CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 808.62-316.3(038)
DOMOVI, elimir
Rjenik stranih rijei : tuice,
posuenice, izrazi, kratice i fraze / Sime
Ani, Nikola Klai, elimir Domovi. -
Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25
cm
ISBN 953-6489-02-3
1. Klai, Nikola 2. Ani, ime
981026009
 ime Ani
Nikola Klai
V

elimir Domovi

RJENIK
STRANIH RIJEI
Tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze

SANI-PLUS
Zagreb, 2002.
 Predgovor

Mnoge su strane rijei i izrazi postali dio nae ope kulture. Naravno, to
nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao
takav, vie ili manje, sklon prihvaanju tuih elemenata.
Tijekom povijesti primali smo rijei od susjeda, ali i od vrlo udaljenih
naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Maari i dr.)
preuzimali hrvatske rijei. Prisjetimo se i primjera rijei kravata koja je naj-
prije bila naziv za iroke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko
njemake dijalektalne rijei Krawat (Hrvat) ula u francuski jezik gdje je dobila
oblik crauate.
Strane rijei i izrazi pridonose obogaivanju naeg rjenika, ali to ne znai
da tuice treba olako prihvaati. Naprotiv, tuicu emo zamijeniti hrvatskom
rijeju gdje god je to mogue. Ne smijemo zanemariti ni injenicu da su mnoge
rijei stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rjenikog blaga ili se
pojavljuju usporedo s domaim rijeima. Osim toga, posezanje za tuicama
moe biti uvjetovano i stilistikim razlozima.
Rjenik je sastavljen s namjerom da itatelju i korisniku na jednostavan
i pristupaan nain protumai strane rijei i izraze koji se pojavljuju u sva-
kodnevnom govoru, sredstvima javnog priopavanja, knjievnim i znanstvenim
tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije opekulturni znaaj i namije-
njeno je najirem krugu itatelja.
U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedee:
1. Uz veinu rijei naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova eti-
mologija, npr.
admisija (lat. admissio) primanje, prijam
ili
ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i
konjaka (vinjaka).
2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najee navodi samo jezik
iz kojeg rije dolazi, npr.
idem (lat.) isti, isto.
 Autor
ELIMIR DOMOVI

Suautori
IME ANI, NIKOLA KLAI
RJENIK STRANIH RIJEI

Izdava
SA NI-PLUS d.o.o.
10090 Zagreb. Bolnika 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105
Mob. 099-500-785,099-549-496

Za izdavaa
ELJKO CRNJANSKI. direktor

Urednik
ELJKO CRNJANSKI

Redaktor
IVANA SUVI

Lektura
RENATO INTI

Korektura
LJERKA KORENOVI

Struni suradnici
dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ

Ostali suradnici
VJEKOSLAV ANI, FRANO ANTUNOVI, STJEPAN BAJI, ANITA BILLANUEVA,
VINJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVI, LIDIJA DOMOVI, SANJA DOMOVI,
HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAEVI, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL,
SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUNJAK, IVAN RADI, BRANKICA VUKMAN1

Tehnika urednica
IVANA SUVI

Likovni urednik
MIROSLAV VUKMANI

Kompjutorska priprema
GENESIS, Zagreb

Grafiki urednik
SLAVKO PAVLOVI, graf. ing.
 3. Za neprilagoene tuice naveden je izgovor (u skladu s mogunostima
hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr.
fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi.
Budui da se jezik ponaa poput ivog organizma koji se neprekidno mi-
jenja, moe se rei da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo ve u
trenutku svog pojavljivanja pred oima javnosti. To se posebice odnosi na nau
suvremenost koja je obiljeena nevjerojatnim znanstvenim i tehnikim razvo-
jem koji potie stvaranje novih rijei. Zbog toga itatelj moda i nee pronai
poneku rije koja je pobudila njegovo zanimanje. Meutim, vjerujemo da e
sljedea izdanja jo potpunije ostvariti naelo suvremenosti (nove se rijei ve
prikupljaju i uvruju).
Takoer valja upozoriti da smo u Rjenik uvrstili i strane rijei iz raz-
govornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi knjievnog ili
standardnog jezika.
Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom itatelju, razvijajui i irei
njegove duhovne vidokruge. Time e na viegodinji sloen i osjetljiv posao
dobiti svoj potpuni smisao.

