Lalovic-Metodologija Naucno Istrazivackog Rada PDF

1
interno: materijal za studente
Metodologija nauno-istraivakog rada

sa osnovama statistike
pripremio mr Zoran Lalovi

2
Metodologija nauno-istraivakog rada

sa osnovama statistike
Sadraj:
I dio Osnovni pojmovi metodologije
Metodologija (pojam)
Nauka (struktura naunog saznaja)
Pojam naunog metoda
Principi naune spoznaje
Metodoloki postupak (glavne faze istraivakog postupka, - ukratko)
Vrste istraivanja (osnovni kriteriji za razlikovanje vrsta istraivanja)
Predmet i podaci istraivanja u drutvenim naukama
Indikatori
II dio Faze istraivakog postupka
1. Nauno istraivanje kao proces komunikacije

2. Nauno istraivanje kao proces rjeavanja problema
2.1. Okvirno odreenje problema istraivanja
2.2. Pripremna faza istraivanja
2.3. Projektovanje istraivanja
2.4. Izrada instrumenata
2.5. Izvoenje istraivanja
2.6. Obrada i analiza podataka
2.7. Pisanje izvjetaja istraivanja
III dio Projekt istraivanja
1. Teorijski dio projekta

1.1. Formulacija problema
1.2. Definisanje osnovnih pojmova
1.3. Postavljanje ciljeva istraivanja
3
1.4. Formulacija optih i posebnih hipoteza istraivanja

2. Metodoloki dio projekta
2.2. Izbor opteg metoda istraivanja
2.3. Operacionalne definicije promjenjivih
2.4. Izbor tehnika za prikupljanje podataka
2.5. Nacrt uzorka
2.6. Plan obrade podataka
2.7. Plan realizacije istraivanja
3. Matereijalni dio projekta
IV dio Vrste istraivakih nacrta
Frekvencijski nacrt istraivanja

Korelacioni nacrt istraivanja
Eksperimentalni nacrt istraivanja
Longitudinalna i transferzalna istraivanja
V dio Metode istraivanja
1. Teorijske metode
2. Empirijske (iskustvene) metode
2.1. Eksperimentalna istraivanja
2.1.1. Odnos varijabli u eksperimentu
2.1.2. Eksperimentalni nacrti
2.1.2.1. eksperiment sa jednom grupom
2.1.2.2. eksperiment sa paralelnim grupama.
2.1.2.1. ex-post-facto eksperiment
2.2. Neeksperimentalna istraivanja
VI dio Populacija i uzorak
1. Populacija
2. Uzorak
2.1. Izbor uzorka istraivanja
2.2. Sluajni uzorci
2.2.1. jednostavni sluajni uzorak
2.2.2. stratificirani sluajni uzorak
2.3. Nesluajni uzorci
4
2.4. Veliina uzorka
VII dio Tehnike istraivanja
1. Neposredno posmatranje
Naturalno i posmatranje uz pomo instrumenata
Posmatranje bez i sa ueem posmatraa
Nestruktuirano i struktuirano posmatranje
Nedostaci i prednosti posmatranja
2. Analiza sadraja
Analiza medijskih sadraja i analiza dokumenata
Osnovna jedinica analize
Preteno kvantitativna analiza sadraja
Preteno kvalitativna analiza sadraja
3. Tehnike zasnovane na verbalnoj komunikaciji
3.1. Upitnik i inervju
Koje su prednosti upitnika i intervjua u odnosu na posmatranje
Pretpostavke na kojima poiva ispitivanje upitnikom i intervjuom
Vrste podataka koji se dobijaju putem upitnika i intervjua
3.2. Skale procjene
3.2.1. Kontinuirane i diskontinuirane varijable
3.2.2. Izrada skale procjene
3.2.3. Vrste skala procjene
3.2.4. Skala socijalne distance
3.3. Test
3.3.1. Definicija testa
3.3.2. Metrijske karakteristike testa
VIII dio Izrada upitnika
Faze izrade upitnika

1. Ralanivanje problema istraivanja i odreivanje sadraja pitanja
2. Izbor indikatora
3. Formulisanje pitanja
3.1. Problemi vezani za smisao pitanja
3.2. Problemi vezani za formulaciju pitanja
3.3. Smjernice za formulaciju pitanja u upitniku
4. Oblikovanje upitnika
5
4.1. Raspored pitanja u upitniku

4.2. Pisanje uputstva
4.3. Dizajn upitnika
5. Provjera upitnika
6. Revizija upitnika i formiranje konane verzije
IX dio Mjerenje
Nominalna skala
Ordinarna skala
Intervalna skala
Omjerna skala
X dio Statistika obrada podataka
1. Analiza podataka iz upitnika

1.1. Deskriptivna analiza podataka
1.2. Relacijska analiza podataka
1.3. Vremenska analiza podataka (trendovi)
2. Deskriptivna statistika
2.1. Mjere prebrojavanja (frekvencija i procenat)
2.2. Mjere centralne tendencije (mod, medijana, aritmetika sredina)
2.3. Mjere varijabilnosti (raspon i standardna devijacija)
2.4. Normalna distribucija, i neke druge distribucije
2.5. Poloaj pojedinih rezultata u distribuciji (z-vrijednost)
3. Statistika zakljuivanja
3.1. T test
3.2. Analiza varijanse
3.3. Koeficijent korelacije
3.4. Hi kvadrat test
XI dio Pisanje izvjetaja
1. Osnovni dijelovi izvjetaja

1.1. Naslovna strana
1.2. Rezime
1.3. Sadraj izvjetaja
1.4. Uvod
6
1.5. Teorijski dio definisanje predmeta i problema istraivanja

1.6. Istraivaki dio prikaz metodolokog postupaka istraivanja
1.7. Rezultati istraivanja prikaz rezultata
1.8. Zakljuci istraivanja
1.9. Literatura
1.10. Prilozi
1.11.Ilustracije
2. Citiranje i navoenje referenci
2.1. Citiranje
2.2. Navoenje referenci
2.3. Numeriki sistem navoenja referenci
2.4. Autor datum sistem navoenja referenci
3. Tehnika obrada teksta
3.1. Preporuke za sreivanje teksta
3.2. Skraenice
7
I dio
Osnovni pojmovi metodologije
Metodologija (pojam)
Nauka (struktura naunog saznaja)
Pojam naunog metoda
Metodoloki postupak (glavne faze istraivakog postupka, - ukratko)
Vrste istraivanja (osnovni kriteriji za razlikovanje vrsta istraivanja)
Predmet i podaci istraivanja u drutvenim naukama
Indikatori
Metodologija (pojam i cilj)
Metodologija (od grkih rijei methodos put i logos um) je nauka o nainima i putevima
dolaenja do naunog saznanja (materijalnog, drutvenog i duhovnog svijeta). Metaodologija
je nauka o nauci. Ona je metanauka ili miljenje o miljenju. Cilj metodologije je da se pojmi
(razumije) sutina naunog saznanja i da utvrdi osnovne principe u njegovom sticanju i
kritikom preispitivanju. Pored toga, metodologije nas ui kojim sredstvima treba da se
sluimo kako bi doli do to istinitije (objektivne) spoznaje svijeta.
Nauka (struktura naunog saznanja)
Nauka je sistem znanja objektivno utvrene stvarnosti koja slui ovjeku da unaprijedi svoj
ivot i prouava tu stvarnost.
Struktura naunog saznanja
Postoje razliiti nivoi naunog saznanja, poev od podataka i injenica, preko zakona i teorija
do cjelovitih naunih sistema.
Podaci. Svaki empirijski nauno-istraivaki rad zapoine prikupljanjem podataka. Nauno

relevantni su oni podaci koji su u funkciji istraivanja, tj koji su specifikovani ciljem
8
istraivanja i koji se mogu dovesti u vezu sa postavljenom hipotezom. Nadalje, to su podaci

prikupljeni standardizovanim tehnikama i postupcima prikupljanja podataka.
injenice (fakti) su iskustveno utvreni odnosi u prirodi i drutvu (injenica je da zimi pada
snijeg). injenice su javne, provjerene i provjerive a predstavljaju prvi stupan na osnovu koga
moemo neto tvrditi u nauci.
Zakon je manje ili vie taan subjektivni odraz objektivno postojee zakonitosti. Zakonitost je
odreeni odnos meu stvaroma i pojavama u prirodi i drutvu i postoji neovisno od nae
spoznaje. Osnovne odlike naunih zakona su: (1) zakon uvijek ukazuje na neki odnos, npr.
povezanosti izmeu odreenih pojava u prirodi i drutvu; (2) empirijski nauni zakoni
predstavlju opti, univerzalni i konzistentan odnos. Idealan nauni zakon ima univerzalno
vaenje pa vai za sve sluajeve na koje se odnosi; Za razliku od zakona u prirodnim naukama
gdje je A predhodi B u drutvenim naukama zakoni nemaju tako opte i tako univerzalno
znaenje. U drutvenim naukama A predhodi B ako se ostvare uslovi a, b, c... Da bi u takvim
uslovima zakon imao status naunog zakona nuno je precizno definisati sve relevantne
uslove, tj. rei pod kojim uslovima je pojava A povezana sa pojavom B.
Najee vrste zakona u drutvenim naukama su:
temporalni zakoni (kod temporalnih zakona vrijeme se javlja kao bitna odrednica zakona,
npr. sa proticanjem vremena zaboravljanje je sve sporije);
funkcionalni zakoni (ukazuju na povezanost odreenih pojava koje nisu u uzronoj,
kauzalnoj vezi, ve su obje funkcija nekog treeg faktora);
kauzalni zakoni (odnose ce na objanjavanje uzrone veze meu nekim pojavama)
Teorije su sveobuhvatna objanjenja odeenih pojava ili grupa pojava. Mada su zasnovane na
empirijskoj grai (objedinjuju odreeni broj zakona i nastoje da ih poveu i objasne) teorije su
zapravo velikim dijelom hipotetine. To je posebno karakteristino za drutvene nauke gdje
svaka teorija ima dosta elementa hipotetikog (praznine se popunjavaju pretpostavkama npr.
o postojanju neke pojave; ili o povezanosti nekih pojava; ili o uzroku neke pojave).
Nauni sistemi su cjelovita, sveobuhvatna, multidisciplinarna objanjenja odreenih

prirodnih ili drutvenih fenomena u sebi integriu injenice, zakone i teorije.
9
Pojam naunog metoda
Metod je nain miljenja i istraivanja u nauci. Nauni metod se koristi radi sticanja to
istinitijeg saznanja. Metod u najirem smislu rijei obuhvata tri osnovne komponente:
opti pristup istraivanju (principi naune spoznaju)

metodoloki postupak istraivanja (faze iostraivakog postupka)
metode i tehnike istraivanja
Opti pristup (predhodno znanje) je znanje o optim principima naune spoznaje

(objektivnost, pouzdanost, preciznost itd.). U drugom znaenju, metodololi postupak, odnosi
se na znanje o procedurama i postupcima naune spoznaje (faze naunog istraivanja). Treu
komponentu metoda sainjava znanje o metodama i tehnikama istraivanja i prikupljanja
podataka.
Primjena metoda naunog saznanja je garancija objektivnosti, - da su zakljuci koje dobijemo

istraivanjem istiniti.
Postoje odreeni principi koji odlikuju naunu, u odnosu npr. na zdravorazumsku spoznaju.
Neki od najvanijih su: princip objektivnosti, princip pouzdanosti, princip optosti, princip
sistematinosti, sinteza indukcije i dedukcije, sinteza kvantitativnog i kvalitativnog.
10
Princip objektivnosti naune spoznaje
Princip objektivnosti ima nekoliko osnovnih znaenja. Prvo i najvanije je poznavanje i

korienje logike ili puta naunog saznaja (primjena metodolokog postupka). U drugom
znaenju objektivnost podrazumijeva nepristrasnost prema podacima i injenicama do kojih
istraiva dolazi. Naunik podacima i injenicama pristupa sterilnih ruku bez linih, kulturnih
ideolokih i svakih drigih predubjeenja. Konano, objektivnost je zadovoljena ako postoji
intersubkjektivna saglasnost, ako je ono do ega smo doli provjerljivo (ako drugi istraivai
koristei se istom metodologijom dobijaju iste rezultate).
Princip pouzdanosti naune spoznaje
Pouzdanost je zadovoljena ako su rezultati do kojih smo u istraivanju doli relativno trajni,
ako se u ponovljeniom istraivanjima dobijaju isti rezultati, ako u rekativno duem
vremenskom periodu osnovni nalazi istraivanja otrpe kritiku, ako osnovna svojstva fenomena
ostaju nepromjenjena (stabilna).
Princip preciznost naune spoznaje
Princip preciznosti najbolje se ogleda u primjeni jezika. Jezik nauke je do te mjere precizan da
pitanje znaenja osnovnih pojmova nikada ne smije doi u pitanje. U naunom radu koriste se
oni simboli koji imaju definisane sve osnovne dimenzije, a jedan simbol moe da ima samo
jedno znaenje.
Princip optosti naune spoznaje
Princip optosti. Nauka tei da otkrije ono to je opte, to vazi za niz pojedinanih specifinih
sluajeva. Dok je u prirodnim naukama princip optosti uglavnom zadovoljen, u drutvenim
naukama optost je uslovna. Drutveni zakoni vae pod odreenim uslovima. Da bi jedan
zakon u drutvenim naukama zadovoljio zahtjev naunosti, pored samog zakona potrebno je
precizno definisati i uslove pod kojima se on ostvaruje.
11
Princip sistematinosti naune spoznaje
Princip sistematinosti. Nauka je zaokruen sistem znanja koji moe biri funkcionalno ili
uzrono-posljedino povezan. Svaka injenica, zakon, teorija itd. do koje istraiva u
istraivanju dolazi mora biti dovedena u vezu sa svekolikim naunim saznanjem.
Sinteza indukcije i dedukcije
Sinteza indukcije i dedukcije. Dedukcija, put naune spoznaje karakteristian za teorijsko

racionalne analize. Polazi se od nekog opte-prihvaenog stava, pa se zakljuuje na
pojedinane i posebne sluajeve (odozgo prema dole). Indukcija je obrnut put spoznaje
(odozdo prema gore) karakteristian za empirijska istraivanja. Polazi se od prikupljenih
podataka (pojedinanog) pa se izvodi opti zakljuak koji vai za sve te sluajeve.
Primjer: Kako se moralo misliti u srednjem vijeku?
Mada su mogunost posmatranja i induktivnog zakljuivanja ovjeku uvijek bili na

raspolaganju u dugom nizu godina desilo se da on nije vjerovao onom to vidi, uje, to moe
da omirie, kua ili dodiruje. Vjera u Boga je bila iznad vjere u sebe. U jednoj svojoj zabiljeci
iz 1605 godine Frensis Bekon daje primjer jednje skolastike rasprave o prirodnom
fenomenu.
AD 1432. Razvila se meu braom redovnicima estoka rasprava o broju zuba u ustima
konja. Punih 13 dana bjenjela je rasprava bez prestanka. Sve stare knjige i hronike bile su
izvuene i pri tome se pokazala tako divna i dubokoumna erudicija kao nikad ranije na tome
podruju. Na poetku etrnaestog dana neki mladi redovnik uglednog porijekla zamolio je
svoje uene starjeine da i on rekne koju rije i na veliko zaprepaenje diskutanata, ija
duboka mudrost bijee veoma uznemirena on ih zamoli da rijee stvar na vulgaran i
neuven nain: naime da otvore usta jednoga konja, prebroje zube i nau rijeenje svojega
problema. Na to ostali diskutanti, osjeajui se duboko povreenima u svom dostojanstvu, uz
veliku buku i galamu navalie na nj, izudaraju ga i izbace van. Jer, rekli su oni, sigurno je i
sama sotona ponukala tog ludog utokljunca da spomene taj neuven i bezboan put za
pronalaenje istine, koja je u suprotnosti sa itavim uenjem crkvenih otaca. Poslije jo
mnogo dana divlje svae i rasprave golub mira spustio se na na skup i oni, svi kao jedan,
proglase da e taj problem ostati vjena tajna zbog alosnog nedostatka historiskih i teolokih
podataka o tome, te narede da se to zabiljei.
Savremeni put naune spoznaje podrazumijeva sintezu dedukcije i idukcije. U savremenim

istraivanjima polazi se od opteg stava hipoteze, koja se provjerava (prihvata ili odbacuje) na
osnovu prikupljenih empirijskih podataka.
12
Sinteza kvantitativnog i kvalitativnog
Sinteza kvantitativnog i kvalitativnog. U razliitim periodima razvoja naunog metoda

dominaciju su imale kvalitativna ili kvantitativna analiza. Na primjer, Aristotelov put spoznaje
deduktivna dosljednost podrazumijevao je iskljuivo kvalitativnu, logiku analizu. Sa druge
strane pozitivisti tee samo ustanovljavanju kvantitativnih odnosa koje naknadno ne treba
tumaiti. Savremeni put naune spoznaje podrazumijeva sintezu kvantitativne i kvalitaivne
analize. Kvantitativna analiza znai mjerenje (utvrivanje odnosa), a kvalitativna tumaenje
tih odnosa.
Metodoloki postupak (glavne faze istraivakog postupka, -

ukratko)
Metodoloki postupak se sastoji iz odreenih faza, radnji kroz koje istraivanje prolazi i koje
predstavljaju odreenu garanciju za objektivnost (nunu istinitost saznanja). Faze
istraivakog postupka razliito se odreuju u literaturi. Meutim, u najveem broju sluajeva
one se svode na nekoliko osnovnih radnji:
formulisanje istraivakog problema

teorijsko i operacionalno (radno) definisanje pojave koja je predmet istraivanja
postavljanje prethodnih pretpostavki hipoteza istraivanja
prikupljanje podataka
nauno objanjenje i verifikacija hipoteze
Prvu, polaznu fazu istraivanja predstavlja odreenje predmeta ili problema istraivanja.
Predmet istraivanje je po pravilu neka, odreena veza izmeu pojava, pa utvrivanje
predmeta obuhvata, - najprije, odreivanje (definisanje) samih pojava izmeu kojih se veza
utvruje, te zatim, odreivanje prirode same veze.
Teorijsko definisanje problema i predmeta istraivanja je logika operacija kojom se pomou

apstraktnih pojmova odreuje sutina pojave koja se istraije. Operacionalno, radno
definisanje problema sastoji se u odreivanju indikatora (pokazatelja) koji se mogu iskustveno
ispitati i provjeravati i koji pretstavljaju spoljanje, tj. s polja vidljive manifestacije
apstraktnog koncepta. Na primjer, radana definicija sree moe biti izjava ljudi da li su
sreni ili ne.
13
Poto se izvri operacionalno definisanje pojava postavljaju se pretpostavke, - hipteze

istraivanja. Njihova funkcija je u tome da se pretpostavi veza izmeu pojave koju istraujemo
i drugih inilaca koji bi po pretpostavci mogli biti sa njom u nekoj vrsti veze (npr. uzronoj).
Cilj istraivanja je provjeravanje opravdanosti postavljene hipoteze.
U sljedeoj fazi istraivanja prikupljaju se i klasifikuju (obrauju) podaci. Tu se ve ulazi u

kljunu fazu naunog istraivanja, - u fazu naunog objanjenja i utvrivanja veza npr.
korelacije (o stepenu povezanosti dvije ili vie pojava) ili funkcionalnih veza (funkcionalni
zakoni najee utvruju prosto meusobnu uslovljenost pojava, - kada se mijenja jedna
mijenja se i druga pojava) ili uzronih veza (kada je jedna pojava, nezavisno promjenjiva,
dovoljan uslov, uzrok promjene druge pojave, zavisno promjenjive).
Peujli. M. (1982): Metodologija drutvenih nauka, Savremena administracija, Beograd. Str. 299.
Vrste istraivanja (osnovni kriteriji za razlikovanje vrsta

istraivanja)
Postoje razliiti kriteriji za razlikovanje vrsta istraivanja.
Prvi polazi od razlikovanja vrsta istraivanja prema njihovom krajnjem cilju (prema
ovom kriteriju razlikujemo eksplorativna, deskriptivna, eksplikativna i predikrivna
istraivanja);
Drugi kriterij polazi od injenice da li se radi o jednokratnom istraivanju ili o seriji
meusobno povezanih istraivanja (jednokratna i razvojna istraivanja);
Trei kriterij se odnosi na opredjeljenja izmeu neeksperimentalnih (anketnih) i
eksperimentalnih istraivanja.
Razlikovanje vrsta istraivanja prema cilju
Cilj istraivanja moe biti upoznavanje (eksploracija) pojave
Cilj istraivanja moe biti izvianje ili eksploracija, pionirsko istraivanje, manje ili vie
nepoznate pojave i okolnosti u kojima se ona javlja. Eksplorativno istraivanje je usmjereno
na uoavanje pojava, njihovo meusobno razgraniavanje, utvrivanje karakteristinih
svojstava, uestalost javljanja i sl. (jednom rijeju na upoznavanje pojave).
14
Cilj istraivanja moe biti opis (deskripcija) pojave
Drugi cilj moe biti egzatan opis ili desktipcija neke pojave. Takav cilj se postavlja kada se radi
o znaajnoj pojavi koju je potrebno precizno upoznati i maksimalno objektivno opisati,
definisati ili redefinisati.
Cilj istraivanja moe biti objanjenje (eksplikacija) pojave
Trei cilj moe biti objanjenje ili eksplikacija neke pojave. Eksplikativna istraivanja se bave
pojavama koje su prethodno egzaktno opisane, a sada elimo da ih i objasnimo. U
eksplikativnim istraivanjaima polazi se od jedne ili vie pretpostavki o povezanosti te i neke
druge pojave. Istraivanje treba da potvrdi ili ospori takve pretpostavke.
Cilj istraivanja moe biti predvianje (predikcija) pojave
etvrto, istraivanje moe biti organizovano sa ciljem da prui predvianje ili predikciju u
pogledu javljanja odreenih pojava, promjena u njihovim bitnim svojstvima. Prediktivna
istraivanja su samo poseban vid eksplorativnih istraivanja.
Jednokratna ili razvojna istraivanja
Istraiva obuno planira jednokratno istraivanje, ali nisu rijetki sluajevi da se istraiuvanja
realizuju u seriji (razvojna istraivanja) polazei od eksploracije (upoznavanja pojave ), njene
deskripcije (preciznog opisivanja i definisanja ) pa do eksplikacije (objanjavanje) i predikcije
(predvianja drugih pojava na osnovu nje).
Eksperimentalna i neeksperimentalna istraivanja
U projektovanju eksperimentalnih istraivanja glavno pitanje se odnosi na eksperimentalnu

manipulaciju eksperimentalnog faktora i kontrolu drugih varijabli. Kod neeksperimentalnih
istraivanja glavni problemi se odnose na izbor reprezentativnog uzorka, primjenu standardnih
postupaka prikupljanja i obrade podataka.
15
Predmet i podaci u istraivanju drutvenih pojava
Pojam predmeta: Predmet je svaki element stvarnosti, realne ili imaginativne koji je od nekog
interesa za nas i/ili nauku. ta sve moe biti predmet istraivanja u drutrvenim naukama. U
najoptijem smislu predmet istraivanja mogu biti drutvene pojave, drutveni dogaaji ili
drutveni procesi.
Drutvena pojava je sve ono to se deava ili postoji na odreenom fizikom ili socijalnom
prostoru i u odreenom vremenu. Pod drutvenim pojavama moemo podrazumijevati sve ono
to nastaje u odnosima ljudi i njihovih zajednica. Drutvene pojave su, npr. ivot u
siromanom kvartu, politiki sistem ili sistem vrijednosti u nekoj zajednici itd.
Dogaaj je jedan zaokruen skup deavanja koji ima svoj poetak, tok i zavretak, odnosno
svoj ishod. On je vremenski ogranien i esto kratkotrajan. Dogaaj je fudbalska utakmica,
politiki skup, dani kamelije i sl.
Proces je sloen skup deavanja koji ima jedan zajedniki razvojni pravac. Procesi su po
pravilu dugotrajni i njihovo trajanje se mjeri godinama ili decenijama, npr, urbanizacija ili
prihvatanje interneta kao medija ili globalizacija. Procesi nisu tako jednostavni kao dogaaji i
mogu u sebi objedinjavati mnotvo drutvenih pojava i dogaaja.
Indikatori
Neke pojave mogue je registrovati i mjeriti neposredno. Na primjer, ako nas zanimaju godine
starosti, visina mjesenih primanja, brani status, broj djece itd. Postoje, meutim, neke
druge pojave koje nije mogue direktno opaati ni mjeriti. Na primjer, zadovoljstvo poslom, ili
religioznost, ili srea.
Mi kao istraivai nemamo neposredan uvid u misli, elje, oekivanja, nadanja, ocjene i
stavove drugih ljudi, ali to ne znai da se oni ne mogu mjeriti. Nain na koji registrujemo i
mjerimo ove pojave razlikuje se od naina registrovanja i mjerenja neposredno dostupnih
pojava. U ovom drugom sluaju mi se oslanjamo na odreene spoljanje manifestacije
(indikatore) ovih sloenih pojava koje nije mogue neposredno registrovati i mjeriti. Ti spoljnji
pokazatelji nazivaju se indikatori. Indikatori su pojavna strana nekog predmeta istraivanja,
ono to je dostupno naim ulima (vidu, sluhu, dodiru, ukusu, mirisu) i to je mogue
registrovati.
16
PREDMET Pojavnastranapredmeta:indikatori
Stavovi Iskazi(pisaniiusmeni);postupci;Podaciosvojstvimapriordnogi
drutvenogokruenja
Oseanja Iskazi;Gestovi;Mimika;Pokreti;materijalnipredmeti
Ponaanje Postupcipojedinacaigrupa;Iskazi;
Informisanost Iskaziizkojihsevidikoliinatanihpodatakaoneemu;Postupci
kojisupokazatelji/ne/postojanjainformacijaoneemu
Mediji(publika) Iskazi;ponaanje(gledanjeTV,itanjenovina,sluanjeradija,
prisustvonainternetu)
Mediji(sadraj) Pisanisadraj(tekst);slikovnisadraj(fotografije,plakati,
crtei);audiovizuelnisadrajifilmskizapisi
Institucije/organizacije/zajednice Dokumenti(pisani,zvuniiaudiovizuelnizapisi);Iskazi;
Postupcipojedinacaigrupa
Norme Dokumenti(pisani,zvuniiaudiovizuelnizapisi);Iskazi;
Postupcipojedinacaigrupa
Dogaaji Postupcipojedinacaigrupa;Iskazi;Gestovi;Mimika;Pokreti;
raznevrsteartefakata:religioznisimboli,obrednipredmeti,razni
oblicioruakojasekoristetokomnekogdogaaja,umetnika
dela
JAkaopredmetistraivanja: Linoiskustvo:ulniutisci(slike,oseti),predstave,pojmovi,
linost,sopstvo,tj.vlastitalinost stavovi,oseanja,snovi
kaopredmetistraivanja;poniranjeu
sebesamog
Koristei se indikatorima mi posredno formiramo sliku o pojavi koja nas zanima. Na osnovu
iskaza subjekta, posmatranjem njegovih gestova, mimike lica itd. mi sudimo o njegovim
osjeanima. O normama koje vladaju u nekom preduzeu zakljuujemo na osnovu
dokumenata ili na osnovu ponaanja radnika. Podaci su indikatori koji su opaeni
(registrovani) bilo uz pomo ula ili putem posebno pripremljenih instrumentima (o
instrumentima za prikupljanje podataka vidi u nastavku). Prikupljeni podaci se analiziraju i
slue kao osnova za izvoenje zakljuaka o pojavi koja je predmet istraivanja.
17
Vrsta indikatora odreuje i nain njihovog registovanja (prikupljanja podataka). Tako na

primjer, gestovi i mimika dostupni su neposrednom posmatranju. Iskaze subjekta o svojim
ocjenama, eljama, nadanjima i sl. istraiva prikuplja na osnovu intervijua ili za to koristi
upitnik.
Vrsteindikatora/podataka Tehnikezaprikupljanjepodataka
Iskazi(pisaniiusmeni); Intervju/Razgovor;DubinskiintervjuUpitnik;Fokus
grupe
Postupcipojedinacaigrupa Posmatranje;Anketa,Intervju;Fokusgrupe;Analiza
sadraja
Podaciosvojstvimapriordnogidrutvenogokruenja Statistikipopisi;drugastatistikamerenja
(potroakakorpa,indekscenanamaloitd)
Gestovi;Mimika;Pokreti; Posmatranje
Ponaanje(gledanjeTV,itanjenovina,sluanjeradija, Intervju;Medijskipaneli;Fokusgrupe;Reaktor
Pisanisadraj(tekst);slikovnisadraj(fotografije,plakati, Analizasadraja
Dokumenti(pisani,zvuniiaudiovizuelnizapisi); Analizasadraja
Raznevrsteartefakata:religioznisimboli,obrednipredmeti, Posmatranje;Etnografskestudije
raznioblicioruakojasekoristetokomnekogdogaaja,
umetnikadela
Linoiskustvo:ulniutisci(slike,oseti),predstave,pojmovi, Introspekcija;Grupnediskusije
stavovi,oseanja,snovi
18
II dio
Faze istraivakog postupka
Metodoloki postupak

