Professional Documents
Culture Documents
Evolucija Čovečanstva PDF
Evolucija Čovečanstva PDF
EVOLUCIJA
COVECANSTVA
NO LIT
BIBLIOTEKA
SAZVEZDA
83
UREDNIK
MILOS STAMBOLic
.. ' .
EVOLUCIJA
COVECANSTV A
NOLIT BEOGRAD
1982
Naslov originala
Theodosius Dobzhansky
MANKIND EVOLVING
The Evolution of the Human Species
Yule University Press, New Haven and London, !962
PREVEO
NIKOLA TUCic
REDAKTOR PREVODA
SLOBODAN DORDEVIc
EVOLUCIJA
COVECANSTV A
PREDGOVOR
Evolucija kulture
Kreher (1960) je rekao da se Darvinovo ime odo-
macilo ne zbog toga sto se domacice i domaCini duboko
i ocito zanimaju za prirodno odabiranje, vee zbog toga
sto je Darvin simbol i u velikoj meri uzrocnik konac-
nog osvajanja istorijskog pristupa u prirodnoj nauci,
njene spremnosti i sposobnosti da operise u dimen-
ziji vremena bez rezerve i1i ogranicenja. U svojim
knjigama Darvim se ograniC:io na biologiju, cak i u
delima Poreklo coveka i Izraf.avanje emocija kod co-
veka i f.ivotinja (1872). Medutim, drugi su bili sasvim
spremni da primene njegove nalaze, i1i bar njegove iz-
raze, na ljudsko drustvo i istoriju. Videli smo da je
Marks smatrao da je neke vrste darvinista kada je
proricao kako ce ljuds,ko diUstvo na kraju dospeti u
komunizam. Spenser (1820-1903), koji je razmiSljao
o evolucionoj sociologiji cak i pre nego sto je Postanak
vrsta izasao iz stampe, bio je medu prvima koji su
BIOLOGIJA I KULTURA U EVOLUCIJI COVEKA t9
uskocili u Darvinovo kolo, pa je postao biolo~ki na-
strojen sociolog i socioloski nastrojen biolog, vreei
ogroman uticaj na intelektualnu klimu svoga vremena
(videti Grin 1959a).
U oceve evolucione kultume antropologije Mer-
dok (1959) i Kreher (1960) ubrajaju sledece: :Bahofena
(1861), Mejna (1861), Fistel de Kulanzea (1864), Mak-
lenana (1865), Tajlora (1865, 1871), Laboka (1870), Mor-
gana (1871) i Spensera (1874, 1896). Izuzev Laboka, koji
je bio biolog, svi ostali su bili sociolozi i pravnici. Ali
su posmatrali ljudska drustva i institucije onako kako
su zoolozi i botanicari posmatrali zivotinje i biljke -
postojece forme su postepenim modifikacijama nastale
od prethodnih, veoma razlicitih formi.
Tajlor je omedio polje kultume antropologije, kao
proucavanja kulture, 1871. godine, iste godine kada je
publikovano i Poreklo coveka. Kultura je ona slozena
celina koja ukljucuje znanje, veru, umetnost, moral,
pravo, obicaje i sve druge stecene sposobnosti i na-
vike coveka kao clana drustva (druge defilnicije nave-
dene su na str. 72). Kljuena rec o ovoj definiciji je
steceno - nenasledeno bioloski, kao sto se tolik()
toga nasleduje u telesnoj strukturi, funkciji i pona~a
nju kako kod ljudi, tako i kod Zivotinja. No nikad
nije suvisno istaCi da se bioloski nasledeno ne prenost
s prectaka sprerimo za upotrebu. Naprotiy; karakteri-
stike zivotinje iii osobe kao jedinke razvijaju se u du-
goj i kompleksno interakci 'i n
ave ura L'udska
bica je u potpunosti stieu od drugih ljudskih bi.Ca. ne
samo deca od roditelja, kao sto je slneaj s hioloskim..
nasledem. J(ultura se stice podrrlavanjem, vezbanjem
1 ucen . z sumnje, biolosko naslede moze olak-
ati iii otezati sticanje i prenosenje kulture, odnosno
nekih njenih aspekata, ali nikada ne odreduje sta se
zapravo stice ili prenosi. Naslede odreduje mogu6nost
da neko nauci da govori jedan iii viSe jezika, ali ne i
koji ce jezik nauCiti i1i sta ce reci. Biolosko naslede
ne prenosi obelezja koja je ljudska jedinka stekla za
zivota, ali kultura prenosi samo takva obelezja.
Zasnivanje pojma kulture je trajno dostignuee
pionira kultumog evolucionizma. Medutim, tok te stru-
je miSljenja izvanredno je neravnomeran (videti pri-
kaze u Stjuard 1953, 1960, Berdsel 1957a i Merdok
1959). Osnivaci kultume antropologije raspolagali su
jos oskudnijim Cinjenicnim podaoima nego njihovi sa-
20 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Socijaldarvinizam i rasizam
\
BIOLOGIJA I KULTURA U EVOLUCIJI COVEKA 23
24 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Organsko i nadorgansko
Ortega-i-Gaset sazeto je izrazio glediste mnogih dru-
stvenih naucnika i humanista ovako: Covek nema pri-
rodu; on ima istoriju (navod prema Klakhon 1949).
Sasvim suprotno je stanoviSte Darlington ova (I 953):
Materijal nasleda u hromosomima je ono bitno sto u
30 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Naslette i nasledstvo
Galilej se rnamucio da ubedi ljude da se Zemlja
okrece oko Sunca, jer je svakom bilo tako ocigledno
da se Sunce okrece oko Zemlje. vakodneyno iskustvo_
s nekom prirodnom pojavom maze viSe da bude smet-
nja nego olaksica njenom naucnom proucavanju. Sli~
no tome, posto svako zna<< sta je to naslede, razlika
izmedu dva sasvim dru~acija nasleda - bioloskog i
ravno - osta'e neza azena. Vecina 'ezika u otreb-
1' ava istu rec za nasled1van e 1movme 1
n e a. 1 o e men oznato 'edini izuzeta~
mal2sko-indonez~ski ~ezik, u kome re . warisan ozna-
ava nasledstvo i oviJi, a ketuiu1im biolo~ko naslede,
pri emu ova druga rec potice od korena koji znacr
ko~iranje.) MoZda zato sto brkaju pravno 1 b10losko
naselle, ljudi veCinom prihvataju ideju da se stecene
osobine mogu nasledivati. Potomci bogatasa su bogati
jer nasleduju imucne roditelje; deca siromaha su si
romasna jer ne nasleduju bogatstvo. Desava se da izda-
nak siromasne porodice stekne bogatstvo; to steceno
bogatstvo on prenosi na svoju decu. Reklo bi se da se
fizicke osobine, kao i osobine ponasanja i kulture, na-
sleduju na isti nacin kao i bogatstvo. U nekoj porodici
sin je nasledio oblik glave, hod, energiju i poslovnu
pronicljivost; u drugoj je kCi nasledila plave kovrdze,
muzickd talenat i drustveni polozaj. Ako roditelj stekne
sklonost za dobra vina ili knjige, i ona se ponekada
predaje potomstvu.
U stvari, predstava da je biolosko nasledstvo isto
sto i nasledstvo imovine je pogresna, a misaone navike
koje iz nje proisticu ometaju razumevanje nasleda. Pre
Skoro cetiri veka (1580) Montenj je bio dovoljno vis-
pren da uoci da je ta predstava ne samo pogresna vee
i da je ni sam ne moze ispraviti. Verovao je da je zucne
kamence nasledio od oca; ali posto je otac prvi put
osetio odgovarajuce smetnje nekih 25 godina posle ro-
denja sina, a ovaj oboleo tek kada je iziSao iz sred-
njeg doba, Montenj se pitao kako je moguce da otac
prenese na sina nesto od cega nije bolovao u vreme za~
ceca, i kako se to kamencici mogu preneti semenom,
koje je tecno.
NASLEDE
37
Preformizam i epigeneza
Krajem sedamnaestog veka Levehuk i drugi ho
landski mikroskopisti otkrili su spermatozoide u se-
menoj tecnosti zivotinja i ljudi - seme nije bilo samo
tecno. Otkrice je bilo fundamentalno, ali je dovelo i
do nesporazuma. Jedan mikroskopist je bdo uobrazio
da je u spermatozoidu video coveculjka, minijaturnu
sliku covecjeg tela. Ovo otkrice svakako je bilo lazno,
ali se vrlo lepo slagalo s rasirenim predstavama o na-
sledu: ako je covekovo telo vee formirano u polnim
~elijama, onda se sve osobine i karakteristike tela i
duha zaista mogu gotove preneti s roditelja na decu,
izuzev velicine. Naslede je, prema tome, u sustini rast
- coveculjak se uvecava, siri i dobija telesni oblik
odraslog.
Ako je telo u celini preformirano u polnim celija-
ma, sta je s polnim celijama sledece generacije? Stari
biolozi, koji su voleli doslednost, nisu prezali od pret-
postavke da se u polnim celijama eoveculjka nalaze
veoma sicusni coveculjci, koji su, naravno, isuvise mali
da bi bili vidljivi, a da ovi sadrze jos majusnije. Kako
to vee filozofima dolikuje, Lajbnic (1646- 1716) je
izveo konacan za:kljueak: Sklon sam verovanju da su
duse, koje ce jednog dana postati ljudske, prisutne u
semenu predaka sve do Adama, pa shodno tome postoje
od samog pocetka stvari, uvek u organizovanim telima.
Ovo je, naravno, besmislica, jer materija (mada ne
i dusa) nije beskonacno deljiva - coveculjci bi za ne-
koliko generacija morali biti manji od atoma. No ne
razmatrajmo preformisticke spekulacije uz pokrovi-
teljski osmeh. U savremenoj biologiji preformisticki
nacin miSljenja nikako nije izumro; samo dobija finije
forme. Vrlina mu je u tome sto neke vrlo slozene pro-
bleme prikazuje kao jednostavne. Mada je ta jedno-
stavnost varljiva, takav pristup inspirisao je neke ve-
oma korisne radne hipoteze. Jedan od istaknutih no-
vijih primera je hipoteza u biohemijskoj genetici o
ajednom genu - jednom enzimu, kojom se postulira
postojanje preformiranog tela u polnim celijama u vi-
du grupe enzima. Preformizam je, pre svega, jedna od
manifestacija osnovnog covekovog uverenja da sadas-
njost saddi seme buducnosti, kao sto je proslost no-
sila u sebi seme sadasnjosti. Nema niSta novo pod
suncem rekao je pisac Knjige propovjednikove.
38 EVOLUCIJA COVECANSTVA
~
11uju. (lzvanredna rasprava o istoriji ovih gledista mo-
.
re se naCi u Zet1kl 1946).
l,
f
Ponovnim otkricem Mendelovih zakona 1900. go-
dine izucavanje nasleda postavljeno je na sasvim novu
osnovu. Gemule, biofore i drugi elementi nasleda iz-
. miSljeni pre te godine predstavljali su proizvod veoma
ingenioznih spekulacija. Mendelovi dokazi u prilog po-
stojanju gena, slicno onima u prilog postojanju atoma
i molekula, proiziSli su iz briljantno zamiSljenih i do-
bro izvedenih eksperimenata u tradiciji Galileja i La-
voazjea.
Mendel je ukrstao varijetete graska koji su se raz-
likovali po lako uocljivim obelezjima: boji, obliku i ve-
,
liCini. Zatim je pazljivo zapisivao podatke o svim tim
obeletjima i njihovim kombinacijama kod hibridnog
potomstva. U svakom prirucniku iz genetike iii biolo-
gije moze se naci opis njegoV'ih rezultata, pa ga zbog
toga ovde necemo davati. Neophodno je, medutim, jas-
no shvatiti u kojoj se meri pogled na naslede izveden
iz Mendelorog rada razlikuje od premendelovskih pred-
stava, zato sto njih jos uvek zadrzavaju oni koji ne po-
znaju biologiju, a neke su cak implicitno prisutne u na-
~em svakodnevnom jeziku.
Prvo, posto se lako uoeava da deca obicno imaju
karaktenstike oba roditelja, stice se utisak da se na-
slcdna krV roditelja mesa i sliva kod potomaka; de-
cje naslede bi, dakle, trebalo da bude smesa, rastvor
iii amalgam roditeljske krvi. Mendel je pokazao da to
nijc tacno. Roditeljsko naslede se u potomstyu ne me:_
~a,;_ kada 010mCl saznju 1 OOCDU da formiraju so.pstvC:
ne polne cell]e, komponente roditeljskog nasleda sc raz-
40 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Pravila nasledstva
Geni i hromosomi
Da bi objasnili rezultate svojih eksperimenata na
biljnim i zivotinjskim hibridima, Mendel i njegovi
sledbenici posle 1900. godine morali su pretpostaviti
da polne 6elije sadrle nesto cemu su dali razlicita
imena: faktori, jedinicna obelezja<< iii geni. Nije
se moglo tacno utvrditi sta su zapravo ti faktori ili
geni. Bar dva pionira genetika- Bejtson, u Engleskoj,
i Johansen, u Danskoj - nisu htela da dopuste spregu~
j
I
NASLEDB 47
Geneticki kod
,, _Rad Morganove skole transformisao je gen kaq
apstraktm. simbol, kako su ga zamiSljali rani mende-
IovCi, u ge:ri]ffio deo hromo.Soma. Drugi veliki napredak
u shvatanju mehanizama prenosenja nasleda donela
~J! __proucavanja hemijskog sa.s.tava hrornosoma, Taj na~
pred~asYin:L:skorasnjeg datuma. On je, medutim,
()d n:;tjy.e.Ceg zn.acaja, posto po svoj prilici moze da uka-
ze na razresenje vekovne zagonetke da li je istina na
-strani preformizma ili epigeneze. Put ka razresenju te
iagonetke bio je nacickan pogresnim putokazima, a
time je usporavano razumevanje fenomena nasleda i
evolucije - osobito, mozda, ljudslrog nasleda i evo-
lucije. . .
Hromosomi svih organizama. od prostih bakterij.a.
J!reko viSih bii1aka 1 :hvotinja. do_c_ove~prilicno S!!
sliCni!'Q sastavu. To je cinjenica vredna zapazanja.
Ne sa razlicjtj geni jstog__organizma vee i geni ra.?:-
licitih organjzama sastavljenL su od iste klase hemij-
s1dh su:P-stanci, nazvanih nukleoproteinima. Druga Je
znacajna cmJenic:L"Sfil..se i virusi, najjednostavnije poz;-
nate zive tvari.._@ji se nalaz~altene na samoj granici
izmedu zive i nezive prirode, sastoje od nukleoprotei::_
na. Tesko da je tolika slicnost svih hromosoma i vir~
.Sa]uka koincidenci);, OCigledno, hemijsko ustrojstvQ
]]onk eoprotciila oma 1Cava jednnm mole.kulsk_om bicu
da se reprodukuie, da od__ctrug<:>..g materijal~ l!_ celijj iii
sredjni nacmi vlastitu kopiju. Samoreproaukcij~
d. akle, osnovno svobstvo kako gena, tako i vi.r:us~
stvarL.ona je Osnov a karakteristika zivota. .
Neizbe:lno se postavlja pitanje na cemu pociva
specificnost gena? Usled eega razliciti geni uticu na
NASLEDE
49
razvice organizma na razlicite nacine? Proteinska frak
cija nukleoproteina odavno se smatra verovatnim no-,
siocem ove specificnosti, ali ogromna masa novijih po
~
dataka pre ukazuje da je to nukleinska kiselina. Ta,
druga frakcija nukleoproteina svih hromosoma sastoji
se pretezno, ali ne iskljucivo, od vrlo znacajnih sup-
stand - dezoksiribonukleinskih kiselina (DNK). Sarno
kod najjednostavnijih biljnih virusa DNK je zamenje-
~
na ribonukleinskom kiselinom (RNK). Hemijska svoj
stva DNK daju mogucu osnovu za tacna kopiranje sva
ke pojedinosti njene molekulske strukture. Ovo je,
naravno, od sustinskog znacaja za svaki gen. Jer bez
obzira koje sve jos funkcije obavlja, njegova nezamen
~
ljiva delatnost je stvaranje vlastite kopije u intervalu
izmedu dve deobe celije koja ga nosi. To je neophodno
da bi sve celije tela imale potpunu gensku garnituru.
c
T
Dejstvo gena
Genotip i fenotip
Biolosko nasledstvo svake osobe
na dohiJenih od rod1tel a. Zh1r t1h ena e enotl .
OJam geno ~pa, OJl Je uoblicio Johansen 9,
1911), danas je siri od znacenja u kome je u pocetku
'upotrebljavan: pod genotip se podvode svi telesni
cinioci, bez obzira gde se nalaze, sposobni za samore-
* Danas je pomato da polofaj aminokiselina u proteinima odre<!uju
tri uzastopna poredana nukleotida u molekulu DNK. Kombinacija ukup
no ima 64; za 61 je utvrlteno da odreduje poziciju date ami.ooiWellne,
dok 3 tripleta ne sadrze takvu informaciju. - Prim. prcv.
54 EVOLUCIJA COVECANSTVA
jednako kao i
~:a = ...
NASLB'f>B 55
Fenotip se sve vreme menja. Fenotipske prornene
neke osobe mogu se prikazati nizom njenih fotografi
ja, na primer, nacinjenih u raznim dobima starosti,
ali treba naglasiti da fenotip ukljueuje ne samo spo-
ljaSn.ost nego i fiziolo~ju, metaooliizam, grubu i mi
kroskopsku anatomiju, telesne hemijske procese, pa
cak i izgled hromosoma u celijama - sve su to vidovd
fenotipa, kao sto su i ponasanje, procesi miSljenja te
drustvena prilagodenost iii neprilagodenost. Ukratko,
fenotip je ukupnost svega sto se moze opaziti iii za
kljruciti u vezi s jedinkom, jedino izuzimajuci njene
gene. Ocigledno da se fenotip ne moze naslediti; more
se jedmo razvi]atl tokom Zlvota. Kako Je vee receno,
itasleduJu se samo gem- 1h, JOS preciznije, samo geni
koji se nalaze u polnim celijama, a oije su verne kopije
geni koje poseduje jedinka.
Geni i sredina su u uzajamnoro__d.ejstvu, _cjjL$
ishod :eroces rrazvica. odrnosno ,staren~. Razvice lima za
.egsledicu pravilan _nizfenotipova. ciiotlp odre4Uje
reakcije i odgovore organizma na sredinu tokom
~vog__!azvlCa, o@osrr<:> starenja: odreduje normu re.a -
nit
_c1~ lJOvom trenmku je moj fenoilp odreden normom
re ciie moga genotipa na niz sredina u ko)lma sam
se naho za svog zivota: moj fenotip ce sutra, ih za
godmu dana, odredivati n e ovo sadasn' e stan" e mo-
'1 , ovnno mo]:J.m tovonma na sre 'me u ko]ima u
se u meduvremenu o restl.
Sve osobme, obelezja ili crte fenoti a nuzno su _
odr en1 s Je on u
medudejstvu. Nema orgnizma bez ~enotipa. niti gena-
tip moe postojati lizvan prostorno-vremenskog konti-
f nuuma 1zvan neke ~Ivotne sredme.
I
drugi imaju razme smetnje; neki su bistri, a drugi glu-
pi; nelk!i su bla~, drugi plahoviti. Pigmentaoija koze,
zdravlje, inte1igencija i temperament nuzno su, kao i
sam zivot, uslovljeni uzajamnim delovanjem genotipa
I'
I i sredime. Moze se, mcdutim, opravdano postaviti sle-
deee pitanje: koliko su uocene razlike izmedu ljudi
odredene genotipom, a koliko sredinom (slika 2)? Od-
nosno, u kojoj je meri uocena varijansa date osobine
u datoj populaciji odrec:1ena razl,icitoscu genotipova, a
u kojoj razli6itoscu sredina?
Ako se problem ovako postavi, dve stvari postaju
'OC'igledne. Prvo, doprinos geneticke i sred~~ske pro-
menljcive moze biti sasvim raziicit za razlicite karakteri-
norma Ina
hrana
geni
za
t
I
mrsavosr'
II geni
t za
I
I '"deblj inu"
Naslede i mutacija
Yee smo v~deli da se ~silede u..osnmd sastoji_ 9J1
samokopiranja gena, Nasi~ prema tome, konzer:
jrativna snaga; kada bi bilo savdeno~ evoJuciil:t hi hila
nemogucna. Ali zbog jednog ugradenog svojstva meha-
mzma nasleda - ili, ako hoeete, zbog jedne njegove
bitne mane - ~ povremeno stvara nesavrsenu ko-
piju. ~-~mutaeija.
