Professional Documents
Culture Documents
Finansije Nova Skip (Međ Institucije)
Finansije Nova Skip (Međ Institucije)
Meunarodne organizacije
Meunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajan oblik saradnje njihovih
drava lanica u izvrenju nekih znaajnijih ciljeva. Svaka meunarodna organizacija mora
imati jedan ili vie stalnih organa djelovanja. Osnivaju se meunarodnim ugovorom izmeu
drava. Postoji vie kriterija podjela meunarodnih organizaciji. Za ovu temu je od znaaja
podjela prema kriteriju prostornog vrenja djelatnosti i kriterij teritorije lanstva. Tako se
meunarodne organizacije dijele na univerzalne i regionalne.1 Univerzalnim organizacijama
nazivamo one koje imaju za cilj da okupe sve drave svijeta i ije je lanstvo otvoreno za sve
drave nae planete. Regionalne organizacije obuhvataju ui krug drava. One su pod
odreenim uvjetima otvorene za pristup zemljama iz odreenog regiona ili subregiona. Zbog
toga to se osnivaju na podruju jednog regiona obino je lanstvo u njima strogo zatvoreno i
teko im mogu pristupiti druge drave.
2.Regionalne organizacije:
Regionalne organizacije obuhvataju ui krug drava. One su pod odreenim uvjetima
otvorene za pristup zemljama iz odreenog regiona ili subregiona. Zbog toga to se osnivaju
na podruju jednog regiona obino je lanstvo u njima strogo zatvoreno i teko im mogu
pristupiti druge drave. Nastanak regionalnih finansijskih organizacija predstavlja izraz
naglaene globalizacije ekonomskih tokova savremenog perioda kao i nemoi da se
univerzalnost ekonomije u planetarnim razmjerama i institucionalizira. Osnivaju se s ciljem da
se prebrode ekonomski problemi drava. Najpoznatije regionalne organizacije u svijetu su:
Evropska unija, Evropsko udruenje za slobodnu trgovinu (EFTA), Organizacija za ekonomsku
saradnju i razvoj (OECD), Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i brojne druge.3
3.EKONOMSKO-MONETARNA UNIJA
1. Uvod i historijski dio
Na sastanku koji je odran u Haagu (Holandija) elnici drava i vlada odredili su novi cilj
europske integracije, a to je ekonomska i monetarna unija (ili skraeno EMU). Tim sastankom
je predsjedavao tadanji premijer Luksemburga Pierre Werner i tada je sastavljen izvjetaj
kojim je predvieno ostvarivanje potpune ekonomske i monetarne unije u roku od deset
godina u skladu s planom u vie faza. Ipak, navedeni plan se nije uspio ispuniti u
predvienom roku, jer je u period koji je slijedio poslije toga dolo do nekih dogaaja (poput
kolapsa Bretton Woods1 iz 1973. godine) koji su onemoguili sprovoenje plana. Sljedei
bitan trenutak za EMU je bio sastanak Europskog vijea u Hannoveru (Njemaka) 1988.
godine, na kojem je osnovan odbor za prouavanje EMU-u. Na elu tog odbora je bio Jacques
Delors, tadanji predsjednik Europske komisije. Navedeni odbor je sljedee godine donio
izvjetaj (poznat i kao Delorsov izvjetaj) kojim je predvieno jaanje EMU u tri faze2. EMU
je na nivou ''ustavnog teksta'' formalno-pravnu potvrdu dobio tek sa Mastrihtskim
ugovorom3. Mastrihtski ugovor ili Ugovor o EU je potpisan u Mastrihtu (Holandija) 7.
februara 1992., a stupio je na snagu 1. novembra 1993. godine. Ovim Ugovorom se dolo do
velikog broja novina, koje su znaajne za integracioni proces u okviru EU. Ono to je bitno za
nas je sljedee: ovim Ugovorom je statuirano uspostavljanje ekonomsko-monetarne unije,
ukljuujui uvoenje jedinstvene valute (euro, odnosno ).