2. Nauno istraivanje kao proces rjeavanja problema
2.3. Projektovanje istraivanja
2.7. Pisanje izvjetaja istraivanja
Metodoloki postupak
Nauno istraivanje je proces koji se satoji od rjeavanja raznovrsnih intelektualnih,

interpersonalnih i praktinih problema. Ono (nauno istraivanje) se najee definie kao
djelatnost usmjerenu na rjeavanje saznajnih problema (cilj je dolaenje do znanja), ali je ono
u isto vrijeme i drutvena djelatnost, - proces komunikacije izmeu razliitih subjekata
ukluenih u taj proces (u proces istraivanja). U tom smislu nauno istraivanje se moe
posmatrati kao:
proces komunikacije, i kao

proces rjeavanja problema.
Nauna istraivanja nuno ukljuuju veliki broj aktera (pogotovo ona zasnovana na uzorku) i
podrazumijevaju rjeavanje velikog broja praktinih i interpersonalnih problema.
U naunom istraivanju uestvuju: naruilac, istraiva, ispitiva i ispitanik. Jedan akter moe
imati jednu ili vie uloga, a svaka uloga moe imati jednog ili vie aktera. Za efikasnost
19
istraivanja odluujua je interakcija, tj. komunikacija izmeu aktera koji su nosioci razliitih
uloga u istraivanju (vidi: Osnovne komunikaciske operacije u naunom istraivanju)
Osnovne komunikaciske operacije u naunom istraivanju:
1. Naruilac saoptrava problem istraivau (postavlja problemski zadatak na osnovu

kog istraiva izrauje idejnu skicu*)
2. Istraiva organizuje rad na planiranju i organizovanju istraivanja (izrauje idejnu
skicu istraivanja*), izrauje i testira instrumente istraivanja i priprema ispitivae za
rad sa ispitanicima (izrauje npr. Prirunik za ispitivaa).
3. Ispitiva uspostavlja kontakte sa ispitanicima, motivie ih za uee u istraivanju i
daje uputstva za rad (trudi se da obezbijedi standardnu proceduru ispitivanja).
4. Ispitanik prihvata uee u istraivanju i postupa prema uputstvima koje dobiva od
ispitivaa (popunjava upitnik, rijeava test i sl.)
5. Ispitiva dostavlja istraivau prikupljenu grau (pounjene upitnike, protokole
intervjua i sl.)
6. Istraiva obrauje podatke i saoptava naruiocu nalaze i zakljuke istraivanja,
formulie preporuke rjeavanja problema (izrauje izvjetaj istraivanja).
7. Naruilac preduzima preporuene mjere i zajedno sa istraivaom razmatra efekte
preduzetih mjera.
Istraiva polazi od projektnog zadatka, analizira sve njegove teorijske, metodoloke i

finansiske konsekvence i izrauje idejnu skicu. Idejna skica je dokument kom se utvruje da
su obje strane (naruilac i istraiva) saglasne o tome ta je predmet istraivanja, kakvog
karaktera e biti istraivanje, koji su oekivani efekti, rokovi, cijena istraivanja i sl. Dakle
uloga idejne skice je da otkloni sve mogue nesporazume u komunikaciji izmeu istraivaa i
naruioca (o tome ta je predmet istraivanja, koji su rokovima, koja je cijeni i sl.). Projekt
iztraivanja se izrauje na osnovu idejne skice i podrazumijeva definisanje svih najvanijih
elemenata istraivanja: predmeta istraivanja, ciljeva, zadataka, metoda i tehnika
istraivanja, definisanje uzorka, hipoteza itd. (o projektu istraivanja vidi u poglavlju III).
Havelka, N. Kuzmanovi, B. Popadi, D. (2004): Metode i tehnike socijalnopsiholokih istraivanja, Centar

za primenjenu psihologiju, Beograd. Str. 22-35
20
2. Nauno istraivanje kao proces rjeavanja

problema
U osnovi istraivanje je djelatnost dolaenja do novih saznanja ili rjeenja teorijskih ili
praktinih problema. Posmatrano na ovaj nain istraivanje definiemo kao proces rjeavanja
saznajnih i praktinih problema. Ovaj proces ima odreene uobiajene faze:
Faze procesa rjeavanja saznajnih i/ili praktinih problema (tj. istraivanja)
1 Okvirno odreivanje Uoavanje problema i donoenje odluke o istraivanju

problema
2 Pripremna faza Rad u biblioteci i na terenu
3 Projektovanje istraivanja Formulacija problema i hipoteza, specifikacija metoda i
tehnika (pravi idejnu skicu i izrauje projekt istraivanja)
4 Izrada instrumenata Upitnika, skala, testova, protokola...
5 Izvoenje istraivanja Organizovanje istraivanja, obezbjeivanje sandardnih
uslova za registrovanje podataka putem instrumenata
(upitnika, skala, testova i sl.)
6 Obrada i analiza podataka Sreivanje dobivenih odgovora, statistika obrada,
analizirane dobivenih podataka.
7 Pisanje izvjetaja o Interpretiranje nalaza, izvoenje zakljuaka, pisanje
istraivanju izvjetaja, preporuka i sl.
Kada se istraiva nae pred saznajnim ili praktinim problemom koji treba istraiti on se
suoava sa pitanjem kojoj blioj naunoj oblasti problem pripada. Odrediti okvir problema
znai identifikovati naunu oblast unutar koje problem dobija odreeno znaenje i znaaj. Blia
nuna oblast u koju je problem smijeten postaje tako teorijski, konceptualni i metodoloki
kontekst istraivanja problema.
Npr. Ako je rije o ponaanju pojednica na poslu, - ono (ponaanje) moe biti predmet
istraivanja razliitih naunih disciplina: biologije, medicine, sociologije, psihologije i sl.
Ako se radi o konfliktnom ponaanju onda se problem suava na psihologiju ili
eventualno na sociologiju zavisno da li uzrok takvog ponaanja traimo u pojedincu ili u
njegovom okruenju. Ako npr. uzroke konfliktnog ponaanja traimo u pojedincu onda
e psihologija linosti biti na teorijski, konceptualni i metodoloki kontekst za
istraivanja datog problema. Drugim rijeima sve ono to su teorije linosti do sada dale
postaje na terijski, konceptualni i metodoloki kontekst u koji smjetamo nae
istraivanje.
21
Podrazumijeva upoznavanje pojave koja se eli istraivati i odvija se u tri glavna pravca:
prouavanje relevantne naune i strune literature; neposredno upoznavanje na terenu sa
raznim vidovima ispoljavanja pojave koja je predmet istraivanja; utvrivanje materijalnih
uslova neophodnih za realizaciju istraivanja. Drugim rijeima pripremna faza obuhvata: (1)
rad u biblioteci, (2) rad na terenu i (3) izradu idejne skice istraivanja.
2.2.1. Rad u biblioteci
Podrazumijeva prikupljanje obavjetenja o ranijim istraivanjima istih ili slinih problema, o

rezultatima tih istraivanja, o korienim metodama i instrumentima istraivanja i sl. Nauka je
sistem znanja koji se neprekidno dograuje, pa prema tome i nae istraivanje mora poi od
onoga to je nauka ve otkrula i utvrdila (Vidi princip: sistematinost naunog saznanja).
Do potrebne literature najlake je doi koristei: (a.) biblioteki katakog (u bibliotekom

katalogu su biblioteke jedinice razvrstane prvo u naune oblasti, a u okviru ovih na osnovne
grane i tematska podruja); (b.) bibliografije (bibliografije se izrauju za odreeni period, po
naunim oblastima i tematskim podrujima); (c.) referentne asopise (obino sadre rezime
koji pruaju brz uvid u sadraj lanka); (d.) internet i sl.
Direktnost izvora informacija:
(1) Izvori prvog reda (primarni izvori) su najdirektniji izori informacija. Primjer ovih
izvora su originalni radovi, koji predstavljaju prikaz istraivanja od strane samog autora i
oni se objavljuju u naunim asopisima i zbornicima.
(2) Izvori drugog reda (sekundarni izvori) su manje direktni od primarnih izvora i
sastavljeni su na osnovu njih. Primjer ovih izvora su zbornici, koji daju brzi uvid u neku
oblast i sintezu primarnih radova.
(3) Izvori treeg reda (tercijarni izvori) su izvori sastavljeni na osnovu sekundarnih
izvora. Primer ove vrste izvora su udbenici, koji predstavljaju sintezu kako primarnih,
tako i sekundarnih izvora informacija. italac udbenika esto prima informaciju iz trede
ruke, tj. primarni izvor je filtriran kroz interpretaciju autora preglednog lanka i autora
udbenika.
(4) Izvori etvrtog reda. Novinarksi lanci, na primer, sadre prikaz sadraja iz
udbenika.
(5) Izvori petog reda. Prepriavanje informacija etvrtog reda, npr. od strane prijatelja.
22
2.2.2. Rad na terenu
Omoguuje istraivau da se neposredno upozna sa prirodnim okolnostima ispoljavanja pojave

koja je predmet izuavanja. Rad na terenu moe da podrazumijeva razgovor sa ekspertima
(oni koji imaju dobar uvid u problem), uvid u lokalne podatke, posmatranje pojave u
prirodnim uslovima i sl.
2.2.3. Izrada idejne skice istraivanja
Idejna skica treba da odgovori na tri osnovna pitanja: (1) ta e biti predmet i problem
istraivanja; (2) kako e se istraivanje izvesti; (3) koje su materijalne pretpostavke
realizacije istraivanja.
Struktura idejne skice
Problem, cilj i zadaci istraivanja

Istraiva navodi problem, cilj i zadatke istraivanja i time pokazuje kako je on
razumio problem koji je iznjeo naruilac, i kako taj problem izgleda kada se
formulie naunim terminima.
Mogui metodoloki pristupi

Navode se metode, tehnike i instrumenti koje bi trebalo konstruisati i koristiti u
istraivanju. Predvia se veliina uzorka i obim istraivanja.
Potrebno vrijeme kadrovi i sredstva

Predviaju osnovne aktivnosti istraivanja, njihov vremenski okvir i potrebna
sredstav za njihovu realizaciju.
Obzirom na svoju namjenu, da odkloni eventualne nedoumice u komunikaciji izmeu

naruioca i istraivaa, idejna skica treba da bude napisana jasno, maksimalno jednostavno i
pregledno. Idejna skica ne treba da bude iscrpna, ona je osnova za detaljnu ratradu u
projektu istraivanja.
23
Primjer, zaglavlja idejne skice.
Zavodzakolstvo
CrneGore
Odsjekzaistraivanjeirazvoj

Istraivanjemiljenja,stavoviiznanja
uenika/ca,nastavnika/cairoditeljaorasprostranjenostii
pojavnimoblicimakorupcijeuobrazovnimustanovama
(nacrtprojektasaakcionimplanomibudetomprojektaidejnaskica)
mrZoranLalovi
Ovim dokumentom se projektuju aktivnosti i budet istraivanja miljenja, stavovi i

znanja uenika/ca, nastavnika/ca i roditelja o rasprostranjenosti i pojavnim oblicima
korupcije u obrazovnim ustanovama. U dokumentu su definisane polazne osnove
(Strategija i Akcioni plan borbe protiv korupcije u obrazovanju), pojam korupcije, te
metodolokeipraktineaktivnostikojejepotrebnorealizovati,kaoipregledpotrebnih
materijalnihsredstavazauspjenurealizacijuprojekta.
2. 3. Projektovanje istraivanja
Projektovanje je proces u toku kog istraiva donosi odluke o svim najvanijim pitanjima koja
se tiu realizacije istraivanja. Svaki projekt je na neki nain jedinstven, originalan, ali i
tipian, karakteristian za odreeni tip i vrstu istraivanja. O vrstama istraivanja vidi
poglavlje IV. O projektovanju i projektu istraivanja vidi poglavlje III.
Nakon projektovanja istraivanja prelazi se na izradu instrumenata istraivanja. Da bi se

posmatrala i registrovala odreena pojava potrebno je izraditi ili adaptirati ve postojee
instrumente za prikupljanje podataka (upitnike, testove, skale procjene, protokole za interviju
i sl.). O nainu izrade instrumenata, prije svega upitnika, vidi u poglavlju VIII.
24
Kod velikih istraivanja prije finalnog ponekad se rade preliminarna istraivanja. Preliminarna
istraivanja se obavljaju na uzorku od 5 do 10% od veliine uzorka planiranog za finalno
istraivanje i ima funkciju: (1) da se provjere instrumenti istraivanja; i (2) provjera
organizacije istraivanja.
Nakon realizovana istraivanja podaci se unose u ve pripremljene baze podataka i statistiki,

a zatim i logiki analiziraju. Prikupljeni podaci se dovode u vezu sa postavljenom hipotezom
ime se ona potvruje ili odbacuje. O statistikoj obradi podataka vidi u poglavlju X. Izvjetaj
po pravilu ima odreenu sadrajno logiku strukturu (detalnjije o pisanju izvjetaja vidi u
poglavlju XI):
Identifikacija izvjetaja naslov izvjetaja; ime i prezime istraivaa i saradnika ako ih

je bilo; potpun naziv institucije u kojoj je istraivanje raeno; rezime od 150 do 300
rijei; popis kljunih rijei;
Uvodni dio okvirno odreenje problema; isticanje opteg cilja i oekivanja od
istraivanja;
Predmet istraivanja precizno odreivanje sadraja istraivanja, definisanje osnovnih
pojmova, iznoenje hipoteza istraivanja;
Istraivaki postupak obrazloenje izbora metoda istraivanja i korienih tehnika
prikupljanja i obrade podataka;
Rezultati istraivanja najobimniji dio podrazumijeva sistematski prikaz i analizu
rezultata istraivanja; diskusiju i interpretaciju nalaza;
Zakljuci istraivanja dio u kome se izlau i razmatraju opti i specifini zakljuci
istraivanja;
Literatura;
Prilozi.
25
III dio
Projekt istraivanja
Projekt se sastoji iz tri osnovna dijela: (1) teorijski dio projekta; (2) metodoloki i (3)
finansiski.

1.3. Postavljanje ciljeva istraivanja
1.4. Formulacija optih i posebnih hipoteza istraivanja
2.3. Operacionalne definicije promjenjivih
2.5. Nacrt uzorka
Glavne aktivnosti na izradi teorijskog dijela projekta odnose se na: (1) formulaciju problema
istraivanja; (2) postavljanje ciljeva istraivanja; (3) formulisnje optih i posebnih hipotreza i
zadataka istraivanja; (4) analiza kljunih pojmova (klasifikovanje i definisanje promjenjivih).
Kritina taka svakog istraivanja je uoavanje praznine, nejasnosti, tekoe, problema koga
treba rijeiti. Prethodno znanje i iskustvo igra veliku ulogu u uoavanju i definisanju problema.
Stoga se od istraivaa oekuje da prvo, teorijski analizira problem, a zatim i da ga jasno
formulie.
26
Teorijska analiza problema podrazumijeva izlaganje, na sistematian nain, kako su tom

problemu pristupila ranija istraivanja; koji metodoloki postupak je primijenjen; koje su
rezultate dobiveni; koja pitanja su ostala otvorena. Drugim rijeima, istraiva analizira,
ocjenjuje i sintetizuje sve informacije i saznanja koja se odnose na problem koji on istrauje.
Nauno formulisan problem ukazuje na neki odnos dvije ili vie pojava. Problem se moe
formulisati u vidu pitanja ili iskaza o tome koje su pojave predmet pruavanja. Npr: Koliko je
po miljenju uenika/ca, nastavnika/ca i roditelja rasprostranjena korupcija u obrazovnim
ustanovama i koji su njeni osnovni pojavni oblici. Cjelokupno istraivanje je zapravo
rjeavanje postavljenog problema, ili odgovor na postavljeno pitanje.
U istraivanjima, posebno empirijskim, potrebno je precizno definisati pojave koje

istraujemo. esto u odreivanju nekih sloenih pojava postoje razlike meu pojedinim
kolama, autorima, pristupima i sl. Otpoinjanje istraivanja bez jasih definicija moe izazvati
velike zabune. Zbog toga su istraivai duni: (1) da navedu glevne pristupe u odreivanju
osnovnih pojmova; (2) da navedu svoje opredjeljenje, ili da daju svoju definiciju koja se
razlikuje od postojeih; (3) da svoj izbor obrazloe.
Na primjer, Mi drutvenu klasu moemo odrediti kao grupu ljudi koja se razlikuje po poloaju
u drutvu, po koliini materijalnog bogatstva, visini primanja, po stilu ivota i po drutvenom
uticaju njenih pripadnika.
1.3. postavljanje ciljeva istraivanja
Sljedei korak u konkretizaciji problema predstavlja utvrivanje ciljeva istraivanja. Cilj

istraivanja jeste otkrivanje onoga to je predmet istraivanja.
Primjer, utvrivanja ciljeva istraivanja.
Opti cilj istraivanja je da se utvrde miljenje, stavovi i znanje uenika/ca, nastavnika/ca i roditelja
osnovnih i srednjih kola o tome:
koliko je korupcija prisutna u naem drutvu (u Crnoj Gori);

u kojim djelatnostima i profesijama je korupcija naroito prisutna;
koliko je korupcija rairena u obrazovnim ustanovama (u vrtiima, osnovnim i srednjim
kolama);
procjena skolonosti razliitih grupa u obrazovanju ka korupciji;
koje su najee koruptivne radnje u obrazovnim ustanovama;
27
kakvo je na lini stav prema korupciji i koliko smo spremni da prijavimo korupciju;
kojim organima bi prijavili korupciju;
vlastito uee u korupciji;
zastupljenost problema (korupcija) u javnosti i kolskom kurikulumu;
u kojoj mjeri je mogue smanjiti korupciju, kojim mjerama i ko je za to najvie odgovoran.
Predmet istraivanja su miljenja, stavovi i znanja uenika/ca, nastavnika/ca i roditelja o

rasprostranjenosti i pojavnim oblicima korupcije u obrazovnim ustanovama.
1.4. formulacija optih i posebnih hipoteza
U sljedeem koraku razrade problema izlae se ideja o rjeenju problema (hipoteza

istraivanja). Hipoteza je pretpostavka o odnoima izmeu elementima pruavane pojave, ili o
odnosu te i neke druge pojave. Funkcija hipoteze je de usmjeri nae istraivanje na traganje
da li meu elementima pojave, ili izmeu te i neke druge pojave postoji ona vrsta pravilnosti
koju ona specifikuje (Koen i Nejgel, str. 221.). Zadatak istraivanja je da provjeri da li taj
specifini tip odnosa meu injenicama odgovara na postavljeno pitanje, da li je to rjeenje
problema (Koen i Nejgel, str. 221.).
Hpoteze su na primjer da:
iskustva iz ranog djetinjstva odreuju neke osobine pojedinca u zrelom dobu

drutveni poloaj ljudi odreuje njihove interese i vrijednosti
efikasnost grupe doprinosi njenoj kohezivnosti
nagrada utie na ustaljenost nagraivanog ponaanja
Pod hipotezom se podrazumijeva nauno zasnovana pretpostavka o jo nepoznatim svojstvima

predmeta istraivanja. Ta pretpostavka se tokom istraivanja provjerava i zavisno od rezultata
usvaja, djelimino usvaja ili odbacuje. Hipoteze moemo razvrstati u odnosu na nekoliko
osobina:
Proste i sloene hipoteze
Prema broju promjenjivih (varijabli) iji odnos se u njima pretpostavlja mogu se podijeliti na
proste i sloene hipoteze. Proste su one koje pretostavljaju odnos dvije promjenjive (npr. vii
stepen obrazovanja znai nii stepen prihvaenosti radikalnih pogleda); Sloene hipoteze
pretpostavljaju odnos izmeu veeg broja promjenjivih (npr. porastom godina starosti i
opadanjem godina kolovanja raste stepen prihvaenosti radikalnih pogleda na svijet).
28
Opisne, hipoteze o povezanosti i uzrono-posljedine hipoteze
Prema vrsti naunih ciljeva kojima tee moemo ih razvrstati na opisne, hipoteze koje govore
o povezanosti i hipoteze o uzrono-posljedinim vezama. Opisne hipoteze pretpostavljaju
kakva su svojstva, odnosno obiljeja neke pojabe (npr. o oekivanoj ulozi drave u zatiti
siraomanih; ili kako ljudi vide prava ena); Hipoteza o povezanosti nekih pojava kod kojih
se ne moe dokazati uzrona veza (npr. postoji povezanost izmeu broja crnih maaka i
saobraajnih nesrea; ili radikali ljeviari i radikalni desniari imaju sline poglede na idealne
odnose u drutvu). Hipoteza o uzrono-posljedinim vezama pretpostavlja da jedna pojava
uzrokuje drugu ( npr. to je jai spoljni pritisak to je vea unutranja kohezija grupe).
Nulta i istraivaka hipoteza
U statistikim istraivanjima (vidi poglavlje X) obino se testita tzv nulta hipoteza. Npr. kada
ispitujemo odnos izmeu dvije varijable (godine starosti i duina radnog staa) mi polazimo od
pretpostavke da meu njima ne postoji nikakva povezanost. Tu pretpostavku mi odbacujemo
jedino ako smo skoro sigurni (vie od 95% ili 99% vjerovatnoe) da je ona pogrena. Naa
istraivaka hipoteza koju mi zapravo istraivanjem i elimo da dokaemo odbascivanjem
nul-hipoteze u ovom primjeru glasi da sa godinama starosti raste i broj godina radnog staa.
Teorijske i iskustvene hipoteze
Zavisno od naina verifikacije (istraivakog metoda) razlikujemo teorijsku i empirijsku