I
60 BVOLUCIJA COVBCANSTVA
Ucestalost mutacija
Mutaoije se odigravaju malogde iii svugde, zavi-
sno od toga kako ih posmatramo. Odredena vrsta mu-
tacione izmene odredenog gena je retka; obicno se,
drugim reCima, geni verna samoreprodukuju. Ali posto
polne celije vel'OVatno nose desetine hiljada gena,
mnoge od njih sadr.Ze jedan ili vge mutantnih gena,
koje njrihovi tvorci, roditel}i, nisu imali (videti glavu 11).
Podaoi o ucestalosti mutacija neophodni su za ra
:rumevanje ljudske evolucije. Na zalost, do njih se tesko
dolazi. Treba uloziti ogromno truda da bi se procenile
mutacione stope covekovih gena cak i pod najpovolj-
nijim okolnostima - naime, kada su u pitanju domi
nantne promene, Cije su posledice lako uocljive i pot-
puno probojne. Mutacije koja je uzroenik ahondropla
stickog patuljastog rasta kod coveka primer je takve
izmene. Danski geneticar Mere je nasao osam ahon-
droplasta medu 94 hiljade dece rodene u porodicama
gde nijedan roditelj nije bio ahondroplast (videti str.
133). Time dobijamo tek veoma grubu procenu stope
ove mutacije - 4,2 X 10-s po generaciji, tj. od milion
polnih celija normalne osobe (koja nije ahondroplast)
otprilike 42 imaju novonastali mutantni gen za ahon
droplaziju.
Nije lako sakupiti toliki broj zapazanja. Teskoce su
jos vece kada su uslovi drukCiji: ako mutacija nije pot
puno probojna, jer roditelj moze nositi odredeni gen
iako ga na izgled nema; ako dva ili viSe gena daju
prividno sliene mutacije, jer tada je procena mutacio-
, I
62 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 1
Pregled postojecih procena mutacionih stopa gena kod
!judi (prema Nil i Sul 1954)
Geni Mutacije na 1,000.000
polnih celija
DOMINANTNI
Epiloja 8-12
Ahondroplazija' 42-70
Pelgerova anomalija 80
Aniridija 5
Retinoblastoma 14-23
Vardenburgov sindrom 3,7
RECESIVNI
Mikroftalamija i anoftalamija 10-20
Albinizam 28
Potpuno slepilo za boje 28
Infantilna amauroticna idiotija 11
Ihtioza kongenita 11
Epidermoliza buloza so
Amiotonija kongenita 20
Mikrocefalij a 30
NA POLNIM HROMOSOMIMA
Hemofilija 32
Pseudohipertroficka mmena distrofija 100
Mutantni genri obuhvaceni ovom tabelom uglavnom
izazivaju ozbiljne nasledne bolesti iii nenormalnosti (vi-
deti glavu 5). Vecina izracunatih mutacionih stopa kreee
se ad 10- 5 (jedna mutacija u 100.000 polnih celija iste
generaoije) do 10-4 (jedna mutaoija u 10.000 polnih ce-
lija). Mozda je samo interesantna koiocidencija sto za
gene 1kojli izazlivaju letalne li1.i poluletalne posledice (tj.
NASLEDE 63.
nasledne bolesti) lrod nekoliko vrsta mus1ca drozofila
proseonih mutacionih stopa po generacijri takode izno
si 10-s. Posto se ljudski zivot meri godinama, a ne da-
nima kao zivot drozofile, to svakako znaoi da su, racu-
najuci po jedinici vremena, ljudski geni mnogo stabil-
niji od gena drozofile (DobZanski i Spaski 1954).
Ja ne zastupam tezu da stopa mutacije svih ljud-
skih gena iznosri 10-s, pa ni da je to prosecna stopa.
njihove mutacije. Kod drozoWe i drugih organizama
koji su u ovom pogledu dobro po~nati, neki geni muti-
raju cesce od drugih. Sasvim je moguce da su ljudski
geni obuhvacooi tabelom i podlo~niji mutaciji od pro-
secnih gena, i to jednostavno zato sto je lakse priku-
piti podatke 0 ces6im nego 0 retkim rmutacijama. s dru-
ge strane, razlog za izdvajanje ovih gena lezi i u cinje-
nici sto su mutanti 0 kojlima je rec jasno uoclj:ivi: re-
lativno je lako prepoznati albina, hemofilicara ili ahon-
droplasW~kog patuljka. Ali nisu sve mutacije tako ka-
rakteristi6ne; mnoge izazivaju neznatne i ne bas pri-
metne ~zmene. Stavise, rezultati proucavanja drugih or-
ganizama, narocito - opet - proucavanja drozofile,.
pokaruju da su te sitne mutacije u stvari najcesca vrsta.
mutacionih promena.
Meier (1950, 1954) nagada da su sitne mutacije orko,
pet puta cesce nego drasnicne, koje su uzrocnik kobnih.
naslednih bolesti i gromih nakaznosti. Prosecna mu-
taciona stopa po genu verovatno je viSa, a ne niza od
10- 5 Iduci u suprotnu krajnost, pretpostavimo da dve-
polne celije, s kojrima poCinje zivot svakog ljudskog.
bica, sadrle samo 20.000 iii 2 X 104 gena. Tada je oprez-
na proce11a da ce 2 X 104 X 10-s ljudi, ilti b1iru 20 pro-
cenata, imat>i jedan Hi vti.Se nO'Vonastalih mutanmih gena ..
Ocigledno, mutanti uopste nisu retki u ljudskim popula-
cijama, a nisu rretki ni kod drug)ih organizama. To je
veoma znacajna oinjenica, cije cemo posledice razmat-
rati u .glavama 6 i 11, kao ina drugim mestima.
3. ENVIRONMENTALISTICKA TEZA
I HEREDITARISTICKA ANTITEZA
Ruso
Kada se dete potpuno obuci,
snaga njegovog odgoja ravna je snaz;i
njegove prirode.
Konfut':ije
I
I
Urot!eno i steeeno
Esli Montegju (1955a), veoma sposoban savremeni
zastupnik teorije o urodenoj dobroti coveka, izjavio je
sledece:
Rdava ljudska bica ne izrastaju od rdavih beba,
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA... 71 t
cija u polnom ponasanju koje su zabeleZili Kinzi i sa-
radnici uglavnom nejasni, oni su sigurno pristupacni
analizi, a pomenuti istrazivaci zapazili su odredene ko-
relacije izmedu obHka ponasanja te drustvenog i obra-
zovnog profila. Moglo bi se takode ,ispitati da li je
polno ponasanje bliznih dvojki obicno slicnije nego
bratskih dvojki, 6ime bi se proverila hipoteza da je
tu mazda posredi odredena geneticka uslovljenost (vi-
deti glavu 4).
Tabela 2
Stupnjevi ra.sta kod vi~ih primata
Prva
(nedelje) menstrua- Zavrsen Dutina
Vrsta cija rast i.ivota
Trudnoca (godine) (godine)
(godine)
Gibon 30 ? 9 30
Orangutan 39 ? 11 30
simpanzo 33 8,8 11 35
Gorila ?[38]* 9 11 ?[39]*
Covek 38 13,7 20 75
Covek je u punom smislu reci zivotinja koja zivi
u drustvu, a ne sama. Ljudsku sredinu, pre svega, cini
drustvo kame jedinka pripada, dok drustvo predstavlja
skup jedinki povezanih medudejstvima saradnje, koja
sluze za oddavanje zajednickog zivota. Osim coveka,
naravno, postoje i mnoge druge drustvene zivotinje, a
drustvena organizacija izvesnih insekatskih vrsta je u
nekim vidovima slozenija od covekove. No, insekatskim
drustvima dominira geneticki ukalupljeno, instinktivno
ponasanje (mada maze da deluje i neko uslovljavanje),
dok su ljudska drustva jedinstvena po tome sto poci
vaju na kulturi, koju jedinke ne nasleduju genima nego
uce ( Klakhon .1949).
Iz preobilja definicija kulture izdvojio sam tri. Za
Klakhona i Kelija ( 1945) kultura je istorijski izveden
si:stem eksplicitnih m implicitnih shema zivljenja, si
stem koji je zajednicki svim ili posebno odredenim cla
novima grupe. Za Kuna (1954) kultura je ukupan
zbir onaga sto ljudi cine zato sto su ih tako ucili, a
za Lintona (1955) organizovana grupa naucenih odgo-
vora karakteristicna za odredeno drustvo<<. Posto se
kultura stice obukom, ljudi nisu od rodenja, nego uce
da budu, Amerikanci, KinezJ Hi HotentoN, seljaci, voj-
nici ili aristokrate, naucnici, mehanicari ili umetnici,
sveci, bezoenici ili cestiti medi:okriteti.
Ovaj iskaz, naravno, ne iskljucuje mogucnost da
imaoci nekih gena smatraju da je lakse ili atraktivnije
postati bezocnik nego cestit mediokritet, i obrnuto (vi-
deti glavu 4). No nema sumnje da niko ne moze postati
bilo kakav ukoliko ne pripada nekom drustvu, u kome
uci odredene >>Sheme zivljenja<<. Ucenje za clanstvo u
* Prema Rokstajnu i dr. (The Biology of Aging, 1977, 3-34). -
Prim. prev.
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA ... 73
datom ljudskom drustvu naziva se socijalizacija ili en-
kulturacija. Prema Helouelu (1953):
Za odriavanje svake posebne forme oovekove dru-
stvene organizacije potrebno je ne samo obezbediti
priliv novih jedinki reprodukcijom vee i tako struk-
turirati psiholosko polje jedinke da se ona navede
da deluje na neke predvidljive naCJ.ne.
1 Utiskivanje
Lorencova klasicna proucavanja, opisana u jednoj
vrlo privlacnoj popularnoj knjizi (1952), a i u strucni-
jim publikacijama (Lorenc 1943 i druge), have se neo-
bicno brzim i efikasnim oblikom uslovljavanja, koji je
nazvan >>Utiskivanje (videti isto tako Tinbergen 1951,
1953). Kod nekih ptica - gusaka ,j pataka, na primer
- novbizlezena mladuncad normalno prati u kretanju
76 EVOLUCUA COVECANSTVA
Psihoanaliza
Jedna od irnpresivnih pojava naseg veka jeste raz
voj psiholoske grane poznate kao psihoanali<ticka teo-
rija, dubinska psihologija Hi frojdovska psihologija -
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA ... 77
poslednji naziv potice od imena njenog osnivaea
Sigmunda Frojda (1856-1939). P.rema Holu i Lindziju
(1954), mnogi milsaoni ljudi smatraju da je frojdov-
ska misao jedna od glavnih struja u intelektualnom
toku modernog zivota. Tesko da postoji ijedan aspekt
savremenosti koji nije osetio dejstvo Frojdove misli.
Zbog intelektualne pronicljivosti i svestranosti Frojda
i nekih njegovih sledbenika i nastavljaca, psihoanaliza
je dovedena u vezu s mnogim opstim problemima so-
ciologije, istorije, antropologije i filozofije. Poslednjih
decenija raspalila je mastu dela siroke javnosti, poseb-
no u Sjedinjenim Dr:Zavama, i postala mofda najpo-
modnija grana naucnog znanja, grana o kojoj se naj-
viSe govori, a pooledice toga nisu bas lkorisne niti za
javnost niti za naucnu psihoanalizu.
Ja cu ovde pokusati (dr:Zeci se uglavnom Hola i
Lindzija 1954) da ukazem na opste pravce psihoanali
tickog pristupa proucavanju covekovog psihickog raz-
vica, u onoj meri u kojoj se on tice problema sredin-
skih i genetickih determinanti licnosti. Frojdov osnov-
ni postulat, mozda, glasi da je i kod normalnih i kod
nenormalnih ljudi veliki - u stvari, najveci - broj
mentalnih procesa nesvestan, rtako da ih covek u lkome
se odigravaju nije, iii ih je tek nejasno, svestan. Psi-
hicki aparat je, po Frojdu, sastavljen od tri sloja ili
niza, koji su nazvani id, ego i superego.
.Id -~e -~astojr:: od nagona illi osnovnih potreba slic-
nih instilll'ktima, -koje ~zazivaju napetost, a ona se moze
razresiti jedino akcijom usmerenom ka njhllovom za
dovoljenju. Frojd je, za razHku od nekih drugih psiho-
anaHticara, pretpostavljao da je polni nagon daleko
najvaznija komponenta ida, mada je u poznijim godi
nama tom osnovnom nagonu dodao jos jedan - agre-
siju. Delovi ida su jedine komponente psihickog apa-
rata u vreme rodenja. Polni nagon novorodenceta se
manifestuje u oralnom regionu. Sledi faza analnog ero
tizma, koja traje otpriHke do trece godine, kada poci-
nje genitalna iii falusna faza. Ego se razvija kasnije
u detinjstvu. pre desete godine zivota.
Ego radi na covekovom prilagodavanju sredini. On
je normalno usmeren ka zadovoljavanju nagona ida,
ali deluje i kao arbitar za cesto sukobljene zelje, po-
budene nagonima, kada one dopru do svesti. Ego de-
luje kontroiisuCi muskulaturu i sluzeci se culnim or-
ganima, pameenjem i jezikom. Zelje koje odbacuje ego
se suzb1jaju, a energija za koju se pretpostavlja
T
78 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Posredujuce promenljive
Jedna skola misljenja, koja je unekoliko prihva-
cena, posebno u Sjedinjenim Driavama, pretpostavlja
da se presudni uticaji na oblikovanje ljudske licnosti
nalaze u detetovoj sredini, posebno u njegovim emo-
ti'WJiim odnosi:ma s roditeljima i braoom i se:strama.
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA ... 83
Ovo glediste su umesno popularisali Rut Benedikt,
Margaret Mid i drugi. Prema recima Benediktove
{1949), identif1kacija, sigurnost i osujecenost javljaju
se kod deteta kao posledica tradicionalnog postupanja
s njim, njegovog poeetnog di,sciplinovanja i sankcija
kojima se sluie njegovi roditeljk
Od toga koliko se nege pune neznosti i ljubavi,
kako se to u popularnoj psihologiji naziva, bebi pruZ:a
u prve tri godilne zivota zavisi da li ce ona, kad odraste,
biti ekstrovertna iii introvertna, samopouzdana i opti
mistiCki nastrojena iii bojailjiva i pesimisticki nastro-
jena, da E ce biti agresivna iii pokorena. Smatra se da
otisci ovih ranih iskustava duZ:e traju i da se teze preir
nacuju nego oni koji poticu od iskustava stecenih u
detinjstvu i mladosti. Jednom utvrdena struktura liC-
nosti postaje otporna na modifikacije (Helouel 1953 ).
Zaista, oni koji pokusavaju da poprave, izmene Hi pro-
svete partnere ili prijatelje dozivljavaju uobicajeno ra-
zocaranje zbog toga sto se ljudi uporno vracaju stari:m
navikama.
Pisuci da koncepcija strukture liCnosti predstav-
lja najbolju zastitu od sklonosti da se postojane teZ:nje
jedinke pripi!Su necem sto joj je 'urodeno', 'osnovno'
iii 'rasno' (citirano prema Helouel 1953), Adorno,
Frenkl-Branzvik, Levinson i Senford daju oduska ose-
canjima koja su zajednicka nemalom broju antrop~
loga, psithologa i sociologa. No ta uZ:asno rusilacka
sklonost moZ:e se odagnati jedino ako smo u stanju
da pokazemo kako se razliCitim formama >>nege pune
neznosti i ljubavi i njenog uskracivanja odreduju raz..
licite strukture IicnostL Podaci o ovom problemu prak-
ticno i ne postoje, izuzev u oblasti proueavanja nacio-
nalnog karaktera, ali i tu su pokusaji da se identif~kuju
posredujuce promenljive imali, u najbolju ruku, tek
osrednji uspeh (videti prikaz u Inkls i Levinson 1954,
i Klakhon 1954 ).
Gorerova povojna hipoteza (Gorer i Rikmen
1950) opste je rasprostranjena, ali ne i prihvacena. U
velikom delu Evrope, medu nekim americkim Indijan-
chna i drugim narodima povijanje novorodeneadi to-
kom prvih meseci iii cele prve godine vekovima je pri~
hvacen narodni ob~j (Grinejker 1949). Novorodenre
uvijaju u.dugacke trake platna, obicno ispruZ:enih nogu,
a ruku pribijenih uz telo, sto veoma ogranicava slobo-
du kretanja. Gorer smatra da ta navika izaziva kod
novorodencadi Rusa silan i rusilacki bes te OSecanje
84 EVOLUCIJA COVECANSTVA
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA . , 85
vijanje kome je izlozena novoroltencad u ruskom od-
goju dece jedan je od nacina na koji Rusi prenosc na
bebe osecanje da je snaian autoritet nuinost. No na
kojim se dokaz1ma zasniiVa cak i ova umerentja tvrd-
nja? >>Povojnu hi:potezu Goreru su sugerisali gestovi
i telesni pokreti nekih odraslih Rusa koje je on posma-
trao (Gorer i Rikmen 1950, str. 211).
Za onog ko poznaje literaturu o posredujucim pro
menljivim i kljucev1ma nacionalnih karaktera oci
gledno je da ono sto u ovoj oblasti vaii kao dokazna
grada i provera hipoteza jednostavno ne odgovara stan
dardima koji se smatraju neophodnim u drugim nauc-
nim disciplinama. Hipoteze po kojima od postupanja
s novorodencadi zavi,si kakve ce odrasle licnosti od rtjih
postati korisne su jer podstiCu antropologe na sakup-
ljanje podataka o podizanju dece u razlicitim kultu-
rama. Medutiilll, one do danas nisu narocito osvetlile
:izvore varU.jaoija osobina ljudske licnosti. Klakhon
( 1954) nije bez razloga strog kada pise da rad u toj
oblasti, medutim, mnogo trpi zbog toga sto je ona po-
slednjih decenija pomodna. Danas bi velika vecina an
tropologa priznala da su mnoge publikacije bile prena-
gljene, preterano shematiCne i u stvari naivne.
Kulturologija
~
ligencije mogu biti bioloske. A ipak nas uverava da
ljudska priroda, binloski definisana, jeste prakticno
konstantna - ona nije pretrpela znacajniju promenu
bar za poslednjih 30.000 godina, mada dopusta, pomalo
preko volje, da je Urodena inteligencija javanskog CD-
veka maZda bila ni:la od inteligencije savremenog co-
tl veka. On tvrdt da se ucesce genetick~h promenljivilh
mora iskljuCit1 zato sto ponasanje jednog coveka vise
nalikuje ponasanju drugith !judi iz njegove kulture ne-
go ponasanju njegovih roditelja i1i drugih pripadnika
njihove kulture. Posredi je staro pogresno shvatanje
da sredina ne moze modifikovati nasledne<< osobine
a da osobine koja ona moze modifikovat1 ne zavise od
genotipa.
ENVIRONMENTALISTICKA TEZA.. 89
Vajt primecuje da su se Beclije 1798, crnci u Har-
lemu 1940, Englezi pre 1066, Italijani u vreme Palestri-
ne te Nigerijci, Bantu-Crnci itd. razlikovaH po muzici
koju su komponovali i u kojoj su uzivaH. A osim toga,
da muziCke stilove mogu prihvatati !judi koji ih nisu
izumeli. Mada su to dobri dokazi da muzicki ukusi ne
nalikuju krvnim grupama, koje su nepovratno odredene
geni:ma, oni se ipak ne kose s mogucnos6u da (1) spo-
sobnost muzickog stvaranja iii ufivanja u muzici varira
medu pripadnicima jedne populacije, da (2) ucestalost
muzi:kalnosti varira od populacije do populacije, i da
(3) sklonost odredenoj vrsti muzi,ke moze delimicno
biti geneticki uslovljena.
Iz svoje premise Vajt izvlac1 zakljucak da su sva
velika otkrica ili pronalasci do kojih se ikada doslo bili
moguCi bez ijednog 'geni,ja', tj. bez pomoci bilo koga
cija bi inteligencija nadmasivala danasnji prosek. Da
bi se izvrsilo neko veliko otkrice, kaze on, odaberite
osobu prosecne inteligencije, obezbedite joj najbolju
strucnu obuku, dovedite je u dobro opremljenu labo-
ratori:ju - i, uz pretpostavku da kod nje postoji od-
reden interes i entuzi>jazam, kako bi ona mogla da ne
otkrije nesto znacajno? Interes i entuzijazam- u tom
grmu leziJ zec! Interes i entuzijazam ne ispoljavaju sve
osobe proseooe inteHgenoije koje rade u dobro oprem-
ljenim laboratorijama; a nil svaka od njih nema zelje
I.. ni:ti sposobnosti za najbolju strucnu obuku. Da bi se
povecala verovatnoca za znacajna otkrica, stvarno su
pozeljni neki genijalni !judi, a njihova geneticka spre-
ma ne mora biti bas prosecna.
