TO I GDJE JE SUVREMENA PUBLIKA?

Postoje tri tipa izazova s kojima se suoavaju istraivai publika:

1. TEHNOLOKI IZAZOV: Moramo razumjeti vezu publike s novim spektrom medija-

ne samo novih, ve i konvergencije.
2. DRUTVENO PROSTORNI IZAZOV: Ako se medijske tehnologije i formati
mijenjanju, onda se mijenjaju i fizike i drutvene lokacije publike. Abercrombie i
Longhurst su raspravljali to te su identificirali tri faze razvoja publika:
a) JEDNOSTAVNA PUBLIKA kazalite i knjige prije medijskog doba
b) MASOVNA PUBLIKA za novine, radio, filmove i televiziju kasno 19st te
rane 20e
c) SUVEMENA RAIRENA PUBLIKA - gotovo u potpunosti povezana na
elektronike medije ili slino, kroz gotovo sve aktivnosti u drutvenom i
privatnom ivotu
3. ISKUSTVENI IZAZOV: Prouava kako su se promijene u tehnolokim i drutveno-
prostornim izazovima mogle utjecati na to kako se publika osjea.

OD RASPRENIH DO PROIRENIH PUBLIKA

Abercrombie i Longhurst inzistiraju da se istraivanja moraju pomaknuti prema razliitim

audience-hood gdje su pitanja dominacije manje vana. Naime, iskustva publika vie nisu
mass iskustva, ve su duboko uklopljena u razlitosti ivota pojedinca

Mediji, ne samo publike, su POSVUDA. Upravo ta rasprenost medija trebala bi biti poetna
toka istraivanja. Ako su mediji raspreni, onda su takve i publike (barem u imunijim
zemljama).

PERTTI ALASUUTAARI govori o tri faze:

