UNIVERZITET U SARAJEVU

ELEKTROTEHNKI FAKULTET

SINHRONIZACIJA NA VIIM SLOJEVIMA OSI MODELA

PREDGOVOR

Sinhronizacija mrea dobila je mnogo na vanosti u telekomunikacijama posljednjih

godina. Kvalitet mnogih usluga ponuenih od strane mrenih operatora njihovim
klijentima zavisi od karakteristika sinhronizacije mree. Aktiviranjem SDH
(Sinchronous Digital Hierarchy) /SONET mrea, koje nameu nove i kompleksnije
zahtjeve za stabilnost sistema sinhronizacije, sinhronizacija mree je postala problem
za telekomunikacione operatore. Vanost sinhronizacije mree ide dalje i od
potreba SDH/SONET mrea. ATM (Asinchronous Transfer Mode) i IP mree,
celularne mree mobilne telefonije kao to su GSM (Global Sistem for Mobility),
GPRS (Global Packet Radio Services), UMTS (Univerzal Mobile
Telecommunications Services) su najoitiji primjeri gdje mogunost sinhronizacije
mree ima utjecaja na kvalitet usluge. Veina modernih telekomunikacionih
operatera imaju podeene sinhronizacione mree kako bi sinhronizovali njihovu
opremu za prespajanje i prenos. Osnovni elementi sinhronizacione mree su vorovi
(autonomni i zavisni satovi) i komunikacioni linkovi koji ih povezuju. Tu postoje dva
problema: kako prenijeti vremensku usklaenost sa jednog vora na drugi i kako
organizovati distribuciju vremenske usklaenosti izmeu svih vorova mree
(strategija sinhronizacije). Zbog toga, potrebno je odlino poznavati slijedee:

Nivoe PDH (Pleciohronus Digital Hierarchy) i SDH/SONET procese

potvrivanja kako bi bili u stanju razumjeti ta se stvarno deava kada se
problemi sa sinhronizacijom ponu javljati u prenosnim mreama;

Razumjeti koje arhitekture sistema su pogodne a koje nisu za distribuciju

sinhronizacije, posebno u prisustvu raznih vrsta prenosnih sistema kao to su
PDH, SDH/SONET, radio veze, satelitske veze, iznajmljene linije, itd;

Biti upoznat sa sofisticiranim tehnikama za upravljanje, zatitu i izvedbu

nadzora mrea koje se sinhroniziraju;

Poznavati osnove modeliranja sata, kako bi se efikasno projektovali

sinhronizacioni sistemi i razumjeli standardni zahtjevi sinhronizacije;

1

Razumjeti principe realizacije veine satova i izvora sinhronizacije;

Biti upoznat sa naprednim tehnikama za mjerenje vremena i frekvencije u

sinhronizacionim sistemima, kako bi se ispitale karakteristike sata i
sinhronizacionih linkova i da bi se potvrdila njihova usklaenost sa novim
meunarodnim standardima;

2
UVOD

Sinhronizacija ini sinhronim rad razliitih ureaja ili razvijanje razliitih procesa
poravnanjem njihovih vremenskih skala. Mnoge operacije u digitalnom sistemu
moraju potovati odnos prednosti. Ukoliko dvije operacije potuju neki poloaj, onda
se sinhronizacijom osigurava da se operacija odvija u pravilnom redu. Na
hardverskom nivou, sinhronizacija se postie distribucijom zajednikih signala
vremenske usklaenosti na sve module sistema. Na viem nivou , softverski procesi
se sinhronizuju razmjenom poruka. Zavisno od polja primjene, razliiti sistemi se
usvajaju prema njihovoj korisnosti, struktuirani su na hijerarhijski nain, gdje se svaki
nivo oslanja na karakteristike nivoa ispod njega i sakriva nepotrebne detalje na viem
nivou. U digitalnim hardverskim sistemima, uobiajen pristup je predstavljanje
sistema na strukturalnim nivoima kao to je fiziki nivo, u kojem se projektant brine o
fizikim zakonima koji kontroliu karakteristike poluprovodnika; linijski nivo, gdje se
bavi tranzistorima, otpornicima, itd; nivo elemenata, gdje se fokusira na prilaze,
logike portove, itd. modulni nivo, gdje su elementi grupisani kako bi formirali
kompleksnije entitete, kao to su memorije, logike jedinice, CPU-ovi, itd. S druge
strane, komunikacioni protokoli se najee implementiraju kao softverski moduli,
struktuirani takoe prema modelu nivoa. Skupine protokola se formiraju tamo gdje
protokoli na datom nivou nude usluge protokolima gornjeg nivoa i koriste usluge sa
nieg nivoa. U referentnom modelu OSI (Open Interconnection Sistem) sistema,
definisanog ISO standardom, formirano je sedam strukturalnih nivoa (slojeva).