Ukoliko posmatramo proces integracije4 drava lanica Europske unije u oblasti ekonomskih
odnosa i saradnje, mogu se uoiti sljedei segmenti te integracije, a to su:
1) Slobodna trgovinska zona
2) Carinska unija
3) Zajedniko trite
4) Monetarna unija
5) Ekonomska unija
Kako je i navedeno u Ugovoru o Europskoj uniji5, EMU predstavlja jedan od ciljeva procesa
integracije u okviru Europske unije6. Navedena injenica je vidljiva iz lana 3 (taka 4)
Ugovora o EU, gdje stoji: ''Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju ija je valuta
euro.
Dalja operacionalizacija ciljeva iz Ugovora o EU se vri putem drugog osnivakog ugovora u
okviru prava EU, a to je Ugovor o funkcionisanju Europske unije7 (nekadanji Ugovor o
Evropskoj zajednici). U okviru tog Ugovora EMU je posveena jedna itava glava, a to je Glava
VIII, odnosno posveeni su sljedei lanovi: od 119-144, UFEU.
Kako je i navedeno, uspostavljanje EMU je koncipirano kao proces. Ovaj proces se odvijao
kroz sljedee faze:
1) prva faza od 1. jula 1990. do 31. decembra 1993. godine
2) druga faza od 1. januara 1994. do 31. decembra 1998. godine
3) trea faza provodi se od 1. januara 1999. godine
Ono to je potrebno istaknuti je da su prve dvije faze zavrene, dok se trea jo uvijek
provodi. Razlog toga se nalazi u injenici da je jedan od ciljeva tree faze postepeno uvoenje
eura kao jedinstve valute meu dravama lanica EU, kao to je vidljivo u lanu 119, UFEU.
Svojevrsna kulminacija ovog procesa je poetak 2002. godine, tj. putanje u cirkulaciju
jedinstvene, komunitarne, ''evropske''... valute (euro ili evro - ) i povlaenje iz opticaja
nacionalnih valuta. Znaajno je istaknuti i sljedeu injenicu, a ona je vezana upravo za III.
fazu procesa. EMU ne obuhvata sve drave lanice EU, jer je u trenutku njenog nastajanja (tu
se misli na III. fazu), izvan ekonomskomonetarne unije su ostale tri drave: Velika Britanija,
Danska i vedska8. Velika Britanija i Danska su u tom sluaju iskoristile opt-out klauzulu
(klauzulu o izuzimanju), dok su u sluaju vedske graani dva puta na referendumu odbili
uvoenje eura.
2. Institucije EMU
Institucionalna struktura EMU je veoma sloena. Institucije ekonomske i monetarne unije u
najveoj su mjeri nadlene za odreivanje europske monetarne politike, pravila u vezi s
izdavanjem eura i za stabilnost cijena u EU-u9. EMU se sastoji iz sljedeih institucija: Europski
sistem centalnih banaka i Bankarska unija.
3. Eurozona
Eurozona je izraz za grupu drava lanica EU koje su euro prihvatile kao svoju slubenu valutu.
Trenutno u EU euro kao svoju valutu ima 19 drava, a to su: Austrija, Belgija, Finska,
Francuska, Grka, Holandija, Kipar, Irska, Italija Latvija, Litvanija, Luksemburg, Malta,
Njemaka, Portugal, Slovaka, Slovenija i panija, dok ostale drave lanice nisu zadovoljile
kriterije konvergencije. Prama Direkciji za evropske integracije lanice Eurozone su francuske
prekomorske teritorije Gvadalupe, Francuska Gvajana, Martinike na Karibima i Reunionu u
Indijskom okeanu, portugalski Madeir i Azurska ostrva i panska Kanarska ostrva u
Atlantskom okeanu13. Takoer, postoje i drave izvan Eurozone i EU u kojima je uveden euro
kao domaa valuta, a to su: Monako, San Marino, Vatikan, Andora, Crna Gora i Kosovo, te
francuske prekomorske teritorije Sveti Petar i Mikelon na istonoj obali Kanade i Mayotte u
Indijskom okeanu. Sve drave lanice EU (izuzev Velike Britanije i Danske) su obavezne da
uvedu euro i da postanu lanice Eurozone.