1. Klasina analiza kako publike dekodiraju medijske tekstove
2. Etnografija
3. Multi-dimenzionalni nain razmiljanja o publikama (ova trea faza traje danas)
- Kae da danas vie nije cilj shvatiti recepciju ili itanje odreenog programa od strane
odreene publike - Vano je bar jednim dijelom doivjeti suvremenu kulturu, treba istraiti
medijsku kulturu u njenoj cjelokupnosti, kulturu u kojoj publika aktivno zauzima mjesto i
kroz koje iri znaenja
JOKE HERMES - razvija misao na isti nain s perspektive identiteta kae da treba
istraivati ukljuenost ljudi u mnoge aspekte ope medijske kulture (a ne samo detalje
odreenih tekstova) kao naine graenja identiteta. Svi ovi autori tvrde da je suvremena
publika raspreni fenomen koji se iri puno dalje od samog sjedenja i gledanja odreenog
programa.
Disperzirana publika nam omoguuje da razmiljamo o prostornim lokacijama publika, dok
dojam o takvoj publici podie razliita pitanja o drutvenim i vezama moi izmeu
proizvoaa i konzumenata
PROBLEM MOI
ABERCROMBIE i LONGHURST - tvrde da svi postaju publika stalno. Biti lan publike vie
nije izniman dogaaj, ve konstitutivan dio svakodnevice. Tri forme publike o kojoj govore
egzistiraju paralelno. Kada govore o rasprenoj publici, misle na nekoliko procesa na
razliitim razinama. Ljudi provode puno vremena konzumirajui masovne medije kod kue i
u javnosti a media drenched society
Tako mediji nekad nevine dogaaje pretvaraju u performanse, a ljudi koji su dio tih dogaaja
ponu gledati na sebe kao na performere.
Rasprena publika se raa iz interakcije dva procesa: 1) Konstrukcija svijeta kao spektakla 2)
Konstrukcija pojedinaca kao narcisoidnih.
Udaljenost izmeu performera i publika, koja je bila vana kod jednostavne i masovne
publike, je kod rasprene nestala. Ljudi su simultano performeri i pripadnici publike =
kulturalni konzumenti postaju kulturalni proizvoai i vice versa kreiraju sadraj.(youtube,
blogovi)
- S time da kad govorimo o homogenizaciji proizvoaa i konzumenata, onda mislimo na
razliite vjetine koje je usvojila publika, a koje prije nije imala te je upravo nedostatak njih
oznaavao tu udaljenost izmeu performera i publike. U rasprenoj publici komunikacija je
direktna i unmediated (nema medijskih institucija). Gotovo nema ceremonije, panja je mala
ili varijabilna. I lokalna i globalna (lokalna u samom performansu, globalna u imaginaciji)
Performansi za rasprenu publiku su i javni i privatni i naruavaju razliku izmeu to dvoje.
Ovakva publika rui granice.
ABERCROMBIE i LONGHURST - tvrde da se veza izmeu publike i medijske industrije
promijenila. Oni ustvari govore o konvergenciji drutvenih odnosa nekad jasna drutvena
uloga publike (kao primatelja medijskih sadraja) se puno tee razumije danas u
svakodnevnom ivotu i puno tee razlikuje od uloge medijske industrije (kao proizvoaa).
Autor se slae s njima da biti danas lan publike je iskustvo koje je svima puno blie. Slae se
i da publike postaju sve vie medijski pismene. Lake si moemo pojmiti ideju kako bi to
moglo izgledati da smo performer na televiziji. No, autor smatra da bi bilo bolje rei da neke
publike se lagano privikavaju na ideju kako je to biti s druge strane, tj. kako je to biti i
proizvoa, ili barem dio tog procesa.
Autor se pita je li doista istina to to ABERCROMBIE i LONGHURST tvrde da u dananjim
drutvima svi znaju kako je to biti lan medijske publike i medijski performer. Kae da kad su
ABERCROMBIE i LONGHURST to tvrdili su moda mislili na to da smo danas postali
toliko naviknuti na to da u medijima slini nama su performer da nam je sve to skupa postalo
obino i uzimamo to zdravo za gotovo, te tako stvaramo continuum s jedne strane je
audience viewing, s druge media performing . No, budui da medijske institucije i dalje
postoje, ostaje pitanje o njihovoj moi i o odnosu publike spram te moi.
MICHAEL FOUCAULT - kae da ne trebamo samo promatrati one institucije koje imaju
mo, ve promatrati unutar drutvenog ivota aktivnosti koje ukljuuju sve i koje pridonose
odravanju odreenih odnosa moi - Media power society-wide fenomen je kojeg smo
svi dio. 1. Postoji mo koju imaju medijske korporacije da odluuju tko e se pojaviti u
slikama i priama koje zovemo mediji. (Big Brother) 2. Postoji utjecaj koje medijske
korporacije imaju na to koje informacije e cirkulirati u drutvu, pogotovo to e biti vijest.
Moemo rei da publike u velikoj mjeri ovise o medijskim korporacijama i ta ovisnost ne
nestaje samo zato to je iskustvo medijske konzumacije postalo raspreno!
JOHN THOMPSON - govori o simbolikoj moi kapacitet da interveniramo u tijek
dogaaja, da utjeemo na postupke drugih i kreiramo dogaaje pomou sredstava proizvodnje
i transmisije simbolikih formi. Pitanje - Je li simbolika mo u rukama medijskih institucija
automatski smanjena ako je iskustvo pripadanja publici drugaije? ABERCROMBIE i
LONGHURST tvrde da, autor pak tvrdi da moemo rei suprotno da u svijetu gdje su
medijski signali posvuda, razlike meu pripadnicima publike i medijskim performerima je
postala vanija. Zato autor misli da je pametniji i predlae drugi termin tzv.
PROITENA(EXTENDED) PUBLIKA.
REALITY TV: SUVREMENI FENOMEN PUBLIKE