elimir Domovi
 Kratice
agr. -- agronomija geod. geodezija lit. literatura
ak. akustika geol. geologija litv. litvanski
alb. - albanski geom. geometrija log. logika
am. ameriki g l . - glagol m metar
anat. anatomski glaz. glazbeni ma. maarski
ar. arapski got. -- gotski malaj. malajski
aram. aramejski graf. grafika mat. matematika
arhit. arhitektura gram. gramatika med. medicina
arheo arheologija gr. -- grki meh. mehanika
astr. - astronomija hebr. hebrejski meks. meksiki
astrol astrologija hl hektolitar meteor. meteorologija
bank. bankarstvo im. imenica metr. metrika
bask. baskijski ind. indijski mil. milijun
biol. biologija isl. islandski min. minerologija
bot. -- botaniki itd. -- i tako dalje mit. mitologija
braz. brazilski jah. -- jahanje mm milimetar
bug. -- bugarski jap. -- japanski mn. mnoina
crkv. crkveni jav. --javanski mod. moda
e. - eki j d . - jednina mong. mongolski
it. itaj (te) kald. kaldejski niz. nizozemski
dan. - danski kat. -- katoliki ni. novolatinski
dr. drugo kavk. kavkaski nord. nordijski
eg. egipatski kaz. - kazalite norv. norveki
engl. engleski kelt. keltski npr. na primjer
etiop. etiopski kem. kemija num. numizmatika
etn. - etnologija k g - kilogram njem. njemaki
farm. farmacija kin. -- kineski obrt. obrtniki
fiL filozofija kir. - kirurgija opt. optika
fiz. fizika km kilometar paleont. paleontologija
fiziol. fiziologija kor. -- koreografija ped. pedagogija
fort. -- fortifikacijski kozm kozmetika peruan. peruanski
fot. fotografija kr. kranski perz. perzijski
fr. francuski kuh. kuharstvo poet. poetika
gal. - galski lat. - latinski pol. politika
gen. -- genitiv lingv. lingvistika polinez. polinezijski
polj. poljski sc. scilicet (lat.) razu- tal. talijanski
pom. pomorski mije se, to jest, naime tatar. tatarski
port. portugalski sem. semitski teh. tehniki
posl. poslovica sir. sirijski tehnol. tehnologija
pov. povijesni sjev. sjeverni teol. teologija
prav. pravo skand. skandinavski tibet. tibetski
pravosl. pravoslavni si. slino tisk. tiskarski
pren. preneseno slav. slavenski trg. trgovaki
prid. ili pr. pridjev slik. slikarstvo tur. turski
pril. prilog sociol. sociologija tzv. takozvani
pr. n. e. prije nove ere st. stoljee umj. umjetnost
psih. psihologija stil. stilistika usp. usporedi
rel. religijski supr. suprotno v. vidi
ret. retoriki atr. atrovaki vet. veterinarski
rom. romanski p. panjolski voj. vojniki
rud. rudarski port. portski zem. zemljopisni
rus. ruski ved. vedski zool. zoologija
sanskr. sanskrtski vic. vicarski zrak. zrakoplovstvo
Rjenik
 A
A, a prvo slovo hrvatske latinice
a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna)
A = A u logici: zakon (naelo) identiteta
po kojem se jedan pojam mora tije-
kom jedne misaone cjeline upotreb-
ljavati u istom znaenju; usp. princi-
pium identitatis
a glaz. kratica za alt
A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj.
Angstremova jedinica (jedna deset-
milijuntina milimetra kao jedinica
duine svjetlosnog vala; naziv prema
vedskom fiziaru i astronomu A. J.
Angstromu, 19. st.)
a kratica za ar
a- (gr. prefiks a) tzv. alfa steretikon,
lat. alpha privativum = nijeno alfa
(ili a); u sloenicama oznaava lie-
nost ega, nedostajanje ega, pone-
kad i suprotnost onome s im je slo-
eno, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr.
amorfan bezoblian, apetalan bezlis-
ni, amoralan nemoralan; kad se sloi
s rijeju koja poinje samoglasnikom,
umee se a, n, npr. analfabet (a-n-
alphabet) nepismen
a bas it. a ba! (fr.) dolje!
a battuta (tal.) glaz. prema udaru tak-
ta, po tempu
a beneplacito it. a beneplaito (tal.)
glaz. po volji
a capella it. a kapela (tal.) glaz. zborno
pjevanje bez pratnje instrumenata
a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz.
samovoljno, po svojoj volji
a dato (lat.) od dana pisanja, od danas,
od sada
a di (tal.) trg. istog dana (platiti mje-
nicu), tj. po vienju; usp. a vista
a dirittura (tal.) trg. pravim putem,
neposredno, najbliim putem, bez
pretovarivanja, npr. poslati robu
a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due
cordi it. a due kordi (tal.) na dvije
ice; a due voci it. a due voi (tal.)
u dva glasa, dvoglasno
A horse, a horse! My kingdom for a
horse! (engl.) Konja, konja! Kraljev-
stvo za konja! (glasovita reenica iz
Shakespeareove drame Kralj Ri-
chard III.)
a konto (tal. a conto) trg. na ime, na
raun, u ime predujma, unaprijed;
akonto
a la (fr.) kao, poput (ega), po, po ugledu
na neto
a la bonne heure it. a la boner (fr.)
u dobar trenutak
a la guerre comme a la guerre it. a
la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao
u(ratu; rat je rat; pren. treba se pri-
lagoditi prilikama
a la mode it. ala mod (fr.) po modi; po
najnovijem ukusu
a limine (lat. a limine s praga) odmah,
smjesta, odluno (npr. odbiti neki pri-
jedlog, ponudu, savjet i si.)
a manco it. a manko (tal.) trg. trae-
nje predujma, predujam, potraiva-
nje; gubitak, manjak, dug
a piacere it. a pjaere (tal.) glaz. po
volji, prema nahoenju, kako vam
drago
a poco a poco
a poco a poco it. a poko a poko (tal.)
glaz. malo po malo, postupno
a posteriori (lat. a posteriori) fil. za-
visan (ili: zavisno) od iskustva, na
osnovi iskustva; suprotno: a priori
a prima aetate it. a prima etate (lat.)
od najranije mladosti, od malih no-
gu
a prima vista (tal.) trg. v. prima vista
a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od
iskustva, nezavisno od iskustva (su-
protno: a posteriori) te, prema tome,
oznaava logiku prethodnost zna-
enja, a ne vremensku prethodnost
(psiholoku); u obinom ivotu: una-
prijed
a propos it. a propo (fr.) to se tie, u
vezi s tim; tim povodom, povodom
toga
a punta d'arco it. a punta darko (tal.)
glaz. vrhom gudala
a quadro it. a kvadro (tal.) glaz. u
etiri glasa, etvoroglasno
a rivederci it. a rivederi (tal.) do vi-
enja
a salvo (tal.) trg. dobro ouvano, ne-
oteeno (na teretnim listovima)
a tempera (tal.) slikati vodenom bo-
jom, po staro talijanskom nainu
a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak,
tono po taktu
a uso it. a uzo (tal.) trg. po obiaju,
plaanje mjenice u uobiajenom, re-
dovitom roku
a verbis ad verbera (lat.) od rijei na
batine (prijei)
a vista (tal. a vista) trg. po vienju (na
mjenicama)
a voe sola it. a voe sola (tal.) glaz.
samo za jedan glas
a vue it. a vi (fr.) trg. v. a vista
a. a. Chr. kratica za anno ante Chri-
stum
a. Ch. n. kratica za ante Christum na-
tum
a. kratica na mjenicama = akceptirana
a.a. kratica za ad acta (lat.)
12 ab Jove principium
a.d. kratica za a dato (lat.)
AD. kratica za anno Domini (lat.)
aa ili AA kratica za ana partes aequales
it. ana partes ekvales (gr.-lat.) na
jednake dijelove (uputa koju lijenik
na receptu daje ljekarniku, tj. uputa
da se pri izradbi neki sastojci mora-
ju uzeti u potpuno jednakim kolii-
nama)
AAL kratica za American Air Lines it.
ameriken er lajnz (engl.) ameriki
aerotransport
ab (hebr.) jedanaesti mjesec idovske
graanske i peti crkvene godine (sr-
panjkolovoz)
ab antiquo it. ab antikvo (lat.) od sta-
rine, od davnine
ab equis ad asinos it. ab ekvis ad
azinos (lat.) od konja na magarce, tj.
pasti s viega poloaja na nii
ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivije-
ka
ab hine it. ab hink (lat.) prav. otada,
poevi od toga dana, od toga vre-
mena
ab hodierno (lat.) od danas, od dana-
njeg dana
ab immemorabili (lat.) od pamtivije-
ka, oduvijek
ab imo pectore it ab imo pektore (lat.)
iz najdubljih grudi, tj. iz dubine du-
e, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.)
ab incunabulis it. ab inkunabulis
(lat.) od kolijevke, od ranog djetinj-
stva, od malih nogu, odmalena
ab initio it. ab inicio (lat.) od poetka
ab instantia it. ab instancija (lat.)
prav. v. pod instancija
ab intestato (lat.) prav. bez oporuke
(testamenta)
ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga
Lara (kunoga boga) poni, tj. poni
sam od sebe, "oisti najprije pred svo-
jom kuom"
ab Jove principium (lat.) od Jupitra
poetak, tj. zaponimo s Jupitrom
ab ovo
(koji je najvaniji), tj. odajmo najpri-
je poast najuglednijem
ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka,
sasvim ispoetka, iznova, iz osnove
ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka,
bez razloga
ab uno disce omnes (lat.) po jednome
prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi
su i svi ostali
ab- (lat.) od-; prefiks koji daje rijeima
nijeno znaenje, npr. abdikacija
odreknue
aba (ar.) gruba vunena tkanina, selja-
ka muka odjea bez rukava od tak-
ve tkanine
abak (lat. abacus) sveani stol za skupo-
cjeno posue kod starih Rimljana;
daska za igru; stol posut pijeskom
za matematike crtee i radove, da-
ska na kojoj se rauna; u kat. crkvi:
stol pokraj oltara; arhit. etverokut-
na ploa koja pokriva glavicu (kapi-
tel) stupa
abakcija (lat. abactio partus) med. po-
baaj, pobacivanje; abortus
abalijenacija (lat. abalienatio) prav.
otuivanje, otuenje, ustupanje
abalijenirati (lat. abalienare) prav. li-
iti, otuiti, otuivati
abanacija (lat. ab od, annus godina)
prav. jednogodinje progonstvo iz
zemlje
abandon (fr.) odustajanje od svog pra-
va; pravo osiguranika da osigurava-
telju ustupi brod i sve na njemu uz
isplatu iznosa na koji je brod bio osi-
guran
abartikulacija (lat. ab od, articulus
zglob) zglob, gleanj, pregib
Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa
(7501517) sa sjeditem u Bagda-
du; vrhunac dinastije predstavlja vla-
davina legendarnog Harun-al-Rai-
da (89 st.)
abassimento (tal.) sniavanje, smanji-
vanje, sputanje
13 abdicirati
abassimento di mano it. abasimento
di mano (tal.) glaz. sputanje ruke
pri udaranju takta; stavljanje jedne
ruke pod drugu (pri sviranju na gla-
soviru)
abassimento di prezzo it. abasimen-
to di preo (tal.) trg. sputanje cijene
abassimento di voe it. abasimento
di voe (tal.) glaz. sputanje glasa
abaton (gr.) nepristupaan dio hrama,
svetita ili crkve, osobito za inovjer-
ce
abazija (gr. a ne, baino hodam) ivani
poremeaj koji onemoguuje hodanje
abaur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svje-
tiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima
svjetlost odozgo; prozor na podrumu
kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo;
3. nadstrenica nad prozorima i izlo-
zima koja titi od sunca; 4. reflektor
na nekom ureaju za osvjetljavanje
pomou kojeg se svjetlosne zrake
usmjeravaju odozgo nanie
abba (aram.) starozavjetni naziv za pra-
oca, proroka; duhovni otac; sveenik,
uitelj
abbe (fr.) opat, sveenik
abd (ar.) u arapskim sloenim osobnim
imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah
sluga Alahov; Abd-el-kader sluga sve-
mogueg Boga; Abd-el-medid sluga
preslavnog (Boga); Abd-ur-rahman
sluga milosrdnog (Boga) itd.
Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici
starog trakog grada Abdere koji su
bili poznati po svojoj ogranienosti i
gluposti; otuda: glupi, ogranieni lju-
di
abderitizam glupost, ogranienost, bu-
dalatina; usp. Abderiani
abdest (perz. ab dest) muslimanski
vjerski obiaj da prije svake molitve
peru ruke, lice i noge; pranje vodom
abdicirati (lat. abdicare) odrei se ne-
ega, zahvaliti se na emu, dati (ili:
podnijeti) ostavku
abdikacija
abdikacija (lat. abdicatio) davanje os-
tavke, odricanje (od prijestolja)
abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh;
zool. zadak kod kukaca
abdominalan (lat. abdominalis) anat.
trbuni; abdominalna trudnoa iz-
vanmaternina trudnoa
abdominale (lat. abdominales) mn.
zool. ribe mekoperke, slatkovodne i
morske, npr. somovi, arani, tuke,
pastrve, sleevi (haringe) i dr.
abdominoskopija (lat. abdomen trbuh,
gr. skopeo gledam, promatram)
med. ispitivanje trbuha radi utvri-
vanja uzroka bolesti
abdukcija (lat. abductio) 1. odvoenje,
odvlaenje, odstranjenje; 2. log. silo-
gizam iji je drugi sud (praemissa
minor) samo vjerojatan, te je i zaklju-
ak vjerojatan; kir. razmicanje zglo-
bova
abduktor (lat. abductor) anat. mii od-
mica
abeceda utvreni redoslijed svih slova
nekog jezika (npr. latinska, panjol-
ska abeceda); utvreni redoslijed
slova u latinici (grka abeceda zove
se alfabet, a staroslavenska azbuka);
pren. osnovno znanje o emu; ne zna
ni abecede nema pojma ni o emu
abecedar poetnica, knjiga iz koje se
ue slova, itanje i pisanje; popis ri-
jei po abecednom redu
Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji:
jedan od dvojice sinova prvoga ovje-
ka Adama; ubio ga brat Kajin; pren.
simbol nevino ubijenog ovjeka)
abela (lat. albellus bjeliast) bot. bijela
topola (Populus alba)
abelardizirati kastrirati (prema glaso-
itom skolastiaru P. Abelardu, 1079
1142, koji je zbog ljubavi prema
svojoj uenici Heloise bio kastriran
aberacija (lat. aberrare odlutati, aber-
ratio) 1. opt. pojava koja se oituje u
tome da se svjetlosne zrake ne sa-
staju u jednoj toki; sferna ili mono-
14 abijetin
kromatska aberacija pojava koja se
oituje u tome da se svjetlosne zrake
ne sastaju u jednoj toki pri odbija-
nju od okruglog udubljenog ogledala
i pri prelamanju kroz leu okruglog
oblika; kromatska aberacija nedovolj-
na otrina slike poradi nejednake
snage prelamanja lea za zrake raz-
liitih boja, to dovodi do bojenja sli-
ke duginim bojama; 2. astr. prividno
pomicanje nebeskog tijela poradi
godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca;
3. pren. skretanje, odstupanje od nor-
malnog tipa, lutanje, zabluda
aberirati ab-errare) odlutati, za-
bludjeti, skrenuti, skretati; varati se,
prevariti se
aberratio criminis it. aberacio kri-
minis (lat.) prav. zabluda o izvrenju
zloina, npr. kad se utvrdi da je zlo-
in koji je izvrio Edip bio, zapravo,
oceubojstvo, a ne ono to je on elio
uiniti
Abesinija zemlja u Africi (Etiopija, Ha-
be); abesinski zdenac pumpa ija je
cijev bez prethodnog buenja utis-
nuta u zemlju
abest (lat.) "nije nazoan" (prije: for-
mula u kolama kojom se javljalo da
netko nije doao u kolu) >
abevakuacija (lat. ab od, evacuatio
pranjenje) djelomino pranjenje, is-
pranjivanje
abfertigung (njem. Abfertigung) ot-
premnina (novana nadoknada za
uklanjanje heke osobe s mjesta gdje
je nepoeljni)
abgedron (njem. abdreschen omlatiti
penicu) otrc&n, olinjao; dosadan
abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se)
odvratan, gadan, gnusan, oduran,
mrzak; nespojiv, koji se suprotstav-
lja neemu, koji je u suprotnosti s
neim s
abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta
tvar koja se dobiva iz terpentina
abiogeneza
abiogeneza (gr. a- bez, ne, bios ivot,
genesis postanak) biol. postajanje i-
voga od neive tvari (spontana gene-
racija; uveo prof. Huxley)
abiologija (gr. a- bez, ne, bios ivot,
logia znanost) znanost o mrtvoj, an-
organskoj prirodi
abiotrofija (gr. abios bez sredstava za
ivot, oskudan, trofe hrana) nedo-
statak sposobnosti za ivot, prije-
vremeno nestajanje, prijevremeno
izumiranje
abiritacija (lat. abirritatio) med. sma-
njenost nadraljivosti (tkiva)
abisodinamika (gr. abyssos bezdan,
dynamis sila) grana geologije koja
prouava unutranjost Zemlje i is-
trauje sile koje u njoj djeluju
abisus (gr. abyssos) ponor, provalija;
pren. prodrljivac; abisalna fauna
zool. ivotinje morskih dubina; abi-
sal
abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti
na srednjoj koli, vii teajni ispit,
matura
abiturijent (lat. abire otii, odlaziti)
onaj koji namjerava otii, osobito s
nie kole na viu nakon poloenog
ispita zrelosti (mature)
abjudicirati (lat. abjudicare) ne priz-
nati, ne priznavati, poricati
abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav.
poricanje, odricanje, nepriznavanje
abjudikacija (lat. ab dolje, judicare su-
diti) sudsko osporenje, nepriznanje
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odri-
canje pod prisegom
abjurirati (lat. objurare) prav. pod pri-
segom odricati, odrei
ablacija (lat. ablatio odnoenje, ukla-
njanje) kir. rezanje, odrezivanje, am-
putacija; geol. odnoenje (ili: ski-
danje) ledenjaka ili stijene topljenjem
ili djelovanjem vode
ablaktacija (lat. ablactatio) med. od-
bijanje djeteta od sise; pren. odvika-
vanje
15 abnegacija
ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili:
odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti
jedno plemenito drvo na drugo obli-
nje bez odrezivanja cijepa
ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav.
oduzete (ili: otete, ukradene) stvari
ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati,
abstuli, ablatum) gram. pade u ne-
kim indoeuropskim jezicima, pade
odvajanja, kretanja odnekud, potje-
canja
ablativni (lat. ablativus koji odnosi,
odvaja) gram. koji se tie ablativa ili
pripada ablativu; ablativni genitiv
genitiv kojim se kazuje otkuda neto
potjee, ili od ega se rastavlja ili
udaljava
ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija,
apofonija
ablefarija (gr. a- bez, blefaron oni ka-
pak) med. nedostatak onih kapaka
(posljedica kongenitalnih poremea-
ja u razvitku oka, osobito nakon gan-
grene, lupusa, tumora i dr. ozljeda)
ablegacija (lat. ablegatio) prav. progon-
stvo, jednogodinje udaljivanje
ablegat (lat. ablegatus) izaslanik dru-
gog reda, osobito papin, za pojedi-
nane sluajeve (za razliku od dele-
gata); prognanik
ablegirati (lat. ablegare) poslati, uda-
ljiti, udaljivati; prognati na godinu
dana
ablepsija (gr. ablepsia) med. (duhovno)
sljepilo, zaslijepljenost
ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod
zakup, u najam, iznajmljivanje
ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje,
ienje; obiaj katolikih sveenika
da nakon priesti peru ruke
abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati,
isprati, oistiti
abmarkirati (njem. ab dolje, markie-
ren obiljeiti) arg. "zbrisati", nesta-
ti, maknuti se
abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje,
odricanje, odbijanje
abnormalan
abnormalan v. abnorman
abnormalnost v. abnormitet
abnorman (lat. ab-normis) nepravilan,
neobian, koji odstupa od obiaja, re-
da ili pravila; neobian, neprirodan;
koji predstavlja izuzetak; bolestan,
nezdrav; abnormalan
abnormitet (lat. abnormitas) odstupa-
nje od pravila, neprirodnost, nepra-
vilnost; abnormalnost
aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica ne-
ke slike; ebot
abolicija (lat. abolitio unitenje) prav.
oprost kazne, pomilovanje; ukidanje,
ukinue, ponitenje
abolicionisti (lat. abolitio) mn. politi-
ka stranka u Sjev. Americi koja je
radila na ukidanju ropstva; pristae
pokreta za ukidanje nadzora nad
prostitucijom i javnim kuama
abolicionizam (lat. abolitio) pokret
kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje
nekog obiaja ili sudskog postupka;
prije: pokret za ukidanje ropstva u
Sjev. Americi; pokret za ukidanje dr-
avnog nadzora i za priznanje pro-
stitucije
abolirati (lat. abolere unititi) prav.
prekinuti nad nekim sudski postu-
pak bez ikakvih posljedica po op-
tuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi,
ponitavati
abominacija (lat. abominatio) gnusoba,
uas, gadost, sramno djelo; oskvr-
nue
abondancija (fr. abondance, lat. abun-
dantia) izobilje, obilnost, obilatost;
pren. bogatstvo rijei, rjeitost
abonent (fr. abonner, pretplatiti, pret-
plaivati) pretplatnik
abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pret-
plaivati, pretplatiti se
abonoman (fr. abonnement) pretplata
abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v.
ebenos
aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris us-
ta) koji se nalazi nasuprot usta
16 abrazij
abordaa (fr. abordage) napad (na ne-
prijateljski brod); sudar dvaju bro-
dova; pren. oslovljavanje
aboriginalan (lat. aboriginalis) prvo-
tan; starosjedilaki, domai, sarao-
nikao
aborigini (lat. aborigines, lat. ab od,
origo podrijetlo, poetak) mn. staro-
sjedioci, prastanovnici, uroenici (za
razliku od kolonista)
aborticid (lat. aborticidium) ubijanje
ploda u majinoj utrobi; nasilno ili
umjetno izbacivanje zaetka (zamet-
ka) iz maternice
abortirati (lat. abortare) izvriti abor-
tus, pobaciti, pobacivati; bot. ne do-
nijeti plod
abortiv (lat. abortivum) med. pobaajno
sredstvo, sredstvo za izvravanje po-
baaja; mn. abortivi
abortivan (lat. abortivus) prijevremen,
nezreo, nedozreo; med. koji izaziva
pobacivanje, pobaajni; pren. skra-
en, brzo zavren, uguen u samom
zaetku, u klici; zakrljao, neplodan,
jalov; abortivni postupak skraeni po-
. stupak, skraivanje; abortivno lijee-
nje med. lijeenje kod kojega se uz-
ronik bolesti unitava u samom po-
etku bolesti (osobito pri lijeenju
spolnih bolesti)
abortus (lat.) pobacivanje, pobaaj
abradirati (lat. abradere) ostrugati, sa-
strugati; odstranjivati trljanjem, od-
roniti, odronjavati
Abraham (hebr.) "otac mnotva", otac
mnogih naroda (u Bibliji: praotac i-
dova i Arapa)
abrakadabra (hebr.) arobnjaka rije,
bez znaenja, koja se, napisana na
istostraninom trokutu u jedanaest
redaka (svako slovo u jednom redu),
nosila oko vrata kao hamajlija protiv
groznice; danas se upotrebljava sa-
mo u ali, kao i "hokus-pokus"
abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje,
ienje struganjem; med. ienje
abregacija
nagrizajuim sredstvima; geol. od-
stranjivanje trljanjem, odronjavanje
abregacija (lat. abregatio) izdvajanje,
iskljuivanje, iskljuenje
abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica;
kraenje, skraivanje (osobito knji-
ge, spisa, lanka itd.); abrevijatura
abrevijator (lat. abbreviator) skraiva,
npr. neije knjige, neijeg spisa; pa-
pinski pisar koji izrauje papinske
breve
abrevijatura (lat. abbreviare skratiti)
v. abrevijacija
abrihtati (njem. abrichten) obuiti, obu-
avati, izvjebati, dotjerati; usp. dre-
sirati
abritirati (fr. abrutir) poivotinjiti, za-
glupiti, izjednaiti sa ivotinjom; ubi-
ti u nekome svaki moralni osjeaj
abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje,
ukidanje, ponitenje
abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, uki-
dati, opozvati; trg. ponititi, povui
nalog
abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati,
otkinuti, otrgnuti, prekidati, preki-
nuti, raskomadati; usp. abruptan
abruptan (lat. abruptus otkinut) strm;
osoran; neuglaen; isprekidan; odsje-
en; nagao, nenadan, estok, bez
mnogo okolianja; usp. abrumpirati
abs... v. pod aps...
abstinyl v. antabus
abid (njem. Abschied) oprotaj, ras-
tanak; abidsbrif (njem. Abschieds-
brief) oprotajno pismo; usp. apiter
abtehati (njem. abstechen) razlikova-
ti se od ega, ne slagati se s neim
(npr. u bojama); isticati se, striti
abulija (gr. abulia volja) bezvoljnost,
odsutnost volje
abuna (ar.) "na otac", najvii crkveni
dostojanstvenik u Etiopiji (Abesini-
ji), poglavar kranske Koptske cr-
kve
abundantan (lat. abundans) bogat, obi-
lan, obilat; pretjeran
17 acciaccatura
abusus non tollit usum it. abuzus
non tolit uzum (lat.) zloporaba ne
ukida (pravilnu) uporabu
abuzija (lat. abusio) pogrena uporaba
rijei; katahreza
abuzivan (lat. abusivus) sklon zlopo-
rabama, sklon ogrijeiti se o postoje-
e zakone i obiaje, protupravan
abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba;
pogreka, zabluda; loa uporaba
abyssus abyssum invocat it. abisus
abisum invokat (lat.) ponor izaziva
ponor, tj. jedna pogreka uzrokuje
drugu
abzac (njem. Absatz) u proznom i pjes-
nikom tekstu: poinjanje nove ree-
nice novim redom tako da se prva
rije te reenice uvlai malo udesno,
stavak, odlomak; prijelom, cezura (u
stihu); usp. alineja
Academy-award (engl.) nagrada ame-
rike Akademije (of Picture Arts and
Sciences) za najbolje umjetniko do-
stignue u filmskoj umjetnosti; v. Os-
kar
accarezzevole it. akarecevole (tal.)
glaz. umiljato, ljupko
accarezzevolmente it. akarecevol-
mente (tal.) glaz. v. accarezzevole
accelerando it. aelerando (tal.) glaz.
oznaka tempa: svirati ili pjevati ubr-
zavajui, postupno bre
accentus acutus it. akcentus akutus
(lat.) gram. otri naglasak; akut
accentus circumflexus it. akcentus
cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni
naglasak (u grkoj gramatici, kao u
rijei moira); cirkumfleks
accentus gravis it. akcentus gravis
(lat.) gram. teki naglasak (u grkoj
i francuskoj gramatici); gravis
acciaccatura it. aakatura (tal.) glaz.
stapanje, suzvuanje prijanjeg tona
sa sljedeim glavnim tonom; takoer;
dodavanje jednog intervala akordi-
ma radi pojaanja harmonije
apropos
accordamento it. akordamento (tal.)
glaz. usuglaavanje, prilagoavanje
instrumenata i glasova
accordando it. akordando (tal.) glaz.
usuglaavajui, prilagoavajui
acedija (gr. akedeia) duhovna tromost,
ravnodunost prema nekom dobru,
prema ivotu; akedija
acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki,
nois, noos razum, um) ovjek bez
zdravog ljudskog razuma; akenono-
et
acera (lat. acerra) kutija s tamjanom,
kadionica; acerra thuraria it. acera
turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj
se dri tamjan; acerra philologica it.
acera filologika (lat.) zbirka filolokih
rasprava; acerra historica it. acera
historika (lat.) zbirka odabranih po-
vijesnih rasprava (kao naslov knji-
ga)
acerbacija (lat. acerbatio) ogorenje,
pogoranje
acerban (lat. acerbus) gorak, trpak;
ogoren; grub, surov, strog
acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gor-
ina, grubost, surovost, strogost
aceridi (gr. a-, keros vosak) mn. farm.
melemi i masti u kojima nema voska;
akeridi
acerirati (lat. acer, fr. acerer) eliiti,
oeliiti, okaliti
acervacija (lat. acervatio) nagomilava-
nje, gomilanje
acescencije (lat. acescere, acescentia)
mn. jela i lijekovi koji lako dobiju
kiselkast okus
acet(um) (lat. acetum) ocat
acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili:
boca) za ocat; anat. zglobna aa
acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli
octene kiseline
aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo,
lijek protiv uljeva i bradavica
acetian (lat. acetum) koji sadri ocat,
octeno kiseo
18 abalijenirati
acetil (lat. acetum) kem. radikal octe-
ne (acetilne) kiseline
acetilen (lat. acetum) kem. plinovit
ugljikovodik C 2 H 2 , bezbojan i otro-
van, upotrebljava se za osvjetljenje;
acetilenska svjetiljka svjetiljka u
kojoj gori acetilen
acetometar (lat. acetum, gr. metron)
kem. sprava za mjerenje kiselosti
octa
acetometrija (lat. acetum, gr. metria)
kem. mjerenje jakosti octa
aceton (lat. acetum) kem. bezbojna te-
kuina ugodna mirisa, dobiva se iz
vodenog destilata suhe destilacije dr-
veta (dimetilni keton)
acetonemija (lat. acetum, gr. haima
krv) med. prisutnost acetona u krvi,
osobito kod eerne bolesti teeg ob-
lika
acetonurija (lat. acetum, gr. uron mo-
kraa) med. prisutnost acetona u
mokrai, osobito kod eerne bolesti
acezija (gr. akesis) lijeenje; akezija
acid-party it. esid-parti (engl.) narko-
manska skupna seansa, skupno ui-
vanje droga
acidacija (lat. acidatio) kem. ukiselja-
vanje, npr. hrane u elucu
acidifikacija (lat. acidificatio) kem.
stvaranje kiseline, pretvaranje u ki-
selinu
acidimetar (lat. acidum, gr. metron)
sprava za mjerenje jakosti kiseline
acidimetrija (lat. acidum, gr. metria)
mjerenje jakosti kiselina
acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti,
pretvoriti u kiselinu
aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost
acidoza (lat. acidosis) med. samootro-
vanje kiselinom zbog nagomilavanja
acetonskih tijela u organizmu, oso-
bito kod eerne bolesti
acijanoblepsija (gr. a ne, kyanos plav,
blepein, gledati) sljepoa za plavu bo-
ju, nesposobnost oiju da zamjeuju
plavu boju; usp. aneritropsija
aciniforman
aciniforman (lat. aciniformis) v. aci-
nozan
acinozan (lat. acinosus) pucast, koji
ima oblik zrna groa, npr. lijezde
acquestus conjugalis it. akvestus
konjugalis (lat.) prav. zajednika te-
evina mua i ene
Actors' Studio amerika filmska usta-
nova (osnovao god. 1947. Elia Kazan)
koja se temelji na naelima ruskog
teatrologa K. Stanislavskoga
actu it. aktu (lat.) zaista, stvarno
ad (lat.) prijei, k, ka, na, do, kod, pri,
uz; do, oko, u; za; s obzirom na;
prema, po (ad naturam prema pri-
rodi); uz, pored, osim, povrh
ad acta it. ad akta (lat.) odlaganje
spisa u pismohranu (arhiv); odstra-
niti neto kao svreno ili nepotrebno
ad arma! (lat.) k oruju! pren. na po-
sao!
ad bene placitum (lat.) prema dopa-
danju, prema nahoenju, po volji
ad calendas graecas it. ad kalendas
grekas (lat.) "do grkih Kalenda", tj.
nikada, na "Nigdaijevo", "kad na vrbi
rodi groe"
ad depositum it. ad depozitum (lat.)
dati ili uzeti neto na uvanje, u
pohranu
ad exemplum it. ad egzemplum (lat.)
na primjer, primjerice
ad gloriam (lat.) na slavu
ad hoc it. ad hok (lat.) upravo za to,
posebno radi, samo za ovu priliku,
samo za ovu svrhu
ad honorem (lat.) u ast, iz poasti
ad inferos (lat.) kod mrtvih; u pod-
zemnom svijetu; pren. u miru
ad infinititum (lat.) u beskraj, u ne-
dogled
- ad libitum (lat. ad libitum, libitus pro-
htjev) glaz. po volji, tj. svirati ili pje-
vati; takoer: znak da se instrumen-
ti ili glasovi s ovim dodatkom, u ne-
kom glazbenom komadu, mogu i izo-
staviti
19 adagij
ad limina (lat.) krae umjesto ad limi-
na apostolorum, tj. na apostolske
pragove (katoliki su biskupi duni
svake pete godine pisano i usmeno
obavijestiti papu o stanju u svojim
biskupijama; takvo se obavjetava-
nje zove referat ad limina)
ad litteram (lat.) doslovce, doslovno,
bukvalno
ad majorem Dei gloriam (lat.) na veu
slavu Boju (geslo jezuitskog reda)
ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri
ruci; ad manus fideles (lat.) u povjer-
ljive ruke; ad manus proprias (lat.)
na vlastite ruke
ad normam (lat.) prema propisu, po
pravilu
ad notam (lat.) uzeti ad notam zabilje-
iti, zapamtiti, primiti na znanje
ad oculos it. ad okulos (lat.) prikazati
neto jasno, oigledno, zorno
ad partem (lat.) sa svakim dijelom po-
sebno, tj. pojedinano
ad pias causas it. ad pijas kauzas
(lat.) za pobone svrhe, za dobrotvor-
ne namjene
ad ratifikandum (lat. ad ratificandum)
za potvrdu, za odobrenje
ad rem (lat.) prema stvari, to odgova-
ra stvari (a ne osobi); prilino, zgod-
no, korisno, uputno, upotrebljivo
ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih gra-
nica, potpuno
ad unum (lat.) svi do jednoga, do jed-
noga, do posljednjeg
ad valorem (lat.) prema vrijednosti
adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj
knjievnosti: pouna literatura koja
je veoma slina enciklopediji
Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilo-
naca: boanstvo vjetra, oluje, nevre-
mena i groma
adagietto it. adaeto (tal.) glaz. 1. ma-
lo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje
treba izvoditi manje lagano
adagij (adagium) poslovica
adagio
adagio it. adao (tal.) glaz. 1. blago,
lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstve-
no; 2. im. glazbeno djelo koje treba
izvoditi blago i lagano
adagio assai it. adado asai (tal.) glaz.
veoma lagano; adagio di molto
adagiologija (lat. adagium poslovica,
gr. logia zbirka) zbirka poslovica;
znanost o poslovicama
adagissimo it. adadisimo (tal.) glaz.
veoma lagano, to lake
adakcija (lat. adactio, adigere) upor-
nost, prisiljavanje, primoravanje
adaktilija (gr. a -bez, daktylos prst)
med. nedostatak svih prstiju na ruci
ili nozi
adalet (tur.) pravda, pravednost; pravil-
nost, ispravnost
Adam (hebr. ovjek nainjen od zemlje)
u Bibliji: ime prvog ovjek; Adamov
kostim golo muko tijelo; Adamova
jabuica istaknuta izboina na pred-
njem dijelu vrata nekih mukaraca;
Adamovo rebro ena (budui da je,
prema Bibliji, Bog stvorio enu od
Adamova rebra)
adamant (gr. adamas, adamantos) v.
adamas
adamas (gr. adamas) kaljeno eljezo,
elik; dijamant
adamizam struja europske knjievno-
sti koja se oslanja na primitivne i
instinktivne pojave u ljudskoj naravi
Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi
ovjek (odbivi nebesku hranu izgu-
bio je besmrtnost za itav ljudski rod)
adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija
adaptacija (lat. adaptatio) prilagoa-
vanje, prilagodba, prilagoenost; pri-
mjena; adapcija
adaptator (lat. adaptator) onaj koji pri-
lagoava, tehnika sprava za spregu
meusobno neprilagoenih elemena-
ta
adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi,
prilagoavati; preurediti, preureiva-
ti; primijeniti, primjenjivati
20 adeno-
adcitacija (lat. adcitatio) prav. poziva-
nje na parnicu
adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani
na suenje, parnicu
addatur (lat. addere dodati, addatur)
neka se doda, dodaj, dometni
adde (lat. addere dodati, adde) med.
dodaj! dometni! (na receptima)
adefagija (gr. adefagia) med. prodr-
ljivost, prevelika elja za jelom
adekvacija (lat. adaequatio) izjednae-
nje, prilagoavanje
adekvatan (lat. adequatus) izjednaen,
jednak; podudaran, odgovarajui,
prikladan; adekvatan pojam log. onaj
koji tono izraava bit svoga pred-
meta; adekvatna spoznaja spoznaja
koja je u punoj suglasnosti s biti spo-
znatoga
adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo;
bot. sratenost pranikih niti
adelfizam (gr. adelfos brat) bratstvo,
bratimljenje, pobratimstvo
adelfoktonija (gr. adelfos brat, adelfi
sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo
ili sestroubojstvo
adelopodi (gr. adelos prikriven, nejas-
an, podos noga) zool. ivotinje koje
izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u
kojih su noge skrivene
ademcija (lat. ademptio, adimere) prav.
oduzimanje, uklanjanje, uskraivanje
ademptio bonorum it. ademcio bo-
norum (lat.) prav. oduzimanje imanja
ademptio civitatis it. ademcio civita-
tis (lat.) prav. oduzimanje prava gra-
anstva, protjerivanje iz grada
adenalgija (gr. aden lijezda, algos
bol) med. lijezdobolja
adend (lat. addendus) mat. pribrojnik
adenda (lat. addenda) mn. dodaci, pri-
lozi, domeci
adenitis (gr. aden lijezda) med. upala
lijezda
adeno- (gr. aden) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: lijezda, ljez-
dani
adenoflegmon
adenoflegmon (gr. aden, flego gorim)
med. prelaenje upale limfne lijez-
de na okolna tkiva
adenogeneza (gr. aden, genesis posta-
nak) fiziol. nastajanje, stvaranje li-
jezda
adenografija (gr. aden, grafia opis) fi-
ziol. opisivanje lijezda
adenoidan (gr. aden, eidos oblik) ljez-
dolik, ljezdast
adenoidi (gr. aden, eidos oblik) med.
ljezdaste izrasline = adenoidne ve-
getacije
adenologija (gr. aden, logia znanost)
fiziol. prouavanje lijezda
adenom (gr. aden) med. ljezdaste iz-
rasline koje se sastoje od epitelnih
cjevica i vezivnog tkiva
adenopatija (gr. aden, pathos bolest)
med. bolest ljezdanog sustava
adenotomija (gr. aden, tome rezanje)
med. operativno uklanjanje ljezda-
nih izraslina, adenoida
adenozan (gr. aden, lat. adenosus)
ljezdani, koji se tie lijezda
adeps (lat.) mast, salo
adept (lat. adeptus, adipisci dostii, za-
dobiti, stei) onaj koji je neto po-
stigao; u alkemiji: onaj koji je stekao
veliku tajnu alkemije; danas: onaj
koji je prodro u sve tajne neega
adespoton (gr. adespoton) imanje bez
gospodara; djelo iji je tvorac nepo-
znat
adh- v. pod ath-
adherencija (lat. adhaerentia) srai-
vanje, sraslost; pripadnost, naklo-
nost, privrenost
adherencija (lat. adhaerere drati se
ega, prianjati) prianjanje, pristaja-
nje; privrenost, pripadnost, sklo-
nost, naklonost, sljedbenitvo, sra-
slost
adherent (lat. adhaerens) pristaa, pri-
vrenik, pripadnik; sudionik
adherirati (lat. adhaerere) prionuti,
prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva-
21 adiafora
ti se; odrati se, biti uz; odobravati,
pristajati uz neko miljenje
adhezija (lat. adhaerere drati se ega,
prianjati) fiz. prionljivost, meusob-
no privlaenje dvaju tijela koja se ti-
jesno dotiu; prianjanje, priljublji-
vanje, pripijanje; med. sratenje, pri-
raivanje; prav. prikljuenje, nak-
nadni pristup neke drave nekom
ugovoru; izricanje kazne uz pravo-
rijek o imovinskom zahtjevu koji je
nastao izvrenjem kaznenog djela
(naknada tete, povrat oduzete stva-
ri i si.); usp. kohezija
adhezija (lat. adhesio) prionljivost, pri-
vlanost; fiz. sila kojom se privlae
molekule raznih tijela (supr. kohezi-
ja); prav. vezivanje jednog privatno-
pravnog djela uz neko kazneno djelo;
anat. bolesna sraslost dijelova tijela,
sraslica
adhezijski postupak prav. mjeoviti
ili pridruni nedostatak, onaj kod
kojega se uz neko kazneno djelo vee
i jedan privatnopravni graanski
predmet; v. adhezija
adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv;
koji spaja, spojni
adhibenda (lat. adhibere, adhibenda)
mn. pomona sredstva; prilozi uz spi-
se
adhibicija (lat. adhibitio) primjena,
uporaba, koritenje; prizivanje, pri-
voenje
adhortacija (lat. adhortatio) opomena;
poticanje, pobuivanje, ohrabrivanje,
bodrenje,
adhuc sub judice lis est it. adhuk
sub judice lis est (lat.) prav. stvar je
jo pred sudom, spor jo nije rijeen
adiafora (gr. ta adiafora) mn. fil. ono
to je s moralnog (etikog) stajalita
beznaajno, tj. ni dobro ni loe; stoici
su uili: samo je jedno dobro (vrlina)
i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo
(ivot, zdravlje, ljepota, bogatstvo
itd.) beznaajno
adicija
adicija (lat. additio) dodavanje, zbraja-
nje; umnoavanje
adicionalan (lat. additionalis) nakna-
dan, dodan, pridodan, koji slui kao
dodatak; adicionalni zakon novi, do-
punski zakon
adicirati (ad-dicere) prav. priznati, do-
suditi, dodijeliti
adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis,
aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo
neproputanja aktinskih zraka
adijabatan (gr. a- ne, diabaino prola-
zim) fiz. neprolazan za toplinu, koji
se zbiva bez dobitka i gubitka top-
line, bez povienja i snienja tem-
perature; usp. izotermian
adijabatian v. adijabatan
adijafan (gr. a-diafaino) neproziran
adijaforan (gr. a-diaforos) ravnodu-
an, ni dobar ni lo; indiferentan
adijaforija (gr. a-diaforia) ravnodu-
nost; usp. indiferentizam
adijaforist (gr. a-diaforos) ravnoduan
ovjek, slobodni mislilac, slobodan
duh; indiferentist
adijagnostian (gr. adiagnostikos)
med. koji se ne da (ili: ne moe) raz-
likovati, raspoznati, utvrditi
adijantum (gr. adianton) bot. viline
vlasi, gospina kosa
adijareja (gr. a- ne, diarrheo protje-
em) med. nevrenje nude, zatvore-
nost
adijaterman (gr. a-, dia- kroz, ther-
maino zagrijavam) fiz. koji ne pro-
puta toplinske zrake; aterman
adijatetian (gr. a- ne, dia- kroz, ti-
themi metnem, stavim) med. koji ni-
je sklon bolesti
adikcija (lat. addictio) prav. dosuiva-
nje, dodjeljivanje
adinamian (gr. adynamikos) nemo-
an, slab, iznemogao, klonuo; nespo-
soban
adinamija (gr. adynamia) med. nemo,
slabost, malaksalost, iznemoglost,
klonulost; nesposobnost
22 adjudikacija
adio! (tal. addio) zbogom!
adipocera (lat. adeps, adipis mast, vo-
sak) kem. masni vosak, vosak od lea
adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stva-
ranje masti u tijelu
adipozan (lat. adiposus) mastan, pre-
tio, gojan, debeo
adipsija (gr. a-, dipsa e) med. neos-
jeaj ei
adipson (gr. a-, dipsa e) med. sred-
stvo za gaenje ei
adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti,
zbrajati
adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uz-
buenjem
Adisonova bolest bolest nadbubrenih
lijezda koja se oituje bronanom
bojom koe i opim malaksanjem, a
uzrokuje smrt (naziv prema otkri-
vau, engl. lijeniku Thomasu Addi-
sonu, 17931860)
aditivan (lat. additivus) koji se treba
dodati
aditon (gr. adyton) ono to je nepri-
stupano; najsvetiji, unutarnji dio
grkog hrama u koji je samo sveenik
smio stupiti
adizonizam med. vrsta tuberkulozne
oboljelosti nadbubrenih lijezda,
praena smeom ili smeecrnom bo-
jom onih dijelova koe koji su izloeni
svjetlosnom ili mehanikom podra-
aju; obino smrtonosna (nazvana po
engl. lijeniku Thomasu Addisonu
koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adi-
sonova bolest, bronana bolest
adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje,
dodavanje; prav. poveanje, dodatak
ponuenoj svoti novca
adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev
adjektivni (lat. adjectivus) gram. pri-
djevni, pridjevski
adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi,
dosuivati, odobriti
adjudikacija (lat. adjudicatio) prav.
sudsko priznanje, dosuivanje, pre-
suda u neiju korist
adjudikatar
adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav.
kupac na javnoj prodaji; onaj kome
ostaje nadmetanjem, drabom pro-
davana stvar, najbolji ponuditelj
adjudikativan (lat. adjudicativus) ko-
jim se dosuuje
adjument (lat. adjumentum) pomono
sredstvo, pomo
adjungirati (lat. adjungere) pridodati,
dodijeliti na rad, dati nekome neko-
ga za pomonika i budueg nasljed-
nika
adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje,
pridruivanje, dodjeljivanje, dodava-
nje, spajanje
adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; po-
moni slubenik, mlai inovnik
adjunktura (lat. adjunctura) pomono
zvanje; pomona ustanova
adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje;
prav. polaganje zakletve; preklinja-
nje
adjutatorij (lat. adjutatorium) anat.
ramena kost, ramenjaa
adjutor (lat. adjutor) pomonik, poma-
ga
adjutorij (lat. adjutorium) pomono
sredstvo, pomo
adjutum (lat. adjutum) pomo, potpo-
ra, dodatak
adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm.
v. adjuvans
adjuvans (lat.) farm. pomono sredstvo,
sporedni lijek ije je djelovanje sla-
bije
adjuvant (lat. adjuvans) pomonik,
pomaga; pomoni uitelj
adkredulirati (lat. adcredulare) zanije-
kati pod prisegom neki dug
adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mladi
inovnik; osobito inovnik ili asnik
koji je dodijeljen na slubu nekom
viem inovniku ili asniku
adlenimenti (lat. adlenimenta) med.
sredstva, lijekovi za ublaavanje
23 admodijacija
adlerizam teorija austrijskog psiholo-
ga Alfreda Adlera (18701937), tzv.
"individualna psihologija"
Admet mit. starogrki kralj u Feri (Te-
salija), jedan od Argonauta, mu
Alkestidin, Apolonov ljubimac
adminacija (lat. adminatio) prav. pri-
jetnja (kao simbolina uvreda)
adminikul (lat. adminiculum) pomono
sredstvo, pomagalo
adminikulator (lat. adminiculator) u
Katolikoj crkvi: osoba koja se skrbi
o udovicama, siroadi i si.
administracija (lat. administratio)
upravljanje, uprava; upravna vlast,
vlada; inovnitvo, slubenitvo
administrativa (lat. administrare
upravljati, administrativa) uprava,
upravna vlast
administrativni (lat. administrativus)
upravni, koji se tie ili potjee od up-
ravne vlasti, ustanove itd.
administrator (lat.) upravitelj; osoba
koje upravlja ustanovom
administrirati (lat. administrare) up-
ravljati; voditi poslove neke ustano-
ve, voditi posao za nekoga drugog
admiracija (lat. admiratio) divljenje;
uenje
admiral (ar. amir al ba', fr. amiral) za-
povjednik bojne flote; zool. leptir (Va-
nessa atlanta)
admirali te t (njem. Admiralitat) pomor-
ska vlast; vrhovno zapovjednitvo po-
morske vojne sile; svi admirali po-
morske vojne sile
admirativan (lat. admirari diviti se)
koji pokazuje, izraava ili izaziva div-
ljenje, uenje, oboavanje
admisibilan (lat. admissibilis) primljiv;
prihvatljiv
admisibilitet (lat. admisibilitas) prim-
ljivost; prihvatljivost
admisija (lat. admissio) primanje, pri-
jam
admodijacija (lat. admodiatio) davanje
zemlje u zakup
admodijator
admodijator (lat. admodiator) onaj koji
daje zemlju pod zakup, iznajmitelj
admonicija (lat. admonitio) opominja-
nje, ukoravanje zbog nevrenja du-
nosti
admonitivan (lat. admonitivus) koji
opominje
adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze
maternice s jajnikom i jajovodom
adnominalan (lat. ad k, nomen ime)
koji ide uz imenice, koji pripada
imenicama
adnotacija (lat. adnotatio) biljeka, pri-
mjedba, napomena, objanjenje;
prav. popis; anotacija
adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba
zabiljeiti, zapamtiti, znaajne stva-
ri
adnotata (lat.) mn. biljeke, primjedbe,
napomene
adnotator (lat. adnotator) pisac ili stav-
lja primjedaba; tuma
adnotirati (lat. adnotare) pribiljeiti,
zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje
adolescencija (lat. adolescentia) mla-
dost, mladenako doba; mlade, om-
ladina
adolescent (lat. adolescens) mladi;
pren. utokljunac
Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj
Gospodin" hebrejski naziv za Boga,
budui da se ime Jahve nije smjelo
izgovoriti)
adonijski stih (lat. versus adonius)
poet. antiki stih koji se sastoji od
jednog daktila i jednog troheja ili
spondeja: U U U
Adonis (gr. Adonis) mit. legendarno
lijep mladi za iju su se ljubav oti-
male boice Afrodita i Perzefona;
simbol ljepote i proljea; zool. vrsta
lijepog plavog leptira (Polyomatus
Adonis); bot. gorocvijet
adonizacija (lat. adonisatio) namjeta-
nje, dotjerivanje, kienje
adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod
svoje, usvojenje, posvajanje
24 adresat
adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija
adoptant (lat. adoptans) posvojitelj,
usvojitelj; adoptator
adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete,
posvoje, pokerka, posinak
adoptator (lat. adoptator) v. adoptant
adoptirati (lat. adoptare) uzeti tue
dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti;
priznati za svoje
adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, po-
svojen
adoracija (lat. adoratio) oboavanje,
veliko potovanje, klanjanje; silno vo-
ljenje, bezgranina ljubav
Adrast starogrki mitoloki kralj u Ar-
gu, tast Polinikov, jedan od voa
"Sedmorice protiv Tebe"
adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med.
supstanca (ili: tvar) koju nadbubre-
na lijezda izluuje neposredno u krv;
upotrebljava se za smanjenje krvnog
tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne
astme, morske bolesti itd.; epinerfm,
epirenan, suprarenin
adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu
i dr.) mjesta stanovanja i imena ono-
ga kome se pismo upuuje; 2. pisme-
na predstavka, molba skuptine vla-
daru; sveana estitka neke udruge
ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost,
okretnost, umjenost; adresa po po-
trebi bank. pozivanje neke osobe da
akceptira ili isplati mjenicu za sluaj
neakceptiranja ili neisplate mjenice
adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo
koje upuuje ili preporuuje, pisac
pisma, predstavke, molbe i si.; bank.
mjenini potpisnik koji upuuje poziv
nekoj osobi da akceptira ili isplati
mjenicu
adresar (fr. adrreser) popis osoba s
naznaenjem mjesta i ulica stanova-
nja; knjiga s popisom stanovnika ne-
kog mjesta (po zanimanjima, djelat-
nostima, ulicama i dr.)
adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo ko-
jem se upuuje pismo, primatelj pi-
adresirati
sma; bank. osoba kojoj se vlasnik
mjenice treba obratiti u sluaju da
je primatelj (trasat) ne plati
adresirati (fr. adresser) oznaiti na pis-
mu, poiljci i dr. ime i mjesto stano-
vanja osobe ili ustanove kojoj se pi-
smo ili poiljka upuuje, napisati ad-
resu
Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadran-
sko more
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvoje-
nje; usvojenje onoga koji je ve pu-
noljetan
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti
pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp.
adoptirati
adskripcija (lat. adscriptio) pripisiva-
nje; pismeni dodatak
adskriptor (lat. adscriptor) supotpis-
nik
adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgunja-
vanje plinova na povrini vrstih
tijela; usp. okluzija
adstant (lat. adstans) pomonik, po-
moni uitelj
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezu-
vjetni pristanak, potpuna suglasnost
adstrikcija (lat. adstrictio) med. ste-
zanje, skupljanje, zatvaranje, npr.
rane
adstringens (lat. adstringens) med.
sredstvo za stezanje povrine sluz-
nice i povrijeene koe
adstringentan (lat. adstringens) stez-
ljiv, koji stee, koji skuplja, koji za-
tvara
adstringirati (lat. adstringere) stegnu-
ti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti
adukcija (lat. ad, ducere voditi) privo-
enje, dovoenje, primicanje, privla-
enje; med. gibanje miia prema sre-
dinjoj crti tijela, privlaenje miia;
prav. dokazivanje, navoenje razlo-
ga, pozivanje na to; aduktor mii
primicah; usp. abdukcija, abduktor
adukcija n.at. aductio dovoenje) anat.
"vivlaenje miia
25 adventisti
adult (lat. adolescere odrasti, adultus)
odrastao, spolno zreo ovjek i svako
ivo bie uope
adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
punoljetan; spolno zreo
adulter (lat.) preljubnik, brakolomac
adultera (lat.) preljubnica
adulteracija (lat. adulteratio) krivotvo-
renje (osobito novca)
adulterij (lat. adulterium) prav. brako-
lomstvo, preljub
adumbracija (lat. adumbratio) rad u
glavnim potezima, nacrt, skica
adurencije (lat. adurentia) mn. sred-
stva za paljenje ili nagrizanje
adurens (lat.) med. sredstvo za palje-
nje ili nagrizanje; pirotik
adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti;
ublaiti, utaiti, razblaiti, olakati;
glaati; omekati, postati kovnijim;
slik. razblaiti boje
adut (fr. a tout u sve, na sve) u karta-
ma: najjaa boja, tj. karta koja nosi
sve ostale; najjae sredstvo, najjai
razlog
adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u
kartama: poeti igru adutima; sjei
adutom baciti adut na kartu druge
boje i time odnijeti; izadutirati se
izbaciti u igri sve adute, ostati bez
aduta; pren. izgubiti, potroiti sve,
ostati bez sredstava; iscrpsti sva
sredstva, sve najjae razloge
advekcija (lat. advehere dovoziti) vo-
doravno gibanje zraka, a time se pre-
nose i meteoroloki faktori (toplina,
vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru
advent (lat. adventus dolazak) predsto-
jei dolazak Spasitelja navijeten u
Svetom pismu (Otk 22,7); kod katoli-
ka: posljednja etiri tjedna pred Bo-
i, doae
adventisti (lat. adventus dolazak) pri-
padnici kranske sljedbe koju je u
Americi osnovao William Miller koji
je proricao da e Krist po drugi puta
doi 1844. godine; svetkuju subotu,
adventivan
osnovom vjere smatraju Sveto pismo
(Bibliju), vjeruju u Kristovo obea-
nje da e po drugiput doi; crkva ra-
irena po cijelom svijetu
adventivan (lat. adventivus) sluajan;
sporedan, pridoao; bot. koji ne raste
na svom pravom mjestu, npr. adven-
tivni korijen onaj koji se razvija na
samoj stabljici (brljan, divlja jago-
da i dr.)
adventizam (lat. adventus dolazak) na-
uavanje i pokret adventista; v. ad-
ventisti
adverb (lat. adverbium) gram. prilog
adverbijal (lat. adverbiale) gram. pri-
lona oznaka (vremenska, mjesna,
nainska, uzrona)
adverbijalni (lat. adverbialis) gram.
priloni
adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige
ili biljenice u koje se privremeno
unose grada i biljeke koje e tek
kasnije biti sreene ili obraene
adverzativan (lat. adversativus) gram.
suprotan
advocatus Dei (lat.) "Boji odvjetnik",
u Rimokatolikoj crkvi: osoba koja
opovrgava prigovore "vrajeg odvjet-
nika" (advocatusa diaboli) pri proce-
sima za proglaenje svetim ili bla-
enim
advocatus diaboli (lat.) "vraji od-
vjetnik", osoba koja se suprotstavlja
"Bojem odvjetniku" (advocatusu
Dei); pren. ovjek koji se suprotstav-
lja opem miljenju; v. diabolus ro-
tae
advocirati (lat. ad voare) baviti se od-
vjetnikim poslovima, braniti druge
pred sudom; sluiti pravu; pren. za-
uzimati se za nekoga ili neto
advokat (lat. advocatus onaj koji je
pozvan u pomo) pravozastupnik,
pravobranitelj, branitelj, odvjetnik
advokatura (lat. advocatura) pravobra-
niteljstvo, pravozastupnitvo, odvjet-
nitvo, odvjetniko zvanje
26 aerobat
adustirati (lat. adjustare) dotjerati, do-
tjerivati, namjestiti; adjustirati; obi-
no: adustirati se, adjustirati se
adutant (lat. adjutans) pomonik; mlai
asnik dodijeljen na slubu viem
asniku, pratitelj vieg asnika
autantura (lat. adjuntatura) zvanje,
sluba i kancelarija autanta
aed (gr. aoidos) pjeva i pjesnik slobo-
de u herojskom razdoblju starih Grka
AEG kratica za poznatu njemaku tvrt-
ku Allgemeine Elektrizitets-Gesell-
schaft it. Algemajne elektricitets-ge-
zelaft "Sveope drutvo za elektri-
citet"
Aenona (lat.) antiko ime za Nin
aequilibrium indifferentiae it. ekvi-
librijum indiferencije (lat.) fil. rav-
notea dvaju suprotnih motiva, dviju
suprotnih pobuda; usp. Buridanov
magarac
aer (gr. aer zrak, lat. aer) zrak
aeracija (lat. aeratio) proizvoenje zra-
ka; prozraivanje; izlaganje kemij-
skom djelovanju zraka
aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj
ima ugljine kiseline
aerenhim (gr. aer zrak, en u, hyma
tekuina, sok) bot. stanino tkivo s
velikim, zrakom napunjenim, meu-
staninim prostorima, osobito kod
vodenih biljaka
aerian (lat. aer, gr. aer) zrani; pro-
zraan, plinovit
aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje
zrakom; kem. pretvaranje u zrak,
plin
aeriforman (lat. aeriformis) prozraan,
plinovit
aerizirati (gr. aer, fr. aeriser) pretvo-
riti, pretvarati u zrak, plin
aero- (gr. aer, lat. aer) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: zrak,
zrani, koji je u vezi sa zrakom
aerobat (gr. aer, baino idem) plesa u
zraku, plesa na uetu; koji ide po
zraku; mudrija
aerobi
aerobi (gr. aer, bios ivot) mn. biol.
bakterije koje, kao i sva via iva
bia, moraju imati slobodnog kisika
da bi mogle ivjeti (za razliku od ana-
eroba)
aerobionti (gr. aer, bios ivot) mn.
zool. v. aerobi
aerobomba (gr. aer, bombos dubok,
potmuo zvuk) voj. zrana, avionska
bomba
aerobus (gr. aer, lat. omnibus svima)
zrano prijevozno sredstvo
aerodin (gr. aer, dynamis sila) zrak.
zrakoplov tei od zraka, u letu se
odrava uglavnom pomou aerodi-
namikih reakcija
aerodinamika (gr. aer, dynamis sila)
fiz. znanost o zakonima gibanja pli-
novitih tijela
aerodrom (gr. aer, dromos putanja)
mjesto gdje stoje, odakle polaze i ka-
mo se sputaju zrakoplovi
aeroduktor (lat. aeroductor) med. in-
strument kojim se pri poroajima
dovodi zrak
aeroembolija (lat. aer zrak, gr. em-
bolon klin) stvaranje plinskih mje-
huria u tkivima i krvi zbog izlaga-
nja organizma snienom tlaku koji
vlada na veim visinama
aerofagija (gr. aer, fagein jesti) med.
gutanje zraka, bolest koja se javlja
osobito kod neuropata i histerinih
osoba, ali i kod tuberkuloznih
aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo)
filtar u obliku rezervoara napunjenog
ljakom kroz koji se proputaju te-
kue vode radi aeracije
aerofiti (gr. aer, fyton biljka) bot. biljke
koje rastu sasvim u zraku (suprotno:
geofiti); takoer: epifiti
aerofobija (gr. aer, fobeo bojim se,
plaim se) strah od zraka, izbjega-
vanje zraka
aerofon (gr. aer, foneo zvuim) instru-
ment pomou kojega se ljudski glas
27 aeromantija
moe prenositi i uti na 69 kilo-
metara (izumio ga je Edison)
aerofor (gr. aer, foros nosa) sprava
koja omoguava disanje i u inae ot-
rovnom ili zaguljivom zraku, kao i
pod vodom
aerofotografija (gr. aer, fos svjetlost,
grafo piem) perspektivno snimanje
raznih objekata, osobito zemljita
(terena), iz zraka (zrakoplova) foto-
grafskim putem
aerofotogrametrija (lat. aer zrak, gr.
fos, fotos svjetlo, gramma slovo, met-
ria mjerenje) izradba zemljovida sni-
manjem iz zrakoplova
aerogen (gr. aer, gennao stvaram, pro-
izvodim) koji se stvara pomou zraka,
koji dolazi od zraka; aerogena tuber-
kuloza infekcija koja nastaje uno-
enjem u plua tuberkuloznog baci-
la s udahnutim zrakom
aerografija (gr. aer, grafo) opisivanje
zraka
aerogram (lat. aer zrak, gr. grafein
pisati) vijest predana zranim putem,
putem radija; radiogram
aeroidan (gr. aeroides) koji ima oblik
zraka, zrakolik; maglovit
aeroklimatologija (lat. aer zrak, gr.
klimatos naginjanje zemaljske kugle
polu, logia znanost) znanost koja pro-
uava klimu troposfere i drugih dije-
lova stratosfere
aerolit (gr. aer, lithos kamen) meteor,
kamen koji pada iz zraka, meteorski
kamen
aerologija (gr. aer, logia) znanost o
zraku i njegovim svojstvima, znanost
o atmosferi i njezinom ispitivanju
aeromagnetometrija (lat. aer zrak,
gr. Magnes lithos, metria mjerenje)
istraivanje ruda pomou zrakoplo-
va, tj. iz zraka
aeromantija (gr. aer, manteia prori-
canje) proricanje po pojavama u zra-
ku
aeromedicina
aeromedicina (lat. aer zrak, medicus)
grana medicine koja se bavi proua-
vanjem i lijeenjem zdravstvenih
poremeaja koji se javljaju kao po-
sljedica letova zrakoplovima
aeromehanika (gr. aer, mechanike)
fiz. znanost o zakonima gibanja i rav-
notee plinova; pneumatika
aerometar (gr. aer, metron) sprava za
mjerenje gustoe i tlaka zraka
aerometrija (gr. aer, metria) mjere-
nje zraka; znanost o mjerenju gusto-
e i tlaka zraka
aeromiting (lat. aer zrak, engl. meet-
ing) sastanak zrakoplovaca; skup i-
ja je svrha populariziranje zrakoplov-
stva; javna priredba sa zrakoplovnim
vjebama
aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur)
radnik koji montira zrakoplovne kon-
strukcije
aeromotorist (lat. aer zrak, lat. mo-
tor) radnik koji rukuje benzinskim
motorima, zrakoplovnim motorima i
si.
aeronaut (gr. aer, naus brod, nauti-
kos brodski, pomorski) zrakoplovac,
onaj koji se vozi zrakoplovom
aeronautika (gr. aer, naus brod, na-
utike) znanost o zrakoplovstvu; zra-
koplovstvo
aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis)
atmosferski slojevi iznad 25 km s
veoma razrijeenim zrakom koji ne
moe podrati let zrakoplova
aeroplan (gr. aer, planos koji luta, koji
krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov
(avion)
aeroprojektor (lat. aer, projector) fo-
togrametrijski instrument za izradu
topografskih zemljovida iz fotograf-
skih snimaka napravljenih u zraku
aeroskop (gr. aer, skopeo gledam)
sprava za mjerenje koliine praine
u zraku
aeroskopija (gr. aer, skopeo gledam)
pregled (ili: ispitivanje) zraka
28 aerozoi
aerostacija (lat. aerostatio) vjetina
dizanja balona i upravljanja njima,
zrakoplovstvo
aerostat (gr. aer, statos stajai, koji
stoji) sprava za letenje laka od is-
tisnutog zraka (balon, zrani brod)
aerostatika (gr. aer, statos),znanost o
ravnotei plinova, posebno "zraka
aerotaksija (gr. aer, taxis ureenje)
zool. kretanje organizama koji se slo-
bodno kreu, npr. bakterija u vodi,
prema mjestima najveeg (pozitivna
aerotaksija) ili najmanjeg (negativ-
na aerotaksija) sadraja kisika, gdje
se onda ti aerotaksini mikroorga-
nizmi skupljaju
aeroterapija (gr. aer, therapeia lije-
enje) med. lijeenje udisanjem um-
jetno zgusnutog ili razrijeenog zra-
ka
aeroterorizam (gr. aer, lat. terror
strah, uas) bombardiranje iz zraka
gradova i naselja radi zastraivanja,
uznemiravanja i demoraliziranja sta-
novnitva
aerotonometar (gr. aer, tonos napon,
metron mjera) sprava za mjerenje
napona krvnih ila
aerotopografija (gr. aer, topos mjesto,
grafo piem) metoda u geodeziji: iz-
rada geodetskih planova i karata po-
mou snimaka iz zraka
aerotropizam (gr. aer, tropos okret,
pravac) bot. pokreti biljaka prema
mjestima gdje ima najvie {pozitivni
aerotropizam) ili manje (negativni ae-
rotropizam) zraka, odnosno kisika
aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel)
poseban hodnik u kojem se ispituju
zrakoplovi i zrakoplovni modeli po-
mou umjetnog prilagoavanja br-
zine zranog strujanja
aeroza (gr. aer) med. razvijanje zraka
u tijelu
aerozoi (gr. aer, zoon ivotinja) zool.
v. aerobi
i
aeternum vale
aeternum vale it. eternum vale (lat.)
zauvijek zbogom, posljednji pozdrav
afagija (gr. a-, fagein jesti) med. ne-
mogunost gutanja hrane
afakija (gr. a-, fakos lea) med. nedo-
statak one lee; pr. afakian
afamirati (fr. affamer) muiti glau; pr.
afamiran
afanija (gr. afaneia) glupost, kojeta-
rija
afarist (tal. affarista) ovjek koji bez-
obzirno eli ostvariti dobitak ili ast,
pekulant
afazija (gr. a-, femi govorim) med. ne-
' mo (ili: nemogunost) govora; zani-
jemjelost od uasa; psih. bolesna
smanjenost sposobnosti govora zbog
zaboravljanja pojedinih rijei
afefobija (gr. afe doticanje, fobos
strah) med. bolestan strah od dodira
afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost,
njenost, odanost, ljubav, srdanost;
svako uzbuenje i promjena u tje-
lesnom ili duevnom stanju; med.
svaki utjecaj na tijelo, bolest; osje-
aj; aficiranje
afekt (lat. affectus, afficere utjecati na
nekoga ili neto) psih.-vrlo jak osje-
aj koji veinom nailazi najednom,
iznenadno, traje obino vrlo kratko i
u jednom trenutku dostie toliku ja-
inu da gotovo posve zavlada svije-
u, duevni pokret; uzbuenje, sta-
nje razjarenosti, razjarenost
afektacija (lat. affectatio) neprirodnost,
usiljenost, pretvaranje, prenemaga-
nje
afektirati (lat. affectare) biti nepriro-
dan, praviti se, pretvarati se, prene-
magati se; htjeti vjeto prikazati ne-
to onakvim kakvo zapravo nije
afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, os-
jetljiv, osjeajan
afektuozan (lat. affectuosus, fr. affec-
tueux) usrdan, ljubazan, veoma na-
klonjen
29 afidavit
afektuozitet (lat. affectuositas) usrd-
nost, velika naklonjenost, strasnost
afel (gr. apo od, helios Sunce) astr. naj-
vea udaljenost planeta ili kometa
od Sunca; suprotno: perihel
afeleja (gr. afeleia) ret. jednostavnost,
prirodnost (u govoru)
Afer (lat.) arapski naziv za neka etiop-
ska plemena (prema njima su Rim-
ljani nazvali itav kontinent Afrika)
afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica,
spor; teak poloaj; zamrena stvar;
neugodan doivljaj; velik dogaaj;
sukob
afera (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi
afere, koji se bavi prljavim poslo-
vima, osobito na raun drave
afereza (gr. aphairesis oduzimanje)
gram. skraivanje poetka, skrai-
vanje jedne rijei time to joj se izo-
stavi poetak, prvo slovo, prvi slog;
med. uklanjanje suvinog ili ones-
posobljenog dijela ljudskog tijela
affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno,
umiljato
affaire d'honneur it. afer d-oner (fr.)
stvar asti, dvoboj
affanato (tal.) glaz. bolno, tuno, pla-
ljivo
affettuosissamente it. afetuozisamen-
te (tal.) glaz. v. affettuosissimo
affettuosissimo it. afetuozisimo (tal.)
glaz. vrlo osjeajno, veoma strasno
affettuoso it. afetuozo (tal.) glaz. uz-
budljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo,
strasno; con affetto
afflitto (tal.) glaz. bolno, tuno; con af-
flittione
affretando (tal.) glaz. sve bre, ubrza-
vajui; affretoso
affretoso (tal.) glaz. v. affretando
affunde (lat. affundere, affunde) farm.
na receptima: nalij na to!
afidat (lat. affidatus) podanik, vazal
afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod
prisegom o teretu nekog broda
afiks
afiks (lat. affigere privrstiti, prikovati,
affixum) gram. produenje rijei do-
davanjem jednog slova ili sloga, go-
vorni dodatak; dometak
afilantropija (gr. a-, filos prijateljski,
anthropos ovjek) nedostatak ljuba-
vi prema blinjima; mrnja prema
ljudima
afilian (gr. afyllos, a-, fyllon list) bot.
bez listova, bez ainog listia
afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; pri-
manje u neki red ili drutvo; brat-
stvo, sveza; druba, drutvo, tajno
udruenje
afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga
za sina ili kerku; zbratimiti; primi-
ti nekoga u neki red, bratstvo ili dru-
tvo; pridruiti, zdruiti; afilirana
loa masonska loa koja je ula u
sastav neke vee loe
afinaa (fr. affinage) profinjavanje, pro-
iavanje, npr. plemenitih rudaa;
dotjerivanje, glaanje, stanjivanje
afinerija (fr. affinerie) radionica za
proiavanje plemenitih rudaa i
dr.; radionica u kojoj se izrauju i-
ce; usp. rafinerija
afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti
ljepim; oistiti, proistiti, proia-
vati; dotjerati, stanjiti
afinis (lat. affinis) roak po eni, zet,
tast
afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srod-
nost (suprotno: kognacija); kem. stu-
panj lakoe kojom se dva razliita
elementa spajaju, tenja za sjedinja-
vanjem izmeu dvaju kemijskih
elemenata ili vie njih; pren. srod-
nost, slinost
afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum,
opij
afirmacija (lat. afifirmatio) potvriva-
nje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod
prisegom
afirmativa (lat.) potvrdno miljenje; po-
tvrivanje, potvrda
30 aformacija
afirmativan (lat. affirmativus) potvr-
dan; odluan; pokazni; log. afirma-
tivan sud potvrdan sud (S je P), npr.
zlato je skupocjeno
afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, po-
tvrditi, potvrivati, uvjeriti; afirmi-
rati se uspjeti odrati se kao takav
afi (fr. affiche) oglas, javna objava, pla-
kat
afitaa (fr. affutage) voj. namjetanje
topa na lafetu, puke na kundak; pri-
premanje topova za pucanje; otre-
nje alata
afitirati (fr. affuter) voj. namjestiti (ili:
namjetati) top na lafetu ili puku
na kundak; top ili puku pripremiti
za paljbu; biti afitiran biti u priprav-
nosti, imati pri ruci
aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oa-
loenost, alost; bol, tuga, jad, mu-
ka; nesrea, nedaa
aflogistian (gr. a-, flogyzo zapalim,
sagorim) koji gori bez plamena, npr.
aflogistina svjetiljka
afluencija (lat. affluentia) pritjecanje,
nagomilavanje, umnoavanje, izobi-
lje, obilje, obilnost
afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev,
navala ega, obilje; afluksija
afluksija (lat. affluxio) v. afluks
afobija (gr. afobia ) neplaljivost, nebo-
jaljivost
afonija (gr. a-, fone glas) med. bez-
glasnost; gubljenje (ili: gubitak) gla-
sa zbog bolesti miia i ivaca koji
pokreu i zateu glasne ice; v. afo-
nian
aforija (gr. plodan, rodan) med. ne-
plodnost, jalovost
aforistino (gr. aforismos) kratko i
jezgrovito, u obliku izreke
aforizam (gr. aforismos) kratka i u
odreenom obliku iskazana izreka
koja veoma jasno izraava jednu mi-
sao; mudra pouna izreka
aformacija (lat. afformatio, ad formare
oblikovati, uobliiti, graditi) tvorba
aforodizijazam
novog oblika pridodavanjem; u heb-
rejskoj gramatici: tvorba osobnih gla-
golskih oblika dodavanjem skraenih
zamjenica (aformativa)
aforodizijazam (gr. afrodisiazo) med.
v. afrodizija
afretiranje (fr. affretement) pom. za-
kupljivanje lade; zakupnina
afrik (fr. afrique) materijal od palmi-
nih vlakana (slui za punjenje stru-
njaa)
afrikaans inaica nizozemskog jezika
kojom govore Buri
Afrikander bijelac roen u Junoj Af-
rici; u uem smislu Bur
afrikanistika znanost koja prouava
afrike jezike i knjievnosti, znanost
o afrikoj kulturi
afrikata (lat. affricare natrljati) gram.
sloeni, sliveni suglasnik, npr. c = t
+s
Afrodita (gr. Afrodite) mit. starogr-
ka boica ljubavi i ljepote koja se
rodila iz morske pjene (kod Rimlja-
na: Venera); pren. ljubavno uivanje,
spolna ljubav, obljuba; dra, ljupkost;
zool. morska gusjenica
afroditografski (gr. Afrodite, grafo)
koji opisuje ili prikazuje predmete
ljubavi; astr. koji opisuje planet Ve-
neru
afroditski (gr. Afrodite) ljubavni
afrodizija (gr. afrodisiazo sladim se
ljubavlju) med. ljubavna pohota, lju-
bavno ludilo, pretjerano razvijen
spolni nagon; aforidizijazam
afrodizijaci (gr. afrodisios ljubavni)
mn. sredstva za izazivanje spolnog
nagona
afrodizijak (gr. afrodisios koji se od-
nosi na ljubavni uitak) sredstvo za
jaanje spolnog nagona
afrometar (gr. afros pjena, metron)
sprava za mjerenje tlaka pjene, spra-
va za mjerenje vrenja
afronterija (fr. affronterie) javna po-
grda; bezobrazna i drska prijevara
31 agamogonija
afrozinija (gr. afrosyne) bezumlje;
med. besmislenost, buncanje u groz-
nici
afte (gr. afthai, lat. aphthae) mn. med.
bolest na sluznici usne upljine: bi-
jeli ili ukasti mjehurii s crvenim
rubom
after-dinner (engl.) odmaranje odmah
nakon ruka
after-shave it. after-eiv (engl.) kolonj-
ska voda, losion koji se upotrebljava
nakon brijanja; after-shave lotion it.
after-eiv loun (engl.) usp. losion
aftezan (gr. aftha, lat. aphthosus) mje-
hurast; med. koji ima afte na sluz-
nici usne pljine
aftong (gr. a-, fthongos zvuk, glas, ton)
gram. mukli suglasnik
afuzija (lat. affundere doliti) dolijeva-
nje
agalaktija (gr. a- bez, gala mlijeko)
med. bezmlijenost dojke, oskudica
u mlijeku kod majke
agalma (gr. agalma) lik, kip, slika,
ukras, osobito u hramu
agame (gr. a- bez, gamos brak) mn.
bot. biljke gimnospore ije se stanice
razmnoavaju samostalno, bez utje-
caja drugih oplodnih stanica
Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk
Pelopov, praunuk Tantalov, brat Me-
nelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhov-
ni zapovjednik helenske vojske u
Trojanskom ratu; ubila ga je ena
Klitemestra i njezin ljubavnik Egist;
osveen od sina Oresta
agamija (gr. a- bez, gamein eniti se)
bezbranost; bot. bespolnost cvjetova,
kriptogamija; zool. partenogenetsko
razmnoavanje
agamist (gr. a-gameo bez ene sam)
neenja, momak, samac
agamogonija (gr. a- bez, gamos brak,
gone raanje) biol. raanje bez oplo-
ivanja, tj. putem diobe (nain raz-
mnoavanja kod praivotinja); supr.
gamogonija
agape
agape (gr. agape ljubav) Boja ljubav,
boanska ljubav; kranska ljubav;
mn. veere ljubavi kod prvih kra-
na kao znak opeg bratstva i ljuba-
vi
agar-agar vrsta algi u kineskim i ja-
panskim morima; pomijeana s vo-
dom daje bezbojnu hladetinastu ma-
su koja se upotrebljava u kuharstvu,
u apreturi (kao sredstvo za lijeplje-
nje) i u bakteriologiji (kao hranjiva
podloga za uzgoj bakterija)
Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i
muslimane u starim spomenicima, po
imenu arapskog plemena koje je, pre-
ma Starom zavjetu, ivjelo u doba
idovskih kraljeva u Arabiji i napa-
dalo susjedna idovska plemena
agastronomija (gr. a- bez, gaster tr-
buh, nomos zakon) med. uzetost tr-
bunih ivaca
agatobiotika (gr. agathos dobar, bios
ivot) fil. nauavanje o dobrom i
pravilnom ivljenju
agatodemon (gr. agathos dobar, dai-
monion duh) mit. dobri duh, duh za-
titnik
agatologija (gr. agathos dobar, logia
znanost) fil. dio etike koji ui o naj-
viem dobru
Agaton (gr. aghatos dobar) starogrki
pisac tragedija, prijatelj Euripidov i
Platonov
agava (gr. agauos vrijedan divljenja,
lat. agave americana) bot. tropska
biljka podrijetlom iz Ju. Amerike,
stablo joj izraste do 10 m visine; upo-
trebljava se, osobito lie, u narod-
noj medicini
Agemenidi mn. perzijska dinastija od
8. do 4. stoljea pr. n. e.; unitio ju
je Aleksandar Makedonski porazivi
kralja Darija III.
Agena it. edine (engl.) vrsta ameri-
kih raketa upotrijebljenih u progra-
mu Gemini
32 agerasija
Agence Havas it. aans avas (fr.) fran-
cuska obavjetajna agencija (ured za
informacije)
Agence Telegraphique Suisse (fr.)
vicarska novinska agencija
agencija (lat. agentia) poslovnica nekog
veeg poduzea iji je djelokrug ogra-
nien; novinarsko poduzee za dava-
nje novosti dnevnim listovima
agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik
agenezija (gr. a- bez, genesis raanje)
enska neplodnost, nesposobnost za
raanje; fiziol. nepotpuna embriona-
lna razvijenost ili nedostatak nekog
dijela organizma; teol. nauavanje
Crkve po kojem Bog nema poetka
Agenor (gr. agenor) "hrabri"; u staro-
grkoj mitologiji: sin Posejdona i Li-
bije, osniva grada Tira, praotac Fe-
niana
agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno
naelo, ono to je uzrok neemu, sna-
ga; pokretna sila
agent (lat. agens koji radi) poslovoa;
posrednik; predstavnik firme, za-
stupnik; tajni policajac
agent provokator (lat. agens provo-
cator izaziva) plaeni izaziva ne-
reda, poticatelj nemira, plaeni bu-
ka; osobito: tajni policijski dounik
kojemu je zadatak stei povjerenje
politiki sumnjivih ili nepoeljnih
osoba pa ih onda navesti na vrenje
kanjivih djela
agentura (lat.) posao; poslovno podruje
jednog agenta; ured jednog agenta,
poslovnica
ager (lat.) polje, oranica; ager publicus
it. ager publikus (lat.) dravno zem-
ljite koje slui za javnu uporabu;
osvojena zemlja koja se poklanja islu-
enim vojnicima
ageracija (lat. aggeratio) nagomilava-
nje, gomilanje
agerasija (gr. ageraos koji ne stari)
nestarenje, mladolik izgled, staraka
svjeina
agestija
agestija (lat. aggestio) dovlaenje na
gomilu, gomilanje, nagomilavanje
ageuzija (gr. a- bez, geusis ukus) med.
nedostatak (ili: neosjeanje) okusa
Agezilaj (gr. ago vodim, laos narod)
"voda naroda"; "predvodnik", "prvak";
spartanski kralj (54. st. pr. n. e.)
Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir
Anilinerzeugung it. akcijengezelaft
fir anilinercojgung (njem.) "dioniko
drutvo za proizvodnju anilina"; usp.
anilin; Agfakolor (lat. color boja) film
produkcije Agfa
aggiustamente it. adustamente (tal.)
glaz. tono, potpuno, sasvim tono
aggratiatio publica it. agracijacio pu-
blika (lat.) pomilovanje koje daje vla-
dar povodom velikih dravnih blag-
dana i proslava, opa amnestija
agijazma (gr. hagiazma) blagoslov-
ljena voda, sveta voda
agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spre-
tan, okretan; marljiv, vrijedan
agilitet (lat. agilitas) v. agilnost
agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost,
hitrost, lakoa; radinost, marljivost
aginian (gr. a- bez, gyne ena) neo-
enjen
aginija (gr. a- bez, gyne ena) nee-
njenost, ivot bez ene
agirati (lat. agere) raditi, poslovati, tr-
govati; glumiti na pozornici
agitacija (lat. agitatio) pokret, kreta-
nje, nemir; revno zauzimanje i rad u
uoj ili iroj sredini za neku osobu,
stvar ili protiv neke osobe ili stvari;
podbadanje, bunjenje
agitakl (lat. agitaculum) farm. tapi
ili bati za mijeanje kod pripreme
raznih kemikalija ili lijekova
agitata res (lat.) stvar o kojoj se esto
govori ili raspravlja, koja je esto na
dnevnom redu; svrena stvar, rije-
ena stvar
agitato it. aditato (tal.) muz. uzbur-
kano, dirljivo
33 aglutinacija
agitator (lat.) ovjek koji se revno za-
uzima i radi za neku osobu, stranku
ili ideju, ili protiv neke osobe, stran-
ke ili ideje; buntovnik; podbada,
smutljivac
agitirati (lat. agitare poticati) revno
raditi za neku osobu, stvar, ili protiv
neke osobe, stvari, osobito u politi-
kom smislu; poticati, buniti; farm.
mijeati, mukati
Agitprop kratica za Odjel agitacije i
propagande
Aglaja (gr. aglaos sjajan) "sjajna",
"blistava"; jedna od triju Gracija; bo-
ica ljupkosti
Aglaura mit. ki atenskoga kralja Ke-
kropa
aglobulija (gr. a- bez, lat. globulus
kuglica) med. nedovoljnost krvnih
zrnaca
aglomeracija (lat. agglomeratio) skup-
ljanje, gomilanje, nagomilavanje
aglomerat (lat agglomeratum) tijelo
nastalo nagomilavanjem vie raznih
sastavnih dijelova; min. slijepljen ka-
men
aglomerirati (lat. agglomerare) gomi-
lati, nagomila(va)ti, skupljati
aglosija (gr. a- bez, glossa jezik) med.
nijemost, mutavost; aglosostomija
aglosostomija (gr. aglossos nijem, sto-
ma usta) med. v. aglosija
aglucija (lat. aglutio) med. nemogu-
nost gutanja; agluticija
aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomi-
lavanje, skupljanje; fil. najnii stu-
panj aperceptivnog spajanja predo-
daba pri emu, dodue, nastaje nova
zbirna predodba, ali njezini sastav-
ni dijelovi ipak ostaju samostalne
predodbe; med. svojstvo imunog
krvnog seruma da skuplja bakterije
u gomilice (npr. kod tifusa); sljeplji-
vanje rana pomou tekuine koja po-
novno spaja odvojene dijelove (lim-
fa); gram. stapanje dviju rijei u jed-
nu
aglutinacija
aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v.
aglucija
aglutinancije (lat. agglutinantia) mn.
med. lijekovi za brzo zaraivanje ra-
na; sredstva za slijepljivanje
aglutinativan (lat. agglutinare prili-
jepiti) koji srauje, koji zarauje,
koji zalijei; koji se priljepljuje, pri-
ljepni, s priljepcima; aglutinativni je-
zici lingv. jezici kod kojih se rijei
tvore dodavanjem gradivnih eleme-
nata na korijen rijei, npr. turski i
dr.
aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti)
mn. med. tvari koje nastaju u krvi
pod utjecajem bakterija i krvnom se-
rumu daju sposobnost izazivanja
aglutinacije
aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti,
prilijepiti, priljepljivati, sastaviti,
srasti
agma (gr. agma) lingv. naziv za glas n
kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada
ga nesvjesno izgovaramo kroz nos)
agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo,
srodstvo po ocu
agnat (lat. agnatus) roak s oeve stra-
ne, roak po krvi
agnatian (lat. agnatus) srodan po oe-
voj strani, po ocu
agnatija (gr. a- bez, gnathos eljust)
med. nedostatak eljusti
agnominacija (lat. agnominatio) v.
anominacija
agnoscirati (lat. agnoscere) priznati
(npr. potpis, mjenicu i si.)
agnosticizam (gr. agnostos nepoznat)
izraz koji obuhvaa veoma razliite
pravce (transcendentalni idealizam,
pozitivizam i dr.) koji zastupaju gle-
dite da je stvarnost nemogue spo-
znati
agnozija (gr. a- bez, gnosis spoznaja)
psih. nesposobnost raspoznavanja,
razumijevanja i oznaavanja pojmo-
vima onoga to se zamijeti pomou
osjetila, npr. kad bolesnik predmete
34 agora
vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil.
polazna toka Sokratove filozofije:
"Znam da nita ne znam"
Agnus Dei (lat.) Jaganjac Boji, jedno
od Kristovih imena (Iv 1,29)
agofilomanija (tal. ago igla, gr. filos
prijatelj, mania pomama, strast) iz-
raz za strast ubadanja u venu i uta-
kanje bilo kakve nekodljive tekui-
ne kojom se zamjenjuje ubrizgavanje
neke droge
agogika (gr. ago vodim) glaz. naziv za
postupne promjene tempa radi to
ivljeg i plastinijeg izvoenja glaz-
benog djela
agometar (gr. ago vodim, metron mje-
ra) fiz. v. reostat
agon (gr. agon borba) gimnastiko, ko-
njiko i glazbeno natjecanje kod
starih Grka
agona (gr. agonos neplodan) zem. crta
koja na zemljovidu spaja mjesta na
kojima je magnetna deklinacija jed-
naka nuli
agonija (gr. agonia borba) smrtna bor-
ba; smrtne muke, izdisanje, stanje
koje prethodi smrti; smrtni strah,
oajanje
agonist (gr. agonistes) borac, gimnas-
tiki, konjiki i glazbeni natjecatelj
kod starih Grka
agonistarh (gr. agonistes, archos) nad-
zornik gimnastikih, jahakih i glaz-
benih natjecanja kod starih Grka
agonistika (gr. agon borba) borba, na-
tjecanje; borilaka, gimnastika,
hrvaka vjetina
agonizam (gr. agon) borba, utakmica
agonografija (gr. agon borba, grafia
opis) opis(ivanje) borbe
agonotet (gr. agonothetes) redatelj
gimnastikih, konjikih i glazbenih
natjecanja kod starih Grka, sudac u
borbi
agora (gr. agora trg) 1. u starogrkim
gradovima: glavni trg; 2. narodna
agorafobija
skuptina starih Atenjana; mjesto
gdje se ta skuptina sastajala
agorafobija (gr. agora trg, fobeo bojim
se) med. nervozni strah od prelae-
nja preko trgova, ulica i uope
praznih prostora
agracijacija (lat. aggratiatio) pomilo-
vanje
agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spona (kao
nakit)
agrafa (gr. agrafos nenapisan) 1. mn.
teol. pojedine reenice koje se navode
kao Isusove rijei kojih nema u ka-
nonskim Evaneljima, ali ih navode
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Dje-
la apostolska 20,35)
agrafija (gr. a- bez, grafo piem) med.
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest
koja se javlja zbog nekih bolesti
mozga
Agram (njem., navodno od am Graben
na jarku, na nasipu) staro njemako
ime za Zagreb
agramatist (gr. a-grammatos) onaj
koji ne zna pisati, nepismenjak
agrar (gr. agros, lat. ager njiva, polje)
opi izraz za pojmove koji obuhvaaju
poljoprivredu, zemlju, zemljine od-
nose, zemljine reforme, zakone i dr.;
pasti pod agrar biti obuhvaen odred-
bama zakona o agrarnoj reformi
agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik;
pristaa zemljoradnike politike
agrarizam (gr. agros, lat. ager njiva,
polje) ekonomsko-politiki pokret iji
je cilj unapreenje i zatita poljo-
privrede i poljoprivrednika od dru-
gih grana proizvodnje (industrije i
dr.)
agrarni (lat. agrarius) koji se tie zem-
lje, zemljoradniki, poljoprivredni;
agrarna reforma reforma koja se od-
nosi na zemljoposjed; ponovna ras-
podjela zemlje
agravacija (lat. aggravare oteati) ote-
avanje, oteanje, pogoranje; pove-
anje, pootrenje, npr. kazne
35 agrestan
agreaa (fr. agreage) trg. nagrada po-
sredniku; kurtaa
agregacija (lat. aggregatio) nagomila-
vanje, nakupljanje, zbijanje; pridru-
ivanje, primanje u neko drutvo; iz-
vanredna profesura
agregat (lat. aggregatum skupina) min.
masa koja je nastala putem sjedi-
njavanja vie istovrsnih stvari, masa
koja sadri u sebi razline sastavne
dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. di-
namo-stroj i motor, generator i mo-
tor
agregatno stanje fiz. stanje u kojem
se neko tijelo javlja, nain spajanja i
zbijanja dijelova po kojem se tijela
dijele na vrsta, tekua i plinovita
agregirati (lat. ad pri, grex stado, agre-
gare) primiti u neko drutvo, pri-
druiti; gomilati, nagomilati, zbiti,
spojiti u jedno tijelo
agreman (fr. agrement pristanak) pri-
stanak drave da primi odreenu
osobu za diplomatskog predstavnika
neke druge drave
agrergografija (gr. agros njiva, ergon
djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisi-
vanje poljoprivrednih sprava
agresija (lat. aggressio) napad, napa-
danje; nasrtljivost, nasilje
agresini (lat. aggredi) mn. med. neo-
trovne tvari kojima bakterije, proiz-
vodei ih, svladavaju otpornost orga-
nizma
agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv,
koji je sklon napadanju, napadan,
nasilan
agresor (lat. aggressor) nasrtljivac,
napada, napadaka ili izazivaka
strana
agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut)
sok iscijeen iz nezrelog groa, upo-
trebljava se za ocat, limunadu i dr.
agrestan (lat. ager njiva, polje, agres-
tis) seljaki, seoski; poljski; pren.
grub, neuglaen, neobrazovan
agrestija
agrestija (lat. agrestis poljski, seoski)
seljatvo, prostatvo; grubost, neu-
gladenost, neobrazovanost
agri- (lat. ager) predmetak sa znae-
njem: poljoprivreda
agricola it. agrikola (lat.) seljak, poljo-
privrednik
agrikultura (lat. agricultura) zemljo-
radnja, ratarstvo, zemljodjelstvo
agrikulturni (lat. agricultura) koji se
tie zemljoradnje, poljoprivredni;
agrikulturni sustav v. fiziokratski su-
stav; agrikulturna kemija dio primi-
jenjene kemije koji se bavi kemijskim
uvjetima ivota korisnih biljaka (i-
tarica) i domaih ivotinja; agrikul-
turna fizika fizika primijenjena na
zemljoradnju; agrikulturne drave
drave u kojima su zemljoradnja i
stoarstvo glavne privredne grana
(suprotno: industrijske drave)
agriofag (gr. agrios divlji, fagein jesti)
divljak koji se hrani sirovim mesom
ivotinja, osobito divljai
agriotimija (gr. agrios divlji, thymos
dua) divljatvo, divlja ud; luaka
sklonost ubojstvu
Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno
ime; 2. med. nepravilan poroaj, kad
dijete dolazi na svijet najprije noga-
ma umjesto glavom; takoer: agrip-
ski poroaj
agripnija (gr. agrypnia) med. budnost,
nesanica, nespavanje
agripnokoma (gr. agrypnia, koma ne-
prirodna pospanost) med. nesanica
praena velikom eljom za spava-
njem
agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: polje,
poljski, poljo-
agrobaza (lat. ager polje, gr. basis te-
melj) kratica za agronomska baza
(seoska poljoprivredna sredinjica)
agrobiologija (lat. ager polje, gr. bios
ivot, logia znanost) dio biologije ko-
ji prouava uspijevanje i iskoristivost
36 agrometeorologij a
biljaka s obzirom na kakvou zem-
ljita
agrobotanika (gr. agros, botane trava)
dio botanike koji prouava morfolo-
ke i fizioloke osobine kultiviranih
biljaka
agroekologija (lat. ager polje, gr. oikos
kua, logia znanost) znanost o smje-
taju poljoprivrednih povrina
agrofitotehnika (gr. agros, fyton bilj-
ka, techne vjetina) agr. vjetina ob-
raivanja i uzgoja biljaka, osobito
kultiviranih biljaka
agrogeologija (gr. agros, ge zemlja,
logia znanost) dio geologije koji skup-
lja i potanko obrauje one dijelove
geologije koji se tiu poljoprivrede
agrokemija (agros, cheo lijem) dio ke-
mije koji, na osnovi pokusa, ispituje
utjecaj zemljita na prehranu i sa-
stav kultiviranih biljaka
agrokemija (lat. ager polje, gr. che-
meia) grana kemije koja se bavi pro-
uavanjem kemijskih procesa i ele-
menata s obzirom na plodnosti zem-
ljita (npr. primjena umjetnih gno-
jiva i uporaba kemijskih sredstava,
tj. pesticida radi zatite raslinja i
dobivanja veeg uroda
agroklimatologija (gr.) grana klima-
tologije koja prouava klimatske ele-
mente i varijacije koje utjeu na raz-
diobu biljnog svijeta na povrini
Zemlje
agromaksimum (lat. ager polje, maxi-
mum) najvea koliina zemljinog
posjeda koju smije imati neki poje-
dinac
agromanija (gr. agros, mania poma-
ma, ludilo) strasna ljubav prema
zemljoradnji
agromelioracija njegovanje tla racio-
nalnom obradom, gnojivima, zatii-
vanjem od erozije i si.
agrometeorologij a (lat. ager polje, gr.
meteoron koji se nalazi u zraku, logia
znanost) grana meteorologije koja
Agron
prouava vremenske elemente i po-
jave koje utjeu na razvoj usjeva
Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e.,
mu glasovite Teute
agronom (gr. agronomos) poljoprivred-
nik, osobito: inenjer poljoprivrede,
kolovan poljoprivrednik
agronomija (gr. agronomia) znanost
o obraivanju zemlje, racionalna
zemljoradnja
agropedologija (gr. agros, pedon zem-
lja, tlo, logia znanost) znanost koja
prouava fizika, kemijska i bioloka
svojstva zemljita u vezi s racional-
nim podizanjem kultiviranih biljaka
agrostemin (lat. agrostemma) kem. al-
kaloid koji se nalazi u sjemenu ku-
kolja
agrostografija (gr. agros polje, grafo
piem, opisujem) opisivanje trava
agrostologija (gr. agros polje, logia
znanost) znanost o travama
agrotehnika (gr. agros, techne vje-
tina) poljoprivredna tehnika, znanost
koja prouava naine uzgajanja bi-
ljaka na razliitim zemljitima radi
dobivanja visokih, stalnih i po ka-
kvoi dobrih prinosa
Ah znak za amper-sat
Ahasver (hebr. Achaschverosch) staro-
zavjetni oblik imena perzijskog kra-
lja Kserksa; kasnije je ovim imenom
nazvan i Vjeni Zid, tj. ovjek kojega
je, prema legendi, Bog prokleo da ne
moe nikad umrijeti ni smiriti se,
nego mora vjeno lutati
ahat (gr. achates) min. vrsta dragog
kamena, mineral sastavljen od vie
vrsta kvarca (kalcedona, karneola i
dr.), s veoma upljikavim kalcedon-
skim slojevima, tako da mogu upijati
boje zbog ega su u trgovinama naj-
ee umjetno obojeni; slui za nakit
ahatizirati (gr. achates) dati neemu
preljeve boja i are kao kod ahata,
izraditi da izgleda kao ahat
37 ahreja
aheman (gr. a-, cheo lijevam, chemeia)
pr. fiz. koji slabo ili nikako ne pro-
puta onaj dio svjetlosnih zraka koji
izaziva kemijske promjene na nekom
tijelu
ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svoj-
stvo nekog tijela da slabo ili uope
ne proputa svjetlosne zrake koja
imaju kemijska djelovanja
ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedosta-
tak vode, oskudica u vodi, bezvod-
nost
Ahil (gr. Ahilleus) mit. najvei grki
junak u Trojanskom ratu, sin Peleja
i boice Tetide
ahilija (gr. a-, chylos sok) med. bolest
eluca zbog nenormalnog izluivanja
eluanog soka; sastoji se u tome to
u eluanom soku nema dovoljno sol-
ne kiseline i nekih fermenata
Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen
samo na jednome mjestu, i to na pe-
ti; otuda: slabost, slaba strana, ma-
na nekog ovjeka; Ahilova tetiva
anat. najjaa nona tetiva koja se
sputa od stranjeg dijela lista do pe-
te
ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrije-
diti") osnovni moralni zakon budiz-
ma, hinduizma i jainizma: zabrana
ubijanja ivih bia
ahipnija (gr. a-, hypnos san) med. ne-
sanica, nedostatak sna; prid. ahipni-
an
ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet,
zagrobni ivot
Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetni-
ka kralja Davida; pren. dobar i mu-
dar savjetodavac
ahlis (gr. achlys) tama; med. pomra-
enje vida, magliasta mrlja na ro-
nici oka
Ahmozis egipatski naziv za Mojsija
aholija (gr. acholos) med. prestanak
izluivanja ui
ahreja (gr. a-, chros koa; boja koe)
med. bljedilo, slabokrvnost
Ahriman
Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religi-
ji i Zaratustrinom nauavanju: sim-
bol negativnog naela, bog i praizvor
svega zla, poglavica zlih duhova,
vjeni protivnik Ormuzda
Ahter (njem. acht osam) osmica, npr.
iskrivljenje kotaa na biciklu (kota
nalikuje na brojku 8), igraa karta
osmica i dr.
AICA kratica za Association Internatio-
nale des Critiques d'Art (fr.) Meuna-
rodno udruenje umjetnikih kriti-
ara; engl. International Association
of Art Critics
Aida glavna junakinje znamenite Ver-
dijeve istoimene opere (ime nema po-
sebno znaenje, izmislio ga je Verdi)
aide it. ed (fr. aide, lat. adiutare) po-
mo, pomaganje; u v^stu: suigra,
partner; aide-memoire <SU, ed memo-
ar (fr.) podsjetnik
AIDS (engl. skraenica o^ Acquired
Immunodeficiency Syn,$r9me) sin-
drom steene imunodeficijencije, zbog
izostanka imunosnog odgovora na
virus HFV (Human Immunodeficien-
cy Virus) koji u organizam dospijeva
preko ozlijeene sluznice ili krvnim
preparatima; bolest se oituje vrui-
com, opom neotpornou organizpia,
gubitkom tjelesne mase, otokom lim-
fnih lijezda; ugroene su promiskui-
tetne osobe, homoseksualci i ovispici
o drogama koji razmjenjuju intrav^n-
ske injekcije
aitiologija (gr. aitia uzrok, logia zna-
nost) v. etiologija
Aja Sofija (od gr. Hagia Sofia Sveta
Sofija) prije: poznata kranska ba-
zilika; danas: muzej u Carigradu
Ajant (gr. Aias) mit. sin Telamona,
kralja salaminskog, najvei i poslije
Ahila najhrabriji grki junak pod
Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud
je elio dobiti njegovo oruje te je
zbog toga poludio i ubio se od alosti
38 ajskafe
^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac
rakija od vina) liker od jaja i konjaka
(vinjaka)
ajerpajz (njem. Eirspeise) omlet, kaj-
gana, prena izmuena jaja
Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj
ajmpindekl (njem. einbinden uvezati,
Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji
se stavlja dojene
ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus
in) kazalini komad u jednom inu
ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartake
igre
ajngemahtes (njem. Eingemachtes)
vrsta krepke juhe s mesom i drugim
dodacima; ujuak
ajnlag (njem. Einlage) uloak koji se
stavlja u obuu kod ravnog stopala i
si.
ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk.
radnik koji stavlja arke u tiskarski
stroj; dio tiskarskog stroja koji slui
za stavljanje papira u stroj
ajnpren (njem. Einbrenn) zaprka, za-
frig; ajnpren-juha pregana juha
ajntajnij kemijski element otkriven
1952. nakon eksplozije hidrogenske
bombe; kasnije proizveden u ciklo-
tronu i nuklearnim reaktorima; ta-
blini mu je broj 99, znak E i Es
(naziv prema A. Einsteinu)
ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf
lonac, Gericht jelo) u nacistikoj Nje-
makoj: propis koji utvruje da se
nekoliko dana u tjednu mora u doma-
instvima i restoranima kuhati samo
jedno jelo (ili: vie jela u jednom lon-
cu); postignuta uteda davala se za
ratne potrebe; ajntopfesn
ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godi-
na) tonije: Einjahrig-Freiivilliger
"jednogodinji dobrovoljac" (austro-
ugarski vojni obveznik na tzv. a-
kom roku)
ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) le-
dena kava
Aka Larencija
Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u
starorimskoj mitologiji: ena pastira
Faustula s kojim je odgojila Romula
i Rema (njih je, prema legendi, od-
gojila vuica)
akacija (gr. akakia) bot. omanje trno-
vito drvo koje preteito raste u Africi
i Australiji; upotrebljava se u farma-
ciji kao sredstvo za ublaavanje na-
draenosti sluznice; kod slobodnih
zidara: simbol ednosti i nevinosti (po
tome to gr. rije akakia znai nevi-
nost)
akademija (gr. akademia od osobnog
imena Akademos; ovaj ovjek bio je
vlasnik vrta o kojem je rije pod 1.)
1. vrt u blizini Atene gdje je Platon
pouavao u svojoj filozofiji; 2. Plato-
nova kola, Platonova filozofija; 3. vi-
soka kola za znanost ili umjetnost;
4. udruenje znanstvenika i umjet-
nika radi unapreivanja znanosti i
umjetnosti; 5. sveana priredba u sla-
vu nekog znaajnog dogaaja ili ne-
ke osobe
akademik (gr. akademikos) polaznik
neke visoke kole za znanost ili um-
jetnost; lan udruenja za unapre-
enje znanosti i umjetnosti
akademizam (gr. akademia) u likov-
nim umjetnostima: smjer kod kojega
je teite u strogom pridravanju
tradicionalnih (antikih) umjetnikih
oblika i pravila, bez unoenja samo-
stalnih osobnih osjeaja i shvaanja;
dakle, osnovna mu je karakteristika
oponaanje antikih uzora
akademski (gr. akademikos) koji pri-
pada visokoj, velikoj koli (sveuili-
tu, koji se tie ove; koji pripada aka-
demiji 4., koji se tie akademije 4.;
obrazovan na visokoj koli, kolski;
pren. usiljen, krut; akademska ras-
prava strogo znanstvena rasprava;
akademski graanin polaznik, stu-
dent sveuilita
39 akatalektian stih
akairologija (gr. akairos nezgodan, u
nezgodan trenutak, logia govor) ne-
zgodan, neprilian, neprikladan go-
vor I.
akalkulija (gr. a ne, lat. calculare ra-
unati) med. nesposobnost vrenja bi-
lo kakvih raunskih operacija (naj-
ee se javlja kod organskih ote-
enja mozga)
akampsija (gr. akampsia) negipkost;
med. "zgrenost, ukoenost udova
akantestezija (gr. akantha trn, bod-
ljika, ekinja, aisthanomai osjeam)
med. smetnja povrinskog osjeta
bolesnik se osjea kao da ga netko
bode iglicama
akantologija (gr. akantha bodlja, logia
govor.) lit. zbirka satirinih podrug-
ljivih pjesama
akantbpelvis (gr. akantha bodlja, lat.
pelvi zdjelica) med. bodljikava zdje-
lica; kotane izrasline u zdjelinoj
upljini koji suavaju zdjelicu i ote-
avaju poroaj
akantoza (gr. akantha bodlja) med. pro-
mjena koe zbog neprirodnosti sluz-
noga sloja pokoice, praena hiper-
trofinim promjenama na koi, kao
to su bradavice, papilomi i dr.
akardija (gr. a-, kardia srce) fiziol. ne-
dostatk srca; pren. malodunost, me-
kutvo!
akarijaza (gr. akari grinja) vrsta uge
kod domaih ivotinja (uzronik je
jedna vrsta grinja)
akarpija (gr. akarpia) neplodnost
akaa <ind.) fil. po nauavanju Upani-
adai etar, tj. prostor predoen kao
materijalni element, kao "prostorna
supstancija"; akaa je ono iz ega sva
bia- proizlaze i u to se vraaju
akatagrafija (gr. a-, kata, grafia pisa-
nje) med. nemogunost sreivanja
rijei u reenice (pri pisanju)
akatalektian stih (gr. a-katalekti-
kos) poet. stih klasinih pjesnika kod
kojega je posljednja stopa potpuna
akatalepsija
akatalepsija (gr. akatalepsia) nespo-
sobnost shvaanja biti neke stvari;
neshvaanje, nedostatak razumijeva-
nja; med. potres mozga
akataleptian (gr. akataleptos) nedo-
kuiv, nepojmljiv, neshvatljiv
akatapoza (gr. a-, kataposis pijenje)
med. nemogunost pijenja ili gutanja
akatarzija (gr. akatharsia) neistoa;
nenaklonost prema istoi; med. nei-
stoa krvi
akatastatian (gr. a-katastatos) nepo-
stojan, nestalan; med. neuredan, ne-
pravilan (za groznicu)
akatolik (gr. akatholikos) kranin koji
ne pripada katolikoj vjeri, osobito
protestant
akaustian (gr. a-kaustos) nesagorljiv,
nezapaljiv
akceleracija (Jat. acceleratio) fiz. ubr-
zanje, ubrzavanje
akcelerativan (lat. accelerativus) ubr-
zan, koji ubrzava, ubrzavajui
akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati,
ubrzavati
akcelerometar (lat. accelerare ubrza-
vati, gr. metron mjera) instrument
za mjerenje ubrzanja
akcent (lat. accentus) gram. naglasak
(sloga ili rijei); znak za obiljeava-
nje naglaska
akcentologija (lat. accentus naglasak,
gr. logia znanost) gram. disciplina
koja se bavi naglascima (akcentima);
v. akcent
akcentuacija (fr. accentuation) gram.
naglaavanje, isticanje u govoru ne-
kog glasa, sloga ili neke rijei putem
naglaavanja; stavljanje znakova za
naglaavanje rijei (akcenata)
akcentuiranje (lat. accentus naglasak)
gram. v. akcentuacija
akcentuirati (lat. accentus) naglasiti,
naglaavati, istaknuti (glas, slog ili
rije); staviti, stavljat: naglaske (ak-
cente) na rijei
40 akcesist
akcepcija (lat. acceptio) primanje, pri-
hvaanje, usvajanje; usvojeno znae-
nje neke rijei
akcept (lat. acceptus primljen, prihva-
en) potpis na mjenici kojim se po-
tvruje da potpisnik svojim potpisom
jami za uplatu mjenine svote u od-
reeno vrijeme; rije kojom se izra-
ava primanje mjenice; primljena
mjenica
akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, do-
hoci
akceptabilan (lat. acceptabilis) prim-
ljiv, prihvatljiv, usvojiv
akceptacija (lat. acceptatio cambii) pri-
manje mjenice, akcept
akceptant (lat. acceptans) primatelj
(kod svakog ugovora, od dviju ugova-
rakih strana, paciscenata, jedna je
promitent ponuditelj, a druga ak-
ceptant primatelj); onaj koji pri-
hvaa mjenicu, trasat
akceptibilitet (lat. acceptibilitas) prim-
ljivost, prihvatljivost
akceptilacija (lat. accepti latio) trg.
unoenje u knjigu nekog duga kao
plaenog prije nego to je stvarno pla-
en
akceptirati (lat. acceptare) primiti, pri-
hvatiti, priznati, odobriti; akceptirati
mjenicu obvezati se na plaanje mje-
nice pismenom zabiljekom na samoj
mjenici
akces (lat. accessus, accedere) pristup,
prilaz; stupanje u neku slubu radi
stjecanja prakse u poslovima; prima-
nje nekog pravnika u sud radi prak-
tinog vjebanja; med. napadaj groz-
nice
akcesija (lat. accessio) pristup, pribli-
enje, prikljuak; ono to jo prioa-
da glavnoj stvari; stupanje na vlast
akcesist (lat. accessus pristupanje, pri-
stup) poetnik, pripravnik u slubi
ili zvanju; ovjek koji je primljen u
slubu kao pripravnik, na probu
akcesit
akcesit (lat. accedere pristupiti, acces-
sit) pohvalnica (ueniku pri dodjelji-
vanju nagrada u koli), druga na-
grada, sporedna nagrada
akcesoran (lat. accessorius) sporedan,
uzgredan, pomoni
akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini,
posebni tiskarski poslovi za koje se
trae struno osposobljeni slagari;
izrada tablica, obrazaca, vrijednos-
nih papira i si.
akcidencija (lat. accidere, accidentia)
ono to nije bitno, to je promjenjivo
ili sluajno u nekoj stvari, a to bi
moglo biti i drukije pa da se bit te
stvari ne promijeni; sporedan posao,
sporedna, sluajna zarada
akcident (lat. accidens, accidere dogo-
diti se) nebitna, sluajna osobina ne-
ega (za razliku od esencije ili sup-
stancije); sluaj
akcidentalan (lat. accidentialis) nebi-
tan, sporedan, sluajan, koji nema
veze s biti stvari
akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja,
djelatnost, djelovanje, poduzetnost;
trg. dionica, udio s odreenim kapi-
talom u kakvom privrednom ili trgo-
vinskom poduzeu i dokument o tom
udjelu
akcijski (lat. actio rad, djelovanje) rad-
ni, djelatni, koji se tie djelovanja;
akcijski radijus zrak. udaljenost koju
zrakoplov moe prijei (s povratkom
na polaznu toku) bez sputanja i
uzimanja goriva
akcindentalije (lat. accidentalia) slu-
ajnosti; sluajne osobine neke stva-
ri, koje nisu bitne; sporednosti
akcionar (fr. actionnarie) trg. dioniar,
vlasnik dionica nekog trgovakog ili
industrijskog poduzea, lan nekog
akcionarskog drutva
akcionarsko drutvo drutvo vlasni-
ka akcija (dionica) nekog poduzea
kojima je cilj zajedniki rad i zajed-
41 aklamirati
niko privreivanje; drutvo osno-
vano na podlozi uplaenih akcija
akcionator (lat. actionator) tuitelj;
posrednik, senzal
akcionirati (lat. actio tuba) tuiti, op-
tuiti, optuivati
akcipirati (lat. accipere) primiti; opa-
ziti, opaati, osjetiti, osjeati, uti;
shvatiti, razumjeti, nauiti
akciza (fr. accise, lat. accisa, accidere
dogaati se) prirez; porez na potro-
nju
akcizant (fr. accise) onaj koji plaa pri-
rez, porez na potronju
akcizirati (fr. accise) odrediti prirez,
potroarinu, oporezovati
akcizor (fr. accise); poreznik
akedija (gr. akedeia) v. acedija
akefal (gr. akefalos bezglav) sanjar;
ovjek koji ne trpi niiju vlast
akenonoet v. acenonoet
akeridi mn. farm. v. aceridi
akezija (gr. akesis) v. acezija
akianoblepsija (gr. a, kyanos tamno-
plav, blepo vidim) med. sljepilo za
plavu boju
akinezija (gr. akinesia) nepokretlji-
vost; med. ukoenost jednog ili vie
udova, uzetost ivaca
akirija (gr. akyria) uporaba rijei u
prenesenom smislu
akiurgija (gr. ake lijeenje, ergon dje-
lo) med. znanost o lijeenju rezanjem,
znanost o operacijama, kirurgija
akizam (gr. akkizomai pretvaram se)
pretvaranje; ret. kad se netko pravi
da za neto ne mari, npr. kad med-
vjed za ute kruke, do kojih ne mo-
e, kae: "Nisu ni bile zrele."
aklamacija (lat. acclamatio) burno odo-
bravanje, klicanje; par acclamation
it. par aklamasjon (fr.) izvriti izbor
ili usvojiti kakav prijedlog jednoglas-
no, pristankom svih, bez pojedina-
nog glasovanja
aklamirati (lat. acclamare izvikati)
odobravati uzvikivanjem; izabrati
aklastian
bez pojedinanog glasovanja; po-
zdravljati klicanjem ."
aklastian (gr. aklestos neztvoren)
opt. koji ne prelama, ne lomi zrake
aklimatizacija (lat. acclimatisatio) pri-
lagoavanje tuem podneblju, navi-
kavanje na tuu klimu; prilagodba
biljki i ivotinja nekom dotle stra-
nom podneblju, pren. udomaivanje
aklimatizirati (lat. acclim&tisare)
prilagoditi se, prilagoavati se pod-
neblju, naviknuti se na neku tuu
klimu; pren. udomaiti
akme (gr. akme vrhunac, vrak, iljak)
med. kritino, prijelomno stanje u
razvoju bolesti; akmeizam struja u
ruskoj knjievnosti koja se pridra-
vala naela "umjetnosti radi umjet-
nosti", javila se nakon revolucije
1905. (u vrijeme Stolipinove reakci-
je); najpoznatija predstavnica: lirska
pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim
imenom Ana Andrejevna Gtorenko,
18891966)
akoazma (gr. akoe sluh) med. haluci-
nacija sluha pri kojoj bolesnik uje
nepostojee zvukove
akoemetar (gr. akuo ujem, metron
mjera) med. sprava za mjerenje stu-
pnja jaine osjetila sluha; ak'umetar
akognozija (gr. akos lijek, gnosis po-
znavanje) med. poznavanje sredsta-
va za lijeenje rana
akolada (lat. accollata, collum vrat, fr.
accolade zagrljaj) sveani udarac
maem po ramenu novoproglaenog
viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji
spaja vie nota koje treba istodobno
svirati
akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti;
staviti u zagrade; trg. spojiti vie
stavki u trgovakoj knjizi
akologija (gr. akos lijek, logia znanost)
znanost o lijekovima, o sredstvima
za lijeenje rana
akon ija (gr. a-, kome kosa) med. e-
lavost
42 akordeon
akomodacija (lat. accommodatio) pri-
lagodba, prilagoavanje; akomodaci-
ja oka prilagoavanje one lee raz-
liitim udaljenostima gledanja
akomodirati (lat. accommodare, fr.
accommoder) prilagoditi, urediti; po-
ravnati, izravnati, izgladiti; udobno
smjestiti; podmiriti dug
akompanjator (fr. accompagner) pra-
titelj
akompanjirati (fr. accompagner) pra-
titi, sprovoditi; glaz. pratiti neije
pjevanje (solo) instrumentom
akompli (fr. accompli) zavren, gotov
akomplirati (fr. accomplir) zaokruiti,
zavriti, postii, upotpuniti
akonfesionalan (gr. a ne, lat. confes-
sio priznanje) bez vjere, bezvjeran,
bez religije, nereligiozan
akonitin (gr. akoniton jedi, klobui,
lat. Aconitum napellus) kem. alka-
loid koji se nalazi u korijenu raznih
vrsta jedia; upotrebljava se kao
sredstvo protiv reumatizma kod ne-
uralginih bolova
akontacija (tal. a conto) uzimanje na
raun, na ime zarade ili primanja,
uzimanje unaprijed, uzimanje pre-
dujma; svota koja se uzima na ra-
un, predujam
akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzi-
mati) na raun, unaprijed, na ime
zarade ili primanja, predujmiti
akonto (tal. a conto) v. a konto
akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accor-
dium) glaz. ugodno suzvuje triju ili
vie tonova; slaganje, sloga, suglas-
' nost; ugovor, pogodba, poravnanje;
posebni nain plaanja radnika, "po
svrenom komadu", a ne nadnicom,
otuda: dati neki posao u akord plaa-
ti taj posao po komadu, ne nadnicom
akordator (fr. accordeur, tal. accorda-
tore) glaz. ugaa glazbala
akordeon (tal. accordo) runa harmo-
nika na razvlaenje, prvi put naprav-
ljena 1829. g.
akordirati
akordirati (fr. accorder) usuglasiti,
usuglaavati, prilagoditi (glasove,
ice); sloiti, slagati; sporazumjeti se,
poravnati se, nagoditi se sa zajmo-
davcem u sluaju nemogunosti ured-
nog plaanja duga; plaati po svre-
nom poslu, a ne nadnicama; odobri-
ti, dopustiti, priznati
akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za
usuglaavanje, prilagoavanje glaz-
benih instrumenata
akorporacija (lat. accorporatio) spaja-
nje, pripajanje, zdruenje
akorporirati (lat. accoporare) spojiti,
pripojiti, pridruiti
akostati (tal. accostare) pristati uz oba-
lu (brod); stii brodom
akotiledone (gr. a-, kotyledon udub-
ljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice
ako zmija (gr. a-, kosmios uredan) ne-
urednost, neistoa; med. bljedilo,
bolestan izgled lica
akozmizam (gr. a-, kosmos svemir) fi-
lozofsko shvaanje po kojem postoji,
kao jedino to doista ivi, samo Bog,
dok su sve ostale stvari, pa i sam
svijet, samo modifikacije boanstva,
bez istinske stvarnosti; suprotno: ate-
izam
akr (engl. acre) engleska mjera za po-
vrinu = 4840 kvadratnih jardi (4047
m2)
akracija (gr. a-, krateia nemo, sla-
bost) nedovoljna sposobnost vladanja
samim sobom
akranija (gr. a-, kranion lubanja) fizi-
ol. uroena nakaznost glave, kad se
dijete rodi bez jednog dijela ili bez
cijele lubanje
akratoterme (gr. akratos jak, u punoj
snazi, thermos topao, vru) tople
ljekovite vode koje sadre malo otop-
ljenih mineralnih tvari; akratopege
(gr. pege izvor) hladne ljekovite vode
akreditirati (lat. accreditare) ovlastiti,
opunomoiti; dati kredit, povjerenje;
43 akro-
ovjeriti; akreditirati se stei ime, glas,
povjerenje
akreditiv (lat. accreditivum) punomo,
ovjera; otvoreno pismo kojim se pri-
matelj pisma umoljava da predava-
u, tj. akreditiranom, do odreene
visine stavi na raspolaganje novac
na raun izdavaa toga pisma (akre-
ditivno pismo); cirkularni akreditiv
akreditivno, kreditno pismo koje gla-
si na vie osoba ili trgovakih kua
u raznim mjestima
akrement (lat. accrementum) prirast,
porast
akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere
rasti) prirast, prinova, poveanje;
akrecija
akribija (gr. akribeia) tonost, brilji-
vost, savjesnost, temeljitost
akribologija (gr. akribologeomai biti
toan ili temeljit u istraivanju) sa-
vjesnost, tonost u govoru, pisanju,
istraivanju i uope u ivotu
akribometar (gr. akribes toan, me-
tron) sprava za tono mjerenje veo-
ma malih predmeta
akribometrija (gr. akribes toan, me-
treo mjerim) tono mjerenje .
akridofag (gr. akris skakavac, fagos
onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji
se hrani skakavcima
akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki
lijekovi
akriminacija (lat. accriminatio) optu-
ba, optuivanje, okrivljivanje
akrimonija (lat. acrimonia) otrina,
grubost, gorina
akritian (gr. akritos neodluan) koji
nema sposobnost prosuivanja, ne-
kritian
akrizija (gr. akrisia) nedostatak u spo-
sobnosti rasuivanja i ocjenjivanja;
neodlunost; med. neodreenost sta-
nja bolesti
akro- (gr. akros) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: krajnji, gornji,
iljast
akroama
akroama (gr. akroama) neto to se
ulo ili to se treba uti, razgovor
koji je ugodan uhu (osobito za vrije-
me jela kod starih Grka); predavanje
akroamatian (gr. akroamatikos) koji
je odreen za sluanje; usmen, u obli-
ku predavanja; teko razumljiv; akro-
amatino predavanje strogo znan-
stveno predavanje (za razliku od po-
pularnoga), predavanje koje se slua
bez prekidanja (za razliku od onoga
koje je u pitanjima i odgovorima)
akrobacija (gr. akrobateo idem na
prstima) vjetina koju izvodi akrobat;
zrak. namjerno izvedeno okretanje u
zraku (ne spada u ona okretanja koja
se izvode tijekom normalnog letenja)
akrobat (gr. akrobateo idem na prsti-
ma) plesa na uetu; znalac u skaka-
nju i prevrtanju u zraku, pelivan
akrobatika (gr. akrobateo idem na
prstima) vjetina izvoenja tjelesnih
vjebi kojima je cilj razvijanje sna-
ge, otpornosti, gipkosti i okretnosti
akrobistija (gr. akrobistia) v. akropo-
stija
akrodinija (gr. akros, odvne bol) med.
zarazna bolest koja se sastoji od boli
i utrnulosti udova, osobito krajnjih
akrografija (gr. akros, grafia pisanje)
tisk. postupak pri radu kiselinama
akrogrami (gr. akro-gramma slovo)
pjesme kod kojih stihovi poinju po-
sljednjim slovima prethodnog stiha
akroholija (gr. akrocholos jarostan,
razjaren) jarost, razjarenost
akrokarpian (gr. akros, karpos plod)
bot. koji nosi plod na vrhu
akrokefalija (gr. akros- krajnji, iljat,
kefale glava) iljastost glave; luba-
nja sa iljastim tjemenom
akrokolije (gr. akros, kolon ud) mn.
anat. krajnji udovi tijela
akrolein (lat. acer otar, oleum ulje)
kem. bistra i veoma ljuta mirisna te-
kuina koja se stvara suhom desti-
lacijom glicerina i nekih masti
44 akronian
akroliti (gr. akros, lithos kamen) dr-
veni kipovi kod kojih su krajnji dije-
lovi (glava, ruke i noge) od kamena
akromatian (gr. achromatos) bezbo-
jan; opt. koji proputa (prelamanjem)
bijelu (sloenu) svjetlost ne razlau-
i je u njezine sastavne boje (kompo-
nente)
akromatinost (gr. a ne, chroma boja)
stvaranje slike bez obojenih rubova
(svojstvo optikih sustava)
akromatizam (gr. a-, chroma boja)
opt. otklanjanje boja, ponitenje boja
(akromatinim prizmama, akroma-
tinim leama), istoa boja; bezboj-
nost, bljedilo; akromazija
akromatopsija (gr. a ne, chroma boja,
ops, opos oko) sljepilo za boje; v. dal-
tonizam
akromatopsija (gr. a-, chroma boja,
orao vidim) med. potpuno sljepilo za
boje, nesposobnost razlikovanja boja
akromazija (gr. a ne, chroma boja) po-
manjkanje normalne pigmenatacije
koe; bezbojnost, bljedoa; med. pri-
vremena bljedoa uzrokovana borav-
kom na nekim zasljepljivim povri-
nama (npr. na snijegu)
akromazija (gr. a-, chroma boja) opt.
v. akromatizam
akromegalija (gr. akros, megas velik)
med. uroena poveanost udova ko-
ja se sastoji u nezgrapnosti i izobli-
enosti lica, donje eljusti, usnica,
jezika, nosa, ruku i nogu; takoer:
bolesno zadebljavanje kostiju i me-
kanih dijelova tijela
akromikrija (gr. akro-, mikros malen)
med. siunost udova, osobito na nji-
hovim vrhovima; supr. akromegalija
akromion (gr. akromion, akromia)
anat. lopatica, plee
akromonosilabe (gr. akros, monos je-
dini, syllabe slog) stihovi koji poinju
posljednjim slogom prethodnog stiha
akronian (gr. a-, chronos vrijeme)
koji ne zavisi o vremenu, koji nije u
akronim
svoje vrijeme, nesuvremen; koji se
dogaa naveer ili kad se sputa no,
veernji
akronim (gr. akros, onyma ime) kra-
tica sastavljena od poetnih slova ili
poetnih slogova neke sloene rijei
ili vie rijei, npr. ZET = Zagrebaki
elektrini tramvaj
akropatija (gr. akros, pathos bolest)
med. opi naziv za bolesti na kraj-
njim dijelovima ruku i nogu, kao i
ostalih perifernih dijelova tijela
akropola (gr. akro-polis) gornji grad,
gradska tvrava u Ateni i ostalim
grkim gradovima
akropostija (gr. akroposthia) gornji
dio koice na mukom udu, pri obre-
zivanju se odree; stanje prije obre-
zivanja (kod Zidova); akrobistija
akrostih (gr. akrostichos) pjesma kod
koje poetna, a katkad i krajnja slo-
va stihova daju neko ime ili neku
rije
akroterij (gr. akroterion) arhit. gornji
dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao
ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada
akrotizam (gr. akros) fil. istraivanje
prauzroka, posljednjeg uzroka stvari;
tenja za onim to je najvie u spo-
znaji (teorijski akrotizam) i djelova-
nju (praktini akrotizam)
akrozofija (akro-sofia) najvia mudrost
akselband (njem. Achsel rame, Band
vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s
ramena na prsa, u nekim vojskama
slui kao oznaka posebne slube
(npr. stoerni asnik)
aksenija (gr. axenia) negostoljubivost,
negostoprimstvo; pr. aksenian
aksijalni (lat. axis osovina, os) osni,
osovinski
aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni
aksinomantija (gr. axine sjekira,
manteia proricanje) proricanje po
sjekirama
aksiologija (gr. axios vrijedan, koji
vrijedi, logia znanost) fil. teorija vri-
45 akter
jednosti, nauavanje o vrijednostima;
timologija
aksiom (gr. axioo cijenim; zahtijevam,
traim, axioma) neposredna jasna
znanstvena spoznaja, oita istina,
spoznaja koja se ne moe dokazati,
a i ne trai dokaza jer je oita (npr.:
nijedna tvrdnja ne moe istodobno
biti i tona i netona; kad su dvije
koliine jednake treoj, onda su i me-
u sobom jednake)
aksiomatika sustav aksioma; v. aksi-
om
aksist (njem. Achse osovina) "osovina",
pristaa Hitler-Mussolinijeve politike
tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja
je uvukla svijet u strahote Drugog
svjetskog rata
aksolotao (meks.) veliki slatkovodni
vodozemac u Sjev. Americi i Mek-
siku; aksolotlo
aksonometrija (gr. axon os, osovina,
metria) mjerenje osovine kod geomet-
rijskih tijela
aksungija (lat. axis osovina, ungere
mazati) mazivo za osovine ili kola;
farm. mast, salo
akam (tur. akam veer) sumrak, tj.
doba od zalaska sunca do potpunog
mraka; etvrta dnevna muslimanska
molitva (veernja); akam-cvijet bilj-
ka pupoljica (lat. Oenothera biennis);
akam-iek (tur. iek cvijet) biljka
nourak (Mirabilis jalapa)
akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo,
in; svaki sveani javni in, osobito
sudski in, rasprava, pretres; kaz.
in; u likovnoj umjetnosti: crte, slika
ili kip golog ljudskog tijela; javni spis
Akteon (gr. Aktaion) kod starih Grka:
lovac kojega je boica lova Artemida
pretvorila u jelena (jer ju je promat-
rao dok se kupala) pa su ga rastrgali
vlastiti psi
akter (fr. acteur, lat. actor vritelj, iz-
vritelj) glumac; sudionik u nekom
dogaaju
akti
akti (lat. actum, mn. acta od agere dje-
lovati, raditi) mn. djela, inovi; spisi
koji se tiu neega, osobito u sudu,
dravnim ustanovama itd.; staviti ad
acta (it. akta) prikljuiti aktima, tj.
neku stvar ili molbu smatrati svre-
nom, odstraniti je, ne raditi po njoj
nita; designacija akata popis akata
koji se nalazi u jednoj biljenici; ac-
ta apostolorum it. akta apostolorum
(lat.) mn. djela apostola; acta publica
it. akta publika (lat.) mn. javni i-
novi, oni koje se tiu drave
aktinidija (gr.-lat.) biljka srodna limu-
nu od kojega je znatno bogatija vita-
minom C
aktinij (gr. aktis zraka) kem. radioak-
tivan element, atomska teina 227,
redni broj 89, znak Ac
aktinije (gr. aktis zraka, lat. actinaria)
zool. moruzgve, morske ivotinje iz
porodice koralja, mekanog tijela, bez
kostura, obino ive pojedinano i
esto se odlikuju lijepim bojama
aktinizam (gr. aktis, aktinos sunana
zraka, zraka) fiz. svojstvo sunanih,
ultraljubiastih zraka da izazovu ke-
mijske promjene; kemijsko djelova-
nje sunanih zraka
aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron)
elektricitet to ga u kristalima izazi-
vaju svjetlosne ili toplinske zrake
aktinograf (gr. aktis zraka, grafo pi-
em) fiz. instrument za mjerenje ja-
ine kemijskog djelovanja nekog svje-
tlosnog izvora (aktinometar); tako-
er: instrument koji biljei promjene
(varijacije) u jaini sunanih zraka
aktinografija (gr. aktis zraka, grafia
opis) prouavanje zraka; ispitivanje
pomou rentgenskih zraka
aktinogram (gr. aktis zraka, gramma
slovo) rentgenska slika; rentgeno-
gram
aktinometar (gr. aktis zraka, metron)
fiz. sprava kojom se mjeri jaina
Sunevog toplinskog zraenja
46 aktivirati
aktinometar (gr. aktis zraka, metron)
fiz. sprava za mjerenje jaine rent-
genskih zraka pomou selena
aktinomikoza (gr. aktis zraka, mykes
gljiva) med. zarazna bolest najprije
primijeena kod konja, goveda i svi-
nja, prenosiva i na ljude, uzronik je
gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje
se na probavnim organima, u plu-
ima (zbog udisanja zarazne praine
gljivica) ili na povrini koe ako je
na njoj bilo ozljeda
aktinomorfan (gr. aktis zraka, morfe
oblik) bot. zrakast
aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gle-
dam) med. ispitivanje, zraenje rent-
genom
aktinoterapija (gr. aktis zraka, thera-
peia lijeenje) med. lijeenje zrakama
aktinski (gr. aktis gen. aktinos zraka)
fiz. koji kemijski djeluje, koji kemij-
ski razgrauje; aktinske zrake zrake
s kemijskim djelovanjem; ultraviolet-
ne, ultraljubiaste zrake, nevidljive
zrake
aktiti (gr. akte strma obala) mn. oni
koji stanuju na obali, primorci
aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji
radi; radni, koji oznaava djelatnost)
1. gram. radno stanje (suprotno: pa-
siv) 2. skupina najdjelatnijih lano-
va neke organizacije
aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje
(novac, vrijednosni papiri, nekretni-
ne); potraivanje (suprotno: pasiva)
aktivan (lat. activus djelatan) radan,
vrijedan, iv, okretan; jo u slubi, u
djelovanju; trg. onaj ija su potrai-
vanja vea od dugovanja; gram. radni
aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastav-
ni dijelovi nekog imanja, od kojih vla-
snik ima koristi, za razliku od pasi-
va, tj. objekata koji vlasniku ne do-
nose nikakvu korist, ili su mu ak
na tetu
aktivirati (lat. activare) staviti u djelo-
vanje; uvesti u aktivnu slubu; ubr-
aktivist
zati, ubrzavati, pospijeiti, pospjei-
vati
aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji
je djelatan, koji djeluje, radi
aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaa ak-
tivizma; 2. lan aktiva (v. aktiv 2)
aktivitet (lat. activitas) ivost, okret-
nost; djelatnost, radinost, marljivost,
revnost; djelovanje; aktivnost
aktivizam (lat. activus, agere djelati,
raditi) fil. shvaanje da je za napre-
dak ovjeanstva od posebne vano-
sti razuman i stalan utjecaj ljudskog
znanja i htijenja na kulturu i ivot
uope; praktino, aktivizam je mo-
ralni (etiki) zahtjev da ovjek ne
smije mirovati sve dotle dok ljudska
priroda, njegovim stalnim nastoja-
njem, ne dospije do potpune samo-
spoznaje i samostalnosti
aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgo-
vina; 2. danas: trgovinska djelatnost
nekog naroda koja i uvoz i izvoz pro-
izvoda vri vlastitim kapitalom i vla-
stitom radnom snagom; suprotno: pa-
sivna trgovina
aktivnost (lat. activus) v. aktivitet
aktor (lat. actor) prav. tuitelj, izdava-
telj punomoi; advokat, zastupnik
aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko
djelo u jednom inu, jednoinka; 2.
torba za spise
aktlus (njem. Aktschluss) zavretak
dramskog ina (osobito: efektna za-
vrna scena)
aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje
nekog lijeka na organizam
aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sa-
danji, dananji, suvremen; stvaran,
istinit, injenini; koji je na dnevnom
redu; koji se odnosi neposredno na
dananjicu; dan, dat; aktualna ener-
gija iva sila, kinetika energija
aktualitet (lat. actualitas) sadanjost,
stvarnost, suvremenost, dananjica;
sadanja vanost, dananja zanimlji-
47 akupiktura
vost; teorija aktualiteta psih. Wund-
tovo shvaanje da je bit due doivljaj
svijesti, a ne neto supstancijalno;
danost; aktualnost
aktualizacija (lat. agere raditi, actu-
alisatio) provoenje u djelo, ostvare-
nje, ostvarivanje
aktualizam (lat. actualis) fil. naelo
prirodne povijesti, osobito geologije i
biologije, po kojem su sile i zakoni
koji sada djeluju one iste sile koje su
djelovale i u prijanjim razdobljima
Zemljine povijesti
aktualizirati (fr. actualiser) initi ili
uiniti aktualnim, ostvariti, ostvari-
vati, provesti ili provoditi u djelo
aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet
aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pi-
sar koji vodi arhivske knjige neke
ustanove i brine se o spisima
akuitet (lat. acuitas) iljatost, otrina;
osobito: otrina tona
akuleiforman (lat. aculeiformis) zajed-
ljiv; bodljikast
akulturacija engl. (gr. a ne, lat. cul-
tura odnjegovan) preuzimanje i usva-
janje tuih kulturnih elemenata, kul-
turno stapanje u etnolokom i socio-
lokom smislu
akumen (lat. acumen) otroumnost, o-
troumlje, domiljatost, bistrina shva-
anja, pronicavost
akumetar (gr. akuo ujem, metron)
med. v. akoemetar
akumulacija (lat. accumulatio nagomi-
lavanje) 1. ret. nagomilavanje (rijei
i izraza); 2. akumulacija kapitala po-
veavanje kapitala time to se dio
profita ili kamate dodaje kapitalu da
bi se poduzee ili poslovi proirili
akumulator (lat. accumulator skuplja,
nagomilava) fiz. ureaj za skuplja-
nje elektrine energije; skuplja, na-
gomilava
akupiktura (lat. acupictura) vezenje
iglom, vez
akuplirati
akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spa-
riti; vezivati dva po dva; spajati, spo-
jiti
akupresura (lat. acupressura pritisak
iglom) med. zaustavljanje krvi pritis-
kom krvne ile metalnom iglom
akupunktura (lat. acus igla, punctura
bod) med. nain lijeenja nekih bo-
lesti, primljen od Kineza i Japanaca,
sastoji se u tome da se u oboljelo
mjesto zabadaju igle
akuratan (lat. accuratus) briljiv, to-
an, uredan, savjestan, ispravan
akustian (gr. akuo ujem) koji odgo-
vara zahtjevima akustike, prikladan
za primanje i prenoenje zvuka (npr.
dvorana, kazalite, crkva), sagraen
tako da se rijei i tonovi mogu svuda
lijepo i jasno uti; akustina sredstva
sredstva koja slue poboljanju ili
pojaanju slabog sluha
akustika (gr. akustikos, akuo ujem,
sluam) fiz. dio fizike koji prouava
zvuk
akuerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo,
primaljstvo (dio ginekologije)
akut (lat. acutus accentus) gram. znak
za dugouzlazni naglasak; otri ak-
cent
akutan (lat. acutus) otar, prijek, koji
prisiljava na brzo rjeenje; akutna
bol iznenadna i veoma jaka bol; akut-
na bolest ona koja e se brzo zavriti
ili ozdravljenjem ili smru, a obino
traje do 40 dana
akutangularan (lat. acutus otar, an-
gularis kutni) geom. otrokutni
akuzabilan (lat. accusare optuiti, ac-
cusabilis) tuljiv, optuljiv; kanjiv
akuzacija (lat. accusatio) tuenje, op-
tuivanje
akuzativ (lat. accusativus) gram. e-
tvrti pade Odgovara na pitanje: ko-
ga? to?), najee izrie predmet gla-
golske radnje
akuzator (lat. ac jusatcrj tuitelj, optu-
itelj; suprotno: akuzatus
48 akvarij
akuzatorski (lat. accusatorius) prav.
tuiteljski, optuni; akuzatorski kaz-
neni postupak optuni postupak koji
se vodi na osnovi neke tube (suprot-
no: inkvizitorski kazneni postupak)
akuzatus (lat. accusatus) tuenik, op-
tuenik; suprotno: akuzator
akva (lat. aqua) voda
akvabatik (lat. aqua voda, gr. bathys
dubok) elektromotorna naprava (sli-
na modelu morskog psa), koja slui
za promatranje ivola. pod vodom;
napravljena od stakla pojaanog pla-
stikom, opremljena kamerama, re-
flektorima, priuvnim kisikom i dr.;
usp. batiskop
akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem.
snana voda, priprema se od salitre
i razrijeene sumporne kiseline
akvagij (lat. aqua voda, agere voditi)
prav. pravo odvoenja vode, pravo
isuivanja zemljita;
akvalung (lat. aqua voda, engl. lung
plua) naprava koja omoguuje di-
sanje pod vodom
akvamarin (lat. aqua voda, marinus
morski) min. proziran poludragi ka-
men koji ima zelenu boju morske vo-
de, vrsta berila
akvamarinski koji ima zelenu boju
morske vode
akvaplan (lat. aqua voda, planus ra-
van) port, iroka daska vezana za
motorni amac, slui za vonju na
vodi
akvarel (lat. aqua voda, acquerello) sli-
ka izraena vodenim bojama
akvarelirati (tal. acquerellare) slikati
vodenim bojama
akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji
radi vodenim bojama
akvarij (lat. aquarium) staklena posuda
s vodom u kojoj se uvaju vodene bilj-
ke i vodene ivotinje (ribe i vodozem-
ci); mjesto u ljekarni gdje se dri vo-
da
akvarijus
akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak
(jedan od dvanaest nebeskih znako-
va)
akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel
na vodi, turistiki brod ili brodica
akvaterarij (lat. aqua voda, terra zem-
lja) posuda u kojoj se dre i uzgajaju
vodozemci (amfibije)
akvatian (lat. aquaticus) podvodan,
vlaan, movaran,; koji ivi u vodi,
pokraj vode, vodeni; akvatine biljke
one koje rastu po movarnim mjes-
tima, vodene biljke
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatko-
vodne ivotinje
akvatorij (lat. aqua voda, territorium
zemljite) vodene povrine koje imaju
nekom konvencijom odreene grani-
ce
akvedukt (lat. aquaductus) vodovod,
vodovodna cijev; kanal
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime
jednog zvijea; arhit. ukras u obliku
orla na zabatu kue
akvizicija (lat. acquisitio) teevina, ste-
eno dobro, zarada; nabavljanje; za-
dobivanje, stjecanje
akvizit (lat. acquisitum) neto to je za-
dobiveno, nabavljeno, steeno
akvizitor (lat. acquisitor) ovjek koji ne-
to stjee, zarauje, nabavlja ili za-
dobiva
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat
vodom; kiovit
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vo-
dom; kiovitost
A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ame-
riki gangster (18971947); sinonim
za velikog gangstera uope
al corso it. al korzo (tal.) trg. po teaju,
po sadanjoj vrijednosti novca
Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobje-
da") najstarija i najvea vojnopoli-
tika organizacija palestinskih Ara-
pa, osnovana 1965. kako bi obranila
prava palestinskih Arapa i usposta-
vila palestinsku dravu na podru-
49 alacija
jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon
osnutka Izraela
al marco it. al marko (tal.) trg. prema
istoj teini zlata i srebra
al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jed-
naku vrijednost, iste vrijednosti ili
sadraja; jednakost nominalne i
stvarne vrijednosti, osobito kod novca
al piacere it. al pjaere (tal.) glaz. po
volji, prema dopadanju, kako se hoe
al piacimento it. al pjaimento (tal.)
glaz. v. al piacere
al punto (tal.) u toku, savreno tono,
navlas; a punto
al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u
taktu
al segno it. al senjo (tal.) glaz. ponav-
ljanje jednog odjeljka od odreenog
znaka
al- (ar. al-) arapski lan, npr. alkali, al-
kohol, al-Kuran itd.; esto se upotreb-
ljava i el i ul
al-damija (ar. al-ami) velika islam-
ska bogomolja
Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran
Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, itanka;
v. Kuran
ala milaneze (tal. alla milanese) na mi-
lanski nain, naziv poznatog talijan-
skog jela: pageti s narezanim koma-
diima unke preljeveni umakom od
rajica
ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao
divlja", izraz koji oznauje poseban
nain pripremanja mesa divljai (ali
i domaih ivotinja na takav nain)
alabandizam umjetnika drljotina (po
karijskom gradu Alabandi gdje je
vladao lo umjetniki ukus)
alabaster (gr. alabastros, lat. alabas-
trum) min. posebna, veoma tvrda vr-
sta gipsa, u vodi teko rastopljiv; ala-
bastersko staklo mutno, poluprozir-
no staklo
alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat)
davanje krila; pren. ubrzanje, pouri-
vanje
Aladin
Aladin glavni junak prie o arobnoj
svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja
onome koji je posjeduje ispunjava sve
to poeli; pria je objavljena u po-
znatoj arapskoj zbirci pripovjedaka
"Tisuu i jedna no"
Aladinova svjetiljka v. Aladin
alada (tur. alada raznobojan, aren)
pamuna tkanina s utkanim arama;
haljina od te tkanine
alafranka (tal. alla franca) na europski
nain, po europski, po zapadnjaki
(za razliku od turskog, orijentalnog,
islamskog); supr.: alaturka
Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv
za Boga kod muslimana
alaj (tur.) eta vojnika, bataljun, puk;
mnotvo, gomila; parada, sveanost
sveana povorka; alaj-barjak zastava
jednog odreda (alaja) vojnika; visoka
ast u feudalnoj Turskoj
alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri,
napad; gomila, mnotvo, rulja
alakati (tur.) vikati alah (obiaj Turaka
pri juriu); juriati uz urnebesnu vi-
ku
alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. ne-
mogunost izgovaranja artikuliranih
glasova zbog poremeaja u govornim
organima
alamet (tur. alamet) znak, simptom,
trag, predznak, najava; prigoda, zgo-
da, pravi trenutak; oluja, meava, ne-
vrijeme; prokletstvo
Alani iranski nomadski narod sarmat-
skog podrijetla; za vrijeme seobe na-
roda doli su do panjolske gdje su
ih unitili Vizigoti
alanin kem. aminopropionska kiselina
alantijaza (gr. allas, allantos kobasi-
ca) med. teko akutno trovanje zara-
enom mesnom hranom; botulizam
alantoidna tekuina zool. tekuina
koja se nalazi izmeu alantoisa i ara-
niona
alantois (gr. allas, eidos izgled, oblik)
zool. omota zametka kod viih kra-
50 albacija
ljenjaka (sisavaca, riba i gmazova),
kod gmazova i ptica pomae disanje,
a kod sisavaca jo i prehranjivanje
zametka
alantotoksikon (gr. allas, allantos ko-
basica, toxikon otrov) kem. otrov koji
se razvija u pokvarenom mesu
Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad
svima"
alarm (fr. alarme, tal. airarme) voj. uz-
buna, poziv za pripremu u sluaju
opasnosti; nemir, nespokojstvo, za-
brinutost; strah
alarmantan (fr. alarmant) uznemiru-
jui, koji uznemiruje, koji izaziva ili
stvara nespokojstvo i zabrinutost
alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uz-
bunjivati, dati znak za uzbunu, po-
zvati k oruju; uznemiriti, zastraiti
alarmist (fr. alarmiste) iritelj uznemi-
rujuih vijesti
alas (ma. halasz) ribar
Alaska sjeverozapadni poluotok Sje-
verne Amerike; 1867. od Rusije su
ga kupile SAD; glavni grad Juneau,
najvei Anchorage
Alastor zloduh osvete u starogrkim
tragedijama
alat (ar. alet) pribor, sve to je potrebno
za rad, osobito runi, orue
alatracija (lat. allatratio) lajanje na;
napad na nekoga pogrdama
alatura (lat. allatura, afferre donositi)
prav. miraz; dodatak u novcu za iz-
dravanje kue
alaturka (tal. alla turca) na turski na-
in, po turski (za razliku od europ-
skog, zapadnjakog); supr.: alafran-
ka
alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa
alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti,
uputiti, pouiti
albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine
(metala), osobito bakra; posrebrnji-
vanje kovine; tobonje pretvaranje
bakra u srebro; albifikacija
albatros
albatros (engl. albatross) zool. velika
bijela morska ptica koja nagovjetava
buru
albedo (lat. albedo "bjelina") mo odbi-
janja svjetla, omjer svjetla to ga po-
vrina (npr. planeta) odbija prema
svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila
Albertina bogata i svjetski glasovita
grafika zbirka u Beu (ime prema
utemeljitelju Albertu von Sachsen-
Teschenu, 17381822)
albertotipija tisk. izrada tipografskih
ploa fotografskim putem, nazvana
po pronalazau, minhenskom foto-
grafu J. Albertu (18251886)
albicija (tal.) ukrasna biljka srodna
akaciji
albifikacija (lat. albification) v. albacija
albin (p. albino, laat. albus bijel) med.
onaj koji boluje od albinizma, bjelo
albinizam (lat. albus bijel) med. na-
sljedni nedostatak obojene tvari, pig-
menta u koi kod ljudi i ivotinja,
zbog ega koa i kosa izgledaju bije-
le, a oi crvenkaste
Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, da-
nas samo pjesniko ime Velike Bri-
tanije
albit (lat. albus bijel) min. natrijski
glinenac bijele boje
albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac
(ruda iz skupine plagioklasa)
albianac pripadnik kranske vjers-
ke sljedbe u Francuskoj; sljedba se
protivila Crkvi i papi); ime po juno-
francuskom gradu Albi
albo lapillo notare diem (lat.) bijelom
pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabi-
ljeiti dan kad se neto sretno do-
godilo
albolit (lat. albus bijel, gr. lithos ka-
men) vrsta odlinog bijelog cementa
albomicin (gr.) antibiotik, crveni prah
dobiven od zemljine plijesni; djeluje
protiv stafilokoka, pneumokoka i ba-
cila dizenterije
51 aldrovanda
albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja
na ronici oka
album (lat. album bijelo) knjiga s bije-
lim listovima koju treba ispuniti
slikama u boji, crteima i si.; spome-
nar, spomen-knjiga; knjiga za skup-
ljanje fotografija, razglednica, ma-
raka itd.
albumen (lat. albumen bjelanjak) kem.
bjelanevina
albumin (lat. albumen) kem. bjelane-
vinasta tvar, bjelanevina
albuminat (lat. albumen) kem. tvar
koja u sebi sadri bjelanevine
albuminometar (lat. albumen, gr. me-
tron) kem. instrument za odreiva-
nje koliine bjelanevina u mokrai
albuminozan (lat. albuminosus) koji
sadri bjelanevinu
albuminski papir fotografski papir za
iju se izradu upotrebljava iz jaja iz-
vaena i na toplom zraku osuena
bjelanevina
albuminurija (lat. albumen, gr. ureo
mokrim) med. izluivanje bjelan-
evine mokraom, znak eerne bo-
lesti, bolesti bubrega i dr.
albumoze (lat. albus bijel) fiziol. sup-
stance izmeu bjelanevina i pepto-
na koje se stvaraju u elucu i gu-
terai za vrijeme probave
alciora (lat. altiora) v. altiora
alak (tur. alak neotesan, divlji) vra-
golan, nevaljalac, lopov, objeenjak,
prepreden ovjek, mangup, simpa-
tian lukavac; ovjek s nekim nedo-
statakom ili manom
aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus
lien vodika) kem. alkohol lien jed-
