjera da nastavim naprijed. Moja
istraga. Ne palim svjetlo. Penjem se stepenik po stepenik u mraku.
esti sprat.
Vrata kod Vona su odkrinuta.
Vadim pitolj iz torbe estitajui sebi samoj to sam imala intuiciju i ponijela ga sa
sobom. Steem rukohvat pitolja objema rukama.
Osjeam kako mi znoj pomijean sa kiom curi niz lea i kimu. Viem:
- Erik Von? Policija. Ui u.
Guram vrata, i dalje s obje ruke stegnute oko rukohvata. Kreem se naprijed kroz
hodnik. Pritiskam prekida, ali struja je isjeena. Napolju kia dobuje po krovu.
Stan je naizgled prazan. Nema svjetla, skoro da nema namjetaja, nekoliko kutija
slavljenih na sam pod u salonu. Ptiica je oigledno odleprala.
Moja napetost opada. Skidam desnu ruku s pitolja da bih zgrabila telefon. Dok
ukucavam Sejmurov broj telefona, osjeam neije prisustvo iza sebe. Isputam telefon i naglo
se okreem da bih spazila mukarca, lica skrivenog iza kacige. Otvaram usta da bih vritala,
ali prije nego to izae ijedan krik, osjeam sjeivo noa kako mi se zariva u meso.
Sjeivo koje upravo ubija mog sina.
Von udara u moj stomak iznova i iznova.
Noge mi se oduzimaju i stropotavam se na pod.
Nejasno osjeam da mi on upravo svlai arape. Potom osjeam kao da padam u
nesvijest, noena rijekom mrnje i krvi. Posljednje na ta mislim je na mog oca. Preciznije, na
ta reenicu koju je istetovirao na podlaktici:
Najvee avolovo lukavstvo je da vas ubijedi da ne postoji.

54
 9
Riversajd
Forever is composed of nous11.
EMILI DIKINSON

Heis Kien, Njujork

Danas
11:15h
Alisa je zavrila svoju priu prije jedan minut. I dalje u oku, Gabrijel je utao. Potraio
je neku utjenu rije, ali, iz straha da ne ispadne nespretan, vie je volio da nastavi da uti.
kiljei, mlada ena je gledala u prazno, kroz poutjelo lie noeno vjetrom. Gradska
vreva je izgledala daleko. Gotovo da se mogao uti poj ptica ili um fontane koja je
dominirala u centru malog vrta. Oivljavanje prolosti pred tim neznancem bilo je bolno, ali
katarzino. Poput seanse kod psihoterapeuta. Odjednom se stresla od jednog tako
oiglednog detalja koji je neoekivano iskrsao.
- Znam kako da otvorimo kofer! - uzviknula je od ega se njen susjed trgnuo.
Zgrabila je akten tanu i poloila je na koljena.
- Dvije brave osigurane dvostukim kodom s tri ifre - konstatovala je.
- Sigurno - prihvatio je razrogaivi oi. - I ta onda? Nagnula se nad njim da bi mu
podvrnula rukav koulje, gdje se ukazao niz cifra urezanih sjeivom:
141197
- Da se opkladimo?
Provjerila je kombinaciju pomjerajui razliite tokice, a potom je obje brave povukla
istovremeno. Zaulo se kljocanje i kofer se otvorio.
Prazno.
Bar naizgled. Alisa je opazila jednu rasklopivu pregradu odvojenu rajsferlusom.
Pomjerila je pokretni dio da bi dospjela do duplog dna i otkrila mali neseser od kestenjasto-
oker krokodilske koe.
Konano!
Drhtavim rukama otvorila je putnu torbicu povukavi za jeziak. U kutiji s postavom,
iza trake lastia, bio je privren veliki medicinski pric, sa jednom iglom na kojoj je stajala
zatitna plastina kapica.
- Kakva je to stvarica? - upitao je Gabrijel. Ne vadei pric iz futrole, Alisa ga je
prouavala izbliza. U debelom dijelu cilindrine pumpe, vrlo svijetla plava tenost
presijavala se na suncu. Lijek? Droga? Dvadeset mililitara nepoznatog seruma...
Frustrirano je povukla mesingani rajsferlus. Da se nalazi u Parizu, mogla bi da da na
analizu ovu supstancu, ali ovdje je to bilo nemogue.
- Da bismo saznali dejstvo ove stvarice, morali bismo da imamo hrabrosti da je
ubrizgamo... - dobacio je Gabrijel.
- Da budemo dovoljno ludi da je ubrizgamo - ispravila ga je Alisa.
Dohvatio je svoj sako i stavio ruku iznad oiju da bi se zaklonio od sunca.
- Na kraju ulice je jedna telefonska govornica - rekao je pokazujui prstom. - Pokuau
ponovo da pozovem svog prijatelja saksofonistu u Tokiju.
- OK, ekam vas u kolima.

11 Zauvijek se sastoji od sadanjih trenutaka. - Prim. prev.

55
 Alisa je gledala Gabrijela kako se udaljava sve dok nije stigao do telefona. Iznova je
imala taj obeshrabrujui osjeaj da joj mozak radi u prazno, dok ga estoko bombarduju
pitanja bez odgovora.
Zato se Gabrijel i ona nisu sjeali niega to se desilo prole noi? Kako su dospjeli u
Central park? ija je krv na njenoj koulji? Gdje je nabavila ovaj pitolj? Zato je nedostajao
jedan metak u areru? Ko joj je napisao na dlanu ruke broj telefona hotela? Ko je sjeivom
zasijecao Gabrijelovu ruku?
Zato su sproveli struju kroz ovaj kofer? ta se nalazilo u tom pricu?
Od ovog mora pitanja zavrtjelo joj se u glavi.
Alisa u zemlji sranja...
Pokuala je da ponovo nazove Sejmura da bi saznala da li je neto pronaao na
nadzornim kamerama parkinga i pariskim aerodromima, ali je znala da njenom prijatelju
treba vie vremena da bi sproveo svoju istragu. Do tada je valjalo da ona preuzme
inicijativu. Da radi ono to joj najbolje ide od ruke: da vodi istragu.
Da vodi istragu sredstvima kojima raspolae.
Jedno patrolno vozilo pojavilo se na raskrsnici i krenulo polako niz ulicu. Alisa je
spustila pogled molei se da je ne primijete. Ford kraun je proao isped nje ne zaustavivi se.
Neoekivana opomena koju nije olako shvatila. Proteklo je vie od jednog sata otkako su
oteli hondu. Njena vlasnica je imala dosta vremena da prijavi krau i sigurno nee oklijevati
da dostavi policajcima opis auta i broj tablica. Bilo je previe riskantno zadrati ga.
Poto je donijela odluku, Alisa je skupila svoje stvari - ukradeni no iz kafea, paket
mobilne telefonije, kutija ibuprofena, vlane maramice, neseser u kome se nalazi pric, pare
koulje umazane krvlju - i sve je to nagurala u svoju torbu. Stavila je holster, tutnula glok u
njega a zatim izala iz kola ostavivi kljueve na sjeditu.
Da vodi istragu sredstvima kojima raspolae.
ta bi uinila kad bi bila u Parizu? Poela bi sa uzimanjem otisaka sa prica koje bi dala
da obrade u automatskoj bazi digitalnih otisaka.
Ali ta je ovdje mogla da uradi? Dok je prelazila trotoar da bi se pridurila Gabrijelu, u
glavi joj je iskrsla jedna neobina ideja.
- Uspio sam da dobijem Kenija - saoptio je sa irokim osmijehom. - Ako nam je
potrebno, moj prijatelj je rad da nam ustupi svoj stan u Astoriji, u Kvinsu. Nije ba u
susjedstvu, ali bolje ita nego nita.
- Hajde, Kejn, put pod noge! Izgubili smo dosta vremena. I nadam se da volite
pjeaenje jer moramo da ostavimo kola.
- A gdje idemo?
- Nasmijeila mu se.
- Na jedno mjesto koje e vam se sigurno svidjeti, poto ste sauvali djeji duh.
- Hoete li da mi kaete neto poblie?
- Blii se Boi, Gabrijele. Vodim vas da kupite igrake!

56
 10
Otisci
Va neprijatelj je va najbolji uitelj.
LAO CE

Alisa i Gabrijel su se provukli meu turistima na prostoru ispred ulaza u Deneral

Motors Bilding, na uglu Pete avenije i 59. ulice.
Odjeveni u olovne vojnike, dva portira sa oznakom FAO varc primali su uz irok
osmijeh posjetioce te stare njujorke institucije.
U najveoj robnoj kui igraaka na Menhetnu, ve se tiskala gomila. Gotovo u cjelosti
namijenjeno plianim igrakama, prizemlje je predstavljalo cirkusku atru sa ivotinjama u
prirodnoj veliini koje bjee iz cirkusa: lavovi koji riu, tigar koji skae kroz plameni obru,
slon na kome jau tri majmuna u uniformama lakeja. Neto dalje, jedan prostor je
predstavljao unutranjost jaslica. Preruene u medicinske sestre, slubenice su u svom
naruju nosile bucmaste lutke bebe koje nevjerovatno podsjeaju na one prave.
- Hoete li mi konano rei kog avola traimo ovdje? - alio se Gabrijel.
Alisa se napravila da ga ne uje i krenula pokretnim stepenicama. Dok je mlada ena
prelazila sprat treim korakom, dezer je bezbrino prolazio kroz prostor, posmatrajui
klince to ga je pomalo zabavljalo. Neka djeca su skakutala po dirkama jednog dinovskog
klavira postavljenog na sam pod, druga su traila od roditelja da ih fotografiu pored
linosti iz Star Wars-a koje su napravljene od lego kockica i visoke dva metra. Neka su, pak,
prisustvovala pozoritu lutaka u stilu Mapet oua.
I dalje pratei u stopu Alisu, Gabrijel je njukao po policama, dozvoljavajui sebi da se
nakratko vrati u djetinjstvo: figurice dinosaurusa, slagalice Ravensburger od pet hiljada
dijelova pazla, plejmobil, metalni autii, elektrini vozovi, kruni lavirinti.
Pravi raj za djeake i djevojice.
U prostom za preruavanje, on je prilijepio lane brkove poput Gruo Marksa, stavio
na glavu eir Indijane Dons i pridruio se Alisi u dijelu obrazovanje i nauka. Vrlo
koncentrisana, policajka je strpljivo prouavala kutije sa igrama: mikroskope, teleskope,
komplete za hemiare, plastine skelete s organima koje treba staviti na pravilno mjesto itd..
- Ako sluajno naiete na bi...
Podigla je glavu prema njemu i sa zaprepaenjem pogledala njegovo smijeno odijelo.
- Nikako da prestanete da izigravate pajaca, Kejn?
- Kako mogu da vam pomognem?
- Zaboravite - odbrusila mu je.
Povrijeen, on se udaljio prije nego to se nakon nekoliko trenutaka ponovo vratio.
- Kladim se da ovo traite - rekao joj je pokazujui joj jednu kartonsku kutiju
ilustrovanu fotografijom jedne popularne televizijske serije.
Najprije je nezainteresovano pogledala igraku koju joj je pruao - Postani i ti jedan od
eksperata, set za upoznavanje sa forenzikom, 29,99 dolara - zatim je zgrabila kovei da bi
prouila njegov sadraj: utu traku za obiljeavanje mjesta zloina, lupu, detektivsku
legitimaciju, lijepak, gips radi uzimanja tragova koraka, kesice za uzimanje uzoraka, crni
prah, magnetnu etkicu...
- Upravo to nam je potrebno - priznala je ona iznenaeno. Da bi obavila svoju
kupovinu, Alisa se prikljuila dugakom redu na kasi na prvom spratu. Tek kad je silazila
pokretnim stepenicama ka prizemlju ugledala je Gabrijela. Dezer je trampio svoj filcani

57
eir Indijane Donsa za cilindar arobnjaka Mandraka.
Ogrnut crnim platom, izvodio je brojne trikove pred publikom iji prosjek godina nije
bio iznad est. Alisa ga je posmatrala nekoliko sekundi, koliko dekocentrisana toliko i
oarana ovim smijenim dobroudnim tipom. S umjenou i oiglednim zadovoljstvom,
vadio je iz svog eira svakojake pliane ivotinje: zeca, tukana, mae, jea, mladune tigra...
Njen blagonaklon pogled ubrzo se ipak pomutio. Prisustvo djece je jo uvijek bilo
teko podnoljivo za Alisu, bacajui joj pravo u lice injenicu da nikada nee ponuditi flaicu
svome sinu, da ga nikada nee voditi u kolu, na fudbal ili dudo, nikada ga nee uiti da se
brani i suoi sa svijetom.
Trepnula je nekoliko puta da bi rastjerala suze koje su joj navirale na oi i nainila je
nekoliko koraka u pravcu Gabrijela.
- Prestanite da izigravate klovna, Kejn! - naredila mu je povukavi ga za ruku. -
Podsjeam vas da nam je policija za petama!
Jednim irokim pokretom, maioniar je zbacio plat i vratio svoj cilindar na policu
sa kostimima za preruavanje.
- Mandrakov duboki naklon! - dobacio je poklonivi se, praen smijehom i aplauzima
klinaca.

Smjeten na aveniji Medison, iza katedrale Svetog Patrika, Pergoleze kafe je bio jedan
od najstarijih dinners mjesta na Menhetnu. Sa svojim stolovima od ultrapasa i stolicama od
zelenog skaja, izgledalo je kao da je izalo pravo iz ezdesetih godina. Ako spolja kafeterija i
nije izgledala nita posebno, ona je svojim brojnim stalnim gostima pruala poslastice u
vidu hrskavih salata, ukusnih hamburgera, benedikt jaja ili pastramija na ulju od tartufa.
Paolo Mankuzo, stari vlasnik, donio je lino na jednom posluavniku narudbinu koju
je postavila mlada ena s francuskim akcentom i njen pratilac: dva lobster rolsa12, dva fieka
domaeg pomfrita i dvije flae badvajzera.
Tek to su ih posluili, Gabrijel se bacio na hranu i dograbio je punu aku svog
pomfrita: bili su re ispreni i posoljeni kako se samo poeljeti moe.
Sjedei preko puta njega, Alisa se zadovoljila s nekoliko zalogaja svog sendvia prije
nego to je napravila mjesta na stolu. Stavila je na njega ispred sebe svoju torbu i otkopala
dva remena prije nego to je dohvatila mali neseser koji je pronala u koferu. Obuhvatila je
pric papirnom salvetom, oprezno rukujui da bi ga izvukla iz njegovog konog omotaa, a
zatim se dala na posao.
Nakon to je pocijepala plastinu ambalau seta za forenziku, ona je zgrabila prah,
etkicu i jedanu kesicu za uzimanje uzoraka.
- Jeste li svjesni da su to najobinije igrake? - prigovorio je dezer.
- To e biti vie nego dovoljno.
Poto je oistila ruke vlanom maramicom, Alisa je poela da ispituje kvalitet svakog
sastojka. Crni prah na bazi ugljenika i fine estice gvoa odlino e posluiti. Uronila je kraj
magnetne etkice u malu staklenu bocu koja sadri prah i njime obojila pric. Prah se
nahvatao na aminokiseline koje izlaze kroz pore na koi, koje su bile u kontaktu sa glatkom
podlogom plastike i postepeno je otkrila nekoliko jasnih otisaka. Alisa je lupnula medicinski
instrument noktem da bi s njega spao viak praha. Ispitala je sve tragove, oigledno
skoranje. Jedan od njih se naroito izdvajao: gotovo potpuni otisak kaiprsta ili srednjeg
prsta.
- Isijecite mi jedan komad ljepljive trake - zatraila je. Gabrijel je dohvatio kolut.
- Ovoliko?
- Malo vie. I gledajte da napravite izuzetak i ne uprljate ljepljivu povrinu!

12 Kifla za hot dog punjena salatom od jastoga.

58
 Dohvatila je pare ljepljive trake i stavila preko traga prstiju vodei rauna da se ne
naprave vazduni mjehurii. Zatim je odlijepila traku da bi fiksirala otisak, dohvatila je
reklamni podmeta na kome je stajalo njeno pivo, okrenula ga i zalijepila ljepljivu traku na
istu kartonsku povrinu. Palcem je jako pritisnula da bi prenijela otisak na karton.
Kad je skinula ljepljivu traku, jasan i crn otisak se ocrtao na bijeloj povrini podmetaa
za au. Alisa je zakiljila da bi ispitala splet brazdi. Naslagane linije i izboine ocrtavale su
isti atipini motiv: otisci u obliku lukova, isprekidani majunim oiljkom u obliku krsta.
Pokazala je rezultat Gabrijelu i zadovoljno tutnula podmeta u jedan dep.
- U redu, sve to je ba lijepo - priznao je - ali emu sve to? Morali bismo da skeniramo
otisak i svakako ga stavimo u bazu podataka?
Alisa je proeprkala nekoliko krompiria razmiljajui naglas:
- Stan vaeg prijatelja u Kvinsu...
- Da?
- Tamo emo vjerovatno nai kompjuter i internet konekciju.
- Internet, moda. Ali ako i ima neka maina, to je moda laptop koji je vjerovatno
ponio sa sobom u Tokio. Znai, ne raunajte previe na to...
Razoarenje se oslikalo na licu mlada ene.
- Kako da stignemo tamo? Taksijem, metroom, vozom...
- Gabrijel je podigao pogled.
Na zidu iznad njihovog stola, meu mnogobrojnim fotografijama slavnih linosti koje
poziraju u drutvu gazde, primijetio je stari plan grada zakaen na tablu od plute.
- Nalazimo se pored stanice Grand Central - rekao je pokazujui kaiprstom na karti.
Grand Central Stejn... Alisa se sjeala te neuobiajene stanice koju joj je pokazao Sejmur
tokom jednog od njihovih boravaka u Njujorku. Njen partner ju je vodio na ostrige i kampe
u Ojster bar, uveni restoran s morskim plodovima koji se nalazi u velikoj zasvoenoj sali u
suterenu. Prisjeajui se te posjete, neoekivana ideja joj je pala na pamet. Pogledala je plan;
Gabrijel je imao pravo: Grand Central je bio bar dva bloka od dinner-a.
- Idemo! - dobacila je listajui sa stolice.
- ta, ve? Ne uzimamo desert? Vidjeli ste njihov cheesecake!
- Ne smarajte me, Kejn.

Uli su na stanicu na ulaz koji se nalazi na uglu Park avenije i 42. ulice i izali su na
ogromni glavni hol u kome su bili poreani alteri i automati.
U centru se nalazio kiosk biroa za informacije, uveni sat s etiri bakarna i opalna
brojanika koji slui kao mjesto sastanaka za zaljubljene ve preko stotinu godina.
Mada nije bila tu da bi izigravala turistu, Alisa nije mogla da odoli da zadivljeno ne
posmatra mjesto.
Ovo sigurno nema nikakve slinosti sa stanicama Gar di Nor ili Sen-Lazar, pomislila je mlada
policajka podignvi glavu. Neka jesenja svjetlost, blaga i umirujua, izlivala se s velikih
bonih vitraa bojei hol utim i oker tonovima.
Pod ogromnim svodom, visokim gotovo etrdeset metara, hiljade zvijezda oslikanih na
tavanici davalo je utisak da se nalazite pod sazveem u vedroj noi. Odavde je Keri Grant
pobjegao za ikago u filmu Sjever sjeverozapad, ovdje je De Niro sreo Meril Strip u
Zaljubljivanju.
- Poite za mnom - naredila je ona glasom dovoljno jakim ne bi li nadjaala okolnu
galamu.
Probila se kroz gomilu s Gabrijelom koji ju je u stopu pratio da bi se popeli
stepenicama koje vode na istoni balkon Mejn Konkursa, Odavde, s prvog sprata, pruao se
odlian pogled na itav hol, koji je izgledao jo prostraniji.
U ovom velianstvenom ambijentu, gotovo pod otvorenim nebom, jedna velika

59
informatika firma smjestila je bila jednu od svojih prodavnica. Alisa se provukla izmeu
stolova od svijetlog drveta na kojima su bili predstavljeni najistaknutiji proizvodi te marke:
telefoni, slualice za mobilni, kompjuteri, tablet raunari. Iako osigurani protiv krae, jedan
dobar dio opreme bio je pristupaan. Posjetioci - preteno turisti - konsultovali su svoje
mejlove, surfovali na vebu ili sluali muziku uz pomo haj-teh slualica.
Trebalo je brzo djelovati; policajci i slubenici iz obezbjeenja bili su svuda unaokolo.
Alisa se postarala da proe neopaeno meu mnotvom radnika u crvenim kouljama koji
su obilazili izlobeni prostor i prila je jednom stolu za demonstracije.
Pruila je svoju torbu Gabrijelu.
- Izvadite mi podmeta - naredila je.
Dok je on to obavljao, ona je pritisla jednu tipku na tastaturi MacBook Pro-a slinom
onom koji je imala kod kue. Jednim klikom pokrenula je program kojim se aktivira kamera
koja se nalazi gore, u centru ureaja, zatim je dohvatila podmeta koji joj je pruao Gabrijel.
Smjestivi se ispred ekrana, napravila je nekoliko snimaka otiska iz razliitih uglova. Uz
pomo softvera za retuiranje koji je bio instaliran na kompjuteru, ona je mijenjala kontrast i
osvjetljenje da bi dobila to je mogue bolju fotografiju za analizu, potom se konektovala na
svoj nalog.
- Moete li da se postarate za nae karte? - predloila je. Saekala je dok se Gabrijel nije
udaljio u pravcu automata da bi poela da sastavlja mejl za Sejmura. Kako je stvar bila hitna,
njeni prsti su letjeli po tastaturi.

To: Sejmur Lombar

Subject: Pomo
From: Alisa efer

Sejmure,
Vie nego ikad potrebna mi je tvoja pomo. Pokuau da te nazovem za nepunih sat
vremena, ali do tada mora kako zna i umije da ubrza svoja istraivanja.
1. Jesi li uspio da doe do nadzornih kamera s parkinga i aerodroma?
2. Jesi li pronaao moja kola? Uao u trag mom mobilnom? Provjerio posljednja
kretanja na mom bankovnom raunu?
3. Dokle si stigao s istragom o Gabrijelu Kejnu?
4. U prilogu ti aljem fotografiju otiska prsta. Moe li pod hitno da ga provue
kroz bazu otisaka?
Raunam na tebe.
Tvoja prijateljica,
Alisa.

60
 11
Mali Egipat
(...) znam da zadrim ljude tek onda kad pou.
DIDJE VAN KOVELART

Astorija
Sjeverozapad Kvinsa
Podne
Jesenja svjetlost obasipala je plato ispred ulaza u stanicu.
Alisa i Gabrijel naputaju osunanu esplanadu da bi se utopili meu muterije trnice
smjetene pod metalnim stukturama nadzemnog metroa. Par je uhvatio liniju metroa na
Grand Centralu, sve do avenije Leksington, zatim lokalni ekspresni voz sve do bulevara
Astorija. Putovanje je trajalo samo dvadesetak minuta, ali bila je to potpuna promjena.
Tradicionalne zgradice od cigle zamijenile su zgrade od stakla i elika, dok su energija i
buan ivot Menhetna ustupili mjesto gotovo provincijski mirnom nainu ivljenja.
Vazduh je bio prezasien izvrsnim mirisima maslinovog ulja, isjeckanog bijelog luka i
svjee nane. Izlozi su obilovali lignjama i hobotnicama na aru, musakom, suvlakijem,
baklavama, vinovom lozom i kiflicama s feta sirom. Specijalitetima koji vam bude apetit i
koji ne ostavljaju nikakvu sumnju: Astorija je bila istorijski grki kvart Njujorka.
- Znate li makar adresu? - upitala je Alisa vidjevi Gabrijela kako se dvoumi kojim
pravcem krenuti.
- Dolazio sam ovdje samo jedanput ili dvaput - branio se dezer. - Sjeam se da su
prozori stana gledali na ulicu Stajnvej.
- Ime ulice predodreeno za muziara - bilo je zabavno Alisi. Raspitali su se kod
jednog starog ovjeka koji je prodavao govee ranjie s lovorovim listom koje je pekao na
rotilju.
Slijedei njegova uputstva, preli su dugaku ulicu s mnotvom drvea i gradskih kua
koje se dodiruju, ime podsjeaju na odreene londonske kvartove. Zatim su krenuli jednom
trgovakom ulicom koja je vrvjela od guve. U kosmopolitskom ambijentu, grke gostionice,
vegetarijanski delikatesi, tezge sa evapima, japanski kaiten-sui i korejske piljarnice nalazile
su se skladno jedne pored drugih. Prava gastronomska mjeavina naikana du nekoliko
gradskih blokova.
Kad su stigli u ulicu Stajnvej, granice su se jo vie bile pomjerile. Ovoga puta s druge
strane Mediterana, tanije u Sjevernu Afriku.
- Od prije nekoliko godina, ljudi nazivaju ovaj kvart Mali Egipat ili Mali Maroko -
pojasnio je Gabrijel.
Zaista, uz malo mate, moglo se lako povjerovati da ste se teleportovali usred arapskog
svijeta, na neki suk u Kairu ili Marakeu. Miomirisi meda i jela tajine lebdjeli su svuda u
ulici i u tom dijelu kvarta, barovi s nargilama bili su brojniji od grkih taverni. Proli su
ispred jedne damije u zlatnim tonovima, jedne halal mesare i jedne vjerske knjiare. U
njihovim razgovorima, arapski i engleski su se gotovo prirodno mijeali.
- Mislim da je to ovdje - rekao je Gabrijel stigavi do jednog brounstone-a svijetle fasade,
s prozorima koji se podiu i koji su se nalazili iznad jedne berberske barake.
Pristup zgradi nije bio zatien nikakvim digitalnim kodom. Nije bilo lifta. Uspeli su se
stepenitem brzim hodom, zaustavivi se na treem spratu da bi pokupili kljueve od
gospoe au, vlasnice zgrade koju je Keni obavijestio putem telefona.
- Prilino je ik ovdje, zar ne? - dobacio je Gabrijel pri ulasku na potkrovlje.

61
 Kenijeva garsonjera je bila jedan prostrani dupleks sa irokim otvorenim prostorom,
koji presijecaju metalne grede. Alisa je i sama krenula naprijed, osmotrila zidove od cigle,
visoke tavanice, pod od uglaanog betona i zastala pred velikim prozorom odakle se pruao
oaravajui pogled na Hadson.
Posmatrala je rijeku itav minut, a zatim je bacila svoju torbu na jedan veliki sto od
masivnog hrasta, oko koga su se nalazili jedna klupa od sjajnog metala i dvije rasparene
fotelje.
- Mrtva sam - izustila je sruivi se na jedno od sjedita.
- Znate ta? Napuniu vam kadu! - predloio je Gabrijel.
- Molim? Ne, ne treba. Treba da radimo neto drugo a ne...
- Ali ogluujui se na njena protivljenja, dezer je ve bio nestao na spratu.
Alisa je uzdahnula i ostala jedan dugi trenutak nepomina, zavaljena u jastucima.
Odjednom ju je stigao umor. Trebalo joj je nekoliko minuta da bi podnijela dejstvo stresa i
fizikih napora koji su se nagomilali od tog halucinirajueg buenja usred parka. im je
osjetila da joj je bolje, ustala je i pretraila kuhinjske ormarie u potrazi za kuvalom. Stavila
je vodu da prokljua, a dotle je proetala po salonu, gledajui nehotino naslove knjiga u
biblioteci (Hari Kruz, Hanter Tompson, Trevanijan... ), asopise poloene na nizak stoi,
apstraktne i minimalistike slike okaene na zidove.
Svijetlo i prostrano mjesto kupalo se u bojama minerala razlivajui se u hiljade nijansi,
od sive do be. Dobar kompromis izmeu industrijskog stila i onog vedskog sve-u-
drvetu. Blizina rijeke, asketska i ogoljena dekoracija, blaga svjetlost doprinosili su
stvaranju uukane atmosfere aure.
Pogledom je potraila kompjuter, modem za internet konekciju ili fiksni telefon.
Nita.
U sredini jedne inije, primijetila je kljueve od auta zakaene na privesku ukraenom
srebrnim konjem u galopu.
Mustang...? - zapitala se dograbivi sveanj.
Na povratku u kuhinju, pronala je u jednom ormaru genmaiu, zeleni japanski aj
pomijean sa prenim i ekspandiranim pirinanim zrnima. Spremila je sebi jednu olju.
Napitak je bio originalan - svjee note zelenog aja inile su kontrast s aromom ljenika i
pirinanih itarica - ali nije se moglo piti. Prosula je sadraj kuvala u sudoperu, zatim je
otvorila staklena vrata vinskog ormara, uglavljenog pored friidera. Njihov domain je
oigledno bio ljubitelj dobrih vina. Povrh nekoliko kalifomijskih pino noara, skupljao je
vrhunska francuska vina. Zahvaljujui svom ocu, Alisa je imala dobro znanje iz enologije.
Spazila je ato-Margo iz 2000, eval-Blan iz 2006, Montroz iz 2005... Taman je htjela da
otvori vino Le Sentestef kad se predomislila opazivi burgundijsko vino: La Ta iz 1999. iz
oblasti La Romane-Konti. Neprocjenjiva boca iz berbe koju nikada nije okusila. Odagnala je
sve racionalne motive iz kojih ne bi trebalo da pije nektar, otvorila je bocu i nasula sebi
veliku au koju je najprije posmatrala prije nego to ju je prinijela ustima. Lijepo granatno
ruho, monog mirisa u kome se mijeaju note rae, crvenih bobica i okolade.
Nije mi bila potrebna olja aja, ve ovo!
Otpila je gutljaj burgundijskog vina, uivala u svakoj njegovoj nijansi crvenog voa i
zaina. Vino joj je gladilo nepce i zagrijevalo stomak. Ispraznila je au i odmah sebi rezervi
sala jo jednu.
- Ako bi gospoa izvoljela da se popne, kupka joj je spremna - naglaeno ju je
obavijestio Gabrijel sa meusprata.
- Da vam sipam jednu au?
- ta! Otvorili ste bocu? - uspaniio se on silazei svom brzinom niz spiralno
stepenite.
- Stvarno ste nesavjesni, gospoo Oputena! Znate li koliko kota to vino?

62
 - Oh u redu je, Kejn, ne morate da mi dijelite lekcije iz bontona!
- udnog li naina da zahvalimo mom prijatelju na gostoprimstvu! - nastavio je.
- U redu je kad vam kaem! Nadoknadiu mu vae jebeno vino!
- ime? Platom policajca?
- Tako je! Nego, znate li da li va drugar ima kola?
- Keni je vlasnik nekog starog auta, da. Mislim da ga je dobio na pokeru.
- Imate li predstavu na kom se mjestu nalazi?
- Nemam pojma.
Dobivi najednom ideju, Gabrijel je proao kroz salon da bi se nagnuo na jedan od
prozora koji gledaju na dvorite posuto ljunkom. Bilo je parkirano desetak kola oko jednog
centralnog betoniranog ostrvceta. Zakiljio je i razabrao razliite modele.
- Moda je ovaj ovdje - rekao je pokazujui na jednog elbija bijele boje ukraen sa
dvije plave trake.
- Pa dobro, idite da provjerite - zatraila je dobacivi mu kljueve.
Pobunio se.
- E, prestanite da mi izdajete nareenja! Nisam jedan od vaih potrkarala!
- Pourite, Kejn, stvarno su nam potrebna kola.
- A vi idite da se potopite u vau kupku, stara, stvarno vam je potrebno da se opustite!
Povisila je ton.
- Da se nikada vie niste usudili da me nazovete st...
Nije uspjela ak ni da dovri reenicu: Kejn je ve bio izaao zalupivi vratima.
Na spratu je kupatilo bilo spojeno sa ,,master bedroom ureeno u stilu hotelskog
apartmana. Alisa je sjela na krevet i otvorila svoju platnenu torbu. Uzela je telefonski set i
skinula zatitnu plastinu foliju. Komplet je sadrao mobilni telefon, punja, hands-free
opremu kao i uputstvo za upotrebu. Na dnu kutije, pronala je plastificiranu karticu sa
serijskim brojem ureaja.
Prikljuila je telefon u struju. Na ekranu se pojavila ikonica koja pokazuje kredit od
deset minuta. Pritisnuvi dugme za pozivanje, naila je na prethodno nasnimljen broj: broj
vokalije koji je od nje traio da ukuca serijski broj svog ureaja.
Uradila je to. Metalni glas sekretarice zatraio je potom od nje da ukuca pozivni broj
zone u kojoj namjerava da koristi telefon. Prisjeajui se ta joj je rekao Gabrijel, sastavila je
broj 212, pozivni broj Njujorka. Gotovo u istom trenutku dodijelili su joj broj telefona koji je
dobila putem SMS-a. im je aktivirala ureaj, zavrila je s njegovim formatiranjem unijevi
broj sa pripejd kartice, ime je odmah dobila sto dvadeset minuta razgovora.
Naela je svoj kredit pozivajui Sejmura na mobilni, ali nabasala je na sekretaricu.
- Pozovi me na ovaj broj im bude mogao, Sejmure. Stvarno mi je potrebna pomo. Uradi to
to prije, molim te.

Alisa je potom prela u kupatilo koje je od sobe odvojeno samo jednom pregradom od
staklenih kvadrata. Prostorija je bila ukraena u retro stilu iz pedesetih godina: pod je bio s
crno-bijelim ploicama, kada na bakrenim noicama, starinski lavabo, vintid keramike
slavine, namjetaj od bojenog drveta sa ukrasnim okvirima.
Kejn je odrao rije: pod debelim oblakom od pjene ekala ju je kupka s mirisom
lavande. Kakav udan tip...
Alisa se svukla pred velikim nagnutim ogledalom od kovanog gvoa i zagnjurila u
vodu. Toplota joj je ubrzala krvotok i probudila sve pore na koi. Miii su joj se opustili,
bolno probadanje u zglobovima se ublailo. Mlada ena je disala punim pluima. Imala je
utisak da je nosi vreli i blagotvorni talas i na nekoliko sekundi se u potpunosti predala
izdanoj oputajuoj kupki.

63
 Zatim je zaustavila disanje i zaronila glavu pod vodu.
Pod uticajem alkohola koji joj je prodirao u krv i temperatre kupke ona je lebdjela
izmeu stanja dremljivosti i potpune obamrlosti. Protivrene misli prolazile su joj kroz
glavu. Zbog gubitka memorije postala je grozniava. Jo jednom je Alisa pokuala da
rekonstmie prethodno vee. I dalje ta ista crna rupa koja ju je spreavala da prie svojim
uspomenama. Na poetku su se dijelovi slagalice lako uklapali: barovi, kokteli, drugarice,
parking na aveniji Frenklin-Ruzvelt. Zatim njen put do kola. Vjetako plaviasto zeleno
svjetlo suterena. Osjea se otupjelo, zanosi se. Sebe jasno vidi kako otvara vrata malog
audija i smijeta se za volan... Ima nekog pored nje! Sada se toga sjea. Lice koje iznenada
izranja iz sjenke. ovjek. Pokuava da razazna njegove crte lice, ali one nestaju pod
sedefastom maglom.
Najednom, talas uspomena see dublje u vremenu, noen strujom rijeke ije je izvorite
u srcu bola.

Sjeam se...

Dvije godine ranije

Sjeam se.
Ili prije e biti, zamiljam.
21. novembar 2011.
Kraj jednog kinog poslijepodneva u ljekarskoj ordinaciji mog mua. Njegov pregled
prekinut je telefonskim pozivom:
Dokor Pol Malori?Ovdje sluba grudne kirurgije bolnice Otel-Dje. Vau enu su upravo
dovezli kod nas. U tekom je stanju i...

U panici, Pol uzima kaput, promuca nekoliko rijei objanjenja svojoj sekretarici i
navrat-nanos naputa ordinaciju. Uzima svoju staru ulijetu, parkiranu kao i svakog dana
na ivici trotoara pred zgradom Uprave za nekretnine grada Pariza. Kia je potpuno
razgnjecala kaznu koju svakodnevno pokupi zbog nepravilnog parkiranja. Pali kola, oblilazi
oko trga da bi stigao do ulice Di Bak.
Ve je pala no. Ovo je jedan prljavi jesenji dan zbog koga mrzite Pariz, pakao u
metastazi, zagaen, prenaseljen, zaglibljen u sitnoj kii i tuzi. Bulevar Sen-ermen, kola se
sporo kreu. Svojim rukavom Pol brie paru koja se skuplja na oferajbni alfa romea.
Svojim rukavom Pol brie suze koje mu se slivaju niz obraze.
Alisa, beba... Recite mi da to nije istina.
Otkako je saznao da e postati otac, on ivi u oblacima. Toliko je ve otiao u
budunost: prve flaice, etnje po Luksemburkom parku, kule od pijeska na plai, prvi dan
u koli, fudbalski tereni nedjeljom ujutru... Niz slika koje se upravo rastapaju u njegovoj
glavi.
Odvraa ove morbidne misli i pokuava da ostane pribran, ali emocija je isuvie
snana i tijelo mu se trese od jecaja. Bijes se mijea sa bolom. Plae kao malo dijete.
Zaglavljen na semaforu, pobjenjelo udara pesnicom u volan. U glavi mu i dalje odzvanjaju
rijei interniste dok opisuje zastraujuu realnost: Ne mogu da krijem od vas da je ozbiljno,
doktore: napad hladnim orujem, ubodi noem u abdomen...
Pali se zeleno svjetlo. Kree vrtoglavom brzinom i naglo okree volan da bi preao u
kolonu za autobusima. Pita se kako je sve to moglo da se dogodi. Zato je njegova ena, s
kojom je ruao ovog podneva u jednom malom bifeu u ulici Gizard, pronaena ranjena
noem u jednom jezivom stanu u zapadnom dijelu Pariza dok je trebalo da provede
poslijepodne sa babicom zbog pripreme za poroaj?