(iskustvenu) hipotezu. Teorijsku hipotezu ispitujemo teorijskom, logikom analizom
argumenata za ili protiv nje, dok se iskustvena hipoteza prihvata ili odbacuje na osnovu
prikupljenih empirijskih dokaza.
Opte i posebne hipoteze
U okviru jednog istraivanja obino se postavlja vei broj hipoteza koje su razliitog stepena
optosti. Opta, generalna hipoteza, odnosi se na cio predmet istraivanja i obuhvata sve
njegove aspekte. Ova opta hipoteza se obino razlae na posebne hipoteze koje obuhvataju
razliite aspekte problema istraivanja. Posebne hipoteze su konkretne i mogue ih je testirati,
tj dokazivati njihovu ispravnost.
29
Na primjer, Pripadnost drutvenim klasama povezana je sa razliitim gledanjem na najvanija

drutvena i politika pitanja i na prihvatanje pojedinih drutvenih vrijednosti (Ova opta
hipoteza se dalje razrauje kroz posebne hipoteze)
Meu pripadnicima razliitih drutvenih klasa postoji statistiki znaajna razlika u

stepenu prihvatanja stanovita da drava treba da preuzme brigu da svakom
pojedincu obezbijedi sredstva za ivot.
stepenu prihvatanja stanovita da pojedinci mogu neogranieno da se bogate i drava
tu ne treba da se mijea. Itd.
Poslije formulacije problem, postavljanja ciljeva i hipoteza, te nakon definisanja pojmova i

klasifikovanja varijabli prelazi se na metodoloki dio projekta koji podrazumijeva: (1) izbor
opte metode organizovanja istraivanja; (2) operacionalno definisanje promjenjivih; (3) izbor
tehnika za prikupljanje podataka; (4) utvrivanje uzorka; (5) izrada plana obrade podataka;
(6) izrada plana realizacije istraivanja.
Ako izuzmemo teorijska istraivanja istraiva se opredjeljuje za jedan od dva opta

empirijska metodoloka postupka. Za eksperimentalno ili neeksperimentalno istraivanje.
Unutar kategorije eksperimentalnih istraivanja glavne vrste su labaratoriski eksperiment i
eksperiment u prirodnim uslovima. Neeksperimentalna istraivanja se mogu razvrstati na
anketna istraivanja u populaciji i na terenska istraivanja u lokalnim zajednicama. O
metodama istraivanja vidi u poglavlju V.
2.2. Operacionalne definicije promjenjivih (varijabli)
Samo teorijsko definisanje pojava u empirijskim istraivanjima nije dovoljno. U empirijskim

istraivanjima pojave treba mjeriti. Mjerenje je cilj svake nauke a da bi se ono moglo obaviti
potrebno je varijablu uiniti dostupnom mjerenju. Npr. kako mjerti neija osjeanja,
zadovoljstvo poslom, ili ivotni stil. Zadatak (funkcija) operacionalne definicije je da definie
promjenjive na nain koji omoguuje izbor ili izradu adekvatne tehnike za njeno izazivanje,
posmatranje i mjerenje.
30
Na primjer ivortni stil (kao odrednica drutvene klase) da bi bio mjerljiv mora se
operacionalno definisati, npr. kao a) nain na koji ljudi koriste slobodno vrijeme (aktivno,
bavei se sportom, itajui ili pasivno gledajui tv, spavajui; b) nain na koji se oblae; c)
vrsta muzike koju sluaju, filmovi koje gledaju... Ovako konkretizovano definisani ivotni
stilovi omoguuju da se kroz odgovarajua pitanja iz upitnika ispitanici klasifikuju u klase.
Svako svojstvo koje se ispoljava u razliitim stupnjevima, svaka veliina koja raste ili opada u
istraivakoj terminologiji naziva se promjenjiva ili varijabla. U naem primjeru na nivou
posebnih hipoteza imamo dvije pojave koje se mogu jasno predstaviti kao varijable i ija se
meusobna povezanost moe precizno statistiki mjeriti.
npr.
stepenu prihvatanja stanovita da drava treba da preuzme brigu da svakom
pojedincu obezbijedi sredstva za ivot.
Operacionalizacija predmeta istraivanja podrazumijeva da se za svaku varijablu u hipotezi

odrede indikatori, tj. vrsta podataka do kojih se istraivanjem moe doi. Opreacionalizacijom
varijabli mi stvaramo mogunost njihovog registrovanja i mjerenja. Na primjer na osnovu
operacionalnog odreenja pojma klasa (koliina materijalnog bogatstva, visina primanja,
drutveni uticaj...) ispitanike moemo razvrstati na drutvenoj ljestvici (via klasa, gornja
srednj, srednja, donja srednja i nia klasa). Sa druge strane ispitanike moemo razvrstati u
odnosu na stepen slaganja ili pristajanja uz tvrdnju da drava treba da preuzme brigu da
svakom pojedincu obezbijedi sredstva za ivot (na one koji se u potpunosti slau, djelimino
slau, i slau i ne slau, ne slau i apsolutno ne slau).
U drutvenim naukama koriste se tri osnovne grupe postupaka ili tehnika istraivanja. O
tehnikama istraivanja detaljno dse upoznaj u poglavlju VII. U jednoj grupi su razne tehnike
neposrednog posmatranja. Drugu grupu sainjavaju tehnike zasnovane na verbalnoj usmenoj
ili pismenoj komunikaciji (interviju, upitnik, skale procijene). U treoj grupi su tehnike za
analizu sadraja (poruka, dokumantacije, zakona, komunikacije, medija i sl.).
Zavisno od operacionalne definicije promjenivih, tj. od utvrenih indikatora opredjeljujemo se

za odreenu vrstu tehnike prikupljanja podataka.
31
Vrsteindikatora/podataka Tehnikezaprikupljanjepodataka
Iskazi(pisaniiusmeni); Intervju/Razgovor;DubinskiintervjuUpitnik;Fokus
grupe
Postupcipojedinacaigrupa Posmatranje;Anketa,Intervju;Fokusgrupe;Analiza
sadraja
Podaciosvojstvimapriordnogidrutvenogokruenja Statistikipopisi;drugastatistikamerenja
(potroakakorpa,indekscenanamaloitd)
Gestovi;Mimika;Pokreti; Posmatranje
Ponaanje(gledanjeTV,itanjenovina,sluanjeradija, Intervju;Medijskipaneli;Fokusgrupe;Reaktor
Pisanisadraj(tekst);slikovnisadraj(fotografije,plakati, Analizasadraja
Dokumenti(pisani,zvuniiaudiovizuelnizapisi); Analizasadraja
Raznevrsteartefakata:religioznisimboli,obrednipredmeti, Posmatranje;Etnografskestudije
raznioblicioruakojasekoristetokomnekogdogaaja,
umetnikadela
Linoiskustvo:ulniutisci(slike,oseti),predstave,pojmovi, Introspekcija;Grupnediskusije
stavovi,oseanja,snovi
2.4. Nacrt uzorka
Odreivanje uzorka je pitanje koje je naroito vana za istraivanja koja imaju za cilj da
prouavaju pojave u optoj populaciji ili pojedinim njenim segmentima. U eksperimentalnim
istraivanjima uglavnom se koriste manje grupe ispitanika homogene po svim osnovnim
obiljejima (pol, uzrast, kolska sprema itd.). U neeksperimentalnim istraivanima pitanja
populacije i uzorka su od presudne vanosti pa se o njima govori kao o posebnoj vrsti
istraivakog zadatka. O populaciji i uzorku detaljnije se upoznaj u poglavlju VI.
Podrazumijeva izbor statistikih tehnika i postupaka za obradu podataka. Najvanije pitanje

koje ovdje treba donijeti jeste kojim statistikim postupcima moemo (smijemo) obraivati
32
prikupljene podatke. Izbor statistikih postupaka je ovisan od nivoa mjeranje koji smo u
istraivanju ostvarili. O nivoima mjerenja vidi poglavlje IX.
Podrazumijeva izradu kalenendara istraivanja i specifikaciju pojedinih aktivnosti u istraivanju

(ko, kada...).
Podrazumijeva planiranje materijalnih sredstava za realizaciju istraivanja (oprema,

instrumenti, terenski rad...). Budet projekta je jako vaan jer ako se precizno ne predvide
potrebna sretstva cjelokupno istraivanje moe doi u pitanje.
Primjer; budet projekta

Aktivnosti: eura
1.Analizarezultatadosadanjihistraivanjau Analiza literature i drugih izvora u cilju identifikovanja isteraivanjao
CrnojGori korupcijiuobrazovanju
Analizadosadauraenihistraivanja

2.3.4.5.Izradaprojektaistraivanja Definisanjesvrhe(cilja)istraivanja 300
Definisanjepredmetaistraivanja konsultant700
Analizaizvoraidefinisanjepopulacijeistraivanja(brojuenika,
nastavnika...uCrnojGori)
Preciznodefinisanjeuzorkaistraivanja
Odreivanjestatistikihpostupakazaanalizupodataka

6.Izradaipredtestoranjeupitnika(ankete) Izradaserijepitanjauskladusaciljemipredmetomistraivanja 500
Izradaupitnikazauenike
Izradaupitnikazanastavnike
Izradaupitnikazaroditelje
Predtestiranjeupitnikanauzorku50+50+50ispitanika
Izrada(tanpa)konaneverzijeupitnika 100
300

7.Utvrditikalendaristraivanja Izradakalendaraistraivanja 100

8.Obuitianketare Realizaovatijednodnevnosavjetovanjesaanketarima 300

9.Realizacijaistraivanja Posjetekolamaodstraneanketara 1800
Organizovanjepopunjavanjaupitnika
DostavapopunjenihupitnikauZavodzakolstvo

10.Unospodataka OtvradnjebazepodatakauSPSSprogramu 500
Unospodatakaubazu

11.Statistikaobradapodataka Statistikaobradapodatakapozahtijevanimparametrima 500

12.Logikaanalizapodataka Logikaanalizapodataka 500
Vremenskaanalizapodataka
33
Relacijskaanalizapodataka

13.Izradaizvjetaja Pisanjeizvjetaja 500
Lektorisanjeteksta 100
Obradateksta 100
tampanjeizvjetaja 500

14.Prezentacijaizvjetaja Okruglisto stonatemukorupcijauobrazovanju(oko50uesnika). 300

Organizacijaiadministracijaprojekta 400
Ukupno: 7500
34
IV dio
Vrste istraivakih nacrta
Frekvencijski nacrt istraivanja

Longitudinalna i transferzalna istraivanja
Vrste istraivakih nacrta

(empirijski nacrti istraivanja)
Istraivake nactre moemo podijeliti na kvalitativne i kvantitativne. Kod kvalitativnih

istraivanja cilj nam je opis i razumijevanje odreene pojave i to postiemo preteno
narativnim stedstvima. U kvantitativnim istraivanjima taj cilj (opis i razumijevanje
pojave) postiemo pretezno kvantitativnim sredstvima (mjerenjem). U praksi se najee
susreu konbinovani istraivaki nacrti (kvalitativno-kvantitavnina ili kvantitativno-kvalitativna
istraivanja zavisno od toga koji je od dva pristipa u veoj mjeri zastupljen). U okviru
kvantitativnih pristupa razlikuju se sljedei istraivaki nacrti:
Fekvencijski nacrt istraivanja
Frekvencijski nacrt, gdje nam je cilj opisivanje pojave ali samo na nivou utvrivanja
frekvencija uestalosti njenog javljanja u populaciji. Na primjer, cilj nam je da utvrdimo
rasprostranjenost puakih sklonosti u populaciji srednjokolske omladine; ili da utvrdimo
stepen prihvatanja neke politike ideje. Frekvenciska istraivanja kao svoj rezultat navode da
je npr. 5% mladih poelo da pui u prvom razredu srednje kole; ili da 20% graana zastupa
liberalne, a 15% konzervativne stavove i sl. Vidi: deskriptivna analiza podataka, poglavlje X.
35
Korelacijski nacrt, gde nam je cilj da utvrdimo stepen povezanosti izmeu dvije ili vie pojava.
Na primjer, cilj nam je da utvrdimo stepen povezanosti izmeu visine prihoda domainstva i
prihvaenosti konzervativnih ideja; ili izmeu duine radnog staa i zadovoljstva poslom.
Korelacijske istraivanja kao rezultat navode da npr. korelacija (povezanost) izmeu visine
prihoda domainstva i prihvaenosti konzervativnih ideja iznosi 0,55; ili da je korelacija
izmeu duine radnog staa i zadovoljstva poslom 0,20. Korelaciona istraivanja mogu da
ukau na stepen povezanosti izmeu dvije pojave, ali nam nita ne govore o uzronoj
povezanosti. Vidi realciska analiza podataka i statistiko zakljuivanja poglavlje X.
Zakluak do kog se doe korelacionom analizom, - da su dvije pojave meusobno povezane,

nikako se ne smije proirivati, i npr. zakljuiti da su one i kauzalno povezane (da je jedna
pojava uzrok drugoj). Na primjer, korelaciono istraivanje pokazuje da je slab uspeh u koli
povezan sa delinkvencijom, ali jo uvijek ostaje otvoreno pitanje ta je ovde uzrok a ta
posledica. Dvije pojave u korelaciji mogu biti uzrono povezane sa nekom treom. Prividna
povezanost varijabli je vrlo est fenomen u socijalnopsiholokim istraivanjima, a odnosi se na
povezanost koja, mada je postajana i jaka, nije uzrona.
Uzrono-posljedina ili eksperimentalna istraivanja kao cilj imaju pretpostavljanje i potom

ispitivanje postojanja uzrono posljedine veze meu pojavama. Kao rezultat eksperimenta
moemo tvrditi na koji nain su dvije pojave povezane, - sluajno ili uzrono. Eksperiment je
metod gdje se namjerno i sistematski mijenja neka pojava (nezavisna varijabla), da bi se
izazvala, a onda registrovala i mjerila neka druga pojava (zavisna varijabla), dok se ostali
relevantni uslovi (varijable), kontroliu. On je tako organizovan postupak da dobiveni rezultati
nedvosmisleno potvruju ili odbacuju postavljenu hipotezu (npr. da jedna pojava uzrokuje
promjene u drugoj pojavi).
Uenje agresije po modelu
Albert Bandura je elio je da utvrdi u kojoj meri deca ue agresivnost posmatranjem

modela, pa je obrazovao etiri eksperimentalne i jednu kontrolna grupu. Prva grupa
dijece je gledala odraslu osobu uivo kako se agresivno ponaa prema plastinoj lutki
zvanoj Bobo. Druga grupa je to gledala na filmu, trea je posmatrala agresivno
ponaanje odrasle osobe preruene u maku, a etvrta neagresivni model. Najzad,
36
kontrolna grupa nije posmatrala ponaanje modela. Na osnovu ovako organizovanog

eksperimenta Bandura je mogao da tvrdi da posmatranje agresivnog modela uzrokuje
poveanje manifestacija agresivnog ponaanja kod djece i to da je broj manifestacija to
vei to je agresivni model bio neposredno prisutniji (blii).
Longitudinalna i transferzalna istraivanja.
Longitudinalna i transferzalna istraivanja. Neku pojavu moemo zahvariti u odreenom

vremenskom trenutku, - ispitivati je transferzalno, ili je spitivati kroz vrijem (razvojno), -
longitudinalno. Na primjer, moe nas interesovati raspoloenje razliitih starosnih grupa prema
liberalnim odnosno konzervativnim idejama. Transferzalno istraivanje bi podrazumijevalo
ispitivanje stavova razliitih starosnih grupa ispitanika u jednom vremenu. Longitudinalno
istraivanje bi podrazumijevalo istraivanje stavova iste grupe ispitanika u razliitim uzorcima
vremena (u mladosti, u srednjim godinama, u starosti).
37
V dio
Metode istraivanja
1. Teorijske metode
Metode istraivanja
u drutvenim naukama
Metode istraivanja (ili metode testiranja hipoteze) u drutvenim naukama mogue je podijeliti
u dvije osmovne grupe: teorijske i iskustvene (empirijske) metode.
1. Teorijske metode
Teorijske su one metode koje se uglavnom oslanjaju na postojei kvantum teorijskih znanja i
informacija i kod kojih se vri kvalitativno prekomponovanje postojeih znanja, - ime se
stvaraju novi uvidi, osvjetljavaju se do tada manje poznati ili nepoznati dijelovi predmeta
istraivanja i sl.
Ovdje se teorijsko-logikom analizom postavljena hipoteza potvruju ili odbacuje najee na

osnovu istraivanja literature o predmetu istraivanja: izdvajanjem argumenata i nalaza za i
protiv postavljene hipoteze; ispitivanjem dokazne snage prikupljenih argumenata; izvoenjem
zakljuaka koji mogu znaiti ili potpuno potvrivanje hipoteze ili njeno djelimino ili potpuno
odbacivanje. Za ovu vrstu provjere hipoteze naroito je vano uzdravanje od tzv. pisanja sa
tezom (mnogi pisci svoje polazite samo formalno navode kao hipotezu, a u stvari ga
unaprijed smatraju istinitim, te svoje napore uglavnom usmjeravaju na nalaenje agrumenata
koji idu u prilog hipotezi, a zanemaruju argumente koji bi joj protivurjeili).
38
Iskustveni (empirijski) metodi su oni kod kojih postojea teorijska i iskustvena znanja slue
kao osnov za identifikovanje problema i postavljanje hipoteza istraivanja. Sutina empirijske
metoda sastoji se u sistematskom prikupljanju iskustvenih injenica (podataka) sa ciljem da
se verifikuje postavljena hipoteza.
Prema osnovnim naelima na kojima se zasnivaju empirijske metode se mogu dalje dijeliti na:
Eksperimentalne, i
neeksperimentalne.
Unutar kategorije eksperimentalnih istraivanja glavne vrste su labaratoriski eksperiment i

eksperiment u prirodnim uslovima. Neeksperimentalna istraivanja se mogu razvrstati na
anketna istraivanja u populaciji i na terenska istraivanja u lokalnim zajednicama.
Havelka, N. Kuzmanovi, B. Popadi, D. (2004): Metode i tehnike socijalnopsiholokih istraivanja, Centar

za primenjenu psihologiju, Beograd. Str. 7.
Eksperiment (lat. experimentum = proba, opit, ogled) je postupak (metod istraivanja) gdje
se u strogo-kontrolisanim uslovima namjerno izaziva i mijenja jedna pojava (nezavisna
varijabla), kako bi se utvrdio i izmjerio njen uticaj na drugu pojavu (zavisna varijabla), dok se
ostali uslovi dre pod kontrolom (kontrolna varijabla).
Primjer: Koliko je veliki cent?
Eksperiment Brunera i Gudmana sa opaanjem novia predstavlja ubjedljivu

demonstraciju uticaja stava na perceptivni sud o veliini predmeta. Naime, oni su
ispitali dvije grupe djece istog uzrasta (10 g) i jednakih sposobnosti, a razliite samo
po socijalnom statusu (djeca siromanih i bogatih roditelja). Rezultati istraivanja su
pokazali da isti okrugli, kovani novi (npr. 50 centi) siromanija djeca precenjuju u
pogledu veliine, tj. vide ga kao vei u odnosu na grupu dece iz bogatijih porodica!
(vidi Rot, Osnovi socijalne psihologije, 2010)
39
U navedenom primjeru nezavisnu varijablu ini socijalni status djece (djeca iz siromanih i
djeca iz bogatih porodica). Zavisna varijabla je perceptivni sud o veliini predmeta (u ovom
sluaju perceptivni sud o veliini novia od 50 centi). Kontrolne varijable su dob (uzrast) i
sposobnosti djece (nivo kole, intelektualne sposobnosti i sl.). Ekseperimentom se dokazuje
uticaj nezavisne varijable (socijalnog poloaja) na zavisnu varijabli (perceptivni sud o veliini
novca).
Varijabla se definie kao svaka osobina ili karakteristika koja je predmet mjerenja a koja ima
svojstvo promjenjivosti, - koja se mijenja. Prema ulozi koju imaju u eksperimentu varijable se
dijele na nezavisne, zavisne i kontrolne varijable.
Ulogu zavisno promjenjivih varijabli po pravilu imaju one pojave koje elimo da upoznamo,
razumijemo ili objasnimo. Istraivanjem mi utvrujemo da li i koliko zavise od nezavisnih
varijabli. Ulogu nezavisno promjenjivih imaju pojave za koje se zna ili se pretpostavlja da
prethode drugim pojavama, da su dovoljni uslovi ili uzroci njihovog javljanja. Nazavisna i
zavisno promjenjiva varijabla su osnovni tipovi varijabli u istraivanjima.
Kontrolna varijabla je ona koja poput nezavisne moe djelovati na zavisnu varijablu ali za iji
uticaj istraivai trenutno nisu zainteresovani. Stoga se efekti ovakvih varijabli moraju
neutralisati ili kontrolisati. U istraivanju kontrolne varijable drimo pod kontrolom kako bi
preciznije izmjerili odnos izmeu nezavisne i zavisnopromjenjive varijable. Na primjer,
inteligencija je jedna od tipinih nezavisnih varijabli koju drimo pod kontrolom kada elimo da
istraimo efekat jednog ili drugog tipa uenja.
Relaciski odnosi meu varijablama mogu biti:
Odnos korelacije (povezanosti) postoji ako varijable variraju na srodan nain, ako npr.
porastu svojstva jedne varijable odgovara poras ili pad svojstva druge varijable.
Stepen povezanosti se moe kretati od 0 do +/-1.
Odnos uzronosti postoji kada su promjene u jednoj varijabli dovoljan uslov, uzrok
javljanja promjena u drugoj varijabli.
40
Cjelokupni plan izvoenja, obrade i tumaenja rezultata eksperimenta naziva se

eksperimentalni nacrt. On moe da predvia jednu grupu koja se stavlja u vie razliitih
situacija ili vie paralelnih grupa.
Ovaj eksperimentalni nacrt podrazumijeva jednu grupu ispitanika i provjeru djelovanja

odreenog eksperimentalnog faktora. Na primjer, ako elimo utvrditi da li gledanje filma sa
uasima rata utie na promjeru stava o ratu to moemo istraiti na sljedei nain. U
inicijalnom istraivanju potrebno je utvrditi inicijalno stanje - stavove prema ratu jedne grupa
ispitanika. U sljedeoj fazi se uvodi eksperimentalni faktor, tj. nezavisna varijabla, ispitanici
gledaju film koji obiluje scenama uasa rata. Nakon gledanja filma ponovo se ispitauju se
stavovi ispitanika o ratu (finalno stanje). Ako se stav prema ratu kod ispitanika promijenio
nakon gledanja filma moe se zakljuiti da je film sa takvim sadrajem (eksperimentalni
faktor) uticao na promjenu stava.
Na osnovu ovakvog eksperimenta moemo zakljuiti da su dvije pojave u odreenom odnosu,

da npr. jedna pojava djeluje na drugu (u ovom sluaju film o uasima rata na stav o ratu), ali
ne moemo sa sigurnosti tvrditi da se radi o uzronom odnosu. Ovaj eksperimentalni nacrt je
podloan brojnim kritikama, npr. ne mora znaiti da je film doprinjeo promjeni stava, moda
je sama ispitna situacija ili neto drugo uticalo na promjenu stava prema ratu a da mi to ne
znamo. Da bi se izbjegle ove kritike potrebno je imati kontrolnu grupu, koja je po svemu ista
osim po djelovanju eksperimentalnog faktora.
Eksperiment sa paralelnim grupama moe se organizovati na dva naina. Jedan je kada u

jednu grupu uvodimo eksperimentalni faktor, a druga grupa nam slui kao kontrola
(eksperimentalna i kontrolna grupa). Kontrolna grupa je liena uticaja eksperimentalnog
faktora i ima ulogu kontrole vanosti uticaja eksperimentalne varijable na ispitivanu pojavu.
Osnovni zahtjev kod eksperimenta sa paralelnim grupama je da se ostavari zakon jedne
varijable (da eksperimentalna i kontrolna grupa budu jednake po svim varijablama osim po
jednoj, eksperimentalnoj varijabli). Poto su obje grupe (eksperimentalna i kontrolna)
ujednaene po svim drugim vanim osobinama (osim eksperimentalne varijable), razlika
izmeu grupa mogu se, dakle, pripisati iskljuivo uticaju eksperimentalne varijable.
41
Na primjer, ako bi eleli da utvrdimo efikasnost jednog novog naina uenja (eksperimentalni
faktor) to bi mogli uraditi na sljedei nain. Prvo bi trebali odrediti dvije grupe ispitanika od
kojih je jedna eksperimentalna, a druga kontrolna grupa. Ove dvije grupe treba da budu
meusobno jednake, npr. po sposobnostima za uenje, po prethodnom znanju i sl. pa bi u
inicijalnom ispitivanju, primjenom testova trebalo dokazati da se zaista radi o jednakim
grupama.
U narednoj fazi istraivanja eksperimentalnu grupu izlaemo djelovanju eksperimentalnog

faktora, npr. ova grupa tokom tri mjeseca ui novom metodom uenja. Za to vrijeme uenici u
kontrolnoj grupi ue istu oblast na uobiajeni nain.
Eksperimentalna grupa
Djelovanje
Inicijalno stanje eksperimentalnog Finalno stanje
faktora
Kontrolna grupa
Finalno stanje
Inicijalno stanje
Ako se u finalnom testiranju znanja pokae da su uenici eksperimentalne grupe postigli

znaajno bolje rezultate u odnosu na uenike kontrolne grupe moe se izvesti zakljuak da je
novi nain uenja efikasniji od ranije koritenog.
Nedostaci eksperimenta su raznovrsni. Neke pojave ne moemo da eksperimentom

istraujemo jer ne moemo njima da manipuliemo (ne moemo da menjamo npr. pol ili
drutveni status). Zatim, pitanje je koliko su rezultati dobiveni u vjetakim, labaratoriskim
uslovima reprezentativni za stvarni ivot. Da li su primjenivi na realne situacije iz ovota.
Najzad, sa nekim pojavama se ne moe eksperimentisati iz etikih razloga (npr. ne moemo
izmjetati dijete izvan njegove porodice, kako bi utvrdili posljedice takvog postupka).
Ovo je specifina vrsta eksperimenta koji se deava u prirodnim uslovima. To je sluaj kada je
eksperimentalni faktor djelovao a da namjerno nije uveden pa prema tome nije utvreno
inicijalno stanje. Na primjer u neko preduzee prije izvjesnog vremena uvedena je specifina
organizacija rada. Nas moe zanimati da li takva organizacija doprinosi boljim meuljudskim
42
odnosima, ili efikasnijem radu. Kako bi smo odgovorili na postavljena pitanja potrebno je nai
preduzee to slinijih (po mogunosti jednakih) karakteristika, ali koje ne koristi ovu novu
organizaciju rada. Utvrivanjem finalnog stanja, tj uporeivanjem grupa u odnosu na
kohezivnost i efikasnost moemo donjeti zakluke o efektnosti nove organizacije rada.
Znaajno mjeto u drutvenim naukama imaju istraivanja koja se obavljaju na populaciji ili to
je ei sluaj na uzorku (istraivanja na uzorku) uz primjenu anketnog upitnika (anketna
istraivanja) sa ciljem istraivanja javnog mnijenja (miljenja veine ljudi) o pojedinim
politikim, ekonomskim, kulturnim ili drutvenim pitanjima, ili sa ciljem utvrivanja
povezanosti nekih pojava (korelaciona istraivanja). O populaciji i uzorku vidi u narednom
poglavlju.
Krajni cilj ovih istraivanja je predikcija, tj. predvianje ponaanja ljudi u pojedinim sferama
drutvenog ivota. Na primjer, krajnji cilj istraivanja potreba ljudi moe biti predvianje
uspjeha plasmana odreenog proizvoda na tritu; krajnji cilj istraivanja miljenja ljudi o
pojedinim drutvenim ili politikim pitanjima moe biti kreiranje predizborne kanpanje ili
predvianje uspjeha pojedinih politikih partija na izborima. U stranoj literatiri ova vrsta
istraivanja najee se naziva survey (sondano ili pregledmo) istraivanje.
43
VI dio
Populacija i uzorak
1. Populacija
2. Uzorak
2.2. Sluajni uzorci
2.4. Veliina uzorka
Populacija i uzorak
Populacija je iri skup objekata kome uzorak pripada kao njegov dio. U istraivanjima se
ispituju uglavnom samo uzorci populacije. Istraivanje cijele populacije bilo bi: (a)
nepraktino, (b) nemogue i (c) nepotrebno.
Reprezentativan uzorak ine lanovi koji dobro predstavljaju populaciju. Za reprezentativni

uzorak se kae da vijerno odraava strukturu populacije koju predstavlja. lanovi uzorka su
tipini, karakteristini lanovi populacije. Oni zajedno ine populaciju u malom, te se
zakljuci mogu uoptavati sa uzorka na populaciju
1. Populacija
Termin populacija ima vie znaenja. (1) Izvorno populacija (lat. populus narod) odnosi se
na sve stanovnike nekog podruja ili teritorije. U tom smislu govorimo o populaciji
stanovnitva Crne Gore, Tivta, Seljanova itd. (2) Termonom populacija moemo oznaiti grupu
ljudi koja posjeduje neku odreenu bioloku, ekonomsku, pravnu, nacionalnu karakteristiku.
Tako na primjer govorimo o populaciji mladih, ena, fakultetski obrazovanih ljudi, studenti itd.
Oigledno je da je ovo odreenje termina populacija ue se zpravo radi o podpopulacijama
osnovne populacije. (3) U metodolokom smislu populacija je odreen tj. precizno definisan
skup npr. ljudi iz kojeg biramo uzorak i o kojem donosimo zakljuke. Ovo je dakle veoma
iroko i apstraktno odreenje termina populacija prilagoeno uslovima istraivanja. Istraiva
prije nego to pone sa istraivanjaem mora da definie populaciju, da se tano zna na kog ili
na ta se odnose zakljuci koji se istraivanjem dobiju.
44
Istraivanja se rijetko kada obavlja na cjelokupnoj populaciji (popis je primjer istraivanja koje
se obavlja na cijeloj populaciji). Razlozi za to su brojni, a najvanija su dva: (a) ekonominost,
ispitivanje cijele populacije je jeoma sloen i skup posao (b) drugi razlog je saznajne prirode,
na primjer, nije neophodno ipitati miljenje svakog lana populacije da bi smo pouzano saznali
ta veina lanova populacije misli o odreenom pitanju.
2. Uzorak
Uzorak je dio populacije na kom se obavlja istraivanje. Nije svaki dio populacije i njen uzorak.
Da bi bio on mora biti reprezentativan (populacija u malom) i adekvatak (dovoljan) za
populaciju.
Reprezentativan je onaj uzorak koji vjerno odraava, reprezentuje strukturu populacije koju
predstavlja. Na primjer, proporcionalno svojoem zastupljenosti u populaciji u uzorku moraju
biti zastupljeni svi njeni katrakteristini slojevi (npr. mladi, ene, neobrazovani, oenjeni i sl.).
Adekvatan je uzorak koji svojom veliinom omoguava istraivanje i zakljuivanje (ne moe se
na osnovu dva ili tri iskaza lanova neke populacije donjeti zakljuak o populaciji u cjelini).
Ako je cijela populacija uniformna (jednoobrazna) izbor uzorka je relativno jednostavan

zadatak. Meutim to obino nije tako. Populacije su obino veoma slojevite po raznim
osobinama (pol, uzrast, kolska sprema, zaposlenost, mjesto stanovanja i sl.), a svaka od ovih
osobina moe biti vana za donoenje zakljuaka o populaciji. Na primjer, ako lokalna uprava
eli saznati koji su najvaniji lokalni problemi za njene graane, ta hitno treba rjeavati u
optini, ukoliko se isklui miljenje bilo koja podgrupa populacije (npr. mladih) rezultat
istraivanja nee biti vjerodostojan.
Vie je nego jasno da izboru uzorka uvijek mora da prethodi detaljno prouavanje
karakteristika populacije, na primjer o njenoj veliini, polnoj, obrazovnoj, teritorijalnoj
strukturi itd. U upoznavanju karakteristika populacije sluimo se svim raspoloivim podacima o
populaciji, na primjer, podacima popisa ili drugim raspopoivim evidencijama. Prema nainu
izbora jedinica populacije u uzorak razlikuju se (1) sluajni i (2) nesluajni uzorci.
2.2. Sluajni uzorci