3.1. O euru
Euro, evro ili iuro su samo neki od naziva koji koriste za oznaavanje ove valute 14. Euro, kako
smo i naveli, predstavlja zvaninu valutu u 19 zemalja lanica EU. Pored lanica EU tu valutu
koriste i mnoge druge drave, izvan EU. Simbol za euro je . Ovaj simbol je izabran sredinom
90- tih godina, izmeu nekoliko predloenih rjeenje. O tome su odluili efovi drava i vlada,
tj. Europski savjet. Prema zvaninom tumaenju ovaj simbol predstavlja starogrko slovo
epsilon, simbolizira Europu i ukazuje na stabilnost valute (dvije paralelne linije koje
presijecaju sredinu slova)15.
Putanje u cirkulaciju euro se desilo 1.1. 2002. godine, kada je dvanaest zemalja odustalo od
svoje nacionalne valute i prihvatilo euro kao nacionalnu valutu16. Kao to smo i naveli,
Europska centralna banka i nacionalne centralne banke mogu izdavati novanice eura, dok
ECB ima iskljuivo pravo da odobri izdavanje tih novanica. Drave lanice mogu izdavati
kovanice eura, ali samo pod uslovom da dobiju odobrenje od ECB u pogledu obima izdanja.
Trenutno su u opticaju sljedee kovanice i novanice:
a) kovanice 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi, te kovanice od 1 i 2 eura
b) novanice 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura
Euro kovanice su, s jedne strane, iste za sve drave, a s druge strane razliite su od drave do
drave. Na prednjoj strani novanica eura nalaze se kapije koje predstavljaju otvorenost i
gostoprimstvo zemalja lanica EU, dok se na poleini nalaze mostovi koji simboliziraju
zajednitvo i meusobnu saradnju drava lanica. Jedina razlika na novanicama je poetno
slovo u serijskom broju po kojem se moe raspoznati iz koje zemlje dolazi novanica eura 17.
Nasuprot tome, kritiari EMU, smatraju da je ova unija preuranjen korak. Oni, dalje, navode
niz negativnih posljedica jedinstvene valute:
poveanje cijena kao posljedica lova u mutnom tokom prelaznog perioda;
uvoenje jedinstvene valute je izuzetno skupo;
jedinstvena valuta se vrlo lako pretvara u kontrolu oporezivanja i naina troenja
javnih/budetskih sredstava;
jedinstvena valuta vodi ka Europskoj super dravi kao neeljenom cilju;
jedinstvena valuta znai ne samo gubitak nacionalne suverenosti, nego i gubitak
nacionalnog identiteta18
STAND BY ARANMANI
Stand by aranmani prvobitno nisu bili predvieni u Statutu MMF-a . Njih je kreirao Fond
kako bi svoje resurse stavio na raspolaganje i u isto vrijeme pruio osiguranje lanicama da
nee osporavati povlaenja sredstava tokom fiksnog vremenskog perida. Jedan od osnovnih
razloga uvoenja stand by aranmana jeste ustezanje drava da posuuju novac od Fonda.
Fond moe preispitivati koritenje resursa od strane lanica kada lanica zahtjeva narednu
isplatu ili kada je na takav pregled pristala u okviru aranmana. Karakter stand by aranmana
mijenjao se - od potvrene kreditne linije do glavnog instrumenta uslovljavanja. Kreiran u
svrhu pruanja pomoi zemljama sa kratkoronim platnobilansnim problemima. Traju od 12
do 24 mjeseca ali ne due od 36 mjeseci.Otplata predviena u periodu od 3 do 5 godina
Svaka trana otplauje se u osam jednakih kvartalnih rata.
