Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.

Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

ENDEMSKO PREMA ETNOKARTOGRAFSKOM:

NOVA RAZMILJANJA NA MARGINAMA
ETNOLOKIH KARATA
(PRIMJER VIRDINA, ZAVJETOVANIH DJEVOJAKA)

JELKA VINCE-PALLUA UDK 39:528.9

Institut drutvenih znanosti "Ivo Pilar" Izvorni znanstveni rad
10000 Zagreb, Maruliev trg 19/I Original scientic paper
Prihvaeno: 1. 11. 2007.

U lanku se na temelju pojave virdina/tobelija, zavjetovanih

djevojaka, razmilja "na marginama etnolokih karata" o
dosezima etnoloke kartograje u sluaju kada nailazimo na za
nju nepovoljno obiljeje endeminost pojave, njezino neveliko
rasprostiranje, za etnokartografske razmjere na ogranienom,
relativno malom podruju. Suprotstavljajui obiljeje endeminosti
prema etnokartogranosti (mogunosti komparativnog iitavanja
i zakljuivanja na temelju rairenosti neke pojave), autorica
pronalazi i donosi nove spoznaje do kojih je dola radom na
ovoj nadasve zanimljivoj, sasvim posebnoj i u svjetskim okvirima
jedinstvenoj pojavi.

Kljune rijei: virdina, endemsko, etnoloka kartograja,

patrijarhalizam

Ovaj se lanak sadrajno nadovezuje na jedan moj raniji rad objavljen

u ovom istom asopisu 1994. godine "Razmiljanja i dileme na marginama
etnolokih karata kriza etnologije?"1 On se na njega nadovezuje u dvostrukom

1
Sintagma "nova razmiljanja" stavljen je u naslov lanka u odnosu na taj moj prvi lanak
o ovoj tematici (Vince-Pallua 1994). U njemu mi je kao temelj za promiljanja posluila
tema o dovoenju druge ene, uz prvu, ivu enu (Vince-Pallua 1996:3540).

17
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

smislu. S jedne strane u ovom u se lanku takoer baviti odabranom temom

iz tzv. drutvene kulture. S druge pak strane na marginama etnolokih karata
nastavit u promiljati pitanja vezana uz etnoloku kartograju i ponuditi o
ovoj problematici nove spoznaje.
I ovdje, kao i u prolom lanku, bit e to zasnovano na pitanjima koja
su se pojavljivala tijekom vlastitog istraivanja konkretne teme ovdje na
temelju jedne druge pojave iz drutvenog ivota endemske pojave virdina,
tobelija2, zavjetovanih djevojaka, temi kojoj sam posvetila vei broj godina
istraivanja. Ovaj je tekst, naime, jednim svojim dijelom dio moga doktorata
(Pojava virdine, zavjetovane djevojke, u predajnoj kulturi balkanskih naroda,
345 stranica s kartama, tablicama i slikovnim prilozima, Zagreb, 2000.),
bitno dopunjen promiljanjima na marginama etnolokih karata teorijsko-
metodikim pitanjima o etnolokoj kartograji. Ovdje e, dakle, u vezi s
pojavom virdina biti rijei samo o pitanjima koja se odnose na etnoloku
kartograju i teorijsko-metodiki aspekt upotrebe etnokartografske tehnike,
pomonog sredstva u povijesno usmjerenoj etnologiji.3
Cilj mi je ovdje (da odmah ukaem na osnovni problem i, u prvi mah,
nespojivo obiljeje za mogunosti koje nudi etnoloka kartograja) pokazati
kako naoko nepovoljna okolnost za etnoloku kartograju, endeminost
pojave virdine njezina ogranienost na mali, izdvojeni prostor koji stoga
ne nudi irokopoteznost na karti i iitavanje suodnosa, "gibanja" na njoj
ipak moe biti, dodue na drugi nain, iskoritena za povijesno usmjerena
etnoloka istraivanja.
No, prije nego krenemo na postavljeni zadatak, rado bih o virdinama
rekla samo nekoliko rijei za one koji jo nisu uli za tu interesantnu
pojavu.
Virdine, tobelije, sasvim su osebujna, prostorno odreena, endemska
pojava, jedinstvena ne samo u europskim, nego i u svjetskim okvirima, a
poznata po gorskim podrujima zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka.

2
Postoji niz naziva za ovu pojavu (tijekom viegodinjeg rada pronala sam ih tridesetak),
no upotrebljavat u ova dva naziva (virdina, tobelija) koja ocrtavaju kljuno obiljeje
zavjet (turski tbe tobelija) na istou, virginitet (virdina).
3
Za itatelja koji nije upoznat s tehnikom etnoloke kartograje vidi u akovi (1999).

18
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Rije je o pojavi koja odstupa od uobiajenog, ustaljenog, to je obiajno-

pravna institucija u kojoj ena "mijenja spol" i preuzima ulogu mukarca
oblai se kao mukarac, oiana je kao mukarac, ima muki oblik krsnog
imena, vlada se poput mukarca, nosi oruje, po potrebi ide u rat, sudjeluje
u mukim skupovima i ima gotovo sva javna prava mukarca u inae strogo
patrijarhalnom drutvu.
Virdine su, dakle, toliko osobita, izvan podruja gdje se pojavljuju
neuobiajena, gotovo nepoznata i zato zapanjujua pojava da ih neki stariji
autori nazivaju amazonkama. S druge pak strane ima autora i iz novijeg
vremena kojima se ona ini toliko neobinom i neprimjerenom dananjem
vremenu da smatraju kako tobelije vie ne postoje. Ovakva miljenja pokazuju
zapravo koliko se tu radi o jednoj sasvim specinoj, izdvojenoj, endemskoj
i zato neobinoj i prilino nepoznatoj pojavi. Dakako, ene preobuene u
muko nisu amazonke, a isto tako nije tono da virdine ive jo samo u
sjeanju. Konkretni primjeri to zorno pokazuju.
esto ujemo da je povijest, history, najee bila samo he-story ili
(his)story, a ako i postoje rijetki tragovi na koje se moe naii o enama,
oni opet izlaze kroz dioptriju i pero mukaraca. Iz takvih tragova teko je
onda iitati realnost odnosa meu spolovima, nego tek muki pogled koji
ih je konstruirao. U tom kontekstu dolazimo do jo jedne posebnosti vezane
uz ovu pojavu. Ovdje, naime, prigovoru o androcentrinosti u istraivanju
nema mjesta jer o virdinama pie nemali broj ena (Durham 1909, 1928;
Hasluck 1954; Gui 1930, 1958, 1974; Young 1996; Demick 1997; Dickemann
1997), no tu, da apsurd bude vei, to nije prednost. Naime, esto se dogaa
da virdine, smatrajui sebe mukarcima, s prezirom odbacuju ene
istraivaice, pokazujui to i izjavama i javnim odbijanjem komunikacije
sa enama koje one, kao i mukarci, smatraju inferiornima.

U POTRAZI ZA VIRDINAMA...
U potrazi za virdinama sluila sam se dvama izvorima a) upitnicama
"Etnolokog atlasa", b) svjedoanstvima iz literature. Nakon tog munog
viegodinjeg tragalakog procesa, nakon to sam pronala pozamaan
broj virdina iz raznorazne ratrkane literature (104 primjera (!) iz 54 (!)
bibliografske jedinice od 45 autora (!) na sedam jezika)4, a ne samo onima iz