64
 Slike su se ponovo reale u njegovoj glavi: Alisa koja lei u lokvi krvi, ekipa hitne
pomoi koja hitno stie, ljekar na terenu koji konstatuje stanje: ,,Pacijentkinja nestabilna,
sistolni pritisak 9, ubrzani puls 100/min, one spojnice bez boje. Intubiraemo je i postaviti venske
puteve.
Pol farovima skree panju, pretie dva taksija i sprema se da skrene lijevo. Jedino to
je bulevar Sen-Miel blokiran policajcima zbog nekih demonstracija. Stiska vilice iz sve
snage.
Doavola, ali ovo nije mogue!
Sputa staklo da bi priao sa policajcima, pokuava da proe na silu, ali nailazi na
njihovu nepopustljivost i nervozno odlazi psujui ih.
Bijesan zvuk sirene jednog autobusa ga trgne dok se ukljuuje na bulevar Sen-ermen
a da nije ukljuio migavac.
Mora da se smiri. Da usmjeri svoju energiju na spaavanje svoje ene. Da joj pronae
ljekara koji je sposoban da ini uda. Presliava se da li poznaje nekog kolegu u bolnici Otel-
Dje.
Pralavorio, moda? Ne, on radi u Biau. urden? On je u Koenu, ali on ima nevjerovatno
dugaak adresar. Njega treba da pozove.
Trai njegov telefon u kaputu koji stoji na suvozaevom sjeditu, ali ne moe nikako da
pronae ureaj.
Stara alfa juri kroz uzani prolaz ulice De Bernarden i kree preko mosta De Larvee,
Mostom zaljubljenih, ije su dvije gvozdene ograde prekrivene hiljadama katanaca koji sijaju
u noi.
Pol kilji, pali svjetlo u kabini kola i konano primjeuje mobilni telefon koji je skliznuo
na pod. Jednom rukom pridrava volan, saginje se da bi ga podigao. Kada se uspravio,
zasljepljuje ga jedan far i on, sav preneraen, primjeuje motor koji nalijee na njega mada je
most u jednom smjeru. Prekasno da bi ukoio. Pol naglo okree volan da bi izbjegao sudar.
Alfa romeo je odbaen udesno, odbija se o trotoar, polijee i svom silinom udara u jednu
ulinu svjetiljku prije nego to odvali metalne ipke mosta.
Pol je ve mrtav kada njegova kola slijeu u Senu.

Sjeam se
Da sam tog istog dana
21. novembra 2011,
Iz gordosti, tatine, zaslijepljenosti,
Ubila svoju bebu.
I ubila sam svoga mua.

65
 12
Free jazz
ivot je ratno stanje.
SENEKA

Zvonjava telefona, priguena kupkom, doprijela je do Alisinog mozga tek nakon

izvjesnog vremena. Mlada ena je izronila odskoivi. Zgrabila je pekir i obavila se njime
dohvativi svoj mobilni.
- efer - javila se ona pri uspostavljanju veze.
- Alisa? Ja sam.
- Sejmure, najzad!
- Jesi li dobro?
- Jesam, ali trebaju mi tvoje informacije da bih mogla da krenem dalje. Jesi li naao
neto?
- Dobio sam tvoj otisak. Lijepo obavljen posao. Mislim da emo moi da dobijemo
rezultat. Odmah sam ga dao Savinjonu. Upravo ga stavlja u bazu otisaka. Imaemo
rezultate kroz pola sata.
- OK. Ima li jo neto? Nadzorne kamere na parkingu?
- Skoknuo sam do Frenklin-Ruzvelta i mogao sam da pogledam njihove trake, ali na
njima se ne vidi nita naroito. Tvoja kola su ula na parkiralite u 20:12h a izala u 0:17h.
- Da li se vidim na snimcima?
- Ne, ne raspoznaje se stvarno... Baksuz!
- Da li sam bila sama u trenutku kad sam izlazila? Da li sam ja vozila?
- To nije sigurno. Kamera je snimila tvoje registarske tablice, ali u kabini auta je
polumrano.
- Majku mu, ne mogu da vjerujem! Jesi li pokuao da preradi snimke?
- Jesam, ali se nita ne vidi. Oprema im je jako loa. I odmah da te obavijestim, nemam
nita to se tie aerodroma. Bez zaticanja na djelu ili molbe jednog suda drugom da
preduzme pravne radnje, nemogue je pristuputi njihovim bazama podataka ili snimcima.
Bilo bi stvarno jednostavnije kad bismo upozorili Tajandijeovu...
- Ne, nikako. Jesi li ispitao moje drugarice?
- Da, sve tri. Mnogo si pila, Alisa. Zabrinule su se za tebe. Malika i Karin su predloile
da te isprate, ali ti nisi htjela ni da uje...
- Reci mi da ima jo neto, Sejmure...
- Da, sauvao sam najbolje za kraj. Jesi li sama?
- Da, zato?
- Radi se o tvom pratiocu, Gabrijelu Kejnu...Kasteli je istraivao o njemu. Nigdje nema
nikakvog traga o dez pijanisti sa tim imenom.
- Nisam rekla da se radi o Rej arlsu ili Mielu Legrandu. Ako ima vjernu publiku,
normalno je da...
- Sluaj, poznaje Kastelija. To je najbolji strunjak za dokumenta u Kriminalistikom
odsjeku. Da je bilo neto, on bi pronaao, zna i sama. Ovdje nema niega. Nada 13! Postoji
tuce Gabrijela Kejnova, ali nijedan muziar sa ovim imenom, ni na Internetu, ni meu
dezerima amaterima. I dri se, jer nije ba zanimljivo...

13 Nita na panskom

66
 Sejmur nije dovrio reenicu da bi vidio njen efekat. Izgovori ve jednom, ovjee!
- Rekla si mi da on tvrdi da je sino svirao na sceni Braun ugar Kluba u Dablinu?
upitao je on.
- Tako mi je rekao.
- Pa dobro, lagao je. Kasteli je jue nazvao gazdu objekta: sino je u ugar Klubu bilo
vee salse, mamba i a-a-a. Jedini koji su se pojavili na sceni bili su lanovi jednog velikog
orkestra kubanske muzike koji su tog istog jutra doputovali iz Havane.
Preneraena Alisa je s mukom uspijevala da prihvati informaciju. Samu je sebe
iznenadila svojim pokuajem da nae objanjenje i odbrani Gabrijela: moda nastupa pod
umjetnikim imenom? Moda pripada nekoj grupi? Moda...
- Ne znam ko je zapravo taj tip - nastavio je Sejmur. - Nastaviu da istraujem, ali dok
ne otkrijemo njegov pravi identitet, uvaj ga se.
Zavrila je razgovor i ostala nepomina nekoliko sekundi. Ne, njene hipoteze nisu pile
vodu. Dozvolila je da je prevesla kao nekakvu poetnicu. Nije se dovoljno uvala i Kejn ju je
lagao od poetka njihovog susreta.
Ali iz kog razloga?
Ponovo se obukla ogromnom brzinom i spakovala svoje stvari u torbu. Sada je osjeala
kako je hvata strah. Dok joj je srce ubrzano kucalo, sila je niz stpenice s orujem u ruci.
- Kejn? - viknula je kreui se kroz salon.
Hodala je tik uz zidove i priunjala se do same kuhinje, grei ruku oko rukohvata
pitolja. Nita, potkrovlje je bilo prazno.
Na vidnom mjestu na stolu, pored boce vina, pronala je navrljanu poruku na
poleini jedne koverte:

Alisa,
Pronaao sam kola, ali rezervoar je bio skoro prazan.
Otiao sam da natoim gorivo.
ekam te u baru s nargilama s druge strane ulice.
PS: Nadam se da volite orijentalne poslastice.
Gabrijel

67
 13
ia Bar 14

U stvari, postoje dvije vrste ivota (...):

onaj koji ljudi vjeruju da vodite i onaj drugi.
I taj drugi pravi probleme, a mi ga arko prieljkujemo.
DEJMS SALTER

Alisa je izletjela na ulicu. Stavila je bila svoj pitolj u holster i nosila torbu preko
ramena. Svje vjetar je raznosio miomirise zaina, kajsije i eera u prahu. Primijetila je
elbija parkiranog pred ia barom: karoserija krem boje, blistavi hrom, sportske plave trake,
napadne linije. Uspavani tigar spreman da zarie.
Drei se na oprezu, mlada ena je prela ulicu i odgurnula vrata bara Nefertiti.
Mjesto je bilo ukusna mjeavina arapskih i zapadnjakih uticaja, sa raznovrsnom
dekoracijom: tu su se mogli nai bez ikakvog reda niski stolovi, velike fotelje, jastuci
izvezeni zlatnim nitima, ali i biblioteka krcata knjigama, honki-tonk klavir, jedan stari ank
od cinka i patiniranog hrasta, pikado iz nekog engleskog paba...
Ambijent je bio prijatan. Kao to je to na poetku mirnog i osunanog jesenjeg
popodneva. Studenti s hipster15 look-om, ukopani iza ekrana njihovih laptopova, vrlo
inteligentno su kohabitirali sa starim Egipanima i Magrebljanima iz kvarta i razglabali o
svemu i svaemu povlaei dim iz svojih cjevica s vodom. Slatkasti ukusi koji su izbijali iz
dima ia mijeali su se s mirisom aja od nane, doprinosei stvaranju jednog harmoninog i
zamamnog mirisnog mjehura.
Sjedei za jednim stolom, Gabrijel je bio zapoeo partiju aha sa nekim kosmatim
treberom, koji je nosio nevjerovatnu fluorescentno utu rolku pripijenu uz tijelo i ljubiasti
ski prsluk.
- Kejn, treba da razgovaramo.
Mladi ahista je podigao glavu i stao da se ali utanjivi glas:
- Ali, gospoo, zar ne vidite da smo usred...
- Ti, fluorescentni klinjo, brii! - naredila je sruivi ahovske figure. I prije nego to je
mogao da odreaguje, ona je zgrabila studenta za krajeve njegovog zimskog prsluka i
podigla ga sa stolice. Klinac se uplaio. Pohitao je da pokupi figure koje su se rasule po
podu i uhvatio maglu.
- Reklo bi se da vas kupka nije smirila - alio je Gabrijel. - Moda e vam jedna ukusna
orijentalna poslastica bolje lei. Izgleda da su njihove krofne s medom i suenim voem
izvrsne. Osim ako vam vie ne prija sutlija? Ili olja aja?
Ona je mirno zauzela mjesto preko puta njega, potpuno rijeena da ga suoi sa
njegovim protivrjenim izjavama.
- Znate li ta bi mi priinilo pravo zadovoljstvo, Kejn?
Slegnuo je ramenima smijeei se.
- Kaite slobodno. Ako ja mogu neto da uinim...
- Kad ve govorimo o tome ta moete, vidite li onaj klavir tamo pravo, pored anka?
Okrenuo se i preko lica mu je prela sjenka nespokoja.

14Nargila ili ia, cijev za puenje aromatizovanog duvana. - Prim. prev.

15Hipster je pripadnik subkulture koja se suprtotstavlja mejnstrim trendovima i tei alternativnom nainu ivljenja. -
Prim. prev.

68
 - Bila bih srena da mi odsvirate neto - nastavila je Alisa. - Najzad, nemam svakoga
dana sreu da pijem aj sa dez pijanistom!
- Ne mislim da je to dobra ideja. Smetae gostima i...
- Hajde, ne priajte gluposti, bie im, naprotiv, drago. Svi vole da sluaju muziku dok
pue nargile.
Gabrijel se ponovo opirao.
- Klavir sigurno nije natimovan.
- To je sitnica. Hajde, Kejn, odsvirajte mi neke standardne stvari: Uvelo lie, Blue Monk,
April in Paris... Ili jo bolje: Alice in Wonderland! Specijalna posveta: to mi ne moete odbiti!
S osjeajem nelagode, on se promekoljio na stolici.
- Sluajte, mislim da...
- A ja mislim da ste vi dez pijanista koliko sam ja asna sestra!
Gabrijel je pro trljao kapke i duboko i pomirljivo uzdahuo. Prestao je da porie,
osjetivi olakanje.
- U redu, slagao sam vas - priznao je, ali samo po ovom pitanju.
- A ja bi trebalo da vam povjerujem, Kejn? Ali moda Kejn nije vae pravo ime?
- Sve ostalo je istina, Alisa! Zovem se Gabrijel Kejn, bio sam u Dablinu sino, a jutros
sam se pobudio, lisicama vezan za vas, ne shvatajui ko me je doveo ovamo.
- Ali zato ste mi ispriali te lai?
Ponovo je uzdahnuo, svjestan da minuti koji slijede nee biti laki.
- Zato to sam ja isto to i vi, Alisa. Nabrala je obrve.
- to i ja?
- Ja sam takoe policajac.

Nastala je teka tiina.

- Ko ste vi? - upitala je Alisa nakon nekoliko sekundi.
- Specijalni agent FBI iz bostonskog regionalnog biroa.
- Je l' se vi to zajebavate sa mnom?! - planula je.
- Uopte. I stvarno sam sino bio u Dablinu, u klubu Templ Bar koji se nalazi preko
puta mog hotela. Otiao sam tamo na nekoliko pia da bih se opustio poslije radnog dana.
- A kog ste avola traili u Irskoj?
- Otputovao sam da bih se sastao sa jednim od mojih kolega iz Garda iokana16.
- Kojim povodom?
- Povodom meunarodne saradnje na jednoj istrazi.
- Na kakvoj istrazi?
Gabrijel je otpio gutljaj aja, da bi naizgled usporio talas pitanja i dobio na vremenu.
- O seriji zloina - izustio je napokon.
- O serijskom ubici? - navaljivala je Alisa da bi ga satjerala u orsokak.
- Moda - priznao je on okrenuvi glavu.
Telefon mlade ene poeo je da vibrira u depu njene jakne. Pogledala je na ekran na
kome se ukazao Sejmurov broj. Oklijevala je. Ponesena onim to joj je Kejn otkrio, nije eljela
da rizikuje i prekine njegovo povjeravanje.
- Trebalo bi da se javite - posavjetovao ju je Gabrijel.
- ta vas se to tie?
- To je va drugar pajkan, zar ne? Niste radoznali da saznate kome pripadaju otisci sa
prica?
Posluala je.

16 Policijske snage Republike Irske.

69
 - Alo.
- Ja sam, Alisa - odgovorio je Sejmur zabrinutim glasom.
- Jesi li stavio otisak u bazu otisaka?
- Gdje si ga nala, Alisa?
- Na jednom pricu. Objasniu ti kasnije. Da li se podudario, da ili ne?
- Da, imamo jedan rezultat, ali onda smo u govnima.
- Zato?
- Baza nam pokazuje da otisak otrpilike pripada...
- Kome pripada, doavola?
- Eriku Vonu - odgovorio je bezbojnim glasom.
- Eriku Vonu ...
Informacija je zatekla Alisu nespremnu, kao da je dobila udarac aperkatom17.
- Da, ovjek koji je pokuao da te ubije i...
- Znam ko je Erik Von, jebo te!
Zamurila je, osjetila je kako se zanosi, ali se pribrala i oduprijela da potone.
- To je nemogue, Sejmure - rekla je odsjenim i mirnim glasom.
S druge strane linije se zauo uzdah.
- Znam da je teko povjerovati, ali deset puta smo provjerili nae rezultate. Vie od
trideset taaka se poklapa. Ovoga puta sam duan da upozorim Tajandijeovu.
- Ostavi mi jo nekoliko sati, molim te.
- Nemogue, Alisa. Odsada sve to se tie Vona zadire u opasnu zonu po nas. Ve smo
jednom zbog tebe zavrili u govnima na ovom sluaju.
- Vrlo obzirno s tvoje strane to me na to podsjea.
- Pogledala je na stari zidni sat s reklamom pepsi-kole koji se nalazi iza anka.
13:15h, po njujorkom vremenu.
- Sada je 19:15h u Parizu, je li tako? Pusti me do ponoi.
- Tajac.
- Molim te!
- Nije razumno....
- I pronjukaj jo oko otiska. Sigurna sam da nije Von.
- Ponovni uzdah.
- A ja sam siguran da je Von u Njujorku, Alisa. Da te trai i da je rijeio da te ubije.

17 Udarac u boksu, odozdo u bradu. - Prim. prev.

70
 14
Two people
udovita zaista postoje, duhovi takoe...
Oni ive u nama i ponekad pobjeuju...
STIVEN KING

Fine raznobojne estice plesale su na svjetlosti.

Kroz odkrinute drvene kapke s razmaknutim roletnama probijali su se sunevi zraci.
U ia baru je brujalo. Jake arome pomorande, smokve i ljenika lebdjeli su u velikoj sali u
kojoj je rijetka klijentela nonalantno puila nargile ili jela prhke kiflice gazelini rogovi.
Alisa i Gabrijel su se utke suoavali. Jedan mladi je priao njihovom stolu da bi ih
ponovo posluio ajem od nane. Usluga u marokanskom stilu, gdje se ajnik odie visoko
iznad aa prilikom sipanja kako bi se na povrini fonnirao vijenac pjene.
Nalaken na sto, Gabrijel je ukrstio ake i podupirao bradu. Lice mu je postalo grublje.
Dolo je vrijeme da se razjasne neke stvari.
- Otisak sa prica pripada Eriku Vonu ako se ne varam?
- Otkuda znate njegovo ime?
- Njega sam progonio u Irskoj.
Alisa je prikovala svoj pogled za njegov i vie nije skidala oiju s njega.
- Zato u Irskoj?
- Duga je to pria, Prije deset dana, bostonski FBI je obavijeten od strane policije
Drave Mejn o jednom atipinom ubistvu poinjenom u okrugu Kamberlend. Na mjesto
zloina su poslali lino mene i mog partnera, specijalnog agenta Tomasa Kriga.
- Ko je bio rtva? - upitala je policajka.
- Elizabet Hardi, trideset jedna godina, medicinska sestra koja radi u bolnici Sebago
Kotid. Pronaena je ubijena kod kue, zadavljena...
- ... najlon arapom - naslutila je Alisa. Kejn je potvrdio klimanjem glave.
Alisino srce je poelo ubrzano da lupa, ali pokuala je da kanalie svoje uzbuenje.
Moda se radilo o istom potpisu kao to ga je imao Von, ali isti modus operandi ne znai
nuno da je u pitanju isti zloinac.
- Poslije ubistva - nastavio je Kejn - konsultovali smo bezuspjenu bazu podataka
Vajkapa18. Ne bi trebalo da vam govorim, ali nai hakeri imaju mogunost da provaljuju u
baze podataka evropskih policija: njemakog Vajklasa, francuskog Salvaka...
- Nadam se da se alite?
- Nemojte da se iuavate, u ratu su sva sredstva dozvoljena - izvrdao je. - Ukratko,
na taj nain sam naletio na seriju zloina i napada koje je Erik Von izvrio u Parizu od
novembra 2010. do novembra 2011.
- I to ste povezali?
- Traio sam sastanak da bih razgovarao o tome sa vaim efom, direktorkom
Kriminalistike brigade.
- Matildom Tajandije?
- Trebalo je da se sastanem sa njom sljedee nedjelje u Parizu, ali prvo sam otiao u
Irsku. Uvidom u meunarodnu bazu podataka, saznao sam za drugo ubistvo koje se osam

18 ViCAP, The Violent Criminal Apprehension Program, program koji koriste slube amerikog FBI-a zaduene za
prikupljanje i analizu podataka o najteim zloinima. - Prim. prev.

71
mjeseci ranije odigralo u Dablinu.
- Isti tip rtve, isti potpis?
- Meri Mekarti, dvadeset etvorogodinjakinja, studentkinja mastera na koledu
Triniti. Pronaena je zadavljena najlon arapom u svojoj univerzitetskoj sobi.
- I vi mislite da je to Von?
- Oigledno je, zar ne?
- Ne.
- Izgubili smo Vonov trag u Parizu otkako vas je napao. On je otada kao duh.
Francuska policija nije napredovala ni za pedalj u istrazi.
- ta onda?
- Rei u vam ta mislim. Von je ubica kameleon, sposoban da mijenja identitet im se
osjeti ugroenim. Mislim da je odavno napustio Pariz, da se malo zadrao u Irskoj, a da se
sada nalazi u Sjedinjenim Dravama.
- Sve to zato to imate posla s dva ubistva izvrena na vrlo slian nain?
- Savreno slian - ispravio ju je Kejn.
- Najzad, Von nije prvi ubica koji svoje rtve davi najlon arapom!
- Ne pravite se ludi, eferova: Von je ubio sve te ene koristei arape prethodne rtve.
U tome je specifinost njegovog potpisa. To dobro znate!
- A vaa rtva iz Bostona, ime je bila zadavljena?
- Rozebijelom najlon arapom. Tano istom kakvu je nosila irska studentkinja na dan
svoje smrti!
- Suvie brzo se primate. Va ubica u Irskoj i Sjedinjenim Dravama je obini imitator.
Sauesnik, dvojnik, nekakav oboavatelj koji pomno oponaa njegove zloine.
- Copycat, je l' tako? Viaju se svake veeri u tv serijama, ali za petnaest godina prakse,
nikada ih nisam sreo. To ne postoji u stvarnosti.
- Naravno da postoji! Njujorki Zodijak, sluaj Hens...
Podigao je ruku da bi je zaustavio.
- Sluajevi stari trideset godina koji se nalaze u prirunicima kriminalistike ...
Alisa nije poputala.
- Mislila sam da je FBI malo rigorozniji. Uvijek upadate pognute glave u klopku koju
vam razapnu?
Gabrijel se iznervirao.
- Sluajte, htio sam da vas potedim, Alisa, ali ukoliko elite neoborivi dokaz, imam
jedan na raspolaganju.
- Ma nemojte?
- Znate li koji je tip arapa nosila mlada Irkinja?
- Recite mi.
- Par ipkanih arapa za trudnice s plavozelenih spiralnim dezenom. Par kakav ste vi
nosili prije dvije godine kad vas je Von umalo ubio.
Zatije. Ovo otkrie joj je sledilo krv u ilama. Policija nikada nije objelodanila ovu
pojedinost u novinama. Kako bi neki imitator mogao da zna marku i izgled njenih arapa?
Protrljala je sljepoonice.
- Dobro, OK, neka bude tako. Koja je vaa teza?
- Mislim da nas je Von sjedinio da bi nas izazvao. A injenica da smo pronali jedan od
njegovih otisaka utvruje me u tom ubjeenju. Najprije vi: francuska policajka koja ga
najbolje poznaje jer ga je ustrajno progonila. Vi, ije je neroeneo dijete ubio. Vi, sa vaim
bijesom i mrnjom prema njemu. Potom ja: agent FBI -a zaduen za istragu koji je naiao na
njegov trag u Sjedinjenim Dravama. Dva policajca protiv njega. Dva policajca rijeena da
mu skinu kou, ali dva policajca sa svojim padovima i demonima, koji se zaas od lovca
pretvore u rtvu.

72
 Alisa je razmotrila tu mogunost s pomijeanim strahom i uzbuenjem. Ovakva
perspektiva je imala neeg zastraujueg.
- Bilo da je Von iza ovih ubistava ili ne, sigurno postoji neki uenik ili dvojnik - tvrdila
je ona. Sino ste bili u Dablinu a ja u Parizu. Na ovaj ili onaj nain, trebalo je da nas ukrca na
avion, a ovaj tip ne moe da bude na dva mjesta u isto vrijeme.
- Slaem se s vama.
Alisa je drala glavu meu rukama. Sluaj je poprimao neoekivani obrt zbog ega su
ve nekoliko sati u njoj kuljala traumatina seanja i patnje protiv kojih se borila, stopu po
stopu, ve godinama.
- Jedna stvar mi nije jasna, Kejn: zato ste ekali sve ovo vrijeme da biste mi otkrili svoj
identitet?
- Zato to sam morao da saznam neto vie o vama, o vaoj umijeanosti i
motivisanosti. Naroito mi je bilo u interesu da prikupim dovoljno informacija da bih
izbjegao da me Biro povue sa istrage. A osim toga, da vam kaem, ne podnosim poniene
ljude, a u ovoj stvari sam dopustio da me nasamare kao novajliju...
- Ali zato ste izmislili lik dezera?
- Palo mi je na pamet onako, u trenutku. Oduvijek sam volio dez, a Keni, moj najbolji
drug, je saksofonista.
- ta sada predlaete?
- Prvo., da svratimo u hematoloku laboratoriju sudske medicine na Aper Ist Sajdu da
bismo ostavili uzorak krvi s vae koulje. FBI esto radi s tom stmkturom. Uasno su skupi,
ali imaju najsavremeniju opremu i vrlo strune timove. Uz njihovu pomo mogao bi se
dobiti genetski profil za dva sata.
- Dobra ideja. A zatim?
- Vraamo se kolima u Boston, usklaujemo nae prie, idemo u FBI i govorimo im sve
to znamo molei ih da me ne izuzmu iz istrage.
Pogledala je Gabrijela i ustanovila da mu se fizionomija izmijenila otkako se razotkrio.
Razdraganost dezera ustupila je mjesto ozbiljnosti jednog policajca. Mraniji pogled,
grublje crte, lice sleeno od brige. Izgledalo je kao da se ponovo upoznaju.
- Pratim vas - potvrdila je ona. - Ali pod jednim uslovom: im stignemo u Boston hou
da budem ukljuena u istragu.
- To nije u mojoj nadlenosti, znate i sami.
- Slubeno ili poluslubeno, mi smo tim: vi meni vae informacije, ja vama moje. Inae,
putevi nam se ovdje razilaze i nema nita od pareta koulje. Uzmi ili ostavi.
Gabrijel je izvadio cigaretu iz naete paklice koju je pokupio iz honde. Upalio ju je i
nervozno povukao nekoliko dimova da bi sebi dao vremena da razmisli.
Alisa ga je gledala krajikom oka. Sada ga je konano priznala kao jednog od svojih:
zagrieni policajac, spreman na sve da bi ostao na nekom sluaju. Policajac koji mora da je
proveo dobar dio svojih noi ulazei u zloinake umove da bi razumio njihove motive.
Policajac za koga je hapenje ubica imalo neeg svetog.
Izvadio je kljueve elbija i stavio ih na sto.
- Slaem se, idemo - odobrio je ugasivi cigaretu u jednoj iniji.

73
 15
Para bellum
Si vis pacem, para bellum
Ako eli mir, spremaj se za rat.
VEGECIJE

Rubikova Kocka visoka dvadeset metara postavljena na istonoj strani Pete avenije.
Stijenjena izmeu zgrada bolnice Maunt Sinaj i muzeja grada Njujorka, hematoloka
laboratorija sudske medicine zauzimala je posljednji sprat jedne ultramoderne zgrade ija je
kristalna fasada - sainjena od raznobojnih staklenih ploa u obliku kvadrata - podsjeala na
uvenu trodimenzionalnu geometrijsku glavolomku.
Gabrijelu i Alisi je trebalo manje od etvrt sata da bi stigli do granice Aper Ist Sajda i
Speni Harlema. Sluajno su pogodili da dou ba u vrijeme doruka i brojna parking
mjesta su bila slobodna. Parkirali su elbi u jednoj od ulica koje su uokviravale irok pojas u
kome su se nalazili bolnica i kampus medicinske kole.
- Saekajte me u kolima, OK?
- Mora da se alite? Ne dolazi u obzir: idem s vama.
- U redu - uzdahnuo je Gabrijel. - Ali pustite mene da govorim. Ja vodim istragu, je l'
jasno?
- Jasno, efe - podsmijehnula se ona otvorivi vrata na autu. On je takoe izaao.
- I nema gubljenja vremena, vai? - dobacio je on pogledavi na sat na parkometru.
Alisa je utke klimnula glavom i krenula za njim u hol, a potom u lift. U ovo doba
dana, sprat laboratorije je bio skoro pust. Iza prijemnog pulta, hostesa je dovravala salatu
od svjee sjeckanog povra u jednoj plastinoj posudi.
Gabrijel se predstavio i zatraio da vidi Elijan Peltije, zamjenicu direktora laboratorije.
- Ona je Francuskinja? - zaudila se Alisa trgnuvi se na zvuk imena.
- Ne, Kvebeanka je. I da vas upozorim, malo je posebna - povjerio se podignuvi
jednu obrvu.
- ta to znai?
- Neu da kvarim iznenaenje.
Elijan Peltije se odmah pojavila u dnu hodnika:
- Gabi, stari moj, doao si da me upozna sa svojom vjerenicom?! - povikala je iz
daljine.
Bila je to onia robusna ena sijede kratko podiane kose. Nosila je etrvrtaste naoare
i raskopani bijeli mantil preko iroke crne tunike. Njeno okruglo i njeno lice podsjealo je
na lice niske babuke.
- Drago mi je to si se konano skuio - zadirkivala ga je srdano ga grlei.
uvao se da ga ne uvue u ovu igru.
- Elijan, da ti predstavim kapetana efer iz Kriminalistike brigade Pariza.
- Dobar dan, lijepa moja - dobacila je zagrlivi Alisu. - Ah, ti prokleti Francuzi19!
Pratili su je do njene kancelarije.
- Imamo malo vremena, Elijan. Moe li da obavi DNK analizu ovog uzorka krvi?
Nae laboratorije su pretrpane.

19Kod Kvebeana, za raziku od Francuza, ovaj izraz, osim negativne, moe da ima i pozitivnu konotaciju u smislu
objeenjak ili vragolan. - Prim, prev.

74
 Alisa je izvadila iz svoje torbe pare tofa koulje i pruila ga Kvebeanki.
- Odmah u dati jednom morn biologu - obeala je zgrabivi kesicu za uzimanje
uzoraka. - ta tano trai?
- Genetski otisak koji se moe ispitati. Moe li to brzo da uini?
- Da li ti odgovara za est sati? - predloila je ona namjetajui naoare.
- ali se?
- Mogu da koristim minijaturne sonde i smanjim tako vrijeme za ekstrakciju DNK i
njenu amplifikaciju, ali to e te skuplje kotati...
- Uradi najbre to moe. im dobije rezultate, poalji ih Tomasu Krigu istovremeno
sa fakturom. elio bih da ga nazovem i obavijestim o ovome. Mogu li da se posluim
tvojom linijom?
- Ponaaj se kao kod kue, Gabi. Odmah se bacam na posao. Nestala je ostavljajui ih
same u kancelariji.
- Koji je va broj mobilnog? Ako nemate nita protiv, saoptio bih ga Tomasu da bi
mogao lako da nas dobije.
Alisa je odobrila i navrljala mu svoj novi broj na postitu koji se nalazio na stolu.
Dok je Gabrijel pozivao svog partnera, ona je izala u hodnik. Aktivirala je svoj telefon,
ukucala broj svog oca, ali je naletjela direktno na kratku poruku na njegovoj sekretarici.
Alen efer. Trenutno ne mogu da se javim. Ostavite poruku poslije zvunog signala, traio
je grubim glasom osobe koja ne polae mnogo na uglaenost.
- Tata, Alisa ovdje. Pozovi me im bude mogao. Hitno je. Veoma hitno.
Zavrila je razgovor. Razmislila nekoliko sekundi a onda odluila da pozove Sejmura.
- Opet ja.
- Brinuo sam se, pobogu. Jesi li razgovarala sa Kejnom?
- Da, On tvrdi da je specijalni agent FBI-a, bostonski ogranak.
- ali se? Taj tip te obmanjuje, Alisa!
- Moe da pokua da provjeri, ali mislim da ovoga puta govori istinu. Istrauje
jedno ubistvo koje ima slinosti sa ubistvima Erika Vona.
- Nazvau ermana, tipa iz Vaingtona kome smo pomagali u sluaju Petreus.
- Hvala, Sejmure. Jesi li jo uvijek u kancelariji? Imam da te zamolim za jo jednu
uslugu.
Pariki policajac nije mogao a da ne uzdahne. - Alisa, samo se ovim bavim od jutros!
- Htjela bih da uzme svoja kola i...
- Sada? To je nemogue. Imam posla sve do 23 asa! Ignorisala je njegovo protivljenje.
- Kreni istonim autoputem do Meca, zatim nastavi do Sargemina.
- Alisa, ima barem 350 kilometara! Nastavila je ne sluajui ga:
- Postoji jedna stara naputena eerana izmeu Sargemina i Sarbura. Ne znam gdje se
tano nalazi, ali pitaj Kastelija da je lokalizuje: nema ih sigurno mnogo u regionu.
- Rekao sam ne, Alisa!
- Ponesi sa sobom baterijsku lampu, velika klijeta i fluorescentne cijevi. Pozovi me
im bude tamo. Htjela bih da neto provjeri.
- To je osam sati puta da odem i da se vratim!
- Ne bih ti to traila da nije vano. Uini to u ime naeg prijateljstva! - zamolila ga je. -
Samo tebi mogu da se povjerim, doavola!
S druge strane linije Sejmur je osjetio oaj svoje prijateljice i predao se.
- Kai mi bar ta to treba da naem - uzdahnuo je.
- Le, nadam se.

Put. Brzina.

75
 Pejza koji promie.
Surovo brujanje motora V8.
Na radiju u kolima, vjeiti glas Otisa Redinga.
Ogroman broj obrtaja koji se oitava u centru staromodne instrument table.
I odbljesci ilibara i meda u Alisinoj kosi.
Napustili su Menhetn u 14 asova, jurili putem skoro dva sata, prelazei dobar dio
Konektikata; najprije Interstejt 95, koji ide uz obalu, zatim 91, koji se penje na sjever.
Saobraaj je bio prohodan, autoput osunan, oivien as jelama, as ginkom, brestovima i
bijelim hrastovima.
Zamiljeni, nisu razgovarali gotovo itavim putem, svako utonuo u svoje misli. Svako
obuzet sopstvenim brigama.
elbi GT je jurio kao strijela. Za volanom bolida, Gabrijel je nakratko zamiljio da je u
koi mladia iz ezdesetih, ponosnog na svoj mustang, u kome vozi svoju girlfriend na
posljednji film Stiva Mekvina dok sluaju pjesme Roja Orbisona ili Everli Bradersa i
strahujui od sljedeeg regrutovanja koje e ga moda poslati u Vijetnam.
Okrenuo je glavu prema Alisi. Grubog i zatvorenog lica, bila je udubljena u svoje misli
dok je u ruci grevito stezala svoj telefon, u iekivanju poziva. U svojoj vijetnamki, sa
svijetlim licem, visokim jagodicama, kose prikupljene pozadi, izgledalo je da ima divlju
ljepotu, gotovo ratniku. Bilo je oigledno: Alisa efer je bila u ratu. Ali iza grubih crta
mogla se na mahove nazreti slika jedne druge ene, njenije i spokoj nije.
Tada se zapitao kakva je bila prije. Prije drame. Nasmijana, smirena, srena? Da li bi se
mogao zaljubiti u takvu enu da je sluajno naiao na nju na ulicama Pariza? Da li bi joj
priao? Da li bi je pogledao? Igrao se u sebi scenarija, uivajui da ide sve dublje u matanju.
Zatim su na radiju u kolima, The Clash, U2 i Eminem zamijenili Otisa Redinga.
Prekinuta je dra. Zbogom ezdesete i podsjeanje na romatiku. Povratak u realnost.
Gabrijel je trepnuo oima i spustio titnik za sunce da bi se zatitio od jake svjetlosti.
Ponovni pogled u retrovizoru da bi uhvatio pogled Alise koja upravo zatee punu.
- Treba da gledate put, Kejn.
- Volio bih da mi objasnite neto...
Oklijevao je da dovri reenicu. Ona je izdrala njegov pogled u ogledalu.
- Kako moete da budete sigurni da otisci na pricu nisu Vonovi?
Ljutito je slegla ramenima.
- To je pretpostavka, rekla sam vam. Nije sasvim sigurno.
- Ne potcjenjujte me: dok ga sve nae indicije optuuju, nijedan jedini put niste
povjerovali da je Erik Von u Sjedinjenim Dravama. Imam iza sebe na hiljade sati
sasluavanja. Znam kad me neko lae, a vi to upravo inite.
Branila se slabo.
- Nemate pravo da...
- Skreem vam panju da sam ja jedini policajac ovlaen da istrauje ovaj sluaj! -
prekinuo ju je povisivi ton. - Bio sam fer prema vama, dao sam sve informacije koje imam
mada ni po emu to nisam morao.
Uzdahnula je. On je nastavio:
- Traili ste od mene da vas ukljuim u moj tim i da se zaloim za vau stvar kod moje
efice da biste uestvovali u istrazi. Vrlo dobro, pri hvatam, ak iako time dovodim svoj
kredibilitet u pitanje. Ali ako smo partneri, moramo jedno drugom sve da govorimo, OK?
Klimnula je glavom. Bila je to vrsta razgovora kakva joj odgovara.
- Dakle, ponovo vam postavljam pitanje, Alisa: kako moete da budete sigurni da
otisci na pricu nisu Vonovi?
Protrljala je sljepoonice i duboko uzdahnula prije nego to mu se povjerila:
- Zato to je Von mrtav, Kejn. Von je odavno mrtav.

