Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Narodne Bajke

    Uploaded by

    Copy Dado
    18 views22 pages
    Narodne Bajke

    Original Title

    Narodne bajke

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Narodne Bajke

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    18 views22 pages

    Narodne Bajke

    Uploaded by

    Copy Dado
    Narodne Bajke

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 22
    Braéa Grimm Pepeljuga boljela Zena nekoga boxatoga Zovjeka, pa kad je osjetila da joj se priblizava smrt, pozvala svoju jedinieu kéer k postelji te joj rekla: — Drago dijete, budi edna i dobra, pa ée ti uvijek dobro biti; ja cu s neba gledati na tebe i bit cu uza te. — To rekavsi zaklopila mati of i umrla. Djevojka svaki dan isla na majéin grob i plakala, bila éedna i dobra. Kad je dosla zima, pokrije snijeg bijelom plahticom majéin grob, pa kad ju je u proljece sunce opet skinulo, oZenio se otac drugom Zenom. Druga je Zena dovela u kuéu dvije kéeri, naoko lijepe i bijele, ali ruzne icrne u srcu. Dode muéno vrijeme za pastorku. — Zar ée ova glupa guska sjediti s nama u sobi! Tko hoée krusac jesti, treba da ga i zaslu#i; van sa sluzavkom!, — navale sestre, uzmu joj njezine lijepe haljine, obuku jo} i haljetak i dadu drvene cipele. — Gle obole kneginje, Kako se dotjerala! — rugale joj se one pa je u kuhinju otjerale. U kuhinji je morala od jutra do mraka raditi teike poslove: rano u zoru ustajati, vodu nositi, vatra loviti, kuhati i prati. Osim toga, polusestre joj zadavale svakojakih jada, izrugivale je, sipale bi graiak i leéu u pepeo, a njoj valjalo sjediti i trijebiti. Kad bi uveéer klonula od rada, morala bi leci tu pepeo kraj ognjista, jer ne image postelje. Kako je zbog toga uvijek bila prasna i prljava, nazvase je Pepeljugom. Jednoga se dana otac spremase na sajam; zapita obje pastorke, sto Zele da im kupi. — Lijepih haljina — odgovori jedna. — Bisera i dragog kamenja — rete druga. — A Sta éeé ti, Pepeljugo? — zapita otac. — Otkinite, ofe, prvu granéicu, sto vam dodirne éeSir, kad se budete vracali; nju mi donesite. Otac kupi objema pastorkama lijepe haljine, bisera i dragog kamenja, a kad je vracajuci se kuéi Jahao kroz sumarak, okrzne ga ljeskova grantica i zbaci mu SeSir. On otkine grandicu i ponese je sa so- bom. Kad je stigao kuéi, dade pastorkama, sto su zazeljele, a Pepeljugi ljeskova grandicu. Pepe juga mu zahvali, otide na majéin grob i zasadi granéicu, a pri tom je toliko plakala, da ju je swama zalila, Granvica je rasta i u lijepo se drvce razrasla, Pepeljuga je svaki dan triput isla na grob, plakala i molila, i svaki bi put sjela bijela pti¢ica na drvce, pa kad bi imala kakvu Zelju, dobacila bi joj ptidica bas ono, sto je Pepeljuga upravo Zeljela, Jednoga dana kralj priredi sveéanost, i na nju bjehu pozvane sve najljepse djevojke kraljev- stva: trebalo je da njegov sin sebi izabere zaruénicu. Kad su obje sestre éule, da ée i one ondje biti, veoma se obraduju, zovnu Pepeljugu i narede joj: — Po¢esljaj nas, ofisti nam cipele i priévrsti kopée; mi éemo u kraljevske dvore na svadbu. Pepeljuga poslusa; gorko je plakala: ta i ona bi ado na ples, pa stoga zamoli ma¢ehu, da je pusti — Cujes li, Pepeljugo, kako éeS na svadbu tako prasna i prijava? Nema ni haljine ni cipelé, a hijela bi plesati! 