11.SVJETSKA BANKA
Meunarodnu banku za obnovu i razvoj osnovale su, kao prvu od institucija svjetske banke
44 zemlje, sa ciljem da povoljnijim uvjetima od trinih financira obnovu i razvoj u zemljama
u razvoju, usmjeravanjem financijskih sredstava iz razvijenih zemalja. Iako je prvobitno
osnovna namjera osnivanja banke bila da sudjeluje u financiranju ratom razruene Europe,
IBRD je danas postala iskljuivo banka za razvoj.
Osnovni zadaci banke su:
da olakavanjem investiranja kapitala u proizvodne svrhe pomae obnovu i razvoj na
teritoriju zemalja lanica;
da potie privatne investicije u inozemstvu kroz garancije ili sudjelovanja i drugim
vrstama privatnih investicija;
da daje na raspolaganje, pod povoljnijim uvjetima, financijska sredstva i podsticanjem
meunarodnih investicija pomae na dui rok ravnomjerno razvijanje meunarodne
trgovine i odravanje ravnotee i bilanci plaanja.
Pod okriljem IBRD-a formirane su kasnije jo etiri institucije afilijacije IBRD i to:
Meunarodna financijska korporacija (International Financial Corporation IFC);
Meunarodno udruenje za razvoj (International Development Association IDA);
Multilateralna agencija za investicijske garancije (Multilateral Investment Guarantee
Agency MIGA) i
Meunarodni centar za rjeavanje investicijskih sporova (International Centre for
Settlement of Investment Disputes - ICSID)
Osnovni izvori sredstava za poslovanje IBRD-a su uplaene kvote zemalja lanica, zaduenje
na meunarodnom tritu kapitala, vraena sredstva iz ranije odobrenih kredita (replasman)
i ostvareni prihod
Hedging proizvodi (IBRD Hedging products) koji se nude zajmoprimcima u cilju smanjenja
njihove transakcijske izloenosti i omoguavaju fleksibilnije upravljanje dugom. Tu spadaju:
kamatni swap-ovi, kamatni 'caps' i 'collars', valutni swap-ovi i robni hedging.
Pravo na zajam
lanice koje imaju kreditnu sposobnost za dobivanje novih zajmova od IBRD-a i na vrijeme
podmiruju svoje ranije dunike obveze prema Banci, imaju pravo na nove zajmove.
Banka koristi sljedee operativne upute, zajedno s tekuim procjenama kreditne sposobnosti
zemlje, da bi ocijenila ima li neka zemlja pravo na zajam:
zemlje lanice s prosjenim godinjim per capita dohotkom (svi podaci navedeni su u
USD iz 1994.) iznad 1.395 USD, ali manje od 5.055 USD, imaju pravo na zajmove;
zemlje s prihodom per capita izmeu 725 i 1.395 dolara mogu dobiti kombinaciju
zajmova IBRD-a i kredita IDA-e (rok otplate preko 20 godina);
zemlje koje nemaju kreditnu sposobnost za zajmove IBRD-a, a imaju prihode per
capita 725 dolara ili manje mogu dobiti zajam jedino od IDA-e;
zemlje s dohotkom od 1.396 do 2.895 USD koriste zajmove s rokom otplate 17
godina, a od 2.896 - 5.055 USD 15 godina.
Da bi se projekt financirao od strane IFC, on mora ispunjavati odreeni broj kriterija i to:
Projekt mora biti u zemlji u razvoju koja je lan IFC;
Projekt mora biti u privatnom sektoru;
Projekt mora biti tehniki izvodljiv;
Projekt mora imati dobre izglede za profitabilnost;
Projekt mora doprinijeti razvoju lokalne privrede;
Projekt mora zadovoljavati socijalne i ekoloke standarde IFC-a, kao i one zemlje
domaina.
Savjetodavne usluge
MIGA na razne naine ispunjava svoju ulogu poboljavanja okruenja investiranja u zemljama
u razvoju, njenih lanica. Ona ima posebnu organizacijsku jedinicu za savjetodavne usluge
kao to su organizacija skupova za unapreivanje investicija, voenje razvojnih programa,
"okrugli stolovi" o pitanjima stranih ulaganja, nacionalna savjetovanja o provedbi politike i
slino.