19
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

upitnica Etnolokog atlasa, omoguene su dvije vane stvari pri "iitavanju"

ove pojave. Prva, vanija, jest injenica da se ovakvim fundusom mnotva
svjedoanstava iz literature omoguuje provjera vjerodostojnosti podataka
iz atlasne grae koji esto puta nisu ni dovoljno jasni ni pouzdani. Druga
prednost koju donosi sistematino izdvajanje i unoenje primjera virdina
iz literature jest mogunost praenja ivotnoga tijeka neke tobelije o kojoj
piu dva ili ponekad i vie autora, a prate je u razliito doba njezina ivota.
I time karta i njezino iitavanje dobiva na ivotnosti i itkosti, a na taj je
nain mogue i usporediti kako razliiti autori piu o istoj pojavi, neki ak
nakon dvadeset godina, i kako je razliito doivljavaju pa i dijametralno
suprotno interpretiraju.
Tijekom rada na ovoj temi, a naroito nakon dueg vremenskog razdoblja
kada sam uspjela sakupiti dosta velik broj primjera virdina, nametnula mi
se nuda staviti na kartu ne samo primjere iz Atlasa, nego ba i pronaene
primjere iz literature. Prvi je razlog bio elja da se nadomjesti kratkoa
odgovora u upitnicama Atlasa. Drugo, eljela sam provjeriti podudara li se
rasprostiranje ove pojave u atlasnom gradivu s rasprostranjenou primjera
iz literature kako bi se takvom provjerom postigla to vea vjerodostojnost
podataka, vjerodostojnost izvora. Trei motiv koji me na to naveo bila je
elja za "oivljavanjem" karte. Naime, za razliku od potvrda iz upitnica
Etnolokog atlasa, primjeri koje navodim iz literature5 odnose se u najveem
broju sluajeva na virdine s tono odreenom ivotnom priom, na sluajeve
uklopljene u ivotne okolnosti obitelji, pa i ire zajednice, najee i tono
datirane. To nije navoenje nekog apstraktnog primjera, unaprijed zamiljenog
modela virdine koji bi trebao zadovoljavati neku iskonstruiranu sliku kao
"smjesu dojmova" ispitanika o nekoj pojavi, nego, naprotiv, sasvim odreen
sluaj uklopljen u sasvim odreene ivotne prilike s odreenim atributima i s
odreenim motivima za in koji su tu pojedinanu virdinu doveli do takvoga
novog statusa. Time je mogue doprijeti do niza varijanata, posebnosti i

4
esto je rije samo o nekoliko pronaenih reenica u nekoj knjizi ili lanku, radovima
koji nemaju gotovo nikakve veze s temom virdina pa je i zbog toga bio otean viegodinji
put u "traganju za tragovima" o naim zavjetovanim djevojkama.
5
Svaki primjer virdine na karti ima svoj broj pomou kojega je mogue doi do konkretnog
sluaja svake pojedine ivotne prie.

20
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

odstupanja od spomenute "smjese dojmova" ili od "idealne slike" traenog

obiaja, ime se otklanja onaj u etnologiji poznati zamiljeni, idealni red. 6
Govorei o odreenim, nerijetko i tono datiranim ivotnim priama
virdina, eljela bih istaknuti kako nam je ova tema pruila vremensku
odrednicu s kakvom se u klasinim etnolokim radovima nismo susretali.
Jer, gotovo da i ne postoji tema u klasinim etnolokim istraivanjima gdje se
istrauje i pie o sasvim odreenoj ljudskoj jedinki s imenom i prezimenom
ili ak i s tonim biografskim, dakle preciznim, vremenski odreenim
podacima. ak i onda kad se, to je rjee, ne istrauje materijalna kultura,
nego se npr. bavi ladaricama, koledarima, buarima, eteocima itd., ne
govori se ni o jednome od njih zasebno, a ako se i govori o pojedincu, npr.
o poloajniku, ni tada iz etnografskih izvora i opisa ne dobivamo podatke o
tome kada je on roen i u kakvim je ivotnim prilikama ivio. Ovdje e pak
to biti od presudne vanosti budui da su ba specine, sasvim odreene
ivotne prilike (npr. kada ostajnici/tobeliji umru roditelji ili braa pa se taj
podatak o godini esto posebno navodi) one koje dovode tobeliju do toga
novoga socijalnoga statusa.
Treba sad ponajprije promotriti nae karte proirenosti virdina kako
bi se na brojano daleko veem uzorku primjera (ukupno preko dvije stotine)
odredila proirenost pojave koju dobivamo iz dviju vrsta izvora:
1) iz upitnike grae "Etnolokog atlasa" Etnoloka karta 1
2) iz pronaenih primjera u literaturi Etnoloka karta 2

Potrebno je odmah istaknuti razliitosti koje prve udaraju u oi

kada se usporede ove dvije karte, karta 1 i 2, a koje su odraz objektivnih
organizacijsko-tehnikih okolnosti:
1) Na karti 1 nema primjera s Kosova budui da to podruje unutar
nekadanjeg projekta Etnolokog atlasa Jugoslavije nije istraeno. Na karti 1,
dakle, nemamo svjedoanstva o ovoj pojavi na Kosovu, podruju kojemu je
naa pojava itekako svojstvena i poznata, to pokazuje i snana zastupljenost
na karti 2 izraenoj na temelju svjedoanstava iz literature. Trideset i jedan
konkretan primjer tobelija dobiven iz svjedoanstava ak estorice autora

6
O ovakvim metodikim zahtjevima progovorila je Z. Rajkovi Vitez (1973).

21
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

doista je dovoljan broj koji svakako moe upuivati kako bi i primjeri iz

Atlasa, da su se tamo bili sakupljali, sigurno bili prisutni, pa i brojni.
2) Na istoj karti 1 nemamo svjedoanstva o Albaniji jer ona, razumljivo,
ne ulazi u zemljopisno podruje nekadanjega projekta Etnolokog atlasa
Jugoslavije. Sjeverna Albanija i inae je prostor koji je, kao i Kosovo, snano
zastupljen na karti 2, karti sainjenoj na temelju primjera iz literature.
Mnotvo je razloga zbog kojih se ove dvije karte meusobno upotpunjuju.
Ova dva, ve na prvi pogled vidljiva i lako uoljiva razloga "vanjska" razloga
samo su dva tehnika razloga zbog kojih je druga karta, karta s primjerima
iz literature, potrebna i nuna. Treba naglasiti da ovakva provjera valjanosti
kartografske grae nije uvijek i u svim sluajevima nuna ni potrebna. Neke
su teme, posebno one iz materijalne kulture, "kartogranije" od drugih i
podatnije, da to tako nazovem, kartografskom a(na)tomiziranju. Konkretno,
za neke teme (unutar kulturno-historijskih interpretacija) tehnika etnoloke
kartograje upravo je nezamjenjiva, a primjeri iz literature dobrodoli, ali ne
i kljuni. Jer: 1) teko da e koji etnolog moi nai podatke u preko tisuu ili
preko dvije ili tri tisue lokaliteta o istraivanoj temi i to u jednakomjernom,
gustom i pravilnom rasteru pojavljivanja odreene pojave na karti i 2) teko
da je uope mogue u literaturi pronai tolik broj usko usmjerenih, ciljanih
pitanja o nekom, pa i najmanjem detalju, kao to je to, da samo navedem
kao primjer, pitanje 2/II-9 iz Upitnice I - Kakav je oblik gredelja gledan sa
strane: a) je li posve ravan; b) samo na zadnjem kraju pravilno savijen; c)
grbav, s jednim kao koljenom pred crtalom; d) kako drukije zakrivljen? U
ovom je sluaju pitanje usmjereno k a(na)tomiziranju pluga, samo jedno od
pitanja koje istraivau te i takve teme itekako moe biti ne samo korisno
nego i nuno, a cjelina kartografskih izvora dragocjena i nezamjenjiva.
No, ima i drugih, ak i vanijih, "unutarnjih" razloga zbog kojih je ova
dvostrukost nuna i dobrodola. Naime, primjeri iz literature, njihova velika
veina, za ovu su pojavu mnogo pouzdaniji od primjera iz Etnolokog atlasa:
1) zbog opirnosti, podrobnosti opisa; 2) zbog autora, nerijetko ba etnologa,
koji razumiju o kakvoj se pojavi radi pa je na terenu ispravno uoavaju i
odabiru; 3) veinom su primjeri virdina i sasvim precizno vremenski odreeni
(esto ak godinom roenja ili ak i godinom smrti pojedine virdine, a
time i vjerodostojniji pa mogu dobro posluiti kao provjera pouzdanosti i
valjanosti podataka na etnolokoj karti 1). To je posebno uoljivo u mnotvu

22
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

odgovora u upitnikoj grai gdje se na postavljeno pitanje o postojanju

virdina odgovor u upitnicama svodi na suh odgovor "da", "da neko", "takva
se djevojka naziva mukobanjom, mukarom, useelicom" itd., osobito kada
nema nikakvih popratnih pokazatelja o tome je li kaziva, ali i sam ispitiva,
uope razumio pitanje i samu pojavu ili je kaziva tek zapazio neku djevojku
ili enu neuobiajena ili "neuobiajena" ponaanja i naina odijevanja pa ju je
odmah "prepoznao" kao virdinu iz postavljenoga pitanja u upitnici. Jer, nije
dovoljno samo "priiti" nekoj izdvojenoj jedinki nekoliko "traenih" atributa
iz pitanja u upitnici i smatrati da su dovoljno indikativni za odreivanje
virdine kad oni, ako ih se ne sagleda u cjelini, mogu biti tek odraz neke
ivotne ili pak medicinske posebnosti pojedinca koji svojim ponaanjem ili
likom odskae od svoje sredine i samo podsjea na traenu pojavu u pitanju
upitnice i biva njezina "loa preslika"7, njezin falsikat.