nog dijela vodika, organska kemijska
tekuina ljuta mirisa
aldine knjige izraene u tiskari vene-
cijanskog tiskara Aldusa Manutiusa
(14941597) i njegovih nasljednika
aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculo-
sa) mesoderna vodena biljka iz po-
rodice rosika
alea iacta est
alea iacta est it. alea jakta est (lat.)
posl. kocka je baena, tj. konano
sam se odluio na neko djelo; Ce-
zarove rijei kad je preao Rubikon
aleatico it. aleatiko (tal.) vrsta odli-
nog slatkog toskanskog crvenog vi-
na od mukatnog groa
aleator (lat. alea kocka, aleator) igra
kockom, igra na sreu, kockar
aleatoriki poslovi (lat. alea kocka)
poslovi koji ovise o sluaju i srei;
kockarski poslovi; opasni poslovi
aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium)
igranica, kockarnica
aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski po-
stupak u suvremenoj glazbi: sam
izvoa odabire redoslijed izvoenja
pojedinih stavaka
alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske
abecede; usp. alfa
alegacija (lat. allegatio) navoenje, po-
zivanje na spis, djelo ili pisca; navo-
enje injenice; tvrdnja
alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto,
navod, navoenje, pozivanje na neki
zakon
alegati (lat. allegata) mn. mjesta nave-
dena iz drugih djela, upute
alegorian (gr. allegorikos) iskazan
slikom, slikovit, u prenesenom ruhu
alegorija (gr. allegoria) poet. govor u
kojem se pojmovi i misli iskazuju
drukije, a ne rijeima koje ih izrav-
no izraavaju, slikovit govor, sliko-
vito objanjenje pojma ili misli
alegorist (gr. allegorikos) onaj koji
prikazuje neto u slikama, slikovito
alegorizirati (gr. allegoreo drukije
izraavam, drukije prikazujem) sli-
kovito govoriti ili pisati; izraavati
misli u slikama, a ne izravno
aleja (fr. allee) drvored; etalite izme-
u dvaju redova drvea; uzak prolaz
aleksandrijski koji se dogodio u Alek-
sandriji, koji potjee iz Aleksandrije,
pomorskog grada u Egiptu; grad je
osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve-
52 alektriomahij a
liki i bio je u prvim stoljeima prije
i poslije nae ere glavno sjedite gr-
ke znanosti i knjievnosti; otuda:
aleksandrijska biblioteka, aleksan-
drijski gramatiari, aleksandrijski
filozofi (aleksandrijska kola)
aleksandrina svili slina tkanina od
lana i pamuka
aleksandrinac poet. dvanaesterac, e-
stostopni stih s cezurom nakon e-
stog sloga, nazvan po velikom sta-
rofrancuskom romanu o Aleksandru
Velikom iz XII. st.; klasian fran-
cuski stih
aleksandrinci ovim se imenom zove 70
aleksandrijskih znanstvenika-tuma-
a i prevoditelja; usp. Septuaginta
aleksandrinstvo znanstveno sitniar-
stvo, suha uenost radi uenosti, bez
ikakve veze sa stvarnim ivotom, kao
npr. u XVII. st.
aleksifarmacija (gr.) prouavanje pro-
tuotrova
aleksifarmakon (gr. alexo branim,
farmakon lijek) med. lijek protiv tro-
vanja, protuotrov
aleksija (gr. a-, legein govoriti) psih.
patoloka nesposobnost da se pisane
ili tiskane rijei itaju s razumije-
vanjem (nastaje zbog povrede veli-
kog mozga)
aleksin (gr. alexo pomaem, titim)
kem. svaka tvar krvnog seruma koja
razgrauje strane stanice
aleksipiretik (gr. alexo branim, pyr
vatra) med. sredstvo protiv groznice
aleksit (gr. alexo branim) med. sred-
stvo za spaavanje i pomo, osobito
protuotrov; aleksiterij
aleksiterian (gr. alexeterios) koji dje-
luje kao protuotrov, protuotrovni
alektacija (lat. allectatio) mamljenje,
primamljivanje, izazivanje drai; ist
rad (u bakrorezu)
alektriomahij a (gr. alektryon pijetao,
mache borba) borba pijetlova (kao sli-
alektriomantij a
ka istinske borbe kod starih je Grka
bila veoma omiljena zabava)
alektriomantij a (gr. alektryon pijetao,
manteia proricanje) proricanje po
pjevanju pijetlova
aleloftorija (gr. allelon meusobni,
uzajamni, ftheiro unitavam, allelof-
thoria) fil. izraz kojim je Aristotel
nazvao nagon (u prirodi i ivotinj-
skom svijetu) za nemilosrdnom me-
usobnom borbom i unitavanjem
alelomorfan (gr. allelon naizmjenian,
morfe oblik) zamjenjiv
aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik
radosti u kranskom bogosluju;
pren. radost, zanosno veselje uope
alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u
arapskom, uz ostala znaenja, ova
rije znai i pozlaena jabuka na vr-
hu minareta
Alemani (njem. Alemannen) staronje-
maki naziv glavnog i najveeg dijela
stanovnitva june Njemake, za
razliku od vladajuih Franaka (otu-
da Francuzi i danas zovu Njemaku
TAllemagne", tj. zemlja u kojoj ive
Alemani)
alemanisti pristae francuske Revolu-
cionarne socijalistike radnike
stranke koja je odbacivala diktaturu
proletarijata i propagirala tzv. mu-
nicipalni socijalizam (naziv prema
prezimenu voe Jeana Allemanea,
18431935, lana Parike komune)
alenteza (gr. allos drugi, thesis polo-
aj) med. prisutnost stranih tijela u
ljudskom organizmu i bolest koja
zbog toga nastaje
aleopat (gr. alloios drukiji, pathos),
med. b. alopat
aleopatija (gr. alloios drukiji, pathos)
med. v. alopatija
alergija (gr. allos drugi, ergon djelo)
med. promijenjena sposobnost reak-
cije organizma na neku vrstu zaraz-
nih klica kojima je taj organizam ve
jednom prije bio zaraen
53 alfitomantija
aletiologija (gr. aletheia istina, logia)
znanost (ili: nauavanje) o istini
aletofil (gr. alethes istinit, filos prija-
telj) prijatelj istine, onaj koji voli is-
tinu; filalet
aleurant (gr. aleuron penino bra-
no) bot. bjelanevina u penici
aleuromantija (gr. aleuron penino
brano, manteia) proricanje iz brana
koje se prinosi na rtvu
aleurometar (gr. aleuron brano, me-
tron) instrument za ispitivanje va-
ljanosti i istoe brana
aleuron (gr. aleuron penino brano)
bot. okruglasta i kristalizirana or-
ganska tvar (slina zrnu) u biljnim
stanicama, sastavljena od kristali-
zirane bjelanevine
alfa (gr. alfa) prvo slovo u grkoj abe-
cedi; pren. poetak; alfa i omega prvo
i posljednje slovo grke abecede, tj.
poetak i kraj neega
Alfa-Romeo talijanska marka auto-
mobila (prvi dio naziva ine poetna
slova firme: Anonima Lombarda Fab-
brica Automobili, a drugi je po in-
enjeru konstruktoru koji se zvao
Niccolo Romeo)
alfabet (prva dva grka slova alfa, beta)
gram. niz svih slova nekog jezika,
slova u odreenom redu (za latinicu
je uobiajen naziv abeceda, a za gla-
goljicu i irilicu azbuka; alfabetski
red red slova kakav je u alfabetu, tj.
a, b, c, d...
alfabetar (gr. alfa a, beta b) 1. popis
izraen alfabetskim redom; 2. po-
etnik u itanju i pisanju; 3. pren.
poetnik u emu (u nekom nauku,
zanatu, vjetini...)
alfenid metalna smjesa od 60 dijelova
bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova
nikla, galvanskim putem posrebrnje-
no novo srebro
alfitomantija (gr. alfi ton jemeno bra-
no, manteia) gatanje u jemeno
brano
alge 54
alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne
vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s
biljnim zelenilom (klorofilom)
algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje
razdvojenih dijelova", dio matemati-
ke koji istrauje odnose i svojstva
brojeva pomou opih znakova; ud-
benik algebre
algebrist onaj koji se bavi algebrom,
znalac algebre
algema (gr. algema) med. bol
algetian (gr. algeo osjeam bol) bolan,
boleljiv, nastao zbog boli
algija (gr. algeo osjeam bol) med. bol
ivaca, neuralgija
algofon (gr. algos bol, fonos ubojstvo)
med. sredstvo protiv zubobolje na-
pravljeno od goruinog ulja i piri-
ta (este)
algolagnija (gr. algea bol, lagneia ob-
ljuba) med. uivanje u bolu, pouda
za bolom, izraz koji obuhvaa mazo-
hizam i sadizam
algologija (lat. alga, gr. logia) bot. dio
botanike koji se bavi algama, resi-
nama
algoritam (ar., gr. rhythmos odnos) 1.
vjetina raunanja, etiri osnovne
raunske operacije i udbenik o tome
(izraz potjee od arapskog matema-
tiara Muhameda ibn Muse Alhariz-
ma); 2. logiki algoritam pokuaj da
se logike operacije zamijene brojka-
ma i raunskim metodama, dakle,
pokuaj matematike ili simbolike
logike; u srednjem vijeku upotreb-
ljavali se i izrazi algorizam, algari-
tam
algospazam (gr. algos bol, spasmos
gr) med. gr miia praen bolom
algrafija (gr. grafia) tisk. postupak pri
ravnom tiskanju aluminijskim umje-
sto kamenim ploama, odgovara li-
tografiji
Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena ku-
a), maurska kraljevska palaa u
alijenacija
Granadi, najslavniji spomenik ma-
urske arhitekture
alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno
ravnalo, dio nonija, za mjerenje ku-
tova
allas it. alijas (lat.) drugim imenom,
inae, drukije
alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom
mjestu; dokazati svoj alibi dokazati
da u odreeno vrijeme nisam bio na
odreenom mjestu
alicante it. alikante (p.) vrsta pa-
njolskog vina iz okolice grada Ali-
cantea
alicikliki spojevi (gr.) organski spo-
jevi ciklike strukture s alifatskim
svojstvima (ciklopropan, cikloheksan)
alifatski spojevi kem. masni organski
kemijski spojevi koji sadre atome
ugljika, povezane u obliku otvorenih
lanaca (parafini, alifatski alkoholi,
alifatske kiseline)
aligacija (lat. alligatio) mjeavina ko-
vina (metala) nejednake vrijednosti
u jednu masu, slitina, smjesa, legura;
pren. primjesa, dodatak; alijaa
aligacijski raun (lat. alligatio mjea-
vina) raun smjese, tj. raun kojim
se pronalazi odnos u kojem se trebaju
izmijeati dvije vrste robe razliite
cijene da bi se dobila srednja vrsta
po unaprijed odreenoj cijeni
aligator (tal. alligatore, p. el lagarto)
zool. ameriki krokodil
aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smi-
jeati; legirati
alijansa (fr. alliance) spajanje, udrui-
vanje; savez; sredstvo; brana veza;
belle alliance it. bel alijans (fr.), li-
jepi ili sveti savez izmeu Rusije,
Pruske i Austrije 1815. godine
alijas (lat. alias) inae, osim toga, dru-
gim putem, drukije
alijaa (fr. alliage) v. aligacija
alijenacija (lat. alienatio) otuivanje,
otuenje; razmjena, prodaja, zalog;
med. odstupanje od prirodnog stanja;
alijenirati
duevno rastrojstvo (lat. alienatio
mentis)
alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti,
otuivati, ustupiti drugom (pravo ili
vlasnitvo); odvratiti (muterije); po-
ludjeti
alijenist (fr. aliniste) zastarjeli naziv
za lijenika koji se bavi duevnim
bolestima
alijenizam (lat. alienus tu, fr. alinis-
me) med. duevno rastrojstvo, ludilo
alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklo-
piti savez, udruiti; svezati brakom;
obino: alijirati se
alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji
je sadran u veem broju, ali ovaj
nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5
i 7 su alikvantni dijelovi broja 12;
supr. alikvotan
alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji
je sadran u drugom broju bez os-
tatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja
12
alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr-
an u veem broju bez ostatka
aliment (lat. alimenta) mn. novac za
uzdravanje i kolovanje izvanbra-
ne djece
alimentacija (lat. alimentatio hranje-
nje) prehrana; uzdravanje, npr. iz-
vanbrane djece
alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj
koji po nekom zavjetu prima uzdr-
avanje, hranarinu
alimentama intoksikacija med. tro-
vanje hranom
alimentirati (lat alimentare) prehra-
njivati, uzdravati, opskrbljivati hra-
nom
alimfija (gr. a-, lat lympha voda) med.
nedostatak limfnih lijezda
alineja (lat. a od, linea red) nov redak,
novi odlomak; odjeljak koji poinje
novim, uvuenijim retkom
aliptika (gr. aleifo maem, trljam)
vjetina masiranja, prouavanje lije-
enja trljanjem
55 alkalescencija
alira (fr. allure) hod, nain kretanja;
trag divljai; pren. nain hoda i dra-
nja nekog ovjeka, ponaanje, vla-
danje
aliskaf (lat. ala krilo, gr. skafos laa)
pomorsko prijevozno sredstvo, brod
s krilima (na kojima zapravo i poi-
va) i koja se raire pod vodom te se
brod izdigne nad vodu i "letei" po-
stie veliku brzinu; "hidrokrilac"
aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjes-
nika figura koja se sastoji u tome
da se u nizu ponavlja isti suglasnik
ili isti slog, npr.: "pa uti pa se smije
pa se penje"
aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti
aliteraciju; sluajno ili hotimce po-
navljati ista slova, iste slogove
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hra-
njenje, prehrana, sposobnost tijela da
hranjivim sokovima nadoknadi ono
to je izgubilo
alizari (p. alizari) bot. levantinski bro;
korijen broa
alizarin (p. alizari) kem. lijepa crvena
boja koja se danas dobiva iz antra-
cena, dok je prije dobivana iz kori-
jena broa; alizarinsko modrilo naj-
ljepa i najpostojanija alizarinska
modra boja, iste vrijednosti kao i in-
digova modra boja; usp. alizari
alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica
sjevernih krajeva, slina galebu; lovi
se zbog skupocjenih jaja i perja
alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka vi-
teka igra u Sinju; odrava se u dru-
goj polovici kolovoza kao spomen na
veliku pobjedu Sinjana nad Turcima
1715. g.; sastoji se u tome da alkari
jaui na konjima (svaki triput) ga-
aju kopljem kroz dva koncentrino
prilagoena koluta (alke)
alkalescencija (lat. alcalescentia) kem.
prevladavanje jedne alkalije; razvi-
janje alkalije koja se brzo isparava
(amonijak)
alkali
alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz
pepela morskih biljaka
alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkal-
nih metala, imaju bljutav okus i ve-
oma su otrovni
alkalimetar (ar., gr. metron) kem.
sprava kojom se odreuje koliina al-
kalija u sodi ili lunoj soli
alkalimetrija (ar., gr. metron) kem.
ispitivanje sode ili lune soli pomou
alkalimetra
alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobi-
vanje lune soli
alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobi-
vati lunu sol
alkalni metali kem. skupina kovina
(metala) male teine koje voda otapa
i na obinoj temperaturi, npr. kalij,
natrij, rubidij, litij i dr.
alkaloidi (ar. al-kali, gr. eidos) kem.
duikasti organski spojevi biljnog
podrijetla, otrovni i gorka okusa; naj-
vaniji: morfin, kinin, strihnin, ko-
fein, nikotin i dr.
alkatifa (ar., p. alcatifa) orijentalni te-
pih, s osnovom od vune i svile, a a-
rom od zlatnog i srebrnog konca
alkejski stih (gr. Alkaios) poet. stih
od pet stopa, od kojih su prve tri i
posljednja jambi, a etvrta anapest
(U U U U U U ), nazvan
po slavnom grkom liriaru Alkeju
koji je ivio 600. pr. n. e.; alkejska
strofa strofa od etiri stiha, od kojih
su dva jedanaesterca, jedan deve-
terac i jedan deseterac
alkemiar (ar. al-kimia) onaj koji se
bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato
umjetnim putem; tajanstveni sred-
njovjekovni znanstvenik
alkemija (ar. al-kimia) naziv za naj-
stariju kemiju, osobito kod Arapa;
kasnije, u srednjovjekovnoj Europi:
neznanstveno bavljenje kemijom; to-
bonja vjetina pravljenja zlata
Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj
mitologiji: ena kralja Admeta umje-
56 alkoholiar
sto kojega je pola u smrt; iz pod-
zemlja ju je izveo Heraklo
Alkibijad staroatenski dravnik i voj-
skovoa (450404 pr. n. e.), roak
Periklov, uenik Sokratov; poznat i
kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac;
ubio ga frigijski satrap Farnabaz
kako bi ugodio Spartancima; Alki-
bijadovo pseto prekrasni Alkibijadov
pas kojem se divila cijela Atena; da
bi privukao na nj jo vie pozornosti,
dao mu je vlasnik odrezati rep (pre-
1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa
opili to znai kusast rep)
Alkinoj kralj Feaana, otac Nausikajin,
gostoprimac Odisejev (on ga je kona-
no i otpremio na Itaku nakon mno-
gih pustolovina i nevolja)
alkion (gr. alkyon) mitoloka morska
ptica (zimorod, ledarica), smatralo se
da prorie sreu
Alkiona u starogrkoj mitologiji: ki Eo-
lova, ena Keiksova; bogovi su je pre-
tvorili u pticu (zajedno s muem);
usp. alkion
Alkmena ena Amfitrionova, majka He-
raklova (otac junakov je Zeus)
Alkmeon tebanski heroj, voa sed-
morice epigona u osvetnikom pot-
hvatu protiv Tebe
alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, sa-
vreno proieni prah, npr. od kore
kininovca, eljeza i dr.: 2. potpuno
proien pirit, esta izluena iz
vina, piva, rakije i dr.; opojno pie
alkoholat (ar. al-kohhlu) vrsti kemij-
ski spoj alkohola s nekom soli
alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mje-
avina svjeih biljnih sokova s alko-
holom
alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. or-
ganski kemijski spojevi ugljika, vo-
dika i kisika
alkoholiar (ar. al-kohhlu) ovjek koji
je suvie odan uivanju alkoholnih
pia, pijanac
alkoholizacija
alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem.
osloboenje pirita (este) od vode,
proiavanje alkohola; mijeanje al-
kohola s nekom tekuinom
alkoholizam (ar. al-kohhlu) opi naziv
za sve tetne utjecaje na ljudski orga-
nizam i drutvo koji nastaju zbog
prekomjerne uporabe opojnih pia,
osobito estokih
alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. pro-
istiti do stupnja najvee finoe, npr.
neki prah; izluiti pirit (estu) iz
neke tekuine; osloboditi od vode; po-
mijeati s alkoholom
alkoholometar (ar. al-kohhlu, gr. me-
tron) sprava za odreivanje koliine
alkohola u nekom opojnom piu
alkoholometrija (ar. al-kohhlu, gr.
metria) znanost o odreivanju koli-
ine alkohola u nekom opojnom piu
alkoven (ar. al-kubex, p. alcoba) pro-
storija sa svodom; udubina u sobi s
posteljom; lonica
ali ingrosso (tal.) trg. na veliko
Ali is well that ends well (engl.) Sve
je dobro to se dobro svri (naziv jed-
ne Shakespearove komedije); usp.
Ende gut, alles gut
alla prima (tal.) slik. odmah, najednom
slikati, tj. bez prethodnog grundira-
nja (bojenja osnovnom bojom)
allegramente (tal.) glaz. v. allegro
allegretino (tal.) glaz. umjereno alle-
greto
allegreto (tal.) glaz. manje ivo, manje
veselo, manje brzo nego allegro
allegrissimo (tal.) glaz. vrlo ivo, vrlo
veselo, to ivlje; allegro assai, alle-
gro di molto
allegro (tal. allegro) glaz. veselo, ivo,
brzo; kao imenica; djelo koje treba
izvoditi veselo, ivo i brzo; allegra-
mente
allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo
allegro con brio it. alegro kon brio
(tal.) glaz. vrlo veselo, sa arom, va-
57 Almagest
treno; allegro con spirito, allegro con
fuoco
allegro con fuoco it. alegro kon fuoko
(tal.) glaz. v. allegro con brio
allegro con moto it. alegro kon moto
(tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo
allegro con spirito it. alegro kon
spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio
allegro di molto (tal.) glaz. v. allegris-
simo
allegro furioso it. alegro furiozo (tal.)
glaz. strasno i brzo
allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne
odvie brzo
allegro maestoso it. alegro maestozo
(tal.) glaz. odmjereno hitro, s dosto-
janstvom
allegro moderato (tal.) glaz. umjereno
veselo, umjereno brzo
allegro non tanto (tal.) glaz. ne odvie
brzo
allemande it. almand (fr.) ples nje-
makog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu
allentando (tal.) glaz. poputajui, za-
dravajui, usporavajui; allentato
allentato (tal.) glaz. v. allentando
Alles schon degewesen it. ales on
dagevezn (njem.) Svega je toga ve
bilo (njemaka poslovica koja je isto-
vjetna latinskoj Nihil novi sub sole
Nita novo pod suncem)
allez! it. ale (fr.) hajde, idi, naprijed!
allons it. alonz (fr.) hajdemo, napri-
jed!
alma mater (lat. alma mater mati ko-
ja hrani) "asna majka", sveuilite,
velika kola
alma parens (lat.) "hraniteljica rodi-
telj ica"; v. alma mater
almada (ar. al ma'dijat) crnaki amac
od kore drveta; vrsta brze indijske
jedrilice
Almagest (ar. al-maisti, gr. megiste
syntaxis) iskrivljen naslov arapskog
prijevoda Ptolomejeva kapitalnog as-
tronomskog djela (Veliki znanstveni
sustav astronomije)
almanah
almanah (gr. almenichiaka) kalendar;
godinjak, zbornik koji izlazi godi-
nje
almandin vrsta dragog kamena gra-
nata, boje crvene kao krv (naziv pre-
ma maloazijskom gradu Alabanda)
almarada (p.) bode sa tri reza
almaviva vrsta kratkog ogrtaa na-
zvanog, Vjerojatno, po grofu Almavi-
vi, junaku Beaumarchaisove kome-
dije i Mozartove opere "Figarov pir"
almemar (ar.) propovjedaonica u sina-
gogi
almenda (njem. Allmende) zajednike
ume i panjaci koji pripadaju svim
stanovnicima jednog sela, opinska
paa
Almisum (lat.) antiko ime Omia
almukantarat (ar.) astr. krug na nebu
paralelan s vidikom, horizontom
alo- (gr. allos) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: drugi, drukiji,
razliit, npr. alogen, v. alotigen
alodij (staronjem. al-ot) slobodno dobro,
tj. ono koje nije dobij eno, nego koje
je potpuno vlasnitvo, naslijeeno do-
bro, imanje
alodijalan (lat. allodialis) slobodan od
plaanja danka
alodijalna dobra (staronjem. al-, ot)
imanja koja su nastala od lenskih
(feudnih), no s tom razlikom to je
vlasnik mogao njima slobodno ras-
polagati, zaduiti ih, prodati ili osta-
viti nekome u nasljedstvo
alodoksija (gr. allos drugi, doxa mi-
ljenje) drukije (ili: pogreno) mi-
ljenje ili nauavanje; usp. heterodok-
sija
alogandomelin (gr. allos drugi, aner,
andros ovjek, melos ud) zool. nakaz-
nost koja se sastoji samo u tome to
neka ivotinja ima udove sline ljud-
skim
alogian (gr. a-, logos um, razum) koji
nije u skladu sa zdravim razumom,
nerazuman, nelogian
58 alon
alogija (gr. alogia) nerazumnost, bes-
mislenost, besmislica, glupost
alogotrofija (gr. alogos suprotan svrsi,
trefo hranim) med. nerazmjerna goj-
nost pojedinih dijelova tijela; neraz-
mjernost u razvitku udova zbog ne-
jednake i nerazmjerne prehrane po-
jedinih dijelova tijela
alograf (gr. allos drugi, grafo piem)
tu rukopis, tu potpis
alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja)
koji je podrijetlom iz nekog drugog
mjesta ili kraja
aloin (gr. aloe) kem. tvar koju u sebi
sadri lie biljke aloja
aloj (gr. aloe) bot. istonjaka, osobito
afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia
cijedi gorak sok od kojega se pripre-
maju lijekovi
alokacija (lat. allocatio) dodavanje, do-
datak; trg. odobravanje nekog rau-
na ili stavke kasnije unesene u ra-
un
alokroian (gr. allochroos) koji mijenja
boje, koji se prelijeva
alokroizam (gr. allochroos promijenje-
ne boje) mijenjanje (ili: prelijevanje)
boja
alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje;
kratak govor, osobito govor kojim pa-
pa pozdravlja kardinalski sabor; alo-
kvij
alokvij (lat. alloquium) v. alokucija
alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslov-
ljavati
alolalija (gr. allos drugi, laleo brbljam,
govorim) med. pravljenje pogreaka
u govoru, pogrean govor
alomorfija (gr. allos drugi, morfe ob-
lik) kem. v. alotropija
aloniman (gr. allos drugi, onyma ime)
pod drugim (ili: tuim) imenom
alon (fr. allonge) trg. list koji se pri-
klapa uz mjenicu i na koji se stav-
ljaju indosamenti; produetak, nasta-
vak (npr. na nekom stolu); dug kono-
alopat
pac pomou kojega se konji ue ka-
sanju
alopat (gr. allos drugi, pathos bolest)
med. lijenik koji lijei pomou alo-
patije; prijatelj, pristaa alopatije;
aleopat
alopatija (gr. allos drugi, pathos bo-
lest) med. metoda lijeenja kod koje
se bolest s jednog dijela tijela prenosi
na neki drugi dio; alopatska metoda
lijeenja uporaba lijekova koji izazi-
vaju bolesti suprotnog djelovanja,
metoda koji se danas uope primje-
njuje u znanstvenoj medicini (suprot-
no: homeopatija); aleopatija
alopecija (gr. alopekia opadanje dlaka,
kose) med. bolest opadanja kose, e-
lavljenje, elavost; alopecija
aloplastika (gr. allos drugi, plassein
uobliiti, uobliavati) med. zamjenji-
vanje jednoga izgubljenog dijela tijela
drugim, uzetim od nekoga drugog;
transplantacija
alosija (gr.) runo velik i debeo ovjek,
grdosija
aloteza (gr. allos drugi, thesis postav-
ljanje) lingv. prelaenje jednog glasa
u drugi
alotigen (gr. allothi na drugom mje-
stu, gennao raam) koji je postao
drugdje
alotrije (gr. allotrios tu) mn. sporedne
(ili: tue) stvari, tua zanimanja; ne-
red, nepristojnost
alotriodoncija (gr. allotrios tu, odus
zub) namjetanje umjetnih zuba
alotriofagija (gr. allotros tu, fagein
jesti) med. bolesna elja za neobi-
nim jelima, elja za jedenjem stvari
koje nisu za jelo
alotriologija (gr. allotrios tu, logos
govor) mijeanje (ili: umetanje) stra-
nih rijei u govor
alotrofija (gr. allos, trofe hrana) biol.
osobina ljudi, ivotinja i nezelenih
biljaka da ne mogu ivjeti od anor-
59 alrauna
ganskih spojeva, nego im je potreb-
na organska hrana; supr. autotrofija
alotropan (gr. allos drugi, tropos na-
in) kem. koji se pojavljuje u vie
razliitih oblika ili stanja
alotropija (gr. allos drugi, tropos na-
in) kem. svojstvo tvari, supstancije,
elementa da se pojavljuje u posve
razliitim oblicima, npr. ugljika da
postoji kao grafit i dijamant; alomor-
fija; usp. izomerija
alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta pe-
ruanske lame, veoma cijenjene zbog
svoje odline vune; 2. kordiljerska
tkanina od alpakine vune; 3. kem.
galvanski posrebrnjena slitina, novo
srebro
alpinac vrsta vjetra; vojnik uvjeban
za ratovanje u planinskim uvjetima;
Alpinac stanovnik Alpi, alpski gor-
tak
alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske
i francuske trupe, od 1872., za uva-
nje i zatitu alpskih dolina
alpinist prouavatelj Alpi, penja na
Alpe, planinar
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i pro-
uavanje Alpa, osobito: penjanje na
Alpe; u irem smislu: sva znanstvena
i portska bavljenja visokim plani-
nama; planinski port, planinarstvo
alpinum (lat.) vrt zasaen alpskim bilj-
kama, osobito umjetni breuljak u
vrtu zasaen alpskim biljkama
alporama (lat. Alpes, gr. horao gle-
dam, vidim) promatranje (ili: razgle-
danje) visokih planina, pogled na gle-
ere, ledenjake
alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada
Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska
rasa ljudi niskog rasta, kratke luba-
nje i smee boje lica, ive oko Alpa,
u istonoj i junoj Europi
alrauna (staronjem. alruna, njem. Al-
raune) u njemakoj mitologiji: duh
koji prorie, kasnije neko malo de-
alt
monsko bie u ljudskom obliku; po
tome nazvan korijen mandragore koji
je slian ljudskom liku, iz kojega su,
po starom vjerovanju, postali ti pa-
tuljci-proroci; gatalica, arobnica
alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi
glas, vii srednji glas; pjeva koji pje-
va alt
alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se
oznauje da treba izvoditi za oktavu
vie
altamirsko doba naziv za starije ka-
meno doba u razvoju Zemlje (prema
pilji Altamira u panjolskoj gdje su
otkriveni razliiti crtei ivotinjskih
likova koji predstavljaju najstarije
dosad pronaene spomenike likovne
umjetnosti)
altana (lat. altus visok, tal. altana) ar-
hit. zatvoreni balkon, balkon na gor-
njim katovima neke graevine
altazimut (ar. as-sumut putovi) prije-
nosni instrument za mjerenje kuto-
va; univerzal tj. univerzalni instru-
ment)
Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara
roba, dobra roba
alteja (gr. althaia, lat. althaea) bot.
bijeli sljez, biljka iji se korijen upo-
trebljava kao lijek protiv kalja
alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1.
osoba koja je od neke druge osobe
ovlatena da moe potpuno raditi u
njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2.
ovjek po miljenju i osjeaju potpu-
no blizak i srodan drugom nekom o-
vjeku, istomiljenik
altera pars (lat. altera pars drugi dio)
druga strana, suprotna, protivnika
strana
alteracija (lat. alteratio) mijenjanje na-
gore, promjena, izmjena, preobrae-
nje; pogoranje, oteenje; uzbui-
vanje, uzbuenje, uasavanje, gnjev;
glaz. akord ili ton povien ili snien
kromatskim znakom
60 alterum tantum
alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji
izazivaju promjenu, koji postupno po-
boljavaju sokove
alterirati (lat. alterare) mijenjati, pro-
mijeniti, izmijeniti nagore; kvariti,
pokvariti, pogorati; uplaiti, zbuni-
ti; uzbuniti, rasrditi
alterkacija (lat. altercatio) prepirka,
svaa; raspravljanje, diskusija
alternacija (lat. alternatio) smjenjiva-
nje, smjena; smijenjenost; ped. 1. iz-
mjeninost u rasporedu sati izmeu
teih i lakih predmeta; 2. ako u jed-
nom razredu ima vie skupina, onda,
dok se jednoj predaje, druge imaju
tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crta-
nje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni,
kvantitativni, samoglasniki, suglas-
niki)
alternativa (lat.) izbor izmeu dviju
mogunosti, opredjeljivanje za jednu
od dviju odluka; log. alternativni su-
dovi su 1. oni koji se mogu jedan
drugim zamijeniti, a da se njihov
smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei
je otkrio zakone padanja", ili: "Za-
kone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni
disjunktivni sudovi iji se predikat
sastoji samo iz dvaju pojmova koji
se meusobno iskljuuju, npr.: "Jed-
no elektrino tijelo je ili pozitivno ili
negativno elektrino."
alternativan (lat. alternativus) izmje-
nian
alternator (lat. alternator) fiz. stroj za
proizvoenje izmjenine struje
alternirati (lat. alternare) smjenjivati
se; kolebati se; med. alternirajua
groznica povratna groznica
alterum tantum (lat.) "drugo takvo",
tj. jo jednom toliko, dvostruko; slu-
aj da se kamate popnu do visine
glavnice
alterum tantum (lat.) jo jednom toli-
ko, dvostruko; trg. kamate koje su
se popele do visine glavnice
altesse
altesse it. altes (fr.) visoanstvo, visost,
svjetlost (titula)
altimetar (lat. altus visok, gr. metron
mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za
mjerenje visina
altimetrija (lat. altus visok, gr. metria
mjerenje) mjerenje visina
alting (dan.) islandski parlament
altiora (lat.) mn. vie stvari, via zna-
nja, vie znanosti; ii ad altiora (al-
tiora) idi naprijed, idi navie, teiti
za neim viim; alciora
altist (tal. alto) glaz. pjeva koji pjeva
alt
altruist ovjek koji je u svom miljenju
i radu u skladu s ljubavlju prema
blinjima, ovjekoljubac
altruizam (Comte skovao po tal. altrui
drugi, lat. alteri huic ovom drugom)
fil. nain osjeanja, miljenja i djelo-
vanja u skladu s obzirima prema do-
bru svojih blinjih pa i cijeloga ovje-
anstva; ljubav prema blinjima, ne-
sebinost
altum silentium it. altum silencijum
(lat.) duboka tiina, duboka utnja
aludirati (lat. alludere) smjerati, nia-
niti, ciljati na koga ili to; posredno
rugati se, predbacivati nekome ne-
to, bockati
aluminij (lat. alumen stipsa) kem. ele-
ment atomske teine 26,97, redni
broj 13, znak Al, kovina (metal), po
boji i sjaju nalazi se izmeu srebra i
platine, tvri od cinka, a meki od
bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici
veoma uporabljiv zbog male specifi-
ne teine
alumnat (lat. alumnari odgajati, odgo-
jiti) zavod u kojem se uenici, osim
odgajanja, i hrane
aluvij (lat. alluvium naplavina, naplav-
ljeno) geol. najgornji, tj. najmlai slo-
jevi Zemljine kore koji su postali na-
nosom
aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni
61 amagazinaa
aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav.
poveanje obalnog zemljita zbog
postupnog nanosa zemlje i pijeska
plavljenjem; ovo poveanje pripada
vlasniku obalnog zemljita na osno-
vi tzv. aluvijskog prava
aluzija (lat. allusio, alludere smjerati)
nianjenje, ciljanje na koga ili to;
govorna figura u kojoj se, umjesto
prave stvari, kazuje njoj slina koja
lako moe podsjetiti na onu pravu;
pr. aluzivan
alvearij (lat. alvearium) konica, pe-
linjak; jedan dio une upljine u kojoj
se skuplja una mast
alveolaran (lat. alveoaris) koji se tie
zubnih leita; stanini; alveolarni
ivac eljusni ivac
alveole (lat. alveoli) 1. anat. male up-
ljine, jamice i mjehurii u pojedinim
dijelovima tijela, npr. leita za zube
u eljusti, pluni mjehurii u kojima
se izmjenjuju plinovi za vrijeme di-
sanja i dr.: 2. votane stanice u pe-
linjem sau
alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica,
izmet
aljamiado it. alhamijado (p.) stara
bonjaka hrvatska i panjolska poe-
zija pisana arabicom
amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato,
njeno; amalbilmente, amorevole,
amoroso
Amadejevo (Amadeovo) kazalite pr-
va javna kazalina dvorana u Zagre-
bu koju je gradio grof Antun Pejae-
vi krajem 18. st. (ime po grofu Antu-
nu Amadeju de Varkonyi, 1757
1835)
Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak
jednog velikog starofrancuskog kruga
pria; pren. junak iz romana, ljubav-
nik koji se ponaa kao vitez
amagazinaa (fr. emmagasinage)
smjetanje u skladite (magazin);
pristojba koja se plaa za learinu u
magazinu
amagazinirati
amagazinirati (fr. emmagasiner) smje-
tati u skladite (magazin), ostaviti
na uvanje
amaksofobija (gr. amaxa kola, fobos)
med. strah od vonje
amalbilmente (tal.) glaz. v. amabile
Amaleani staro arapsko pleme u jugo-
zapadnoj Palestini
amalgam (ar., gr. malagma olakava-
jue sredstvo,' malassein omekati)
kem. spoj, slitina, legura ive s dru-
gim kovinama, npr. s kalijem, natri-
jem, bakrom, srebrom i dr.
amalgamacija (lat. amalgamatio) kem.
spajanje kovine sa ivom; pren. sta-
panje
amalgamirati (ar., gr. malassein
omekati) kem. spojiti sa ivom, sliti
ivu s drugim kovinama (v. amal-
gam); pren. zdruiti, tijesno stopiti
(u jedno)
Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila
Zeusa; iz njezinog je roga tekao
nektar i ambrozija pie i hrana
bogova; odatle: Amaltejin rog rog obi-
lja
amandin (fr. amandine) bademov sa-
pun
amandirati (fr. amender) poboljati, po-
boljavati, popraviti; predloiti iz-
mjenu ili dopunu zakonskog prijed-
loga
amandman (fr. amendement) dodatak
ve gotovom zakonskom prijedlogu
kojim se taj prijedlog dopunjuje ili
popravlja; poboljanje, popravak
amanet (ar. emanet) zalog, depozit, za-
vjet; povjereno dobro koje se nekom
daje na uvanje; poiljka s oznae-
nom vrijednou, preporuka
amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen,
budala je
amanman (lat. manica rukav, fr. em-
manchement) slik. prilagoavanje di-
jelova cjelini
amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi,
gorka sredstva
62 amazonke
amarant (gr. amarantos koji ne vene)
bot. junoamerika biljna vrsta iji
cvjetovi zadravaju svoju boju i kad
se sasue
amarela (lat. amarella, amarus gorak)
bot. vrsta krupne vinje koja se od-
likuje kiselkastim okusom vina
amarin (lat. amarinum) kem. gorka
tvar
amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inae
jezik vladajueg i najkulturnijeg eti-
opijskog plemena Amharaca
amarulentan (lat. amarulentus) gorak,
pun gorine
amasirati (fr. amasser) gomilati, nago-
milati, nagomilavati, nakupiti
amater (fr. amateur, lat. amator koji
voli) onaj koji se bavi neim, npr.
znanou, umjetnou, vjetinom itd.
iz ljubavi, a ne profesionalno; dile-
tant, ljubitelj
amatija (gr. amathia) neznanje, neo-
brazovanost
amatofobija (gr. amatos pijesak, prah,
fobos strah) bolestan strah od pra-
ine
amaurotian (gr. a-mauros mraan,
taman) bolestan u oima; slijep
amauroza (gr. amaurosis zamraenje)
med. zamraivanje vida; crna mrena
u oima, sljepilo, sljepoa
amazezis (gr. a-, masaomai vaem)
med. nemogunost vakanja hrane
amazon (gr. Amazon) port, ensko
odijelo za jahanje, amazonsko odijelo
amazonke (gr. a-, mazos dojka, Ama-
zon) mit. "one koje nemaju dojki",
legendarne hrabre stanovnice en-
skih drava u kojima se nisu trpjeli
mukarci, osim ukoliko je bilo po-
trebno radi obnavljanja enskog sta-
novnitva; prema prii, njima je u
djetinjstvu spaljivana desna dojka da
bi lake mogle rukovati lukom i stri-
jelom; bile su veoma ratoborne, hra-
bro su branile svoju dravu, ak i
upadale u tue zemlje i osvajale ih;
amazonsko odijelo
u ovome mitu sauvani su tragovi
koji ukazuju na postojanje drava s
ginekokratskim reimom, tj. s vla-
davinom majke i ene; pren. juna-
kinja, ratoborna ena, junak-ena,
smjela jahaica
amazonsko odijelo port. v. amazon
ambalaa (fr. amballage) omot, sve ono
to slui za pakiranje robe
ambasada (fr. ambassade, lat. ambac-
tus sluga, podanik) veleposlanstvo,
diplomatsko predstavnitvo drave u
drugoj zemlji; boravite ambasadora
ambasador (fr. ambassadeur) velepo-
slanik, poslanik najvieg ranga, opu-
nomoeni predstavnik drave u dru-
goj zemlji
ambi- (lat. ambo) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: i jedan i drugi,
oba, oboje
ambicija (lat. ambitio) astoljublje, sla-
voljublje, tenja za neim, stremlje-
nje emu
ambiciozan (lat. ambitiosus) astolju-
biv, slavoljubiv
ambidekster (lat. ambidexter) denjak
u obje ruke, ovjek koji se podjedna-
ko lako slui i desnom i lijevom ru-
kom; pren. licemjer
ambideksteritet (lat. ambidexteritas)
denjatvo u objema rukama, podjed-
naka sposobnost u sluenju desnom
i lijevom rukom; pren. licemjerstvo
ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmisle-
nost, dvosmislica
ambijent (lat. ambire obilaziti; opkolja-
vati) sredina, okolina, drutvo u ko-
jem netko ivi i radi
ambilogija (lat. ambo oba, gr. logia)
dvosmislen izraz, dvosmislica
ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti)
dvosmislen govor
ambirati (lat. ambire) traiti slubu,
obilaziti nekoga i moliti za mjesto;
ii za im, teiti za im
ambis (gr. abyssos) bezdan, ponor, pro-
valija; pren. propast
63 ambra
ambitus (lat.) obilaenje; traenje ega,
osobito nedoputenim nainom, pu-
tem podmiivanja i si.; pokriven hod-
nik oko crkve; optjecaj, kruna pu-
tanja
ambivalencija (lat. ambo oboje, valere
vrijediti) dvojaka vrijednost; podvo-
jenost (npr. istodobni osjeaj ljubavi
i mrnje prema istoj osobi)
ambivertiranost (lat. ambo oboje, ver-
tere okrenuti) seksualna sklonost
prema osobama obaju spolova, bisek-
sualitet; psih. svojstvo osobe koja ni-
je ni izrazito otvorena (ekstraverti-
rana) ni zatvorena (introvertirana)
prema okolini
amble it. anbl (fr.) jah. ravan hod (ko-
nja)
amblem (fr. embleme) znak, znamenje,
obiljeje, simbol; amblem
amblem (gr. emblema ukrasni ume-
tak) umetnut ukras; simbol, znak,
obiljeje
amblematian (gr. emblema) znako-
vit, simbolian, alegorian, prikazan
u slici, slikovit
amblematizirati (gr. emblema) prika-
zivati u slikama, izlagati slikovito,
simbolizirati, alegorizirati
ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe
dodirivanje) med. neosjetljivost, sla-
bost osjetila dodira
ambliopija (gr. amblys, ops, opos vid,
oko) med. slabovidnost
ambloma (gr. ambloma pobaaj) med.
pobacivanje, pobaaj, abortus
amblotici (gr. amblosko pobaciti) mn.
med. sredstva za izazivanje pobaa-
ja; abortivi
ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogo-
dak dvaju brojeva od pet, u istom
redu jedne tombolske karte
ambonoklast (gr. ambon katedra, kla-
sis lomljenje) protivnik crkvene glaz-
be, glazbe u crkvi
ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mi-
risna smola kojom na Istoku dime
sobe i koju pue s duhanom
ambroid
ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mi-
risna smola, gr. eidos izgled) stije-
njeni jantar koji se dobiva u krupnim
komadima tako to se veliki broj sit-
nih komada jantara pod visokim tla-
kom i na visokoj temperaturi slije u
jednu masu
ambrotipi mn. fotografije na staklu ko-
je titi lak i druga fina staklena plo-
a pseudopoda; nazvano po tome to je
ambrozija (gr. ambrosia) mit. jelo koje
daje besmrtnost, hrana vinjih bo-
gova; pren. jelo koje okijepljuje, iz-
vrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov
iji pelud izaziva alergiju u kolovozu
i rujnu
ambrozijski (gr. ambrosios) bogovski,
koji pripada bogovima, natprirodan;
boanski, divan
ambulant (lat. ambulare hodati, ambu-
lans) trg. osoba koja se bespravno
bavi trgovakim posredovanjem
ambulanta (lat. ambulantia) med. po-
kretna ili poljska bolnica; ustanova
za lijenike preglede i pruanje prve
i hitne pomoi
ambulantni (lat. ambulans, ambulare
hodati, ii) putujui, pokretni; nesta-
lan; ambulantni bolesnik bolesnik ko-
ji ne mora leati u postelji, nego dola-
zi lijeniku na lijeenje; ambulantna
pota putujua, eljeznika pota amenoreja (gr. a-, men, rheo teem,
ambulatorij (lat. ambulatoria) med.
ustanova gdje se pregledavaju i lijee
bolesnici koji ne moraju leati u po-
stelji, nego dolaze na lijeenje po po-
trebi
ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-'
jeti, opaliti) mn. med. opekline
ameba (gr. amoibe promjena) zool. mi-
kroskopom vidljiva ivotinjica koja
stalno mijenja svoj oblik
amebijaza (gr. ameibo mijenjam)
amebna dizenterija iji je uzronik
Entamoeba histolytica, crijevna zara-
za praena bolovima u trbuhu, prolje-
64 amentia simplex
vima ili zaepljenjem, zatvorom (op-
stipacijom)
ameblirati (fr. ammeubler) kuu opskr-
biti pokustvom, kuu namjestiti po-
trebnim stvarima
amebni (gr. amoibe promjena) koji po-
tjee od amebe, uzrokovan amebama
ameboidno kretanje zool. kretanje
stanica u ljudskom tijelu pomou
najprije primijeeno kod ameba
amelija (gr. a ne, melos ud) priroena
nakaznost kod domaih ivotinja (ne-
dostatak jednog ili vie udova))
amelioradja (lat. amelioratio) pobolj-
anje, poboljavanje, popravljanje,
dotjerivanje, npr. zemljita, imanja
ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ame-
liorer) poboljati, poboljavati, popra-
viti (zemljite)
amen (hebr. amen) "tako neka bude",
rije kojom obino zavravaju moli-
tve; otuda: rei amen privesti kraju,
zavriti
amencija (lat. amentia) med. ludilo
amenija (gr. a-, men mjesec) med. v.
amenoreja
amenomanija (gr. a-, men mjesec, ma-
nia) med. duevni poremeaj kod e-
na kao posljedica izostanka menstru-
acije
curim) med. izostanak menstruacije;
amenija
amentes mit. rije kojom su stari Egip-
ani nazivali podzemni svijet
amentia activa it. amencija aktiva
(lat.) med. naglo ludilo
amentia occulta it. amencija okulta
(lat.) med. potajno, skriveno ludilo
amentia partialis it. amencija par-
cijalis (lat.) med. djelomino ludilo
amentia senilis it. amencija senilis
(lat.) med. staraka slaboumnost
amentia simplex it. amencija sim-
pleks (lat.) med. jednostavna, opa
duevna slabost
amenovati
amenovati (hebr. amen) odobravati, na-
padno odobravati
amerikan (fr. americaine) otvorena ko-
la na etiri kotaa; vrsta platna
amerikan grubo, nebijeljeno platno;
usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta
zrna; u filmskom jeziku: izraz za sli-
ku u kojoj je glumac snimljen do tri
etvrtine tijela (do koljena); usp. gro-
plan, total
amerikanijada filmska, glazbena i si.
izvedba nekog djela po tobonjem
ukusu amerike povrne publike: sla-
dunjavost, jeftini trikovi
amerikanistika znanost o amerikim
jezicima i knjievnostima, o ameri-
koj kulturi uope
amerikanizacija nastojanje da se ne-
to uini na nain Amerike (misli se
na brzinu, tehniku savrenost i si.);
pretvaranje u Amerikance, poame-
rienje
amerikanizirati (fr. americaniser) poa-
meriiti, poameriavati
amerikanizmi mn. osobitosti engleskog
jezika kojim se govori u Americi
ametabolan (gr. a-, metabole promje-
na, preobraaj) koji se ne mijenja,
nepromjenjiv; ametobolni insekti
zool. insekti koji nisu podloni meta-
morfozi
ametabolian (gr. a-, metabole preo-
braaj, promjena) biol. koji nije pod-
loan metamorfozi, nepromjenjiv
ametist (gr. a-methystos koji djeluje
protiv pijanstva) dragi kamen ljubi-
aste boje (po vjerovanju starih Grka
titi od pijanstva)
ametodian (gr. a-methodikos) koji
nije raen po jednom utvrenom re-
du, planu; neznanstven, koji je bez
reda i naela
ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji
radi bez reda i neznanstveno
ametrian (gr. a-metria) neravno-
mjeran, nerazmjeran, nejednak, ne-
pravilan
65 amfibrah
ametrija (gr. a-metria) neravnomjer-
nost, nerazmjer, nejednakost, nepra-
vilnost
ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko)
med. zajedniki naziv za kratkovid-
nost i dalekovidnost oka, mana oka
u prelamanju svjetlosti
amfetamini lijekovi koji djeluju na
ivani sustav i podrauiu rad mii-
a te tako suzbijaju pospanost i osje-
aj umora
amfi (gr. amfi) prijei, oko, okolo, una-
okolo; u sloenicama: s obje strane,
sa svih strana, na oba naina
amfibija (gr. amfi, bios ivot) zrak.
zrakoplov opskrbljen i kotaima i
amcima, te je tako sposoban uzlije-
tati i sputati se i na suho i na vodu;
usp. amfibije
amfibije (gr. amfibios koji ivi na su-
hom i u vodi) mn. zool. vodozemci
amfibijski (gr. amfibios) vodozemski;
pren. dvojak, prevrtljiv
amfibioliti (gr. amfibios, lithos kamen)
mn. okamenjeni vodozemci ili njiho-
vi pojedini dijelovi
amfibiolog (gr. amfibios, logos) zool.
onaj koji se bavi prouavanjem am-
fibija
amfibiologija (gr. amfibios, logia) zna-
nost o amfibijama
amfiblestroditis (gr. amfiblestron
mrea) med. upala mrenice oka
amfiblestroida (gr. amfiblestroeides
mreast) anat. mrenica oka
amfibol (gr. amfibolos dvosmislen,
sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda
sloenih silikata, zelene i crvenkaste
boje i tvrd kao elik
amfibolian (gr. amfibolos) dvosmi-
slen
amfibolia (gr. amfibolia) dvosmisle-
nost, dvosmislica
amfibrah (gr. amfibrachys) poet. met-
rika stopa od dvaju kratkih i jed-
nog dugog sloga: kratakdugkra-
tak (U U)
amficelan
amficelan (gr. amphikoilos) s obje
strane udubljen, konkavan
amfideum (lat. amphideum) med. otvor
maternice
amfidiplopija (gr. amfi, diploos dvo-
struk, ops oko) med. dvostruko gle-
danje na oba oka
amfigeneza (gr. amfi, genesis raanje)
zool. bot. v. amfigonija
amfigonija (gr. amfi-gygnomai) zool.
bot. spolno razmnoavanje, spolno
sjedinjavanje u obliku stapanja dviju
razliitih stanica; amfigeneza
amfigurija (gr. amfi, guros krug) uza-
ludno troenje rijei, besmisleno brb-
ljanje, zbrka rijei i pojmova; prid.
amfigurian
amfigurist (gr. amfi, guros) onaj koji
govori bez veze, smetenjak
Amfijaraj mit. prorok, vra i kralj u
Argu, jedan od Argonauta; nerado
sudjelovao u pothvatu "Sedmorice
protiv Tebe", jer je kao prorok znao
da e svi voe pothvata poginuti;
budui daje bio miljenik bogova, nije
poginuo nego je bjeei sa svojim ko-
njima i kolima zaao u ponor koji je
pred njima na obali rijeke, u koju je
dao potjerati konje i kola, gromom
otvorio Zeus
amfikarpian (gr. amfi, karpos plod)
bot. koji raa plodom iznad i ispod
zemlje
Amfiktionije mn. vjerskopolitiki savez
starogrkih drava sa zajednikim
vjerskim sveanostima; glavna mu je
svrha bila ublaivanje meusobnih
neprijateljstava
amfilogian (gr. amfilogos) dvojben,
sumnjiv
amfilogija (gr. amfilogia) spor, svaa;
proturjenost
amfimacer (gr. amfimakros) poet.
metrika troslona stopa; dug
kratak dug ( U ); kretik
amfimetori (gr. amfi, meter mati) mn.
sinovi dviju majki, a jednog oca
66 amfitropian
amfimiksija (gr. amfi, meignymi mije-
am) biol. spajanje rasplodnih sta-
nica
amfioks (gr. amfi, oxys otar) zool. ri-
bolika morska ivotinja, velika neko-
liko centimetara, veoma vana za
znanost jer je njezin jednostavni sa-
stav pomogao objanjenju sloenog
tijela kraljenjaka; od pravih kra-
ljenjaka razlikuje se po tome to n-
ema kotanog ni hrskavinog kos-
tura, srca ni pravog mozga
Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, mu
Niobin, graditelj tebanskih zidova
amfipatori (gr. amfi, pater otac) mn.
djeca dvaju oeva, a jedne majke
amfipneuma (gr. amfi, pneuma dah,
disanje) med. teko disanje, astma
amfisciji (gr. amfi, skia sjena) mn.
zem. stanovnici tropskog pojasa koji
svoju sjenu u jedno godinje doba
bacaju prema sjeveru, a u drugo pre-
ma jugu
amfiteatar (gr. amfi-theatron) polu-
kruna pozornica; uzvieno mjesto
prema pozornici, sluaonica polu-
kruna oblika koja nalikuje na stube
i na kojoj su sjedala za gledatelje;
zgrada u kojoj su se prireivale gla-
dijatorske predstave; pren. gledate-
lji
amfiteatralan (gr. amfi-theatron) koji
je polukruna oblika i koji se stup-
njevito penje
amfitomian (gr. amfitomos) dvorez,
sa dva reza (no)
Amfitrion sin Alkejev, mu *Alkemenin,
nominalni otac Heraklov (pravi otac
je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u
Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitryoni-
ades) Heraklo
Amfitrita u grkoj mitologiji: boica
mora, ena Posejdona, boga mora,
majka Tritonova
amfitropian (gr. amfi, tropos okret)
koji se okree na obje strane
amfora
amfora (gr. amforeus) kod starih Grka
i Rimljana: ispupen glineni krag s
uskim grliem i dva drka u kojem
su drali vino
amfoteran (gr. amfoteros) kem. dvo-
jak, i lunat i kiseo; amfoterna tijela
tijela koja su istodobno i baze i kise-
line; amfoterne tvorevine geol. stijene
koje su nastale i utjecajem vode i
utjecajem vatre, koje su, dakle, isto-
dobno i neptunske i plutonske
amfoterodiplopija (gr. amfoteros, di-
ploos, ops) med. dvostruko gledanje,
ali svakim okom drukije
ami-cochon it. ami-koon (fr.) "prija-
telj svinja", tj. prijatelj s kojim se u
razgovoru mogu bez ikakva suste-
zanja upotrebljavati i prostaki iz-
razi
amicabili modo it. amikabili modo
(lat.) na prijateljski nain, na lijep
nain
amicabilis compositio it. amikabilis
kompozicio (lat.) prav. prijateljski
sporazum, prijateljska nagodba
amice! (lat.) vokativ od rijei amicus
it. amikus (lat. amicus prijatelj) pri-
jatelju!; katkada i superlativno: ami-
cissime najvei prijatelju!
amicitiae causa it. amicicije kauza
(lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti
amicus certus in re incerta cernitur
it. amikus certus in re incerta cerni-
tur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji
poznaje
amicus Plato, sed magis amica veri-
tas it. amikus Plato, sed magis ami-
ka veritas (lat.) drag mi je Platon,
ali mi je draa istina (reenica koja
se u jednom kasnijem spisu pripisuje
Sokratu; esto se koristi za izricanje
nepristranosti)
amid (lat. amida) kem. amonijak iji je
vodik zamijenila kiselina
amidin (lat. amida) kem. unutarnji
glavni sastojak zrnca krobnog bra-
na
67 amnestija
amida (tur. amide) stric
amigdalitis (gr. amygdale badem)
med. upala krajnika
amikalan (lat. amicus prijatelj, ami-
calis) prijateljski
amiksija (gr. a-, myxa sluz) med. ne-
dostatak sluzi
amil(um) (lat. amylum, gr. amylon)
kem. krob, tirka, krobno brano
amiloza (gr. amylon krob) kem. or-
ganski spoj C 6 H 10 O 5 , ili njegova poli-
valencija; med. v. amiloidna degene-
racija
amimetian (gr. a-mimetos) nepodra-
ljiv
amimija (gr. a-, mimesis oponaanje)
med. nesposobnost pokretanja mii-
a lica kod modanih bolesti
aminterije (gr. amyno branim, lat.
amynteria) mn. med. zatitna sred-
stva, lijekovi koji slue za zatitu
amiotrofija (gr. a-, mys mii, trofe
prehrana) med. veoma teka i neiz-
ljeiva djeja bolest, kao posljedica
tekih promjena u hrpteninoj mo-
dini
amirante (p. amirante) vrhovni zapo-
vjednik kopnenih i pomorskih vojnih
snaga u panjolskoj
amisija (lat. amissio) gubitak, gublje-
nje
amitotian (gr. amytto param, razdi-
rem) biol. kod kojega postoji amito-
za
amitoza (gr. amytto param, razdirem)
biol. izravna dioba jezgre u ivotinj-
skoj ili biljnoj stanici
amizantan (fr. amusant) zabavan,
zanimljiv, ugodan, razonodan
amizeta (fr. amusette) zabavica, razo-
noda; igrake; voj. vrsta lakog polj-
skog topa
amizirati (fr. amuser) zabavljati, za-
nimati, uveseljavati, razonoditi
amnestija (gr. amnestia zaboravljanje)
prav. pomilovanje, djelomian ili pot-
pun oprost kazne
amnestika
amnestika (gr. amnestike) sposobnost
ili vjetina zaboravljanja neugodnih
doivljaja i uspomena
amnestirati (gr. amnesteo zaboraviti)
pomilovati, oprostiti kaznu, zaboravi-
ti krivnju
amnezija (gr. a-, mnesis sjeanje) med.
kratkotrajan, dugotrajan ili stalan,
djelomian ili potpun gubitak sposob-
nosti pamenja
amnikolist (lat. amnicola) stanovnik
pokraj rijeke
amnion (gr. amnos janje) med. poste-
ljica, veoma njena i prozirna ovoj-
nica u kojoj se nalazi embrij kod sisa-
vaca, gmazova i ptica, tzv. amnio-
nova voda
amnitis (gr. amnos) med. upala amni-
ona
amok (malaj.) neobina i strana vrsta
ludila kod malajskih uroenika koje
se oituje u nagonu za ubijanjem
(klanjem) svakoga na koga se naie
Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) mit.
glavno boanstvo starih Egipana,
prikazivano je s ovnovim rogovima;
simbol stvaralake snage i raanja
amonal (gr. ammoniakon) eksplozivna
tvar smjesa amonijane salitre,
aluminijeva praka i nitrotoluola;
upotrebljava se u rudarstvu i u rat-
noj tehnici
Amoniani jedno od drevnih arapskih
plemena; veliki neprijatelji Izraelaca
koji su ih pokorili
amoniemija (gr. amoniakon amonijak,
haima krv) med. trovanje krvi amo-
nijakom
amonifikacija (gr. ammoniakon, -fi-
kacija od lat. glagola facio, facere i-
niti, raditi) proces pretvaranja dui-
ka iz razliitih duikovih spojeva
(bjelanevina, amino-kiselina, mo-
kraevina i dr.) u amonijski duik
amonijak (gr. ammoniakon. lat. sala-
mmoniacus) kem. spoj duika i vodi-
ka, bezbojan plin ljutog i neugodnog
68 amortizacija
mirisa koji izaziva suze, otrovan i
nagriza kou (naziv po libijskoj po-
krajini Amoniji (ime prema egipat.
bogu Amonu)
amoniti (hebr. Amon, gr. nast. -ites,
lat. cornu Ammonis Amonov rog)
geol. poput ovnovih rogova svijene
okamine jedne izumrle vrste glavo-
noaca; usp. Amon
Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i
ale kod starih Rimljana (odgovara
grkom Erosu); pren. ljubav
amor vincit omnia it. amor vincit om-
nija (lat.) posl. ljubav sve pobjeuje,
ljubav je jaa od svega
amoralizam (lat. a-, mos, mori obiaj)
fil. nemoralnost (ovako je njemaki
filozof Nietzsche nazvao svoje etiko
shvaanje koje odbacuje dotadanji
moral)
amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih
bogova ljubavi u staroj rimskoj um-
jetnosti i umjetnosti renesanse i no-
vog doba; ljupki likovi krilate djei-
ce zabavljene razliitim poslovima;
amoriti
amorevole (tal.) glaz. v. amabile
amorfan (gr. a-morfos) bezoblian, na-
kazan; min. bezoblian, nekristali-
ziran; supr. kristalan
amorfija (gr. a-, morfe oblik) bezob-
linost; nakaznost
amorfizam (gr. a-morfos) bezoblinost,
nakaznost; min. bezoblinost, nekri-
staliziranost; supr. kristaliziranost
Amoriani (Semiti) narod koji je u 3.
. i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu,
Siriji i Palestini dok ga nisu pobi-
jedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci
kad su pod Jouom osvojili Obeanu
zemlju (Kanaan)
amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti
amoroso it. amorozo (tal.) 1. glaz. v.
amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni
amortizacija (lat. amortisatio) 1. po-
stupno, po zakonom utvrenom pla-
nu izvoeno vraanje duga, osobito
amortizirati
dravnih zajmova; 2. sudski postu-
pak kojim se izgubljeni vrijednosni
papiri i dokumenti proglaavaju ne-
valjanim (mortifikacija); 3. otuenje
nepokretnog imanja iz svjetovnih
ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ru-
ci"); amortizman
amortizirati (lat. amortisare) 1. otpla-
ivati, vraati neki dug postupno; 2.
izgubljen vrijednosni papir ili doku-
ment sudskim putem proglasiti ne-
valjanim; 3. prodati ili ustupiti ima-
nje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati
Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bak-
ha, sin jednoga od satira i neke nim-
fe; Dioniz ga je nakon smrti pretvorio
u lozu
ampelografija (gr. ampelos trs, vino-
grad, grafia) znanost o vrstama vi-
nove loze i groa
ampelurgija (gr. ampelurgia) vinogra-
darstvo
amper fiz. jedinica za mjerenje jaine
elektrine struje, nazvana po slav-
nom fr. matematiaru i filozofu A.
Ampereu (17751836); kulon za se-
kundu ili struja koja prolaskom kroz
vodenu otopinu nitrata srebra za se-
kundu izdvoji 0,001118 grama sreb-
ra
ampermetar (fr. Ampere, gr. metron)
fiz. tehniki instrument za mjerenje
jaine elektrine struje; galvanome-
tar ija kazaljka neposredno, na jed-
noj skali, pokazuje broj ampera koji
protjeu kroz kotur ice
ampir (fr. emire) carstvo, osobito Fran-
cuska za vrijeme Napoleona I. i Na-
poleona III.; ampir-stil stil francus-
ke umjetnosti za vrijeme Napoleona
I., oponaao je staru rimsku umjet-
nost iz doba careva
ampirans (fr. empirance) trg. poputa-
nje ili pogoravanje kvalitete robe;
teta na brodu
amplasman (fr. emplacement zemljite,
gradilite) voj. mjesto za postavlja-
69 amportirati
nje topnikih orua, topniki polo-
aj
amplektivan (lat. amplectivus) koji
obuhvaa, obuhvaen
amplificirati (lat. amplificare) proiri-
ti, proirivati, razviti, razvijati, raz-
granati, razgranavati, opirno izla-
gati, izloiti; poveati, poveavati
amplifikacija (lat. amplificatio) proi-
rivanje, proirenje, razvijanje, raz-
granavanje, poveavanje; razrada, i-
ra obrada; iscrpno govorniko izla-
ganje
amplifikativan (lat. amplificativus)
proirivan, koji proiruje, koji pove-
ava, poveavajui
amplijacija (lat. ampliare proiriti) i-
renje, proirivanje; prav. odgaanje
sudskog procesa o ijem se predmetu
jo ne moe donijeti presuda; izrada
nekog akta u duplikatu radi bolje si-
gurnosti
amplijativ (ampliativus, ampliare pove-
ati, proiriti) veoma visok stupanj
nekog svojstva ili neke osobine, za
razliku od superlativa, najvieg stup-
nja
amplissime (lat.) veleugledni, veleslav-
ni, presvijetli (nekada titula visokih
dravnih inovnika, peti pade su-
perlativa amplissimus)
amplitel lat.-gr. (lat. amplificare iri-
ti, gr. tele daleko, fone glas) ureaj
koji pojaava glas i omoguuje isto-
dobni telefonski razgovor s vie oso-
ba
amplituda (lat. amplitudo obujam, i-
rina) zem. luk na horizontu izmeu
izlaska i zalaska sunca; prostranost;
fiz. najvea udaljenost od ravnote-
nog poloaja; meteor, najvea razli-
ka u zranom tlaku; ret. nain izra-
avanja nadugako i nairoko
amportiranje (fr. emporter) voj. zauzi-
manje, otimanje, osvajanje
amportirati (fr. emporter) voj. oteti, za-
uzeti, osvojiti
ampula
ampula (lat. ampulla boica) ispupe-
na, trbuasta boica za mast, ulje,
bjelilo; crkvena posuda u kojoj se dri
vino i voda za priest (u kat. crkvi);
anat. trbuasto proirenje na cjev-
kastim organima, npr. na kraju po-
lukrunih kanala uha itd.; teh. staklo
elektrine arulje
amputacija (lat. amputatio rezanje)
med. potpuno odvajanje, odrezivanje
ranjenih, razmrskanih, oteenih i
uope neizljeivih dijelova tijela;
pren. potpuno i nasilno odvajanje jed-
nog dijela od neke cjeline
amputirati (lat. amputare odsijecati)
med. odvojiti, odrezati; pren. otcije-
piti, nasilno odvojiti
amulet (lat. amuletum) hamajlija, pred-
met koji toboe ima arobnu mo da
titi od bolesti i svake druge nesree,
zbog ega ga praznovjerni ljudi nose
stalno sa sobom, obino o vratu
amundizam (gr. a-, lat. mundus svijet)
fil. shvaanje po kojem postoji samo
Bog, a svijet ne postoji; Bog je apso-
lutni duh, a svijet je samo trepere-
nje, igra toga duha
amuzian (gr. amusia) koji ne uiva
ljubav muza, tj. koji je bez smisla i
osjeaja za ono to je umjetniko i
lijepo, nepjesniki; nekolovan
amuzija (gr. amusia) nenaklonost mu-
za, oskudica u smislu i osjeaju za
ono to je umjetniko i lijepo; neko-
lovanost
amvon (gr. ambon izboenje na titu)
u pravoslavnoj crkvi: uzvieno mje-
sto ispred oltara, na soleji, s kojega
se itaju Sveto pismo, molitve, pro-
povijedi i spomeni; amvon simboli-
no predstavlja kamen koji je aneo
odmaknuo s Kristovog groba
amylacea it. amilacea (lat.) mn. farm.
lijekovi koji sadre u sebi krob
an detaj (fr. en. detail) potanko, po-
drobno, opirno, iscrpno, do potan-
70 anadiploza
kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.:
an gro)
an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s
lica; oi u oi, pravo u oi
an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglav-
nom (ispriati neto)
an- (gr. an) u grkim sloenicama is-
pred samoglasnika daje rijei nije-
no znaenje, odgovara naem ne-, la-
tinskom in-, njemakom un- itd.
ana (gr. ana) prijei, na, po, uz; kroz,
du; do, oko
anabaptist (gr. ana-baptizo) pristaa
ponovnog krtenja u zrelim godina-
ma; pr. anabaptistiki
anabaptizam (gr. ana-baptizo ponovno
zaronjavam) vjerski pokret koji zah-
tijeva ponovno krtenje u zrelim go-
dinama
anabatian (gr. anabaino uzlazim) koji
se penje, koji napreduje, koji raste;
anabatina groznica med. groznica
koja napada svakog dana, stalna
groznica
anabaza (gr. ana-basis) penjanje, uzla-
enje (iz nieg predjela u vii, ili kre-
tanje od mora prema unutranjosti
zemlje; osobito: Ksenofonova povijest
vojnog pohoda Kira Mlaeg protiv
svoga brata); med. razvijanje i jaa-
nje bolesti
anabioza (gr. ana, bios ivot) ponovno
oivljavanje osuenih ili promrzlih
ivotinja
anadema (gr. anadema) glavni ukras
na kraljevoj glavi; v. dijadema
Anadiomena (gr. anadyomai izroniti)
"iz morske pjene roena" (pridjevak
boice Afrodite)
anadiploza (gr. ana-diploo udvostru-
iti) udvostruavanje; ret. ponavlja-
nje rijei, retorika figura koja se sa-
stoji u tome to sljedea reenica
poinje rijeima kojima je prethodna
zavrena; med. udvostruavanje na-
padaja grozninih bolesti
anadoza
anadoza (gr. ana-dosis) fiziol. raz-
mjerna podjela sokova i hrane cije-
lom tijelu, probava
anaerobi (gr. ana, aer zrak, bios ivot)
mn. zool. bakterije koje mogu ivjeti
bez kisika, klice koje se mogu razvi-
jati i razmnoavati tek kad im se
ukloni kisik
anaerobionti (gr. an-, aer zrak, bios
ivot) mn. zool. v. anaerobi
anafija (gr. an-, afe dodirivanje) med.
neosjetljivost (ili: smanjena osjetlji-
vost) koe, poremeaj u osjetilu do-
dira
anafilaksija (gr. ana, fylaxis uvanje,
zatiivanje) med. preosjetljivost or-
ganizma na ponovno ubrizgavanje
bjelanevine
anafoneza (gr. anafonesis) med. vje-
banje i jaanje plua i govornih or-
gana glasnim govorenjem i pjeva-
njem
anafora (gr. anafora) poet. figura po-
navljanja istih rijei na poetku sti-
hova ili reenice, npr.: Mila kano si
nam slavna, mila si nam ti jedina,
mila kuda si nam ravna, mila kuda
si planina; (usp. epifora); med. izba-
civanje kaljanjem ili povraanjem;
astr. pojavljivanje znakova na nebu
anafrodit (gr. an-afroditos) med. onaj
koji nije sposoban oploditi
anafrodizija (gr. an-, afrodisia ljubav-
no uivanje) med. bolesni nedosta-
tak ili smanjenost spolnog nagona
anafrodizijaci (gr. an-, afrodisiakos
koji pripada ljubavnom uivanju)
mn. med. sredstva za smanjivanje i
sprjeavanje spolnog nagona
anagke v. ananke
anaglifi (gr. anaglyfa) v. anagliti
anaglipti (gr. anaglypta) mn: umj.
polureljefni umjetniki radovi; ana-
glifi
anagliptika (gr. anaglyptike) vjetina
izrade reljefnih ili polureljefhih ukra-
sa, slika i si.
71 anakamptian
anagnosti (gr. ana-gnostes) mn. ko-
lovani robovi ili slobodnjaci kod sta-
rih Grka i Rimljana koji su sluili
kao itai ili predavai po boljim ku-
ama; u starije kransko vrijeme:
oni koji su za vrijeme slube itali
pojedine dijelove iz Svetog pisma
anagnostici (gr. ana-gnostes) mn.
pjesnici tragiari koji su svoja djela
pisali samo za itanje, a ne za prika-
zivanje
anagnozma (gr. ana-gnosma) tivo
anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; zaklju-
ivanje na neto openito ili duhov-
no; alegorino tumaenje Biblije (usp.
anagogija); med. iskaljavanje krvi,
izbacivanje krvi
anagogija (gr. an-ago vodim gore) tajni
smisao, alegorino znaenje; oduev-
ljenje, uzdizanje duha apstraktnom
razmiljanju i si.
anagraf (gr. ana-grafo napiem) spra-
va koja, radi ponovnog otiska i umno-
avanja, pie obratno
anagrafi (gr. ana-grafo) mn. med.
lijeniki propisi, recepti
anagram (gr. anagramma) najprije:
obratno itanje jedne ili vie rijei,
npr. rob je anagram od bor, mir od
Rim; zagonetka koja se sastoji u to-
me da se slova jedne rijei napisu
razliitim redom; rije napravljena
premjetanjem slova druge rijei raz-
liitog znaenja
anahoret (gr. anachoretes) ovjek koji
se povukao od svijeta; pustinjak, is-
posnik, usamljenik; prid. anahoret-
ski
anakalipterija (gr. ana-kalypto otkri-
vam) sveano skidanje vela s nevjes-
te
anakampterija (gr. ana-kampto skre-
em) sklonite za sirotinju, obino po-
kraj crkava i samostana
anakamptian (gr. ana-kampto) od-
bojni, koji odbija (svjetlost, zvuk)
anakamptika
anakamptika (gr. ana-kampto) opt.
prouavanje odbijanja svjetlosti, ka-
toptrika; akust. prouavanje odbija-
nja zvuka
anakatabat (ana, kata odozdo, dolje,
baino idem, dolazim) meteor, uspos-
tavljanje ravnotee medu slojevima
zraka: kad pri puhanju jakog vjetra
velika koliina zraka krene odozdo
navie, onda se ista tolika koliina
sputa s visine prema zemlji
anakatartici (gr. ana-kathairo ois-
tim) mn. med. sredstva za ienje
grudi od sluzi; anakatartina sred-
stva
anakatarza (gr. ana-kathairo oistim)
med. ienje prsiju od sluzi, iska-
ljavanje
anakefaleoza (gr. ana-kefalaio pono-
viti u glavnim tokama; sjediniti u
cjelinu) zdruivanje u cjelinu; krat-
ko ponavljanje neega; rekapitulaci-
ja
anaklastika (gr. anaklastos prelom-
ljen) opt. prouavanje prelamanja
svjetlosnih zraka, dioptrika
anaklaza (gr. ana-klasis prelamanje)
opt. prelamanje svjetlosnih zraka
anakliza (gr. ana-klino nasloniti se)
med. naslanjanje leima, poluleei
poloaj bolesnika
anakolema (gr. ana-kollao nalijepiti)
med. mast za zaraivanje rana
anakolut (gr. anakoluthia nedostatak
veze) gram. nedostatak u pravilno-
sti reenine konstrukcije koji nasta-
je poradi iznenadne promjene ili pre-
kida, osobito poslije duih umetnutih
reenica ili poradi izostavljanja rije-
i, koje se onda moraju po smislu
dopuniti
anakolutian (gr. anakoluthos) nepra-
vilan, bez veze
Anakreont starogrki lirski pjesnik (6.
st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vi-
no, ples i drutvo; anakreontika poe-
zija koja u malim pjesmicama slavi
72 analeptici
laki, prolazni uitak u ljubavi, vinu,
plesu i drutvu
anakreontiari mn. skupina njema-
kih pjesnika XVIII. st. koji su, po
uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke,
katkada i frivolne pjesmice
anakreontski (gr. Anakreon) po ugle-
du na grkog lirskog pjesnika Ana-
kreonta, tj. njeno, ljupko, lako, krat-
ko
anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje,
prethodna istraga
anakronizam (gr. anachronismos) po-
greka u raunanju vremena, datu-
ma, dogaaja, ono to je u suprot-
nosti s kronologijom, vremenska po-
remeenost, nesuvremenost; zane-
marivanje onoga to odgovara duhu
i prilikama vremena, npr. da netko
naslika u kakvoj antikoj kui tele-
vizor
anakruza (gr. anakrusis) u metrici:
naglaavanje, udaranje glasom na
slog
anakteza (gr. anaktesis) med. okrjep-
ljenje, ozdravljenje
anakufizma (gr. anakufisma dizanje,
podizanje) tjelesna okretnost koja se
stjee vjebanjem
anakuza (gr. ana, akuo ujem) med.
gluhoa zbog oboljelosti slunog iv-
ca
analav (gr. analabos) pravoslav. etvr-
tasti naprsnik kod kaluera
analdija (gr. an-, ajdaino potpomaga-
ti, hraniti, jaati) med. prestanak
rastenja i razvijanja
anale (tal. annale, od anno godina) um-
jetnika priredba to se odrava sva-
ke godine; usp. bijenale, trijenale
analekti (gr. analekta) mn. odabrana
tiva
analepsija (gr. analepsis, analambano
podiem, uspostavljam) med. ozdrav-
ljenje, oporavak, jaanje
analeptici (gr. ana-lambano) mn. med.
sredstva za jaanje i okrjepljenje
analeptian 73
analeptian (gr. analeptikos) osvjea-
vajui, okrjepan, okrjepljujui
analfabet (gr. an-, alfa, beta) onaj koji
ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni
itati ni pisati; nepismenjakovi, ne-
znalica
analgezija (gr. analgesia) med. bezbol-
nost, neosjetljivost, prestanak (ili: gu-
bitak) osjeaja bola; analgija
anali (lat. annales, annus godina) mn.
godinjaci, ljetopisi
analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac
godinjaka
analitiar (gr. analytikos) filozof, ke-
miar i dr. koji se bavi ralanjiva-
njem na sastavne dijelove (misli, ti-
jela itd.)
analitiki (gr. analytikos) ralanju-
jui, koji ralanjuje; koji je nastao
putem analize, koji se zasniva na
analizi; analitiki sud sud koji se za-
sniva na tome to se subjektu prida-
je predikat koji se u njemu ve nala-
zi, tj. s njime je identino vezan, npr.
sva su tijela rasprostrta; analitika
definicija odreivanje pojma pomo-
u njegovog najblieg roda i njegove
svojstvene razlike; suprotno: sinte-
tiki
analitika (gr. analytike) teorija anali-
ze; vjetina i metoda ralanjivanja
misli i pojmova u njihove sastavne
dijelove; elementarna logika logika
koja se bavi pojmovima, sudovima i
zakljucima
analiza (gr. analysis) ralanjivanje,
razlaganje, razlaganje cjeline na nje-
zine dijelove; logina analiza razla-
ganje pojma u njegove oznake, suda
u njegove dijelove; psiholoka analiza
razlaganje predodbe u njezine ele-
mente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje;
kvalitativna analiza kem. odreiva-
nje sastojaka nekog tijela; kvantita-
tivna analiza kem. odreivanje sa-
stojaka nekog tijela po njihovoj tei-
ni; mat. stara analiza dokazivanje
analogizam
nekog stava ralanjivanjem na jed-
nostavnije stavove ve dokazane ili
kao istinite prihvaene; moderna
analiza rjeavanje problema njiho-
vim zakljuivanjem na jednadbe;
suprotno: sinteza
analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio
polariskopa koji slui utvrivanju
injenice da je svjetlost polarizirana
(zrcalo, Nikolova prizma); usp. pola-
rizator
analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, ras-
tavljati, ralaniti, ralanjavati, raz-
loiti, razlagati neto (u najmanje
sastavne dijelove); ispitati, ispitivati
potanko
analogan (gr. analogon) slian ili od-
govarajui predmet (ili: dogaaj), sli-
no (ili: odgovarajue) stanje; analo-
gon rationis it. analogon racionis
(lat.) neto to odgovara razumu, to
je u skladu s razumom
analogan (gr. analogos) slian, podo-
ban, suglasan, odgovarajui, srodan,
istovrstan; koji odgovara nekom za-
konu, pravilu, tipu ili uzorku
analogia juri (lat.) pravna slinost,
suglasnost s pravnim naelima
analogian (gr. analogon), koji je u
skladu s nekim pravilom, tipom,
uzorkom; slian, odgovarajui, po-
doban
analogija (gr. analogia) slinost, isto-
vrsnost, istovjetnost ili suglasnost u
osobinama i odnosima; zakljuak po
analogiji log. zakljuak iz pojedina-
nog ili posebnog o pojedinanom ili
posebnom kao slinom; fizika ana-
logija djelomina slinost izmeu za-
kona jednog podruja pojava sa za-
konima nekog drugog podruja po-
java; ta slinost pridonosi da se ta
dva podruja uzajamno objanjavaju
(Maxvell)
analogizam (gr. analogismos) fil. do-
kaz (ili: zakljuak) na osnovi slino-
sti
analogizirati
analogizirati (gr. ana-logizomai) uspo-
rediti, usporeivati; dokazivati ili
zakljuivati na osnovi slinosti
anamartetian (gr. an-amartetos)
bezgrjean, nepogrjeiv
anamartezija (gr. an-amartesia) bez-
grjenost, nepogrjeivost
anamnestian (gr. ana-mimnesko sje-
am se) koji se tie sjeanja, koji pri-
pada sjeanju, pamenju; anamnes-
tina sredstva med. lijekovi za jaa-
nje pamenja
anamnestika (gr. anamnesis sjeanje)
fil. vjetina sjeanja i pamenja; jaa-
nje pamenja
anamneza (gr. anamnesis sjeanje) fil.
Platonovo nauavanje po kojem je
dua preegzistirala, prije postojala u
istom stanju i tu stekla svoje ideje;
med. podaci koje bolesnik daje lije-
niku o svojem zdrastvenom stanju
prije sadanje bolesti
anamorfian (gr. ana, morfe oblik)
izokrenut, izopaena oblika, naopak,
nakazan; anamorfotian
anamorfoza (gr. ana-morfosis preo-
braaj, preinaka) preobraaj; fiz. po
optikim zakonima unakaeno na-
crtana slika nekog predmeta, ali tako
da izgleda onako kakva treba biti
kad se gleda s odreene toke (opti-
ka anamorfoza) ili odbijanjem od po-
godnog zrcala (katoptika anamor-
foza) i kroz bruena stakla (dioptri-
ka anamorfoza)', bot. nenormalno
preobraavanje poradi izopaenja ili
promjene u navici biljke
ananas (lat. ananassa sativa) bot. ju-
noamerika biljka veoma ukusnog i
mirisnog ploda
anandrian (gr. an-andros) koji je bez
mukonti, plaljiv; bot. koji nema
pranikih niti
anandr'j (gr. uii-andria) nemukost;
r emuevnost, plaljivost, kukaviluk
.maneozij'a (gr. ana-neosis) pomlai-
vanje
74 anaprozelit
ananim gr. pseudonim od unatrag i-
tanog imena (prezimena): Kramer
Remarque (njem. knjievnik)
ananke (gr. anagke) usud, sudbina,
kob, udes; sila, potreba, nuda, pri-
rodni nagon, neizbjeivost
anankofagija (gr. ananke nunost, fa-
gein jesti) med. uzimanje hrane po
propisu, po dijeti
anantapodoton (gr. anantapodoton
nedovrena reenica) ret. preutki-
vanje zavrne reenice, npr.: Ne ui-
ni li, vidjet e to e biti.
anantian (gr. an-anthes) bot. bez
cvijeta, koji ne cvjeta
anapest (gr. anapaistos) metrika
stopa od dvaju kratkih i jednog du-
gog sloga: U U , obrnut daktil, zbog
ega se zove i antidaktil
anapetija (gr. anapetes rairen, otvo-
ren) med. proirenost krvnih ila
anaplastina sredstva med. sredstva
koja se upotrebljavaju i primjenjuju
u anaplastici
anaplastika (gr. ana-plasso preobra-
zim) med. vjetina ispravljanja slom-
ljenih ili uganutih kostiju, isprav-
ljanje i uklanjanje raznih tjelesnih
nedostataka kirurkim putem; plas-
tina kirurgija
anaplerotici (gr. ana-pleroo ispunim)
mn. med. sredstva koja pomau na-
doknaivanje izgubljenih dijelova i
stvaranje, rastenje mesa
anaplerotian (gr. ana-pleroo ispu-
nim) koji pomae naknadno rastenje;
koji dopunjuje, zamjenjuje
anapleroza (gr. anaplerosis) dopunja-
vanje, zamjenjivanje izgubljenih ili
oteenih dijelova tijela i udova
anapneuzija (gr. anapneusis) med.
duboko disanje; oduak, odmor
anapnoici (gr. ana-pneo) mn. med.
sredstva koja pomau disanje, anap-
noina sredstva
anaprozelit (gr. ana, proselytos) onaj
koji je ponovno obraen na vjeru, koji
je ponovno pridobiven 7a neto
anaptiza
anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med.
ispljuvavanje, iskaljavanje, izbaci-
vanje sluzi
anaptoza (gr. an-apto objesim) utue-
nost, skruenost
Anapurna teko pristupaan vrh u
himalajskom gorju, visok 8075 me-
tara; pren. teko, gotovo nemogue
ostvariv cilj
anareja (gr. anarroia) med. penjanje
sokova, osobito krvi, prema gornjim
dijelovima tijela
anarhija (gr. anarchia) bezvlae, sta-
nje drutva u kojem potpuno prestaje
vladavina zakona i svakog autorite-
ta; pren. potpun nered
anarhist (gr. an-archos bez poglavara,
bez vode) pristaa miljenja daje po-
trebno sruiti postojei dravni i dru-
tveni poredak; ovjek koji pokua-
va svim moguim sredstvima, bez
ikakvih obzira, sruiti postojei po-
redak i zavesti stanje potpunog bez-
vlaa; pr. anarhistiki
anarhizam (gr. an-, arche vlast) po-
kret koji tei ostvariti potpunu slo-
bodu pojedinca i unititi svaku po-
litiku vlast; osnivai: Stirner, Proud-
hon, Bakunjin
anarhoidan (gr. anarchia bezvlae,
eidos izgled) slian bezvlau (anar-
hiji)
anarhoindividualizam (gr.-lat.) teza
0 otuenju ovjeka od drutva (ide-
olog Max Stirner), nauavanje koje
svodi drutvo na slobodnog pojedin-
ca kome ne smije biti nametnut nika-
kav red niti zakon
anarhosindikalizam oportunistika
struja u radnikom pokretu iji pri-
padnici smatraju da radnici mogu po-
praviti svoj poloaj samo trajkovi-
ma i organizacijom uzajamne pomoi
1 da se pitanjima radnikog pokreta
imaju baviti samo sindikati; oni is-
tupaju protiv toga da radnici stvore
svoju proletersku stranku, kao i pro-
75 anastaza
tiv sudjelovanja radnika u politikoj
i parlamentarnoj borbi
anarmonija (gr. an, armonia) glaz. v.
disharmonija
anartrija (gr. an-, arthron ud) 2. med.
poveana disartrija, kad bolesnik
govori potpuno nerazumljivo; nasta-
je zbog uzetosti miia za govor (jezi-
ka, grla, drijela, usana, lica kao po-
sljedica modane kapi, progresivne i
bulbarne paralize)
anartrija (gr. ana, arthron ud) med.
1. nedostatak udova
anartros (gr. ana, arthron ud) bezud-
nik, ovjek koji je toliko debeo da
mu se vie ne raspoznaju zglobovi
anasarka (gr. ana na, gore, sarks me-
so) nakupljanje tjelesne tekuine u
potkonom vezivu (koa postaje gnje-
cava, a nakon pritiska prstom ostaje
u njoj udubina)
anaseizam (gr. ana, seismos potres)
geol. svojstvo potresa kod kojih se
dogaaju velika vertikalna pomica-
nja tla
anaspazmija (gr. ana-spao) med. ste-
zanje eluca, gr eluca
anastaltici (gr. ana-stello suzbijam)
mn. med. sredstva za zaustavljanje
krvi
anastaltian (gr. ana-stello) koji zaus-
tavlja krv, koji sui ranu
anastatian (gr. anastatikos) koji od-
vodi ono to je nezdravo; koji pomla-
uje, koji obnavlja; prijenosni; pomo-
u litografije prije tiskanog teksta
pripremljen za novo izdanje knjige
anastaza (gr. anistemi, anastasis us-
tajanje) ponovno ustajanje, uskrs-
nue; med. ustajanje iz bolesnike
postelje, ozdravljanje, oporavak (re-
konvalescencija); umnoavanje, pre-
noenje, npr. bakroreza; tisk. spre-
manje novog izdanja neke knjige ti-
me to se kemijskim putem (litogra-
fijom) izravno tiska iz staroga izda-
nja
nastigmat
anastigmat (gr. ana, stigma toka)
opt. fotografski objektiv od posebno
kombinirane lee koji daje slike koje
sve do rubova pokazuju veliku otri-
nu
anastigmatian (gr. ana, stigma) opt.
koji daje punu otrinu slike; med.
otrovidan, koji je bez poremeaja u
otrini vida
anastomizirati (gr. ana, stoma usta)
sastaviti otvore, ua; ujediniti, spo-
jiti
anastomotici (gr. ana, stoma usta)
mn. med. sredstva za otvaranje za-
epljenih ua krvnih ila i dr.
anastomoza (gr. ana, stoma) med.
spojnica dviju krvnih ila ili dvaju
ivaca; protuprirodno otvaranje kraj-
njih dijelova krvnih ila
anastrofa (gr. anastrofe) ret. preokre-
tanje rijei, mijenjanje mjesta rije-
ima, npr. "drugi neki ovjek", umje-
sto "neki drugi ovjek"; med. preo-
kretanje maternice i mokranog mje-
hura
Anat feniko-kanaanska boica ljubavi,
djevica-ratnik, sestra boga Baala
anatema (gr. anathema) prokletstvo,
crkveno progonstvo ili prokletstvo ne-
kog ovjeka ili stvari; iskljuenje iz
crkvene zajednice; pren. proklinjanje,
kletva; anathema esto it. anatema
esto (lat.) neka je proklet!
anatematizirati (gr. anathematizo)
prokleti, baciti prokletstvo na koga
ili to; iskljuiti iz crkvene zajednice
anatimijaza (gr. ana-thimiasis) ispa-
ravanje, dimljenje; med. podrigivanje
anatocizam (gr. tokizo dajem pod ka-
matu, zelenaim) prav. uzimanje ka-
mata na kamate, zelenaenje, lihva-
renje; pr. anatocistiki
anatolijski (gr. anatole istok) istoni;
istonjaki
anatom (gr. anatomikos koji ree) me-
dicinar ili botaniar koji radi znan-
76 t
anceps
stvenog istraivanja ree i prouava
le, odnosno biljku
anatomija (gr. anatomia rezanje) zna-
nost koja se bavi prouavanjem sa-
stava i grade tijela ivih organiza-
ma; vjetina rezanja lea ili biljke
radi znanstvenog ispitivanja; pato-
loka anatomija ona koj'a prouava
sve promjene koje se zbivaju na tje-
lesnim organima pri raznim bole-
stima; topografska, kirurka ili pri-
mijenjena anatomija ona koja prou-
ava pojedine dijelove tijela i njihov
raspored; usporedna anatomija ona
koja usporeuje gradu i sastav ljud-
skog tijela s tijelom ivotinje
anatomizirati (gr. ana-temno reem,
param) parati, ralanjivati, rastav-
ljati na sastavne dijelove; pren. pro-
uavati u potankosti, do sitnica
anatrepsis (gr. ana-trefo) med. opo-
ravak (ili: jaanje) pomou hrane <
anatreza (gr. anatresis) med. otvara-
nje buenjem; usp. trepanacija
anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med.
trljanje udova; eanje koe
anatripsologija (gr. ana-tribo trljam,
logia) znanstvena disciplina koja se
bavi unoenjem lijekova u tijelo kroz
kou, tj. utrljavanjem
anatriptici (lat. anatriptica) mn. sred-
stva za trljanje, anatriptina sred-
stva
anatriptika (gr. ana-tribo) med. lije-
enje trljanjem
anatropa (gr. ana-trope preokret, ok-
ret) ret. pobijanje neijih navoda jed-
nostavnim negiranjem; med. jako
povraanje
anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, ob-
grliti, poljubiti; voj. dovesti izmeu
dvije vatre
anbrinirati (fr. embrunir) slik. prema-
zati tamnom bojom, potamniti
anceps (lat.) dvostruk; dvostran; ko-
lebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr.
ancora
oznaka za kvantitetu jednog sloga
koji moe biti dug ili kratak
ancora it. ankora (tal.) glaz. jo jed-
nom, ponovno
andaluzit min. aluminijev silikat (na-
zvan po Andaluziji, gdje je pronaen)
andamento (tal. andare ii, andamento
hod) glaz. dio fuge
andante (tal. andante) glaz. kao u ho-
du, lagano; kao imenica: djelo u laga-
nom tempu
andantino (tal.) glaz. malo laganije,
umjereno
andarini (tal.) mn. ljubiasti okrugli re-
zanci u obliku graka
andosirati (fr. endosser) trg. potpisati
mjenicu na poleini i time je prenijeti
na drugoga
andosman (fr. endossement) trg. pot-
pis mjenice na poleini, prijenos mje-
nice
andragacija (gr. andragathia) muev-
nost, hrabrost; vrlina, estitost
andrecej (gr. aner, andros ovjek, mu,
oikion kua, stanite) bot. skup svih
pranika u cvijetu
andristi (gr. aner, andros) mn. fil. Ari-
stotelovi sljedbenici koji su negirali
besmrtnost ljudskog duha; glavni je
predstavnik bio Pomponazzi (1462
1524)
andro (gr. aner, andros) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ovjek
(mukarac)
androfag (gr. andro-fagos) ljudoder;
antropofag
androfob (gr. aner, fobos) onaj koji za-
zire od ljudi, koji se plai ljudi (mu-
karaca)
androfobija (gr. aner, fobos) strah od
ljudi (mukaraca)
androfonomanija (gr. aner, fonos
ubojstvo, mania) med. ludilo koje tje-
ra ljude na ubojstva
androgeneza (gr. aner, gone raanje)
stvaranje ovjeka, osobito prvog o-
77 anegdota
vjeka; razvitak jajne stanice bez su-
djelovanja enskog zametka
androgin (gr. andro-gynos) dvospolac,
hermafrodit; ukopljenik; slabi
androginija (gr. andro, gyne ena)
dvospolnost, hermafroditizam
android (gr. aner, eidos lik) umjetno
napravljen, pokretan ljudski lik
androidan (gr. aner, eidos lik) slian
ovjeku, napravljen u ljudskom obli-
ku
androkefaloid (gr. aner, kefale glava)
min. kamen koji ima oblik ljudske
glave ili nekoga dijela ljudskog ti-
jela
androliti (gr. aner, lithos kamen) mn.
geol. okamenjene ljudske kosti
andrologija (gr. aner, logia znanost)
med. znanost koja se bavi prouava-
njem bolesti svojstvenih mukarci-
ma (za razliku od ginekologije)
Andromaha (gr. Andromache) mit.
ena najveeg trojanskog junaka
Hektora, mati Astijanaksova; nakon
Hektorove pogibije bila robinja Ahi-
lovog sina Pira i s njim imala tri
sina; Euripid i Raine napisali su is-
toimene tragedije
andromanija (gr. andro-mania) enja
za mukarcima, uspaljenost ena
prema mukarcima; nimfomanija
androtomija (gr. aner, temno reem)
anat. rezanje ljudskog lea radi znan-
stvenog ispitivanja
anelika (gr. angelos aneo) bot. ljeko-
vita biljka titarka (kravojac)
aneo (gr. angelos vjesnik) teol. Boji
glasnik, vie bie
anegdota (gr. anekdotos neizdan) 1.
spis koji, iz bilo kojeg razloga, jo
nije objavljen ili namjerno nije tis-
kan; u novije vrijeme anegdotama se
nazivaju dosad netiskani stari spisi
ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet.
pria o kakvom zanimljivom doga-
aju; nova i kratka pria, aljiva ili
duhovita priica
anegertika
anegertika (gr. an-egeiro probudim)
vjetina da se obamrli povrate u ivot
aneklogist (gr. an-eklogistos bez obra-
una) onaj koji je osloboen polaga-
nja rauna
aneks (lat. annexus) prilog, dodatak;
nastavak; sve to je dodano ili vezano
za neto
aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan
za, pridodan, sporedan; pripremni
aneksija (lat. annexio) pripojenje, pri-
druenje
aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili
pobornik irenja drave pripojenjem
tuih pokrajina
anektirati (lat. annectere) pripojiti, pri-
druiti; aljivo: krasti, ukrasti, pri-
svojiti
anekumena (gr. a-, an- alpha privati-
vum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ na-
stanjena zemlja) predjeli na Zemlji
na kojima se ljudi ne mogu stalno
nastanjivati (npr. pustinje, movare
itd.)
anelektrian (gr. an-, elektron jantar)
fiz. neelektrian (za tijela koja izgle-
daju kao da nemaju elektriciteta,
npr. kovine)
anematoza (gr. a-, haima krv) med.
oskudno ili nedovoljno stvaranje kr-
vi u tijelu
anematurgija (gr. a-, haima krv, er-
gon djelo) med. dio medicine koji pro-
uava beskrvne operacije
anemian (gr. a-, haima krv) slabokr-
van, blijed, slab; pren. nesposoban
za ivot
anemidrija (gr. a-, haima krv, hydor
voda) med. nedostatak krvne vode
ili krvnog seruma, npr. kod kolere
anemija (gr. a-, haima krv) med. sla-
bokrvnost; bolest iji je uzrok sma-
njen broj eritrocita ili smanjena koli-
ina hemoglobina u krvi
anemo- (gr. anemos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: vjetar
78 anepija
anemobarometar (gr. anemos, barys
teak, metron) sprava koja pokazu-
je, odnosno mjeri jainu vjetra
anemobat (gr. anemos, baino idem)
plesa na uetu
anemofilan (gr. anemos, filos prijate-
lj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje
vjetar oprauje, tj. oplouje)
anemogaman (gr. anemos, gamos
brak) bot. anemogamne biljke biljke
koje se oplouju pomou vjetra, tj.
kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah
(pelud)
anemograf (gr. anemos, grafo piem)
sprava koja biljei na papir brzinu i
smjer vjetra; anemometrograf
anemografija (gr. anemos, grafia) opi-
sivanje (ili: prouavanje) vjetrova
anemologija (gr. anemo-logia) proua-
vanje vjetrova
anemometar (gr. anemos, metron)
sprava za mjerenje brzine kretanja,
strujanja zraka, odnosno vjetra, vje-
trometar
anemometrija (gr. anemos, metria)
mjerenje, vjetina mjerenja brzine i
jaine vjetra
anemometrograf (gr. anemos, me-
tron, grafo) v. anemograf
anemopatija (gr. anemos, pathos bol)
med. lijeenje zrakom, metoda lijee-
nja koja se sastoji u udisanju proi-
enog zraka
anemoskop (gr. anemos, skopeo gle-
dam, vidim) vjetrokaz, sprava koja
pokazuje pravac puhanja vjetra
anenergija (gr. an-energeia) nerad-
nost, tromost, lijenost, nedostatak
snage
anenkefal (gr. a-, enkefalos mozak)
med. nakaza roena bez mozga
anenkefalija (gr. a-, enkefalos mozak)
med. uroeni nedostatak mozga
anepigraf (gr. an-, epi na, grafo piem)
spis koji nema naslova
anepija (gr. an-, epos rije) med. nespo-
sobnost govorenja, nijemost
anepitimija
anepitimija (gr. an-, epithymia pou-
da) psih. ugasnula sposobnost ue-
nja za im
aneretizija med. 1. (gr. ana, erethyzo
draim) uzbuenje, uzbuenost, uz-
rujanost; 2. (gr. an-, erethyzo) nedo-
statak razdraljivosti
anereza (gr. anairesis) ret. negiranje
onoga to je protivnik pokuao doka-
zati
anergija (gr. an-, ergon djelo) med. izo-
stanak alergije tamo gdje bi trebala
biti (esta pojava kod tekih tuber-
kuloznih bolesti)
aneritropsija (gr. an-, erythros crven,
ops oko) med. nesposobnost oiju da
vide i raspoznaju crvenu boju
aneroid (gr. a-, neros teku) fiz. baro-
metar s elastinim metalnim perom
(bez ive)
anervija (lat. anervia) med. uzetost,
tromost ila; pr. anervian
anestetici (gr. anaistheteo ne osjeam)
mn. med. sredstva koja izazivaju ne-
osjetljivost (pri kirurkim lijeenji-
ma)
anestetian (gr. an-aisthetos) koji ini
neosjetljivim prema bolu, koji je bez
bola, bezbolan; pren. tupoglav, neos-
jetljiv; ^paljiv, nemaran, rastresen
anestezija (gr. an-aisthesia) med. neo-
sjetljivost prema bolu; pren. ravno-
dunost, tupoglavost; nesposobnost
osjetila da prima podraaje
anestezirati (gr. anaistheteo ne osje-
am) med. opiti, uiniti neosjetljivim
aneurija (gr. a-, neuron ivac) med.
slabost (ili: malaksalost) ivaca
aneza (gr. anesis) med. poputanje,
olakavanje, slabljenje, npr. bolesti
anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red
soba u jednom nizu; voj. bona vatra
anfilirati (lat. filum konac, fr. fil, enfi-
ler) udjenuti, udijevati; nizati, nani-
zati, npr. biser; zapoeti razgovor;
staviti nekoga u opasnost; voj. tui
topovima po duini, s boka
79 Angerona
anfraktuozan (lat. anfractuosus) kri-
vudav, vijugav; neravan; zaobilazan
angarija (lat. angaria) teak posao,
kuluk, kuluenje
angarijacija (lat. angariatio) uporaba
privatnih stvari (automobila, brodo-
va i dr.) protiv volje vlasnika za po-
trebe drave, npr. za ratne svrhe
angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk,
obvezati na besplatan rad za dravu
angairan (fr. engager) obvezan, zau-
zet, koji je uzet u slubu; voj. uklju-
en u borbu
angairati (fr. engager) obvezati, uzeti
u slubu, pogaati, pogoditi, najmi-
ti; pobuditi, nagovoriti, navesti, sklo-
niti koga ili to; obeati, obvezati obe-
anjem, npr. za ples; upustiti se u
neto, pustiti se, uplesti se u borbu;
angairati se zauzeti se, zauzimati
se, zaloiti se, zalagati se (za koga
ili to)
angaman (fr. engagement) obveziva-
nje, obveza, obvezatnost, npr. za ples,
neko plaanje itd.; zalaganje, dava-
nje u zalog; stupanje u slubu, po-
godba, najam; sluba, redovna du-
nost; voj. sukob, boj
angelizam (gr. angelos glasnik) pokret
koji je nastao u Parizu 1948. kao re-
akcija na egzistencijalizam i sline
pokrete; oslanja se na nauavanje
Katolike crkve o anelu uvaru ko-
ji svakog ovjeka prati kroz ivot i
upravlja njegovim djelima
angelus (lat.) aneo; molitva uz veer-
nja i jutarnja zvona (kod rimokato-
lika; zapoinje rijeima: Angelus Do-
mini nuntiavit Mariae /latJ Aneo
Gospodnji navijestio Mariji...); jutar-
nje i veernje zvonjenje kod katoli-
ka; v. Ave Maria
Angerona (lat.) starorimska boica ut-
nje (prikazivana je s prstom na stis-
nutim usnama; slavili su je na dan
21. prosinca, a ime joj se izvodi od
"ab angerendo", tj. od podizanja Sun-
angiektazija
ca, jer nakon najkraeg dana u godi-
ni Sunce opet poinje svoj uspon
angiektazija (gr. angeion posuda, ek-
tasis rastenje) med. proirenje krv-
nih ila
angiitis (gr. angeion posuda) med.
upala krvnih ila; angitis
angina (lat. angere suziti, stijesniti, an-
gina) med. grlobolja, upala krajnika
ili drijela
angina pectoris it. angina pektoris
(lat.) med. stezanje i jaki bolovi u
predjelu srca; pektoralna angina
angiografija (gr. angeion posuda, gra-
fo piem) fiziol. opis krvnih ila; pro-
uavanje krvnih ila ili odnosa teku-
ina u ljudskom tijelu
angiokarp (gr. angeion posuda, kar-
pos plod) bot. plod zatvoren u plodi-
te i biljka s takvim plodom
angiologija (gr. angeion posuda, logia
znanost) fiziol. angiografija
angiom (gr. angeion posuda) med. pje-
ga ili izraslina na koi ili sluznici
zbog nenormalnog mnoenja i ire-
nja krvnih ili limfnih ila
angioneuroza (gr. angeion posuda,
neuron ivac) med. bolest ivaca krv-
nih ila
angiopatija (gr. angeion posuda, pa-
thos bol) med. opi naziv za sve bole-
sti krvoilnog sustava
angiosarkom (gr. angeion posuda,
sarx meso) med. rak krvnih ila
angiospazam (gr. angeion posuda,
spasmos gr) med. gr krvnih ila
angiosperme (gr. angeion posuda,
sperma sjeme) bot. kritosjemenjae,
biljke ije su sjemenke zatvorene u
plodite
angiostenoza (gr. angeion posuda, ste-
nos tijesan, uzak) med. suavanje (ili:
stjenjavanie) krvnih ila
angiotenioar* ^gr^. angeion, teino za-
teem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtou
krvnih ila
80 angostura-kora
angiotomija (gr. angeion posuda, tem-
no reem) med. rezanje, operacija
krvnih ila
angitis (gr. angeion) med. v. angiitis
anglaise it. anglez (fr.) ivahan engles-
ki ples u dvoetvrtinskom i troetvr-
tinskom taktu
anglicizam (lat. anglicismus) engleska
rije koja je ula u neki drugi jezik
i udomaila se u njemu; odreena
osobina engleskog jezika prenesena
u neki strani jezik; osobitost engles-
kog jezika
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti,
uiniti engleskim
Anglikanska crkva engleska protes-
tantska dravna Crkva
Angloamerikanac Amerikanac engles-
kog podrijetla
anglofil (lat. Anglia, gr. filos prijatelj)
prijatelj svega to je englesko: politi-
ke, kulture, jezika itd.
anglofob (lat. Anglia, gr. fobos strah,
bijeg) neprijatelj svega to je engles-
ko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji
Engleza i njihovog kulturno-politi-
kog utjecaja
anglofobija (lat. Anglia, gr. fobos)
strah od Engleza ili mrnja prema
Englezima
angloman (lat. Angila, gr. mania
strast) pretjeran ljubitelj svega to
je englesko
anglomanija (lat. Anglia, gr. mania
strast) pretjerano oduevljenje En-
glezima i svime to je englesko
angora odlina vuna koja se dobiva od
angorske koze i oplemenjenog angor-
skog zeca; ima tanka i duga vlakna
svilenkasta sjaja
angosciosamente it. angojozamente
(tal.) glaz. v. angoscioso
angoscioso it. angojozo (tal.) glaz.
brino, bolno
ango tura-kora gorka kora jedne ju-
noamerike biljke, nazvana po gradu
Angosturi, upotiebljava se kao liiek
angster
protiv povratnih groznica; sada se
upotrebljava i za pripremanje vrste
gorkog likera
angster (tal. anguistara, lat. angus-
trum) visoka boca ili vr za pijenje s
uskim grliem
angul (lat. angulus) ugao, kut
angularan (lat. angulus ugao, angula-
ris) uglat
angulemka (fr. prema Angouleme,
glavni grad zapadnofrancuske po-
krajine Charente) vrsta vrlo kvali-
tetne jabuke
angusta (lat.) glaz. jedan registar na
orguljama
angustacija (lat. angustatio suavanje)
med. neprirodno suavanje krvnih
ila u ljudskom tijelu
anhedonija (gr. an ne, hedone radost)
med. izostanak uitka pri pojavama
koje u normalnim prilikama izazi-
vaju taj osjeaj
anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko
udisanje zraka, dahtanje, zadiha-
nost
anhengsl (njem. Anhangsel) privjesak
(na satu, na narukvici i si.); pren.
prirepina, prirepak, priipetlja
anhidrian (gr. an-, hydor voda) kem.
slobodan od vode, kojem je oduzeta
voda, npr. soli i oksidi
anhidrid (gr. an-, hydor voda) kem.
spoj kisika s nekim elementom, bez
vodika, ali koji izloen vodi apsor-
bira, upija vodik i postaje kiselinom
anhidrija (gr. anhydria) bezvodnost,
nestaica vode, sua, anidrija
anhidrit (gr. an-, hydor voda) kem.
sumporno-kiselo vapno kojem je odu-
zeta voda
anhidroza (gr. an ne, hidros znoj) ne-
mogunost pravilnog izluivanja
znoja
anidrija (gr. anydria) v. anhidrija
anidroza (gr. an-, hidros znoj) med.
potpun izostanak izluivanja znoja
zbog nedostatka lijezda znojnica
81 animalizacija
anihilacija (lat. annihilatio) ponitava-
nje, ukidanje, opovrgavanje
anihilirati (lat. annihilare) ponititi,
ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati
anil (ar. an-nil, p. anil) bot. biljka od
koje se pravi anilin, raste u Indiji
anilan (lat. anilis) bapski
anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aro-
matino ulje, slui za pripremanje
razliitih lijepih, tzv. anilinskih bo-
ja; dobiva se od anila
anilitet (lat. anilitas) bapska starost,
bapsko ponaanje
anilizam (ar. an-nil) med. trovanje ani-
linom
anima (lat.) dua, duh; anima mundi
(lat.) fil. dua svijeta; animarum di-
es (lat.) dan sjeanja na mrtve u Ka-
tolikoj crkvi, Svi sveti
anima candida it. anima kandida
(lat.) bijela dua, tj. potenjak
Anima tota in toto et quolibet totius
parte it. anima tota in toto et kvo-
libet totius parte (lat.) Dua je itava
u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Gi-
ordano Bruno)
animacija (lat. animatio) oivljavanje,
oivljenje, davanje due; ivost, i->
votna svjeina; vatrenost, estina,
ljutnja; trenutak od kojega se zame-
tak u utrobi smatra ivim
animal (lat.) ono to je ivo; ivotinja
animalan (lat. animalis) ivotinjski;
animalna hrana meso, mlijeko, jaja
itd.
animalije (lat. animalia) mn. ivotinj-
ska tijela; jela od mesa; supr.: vege-
tabilije
animalist (lat. animal ivotinja) umj.
umjetnik (slikar ili kipar) koji slika
ili izrauje ivotinje
animalitet (lat. animalitas) ivotinj-
stvo, ivotinjska priroda
animalizacija (lat. animalisatio) pre-
tvaranje hrane u ivotinjsku tvar,
grau; poivotinjenje; proces ani-
malizacije pretvaranje anorganskih
animalizam
tvari u tijelu; nain prehranjivanja
tijela
animalizam (lat. animalis) ivotinjska
priroda; posebno potovanje svih ili
samo nekih ivotinja
animalizirati (lat. animalisare) zool.
hranjivu tvar koju u sebi sadri hra-
na pretvoriti, u probavnim organi-
ma, u tvari ivog tijela; pamuk pri-
lagoditi tako da se moe bojiti kao
vuna; pren. poivotinjiti, poivotinja-
vati
animalkula (lat. animalculum ivoti-
njica) mn. zool. mikroskopske ivo-
tinjice, osobito tobonje sjemene sta-
nice (animacula spermatica)
animalkulisti (lat. animalcula ivoti-
njice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i
XVIII. st. koji su bili pristae animal-
kulizma
animalkulizam (lat. animalculum)
zool. staro nauavanje da se ivotinj-
ski zametak sastoji od mikroskopski
sitnih sjemenih stanica
animatizam (lat. anima dua) naua-
vanje i vjerovanje da je sve to postoji
ivo (kod primitivnih naroda)
animato (tal.) glaz. ivahno, oivljeno,
oduevljeno
animator (lat. animare oiviti, zadah-
nuti ivotom) crta ekstremnih, tj.
poetnih i zavrnih pokreta u crta-
nom filmu; poticatelj, onaj koji poti-
e mase za kulturne i kulturno-za-
bavne djelatnosti (animator kulture);
usp. fazer
animi causa it. anima kauza (lat.)
zbog zadovoljstva, radi duevne na-
slade
animirati (lat. animare) dati duu ili
duh, oiviti; potaknuti, ohrabriti, po-
buditi, odueviti, zagrijati
animist (lat. anima duh, dua) fil. pri-
staa animizma
animizam (lat. anima dua) fil. 1. veo-
ma raireno vjerovanje primitivnih
naroda o djelovanju dua i duhovnih
82 aniverzarija
sila u prirodi; 2. metafiziko shva-
anje due i duhovnoga kao ivotnog
naela o kojem zavisi svaka tjelesna
djelatnost; 3. vjerovanje u duhove
animo (lat. animus duh, dua) prav. s
promiljajem, s namjerom
animoso it. animozo (tal.) glaz. sra-
no, hrabro, ivahno
animozan (lat. animosus strastan) ozlo-
jeen, ogoren, srdit, razdraen, ne-
prijateljski
animoznost (lat. animosus) strastve-
nost; ljutina, ogorenost, mrnja,
srdba; razdraenost, estina; nepri-
jateljsko raspoloenje prema komu
ili emu
animus (lat.) prav. namjera; uno animo
(lat.) jednoduno, slono
animus injurandi (lat.) prav. namjera
nanoenja uvrede, poruge
animus nocendi (lat.) prav. namjera
nanoenja tete
anion (gr. anienai penjati se) kod elek-
trolize: sastojak elektrolita koji se po-
javljuje na anodi (Faradayev naziv
za elektronegativni dijeli); supr.: ka-
tion
aniridija (gr. an-iris arenica) med.
nedostatak arenice u oku
anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice
titarki iji se osueni plodovi upo-
trebljavaju kao dodatak kruhu i opoj-
nim piima, osobito rakiji (anisova-
a)
anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka
iji se plod upotrebljava kao zain,
kao dodatak lijekovima i kao lijek
protiv kalja
anisokorija (gr. anisos nejednak, kora
zjenica) med. nejednakost zjenica kod
iste osobe
anisovaa (lat. anisum) rakija u koju
je radi mirisa dodan osuen plod ani-
sa
aniverzarija (lat. anniversarium) go-
dinjica, godinjica proslava i dr.
anizeta
anizeta (fr. anisette) rakija zainjena
anisom, liker od anisa
anizokorija (gr. a-, isos jednak, kore
zjenica) med. nejednakost zjenica
anizokromija (gr. a-, isos, chroma bo-
ja) med. nejednakost bojenja crvenih
krvnih zrnaca
anizometrian (gr. an-, isos jednak,
metron mjera) neravnomjeran
anizometropija (gr. a-, isos, metron,
ops vid) med. nejednaka sposobnost
oiju za prelamanje svjetlosti
anizotropan (gr. a-, isos, tropos okret)
koji u razliitim smjerovima ima
drukija svojstva (kristali, npr. is-
landski kristal)
anizurija (gr. an-, isos, uron mokraa)
med. nejednako izluivanje mokra-
e tekue, ove godine; anno currente
anker (lat. ankora brod. sidro, kotva
ankeser (fr. encaisseur) port, veoma
vrst i otporan boksa, tj. onaj koji
moe primiti i podnijeti mnogo uda-
raca
anketa (lat. inqusita, fr. enquete) orga-
nizirano istraivanje pomou ispiti-
vanja pojedinaca; osobito: komisija
(anketna komisija) koju bira parla-
ment, vlada ili neka ustanova i koja
prikuplja najpotrebnije i stvarne po-
datke na osnovi kojih bi se mogao
donijeti zakon, odluka i si.
ankiloblefaron (gr. ankylos iskrivljen,
zamren, blefaron vjeda) sraslost
vjeda
ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa
jezik) med. djelomina ili potpuna
sraslost jezika
ankilometar (gr. ankylos zakrivljen,
metron) sprava za mjerenje zakriv-
ljenosti
ankiloza (gr. ankylos zakrivljen) med.
ukoenost i sraslost zglobova
ankoneji (gr. ankon lakat) mn. anat.
runi miii opruai
anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, gr.
lyo oslobaam) sredstva (lijekovi) za
83 anoda
otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih
osjeaja itd.
ankvirirati (lat. anquirere) prav. pove-
sti sudsku istragu; traiti (ili: pred-
lagati) kaznu
ankvizicija (lat. anquisitio) prav. pred-
laganje kazne
anlaser (njem. anlassen putati u rad,
pustiti u rad, Anlasser) teh. pokre-
ta, ureaj za pokretanje nekog stro-
ja; starter
anlevaa (fr. enlevage) skidanje ote-
ene slike s platna na kojem je bila
radi prenoenja na novo platno
Anna Perenna (lat.) starorimska bo-
ica nove godine, tj. dugog i sretnog
ivota
anni currentis it. ani kurentis (lat.)
anni futuri (lat.) idue, sljedee godine
anni praecedentis it. ani preceden-
tis (lat.) prole godine
anni praesentis it. ani prezentis (lat.)
ove godine
anni praeteriti it. ani preteriti (lat.)
v. ani praecedentis
anno (lat. ablativ od annus) godina; an-
nus ecclesiasticus it. anus eklezijas-
tikus (lat.) crkvena godina; annus
intercalaris it. anus interkalaris
(lat.) prijestupna godina; annus com-
rnunis it. anus komunis (lat.) obina,
neprijestupna godina; annus curens
it. anus kurens (lat.) tekua godina;
annus solaris (lat.) sunana, obina
julijanska godina; annus civlis (lat.)
graanska godina, od 1. sijenja do
31. prosinca
anno (lat.) godine, u godini
anno ante Christum it. ano ante Hri-
stum (lat.) godine prije Krista, prije
Kristova roenja
anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati
plemstvo, plemiku titulu; opleme-
niti
anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie)
fiz. put kojim elektrina struja na-
anodija
puta pozitivni pol i ulazi u elektrolit
na svome putu prema negativnom
polu (Faraday); pozitivni pol, supr.:
katoda; usp. elektroda
anodija (gr. anodia) nevezan, nesli-
kovit nain govora
anodin(um) (gr. an-, odyne bol, lat.
anodinum) med. sredstvo za ublaa-
vanje bola i za uspavljivanje
anodinija (gr. an-, odyne bol) med.
bezbolnost, neosjeanje poroajnih
bolova
anodonti (gr. an-, odus) mn. zool. si-
savci bez zuba
anofeles (gr. anofeles nekoristan,
kodljiv) med. komarac malariar
(jedini prijenosnik malarije kod o-
vjeka)
anoftalmija (gr. an-, ofthalmos oko)
med. nedostatak oiju, sljepilo
anogen (gr. ano navie, gignomai
postati) prid. geol. za stijene: stijene
iji je materijal nastao kretanjem
odozdo prema gore, tj. eruptivne sti-
jene; suprotno: katogen
anogranologija (gr. an-, organon, lo-
gia) znanost koja se bavi proua-
vanjem anorganske, tj. mrtve pri-
rode, osobito minerala
anoksija (gr. an ne, oksigen) potpun
nedostatak kisika u krvi i tkivima;
usp. hipoksija
anomalan (gr. anomalos) neredovit,
nepravilan, suprotan pravilu, koji od-
stupa od pravila, neobian
anomalija (gr. anomalia) nepravilnost,
odstupanje od pravila ili zakona, izu-
zetnost, neredovitost, neobinost;
astr. nepravilnost u kretanju planeta
anomalistiki (gr. anomalos) nepra-
vilan, koji se razlikuje od pravila, su-
protan pravilu
anomalologija (gr. anomalos nepra-
vilan, logia) gram. disciplina koja se
bavi nepravilnostima u jeziku; usp.
anomalon
84 anorganognozij a
anomalon (gr. anomalon) gram. ne-
pravilni glagol
anomeomerija (gr. an-, omos slian,
istovrstan, meros dio) sastavljenost
od neistovrsnih dijelova
anomian (gr. anomos) nezakonit, ne-
uredan, zloinaki
anomija (gr. anomia) bezakonje, neza-
konitost, neobuzdanost
anominacija (lat. annominatio) ret. na-
mjerno izjednaavanje rijei, stav-
ljanje jedne uz drugu dviju rijei koje
glase jednako ili slino, a imaju raz-
liito znaenje, npr.: Tiina je posta-
la jo tia; paronomazija
anomizam (gr. a-, nomos zakon) v. an-
tinomizam
anonaran (lat. annonarius itni) koji
se tie prometa i dobivanja ita, itni,
npr. anonarni zakoni
anoniman (gr. anonymos) bezimen,
bez potpisa, nepotpisan; nepoznat
anonimno drutvo trg. bezimeno dio-
niko drutvo
anonimnost (gr. anonymos) bezime-
nost, nepoznatost;
anonimus (lat. anonymus) nepoznati,
nepotpisani, pisac koji objavljuje svo-
ja djela bez potpisa
anonsa (fr. annonce) oglas, objava
anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare)
oglasiti, oglaavati, objaviti, objavlji-
vati
anopsija (gr. an ne, odnosno, ano gore,
ops oko) sljepoa; kiljavost (prema
gore)
anorak (eskim.) eskimska bluza s ka-
pucom
anorganizam (gr. an-, organon) neiva
ili mrtva priroda
anorganogeneza (gr. an-, organon, gi-
gnomai) znanost o nastanku neive
(anorganske) prirode
anorganognozij a (gr. an-, organon,
gnosis) znanost o poznavanju nei-
voga
anorganografij a
anorganografij a (gr. an-, organon,
grafia) poznavanje kamenja, opisiva-
nje kamenja
anorganski (gr. an-, organon) neiv,
mrtav; nesposoban za fizioloke i psi-
holoke funkcije; koji nema organa
za disanje, primanje hrane itd.; koji
je bez ivota; kem. koji ne ulazi u
sastav organskih tijela; nastao bez
djelovanja ivotnih sila; anorganska
kemija dio kemije koji se bavi nasta-
janjem anorganskih spojeva
anorhija (gr. an-, orchis sjemenik, tes-
tis) nedostatak sjemenika, testisa
anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo)
nepravilan, koji odstupa od pravila,
zakona, obiaja
anostoza (gr. an bez, osteon kost) ne-
postojanje ili nestajanje kostiju
anotacija (lat. annotatio) napomena,
primjedba, biljeka; objanjenje; po-
pis zaplijenjenih stvari; adnotacija
anotirati (lat. annotare) v. adnotirati
anozmija (gr. anosmia) med. djelomi-
no ili potpuno neosjeanje mirisa
anpatman (fr. empatement) slik. sli-
kanje debelim slojem boja
anrajser (njem. Anreisser) obiljea;
radnik metalne struke koji obiljea-
va mjere radi adjustiranja (preno-
enja crtea na materijal)
ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup,
zajednica; sklad, slaganje, sloga; an-
sambl-igra zajednika igra vie glu-
maca (suprotno: solo-igra); ansambl-
partije glaz. operne partije u kojima
pjeva vie od etiriju glasova
ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. na-
sip, bedem, pojas nekog utvrenja,
vanjski dijelovi neke tvrave; lov. op-
koljavanje divljai, ograeno zem-
ljite
ansilaa (fr. silo, ensilage) stavljanje
ita u spremnice (silose) radi uvanja
aner (fr. enchere) trg. bolja ponuda na
javnoj prodaji; podizanje cijene, po-
skupljivanje, poskupljenje
85 antanaklaza
anlus (njem. Anschlusz) prikljuenje,
pripajanje, pripojenje (osobito anek-
sija Austrije Njemakoj koju je 1938.
izvrila nacistika Njemaka)
antendig (njem. anstandig) uljuen,
pristojan
antrajher (njem. Anstreicher) sobosli-
kar
antrengati se (njem. anstrengen) na-
prezati se; suvie se muiti
ant- (gr. anti) predmetak u sloenica-
ma sa znaenjem: protu- (npr. anta-
gonizam); usp. anti
antablman (fr. entablement) arhit.
obrub na vrhu stupa, opivnica pod
krovom
antabus (gr. anti protiv, engl. bust pi-
janevanje) sredstvo za odvikavanje
od alkohola (naziv je dao danski li-
jenik Jacobsen)
antacidi (gr. anti, lat. acidum kiseli-
na) mn. med. sredstva protiv kise-
line, osobito protiv kiseline u elucu
antafroditian (gr. anti, Afrodite), koji
smanjuje spolni nagon
antagonist (gr. antagonistes) protiv-
nik, suparnik
antagonizam (gr. antagonismos opre-
ka) oprenost; suparnitvo; suprotna
tenja, djelovanje u suprotnom smi-
slu, suprotnost; neprijateljstvo; bor-
ba
antagonizirati (gr. ant-agonizomai
boriti se protiv, natjecati se) biti u
opreci s nekim ili neim, raditi su-
protno, boriti se protiv koga ili ega
antalgici (gr. anti, algos bol) mn. med.
sredstva za ublaavanje bola
antalgian (gr. anti, algos bol) koji
ublauje, uminjuje bol
antanagoga (gr. anti, an-ago vodim
protiv) ret. odbijanje optube i vjeto
izvedeno optuivanje onoga koji ju
je podigao
antanaklaza (gr. anti, anaklasis uz-
gon) ret. ponavljanje iste rijei u dru-
antanta
gom ili suprotnom znaenju, npr. taj
ovjek je nikakav ovjek
antanta (fr. entendre, entente) smisao,
znaaj, znaenje, npr. neke rijei; slo-
ga, sporazum; Velika Antanta savez
Rusije, Francuske i Engleske koji je
1914. uao u rat protiv Njemake i
Austro-Ugarske; Mala Antanta savez
izmeu Jugoslavije, Cehoslovake i
Rumunjske, sklopljen nakon Prvog
svjetskog rata radi uvanja i odra-
vanja stanja stvorenog ugovorima o
miru, osobito u srednjoj Europi i na
Balkanu; entente cordiale it. anatant
kordijal (fr.) srdaan sporazum, ugo-
vor o prijateljstvu, osobito u politici
antapodoza (gr. anti, apo-didomi pre-
dati; iznijeti, izloiti) poet. dodava-
nje pouke prii; med. ponovni napa-
daj groznice
antapoplektici (gr. anti, apo, plesso
udaram) mn. med. sredstva protiv
modane kapi
antapoplektian (gr. anti, apo, plesso
udaram) koji slui kao lijek protiv
modane kapi
antarktian (gr. antarktikos) zem. koji
lei nasuprot Sjevernom polu, tj. ju-
ni, koji lei na Junom polu
Antarktika (gr. anti, arktos sjever,
antarktikos juni) zem. podruje
Zemlje oko Junog pola
antartes (gr. antarkein biti komu pre-
mac) grki partizan, borac u EAM-u
antartritici (gr. anti, arthron zglob)
mn. med. sredstva protiv zglobobo-
lje
antartritian (gr. anti, arthron zglob)
koji slui kao lijek protiv zglobobo-
lje, koji lijei zglobobolju
antastmatian (gr. anti, asthma) med.
koji slui kao lijek protiv astme
antatrofian (gr. ant-, atrofos neuhra-
njen) med. koji pomae kao lijek pro-
tiv slabljenja zbog oskudne hrane
ante (lat.) prijei, prije; pred, ispred,
naprijed
86 Antej
ante anno... (lat.) prije godine...
ante Christum natum it. ante Hris-
tum natum (lat.) prije Kristova roe-
nja
ante diem (lat.) prije vremena, prije
suenog dana
ante festum (lat.) prije sveanosti, tj.
prerano; usp. post festum
anteakt (lat. anteactum) prijanje dje-
lo, prijanji in
antecedencija (lat. antecedentia) ono
to prethodi, prethodnost; fil. ante-
cedencija konzekvencija = uzrok
posljedica, subjekt predikat, itd.
antecedencije (lat. antecedentia) mn.
prijanje injenice, prijanji dogaa-
ji ili odnosi; prijanji ivot
antecedens (lat. antecedens) prethod-
nik, pretea; prijanji dogaaj; gram.
prethodni slog
antecedirati (lat. antecedere) pretho-
diti, ii naprijed; pretei, pretjecati,
nadmaiti, nadmaivati
antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik,
putovoa; uitelj, prethodnik u ne-
kom poslu ili zvanju
anteci (gr. ant-, oikos kua) mn. zem.
stanovnici pod istim podnevnikom i
na istoj udaljenosti od polutnika, a
na suprotnim Zemljinim polutkama
antedatirati (lat. ante, datum) umjesto
dananjeg datuma staviti na pismo
ili spis raniji datum; antidatirati
antediluvijci (lat. ante, diluvium po-
top) mn. pretpotopni ljudi
antediluvijski (lat. ante, diluvium po-
top) pretpotopni; supr.: postdiluvij-
ski
antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog
vijenca kod antikih graevina
antefleksija (lat. anteflexio) med. sa-
vijenost naprijed, npr. maternice
Antej junak u starogrkoj mitologiji, sin
Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi
dok se doticao zemlje, svoje majke
(Geja = boica zemlje); udavio ga je
Heraklo podigavi ga uvis
,1
antej ustinijansko pravo
antejustinijansko pravo rimsko pra-
vo prije cara Justinijana
antelogij (lat. ante, gr. logos govor)
predgovor
antelokvij (lat. ante, loquor govorim)
predgovor; pravo nekoga da prvi go-
vori
anteludij (lat. ante-ludium) predigra
antemeridijanski (lat. antemeridia-
nus) prijepodnevni
antemion (gr. anthemion) cvijet; arhit.
puast zavijutak na jonskim stupo-
vima
antemurale christianitatis it. ante-
murale kristijanitatis (lat.) "predzie
kranstva", naziv za Hrvatsku, Ma-
arsku i Poljsku u doba turskih osva-
janja u 16. st.
antena (lat. antenna) metalna napra-
va za odailjanje i primanje elektro-
magnetskih valova; zool. ticalo u ku-
kaca
antenagij (lat. antenagium) prav. pr-
venstveno pravo prvoroenog djete-
ta
antenat (lat. ante, natus roen) prvo-
roeni; predak, pradjed
anteniforman (lat. antenniformis) u
obliku ticala, kao ticala
Antenor jedan od uglednijih Trojanaca
koji je predlagao da se Grcima vrati
Helena kako bi se izbjegao rat; kas-
nije: trojanski izdajnik (pomagao Gr-
cima izai iz drvenog konja za to su
mu oni poklonili slobodu); osnovao
grad Patavium (dananja Padova)
antenupcijalni (lat. antenuptialis)
predsvadbeni, predbrani
anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret.
opovrgavanje prigovora koje je govor-
nik sam sebi uinio
antependij (lat. ante pred, ispred, pen-
dere visjeti) u Katolikoj crkvi: pre-
kriva prednje strane oltara, predol-
tarnik
antepenultima (lat.) gram. trei slog
od kraja rijei ulijevo
87 anthipofora
antepileptian (gr. anti, epileptikos)
med. koji pomae protiv padavice
anteponirati (lat. ante-ponere) staviti
ispred, pretpostavljati, pretpostaviti,
dati (ili: davati) prednost
antepozicija (lat. antepositio) stavlja-
nje ispred, davanje prednosti, pretpo-
stavljanje
antera (gr. anthera) bot. pranica
antere (gr. antheros) mn. bot. pranici,
muki spolni dijelovi cvijeta
anteridija (gr. antheros) bot. muki
spolni organ kod bescvjetnica
anteriora (lat.) mn. prijanji dogaaji,
prijanji ivot, prolost
anteriores (lat.) mn. prethodnici; pre-
ci; suprotno: posteriores
anterioritet (lat. anterioritas) prethod-
nost, prethoenje, prednost u vreme-
nu; prioritet
anterotici (gr. ant-erotikos) mn. med.
sredstva za smanjivanje spolnog na-
gona
anterotina sredstva med. v. antero-
tici
antestacija (lat. antestatio) prav. po-
zivanje za svjedoka
Antesterije (gr.) mn. svetkovine u ast
bogu Dionizu starih Atenjana; slavi-
le se u mjesecu antesterionu (velja-
aoujak); Leneje
antestirati (lat. antestari, ante-testari)
prav. pozivati koga za svjedoka prije
podnoenja tube sudu
anteza (gr. anthe cvijet) bot. cvjetanje,
doba cvjetanja
anthelik (gr. ant, helix, helikos zavi-
nut) vijuga, zavoj une koljke
anthelmintici (gr. anti, helmins, hel-
minthos glista) mn. med. sredstva
protiv glista; pr. anhelmintian
anthiperidrotik (gr. anti, hyper nad,
iznad, preko, hidros znoj) med. sred-
stvo protiv prekomjernog znojenja
nogu
anthipofora (gr. anti, hypo-fero sno-
siti) ret. navoenje i nabrajanje pri-
Anti
govora da bi se kasnije jedan po je-
dan opovrgavali
Anti plemenski savez istono od rijeke
Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slave-
nima upali su u Bizant; sredinom 6.
st. potueni od Avara
anti- (gr. anti) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: protiv, prema,
iza, mjesto, umjesto
antiabolicionist (gr. anti, lat. abolitio
ukidanje) protivnik ukidanja neega,
osobito ropstva, prostitucije itd.
antiadijaforist (gr. anti, a-, diaforos
razliit) protivnik moralne ravnodu-
nosti.; usp. adijaforist
antiaditis (gr. antias krajnik) med.
upala krajnika
antialkoholiar (gr. anti, ar. al-koh-
hlu) protivnik pijenja alkoholnih pi-
a, trezvenjak
antianafilaksija (gr. anti, ana, filaggo
uvam, branim) med. neosjetljivost
prema anafilaksiji
antianeks (lat. anti, apex) astr. toka
na nebu od koje se vri kretanje; su-
protno: apeks
antianeksionist (gr. anti, lat. annexio)
protivnik aneksije
antiaristokrat (gr. anti, aristokrati-
kos) protivnik plemstva, neprijatelj
aristokracije
antiartritian (gr. anti, arthron zglob)
med. koji slui protiv upale zglobova
antiastenian (gr. anti, a-, sthenos ja-
ina, snaga) med. koji poveeva i-
votnu snagu, koji slui protiv slabo-
sti
antibaby it. antibeibi (engl.) kemijska
sredstva koja sprjeavaju zaee,
trudnou (antibaby-pilule)
antibakhej (gr. anti, Bakhios) poet. v.
palimbakhej
antibarbarus (gr. anti, barbaros ne-
grki, tuinski) knjiga koja nauava
kako treba izbjegavti grube jezine
pogreke, tzv. barbarizme; istunac
88 antiki
u jezinom pogledu; protivnik upora-
be stranih rijei
antibiotini (gr. anti, bios ivot) koji
je protiv ivota, koji unitava ivot,
koji ubija
antibiotik (gr. anti, bios ivot) sup-
stanca biolokog podrijetla koja
sprjeava razvijanje nekih klica i ubi-
ja ih; u antibiotike spadaju, pored
ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od
nekih vrsta gljivica, osobito: aureo-
micin, penicilin, streptomicin, kloro-
micetin i dr.
antiborejski (gr. anti, boreios sjever-
ni) okrenut prema sjeveru
anticiklona (gr. anti, kyklos krug,
kruno kretanje) meteor, podruje vi-
sokog atmosferskog tlaka; naziv po
tome to se u podruju visokog tlaka
javljaju meteoroloke pojave suprot-
ne onima u podruju niskog tlaka (ci-
klona)
anticipacija (lat. anticipatio primanje
unaprijed) uzimanje unaprijed, pre-
dujam na robu; stvaranje suda ili do-
bivanje predodbe o neemu unapri-
jed; fil. po Kantu: anticipacija zamje-
ivanja je osnovni stav istoga ra-
zuma; ret. pravodobno onemogua-
vanje protivnikovog prigovora
anticipando (lat.) unaprijed, u obliku
predujma; prije vremena
anticipirati (lat. anticipare) unaprijed
uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti
(ili: primati); predujmiti, predujmlji-
vati; dobiti predodbu ili stvoriti sud
o neemu unaprijed
anticirkumpolarne zvijezde (gr. anti
protu, lat. circum naokolo, gr. polos
os) zvijezde koje krue blizu junog
nebeskog pola, te ih stanovnici sje-
verne Zemljine polukugle ne mogu
vidjeti
antiki (lat. anticus, antiquus) stari,
starinski, starovremeni, drevni, sta-
rog kova; po starinskom ukusu; koji
potjee iz starog vijeka, osobito iz
antidaktil
vremena starih Grka i Rimljana;
pren. rijedak
antidaktil (gr. anti, daktylos prst)
metr. v. anapest
antidatirati (gr. anti, lat. datum) v.
antedatirati
antidemokratski (gr. anti, demokra-
tikos) koji je protiv vladavine naro-
da, protiv demokracije
antidetonator (gr.-lat.) sredstvo koje
se dodaje pogonskim gorivima kako
bi se sprijeile prerane eksplozije u
motorima s unutarnjim izgaranjem
antidigeza (gr. anti, diexeimi prika-
zati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog
dogadaja ili stvari od strane protiv-
nika, dogaaj ili stvar promatrana s
protivnike strane; usp. diegeza
antidijabetik (gr. anti, diabetes eer-
na bolest, diabaino prolazim) med.
lijek protiv eerne bolesti
antidinastian (gr. anti, dynastes vla-
dar, vlastodrac) neprijateljski ras-
poloen prema vladajuem domu
antidinici (gr. anti, dyne vrtlog, okre-
tanje) mn. med. sredstva protiv ne-
svjestice; antidinina sredstva
antidizenterici (gr. anti, dysenterikos
proljev, gria) mn. med. lijekovi koji
slue protiv proljeva (grie)
antidot (gr. antidoton) med. sredstvo,
lijek protiv ega, protuotrov; pren.
protusredstvo
antidotarij (gr. antidoton protusred-
stvo) knjiga o lijekovima; farmako-
peja
antidramatski (gr. anti, drama) koji
je u suprotnosti s dramskim zakoni-
ma i pravilima
antiemetici (gr. anti, emeo povraam)
mn. med. sredstva protiv povraa-
nja; antemetici
antiemetian (gr. anti, emeo povra-
am) koji suzbija nagon za povraa-
njem
antiepileptici (gr. anti, epilepsia) mn.
med. sredstva protiv padavice, epi-
lepsije. pr. antiepileptian
89 antifraza
antiestetian (gr. anti protu, aistha-
nomai osjeam, zamjeujem) supro-
tan pravilima estetike, koji se protivi
pravilima estetike
antieutanazist (gr. anti, eu dobro,
thanatos smrt) protivnik eutanazi-
sta
antifebrilan (gr. anti, lat. febris groz-
nica) med. protugroznini
antifebrilije (gr. anti, lat. febris groz-
nica) med. lijekovi protiv groznice
antifebrin (gr. anti, lat. febris groz-
nica) farm. sredstvo protiv groznice,
antipirin
antifermenti (gr. anti, lat. fermentum)
med. fermenti koji svojim utjecajem
ponitavaju djelovanje drugih ferme-
nata
antiflebotomist (gr. anti, fleps ila,
temno reem) med. protivnik lijee-
nja putanjem krvi
antiflogistici (gr. anti, flox plamen)
2. mn. med. lijekovi protiv upale
antiflogistian kem. v. antiflogistici 1.;
med. koji ublaava upalu ili grozni-
cu; v. antiflogistika 2
antiflogistiari (gr. anti, flox) mn.
kem. pristae antiflogistike; med. li-
jenici koji u lijeenju svih bolesti
upotrebljavaju antiflogistina sred-
stva
antiflogistika (gr. anti, flox, flogos
plamen) 1. kem. teorija fr. kemiara
Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv.
flogistiku teoriju o postojanju neke
hipotetine tvari koja pri sagorije-
vanju tijela ne sagorijeva; usp. flogi-
ston
antifon (gr. anti, fone) otpjev; spravica
od gume koja se stavlja u ui da bi
se onemoguilo dopiranje suvie ja-
kih umova i buke
antifonija (gr. anti, fone glas) logika
proturjenost, besmislica; takoer:
otpjev
antifraza (gr. anti, frasis govorenje)
retorika figura koja se sastoji u to-
antifriz
me da se jedna rije upotrebljava u
smislu koji je potpuno suprotan nje-
zinom osnovnom znaenju, npr.: "To
bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo
ludo"
antifriz (gr. anti protu, engl. freeze
zamrzavati) teh. sredstva za sprje-
avanje zaleivanja mehanizama pri
niskim temperaturama
antiftizici (gr. anti, fthisis suica) mn.
med. sredstva protiv suice, tuber-
kuloze; pr. antiftizian
antigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik,
neprijatelj Francuza (jezika, kultu-
re, politike itd.)
Antigona (gr.) jedna od junakinja sta-
rogrke tragedije, ki kralja Edipa i
Jokaste, utjelovljenje bezgranine se-
strinske ljubavi; zajedno sa svojim
zarunikom Hemonom zavrila tra-
gino
antihektici (gr. anti, hektikos suiav)
mn. med. sredstva protiv suice, tu-
berkuloze; pr. antihektian
antihelmitici (gr. anti, helmins, hel-
minthos glista) mn. med. v. antihel-
mitici
antihemoragian (gr. anti, haima
krv, regnymi probijam) med. koji slu-
i kao lijek protiv ikljanja krvi
antihemoroidalan (gr. anti, haima,
rheo curim) med. koji slui kao lijek
protiv uljeva, hemeroida
antihipnotici (gr. anti, hypnos san)
mn. med. sredstva protiv bolesnog
nagona za spavanjem; pr. antihip-
notian
antihistaminici mn. sredstva (lijekovi)
za sprjeavanje djelovanje histami-
na kod alergijskih bolesti (nefener-
gan, antistin)
antihreza (gr. anti, chresis uporaba)
prav. ugovor o zalogu na osnovi koje-
ga vjerovnik ima pravo upotreblja-
vati predmet primljen u zalog
antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tlo)
mn. zem. oni koji ive na istom stup-
90 antiklinala
nju zemljopisne irine, samo na su-
protnim stranama polutnika
antiinkrustator (gr. anti, lat. incrus-
stare dobiti koru) naprava koja uva
parni kotao od stvaranja kamenca
antiinokulist (gr. anti, lat. inoculare
cijepiti) protivnik cijepljenja (kalem-
ljenja)
antika (lat. antiquus stari) kultura i
filozofija klasine starine; umjetnost
i vlastiti ideal starih klasinih na-
roda, Grka i Rimljana; predmet stare
umjetnosti; pren. umjetnika rijet-
kost
antikahektian (gr. anti, kakos lo,
exis svojstvo, stanje) med. koji slui
kao sredstvo za popravljanje loih
tjelesnih sokova koji izazivaju slab-
ljenje
antikankroza (gr. anti, lat. cancer
rak) mn. med. sredstva protiv bolesti
raka
antikariozan (gr. anti, lat. cariosus
pokvaren, truo) med. koji slui kao
lijek protiv razjedanja kostiju
antikataralije (gr. anti, katarroos )
mn. med. sredstva protiv kalja
antikategorija (gr. anti-katerogeo)
prav. protutuba
antikatoda (gr. anti, kathodos put na-
nie) fiz. elektroda u rentgenskom
ureaju, namjetena je u cijevi i na
nju padaju katodne zrake te se time
dobivaju snanija djelovanja
antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji
je protiv katolike vjere
Antikleja (gr.) Odisejeva majka; umrla
je od alosti za sinom mislei da je
poginuo
antiklimaks (gr. anti, klimax stube;
postupnost u izrazu) ret. prelaenje
od jae predodbe na slabiju tako da
se prava postupnost i ne vidi, npr.:
"Ako smo veliki, veliki smo svuda,
na prijestolju, u palai, u kolibi"
antiklinala (gr. anti, klino naginjem
se, sputam se) geol. poloaj slojeva
I
antikoagulans
koji su naslonjeni jedni na druge ta-
ko da ine hrbat ili sljeme, a padaju
u suprotnim smjerovim; supr. sinkli-
nala
antikoagulans (gr. anti protu, lat. coa-
gere sjediniti) sredstvo koje sprjea-
va zgruavanja krvi, slui za lijee-
nje embolije, tromboze i dr.
antikolerici (gr. anti, cholera bolest s
povraanjem i itkom stolicom, cho-
las utroba) mn. med. sredstva protiv
kolere
antikolici (gr. anti, kolike trbuhobolja)
mn. med. sredstva, lijekovi protiv tr-
buhobolje
antikolvunzivan (gr. anti, lat. convul-
sivus grevit) med. koji slui protiv
greva
antikonstitucionalan (gr. anti, lat.
constitutio ustav) protustavan
antikonstitucionist (gr. anti, lat. con-
stitutio) protivnik ustava
antikontagioza (gr. anti, lat. contagio-
sus zarazan) mn. med. sredstva za
zatitu od zaraznih bolesti
antikontagiozan (gr. anti, lat. conta-
giosus zarazan) koji slui kao zatita
od zaraze
antikorodal (gr. anti protu, lat. corro-
dere glodati, izjedati) nehrajua sli-
tina aluminija, magnezija i silicija
antikozmetian (gr. anti, kosmeo
ukraujem) koji unitava (ili: naru-
ava) ljepotu
antikreza (gr. anti, kresis mijeanje)
prav. dopunski ugovor o zalogu po
kojem zaloni vjerovnik, umjesto in-
teresa na dug, ima pravo sluiti se i
koristiti zaloenim predmetom
antikrist (gr. anti, Christos) protivnik
(ili: neprijatelj) Krista ili kranstva;
pren. bezboan ovjek; vrag, sotona
antikritian (gr. anti, krino sudim)
koji odgovara na kritiku, napad itd.;
med. koji sprjeava nastup krize
antikritiar (gr. anti, krino) pisac od-
govora na kritiku; pisac obrane od
napada
91 antiliber aliz am
antikritika (gr. anti, krino sudim) od-
govor na kritiku, protukritika; odgo-
vor na napade; obrana
antikronizam (gr. anti, chronos vrije-
me) pogreka u raunanju vremena;
uporaba jednog vremena umjesto
drugog
antikva (lat. antiqua) staro pismo, la-
tinica; tisk. uspravna latinina slo-
va, (suprotno: kurziv)
antikvar (lat. antiquarius) istraiva i
prouavatelj starina, poznavatelj sta-
rina i starih spomenika; kupac i pro-
dava starina, starinar; kupac i pro-
dava starih knjiga
antikvaran (lat. antiquarius) stari,
starinski; polovan, upotrebljavan
antikvarijat (lat. antiquus stari) trgo-
vina starim knjigama
antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti;
proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr.
zakon
antikvitet (lat. antiquitas) starina, sta-
ri svijet, stari vijek; stare, odnosno
zastarjele stvari ili ustanove i si.
antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se
na stare, oponaati ukus starih, ra-
diti prema antikim uzorima; progla-
siti neto zastarjelim
antikvus (lat. antiquus) stari, starinski
(usp. antiki)
antilegomena (gr. antilego suprot-
stavljam se, opovrgavam) mn. teol.
dijelovi Svetog pisma iju izvornost
neki teolozi osporavaju ili u koju se
sumnja; supr. homologumena
antilemian (gr. anti, loimos kuga)
med. koji slui protiv kuge, protu-
kuni
antiletargian (gr. anti, lethargia bo-
lest spavanja) med. koji slui protiv
obuzetosti dubokim snom, protiv
obamrlosti
antiliberalizam (gr. anti, lat. libera-
lismus) suprotnost slobodnjatvu,
slobodoumlju, slobodnjakim nae-
lima
antilisa
antilisa (gr. anti, lyssa psee bjesnilo)
med. sredstvo protiv pseeg bjesnila
antilogian (gr. antilogikos) nedoslje-
dan, protuslovan; koji je u suprot-
nosti sa zakonima miljenja, tj. s lo-
gikom
antilogija (gr. antilogia) proturjenost,
prigovor, pobijanje; obrana pred su-
dom
antilopa (gr. antholops) zool. "cvjetno
oko" (zbog lijepih oiju te ivotinje),
veoma rairena vrsta rogatih sisa-
vaca, ivi u toplijim krajevima u sta-
dima; u Europi od ove vrste postoji
samo gazela
antimelankolian (gr. anti, melan-
cholikos) koji razbija tugu, koji po-
pravlja raspoloenje
antimerija (gr. anti, meros dio) ret.
zamjenjivanje jednog dijela govora
drugim
antimetabola (gr. anti-metabole) re-
torika figura koja se sastoji u tome
to se izrazi koji su bili u prvom di-
jelu reenice pojavljuju i u drugom,
ali drugim redom, npr.: "Jedemo da
ivimo, a ne ivimo da jedemo"; anti-
metalepsija
antimetalepsija (gr. anti, metalepsis
zamjenjivanje, razmjena) ret. v. anti-
metabola
antimetateza (gr. anti, metatithemi
premjestiti) retorika figura koja se
sastoji u tome da se iste rijei ponav-
ljaju i u drugom dijelu reenice, ali
u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi
ivio, a ne ivi da bi jeo"
antimilitarizam (gr. anti, fr. milita-
risme) suprotnost militarizmu; po-
kret protiv rata i priprema za rat
antimon (lat. antimonium) kem. ele-
ment, atomska teina 121,76, redni
broj 51, znak Sb (stibium), metaloid
srebrnobijele boje, kristalni i veoma
lomljiv tako da se moe smrviti u
prah
92 antinomizam
antimonarhijski (gr. anti, monarchia)
koji je protiv monarhijskog oblika
vladavine
antimoralan (gr. anti, lat. moralis)
koji je u suprotnosti s moralom, su-
protan moralu
antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mo-
ri obiaj) fil. nauavanje koje ne pri-
znaje nikakvu razliku izmeu dobra
i zla i koje sve ljudske postupke jed-
nako procjenjuje
antinacionalan (gr. anti, lat. natio-
nalis) nenarodni, protunarodni
antinarkotici (gr. anti, narke ukoe-
nost, ukoenje) mn. med. lijekovi pro-
tiv narkotikih trovanja
antinefritici (gr. anti, nefros bubreg)
mn. med. sredstva i lijekovi protiv
bubrenih bolesti
Antinoj (gr.) jedan od prosaca Odise-
jeve ene Penelope; pratitelj i ljubi-
mac rimskog cara Hadrijana, simbol
ljepote i mladosti
antinomazija (gr. anti, onoma ime) za-
mjenjivanje imena, uporaba osobnog
imena umjesto vrste, npr. "Demo-
sten" umjesto "govornik"
antinomija (gr. antinomia proturje-
nost zakona sa samim sobom tako
da ga obje strane mogu tumaiti u
svoju korist) log. proturjenost, su-
protnost dvaju sudova ili zakona
teze i antiteze koji se uzajamno
iskljuuju, npr.: a) "Svijet ima svoj
poetak u vremenu, a i s obzirom na
prostor on je ogranien" (teza); b)
"Svijet nema ni poetka u vremenu
niti granica s obzirom na prostor,
nego je u jednom i drugom pogledu
bezgranian" (antiteza); fil. kod Ka-
nta: proturjenost koja se javlja pri
primjeni zakona istog razuma na
osjetilni svijet
antinomizam (gr. anti, nomos zakon)
1. teol. tobonja proturjenost izme-
u starozavjetnog zakona i kran-
skog nauavanja; 2. naelno nepriz-
antioksidans
navanje bilo kakvih utvrenih za-
kona; anomizam
antioksidans kemijska tvar koja se
dodaje lakopokvarljivim proizvodima
radi sprjeavanja kvarenja zbog ok-
sidacije
antipapizam (gr. anti, lat. papa) ne-
prijateljstvo i borba protiv pape
antiparagraf (gr. anti-paragrafos)
odgovor na kritiku; replika
antiparalelan (gr. anti, parallelos) koji
nije paralelan, usporedan
antiparalelogram (gr. anti, paralle-
los, gramma) geom. istokrani trapez
antiparalitici (gr. anti, para-lyo) mn.
med. sredstva protiv uzetosti (para-
lize)
antiparazitici (gr. anti, parasitos na-
metnik) mn. sredstva protiv biljnih i
ivotinjskih nametnika koji se nala-
ze na ljudima i ivotinjama
antipatian (gr. antipathikos) koji po-
buuje neraspoloenje ili odvratnost,
neugodan, nemio, nesimpatian
antipatija (gr. antipatheia) neraspo-
loenje prema nekome, osjeaj od-
vratnosti ili nenaklonosti; suprotno:
simpatija
antipatriot (gr. anti, patriotes) nepri-
jatelj domovine, nedomoljub
antiperistaza (gr. anti, peristasis
vanjske okolnosti) opreka ili suprot-
nost okolnosti (ili: prilika), djelovanje
dviju suprotnih sila u prirodi
antipiretici (gr. anti, pyr vatra) mn.
med. lijekovi protiv groznice
antipiretian (gr. anti, pyr vatra)
med. koji suzbija groznicu, npr. as-
pirin, antipirin i dr.
antipirin (gr. anti, pyr vatra) med.
sredstvo protiv groznice, glavobolje
antiplatonska ljubav osjetilna, spol-
na ljubav
antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun)
fil. pristae teorije o praznom pro-
storu (za razliku od plenista)
93 antisciji
antipleuritici (gr. anti, pleuron bok,
rebro) mn. med. sredstva protiv upa-
le plune opne; pr. antipleuritian
antipneumonian (gr. anti, pneumon
plua) med. koji slui protiv upale
plua
antipod (gr. antipus) ovjek koji u od-
nosu prema nekom drugom pred-
stavlja pravu suprotnost; protivnik,
suparnik; zem. onaj koji ivi na di-
jametralno suprotnoj toki Zemlje
antipodni (gr. antipus) sasvim supro-
tan, oprean; koji se nalazi na dija-
metralno suprotnoj toki Zemlje
antiprotaza (gr. antiprotasis protu-
prijedlog) ret. nagovjetaj opovrga-
van] a nekog tvrenja, obino se iz-
raava jednim pitanjem
antipsihologizam (gr. anti, psyche
dua) fil. stav nekih logiara i gnose-
ologa protiv primjene psihologije u
logikim i spoznajno-teorijskim raz-
miljanjima
antirabian (gr. anti protu, rabies
bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe
antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio
razum) fil. shvaanje da razum, od-
nosno ljudsko miljenje, nije apso-
lutni izvor spoznaje
antirepublikanac (gr. anti, lat. res
publica) protivnik republikanskog
oblika vladavine; pr. antirepublikan-
ski
antireumatian (gr. anti, rheuma)
med. koji slui protiv reumatizma
antirevolucionar (gr. anti, lat. revolu-
tionarius) pristaa i pobornik antire-
volucije, protivnik revolucije
antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme)
nenaklonost monarhijskom obliku
vladavine i kraljevskoj vlasti uope
antisciji (gr. anti, skia sjena) mn. zem.
ljudi sa suprotnim sjenama, tj. sta-
novnici na istom podnevniku, ali na
suprotnim stranama polutnika tako
da njihove sjene u podne padaju na
suprotne strane