2 No kako je Pepeljuga sveudilj molila, pristade maceha i rete: — Evo sam ti sasula u pepeo zdjelu leée, pa ako je za dva sata otrijebi8, moZe8 s nama zajedno. Djevojka izide na straznja vrata u vrt i vikne: — 0j vi pitome golubice, vi grlice sve ptiéice pod nebom, dodite i pomozite mi trijebiti: Dobre u lonéié Lode u Zeludic! Nato kroz kuhinjski prozor doletjeSe dvije bijele golubice, pa grlice i napokon dolepriage sve ptidice pod nebom te se skupise oko pepela. Golubice Klimahu glavama i kljucahu: Kljuc, kljuc, kljuc, a nato i druge pognu: kijuc, kljuc, kljuc, te sva dobra zrnasca otrijebe u zdjelu. Nije proSao ni cio sat, a one vet bile gotove, pa odletjele. Djevojka odnese zdjelu maéehi; sva radosna misljaSe, da ée smjeti na svadbu. No maécha se us- protivi: — Ne, Pepeljugo ; temas haljine i ne znaé plesati; samo ée te ismijavati. Kad je djevojka stala plakati, opet ée maéeha: — Ako mi otrijebis iz pepela dvije pune zdjele leée za jedan sat, onda mofeé igi. — A u sebi pomisli: »To neée moti nikako.« Kada je maécha sasula dvije zdjele lee u pepeo, izide djevojka na straznja vrata u vrt i zone: — 0j vi pitome golubice, vi grlice i sve ptigice pod nebom, dodite i pomozite mi trijebiti: Dobre u loncié Lode u teludi¢! Nato kroz kuhinjski prozor doletjese dvije bijele golubice, zatim grlice, i napokon dolepréase sve ptifice pod nebom te se skupise oko pepela. Golubice klimahu glavicama i kijucahu: kljuc, kljuc, jue, a nato.i druge poénu: kljue, kljuc, kljuc, te sva dobra zrnaica otrijebe u zdjelu. Prije nego sto je proslo pol sata, bile one gotove, pa odletjele. Djevojka odnese zdjelu ma¢ehi; mislila je sva radosna, da ée smjeti na svadbu. No maéeha se usprot — Ni8ta tine pomaie; neée’ s nama, jer nema haljine i ne znaé plesati; mi bismo se tebe mo- rale stidjeti. — Okrene joj leda i pohiti sa svojim gizdavim kéerima na svadbu. Kad nikoga ne bijaSe kod kuée, otide Pepeljuga na grob svoje majke pod ljeskovo drvo i vikne: Milo drvce, stresi grane: Zlato, srebro saspi na me! Nato joj ptica baci zlatnu i srebrnu odjecu te svilom i srebrom izvezene cipelice. Pepeljuga brie bolje obuée odjecu i pode na svadbu. Njezine je polusestre i ma¢eha ne prepoznase, veé mi8ljahu, da je neka kraljevska kéi — tako lijepa, tako u zlato odjevena. Na Pepeljugu i ne pomi8ljahu, uvjerene da sjedi kod kuée sva prijava i trijebeci lecu iz pepela. Kraljevié pride k njoj, wzme je za ruku i stane ple- sati, i to samo s njome; nikako je ne pustase iz ruke, a kad bi tkogod do8ao po nju, rekao bi — Ovo je moja plesatica Pepeljuga plesase do veteri, a onda pode ku¢i. No kraljevié htjede znati, dija je ta lijepa dje- vojka, te joj reve: — Hoéu da te pratim. No ona mu pobjegne i sakrije se u golubinjak. Kraljevié je medutim éekao, dok nije doSao otac; njemu kaza, da je u golubinjak uSla neka neznana djevojka. Stari pomisli, da nije mozda Pepeljuga, pa kad mu donesose sjekiru i trokop, razbi golubinjak, ali nikoga ne nade. Udode u kuéu, a kad tamo: Pepeljuga u svome prijavom haljetku lezi sva u pepelu kraj mutne petruljaée, Sto gori u dimnjaku. Pepeljuga je naime brie skotila otraga iz golubinjaka i otréala k Ijeskovu drvcetu; tu je svukla i na grob stavila lijepu odjeéu, koju je ptica opet odnijela, a onda je u svom sivom haljetku sjela kraj pepela. 