76
 Sjeam se...

Nepune dvije godine ranije

Sjeam se.
1. decembar 2011.
Blijeda svjetlost bolnike sobe.
Zimsko sunce koje je na zalasku i koje se s mukom probija kroz roletne.
Odvratni miris antiseptika i bolnikih obroka na posluavnicima.
elja da umrem.

Tri sedmice su protekle od napada Erika Vona na mene i od Polove smrti. Leim
potpuno iznemogla na krevetu, izgubljeno zurei u prazno. Infuzija s antibioticima mi je
prikljuena na podlakticu. Uprkos lijekovima protiv bolova, i najmanji pokret mi ree donji
stomak. Uprkos anksioliticima i antidepresivima, i najmanja pomisao mi cijepa srce.
Kad me je Hitna pomo odvezla u bolnicu, ve sam bila izgubila dosta krvi. Uradili su
mi ultrazvuk abdomena da bi potvrdili smrt bebe i utvrdili obim povreda. Ubodi noa su
probili zid materice, presjekli arteriju, izazvali povrede digestivnih organa i doprle mi do
tankog crijeva.
Nikada mi nije bilo potrebnije da Pol bude pored mene nego u tom trenutku. ivotna
potreba da osjetim njegovo prisustvo, da isplaemo sav na bol zajedno, vezani jedno uz
drugo, i da ga molim za oprotaj, oprotaj, oprotaj...
Obavijestili su me o njegovoj smrti neto malo prije nego to su me odvezli u blok.
Neto malo prije nego to su mi otvorili abdomen da bi iz njega izvadili moju ubijenu bebu.
Posljednje spone koje su me odravale u ivotu su tada pokidane. Urlala sam od bijesa i
bola, udarajui ljekare koji su pokuavali da me smire, prije nego to sam potonula pod
dejstvom anestezije.

Kasnije, poslije operacije, neki kreten od doktora mi je na odreeni nain rekao da sam
imala sree. Pred kraj moje trudnoe, fetus je zauzimao toliko prostora u mom stomaku
da mi je pogurao organe unazad. Moja beba je, dakle, primila umjesto mene udarce koji bi
bili kobni po mene. Moja beba mi je spasila ivot.
I pomisao na to mi je nepodnoljiva.
Zaili su mi sve unutranje rane, izvadili pare crijeva. ak su mi rekli da su uspjeli da
mi sauvaju matericu zbog eventualne budue trudnoe.
Kao da poslije toga moe da bude jednoga dana neka druga ljubav, neka druga
trudnoa, neka druga beba.

Moja majka je sjela na voz da bi dola da me vidi, ali ostala je samo dvadeset minuta.
Brat mi je ostavio poruku na sekretarici. Sestra se zadovljila SMS-om. Sreom, Sejmur svraa
dvaput dnevno i ini to moe da bi me utjeio. Momci iz tridesetestice se takoe
smjenjuju, ali u njihovom utanju nasluujem koliko su razoarani i bijesni: ne samo da sam
ih zaobila, ve sam uprskala stvar u jednoj od najznaajnijih istraga na ijem je rjeavanju
sluba radila ovih posljednjih godina.
Iz kreveta presreem te poglede koji ne mogu da prevare i iz kojih izbijaju gorina i
zamjeranje. Vrlo dobro znam ta svi misle: da je zbog mene Erik Von jo uvijek na slobodi.
I da, ma koliko uasno bilo to to mi se desilo, ne mogu, u sutini, da krivim nikog
drugog do sebe.

77
 Plivam u medikamentoznim isparenjima pilula koje mi bolniko osoblje da je da
progutam. Anestezija mozga, onesposobljavanje mog srca da osjea je jedini lijek koji su
pronali da bi me sprijeili da isijeem vene ili skoim kroz prozor.
Uprkos mojoj otupjelosti, ujem otro kripanje vrata koja se otvaraju i ukazuje se
ogromna prilika mog oca. Okreem glavu da bih vidjela kako polako koraa prema mom
krevetu. Alen efer u svom punom sjaju: bujna prosijeda kosa, umorne crte lica, brada od tri
dana. Nosi svoju nepoderivu policijsku uniformu - raskopanu konu jaknu postavljenu
krznom preko rolke, izlizane farmerke, izme sa ravnim vrhom. Na ruci mu je stari elini
roleks dejtona - isti kakav nosi Belmondo u Strah nad gradom - koji mu je poklonila moja
majka godinu dana prije mog roenja.
- Kako se dri, ampione? - pita privlaei stolicu da bi sjeo pokraj mene.
ampion. Nadimak iz djetinjstva. Nije me tako nazvao najmanje dvadeset pet godina.
Iskrsava jedna uspomena: dok me je pratio, kao dijete, na teniske turnire vikendom. Tano
je da smo zajedno osvajali te kupove i trofeje, ja na terenu a on na tribinama. Uvijek je imao
pravu rije u pravom trenutku. Utjeni pogled i odgovarajuu rije. Ljubav prema pobjedi
po svaku cijenu.
Moj otac dolazi da me vidi svakog dana. Najee uvee; ostaje sa mnom sve dok ne
zaspim. On je jedini koji me pomalo razumije i ne osuuje me. Jedini koji me brani, jer bi i
on bez sumnje odreagovao isto: kao ljubitelj adrenalina, i on bi rizikovao sve, i on bi otiao
sam, s orujem u aci, pognute glave.
- Svratio sam da se vidim s tvojom majkom u hotelu - rekao mi je otvarajui jednu
konu fasciklu. - Dala mi je neto to joj odavno traim.
Prua mi foto-album s pohabanom teksturom poveza koji je upravo izvukao iz svoje
aktovke. Pravim napore da se uspravim, palim lampu iznad kreveta i okreem stranice
razdvojene kristal papirom.
Album potie iz 1975., godine mog roenja. Na kartonskim stranama, snimci
privreni pomou malih naljepnica nalaze se iznad naznaka ispisanih hemijskom olovkom
koje su odoljele vremenu.
Prve fotografiju seu u proljee 1975. Tu otkrivam da je moja majka bila u sedmom
mjesecu trudnoe. Zaboravila sam koliko liim na nju. Takoe sam zaboravila koliko su moji
roditelji mogli da se vole, na poetku. Listanjem albuma oivljava itavo jedno doba iz
poutjelih fotografija. Tu nailazim na malu garsonjem koju su nekada dijelili, u ulici
Delambr, na Monparnasu. Psihodeline narandaste tapete u dnevnom boravku u kome se
na sredini nalazi fotelja u obliku jajeta; police u obliku kocki na kojima su poredane ploe
Dilana, Hendriksa i Brasensa od 33 obrta; starinski telefon od bakelita; poster Lige Sent-
Etjena iz doba kad su trijumfovali.
Na svakom snimku, moj otac i majka su s osmijehom na usnama i oigledno su
presreni pri pomisli da e postati roditelji. Sve su sauvali, sve fotografisali iz tog velikog
dogaaja: rezultate krvi koji su najavljivali trudnou, prvi ultrazvuk, ideje o imenima na
brzinu ispisane na malom bloketu sa spiralom: Ema ili Alisa za djevojicu, ilijen ili
Aleksandar za djeaka.
Okreem novu stranicu i emocija mi stee grlo. Porodilite na dan mog roenja. Odoje
koje vriti u naruju svog oca. Ispod snimka prepoznajem majin rukopis:
12. juli 1975: evo nae male Alise! Mirna je na tatu i mamu!
Na suprotnoj strani, moja narukvica s roenja zalijepljena kao i jedna druga fotografija
napravljena nekoliko sati kasnije. Ovoga puta, mala Alisa mimo spava u svojoj kolijevci,
okruena svojim roditeljima koji imaju tamne kolutove ispod oiju, ali zvijezde u pogledu. I
ponovo rukopis moje majke:

78
 Novi ivot je pred nama. Nova osjeanja su nam preokrenula ivote. Postali smo roditelji.
Gorke suze slivaju mi se niz obraze pri pomisli na osjeanja koja nikada neu doivjeti.
- Zato mi doavola pokazuje ovo? - kaem mu odgurnuvi album na krevet.
Shvatam da su i mom ocu oi vlane od suza.
- Kad se tvoja majka porodila, ja sam te prvi okupao i prvi te nahranio iz flaice -
povjerio mi se. - Bio je to najdirljiviji trenutak u itavom mom ivotu. Tog dana, dok sam te
prvi put uzimao u svoje naruje, obeao sam ti neto.
Zastaje nekoliko sekundi, poto je ostao bez glasa od uzbuenja.
- ta si to obeao? - pitam.
- Obeao sam da dokle god budem iv, nikada nikome neu dozvoliti da te povrijedi.
Da u te tititi ma ta da se desi i ma kakve da su posljedice.
Gutam pljuvaku.
- E pa kao to vidi, ne treba davati tu vrstu obeanja jer su neodriva.
On uzdie i trlja sljepoonice da bi obrisao suze koje ne moe da zaustavi, zatim vadi iz
svoje aktovke kartonsku fasciklu.
Uradio sam ta sam mogao. Uradio sam ta sam morao - objanjava pruajui mi
fasciklu.
Prije nego to je otvorim, gledam ga ispitivaki. Tada mi saoptava:
- Pronaao sam ga, Alisa.
- O kome govori?
- Pronaao sam Erika Vona.
Ostajem zabezeknuta. Bez rijei. Moj mozak odbija da registruje ono to sam upravo
ula. Traim od njega da mi ponovi.
- Pronaao sam Erika Vona. Nikada te vie nee povrijediti.
Ledeni talas me paralie. Tokom nekoliko sekundi, utke se gledamo.
- To je nemogue! Otkako je u bjekstvu, pola policajaca Francuske je u potrazi za njim.
Kakvim udom bi ti uspio sam da ga nae?
- Nije vano, uspio sam. Nerviram se.
- Ali ti si smijenjen, nisi vie policajac. Nema vie tim, nema vie...
- Zadrao sam kontakte - objanjava ne skidajui oi sa mene. - Momci koji mi duguju
usluge. Ljudi koji poznaju druge ljude i koji i sami poznaju neke druge. Zna kako to ide.
- Ne ba.
- Uvijek imam dounike meu taksistima. Jedan od njih je pokupio Erika Vona blizu
vrata Sen-Klua iste veeri kad te je napao. Ostavio je svoj skuter kad je shvatio da je
identifikovan.
Osjeam kako e mi srce svakog trenutka eksplodirati u grudima. Moj otac nastavlja:
- Taksi ga je odvezao do Sen-Sen-Deni, u Olne-su-Bua, u neki bijedni hotel blizu Trga
eneral Leklerk.
Uzima mi iz ruku fasciklu da bi iz nje izvadio nekoliko fotografija, one koje policajci
slikaju tokom neke istrage.
- Dok su svi vjerovali da je on u inostranstvu, to ubre se krilo na manje od dvadeset
minuta od Pariza. U njemu je ostao pet dana pod lanim imenom, s falsifikovanom linom
kartom. Ograniio je svoja kretanja, ali da bi napustio zemlju, pokuao je sebi da obezbijedi
lani paso. Posljednjeg dana, oko 23 asa, izaao je malo na vazduh. Bio je sam, kretao se
du zidova, pognute glave, s kacigom na glavi. Tu sam naletio na njega.
- Tako, na sred ulice?
- Nou je taj kraj pust. Dva udarca gvozdenom ipkom u potiljak i glavu. Ve je bio
mrtav kad sam ga utovario u gepek mog rend rovera.
Pokuavam da progutam, ali mi knedla stoji u grlu. Hvatam se za metalnu ogradu
kreveta.

79
 - I... ta si uradio s tijelom?
- Vozio sam dobar dio noi u pravcu Lorene. Odredio sam savreno mjesto da se
oslobodim ovog monstruma: staru naputenu eeranu izmeu Sarbura i Sargemina.
Prua mi druge snimke koji me podsjeaju na dekor iz filmova strave i uasa, usred
nedoije. Iza ograde s gvozdenim reetkama, niz naputenih zgrada. Zazidani prozori.
Dimnjaci od crvene cigle koji samo to se ne srue. Dinovski metalni rezervoari dopola
utonuli u zemlju. Rasklimatane pokretne trake. Nepomini vagoni na tranicama zaraslim u
visoku travu. Bageri koji stoje zarali.
Pokazuje prstom na slici.
- Iza zone za skladitenje, nalaze se tri kamena okna u nizu, koja su sagraena jedno
pored drugog i koja poniru u jednu podzemnu cisternu. Vonovo tijelo trune u onom u
sredini. Niko ga nikada nee tu pronai.
Pokazuje mi posljednju fotografiju. Sliku kamene ograde okna pritisnute tekom
reetkom.
- Ova osveta nam pripada - potvruje moj otac steui mi gornji dio rake. - Sada e se
sluaj slegnuti. Najprije zato to vie nee biti ubistava. Zatim, poto Von ima rodbinu u
Irskoj i Sjedinjenim Dravama, pomislie da je u bjekstvu u inostranstvu, tavie da je
izvrio samoubistvo.
Izdravam njegov pogled ne trepnuvi. Skamenjena sam, nesposobna da izgovorim i
najmanju rije, preplavljena snanim suprotnim osjeanjima.
Prvi talas olakanja smjenjuje potmuli bijes. Stiskam pesnice dok mi se nokti ne zariju
u meso. itavo tijelo mi se gri. Suze naviru i osjeam kako mi je vatra jurnula u obraze.
Zato mi je otac uskratio tu osvetu, moju osvetu?
Poslije smrti mog mua i moje bebe, gonjenje i ubijanje Erika Vona bio je jo jedini
razlog zbog koga sam mogla i dalje da se hvatam u kotac sa ivotom.
Sada mi vie nita ne preostaje.

80
TREI DIO
Krv i bijes

81
 16
Tragom ubice
Uasne i krvave stvari ponekad su najljepe.
DONA TART

Nizali su se kilometri.
Izgubljen u svojim mislima, palei cigaretu za cigaretom, Gabrijel je vozio oiju
prikovanih za put.
Na jednom saobraajnom znaku je bilo oznaeno: Sljedei izlaz Hartford, potom odmah
sljedeem: Boston 105 milja. Ovakvom brzinom, bie u kancelarijama FBI-a za manje od dva
sata.
ela priljubljenog uz staklo, Alisa je pokuavala da ponovo sredi svoje misli. U
svjetlosti posljednjih otkria, ona je klasirala informacije, preureivala elemente i podatke u
nekakve imaginarne dosijee koje je zatim smjetala u razliite pregrade svog mozga.
Jedna stvar ju je izjedala. Sejmurove rijei povodom nadzornih kamera na parkingu:
snimile su tvoje registarske tablice, ali u kabini auta je polumrano.
Umirala je od elje da lino pogleda ove snimke.
Uvijek ta potreba da sve kontrolie.
Da provjeri sve pojedinosti.
Ali kako to da uini? Da ponovo pozove Sejmura? Nema svhe. Lijepo ju je upozorio:
skoknuo sam do Frenklin-Ruzvelta i mogao sam da pogledam njihove trake, ali na njima se ne vidi
nita naroito. Sejmur je pogledao film, ali nije ga posjedovao. Logino. Bez odgovarajue
sudske dokumentacije, nije mogao da doe do njega. Otiao je na parking i mora da je otro
pregovarao s tipom iz obezbjeenja da bi pregledao traku na licu mjesta.
U mislima je preletjela svoju mreu poznanika. Uzela je telefon i okrenula broj
mobilnog telefona komesara Mareala, koji je upravljao regionalnom poddirekcijom policije
za transport.
- Zdravo Frenk, ovdje eferova.
- Alisa? Gdje si sad? Pojavio se dugaak broj.
- U Njujorku.
- Kriminalistiko ti je platilo put?
- Duga pria, objasniu ti...
- Dobro, shvatio sam. Uvijek vodi istragu kao slobodan strijelac. Nikad se nee
promijeniti!
- Ne, nije tano, i zbog toga te uostalom zovem.
- Alisa, 10 sati je uvee. Kod kue sam... ta hoe?
- Snimke nadzorne kamere. Parking Vensi na aveniji Frenklin-Ruzvelt. Traim sve to
bi mogao da nae o sivom metalik audiju TT...
- E, odmah da te stopiram, to je privatni parking! Poslije krae stanke nastavlja:
- ta hoe da uradim?
- Ono to dobro zna da radi. Zna tipove iz Parka Vensi: pregovaraj, prijeti, laskaj
im. Ima li ime da zapie broj tablica?
- Ne uspijevam da pratim...
- Sjea se kad sam uhvatila tvog klinca dok sam radila u odjeljenju za narkotike? Bio
si prezadovoljan to sam mu pomogla da ne zaglavi u orci, zar ne? Hoe da te podsjetim
koliko je droge imao kod sebe?
- Doavola, eferova, to je bilo prije skoro deset godina! Neu valjda da budem tvoj

82
doivotni dunik!?
- U stvari, mislim da hoe. To vai vjeito: pravilo kad ima djecu, je li tako? Dobro,
hoe li da zabiljei ovaj broj tablica?
Mareal je uzdahnuo u znak pomirljivosti.
- im dobije snimke, poalji mi ih na moj lini mejl, OK? I nemoj da gnjavi: potrebni
su mi jo veeras.
Alisa je zadovoljno zavrila razgovor, a zatim je pred Gabrijelovim ispitivakim
pogledom ukratko prepriala sadraj razgovora. Agent FBI-a je poelio da pripali novu
cigaretu, ali je njegova paklica bila prazna.
- Jo nemate nikakvih vijesti o vaem ocu?
Alisa je odmahnula glavom. Gabrijel je bio uporan:
- On ipak dri prvi klju misterije. Ako vam je rekao istinu i ako je odista ubio Vona,
onda se varamo u pogledu ubice.
- Mislite da to ne znam?
Gabrijel je zguvao paklicu s pikavcima u pepeljaru.
- Ne znam zato bi nas lagao.
Alisa je slegla ramenima.
- Moda je htio da mi pomogne da okrenem novu stranicu u ivotu nakon nesree..
Sumnjiavo je iskrivio usta.
- Zbog toga bi izmislio itavu tu priu?
- Vidi se da ne poznajete dobro mog oca.
- Ne, stvarno.
Pogledala je kroz prozor bankine auto-puta koje su promicale zauujuom brzinom,
stvarajui koridor od elika i betona.
- Ima mane u svojim dobrim osobinama - objasnila je. - Kako me dobro poznaje,
posumnjao je da u biti spremna na sve da bih se osvetila i ubila Vona sopstvenim rukama.
Nije nemogue da je pokuao da izbjegne da ne napravim neku glupost.
- Ipak, zar neete da pokuate da ga pozovete?
- Beskorisno je, da je primio moju poruku, pozvao bi me.
- Hajde, jo ovaj poziv i ostavljam vas na miru - pokuao je on uz smijeak.
Alisa je pomirljivo ukljuila svoj ureaj na spikerfon i ponovo ukucala broj.
,,Alen efer. Trenutno ne mogu da se javim. Ostavite poruku poslije zvunog signala .
- udno to vam se ne javlja, zar ne?
- Moj otac nije tip koji provjerava mobilni telefon na svakih pet minuta. Pored toga,
otkako je u penziji, probudila mu se strast prema speleologiji. U ovo vrijeme se moda
nalazi sa svojim ortacima iz Kluba bivih sudskih policajaca u nekom bezdanu u Izeru ili
Pirinejima.
- Nemamo sree... - promrmljao je Gabrijel.
Tek to je Alisa prekinula vezu kad se u kabini auta zaulo zvonjenje mobilnog. Hitro
se javila i pitala na francuskom:
- Tata?
- Well, I'm afraid not. I'm Thomas Krieg. Gabrijel gave me your number May I...
Ukljuila je spikerfon i pruila telefon Kejnu. Gabrijel je iznenaeno dohvatio
slualicu.
- Tomase?
- Zdravo, Gab. Elijan Peltije mi je proslijedila rezultate DNK analize krvi pronaene
nakoulji. Vratio sam podatke u Kodis20, i pogodi ta? Imamo pobjednika!
Dva policajca su razmijenila poglede. Oboje su osjetili kako im srce ubrzano lupa u

20Baza Kodis: banka podataka koju koristi FBI koja sadri spisak genetskog profila osoba osuenih za zloine i prestupe.

83
grudima.
Alisa je pokazala Gabrijelu jedan znak na auto-putu.
- Tomase, ima jedna oblast na auto-putu za dva kilometra. im se parkiram zovem te.

Gril 91 je bila jedna dugaka pravougaona zgrada, malo zastarjela, impozantno

prostrana i sa spektakularnom visinom plafona, kao to se moglo nai sedamdesetih godina.
Iako njeni ogromni prozori nisu gledali na Pacifik (ve na parking odmorite Interstejta 91),
njen geometrijski oblik i prozranost podsjeali su vie na velike kalifornijske vile nego na
kue sa kosim krovovima u Novoj Engleskoj.
Ukraen sloganom Miles away from ordinary, zidni asovnik u bojama jednog uvenog
meksikog piva, oznaavao je 16:12h. Prijatno jesenje sunce rasipalo je svoje zrake u gotovo
praznoj sali. Iza anka je jedna konobarica sanjarila sluajui saksofonistu Stena Geca.
Alisa i Gabrijel su se smjestili za jedan sto u dnu sale, to je mogue dalje od kase i
bifea. Postavili su mobilni telefon na sredinu stola, ukljuili spikerfon i pomno sluali
ozbiljan i zvonki glas Tomasa Kriga koji im je upravo opisivao u grubim crtama jedan
neobini portret.
- Krv prisutna na koulji pripada izvjesnom Kalebu Danu koji ima etrdeset i jednu
godinu, s dosijeom u Kodisu zbog manjih prestupa. Uhapen je u Kaliforniji prije osam
godina zbog trgovine drogom i pruanja otpora snagama javnog reda. Odsluio je est
mjeseci zatvora u Salinas Valeju, zatim se skrasio, odselio na Istonu obalu gdje je pronaao
posao. Bio je miran sve do sada.
Alisa je na brzinu hvatala, biljeke na papirnom podmetau za jelo. Gabrijel je upitao:
- Kojim poslom se bavi?
- Noni uvar u jednom starakom domu u Konkordu u Nju Hempiru.
- Zar sada u starakim domovima zapoljavaju zatvorenike povratnike?! - zaudio se
Gabrijel.
- Svako ima pravo na jo jednu ansu, zar ne?
Alisa je stiskala poklopac reklamne olovke koju joj je pozajmila konobarica.
- Imate li adresu gdje ivi?
- Da - odgovorio je Krig. - To je brvnara u Linkolnu, izmeu Vajt Mauntains. ta hoe
da uradimo, Gab?
- Nita naroito za sada. Ispitaj stvar sa svoje strane. Ponovo emo priati o tome
uskoro. U Bostonu smo kroz dva sata.
- Morau da saznam vie, u svakom sluaju. Gazda vjeruje da si jo u Irskoj.
- Nemoj nita da mu govori za sada. Razjasniu se s njim uskoro. S tim u vezi, ima li
Danovu fotografiju?
- aljem ti je mejlom.
- Nemogue, imam praistorijski telefon.
Gabrijel je bacio pogled na set na stolu na kome su se nalazili telefoni, mejl i faks
restorana.
- Poalji mi je faksom.
- Faksom? Stvar koja se koristila prije intemeta?
- Samo mi se ti podsmijevaj. Nalazim se u Grilu 91, restoranu pored puta 91, prema
Hartfordu. Dau ti njihov broj. Poalji fotografiju i dodaj adresu starakog doma kao i
Danove gajbe,
Gabrijel je izdiktirao brojeve i zavrio razgovor. Dva policajca su se utke gledala.
Njihova istraga ne vodi nikuda. Previe tragova. Previe ispitivanja. Premalo niti da bi se
povezali elementi bez vidljive veze. Gabrijel je razbio tiinu:
- Nismo ni mrdnuli gospode Boe! Otkud krv ovog nonog uvara da se nae na vaoj

84
koulji?
- Mislite da sam pucala na njega?
- To nije iskljueno. Sami ste mi rekli da nedostaje jedan metak u areru gloka.
Alisa ga je mrko pogledala.
- Je l' da? A s kojim motivom, a? Prvi put ujem da se govori o tom tipu!
Podigao je ruke uvis da bi smirio strasti.
- OK, u pravu ste, pojma nemam o tome.
Pucao je prste prije nego to je odluio.
- Idem da kupim cigare. Ima nekakva samousluga na benzinskoj stanici. Da vam
uzmem neto?
Odmahnula je glavom i posmatrala ga dok se udaljava.
Alisa je osjetila kako ponovo poinje da je pee u elucu i penje se do jednjaka. Ustala
je otila do anka da bi obavijestila konobaricu o tome da e stii jedan faks za njih.
- Da li ste dobro, gospoo?
- Da, da. Malo me pee zbog gastritisa. Proi e.
- Oh, i moja majka pati od toga! Hoete li da vam spremim svje sok od papaje? Vrlo je
efikasno!
Bila je to niska plavua nalik Barbiki koja pomalo uka dok pria. Kostim irlidersice
joj je davao izgled kao da je izala iz filma Groznica subotnje veeri ili iz epizode serije Gli.
- Moe sok od papaje, hvala mnogo - odgovorila je ona smijetajui se na barsku
stolicu. - Imate li sluajno kartu ove oblasti?
- Gosti ih ponekad zaboravljaju na stolovima. Pogledau da li ima neka u kancelariji.
- Vrlo ljubazno od vas.
Nepuna dva minuta kasnije, Barbika se vratila sa kartom Nove Engeske.
Alisa ju je rairila na anku. Bila je to stara dobra Mielinova auto karta prije GPS-a,
prije zavisnosti od smartfonova i interneta, prije tog doba budala gdje su se ljudi odrekli
prijestola da bi postali sluge tehnologije.
- Mogu li da piem po njoj?
- Da, vaa je: kua asti. A evo i vaeg cijeenog soka.
Alisa joj zahvalila s osmijehom. Sviala joj se ta djevojka: ljubazna, jednostavna,
privlana. Koliko godina je mogla da ima: osamnaest? Devetnaest najvie? Alisa je imala
trideset osam. Dvadeset godina vie od nje. Pala je presuda, neoboriva: mogla bi da joj bude
majka. Konstatacija koja joj se sve ee navraala u posljednje vrijeme kad bi naila na
mlade osobe. Nalazila se na udnoj no man's land: taj utisak da jo uvijek ima dvadeset
godina po onome kako se osjea, ali dvostruko vie kad je u pitanju njeno tijelo.
Prljavtina vremena koje prolazi. Jedini gospodar onih koji nemaju gospodara... kako kae jedna
arapska poslovica...
Odagnala je svoje misli i usredsredila se na kartu. Da bi se orijentisala, oduvijek je
imala potrebu da vizualizuje stvari. Pomou hemijske olovke je zaokruila razliita mjesta.
Najprije Njujork, koji su napustili dva sata ranije i Boston, gdje se nalazio ogranak FBI-a.
Sada su se bili zaustavili u Hartfordu, tano na pola puta izmeu dva grada. Ponovo uzima
olovku: Krig im je bio rekao da Dan radi u jednom starakom domu u Konkordu. Bilo je to
mnogo sjevernije, u Nju Hempira, na bar 250 kilometara. Krig je takoe poblie objasnio da
Dan ivi u Linkolnu. Trebalo joj je skoro minut da bi pronala mjesto na karti. Nedoija
stisnuta izmeu dva planinska masiva.
- Je l' ti poznato? - upitala je svoju novu drugaricu.
- Da, ima jedan ski-centar odmah pored: Lun Mauntain. Ve sam tamo ila, sa jednim
drugom.
- Kako izgleda?
- Prilino zlokobno, naroito zimi. I nije uopte blizu.

85
 Policajka je klimnula glavom. U sali je bilo toliko toplo da je skinula rolku i ostala u
majici.
S paklicom cigareta u ruci, Gabrijel se vratio u restoran i pridruio Alisi smjestivi se
na barsku stolicu.
- elite li neto da poruite, gospodine?
- Da nemate moda espreso?
- Ne, ao mi je.
- Perije, moda?
- Ni to.
Alisa se ljutnula.
- Potrudite se, Kejn.
- OK, stavite mi regular coffee.
Dok mu je konobarica pripremala kafu, Gabrijel ju je odmjerio od glave do pete,
zadravajui se bez stida na najmesnatijem dijelu njene anatomije.
- Slobodno nastavite, nemojte da vam je neprijatno! - pobjesnila je Alisa.
Prevrnula je oima. Nastavila je:
- Stvarno ste isti kao svi drugi - uzdahnula je.
- Nikada nisam tvrdio suprotno - rekao je izvadivi cigaretu iz paklice i zadjenuvi je
iza uha.
Alisa je bila pripremila odgovor, ali nije dobila priliku da se njime poslui.
- Mislim da je va faks upravo stigao - dobacila je Barbika prije nego to je nestala na
nekoliko sekundi u kancelariji.
Kad se vratila do njih, drala je u ruci dvije odtampane stranice koje se potrudila da
zahefta.
Dvoje policajaca su zajedno otkrili fotografiju Kaleba Dana iz sudskog dosijea.
- Bolje ita nego nita... - izustila je razoarano Alisa. Naime, mutan antropometriki
crno-bijeli snimak nije pruao bogzna ta. Dan je na njemu izgledao kao prosjean ovjek:
tamno smee kose, srednjeg rasta, s licem na kome nema nekih karakteristinih crta i krajnje
obinog izgleda. Gospodin svako. Kao zloinac Don Dou.
- Tano je da se ba nita ne vidi - priznao je Gabrijel. - To bi mogao da bude bilo ko.
Policajac je savladao svoje razoarenje. Okrenuo je stranicu i naiao na adrese koje mu
je Tomas Krig dodao rukom: adresu starakog doma i adresu Danove kue.
- Ne izgleda li vam udno ta pria o starakom domu koji kao uvara upoljava
zatvorenika povratnika?
Alisa nije odgovorala. Oi su joj ostale prikovane za fotografiju, pokuavajui da
pronikne u misteriju Dan.
Gabrijel je otpio gutljaj svoje kafe i namrtio se u znak gaenja.
- Moete li da mi dodate va telefon? Treba neto da provjerim.
Ukucao je broj obavjetenja da bi se povezao sa Centrom Sent Dozef, starakim
domom u kome je Dan radio. Predstavio se hostesi na prijemu - specijalni agent Kejn, FBI
- i zatraio da govori sa direktorom ustanove. Kao to su sada imali obiaj, Gabrijel je
prebacio na spikerfon da bi i Alisa mogla da prati razgovor.
- Dulijus Mejson. ast mi je da rukovodim ovom ustanovom. ta mogu da uinim za
vas?
Gabrijel se izgovorio rutinskom istragom da bi zatraio informacije o Danu.
- Nadam se da se nita nije desilo Kalebu - zabrinuo se Mejson.
- Da li je sino bio na poslu?
- Direktor se umalo nije zadavio.
- Ali Kaleb Dan ne radi kod nas ve skoro dvije godine!
- Zaista? Ni... nisam u toku.

86
 Gabrijel je jedva uspijevao da ostane pribran. Alisa nije mogla da izdri da se ne
nasmije: ak ni FBI nije bio u stanju da uredno aurira svoje dosijee. Sporost i
administrativne zapetljancije nisu bile rezervisane samo za Francusku.
S osjeajem nelagode, Gabrijel je nastavio odlunim tonom svoje ispitivanje:
- Jeste li znali da je Dan imao sudski dosije kad ste ga angaovali?
- Sudski dosije? Ma hajde, prodao je nekoliko tableta sa nekim sranjem i sasuo u lice
sve to je imao tupavom pajkanu koji ga je uhapsio. Jaka stvar! Sve to nije zasluivalo
zatvor.
- To je vae miljenje.
- Da, vae takoe.
Opet Alisin osmijeh. Tip je bio nezgodan za ispitivanje.
- Kad je radio kod vas, da li se Dan ikada ponaao udno ili neprikladno? Nita vam se
nije uinilo neobinim?
- Ne, naprotiv: Kaleb je bio vrlo ozbiljna i vrlo usluna osoba. Nae osoblje i korisnici
ne prestaju da priaju hvalospjeve o njemu.
- U tom sluaju, zato ste se rastali?
Mejson je uzdahnuo.
- Administativni savjet je elio da smanji trokove rada. Da bismo uarili nekoliko
dolara, sada se obraamo jednoj spoljnjoj firmi za obezbjeenje. Jeftinije je, ali mnogo
bezlinije.
- Znate li da li je ponovo naao posao?
- Naravno, i to vrlo brzo, uostalom. Ja sam ga lino preporuio jednoj bolnici u Mejnu
koja je traila ozbiljnog nonog uvara.
- Imate li naziv te bolnice?
- Da biste mogli da aurirate te vae proklete dosijee i nastavite da smarate potene
graane?
- Gospodine Mejson, molim vas...
- Rije je o bolnici Sebago Kotid, u okrugu Kamberlend.
Dvoje policajaca su se zaprepateno pogledali. Ista napetost im je prostrujala tijelom.
Bolnica Sebago Kotid je bila ustanova u kojoj je radila Elizabeta Ardi, medicinska sestra
koju su pronali ubijenu kod kue deset dana ranije.

Policajci od glave do pete. Policajci do sri.

Policajci do najdubljeg dijela svog bia.
Nisu morali dugo da priaju da bi se sloili. Nee gubiti vrijeme u Bostonu. Odigrae
to udvoje, kao slobodni strijelci: vozie prema sjeveru do Linkolna i lino e ispitati tog
Kaleba Dana.
- Promakao mi je taj tip tokom istrage - priznao je Gabrijel. - Elizabeta Ardi je ubijena
kod kue, u svojoj kui blizu Auguste. Bila je dezaktivirala alarmni sistem, to nas je navelo
na razmiljanje da je poznavala svog napadaa. Ispitao sam mnogo osoba u njenom
neposrednom okruenju. Njene prijatelje, kolege s posla. I sam sam otiao u Sebago Kotid,
ali mi se ime tog momka nikad nije pojavilo na tablet raunaru. To nije bio neko blizak
Ardijevoj, u to sam siguran.
- Za koliko vremena moemo da budemo kod njega?
Paljivo je pogledao plan, povlaei prstom du linije koja vodi do Linkolna.
- Rekao bih etiri sata. Malo manje ako ne potujemo ogranienja brzine.
- Samo toliko?
- Sve do Bredforda, moemo da idemo auto-putem, ali potom emo biti primorani da
zaemo u planine. Kola dobro idu, ali nisu ba najnovija; brine me ulje koje je na minimumu

87
i bacio sam pogled na rezervnu gumu: ispumpana je. Prije nego to se bacimo na posao,
trebalo bi da stanemo kod nekog auto-mehaniara.
Barbika, kojoj nije promakla ni mrvica njihovog razgovora, uzviknula je:
- Moj roak je auto-mehaniar! Mogu da ga pozovem ovdje ako hoete?
Gabrijel je podigao jednu obrvu.
- Gdje moemo da ga naemo?
- U Grinfildu - obavijestila ih je ona, pokazavi gradi na karti. Pogledao je plan. Bilo je
udaljeno najmanje sat vremena.
- Hoe li znati da pogleda stari mustang?
- Najjednostavnije je da to vidimo s njim - umijeala se Alisa. - Pozovi ga!
Policajac se sloio i Barbika je pourila na telefon.
Dok joj je Alisa sauesniki namignula, ponovo je poelo da je pee u jednjaku.
Neuobiajeno snano. Kao da je kiselina upravo razjedala sluzokou eluca.
Kad je osjetila nadiranje metalnog ukusa u ustima, sila je sa barske stolice i zaputila se
u toalet.

Sve bih dala za dvije tablete Neksijuma21!