Kultura je nastala i razvila se tokom ljudske evo-
lucije skupa s genetickom osnovom koja ju je omogu-
cila. Bice da ova geneticka osnova nije ostala nepro-
menjena 30.000 godina, odnosno jos od javanskog co-
veka; verovatno da nije sasvim jednoobrazna u svim
ljudskim populacijama; a sigurno da varira od pripad-
nika do pripadnika jedne populacije. Unapred iskljuci-
vati Iz proucavanja kulture svako razmatranje genetiC-
ke osnove znaci sukobiti se s osnovnim pravHim'a na-
ucnog postupka.
4. JEDNAKI ALI NESLICNI
Porodicne slicnosti
Naslede je, vele, uzrocnik slitnosti izmedu dece i
roditelja. Ova definicija je dobra Ill ,svom okviru, ali on
nije dovoljno strok. Mendel je nasao da ce se neki po-
tomci dva domina:ntna heterozigotna roditelja razliko-
vati od njih jer ce biti homozigoti po recesivnim geni
rna. Naslede stoga maze da dovede do razlika izmedu
dece i roditelja. Otud je bolje reCi da ono predstavlja
prenosenje samoreproduktivnih entiteta- gena (glava
2). Najstariji i najjednostavniji metod proucavanja na-
sleda je, ipak, uocavanje slicnosti i razlika u okviru i
izmedu porodica. Galton je bio pion~r sistematskih is-
trazivanja ove vrste.
U Naslednom geniju Galton (1869) je proucio 300
porodica koje su dale jednog iJ1i viSe cuvenih ljudi, pri
cemu je definisao cuvenost kao uti~ajnost ili glasovi
tost, koju je posti!Zao otprilike jedan od 4.000 Engleza,
ili 0,025o/o stanovniStva. Goltonovi cuveni ljudi hili su
drfavnici, sudije, vojskovode, crkveni velikodostojnici,
poznati pisd i naucnici. Tabela 3 pokazuje da je cuve-
nost cesca medu srodnicima cuvenih ljudi nego medu
stanovniStvom u celini, kao i to da bliski srodnici cu-
veniih ljudi imaju vecu sansu od daljih da postanu
cuveni.
92 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 3
Broj fuvenih mu.Skih srodnika na 100 cuvenih ljudi
u Engleskoj 19. veka (prema Goltonu)
Srodstvo Broj cuvenih Srodstvo Broj cuvenih
otac 31 unuk 14
bratucedi/ujce-
brat 41 viaftetkic 13
sin 48 pradeda 3
stric/ujak 18 pras tric/praujak 5
necak 22 praunuk 3
deda 17 pranecak 10
Ocigledno, cuvenost je porodicna. No sledi li onda
da je izvesna geneticka obdarenost nuina iii dovoljna
da bi neko postao cuven? Si:gurno da je, cak i u dru-
stvima gde su klasne barijere manje krute nego sto su
bile u Engleskoj devetnaestog veka, korisno imati uti-
cajne rodake. Galton nije smetnuo s uma ovu moguc-
nost. Ali ju je odbacio jer je geneticku obdarenost cu
venih ljudi definisao kao ono sto ce se, kada je pre-
pusteno samo sebi, a terano nekim sebi svojstvenim
podsticajem, uspinjati stazom koja vodi cuvenosti, sto
irma snage da dosegne sam vrh - sto ce se, bude li
spreceno ~li osujeceno, muciti i upinjati da savlada
prepreku kako bi ponovo moglo da sledi svoj trudolju~
bivi instinkt.
Ovo zvuci opasno nalik na kruzno zakljucivanje.
Danas Goltonov razresujuci argument i'zgleda bizanm,
ali je pre jednog veka uziman ozbiljno. U Sjedinjenim
Drtavama su klasne bari:jere manje krute nego u En-
gleskoj; trebalo br da se u prvoj zemlji Iakse postaje
cuven nego u drugoj; shodno tome, moglo bi se oceki
vati da u Sjedinjenim Drtavama bude viSe genijalni'h
!judi nego u Engleskoj; a tacna je, zapravo, suprotno;
zbog toga, prema Goltonu, da bi postao cuven, covek
mora naslediti gene koji su znatno cesCi medu engle-
skim nego medu americkim stanovni:Stvom.
Njegova opazanja, mada ne i njegove zakljucke, u
viSe navrata su potvrdili istrazivaci u razlicitim zem
ljama koji su proucavali rodoslove i potomke manje
iii vise cuvenih ljudt - od genija nesporne cuvenosti,
kao sto su Darvin iii J. S. Bah, do onih osoba relativno
neznatne cuvenosti koje su prikazane kao Zvezde u
prirucni:ku Americki naucnici ili ukljucene u razne ime-
nike tipa Ko je kO. (Radove Jude 1953. i Blumfilda
JEDNAKI ALI NESLICNI 93
1955, kao i Enestejzi:jev kriticki prikaz 1958, preporu-
cujem kao vodi:ce za prilicno obimnu i rasutu lite. t..
raturu.)
Mada je skoro svuda nad:eno da je cuvenost poro-
dicna, upravo tu moramo pokazati najveeu obazrivost.
Sredinska predrasuda oeita je u prikupljenim podaci
rna- pod ilnace jednakim okolnostima, sin moze sma
trati da ce najlakse proci ako se opredeli za poziv u
kome se otac istakao. Ali nerazborito je odbaciti te
podatke tvrdeCi da oni ne bacaju bas nikakvo svetlo
na geneticku uslovljenost: neke specijalne sposobnosti
zaista su znacajno razvijene kod ljudi koji raspola:lu ~
specijalnim genetickim darovima. Podaci o nasled:iva-
nju muzickog talenta posebno su brojni i uverljivi.
Od pedeset i cetiri poznata muska pretka, srodnika
i potomka J. S. Baha, cetrdeset i sest su bili profesio.
nalni muzicari, a med:u ovima je bilo sedamnaest kom-
pozi!tora razlieitog ugleda. Neka bude da u mnogim
krajevima sveta clanovi jedne porodice imaju obicaj
da pri!hod za zivot traze u istoj profesiji; i neka bude
da se onaj ko raste u muzicarskoj porodici nalazi u
povoljnijim okolnostima da postane muzicar; pa ipak
je sasvim neverovatno da geneticka sprema clanova po-
rodice Bah nije imala nikakve veze s njihovom mu.
zickom vestinom. Ponavljanje izrazite muzikalnosti
med:u srodnicima velikih muzicara tako je opste pra-
vilo da vredi zabeleZiti izuzetke. Med:u 136 Sumanovih
predaka i rod:aka nije poznat nijedan muzi:cki talenat.
Mada je kompozitor bio ozenjen pijanistkinjom virtu-
ozom, nijedno od njihove osmoro dece nije bilo naro-
cto muzikalno (Fersuer 1957). Takvi izuzeci ne opovr-
gavaju geneticku uslovljenost muzicke vestine; oni sa.
mo pokazuju da je njena geneticka osnova slozena.
Korelacije
Goltonov ucenik i sledbenik Pkson nastojao je da
poka:le da za porodicne slicnosti po mentalnim i mo-
ralnim obelezjima, kako ih je on nazivao, vaze ista
pravila kao i za slicnosti po fizickim osobinama, koje
se, opet, ponasaju poput poznatih nasledn:ih osobina
kod zivotinja i biljaka (Pirson i Li 1903, Pirson 1904).
Njegova studija o nasled:ivanju rasta kod Ijudi klasi-
cno je delo. u grupi od 1.078 muskaraca uoceno je da
se rast krece od oko 152 do 200 em, a med:u njihovim
94 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 4
Korelacija uspeha clanova porodica iz seoskih popula-
cija Nove Engleske na testovima inteligencije (prema Kon-
radu i Dzounsu)
Srodstvo Korelacija Broj testiranih
jednokrvna deca istog pola + 0,45 475
jednokrvna: deca razliCitog pola + 0,54 439
roditelji - potomci + 0,49 501
1 ItA&! :CQ
Tabela 6
Korelacijsk~ koefici/tihti (r) i nasledljivost nekih oso-
bina kod blirlnih 1 brats dvojki (prema Njumenu, Frime-
nu i Holzindzeru)
lnteligencija dvojki
Tabela 7
Korelacije uspeha bliznih i bratskih dvoj[d na Bernroj-
terovom inventaru lienosti (prema Karteru)
Blizne Bratske
istopolne raznopolne
Proucavane dvojke (N=55) (N=44) (N=34)
Neuroticnost 0,63 0,32 0,18
Samodovoljnost 0,44 -0,14 0,12
Introvertnost 0,50 0,40 0,18
Dominantnost 0,71 0,34 0,18
Samopouzdanost 0,58 0,20 O,Q7
Drustvenost 0,57 0,41 0,39
Ovi rezultati su sugestivni, mada ne i konacrui, ma-
zda zato sto je ispitivan ogranicen broj dvojki. Vecina
iii sve osobine navedene na tabeli 7 sadde, izgleda, za-
pazljivu geneticku kornponentu, mada nijedna ne po-
kazuje izraZJiru nasledljivost. Zavisno od zivotnog isku-
stva, ljudi sticu iii gube samodovoljnost i samopouz-
danost, no ipak cini se da se mogu razaznati geneticke
pred1spozicije za te karakteristike. Vrlo je malo uci-
njeno na genetickoj anaiizi razlri.citih reakcija ljudi na
standardizovane mrlje od mastila (Rorsahov test); do-
sadasnji rezultati su delimice protivurecni i ne resa-
vaju ni.Sta (videti Fuler i Tompson 1960).
t
I
im zlocini uopste bili slicni; ako dvojanac iii dvojanka
nisu ruikad osudivani, dvojke su bile diskordantnec.
Konkordantnost bliznih dvojki bila je znatno cesca ne-
go bratskih dvojki (ukljucene su jedino istopolne brat
ske dvojke):
Blizne Bratske
konkor- diskor- konkor- diskor-
dantne dantne dantne dantne
Broj dvojki 80 31 38 73
Procenat 72 28 34 66
Blizne Bratske
konkor- diskor- konkor- diskor-
dantne dantne dantne dantne
Broj dvojki 43 9 17 15
Procenat 83 17 53 47
Boja kol.e
Proucavanja geneticki jednostavnih i skroz proboj-
nih osobina zaokupljala su paznju geneticara tokom,
prihlizno, prve trecine dvadesetog veka, kada je gene-
tika postala posebna nauena disciplina. To je b.Ua
ispravna politika, jer bogzna kakav napredak u dru-
gim pravcima nije se mogao ocekivati pre no sto se
ofkriju osnovna pravila nasledivanja. No nepozeljan
nusproizvod ove politike bilo je priHono rasprostra-
njeno pogresno shvatanje da ce osobe koje naslede
odredeni gen nu:lmo ispoljiti odredenu karakteristiku
u svome fenotipu, da veCinu naslednih osobina cine
groteskni deformiteti kod musica drozofila te bolesti
ili nakaznosti kod ljudi.
lpak, geneticari su oduvek znali da postoje i druk-
Oije osobine. Oplemenjivaci, ciji se posao sastoji u
oplemenjivanju xiVlOtinja i biljaka u poljoprivredne
svrhe, moraju da se bave kvantitativnim osobinama ....;_
na -primer, prinOSOIIll zrna, mesa ili mleka, velicinom
NASLEDIVANJE ZDRAVUA I BOLESTI 119
roditelji
crnac be lac
mula.ti
drug a
, po Igenima<<,_
- --poligeni, po pravilu, nisu ni dominantni ni rece-
sivni. Hibridi krupnih i sitnih pasmina goveda, konja,
sv~nja ili zeeeva, a verovatno i visokih i niskih ljudskih
rasa, mogli bi imati upola manje gena za krupnost ne-
go cistokrvni krupni roditelj, i upola manje gena za
s!itnost nego slitni roditelj. Oni sru, naravno, na sredi-
ni po velicini ili uzrastu. Kada bi se naslede prenosilo
krvlju<<, ne bi bilo razloga za ocekivanje da se druga
i sledece generacije hibrida razlikuju od prve. A gen-
sko naslede daje osnova za ocekivanje segregacije i
rekombinacije gena u drugoj i slede6im generacijama,
sto povecava varijabilnost. Povecana varijabilnost se
odista i uoeava; ako se ispita dovoljno veliki broj po-
tomaka, javljaju se proizvodi segregacije krupni poput
krupne i sitni poput sitne roditeljske rase.
U ekstremnim slucajevima maze se desiti da na-
stanu segreganti krupniji od krupne ili sitniji od sitne
rase. Objasnjenje ovog naoko eudnovatog ponas,anja je
III!
122 EVOLUCIJA COVECANSTVA
~
ligenirna najveca poteskoca didakticka - njihovo pro-
ucavanje je isuviSe rnutna rnaterija za nestrucnjake,
posebno kada je rec 0 ljudskorn nasleltu.
Oboljenje Nasledivanje
Amauroticna idiotija, juvenilna (Spil-
mejer - Fogt) - kao prethodno obo.
ljenje, s tim sto smrt nastupa u de-
tinjstvu iii ranoj mladosti R
Amiloidoza, primarna sistemska - ta-
lozenje amiloida u tkivima* R
Cistinurija - izlutivanje cistina u mo-
kracu, mokracni kamenac R,p
Dijabetes insipidus (nefrogeni tip) -
preterano lucenje mokrace R, vp? (vp)
Dijabetes melitus- niska tolerantnost
prema glikozi R,p
Fenilketonurija - fenil-alanin u mo-
kraCi, slaboumnost R
Galaktozemija - galaktoza se ne pre-
tvara u glikozu R
Gargolizam - krupni defekti skeleta,
mentalna manjkavost, spor rast hr-
skavice, vakuolizirane celije u jetri
i slezini, uz talozenje do sada nei-
dentifikovanih hemijskih supstan-
cija** R, vp?
Giht - nenormalni metabolizam mo-
kracne kiseline D,p
Glikogena bolest - talozi glikogena u
jetri, bubrezi:rna itd R? (R)
Goserova bolest - akumulacija lipida,
koza boje bronze, povecana slezina,
naslage cerebrozida u nekim celijama R
Hiperholisteremija (primarna) - eks-
tremno povisen nivo holesterina;_
ksantome D
Hiperlipemija (idiopatska) - zuti cvo-
. riCi na kozi, bolovi u stomaku, rani
I\ miokardijacni infarkt R
.I it Hipoglikemija: - nizak nivo seeera u
krvi, mentalna zaostalost R,p
Niman-Pikova bolest - velika akumu-
lacija lipida, neurolosko propadanje,
rana smrt R? (R)
* Postoji nekoliko patoloskih procesa talozenja belancevina (ami
loida) u tkivima. Amiloidna nefropatija se nasleduje kao autosomno re-
cesivna bolest, a ona njena forma koja zahvata periferne nerve - kao
autosomno dominantna. - Prim. prev.
** Danas je poznato 8 razlicitih klinickih i genetickih oboljenja koja
su ranije obuhvatana nazivom gargolizam; ta oboljenja skeleta i drugih
tkiva, prouzrocena promenama u metabolizmu mukopolisaharida, nazivaju
se mukopolisaharidoze (MPS): MPS I H, nasleduje se kao recesivno obo.
ljenje, MPS I S - kao recesivno, MPS I H/S - kao recesivno, MPS II
- kao recesivno vezano za Xhromosom, MPS III - kao recesivno, MPS
IV - veci broJ ale!a, svi recesivni, MPS VI - kao recesivno, MPS VII
- verovatno vrse alela, svi recesivni. - Prim. prev.
NASLEDIVANJE ZDRAVLJA I BOLESTI 125
Oboljenje Nasle4ivanje
Porfirija - plikovi i lako guljenje ne-
zasticene koze, lucenje porfirina pre-
ko fekalija i mokrace, osetljivost na
barbiturate D
Renalna glikozurija - izlucivanje gli
koze preko mokrace, nivo secera u
krvi normalan D
Vilsonova bolest - nedostatak cen.J!o
loplazmina, degeneracija bazalnih
ganglija, ciroza jetre R
KOtA
Ani:droticni ektodermalni defekt - od
sustvo ili rudimentamost znojnih
zlezda i zuba R, vp?
Darirova bolest - kesaste bubuljice
po kozi D
Epidermoliza buloza - plikovi po ko-
zi posle manjih ozleda D, p?
Epiloja - nenormalni izrastaji na ko-
zi, u srcu, bubrezima; mentalna de-
fektnost D, p
Ihtioza eritroderma - blata forma na
rednog oboljenja R, D? (D)
Ihtioza kongenita - gruba, zadeblja-
na, ljuskava koza s dubokim braz.
dam a R
lhtioza vulgaris - riblja koza D, R, vp? (D, vp)
Kseroderma pigmentoza- izrazita pe-
gavost, rak koze R, vp (R)
Moniletriks - kosa cija svaka vias
izgleda poput niske zma D,p
Neurofibromatoza, Reklinghauzenova
bolest - tumori koznih nerava D,p
Pili torti - kratka, isprepletena, krta
kosa D,p
Psorijaza - crvenomrke ljuskave bu
buljice po kozi R?, D?
Telangijektazija, hemoragicna - raS-
trkane skupine krvnih sudova tan
kih zidova D
Tiloza - zadebljana koza na dlanovi-
ma i tabanima D
Sarenilo koze - nepigmentisane mr-
lje po telu D
126 EVOLUCIJA COVECANSTVA
SKELETNI SISTEM
Oboljenje N aslettivanje
Ahondroplazija ili hondrodistrofija -
patuljast rast tipa kratkih udova D
Akroosteoliza - smanjenje kostiju u
ekstremitetima D, p
Ankilozirajuci spondilitis - oko~tava
nje paravertebralnih ligamenata, u-
kocenost kicme D, p
Apertov sindrom - visok svod loba-
nje, ~iroko razmaknute oci, spaja-
nje prstiju ruku i nogu, prekobroj-
ni prsti, itd. D, R? (D)
Arahnodaktilija - veoma dugi prsti D,p
Brahidaktilija - kratki rueni i noini
prsti D
Cevaste grudi - kongenitalno ugnuce
grudi, uleganje grudne kosti D
Cekicasti nozni prst - nenormalno
savijanje drugog prsta D
Dijafizalna aklazija - egzostoze na
dugim kostima D,p
Hallux rigid us - ukrucen nozni palac D?
Hallux valgus - krajnje primicanje
proksimalnog clanka noznog palca D, p
Hiperfalangija rucnog palca - preko-
brojni eland na palcu D
Kamptodaktilija - stalna savijenost
prstiju D, vp
Kongenitalna amputacija ruku i!ili
nogu D,p
Kongenitalno i~ca~enje kuka D,p
Kongenitalno ravno stopalo D
Kongenitalno zgrceno stopalo D, p
Kraniofacijalna disostoza (Kruzon)
prevremeno zatvaranje ~avova loba-
nje, izbaceno celo, kljunast nos, bu
ljave oci D, p
Oksicefalija ili akrocefalija - visoka,
siljata, deformisana lobanja D?, R? {D)
Osteitis deformans ili Pe~i,tova bolest
- progresivno zadebljavanje i sta-
njivanje kostiju D, p
Osteogeneza imperfekta - krte kosti,
plava beonjaca oka D
Osteohondrodistrofija iii Morkvijeva
bolest - brojne skeletne nenormal-
nosti R, vp? (R)
Polidaktilija - prekobrojni rucni i/ili
nofni prsti D,p
NASLEDIVANJE ZDRAVUA. I BOLESTI 127
Oboljenje N asledivanje
Rahitis, otporan na vitamine D, vp?
Rascepljena iii refnjevita saka - OZ
biljni skeletni defekti saka i stopala D
Sindaktilija - spojenost nekrh prstiju D,p
Spina bifida - napuklost kitmenog
stuba D,p
Sprengelov deformitet - podignute ra-
mene lopatice D?, R?
ZUBI I USTA
Gingivalna hiperplazija - zadebljava-
nje desni i usporeno izbijanje zuba D
Habsburska vilica - isturen podbra-
da.k, preteramo dugaeka donja vilica D
Hipodoncija - odsustvo bocnih seku
tita, odnosno kutnjaka D?, R?
Hipoplazija gledi - tanka i obezboje-
na glect D?
Opalna zubna kost - sitni, meki, obez-
bojeni zubi D?
Rascepljeno nepce bez zecje usne D,p
Zecja usna, s rascepljenim nepcem ili
bez njega R?, D?
PRIBOR ZA VARENJE
Cistiena fibroza pankreasa - slabost
gusterace, crevne smetnje, poreme-
caji u izlucivanju znoja i pljuvacke R
Hirssprungova bolest - prosirenost
debelog creva D?, R?
Multipla polipoza - polipi u guznom
i debelom crevu D
Piloricna stenoza, porodicna - sufe-
nje izlaznog dela zeluca R?