EKSPERIMENT VLASTITIM TERENSKIM

ISTRAIVANJEM
S takvim sluajem mehanikog preslikavanja, namjerno stavivi se
eksperimentalno u kou i ulogu ispitivaa s upitnicom u ruci, susrela sam se
i sama na terenu u junoj Istri 1996. godine u selu Sv. Kirin kraj Vodnjana
upoznavi Milku o kojoj su mi (uz mjeavinu simpatije i podsmijeha) priali
mnogi stanovnici ne samo u tom selu, nego i u nekoliko oblinjih sela.
Razumljivo, ne znajui to su virdine, ovi su mi ljudi na postavljena pitanja
iz upitnice uvijek odgovarali potvrdno: 1) ima li sluajeva da se djevojka
ne udaje nego ostaje u oinskoj kui da; 2) vri muke poslove (kad sam
stigla u selo upravo je kosom kosila travu, inae teak muki posao); 3)
pui li da (i na fotograji je vidljiva cigareta u ustima za vrijeme konje);
4) nosi li muko odijelo imala je hlae i koulju (no danas, kako je to i u
biljeci naglaeno, muko odijelo uope nije razlikovno obiljeje mukarca
prema eni pa ovo pitanje, kao i puenje, gubi na vanosti) itd. Na ta, dakle,
postavljena pitanja iz upitnice, odgovarali su potvrdno jer su u svojoj svijesti
i pred oima imali ovu mukobanjastu enu mukih kretnji i ponaanja i,

7
Jer u tim odgovorima postoji tendencija (budui da se u upitnici ne moe raspredati o
ivotnim okolnostima koje su dovele do takva promijenjena statusa kad za to nema mjesta na
listiu) mehanikog preslikavanja traenih atributa na takve "neprave" primjere tobelija.

23
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

kako sam kasnije ula, nekih hormonalnih i zikih anomalija. Ona, prema
tome, i uz niz potvrdnih odgovora, pa i potvrdnih prizora (konja, puenje,
mukaraki izgled i odjea), nikako nije tobelija.8
Mislim da je opravdano pretpostaviti i zakljuiti da su, kao to smo
vidjeli na ovome mojem "probnom" uzorku, sigurno i nai ispitivai i kazivai,
povjerenici Etnolokog atlasa, postavljajui ova ista pitanja iz upitnica,
nailazili na ovakve paualne potvrdne odgovore, esto i na terenu gdje ove
pojave uope nema, a nikad je nije ni bilo. U tom svjetlu treba protumaiti
one potvrdne odgovore izvan dinarskih krajeva, a koji nisu odraz migracija
i unosa iz nuklearnog dinarskog podruja.
Dodatnu potekou prilikom odreivanja i dijagnosticiranja
vjerodostojnih odgovora o postojanju tobelija u atlasnoj grai unijela je i
preopenita formulacija pitanja u upitnici, a pogotovo dio pitanja koji sugerira
naziv za takvu djevojku konkretno naziv mukobana naveden u upitnici.
Istina je da se ponekad i "prave" tobelije nazivaju tim imenom (i nizom inaica:
mukoban(j)a, mukobara, mukaraa, mukara, makudanka, makudan,
muana itd.), no na taj smo nain dobili mnotvo odgovora po itavom
prostoru bive Jugoslavije (osim po Sloveniji, jadranskom dijelu Hrvatske,
zapadnoj Bosni), odgovore bez dodatnih objanjenja za koje nema dodatnih
indicija kojima bismo mogli utvrditi da se radi o virdini. Naime, mnogim
e kazivaima prva asocijacija na neku enu u selu mukoga ponaanja i
naina odijevanja biti naziv mukobana, mukara pa e na temelju jedne
takve asocijacije dati (krivi) potvrdan odgovor o postojanju ovoga fenomena.
Time je iz takve grae teko izdvojiti valjane, prave primjere.
Analizom predaja, pria, pjesama i konkretnih sluajeva na svome
terenskom pohodu 1996. godine po junoj Istri uspjela sam to pokazati i u
nazivu samon koji opet nije drugo nego samo metatezom (sam-on/mas-
on) stvoren naziv iz korijenske osnove istroromanskog masch-ion, ma-
on od masch-io = muko, dakle opet inaica toga istog naziva iz upitnice
mukobana, naziv kojim se ne moe potvrditi vjerodostojnost potvrde iz
upitinica Atlasa o samonu u Istri.

8
O "amazonkama" iz Istre vidi Vince-Pallua, 1997.

24
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

KOMENTAR UZ ETNOLOKE KARTE 1 I 2

Etnoloka karta 1
Ako i letimino bacimo pogled na nau kartu 1, vidjet emo veu
gustou potvrda uzduno u smjeru protezanja dinarskoga podruja od
predjela zapadno od gornjeg toka rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini, oko
Prozora (dva svjedoanstva kod Hrvata i jedan kod Muslimana), zatim na
podruju izmeu Trebinja i Nevesinja. Najveu gustou potvrdnih odgovora
na pitanje o virdinama nalazimo u Crnoj Gori9, posebno izmeu avnika
i Kolaina (u Brdima) te nekoliko sluajeva zapadno od donjeg toka rijeke
Morae (jedan sluaj i istono od nje), izmeu Cetinja i Podgorice. U Staroj
Crnoj Gori manje je takvih primjera. Na krajnjem jugoistoku Crne Gore nai
emo dva primjera tobelija gdje se u oba sluaja, kod Albanaca u okolici
Ulcinja, takve djevojke nazivaju virdiniama. To su ujedno u atlasnoj grai
jedina dva primjera gdje se biljei ovaj naziv za virdine.10
Ovaj se dinarski slijed pojavljivanja virdina naglo prekida neispunjenim
prostorom sjevernoga dijela Albanije, prostorom obuhvaenim kartom, ali koji
nije, kako sam ve naglasila, uvrten u projekt Etnolokog atlasa Jugoslavije.
Sjeverna Albanija, meutim, podruje je u kojemu je najzastupljenija ova
pojava (vidi kartu 2!), pa i ovaj prazan, nepopunjen dio na karti 1 treba shvatiti
i predoiti kao nastavak toga gustoga dinarskog lanca pojavljivanja.
U zapadnoj i neto u junoj Makedoniji nastavlja se dalje dosta gusto
podruje znakova s dodatkom dvaju primjera u Egejskoj Makedoniji (na
sjeveru Grke) tik uz albansku granicu.
Osim ovoga oznaenoga dinarskog podruja pojavljivanja, koje moemo
pratiti iz smjera sjeverozapada prema jugoistoku, moemo uoiti i neke druge
primjere koji nisu obuhvaeni ovim oznaenim koordinatama. To se na
prvome mjestu odnosi ne samo na pojedinane i ratrkane primjere/znakove,
nego i na kompaktnije skupine znakova u Vojvodini i podruju Srbije uz
zapadnu i junu Moravu.

9
Ponovno elim naglasiti da u upitnikoj grai nije ispitivano podruje Kosova i Metohije,
a, razumljivo, niti Albanije koja nije obuhvaena Etnolokim atlasom Jugoslavije.
10
U primjerima iz literature ima vie takvih naziva.

25
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Etnoloka karta 1 na temelju upitnike grae Etnolokog atlasa

26
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Treba dodatno naglasiti da, nasuprot karti 1, na karti 2 nemamo

svjedoanstva iz tih dvaju gue zastupljenih podruja u Srbiji, ali isto tako
ni iz podruja zapadne Makedonije koje je ovdje na karti 1 zastupljeno s
preko deset znakova.