45
Sluajni uzorci su sainjeni na takav nain da svaki lan populacije ima priblino jednaku
verovatnou (ansu) da postane lan uzorka. Preduslov za formiranje sluajnog uzorka je
posjedovanje popisa svih lanova populacije.
Slujni uzorci se biraju po principu matematike vjeravatnoe, da svaki lan populacije ima
jednake anse da bude izabran u uzorak. Uslov za takvo biranje lanova uzorka je da imamo
popis ili registar svih lanova populacije. Na primjer, ako nam populaciju u nekom istraivanju
ine sve punoljetne osobe onda nam kao osnova za izbor uzorka moe posluiti biraki spisak.
Iz birakog spiska nekim od metoda sluajnog izbora biramo pojednie lanove uzorka.
Telefonski imenik, spisak uenika ili studenata kole ili fakulteta itd. mogu posluiti kao osnova
za izmor jednostavnog sluajnog uzorka.
Osnovni tipovi sluajnih uzoraka su: (1) jednostavni sluajni uzorak i (2) stratificirani sluajni
uzorak.
Osnovna karakteristika jednostavnog sluajnog uzorka je da svi lanovi populacije imaju

jednaku ansu da budu izabrani u uzorak. Uslov je da raspolaemo popisom svih lanova
populacije, a zatim se pomou tablice sluajnih projeva ili uz pomo kompjuterskog programa
sluajnih brojeva vri izbor lanova uzorka. Iako je relativno jednostavan ovaj nain biranja
lanova uzorka relativno se rijetko koristi. Tri su osnovna razloga za to: (1) rijetko kada
raspolaemo pouzdanim spiskom svih lanova populacije, (2) veoma je teko uspostaviti
kontakt sa izabranim lanom uzorka (postoji mogunost velikog osipanja jer izabrani lan
uzorka npr. ne eli da popuni anketu, a mi nemamo mogunost da mu pronaemo zamjenu),
(3) populacije su obino veoma heterogene po razliitim karakteristikama. Kako bi se ta
heterogenost (slojevitost) preslikala u jednostavnom sluajnom uzorku potrebno je birati veliki
broj lanova uzorka to je neekonomino (neracionalno). Kako bi se izbjegli nedostaci
jednostavnog sluajnog uzorka u praksi se ee primjenjuje tzv. stratificirani sluajni uzorak.
Stratifikovani sluajni uzorak se javlja u sluajevima kada su istraivau poznate varijable po

kojima se lanovi populacije meusobno razlikuju (npr-polna struktura, obrazovna struktura,
demografske karakteristike, zaposlenost itd.). Kategorije takvih varijabli nazivaju se stratumi,
a za populaciju kaemo da je stratifikovana. Izbor lanova uzorka vri se na sluajan nain,
ali posebno u okviru svakog stratuma. Na osnovu naina odreivanja broja lanova u okviru
svakog stratuma, razlikujemo: (a) proporcionalni, srazmerni izbor (isti odnos kao u
46
populaciji) i (b) paritetni izbor (svakom stratumu se daje ista teina). Ukratko: stratificirani
uzorak je sloeni uzorak zbir jednostavnih sluajnih uzoraka.
Izbor stratificiranog uzorka prolazi kroz nekoliko faza:
utvrivanje svojstava populacije

odreivanje stratuma koji su bitni za istraivanje
pribavljanje statistikih podataka o proporcionalnoj zastupljenosti svakog stratuma
(donoenje odluke o proporcionalnoj zastupljenosti stratuma u ukupnom uzorku)
nekon od tehnika sluajnog izbora iz svakog stratuma bira se odreeni broj lanova uzorka
Nesluajni uzorci su sastavljeni na osnovu slobodne procjene (prema nahoenju) istraivaa o

tome koji lanovi treba da sainjavaju uzorak. Podvrste nesluajnog uzorka su:
Prigodni uzorci (koji su na dohvat ruke prijatelji, prolaznici, uenici oblinje kole)
Dobrovoljaki uzorci (lanovi se sami se javljaju medijski kontakt programi)
Kvotni uzorci se formiraju kod stratifikovanih populacija, najee putem proporcionalnog
uzorka. Razlika u odnosu na stratifkovani sluajni uzorak je u tome to se izbor vri
prigodno, a ne sluajno, pri emu se ispunjavaju kvote. Anketaru se daje shema
strukture ispitamoka iz koje se vidi koliki broj ispitanika sa odreenom karakteristikom (iz
odreenog stratuma) treba da anketira. Dakle kod kvotnog uzorka izbor jedinica koje ine
uzorak preputen je anketaru a ne sluaju. Anketar je, meutim, duan da na terenu
pronae osobe koje se uklapajuu kombinaciju zadatih obiljeja i da se njima obavlji
intervjue.
2.4. Veliina uzorka
Kako bi se odredila veliina minimalnog uzorka, potrebno je poznavati sljedea tri parametra:
veliina populacije, pretpostavljeni stupanj povjerenja i pretpostavljeni interval povjerenja.
Stupanj povjerenja je prihaveni rizik pogreke u studiji. Tipino pretpostavljen stupanj
povjerenja je ili 95% (npr. 5% mogunosti pogreke) ili 99% (npr. 1% mogunosti pogreke).
Osim stupnja povjerenja, potrebno je pretpostaviti i interval povjerenja koji opisuje postotak
pogreki postignutih parametara kao to su srednje vrijednosti.
eljena preciznost mjerenja uticat e na izbor jednog od uobiajeno prihvaenih dosega: +/-
3%, +/-5%, i +/- 10%. Kao to se vidi u Tabeli 1, minimalna veliina uzorka za grad veliine
47
5,000 odraslih stanovnika, uz stupanj povjerenja od 95% i interval povjerenja +/-5%,

zahtijeva relativno velik broj ispitanika od 357.
48
VII dio
Tehnike istraivanja
2. Analiza sadraja
3.1. Upitnik i inervju
Koje su prednosti upitnika i intervjua u odnosu na posmatranje
3.2. Skale procjene
3.3. Test
49
Tehnike istraivanja
U drutvenim naukama koriste se tri osnovne grupe postupaka ili tehnika istraivanja. U
jednoj grupi (1.) su razne tehnike neposrednog posmatranja. Drugu grupu (2.) sainjavaju
tehnike zasnovane na verbalnoj usmenoj ili pismenoj komunikaciji (interviju, upitnik, skale
procijene, testovi i sl.). U treoj grupi (3.) su tehnike za analizu sadraja (poruka,
dokumantacije, zakona, komunikacije, medija i sl.).
Posmatranje je osnovni metod svake nauke. Za razliku od svakodnevnog, laikog

posmatranja, nauno posmatranje se sastoji u cilju usmerenom, planskom, sistematskom i
objektivnom registrovanju i tumaenju pojava koje se spontano odigravaju u prirodnim
uslovima i koje su dostupne veem broju posmatraa. Cilj posmatranja je objektivan opis i
razumijevanje neke pojave, procesa ili dogaaja (zavisno ta je predmet posmatranja).
Ovaj metod je nezamjenjiv kada su u pitanju pojave, procesi ili dogaaji koji se mogu odvijati
i pratiti jednino u autentinim uslovima (koje nije mogue vjetaki, npr. eksperimentalno
izazvati i posmatrati u kontrolisanim uslovima). U takve pojave spadaju: nain ivota
odreene zajednice; odreeni religiozni i drugi obredi; politiki skupovi; ponaanje odreenih
grupa i organizacija; proces rada u razliitim uslovima i sl.
Nauno posmatranje je holistiko i podrazumijeva potpun opis pojave u njenom prostornom i

vremensom kontekstu. Pojavu koju posmatramo moramo sagledati u kontekstu svih pojava
koje se vremenski deavaju istovremeno sa njom i koje mogu uticati na nju (na prumjer,
ponaanje odreene grupe navijaa mora se sagledati u kontekstu opte drutvene atmosvere
koja vlada u vrijeme kada se utakmica igra) ali i u kontekstu pojava koje joj neposredno
predhode i koje slijede nakon nje (vremenski kontekst). Takav, potpun opis, omoguuje
pravilno razumijevanje posmatrane pojave (npr. huliganskog ponaanja grupe navijaa).
Primjer: posmatranja navijakog ponaanja
Registrovanje onoga to se deavalo prije utakmice
Uputstvo: Da li su prije utakmice uprave a) jednog ili b) oba kluba pozvale navijae na mirno navijanje i
sportsko ponaanje, ukazujui da se na taj nain najbolje brani ast svog kluba i sl. Da li su se prije
utakmice navijaima obratili elnici sportskih saveza i pozvali ih na mirno navijanje i sportsko ponaanje,
ukazujui da se na tajnain najbolje brani ast svog kluba i sl. Da li su se prije utakmice navijaima
obratile vodee politike linosti u zemlji i pozvale ih na mirno navijanje i sportsko ponaanje...
50
Registrovanje onoga to se deava na utakmi
Uputstvo: za svaki uoeni dogaaj biljei se: 1) poetak, 2) kraj, 3) ono to mu je prethodilo 4) ono to je
posle njega usledilo.
ta mu neposredno prethodi Tip dogaaja ta neposredno sledi
Samo posmatra utakmicu

Komentarie zbivanja Dobra / efektna akcija njegovog
tima
Dobra / efektna akcija njegovog Iskazuje podrku svom timu... Sporna sudijska odluka na tetu
tima verbalno dovikivanjem i na njegovog tima
druge naine; aplauz,
skandiranje skakanje, mahanje
zastavom...
Sporna sudijska odluka na tetu Iskazuje protest...verbalno Provokacija protivnikih navijaa
njegovog tima dovikivanjem i na druge naine.
Provokacija protivnikih navijaa skakanje, pretei gestovi, uee Provokacija protivnikih igraa
u optem komeanju grupe...
nasilno lomi stolice, gaa
protivnike navijae
Provokacija protivnikih igraa preskae na stranu sa Sporna akcija policije...
protivnikim igraima i zapodeva
tuu
Sporna akcija policije... uskae na teren i izaziva tuu sa ...

slubenimlicima i poliicijom
Registrovanje onoga to se deavalo poslje utakmice
Uputstvo: Da li je bilo osuda ili pohvala navijakog ponaanja? Ako da, ko ih je izricao (uprave klubova,
sportski savezi, politiari..). Da li je bilo suprotnih ocjena navijakog ponaanja? Kakve su one bile i ko ih
je izricao? Da li su se oglaavali sami navijai? Ako da, na koji nain (konferencije za tampu, anonimna
saoptenja za medije, web site...)? Ko je to inio u njihovo ime?
S obzirom na upotrebu instrumenata u posmatranju, razlikujemo: naturalistiko posmatranje

(pojave se posmatraju golim okom i biljee rukom) i posmatranje uz pomo instrumenata
(koriste se razliita sredstva: kasetofon, kamera, toperica itd.). Uvoenje digitalnih
51
tehnologija su znaajno unaprijedili posmatranje zato to posmatra moe odreeni snimljeni

sadraj vidjeti vie puta, moe uoiti vie detalja i sl. ali je osnovni materijal istraivanja onaj
koji posmatra zabiljei. Drugim rijeima i snimljeni materijal podlijee posmatranju i
biljeenju.
U zavisnosti od aktivnosti posmatraa postoje dvije vrste posmatranja. Posmatranje bez

uea (posmatra ne uestvuje u zbivanjima, ve ih posmatra sa distance; ponekad i iza
zastora) i posmatranje sa ueem. Posmatranje sa ueem podrazumijeva da je posmatra
istovremeno i uesnik u zbivanjima koja istrauje. Posmatra uesnik prihvata ulogu lana
odreene grupe ili je to ve od ranije i tako, kroz zajedniko ivljenje sa njima (npr.
narkomanima ili prestupnicima), upoznaje ponaanje njenih lanova. Prednost ovog pristupa
(posmatranje sa ueem) je injenica da se neutralie deistanca izmeu posmatraa i
posmatranog koja moe u mnogome da iskrivi sliku posmatrane pojave (grupa ne eli da se
otkrije pred strancem; namjerno mijenja svoje ponaanje; prikazuje se u drugom svjetlu i
sl.). Mana ovog pristupa je nedostatak objektivnosti (posmatra subjektivno interpretira neke
dogaaje).
U zavisnosti od razraenosti plana postoje, takoe, dvije vrste posmatranja. Nestrukturisano

posmatranje je ono gde istraiva nije unapred odredio ta e tano posmatrati. Takvo je, na
primer, posmatranje ponaanja mase u situaciji neke iznenadne prirodne katastrofe
(zemljotres, poar itd.). Strukturisano posmatranje je detaljno isplanirano u pogledu uzorka
ponaanja koje se eli posmatrati, kao i u pogledu naina biljeenja njihovog prisustva.
Posmatra ima unaprijed spreman protokol i sistem kategorija (modaliteta ponaanja) u koji
on samo biljei uestalost javljanja nekog vida ponaanja. Strukturisano posmatranje
predstavlja najprecizniji i najobjektivniji vid metoda posmatranja, najblii eksperimentalnom
istraivanju. Nedostatak je izvesna krutost u planiranju, koja ne doputa registrovanje
neoekivanih, a znaajnih pojava.
Na primjer, ako nam je cilj da utvrdimo koji oblik nastavnog rada (frontalni, individualni ili grupni)
dominanira na asu moemo se sluiti sljedeim protokolom.
52
Uputstvo: Molimo vas da na svakih 5 minuta tokom asa, odredite dominantan oblik rada na asu!
Nedostatak metoda posmatranja je ogranienost na vidljivo ponaanje, a za razumevanje

uzroka drutvenog ponaanja esto su presudni skriveni, subjektivni procesi i drutveni inioci
nepristupaini spoljanjem posmatranju. Sa druge strane prednost je to posmatranjem
istraujemo ono to ovjek stvarno ini a ne samo ono to se nalazi u njegovoj svijesti (ono
to nam izjavljuje da ini). Nekada se pouzdanije mogu otkriti pravi motivi posmatranjem
onoga ta ovek zaista ini, nego na osnovu toga to on kae da eli da ini.
2. Analiza sadraja
Analiza sadraja je metod istraivanja razliitih dokumenata, slovnih, zvunih ili slikovnih
zapisa i drugih oblika usmenog ili pismenog optenja meu ljudima. Njen osnovni cilj je da:
opie sadraj pojedinih oblika komunikacije,
da ga klasifikuje,
i da ga, dovoenjem u vezu sa socio-demografskim, biografskim, kulturnim i drugim

obelejima autora dokumenta, kao i onih kojima su oni namijenjeni, objasni ili
razumije.
Metod analize dokumenata je nastao u SAD, u vrijeme II Svjetskog rada (analiza poruka).
Danas se primenjuje u komunikologiji i medijskim istraivanjima, u sociologiji, politikologiji,
istorijskim studijama, lingvistici, etnologiji, psihologiji, a naroito je opsena njena praktina
primena u marketingu, i odnosima s javnou.
53
Prema predmetu istraivanja analiza sadraja moe da se odnosi na: (1) analizu medija
(novine, radio emisije, tv-emisije) i (2) analizu dokumenta i to kako slubenih (arhivi,
zvanina prepiska, izvetaji, analize...) tako i linih dokumenata (privatna prepiska,
fotografije, lina dokumenta i sl.)
Za analizu sadraja od sutinske je vanosti odreivanje osnovne jedinice analize. Osnovna

jedinica analize se odreuje u zavisnosti od ciljeva istraivanja. Veoma je irok spektar
moguih jedinica analize od jednog slova do ogromnog pisanog ili usmenog materijala. U
analizi su mogue sledee jedinice:
1. Rije; kad se za osnovnu jedinicu uzimaju neke rei, najee se mjeri uestalost njihovog
pojavljivanja, uz pretpostavku da je uestalost jedan od indikatora znaaja koji se pridaje
onome to one izraavaju npr. elimo utvrditi koliko puta se pojavljuje rije demokratija
u odreenim dnevnim novinama.
2. Razne vrste slika: fotografija, karikatura, umjetnika slika, plakat, crte i sl. npr. elimo
utvrditi nain predstavljanja neke linosti u odreenom mediju.
3. Video sekvenca u audio-vizulenim zapisima, kao npr. prilog u informativnim emisijama, ili
samo pojavljivanje neke linosti, predmeta, simbola, npr. elimo utvrditi kako su tretirani
nacionalni grb, ili pojedini vjerski simboli u odreenom mediju.
4. Sloeni misaoni sadraji i konstrukcije (pojmovi, teme, koju nije mogue svesti samo na
jednu rije), kao npr: ljeviarska desniarska uvjerenja, nain tretiranja globalizacije itd.
5. Atribut je najee pomona jedinica analize: identifikacijom i istraivanjem atributa
otkrivaju se znaenja koja se pridaju osnovnoj jedinici analize. Atribut moe biti pripisan
a) neposredno, verbalnom kvalifikacijom, bila da je ona sastavljena od jedne rijei ili
sintagme i b) posredno, aludiranjem ili stavljanjem u odreeni kontekst.
Analiza sadraja moe biti preteno kvantitativna (npr. utvrivanje frekvencije izraza
komunizam u dnevnoj tampi) ili preteno kvalitativna (npr. analiza sadraja i znaenja
poruke), a najee je i kvantitativna i kvalitativna.

54
Kvantitativnom analizom sadraja mjeri se uestalost (frekvencija) pojavljivanja osnovne

jedinice analize (npr. rijei demokratija ili rijei ena) u istraivanom materijalu. Ako za
osnovnu jedinicu anaize uzmemo npr. rije ena onda se ona najpre identifikuje u tekstu
(to se korienjem kompjuterskih programa ini veoma brzo), potom se prebrojavaju njena
pojedinana pojavljivanja i na kraju se rezultat iskazuje kroz tabelu uestalosti. U drugom
koraku moe se utvrditi frekvencija drugih rijei npr. rijei mukarac. Tako se mogu praviti
tabele uestalosti pojavljivanja pojedinih rijei. Nadalje mogu se istraiti atributi pojedinih
rijei. Recimo ako se uz pojavljivanje rijei ena ili enskih imena najee pojavljuju njihova
zanimanja, onda to pokazuje jednu vrstu tretmana ene u drutvu, ili ako se najee
pojavljuju atributi vezani za njeno mjesto u porodici (erka, supruga, majka, itd.) onda nam to
govori neto sasvim drugo. Najire polje primjene ovog tipa analize sadraja su praktina
istraivanja koja se sprovode radi praenje medijske slike o nekome ili neemu ili u
marketingu.
Korienje rijei kao osnovne jedinica je svakako najzastupljeniji oblik analize sadraja.
Njegova prednost je u tome to uglavnom nema dilema u prepoznavanju i oznaavanju
osnovne semantike jedinice, kao to je sluaj sa nekim sloenijim pojmovima (pojavama).
Primjena raunara ini taj posao prilino jednostavnim, pouzdanim i znatno skrauje rokove za
njegovo obavljanje.
Postoji nekoliko problema sa korienjema rijei kao jedinica analize. Uestalost nekih rijei
npr u medijima ne mora obavezno da bude indikator insistiranja na vrijednosti koje one
iskazuju dovoljno je sjetiti se medijskih napisa iz doba totalitarnih reima u kojima je bilo
mnogo demokratije, slobode, ravnopravnosti itd, a u stvarnosti su ljudi doslovno ivjeli iza
gvozdene zavjese. Postoji jo jedan problem prostog prebrojavanja rijei: jedna rije u
razliitim kontekstima veoma razliito opisuje pojam, odnosno pojavu iji je indikator.
Pod kvalitativnom analizom sadraja se ponekad podrazumijeva prosto pronalaenje i

pridavanje kvalifikacija ve izdvojenom, razvrstanom i prebrojanom materijalu. Recimo da
smo u odabranom primjeru o pojavljivanju ena u medijima razvrstali i prebrojali uloge u
kojima se ene spominju: majke, sestre, supruge, djevojke, pripadnice odreenih profesija
(ljekarke, uiteljice, sudije, politiarke, estradne zvezde...). Svakako da ve sam taj materijal
daje osnov za zkljuke koji su kvalitativne prirode. Ali sada elimo da ispitamo koji atributi im
se najee dodjeljuju, bilo neposredno ili u kontekstu reenice u kojoj se one spominju
(brina, vrijedna, korumpirana, seksepilna...). I to je vrsta kvalitativnog istraivanja budui da
izriemo kvalitativne sudove. Ali izricanje kvalitativnih sudova nije dovoljno da bi se jedno
55
istraivanje smatralo kvalitativnim jer se i tako dobijeni opis zasniva na kvantitativnoj

metodologiji.
Kvalitativna metodologija (ve je reeno u vezi sa posmatranjem) odlikuje

se holistikim pristupom, usredsreenim na intenzivnije posmatranje manjih populacija i na
njihovo detaljno izuavanje, na razumevanje znaenja pojedinanih pojava u kontekstu.
Takav kriteriujum se mora primeniti i u odreivanju autentine kvalitativne analize sadraja.
Slikovito govorei, isto kvalitativna je ona analiza sadraja koja na medijske sadraje i
sadraje dokumenata primenjuje logiku i metodologiju posmatranja. To znai da se kree po
tekstualnom / slikovnom / zvunom zapisu kao posmatra kroz dogaaje, procese i pojave
koje posmatra: neoptereen predrasudama, otvoren za inpute, paljiv, sistematian. On bijei
svoja zapaanja i na kraju ih prouava i izvodi zakljuke o obrascima miljenja, osjeanja i
ponaanja koji se iz tog materijala prepoznaju.
Uzmimo za primjer ve pominjanu analizu slike o eni u dnevnim novinama. Kvalitativna anliza
bi podrazumevala da se najpre izdvoje svi napisi koji na bilo koji nain tretiraju ene: dakle,
ne samo oni koji se bave poloajem ena u drutvu, ve i oni koji piu o uspjenoj pozorinoj
ulozi koju je ostvarila ena, o borbi neke ene da pobijedi bolest, tekstovi koji donose
fotografiju ili karikaturu ene kao ilustraciju za neto itd. Potom se cio taj materijal inicijalno
prouava detaljno ita uz biljeenje zapaanja o nainima pominjanja i tretiranja ena u
tampi. U sledeem koraku se prouavaju biljeke i pokuavaju se identifikovati karakteristini
tipovi slike o eni.
Posebnu grupu sainjavaju tehnike zasnovane na verbalnoj usmenoj ili pismenoj komunikaciji:
upitnik, intervju, skale procjene i testovi.
3.1. upitnik i inervju
Za razliku od prirodnih nauka drutvene nauke mogu u istraivanjima da koriste ne samo

podatke dobivene posmatranjem ve i one koje im saoptavaju drugi ljudi. Ova vrsta podataka
prikuplja se upitnikom ili intervijuom. Upitnik i intervju su veoma sline tehnike za prikupljanje
podataka, razlikuju se u nainu komunikacije izmeu ispitivaa i ispitanika. Upitnik se zasniva
na pismenoj a intervju na usmenoj meusobnoj komunikaciji.
56
Koje su prednosti upitnika i intervjua u odnosu na posmatranje?
Upotrebom upitnika i intervjua mogu se prouavati pojave koje su nedostupne

posmatranju: stavovi, vrijednosti, elje, osjeanja, ocjene itd.
ak i kada se istrauje pojava koja je dostupna posmatranju, okolnosti su esto takve da
to posmatranje ne moe obaviti istraiva pa se mora oslanjati na iskaze oevidaca (npr.
neki iznenadni dogaaji; nasilje u porodici; grupna ponaanja panika i sl.)
Upitnikom i intervjuom mogu se istraivati ne samo pojave koje se sada deavaju, ve i
one pojave koje su se deavale u prolosti, pa i one koje e se vjerovatno desiti (planovi,
namjere, elje itd)
Upitnik i intervju su znatno ekonominiji od posmatranja. Za kratko vrijeme mogu se
prikupiti podaci o velikom broju pojava, dogaaja i sl.
Da bi upitnikom i intervjuom prikupili relevantne podatke neophodno je da se istvare odreene

pretpostavke:
Da je ispitanik voljan (motivisan) da nam saopti podatke.