Presamiena od munine, Alisa se bila nagnula nad wc oljom. Upaljenog jednjaka,
trljala je predio stomaka ne uspjevajui da umiri peenje. Zato je bol tako otar? Zbog
stresa? Uzbuenja zbog istrage? Umora?
Nastavila je s masaom itav jedan minut, zatim se podigla i oprala ruke u lavabou.
Izbjegla je da pogleda u svoj odraz u ogledalu: nije imala elju da ugleda svoje oi s
podonjacima niti crte lica izobliene od iscrpljenosti. Pljusnula je malo ledene vode po licu i
na trenutak zamurila. Zato se jutros probudila s kouljom na kojoj je krv tog Kaleba Dana?
I ko je zaista bio taj ovjek? Vonov uenik koji je otprilike imao isti modus operandi da bi
ubio tu medicinsku sestru?
Von lino?
Ne, zasad je odbijala da povjeruje u takvu mogunost. Njen otac je imao sve mane na
svijetu, ali nije htjela da vjeruje da je mogao da sklopi takvu la od svih dijelova prie.
Previe uvrnuto. Previe opasno. Previe riskantno. U Francuskoj su, ve dvije godine,
najbolji policajci neumorno i bezuspjeno tragali za Vonom.
To je dokaz da je serijski ubica mrtav, pokuala je sebe da ubijedi.
Kao to e joj Sejmur to uskoro potvrditi, njegov le je trulio na dnu bunara jedne
zlokobne naputene zgrade u jednoj zabaenoj rupi na istoku Francuske...
Voda joj se slivala do samih grudi.
Uzela je dvije papirne salvete sa stalka i obrisala vrat i dekolte gdje poinju da se
naziru grudi. Osjetila je neprijatnost i spustila pogled.
I onda je to primijetila.

Strano tijelo, ugraeno ispod njene koe, etiri ili pet centimetara ispod kljune kosti.
Alisa je jae pritisnula kou da bi istisnula predmet.
Bio je to implant u obliku velike SIM kartice: pravougaonik od centimetar-dva
kvadratnih, iji su se zaobljene ivice jasno pomaljale kad bi zategla epiderm.
Srce je ponovo poelo snano da joj lupa i pulsiralo joj je u sljepoonicama.
Doavola, ko mi je stavio ovu stvaricu pod kou? uspaniila se.
Instinktivno je potraila tragove skoranje operacije. Skinula je pred ogledalom majicu,
posluala i opipala svaki djeli svoga tijela: grudi, grudni ko, ispod pazuha.

21 Lijek za goruicu. - Prim. prev.

88
 Nijedan jedini trag skorijeg reza. Ni najmanji oiljak.
Grake znoja izbile su joj po cijelom elu. Meu pitanjima kojim je bila bombardovana,
isplivala su dva.
Od kada nosi ovaj predmet?
A naroito: kakvo je njegovo dejstvo?

89
 17
avolja lukavstva
Sudbina nas progoni kao ludak sa iletom.
ANDREJ TARKOVSKI

elbi je napustio auto-put, uao u kruni tok i krenuo prvim izlazom prema gradu.
Na granici Masausetsa i Nju Hempira, Grinfild je bio palanka zaleena u vremenu. U
duini od dva kilometra, u Glavnoj ulici su bili koncentrisani gradska optina, pota, sud i
velika bijela crkva sa iljatim zvonikom. Tu se takoe nalazila javna biblioteka, jedan stari
bioskop na ijem se reklamnom natpisu nalazila itava konstelacija sijaliica, bili su tu kafii,
restorani i tradicionalne radnjice. Na svakoj zgradi su se vijorile zastave posute zvijezdama
tipine za ameriku zastavu. Stars and Stripes koje su ponosno lepetale na vjetru i
popodnevnom suncu.
- Stanite mi tamo - zatraila je Alisa podeavajui remen holstera.
- Ovdje? Ali Barbika je rekla da se auto-mehaniarska radnja njenog roaka nalazi na
izlasku iz grada.
- Moram neto da kupim, Kejn.
Uzdahnuo je.
- Mislio sam da smo prestali sa tajnama...
- Ne namjeravam da vrtim paleve dok nam popravljaju kola! Skoknuu do internet
kafia. Moram neto da provjerim.
- ta? - upitao je podozrivo.
- Hou da pregledam stare novinske lanke o Vonu. Objasniu vam...
Auto se zaustavio na crvenom svjetlu na semaforu. Gabrijel je izvadio svoju paklicu
cigareta.
- Nema internet kafia u ovoj nedoiji.
- Nai u, Kejn.
Zamislio se nekoliko sekundi.
- OK, ostaviu vas tamo, ali pitolj ostavite u kolima.
Mlada ena nije bila oarana ovim predlogom, ali nije imala vremena za pregovore.
Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo. Otvorila je pregradu za rukavice i tu zavukla
glok sa holsterom.
- Nai emo se u auto-mehaniarskoj radionici - dobacila je otvarajui vrata kola.
Prela je ulicu, stigla do trotoara preko puta i prepjeaila do Siti Hola. Ispred zgrade je
primijetila plan grada istaknut ispod drvene nadstrenice. Pomno je pretraila kartu i nala
ono to je traila: adresu medicinskog centra u Drugoj ulici.
Prednost ovih malih gradova je u tome to to je itava infrastruktura grupisana u istom
opsegu. Alisa je imala da pree samo nekoliko stotina metara da bi stigla pred jednu novu
novcatu zgradu s krajnje modernom fasadom. Vertikalni talas, metalik plav, koji je
odudarao od klasine arhitekture grada.
Prola je kroz automatska klizna vrata i ula u hol zgrade u kome je bio okaen niz
informativnih tabli. Pregledajui ih, ona je zakljuila da je Medicinski centar polivalentna
struktura koja okuplja iroku lepezu ljekarskih pregleda: ljekare opte prakse, specijaliste,
laboratoriju za analize, rendgensko snimanje...
Alisa se predstavila na prijemu tvrdei da je dola da obavi rendgen grudnog koa.
Zatraili su joj potvrdu zakazanog pregleda, recept i broj socijalnog osiguranja. Poto nije

90
imala nita od svega toga, izbacila je prvu izmilljotinu koja je prola kroz glavu, tvrdei da
je francuski turista koji pati od srane insuficijencije i eljela bi da uradi rutinski rendgenski
snimak. Sekretarica ju je skeptino pogledala, zatim je konsultovala raspored i predloila joj
da joj zakae pregled za sutra.
- Hitno je - insistirala je Alisa. - Morala bih da idem kod radiologa i objasnim mu moj
sluaj. Razumije se, platiu sve trokove.
- Pogledau - rekla je sekretarica podigavi slualicu. Dogovarala se dva minuta s
jednim od svojih kolega a zatim je spustila slualicu i saoptila joj:
- Razgovarala sam sa sekretaricom doktora Miela. On e doi da vas vidi izmeu dva
pacijenta. Mogu li da dobijem vau linu kartu?
- Na alost, ostavila sam tanu u kolima. Moj mu e mi se pridruiti i on e...
- Dobro, brzo se popnite. ekaonica radiologije se nalazi na etvrtom.
Pritisnula je dugme da bi prola kroz automatsku prepreku od pleksiglasa kako bi
pristupila spratovima.
Lift. Novi odbor za doek. Hodnik. ekaonica.
Prostorija je bila uljepana svijetlim i njenim bojama. Zidovi bijeli, podovi od
laminata, stolice i niske fotelje od bukve, bez rukohvata i presvuene tofom. Jedna stara
gospoa, povijena pod teretom godina, strpljivo je listala stranice nekog asopisa o
poznatim linostima. Ispred nje je, zauzevi najvei dio kaua, sjedio jedan mladi graen
kao trokrilni ormar, s nogom u gipsu i oteenim okom i igrao se na svom tabletu.
Alisa je sjela pokraj njega i zapoela razgovor:
- Saobraajna nesrea?
- Ameriki fudbal - odgovorio je podignuvi pogled sa ekrana. - Momci iz Albanija su
mi dobro naplatili prole subote.
Lijepa faca, osmijeh ultra blistav, kristalni pogled, vie nego dovoljno. Mora da su
djevojke matale o njemu. I pojedini momci.
- Tablet ti je prikaen na internet, zar ne?
- Tako je.
Alisa nije mnogo okoliala.
- ta kae na to da lako zaradi pedeset dolara?
Podigao je obrvu.
- Samo recite.
Izvukla je novanicu iz depa..
- Pozajmi mi tablet na pet minuta i dobija dolare. Lako je...
- Pucam na sto dolara.
- Nosi se.
- OK, ne ljutite se! - predao se on pruajui joj svoj iPad.
Policajka je zgrabila tablet, zatvorila aplikaciju i otvorila pretraivao da bi se
naizmjenino konektovala na internet sajtove asopisa Liberasjon, Mond i Figaro. Ma koliko
to udno izgledalo, Alisa nije znala kako izgleda Vonovo lice. Prilikom napada na nju,
ubicino lice je bilo zaklonjeno kacigom. Taj posljednji prizor joj je ostao zauvijek urezan u
sjeanje. Crna kaciga predatora s odsjenim linijama i otrim ivicama; vizir s odrazima u
metalik boji, filter na kacigi i aerodinamina traka ispod brade, nalik uasnom osmijehu.
Kasnije, tokom svog lijeenja, Alisa se sloila sa psihijatrom koji ju je pratio da niemu
ne slui da u nedogled sebi sipa so na ivu ranu pabirei novinske lanke u kojima se
govori o tom sluaju. Ali ono to psihijatar nije znao, to je da je Alisa u to vrijeme bila
ubijeena da je Von mrtav.
to danas nije bio sluaj.
Poela je pretragu i pronala nekoliko fotografija ubice objavljenih u novinama u
nedjeljama koje su uslijedile nakon tog sluaja. Tuce razliitih snimaka na kojima se manje-

91
vie razgovjetno pojavljivao Erik Von. ovjek od tridest pet godina, tamne kose, reklo bi se
prijatne spoljanosti, ali prosjenog izgleda.
Najnezgodnija je bila ta tekoa da se dobije konani Vonov portret na osnovu
razliitih slika. Alisa se sjetila onih glumaca kameleona koje bi ponekad pomijeala iz jedne
uloge u drugu, iz jednog filma do drugog, jer toliko su bili vini preobraajima:
Hju Dekmen, Kristijan Bejl, Kevin Spejsi, Don Kjuzak...
Izvadila je iz depa faks sa fotografijom Kaleba Dana i uporedila je sa snimcima. Da li
su Von i Dan ista osoba? Nije bilo toliko upadljivo, ali se nije moglo iskljuiti.
Alisa je znala da su u dananje vrijeme sa estetskom hirurgijom mogunosti promjene
lica gotovo beskonane. Neke od njenih kolega su se nedavno suoile sa kriminalcima koji
su pribjegli tehnikama fizikog preobraaja: rinoplastici, unoenju mezo niti u slojeve koe
radi zatezanja kontura lica, otoplastici radi korigovanja defomiteta uiju, injekcijama
hijaluronske kiseline radi podizanja jagodica, dentalnoj hirurgiji radi dobijanja novog
osmijeha...
Dok je vraala tablet njegovom vlasniku, zaula je kako joj vibrira telefon u depu.
Sejmur.
ovjek koji je mogao da okona njen komar.

- Stie li u fabriku? - upitala ga je bez uvoda.

- Ne jo, jedva sam uspio da izaem iz Sargemina, na izlasku iz Pariza je bio pravi
pakao, a Kasteliju je trebalo prilino vremena da lokalizuje staru eeranu.
- Gdje se nalazi?
- Mjesto je poznato pod nazivom Kastelajmov orsokak. Unio sam adresu na moj
GPS, ali nita se nije pojavilo ; sistem za geopozicioniranje ga ne propoznaje. Ne brini, na
kraju u ga nai. Problem je ova prokleta kia. Ledeno je, lije kia i ne vidi se na tri metra.
U pozadini je Alisa sluala glasni zvuk brisaa i dinglova sa radija u autu: ,,Multipleks
prenos Lige 1, to je na RTL-u!
- Zovem te zbog neeg drugog - nastavio je Sejmur. - Morao sam da uputim Savinjona
i Kastelija u itavu stvar. Ne mogu da traim od njih da rade van okvira svog posla a da im
ne kaem istinu. Provode no u kancelariji ne bi li razmrsili sve te tragove koji bi nam mogli
biti od koristi.
- Zahvali im u moje ime.
- Ba me je Savinjon upravo zvao povodom serijskog broja gloka 22 koji si mi jutros
dala.
Progutala je pljuvaku. Taj trag je potpuno smetnula s uma.
- Da, onaj koji sam pronala u svojoj jakni. Dakle?
- Smjesta sam pretraio kartoteku o ukradenom oruju, ali tu se ne pojavljuje.
Naprotiv, kad sam razgovarao sa Savinjonom o Vonu, on je odmah ukopao. Prije dvije
godine, nakon napada na tebe, kad smo pretresali ubicin stan, pronali smo vatreno oruje.
- I?
- Savinjon je provjerio dokumenta iz postupka: bio je to glok 22 i serijski broj
odgovara.
- ekaj, to je nemogue. Taj pitolj je zapeaen i ...
- Savinjon je proveo jedan sat u sali sa zapeaenim predmetima. Od pitolja ni traga.
Doavola...
Komar se nastavljao.
- Mora da mi kae istinu, Alisa: da li si ti uzela taj pitolj?
- Sejmure! Kako moe da mi postavi takvo pitanje?
- Zato to smo onda stvarno u sranju.
- Ovo je ipak prvi put da imamo probleme sa uvanjem dokaznog materijala! Sjea se,

92
prije godinu dana, onog uvara koji je iz sale uzimao oruje i drogu i preprodavao ih?
Moda je on to digao.
- Aha...
- A ak i da sam ukrala to oruje, kako bih mogla da uem na tlo Amerike, proem
bezbjednosne i imigracione kontrole?
ula je kako njen partner uzdie.
- Stvarno elim da ti vjerujem, Alisa, ali zaista moramo ovu priu da izvedemo na
istac.
Osjetila je da joj nije rekao sve.
- Ima li jo neto?
- Da, nee ti se svidjeti. Radi se o tvojim kolima.
- Jesi li ih pronaao?
- Da, na depou arleti. Savinjon se raspitao: slubenici prefekture su ga odvukli te noi
sa Lil de la Site.
- Gdje tano?
Sejmur je duboko udahnuo vazduh.
- Pronali su tvoj audi u 4 sata ujutru, nasred mosta Arvee. Tano na onom mjestu
gdje je Pol doivio udes.
Potpuno iznenaena, mlada ena umalo nije ispustila telefon. U tom trenutku su se
otvorila vrata ekaonice i jedan din u bijelom mantilu je izvirio kroz okvir vrata.
- Gospoa Alisa efer? - prozvao je.

93
 18
Aperkat
Omne ignotum pro terribili.
Svaka nepoznata opasnost je uasna.
LATINSKA IZREKA

Dr Oliver Miel je bio ljudeskara obrijane glave i gustih obrva koje su se ocrtavale
poput dva luka koja mu se spajaju iznad nosa. Uprkos krupnom stasu i neobinoj
maljavosti, on je liio na studenta tek izalog s fakulteta: okruglog bucmastog lica, ozaren
djejim osmijehom, u farmerkama i pohabanim patikama, u majici s natpisom Ramonsa koji
je virio ispod mantila.
- Nisam najbolje razumio tu priu o sranoj insuficijenciji - saoptio je on putajui je
da ue u salu radiologije.
Alisa je odluila da bude iskrena s njim.
- Slagala sam da bih dola do vas.
- Samo zbog toga! Originalno... i hrabro. Vi ste Francuskinja, zar ne? - pogodio je
prepoznavi akcent.
- Da, ja sam kapetan Kriminalistike brigade Pariza. Lice mu se ozarilo.
- Stvarno? 36, Ke dez Orfevr? Kao il Megre?
Alisa je razrogaila oi. Razgovor je poprimao neoekivani obrt: kojim udom je
Simenonov junak banuo u razgovor s radiologom, ljubiteljem pank roka, u medicinskom
centru u Grinlendu u Masausetsu?
- Moja ena sprema doktorat iz francuske knjievnosti na Harvardu - objasnio je
radiolog. - Njena nauna disertacija se odnosi na Pariz iz romana ora Simenona.
- To sve objanjava...
- Ili smo na to mjesto prolog ljeta. Ah, Ke dez Orfevr, Trg Dofin, konfit od pajih
bataka i krompirii spremljeni u paijoj masti u Kavo di Pariju...
Utinite me, ja sanjam...
Alisa je odluila da iskoristi situaciju.
- Ukoliko vaa ena eli, mogu da vas odvedeni u obilazak tridest estice, sljedei put
kad budete doli u Francusku.
- Vrlo ste ljubazni, ona...
- Dotle mi morate obavezno pomoi - prekinula ga je svlaei svoju vijetnamku, rolku i
majicu.
U grudnjaku je prila radiologu da bi mu pokazala pravougaoni implant ispod koe.
- ta je sad to? - upitao je nabravi svoje debele obrve.
- Upravo to bih voljela da saznam.
Protrljao je ruke antibakterijskini rastvorom i ispitao gornji dio Alisinih grudi,
istisnuvi, pritiskom koe, mali pravougaonik sa zaobljenim ivicama.
- Da li vas boli?
- Ne toliko.
- Izgleda kao nekakav minijaturni pejsmejker. Imate li sranih problema?
- Ne. Ne znam ni ko mi je ugradio ovu stvar, ni koliko vremena je u meni.
Ne udei se nijednog trenutka ovoj situaciji, ljekar je pokazao aparat za radiografiju u
lijevom dijelu sale.
- Uradiemo snimak grudnog koa da bi smo jasnije vidjeli. Alisa se sloila i pratila

94
ljekareva uputsta: ona se skinula do pola i stala je uspravno, s licem prema ploi za
snimanje.
- Priljubite se malo vie. Udahnite duboko, zaustavite disanje. Eto.
Za manje od dvije sekunde, cijev smjetena iza nje izbacila je neujni prikaz iks zraka.
- Diite normalno. Da bismo bili sigurni, uradiemo i snimak iz profila.
Ponovio je operaciju, zatim pozvao Alisu da poe za njim do susjedne sale. Miel se
smjestio iza konzole za vizualizaciju, upalio ekran, izvrio nekoliko podeavanja kontrasta i
pustio da se tampa.
- Hoe li dugo trajati? - upitala je ona.
- Ne, razvijanje snimka je trenutno.
Glomazna kockasta i kompaktna maina je poela da podrhtava i izbacila je dva
snimka. Miel je dohvatio rendgenske snimke i zakaio ih na svijetlu zidnu tablu mijenjajui
njeno osvjetljenje.
- Nikada ovo nisam vidio! - zviznuo je pokazujui bijelu pravougaonu mrlju.
- Je l' to ip? - nagaala je Alisa.
- Ne vidim najbolje kog je tipa - odgovorio je radiolog ekajui se po glavi.
- Mislila sam na ip s podacima - rekla je policajka - isti kakav koriste kod ivotinja.
Pratila sam jednu konferenciju o tome prole godine u okviru mog posla: izgleda da ih u
Junoj Americi imuni ljudi ugrauju da bi ih lake pronali u sluaju otmice.
- Vojska sve ee to ini kod vojnika koje alje na front - nadovezao se Miel ne
skidajui oi sa snimka. ip skladiti sve podatke u vezi sa njihovim zdravljem. U sluaju
nesree, moe se pristupiti njihovim ljekarskim dosijeima jednostavnim skeniranjem. Taj
postupak postaje uobiajen, ali taj tip ipa je mnogo manji: nije vei od zrna pirina. Vaa je
znatno vea.
- ta onda?
Radiolog je sabirao svoja znanja.
- Posljednjih godina, u medicinskim asopisima, brojne publikacije govore o
istraivanjima koja bi dovela do stvaranja elektronskih ipova koji bi mogli automatski da
isporuuju pravilne doze lijekova, to bi bilo vrlo korisno kod nekih patologija. To ve
postoji u lijeenju osteoporoze, ali ako bi to ovdje bio sluaj, implant bi se nalazio kod kuka i
za sada bi bio mnogo vei.
- Dakle? - postajala je nestrpljiva Alisa.
- I dalje mislim da je u pitanju mini pejsmejker.
- Nemam sranih problema, ve sam vam rekla!- iznervirala se ona.
Ljekar se vratio iza ekrana da bi uveliao zonu, ukljuio tampa, zatim zakaio drugi
snimak na negatoskop.
- Oblik vaeg implanta nije uobiajen, ali skoro da sam siguran da je od titana -
potvrdio je.
Alisa se pribliila licem rendgenskom snimku.
- Dobro, recimo da se radi o pejsmejkeru. Imam jednog kolegu koji ga nosi, on mora
svakih sedam godina na operacioni sto da bi promijenio bateriju...
- Da, to je opeacija koja mora da se obavi na svakih est ili deset godina. Najvei broj
pejsmejkera, uostalom, koristi litijumske baterije.
Alisa je pokazala na snimak.
- Kako drati baterije ili jednu bateriju u tako malom prostoru?
Zamiljenog izgleda, radiolog je dao jednu pretpostavku.
- Va bez sumnje nema bateriju.
- Kako onda ureaj funkcionie?
- Moda zahvaljujui autogenerativnom sistemu: pijezoelektrini kolektor koji bi
transformisao pokrete vaeg grudnog koa u elektricitet. To spada u dio trenutno istraenih

95
smjernica u cilju konstruisanja minijaturnih sranih stimulatora.
Miel je uzeo jedan plastini lenjir koji se nalazio na konzoli i posluio se njime da bi
pokazao jednu zonu rendgenskog snimka.
- Vidite li ovaj blago zaobljeni kraj koji lii na lijeb? - Alisa je klimnula glavom. -
Mislim da je to konektor koji slui za povezivanje pejsmejkera i vaeg srca preko sonde.
- A ta sonda, gdje se nalazi? - upitala je policajka.
- Nigdje, zapravo, to je ono to je udno.
- Pa, s ime je povezan ureaj?
- Ni sa im - priznao je ljekar. - U ovakvoj konfiguraciji ne moe da poalje elektrine
impulse.
Alisa je sumnjiavo upitala:
- Moete li da mi ga izvadite?
- Jedan od mojih kolega bi moda mogao to da uini, ali to zahtijeva operaciju i
dopunske analize.
Alisin mozak je radio sto na sat.
- Posljednja stvar: provjerila sam i nemam ni najmanji oiljak na grudima, vratu ili pod
pazuhom. Kako je neko mogao da ugradi ovo ne ostavivi ni najmanjeg traga?
Miel se ugrizao za usnu.
- Znai da je u vama odavno...
- Nemogue, primijetila bih - presjekla ga je ona.
- Ili su vam ga ugradili prolazei preko nekog drugog mjesta. Pod zaprepaenim
pogledom radiologa, Alisa je otkopala kai, izula izme i skinula pantalone. Pregledala je
svoje glenjeve, noge, koljena... Kada je, na vrhu lijeve butine, primijetila providni
hanzaplast, srce je poelo da joj lupa. Odlijepila je hanzaplast i otrkrila skoro neprimijetni
rez.
- Tuda su vam ga ugradili - prozreo je ljekar prilazei oiljku. - Implant je toliko mali
da su mogli da vam ga unesu putem katetera.
Alisa se neodluno ponovo obukla. Ova istraga nije vie bila samo zbunjujua,
zastraujua i nadrealistika, ve je postajala potupuno suluda.
- Da rezimiramo, dakle ja nosim pejsmejker bez baterije, bez sonde i koji ne stimulie
ni jedan od mojih organa - ukratko je izloila.
- To je neobjanjivo, slaem se - izvinio se Miel. - Ali emu slui, u ovom sluaju?
- I ja se to pitam - predao se radiolog.

96
 19
Na strani ivih
Neka se slomljenom srcu
Nijedno drugo ne zaputi
Bez te velike privilegije
Da je i samo propatilo
EMILI DIKINSON

Polako se sputalo vee.

Do samog smrkavanja sunce je rasipalo svoje posljednje zrake plamtei poput
vatrometa koje ispaljuje neki pirotehniar. uma je gorjela. U prvom planu, razbuktali
vatreni kovitlac javora, jasenova i breza, zlatni odrazi aria, vatrene lipe. Zatim mrkocrveno
bljetavilo bukvi, mjeavina boje zgruane krvi i crveni ameriki hrastovi, grimizna
uarenost jarebike. Malo dalje, zeleni bedem jela koji nadvisuje mineralna i otra gromada
stijene.
U Grinfildu je Gabrijel napunio pun rezervoar goriva, regulisao nivo ulja i pronaao
novu rezervnu gumu. Kad mu se Alisa pridruila u automehaniarskoj radionici, prenijela
mu je posljednje Sejmurove informacije o porijeklu gloka i njenom audiju, koji su pronali
na mostu De Larvee. Ona je instinktivno bila odluila da mu ne pria o stranom tijelu koje
joj je implantirano pod kou. Vie je voljela da saeka da joj itava stvar postane jasnija prije
nego to mu saopti taj novi nevjerovatni podatak.
Nastavili su putovanje, ali se kod Bretlboroa jedan kamion s cisternom punom goriva
bio prevrnuo na kolovozu. Benzin se izlio svuda, primoravi vatrogasce i policiju da zatvore
put Interstejt 91 i da ograde bezbjednosni pojas da bi izbjegli rizik od poara.
Primoran da napusti velike saobraajnice i otisne se na sporedne puteve, elbi se
kretao sporije. Ako su u poetku dva policajca i proklinjala to ih je zadesila ovakva
sudbina, postepeno su se smirili pod uticajem mirnih mjesta kojima su prolazili. Ukljuili su
bili jednu lokalnu radio stanicu koja je putala dobre stare pjesme: American Pie Dona
Meklina ; Just for Today, Dorda Harisona ; Heart of Gold, Nila Janga... Pored puta su ak od
jednog proizvoaa bili kupili jabukovau i krofne s cimetom.
Skoro itav sat su ostavili istragu po strani.
Krajolik je bio prijatan, ispresijecan stazama, prekrivenim mostovima, panoramskim
pogledom i planinskim potoiima. Preteno breuljkast, reljef je ponekad postajao
ravniarski na vie kilometara. Kolovoz je tada poprimao izgled seoskog puta du kojeg su
se naizmjenino smjenjivali ivopisni gradii, vjeite faune i prostrani panjaci na kojima su
pasle krave muzare.
Jedan dugi trenutak, Alisa se prepustila uspavljujuem brujanju kola. Okruenje ju je
podsjetilo na raspuste u Normandiji, kad je bila mlaa.
Vrijeme je bilo stalo. Svaki put kad bi prolazili kroz neko selo, imali su taj utisak da se
vraaju stotinu godina unazad. Kao da putuju kroz razlgednicu Nove Engleske na kojoj su
prikazani stari poljoprivrdni hangari, mljekare s mansardnim krovovima i vatrenim liem.

Dra je prekinuta kad je Alisa otvorila pregradu s rukavicama da bi pokupila holster.

Tokom njenih prvih godina u policiji, podsmijevala se svojim starijim kolegama koji su
nosili oruje ak i kad nisu bili na zadatku. Ali kako je vrijeme prolazilo, ona je postala kao

97
oni: bilo joj je potrebno da osjeti teinu pitolja pored grudi da bi bila potpuno mirna, u
potpunom skladu sa samom sobom.
Pitolj je bio tamo gdje ga je i ostavila, stegnut u svojoj konoj futroli, ali pored se
nalazila djeja igraka: metalni auti s bijelom karoserijom s plavim trakama. Tana replika
mustanga elbi u kome su se vozili.
- ta je to?
Gabrijel je bacio pogled na igraku.
- Sitnica koja je sigurno Keniju bila zabavna, pretpostavljam.
- Maloprije nije bila tu.
Gabrijel je slegnuo ramenima.
- Mora da niste dobro vidjeli.
- Sigurna sam da je pregrada za rukavice bila prazna kad sam u njoj ostavila oruje -
odsjeno je odgovorila mlada ena.
- ta je to vano? - ljutio se on.
- Mislila sam da jedno drugom sve govorimo.
Kejn je uzdahnuo.
- OK, dao mi ga je Barbikin roak. Jedan vrlo simptian tip, uostalom. Ima kolekciju
Hot Wheels22. Ima ih najmanje tri stotine. aavo zar ne?
- Da, tako je, aavo... - ponovila je ne skidajui oi sa njega. Pokazao je koliko je oajan
povisivi ton.
- Pa ta? Taj tip je htio da me obraduje i poklonio mi je taj auti. Uzeo sam ga da ga ne
bih uvrijedio i to je sve. Bio je to obian ljubazni gest. Neemo valjda sad cijelo vee da
raspredamo o tome!
Alisa je prasnula.
- Prestanite da me smatrate idiotom! Hoete da progutam to da ste vi i ta seljaina bili
toliko simpatini jedan drugom da vam je poklonio jedna kola iz svoje kolekcije? Uz to, i
dalje stoji cijena na ambalai!
Gabrijel ju je odmjerio nervozno i mrzovoljno prije nego to je pripalio cigaru koju je
bio zadjenuo za uho. Povukao je nekoliko dimova koji su namirisali kabinu auta. Poto joj je
smetao dim, Alisa je spustila staklo. I dalje nije skidala oi sa svog partnera, pomno
ispitujui njegove tamne duice, njegove crte izobliene od bijesa, nadajui se da e saznati
istinu, proniknuti u misteriju.
I najednom, nametnulo se ono oigledno.
- Imate sina - promrmljala je, kao da pria sama sa sobom. Skamenio se. Nastala je
tiina. Ona je bila uporna: - Za njega ste kupili ovu igraku.
Okrenuo je glavu u pravcu nje. Njegov crni pogled je sijao kao nafta. Alisa je shvatila
da je stupila na opasan teren.
- Tano je - priznao je povukavi dim iz cigarete - imam jednog malog djeaka. Htio
sam naprosto da mu neto poklonim. Je l' to zabranjeno?
Postidjevi se, Alisa se vie nije osjeala prijatno niti je bila sigurna da eli da nastavi
ovaj razgovor. Uprkos svemu, upitala je njenim glasom:
- Kako se zove?
Gabrijel je pojaao zvuk na radiju i odmahnuo glavom. Nije bio predvidio taj
neumjesni upad u njegovu intimu.
- Mislim da imamo druge probleme za rjeavanje, eferova... - Maska tuge mu je
prekrila lice. Trepnuo je nekoliko puta i na kraju izustio:
- Zove se Teo. Ima est godina.
Po boji njegovog glasa, Alisa je shvatila da je tema posebno bolna.

22 Marka amerikih igraaka naroito poznatih po svojim minijaturnim automobilima.

98
 Dirnuta, utiala je radio i pokuala da mu kae neto utjeno:
- Ba je lijep auti - rekla je pokazavi na elbija. - Obradovae se.
Kejn joj je bez obrazloenja istrgao igraku iz ruku i izbacio je kroz prozor.
- Nema svrhe. Ionako ga nikada neu vidjeti.
- Gabrijele, ne!
epala je volan da bi ga prisilila da se zaustavi. Pretjerano uznemiren, naglo je
zakoio, parkirao se pored puta i iskoio iz kola.
Alisa ga je posmatrala u retrovizoru kako se udaljava. Sada su se nalazili na uskom
panoramskom putu koji je vijugao prema dolini. Vidjela je Gabrijela kako sjeda na jednu
stjenovitu izboinu koja se nadvijala nad ponorom kao etalite pod otvorenim nebom.
Zavrio je svoju cigaretu i na brzinu upalio drugu.
Alisa je izaa iz kola, pokupila minijaturni model i potom se pribliila Gabrijelu.
- ao mi je - rekla je pridruivi mu se na stijeni.
- Nemojte da ostanete ovdje, opasno je.
- Ako je opasno za mene, opasno je i za vas.
Nagnula se naprijed i spazila dolje ispod jezero. Prolazna paleta jesenjih boja ogledala
se jarko na vodenoj povrini.
- Zato ga ne viate ee?
Odmahnuo je rukom kao da je razgovor o tome izlian.
- ivi u Londonu sa svojom majkom. Duga je to pria.
Uzela mu je jednu cigaretu koju nikako nije mogla da pripali zbog vjetra. On joj je
pruio svoju i u trenutku kad je to najmanje oekivala, otkrio je ta mu je lealo na srcu:
- Nisam oduvijek radio u FBI-u. Prije nego to sam proao na konkursu za prijem u
Biro, bio sam policajac na terenu, u ikagu.
Zakiljio je, putajui da mu sjeanja isplivaju na povrinu.
- U tom gradu sam roen i tu sam sreo moju enu: oboje smo rasli u Ukrajinskom Selu,
kvartu s imigrantima iz Istone Evrope. Prilino mirnom mjestu koje se nalazi na
sjeverozapadu Lupa.
- Radili ste u Odsjeku za ubistva?
- Da, ali u onom za june kvartove, koji pokriva najkritinija mjesta u gradu: distrikt
Inglvuda, Njujork Sitija...
Povukao je dugaak dim duvana prije nego to je nastavio:
- Prljavi okovi zaraeni bandama, preputeni strahu i oaju gdje policija ne moe
vie bogzna ta. itave teritorije ispresijecane malim marginalcima koji zamiljaju da su
Skarfejs i siju teror pucnjavom iz automatskog pitolja.
Jedna tako daleka prolost vraala mu se u sjeanje. Prolost koju bi volio da moe da
zadri daleko od sebe, ali u koju je, uprkos sebi, upravo tonuo.
- Nikada nemate utisak da mi, policajci, radimo za mrtve? Ako dobro razmislimo, oni
su nai pravi klijenti. Njima treba da polaemo raune. Oni nas proganjaju nou kad ne
pronaemo njihovog ubicu. To mi je esto prebacivala moja ena: Ljudi s kojima provodi
najvie vremena, to su mrtvi. Nikad nisi na strani ivih. Nije pogrijeila, u sutini...
Alisa je prekinula Gabrijela prije nego to je zavrio svoj monolog.
- Nije tano! Naprotiv: radimo za njihove porodice, za ljude koji su ih voljeli. Da bismo
im omoguili da ih oale, da bi pravda bila zadovoljena, da uinimo da ubice ne ponove svoj
zloin!
Sumnjiavo je iskrivio usne i nastavio svoju priu.
- Jednoga dana, rijeio sam da zaista pomognem ivima. U Inglvudu sam bio u
svakodnevnom kontaktu sa lanovima jednog udruenja posrednika. Neobini ljudi,
veinom socijalni radnici i bivi kanjenici povratnici potekli iz kvarta, koji su ujedinili svoje
snage da bi radili ono za ta smo mi, predstavnici zakona, bili postali nesposobni: da

99
podmazujemo zupanike, izbjegavamo konflikte, smirujemo tenzije. A naroito da
spaavamo one koji bi to jo uvijek mogli biti.
- Najmlae?
- Naroito one momke i djevojke koje droga jo nije potpuno unitila. Ponekad,
dobrovoljci nisu oklijevali da djeluju na granici onoga to je legalno. Vie puta sam im
pomogao da izvuku mlade prostitutke iz kvarta obezbjeujui im lana dokumenta, neto
konfiskovanog novca tokom pojave dilera pred sudom, voznu kartu za Zapadnu obalu,
adresu za stanovanje, obeao im posao...
Kao Pol... pomislila je uprkos sebi Alisa. uma se ogledala u Gabrijelovim oima, dajui
njegovom pogledu uznemirujuu snagu.
- Ubijeen da inim dobro, nisam dobro ocijenio u ta sam dirnuo. Bio sam odluan da
se ne osvrem na upozorenja ili prijetnje koje sam dobijao. A trebalo je, jer se svodnici i
kraljevi droge ne ale kad se obruite na njihova sredstva rada.
Nastavio je svoju priu, utei povremeno:
- U januaru 2009, mlaa sestra moje ene planirala je bila da za vikend ode na skijanje
sa drugaricama da bi proslavila roendan. Traila je da joj pozajmimo na dip, to smo
prihvatili. I dalje vidim sebe kako joj stojei na verandi, upravo dajem znak rukom: uvaj
se, Doana! Nemoj da se igra s opasnim pistama! Te veeri je nosila kapicu s kiankom.
Obrazi su joj se bili zarumenili od hladnoe. Imala je osamnaest godina. Bila je puna ivota.
Sjela je za volan terenca, dala kontakt kljuem. I... kola su eksplodirala pred naim oima.
Gadovi iz Iglvuda nisu oklijevali da mi podmetnu eksploziv u vozilo...
Gabrijel je zastao da bi zapallio novu cigaretu s pikavcem prethodne i nastavio:
- Odmah sutradan poslije sahrane, moja ena je napustila kuu sa naim sinom.
Nastanila se u Londonu gdje je ivio dio njene porodice. Potom se sve odvijalo veoma brzo:
traila je razvod i unitili su me pitbulovi koje je angaovala da je brane. Optuili su me da
sam nasilan, da sam alkoholiar, da posjeujem prostitutke. Namjestili su lana svjedoenja i
SMS-ove izvuene iz konteksta. Nisam uspio da uzvratim udarac i ona je dobila starateljstvo
nad Teom.
Povukao je posljednji dim iz cigarete i zgnjeio je na stijeni.
- Imao sam pravo da vidim sina samo dva puta godinje. Onda sam jednog dana
poludio. Otiao sam kod ene u Englesku, pokuao sam da je urazumim, ali ona je ostala pri
svome. Njeni advokati su pobjesnili i dobili nalog za udaljavanje koji mi sada zabranjuje da
viam Tea.
Veo rezigniranosti zamaglio joj je pogled. No je padala. Poeo je da duva vjetar i
postajalo je hladno. Alisa mu je od uzbuenja spustila ruku na podlakticu, kad je iznenada
zazvonio telefon i rasprsnuo se mjehur njihove bliskosti.
Pogledali su se, svjesni da se odkrinuta vrata ovog tajnog vrta upravo ponovo
zatvaraju. Javila se.
- Da, Sejmure?- odgovorila je ukljuivi spikerfon.
- Pronaao sam eeranu. Na licu mjesta sam. Jebo te, ovo tvoje mjesto je da odlijepi,
skroz je izolovano. Da nisu ovdje moda snimali Evil Dead?
- Opii mi ta vidi.
- Podsjea na predvorje pakla.
- Nemoj da pretjeruje.
- Povrh toga, lije ko iz kabla, a ja nisam ponio kiobran.
- Ba me briga, Sejmure! Ima li baterijsku lampu, klijeta i fluorescentne cijevi?
- Da, da. Sve sam stavio u torbu.
Odjekujui iz spikerfona, policajev glas je utei izlazio iz telefona i odzvanjao u
dolini, odbijajui se o padine planina.
- Po onome to mi je rekao Kasteli, fabrika je naputena preko trideset godina. Ja se