Pojcov sindrom - polipoza tankog
creva, pigmentacija usne sluzokoze D
Oboljenje Nasledivanje
Hemofilija - bolest krvarenja, prete-
rano i dugo krvarenje R, vp
Hipohromicna iii mikrociticna anemi-
ja - razne nenormalnosti eritrocita R, vp
Metemoglobinemija - delimicno pre-
tvaranje hemoglobina u metemoglo-
bin R
Ovalocitoza - elipsasti eritrociti, he-
moliza R
Pelgerova anomalija- nenormalna je-
dra belih krvnih zrnaca D
Policitemija vera - veliki broj crve-
nih krvnih zrnaca D?, R?
Sferocitoza - sferociti u povrsinskim
krvnim sudovima D
Talasemija iii mediteranska anemija
- nenormalni oblici crvenih krvnih
zrnaca zbog nedostatka kiseonika,
kobna anemija R
Trombocitopenicna purpura - hemo-
ragicne mrlje na kozi, oskudnost
krvnih ploCica D, p
Ubitacna anemija - nenormalnost
krvnih zrnaca, ahlorhidrija R p
UROGENITALNI SISTEM
Hipospadija - nenormalan otvor mo-
kracnice na penisu R, p
Policisticna bolest bubrega - ciste i
bubrezna slabost R?, D?
OCI
Aniridija - rudimentarnost iii odstll-
stvo duzice D (p, R?)
Anoftalmija - male oene jabuCice R, vp? (R)
Distrofija fundusa - degeneracija po-
zadine ocne jabucice D
Glaukoma - povecanje pritiska unu
tar ocne jabucice D?, R?, p
Horoideremija - degeneracija sudov-
njace oka R, vp (vp)
Horoidna skleroza - stvvdnjavanje
-;udovnjace oka D&R
Katarakt - zamucenje ocnog sociva D, p (D, R, vp)
Koloboma, makularna - nenormal-
nost sudovnjace oka D (D i R)
Mikroftalmija - nenormalno sitne oei D?, R?, p
Miopija ~ kratkovidost R & vp
NASLEDIVANJE ZDRAVLJA I BOLESTI 129
Oboljenje Naslettivanja
Nistagmus - podrhtavanje ocnih ja
bucica D & R, vp
Nocno slepilo kongenitalno i po-
stojano D
Oftalmoplegija paraliza oenih mi
sica D
Opticka atrofija - atrofija optickog
nerva D
Retinis pigmentoza - progresivna d~
generacija mreznjace s nagomilava
,njem jednog pigmenta R, vp
Retinoblastoma - tumor mreznjace D,p
Roznjacne nenormalnosti - distrofije
roznjace i varijacije u njenoj veli
cirri, obliku i iSpUIPcenosti D & R (D, R, vp)
Slepilo za boje - nerazlikovanje cr-
vene i zelene boje R, vp
Subluksacija soeiva- pomerenost so-
civa D&R
USI
Aurikularni privesci meki tumorl
spolja8njeg uha R?, D?
Gluvonemost, kongenitalna - potpuna
gluvoea R? p
Labirintska gluvoca - snizenje gra
nice gornjih tonova D
Macje uho- male usne skoljke u ob-
liku kupica D
Otoskleroza - sunderasto kostano tki
vo u labirintskoj duplji D, p
NERVNI SISTEM I MUSKULATURA
Alchajmerova bolest - progresivna
presenilna degeneracija mozga D
Ataksija, kicmena, i1i Fridrajhova bo-
lest - odsustvo miSicne koordina
cije, gubitak tetivnih refleksa, pove-
cana ispupcenost svoda stopala, jav
lja se u ranim godinama R, p
Ataksija cerebeluma ili Marijeva bo-
lest - odsustvo koordinacije miSi-
ca, atrofija oenog nerva, javlja se u
poznijim godinama D, R?
Disleksija - kongenitalno slepilo za
stampane i1i pisane reci D
Epilepsija, idiopatska - konvulzivni
napadi, promene na elektroencefalo-
gramu R?, p
130 BVOLUCIJA COVBCANSTVA
Oboljenje Naslettivanje
Hantingtonova horea - progresivno
grcenje misica, poremecaj govora,
demencija D
Leberova bolest - atrofija optickog
nerva R?, D?, vp?
Miotonija distrofika - miotonija i
progresivna distrofija miSica, najte-
za miotonija D,p
Miotonija kongenita iii Tomsenova bo-
lest - hipertrofija miSica lica i ociju D
Miotonija, paramiotonija - blag obhk
miotonije, posle izlaganja miSica
hladnoCi D
MiSicna distrofija, facio-skapulo-hume-
ralni tip - progresivno slabljenje
miSica grudnog pojasa u mladosti
ili zrelosti D
MiSicna distrofija, karlicnopojasnog
tipa - progresivno slabljenje miSi-
ca karlicnog pojasa u detinjstvu R, vp
Parkinsonizam, drhtava oduzetost -
progresivno podrhtavanje i krutost
miSica D, p
Peliceus-Mercbaherova bolest - pro-
gresivna paraliza i opadanje mental-
nih sposobnosti R, vp, D?
Pikova bolest - progresivna presenil-
na iii senilna degeneracija mozga D
Polineuritis, progresivni, hipertroficki
- bolovi, slabost, hipertrofija peri-
femih nerava D?
Sarko-Mari-Tutova bolest - atrofija
li5.njacnih miSica, lagan pocetak i
progresivno slabljenje nekih grupa
miSi~a D, vp (D, R, vp)
~
Tabela 8 saddi veoma nepotpun spisak bolesti i
devijacija, dat krajnje nerado, za koje se zna ili sum-
nja da su nasledne. VeCina citalaca ocekuje da vidi
neki takav spisak, a svaki spisak lako moze da zavede
ako se previde njegova ogramicenja. Ponovimo jos
jednom da dihotomija na geneticke i sredinske osobi-
ne nema nikakvu vrednost. Osobine su ukljucivane u
spisak, odnosno izostavljane iz njega, u neku ruku pro-
izvoljno. Tako je miopija, kratkovidost, ukljucena jer
se u nekim lozama ponasa kao mendelovska recesivna
osobina, mada opseg miopije moze zavisiti od doma-
ce sredine, navika pri Citanju, itd. Presbiopija, dale-
kovidost, nije ukljucena jer vrlo cesto prati proces
NASLEDIVANJE ZDRAVUA I BOLESTI 131
starenja, premda se tvrdi da prevremena presbiopija
predstavlja dominantnu osobinu. Izostavljene su netok-
sicna i eksoftalmicna gusavost, mada su predispozioije
za njih, kako izgleda, recesivna osobina, ali su navede-
ne obe forme dijabetesa (insipidus i melitus) iako su
im manifestaoije vrlo nepostojane.
Znak p na tabeli 8 znaCi da se pomenuta nakaznost
maze ali ne mora pojaviti kod osoba koje imaju dati
gen (nedovoljna probojnost), odnosno da je kod takvih
osoba stupanj nakaznosti osobito kolebljiv (promenlji
va izrazenost). Varijacije u probojnosti i izrazenosti
veoma otezavaju istrativanje nasledivanja osobina obe
lezenih znakom p, a tu teskocu povecavaju neki sredin
ski uslovi koji stvaraju fenokopije, tj. osobine slicne
onima koje su u drugim uslovima stvorili nenormalni
geni. Na primer, i visok i nizak krvni pritisak moze
biti posledica odredenih lekova, a mozda i odredenih
'
uslova zivota; verovatno je, ipak, da se hipertenZ'ija i
hipoten2lija kao nezavisna oboljenja mogu pojaviti kod
osoba odredenog genotipa, cak i ako one zive pod uslo-
vima u kojima druge ne bi patile od tih teskoca. Sre-~
dinska hipertenzija je, dakle, fenokopija geneticke
(idiopatske). Epilepsiju mogu izazvati povrede mozga;
ali se ona maze i bez takvih povreda javiti kod osoba
geneticki predi1sponiranih za nju. Posta se ta sredinska
fenokopija ne razl1ikuje lako od geneticke epilepsije,i
jos uvek je tajna kako se nasleduje epilepsija, a isto
se maze re6i i za viSe drugih bolesti koje imaju gene
ticku i negeneticku formu .
Nekoliko oboljenja navedenih na tabeli 8 imaju,
kako je ustanovljeno, dominantan oblik nasledivanja
u nekim lozama, a recesivan u drugim (znaci D i R
zajedno). To pnividno kontradiktorno ponasanje moze
se objasniti greskama pri posmatranju iii zakljuciva~
nju na osnovu nedovoljnog broja podataka (a tih gre-
~aka nesumnjivo ima), ali se mogu dati i drugacija ob-
jasnjenja. Jedna mogucnost je da imamo posla s dve
iii viSe bolesti ilri nakaznosti koje izazivaju razliciti
geni, ali koje se klrinicki i strukturno ne daju razliko-
vati, pri cemu se moze desiti da jedan od tih gena:
bude dominantan, a drugi recesivan za normalno, tj.:
zdravo, stanje, Ovo nije fantasticna ad hoc hipoteza;
imitacije, tj. fenotipski nerazlucljiV1i ali geneticki raz~
lit'iti mu:tanti nisu retki medu vinskim musicama i
dn1gim organizmima. No kod vinskih musica se moze
utvrditi da li su dva mutanta imitacije iii ponovljene
EVOLUCIJA COVECANSTVA
132
promene istog gena: osumnjicene imitacije se ukrstaju,
a uocene jednogenske iii dvogenske segregacije kod
potomaka svedoce u korist ili protiv hipoteze o imi
tativnoj slicnosti iii pravom alelizmu. 0 takvim plani
ranim ukrstanjima, naravno, ne moze biti reci kada su
u pitanju ljudska bica.
Moguce je, takode, da isti gen deluje kao domi
nantan u nekim porodicama a kao recesivan u dru
gim. I takvi slucajevi vee su mnogo puta ustanovljeni
u eksperimentima s biljnim i zivotinjskim materija
lorn. Dominantnost i recesivnost, a i stepen probojno-
sti i izrazenosti gena moze zavisiti od drugih gena (po
ligena, modifikatora) prisutnih u ukrstanini linijama.
Setimo se da je svaka osoba heterozigotna po mnogim
genima; prema tome, u svakoj porodici koju posma
tramo vrsi se segregacija mnogih gena, a ne samo
onog cija dejstva zelimo da zabelezimo. Nasa posma
tranja se odnose na citave genotipove, iako mi moze
mo odluOiti da proucavamo posebna genska dejstva.
Dominantna i recesivna glaukoma, dakle, moze pred
stavljati iii dve bolesti, koje ne umemo da razlikuje
mo, iii jednu bolest izazvanu nenormalnim genom, ko
ji se u razlicitim genetickim okvirima razlicito ponasa.
Na tabeli 8 viSe je dominantnih nego recesiVIIlih
osobina, ali iz ovoga ne sledi obavezno da su nasledne
bolesti i nakaznosti cesce dominantne negu recesivne.
Ta6no moze biti i obrnuto; kod vinskih musica su rece-
sivni mutanti primetno brojniji od dominantnih. Me-
4utim. kod ljudskih loza se lakse proucavaju dejstva
dominantndh, narocito ako su skroz probojni, nego
recesivnih gena. Kada je dominantna osobina prisut
na kod deteta, ona (ako iznova ne nastaje mutacijom,
videti nize) mora biti prisutna bar kod jednog rodite-
lja, kod babe ili dede, i tako redom kod daljih preda
ka. DrugaC:ije je s recesivnim osobinama; recesivna
osobina koja se javi u homozigotnom stanju kod dete-
ta lako je mogla ostati skrivena u heterozigotnim obli
cima kod oba roditelja i, u stvari, nije se morala uop-
~te manifestovati ni kod jednog od detetovih poznatih
predaka. Prema tome, mnogo je lakse utvrditi gene
ticku prirodu dominantne negu recesivne osobine. Ve-
rovatno da se mnoge recesivne osobine kod coveka
previdaju i uopste ne priznaju za geneticke.
Spisak bolesti i nakaznosti na tabeli 8 daje nam
predstavu o tome kolika je raznovrsnost ljudsk:ih ne-
daea uslovljenih manjkavim nasledem. Da se kako va
NASLEDIVANJE ZDRAVUA I BOLESTI 133
Dijabetes melitus
135
Misicna distrofija
Pri genetickom proucavanju miSicne distrofije nai
lazimo, opet, na drugaciju situaciju i drugacije pro-
bleme od onih pri proucavanju ahondroplastickog pa-
tuljastog rasta ili dijabetesa. MiSicna distrofija je hro-
nicno i progresivno slabljenje i propadanje miSica. Ona
postepeno zahvata vecinu miSica i onemogucava kreta-
nje, da bi svoju zrtvu konacno prikovala za postelju.
Broj ljudi u Sjedinjenim Drzavama koji pate od ovog
poremecaja procenjuje se cak na 200.000, od kojih su
skoro dve treCine deca u pretpubertetskom dobu. Da
bi se unapredilo istrazivanje i bolje razumele ova bo-
lest i potrebe njenih zrtava, 1950. godine je osnovano
Americko udruzenje za miSicnu distrofiju. Do danas
nije otkriven potpuno efikasan nacin njenog lecenja.
Vee je neko vreme poznato da miSicna distrofija
I
'
spada u porodi6ne bolesti. Medutim, dosadasnji po-
kusaji da se odredi nacin njenog nasledivanja nisu bili
narocito uspesni, jer neke loze ukazuju na dominant-
no, druge na recesivno, a trece na nasledivanje veza-
no za pol (kod poslednjeg tipa gen se nalazi na
X-hromosomu, koji je dvostruk kod zena, a jednostruk
kod muskaraca). Rad canga i Mortona (1959) te Mor-
tona i Canga (1959b) doneo je dugo ocekivani napredak
u nosenju s ovim problemom. Oni su upotrebili mate-
maticki metod analize diskriminantnih funkcija; ne
upustajuci se u visokostrucne pojedinosti, mozemo
reCi da se sustina ovoga metoda sastoji u iznalazenju
skupova simptoma bolesti. Mada svaki taj simptom
moze biti varijabilan, mala je verovatnoca da se svi
simptomi bolesti A slucajno nadu kod zrtve bolesti
B, a ta se verovatnoca jos viSe smanjuje s porastom
broja proucavanih simptoma. Istrazivaci su bili u sta-
nju da pokazu da je >>miSicna distrofija ime koje se
daje bar trima bolestima koje su oni mogli jasno da
razlikuju, kao i relativno maloj grupi preostalih bole-
138 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Mentalne bolesti
Za coveka nema zagonetnijih i strasnijih boljkri od
oboljenja njegove psihe. U stvari, s mucnom se sporo-
scu razabira da te nevolje predstavljaju bolesti, a ne
znake obuzetosti zlim dusima. I uprkos svim uspesima
savremene medicine, uzroci najras:irenijih, pa otud i
najznacajnijih psihickih oboljenja ostaju neobjasnjeni.
Istina, otkrivena je organska osnova nekoliko relativ-
no retkih vrsta mentalnih ostecenja (poremecaj meta-
boHzma kod fenilketonur,ije, bolesne promene mozga
kod nekih neurogenih oboljenja - v:ideti tabelu 8).
Nase :manje nije ni priblizno dovoljno cak ni za de-
limicno objasnjenje uzrocnika tako rasprostranjene i
ozbiljne patnje kao sto je sizofrenija. Kod sizofrenicara
su zabelezeni raznorazni biohemijski i fizioloski pore-
mecaji, ali - kako je to pokazao Keti (1959) u svom
misaonom prikazu - ne zna se je li bilo koji od tih
poremecaja uzrok iii pak posledica bolesti.
Ne raspolazuCi podacima o bolesnim promenama,
odnosno o simptomima, fizioloske iii anatomske pri-
rode, psihijat,ri su prinudeni da dijagnoze o mentalnim
bolestima pacijenata zasnivaju na uocljivim nenormal-
nostima u njihovom ponasanju i govoru. No ljudsko
ponasanje, normalno iii patolosko, beskonacno je vari-
jabilno, pa je stoga teze razabrati bolesne entitete kod
mentalnih oboljenja nego kod drugih vrsta bolesti.
VeCina danaS!njih autoriteta priznaje tri grupe mental-
nih oboljenja - sizofreniju, manicno-depresivnu psi-
hozu i involuaionu psihozu. Sizofrenija se karakteriSe
cepanjem licnosti, udaljavanjem od drugih ljudi i
stvarnosti, ravnodusnoscu prema okolini, dozivljava-
njem halucinacija, itd. U manicno-depresivnoj ili ciklo-
frenicnoj psihozi ispoljavaju se oscilacije izmedu kraj-
njeg uzbudenja i duboke depresije. Involuciona psiho-
za se uglavnom javlja kod starijih i starih osoba, iza-
zivajuCi zebnju, depresiju i fiksne ideje.
lmpresivan broj dokaza za priznavanje geneticke
predispozicije kao primamog agensa bar rnekih vari-
140 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 9
Pojava sizofrenije mec:tu srodnidma sizofrenicara (pre-
rna Kolmenu)
Srodstvo Procenat
sizofrenicara
Opsta populacija (van srodstva) 0,7--{1,9
Braca i sestre pastorci (van srodstva) 1,8
Polubraca i polusestre 7,1
Braca i sestre 14,2
Bratski dvojanci i dvojanke 14,5
Roditelji 9,3
Blizni dvojanci i dvojanke 86,2
Blizni dvojanci gajeni skupa 91,5
Tabela 10
Procenat konkordantnosti bliznih i bratskih dvojlki po
sizofreniji (prema Kolmenu)
PROCENAT
BROJ DVOJKI KONKORDANT-
NOSTI
Jstrazivac Bratske Blizne Bratske Blizne
Luksenburger 60 21 3,3 66,6
Rozanof 101 41 10,0 67,0
Esen-Meler 24 7 16,7 71,4
Slejter 115 41 14,0 76,0
Kolmen 685 268 14,5 86,2
NASLEDIVANJE ZDRAVLJA I BOLESTI 141
H omoseksualnost
Seksualna igra izmedu jedinki istog pola javlja se
kod mnogih viSih i nekih nizih zivotinja. Posebno je
rasprostranjena medu muzjacima kada zenki nema ili
ih nema dovoljno, ali se maze javiti i kada ih ima.
Medutim, jedino su u Ijudskoj vrsti nekim jedinkama
oba pola homoseksualni odnosi podjednako privlacni
kao i heteroseksualni, iii privlacniji od njih.
Homoseksualnost se u neldm drustvima toleriSe,
dok se u drugima smatra gnusnim zlocinom (Klakhon
1954). Sokratska ljubav je bila vrlo prikladno zani-
manje za starogrcku gospodu (Brinton 1959); >>berdasi
(transvestiti) se priznaju za pripadnike nekih indijan-
skih plemena; ali u Hitlerovoj Nemackoj homoseksual-
NASLEi>IVANJE ZDRAVLJA I BOLESTI 143
Duzina zivota
Jedna od apsolutnih istina 0 ljudskom zivotu jeste
da ce se on zavrsiti smrcu. Srecom, nijedan covek po
pravilu ne zna kada ce zapravo nastupiti konacna ka-
tastrofa. Statistika otkriva veoma malo. Prirodnac
smrt je relativno verovatna kod odojcadi, nesto manje
u detinjstvu, najmanje u mladosti; a zatim ova vero-
NASLEDIVANJE ZDRAVUA I BOLESTI 145
Tabela 11
Prosecne razlike u veku (izrazenom mesecima) clanova
dvojki koji su Ziveli od 60 do 70 godina (prema Dtarviku
i dr.)
Dvojke Mu5ke Zenske
Blizne 50,0 114,0
Bratske 75,0 127,5
Adaptivna norma
Govoreci o tisucama trzaja sto su prirodni, jer
mesu prirodeni su*, Hamlet je dao nisku procenu; tr-
zaja je bezbroj. Na prethodnim stranama dati primeri
o bolestima i nakaznostima kod kojih je zapazena iii
naslucena neka geneticka osnova samo nagovestavaju
koliko je, u stvari, slozeno i raznoliko ovo podrucje
istrazivanja. Moram ponovo podsetiti citaoca da razli-
ka izmedu genetickih i negenetickih bolesti nije ni
jasna ni kruta. Degenerativne bolesti u starosti obicno
se ne ubrajaju u nasledne, pa ipak se podloznost nji-
ma mora kretati u okviru normi reagovanja odredenih
ljudskih genotipova. StaviSe, mnogo podataka govori o
tome da su nosioci razl,iCitih genotipova skloni da obo-
le od razlicitih degenerativnih bolesti u razlicitim do-
bima. Da li ce neciji zivot okoncati neka kardiovasku-
* Viljem Sekspir, Celokupna deta (prevod Velimira Zivojinovi~).
BIGZ, Narodna knjiga, Nolit, Rad, Beograd, 1978. - Prim. prev.