antisemit
antisemit neprijatelj idova i njihovog
naina rada (usp. Semiti)
antisemitizam pokret kojem je cilj bor-
ba protiv sudjelovanja idova u pri-
vrednom, politikom i duhovnom i-
votu, antisemitski, protuidovski po-
kret
antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med.
unitavanje trulenih klica kemij-
skim i fizikim sredstvima
antiseptian (gr. anti, septikos) med.
koji sprjeava truljenje
antiseptik (gr. anti, sepsis trule)
kem. sredstvo za unitavanje klica
koje izazivaju truljenje; mn. antisep-
tici
antisifilitici (gr. anti, sys, filos) mn.
med. sredstva protiv sifilisa
antiskabioza (gr. anti, lat. scabies u-
ga) mn. med. sredstva protiv uge
antiskepticizam (gr. anti, skepsis
dvojba) fil. neslaganje s onim gno-
seolokim stajalitem koje sumnja u
mogunost bilo kakve spoznaje uop-
e i koje smatra da se ne moe doi
ni do kakvih opih istina
antisocijalan (gr. anti, lat. socialis
drutven) suprotan drutvenom po-
retku; koji svojim radom i ponaa-
njem teti ljudskom drutvu i ne-
zgodno stri u njemu
antispast (gr. antispastos) metr. e-
tveroslona stopa iji je prvi i etvrti
slog kratak, a drugi i trei dug: U
U
antispastici (gr. anti, spastikos koji
vue, grevit) mn. med. sredstva ko-
ja ublaavaju greve; antispazmodici
antispazmodici (gr. anti, spasmos)
mn. med. v. antispastici
antispektrologija (gr. anti, logia, lat,
spectrum sablast) znanstveno opovr-
gavanje vjerovanja u duhove i sabla-
sti
antispiritualizam (gr. anti, lat. spiri-
tus duh) fil. negiranje duhovnosti i
4
94 antiunionist
duhovne prirode uope, = materijali-
zam
antistrateg (gr. anti-strategos) za-
mjenik vojskovoe; zapovjednik ne-
prijateljske vojske
antistrofa (gr. antistrofe) u drami sta-
rih Grka: ples zbora, u potpunosti je
odgovarao prijanjoj strofi; otpjev
koji je odgovor prije toga pjevanoj
strofi
antiteatar (gr. anti protu, theatron
gledanje) zajedniki naziv za suvre-
mena kazalina djela ija je karakte-
ristika samo iznoenje injenica bez
fabule, tj. bez izrazite dramske rad-
nje; predstavnici E. Ionesco, S. Bec-
kett
antitermici (gr. anti, thermos topao)
mn. med. sredstva i lijekovi koji sni-
avaju temperturu, a istodobno sma-
njuju ili otklanjaju bolove
antitetian (gr. antithetikos) supro-
tan, koji je u suprotnostima
antiteza (gr. antithesis suprotnost,
suprotno) 1. suprotnost izmeu zna-
enja dvaju pojmova ili dvaju sudova
(moe biti kontradiktorna, proturje-
na, ili kontrarna, suprotna); 2. su-
protnost dvaju karaktera, dviju te-
nji i si.; 3. u transcendentalnoj Kan-
tovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici:
suprotnost prema tezi; 4. ret. iska-
zivanje jedne misli pomou dvaju su-
protnih pojmova, npr.: "Ide ludo, pro-
govara mudro"; usp. teza, sinteza
antitip (gr. anti, typos) otisak, prijepis;
pr. antitipski
antitireoidin (gr. anti, thyreos tit,
eidos izgled) farm. lijek koji sadri
sekret titnjae; slui za lijeenje Ba-
zedovljeve bolesti
anti toksin (gr. anti, toxikon) med. tvar
koja se stvara u organizmu zbog po-
draaja toksina i koja suzbija njihov
tetni utjecaj
antiunionist (gr. anti, lat. unio sjedi-
njenje) protivnik jedinstva, protivnik
ujedinjenja, zajednice
antivenerea
antivenerea (gr. anti, lat. Venus bo-
ica ljubavi; spolna ljubav) mn. med.
sredstva protiv spolnih, venerinih
bolesti
antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijes-
to, kvasac) kem. sredstvo koje sprje-
ava vrenje; usp. antiseptik
antoalaa (fr. toile, entoilage) fina tka-
nina s ipkama
antocijan (gr. anthos, kyaneos zaga-
sitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, pla-
va tvar u cvijeu
antodontalgici (gr. anti, odus zub, al-
gos bol) mn. med. sredstva protiv
zubobolje
antoftalmici (gr. anti, ofthalmos oko)
mn. med. sredstva protiv onih bo-
lesti
antografija (gr. anthos cvijet, grafo pi-
em) pisanje pomou cvijea
antoksantin (gr. anthos, xanthos ut)
kem. cvjetno utilo, uta tvar koja
se nalazi u cvijeu
antoliti (gr. anthos, lithos kamen) mn.
geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci
cvjetova u kamenu; antotipoliti
antologija (gr. anthologia) branje cvi-
jea, cvjetnjak; zbirka odabranih,
osobito lirskih pjesama; uope: zbir-
ka svakog tiva odabranog prema po-
sebnim mjerilima i svrhama; zbirka
najljepega
antonimi (gr. anti, onyma ime) mn.
lingv. rijei suprotne po znaenju,
npr. ljetozima, laistina, dobar
lo, tvrdmek i dr.; usp. sinonimi,
paronimi, homonimi
antonimija (gr. anti, onyma ime) lin-
gv. svojstvo suprotnoga znaenja ne-
koj drugoj rijei; usp. antonimi
antonoar (fr. entonner, entonnoir) lije-
vak; ljevkasta rupa od eksplodirane
mine; geol. kotlina, vrtaa
antonomazija (gr. antonomasia drugi
naziv) ret. opisivanje kod kojega se
umjesto zajednikog imena u govoru
upotrijebi vlastito ime, npr. Demo-
95 anirkolon
sten ili Ciceron umjesto "veliki go-
vornik"
antorgastina sredstva med. sredstva
protiv navale krvi; usp. orgazam
antos (gr. anthos) cvijet, cvat; govorni
ukras; med. osip, krasta, osobito na
licu
antotipoliti (gr. anthos, typos otisak,
lithos kamen) mn. geol. v. antoliti
antozoe (gr. anthos cvijet, zoon ivo-
tinja, ivo bie) mn. zool. koralji
antracit (gr. anthrax ugljen, nastavak
-ites) min. najstariji fosilni ugljen,
najbolja vrsta ugljena
antrakolit (gr. anthrax ugljen, lithos
kamen) min. vapnenac obojen uglje-
nom
antrakometar (gr. anthrax ugljen,
metron) kem. sprava za odreivanje
koliine ugljika
antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos
kamen) min. v. antrakolit
antrakoza (gr. anthrakoo pretvarati
u ugljen) pretvaranje u ugljen; med.
slaganje ugljenog praha ili ae u
tkiva to dovodi do njihove crne obo-
jenosti
antraks (gr. anthrax ugljen) med. crni
prit, bedrenica, opasna zarazna
bolest preteito biljodera; antraksne
bolesti one koje se prenose na ovjeka
putem posrednog ili neposrednog
dodira sa ivotinjama, npr. bjesnilo
. itd.
antrecen (gr. anthrax ugljen) kem.
sloeni ugljini vodik, C 14 H 10 , dobiva
se iz smole kamenog ugljena, upo-
trebljava se za pripremanje alizari-
na i drugih obojenih tvari
antreelj (lat. intersellare sjediti izme-
u) mjesto na hrptu konja u sredini
izmeu bisaga; nered (npr. u sobi);
pren. tegoba, nevolja
antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. raz-
mak, udaljenost izmeu stupova,
prostor izmeu dvaju stupova, antr-
pilastir
antropareskij a
antropareskija (gr. anthropareskeia)
elja ili slabost nekoga da se dopada
ljudima; suprotno: teosebija
antropijatrika (gr. anthropos, hiatros
lijenik) znanost o lijeenju ljudi
antropinski (gr. anthropinos) ovjeji,
koji se tie ljudi; zemaljski
antropizam (gr. anthropos) fil. oovje-
avanje, opi naziv za sve one pre-
dodbe koje stavljaju ljudski orga-
nizam u suprotnost s cijelom ostalom
prirodom i koje ga shvaaju kao
smiljen krajnji cilj organskog stva-
ranja i kao bie naelno razliito od
ostalog organskog svijeta, stvoreno
na Boju sliku i priliku; takoer:
pogled na svijet i ivot koji u pitanju
o poloaju ovjeka u prirodi vidi
"pitanje nad pitanjima" ili koji pola-
zi od stajalita da je "ovjek mjera
svih stvari"
antropo- (gr. anthropos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ovjek
antropobiologija (gr. anthropos, bios
ivot, logia) dio antropologije koji se
bavi ivotom ovjeanstva i njegovim
zakonima prouavajui pitanje nasli-
jea, utjecaja okoline, nataliteta,
mortaliteta itd.
antropocentrizam (gr. anthropos, lat.
centrum sredite) filozofski pogled na
svijet koji smatra da je ovjek sre-
dite svijeta i krajnja svrha njegova
razvitka
antropofag (gr. anthropos, fagein je-
sti) onaj koji jede ljudsko meso, lju-
doder; kanibal
antropofagija (gr. anthropofagia) lju-
doderstvo; kanibalizam
antropofiteja (gr. anthropos, fyteia sa-
enje; raanje) biol. raanje ovje-
ka, znanost o spolnom ivotu ovje-
ka
antropofobija (gr. anthropos, fobos
strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi
antropofonika (gr. anthropos, fone
glas) znanost o ljudskim glasovima
96 antropolog
antropogenija (gr. anthropos, genesis)
znariost o postanku i razvitku o-
vjeka i ljudskih vrsta
antropogeografija (gr. anthropos, ge-
ografia) dio zemljopisa koji ispituje
koliko prirodni poloaj zemljita na
kojem ljudi ive utjee na oblikovanje
ljudskih zajednica i koliko je ovjek
uope sposoban preoblikovati odre-
eni prostor tako da bi mu mogao
biti od koristi; podvrste su: povijes-
na, kulturna, prometna, privredna,
trgovaka i politika geografija
antropoglif (gr. anthropos ovjek,
glyfo dubem, urezujem u kamen, kle-
em) prirodni kamen koji ima oblik
ovjeka
antropoglot (gr. anthropos ovjek,
glotta jezik) ivotinja s jezikom sli-
nim jeziku ovjeka, npr. papiga
antropognost (gr. anthropos, gnostes
poznavatelj) poznavatelj ljudi
antropognozija (gr. anthropos, gno-
sis poznavanje) znanost o poznavanju
ovjeka, poznavanje ovjeka
antropogonija (gr. anthropos, gone
raanje) postojanje ovjekom (oovje-
enje)
antropografija (gr. anthropos, grafia)
opis (ili: opisivanje) ovjeka; dio an-
tropologije koji prouava ljudsko ti-
jelo
antropohistorija (gr. anthropos, his-
toria) znanost o razvitku ljudskog
roda, povijest ovjeanstva
antropoidan (gr. anthropos, eidos ob-
lik) ovjekolik, slian ovjeku (za
majmune)
antropokemija (gr. anthropos, che-
meia) znanost o tvarima koje sai-
njavaju ljudsko tijelo
antropolatrija (gr. anthropos, latreia
sluba) oboavanje ovjeka; shva-
anje da je ovjek bie slino Bogu
antropolog (gr. anthropos, logos)
znanstvenik koji prouava ovjeka s
anatomskog, fiziolokog, psiholokog,
antropologija
filozofskog, povijesnog, sociolokog,
arheolokog i dr. stajalita
antropologija (gr. anthropos, logia)
znanost koja prouava ovjeka na
osnovi anatomije, fiziologije, psiho-
logije, povijesti, sociologije, fiziologi-
je, arheologije i znanosti o jeziku
antropologizam (gr. anthropos, logis-
mos) fil. 1. shvaanje po kojem je re-
ligija rezultat ljudskih nazora, elja,
tenji i ideala; 2. shvaanje daje spo-
znaja (i oblici u kojima se ona javlja)
uvjetovana ljudskom prirodom
antropomantija (gr. anthropos, man-
teia proricanje) proricanje (ili: gata-
nje) po ovjejoj utrobi
antropometar (gr. anthropos, metron)
sprava za mjerenje visine ovjeka
antropometrija (gr. anthropos, me-
tron) mjerenje ljudskog tijela; meto-
da mjerenja ovjeka, tj. prouavanje
odnosa izmeu ovjejih udova, nji-
hovoj razvijenosti i drugim osobina-
ma
antropomorf (gr. anthropos, morfe
oblik) kamen slian ovjeku ili ne-
kom dijelu njegovog tijela; majmun
slian ovjeku
antropomorfan (gr. anthropos-morfos)
slian ovjeku, koji ima ljudski oblik
antropomorfizam (gr. anthropos,
morfe oblik) fil. shvaanje i tuma-
enje stvari i prirode prema ljudskim
odnosima, tj. svako rasuivanje ili
svako nauavanje koje radi objanje-
nja onoga to nije ovjek (npr. Bog,
fizike pojave, bioloki ivot, pona-
anje ivotinja itd.) upotrebljava poj-
move posuene od prirode ili pona-
anja ovjeka; religiozni antropomor-
fizam smatra da je Bog slian ovje-
ku, tj. da misli, osjea i radi kao o-
vjek, poovjeenje Boga
antropomorfologija (gr. anthropos,
morfe, logia) znanost o oblicima ljud^
skog tijela
97 antropotomij a
antropomorfozirati (gr. anthropos,
morfoo uobliavam) poovjeiti, poo-
vjeavati, tj. zamiljati i prikazivati
Boga kao ovjeka, s ljudskim osobi-
nama, vrlinama, slabostima i dr.
antroponomija (gr. anthropos, nomos
zakon) fil. prouavanje zakona koji
vladaju u ljudskom ivotu; po Kantu:
zakonodavni razum ovjeka
antropopatija (gr. anthropopatheia)
fil. v. antropopatizam
antropopatizam (gr. anthropopathe-
ia) fil. shvaanje da je Bog bie koje
ima sve ljudske osobine, bie koje
osjea i eli isto kao ovjek; antro-
popatija
antropopeja (gr. anthropo-poiia) stva-
ranje ovjeka
antropopitekus (gr. anthropos ovjek,
pithekos majmun) ovjekoliki maj-
mun; naziv koji je upotrijebio Hae-
ckel za preteu "majmunskog ovje-
ka" (pitekantropa) "iz kojega se raz-
vio ovjek"
antropoplastika (gr. anthropos, plas-
tike) slikanje (ili: klesanje) ovjeka
antroposkopija (gr. anthropos, skopeo
promatram) vjetina da se po crtama
lica zakljui o umnim i karakternim
osobinama ovjeka; fiziognomika
antroposomatologija (gr. anthropos,
soma tijelo, logia) znanost o sastavu
i osobinama ljudskog tijela
antropoteizam (gr. anthropos, Theos
Bog) obogoovjeenje, oboavanje o-
vjeka, smatranje onoga to je ljud-
sko boanskim
antropoteka (gr. anthropos, theke
sanduk) dvorana zaslunih ljudi
antropoterapija (gr. anthropos, the-
rapeo lijeim) znanost o lijeenju o-
vjeka i o njegovanju ljudskog zdrav-
lja
antropotizija (gr. anthropos, thysia
rtva) prinoenje ljudi na rtvu
antropotomija (gr. anthropos, tome
rezanje) med. seciranje, rezanje ljud-
antropozofija
skog tijela radi znanstvenog ispiti-
vanja
antropozofija (gr. anthropos, sofia
mudrost) fil. nauavanje iji je zaet-
nik Rudolf Steiner, a koje eli "du-
hovnim oima gledati" te neposredno
opaati i opiti s "viim svjetovima";
put prema tim viim svjetovima ima
tri stupnja: "pripremu", "prosvijet-
ljenje" i "posveenje"; tijelo je pod-
lono zakonu naslijea, dua sudbini
koju sama stvara, a duh zakonu rein-
karnacije
antropozoik (gr. anthropos, zoon i-
votinja) geol. antropozojsko razdob-
Ije
antropozojski period geol. razdoblje
u povijesti Zemlje u ijem se poetku
javlja ovjek, poinje s dijuvijalnim
razdobljem, dobom kad se ljudski
govor poinje razvijati, a traje jo i
sad, otprilike milijun godina
antrpa (entrepas) hod konja, polukas
anualni (lat. annualis) godinji, koji se
dogaa svake godine; koji traje go-
dinu dana
anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godi-
njak, kalendar
anuitet (lat. annuitas, annuus godinji)
godinja otplata duga; godinji pri-
hod, godinji dohodak, godinja ren-
ta
anulacija (lat. annullatio) ponitenje,
ponitavanje, ukinue, opovrgnue,
opovrgavanje; proglaavanje neva-
eim
anulirati (lat. annullare) ponititi, poni-
tavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti,
opovrgavati; unititi, unitavati; pro-
glasiti nevaeim
anulus (lat. annulus) prsten; annulus
magicus it. anulus magikus (lat.) a-
robni prsten; annulus palatii it.
anulus palacii (lat.) kraljevski prsten
peatnjak; annulus piscatorius it.
anulus piskatorijus (lat.) papin prs-
ten peatnjak na kojem je prikazan
98 aorist
sv. Petar u ribarskom amcu, ribar-
ski prsten
anumeracija (lat. annumeratio) pribra-
janje, uraunavanje
anumerirati (lat. annumerare) pri-
brojiti, pribrojavati; uraunavati, ub-
rajati
anuncijacija (lat. annunciatio) nago-
vjetavanje, objavljivanje, osobito
Djevici Mariji da e roditi Sina, Bla-
govijest
anuri (gr. an bez, ura rep) zool. bez-
repci, abe
anurija (gr. an-, uron mokraa) med.
potpun prestanak izluivanja mo-
krae
anus (lat.) zool. mar, zavretak debe-
log crijeva; per anum (lat.) med. kroz
mar
anvarija (gr. an-, lat. ovarium jajnik)
med. uroeni nedostatak jajnika
anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat.
nepomina krivulja koja u svakoj
svojoj toki dodiruje jednu krivulju
u ravnini
anver (fr. envers, lat. inversus) nalije;
a Venvers it. a lanver (fr.) naopako,
natrake, na nalije
anzihtskarta (njem. Ansicht pogled)
razglednica
ANZUS-pakt (od poetnih slova imena
Australija, New Zeland i USA) pakt
koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San
Franciscu izmeu Australije, Novog
Zelanda i SAD; Pacifiki pakt; v.
SEATO
ananbman (fr. enjambement) poet. op-
koraenje, tj. prelaenje nedovrene
reenice u sljedei stih
Anu francuska plemika obitelj (ime
po istoimenoj grofoviji na donjoj Loa-
ri); u hrvatskoj povijesti poznati su
pod imenom Anuvinci (vladali su u
Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.)
aorist (gr. a-oristos neogranien, neod-
reen) gram. prolo svreno vrijeme
aorta
aorta (gr. aorte) anat. glavna srana
ila, najvanija ila iz koje izlaze sve
arterije u ljudskom tijelu, ila kuca-
vica
aortitis (gr. aorte) med. upala aorte
aozmian (gr. a, osme miris) bezmiri-
san
apa (mad.) otac
apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje,
dah, zadah, ono to izbija iz neega
(kao plin); smrad
apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat.
apage) odlazi, idi!
apagoga (gr. apagoge) log. posredan
dokaz; apagogian dokaz indirektan,
posredan dokaz, tj. onaj koji doka-
zuje tonost neke tvrdnje pokaziva-
njem nemogunosti ili pogrenosti
tvrdnje koja ga negira
apakromatian (gr. apo, chroma bo-
ja) opt. koji se odnosi na sustav lea
kod kojeg su tri boje sjedinjene u
jednoj toki
apanaa (fr. apanage, lat. apanagium)
imanje dano na doivotno uivanje;
godinja plaa bliih vladarevih ro-
aka (djece, brae), godinji prihod,
osiguran prihod
apanairati (fr. apanager) dati kome
imanje na doivotno uivanje; odre-
diti stalan godinji prihod
apanteza (gr. apantesis) odgovor, od-
vraanje, opovrgavanje
apantropija (gr. apanthropia zazi-
ranje od ljudi) neovjenost, surovost;
zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvrat-
nost meu ljudima; antropofobija
aparat (lat. apparatus sprema; orue)
sprava, naprava, stroj; cijeli pribor,
sva orua, pomona sredstva i dr.
koja su potrebna za neki posao ili
neku slubu
aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak
(ili: ormar) za smjetaj orua, sprava
i si.
aparatura (lat. apparatus) svi aparati
nekog tehnikog poduzea; sva me-
99 apcigbild
hanika postrojenja (npr. neke radi-
onice, kinematografa, kazalita i dr.)
aparencija (lat. apperentia) privid, pri-
vidnost, izgled, vanjtina; vjerojat-
nost; trg. vanjski izgled neke robe
aparentan (lat. apparens) vidljiv, vi-
dan; oit, oigledan, oevidan, jasan;
prividan (npr. razmak, veliina i si.)
apartan (fr. apart poseban, jedinstven)
poseban, neobian, nesvakidanji;
pun drai, draestan
apartheid it. aparthajd (engl.) zaseb-
nost, odijeljenot, odvojenost; izraz
kojim se oznauje politika rasne dis-
kriminacije
apartman (fr. appartement) stan, so-
ba, odjel, stan s vie odjela
apa (fr. apache) velegradski razbojnik,
lopov, zloinac, otima (naziv prema
sjevernoamerikom plemenu Apai)
apatetian (gr. apatao, apatetikos la-
ljiv) laljiv, laan, zapleten, zamren,
npr. zakljuak
apatian (gr. apathes) neosjetljiv, rav-
noduan, nemaran, utrnulih osjeaja
apatija (gr. apatheia) neosjetljivost,
utrnulost osjeaja, ravnodunost, ne-
marnost; stanje u kojem kod ovjeka
nita ne moe izazvati ni radost ni
alost (u normalnim prilikama obi-
no nastupa zbog premorenosti moz-
ga); mlitavost pokreta
apatit (gr. apatao zavodim) min. kal-
cijev fosfat s fluorom, veoma rai-
ren, sive, ljubiaste ili zelenkaste bo-
je
apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati,
odbijati (npr. od plae na ime otplate
duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3.
tisk. uzimati pravi otisak (radi obav-
ljanja korekture); 4. pren. povraati,
biju vat i
apcigbild (njem. abziehen svui, Bild
slika) posebno pripremljena sliica
koja se malo navlai i naljepljuje na
papir i tako preslikava; preslika
apcug
apcug (njem. Abzug) demonstrativni us-
klik uobiajen nekada i u naim kra-
jevima (osobito na raun vlasti za
vrijeme Austrougarske Monarhije),
znai otprilike: dolje!; snimak, otisak;
usp. birstnapcug
apedeutian (gr. a-, paideutikos od-
gojni) nenaobraen, neodgojen, ne-
kolovan
apedeutizam (gr. a-, paideo odgajam)
v. apedeuzija
apedeuzija (gr. apaideusia) nenaobra-
enost, neznanje poradi slabog ko-
lovanja; apedeutizam
apehema (gr. ap-echema) odjek; med.
suprotna pukotina na povrijeenoj
kosti (kontrafisura); suprotno dje-
lovanje pada; tj. kad se bol prouzro-
kovana tim padom osjeti na suprot-
noj strani
apeirokalija (gr. apeiros neiskusan,
kalon lijepo) nepoznavanje ljepote,
neupuenost u ono to je lijepo; nedo-
statak ukusa; ret. usiljena tenja za
lijepim i kienim izraavanjem
apeiron (gr. apeiros neogranien, bes-
krajan) fil. poetak, prauzrok iz
kojega su sve stvari izale i u koji se
ponovno vraaju (ovaj pojam uveo
Anaksimander)
apeks (lat. arex vrh, iljak) kapa sta-
rorimskih sveenika (u obliku sto-
ca); geom. vrh stoca; astr. toka na
nebu u ijem se smjeru vri gibanje
Zemlje ili Sunca; suprotno: antia-
peks; gram. znak za duinu ili na-
glaavanje nad samoglasnikom
apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv,
znak; prav. alba vioj vlasti, pozi-
vanje na vii sud; voj. zbor; u mae-
vanju: kratak i otar udarac napri-
jed ispruenom nogom
apelacija (lat. appellatio) vii sud (iz-
meu prvostupanjskog i kasacijskog
suda); priziv viem sudu; pozivanje;
nazivanje, imenovanje
100 apercepcija
apelant (lat. appellare, appellans) prav.
onaj koji se u pravnim ili sudskim
poslovima obraa, nakon niih, viim
sudovima, i trai njihovu pomo
apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili
presuda nieg suda protiv koje ape-
lant podnosi priziv viem sudu
apelativ (lat. nomen appellativum)
gram. zajedniko ime, rije koja ozna-
ava rod ili vrstu, npr.: drvo, ovjek,
ivotinja
apelativan (lat. appellativus) gram.
koji oznaava zajedniko ime, rod,
vrstu
apelirati (lat. appellare) moliti koga za
pomo; pozivati se na neto; obraa-
ti se (ili: obratiti se) prizivom viem
sudu, uloiti (ili: ulagati) priziv; ulo-
iti (ili: ulagati) protest
Apelles starogrki slikar za koga se
prialo da je tako vjerno naslikao
groe da su ga ptice dole zobati;
usp. nulla dies sine linea; Apelles
post tabulam (lat.) Apeles iza slike
(da bi uo miljenje gledalaca; kae
se kad se osjeti da netko prislukuje
iza zida ili iza vrata)
apendicit (lat. appendix) med. upala
crvolikog produetka na donjem di-
jelu slijepog crijeva, crvuljka (pogre-
no se kae: upala slijepog crijeva)
apendiks (lat. appendix) dodatak, do-
puna, prilog knjizi ili djelu; anat. iz-
duen produetak s povrine nekog
organa, osobito: crvoliki produetak
na donjem dijelu slijepog crijeva,
crvuljak
apepsija (gr. a, pepsis probava) med.
neprobavljivost, slaba probava
apeptian (gr. a-peptos neprobavljen)
neprobavljiv; koji pati od slabe pro-
bave
aperantologija (gr. aperantologia)
pretjerana brbljavost, bujica praznih
rijei
apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za-
paanje, shvaanje, jasno shvaanje
apercipirati
predmeta pomou zapaanja, odnos-
no miljenja; oni inovi zapaanja,
odnosno miljenja, pomou kojih se
jedan predmet shvaa, spoznaje i tu-
mai
apercipirati (lat. ad-percipere = zapa-
ziti, zapaati, uvidjeti, jasno shvati-
ti; jasno shvatiti sadraj neke pre-
dodbe i time je staviti na pravo mje-
sto u svijesti
aperijencije (lat. aperientia) mn. med.
v. aperijens
aperijens (lat. aperire otvoriti) med.
sredstvo za ienje; mn. aperijencije
aperijentan (lat. apereins) koji potie
volju za jelom; aperitivan
aperiodian (gr. a-, periodos) fiz. slo-
bodan od njihanja, koji se ne klati
oko svoga ravnotenog poloaja
aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje
potie volju za jelom, rakija ili drugo
pie kao sredstvo za otvaranje ape-
tita
aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperi-
tivus) v. aperijentan
aperkat (engl. upper gornji, cut udarac)
port, u boksu: udarac akom odoz-
do prema gore
apertizacija (prema fr. industrijalcu
Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750
1541) postupak konzerviranja namir-
nica grijanjem do vrenja
apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr.
na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt.
otvor, npr. zaslona na optikim ure-
ajima
apetalan (gr. a-petalos) bot. bez lia,
bez latica
apetencija (lat. appetentia) enja, po-
uda, nagon, sklonost, tenja za im
apeticija (lat. appetitio) tenja za im,
tenja, udnja, naklonost
apetit (lat. appetitus) prohtjev za je-
lom, volja za jelom, osjeaj gladi; pro-
htjev, elja, udnja za neim
apetitivan (lat. appetitivus) eljan, po-
udan, pohotan
101 aplanirati
apices juri (lat. arex, apices juri) mn.
pravnike dosjetljivosti
apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upa-
la plunih vraka ("lungnpickatar")
apidiktor (lat. apis pela, dicere govo-
riti) elektrina naprava koja mjeri
zvune frekvencije to ih odailju pe-
le u konicama i tako pokazuje kad
e poeti rojenje pela (frekvencija
od 260 do 300 titraja oznauje poe-
tak rojenja)
apijarij (lat. apiarium) pelinjak
apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt)
koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; api-
kalni glasovi glasovi koji se proizvo-
de vrhom jezika (d, t, n)
apikultura (lat. apis pela, cultura uz-
goj) pelarstvo
apireksija (gr. a-, pyr vatra) med. sta-
nje bez groznice, bolesnikovo stanje
izmeu napadaja povratnih groznica
apirenian (gr. a-, pyren kotica) bot.
koji nema kotice
apiretian (gr. a, pyr) med. bez viso-
ke temperture, bez groznice
apirian (gr. a-pyros, a-, pyr vatra) 1.
nezapaljiv, siguran od vatre
apirija (gr. apeiria) neiskustvo
apirman (fr. apurement) trg. zakljuak,
ovjeravanje, provjeravanje rauna
apis (lat.) zool. pela
Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pje-
gom na elu, stari su ga Egipani
tovali kao boanstvo; simbol zem-
ljoradnje
apistija (gr. apistia) nevjerovanje,
sumnja
aplanat (gr. a-planao lutam) fotograf-
ski objektiv koji nema sferne abe-
racije, konstruiran 1866.; linkejo-
skop
aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez
(sferne) aberacije, kao sloena lea;
aplanazija: nepostojanje sferne abe-
racije
aplanirati (fr. aplanir) poravnati; do-
vesti u red; otkloniti smetnje, zagla-
diti
aplaudirati
aplaudirati (lat. applaudere) tapati,
pljeskati u znak odobravanja; primiti
neto s bunim odobravanjem, ivo
odobravati
aplauz (lat. applausus) pljeskanje u
znak odobravanja, tapanje, pljesak,
glasno odobravanje, pohvala
aplazija (gr. a, plasis oblikovanje, uob-
lienje) anat. nedostatak ili nedovolj-
na razvijenost organa ili vie njih
aplicirati (1. applicare) namjestiti, sta-
viti, metnuti; primijeniti, upotrijebi-
ti; dati, npr. lijek; briljivo izuava-
ti, obraati veliku pozornost na ne-
to, brinuti se, prionuti na neki po-
sao; priiti, prilijepiti, npr. ukras na
haljinu; mat. unijeti, ucrtati
aplikabilan (lat. applicabilis) primje-
njiv, prikladan; koji se moe lako na-
mjestiti; aplikativan
aplikacija (lat. applicatio) nain izvo-
enja, primjenjivanje, primjena;
stavljanje, utiskivanje, priljepljiva-
nje, npr. jednog materijala na drugi
(ipke na tkaninu); med. uporaba
vanjskih sredstava, zavoj, oblog:
marljivost
aplikant (lat. applicans) v. kandidat
aplikata (lat. applicata) trei pravac u
koordinatnom sustavu
aplikativan (lat. applicativus) v. apli-
kabilan
aplikatorika (lat. applicare) objanja-
vanje teorijskog pitanja pomou
praktinih primjera, osobito u vojnim
znanostima
aplikatura (lat. applicatura) glaz. pra-
vilan poloaj prstiju pri sviranju
aplomb (fr.) teina, vanost, osobit raz-
log za neki hrabri postupak; oko-
mitost, uspravno dranje; pren. sa-
mopouzdanje, samouvjerenost, povje-
renje u vlastite snage, drskost, smje-
lost. hrabrost
apneja (gr. a-, pneo dahem) med.
nedisanje, krai ili dui zastoj u disa-
102 apofiza
nju zbog poremeaja centra za di-
sanje
apo- (gr. apo) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: od, raz-, opet, natrag
apodan (gr. a-, pus noga) koji nema
nogu, beznoan
apodemialgija (gr. apodemia boravak
u tuini, algos bol) bol (ili: tuga) za
zaviajem
apodi (gr. a-, pus, podos noga) mn.
zool. beznoni vodozemci, beznoci
apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje
bez nogu, nedostatak nogu od samog
roenja, beznonost
apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje,
izlaganje; probni govor; log. doka-
zivanje, neoboriv dokaz
apodiktian (gr. apodeiktikos) koji
dokazuje, nepobitan, neoboriv, nemi-
novan, bezuvjetan; apodiktian sud
log. sud koji izraava logiku nu-
nost, npr.: "U istostraninom troku-
tu moraju sva tri kuta biti jednaka";
usp. asertoran, problematian moda-
litet
apodoza (gr. apodosis) ret. drugi,
posljednji dio sloene reenice, za
razliku od prvog dijela (protaze);
gram. zavrnica
apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja
izmiruje neki dug ili duguje odree-
nu svotu; svaka, osobito inozemna^
mjenica; sitan novac za izravnavanje
rauna, papirnata novanica kao
sredstvo plaanja u platnom prome-
tu; apunto
apoentirati (fr. appointer) odrediti pla-
u, plaati; poravnati se u neemu;
odrediti roite; sravniti raun s trgo-
vakim knjigama
apofaza (gr. apofasis) davanje savje-
ta, ali tako da ne izgleda da se to
eli; poricanje; popis imetka, inven-
tar
apofiza (gr. apofysis izraslina, mladica,
izdanak) med. kotana izraslina, oso-
bito na zavretku zgloba cjevastih
apoftegma
kostiju, s kosti spojena kotanom ma-
som (usp. epifiza); min. prisutnost
jedne rude u nekoj drugoj u obliku
grane ili korijena (ramifikacija); apo-
fize mn. geol. ice koje odravaju ve-
zu izmeu intruzivnih masa iz kojih
izbijaju
apoftegma (gr. apofthegma) kratka i
duhovita izreka, misao, poslovica;
sentencija
apoftegmatian (gr. apofthegmatikos)
u obliku duhovite izreke, kratak, a
misaon, duhovit, sentenciozan
apogamija (gr. apo, gameo enim se)
zool. razmnoavanje bez oploivanja
kod kojega se razvoj vri samo po-
mou jedne vegetativne stanice; po-
java primijeena kod najniih jedno-
staninih ivotinja
apogej (gr. apo-gaion) astr. toka na
putanji Mjeseca u kojoj je on naju-
daljeniji od Zemlje: takoer: najvea
udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju;
suprotno: perigej; oba izraza su iz
Ptolemejeve astronomije, kad se jo
smatralo da je Zemlja sredite, a ne
Sunce (usp. afelij); danas se upotreb-
ljavaju samo u odnosu na Mjesec
apograf (gr. apo-grafo) prijepis, isto-
pis izvornog dokumenta
apohometrija (gr. apoche udaljenost,
metria) mjerenje udaljenosti, razma-
ka
apojovij (lat. apojovium, gr. apo od,
Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. toka
na putanji jednoga od Jupiterovih
satelita u kojoj je on najudaljeniji od
Jupitera
Apokalipsa (gr. Apokalypsis) 1. po-
sljednja knjiga Novog zavjeta, Otkri-
venje, koja se pripisuje apostolu Iva-
nu, jedan od najdragocjenijih doku-
menata i izvora za povijest prvih da-
na kranstva u kojem se govori o
dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski
pravac koji sve pojave tumai kao
neko prorotvo o svretku svijeta
103 apokatastaza
apokaliptian (gr. apo-kalypto otkri-
vam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj.
tajanstven, mraan, zagonetan; apo-
kaliptini broj mistini broj = 666 u
Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18);
apokaliptini konjanici etiri simbo-
lina lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga,
rat, glad i smrt
apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkri-
vam) oni koji vjeruju da Apokalipsa
ili Otkrivenje sadri proroanstvo o
buduem ispunjenju i ostvarenju
Bojega kraljevstva; istraivai Ot-
krivenja; vjerski zanesenjaci
apokaliptika (gr. apo-kalypto otkri-
vam) grana kasnije hebrejske knji-
evnosti koja hoe prikazati, u obli-
ku simbolikih slika i udesnih vizi-
ja, budunost Bojeg carstva i dola-
zak obeanog Mesije
apokapizam (gr. apo, kapnos dim)
med. dimljenje kao zatita od zaraz-
nih bolesti; sufumigacija
apokarpija (gr. apo-karpos plod) bot.
plod iz jednog cvijeta s vie slobodnih
tukova od kojih se svaki razvija u
po jedan plodi (npr. kod abnjaka)
apokartereza (gr. apo-kartereo ubi-
jam se glau) svojevoljno suzdra-
vanje od jela; svojevoljna smrt od
gladi
apokatarza (gr. apokatharsis ienje)
med. ienje probavnih kanala
apokatastaza (gr. apo-katastasis vra-
anje u prijanje stanje) vraanje u
prijanje stanje; u dogmatskom smi-
slu: obraanje svih ljudi u Kristovu
vjeru i njihov ulazak u vjeno bla-
enstvo; nauavanje o vraanju svih
stvari i o konanom ulasku u carstvo
nebesko ak i grjenika (palingene-
zija); astr. povratak u isti prividni
poloaj; med. potpun prestanak neke
bolesti, vraanje zdravlja, ozdrav-
ljenje; fil. nauavanje o vjeitom po-
navljanju stvari (Heraklit, stoici, pi-
tagorejci)
apoklazma
apoklazma (gr. apo-klao slomim) med.
prijelom kosti
apokopa (gr. apokope odrezivanje)
gram. izostavljanje posljednjeg slo-
va ili sloga neke rijei
apokopirati (gr. apo-kopto odreem)
skratiti rije na kraju izostavljanjem
jednog glasa ili vie glasova; skra-
titi, skraivati
apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) ne-
siguran, sumnjiv, nepravi, laan,
podmetnut, mraan s obzirom na svo-
je podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili
knjige koje Crkva ne priznaje kao
prave (za razliku od kanonskih); ta-
koer: djela nepoznatih pisaca
apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) mn.
spisi ili knjige ije je pravo podrijet-
lo tajanstveno, koje nisu prave, otkri-
vene, kanonske
apokritian (gr. apo-krino izluujem)
med. koji izluuje, koji pomae iz-
luivanje i izbacivanje suvine te-
kuine
apokriza (gr. apo-krinomai obavijes-
tim, odgovorim) 2. odgovor, odluka,
rjeenje
apokriza (gr. apokrino izluujem, iz-
dvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izlu-
ivanje) suvine tekuine iz tijela
apokrizijar (gr. apo-krinomai) "onaj
koji treba govoriti i odgovarati, od
IV. st. titula biskupskog, osobito rim-
skog izaslanika na carskom dvoru u
Carigradu; na franakom dvoru: ti-
tula najvieg sveenika koji je isto-
dobno bio i vrhovni starjeina dvor-
ske kancelarije
apokromat (apo, chroma boja) opt. ob-
jektiv za mikroskope koji otklanja
kromatsku i sfernu aberaciju jer zra-
ke triju boja skuplja u jednoj toki
apolepsa (gr. apolepsis zadravanje,
apolambano zadravam, sprjeavam)
med. prekid (ili: smetnja, poremeaj,
prestanak, izostanak) neke organske
funkcije, npr. disanja, govora, pulsa
104 apomiksija
apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez
zaviaja ili bez domovine) prav. osoba
koja je izgubila svoje dravljanstvo,
a nije dobila dravljanstvo neke dru-
ge drave
apolitoza (gr. apolitho skameniti) geol.
okamenjivanje, pretvaranje u kamen
apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) med.
odvajanje
Apolo v. Apolon; plan amerike usta-
nove za svemirska istraivanja; v.
NASA
apolog (gr. apologos pria) poet. pou-
na priica, usporedba u prii, izmi-
ljena pria kojoj je cilj predoavanje
neke moralne istine ili pouke
apologema (gr. apologema) obrana,
obranjena toka
apologet (gr. apologetikos) onaj koji
govori ili pie obranu, branitelj; oso-
bito: branitelj kranstva od nevjer-
nikih i idovskih napada
apologetian (gr. apologeomai) koji
ima karakter obrane, npr. spis ili go-
vor
apologetika (gr. apologeomai branim)
teol. znanost o tome kako treba bra-
niti vjeru, osobito kranski nauk
apologija (gr. apologia) obrana, obram-
beni govor ili spis u korist nekog o-
vjeka ili nauavanja
apologizirati (gr. apologeomai) bra-
niti, zauzimati se za, drati obram-
beni govor
Apolon (gr. Apollon) mit. sin Zeusa i
Latone, bog sunca, poezije, glazbe,
lijenitva, rjeitosti itd.
apolonikon (gr. Apollon) glazbeni in-
strument, slian orguljama, naprav-
ljen 1828. u Engleskoj
apolonion (gr. Apollon) glaz. vrsta for-
tepijana napravljena u Darmstadtu
apolonski koji je na Apolonov nain,
tj. skladan, harmonian; lijep; umjet-
niki, glazbeni
apomiksija (gr. apo, mixis mijeanje,
sparivanje) zool. razmnoavanja bez
aponeuroza
oploivanja putem partenogeneze ili
apogamije
aponeuroza (gr. apo, neuron ila; i-
vac) anat. bjeliasta vrsta i jako ot-
porna opna koja obavija, poput na-
vlake, miie, skupine miia i cijele
udove; sastavljena je od vezivnog i-
liastog' tkiva
aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdrav-
lje, snoljivo stanje, spokojstvo
apopleksija (gr. apoplexia) med. iz-
nenadan prekid funkcioniranja ne-
kog organa (plua, srca ili mozga),
redovito praen onesvjeivanjem
apoplektian (gr. apoplesso udarcem
oduzmem) med. slian modanoj ka-
pi; sklon modanoj kapi; apoplekti-
na sredstva sredstva protiv modane
kapi; apoplektini habitus tjelesna
graa sklona modanoj kapi
apoplektiar (gr. apoplesso udarcem
oduzmem) med. onaj koji je sklon
modanoj kapi
apopsihija (gr. apopsycho izdahnem)
izdisanje, isputanje due; med. du-
boka nesvjestica, obamrlost
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. dopri-
nos jedne osobe nekom poduzeu u
strunoj spremi, nepokretnoj ili po-
kretnoj imovini, ali ne u gotovom
novcu; prav. imanje doneseno u brak
aporema (gr. aporema, aporeo u za-
buni sam) sumnja, tekoa, teak za-
datak; logika tekoa, dvojbeno pi-
tanje: doputanje dvaju suprotnih
sudova u dvojbenom pitanju; aporiz-
ma
aporematian (gr. aporeo u zabuni
sam) zagonetan, teak za razumije-
vanje, nejasan
aporeta (gr. a-poreutos neprohodan,
neprolazan) mn. stvari zabranjene za
izvoz, roba zabranjena za izvoz
aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen,
nedoputen
aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji
sumnja, skeptik
105 aposterioran
aporetika (gr. aporeo biti u dvojbi, ko-
lebati se, aporos neprohodan) fil.
"vjetina" raspravljanja o problemi-
ma, a da se pritom ne eli pod svaku
cijenu doi do njihovog rjeenja; me-
toda da se problemi prije njihovog
teorijskog obraivanja i nezavisno od
moguih rjeenja sami u sebi ispi-
tuju, da se nepojmovno od pojmovnog
odvoji, da se tekoe i proturjenosti
danih fenomena radi njih samih is-
tiu
aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespo-
monost, nejasnoa: logina tekoa;
sumnjiva (ili: dvojbena) stvar
aporizma (gr. aporeo) v. aporema
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi!
(kod dresiranih pasa)
aportirati (lat. apportare, fr. apporter)
donijeti, donositi, prinositi, osobito
kod dresiranih pasa
aposfragizma (gr. apo, sfragis peat)
lik urezan u prsten kao peat
aposiopeza (gr. apo-siopesis zanijem-
ljenje) ret. preutkivanje, zatajivanje
misli; prekidanje govora npr. "Ja u
tebi !"
apostat (gr. apostates, lat. apostata)
otpadnik, odmetnik od pravog nau-
avanja ili prave vjere, osobito kr-
anske
apostazija (gr. apostasia) odvajanje,
odmetanje, otpadnitvo, osobito od
kranske vjere ili Crkve
apostazirati (gr. apostateo otpadam)
otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od
pravog nauavanja ili vjere, odrei
se vjere, naela
apostemacija (lat. apostematio) med.
gnojenje, zagnojavanje
apostematozan (gr. apo-stema ir, lat.
apostematosus) koji ima oblik ira,
koji se gnoji, gnojan
aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavi-
san od iskustva, stvoren na osnovi
iskustva; usp. a posteriori
apostil
apostil (lat. apostilus) oprotajno ili ot-
pusno pismo; dodatak nekom pismu
ili povelji; preporuka priloena uz
pismo ili molbu; biljeka (ili: primjed-
ba) sa strane ili ispod teksta
apostilator (lat. apostillator) pisac bi-
ljeaka sa strane ili ispod teksta
apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili:
praviti) biljeke sa strane ili ispod
teksta
apostol (gr. apostolos poslan) poslanik,
onaj koji iri neko nauavanje; Kri-
stov uenik; propovjednik kran-
stva; bogosluna knjiga koja sadri
djela apostolska; pren. oduevljen po-
bornik i borac za pobjedu neke zna-
nosti, nauavanja, ideje i si.
apostolat (lat. apostolatus) propovije-
danje (ili: irenje) vjere; zvanje propo-
vjednika vjere; apostolsko dostojan-
stvo; papinska vlast
apostolicitet (lat. apostolicitas) teol.
suglasnost prave Kristove Crkve s
istim nauavanjem apostola
apostolicizam (gr. apostolos) sustav
neograniene crkvene vlasti
apostolik (lat. apostolicum) zajedniki
naziv za apostolske spise Novog za-
vjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice
i Otkrivenja
apostolski (gr. apostolos) koji potjee
od apostola, koji odgovara nauava-
nju apostola; papinski; apostolska
stolica (lat. sedes apostolica) papin-
ska stolica u Rimu, osnovao ju je apo-
stol Petar
apostrof (gr. apostrofos) gram. znak
kojim se obiljeava daje jedan samo-
glasnik isputen (')
apostrofa (gr. apostrofe odvraanje,
otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj go-
vornik ili pisac iznenadno zastane u
svom izlaganju i obrati se nekoj oso-
bi, bilo nazonoj ili nenazonoj, ili
nekoj stvari; 2. figura kojom se netko
obraa nenazonim osobama ili stva-
rima koje zamilja kao ive 3. bot.
106 apotoma
zbijanje protoplazme i klorofilnih zr-
naca na staninim zidovima susjed-
nim s drugim stanicama; 4. pren.
ukor, grdnja
apostrofirati (gr. apo-strefo odvratiti,
okrenuti) gram. oznaiti apostrofom
da je u nekoj rijei isputen samo-
glasnik ili suglasnik; osloviti nekoga
ivljim, otrijim tonom; u govoru
odjednom se obratiti kome ili emu;
pren. ukoriti, grditi
apotanazija (gr. apo, thanatos smrt)
potpun prestanak ivota, nesumnji-
va smrt
apoteka (gr. apotheke, apotithemi
ostaviti na stranu, skloniti, sauva-
ti) ljekarna, trgovina lijekovima; ku-
tija u kojoj se dre lijekovi, npr. ku-
na, putnika apoteka
apotekar (gr. apotheke) ljekarnik
struna osoba koja priprema lijeko-
ve po lijenikim receptima; trgovac
lijekovima
apotema (apo-tithemi) geom. linija oko-
mito povuena iz sredita pravilnog
viekutnika na jednu njegovu stra-
nu; kem. neotopiv talog koji se stvara
u biljnim ekstraktima izloenim zra-
ku
apoteoza (gr. apotheosis) uzdizanje
umrlog junaka ili velikog ovjeka do
boanstva; oboavanje, velianje
apoteozirati (gr. apo, Theos Bog) uzdi-
zati do boanstva, oboavati, velia-
ti
apoterapija (gr. apo, therapeia) med.
potpuno izlijeenje, produenje lije-
enja i nakon bolesti
apoteza (gr. apothesis odvajanje, ski-
danje, ukidanje, apotithemi odvojim,
skinem, ukinem) lingv. gubljenje gla-
sa
apotoma (gr. apotemno odsijecam)
mat. razlika izmeu dviju veliina
mjerljivih samo tako da se kvadri-
raju; glaz. razlika izmeu cijelog i
sljedeeg polutona
apozicija
apozicija (lat. appositio) gram. imenica
koja poblie oznauje drugu imenicu
i slae se s njom u padeu, npr. dje-
vojica Antonija, grad Split
apozitiv (lat. apponere priloiti, appo-
sitivum) gram. pridjev koji stoji uz
imenicu kao atribut, tj. naknadno do-
dana pridjevska oznaka, npr.: Dijete
bolesno mora leati
apozitivan (lat. appositivus) gram. koji
stoji kao dodatak
appassionato (tal.) glaz. strasno, s
mnogo osjeaja
appellatio admissibilis it. apelacio
adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i
prihvatljiv priziv, priziv koji se moe
dopustiti ili prihvatiti
appellatio deserta it. apelacio dezer-
ta (lat.) prav. proputen, zakasnjeli
priziv
appellatio frivola it. apelacio frivola
(lat.) prav. beznaajan i nitavan pri-
ziv
appellatio inadmissibilis it. apelacio
inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv
priziv, neprihvatljiv priziv
appellatio temeraria it. apelacio te-
merarija (lat.) prav. neosnovan pri-
ziv, nepromiljen priziv
appoggiando it. apodando (tal.) glaz.
suzdrano; noeno, vueno (u svira-
nju); appoggiato
appoggiato it. apoato (tal.) glaz. ve-
zano, sliveno
appoggiaura it. apoatura (tal.) glaz.
predudar; vezivanje, slivanje tonova
apraksija (gr. apraxia besposlenost)
psih. nesposobnost izvoenja nekih
obinih pokreta i tonog shvaanja
znaenja nekih stvari bez postojanja
oduzetosti (paralize)
apre (fr. apres) poslije, zatim; kao ime-
nica; igra koji u igri dolazi poslije
drugog igraa, npr. moj apre
aprecijacija (lat. appretiatio) odrei-
vanje cijene, vrijednosti neemu, pro-
107 aprobacija
cjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenji-
vanje
aprehenzija (lat. apprehensio) fil. po-
imanje sadraja neke predodbe, ra-
zumijevanje, pojam, predodba; prav.
uzimanje u posjed; hapenje, zatvor;
strah, strahovanje, zabrinutost
aprekacija (lat. apprecari, apprecatio)
preklinjanje, usrdna molba
apres nous le deluge it. apre nu 1'
deli (fr.) nakon nas potop, tj. nakon
nae smrti moe doi to hoe, nas
se to ne tie, glavno daje nama sada
dobro (uzreica iz doba pred fran-
cusku buroasku revoluciju, a prva
ju je navodno izrekla markiza Pom-
padour)
apres-souper it. apre supe (fr.) "poslije
veere"; veernje sijelo, sastanak ugo-
voren kasno naveer
apretirati (fr. appreter) dotjerati (ili:
dotjerivati) razne tekstilne materi-
jale tako da dobiju izgled i svojstva
boljih, tj. dati im glatkou, sjajnost
itd.
apre tura (fr. appreter) rad oko dotje-
rivanja i popravljanja kojim neki
industrijski proizvodi (tkanine, papir,
koa, krzno) dobivaju izgled i svoj-
stvo bolje robe (glatkou, sjajnost),
ili svojstva koja im daju veu vrijed-
nost koju ti proizvodi dobivaju ovak-
vim dotjerivanjem; glaz. pravilan
omjer u grai nekog glazbenog in-
strumenta
aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori
apriorizam (lat. a priori) filozofijski
pravac koji prima neto a priori, bilo
u teoriji spoznaje bilo u etici
aprobacija (lat. approbatio) odobra-
vanje, odobrenje, pristanak; povoljan
sud o neemu, pohvala; doputenje,
npr. da se tiska knjiga; priznavanje
nekome sposobnosti za neto; bisku-
povo doputenje da sveenik ispovi-
jeda i propovijeda
aprobativan
aprobativan (lat. approbativus) odo-
bravan, koji izraava odobravanje;
aprobatoran
aprobator (lat. approbator odobrava-
telj) osoba koja vri struan pregled
i odobrava putanje u promet proiz-
voda u znanstveno-istraivakim za-
vodima, poljoprivrednim dobrima,
tvornicama itd. (ita, brana, vina,
mlijenih preraevina i dr.)
aprobatoran (lat. approbatorius) v.
aprobativan
aprobirati (lat. approbare) odobriti na
osnovi prethodnog ispitivanja, povolj-
no ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; pri-
znati nekome sposobnost za neto
aproksimacija (lat. approximatio) pri-
blinost; mat. priblino pronalaenje
korijena; priblino izraunavanje;
priblina ocjena, ocjenjivanje otpri-
like
aproksimativa (lat. approximativa)
toka zbliavanja, dodirna toka
aproksimativan (lat. approximativus)
priblian
aproksimirati (lat. approximare pribli-
avati se) pribliiti, pribliavati
aproksimitet (lat. approximitas) pri-
blinost
apropinkvacija (lat. appropinquatio)
pribliavanje, osobito nekog trenut-
ka ili dogaaja
apropinkvirati (lat. appropinquare)
pribliiti, pribliavati
aproprijacija (lat. appropriatio) prisva-
janje, prisvojenje; prilagoavanje; ke-
mijsko spajanje dvaju tijela pomou
treega
aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti,
prisvajati; prilagoditi prema emu,
uskladiti
aprovizacija (lat. a-providere) opskrb-
ljivanje ivotnim namirnicama
aprovizionirati (fr. approvisionner) op-
skrbiti ivotnim namirnicama
Apsalom (hebr. Absalom otac mira) je-
dan od sinova hebrejskoga kralja
108 apsida
Davida; prema biblijskoj prii pobu-
nio se protiv oca i bio ubijen (bjeei
na mazgi pred progoniteljima zapeo
je dugakom kosom za hrastovo gra-
nje, a mazga je ispod njega pobjeg-
la); simbol loeg sinovskog ponaa-
nja
apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti,
otii, udaljiti se, udaljavati se; med.
prelaziti u gnoj, zagnojavati se
apsces (lat. abscessus) odlazak, odva-
janje; med. gnojna upala tkiva, gnoj-
ni ir; metastatini apsces zagnoje-
nost koja se pojavi daleko od mjesta
prvobitne oboljelosti; fiksacijski ap-
sces zagnojenost izazvana namjernim
kemijskim podraajima, npr. ubriz-
gavanjem mlijeka radi lijeenja sep-
se, gonoreje, progresivne paralize itd.
apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscin-
dere otrgnuti, odvojiti, odsjei) geom.
u (Descartesovom) koordinatnom su-
stavu: mjerni broj (+ ili ) udalje-
nosti bilo koje toke u ravnini do or-
dinatne osi; apscisni pravac pravac
koji je uzet radi odreivanja poloa-
ja neke toke ili osobina jedne kri-
vulje; apscisna osovina pravac koji
obino zauzima horizontalan poloaj
apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, ot-
kidanje, odvajanje; ret. prekidanje
apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen
apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod
apsentizam
apsentizam (lat. absens, engl. absen-
tism) odsutnost iz mjesta kome netko
stvarno pripada, osobito boravak ir-
skih posjednika izvan Irske (apsen-
teri)
apsida (gr. apsis, apsidos svod) 1. astr.
jedna od dviju toaka na eliptinoj
putanji nebeskog tijela u kojoj se ono
nalazi na najveoj odnosno na naj-
manjoj udaljenosti od tijela oko kojeg
optjee, dakle afel i perihel za planet
ili neki komet te apogej i perigej za
Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkve-
 apsidiola 109
noj arhitekturi: stranji, polukruni
dijelovi crkava, osobito onih koje su
graene u romanskom stilu
apsidiola (lat. apsidiola, gr. apsis) ar-
hit. mala zborna kapela, osobito u
crkvama romanskog stila
apsidna linija astr. velika os eliptine
putanje, tj. duina koja spaja obje
apside
apsihija (gr. apsyhia) nesvjestica; ne-
prisustnost duha, neprisebnost; usp.
apopsihija
apsint (gr. apsinthion) bot. rakija od
pelina, gorka rakija
apsintizam (gr. apsinthion) med. bo-
lest ivaca kao posljedica prekomjer-
nog pijenja apsinta
apso.lucija (lat. absolutio) oprotenje
grijeha ili krivnje; osloboenje; pomi-
lovanje
apsolut v. apsolutno 1.
apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od
svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogra-
nienja) nezavisan, bezuvjetan, neo-
granien, neuvjetan; ist, potpun, sa-
vren; apsolutni alkohol kem. isti
alkohol; apsolutni broj, apsolutna vri-
jednost mat. broj, vrijednost bez ob-
zira na znak + ili ; fiz. apsolutne
mjere koje imaju za osnovne jedinice
centimetar, gram i sekundu; apso-
lutni sustav mjera sustav u kojem
su osnovne jedinice: za duinu centi-
metar, za masu gram, za vrijeme
sekunda; apsolutna teina teina
tijela koja se dobiva obinim mjere-
njem, bez obzira na njegov obujam;
> u filozofiji religije: apsolutno bie,
Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni
za koju drugu kulturu ne moe
racionalno upotrijebiti, nego samo za
jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. ap-
solutna temperatura ona ija se nul-
ta toka nalazi na 273C
apsolutist (lat. absolvere) pristaa ili
< vritelj neograniene vladavine
apsorbirati
apsolutiv (lat. absolvere razrijeiti)
gram. v. indikativ; suprotno; relativ
apsolutizam (lat. absolvere) neograni-
enost; samovolja; oblik vladavine
kod koje vladareva vlast nije ograni-
ena ustavom, samovlae, neogra-
nena vladavina jednog ovjeka
apsolutizirati (lat. absolvere zavriti,
absolutum) initi, uiniti neto ap-
solutnim; fil. razumijevati, shvaati
ili prikazivati neto kao apsolutno,
u aposolutnom smislu
apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil.
prvi, osnovni uzrok svim pojavama,
vjeno i nepromjenjivo (idealistiki:
Bog, duh; materijalistiki: tvar);
stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno,
neuvjetovano; neogranieno; savre-
no; jednostavno; suprotno: relativno
apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjet-
nost, neuvjetovanost; neogranienost;
savrenost; supr.: relativnost, relati-
vitet
apsolutoran (lat. absolutorius) koji
oslobaa, koji razrjeava, razrjeni,
otpusni
apsolutorij (lat. absolutorium) razrje-
enje, osloboenje; svjedodba da je
netko stekao pravo na polaganje
zavrnog, diplomskog ispita; razrje-
no pismo, razrjenica
aps6lvent (lat. absolvere zavriti) osoba
koja je provela na sveuilitu ili nekoj
drugoj visokoj koli propisano vri-
jeme i time stekla pravo na polaga-
nje zavrnog (diplomskog) ispita
apsolvirati (lat. ab-solvere odrijeiti)
razrijeiti, osloboditi od (grijeha ili
krivnje); zavriti, npr. kolu
apsorbencije (lat. absorbentia) mn.
kem. sredstva koja upijaju vlanost
iz drugih tijela
apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati,
usisavati, upiti, upijati, progutati,
uvlaiti u se; troiti, potroiti; obu-
zeti, obuzimati, ovladati; sasvim za-
apsorpcija
uzeti poslom nekoga, potpuno zapo-
sliti
apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisava-
nje, upijanje, primanje u sebe (supr.
emisija); fiziol. prolazak probavljene
hrane kroz crijevnu sluznicu u kr-
votok, in kojim se u elucu zavra-
va probava; pren. potpuna zauzetost
(poslom, mislima i si.)
apsorpciometar (lat. absorptio, gr.
metron) fiz. sprava pomou koje se
odreuje sposobnost tekuine za upi-
janje plinova
apsorptivan (lat. absorptivus) sposo-
ban upiti ili usisati, usisan
apstencija (lat. abstentio uzdravanje)
prav. odustajanje od nasljedstva
apstergencije (lat. abstergentia) mn.
med. sredstva za vanjsko ienje,
sredstva za ispiranje rana
apstergentan (lat. abstergens) med. v.
apsterzivan
apstergirati (lat. abstergere brisati)
prati, ispirati, istiti (ranu)
apsterzija (lat. abstersio) med. pranje,
ispiranje, ienje (rana)
apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji
slui za ispiranje, koji isti (ranu)
apstinencija (lat. abstinentia uzdra-
vanje) trezvenost, suzdranost, su-
zdravanje od alkoholnih pia, duha-
na, mesa, spolnih odnoaja itd.
apstinent (lat. abstinens) pristaa aps-
tinencije, trezvenjak
apstinentan (lat. abstinens) koji se
suzdrava od uivanja u alkoholu,
mesu, duhanu, spolnim odnoajima,
trezven
apstinirati (lat. abstinere) suzdravati
se od alkohola, duhana, mesa, spol-
ne ljubavi, ivjeti trezveno
apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti,
odvajati u mislima, stvarati misao-
ne predodbe; radi to boljeg uoa-
vanja i poimanja onoga to je u ne-
emu glavno, ope, nuno i bitno na-
mjerno zanemarivati i ne obazirati
110 apsurdan
se na ono to je u tome sporedno,
posebno, sluajno ili nebitno; od ne-
ega apstrahirati ne voditi o tome
rauna, ne obazirati se na to, okani-
ti se toga
apstrakcija (lat. abstractio) log. odva-
janje, stvaranje pojmova; ista misao,
ist in miljenja, mudrovanje; udub-
ljenost u misli, zamiljenost; rastre-
senost; negledanje, neosvrtanje
apstrakt (lat. abstractum) log. ono to
je u mislima, pojmovno odvojeno, ist
pojam, ista misao; gram. mislena
imenica; abstractum pro concreto it.
apstraktum pro konkreto (lat.) opi
pojam umjesto stvarnog predmeta
apstraktan (lat. abstractus) log. zami-
ljen, koji postoji ili je zamiljen da
postoji odvojen od materijalnih pred-
meta, misaoni, mislen, koji postoji
samo kao pojam (supr.: konkretan);
teorijski, ist; teak za razumije-
vanje, vii, dubok, dubokouman; ras-
tresen; apstraktan broj mat. nei-
menovani broj; apstraktna, znanost
ista znanost (za razliku od primi-
jenjene); in abstracto it. in apstrakto
(lat.) u opem, samo u mislima, mi-
sleno (suprotno: in concreto)
apstraktiv (lat. abstractivum) kem.
ekstrakt nekog soka ili alkohola
apstruzan (lat. abstrusus) skriven, za-
tvoren, teko razumljiv, taman, ne-
jasan, zamren
apsud (lat. ab od, sudare cijediti) pro-
kuhana tekuina, uvarak
apsumpcija (lat. absumptio) troenje;
istroenost, izmuenost
apsurd (lat. absurditas) logika nemo-
gunost, besmislenost, besmislica,
nerazumljivost, glupost
apsurdan (lat. absurdus) logiki nemo-
gu, besmislen, nerazumljiv; nepodo-
ban, neprilian, smijean; ad absur-
dum it. ad apsurdum (lat.) dovesti
do besmisla
apsurdnost
apsurdnost (lat. absurdum nemogue)
v. apsurd
apmalcati (njem. abschmalzen) za-
mastiti, zainiti, zapriti
apterologija (gr. a-pteros beskrilan)
zool. znanost o beskrilnim kukcima
(paucima, bubama i dr.)
aptrajbati (njem. abstreiben otjerati)
kuh. izraz kojim se oznauje npr. ja-
ko i svestrano olupavanje tijesta
apunto (tal. appunto) trg. mjenica za
izmirenje nekog duga
apus (gr. apus- bez noge, hrom) vrsta
raka listonoca
aqua Binelli it. akva Bineli (lat.) farm.
voda za umirivanje krvi (nazvana po
otkrivau Binelliju)
aqua destillata it. akva destilata (lat.)
kem. destilacijom proiena voda
aqua tofjfana it. akva tofana (tal.) to-
fanska voda, otrovna tekuina koju
je navodno oko god. 1700. izumila
neka vraara Toffana (trovala je po-
lako i neprimjetno, pa su je rado pri-
mjenjivali za "neduno" usmrivanje
politikih protivnika)
Aquincum it. Akvinikum (lat.) u rim-
sko doba naziv za grad na desnoj
obali Dunava kraj starog Budima u
Maarskoj; vrijedne iskopine, npr.
amfiteatar, javna i privatna kupa-
lita i dr.
ar (lat. area povrina) jedinica za mje-
renje povrina = 100 m2
ara (lat.) oltar, rtvenik
arabatan (tur. harabi) troan, sklon
propasti, dotrajao, ruevan, pokva-
ren, upropaten, otrcan, pohaban;
usp. rabatan
arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras
u arapskom stilu, zapravo slike iz
biljnog svijeta budui daje Arapima
vjera zabranjivala slikanje ljudi i
ivotinja; fantastine linije u slikar-
stvu; 2. u baletu: figura kad plesa
stoji na jednoj nozi
111 arahnolog
arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost
i poznavanje arapskog jezika, arap-
ske knjievnosti i dr.
arabinoza vrsta eera; dobiva se od
arapske gume i nekih drugih biljnih
sluzi
arabist znalac arapskog jezika, arap-
ske knjievnosti i umjetnosti; osobi-
to: poznati medicinari srednjeg vije-
ka koji su bili pod utjecajem arapskih
lijenika
arabizam osobina arapskog jezika; ri-
je uzeta iz arapskog jezika
arabizirati napraviti na arapski nain;
govoriti arapski; upotrebljavati u go-
voru arapske rijei; ugledati se na
Arape, npr. u umjetnosti
arabotedesko (tal. arabotedesco arap-
sko-njemaki) mjeavina maurskog,
rimskog i gotikog stila u slikarstvu
i kiparstvu
aragonit min. bezbojan ili ukast min-
eral, karbonat vapna, kristalizira po
rompskom sustavu
arahiodaktilija (gr. arachne, daktylos
prst) med. prekomjerna duina prs-
tiju na ruci i nozi
Arahna mit. osobito vjeta tkalja iz
Lidije; natjecala se je u tkanju s bo-
icom Atenom; pobijeena Atena pre-
tvorila ju je u pauka
arahniti (gr. arachne pauk) mn. geol.
v. arahnoliti
arahnitis (gr. arachne) med. v. arah-
noditis
arahnoditis (gr. arachne) med. upala
pauinaste modane opne; arahnitis
arahnoida (gr. arachne pauk, eidos
oblik) zool. pauinasta modana opna
arahnoidi (gr. arachne, lat. aranea pa-
uk, eidos oblik) mn. zool. paucima
sline ivotinje, pauci
arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen)
geol. kamenje s otiscima morskih zvi-
jezda; arahniti
arahnolog (gr. arachne pauk, logos)
poznavatelj (ili: prouavatelj) zna-
nosti o paucima
arahnologija
arahnologija (gr. arachne, logia) zool.
znanost o paucima; umijee da se po
pauini predvidi kakvo e biti vrije-
me
arajdati (gr. raizo odmaram se, opo-
ravljam se) veseliti se, radovati se,
uivati gledajui neto, naslaivati
se
arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od rie,
eera ili od soka kokosovog oraha
arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru
papira
arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza)
bot. meksika biljka iz porodice ti-
tarki
araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu;
mali hodnik; meuprostor, razmak,
razdaljina; vremenski razmak, rok,
poek
Arameja stara oznaka za Siriju i Mezo-
potamiju aramejski jezik najraire-
niji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr.
n. e. do 650. n. e., vaan za izuava-
nje idovskih i starokranskih spisa,
spada u skupinu semitskih jezika;
aramejsko pismo semitsko pismo iz
kojega se razvilo hebrejsko pismo
aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna
prema biljnim bolestima (osobito se
uzgaja na jugu Francuske)
arancini (tal.) mn. male, osuene i poe-
erene narane
araneografija (lat. aranea pauk, gr.
grafo piem; opisujem) opisivanje pa-
uka
araneologija (lat. aranea, gr. logia)
zool. v. arahiologija
araner (fr. arrangeur) obraiva, pri-
reiva
aranirati (fr. arranger) urediti, urei-
vati, srediti, sreivati; spremiti, pri-
rediti, prireivati; izravnati, nagoditi
se s vjerovnicima; sloiti, napraviti
sporazum
aranman (rr. arrangemen ^ urei-
tnje, ureenje, r^d. raspored; spora-
112 arbitraa
zum, poravnanje, izmirenje; glaz. ob-
rada, preradba, orkestracija
aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u sred-
njem vijeku)
Araukanci (Arawak) nekada mono
indijansko pleme, no nemilosrdno is-
trijebljeno od panjolskih osvajaa;
danas ih ima na podruju Brazila i
Venezuele
araukarija vrsta crnogorice.
Arba (lat.) antiko ime za otok i grad
Rab
arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bu-
reau ured) ured za posredovanje ra-
da, za zapoljavanje nezaposlenih
radnika
arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst
sluba) "radna sluba", institucija
njemake nacistike vladavine koja
je propisivala da svatko mora pro-
vesti odreeno vrijeme na fizikim
radovima u slubi zajednice
arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, su-
dac u nekom sporu; prisutni svjedok,
promatra; neogranieni gospodar,
despot; glavna, najutjecajnija, naj-
mjerodavnija osoba u spornim pita-
njima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.)
arbitracija (lat. arbitratio) procjenji-
vanje po vlastitom nahoenju; samo-
voljna procjena
arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie
izabranog suda
arbitraran (lat. arbitrarius) koji pre-
suuje po osobnom uvjerenju; svo-
jevoljan, samovoljan, neutemeljen,
priblian
arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega
biraju zavaene strane radi rjea-
vanja nekog spora, izabrani sudac
arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari
presuivati kao izabrani sudac) iza-
brani sud; suenje izabranim sudom;
presuda izabranog suda; trg. poslo-
vanje pri kojem se iskoritava cijena
jednakih burzovnih objekatf na raz
liitim tritima; pol. rjeavanje me-
arbitrani posao
udravnih sporova pomou komisi-
je u kojoj su, osim predstavnika zava-
enih strana, i neutralni delegati
arbitrani posao (lat. arbitrari) bank.
posao kojim se trai nain kako bi
se najbolje izmirio dug u inozemstvu
ili kako bi se najpovoljnije naplatilo
neko potraivanje
arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud
izabranog suca; ocjena, miljenje,
shvaanje; volja, samovolja; slobodan
izbor, sloboda opredjeljivanja
arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati,
rjeavati po svom miljenju i naho-
enju; suditi, presuivati kao iza-
brani sudac; trg. mijenjati (ili: raz-
mjenjivati) domau valutu za drugu
valutu po utvrenom teaju
arbitrium liberum (lat.) slobodna vo-
lja, slobodno opredjeljivanje
arbor genealogica it. arbor genealo-
gika (lat.) rodoslovno stablo, obitelj-
sko stablo, rodoslovlje
Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus
(lat.) prema legendi: smokva pod ko-
jom je vuica dojila Romula i Rema
arbor vitae it. arbor vite (lat.) anat.
"ivotno drvo", modana masa malog
mozga koja je u presjeku slina dr-
vetu
arborescencija (lat. arborescentia) ras-
tenje (ili: razvijanje) u obliku drveta
(kod kristala); odrvenjenje
arborescirati (lat. arborescere) pre-
tvarati se u drvo, odrvenjavati
arboretum (lat. arboretum) kola u ko-
joj se ui poznavanje bilja; nasad raz-
novrsnog bilja; botaniki vrt
arboriforman (lat. arboriformis) koji
je u obliku drveta, kao drvo
arborikultura (lat. arbor drvo, cultura)
uzgajanje drvea i ostalog bilja
arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se
bavi uzgajanjem drvea i ostalog bilja
arborizacija (lat. arborisatio) prirodno
stvaranje oblika drveta na kamenju;
biljni otisak
113 arendar
arborni (lat. arbor drvo) tekuina za
prskanje raslinja i drvea radi zatite
od zaraznih bolesti
arcato it. arkato (tal.) glaz. prevlaei
gudalom
archiiatrus Sancti Palatini (lat.) nad-
lijenik svetog, tj. carskog dvora u
starom Rimu; usp. arhijatar
arctior citatio it. arkcior citacio (lat.)
prav. otriji (ili: pootren) poziv pred
sud
arctius jus it. arkcijus jus (lat.) prav.
blie (ili: pree) pravo, pravo pred-
nosti
arctius mandatum it. arkcijus man-
datum (lat.) prav. pootrena zapovi-
jed
ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube
svile iz Smirne
ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine
perzijske svile
ardentan (lat. ardens) gorui, vreli, usi-
jan, zaaren, arki; vatren, silan,
plah, ustar, revan
ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik
jurinih odreda naoruan runom
bombom i noem
ardito (tal.) glaz. smjelo, estoko, srano
arduitet (lat. arduus strm) strmost;
pren. velika tekoa, tegoba, muka
area (lat.) povrina; gradilite; trkalite
u cirkusu; gumno
areal (lat. areale) podruje na kojem je
rairena neka biljna ili ivotinjska
vrsta
arena (lat.) borilite posuto pijeskom,
poprite borbe i igara u cirkusu (am-
fiteatru) kod Rimljana; pren. popri-
te, polje borbe, rada i si.
arenacija (lat. arenatio) med. pjeana
kupelj
arenant (lat. arena) borac u areni; hr-
va
arenda (lat. arrenda) zakup zemljita,
ugovor o davanju zemljita u zakup
arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje
zemljite u zakup
arendator
arendator (lat. arrendator) zakupac
zemljita
arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti
zemljite u zakup, zakupiti
areola (lat. area, areola) malo, slobodno
mjesto; anat. prsten oko prsne bra-
davice; mala upljina izmeu tkiv-
nih snopia: med. crven krug oko
upaljenog mjesta; astr. krug oko Mje-
seca
areometar (gr. araios rijedak, metron)
fiz. sprava za mjerenje gustoe i spe-
cifine teine tekuine; gravimetar,
hidrometar
areometrija (gr. araios rijedak, me-
tria) fiz. odreivanje gustoe i spe-
cifine teine tekuine
Areopag (gr. Areios pagos) 1. breu-
ljak posveen bogu rata Aresu, za-
padno od Akropole u Ateni; 2. naj-
stariji i najugledniji sud u Ateni ije
je sjedite bilo na tom breuljku; 3.
pren. zbor uglednih i nepristranih
sudaca
areotektonika (gr. Areios Aresov, koji
pripada bogu rata Aresu, tektoniki)
voj. vjetina napadanja i obrane utvr-
enih mjesta
arerae (fr. arrerages) mn. zaostala pla-
anja, dugovi; neplaena zakupnina;
neplaena kamata
arerairati (fr. arrerager) biti u zaos-
tatku s primanjem, ne biti isplaen
Ares (gr. Ares) mit. sin Zeusa i Here,
bog rata; simbol surove hrabrosti, ra-
ta i ratnih uasa
arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor,
uze; usp. ret
arestacija (lat. arrestatio) uhienje, za-
tvaranje; uze, zatvor
arestant (lat. arrestans) uhienik, ka-
njenik, zatoenik; prav. osoba koja
sudskim putem trai stavljanje za-
brane
arestat (lat. arrestatus) prav. osoba pro-
tiv koje se trai stavljanje zabrane
arestatorij (lat. arrestatorium sc. man-
114 argo
datum) prav. naredba o uhienju;
javno prozivanje vjerovnika (kod ste-
aja)
arestirati (lat. arrestare) v. aretirati.
aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaus-
tavljati, zadrati, zadravati; obus-
taviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti;
staviti zabranu
aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil.
nauk (ili: nauavanje) o vrlini, dio
etike
argental (lat. argentum) v. pakvon,
argentan
argentan (lat. argentum srebro) 1. sli-
tina bakra, cinka i nikla; argental,
pakvon, pakfong; usp. pakvon
argentometar (lat. argentum srebro,
gr. metron) sprava za ispitivanje
srebra
argentum (lat. argentum) srebro; no-
vac
argentum foliatum (lat.) lisnato srebro
argentum vivum (lat.) ivo srebro, iva
argirija (gr. argyrion) med. v. argiri-
jaza
argirijaza (gr. argyrion srebro) med.
modrosiva ili crnkasta boja koja se
ponekad javlja na koi nakon due
unutarnje uporabe srebrnih prepa-
rata
argirizam (gr. argyrion srebro) med.
pojave kroninog trovanja srebrom:
argirijaza i degeneracije plua, bub-
rega i jetara
argiroida (gr. argyrion srebro, eidos
oblik) umjetno srebro, metalna smje-
sa slina srebru
argiromanija (gr. argyrion, mania po-
mama, ludilo) elja (ili: strast) za
novcem, bogatstvom
argiroza (gr. argyrion) med. v. argi-
rijaza
argo (fr. argot) jezik parikih ulica i
polusvijeta; lopovski, mangupski, a-
trovaki govor; govor odreene soci-
jalne skupine
argon
argon (gr. argos nedjelatan, neradan,
lijen) kem. element, atomska teina
39,944, redni broj 18, znak Ar, ple-
meniti (inertni) plin bez boje, mirisa
i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava
se za punjenje arulja i daje sivka-
stu svjetlost; usp. neon, kripton, kse-
non
argonaut (gr. Argo, nautes brodar)
zool. vrsta glavonoaca
Argonauti (gr. nautes brodar) mit.
starogrki junaci koji su na svojoj la-
i Argo pod Jazonovim vodstvom ot-
plovili do Kolhide kako bi donijeli
zlatno runo
argonautika (gr. Argo, nautes) povi-
jest pohoda Argonauta u Kolhidu;
dugotrajan i opasan pothvat
argotirati (fr. argoter) govoriti atro-
vakim jezikom, govoriti jezikom koji
ne razumije svatko
argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost
atrovakog govora
argument (lat. argumentum) dokazno
sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio do-
kaza na kojem se taj dokaz zasniva,
obrazloenje; sadraj ili izvadak iz
nekog djela
argumentacija (lat. argumentatio) do-
kazivanje, zakljuivanje, obrazlaga-
nje; vjetina dokazivanja, zakljuiva-
nja; nain dokazivanja, zakljuivanja
argumentativan (lat. argumentum
dokaz) koji daje (ili slui kao) dokaz
(razlog, obrazloenje), dokazni
argumentator (lat. argumentator) onaj
koji navodi dokaze, koji obrazlae,
koji zakljuuje; raspravlja
argumentiran (lat. argumentosus) bo-
gat razlozima, potkrijepljen dokazi-
ma
argumentirati (lat. argumentari) na-
voditi kao dokaz, dokazivati, zaklju-
ivati, obrazlagati
argumentum ad hominem (lat.) 1.
dokaz koji nije strogo logian nego
vie prilagoen sposobnosti razumi-
jevanja ili interesu sluatelja, lako
115 arheget
razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz
koji se ne zasniva na samoj stvari,
ve na osobinama ili poloaju onih
koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije
dobar jer je predlaga lo ovjek"
argumentum ad veritatem (lat.) do-
kaz koji proizlazi iz opepriznatih i
znanstveno utvrenih istina
argumentum baculinum it. argu-
mentum bakulinum (lat.) dokaz ba-
tinom, tj. kad netko, nemajui drugih
dokaza, dokazuje neto silom
argumentum e consensu gentium
it. argumentum e konsenzu genci-
jum (lat.) log. dokazivanje neke tvrd-
nje na osnovi toga to su svi oduvijek
tu tvrdnju smatrali istinitom
Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin
Zeusov i Niobin, stooki div, uvar
Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera
pretvorila u kravu; po Zeusovoj za-
povijedi ubio gaje Hermes; pren. ve-
oma oprezan i savjestan uvar; uho-
da, pijun; Argusove oi vrlo budne,
paljive, uvijek otvorene oi kojima
nita ne moe promaknuti
arhaian (gr. archaios star) gram. koji
ne potjee iz starog vremena, nego
je samo napravljen, napisan ili prila-
goen ukusu ili duhu starog vreme-
na, starinski
arhaizam (gr. archaismos) gram. za-
starjela rije ili zraz koji se danas, u
obinom pisanju i govoru, vie ne
upotrebljava, npr. korablja (laa),
starinski nain izraavanja
arhaizirati (gr. archaios star, starin-
ski) 1. baviti se prouavanjem sta-
rog vremena i kulture; 2. upotreb-
ljavati u govoru i pisanju arhaizme
arhajski (gr. archa kos) starinski, tj.
koji zaista potjee iz starog vreme-
na; usp. arhaistian
arhajski period v. azojski period
arheget (gr. arch-egetes) voa, pogla-
var; titula spartanskog kralja u Li-
kurgovom zakonu
arhegonije
arhegonije (gr. arche poetak, gonos)
mn. bot. enski spolni organi kod
nekih bescvjetnica i mahovina
arhelogija (gr. arche poetak, logia)
poetna znanost; osnove znanosti o
ovjeku
arheografija (gr. archaios, grafo) opi-
sivanje starina; prid. arheografski
arheolog (gr. archailogos) onaj koji se
bavi starinama i poznaje starine, oso-
bito antiku umjetnost i znanost
arheologija (gr. archaiologia) znanost
koja prouava ostatke i spomenike
materijalne kulture starih naroda
(osobito se bavi antikom); povijest
stare umjetnosti; prid. arheoloki
arheopteriks (gr. archaiopteryx) zool.
fosilni kraljenjak veliine goluba, po
nekim dijelovima slian reptilima, a
po drugim opet ptici; potjee iz pret-
povijesnog doba
arheozoik (gr. arhce- pra-, staro-, zoon
iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje
(izmeu arhaika i paleozoika)
arhesporij (gr. arche, spora) stanica
od koje nastaje tkivo koje stvara trus-
ke kod paprati
arhetip (gr. archetypon prauzorak)
praslika, prauzor; prapismo; osobito:
prvi otisak; original; arhetipi otisci
(ili: primjerci) prvog izdanja
arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem)
arh- predmetak koji u sloenicama
znai: glavni, prvi, nad, pra-
arhibiskup (gr. archo vladam, episko-
pos nadzornik) nadbiskup, arhiepi-
skop
arhiblast (gr. archo, blastos klica, za-
metak) zool. prazametak
arhidijeceza (gr. arche, dioikesis up-
rava) duhovno podruje nadbiskupa,
nadbiskupija
arhidakon (gr. archos, diakonos sluga)
pravosl. najstariji akon, poasno
zvanje za akona
arhiepiskop (gr. archos, episkopos)
pravosl. glavni episkop
116 arhitektonika
arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo)
pravosl. podruje pod duhovnom
upravom arhiepiskopa
arhigonija (gr. arche poetak, gigno-
mai stvaram) biol. spontano nasta-
janje ivota, postanak ivota u njego-
vim najjednostavnijim poecima iz
tzv. anorganske tvari, prapoetak,
prastvaranje; abiogeneza
arhihijerarh (gr. archi-hierarches)
pravosl. prvosveenik, episkop
arhihijerarhija (gr. archi-hierarchia)
dostojanstvo prvosveenika; visoko
sveenstvo
arhijerej (gr. arch-hiereus) pravosl.
vladika, starjeina sveenika
arhilohijski (gr. Archiloxos) poet. tako
se zove vie vrsta stihova koje je prvi
pisao najstariji grki liriar i jampski
pjesnik Arhiloh (izmeu 680. i 640.
pr. n. e.); pren. zajedljiv, uan, pod-
rugljiv u govoru ili pisanju
arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno
arobnjatvo, tobonja vjetina prav-
ljenja zlata i srebra
arhimandrit (gr. archimandrites) pra-
vosl. poglavar veeg samostana ili
vie samostana
Arhimed (gr. archo- nad-, medomai
brinem se, dakle "oprezni", "koji zna
predviati", "obzirni") najvei mate-
matiar i fiziar staroga svijeta
(287212 pr. n. e.); Arhimedov za-
kon fiz. od Arhimeda pronaeno pra-
vilo da svako tijelo, uronjeno u teku-
inu, gubi na svojoj teini onoliko
koliko tei istisnuta tekuina
arhipelag (gr. archi-pelagos) otoje;
prvobitno: otoci u Egejskom moru,
izmeu Grke i Male Azije
arhitekt (gr. architekton) onaj koji se
bavi graevinarstvom, tj. projektant
graevina, inenjer arhitekture, gra-
ditelj
arhitektonika (gr. architekton) zna-
nost o graevnoj umjetnosti, gradi-
arhitektonski
teljstvo; umijee izraivanja znan-
stvenog sustava, znanost o sustavu
arhitektonski (gr. architektonikos)
graevni, koji odgovara pravilima
graevne umjetnosti; koji se tie ne-
kog znanstvenog sustava
arhitektura (gr. architekton, lat. ar-
chitectura) graevna umjetnost, gra-
evinarstvo, graditeljstvo; naini
zidanja, raspored graenja; graev-
ni stil
arhitrav (gr. archo, lat. trabs greda)
arhit. glavna greda koja povezuje dva
ili vie stupova i lei na njima
arhiv (lat. archivum, gr. archeion vla-
dina ustanova) mjesto gdje se dre i
uvaju spisi; pismohrana
arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se
nalaze u arhivu, povelje, dokumenti
arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili:
nadzornik) arhiva
arhivolt (tal. archivolto glavni luk) ar-
hit. polukruni luk koji spaja dva
stupa (u helenistikoj, rimskoj, rene-
sansnoj i baroknoj arhitekturi); u go-
tikoj i romanikoj arhitekturi: niz
. lukova glavnog crkvenog portala, koji
su esto ukraeni kipovima
arhivski (lat. archivum) koji se tie ar-
hiva, koji pripada arhivu, koji se na-
lazi u arhivu, koji radi u arhivu
arhocela (gr. archos, kele kila, bruh)
med. kila, bruh debelog crijeva
arhont (gr. archon) vladar, poglavar;
najvii dravni inovnik u Ateni na-
kon propasti starog kraljevstva
arhoptoza (gr. archos mar, ptosis
pad) med. spadnutost debelog crije-
va
arhoragija (gr. archos mar, regnymi
prsnem) krvarenje iz debelog crijeva
aridan (lat. aridus) suh, isuen, spr-
en; jalov, neplodan, mrav; pren. su-
hoparan
ariditet (lat. ariditas) suhoa, sunost,
sua; mravost; neplodnost, jalovost;
pren. suhoparnost
117 arijeta
aridura (lat. aridura) med. suenje, mr-
avljanje; mravost, slabost
aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna
sprava (s ovnujskom glavom) za raz-
bijanje zidina; Aries Ovan (zvijee
u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj po-
lutki)
arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan
glas uz instrumentalnu pratnju; na-
in pjevanja, napjev, melodija
Arijadna (gr. Ariadne) mit. ki kret-
skog kralja Minosa i Pasifaje, pomog-
la Tezeju, nakon to je ubio Mino-
taura, da pomou klupka konca izie
iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju
je on ostavio na otoku Naksu; otuda:
Arijadnina nit sredstvo da se ovjek
izvue iz neke teke situacije
arijanci mn. pristae i pobornici arija-
nizma; arijevci
arijanizam nauavanje aleksandrijskog
sveenika Arija (4. st.) koji je tvrdio
da Krist nije Bog, nego obian ovjek
Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn.
ime kojim su indoeuropski (arijski,
indogermanski) stanovnici Indije,
Perzije i Irana sami sebe nazivali; u
novije doba ovim se imenom naziva-
ju svi Indoeuropljani (Indogermani);
Indogermani, Indoeuropljani; Ari-
jevci; arijski jezici svi indoeuropski
(indogermanski) jezici
Arijel (hebr. "boji lav") simboliko ime
za junaka uope, za rtveni oltar, za
grad Jeruzalem; u knjievnosti: vo-
deni ili zrani duh s dobrim svojstvi-
ma, osobito istaknut kao dobroini-
telj u Shakespearovoj drami Oluja
arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljed-
nja obrana
arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. za-
titna eta, zatitnica, odstupnica
arijergarda (fr. arriere straga, garde
tjelesna straa) eta koja brani uz-
micanje; zatitnica
arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija,
pjesmica
Arijevci
Arijevci (sanskr. agua) mn. v, Arijci
Arion slavan pjesnik i svira s grkog
otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema
prii, skoio je s broda u more ne bi
li se spasio od razbojnika: u vodi ga
je doekao i iznio na obalu delfin ko-
jega je zanio svojom pjesmom
arioso it. ariozo (tal.) glaz. pjevajui,
u obliku arije; im. kratko melodino
djelo koje se umee u recitativ
Ariosto (Ludovico, 14741533) pisac
prvih komedija na talijanskom jezi-
ku (pisao i latinska djela; svjetski je
glasovit po svome epu Orlando furi-
oso (Bijesni Orlando)
Ariovist vladar germanskog plemena
Sveva, jedna od najznaajnijih osoba
opisanih u Cezarovu djelu De bello
Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Ce-
zar
Aristarh (gr. Aristarchos) najvei alek-
sandrijski gramatiar, poznat kao
kritiar Homerovih i Pindarovih pje-
sama; pren. strog i pravedan sudac
u pitanjima umjetnosti; pr. aristarh-
ski
Aristej mit. starogrki zatitnik lova i
stada, sin Apolona i nimfe Kirene
Aristid (gr. aristos najbolji) staroaten-
ski dravnik s nadimkom "Praved-
ni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol
pravednosti i nesebinosti
aristodemokracija (gr. aristos najbo-
lji, demos narod, kratos mo, vlast)
vladavina plemstva i naroda
Aristofan starogrki komediograf, je-
dan od najveih komediografa uope
(452388 pr. n. e.)
aristokracija (gr. aristokratia) vlada-
vina plemstva; plemiki stale, plem-
stvo
aristokrat (gr. aristokrates) plemi po
roenju ili poloaju; prijatelj i lan
aristokracije, vladavine plemia
aristokratizam (gr. aristokrateomai
imam aristokratski ustav) aristokrat-
ski sustav vladavine; ljubav prema
118 aritmomanija
aristokraciji i aristokratskim nae-
lima
aristolohici (gr. aristos, locheia pora-
anje) mn. med. sredstva koja poma-
u poraanje, osobito ienje poro-
dilje
aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. nau-
avanje grkog filozofa Aristotela
(384322 pr. n. e.), Platonovog ue-
nika, uitelja Aleksandra Velikog i
osnivaa peripatetike kole
ari (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora
(listopadna biljka)
aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj
koji se bavi aritmetikom ili zna arit-
metiku; onaj koji je vjet u rauna-
nju
aritmetiki (gr. arithmetikos) koji
spada u raunanje, koji se moe pre-
doiti ili rijeiti brojevima, raunski;
aritmetika sredina nekih brojeva je
zbroj tih brojeva podijeljen brojem
od onoliko jedinica koliko je tih bro-
jeva; usp. geometrijska sredina; v.
progresija
aritmetika (gr. arithmos broj, e arith-
metike tj. techne) mat. umijee ra-
unanja, znanost o brojevima; poli-
tika aritmetika primjena aritmeti-
ke na drutvene i dravne ustanove
(npr. osiguranje ivota, lutrije i dr.)
aritmija (gr. arhythmia) nedostatak
ravnomjernosti, nepravilno kretanje;
neskladnost; med. nepravilnost u rit-
mu sranih otkucaja
aritmogrif (gr. arithmos broj, grifos
zagonetka) zagonetka izraena bro-
jevima
aritmologija (gr. arithmos broj, logia)
znanost o brojevima, osobito o tajan-
stvenim i udnim svojstvima broje-
va
aritmomanija (gr. arithmos broj, ma-
nia bijes, ludilo) nagon za stalnim
brojenjem svega i svaega (bolesnik
broji korake, stube, prozore na ku-
ama kraj kojih prolazi itd.)
aritmomantija
aritmomantija (gr. arithmos broj,
manteia proricanje) proricanje iz bro-
jeva
aritmometar (gr. arithmos broj, me-
tron) sprava za raunanje
arivaa (fr. arrivage) pristajanje, do-
lazak brodova u luku; dolazak; do-
voz robe; dovezena roba
arivist (fr. arriver postii, arriviste) bez-
obziran lovac na zvanja i poloaje,
karijerist, lakta
arivizam (fr. arriver postii) osobina
onih koji bezobzirno ele doi na ne-
ki poloaj ili postii neko zvanje, lak-
tatvo
arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u
Arijce
arka (lat. arca koveg, sanduk) 1. mit.
lada (u obliku kovega) u kojoj se
starozavjetni Noa spasio od potopa
te se plovei zaustavio na vrhu pla-
nine Ararat; 2. u starokranskoj cr-
kvi: posuda u kojoj su uvane euha-
ristija, relikvije i dr. dragocjenosti
arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nad-
svoden hodnik, polukruni otvor
arkadijski (gr. Arkadia, arkadikos)
koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seos-
ki, naivan; idilian
Arkaani (gr. Arkadoi) mn. stanovnici
Arkadije, pastirskog predjela u sre-
dini Peloponeza; pren. pjesnici pas-
tirske poezije
arkanist (lat. arcanus tajanstven, ta-
jan) poznavatelj tajni u pojedinim
strukama, npr. kako se prave sred-
stva za uljepavanje, pomlaivanje
itd.
arkanum (lat. arcanum tajna) tajni li-
jek, tajno sredstvo
arkatura (fr. arcature) niz malih sli-
jepih dekorativnih arkada, umjetne
arkade; svodna oplata
arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. pot-
porni poluiuk, stup podupira
arkebuza (fr. arquebuse) stara puka
s kokotom i dugom cijevi, pretea
dananje puke
119 armater
arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz.
gudalo, potez gudalom; coll arco it. .
kol arko (tal.)'gudalom
arkosolij (lat. arcus luk, solium mrt-
vaki sanduk od kamena) umjetniki
izraen starokranski grob u kata-
kombama sa svodom u obliku luka
arkoza (gr. arkeo izdravam) geol.
pjeanik od granitnih gnajskih sti-
jena
arktacija (lat. arcatito) med. suavanje,
suenost utrobe i zatvorenost kao
posljedica toga; stezanje nekog dije-
la tijela zavojem
arktiki (gr. arktikos sjeverni) koji se
nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj
koji je u vezi sa zvijeima Velikog
i Malog medvjeda
Arktik (gr. arktikos sjeverni) podruje
oko Sjevernog pola
arktos (gr. e arktos Veliki medvjed,
Velika kola) astr. Veliki i Mali med-
vjed (skupine zvijezda); sjever
arktura (lat. arctura) med. uraslost
nokata u meso
arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje
kostiju u obliku luka
arma (lat.) oruje; od srednjeg vijeka:
obiteljski grb
armada (p.) oprema; u panjolskoj:
oruana sila; osobito ratna flota (ova-
ko se u XVI. st. zvala "nepobjediva"
flota Filipa II. koju je 1588. poslao
protiv Engleske)
armadilja (p. armadilla) pom. mala
ratna flota; mali naoruani brod, oso-
bito carinski
armalisti (ma. armalis, lat. arma
oruje) mn. maarski plemii koji
nisu imali svog imanja, nego su i-
vjeli samo od slube u vqjsci
armater (fr. armateur) pom. naoruan
trgovaki brod; gusarski brod; zakup-
nik broda koji priprema svoj brod na
daleki put; vlasnik gusarskog broda,
gusar, pomorski razbojnik
armatura
armatura (lat.) voj. naoruanje, ratna
sprema; pom. naoruanje i posada
nekog broda; oklopljavanje broda; fiz.
^pojaavanje snage magneta sumeta-
njem eljeza; metalni dijelovi u gra-
evinarstvu
Armida lit. ime lijepe i mone arobnice
u Tassovom spjevu "Osloboeni Jeru-
zalem"; pren. ena sposobna zavesti
armija (lat. arma oruje, fr. armee) 1.
oruana sila, vojska; 2. strategijsko-
operativna jedinica kopnene vojske i
zrakoplovstva; 3. pren. mnotvo, npr.
"armija nezaposlenih", "armija bes-
kunika"
armilaran (lat. armilla grivna, naruk-
vica) okrugao, u obliku koluta; ar-
milarna sfera stari astronomski in-
strument (u obliku koluta ili kugle)
za odreivanje poloaja zvijezda na
nebu
armirati (lat. armare) 1. voj. naoruati,
opskrbiti ratnom spremom, opremi-
ti; 2. fiz. pojaati snagu magneta
pomou eljeza; 3. grad. poveati no-
sivost zida eljezom i cementom; 4.
glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na
poetku glazbenog komada; 5. pren.
jaati, snaiti
armorijal (fr. armorial, lat. armorale)
knjiga s grbovima
armorist (lat. armorale) poznavatelj gr-
bova, onaj koji se razumije u grbove
arogancija (lat. arrogantia) napuha-
nost, oholost, drskost, bezobzirnost
arogantan (lat. arrogans) napuhan,
gord, ohol, razmetljiv, uobraen, be-
zobrazan, drzak
arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drz-
nuti se; prisvojiti, prisvajati; prav.
uzeti pod svoje
aroma (gr. aroma) miris, ugodan mi-
ris eterinih ulja; sona tvar kod
biljaka
aromatici (gr. aroma, lat. aromatica)
mn. mirisne tvari, zaini
120 arpeggio
aromatian (gr. aroma) mirisan, koji
ugodno mirie, sa zainom
aromatizacija (gr. aroma) stavljanje
mirisa (ili: zaina) u lijekove, jela i
dr.
aromatizirati (gr. aroma) namirisati,
staviti miris u neto; zainiti, zainja-
vati
Aromun pripadnik jednog ogranka Ru-
munja; Cincari, Vlasi
Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat
Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz
Egipta; prvi veliki sveenik u Izra-
elu
arostema (gr. arrostema slabost) med.
slaboumnost, ludilo; arostija
arostija (gr. arrostia) med. v. aroste-
ma
arozaa (fr. arrosage) zalijevanje, na-
vodnjavanje njiva; polijevanje ulica;
voj. metodino bombardiranje
arozija (lat. arrodere, arrosio) med. na-
grizanje kostiju
arozirati (fr. arroser) zalijevati, polije-
vati, navodnjavati; voj. metodino
bombardirati, zasuti vatrom, grana-
tama, bombama; trg. doplatiti, na-
knadno platiti
arozman (fr. arrosement) zalijevanje,
polijevanje; ovlaavanje, osvjeava-
nje; trg. doplaivanje, naknadno pla-
anje
Arpad voa Maara prilikom njihova
dolaska u dananju Maarsku; prvi
maarski knez (890907), osniva
dinastije (Arpadovii) koja je do 1301.
vladala i Hrvatskom
arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala
harfa, harfica
arpeggiato it. arpedato (tal.) glaz.
kao na harfi, tj. u razlomljenim akor-
dima
arpeggiatura it. arpedatura (tal.)
glaz. niz razlomljenih akorda
arpeggio it. arpedo (tal.) glaz. lom-
ljenje tona kao na harfi
arpikord
arpikord (tal. arpicordo) glazbeni in-
strument po zvuku slian harfi, spi-
net
ars (lat.) umjetnost, umijee; zanat, po-
sao; teorija (ili: osnova) umjetnosti
ili znanosti
ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost
je duga, a ivot kratak
ars mnemonica it. ars mnemonika
(lat.) vjetina pamenja
arsen (gr. arsenikon) kem. element
atomske teine 74,93, redni broj 33,
znak As, jedan od najjaih otrova
arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. ar-
senale) skladite za uvanje ratne op-
reme; pren. velika zaliha
arsenijati (gr. arsenikon) mn. kem. so-
li arsenove kiseline
arseniti (gr. arsenikon) mn. kem. spo-
jevi arsenove kiseline s bazama
arsenofagizam (gr. arsenikon, fagein
jesti) med. navika uzimanja inae ot-
rovnih koliina arsenovih spojeva ra-
di jaanja tjelesne snage ili spolne
sposobnosti '
arsenogonija (gr. arsen muki, gone
raanje) raanje muke djece
arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. ju-
nak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik;
bot. biljka zijevalica
arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v.
darsonvalizacija
ar (tur.) Boje prijestolje na vrhu ne-
ba
arin (tur. aryn) lakat, rif; mjera za
duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se
na osam urupa, a svaki urup na e-
tiri greha); prijanja ruska mjera
0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta
(1066,781 m)
art nouveau it. ar nuvo (fr.) nova um-
jetnost na prijelazu iz 19. u 20. st.,
kod nas poznatija pod imenom Sece-
sija
artefakt (lat. artefactum) umjetni pro-
izvod, ono to je umjetno naprav-
121 arteki zdenac
ljeno, rukotvorina (za razliku od pri-
rodnog proizvoda)
arteriektazis (gr. arteria ila, ektasis
pomicanje) med. proirenje arterija
arterija (gr. arteria ila) anat. krvna
ila, ila kucavica (opi naziv za krv-
ne ile koje vode krv iz srca u plua
ili iz srca u ostale dijelove tijela;
pren. glavna prometna ulica u gra-
du i si.
arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bo-
gatstvo u arterijama; nadmo su-
stava arterija i njihovog utjecaja u
nekom tijelu; arteriozitet
arterijalizacija (lat. arterialisatio) fi-
ziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi
arterijski (gr. arteria ila) koji se tie
arterija; arterijska krv svijetlocrve-
na, oksidirana krv, krv koja je prola
kroz plua i primila kisik
arteriografija (gr. arteria, grafia)
anat. opis (ili: opisivanje) arterija
arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. naj-
sitnije arterije, nakon njih dolaze ka-
pilare
arteriologija (gr. arteria, logia) anat.
prouavanje arterija
arterioreksis (gr. arteria, rexis puca-
nje) med. pucanje arterije
arterioskleroza (gr. arteria, skleros
tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje
stijenki arterija
arteriostenoza (gr. arteria, stenos ti-
jesan) med. suavanje (ili: suenost)
arterija
arteriotomija (gr. arteria, tome reza-
nje) med. operativno otvaranje arte-
rija
arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v.
arterijalitet
arteritis (gr. arteria) med. upala arte-
rija
artes liberales (lat.) mn. slobodne um-
jetnosti, lijepe vjetine
arteki zdenac zdenac kod kojega se
voda dobiva dubokim buenjem (po
francuskoj pokrajini Artois gdje su
apropos
kopali prve takve zdence ve u 12.
stoljeu)
Arti musices Umjetnosti glazbe (nami-
jenjena kua), est natpis na zgra-
dama glazbenih zavoda
artioka (tal. articiocco, fr. artichaut)
bot. cijenjeno povre s mesnatim
cvjetnim glavicama
artidaktili (gr. artios usko spojen, da-
ktylos prst) zool dvopapkar, takopr-
stai, takoprsti dvopapkari
artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost,
facere initi) tvorac, zaetnik, autor,
stvaralac, umjetnik, majstor
artificijalan (lat. artificialis) umjetni-
ki; neprirodan, izvjetaen
artikl (lat. articulus zglob, lanak)
lanak, napis; toka ugovora; anat.
zglob; trg. predmet, stvar, roba u tr-
govini; gram. lan; sastavni dio ne-
kog spisa, poglavlje, paragraf
artikulacija (lat. articulatio) gram.
tvorba glasova; jasno i razgovijetno
izgovaranje rijei i slogova
artikulirati (lat. articulare) gram. tvo-
riti glasove; rijei i slogove jasno i
razgovijetno izgovarati, razumljivo
govoriti
artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji ru-
kuje topom, topnik
artiljerija (fr. artillerie) prvobitno:
svaka ratna sprava uope; kasnije:
topovi, topnitvo, rod vojske naoru-
an topovima
artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik,
poznavatelj umjetnosti; glumac, oso-
bito u varijeteu i kabareu; majstor u
jahanju, plesa na konopcu (u cirku-
su)
artistiki (fr. artistique) umjetniki,
majstorski
artizam (lat. ars, artis umjetnost) na-
in umjetnikog, osobito knjievnog
izraavanja koje je vie posljedica
vjetine i znanja nego istog talenta
i osjeaja, te se stoga vie koristi
vanjskim sredstvima (rijeju, stilom,
122 atropodi
kompozicijom i dr.); pretjerana sklo-
nost vanjskom obliku umjetnikog
djela, "igra rijei"
artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac;
pren. osniva, pokreta
artofag (gr. artos, fagos) onaj koji jede
kruh
artokarpi (gr. artos kruh, karpos plod)
mn. bot. krune biljke
artolatrija (gr. artos kruh, latreia po-
tovanje) potovanje (ili: oboavanje)
kruha (hostije)
artralgija (gr. arthron zglob, algos bol)
med. bol zgloba, probadanje u zglo-
bovima
artremboleza (gr. arthron, emballo
ubaciti, umetnuti) med. namjetanje
iaenih zglobova
artritian (gr. arthron) koji je u vezi
s upalom zglobova; koji je protiv upa-
le zglobova (sredstvo, lijek)
artritis (gr. arthron) med. upala zglo-
bova, probadanje u zglobovima; giht
artritizam (gr. arthron zlob) med. gra-
da tijela koje je sklono debljini, e-
ernoj bolesti, kostobolji, kamencu u
ui i mokranom mjehuru, prije-
vremenoj arteriosklerozi, neuralgiji,
astmi i dr.
artro- (gr. arthron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: zglob, zglobni
artrodeza (gr. arthron) operativno u-
vrivanje zgloba
artrodinija (gr. arthron, odyne bol)
med. bol (ili: probadanje) u zglobu
artrofioza (gr. arthron, fyo stvaram)
med. gnojenje zglobnih kostiju, za-
gnojavanje zglobova
artrokarcinom (gr. arthron, karkinos
rak) med. rak u zglobu
artropatija (gr. arthron, pathos bol)
med. bol zgloba, zglobobolja
artropioza (gr. arthron, pyon gnoj)
med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zglo-
ba
artropodi (gr. arthron, pus, podos no-
ga) mn. zool. lankonoci
artrotomija
artrotomija (gr. arthron, tome reza-
nje) med. operativno otvaranje zgloba
artroza (gr. arthron) anat. grada zglo-
ba, zglob
artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivo-
tinja) zool. sa zglobovima, ope ime
za kukce (insekte), pauke, rakove i
crve
arundinozan (lat. arundinosus) trsko-
vit, bogat trskom, obrastao trskom
Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj
Galiji (danas Auvergne)
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura
uzgajanje) poljoprivreda, zemljorad-
nja
arza (gr. arsis) metr. glaz. dizanje gla-
sa; naglaeni slog stope; suprotno:
teza
arzan (tal. arso zapaljen, goru) debela
crkvena svijea
as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan
novac i jedinica za teinu; 2. najjaa
karta; 3. prvak, najbolji u nekoj
struci, osobito u portu
Asa kralj u staroj Judeji (944904 pr.
n. e.), pobjednik u mnogim bitkama
asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lije-
kova u njihovom vlastitom soku
asamar (lat. assus peen, amarus go-
rak) kem. proizvodi raspadanja koji
se stvaraju pri zagrijavanju ivo-
tinjskih ili biljnih tvari i daju im za-
inski okus, npr. kora od kruha,
povrina peenja i dr.
asambleja (fr. assemblee) skuptina,
zbor, sabor, skup, parlament; u rus-
kom (starijem) jeziku zabavna veer
u dvoru Petra Velikoga
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir)
smiljen rad na podizanju zdravlja
pojedinaca u nekom gradu, kraju ili
dravi, popravljanje i poboljavanje
opih zdravstvenih prilika, ienje
od zaraze, isuenje movarnih mje-
sta itd.
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) po-
praviti (ili: popravljati) ope zdrav-
123 aseitet
stveno stanje u nekom mjestu, kraju
ili dravi uvoenjem niza higijens-
kih mjera: istoe, isuivanja movar-
nih mjesta itd.
ascendencija (lat. ascendentia) prava,
uzlazna linija srodstva; astr. penja-
nje, uzlazak; nadmo, pretenost;
mat. rast
ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav.
roaci po uzlaznoj Uniji, preci kao
roditelji, djedovi, pradjedovi; suprot-
no: descendenti
ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzla-
enje, uzdizanje; Uzaae Kristovo,
Spasovo; napredovanje, polet; astr.
penjanje, uzlaenje nebeskog tijela
ascidije (lat. asciscere primati, pri-
hvaati); mn. platenjaci, prirasli na
kamenu i drugim predmetima u
moru, mjeinice
asciji (gr. a-, skia sjena) mn. zem. sta-
novnici arkog pojasa koji dvaput go-
dinje ostaju u podne bez sjene, na-
ime u dane kad Sunce kod njih pro-
lazi kroz zenit
ascites (gr. askites, tj. nosos, askos ko-
a) med. trbuna vodena bolest
ASDIC krat. za engl. Allied Submarine
Detection Inuestigation Committee
(Savezniki istrani odbor za otkri-
vanje podmornica) ureaj za otkri-
vanje i lociranje podmornica uz po-
mo ultrazvuka (nakon Drugoga
svjetskog rata slui za pronalaenje
potonulih brodova i podmornica, za
ustanovljivanje gdje se nalaze velike
plove riba i si.); usp. SONAR
ASEAN savez zemalja jugoistone Azi-
je (Indonezija, Malezija, Singapur,
Tajland, Filipini)
asebija (gr. asebeia) bezbotvo, bez-
vjerstvo, ateizam
aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj.
postojati sam sobom) samostalnost,
osobina ljudi koji rade samo po svom
vlastitom, unutarnjem nagonu, bez
ikakvog vanjskoog poticaja; po sko-
aseksualan
lastikoj teologiji: svojstvo Boga koji
uzrok svog bia ima u samom sebi,
dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe
sama (a se est); u novije doba: jai
izraz za slobodnu volju
aseksualan (gr. a-, lat. sexus spol) bes-
polan, koji nema spola, kojem je odu-
zeta mogunost oploivanja
aseksualizacija (gr. a-, lat. sexuali-
satio) unitenje, oduzimanje sposob-
nosti oploivanja; kastracija
aselenski (gr. a-selenos) bez Mjeseca,
npr. aselenska no (za planete Mer-
kur i Veneru kae se da su "aselen-
ske", bez pratitelja, bez satelita
aselgija (gr. aselgeia) razvratnost,
razvrat, pohotljivost
asemian (gr. asemos) koji nema zna-
ka, koji je bez oznake, bez obiljeja
asentacija (lat. assenatio) laskanje,
udvaranje; ulagivako odobravanje
asenzija (lat. assensio) odobravanje,
pristajanje uz koga; fil. primanje
neega kao istinitog
asepsa (gr. a-, sepsis trule) med. na-
stojanje da rane ne dou u dodir sa
zaraznim klicama (osobito kod ope-
racija)
aseptian (gr. a-, septikos) koji nije
sklon truljenju; koji nema zaraznih
klica; v. antiseptian
aseptin (gr. a-, sepsis) kem. sredstvo
koje uva mlijeko i jela od kvarenja;
sastoji se od stipse pomijeane s bor-
nom kiselinom
aseptol (gr. a-, sepsis trule, lat. oleum
ulje) kem. otopina kiseline kao sred-
stvo za sprjeavanje truljenja, dobiva
se mjeavinom sirove karbolne kise-
line ili krezola s koncetriranom sum-
pornom kiselinom
asercija (lat. assertio) potvrda; prav.
slubena potvrda da je netko slobo-
dan
asertivan (lat. assertivus) v. asertoran
asertoran (lat. assertorius) kojim se
tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud
124 asibilacija
u kojem se odnos izmeu subjekta i
predikata iskazuje kao injenica
(usp. problematian, apodiktian);
asertorna. prisega prav. prisega koja
se polae nakon danog iskaza (za raz-
liku od promisorne prisege, tj. one
koja se polae prije davanja iskaza)
aservacija (lat. asservare) uvanje, po-
hrana; ostavljanje u pohranu
aservat (lat. asservatum) ono to je
ostavljeno na uvanje, u pohranu
aservirati (lat. asservare) uvati, sau-
vati, pohraniti; ostaviti u pohranu
asesor (lat. assessor pomonik u slubi)
suev pomonik; porotnik
asesorat (lat. assessoratum) zvanje po-
mong suca; sudsko pomonitvo
asesura (lat. assessura) v. asesorat
aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno
uvjeravanje ili tvrenje neega, doka-
zivanje, prisizanje u neto
aseverativan (lat. asseverare dokazi-
vati) potvrdan, dokazni
asfalt (gr. asfaltos) kem. zemna smola,
paklina, smjesa raznih ugljikovodi-
ka u kojoj ima i kisika, duika i sum-
pora; pomijean s vapnencom upo-
trebljava se za pravljenje plonika i
za izolaciju zidova od vlage
asfaltirati (gr. asfaltos) prevui asfal-
tom
asfiksija (gr. a-, sfyxis bilo) med. pre-
stanak ili usporenost kucanja srca
zbog neke mehanike prepreke, oba-
mrlost, najvii stupanj nesvjestice
asfiktian (gr. a-, sfyxis) med. koji je
u dubokoj nesvjestici, polumrtav,
obamro
asfodel (gr. asfodelos) kod Homera:
biljka na poljima donjeg svijeta, "cvi-
jet smrti"; nai izrazi: primorski
brden, apljan, epljez, kraljevo kop-
lje (rod biljaka iz porodice ljiljana)
asibilacija (lat. assibilatio) gram. pre-
tvaranje stranjonepanih i zubnih
suglasnika u afrikate, tj. njihovo iz-
govaranje zajedno sa sibilantima
asibilirati
asibilirati (lat. assibilare) gram. pre-
tvarati stranjonepane i zubne su-
glasnike u afrikate
asiduitet (lat. assiduitas) tonost; po-
stojanost, ustrajnost
asiento it. asjento (p.) ugovor pa-
njolskih vladara (u 16.18. st.) s tr-
govakim partnerima i podjela ovi-
ma prava da monopolistiki uvoze
odreden broj robova iz crnakih ze-
malja u amerike (panjolske) kolo-
nije
asignacija (lat. assignatio) doznaka,
uputnica, nalog za isplatu
asignant (lat. asignans) onaj koji alje
uputnicom novac, poiljatelj
asignat (lat. assignatus) osoba na koju
glasi uputnica, doznaka, nalog; uput-
nica na primanje godinjeg dohotka
od nekretnina; papirni novac iz vre-
mena Francuske revolucije (19. IV.
1790.), tiskan radi likvidiranja drav-
nih dugova
asignatar (lat. assignatarius) osoba na
koju glasi uputnica ili doznaka, pri-
matelj novca po uputnici ili nalogu
asignatura (lat. assignatura) v. asig-
nacija
asignirati (lat. assignare) uputnicom
doznaiti (ili: doznaavati), izdati (ili:
izdavati) nalog za isplatu neke svote
asilogistian (gr. a-, syllogismos po-
sredni zakljuak) log. iz kojega se ne
moe izvesti zakljuak
asimetrian koji nema simetrije, ne-
razmjeran, neskladan, nejednak
asimetrija (gr. asymmetria nesimet-
rinost) nerazmjernost, neskladnost,
nejednakost, neravnomjernost
asimfonija (gr. a-, symfonia) nesklad,
neskladnost; pr. asimfonian
asimilacija (lat. assimilatio) izjedna-
enje, izjednaavanje; gram. jed-
naenje (po zvunosti, po mjestu tvor-
be glasova); psih. primanje u svijest
novog sadraja (doivljaja) i njegovo
prilagoavanje sadraju svijesti; fi-
125 asinus ad lyram
ziol. zbivanje kojim stanice pretva-
raju hranu u tvari od kojih se same
sastoje (proces asimilacije)
asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti,
izjednaavati, prilagoditi, prilagoa-
vati; gram. jednaiti; fiziol. primiti u
se, primati u se, pretvoriti hranu u
organsku tvar
asimpatija (gr. a-, sympatheia) nena-
klonost; nedovoljno suosjeanje, ne-
dostatak suuti
asimptota (gr. a-, symptotos koji se
ne poklapa) mat. linija kojoj se pri-
bliava neka krivulja, ali je nikad
ne sijee, npr. hiperbola ima dvije
asimptote; simbol beskrajne ljudske
tenje koja nikad ne postie svoj cilj;
Leibniz je nazvao ovjeka "asimp-
totom boanstva"
asimptotian (gr. a-, symptotos koji
se ne poklapa) koji se ne poklapa,
nepoklopljiv
asimulacija (lat. assimulatio) pretva-
ranje, prijetvornost, licemjerje
asindeton (gr. a-, syndeton) poet. pjes-
nika figura u kojoj se izostavljaju
veze izmeu dviju ili vie reenica,
ili izmeu lanova jedne reenice,
npr.: //O ene, dajte da pjevam je-
dan razdrti psalam//uasan, oajan,
grozan, bolestan, krvav, nervozan...
asindetski (gr. a-, syndetos nevezan)
koji je bez veze, bez sveza, bez sve-
zica
asindezija (gr. asyndesia nevezanost,
nespojenost) ret. nedostatak veze u
reenicama, nevezanost; usp. asin-
deton
asinkronian (gr. a-, syn s, chronos
vrijeme) neistovremen, nejednako-
vremen, neistodoban
asinus ad lyram it. azinus ad liram
(lat.-gr.) magarac u liru (uzreica
koja odgovara naem: razumije se
kao magare u kantar, tj. nesposoban
je, glup je)
Asinus Buridani..,
Asinus Buridani inter duo prata
(lat.) Buridanov magarac izmeu dvi-
je livade; v. Buridanov magarac
asiriologija znanost koja prouava
knjievnost, jezik, povijest i starine
Asirije i Babilona
asistencija (lat. assistentia) pomaga-
nje, pomo, potpora; prisutnost
asistent (lat. assistens) pomonik, po-
maga, zamjenik; mlai inovnik
asistirati (lat. assistere) pomagati ne-
kome u poslu; pratiti nekoga; biti
nazoan emu
asistolija (gr. a-, systole skupljanje,
stezanje) med. opi naziv za sve teke
poremeaje u organizmu zbog nedo-
voljnog rada sranog miia, neste-
zanje srca
asitija (gr. asitia nejedenje, gladova-
nje) post; nedostatak volje za jelom;
nedostatak hrane
askaride (gr. askaris) mn. zool. djeje
gliste
asket (gr. asketes) pustinjak, pokajnik,
onaj koji svojevoljnim gladovanjem i
muenjem tijela svladava u sebi stra-
sti i prohtjeve
asketiar (gr. askeo) pisac pobonih
djela, bogougodnih spisa
asketika (gr. askeo) nauavanje o as-
kezi
asketizam (gr. askeo skrbiti se) nain
miljenja i ivljenja asketa, pustinja-
tvo, pokajnitvo u muenju tijela
odricanjem
asketski (gr. asketos) pokajniki, bo-
gougodan; odgojni
askeza (gr. askesis) pustinjatvo, po-
kajnitvo, ugaanje Bogu do krajnjeg
samoodricanja; muenje tijela radi
to uspjenijeg svladavanja tjelesnih
strasti i prohtjeva kako bi dua bila
to neovisnija o tijelu i time se mogla
posvetiti svome pravom opredjeljenju
asklepijadska strofa metr. veza as-
klepijadskog stiha s drugim vrstama
stihova
126 asomatian
asklepijadski stih metr. vrsta klasi-
nog stiha, nazvanog po grkom pjes-
niku Asklepijadu, sastoji se od dvaju
(mali asklepijadski stih) ili triju ho-
rijamba (veliki asklepijadski stih), u
poetku s trohejom ili spondejom, i s
jambom na zavretku
Asklepije starogrki bog lijenitva; kod
Rimljana: Eskulap; Asklepijadi po-
tomci Asklepijevi, lijenici i uitelji
lijenitva
askus (gr.) organ za razmnaanje glji-
va mjeinarki; askomiceti razred glji-
va koje stvaraju truske u mjeini-
cama
asocijacija (lat. associatio) udruivanje,
spajanje, vezivanje; drutvo, udrue-
nje; fil. asocijacija ideja vezivanje
predodaba na taj nain to jedna
predodba izazove u svijesti neku
drugu; asocijacionistika psihologija
smjer u psihologiji koji sve duevne
pojave objanjava iz predodaba i nji-
hovih mehanikih veza te svu du-
hovnu djelatnost svodi na asocijaci-
ju ideja
asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedru-
evan, nedrutven; koji ne voli dru-
tvo i ne eli biti njegov koristan
lan; koji je ravnoduan prema op-
im potrebama i interesima zajed-
nice
asocijativan (lat. associare zdruiti,
associativus) koji zdruuje ili sjedi-
njuje, koji nadovezuje na neto
asocirati (lat. associare) pridruiti,
udruiti, spojiti, vezati; primiti za su-
radnika, lana; asocirati se zdruiti
se, udruiti se
asodian (gr. as-odes koji osjea ga-
enje, koji izaziva gaenje, odis pre-
zasienost) med. asodina. groznica
groznica praena povraanjem
asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju
naizmjenino razliitim usjevima
asomatian (gr. a-somatos) netjelesan
asomnija
asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med.
nesanica
asonanca (lat. assonantia) poet. samo-
glasniko podudaranje, stih u kojem
se rimuju samo samoglasnici, nepot-
puna rima; glaz. jednakost tonskih
figura u jednoj glazbenoj misli
asonancija (lat. assonantia) v. aso-
nanca
asonirati (lat. assonare) biti slian po
zvuku ili glasu, slino zvuiti
asortiman (fr. assortiment) potpuno i
sreeno skladite robe; zbirka razne
robe iste vrste (npr. knjiga); biranje,
odabiranje
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sre-
ivati) po vrstama, odabrati stvari
jedne prema drugima; opskrbiti skla-
dite robom; opremiti
asortisaa (fr. assortissage) trg. iz-
dvajanje (ili: sreivanje) robe po vr-
stama
asotija (gr. asotia) razvratnost, raz-
vrat, raskalanost
Aspalathos ilirsko, a kasnije grko na-
selje na podruju dananjeg Splita
asparagus (gr. asparagos) paroga; rod
bilja iz porodice ljiljana; asparagin
organski spoj koji se nalazi u parogi
Aspazija ugledna atenska hetera iz V.
st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena
Periklova
aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik;
stajalite, gledite; astr. poloaj pla-
neta promatran sa Zemlje; pren. do-
bar znak
aspera nec terrent it. aspera nek te-
rent (lat.) potekoe ne zastrauju
asperacijski sustav (lat. asper ljut,
otar) izricanje jedinstvene kazne za
vie povreda kaznenog zakona to ih
je poinio isti poinitelj, tako da mu
se za sva djela izrie kazna koja se
sastoji u povienju kazne utvrene
za najtee kazneno djelo
aspergioloza (lat. aspergillus) med. bo-
lest izazvana gljivicom aspergillus
127 aspirirati
fumigatus u organizmu ljudi i ivo-
tinja, osobito kod osoba koje imaju
posla sa itom i branom; kod ljudi
se pojavljuje u obliku plune tuber-
kuloze (pseudo-tuberkuloza)
asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot.
biljka s hrapavim liem
asperitet (lat. asperitas) hrapavost, ne-
ravnina; surovost, grubost, neotesa-
nost; tvrdoa, krutost
aspermatian (gr. a-, sperma) v. as-
permian
aspermatizam (gr. a-, sperma sjeme)
med. v. aspermizam
aspermian (gr. aspermos) med. koji
nema sjemena, koji ne moe izlu-
ivati sjeme
aspermija (gr. a-, sperma) med. v. as-
permizam
aspermizam (gr. a-, sperma sjeme)
med. uroena ili steena nemogu-
nost izluivanja sjemena iz spolnih
lijezda
aspida (gr. aspis, aspidos) zool. zmija
otrovnica, egipatska naoarka; pren.
zla i opaka ena
aspik (fr. aspic) kub. hladetina
aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgo-
varanje s hukom, s dahom; sisanje,
usisavanje, udisanje, uvlaenje u se-
be; tenja, elja za neim; enja
aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj
koji tei za neim (poloajem, zva-
njem)
aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram.
suglasnik s aspiracijom
aspirator (lat. aspirator) sprava za usi-
savanje praine, plina ili tekuine,
usisava; ventilator
aspirin farm. tvorniko ime za aceti-
losalicilnu kiselinu (77%), praak koji
otklanja povienu temperaturu i iza-
ziva znojenje, upotrebljava se kao li-
jek protiv glavobolje, reumatizma,
prehlade i si.
aspirirati (lat. aspirare) traiti neto,
teiti za neim; udisati, uvlaiti u
aspra
sebe, usisavati; gram. izgovarati iz
grla, s dahom, s hukom; glaz. u pje-
vanju: udahnuti zrak tako da se u-
je
aspra (gr. aspros bijel) najmanja nov-
ana jedinica u Turskoj
assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta
Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k
sebi) slik. motiv Bogorodina uzaa-
ca na nebo
astakolit (gr. astakos rak, lithos ka-
men) geol. okamenjeni rak
Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirij-
ska boica ljepote, slino kao kod Gr-
ka Afrodita a kod Rimljana Venera;
u semitskoj mitologiji najpotovanija
boica, pramajka svega ivoga, go-
spodarica neba i zemlje, rata i mira,
ljubavi i raanja
astatian (gr. astatos nestalan, nepo-
stojan) koji nema smjera, koji se u
svakom poloaju nalazi u ravnotei,
bez odreene orijentacije; astatine
igle fiz. dvije podjednake magnetne
igle postavljene tako jedna nad dru-
gom da su im polovi suprotno okre-
nuti ime su zatiene od utjecaja
Zemljinog magnetizma, te su tako
slobodno izloene svakom vanjskom
djelovanju
astazija (gr. astateo) nemir, neposto-
janost; med. bunilo, bacakanje te-
kog bolesnika,
asteizam (gr. asteismos istanan, sup-
tilan, dosjetljiv govor, asti grad)
gradsko ponaanje, profinjen ton u
ophoenju; duhovit govor; ret. kad
netko toboe hoe neto preutjeti pa
ipak kae; zadirkivanje
Astek pripadnik starog indijanskog na-
roda u Meksiku koji je imao visoku
kulturu i vrstu dravnu organiza-
ciju; asteki jezik v. nahuatl-jezici; as-
teko pismo meksiko pismo, derivat
maja-pisma, slikovnog (piktograma),
znakovnog (ideograma) i poetaka
zvukovnog (fonograma) pisma
128 asteroidi
astenian (gr. asthenes) nemoan,
slab; oronuo; koji potjee od slabosti;
astenina groznica ivana groznica;
psih. astenian afekt duevno uzbu-
enje kojim se slabe tjelesne radnje,
npr. tuga; supr. stenian afekt
astenija (gr. astheneia slabost) med.
nemo, slabost, neotpornost prema
naporu (kao posljedica preleane bo-
lesti ili kao predznak opasnih bole-
sti)
astenologija (gr. astheneia nemo,
oronulost, logia) med. dio medicine
koji se bavi uzrocima i lijeenjem sla-
bosti, prouavanje asteninih bolesti
astenomakrobiotika (gr. asthenes,
makros dug, bios ivot) umijee da
se slab organizam odri dugo u ivo-
tu
astenopija (gr. asthenes, orao vidim,
gledam) med. slabost vida, slab vid,
lako zamaranje oiju
aster (gr. aster zvijezda) bot. biljka
glavoika, lijepa kata; tisk. vrsta slo-
va, tzv. prijelazna antikva
asterian (gr. asteroeis) zvjezdast;
zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, ko-
ji potjee od zvijezda, npr. utjecaji
asterisk (gr. asteriskos) zvjezdica u
knjigama (*), kao znak kojim se i-
tatelj upuuje na primjedbu ispod
teksta
asterizam (lat. asterismus, gr. aster
zvijezda) fiz. svjetlosna pojava kod
koje od neke svijetlee toke izbijaju
svjetlosne zrake, npr. osobina nekih
vrsta tinjca koji, zbog interferencije
svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake
kad se kroz njih gleda
asterizma (gr. aster) zvijee, skupi-
na zvijezda
asteroidan (gr. asteroides) zvjezdolik,
u obliku zvijezde; sjajan
asteroidi (gr. aster, eidos oblik) mn.
astr. zvjezdice, mali, golim okom ne-
vidljivi planeti izmeu Marsa i Ju-
asteronim
pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Ve-
sta i dr.; planetoidi
asteronim (gr. aster zvijezda, onoma
ime) knjievno djelo ili novinski la-
nak koji umjesto pieva potpisa ima
tri zvjezdice (***); usp. pseudonim
asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gra-
du Astiju); asti spumante (tal. spuma
pjena) pjenuavo vino, pjenuac, tali-
janski ampanjac
astigmatian (gr. a-, stigma) koji ima
svojstva astigmatizma
astigmatizam (gr. a-, stigma toka)
fiz. nesposobnost nekog optikog su-
stava za otro odslikavanje zbog raz-
liite zakrivljenosti povrina koje
lome svjetlost u razliitim ravnina-
ma; med. mana oka kojoj je uzrok
nepravilnost ronice i lee te zato na-
staje nejasna slika
astigmometar (gr. a-, stigma, metron)
opt. sprava za odreivanje jaine
astigmatizma
astigrafija (gr. asti grad, grafo) opisi-
vanje gradova
Astijanaks (gr. "vladar grada") sin
Hektora i Andromahe; nakon ulaska
u Troju Grci su ga strmoglavili sa
zidina
astilon (gr. a-, stylos stup) arhit. gra-
evina bez stupova
astinomija (gr. asti grad, nomos za-
kon) upravljanje gradom, uprava
grada; nadzor nad kuama
astma (gr. asthma) med. sipnja, teko
i kratko disanje u napadajima; pr.
astmatian
astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj
koji boluje od sipnje ili astme (iv-
ane, srane, eluane)
astrafobija (gr. astron zvijee, zvijez-
da, fobos strah) med. pretjerano velik
strah od groma ili grmljavine
astragal (gr. astragalos) kocka; anat.
skona kost, glenjaa; arhit. obru,
vijenac na gornjem dijelu stupa,
odvaja kapitel od donjeg dijela
129 astrodiktik
astragalizam (gr. astragalos) igra
kockom, kockanje
astragalomantija (gr. astragalos koc-
ka, manteia proricanje) proricanje iz
kocaka na kojima stoje slova iz kojih
se, nakon svakog bacanja, sastavlja
odgovor na postavljeno pitanje
astrahan skupocjeno janjee krzno s
crnosjajnom i kovrastom vunom (na-
ziv po rus. gradu Astrahanu)
astralit (lat. astrum zvijezda, gr. li-
thos) tamnocrveno staklo s iverjem
plavkasta sjaja, slui za izradu raz-
nih ukrasa
astralni (lat. astralis) koji se tie zvi-
jezda, koji potjee od zvijezda, zvjez-
dani, zvjezdast, u obliku zvijezde;
astralna svjetlost zvjezdana svjetlost,
osobito izmeu zvijezda Kumove sla-
me, slabija nego na ostalom nebu,
izgleda da potjee od bezbrojnih, ve-
oma udaljenih i pojedinano nevid-
ljivih zvijezda; astralni duhovi u sta-
rom istonjakom vjerovanju u zvi-
jezde: duhovi zvijezda zamiljenih
kao iva bia; u srednjem vijeku: pali
aneli, due umrlih, duhovi postali
od vatre koji lebde izmeu neba,
zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo
bez zemaljskih, tjelesnih osobina,
uzimaju ga na sebe duhovi kad se
pojavljuju; drugo, eterino tijelo o-
vjeka, po nauavanju okultizma; as-
tralni svijet zvjezdani svijet, svijet
zvijezda, zvjezdano nebo
astro- (gr. astron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: zvijezda
astrobolizam (gr. astrobolismos, as-
tron, balio bacam) med. udar suna-
nice, sunanica; smrt ili obamrlost
od udara munje
astrodiktik (gr. astrodeiktikon) poka-
ziva zvijezda, sprava pomou koje
se svaka zvijezda pokazana na ne-
beskoj kugli moe lako pronai i na
nebu
atalsko blago
pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hi-
pomenu, Posejdonovom praunuku;
njemu je Artemida dala tri zlatne
jabuke koje je on u utrci odbacivao;
radoznala Atalanta zaustavljala se
kod svake odbaene jabuke, dizala
ih i tako zaostajala, to je koristilo
Hipomenu i on je stigao na cilj; imali
su sina Partenopeja (gr. "djeak s
djevojakim licem"), koji je kasnije
naao smrt pod Tebom u pothvatu
"Sedmorice protiv Tebe"
atalsko blago golemo, neizmjerno bo-
gatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio
pergamski kralj Atalos (Attalos)
Rimljanima u nasljedstvo
ataman (rus., njem. Hauptmann) voa
kozakog odreda, obino s inom pu-
kovnika; kozaki harambaa; het-
man
atambija (gr. athambia) hrabrost, ne-
ustraivost
atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan)
vjerovanje u besmrtnost due; atani-
zam
atanatologija (gr. a-thanatos besmr-
tan, logia) nauavanje o besmrtnosti
due
atanazija (gr. athanasia) besmrtnost,
neumrlost
atanizam (gr. athanasia besmrtnost)
v. atanatizam
ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni
mir, duevno spokojstvo, stanje bez
strasti
atae (fr. attache) slubena osoba do-
dijeljena diplomatskom predstav-
nitvu u kojem ima ulogu savjetnika;
pren. odan ovjek, privrenik
atairati (fr. attacher) dodijeliti na rad;
primamiti; naviknuti se na neto, za-
voljeti neto
ataman (fr. attachement) odjel, odsjek
Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak tur-
skog generala Mustafe Kemala
(18811939), najveeg reformatora
i modernizatora ivota u Turskoj
132 Atena
ataumazija (gr. a-, thaumaso udim
se, divim se) neuenje, ravnodu-
nost
atavistiki (lat. atavus) naslijeen od
predaka (tjelesne i duevne osobine)
atavizam (lat. atavus predak) slinost
s precima; sluaj kad se kod poto-
maka pojave neke duevne i tjelesne
osobine njihovih predaka, naslijede
osobina predaka
atehnian (gr. atechnikos) neiskusan,
nevjet, nespretan
atehnija (gr. atechnia) nespretnost,
nevjetost (npr. nekog lijenika); ne-
razumijevanje neke umjetnosti ili
vjetine
ateist (gr. atheos bezboan) bezbo-
nik, onaj koji ne vjeruje u postojanje
Boga
ateizam (gr. atheos bezboan) bezbo-
nost, bezbonitvo; negiranje da po-
stoji Bog ili boanski poredak u svi-
jetu
ateknija (gr. ateknia bezdjetnost) ne-
plodnost, brak bez djece
atelana (lat.) vrsta dramske improvi-
zacije; v. fabula Atellana
atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni
pribor; voj. topovski pribor
atelija (gr. ateleia) nesvrhovitost, bes-
ciljnost; osloboenje od poreza i dr-
avnih nameta
atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba
za rad; radionica slikara, kipara dr.
atemperirati (lat. attemperare) ubla-
iti, ublaavati, utiati, utiavati
atemporirati se (lat. a tempore) pona-
ati se prema vremenu, prema pri-
likama, prilagoavati se duhu vre-
mena
Atena (gr. Athena) mit. ki Zeusova,
po legendi niknula iz njegove glave,
boica zatitnica umjetnosti i vje-
tina, osobito enskih, zatitnica ju-
naka i gradova, posebice grada Ate-
ne, boica rata; (kod Rimljana: Mi-
nerva)
atenej
atenej (lat. Athenaeum) vii odgojni za-
vod u Rimu, osnovao ga je car Had-
rijan radi njegovanja znanosti i um-
jetnosti i nazvao ga po gradu Ateni,
kao sreditu cjelokupne naobrazbe
onoga vremena; otuda: ueno dru-
tvo, via kola; u novije doba i kao
naslov knjievnih asopisa
atentat (lat. attentatum od attentare,
atemptare napasti, pokuati) protu-
pravan napad na neiji ivot, imanje
ili ast; zloin, zloinaki napad; po-
kuaj ubojstva; attentata crimina it.
atentata krimina (lat.) mn. prav.
pokuani ili neizvreni zloini
atentator (lat. attentator) onaj koji vri
atentat
atentirati (lat. attentare) pokuati ne-
to protiv koga ili ega, izvriti zlo-
inaki pokuaj, nasrnuti na tue
pravo, napasti, napadati
atenuator (lat. attenuare umanjivati,
ublaivati) priguiva, naprava za
smanjivanje neke fizikalne veliine
ateoretian (gr. a-theoretos) koji ne
zna, neupuen, nevian emu
ateramija (gr. a-teramnos tvrd) med.
teka probava, loa probava
aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo,
zemljite) prilagoavanje biljaka
novom tlu
aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se
zrakoplovom na zemlju; pom. pri-
stati, doi k obali
aterman (gr a-, thermaino) fiz. v. adi-
jaterma
aterom (gr. ather kaa, prekrupa) cis-
tino proirenje lijezde lojnice, u
obliku vora (najee na glavi)
atest (lat. attestari posvjedoiti) pis-
mena potvrda, svjedodba, uvjerenje;
atestat
atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje,
potvrivanje; svjedodba, uvjerenje,
pismena potvrda
atestat (lat. attestatum) v. atest
133 Atlant
atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovje-
riti, posvjedoiti; izdati svjedodbu,
uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: po-
zvati) za svjedoka
ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, po-
nitavanje, ukidanje, proglaenje ne-
vaeim
aticizam (gr. attikismos) atiki nain
govora; atika suptilnost u nainu
miljenja i izraavanja; atika duho-
vitost i dosjetljivost
atiki (lat. atticus) svojstven atikom
duhu, tj. suptilan, uglaen, duhovit,
dosjetljiv; atika sol duhovit i suptilni
nain izraavanja
Atik Tit Pomponije ugledan Rimlja-
nin, prijatelj Ciceronov, pomaga
knjievnika i umjetnika (10932 pr.
n. e.)
atika (lat. attica, fr. attique) arhit. ka-
rakteristine odlike starog atikog
graevnog stila; osobito: ukraava-
nje graevina stupovima
Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n.
e.), kranski povjesniari prozvali ga
"Bi Boji"
atila kratak konjiki kaput s gajtani-
ma, nazvan po imenu hunskog kralja
Atile
atimija (gr. atimia) liavanje asti (vr-
sta kazne kod starih Atenjana koja
se sastojala u liavanju svih graan-
skih prava)
atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: lia-
vati) asti, ne potovati, prezirati; li-
iti koga graanskih prava
atipian (gr. a-, typos oblik; uzor) ne-
uredan, nepravilan koji odstupa od
utvrenog uzorka; atipine bolesti
bolesti koje se ne razvijaju pravilno
atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med.
nepravilnost u razvoju neke bolesti
atitida (fr. attitude, tal. attitudine), po-
loaj, dranje tijela, stav; ponaanje;
u baletu: stajanje na jednoj nozi
Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas
atlanti
atlanti (gr. Atlas) arhit. stupovi u ob-
liku ovjeka koji dre opivnicu
Atlantida (gr. Atlantis) legendarni
otok koji se, prema Platonu, nalazio
u Atlantskom oceanu, oko 9000 go-
dina prije njega, i bio "vec'i nego Azija
i Lidija zajedno", kasnije potonuo u
more
Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski oce-
an, nazvan po divu Atlasu koji, po
grkoj mitologiji, dri na svojim le-
ima kuglu zemaljsku
atlantski (lat. atlanticus) gorostasan,
divovski, velik i snaan; koji pripada
planini Atlasu; otuda: koji pripada
zap. Africi, zapadnoafriki
Atlas (gr. Atlas) mit. div koji, po vje-
rovanju starih Grka, dri na svojim
leima nebeski svod (Atlant); zem.
planina u sjeverozapadnoj Africi
atlas (gr. Atlas) zem. knjiga sa zemljo-
vidima svih dijelova svijeta; anat.
prvi vratni prljen; trg. sjajna svilena
tkanina
atlet (gr. athletis) natjecatelj na javnim
gimnastikim natjecanjima kod sta-
rih Grka i Rimljana; ovjek koji se
bavi atletikom, borac, hrva; pren.
veoma jak i lijepo razvijen ovjek
atletika (gr. athletike) skup vitekih
narodnih igara koje su njegovali jo
i stari Grci, osobito na olimpijskim i
drugim igrama, a koje se i danas u
cijelom svijetu njeguju po utvrenim
meunarodnim pravilima; portska
grana, dijeli se na laku i teku atle-
tiku
atletski (gr. athletikos) koji se tie at-
leta ili koji pripada atletu, koji ima
osobine atleta, lijepo i pravilno razvi-
jen, veoma snaan; koji pripada at-
letici
atlija (tur. atli) konjanik; usp. at
atlotet (gr. athlo-thetes) sudac u borbi
i dodjeljiva nagrada
atman (ind.) dah, ivotni dah, dua; u
indijskoj fil.: dua, pravo ja, bit osobe
134 atmosferski
ili stvari uope, dua svijeta, naelo
svijeta
atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para,
iatreia lijeenje) med. v. atmijatrija
atmidijatrika (gr. atmis para, iatreia)
med. v. atmidijatrija
atmidometar (gr. atmis para, metron)
sprava za mjerenje koliine ispara-
vanja vode; atmidoskop, atmoskop,
atmometar
atmidoskop (gr. atmis, skopeo) v.
atmidometar
atmijatrija (gr. atmis para, iatreia li-
jeenje) med. lijeenje pomou pare,
parnih kupelji; lijeenje inhalacijom;
atmidijatrija, atmijatrika
atmologija (gr. atmos para, logia) zna-
nost o isparavanju, o pretvaranju vo-
de u paru
atmometar (gr. atmos, metron) v. at-
midometar
atmosfera (gr. atmos, sfaira kugla)
zrani omota, plat plinova koji oba-
vijaju Zemlju; fiz. fizika atmosfera
tlak koji vri ivin stup visine 76 cm
na 0C na morskoj razini zem. irine
45 na 1 cm2, to iznosi oko 1,093 kg
na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od
teine zraka; tehnika atmosfera
oznauje tlak jednog kilograma na 1
cm2, a u praksi te dvije atmosfere
znae isto; pren. sredina u kojoj o-
vjek ivi i razvija se, ozraje; usp.
troposfera, stratosfera
atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn.
tvari iz atmosfere; zrana tijela
atmosferografija (gr. atmos, sfaira,
grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfe-
re
atmosferologija (gr. atmos, sfaira, lo-
gia) znanost o atmosferskim poja-
vama
atmosferski (gr. atmos, sfaira) koji se
tie zranog omotaa Zemlje ili pri-
pada zranom omotau Zemlje; atmo-
sferski zrak obini zrak koji udie-
ato 135
mo; atmosferski elektricitet v. elektri-
citet
ato (tal. atto) kaz. in, pojava; atto di
cadenza it. ato di kadenca (tal.) glaz.
zavretak glazbenog djela kadencom,
osobito djela za pjevanje
atocija (gr. atokos) med. nesposobnost
raanja, neplodnost
atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva
koja ine nesposobnim za raanje
atofan kem. fenil-kinolin-karbonska
kiselina, ukasti kristali gorka oku-
sa; upotrebljava se kod bolesti zglo-
bova, reumatizma i dr.
atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji
ne sadri otrov, neotrovan
atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenas-
tog oblika koji su nastali zbog raslo-
javanja koralja; u njihovoj se sredini
nalazi plitka laguna, a strane im se
strmo sputaju prema morskom dnu
atolmija (gr. atolmia) straljivost, bo-
jaljivost, kukaviluk
atom (gr. atomos nedjeljiv) 1. fil. naj-
manji djeli kem. elemenata za koji
se sve do poetka XX. st. mislilo da
je nedjeljiv; suvremena fizika utvr-
dila je da je atom djeljiv i da pred-
stavlja sloen sustav koji se sastoji
iz pozitivno napunjene jezgre i elek-
trona koji se, s negativnim nabojem
elektrinog elementarnog kvantuma,
kreu oko njega; jezgra ima isto tako
sloen sustav: ona se sastoji iz pro-
tona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih
djelia (protona, neutrona, alfa-es-
tica i dr.) dolazi do cijepanja (dezin-
tegracije) atomskih jezgra i pretva-
ranja atoma u druge oblike; u takvim
zbivanjima to cijepanje dovodi do
izdvajanja goleme koliine energije
(atomska energija); 2. pren. najsitniji
djeli neega, veoma siuna stvar
atomistiar (gr. atomos) filozof prista-
a atomizma
atomistika (gr. atomos) fiz. znanost o
atomima, tj. o najsitnijim djeliima
Atos
iz kojih su tijela sastavljena; atomo-
logija
Atomium graevina u belgijskom gradu
Bruxellesu u obliku modela atoma
atomizacija (gr. atomos nedjeljiv)
pren. razdvajanje na sitne dijelove;
usp. atom
atomizam (gr. atomos) fil. nauavanje
po kojem su sve stvari sastavljene
od izoliranih elemenata (atoma) i po
kojem se sve to postoji zasniva na
spajanju i razdvajanju tih elemenata
atomizirati (gr. atomos nedjeljiv)
pren. razdvajati na sitne dijelove;
usp. atom
atomologija (gr. atomos) fiz. v. ato-
mistika
atomska bomba bomba ije se
strahovito razorno djelovanje zasniva
na jezgrinoj energiji, energiji estica
koje ine sam atom
atomska teina fiz. broj koji pokazuje
koliko je puta atom nekog elementa
tei od atoma vodika
atomski (gr. atomos) koji se tie
atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv
atomvolum (gr. atomos, lat. volumen
obujam) fiz. odnos atomske teine
prema gustoi
Aton staroegipatsko boanstvo sunca
atonian (gr. atonos) bezglasan; klo-
nuo, malaksao, slab, umoran, mlitav;
gram. nenaglaen
atonifikacija (gr. atonos olabavljen,
lat. facere initi) med. omlitavljenje,
uspavljivanje
atonija (gr. atonia) bezglasnost; med.
mlitavost, klonulost, malaksalost,
slabost tijela; gram. nenaglaenost
atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena
rije
atopian (gr. atopos) koji nije na pra-
vom mjestu, neprilian, neobian
atopija (gr. atopia) nepristojnost, ne-
prilinost, proturjenost
Atos (gr. Athos) gora na poluotoku Hal-
kidici; kasnije: sjedite mnogih mo-
Atos a
nakih redova pravoslavne crkve
(Sveta gora)
Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga
kralja Kserksa, pobijeenog u bitki
kod Salamine (480. pr. n. e.)
atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis
u, atrabilitas) med. utica
atrahencije (lat. attrahentia) med.
sredstva za izvlaenje, melemi (npr.
koji izvlae gnoj)
atrahirati (lat. attrahere) privlaiti;
primamljivati
atrakcija (lat. attractio privlaenje) pri-
vlanost, privlana sila; stvar koja
privlai, privlaan predmet, zabava,
zanimljivost; znamenitost; uzajamno
privlaenje; suprotno: repulzija
atraktibilan (lat. attractibilis) primam-
ljiv
atraktibilitet (lat. attractibilitas) pri-
vlanost, primamljivost
atraktivan (lat. attractivus) privlaan,
primamljiv; supr.: repulzivan
atraktoran (lat. attractorius) privlaan
Atrej (gr. Atreus) mikenski kralj, unuk
Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov,
otac Agamemnonov i Menelajev
atremian (gr. atremes koji ne dre,
nepokretan, miran) miran, tih, nepo-
mian, koji se ne koleba
atremija (gr. atremia nepokretnost,
mir; neustraivost) mirnoa, mir;
pouzdanost, vrstina, odlunost
atremograf (gr. atremeo ne drem,
ne uzrujavam se, grafo) sprava za
sprjeavanje gra pri pisanju
atrepsija (gr. a-, trefo hranim) med.
atrofija kod dojenadi; usp. atrofija
atrezija (gr. a-, tresis buenje) med.
nedostatak prirodnog otrova; sraslost
pojedinih otvora u tijelu
atribucija (lat. attributio) davanje (ili:
ustupanje) povlastica; pripisivanje,
pridavanje, mjerodavnost, djelokrug,
pravo
atribut (lat. attributum, attribuere pri-
davati, pripisivati) svojstvo, kakvoa,
136 atropin
znak, obljeje, oznaka; gram. pridjev,
zamjenica ili broj koji poblie ozna-
uje imenicu; fil. bitna, trajna osobi-
na neega, glavna osobina (od bes-
krajnog broja atributa beskrajne sup-
stancije ljudskoj spoznaji pristupa-
na su samo dva: prostornost i mi-
ljenje, po Spinozi)
atributivan (lat. attributivus) pridje-
van, dodan
atricija (lat. attritio) med. trenje, oje-
danje, ojedenost koe; prividno ka-
janje, vanjska poniznost samo zbog
straha od kazne (suprotno: kontri-
cija)
Atrid jedan od sinova legendarnog
kralja Atreja: Agamemnon ili Mene-
laj (grki junaci pod Trojom)
atrihian (gr. a-, thrix) koji nema kose
ili dlaka
atrihija (gr. a-, thrix dlaka, kosa) med.
nedostatak kose ili dlaka
atrij (lat. attrium) predsoblje u staro-
rimskoj kui; dvorana za primanje
posjetitelja; prednji dio hrama; med.
srana pretkomora, pretklijetka
atrium mortis (lat. atrium mortis)
predsoblje smrti, predznaci (ili: vjes-
nici) smrti
atrocitet (lat. atrocitas) grozota, stra-
hota, uas; strogost, surovost, nemi-
lost
atrofian (gr. a-, trofe hrana) zakr-
ljao, slab, mrav; suh, osuen
atrofija (gr. atrofia) zakrljalost (ili:
slabost, mravost) zbog slabe pre-
hrane; med. slabljenje, kopnjenje, su-
enje, sasuivanje
atropa (gr. atropos neotklonljiv, neiz-
bjean) bot. velebilje (veoma otrovna
biljka); usp. beladona
atropin (gr. atropos) kem. otrovan
biljni alkaloid koji sadri biljka atro-
pa (upotrebljava se u medicini kod
nekih eluanih, astmatinih, onih
i spazmodinih bolesti)
au comptant
au comptant it. o kontan (fr.) trg. uz
plaanje gotovinom
au pair it. o per (fr.) izraz za osobe,
posebice djevojke, koje idu sluiti u
tue kue samo za stan i hranu (obi-
no se tako uzdravaju studentice koje
u stranoj zemlji ele nauiti neki je-
zik)
au revoir it. o revoar (fr.) dovienja!
auctionis lege it. aukcionis lege (lat.)
putem javne prodaje, licitiranjem
auctor delicti it. auktor delikti (lat.)
prav. poinitelj kaznenog djela, pri-
jestupa
Auctorem repetunt crimina quae-
que suum it. auktorem repetunt
krimina kvekve suum (lat.) Zloinac
se vraa na mjesto zloina
auctoritate curatoris it. auktoritate
kuratoris (lat.) prav. po odobrenju
(ili: s pristankom) skrbnika
audace it. audae (tal.) glaz. srano,
smjelo, hrabro
audacem fortuna juvat (lat.) posl.
hrabrome pomae srea
audacitet (lat. audacitas) sranost,
smjelost, hrabrost
audiatur et altera pars (lat.) neka se
uje i druga, tj. suparnika strana;
smisao: nitko ne moe i ne smije biti
osuen prije nego to bude sasluan
(osnovno sudsko naelo)
audicija (lat. auditio) sluanje; glaz.
probno pjevanje, probno sviranje,
proba glumca, opernog pevaa, svi-
raa i dr. prije nego to e biti anga-
irani (vrsta prijamnog ispita pred
lanovime uprave i strunjacima)
audifon (lat. audire uti, gr. fone glas)
med. naprava pomou koje gluhi mo-
gu sluati, slualica za gluhe
audijencija (lat. audientia) slubeni
prijam; prav. sasluanje, sasluava-
nje, sudska sjednica, zasjedanje, ro-
ite
audimutizam (lat. audire uti, mutus
nijem) med. vrsta nijemosti kad o-
137 aufalend
vjek normalno uje, a ne moe go-
voriti
audio-kaseta (lat. audire uti, cassette
kutijica) plastina kutijica u kojoj je
magnetofonska vrpca
audiometar (lat. audire uti, gr. me-
tron) med. sprava za odreivanje
stupnja gluhoe neke osobe; sonome-
tar
audiometrija (lat. audire sluati, uti,
gr. metron) med. metoda za ispiti-
vanje sluha i gluhoe pomou poseb-
no konstruiranog radio-ureaja (au-
diometra)
audiomikser (lat. audio ujem, mixer
mjea) tehniar koji radi oko ujnog
dijela televizijskog programa (audio-
sektora)
audion (lat. audire sluati) elektronska
cijev koja slui za pojaavanje glasa
i zvuka u prijamnom radio-uredaju
audiovizuelan (lat. audire uti, videre
vidjeti) koji se odnosi na sluanje i
gledanje zajedno, npr. audiovizuelna
metoda u nastavi pouavanje preda-
vanjem i pokazivanjem primjera,
auditivan (lat. audire uti, sluati, au-
ditivus) koji se tie ujnosti i sluha,
sluni, ujni; auditivni tip psih. onaj
koji lake pamti stvari koje je uo
nego one koje je proitao ili vidio
auditor (lat. auditor sluatelj, sudac ko-
ji sasluava) vojni istraitelj, vojni
sudac; sluatelj
auditorij (lat. auditorium) sluaonica,
uionica; sudnica; sluatelji
auditus (lat. auditus sluh) osjetilo slu-
ha; de auditu (lat.) po onome to se
ulo, po rekla-kazala
auerka plinska ili elektrina svjetiljka
(naziv prema imenu austrijskog fi-
ziara Karla von Welsbacha Auera,
18581929)
auf (njem.) prijei, na; gore! ustaj! dii
se! diite se! na noge! dii! diite!
aufalend (njem. auffallen upasti) upad-
ljiv, koji upada u oi, napadan, kriav
aufdekati
aufdekati (njem. aufdecken otkriti) pro-
strijeti, postaviti stol za ruak, ve-
eru i si.
aufhenger (njem. aufhangen objesiti)
klinanica, vjealica; naprava za vje-
anje odijela; uzao ispod ovratnika
na koji se odjea vjea o klinanicu
aufleger (njem. auflegen poloiti, sta-
viti) talioniki radnik koji rudau ba-
ca u pe
aufsac (njem. Aufsatz) posebno izraen
tanjur ili posuda za posluivanje jela
aufnit (njem. Aufschnitt) narezak, su-
ho meso ili kobasice narezane na
ploke
Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi
iju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla
stoke i koja nije iena 30 godina,
Heraklo oistio za jedan dan; otuda:
Augijeva staja muan i neugodan po-
sao oko dovoenja u red neega to
je bilo dugo vremena zaputeno i
zanemarivano
augirati (lat. augere) v. augmentirati
augit (gr. auge sjaj, zraka) min. blije-
dozelen dragi kamen, sastoji se od
silicija, magnezija, eljeza i vapna,
ponajvie kao sastojak vulkanskih
stijena; zove se i tirkiz
augment (lat. augmentum) poveanje,
porast, dodavanje, dodatak, umnoa-
vanje; gram. predmetak pomou ko-
jega se, kod grkih i staroindijskih
glagola, tvore prola vremena; med.
pogoranje bolesti
augmentacija (lat. augmentatio) um-
noenje, umnoavanje, uveanje, uve-
avanje, pojaavanje, pojaanje; po-
viica, dodatak, poveanje
augmentativ (lat. augmentativum)
gram. rije koja uveava ili pojaava
prvobitno znaenje neke rijei, npr.
ribetina (za razliku od deminutiva
koji umanjuje i slabi osnovno znae-
nje, npr. ribica)
augmentirati (lat augmentare) umno-
iti, umnoavati, dodati, dodavati,
138 aukcionator
pojaati, pojaavati, poveati, pove-
avati, povisivati, npr. cijenu; augi-
rati
augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera)
mjera odoka, otprilike, poprena pro-
cjena (pogledom)
augur (lat. augur, avi-gur) rimski sve-
enik koji je po letu i glasanju ptica
tumaio i proricao to e se dogoditi;
prorok, gatalac, pretkaziva, tuma
znakova
auguralan (lat. auguralis, fr. augural),
proroki, pretkazivaki; auguriozan
augurij (lat. augurium) proricanje bu-
dunosti po letu ptica; pren. predvi-
anje, znak, predznak
auguriozan (lat. auguriosus) v. augu-
ralan
augurirati (lat. augurare) gatati (ili:
proricati) po letu, broju i glasanju
ptica; slutiti, nasluivati, pretkazi-
vati
august (lat. augustus uzvien) 1. po-
asno ime rimskih careva; 2. kolo-
voz, osmi mjesec u godini, mjesec e-
tve, ima 31 dan (nazvan po rimskom
imperatoru Cezaru Oktavijanu Au-
gustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e.
august(us) (lat.) svet, posveen, uz-
vien, velianstven (pridjev rimskih
cezara); carski
augustinijanizam teol. nauavanje o
milosti sljedbenika sv. Augustina po
kojem ovjek moe dobiti milosti tek
onda kad u njemu ljubav prema car-
stvu nebeskom nadjaa ljubav pre-
ma carstvu zemaljskom
augustinizam srednjovjekovna kran-
ska filozofija i teologija koje su se
razvile iz nauavanja sv. Augustina
augustovsko doba doba cvjetanja knji-
evnosti i umjetnosti (kao za vrije-
me rimskog cara Augusta)
aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja,
licitiranje
aukcionator (lat. auctionator) licitant
pri javnim kupnjama i prodajama
aukcionirati
aukcionirati (lat. auctionari) trg. drati
licitaciju, javno prodavati, prodavati
najpovoljnijem ponuau, prodavati
licitiranjem
auksanometar (gr. auxano umnoa-
vam, metron) sprava koja biljei na-
predovanje u rastenju, posebno bi-
ljaka
aukseza (gr. auxesis) ret. govorniko
preuveliavanje i pretjerivanje; med.
napredovanje bolesti
auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoni;
auksilijarne knjige pomone trgova-
ke knjige; auksilijarne trupe pomone
trupe; auksilijarni strojevi pomoni
strojevi (na brodu)
auksologija (gr. aukso, auksano ra-
stem, logos govor) znanost o duev-
nom i tjelesnom rastu, znanost koja
prouava razvoj ljudskog organizma
auksometar (gr. auxano poveavam,
metron) opt. sprava za odreivanje
sposobnosti dalekozora za povea-
vanje
auksopatija (gr. aukso, auksano ra-
stem, pathos nesrea, zlo, nevolja,
trpljenje) nepravilan rast (razvoj) o-
vjeka
auktor (lat. auctor) v. autor
auktoritativan (lat. auctoritativus) v.
autoritativan
aula (gr. aule, lat. aula) dvorite, pred-
vorje; zborno mjesto, prostrana dvo-
rana; sveana dvorana sveuilita,
velika sluaonica
Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto
helenske mornarice pri polasku na
Troju
aulizam (lat. aula dvorana) dvorjan-
stvo, dvorski ivot i obiaji; laska-
nje, ulagivanje
aulodija (gr. aulos frula, ode pjesma,
pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju
frule
aulodika (gr. aulos, ode pjesma) glaz.
prouavanje pjevanja uz pratnju fru-
le
139 Aurora
Aulularia (lat. aula odn. olla) komedi-
je starorimskog pisca Tita Makcija
Plauta (250184 pr. n.e.)
aura (gr. aura) ugodan zrak, mirisan,
ugodan povjetarac
aura popularis (lat.) naklonost svjeti-
ne (nestalna)
aura vitalis (lat.) ivotna snaga, ivotni
dah
auraran (lat. aurum zlato, aurarius) ko-
ji se tie zlata, zlatni
auratura (lat. auratura) pozlata, pozla-
ivanje
aurea mediocritas it. aurea medio-
kritas (lat.) zlatna sredina
aureatan (lat. aureatus) zlatan, odli-
an
aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko
glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik
ugled
auri sacra fames it. auri sakra fames
(lat.) prokleta e za novcem, odvrat-
na udnja za zlatom
auriforman (lat. auriformis) uhast, u
obliku uha, kao uho
auriga (lat.) koija; astr. "Koija" (zvi-
jee)
aurikula (lat. auricula) uka, dio uha
na koji se stavljaju naunice; anat.
vanjsko uho, una koljka
aurikularan (od lat. auricularis) koji
se tie uha ili je u vezi s uhom, uni
aurin (lat. aurum zlato) kem. uta boja
koja se dobiva zagrijavanjem fenola
s oksalnom kiselinom i koncetri-
ranom sumpornom kiselinom
auripigment (lat. aurum, pigmentum)
min. ut ili crven mineral arsenov
sulfid
auriskalpij (lat. auriscalpium) med. li-
ica za uho
auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo)
med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
uha
aurist (lat. auris) lijenik za ui
Aurora (lat. Aurora) mit. boica zore i
jutarnjeg rumenila kod Rimljana
aurora
aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo;
istok
aurora musis amica it. aurora mu-
zis amika (lat.) zora je prijateljica
muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata
za umni rad, "tko rano rani, dvije
sree grabi"
aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadri
zlato, zlatan
aurum (lat.) zlato
aus (njem. aus iz) arg. gotovo, svreno,
prolo je i si.
ausbord (njem. aussen vani, Bord pa-
luba) krae umjesto Aussenbordmo-
tor motor na vanjskoj strani brodice,
izvanbrodski motor
ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se
samo cijedi iz osuena groa, samo-
tok, sukovina
Auschwitz it. Auvic (njem.) njemako
ime za poljski grad Oswiecim u ko-
jem je za vrijeme Drugoga svjetskog
rata bio jedan od najjezovitijih logo-
ra smrti
aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati)
radnik koji nije u stalnom radnom
odnosu nego povremeno dolazi na is-
pomo; pomoni radnik
auskultacija (lat. auscultatio) med. os-
lukivanje umova unutarnjih orga-
na kod bolesnika, bilo samim uhom
ili pomou posebne slualice, steto-
skopa
auskultant (lat. auscultans) sluatelj;
poetnik, sudski pripravnik, pomo-
ni sudac bez prava glasa; auskultator
auskultator (lat. auscultator) v. aus-
kultant
auskultirati (lat. auscultare) sluati,
prislukivati; med. ispitivati um
plua sluanjem pomou stetoskopa
auspeks (lat. auspex) prorok po letu
ptica kod starih Rimljana, augur;
pren. zatitnik, pokrovitelj
auspicij (lat. auspicium, avispicium.
promatranje ptica proroica) pretka-
zivanje po letu i glasanju odreenih
140 autarkija
ptica kod Rimljana, predznak, znak;
vrhovna uprava i zapovjednitvo;
mo, vlast; okrilje, zatita; srea, sre-
tan poetak; sub auspiciis (lat.) pod
okriljem, pod zatitom, pod pokrovi-
teljstvom
auspiciozan (lat. auspiciosus) koji na-
govjetava i pretkazuje sreu
auspicirati (lat. auspicari) tumaiti bu-
dunost po letu ptica, proricati
auster (lat.) jug
australan (lat. australis) juni; austral-
na svjetlost juna svjetlost
Australazija Indijski arhipelag
austrijacizam osobitost njemakog je-
zika i govora kojim se govori u Aus-
triji
austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pri-
staa Austrije
austrofobija (lat. Austria, gr. fobos)
mrnja prema Austriji
austromantija (lat. auster juni vje-
tar, gr. manteia) proricanje (ili: ga-
tanje) po puhanju vjetra
austroslavizam politiki smjer medu
esima u 19. st. koji je teio za pre-
tvaranjem Habsburke monarhije u
dravu u kojoj bi dominirali Slaveni
auus (njem. Ausschuss) bezvrijedne
stvari, ono to treba odbaciti, otpad
aut (engl. out) port, trenutak kad lopta
padne izvan igralita
aut Caesar, aut nihil it. aut Cezar,
aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. neto
veliko, ili ne biti nita
aut-aut (lat.) ili-ili
autadija (gr. authadeia) samodopada-
nje, uivanje u samom sebi, zado-
voljstvo samim sobom
autarh (gr. autos, archo vladam) sa-
movladar, samodrac, despot; apso-
lutist
autarhija (gr. autos, archo vladam) sa-
movlada, samodrtvo; apsolutizam
autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost
samom sebi, zadovoljstvo samim so-
bom, samostalnost, neovisnost o
autemeran
vanjskim stvarima; trg. sposobnost
neke zemlje da se uzdrava samo
svojim sredstvima, bez uvoza sa stra-
ne; fil. ideal starih kinika i stoika po
kojem je stoiki mudrac "dovoljan
sam sebi"
autemeran (gr. autos, emera dan)
med. istodnevni, koji prolazi jo istog
dana
autemoron (gr. autos, emera) med. li-
jek koji djeluje ve onoga dana kad
se upotrijebi
autentian (gr. authentikos) zakonit,
pravovaljan, istinit, izvorni, pravi,
vjerodostojan
autentinost (gr. authentikos) istini-
tost, izvornost, pravovaljanost, vje-
rodostojnost
autentificirati (gr. authentikos pouz-
dan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti
autentik (lat. authenticum) izvorno dj-
elo, original; prav. prvobitni, origi-
nalni spis ili dokument
autentike (lat. authentica) mn. prav.
kasnije dopune i dodaci nekom sta-
rijem zakoniku; usp. autentik
autizam (gr. autos) psih. pretjerano
razvijen fantastino-sanjalaki unu-
tarnji ivot, bolesno misaono uda-
ljavanje od vanjskog svijeta
auto (gr. autos) 2. uobiajena kratica
za automobil
auto- (gr. autos) 1. predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: sam, samo-
auto-dres (gr. autos eng. dress) odije-
lo za automobiliste
auto-elektriar specijalist za elektri-
arske poslove na automobilima
auto-garaa (gr. autos, fr. garage)
spremite za automobile
auto-gol (gr. autos engl. goal) port.
gol vlastitoj momadi
auto-kolona dugi niz automobila u po-
kretu
auto-limar radnik koji izrauje limene
dijelove za automobile ili zrakoplove
141 autodigestija
auto-mehaniar radnik koji popravlja
automobilske motore i ureaje
auto-promet promet motornim vozi-
lima, automobilizam
auto-stop zaustavljanje automobila na
cestama i molba vozau da pjeaka
(obino turista) besplatno poveze
auto-transport krae umjesto automo-
bilski transport promet automobili-
ma, autobusima, kamionima
autoanaliza (gr. autos sam, analyo
razrjeujem) poniranje u samoga se-
be, ispitivanje vlastite savjesti
autobiograf (gr. autos, bios ivot, gra-
fo piem) pisac vlastitog ivotopisa,
pisac autobiografije
autobiografija (gr. autos, bios, grafo)
vlastiti ivotopis, vlastita biografija,
knjievni rod u kojem pisac opisuje
svoj ivot, bilo da pria samo svoje
doivljaje ili da radi to boljeg pri-
kazivanja svoje osobe, opisuje uvjete
pod kojima je ivio i radio
autobus (gr. autos, lat. omnibus svi-
ma) automobil-omnibus; v. omnibus
autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fi-
dei) heretiki sud, sveano spalji-
vanje heretika, bezbonika, idova i
vjetica u srednjem vijeku (osobito u
panjolskoj), izvrenje inkvizicijske
presude; autodefe
autodefe (p. auto-de-fe) v. autodafe
autodeterminizam (gr. autos, lat. de-
terminare opredijeliti, odrediti) fil.
nauavanje o samodeterminaciji, tj.
o samoodreivanju djelovanja i hti-
jenja putem zakonitosti koja je u na-
oj svijesti, putem razumne volje,
osobnosti i ideje
autodidakt (gr. auto-didaktos) samo-
uk
autodidaktika (gr. autos, didasko
uim, pouavam) samouenje
autodigestija (gr. autos, lat. digestio
probava) fiziol. samoprobava, raz-
mekavanje organskog tkiva nakon
smrti pod utjecajem eluanog soka
autodikija
autodikija (gr. auto-dikos koji samom
sebi sudi) pravo nekog da sam sebi
sudi
autodinamian (gr. autos, dynamikos
moan, jak) koji djeluje sam od sebe,
koji radi sam od sebe, sam sobom
autodrom (gr. autos, dromos put) au-
tomobilsko trkalite, vjebalite (ili:
put) za automobile
autoerotizam (gr. autos, eros ljubav)
psih. zadovoljenje erotskih nagona
pomou vlastitog tijela, pri emu ti-
jelo slui samo kao zamjena za drugi
seksualni objekt na koji onaj koji se
zadovoljava pritom misli (za razliku
od narcisizma kod kojeg je vlastito
tijelo krajnji seksualni cilj)
autofagija (gr. autos, fagein jesti) med.
jedenje samog sebe, tj. mravljenje
zbog eerne bolesti
autofilija (gr. autos, filia naklonost,
ljubav) samoljublje, ljubav prema sa-
mom sebi, zaljubljenost u samog se-
be
autofizioterapija (gr. autos, fysis pri-
roda, therapeia) med. lijeenje samo-
ga sebe prirodnim sredstvima, samo-
lijeenje
autofonija (gr. autos, fone glas) 2.
med. kod zaepljenosti une trube
(Eustahijeve) ili vanjskog unog ka-
nala: osjeaj kao da nam na vlastiti
glas odjekuje glasnije i zvonkije ba
u zaepljenom uhu
autofonija (gr. autos, fonos ubojstvo)
1. v. autohirija
autogamija (gr. autos, gamia) bot. sa-
mooploivanje kod biljaka, samoop-
raivanje
autogen (gr. autos, gennao raam) fi-
ziol. koji se sam poraa; min. koji je
nastao tamo gdje je i naen (kamen,
stijena); supr. alogen
autognozija (gr. autos, gnosis) samo-
ispitivanje, poznavanje samoga sebe
autogonija (gr. autos, gignomai ra-
am) biol. nastanak ivota u njego-
142 autointoksikacija
vim najjednostavnijim poecima iz
tzv. anorganske tvari; proizvoenje
ivih bia umjetnim putem
autograf (gr. autografon) rije ili spis
koji je neka osoba svojeruno napi-
sala, svojeruan potpis; naprava za
umnoavanje rukopisa; autogram
autografija (gr. autos, grafia) umijee
umnoavanja rukopisa, umnoavanje
rukopisa (s kamena ili metalne plo-
e)
autografirati (gr. autos, grafein pisati)
izraditi pomou kopiranja, umnoiti,
umnoavati
autografomanija (gr. autos, grafo,
mania) strast za prikupljanjem svoje-
runih potpisa i rukopisa velikih i
poznatih ljudi
autografski (gr. autos, grafikos) svoje-
ruan, svojeruno napisan; izraen
putem kopiranja, pomou tzv. auto-
grafskog crnila
autogram (gr. autogramma) v. auto-
graf
autohipnoza (gr. autos, hypnoo uspa-
vam) dovoenje (ili: uspavljivanje)
samoga sebe u hipnotino stanje;
usp. hipnoza
autohirija (gr. autohiria) dizanje ruke
na sama sebe, samoubojstvo
autohton (gr. auto-chthon) prastanov-
nik, starosjedilac, uroenik
autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen,
uroeniki, starosjedilaki; samoni-
kao, samobitan
autohtonija (gr. auto-chthon) prasta-
novnitvo, uroenitvo, starosjedila-
tvo; samoniklost, samobitnost
autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio
zaraza) med. bolest iji su uzrok za-
razne klice koje su se ve nalazile u
ovjekovu organizmu i izazvale bolest
autointoksikacija (gr. autos, toxikon
lat. in) med. trovanje zbog nagomi-
lavanja otrovne tvari koja se prirod-
no stvara u organizmu i izdvaja iz
njega
autokar
autokar (gr. autos engl. sag, tal. carro
kola) otvoreni autobus za 40 i vie
osoba
autokataliza (gr. autos, kata-lyo odri-
jeim) kem. pojava da neki proizvod
koji se stvara pri nekoj reakciji ubr-
zava sam proces te reakcije
autokefalan (gr. autos, kefale glava)
samostalan, nezavisan, sam svoj
autokefalnost (gr. autos, kefale) sa-
mostalnost, nezavisnost od drugih,
osobito u crkvenom smislu
autokemoterapija (gr. autos, haima
krv, therapeia) med. lijeenje ubriz-
gavanjem bolesnikove krvi nepo-
sredno nakon vaenja iz vene
autoklav (gr. autos, lat. clavis) fiz. za-
tvorena posuda iji se sadraj za-
grijava pod tlakom veim od atmo-
sferskog; med. naprava za sterili-
zaciju lijekova, kirurkih instrume-
nata i dr.; Papinov lonac
autoknips (gr. autos sam, njem. knip-
sen pucketati) fot. automatski otpo-
nac na fotografskom aparatu (omo-
guuje fotografu da snimi sam sebe)
autokontrola kontrola nad samim so-
bom, "samonadzor"
autokracija (gr. autos, kratos) v. au-
tokratizam
autokrat (gr. autos, kratos vlast, mo)
samodrac, samovladar, neogranie-
ni vladar ili gospodar
autokratizam (gr. autos, kratos neo-
graniena vladavina, samodrtvo, su-
stav apsolutistike vladavine; pren.
vladanje samim sobom, gospodare-
nje razuma nad osjetilima
autokratski (gr. autos, kratos) ne-
ogranien u vladanju, samodraki
autokritika (gr. autos, kritike) samo-
kritika, ocjenjivanje samoga sebe,
ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, po-
stupaka
autolezija (autos sam, laesio povreda)
samoosakaenje, samoozljeda, tj. osa-
kaenje, ozljeda samoga sebe
143 automobil
autolitotom (gr. autos, lithos kamen,
temno reem) med. sprava koja, tako
rei, sama sobom razbija kamen u
mokranom mjehuru
autoliza (gr. autos, lyo razgraujem)
samorazgraivanje; kem. otapanje i
fermentativno razgradivanje mrtvih
ivotinjskih tkiva pri emu ne dolazi
do truljenja
autologija (gr. autos, logia) ret. stvarni
govor, za razliku od slikovitog; odnos
prema samom sebi, vladanje sobom,
samostalnost
automahija (gr. autos, machomai pro-
turjeiti) proturjenost sa samim so-
bom (u govoru, miljenju i pisanju)
automat (gr. automatos koji se kree
sam od sebe, autos sam, maomai tra-
iti, uditi) fiz. samokret, stroj koji
sam djeluje pod odreenim uvjetima,
npr. vaga, kiobran, no, puka; za
ovjeka; onaj koji lii na stvar, glu-
pan; fil. bie koje nema due, tj. ivo-
tinja (kod Descartesa)
automatika znanstveno-tehnika dis-
ciplina koja se bavi teorijom i kon-
strukcijom sustava za reguliranje i
upravljanje tehnolokim procesima
automatizam (gr. automatos) ono to
se radi bez sudjelovanja volje, nesvje-
sna radnja
automatizirati (gr., fr. automatiser)
pretvoriti u stroj, uiniti da netko
radi kao automat, liiti samoradnje
automatograf (gr. autos, maomai, gra-
fo) psih. naprava koja automatski
biljei nehotine pokrete
automatski (gr. automatos) samopo-
kretan, makinalan, mehaniki, koji
sam od sebe radi, koji radi bez su-
djelovanja svoje volje i razuma; auto-
matski pokreti psih. nehotini i ne-
svjesni pokreti koji nastaju zbog ne-
posrednog podraaja iednog ivanog
centra
automobil (gr. autos, lat. mobilis po-
kretan, pokretljiv) vozilo koje se sa-
automobilist
mo kree, tj. vozilo se kree pomou
motora kojeg pokree benzin, nafta
ili elektricitet; motorni amac; auto
automobilist (gr. autos, lat. mobilis)
onaj koji vozi automobil, koji izrau-
je automobile, koji se bavi automo-
bilizmom kao portom
automobilizam (gr. autos, lat. mobi-
lis) port, disciplina koja obuhvaa
razliite vrste automobilskih natje-
canja
automorfoza (gr. autos, morfe oblik)
biol. jedan od naina postojanja bilj-
nog i ivotinjskog oblika; usp. mor-
fogeneza
autoniktobatija (gr. autos, nyx, nyk-
tos no, baino idem) med. v. autosom-
nambulizam
autonoman (gr. autonomos) samoup-
ravni, samostalan, slobodan, koji i-
vi po vlastitim zakonima
autonomija (gr. autonomia, antos, no-
mos zakon) samozakonodavstvo, sa-
mouprava, politika nezavisnost, sa-
mostalnost; fil. pokoravanje svojim
vlastitim zakonima (supr.: hetero-
nomija)
autonomist (gr. autos, nomos) pristaa
samouprave, pristaa samozakono-
davstva
autopatija (gr. autos, pascho iskusim,
autopatheia) vlastiti osjeaj, osobno
iskustvo
autoplastika (gr. autos sam, plasso
oblikujem) med. operacijski zahvat
kojim se nadoknauje nedostatak
kojeg dijela tijela ili tjelesne sup-
stance ivim tkivom s tijela samog
bolesnika
autoportret (gr. autos, fr. portrait sli-
ka osobe) umj. slika, skulptura ili
crte vlastitog lika
autopsija (gr. auto, opsis gledanje,
vienje) 1. samogledanje, gledanje (ili
vienje) svojim oima, osobno pro-
matranje; 2. med. pregled, otvaranje
lea da bi se utvrdio uzrok smrti
144 autorizirati
autopt (gr. autoptes) oevidac
autoptiki (gr. autoptes) pril. vlasti-
tim oima, na osnovi vienja svojim
oima; na osnovi osobnog proma-
tranja; med. putem otvaranja i pre-
gleda lea (usp. autopsija)
autor (lat, augere, auctor tvorac, zaet-
nik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog
knjievnog, znanstvenog ili umjet-
nikog djela; pronalaza; autorsko
pravo iskljuivo pravo knjievnika,
umjetnika, znanstvenika, pronala-
zaa da mogu moralno i ekonomski
iskoritavati svoje duhovne tvorevine
(s obzirom na objavljivanje, prevo-
enje i umnoavanje njihovih djela);
usp. auktor
autoritativan (lat. auctor tvorac, za-
etnik) koji se zasniva na autorite-
tu, koji hoe i moe nametnuti svoju
volju ili miljenje; mjerodavan, ugle-
dan; autoritativna drava nedemo-
kratsko dravno ureenje kod kojeg
se vlada po naelu vojne discipline,
s autoritetom odozgo i s poslunou
odozdo; nareenjima vodstva mora
se bezuvjetno pokoravati, ak i kad
su pogrena, jer je odravanje reda
vanije od suzbijanja pogrenosti;
takve su npr. bile drave: Mussoli-
nijeva faistika Italija i Hitlerova
nacistika Njemaka
autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. au-
torite) 1. ugled, utjecaj; nadmonost
(duhovna, moralna, pravna), zako-
nita vlast, zakon koji je na snazi; 2.
priznata veliina (u nekoj struci), pri-
znat strunjak
autorizacija (lat. auctor, fr. autorisa-
tion) ovlatenje, ovlativanje; odob-
renje, odobravanje
autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. au-
toriser) ovlastiti, odobriti, opunomo-
iti; autoriziran prijevod prijevod ne-
kog knjievnog ili znanstveng djela
s doputenjem njegovog pisca
autorotacija
autorotacija (gr. autos, lat. rotatio
okretanje) samookretanje; autorota-
cija krila zrak. okretanje krila oko
vertikalne osi, npr. kod akrobatskog
leta "kovit"
autos efa (gr. autos efa) "on, tj. Pita-
gora, je to rekao", formula kojom su
pitagorejci rjeavali svaki spor koji
bi se medu njima pojavio zbog razli-
ke u miljenjima o nekom pitanju
pozivajui se na autoritet uitelja
autoseroteracija (gr. autos, therapeia
lat. serum) med. lijeenje ubrizgava-
njem seruma uzetog od samog bo-
lesnika, npr. kod upale plune opne
itd.
autoshedijastiki (gr. autoschediazo
bez pripreme uinim) bez pripreme,
na brzu ruku, improvizirano
autoskopija (gr. autos, skopeo gledam)
v. autopsija
autosomnambulizam (gr. autos lat.
somnus san, ambulare hodam) med.
sama od sebe nastala magnetina bu-
dnost za vrijeme spavanja; auto-
niktobatija
autostabilnost (gr. autos, lat. stabilis
vrst, nepomian) fiz. automatsko
odravanje stabilnosti
autostrada (gr. autos tal. strada cesta)
suvremeno izraena cesta za auto-
mobile
autosugestija (gr. autos sam, lat. sug-
gerere savjetovati) sugestivno utje-
canje na samog sebe
autosugestija (gr. autos, lat. sugge-
rere savjetovati, nadahnuti koga im)
samouvjeravanje, utjecanje na samo-
ga sebe; stjecanje pogrenog, namet-
nutog suda na osnovi vlastitih po-
grenih predodaba; psih. sadraji
svijesti koji se pojavljuju putem au-
tohipnoze
autoteizam (gr. autos, theos bog) obo-
avanje samoga sebe, smatranje se-
be samoga bogom
145 autoir
autotelija (gr. auto-teles nezavisan)
samostalnost, neogranienost, neuv-
jetovanost
autoterapija (gr. autos, therapeia li-
jeenje) med. lijeenje samoga sebe
prirodnim sredstvima
autotip (gr. autos, typos otisak) au-
totipijom dobiven otisak; novija fak-
similna izdanja; prvi otisak
autotipija (gr. autos, typos otisak)
jedan od najvanijih pronalazaka u
podruju grafike: prenoenje slika
urezivanjem u cink ili drvo i njihovo
umnoavanje
autotomija (gr. autos, tome) pojava
koja se esto moe vidjeti kod nekih
ivotinja: osakaivanje samoga sebe
u sluaju opasnosti po ivot, npr. kad
guter rtvuje svoj rep
autotransfuzija (gr. autos lat. traus-
fusio pretok) med. kod velikog gu-
bitka krvi: potiskivanje krvi iz pe-
rifernih dijelova tijela (ruku, nogu)
u srce i mozak u sluaju kad u srce
i mozak ne dolazi krvi koliko je po-
trebno; vri se na taj nain to se
ruke i noge dignu uspravno pa se od
vrha prstiju omotaju elastinim vrp-
cama
autotrofan (gr. autos, trofe hrana) koji
sam sebe hrani; autotrofne biljke bot.
v. pod heterotrofan
autotrofija (gr. autos, trofe hrana)
biol. svojstvo svih klorofilnih (ze-
lenih) biljaka i malog broja bakterija
da se mogu prehranjivati i izgra-
ivati iskljuivo iz anorganskih
spojeva sredine u kojoj ive; supr.:
alomorfija, heterotrofija
autovakcina (gr. autos, lat. vaccina)
med. cjepivo pripremljeno od klica
koje su uzete od samog bolesnika
autoir (gr. autos, gyros krug, fr.
autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen
uspravnom penjanju i sputanju, nje-
gov glavni dio je poseban vodoravni
autsajder
vijak (elisa) koji se okree djelova-
njem vjetra
autsajder (engl. outsider) onaj koji je
izvan ega, koji je po strani, neupu-
en ovjek, onaj koji je daleko od e-
ga; u portu: onaj koji se natjee, ali
nitko ne misli da e pobijediti; pren.
mlakonja
Auzonija (lat. Ausonia) pjesniki naziv
za Italiju (po prii, prema Auzonu,
sinu Odiseja i nimfe Kalipse)
auzrikati (njem. ausriicken) izii, kre-
nuti, poi (obino u skupinama), oso-
bito izii u stroju iz vojarne, izmar-
irati u skupini, buno, paradno i si.
aval (fr. aval) trg. mjenino jamstvo,
potpis jamca na mjenici
avalan (fr. avalanche) snjena lavina:
odron zemlje; bujica; sva sila
avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu
kao jamac
avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, ja-
mac na mjenici
Avalokitevara (sanskrt.) najomiljeniji
i najpotovaniji bodhistava u maha-
yana-budizmu, zatitnik Tibeta, spa-
ava ljude kroz patnje u reinkarna-
cijama
avangarda (fr. avant-garde, avant na-
prijed, garde straa) voj. prethodni-
ca, izvidnica; prvi borbeni red neke
vojske
avangardija (tal. avanguardia prethod-
nica) u Italiji, u vrijeme Mussolini-
jeve dikatature: faistika organi-
zacija mladei od 14 do 18 godina
(avangardisti)
avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda,
ponienje, sramota; iznuivanje nov-
ca, osobito globljenje kranskih tr-
govaca u bivoj Turskoj; trg. smanji-
vanje dobitka, zarade u nekom poslu
avankor (fr. avant-corps) voj. prethod-
nica, predstraa; arhit. istaknuti dio
graevine
avans (fr. avance) predujam, isplata
unaprijed; arhit. istaknuti dio kue,
146 Ave, Maria
ispust, izboenje; prednost; prvi ko-
rak, pokuaj; izlaenje u susret
avant midi it. avan midi (fr.) prije po-
dne; usp. ante meridiem
avantaa (fr. avantage) dobitak, korist;
nadmo, prevaga, prednost
avantaer (fr. avantegeur) onaj koji
ima prednost, prevagu: voj. onaj koji
eka unapreenje za asnika
avantura (fr. aventure, lat. adventura)
pustolovina; smion trgovaki pokuaj
avanturin (fr. aventure sluaj) vrsta
kremena (naen sluajno pri proiz-
vodnji stakla)
avanturist (fr. aventurier) pustolov, lo-
vac na sreu
avanturistiki (fr. aventureux) pusto-
lovan, koji stavlja sve na kocku, os-
tavljen srei ili sluaju, smion, drzak,
odvaan; avanturistiki roman vrsta
romana u kojem je glavna tema opi-
sivanje neobinih doivljaja i podvi-
ga glavnog junaka
avanturizam (lat. adventura, fr. aven-
ture) sklonost avanturi, ljubav pre-
ma pustolovinama
avanzirati (fr. avancer) napredovati, ii
naprijed; biti unaprijeen; unaprije-
diti, unaprjeivati; dati (ili: uzeti)
predujam, predujmiti, predujmljiva-
ti
avanzman (fr. avancement) unapree-
nje, napredovanje u slubi, promak-
nue; napredak, napredovanje; ispla-
ta unaprijed, plaanje unaprijed
Avari mn. mongolski nomadi koji su u
6. st. izazvali seobu Huna, Alana i
Slavena; Obri
avatar mit. utjelovljenje boanstva u
hinduskoj mitologiji bilo u ovjeka,
bilo u ivotinju
ave (lat.) zdravo!
Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo,
Marijo!") rijei kojima je aneo po-
zdravio Djevicu Mariju nagovjetava-
avenija
jui joj da e roditi Isusa; stara kr-
anska molitva; veernje zvonjenje u
Kat. crkvi
avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; dr-
vored; staza, put obrubljen drveem
i cvijeem
averoizam med., fil. pravac koji je os-
novao arapski mislilac Averoes Ibn-
Rod u 12. st.; njegovo nauavanje
naginje materijalizmu i panteizmu,
i odrie besmrtnost due, zbog ega
ga je osudila Rimska kurija
avers (lat. adversus okrenut prema,
sprijeda, tal. avverso) num. glava,
lik, lice (kovanog novca); suprotno:
revers
averzija (lat. aversio) odvratnost, gnu-
anje, mrnja; ret. figura koja se sa-
stoji u tome da govornik polako od-
vrati onoga kome govori od glavne
teme, ali tako da ovaj to ne primijeti
averziona trgovina (lat. emtio per
aversionem) kupnja ili prodaja popri-
jeko, odoka
averzionalna suma (lat. aversus licem
okrenut od, summa svota) trg. v.
averzionalni kvantum
averzionalni kvantum (lat. quantum
koliina, iznos) trg. suma novca ko-
jom se plaa poprijeko, a ne po poje-
dinanoj procjeni svake stvari koja
se prodaje
avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast;
vrsta majmuna
aviceptologija (lat. avis ptica, capio
hvatam, gr. logos znanost) vjetina
hvatanja ptica
avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv;
udan, eljan; pohlepan; prodrljiv
avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica)
plovidba zrakom, zrakoplovstvo;
zrana flota
avijarij (lat. aviarium) ptinjak, kavez
za ptice, krletka
avijatiar (lat. aviaticus, fr. aviateur)
zrakoplovac, leta, pilot
147 avivirati
avikultura (lat. avis ptica, cultura uz-
goj) gajenje ptica, uzgoj ivotinja
avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg.
pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti,
pojeftinjavati
avinjonsko suanjstvo razdoblje od
1305. (papa Klement V.) do 1376.
(papa Grgur IX.) u kojem su pape
stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo
su bili dovedeni da bi bili pod utje-
cajem politike francuskih kraljeva;
u crkvenoj se povijesti to razdoblje
naziva i "babilonskim" (prema robo-
vanju starih Izraelaca u Babilonu)
aviobiologija (lat. avis ptica, gr. bios
ivot, logia znanost) grana biologije
koja prouava uvjete pod kojima se
ivo bie moe odrati na ivotu u
velikim visinama ili na drugim ne-
beskim tijelima
aviofon (fr. avion, gr. fone glas) zrak.
telefon od gumenih cijevi u ratnom
zrakoplovu
aviomehaniar zrakoplovni mehaniar
avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrako-
plov, naprava za letenje tea od zra-
ka; aeroplan
avional (fr. avion) laka kovina od koje
se prave neki dijelovi zrakoplova
aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada
cesta) zrana linija kojom stalno pro-
metuju zrakoplovi
avisatio de perjurio vitando it. avi-
zacio de peijurio vitando (lat.) prav.
sueva opomena kojom se nekome
savjetuje da se kloni polaganja lane
prisege
avitaminoze (gr, a- bez, lat. vita ivot,
amine od am (monia) + -ine, gr. no-
sos bolest) mn. med. bolesti koje
nastaju zbog nedostatka vitamina u
hrani; skorbut, pelagra, beriberi, en-
gleska bolest i dr.
avitum bonum (lat.) prav. djedovsko,
tj. obiteljsko imanje
avivirati (fr. aviver) oiviti, oivljavati,
osvjeiti boje
aviza
aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gle-
danje, pogled) trg. izvjetaj o posla-
noj robi ili novcu; avizni brod potan-
ski brod za brzo prenoenje vanih
vijesti
avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr.
aviser) izvijestiti, izvjetavati, obavi-
jestiti, obavjetavati, javiti, javljati
avizo (tal. avviso) brodica (ili: amac)
za izvjetavanje, izvidniki brod,
avizna laa; v. aviza
avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere
imati) kao imenica, u francuskim trg.
knjigama: potraivanje, aktiva
avocentur acta it. avocentur akta
(lat.) prav. neka se trae spisi, akti
avocirati (lat. avocere) odazvati, odazi-
vati, opozvati, opozivati; traiti da
se neto poalje, npr. spisi
avokacija (lat. avocatio) opozivanje,
odazivanje; prav. zahtjev da se spisi
vrate od nieg suda viem
avokatorij (lat. avocatorium) naredba
kojom se pozivaju podanici neke dr-
ave da napuste slubu strane dr-
ave
avulzija (lat. avulsio) med. vaenje zu-
ba; prav. komad zemljita koji rije-
ka otrgne i odnese na drugu obalu
azab (tur. azab, azap) muka, patnja,
Boja kazna
azbest (gr. a-sbestos neugasiv) min.
vrsta nesagorljivog minerala, mag-
nezijev silikat vlaknastog sastava; od
njegovih vlakana izrauju se tkani-
ne za odijela vatrogasaca, zastora u
kazalitima i dr.; inae slui, kao lo
vodi topline, i za izolaciju
azeotropija gr. pojava da smjese ne-
kih tekuina u odreenom omiem
vriju pri stalnoj temperaturi i daju
pare istog sastava kao i tekuina
Azerbajdan drava u istonom dijelu
Zakavkazja; ime dviju pokrajina u
sjeverozapadnom Iranu
azi mn. mit. skandinavski bogovi ne-
besnici; predstavljaju prirodne sile
148 azoogenija
(na elu im je vrhovno boanstvo
Odin, a sjedite im je Asgard); supar-
nici su im bili vani, koje su pobjedili
azigija (gr. a-, zygon jaram) neoenje-
nost, neudanost; sloboda, nezauze-
tost
azijanizam ret. antiki govorniki stil,
stvoren u maloazijskoj Joniji, imao
je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil
isjeckanih reenica" s jakim ritmi-
kim naglaavanjem, i 2. kienost,
bombastinost, patetinost
Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik
Azije, ali najee ima pejorativno
znaenje; divljak, neobuzdan ovjek
azil (gr. a-sylos neopljakan, nedodir-
ljiv, a- syle) sigurno sklonite, uto-
ite, pribjeite; nedodirljivo mjesto
na kojem progonjeni nalaze utoite;
dom za smjetaj i izdravanje siro-
tinje; pravo azila u meunarodnom
pravu: pravo politikih ili vojnih bje-
gunaca i si. na utoite u nekoj stra-
noj dravi
azima (gr. a-, zyme kvasac, kiselo tije-
sto) idovski pashalni beskvasni
kruh; mn. blagdan beskvasnog kru-
ha
azimut (ar. samatha ii k, ii prema)
astr. kutna udaljenost nekog nebes-
kog tijela ili predmeta na Zemlji od
sjeverne ili june toke podnevnika
azobenzen naranasta kristalna tvar,
vaan meuproizvod u proizvodnji
azo-boja
azojski period (gr. a-, zoon ivo bie,
periodos) geol. najstarije razdoblje
Zemljine kore, slojevi bez organskih
ostataka
azoodinamika (gr. a-zoon, dynamis
snaga, sila) med. nedostatak snage
za ivot, slabljenje
azoogenija (gr. a-zoon, gignomai na-
stajem, raam se) znanost o stvara-
nju anorganskog ili organskoga iz
anorganskog
azoospermija
azoospermija (gr. a-zoon, sperma sje-
me) med. potpuni nedostatak mu-
kih sjemenih stanica (spermija, sper-
matozoida) u izbaenom sjemenu,
jedan od glavnih uzroka nesposob-
nosti oploivanja
Azori skupina otoka zapadno od Por-
tugala (u Atlantskom oceanu)
azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoi-
sierov naziv za nitrogen koji nije u
stanju odravati ivot) kem. duik,
element atomske teine 14,008, red-
nog broja 7, znak N, jedan od glav-
nih sastojaka zraka (4/5)
azotemija (gr. azotos, haima krv) med.
umnoavanje azotnih spojeva u krvi
azotometar (gr. azotos, metron) spra-
va pomou koje se utvruje koliko
neka zemlja oranica sadri u sebi
amonijaka
azoturija (gr. azotos, urein mokriti)
med. prisustnost velike koliine du-
ika u mokrai
Azrail (hebr.) po talmudu aneo smrti,
tj. aneo koji prihvaa i prati due
umrlih
azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazh-
ward, lapis lazuli) plavetnilo, plava
boja neba, nebesko plavetnilo
azuri mn. popularan naziv za talijan-
sku dravnu sportsku reprezentaci-
ju (zbog modre boje njihovih majica)
azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje
azurit (fr. azur, gr. nastavak -ites)
min. plav mineral, karbonat bakra
Aurna obala (fr. Cote d'Azur) istoni
dio francuske obale na Sredozemnom
149 aurirati
moru (granii s Italijom), glasovit po
svojim pjeanim plaama i izvan-
redno lijepom plavetnilu morske vo-
de (znaajni gradovi; Nica, Cannes,
St. Tropez, Marseille)
adaja (tur. adaha) zmaj; neman u
obliku krilatog gutera, moe imati i
vie glava
aio (fr. agio) trg. doplata, viak, vea
vrijednost neke vrste novca, vrijed-
nosnica i si. od nominalne vrijed-
nosti; razlika izmeu nominalne i
teajne vrijednosti, npr. neke dioni-
ce, akcije
aio-konto (fr. agio-conto) trg. raun o
dobitku odnosno gubitku pri pro-
mjeni neke vrste novca, vrijednosni-
ca i si.
aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgo-
vanje novcem, vrijednosnicama, dio-
nicama i si.
aioter (fr. agioteur) osoba koja se pro-
fesionalno bavi pekulacijom vri-
jednosnica
aiotirati (fr. agioter) pekulirati vri-
jednosnicama, baviti se aiotaom
aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ili:
prilagoavanje) propisane teine nov-
ca; pomicanje, prilagoavanje mjere;
namjetanje, dotjerivanje
aur (fr. ajour) otvor (na runom radu)
auran (fr. a jour) toan i brz u poslu,
onaj koji zavrava povjereni mu po-
sao na vrijeme
aurirati (fr. ajour) praviti otvore, iz-
raivati upljikavi vez