Etnoloka karta 2
Na temelju primjera iz literature nainila sam etnoloku kartu 2 koju
treba uzeti u obzir kao nezamjenjivu provjeru i nadopunu etnolokoj karti 1.
Na kartu 2 unesene su, kako je ve navedeno, 104 potvrde iz 54 bibliografske
jedinice od 45 autora na sedam jezika. Primjeri na toj karti za koje postoji
tono naveden lokalitet uneseni su u obliku kruga, a ona svjedoanstva
kod kojih ne nalazimo tako precizno navedenu geografsku smjernicu, nego
samo podatak o pripadnosti tom i tom plemenu, planinskom lancu ili nekom
drugom geografskom pojmu, oznaeni su trokutom.
Prva, bitna, vitalna nadopuna karte 1 kartom 2, koja se ve na prvi
pogled uoava, jesu pronaeni sluajevi virdina na podruju Albanije i
Kosova koje, iz ve spomenutih tehnikih razloga, ne nalazimo na karti 1.
Samo na Kosovu karta 2 donosi pozamaan broj od 31 primjera, a takoer
i u Albaniji ak 27 svjedoanstava, to znai da smo dobili 58 (!) primjera
virdina na podruju koje nije zastupljeno na karti 1.
Zanimljivo je, obratno, uoiti na kojim podrujima na karti 2 uope
nisu zabiljeeni sluajevi virdina, a koji se ipak pojavljuju na karti 1. To
je, u prvom redu, ako krenemo od zapada prema istoku, Hrvatska u kojoj
nema nijednog svjedoanstva u literaturi11, sjeverozapadni dio Bosne i
Hercegovine, Vojvodina, sredinji dio Srbije oko june i zapadne Morave te
podruje Makedonije i Egejske Makedonije.
U ovom lanku, zbog specifinosti teme najavljene ve u naslovu, nije
mogue opirnije se osvrnuti na, u doktoratu predoen, pokuaj pronalaenja
virdina izvan ovoga podruja - na Apeninskom poluotoku. Naime, tijekom
studijskih boravaka u Italiji pokuala sam utvrditi (potvrditi ili iskljuiti) nije
li mogue pretpostaviti i pronai svjedoanstva o ovoj pojavi kod nekadanjeg

11
Sloveniju ovdje, premda je bila ukljuena u Etnoloki atlas Jugoslavije, ne treba ni spominjati
jer na njezinu podruju ne nailazimo ni na jedno, makar i nesigurno svjedoanstvo.

27
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

ilirskog stanovnitva nekad prisutnog i na prostorima Italije. Poznato je, naime,

da su neka junoitalska ilirska plemena doselila potkraj II. ili poetkom I.
tisuljea s Balkanskog poluotoka, ali da su se kasnije znatno grecizirala.
Isto tako, moglo se pretpostaviti da je ova pojava pristigla u Italiju velikim
albanskim prekomorskim selidbenim valom u june dijelove Italije te da ju
je mogue pronai i meu Albancima na tlu Italije. O tome ovdje, kako je
ve istaknuto, nije mogue poblie progovoriti.
Vratimo se naoj karti 2. Na njoj, dakle, nemamo, primjere tobelija u
Hrvatskoj i u Makedoniji (osim jednog primjera na krajnjem jugu). Na toj karti
u Srbiji, osim podruja Kosova gdje ima najvie potvrda (31 svjedoanstvo),
nai emo samo pet primjera, i to tri opet u blizini Kosova, na graninome
podruju s Kosovom u Sandaku: piljanije (broj 53), Tutin (broj 67) i
Novi Pazar (broj 68) te dva primjera pedesetak kilometara zapadnije u
Novoj Varoi (broj 66) i Prijepolju (broj 11). Svih ovih navedenih pet primjera
odnosi se na muslimansko stanovnitvo.
Odmah je uoljivo da su granice etnoloke karte 2 ograniene na
mnogo manji prostor od karte 1. Zbog toga je tehniki bilo mogue taj dio
karte izrezati iz prostora itave karte bive Jugoslavije, karte koja je bila
u upotrebi Etnolokog atlasa Jugoslavije koji je bio jedan od potprojekata
veeg projekta Europskog atlasa. Budui da izvan toga osnovnog podruja
rasprostiranja ne nalazimo svjedoanstva o ovoj pojavi u literaturi, bilo je
mogue izrezati, izdvojiti samo taj dio karte pa ga uveati, kako bi se zorno
mogli unijeti uestali pojedinani sluajevi potvrda na tom podruju. No, zbog
toga je na karti 2 (lijevo dolje u kutu) trebalo posebno dodati etiri potvrde
virdina na zasebnu minijaturnu kartu Bosne i Hercegovine, potvrde koje
prostorno-tehniki izlaze iz izabranoga pa uveanoga okvira na karti 2.
Gledano u cjelini, premda sadri 104 svjedoanstva, deset vie od karte
1, dakle priblino jednak broj svjedoanstava, etnoloka karta 2 nudi daleko
zgusnutiji, omeeniji prostor pojavljivanja virdina nego to je to sluaj na
karti 1, karti iz upitnikog materijala. Taj zgusnutiji prostor nazvali smo
ve osnovnim, nuklearnim prostorom proirenosti virdina, a odnosi se na
granino podruje Crne Gore, Albanije i Kosova.

28
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Etnoloka karta 2 na temelju pronaenih primjera u literaturi

29
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

"ETNOLOKA KARTOGRAFIJA" VERE STEIN ERLICH

Poznata sociologinja Vera Stein Erlich (1971:3132) ukazuje na dvije
faze razvoja patrijarhalnih odnosa na podruju bive Jugoslavije:
I) U vremenu ukazuje na dvije faze razvoja patrijarhalnih odnosa na
podruju bive Jugoslavije kojom se bavi:
1) stariju "intaktnu" (muslimanska Bosna i muslimanska i kranska
Makedonija) Autorica posebno istie, a vano je to imati na umu, da je pod
"Makedonijom", koju zato i stavlja pod navodnike, nazvala itavo podruje
juno od srpsko-turske granice od prije 1912. Sela Sandaka, Kosova i Metohije
ukljuena su u Makedoniju zato to je broj istraenih sela bio premalen da
bi se statuiralo vie grupa. Takav postupak je opravdan i time to porodica
u tim krajevima ima mnogo zajednikih obiljeja (Stein Erlich 1971:31).
2) noviju fazu "turbulentnih transformacija" (kranska Bosna, Srbija,
juni i sredinji dijelovi Hrvatske). Pritom je vrlo zanimljivo kako V. Stein
Erlich uoava da vremenski redoslijed kao da je bio projiciran u prostoru,
na plohu suvremenosti. Historijska podruja bila su tako donekle simboli
vremenskih epoha, a kod usporeivanja podruja usporeivale su se ujedno
razvojne faze (Stein-Erlich 1971:31).
Ne podsjea li nas ovo autoriino razmiljanje o mogunosti iitavanja
vremena iz prostornoga protega, o projekciji povijesti na horizontalnoj
prostornoj plohi suvremenosti (ili, kako ona kae, projiciranja vremenskog
redoslijeda na plohu suvremenosti) na sr etnoloke kartografske tehnike u
kulturno-povijesnom smjeru etnolokoga istraivanja? V. Stein Erlich, naime,
poput kakvog istraivaa koji se slui etnolokom kartograjom, uoava da
projekcija u prostoru (do koje je dola na temelju velikog uzorka od tristo
sela) tako rei pokazuje vremenski slijed, ljestvicu po kojoj bi bilo mogue
spustiti se u prolost (dakle, od prostorne projekcije, horizontale, doi do
vremenskoga slijeda, do prolosti, vertikale): Svrstamo li podruja u red
po tom kriteriju (kriteriju emancipacije od turske vlasti kojim je pokuala
odrediti ansjetet pojedinih podruja) dobivamo ljestivicu po kojoj se tako
rei moemo spustiti u prolost (1971:31), jer ...Vremenski redoslijed kao da je
bio projiciran u prostoru, na plohu suvremenosti. Historijska podruja bila
su tako donekle simboli vremenskih epoha, a kod usporeivanja podruja
usporeivale su se ujedno razvojne faze (Stein Erlich 1971:30).