NASLEDIVANJB ZDRAVUA I BOLESTI 147
I
drugih genotipova, a naredne generacije nece podjed-
nako voditi poreklo od svih genotipova u prethodnim
1\ '. generacijama, vee relativno viSe od bolje prilagoderuih.
Stoga ce zastupljenost bolje prilagodenih oblika imati
tendenciju porasta, a zastupljenost losije prilagodenih
tendenciju opadanja.
Od Kropotkina do Johansena
BHo je, naravno, nasrtojanja da se Darvin, i1i bar
teorija evolucije, spase od socijaldarvinizma. Ziva bica
se mogu boriti za opstanak medusobno se sukobljava-
juci ili pomazuci. Darvin nije smetnuo s uma ovu ci-
njenicu, ali je ostalo da joj Kropotkin (1902) da od-
govarajuci naglasak. Oni koji ponavljaju izreku da se
!judi ponasaju kao vukovi ne daju bas jasno na znanje
misle li na ponasanje vukova prema ovcama ili vukova
medusobno. Naposletku, vukovi ilive u coporima. zen-
ka pauka mazda smera da smaze muZa za rucak, ali
on, u stvari, obicno uspeva da joj umakne. Stvarno
usamljena zivotinja je retka pojava. Jec:hlnke iste i raz-
licitih vrsta su medusobno zavisne u razlicitoj meri,
a njihovi odnosi idu od nemilosrdnog takmicenja, preko
trpeljivosti, pa sve do slucajne ili obavezne saradnje.
Stroga discipLina u prirodi nalaze uzajamnu pomoc bar
~mol~k~ ce~~? koliko i rat . .t_iajpodobniji~og1.1 _cia budu
1 naititomi~.
-ropot inovi argumenti ostavili su tek mresku na
evolucionoj misli njegovog vremena, delimicno zato sto
se vise zelelo naucno opravdanje bezdusnosti nego sa-
milosti, a delimicno zbog njegove nekriticnosti prema
nekim dokazima kojima je, buduCi diletant u biologijJ,
I l
156 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Od Dzenkina do Cetverikova
Darvin ili njegovi sledbenioi prikladno su odgo-
vorili na mnoge ozbiljne zamerke njegovim teorijama
koje su izneli bioloski ucenjaci njegovog doba. No jed.
na zamerka, koju je stavio inzenjer Fleming Dzenkin
1867. godine, bila je zaJista teska. Pretpostavimo, pisao
je on, da u nekoj populaciji nastane podobna varijan-
ta, na primer osoba bele koze u crnackoj populaciji
(nemojmo polemisati s Dzenkinom zasto bi ovaj pd
mer bio narocito podoban); da li ce cela ta populacija
uskoro postati bela? Nikako; beH mutant (prema na
soj savremenoj terminologiji) ozenice se osobom erne
boje koze, njegovo mulatsko potomstvo takode ce se
ozeniti osobama erne koze, i za nekoliko generacija
bela ce varijanta skroz iSceznuti, poput kapi mastila
u moru vode. Nije neumesno pretpostaviti da se Dar-
van uhvatio za slamku lamarkizma posto nije video
drugi naCin da izbegne Dzenkinovu zamerku.
lpak, Darvin bi na nju lako odgovorio samo da je
znao za Mendelov rad objavljen 1865. Dzenkin je pret-
postavljao, kao i Darvin i svi n}ihovi savremenici osim
Mendela, da je nasledna roditeljska >>krv nerazlucivo
!izmesana kod potomaka. Geni se, medutim, ne mesaju,
nego segregiraju. Geni za belu kozu ne nestaju, mada
se, posto je to poligena osobina, zbilja rasturaju medu
mnogim jedinkama. Da bi se otkrilo ono sto nama iz
158 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Mutacija i podobnost
I
varijaoije mogle su nastati jedino mutacijama, a vero-
vatno nastaju i dalje. Da li su takve mutacije neutral
ne, u smislu da niti pomazu niti ometaju opstanak i
reprodukciju? Ovo pitanje nije tako jednostavno kako
moze izgledati - u stvari, spada u veoma spornu rna
teriju (videtd str. 328). Moze se tvrditi da nijedna mu~
tacija nije neutralna ~ neutralnost red
nu tu ac u na neprekidnoj lestvic1 podobnosti; svaka
~net1cka romena, dakle, u proseku 'e robitacna ili
stetna. o e n 1 no 1s ravn 1 n e-
-mcu a dejstva genetiCke varijacije na podobnost za
~ise od sredine. koja nikada n* apsolutno konstantna.
Praktieno medutim, mutacija maze ipak bit1 neutralna,
osoilir . . . d . is od lte tacke na lestvici podob-
nosti. Malo viSe iii malo manje malja na gru 1ma, ne-
to viSe iii manje isturen nos verovatno ne bi niukoliko
uticali na nas uspeh u Z.ivotu, osim, mozda, ako nismo
holivudske zvezde.
Evoluciona perspektiva vrste jos uvek ne bi mnogo
obecavala kada bi njen najbolji proizvod bile neutralne
mutacije. Nema sumnje da se korisni mutanti javljaju,
a njihovu pojavu cvrsto podupiru eksperimentalni po-
daci, koji su, medutim, dobijeni uglavnom na organiz-
mima dalekim od coveka. J a cu ovde pokusati da samo
u opstim crtama naznacim odgovarajuce nalaze. Od
presudnog je znacaja to sto se 0 korisnom ili stetnom
delovanju (pozitivnim ili negativnim dejstvima) gene-
ticke varijaoije na podobnost (na verovatnocu opstan
ka i stvaranja veceg iii manjeg potomstva) moze su-
160 EVOLUCIJA COVECANSTVA
~
mutacija, a jos viSe neutralnih, mutacije su ve6inom
apsolutno skodljive u svim postojecim sredinama. s ta
eke glediSta ljudske dobrobiti, mutaoija se kod coveka
moze, uopste uzev, jedino smatrati nepozeljnom. Sva
kim porastom mutacionih stopa obavezno se povecava
broj nesrecnika cije su patnje uslovljene manjkavim
nasledem (V>ideti glavu 11). Qp.adanje mutacije sluzilo
bi na korist covecanstvu. To nije nesaglasno s prihva
tanjem cinjenice da su se u evolucionoj liniji koja je
stvorila coveka javljali korisni mutanti, jer inace, oci
gledno, covecanstvo ne bi ni nastalo. Ovaj privridni pa
. radoks se razresava ako uzmemo u obzir da adaptivna
evolucija nije ishod iskljucivo mutaoije, vee medude-
lovanja mutacije i odabiranja.
Jedna analogija pomoci ce nam da razjasnimo si-
tuaciju. Dosledno korisni mutanti su kao igle u plastu
sena stetnih. lgla se u plastu sena tesko nalazi, cak i
ako smo, mazda, srigurni da je u njemu. No ako je
igla dragocena, zadatak njenog pronalafenja olaksace
se paljenjem plasta i trafenjem igle u pepelu. U bio-
t
loskoj evoluciji ulogu vatre iz ave parabole igra pril-
rodno odabiranje. Odabiranje- ne uspeva da ovekoveci
stetne mutante, iako dh je mnogo; ono ovekovecuje
neut:mlne, srazmerno njihovoj ucestalosti; i umnozava
korisne, iako d:h je malo. Kod coveka bi se brojne lose
mutacije tesko mogle prihvatiti zarad ono malo dobrih,
cak i kada bismo se mogli osloniti na to da ce odabi
ranje pomo6i rasprosti:ranju onih koje su, prema nasoj
ljudskoj proceni, dobre. To bi znacilo iskoriScavati
ljudsku patnju radi dubrenja tla za rast buduCih poko-
lenja, sto je eticki neprihvatljiv postupak. Ovaj eticki
problem nije, medutim, akutan, posto prirodno odabi-
ranje nije zamena za ljudsko znanje i rasuddvanje (vi
det>i glave 11 i 12). Bioloska >>Vatra imala je izvanred
nog uspeha u proslosti i prilagodila geneticki dar cove-
canstva sredinama u kojima ljudi zive. Ali covek ce je
u buducnosti morati da zameni neCim blafim.
Darvin nije znao zasto su populacije veCine vrsta
genenicki varijabilne, zasto sadrie bolje i losije prila
godene varijante. Utvrdio je da je geneticka varijacija
cinjenica ~ nije mu preostalo nista drugo nego da je
uzme za istinu. To je bila Ahilova peta njegove teorije,
coga je on bio potpuno srvestan. Nastojao je, posebno
u poznijim godinama zivota, da se pozove na lamarkov-
skd prindp nasledivanja stecenih osobina, ali to je bio
--~~-~~-~~-~~~~~~~-------------.....,..
Genska ucestalost
Da bi se shvatilo kako prirodno odabiranje deluje,
to pitarnje moramo razmotrilti kvantitativno. ViSe od
pola veka evalucion1sti su govorili a prirodnom oda-
biranju; tek odskora pokusavaju i da ga mere. Citaoci
koje ce abeshrabriti malo matematike na sledec1m
stranicama, mogu bar biti sigurni data matemat~ka nece
iCi dalje ad osnova algebre.
Hardi i Vajnberg su 1908, nezavisna jedan od dru-
gog, izneE teoremu koja cini osnavu populacione gene-
tike. Pretpastavimo da medu stanovnicima nekog usam-
ljenog ostrva, na koje se niko ne daseljava i s koga se
niko ne iseljava, ima osoba s krvnim grupama 0 d A.
Razlika izmedu avih krvnih grupa nasleduje se veorna
jednostavna - jer je stanje grupe 0 recesivno, a grupe
A daminantno. Oznacimo gen za krvnu grupu 0 sim-
balom i, a za A simbolom I. Ljudi av1h krvnih grupa
stupaju medusobno u brak nasumicno, ne trazeci nitd
izbegavajuCi partnera iste iii partnera razlicite krvne
grupe - naposletku, veCina ljudi i ne zna koju grupu
ima. Pretpostavimo, takode, da gen I ne mutira u gen
i, i obrnuta, te da ove krvne grupe ne uticu na broj
dece kojli jedna porodrca maze padici.
PolazeCi od gornjih pretpostavki, pokusajmo sada
da ispitamo koliko ce se cesta asobe krvne grupe 0 i
A javljati u narednom iii nekalika potanjih pokalenja.
Da li ce, na primer, dominantni gen dobiti, a recesivllli
izgubiti u ucestalosti, kao sto su pocetnici u genetici
sklani da misle? IIi ce se pak gen I i gen i na nekii na-
cin izmesati i dati kakav srednji tip krvi, kako bi to
biolozi verovatno pretpastavljali pre atkrica i ponov-
nag otknica Mendelovdh zakona? Radi lakse analize,
uzmima da svaka osoba u pomenutoj populaciji daje
jednak braj polnih celija u zajednicki fond; naredna
generacija nastaje nasumicnim spajanjem zenskih i mu
skih polnih celija iz ovag genskog fonda. Deo p polnih
celija bice nosd:lac gena I, a dea q gena i; p i q pred-
stavljaju genske ucestalosti, pri cemu p+q=l.
PRIRODNO ODABIRANJE I OPSTANAK PODOBNIH 163
'
dejstvo ce se sada ispoljiti kod homozigotnih musica.
Tako obelodanjena geneticka bremena u populacijama
musica ogromna su. Drosophila pseudoobscura je vrsta
s pet parova hromosoma. Navescemo procente za dru-
gi par hromosoma (u jednom od pet parova), kod popu-
lacija musica iz Kalifornije i Teksasa (Spaski i dr.
1960), koji u homozigotnom stanju pokazuju odredena
dejstva:
letalna 17%
poluletalna 7%
subvitalna 78%
jalovost zenki 11%
jalovost mu:Zjaka 8%
U dvostrukoj dozi, letalni hromosomi ubijaju je-
dinku pre no sto odraste (tj. smrt nastupa u fazi oplo-
denog jajeta, larve iii lutke). Prema terminologiji koja
se obicno primenjuje na !jude, to su kobne nasledne
bolesti. Poluletali izazivaju smrt kod manje od 100 ali t''
vise od 50 procenata homozigota, dok subvitalni hro ,
mosomi izazivaju jos blaze bolesti, ,s manje od 50 pro-
cenata smrtnosti. Jalovost znaci nesposobnost razmno-
zavanja; u ovim e:ksperimentima belezena je samo pot-
puna jalovost, a ne i smanjena plodnost.
PRIRODNO ODABIRANJE I OPSTANAK PODOBNIH 171
Svaka musica saddi, naravno, dva druga po redu
hromosoma, jedan od zenskog a drugi od muskog ro-
ditelja. Lako je izracunati (u vezi s metodom videti str.
163) da su sledeCi procenti musica saddali dva, jedan i
nijedan hromosom datog tipa.
Dva Jedan Nijedan
Letalni 3,0% 28,0o/o 69,0%
PolUJletalni 0,5% 13,0% 86,5%
Subvitalni 61,0% 34,0% 5,0o/o
Jalovost zenki 1,0% 20,0% 79,0o/o
Jalovost muzjaka 0,5% 15,0% 84,5%
A ni to nije sve. Vrsta musica o kojoj je rec 1ma
i druge hromosome, cija su geneticka bremena tek ne-
sto manja nego bremena drugih po redu hromosoma
koji su upravo razmotreni. Uzimajuci to u obzir, moze
se proceniti da su priblifuo sledeci procenti musica u
prirodi bez odgovarajuCih varijeteta skodljivih bromo-
soma:
Bez Ietalnih hromosoma 35%
Bez poluletalnih hromosoma 75%
Bez subvitalnih hromosoma 1,5%
Bez jalovosti zenki 75%
Bez jalovosti mllZjaka 80%
Tabela 12
Smrtn1 slueajevi u tri francuska sreza na 1.000 dece od
roditelja cije je srodstvo poznato, odnosno nepoznato
(prema Sateru 1958)
Novo-
Srez Roditelji Mrtvo- rodencad 2-12 1 godina
rodencad do 1 me meseci i vise
seca
Van srodstva 21 23 29 55
Morbi jan U srodstvu 50 41 38 %
Van srodstva 21 13 25 70
Finister U srodstvu 28 31 %
50
Van srodstva 19 21 19 39
Loara-i-Ser U srodstvu 26 30 24 56
Treba da nam bude jasno da se samo neki smrtni
slucajevi zabelezeni na tabeli 12 mogu pripisati gene-
tickim uzrocima. VeCina je (a mi ne mozemo tacna od-
rediti koliko) posledica bolesti i raznih sredinskih ude-
sa. Ipak, cinjenica je da je smrtnost veca medu decom
ciji su roditelji rodaci. Izgleda da su ta deca u pr~
t
..
seku, manje otporna na svakojake sredinske opasno-
sti nego potomci roditelja koji nisu u srodstvu.
PRIRODNO ODABIRANJE I OPSTANAK PODOBNIH 173
I l
......,."
.10-1$
'
I liD! 5-10
WiJ IS
t'
t
j
I
I --------------------....1
Stika 6. Rasprostra:njenost fallciparum-mala~ije u tropima
Starog sveta (slika pribavljena l}ubazno56u A. C. Eli:sona),
176 EVOLUCIJA COVECANSTVA
I
~
~
...
distribucija talasemije
till talasemija africka ,. I
IJj
z
sa
-
Slika 7. Rasprostranjenost mediteranske anemije (talasemija) u Starom svetu (slika pribavljena
ljubaznoscu A. C. Elisona).
::j
178 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Usmereno odabiranje
Normalizujuce odabiranje suprotstavlja se sirenju
skodljivih mutanata u populacijama. u sustini, njego-
va uloga je negativna; ono stiti prosecne karakteri-
stike populacije; ono je, u stvari, nadzivljavanje osred-
njosti. Normalirujuce odabiranje je ocigledno znacaj-
no u ljudskim i drugim populacijama, jer ih sprecava
da se pretvore u mase grdoba. UravnotezujuCi i diver-
zifilwjuCi oblik prirodnog pdabiranja odrzava prila-
godenost populacije na sredinu drugim metodima. Za-
hvaljujuCi predln.O'Stima heterozigota, ili prednostima
koje imaju ti razliciti genotipovi u razlicitim sredina-
ma, populacija postaje polimorfna, pri cemu je cine
dve ili nekoliko vrsta jedinki koje se manje-viSe jasno
mogu razlikovati.
Usmereni (ili dinamicki - smaljhauzen 1949) ob-
lik prirodnog odabiranja preinacuje genetioki sastav
populacije u odziv na promenljivu ili promenjenu sre-
dinu. Moze se javiti i bez preinacavanja sredine ako
u populaciji nastanu, ili se u nju unesu, nove i povolj-
ne mutacije ili genske kombinacije. Usmereno odabi-
ranje je bilo u srediStu Darvinovog razmiSljanja. Ono
je mazda najznacajnija pokretacka snaga dugorocnih
evolucionih promena.
Neki primeri odbi:rme promene opazeni su posled-
njih godina u populacijama u prirodi, i to kako kod
mikroorganizama, taka i kod viSih organizama. Naj-
spektakularniji primer je sirenje melanick,ih (tamno
obojenih) mutanata kod nekoliko vrsta nocnog leptira
(Ketlvel 1956, 1958) u toku priblizno jednog veka po-
sle industrijske revolucije. U nekim industrijskim ob-
lastima Englesk.e, gde je vegetacija pocrnela od cadi,
melanicki oblici skoro su u potpunosti zamenili prvo-
bitne svetle populacije. Uverljivo je bilo pokazano da
je odbirni Cinilac zastitna boja tamnih nocnih leptira
na zagadenoj vegetaciji i svetlih na nezagadenoj. Jos
bde promene nedavno su zabelezene kod jedne vrste
PRIRODNO ODABIRANJE I OPSTANAK PODOBNIH 179
Tabela 13
Porast promene genske ucestalosti po generaciji kada
odabkanje favorizuje dominantni, a diskriminise recesivni
gen u odabranoj generadji
q s=O,S s=0,2 S=O,l s=O,Ol
0,99 0,0096 0,0024 0,0011 0,000099
0,90 0,0664 0,0193 0,0088 0,000818
0,50 0,0714 0,0263 0,0128 0,001266
0,10 0,0045 0,0018 0,0009 0,000091
O,ot 0,0000.5 0,00002 0,00001 0,000001
Tabela 14
If je indeks povoljnih uslova za odabiranje nastalih
varijacijama u plodnosti odredenih populacija. W je srednja
vrednost broja sve dece zena koje su doZivele kraj svog
reprodUiktivnog doba (prema Krou 1961)
Populacija Rot!eno It Izvor podataka
dece (WJ
Seoske oblasti Kv1-
beka, Kanada 9,9 0.20 Kejfic
Hateriti, SAD 9,0 0.17 Iton i Mejer
Zlatna Obala, Afrika 6,5 0,23 Forts
Novi Juzni Vels,
Australija, 1898-1902. 6.2 0,42 Pouis
SAD, rodeni 1839. 5,5 0,23 Barber i Ros
SAD, rodeni 1866. 3,0 0,64 Barberi Ros
SAD, zivi 1910. 3,9 0,78 popis stanovnistva
SAD
SAD, zivi 1950. 2,3 1,14 popis stanovnistva
SAD
lndijanci Navaho 2,1 1,57 Spuler
Naravno, vrednost It, komponenta plodnosti, ne
objasnjava sve. Kako na indeks I, koji meri ukupne
povoljne uslove za delovanje odabiranja, uticu vari
184 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Gestaltung, Umgestaltung
Des ew'gen Sinnes ew'ge
Unterhaltung.
Gete
P.alac
Unutrasnji organi
mali ali iskoriscen mali, manje iskoriscen
prilagodeni cetvorono!- prilagodeni uspravnom
veliki, veoma iskoriScen
prilagodeni uspravnom
>
(')
I
sisara isprva su ocigledno slicne arterijama riba, za
tim vodozemaca (zaba, zaba krastaca, dazdevnjaka),
samo zato da bi u kasnijem razvicu bile sasvim preu-
strojene. Na odredenom stupnju embrion coveka ima
rep, formiran poput onog kod embriona sisara koji
imaju rep i kao odrasle jedinke. Ne ukazuje li to da
...s.u i nasi preci bili rep a ti?
Podaci na osnovu rudimenata. Svi oni brojni miSici
koji cine muskulaturu ljudskog tela predstavljeni su
odgovarajuCim miSiCima kod ljudolikih majmuna. Je-
dan od miSica (peroneus tertius) ljudskog stopala, za
koji se pretpostavljalo da ne postoji kod ljudolikih
majmuna, naden je kod 5 procenata proucavanih pri-
meraka simpanza i 18 procenata proucavanih primera-
ka gorile, dok ga neki !judi nemaju (Le Gros Klark
1959). Medutim, neki od tih zajednickih miSica, kao stQ
su oni spoljasnjeg uha kod coveka, predstavljaju puke
mdimente lisene funkcije. Takav je i crvulja:k, koji
odgovara obuhvatnom delu creva nekih sisara biljo-
zdera. NiSta rarumnije nego zakljuciti da su to ostaci
190 EVOLUCIJA COVECANSTVA
II
PaJAVA CaVEKA 19l
ki majmum 1 majmuni razvili od neceg drugog. Ali
moze se postaviti pitanje da li je postojao zajednicki
predak coveka i ljudolikih majmuna, odnosno coveka
i majmuna, pa ako jeste, kako je izgledao.