B, b drugo slovo hrvatske latinice
B glaz. kratica basso
B kem. kratica za element bor
B log. kratica za predikat (dok A ozna-
ava subjekt)
Ba kem. kratica za barij
baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr.
Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo,
oevina; enina obitelj
babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bez-
bonost, izopaenost, razvrat
Babilon stari grad u Aziji; Babilonija
stara drava u Aziji (simbol bogat-
stva i okrutnosti); Kaldeja; babilon-
ski toranj prema Bibliji, toranj gra-
en u Babilonu, trebao je doprijeti
do neba, ali je to sprijeio Bog ui-
nivi da graditelji ponu govoriti
razliitim jezicima; pren. zbrka, ne-
red, mete, kaos; babilonsko suanj-
stvo sedamdeset godina ropstva koje
su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e.
trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo
kralj Nebukadnezar
baborak (e.) omiljeni eki narodni
ples, eka brza mazurka
babu (ind.) indijska titula; gospodar,
knez
babuvizam socijalno-politika doktrina
koju je utemeljio fr. utopist Babeuf
(17601797): svaki ovjek ima jed-
nako pravo zadovoljiti svoje potrebe
i uivati sva dobra prirode; drutvu
je cilj odravanje te jednakosti
baby it. beibi (engl.) malo dijete, dje-
tece, novoroene, beba, dojene;
pren. draga djevojka
B
babyboom it. beibibum (engl.) velik
broj poroaja, nagao porast natali-
teta (primjerice u godinama poslije
Drugog svjetskog rata)
baby-sitter it. beibisiter (engl.) dadi-
lja, uvarica djece
bacili (lat. bacillus pruti, tapi) med.
bakterije koje imaju oblik tapia,
izazivai tifusa, tetanusa, dizenterije,
vrenja maslane kiseline i dr.
bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr.
fobos strah) med. pretjeran strah od
zaraznih klica (bacila), osobina onih
koji su u stalnom strahu da e se
zaraziti klicama bolesti (pri rukova-
nju, dodiru nekog predmeta, vonji
javnim prijevozom i dr.)
background it. bekgraund (engl. back-
ground pozadina, podloga) glaz. an-
sambl duhaa i udaraljki koji prati
svirku solista (u dezu); zvuna kuli-
sa, ozvuenje dogaaja na pozornici
(npr. u radio-dramama)
badecimer (njem. baden kupati, Zim-
mer soba) kupaonica
badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz po-
rodice rua, jezgra je jestiva, upotreb-
ljava se i u medicini; med. mandule,
tonzile
badinaa (fr. badinage) ala, lakrdija;
aljiv, otmjen, ali prazan razgovor
badion (fr. badigeon) vrsta fine oboje-
ne buke, sastavljena od boje, vapna
i bizmutova klorida; kit to ga upo-
trebljavaju kipari; etka
badminton it. bedminton (engl.) vr-
sta tenisa malom lopticom s krilcima;
baft
za igru nije potrebno posebno igra-
lite, a moe se igrati na svakom te-
renu; od davnina je poznat u Indiji i
Francuskoj
baft (perz. baft) trg. vrsta istonoin-
dijskih, obino bijelih katunskih
tkanina
baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta
izraslina na konjskim zglobovima;
ulj na nozi; kukac, insekt
bagana (tur. bagana janje) janjea ko-
ica s krznom; baganac
bagasa (fr. bagasse) trop eerne trs-
ke; otpaci koji ostanu pri proizvodnji
eera; trop od groa, ljiva, masli-
na i dr.
bagat (tal. bagata) v. pagat
bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella)
sitnica, malenkost, triarija; niska
cijena; kratko i lagano glazbeno dje-
lo
bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti
za nekoga ili neto, omalovaavati,
potcjenjivati, uzimati koga ili to pre-
vie olako
bagaa (fr. bagage) prtljaga; olo, svje-
tina
bagdalin vrsta arene pamune tkani-
ne, sline bagdadskim alovima, po
emu je i nazvana
bager (niz. bagger) jarualo, samohodna
sprava za vaenje pijeska s rijenog
dna, za ienje rijenog korita i ko-
panje prokopa, kanala i si. radi isu-
ivanja zemljita
bagerovati (niz. bagger) jaruati, vaditi
pijesak iz rijeke; istiti rijeno kori-
to od pijeska, mulja
bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja do-
bivena od borove kore, grimiz; pero-
nospora, plamenjaa; vrsta morske
ribe; v. bigar
bahija (p. bahio) zaljev; vrsta fmog du-
hana iz brazilske pokrajine Bahija
bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole-
mika, diskusija
151 bajliti
bahur (hebr. bachur) idovski student
koji se bavi prouavanjem Talmuda,
poznavatelj idovskih zakona
Bahutu (Hutu) narod iz skupine Ban-
tu (ive u Ruandi, Burundiju, Ugan-
di, Tanzaniji)
bain-marie it. ben-mari (fr.) kuh. po-
suda vrue vode u koju se stavljaju
posude s jelom da bi se odrala to-
plina
baitilije (gr. baithylia, sem. bethel)
mn. nebesko kamenje, meteori koje
su stari posveivali bogovima ili ih
samo oboavali (nazvano po kamenu
na kojem je Jakov spavao i sanjao
anela Post 28,19); betilije
bajaco (tal. bajaccio) lakrdija, aljivac,
harlekin, klaun u napuljskoj narod-
noj komediji, pajac
bajadere (port. bailadeira) mn. javne
plesaice i pjevaice u Indiji, ponekad
su i javne ene; plesaice na slubi u
ind. hramovima (ind. dewadasis =
slukinje bogova) koje se odmalena
posveuju slubi bogovima i u sva-
kom hramu ih ima 8 do 12; vrsta
malih rubaca
bajbok (njem. bei Wache pod straom)
zatvor, tamnica, buhara; bajbokana
bajbot (njem. bei kod, Boot amac) po-
moni amac, amac za spaavanje
bajdaki (rus. baidaki) mn. lae s neo-
bino velikim krmama na Dnjepru,
Dnjestru i Bugu
bajdara (rus. baidara) mali sibirski a-
mac od riblje kosti ili lakog drveta,
presvuen koama
bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegova-
teljica male djece
bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o
gradnji broda; uvjerenje graditelja
broda ili mjerodavnih vlasti da je
brod propisno izraen; priznanica o
novcu primljenom za gradnju broda
bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati
dijete, pjestovati
bajok
bajok (tal. baiocco) nekadanji papin-
ski bakreni novac (pet talijanskih
entezima)
Bajram (perz. bejram) dva velika musli-
manska blagdana u godini; prvi se
slavi odmah nakon posnoga mjeseca
ramazana; drugi, Kurban-bajram
(Blagdan rtve) zove se zbog toga to
se tada kolju ovnovi koje dijele siro-
tinji, a slavi se 70 dana nakon prvog
Bajrama
bajronizam shvaanje ivota i umjet-
nosti koje odgovara shvaanju ve-
likog engl. pjesnika G. G. Byrona
(17881824), osobito njegovom pe-
simistikom shvaanju "svijeta i
ivota"
bajta (tal. baita)Jpotleuica, koliba
bajuneta (fr. baionnette) voj. dug no s
otricom na obje strane koji se stav-
lja na puku (ime po gradu Bayonne
gdje je napravljen 1640. g.)
bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen ko-
la) prikolica (osobito uz motocikl)
baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda
baka (njem. Bake) znak (obino komad
drveta, fenjer ili bava) koji pliva na
vodi i oznaava lai put po opasnim
mjestima; boja
bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe
kotunjae iz porodice tovara, ivi u
iz sjevernim morima; treska, tovar
bakalaureat (lat. baccalaureatum) do-
stojanstvo bakalareusa
bakalaureirati (lat. baccalaureatum)
polagati (ili: poloiti) bakalaureus
bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca
laureus lovorova bobica) na njem.,
fr. i engl. sveuilitima: najnii aka-
demski stupanj, ispit koji prethodi
licencijatu, magisteriju i doktoratu;
ispit zrelosti
bakana (tal. Bacco Bahus, baccana)
obina krma
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod
starih Rimljana: orgijske i mistine
152 bakter
sveanosti u ast boga Bakha; pren.
pijanke, terevenke, burno veselje
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. vie-
dnevne svetkovine i orgije starih
Rimljana u ast Bakha, boga vina;
pren. raskalaena, divlja, razvratna
pijanka, buno veselje
bakanda (ma. bakancs, bokkancs)
vrsta teke, najee vojnike obue
bakant (gr. Bakchos, lat. bacchans)
Bakhov sveenik kod starih Rimljana
bakanti (gr. Bakchos, lat. bacchans)
mn. kod Rimljana: sudionici u Bak-
husovim sveanostima; u sr. vijeku:
putujui dai (vaganti)
bakara (fr. baccara) francuska karta-
ka hazardna igra
bakbord (engl. backboard) pom. lijeva
strana broda (kad je ovjek okrenut
licem pramcu)
bakciferan (lat. bacciformis) u obliku
bobice, bobiast, jagodiast
bakenbart (njem. Bake obraz, Bart
brada) brada samo na licu (podbra-
dak je izbrijan); zalisci, zulufi
bakfi (njem. Backfisch prena riba);
pren. mlada djevojka, iparica
bakhej (gr. Bakcheios) metrika stopa
od jednog kratkog i dvaju dugih slo-
gova (bakhejski stih upotrebljavanje
osobito u himnama bogu Bakhu)
Bakho (lat. Bacchus, gr. Bakchos) mit.
bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci
su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vino-
pija, pijanac, lola
baklaa (fr. baclage) pom. pristojba
koju plaaju brodovi za pristajanje u
luku
bakler (fr. bacleur) zatvara luke
baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) lu,
zublja, kolac premazan smolom; bak-
Ijada sveanost s bakljama
bakpulfer (njem. backen pei, Pulver
prah) praak za dizanje tijesta (umje-
sto kvasca)
bakter (njem. Wachter) straar, uvar
(nekada: noni uvar po selima)
bakter iemij a
bakteriemija (gr. bakteria palica, hai-
ma krv) med. prodiranje bakterija
kroz krvne i limfne ile u krvotok
bakterije (gr. bakteria) bot.-med. naj-
manja, jednostanina iva bia, go-
lim okom nevidljiva, slina tapiu,
ive kao nametnici i izazivaju raz-
gradnju i esto teke bolesti; pripa-
daju biljnom carstvu, a ima ih po-
kretljivih i nepokretljivih
bakteriocidi (gr. bakteria, lat. caede-
re ubiti) biol. klicomori, unitavai
zaraznih klica; usp. bakteriocidnost
bakteriocidnost (gr. bakteria, lat. ca-
edere) biol. osobina nekih ivih bia,
tvari i sokova u tijelu da unitavaju
zarazne klice; pr. bakteriocidi
bakteriofagi (gr. bakteria, fagos) mn.
biol. klicoderi, veoma sitna, mikro-
skopski nevidljiva bia koja ive u
tijelu i unitavaju zarazne klice
bakterioliza (gr. bakteria, lysis rasta-
panje) kem. rastapanje bakterija
imunim serumom
bakteriolizini (gr. bakteria, lysis) mn.
kem. sastojci imunog seruma koji
imaju mo da rastapanjem ubijaju
bakterije
bakteriolog (gr. bakteria, logos) znan-
stvenik koji prouava osobine i ivot
bakterija
bakteriologija (gr. bakteria, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
osobina i ivota bakterija (osnivai:
L. Pasteur i R. Koch)
bakterioterapija (gr. bakteria, thera-
peia) lijeenje pomou bakterija
bakterioze (gr. bakterion tapi, dem.
od bakteria batina) mn. opi naziv
za biljne bolesti koje uzrokuju bakte-
rije
bakteriurija (gr. bakteria, uron mo-
kraa) med. prisutnost bakterija u
mokrai, mokrenje zaraznim klica-
ma
bakulacija (lat. baculatio) batinanje,
kanjavanje batinom, tapom
153 baladine
bakulit (gr.) fosilni glavonoac s rav-
nom ljuturom, iz doba krede
bakulometrija (lat. baculum tap, gr.
metriaballo) mjerenje pomou tapa,
motke
bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica,
batina
bakvuds (engl. backvvoods) mn. pra-
ume, divlji i neobraeni krajevi na
zapadu Sjedinjenih Amerikih Dra-
va
bakvudsmeni (engl. backwoodsmen)
mn. gortaci, bijelci naseljeni po div-
ljim i neobraenim krajevima Sje-
dinjenih Amerikih Drava; usp.
bakvuds
bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati)
zabava s plesom; bal en masque it.
bal an mask (fr.) ples pod maskama;
krabuljni ples, ples pod obrazinama;
bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sve-
anom ruhu; bal champetre it. bal
anpetr (fr.) ples u polju
Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Fe-
niana, Filistejaca i drugih semitskih
naroda bog pokrovitelj plodonos-
nih sila prirode; sluenje Balu pro-
vodilo se katkada prinoenjem ljud-
skih rtava
bal pare (fr.) sveani, sjajni ples
bala (fr. balle) smotak, sveanj
balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma
za ples) poet. prvobitno: pjesma koja
se uz plesanje pjevala (balar = ple-
sati); kasnije se razvila u pjesmu
lirsko-epskog sadraja koja, sluei
se i dijalokim oblikom, pria o ne-
kom dogaaju i istodobno pobuuje
lirsko raspoloenje; pjesnika pripo-
vijetka
baladen (fr. baladin) aljivac, lakrdija;
glumac; baletni plesa
baladine (gr. balio, lat. ballare) mn.
slukinje u azijskim hramovima, vr-
sta hijerodula koje se posjetiteljima
hramova nude za novac; usp. baja-
dere
balagan
balagan (rus., perz. balahane) daara,
baraka, ator, osobito cirkuski
balalajka (rus.) glaz. ruski narodni in-
strument, slian gitari, tambura tro-
kutasta oblika s tri ice
balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja
balander (niz. Balander) plitka tegle-
nica s jednom katarkom (u Nizozem-
skoj)
balanitis (gr. balanos ir) med. upala
glavia i unutranje pokoice mu-
kog spolnog organa
balanoblenoreja (gr. balanos, blenna
sluz, rheo curim) zagnojavanje gla-
via
balanofag (gr. balanos, fagos) zool.
onaj koji se hrani irom, irojed
balanofori (gr.) paraziti tropskih i
sub tropskih krajeva; napadaju kori-
jenje drvea
balanoidan (gr. balanos, eidos) koji
ima oblik ira, irolik
balanopostitis (gr. balanos, posthion
kapica) med. upala glavia i kapice
balans (fr. balance, lat. bilanx) ravno-
tea; dvojba, kolebanje, neodlunost;
154 baletan
na; pren. svaki nepotreban i suvian
teret, stvar za odbacivanje
balata (lat.) 1. tvar vrlo slina kauu-
ku i gutaperki, ali elastinija od njih,
upotrebljava se za elektrine izola-
tore, strojne remene, potplate i u zu-
barstvu (dobiva se od osuenog mli-
jenog soka drva mimusops balata)
balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz
ples
balatura (tal. ballatoio) trijem, vea,
podstreje; balkon oko zgrade, ga-
lerija
balazor trg. vrsta istonoindijske pa-
mune tkanine
balbucijes (lat. balbuties) med. muca-
nje, zamuckivanje, zaplitanje jezi-
kom
balbutirati (lat. balbutire) med. tepati,
mucati, zamuckivati, nejasno izgova-
rati, zaplitati jezikom
baldahin (tal. Baldacco, baldacchino)
pokriva od skupocjenog materijala
nad prijestoljem ili krevetom; "nebo"
koje stoji pred oltarom i nosi se na
procesijama (naziv po materijalu ko-
Balfourova deklaracija
Balfourova (Balfurova) deklaracija
izjava engl. politiara Arthura Bal-
foura (18481930) iz 1917. g. u kojoj
su sintetizirani zahtjevi za stvara-
nje nacionalnog zaviaja Zidova u
Palestini; na temelju te deklaracije
stvorena je 1948. izraelska drava
balhornizirati (njem. ballhornisieren)
htjeti neto popraviti, pa napraviti
gorim nego to je bilo (po tiskaru J.
Balhornu, 15811599)
balija (tur.) nekad: prostak; kasnije:
svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijeni-
na, neradnik, rasipnik, protuha, neo-
tesanac itd., bez obzira radi li se o
muslimanima ili o pripadnicima dru-
gih vjera; ponaati se kao balija po-
naati se prostaki, obijesno, samo-
voljno
Balila (tal.) faistika omladinska or-
ganizacija za djeake od 8 do 14 go-
dina, nazvana po djeaku Balili koji
je 1746. u Genovi prvi poveo odlu-
nu borbu talijanskog naroda protiv
Austrijanaca
balina (fr. balle, baline) vuneni mate-
155 balkon
vanjem gibanja zrna od trenutka kad
ono, pod tlakom barutnih plinova,
napusti svoje leite i krene kroz ci-
jev pa sve do pogotka u cilj
balistogram (gr. balio bacam, gramma
slovo) u sudskoj medicini: snimka na-
pravljena pomou balistoskopa, slui
kao identifikacija izmeu oruja
(puke, revolera) i ispaljenog zrna
balistoskop (gr. balio bacam, skopeo
gledam) u sudskoj medicini: naprava
pomou koje se utvruje iz kojeg je
vatrenog oruja ispaljen metak (u
sluajevima gdje je u pitanju vie
oruja istog modela i istog kalibra)
balizam (gr. ballyzo, ballismos "ple-
sanje") bolesna, histerina elja za
plesanjem kod pojedinaca ili masa
(u revolucionarnim vremenima);
med. trzanje, drhtanje, grenje, baca-
kanje
balkanistika v. balkanologija
balkanizam 1. izraz koji oznaava na-
in i sustav koji vlada u javnom i-
votu balkanskih drava i naroda;
beznaelnost, borba nedoputenim
ball-boy
do pozornice; pom. stranji dio veli-
kog broda
ball-boy it. bal-boj (engl.) port, deko
koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi
igraima
Ballhausplatz njem. (it. balhausplac)
beki trg na kojem se nekad nalazilo
sjedite austrijskog dravnog kance-
lara, a kasnije ministarstvo vanjskih
poslova; pren. austrijska vanjska po-
litika
balneografija (lat. balneum kupalite,
gr. grafo) opisivanje kupalita
balneologija (lat. balneum, gr. logia)
prouavanje kupalita, znanost o mi-
neralnim izvorima koji slue za lije-
enje
balneotehnika (lat. balneum, gr. tech-
nike) vjetina podizanja i cjelovitog
ureenja kupalita (toplica)
balneoterapija (lat. balneum, gr. the-
rapeia) primjenjivanje mineralnih
izvora u lijeenju bolesnika, topliko
lijeenje
balneum (lat. balneum) kupalite, top-
lice
balneum arenae it. balneum arene
(lat.) kupanje u pijesku
balneum cineris (lat.) kupanje u top-
lom pepelu
balneum laconicum it. balneum lako-
nikum (lat.) znojna kupelj
balneum vaporis (lat.) kupanje u pari
balnot it. balno (fr.) vrsta burgundskog
vina
balograf (tal. gr.) vjeno pero, pisalj-
ka
balon (fr. ballon) uplje, okruglo tijelo,
osobito zrani balon napunjen plinom
lakim od zraka (aerostat); okrugla,
kuglasta boca za tekuine; ballon
d'essai it. balon d'ese (fr.) mala zra-
na kugla za ispitivanje smjera vjetra;
pren. novinski lanak koji se objav-
ljuje da bi se opipalo raspoloenje i
miljenje javnosti; ballon captif it.
balon kaptif (fr.) vezani balon kojim
156 balzam
se moe popeti samo do odreene vi-
sine i spustiti na mjesto polaska
balota (fr. ballotte) kuglica za glaso-
vanje, glasaka kuglica
balotada (fr. ballotade) skok konja is-
pruenim nogama
balotaa (fr. ballottage) drugi krug gla-
sovanja (biranje izmeu dvojice koji
su dobili najvie glasova u prethod-
nom glasovanju)
balsamum anodynum it. balzamum
anodinum (lat.) farm. balzam za umi-
njavanje, ublaavanje bolova
balsamum cordiale it. balzamum
kordijale (lat.) farm. balzam za jaa-
nje srca
balsamum ophthalmicum it. balza-
mum oftalmikum (lat.) farm. balzam
za oi
Balti zajedniko ime za Estonce, Leton-
ce, Litavce i negdanje "Stare Pruse"
baltiki jezici skupina indoeuropskih
jezika (litavski, letonski, staroprus-
ki), dosta su bliski slavenskim jezi-
cima
baltoslavenski onaj koji je zajedniki
Baltima i Slavenima
baltoslavistika znanost koja prouava
veze i odnose izmeu nekadanjih
Balta i Slavena
balun dijal. balon (obino u znaenju:
lopta); dijal. kila, bruh; istarski na-
rodni ples u obliku kola (plee se uz
pratnju sopele ili gajdi, a katkada i
uz pjevanje plesaa)
balustrada (gr. balaustion, fr. balus-
trade) arhit. naslon, priruje, ograda
kojom su ograeni balkoni, stubi-
ta...
balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-
piima, postaviti balustradu
balzam (gr. balsamon) kem. prirodna
smjesa biljnih smola s eterinim ulji-
ma, a dijelom i aromatinim kiseli-
nama, jaka i veinom ugodna miri-
sa; takoer: umjetna smjesa za ubla-
avanje bolova i lijeenje rana
balzamici
balzamici (lat. balsamica) mn. farm.
balzamska sredstva, balzamski lije-
kovi
balzaminka (lat. Impaticus balsamina)
bot. jednogodinja ukrasna biljka ne-
tik, "lijepi ovjek", "lijepi deko"
balzaminke (lat. balsaminaceae) mn.
bot. biljna vrsta u kojoj je posebno
poznat tzv. "lijepi ovjek", "lijepi de-
ko" (nazvana po tome to su se neke
od njih nekada upotrebljavale kao
lijek za rane)
balzamirati (gr. balsamon biljka roda
Balsamodendron i njezina mirisna
smola) namazati mirisnim mastima
i uljima; osobito, po obiaju starih
Egipana, Asiraca i Perzijanaca: ui-
niti da tijela umrlih budu sauvana
od truljenja (danas se ubrizgava u
arterije sublimatova otopina i dr.,
utroba se ispere karbolnom kiseli-
nom, a tjelesna upljina napuni svje-
im drvenim ugljenom)
Bambi ime laneta u djelima austrijskog
pisca Felixa Saltena i u crtanim fil-
movima Walta Disneya
bambino (tal.) djetece, malo dijete, lut-
ka; prikazivanje Krista kao djeteta
(u tal. umjetnosti)
bambocciate it. bamboate (tal.) mn.
aljive ili vulgarne slike nizozemskih
slikara koje prikazuju seoske krme,
sajmove, seljake zabave i si.
bambus (malaj. bambu, mambu, engl.
bamboo) vrsta trske, esto visoka do
20 m i 6070 cm debela, raste u
Indiji
banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji
dio visoke pei za taljenje eljeza gdje
se skuplja rastaljeno eljezo; klupa,
tezga; nabiti banak zasjesti u neijoj
kui i ne odlaziti do kasne noi; od-
morite na stubitu, platforma
banalan (fr. banale) obian, otrcan, sva-
kodnevan, opi; banalna fraza otrca-
na, suvie ponavljana reenica
157 bandijera
banalizirati (fr. banaliser) nainiti otr-
canim, svakidanjim
banalnost (fr. banalite) otrcanost, sva-
kidanjost
banana (p.) bot. malajsko ime poznate
istonoazijske zeljaste biljke iji je
plod po obliku slian krastavcu, a po
okusu dinji
banarij (lat. bannarium) pravo prisile
(razliito od jus cogens)
band it. bend (engl.) manji instrumen-
talni sastav
banda (tal. banda) eta, odred; gomila,
druina (lopovska); putujue drutvo
sviraa, glumaca; vojna glazba
bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavi-
janje, previjanje; uteg (kod maeva-
laca i boksaa); elini okov na kota-
u; veza, spojnica
bandairati (fr. bandager) med. zaviti,
previti, previjati; port, staviti utege
(u maevanju u boksu); metnuti okov
na kota
bandaist (fr. bandagiste) proizvoa,
prodava kirurkog pribora, osobito
zavoja, utega i si.
bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg;
stup o koji se vjea zastava; stup
(npr. telefonski stup)
banderilja (p. banderilla) koplje sa za-
stavicom koje se upotrebljava u bor-
bi s bikovima
banderiljero (p. banderillero) borac s
bikovima naoruan banderiljom
banderola (fr. banderole) vrpca na tru-
bi; konjika zastavica; zastava na ka-
tarci; vjetrokaz; ovjek koji se okre-
e prema vjetru; opasa na kojem
stoji naboj nj aa; omota na cigaret-
nom papiru i na kutiji s cigaretama;
povez na potanskim poiljkama; trg.
tablica s cijenom neke robe
bandijera dijal. v. bandera; sette ban-
diere it. sete bandijere (tal.) sedam
zastava podrugljiv naziv za poli-
tike prevrtljivce koji su spremni sta-
ti pod bilo iju zastavu, tj. prilago-
bandist
davati se svim politikim promjena-
ma
bandist (tal. banda) lan (svira) u voj-
noj glazbi; usp. banda
bandit (tal. bandito) razbojnik, cestov-
ni razbojnik, plaeni ubojica; neva-
ljalac, propalica, skitnica
banditizam (fr. banditisme) razboj ni-
tvo, hajduija
bandia (tal. bandizar) izgon, progon;
skitnja; bjeanje iz kole, "markira-
nje"
bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj,
zavoji; mala vrpca; pruga u boji;
grad. plosnata mala ipka
bandola (tal. bandola, p. el bandola)
glaz. gitari slian instrumenat sa 4
do 10 metalnih ica, upotrebljava se
posebno u Sjev. Americi i Meksiku;
mandora, mandola
bandolin mast za kosu (da bi bila
glatka i sjajna)
bandoneon glaz. harmonika rastezaa
s velikim brojem glasova (130 tono-
va), nazvana po pronalazau H. Ban-
du
bandura (rus.) glaz ukrajinski instru-
ment slian gitari i balalajci, samo s
vie ica (824)
bando (engl. banjo) glaz. v. bendo
bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito
prasak koji nastaje zbog probijanja
zvunog zida
bangalo (engl. bungalow) prizemni ljet-
nikovac od jednostavne grade u trop-
skim krajevima; turistika kuica od
lake grade
bank (tal. banco) uplaeni novac svih
igraa u hazardnoj igri karata; banka
banka (tal. banco, fr. banque, njem.
Bank) novani zavod, ustanova koja
radi s novcem; posreduje u kreditnim
poslovima, prima novac na tednju,
daje zajmove uz kamatu, kupuje i
prodaje vrijednosnice, strani novac
itd., tedionica; zgrada u kojoj se na-
158 bankrot
laze prostorije nekog novanog za-
voda; usp. bank
bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi
novanim, kreditnim i efektivnim po-
slovima, vlasnik banke; igra koji dr-
i bank
bankata (tal. banco) velika klupa u cr-
kvi
banket (fr. banquet, tal. banchetto) sve-
ani obred nekomu i neemu u ast,
gozba; oprotajna gozba
banketa (fr. banquette) voj. stupnjevi-
ta uzviica iza prsobrana za strijelce;
unutarnji naslon na prozoru
bankijeri (tal. banchieri) mn. v. laza-
roni
bankiza (fr. banquise) ledena santa, le-
denjaka gomila (na moru), ledeni
bedem (u polarnim krajevima)
banknota (tal. banco, nota) mjenica ko-
ju izdaje banka umjesto gotova nov-
ca; papirna novanica
banko-konto (tal. banco-conto) trg.
knjiga u koju trgovac biljei svoje po-
slove s bankom radi obraunavanja
bankokracija (tal. banco, gr. krateo
vladam, gospodarim) gospodarenje
banaka dravnim poslovima, vlada-
vina velikih novanih zavoda i nji-
hovih predstavnika
bankokrat (tal. banco, gr. kratos sna-
ga) pristaa vladavine i utjecaja nov-
ara na javni ivot, pristaa banko-
kracije
bankokrat (tal. banco, gr. kratos sna-
ga) zastupnik shvaanja da banke,
odnosno njihovi predstavnici, treba-
ju imati odluujui utjecaj u dravi i
odreivati njezinu politiku; sprovodi-
telj vladavine banaka i novanih us-
tanova
bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus
klupa, rumpere slomiti) slom banke,
obustava plaanja, nesposobnost pla-
anja i odgovaranja svojim novanim
obvezama; pren. potpuna propast,
propast
banksija
banksija bot. rod grmova i drveta iz
porodice prostolatinica
bankpere (tal. banca, sperren zatvo-
riti) bank. zatvaranje isplatnih al-
tera zbog teke novane situacije u
kojoj se nala banka; obustava pla-
anja
bankvaluta (tal. banco, valuta) bankov-
ni novac kao fingirana novana je-
dinica
bansek, banseg (njem. Bandsage)
strojna trana pila
bantam (engl. bantam pijetli) port.
bantam kategorija boksa, hrva i di-
za utega teak izmeu 50,75 i 53,5
kg (naziv po bantam-kokoima, patu-
ljastoj vrsti kokoi, moda podrijet-
lom s Jave)
Bantu afriki narodi koji ive juno od
Gvinejskog zaljeva i velikih jezera;
karakteristike: negroidnost, totemi-
zam, patrijarhat i matrijarhat, po-
ligamija, plesovi s maskama, magi-
ja
bantu-jezici jedna od vrsta tzv. agluti-
nativnih jezika (jo nije napravljena
njihova tona podjela i potpuna ka-
rakterizacija)
banzati (lat. bannisare) skitati se; pro-
nositi glasove
banj (tal. bagno) drvena kuica za ku-
panje; kupanje uope
banja (tal. bagno) kada za kupanje; ku-
panje u kadi; kupaonica; toplice, ku-
palite
baobab (arap.) bot. vrsta tropskog dr-
veta, divovski visoko (do 20 m) i de-
belo (do 9 m), drvo s osvjeavajuim
plodovima, raste u tropskim kraje-
vima Afrike; plod, lie i kora slue
i kao lijek, osobito protiv groznice
(lat. Adansonia digitata)
baptisterij (gr. baptisterion) krstio-
nica, kapela pokraj crkve ili dio crkve
u kojem se obavlja krtenje
baptisti (gr. baptizo) mn. lanovi kr-
anske sljedbe koji odbacuju krte-
159 barakuda
nje male djece, zahtijevaju da se kr-
ste samo odrasli, tj. oni koji su svjes-
ni ina koji se nad njima vri; osno-
vom vjere smatraju Evanelje
baptizam (gr. baptisma) crkvena tajna
krtenja; krtenje
baptizirati (gr. baptizo, fr. baptiser)
krstiti; nadjenuti ime
bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana
s alkoholnim i drugim piima; ame-
rican-bar gostionica bez stolova i sto-
laca u kojoj gosti piju i jedu stojei
bar (gr. baros teina, tlak, teret) jedi-
nica za mjerenje atmosferskog tlaka
bara (fr. barr) poluga; motka, ipka;
pregrada, brana u sudnici; gomila pi-
jeska ili stijenja na uu rijeke ili na
ulazu u luku, sprud naslaga; pregra-
da izmeu konja u konjunici
baraba (hebr., po imenu biblijskog raz-
bojnika Barabe) razbojnik, lopov, nit-
kov, skitnica, ulinjak, mangup
baraban lupnjava koju katolici izvode
u crkvi na Veliki petak kad se spome-
ne ime razbojnika Barabe; iba ko-
jom se izvodi ovakva lupnjava; pren.
lupnjava, rusvaj, tunjava
barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije
se proizvodilo u belgijskoj pokrajini
Brabantu)
baraber v. baraba
baraka (fr. baraque) daara, trona
kuica, straara; duan od dasaka,
obino u blizini vojnikih logora i
mjesta gdje radi vei broj terenskih
radnika
barakan (ar. barakan, tal. barracano,
fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i
vune ili devine dlake, veoma gusta i
teka, slina platnu; iroka arapska
haljina od te tkanine; berkan
barakirati (fr. baraque) smjestiti u ba-
rake; stanovati u logorskim koliba-
ma, daarama
barakuda (lat. Sphyraena barracuda)
zool. vrsta grabeljive ribe kotunja-
e iz porodice morskih tuka
bara
baranda (p. barranda) ograda u areni
gdje se izvode borbe s bikovima
baraonda (tal. baraonda) mete, vreva,
buka, kaos, zbrka
baratati (tal. barattare) vjeto poslova-
ti; razumjeti se u neto; vjeto ruko-
vati, spretno postupati
baraterija (tal. baratteria) pom. svaka
nepotena ili protuzakonita radnja
kapetana ili mornara kojom se na-
nosi teta vlasniku broda i ostalim
zakonitim interesentima; podvala,
prijevara, potkradanje, krijumare-
nje
baratirati (tal. barattare) trgovati da-
vanjem robe za robu, trgovati razmje-
nom
barato-trgovina (tal. baratto) razmje-
na, trgovina kod koje se daje roba za
robu, osobito uobiajena u knjiar-
stvu
baraa (fr. barrage) brana; pregrada,
greda kojom se prepreuje put, ram-
pa; pristojba za prelazak preko mo-
sta, mostarina; voj. barana vatra za -
prena vatra, zaporna vatra
baraist (fr. barragiste) uvar brane,
rampe
barba (lat. barba, tal. barba brada)
stric, ujak; naziv za starijeg ovjeka
(u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bra-
du, tj. u brk, u lice
barbakan (fr. tal. barbacane, lat. p.
barbacana) voj. vanjski zid bedema
s pukarnicama; straarska kula;
propust za vodu ili za svjetlost
barbar (gr. barbaros) v. barbarin
barbarin (gr. barbaros) kod starih Gr-
ka: svaki onaj koji nije znao govoriti
grki, dakle tudinac, stranac; kod
Rimljana: narodi koji nisu imali ni
grke ni rimske naobrazbe; danas:
nenaobraen, grub, surov ovjek, div-
ljak; barbar
barbarizam (gr. barbarismos) gram.
uporaba stranih rijei i izraza u go-
voru i pisanju, osobito za ona zna-
160 bar
enja za koja imamo hrvatsku rije,
npr.: najder, uster (kroja, posto-
lar), bez da sam znao, imate li to za
jesti (bez mog znanja, imate li to za
jelo); gruba jezina pogreka na te-
tu jasnoe i istoe jezika; kovanica,
pogreno upotrijebljena rije
barbarizirati (gr. barbarizo) uiniti
neto barbarskim, pobarbariti; ogri-
jeiti se o pravila i istou jezika,
govoriti u kovanicama, iskvareno, ne-
pravilno
barbarski (gr. barbarikos) prvotno:
strani, tuinski; neovjean, grub,
surov, divlji; suprotan duhu i pravi-
lima jezika; barbarski ornament go-
tiki, keltski i ovima slini oblici or-
namenata
barbarstvo (gr. barbaros) nenaobrae-
nost, neuljuenost; grubost, surovost,
divljatvo
Barbe-bleu it. Barb-ble (fr.) vitez iz
starofrancuske prie koji je poznat
po tome to je ubio svojih est ena;
Modrobrad
barbir (tal. (barbiere) brija; ranar, vi-
dar; puki lijenik (puta bolesnici-
ma krv)
barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati,
iati; kuh. skidati ljuske s ribe
barbiton (gr. barbiton) starogrki glaz-
beni instrument s mnogo ica, slian
liri; polikord
barbiturat (lat. po imenu liaja Usnea
barbata, uricum acidum, mokrana
kiselina) derivat barbiturne kiseline,
upotrebljava se kao sredstvo za lije-
enje nesanice
barbon (tal. barbone) zool. riba kotu-
njaa'iz porodice trlja; trlja, trilja,
batoglavac
barbula (lat. barba brada) bradica; bar-
bula hirsi it. barbula hirzi (lat.) dla-
ke koje kod mukaraca i staraca na-
$ rastu u uima
bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i
pjeva starih Gala i ostalih keltskih
barij
naroda koji je pjevao, uz pratnju har-
fe, u slavu junaka i bogova; pjesnik
bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bi-
jelog fiorentinskog mramora
bardit (lat. barditus) bardova ratnika
pjesma, guslarska pjesma
bardo (fr. bardot, tal. p. barda, ar. al-
barda) teglea ivotinja, mlada maz-
ga; pren. ovjek koji nosi sve na svo-
jim leima
barel (engl. barrel) bava, bavica, en-
gleska mjera za tekuine od 36 ga-
lona = 136,6 1
bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije is-
pupen kiparski rad na ravnoj po-
vrini; usp. reljef
bares geld (njem. bar gotov, ist, Geld
novac) gotovina, gotov novac
bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat.
barretum) kapa uope; uglata ili
okrugla kapa bez tita kakvu nose
na slubi suci, sveenici itd.
bareter (fr. barretter) otpornik od tanke
ice u balonu napunjenom vodikom,
stabilizator toka
bare (fr. barege) prvobitno: laka vune-
na tkanina, nazvana po mjestu Ba-
rege u Pirinejima; sada: svi slino
tkani materijali od vune, svile i pa-
muka
Bargello it. bardelo (tal.) prije: guver-
nerova palaa (podestata) u Firenci;
zatim: sjedite kapetana policije i za-
tvor; danas: narodni muzej za tali-
jansku umjetnost i kulturnu povi-
jest
bari- (gr. barys) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: teak
baribal zool. vrsta malih, crnih med-
vjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr.
baricentar (gr. barys, kentron) fiz.
teite
barifon (gr. barys, fone glas) glaz. pje-
va koji pjeva dubok glas, tj. bas
barifonija (gr. barys, fone) glaz. dubok
glas, bas; med. tekoa govorenja kao
bolesno stanje
161 bari
bariglosija (gr. barys teak, glossa
jezik) med. v. barilalija
barij (lat. baryum, gr. barys teak)
kem. element, atomska teina
137,36, redni broj 56, znak Ba
barijera (fr. barriere) pregrada, brana,
branik; pregrada od reetaka; gra-
nica, meda; pogranino utvrenje; za-
klon, obrana; gradska vrata, ulaz na
kojem se plaa troarina; pren. smet-
nja, prepreka
barikada (fr. barricade) brana, pregra-
da uskih mjesta (ulica, mostova) radi
obrane; pren. graanski rat, ulina
borba; smetnja, prepreka
barikadirati (fr. barricader) pregradi-
ti, preprijeiti, zatvoriti uske prolaze
(ulice, mostove) radi obrane; dizati
(ili: praviti) barikade; zabarikadi-
rati se ograditi se, zatvoriti se dobro;
pren. izdvojiti se, osamiti se
barilalija (gr. barys teak, laleo go-
vorim) med. teko, oteano govorenje,
teko izgovaranje rijei
barilja (p. barilla) kem. neista pa-
njolska soda koja se dobiva sagorije-
vanjem morskih biljaka
barimetrija (gr. barys teak, metria)
barometrija
bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naa-
ranost; neukusno, previe areno sli-
karstvo
bariolirati (fr. barioler) arati, naara-
ti, proarati, protkati arenilom
barisfera (gr. barys, sfaira kugla) geol.
Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojat-
no, od tekih elemenata (nikla, elje-
za i dr.)
barisomatija (gr. barys teak, soma
tijelo) med. tromost, ugojenost, goj-
nost
barister (engl. barrister) titula engles-
kih odvjetnika koji vode sporove pred
visokim sudovima
barit (gr. barys teak) kem. mineral
barij a (teac)
baritimija
baritimija (gr. barythymia) zlovolja,
sjeta, tuga, neraspoloenje
bariton (gr. barys jak, dubok, tonos
ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas,
muki glas izmeu basa i tenora,
kree se otprilike izmeu "A" do "a";
pjeva koji pjeva bariton; glazbeni in-
strument sa icama, eufonij (u vojnoj
glazbi)
baritonirati (gr. barytoneo naglasim
gravisom) gram. jedan slog ostaviti
nenaglaen, osobito posljednji slog
rijei; glaz. pjevati bariton
baritonon (gr. barytonon) gram. rije
kod koje je posljednji slog nenagla-
en
barjak (tur. barjak) zastava, stijeg
barka (tal. barca, fr. barque) mali a-
mac, laica; velika trgovaka laa sa
tri katarke
barkarola (tal. barcaruola) vesela pjes-
ma venecijanskih gondolijera
barkasa (p. barcaza) pom. najvei a-
mac na ratnim brodovima, s katar-
kama, jedrima i malim topovima
barkerola (tal. barcherolla) amac bez
katarke, gondola; usp. barkarola
barketa (tal. barchetta) mali amac, la-
dica, brodi
barman (engl. bar) vlasnik ili poslovo-
a bara; konobar
barn jedinica povrine za mjerenje u
nuklearnoj fizici
Barnaba hebr. "sin utjehe"
barne (njem. Barren, fr. barres) gim-
nastika sprava: dvije okrugle, para-
lelne (i vodoravne) motke, svaka u-
vrena na dva stupa, razboj
baro- (gr. baros) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: teina, pritisak
barofon (gr. baros, fone glas) ovjek
koji ima dubok ili grub glas
barograf (gr. baros teina, grafo) me-
teor. naprava koja biljei promjene
u zranom tlaku, barometar koji sam
sebe registrira pravei tzv. barograf-
sku krivulju; usp. barogram
162 barometarski
barogram (gr. baros, gramma slovo,
pismo) papir na kojem je bariograf
ispisao liniju zranog tlaka
barok (port. barrocco) arhit. v. barokni
stil
barokan (port. barrocco) nepravilan,
nastran, udan, smijean; baroknim
se nazivaju one pojave u ivotu i um-
jetnosti koje svojim pretjeranosti-
ma, iskrivljenostima i proturje-
nostima izmeu sredstva i cilja, sa-
draja i forme izazivaju dojam ne-
ega nastranog i ludog; barokna po-
ezija uena, dvorska, teko razum-
ljiva poezija koja je cvjetala za vri-
jeme trajanja baroknog stila u ar-
hitekturi i umjetnosti
barokni stil (port. barrocco, gr. stylos)
razdoblje u povijesti umjetnosti koje
obuhvaa kraj XVI. st., XVII. st. i
prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime
po nazivu koji su Portugalci dali bi-
seru nepravilna oblika (barrocco);
ovaj stil je potisnuo renesansu i pred-
stavlja njezinu degeneraciju, pribli-
i vi se gotikoj umjetnosti XV. st.;
barok
barokomora (gr. baros teina, metron
mjera, kamara soba) posebno izgra-
ena hermetiki zatvorena prostorija
u kojoj se tlak zraka moe umjetno
mijenjati, a slui za ispitivanje spo-
sobnosti pilota ili ronilaca da izdra-
vaju razliite promjene u tlaku zraka
baromakrometar (gr. baros teina,
makros visok, metron) vaga za djecu,
istodobno mjeri i visinu i teinu
barometar (gr. baros teina, metron)
fiz. sprava za mjerenje zranog tlaka
(teine zraka)
barometarski (gr. baros, metron) koji
se tie barometrije; barometarski
maksimum najvii zrani tlak, naj-
vie stanje barometra; barometarski
minimum najnii zrani tlak, najni-
e stanje barometra
barometrija
barometrija (gr. baros, metria) mje-
renje zranog tlaka; vjetina ruko-
vanja barometrima; barimetrija
barometrograf (gr. baros, metron,
grafo) barometar koji sam biljei pro-
mjene u zranom tlaku; barograf
baronesa (tal. baronessa) barunova ki
baronet (eng. baronet) titula engleskog
nasljednog plemstva; lan nieg
plemstva, izmeu baruna i viteza
baroskop (gr. baros, skopeo) stariji
naziv barometra; danas: posebna vr-
sta barometra (s kamforom, amoni-
jakovim kloridom i salitrom koji su
preliveni alkoholom) kod kojega se
po talogu poznaje hoe li vrijeme bi-
ti vedro ili oblano; dazimetar
barotermometar (gr. baros, thermos
topao, metron) termometar za mje-
renje toke vrenja vode, ta je toka
nia to je visina na kojoj se ona od-
reuje vea; hipsotermometar
barotropizam (gr. baros, tropos okret,
pravac) bot. v. geotropizam
barun (ma. barsony) vrsta tkanine;
kadifa, samt, velur, pli
bartolinitis med. upala Bartholinovih
lijezda, usminskih lijezda
Bartolomejska no pokolj koji je u
katolikoj Francuskoj u noi na 24.
kolovoza 1572. (uoi dana sv. Barto-
lomeja) izvren u Parizu nad huge-
notima
bartvi (njem. Bart brada, wischen bri-
sati, opraivati) etka na dugakom
tapu, pahalica
barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone)
plemika titula, stupanj plemstva iz-
meu grofa i plemia; pren. jak, hra-
bar ovjek, junak, vitez
barunat (lat. baro) posjed za koji je ve-
zana barunska titula; barunija
barunija (fr. baronnie) v. barunat
barut (tur.) puani prah; smjesa ka-
lijeva nitrata, sumpora i drvenog (li-
po vog ili vrbovog) ugljena
163 bassa ottava
bas (tal. basso, gr. basson dorski kom-
parativ od bathys dubok) glaz. naj-
dublji muki glas; najdublji glas u
vieglasnim vokalima i instrumen-
talnim djelima, osnova harmonije; in-
strument koji proizvodi bas-tonove
bas bleu it. ba ble (fr.) plava arapa;
pren. ena koja se pravi uenom, "ta-
kozvana" spisateljica
bas breton it. ba breton (fr.) keltski
dijalekt kojim se govori u Bretanji
basa vrsta likog sira, "kripavac"
basamak (tur.) stuba; preaga (na lje-
stvama)
baset (tal. bassetto) glaz. mali kontra-
bas sa tri ice
baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor,
bariton
Basic English it. beisik ingli (engl.
kratica od British, American, Scien-
tific, International, Commercial, tj.
britanski, ameriki, znanstveni, me-
unarodni, trgovaki) suvremeni um-
jetni engleski jezik s ogranienim
brojem rijei
basileus (gr. basileus) kralj; titula dru-
gog arhonta u staroj Ateni
basist (fr. bassiste) pjeva koji pjeva
bas; svira koji svira bas
baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema
glasovitom engleskom tiskaru Bas-
kervilleu)
Baski narod na Pirinejskom poluotoku
baskijska kapa (basketka) tamnomo-
dra kapa bez titnika i oboda; fran-
cuska kapa
baskijski jezik jezik Baska, jedini ne-
indoeuropski jezik u zapadnoj Eu-
ropi, rodoslovno usamljen
baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
svilenih zidnih tepiha s dubokom os-
novom
bason (fr. basson) glaz. v. fagot
bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta ko-
ja treba izvoditi za jednu oktavu
dublje
basso obbligato
basso obbligato (tal.) glaz. glas basa
koji vodi melodiju
basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponav-
ljanje jedne teme u basu
basso profondo (tal.) glaz. dubok bas
basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz.
pratei bas
basta! (tal.) dosta! dosta o tome!
bastah (gr. bastagma breme, teret) slu-
ga, nosa; ranac, teleak; bastak
bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas izmeu
baritona i basa, dubok bariton; tako-
er: bareljef
bastard (ta. p. bastardo) izvanbrano
dijete, kopile; zool. krianac, mjea-
nac (npr. konja i magarca, vuka i
psa); bot. biljka koja je postala spol-
nim krianjem dviju razliitih bilj-
nih vrsta; trg. vrsta fine i guste pa-
mune tkanine; bastardna mjenica
lana mjenica, s potpisom osobe koja
ne postoji; bastardni prozor prozor s
jednakom ili manjom visinom nego
irinom
bastardirati (tal. bastardo) bot. raz-
mnoavati (se) krianjem razliitih
vrsta
bastati (tal. bastare) dostajati, biti do-
voljno; smjeti, usuivati se, biti hra-
bar, sposoban; polaziti za rukom, us-
pijevati
bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvr-
en zamak s kulama koji slui kao
tamnica; Bastille poznata parika
tamnica koju je u XIV. st. sagradio
Karlo V. i koja je razorena 14. srp-
nja 1789. za vrijeme Luja XVI.
bastion (fr.) fort. utvrenje, prsobran
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi,
napraviti utvrenje (ili prsobran)
bastonada (fr. bastonnade) batinanje;
batinanje po tabanima u Turskoj
bastonirati (tal. bastonare) batinati,
osobito po tabanima
ba-au (tur. baavu) doasniki in
u turskoj vojsci
164 batelaa
ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci
baama (tal. basso mare duboko more)
jato riba
baiti se (tur. baa) ponaati se kao
baa (paa), tj. praviti se vaan
baka (tur.) posebice, osobito, na stra-
nu, po strani
balija (tur. bali to ima glavu) pri-
badaa, penadl
bamalik (tur. bamaklik) "novac za
papue", dio prihoda sultanija koji
se sastojao od novanih kazni za
umske prekraje
baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla-
va zdrava! (esta muslimanska izre-
ka; izraz suuti u povodu smrtnog
sluaja; odgovara se sa: dostum-sa-
golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju!
bat-metal bijelouta mjeavina od 55%
bakra i 45% cinka (upotrebljava se
za svijenjake i druge predmete); bri-
stolski mesing
bataliti (tur. batal) pokvariti, poreme-
titi; zapustiti, napustiti; okaniti se
ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti
batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba
bataljun (lat. battuere tui se, fr. ba-
taillon) voj. odred vojske koji pred-
stavlja, prema formaciji, treinu ili
etvrtinu pjeakog puka, obino s
800 do 1000 vojnika, podijeljenih u
4 ete
batar (fr. batarde) pokrivena laka beka
koija na oprugama; voj. vrsta starih
topova; borbeni ma koji se u borbi
drao u jednoj ruci; tisk. poluleea
fr. slova izmeu ronda i angleza
batardo (fr. batardeau) voj. privremen
zaklon, nasip od kamena
batarizam (gr. battarizo mucam) med.
mucanje, zamuckivanje, brzoplet go-
vor
batavija (lat. batavia) polusvilena tka-
nina koja se izrauje na Javi
batelaa (fr. batelage) opsjenarstvo,
maioniarstvo, prijevara; pom. uto-
varivanje i istovarivanje broda am-
baterflaj
cima; brodski promet; brodarina, pre-
voznina, vozarina
baterflaj (engl. butterfly leptir) plivaki
stil, tzv. leptirov stil
baterija (fr. batterie) voj. bitnica, vie
istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom
opremom i priborom koji ine jednu
borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na
starim pukama; elektrina baterija
vie lajdenskih boca koje se, radi ve-
eg elektrinog punjenja, spoje tako
da su svi vanjski oblozi sjedne strane
i svi unutranji oblozi s druge strane
meusobno povezani; galvanska ba-
terija spoj vie galvanskih elemenata
u istom vodiu radi dobivanja jae
struje ili vieg napona (paralelno ili
uzastopno spajanje)
batibijus (gr. bathys dubok, bios i-
vot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz
koji je stvorio engl. prirodnjak Tho-
mas Huxley (18251895) i njime
nazvao organsku prasluz koje ima u
morskim dubinama i koja ne spada
ni u ivotinje ni u biljke, nego pred-
stavlja neko neutralno meducarstvo
prabia ili protista, jednostanino
organsko bie u morskoj dubini
batidur (tal. battitura udarac) kolut na
vratima, alka
batifon (gr. bathys, fone) glaz. puhaki
instrument s dubokim tonovima
batimetrija (gr. bathys dubok, metron)
mjerenje dubine; batometrija
batirati (fr. battre, tal. battere, lat. ba-
tuere udariti, lupiti) u maevanju:
izbiti protivniku ma iz ruke
batiskaf (gr. bathys dubok, skafos la-
a) ronilako zvono, vrsta naprava
za ronjenje koja ne ovisi o matinom
brodu (izumitelj vicarski fiziar Au-
gust Piccard, 18841962); rekordna
dubina ronjenja: 11521 m
batiskop (gr. skopeo gledam) amac
sa staklenim dnom kroz koje se moe
gledati pod vodu
165 batrokefalija
batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i
gustog platna
batler (engl. butler) peharnik, pipniar;
glavni sluga
batman (fr. battement) udaranje ruku
i nogu pri plesanju; lupanje srca; u
maevanju: udarac po protivnikovom
mau; glaz. dvostruki udar; zama-
ajni udarac njihala na satu
batofobija (gr. bathos visina, dubina,
fobos strah) med. strah od dubine ili
visine, obino praen vrtoglavicom
batoliti (gr. bathos dubina, lithos ka-
men) mn. geol. potpuno kristalizi-
rane najdublje gromade plutonskih
stijena, ponajvie granitoidnih
batologija (gr. battologia) nepotreban
govor, lupetanje, naklapanje
batometar (gr. bathos dubina, metria)
sprava za mjerenje morske dubine
batometrija (gr. bathos, metria) v. ba-
timetrija
baton (fr. baton, lat. basto) tap, prut,
palica; glaz. dirigentski tapi; znak
za mirovanje
batonda (tal. battere) u cirkusu: salto-
mortale preko konja; usp. batuta
batos (gr. bathos dubina) niskost, pro-
statvo u govoru i pisanju
batrahij (gr. batrachos aba) med. v.
batrahus
Batrahomiomahija (gr. batrachos a-
ba, mys mi, machia borba) "Boj aba
i mieva", glasoviti starogrki spjev
nepoznatog autora, parodija Ilijade
batrahus (gr. batrachos aba) med.
prit ispod jezika; batrahij
batrica (gr. bathron) terasa ispred
kue; kameni prag
batrij (gr. bathron postolje; sjedalo)
med. kirurka postelja, klupa; sprava
za namjetanje iaenih udova
batriti (ma. bator hrabar) hrabriti, bo-
driti, sokoliti
batrokefalija (gr. bathron stuba, ke-
fale glava) lubanja koja ima oblik
stube
batuta
batuta (tal. battuta) glaz. udarac za
takt; u maevanju: jak udarac du
protivnikovog maa s ciljem da se
protivnikov ma izvede iz napadne
linije ili da se napravi mjesta za iz-
voenje udara na protivnika; skok
pri kojem konj samo malo dodiruje
zemlju kopitima; saltomortale na-
pravljen preko konja
bauer (njem. Bauer seljak) u ahu: pje-
ak, pijun
bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwi-
cken tipati) tipanje, zavijanje, gr-
evi u trbuhu; trema pred javni na-
stup
Baukida mit. ena koja je sa svojim
muem Filemonom ugostila Zeusa
kad on nigdje drugdje nije mogao
nadi sklonita; za nagradu Zeus jo
njihovu kolibu pretvorio u prekrasan
hram; nakon smrti Baukidu je pre-
tvorio u lipu, a Filemona u hrast
bauig (njem. Bausch nabor) naboran,
nabran
Bav (lat. Bavius) v. Bavijus
bavarin (tal. bavaglino od bava slina,
pjena) oprnjak, siperak
bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci
od svile
Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loih
pjesnika i drskih kritiara koji su
pretenciozno kritizirali Horacijeve
pjesme; otuda: lo pjesnik i pakostan
kritiar; Bav
Bayer svjetski poznata njemaka tvor-
nica lijekova
baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga
neke stvari; arhit. podnoje stupa,
kipa ili svoda; mat. osnova stupnja,
potencije ili logaritma; geom. strana
ili povrina na kojoj zamiljamo da
lei poligon ili poliedar; geod. osnov-
na linija duga vie kilometara koja
se, pomou motki za mjerenje, tono
izmjeri i koja onda slui kao osnova
triangulacije; metr. uvodna stihovna
stopa; kem. tvar (supstanca, elektro-
166 bazen
pozitivna) koja se spaja s kiselinom
i neutralizira je stvarajui sol; usp.
baze; voj. mjesto ili zemljite s kojeg
jedinice neke vojske napreduju, oda-
kle dobivaju pojaanja i ostalu po-
mo, i odakle svi putevi vode k raz-
nim jedinicama kako one napreduju;
odreen put na zemlji (npr. duine
3000 m) koji slui za mjerenje brzine
leta zrakoplova, brzine automobila ili
drugog motornog vozila
bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju rije
afrikog podrijetla) vulkanska stije-
na sastavljena od plagioglasa, augita
i magnetita, odlian materijal za gra-
evine
bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad
bazana (fr. basane) obojena janjea, ov-
ja ili telea koa za ukorienje knji-
ga; koa na konjikim hlaama
bazanirati (fr. basaner) obojiti kou (ja-
njeu, ovju, teleu) za ukorienje
knjiga; obojiti crno
bazanit (gr. basanos probni kamen)
tvrd crni kamen od kojega su stari
Egipani izraivali kipove
bazar (perz.) sajam; u Europi: prodava-
onica s jeftinom robom
baze (gr. basis) mn. kem. spojevi koji
s kiselinama oblikuju soli (njihove
otopine u vodi pokazuju veinom al-
kalnu reakciju); usp. baza
Bazedovljeva bolest med. kronina
bolest koja nastaje kao posljedica bo-
lesti titnjae, znaci: poveana tit-
njaa, krupne buljave oi, ubrzan rad
srca, drhtanje prstiju, znojenje, pro-
ljev, pojaana probava tvari, mrav-
ljenje i dr. (nazvana po njem. lije-
niku K. Basedowu, 1799 1854, koji
ju je prvi utvrdio i opisao)
bazeitet (gr. basis) kem. svojstvo ki-
selina da se s odreenim koliinama
baznih oksida pretvaraju u soli; pri-
sutnost neke kemijske baze
bazen (fr. basin) umjetno izdubljen pro-
stor napunjen vodom
bazeologija
bazeologija (gr. basis, logia) znanost
0 osobinama tijela; osnovno naua-
vanje
bazicitet (gr. basis) kem. v. bazeitet
bazilijanac pripadnik katolikog reda
(koji se slui istonim obredima); ime
po crkv. uitelju Baziliju Velikom (4.
st. n. e.)
bazilika (gr. basilike tj. oikia kraljev-
ska, divna kua) prvobitno kod sta-
rih Grka: dvorana sa sjeditem ar-
honta basileusa u Ateni; zatim, kod
Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje
1 pravne poslove koja se sastojala od
dviju dvorana na stupovima, jedne
za publiku, a druge za suce (tribu-
nal); tip prvih kranskih crkava;
saborna, glavna crkva
bazilikalan (gr. basilike) u obliku ba-
zilike, slian bazilici
Bazilike (gr. Basileus) mn. zakonik
cara Basilijusa Velikog, objavljen
887.
bazilisk (gr. basilike) zool. kraljevski
zmaj, vrsta bezopasnog gutera u
Junoj Americi i Aziji; mit. legen-
darni kraljevski zmaj koji je, toboe,
ubijao svojim pogledom
baziotrib (gr. basis, tribe trljanje)
med. lijeniki instrument za lom-
ljenje djeje glave u maternici i za
izvlaenje djeteta (upotrebljava se
kod tekih poroaja kad je to jedini
izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalo-
triptor
baziotripsija (gr. basis, tripsis trlja-
nje) med. u sluajevima osobito te-
kog poroaja: lomljenje djeje glave
u maternici i vaenje djeteta bazio-
tribom
baziotriptor (gr. basis, tribo trljam)
med. v. baziotrib
bazipetalan (gr. basis, petalon list)
bot. naziv za razvoj pri kojem se naj-
mlai novi organ pojavljuje pri dnu
stabljike; supr. akropetalan
167 beach-la-mar
bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati,
zasnovati, utemeljiti; osloniti se, osla-
njati se na koga ili to, pouzdati se,
pouzdavati se u, poivati
bazitet (gr. basis) kem. v. bazeitet
baziti (gr. basis) mn. geol. eruptivno
kamenje s neto malo bazalta, dole-
rita itd.; bazno kamenje
bazlamaa (tur. bazlama) slijevka,
uljevua, razvarua; vrsta pite s
mnogo vrhnja
bazni (gr. basis) prid. v. bazalni
bazuka voj. runi reaktivni baca
BBC it. Bibisi (engl. kratica za British
broadcasting Corporation it. Briti
brodkasting korporejn) Britansko
radij sko drutvo
BCG v. beseiranje
bdelometar (gr. bdella pijavica, me-
tron) med. staklena sprava za isisa-
vanje krvi, zamjenjuje lijeniku pi-
javicu
bdelotomija (gr. bdella, temno reem)
zarezivanje lijenike pijavice (nakon
to se nasisala krvi) ispred zavretka
repa s trbune strane radi ispra-
njavanja i odranja ivotinje
Be kem. kratica za beril
be-bop it. bibop (engl.) vrsta deza ka-
rakteristina po estim disonancama
u harmonizaciji; suvremeni drutve-
ni ples, improvizacija u paru i sku-
pini, 4/4 takt, tempo umjeren .
Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvuanje s os-
novnim tonom b; suprotno: Be-mol
Be-kvadrat glaz. etverouglato "V",
razrjeavajui znak kojim se jedna
poviena ili sniena nota vraa na
prvobitni stupanj
Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvuanje s
osnovnim tonom b; supr. Be-dur
beach-la-mar it. bi la mar (engl., p.
beach-la-mar morska obala) naziv za
tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj),
sredstvo sporazumijevanja u zapad-
nom podruju Tihog oceana
beanizam
beanizam (lat. beanus) glupo i neote-
sano dranje (ili: ponaanje)
beata (lat. beata) blaena, sretna; umj.
bogomoljka
beata virgo (lat) blaena Djevica, tj.
Majka Boja, Bogorodica, Gospa
beatae memoriae it. beate memorije
(lat.) blaene, svete uspomene (pokoj-
nik)
beati possidentes (lat. beati possiden-
tes) sretni su oni koji imaju, blago
onima koji imaju
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti,
proglasiti svecem, uvrstiti u red sve-
taca
beatifikacija (lat. beatificatio) posve-
ivanje, proglaenje za sveca, uvr-
tenje u red blaenih od strane pape,
nakon ega dolazi in kanonizacije;
fiz. elektrina beatifikacija elektri-
ni eksperiment koji se sastoji u stva-
ranju svijetlog svetakog vijenca (au-
reole)
beatikum (lat. beaticum) posljednja po-
mast, priest umirueg kod katoli-
ka
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra)
Vaa Svetosti (oslovljavanje pape)
beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje
svecem, tobonja svetost, licemjerje
beatus ille, qui procul negotiis... it.
beatus ile kvi prokul negocijis (lat.)
"sretan onaj koji je daleko od poslo-
va..." (Horacijev stih)
beaufort v. boufort; Beaufort Francis
(17741857), engleski admiral, sa-
stavlja meteoroloke skale za mje-
renje brzine vjetra
becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug,
okruje, kvart
Becquerelove zrake it. Bekrelove ...
(po imenu francuskog izumitelja
Henrija Becquerela) zajedniki naziv
za zrake koje izbijaju iz radioaktiv-
nih elemenata (alfa-zrake, beta-zra-
ke, gama-zrake)
168 beging
be (tal. bezzo) sitan mletaki novac;
novac uope
bea (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne
zmije)
bedel (tur. bedel odgovarajui, razmje-
ran) zamjenik; ovjek koji umjesto
nekog drugog ide na hodoae ili u
vojsku
bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr-
ave; pren. zatita, obrana
bediner (njem. bedienen posluiti) slu-
ga, posluitelj; bedinter
bedlam (engl.) luak, onaj koji ivi u
ludnici (po velikoj londonskoj bolnici
Sv. Marije od Betlehema koja slui
kao ludnica)
beduina (ar. bedavi) mod. enski ogr-
ta slian arapskoj nonji
beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pu-
stinje, nomadska arapska plemena
u arabijskim, sirijskim i sjevernoaf-
rikim pustinjama, ive od stoarstva
i pljake, pod vlau svojih eika i
kadi
befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog;
zum Befehl it. cum befel (njem.) na
zapovijed, u nekadanjoj austrijskog
vojsci odgovor podreenoga nadree-
nome kao izjava da e nalog biti iz-
vren
beg-lokum (tur.) kola s medom, mede-
njak
begenisati (tur. begenmek initi dobro,
ugaati) svidjeti se; poeljeti, zavo-
ljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati
na neto; izabrati po svome ukusu;
diviti se
begine (lat. bagan, engl. begger) mn.
pripadnice opatikog reda koji je oso-
bito bio rairen u XI. i XIII. st.
(najstariji red posveen boguugod-
nom radu, njegovanju bolesnih itd.);
pren. bogomoljke, one koje se prave
sveticama; beguine, begute
beging (engl. bagging) platno za paki-
ranje
beglajter
beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz.
svira u tamburakom orkestru na
instrumentu dubljega glasa kojemu
je zadatak praenje glavne melodije
(obino u tercama ili kvintama)
begonija ukrasna biljka velikih miris-
nih cvjetova (naziv po imenu Fran-
cuza Michaela Begona)
beguine (engl. beggar) mn. v. begine
begute (eng. beggar) mn. v. begine
behanizam smjer u babizmu, ima pri-
staa i u Europi i Americi
behar (tur. bahar miris; proljee) cvijet
(na vokama)
behemot (hebr). divovska ivotinja, ne-
man; u Bibliji: naziv za vodenog
konja
behici (gr. bex, bechos kaalj) mn.
med. sredstva, lijekovi protiv kalja
bejzbol (engl. base-ball) port, sjever-
noamerika igra loptom, igraju dvije
momadi sa po devet igraa na igra-
litu u obliku romboida ije su stra-
ne duge 27 m
bek (engl. back) port, igra iz ue ob-
rane u nekim portskim igrama (sva-
ka momad ima dva beka, lijevog i
desnog)
bekasina (fr. becassine) zool. movarna
ljuka
bekhend (engl. backhand) port, udarac
okrenutom rukom, tj. hrptom ruke
(u tenisu)
bekon (engl. bacon) slanina sa slojevi-
ma mesa
bekovski (prema engl. back); port, be-
kovski prostor dio nogometnog igra-
lita (esnaesterac) koji je prvobitno
pripadao samo bekovima (branii-
ma); zove se i kazneni prostor budu-
i da se prekraji u njemu kanjava-
ju izuzetno strogo; bekovski udarac
u nogometu: snaan udarac sa svr-
hom da lopta ode to dalje od vlas-
titog gola; neprecizan udarac
bel-esprit it. bel-espri (fr.) lijep duh,
tj. pametan i duhovit ovjek
169 belfrid
beladona (tal. bella donna "lijepa ena")
bot. (Atropa Belladonna) umska
biljka iz por. pomonica, velebilje,
bun, bunika; beladona-ekstrakt sok
koji se priprema od svjeeg soka li-
a ove biljke, glavni sastojak atro-
pina
beladonin (tal. bella donna) kem. or-
ganska baza koja se dobiva od kori-
jena i lia velebilja; upotrebljava se
kao sredstvo za uljepavanje radi
poveanja zjenica
belaj (tur. bela) nevolja, nesrea, jad,
zlo, bijeda, patnja, muka, napast;
guva, mete; nepogoda, runo vrije-
me; vrag
belanda (tal. belanda, fr. belandre)
pom. vrsta nordijskih plitkih jedri-
lica
belite (p. belchite) vrsta panjolske
vune, nazvana po istoimenom gradu
beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa
ena, ljepotica
beledin trg. vrsta levantskog pamuka
slabe kakvoe
belelaks trg. vrsta istonoindijske svi-
lene tkanine, sline taftu
belemniti (gr. belemnon oruje koje
se baca, strijela) geol. fosilni ostaci
izumrlih glavonoaca iz razdooblja
jure i krede
Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizi-
fov; uz pomo konja Pegaza ubio ne-
man Himeru
beletrist (fr. belles lettres, belletriste)
onaj koji pie beletristiku, zabavni
pisac
beletristika (fr. belles-lettres knjiev-
nost) lijepa knjievnost; ona grana
literature koja ne slui ni vjerskim,
ni znanstvenim, ni praktinim cilje-
vima, dakle pjesnitvo u stihu i prozi,
zabavna knjievnost svake vrste, felj-
ton, estetska i knjievna kritika
belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvo-
nik spojen s vijenicom (u srednjem
vijeku i renesansi)
belikozan
belikozan (lat. bellicosus) ratoboran,
ratniki
belkanto (tal. bei canto) glaz. lijepo pje-
vanje; glazbeni pravac koji tei za
to suvremenijom reprodukcijom to-
na i za virtuoznou u izvoenju
belle epoque it. bei epok (fr.) lijepo
razdoblje, doba ljepote, razdoblje po-
etkom 20. stoljea kad se u umjet-
nosti razvilo naelo "ljepote radi lje-
pote"; usp. larpurlartizam
belle humeur it. bei imer (fr.) dobro
raspoloenje, dobra volja
bellum civile (lat.) graanski rat
bellum internecinum (lat.) rat do is-
trebljenja, unitenja
bellum omnium contra omnes it. be-
lum omnijum kontra omnes (lat.) rat
sviju protiv svih, sveopi rat; fil. pr-
votno, prirodno stanje ovjeanstva,
prije oblikovanja drutva (Hobbesova
pretpostavka)
belmontin kem. ist parafin koji se do-
biva od petroleja; upotrebljava se oso-
bito za pravljenje svijea
belomantija (gr. belos strijela, man-
teia) gatanje (ili: proricanje) iz stri-
jela (na Istoku)
Belona (lat. Bellona) mit. boica rata
kod Rimljana, ena Marsova
Belona (lat. bellum rat) rimska boica
rata, sestra i pratiteljica boga Mar-
sa
belot (fr. belotte) vrsta kartake igre
belt (skand. Belt) tjesnac
beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna;
kao kamen tvrda masa koja se u ve-
liini kokojeg jajeta ponekad nalazi
u bubrezima velikih jesetri-moruna;
beluga kavijar najukusnija vrsta ka-
vijara
belvedere (tal. belvedere lijep vidik) vi-
dikovac, tornji na kui, ljetnikovcu
ili kakvom uzvienom mjestu odakle
je lijep pogled (belvi); dio Vatikana
u kojem se nalazi glasoviti Apolonov
kip
170 benefakcija
belvi (fr. bellevue) v. belvedere
Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. bo-
anstvo starih Filistejaca; kod Zido-
va i u Novom zavjetu: sotona, nea-
stivi, vrag
bema (gr. bema uzvienje) starogrka
govornika tribina
bematin-svijee mn. svijee izraene
od mjeavine parafina i stearina
ben (hebr. ben sin) kod semitskih osob-
nih imena stavlja se uz oevo ime,
npr. Salomon ben David = Salomon,
Davidov sin
benares (ind. Benares) istonoindijska
srebrena tkanina, brokat, nazvana
po gradu Benaresu
bendi (engl. bandy) port, vrsta tenisa
i hokeja na ledu; tap za hokej
Bendis traka boica Mjeseca
bendo (engl. banjo) gitari slian sjever-
noameriki crnaki glaz. instrument
sa 5 do 7 ica; osobitu ulogu danas
ima u dez glazbi
bene (lat. bene) dobro, lijepo
bene valete! (lat.) ivjeli!
benedicirati (lat. benedicere) blagoslo-
viti, blagoslivljati
benedicite (lat. benedicite) molitva pri-
je obreda u kat. samostanima; blago-
slivljanje, blagoslov
benedictio apostolica it. benedikcija
apostolika (lat.) apostolski blagoslov
koji papa, pravei znak kria, daje
triput godinje cijelom katolikom
svijetu
benedikcija (lat. benedictio) u Kat. cr-
kvi: blagoslov blagoslivljanje
benediktinac (fr. benedictin, njem. Be-
nediktinca) vrsta finog likera (nazva-
na po tome to su ga najprije poeli
pripremati redovnici jednog bene-
diktinskog samostana u Francuskoj)
benediktinci mn. katoliki red sv. Be-
nedikta (480543), osnovan u VI. st.
u Monte Casinu
benefakcija (lat. benefactio) dobroin-
sL o, dobrotvorstvo, beneficencija
benefaktor
benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor,
dobroinitelj
beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, za-
rada, korist; prihod; prednost, po-
vlastica; dobrotvorna predstava
beneficijalni (lat. beneficialis) koji pri-
pada crkvenim prihodima ili se tie
crkvenih prihoda
beneficijant (lat. benefia.is) dobro-
initelj, dobrotvor
beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji
prima prihod od nekog beneficija,
npr. od neke dobrotvorne predstave;
primatelj crkvenog prihoda; benefi-
cij at
beneficijat (lat. beneficiatus) v. bene-
ficijar; takoer: ak koji prima nov-
anu potporu, stipendist
Beneluks gospodarstveni i politiki sa-
vez Belgije, Nizozemske i Luksem-
burga
benemerit (lat. bene meritus) vrlo za-
sluan ovjek
benevole lector it. benevole lektor
(lat.) blagonakloni itatelju!
benevolencija (lat. benevolentia) bla-
gonaklonost, naklonjenost, sklonost
benevolentan (lat. benevolens) blago-
naklon, naklonjen, odan; benevolan
Bengal (engl. Bengal) podruje u junoj
Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brah-
maputre te uz Bengalski zaljev
bengal (engl. bengal) polusvilena tka-
nina, muslin s viebojnim prugama
bengal stripe it. bengal strajp (engl.)
trg. muslin s viebojnim prugama
bengali (engl. Bengal) mn. engleske
trupe u Indiji sastavljene od uro-
enika
bengalo (beng. bangla, engl. bungalow)
indijska kua jednokatnica od lakog
materijala (bambusove trske ili da-
saka), s krovom od slame ili crijepa;
slui za turiste, lovce itd.
bengalska vatra poznata vatrometna
smjesa salitre i sumpora, gori pola-
171 berberin
gano crvenim, utim, zelenim ili bi-
jelim plamenom
benignitet (lat. benignitas) dobrota, do-
brodunost, dareljivost; med. bezo-
pasnost, prolaznost bolesti
bent (tur. bend) brana, nasip; propis,
paragraf, pravilo; uzvisina
bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate
gline koja u vodi snano bubri i pri
tom poveava svoj volumen; upotreb-
ljava se kao emulgator i stabilizator
u emulzijama
bentos (gr. benthos dubina) biol. ivo-
tinje i biljke koje ive na morskom
dnu
Benvenuto (tal.) "dobrodoli"
benzin (p. benjui, fr. benjoin) kem. la-
ko zapaljiva smjesa tekuih ugljiko-
vodika, dobiva se iz petroleja, otapa
se u alkoholu, slui kao pogonsko
gorivo
benzol (p. benjui) kem. itka bezbojna
tekuina, ugodna mirisa, vrije na 80
C, gori sjajnim plamenom, otapa se
u alkoholu, vaan za proizvodnju ani-
lina
benjoar (fr. baignoire) kupalite; kada
za kupanje
Beoani (gr. Boiotos) stanovnici staro-
grke pokrajine Beotije koji su sma-
trani tromim i glupim ljudima; otu-
da: nespretnjakovii, glupani
beotski (gr. Boiotos) pril. iz Beotije,
tj. glupo, nespretno, tromo
beraha (hebr. beracha) idovska mo-
litva zahvalnica
berak (ma.) lug, gaj, panjak, neplod-
no zemljite; movarno tlo
berat (ar.) carsko pismo ili povelja ko-
jom se nekom daju posebne povla-
stice; carsko pismo kojim se netko
postavlja na neki poloaj; pismo ko-
jim se davala egzekvatura europskim
diplomatskim predstavnicima u Tur-
skoj
berberin (lat. berberis) uta boja koja
se dobiva iz korijena biljke utike
berberis
berberis (lat. berberis vulgaris, ar. ber-
beris) bot. utika
berdanka (engl. Berdan) puka ostra-
gua, nazvana po pronalazau, Ame-
rikancu Berdanu (11893.)
berdivan (tur. bardevam) moan, po-
stojan, snaan
bere (fr. beret) plitka i okrugla fran-
cuska kapa
berekin (tal. birichino) mangup, fakin,
vragolan, objeenjak
Berenika (gr. ferein nositi, nike pobje-
da) "koja donosi pobjedu"; Berenikina
kosa ime zvijea (po eni egipatskog
kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea
pr. n.e. koja je svoju kosu rtvovala
kako bi zahvalila bogovima to joj se
mu vratio iz rata)
bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi
izraeni u talijanskoj pokrajini Ber-
gamo
bergamota (tal. bergamotto, tur. be-
garmudi) carska kruka, vrsta ple-
menitih kruaka koje su iz Turske
prenesene u Italiju
Bergen-Belsen nacistiki koncentracij-
ski logor, poznat i po tome to je ta-
mo umrla i Ana Frank Nizozem-
ka koja je ostavila svoj potresni
Dnevnik
bergonizacija med. v. elektrogimna-
stika
bergsonizam idealistika filozofija
francuskog filozofa Henrija Bergsona
(18591941)
beriberi (ind. beri) med. vrlo rairena
krvna bolest u sjev. Africi, Australiji
i Indiji, javlja se kao posljedica pre-
hranjivanja samo kuhanom riom ko-
ja u sebi nema B vitamina; glavni
joj je znak: potpuno rasulo u funkci-
oniranju ivanog sustava koje se
javlja u koenju donjih dijelova tijela
i slabljenju srca; = beri skorbut,
beavitaminoza
beril (gr. beryllos) min. heksagonalni
mineral, neproziran, mutnozelene bo-
172 berlingoca
je; plemeniti beril je ili divne tamno-
zelene boje (smaragd), ili zelenka-
stoplave (akvamarin)
berilij (gr. beryllos, lat. beryllium)
kem. element, atomske teine 9,02,
redni broj 4, znak Be, bijela kovina
koja ulazi u sastav berila
berilistika (gr. beryllos) gatanje, pro-
ricanje budunosti iz arobnog zrca-
la (napravljenog od berila)
berit mila (hebr. berit, mila, mal) i-
dovski crkveno-vjerski obred: uvoe-
nje u zavjet praoca Abrahama, za-
vjet obrezivanja, obrezivanje (berit,
savez, zavjet; mila od glagola mal =
obrezati pokoicu penisa)
berkan (tal. baracane) tkanina od kozje
dlake
berkan (tal. barracano) gusta i teka
tkanina od vune, kostrijeti ili devine
dlake, slui za presvlaenje poku-
stva
berkeleizam fil. subjektivno-idealis-
tiki smjer, vezan uz ime engleskog
biskupa Berkeleya (16851753); ka-
rakteristika mu je suprotstavljanje
materijalizmu i tvrdnja da su stvari
i pojave samo skup osjeta i da postoje
samo u apercepciji subjekta; izvor
filozofije Macha i Avenariusa
berkovec (rus.) pom. ruska pomorska
mjera od 10 puda = 400 ruskih funti
= 163,805 kg
berkir (engl. berkshire) po engl. gradu
Berkshireu nazvana rasa crnih svi-
nja, nastala krianjem sijamske,
kitajske i napolitanske rase
berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, la-
ka koija sa dva sjedala, bez prednjeg
sjedala; brelengo
berlina (fr. berline) vrsta lake koije s
etiri sjedala, berlinska koija
berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo,
tamnomodra boja (pariko plavo)
berlingoca (tal. berlingare, berlingozza)
talijanski narodni ples
berma
berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica;
naslon za ruke kod gaanja (u stre-
ljakom rovu)
berma 1. v. firma
berna (fr. berne) pom. zastava kojom
se mornari pozivaju da se vrate s
kopna na brod; zategnuta deka ko-
jom se netko baca uvis (stara fran-
cuska igra)
bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa
pasa izmeu doge i ovarskog psa,
duge dlake, crvene i bijele; izvjeban
za noenje tereta i spaavanje put-
nika nastradalih u snjenim vijavi-
cama
bernardinci mn. bijela braa, pripad-
nici kat. reda sv. Bernarda (red je
osnovan 1098. u Francuskoj)
berneskan (tal. bernesco) v. bernije-
skan
bernijeskan (tal. Berni, bernesco) ud-
ljiv, nastran (po nainu pisanja tal.
pjesnika Bernija koji je preradio Boi-
ardov ep "Zaljubljeni Rolando")
bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci
(vrsta pjeatva u tal. vojsci, osno-
vano 1836.)
berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka
bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozem-
ski potansko-trgovaki brodovi koji
redovito prometuju na odreenim li-
nijama i imaju povlasticu za prije-
voz putnika i robe
bertijonaa (fr. bertillonage) u krimi-
nalistici: utvrivanje istovjetnosti
(identifikacija) neke osobe putem
antropometrijske metode (naziv po
fr. antropologu Alfonzu Bertillonu,
18531914)
berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni
koji se pojavljuju u koi medvjeda",
polumitski likovi u Norvekoj i na
Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, do-
biju snagu dvanaestorice ljudi; stra-
hoviti junak i njegovih dvanaest si-
nova koji su ili u boj bez oklopa,
samo u medvjeoj koi i u borbi se
173 bestseler
odlikovali divljim bijesom; pren. bi-
jesni, plahoviti ljudi i ratnici
bererak (fr. Bergerac) vrsta finog fran-
cuskog vina, nazvana po istoimenom
departmanu na Dordogni
Bes staroegipatsko boanstvo glazbe,
radosti i brane sloge
besa (arap.) 2. kod Albanaca: vrsto obe-
anje, asna rije; nekome dati besu
dati nekome vrsto obeanje da mu
se nee dogoditi nikakvo zlo od ono-
ga koji je dao besu
besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i
teajeva dravnim dionicama i dru-
gim vrijednosnim papirima, kao i ro-
bi koja kotira na burzi
beseiranje cijepljenje preparatom
BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv
tuberkuloze (BCG je kratica od bacil
Calmette-Guerin)
besprizorni (rus. besprizornyi) zapu-
teno i nenadzirano dijete
Bessemerov aparat naprava za pro-
izvodnju elika i bakra
Bessemerov elik elik koji se dobiva
oksidacijom sirovog eljeza, nazvan
po vedskom kemiaru Henryju Bes-
semeru (18131898)
Bessemerova metoda postupak pri
proiavanju sirovog eljeza pomo-
u toplog zraka; v. Bessemerov elik
bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, ivo-
tinjski; grub, divlji, surov, neovjean
bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo,
zvjerstvo, zvjerska priroda, neovje-
nost
bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa sli-
kama ivotinja, knjiga s priama iz
ivotinjskog svijeta
bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa
zvijerima u areni (kod starih Rim-
ljana)
bestseler (engl. best najbolji, seli pro-
davati, trgovati, nalaziti prou) dobro
prodavana roba, osobito knjiga koja
se najvie trai; najbolje knjievno
djelo
beamel
beamel (fr. bechamelle) gust umak od
mlijeka ili vrhnja s jajima i branom
te mesom, ribom i si. kao dodacima
beatal (tur. be pet, atal ralje) pete-
rostruko; beatalm raketa koja se
rasprskava u pet smjerova
bekot kruh, osobito dvopek
belag (njem. Beschlag) kovne stvari
(brave, kvake i si.); eljezni dijelovi
kotaa, kola i si
betek (njem. Besteck) pribor za jelo:
no, vilica, lica, tanjuri i ubrus
betija, betija (lat. bestia) zvijer, i-
votinja; neovjek, ovjek-zvijer
betima (tal. bestemmia) psovka, kle-
tva; grdnja
beta (gr. beta) ime drugog slova grkog
alfabeta (B = nae "b"); beta-zrake
fiz. materijalne zrake koje nose ne-
gativne elektrine naboje i skreu
pod utjecajem magneta; kreu se
velikom brzinom (oko 298000 km/s);
usp. alfa-zrake, gama-zrake)
beteg (ma. beteg bolestan) bolest
beth-din (hebr.) idovska sudnica, tri-
bunal koji sainjavaju rabini radi
vjerskih i obrednih pitanja
Betlehem (hebr. Betlehem "Kua kru-
hova") izraelski gradi, rodno mjesto
Isusa Krista; betlehem talica od pa-
pira, kao uspomena na onu u kojoj
se rodio Krist
beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton)
smjesa od ljunka i cementa koja se,
nakon to se ovlai, stvrdne kao ka-
men; armirani beton beton u koji se
dodaje eljezo (radi pojaavanja)
bettola v. betula
betula (tal. bettola) gostionica, krma,
birtija
betve (njem. Bett krevet, Wasche rub-
lje) posteljina, krevetnina
bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomi-
jeano s vodom (u Dalmaciji)
bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne-
svijest, nesvjestica; potpuna smire-
nost
174 bi-
bezac (njem. Besatz) porub, opav
bezacung (njem. Besatzung) osoblje;
posada
beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta ko-
laa punjenih pjenom od jaja i eera
bezemon (niz. bezemschoon) trg. od-
bitak na ime onoga to ostaje u san-
ducima ili bavama pri ispranja-
vanju, osobito kod nepreradenog e-
era
bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino
tanko platno, jako obojeno kotenilom,
upotrebljavaju ga slastiari za boje-
nje kolaa
bezistan (perz. bedesten, basistan) u
Turskoj: trg, trnica, dio trga pod
krovom, pokrivena trnica, osobito u
Carigradu; bezisten
bezisten (perz. basistan) v. bezistan
bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke,
rukoljub; vazalsko, podaniko cjeli-
vanje ruke gospodaru u znak poniz-
nosti ili kao dvorski ceremonijal
bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba,
potrebitost, nuda, oskudica, siroma-
tvo; au besoin it. o bezoan (fr.) u
sluaju potrebe, kad bude nuno; ad-
resse au besoin it. adres o bezoan
(fr.) trg. na mjenicama: adresa po po-
trebi, tj. upuivanje mjenice na tre-
u osobu (ako bi trasant odbio pri-
manje)
bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr)
farm. vrsta protuotrova sastavljena
od konkrecija iz eluca raznih sisa-
vaca
bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm.
protuotrovi
be (fr. beige) pr. neobojen, prirodne bo-
je; ukastosmeda boja; im. tkanina
za odijelo prirodne boje
bhagavata (ind.) v. panaratra
Bi kem. kratica za bizmut
bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama
koji kazuje da se znaenje drugog di-
jela sloenice dvaput javlja, npr. bi-
andrija, bilupa itd.
biandrija
biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros
mu) zakonom zabranjeni brak jedne
ene sa dva mua u isto vrijeme
biangularan (lat. angularis kutni) dvo-
kutni
bianualan (lat. bi-, annus godina, fr.
biannuel) koji izlazi dvaput godinje,
npr. asopis
biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po
pronalazau)
biarhija (lat, bis, gr. arche vlada) dvo-
vlae, istodobno vladanje dvojice
vladara u jednoj zemlji; diarhija
biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob)
koji ima dva zgloba, dvozgloban
biatlon (lat. bi, gr. athlon borba) port,
skijaka disciplina s dvostrukom um-
jenou: skijako tranje na 20 km
i gaanje pukom u etiri mete
bibaeitet (lat. bibacitas) eljaza piem,
strast za piem, sklonost piu
bibere (lat.) piti; bibere graeco more it.
bibere greko more (lat.) piti po gr-
kom obiaju (tj. kad se u ije zdrav-
lje pije onoliko aa koliko njegovo
ime sadri slova ili koliko mu se jo
eli godina ivota); bibere ad nume-
rum (lat.) ispiti uz zdravicu odreen
broj aa
bibi (fr.) enski eir s malim titom;
muki eir s uskim obodom
Biblia pauperum (lat.) Biblija siroma-
nih, srednjovjekovno izdanje Biblije
sa slikama i crteima za vjersku po-
uku nepismenih
biblicist (lat. biblista) poznavatelj Bib-
lije, objanjava Biblije; onaj koji se
dri samo Biblije, bez obzira na pre-
daju
biblicitet (gr. biblion) neodstupanje od
Sv. pisma (u propovijedima)
biblicizam (gr. biblion) smjer u evan-
gelikoj teologiji koji Bibliju shvaa
kao po sebi iedinstven otkriveni su-
stav mnli ili ivota
Biblija (gr. biblion knjiica, knjiga, bi-
blia knjiice, knjige) Sveto pismo,
175 bibliolatrija
knjige koje ine Stari (na hebrej-
skom) i Novi zavjet (na grkom); bib-
lijska arheologija znanost koja ispi-
tuje nain ureenja i ivota, obiaje,
umjetnost i si. onih naroda koji se
spominju u Bibliji
biblio- (od gr. biblion) kao prefiks oz-
naava vezu s knjigom
bibliobus (gr. biblion knjiga, autos
sam, lat. omnibus svima) putujui
autobus s knjigama za posudbu
bibliofil (gr. bibliofilos ljubitelj knji-
ga) onaj koji strasno skuplja knjige
radi njihove stvarne, bitne vrijedno-
sti za znanost ili temu koja skuplja-
a interesira; suprotno: biblioman
bibliofilija (gr. biblion, filia ljubav)
ljubav prema knjigama radi njihove
stvarne vrijednosti
bibliognost (gr. biblion, gnostes po-
znavatelj) poznavatelj knjiga, onaj
koji se razumije u knjige
bibliognozija (gr. biblion, gnosis po-
znavanje) poznavanje knjiga, razu-
mijevanje u knjige
bibliograf (gr. biblion, grafo piem) po-
znavatelj knjiga; pisac (ili: sastavlja)
popisa knjiga jedne struke
bibliografija (gr. biblion knjiica, knji-
ga, grafo piem) poznavanje knjiga,
pomona znanost koja se bavi to pot-
punijim skupljanjem i opisivanjem
tiskanih djela ili nekog znanstvenog
podruja, ili cjelokupne knjievnosti
nekog naroda; ona moe biti abeced-
na, kronoloka ili sistematska; obi-
no se sastoji u jednostavnom ispisi-
vanju naslova djela, a rjee donosi i
kritike napomene
bibliolater (gr. biblion, latreio sluim)
ovjek koji voli i cijeni knjige; ovjek
koji pretjerano potuie Sv. pismo
bibliolatrija (gr. biblior reia slu-
ba) pretjerano i zanesei.jako -oto-
vanje Svetog pisma; slijepo vjerova-
nje u sve to je napisano ili tiskano
biblioliti
biblioliti (gr. biblion, lithos kamen)
mn. geol. okamine lia; otisci lia
na kamenu; rukopisi koje je Vezuv
(vulkan) zatrpao u Herkulaneju i
Pompejima te su zato dobili minera-
lan izgled
bibliologija (gr. bibliologia) znanost o
knjizi i knjiarstvu uope, poznav-
anje Svetog pisma (Biblije); znanost
o Svetom pismu; rasprava o raznim
izdanjima Biblije
biblioman (gr. biblion, mainesthai
oduevljavati se) onaj koji strasno
skuplja knjige iz nekih sasvim oso-
bitih razloga, npr. radi originalnosti
tiska, starosti, rijetkosti, tehnike
opreme, njihove sudbine itd.
bibliomanija (gr. biblion, mania odu-
evljenje, ushienje) bolesna strast za
skupljanjem knjiga iz sasvim osobi-
tih razloga, knjigoljublje
bibliomantija (gr. biblion, manteia
proricanje) proricanje iz mjesta na
koja najprije padne pogled kad se
knjiga, osobito Sveto pismo, nasum-
ce otvori
bibliopeja (gr. biblion, poieo inim)
vjetina sastavljanja (ili: pisanja)
knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili:
izrada) knjiga
bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, pro-
dava knjiga
bibliotaf (gr. biblion, tafos grob) "sa-
hranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje
knjige nerado posuuje
biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knji-
ga) knjinica, zbirka knjiga
bibliotekar (gr. bibliotheke) knjini-
ar
bibliotekografija (gr. bibliotheke,
grafo opisujem) opisivanje biblioteka;
znanost o ureenju biblioteka
bibliotekonomija (gr. bibliotheke, no-
mia) znanost o ureenju biblioteka i
upravljanju bibliotekama
biblioterapija (gr. biblion knjiga, the-
rapeia lijeenje) "lijeenje knjiga", tj.
176 bife
popravci uveza, popravljanje otee-
nih listova, dezinfekcija i si.
biblistika (gr. biblion) struno pozna-
vanje Svetog pisma; znanost o Sve-
tom pismu
biblizam (gr. biblion) biblijska rije,
biblijski izraz
bicefalan (lat. bi-, gr. kefale glava) v.
bikefalan
biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave,
dva lica (nadimak rimskog boga Ja-
nusa); anat. dvoglavi mii nadlak-
tice
bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus
krug) vozilo sa dva kotaa koje se
pokree nogama
biciklist (eng. bicyclist) voza bicikla
bicinij (lat. bicinium, bis, canere pje-
vati) glaz. kompozicija za dva glasa
bierin (tal. bicchiere) aa
bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za
pranje intimnih dijelova tijela; kada
u kojoj se kupa sjedei
bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube
vile
bidermajer (njem. Biedermeier pote-
njaina, prostoduni naivac) umj. na-
ziv za malograanski jednostavni stil
(posebice za pokustvo) koji je nastao
u Srednjoj Europi poetkom 19. st.;
karakteristike: jednostavnost, mirni
oblici, prilagodba svrsi
bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka,
ploka; posuda od pet litara
biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok
od dva dana; intra biduum (lat.) u
roku od dva dana
bienalan (lat. biennis) dvogodinji
bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogo-
dinje biljke
bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije
godine
bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavao-
nica jela i toionica pia, zalogajni-
ca; ormar u kojem se dri pie; stol
s hladnim jelima i piima (npr. na
nekoj zabavi)
bifedija
bifedija (fr. buffet) vlasnik bifea
biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji
dvaput godinje nosi plod ili cvjeta
bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvo-
nitan, koji visi o dvjema nitima (u
elektrotehnici)
bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot.
sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta
bifluencija (lat. bifluere) ravanje ri-
jeke
bifolian (lat. bis, folium list) bot. dvo-
lisni
biforman (lat. biformis) s dva oblika,
dvooblian
biformitet (lat. biformitas) dvooblinost
biftek (engl. beefsteak) kuh. govei
odrezak debljine 4 cm napola peen
na jakoj vatri
bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od
usitnjene govedine
bifurkacija (lat. bifurcatio) ravanje,
grananje ili cijepanje na dvoje, dije-
ljenje na dva kraka, npr. rijeke
Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi
Parlamenta u Londonu
bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvo-
branost, stupanje u nov brak prije
nego to je stari poniten, dvoen-
stvo
bigamist (lat. bi-, gr. gamos brak)
ovjek koji ima dvije ene, dvoenac
bigamistica (lat. bi-, gr. gamos brak)
ena koja ima dva mua
bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare)
arati, iarati, ukrasiti arama
bigenerian (lat. bis, genus rod, bige-
ner) dvospolan, koji ima dva spola;
hermafroditski
biglisati (gr. biglao, biglizo) slavuj evo
pjevanje (pjevati izvijajui melodiju)
bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bo-
gomoljac; onaj koji se pravi daje stro-
go religiozan, licemjer
bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u po-
bonosti, vjerski zatucan; licemje-
ran
177 Bikfordova vrpca
bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatu-
canost, pretjerana pobonost, bogo-
moljstvo; licemjerje
bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem,
pretvarati se
bigotizam (fr. bigotisme) tobonja sve-
tost, licemjerje; bogomoljstvo
biherrank (njem. Biicherschrank) or-
mar za knjige
biheviorizam (engl. behaviour ponaa-
nje, vladanje) psih. smjer u amerikoj
psihologiji koji zanemaruje neka
unutranja (psihika) stanja ili pro-
cese, nego promatra samo ponaa-
nje ivotinja i ljudi; po tom naua-
vanju ponaanje ivih bia ne moe
se objanjavati duevnim injeni-
cama, nego se zasniva na odreenoj
zakonskoj vezi situacije i reakcije
bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezraz-
lono
bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra
(sa znatno vie bakra) od koje je prije
pravljen sitan novac; bakreni novac
s neto srebra; srebrni novac bez pro-
pisne koliine srebra
bijonaa (fr. billonnage) nedoputena
trgovina novcem male vrijednosti;
krivotvorenje novca; podmetanje la-
nog novca
bijoner (fr. billonneur) podmeta nepro-
pisnog ili lanog novca
bijonirati (fr. billonner) podmetati ne-
propisan ili laan novac
bikamerizam (lat. bi-, camera) dvo-
domni sustav u ureenju drave
bikarbonat (lat. bicarbonas) kem. kar-
bonat sa dva ekvivalenta ugljine
kiseline prema jednom baznom, npr.
bikarbonat sode
bikefalan (lat. bis, gr. kefale glava)
dvoglav; bicefalan
Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca
koja polako gori, a upotrebljava se
za izazivanje eksplozije dinamitnih i
piroksilinovih naboja
bikoloran
bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan,
u dvije boje
bikonkavan (ni. bi-concavus) opt.
udubljen s obiju strana npr. bikon-
kavna leca
bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. is-
pupen s obiju strana, npr. bikon-
veksna lea
bikojajugiran (lat. bi-conjugatus) dvo-
struko sparen
bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s
dva roga
bikromatian (lat. bis, gr. chroma bo-
ja) dvobojan, od dviju boja; bikroma-
tini harmonij sprava za postizanje
etvrtine tonova kod glasovirskog
rasporeda tipki
biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean
biku (sanskr. bhikku) budistiki redov-
nik prosjak
bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. e-
tvrti stupanj (etvrta potencija) neke
veliine; bikvadratne jednadbe jed-
nadbe etvrtog stupnja; bikvadrat-
ni korijen etvrti korijen neke veli-
ine
bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram.
suglasnik koji se izgovara s obje us-
ne, dvousneni suglasnik (b, p, m)
bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bi-
lanx s dvije zdjelice) trg. usporedba
prihoda i rashoda na kraju jednog
rauna, zavrni raun o prihodima i
gubicima koji se izvodi s vremena
na vrijeme, obino krajem svakog
mjeseca i svake godine; pren. krajnji
ishod neega; saldiranje, saldo
bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti za-
vrni raun, izvriti usporedbu pri-
hoda i rashoda u trg. knjigama; za-
kljuiti neki posao, izvesti zakljuak
o zavrenom poslu
bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jed-
nim udarcem takom loptu dvaput do-
dirnuti; jednim udarcem udariti dvi-
je lopte; za konja: izbacivati prednje
noge
178 bilijun
bilateralan (lat. bis, latus strana, bila-
teralis) dvostran, obostran, usmjeren
na suprotne strane; bilateralni kon-
trakt ugovor koji obvezuje obje ugo-
vorne strane
bilboquet it. bilboke (fr. bilboquet)
igra u kojoj se lopta hvata na tap;
tisk. sitni tiskarski poslovi (karte,
posjetnice i si.); drveni pruti kojim
se stavlja zlato pri pozlaivanju
bild (njem. Bild slika, lat. apparatus
oprema) ureaj za prijenos slika (cr-
tea, fotografija, autografa i si.) pre-
ko telegrafa
bildati (njem. bilden) atr. vjebati,
gimnasticirati, razvijati miie
bilder (njem. bilden) ovjek koji poseb-
nim vjebama razvija svoje miie;
fiziki razvijen, snaan ovjek; pren.
umiljeni gizdavac, snob
bild (engl. bilge) pom. ravno dno u sr-
edini lae, donji dio lae
bilet (fr. billet) trg. billet a ordre it.
bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mje-
nica koja se isplauje samo izdava-
telju; billet au porteur it. bije a por-
ter (fr.) priznanica ili mjenica koja
se isplauje donositelju; billet de bati-
que it. bije a bank (fr.) banknota,
novanica
biletirati (fr. billeter) stavljati na robu
ceduljice s cijenom; prodavati ulaz-
nice, eljeznike karte i dr.
biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica,
eljeznikih karata; prodavaonica
ulaznica, eljeznikih karata itd.
bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se
tie ui, uni
bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeeut)
kem. uno utilo, crvenouta sup-
stancija u ui
bilijarda (fr. billiarde) tisuu bilijuna
bilijun (fr. billion) u Njemakoj: milijun
milijuna (1.000.000.000.000); u Fran-
cuskoj: tisuu milijuna, milijarda
(1.000.000.000)
bilin
bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak u-
i (lupa) s dvije lee
bilingvian (lat. bilinguis, lingua jezik)
dvojezian; koji govori dva jezika;
pren. prijetvoran, dvolian, prepre-
den
bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvoje-
zinost; uporaba dvaju jezika u go-
voru; pren. prijetvornost, preprede-
nost, dvolinost
biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun
ui; utozelen; pren. ustar, prijek,
naprasit, razdraljiv, mrzovoljan
bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. u-
no crvenilo, crvena supstancija u ui
bilis (lat.) med. u, pren. ljutnja, srd-
ba, bijes
biliskopija (lat. bilis u, gr. skopein
gledati) pregled ui
biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen)
kem. uno zelenilo, zelena tvar ui
bili (engl. bili, fr. bille, lat. billa, bulla)
prijedlog, zakonski prijedlog (u En-
gleskoj), koji se, tek poto bude triput
proitan i primljen u oba doma, pod-
nosi kralju; takoer: pisamce, cedu-
lja, priznanica, mjenica
bilogija (gr. bi, logos rije, govor) dva
knjievna djela istoga pisca koja
predstavljaju jednu cjelinu
bilon (fr. billon) manje vrijedno zlato i
srebro, slitine s vie primjesa nego
iste kovine; u Francuskoj: sitan ba-
kreni novac
bilonga (p.) vrsta argentinskog pu-
kog tanga
bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnev-
no priopenje; kratak, sluben dnev-
ni izvjetaj (npr. o zdravstvenom
stanju, o stanju na bojinici, o sjed-
nici ministarskog vijea, o aktualnim
politikim pregovorima i si.); izborni
listi; listak, cedulja; potvrda, prizna-
nica
biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna
reklama proizvedene fluorescentnim
cijevima, dobro se vidi i danju i nou
179 binaran
bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povealo
biljar (fr. billard) drutvena igra tapom
i kuglama od bjelokosti na etvero-
uglatom stolu presvuenom zelenim
suknom
biljariti (fr. billard) igrati biljar
biljetar (fr. billetier) kaz. prodava
ulaznica za predstave; prodava ka-
rata (eljeznikih itd.)
biljetarnica (fr. billet) blagajna, mje-
sto gdje se prodaju karte, ulaznice
biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus,
gr. berillos beril) gorski kristal; kri-
stalno staklo
biman (lat. bis, manus, bimanus) dvo-
ruk
bimembrian (lat. bimembris) koji ima
dva uda; sa dva lana, dvolan
bimenzan (lat. bimensis) dvomjeseni
bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od
dva mjeseca, dvomjeseje; bimestar
bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v.
bimenzis
bimestran (lat. bimestris) dvomjeseni
bimetalizam (lat. bis dvaput, metal-
lum) dvojni novani sustav neke
zemlje po kojem zlato i srebro imaju
stalnu i odreenu vrijednost u meu-
sobnom odnosu i oboje slue kao pod-
loga papirnom novcu; nepotpuni bi-
metalizam onaj kod kojega i zlatni i
srebrni novac vrijedi kao kupovno i
plateno sredstvo, s tim to zlato vri-
jedi kao osnova i to se moe neogra-
nieno kovati, dok je kovanje srebr-
nog novca zakonom ogranieno; supr.
monometalizam
bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millen-
nium) jubilej od dvije tisue godina;
dvotisuljee
bina (njem. Buhne) pozornica; kazalite
binaran (lat. bini po dva, binarius koji
sadri dva, od dva) dvojni, od dva
dijela, koji se sastoji od dvije jedini-
ce, dvojedinini
binda
binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj,
zavoj; petlja; ovratnik; pojas
binen-regulator (njem. Biihne, lat. re-
gulator) kaz. naprava za prilagoa-
vanje svjetlosti na pozornici i u ka-
zalitu
binenprahe (njem. Biihne pozornica,
Sprache jezik) kazalini govor, scen-
sko izraavanje; uglaen i istanan
govor, govor kojim se trebaju sluiti
glumci na pozornici
binica (tal. binario udvojen) kruic od
dva dijela, zemika
binokl (fr. binocle) naoale; dalekozor
za oba oka; med. zavoj za oba oka
binokularan (lat. bini, oculus oko) s
oba oka, koji je prilagoen za oba
oka istodobno
binom (lat. bi-, gr. nomos) mat. veli-
ina koja se sastoji od dva dijela, npr.
a b; polinom od dva lana, dvola-
ni izraz
binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil.
shvaanje da postoje dvije vrste za-
konskih odnosa: kauzalni (uzroni)
odnosi, na kojima se temelje prirodne
pojave, i njima odgovarajui zakoni
na kojima se temelje duevne (psi-
hike) pojave
binomni (lat. bi-, gr. nomos) mat. sa
dva lana, dvolani; koji se tie bi-
noma
binub (lat. binubus) ovjek koji se
dvaput eni
binjekta (tur. binsk tai) veliki kamen
s kojega se uzjahuje na konja
binji (tur. biny) ohani ogrta (s krz-
nom)
bio- (gr. bios) predmetak u sloenica-
ma sa znaenjem: ivot, ivotni
bioaritmetika (gr. bios ivot, arith-
metike) znanost koja se bavi izrau-
navanjem prosjenog trajanja ljud-
skog ivota
biobiliografija (gr. bios, biblion, knji-
ga, grafia) popis djela i knjiga koje
se odnose na ivot i rad nekog o-
180 biogen
vjeka (pjesnika, filozofa, vladara i
dr.)
bioblasti (gr. bios, blaste klica) mn.
biol. ivotne jedinice manje od sta-
nica ivih bia, najmanja jedinica
svih ivotnih pojava (stanica je, pre-
ma Altmanu, kolonija bioblasta); bio-
fori
biocenologija (gr. bios, koinos zajed-
niki, logia znanost) v. biocenotika
biocenotika (gr. bios, koinos) znanost
koja se bavi prouavanjem bioceno-
za, dio ekologije
biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki)
ivotna zajednica, skup ivih bia ko-
ja ive u nekom odreenom dijelu
"ivotnog prostora" (biotopa)
biocentrino promatranje (gr. bios,
lat, centrum sredite) fil. jednostrano
promatranje prirode i njezinog ra-
zvoja, promatranje prirode samo sa
stajalita ljudskog ivota i njegovih
vrijednosti
biodinamika (gr. bios, dynamis sila)
znanost o ivotnim silama i ivotnoj
djelatnosti; prid. biodinamiki
bioenergetika (gr. bios, energeia) fil.
energetika cjelokupnog ivota, svih
ivotnih procesa, zbivanja
biofenomenologija (gr. bios, ta fai-
nomena pojave, logia) znanost o i-
votnim pojavama
biofizika (gr. bios, fysis) dio biologije
koji se bavi stvarnim meusobnim
odnosima ivih bia; dio fiziologije
koji se slui fizikim metodama u is-
pitivanju ivotnih pojava
biofon (gr. bios, fone glas) ureaj za
prikazivanje fotografskih slika koje
istodobno i govore ili pjevaju
biofori (gr. bios, foros koji nosi) mn.
biol. nositelji ivota, = bioblasti
biogen (gr. bios, genos podrijetlo) biol.
veoma sloena bjelanevinasta tijela
koja su pravi i glavni nositelji ivo-
ta; ivot se sastoji u neprestanom
raspadanju i obnavljanju tih biogen a
biogenetski
biogenetski (gr. bios, genos) koji se
tie razvoja ivota; biogenetski zakon
zakon po kojem je "ontogeneza ili ra-
zvoj bia kratko i brzo, zakonima na-
sljea i prilagoavanja uvjetovano,
ponavljanje filogeneze ili razvoja svih
predaka koji ine razvojni lanac do-
tine jedinke" (Haeckel)
biogeneza (gr. bios, genesis postanak,
podrijetlo, raanje) razvoj ivota
biogeneza (gr. bios, genos) povijest ra-
zvoja ivota
biogeografija (gr. bios, ge zemlja, gra-
fia) znanost o rasprostranjenosti i-
vih bia; dijeli se na fitogeografiju
(geografiju bilja), zoogeografiju (geo-
grafiju ivotinja) i antropogeografiju
(geografiju ovjeka)
biograf (gr. bios ivot, grafo piem)
onaj koji opisuje ivot, ivotopisac,
pisac biografije; prid. biografski
biografija (gr. biografia) opisivanje (ili:
opis) ivota, ivotopis
biografika (gr. bios, grafo) umijee
opisivanja ivota, umijee pisanja
biografija
biokemija (gr. bios, chemeia) dio fizi-
ologije, znanost o kemijskom sasta-
vu ivih bia i o kemijskim procesi-
ma u zdravom i bolesnom organiz-
mu
bioklimatika (gr. bios, to klima nagib;
predjel u pogledu zemljopisnog po-
loaja) znanost koja prouava utje-
caje atmosferskih promjena, raznih
zraka na ljudski organizam i uope
na sve to ivi
bioliti (gr. bios, lithos kamen) geol. ka-
menje koje je uglavnom nastalo od
okamenjenih ostataka ivotinja i bi-
ljaka
biolog (gr. biologos) znanstvenik koji
se bavi prouavanjem podrijetla i
uvjeta ivota
biologija (gr. biologia) znanost o i-
votu, osobito znanost koja se bavi
prouavanjem organskih prirodnih
181 bionegativan
tijela i pojava koje su za njih vezane
(zoologija i botanika); elektro-biolo-
gija znanost o elektrinim uvjetima
ivota biljaka i ivotinja
biologist (gr. bios, logos) fil. pristaa
biologizma
biologizam (gr. bios, logos) fil. pravac
u teoriji spoznaje koji spoznavanje
smatra inom odranja i unapreenja
ivota, sredstvom u borbi za opsta-
nak; ona filozofija koja na pojmu "i-
vota" izgrauje cjelokupni pogled na
ivot i svijet; grana sociologije koja
postupa po biolokim analogijama
biolominiscencija (gr.-lat.) svijetlje-