Standardni nivo 1 (fiziki nivo) - definie fizika suelja i okvire osnovnog bita, tj.
specificira kako se logiki biti (1 i 0) prenose preko fizikog medija. Standardi nivoa 2
(podatkovni nivo) definiu protokole koji pruaju, npr. digitalni kanal point to point bez
greke, kroz retransmisiju okvira (frames) sa grekom ili tehnikama za ispravku
greke.
Protokoli vieg nivoa daju, na viim strukturalnim nivoima, usluge usmjeravanja
mree (mreni sloj), usluge transporta kroz mreu (transportni sloj) i tako dalje do
usluga koje pruaju aplikacije direktno krajnjem korisniku. Jasno je iz gornjih primjera
da pitanja sinhronizacije i tehnika mogu biti potpuno razliiti u skladu sa nivoom
strukture i prirodom elemenata i procesa koji se sinhronizuju. Ovo pitanje stvara
neke nedoumice o pravilnosti usvajanja termina sinhronizacija koji odraava

3
itav set heterogenih pitanja gdje je temporalna koordinacija osnovna. Bez
obzira, temeljita istraga naznaava neke zajednike take izmeu razliitih konteksta
koji se bave sinhronizacijom, samim tim dajui razlog zbog kojeg je ovaj termin tako
uobiajeno usvojen.

-1-.

4
 SINHRONIZACIJA NA VIIM NIVOIMA

Mnogi ininjeri digitalnih komunikacija, termin sinhronizacija poznaju u neto

ogranienom smislu, u znaenju samo lociranja i praenja sata u prijemniku, u vezi
sa periodinim informacijama o vremenu koje su sadrane u primljenom signalu.
Tanije govorei, ovo bi trebalo da se zove nosilac ili sinhronizacija simbola.
Suprotno tome, sinhronizacija igra esencijalnu ulogu u nekoliko drugih podruja u
telekomunikacijama, na razliitim nivoima i takoe u razliitim kontekstima. Ovaj
uvodni dio ima za cilj pregled glavnih aspekata u kojima se rije sinhronizacija koristi
u telekomunikacijama, naglaavajui da iri spektar razliitih pitanja vremena mogu
biti obuhvaeni ovim pojmom. Koherentna demodulacija signala zasniva se na
rekonstrukciji nosioca, tj. na izuzimanju koherentnog signala sa faznim i frekventnim
nosiocem (sinhronizacija nosioca). Digitalna demodulacija trai, pored toga da li je
koherentna sa demodulacijom ili ne, identifikaciju uzoraka i vremena odluivanja
kako bi izvukla loginu informaciju iz primljenog analognog signala, samim tim
odluujui, u binarnom sluaju na primjer, da li je primljena 1 ili 0 (sinhronizacija
simbola). Kada se izvue logina informacija, sljedei korak, na viem nivou, je
iscrtavanje okvira u nediferencijalan tok primljenih bita (sinhronizacija okvira).
Sinhronizacija na poetku okvira omoguava da se razumije uloga koju igraju bajtovi
na razliitim pozicijama u primljenim okvirima (npr. 30 kanala dodijeljenih razliitim
telefonskim pozivima u evropskoj Impulsno kodnoj modulaciji ili PCM primarnom
multipleksu). Kada je izvorna informacija podijeljena u poruke ili pakete koji se
prenose ili rutiraju nezavisno do njihovih destinacija (paketski komutirane mree),
kruna sinhronizacija je mogua ukoliko je prijemni kanal sposoban da
izjednai razliita kanjenja primljenih paketa (paketski jitter), samim tim
restruktuirajui originalni tok bita. Ovo izjednaavanje kanjenja (paketska
sinhronizacija) se postie obnovom originalnog vremena iz primljenih
paketskih sekvenci kroz adaptivne tehnike ili procesiranjem informacije
izvornog vremena eksplicitno ispisanog zaglavlju paketa (vremenske oznake).
Gornji koncept se bavi raznim nivoima sinhronizacije u prenosu point to point. Drugi
nivo sinhronizacije je sinhronizacija mree: fokusiranje na rad cijelog sistema mrenih
vorova, moe biti korisno kod distribucije zajednikog vremena na svaki vor u
cijeloj mrei, kako bi se izvrio prenos i ukljuivanje u integriranom digitalnom
formatu tako da svaki mreni element (NE) moe raditi u sinhronizaciji sa ostalim i sa