100
nalazim u glavnoj zgradi. Ona je dopola sruena. Sve je uhvatila ra i zaraslo je u travu do
visine ovjeka.
Alisa je zamurila da bi se jasno prisjetila topografije mjesta kako joj je njen otac to bio
opisao.
- U redu. Izai sa zadnje strane i potrai zonu za skladitenje. To je zgrada koja bi
trebalo da lii na silos.
Proteklo je nekoliko sekundi prije nego to je Sejmur opet progovorio.
- OK, vidim nekakav visok i uzak rezervoar prekriven puzavicom. ovjek bi pomislio
da je kita zelenog dina!
Alisa nije prihvatila neumjesnu alu.
- Zaobii toranj sve dok ne naie na niz od tri kamena okna.
Novo iekivanje.
- Evo ga, vidim ih. Na njih je stavljena reetka. Alisa je osjetila da joj se otkucaji srca
ubrzavaju.
- Poni od onog u sredini. Moe li da skloni reetku?
- ekaj, stavljam hands free... Dobro je, reetka nije zavarena. Meutim, ima jedan
poklopac od kovanog gvoa ispod.
- Moe li da ga podigne?
- Majku mu, teko je k'o tu! Evo ga, otvara se.
Mlada policajka je duboko udahnula.
- ta vidi unutra?
- Nita...
Iznervirala se:
- Upali baterijsku lampu, jebote!
- To sam i uradio, Alisa! Nema nita, kad ti kaem!
- Upotrijebi fluorescentnu cijev!
ula ga je kako guna s druge strane linije.
- Kako li radi ova stvarica...
Alisa je iz oaja povisila glas:
- Uzme svijetlei tap, presavije ga na dva dijela, protrese ga da bi ga aktivirao i
baci ga na dno rupe.
Proteklo je jo nekoliko sekundi, a onda je Sejmur potvrdio:
- Okno je prazno, a prolaz je potpuno nedirnut.
Doavola, ne mogu da vjerujem!
- Koga je trebalo da pronaem? - nastavio je Sejmur. Alisa se uhvatila za glavu.
- Vonov le.
- Ti si potupuno poludjela!
- Pogledaj u druga dva okna! - zapovijedila mu je ona.
- Reetke su zapekle. Sigurno ih niko nije otvarao itavu vjenost!
- Izvali reetku pomou klijeta!
- Ne, Alisa, neu nita da izvaljujem. Dodijale su mi tvoje budalatine. Vraam se u
Pariz!
Nemona, usred ume, na vie od est hiljada kilometara od te stare mozelske fabrike,
Alisa je bijesno stisnula pesnice. Sejmur se vara. U toj fabrici postoji le. U to je sigurna.
Spremala se da zavri razgovor kad ju je s drage strane linije zagluilo stenjanje i bujica
uvreda.
- Sejmure? - uznemirila se.
Tiina. Zabrinuto se pogledala sa Gabrijelom, koji je, mada nije razumio sve to su
dvoje Francuza govorilli, osjetio kako napetost raste.
- Sejmure, ta se deava? - povikala je u slualicu. Nastala je dugaka pauza tokom

101
koje su u nekoliko navrata uli metalnu kripu.
Potom je Sejmur konano rekao:
- Jebem ti, sranje... Bila si u pravu, ima... ima stvarno neki le!
Alisa je sklopila oi da bi zahvalila nebesima.
- Ali nije u oknu! - nastavio je policajac.
Nije u oknu?
- Tijelo je u kabini starog bagera!
Preblijedjela, Alisa je u dahu upitala:
- Je l' Von?
- Ne, neka mlada ena! Vezana je i sa povezom preko usta. ekaj... s parom najlon
arapa, doavola! Zadavljena je parom arapa!
Alisa je pokuala da zadri hladnokrvnost.
- U kom stadijumu raspadanja je le?
- Po mraku i ovoj vodurini, skoro nita ne vidim... Po mom miljenju, mrtva je u vrh
glave nekoliko dana.
Na Gabrijelovom licu se ogledala zbunjenost.
- Da li biste mogli da mi objasnite ta se deava?
Alisa mu je na brzinu izloila situaciju na engleskom jeziku. Jedno pitanje je istog trena
poletjelo sa usana federalnog agenta:
- Ask him what color the tights are. According to the eyewitnesses, on the day of her murder
Elizabeth Hardy was wearing PINK tights23.
- Koje je boje taj par arapa, Sejmure? - upitala je Alisa.
- Teko mi je da procijenim, mnogo je mrano... Moram da prekinem vezu, Alisa,
moram da obavijestim ovdanju policiju.
- ekaj, Sejmure! Samo mi reci koja je boja arapa, molim te! - urlala je ona.
- Crvena, mislim...ne, prije e biti roze - pojasnio je prije nego to je prekinuo vezu.
Alisa i Gabrijel su se pogledali, skamenjeni. Komar se nastavljao.

23 Pitajte ga koje su boje arape. Prema tvrdnjama svjedoka, na dan ubistva Elizabet Ardi je nosila arape u roze boji.

102
 20
U kui
Ljudi trae svjetlost u krhkom vrtu
u kome podrhtavaju boje.
AN TARDIJE

Pun mjesec u tamno plavoj noi pritiskao je nebo i prkosio oblacima.

Vladala je polarna hladnoa.
U kabini elbija, grijanje je izduvavalo samo mlaki vazduh. Alisa je protrljala ruke da
bi se zagrijala i uvukla ih u rukave dempera. Upalila je svjetlo u kabini i drala auto-kartu
otvorenu na koljenima. Nagnut naprijed, smrknutog lica, Gabrijel je vozio, ruku zgrenih
oko volana. Poslije Sejmurovog poziva, vozili su se tri sata, penjui se sve vie prema
sjeveru. Poslije toliko dugog puta, poela je da se osjea nepodnoljiva neudobnost elbija:
preniska sjedita, praistorijski amortizeri, loe grijanje...
Usredsreen na vonju, Gabrijel je uao u otru krivinu i ubrzao ne bi li izgurao vozilo
uz strmi put koji je vijugao kroz klisuru Bijelih planina. Nisu bili naili ni na jedno vozilo
ve kilometrima. Mjesto je bilo pusto.
Oko njih, priroda se nametala u svoj svojoj moi. uma je bila crna, prijetea, bez
nijansi. Paleta jesenjih boja ustupila je mjesto jednolinoj boji, itavoj od sjenki i dubokog
crnila.
Na zavojima serpentina katkad bi primijetili dolinu utonulu u maglu, kao i terasasti
vodopad ispod ijih su se slapova ocrtavali srebrnasti spratovi u stijeni.
Iscrpljena od umora i nedostatka sna, Alisa je preispitivala ono to joj je Sejmur upravo
otkrio: ne samo da Von nije bio mrtav, nego je jo i aktivan. Deset dana ranije, ubio je jednu
medicinsku sestru, ovdje, u Novoj Engleskoj, a poslije nekog vremena, ponovo se vratio u
Francusku da bi opet ubio i ostavio le u staroj eerani.
Von nije radio sam, Alisa je u to bila sigurna. Njen susret sa Gabrijelom nije bio
sluajan. Von ih je oboje ujedinio da bi ih provocirao i uputio izazov. Jedino to taj uasni
scenario nije mogao biti djelo usamljenog pojedinca. Ni materijalno ni logistiki jedan ovjek
nije mogao da uklopi sve te dijelove slagalice.
Alisa je protrljala sljepoonice. Vie nije imala jasnu predstavu, mozak joj je sve sporije
radio.
Muilo ju je, meutim, jedno pitanje: zato ju je njen otac lagao o Vonovoj smrti?
Istrljala je ramena i obrisala paru koja je zamaglila staklo. Turobni pejza je uticao na
nju. Osjeala je tremu u stomaku i jedino joj je Gabrijelovo prisustvo sada pomagalo da je ne
uhvati panika.
Preli su jo petnaestak kilometara prije nego to su stigli pred jednu krunu drvenu
ogradu kroz koju se otvarao prolaz kroz umu.
- To je tu! - uzviknla je Alisa podigavi oi sa karte.
Auto je skrenuo ulijevo i zamakao na umski put oivien jelama. Poslije stotinak
metara, prolaz je postao ui, kao da je drvee pravilo zid da bi odbilo dva uljeza. Par je
zamakao u tunel od rastinja. Iglice su grebale karoseriju mustanga, grane su udarale u stakla
i vrata, tlo je postajalao sve nestabilnije. Neprimjetno se etinarska uma zatvarala nad
njima.
Najednom, iskrsnuvi niotkuda, jedna tamna gromada iskoila je pred kola. Alisa je
vrisnula, Gabrijel je pritisnuo konicu i izmanevrisao volanom iz sve snage kako bi izbjegao

103
prepreku. elbi se oeao o stablo jele zbog ega mu je otkinut retrovizor, prsnulo zadnje
staklo i iskljuilo svjetlo u kabini.
Tiina. Strah. Zatim duga rika.
Los... pomislila je Alisa posmatrajui kako se udaljava silueta jedne velike ivotinje sa
visokim rogovima u obliku lepeze.
- Je l' nita nije slomljeno? - provjerio je Gabrijel.
- U redu je - potvrdila je Alisa. - A vi?
- Preivjeu - umirio ju je upalivi opet auto.
Preli su pet stotina metara, sve dok nisu izbili na proplanak na kome se nalazila jedna
farma.
Parkirali su elbija u blizini kue i ugasili farove. Mjeseeva svjetlost je bila dovoljna da
bi se jasno mogla vidjeti brvnara. Bila je to pravougaona konstrukcija sa poprenim daskama
nad kojom se uzdizao obian kosi krov obloen kedrovinom. Dva prozora u potkrovlju
izgledala su kao da ih podozrivo posmatraju. Kapci nisu bili zatvoreni i unutar kue je bilo
potpuna tmina.
- Nema nikoga - konstatovao je Gabrijel.
- Ili neko eli da u to povjerujemo - objasnila je Alisa. Zakopala je dva remena svoje
torbe i pruila je Gabrijelu.
- Uzmite ovo - naredila mu je dok je uzimala pitolj iz pregrade s rukavicama.
Potegnula je glok iz holstera, provjerila okvir i cijev, podigla sigurnosnu konicu i
postavila prst na obara.
- Ne mislite valjda da idete u izvidnicu? - upitao je Gabrijel.
- Imate li drugo rjeenje?
- Smaknue nas!
- Da je Von htio da nas ubije, uinio bi to odavno.
Izali su na hladnou i krenuli prema kui. Para im je izlazila iz usta, ocrtavajui
srebrnaste kolutove koji su nestajali u no.
Zaustavili su se ispred tradicionalnog potanskog sandueta sa koga se mjestimino
oljutila boja.
KALEB DAN

Ime ugravirano na ploici nije ostavljalo mjesta sumnji o identitetu njenog vlasika.
- Bar se nismo prevarili za brvnaru - rekao je Gabrijel otvarajui sandue.
Bilo je prazno. Neko je nedavno uzeo potu. Nastavili su do verande gdje su pronali
novine.
- Dnevni list USA Tudej - primijetio je Gabrijel poto je pocijepao zatitnu foliju.
Spustio je primjerak na jednu staru stolicu za ljuljanje.
- Dan se znai nije vratio kui - zakljuila je Alisa bacivi pogled na dnevni list.
Gabrijel je stao ispred ulaza i inilo se da oklijeva.
- S pravne take gledita, nemamo nikakvog opravdanog razloga da budemo ovdje.
Dan slubeno nije osumnjien ni za ta. Nemamo nalog, nemamo...
- Pa ta? - postala je nestrpljiva Alisa.
- Dakle, ako bismo mogli da uemo u kolibu a da ne provalimo vrata...
Policajka je vratila pitolj u futrolu i kleknula ispred brave.
- Dodajte mi moju torbu.
Potraila je po torbi da bi izvadila veliku kovertu od kraft papira presavijenu na dva
dijela i u kojoj su se nalazili rendgenski snimci grudnog koa, napravljeni neto ranije u
Grinfildu.
- Gdje ste to nali? - upitao je Gabrijel spazivi ljekarske snimke sa rendgena.
- Objasniu vam kasnije, Kejn. Da se kladimo da su vrata samo zatvorena? Nema

104
razloga da se mnogo zazire od lopova iz kraja.
Alisa je umetnula kruti list izmeu vrata i dovratka i gurnula nekoliko puta.
Bezuspjeno.
- Zaboravite, eferova, nismo na filmu: brava je zakljuana.
Ali Alisa je bila uporna, podiui rendgenski snimak tresui istovremeno vrata,
utirajui ih odsjenim pokretima na gore, sve dok se reza nije napola okrenula i omoguila
otvaranje vrata.
Pobjedniki je pogledala Gabrijela i opet izvadila glok. Potom su se dva policajca
uunjala u kuu.
Prva oigledna injenica: kua je bila zagrijevana.
Prvi zakljuak: kad je napustio svoju gajbu, Dan je raunao da e se brzo vratiti.
Gabrijel je pritisnuo prekida. Unutranjost je bila jednostavna: neka vrsta velike
lovake kolibe, u originalnom stilu, sa podom od stare cigle, lamperijom na zidovima i pei
na drva. Salon se sastojao od potpuno pohabanog ugaonog kaua i monumentalnog kamina
ozidanog kamenom iznad kojeg se isticala glava prepariranog smdaa. etiri puke su bile
poredane na vidnom mjestu na naslonu za puke.
- Stare puke za lov na grlice ili jarebice - napomenuo je Gabrijel. - Nita drugo.
Jedini ustupci modernim detaljima: amblemi Red Soksa, HD ekran, konzola za igrice,
lap top i mali tampa koji stoje na stolu od neobraenog drveta. Preli su u kuhinju. Isti
izgled: pomalo zaputeni zidovi, elini poret, niz starih erpi od bakra.
Popeli su se na sprat i naili na hodnik koji vodi u tri omanje sobe bez ikakvih ukrasa i
gotovo prazne.
Vrativi se u prizemlje, dvoje istraitelja su otvorili ormare i fioke, pretresli police,
izvrnuli jastuke i karirano ebe sa kaua. Nita, osim neto marihuane skrivene u jednoj
iniji za kompot. Teko je povjerovati da je brvnara utoite serijskog ubice.
- udno da nema ni jedne jedine line fotografije - primijetio je Gabrijel
Alisa je sjela ispred laptopa i otvorila ga. Nije bilo lozinke. Kao ni softvera za
fotografije, oiena istorija posjeenih veb sajtova, nekonfigurisan softver za mejlove. Prava
prazna ljutura.
Alisa je morala da razmisli neko vrijeme. Zakljuila je da Dan sigurno alje svoje
mejlove posredstvom sajta svog provajdera. Konektovala se na njega - bio je to jedini
ubiljeeni sajt u njegovim omiljenim sajtovima - ali tu je pronala samo mjesene raune,
spamove i reklame.
I Gabrijel je nastavio pretragu. U jednom kuhinjskom ormariu pronaao je najlon i
kolut izolir trake koje je uzeo da bi popunio slomljeno staklo elbija. Spazio je veliki prozor
na sputanje s pogledom na zadnji dio ume. Otvorio ga je iz radoznalosti i izazvao promaju
zbog koje su se zalupila ulazna vrata, koja su dotle ostala otvorena. Alisa je podigla glavu i
preblijedjela.
U skoku je ustala sa stolice, primakla se ulazu i skamenila se. Na unutranjoj strani
vrata, prikovane s tri velika zarala eksera, stajale su tri slike koje je i dalje nosila u
novaniku.
Najprije fotografija Pola sa njegovim irokim osmijehom, nainjena na Amalfitskoj
obali u viseim vrtovima Ravela. Zatim, snimak s jednog od njenih ultrazvukova. Onaj kad
je bila u petom mjesecu.
Alisa je zamurila. U sekundi su u bljesku sjeanja iskrsle sve emocije koje je bila
osjetila vidjevi bebu na ekranu toga dana. Sve se ve moglo vidjeti: njeni oblik lica, ovalne
oi, majune nozdrve, ruice, izvajani prstii. I magini zvuk sranog ritma. PAPAM,
PAPAM, PAPAM...
Otvorila je oi i pogledala treu sliku: bila je to njena policijska legitimacija s
trobojkom. I ona je bila prikovana za vrata, ali se poinitelj gnusnog zloina postarao da je

105
pocijepa na dva dijela.
PAPAM, PAPAM, PAPAM... Zvuk njenog sopstvenog srca koje joj je pulsiralo u
grudima mijeao se sa sjeanjima na otkucaje srca njenog sina. Odjednom se prostorija
okrenula oko nje. Preplavio ju je talas toplote, dobila je snanu elju da se ispovraa. Jedva
da je imala vremena da osjeti da je neko pridrava i izgubila je svijest.

Tutnjala je grmljavina od koje su podrhtavala stakla. Niz crno-bijelih bljeskova munje

u kui. Alisa se brzo pribrala, ali bila je blijeda kao avet. Gabrijel je izdao direktivu.
- Nemamo nita od toga to emo vjeito ostati u ovoj brvnari. Treba da pronaemo
Kaleba Dana a nita ne ukazuje na to da e se on vratiti ovdje.
Alisa i Gabrijel su sjeli s jedne i druge strane drvenog stola u salonu nasred koga su
otvorili auto-kartu te oblasti. Federalni agent je nastavio svoje rezonovanje.
- Ili su Dan i Von jedan te isti ovjek, ili e nas Dan odvesti do Vona. Na ovaj ili onaj
nain, taj ovjek dri znaajni dio istine.
Alisa se sloila. Zatvorila je oi da bi se bolje koncentrisala. DNK analiza je pokazala
da je krv na njenoj koulji Danova. Dakle, Dan je bio nedavno povrijeen. Prole noi ili u
ranim jutranjim satima. I njegova povreda mora da je dovoljno ozbiljna da ne moe da se
vrati kui. Ali gdje je on sada? U nekom skrovitu, nesumnjivo... Ili u zdravstvnom centru,
sasvim jednostavno.
Kao da joj je itao misli, Gabrijel je dobacio:
- A ta ako se Dan lijei u bolnici u kojoj radi?
- Hajde da im telefoniramo da bismo provjerili - predloila je ona pritisnuvi jednu
tipku da bi ukljuila kompjuter.
Konektovala se na internet da bi pronala adresu i telefone bolnice Sebago Kotid.
Pribiljeila je adresu, broj telefona i pokuala da odredi njen poloaj na karti.
- To je ovdje - rekla je pokazujui obalu jezera u obliku elektrine sijalice. - Na jedva 60
kilometara odavde.
Gabrijel je precizirao:
- Dok se tamo spustimo, ima najmanje dva sata puta.
- Hajde da pozovemo upravu bolnicu i pitamo ih da li je kod njih smjeten Dan.
Odmahnuo je glavom.
- Nita nam nee rei telefonom. ak postoji rizik da e obavijestiti Dana.
- Onda idemo naslijepo?
- Moda ne. Imam drugu ideju. Dodajte mi va telefon.
Gabrijel je ukucao broj bolnice, naletio na centralu, ali umjesto da trai da razgovara s
nekim iz uprave, zamolio je da ga poveu sa slubom za nadzor.
- Obezbjeenje, izvolite - saoptio je nemamo glas koji se loe uklapao sa funkcijom
koju je vrio.
- Dobro vee, ovdje prijatelj Kaleba Dana. On mi je rekao da mogu da ga dobijem na
ovaj telefon. Mogu li da razgovoram s njim?
- E pa, to e biti teko, mome. Kako izgleda, Kaleb je dobio metak. Ovdje mu je dobro,
ali ako izae napolje, ako razumijete ta mislim...
- Dan je ovdje? U bolnici Sebago Kotid?
- Tako mi je rekla gazdarica, u svakom sluaju.
- Gazdarica?
- Katarina Keler, zamjenica direktora bolnice.
- A zna li se ko je pucao u njega?
- Pojma nemam. Ovdje ne vole mnogo da im postavljamo pitanja, znate.
Gabrijel se zahvalio straaru i zavrio razgovor.
- Idemo brzo - rekla je Alisa. - Ovoga puta ga imamo!

106
 Taman je krenula da zatvori preklop laptopa kad se predomislila i stala.
- Samo trenutak.
Iskoristila je pristup internetu da bi provjerila svoje mejlove. Proteklo je vie od pet sati
otkako je telefonirala Franku Marealu, komesaru iz regionalne direkcije policije za
transport. Moda je on pronaao slike njenih kola na kamerama za nadzor sa parkinga u
ulici Frenklin-Ruzvelt. U stvari, po ovom pitanju nije ba polagala veliku nadu u
Merealovu marljivost.
Ali prevarila se: ekao ju je jedan mejl u sanduetu.

From: Frank Mareal

To: Alisa efer
Subject: Nadzor Vensi/Frenklin-Ruzvelt Zdravo Alisa,
Evo snimaka nadzorne kamere koji odgovaraju registarskim tablicama koje
si mi dala. Nisam mogao da zipujem video snimak koji je ostao prilino teak za
slanje mejlom, ali sam ti uradio snimke ekrana. Nadam se da e ti to biti
dovoljno.
Pozdrav.
Frank.

Slijedile su etiri fotografije u atamentu.

Alisa je pomno pregledala ekran izbliza.
20:12h : dva snimka su pokazivala ulazak audija na parking. Kvalitet snimka nije bio
toliko lo kako je Sejmur tvrdio. Kroz oferajbnu, Alisa je vrlo dobro razaznavala svoje lice i
injenicu da je bila sama.
0:17h : dvije druge fotografije svjedoile su o izlasku audija. Ovoga puta, Alisa je
oigledno bila u drutvu i vie nije ona vozila. Sudei prema slikama, izgledala je
omamljena, skoro u nesvijesti, na suvozaevom sjeditu. Jedan ovjek je drao volan. Ako se
na prvom snimku nije vidjelo lice, na drugom je imao podignutu glavu.
Alisa je otvorila fotografiju preko cijelog ekrana i zumirala je pomou tapeda.
Krv joj se sledila u venama.
Vie nije bilo sumnje.
ovjek za volanom audija bio je Sejmur.

107
 21
Sedefasti veo
Teko usamljenome!
Jer, ako padne, nema ko da ga podigne.
PROPOVJEDNIK, 4, 10

elbi je zaranjao u tamu.

Oluja se obruila na planinu razarajuom snagom. Od vjetra su se kola zanosila, kia je
dobovala po prozorima i najlonu, pravei strahovitu buku.
Preli su planinski vrh prije pola sata i poeli dugo sputanje prema dolini. Na
vrtoglavom putu su se smjenjivale zbijene krivine, klizave zbog pljuska.
Alisa je meu rukama drala fotografiju sa parkinga na kojoj se raspoznavalo
Sejmurovo lice. Vie puta je pokuala da nazove svog prijatelja , ali svaki put je njen poziv
naiao na sekretaricu. Spustila je pogled na snimak koji je detaljno prouavala pri blijedoj
svjetlosti svog telefona.
Vidjela je sebe kako sjedi pored Sejmura, u svom audiju. Izgledala je klonulo i u
alkoholisanom stanju, ali ne potpuno bez svijesti.
Kako je mogue da se ne sjea te epizode koja se desila prole noi? Ponovo je
pokuala da odledi taj dio svoje memorije, ali isti sedefasti veo joj je i dalje spreavao prilaz
uspomenama. Meutim, pod uticajem napora, poput sata precizan mehanizam njenog
mozga odjednom je poeo da daje utisak kao da izlazi iz blokade. Alisino srce je poelo da
lupa od uzbuenja. Da, sjeanja su se povratila! Na dohvat neuronima. Pohranjena u
maglovite meandere njene podsvijesti. Istina je dopustila da joj se prie.
Alisa je mogla da se vrti oko nje, ali im je bila na putu da je istjera, ona je poinjala da
blijedi, da se raspruje, da bi se rastopila u ledenoj kabini.
Prave muke Tantalove.
Odjednom se jedna crvena mrlja karmina rastvorila u mastilu noi. Alisa je okrenula
glavu: svijetlila je crvena lampica za gorivo na instrument tabli.
- Sranje - izustio je Gabrijel. - Rizikujemo da ostanemo bez goriva i neemo moi da
stignemo do bolnice. Ovaj auto mora da guta vie od dvadeset litara na sto kilometara!
- Koliko jo moemo da vozimo?
- Pedeset kilometara najvie.
Alisa je osvijetlila mapu puta svojim mobilnim telefonom.
- Prema planu, ima jedna Deneral Stor koja je ujedno benzinska pumpa. Mislite li da
moemo da je se domognemo?
Gabrijel je zakiljio da bi jasnije vidio poloaj radnje.
- Bie knap, ali izvodljivo je. U svakom sluaju nemamo izbora.
Vjetar je pokuavao da se uvue u elbi. Kia, gusta i neprozirna, nastavljala je da
pada, prijetei da ga potopi. Oiju prikovanih za put, Gabrijel je progovorio:
- Taj va Sejmur, nikad nisam osjetio da je...
Alisa je uzdahnula, ophrvana umorom.
- Ne poznajete ga.
- Uvijek mi je izgledao mutno, to je sve.
- A meni vae lakonske kritike djeluju mutno. Ako ba hoete, saekajmo njegovu
verziju prije nego to ga osudimo.
- Ne vidim ta e njegova verzija moi da promijeni! - naljutio se policajac. - On vas

108
lae od samog poetka. Lae nas, doavola! Sve informacije koje nam je od jutros poslao su
moda pogrene!
Alisa je razmotrila ovu mogunost sa zabrinutou. Gabrijel je potraio cigaretu i
upalio je ne isputajui put iz vida.
- Isto je i s vaim ocem!
- Sad je dosta! Ostavite mog oca izvan svega ovoga.
Ispustio je nekoliko aromatinih kolutova dima koji su se rairili po kolima.
- Samo konstatujem da ste okrueni ljudima koji manipuliu vama i dovode vas u
opasnost.
Sada kada su stigli u dolinu, poeli su da nailaze na vozila. Jedan kamion je doao iz
suprotnog smjera, uperivi u njih jaku svjetlost farova.
- A vi jo nalazite opravdanja za to! - nastavio je Gabrijel.
Alisa se u oajanju snano branila.
- Bez Sejmura i mog oca, vie ne bih bila meu ivima, kako vam nije jasno! Zar mislite
da je mogue i dalje ivjeti poto vam je divlji pas rasporio utrobu, ubio vam dijete i ostavio
vas mrtvu u lokvi krvi?
Gabrijel je pokuao da se opravda, ali Alisa je povisila ton da mune bi dozvolila da
prui obrazloenje:
- Poslije Polove smrti, bila sam unitena i samo su mi ONI bili podrka! Niste valjda
toliko glupi da to shvatite!
Gabrijel je uutao. Zamiljeno je nastavio da u tiini povlai nemirne dimove iz
cigarete. Alisa je uzdahnula i okrenula glavu prema prozom. Kia je tukla po staklu.
Uspomene su joj se svom silinom obruile na glavu.

Sjeam se..,
Decembar 2011-juli 2013.

Sjeam se.
Sjeam se da sam bila ubijeena da e se sve zavriti, konano.
Nisam zamiljala drugaiji ishod: im se vratim kui, uzeu rezervno oruje i
prosvirau sebi glavu.
Pucanj kojim u sprijeiti da i dalje tonem u pakao.
Prikovana za bolniki krevet, u glavi sam vie puta vrtjela taj film: potmuli zvuk
arera koji ubacujem, hladni metal oruja u mojim ustima, cijev uperena nagore da bih sebi
raznijela mozak.
Taj prizor sam ponavljala neprestano da bih pronala san. Moj prst koji pritiska obara.
Moja glava koja eksplodira u tom spasonosnom potezu.

Ipak, moj ivot nije slijedio tu putanju.

- ivjee s nama - rekao mi je otac kad je doao po mene u bolnicu.
Razrogaila sam oi.
- Kako to sa vama?
- Sa mnom i tvojim prijateljem gej bonvivanom .
Ne rekavi mi nita o tome, moj otac je tokom mog oporavka iznajmio veliku kuu sa
vrtom, u ulici Skver-Monsuri. Stari slikarski atelje zarastao u zelenilo. Selo usred 14.
arondismana.
Iskoristio je trenutak Sejumurovog razoarenja u ljubavi da bi ga ubijedio da se useli u
kuu. Znala sam da moj kolega izlazi iz jedne komplikovane ljubavne prie: iz
profesionalnih razloga, njegov dugogodinji pratilac - plesa i koreograf iz Pariske opere -

109
napustio je prijestonicu otiavi za Sjedinjene Drave i njihova ljubav nije odoljela daljini.
Tokom gotovo dvije godine, nas troje smo ivjeli zajedno. Na nevjerovatni spoj je
dobro funkcionisao. Protiv svakog oekivanja, moj otac i Sejmur su ostavili po strani svoje
predrasude i postali najbolji prijatelji na svijetu, gdje je svaki osjeao prema drugome neku
vrstu fasciniranosti. Sejmur je bio oduevljen legendarnim policajcem kakav je bio Alen
efer: njegovom pronicljivou, drnou, njegovim smislom za humor, sposobnou da
nametne svoje gledite i da se pobuni. to se mog oca tie, priznavao je da je prebrzo osudio
ovog mladog kolegu iju je nastranost sada potovao: imuni kico, homoseksualac, koji
vrca od kulture, ali spreman da se pobije i naspe ae dvadeset godina starog viskija.
Dvojica mukaraca su naroito imala zajedniku nepokolebljivu volju da me zatite od
mene same. Tokom nedjelja koje su uslijedile poslije mog povratka, otac me je vodio da
provedem odmor u Italiji i Portugaliji. Poetkom proljea, Sejmur je uzeo odmor da bi me
odveo da posjetim Los Aneles i San Francisko. Ova putovanja u druge zemlje, udruena s
uukanom porodinom atmosferom, omoguila su mi da preguram taj period, a da se ne
slomim.
Poela sam da radim im je to bilo mogue, iako tokom prvih est mjeseci nisam
stupila na teren. Sejmur je zauzeo moje mjesto na elu ,, grupe efer a ja sam se zadovoljila
ulogom zapisniara24. Tokom godinu dana, bila sam podrvrgnuta neposrednom
psiholokom praenju koje je obavljao jedan psihijatar medicine rada, specijalista u
bavljenju posttraumatskim okovima.
U kriminalistikom odsjeku je moja situacija bila teka. Poslije fijaska na istrazi o Eriku
Vonu, Tajandijeova me je vie nego ikada imala na meti. U drugim okolnostima, otpustili bi
me bez ikakvog obrazloenja, ali mediji su se bili dokopali moje prie. Pari Ma je bio
posvetio etiri strane mojoj drami, preobrazivi moj fijasko u romansiranu priu koja mi je
dala lijepu ulogu: onu pariske Klarise Sterling koja je preuzela sav rizik ne bi li satjerala u
tjesnac javnog neprijatelja broj jedan. Ministar unutranjih poslova me je ak na brzinu
odlikovao Ordenom zasluga za in hrabrosti i portvovanja. Medijsko pratanje i nagrada
zbog kojih su moje kolege krgutale zubima, ali makar su bili zasluni to su mi omoguili
da nastavim da se bavim ovim poslom.

Ima iskuenja koje ovjek nikada istinski ne prevazie, ali koja preivi uprkos svemu.
Jedan dio mene je bio otcijepljen, ubijen, uniten. Prolost me je i dalje guila, ali imala sam
sreu to sam kraj sebe imala ljude koji mi nisu dali da potonem.
Pol je bio mrtav, moja beba je bila mrtva. Vie nije bilo mogue voljeti. Ali duboko u
meni je ostao nejasan utisak da pria jo nije zavrena. Da ivot moda ima jo neto da mi
prui.
Poela sam, dakle, ponovo da ivim, potajno. Impresionistiki ivot koji se hranio
beznaajnim stvarima: etnjom kroz umu po sunanom danu, satom dogiranja na plai,
pravom rijeju mog oca, otkaenim smijehom sa Sejmurom, aom senilijena degustiranom
na terasi, prvim proljenim pupoljcima, sedminim izlascima sa starim drugaricama sa
faksa, stari Vilki Kolins kupljen kod prodavca antikvarnih knjiga...
U septembru 2012, ponovo sam stala na elo svoje grupe. Moje zanimanje za posao i
moja strast prema istragama nisu se bili izgubili i u roku od godinu dana grupa efer je
dobila ansu: brzo smo obavljali sve istrage koje su nam bile povjeravane. Dream team se
vratio.
Toak ivota se brzo okree. Prije tri mjeseca, poetkom ljeta 2013, ponovo sam, dakle,
povratila ugled u Kriminalistikom. Povratila sam samopouzdanje, ponovo zadobila

24U jednoj istranoj grupi, zapisniar je osoba zaduena za biljeenje i pravljenje cjelokupnih spisa koji e sainjavati sudski
dosije koji se predaje pravdi.

110
potovanje mojih ljudi i obnovila na ortakluk.
Ponovo sam osjetila jak utisak da ivot moda ima jo neto da mi prui.
Nisam ni sanjala da e to poprimiti oblik novog iskuenja.