4 Kad se drugi dan svetanost nastavila i roditelji veé s djevojkama otidli, ode i Pepeljuga kjeskovu deveetu te progovori: Milo drvce, stresi grane: Zlato, srebro saspi na me! Pica joj baci odjecu jo8 gizdaviju od prijasnje, pa kad je u njoj banula na svadbu, sve se za- “i njezinoj Ijepoti. Kraljevié je Sekao, dokle god nije do8la: uzeo je za ruku i plesao samo s njome. Kad bi drugi htjeli s njome plesati, rekao bi: — Ovo je moja plesaéica. Podveter se Pepeljuga spremi ku¢i, a kraljevié pode za njom, da vidi, u koju ée kuéu, No ona mu pobjeze iza kuée u vrt, gdje su na lijepu veliku stablu visjele prekrasne kruske; Pepeljuga se okretno poput vjeverice popne medu grane, te kraljevié ne znade, kamo je iStezla. CekaSe on, dok dode otac, pa mu rege: — One je neznane djevojke nestalo; mislim, da se popela na krusku. Otac pomisli, da nije mozda Pepeljuga; zatrazi sjekiru, posijece krusku, ali ne bijase nikoga. Kad oni u kuhinju, Pepeljuga sva u pepelu kao uvijek. Ona je naime s druge strane si8la s krutke, predala lijepu odjecu ptici na ljeskovu drvcetu i opet obukla svoj sivi haljetak. Kad su i tredi dan roditelji s polusestrama otisli, Pepeljuga opet pode k svojoj majei na grob i re’e drvcetu: Milo drvce, stresi grane: Zlato, srebro saspi na me! Sada joj ptica baci‘tako krasnu i sjajnu odjecu, kakve jo8 nije imala, i cipelice od suhoga zlata. Kad je u toj odjeci doSla na svetanost, gosti zanijemili od udivljenja. Kraljevié je s njome plesao sa- svim sam. Kad god bi je tko pozvao, da s njome plese, kraljevié bi rekao: — Ovo je moja plesatica. Podveéer se Pepeljuga spremase ku¢i i kraljevi¢ je htjede pratiti; no ona mu i opet tako brzo pobjeze, te je nije mogao sti¢i. Kraljevié se zato posluzi varkom; naredi da se stepenice namaiu smo- lom, pa kad je Pepeljuga potréala ku¢i, lijeva joj se cipela prilijepi i ostane. Kraljevi¢ je digne: bijase malena i drazesna, sasvim od zlata. Drugo jutro pode s cipelicom k Pepeljuginu ocu, pa mu rege: — Nijedna druga ne moze postati moja Zena doli one, kojoj pristaje ova zlatna cipelica. Obje se sestre obradovase, jer su imale lijepe noge. Najstarija uzme cipelu i pode u sobu, da je ‘obuje; pri tom joj pomagaSe majka. Kako cipelica bijase premalena, te joj nozni palac ne mogaSe unu- tra, dade joj mati nod i rete: — Odredi palac; bude li kraljica, neée’ morati da ide’ piesice. Djevojka odreze palac, utisne nogu u cipelicu, stisne zube od boli i izide pred kraljeviéa, a on je uzme kao zaruénicu na konja i odjase. MoradoSe proci pokraj groba, gdje su, na ljeskovu drvcetu, sjedile dvije golubice; one viknu u jedan glas: Gukni, gukni, 0 golube, Krv, gle, curi iz cipele: Cipela joj premalena, Zarutnice prave nema, Kod kucée jo3 ona drijema. Kraljevié pogleda na njezinu nogu i opazi, kako je krv procurila; okrene s konjem natrag, do- premi krivu zaruénicu kuéi i reée, da nije prava i da druga sestra obuje cipelu. Druga ude u sobu i prsti joj nasreéu udu u cipelicu, samo joj peta bijase prevelika. Nato joj mati dade nod i reve: — Odsijeci komadié pete; budeé li kraljica, neéeS morati da ide8 pjedice. Djevojka odsijeée komadié, utisne nogu u cipelu, stisne zube od boli i izide pred kraljeviéa, on je uzme kao svoju zaruénicu na konja i odjase. Kad su prolazili pokraj ljeskova drvceta, na njemu su sjedile dvije golubice; one viknu u jedan glas: Gukni, gukni, o golube, Kry, gle, curi iz cipele: Cipela joj premalena, Zaruénice prave nema, Kod kuée jo3 ona drijema. 