EIB je glavni akcionar u Evropskom investicionom fondu (EIF). EIF je stvoren 1994. kako bi
omoguio razvoj malih i srednjih preduzea. Finansijska sredstva se daju putem posrednika i
dravnih istitucija. EIF deluje osim na teritoriji Evropske unije na teritoriji Evropske slobodne
trgovinske zone (engl. EFTA) Lihtentajn, Islandu i Norvekoj. EIB je najvea multilateralna
kreditna institucija na svetu. Povlai znaajan obim sredstava na tritu kapitala, koje plasira
u projekte koji podravaju razvojne ciljeve Evropske unije:
SAVJETODAVNO TIJELO
Upravljaku strukturu EIB-a ine: dioniari, bord guvernera, bord direktora, menadment
komitet, revizorski komitet. Dioniari EIB su 28 drava, lanica EU. Udio svake drave lanice
u kapitalu banke se izraunava u skladu sa njenom ekonomskom moi unutar EU iskazanom u
bruto dohodku u trenutku njenog pristupanjaUkupan kapital banke iznosi vie od 164
milijarde eura.
Najviu vlast u Banci ima Savjet guvernera u kome sve zemlje lanice EU predstavljaju njihovi
ministri finansija. Takav odbor sastavljen od predstavnika tj. ministara finansija svih zemalja
lanica sastaje se jednom godinje. On je taj koji uspostavlja smjernice kreditne politike,
odobrava godinje obraune, bilans stanja, odluuje o ueu banke u finansijskim
aktivnostima van EU, kao i o poveanju i mobilizaciji kapitala. Unutar njega uglavnom se
odluuje veinom glasova od kojih 45% mora predstaviti uloen kapita, ali i jednoglasnost je
potrebna kod odluivanja o bitnim pitanjima npr. poveanje kapitala.
Predstavnitvo funckionira na rotirajuem principu, imenuje lanove odbora, direktora
upravnog odbora i nominuje revizora. Savjet tj. bord guvernera bira Bord direktora, a Bord
direktora je taj koji donosi odluke koje se tiu odobravanja kredita, garancijama,
pozajmicama, dodjeli zajmova, poveanju fonda, fiksiranju kamatnih stopa. Takoer brinu se
o toe da banka funckionie u skladu sa Statuom, odredbama ugovora. lanove ovog odbora
imenuju guverneri na period od 5 godina, koji se moe obnoviti, oni su odgovorni iskljuivo
Banci, a ne dravama koje su ih predloile. Odbor direktora se sastoji od 29 direktora od kojih
28 imenuju drave lanice, a jednog Evropska komisija i ima 18 zamjenika.
Pariki klub
Pariki klub je osnovan 1956. godine kao neformalna (ad hoc) grupa predstavnika vlada
razvijenih zemalja. Rije je o zemljama povjeriocima koji se bave davanjem zajmova. Prilikom
osnivanja razmatrali su se dugovi koji su te zemlje dale Argentini. Od tada je dogovorena
tradicija da se pregovori vode u Parizu. Formiran je i stalni sekretarijat Parikog kluba u okviru
Francuskog trezora. Pariki klub ustvari predstavlja skup procedura koje se koriste u
pregovorima o reprogramiranju otpisivih dospjelih obveza po kreditima koje su dale ili
garantovale vlade zemalja povjerilaca privatnim ili javnim subjektima zemlje dunika koja nije
u stanju da izmiri svoju obavezu. Postupak pregovora obino poinje inicijativom zemlje
dunika.
Londonski klub
Slino kao modelu Parikog kluba je osnovan i Londonski klub koji ini grupa predstavnika
komercijalnih banaka, a bavi se reprogramom zajmova odobrenih od strane komercijalnih
banaka. Nastao poetkom osamdesetih godina. Broj banaka koji uestvuje u procedurama
Londonskog kluba prelazi nekad i cifru od 100 banaka. Da bi se pregovori olakali formira se
savjetodavni komitet u koji su ukljueni predstavnici banaka. Ove procedure su ponekad vrlo
teke i sloene