111
 22
Von
Nek sat izbija i no krene.
GIJOM APOLINER

Vazduh je prodirao sa svih strana. Izolir traka je na kraju popustila pod naletima oluje,
smaknuvi najlon i napravivi rupu koja zjapi u zadnjem dijelu elbija. Kia je nemilosrdno
pljutala, natapajui pod i sjedita sportskih kola.
- Skoro smo stigli! - povikala je Alisa da bi nadjaala bjenjenje oluje.
Auto-karta koju je drala na koljenima bila je nakvaena i raspadala joj se meu
rukama.
Vozei polako, proli su oprezno jednu raskrsnicu na kojoj su semafori prestali da rade
zbog oluje, potom su, odmah iza sebe, s olakanjem primijetili reklamu Grant Deneral Stor
koja je svijetlila u noi.
Zaustavili su se kod dvije benzinske pumpe koje su se nalazile ispred radnje. Gabrijel
je vie puta svirnuo da bi dao do znanja da su tu. Zatien ukavcem i kiobranom, pritrao
je stari krezubi radnik pumpe i nagnuo se kod prozora.
- Vergilije, gospodine, gospoo, koliko da sipam.
- Nalijte pun rezervoar, molim vas.
- Obavezno. Trebalo bi popraviti i zadnje staklo!
- Moete li da ga popravite? - upitao je Gabrijel. - Moda da privrstite pare tkanine
ljepljivom trakom...
- Vidjeu ta mogu da uinim - obeao je Vergilije. Uite da se zagrijete dok ekate.
Izali su iz kola i otrali u zaklon pod nadstrenicu radnje. Dok se sa njih cijedila voda,
gurnuli su vrata i nali se u jednoj velikoj bunoj sali u kojoj je bila prilina guva. Mjesto je
bilo podijeljeno na dva dijela. Desno, tradicionalna obina prodavnica , s robom iroke
potronje, sa drvenim parketom koji kripi i staromodnim policama, nudila je brojne runo
izraene proizvode: pekmeze, sirup od javora, med, brownies, whoopie pies, cheesecakes s
bundevom, toffee-bars... S druge strane, mjesto je bilo ureeno oko jednog dinovskog anka
iza kojeg je jedna matrona posluivala omlet, jaja sa slaninom i hash browns zalivene
kriglama piva koje kua pravi.
Porodian i dobroudan ambijent osiguravali su stalni gosti koji su razglabali o svemu
vodei razgovore iza svojih krigli. Svuda po zidovima stajali su stari posted iz pedesetih
godina na kojima se najavaljuju rok koncerti. Dinner je bio toliko izvan vremena da je ovjek
zaista imao utisak da e ak Beri, Bil Halej i njegove Komete ili Badi Holi zasvirati u kraju
narednog vikenda.
Alisa i Gabrijel su se smjestili u dnu sale, na dvije okrugle barske stolice od crvene
koe, na mjestu na kome je bar bio u obliku slova L, to im je omoguavalo da sjednu jedno
preko puta drugog.
- ime da vas posluim, golupii? - upitala je gazdarica pruajui im dva
plastificirana jelovnika.
Nisu bili posebno gladni, ali su shvatili da ne mogu da zauzimaju mjesto a da ne jedu
ili piju.
Dok su gledali ta da izaberu, ona im je napunila dvije velike ae vode i gurnula ka
njima metalni dra s papirnim salvetama.
- Mokri ste do gole koe, djeco! Pazite se da gadno ne nazebete!
Dva policajca su joj zahvalila. Gabrijel je naruio klub sendvi u tostu a Alisa supu od

112
muula.
Dok su ekali narudbinu, brisali su vodu s lica, vrata i trljali kosu.
- Uivajte! - dobacila je konobarica donosei klub sendvi sijeen u obliku trouglova i
supu posluenu u okrajku hljeba sa izvaenom sredinom.
Na povrini anka, pojavile su se kao magijom dvije aice viskija meu njenim
punakim rukama.
- Ovo vas kua asti, da se zagrijete: iz linih rezervi starog Vergilija.
- S velikim zadovoljstvom - oduevljeno je rekao Kejn otpivi gutljaj kanadskog viskija.
Zagrizao je svoj sendvi, saekao trenutak kada mogu bezbjedno da razgovaraju i
pogledao Alisu pravo u oi.
- Na petnaest kilometara smo od bolnice, eferova. Znai, namee se jedan
razgovori.
Uzela je kaiku supe.
- Razgovarajmo.
- Ozbiljan sam, Alisa. Znam da ste zbog Vona propatili, i vi i vaa porodica...
- Vjeti ste u ublaavanju stvari.
- Ali da raistimo neke stvari meu sobom, mi nismo tu da bismo sproveli kaznu, je l'
jasno? Banemo u bolnicu, uhapsimo tog tipa i vodimo ga pravo u Boston da bi ga tamo
legalno sasluali.
Alisa je skrenula pogled. Sada je ona pijuckala viski. Nastao destilacijom fermentisane
rai, viski je imao arome kajsije, ljive i karanfilia.
- Jesmo se razumjeli? - insistirao je Gabrijel. Alisa je nejasno odgovorila.
- Svako e na sebe preuzeti svoju odgovornost.
Odbijajui da se uhvati u zamku, Gabrijel je povisio ton.
- Ja u u svakom sluaju preuzeti moju: dajte mi va pitolj i ne mrdajte odavde.
- Idite doavola!
- Nema rasprave o ovome, Alisa.
Oklijevala je, a onda je shvatila da Gabrijel nee popustiti. Izvukla je glok iz holstera i
pruila mu ga ispod stola.
- Ovako je bolje - uvjerio ju je on tutnuvi pitolj za pojas.
Ona je slegnula ramenima i ispraznila svoju au viskija.
Kao i svaki put kada bi pila, osjeala je skoro fiziki kako joj alkohol prolazi kroz krv.
Od prvih aa je osjetila rijetko blagostanje. Pravi pucanj adrenalina koji joj je dao
izvanrednu otrinu zapaanja. Taj opojni utisak da pomalo gubi kontrolu.
Pogled joj je lutao naokolo, prelazei s jedne osobe na drugu, s jednog predmeta na
drugi, sve dok se nije zaustavio na Gabrijelovoj ai viskija. Pogled joj se prikovao za nju,
hipnotisan nijansama svjetlosti koje su talasale na povrini tenosti. Odbljesci koji su se
prelivali od zlatne, bakarne, bronzane do boje ilibara. Svijet se vrtio oko nje. Sada je imala
isti osjeaj koji ju je maloas bio uhvatio u kolima: euforina izvjesnost da nikada nije bila
toliko blizu istine. Ubjeenje da je konano stigla do prelazne take i da moe da pocijepa
veo neznanja.
Pogled joj se gubio u svjetlucanju alkohola. Prilijepljena, sleena, nesposobna da odvoji
oi od ae svog pratioca. Odjednom joj se koa na rukama potpuno najeila i nekakva
knedla joj je zastala u grlu. Tada je postala svjesna da upravo ne posmatra au viskija, ve
Gabrijelovu ruku koja je obuhvatala au. I jo preciznije, prst koji je udarao u nju u
pravilnom i nervoznom ritmu. Pogled joj je bio jasan, kao da posmatra svijet kroz lupu.
Gabrijelova ruka; njegovi polukruni lanci na prstima; male brazde na njegovim prstima;
prisustvo, gotovo neprimijetno, pri svakom dodiru sa aom, tog majunog oiljka u obliku
krsta kao biljeg na desnom kaiprstu. Tip povrede koju zaradimo u djetinjstvu, zatvarajui
neoprezno otricu svoje prve britvice, i iji e nas trag poslije uivanja pratiti tokom itavog

113
ivota.
Bez upozorenja, za njihovim stolom je iznenada iskrsla kosmata glava
automehaniara Vergilija.
- Napravio sam vam jednu stvar za prozor, gospodine, gospoo. Doite da bacite
pogled da biste mi rekli da li vam odgovara.
Gabrijel je ustao.
- Ostanite na toplom, doi u po vas kad budemo sigurni da moe da se krene.
Upaljenih obraza, Alisa je posmatrala Gabrijela kako se udaljava. Osjeala je kako joj
srce snano lupa u gradima, uznemirenost itavog svog bia, koje je nemogue opisati. Kako
je hvata vrtoglavica. Osjeaj da se davi. Potreba da zna.
- Jeste li dobro, lijepa moja? elite li jo neto?
Alisa je pristala na jo jednu au piva i ispila je u jednom gutljaju. Htjela je da vjeruje
da alkohol ima mo da joj izbistri misli. Ili, ako nita drugo, da joj ulije hrabrost.
Sad il nikad!
Otvorila je svoju torbu i pronala set za otiske. Pomou papirne salvete je obuhvatila
au iz koje je pio Gabrijel i ponovila postupak koji je malo ranije uradila sa pricom:
ienje crnog praha pomou magnetne etkice, odreivanje poloaja otiska koji odgovara
kaiprstu, hvatanje otiska ljepljivom trakom i njegovo fiksiranje na podmetau pored otiska
vlasnika prica. Pokreti su joj bili precizni, mehaniki. Poto nije imala puno vremena, nije
smjela sebi da dozvoli ni najmanju greku.
Alisa je krenula da priblii kartonski podmeta svom licu da bi paljivo prouila dva
otiska kad su se zaula zvonca okaena na vratima.
ustro se okrenula i spazila Gabrijela kako stie prema njoj.
- Moemo da krenemo - dobacio je iz daljine, priajui vrlo glasno kako bi nadjaao
okolnu graju.
Poela je da se preznojava. Gabrijel se pribliavao, bezazleno se osmjehujui.
- Onaj Vergilije je odradio bogovski posao. Kola su ponovo hermetiki zatvorena!
Ila je na sve ili nita.
- Idite da zagrijete motor. Ja u da platim i pridruim vam se u kolima - uvjerila ga je
ona nadajui se da e se okrenuti i otii.
- Nema potrebe, ja...
Gazdarica ga je iz anka uhvatila svojom snanom rukom.
- Ej, ljepotane, jesi li za jo jedno pience? Gutljaj dina koji je Vergilije lino pravio. S
ukusom meda i kleke. Rei e mi kako ti se svia!
Gabrijel se otrgnuo, vidno iznenaen i uznemiren takvom neposrednou.
- Hvala, ali zaista ne mogu. Moramo da nastavimo put.
Alisa je iskoristila ovih nekoliko sekundi kolebanja da bi unula svoj pribor u torbu.
Zatim je iz depa izvadila tri novanice od po deset dolara i stavila ih na ank.
- Idemo? - rekao joj je Gabrijel stigavi do nje.
Izgleda to je mogue ravnodunijeg, pratila ga je do ulaznih vrata. Napolju je kia i
dalje nemilice padala.
- Saekajte me u zaklonu ispod nadstrenice, idem po kola.
Dok je Gabrijel trao do elbija, Alisa se okrenula leima od parkinga i izvadila
podmeta iz torbe. Uporedila je dva otiska pri svjetlosti reklame Deneral Stora. Bili su
istovjetni, bar naoko. Na njemu se naroito nalazio, u oba sluaju, isti motiv u obliku luka,
prekinut siunim oiljkom u obliku krsta...
U tom trenutku je shvatila da ju je Gabrijel lagao od samog poetka.
Kad je podigla pogled, osjetila je da se kupe upravo parkirao iza nje. Gabrijel joj je
otvorio vrata. Policajka se uvukla u kabinu i vezala pojas.
- Je li sve u redu? Izgledate udno.

114
 - Dobro sam - odgovorila je shvativi odjednom da mu je povjerila svoj glok i da vie
nema oruja.
Vrata su se zatvorila za njom. Drhtei, Alisa je okrenula glavu ka staklu, dok ju je
neprekidno ibala kia.
Dok su kola nestajala u no, mladoj eni je trebalo nekoliko sekundi da bi priznala ono
to je bilo oigledno: Gabrijel i Von su jedna te ista osoba.

115
 ETVRTI DIO
Slomljena ena

116
 23
Sad il nikad
- Kako znate da sam luda? - upitala je Alisa.
- Moram da vjerujem da jeste - odgovorio je Maak;
- inae ne biste doli ovdje.
LUIS KEROL

Teka i jaka kia je udarala u stakla.

Grmjelo je gotovo bez prestanka. U jednakim intervalima, munje su parale oblake crne
kao ugalj, ledei liniju horizonta sa jelama snagom bljeska koji se sputa sa neba.
Poluostrvo na ijem se kraju nalazila bolnica Sebago Kotid protezalo na petnaestak
kilometara, ocrtavajui u sredini jezera jedan veliki zaliv oivien etinarima.
Usredsreen na vonju, Gabrijel je vozio pretjeranom brzinom. Put je bio posut
iupanim granama i nanosima, to je saobraaj inilo opasnim. Vjetar je bjesnio, fijukao
meu drveem, povijajui im stabla dok ne popuste, tresui kola kao da eli da ih zaustavi u
kretanju po asfaltu.
Alisa je kriom bacala pogled na svoj telefon. Nije bilo iznenaujue to to je mrea
vrlo nestalna, s tim to nije bila potpuno van funkcije. Zavisno od mjesta, crtice u uglu koje
su mjerile telefonski signal mogle su da budu brojne ili da, naprotiv, pokazuju velike mrtve
zone, bez ikakvog prijemnog signala.
Pokuavala je da ne drhti. Morala je da dobije na vremenu. Dokle god Gabrijel ne
posumnja da je otkrila njegov identitet, sigurna je. Bez oruja, na ovom pustom putu, ne
moe nita da pokua, ali im se dokopaju bolnice, moi e da reaguje.
Bie svijeta, uposlenosti, nadozornih kamera... Ovoga puta Von se nee izvui...
Mrnja je prevagnula nad strahom. Bilo je nepodnoljivo sjediti pored ubice svoga
sina. Znati da je njegovo tijelo tu na nekoliko centimetara. Takoe je bilo nepodnoljivo to
to se osjetila tako bliska njemu, da mu je ispriala jedan dio svoje intime, da su je dirnule
njegove lai, da je dopustila da je na ovakav nain pree.
Alisa je duboko udahnula. Pokuala je da razmilja, da pronae odgovore na itava
pitanja: kakva je sad ovo igrarija s putovanjem? Kakav je Vonov plan? Zato je nije ubio
ranije kad je ve satima bila preputena njemu na milost i nemilost?
elbi je skrenuo u otru krivinu prije nego to je naglo zakoio. Grom je bio udario u
jedan veliki bijeli bor, malo uvuen pored puta. Jaina padavina mora da je ve u zaetku
ugasila poar, ali drvo se jo dimilo, pocijepano na dva dijela, rasparano.
Parii kore, komadi stabala i spaljene grane leali su po kolovozu, blokirajui
saobraaj.
- Baksuz! - uzviknuo je Gabrijel.
Zaletio se i ubrzao, potpuno rijeen da proe na silu. Jedna povea grana je zaprijeila
prolaz saobraaju. elbi se zanio sve do ivice provalije, a tokovi su poeli da lajfuj u u
blatu.
- Pokuau da oslobodim put - saoptio je Gabrijel pritiskajui runu.
Izaao je i treskom zatvorio vrata ostavivi motor da radi.
Previe lijepo da bi bilo istinito?
Naravno, mogla bi da pobjegne im se ukloni grana, ali nije bila voena eljom da
pobjegne. Ve potrebom da zna. I da ide do kraja.
Alisa je bacila pogled na telefon: signal je bio slab - dvije crte - ali ipak ga je bilo. Ali
koga da upozori? 911? Njena pria je bila predugaka za objanjavanje. Svog oca? Sejmura?

117
Vie nije znala moe li da im vjeruje. Jednog od njenih kolega iz kriminalistikog? Da, to je
bila dobra ideja. Kastelija? Savinjona? Potraila je njihove brojeve u svojoj memoriji, ali nije
bila u stanju da ih pronae, isuvie naviknuta da ih zove koristei svoj imenik.
Zatvorila je oi da bi se koncentrisala; jedini broj kojeg se sjetila, bio je broj Olivijea
Kriija, estog ovjeka iz njene grupe. Bolje ita nego nita. Ukucala je hitno broj drei
telefon u nivou svog sjedita. Sa puta je Gabrijel bacao brojne poglede u pravcu kola, ali je
kina zavjesa bila dovoljno debela da bi zatitila Alisu od njegovog pogleda. Ukljuila je
spikerfon. Jedno zvonjenje. Dva. Tri. Potom se ukljuila poruka na sekretarici.
Nema sree.
Dok je prekidala vezu ne ostavivi poruku, druga pomisao joj je prola kroz glavu.
Pretraila je torbu kraj svojih nogu i pronala no koji je bila ukrala u kafiu u Boveriju.
Sjeivo nije bilo otro kao kod noa za nicle, ali je vrh bio prilino britak da bi se predmet
mogao zanemariti. Tutnula ga je u desni rukav u trenutku kad se Gabrijel vraao ka kolima.
- Put je slobodan, moemo da idemo! - dobacio je zadovoljno.

Bolnica Sebago Kotid

Bezbjednosna zona
Molimo vas da usporite

Osvijetljena bijelom svjetlou i sa znakom upozorenja koji se nalazi ispred nje, drvena
kuica za radnike obezbjeenja vidjela se izdaleka. Svjetlosni oreol je svjetlucao u noi kao
da se letei tanjir spustio usred polja jarebike u Novoj Engleskoj. elbi je krenuo prema
rampi koja je vodila prema uvarevoj kuici, ali stigavi ispred kabine, Alisa i Gabrijel su
konstatovali da je prazna.
Gabrijel je zastao pred metalnom barijerom i spustio svoje staklo.
- Hej! Ehej! Ima li koga? - vikao je da bi nadjaao zvuk oluje.
Izaao je iz kola i krenuo u zaklon. Vrata su bila ostala otvorena i udarala su kako
dune vjetar. Provirio je sa dovratka i odluio da ue. Nije bilo uvara. Gledao je zid s
ekranima nainjen od monitora nadzornih kamera, zatim elektronske table iz kojih je trcao
beskrajni niz dugmia i prekidaa. Ukljuio je onaj kojim se podie rampa i pridruio se
Alisi u kolima.
- Odsustvo straara nije dobar znak - rekao je krenuvi opet kolima. - Mora da se neto
desilo unutra.
Ubrzavajui, Gabrijel je pripalio novu cigaretu. Ruke su mu blago podrhtavale. elbi je
napredovao kroz aleju oivienu jelama i izbio je na prostranu ljunkovitu esplanadu koja je
sluila kao bolniki parking.
Sagraena na obali jezera, ustanova je bila koliko originalna toliko i impresivna. Na
kii koja lije, njena sjajna fasada sa gotikim prozorima ocrtavala se na zavjesi kao ugalj
crnih oblaka. Zamak od oker cigle je sauvao svoj peat iz starih vremena, ali i s jedne i s
druge strane originalne zgrade uzdizale su se dvije ogromne modeme kule s plaviastim
prozranim fasadama i kosim geometrijskim tovovima. Jedan smjeli pjeaki most od stakla
povezivao je tri strukture, kao visea povlaka koja skladno spaja vagone prolosti sa onima
iz budunosti. Pred glavnim ulazom, privren za aluminijuski stub, jedan LCD ekran je
prikazivao informacije u realnom vremenu.

Dobar dan, danas je utorak, 15. oktobar 2013.

Sada je 23:57h
Vrijeme posjete: 10 h-18 h

118
 Parkirni za posjetioce: P1-P2
Parking za osoblje: P3

elbi je usporio. Alisa je proturila no, koji je bila sakrila du podlaktice i stegla rukav
iz sve snage. Sad il nikad.
Osjetila je kako joj srce udara u venama. Od nadiranja adrenalina je zadrhtala. U njenoj
glavi su se mijeali protivrjeni osjeaji. Strah, agresivnost, naroito bol. Ne, nee se
zadovoljiti time da uhapse Vona. Ubie ga. Jedino radikalno rjeenje da bi oistila svijet od
ovog zlotvora. Jedina mogua kazna za grijehe da bi osvetila smrt Pola i smrt njenoga sina.
Knedla joj se zastala u grlu. Suze su joj nezadrivo tekle niz obraze. Sad il nikad.
Upotrijebila je svu svoju snagu da udari Gabrijela noem, zarivi mu sjeivo iznad
grudi. Osjetila je kako se kida rameni mii. Zateen, jauknuo je i ispustio volan. Kola su
sila sa ljunkovitog puta da bi udarila u jedan bedem. Jedna guma je pukla zbog udara i
elbi se zaustavio. Alisa je iskoristila zbrku da bi se doepala gloka koji je Gabrijel bio stavio
za pojas.
- Ni makac! - vrsinula je Alisa uperivi oruje u njega.
Iskoila je iz kola, provjerila okvir i cijev pitolja, podigla sigurnosnu konicu i
obuhvatila rukama rukohvat pitolja, ispruenih ruku, spremna da opali.
- Izlazi iz kola!
Gabrijel se povio da bi se zatitio, ali ostao je u elbiju. Kia je tako silno padala da
Alisa nije uspijevala da vidi ta on upavo ini.
- Izlazi smjesta! - ponovila je. - Ruke uvis!
Najzad su se vrata automobila lagano otvorila i Gabrijel je iskoraio iz kola. Bio je
izvukao no iz ramena i veliki mlaz krvi mu se slivao niz demper.
- Svreno je, Von.
Uprkos kii i pomrini, Gabrijelov pogled, svijetao kao kristal, uspijevao je da se
probije kroz tminu.
Alisa je osjetila nekakvu prazninu u svojoj utrobi. Svih ovih godina uvijek je
prieljkivala samo jedno: da ubije Vona sopstvenim rukama.
Ali nije dolazilo u obzir da ga ukloni prije nego to dobije sve odgovore.
Onda je osjetila kako joj vibrira telefon u depu jakne. Ne isputajui Vona iz vida i
drei oruje upereno u njega, ona je izvadila mobilni telefon. Broj njenog estog lana
grupe se ukazao na ekranu.
- Krii? - rekla je javljajui se.
- Zvali ste me, efice? - upitao je sanjivi glas. - Znate li koliko je sati?
- Treba mi, Olivje. Zna li gdje je Sejmur?
- Nemam pojma. Ja sam na odmoru u Bretanji kod roditelja moje ene ve nedjelju
dana.
- ta to pria? Vidjeli smo se jue u 36.
- efice... Znate dobro da je to nemogue.
- Zato?
- efice, pa zato...
- ZATO?!- iznervirala se Alisa. Tiina, zatim tuan glas:
- Zato to ste ve tri mjeseca na bolovanju. Tri mjeseca otkako niste kroili u
Kriminalistiki odsjek...
Odgovor joj je sledio krv u ilama. Alisa je ispustila telefon na mokru zemlju.
ta to pria?
Kroz kiu, iza Vona, njen pogled je zahvatio alfanumeriku tablu bolnice.
Dobar dan, danas je utorak, 15. oktobar 2013.
Sada je 23:59h.

119
 Na tabli je bila greka. Bio je utorak, 8. oktobar. Ne 15. Obrisala je kiu koja joj se
slivala niz lice. U uima joj je bubnjalo. Crveni plamen izliva oaja upalio se u njenoj glavi
kao signal za uzbunu. Od samog poetka nije gonila samo Vona, ve i jednog neprijatelja,
podmuklijeg i upornijeg: sebe samu.
Zatim su se nizale zasebne slike, poput isjeaka iz filmova koji su montirani dio po dio.
Najprije je ponovo vidjela mladia iz zalagaonice, koga su sreli istog jutra u
ajnataunu, kako navija Polov sat. Podeavam datum i vrijeme, objasnio je prebacivi cifru 8
na 15.
Zatim naslovnu stranu dnevnih novina koju je nazrela pred vratima kue Kaleba
Dana. I na njoj je bio datum od 15. oktobra.
Kao i elektronska pota Franka Mareala. Ovi detalji na koje nije obratila panju...
Kako je ovo bilo mogue?
Odjednom je shvatila. Njena rupa u sjeanju nije pokrivala samo jednu no kako je
vjerovala od poetka. Protezala se najmanje na itavu nedjelju dana.
Na Alisinom licu, suze od tuge i bijesa su se pomijeale sa kiom. Jo uvijek je drala
oruje upereno u Vona, ali itavo tijelo joj je drhtalo, uzdrmano potresima. Zanijela se, borila
se da se ne srui, svom snagom je stegla rukohvat oruja.
Ponovo joj se sedefasta zavjesa sa odrazima duginih boja pojavila u glavi, ali ovoga
puta je njena ruka bila dovoljno dugaka da dohvati jedan od skuta. Konano se veo
pocijepao jednom za svagda, omoguavajui sjeanjima da isplivaju na povrinu. Komadii
njenog unitenog sjeanja su se polako sastavljali. Bljesak munja rasparao je pomrainu.
Alisa je okrenula glavu za djeli sekunde. Taj trenutak nepanje bio je koban za nju. Gabrijel
se ustremio na nju i snano je oborio na haubu elbija. Alisa je pritisnula obara, ali pucanj je
promaio metu.
Njen protivnik je leao na njoj svom teinom, drei je samo svojom lijevom rukom.
Novi bljesak munje se probio kroz prostor i zapalio horizont. Alisa je podigla oi i
primijetila pric koji je ovjek drao u ruci. Vid joj se izobliio. Ukus gvoa joj se rairio u
ustima. Vidjela je sjajnu iglu kako se polako sputa ka njoj, zabija se u jednu venu na vratu
dok ona ne moe da naini ni najmanji pokret da bi to izbjegla.
Gabrijel je pritisnuo vrh prica da bi joj ubrizgao tenost. Serum je pekao tijelo mlade
ene kao elektrook. Bol ju je rezao, otkljuavajui naglo kapiju zatvorenu katanacem njenog
sjeanja. inilo joj se da itavo njeno bie gori i da joj tempirana granata stoji umjesto srca.
Bijela svjetlost ju je zaslijepila.
Ono to je potom ugledala, uasnulo ju je.
Zatim je izgubila svijest.

Sjeam se...
Tri mjeseca ranije

12. juli 2013.

Klima uasa vlada u prijestonici.
Nedjelju dana ranije, u vrijeme zavretka radnog vremena, jedan krvavi atentat je
zadesio Pariz. Bomba samoubica koji je nosio pojas s eksplozivom digao se u vazduh u
autobusu u ulici Sen Lazar. Bilans je bio uasan: osam mrtvih, jedanaest ranjenih.
Istog dana je jedan ranac koji je sadravao bocu gasa napunjenu ekserima, pronaen na
liniji 4, na stanici Monparnas-Bjenveni. Na svu sreu, ekipa za uklanjanje mina je uspjela da
rastavi spravu prije nego to nanese tetu. Ali otada vlada panika.
Avet atentata iz 1995. je u svijesti svih. Svakoga dana su sve brojnije evakuacije sa
znamenitih mjesta u gradu. Povratak terorizma prijeti sa stranica svih novina i njime i
zapoinje svaki televizijski dnevnik. SAT, antiteroristiki odsjek Kriminalistikog odsjeka je

120
pod pritiskom i umnoava talase sudskih poziva u islamistikim sredinama, anarhistikom
pokretu i ultraljevici.
Njihove istrage me se u principu ne tiu. Sve dok Antoan de Fuko, zamjenik efa SAT-
a ne zatrai od mene da uzmem uea u sasluanju jednog od osumnjienih, iji je pritvor
produen tri puta i sada se blii kraju. Tokom sedamdesetih godina, na poetku svoje
karijere, Fuko je vie godina radio sa mojim ocem prije nego to su im se putevi razili. On je
takoe bio jedan od mojih nastavnika u policijskoj koli. Prema meni je vrlo blagonaklon i
ak mi pripisuje kvalitete koje nemam da bih mogla da sprovedeni sasluanja.
- Potrebna si nam ovdje, Alisa.
- ta treba tano da radim?
- Ve vie od tri dana pokuavamo da navedemo ovog tipa da progovori. Nije ni rije
izustio. Ti moe da uspije u tome.
- Zato? Zato to sam ena?
- Ne, nego zato to ti to umije.
Normalno, zbog takvog predloga bi trebalo da sam uzbuena. Meutim, nema dotoka
adrenalina i ja se prva zbog toga udim. Osjeam samo ogroman umor i elju da se vratim
kui. Poev od ranog jutra, jaka migrena mi probija glavu. Teko ljetnje vee. Vazduh gori,
Pariz se gui u zagaenjima a dan je bio ubitaan. Broj 36 se preobrazio u uarenu pe. Ni
klime, ni daka vazduha. Osjeam vlane krugove od znoja za koje mi se lijepi koulja. Ubila
bih za konzervu ledene koka-kole lajt, ali automat ne radi.
- Sluaj, ako tvoji ljudi nisu u tome uspjeli, ne vidim to bih se i ja tu mijeala.
- Hajde - insistira Fuko - ve sam te vidio na djelu.
- Samo gubite vrijeme. Nije mi poznat dosije, ja...
- Upoznaemo te s detaljima. Tajandijeova se sloila. Uleti u vatru i natjeraj ga da ti
apne neko ime. Poslije mi nastavljamo.
Dvoumim se, ali imam li zapravo izbora? Smjetamo se u salu sa niom ispod ije
tavanice se okreu dva ventilatora. itav sat, dva slubenika SAT-a mi daju najvanija
uputstva o osumnjienom. ovjek, izvjesni Brahim Rahmani, zvani Prodava cijevi ili
Pirotehniar, je ve dugo praen od strane antiteroristikog odsjeka. Osumnjien je da je
dopremio eksploziv grupi koja je digla u vazduh autobus u ulici Sen-Lazar. Tokom jednog
pretresa, kod njega smo pronali male koliine C4, PEP 500 25, eksplozivne smjese, telefone
preobraene u detonatore, kao i pravi arsenal: oruje svih kalibara, sve vrste hladnog
oruja, pancirne prsluke.
Poslije tri dana pritvora, ovjek nije apsoltno nita priznao istraiteljima, a analiza
njegovog hard diska kao i elektronske pote posljednjih mjeseci, nije dovoljna da bi mu se,
makar i indirektno, dokazalo uee u atentatima.
Ovo je krajnje zanimljiv sluaj, ali zamren. Zbog vruine mi je teko da se
koncentriem. Moje dvije kolege priaju brzo, isporuuju pregrt detalja koje se muim da
upamtim. Mada imam uglavnom odlinu memoriju, u strahu da neto ne zaboravim,
uzimam bloke da bih sve zabiljeila.
Kad su zavrili, otpratili su me do hodnika na donjem spratu gdje se nalazi sala za
sasluavanje.
Fuko, Tajandijeova: itavo odabrano drutvo je tu, iza dvostrukog ogledala, znatieljni
da me vide na djelu. Sada i ja imam elju da uem u arenu.
Otvaram vrata i ulazim u salu. Unutra je vruina da prokuva, na granici podnoljivog.
Vezan lisicama na jednoj stolici, Rahmani sjedi za drvenim stolom, jedva neto veim
od kolske klupe. Znoji se, pognute glave. Jedva da primjeuje moje prisustvo.
Zavrem rukave na koulji i briem grake znoja koje mi se slivaju niz lice.

25 C 4 i PEP 500 su plastini eksplozivi. - Prim. prev.

121
 Donijela sam plastinu flau vode da bih uspostavila kontakt. Odjednom, umjesto da je
pruim osumnjienom, otvaram je i ispijam jedan veliki gutalj.
Najprije mi voda prija, zatim, najednom, imam utisak da mi izmie tlo pod nogama.
Zatvaram kapke, kratkotrajna vrtoglavica me prisiljava da se oslonim na zid da bih se
povratila.
Kad otvorim oi, dezorijentisana sam. U mojoj glavi, velika bjelina, praznina. I uasna
tjeskoba: kao da sam teleportovana na neko nepoznato mjesto.
Osjeam da se ljuljam i sjedam na stolicu, preko puta ovjeka, prije nego to ga upitam:
- Ali ko ste vi? I ta ja radim ovdje?

Sjeam se...
Nedjelju dana ranije
Utorak 8. oktobar 2013.

Osamnaest asova. Pariz. Kraj jednog lijepog jesenjeg dana.

Sunce koje zalazi nisko na horizontu kao da je zapalilo prijestonicu i ogleda se u
staklima zgrada, u rijenom toku, oferajbnama automobila i izliva arku bujicu meu
avenijama. Svjetlosni talas koji zasljepljuje i odnosi sve u svom prolazu.
Na prilazima parku Andre-Sitroen, moja kola uspijevaju da se iupaju iz zastoja da bi
pola betonskom rampom koja vodi do velike staklene zgrade nalik lai koja se nalazi
ispred Sene. Fasada evropske bolnice Marija-Kiri lii na pramac futuristikog parobroda koji
je pristao na jugu 15. arondismana, pripijajui se uz obli ugao raska ulice, dok se u njemu
ogleda Judino drvee i masivni bijeli glog zasaen s obje strane esplanade.
Parking. Lavirint od betona. Klizna vrata koja se otvaraju na veliki centralni prostor.
Liftovi. ekaonica.
Imam zakazano kod primarijusa Evarista Kluzoa, upravnika Nacionalnog instituta za
pamenje koji zauzima cio posljednji sprat zgrade.
Kluzo je jedan od francuskih strunjaka za alchajmerovu bolest. Srela sam ga prije tri
godine tokom istrage koju je moja grupa vodila o ubistvu njegovog brata blizanca, ana
Batiste, naelnika kardio-vaskularne slube u istoj bolnici. Dva brata su bila takvi zakleti
neprijatelji da je an-Batist, saznavi da je obolio od kancera pankreasa, odluio da izvri
samoubistvo, ostavljajui mogunost da se posumnja na ubistvo, gdje su sve indicije
ukazivale na njegovog brata. U to doba, sluaj je izazvao veliku buku. Evarist je ak
nakratko bio u zatvoru sve dok nismo uspjeli da otkrijemo istinu. Poslije oslobaanja je
rekao Sejmuru i meni da smo ga spasili pakla i da nam duguje vjenu zahvalnost. To nisu
bile samo puke rijei: kad sam ga pozvala nedjelju dana ranije, kako bih zakazala termin,
istog dana me je ubacio u svoj raspored.
Nakon mog fijaska sa sasluavanjem osumnjienog teroriste, vrlo brzo sam se pribrala
i povratilo mi se pamenje. Moje odsustvo nije trajalo vie od tri minuta, ali odigralo se pred
oima svih. Tajandijeova me je natjerala da uzmem odmor, zatim je sprijeila moj povratak
traei izvjetaj od medicine rada kojim se suspendujem. Bila sam primorana da obavim
detaljan ljekarski pregled i da ponovo odem na pregled kod psihijatra. Protiv moje volje,
prepisali su mi dugo bolovanje.
Ovo nije bilo iznenaenje ni za koga: ve godinama Tajandijeova nije skrivala svoju
namjera da me se otarasi iz Kriminalistikog odsjeka. Ako u tome nije uspjela tokom sluaja
Von, ova epizoda joj je pruila revan na tacni. Ali nisam se tek tako dala. Upozorila sam
svoj sindikat, posavjetovala se s advokatom, strunjakom za radno pravo i konsultovala se
sa vie ljekara da bih dobila ljekarske potvrde koje svjedoe o mom savrenom zdravlju.
Nisam bila stvarno zabrinuta. Imala sam moral, elju da se borim i vratim se na svoje
radno mjesto. Naravno, postojalo je to gubljenje pamenja, podjednako kratko koliko i

122
naglo, i deavalo mi se kao i svakome da sam ponekad zakratko odsutna, ali to sam
pripisivala stresu, umom, preoptereenosti, vruini...
To su mi, uostalom, rekli svi ljekari kod kojih sam bila. Izuzev jednog meu njima koji
je spomenuo rizik od neuroloke bolesti i traio da uradim skener.
Poto je napad najbolja odbrana, odluila sam da dobijem prednost i konsultujem na
linu inicijativu neki autoritet iz ove oblasti. Pokucala sam na Kluzoova vrata, koji mi je
prepisao itavu gomilu ispitivanja i analiza. Prole nedjelje sam ostala itav dan u prokletoj
bolnici, trpei lumbalnu punkciju, magnetnu rezonancu, PET26 skeniranje, vaenje krvi i
razne testove pamenja. Kluzo mi je zakazao novi termin za danas da bi mi saoptio
rezutate.
Imam povjerenja. I nestrpljiva sam da se ponovo vratim na posao. Veeras sam ak
planirala da izaem i proslavim sa svoje tri drugarice sa faksa: Karinom, Malikom i
Samijom. Ii emo na koktel na Jelisejska polja i...
- Profesor e vas primiti.
Sekretarica me uvodi u kancelariju koja se nalazi iznad Sene. Iza njenog radnog stola -
jedinstveni namjetaj nainjen od avionskog krila, glatkog i sjajnog poput ogledala - Evarist
Kluzo prelijee prstima po tastaturi svog laptopa. Na prvi pogled, neurolog ne pridaje
znaaja svom izgledu: razbaruena kosa, blijedi ten, umorno lice, loe potkresana brada.
Odaje utisak kao da je cijelu no igrao poker niui jednu za drugom ae viskija. Ispod
njegovog mantila viri zarozana karirana koulja preko koje nosi bordo demper sa
nejednakim petljama koji izlgeda kao da ga je plela neka skroz izlapjela baka.
Uprkos svom nemarnom noenju, Kluzo izaziva povjerenje i njegov renome govori
umjesto njega: ovih posljednjih godina, on je uestvovao u postavljanju novih kriterijuma za
dijagnostifikovanje alchajmerove bolesti, a Nacionalni institut za pamenje je jedna od
najistaknutijih struktura u istraivanju i zbrinjavanju pacijenata oboljelih od ove bolesti.
Kada se u medijima govori o alchajmeru u nekoj reportai ili u dnevniku, uglavnom prvo
njega dou da intervjuiu.
- Dobro vee, gospoice efer, sjedite, molim vas.
Za nekoliko minuta, sunce je zalo. Pomrina je zahvatila prostoriju. Kluzo skida svoje
naoare s okvirima u boji kornjaevine i baca ka meni pogled sove prije nego to upali staru
bibliotekarsku lampu od mesinga sa mlijenim staklom. Pritiska na jednu tipku tastatare
svog kompjutera, konektovanog na ravni ekran zakaen na zidu. Nasluujem da se to
rezultati mojih ispitivanja pojavljuju na sjajnoj tabli.
- Biu iskren s vama, Alisa, analiza vaih biomarkera je zabrinjavajua.
Ne progovaram. On se die i objanjava:
- Ovo su slike vaeg mozga snimljene tokom magnetne rezonance. Preciznije, vaeg
dijela mozga, njegove zone koja igra bitnu ulogu u memorisanju i prostornom lociranju.
Jednom specijalnom olovkom zaokruuje povrinu na ekranu.
- Ovaj dio predstavlja blagu atrofiju. U vaim godinama, to nije normalno.
Neurolog mi ostavlja vremena da prihvatim informaciju prije nego to mi prikae
drugi snimak.
- Prole nedjelje, kad ste radili drugo ispitivanje: tomografija pomou emisije
pozitrona. U tijelo su vam ubrizgani preparati koji sadre radioaktivne atome koji mogu da
se nakupe oko vaeg mozga i tako pokau mogue redukcije glucidnog metabolizma.
Ne razumijem nijednu rije. On mi podrobnije objanjava.
- PET skeniranje dakle omoguava da se vizualizuje aktivnost razliitih zona vaeg
mozga i da...
Upadam mu u rije:

26 PET, Pozitronska emisiona tomografija je dijagnostika metoda nuklearne medicine. - Prim. prev.

123
 - Dobro, ta to zapravo znai?
On uzdie.
- Pa eto, moe se primijetiti poetak oteenja odreenih zona. - Pribliava se irokom
monitoru i pokazuje olovkom jedan dio medicinske slike. - Vidite li ove crvene mrlje? One
predstavljaju amiloidne ploe koje su se uvrstile izmeu vaih neurona.
- Amiloidne ploe?
- Skladita proteina odgovorna za nastanak pojedinih neuro-degenerativnih bolesti.
Ove rijei me udaraju i mue, ali ja ne elim da ih ujem. Kluzo se nadovezuje s
drugim dokumentom: jedna stranica ispunjena brojkama.
- Ova problematina koncentracija amiloidnih proteina potvrena je analizom
cerebrospinalne tenosti uzete tokom lumbalne punkcije. Ona je takoe pokazala prisustvo
patogenih tau proteina, to potvruje da ste oboljeli od ranog oblika alchajmerove bolesti.
Nastaje tajac u kancelariji. Zabezeknuta sam, u defanzivi, nesposobna da razmiljam.
- Ali to je nemogue. Imam... imam tek trideset osam godina.
- To je stvarno veoma rijetko, ali deava se.
- Ne, pogrijeili ste.
Odbijam ovu dijagnozu. Znam da ne postoji efikasno lijeenje protiv ove bolesti: nema
udotvornog molekula, nema vakcine.
- Razumijem vaa osjeanja, Alisa. Za sada vam savjetujem da ne reagujete burno.
Razmislite neko vrijeme. Nita vas za sada ne obavezuje da mijenjate svoje ivotne navike...
- Nisam bolesna!
- Takvu vijest je vrlo teko uti, Alisa - nastavlja Kluzo njenim glasom. - Ali mladi ste
i na poetku ste bolesti. Novi molekuli se trenutno isprobavaju. Sve do sada, u nedostatku
rasploivih efikasnih sredstava za dijagnostiku, otkrivamo i dalje bolesti prekasno. Sve to se
sada mijenja i ...
Ne elim vie da ga sluam. Ustajem u skoku i odlazim iz kancelarije ne osvrnuvi se.