16 Kraljevié pogleda na njezinu nogu i opazi, kako je krv procurila lijeva rumenilo; okrene s konjem natrag i otpremi krivu zaruénicu kuéi, — Ni ova nije prava! — ljutito ée kraljevié. — Nemate li druge kéeri? — Ne — odgovori otac. — Jo8 ima Pepeljuga, sirote od moje pokojne Zene; ali ona ne moze biti zaruénica, Kad je kraljevié zatrazio, da mu i nju pogalju, upadne maéeha zlobno: — Ne, sva je prijava, ne smije se pokazati. No kraljevié je svakako Zelio da je vidi, i Pepeljugu morados pozvati. Ona prvo umije ruke i lice, pode kraljeviéu i pokloni mu se. Kraljevic joj dade zlatnu cipelicu, a ona sjedne na klupicu, izvute nogu iz te’ke drvene cipele i stavi je u zlatnu: stajase joj kao salivena. Kad je ustala i kraljevi¢ joj pogle- dao lice, prepozna lijepu dievojku, 8to je s njim plesala i viknu: — Ovo je prava zaruénica! Maéeha se i obje polusestre uplaie i poblijede od bijesa. A kraljevié se vine s Pepeljugom na konja i odjae. Kad su prolazili pokraj ljeskova stabalca, kliknu dvije golubice u jedan glas: i kako se po bijeloj ¢arapi raz- Gukni, gukni, 0 golube, Krv ne curi iz cipele: Cipele joj lijepo stoje, Zarutnica prava to je. Kliknuvsi slete sa drveta i sjednu Pepeljugi oa ramena, jedna s lijeve, druga s desne strane, { tako ostanu, Kad je trebalo slaviti svadbu, dodose neiskrene polusestre, da se dodvore i da s Pepeljugom srecu dijele. Kad su zaruénici posli u crkvu, bila je najstarija sestra s desne, a najmlada s lijeve strane, { golubice iskljuju svakoj po jedno oko. A kad su izlazile iz crkve bila je najstarija s lijeve, a najmlada S desne strane; i golubice iskljuju svakoj drugo oko. I tako za svoju zlobu i neiskrenost bige kainjene sljepoéom za éitay Zivot. Preveo Viktor Kralj (Bajka Pepetiuga iadana je na gramofonsko) plodi sIugotonae) 17 Braéa Grimm Snjeguljica ilo usred zime; poput maska padale snjeéne pahuljice: kraj prozora s okvi- rom od crne ebanovine sjedila kraljica i Sila. Pogledala kako snijeti, pa se u prst ubola, i tri kapi krvi pale u snijeg. Kako se rumenilo u bijelom snijegu lijepo isticalo, kraljica pomisli: »Da mi je dijete, bijelo kao snijeg, rumeno kao krv, a kose crne kao okviri od prozora !« Naskoro poslije toga rodi kraljica kéerkicu, bijelu kao snijeg, rumenu kao krv, a kose crne kao ebanovina, i zato je nazvaie Snjeguljicom. Kad se dijete rodilo, umrije mu majka Nakon godinu dana kralj se ozeni drugom Zenom, koja je bila lijepa, ali ohola i obijesna; nije podnosila da bi je itko ljepotom nadmasio. Imala je éudesno ogledalo, pa kad bi stala preda nj i ogledala se, govorila bi . Zrealo, zrcalo, prijateliu moj, Tko je najliepsi w zemlji svoj? A ogledalo bi odgovorilo: Kraljice, vi ste najljepsi, vi! Bila je zadovoljna, jer je znala, da ogledalo kazuje istinu. Snjeguljica medutim rasla i svaki dan postajala Ijepsom, pa u svojoj sedmoj godini bila lijepa kao vedar dan, ljepSa i od same kraljice. Kad je kraljica opet zapitala ogledalo: Zrealo, zrcalo, prijatelju moj, Tko je najljepsi u zemlji svoj? Ono joj odgovori: Ovdje ste, kraljice, lepsi od svih Ali Snjeguljica je ljepsa nego vi! Nato se kraljica uplasi i sva pozeleni od zavisti. Od toga dana zadrhtala bi od bijesa, kad bi vi djela Snjeguljicu ; tako ju je mrzila. Zavist i oholost rasle u srcu njezinu sve vise, te nije imala mira ni noéu ni danju. Napokon zovne nekog lovca: — Odnesi to dijete u Sumu! — reée kraljica. — Neéu da mi je vise pred otima. Ubij ga, a za dokaz treba da mi doneses