Reality tv je paradoksalna sintagma budui da mediji, kao reprezentacija svijeta, ne mogu biti
stvarnost.
- Sredinom 90-ih tzv. docu-soaps u VB, uslijedili programi temeljeni na rekonstrukciji
dogaaja u tipa hitnoj, a nakon njih package programi koji ukljuuju snimke nadzornih
kamera
JON DOVERY - tvrdi da termin bi trebao biti precizniji i odnositi se na programe koji ba
jasno tvrde da reprezentiraju stvarnost, bez oitih elemenata fikcije. No, ako bismo tako
suzili definiciju, onda bismo zamaglili fleksibilnost ideje reality televizije. Big Brother je tzv.
game-doc. Povijesni faktori koji su pogodovali uspjehu reality tva ekonomska kriza =
reality tv kao jeftin i dobar nain zadobivanja publike.
Reality TV je specifina po tome to tvrdi da prezentira stvarnost drutvenog svijeta, ili
barem stvarnost barem nekih tv gledatelja. Reality TV daje ono to je RAYMOND
WILLIAMS vidio kao obeanje televizije slike kako ivi odreena osoba u odreenom
vremenu i na odreenom mjestu.
Medijski tekst reality TV-a je specifian po tome to tvrdi da predstavlja neto blisko
stvarnom svakodnevnom ivotu svoje publike. Zato kada istraujemo takav tekst moramo
obratiti i panju na to kako gledatelji usporeuju tu priu sa vlastitim ivotima. Zato trebamo
istraiti sve naine na koje ljudi takav tekst koriste i primjenjuju u svakodnevnom ivotu
dakle, moramo razumjeti proirenu publiku reality televizije budui da djeluje puno sire od
samog gledanja teksta
ANNETTE HILL (2002) - otkrila da ljudi uvijek ispituju autentinost takvih programa.
Takoer otkrila da ljudi primjerice gledaju BB zato kaj ga svi drugi gledaju i priaju o njemu
te pokuavaju nai trenutke autentinosti kada su stvarni ljudi zaista takvi kakvi jesu u
nestvarnom okruenju reality TV-a. Vie od 70% ispitanika je reklo da je skeptino o
realnosti reality TV-a. Kada je istraivala, vidjela da ispitanici razmiljaju o autentinosti
reality programa promatrajui ponaanje ljudi ukljuenih u taj program njihov govor,
ponaanje.. esto usporeuju s vlastitim ivotnim iskustvom. Uoila da publika zauzima
kompleksan, esto kontradiktoran poloaj kad raspravlja o stvarnosti, te da postoji svijest o
moi tv kamere. Trebamo se zapitati koje su posljedice stalnog predstavljanja obinih ljudi
u medijima na nae svakodnevno razumijevanje onoga to je vano, autentino, stvarno u
svakodnevnom ivotu.
KIM SCHRODER - primjeuje da je iskustvo moderne publike multi-dimenzionalno i
multiplicirano interaktivno publika vie nije couch potato, nego semiotic juggler.
Naravno, to je sve postalo mogue zahvaljujui novim medijskim tehnologijama, konkretno
konvergenciji tradicionalnih elektronikih medija sa raunalnom komunikacijom.
MICHEL MAFFESOLI - govori o suvremenim drutvima kao neo-tribal okupljaju se oko
odreenih ukusa i strasti, pogotovo onih koje orkestriraju mediji Gledatelji su jako
emocionalno povezani sa programom, a otkrie je i to da i nai prijatelji dijele strast prema
nekom programu (npr. BB-u) - Tako moemo govoriti i o formama zajednica na internetu i
stvaranju novih formi drutvenih organizacija u virtualnome svijetu - Manje pozitivni
zakljuci o proirenim publikama i implikacije na pitanja medijske moi:
MOBILNE PUBLIKE
Nae razumijevanje prostornih odnosa prolazi kroz transformaciju zbog nae rastue
svjesnosti o putovanjima publika na mjesta produkcije, te zbog mobilnosti resursa medijske
produkcije samih po sebi. Prisutan je trend da ljudi posjete medijske lokacije tipa gdje se
snima neka emisija, film i sl. Tu moemo spomenuti i tzv. sociologiju turizma (rast od 70-
ih) nova forma turizma. Takve medijske lokacije obeavaju da emo vidjeti neto
izvanredno u usporedbi sa obinim svakodnevnim ivotom i to je, kae John Urry,
krucijalna toka gdje neko mjesto postaje turistikim Kada posjeujemo mjesto gdje se
snimala neka serija, to iskustvo je izvanredno jer je u opoziciji sa obinom udaljenosti koju
inae publika ima od mjesta medijske produkcije.
Umberto Eco kae da ovakav tip turizma primjer postmderne istine da ivimo u svijetu gdje
je neto u potpunosti stvarno identificirano s neim u potpunosti lanim - Iako simboliki
moemo prijei udaljenost izmeu publika i medijskih industrija, ona ipak postoji. No, nove
medijske tehnologije mogu doista potkopati tu udaljenost npr. web camera svatko moe
prenositi slike sebe velikoj web publici.
MARK ANDREJEVIC - pria o ljudima koji su eljeli iskoristiti komercijalni potencijal
snimanja kod kue. Primjer je tzv. DotComGuy koji je odluio godinu dana provesti online,
tj. cijelo vrijeme se snimati doma i dokazati da sve moe obaviti preko interneta. Pritom se
oslanjao na online sponzore i oglaivae. On je nadiao prostorne podjele modernosti o
kojima je govorio Giddens.
JENNIFER RINGLEY - koncept privatnosti je mentalna izmiljotina - ne trebamo se bojati
nadzora dokle god smo iskreni sami sa sobom. Dakle, ne stigmatizira se vie nadzor, ve strah
od nadzora! - Izazov koji stoji pred istraivanjima publika je biti u toku s tri promjene, tj.
izazova s poetka teksta (technological, social/spatial and experiential). Pritom pitanje moi
ostaje i dalje aktualno i ne smije se zanemariti odnosi moi se javljaju u novim formama