Da je sposoban (da zna, da je obavjeten) da nam saopti podatke.
Da ispitiva i ispitanik upotrebljavaju iste simbole u komunikaciji.
Drugim rijeima, upitnik i intervju nisu adekvatne tehnike za prikupljenje podataka u

sluejevima kada ispitanici ne ele (kada nisu motivisani), kada ne znaju (kada nisu
obavijeteni o pojavi), i kada ne razumiju ili pogreno razumiju pitanja koja im postavljamo.
Upitnikom i intervjuom obino se prikuplja pet vrsta podataka: injenice (najee o samom
ispitaniku), miljenje, stavovi (o nekome ili o neemu) i uobiajena ponaanja (u odreenim
situacijama).
injenice
injenice ukljuuju one karakteristike koje su vezane za fakticitet samog ispitanika, kao to
su: njegov pol, godine starosti, mjesto stanovanja, nivo obrazovanja, brano stanje itd.
57
Miljenja
Milenje je iskaz kojim ispitanik izraava preferenciju ili sud o nekom predmetu ili dogaaju (
Ja mislim...)
Primjeri pitanja:
a) Po vaem miljenju, da li grad treba privatizovati uslugu prikupljanja krupnog otpada?

b) Treba li se lokalna samouprava ukljuiti u razvoj turizma?
c) Da li ste protiv abortusa?
d) Koga bi ste eljeli da vidite na mjestu predsjednika drave?
Stavovi
Za razliku od miljenja stavovi predstavljau relativno stabilne dispozicije. Stavovi se mogu

odnositi na ljude, ustanove, stvari ili apstraktne pojmove. Stavovi mogu proizai iz tri raliita
tipa izvora (kognitivni, emocionalni, vlastito iskustvo) ili njihove kombinacija. Na primjer,
stavovi o istoi grada mogu se stei sluanjem pria o prljavim ulicama (kognitivni izvor),
optom odbojnou prema gradu (emocionalni izvor) ili vlastitim iskustvom vidjevi koliko je
grad prljav ili ist. Kako bi se izmjerio jedan stav, zbog sloenosti stava (kognitivna,
emocionalna, voljna komponenta stava) u istraivanjima potrebno je konstruisati vei broj
pitanja.
Primjeri pitanja:
a) Da li je za vas vana istoa grada?

b) Kako ocjenjujete rad gradske uprave u odravanju ulica?
Znanje
Za razliku od miljenja, ovdje je vano ega se ljudi sjeaju, a ne koje je njihovo gledite o
odreenom pitanju. U anketama znanje se obino ispituje kroz pitanja prepoznavanja. Pitanja
prepoznavanja nude ispitaniku nekoliko mogunosti (odgovora) od kojih treba odabrati jednu.
Primjeri pitanja:
a) Koliko je ulica asfaltirano prole godine?

b) Koji je pravni status poduzea za prikupljanje i odvoz otpada?
58
Ponaanja (bihejvioralni izvjetaji)
Bihejvioralni izvjetaji su tvrdnje o tome kako se ljudi ponaaju u odreenim situacijama, npr.
Koliko esto izlaze na izbore, koliko esto itaju odreene novine i sl.
3.2. skale procjene
Kada treba procijeniti stepen prisutnosti odreenog svojstva (sposobnosti, vjetine, znanja,
interesovanja, potreba, motiva, stavova itd) kod nekog pojedinca, procjenjiva se obino
koristi skalom procjene. Skala procjene je relativno jednostavan instrument za objektiviziranje
procesa posmatranja i preciziranje postupka procjenjivanja. Sastoji se od ureenog niza
veliina na kojem procjenjiva treba da odredi mjesto posmatranog pojedinca na datoj ljestvici
u pogledu posjedovanja odreene osobine (crte, motiva, patoloke tendencije, znanja i sl.).
Skala procjene je konceptualni model koji omoguuje da se svojstvo ili atribut koji je predmet
mjerenja izrazi (reprezentuje) numeriki.
Da bi se razumijela uloga skala procjene u upitniku vano je razumjeti razliku izmeu tzv.
kontinuiranih i diskontinuiranih varijabli u istraivanju. Ako odreenu varijablu moemo
gometrijski zamisliti kao du (gdje odreeno svojstvo progresivno raste ili opada) radi se o
kontinuiranoj varijabli. Suprotno tome diskontinuirane varijable se rasporeuju po principu ima
ili nema. Sreemo ih u uzajamno iskljuivim kategorijama gdje jedna kategorija oznaava
prisutnost (DA), a druga odsutnost (NE) varijable koja je predmet mjerenja. Ovdje ustavri i
nema mjerenja, u sluaju diskontinuiranih varijabli mi samo registruje frekvencija prisustva ili
odsustva nekog svojstva.
Kontinuirane varijable su mjerive ako tano definiemo predmet mjerenja (npr. obobravanja
homoseksualnih brakova) i jedinice po kome svojstvo raste ili opada (uopte ih ne odobravam;
ne odobravam ih; ravnoduan sam; donekle ih odobravam; potpuno ih odobravam).
Kontinuirane varijable se dijele na unipolarne i bipolarne. Uniporalne varijable imaju samo
pozitivnu stranu dui (nula je na lijevoj strani). Karakteristine su za procjenu npr. neijih
intelektualnih sposobnosti (neko moe biti malo, srednje ili jako inteligentan, a ne moe ii
ispod minimuma; ne moe se ii u negativnu stranu). Kod bipolarnih varijabli nula je u sredini,
a du ima i pozitivnu i negativnu stranu (npr. u prethodnom primjeru odnos prema
homoseksualnim brakovima moe biti u razliitom stepenu negativan, indiferentan ili
59
neutralan, i razliitom stepenu pozitivan). U veini upitnika sreemo obe vrste pitanja. Pitanja
koja ispituju diskontinuirane varijable (pitanja tipa: da/ne) i skale procjene.
Za izradu skala procjene vana su tri elementa.
Prvo, definisanje kriteriskog svojstva (svojstav u odnosu ili prema kom se procjena obavlja).
To mogu biti razliite varijable: sposobnost, stav prema ravnopravnosti polova, religioznost,
interesovanje za muziku itd. Bitno je da se za izabrani atribut moe pretpostaviti da je
linearan. Da kontinuirano raste ili opada (a ne da je diskontiniran u smislu ima/nema ili
muko/ensko). Drugo, utvrivanje jedinica na kontinuumu. Te jedinice mogu biti grafike
(samo take), numerike (brojevi) ili opisne (beznaajno; donekle znaajno; vrlo znaajno).
Tree, tehniko oblikovanje skale i definisanje pravila njene primjene.
Najei tip skala sa kojim se ispitanik susree u anketnim istraivanjima je zahtjev da se

procijeni stepen tanosti razliitih tvrdnji, ili da se procijeni stepen vlastitog slaganja sa nekom
tvrdnjom. Na primjer:
DJECA TREBAJU UVIJEK DA SLUAJU SVOJE RODITELJE!
POTPUNO TANO UGLAVNOM NETANO UOPTE NIJE TANO
ili
POTPUNO SE SLAEM
UGLAVNOM SE SLAEM
NEODLUAN SAM
UGLAVNOM SE NE SLAEM
NI MALO SE NE SLAEM
Postoje tri osnovne vrste skala provjene: 1. grafika skala; 2. numerika skala; 3. opisna
skala procjene. Sve se koriste u upitnicima.
60
1. Grafika skala
Najednostavniji oblik skale procjene je grafika skala. Ona se zasniva na vizelnom

predstavljanju svojstva koje se procjenjuje. Najee je to linija, tanije du, koja svojim
izgledom sugerie kontinuipanost svojstva koje se procjenjuje i daje mogunost diferenciranja
raznih stepena njegova izraenosti.
2. Numerika skala
Numerika skala je najei oblik skala procjene. Numerika skala kontinuitet pojave izraava
brojevima npr. od 1 do 10 ili u sluaju bipolarnih varijabli od 3 preko 0 do +3 ili slino.
Najee se koriste numerike skale od sedam steeni.
Na primjer; Ocjenite, koliko ste kao graanin ponosni na dolje navedene aspekte ili
podruje? (za svako od podruja zaokrite odgovarajuu osjenu na skali od 1 do 7,

pri emu ocjena 1 znai ni malo, a 7 znai jako ponosan).
1 NA NACIONALNU ISTORIJU 1 2 3 4 5 6 7
2 NA DEMOKRATSKE INSTITUCIJE 1 2 3 4 5 6 7
3 NA PRIVREDNE USPJEHE 1 2 3 4 5 6 7
4 NA SOCIJALNU SIGURNOST 1 2 3 4 5 6 7
Ocjenite u kojoj mjeri sljedee osobine odlikuju ili ne odlikuju kandidata X na izborima.
POTEN 3 2 1 0 -1 -2 -3 NEPOTEN
ENERGIAN 3 2 1 0 -1 -2 -3 SPOR/TROM
ODLUAN 3 2 1 0 -1 -2 -3 NEODLUAN
INTELIGENTAN 3 2 1 0 -1 -2 -3 NEINTELIGENTAN
3. Opisne, deskriptivne skale
Sastoje se od niza opisa kojima se definiu take na dimentiji. Opisi mogu biti svedeni na
pojedine rijei, ali mogu ukljuivati i detaljnije opise.
61
Primjeri deskriptivne skale
se slaem
potpuno
se slaem
uglavnom
se slaem
djelimino
se
ne slaem
ne znam
POLOAJ UENIKA U KOLI
8.1 U ovoj koli se jednako odnosi prema svakom ueniku!

8.2 Uspjeh svakog uenika u ovoj koli iskljuivo zavisi od pokazanog
znanja i zalaganja!

8.3 U ovoj koli ne postoje sluajevi omalovaavanja ili vrijeanja
uenika!

Primjer deskriptivne skale koja ukljuije detaljan opis pojedinih kategorija.
Procijenite uspjenost vaih radnika u odnosu na sljedee odobine:
ODOBINE SUPERIORAN NATPROSJEAN PROSJEAN NA ZADOVOLJAVA
INICIJATIVNOST Unapreuje svoj Prati novine Adekvatno, slijedi Mora ga se paljivo

posao uputstva upuivati
POUZDANOST Nikad ne Povremeno Mora ga se Uglavnom

zanemaruje izbjegne obavezu kontrlisti zanemaruje
obaveze obaveze
SARADNJA Svakom prilokom Dobar timski Korektan timski Ne moe saraivati

pomae drugome radnik radnik sa drugima
VOSTVO Drugi trae da ih Ima odreeni Rijetko utie na Nema nikakav

on vodi uticaj na druge druge utica na druge
4. Kombinovane skale
U upiznicima se najee sreemo sa kombinovanim skalama koje ukluuju numeriku i

deskriptivnu skalu.
62
Kada se eli utvrditi koliko su neke grupe meusobno bliske ili meusobno udaljene
(distancirane) koristi se skala socijalne distance.
Socijalna distanca predstavlja stepen spremnosti/nespremnosti pojedinca da prihvati neku

vrstu socijalnih odnosa (razliitog stepena bliskosti) sa tipinim pripadnikom neke druge
socijalne grupe (verske, rasne, etnike). Na primjer, savremeni istraivai ele da utvrde
stepen socijalne distance prema odreenim drutvenim grupama kao to su: duevno bolesni,
hendikepirani, HIV pozitivni, narkomani, homoseksualci itd.
ta sadri skala socijalne distance?
Stavke u skali su stepenasto poreene od najmanjeg stepena socijalne distance, tj.

najveeg stepena bliskosti (prihvatanje pripadnika grupe X kao branog partnera), preko
sve vee distance (prihvataju se kao prijatelji, zatim kao kolege na poslu, kao susjedi u
ulici, dravljani, te samo kao turisti), pa sve do najvee distance (nemogunost
zajednikog ivljenja u istoj dravi). Mjera socijalne distance je najvei stupanj bliskosti
koji ispitanik prihvata u odnosima sa pripadnikom date grupe (vea bliskost - manja
distanca).
63
3.3. test
Test je standardizovani postupak pomou koga se sistematski utvrenim stimulusima izazivaju

reakcije na osnovu kojih se dva ili vie ispitanika porede po varijabli koja je predmet mjerenja.
Kada kaemo da je test standardizovani postupak, to znai da je proao fazu standardizacije

tokom koje su utvrene njegove osnovne metrijske karakteristike (vidi u nastavku: metrijske
karakteristike testa). U drugom, uem znaenju, standardizovani postupak podrazumijeva
unaprijed utvren nain, zadavanj, primjene, bodovanja i interpretacije rezultata testa. Svaki
test ima svoju utvrenu standardnu proceduru koja se mora uvijek na isti nain primijeniti
(vidi objektivnost testa).
Kada kaemo da se testom putem sistematski utvrenih stimulusa izazivaju reakcije kod
subjekta to znai da je test sastavljen od niza indikatora koji se biraju po nekom principu i koji
slue kao pokazatelj stepena prisustva ili odsustva neke varijable. Da bi se jedan test
primjenio u naune svrhe (u naunom istraivanju) treba unaprijed dokazati njegovu
validnost, - da zaista mjeri varijablu koja se uzima kao predmet mjerenja testa.
Kada kaemo da test slui kako bi se meusobno poredila dva ili vie ispitanika to znai da bilo
individualno ili grupno primjenjen test uvijek treba da razvrsta ispitanike u odnosu na svojstvo
koje mu je predmet mjerenja. Na primjer, test inteligencije obino ima utvrene norme pa ak
i kada se individualno primjenjuje on razvrstava ispitanika u grupu ispod prosjene, prosjene
ili nadprosjene inteligencije.
Po predmetu mjerenja testovi mogu biti: testovi znanja, sposobnosti i linosti; po nainu
zadavanja grupni i individualni, a po nainu ispitivanja verbalni i neverbalni. Najpoznatiji i
najsavreniji su testovi inteligencije.
Proces izrade i standardizacije testa podrazumijeva utvrivanje metriskih karakteristika testa,

tj. njegove validnosti, pouzdanosti, diskriminativnosti i objektivnosti.
64
Test je validan ako je dokazano da mjeri onu varijablu koja se uzima za predmet njegovog
mjerenja. Prosto reeno jedan test inteligencije je validan ukoliko zaista mjeri inteligenciju, a
ne neto drugo. Pitanje validnosti testa je posljedica indirektnog mjerenja subjektivnih
kategorija. Dok za npr. metar nije potrebno dokazivati da mjeri duinu, za test jeste.
Test je pouzdan ukoliko u ponovljenim mjerenjima daje stabilne pouzdane rezultate. Ako bi
jednim testom jednom ustanovili jedan rezultat, drugi put drugaiji rezultat postavlja se
pitanje kojem mjerenju treba da vjerujemo, prvom ili drugom. Da se to ne bi dogaalo
potrebno je unaprijed dokazati pouzdanost testa.
Test je diskriminativan ukoliko je sposoban da ispitanike razvrsta u odnosu na varijablu koja

se mjeri testom. Ako bi na nekom mjerenju svi ispitanici dobili jednak broj bodova onda test
ne obavlja svoju osnovnu ulogu, - ne razvrstava ispitanike u odnosu na varijablu koja je
predmet mjerenja. Preteak test, na kome veina ispitanika postiu mali broj bodova, kao i
prelak test, na kome veina ispitanika postie veliki broj bodova nisu diskriminativni.
Diskriminativan je onaj test gde se ispitanici na skali test rasporeuju od najviih, preko
prosjenih do najviih rezultata (gdje se postie normalna raspodjela rezultata)
Test je objektivan ukoliko rezultat na testu zavisi iskljuivo od prisustva svojstva koje se
mjeri, a ne od onoga koji mjerenje sprovodi. Kako bi se obezbijedila objeltivnost svaki test
ima tano utvrene procedure zadavanja testa, popunjavanja testa, utvrivanja rezultata na
testu i tumaenja rezultata testa. Utvrene procedure testa moraju se primjenjivati na isti
nain sa svakim ispitanikom.
65
VIII dio
Izrada upitnika

1. Ralanivanje problema istraivanja i odreivanje sadraja pitanja
2. Izbor indikatora
3.1. Problemi vezani za smisao pitanja
3.2. Problemi vezani za formulaciju pitanja
Da bi se konstruisao upitnik (anketa) za istraivanje potrebno je proi sljedee faze (faze

izrade upitnika):
1 Ralanivanje problema istraivanja i odreivanje sadraja pitanja

2 Izbor indikatora
3 Formulisanje pitanja
4 Oblikovanje upitnika
5 Provjera upitnika
6 Revizija upitnika i formulacija konaene verzije
66
1. Ralanivanje problema istraivanja

i odreivanje sadraja pitanja
Proces izrade upitnika treba posmatrati kao dio projekta istraivanja. To znai da je prije
izrade upitnika zavreno projektovanje istraivanja (vidi projekt istraivanja) u kome je
precizno formulisan problem istraivanja, odreeni ciljevi istraivanja, formulisane hipoteze i
definisane varijable istraivanja. Dakle svrha i predmet upitnika su ve utvreni, a sada
preostale njihovo ralanjivanje i prevoenje u formu pitanja.
Neke varijable su po prirodi takve da se mogu manje vie direktno prevesti u pitanje (npr. pol,
starost, brano stanje i sl.); za veinu drugih varijabli potrebno je u procesu raanjivanja
definisati indikatore (s polja vidljive manifestacije varijable).
Primjer. Ralanivanje problema istraivanja i odreivanje sadraja pitanja
Varijablu EKSTRAVERZIJA (koja moe biti predmet istraivanja) prvo bi trebalo ralaniti na
dvije komponente: sklonost spoljanjoj akciji i socijabilnost tj. sklonost socijalnim kontaktima
nasuprot povlaenju i osamljivanju. Sada predstoji definisanje indikatora (s polja vidljivih
manifestacija) varijable. Na primjer, za ovu drugu komponentu socijabilnost indikatori bi mogli
biti sljedei:
Inicijativnost prilikom uspostavljanja kontakta sa nepoznatim osobama

Izlaenje na mjesta gdje ima mnogo ljudi
Lako preputanje grupnim zabavama
Teko podnoenje samoe
Druenje sa veim brojem odoba itd.
Indikatori su osnova za posanje pitanja. Na primjer: Da li teko podnosite samou?
Postupak izrade upitnika treba zapoeti razmatranjem svrhe istraivanja i navoenjem

specifinih pitanja istraivanja (a ne kako to neiskusni istraivai ponekad urade, - poinu
pisanjem pitanja). Bez razumijevanja svrhe, istraivanja postoji tendencija prikupljanja
nepotrebnih informacija kao i izostavljanja onih vanih.
Primjer 1. Priprema strategije lokalne samouprave
Strateko planiranje je neto potpuno novo za lokalne samouprave. One sada tek ue da
imaju pravo oblikovati svoju vlastitu budunost pripremanjem dugoronih stratekih
planova. Razvoj takvih planova zahtijeva prikupljanje razliitih vrsta podataka. Graani su
najvaniji izvor informacija kojim se treba koristiti u razvoju strategija jer ni jedan
67
strateki plan ne moe uspjeti bez uea graana. Strateki planovi koji su nespojivi s
interesima graana nemaju anse. Na primjer, ako gradonaelnik/ca eli pretvoriti svoj
grad u regionalno saobraajno sredite, a veina graana bi radije vidjela svoj grad kao
rekreativno i turistiko sredite, ta strategija nee biti uspjeno provedena, naprotiv moe
izazvati sukobe.
Primjeri pitanja za istraivanje:
to graani znaju o potencijalnim lokalnim resursima?

Kojoj viziji grada graanin daje prednost (npr. ekolokoj, tutistikoj, industrijskoj,
obrazovnoj, saobraajnoj, rekreativnoj)?
Na koga se moe raunati u realizaciji strategije (ko je zainteresovan)?
Primjer 2. Poboljanje kvaliteta usluga lokalne samouprave
Sve organizacije moraju stalno ulagati napore kako bi poboljale kvalitet i djelotvornost
svoga rada. Korisnici usluga lokalne samouprave znaju ne samo to treba poboljati nego i
kako to poboljati. Istraivanje treba da prui informaciju o pitanjima kao to su brzina i
kvaliteta usluga, a te informacije e biti iskoritene kako bi se poboljale usluge i
upravljanje.
Primjeri pitanja istraivanja:
Kakav je kvalitet usluga odvonje smea gradskih slubi?

Kako gradski slubenici postupaju s klijentima?
Koji su osnovni problemi graana u vezi sa gradskim slubama?

Primjer 3. Rasprostranjenost korupcije u obrazovanju
Opti cilj istraivanja je da se utvrde miljenje, stavovi i znanje uenika/ca, nastavnika/ca

i roditelja osnovnih i srednjih kola o tome:
koliko je korupcija prisutna u naem drutvu (u Crnoj Gori);

u kojim djelatnostima i profesijama je korupcija naroito prisutna;
koliko je korupcija rairena u obrazovnim ustanovama (u vrtiima, osnovnim i srednjim
kolama);
koje su najee koruptivne radnje u obrazovnim ustanovama;
kakvo je na lini stav prema korupciji i koliko smo spremni da prijavimo korupciju;
kojim organima bi prijavili korupciju;
vlastito uee u korupciji;
u kojoj mjeri je mogue smanjiti korupciju, kojim mjerama i ko je za to najvie
odgovoran.
68
2 Izbor indikatora
Istraiva mora voditi rauna da u upitniku ne moe napisati neogranien broj pitanja (da
trajanje popunjavanja ankete nesmije biti predugo), a da je za svaku varijablu potrebno
formulisati bar nekoliko pitanja. To je prepoznato kao problem izbora indikatora. Sutina
rjeavanja ovog problema sastoji se u odluci kojoj e od varijabli posvetiti vie prostora. To
zavisi od:
Prvo. Koliku vanost ima varijabla u datom istraivanju. Najveu vanost ima zavisna
varijabla. Na primjer ako je u nekom istraivanju cilj da se ispita odnos ruralnog i urbanog
stanovnitva prema religioznosti onda e se pitanju religioznosti posvetiti najvie prostora. U
nekom drugom sluaju, npr. u istraivanju gdje je cilj, - utvrditi dominantni stilovi ivota
mladih, religioznost i odnos prema religiji e dobiti prostora koliko i neke druge komponente.
Drugo. Koliko prostora u istraivanju e dobiti neka varijabla zavisi od toga koliko je ona
sloena. Stavovi su sloenije varijable (sloenije od npr. miljenja), obuhvataju saznajnu,
emotivnu i ponaajnu komponentu, i sve bi trebale biti predstavljene odreenim indikatorima,
odnosno pitanjima. Tako npr. stav prema crkvi ukljuuje emotivni odnos (voli ne voli crkvu);
saznajni odnos (zna dosta/ne zna nita o crkvi) i bihevoralni, ponaajni odnos (esto
ide/nikada ne ide u crkvu).
Tree, zavisi od tipa varijable. Da li se radi o nekom objektivnom ili subjektivnom svojstvu.
Objektivne varijable je relativno lako utvrditi (brani status, visina primanja, pol itd.). Mnogo
je tee, i treba vie prostora za registovanje subjektivnih varijabli (elje, vrijednosti, stavovi
itd.).
Formulisano pitanje predstavlja konanu operacionalizaciju varijable. Kada se budu analizirali i

tumaili odgovori proces zakljuivanja e tei obrnutim redom. Odgovori ispitanika na
odreeno pitanje e se uoptavati i tumaiti kao prisustvo ili odsustvo varijable.
Primjer: Prisutnost (rairenost ) korupcije u naem drutvu (u Crnoj Gori)
KOLIKO IMA KORUPCIJE U CRNOJ GORI
- SVUDA JE PRISUTNA
- IMA JE U NEKOM OBLIKU
- NEMA JE
- NIJESAM SIGURAN/A
69
Da li biste rekli da korupcija u Crnoj Gori ...:
Uopte nije rasprostranjena

Uglavnom nije rasprostranjena
I jeste i nije rasprostranjena
Uglavnom je rasprostranjena
Veoma je rasprostranjena
Ne znam
Da li, po Vaem miljenju, postoji korupcija-podmiivanje u Crnoj Gori?
Da
Ne
Ne znam
Kao to se iz primjera vidi u odnosu na jednu varijablu mogue je konstruisati vie razliitih
pitanja. Drugim rijeima, razliiti autori mogu koristiti razliita pitanja kako bi mjerili istu
pojavu. Prilikom formulacije pitanja istraiva vodi rauna o tome ta e pitati, ali i o tome
kako e pitati. Ovo prvo se odnosi na (a) smisao pitanja, a drugo na (b) verbalno oblikovanje
pitanja.
3.1. problemi vezani za smisao pitanja
Osnovni zahtjev koji se mora ispotovati jeste da pitanje treba za svakog ispitanika da ima
isto znaenje, - ono koje je istraiva planirao. Meutim, to uvijek nije lako postii.
a. Problem informisanosti
Jedan od uslova ispitivanja miljenja, stavova itd. u nekoj populaciji jeste da lanovi
populacije, bar minimalno budu informisani o onome o emu ih pitamo. Ako nisu informisani,
ljudi su ipak skloni da nagaaju pa rezultati istraivanja nemaju smisla.
Primjer: Sklonost ljudi da odgovaraju ak i na besmislena pitanja
Istraivanja su pokazala da ljudi spremno odgovaraju i na ona pitanja za koja nisu

kompetentni (nisu obavijeteni), pa i na ona koja su besmislena. Jedan od urednika asopisa
Time (1947) htio je da se naruga loe pripremnljenim anketama pa je svojim itaocima
postavio pitanje da li su za ili protiv zakona o metalnim metalima. Iako je pitanje i
smislom i logiki besmisleno veliki broj italaca je odgovorio. 70% ispitanika podralo je taj
zakon. Neka kasnija istraivanja su pokazala da neobavjeteni ispitanici ee biraju
potvrdni odgovor.
70
Ovaj problem se nastoji prevazii na razliite naine. Neki istraivai u upitnik uvode odreeni
broj kontrolnih pitanja koja mjere obavjetenost, pa ako ustanove da se radi o
neobavjetenom ispitaniku iskluuju takve upitnike iz dalje obrade. Umjesto stvarne provjere
neki istraivai trae od ispitanika da se izjasne o stepenu vlastite informisanosti, npr. Kako bi
ste procijenili stepen vaeg znanja o...? ili U kojoj mjeri ste informisani o... U nekim
sluajevima se pored alternativa DA ili NE kao ponueni odgovor nudi i varijanta NE ZNAM.
b. Nepoznate rijei ili nejasn smisao rijei
Mogue je da ispitanici budu obavijeteni, ali da su im nepoznate ili nejasne rijei kojima se
trae podaci. Na primjer, veina obinih ljudi ne bi razumjela pitanje: Da li ste ponekad
anksiozni? Isto pitanje mnogi bi razumjeli ako bi bilo formulisano na drugi nain: Da li
ponekad deava da osjeate neodreen strah i unutranju tjeskobu bez nekog vidljivog
razloga? Slino je i sa termonima esto ili rijetko koji se pojavljuje koa ponueni odgovor
u skalama procjene. Za nekoga esto odlaenje u pozorite znai tri puta mjeseno, a za
drgoga tri puta godinje. Bolje je umjesto da se ponudi odgovor esto precizirati ta pod tim
podrazumijevamo, npr. svakodnevno, ili dva-tri puta mjeseno.
U formulaciji pitanja treba se rukovoditi principom najslabije karike, a to znai da istraiva

treba da ima u vidu najmanje inteligentnoe i najmanje obrazovane ispitanike, a ne prosjene
kako se to esto ini.
c. Problemi vezani za drutveno poelne odgovore
Postoji tendencija, pokazuju istraivanja, da se ispitanici ee opredjeljuju za drutveno

poeljne odgovore. Drutveno poeljni su oni odgovori za koje ispitanik ocjenjuje da su
drutveno oekivani, da su drutveno prihvatljivi. ta se moe uiniti kako bi se smanjila
tendencija biranja drutveno poeljnih odgovora.
Prvo, treba ispitanika osloboditi straha da ispitivanje nije anonimno. Drugo, treba izbjegavati
rijei sa snanim emocionalnim nabojem uz koje je esto vezan odreeni drutveni pritisak,
npr. pravda, demokratija, domovina, sloboda. Ove rijei automatski (nesvjesno) utiu da
ispitanik reaguje na odreeni nain. Tree, pitanje treba tako formulisati da oslobodi ispitanika
straha od izdvajanja. Na primjer, ako nam je vano da izdvojimo ispitanike koji nisu izali na
posljednje izbore umjesto pitanja: Da li ste izali na posljednje izbore?; bolje je pitanje
formulisati na sljedei nain: Poznato je da na posljednjim izborima nije glasao znaajan broj
graana. Da li i Vi spadate u grupu graana koji nisu izali na izbore?
71
3.2. problemi vezani za formulaciju pitanja
Osnovna podjela pitanja u upitniku je na otvorena i zatvorena pitanja. Kod otvorenih pitanja
ispitanik odgovara slobodno, spontano, kod zatvorenih odrovara zaokruivanjem jednog od
dva ili vie ponuenih odgovora. I jedna i druga vrsta pitanja ima svoje prednosti i nedostatke.
Prednost otvorenih pitanja je to ispitanicima doputaju slobodu izraza. Ipak takva pitanja
imaju nekoliko nedostataka. Prvo, takva pitanja zahtijevaju vie vremena i motivacije
ispitanika. Drugo, analiza otvorenih pitanja je dugotrajna i teka (u veini sluajeva,
informacija prikupljena otvorenim pitanjima ne budu iskoritene).
Zatvorena pitanja su ekonominija, bolje usmjeravaju ispitanika na predvieni referentni okvir