5
svim ulaznim tokovima bita. Na najviem strukturalnom nivou, sinhronizacija
multimedija odnosi se na heteroge elemenate (slika, tekst, audio, video, itd) u
multimedijalnoj komunikaciji na razliitim nivoima integracije (npr. fiziko i ljudsko
suelje). Druga vrsta sinhronizacije mree je finalna sinhronizacija satova stvarnog
vremena (real-time) u cijeloj telekomunikacijskoj mrei.

1.1. Sinhronizacija okvira

Nakon to je postignuta sinhronizacija nosioca i simbola i logina informacija

izvuena iz ulaznog signala, slijedei korak, je odrediti poetak i kraj kodiranih rijei
ili grupa kodiranih rijei, tj. iscrtavanja okvira u nediferenciranom toku primljenih bita
(vidi Sliku 1.1). Ovi zadaci sinhronizacije se zovu sinhronizacija rijei i okvira. U
digitalnom prenosu, biti se obino organizuju u okvire kako bi dali razliita znaenja
prenesenim bajtovima. Bajtovi na razliitim pozicijama u odreenom okviru mogu biti,
na primjer, dodijeljeni razliitim korisnikim kanalima koji dijele isti fiziki medij u
multipleksiranju sa vremenskom raspodjelom (Time Division Multiplexing-TDM), kao
u sluaju 30 kanala dodijeljenih razliitim telefonskim pozivima u evropskom PCM
primarnom multipleksu, ili takoe dodijeljenim za pratee funkcije (provjera greke,
prenos rupravljakih i kontrolnih informacija, itd). Zbog toga, sinhronizacija okvira je
od primarne vanosti u digitalnom prenosu. Sama semantika primljenih bita, i samim
tim pravilno demultipleksiranje tributarija poinje od pravilnog iscrtavanja okvira.
Svaka strategija sinhronizacije okvira (koja se takoe zove i strategija poravnanja
okvira) je sainjena od dvije osnovne operacije:

Slika 1.1 Iscrtavanje okvira u bitnom toku

6

traganje, kad god je poravnatelj okvira izvan sinhronizacije okvira a
poravnanje okvira se trai u primljenom toku bita;

odravanje, kad god se smatra da oprema sadri poravnate okvire i

kontinuirano provjerava granice okvira na mjestima gdje one trebaju biti;

Sinhronizacija okvira je potpomognuta specijalnom rijei za poravnanje, obino na

poetku okvira, podeena na odgovarajuu vrijednost. Traganje se vri traenjem
modela rijei za poravnanje u bilo kojoj poziciji primljenog toka bita, odravanje
provjeravanjem te rijei gdje poravnatelj pretpostavlja da poinje okvir. Naalost,
tokom traganja traena rije za poravnanje moe biti simulirana u bilo kojoj poziciji od
strane podataka u bitnom toku, dok odravanje rijei za poravnanje, koja se
provjerava tamo gdje stvarno jeste, se ne moe prepoznati zahvaljujui grekama na
linijama. Zbog toga, ciljevi projektovanja efikasne strategije poravnanja okvira
su slijedei:

pod pravilnim uslovima poravnanja, minimiziratii mogunost gubitka

poravnanja okvira zbog prenosa sa grekama (forsirani gubitak
poravnanja);

pod uslovima izvan poravnanja, minimizirati mogunost lanog

poravnanja, zbog bilo koje simulacije modela rijei za poravnanje u
primljenom sluajnom toku bita.

Minimizirati recovery time poravnanja okvira

Analize stohastikog procesa koji pojanjava gubitak poravnanja i izuzimanje, prema

odabranoj strategiji poravnanja okvira, moe se izvriti uz pomo odgovarajueg
modela Markovovih lanaca kao to je prikazano na Slici 1.2 gdje je P mogunost
pravilnog prepoznavanja rijei poravnanja. Oigledno, P se razliito izraava u
razliitim uslovima i u razliitim dijelovima dijagrama.

