Sveuilite u Rijeci

TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

CEMENTIRANJE ELIKA

SEMINARSKI RAD

Studij: Preddiplomski studij strojarstva

Kolegij: Izborni projekt - Materijali I
Izborni nastavnik: Sunana Smokvina Hanza

Autor: Tomislav Matei

JMBAG: 0035190863

Rijeka, oujak 2017.

Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

SADRAJ:

1. UVOD
2. FAZNE PRETVORBE U ELIKU
2.1. Mikrostrukturni sastojci elika
2.2. Tvorba austenita
2.3. Pretvorbe pothlaenog austenita
3. POSTUPAK CEMENTIRANJA ELIKA
3.1. elici za cementiranje
3.2. Pougljiavanje
3.3. Izravno kaljenje
3.4. Jednostruko kaljenje
4. MIKROSTRUKTURA I SVOJSTVA
CEMENTIRANOG ELIKA
5. ISPITIVANJE TVRDOE CEMENTIRANOG ELIKA
6. ZAKLJUAK
LITERATURA

Rijeka, oujak 2017.

Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

1. UVOD

U ovom radu analizira se cementiranje elika. To je postupak toplinske obrade koji se sastoji
od pougljiavanja, kaljenja te niskotemperaturnog poputanja. Detaljno e se razraditi fazne
pretvorbe u eliku, sam postupak cementiranja, mikrostruktura i svojstva dobivenim
postupkom te e na kraju biti rijei i o postupcima ispitivanja tvrdoe cementiranog elika.
.

1
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

2. FAZNE PRETVORBE U ELIKU

2.1.Mikrostrukturni sastojci elika

Jedan od najvanijih dijagrama u tehnikoj praksi je Fe-C dijagram stanja. Sastoji se od

eutektikog i eutektoidnog podruja, a do stabilne kristalizacije istih Fe-C legura moe doi
samo kod ekstremno sporog hlaenja. Atomi ugljika ulaze u reetku eljeza te, ovisno o
temperaturi i sastavu, tvore intersticijske kristale mjeance (delta,gama,alfa) ili kristale
grafita. Konstituenti koji se javljaju u mikrostrukturi su: ferit, austenit, cementit, perlit, bainit,
martenzit i ledeburit.

Slika 2.1: Fe-C dijagram

2
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

2.2.Tvorba austenita

Austenit najlake nastaje na granici feritne i cementitne faze jer se tamo najlake pojavljuju
mjesta u kojima isti taj austenit, za odreenu temperaturu i kemijski sastav u podruju kritine
veliine, ima minimalnu slobodnu energiju. Maksimalna koncentracija ugljika u austenitu
nalazi se na granici austenita s karbidnom fazom dok je minimalna koliina prisutna na
granici s feritnom fazom.

Slika 2.2: Dijagram tvorbe austenita pri kontinuiranim uvjetima ugrijavanja

Iz dijagrama se jasno vidi kako poveanjem brzine ugrijavanja bre dolazimo do viih
temperatura ime se smanjuje vrijeme pretvorbe. Dranjem elika na povienim
temperaturama poveava se kristalno zrno austenita.

3
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

2.3.Pretvorbe pothlaenog austenita

Slika 2.2: Mikostrukture i svojstva nelegiranog elika

2.3.1.Perlitna pretvorba

Ohlaivanjem elika ispod temperature A1 austenit postaje nestabilan i tei raspadu na

niskotemperaturne faze. Kod nastanka perlita, austenit se raspada na ferit koji ima vrlo mali
sadraj ugljika te na cementit iji je udio ugljika 6,67%. Kako bi dolo do tvorbe perlita, mora
postojati dovoljna difuzija atoma. Na slici x.y. prikazan je lamelarni perlit P = prepisi formulu
sa slike.

4
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

Slika 2.3.1: Shematski prikaz perlitne pretvorbe

Pretvorba poinje pojavom klica cementita na granicama austenitnih zrna koje rastu prema
unutarnjim slojevima. S poveanjem pothlaenja poveava se i broj potencijalnih klica novih
faza..

5
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

2.3.2.Martenzitna pretvorba

Ekstremno brzim hlaenjem (gaenjem) jedan dio netransformiranog austenita zaostaje dok se
vei dio pretvara u martenzit. Sama pretvorba poinje na temperaturi Ms, a zavrava na
temperaturi Mf. Martenzit je izrazito tvrda i krhka igliasta struktura, a tvrdoa mu ponajvie
ovisi o sadraju ugljika.

Slika 2.3.2: Uptonov dijagram

Slika 2.3.3.: Martenzitna struktura

6
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

2.3.3.Bainitna pretvorba

Bainit je mjeavina prezasienog ferita i karbida te ga se smatra meustupnjem budui da se

temperaturno podruje njegovog nastanka protee izmeu podruja nastanka perlita i
martenzita. Za pretvorbu bainita potrebna je dovoljna difuzija ugljika te dovoljno
podhlaivanje osiromaenog austenita. Ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni, moe doi do
neeljene pojave zaostalog austenita.

Slika 2.3.4.: Shematski prikaz pretvorbe bainita

Slika 2.3.5: Gornji bainit Slika 2.3.6: Donji bainit

7
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

3. POSTUPAK CEMENTIRANJA ELIKA

Cementiranje je postupak toplinske obrade koji se sastoji od pougljiavanja, kaljenja te

niskotemperaturnog poputanja. Tijek postupka prikazan je na slici x.