te se izbjegavaju neprecizni i neodreeni odgovori. Sa druge strane slaba strana zatvorenih
pitanja je to podstiu ispitanika da odgovori ak i kada o predmetu pitanja nema nikakav stav
(opredjeljuje se za jednu od alternativa ak i kada nema formirano miljenje); ponueni
odgovori mogu biti neadekvatni ili nedovoljni (ne odraavaju stvarno stanje) a ispitanik ipak
odgovara na njih; formalno isti odgovor za razliite ispitanike mogu imati razliito znaenje (a
mi ih tumamo jednako).
Vrste zatvorenih pitanja
Postoje dvije osnovne vrste zatvorenih pitanja, alternativna ili dihotomna (sa ponuenim
odgovorima da/ne; tano/netano; slaem se/ne slaem se) i pitanja sa viestrukim izborom
(kada ispitanik bira jedan od vie ponuenih odgovora).
Primjer: dihotomnog pitanja
IMA LI KORUPCIJE U KOLI
DA
NE
NIJESAM SIGURAN/A
Upotrebljavaju se kada po odreenom pitanju dolazi do polarizacije miljenja, stava,

opredjeljenja po principu referenduma (za/protiv). Postavlja se pitanje da li i kada je potrebno
uvesti treu alternativu (ne znam, neodluan sam i sl.). Kada elimo da utvrdimo koliko je
ispitanika vrsto opredjeljeno za jednu ili drugu alternativu onda je dobro uvesti katehoriju ne
zanam ili nisam siguran da pokupi neopredjeljene, nesigurne i sl. Meutim ako elimo da
saznamo koliko je ispitanika makar i za nijansu opredjeljeno za jednu ili drugu alternativu
onda treba izbjei trei odgovor.
72
Osnovna slabost ove vrste pitanja je to utvruju samo valenciju (smjer opredjeljenja, stava i
sl.) ali ne i intezitet (stepen pristajanja ili nepristajanja uz neto).
Primjer: pitanja viestrukog izbora
SLOBODNO VRIJEME
GLEDANJE FILMOVA esto povremeno nikada
SLUANJE POP I ROK MUZIKE esto povremeno nikada
SLUANJE NARODNE ( FOLK ) MUZIKE esto povremeno nikada
ODLAZAK NA IZLETE I ETNJE esto povremeno nikada
ODLAZAK U KAFIE esto povremeno nikada
ODLAZAK NA SPORTSKE PRIREDBE esto povremeno nikada
ODLAZAK U DISKO - KLUBOVE esto povremeno nikada
SPAVANJE I IZLEAVANJE esto povremeno nikada
ODLAZAK U POZORITE esto povremeno nikada
ODLAZAK NA URKE esto povremeno nikada
IGRE NA SREU, MAINE ZA IGRU esto povremeno nikada
ODLAZAK NA UMJETNIKU IZLOBU esto povremeno nikada
ODLAZAK NA JAVNE PRIREDBE I PREDAVANJA esto povremeno nikada
ODLAZAK NA KONCERT KLASINE MUZIKE esto povremeno nikada
Koliko je, po Vaem miljenju, korupcija prisutna u obrazovanju uopte u Crnoj Gori?
Nema je uopte
Prisutna je u maloj mjeri
I jeste i nije prisutna
Prisutna je
Prisutna je u velikoj mjeri
Ne znam
Putem pitanja viestrukog izbora otkrivaju se razlike u kvalitetu (vrsti) ponaanja, miljenja,
motiva (na primjer, nain provoenja slobodnog vremena kao u prvom primjeru) ili pak u
intezitetu stava uvijerenja, vrijednosti (kao u drugom primjeru) u kom sluaju piranje sa
viestrukim izborom postaje skala procjene (o skalam procjene vidi u nastavku).
73
a. Uporaba odgovarajueg stupnja razumljivosti rijei
Razumljivost rijei, fraza i konano samog pitanja treba prilagoditi populaciji na kojoj se
istraivanje primjenjuje. Rijei koje se koriste moraju biti jednostavne i konkretne. Posebno
treba izbjegavati strune i tehnike izraze. Na primjer, treba izbjegavati izraze kao to su:
obligacije, katastar ili prostorno ureenje, kao i sve druge strune termine koji nisu dio
svakodnevnog govora. U formulaciji pitanja treba se rukovoditi principom najslabije karike, a
to znai da istraiva treba da ima u vidu najmanje inteligentnoe i najmanje obrazovane
ispitanike, a ne prosjene kako se to esto ini.
b. Osigurati definicije rijei i izraza
Kada je nuno koristiti odreene rijei ili izrazi za koje se unaprijed moemo pretpostaviti da ih
neki ljudi ne razumiju ili da ih razliite grupe ispitanika razumiju na razliit nain, potrebno je
osigurati i njihove definicije. Na primjer, Kako vi ocjenjujete rad Obmusmana, zatitnika
ljudkih prava, u protekloj godini?
c. Izbjegavati nejasne i dvosmislenih rijei
Pitanja ne trebaju da sadre nejasne i dvosmislene rijei koje zapravo ne daju korisnu
informaciju. Na primjer, rijei kao: ukljuen, angairan, vezan, pripada, esto, rijetko itd.
razliiti ispitanici e protumaiti na razliite naine. Na primjer, pitanje Do koje ste mjere
ukljueni u poslove koji se tiu vae lokalne zajednice? nije korisno s obzirom na to da se
ispitanici sigurno razlikuju u tome kako su shvatili rije ukljuen. Za neke ukljuenost znai
uee u gradskoj vlast, za druge rad nevladinog sektora, za tree stupanj informisanosti o
aktivnostima gradskih vlasti. Slino je i sa pitanjem: Da li esto odlazite u pozorite?
(ponueni odgovori: esto; povremeno; rijetko). Umjesto toga boje je precizirati
alternative, na primjer: jednom do dva puta nedeljno; dva-tri puta mjeseno; tri-etiri puta
godinje; nikad ili gotovo nikad i slino.
d. Izbjegavati postavljanje vie od jednog pitanja odjednom

74
Vrlo esto ankete sadre pitanja koja, zapravo sadre i vie nego jedno pitanje. Na primjer,
pitanje Do koje ste mjere zadovoljni uslugom odvoza smea i ienjem snijega? dat e
nejasne odgovore, s obzirom na to da neemo znati jesu li ispitanici vrednovali obje ili samo
jednu uslugu. Dalje, te usluge ne moraju biti vrednovane na isti nain, te ako nisu, to zbunjuje
ispitanike.
e. Primjena nesugestivnih pitanja
Treba izbjegavati sugestivna pitanja, pitanja koja navode ispitanika na odreeni odgovor. Ova
greka se moe dogoditi zvog:
a.) upotrebe sugestivnih formulacija, npr. Do koje mjere ste nezadovoljni radom gradskog
vijea? Nesugestivno pitanje bilo bi: Kako ocjenujete rad gradkog vijea?
b.) oslanjajana na neke autoritete, npr. Da li ste saglasni sa ocjenama ekonomskog istituta
da je gradska vlsat ostvarila uspjeh u protekloj godini?
c.) upotrebe stereotipa i emocionalno zasienih rijei, npr. Da li je po vaem miljenju
gradska vlast poteno predstavila rezultate koje je ostvarila u protekloj godini?
f. Ne postavljati hipotetska pitanja
Hipotetska pitanja npr. to bi vi prvo uradili na mjestu gradonaelnika? ili Kada bi ste bili u
prilici da glasate da li bi ste privatili ovaj Satatut? obino ne daju eljeni rezultat. Na drugi
nain postavljena ova pitanja mogla bi da glese: ta su po vama prioriteti gradskih vlasti?;
ili za drugi primjer: Da li smatrate da treba prihvatiti ovaj Statut? Iako se ini da su
identina pitanja, na njih ispitanici ne daju identine odgovore. Hipotetska pitanja asociraju na
odreenu situaciju i ponaanje u toj situaciji pa se odgovori ne odnose samo na ono to smo
mi mislili da pitamo: miljenje o gradskim prioritetima ili miljenje o statutu.
g. Dopustiti razliite stupnjeve zadovoljstva
Samo nekoliko socijalnih i psiholokih (kao i biolokih) varijabli ima bimodalnu podjelu, to jest
podjelu u dvije kategorije ili vrijednosti tima muko/ensko; zaposlen/nezaposlen; da/ne.
Jednostavno govorei, svijet nije crno-bijeli te zato ne moemo pretpostaviti da miljenja ljudi
ili njihovi stavovi imaju samo dva odgovora. Stoga se pitanja s odgovorom da ili ne trebaju
postaviti samo onda kada je mogu jedan od tih dvaju odgovora. Meutim vena varijabli su
zapravo kontinuirane pa je potrebno predvidjeti odgovore koji izraavaju razliite stupnjeve
zadovoljstva ili nezadovoljstva.
75
h. Problem memorije
Pri sastavljanju pitanja, ne treba precijeniti pamenje ljudi. Na primjer, ne treba pretpostaviti
da e ljudi pamtiti koliko su tono puta u posljednje tri godine bili u gradkoj kui (optini).
Kada se napiu pitanja predstoji oblikovanje upitnika to podrazumijeva 1. raspored pitanja u

upitniku; 2. pisanje uputstva; 3. dizajn (vizelno oblikovanje ankete)
Psiholoka strategija rasporeda pitanja u upitniku zahtijeva da se na poetku upitnika stave

neutralna, laka i zanimljivija pitanja i da se postepeno prelazi na tea i osjetljiva pitanja.
Osjetljiva i emocionalno zahtjevna pitanja treba staviti na kraju upitnika. Osnovni princip je da
poetna pitanja izazovu interesovanje ispitanika za popunjavanje ankete, ili da bar ne izazovu
otpor (da ne frustriraju ispitanika). Treba imati na umu da je najvei stepen otpora na poetku
popunjavanja ankete i da je ispitaniku lake da odustane na poetku nego da kasnije prekine
popunjavanje ankete.
Iskustvo pokazuje da su se kao ispitaniku prihvatljiva pitanja pokazala ona koja se odnose na
demografske karakteristike (pol, dob, nivo kolske spreme, mjesto stanovanja i sl.) osim ako
se ne trae mnogo specifini podaci za koje ispitanik ocjenjuje da mogu otkriti njegov
identitet.
Logika strategija podrazumijeva logiki raspored - da pitanja koja se odnose na jednu oblast
budu grupisana na jednom mjestu. Ponekad se pitanja koja se bave istim problemom grupiu
u matricu (vidi primjer).
76
Budui da se u upitniku nalaze pitanja razliitog nivoa optosti postavlja se pitanje kako ih
rasporediti. Da li je bolje postaviti prvo opta pa specifina plitanja (raspored u obliku ljevka)
ili obrnuto, prvo specifina pa optija pitanja (raspored u obliku obrnutog lijevka). U
prethodnom primjeru (odnos prema koli) raspored u obliku lijevka bi podrazumijevao
postavljanje prvo opteg pitanja: U kom stepenu ste zadovoljni svojom kolom?, a zatim niz
specifinih pitanja: U kom stepenu ste zadovoljni nainom predavanja; Koliko ste zadovoljni
dnevnim optereenjam i sl. Problem sa ovom strategijom moe biti da odgovor na opte
pitanje utie na odgovore na specifina pitanja. Na primjer, ako je ispitanik odgovorio na opte
pitanje negativno, onda postoji tendencija da i na specifina pitanja odgovara na isti nain ak
i kada neki segment ocjenjuje pozitivno. Raspored u obliku obrnutog lijevka podrazumijeva
postavljanje prvo specifilnih pitanja i tek na kraju opteg pitanja.
Ponekad se u anketu uvruju i tzv. kontrolna pitanja i pitanja za spavae. Kontrolna pitanja ili
filter pitanja slue da se provjeri stepen poznavanja ili obavjetenosti o predmetu ankete. Neki
istraivai od ispitanika trae da se naprosto izjasne o stepeni svoje obavjetenosti, na
primjer: Koliko poznajere...; Koliko ste obavjeteni. Neki drugi koriste ak i pitanja znanja
kojima mjere informisanost ispitanika. Odgovori na ova pitanja mogu sluiti kao filteri, anketni
list onih ispitanika koji pokau nedovoljan stepen informisanosti ne uzimaju se u obradu.
Pitanja za spavae su su vrsta pitanja koja provjeravaju u kom stepenu je ispitanik budan,
77
koncentrisan dok popunjava upitnik. Jedna vrsta ovih potanja su tzv logika pitanja gdje se
oekuje odreeni odgovor. U drugom sluaju meu smislene alternative uvodi se neka
apsurdna, fiktivna, besmislena koju ne bi niko zaokruio ko je dovoljno paljiv (budan). U
nkim sluajevima se od ispitanika trai da se na kraju upitnika sam izjasni koliko je bio iskren
u svojim odgovorima.
Upurstvo je neobino vaan dio upitnika. Zadatak uputstva je da motivie, ali i da obui,
instruie ispitanika kako da popuni upitnik. Stoga se ponekad razlikuju tri vrste instrukcija u
uputstvu: 1. opta instrukcija (to su odgovori na pitanja koja zapravo svaki ispitanik sebi
postavlja kada doe u situaciju da popunjava upitnik: ta se ispituje, ko organizuje
ispitaivanje, u koje svrhe se ispitivanje obavlja, emu e sluiti rezultati istraivanja, da li je
ispitivanje anonimno i sl.); 2. posebna instrukcija (odnosi se na upitnik i prije svega na nain
popunjavanja upitnika. Ispitanici se zamole da paljivo itaju pitanja, objnjava im se nain
odgovaranja, ako je potrebno daju im se i primjeri popunavanja upitnika); 3. specifina
instrukcija (daje se uz pojedina pitanja u upitniku, na primjer: Zaokrui jedan odgovor!)
78
Primjer: uputstvo za pounjavanje upitnika
ZAVOD ZA KOLSTVO RCG

PODGORICA
KAKVA JE MOJA KOLA -

UPITNIK ZA RODITELJE
- Molimo vas da paljivo proitate ovo uputstvo! -
U upitniku se nalazi 12 blokova pitanja, a svaki pokriva jedan od vanih aspekata ivota i rada kole.
Molimo vas da paljivo itate ponuene tvrdnje i da ocijenite u kom stepenu to to se tvrdi u upitniku
odgovara onome kako je u koli koju pohaa vae dijete.
Ako se sa odreenom tvrdnjom potpuno slaete, ako to u potpunosti odgovara onome kako je u koli,
oznaite kvadrati potpuno se slaem. Ako ono to se tvrdi nikako ne odgovara onome kako je u koli
izaberite kvadrati ne slaem se. Paljivo itajte upitnik i na svaku tvrdnju odgovorite oznaavanjem
kvadratia: potpuno se slaem, uglavnom se slaem, djelimimo se slaem ili ne slaem se. Izuzetno, ako
na neku tvrdnju nemate odgovor oznaite posljednji kvadrati ne znam!
PRIMJER:
se slaem
potpuno
se slaem
uglavnom
se slaem
djelimino
se
ne slaem
ne znam
o. KOLA
0.1 Ova kola je lijepo ureena!

0.2 Ova kala posjeduje sva potrebna didaktika sredstva!

0.3 Ovom kolom su svi zadivoljni!

Imate dovoljno vremena, onoliko koliko je Vama potrebno da popunite cijeli upitnik. Najvanije je da
paljivo itate svaku tvrdnju i da odgovorno ocijenite stanje u koli. Na osnovu Vaih odgovora treba da
utvrdimo ta je dobro u koli, a ta bi po vaem miljenju jo trebalo unaprijediti.
UPITNIK JE ANONIMAN. NIJE NAM VANO DA ZNAMO KO JE POJEDINANO KAKO POPUNIO
UPITNIK, VANO JE DA UTVRDIMO KOJA PODRUJA RADA KOLE TREBA JO UNAPRIJEDITI.
HVALA NA SARADNJI!
79
Dizajn upitnika je neobino vaan jer zavisno od dizajna u velikoj mjeri zavisi preglednost i
pristupanost upitnika. Primjer dizajna pitanja namjenjenog djeci mlaeg kolskog uzrasta.
, ,
!
1. 10
2. 50 2
3.
80
Po pravilu prije finaliziranja potrebno je izvriti provjeru upitnika. Provjra se vri na manjm
uzorku ispitanika iz iste populacije. Provjerom se moe ustanoviti trajanje popunavanja
upitnika, razumljivost pitanja i sl. Gud i Het (1966) ukazuju na neke vane znakove loe
uraenog upitnika.
1. Odsustvo reda u odgovorima. Ovdje se radi o odstupanjima od neke oekivane

distrubucije. U sljedeem primjeru imamo distribucije odgovora ispitanika na dva opta
pitanja: koliko su zadovoljni svojim ivotom u Rijeci i koliko su zadovoljni svojom finansiskom
situacijom.
Nae osnovno oekivanje je da se odgovori rasporeuju po tzv. normalnoj distribuciji da je

najvei broj srednjih onih koji niti su zadovoljni ni nezadovoljni, a da je to se ide prema
krajevima dustribucije, dakle onih krajnje zadovoljnih i krajnje nezadovoljnih sve manje.
Velika odstupanja od ove distribucije dovodila bi rezultate ankete pod sumnju. Na primjeru
pitanja zadovoljstva finansiskom situaciom opet imamo oekivanu tendenciju. Neoekivano bi
bilo supprotno, da je veina zadovoljna svojom finansiskom situaciom.
2. Odgovori tipa sve ili nita. Rije je o tome da ogroman broj ispitanika (svi ili gotovo
svi) bira neku akternativu, a ostale gorovo niko. U tom sluaju treba provjeriti formulaciju
pitanja i ponuenih alternativa. Mogue je da se radi o stereotipu, ili nekom drutveno
poeljnom odgovoru. Na primjer ako bi smo postavili pitanje: Da li ste za slobodu i pravdu,
81
vjerovatno je da bi se svi opredjelili za potvrdan odgovor. Odgovor tipa sve ili nita
karakteristian je za alternativna pitanja (da/ne) jer ne dozvoljavaju nijansiranje odgovora.
Ukoliko bi uveli i alternativu ne znam ili neto izmeu sizuacija bi se promijenila.
3. Veliki broj odgovora ne znam. To je siguran znak ili da su ispitanici neinformisani o

predmetu ankete, ili su pitanja suvie struno formulisana (suvie strunih termina i
nepoznatih rijei) ili se prosto radi o otporu ispitanika, ne eli da odgovara, ali to ini na nain
to zaokruuje ovu alternativu.
4. Velikio broj nepopunjenih anketa (ne davanja odgovora). Najee se radi o

nekoj vrsti otpora ispitanika, ne eli da odgovara ili se plai da odgovara na neka pitanja (npr.
ako se radi o politiki osjetljivim anketama). U sluaju da su nepopunjena posljednja pitanja
onda je mogue da se ispitanik zamorio i da je izgubi motivaciju za popunjavanjem ankete.
5. Veliki broj primjedbi i dopisivanja na marginama. Ponekad se deava da

ispitanici spontano na marginama dopisuju razne komentare, npr. da, ali pod uslovom... ili
ako bude... ili zavisi od okolnosti... ili umjesto da odgovaraju zaokruivanjem piu
proireni odgovor. To se deava kada ponuene alternative nisu potpune ili su neadekvatne.
Na osnovu rezultata dobivenih u predtestiranju vri se revizija upitnika. Ako ima dosta
nepopunjenih pitanja na kraju ankete anketu je potrebno skratiti. Ako ima dosta dopisivanja
pozrebno je korigovati i preformulisati ponuene odgovore. Ako ima velik ibroj odbijanja da se
odgovori potrebno je obezbijediti dodatne garancije anonimnosti. Ako ima veliki broj odgovora
ne znam treba preformulisati i pojedostaviti pitanja ili uvesti definicije za pojedine pojmove i
sl.
82
IX dio
Mjerenje
Nominalna skala
Ordinarna skala
Intervalna skala
Omjerna skala
Mjerenje
Mjerenje moemo definisti kao skup pravila putem kojih dajemo brojene vrijednosti pojavama
koje mjerimo ali tako da osnosi meu brojevima u najveem stepenu odgovaraju odnosima
meu pojavama koje mjerimo.
Kod direktnog merenja predmet mjerenja i jedinica mjerenja su iste vrste, na primjer duinu,
mjerimo duinom od jedniog metra; teinu teinom od jednog kolograma. Kod indirektnog
mjerenja predmet mjerenja i jedinica mjeranje nisu iste vrste, na primjer inteligenciju
mjerimo brojem rjeenih zadataka u testu inteligencije.
Predmeti istraivanja u drutvenim naukama mogu biti u razliitim stepenima mjerljivi i to

poev od:
Podataka koji ine narativni ili slikovni opis predmeta i njegovih svojatava
Nominalni ili kategorijalni podaci (nominalna skala)
Ordinalni podaci (ordinarna skal)
Podaci mjerljivi na intervalnim skalama (intervalna skala)
Podaci mjerljivi na racio skalama (racio skala)
Narativan ili slikovni opis je osnov tzv kvalitativnih istraivanja. Ovdje imamo opis toka
negog dogaaja (npr. ponaanja navijaa na fudbalskoj utakmici; karakteristinih poloaja i
uloga u nekoj organizaciji; normi ponaanja u vrnjakoj grupi i slino). Za ovu vrstu podataka
moe se rei da se ne odnose na jednostavna svojstva poput npr. stepena kolske spreme, i
oni se ne mogu izraziti prostom oznakom, na primjer brojanim kodom, ve zahtjevaju sloen
i slojevit opis. Na ovom nivou jo ne moemo govoriti o mjerenju.
83
Nominalna skala
Nemjerivi, ali prebrojivi inioci i svojatva neke pojave ine nominalne ili kategorijalne
podatke. Na primjer, mi moemo grupu ljudi razvrstati (klasifikovati) u odreene kategorije i
svakoj kategoriji umjesto imena dodojeliti neki broj (na primjer: brojem 1 oznaimo
poljoprivrednike; 2 nezaposlene; 3 radnike itd.). Broj ovdje zamjenjuje ime. Ovo je najnii
nivo mjerenja, satoji od klasifikovanja (razvrstavanja) podataka. Da bi klasifikacija bila nauna
mora zadovoljiti neke uslove. Mora se najprije odrediti kriterijum klasifikacije, tj. precizno
opisati svojstvo po kome se predmeti razvrstavju. Treba obezbijediti da kriterijum klasifikacije
bude potpun (iscrpan). Ne moe se desiti da neki lan populacije koju ispitujemo ostane
nerazvrstan, nerasporeen, da nema svoju klasu. Tree obiljeje nune klasifikacije jeste
iskljuivost. To znai da jedan lan populacije moe pripadati samo jednoj kategoriji. Drugim
rijeima, ne moe biti preplitanja ili preklapanja meu kategorijam. Mogue su klasifikacije uz
konbinovanje vie kriterija. Na primjer kombinovanjem kriterija mjesto ivljenja (selo/grad) i
pol (m/) moemo dobiti etiri kategorije: m sa sela; sa sela; m iz grada; iz grada. Ako bi
smo sada uveli brano stanje (udata-oenjen/neudata-neoenjen) dobili bi smo osam
kategorija.
Iako je ovo najnii nivo mjerenja uz nominalnu skalu se ipak mogu primjenjivati brojni
statistiki postupci. Prebrojavanjem elemenata razvrstanih u svakoj kategoriju mogue je
utvrditi frekvencijeu (f); proporciju (%);dominantnu vrijednost (mod); testirati razlike meu
proporcijama (x2 test).
Ordinarna skala
Ordinarni nivo mjerenja imamo kada podatke moemo da rangujemo po nekom svojstvu, tj.
moemo da tvrdimo da je neto jednako, manje ili vee od neeg drugog, ali to ne znai da
znamo za koliko je vee ili manje. Na ordinarnom nivu mjerenja broj oznaava rang. Takav
sluaj imamo kod sljedeih podataka: stepen kolske spreme (osnovno-srednje-visoko);
drutvene klase (nia-srednj-via); inovi u vojsci i sl. Jedan od najpoznatijih primjera
ordinarne skale su kolske ocjene. Karakteristika ordinarne kale jeste da odreuje samo da li
je neto vee ili manje od drugog, ali razlike izmeu pojedinih jedinica na skali nisu jednake.
Niko ne moe da tvrdi da je razlika izmeu nie i srednje klase jednaka razlici izmeu srednje i
vie klase ili da je razlika u znanju izmeu uenika koji imaju ocjene 1 i 2 jednaka razlici u
znanju uenika koji imaju ocjene 4 i 5.
Uz odrinalnu skalu pored do sada navedenih statistikih postupaka (uz nominalnu skalu)
mogue je raunati: centralnu vrijednost i koeficijent rang korelacije.
84
Intervalna skala
Intervalna skala je korak vie u odnosu na ordinarnu skalu. Pored toga to znamo redosljed
(rang) sada znamo i razliku meu brojevima na skali. Ta razlika je uvijek jednaka. Na primjer,
razlika od 10 celzijusa uvijek je jednaka bez obzira da li se radi o razlici izmeu 00 i 10, ili
izmeu 990 i 1000 celzijusa. Izrada i primjena skala ovog tipa u drutvenim naukama
podrazumjeva: 1.) da njerno svojstvo linearno; 2. da ima konstantan porast; 3. da se
normalno rasporeuje u populaciji. Najpoznatiji primjeri intervalnih skala u drutvenim
naukama su testovi (npr. test inteligencije ili test znanja gdje se mjerno svojstvo izraava
brojem rijeenih zadataka na testu).
Zbog svojstva jednakih intervala uz intervalnu skalu mogue je primjenivati veinu statistikih
postupaka. Pored ve pomenutim mogue je izraunati: aritmetiku sredinu (x); standardnu
devijaciju (s); z vrijednost (z); koeficijent korelacije (r); megue je testirati znaajnost
razlika izmeu dvije aritmetike sredine (t-test) itd.
Osnovni nedostatak ove skale jeste to nema apsolutnu, ve dogovorenu arbitrarnu nulu. Tako
na primjer 00 celzijusa ne znai odsustvo temperature; 0 bodova na testu znanja ne znai
apsolutno neznanje i sl.
Omjerna skala
Omjerna ili racio skala ima apsolutnu tj. prirodnu nulu. Nula ovje znai stvarno odsustvo
svojstva koje se mjeri. Primjer omjerne skale su duina, visina, irina, tezina, pridodi
domainstva. Zbog ovog svojstava (posjedovanja prirodne nule) uz podatke izraene na
omjernoj skali mogue je primjenjivati sve raunske operacije (sabiranje, oduzimanje,
dijeljenje, mnoenje itd.)
85
X dio
Statistika obrada podataka

2.2. Mjere centralne tendencije (mod, medijana, aritmetika sredina)
2.3. Mjere varijabilnosti (raspon i standardna devijacija)
3.1. T test
Analiza podataka zahtijeva struno znanje o statistikoj analizi i upotrebu statistikog paketa
programa kao to su SPSS, SAS ili STATISTICA. Odgovori ispitanika se kodiraju i unose u ve
pripremljene baze podataka (danas postoje maine za automatski unos podataka). Dalja
obrada podataka podrazumijeva: 1. opisnu, deskriptivnu analizu podataka; 2. relacisku,
korelacionu analizu podataka; i 3. eventualno vremensku analizu podataka.
Deskriptivna analize podataka podrazumijeva izraunavanje uestalosti (frekvencija) i

postotak odgovora ispitanika na svako pitanje. Uz tabelarni prikaz rezultati se prezentuju
grafiki (koriste se neki grafiki oblici prezentacije, kao to su stupani, bar chart ili kruni, pie
charts). Cilj deskriptivne statistike jeste da mnotvo podataka koji se dobiju upitnikom sumira
i prikae u prikladnoj formi.
86
Pored uestalosti (utvrivanja frekvencija i procenata) desktiptivna statistika podrazumijeva

izraunavanje neke od mjera centralne tendencije (npr, mod ili medijana) a ukoliko vrsta
podaka to omoguuju (ako se radi o intervalnoj skali) izraunava se prosjena vrijednost
rezultata (aritmetika sredina) i standardna devijacija (mjrea varijabilnosti).
Deskriptivna stataistika podrazumijeva izraunavanje
frekvencija (f)
procenta (%)
mjere centralne tendencije (mod, medijana, aritmetika sredina)
mjere varijabilnosti (raspon i standardna devijacija)
Takve deskriptivne analize su potrebne, ali ne pruaju najvanije informacije koje anketa
prua.
87
Kako bi obezbijedili bolje razumijevanje dobivenih podataka, i kako bi se otkrili odnosi izmeu
dobivenih podataka potrebno je izvriti tzv. relacijsku analizu podataka. Relaciska analiza
podataka nam omoguuje da testiramo postavljene hipoteze i donesemo konane zakljuke
istraivanja. Takva analiza zahtijeva primjenu naprednijih statistikih postupaka kao to su t-
test, analiza varijanse, korelaciona analiza, hi-kvadrat test.
U anketi a na osnovu ciljeva istraivanja i postavljenih hipoteza mogu nas zanimati razliiti
tipovi odnosa.Na primjer moe nas zanimati da li se pojedine podgrupe ispitanika razlikuju
prema svojim odgovorima na pojedina pitanja, npr.
Da li se ispitanici razliitog obrazovnog nivoa meusobno razlikuju u odnosu na

prihvatanje liberalnih stavova?
Da li postoji razlika izmeu mukih i enskih ispitanika optim ivotnim zadovoljatvo.
U cilju utvrivanja znaajnosti ovih razlika koriste se t-test (testiranje znaajnosti razlika
izmeu dvije aritmetike sredine) ili analiza varijanse (testiranje znaajnosti razlika izmeu
vie aritmetikih sredina.
U drugom sluaju, moe nas interesovati stupanj povezanosti izmeu odreenih pojava
(varijabli). Na primjer:
kakava je povezanost izmeu nivoa obrazovanja i stepena obavjetenosti graana o

lokalnim stavrima?
koji su inioci kvaliteta ivota u najveoj vezi sa optim ivotnim zadovoljstvom?
U cilju utvrivanja povezanosti izmeu razliitih podataka koristimo korelacionu analizu.