nja ivih organizama (npr. krijesnice,
neke ribe)
biomagnetizam (gr. bios, magnes)
magnetna sila koja se nalazi u or-
ganskim biima; prid. biomagnetni
biomantija (gr. bios, manteia pro-
ricanje) 1. sudsko-lijeniko utvri-
vanje, prema odreenim znacima na
tijelu, je li se novoroene rodilo ivo
ili mrtvo; 2. arlatansko pretkazi-
vanje trajanja ivota na osnovi kuc-
anja bila, crta na dlanu i drugih tje-
lesnih karakteristika
biomehanika (gr. bios, mechanike)
znanost o mehanikim procesima na
ivim biima i u njima
biometrija (gr. bios, metria) grana bio-
logije kojoj je cilj matematiko
izraunavanje i odreivanje raznih
ivotnih pojava, osobito pojave na-
sljea; u irem smislu: prouavanje
i mjerenje ivotnih sposobnosti
ovjeka, tj. njegovih fizikih i psi-
hikih osobina
bionegativan (gr. bios, lat. negare ni-
jekati) koji je nepravilan i nepovoljan
za ivot i ivotne funkcije ili za po-
tomstvo (nakaze, poremeaji u ra-
zvoju, nepovoljne varijacije duhovnih
sposobnosti i sve to je izrazito bo-
lesno ili boleljivo)
bionika
bionika (kratica od biologija elek-
tronika tehnika) znanstvena gra-
na koja trai polazne toke za rje-
enje tehnikih problema u uzorima
to ih ovjeku prua sama priroda
bionomija (gr. bios, nomos zakon) zna-
nost o zakonima koji vladaju ivo-
tom
bionti (gr. bios, to on, tou ontos posto-
jee, bie) mn. biol. ovako je njem.
prirodnjak Ernest Haeckel (1866.)
nazvao fizioloke jedinice koje su
veinom sastavljene od morfolokih
jedinica i koje predstavljaju jedin-
stveno ivo bie
bioontologija (gr. bios, on, ontos, lo-
gia) znanost o ivim biima
biopsihizam (gr. bios, psyche dua)
fil. pretpostavka da sve ivotne poj-
ave imaju svoje psihike procese; usp.
panpsihizam
biopsihologija (gr. bios, psyche, logia)
fil. v. psihobiologija
biopsija (gr. bios, orao vidim) med.
nain klinikog ispitivanja uzima-
njem (operativnim putem) djelia ne-
kog organa sa ivog ovjeka kad se
sumnja na kakav tumor (rak, sar-
kom)
biorizacija (gr. bios) 1912. g. prona-
ena metoda sterilizacije mlijeka
tako da zadri karatker sirovog mli-
jeka; veoma brzo zagrijavanje mli-
jeka do 75 C i naglo rashlaivanje
pomou posebnog ureaja biori-
zatora
biorizator (gr. bios) v. pod biorizacija
biosfera (gr. bios, sfaira kugla) cje-
lokupan prostor na Zemlji stalno na-
stanjen ivim biima, ivotni prostor
(obuhvaa: atmosferu, litosfcru i hi-
drosferu budui da ivih bia ima i
u zraku, i u zemlji, i u vodi)
bioskop (gr. bios, skopein gledati) ure-
aj koji prikazuje ive slike, tj. slike
stvari i bia koje se kreu kao da su
ive
182 biotit
bioskopija (gr. bios, skopein gledati)
ispitivanje ima li neko tijelo sposob-
nosti za ivot; ispitivanje je li u ne-
kom tijelu bilo ivota; elektrina bio-
skopija utvrivanje smrti pomou
elektrine struje
biosociologija (gr. bios, lat. socius
drug) dio sociologije koji prouava
drutveni znaaj ljudskog ivotnog
vijeka, razmnoavanja itd., a ovje-
ka, lana drutvene zajednice, kao
animalno bie
biostatika (gr. bios, statike) znanost
o zdravstvenom stanju i prosjenom
trajanju ivota ljudi koji ive pod od-
reenim okolnostima, npr. stanov-
nika nekog grada, nekog podruja,
drave itd.
biotehnika (gr. bios, technike) dio teh-
nike koji se tie ivih bia i ivota
uope: nasljea, prilagoavanja, me-
hanike razvoja, praktine eugenike i
medicine
biotehnologija (gr. bios, techne, logia)
prouavanje i primjena ivotne dje-
latnosti najmanjih ivotinjskih i bilj-
nih bia (mikroorganizama) na pri-
vrednu djelatnost, npr. organizama
koji izazivaju vrenje itd.
biotian (gr. bios) koji se tie ivota,
ivotni
biotika (gr. bios) znanost o ivotu
biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista
rasa, ivotinje i biljke koje potjeu
od jedne jedinke i pokazuju ujedna-
ene i postojane odlike
biotipologija (gr. bios ivot, typos oti-
sak, logia znanost) znanost koja se
bavi prouavanjem razliitih tipova
ljudi u istoj etnikoj skupini tako da
ispituje bioloke, psihike, funkcio-
nalne, endokrine, seksualne i druge
karakteristike
biotit min. heksagonalni ili magnezij-
ski tinjac (nazvan po fr. znanstveni-
ku Biotu)
biotomija
biotomija (gr. bios, temno reem) zna-
nost o ralanjivanju ivih tijela;
znanost o stanju u kojem se tijelo
nalazi u raznim ivotnim dobima
biotop (gr. bios, topos mjesto) mjesto
ivljenja neke ivotne zajednice (bio-
cenoze)
biozofija (gr. bios, sofia) ivotna mu-
drost, nauavanje o praktinoj mu-
drosti u ivotu
biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na
dva dijela, raspolovljavanje
biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvo-
nona ivotinja, dvonoac
bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok
dvije stope, dvostopni
bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima
dvije noge, dvonog
biplan (lat. bis, planum ravan, ravna
povrina) zrak. zrakopolov s dvostru-
kim krilima
bipolaran (lat. bis, polus stoer) dvo-
polan, s dva suprotna pola
bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene,
poluvunene tkanine
birago voj. vrsta lakih poljskih mosto-
va, nazvana po pronalazau, austrij-
skom inenjerijskom asniku K. Bi-
ragu (17921845)
biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana
polusvilena tkanina s pamukom, vu-
nom ili kostrijeti
birarija (tal.) toionica piva, pivnica
biratina (fr. buratine) trg. vrsta pope-
lina od fine svile i vune
birema (lat. biremis) amac s dva vesla;
antika ratna lada sa dva reda vesala
koji su stajali jedan nad drugim
biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; ba-
krorezac; bakrorez
bireta (fr. burette) kem. staklena cijev
s ljestvicom, skalom (upotrebljava se
za mjerenje malih koliina ttku *u.i
osobito u analitikoj kemiji)
birgermajster (njem. Burger-meister)
gradonaelnik, predsjednik opine,
predsjednik mjesnog odbora
183 bis
birka (ma.) ovca kratkog kudravog
runa
birling (engl.) port u umskim pre-
djelima na sjeveru SAD-a: protivnici
stoje svaki na jednom kraju balvana
koji je sputen u brzu rijeku i na-
stoje, okreui balvan nogama, pro-
tivnika izbaciti iz ravnotee i tako
svaliti u vodu
birmati (njem. werben) nagovarati ne-
koga da stupi u plaeniku vojsku
biro (fr. bureau, tal. burato) pisai stol;
kancelarija; pisarnica; ured; odjel;
kancelarijsko osoblje
birokracija (fr. bureau, gr. krateo) us-
kogrudna vladavina inovnitva koja
ispravnost forme pretpostavlja stvar-
noj svrsi svojeg posla; ukoenost, sit-
niavost i uskogrudnost u slubenoj
dunosti; sustav upravljanja u kojem
vlast dri inovnitvo ne vodei ra-
una o stvarnim interesima ljudi; bi-
rokratizam
birokrat (fr. bureaucrate) slubenik ko-
ji je u obavljanju dunosti strog, krut
i ohol; slubenik koji misli da se sve
rjeava samo za uredskim stolom
birokratizam (fr. bureau, gr. krateo
jak sam) v. birokracija
birokratski koji se tie birokracije
biromanija (fr. bureau, gr. mania) e-
lja (ili: tenja, navika) da se svi up-
ravni poslovi urede u kancelarijskom,
tj. preteno formalistikom duhu
biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensi-
lia) mn. kancelarijske potreptine,
kancelarijski pribor
birov (ma. biro sudac); opinski star-
jeina; opinski sluga; uvar polja,
poljar
birtija (njem. Wirtshaus) krma, gosti-
onica
birza (lat. birsa koa) prevlaka iznad
(pokvarenog) vina, vinska plijesan;
sol vinske kiseline, tartarat
bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, jo
jedanput, ponovno
bisage
bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba
(u Lici); torba na sedlu
bisegment (lat. bis, segmentum odsje-
ak) mat. polovica, kao odsjeak jed-
ne linije ili povrine
bisegmentabilan (lat. bis, segmentum)
mat. koji se moe podijeliti na dva
dijela
bisegmentacija (lat. bis, segmentum)
mat. dijeljenje na polovice ili na dva
(obino jednaka) odsjeka, polovlje-
nje
bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na
dva (obino jednaka) dijela, polov-
ljenje
biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bige-
nerian
bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni,
s jednim prijestupnim danom; bi-
sekstilna godina prijestupna godina
(s 366 dana); usp. bisekstus
bisekstus (lat. bisextus) prijestupni
dan, tj. onaj dan koji se svake etvrte
godine dodaje nakon 28. veljae
biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji
ima oba spola, dvospolan, hermafro-
ditski
biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina
oko zrnca pijeska ili oko kojeg dru-
gog stranog tijela koje je ulo u lju-
turu nekih koljki; stvara se od
sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s pre-
ljevima te se smatra dragocjenou i
upotrebljava za nakit
biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji
ima dva reda, u dva niza, dvoredan
bisernica (tur. biisre) koljka koja pro-
izvodi biser; vrsta najmanje tambu-
re, prim
bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan
bisilabian (lat. bis, gr. syllabe slog)
gram. dvosloan, od dva sloga
bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pje-
vati ili svirati neto ve izvedeno i
tako udovoljiti publici
biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino)
mali, okrugli kolai, okrugli dvopek
184 bitevija
biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset
drugi dio neke note
biskup (gr. episkopos nadzornik, u-
var) visoki dostojanstvenik u Kat.
crkvi; po rimokat. nauavanju bis-
kup je nasljednik apostola
biskupija (gr. episkopia) podruje
jednog biskupa
biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis
coctus dvaput peen, dvaput kuhan)
dvopek; eerni dvopek; dvaput pe-
en porculan bez cakline (glazure)
bisogno it. bizonjo (tal.) nuda, potre-
ba; al bisogno it. al bizonjo (tal.)
trg. u sluaju potrebe (na mjenicama)
bisolit (gr. byssos pamuk, lithos ka-
men) min. mineral svilenkasta sja-
ja, srodan s azbestom
bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) po-
prsje, osobito kip koji prikazuje gla-
vu i gornji dio prsiju
bistoke (fr. bistoquet) biljarski tap
bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti,
obojiti) aavom akvarelnom bojom
bistro (fr. bistro) nekada: vinotoje, da-
nas: ekspresni restoran
bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. no
s pokretnom otricom koja se moe
zatvoriti, obino dug 7 do 8 cm
bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i
skupocjena pamuna ili lanena tka-
nina starih naroda, osobito Egipa-
na
biof (njem. Bischof biskup) pie od cr-
nog vina, naranine kore i soka, ci-
meta, klinia i eera
bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa
(SAD) ili 3 penija (Velika Britanija)
biteizam (lat. bis, gr. theos bog) vje-
rovanje u dva boga, dvobotvo
biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke
rakije
bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan,
vrst, masivan; temeljan, temeljit
bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; lju-
dina, ovjek "kao od brijega odva-
ljen", ljudeskara
bitometrija
bitometrija (gr. bythos dubina, me-
tron) mjerenje dubine (pomou viska
ili proraunavanjem)
bitumen (lat. bitumen zemljana smola)
smjese organskih zapaljivih tvari ko-
je se javljaju u zemlji, osobito uglji-
kovodine tvari smolasta mirisa, npr.
petrolej, nafta, asflat i si.
bituminirati (lat. bitumen) prevui (ili:
pokriti, premazati) zemljanom smo-
lom, asfaltirati
bituminizacija (lat. bitumen) pretva-
ranje u zemljanu smolu, u asfalt
bituminozan (lat. bituminosus) slian
zemljanoj smoli, koji sadri u sebi
zemljanu smolu
biva glaz. japanski narodni instrument,
slian lutnji; ima 4 ice po kojima se
udara drvenim tapiima; prati pje-
vanje starih ljubavnih i ratnikih pje-
sama
bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor;
stanovanje vojske pod malim ato-
rima
bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi,
valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od
dvije vrijednosti, koji ima dvije vri-
jednosti, naziv za sve one elemente
kod kojih se jedan atom spaja sa dva
atoma vodika, odnosno sa dva ato-
ma drugog nekog jednovalentnog ele-
menta, ili se zamjenjuje dvama ato-
mima vodika, kao npr. kisik, sum-
por, bakar, cink, olovo, eljezo i dr.
biver (eng. beaver) trg. engleska pa-
muna tkanina (upotrebljava se za
zimske hlae)
bivertin (engl. beaverteen) trg. grub
vunen porhet
bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju
dva puta, raskrije
bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust
sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi
se kod nekih ivotinja, osobito kod
mokavca (upotrebljava se kao mi-
ris i kao lijek za jaanje ivaca); mo-
us
185 bizon
bizantinci (gr. Bizantion) 1. mn. grki
pisci koji su pisali od vremena Kon-
stantina Velikog (325. god.) pa do pa-
da Carigrada (1453. god.), tj. do pro-
pasti Bizantskog Carstva, i radili na
povijesti, analitici, geografiji, arhe-
ologiji, filozofiji, teologiji, retorici i
poeziji; 2. zlatnici grkih careva
bizantinizam (gr. Bizantion) 1. bizant-
ska umjetnost; 2. sustav vladavine
slian onome u Istonorimskom Car-
stvu gdje je neogranieni vladar bio
istodobno glava drave i Crkve te do-
putao svojim dvorjanima i ljubim-
cima da utjeu na najvanije drav-
ne poslove; 3. pren. pokorno sluenje
i podilaenje vladarima i njihovim
prohtjevima, puzanje pred viima, a
umiljenost prema niim od sebe
bizantolog (gr. Bizantion) znanstvenik
koji se bavi prouavanjem duhovne i
materijalne kulture u starom Bizan-
tu
bizantologija (gr. Bizantion, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
cjelokupnog ivota (duhovne i mate-
rijalne kulture) starog Bizanta
bizantski (gr. Bizantion) koji se tie
Grkog ili Istonorimskog Carstva;
pren. koji se dvolino ophodi
bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, na-
stran ovjek
bizaran (fr. bizarre) udan, nastran;
udnovat, udesan, neobian
bizarnost (fr. bizzare) udnost, neobi-
nost, osebujnost
bizmut (lat. bismutum) kem. element
atomske teine 209,0, redni broj 83,
znak Bi (upotrebljava se i kao anti-
septiko sredstvo, pri lijeenju sifili-
sa i dr.)
biznis (engl. business) posao, trgovaki
posao
bizon (gr. bison) zool. divlji bivol, zubar
(u Europi); buffalo, ameriki divlji bi-
vol
bizonalan
bizonalan (lat. bi-, gr. zone pojas, pod-
ruje) podijeljen na dvije zone, koji
se sastoji od dvije zone
bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok
iz jedne vrste tona u drugu
bi (lat. pisum, tal. pisello) graak (usp.
rizi-bizi)
biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocje-
nost, dragulj, dragi kamen
biuterija (fr. bijouterie) trgovina dra-
gocjenostima; nakit, dragocjenosti,
dragulji; tvornika rukotvorna izra-
da nakita
bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg.
prazno, tj. nepopunjeno mjesto na
mjenici ili punomoi; bjanko mjenica
ista, nepopunjena mjenica (samo s
potpisom)
bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli
gardist", nesluben i podrugljiv naziv
za vojnika Denjikinove, Vrangelove
i dr. vojske koja se za vrijeme gra-
anskog rata u Rusiji borila protiv
boljevika
black-bottom it. blek-botom (engl.)
vrsta amerikog plesa u 4/4 taktu,
nastao nakon Prvog svjetskog rata
(kreatori ameriki Crnci)
blackout it. blekaut (engl.) utnja, za-
borav; preuivanje, osobito skriva-
nje nekih injenica od strane slu-
benih vlasti u politike svrhe
blackwood it. blekvud (engl.) crno
ebanovo drvo na Madagaskaru
blajhati (njem. bleichen) blijediti, ini-
ti blijedim, oksidirati (osobito: bojiti
kosu u svjetliju boju)
blamaa (fr. blamage) sramota, bruka,
lo glas; ukor, prijekor; kuenje
blamirati (fr. blamer) osramotiti, obru-
kati, iznijeti na lo glas; koriti; ku-
diti, pokuditi, grditi
blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, ist,
neispisan; im. bjelina; bijela boja, bje-
lilo
blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovla-
tenje, punomo samo s potpisom;
186 blastomikoza
ist formular, uzorak priznanice ili
ovlatenja (prije nego to se ispuni)
blankizam struja u francuskom revo-
lucionarnom pokretu kojoj je zaet-
nik francuski socijalist L. A. Blan-
qui (18051881)
blanko (tal. bianco) v. bjanko; blanko-
kredit otvoren kredit, onaj koji se te-
melji na osobnom povjerenju, kredit
bez pokria; blanko-akcept primanje
mjenice na kojoj jo nisu ispisani
svota i rok plaanja; blanko-oulate-
nje neogranieno ovlatenje; blanko-
trgovanje prividno, tobonje trgova-
nje radi pekulacije razlikom u cije-
nama; blanko-mjenica ista (ili: ne-
popunjena) mjenica
blan (fr. blanche) bijel, ist, neispisan;
carte blanche it. kart blan (fr.) isti
bijeli, neispisani papir, tj. neograni-
ena punomo, potpuna sloboda dje-
lovanja, potpuno odrijeene ruke; vr-
sta pjenuca
blane (fr. blanchet) ljekarniko cjedilo
od bijelog sukna, sukno za filtriranje
blasfeman (gr. blasfemos) bogohulan,
pogrdan
blasfemija (gr. blasfemia) pogrda, hu-
ljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje,
huljenje na Boga, obeaivanje
blasfemist (gr, blasfemos) bogohulnik,
oskvrnitelj
blastem (gr. blastema) bot. klica, mla-
dica; fiziol. tekuina iz koje nastaju
vri sastojci u organizmu
blastocistis (gr. blastos klica, kystis
mjehur) fiziol. zametni mjehuri
blastoderm (gr. blastos klica, izdanak,
erma koa) fiziol. koica zametnog
mjehura (blastule)
blastomera (gr. blaste klica, merizo-
mai razdvajam) stanica nastala braz-
danjem jajeta u poetku embrional-
nog razvoja
blastomikoza (gr. blastos klica, mykes
gljiva) med. akutna i kronina bolest
blastula
koe izazvana posebnim gljivicama
(blastomycetes)
blastula (gr. blastos klica, lat. blas-
tula) fiziol. zametni mjehur
blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica)
sjeverna (arktika) lisica s plavkas-
tim krznom, tzv. plava lisica; usp.
silberfuks
blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vr-
sta plinovitog pogonskog goriva za
zrakoplove
blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta
gutera bez nogu, nalik na zmiju; vr-
sta morske ribe
blaziran (fr. blaser, blase) otupjelih
osjeaja, zasien, ivano izmoren,
neosjetljiv
blaziranost (fr. blaser) otupjelost, za-
sienost, neosjetljivost, ivana izmo-
renost
blazon (fr. blason) grb; znanost o grb-
ovima, heraldika
blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanji-
vanje; plaenje protivnika drskou
i hvalisanjem u pogledu snage i sred-
stava kojih zapravo nema
blefaradenitis (gr. blefaron oni ka-
pak, aden lijezda) med. upala li-
jezda onih kapaka
blefaritis (gr. blefaron) med. upala
onih kapaka
blefarizam (gr. blefaron oni kapak)
med. mirkanje, treptanje
blefarofimoza (gr. blefaron, fimosis
suenje) med. suenost onih otvora
blefaroftalmija (gr. blefaron, ofthal-
mos oko) med. upala rubova i vezni-
ca onih kapaka
blefaroptoza (gr. blefaron, ptosis pad)
med. spadnutost onih kapaka
blefarospazam (gr. blefaron, spasmos
gr) med. gr onih kapaka
blefarotomija (gr. blefaron, tome re-
zanje) med. zasijecanje vanjskog
kuta onog kapka
blefirati (engl. bluff) plaiti, zaplaiti,
varati, zavaravati, obmanjivati; pre-
187 blickrig
tvarati se. praviti se, hvaliti se; zbu-
njivati razmetljivom reklamom, ba-
cati nekom prainu u oi u cilju ob-
manjivanja
blena (gr. blenna) med. sluz; izlui-
vanje sluzave tekuine
blenadenitis (gr. blenna, aden lijez-
da) med. upala sluznikih lijezda
blend (engl.) mjeavina, smjesa, spoj
blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan
zidu s vanjske strane; udubljenje sa
svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa
vrata; panjolski zid; opt. mali otvor
na fotografskom aparatu pomou ko-
jeg se otvor objektiva moe smanjiti
i poveati, prema potrebi, radi ukla-
njanja svjetlosti sa strane; min. sul-
fid cinka
blenemeza (gr. blenna, emeo povra-
am) med. povraanje sluzi
blenenterija (gr. blenna, enteron utro-
ba) med. sluzni proljev, sluzna di-
zenterija
blenoftalmija (gr. blenna, ofthalmos
oko) med. upala veznice onih kapa-
ka
blenometritis (gr. blenna, metra ma-
ternica) med. upala maternice s iz-
luivanjem sluzi
blenoragija (gr. blenna, regnymi iz-
bijam, procurim) med. kapavac
blenoreja (gr. blenna, rheo teem)
med. izluivanje sluzavo-gnojne te-
kuine iz nekog organa (npr. oiju,
spolnih organa i dr.)
blenotoreja (gr. blenna, us gen. otos
uho, rheo curim) med. curenje iz u-
iju
blenurija (gr. blenna, uron mokraa)
med. sluzavo mokrenje
blestrizam (gr. blestrizo bacakam,
bacam tamo-amo) med. nemir kod
tekih bolesnika, prevrtanje, bacaka-
nje
blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munje-
viti rat, tj. rat koji se vodi munje-
vitom brzinom i silinom i zbog toga
blindaa
se treba vrlo brzo zavriti potpunim
porazom neprijatelja
blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje
od zrna (projektila); pojaavanje rova
gredama; oklop (na ratnoj ladi, am-
cu, automobilu, zrakoplovu); oklop-
ljivanje, oblaganje elinim ploama
blinderica (njem. blind) tramvaj bez
oznake odreenog smjera
blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od
zrna, pojaati rov gredama; elikom
ili eljezom oklopiti (ratni brod, a-
mac, automobil, zrakoplov); prid.
blindiran
blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica
duha, duhovita sitnica; malo kazali-
no djelo puno dosjetaka, poza; usp.
farsa
blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav)
varalica, imitacija ribice (s udicom)
kao mamac za vee ribe; konjski
naonjaci
blinji (rus. blin) mn. ruski kolai, slini
palainkama, od finog peninog bra-
na, preni na maslacu i premazani
kavijarom i dr.
blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mra-
mora); gomila (knjiga); velika kolii-
na (robe); mnotvo, gomila; cjelina;
panj, klada, trupac; zajednica, udru-
enje vie razliitih stranaka iz tak-
tikih razloga, osobito za vrijeme iz-
bora i radi sprovoenja odreenih
zahtjeva; naslaga listova papira koji
se mogu otkidati; biljenica za pisa-
nje ili crtanje; geol. veliki komad sti-
jene; en bloc it. an blok (fr.) naveli-
ko, poprijeko
blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica,
karaula, tvrdavica (obino na planin-
skim prijevojima i granicama); za-
tvor
blok-pismo oznaka za slova (blok-slova)
kod kojih svi potezi imaju istu deb-
ljinu
blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj.
opsada, zatvaranje jedne luke ili cije-
188 blue peter
le obale pomou ratnih brodova radi
sprjeavanja svakog uvoza i izvoza;
opsada, zatvaranje sa svih strana
grada, tvrave; zatvaranje eljez-
nike skretnice; blokiranje
blokaa (fr. blocage) komadi kamenja
ili opeka za popunjavanje praznina
u zidovima; tisk. stavljanje kovnih
umetaka radi popunjavanja redova
ili radi kasnije zamjene pravim slo-
vima
blokiranje (fr. bloquer) v. blokada
blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti ne-
ku luku ili obalu ratnim brodovima
i na taj nain sprijeiti svaki uvoz i
izvoz (ivenih namirnica, vojske,
streljiva i si.); vojnim postrojbama
zatvoriti pristup nekom gradu; zatvo-
riti skretnicu; grad. ispuniti uplji-
nu kameniima i komadima cigle;
tisk. stavljati kovne umetke radi kas-
nije zamjene pravim slovima
blond (fr. blond, tal. biondo) plav, svi-
jetle boje, ukast
blonda (fr. blonde) ipka od sirove svi-
le, nazvana zbog ukastog sjaja
blondin (fr. blondin) mladi plave kose;
pren. kico, udvara enama
blondina (fr. blondine) djevojka ili ena
plave kose, plavua
blondinka (fr. blondine) v. blondina
blooming condition it. bluming kon-
din (engl.) port, dobro, povoljno sta-
nje u kojem konj stigne na cilj
Blue Bird it. blu berd. (engl) modra
ptica, jedan od amerikih umjetnih
Zemljinih satelita iz programa Intel-
sat II.
Blue book it. Blu buk (eng.) "Plava
knjiga", knjiga koju izdaje britansko
Ministarstvo vanjskih poslova, a ko-
ja sadri diplomatsku korespon-
denciju britanske vlade s drugim dr-
avama o kakvom vanom pitanju
meunarodne politike
blue peter it. blu piter (engl.) pom.
signalna zastava koja znai slovo P
blue-jean
u meunarodnom signalnom kodu;
plavo polje s bijelom etvorinom u
sredini; oznauje da brod naputa lu-
ku
blue-jean it. bludin (engl., prema
starofr. obliku Janne za tal. grad Ge-
novu, gdje se prvobitno tkala) vrsta
vrste pamune tkanine, najee
plave boje, od koje se proizvode hlae
karakteristinoga "traperskoga" kro-
ja, ali i drugi odjevni predmeti; blue-
jeans it. blu dins (engl.) hlae od
takve tkanine, "traperice"
blue-stocking it, blu-stoking (engl.)
"plava arapa", podrugljivo ime za
ene koje za ljubav svojih duhovnih
sklonosti zanemaruju svoje kune po-
slove i obveze, ili koje se vole raz-
metati svojim znanjem (izraz nastao
u XVIII. st. u Engleskoj po plavim
arapama koje su nosili lanovi jed-
nog uglednog drutva intelektuala-
ca)
blues it. bluz (engl.) glazbeni stil na-
stao u Americi meu Crncima prije
150 godina s osobitim ritmom uz in-
strument od 12 ica, popularan u
razliitim inaicama (pjevanje, solo-
gitara, bas-gitara, bubnjevi, harmo-
nika) sve do danas; ples u paru uz
takvu glazbu
blumentender (njem. Blume cvijet,
Stander stalak) stalak za uzgajanje
cvijea u kui
blumirati (njem. Blume cvijet, blumi-
eren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim
arama, cvjetnim uzorcima
blumistika (njem. Blume) poznavanje
cvijea; uzgoj cvijea, cvjearstvo
bluza (fr. blouse) laka gornja enska
haljina (do pasa); vojniki kaput koji
se kopa po sredini
BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische
Motorenvverke (Bavarska tvornica
motora)
boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski
car, udav (najvea zmija u Indiji i
189 boanje
Africi); ensko krzno u obliku zmije
koje se ovija oko vrata
board of trade it. bord ov tred (engl.)
trgovaka komora
bob (engl. to bob) v. bobslej
bobadiljizam nepravedno, lano optu-
ivanje po p. plemiu Franciscu
de Bobadilli (f 1502.) koji je lano
optuio Kolumba kod kralja Fer-
dinanda i kraljice Izabele da na-
mjerava odcijepiti od panjolske dio
Amerike koji je otkrio (zbog toga je
Kolumbo bio uhien, ali se potpuno
opravdao i dobio punu zadovoljtinu)
bobi (engl. bob) nadimak londonskih
policajaca koji su dobili po imenu or-
ganizatora londonske policije, sir Ro-
bertu Peelu, (ime Bob je kod an-
glosaksonskih naroda hipokoristik
imena Robert)
bobina (fr. bobine) svitak (za konac);
fiz. svitak od namotaja bakrene ice
bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) pro-
zirno pletivo od pamuka, engleski til,
pamuni til
bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s vie
sjedala i dva para klizaljki od kojih
je prednji par pokretan i slui za
upravljanje; skraeno: bob
Boccaccio it. Bokao (tal.) ime tali-
janskog pisca iz 14. stoljea; glavno
djelo Dekameron
bocman (niz. boot laa, man ovjek)
pom. brodarski; nii zapovjednik ija
je dunost odravanje istoe na bro-
du, nadzor nad brodskim poslovima
i izobrazba posade u pomorstvu
bocun (tal. bozzone) velika boca, de-
mion
boanje (tal. boccia) igra rairena u me-
diteranskom podruju u kojoj sudje-
luju dvije partije s raznobojnim dr-
venim kuglama: jedna se crvena ku-
gla izbaci i slui kao cilj, a ostali
igrai se trude baciti svoje kugle to
blie onoj crvenoj; balota
bodega
bodega (p. bodega) podrum, vinara,
krma; iznos berbe groa; pom.
skladite robe u luci; na brodu: dio
koji se nalazi ispod palube
boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev
koji duboko zalazi u kopno
Bodhisatva u budizmu: bie koje je po-
stiglo toliko duhovno savrenstvo da
bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga
odrie za spas drugih
bodi-ek (engl. body tijelo, tchek zaus-
tavljanje, zapreka) port, zadra-
vanje protivnikog igraa tijelom
(doputeno u hokeju)
bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bot-
tomry) trg. uzimanje zajma na brod
ili na njegov teret, ili na oboje isto-
dobno
boedromion (gr. boe vika, dromeo tr-
im, boedromeo pritjeem u pomo)
trei mjesec u staroatikoj godini; na
rujanlistopad; Boedromija staro-
grka sveanost u ast Apolona kao
pomagaa u ratu; slavila se sveanim
ophodom i gozbom
boetetika (gr. boetheo priskoim u po-
mo) poznavanje pomonih znanosti
bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. ot-
paci; loa, pokvarena roba, roba za
odbacivanje
bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci
iz ruskog narodnog epa
bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhov-
ni sveenik, duhovni poglavar u Ti-
betu koji, zajedno s dalaj-lamom,
upravlja zemljom
bogumili mn. dualistiko-manihejska
vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Tra-
kiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni,
Dalmaciji; patareni
bogus (ir.) irsko narodno pie od vode,
rakije, eera i drugih dodataka
bohema, boema (fr. boheme) nain iv-
ljenja boema, neuredan ivot, ivot
od danas do sutra
bohemi, boemi (fr. bohemes) mn. knji-
evnici, umjetnici, studenti i dr. koji
190 bojkot
ive svojim osobitim, nekonvecio-
nalnim ivotom, po pravilu neuredno,
od danas do sutra
Bohemija latinsko ime za eku (po
keltskom plemenu Boji koje je nekad
ivjelo na dananjem ekom tlu)
bohemist znanstvenik koji se bavi
bohemistikom, strunjak u toj grani
znanosti
bohemistika znanost koja se bavi izu-
avanjem ekog jezika i knjievno-
sti
bohemizam eki izraz u nekom dru-
gom jeziku
boit-tout it. boatu (fr.) aa bez posto-
lja koja se ne moe ostaviti dok se
tekuina iz nje ne popije; pren. is-
piutura, pijanac
boja (niz. boei) v. baka; takoer: sprava
za namotavanje brodskih konopaca,
kablova
Bojanusov organ mokrani organ u
koljaka
bojar (rus.) plemi koji je i ratnik; sa-
vjetnik velikih kneeva i careva u
staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemi,
osobito plemi veleposjednik
bojer (niz.) mala nizozemska laa s ja-
kom katarkom, upotrebljava se naj-
ee za postavljanje boja (baka)
bojkot (engl. boycott) jedna od prisil-
nih mjera na tritu rada kojoj je
cilj da se poslodavac prisili na pri-
hvaanje odreenih uvjeta: sastoji se
u tome to radnici ne kupuju pro-
izvode nekog tvorniara ili trgovca,
ili to ne stupaju kod njih u posao
(ovakav nain borbe primjenjuje se
esto i u ostalim situacijama, npr.
kod bojkota strane robe u nekoj dr-
avi); pren. prekid svakog odnosa s
nekim; izraz potjee od imena upra-
vitelja jednog velikog posjeda u Ir-
skoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska
Zemaljska liga 1880. organizirala
ovakav nain borbe i upropastila ga
bojkotirati
bojkotirati (engl. boycott) proglasiti
protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti
s nekim svaku vezu i suradnju
bojler (engl. boiler kotao) kotao za to-
plu vodu zagrijan el. strujom, plinom
i si.
boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca)
usta; ulaz, otvor; ue, tjesnac, zaljev
bokal (fr. p. bocal, tal. boccale, gr.
bokalion posuda s uskim grliem)
pehar, vr, vea aa s poklopcem
bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin)
vrsta pamunog sukna s perzijskim
uzorcima
bokaa (fr. bocage, tal. bosco, lat. bas-
cagium) umarak, umica, lug
bokerica dvocijevka, vrsta lovake
puke koja ima jednu cijev iznad dru-
ge
bokmal it. bukmol (norv.) norveki
knjievni jezik na iji je razvoj utje-
cao danski jezik (prije su ga zvali
riksmal, tj. dravni jezik)
boks (engl. box) 1. port, akanje u ru-
kavicama, po ugledu na antike bor-
be akama kod Grka i Rimljana; u
ovoj borbi zabranjeno je udaranje is-
pod pasa i iza lea, guranje i uda-
ranje nogama, glavom i leima; bok-
sanje
boks (engl. box) 3. kutija; loa u kaza-
litu; pregrada u konjunici za pot-
kivanje nemirnih konja; pregrada u
konjunici samo za jednog konja
boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf
boks-me (engl. box-match) javno na-
tjecanje u akanju amatera ili pro-
fesionalnih boksaa (traje od 3 do 15
rundi, svaka runda po 3 minute, s 1
minutom odmora izmeu svake run-
de)
boksa (engl. boxer) 1. port, aka,
onaj koji je struno izvjeban u a-
kanju, tzv. "plemenitoj vjetini";
boksai se dijele s obzirom na teinu
u 12 kategorija: od kategorije "papir"
191 bolidi
(do 48 kg) do superteke kategorije
(vie od 91 kg)
boksanje (engl. box) port. v. boks
boksati se (engl. box) akati se, tui se
akama u rukavicama
bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slina
rasa njemakih pasa, iva i okretna,
srednje veliine
Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruenje sa-
veznih prijatelja domovine", kineska
tajna organizacija (osnovana oko
1890.) koja je 1900. digla ustanak
protiv krana i Europljana u Kini i
time izazvala intervenciju stranih
sila
boksit min. hidrat iste gline, jedan od
glavnih izvora aluminija; naziv po
mjestu Les Baux u Francuskoj
bokskaf (engl. boxcalf) tavljena i
obojena telea koa za obuu i dr.;
boks
bokun (tal. boccone) komad; zalogaj
bola (engl. bowle) staklena ili porcu-
lanska zdjela s piem od rashlae-
nog vina, eera, nekog aromatinog
vonog soka i dr.
bolana (tal.) vrsta mletakog sitnog
novca
bolanda (tal. mlet. balanza) vaga, te-
zulja
bolas (p.) zamka za bacanje, optere-
ena olovnim i dr. kuglicama (kod
junoamerikih uroenika i gaua)
bolero (p.) panjolski narodni ples u
3/4 taktu, praen pjesmom, kasta-
njetima, gitarom ili tamburinom;
mod. kratak, do struka, enski pro-
ljetni ogrta s rukavima ili bez ru-
kava
boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) ce-
dulja, priznanica
boletit (lat. boletus gljiva, gr. bolites
jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva
bolidi (gr. bolis, bolidos oruje za ba-
canje, strijela) mn. astr. meteori kbji
sjajem nadmauju najljepe i najve-
e zvijezde te se mogu vidjeti i danju
boliviano
boliviano (p. peso boliviano) novana
jedinica u Boliviji = 100 centavosa
bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz.
zrani termometar, sprava za mje-
renje veoma malih razlika u tem-
peraturi (do 0,000001 C), temelji se
na injenici da elektrini otpor kovi-
ne raste to je temperatura via
bolonjska kola slikarska kola koju
je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni
L. Carracci (15561619) i koja je te-
ila da u sebi sjedini odlike starih
majstora
bolonjske boice fiz. staklene boice
krukasta oblika, brzo hlaene na
zraku i s veoma debelim dnom (vrlo
otporne na vanjsku silu, ali se ras-
padaju u sitne dijelove kad se u njih
baci komadi kremena koji zapara
povrinu i time otklanja otpor kojim
se povrina u nedirnutom stanju pro-
tivi unutarnjem naponu mase)
bolta (tal. volta) luk, svod; prodava-
onica; ator na sajmovima, cirkuski
ator
bolus (lat. bolus, gr. bolos) kem. lem-
noska zemlja, sme ili crven mastan
glineni silikat koji se upotrebljava
za boje, kit i obloge radi zaustav-
ljanja krvi
boljevici (boljinstvo veina) "lanovi
veine", pristae boljevizma, nazva-
ni po tome to su, na II. kongresu
Socijal-demokratske radnike parti-
je u Londonu 1903. bili u veini i
otcijepili se od umjerenih manjinaa
(menjevika); Oktobarska revolucija
(1917.) dovela je u Rusiji boljevike
na vlast
boljevizam (od rijei boljinstvo ve-
ina) oblik marksizma kako ga je
shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem
da se u svijetu uvede komunistiki
drutveni i privredni poredak, bes-
klasno drutvo bez dravne vlasti;
filozofska osnova boljevizma je di-
192 bombaa
jalektiki materijalizam; usp. bolj-
evici, lenjinizam, marksizam
bomba (fr. bombe, tal. bomba, gr.
bombos potmuo, dubok ton) voj. e-
ljezna ili elina kugla ili kutija is-
punjena eksplozivom; runa grana-
ta; atomska bomba; vodikova bomba
ispunjena eksplozivom ije je razor-
no djelovanje jae od atomske bom-
be; velika trbuasta boca, balon
bombarda (tal.) nekadanja ratna spra-
va za bacanje kamena; veliki top;
prangija, lubarda; kugla koja se iz-
bacuje iz bombarde
bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj
koji bombardira, osobito: vrsta tekih
zrakoplova za noenje velikih kolii-
na bombi i bombardiranje
bombardir topnik, vojnik koji upravlja
bombardom
bombardirati (fr. bombarder, lat. bom-
bardare) voj. tui (ili: gaati) iz to-
pova neprijateljske poloaje ili utvr-
enja; bacati avionske bombe; pren.
gaati (ili: obasipati) nekoga (cvije-
em, konfetima); hrabriti koga, do-
saivati komu (molbama, ljubavnim
izjavama, svojim pjesmama i si.)
bombast (engl. bombast, gr. bombyx)
1. pamuk, vata za ispunjavanje ha-
ljina i si.; 2. lit. bujica rijei, rije
koja kvari jezik i stil svojom pre-
tjeranou i neumjesnou
bombastian (engl. bombast) lit. pre-
tjeran, pretjerano kien, izvjetaen
(nain pisanja, izraavanja)
bomba (fr. bombe) voj. topnik; baca
bombi
bombazen (fr. bombasin, lat. bomby-
cinus, gr. bombyx dudov svilac; svi-
la) pamuna svila; vrsta keplane svi-
lene tkanine; vrsta pamune tkanine
za podstavu
bombaa (fr. bombage ispupenost) na-
puhnutost limenke s konzerviranom
hranom izazvana razvijanjem pli-
nova iz hrane koja se kvari i raspada
bombikometar
bombikometar (gr. bombyx pamuk,
metron) u pamuarstvu: tablica za
odreivanje finoe (numere) konca
prema teini njegove odreene du-
ine
bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pa-
muk) zool. dudov svilac; svila, svile-
na tkanina
bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mu-
kata i eera u Sjev. Americi
bombola (tal.) posuda za tekuine; tu-
ba za sprej
bombon (fr. bonbon) poslastica od otop-
ljenog, aromatiziranog i obojenog e-
era, esto s dodatkom elatine, bra-
na, voa i dr.
bombonijera (fr. bonbonniere) kutija
za bombone, obino ukusno i luksuz-
no izraena; pren. vrsta enske ka-
pe; ukusno namjetena soba, ukusno
namjeten stan i si.
bon (fr.) trg. nalog za plaanje; nalog
za izdavanje neke robe; priznanica,
potvrda primitka; bons a vue it.
bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se is-
plauju odmah, po vienju
bon enfant it. bon anfan (fr. bon en-
fant dobro dijete) dobroudan ovjek,
dobriina
bon mot (fr. bon dobar, mot rije) do-
sjetka, duhovita izreka
bon pour it. bon pur (fr.) dobar za ...,
vrijedi za ...
bon-sens it. bon-sans (fr.) zdrav (ljud-
ski) razum, prirodna nadarenost
bona (lat. bonum dobro, bona dobra)
mn. dobra, imanje, imetak; ostav-
tina
bona adventitia it. bona adventicia
(lat.) mn. prav. naknadno pridola
dobra, dijelovi imanja koji nisu osta-
li od oca, nego potjeu od neke druge
strane
Bona Dea (lat.) "Dobra boica", staro-
rimska boica plodnosti i djevian-
ske istoe; proslavama njezina kulta
(prvoga svibnja ili poetkom prosin-
193 bonitet
ca) nije smio biti nazoan nijedan
mukarac
bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj
namjeri (uiniti, kazati)
bona hereditaria (lat.) mn. prav. nasli-
jeena dobra, nasljedna dobra, ima-
nja
bona mente (lat.) u dobroj namjeri, do-
bronamjerno
bona minorum (lat.) mn. prav. dobra
(ili: imanje) maloljetnika
bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i
mirno more, bezvjetrica
bonapartisti mn. pristae dinastije Bo-
naparte u Francuskoj
bonapartizam odanost dinastiji Bona-
parte; odobravanje naina vladavine
dinastije Bonaparte; politika kojoj je
cilj dovesti dinastiju Bonaparte na
prijestolje u Francuskoj
bond (engl. bond) pisano jamstvo, obve-
za; priznanica; mjenica
bondirati (fr. bondir) skakati, propeti
se, propinjati se, podskakivati (na
konju)
bondizam djelovanje i postupci u stilu
tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik
detektivskih romana I. Flemminga,
te brojnih filmova i stripova)
bongos dva meusobno spojena manja
bubnja, po kojima izvoa udara pr-
stima; potjee iz Afrike, rairen je
meu junoamerikim Crncima, a
pojavljuje se i u sastavima suvreme-
nih plesnih orkestara
bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-
nifier) nadoknaditi, odtetiti; pobolj-
ati, popraviti, popravljati
bonifikacija (lat. bonificatio) naknada,
odteta; poboljanje, poboljavanje,
popravljanje; popust u cijeni
bonis nocet quisque pepercit malis
it. bonis nocet kviskve pepercit ma-
lis (lat.) tko zlima oprata, dobrima
kodi
bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost,
unutarnja vrijednost; izvrsnost (u
bono modo
smislu izrade); trg. platna sposob-
nost; sigurnost nekog potraivanja
(suprotno: veritet)
bono modo (lat.) dobrim nainom, na
lijep nain, mirnim putem
bonom (fr. bonhomme) dobriina, pro-
stoduan ovjekj naivac
bonomija (fr. bonhommie) prostodu-
nost, dobrodunost; pretjerana jed-
nostavnost, naivnost
bons offices it. bonzofis (fr.) "dobre
usluge", u diplomaciji: naziv za pos-
redovanje tree drave u nekom me-
unarodnom sporu izmeu dviju za-
vaenih drava, odnosno tree stran-
ke u zategnutim meustranakim
odnosima
bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto"
ukrasno drvo uzgajano u loncu ili
sanduku za cvijee
bonton (fr. bon ton) lijepo ponaanje i
lijep nain izraavanja dobro odgo-
jenih ljudi, otmjeno dranje; upute o
lijepom ponaanju
bonum (lat.) dobro, srea, dar, vrlina,
korist; mn. bona
bonum publicum it. bonum publikum
(lat.) dobro drave, dravna korist,
ope dobro
bonus (lat.) port, odreen broj prekr-
aja do kojega je kriterij kanjava-
nja blai, a preko kojega se svaki
prekraj kanjava izravnim slobod-
nim bacanjem; bank. jednokratna
isplata dioniarima iznad dividende
zbog dobrog godinjeg poslovanja;
devizni bonus premija koja se u ne-
kim zemljama daje radi stimulacije
izvoza
bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj
koji voli dobar ivot i tjelesne uitke
bonzo (jap-) budistiki sveenik u Ja-
panu i Kini; pren. podrugljiv naziv
za stranakog funkcionara, glavei-
na
bookmobile it. bukmobil (engl.) u SAD
naziv za bibliobus
194 brdo-vino
bor (lat. borax) kem. element atomske
teine 10,82, redni broj 5, znak B,
nemetalno vrsto tijelo, ne tali se na
poznatim temperaturama; borna ki-
selina spoj bora s kisikom (upotreb-
ljava se kod onih bolesti za obloge)
boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj
bora, natrija i kisika (Na 2 B 4 0 7 ),
nalazi se otopljen u vodi nekih pla-
ninskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i
Kaliforniji, vaan za industriju, koz-
metiku i medicinu
borati (lat. borax) mn. kem. soli borne
kiseline
bord (engl. board) 1. stol, daska; pren.
kolegij koji se okuplja oko jednog
stola, odbor; hrana, kost, novac za
hranu; stol za kojim se dre sjedni-
ce, savjetovanje; sud, sudnica, ured
bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak,
rub; pom. rub lae
borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine
koja se izrauje u Egiptu; Muhame-
dov ogrta; bordat
borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opi-
vanje
bordaa (fr. bordage) oblaganje lae
daskama; materijal za oblaganje
lae; opivanje, porubljivanje
bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna
kua, kupleraj
bording (dan.) pom. manji brod koji pri-
ma dio tereta s velikih brodova i time
ih olakava kako bi mogli preploviti
plia mjesta
bording-haus (engl. boarding-house)
pansion sa stanom i hranom, gostio-
nica, javna kuhinja
bordirati (fr. border) opiti, opivati,
porubiti, porubljivati; obloiti brod
daskama; u slikarstvu: premazati
platno osnovnom bojom, grundirati
bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vi-
na, tj. tamnocrvena boja
bordo-vino (fr. Bordeaux) opi naziv
za sva francuska vina koja se alju
u trgovinu preko Bordeauxa
bordro
bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u ko-
joj su rauni; izvadak, lista, popis ra-
una, mjenica, novanih vrijednosti
bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir,
vijenac
borealan (gr. boreios, lat. borealis)
sjeverni
boreas (gr. boreas) sjeverac, sjeverni
vjetar; sjever
Borej mit. starogrki bog sjevernog
vjetra; borej sjeverni vjetar
borer (njem. bohren buiti) svrdlo, bur-
gija; usp. bormaina
Borgia it. Borda (tal.) talijanska veli-
kaka porodica panjolskog podrijet-
la iz koje potjeu papa Aleksandar
VI. i njegova djeca Cesare i Lukre-
cija
borgis (po fr. bourgeois graanin) tisk.
slova od 9 tiskarskih toaka (po
veliini izmeu garmonda i petita)
bormaina (njem. Bohrmaschine) stroj-
no svrdlo, builica; usp. borer
borniran (fr. borne) ogranien, mali;
pren. ogranien, skuen, glup
bornirati (fr. borner) ograniiti, ome-
iti, postaviti granine znakove, ka-
mene meae; pren. ublaavati, ubla-
iti elje, ograniavati, ograniiti se
borsalino (tal., po imenu proizvoaa)
vrsta talijanskih mukih eira
bor (rus.) omiljeno rusko narodno je-
lo: juha od prosenog brana i raznog
zelenja
bortna (njem. Borte) v. borda
borusofobija (lat. Borussia Pruska,
gr. fobos strah) strah od Prusa, mr-
nja prema Prusima i svemu to je
prusko
borusomanija (lat. Borussia Pruska,
gr. mania) pretjerana ljubav prema
Prusima i svemu to je prusko
bos (engl. boss) ef, gazda, gospodar,
poslodavac, majstor
bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, vrga,
kvrga; ispupeno kiparsko djelo izli-
veno od gipsa; okrugle kiparske fi-
195 botanofil
gure koje stoje same (za razliku od
onih koje stoje na reljefu, u skupini)
bosaa (fr. bossage) gruba kiparska
obrada kamena koja slui kao pripre-
ma za konanu izradu modela
boselaa (fr. bosselage) izrada u ispup-
enim, breuljkastim, valovitim ob-
licima, arama
boselirati (fr. bosseler) raditi ispup-
ene, valovite oblike, are; pr. bose-
liran
bosirati (lat. bossare) praviti plastine
predmete od ilovae, voska, gipsa
bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom
fiziaru i biljnom fiziologu, 1858
1938) subatomske estice s cijelim
kvantnim brojevima spina
boston (engl.) 1. kartaka igra s etiri
igraa slina vistu, ili s manjim bro-
jem karata i tri igraa (tri-boston),
nazvana po gradu Bostonu u Sjev.
Americi; 2. vrsta plesa (amerika, ne-
to jednostavnija vrsta valcera)
bo (fr. boche) ime kojim Francuzi pod-
rugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce
bot (tal. botto) mah, zamah, udarac;
otkucaj sata, pa odatle i sat, ura-, je-
dan bot jedanput, jednom
botana (tal. bottana) obino, grubo tka-
no pamuno platno
botaniar (gr. botanikos travni, bilj-
ni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj
koji se bavi prouavanjem bilja i ras-
linja
botanika (gr. botanike) znanost o bilj-
nom svijetu, o biljkama i raslinju
botanizirati (gr. bosko napasam, bo-
tane trava) skupljati biljke; baviti se
biljkama
botano- (gr. botane krmna trava) pred-
metak u sloenicama sa znaenjem;
biljka, trava
botanofag (gr. botane, fagos) zool.
biljojed, biljoder
botanofil (gr. botane, filos) ljubitelj
bilja, onaj koji se voli baviti botani-
kom t
botanograf
botanograf (gr. botane, grafo) opisiva
bilja i raslinja
botanoliti (gr. botane, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene biljke
botanolog (gr. botane, logos) poznava-
telj i prouavatelj bilja i raslinja
botanologija (gr. botane, logia) pozna-
vanje i prouavanje biljaka, znanost
o biljkama; botanika; prid. botaniki
botanomantija (gr. botane, manteia)
gatanje (ili: proricanje) sudbine iz bi-
ljaka
botar (lat. compater) kum
botarga (p. bota larga, botarga, tal.
bottarga) jelo slino kavijaru, od uso-
ljene ikre morskog lipljena, tunjevi-
ne i dr., u junoj Europi i na Istoku
botega (tal. bottega, fr. boutique, lat.
apotheca) duani, mala trgovina;
krma, vinara; sluga, konobar
botelar (lat. botella, botellarius) ef ku-
hinje, uvar ivenih namirnica na
brodovima
botra (lat.) kuma
botrinitian (gr. botrys) grozdast, u
obliku grozda; bortiotian
botrinti (gr. botrys grozd, -ites) mn.
geol. okamine grozdasta oblika
botriokefal(us) (gr. botrion jamica,
kefale glava) zool. irokolana traka-
vica, sa 3 do 4 tisue lanaka, ivi u
tankom crijevu ovjeka, psa i dr.
botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes
gljiva) med. crvena izraslina na ruci
ili nozi, veliine zrna graka do sit-
nijeg ljenjaka, privrena na kou
jednom peteljkom
botriotian v. botritian
botroilit (gr. botrys grozd, lithos ka-
men) min. kamen grozdasta oblika
botulizam (lat. botulus kobasica) med.
trovanje pokvarenom hranom, naro-
ito pokvarenim mesom (u koba-
sicama) i ribom
botunada (tal. bottonata) zadirkivanje,
peckanje, bockanje,
196 br
botue (mad. botos) mn. pustene ("fil-
cane") papue
bouche-trou it. bu-tru (fr.) beznaa-
jan, sporedan lik ili sporedna uloga
u kazalinim djelima
boufort it. bofor (prema vlastitom
imenu Beaufort) ljestvica od 12 stup-
njeva po kojoj se mjeri jaina vjetra:
0 = tiina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6
= jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja,
12 = orkan
boule it. bul (fr. boule) rezbarija u drvu
s metalnim umecima, nazvan po
francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu
(16421732)
Bourbon it. Burbon (fr.) ime poznate
vladarske porodice; Burbonska pa-
laa pren. francuski parlament
Bourdonova cijev it. Burdonova ...
zrakoprazna ili tekuinom ispunje-
na (najee metalna) cijev prstena-
stog oblika, koja se prua ili savija
pod utjecajem vanjskog tlaka ili tem-
perature; slui kao osjetilo u mano-
metrima i termometrima (naziv po
izumitelju, francuskom inenjeru E.
Bourdonu, 18081884)
bouts-rimes it. bu-rime (fr.) mn. una-
prijed napisani srokovi za koje se tek
trebaju nai stihovi; pjesme kod ko-
jih su najprije napisani srokovi, a tek
nakon toga stihovi
bowie-knife it. boi-najf (engl.) veliki
lovaki no otar s obje strane, pro-
nalazak amerikog pukovnika J.
Bowiea
bowling-green it. boling-grin (engl.)
igralite za kuglanje u zelenilu
boy (engl.) deko, djeak; sluga; trka-
ralo, tekli
boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog
vina (po gorskim predjelima sjever-
no od Lyona)
bour (ar. busur) bot. biljka s velikim
1 lijepim cvjetovima iz porodice ab-
njaa, peonija
Br kem. kratica za brom
brabansona
Brabansona (fr. Brabangonne) belgij-
ska nacionalna pjesma, "Marseljeza"
belgijske revolucije
brabansoni (fr. brabangons) mn. bra-
bantski vojnici koji su, osobito u XII.
st., bili u engleskoj ili francuskoj
slubi, poznati zbog svojih pljaka-
kih izgreda po Francuskoj
brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog
platna
bracera (tal. brazzera = braki brod)
drveni obalni jedrenjak od 18 do 40
t s jednim latinskim jedrom i pre-
kom
bra (tal. viola di braccio) glaz. viola,
neto vea violina; vrsta tambure za
pratnju
bradiekoja (gr. bradys spor, akuein
sluati) med. gluhoa, teko slua-
nje
bradifazija (gr. bradys, femi govorim)
med. teak, usporen govor zbog ne-
potpunog svladavanja nekih smetnji
(npr. pri mucanju)
bradifrazija (gr. bradys, frasis govo-
renje) med. teak govor, sporost u
govoru
bradifrenija (gr. bradys spor, fren sr-
ce, razum) sporost duevnog ivota
(osobito: sporost u miljenju)
bradikardija (gr. bradys, kardia srce)
med. bolesni usporeni rad srca
bradikineza (gr. bradys spor, kineo
kreem se) sporost u pokretima
bradilalija (gr. bradys, lalia govor)
med. spor i teak govor zbog mane u
govornom organu; bradilogija
bradilogija med. v. bradilalija
bradimaseza (gr. bradys spor, masa-
omai vakati) med. teko vakanje
bradipepsija (gr. bradys, pepsis pro-
bava) med. teko, sporo probavljanje
hrane, loa probava
bradispermatizam (gr. bradys, sper-
ma sjeme) med. teko, sporo izlae-
nje sjemena (pri spolnom odnoaju)
197 brahikatalektian
bradisurija (gr. bradys spor, uron mo-
kraa) med. v. strangurija
bragadur (tal. braccatore lovaki pas)
snalaljiv, domiljat ovjek; njukalo
braganja (tal. bragagna) vrsta ribar-
ske mree
bragerdizam (engl. braggard) razmet-
ljivost, hvalisavost
bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedre-
njak sa dva jarbola i dva jedra
bragura (staronord. bragr) pjesnika
umjetnost, pjesnitvo
brahi- (gr. brachys) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: kratak, ma-
len, sitan
brahibiotian (gr. brachys, bios ivot)
kratkovjean, koji ivi kratko
brahibiotika (gr. brachys, bios ivot)
tenja ili vjetina skraivanja ivo-
ta; suprotno: makrobiotika
brahicefal (gr. brachys, kefale) glava
antropol. ovjek koji ima kratku lu-
banju, kod koje je najvei poprean
presjek gotovo jednak uzdunom pre-
sjeku
brahidaktilija (gr. brachys, daktylos .
prst) antropol. uroena kratkoa pr-
stiju
brahidromian (gr. brachys, dromikos
sposoban za tranje) koji ne moe du-
go trati
brahigraf (gr. brachys, grafo piem)
onaj koji umije brzo pisati sluei se
kraticama; stenograf
brahigrafija (gr. brachys, grafla pisa-
nje) vjetina pisanja pomou skrai-
vanja uope; u uem smislu isto to
i stenografija i tahigrafija
brahij (lat. brachium, gr. brachion) mi-
ica, ruka, osobito donji dio ruke, od
prstiju do lakta; mo, sila
brahijalan (gr. brachion ruka, miica,
lat. brachialis runi, miini) runi;
pren. nasilan, nasilniki
brahikatalektian (gr. brachy-kata-
lektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji
na kraju nema jedne ili dviju stopa
brahikronian
brahikronian (gr. brachys, chronos
vremenski) kratkotrajan, kratkovre-
men
brahilog (gr. brachys, logos) koji umije
biti saet u govoru i pisanju
brahilogija (gr. brachys, logia) vje-
tina saetog izraavanja u govoru i
pisanju; pren. figura pri kojoj je
prividno i formalno izostavljen kakav
element vaan za izlaganje misli, ali
se krije u samom smislu reenice
brahimetropija (gr. brachys, metron,
orao vidim) med. kratkovidnost
brahiodonti (gr. brachys, odontos zub)
zool. zubi s niskom krunom i dobro
razvijenim korijenom, npr. u sisa-
vaca
brahiometar (gr. brachion, metron)
med. sprava za mjerenje miice, ruke
brahiotomija (gr. brachion ruka, tem-
no reem) kir. rezanje ruke
brahipetalan (gr. brachys, petalon
list) bot. koji ima kratke cvjetne
listie, kratke latice, kratkih latica
brahipneja (gr. brachys, pneo diem)
med. uskoa prsiju, tjesnoa prsiju i
sporo disanje kao posljedica toga
brahipneuma (gr. brachy-pneuma)
med. kratak dah, astma
brahipodan (gr. brachys, pus, podos
noga) kratkonog, kratkih nogu
brahipodi (gr. brachion, pus, podos no-
ga) zool. veoma rasprostranjene mor-
ske ivotinje, imaju dva kapka, i po
tome nalikuju na koljke, ali se po
gradi tijela od njih znatno razlikuju
brahipteran (gr. brachys, pteron krilo)
kratkokrilan, kratkih krila; metr.
koji ima kratke metrike stope
brahipteri (gr. brachys, pteron krilo)
mn. zool. ivotinje kratkih krila; in-
sekti koji imaju kratka krila
brahiscijan (gr. brachys, skia sjena)
zem. koji ima kratku sjenu (kae se
za stanovnike najtoplijih dijelova
svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku
sjenu zbog toga to im sunane zrake
198 Brailleovo pismo
padaju na tjeme gotovo vertikalno,
uspravno)
brahisilab (gr. brachys, syllabe slog)
metrika stopa koja se sastoji samo
od kratkih slogova
brahistohrona (gr. brachys, brachi-
stos najkrai, chronos vrijeme) mat.
linija najbreg pada; cikloida
brahit opt. skraeni naziv za brahite-
leskop
brahiteleskop (gr. brachys, tele dale-
ko, na udaljenosti, skopeo gledam)
opt. vrsta kratkih dalekozora sa zrca-
lima koja se odlikuju svojom prakti-
nou
Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj
filozofiji Veda ovako se zove vrhovno
indijsko boanstvo
brahmaizam (sanskr. Brahma) starije
nauavanje o Brahmi, onako kako je
izloeno u Upaniadama (za razliku
od nauavanja izloenog u Vedanti)
Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil.
apsolutno Bie i nebie u isto vrije-
me
Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka
djela koja predstavljaju dogmatsko-
spekulativne rasprave indijske knji-
evnosti, neku vrstu komentara Ve-
dama
brahmani (sanskr. brahmana) lanovi
najvie i najuglednije kaste u Indiji
koji su, dajui oduvijek sveenike,
pjesnike, znanstvenike i politiare,
stalno zauzimali najistaknutiji polo-
aj i uivali velik vjerski ugled
brahmanizam (sanskr. brahma) in-
dijska religija utemeljena, otprilike,
u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaa
traila je visoko moralan ivot; brah-
manizmom se i danas naziva religi-
ja koja vlada u Indiji, ali tonije ju
je zvati neobrahmanizam i hindu-
izam
Brailleovo pismo meunarodna abe-
ceda za slijepe koja se sastoji od sve-
ga est, jagodicama prstiju opipljiv-
brain draining
ih toaka (pronalazak slijepog fran-
cuskog uitelja slijepih Louisa Brai-
llea)
brain draining it. brein dreining
(engl.) "isuivanje mozgova", naziv za
pojavu odlaenja kolovanih stru-
njaka iz manje razvijenih zemlja u
zemlje vieg standarda
brain-storming it. brein-storming
(engl.) sastanak na kojem bez reda
svaki sudionik iznosi sve to mu tre-
nutano pada na pamet u vezi s po-
stavljenim problemom koji valja ri-
jeiti
brain-trust it. brein-trast (engl.) savje-
todavna ekipa strunjaka oko nekog
politikog ili gospodarstvenog ru-
kovoditelja
brajda (lat, braida od njem. breit irok)
stupovi s letvama ili icama po ko-
jima se penje vinova loza; pergola
brakadabra (bracadabra) v. abraka-
dabra
brakonijer (fr. braconnier) zvjerokra-
dica, krivolovac; ovjek koji se bavi
nedoputenim lovom na tuoj zemlji;
lovokradica, prekritelj zakona o lo-
vu
brakteja (lat. bractea list) bot. zatit-
ni, pokrovni list na biljci
Bramahova brava sigurnosna brava s
vie uica nejednake veliine (obino
6 do 7) koje moraju biti jednako uda-
ljene da bi se brava mogla otvoriti
(nazvana po svom pronalazau, en-
gleskom mehaniaru Bramahu,
17491814)
Bramahova prea fiz. hidraulini ti-
jesak koji radi pod vodenim tlakom;
v. Bramahova brava
Bramarbas (p. bramar rikati) ime
glavnog lika nekih Holbergovih ko-
medija; pren. hvalisavac, junak na
rijeima
brancin (tal. branzino) lubin (morska
riba)
199 bravo
brand (njem. Brand) med. lokalno izu-
miranje jednog dijela tijela; gan-
grena, nekroza
branda (tal. branda) visei (mornarski)
krevet; preklopna postelja
brander (njem. Brand poar) poar-
njak; malen jedrenjak napunjen smo-
lom, uljem i kuinom; nekad se pu-
tao zapaljen protiv ratnih jedre-
njaka kako bi izazvao poar
brandy it. brendi (eng.) alkoholno pie
dobiveno destilacijom vina, vinjak
branhijati sve ivotinje koje diu na
krge, krgai
branhije (gr. branchion) mn. zool. kr-
ge
branhus (gr. branchos) med. promu-
klost; upala krajnika
brana (fr. branche, ta. branca) grana;
dio, odsjek, ogranak (neke znanosti,
nekog posla), struka; poziv, posebno,
ue podruje zanimanja
bratvurt (njem. braten pei, Wurst
kobasica) vrsta kobasice za peenje
brauning (engl. bravvning) v. brawning
brauning naziv za razliite vrste pi-
tolja, puke i mitraljeze (po engles-
kom konstruktoru Johnu Mosesu
Browningu, 1855 1926)
braunizam med. nauavanje engleskog
lijenika Johna Browna (17351788)
po kojem se iva bia razlikuju od
neivih stvari po tome to imaju spo-
sobnost podraivanja, tj. sposobnost
da vanjskim utjecajima, "podraa-
jima", bivaju pokretana na djelat-
nost; podrijetlo bolesti je, prema to-
me, nedostatak ili postojanje preve-
like podraljivosti organizma
braunovci mn. med. pristae naua-
vanja Johna Brovvna; v. braunizam
bravissimo (tal.) usklik u znak odobra-
vanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno,
odlino!
bravo (tal.) 1. usklik u znak odobrava-
nja, odlino, tako je!
bravo
bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan
ovjek; plaeni ubojica, podmukli
ubojica
bravur-arija (fr. bravour, tal. aria)
glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili
pjevanje) s osobito velikim tehnikim
tekoama
bravura (fr. bravoure, tal. bravura) va-
ljanost; hrabrost, junatvo, neustra-.
ivost; junako djelo; neto izraeno
ili izvedeno s velikom vjetinom i
strunou; tehnika vjetina i okret- brev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom,
nost izvoenja, osobito u glazbi
brazilin crvena boja koja se pravi od
brazilskog drveta
brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) na- breve (tal. breve) svaki slubeni pisani
rukvica, grivna
bredizam med. = hipnotizam, nazvan
po engleskom lijeniku Jamesu Brai-
deu (17951860) koji ga je prvi ot-
krio i ukazao na vezu izmeu hip-
noze i sugestije
brefotrof (gr. brefos novoroene, tro-
feus hranilac) nadstojnik, upravitelj
brefotrofija
brefotrofij (gr. brefos, trofeus) zavod
za nahoad, zavod za prehranu i po-
dizanje djece
bregma (gr. bregma) anat. srednji dio
lubanje, tjeme
brek (engl. break) otvorena kola na 4
kotaa, lovaka kola s 3 do 6 sjedala,
s dvije klupe namjetene po duini
ili poprijeko i s visokim bokom
bremsberg (njem. Bremse konica,
Berg brdo) ureaj za sputanje tereta
niz kosinu; upotrebljava se kod ru-
darskih i umskih poslova, gradnje i
dr.
bremza (njem. Bremse) konica
brener (njem. brennen paliti, Schere
kare) eljezna naprava u obliku ka-
ra koja se zagrije i takva slui za :
kovranje kose; kovralo
brea (fr. breche, tal. breccia) voj. pro-
boj, prodor (u zidu, bedemu, utvre-
nju); pren. teta, utrb
200 briesi
bretanja (fr. bretagne) stari francuski
ples udvoje; vrsta odlinog francus-
kog platna (naziv po Bretanji, pokra-
jini u sjevernoj Francuskoj)
bretela (fr. bretelle) uprta, remen za
noenje tereta; voj. kosi poloaj koji
povezuje dva uzastopna poloaja; mn.
bretele naramenice, hlanjaci
bretona (fr. bretonne) vrsta enskog
kinog ogrtaa, nazvanog po fr. po-
krajini Bretanji
s poveljom; s patentom, patentiran
brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati
dekret, diplomu, patent, povelju
akt, osobito Papino pismo dravama,
vladarima i dr. koje nema strogo for-
malni oblik (za razliku od bule); (fr.
brevet) diploma, povelja, dekret; pi-
smo, povlastica, patent; brevet d'in-
vention it. breve d'envansjon (fr.)
pronalazaka povelja, patent
brevi manu (lat.) otvoreno, bez uvija-
nja, odmah, kratkim putem
brevijacija (lat. breviatio) skraivanje,
kraenje; brevijatura
brevijar (lat. breviarium) kratak pre-
gled, kratak izvadak, kratak popis,
kratak izvjetaj; molitvenik katoli-
kih sveenika za svakodnevna bo-
gosluja
brevijatura (lat. breviatura) v. brevi-
jacija
brevilokvij (lat, brevis, loqui govoriti)
kratak, saet i jezgrovit govor
breviotipija (lat. brevis kratak, gr.
typos otisak) glaz. tiskanje nota
brevipedan (lat. brevis, pes noga) krat-
konog, kratkih nogu
brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota
koja vrijedi za dva cijela takta
briesi (engl. breeches) mn. kratke ili
polukratke asnike hlae, portske
ili za jahanje, gore iroke a dolje ti-
jesno priljubljene uz noge
brid
brid (engl. bridge) kartaka igra, sli-
na vistu, jedna od najzanimljivijih
igara s vrlo mnogo kombinacija
brig (engl. brig, brigg) pom. laka je-
drilica s dvije katarke i s veslima,
za sto naoruanih ljudi; prije: vrsta
ratnih brodova s 10 do 20 topova
brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj.
jedinica sastavljena obino od dva
puka istog roda vojske; 2. skupina
radnika koji rade na izvrenju odre-
enog zadatka
brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjed-
nik brigade; 2. konjiki doasnik u
francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj rad-
ne brigade
brigant (tal. brigante) cestovni razboj-
nik, pljaka; hajduk, buntovnik
brigantina (engl. brigg, fr. brigantine,
njem. Brigantine) pom. mala jedrili-
ca s dvije katarke
Brightova bolest (lat. morbus Brightii)
med. akutna i kronina upala bubre-
ga s izluivanjem bjelanevine u mo-
krai (nefritis), nazvana po engles-
kom lijeniku R. Brightu (1788
1858) koji ju je prvi opisao
brigma (gr. brycho krguem, brignos
krgut) med. krgutanje zubima
Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50
glava i 100 ruku; Egeon
brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija;
razne umjetnike stvarice, osobito
starinske; staretinarnica
briket (fr. briquette) neto u obliku ci-
gle, kugle ili jajeta; osobito sitan
ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo,
zbijen u obliku opeke, cigle, kugle,
jajeta i si.
briketaa (fr. briquetage) bojenje zida
tako da izgleda kao zid od cigle; iz-
rada proelja graevine (fasade) tako
da se vide cigle, fugiranje
briketirati (fr. briqueter) poploiti ci-
glama; obojiti zid tako da izgleda kao
zid od cigala; sitan, u prah pretvo-
201 briljantnost
ren materijal zbijati (preati) u obli-
ku cigle
brikfastn (njem. Brief pismo, list, Ka-
sten ormar) potanski sandui, or-
mari, krinjica za pisma, listovna
ulonica (obino na javnim mjestima)
brikola (lat. bricola, fr. bricole) sred-
njovjekovna ratna sprava za bacanje
kamenja; kod biljara: odskok, odboj
lopte od ograde; udariti par bricole
it. par brikol (fr.) udariti loptu sa
strane odbijenom loptom od ograde,
otuda: pren. par bricole it. par brikol
(fr.) posredno, zaobilazno, sa strane,
lukavo
brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odsko-
iti; uiniti da se neto odbije, od-
skoi; pomou odbijanja pogoditi sa
strane; pren. ne raditi asno, raditi
zaobilazno
briksizam (gr. brycho krguem) kri-
panje zubima u snu, krgut
brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, i-
vahno, plahovito
briljant (fr. brillant) dijamant uglaan
dijamantnim prahom tako da ima
oblik dvostrukog (osnovama spoje-
nog) stoca, odozgo jae, a odozdo sla-
bije zatupljenog, te sa strane podi-
jeljenog u mnogobrojne trokute i e-
tvorokute (fasete)
briljantan (fr. brillant, briller sjati, bli-
stati) sjajan, svijetao, blistav; pren.
odlian, divan, krasan, velianstven
briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta
mirisne masti za kosu, bradu i br-
kove
briljantina (fr. brillantine) gusto tkana
pamuna tkanina s uzorcima
briljantirati (fr. brillanter) od dijama-
nata glaanjem praviti briljante;
ukrasiti (ili: optoiti) dragim kame-
njem, osobito briljantima
briljantnost (fr. brillant) sjaj, blista-
vost, rasko; pren. divota, velian-
stvenost, odlinost
briljirati
briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati,
sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati
se u svjetlosti; pren. znaajno se is-
ticati, odskakati od ostalih
brimada (fr. brimade) kod francuskih
studenata: zbijanje ala s novim stu-
dentima, "krtenje" brucoa na taj
nain to ih stariji zgrabe za noge i
ruke i bacaju uvis
brimborium (lat.) govorenje nebitnih
stvari; okolianje, izmotavanje
brimer (fr. brumaire, lat. bruma naj-
krai dan) u republikanskom fran-
cuskom kalendaru: drugi mjesec u
godini, od 23. listopada do 24. stude-
nog, magleni mjesec; 18. brimera (9.
studenog 1799.) uzeo je Bonaparte,
kao prvi konzul, vladu u svoje ruke
brinet (fr. brunet) crnomanjast ili sme-
dokos mukarac
brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili
smeokosa ena
brinirati (fr. brunir) metalne predmete
smee uglaati, usjajiti i na taj ih
nain sauvati od hranja; bojiti (ili
obojiti) smee, pocrniti
briofiti (gr. bryon mahovina, fyton bilj-
ka) mn. bot. skupni naziv za ma-
hovine
brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bot.
slian mahovini, mahovinast
briologija (gr. bryon, logia) bot. dio
botanike koji prouava mahovine
brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog
vina
brioso it. briozo (tal.) glaz. ivahno,
umno, buno, plameno; con brio
brio (fr. brioche) vrsta peciva, ajni
krui, pletenica; sendvi
briozoe (gr. bryon mahovina, zoon i-
votinja) zool. morske, rjee slatko-
vodne, ivotinje nalik na mahovine,
ive u kolonijama i mahovinasto su
razgranate
briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se
na nekoga; htjeti neto brzo spro-
vesti, prenagliti ime
202 broajon
brikula (tal. briscola) vrsta kartake
igre, osobito rairena u primorskim
krajevima Hrvatske
britanija-metal u Britaniji (Engleskoj)
pronaena metalna smjesa cinka, an-
timona i neto bakra (ponekad i nikla
i bizmuta), bijele, srebrnaste boje;
upotrebljava se, umjesto srebra, za
izradu stolnog pribora
Briti naziv za keltska plemena nase-
ljena u Britaniji u doba rimskih osva-
janja
British Museum it. Briti muzeum
(engl.) veliki narodni muzej u Lon-
donu (osnovan 1753.) s veoma boga-
tim znanstvenim i umjetnikim zbir-
kama
brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi,
rasprskava, koji razmrskava, razo-
ran, unitavajui
brizantnost (fr. briser) sposobnost ras-
prskavanja, razornost, razorna sna-
ga
brizer (fr. briseur) lomitelj, razbija;
prednji valjak na spravi za predenje
brizolete (njem. Brisoleten) mn. pee-
ni valjuci od mesa
brizomant (gr. brizo spavam, mantis
prorok) strunjak u tumaenju snova
brizomantija (gr. brizo, manteia pro-
ricanje) vjetina tumaenja snova
brnistra (tal. ginestra) primorski grm
s lijepim utim cvjetovima, uka
broad-casting it. brodkasting (engl.)
odailjanje radio emisija, radio emi-
tiranje
broad-side it. brod-sajd (engl.) pom.
strana broda; svi topovi na jednoj
strani ratnog broda; paljba iz topova
s jedne strane broda
Broadway it. Brodvej (engl. Broadway
iroki put) glavna poslovna ulica u
New Yorku, dugaka 25 km, sred-
njim dijelom centar amerikog kaza-
linog ivota
broajon (fr. broyon) tuak za mrvlje-
nje, trljanje boja
brockhaus
Brockhaus it. Brokhaus (njem.) veliki
njemaki konverzacijski leksikon s
mnogo izdanja; nazvan po velikom
njem. izdavakom poduzeu u Leip-
zigu, osnovanom 1805.
broderija (fr. broderie) vez, vezivo; ve-
zenje; trgovina vezivom; pren. kie-
nje, uljepavanje
brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela
od ribe s gustim umakom od rajica,
luka i maslinova ulja, obino se jede
s palentom
brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zla-
tom, srebrom, svilom; pren. krasiti,
uljepavati izmiljenim dodacima
brojler (engl. to broil pei na otvorenoj
vatri, na rotilju) pile za peenje,
"pohanac"
brokanter (fr. brocanteur) trgovac sta-
rim umjetnikim predmetima, oso-
bito slikama; staretinar
brokantirati (fr. brocanter) trgovati
umjetnikim stvarima, osobito slika-
ma; kupovati i prodavati stare stvari
brokat (tal. broccato) skupocjena i te-
ka, zlatnim i srebrnim koncima pro-
tkana svilena tkanina; grub metalni
praak od slitine bakra i cinka; fini
obojeni tinjac u praku (obje vrste
ovog praka upotrebljavaju se za
bronane boje); brokatni papir papir
u boji s uzorcima, oblicima i si., utis-
nutim u zlatu ili srebru
brokatel (tal. broccatello) brokatu sli-
na polusvilena tkanina, od svile i pa-
muka, ili samo od pamuka, s utka-
nim velikim cvjetovima; vrsta utog,
crvenkastog ili ljubiastog talijan-
skog mramora
broker (engl. broker) trgovaki posred-
nik
brokeraa (engl. broker) trg. nagrada
koju trgovaki posrednik dobiva za
posredovanje
brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetae s
mesnatim i sonim cvjetovima i stab-
ljikama
203 bronhije
brom (gr. bromos smrad, lat. bromium)
kem. element, nemetal atomske te-
ine 79,916, redni broj 35, znak Br,
crvenkastosmea teka tekuina,
otrog mirisa
bromatika (gr. broma jelo) znanost o
pripremanju jela po znanstvenim i
ekonomskim naelima
bromatografija (gr. broma jelo, gra-
fein opisivati) opisivanje jela i sred-
stava za prehranu
bromatologija (gr. broma jelo, logia)
znanost o jelima, znanost o sredstvi-
ma za prehranu
bromatometar (gr. broma jelo, me-
tron) sprava za odmjeravanje dnev-
ne koliine hrane
bromizam (gr. bromos) med. trovanje
bromom
bromoform (lat. bromoformium) farm.
tekuina veoma slina kloroformu,
upotrebljava se kao sredstvo protiv
jakog kalja
bromural (gr. bromos) farm. bromov
pripravak, poznati lijek za ivce
bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bron-
zium) legura (slitina) bakra, cinka i
eljeza
bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeni-
ica, klepica, poklepica
bronana bolest med. tuberkulozna
bolest nadbubrenih lijezda prae-
na velikom slabokrvnou i smeom
bojom koe
bronano doba geol. pretpovijesno raz-
doblje (izmeu kamenog i ledenog
doba) u kojem su se ljudi sluili bron-
com za izradu oruja, posua i dr.
bronati (fr. bronser) obojiti brona-
nom, tj. smeom, crnom, bakrenom
bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti
modrikastim preljevima na vatri
bronhijalni (gr. bronchos dunik) du-
niki, koji se tie dunika ili duni-
ca, npr. bronhijalni katar = brrnnitis
bronhije (gr. bronchia) mn. an-i. dva
kanala, lijevi i desni, koji nastaju
bronhitis
ravanjem dunika od treeg lenog
prljena
bronhitis (gr. bronchia) med. upala
bronhija, bronhijalni katar
bronho- (gr. bronchos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: dunik
bronhoblenoreja (gr. bronchos, blem-
ma sluz, rheo teem) med. gnojna
upala dinih kanala
bronhocela (gr. bronchos, kele kila,
bruh) med. kila dunika, gua
bronhofonija (gr. bronchos, fone glas)
med. piskutavost glasa (kod promu-
klosti)
bronholitija (gr. bronchos, lithos ka-
men) med. stvaranje kamena u di-
nim kanalima
bronhomikoza (gr. bronchos, mykes
gljiva) med. upala dunika izazvana
zaraznim gljivicama
bronhoplegija (gr. bronchos, plesso
udarim) med. uzetost (ili: paraliza)
dinih kanala
bronhopneumonija (gr. bronchos,
pneuma dah) med. upala bronhija
koja prelazi na pluno tkivo i izaziva
upalu plua, tuberkuloza plua
bronhoragija (gr. bronchos, regnymi
skrim, slomim) med. krvarenje di-
nih kanala
bronhoreja (gr. bronchos, rheo teem)
med. pretjerano izluivanje sluzi kod
kronine upale dinih kanala
bronhoskopija (gr. bronchos, skopeo
gledam) med. pregled dunika i di-
nih kanala pomou posebnog zrcala
bronhospazam (gr. bronchos, spasmos
gr) med. gr u dinim kanalima
bronhostenoza (gr. bronchos, stenos
tijesan) suavanje (ili suenost) di-
nih kanala
bronhotomija (gr. bronchos, temno re-
em) med. operativno otvaranje di-
nih kanala; bronhotom instrument za
umjetno otvaranje dinih kanala
bronhus (gr. bronchos) anat. dunik,
grkljan; usp. bronhije
204 bruderaft
bronteum (gr. bronte grmljavina)
sprava za izvoenje umjetne grm-
ljavine na pozornicama
brontofobija (gr. bronte, fobeo plaim
se) strah od grmljavine i nepogoda
brontologija (gr. bronte grmljavina,
logia) znanost o grmljavini, o nepo-
godama uope
brontometar (gr. bronte grom, grm-
ljavina) ureaj za mjerenje jakosti
gromova i grmljavine
brontosaur (lat. brontosaurus) geol.
golemi kraljenjak iz razdoblja kre-
de, dug preko 18 metara
brontoterij (lat. brontotherium) geol.
divovska, nosorozima slina vrsta si-
savaca iz srednjeg tercijara Sjever-
ne Amerike
brontulati (tal. brontolare) gunati,
mrmljati; prigovarati
bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kot-
li
bro (fr. broche) enski nakit s kopom
(obino na prsima ili pod vratom)
broirati (fr. brocher) proiti, proivati
(knjigu), uvezati knjigu u mekan
uvez; protkati, protkivati tkaninu
(zlatom, srebrom, svilom); pren. ui-
niti neto na brzinu
broura (fr. brochure) mekano uvezana
knjiica; knjiica o aktualnim dnev-
nim pitanjima
brourist (fr. brochurier) pisac broura
browning it. brauning (engl.) auto-
matski revolver belgijskog sustava sa
7 i vie metaka u areru koji je
smjeten u kundaku, razliitog kali-
bra (nazvan po pronalazau, Ameri-
kancu J. N. Brovvningu)
bruceloze zarazne bolesti uzrokovane
bakterijama roda Brucella; kod o-
vjeka izazivaju dugotrajne vruice
(Bangova bolest, malteka groznica),
a kod goveda, ovaca i svinja zarazne
pobaaje
bruderaft (njem. Bruderschaft) brat-
stvo, bratimstvc
bruh
bruh (njem. Bruch lomljenje) med. v.
hernija
bruh-gold (njem. Bruchgold) izlom-
ljeno, nepreraeno zlato
brum (engl. brougham) zatvorena laka
koija s dva sjedala i jednim konjem,
nazvana po imenu poznatog engles-
kog dravnika Brooma (17781868)
bruma (lat.) najkrai dan u godini, zim-
ski solsticij; zima, studen uope
brumaire it. brimer (fr.) mjesec fran-
cuskog republikanskog kalendara, od
22. X. do 22. XI; 18. brumaire da-
tum (9. XI. 1799.) kad je general Bo-
naparte sruio Francusku republiku
brumalan (lat. brumalis) zimski
brustbild (njem. Brust-bild) poprsje,
slika ili kip koji prikazuju glavu i
gornji dio prsiju, bista
brusthalter (njem. Brust-halter) enski
prslui za pridravanje grudi
brutulati (tal. brustolare) paliti, pri-
ti
brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenuac
(suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije
dodano nimalo eera
Brut (Marko Junije 8542. pr. n. e.)
najistaknutiji sudionik urote protiv
Cezara; ubio se nakon poraza Kasije-
ve vojske kod Filipija; pren. neza-
hvalni urotnik
brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) ivo-
tinjski; grub, surov, neotesan, div-
ljaki, zvjerski
brutalitet (lat. brutalitas) surovost,
grubost, divljatvo; ivotinjsko pona-
anje prema kome, ivotinjska pou-
da
brutalizirati (fr. brutaliser) zlostav-
ljati, zvjerski (ili: grubo) postupati s
nekim; poivotinjiti
brutalnost v. brutalitet
brutificirati (lat. brutificere) napraviti
nekoga ivotinjom, uiniti da podiv-
lja, potpuno zanemariti
brutto (tal. brutto) trg. teina robe za-
jedno s teinom ambalae; bruto-pri-
205 Budha
hod cjelokupan prihod, bez odbitka
trokova; suprotno: netto
brueta (tal. brogiotto) vrsta crne smo-
kve, brunjaa
btto kratica za brutto
bubalis (gr. bubalis) zool. afriki je-
len, antilopa
bubikopf (njem. Bubikopf) "djeaka
glava", kratka enska frizura kao u
djeka
bubonadenitis (gr. bubon preponske
lijezde, aden lijezda) med. upala
preponskih lijezda
bubonalgija (gr. bubon, algos bol)
med. bolest prepona
buboni (gr. bubon) mn. med. upala
limfnih lijezda u preponama (obino
u vezi s mekim ankirom), venerine
otekline
bubonocela (gr. bubon, kele) med.
bruh prepona, kila
bubonulus (gr. bubon, lat. bubonulus)
med. limfni triper (kapavac)
Buchenwald it. Buhnvvald (njem.) ime
jednoga nacistikog koncentracijskog
logora (u njemakoj pokrajini Tirin-
giji, Thiiringen), osobito poznatog po
okrutnostima koje su u njemu vre-
ne nad zatoenicima tijekom Dru-
goga svjetskog rata i prije njega
(19371945); usp. Dachau, Ausch-
witz
bucina (lat.) truba, trublja
buckinghamska palaa it. bakingem-
ska (engl.) kraljevski dvor u Londo-
nu
Buda (sanskr. Buddha) v. Budha
budak (tur. budak) trnokop, kramp,
orue s drkom kojemu je na vrhu s
jedne strane eljezni iljak a s druge
uska motiica; pren. glupan, velika
budala
Budha (sanskr. Buddha) "Probueni,
Prosvijeeni", osniva po njemu na-
zvane religije (budhizma), roen u
Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u
staroj plemikoj obitelji, tovan kao
budhisti
bog, "sveti mudrac", i kao deveto utje-
lovljenje boga Vinua; usp. budhizam
budhisti (sanskr. Buddha) mn. prista-
e religije i filozofije budhizma
budhizam (sanskr. Buddha) naua-
vanje Gautama Budhe (557447 pr.
n. e.); ind. religija koju je osnovao
Budha, ija se filozofija temelji na
dvama pojmovima: patnji i spasenju;
ivot je patnja, uzroci patnje su stra-
sti (tj. e za ivotom, volja za ivo-
tom), osloboditi se tih strasti znai
osloboditi se patnje, put prema oslo-
boenju vodi nirvani, tj. stanju bla-
enog mira, bez strasti i patnje; bu-
dizam
budisti (sanskr. Buddha) mn. v. bud-
histi
budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam
budo (jap.) zajedniki naziv za sve bor-
bene vjetine kao to su dudo, ka-
rate i si.
budoar (fr. boudoir) mali, lijepo ureen
enski salon (obino u blizini spava-
e sobe)
budet (engl., fr. budget, tal. bolgia, lat.
bulga novanik) jednogodinji zakon
kojim se predviaju, prethodno odo-
bravaju i prethodno rasporeuju svi
dravni (kao i gradski i dr.) prihodi
i rashodi u jednoj budetskoj godini;
proraun prihoda i rashoda uope;
budetska godina godina trajanja
primljenog budeta, proraunska go-
dina
Buergerova (Birgerova) bolest bak-
terijska ili alergijska upala krvnih
ila, obino u nogama
bufer (engl. buffer; odbojnik (na va-
gonu)
buffa (tal. buffa) ala, lakrdija; opera
buffa komina opera
Buffalo Bili it. Bafelo Bil (engl.) pra-
vim imenom William Frederick Cody
(18461917), ameriki pustolov, le-
gendaran u potanskoj slubi i u
amerikom graanskom ratu, slavan
206 bujnim
po svojoj okretnosti; osnovao glaso-
viti cirkus Wild West
buffalo it. bafelou (engl.) zool. bi vol,
bik
buffo (tal. buffo) komini pjeva u ta-
lijanskoj operi; buffo caricato it. bufo
karikato (tal.) pretjeranost u lakr-
dijaenju tal. komine opere; usp.
bufon
bufon (tal. buffone) aljivina, lakrdi-
ja, komiar; dvorska luda
bufonerija (fr. bouffonnerie) ala, lakr-
dija, laka komedija; lakrdijaenje
buftalmian (gr. bus vol, ofthalmos
oko) med. s volovskim oima, volook,
buljook
bugaica (tal. bucare probijati; venet,
bugazar upijati) suilo, posuilo, po-
sebno pripremljen papir za upijanje
tinte izraen od pamuka i sulfatne
celuloze
bugenvilija bot. junoamerika ukras-
na biljka penjaica
bugi-vugi (engl. boogie loa improviza-
cija na glasoviru, lo ples, woogie na-
in plesanja crnaca iz Arizone) po-
seban oblik glasovirske interpretaci-
je bluza nastao poetkom 20. st.; kao
ples sadri elemente bluza, blek-bo-
toma, arlstona, ali je mnogo bri i s
mnogo improvizacija
bugzirati (niz. bugsiren) pom. vui lau
pomou broda ili pomou amca na
vesla za koji je laa vezana konop-
cima
buj (fr. bouille) carinski ig koji se uda-
ra na vunenu robu; vrsta tkanine
bujatrika (gr. bus govedo, iatrike lije-
nitvo) stono lijenitvo, lijeenje
goveda
bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na
robu carinski ig, buj
bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povra
i mesa u kojoj se obino razmuti jaje
bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon
bujrum (tur. bujurmak zapovijedati)
zapovijedajte, izvolite; bujrumte
bujruntija
bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum)
paina ili valijina pisana zapovijed;
potvrda, uvjerenje, dokument (uop-
e); ukaz, povelja, pismo
bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole;
zvjerokradica u Sjev. Americi; mor-
ski razbojnik, gusar
bukanirati (ind.) suiti komade mesa
na suncu ili nad vatrom
bukardija (gr. bus vol, kardia srce)
med. poveanje, hipertrofija srca, kao
posljedica jaanja srane muskula-
ture
bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog
francuskog platna; pamuna tkanina
za podstavu
bukcinator (lat. buccinator) truba;
anat. obrazni mii, mii puha
buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v.
buket
Bukefal (gr. bus govedo, kefale glava,
volovska glava) najmiliji konj Alek-
sandra Velikog (Aleksandra Make-
donskog), poznat iz pria (bojao se
svoje sjene i teko gaje bilo uzjahati)
buket (fr. bouquet) lijepo ureen stru-
ak cvijea; pren. hrpa, skup
bukiner (fr. bouquineur, bouquin) lju-
bitelj i skuplja starih knjiga
buking (engl. booking) predbiljeen
dolazak gosta u neki hotel, najava
dolaska, rezervacija (u hotelu, na e-
ljezinici, pri kupnji zrakoplovnih ka-
rata i si.); v. bukirati
bukinist (fr. bouquiniste) prodava sta-
rih knjiga, antikvar
bukirati (engl. booking) rezervirati,
obaviti upis, najaviti dolazak, pred-
biljeiti se
bukle (fr. boucle kopa, vor) hrapava
vunena tkanina od kovravog pre-
diva; bukle-sag sag, tepih, tkan na
vorie
bukmejker (engl. book-maker) onaj koji
na konjskim trkama prireuje kla-
enja ili se sam kladi, posrednik pri
klaenju
207 bularij
bukmejking (eng. book-making) sa-
stavljanje knjiga, tj. obian nain kla-
enja na konjskim trkama, za raz-
liku od totalizatora
bukoliar (gr. bukolikos) poet. pisac
pastirskih pjesama
bukoliki (gr. bukolikos) poet. pas-
tirski, seoski, u duhu ili u obliku pas-
tirskog pjesnitva; bukolika cezura
metr. uobiajena cezura na kraju e-
tvrte stope u heksametru grkih
bukoliara
bukolika (gr. bukolike) poet. pastir-
ska pjesma, idila (osobito kod rim-
skog pjesnika Vergilija)
bukranij (gr. bus vol, kranion lubanja)
arhit. ukrasi, osobito na dorskom fri-
zu, u obliku golih lubanja na rtve-
nim volovima
buks (engl. books) prozirna i laka tka-
nina od finog pamuka
buksa (atr.) zatvor, tamnica
buksirati (niz. bugsieren) vui lau u
luku
bukskin (engl. buckskin) "jelenja, ja-
njea koa", vrsta vrste vunene tka-
nine za hlae i portsku odjeu
bukvalan (starosl. bukva slovo) doslo-
van, toan
bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlat-
na kutija u kojoj su se nosile ha-
majlije; peat od voska ili kovine na
povelji; povelja s takvim peatom;
slubena Papina povelja ili spis o
vanim pitanjima na kojem je veliki
crkveni peat (za razliku od breve
koja ima samo otisak peata s prs-
tena na kojem je riba); Zlatna bula
vladarska isprava Bele IV. (1242. g.)
bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i ja-
joliko izdignue pokoice ispod kojeg
se skuplja ista serozna, mutna, kr-
vava ili gnojna tekuina, plik
bula (tur.) 2. turska ena, Turkinja
bularij (lat. bullarium) zbirka papin-
skih bula ili odredaba
bulbiferan
bulbiferan (lat. bulbus lukovica, fero
donosim) bot. koji raa lukoviastim
podzemnim stablom
bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji
ima oblik lukovice, glaviast
bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, gla-
viast, krumpirast
bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bul-
bus oculi it. bulbus okuli (lat.) anat.
ona jabuica
buldog (engl. bulldog) 1. veliki engles-
ki pas irokih prsiju, kratke i dubo-
ko usjeene njuke, tako da mu se
vide prednji zubi; 2. vrsta depnog
revolvera sa 6 i vie metaka
buldoer (engl. bulldozer) "kopnenoja-
rualo"; gusjenino vozilo za iskopa-
vanje i prekopavanje zemlje
buleuterij (gr. buleuterion) vijenica,
sabornica, skuptinska zgrada
bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka
i lijepa ulica zasaena drveem, glav-
na ulica; voj. tvrava, bedem
buli (engl. bully guva, nalet) port, za-
poinjanje igre nakon prekida (u ho-
keju na ledu)
bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, iz-
bacivanje mjehuria
bulimija (gr. bulimia) med. velika, ne-
odoljiva, ivotinjska glad
bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti
ukoso (po vjetru sa strane); pren. ne-
poteno trgovati, pljakati, krasti
buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen,
potvren peatom, opskrbljen bulom
bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula
buli (engl. buli bik) pren. neotesanost,
glupost; napomena ili kratka pria
kod koje je aljiva poanta u tome to
joj nedostaje dosljednost glavne mi-
sli; John Buli olienje engleskog na-
roda kao cjeline, tj. njegovih karak-
ternih osobina: pretjerane ukoe-
nosti, hladnokrvnosti i dr.
bulletin (fr.) izvjee o nekom vanom
dogaaju, naziv za periodika i nepe-
riodika izdanja, bilten
208 bund
bull-finch it. bul-fin (engl.) port,
gusta trnovita ivica kroz koju konj,
na utrkama s preponama, mora pro-
juriti
bullion it. buljen (engl.) nepreraeno
zlato ili srebro u ipkama, ploama
ili grudama; tui, stran novac, onaj
koji nije u optjecaju
bulterijer (engl. bullterier) vrsta en-
gleskih pasa, nastala krianjem bul-
doga i terijera, odlian lovac na mi-
eve i takore
bulumenta (tal. foltamente gusto, mno-
go) mnotvo ljudi ili stvari; gomila,
rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes;
pren. nepoeljana, kudrava i prlja-
va glava
bum (engl. boom) buka, senzacija, neo-
ekivan razvoj; spekulativan pothvat,
nenadana aktivnost; skok dionica na
burzi; u televiziji: posebna kolica ko-
ja mogu hvatati sve vodoravne i oko-
mite pokrete
bum (niz.) velika splav (slui npr. za
zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada
od brvana, lanaca i baava na sid-
rima koja se stavlja u vodu za obra-
nu od podmornica
bumbaa (ma. gomb puce, dugme)
pribadaa, ioda (igla s glavicom)
bumerang (austral. woomera) srpoliko
oruje australskih domorodaca (us-
ka i oko 60 cm dugaka daica od
tvrdog drveta, na krajevima plos-
nata, a u sredini koljenasto savije-
na), posebno se odlikuje time to se,
ako ne pogodi u cilj, vraa bacau
bumler (njem. Bummler tumaralo) na-
ziv za polagani poluteretni vlak koji
se jako trese i u kojem je neugodno
putovati; isto i buml
bunar (tur.) zdenac, studenac
bunela (tal.) kosa spletena i savijena
uokrug
bund 1. (njem. Bund) savez, drutvo,
liga; 2. (njem. das Bund) sveanj,
Bundesliga
smotak, zaveljaj, mjera za staklo,
mjera za konac
Bundesliga (njem.) Savezna liga (vr-
hunsko natjecanje u nogometu u
Njemakoj)
Bundestag (njem.) savezna skuptina,
savezni parlament, jedan od pred-
stavnikih domova Njemake
bunker (engl.) 1. voj. mali betonski for-
tifikacijski objekt stalne fortifikacije
s dubokim podzemnim zaklonima za
posadu; 2. betonsko sklonite (kuno,
ulino) od zranih napada; 3. pom.
prostor, spremite na brodu za ug-
ljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kom-
bajna: sanduk u koji pada zrnje
Bunsenov plamenik naprava koja se
upotrebljava za zagrijavanje razli-
itih supstanci i kemikalija; sastoji
se od metalne cijevi koja pri dnu ima
dva otvora, a spojena je s rezervo-
arom plina; u njemu se u odreenim
omjerima mijea zrak i plin i kad se
tome prinese zapaljena ibica, na-
staje veoma vru plamen s neznat-
nim postotkom plina (po njem. fizia-
ru i kemiaru Robertu Bunsenu,
18111899)
buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje
u vie boja, viebojni tisak
bunting (engl.) engleska laka vunena
tkanina za izradu zastava
Buonarroti glasoviti talijanski umjet-
nik (imenom Michelangelo) iz 15. i
16. st.
Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizo-
zemskih doseljenika koji su se u 17.
st. iskrcali na Rtu dobre nade u ju-
noj Africi; Burski rat rat izmeu
Bura i Engleza poetkom 20. st. u
kojem su Buri izgubili samostalnost,
ali je njihov jezik u javnim sluba-
ma izjednaen s engleskim
bura (tal. bora) estok i hladan sjeverni
vjetar na istonojadranskom primo-
rju, pue s kopna na more
209 Buridanov magarac
bural (tal. borale) ormar s ladicama,
komoda
buran (rus.) estok vihor sa snjenom
vijavicom u ruskim i sibirskim ste-
pama
buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque)
bura, iznenadna nepogoda, iznena-
dan vihor; pren. izljev zlovolje, lju-
tine
buratino (tal. burattino) pokretljiva lut-
ka, marioneta
burda (ar.) Muhamedov ogrta; kasni-
je: osobiti znak abasidijskih kalifa;
takoer: naziv jedne arapske vjerske
pjesme
burdalu (fr. bourdalou) vrpca na ei-
ru s kopom; vrsta arenog fran-
cuskog platna
burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas
na orguljama; tisk. izostavljanje
rijei pri slaganju
buret (fr. bourrette) tkanina od otpa-
daka svile
burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala
tvrava
Burgenland austrijska pokrajina u ko-
joj ivi mnogo Hrvata, Gradie
burgija (tur. burgu) svrdlo, builica;
usp. borer; pren. nesmisao, besmi-
slica, budalatina, izmiljotina, pod-
vala; podmetanje, zadirkivanje; za-
badalo, zadirkivalo, lakrdija, ko-
medijant; vjeni buntovnik, smut-
ljivac, poticatelj nereda, buka, vika,
podvaljiva; ovjek koji svuda "za-
bada nos", koji eli sve znati i u sve-
mu biti pametniji od drugih, splet-
kar, intrigant
burgundska smola proiena uta
omorikova smola
burgundska vina poznata crna i bijela
francuska vina iz pokrajine Bur-
gundije
Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici ju.
Afrike nizozemskog podrijetla
Buridanov magarac fil. poznati pri-
mjer za nemogunost slobodne volje
burin
koji se pripisuje francuskom sko-
lastikom filozofu Jeanu Buridanu
(13001358): gladan magarac koji
stoji izmeu dvaju potpuno jednakih
i podjednako od sebe udaljenih ku-
pova sijena mora skapati od gladi
budui da se, zbog potpune jednako-
sti i ravnotee pobuda, ne moe od-
luiti prii nijednom od ovih dvaju
kupova
burin (tal.) slaba bura, lagan istonjak
burka (rus. burka, perz. barak) upav
krzneni kaput bez rukava, s dlakom
okrenutom prema van i valjanom ta-
ko da se voda ne moe zadravati
(nose ga svi kavkaski narodi)
burla (tal. burla) ala
burlak (rus.) seljak koji trai posao
izvan svoga mjesta, osobito kao la-
arski radnik na Volgi
burlati (tal. burla ala) izvoditi ale,
komedijati, lakrdijati; blebetati, lupe-
tati, glupariti
burleska (lat. burra, tal. burla, burles-
co, fr. burlesque) poet. aljivo prika-
zivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala,
lakrdija; glazbeno djelo humoristi-
nog karaktera; veselo i nestano
glazbeno djelo za ples
burleskan (fr. burlesque) smijean, a-
ljiv, nakaradan, lakrdijaki
burleta (tal. burletta) mala vesela igra,
mala burleska
burma (tur. burmak uvijati, usukati)
zavoj, vitica; gladak prsten (obino
zaruniki); vjenani prsten
burmut (tur. burun, buri) sitan duhan
za umrkavanje
burnetirati v. burnetizirati
burnetizirati (engl. burner) natopiti dr-
vo u otopini klor-cinka i time ga ui-
niti otpornim prema truljenju
burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrta
bez rukava, s kapom, obino od bije-
le vunene tkanine, Arapi (beduini)
ga nose preko odjee
210 buroazija
Burovljeva voda farm. bezbojna te-
kuina, octenog mirisa, sladunjavog
i trpkog okusa, otopina baznog alu-
minijevog silikata; upotrebljava se za
obloge kod rana, ireva, oteklina i
dr.; nazvana po njem. kirurgu Bu-
rovu (18091874)
bursa (lat.) vreica od vrlo finog mate-
rijala u kojoj katoliki sveenik nosi
posljednju pomast i priest umiru-
em
bursae muscosae it. burze muskoze
(lat.) mn. med. sluzne kesice
bursitis (lat. bursa vreica, kesica)
akutna ili kronina upala sluznih
vreica
bur (lat. bursa, njem. Bursch) u Nje-
makoj: lan njemakog studentskog
drutva; neobuzdan, veseo, pun ivo-
ta student ili mladi uope; momak;
sluga; kurir
burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa,
gr. byrsa koa, krzno) mjesto gdje
se redovito sastaje poslovni i trgo-
vaki svijet radi zakljuivanja po-
slova, osobito s mjenicama i vrijed-
nosnim papirima (efektna burza), za-
tim s robom: itom, ugljenom i si.
(produktna burza); trite novca; bur-
zijanci ljudi koji se bave burzovnim
poslovima, koji trguju na burzi; bur-
za rada ustanova koja utjee na tr-
ite radne snage time to posreduje
izmeu ponude i potranje i na taj
nain utjee na suzbijanje nezapo-
slenosti
burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer)
mn. v. pod burza
burzovni uzansi trg. mjesni obiaji
koje je utvrdila uprava neke burze,
a koji vrijede za poslove obavljene
na toj burzi
buroazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp.
buruj) 1. prvobitno: naziv za gra-
anstvo nasuprot viim staleima
feudalnog drutva (plemstvu i sve-
enstvu); ekonomskim jaanjem bur-
buruj
oazije jaa i njezin politiki poloaj:
ona ukida feudalno drutvo i sama
uzima vlast; 2. danas: stale koji ima
sredstva za proizvodnju, graanski
stale
buruj (fr. bourgeois, od bourg grad ili
selo pod okriljem grada, tvrave,
njemaki Burg; v. burg) 1. prvotno:
(francuski) graanin ili stanovnik
grada, za razliku od kmeta, seljaka,
i plemia; 2. pripadnik buroaskog
stalea (v. buroazija 2); 3. malogra-
anin, filistar
burujka pripadnica buroaskog sta-
lea; bogataica; malogradanka
bus (engl. bus, lat. omnibus svima) =
omnibus
bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra
bus (tal. boso) imir
busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad
iz busije
business (engl. biznis) posao, trgovina,
kori; poslovna struka
busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis
kutija, gr. pyxis kutija od imiro-
vine) fiz. mornariki kompas, osobi-
to prilagoena magnetna igla za
odreivanje pravca
bustrofedon (gr. bus govedo, strofe
okretaj) u davnini: nain pisanja (Gr-
ci, Etruani i dr.) pri kojemu se na-
kon zavretka jednog retka prelazilo
u sljedei odmah ispod posljednjeg
slova prethodnog retka i tako pisalo
natrake; budui da je takvo pisanje
nalikovalo okretanju volova kod ora-
nja, nazvano je gornjim imenom
buel (eng. bushel) engleska mjera za
ito, mjerica = 36,349 1
buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske
stupove natopiti u bakrenom vitri-
olu (postupak nazvan po pronala-
zau)
buido 'jap ) kodeks asti, najvii cilj
moralnih tenja kod Japanaca: kult
predaka, odanost poglavarima, hra-
brost, preziranje smrti, samozataj-
211 butirometar
nost, blagost prema slabima, praved-
nost, brana vjernost, a u sluaju po-
vrijeene asti obvezno samouboj-
stvo, tzv. harakiri
buirati (njem. Busch grm) lov. izraz
kojim se oznauje lovevo lutanje po-
ljima i umama ne bi li sluajno na-
iao na divlja (za razliku od lova s
hajkaima)
Bumani (njem. Busch grm) "ljudi iz
grmlja", danas malobrojna skupina
nomada po pustinjama jugozapadne
Afrike (nizak rast, najvie 1,50 m)
buon (fr. bouchon) zatvara, ep; ne-
ravnina (na svili)
butada (fr. boutade) duhovita ala, do-
sjetka; nagao i neobian nastup u-
di; brzi solo-ples bez pripreme; glaz.
= capriccio; par boutades it. par
butad (fr.) prema hiru, na mahove
butaforija (tal. buttafuori kazalini
inspicijent) umjetniki predmeti koji
daju iluziju pravih, a upotrebljavaju
se u kazalinoj inscenaciji; pren. la-
ni predmeti koji slue za pokaziva-
nje ili reklamu; usp. atrapa
butan (gr. butomon movarna biljka,
lisiji a) vrsta plina, zasieni uglji-
kovodik, u smjesi s propanom slui
kao gorivo
butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca
od 7 dl
buter (njem. Butter maslac) putar, ma-
slac
butiga (tal. bottega) trgovina, duan,
prodavaonica, radionica, lokal
butik (fr. boutique) prodavaonica, trgo-
vina na malo; prodavaonica izabra-
nim skupim stvarima
butiraa (fr. bouturage) razmnoava-
nje biljaka izravnom sadnjom izda-
naka u vlanu zemlju
butirin (lat. butyrum) kem. maslana
kiselina,
butirometar (gr. butyron, metron)
sprava za odreivanje masnoe mli-
jeka
buton
buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb,
puce; stvarica slina gumbu; pupo-
ljak; bubuljica, bradavica (krupan)
briljant naunici
butonomantija (fr. bouton, gr. man-
teia proricanje) gatanje u gumbe;
prebrojavanje gumba na kaputu ("ho-
e-nee") da bi se vidjelo hoe li ne-
to biti ili nee
butrast (tur. bodur) punaan, debelju-
kast; bucmast; zadebljao; proiren
butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje tru-
be za sedlanje (kod konjice)
buzalak (tur. bozulmak biti naputen)
imanje bez vlasnika, naputeno zem-
ljite, niija zemlja
212 buija
buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hlad-
nog oruja: teki bat sa eljeznim ilj-
cima na debljem kraju, topuz; pren.
glupan, budala
buznhalter (njem. Busen dojke, Halter
dra) dio enske odjee koji slui za
podravanje grudiju, grudnjak
buzurant (tal. buzzurro prostak, div-
ljak) prostaki izraz za: homoseksu-
alac, pederast, pigist, uranist
buija (fr. bougie, p., tal. bugia svijea)
med. valjkasta ipka od voska, gu-
me, kauuka i si. za proirivanje su-
enih kanala, osobito mokranih, za-
tim debelog crijeva i jednjaka; fiz.
elektrina svjeica