Na ovo pitanje nudeni su raznorazni hipoteticni
odgovori. Predak coveka zamiSljan je kao ljudoliki
majmun brahijator koji se, napustivsi zivot na drve~
cu, spustio na zemlju, gde je izgubio dugacke ruke
hvatalice, specijalizovane za brahijaciju. Prema jednoj
nategnutoj hipotezi, covek je nastao od zivotinje slicne
danasnjoj aveti i razvijao se uporedo s onim linijama,
ali sasvim nezavisno od njih, koje su vodile do maj-
muna i ljudolikih majmuna. Posto je vise no acigled-
no da je oovek slicniji majmunima i ljudolikim maj-
munima nego maloj aveti, to bi znacilo da su ~ve ove
slicnosti stecene nezavisno, uporednom evolucijom.
Druge hipoteze izvode poreklo coveka i ljudolikih maj-
muna od zajednickog pretka koji jos nije bio stekao
naviku brahijacije, ili od jos daljeg pretka zajednic-
kog i ljudolikim majmunima i majmunima (Straus
1949, Heberer 1959).
~
H. erectus heidelbergensis (?)
{ H. erectus modjokertensis
l
1. itntergladjalna
-
oligocen 39.000 Parapithecus, Propliopithecus
j eocen
p3ileocen
58.000}
73.000 polumajmuni, tarsioidi
:s
198 EVOLUCIJA COVECANSTVA.
'
karici i:zJmedu coveka i njegovih zivotinjskih praota-
ca. Australopitecini su jedna od ovih karika, koja je,
sada pronadena. To ostaje tacno cak i ako oni, kako
tvrde neki autoriteti, ipak nisu direktni preci, vee boe-
t na grana ljudskog stabla.
Sarno u Juznoj Africi su do 1954. godine bili ot-
kriveni ostaci najmanje 65, a mozda cak i 100 australo-
pitecina (Robinson 1954). Njihova geoloska starost jos
nije pouzdano utvrdena, i to je najslabija tacka cele
stvari, Najverovatnije poticu ,jz vilfransijenske faze,
tj. najstarijeg dela pleistocenske epohe, na prelazu u
pliocensku epohu tercijarne periode (tabela 16). Kako
pozni pliocen i rani pleistocen nisu dali druge homi-
nidne fosile (Hauel 1959), ovi australopitecini bi mogli
da delimicno popune tu prazninu - pod uslovom da
im ,se starost tacno odredi - i morali bi se smatrati:
kandidatima za pocasni naziv covekovih predaka. Ako
se, s druge strane, pokaze da su mladi, recimo blizi
srednjem pleistocenu, moraee 'Se smatrati savremeni-.
cima drugih hominida. Ova eventualnost ne bi ih liSila
zanimljivosti, posto se i dalje mogu smatrati relativno
neizmenjenim potomcima covekovih predaka, opstalim
u vreme kada je postojala i jedna naprednija ljudska
vrsta.*
Kosti australopitecina pokazuju nekoliko uzbudlji-
vih osobenosti. Oblik njihove karlice, posebno karlic-,
njace, ,svakako je hominidan, a ne pongid:an. Ova
stvorenja morala su hodati uspravno, sto potvrduje i
konformacija bedrenjace te jedne od kostiju stopala.
* Prema Dodson i Dodson (Evolution, Nostrand, 1976), Liki je 1973.
flldine otkrio u severnoj Keniji ostatke jednog hominida ciju starost ceni '
aa 2,9 miliona godina. Na osnovu procenjenog volumena lobanje (810 cc)
I drugih osobina, taj primerak bi mogao predstavljati rod Homo. Sve
to ukazuje da su australopitecini (jumi covekoliki majmuni) verovatno
boeDa grana u evoluciji hominida. - Prim. prev .
200 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Presapijensi i preneandertalci
Nase znanje ni priblizno nije dovoljno da bismo
mogli dati zadovoljavajuce objasnjenje pojave savre-
menog coveka, Homo sapiensa. U toku poslednjeg lede-
POJAVA COVEKA 203
nog doba (virmskog) Evropu su naseljavali ljudi osobite
rase - neandertalci. Oni su dugo smatrani posebnom
vrstom, Homo neanderthalensis, na sredini izmedu sa-
vremenog coveka i njegovih majmunolikih predaka.
Ipak, u Evropi je, pre nego sto su je naselili neander-
talci, izgleda zivela ljudska rasa slicnija nama nego
neandertalci, koji su zavrsili tako sto su, prilicno naglo,
bili zamenjeni jednom rasom Homo sapiensa cije su
kosti mnogo licile na nase. Tako se cini kao da se
Homo sapiens javio, nestao pa opet javio.
Ostaci ranih prethodnika Homo sapiens a nadeni
su u Eringsdorfu i stajnhajmu, Nemacka, u Svanzko-
mu, blizu Londona, u Fontesevadu, centralna Francu-
ska, i u Sakopastoreu, blizu Rima (ostaci iz Sakopasto-
rea mogli bi poticati i od pripadnika neandertalske
rase*). VeCina ovih nalazaka pripada poslednjem inter-
glacijalnom dobu (risko-virmskom), i uz vecinu ostata-
ka nadene su i primitivne alatke od kamena. covek iz
Svanzkoma je mozda znao za vatru (Oukli 1956b). Svi
nalasci su manje-viSe fragmentarni. Ipak je verovatno
da smo se :preko ovih ostataka priblizili fazi savreme-
nog coveka, Homo sapiensa. Procenjuje se da je volu-
men moZJga eringsdorfSike Iobanje iznosio 1.450 cern,
sakopastmske 1.200-1.300 cern, Stajnhajmske 1.100-
1.200 cern, fontesevadske 1.450 cern; ove vrednosti se
krecu u granicama mozdanog valumena savremenog
coveka, Homo sapiensa sapiensa. I opsti izgled hondro-
kranijuma, i polozaj potiljaonog otvora, i oblik mandi-
bule bili su manje-vise blizi savremenim ljudima nego
neandertalcima, koji su se, u toku poslednje glacijacije
(virmske), javili u Evropi posle te rane rase. Koliko su
njeni pripadnici zapravo licili na nas po strukturi lica
i drugim kamkteristrikama - to ostaje pod znakom pi-
tanja. Za novim nalascima treba zarko zudeti.
Valja takode napomenuti da ovi rani Evropljani
nikako nisu bili SVi i:sti. U Stvari, eriJngsdorfski, stajn-
hajmski i sakopastorski ljudi nesto su slicniji nean-
dertalcima i nazivaju se preneandertalci, dok su fon-
tesevadski i svanzkomski ljudi presapiensi<< (Bul i
Valua 1957). Sem na evropskom, nije nam dovoljno po-
znato kakvi su ljudi ili preljudi ziveli na drugim kon-
tinentima u to vreme, koje ima toliki strateski znaeaj
za evoluciju coveka. Na Javi, nedaleko od mesta gde je
bio pronaden Homo erectus, ali u geoloski mladem
* Dve lobanje nac:l:ene u Sakopastoreu bez svake sumnje, prema
Hauelsu (197:3), pripadaju neandertalcima. - Prim. prev.
204 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Neandertalska rasa
U Evropi su tokom poslednje (virmske) glacijaoije
vladali ostri klimatski uslovi. Spustajuci se iz Skandi-
navije, kontinentalni ledeni pokrivac je zahvatao sever-
nu Nemacku, juzni deo centralne Rusije i severnu En-
glesku. Pored Alpa, pod debelim slojem leda su bili i
manji planinski lanci u Evropi. Duz ivica ledenog po- .
krivaca prostirale su se oblasti slicne tundrama. Rasa
Homo sapiens neanderthalensis, ciji su ostaci bili na-
deni 1856. godine u dolini Neandertal, blizu Diseldorfa,
Nemacka, verovatno je nastala u odgovor na surovost
zivotne sredine u to doba. Kasnije je nadeno jos osta-
taka - u Francuskoj, Belgiji, Spaniji, Italiji, Cehoslo-
vackoj, Jugoslaviji, Palestini, na Krimu, u Persiji (Kurt
1960b) i juznom Turkestanu. Ova rasa je verovatno
najpoznatiji oblik fosilnog coveka, izuzimajuci sasvim
razvijene pripadnike rase Homo sapiens sapiens.
II II Neandertalski covek je bio mali i zdepast, imao
krupne kosti, veliku glavu, mozdanu zapreminu od oko
1.450 cern u proseku, predeo lica vrlo razvijen u pore-
denju s hondrokranijumom, zavaljeno celo, izrazito
Ill * Dananja Zambija. - Prim. prev.
POJAVA COVEKA 205
isturene obrve, snaznu mandibulu bez podbratka i ve-
like zube. Obicno se pretpostavlja da se dr:Zao veoma
pognuto, ali to porice bar jedan od savremenih autori-
teta. Uglavnom je ziveo u peCinskim skloniStima a maz-
da i na otvorenom prostoru, dobra poznavao upotre-
bu vatre i izradivao gruba kamena oruda tzv. mustijer-
skog kulturnog tipa. Bio je lovac, hranio se mesom,
stavio zivotinjsku kozu, koja mu je verovatno sluzUa za
odecu, a posedovao je i zacetke duhovnosti (videti
glavu 8).
.Sta je to vrsta?
Ljudski rod, Homo sapiens, predstavlja jednu bio-
losku vrstu. On nije mogao nastati stapanjem dve ili
nekoliko predackih vrsta, bez obzira na mogucni ste-
pen paralelnosti njihovog razvica.* Umesno je da ovde
ukratko razmotrimo pojam bioloske vrste. Mozemo li
definisati vrste? Ako trazimo da definicija vrste uvek
omogucava biologu da utvrdi jesu li oblici koje po-
smatra odvojene vrste ili samo rase jedne vrste, onda
takvu definiciju niko nije izmislio. StaviSe, tesko da ce
je iko ikada izmisliti. Zacudo, Uspeh u tome bi mal-
tene znacio obaranje teorije evolucije. Sri Darvinovog
obrazlozenja je bila da vrste nastaju od rasa procesom
postepene divergencije. Ukoliko se evolucija nije zau-
stavila (ovu mogucnost razmatra Gudz 1957), mora se
nailaziti na primere vrsta u zacetku, tj. na oblike koji
ce biti suviSe odeliti da bi se smatrali rasama jedne
vrste, ali ne dovoljno odeliti da bi se drzali za vrste.
Proizvoljno je, dakle, klasifikovati ih bilo kao rase iii
kao vrste.
Iz ovoga, medutim, ne sledi da je razlikovanje vr-
sta i rasa uvek proizvoljno. Razmatranje rase na pri-
kladniji nacin odlazemo za glavu 10. Za sada je dovolj-
no reCi da su kod organizama koji se polno reprodu-
kuju istovremene rase geneticki otvoreni sistemi, dok
su vrste geneticki zatvoreni sistemi. Na osnovu cega
covecanstvo predstavlja jednu vrstu diferenciranu na
rase, a ne nekoliko vrsta? Na osnovu toga sto su se
* Ovakav iskaz ne bi vafio za sve vrste. Neke, naroeito biljne, nastaju
hib~idizacijom dve postojeee vrste, kojoj sledi udvajanje hromosomskog
komplementa {alopoliploidija). A u nekim prilicno proverenim slucajevima,
ponovo kod biljaka, vrste su nastale od proizvoda rekombinacije koje daje
!tidridizacija drugih vrsta. Mada je malo ideja koje su isuvBe nategnute da
th neko ne bi primenio na evoluciju coveka, niko, koliko je ~ato piscu
ove knjige, nije ozbiljno tvrdio da je covek p.roizvod hibridizacije dve i1i
nekoliko vrsta ljudolikih iii drugih majmuna.
POJAVA C:OVEKA 209
ra:sna hibridizacija, mesa:nje rasa iii me8oviti brakovi
javljali kada su god ljudske rase zivele jedna kraj dru-
ge bilo koje vreme. Rase su sposobne da razmenjuju
{[_Bene. a to i cine. Moze biti da nije zabelezen nijedan
primer mesovitog braka izmedu pripadnika pojedinih
rasa, recimo izmedu Eskima i Papunaca, ali i Eskimi i
Pa:puanci ukrstaju se s drugim rasama; rna koliko bilii
vijugavi, putevi za razmenu gena izmedu svih ljud-
skih rasa postoje.
ti ~-yrstama nema genetickj delotvornog ukr-
t{ ~jq. Istovremene vrste ne razmenjuju gene, ili ih
/ 'razmenjuju tek pokadsto. Na primer, covek ne bi roo-
gao da se ukrsta ni s jednom drugom zivom vrstom,
Mada se naveliko vrsi hibridizacija vrste konj i vrste
magarac radi dobijanja mazgi, ove su sasvim ili skoro
sasvim jalove, tako da ne dolazi do razmene gena. La-
vovi i tigrovi su takode vrste, te iako se od uhvacenih
primeraka mogu dobiti plodni hibridi, ove vrste se
toliko razlikuju po mestu i naCinu zivota da se nikada
ne javljaju zajedno i ne hibridizuju u prirodi.
Reproduktivna izolacija
Svi geneticki cinioci koji smanjuju ili sprecavaju
razmenu gena izmedu vrsta nazivaju se mehanizmi re-
produktivne izolacije. Mnogi takvi mehanizmi su poz-
nati. Njihov raspon se krece od razlika u izboru bora-
viSta, u ponasanju, obredu udvaranja i sezoni parenja,
do teskoca u oplodavanju i zivotne nesposobnosti ili
jalovosti hibridiL Nijedan od ovih mehanizama nije
univerzalan, ne deluje izmedu svih vrsta: nisu sve vrste
medusobno jalove<<; nisu sve lisene uzajamne polne
privlacnosti; ne razlikuju se sve po izboru boraviSta
iii sezoni parenja. Svaki pojedini izolacioni mehanizam
maze biti dovoljno jak za izolovanje vrste, ali se raz-
dvajanje vrsta obicno postize kombinacijom nekoliko
mehanizama, koji jedni drugima pojacavaju dejstvo.
Kod organizama koji se polno razmnozavaju vrste
su, dakle, zatvorene rasplodne zajednice, tj. sistemi po-
pulacija kojima je zajednicki genski fond dostupan,
ali koje su reproduktivno izolovane od drugih popu-
lacija, sa zasebnim genskim fondovima. Biolozi govore
i piSu o vrstama najmanje dva veka. Upravo data de-
finicija izrazena je idiomom savremene biologije, a po-
sebno genetike. MiSljenja se donekle razilaze oko toga
210 EVOLUCIJA COVECANSTVA
I
erectus erectus Java (Trinil, Sangiran)
modjokertensis Java (Modokerto, Sangiran)
," pekinensis Killla (Peking)
heidelbergensis '(?) Evropa (Nemacka)
"
,,
mauritanicus (?)
capensis (?)
Severna Afrika (AlZk)
Jufna Afdka (Svertkrans) ~
Ho~o sapiens sapiens kosmopolit
., presapiens Evropa (Nemacka, Engleska,
" Francuska, Italija)
"
... rhodesiensis (?)
soloensis
Juzna Afrika i Rodezija
Java (Ngandong)
, neanderthalensis Evropa, zapadna d! srednja Azija
"
POJAVA COVEKA 213~
Porodicna integracija
Covek moZda jeste a mozda i nije prevashodno
seksualna zivotinja, kako su tvrdili Fridmen i Rou
(1958). Medutim, njegova reproduktivna biologija je pri-
licno neobicna za jednog sisara, sto je nesumnjivo iz-
vrSilo dubok uticaj na evolucioni obrazac ljudske vrste.
Prema normalnom obrascu seksualnosti kod sisara -
normalnom u smislu da se najcesce srece - zenka je
prijemciva za navaljivanje mruzjaka jedino u odredenoj,
manje-viSe ogranicenoj fazi svog estralnog (hormonal-
neg) ciklusa. Ova faza primljivosti zenke (uspaljenost,
polni far, sezona parenja) odgovara vremenu kada su
oplodenje i potonja bremenitost najverovatniji. Kod
veCine s~sara ta faza se poklapa s odredenim godi-
snjim dobom. Medutim, kod nekih sisara, ukljucujuci
vecinu ako ne i sve vrste majmuna i ljudolikih maj-
muna, estralni ciklus kod zenki nije sinhronizovan, pa
su u svako doba neke od njih seksualno primljive. I,
najzad, ljudska zenka ostaje manje-V'ise neprekidm>
primljiva u vremenu izmedu menarhe (prva menstrua-
cija) i menopauze. Ovo, kako cemo kasnije pokazati,
ide u prilog pojavi monogamne porodice.
Po pravilu koje vazi ne samo za sisare vee i za
razne druge zivotinje, muzjaci su, obicno, seksualno
agresivni i odreda zudni parenja sa svakom primlji-
vom zenkom bez razlike, dok su zenke uopste izbirlji-
vije, stidljivije, odnosno teze nadrazljive. Ovo pravilo
gubi vazenje kod vrsta u koji:ma se kupulacija vrsi jed-
nom u zivotu, i kod strogo monogamnih vrsta, gde
muzjak i zenka trajno :live u paru. Kako je sugerisao
Bejtmen (1948), na istom mehanizmu verovatno poCiva-
ju i to rpravilo i njegovi izuzeci. Priroda rasipa muske
224 EVOLUCIJA COVECANSTVA
V eliCina mozga
Jedna ad upadljivih osobenosti ljudske vrste je
li
!
velikost mozga njenih pripadnika. Porast velicine moz-
ga, kako u apsolutnom smislu, tako i u srazmeri s tele-
snom velicinom, uocljiv je u genealoskoj liniji koja je
dovela do coveka. Posta mozak nije sacuvan u fosilnom
stanju, umesto njega se meri volumen hondrokranijal-
ne duplje (kranijalna zapremina). Kranijalna zapremi-
na je nesto veca od mozdanog volumena, ali je u kore-
laciji s njim. Ona je u proseku veca kod muzjaka nega
kod zenki, ali je kod oba pola varijabilna. Prema Kro-
gu (1959), odgovarajuca vrednost za zenke simpanza
krece se od 230 do 450 cern, za muzjake ad 350 do
480 cern; za zenke gorile od 356 do 596 cern, za muzjake
od 387 do 655 cern. Gorile su vece, ali ne i inteligentnije
od simpanza. Merenje kranijalne zapremine fosilnih lo-
banja, koje se skoro uvek moraju rekanstruisati na
osnovu fragmenata, povlaCi za sobom greske (videti
Metler 1956). lpak, trend ka porastu velicine mozga je
nesumnjiv, kao sto se vidi iz tabele 18. Od australopi-
tecina do savremenog coveka velicina mazda se pribliz-
no utrostruoila; pri tome je tela prvih bilo tek neznatno
manje od tela drugih (procenjuje se da je telesna masa
australopitecina iznosila oko 55 kg).
UUDSKE DUHOVNE MOCI I NJIHOVB PRETHODNICE 227
Tabela 18
Kranijalna zapremina u evoluciji hominicta
(prenta Krogu, Vosbernu i druginta)
Zaprentina (u ccm)
Australopitecittti 450- 550
llonto erectus erectus 770-1.000
llonto erectus pekinensis 900-1.200
llonto sapiens neanderthalensis 1.300-1.425
Honto sapiens sapiens (savremeni) 1.200-1.500
0 znacaju velicine mozga odavno se raspravlja. Mi
sljenja idu od potpunog skepticizma do spremnosti da
se velicina mozga iskoristi kao merilo Urodenih men-
talnih 'Sposobnosti jedinki i grupa. Nema sumnje da
kod zivih ljudi velicina mozga nije pouzdano merilo
individualnih sposobnosti. Prema Bulu i Valuau (1957),
kranijalna zapremina Ivana Turgenjeva iznosila je
2.012 cern, Bizma:I'ka 1.965 com, Kivjea 1.830 cern, ali
Gambete samo 1.294 cern. Za Anatola Fransa se takode
veli da je imao mali mozdani volumen. Isti autori na
vode sledece proseke za kranijalnu zapreminu odraslih
muskaraca u razlicitim ljudskim populacijama: Anda-
manci* - 1.300 cern, Aboridzini - 1.340 cern, Parizani
- 1.550 cern, Overnjani - 1.585 cern.