Korelaciona analiza nam otktiva smjer (koji moe biti negativan ili pozitivan) i stepen
povezanosti (koji moe varirati od 0 do 1).
Ponovljene ankete omoguuju nam da mjerimo promjene tokom vremena (da utvrdimo
trendove). Na primjer, u istraivanju aspekata kvalitete ivota, nije vano samo utvrditi koliko
su trenutno graani zadovoljni sa svakim aspektom, nego i to da li se stupanj zadovoljstva
poveao ili smanjio. Pozitivne promjene stupnja zadovoljstva pruaju, bez obzira na stupanj,
jasnu poruku o tome da su se uslovi poboljali, dajui pozitivnu povratnu informaciju lokalnoj
88
samoupravi. S druge strane, negativne promjene daju informaciju o tome da se situacija u

odreenom aspektu pogorava te, vjerojatno, zahtijeva vie panje lokalne samouprave.
Metode deskriptivne statistike slue nam da na racionalan nain opiemo pojave kojima smo
se bavili u istraivanju. Pod deskriptivnom statistikom podrazumijevamo svoenje mnotva
podataka dobivenih u istraivanju na mani broj mjera i njihovo izraavanje u prihvatljivoj
formi. U zavisnosti od ciljeva istraivanja to mogu biti mjere prebrojavanja (frekvencija i
procenat), mjere centralne tendencije (mod, medijan, aritmetika sredina) i mjere
varijabilnosti (raspon i standardna devijacija).
Najosnovniji vid deskriptivne statistike je tabela frekvencije. Tabela frekvencije na pregledan

nain prikazuje distribucijau dobivenh rezultata istraivanja na jednom pitanju.
Primjer, u sljedeem primjeru data je tabela frekvencije (f) odgovora dvije grupe uenika
(uenici eksperimentalne i kontrolne grupe ) na jedno pitanje.
9.Dabiimodobreodnosesadrugomdjecomuodjeljenjuiukoli,tajepotvommiljenjuvano?
f/e f/k e/% k/%

dabudespopustljiv 68 88 22,82 29,53
dadrugipopustajutebi 37 38 12,42 12,75
dasvislusajunastavnike 73 38 24,5 12,75
dapostojiobostranopopustanje 94 70 31,54 23,49
nistaodtoga 12 32 4,03 10,74
neznam 7 26 2,35 8,72
bezodgovora 7 6 2,35 2,01
298 298 100,01 99,99
Pored frekvencija u gornjoj tabeli dati su i procenti. Tako npr. iz gorne tabele se vidi da je
najvei broj uenika na postavljeno pitanje birao stavku da postoji obostrano poputanje. U
eksperimentalnoj grupi taj odgovor je izabralo 31,54% uenika, a u kontrolnoj neto manje
23,49%. U cilju vee preglednosti odgovore uenika moemo prikazati i grafiki.
89
Da bi imao dobre odnose sa drugim ljudima vano je...
35
31,54
29,53
30
25 24,5 23,49
22,82
20
15
12,75 12,75
12,42
10,74
10 8,72
5 4,03
2,35 2,352,01
0
da budes da drugi da svi da postoji nista od neznam bez
popustljiv popustaju slusaju obostrano toga odgovora
tebi nastavnike popustanje
2.2. Mjere centralne tendencije

(mod, medijana, aritmetika sredina)
Mjere centralne tendencije se koriste kako bi se njima opisale prosjene vrijednosti ispitanika
na datoj varijabli. Pod izrazom prosjek najee podrazumijevamo vrijednost koja najbolje
reprezentuje postignue uzorka. Na primjer kaemo prosjena ocjena studenata druge godine
iznosi 8,45, a studenata tree godine 8,80. Osnovne mjere centralne tendencije su: mod,
medijana i aritmetika sredina.
Mod
Mod predstavlja najednostavniju mjeru centralne tendencije. Mod oznaava rezultat koji se
njee pojavljuje u uzorku (najuestaliji rezultat). Na primjer, prosjena cijena jabuka ili
prosjean broj djece u porodici.
5 10 20 10 25 30 10 15 20 10 50 mod je 10
90
Medijana (Mds)
Medijana (centralna vrijednost) je vrijednost koja se u nizu rezultata poreanih po veliini

nalazi tano u sredini. Na osnovu medijane znamo da je tano 50% veih/manjih od medijane.
5 10 10 10 10 15 20 20 25 30 50
Mdn = (n+1)/2 Mdn = (11+1)/2 Mdn = 6 Medijana je 15
Ukoliko je paran broj rezultata
5 10 10 10 10 15 20 20 25 30
Mdn = (n+1)/2 Mdn = (10+1)/2 Mdn = 5,5 Medijana je 10+15/2 = 12,5
Aritmetika sredina (X)
Aritmetika sredina predstavlja prosjek svih rezultata ili broj kojim se izraava vrijednost oko
koje se grupiu vrijednosti svih ispitanika na jednoj varijabli. Ona je najsavrenija i osnovna
mjera centralne tendencije jer se veina statistikih postupaka zasniva na njoj. Ima manu to
je osjetljiva na ekstremne rezulztate. Aritmetika sredina se dobije tako to se zbroje sve
vrijednosti (suma svih rezultata) i podijeli sa brojem rezultata. Na primjer:
X = suma svih rezultata/broj rezultata X = 710/26 X = 27.3

91
2.3. Mjere varijabilnosti

(raspon i standardna devijacija)
Mjere centralne tendencije, npr. aritimetika sredina ima smisla uz pretpostavku da se

pojedinani rezultati rasporeuju oko nje i da ona predstavlja, tj. reprezentuje ostale
rezultate. Mjere varijabilnosti nam govore koliko pojedinani rezultati variraju oko aritimetike
sredine. Ako su vrijednosti nekog niza mjerenja gusto grupisane oko aritmetike sredine onda
ta aritmetika sredina dobro reprezentuje sve rezultate. Naprotiv, ako su vrijednosti mjerenja
samo minimalno grupisane oko aritmetike sredine onda je ona slab reprezent rezultata tog
mjerenja. Najpoznatije mjere varijabilnosti su raspon i standardna devijacija.
Raspon
Raspon je najednostavnija mjera varijabilnosti. Izraunava se tako to se od najveeg oduzme

najmanji rezultat. Na primjer, tokom dva dana mjerena je temperatura u 5 navrata:
Prvo mjerenje: 180 200 240 220 160 X= 20 r= 8

Drugo mjerenje: 140 170 240 260 190 X= 20 r = 12
Prosjena temperatura za oba mjerenja iznosi 200 ali je na osnovu vrijednosti raspona jasno
da ta prosjena vrijednost bolje reprezentuje stanje temperature prvog nego drugog dana.
Standardna devijacija
Standardna devijacija je najvie koriena i najtanija mjera varijabilnosti rezultata oko

aritmetike sredine. Da bi smo izraunali standardnu devijaciju nuno je prvo izraunati
varijansu.
(x X)2
varijansa S2 = _______________
N1
Varijansa je prosjena suma pojedinanih odstupanja rezultata oko aritmetike sredine. Na

primjer, imamo niz mjerenja
92
1 2 3 4 5 X=3
Kada bi smo prosjeno odstupanje raunali vodei rauna o predznaku, onda bi smo uvijek kao
rezultat doboli nulu. Razlog je poznat, aritmetika sredina je teite svih rezultata (suma
odstupanja pojedinanih rezultata iznad i ispod aritmetike sredine iznosi 0 ).
(x X) -2 -1 0 +1 +2 =0
Jedan od naina da se izbjegnu predznaci je taj da odstupanja kvadriramo. Ako takva

kvadrirana odstupanja saberemo i podjelimo sa brojem rezultata (N-1) dobiemo mjeru
varijaviliteta koja se u statistici naziva varijansa.
(x X)2 4 1 0 1 4 = 10
(x X)2 / N 1 10/4 = 2,5 S2 = 2,5
Na osnovu varijanse izraunava se standardna devijacija. Standardna devijacija je drugi

korjen iz varijanse.
s = varijansa s = 2,5 s = 1,58
Standardna devijacija se rauna (smije se raunati) jedino uz aritmetiku sredinu. Kada znamo
aritmetiku sredinu i standardnu devijaciju imamo potpuno definisanu distribuciju rezultata.
Ukoliko je distribucija normalna (o normalnoj distribuciji vidi u nastavku) na osnovu
standardne devijacije mi znamo u kom rasponu se kreu svi rezultati. Tako znamo da se:
oko 68% rezultata nalazi u intervalu +/- 1s

Na primjer ako je X = 100 i s = 10 pod uslovom da je distribucija rezultata normalna mi

znamo da se:
oko 68% rezultata nalazi u intervalu od 90 do 110
93
Ako na x osu unesemo vrijednosti varijable (npr. bodovi testa znanja iz metodologije), a na y
osu frekvencije pojedinih rezultata dobiemo distribucju rezultata studenata na testu znanja iz
metodologije. Iskustvo nam pokazuje da se rezultati mjerenja velikog broja varijabli (visina,
teina, inteligencija, rezultati na testovima znanja itd.) rasporeuju po principu normalne
distribucije, to znai da se najvei broj rezultata rasporeuje oko prosjeka, a to se ide prema
krajevima distribucije (i u pozitivnom i u negativnom smijeru) broj rezultata je sve manji. Na
primjer, ako bi smo izmjerili visinu svin studenata na fakultetu i rezultate mjerenja unjeli na
koordinatni sistem, najvei broj rezultata rasporedio bi se oko nekog prosjeka (oko neke
prosjene visine). Idui prema krajevima distribucije, ekstremno visokih i ekstremno niskih
rezultata bilo bi sve manje.
Ova pojava da se rezultati mjerenja mnogih pojava (od psiholokih do fizikih fenomena)
rasporeuju oko prosjeka naziva se normalna distribucija i ona je osnov za mnoge statistike
proraune. Tako, ona je osnov izraunavanja aritmetike sredine (mjera centralne tendencije)
i standardne devijacije (mjera varijabilnosti). Kada imamo izraunatu aritmetiku sredinu (X) i
standardnu devijaciju (s) mi imamo potpuno definisanu distribuciju.
Primjer, povrina ispod normalne distribucije (X = 100; s = 10)
Primjer, jednake X razviite s (X1 = 100 s1 = 10; X2 = 100; s2 = 5) i razliire X jednake s

(X1 = 50 s1 = 5; X2 = 100; s2 = 5)
94
Primjer, bimodalna distribucija (Ova vrsta distribucije nastaje kada je nedovoljon broj
mjerenja, ili kada nije dobro odabran uzorak. Vjerovatno se radi o istoj populaciji ispitanika. T-
test npr. treba da nam odgovori da li su to razliite ili iste populacije)
Primjer: pozitivno asimetrina distribucija (aritmetika sredina, medijana, mod) i negativno

asimetrina distribucija (mod, medijana, aritmetika sredina)
95
Budui da nam X i s potpuno definiu raspodjelu nekih rezultata, to je za svaki pojedinani

rezultat mogue utvrditi njegov poloaj u grupi. Mogue je znati koliko ima rezultata koji su
vei ili manji od tog rezultata.
Na primjer, Marko je visok 170 cm. U statistikom izvjetaju je proitao da prosena visina
Papuanaca iznosi 160 cm (s = 10), a da procjena visina Negrejaca iznosi 180 cm (s =
10). Marka zanima koliki procenat Pauanaca i Negrejaca je visoiji od njega.
Pojoaj odreenog rezultata (z-vrijednost) utvruje se tako to najprije naemo razliku tog
rezultata u odnosu na aritmetiku sredinu, a onda tu razliku podijelimo sa standardnom
devijacijom.
xX
_______________
z - vrijednost z =
s
170 160
_______________
U populaciji Papuanaca z = z= 1s
10
96
170 180
_______________
U populaciji Negrejaca z = z = -1s
10
Dakle, u popumaciji Papuanaca od Marka je visoije 16% ljudi, a u poulaciji Negrejaca visoije
je 84% ljudi.
Praktina primjena z vrijednosti je u usporeivanju rezultata ostavrenih razliitim mjerenjima.

Z-vrijednos je zapravo standardni skor koji nam omoguuje da poredimo rezultate dobivene u
razliitim mjerenjima.
Na primjer, imamo rezultate dvoje studenata na prvom i drugom kolokviju. Pitamo se kakvu
konanu ocjenu treba dati studentime, koji student je postigao ukupno bolji rezultat?
Student A Student B X s
Prvi kolokvij 9 6 7 1,0
Drugi kolokvij 74 90 60 14,0
Ukupno: 83 96
Kada zbrojimo rezultae postignute na testovima sa prvog i sa drugog kolokvija student A ima
83, a student B 96 bodova. Da li je zaista student B u ukupnoj ocjeni bolji od studenta A?
Ako njihove bodove pretvorimo u z-vrijednosti (to je u ovom sluaju jedino opravdano)
dobiemo sljedee vrijednosti:
Student A Student B
Prvi kolokvij +2,0 -1,0
Drugi kolokvij +1,0 +2,14
Ukupno: +3,0 +1,14
Prema tome, znatno bolji u ukupnom uspjehu je student A jer bi jednostavnim sabiranjem
bruto bodova neopravdano veu teinu dobili rezultati onog mjerenja u kojem je vea
standardna devijacija (gdje je vea varijabilnost).
97
Do sada je bilo rijei o tzv. opisnoj (deskriptivnoj) statistici. Ona nam je omoguila da
mnotvo sirovih podataka izrazimo na statistiki prihvatljiv nain. Na primjer, da izradimo i
grafiki predstavimo distribuciju rezultata nekog mjerenja. Da za tu distribuciju izraunamo
prosjenu vrijednost (aritmetiku sredinu) i stupanj varijabilnosti (standardnu devijaciju). Na
osnovu tih podataka moemo odrediti poloaj svakog pojedinog rezultata u distribuciji. Isto
tako, moemo zbrajati i porediti rezultate dobivene razliitim mjerenjima.
Meutim da bi smo testirali istraivake hipoteze (sjetimo se, hipoteza uvijek podrazumijavaju
neki odnos izmeu dvije ili vie pojava) potrebni su nam neto sloeniji statistiki postupci (t-
test, analiza varijanse, koeficijent korelacije, hi-kvadrat test). Budii da postoji mogunost
njihovog izraunavanja brojnim statistikim programima (npr. EXCEL; SPSS; STATISTICA i
drugi) mi e mo se ovdje baviti samo logikom ovih testova.
3.1. T test
Jedno od najeih pitanja koje istraivai postavljaju jeste: Da li je neka razlika izmeu
aritmetikih sredina statistiki znaajna. Na primjer, da li je razlika od 5 bodova izmeu
aritimetikih sredina studenata prava i studenata ekonomije na testu opte informisanosti
statistiki znaajna.
Kada se pitamo da li je neka razlika statistiki znaajna, mi se zapravo pitamo, da li je ta

razlika sluajna (da je rezultat sluajnog variranja rezultata oko neke zajednike aritmetike
sredine u populaciji) ili je stvarana (da postoji u populaciji). Kada utvrdimo da je neke razlika
statistiki znaajna (bez obzira na njenu veliinu) mi smo utvrdili da takva razlika vjerovatno
postoji i meu populacijama. Dakle, sutina statistikog zakljuivanja sastoji se u utvrivanju
stepena vjerovatnoe da zakljuci dobiveni na uzorcima vae i za populaciju. U naem
primjeru to bi znailo da se na osnovu dobivenih rezultata na uzorcima studenata prava i
studenata ekonomije moe zakljuiti (uz odreeni stepen vjetovatnoe da smo pogrijeili) da
su studenti prava uopte bolje informisani od studenata ekonomije.
98
Primjer, bimodalna distribucija...
Testiranje nivoa znaajnosti statistikih hipoteza
Istraiva najprije postavlja statistiku hipotezu (vidi vrste hipoteza) o stanju stvari u
populaciji. Statistika hipoteza se postavlja u formi nih-hipoteze, da izmeu grupa A i grupa B
ne postoji razlika u odreenom svojstvu. U naem primjeru nul-hipoteza bi glasila:
Ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu studenata prava i studenata ekonomije u nivou
opte informisanosti.
Na osnovu istraivanja provedenog na uzorcima studenata prava i studenata ekonomije

utvrena je razlika aritimetikih sredina na testu opte informisanosti od 5 bodova u korist
studenata prava. Primjenom statistikog testa znaajnosti mi izraunavamo stupanj
vjerovatnoe da je ta razlika suajna. Ako je ta vjerovatnoa manja od 0,05 ili 0,01
zakljuujemo da se ta sluajnost vjerovatno nije dogodila i na osnovu toga odbacujemo
statistiku, a prihvatamo istraivaku hipotezu. Istraivaka hipoteza je suprotna statistikoj i
glasi: da izmeu studenata prava i studenata ekonomije postoji statistiki znaajna razlika u
nivou opte informisanosti. U izvjetaju istraivanja obavezno se navodi nivo znaajnosti uz
koji je hipoteza prihvaena. Npr. da je razlika znaajna na nivou od 5% ili stroiji zahtjev, na
nivou od 1%. Kada se kae da je razlika statistiki znaajna na nivou od 5% to zapravo znai
da jo postoji vjerovatnoa od 5% da smo pogrijeili (da smo razliku proglasili statistiki
znaajnom, a da u populaciji razlike zapravo nema).
Testiranje znaajnosti razlike izmeu dvije aritimetike sredine zavisnih i

nezavisnih uzoraka
Donekle se razlikuju postupci testiranja znaajnosti razlika izmeu dvije aritimetike sredine
kada su one dobivene na istoj grupi ispitanika (zavisni uzorci) ili na razliitim grupama
99
ispitanika (nezavisni uzorci). Na primjer testiranja znaajnosti razlika aritimetikih sredina

dobivenih na uzorcima studenata prava i studenata ekonomije pripada ovom drugom sluaju, -
testiranje znaajnosti razlika aritimetikih sredina nezavisnih uzoraka. Primjer zavisnih
uzoraka vezan je npr. za eksperimentalnu situaciju, kada jednan isti uzorak ispitanika
testiramo prije i poslje uvoenja eksperimentalnog faktora, pa testiramo znaajnost razlike
prvog i drugog mjerenja.
Analiza varijanse je sluaj kada testiramo statistilku znaajnost razlika izmeu tri i vie
aritimetikih sredina. Na primjer u istraivanju smo utvrdili aritmetike stedine na testu opte
informisanosti studenata prava, ekonomije, psihologije, mainstva itd. Interesuje nas da li se
studenti pojedinih fakulteta meusobno razlikuju u niivou opte informisanosti ili to to je neko
student nekog odreenog fakulteta nema nikakvog uticaja na nivou opte informisanosti.
Statistiki govorei analiza varijanse sastoji se u utvrivanju injenice da li se radi o grupama

koje su meu sobom razliite po svojstvu koje je predmet mjerenja (dakle, ne pripadaju istoj
populaciji), ili su njihove razlike moda samo sluajne, pa sve grupe potiu zapravo iz iste
matine populacije.
esto u ivotu opaamo da dvije pojave pokazuju neku meusobnu povezanost, na prumjer:
visina i teina, povezanost izmeu ekonomskog statusa i zdravstvenog stanje, izmeu starosti
i krvnog pritiska, izmeu rezultata na testu psihomotornih sposobnosti i uspjeha na radnom
mjestu koje zahtjeva takve sposobnosti itd. U cilju utvrivanja povezanosti izmeu razliitih
pojava koristimo korelacionu analizu. Korelaciona analiza nam otktiva smjer (koji moe biti
negativan ili pozitivan) i visinu povezanosti (koji moe varirati od 0 do +1/-1). Pokuaemo
grafiki prikazati smiso korelacije (grafiki prikaz korelacije naziva se: scatter dijagram).
Smjer povezanosti
Ako linearnom porastu jedne varijable odgovara takoer linearni porast druge varijable, i to
tako da je jedna odreena vrijednost jedne varijable uvijek povezana sa jednom odreenom
vrijednou druge varijable (npr. odnos izmeu poluprenika i obima kruga) onda je korelacija
100
a.) pozitivna, jer porastu jedne varijable odgovara porast druge varijable; b.) potpuna, tj.
maksimalna (jer vea povezanost od ove ne moe postojati) i oznaava se sa izrazom r = +1
r = +1
12
10
0
0 2 4 6 8 10 12
Ako linearnom porastu jedne varijable uglavnom odgovara linearni porast druge varijable
uglavnom odgovara linearni porast druge varijable, i to tako da je jedna odreena vrijednost
jedne varijable povezana sa vie odreenih vrijednosti druge varijable (npr. odnos izmeu
visine i teine ljudi: vii ljudi u prosjeku su tei, ali jedna odreena visina nije uvijek povezana
za jednu odreenu teinu). U ovom sluaju korelacija je pozitivna, ali nije maksimalna, vea je
od 0, a manja od +1.
r = vei od 0 a m anji od +1
12
10
0
0 2 4 6 8 10 12
101
Ako iz odreene vriojednosti jedne varijable ne moemo nita zakljuiti o vrijednosti druge
varijable, tj. ako jednoj odreenoj vrijednosti jedne varijable odgovara bilo koja vrijednost
druge varijable (npr. izmeu duljine nosa i krvnog pritiska) onda nema koraliceije izmeu dvije
pojave i taj se odnos biljei izrazom: r = 0
r=0
12
10
0
0 2 4 6 8 10 12
Ako linearnom porastu jedne varijable odgovara linearno opadanje druge varijable, ali je
povezanost takva da je jedna vrijednost jedne varijable povezana sa vie vrijednosti druge
varijable (npr. odnos izmeu stepena utreniranosti i brzine oporavka pulsa: to je stepen
utreniranosti vei to se puls nre oporavlja). U ovom sluaju korelacija je negativna i nije
maksimalna. Vea je od 0, a manja od -1.
r = vea od 0 a manja od -1
12
10
0
0 2 4 6 8 10 12
102
Ako linearnom porastu jedne varijable odgovara linearni pad druge varijable i to tako da je
jedna odreena vrijednost jedne varijable povezana sa jednom korespondentnom vrijednou
druge varijable (npr. odnos izmeu vremena proteklog od ispaljivanja metka vertikalno uvis i
brzine tog metka) onda je korelacija a.) negativna i b.) potpuna (ne moe biti vea). Taj se
odnos biljei izrazom: r=-1
r = -1
12
10
0
0 2 4 6 8 10 12
U biologiji, medicini, sociologiji, psihologiji i uopte malo je vjerovatno da imamo potpune

povezanosti (bilo pozitivne, bilo negativne). Obino dobivamo povezanosti koje su vee od 0,
ali manje od +/-1.
103
Visina povezanosti
Ako je mjerenje obavljeno na velikom broju sluajeva onda kao gruba aproksimacija visine
povezanosti dvije pojave moe posluiti sljedea tabela.
r od 0,00 do +/- 0,20 znai nikakvu ili neznatnu povezanost

r od +/- 0,20 do +/- 0,40 znai laku povezanost
r od +/- 0,40 do +/- 0,70 znai stvarnu, znaajnu povezanost
r od +/- 0,70 do +/- 1,00 znai visoku ili vrlo visoku povezanost
Korelacija i kauzalna (uzrona) veza
U asopisima, u dnevnoj tampi, na televiziji itd. est je sluaj da se daju prikazi pojedinih
korealacionih istraivanja (npr. esto se govori o povezanosti puenja i raka plua; o
povezanosti ispijanja kafe i duine ivota i sl.). Problem sa takvim izvjetajima je to se
korelaciona povezanost tumai kao uzrona povezanost, pa se npr. na osnovu povezanosti
izmeu puenja i raka plua zakljuuje da puenje uzrokuje rak plua. Statistiar Freund
(prema Petz, B.) kae da koeficijent korelacije nije samo najee upotrebljavan, ve i
najee zloupotrebljavan statistiki postupak.
104
Dvije pojave koje su povezane zaista mogu biti i uzrono povezane (npr. koliina padavina i
bujnost vegetacije), ali injenica da su dvije pojave povezane (da izmeu njih postoji
korelacija, ak i vrlo visoka) jo uvijek nam ne daje za pravo da te pojave uzrono poveemo.
Da li su pojave uzrono povezane zakljuujemo na osnovu eksperimenta.
Prividna povezanost
Prividna povezanost varijabli je est fenomen u istraivanjima, a odnosi se na pojavu kada se