C, c tree slovo hrvatske latinice
C fiz. kratica za kulon
C kem. kratica za karbon
C kratica za Celzij (u mjerenju topline)
c kratica za cent (novac)
C kratica za centum (100)
C kratica za osnovni ton tonskog susta-
va
Ca kem. kratica za cezij
Ca kem. kratica za kalcij
ca kratica za cirka (lat. circa oko, po
prilici)
cabinet separe it. kabine separe (fr.)
posebna soba, zasebna soba
cafe it. kafe (fr.) kavana; cafe-restau-
rant it. kafe-restoran (fr.) kavana i
gostionica
Cagliostro Alessandro it. Kaljostro
Alesandro (tal., pravim imenom Giu-
seppe Balsamo, 17431795) talijan-
ski i europski pustolov i varalica,
tobonji lijenik, udotvorac i vidov-
njak (hvalio se da moe nainiti "ka-
men mudraca", da moe opiti s po-
kojnicima, da posjeduje mo prorica-
nja itd.
cajg (njem. Zeug) vrsta pamune tkani-
ne
cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu
cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodba,
potvrda
cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe)
fot. lea za rastavljanje brzog kreta-
nja predmeta koji se snima (primje-
njuje se osobito u filmskoj tehnici)
cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nuda,
oskudica) u ruskom (ahovskom) je-
c
ziku uobiajen naziv za nedostatak
vremena preostalog za razmiljanje
o sljedeim potezima budui da je
igra vei dio propisanog vremena za
igru potroio na prethodne poteze;
pren. vremenski tjesnac, kripac
cajzi (njem. Zeisig) zool. eljugar (pti-
ca pjevica iz porodice zeba)
cakna (njem. Zacke zubac, iljak, ra-
lje; paroak) uvojak, vitica, kovra
calando it. kalando (tal.) glaz. popu-
tajui u jaini tona i u tempu, tj. is-
todobno i slabije i sporije
calentura amarilla it. kalentura ama-
rilja (p.) uta groznica u tropskim
predjelima
Caliban it, Kaliban u Shakespeareo-
voj Oluji: udovite koje samo upola
nalikuje na ovjeka (suprotnost Arije-
lu); pren. grubo i neotesano stvore-
nje
calkelner (njem. zahlen platiti, Kellner
konobar) glavni konobar (kome se
plaa), natkonobar, "ober"
call-girl it. kolgerl (engl.) prostitutka
koja dolazi svojoj muteriji na tele-
fonski poziv
calmato it. kalmato (tal.) glaz. blago,
tiho, mirno
Calmetteovo cijepljenje it. Kalme-
tovo; med. cijepljenje koje slui kao
zatita od tuberkuloze
calo di peso it. kalo di pezo (tal.) trg.
manjak, nedostatak u potrebnoj te-
ini
calo di prezzo it. kalo di preo (tal.)
trg. padanje cijene (nekoj robi)
cambio conto
cambio conto it. kambio konto (tal.)
trg. mjenini raun
cambio di polizza it. kambio di polica
(tal.) trg. mjenino pismo
cambio di ritorno it. kambio di ritor-
no (tal.) trg. povratna mjenica
cambio secco it. kambio seko (tal.)
trg. "suha", tj. vlastita mjenica
camera clara it. kamera klara (lat.)
fiz. "jasna komora", instrument za
precrtavanje i neosvijetljenih pred-
meta
camera dei commercio kamera dei
komero (tal.) trgovaka komora
camera lucida it. kamera lucida (lat.)
fiz. "svijetla komora", instrument u
kojem se svjetlosne zrake od pred-
meta odbijaju pomou prizme i ob-
likuju lik na papiru koji se nalazi
dolje u instrumentu, te se taj lik mo-
e nacrtati olovkom
Camerata fiorentina it. kamerata fio-
rentina (tal.) druina firentinskih
znanstvenika i umjetnika u 16. st.,
koji su u svojim nastojanjima da oi-
ve starogrku tragediju stvorili novi
glazbeno-scenski oblik operu
campo santo it. kampo santo (tal.)
"sveto polje"; groblje, kosturnica, oso-
bito: groblje okrueno otvorenim ar-
kadama
campus it. kampus (lat.) ameriki tip
sveuilita ili koleda, gdje se sve
zgrade, predavaonice, knjinice, re-
kreacijski tereni i si. nalaze na jed-
nom prostoru
Campus Martius it. Kampus Marci-
jus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga
rata Marsa), vojno vjebalite u sta-
rih Rimljana; danas: ratite, bojite,
bojno polje
candy-store it. kandi-stor (engl.) en-
gleska slastiarnica
Canossa it. Kanosa (tal.) dvorac u sjev.
Italiji u kojem se 1077. njemaki car
Henrik IV. pokorio papi Grguru VII.,
izvukavi od toga ponienja politi-
214 capriccetto
ke koristi; otuda: ii u Canossu poni-
ziti se pred pred nekim kome si se
dotle suprotstavljao
canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver
prah) praak za ienje i raskui-
vanje zubi
cantajn (njem. Zahn zub, Stein ka-
men) zubni kamenac, srije
canteher (njem. Zahnstocher) aka-
lica; pren. (obino u mn.: canteheri)
tanke (enske) noge
cantabile it. kantabile (tal.) glaz. za
pjevanje, to se moe pjevati; pjeva-
jui
cantando it. kantando (tal.) glaz. pje-
vajui, tj. izvodei tako kao da se
pjeva
cantante it. kantante (tal.) glaz. pje-
vajui
cantante it. kantante (tal.) glaz. pjeva-
jui, tj. izvodei tako kao da se pjeva
cantehniker (njem. Zahn zub, Techni-
ker tehniar) zubni tehniar, zubo-
tehniar, zubarski suradnik koji pre-
ma uputama lijenika zubara vri
sve tehnike poslove oko nadomjeta-
ni a zubi
Canticum canticorum it. Kantikum
kantikorum (lat.) Pjesma nad pjes-
mama idovskog kralja Salomona,
970930 pr. n. e.)
canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, ri-
ta, cunja, dronjak, tralja, trulja
capin (tal. zappa motika) trnokop, bu-
dak; planinarski tap sa sjekiricom
capiner tovara; radnik umarske stru-
ke koji vri tovarenje tehnikih sorti-
menata, privlaenje i smjetanje bal-
vana na pogodno mjesto za utovar,
pri emu se slui capinom; isto i ca-
pina
capitis deminutio it. kapitis deminu-
cio (lat.) prav. smanjivanje ili gub-
ljenje prava, osobito graanskih pra-
va, graanska smrt
capriccetto it. kaprieto (tal.) glaz.
mala, kratka fantazija
capriccio
capriccio it. kaprio (tal.) udljivo,
neobino umjetniko, poglavito kra-
e aljivo glazbeno djelo, u obliku so-
nate; a capriccio it. a kaprio (tal.)
glaz. po volji
capriccioso it. kapriozo (tal.) glaz.
udljivo, prema volji
caprum expiatorum it. kaprum eks-
pijatorum (lat.) pomirbeno janje, "ja-
ganjac Boji koji oduzima grijehe
svijeta", rtva za tue grijehe; usp.
priglbok
captatio benevolentiae it. kaptacio
benevolencije (lat.) retorika fraza
kojom govornik, u poetku govora,
moli sluatelje za blagonaklonost;
vjeto zadobivanje naklonosti, lov na
milost
CARE it. ker (engl.) kratica Coopera-
tive form American Remittances to
Everywhere (ili: to Europe) udru-
enje od 25 amerikih dobrotvornih
organizacija koje je nakon Drugoga
svjetskog rata pomagalo obnovu ra-
tom opustoene Europe i drugih kra-
jeva
carezzando it. karecando (tal.) glaz.
laskajui, ulagujui se
carezzevole it. karecevole (tal.) glaz.
laskavo
carizam carski apsolutizam, neograni-
ena vlast careva
Carmina Burana it. Karmina Burana
(lat.), naziv za poeziju srednjovje-
kovnih putujuih klerika (vaganata);
predstavljaju izvor za poznavanje
srednjovjekovnog ivota i naina mi-
ljenja; neke je od njih uglazbio njem.
kompozitor Carl Orff poetkom na-
eg stoljea
Carolina Urbarialis Regulatio it.
Karolina urbarijalis regulacio (lat.)
uredbe o agrarnim odnosima u Sla-
voniji koje je izdao car Karlo III.
1737. g.
carpalia it. karpalija (lat.) mn. med.
kosti zapea; usp. karpalistika
215 causa criminalis
carpe diem it. karpe diem (lat.) "is-
koristi dan, ugrabi dan", tj. koristi
se vremenom!
carta bianca it. karta bjanka (tal. car-
ta bianca "bijeli papir") pren. neo-
granieno povjerenje, neograniena
punomo, potpuno slobodne ruke,
potpuna sloboda
carte blanche it. kart blan (fr.) "isti,
bijeli papir"; v. carta bianca
Cartesius it. Kartezijus (lat.) latini-
zirano ime francuskog filozofa Des
Cartesa (Descartesa)
ast steel it. kast stil (engl.) lijevani
elik
castitas violata it. kastitis violata
(lat.) prav. povrijeena nevinost, po-
vrijeeno dj e vian stvo
casus belli it. kazus beli (lat.) povod
ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega
se objavljuje ili vodi rat
casus foederis it. kazus federis (lat.)
prav. sluaj kad jedan savez stupa
na snagu, tj. kad treba ispuniti ob-
veze saveznitva
casus mixtus it. kazus mikstus (lat.)
prav. mjeovit sluaj, tj. sluaj u ko-
jem postoji krivnja i oteene osobe
casus obliquus it. kazus oblikvus
(lat.) gram. kosi, zavisni pade u lat.
jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ab-
lativ); per casum obliquum it. per
kazum oblikvum (lat.) pren. kosim
putem, zaobilazno
casus rectus it. kazus rektus (lat.)
gram. nezavisni pade (nominativ i
vokativ)
catch-as-catch-can it. ke-es-ke-ken
(engl.) "uhvati kako moe" hrva-
nje slobodnim stilom; v. ke
causa civilis it. kauza civilis (lat.)
prav. graanski spor; predmet gra-
anske parnice
causa criminalis it. kauza kriminalis
(lat.) prav. kazneni predmet, pred-
met kaznene parnice
causa efficiens
causa efficiens it. kauza eficijens
(lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvar-
ni uzrok (supr. cauza finalis)
causa finalis it. kauza finalis (lat.)
krajnji cilj
causa sine qua non it. kauza sine
kva non (lat.) uzrok bez kojega se
neto ne bi uope ni dogodilo, tj. glav-
ni, osnovni uzrok
causa sui it. kauza sui (lat.) fil. sam
sebi uzrok, bezuzroan, apsolutan
cave! it. kave (lat.) uvaj se! it, kaveat
(lat. cavere, caveat) "neka se uva,
neka se pripazi"; prav. opomena; sud-
ski prigovor
Cb znak za kem. element kolumbij (co-
lumbium; isto to i niobij)
c/c krat. za lat. centum per centum (lat.)
sto posto, a po nekima i za curae
causa it. kure kauza (lat.), tj. radi
njegovanja; biljeka koja se stavlja
na bolesnike liste radnika i ozna-
uje stopostotnu nesposobnost za rad,
tj. daje pravo na potedu od rada za
odreeno vrijeme
Ce kem. kratica za cerij
ce-ce muha zool. rod muha iz tropske
Afrike, sie krv domaih ivotinja i
ovjeka; na ovjeka prenosi opasnu
bolest spavanja
cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, raz-
bijam) mn. bot. abnormalne tvore-
vine na biljkama koje izazivaju biljni
(fitocedicije) ili ivotinjski (zoo-ceci-
dije) nametnici
Cecilija (prema Caecilius ime jed-
noga starorimskog plemena) ensko
ime; tako se zvala i jedna mlada rim-
ska patricij ka iz 3. st., koja je primi-
la kranstvo i postala muenica; Ka-
tolika je crkva smatra zatitnicom
glazbe; po njoj je nazvan i cecilijan-
ski pokret, tj. struja u posljednjoj tre-
ini 19. st. koja je zaeta u svrhu
obnove katolike crkvene glazbe u
duhu gregorijanskog pjevanja i kla-
sine vokalne polifonije
216 celebritet V
cedar (gr. kedros) ukrasno drvo iz po-
rodice etinjaa
cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj,
onaj koji neto ustupa nekom
cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti,
ustupati, odustati od ega, priznati
kome prednost
cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i so-
nih limuna ija se kora ukuhava sa
eerom (kao poslastica)
cedulja (lat. scheda vrpca, list papira,
dem. schedula listi papira) 1. listi,
komadi papira; 2. trg. privremena
priznanica, nota
cefal- (gr. kefale) v. pod kefal-
Cefej (latinizirano od gr. Kefeus) zvi-
jee na sjevernom nebu; cefeide zvi-
jezde promjenjiva sjaja po kojima se
odreuju udaljenosti u svemiru
ceh (njem. Zeche) 1. troak, raun za
jelo i pie u kavani; 2. staleka (pro-
fesionalna) organizacija obrtnika jed-
ne struke
ceker (njem. ziehen vui) koara s ru-
kom
ceker (njem. Zoger od ziehen vui) torba
s rukom (za noenje ivenih na-
mirnica); usp. zembilj
cekin (tal. zecchino prema Zecca kov-
nica u Veneciji) dukat, zlatnik
cekum (lat. caecus slep, caecum) anat.
slijepo crijevo
celator (lat. caelator) umjetnik koji radi
dlijetom, izraiva reljefa
celatura (lat. caelatura) vjetina izra-
ivanja polureljefa; polureljef, osobi-
to u kovini
celebracija (lat. celebratio) proslavlja-
nje, proslava, svetkovina
celebrant (lat. celebrans) kat. sveenik
koji obavlja bogosluje
celebrirati (lat. celebrare) svetkovati,
proslavljati, proslaviti, sveano obav-
ljati
celebritet (lat. celebritas) slava, glaso-
vitost; slavno ime, znamenita osoba
celenterati
celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool.
mjeinci, dupljai
celer (fr. celeri, lat. selinum, gr. seli-
non) bot. poznata vrtna biljka iji se
korijen upotrebljava kao zain
celeritet (lat. celeritas) brzina
celestin (lat. coelestis nebeski) min.
raznobojan, najee modar mineral
staklastosedefasta sjaja; upotreblja-
va se osobito u proizvodnji eera
celialgija (gr. koilia trbuh, algos bol)
med. trbuna bol
celibat (lat. coelibatus) bezbranost ri-
mokat. sveenstva (ozakonio papa
Grgur VII. 1074. g.)
celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvodi-
ti) u reljefu, osobito metalnom
celit (lat. cella elija) 1. prozirna, gipka
i teko zapaljiva acetilna celuloza
(slui, umjesto lako zapaljivog celu-
loida, za filmove, a zamjenjuje i stak-
lo, kauuk i si.); 2. stanovnik elije,
tj. redovnik, monah
celofan (lat. cella elija, gr. fanos svije-
tao, proziran) umjetna plastina ma-
sa, tanka, prozirna, savitljiva i ne
proputa vodu; dobiva se od celuloze,
a upotrebljava, u obliku listova, za
zamatanje ivenih namirnica i u
grafikoj industriji
celoidin papir fotogr. papir za kopi-
ranje ija se povrina, osjetljiva na
svjetlost, sastoji od klornog srebra i
srebra salitrene kiseline
elom (gr. koilos upalj) tjelesna up-
ljina, prostor izmeu crijeva i stijen-
ki tijela; celomati mn. ivotinje u ko-
jih je razvijen elom ili postoje nje-
govi tragovi
celon (lat. cella elija) kem. masa slina
celuloidu, pravi se od celulozina ace-
tata, nije zapaljiva kao celuloid, zbog
ega se upotrebljava za filmove
celtof (njem. Zellstoff) stanievinska
vata, vrlo dobro upija tekuinu te slu-
i za brisanje raznih izluevina
217 cenakul
celularan (lat. cellularis) koji se sastoji
od celula (stanica), stanini
celularna patologija med. smjer ope
patologije prema kojem cjelokupna
ivotna djelatnost i zdravog i boles-
nog tijela proizlazi iz stanica
celuloid (lat. cellula stanica, gr. eidos
oblik) umjetna plastina masa koja
se trljanjem i preanjem dobiva od
kamfora i piroksilina, ronata, teko
prozirna, vrlo elastina i lako zapa-
ljiva; slui za izradu eljeva, biljar-
skih kugli, fotografskog pribora itd.
celuloza (lat. cellula stanica) kem. bez-
oblina amorfna bijela masa, bez mi-
risa i okusa, koja tvori vrste sastoj-
ke biljaka; vana sirovina u proiz-
vodnji papira
celulozan (lat. cellulosus) v. celularan
celvole (njem. Zellwolle) drvena umjet-
na vuna
Celzije, Celzijus vedski fiziar i as-
tronom (Celsius, 18. st.), koji je izu-
mio toplomjer podijeljen na 100 stup-
njeva iznad i ispod nitice
cement (lat. caementum) 1. posebna
vrsta vapnenog praha koji se, kad se
navlai, stvrdne kao kamen; 2. anat.
pozubica (sloj kotanog tkiva na
zubnom korijenu)
cementiranje (lat. caementum) 1. me-
talurgijski postupak pri kojem se je-
dan metal (kovina) pokriva odree-
nom supstancom u praku koja treba
putem zagrijavanja ui u taj metal
(tako se od eljeza i ugljinog praha
zagrijavanjem dobiva elik, od bak-
ra i cinka mesing itd.); 2. uvriva-
nje cementom, izrada u cementu
cementirati (lat. caementum) uvrstiti
cementom; pren. uiniti neto solidno
cenakul (lat. coenaculum) 1. blagova-
onica u katolikim samostanima; 2.
Posljednja veera; 3. slika "Posljed-
nja veera", glasovita slika Leonarda
da Vincija (tal. il cenacolo)
cenerjauzn
cenerjauzn (njem. zehn deset, Jause
juina) obrok oko 10 sati prije podne,
(drugi) doruak, gablec
cenobij v. kenobij
cenobit v. kenobit
cent (lat. centum sto) jedinica za mje-
renje teine od 100 funti = 50 kg;
stoti dio; ime najmanje novane je-
dinice: u Nizozemskoj 1/100 gulde-
na, u SAD-u 1/100 dolara; metrika
centa = 100 kg
Centaur (lat. Centaurus) mit. v. Ken-
taur
centenar (lat. centenarium) 1. razdoblje
od sto godina, stoljee; proslava sto-
godinjeg postojanja, stogodinjica
centenar (lat. centenarius) 2. ovjek od
sto godina, stogodinjak
centesimo it. entezimo (tal.) talijan-
ski bakreni novac = 1/100 lire
centezimalan (lat. centesimalis) podi-
jeljen na sto jednakih dijelova, stoti;
centezimalna vaga vaga kod koje se
teret dri u ravnotei sa sto puta ma-
njim utegom
centibar stoti dio bara; krat. cb
centifolija (lat. Centifolia rosa) bot. ru-
a s mnogo latica, stolisnik
centifolija (lat. centum sto, folium list
biljke) vrsta rue s vrlo mnogo latica;
stolisnik
centigrad (lat. centum sto, gradus stu-
panj) stupanj Celzijevog toplomjera
(koji je podijeljen na sto stupnjeva
C)
centigradan (lat. centum sto, gradus
stupanj) podijeljen na sto stupnjeva
centigram (fr. centrigramme) = 1/100
grama
centigram (lat. centum sto, gr. gram-
ma) stoti dio grama
centilitar (fr. centilitre) = 1/100 litre
centilitar (lat. centum sto, gr. litra)
stoti dio litre
centimetar (fr. centimetre) = 1/100 me-
tra
218 centralizirati
centimetar (lat. centum sto, gr. me-
tron mjera, mjerilo) stoti dio metra
centipedan (lat. centum sto, pes gen.
pedis noga) zool. stonoan, sa sto no-
gu
centner (lat. centenarius) uteg od 50 kg
Cento krat. za Centralni pakt (punim
imenom Central Treaty Organiza-
tion) vojni pakt sklopljen 1959.
izmeu Turske, Irana, Pakistana i
Velike Britanije
centon (lat. cento "stokrpa", haljina od
sto krpa) pjesma sastavljena od sti-
hova, polustihova odn. izriaja razli-
itih pjesnika (uobiajena literarna
vrsta u predbarokno doba)
centrala (lat. centrum sredite, centra-
lis sredinji) 1. glavni grad, prijestol-
nica; 2. sredite vrhovne vlasti ili
uprave (neke ustanove, banke, podu-
zea i dr.), matica, sredinjica; 3. mje-
sto gdje su smjeteni glavni ureaji
neke vee tehnike ustanove (elek-
trina, vodovodna, telegrafska, tele-
fonska, elektronska itd. centrala);
geom. pravac koji spaja sredite dva-
ju krugova; duina izmeu sredita
dvaju krugova, sredinjica
centralan (lat. centralis) sredinji, koji
se nalazi u sreditu ili mu pripada,
koji djeluje u smjeru sredita, koji je
u vezi sa sreditem; pren. glavni, bit-
ni, matini; srednji; skupni
centralist (lat. centralis) pristaa (ili:
pobornik) centralizacije
centralizacija (lat. centralis sredinji)
1. usredotoenje, usredotoivanje; 2.
usredotoenost; 3. sustav vladavine
pri kojem sve dravne funkcije dolaze
s jednog mjesta, iz jednog centra
(centralizam); supr. decentralizacija
i federalizam
centralizam (lat. centralis) v. centra-
lizacija
centralizirati (lat. centralis) usredo-
toiti, skupiti u jedno, nagomilati u
jednu toku
centralna pozicija
centralna pozicija voj. glavni poloaj,
onaj koji je sa strategijskog stajali-
ta najvaniji
centralna projekcija v. perspektivna
projekcija
centralna sila fiz. sila koja, kod cen-
tralnog gibanja, odrava tijelo koje
se giba na njegovoj putanji
centralna uprava u saveznim dra-
vama ili pokrajinama: najvia, svi-
ma zajednika uprava; kod banaka i
industrijskih poduzea s vie podru-
nica: glavna uprava, matica
centralni organi zool. glavni ivotni
organi (srce, plua, eludac)
centralno gibanje fiz. gibanje koje se
vri oko sredita gibanja pod djelo-
vanjem sile koja je usmjerena pre-
ma tome sreditu gibanja (ne sredi-
tu krivulje!), npr. gibanje Zemlje oko
Sunca, Mjeseca oko Zemlje itd. vri
se po putanji koja je, po prvom Keple-
rovom zakonu, elipsa
centralno grijanje zagrijavanje pro-
storija toplom vodom ili parom koja
dolazi iz jednog kotla, postavljenog
na najniem mjestu zgrade (obino
u podrumu), pomou cijevi provede-
nih kroz prostorije koje treba zagri-
javati
centre-forwards it. sentr-fovedz
(engl.) port, u nogometu: voa na-
vale
centrian (lat. centrum sredite) v. cen-
tralan
centrifuga v. centrifugalni stroj
centrifugalan (lat. centrum sredite,
fugere bjeati od) koji tei udaljava-
nju od sredita; centrifugalna sila
sila koja se javlja kao reakcija cen-
tripetalnoj sili, jednake je veliine
kao i centripetalna sila, ali je su-
protnog smjera, sila koja tei udalji-
ti tijelo od sredita njegove krune
putanje
centrifugalni stroj fiz. zamaajni stroj
(upotrebljava se za suenje rublja,
219 Centum revolutis...
vune, eera, za cijeenje meda iz
saa i dr. budui da se kod njega,
zbog centrifugalne sile, odvajaju te-
kuine od vrstih tijela, ili tekuine
razliitih specifinih teina jedne od
drugih)
centripetalan (lat. centrum sredite,
petere teiti emu) koji tei prema
sreditu; centripetalna sila fiz. sila
koja je stalno usmjerena sreditu gi-
banja; supr. centrifugalan
centrirati (lat. centrum) 1. geom. odre-
diti sredite; dovesti u sredite; utvr-
diti sredinju osovinu; 2. port, do-
baciti loptu igrau centra
centrizam (lat. centrum sredite) "sred-
nja linija", sklonost kompromisima,
oportunizmu; usp. centrum
centrobarika (lat. centrum sredite,
gr. baros teina) fiz. znanost o tei-
tu (tei)
centrosfera (lat. centrum sredite, gr.
sfaira kugla) geol. centralna jezgra
Zemljine kugle (za razliku od litosfe-
re, Zemljine kore)
centrosom (lat. centrum sredite, gr.
soma tijelo) bot. tjelece, stanini
centar (u blizini stanine jezgre)
centrovertiran (lat. centrum sredite,
vertere okrenuti) okrenut (duevno)
sam prema sebi, povuen
centrum (gr. kentron, lat. centrum
sredite) 1. geom. u geometrijskom
liku (krugu, kugli) toka koja je od
svih toaka obujma ili povrine pod-
jednako udaljena; 2. voj. glavni dio
fronte (za razliku od "krila"); 3. u
parlamentarnom ivotu: stranka ko-
ja ini sredinu izmeu ekstremnih
stranaka i u dvorani parlamenta sje-
di u sredini, izmeu tzv. "desnice" i
"ljevice"; centrum gravitatis (lat.) te-
ite
centum (lat.) stotina
Centum revolutis annis Deo respon-
debitis et mihi (lat.) Za sto godina
odgovarat ete Bogu i meni zna-
centuplirati
menita reenica ekog vjerskog re-
formatora Jana Husa pred svoju mu-
eniku smrt (spalile su ga crkvene
vlasti 1415. g.)
centuplirati (lat. centum sto) ustostru-
iti, postostruiti
centurija (lat. centuria) kod Rimljana:
eta od 100, kasnije 60 vojnika; je-
dan od 193 dijela na koje je Servije
Tulije podijelio rimske graane (otu-
da "centurijske skuptine")
centurion (lat. centurio) zapovjednik
centurije, kapetan
centweight it. centvejt (engl.) mjera
za teinu u Velikoj Britaniji, = 50,8
kg
cenuroza (lat. Taenia coenurus vrsta
trakavice) vrtiavost, kronina bolest
na mozgu preivaa (osobito ovaca);
oboljela ivotinja stalno se vrti u kru-
gu; uzronik oboljenja je liinka
trakavice
cenz (lat. census) v. cenzus
cenzit (lat. censitus) poreznik; porezni
obveznik
cenzor (lat. censor) 1. visoki rim. inov-
nik koji je vrio procjenu imanja, vo-
dio nadzor nad javnim moralom, da-
vao dravne prihode pod zakup i pre-
govarao s poduzetnicima javnih gra-
evina; 2. strog sudac, kritiar; 3.
osoba koja pregledava privatnu po-
tu (za vrijeme rata) i kontrolira knji-
ge, asopise, pisanje tiska, kazali-
na i filmska djela prije nego to e
ih odobriti ili zabraniti
cenzualist (lat. census popis imovine)
u feudalizmu: slobodnjak koji je imao
odreene kmetske obveze prema vla-
stelinu; porezni obveznik, "ine-
njak"
cenzura (lat. censura) 1. ocjenjivanje,
pregledavanje, kritiko ispitivanje; 2.
sluben prethodan pregled stvari za
objavljivanje radi odobrenja ili za-
brane tiskanja i putanja u javnost
(knjiga, asopisa, kazalinih djela,
220 cerebralan
filmova i dr.); 3. dravna ustanova
koja obavlja ovaj posao; 4. ispitna
ocjena (aka)
cenzurirati (lat. censere procijeniti, oci-
jeniti) slubeno pregledati spise odre-
ene za tiskanje, kaz. djela i filmove,
vriti, izvriti cenzuru
cenzus (lat. census procjena, ocjena)
procjenjivanje imanja; popis stanov-
nitva; porez; u zemljama bez opeg
prava glasa: najmanja svota poreza
koju mora plaati jedan stanovnik da
bi imao pravo glasa i politika prava
cepelin (njem. Zeppelin) veliki motorni
zrani brod krutog sustava (diriabl),
punjen plinovima lakim od zraka,
nazvan po pronalazau, grofu Ferdi-
nandu Zeppelinu (18381917)
ceptar (gr. skeptron) v. skeptar
cera (lat. cera)
ceracija (lat. ceratio) premazivanje vos-
kom nekog tijela da bi se sauvalo
od djelovanja zraka; pretvaranje u
masu slinu vosku (otapanjem, talje-
njem)
cerada (lat. cera vosak) votano platno,
nepromoivo platno (za pokrivanje
vozila i izradu nepromoivog odijela)
cerat (lat. cera vosak) farm. votana
mast
cerazin (lat. cerasus trenja) kem. tvar
koja se dobiva od smole trenje (dr-
veta)
Cerber (gr. Kerberos) mit. v. Kerber
cerealije (lat. Cerealia) mn. zemaljski
plodovi, ito: kod Rimljana: svetko-
vine u ast Cerere (9. do 18. travnja)
cerealni (lat. Cerealis) koji se tie Ce-
rere, tj. zemaljskih plodova, itari-
ca, itni, kruni
cerebellum (lat.) zool. mali mozak (is-
pod i iza velikog)
cerebralan (lat. cerebrum mozak) mo-
dani, koji se tie mozga; cerebralna
afekcija bolest mozga; cerebralni
sistem dio ivanog sustava, obu-
hvaa mozak i ivce koji iz njega iz-
eerebrin
laze; cerebrospinalni sistem sustav
modanih ivaca i ivaca lene mo-
dine
eerebrin (lat. cerebrum mozak) zool.
fosforasta vrsta masti u mozgu
cerebrospinalan (lat. cerebrum mozak,
spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi
na mozak i hrptenjau; cerebrospi-
nalni sistem sustav modanih iva-
ca i ivaca hrptene modine
cerebroza (lat. cerebrum mozak) med.
upala mozga praena bjesnilom
cerebrum (lat.) zool. mozak, veliki mo-
zak
ceremonija (lat. caerimonia, fr. cere-
monie) 1. simbolina vanjska formal-
nost (ili simbolini obred) pri bogo-
sluju ili drugim sveanim inovima;
sveanost; 2. pretjerana i neprirod-
na ljubaznost i uglaenost u opho-
enju s drugima, praena banalnim
formalnostima
ceremonijal (lat. caerimoniale) skup
obiaja kojih se treba pridravati u
raznim sveanim prilikama, slube-
no utvren raspored neke sveanosti
ceremonijal-majstor osoba koja se u
odreenim sveanim prilikama bri-
ne da se propisani obiaji strogo vr-
e (na dvorovima itd.)
ceremonijalan (lat. caerimonialis, fr.
ceremonieux) svean, koji odgovara
propisanim obiajima (ceremonijalu);
pristojan, pretjerano ljubazan, s puno
formalnosti
ceremonijar (lat. caerimoniarius) kat.
sveenik koji vodi sveane obrede;
takoer: ceremonijal-majstor
Cerera (lat. Ceres) 1. mit. rimska boica
poljodjelstva i plodova zemlje (kod
Grka: Demetra); 2. astr. asteroid ot-
kriven 1801. g.
ceres-mast biljna mast koja se dobiva
iz kokosova oraha
cerezin (lat. cera vosak) bijeli ili u-
kasti umjetni vosak, slian parafi-
nu; upotrebljava se za izradu svijea,
221 certifikat
impregniranje tkanina i papira, pre-
mazivanje podova i dr.
ceribaa (tur. eri neredovita vojska,
baa glavar, poglavar) ciganski star-
jeina
ceribainica ena ceribaina
cerij (lat. Ceres, cerium) kem. element
iz skupine rijetkih ruda, atomska te-
ina 140,13, red. broj 58, znak Ce;
upotrebljava se za izradu raznih vr-
sta kresiva i kremena; nazvan po bo-
ici Cereri
cerin (lat. cera vosak) zelena smola,
glavni sastojak pelinjeg voska
cerkarije (gr. kerkos rep, lat. cerca-
riae) mn. zool. repati mladi stadiji
metilja
cerkopitek (gr. kerkos rep, pithekos
majmun) majmun s repom, zamorac,
psetoliki majmun
cernirati (lat. circinare, fr. cerner) voj.
opkoliti, okruiti (utvrenje, poloaj,
trupu itd.)
cerografija (lat. cera vosak, gr. grafo
piem, crtam, slikam, grafia) v. ke-
rografija
ceromantija (lat. cera vosak, gr. man-
teia predskazivanje, proricanje) pro-
ricanje, gatanje u vosak
ceromel (lat. cera vosak, mel med)
farm. mast od rastopljenog voska i
meda
ceroplastika (lat. cera vosak, gr. pla-
stike vjetina uobliavanja) v. kero-
plastika
cerozin (lat. cera vosak) vosku slino
gorivo od sivozelenog praha koji se
nalazi na kori eerne trske
certificirati (lat. certe jamano, sa si-
gurnou, facere uiniti) pisano po-
svjedoiti, potvrditi, potvrivati, ovje-
riti, ovjeravati
certifikacija (lat. certificatio) potvri-
vanje, ovjeravanje; dokazivanje
certifikat (lat. certe jamano, sa sigur-
nou, facere uiniti) pisano uvjere-
nje, isprava; svjedodba