7
 Slika 1.2. Model strategije poravnanja okvira Markovim lancima

Iz stanja pravilnog poravnanja A0, u kojem se izvrava proces odravanja,

poravnatelj dostie stanje izvan poravnanja B samo nakon konsekutivnih rijei
poravnanja na kojima su detektirane greke. U stanju B, poravnatelj izvrava proces
traganja i, odmah nakon to pronae model bita jednak traenoj rijei poravnanja,
prebacuje se u stanje privremenog poravnanja C0. Odatle, poravnatelj izvrava
proces popravke i postie normalno stanje A0 samo nakon konsekutivnih rijei
detektiranih bez greke, kako bi se zatitio od simulacija modela. U suprotnom,
nakon prve rijei poravnanja detektirane sa grekom, vraa se u stanje B gdje proces
traganja ponovo zapoinje. Svaki prelaz iz stanja A0 u stanje B, gdje je poravnatelj u

8
A0 u stanju pravilnog poravnanja, se definie kao gubitak poravnanja. Takav prenos
moe biti uzrokovan slijedeim:

linijskim grekama u primljenim rijeima poravnanja (forsirani gubitak

poravnanja);

gubitak vremena bita ili klizanje ulaznih okvira (stvarni gubitak poravnanja);
ukoliko je izgubljeno vrijeme bita, u stvari, ugroen je rad poravnatelja, a
kada se obnovi vrijeme bita, poravnatelj ponovo otpoinje traganje iz stanja
B.

Odgovarajue vrijednosti-parametri koje karakteriu izvedbu strategije poravnanja su:

srednja vrijednost pojavljivanja forsiranog gubitka;

srednje vrijeme i varijansa tr2 vremena za izuzimanje poravnanja tr

(vrijeme novog uspostavljanja okvira) definisano kao interval izmeu
poetka procesa traganja u stanju B i stvarnog uspostavljanja poravnanja u
stanju A0;

mogunost pfa lanog poravnanja, tj. mogunost prelaza iz stanja B u

stanje A0 zbog simulacije modela rijei poravnanja. Vrijedi primijetiti da
poetno vrijeme procesa traganja koincidira, u sluaju forsiranog gubitka
poravnanja, sa poetnim vremenom okvira, dok u sluaju stvarnog gubitka,
koincidira sa vremenom uspostavljanja vremena simbola. Samim tim,
vrijeme obnove forsiranog gubitka statistiki nije nie od vrijednosti za
stvarne gubitke. to se tie forsiranih gubitaka poravnanja, mogunost P
pravilnog prepoznavanja rijei poravnanja uzima slijedei izraz,
pretpostavljajui sa je sistem u uslovima normalnog poravnanja:

P = p1 = (1 )a 1 a (1.6)

gdje je stalna vrijednost bitske greke kanala (pretpostavlja se nisu u

meusobnoj vezi) a a je broj bita rijei poravnanja (gornja aproksimacija
vai za male vrijednosti ). to se tie procesa traganja, s druge strane,

9
 mogunost P je sada mogunost simuliranja modela rijei poravnanja od
strane primljenog bitnskog toka. Pretpostavljajui, s ciljem
pojednostavljenja, da su ovi biti statistiki nezavisni i da imaju istu
mogunost 1, mogunost P uzima slijedei izraz

P = p2 = (1/2)a (1.7)

Analizirajui model na slici 1.2, samim tim je mogue izvui slijedei izraz

za gore pomenutu srednju vrijednost forsiranog gubitka:

gdje je L duina okvira (izraena u bitima) a f0 je nominalna vrijednost bita

multipleksnog signala koji se prouava. U konanom, obzirom da za L 1
sluajna varijabla tr treba biti normalno distribuirana (tj. prema Gaussovoj
distribuciji), maksimalno vrijeme obnove poravnanja se moe konvencionalno

definisati kao tr max = + 3tr . Na osnovu gornje eme, razliite strategije

poravnanja okvira su projektovane za multiplex signale na razliitim nivoima
Plesiohrone digitalne hijerarhije (PHD), putem primjera, za PCM primarni
multipleks vrijednosti a = 3 i = 1 su standardizovane. Malo drugaija ema, s

10
druge strane, je projektovana za sinhronizatore okvira opreme sinhrone
digitalne hijerarhije (SDH). U okviru rijei poravnanja (do 96 bajtova za STM-
16 okvire) razmatraju se dva razliita podseta i od strane poravnatelja tokom
procesa traganja i odravanja; traei duu rije tokom traganja smanjuje
mogunost simulacije modela dok traganje za kraom rijei tokom odravanja
smanjuje mogunost forsiranog gubitka poravnanja. Dijagram stanja je
prikazan u Slici 1.3. Ovdje su razmotrena tri makro stanja:

Stanje u okviru (IF) tj. stanje normalnog rada pod uslovima poravnanja
(koje odgovara stanju pravilnog poravnanja A0);

Stanje gubitka okvira (LOF), tj. alarmno stanje izvan okvira (koje odgovara
stanju B);

Stanje izvan okvira (OOF), tj. predalarmno stanje (koje odgovara stanjima
Ai za 0 < i < a).