30
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Bila je to samo asocijacija, usporedba postupka Vere Stein Erlich s

tehnikom etnoloke kartograje kojom se ovdje bavimo, postupkom koji se,
svakako, u bitnim elementima s njom ne podudara u potpunosti, ali ju je ipak
mogue s njom povezati. Ovdje, naime, V. Stein Erlich prvo kree od gotovih,
egzaktnih povijesnih podataka (od datuma emancipacije od turske vlasti),
gotovih vremenskih koordinata, dok kartograja, obratno, na temelju prostorne
proirenosti odreenih kulturnih elemenata nastoji doi do vremenskih
smjernica, do globalnih vremenskih okvira. eljela sam ovdje samo naglasiti
da je ova znanstvenica uspjela uoiti kako prostor, ploha suvremenosti,
sinkronijska ravnina, moe ocrtavati i biti projekcija vremenskoga tijeka,
dijakronije, upravo ono to je sue, sr etnokartografske tehnike i ime u
metodikom smislu ona raspolae u slubi kulturno-povijesno orijentirane
etnologije, odnosno etnologije koja istrauje etnogenezu/kulturogenezu.
II. U prostoru, pak, autorica pronalazi tri varijante patrijarhalnog sustava:
1) orijentalnu, 2) plemensku i 3) varijantu pod zapadnjakim utjecajima,
"austrijsku varijantu" (1971:366).
Promotrivi proirenost virdina na naim etnolokim kartama, odnosno
doavi do osnovnog rasprostiranja ove pojave, jezgre, najgueg podruja
rasprostiranja (osobito albansko-crnogorskoga graninog podruja), utvrdivi
pojavu virdine kao endemski fenomen, pojavu unutar ogranienog prostora
i lokalnih uvjeta patrijarhalnog ivota ovoga dijela dinarskoga prostora,
utvrdila sam da se to rasprostiranje podudara s posebno okarakteriziranim,
plemenskim tipom patrijarhata.
Plemenski tip patrijarhata Vera Stein Erlich smjetava u kr Dinarskih
planina ...u Crnoj Gori, i u susjednoj Albaniji, a ostatke i u Hercegovini i u
Dalmatinskoj zagori (1971:372). Ovaj plemenski tip patrijarhata, koji Stein
Erlich nalazi na upravo spomenutom podruju dinarskoga kra, upravo je
podruje naeg ve obiljeenog i istaknutog nuklearnog, osnovnog podruja
rasprostiranja virdina.

PREMA ZAKLJUKU
Ova se pojava, samo da ukratko kaemo, bez sumnje neodvojivo
treba vezati uz pleme kao pojam izvan kojega ona nema svojega opravdanja
i postojanja.
To potvruju i daljnji, ovdje samo neki odabrani utvreni primjeri koji
ukazuju da je upravo plemenski tip patrijarhata odredio i pogodovao nastanku

31
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

pojave virdine12. Organsku povezanost virdine s plemenom pokazuju i

nae etnoloke karte na kojima se vidi koliko je ova pojava manje rairena u
Staroj Crnoj Gori, a vie ba u Brdima gdje je plemensko obiljeje prisutnije.
Veu ilavost uvanja plemenskog ivota u Brdima, planinskome dijelu Crne
Gore (o emu svjedoi i sam naziv Brda), treba jednim dijelom pripisati
upravo njihovu nepristupanu, izoliranu poloaju i nemogunosti veeg
utjecaja dravnoga aparata. I opet, nije takoer sluajno da je i u sjevernoj
Albaniji, planinskom dijelu ove zemlje, velik broj virdina, a da ih u junome
dijelu ne nalazimo. Spomenut u usput da se i austrijski povjesniar Karl
Kaser pozabavio tumaenjem pojave virdine, znalaki uklopivi njezine
pojedine oznake u mreu patrijarhalnih odnosa (Kaser 1994). No, njegovo
izvoenje sukusa ove pojave unicirajuim i sveobuhvatnim pojmom
balkanskog patrijarhata (s patrilinearnou kao njegovom okosnicom) suvie
je irokopotezno, nediferencirano, drugim rijeima pojednostavljeno,
povrno i plono bez regionalnih i intraregionalnih razlika. No, o svemu
tome nemogue je ovdje vie progovoriti.
Treba uoiti da se crnogorska, brdska13, sjevernoalbanska i hercegovaka
plemena spominju redovito zajedno. Zbog toga se i moe objedinjeno
govoriti o pojavi virdina na itavom podruju ovoga dinarskog prostora jer
je poznato da je tamo plemenska organizacija prelazila dravne granice te
da su se crnogorska i albanska plemena esto ujedinjavala ili da je albansko
obiajno pravo utjecalo i djelovalo na crnogorsko i obratno.
Vano je istaknuti i osvijestiti da kod pojave virdine, za razliku od
zabranjenih sluajeva u Europi kojima su se bavili, na primjer, autori Dekker
i van de Pol (1989), nailazimo na jedini primjer ne samo prihvaenog, nego i
institucionaliziranog preoblaenja (cross-dressinga) u Europi te da baratamo
sasvim posebnom, endemskom pojavom, to zorno oslikavaju obje nae karte,
ali posebno karta 2. Ovo posljednje obiljeje enskog preoblaenja da je
ono ne samo drutveno prihvaeno nego i institucionalizirano, obiajnim
pravom kodicirano (a sam in se osobito cijeni!) osnovna je differentia
specica prema ostalim sluajevima u Europi.

12
Isto je i s krvnom osvetom gdje je to takoer toliko oito da ta institucija nastaje upravo
u okviru gentilnoga ureenja, a s njime i nestaje.
13
Pridjev "brdski" oznaava netom spomenuto podruje Brda u Crnoj Gori.

32
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

U svom sam doktoratu na temelju vie argumenata, meu vie njezinih

funkcija, virdini namijenila jednu od najvanijih funkcija u nekom drutvu
uvanje njegova integriteta, opiranje kolektivnom nestajanju. I zbog tog
razloga oni autori koji su tu pojavu nastojali objanjavati pojmom survivala,
tradicijom ispranjenom od smisla, takve poglede pri tumaenju njezina
podrijetla treba odbaciti. Obratno, treba protumaiti instituciju virdine kao
nadasve korisnu i sveprimjenjujuu drutvenu pojavu koja uskae u pomo
kad je to potrebno i nuno za opstanak zajednice, u trenutku naruene
drutvene ravnotee, pogotovo u vrijeme turskog nadiranja, turske opasnosti.
No, nije mjesto u ovom lanku ni o tome podrobnije govoriti. U ovome
lanku, kako sam i najavila, ostajemo samo uz probleme koji dotiu temu
etnoloke kartograje.
Budui da je virdina pojava utemeljena upravo na plemenskom tipu
patrijarhata izvan kojega ona nema svoga opravdanja, nuno ju je povezati
s pojavom novih plemena potrebnih u doba turskog osvajakog prodora, na
poetku turske vladavine, kad nema snane dravne natplemenske vlasti
nakon slabljenja i propadanja samostalnih srednjovjekovnih drava. Naime,
potkraj srednjega veka i u poetku turske vladavine izvrit e se krupne
drutvene promene i stvorie se nova plemena, i to u oblasti od Trebinja
do Skadarskog jezera, a izmeu Jadranskog mora i doline Lima (Filipovi
1965:512). U trenutku takvoga izrazitog naruavanja drutvene ravnotee
virdinina funkcija postaje dobrodola i nuna.
Usporedivi nau etnoloku kartu 2 (kartu s primjerima iz literature)
uoila sam da se i ove, netom spomenute koordinate "od Trebinja do
Skadarskog jezera i od Jadranskog mora do doline Lima", upravo poklapaju s
nukleusom, osnovnim podrujem rairenosti nae pojave. To je ono, ve vie
puta spominjano, granino podruje izmeu Crne Gore i sjeverne Albanije
koje brojnou, gustoom primjera, ini osnovno podruje rasprostiranja ove
pojave. Ovaj krevit dinarski planinski prostor, naroito za vrijeme turske
vlasti, imao je periferan poloaj prema sreditima dravne uprave, izoliran
od vanijih trgovakih i stratekih putova.