Hol. Liftovi se otvaraju ka centralnom prostoru. Lavirint od betona. Parking. Brujanje

motora.
Spustila sam sva stakla. Vozim s vjetrom u kosi, radio u kolima je odvrnut do daske.
Gitara Donija Vintera u Further up on the Road,
Osjeam se dobro. ivo. Neu umrijeti. Imam ivot pred sobom.
Ubrzavam, pretiem, pritiskam sirenu. Ke de Gmel, Ke Branli, Ke Dorse... Nisam
bolesna. Imam solidno pamenje. To su mi uvijek govorili u koli, za vrijeme studija, zatim
tokom mojih istraga. Ne zaboravljam nijedno lice, primjeujem sve detalje, u stanju sam da
recitujem skoro napamet na desetine strana koje je napisao zapisniar. Sjeam se svega.
Svega!
Mozak mi je uzavreo, vrti i pretura, radi punom parom. Da bih sebe ubijedila u to,
kreem da recitujem sve to mi proe kroz glavu:

est puta sedam jednako etrdeset dva / Osam puta devet jednako
sedamdeset dva / Glavni grad Pakistana je Islamabad / Glavni grad
Madagaskara, Antananarivo / Staljin je umro 5. marta 1953. / Berlinski zid je
podignut u noi izmeu 12. i 13. avgusta.

Svega se sjeam.

Parfem moje bake se zvao Soar de Pari, mirisao je na bergamot i jasmin /

Apollo 11 se spustio na Mjesec 20. jula 1969. / Mala prijateljica Toma Sojera zove
se Beki Taer / U podne sam jela kod Desirjea tartar dorade; Sejmur, ,,fish and
124
chic; oboje smo uzeli po katu i raun je iznosio 79,83 eura.

Svega se sjeam.

Iako nije napisano, Erik Klepton svira gitaru u pjesmi When My Guitar
Gently Weeps, na Bijelom albumu Bitlsa / Kae se ,,on se izvinio a ne on se
izvinuo / Jutros sam sipala benzin u auto na benzinskoj pumpi u Bulevara mira;
bezolovni 98 je stajao 1,684 euro ; natoila sam za 67 eura / U Sjever- sjeverozapad,
Alfred Hikok se pojavljuje odmah poslije pice na poetku; vrata autobusa se
zatvaraju za njim i ostavljaju ga na trotoaru.

Svega se sjeam.

U romanima Konana Dojla, erlok Holms ne kae nikada: Elementarv, my

dear Watson / ifra moje platne kartice je 9728
I Njen broj je 0573 5233 3754 61 / Kriptogram je 793 / Prvi film Stenlija
Kjubrika nije Poljubac ubice, ve Fear and Desire / Godine 1990, sudija u utakmici
izmeu Benfike i Olimpika iz Marseja koji je Vati priznao gol rukom zvao se
Marcel van Langenhov. Moj otac je zbog toga plakao / Novana jedinica
Paragvaja je gvarani / Novana jedinica Bocvane je pula / Motor mog djede je
bio Kavasaki H1 / S dvadeset godina moj djeda je vozio reno 8 Gordini boje
francusko plave.

Svega se sjeam.

ifra moje zgrade je 6507B, ifra lifta je 1321 A / Moj profesor muzikog sa
6. sprata zvao se g-din Pige. Davao nam je da sviramo Shes Like a Rainbow, od
Stonsa, na flauti / Svoja prva dva CD-a kupila sam 1991, kad sam bila druga
godina gimnazije: Vjetar u ravnicama, rok grupe Nuar Dezir, i ubertov
Impromptu, kod Doje Gramofon u interpretaciji Kristijana Cimermana / Imala
sam rezultat 16/20 na maturi u jezikoj. Tema disertacije je bila Da li strast
uvijek predstavlja prepreku ka spoznavanju samoga sebe? / Bila sam na
posljednjoj godini C3. U etvrtak smo tri sata imali asove u sali 207; sjedila sam
u treem redu pored Stefana Miratora i na kraju dana me je odvezao kui na
svom skutera peo ST koji je jedva iao uzbrdo.

Svega se sjeam.

Belle du Seigneur ima 1 109 strana u izdanju Folio / Zbignjev Prajzner je

komponovao muziku za Dvostruki Veronikin ivot I Kad sam bila studentkinja,
broj moje studentske sobe je bio 308 / Utorkom je u univerzitetskom restoranu
bio dan za lazanje/ U eni iz susjedstva, lik koji igra Fani Ardan zove se Matilda
Boar / Sjeam se kako sam drhtala kada sam sluala od poetka do kraja na
mom prvom iPod-u That's My People, komad na kome je obrada grupe NTM
openovog preludija / Sjeam se gdje sam bila 11. septembra 2001: u hotelskoj
sobi, na odmoru u Madridu, sa starijim ljubavnikom. Jednim oenjenim
komesarom koji je liio na mog oca. Ruenje kula bliznakinja u takvom
zelenoplavom ambijentu / Sjeam se tog komplikovanog vremena, tih otrovnih
ljudi koje sam mrzjela. Prije nego to sam shvatila da ovjek mora sebe da voli
makar malo da bi mogao da voli druge...

125
 Kreem preko mosta Invalida, dolazim do avenije Frenklin-Ruzvelt i kreem rampom
kojom se silazi na parking u suterenu. Pjeice se prikljuujem djevojkama sve do Motor
Vilid na krunom toku Jelisijskih polja.
- Hello, Alisa!
Sjede za stolom na terasi Fiat Kafea i grickaju stuciini. Sjedam s njima i naruujem
koktel sa ampanjcem koji ispijani skoro u jednom cugu. Razglabamo o svemu i svaemu,
alimo se, razmjenjujemo najnovije traeve, priamo o problemima s tipovima, krpicama,
poslu. Naruujemo turu pink martinija i nazdravljamo naem prijateljstvu. Zatim idemo
dalje, da isprobamo nekoliko mjesta za izlazak: Munlajt, Le Truazjem Eta, Londonderi.
Igram, putam mukarce da mi priu, startuju me, dodirnu. Nisam bolesna. Izazovna sam.
Neu umrijeti. Neu se ugasiti. Ne elim da budem slomljena ena. Neu da se
sparaim kao prerano otkinut cvijet. Pijem: Bakardi niohito, ljubiasti ampanjac, Bombaj
tonik... Neu zavriti sa izmrvljenim mozgom, psujui njegovateljice i srui orbe tupog
pogleda.
Sve se okree oko mene. Prijatno sam pripita, vesela. Pijana od slobode. Vrijeme leti.
Prola je pono. Pozdravljam se s djevojkama i kreem prema parkingu u suterenu. Trei
sprat donjeg nivoa. Osvjetljenje kao u mrtvanici. Smrdi na mokrau. Potpetice mi zveckaju
po betonu. Muka mi je, osjeam slabost. Teturam se. Za nekoliko sekundi moje pijanstvo
poinje da se pretvara u tugu. Osjeam da me neto pritiska, otupjela sam. Imam knedlu u
grlu i sve izbija na povrinu: slika mog mozga koji je napadnut senilnim ploama, strah od
velikog brodoloma. Jedna kiljava neonka treperi i zuji poput zrikavca. Vadim privezak za
kljueve, otvaram automatsku bravu na kolima i sruim se za volanom. Suze mi naviru na
oi. Nekakav zvuk... Ima nekoga na zadnjem sjeditu! Naglo ustajem. Sjenka jednog lica se
pomalja iz sjenke.
- Sejmure, ovjee, prepao si me!
- Dobro vee, Alisa.
- ta radi tu pobogu?
- ekao sam da ostane sama. Kluzo je zvao i zabrinuo sam se za tebe.
- A ta je sa ljekarskom diskrecijom, doavola?
- Nije nita ni morao da kae: ve tri mjeseca tvoj otac i ja strahujemo od ovog
trenutka.
Palim svjetlo na plafonu kabine da bih ga bolje vidjela. I njemu su suzne oi, ali brie ih
rukavom i pokuava da se to ne vidi u njegovom glasu.
- Na tebi je da odlui, Alisa, ali mislim da mora vrlo brzo da reaguje. To sam od
tebe nauio u poslu: nikad nita ne ostavljaj za sutra, suoi se sa tekoama i odigraj najbolje
to moe do kraja. Zato i jesi najbolji policajac: zato to se ne tedi, zato to uvijek prva
staje na elo i zato to si uvijek u prednosti.
mrem.
- Niko ne moe da bude u prednosti nad alchajmerom.
U retrovizoru vidim kako otvara kartonsku fasciklu. Vadi iz nje avionsku kartu i
brouru na ijim se koricama nalazi slika velike i visoke zgrade sagraene na obali jezera.
- O toj ustanovi u Mejnu mi je priala majka, to je bolnica Sebago Kotid.
- ta je tvoja majka radila tamo?
- Kao to zna, ona je oboljela od Parkinsonove bolesti. Prije samo dvije godine, strano
se tresla i ivot joj se bio pretvorio u pakao. Jednoga dana, njen ljekar joj je predloio novo
lijeenje: implantirali su joj dvije male elektrode u mozak povezane sa kuitem za
stimulaciju ispod kljune kosti. Neto nalik pejsmejkeru.
- Ve si mi o tome priao, Sejmur, i sam si priznao da elektrini impulsi ne spreavaju
bolest da napreduje.
126
 - Moda, ali time je suzbila najgore simptome i danas se osjea mnogo bolje.
- Achajmer nema nikakve veze s parkinsonom.
- Znam - rekao je pruajui mi brouru - ali pogledaj ovu ustanovu: koriste duboku
cerebralnu stimulaciju da bi se borili sa simptomima alchajmera. Njihovi prvi rezultati su
ohrabrujui. Nije bilo lako, ali naao sam ti mjesto u njihovom programu. Sve sam platio, ali
mora da krene sutra. Rezervisao sam ti kartu za Boston.
Odmahujem glavom.
- uvaj novac, Sejmur. Sve je to uzaludno. Cri u i taka.
- Ima itavu no da razmisli - insistira on. - Dotle u te odvesti kui. Nisi u stanju da
vozi.
Suvie iscrpljena da bih mu protivurjeila, prebacim se na mjesto suvozaa i prepustim
mu volan.
Prolo je sedamnaest minuta poslije ponoi kad nas je kamera za nadzor snimila kako
naputamo mjesto.

127
 24
Nulto poglavlje
Ali gdje raste opasnost, raste i ono spasonosno.
FRIDRIH HELDERLIN

Trajbeka 4:50h izjutra

Tri sata prije prvog susreta Alise i Gabrijela
Telefon u sobi 308 Hotela Grini zazvonio je est puta u prazno prije nego to je neko
podigao slualicu.
- Alo... - odgovorio je razvueni glas koji se budio iz dubokog sna.
- Recepcija, gospodine Kejn. Iskreno mi je ao to vas uznemiravam, ali imam poziv za
vas: izvjesni Toma Krig koji trai da razgovara sa vama...
- Usred noi? Ali koliko je sati, zaboga?
- Skoro 5, gospodine. Rekao mi je da je veoma hitno.
- OK, prebacite mi ga.
Gabrijel se pridigao oslonivi se na jastuk, a potom je sjeo na ivicu kreveta. Soba je bila
zaronjena u tamu, ali je svjetlost radio-budilnika omoguavala da se nasluti nered u
prostoriji. Itison je bio posut malim flaama alkohola i odjeom baenom na pod. ena koja
je spavala pokraj njega nije se bila probudila. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da bi se sjetio
njenog imena: Elena Sabatini, jedna od zemljakinja sa Floride, koju je sreo prethodne veeri
u lounge-u hotela. Poslije nekoliko martinija, ubijedio ju je da se popne s njim u sobu i dublje
su se upoznali praznei minibar.
Gabrijel je protrljao kapke i uzdahnuo. Otkako ga je ena napustila, prezirao je ono u
ta se pretvorio: dua koja luta, avet koja se prepustila i koju vie nita ne koi u njenom
padu. Nita nije traginije od susreta sa ovjekom na izmaku snage, izgubljenim u lavirintu ivota:
odmah mu je prola kroz glavu ova reenica Martina Lutera Kinga. Pristajala mu je kao
rukavica.
- Gabrijele? Alo, Gabrijele! - vikao je glas s druge strane ice. Sa slualicom
prislonjenom za uvo, Kejn je izaao iz kreveta i zatvorio klizna vrata koja su pregraivala
sobu od malog susjednog salona.
- Dobar dan, Tomase.
- Pokuao sam da te pozovem na tvoj fiksni broj u Astoriji, zatim na tvoj mobilni
telefon, ali nisi se javljao.
- Mora da mi se baterija istroila. Kako si me naao?
- Sjetio sam se da je u ovoj nedjelji godinji kongres Amerike asocijacije psihijatrije.
Pozvao sam njihov sekretarijat i oni su mi rekli da su ti rezervisali sobu u Griniu.
- ta hoe?
- Izgleda da si pokupio velike aplauze poslije tvog jueranjeg predavanja o
psihijatrijskoj dimenziji alchajmerove bolesti...
- Preskoi komplimente, kad te molim!
- U pravu si, pa da preemo na stvar: trebalo bi mi tvoje miljenje o jednoj
pacijentkinji.
- U 5 sati ujutru? Thomase, podsjeam te da vie nismo ortaci!
- Ba teta: bili smo dobar tim nas dvojica. Savreno dopunjavanje psihijatrije i
neurologije.
- Da, ali s tim je sad svreno: prodao sam ti moje dijelove klinike.

128
 - Najvea glupost u tvom ivota...
Gabrijel se iznervirao.
- Neemo sad valjda opet o tome! Vrlo dobro zna koji su mi bili motivi!
- Da: da se preseli u London da bi dobio podijeljeno starateljstvo nad sinom. I ta si
time dobio? Sudsku mjeru zabrane pribliavanja to te je opet vratilo u Sjedinjene Drave.
Gabrijel je osjetio kako mu se oi pune suzama. Izmasirao je sljepoonice dok se njegov
prijatelj vratio na ono glavno.
- Hoe li da baci pogled na moj dosije? Molim te... Rani alchajmer. Sluaj e ti se
mnogo svidjeti! aljem ti ga mejlom i zovem te ponovo za dvadeset minuta.
- Ni govora. Vraam se na spavanje. I ne zovi me vie, molim te - rekao je odluno prije
nego to je spustio slualicu.
Odraz u irokom prozom, kao u ogledalu, poslao mu je sliku umornog ovjeka,
neobrijanog i depresivnog. Na itisonu, u podnoju kreveta, pronaao je svoj smartfon -
ispranjena baterija - i ukljuio ga je na punja. Otiao je u kupatilo i proveo pod tuem deset
minuta da bi se rasanio. Vratio se u salon u bade mantilu. Zahvaljujui kafematu koji je
stajao na komodi, pripremio je sebi dupli espreso, koji je pijuckao posmatrajui vode
Hadsona kako se bjelasaju na prvoj jutarnjoj svjetlosti. U letu je napravio i drugu katu i
upalio laptop. Kao to mu je najavljeno, Tomasov mejl ga je ekao u prijemnom sanduetu.
Kako je tvrdoglav ovaj lik!...
Neurolog mu je poslao dosije svoje pacijentkinje. Krig je znao da Gabrijel nee odoljeti
da ne bude radoznao i pogleda ga, i po tom pitanju je bio u pravu.
Gabrijel je otvorio atament u PDF i pregledao prve strane po dijagonali. Neuobiajeni
profil pacijentkinje je zaista zadrao njegovu panju: Alisa efer, od trideset osam godina,
lijepa Francuskinja skladnih crta lica i lijepog tena, sa plavim pramenovima koji su ispadali
iz pune. Zaustavio se nekoliko sekundi na fotografiji i pogledi su im se ukrstili. Svijetle
duice, pogled istovremeno snaan i njean, mistian, nedokuiv izgled. Uzdahnuo je. Ta
odvratna bolest je pustoila sve mlae ljude.
Gabrijel je vrtio prstom po tapedu da bi izlistao dosije. Prije svega, desetine stranica
sa rezultatim ispitivanja i snimci mozga - magnetna rezonanca, PET skeniranje, lumbalna
punkcija - koji su doveli do neosporne dijagnoze koju je uspostavio primarijus Evarist
Kluzo. Mada ga nikada nije sreo, Gabrijel je znao za reputaciju francuskog neurologa.
Vrhunskog strunjaka u svom domenu.
Drugi dio dosijea poinjao je formularom za prijem Alise efer u bolnicu Sebago
Kotid, specijalizovanu kliniku za poremeaje pamenja koju je on osnovao sa Tomasom i
drugim saradnicima. Istaknuti istraivaki centar za alchajmerovu bolest. Mlada ena je bila
primljena est dana ranije, 9. oktobra, da bi bila podvrgnuta lijeenju pomou duboke
cerebralne stimulacije, specijalnost klinike. Ugradili su joj 11. oktobra kuite neuro-
stimulatora zaduenog za slanje konstantnih elektrostimulacija od nekoliko volti, koje
pacijenti zovu cerebralni pejsmejker. I vie nita.
udno.
Prema protokolu, ugraivanje tri elektrode je trebalo da bude obavljeno sutradan. Bez
toga pejsmejker je beskoristan. Gabrijel je zavravao posljednji gutljaj kafe kad mu je
zavibrirao smartfon na stolu.
- Jesi li proitao dosije? - upitao je Tomas.
- Upravo to radim. ta tano oekuje od mene?
- Pomo, jer stvarno sam u sranju. Ta djevojka, Alisa efer, jue je pobjegla sa klinike.
- Pobjegla?
- Policajka, zna kako se to radi. Izala je iz sobe ne upozorivi nikoga. Uspjela je da
nasamari medicinske sestre i ak je ranila Kaleba Dana, koji je pokuao da je uhapsi.
- Dana? uvara?

129
 - Da. Budala je potegla oruje. Tukao se sa djevojkom pokuavajui da joj navue lisice
i ona ga je savladala. Oigledno je metak sam opalio, ali ona se izvukla ponijevi njegov
pitolj i lisice.
- Je li ozbiljno pogoen?
- Ne, metak je zavrio u debelom mesu kod bedra. Hospitalizovan je kod nas i
spreman je da ne obavijesti policiju pod uslovom da mu isplatimo 100 000 dolara.
- Hoe da mi kae da je jedna od tvojih pacijentkinja kidnula s orujem povrijedivi
slubenika iz obezbjeenja i da ti nisi obavijestio policiju? Neodgovoran si, stari moj, i
zavrie u orci!
- Ako obavijestim policajce, uvui u sudstvo i novinare. Rizikujemo da nam oduzmu
sav ugled, to bi moglo da dovede do zatvaranja klinike. Neu da odustanem od ivotnog
djela zbog tupavog uvara. Zbog toga mi ti treba, Gabrijele: elio bih da mi je vrati.
- Zato ja? I kako misli da to uradim?
- Sproveo sam linu istragu. Alisa efer je u Njujorku, a i ti si. Bila je u taksiju za
Portland u 9 asova uvee. Odatle je uhvatila voz, zatim autobus do Menhetna. Stigla je na
putniku stanicu jutros u 5:20h.
- Poto zna gdje je, zato sam ne doe po nju?
- Ne mogu da napustim bolnicu u ovakvoj krizi. Agata, moja asistentkinja, je u avionu.
Bie na Menhetnu kroz dva sata, ali bih stvarno volio da se ti postara za to. Ima dara da
urazumi ljude. Ima ono neto, neku empatiju, kao neki glumac koji...
- U redu je, ne zapoinji opet sa tvojim komplimentima. Kako si siguran da je ona i
dalje u Njujorku?
- Zahvaljui receptom GSM27 koji ugraujemo u onove cipela pacijenata. Lokalizovao
sam je na naoj aplikaciji. Ona je usred Central Parka, na jednom umovitom mjestu koje se
zove Rembl. Izgleda da se nije makla ve pola sata. Znai, ili je mrtva, ili spava, ili je bacila
cipele. Pobogu, Gabrijele! Napravi jedan krug, molim te kao prijatelj. Moramo da je
pronaemo prije policije!
Kejnu je trebalo nekoliko sekundi da razmisli.
- Gabrijele? Jesi li jo tu...? - uznemirio se Tomas.
- Reci mi neto vie o njoj. Vidim da si joj prije etiri dana ugradio potkoni generator.
- Da - potvrdio je Krig. - Posljednji model: sasvim minijaturni, jedva neto vei od SIM
kartice. Vidjee, impresivno je.
- Zato nisi pristupio i drugom dijelu intervencije i instalirao joj elektrode?
- Zato to je u roku od jednog dana potpuno odlijepila! Imala je skroz iskrivljenu sliku
realnosti. Ako tome pridoda amneziju...
- I ta sad?
- eferova pati od vrste anterogradne amnezije koja poiva na poricanju svoje bolesti.
Ona zaboravlja sve injenice koje su uslijedile nakon saoptavanja o alchajmeru.
- Ne skladiti vie nova sjeanja?
- Nijedno od veeri kad se napila prije nedjelju dana, odmah nakon to joj je Kluzo
saoptio dijagnozu. Svakog jutra, kad se probudi, njena memorija poinje ispoetka. Ona se
ne sjea da je bolesna i vjeruje da se prethodne veeri provodila na Jelisejskim poljima. Isto
tako je zaboravila da je bila na bolovanju tri mjeseca.
Gabrijel je ublaio njegovu izjavu.
- Znamo da su poricanje i nestanak naknadne memorije karakteristike ove bolesti...
- Osim to ta djevojka uopte ne izgleda bolesno. Intelektualno je vrlo jaka i ima
nevien kakrakter.
Gabrijel je rezignirano uzdahnuo. Niko nije znao bolje od njega da Krig kua njegovu

27 GSM, skraenica od Global System for Mobile Communications. -Prim. prev.

130
radoznalost. A oigledno je da je sluaj te djevojke bio enigma.
- Dobro, u redu, otii u da vidim da li mogu da je naem...
- Hvala ti, stari! Spasio si me! - oduevio se Tomas.
- Ali nita ne obeavam! - pojasnio je Kejn.
- Uspjee, siguran sam u to! aljem ti tane koordinate na tvoj mobilni. Pozovi im
bude imao novosti.
Gabrijel je zavrio razgovor sa neprijatnim osjeanjem da se upecao. Od njegovog
povratka u Njujork, u Astoriji je stvorio sopstvenu medicinsku strukturu specijalizovanu u
hitnim psihijatrijskim intervencijama kod kue. Poslao je SMS svojoj sekretarici da bi je
zamolio da pozove njegovog zamjenika kako bi se osiguralo jutarnje deurstvo.
Zatim je na brzinu navukao odjeu od prethodnog dana - tamne farmerke,
svijetloplavu koulju, crni sako, svijetao mantil, par patika - prije nego to je otvorio vrata
ormara u koji je bio ostavio svoju ljekarsku torbicu. Tutnuo je pric s jakim anestetikom u
jednu konu tanu. Najzad, ta djevojka je bila naoruana, dakle potencijalno opasna. Stavio
je fasciklu u svoju akten tanu i izaao iz sobe.
Stigavi na recepciju, zatraio je od portira da mu pozove taksi, zatim je shvatio da je u
sobi ostavio upravlja kojim je kontrolisao bezbjednost kofera. Ukoliko se udalji vie od
dvadeset pet metara od prijemnika, alarm i strujni udar su bili programirani da se
automatski ukljue.
Poto mu je taksi stizao, odluio je da se ne popne u sobu kako ne bi gubio vrijeme, a
uvanje prtljaga je povjerio hotelu.
Zauzvrat, slubenik mu je uruio tiket za preuzimanje sa brojem 127.
Ukraena filigranom, dva isprepletana slova H i G tvorila su diskretni logo.

131
 25
Prije samog susreta
(...) i po prvom treptanju njenih oiju,
prepoznao sam je.
Bila je to ona, Neoekivana i oekivana (...)
ALBER KOEN

Menhetn 7:15h ujutru

etrdeset pet minuta prije prvog susreta izmeu Alise i Gabrijela
Note deza lebdjele su u kabini taksija.
Gabrijelu je trebalo samo nekoliko sekundi da prepozna mitski snimak: Bil Evans
intepretira All of You, Kola Portera, u Vilid Vangardu 1961. Iako nije umio da svira nijedan
instrument, psihijatar je oboavao dez i nestrpljivo hitao u koncerntne dvorane, as
radoznao da otkrije novi zvuk, as, naprotiv, pokuavajui da se prisjeti onih emocija koje je
osjetio kao student kada je otkrivao tu muziku u klubovima ikaga,
Zbog radova na Harisonu, taksi je iao zaobilaznim putem da bi stigao u ulicu
Hadson. Na zadnjem sjeditu automobila, Gabrijel je nastavljao da ita dosije Alise efer na
ekranu svog mobilnog telefona. Poto ga je sastavljao psiholog s klinike, posljednji dio
dokumenta sastojao se od dugake biografske naznake upotpunjene lancima iz francuskih
dnevnih i nedjeljnih novina sa kratkim prevodom njihovog sadraja. U svim dokumentima
se spominjao serijski ubica Erik Von koji je terorisao francusku prijestonicu tokom 2011.
godine. Sluaj o kome Gabrijel nikada nita nije uo. Veliina ekrana smartfona i truckanje
kola su ga ometali dok ita.
Prelazei preko prvih isjeaka iz novina, Gabrijel je pomislio da se radi o istrazi na
kojoj je Alisa bila angaovana i stekao je utisak da je u jednom od onih trilera koje je gutao
dok putuje vozom ili avionom.
Potom je naletio na etiri strane Pari Maa na kojima se govorilo o Alisinoj drami:
mlada policajka je ula u trag ubici, ali je i sama postala jedna od njegovih rtava. Od onoga
to je proitao, podila ga je jeza: Von ju je takorei rasporio, probadajui bebu s nekoliko
uboda noem i ostavivi je da umire u lokvi krvi. Vrhunac nesree: njen mu je doivio
fatalni udes kolima pokuavajui da stigne do nje u bolnicu.
Pod dejstvom oka, Gabrijelu se povraalo. Za trenutak je pomislio da e ispovraati
one dvije oljice kafe to su mu u stomaku. Dok je vozilo ilo Osmom avenijom, on je
nekoliko minuta ostao nepomian, nosa priljubljenog uz prozor. Kako je sudbina mogla do
te mjere da se obrui na tu enu? Poslije svega to je ve bila pretrpjela, kako je mogla da joj
dosudi bolest kao alchajmer a samo joj je trideset osam godina?
Dan je poinjao da se raa i prvi zraci sunca su se probijali kroz umu nebodera. Taksi
je stigao u Zapadni central park i ostavio Gabrijela na raskrsnici 72. ulice, kod samog
zapadnog ulaza u park.
Psihijatar je pruio novanicu oferu i zalupio vrata. Vazduh je bio svje, ali je nebo,
isto i bez oblaka, ulivalo nadu da e to biti jedan lijep jesenji dan. Pogledao je oko sebe.
Saobraaj je postajao sve gui. Na aveniji su kolica sa evrecima i hot dogom ve bila na
svom mjestu. Preko puta Dakote, jedan prodava na crno smjestio je na trotoar svoje
postere, majice i sitnice sa likom Dona Lenona.
Gabrijel je kroio u park koji je izgledao kao velika poljana. Proao je vrt Stroben Filds
u obliku trougla i siao niz put koji je iao uz ravan vode sve do granitne kupole fontane

132
eri Hila. Svjetlost je bila lijepa, vazduh svje i suv, a mjesto ve vrlo ivahno: dogeri,
vozai skejta, biciklisti, etai pasa mimoilazili su se u nekoj vrsti improvizovanog, ali
skladnog baleta.
Gabrijel je osjetio da mu telefon vibrira u depu mantila. Tomasov SMS je sadrao
sliku ekrana: plan koji je pokazivao preciznu lokaciju na kojoj je Alisa efer. Po posljednjim
vijestima, mlada ena je bila jo uvijek tu negdje s druge strane mosta kojim se prelazi
jezero.
Gabrijel se lako orijentisao: iza lea su mu se nalazile siluete kula bliznakinja San
Remo; malo dalje, pred njim, Terasa i fontana Betezda; zatim, s lijeve strane, elini prelaz
mosta Bou ukraen finim arabeskama. Krenuo je dugakim mostom krem boje koji je
opkoraivao jedan od rukavaca jezera i zamakao u Rembl.
Psihijatar nikada ranije nije kroio u najdivljiji dio Central parka. Malo po malo,
umarci i bunje ustupili su mjesto pravoj umi: brestovi, hrastovi, tepih mahovine i
osuenog lia, visokih stijena. Napredovao je oiju prikovanih za ekran telefona kako ne bi
zalutao. Teko mu je bilo da povjeruje da se prava uma prostire na samo nekoliko stotina
metara od tako posjeene zone. to je rastinje postajalo gue, to se vie gradski amor
rasprivao sve dok nije nestao. Ubrzo su tu bili samo cvrkut ptica i utanje lia.
Gabrijel je dunuo u ruke da ih zagrije i pogledao jo jedanput u ekran. Mislio je da se
izgubio kad je stigao na jedan divlji proplanak.
Bilo je to mjesto van vremena, sauvano od svega i zatieno zlatnom kupolom koju je
sainjavalo lie jednog dinovskog bresta. Svjetlost je izgledala nekako nestvarna, kao da
su leptiri sa svjetlosnim krilima leprali tamo-amo po nebu. Noeni blagim vjetrom, rii
listovi su se kovitlali u vazduhu. Miris vlane zemlje i trulog lia lebdjeli su u vazduhu.
U sreditu proplanka, jedna ena je spavala, leei na klupi.

Gabrijel se oprezno pribliio. Bila je to Alisa efer, sklupana postrani, obuena u

konu jaknu, nogu utegnutih u farmerke. Krajevi koulje, umrljani zgruanom krvlju, virili
su joj ispod jakne. Gabrijel se zabrinuo, mislei da je povrijeena. Ali nakon to je ispitao
odjeu, pretpostavio je da to mora da je krv Kaleba Dana, uvara s klinike. Nagnuo se toliko
da je dotakao kosu mlade Francuskinje, oslunuo um njenog disanja i ostao tako na
trenutak posmatrajui hiljade nijansi zlatnih odraza njene pune, njeno krhko i prozrano
lice, njene suve, blijedoruiaste usne iz kojih je izlazio topao dah.
Obuzela ga je neka neoekivana zbunjenost, zatim se upalila vatra koja je poljuljala
itavo njegovo bie. Krhkost te ene i usamljenost kojom je odisalo to naputeno tijelo
odjekivali su u njemu kao bolni eho. Bile su dovoljne samo dvije sekunde, obian pogled
koji je spustio na nju, pa da se zauju tri sudbinska zvona i da obuzet nekom iracionalnom
snagom, zna da e uiniti sve da pomogne Alisi efer.
Vrijeme je bilo odbrojano. to je njenije mogao, pretraio je depove jakne mlade
ene, pronaao njen novanik, par lisica i oruje Kaleba Dana. Ostavio je pitolj na svom
mjestu, ali uzeo je lisice i novanik. Ispitujui njegov sadraj, naao je policijsku legitimaciju
eferove, fotografiju jednog plavog ovjeka kovrdave kose i snimak s ultrazvuka.
A sada?
Mozak mu je radio strahovitom brzinom. Besmisleni scenario mu se odvijao u glavi.
Okvir koji je sam od sebe poeo da se ispisuje u taksiju, dok je sluao dez pijanistu na
radiju, dok je itao lanke o Vonu, serijskom ubici, dok se prisjeao svega to mu je Tomas
bio rekao o Alisinoj anterogradnoj amneziji i poricanju njene bolesti.

,,...Svakog jutra, kad se probudi, njena memorija poinje ispoetka. Ona se ne sjea
da je bolesna i vjeruje da se prethodne veeri provodila na Jelisejskim poljima,..

133
 Sad je i on sam ispraznio svoje depove da bi vidio ta sve ima: svoj novanik, mobilni
telefon, sjajnu hemijsku olovku, vajcarski noi, tiket za podizanje kofera koji su mu dali
prilikom izlaska iz hotela.
Trebalo je da improvizuje s ovim. Vrijeme se razvedravalo. Djelii slagalice su se redali
u njegovoj glavi zaprepaujuom brzinom. Kao iznenadna milost, u roku od nekoliko
sekundi je znao koji plan mora da sprovede.
Na svom telefonu je provjerio broj hotela Grini i olovkom ga prepisao Alisi na dlan
molei Boga da se ova ne probudi.
Potom je na nekoliko trenutaka otiao sa proplanka. Na pedesetak metara sjevernije,
otkrio je jedno jezerce preko koga se nalazi maleni i rustini drveni most okruen zbunjeni s
kratkim stabljikama i tunim vrbama.
Sudei po mnogobrojnim hranilicama okaenim na granama drvea, mjesto - mimo i
tiho u to doba - je sigurno bilo neka vrsta zone za posmatranje ptica koju su napravili
ornitolozi iz parka.
Gabrijel je skinuo svoj mantil i iscijepao postavu da bi od nje izrezao dugaku i tanku
traku za koju bi se moglo pomisliti da je zavoj svijetle boje. Skinuo je sako, podvrnuo rukav
koulje i otricom svog vajcarskog noia poeo da urezuje na podlaktici niz od est cifara -
141197 - koje odgovaraju kombinaciji dvije brave od malog kofera. Namrtio se od bola
osjeajui kako mu se sjeivo zariva u kou i usijeca u epiderm. Da je nekim sluajem sada
naiao uvar ume, bio bi na pravoj muci da mu objasni ta to zapravo radi.
Obavio je svoju krvavu ruku tako izraenom trakom kako bi sebi vezao zavoj. Spustio
je rukav koulje, obukao sako i napravio zaveljaj od mantila u koji je tutnuo svoj novanik
kao i onaj Alisin, svoj vajcarski noi, svoj sat i svoju olovku.
Zatim je rijeio da pozove Tomasa.
- Reci mi da si je pronaao i da je iva! - molio je njegov prijatelj.
- Jesam, uspavala se na jednoj klupi usred umske zone.
- Jesi li pokuao da je probudi?
- Ne jo, ali valjalo bi to uiniti prije nego to se neko pojavi.
- Jesi li pokupio Danov pitolj?
- Nisam jo uvijek.
- Pa ta eka?
- Sluaj, stvarno hou da pokuam da je vratim na kliniku, ali mirno, na moj nain i
prema mojim pravilima.
- Kako hoe - popustio je Krig. Gabrijel je zakiljio i poeao se po glavi.
- Po tvom miljenju, koga e pokuati da kontaktira kada se probudi?
- Nesumnjivo svog prijatelja i kolegu Sejmura Lombara. On joj je i preporuio nau
kliniku i platio cjelokupno lijeenje.
- Treba da obavijesti tog tipa. ta god da mu ona ispria, zamoli ga da joj ne govori o
njenoj bolesti. Kai mu da dobije na vremenu i da slijedi uputstva koja emo mu davati u
hodu.
- Jesi li siguran da e ti upaliti? Zato to...
- Nisam siguran ni u ta, ali ako nisi zadovoljan doi lino po nju.
S druge strane ice, Krigov jedini odgovor bio je duboki uzdah.
- Druga stvar: je l' Agata stigla u Njujork?
- Zvala me je prije dva minuta. Upravo je sletjela na aerodrom JFK.
- Reci joj da smjesta doe u Central park. U sjevernom dijelu Rembla nai e jezerce
okrueno azalejama. Blizu jednog mosta od debala nalazi se drvee s drvenim hranilicama
za ptice. U najveoj od njih ostaviu sve svoje stvari kao i line stvari eferove. Zamoli
Agatu da ih uzme da ih neko drugi ne bi naao i pokupio. Reci joj takoe da bude spremna

134
da mi pomogne ako joj budem telefonirao.
- Odmah u je pozvati - uvjerio ga je Tomas Krig. - Kad emo ponovo da se ujemo?
- im budem mogao. Nemoj da pokuava da me dobije na mobilni, morau da ga se
otarasim.
- Dobro, sreno stari.
- Jo jedno posljednje pitanje: da li Alisa efer ima nekog tipa?
- Ne koliko znam.
- A taj lik, Sejmur?
- Shvatio sam da je gej. Zato me to pita?
- Onako bezveze.
Gabrijel je zavrio razgovor i unuo mobilni u smotuljak od mantila, koji je zavukao
duboko u najveu hranilicu koju je mogao da nae.
Vratio se na proplanak da bi s olakanjem zakljuio da se Alisa nije ni mrdnula.
Tu je sredio posljednje detalje. Izvadio je iz depa tiket za preuzimanje kofera i gurnuo
ga u uzani dep Alisinih farmerki. Zatim se nagnuo nad podlakticu mlade ene i vrlo
njeno je okrenuo krunicu mukog sata koji je nosila na ruci, vraajui datum i podeavajui
ga tano nedjelju dana ranije. Na brojaniku Pateka, kalendar je sada oznaavao utorak 8.
oktobar umjesto 15.
Na kraju je stavio jednu narukvicu lisica na desni zglob Alisine ruke i zatvorio drugu
elinu narukvicu oko svog lijevog zgloba.
Sada su bili nerazdvojni. Neraskidivo vezani, i u dobra i u zlu.
Klju je bacio to je dalje mogao u ipraje.
Zatim je i sam zaspao na klupi, zamurivi, njeno se spustivi uz bok mlade ene.
Teina mukog tijela je izgleda prenula Alisu iz sna.
Bilo je 8 sati ujutru.
Avantura je mogla da pone.