Slika 1.3 Strategija sinhronizacije okvira u SDH sistemima

11
Iz stanja IF u kojem se vri proces odravanja, poravnatelj dostie OOF stanje nakon
M konsekutivnih okvira sa grekama detektovanim u rijei poravnanja. Nakon drugih
K okvira u OOF stanju (tj. drugih K okvira sa grekama detektiranim u rijei
poravnanja, gdje se proces odravanja jo uvijek vri), sinhronizator okvira se
prebacuje na LOF stanje. U OOF stanju, J konsekutivni okviri kod kojih nisu
detektirane greke u rijei poravnanja vraaju poravnatelja nazad u IF stanje. U LOF
stanju, u kojem se vri proces traganja, N konsekutivni okviri kod kojih nisu
detektirane greke u rijei poravnanja, treba da se vrate nazad u stanje normalnog
poravnanja IF stanje. U stvari, dijagram stanja na slici 1.5 nije Markov model. Da bi
se izbjeglo povremeno prebacivanje OFF IF registar koji broji okvire sa grekama
detektovanim u rijei poravnanja dok je sistem u OOF stanju (tj. registar koji
kontrolie OOF LOF prenos i obraunava 0 K) nije resetovan na nulu sve dok
sistem ostaje u IF stanju tokom L konsekutivnih okvira. Standardne vrijednosti
parametara strategije sinhronizacije SDH okvira su M 5, J 2, K = 24, N = 24,
L = 24. Na kraju, vrijedi napomenuti da je u nekim protokolima prenosa, nakon
poravnanja okvira, potrebno iscrtati dalje super-okvire koji se proteu na nekoliko
glavnih okvira koji su ve iscrtani. Ovaj zadatak se zove vie-okvirna sinhronizacija.
Prvi primjer je dat uz pomo bita PCM vremenskih slotova koji nose signalizaciju, koji
su organizovani kao okviri koji se proteu na 16 (u sluaju evropskog 2.048 Mbit/s
PCM primarnog multipleksa) ili 24 (u sluaju sjevernoamerikog 1.544 Mbit/s PCM
multipleksa) 125 s okvira. Drugi primjer je dat (TU) u SDH, koje se proteu na etiri
125 s osnovna okvira.

1.2. Sinhronizacija bita

Izraz sinhronizacija bita se uobiajeno koristi u telekomunikacijama sa dva uglavnom
razliita znaenja. Na alost, zbog historijskih razloga, veoma je uobiajeno u ovoj
oblasti da se suoimo sa leksikim dvojnostima kod rijei iz porodice sinhroni, iz
jednog konteksta u drugi a posebno od autora do autora. S jedne strane,
sinhronizacija bita se ponekad tumai kao sinhronizacija simbola u specifinom
sluaju binarnih simbola (bita). S druge strane, sinhronizacija bita se koristi za
oznaavanje sinhronizacije asinhronih bitnih tokova lokalnog sata. Ovo se postie
pisanjem bita asinhronog toka bita (tj. sa varijabilnom instantnom frekvencijom) u
elastinoj memoriji (bafer) sa njihovom vlastitom brzinom stizanja, i njihovim

12
oitavanjem uz pomo frekvencije opreme lokalnog sata. Sinhronizacija bita se
ostvaruje, na primjer, da bi se poravnali biti i poeci okvira PCM signala na ulazima
digitalne razmjene, kako bi se omoguilo digitalno prespajanje, koje je zasnovano na
pokretnim oktetima (uzorak govora) s jednog slota na drugi. ta vie, sinhronizacija
bita se ostvaruje u digitalnim multiplekserima u sinhronizatorskom bloku. Ovdje su
pritoni biti sinhronizirani da se uklope u multiplex signal. Sinhronizator moe
realizovati potvrivanje bita ili bafering kako bi se usmjerio na bilo kakvo odstupanje
frekvencije.