jetru i pluéa. Lovac poslusa i odvede dijete, pa kad je trgnuo lovatki noz, da Snjeguljici probode neduzno sree, djevojéica zaplaée i zamoli ga: — Ah, dragi lovée, ostavi me na Zivotu, pobjeci éu u diviju Sumu, i nigda se neéu vratit Kako je bila lijepa, lovac se smilovao: — Bjezi, dakle, jadno dijete! — rete on. »Tonako ¢e te naskoro izjesti divlje zvijerie, pomishi u sebi. Kao da mu se svalio kamen sa srea, sto nije trebalo da je ubije. A kako je upravo bila dotréala mlada divlja svinja, izbode je, izvadi joj jetru i pluéa i odnese Kraljici kao znak, da je ubio djevojéicu. ‘Kuhar th morao skuhati u soli, a zla ih Zena pojela, uvjerena da su od Snjeguljice. 18 Jadno dijete sve lisée na drvecu pogledavase ne znajuéi, kako da se snade. Stane tréati po éiljatu kamenju i po trnju, i dok tako bjezase, divlje zvijeri skakahu oko nje, ali joj nigta ne uéiniSe. Tréase do- le god je noge noSabu, sve do veéeri, i najednom opazi neku malu kuéicu te ude u nju da poéine. U kuici bijase sve maleno, ali tako milovidno i isto, da se ne mote iskazati, Staja’e u njoj malen, bijelim prostrt stoléié, a na njemu sedam tanjuriéa; svaki tanjurié sa Zlicom, zatim sedam noti¢a i viljuséica, te sedam vréiéa. Uza zid bijase poredano jedan pokraj drugoga sedam kreveti¢a, bijelim plahtama pokrivenih. Snjeguljica bijaie gladna i Zedna, te sa svakog tanjuri¢a pojede malo variva, i uz to kruha, a iz svakog vréica po kap vina; ne htjede uzeti sve s jednoga; umorna, nakon toga htjede leci u jednu od onih posteljica, no nijedna joj ne bija’e dosta prikladna; jedna bijase preduga, druga prekratka, dok joj napokon sedma ne bi sasvim prema njezinoj veliéini, te u nju legne, preporudi se bogu i usne. Kad se smrklo, dodose gospodari kutice, i to sedam patuljaka, koji su u gori traiili i kop: zlato; zapale sedam svojih malih svjetiljaka, pa kad rasvijetlige kucicu, opaze, da je netko kod njih bio, jer nije sve bilo onako u redu, kako bjehu ostavili — Tko je jeo iz moga tanjurica? — prozbori drugi. — Tko je uzimao moga kruha? — pogleda treci. — Tko je jeo moga variva? — nastavi cetvrtl. — Tko je bockao mojom viljuskom? — zaéudi se peti. — Tko je rezao mojim nozicem? — ljutne se Sesti. — Tko je pio iz moga vrvi¢a? — zavrsi sedmi. Zatim se prvi ogleda i opazi na svojoj posteljici jamicu i vikne: — To je stao na moju posteljicu? — Iu mojoj je netko leZao! — stanu najednom svi vikati. A kad je sedmi zavirio u svoju posteljicu, opazi Snjeguljicu gdje lei i spava; zovne i druge, da vide, i oni svi kriknu od zagudenja, uzmu svojih sedam svjetiljaka i osvijetle Snjeguljicu. — 0 bote, boze! — svi ée u jedan glas — kako li je lijepo ovo dijete! — Tako su se veselili, te je nisu htjeli probuditi, ve¢ je pusti8e da spava. Sedmi patuljak spavase kod svojih drugova, kod svakoga po jedan sat, i tako minu noé. Ujutro se Snjeguljica probudi i, kad opazi sedam patuljaka, preplati se. No oni bijahu prema njoj prijazni i zapitaju je: — Kako se zoves? — Zovem se Snjeguljica — odgovori ona. — Kako si dosla u naiu kuéu? — radoznalo ée patuljci Snjeguljica zatim pripovjedi, kako ju je maéeha dala loveu da je ubije, i kako ju je on ostavio na Zivotu, i kako je onda tréala itav dan, dok nije nagla njihovu kuéicu. — Bi li htjela biti nasa domacica, da nam kuha’, postelje redi8, pereS, Sije8, plete’ i da u svemu. drdis red i distocu, pa mozeS ostati kod nas, i nista ti ne¢e