135
 26
Ogledala
Ogledala se ne bi smjela drati due okaena na
zidovima nego to se na vidnom mjestu dri ekovna
knjiica ili pisma u kojima se priznaju gnusni zloini.
VIRDINIJA VULF

Otvaram oi.
Prepoznajem sobu: bijelu, mineralnu, bezvremensku. Savreno uglaana sjajna
povrina poda, besprekomi zidovi, jedan ormar i mali radni sto od bojenog drveta.
Venecijaneri sa irokim trakama koji proputaju dosadnu svjetlost. Dekoracija koja vie
podsjea na komfor nekakvog hotela nego na oskudno ureenu bolniku sobu.
Savreno znam gdje sam: soba 06, bolnica Sebago Kotid, pored Portland, u Mejnu. I
zato sam tu.
Uspravljam se na jastuku. Imam utisak da se nalazim na no man land kad su u pitanju
ula, poput mrtve zvijezde sam, odavno ugaene, ali koja jo emituje svjetlost. Ipak, malo po
malo, uspijevam da se saberem. Tijelo mi je odmorno, duh osloboen balasta, kao poslije
dugog komarnog potanjanja u kome sam morala da proem kroz palate Noi, Obmane i
Sna, savladam Kerbera i potamanim Furije prije nego to isplivam na povrinu.
Ustajem, nainim nekoliko koraka s bosim nogama sve do irokog stakla i otvaram
prozor. Ledeni dah koji zapahne prostoriju me okrepljuje. Pogled koji se prua preda mnom
oduzima dah. Okrueno jelovom umom na strmim padinama, jezero Sebago prostire svoje
kobalntno plave vode na kilometre. Istinski azumi biser meu etinarima. Ogromna stijena
u obliku tvrave uzdie se iznad talasa prema kojima se prua kruni nasip.
- Dobar dan, gospoice efer.
Iznenaena, naglo se okreem. Sjedei u jednom oku prostorije, medicinska sestra
azijatskog porijekla, posmatra me u tiini ve nekoliko minuta a da je nisam primijetila.
- Nadam se da se dobro osjeate. Dokor Kejn vas eka kod jezera.
- Doktor Kejn?
- Zamolio me je da vam kaem da vas eka im se probudite.
Ona prilazi prozoru i pokazuje mi taku na horizontu. kiljim da bih primijetila
Gabrijela, ruku zaronjenih u otvorenu haubu elbija. Iz daljine mi daje znak rukom, kao da
me poziva da mu se pridruim. U plakara pronalazim prtljag koji sam ponijela sa sobom.
Oblaim farmerke, areni demper, jaknu, par ogromnih cipela i izlazim kroz staklena vrata.
Hrlim, hipnotisana dubokim plavetnilom jezerske povrine.
Sada mi je sve bistro u glavi. Sjeanja su uredno sloena u fioke mog pamenja.
Najprije, Kluzoova uznemirujua dijagnoza, Sejmurovo skretanje panje na postojanje
bolnice Sebago Kotid, postupci koje je preduzeo da bi me primili u tu ustanovu, moj
odlazak u Sjedinjene Drave, moji prvi dani na klinici, ugraivanje cerebralnog pejsmejkera
poslije ega je uslijedila panina kriza, snano poricanje moje bolesti, moje bjekstvo iz
bolnice, moja borba sa uvarem, bijeg za Njujork sve do te klupe u Central parku...
Zatim taj neobian susret s tim udnim tipom, Gabrijelom Kejnom, koji me je ispratio
na strmoglavom putu tog besmislenog dana. Igra pronalanja tragova tokom koje su moji
najdublji strahovi isplivali na povrinu: duh Erika Vona, gubitak moje bebe, trauma usljed
Polove smrti, moje sumnje o lojalnosti mog oca i Sejmura. I jo uvijek odbijanje da priznam
svoje zdravstveno stanje, dotle da sam samu sebe ubijedila da sam se probudila ujutro 8.

136
oktobra, dok je to zapravo bilo nedjelju dana kasnije.
- Dobar dan, Alisa, nadam se da ste lijepo spavali - dobacuje mi Kejn zatvorivi haubu
kola.
On nosi kargo pantalone sa brojnim depovima, iroki kai, kardigan sa rebrastim
petljama. Brada mu je gusta, kosa razbaruena, oi s podonjacima i sjajne. Tragovi
kolomasti koji su mu po licu kao indijanske boje ine da vie podsjea na automehaniara
nego na ljekara.
Dok ja i dalje utim, on pokuava da zapodijene razgovor.
- ao mi je zbog prica s anestezijom koji sam vam dao u vrat. Bio je to jedini nain da
vas poaljem u carstvo snova.
Dohvata cigaretu zadjenutu za uvo i pali je starim zip upaljaem. Sada znam da taj
ovjek nije Von. Ali ko je on, zapravo? Kao da mi ita sa usana, prua mi ruku koja se sija od
kolomasti i maziva.
- Gabrijel Kejn, psihijatar - predstavlja se on formalno. Odbijam da ga pozdravim.
- Dezer, maioniar, specijalni agent FBI, psihijatar... Vi ste kralj lai, da.
On se osmjehuje s negodovanjem.
- Razumijem to ste bijesni na mene, Alisa. Izvinite to sam zloupotrijebio vae
povjerenje, ali ovoga puta vas ne laem, asna rije.
Kao i obino, osjeam da policajac u meni preuzima kontrolu i bombardujem ga
pitanjima. Saznajem da ga je njegov stari saradnik, Tomas Krig, direktor klinike, zamolio da
me pronae u Njujorku i da me dovede ovdje.
- Ali zato ste se pretvarali da ste dez pijanista? Zato Dablin? emu lisice, tiket za
prtljag i natpisi na mojoj ruci? emu sav taj cirkus?
Napravio je dugaak kolut dima.
- Sve to je bio dio scenarija pisanog zbog hitnosti stvari.
- Scenario?
- Pravljenje neke vrste psihoanalitike predstave, ako vam se tako vie svia..
Po mom nepovjerljivom pogledu, Gabrijel shvata da mora da mi kae neto vie o
tome.
- Trebalo je da prestanete da poriete svoju bolest. Da se suoite sa vaim strahovima
da biste ih se oslobodili. To je moj posao: da ponovo izgradim ljude, da pokuam da im
vratim red u umu.
- I tek tako ste izmislili ovaj scenario?
- Pokuao sam da uem u va nain razmiljanja. To je najefikasniji metod za
uspostavljanje kontakta. Improvizovao sam u hodu, u skladu sa onim to ste mi priali i
odlukama koje ste donosili.
Odmahujem glavom.
- Ne, ne vjerujem, to je nemogue.
Pogledao me iskreno.
- A zato da ne?
U mojoj glavi, prethodni dan se odmotava ubrzano. Potom se slike zamrzavaju i
pokreu tolika pitanja.
- Krvave cifre koje su urezane na vaoj ruci?
- Ja sam ih sam urezao pomou vajcarskog noia.
Nisam mogla da vjerujem u ono to sam ula.
- Potvrda o prtljagu iz hotela Grini?
- To je odande gdje sam proveo no nakon kongresa.
- A kofer sa strujom?
- Moj je. Alarm i strujni udar se automatski ukljuuju im je kofer udaljen vie od

137
dvadeset pet metara od daljinskog upravljaa.
- GPS u mojoj cipeli?
- Svi pacijenti s klinike nose GPS u onu jedne cipele. To je fomalnost koja je opte
zastupljena u bolnicama u Sjedinjenim Dravama za bolesnike koji boluju od poremeaja
pamenja.
- Ali i vi ste imali prislukiva...
Ponovo jasno vidim scenu: pred prodavnicom polovne garderobe kako Gaberijel baca
patiku u kantu na ulici.
- Rekao sam vam da sam ga pronaao, ali vi ga niste vidjeli, ve ste mi povjerovali na
rije.
Skree autom sa strane, otvara gepek i odatle vadi dizalicu i krstasti klju da bi
zamijenio gumu koja je pukla na elbiju. Zaprepaena sam kako me je obmanuo.
- Ali... itava ta pria sa Vonom?
- Traio sam naina da napustimo Njujork - objanjava on kleknuvi da bi skinuo
ratkapnu sa gume koja je pukla. - Proitao sam u vaem dosijeu ta vam je Von uinio. Znao
sam da, ako vas navedem da krenete za njim, moi u da vas vodim bilo kuda.
Osjeam kako u meni raste bijes. Bila bih u stanju da se bacim na njega i potuem se, ali
prije toga hou da se uvjerim da sam dobro razumjela.
- Otisci na pricu su bili vai, naravno? Von je mrtav...
- Da, ako vam je otac rekao da je est stopa pod zemljom, nema razloga da sumnjate u
njegovu verziju. uvau tajnu, razumije se. Obino nisam pristalica samoodbrane, ali u
ovom sluaju, ko bi mogao da mu zamjeri?
- A Sejmur?
- Krig mu je telefonirao da bi ga zamolio da sarauje sa nama. Kasnije sam ga ja lino
pozvao da bih ga naveo da vam da lane indicije i usmjeri vas ka bolnici.
- Kada? Uvijek smo bili zajedno.
Gleda me i odmahuje glavom, grickajui usne.
- Ne uvijek, Alisa: u ajnataunu sam saekao da izaete iz prodavnice da bih radnika
u zalagaonici zamolio da se posluim telefonom i obavim jedan razgovor. Kasnije, ispred
zajednikog parka Hels Kiena, vi ste ostali u kolima, jer ste mislili da zovem mog prijatelja
Kenija iz telefonske kabine.
Svojim krstastim kljuem je poeo da odvre rafove koji dre toak nastavljajui sa
svojom priom.
- Na stanici, dok sam kupovao karte, jedna divna baka mi je dozvolila da obavim
razgovor s njenog mobilnog telefona. U Astoriji sam, dok ste se vi brkali, imao puno
vremena da se posluim telefonom u baru s nargilama. Konano, dok smo bili na putu,
ostavio sam vas dobrih desetak minuta sa Barbikom pod izgovorom da idem da kupim
cigarete.
- A za to vrijeme ste bili na vezi sa Sejmurom?
- On mi je pomogao da izgledam ubjedljivo u ulozi specijalnog FBI agenta. Moram
priznati da je premaio moja oekivanja.
Fora sa leom u toj eerani u koju naravno nikada nije ni kroio, bila je njegova ideja..
- Govnar...
- On vas mnogo voli, znate. Nema svako sreu da ima prijatelja kao to je on.
Stavlja dizalicu u lijeb i okree je da bi podigao kola za nekoliko centimetara. Vidjevi
ga kako se mrti od bola, sjetila sam se da sam ga prethodnog dana ubola noem koji mu je
prouzrokovao duboku povredu miia. Ali nije mi do raznjeivanja.
- A moj otac?
- Ah! Za njega sam se brinuo. Nisam bio siguran da e veliki Alen efer prihvatiti da

138
igra igru. Sreom, Sejmur mu je neprimijetno sklonio telefon.
Istrpjela sam udarac poput boksera satjeranog u oak ringa. Ali hou da znam. Sve
hou da znam,
- Stan u Astoriji? Va prijatelj Keni Forest?
- Keni ne postoji. Izmislio sam tu priu o dezeru, jer sam strastveni ljubitelj te muzike.
to se stana tie, moj je. S tim u vezi, dugujete mi flau La Taa iz 1999. uvao sam tu
Romane-Konti za neku sveanu priliku.
Kao po obiaju, misli da e svojim humorom ukrotiti moj bijes. Izaziva me i
savlaujem se da ne podivljam.
- Moete da zabijete tu vau flau znate ve gdje! A vlasnica zgrade, g-a au, zato
vas nije prepoznala?
- Naprosto zato jer sam je zvao sa stanice zamolivi je da se pravi kao da me ne
poznaje.
Odvre sasvim rafove, skida gumu koja je pukla prije nego to dovri svoje izlaganje.
- Agata, Krigova asistentkinja, prola je nekoliko munuta ranije kako bi uklonila sve
ono to bi me moglo identifikovati: fotografije, dosijee, raune... Ba me boli rame. Moete li
da mi dodate rezervnu gumu?
- A moete li vi da se nosite doavola?! Priajte mi o brvnari u umi.
Gabrijel se sklanja jedan korak u stranu, provjerava zavoj ispod kardigana i koulje.
Mora da mu je od naprezanja prokrvarila rana, ali on stiska zube i hvata rezervnu gumu.
- Brvnara je od pravog Kaleba Dana. A ja sam zamolio Agatu da zakuca na vrata tri
fotografije koje sam primijetio u vaem novaniku.
- Pretpostavljam da je i elbi va?
- Dobio sam ga na pokeru kad sam ivio u ikagu - rekao je psihijatar ustajui i briui
ruke.
Nepodnoljivo mi je da ga sluam. Osjeam se ponieno, srozano. Nasamarivi me
tako, Gabrijel mi je oduzeo posljednje to mi je bilo ostalo: ubjeenje da sam i dalje dobra
policajka.
- Priznajem da sam imao sree - pridodao je. - U dva navrata umalo da me razotkrijete.
Prvo, kad ste insistirali da idete zajedno sa mnom u hematoloku laboratoriju sudske
medicine da u njoj ostavimo uzorak krvi.
Nisam sigurna da sam dobro razumjela. Putam ga da nastavi.
- Dobro poznajem Elijan, klinika ve dugo sarauje sa njenom laboratorijom. Nisam
imao vremena da je obavijestim, ali ona me nijednom pred vama nije nazvala doktore!
Ne mogu da svarim ironiju namjetaljke.
- A drugi put?
- Va kolega, Mareal. Tu sam stvarno bio na korak od katastrofe. Prvo, dobio sam
ortaka koji nije u toku o vaoj suspenziji. Zatim, kad je obavljao svoje istraivanje o
nadzornim kamerama, zadovoljio se time da unese samo broj vaih registarskih tablica. Da
vam je napisao u mejlu da su fotografije od prije nedjelju dana, nagrabusio bih!
Klimam glavom. Ludaki bijes kljua u meni, bijes koji je nemogue kanalisati. Bujica
revolta i nepravde koja obuzima moje tijelo. Saginjem se da dohvatim krstasti klju. Podiem
se, kreem ka Gabrijelu i iz sve snage mu zadajem udarac u stomak.

139
 27
Bijele sjenke
Ne bojmo se da kaemo istinu.
OVIDIJE

Zadajem i drugi udarac krstastim kljuem i Gabrijel se srui u prainu, presamien, bez
daha.
- Stvarno ste nevieno ubre!
Hvata se rukama za stomak. Nastavljam da iskaljujem svoj bijes.
- Sve to ste mi ispriali o vaem sinu, o smrti sestre vae ene, kako ste samo mogli da
izmislite takve ogavne lai!
Pokuava da se podigne, ukrta podlaktice i stavlja ih tako da izbjegne novi udarac.
- To je istina, Alisa! Taj dio prie je istinit! - kune se on. - Samo to nisam bio policajac
nego psihijatar dobrovoljac u jednom udruenju koje je pomagalo prostitutkama.
Isputam metalni krst i putam ga da se uspravi.
- Moja ena je zaista otila u London sa naim sinom - objanjava dolazei do daha. -
Napustio sam kliniku da bih se njemu pribliio.
Uprkos ovom priznanju, nastavljam da bjesnim.
- Ova maskarada vas je ba dobro zabavila, zar ne? Ali ta JA imam od toga?
Bacam se na njega, udaram ga pesnicama po grudima. Urlam:
- ta ja imam od toga, a?
Stiska moje pesnice u svoje velike ake.
- Smirite se sada! - nareuje odluno. - Sve to smo uinili da bismo vam pomogli.
Poinje da duva vjetar. Drhtim. Tano je, opsjednuta istragom, skoro sam potpuno
potisnula bolest u drugi plan.
Ne uspijevam da povjerujem da u se ugasiti. Ovog jutra um mi je ist i otar. U
staklima elbija vidim odraz koji mi laska: odraz jo uvijek mlade i vitke ene, pravilnih crta
lica, kose koja lepra na vjetru. Meutim, sada znam za varljivost i prolaznost vidljivih
stvari. Znam da u ovom trenutku senilne ploe zamrzavaju moje neurone i umrtvljuju mi
mozak. Znam da mi je vrijeme odbrojano.
- Morate da pristanete da se podvrgnete drugom dijelu operacije - navaljuje Gabrijel.
- Ta stvar ne slui niemu. To slui samo da se oerupaju budale. Svi znaju da se nita
ne moe uiniti protiv alchajemera.
Zatim mu glas postaje njeniji.
- To je istovremeno i tano i netano. Sluajte, ne znam ta su vam priali o toj
operaciji. Naprotiv, znam da se naa klinika specijalizovala u elektrinoj stimulaciji
memorijskog kola i da ovaj postupak daje odline rezultate.
Sluam ga. Pokuava da izgleda pouno.
- Zahvaljujui vrlo finim elektrodama, alje se stalna struja od nekoliko volti u vie
stratekih zona mozga: forniks i entorinalni korteks. Ta stimulacija e generisati
mikropotrese koji e imati efekta na hipokamp. Jo uvijek nisu u potpunosti poznati svi
mehanizmi djelovanja, ali ideja je da se pobolja aktivnost neurona.
- Ali ovaj tretman ne lijei bolest.
- Kod mnogih bolesnika, ustanovi se neznatno ali znaajno poboljanje epizodine
memorije i prostornog memorisanja.
- Neznatno ? Savreno...

140
 - Alisa, ono to pokuavam da vam kaem jeste to da jo uvijek nismo daleko odmakli.
Tano, to nije egzaktna nauka. Kod nekih tretiranih pacijenata bude se izgubljene uspomene,
simptomi se vraaju ili se stabilizuju, ali kod drugih se nita ne deava i oni na alost
nastavljaju da tonu u svoju bolest.
- Vidite valjda da...
- Vidim da nita nije sigurno i da simptomi mogu da se ubrzavaju i vode u uasnu
smrt kao to mogu i da stagniraju. Kod mladih osoba kod kojih smo rano otkrili bolest,
postoji nezanemarljiva vjerovatnoa da se ona tu i zadri. To je va sluaj, Alisa.
Ponavaljam kao za sebe:
- Da se zadri, bolest...
- Zaustavljanje napredovanja bolesti znai dobiti u vremenu - odsjeno je rekao. -
Istraivanje napreduje svakog dana. Bie napretka, to je izvjesno...
- Da, za trideset godina.
- Moe biti za tridest godina a moe i koliko sutra. Pogledajte ta se desilo sa sidom.
Poetkom osamdesetih godina, postavljanje seropozitivne dijagnoze bilo je isto to i osuda
na smrt. Zatim je nastao AZT i triterapije. Ljudi otada ive ve trideset godina sa ovom
boleu...
Pognem glavu i kaem umornim tonom:
- Nemam ja snage za to. Zbog toga sam paniila poslije prve operacije. Htjela sam da
se vratim u Francusku, vidim oca po posljednji put i...
On mi se pribliava i uranja svoj pogled u moj.
- I ta onda? Da sebi prosvirate mozak? Gledam ga prkosno.
- Neto tako, da.
- Mislio sam da ste hrabriji...
- Ko ste vi da mi priate o hrabrosti?
Pribliava se jo vie. ela nam se gotovo dodiruju, kao kod dva boksera prije prve
runde.
- U vaoj nesrei ne shvatate koliko ste sreni. Imate prijatelja koji finansira ovo
lijeenje i koji je potegao veze da bi vas upisao u ovaj program. Moda ne znate, ali postoji
pozamana lista ekanja da bi se dolo do ovog lijeenja.
- Pa dobro, tako u osloboditi jedno mjesto.
- Oigledno ga u stvari i ne zasluujete.
U trenutku kad to najmanje oekujem, vidim kako mu sijaju oi. U njima itam bijes,
tugu i revolt.
- Mladi ste, borbeni, vi ste najodlunija i najtvrdoglavija ena koju sam sreo u svom
ivotu. Ako postoji iko ko moe da se otrgne toj bolesti, to ste vi! Mogli biste da posluite
kao primjer ostalim oboljelim i...
- Ba me briga za primjer, Kejn! Nikada neu dobiti ovu bitku, prestanite sada sa
svojim laskanjem.
Pobunio se.
- Dakle, predajete se? Tako je mnogo lake, zapravo. Hoete da zavrite s ovim? Samo
naprijed! Torba vam je na sjeditu, a unutra je i vae oruje!
Odlunim korakom, Gabrijel se udaljava u pravcu bolnice.
Izaziva me. Izluuje. Umorna sam. Ne zna da ne treba da me uvlai na taj teren. Da
ve dugo hodam na ivici ponora. Otvaram vrata mustanga i grabim torbu. Otkpavam
remene. Glok je zaista tu, kao i telefon ija je baterija skoro prazna. Stavljam mobilni
mahinalno u dep, zatim provjeram arer pitolja i zavlaim u pojas.
Sunce poinje da se uspinje visoko na nebu.
Gledam iz daljine i mirkam oima, zaslijepljena srebrnastim odrazima koji poigravaju
na jezeru. Ne pogledavi nijednom Gabrijela udaljavam se od kola i idem na dok.

141
 Mirna snaga pejzaa oslobaa utisak radosti i harmonije. Izbliza, voda je prozrana,
gotovo tirkizna.
Na kraju se osvrem. Gabrijel je sada samo silueta u aleji. Previe daleko da bi pokuao
neto.
Zgrabim glok od polimera i diem duboko.
Opustoena sam, unitena, skoro bez daha. Na posljednjoj stanici beskrajnog pada koji
je poeo mnogo godina ranije.
Sklapam oi. U glavi mi se izdvajaju dijelovi jedne prie iji sam kraj ve znala. Zar u
dubini due nisam oduvijek imala to ubjeenje da e mi se ivot tako zavriti?
Sama, ali slobodna.
Kako sam uvijek pokuavala da ivim.

142
 28
Istim srcem
Jedini putevi kojima vrijedi poi, jesu
oni koji vode unutra.
ARL ILIJE

Stavljam hladnu cijev oruja u usta.

Zadrati vlast nad sobom. Ne postati ena s mrtvim pamenjem. Bolesnica koju
zatvaraju u bolniku sobu.
Odluivati do kraja o putu kojim mora da ide moj ivot.
Potpuno lucidno.
Niko mi to nee oduzeti.
Moja posljednja sloboda.
Zatvorenih oiju vidim kako promiu trenuci iz srenih dana s Polom. Hiljade kliea
koje vjetar brie i odnosi u atmosferu, otvarajui prolaz ka nebu.
Odjednom ga spazim, kako dri oca za ruku. To dijete ije ime jo nismo bili odabrali i
koje ga nikada nee ni imati. To dijete koje nikada neu upoznati, ali ije sam lice nebrojeno
puta zamiljala.
Oni su tamo, obojica, u toj blagonaklonoj tmini. Dva mukarca mog ivota.
Osjeam kako mi se suze kotrljaju niz obraze. I dalje drim oi zatvorene, s cijevi u
ustima, s prstom na obarau, spremna da opalim. Spremna da im se pridruim
Dijete onda puta Polovu ruku i ini nekoliko koraka ka meni. Tako je lijepo... Nije vie
beba. Ve pravi mali djeak. S kariranom kouljom i podvrnutim nogavicama. Koliko ima
godina? Tri godine? etiri, moda. Ostajem oarana bistrinom njegovog pogleda, nevinou
njegovog izraza, obeanjima i izazovima koje itam u njegovim oima.
- Mama, plaim se, doi kod mene, molim te. Njegov glas me doziva. Prua mi ruku.
I ja se plaim.
Silno me vue. Jecanje me gui. Meutim znam da to dijete nije stvarno. Da je samo
projekcija mog uma.
- Doi, molim te. Mama...
- Stiem...
Prst mi se gri na obarau. U meni se otvara ponor. Osjeam napetost u itavom svom
tijelu, kao da se jo vie iri ta zjapea pukotina koju nosim u sebi od djetinjstva.
To je pria o tunoj i usamljenoj djevojici koja nikada nigdje nije nala svoje mjesto.
Ljudska bomba koja svakog asa moe da eksplodira. Ekspres lonac koji je stalno pod
pritiskom i u kome ve predugo kljuaju gorina, nezadovoljstvo, elja da se bude negdje
drugdje.
Stegni. Pritisni obara. Bol i strah e smjesta nestati. Uradi to sada Ima za to hrabrosti,
lucidnosti, slabosti... Dobar je trenutak. Drhte mi noge.
U depu mi vibrira mobilni telefon.
Pokuavam da ih zadrim, ali Pol i dijete iezavaju. Bijes ustupa mjesto tuzi. Otvaram
oi, vadim pitolj iz usta i bijesno se javljam. ujem Gabrijelov glas iz slualice.
- Ne ini to, Alisa.
Okreem se. On je na pedesetak metara iza mene, pribliava se.
- Sve smo jedno drugom rekli, Gabrijele.
- Mislim da nismo. Urlam od oaja:

143
 - Ostavite me na miru! Bojite se za svoju karijeru, je l' tako? Pacijentkinja koja je sebi
raznijela glavu u krugu vae lijepe klinike, to bi ba unijelo nered, a?
- Vi vie niste moja pacijentkinja, Alisa...
Pokuavam da se saberem.
- Kako to?
- Dobro to znate. Ljekar nema prava dabude zaljubljen u svoju pacijentkinju.
- Va posljednji pokuaj je patetian, Kejne.
- ta mislite, zato sam ovoliko rizikovao? - nastavlja on pribliivi se za korak. -
Osjetio sam neto prema vama im sam vas vidio kako leite na klupi.
- Smijeni ste.
- Ne glumim, Alisa.
- Ne poznajemo se.
- A ja mislim da se poznajemo. Ili bolje reeno, da smo se prepoznali.
Odgurkujem ga.
- Vi, ljubavnik bez granica, zaljubljeni u mene? Djevojka u svakoj luci : mislite da se
ne sjeam vaeg motoa?
- La da bih se uklopio u lik dezera.
- Vi odmjeravate sve to se kree!
- Mislim da ste prelijepi, Alisa. Svia mi se va nezgodan karaker, va smisao da
odbrusite. Nikad se ni pored koga nisam osjeao tako dobro.
Piljim u njega ne mogavi da progovorim ni rije. Iskrenost koju prozirem u njegovim
rijeima me skamenjuje. Rizikovao je svoj ivot za mene, istina je. Sino sam ak bila na
korak da pucam u njega.
Uporan je.
- Imam elju da radim hiljadu stvari sa tobom: da ti priam o knjigama koje volim, da
ti pokaem kraj u kome sam odrastao, da ti pripremim moj recept mac and cheese sa
tartufima, da...
Suze mi ponovo zamagljuju vid. Gabrijelove rijei me obavijaju tako njeno i eljela bih
da se prepustim ovom osjeaju. Sjeam se prvog puta kad sam ugledala njegovo lice na onoj
uvenoj klupi u Central parku. Uklopili smo se u sekundi. Ponovo ga vidim u toj prodavnici
igraaka, sa ogrtaem, kako izvodi trikove da bi zabavio djecu.
Meutim, prekidam ga:
- Ta ena koju tvrdite da volite, Gabrijele... Vrlo dobro znate da e kroz nekoliko
mjeseci nestati. Nee vas vie prepoznavati. Zvae vas gospodine i morae da je zatvore u
bolniku sobu.
- To je mogue, ali nije sigurno. A ja sam spreman da rizikujem.
Isputam telefon u trenutku kad mu je crkla baterija. Gabrijel je preda mnom, na manje
od deset metara.
- Ako postoji neko ko moe da vodi ovu borbu, a to si ti. Sada je na nekoliko
centimetara od mene.
- Ali to ne zavisi od mene.
- Boriemo se oboje, Alisa. Mislim da smo dobar tim, zar ne?
- Bojim se! Toliko se bojim...
Nalet vjetra die prainu i od njega podrhtavaju pozlaene iglice aria. Od hladnoe mi
bride prsti.
- Znam koliko e biti teko, ali bie...

144
Bie

145
 Bie...
Bie vedrih jutara i onih drugih, prevuenih tamnim oblacima.
Bie dana sumnji, dana straha, uzaludnih i sumornih asova u ekaonicama s
bolnikim mirisom.
Bie laganih, proljenih, mladalakih trenutaka u meuvremenu, kada e se ta bolest
zaboraviti.
Kao da nikada nije postojala.
Zatim e se ivot nastaviti.
I ti e se s njim uhvatiti u kotac.

Bie glasa Ele Ficderald, gitare Dima Hola, neka melodija Nika Drejka koja je doprla
iz prolosti.
Bie etnji na obali mora, mirisa pokoene trave, plavetnog neba s bezbroj paperjastih
oblaka.
Bie dana za pecanje po oseki.
Zavezanih marama da bi se prkosilo vjetru.
Zamkova u pijesku koji e odoljeti slanim valovima.
I kanolija sa limunom smazanih na ulicama Nort Enda.

Bie jedna kua u sjenovitoj ulici. elinih ulinih svjetiljki sa arenim krugom. Jedna
ria maka koja skae, veliki dobronamjerni pas.
Bie to zimsko jutro kada u kasniti na posao. Silaziu preskaui po tri stepenika niz
stepenite. Poljubiu te u letu, zgrabiti svoje kljueve. Vrata, poploana staza, upaljen motor.
I na prvom semaforu, shvatiu da mala cucla stoji umjesto priveska za kljueve.

Bie...
Znoja, krvi, prvog plaa bebe. Razmjena pogleda. Saveza za vjeita vremena.
Flaica na svaka etiri sata, pakovanja nagomilanih pelena, kie na prozorima, sunca u
tvom srcu.

Bie...
Stola za povijanje, kadice u obliku koljke, ponovljenih upala uiju, itava menaerija
plianih igraaka, pjevuenja uspavanki.
Osmijeha, izlazaka u park, prvih koraka, tricikla u aleji.
Prije spavanja, pria o prinevima koji tamane zmajeve.
Roendana i vraanja iz kole. Premavanja u kauboje, crtea sa ivotinjama zakaenih
na friideru.
Grudvanja po snijegu, maioniarskih trikova, kriki namazanih pekmezom u vrijeme
uine.

I vrijeme e proi.
Bie drugih boravaka u bolnici, drugih ispitivanja, drugih uzbuna, dragih lijeenja.
Svaki put ti e krenuti u borbu, sa strahom u stomaku, stegnutog srca, nemajui boljeg
oruja do tvoje elje da i dalje ivi.
Svaki put e rei sebi da, ta god da ti se desi u sadanjosti, svi ti trenuci oteti od

146
neumitne sudbine vrijedili su truda da budu proivljeni.
I da niko nikada nee moi da ti ih oduzme.

147
Kraj

148
 Hvala

Ingrid,
Edit Leblon, Bernaru Fiksou i Katrin de Laruzijer.
Silvi Anel, Aleksandru Labrosu,
Zaku Bartoletiju i Pjeru Kolanu.
Valeri Tajfer, an-Polu Kamposu, Brunu Barbetu,
Virini Plantar, Karolin Ser, Stefani le Fol i Izabel de aron.

149
 Reference
Poglavlje 1: Stephen King, Nuit noire, etoiles mortes, traduit par Nadine Gassie, Albin
Michel, 2012 ; poglavlje 2: Braa Grim; poglavlje 3: Blaise Pascal, Les Pensees, XXI, Guillaume
Desprez, 1670 (orthographe modernisee); poglavlje 4: Albert Ajntajn ; poglavlje 5: Willa
Gather, Le Chant de l' alouette, traduit par Marc Chenetief, Rivages, 2007 ; poglavlje 6: Stefan
Zweig, Vingt-quatre heures de la vie d' une femme, traduit par Olivier Bournac et Alzir Hella,
Le Livre de Poche, LGF, 1993 ; poglavlje 7: Joseph Kessel, propos rapporte par J.-M.
Guenassia, dans Le Club des incorrigibles optimistes, Albin Michel, 2009 ; poglavlje 8: William
Wordsworth, Quelques Poemes de William Wordsworth, traduits par Emile Legouis, Leopold
Cerf editeur, 1896 ; poglavlje 9: Emily Dickinson, The Poems of Emily Dickinson, Belknap
Press. 1999, Harvard University Press, 1999 ; poglavlje 10: Lao Ce ; poglavlje 11: Didier Van
Cauwelaert Poisson d' amour, Seuil, 1984 ; poglavlje 12: Seneque, Lettres a Lucilius, 19, 96, 5,
dans OEuvres de Seneque le Philosophe, tome I traduit par M. Charpentier et M. Lemaistre,
Gamier, 1860 ; poglavlje 13: James Salter, Un bonheurparfait, traduit par Lisa Rosenbaum et
Anne Rabinovitch, l' Olivier, 1997 ; poglavlje 14: Uvod Stivena Kinga u The Shining, Simon
and Schuster, 2002 ; poglavlje 15: latinska izreka koja se tradicionalno pripisuje Vegeciju ;
poglavlje 16: Donna Tartt, Le Maitre des illusions, traduit par Pierre Alien, Feux croises,
Plon, 1993 ; poglavlje 17: Andrej Tarkovski; poglavlje 18: Latinska izreka ; poglavlje 19:
Emily Dickinson, Unto a Broken Heart, OEuvres completes, traduit par Francoise Delphy,
Flammarion, 2009 ; poglavlje 20: Jean Tardieu ; poglavlje 21: Le Livre de L' Ecclesiaste ;
poglavlje 22: Guillaume Apollinaire, Le Pont Mirabeau, Alcools, Mercure de France, 1913 ;
poglavlje 23: Lewis Carroll, Alice's Adventures in Wonderland, Macmillan and Co, 1865 ;
poglavlje 24: Friedrich Holderlin, Patmos ; poglavlje 25: Albert Cohen, Belle du Seigneur,
Gallimard, 1968 ; poglavlje 26: Virginia Woolf, La Dame dans le miroir: reflexion, traduction
par Michele Rivoire, dans OEuvres romanesques, II, Bibliotheque de la Pleiade, Gallimard,
2012 ; poglavlje 27: Ovide, Les Heroides, epitre 5 ; poglavlje 28: Charles Juliet, Dans la lumiere
des saisons: lettres a une amie lointaine, POL, 1991. Citation p. 148: Charles Baudelaire, Le
Spleen de Paris, Petits Poernes enprose, Michel Levy, 1869.

150