1.3. Sinhronizacija paketa

Prespajanje paketa se sastoji od podjele izvora informacija u porukama ili paketima
prenesenim ili ak rutiranim nezavisno od njihove destinacije. Paket sadri segment
izvora podataka (npr. kodirani govor) plus neke glavne informacije, i moe imati ili
fiksnu ili varijabilnu duinu. Paketi fiksne duine se obino nazivaju elije.
Prespajanje paketa moe biti efikasna tehnologija za integrisanje podataka ili glasa ili
drugog saobraaja u stvarnom vremenu u jednoj mrei. Za realizaciju irokopojasnih
usluga digitalne mree, odabrana je tehnika prespajanja elija od strane
meunarodnih tijela za standarde. Metoda prenosa paketa ima slijedee interesantne
karakteristike :

Obzirom na stohaistiku prirodu prenosa paketa a posebno zbog poretka
unutar mree, paketi doivljavaju povremena kanjenja tokom transporta kroz
mreu i stiu na svoju destinaciju sa stohaistikim vremenskim intervalima;

Ukoliko su paketi date elije nezavisno rutirani (tj., svaki moe slijediti put kroz
mreu) paketi mogu ak stii na svoju destinaciju bez reda;

Na prijemniku je nemogue estimirati frekvenciju sata izvora informacija
(prenosnik) na osnovu fizikog ulaznog bitnog toka (OSI sloj 1).

13
 Slika 1.4. Jitter paketa kroz mreu prenosa paketa.

Transparentni prenos glasa (ili bilo koji drugi saobraaj u stvarnom vremenu
usmjeren na nekonekciono rutiranje) preko mree paketnog prespajanja trai
suoavanje sa gore navedenim pitanjima, kako bi se reprodukovao kvalitet glasa iz
paketa koji stiu sa razliitim prenosnim kanjenjima ili ak izvan sekvence. Zbog
toga, gornje karakteristike trae dodatne funkcije koje treba realizovati na suelju
prijemnika gdje se vri oponaanje kruga. Izjednaavanje nasuminih kanjenja
paketa (jitter paketa) se obino naziva sinhronizacija paketa. Zadatak izjednaavanja
jitter-a paketa, tj. procjena ili vremena proizvodnje paketa ili ekvivalentno njegovo
kanjenje u prenosu, mogu se postii na nekoliko naina. Takve metode se mogu
podijeliti u dvije grupe: one zasnovane na nesinhronizovanoj okolini mree, gdje
razliiti vorovi su vremenski odreeni lokalnim nezavisnim satovima, i onima
zasnovanim na sinhronizovanoj okolini mree, gdje se zajedniki vremenski
signal distribura ka svakom voru. Prema ovoj podjeli, glavne metode se mogu
podijeliti kako slijedi.

1.3.1 Obnova nesinhroizovanog vremena

Slijepa procjena kanjenja. Najjednostavnija strategija za procjenu
vremena nastanka ulaznog paketa je pretpostaviti najgori sluaj: prijemnik
pretpostavlja da paket na kojem se zasniva procjena stie sa minimalnim
kanjenjem u prenosu, i da ostali paketi mogu dalje kasniti ne vie o
zadate maksimalne vrijednosti, naslijepo procijenjene. Nakon to je ciljano
vrijeme prolaska za prvi paket procjenjeno, prijemnik koristi brojeve

14
 sekvenci u narednim paketima da odredi pravilno vrijeme prolaska za svaki
od njih, tako da rezultati kanjenja za svaki paket budu maksimalna
procjenjena vrijednost. Paketi primljeni sa veim kanjenjem se odbacuju.

Mjerenje u oba pravca (round trip). Iako je slijepa procjena veoma

jednostavna, moe se desiti da nije mogua u dugim mreama. Bolja
tehnika procjene kanjenja je u stvari mjerenje kanjenja u oba pravca
izmeu poiljaoca paketa i prijemnika na kontrolisanom paketu .

Dodatno varijabilno kanjenje. U ovom sluaju, kanjenje koje pretrpe

paketi u cijeloj mrei, se stvarno mjeri tamo gdje se desi. Svaki element
mree dodaje svoje kanjenje prilikom prolaska paketa, to se mjeri
lokalnim satom kao vremenska razlika izmeu ulaska i izlaska. Poznavanje
kanjenja paketa omoguava prijemniku da odredi vrijeme prolaska kao
trenutno vrijeme plus razlika izmeu vrijednosti maksimalnog oekivanog
kanjenja i vrijednosti stvarnog kanjenja.