manjkati? — navale da je pitaju patuljci. — Hou drage volje — odgovori Snjeguljica i ostane kod njih. Redila im je u kuéi. Patuljci bi ujutro i8li u goru, da traze zlato, a uveter bi se vratili, i tada bi morala biti gotova vegera. Kako je djevojka po danu bila sama, patuljci su je upozoravali da bude oprezna. — Cuvaj se svoje maéehe: ona ée naskoro saznati, da si ovdje; ne pustaj nikoga u kucu. Ali kraljica, uvjerena da je pojela Snjeguljitinu jetru i pluéa, mi8lja8e, da je opet prva i naj VjepSa, i stane pred ogledalo i zapita Zrcalo, zrcalo, prijatelju moj, Tko je najljepsi u zemlji svoj? A zrealo joj nato odgovori Ovdje ste, kraljice, liepsi od svih, Ali Snjeguljica iza’ bretuljaka Kod sedam patuljaka Tisuéu je puta ljepSa nego vi. Kraljica se nemalo uplasi, jer je zmala da ogledalo govori istinu, da ju je lovac prevario i da je Snjeguljica jo Ziva. Stane opet razmisljati te razmisijati, kako da smakne Snjeguljicu; jer dok nije bila uvjerena, da je najljepSa u itavoj zemlji, nije imala zbog zavisti mira. Pa kad je napokon smislila, oboji svoje lice i obuée se kao stara torbarka, da je netko ne prepozna. Preobuéena tako pode preko sedam brezuljaka do sedam patuljaka, pokuca na vrata i vikne: — Lijepe robe na prodaju! ‘Snjeguljica proviri kroz prozor i rekne: — Dobar dan, draga Zeno, sto prodajete? — Dobre robe, lijepe robe! — odvrati torbarka. — PojasA u svim bojama! — I izvadi jedan pleten od Sarene svile. »Ovu destitu Zenu mogu pustiti u kucu«, pomisli Snjeguljica, otkraéuna vrata i kupi lijepi pojas. — Dijete moje — lukavo ée stara — kako ti izgleda’! — Hajde da te lijepo opagem. Snjeguljica niSta ne posumnja, stane pred nju i pusti da je opase novim pojasom, ali stara je Pasa’e brzo i tako ju jako steza’e, da Snjeguljici nestade daha, i ona pade kao mrtva. — Dosad si bila najljepsa — promrsi stara i jurne iz kuée. Naskoro iza toga sedam patuljaka stignu kuéi na veéeru ; ali kako li se uplasige, kad ugledage kako njihova draga Snjeguljica lezi na zemlji nepomigno, kao da je mrtva. Dignu je, pa kad vidjede, da je prejako stegnuta, razreZu pojas, te ona opet potne polako disati i oZivi. Kad patuljci use, Sta se dogo- dilo, rekoSe joj: — Stara torbarka nije nitko drugi nego bezboina kraljica; éuvaj se i ne puStaj nikoga unutra, dok nas nema kod tebe. Kad je opaka Zena dosla kuci, stane pred ogledalo i zapita: Zrcalo, zrcalo, prijatelju moj, Tko je najljepsi u zemlji svoj? 20 Zrealo joj nato odgovori: Ovdje ste, kraljice, liep3i od svih Ali Snjeguljica iza’brezuljaka Kod sedam patuljaka Tisuéu je puta IjepSa nego vi! Kad je kraljica to Gula, strahovito se uzruja, jer uvidje, da je Snjeguljica opet ofivjela. vAli sad éu neSto smisliti, Sto ée te uniititie, Sapnu zlobno i s vjestinom iskusne vjestice nadini otrovan éeSalj. Zatim se preobuée te se Sinjage da je neka stara Zena. I opet ode preko sedam breiu- Ijaka do sedam patuljaka, pokuca na vrata i vikne: — Dobre robe na prodaju! Snjeguljica izviri i progovor — Idi samo, ne smijem nikoga pustiti unutra, — Valjda smije8 pogledati — progovori stara, izvadi otrovani éeSalj i pokaze ga. Cesalj se svidje djevojéici, te, luda, otvori vrata. Kad se pogodige, stara ée lukavo: — Sada éu te jednom éestito poseslijati. Jadna Snjeguljica ne posumnja nista i dopusti, da je stara poteilja; no tim éeSalj prode kroz kosu, kadli otrov poéne djelovati i djevojka se