Velika kranijalna zapremina ocigledno nije neop-
hodna za visoku inteligenciju ili velika dostignuca. Ali
pogresan je zakljucak da, posto sama veliOina mozga
ne odreduje jednom zasvagda nivo inteligencije, ove
dve promenljive nisu ni na koji nacin povezane. Takav
zakljucak, verovatno, ponovo odrazava krivo shvata-
nje da je jedna osobina u potpunosti geneticka iii u
potpunosti sredinska. Uticaj velioine mozga na men-
talnu sposobnost proucava se tkod zivotinja, u cemu
posebna uloga pripada Rensu i njegovoj skoli (prikazi
t uputi u Rens 1958, 1959a, 1960). Brzina i sposobnosti
ucenja uporedivane su kod parova i grupa srodnih
vrsta i rasa Cija se telesna (i mozdana) velicina znatno
razlikuje - belih pacova i belih miseva, slonova i ko-
nJa. magaraca i zebri, krupnih te srednjih i sitn[h rasa.
f.tvine, kao i velikih i malih riba. Ove zivotinje su obu~
cuvanc razlikovanju znakova kao sto su crni krst (koji
donosi nagradu u hrani) i crni kvadrat (koji ne dono-
si nagradu) na beloj podlozi, sara uskih (davanje na-
Domoroci (negrito-pigmejci) Andamanskih ostrva, u Bengalskom
ullvu. - Prim. prev.
228 EVOLUCUA COVBCANS'IVA.
II
.I
rasa zivine tuvila je 6 naucenih zadataka posle 20 dana,
a sitna samo 3 od 5 posle istog vremena. Rens zaklju-
cuje da je kod zivotinja s kojima su on i njegove kolege
eksperimentisali zadrzavanje u pamcenju otprilike
srazmerno veliCini mozga. On oprezno ukazuje na mo-
gucnost da tu deluje mehanizam vece brojnosti ogra-
naka (dendrita) zivcanih celija u veCim mozgovima, ci-
me se omogucuju brojnije veze rnedu ovim celijama,
pa na taj nacin raznovrsniji putevi zivcanih podsticaja.
Diferencijacija mozga
____
napredovanje (ali i nazadovanje) ljudskog mozga.
... lnstinkt
Ucenje
Pavlov (1849-1936), veliki naucnik koji je posle
smrti osramocen time sto mu je delo postalo dogma
u Sovjetskom Savezu, demonstrirao je da nadrazaje
koji oslobadaju neuslovljene reflekse mogu zameni,ti
t UUDSKE DUHOVNE MOCI I NJIHOVE PRETHODNICE 233
prethodno indiferentni nadrazaji. Hrana stavljena psu
u usta oslobada priliv pljuvacke (neuslovljen refleks),
ali priliv pljuvacke se moze osloboditi i samim prizo-
rom hrane ili zvukom zvona, pod uslovom da je hrana
bila pokazivana psu ili da je zvonjeno u zvono u viSe
prethodnih navrata neposredno pre hranjenja psa (us-
l<_wni. r~fleksi) . ..!!_ca!!je uslovl~enih r~!leks~ omo~cuje
ziVotmJama da reaguJU na ve 1k1 bt9J ra:zhCitilL nadr~
za'a -(Slgna}a) lZ spoljasnjeg sveta, ,iz _zivotne sredi:_
rie. .1r us ov Jem reJTeKSa---pavJOv Je nazvao prvim
sl@alnim s1stemom, op !'lJe mogucnost ilvotmjflm~
da lZVURU konst lZ iskustva i UCenja.
'I'orp (1956) Je definisao- ucenJe kao onaj proces
koji se manifestuje adaptivnim menjanjem ponasanja
jedinke kao rezultatom iskustva. Ovo moze da zvuci
prev.iSe optimisticki - ucenje se u evoluciji razvilo
kao mocna adaptacija, ali uci se i ono sto je besko-
risno, pa i sasvim rdavo! Vecina zivotinja moze da uci,
a tvrdi se da su za ucenje sposobni cak i jednoceJ.ijski
organizmi. No, sve u svemu, udeo naucenog ponasanja
raste od nizih ka visim organizmima, da bi maksimum
dostigao kod coveka. Mada je potpuno potvrdeno da
insekti uce (npr. kod medonosne pcele, Fris 1955), u
celini je njihovo ponasanje pretezno instinktivno. Su-
protno tome, covekovo ponasanje je u veoma velikoj
meri proizvod kulture, prenosi se poucavanjem i uce-
njem, posebno u procesu socijalizacije tokom odoja-
stva .i detinjstva (glava 3).
Ocaravajuci eksperiment Hejsa i supruge (1951,
1954), opisan u veoma privlacnoj knjizi, obelodanio je
iznenadujuce zamasne sposobnosti ucenja kod jednog
ljudolikog majmuna. Dvoje !judi usvojilo je Viki, sim-
t
panza, tri dana po njenom rodenju i odgajalo je u svo-
joj kuCi kao da je ljudsko mladunce. Viki je lako nau-
cila viSe ljudskih radnji - na primer da jede i pije
za stolom, da se umiva i pere zube, da pere sude, briSe
prasinu s namestaja, otvara konzerve i boce, ostri olov-
ke, da se igra mehanickim igrackama, pa cak i auto-
matskim telefonom. Naucila je da slusa viSe zapovesti
( na primer Zatvori vrata), da prepoznaje objekte na
fotografijama te da na neverbalnim testovima inteli-
gcncije postize priblizno isti broj bodova kao i ljudsko
mladunce njenog hronoloskog uzrasta.
U isto vreme se kod Viki javilo i nekol.iko crta
ponasanja tipicnih za simpanze, poput njihanja u ku-
kovima kada bi je sto uplasilo i blefiranja zauzima-
234 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Simbol i jezik
Omiljena mentalna gimnastika naucnika je sastav-
ljanje formalnih definicija. U ovoj gimnastici, medu-
tim, biolozi se ne isticu; nj.ihovi osnovni pojmovi -
zivot, jedinka, gen, vrsta itd. - nikada nisu bili defi-
nisani na opste zadovoljstvo. No ova nepreciznost ne
smeta mnogo upotrebi tih pojmova pri saopstavanju
ideja. Covek je opisivan na razlicite nacine - kao po-
liticka zivotinja, orudotvorac, simbolotvorac, bozji sin,
bogotvorac itd. Svaka od ovih definicija ima svoju pri-
menu. Simbolotvorstvo i ko.riScenje_s_irobuli&og_jezika
predstavljaju najosObenije ljudske moci, mada su u
o~redenom stepenu na~ove5tefif1jsppd-ijmlskog nivor
- JI~a Kasirerovim recima (1944):
CovJek*fe, taka re6j otkria navu metodu svoga,
prilagodavanja okolini. Izmedu receptornog i efek-
"tornog sustava, kgje_nalazimo 11 svim zivotinjsldm
vrstama, u covjeka nalazimo trecu kariku, koju
bismo mogh nazvati simbolickim sustavom ... -S:ov-
'ekova lavna znaca'ka, obil'ez'e kojim isti-
ce, m e n e ova metafizi 1 1 1z1
.nego njegovo Je o.*
Pavlov je, mnogo ranije od Kasirera, izrazio istu
ideju govoreCi o drugom signalnom sistemu, sastav-
ljcnom od simbola u vidu reci, koji je kod coveka,
i samo kod njega, pridodat prvom signalnom sistemu
-- uslovljenim refleksima. Vajt (1949) ide jos dalje,
mozda i malo predaleko, kada kaze:
Ogled o covjeku (prevod Omera Lakomice Zvonimira Suiea),
prljcd, Zagreb, 1978, str. 42, 95. - Prim. prev.
236 EVOLUCIJA COVECANSTVA
I
zika kad necavecje zivatinje (iako od ocigledno nema
r sva navedena svajstva) nalazi se, sto je vredno paznje,
ne medu caveku blisko sradnim sisarima, vee medu
.insektima. FriSova ocaravajuca proucavanja su poka-
zala da je medonasna pcela, otkrivsi izvar hrane, u sta-
nju da svojim drugama u roju prenese abavestenje o
njegovom mestu i udaljenasti od kasnice. VracajuCi se
u raj, ana izvodi igru na povrsini saca. Ova igra je
puna simbolike: brzina pcele ukazuje na pribliznu uda-
ljenost hrane od kosnice; nagnutost pcele prema ver-
tikali pokazuje smer hrane s obzirom na palozaj Sun-
ca, lgra izaziva uzbudenje pcela radilica u blizini
\ igracice, i one pocinju da podrazavaju njene pokrete,
;, da bi kanacno paletele ka izvaru hrane, u skladu s do-
~
bijenim obavestenjem. Gotovo se po sebi razume da
su pravila ovih igara geneticki utvrdena, a ne plod
11 poucavanja ili dogavora medu pcelama date kosnice.
1
Medutim, odgovarajuce ponasanje se kod pcela radi-
t /lica razvija pastepena; novoizlezene jedinke odista rade
. samo u kosnici, a tek kasnije izlaze u potragu za
J.,hranom.
Jezik pcela je izvanredno zanimljiv jer njegovo
postojanje pokazuje da su u evoluciji simbalicki jezici
marali nastati najmanje dvaput, acigledno nezavisno
kad nesrodnih organizama. Kod caveka je simbalicki
ezik nastaa kao naucena oso ma a ee
~ stm tivna ra nJa. Ja nJavatl karisti od opstenja
jeztkom znaC!lo b1 raspredati a ociglednom. Ljudski
jezik, posto se uCi, omoguCio je kumulativno iskustvo
i prenosenje kulture, a prilagodavanje pomocu kulture
jc daleka macnije i svestranije nego prilagodavanje
pomocu genetickih promena. Bioloska, geneticka eva-
lucija sigurno nije prestala kada ju je dopunila kul-
turna evolucija ( videti glavu 11), pa ipak je za posled-
njih 5.000 godina evolucija kulture preobrazila covekov
nacin zivota viSe nego bioloska evolucija bar za deset
puta duze razdoblje.
Nemogucna je odrediti na kome je stupnju evolu-
cije covek stekao jezik. Neuverljivi su pokusa}i da se
postignuce izvesnog mozdanog valumena postavi kao
preduslov za nastanak jezika. Sepir (1921) je verovatno
bio u pravu kada je rekao:
238 EVOLUCIJA COVECANSTVA
lgra
Ljudskom nervnom sistemu svojstvene su neobif-
ne i duboke gladi za mnogo Cim sto nije ni ice ni pice,
sto ne zadovoljava ni potrebu za kiseonikom, ni sek-
sualnu potrebu, ni materinsku potrebu, a ni bilo koji
UUDSKE DUHOVNE MO~I I NJIHOVE PRETHODNICE 241
Umetnost i estetika
lgra se sigumo javlja kod mnogih zivotinja, ali
estetika i umetnost obicno se smatraju iskljuCivo co-
vekovom svojinom. Osetljivost na lepotu te tvorenje
ili izvodenje onog sto se opaza kao lepo spadaju
u one osobine koje coveka uzdizu iznad beslovesnih
zveri. Zbog toga je problem porekla i bioloskog zna-
caja umetnosti i estetike u evoluciji coveka posebno
izazovan.
Razjasrnimo na pocetku da se prirodna lepota od-
nosi na ljudska osecanja u vezi s nekim predmetima u
prirodi, a ne na same ove predmete. Velicanstvenost
planinskog lanca zaodevenog snegom ocarava upravo
coveka, i upravo se covek divi blistavilu leptinl poput
Morpho ili Ornithoptera kada prsu pod tropskim sun-
~em, pa cak i kada su pobodeni u kakvoj entomoloskoj
,zbirci. NajviSe sto mi mozemo razabrati jeste da je bio-
loska funkcija sve ave divote oblika i boja prag-
maticna: kod zivotinja oni slufe kao oznake za raspo-
znavanje vrste pri seksualnom sjedinjavanju. Stvami ne-
reseni problem je zasto ovo sepurenje izgleda prekra-
sno i coveku. Nema razloga da mislimo kako zernke i
muzjaci Ornithoptera iii Morpho iSta viSe uzivaju gle-
dajuci jedni druge nego zenke i mufjaci vasiju te druga
stvorenja koja smatramo odurnim.
U nekim situacijama, ipak, coveku je zbilja tesko
da zivotinjama ne pripiSe nekakvu estetiku. Ono sto
cine budoarke, familija Ptilorhynchidae, od kojih se
oko 19 vrsta javlja u Australiji Hi na Novoj Gvineji,
veoma je neobicno (Max-Sal 1954). Pred rnailazak sezorne
UUDSKE DUHOVNE MOCI I N11HOVE PRETHODNICE 243
Kladogeneza i anageneza
Uprkos tome sto se oni ne mogu ni ostro ni kruto
razluciti, odesno e razlikovati dva tipa bioloske evo-
lu a o enezu, odliOMiO--z:aflatu Tein.Menezi[.
odnosno fileticku evo uciJU ( Impson 1953, Rens 1959a).
Svaka vrsta tez1 rasprostranjivanju i zauzimanju svih
dostupnih teritorija i svih zivotnih sredina. Posledica
toga je da se vrsta moze razdvojiti na rase, rase mogu
postiCi reproduktivnu izolaciju i postati nove vrste, ove
vrste mogu slediti odvojene evolucione tokove i razi6i
se da bi postale rodovi, itd. Tako se prvobitno jedin-
stvena evoluciona jedinica razlate na nekoliko ili mno-
go nezavisnih jedinica. Time raste organska raznoli-
kost; svet se naseljava sve veCim brojem odelitih ti-
pova organizama.
S druge strane, vrste se vremenom mogu postup-
no preinacavati u genetickom pogledu. Vrsta, kao obu-
hvatna mendelovska populacija (videti str. 208), mote
menjati geneticki stav, bilo radi poboljsavanja svo-
je prilagodenosti na relativno staticnu sredinu bilo
zbog toga sto se ova sredina vremenom menja. Vrsta
tada ostaje jedna vrsta, jedna evoluciona jedinica, ali
se sve viSe i viSe preinacuje, i to u tolikoj meri da se
POLIMORFIZAM, KLASA I KASTA 249
populacije s razliCitih vremenskih stupnjeva moraju
klasifikovati kao raz1icite vrste, rodovi itd.
Kod covekovih predaka odvijale su se i kladoge-
neticke i anageneticke promene, ali su ove druge pre-
ovladivale. Podaci kojima danas raspolazemo (videti
glavu 7) slazu se s pretpostavkom da je, bar na nivou
iznad australopitecinskog, uvek postojala samo jedna
preljudska, a kasnije i ljudska vrsta (koja je vreme-
nom evoluirala od Homo erectusa do Homo sapiensa).
Covecanstvo je bilo i jeste jedna jedina, obuhvatna
mendelovska populacija s jednim, opstim genotipom,
s jednim genskim fondom. Svim su ljudima bioloski
zajednicke tolike crte, svi su u osnovi taka slicni, samo
zato sto je probitacna geneticka promena, nastala bilo
gde u vrsti, mogla, i jos uvek moze, da se rasprostre i
postane deo covekove zajednicke geneticke bastine.
Preteznost anageneze nad kladogenezom je jedna od
glavnih odlika ljudske vrste.
Politipizam i polimorfizam
Anageneza je vladala evolucijom coveka u smislu
da se ljudska vrsta nije raspala na niz izvedenih vrsta.
Al1i naglasavanje da je covecanstvo bilo i ostalo genetic-
ki 'raznorodno ne maze nikad biti preterano. I mada
ni ovo razlucivanje nije ni ostro ni kruto, valja razliko-
vati dvojaku raznorodnost. Covecanstvo je politipska
yrsta sastavljena o~~i~ rasa, mendelovskih populacija
s man' e-vise razlic1tim ensk,im fan . No covecan-
stv o er svaka e 'cki
vari abilna, sadrzi u stvari onoliko enoti ov koliko
ro 1 e m 1 '1Zne vo 'ke se izuzima u .
a a Je prav1 trenuta a se podsetimo na jedan
bitan bioloski princip (videti glavu 6). Organska razno-
likost predstavlja adaptivan odgovor zive materije na
izazov sredinske raznolikosti. Drugim recima, ziva
bica su raznolika zato sto su im zivotne sredine raz.
nolike. Kada bi sredine u svetu bile onaka homog'ene
kao sto su to one, na primer, u laboratorijskoj epruveti
s hranljivim medijumom za gajenje mikroba, dovoljan
bi, po svoj priHci, bio jedan tip organizama, jedan je-
dini genotip, za iskoriScavanje sredinskih izvora. (Cak
i tada bi zivotna aktivnost ovog jednog tipa organizama
mogla da stvori sredinsku heterogenost, pa otud mesto
za neki drugi trip organizama.) U stvarnom svetu, me-
250 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 19
Relativna ucestalost (u procentima) tri tipa hromoso-
ma - ST, AR i CH - kod populacije musica Drosophila
pseudoobscura u razlicitim godiSnjim dobima na odrede-
nom lokalitetu Sijera Nevade u Kalifomiji (prema Dobzan-
skom) 1952)
Mesec ST AR CH
~at 26 47 19
]Ulll 29 43 20
juli 30 38 20
avgust 40 30 14
septembar 36 31 21
Na osnovu ovoga mozemo zakljuciti da su u leto
musice s hromosomima mpa ST podobnije nego one s
hromosomima tipa AR, dok je zimi suprotno. Musice
254 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 20
Ucestalost (u procentima) tri vrste hromosoma - ST,
AR i CH - u populacijama mu~ica Drosophila pseudoob-
scura koje zive na razlicitim nadmorskim visinama na ka
lifornijskoj Sijera Nevadi (prema Dobzanskom 1948a)
Nad. visina ST AR CH
(metri)
259 46 25 16
914 41 35 14
1.463 32 37 19
1.889 26 44 16
2.438 14 45 27
2.621 11 55 22
3.017 10 50 20
Ocito da s uspinjanjem uz padinu ovog planinskog
lanca hromosomi tipa ST postaju redi, a hromosomi
tipa AR (mazda i tipa CH) cesci. Nije poznato koji za-
pravo vidovi sredina na malim visinama idu naruku
tipu ST, odnosno koj:i zapravo vidovi sredina na veli-
kim nadmorskim visinama potpomazu tip AR. Primam-
ljivo je dovesti u vezu visinsku rasprostranjenost ovih
hromosomskih tipova s njihovom sezonskom rasrpro-
stranjenoscu- hromosome tipa ST podsticu male nad-
morske visine i toplo, letnje vreme, a tipa AR velike
nadmorske visine u hladnoj sezoni. Bilo kako bilo, sta-
novnici s razlicitih nadmorskih visina su geneticki,
rasno odeliti. No imajmo na umu da se ova razlika od-
nosi jedino na relativnu ucestalost istih genetickih va-
rijanti. Ispitivanjem hromosoma pojedinacnih musica
ne sazmajemo s koga dela planinske padine one poticu.
Moramo raspolagat:i populacijskim uzorkom bar od
desetak, a jos bolje od stotinu musica da bismo se
usudili da pretpostavimo da 1i one poticu s lokaliteta
na maloj ili srednjoj visini. Ova cinjenica rasvetljava
stvari: rase nisu jedinke vee mendelovske populacije,
a rasne razlike su razlike izmedu populacija. Rase kod
organizama s polnim razmnozavanjem su mendelov-
ske populacije koje se razlikuju po zastupljenosti ne-
kih genetickih varijanti u njihovom genskom fondu
(DobZanski 1944b).
IIi, receno s nesto izmenjenim naglaskom, rasne
razlike se obrazuju od istog genetickog materijala po
kome se mogu razlikovati i jedinke u okviru rase, po-
pulacije. Ucestalost hromosoma tipa ST ucetvorostru-
cuje se sa spustanjem niz planinsku padinu s nadmor-
POLIMORFIZAM, KLASA I KASTA 257
ske visine od 2.500 do 3.000 metara na oko 300 metara
(tabela 20). Ipak, musice s hromosomima tipa ST jav-
ljaju se na svim nadmorskim visinama. Ovim se raz-
jasnjava nesto znacajno: nasuprot vrsti, koja je gene-
ticki zatvoren sistem (glava 7), rasa j~eneticki otvo-
Yen stsfem, {]. genohp )edmke I!!k_kruto ,.Qdreden ra-
som 1z kQJ.e olakpotlce.
- Rasne raz I e mogu biti vece iii manje. Populacije
Drosophila pseudoobscura riz Kolorada ili Teksasa sa-
dde brojne hromosome tipa AR, ali su hromosomi tipa
ST i CH retki. Populacije iz juznog Meksika sadrze veo-
ma malo iii nimalo hromosomskih tipova uobicajenih
u Kaliforniji (tabele 19 i 20), odnosno imaju hromoso-
me koji su retki ili se uopste ne javljaju u Kaliforniji.