Adaptivne strategije. Niti jedna od gore navedenih tehnika ne proizvodi

potpuno tano mjerenje kanjenja. Razliiti algoritmi su samim tim nastali
da adaptivno mijenjaju kanjenje tokom prijema paketnog toka, zasnovano
na primjer, na nivou popunjenosti spremita prijemnika ili na ponovljenom
mjerenju kanjenja u oba pravca.

Adaptivne strategije zasnovane na PLL-u. Sve gore navedene metode su

nastale za prenos glasa na uskopojasnim mreama prenosa paketa. IP
mree, umjesto toga, nameu mnogo stroije zahtjeve. U IP mreama
predloene su nesinhrone tehnike zasnovane na filtriranju jittera elija
putem obnavljanja PLL vremena. Ova jednostavna tehnika se moe
unaprijediti predfiltriranjem, uz koritenje nivoa popunjenosti spremita
podataka ili trenutaka dolaska paketa kao ulaznih parametara za
predfiltriranje. Kod ovog pristupa, PLL se moe gledati kao niskopusni filter
elijskog jittera. Takoe, ova tehnika definitivno bolje radi i fleksibilnija je
nego prethodne.

15
1.3.2 Estimacija sinhronog vremena

Fundamentalni koncept sinhronih tehnika zasnovan je na dostupnosti zajednikog

referentnog sata (sat sinhronizacije mree). Ovo nije problem kod SDH mrea, i u
njenoj sjevernoamerikoj verziji -Sinhrona optika mrea (SONET), koje su odabrane
kao transport fizikog sloja za IP. Zbog ovoga, sinhrone tehnike za smanjenje jittera
paketa su namjenski projektovane za paketske mree.

Sinhrone tehnike kodiranja frekvencije (SFET). Asinhroni sat izvora se

usporeuje na referentnim satom mree. Neusaglaenost izmeu dva sata
se mjeri i kodira u adaptacionom sloju (AAL) (svaki nesklad izmeu dvije
podoperacije dva sata se signalizira). Na prijemniku, zajedniki mreni sat i
kodirana informacija se koriste za rekonstrukciju izvornog sata.

Vremenska oznaka (TS). 16-bitni broja se pokree referentnim mrenim

satom. Dva bajta Konvergencijalnog podnivoa (CS) nose trenutne
vrijednosti ovog brojaa svakih 16 elija. Na strani prijemnika, izvorni sat
se rekonstruie od primljenih TS-ova i mrenog sata.

Sinhroni rezidualni vremenski peat (SRTS). Ova metoda je u osnovi

modifikovani TS i zasnovana je na saznanju da, za taan sat izvora,
nekoliko najmanje vanih bita 16-bitno TS-a prenose sve korisne
informacije. SRTS je samim tim nainjen od samo etiri bita. Ovo
omoguava ugraivanje SRTS u postojei ALL bez poveavanja veliine.
SRTS je prihvaen od strane ITU-T kao standardna tehnika obavljanja
vremena za AAL-1 (oponaanje kruga).

1.4 Sinhronizacija mree

Sinhronizacija mree bavi se distribucijom vremena i frekvencije kroz mreu satova,
rairenih na ak irem geografskom podruju. Cilj je poravnanje skala vremena i
frekvencije svih satova koritenjem kapaciteta komunikacije linkova koji ih povezuju

16
(npr. bakreni kablovi, fiber optika, radio linkovi). Uopteno, slijede samo neke od bolje
poznatih aplikacija:

Sinhronizacija satova lociranih na razliitim multipleksnim i prebaajnim
takama u digitalnoj telekomunikacionoj mrei;

Sinhronizacija satova u telekomunikacionim mreama koja trai neku

formu vremenske podjele koja multipleksira viestruki pristup, kao to su
satelitske mree, GSM (globalni sistem za mobilnu komunikaciju), mobilne
terminale, itd;

Mjerenje raspona izmeu dva vora u mrei, kao i odreivanje pozicije i

navigaciju korisnika mree;

Fazno postavljene antene. U prirodi se mogu nai mnogi primjeri

sinhronizacije. Neki bioloki primjeri su sinhronizacija pojedinanih vlakana
sranih miia kako bi proizveli poznati otkucaj srca, ili periodi odmaranja i
aktivnosti kod sisara, koji su prikazuju ritam. Sinhronizacija mree igra
centralnu ulogu u digitalnoj komunikaciji, imajui odluujui uticaj na
kvalitet veine usluga koje nude mreni operatori svojim klijentima.