14
U ovom mi je lanku, kako sam to vie puta naglasila, progovoriti samo o temama
vezanima uz etnoloku kartograju, a ne o drugim pitanjima i problemima koji nisu ue
vezani uz kartografske teme.

33
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Karta pire Kuliia (Kulii 1958:76)

34
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Na spomenutome zacrtanom prostoru, potvrenom i naom etnolokom

kartom 2, formiraju se, dakle, nova plemena, a radi se o podruju koje je i
ranije bilo snano obiljeeno takvim drutvenim ureenjem.
Mogue je to potvrditi i kartom koju u svome lanku iz 1958. godine
donosi . Kulii (1958:76). Na toj karti treba uoiti podruje uz Skadarsko
jezero oznaeno tamnosivo podruje vrlo arhainih (s tokama) ili arhainih
(s okomitim prugama) obiaja i starije plemenske organizacije (kako se vidi
na priloenoj legendi).

Ne ulazei ovdje u Kuliievu argumentaciju o rairenosti govora

i dijalekata prikazanih na itavoj toj karti, uoila sam da se spomenuti
tamnosivo s tokama i tamnosivo s prugama oznaeni prostori podudaraju (!)
s osnovnim prostorom rasprostranjenosti virdina do kojega sam i sama dola
prvo traenjem, a zatim unoenjem primjera pojedinanih sluajeva virdina
na etnoloku kartu 2. Posebno se to poklapanje odnosi na podruje oznaeno
tamnosivom bojom, na ono ve vie puta u razliitim kontekstima spominjano
granino podruje Crne Gore i Albanije, na ovoj karti s produljenim krakom
prema Risanu, gradiu u Bokeljskom zaljevu u kojemu i na naoj etnolokoj
karti 2 nailazimo na svjedoanstvo o virdini. Risan, vrijedno je ovdje
istaknuti, u rimsko vrijeme zvan Rhizinium, smatra se jednim od najstarijih
naselja u Dalmaciji, a po svoj je prilici bio sjeditem ilirske kraljice Teute.
Vjerujem da bi nekolicina autora koja je zastupala ilirsko podrijetlo virdine,
pogotovo oni koji su tu pojavu povezivali s pretpostavljenim slobodnijim i
privilegiranijim poloajem ilirske ene, a kojima je ova ilirska kraljica bila
dodatna potvrda, nali poslasticu u ovome podatku, svjedoanstvu o virdini
zvanoj Jerko. Na isti bi se nain mogla traiti spona s ilirskim podrijetlom
ove pojave i pronaenog svjedoanstva o virdini u Medunu, ojkonimu
takoer iz ilirskog supstrata.
Albanija, osobito sjeverna Albanija, koja granii s Crnom Gorom,
prostor je koji zbog razumljivih ve istaknutih razloga nije ukljuen u ovu
Kuliievu kartu, ali ija dravna granica prema Crnoj Gori, kako smo to
tijekom ovoga rada vie puta mogli primijetiti, svakako ne predstavlja prekid
i granicu prema, tamnosivom bojom oznaenoj, plemenskoj organizaciji. Za
potrebe naih istraivanja, prema tome, ovo podruje trebali bismo proiriti
i preko albanske granice.

35
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Isto podruje (Crnu Goru i susjednu Albaniju, s ostacima u Hercegovini

i Dalmatinskoj zagori) izdvaja i V. Stein Erlich te ga stavlja pod plemenski
tip patrijarhata. Ova autorica dalje istie da Albanci i Crnogorci imaju
zajedniku ilirsku, rimsku i bizantsku prolost, plemensku organizaciju...
(Stein Erlich 1971:448). Plemensku organizaciju V. Stein Erlich vidi kao
napola petriciranu pojavu koja je preuzeta iz antiknih vremena. Ilirska
drava dominirala je zapadnim dijelom Balkana s centrom u dananjoj
Albaniji kad su Rimljani tek poeli graditi imperij. ... Ratoborni duh Ilira
ostao je iv kroz itavu historiju, premda se ilirska prolost ne pamti u
narodu. Kad su Turci napali crnogorski teritorij, borbena je tradicija
oivjela (Stein Erlich 1971:445).
Premda se nisam priklonila onim autorima koji postanak virdine
izravno pripisuju Ilirima14 (uz tumaenje da je ta pojava stigla do naih
vremena u obliku preitka/survivala), ipak je poznato da je ilirska plemenska
organizacija utjecala na plemensku organizaciju kakvu ovdje nalazimo,
a time onda posredno mogla utjecati i na pojavu virdine. Jer, matinim
podrujem Ilira smatra se okvirno podruje sjeverne Albanije, Crne Gore,
Hercegovine, Dalmacije i istone Bosne. A i tamnosivom bojom obiljeeno
podruje na Kuliievoj karti ocrtava podruje s karakteristinom, vrsto
ukorijenjenom, arhainom plemenskom organizacijom. Mi se, dakle, ponovno
kreemo unutar koordinata naega, u ve razliitim prilikama i razliitim
sredstvima izdvojenoga, nuklearnoga prostora.
Stoga, pojavu virdine, osim to smatram da je treba neodvojivo
povezivati uz plemensku organizaciju, mislim da isto tako usko treba vezati
uz dinarski prostor. Kako smo vidjeli, najsnanije je zastupljena u graninom
podruju izmeu sjeverne Albanije i Crne Gore, a iz tih dinarskih krajeva irila
se vlakim i arbanakim pomicanjima potaknutima turskima utjecajem.
Osim toga, tema virdine nije nepodobna za etnokartografsko
distribucijsko prikazivanje samo zbog izrazitog obiljeja endeminosti te
pojave. Ona je za takvo prikazivanje dvostruko nepogodna i zbog injenice to
pripada podruju drutvene kulture koju je, kako sam opirno raspravljala u
ve spomenutom lanku tijekom bavljenja drugom drutvenom temom, tee ili
nemogue prikazivati na distribucijskoj osnovi. Naime, drim da je elemente
drutvene organizacije nemogue istrgnuti iz konteksta, iz cjeline, a kontekst,
obratno, nemogue je partikularizirati i staviti (poslagati) u dijelovima na

36
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

kartu15. Potkrijepit u to i odlomkom iz knjige Social structure Georgea

Petera Murdocka, autora koji je uzimao u obzir i etnografske atlase, gdje on
ustvruje: ...One of the most extraordinary conclusions of the present study
is that traits of social organization show practically no tendency to yield
distributions of this type (1967:192). Slino, ak i sa snanijim akcentom, naii
emo na miljenje strukturalista da se elementi drutvene organizacije ne
mogu prikazivati na distribucijskoj osnovi: ... Elements of social organization
could not be treated on a distirbutional basis (Hultkrantz 1967:104).
Upitnika graa i etnoloke karte nainjene na temelju podataka o
virdinama nisu nam, dakle, na svoj karakteristian nain (onaj kojim se uz
pomo tehnike etnoloke kartograje uspijeva ponekad doi do agranih
vremenskih dubina s relativnom, a ne apsolutnom kronologijom) pruile
mogunost iitavanja i zakljuivanja na temelju prostornog razmjetaja
kulturnog elementa. No, vremenska preciznost (u smislu apsolutne, a
ne relativne kronologije) kod etnokartografskog istraivanja u povijesno
usmjerenoj etnologiji smatram kako ne samo da nije mogua, nego nije
ni presudna ni bitna. O tome sam ve raspravljala u spomenutom lanku
(Vince-Pallua 1994) gdje izriito plediram za dvostruko luenje, s jedne
strane, predmeta i svrhe etnolokog istraivanja, a, s druge, pojma vremena
i shvaanja "relativne" ili "apsolutne" kronologije i povijesnog odreenja.
Ve je u naslovu ovoga priloga istaknuto endemsko obiljeje pojave
virdine unutar ogranienog prostora i lokalnih uvjeta plemenskoga
patrijarhalnog ivota ovoga dijela dinarskoga prostora. Zbog toga karta
virdine nije zamiljena kao "prava", klasina etnografska karta. Ona to,
smatram, i ne moe biti. Jer, ovu temu nije mogue iitati s karte u okviru
povijesti dugog trajanja (long term history) budui da je ova pojava svojim
rasprostiranjem sasvim omeena, ona je specikum, endemska pojava koja

15
Kao to je to itekako mogue, na primjer, s ve spomenutim a(na)tomiziranjem pluga,
vidi str. 22. No, ba zbog toga, teta je ipak to se nisu postavila i vrlo vana pitanja o
zavjetu, celibatu, posljedicama njegova nepridravanja, o tome to se dogaa s imanjem
nakon virdinine smrti, kako se tumai potreba za produljenjem obitelji i kulta itd. teta je
to se ne postavlja i indikativno pitanje o odnosu zajednice prema takvim djevojkama (o
emu se, na sreu, dosta govori u primjerima iz literature) te jo mnoga druga zanimljiva i
kljuna ivotna pitanja. No, sigurno je i skuenost prostora u upitnici donijela neka takva
ogranienja. I te tehnike razloge treba imati na umu i uzeti ih u obzir.