Uz tek pokoji izuzetak, po ovim hromosomima se je-
dinka s planina kraj Meksiko Sitija moze razluCiti od
primerka iz Kalifornije. Ipak, pazljivim proucavanjem
se otkriva da su hromosomske razlike izmedu mek-
sickih i kalifomijskih populacija jos uvek kvantitativ-
ne, a ne kvalitativne. Kod coveka je situacija slicna: po
boji koze i drugim osobinama, rodeni Nigerijci lako
se razlikuju od rodenih Norveza:na, ali po izgledu se
Norvezanin ne razlikuje taka lako od Italijana Hi Span-
ca, a svakako ne od Nemca ili Rusa.
Krvne grupe
~
~
~
~
~
little england
Indijske kaste
Indijski kastinski sistem je do sada najzamasnijr;
mada mozda ne unapred smiSljen, geneticki eksperi-
ment izveden na ljudskim populaoijama koji, kako iz-
gleda, nije bio uspesan. Njegovi geneticki rezultati nisu
na odgovarajuci nacin prouceni, a vreme za takvo prou-
cavanje istice, jer savremena Indija prekida ovaj eks-
264 EVOLUCIIA COVECANSTVA
I
geneticku specijalizovanost u odgovarajuCim oblastima.
Naucno poStenje nalaze da se krajnji sud ne donese
dokle god ne budu dostupni pouzdani podaci; ovde se
suocavamo s jednim krajnje slozenim problemom uro-
deno- steceno ( videt,i glave 3 i 4). Neke stvari su,
medutim, ocigledne. Mada su mnogi milioni Indijaca
jos uvek privrzeni zanimanjima koja su u njihovim
kastama vekovima, pa cak i milenijumima bila tradi-
cionalna, vetrovi promene duvaju u Indiji i drugde na
nemenljivom Istoku. Zahtevi zivljenja u doba novih
tehnologija, industrija i zanimanja doneJ,i su Indiji
brojne nove pozive i profesije, a odbir pomocu kastin-
ske specijalizacije u svakom slucaju nije onesposobio
!jude za ucenje novih zanata, cak i onih ko}i se korenito
razJ.ikuju od tradicionalnih. Ova ili ona stara kasta
obicno ima monopol na neke nove poslove, ali ne na
druge. Bilo bi veoma interesantno prouciti, pod valjano
' kontrolisanim uslovima, zastupljenost predispozicija za
razne vestine kod razliCitih kasta.
U savremenoj Indiji kastinske mede poeinju da se
osipaju. Brakovi izmedu prtpadnika razlicitih kasta jo
Jevreji
Tabela 21
Diverzifikujuce odab.iranje
21
.:! 20
=
en
e
19
1a ,
Cl
C.17
.a.:l
....... 16
c:
~15
a.:l
~ 14 ~-----+------~----~----~~------~-----
0 5 10. 20 25
generacije
Slika 9. Diverzifikujuce odabiranje po broju cekinja na
odredenom delu tela musice Drosophila melanogaster. U
Visokoj liniji (A) jedinke s najveoim brojem cekinja iz
visoke linije ukrstane su u svakoj generactji s jedinkama
koje su imale najveci broj cekinja u niskoj liniji. u ni-
skoj Hniji (B) jedinke s najmanjim brojem eekinja iz
niske linije ukrstene su u svakoj generactji s jedinkama
iz visoke linije koje su imale rnajmanji broj cekinja.
Eksperiment je pokazao da se, po broju eekinja, visoka
linija sve viSe odvajala od niske linije (sl>ika pribavljena
ljubaznoscu profesora Todeja).
280 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Odabiranje po obrazovljivosti
Tipologija rasa
-
N
\0
292 EVOLUCIJA COVECANSTVA
. '~fJ'7r;>
.29 '
.-:-.
.... ' .'\,
28
e;:;C~~!'
~
1 ae~rozapadna tJVTO,otkl .,., lstotna afrltlra
2 severolstoena avroptlila 19 sudanska
3 alpska 20 !umska--crnaka
4 mediterena'ka 21 bantu
5 hinduska 22 bu~manska i ho~ntottka
6 tunguska 23 afritka pigmejska
7 tJbetanska 24 dravldaka
8 severna kineaka 25 negritska
9 klaslna mongoloidftl 26 melanezljskopapuanaq
10 eskimska 27 merlr.ske
11 jugoistol!na uiJska 21:1 karpentariJSka
12 ainu 29 mJ.Icronezljs!fl)
13 Japonska 30 polin&zijs.lca
14 severnoamerieka indljanska 31 neohavaJ&ka
15 srednjoamerittc.a indijanaka 32 lad;uska
16 jufnoamerleka lnclljanska 33 aevernoamerika obotena
_11 lutgldaka 3f jufnoafrh~k& obojM&
IV
Slik(L 10. Geogra5oko javljanje glavnine trideset t eeliri ljudske r~e. ~
298 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Boja koze
Valjani i lkonacni podaoi o adaptivnOIIl znacaju
<rasnih osobina kod coveka su, mada to mozda deluje
zaprepascujuce, krajnje oskudni, pa se u najboljem slu-
caju mogu ponuditi plauzibilna nagadanja i pretpostav-
ke! Medutim, nagadanja i pretpostavke su r1eophodni
ako zelimo da uopste dobijemo valjane podatke; do
njih se nece doCi bez radnih hipoteza za podsticanje
posmatranja i eksperimenata. Takve hipoteze su, medu
ostalima, dal:i Kun, Garn i Berdsel (1950), ~videoki
(1952), Njumen (1953), Kun (1954b, 1955, 1959) i Vaj-.
ner (1954).
Boza koze je najupadljivija iako ne i nuzno fiziolo-
ski najznacajnija rasna razlika. U celini uzev, geograf-
ska rasprostranjenost jako pigmentisanih i slabo pig-
mentisanih rasa slaze se s pretpostavkom da tamna
put dopflinosi prilagodavanju u podneblj1ma za:rkog,
sunca i vedrog neba, a svetla u zemljama prohladnog
i obla6nog podneblja (~videcki 1952, Rehe i Leman
304 EVOLUCIJA COVECANSTVA
;Fabela 25
Procene velicine i prirastaja stanovnBtva (podaci Uje-
dinjenih nacija, iz Hausera 1960)
Oblast Stanovnistvo (u milionima)
1900. 1925. 1950. 1975. 2000.
Svet 1,550 1,907 2,497 3,828 6,267
Afrika 120 147 199 303 517
Severna Amer~ka 81 126 168 240 312
Srednja i Juzna Amerika 63 99 163 303 592
Azija 853 1,020 1,380 2,210 3,870
Evropa (sa SSSR) 423 505 574 751 947
Okeanija 6 10 13 21 29
336 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 26
Skolovanost i s~rednja brojnost sve dece ameri:ckih be-
lih zena od 45. do 49. godine (prema popisu stanovnistva
SAD od 1940, podaci iz Osborna)
Zavrsena skola Broj dece Broj dece
po i.eni po udato j i.eni
N~kakva 3,95 4,97
II. Osnovna skola
1-4 ,razreda 4,33 4,54
S-6 3,74 3,97
7-8 2,78 3,04
Srednja skola
1-3 razreda 2,37 2,61
4 1,75 2,03
Koledz
1-3 godine 1,71 2,07
4 ili viSe god:ina 1,23 1,83
Ova je situacija nepozeljna, nezavisno od svih gene-
tickih obzira. Najmanje potomaka imaju oni ljudi koji
treba da su u stanju da svojoj deci obezbede najbolju
sredinu za fizicko i mentalno razvice. Medutim, gene-
ticke posledice ne mozemo ignorisati. 0 njima su na
mnoge nacine raspravljali mnogi biolozi, psiholozi, so-
ciolozi i politicki agitatori. Data su mnoga jeziva pro-
rocanstva i krestave objave. Ne moze se poreCi da je
posredi neprilika koja treba da zabrine. Argumentacija
glasi otprilike ovako.
Medu ljude nedovoljnog obrazovanja spadaju kako
oni koji nisu imali mogucnosti za bolje obrazovanje,
tako i oni kojima nedostaje kapacitet za to. Geneticka
obdarenost za ono - sta god to bilo - sto ljudima
EVOLUCIIA U PROCESU 349
omogucuje da se koriste obrazovanjem je 111anje ras-
prostranjena medu nedovoljno obucenima nego medu
obrazovanima. A zastupljenost talenta, sposc>bnosti iii
bilo cega sto je potrebno za postizanje usp~ha (kako
god se ovaj definisao u datom drustvu) niza. je medu
neuspesnima nego medu uspesnima. Ovo mo~e zvucati
isto tako nametljivo nedemokratski kao Goltcmove spe-
kulacije kritikovane u glavi 3. No ima jedzla razlika
koja treba da umiri savest cak i najneuroticPijim ega-
litaristima. Priznaje se da su mnogi ljudi osku~nog ob-
razovanja bili sasvim kadri da se njime kc)nste; da
mnogi nemasni i neuspesni nisu manje daroviti od ima-
snih i uspesnih; da bi u drukcijim sredinarrta i druk-
cijim drustvenim sistemima sadasnji neuspes11ici mogli
postati uspesnici, a uspesnici neuspesnici; i da se za
jednake mogucnosti mora boriti ne zbog toga sto su
ljudi i:sti, vee zbog toga sto se razli:kujru (str. 273). Me-
dutim, ne bi trebalo da se damo navesti na o~lusivanje
0 cinjenicu da ce se u svakoj sredini i u swkom dru-
s'tvenom sis'temu, t)I)a 'tO aemoKra't'lja i)i )ev'Ic~Ka, OU
nosno desnicarska diktatura, ljudi razlikovati po do-
stignuCima, a ova je varijabilnost delom geneticki
uslovljena.
Usled opisane diferencijalne plodnosti, oni koji ima-
ju manje svetovnog uspeha postiZu najviSe u repro-
dukciji. lspada, prema tome, da svaka nare~na gene-
racija srazmerno viSe potice od manje obdarenth slojeva
prethodne generacije. Ovo se svodi nato da oda?iranje
ide naruku nizoj obdarenosti. Mnogi istrazivaci, neza-
dovoljni ovim nalazom, odvafno pokusavaju da pred-
vide kojom ce se zapravo brzinom izopacavati ljudske
sposobnosti. Omiljeni cilj takvih predvidanja su pro-
cene ocekivanog opadanja inteligencije, merene tehni-
kama za utvrdivanje nejnog kolicnika.
KoriScene metode su stvarno jednostavne i, na prvi
pogled, ubedljive. Pretpostavimo da jedinci i jedinice
imaju neki prosecan KI a da porodice s dvoje, troje,
cetvoro i viSe dece imaju progresivno nize J{l. Dobro
sproveden popis pokazace koji udeo u stanovniStvu
imaju porodice s razlicitim brojem dece. To nam ka-
zuje u kojim ce razmerama pripadnici sledece ge?era-
cije poticati iz porodica s razlicitim brojem ct.~ce 1 .r~
licitim stepenom inteligencije. Stepen nasledlJIVOS~I m-
teligencije procenjuje se raznim metodama, Jla pnmer
uporedivanjem bliznih i bratskih dvojki (glavl:l 4). Pr~d
vid:ena stopa opadanja proseene inteligencije u amenC-
350 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Tabela 27
Srednji broj jednokrvne dece po maloummku u d'usev
noj bolnici (prema Penrouz 1949)
Broj Jednokrvna
Roditelji posmatranih deca
slucajeva (srednji broj)
Superioran x normalan 9 2,89
Normalan x normalan 798 4,72
Normalan x tup 196 5,45
Normalan x slabouman i tup x tup 113 4,52
Normalanximbecilan i tupx
slabouman 54 3,82
Tup x imbecilan i slabouman x
s1abouman 24 3,58
EVOLUCIJA U PROCESU 353
Kerk nalazi, u skladu s istrazivacima drugih grupa
stanovniStva, da je plodnost negativno povezana s dru-
stvenom pokretljivoscu. Oni s nasledenim drustvenim
statusom imaju viSe dece od Samoniklih, koji su mo-
rali da se bore za slican status. Ocigledno, velika poro-
dica maze predstavljati smetnju u toj borbi. Ako se
sadasnje tendencije nastave, geneticka svojstva muska-
raca iz Ko je ko bioloski ce se produzavati u buduc-
nosti bar srazmerno njihovoj brojnosti u celokupnom
stanovnistvu. To je u znatnoj suprotnosti sa situacijom
koja vlada vee najmanje dve generacije. A avo se, opet,
slaie s jednom opstijom tendencijom. Stopa radanja
je u Sjedinjenim Ddavama tokom poratnog razdoblja
porasla u svim drustvenim slojevima; medutim, najve-
ce relativne poraste imale su one drustveno favorizo-
vane grupe koje je ranije karakterizovala nedovoljna
plodnost.
Lako maze biti da je situacija u kojoj ekonomski
uspesniji, a i inteligentniji slojevi stanovniStva (sto si-
gurno nije ista stvar) nisu davali srazmeran udeo dece
bila samo privremena Mozda je nastala, posebno na
Zapadu, zbog toga sto su se neki ljudi pre drugih upo-
znali s delotvornim metodama ogranicavanja poroda.
U vezi s tim je interesantno da su obrasci diferenci-
jalne plodnosti bar u nekim nedovoljno razvijenim i
nezapadnim zemljama iSli naruku veCim porodicama
u ekonomski bolje stojecim slojevima. lzgleda da je to
bila situacija u Kini (Ho 1959b, Hsu 1959).
Pravac prirodnog odabiranja u ljudskoj vrsti sigur-
no je skretao i skrece u sredinama koje su stvorene
kulturnim promenama. Da li su ove promene i skretaji
u celini blagotvorni iii pogubni? Postaviti avo pitanje
znaci, u stvari, pitati se drugim recima da li covek mora
da prihvati prirodno usmerenje evolucije kao nesto
predodredeno i neminovno. Alternativa prihvatanja to-
ga je protivstavljanje snage covekovog znanja i mud-
rosti snagama prirode. U zavrsnoj glavi pokusacemo
da pristupimo ovom sudbonosnom problemu.
12. PREDENI PUT I PUT PRED NAMA
Pacovi i ljudi
Evolucija i etika
Pre skoro dva veka Kant je isticao da je etika
i:skljucivo covekov posed. Kao i covek, zivotinje se pre-
:ko svojih culnih organa obavestavaju o stanju svoga
tela i okoline. Ali jedino oovek razlikuje ono sto jeste
od onog sto treba da bude. Pored saznajnih, on pose-
duje i normativne moci. Darvin i Volas su se slozili da
prirodno odabiranje dovodi do evolucionih promena.
Ali su se raziSli kada se postavilo pitanje evolucije
ljudskog mozga i njegovih moci. Volas je drlao za
neophodno da se pozove na natprirodne sile, sto je
Darvin smatrao nepotrebnim (videti Ajzeli 1955, 1958,
gde su dati vrlo Citljivi izvestaji o ovom sporu).
Poreklo etike bilo je plodno tie za nagadanje dav-
no pre Darvina. Ovde ne mozemo dati cak ni kratak
pregled ovih nagadanja. Najcesce su trazene natprirod-
ne potvrde za etiku. Medutim, Spinoza (1632-1677)
poduhvatio se dela pod nazivom Ethica more geometri-
co demonstrata - etika dokazana poput niza geomet-
rijskih teorema. Spenser (1820-1903) poeeo je da radi
na svojoj teoriji evolucione etike jos pre nego sto je
Darvin objavio svoje velike ,knjige, nastavljajuCi rad
na njoj i godinama posle toga. Uticaj Spenserove filo-
* Zapisi iz mrtvog doma, Zapisi iz podzemlja (prevod dr Milosava
Babovica), Rad, Beograd, 1969, str. 334. - Prim. prev.
PREBENI PUT I PUT PRED NAMA 377
zofije na njegove savremenike bio je ogroman; Kitova
anahronicna Nova teorija evolucije coveka {1949) naj-
novije je otelotvorenje ove filozofije.
U sustini, Spenser je mislio (1896) da je zivot dobar
a 1smrt rdava, da su opsta evolucija i evolucija coveka
progresivne, da progres i evolucija poboljsavaju zivot
i da su zbog toga dobri. Eticko ponasanje je ono sto
pomaZe umapredivanju zivota, pa otud i evolucionog
progresa. Evolucioni progres proizilazi, 'kako je mislio
Spenser, iz borbe za zivot i za prezivljavanje najpodob-
nijih. U ljudskoj vrsti je iz iborbe za zivot potekao ko-
deks prijateljstva, koji je na snazi medu pripadnicima
iste porodice, roda iii nacije, ali je ova borba dala i
kodeks neprijateljstva izmedu razlicitih grupa. Mada
ukljucuje glediSte da ljudskim progresom prijateljstvo
postaje rasprostranjenije od neprijateljstva, spenserov-
ska etika je nesumnjivo obojena ~socijaldarvinizmom.
Poraznu kritiku evolucione etike dao je T. H. Hak-
sli u svom cuvenom romejnsovskom predavanju* 1893.
godine (T. H. Haksli i Dz. S. Haksli 1947). Ma koliko se
mi diviii onom sto je stvorila evolucija, majmunske i
tigrovske metode borbe za zivot ne mogu se, po opstoj
saglasnosti, pomiriti sa zdravim etiokim nacelima.
Haksli se nikada me suocava s problemom porekla ovih
zdravih etickih nacela, ali utvrduje zalosnu cinjenicu
da ono sto zovemo dobrota iii vrlina podrazumeva
smer ponasooja koji je, u svakom pogledu, suprotan
onome sto vodi uspehu u kosmiokoj borbi za zivot.
Prema tome, kosmicka evolucija moze nas nauciti ka-
ko ~se javljaju covekove dobre i zle teznje; ali nije, Sa-
rna po sebi, 'kadra da nam pruzi ijedan bolji razlog od
onog koji smo vee imali zasto ono sto zovemo dobrim
treba pretpostaviti onom sto zovemo zlim.
Snaga ovih zamerki nikada nije nadjaeana, iako su
Dzulijen Haksli (1941, 1953, 1960, T. H. Haksli i Dz. S.
Haksli 1947), Vodington (1942, 1960) te Lik i Romenel
(1950) .ciniii odvafue napore da evolucionu eti:ku de-
dukuju iz nasih 1Savremenih evolucionih :koncepcija.
Gladijarorska teorija borbe za zivot, kako ju je T. H.
Haksli nazvao, zaista viSe nije zastupljena u nasem
shvatanju nacina delovanja prirodnog odbarianja u evo-
luciji. U stvari, ~socijaldarvinizam nije ni:kada imao
zdrave bioloske korene, mada je bio, a na :nekim mesti-
Prema Dzordzu Dzonu Romejnsu (184S-l894), britanskom biologu,
prijatelju Carlsa Darvina i osnivaeu romejnsovskih :predavanja na Oksford-
skom univerzitetu, koja su drfana jednom godBnJe na neku naucnu iii
knjizevnu temu. - Prun. prev.
~-~--~--~-------------
:II
II
~I
PREDENI PUT I PUT PRED NAMA 385
dividualnih refleksija koje se grupiSu i pojacavaju
u cinu jedne jedine jednodusne refleksije ... Da 11
bi se, u pravcu misli, kao i u pravcu vremena i p:ro-
stora, Svet mogao drugojacije da zavrsi nego u
pravcu neizmerno ?*
Ovako velicanstvene zamisli se, ocigledno, ne mo-
gu demonstrirati pomocu naucno utvrdenih cinjenica.
One prevazilaze kumulativno znanje; dovoljno je da
to znanje ne protivureCi ovoj zamisli. Savremenom Co-
veku, tako napustenom i duhovno spremnom za od-
branu u ovom ogromnom i prividno besmislenom uni-
verzumu, evo1uciona ideja Tejara de Sardena dolazi kao
zracak lllade. Ona odgovara zahtevima naseg vremena.
Jer
Covek, ne centar svemira, tkako ,smo to bezazleno
verovali - vee, mnogo lepse od toga, Covek, vrh
velike bioloske sinteze koji se stalno penje. Covek
koji, sam za sebe, cini poslednji nastali 'sloj, naj-
sveziji, najslozeniji, najbogatiji prelivima od svih
uzastopnih slojeva zivota. Ovo nije niSta drugo do
sustinsko videnje, i na to se vise necu vracati. **
Predgovor - - - - - - - - - 9
2. NASLEDE - - - 35
Naslede i nasledstvo 36
Preformizam i epigeneza 37
Mendel i teorija gena 39
Pravila nasledstva 40
Geneticka osnova individualnosti - 41
Geni i jediniena obelezja - 44
Geni i hromosomi - 46
Geneticki kod 48
DejstV'O gena- - 51
Genotip i fenotip 53
414 EVOLUCIJA COVECANSTVA
Poligeni - - 121
Nasledne bolesti i na:kaznosti - - 123
Ahondroplastioki ili hondrodistroficki pa-
tuljci - - - 133
Dijabetes melitus- 135
MiSiena distrofija 137
Mentalne bolesti - 139
Homoseksualnost - 142
DuZina zivota 144
AdaptiVIIla norma - 146
BIBLIOGRAFIJA - 386