onesvijesti. — Ti izrode od Ijepote, sad si gotova — izusti zlogesta Zena i otide. ‘Sreéom bijase veé blizu veer, pa se patuljci vrati8e kuci. I kad ugledase kako Snjeguljica, kao mrtva, le#i na zemlji, odmah pomisle na maéehu, stanu traditi i nadu otrovani éeSalj, i tim ga izvu- oe, opet se Snjeguljica osvijesti i ispripovijedi, sta se dogodilo. Patuljci je opet upozore, da bude nna oprezu i da nikome ne otvara vrata. Kraljica, dosavsi kuéi, stane pred ogledalo i zapita: Zrealo, zrcalo, prijateliu moj, Tko je najljepsi u zemlji svoj? A zxcalo joj odvrati: Ovdje ste, kraljice, ljepsi od svih Ali Snjeguljica iza bretuljaka Kod sedam patuljaka Tisuéu je puta Ijepsa nego vi! Kad kraljica éuje gdje ogledalo tako govori, zadr8ée od bijesa i promrmlja: — Snjeguljica mora umrijeti, makar me to Zivota stajalo! Zatim ode u sasvim tajnu izbu, u koju nitko nije tmao pristupa, i tu nadini otrovnu jabuku. T2- vana jabuka bijase vrlo lijepa, bijela s crvenim obrazima, takva da bi je svatko zazelio, kad bi je vidio, ali tko bi samo komadié progutao, morao bi umrijeti. Kad jabuka bje8e gotova, namaze kraljica svoje lice, obuée se kao seljakinja i ode preko sedam brezuljaka do sedam patuljaka. Kad je pokucala na vrata, izviri Snjeguljica i vikne: — Ne smijem nikoga pustiti unutra, patuljci su mi zabranili. — Meni je pravo — odvrati seljakinja — no htjela bih se osloboditi ovih svojih jabuka. Evo ti jednu poklanjam. — Ne — usprotivi se Snjeguljica — ne smijem nista uzeti. — Zar se boji8 otrova? — lukavo ée stara. — Evo, razrezat éu jabuku na dvije pole; ervena tebi, a bijela meni. Jabuka je bila izradena tako vjesto, da je samo crvena polovica bila otrovana. Snjeguljica rado- znalo promatrage lijepu jabuku, pa kad vidje, da je seljakinja okusi, ne mogade odoljeti, pruzi ruku i uzme otrovnu polovicu. No &im je poée gristi, sruki se mrtva na zemlju. Kraljica je pogleda strahovitim pogledom i napokon progovori davolski se cerekajuci. — Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina. Sada te vise patuljci neée probuditi — zavisi zlobno i otide. & 2 Dosavsi kuci, stane pred ogledalo, i zapita: 2rcalo, zrealo, prijateliu moj, Tko je nujljepsi uw cemlji svoj? Napokon odgovori ogledalo: Kraljice vi ste najljepsi, vi! Sad joj se zavidno sree smirilo, ukoliko se zavidno sree moze smiriti Patuljéici uvete dodu kuéi i nadu Snjeguljicu gdje lezi na zemlji; vise ne disa8e, bijaSe mriva Dignu je i pretraze, ne bi li nasli Sto otrovno, raskopéaju je i podesljaju, operu vodom i vinom, ali nista ne pomoze; drago dijete bje’e mrtvo i — mrtvo. Patuljci je polode na odar i sva sedmorica sjednu oko nje te je stanu oplakivati; tri je dana oplakivahu. Napokon je htjedose zakopati, ali ona naizgled bijade zdrava i krepka kao Ziva, obraza jo8 crvenih, — Ne mozemo je u crnu zemlju zakopati — zakljuée konatno patuljci pa nagine proziran lijes od stakla, da se moglo u nj vidjeti sa svih strana, poloze je u taj lijes i zlatnim pismenima ispisu nje- Zino ime i to, da je bila kraljevska kei. Zatim izloze lijes na brdu, a jedan ostane kod njega da strazari. Dolazahu i Zivotinje, da je oplakuju, najprije sova, zatim gavran, napokon golubica. Snjeguljica mnogo, mnogo vremena ledala u lijesu, nije trunula, veé se éinjage da spava: jo8 bi- ja8e bijela kao snijeg, crvena kao krv, a kose crne,kao ebanovina. Jednoga dana naide kroza Sumu neki kraljevi¢ i