37
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

stri na jednome ogranienom, za kartografske razmjere relativno malom

podruju koje ne nudi mogunost usporedbe sa irim geografskim, pa onda
i kartografskim prostorima. Tu se u klasinom smislu na karti "nita ne
dogaa", ovdje je nemogue usporeivati "gibanja" na irim horizontalnim
prostorima kako bismo doli do dinamike na karti, mogunosti iitavanja
relativne kronologije, do "povijesti dugoga trajanja" (long term history)
razmatrane pojave.
Meutim, kod nekih tema iz Etnolokog atlasa takva prisutna dinamika
na karti moe istraivaa dovesti do saznanja o agranim vremenskim
dubinama, odnosno omoguiti da se iz sinkronije, rasprostiranja u prostoru
iz horizontale, dopre do dijakronije, "rasprostiranja" u vremenu do
vertikale (uz relativni u odnosu na..., a ne apsolutni pojam vremena s
tonom datiranou). A to i jest cilj i svrha etnokartografske tehnike u
povijesno usmjerenim etnolokim istraivanjima. No, kako je to najavljeno
na poetku lanka, endeminost, ta nepovoljna okolnost za osnovna obiljeja
etnoloke kartograje, dovela je do mogunosti povlaenja paralela, kako
se pokazalo, s pojavama koje su prisutne ba na tom istom (nuklearnom)
podruju, a koje su bitno odredile sr pojave virdine i koje su, konano, i
dovele do te drutvene pojave. No, u ovom kratkom lanku nije mogue o
tome poblie progovoriti.
Zavrit u ova svoja razmatranja najzornijim, ak i vizualno "itljivim"
primjerom endeminosti ove pojave u itavoj Europi kartom koju sam
pronala kod Hermanna Baumanna u knjizi Das doppelte Geschlecht
Ethnologische Studien zur Bisexualitt in Ritus und Mythos (1955).
Baumann je svoje opseno djelo posvetio istraivanju fenomena
biseksualnosti u ritualu i u mitu (kultne promjene spola, biseksualne due
i biseksualna boanstva itd.) u koje je uvrstio i pojavu virdine. Zbog toga
na karti svijeta moemo na podruju Europe nai sasvim malu oazu pod
brojem 40, jedinu izdvojenu cjelinu unutar europskoga prostora, a odnosi se na
Serbokroaten und Albaner kako je tu oazu na karti oznaio Baumann.
Zanimljivo je uvidjeti razlog zbog kojega je Baumann na svojoj karti
izdvojio samo taj mali prostor u itavoj Europi. Vidljivo je to u znaenjem
nabitoj reenici: Schliesslich sei darauf hingewiesen, dass auch in Europa
der rituelle Geschlechtswandel trotz des herrschenden Christentums bis in
die neuste Zeit, wenn auch verstndlich genug nicht mehr mit kultischer

38
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.

Karta svijeta "Der rituelle (permanente) Geschechtswandel" koju je Hermann Baumann priloio svojoj knjizi Das doppelte
Geschlecht Ethnologische Studien zur Bisexualitt und Mythos (1955:352/353)
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

39
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

Absicht vorkam (Baumann 1955:38)16. Tu se Baumann ograuje utvrdivi da

kod naih virdina promjena spola nema vie kultnu funkciju, ali ih je zbog
njihove nekadanje kultne funkcije ipak uvrstio u tu skupinu. Tumaei je
tako, Baumann je u onom istom krugu tumaenja postanka ove pojave pojmom
survivala/preitka17, kao i M. Gui (koju, kako u knjizi moemo vidjeti, i
spominje18), koje se temelji na nekadanjoj kultnoj, ali davno izgubljenoj ili
"ispranjenoj" funkciji te pojave. Baumann, dakle, izdvaja pojavu virdine kao
oazu u velikome europskom prostoru iskljuivo na temelju takva tumaenja.
A za to, smatram, nema valjana razloga.
Kad bismo ponovno nacrtali kartu Europe i kruiem izdvojili ono
isto podruje na karti Europe koje nalazimo i kod Baumanna, bilo bi to
potpuno opravdano. Ali, tada ne bismo naveli razlog zbog kojega je taj krui
nacrtao Baumann. Kao osnovno opravdanje za izdvajanje ove pojave kao
oaze u europskome moru praznoga prostora bila bi injenica da je u itavoj
Europi jedino na ovome izdvojenom zapadnobalkanskom dinarskom prostoru
poznat institucionalizirani oblik u muko preodjevenih ena s drutveno
priznatim (ak i cijenjenim!) mukim socijalnim statusom i identitetom.
To izdvajanje ne bi se tada odnosilo na nekadanju pretpostavljenu ritualnu
funkciju virdine, nego na njezinu kljunu, nezamjenjivu funkciju u okviru
odreenih prostornih koordinata i lokalnih uvjeta patrijarhalnog ivota ovoga
dijela dinarskog prostora.

16
Neka se konano ukae na to da i u Europi nalazimo ritualnu promjenu spola do najnovijeg
vremena usprkos vladajuem kranstvu iako to je dosta razumljivo ne vie s kultnom
namjerom.
17
Najei model tumaenja posebnosti ove pojave i njezine endeminosti jest pojam
survivala, preitka iz bivih razvojnih razdoblja. Kao posebna i egzotina, ona se u takvim
konstrukcijama tumai kao tradicija ispranjena od (prvotnoga) smisla, preitak koji je
u tom "udnome" obliku preivio i stigao do nas iz nekih drukijih drutvenih odnosa (s
drukijom ulogom ene u njima) u kojima je imao svoje opravdanje.
18
I M. Gui tumai tobeliju kao survival enskog kulta (1958:61). Kad Baumann i Gui
govore o kultnoj funkciji, oni govore o enskoj kultnoj funkciji koju je nekada, prije no to
ju je izgubila, imala virdina. Gui tu pojavu uklapa u motiv ena sveenica sa enskom
kultnom funkcijom. Oni tu ne ciljaju, kako bi se to u prvi mah moglo pomisliti i povezati,
na kult predaka koji nastavlja djevojka postajui momak-djevojkom u pomanjkanju mukih
lanova.

40
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

M. erneli (1997:11), po mom sudu, sasvim opravdano istie potrebu

obnavljanja Europskoga etnolokog atlasa kako bi se Hrvatski etnoloki atlas
uklopio u njega. Kada taj pothvat i ne bi bio utopijski, a rado bih da nemam
pravo, treba na kraju istaknuti da, paradoksalno, on prouavanju teme virdine
ne bi donio nikakvu kvalitativnu prednost zbog, ovdje vie puta istaknutog,
endemskog obiljeja ove nadasve zanimljive i u svjetskim okvirima jedinstvene
pojave. Drugim rijeima, kada bi se ponovno pokrenuo Europski etnoloki
atlas, u kontekstu teme virdine "endemsko prema etnokartografskom",
odnos postavljen u naslovu lanka ostao bi isti, nepromijenjen.