dvije pojave (pojava A i B) javljuju zajedno, ali izmeu nih ne postoji kauzalni odnos. Obje
mogu biti posljedica pojave C. Primjer moe biti da kada se god povea cijena rakije u
prodavnicama povea se i plata ministrima. Uzrok ovoj povezanosti jeste inflacija (poveanje
cijene rakije i poveanje plata ministrima posljedica je usklaivanja cijena i plata inflaciji).
A -------- B
Primjer: Da li potronja sladoleda podstie kriminal?
Istraivanjem je utvrena pozitivna povezanost (korelacija) izmeu porasta potronje

sladoleda i porasta stope kriminala u ljetnjim mjesecima. Ova veza, pokazuju dalje analize,
samo je artefakt (vjetaki proizvod) povezanosti izmeu porasta temperature ljeti (tada je i
vea psihika napetost i nervoza ljudi) i vee uestalosti agresije (ee su tue na javnim
mestima). Dakle, jasno je da konzumiranje sladoleda ne vodi u kriminal, ve su obe pojave
rezultat visokih tempretura.
Razlike izmeu aritmetikih sredina (t-test) i koeficijent korelacije (r) mogu se raunati samo
uz kvantitativne kontinuirane podatke (vidi: intervalna skala). Meutim ako su podaci
kvalitativni i diskontinuirani (npr. da/ne; m/; proao/pao i sl.) moemo raunati samo hi-
kvadrat test. Hi-kvadrat test se rauna sa frekvencijama.
105
Hi-kvadrat test je vrlo praktian test kada elimo utvrditi da li neke dobivene (opaene)
frekvencije odstupaju od oekivanih (teorijskih frekvencoja, onih koje oekujemo uz neku
hipotezu).
Na primjer, u jednom istraivanju 48 studenti su iznjeli svoj stav o kvalitetu nastave. Na

pitanje da li je nastava kvalitetna 26 studenata je odgovorilo da, 12 studenata ne znam a
10 studenata ne. Moemo se pitati da li je ova razlika u odgovorima znaajna, da li to znai
da je nastava po miljenju studenata zaista kvalitetna ili su odgovori moda nasumice dati
(sluajni). Postaviemo nul-nipotezu: Nema nikakve razlike izmeu opaenih odgovora i
sluajno rasporeenih odgovora!
Kada bi odgovori bili sluajno dati, svaki bi imao jednake anse, pa nae teorijske (oekivane)
frekvencije iznose: 48/3 = 16. Rezultate e mo sada unjeti u tabelu:
da ne znam ne ukupno
fo 26 12 10 48
ft 16 16 16 48
Hi-kvadrat test se rauna po formuli:
(fo - ft)2
X2= _______________
ft
Pri emu oznake znae:
X2 = hi-kvadrat
= suma
fo = oekivane frekvencije
ft = teorijske frekvencije
106
Kada primjenimo formulu:
fo ft fo - ft (fo - ft)2 (fo - ft)2/ ft
26 16 10 100 6,25
12 16 - 4 16 1,00
10 16 - 6 36 2,25
= 9,50
Kako tumaimo rezultat dobiven Hi-kvadrat testom.
Kada ne bi bilo nikakve razlike izmeu oekivanih i opaenih frekvencija X2 bi bio 0. to su

razlike izmeu oekivanih i opaenih frekvencija vee to je i X2 vei. Prema tema tome to je
hi-kvadrat manji to je vjerovatnija hul-nipoteza; to je hi-kvadrat vei to je vjerovatnije da
treba odbaciti nul-hipotezu i prihvatiti alternativnu (da postoji statistiki znaajna razlika).
Kolika tano vrijednost hi-kvadrata treba da bude na nivou od 5% i 1% moe se vidjeti u
tablici graninih vrijednosti hi-kvadrata (tablica se moe nai u veini udbenika statistike).
Testirane znaajnosti razlike opaenih frekvencija
est sluaj u istraivanima je da imamo dva uzorka, npr. mukarce i ene i njihove stavove po
nekom pitanju, npr, da li podravate abortus. elimo saznati da li se mukarci i ene razlikuju
prema stavu o abortusu. Dobiveni su ovi rezultati:
Da li podravate abortus?
ne da ukupno
mukarci 90 140 230
ene 170 90 260
ukupno 260 230 490
Prvo treba izraunati oekivane frekvencije. Oekivanje je (hul-hipoteza) da se mukarci i ene

ne razlikuju prema stavu o abortusu. Oekivane frekvencije u svakoj eliji izraunavamo tako
to sumu reda mnoimo sa sumom stupca i to dijelimo sa ukupnom sumom. Na primjer.
107
ne da ukupno
mukarci 230x260/490 230x230/490 230
ene 260x260/490 260x230/490 260
ukupno 260 230 490
Kada primjenimo formulu:
fo ft fo - ft (fo - ft)2 (fo - ft)2/ ft
90 122 - 32 1024 8,4

140 107,9 32 1024 9,5
170 137,9 32 1024 7,5
90 122 -32 1024 8,4
= 33,8
U tablicama hi-kvadrata moemo oitati da granina vrijednost X2 uz 1 stupanj slobode

(tablice 2x2 imaju 1 ss) na razini znaajnosti od 5% iznosi 3,84. Budui da je na, dobiveni X2
vei od te vrijednosti moemo odbaciti nul-hipotezu i zakljuiti da se mukarci i ene statistiki
znaajno razlikuju u stavu prema abortusu.
108
Pisanje izvjetaja
1. Osnovni elementi izvjetaja

1.2. Rezime
1.4. Uvod
1.5. Teorijski dio definisanje predmeta i problema istraivanja
1.6. Istraivaki dio prikaz metodolokog postupaka istraivanja
1.9. Literatura
1.10. Prilozi
1.11.Ilustracije
2.1. Citiranje
3.2. Skraenice
109
1. Osnovni elementi izvjetaja
Treba da prui osnovne podatke o autoru i o radu i sadri sljedee elemente:
- ime i prezime autora (broj indeksa)

- naslov rada
- naznaka vrste rada (seminarski rad; diplomski rad; magistarski rad; doktorska
disertacija)
- naziv visokokolske institucije (fakultet i univerzitet)
- akademsksa titula i ime i prezime mentora
- mjesto, mjesec i godina predaje rada
Primjer,
UNIVERZITET CRNE GORE

FAKULTET ZA MEDITERANSKE POSLOVNE STUDIJE
Zoran Lalovi
SISTEM I MEHANIZAM VALUTNOG ODBORA

U SAVREMENIM USLOVIMA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Prof. dr Marko Paleki

Tivat, decembar 2012.
1.2. Rezime
Na posebnom listi treba napisati saetak rada ili rezime. Rezime se obino prevodi na engleski
jezik. U saetku se veoma koncizno navodi: problem, cilj, metodologiju i rezltate rada. Na
poetku ili na kraju rezimea trenba navesti kljune rijei koje struktuiraju tekst u cjelini.
110
Primjer,
Konstruktivistika teorija uenja

i obrazovni proces
Rezime:
Kakva je kola danas i kakve su joj promjene potrebne? To je osnovno pitanje kojim se bavimo. kola se
posmatra iz ugla teorije konstruktivizma, i zadatak je da se analizira postojea nastavna praksa, da se
utvrde njena realna dostignua i osnovne slabosti, te da se polazei od toga predloe promjene koje su,
gledano iz ugla ove teorije, potrebne dananjoj koli. Na pitanje, kakve promjene su potrebne koli,
odgovarajui jednom reenicom, mogli bi rei ovako: U konstruktivistiki zasnovanom obrazovnom procesu
teite interesovanja pedagoke misli pomjera se sa sadraja uenja, i pitanja, ta djeca treba da ue, na
aktivnosti uenja, i pitanje: kako djeca treba da ue? U sreditu obrazovnog procesa nije vie samo program
uenja, njegov sadraj, ve i aktivnost uenja, njegova djelatnost.
Kljune rijei: nastavni proces; proces uenja
Sadraj je osnovno sredstavo za brzo snalaenje sa knjigom, ali i sredstvo za predstavljanje

strukture knjige (izvjetaja). Sadraj treba predstaviti na nain da osigura dvije osnovne uloge
da bude pregledan i sistematian (da prua uvid u strukturu izvjetaja, i da daje mogunost
brzog nalaenja pojedinanih informacija).
1.4. Uvod
Cilj uvoda je da preliminarno upozna itaoca sa temom koja se obrauje. Uvod treba da bude
kratak, jezgrovit, jasan, informativan i interesantan. Miljenja o sadraju uvoda nisu do kraja
usaglaena. Veina autora se slae da uvod treba da sadri: okvirno odreenje problema;
odreenje (predmeta) podruja istraivanja, isticanje opteg cilja i oekivanja od istraivanja.
1.5. Teorijski dio definisanje predmeta i problema

istraivanja
Teorijska razrada problema istraivanja podrazumijeva:
- formulaciju problema i predmeta istraivanja (problem se obino formulie u formi pitanja,

a istraivanje je zapravo odgovor na postavljeno pitanje; predmet je iri okvir ili teorijski
kontekst u koji je problem prirodno smjeten);
111
- teorijsku analizu problema istraivanja (kako su tom problemu pristupila ranija

istraivanja; koji metodoloki postupak je primijenjen; koje su rezultate dobiveni; koja
pitanja su ostala otvorena; - istraiva analizira, ocjenjuje i sintetizuje sve informacije i
saznanja koja se odnose na problem koji on istrauje);
- formulisanje ciljeva, zadataka i hipoteza istraivanja (hipoteza je pretpostavljeni odgovor
na postavljeno pitanje, - na formulisani problem istraivanja).
1.6. Istraivaki dio prikaz metodolokog postupaka

istraivanja
U metodolokom dijelu navode se:
- metod istraivanja (treba obrazloiti zato je izabran ba taj, odreeni metod istraivanj);
- tehnike istraivanja (koje tehnike istraivanja su koriene i zato; ponekad je potrebno
navesti metrijske karakteristike instrumenata);
- definisanje populacije i uzorka istraivanja (na kojem uzorku je istraivanje obavljeno i na
koju populaciju se zakljuci ele uoptiti);
- navoenje statistikih tehnika i postupka koji su u istraivanju korieni (npr. za
deskriptivnu analizu: aritimetika sredina i standardna devijacija; za testiranje hipoteza: t-
test i koeficijent korelacije).
Ovo je najobimniji dio izvjetaja i podrazumijeva sistematski prikaz i analizu dobivenih

rezultata istraivanja. Prilikom prikaza rezutata istraivanja najvanije je:
- dobivene rezultate (podatke) dovesti u vezu sa hipotezom (odnosno hipotezama

istraivanja) i ustanovti da li ih oni potvruju ili opovrgavaju;
- dovesti dobivene podatke u vezu sa podacima slinih istraivanja;
- dobivene podatke i zakljuke dovesti u vezu sa teorijom.
Istraivanje je jedinstven deduktivno-induktivni proces. Dedukcijom iz teorije formuliemo

problem i postavljamo hipotze istraivanja. Indukcijom na osnovu prikupljenih podatka
verifikujemo hipotezu.
112
Obino zauzimaju jedno do dvije stranice. Zahtjev je da se na jasan i krajnje koncizan nain
odgovori na postavljeni problem istraivanja. U zakljucima se potvruju ili odbacuju
postavljene hipoteze. Moe se ukazati na potrebu za drugim istraivanjima ili ukazati na
praktine koristi od dobivenih rezultata.
1.9. Literatura
Navodi se sva citirana i koriena literatura.
Primjer, Literatura:
Ausubel, P.D. (1968). Educational Psychology: A cognitive view. New York, Holt, Rinehart
and Winston.
Bruner, J. (1965): The Process of Education, Haward University Press, Cambridge.
Bruner, J. (1967): Toward a Theoriy of instruction, Belknap Pres, Cambridge.
Bruner. D. (1988): Proces obrazovanja, Psihologija u nastavi, Zbornik radova iz
pedagoke psihologije, br.4. Beograd.
Bloom, S.V. i dr. (1965): Taksonovija ili klasifikacija odgojnih ciljeva, Kognitivno podruje,
u prevodu I. Furlana
Bloom, B.V. (1956): Taxonomy Of Educational Objectives
Best, J.B. (1995): Cognitive psychologiy, Boston: Allyn and Bacon.
Dijana Plut and Jelena Pesic (2003), Toward a Wygotskian theory of textbook. Psihologija,
Vol. 36 (4), : 371,671
Dragica P.B, Krnjevi Z, Pei J.M. (2001), Struktura sposobnosti i vetina kritikog
miljenja. Psihologija, 1-2, 195-208
Djui, D. (1966): Vaspitanje i demokratija Uvod u filozofiju vaspitanja, Obod, Cetinje.
Gagne, N.L. (1988): Educational Psychology, Boston, Houghton Mifflin Company
Gagne, R.M. (1985): The Conditions of Learning
Hrnjica, S. (1995): Informaciono-procesni modeli memorije, Psihologija, 1-2, str. 15-28.
1.10. Prilozi
113
Uobiajeno je da se kao prilozi daju korieni instrumenti (npr. upitnici, skale, protokoli);
tabele sa preglednima rezultata, sheme, dijagrami i sl. Svaki prilog koji se navodi u naunom
ili strunom radu treba da ima redni broj, naslov, izvor (ako je preuzet reference).
1.11. Ilustracije
U nauno istraivakom radu kao ilustracije najee se koriste tabele, grafikoni, dijagrami
fotografije, sheme, slike a cilj im je da na saet i oigledan nain predstave pojavu koja se
deskriptivno obrauje. Svaka ilustracija koja se koristi u radu treba da ima svoj redni broj,
naziv i izvor (ako je preuzet reference).
2.1. Citiranje
Citiranje je dodlovno navoenje tuih rijei (definicija, vanih misli, teksta koji ima znaajan
sadraj, a koji se ne moe na drugi nain predstaviti i sl.). Postoje odreena pravila kojih se
treba pridravati prilikom citiranja:
- Uvijek se ukazuje na izvor citata. Ako se preuzima dio teksta obavezno je navesti
reference (prezime autora, naziv djela, godina izdanja, mjesto, izdava, eventualno
stranica).
- Ako je citat duine do etiri reda preuzima se direktno u tekst uz znake navoda, a ako je
dui od etiri reda potrebno ga je odvojiti od naeg teksta. Obino se pie uvueno sa
manjim proredm.
- Citirani tekst se mora tano grafiki prenijeti. Na primjer, ako je u tekstu neto
podvueno, napisano kurzivom i sl. sve te karakteristike teksta treba doslovno preuzeti.
- Sve eventalne izmjene koje se naprave u citatu treba naznaiti. Na primjer, ako
podvuemo dio teksta to moramo naznaiti (napomenuti); ako elimo unijeti neku rije
onda to stavljamo u etvrtastu zagradu [....]; ako elimo izostaviti neku rije taj dio se
obiljeava sa tri takice.
Preuzimanje tuih rijei bez navoenja izvora smatra se plagijatom.

114
Kada u radu koristimo: citate, parafraze, rezimee, statistike podatke, strukturu, tabele,
preglednike, sheme drugih autora obavezno je navesti reference. Postoje dva osnovna sistema
za navoenje referenci:
- Numertiki sistem, poput sistema Chichago, Turabian, Vancouver, ili sistem fusnota ili
referenci na kraju teksta.
- Sistem autor-datum, poput Harvard sistema.
Oba sistema navoenja referenci imaju istu funkciju:
- Upuuju na izvore svih vanih injenica i ideja iznesenih u tekstu, kao i definicija manje
poznatih ili specifinih pojmova koji se u tekstu navode.
- Upuuju na izvor gdje se neko pitanje o kom se govori u tekstu detaljnije obrauje.
- Upuuju na sporedne, ali korisne aspekte nekog problema.
- Upuuju na neka suprotna ili drugaija miljenja od iznesenih u tekstu
- Upuuju na dio vlastitog rada gdje se detaljnije obrauje odreeno pitanje.
Na primjer:
Takoe, oba referentna sistema zahtijevaju navoenje osnovnih podataka za identifikaciju

preuzetih sadraja. Ti osnovni podaci su:
- Prezime autora
- Inicijal ili puno ime autora
- Naslov publikacije
- Godina izdanja
- Mjesto izdanja
- Naziv izdavaa
115
Pomenuta dva sistema meusobno se razlikuju u nainu predstavljanja referenci, pa e mo ih

prikazati oba. Vana je napomena da se u jednom djelu moe koristiti samo jedan sistem.
Kod numerikog sistema navoenja referenci postoje dva podsistema pisanja izvora: fusnote i
endnote.
Fusnote i endnote su veoma slini podsistemi. U oba sluaja upisuje se broj reference odmah
nakon preuzimanja odreenog teksta (...1). Kod fusnote informacija o izvoru upisuje se na
donjoj margini iste stranice. Oznaava se broj fusnote (1...) a zatim se navede pun
bibliografski opis reference. Referenca se daje i na kraju djela u literaturi.
Na primjer,
Kod endneote informacija o izvoru takoer se oznaava brojem (1..., pa nadalje) i boljei se na
posebnoj strani koja se nalazi na kraju poglavlja, ili na kraju rada. Takoer na kraju rada u
literaturi se navede pun bibliografski opis reference.
Primjer, navoenja referenci za knjigu (Prezime autora, Puno ime autora. Naslov: podnaslov
djela. Mjesto izdanja: Izdava, godina izdanja).
116
Primjer, navoenje rada iz zbornika, eseja, zbirke (Prezime autora, Puno ime autora. Naslov
rada: podnaslov.// Naslov zbornika / podatak o uredniku. Podatak o izdanju. Mjesto izdavanja:
izdava, godina izdavanja. Str. (poetna i zavrna)
Primjer, navoenje lanka iz asopisa (Prezime, puno ime autora. Naslov rada: podnaslov.//
Naslov asopisa. Oznaka sveske/godita, broj (godina), str. (poetna i zavrna)
Primjer, www izvora (Ime-na autora ako su poznata, naslov dokumenta, datum nastanka ako
je poznat, naslov dijela, potpuna http adresa, datum pristupa dokumentu).
Ovaj sistem je neto jednostavniji. U tekstu nakon citiranja u zagradi se navodi prezime
autora i godina izdanja.
Na primjer,
117
Broj stranice se navodi u tekstu samo ako se koristi direktan citat. Potpuni bibliografski opis
referenci koritenih u tekstu nalaze se na kraju djela u literaturi, bez razvrstavanja na knjige,
zbornike, lanke, elektronske izvore, nego samo razvrstane alfabetskim redom (po prezimenu
prvog autora).
Primjer, navoenja referenci za knjigu (Prezime, inicijal imena autora. (datum izdanaja).
Naslov: podnaslov. Podatak o izdanju. Mjesto izdanja. Izdava).
Primjer, navoenje rada iz zbornika, eseja, zbirke (Prezime, inicijali imena autora. (Datum
izdanja). Naslov rada: podnaslov. // Naslov zbornika / podatak o uredniku. Podatak o izdanju.
Mjesto izdavanja: Izdava. Str. (poetna-zavrna)).
Primjer, navoenje lanka iz asopisa (Prezime, inicijal imena autora. (Datum izdanja). Naslov
rada:podnaslov // Naslov asopisa. Oznaka sveske/godita, broj, str. (poetna-zavrna))
118
Primjer, www izvora (Ime-na autora ako su poznata, naslov dokumenta, datum nastanka ako
je poznat, naslov dijela, potpuna http adresa, datum pristupa dokumentu).
Da bi se postigla preglednost rada preporuuje se:
Format stranice A4
Slova tipa Times New Roman, veliine 12 pts (za pisanje fus nota 10 pts)
Margine 2 cm (izuzev lijeve koja treba da bude 3 cm zbog korienja)
Prored 1,5 izuzev fusnota gdje se koristi jednostruki prored
Pisanje u pasusima pri emu postoje dva naina:
- tzv. evropski sistem, podrazumijeva uvlaenje na poetku pasusa, to znai da izmeu

pasusa nema razmaka,
- tzv. ameriki sistem, podrazumijeva razmak izmeu pasusa ali bez uvlaena poetka
pasusa.
Takoer preporuuje se i sljedee:
- Iza svake rijei treba da bude jedan razmak

- Iza svakog znaka interpukcije slijedi jedan razmak (npr. iza zareza)
- Znakovi interpukcije piu se zajedno sa rjei ili brojem iza koga slijede (bez razmaka)
- Navodnici i zagrade piu se uz rijeu, bez razmaka (na primjer: Danas je...)
- Skraenice u tekstu piu se u zagradi
- Crtice se piu zajedno sa rijeima, bez razmaka kada se radi o sloenicama, ali odvojeno
ako se koriste u druge svrhe.
- Za isticanje pojedinih dijelova teksta koristi se kurziv ili podvlaenje.
119
3.2. Skraenice
Da bi se izbjeglo gomilanje podataka i postigla preglednost u sistemu fusnota (numeriki

sistem navoenja referenci) koriste se ustaljeni latinski izrazi i skraenice:
- p.cit. (opus citatum navedeno djeli, u radu citirano),

- ibid. (ibidem na istom mjestu, na istoj stranici),
- supra (gore, ispred, u prethodnom izlaganju),
- infra (dole, iza, u narednom izlaganju),
- p (pagina oznaava broj stranice preuzetog teksta),
- p.p.( paginae oznaava raspon stranica preuzetog teksta).
Ukoliko nedostaju neki podaci koje obavezno treba navesti u referenci, u fusnotama se koriste
sljedee skraenice:
- s.l. (sine loco bez mjesta) ukoliko nije navedeno mjesto izdanja,
- s.a. (sine anno bez godine) ukoliko nedostaje godina izdanja,
- s.n. (sine nomine bez imena) ukoliko nedostaju podaci o izdavau.
120
Literatura:
U radu su dati izvodi iz sljedeih knjiga i udbenika:
Peujli. M. (1982). Metodologija drutvenih nauka, Savremena administracija, Beograd.

Havelka, N., Kuzmanovi, B., Popadi D. (2004). Metode i tehnike socijalnopsiholokih
istraivanja, CPP, Beograd
Petz, B. (1985). Osnovne statistike metode za nematematiare, SNL, Zagreb
Supek, R. (1981). Ispitivanje javnog mnijenja, SNL, Zagreb
Mui, V. (1979): Metodologija, Svjetlost, Sarajevo.
Todorovi, Z., ijakovi, I., Mati, T. (2007): Uputstvo za izradu strunih i naunih radova,
Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka
Brankovi, S. (2007). Uvod u metodologiju: Kvalitativni metodi istraivanja drutvenih
pojava, s.n. Beograd
Bei, M. (2008). Metodologija politikih nauka sa statistikom. FPN, Beograd
Mihailovi, D.(1999). Metodologija naunih istraivanja, Beograd,
Pevi, D. (2009). Metodologija naunog istraivanja, TIMS, Beograd.
Kuba, L., Koking, D., (2003). Metode izrade naunog teksta, CID
Vujovi, M., (1980). Uvoenje u znanstveni rad, Zagreb

Lalovic-Metodologija Naucno Istrazivackog Rada PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lalovic-Metodologija Naucno Istrazivackog Rada PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

interno: materijal za studente

Metodologija nauno-istraivakog rada

pripremio mr Zoran Lalovi

Metodologija nauno-istraivakog rada

I dio Osnovni pojmovi metodologije

II dio Faze istraivakog postupka

1. Nauno istraivanje kao proces komunikacije

III dio Projekt istraivanja

1. Teorijski dio projekta

1.4. Formulacija optih i posebnih hipoteza istraivanja

IV dio Vrste istraivakih nacrta

Frekvencijski nacrt istraivanja

V dio Metode istraivanja

VI dio Populacija i uzorak

2.4. Veliina uzorka

VII dio Tehnike istraivanja

VIII dio Izrada upitnika

Faze izrade upitnika

4.1. Raspored pitanja u upitniku

X dio Statistika obrada podataka

1. Analiza podataka iz upitnika

XI dio Pisanje izvjetaja

1. Osnovni dijelovi izvjetaja

1.5. Teorijski dio definisanje predmeta i problema istraivanja

Metodologija (pojam i cilj)

Nauka (struktura naunog saznanja)

Struktura naunog saznanja

Podaci. Svaki empirijski nauno-istraivaki rad zapoine prikupljanjem podataka. Nauno

istraivanja i koji se mogu dovesti u vezu sa postavljenom hipotezom. Nadalje, to su podaci

Najee vrste zakona u drutvenim naukama su:

Nauni sistemi su cjelovita, sveobuhvatna, multidisciplinarna objanjenja odreenih

Pojam naunog metoda

opti pristup istraivanju (principi naune spoznaju)

Opti pristup (predhodno znanje) je znanje o optim principima naune spoznaje

Primjena metoda naunog saznanja je garancija objektivnosti, - da su zakljuci koje dobijemo

Principi naune spoznaje

Princip objektivnosti naune spoznaje

Princip objektivnosti ima nekoliko osnovnih znaenja. Prvo i najvanije je poznavanje i

Princip pouzdanosti naune spoznaje

Princip preciznost naune spoznaje

Princip optosti naune spoznaje

Princip sistematinosti naune spoznaje

Sinteza indukcije i dedukcije

Sinteza indukcije i dedukcije. Dedukcija, put naune spoznaje karakteristian za teorijsko

Primjer: Kako se moralo misliti u srednjem vijeku?

Mada su mogunost posmatranja i induktivnog zakljuivanja ovjeku uvijek bili na

Savremeni put naune spoznaje podrazumijeva sintezu dedukcije i idukcije. U savremenim

Sinteza kvantitativnog i kvalitativnog

Sinteza kvantitativnog i kvalitativnog. U razliitim periodima razvoja naunog metoda

Metodoloki postupak (glavne faze istraivakog postupka, -

formulisanje istraivakog problema

Teorijsko definisanje problema i predmeta istraivanja je logika operacija kojom se pomou

Poto se izvri operacionalno definisanje pojava postavljaju se pretpostavke, - hipteze

U sljedeoj fazi istraivanja prikupljaju se i klasifikuju (obrauju) podaci. Tu se ve ulazi u

Vrste istraivanja (osnovni kriteriji za razlikovanje vrsta

Postoje razliiti kriteriji za razlikovanje vrsta istraivanja.

Razlikovanje vrsta istraivanja prema cilju

Cilj istraivanja moe biti upoznavanje (eksploracija) pojave

Cilj istraivanja moe biti opis (deskripcija) pojave

Cilj istraivanja moe biti objanjenje (eksplikacija) pojave

Cilj istraivanja moe biti predvianje (predikcija) pojave

Jednokratna ili razvojna istraivanja