htjede da no¢i kod patuljaka. Opazi on na brdu lijes i u njemu lijepu Snjeguljicu te progita Sto je na lijesu stajalo zlatnim slovima napisano, obrati se patuljcima i rete: — Dajte mi lijes, dat éu vam Sto god hoéete. — Ne damo ga ni za sve blago na svijetu. Poklonite mi ga, jer ne bih mogao zivjeti, a da ne gledam Snjeguljicu; voljet éu je i poStivati kao svoje najmilije. Nato se patuljci smilovase i dadoge mu lijes. Tada kraljevié zapovjedi svojim slugama da ga odnesu na ramenima. Pri tom se spotakose o grm pa se lijes potrese te Snjeguljici ispadne zalogaj, koji joj je bio zapeo u grlu — i ona otvori oti, digne pokrov, uspravi se i oZivi. — Ah, bote, gdje sam? — uzdahne. — Kod mene si — odvrati kraljevié radosno — volim te vige od svega na svijetu ; hajde sa mnom 1 dvore moga oca i budi mi Zena! ‘Snjeguljica mu se preda i pode s njime; svadba im bijase raskoSna i divna. Na tu svadbu bi po- zvana i Snjeguljigina bezbotna maéeha. Kad je maéeha obukla prekrasne haljine, stupi pred ogledalo i zapita: Zrealo, zrealo, prijatelju moj, Tko je najliepSi u zemlji svoj? A Zrealo joj odgovori: Ovdje ste, kraljice, Ijep3i od svih Ali Snjeguljica je Wjepsa nego vi. Nato ta zlovesta Zena opsuje ne&to ruzno, i spopadne je takva tjeskoba, da ne znade, ita ée. Prvo ne htjede na svadbu; ali kako bijaSe radoznala, ipak ode da vidi mladu kraljicu. Cim stupi u dvoranu, prepozna Snjeguljicu i od silnoga straha bude kao skamenjena. Ali veé joj u dvoranu klijestima done- soe usijane Zeljezne papuce, stavise ih pred nju i ona morade u njima plesati, sve dok mrtva ne padne na zemlju. Preveo Viktor Kral} Vasilisa Premudra Ruska bajka ivjeli jednom u velikom prijateljstva mis i vrabac. Taman trideset godina drugovahu: Sto god tko nade — sve popola. Medutim, dogodilo se jedamput — nasao vrabac makovo zmo. »Sta da se tu dijeli?% misli on, »Kljunes jedamput — i nista vise neée ‘static. Tako ti on pojede sam éitavo zmo. Samade 2a to mis pa ne htjede vise s vrapcem prijateljevati — Hajde, — viée, — hajde, lopove-vrapée, da se bijemo ne na Zivot ‘nego na smrt! Ti skupi sve ptice, a ja éu skupiti svu zvjerad. Ne prode ni dan, a veé se na poljani skupila zvjerinja vojska. Skupila se i ptigja vojska. Pote velika bitka i mnogo ih pade 5 obiju strana. Odveé je sna%an zvjerinji narod! Koga pandiom ogrebe — zatas mu du8a izade! Ali se ni ptice lako ne daju, udaraju sve odozgo. Neko bi zvijere i udarilo, pa i zenjetilo pticu — ali ona odmah poleti. Uloviti je nikako ne moves. U tom boju ranige orla. Htjede se on uzdici u visinu, ali ne imadage snage. Tek je imao snage da uzleti na visoki bor. Uzletje on i sjede na sam vrh. Svréila se bitka. Zvijeri se razmilige po svojim brlozima i jazbinama, Samo orao sjedi na boru izubijan, izranjen i misli, kako bi povratio svoju staru snagu. U to vrijeme prolazio kraj bora fovac. Citay je dan i8ao Sumom, ali nista nije ulovio. »Eh, — misli, nema druge, moram se danas vratiti Zeni praznih rukue Pogleda gore, kad :amo orao sjedi navrh bora. Stade mu lovac prilaziti i puskom na njega ni- Saniti. »Kakva bila, ipak je lovina«, misli on. ‘Tek Sto je nani8anio, a orao mu Ijudskim glasom progovori: — Nemoj me ubiti, dobri govjee. Ako me ubije’ — malo éeS se okoristiti. Bolje je, uzmi me iva, pa me hrani tri godine, tri mjeseca i tri dana. Kad prikupim snagu i kad mi narastu krila, dobrom ‘

    You might also like