1.5 Multimedijalna sinhronizacija

Multimedija se odnosi na integraciju heterogenih elemenata kao to su tekst, slike,
audio i video. Ovi podaci mogu biti veoma zavisni od vremena, kao to su audio i
video u filmu i mogu zahtjevati zadatu vremensku prezentaciju tokom koritenja.
Zadatak koordinacije takvih sekvenci se zove multimedijalna sinhronizacija.
Sinhronizacija se moe primjeniti na protok istovremenih ili sekvencijalnih tokova
podataka i takoe i na vanjske dogaaje generisane od strane ljudskog korisnika.
Drugim rijeima, moe se primijeniti temporalni odnos izmeu medija, kao i u
simultanom prikazu glasa i videa, ili moe biti eksplicitno formulisan, kao u sluaju
multimedijalnog dokumenta koji posjeduje glasovni tekst ili u sluaju multimedijskog
hiperteksta (hipermedija). Vremenska ovisnost sekvenci podataka moe biti
jednostavno linearna, kao to je sluaj u audio zapisima emitiranim na sekvencama
slika (prezentacija slajdova za zvunim zapisom), ali takoe i drugi modeli

17
prezentacije podataka su takoe mogui, ukljuujui premotavanje nazad, brzo
premotavanje naprijed, brzi pristup unazad i nasumini pristup.

1.6 Sinhronizacija satova stvarnog vremena (Real-Time Clocks)

Znatno drugaija vrsta mrene sinhronizacije je distribucija referentnog apsolutnog
vremena satova stvarnog vremena telekomunikacionih mrea (sinhronizacija satova
stvarnog vremena). Svaki relevantni dogaaj registrovan od strane sistema
monitoringa, kao to je prelazak praga vrijednosti greke bita (BER), linijskih alarma,
greaka na opremi, itd. Kad se upravlja telekomunikacionom mreom putem sistema
upravljanja (tj. standardna mrea upravljanja telekomunikacijama, TMN) takve
dogaaje prijavljuje sama oprema Operativnom sistemu (OS) putem upravljakih
poruka. U oba sluaja, zapis mora ukljuivati, izmeu ostalog, kljunu informaciju o
datumu i vremenu kako ga je oitao sat stvarnog vremena na opremi.
Izuzetno je vano da satovi stvarnog vremena cijele mree budu sinhronizovani na
isto apsolutno vrijeme, u protivnom postalo bi nemogue povezati poruke koje se
razlikuju po znaenju (kojih moe biti mnogo i mogu dolaziti iz razliitih dijelova
mree) pod zajednikom oznakom (tj. dogaaj se stvarno desio, stvar koju upravlja
mreom eli da zna). Samo ukoliko su satovi stvarnog vremena na opremi
sinhronizovani na standardnom vremenu, tada je mogue uspostaviti temporalnu i
loginu vezu izmeu razliitih dogaaja, i samim tim izvui koristan zakljuak iz
sirovih podataka prikupljenih iz mrenih zapisa.
Sinhronizacija satova stvarnog vremena se razlikuje od sinhronizacije mree.
Sinhronizacija satova stvarnog vremena, posebno, distribuie informaciju apsolutnog
vremena (tj: '23 dec. 1998, 01.32.04 sati, ili bilo koju drugu vrstu vremenske oznake) i
posjeduje razliite zahtjeve tanosti. Za potrebe upravljanja navedenog gore,
vremenska tanost od nekoliko milisekundi je savreno odgovarajua, obzirom da
polje datum-i-vrijeme u zapisima upravljanja ne ide dalje od specifikovanja dana,
mjeseca, godine i sata, minuta, sekundi. Cilj sinhronizacije mree, minimizira
fluktuaciju vremenske greke izmeu satova, bez obzira na neusklaenost startne
faze. Ovo implicira da su sinhroni fiziki vremenski signali (tj. sinusni valovi)
distribuisani na mrene satove odgovarajuim sredstvima. Sinhronizacija digitalnih
telekomunikacionih mrea veinom ostvaruje vremenske devijacije ne vee od 10 ns
ili 100 ns. Sinhronizacija satova stvarnog vremena, s druge strane, se obino postie

18
razmjenom poruka koje nose vremensku informaciju (vremenska oznaka), prema
odgovarajuem protokolu, du komunikacionog linka izmeu mrenih vorova.

19