Slika 3.1: Postupak cementiranja

3.1.elici za cementiranje

U tu skupinu spadaju ugljini i niskolegirani kontrukcijski elici koji imaju udio ugljika
maksimalno 0,25%. Zahtjevi koje moraju ispunjavati su tvrda povrina i ilava jezgra to se
postie postupkom cementiranja, tj. postupkom toplinske obrade koji se sastoji od
pougljiavanja, kaljenja i niskotemperaturnog poputanja. elici za cementiranje svoju
primjenu pronalaze kod izrade strojnih dijelova koji su izloeni povrinskom troenju i
visokim dinamikim naprezanjima te kod izrade dijelova gdje je potrebna visoka otpornost na
udarna optereenja ( npr. osovine, vratila, zupanici).

8
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

3.2.Pougljiavanje

Pougljiavanje je postupak obogaivanja povrinskog sloja ugljikom kako bi kasnije nakon

kaljenja dobila vea tvrdoa. Brzina pougljienja ovisi o temperaturi, kemijskom sastavu i
vrsti sredstva. Sam postupak moe se ostvariti u krutom,tekuem i plinovitom sredstvu. Za
pougljienje u krutom sredstvu koristi se granulat drvenog ugljena uz dodatak BaCO3 te se na
povrini pri temperaturi od oko 900 C postie izmeu 0,6 i 0,9 %C. Kod pougljiavanja u
tekuem sredstvu koriste se cijanove soli (npr. natrijev cijanid) gdje se pri temperaturama od
850 do 950 C dobiva 0,6 do 1,2 %C ovisno o tome da li se proces odvija u neaktiviranim ili
aktiviranim kupkama. U plinovitom sredstvu temperatura procesa je 950 C, sadraj ugljika je
u granicama 0,5 1,2 %,a atmosfera obino sadri C, CO, CO2, H2, CH4, N, H20.

Slika 3.2.1: Utjecaj vremena dranja izratka na dubinu pougljienog sloja za razliita sredstva pougljiavanja

9
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

3.3.Izravno kaljenje

Postupak cementiranja s izravnim kaljenjem najjeftiniji je i najjednostavniji postupak

cementiranja. Postupak se provodi tako da se izradak izravno kali s temperature
pougljiavanja ime se postie krupnozrnata struktura, ali se javljaju i vlastita naprezanja pa
se provodi kod jednostavnijih strojnih dijelova.

Slika 3.3.1: Postupak cementiranja elika izravnim kaljenjem

10
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

3.4.Jednostruko kaljenje

Kod ovog postupka izradak se, nakon pougljiavanja, lagano hladi do sobne temperature
nakon ega se kali s temperature austenitizacije jezgre ili povrinskog sloja. Postupak je
sloeniji i sigurniji od postupka izravnog kaljenja.

Slika 3.4.1: Postupak cementiranja elika s jednostrukim kaljenjem

11
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

4. MIKROSTRUKTURA I SASTAV
CEMENTIRANOG ELIKA

Nakon cementiranja pougljiena jezgra ostaje feritno-perlitna ukoliko izradak nije prokaljen
tj. nastaje niskougljini martenzit u sluaju prokaljivanja. Obje navedene mikrostrukture
karakterizira otpornost na visoka udarna optereenja pa je konani izradak vrlo ilav i otporan
na troenje budui da povrinski slojevi sadre visokougljini martenzit.

Slika 4.1: Sadraj ugljika kroz presjek strojnog dijela

Sadraj ugljika postepeno se smanjuje kako se udaljavamo od povrine tj. kako se

pribliavamo jezgri to je prikazano na slici 4.2.

12
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

Slika 4.2: Struktura i sadraj ugljika pougljienog sloja

13
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

5. ISPITIVANJE TVRDOE CEMENTIRANOG

ELIKA

Tvrdoa predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog, znatno tvreg tijela.
Za mjerenje tvroe cementiranog elika koristimo Vickersovu i Knoopovu metodu budui da
je povrinski sloj iznimno tvrd.

Slika 5.1: Ispitivanje tvrdoe prema: a) Vickers metodi ; b) Knoop metodi

Dobivena debljina h treba biti manja od 1/10 debljine dubljine cementiranog sloja. Kod obje
metode trag koji utiskivai ostavljaju je vrlo mali iako je kod Knoopove metode neto manji
nego kod Vickersove, no Vikersova metoda je jedina primjenjiva u znanstveno istraivakom
radu na podruju materijala. Prije samog mjerenje uzorka ili gotovog proizvoda, potrebna je
priprema tj. bruenje kako bi se postigla vrlo fina povrinska obrada. Opi izraz za tvrdou
glasi:

gdje je F sila utiskivanja, N

c konstanta; kod Vickers metode c = 1,854; kod Knoop metode c = 1,423
d duina vee dijagonale otiska, mm

14
Sveuilite u Rijeci
TEHNIKI FAKULTET
Zavod za materijale

6. ZAKLJUAK

Nakon obraenog toplinskog procesa cementiranja, dolazi se do nekoliko zakljuaka.

Postupkom pougljiavanja, koji se moe odvijati u krutom, tekuem i plinovitom sredstvu,
obogaujemo povrinski sloj ugljikom nakon ega mu postupkom kaljenja uvelike
poveavamo tvrdou povrinskog sloja. Pritom treba voditi rauna o namjeni strojnoj dijela
kojeg podvrgavamo postupku cementiranja kako bi odabrali najisplativiji nain kaljenja.
Svojstva koja odlikuju cementirani elik postignuta su promjenom zrna na mikrostrukturnoj
razini tj. pretvorbom austenita u martenzit. Ispitivanjem dubine i tvrdoe povrinskog sloja
kontroliramo eljena svojstva te je upravo analiza fizikalno-kemijskih svojstava, uz
poznavanje mehanikih karakteristika, klju u razvoju optimalnih karakteristika novih
materijala.

15