LITERATURA I IZVORI19
BAUMANN, Hermann. 1955. Das doppelte Geschlecht Ethnologische
Studien zur Bisexualitt in Ritus und Mythos; Dietrich Reimer,
Berlin.
BERTOA, Miroslav. 1986. Mletaka Istra u XVI. i XVII. stoljeu, sv. II.
Drutvene strukture, populacija, gospodarstvo. Pula.
COZZI, Ernesto. 1912. La donna albanese con speciale riguardo al diritto
consuetudinario delle montagne di Scutari. Anthropos VII.
ERNELI, Milana. 1997. Uvod u raspravu o etnolokoj kartograji.
Poticaj za istraivanje na primjeru teme o godinjim vatrama. Studia
ethnologica Croatica, vol. 9: 515, Zagreb.
DEKER, Rudolf M./VAN DE POL, Lotte C. 1989. The Tradition of Female
Transvestism in Early Modern Europe. New York.
DEMICK, Barbara. 1997. Tradition of the Albanian Virgin Lives On, Illyria,
May 31June, 45.
DICKEMANN, Mildred. 1997. A Cross-Gendered Female Role. In: Stephen O.
Murray ed., Islamic Homosexualities: Culture, History and Literature,
New York: New York University Press, chapter 12: 197203.

19
Zbog prevelikog broja bibliografskih jedinica u svom doktoratu, u ovom e se
bibliografskom nizu, uz nekoliko iznimaka, nai samo djela izravno citirana u ovom
lanku, a koja su izravno ili posredno povezana s etnolokom kartograjom.

41
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

DURHAM, Mary Edith. 1909. High Albania, London: Virago Press.

DURHAM, Mary Edith. 1928. Some tribal Origins, Laws and Customs of
the Balkans. London.
AKOVI, Branko. 1999. Etnografska baza podataka i etnoloka kartograja.
Etnoloka istraivanja 6: 329344, Zagreb.
FILIPOVI, Milenko. 1965. Enciklopedija Jugoslavije, JLZ, Zagreb, sv.
6: 512.
GUI, Marijana. 1930. Etnografski prikaz Pive i Drobnjaka. Narodna
starina 22, knjiga IX, sv. 2, Zagreb.
GUI, Marijana. 1958. Ostajnica-tombelija-virdina kao drutvena pojava,
Trei kongres folklorista Jugoslavije (odranog 19. IX 1956. u Crnoj
Gori), Cetinje.
GUI, Marijana. 1974. Pravni poloaj ostajnice-virinee u stoarskom
drutvu regije Dinarida. Odredbe pozitivnog zakonodavstva i obiajnog
prava o sezonskim kretanjima stoara u jugoistonoj Evropi kroz vekove,
Zbornik radova sa meunarodnog naunog skupa odranog 6. i 7.
novembra 1975. u Beogradu, Posebna izdanja Balkanolokog instituta,
knjiga 4., Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1974.
HULTKRANTZ, A. 1967. Historical Approaches in American Ethnology,
Ethnologia Europaea I: 2.
KASER, Karl. 1994. Die Mannfrau in den patriarchalen Gesellschaften des
Balkans und der Mythos vom Matriarchat, LHomme, Z.F.G. 5 Jg/h.1,
Wien.
KULII, piro. 1958. Matrilokalni brak i materinska lijacija u narodnim
obiajima Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Glasnik Zemaljskog muzeja
u Sarajevu, Etnologija, nova serija, svezak XIII, Sarajevo.
MURDOCK, George Peter. 1967. Social Structure. Collier-Macmillan
Canada, Ltd., Toronto.
MURDOCK, George Peter. 1967. Ethnographic Atlas, A Summary, Ethnology
VI, 2, April.
RAJKOVI, Zorica. 1973. Narodni obiaji okolice Donje Stubice. Narodna
umjetnost 10, Zagreb.

42
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

STEIN ERLICH, Vera. 1971. Jugoslavenska porodica u transformaciji

(Studija u tri stotine sela). Zagreb.
UPITNICA III. 1966. Centar za pripremu atlasa, Komisija za etnoloki atlas,
Etnoloko drutvo Jugoslavije, Filozofski fakultet, Etnoloki zavod,
Zagreb, 1966., tema 113/6 i 7: 136.
VINCE-PALLUA, Jelka. 1994. Razmiljanja i dileme na marginama
etnolokih karata kriza etnologije? Studia ethnologica Croatica,
vol. 6: 917, Zagreb.
VINCE-PALLUA, Jelka. 1996. Introducing a Second Wife. A Matrimonial
Aid in Cases of a Childless Marriage, International Journal of
Anthropology, vol. 11N. 1: 3540.
VINCE-PALLUA, Jelka. 1997. "Amazonke" iz Istre na tragu istarskih,
u muko preobuenih ena. Studia ethnologica Croatica, vol. 9/10:
131150, Zagreb.
VINCE-PALLUA, Jelka. 2001. Virdina, zavjetovana djevojka. Kruh i rue,
broj 15, broj 15: 4453, Zagreb.
VLAHOVI, Petar. 1986. Plemena u crnogorskim brdima. Etnoloki pregled,
broj 22, Beograd.
YOUNG, Antonia. 1996. Rukopis nekoliko poglavlja knjige Women who
become Men Albanian Sworn Virgins. Berg, OxfordNew York.

43
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

ENDEMIC OPPOSED TO ETHNOCARTHOGRAPHIC: NEW

REFLECTIONS ON THE MARGINS OF ETHNOLOGICAL MAPS
(THE CASE OF VIRGINS, GIRLS OFFERED BY A VOW)
Summary

Starting from the phenomenon of virgins (virdine/toelije), the girls

offered by a vow, the author of this article is reecting on the margins of
ethnological maps on the achievements of ethnological cartography in the case
when we are encountering a disadvantageous situation the endemic nature of
the phenomenon, its limited geographical distribution; in ethno-cartographic
sense, a narrow, small area. By contrasting the endemic nature with ethno-
cartography (the possibility of comparative analysis and drawing conclusions
of the basis of a geographical distribution of a given phenomena), the author
has, while working on this interesting, specic and unique phenomenon, come
to some new conclusions and ndings. This article discusses the phenomenon
of virgins exclusively in the context of questions based on ethnological
cartography and also analyses theoretical-methodological aspects of ethno-
cartographic technique, an auxiliary method used in historical ethnology. In
the works of sociologist Vera Stein Erlich, the author nds elements which
could be linked to ethnological cartography, but only in the section when Vera
Stein claims that a space, a plane of contemporariness, a synchronic frame,
can outline and be the projection of a time ow, of diachronic frame, which
is exactly the basis of ethno-cartographic technique. The phenomenon of
virgins is analyzed as an endemic phenomenon which is not only accepted,
but also institutionalized and codied through common law, which is its basic
differentia specica, as compared with other examples of cross-dressing in
European region. In her quest for virgins the author is using two sources:
a) the questionnaires of the Ethnological Atlas, b) accounts from literature
where she found 104 examples in 54 bibliographical units written by 45
authors in 7 languages! Even though the author used this valuable and, as
the article showed, necessary supplements to the questionnaires, she also
pointed to a number of problems which she encountered during the research
of this endemic social phenomenon as well as to internal and external reasons
which made this addition not only a benet, but also a necessity. Insufcient
precision of the questions from the questionnaires of Ethnological Atlas was
experimentally conrmed through verication done with these questionnaires

44
 Stud. ethnol. Croat., vol. 19, str. 17-45, Zagreb, 2007.
Jelka Vince-Pallua: Endemsko prema etnokartografskom: nova razmiljanja na marginama...

during the eld research in the Southern Istria. The set framework of this
phenomenon in the limited area of the local conditions of patriarchal way
of life of this part of the Dinaric region at its core Albanian-Montenegro
border enabled us (together with the analysis of the key elements of the
phenomenon of virgins which were not the immediate topic of this article),
to discover multiple inter-relationships between this phenomenon and
a specic type of patriarchic way of life tribal type of patriarchy. This
could be observed not only on the macro level of the entire map, but also
on the micro level on the example of Montenegro where the virgins were
rare in the Old Montenegro and quite common in the Mountains, the region
where the tribal lore was more prominent. On the Baumanns map of the
world this phenomenon was singled out as unique, but was interpreted as
the survival of the ancient cult function of virgins which, according to the
author, wrongly links this phenomenon to the evolutionist assumptions on
the idea of survivals, in this case of the female cult function which virgins
supposedly used to have in ancient times, but which was later lost.

Key words: virgins, endemic, ethnological cartography, patriarchy

45