cerulin
cerulin (lat. coeruleus tamnoplav) plavi
karmin
ceruloza (lat. coeruleus tamnoplav)
med. v. cijanoza
cerumen (lat. cerumen, cera vosak,
-umen nastavak) usna smola (izlue-
vina lojnih lijezda u usnom kanalu)
ceruminozan (lat. ceruminosus) koji
sadri usnu smolu; slian usnoj smoli
cervicitis (lat. cervix gen. cervicis vrat)
med. upala maternice; metritis
cervikalan (lat. cervix gen. cervicis
vrat) anat. vratni, koji se tie vrata
cerviks (lat. cervix vrat) anat. vrat; vrat
maternice, grli maternice
ces glaz. za pola tona snieni ton c
cesar (lat.) isto to i car (u starijem
jeziku)
cesija (lat. cessio) prav. ustupanje, odu-
stajanje; prenoenje nekog prava na
drugu osobu
cesio bonorum (lat.) prav. ustupanje
dobara (imanja) vjerovnicima
cesionar (lat. cessionarius) prav. onaj
kojem se ustupa neka stvar ili neko
pravo
c'est la guerre it. se la ger (fr.) to ti
je rat, tako ti je to u ratu
cestode (lat. cestodes) mn. zool. traka-
vice
cesus (lat. cessus) prav. onaj na iji se
raun neto ustupa, tj. koji treba
platiti
cetaceae it. cetaceje (lat.) mn. zool.
kitovi
cetaceum (lat.) kitova mast
cetera (lat.) mn. druge stvari, ostale
stvari; et cetera (lat.) i tako dalje, itd.
ceteris paribus (lat.) pod inae jedna-
kim okolnostima, tj. ako je sve osta-
lo u redu, onda...
ceterum censeo... (lat. ceterum censeo,
Carthaginem esse delendam "uosta-
lom mislim da Kartagu treba ra-
zoriti") poznate rijei kojima je rim-
ski dravnik Katon Stariji zavravao
svaki svoj govor u senatu; upotre-
change i
222
bljavaju se kad se, na kraju krajeva,
ipak vraamo na neto to smatramo
nunim i prijeko potrebnim i to nam
treba biti stalno pred oima
cetologija (lat. cetus kit, gr. logia.)
zool. opisivanje kitova, znanost o ki-
tovima
Cezar (lat. Caesar) ime rimske patri-
cijske obitelji Julija; kasnije su ga
uzeli, kao titulu, svi rimski carevi
osim Vitelija (od ove rijei nastala je
slavenska car i njem. kaiser)
cezarizam (lat. Caesar) demokratsko-
autokratski sustav vladavine kakav
je uveo Cezar; apsolutna vojnika
vladavina s parlamentarnim forma-
ma; usp. Cezar
cezaropapizam (lat. Caesar, papa) od-
nos izmeu Crkve i drave po kojem
je svjetovni vladar istodobno i vrhov-
ni crkveni .poglavar; mijeanje svje-
tovnih vladara u crkvena, osobito pa-
pinska prava (supr. papocezarija)
cezij (lat. caesius sivoplav) kem. ele-
ment iz skupine alkalnih kovina,
atomska teina 132,91; red. broj 55;
znak Cs
cezura (lat. caesura presijecanje) metr.
presjek, usjek, stanka, ritmiki od-
mor u stihu
cf., cfr. 1. kratica za confer it. konfer
(lat.) usporedi! sravni!; 2. engl. cost
and feight (it. kost end freit) ugovor
o prekomorskoj trgovini po kojem su
trokovi utovara i prijevoza urau-
nani u cijenu robe
CH kratica za Confederatio Helvetica
it. Konfederacio Helvetika, tj. vicar-
ska (na automobilskim oznakama)
chain it. ejn (engl.) mjera za duinu
u Engleskoj = 66 stopa, = 20,17 m
chambertin it. anberten (fr.) poznato
crveno vino, nazvano po istoimenom
selu u gornjoj Burgundiji
change it. ejnd (engl.) u tenisu: pro-
mjena strana u meu; vri se samo
pri neparnom zbroju gemova
charge d'affaires
charge d'affaires it. are d'afer (fr.)
otpravnik poslova, zamjenik izasla-
nika u inozemstvu
chat noir it. a noar (fr.) "crna maka",
poznata vrsta parfema; Chat noir
naziv jednog umjetnikog kabarea u
Parizu (18811887) u kojem su pri-
kazivani satiriki spektakli
cherchez la femme it. ere la fam
(fr.) traite enu (tj. kao skrivenog,
potajnog pokretaa neega, nekog
zla, prijestupa, neke nesree)
Chicco it. Kiko (tal.) poznata talijan-
ska marka razliitih proizvoda za do-
jenad i malu djecu
Cibalae antiko ime dananjih Vinko-
vaca
cibarije (lat. cibaria) mn. hrana, jestivo,
ivene namirnice; obroci
cibetka (tal.-ar. zibetto) mala krvolo-
na zvjerka slina maki ili kuni; cibet
mast otra mirisa koju izluuju ci-
betkine lijezde, upotrebljava se u
kozmetici
ciborij (gr. kiborion vr, pehar) kod
katolika: posuda u kojoj se nalazi po-
sveena hostija
cibozan (lat. cibosus) hranjiv
cic (engl. chintz, njem. Zitz) pamuno
platno sa arama u boji, indijskog
podrijetla
cicero (lat. Cicero) tisk. slova, malo
krupnija od garmonda, visoka 4,511
mm (nazvana po tome to su prvi
put upotrijebljena 1467. za tiskanje
Ciceronovih pisama)
Ciceron (lat. Cicero) veliki rimski dr-
avnik, govornik i pisac (10643 pr.
n. e.); pren. odlian govornik; Cice-
ronov stil sjajan govorniki stil
ciceronijanizam tenja da se pie is-
kljuivo onim latinskim jezikom ko-
jim je pisao glasoviti rimski govor-
nik i filozof Ciceron
ciclvajze (njem. zitzeln dojiti, Weise na-
in) malo-pomalo, nasitno, polako (u
zagrebakom govoru)
223 cijanidi
ciconia it. cikonija (lat.) zool. roda
Cid it. Sid (p. Cid, ar. sid gospodar,
knez) panjolski narodni junak, isti-
cao se u borbi protiv panjolskih Ma-
ura, njegova djela jo i danas ive u
narodnim pjesmama (zapravo Ruy
Rodrigo Diaz de Bivar, kastilijanski
plemi i vojvoda, ivio u drugoj po-
lovici XI. st.
-cid zavrni dio rijei sa znaenjem: ubi-
janje, ubojstvo (lat. occidere ubiti),
npr. geno-cid, insekti-cid, kulturo-cid
cif (engl. cif = cost troak, insurance
osiguranje, freight vozarina, prijevoz)
trg. kratica u meunarodnoj trgovi-
ni kojom se oznaava da prodava
snosi sve trokove (vozarinu, ukrca-
vanje, mjerenje i osiguranje robe),
osim uvozne carine
ciferblat (njem. Ziffer brojka, Blatt list)
brojanik na satu, kazalo
ciferlus (njem. ziehen vui, Verschluss
zatvaranje, zapor) v. rajsferlus
cifra (ar. cifr) brojka, znak kojim se pie
broj, brojni znak
cigara (p. cigarro) umotani duhanski
listovi (za puenje)
cigareta (fr. cigarette) u tanki papir
uvijen sitno izrezani duhan
cigla (njem. Ziegel) opeka
ciglrot (njem. Ziegel cigla, rot crven)
crven poput peene cigle, crvenkast,
ukast
cihlide (lat. cichlidae) mn. siune ribe
promjenjivih boja iz porodice grgea,
podrijetlom iz tropskih krajeva Af-
rike i Amerike; esto se dre u akva-
rijima
cijan (gr. kyaneos tamnoplav) kem.
jednovalentan radikal, plin bez boje,
otra mirisa i jako otrovan; spojen s
vodikom daje veoma otrovnu cijano-
vodinu kiselinu, sa eljezom berlin-
sko plavilo, s kalijem cijankalij (po-
znati veoma jak otrov) itd.
cijanidi (gr. kyaneos) mn. kem. spojevi
cijana, osobito s kovinama
cijanidizacija
cijanidizacija (gr. kyaneos tamnoplav)
kemijski postupak izdvajanja zlata
iz zlatonosnih ruda pomou jako raz-
blaene otopine natrij-cijanida (0,1%)
cijanometar (gr. kyanos, metron mje-
ra, mjerilo) v. kijanometar
cijanopatija (gr. kyanos, pathos bol-
est) med. v. cijanoza
cijanotipija (gr. kyanos tamnoplav, ty-
pos otisak, slika) postupak u foto-
grafskom kopiranju pri kojem svjet-
lou dodirnuta mjesta na papiru po-
plave
cijanoza (gr. kyanos tamnoplav min-
eral) med. modra bolest, modra boja
koe zbog nedostatka kisika u krvi
cikada (lat. cicada) zool. cvrak
cikatrizirati (lat. cicatrix oiljak) med.
zarasti, zalijeiti se (rana)
cikcak (njem. zickzack) linija (ili: crta)
izlomljena u kratkim i otrim za-
vojima
ciklama (lat. cyclamen) biljka kriali-
na, klobuac, miholjica, menegled,
gorska ljubica (cvjetovi vrlo ugodno
miriu, uzgaja se i kao lonanica)
ciklici (gr. kyklos krug) mn. grki ep-
ski pjesnici nakon Homera koji su,
uglavnom, opjevali grko herojsko
razdoblje (junake i bogove) i koji, kao
takvi, predstavljaju odreeno jedin-
stvo
ciklini (gr. kyklos krug) kruni, koji
se vraa u krug, koji se pravilno po-
navlja; cikline forme glaz. oblici koji
se sastoje od vie stavaka koji su ra-
eni po utvrenim pravilima, npr.
simfonija, sonata itd.; ciklini pjes-
nici v. ciklici
ciklitis (gr. kyklos krug) gr. upala
onih vjeda, osobito u predjelu tre-
pavica
ciklobal (engl.-fr. bicycle, njem. Bali
lopta) igra slina nogometu ili ruko-
metu (protivnici vozei se na bicik-
lima nastoje ugurati loptu u protiv-
niki gol
224 ciklorama
cikloforija (gr. kyklos krug, foreo no-
sim) vrsta zrikavosti, razrokosti
ciklograf (gr. kyklos krug, grafo pi-
em, biljeim) teh. naprava koja, kad
se vee s kotaem vozila koje je u
pokretu, automatski ucrtava na pa-
piru trasu prijeenog puta
cikloida (gr. kyklos krug, eidos oblik)
mat. krivulja koju opisuje toka na
krunici koja se kotrlja na pravcu,
tokarica
ciklometar (gr. kyklos krug, kota,
metron mjera) biciklistiki putomjer
ciklometrija (gr. kyklos krug, metria
mjerenje) geom. mjerenje kruga, tj.
svi uzorci (formule) koji prikazuju od-
nose krunih lukova prema ravnim
linijama koje im pripadaju
ciklona (gr. kyklos krug, kykloo okre-
em u krug) 1. vihor, oluja u kovitlac;
meteor, oluja ili sustav vjetrova, e-
sto estoka u arkom i umjerenom
pojasu, s obilnim padalinama i obi-
no u promjeru od 50 do 1500 km; 2.
teh. naprava za suho proiavanje
zraka i plinova od praine; 3. kem.
mjeavina cijanovodine kiseline i
klora, sredstvo za unitavanje gamadi
ciklonet (fr. cyclonette) automobil na
tri kotaa
ciklonizirati kem. unitavati gamad ci-
klonom, vriti dezinsekciju ciklonom;
v. ciklon 3.
ciklonopatija (gr. kykloo savijam, vrt-
loim, pathos trpljenje, nevolja) osjet-
ljivost ovjeka na vremenske pro-
mjene, osobito u vezi s vjetrovima
ciklonoza (gr. kykloo savijam, vrtlo-
im, nosos bolest) bolesne pojave u
vezi s ciklonima
Ciklop (gr. Kyklops) mit. v. Kiklop
ciklopija (gr. kyklops) med. jednookost
ciklopista (engl.-fr. bicycle, fr. piste)
utrkivaka staza za bicikliste
ciklorama (gr. kyklos krug, orama
pogled, izgled, orao) krug sa slikama
razliitih predjela neke zemlje
cikloskop
cikloskop (gr. kyk!os krug, skopeo pro-
matram) naprava za obiljeavanje
eljeznikih zavoja
ciklostil (gr. kyklos krug, stylos drak,
pisaljka) stroj za umnoavanje dopi-
sa, okrunica i dr.
ciklostome (gr. kyklos krug, stoma
usta) zool. krunouste (ribe, npr. pa-
klara)
ciklotimija (gr. kyklos krug, thymos
srce, dua) med. vrsta ludila s iz-
mjeninim, jaim ili slabijim, sta-
njima razdraenosti i duboke poti-
tenosti
ciklotron (gr. kyklos krug, elektron =
elektron) fiz. elektromagnetni ureaj
koji proizvodi naelektrizirane esti-
ce veoma velike brzine (protone, neu-
trone, alfa-estice) koje vre kemij-
ske transmutacije (pretvaranje jed-
nog kemijskog elementa u drugi) i
razbijaju atomske jezgre
cikloturizam turizam na biciklima
ciklus (gr. kyklos) 1. krug, zaokruena
cjelina; 2. niz spisa, predavanja, pje-
sama i si. koji su u vezi i ine zao-
kruenu cjelinu; 3. razdoblje, odreen
niz godina nakon kojeg se neke po-
jave ponavljaju istim redom
cikorija (gr. kichorion, lat. cichorium,
tal. cicoria) bot. vodopija; prah ove
biljke (kao dodatak ili nadomjestak
kavi)
cilijaran (lat. ciliaris) trepavini; koji
ima trepavice, s trepavicama
cilije (lat. cilia) mn. trepavice; zool. dla-
ke kod praivotinja koje im slue kao
organi za kretanje; bot. pokretne
spolne stanice
cilindar (gr. kylindros) geom. 1. valjak;
2. visok paradni muki eir od crne
svile s tvrdim obodom; 3. duga i okru-
gla staklena cijev, staklo (na svje-
tiljkama); 4. valjkast zapinja (u sa-
tu); 5. dio parnog stroja
cilindrian (gr. kylindros valjak) u ob-
liku valjka, valjkast
225 cina
cilindrokonian (gr. kylindros valjak,
konos stoac) valjkasto-stoast
cilajba (njem. Ziel cilj, Scheibe ploa)
nian, meta
cilj (njem. Ziel) meta, nian, toka u
koju se gada, mjesto do kojega se utr-
kuje; elja koju ovjek hoe postii,
nakana, namjera, tenja, svrha; ci-
ljati nianiti, gaati, smjerati, teiti,
nastojati da se neto postigne
cima (tal.) ue, konop; vrijee, lie u
luka, repe, bundeve i si.
cimaza (gr. kymainein uzbibati se,
vreti) ferment kvasnih gljivica koje
uzrokuju alkoholno vrenje
cimbal (gr. kymbalon) glaz. 1. orguljski
registar s usklaenim zvoncima; 2.
instrument u obliku trapeza sa ica-
ma u koje se udara drvenim batiima
cimelije (lat. cimelia) mn. skupocje-
nosti, dragocjenosti (npr. stari ruko-
pisi neke biblioteke); crkveno blago
cimentirati (tal. cimentare) badariti,
provjeravati ispravnost (mjera i ute-
ga)
cimerfarbe (njem. Zimmer, soba, Farbe
boja) bljedilo lica karakteristino za
osobe koje mnogo borave u zatvore-
nim prostorima
cimerher (njem. Zimmer soba, Herr go-
spodar) podstanar; samac koji sta-
nuje u iznajmljenoj sobi; cimerkole-
ga sustanar u zajednikoj sobi; dva
"cimerhera" jedan prema drugome;
krae: cimer
cimerman (njem. Zimmermann) tesar,
drvodjelja
cimet (gr. kinnamonon) fini zain od
korice cimetovca, tropskog drveta i-
ja je kora bogata eterinim uljem
cimetovac (gr. kinnamonon) bot. v. ci-
met
cimotian (zyme kvas) koji izaziva vre-
nje, skisnue
cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj
cvijet sadri santonin i slui za lijek
protiv glistavosti
cinabarit
cinabarit (gr. kinnabaris) min. ivin
sulfid, jedna od rudaa ive, vrlo li-
jepe crvene boje
cinantropija (gr. kyon gen. kynos pas,
anthropos ovjek) med. ludilo u ko-
jem ovjek umilja da je pas
Cinecitta it. ineita (tal. cine kino,
citta grad) velika ureenja za pro-
dukciju filmova nedaleko od Rima;
pren. bilo koji "filmski grad"
cinefakcija (lat. cinis pepeo, facere ui-
niti, nainiti) izgaranje, spaljivanje,
pretvaranje u pepeo
cinegetika (gr. kvnegetikos lovaki,
kynegetike) vjetina lovljenja pomo-
u pasa, lov
cineracija (lat. cineratio) v. cinefakcija
cinerarij (lat. cinerarium) posuda u ko-
joj se uva pepeo mrtvaca, urna
cinerarij (lat. cinis, gen. cineris pepeo)
urna, ara u kojoj su stari Rimljani
drali pepeo spaljenih pokojnika
cinerarija (lat. cinis, gen. cineris pepeo)
bot. pepeljuga (biljka krasnica pe-
peljaste boje; vrsta glavoika)
cingara (gr. kymbalon) zvonce koje se
vjea stoci o vrat, mjedenica
cingareska (tal. cingaresca) ciganska
pjesma
cingulum (lat. cingulum) pojas uz sve-
eniku odjeu
cinici fil. pristae Sokratovog uenika
Antistena koji su nauavali da su
najvea dobra u ivotu nepostojanje
elja, autarkija i vrlina, s posebnim
naglaavanjem potrebe za to veom
prirodnou; kod kasnijih cinika ovo
se nauavanje izvrgnulo u esto be-
zono zanemarivanje svih obiaja i
vrijednosti, tako da se izraz cinizam
moe smatrati tipinim za oznaku
ovakvog ponaanja; naziv po gim-
naziji Kynosarges u kojoj je Antisten
pouavao
cinian nepristojan, bezobrazan, bes-
tidan, bezoan; usp. cinici
226 cinober
cinija (po imenu njem. botaniara Got-
tfrieda Zinna) vrtna biljka iz porodice
glavoika
cinijatrija (gr. kyon gen. kynos pas,
iatreia lijeenje) umijee lijeenja
pasa, psee lijenitvo
cinik ovjek potpuno i podjednako rav-
noduan prema dobru i prema zlu;
nepristojan, bezoan ovjek; usp. ci-
nici
cinizam fil. nauavanje cinika; pren.
zanemarivanje vanjske pristojnosti,
bezobrazluk, bezonost, bestidnost,
zajedljivost, zagrienost; odricanje i
preziranje svih kulturnih vrijednosti
cink (njem. Zink) min. plaviastobijela
kovina, element, atomska teina
65,38, redni broj 30, znak Zn
cinkati (iz njem. zinken dojavljivati)
dojaviti vlastima, optuiti, "otkucati",
denuncirati; cinker potkaziva, dou-
nik, "tuibaba"
cinkograf (njem. Zink, gr. grafo crtam,
slikam) onaj koji urezuje slike ili slo-
va u cinkove ploe (radi tiskanja)
cinkografija (njem. Zink, gr. grafo cr-
tam, slikam) urezivanje (nagriza-
njem) slika ili slova u cinkove ploe
(radi umnoavanja tiskanjem)
cinkografirati (njem. Zink, gr. grafo)
raditi pomou cinkografije
cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela
mast koja se upotrebljava za lijee-
nje lakih ozljeda koe
cinkove legure slitine cinka s drugim
kovinama, npr. s bakrom (mesing), s
bakrom i niklom (novo srebro), s ko-
sitrom (bronca) itd.
cinku (ma. csengo) zvonce
cinkvajs (njem. cink, weiss bijel) bijela
slikarska boja; cinano bjelilo, umjet-
ni bijeli slikarski pigment, po sasta-
vu cinkov oksid
cinkvajs (njem. ZinkvveiB) bijela slikar-
ska boja, neotrovna
cinober (gr. kinnabaris) min. v. cina-
barit
cinofil
cinofil (gr. kyon pas, filos ljubitelj) lju-
bitelj pasa
cinografija (gr. kyon gen. kynos pas,
grafo opisujem) opisivanje pasa
cinolisa (gr. kyon pas, lyssa bjesnilo)
med. psee bjesnilo
cinologija (gr. kyon pas, logia) v. kino-
logija
cinoreksija (gr. kyon pas, orexis te-
nja, prohtjev) psea, neutaiva glad
cintor (tal. cimitero) prostor oko crkve,
crkveno dvorite; groblje
Cion (hebr. zijjon) najvii jugozapadni
brijeg Jeruzalema s "Davidovim gra-
dom" i Salomonovim hramom; Jeru-
zalem; pren. Crkva i njezini vjernici;
Sion
cionist (hebr.) pristaa (ili: pobornik)
cionizma
cionistiki pokret v. cionizam
cionizam (hebr. zijjon) idovski pokret
kojem je svrha stvaranje slobodne i
samostalne idovske drave u Pale-
stini; reorganizaciju ovoga pokreta
izveo je 1897. T. Herzl
cipa (gr.) opna, koica (na jajetu, na
mlijeku), membrana
cipal (gr. kefale glava, preko lat. ce-
phalus) zool. morska riba, skoac,
skakavac
ciplar ptica koja se hrani ciplima
ciplara mrea za lovljenje cipala
ciprinide (lat. Cyprinus carpio aran)
zool. mn. ribe nizinskih voda (aran,
som, tuka, kara, mrena, keiga,
itd.); usp. salmonide
ciragra (lat. cirrus kovra, uvojak, gr.
agra plijen) med. poljska keka
(bolest u krajevima oko Visle)
circenzijske igre (lat. circenses) cir-
kuske igre kod Rimljana: gladija-
torske borbe, borbe sa ivotinjama,
natjecanja na konjima i kolima (naj-
omiljenija zabava Rimljana); panem
et circenses it. panem et circenzes
(lat.) "kruha i igara", usklik rimskog
naroda da mu se dade hrana i cir-
227 cirkulacijski papiri
kuske igre, a on vie ne trai (u doba
propasti)
circinus (lat. circinus estar) med. osip,
liaj oko pojasa
circulus maior it. cirkulus major (lat.)
fizol. veliki optjecaj krvi (kroz cijelo
tijelo)
circulus minor it. cirkulus minor
(lat.) fiziol. manji optjecaj krvi (kroz
plua)
circulus vitiosus it. cirkulus viciozus
(lat.) log. "pogrean krug", pogreka
u dokazivanju i zakljuivanju koja
nastaje kad se stav koji treba doka-
zati uzme kao premisa, tj. kao razlog
koji dokazuje, tako da u dokazu ne-
dostaje naelo dokaza
ciriforman (lat. cirriformis) kovrast
cirka (lat. circa) otprilike, oko
cirkator (lat. circator) onaj koji obilazi
i nadzire katolike samostane
cirkl (lat. circulus) 1. krug, krunica;
2. estar (sprava za opisivanje kruga,
mjerenje udaljenosti itd.); 3. krug,
drutvo
cirkon (perz.) min. dragi kamen, ute
ili crvenkastosmee boje
cirkonij (perz.) kem. element, rijetka
kovina, nalazi se u mineralu cirkonu
(po emu je i dobio ime), atomska
teina 91,22, redni broj 40, znak Zr
cirkul (tal. circolo podruje) negdanji
naziv (u Dalmaciji) za krug, okruje,
podruje, kotar
cirkulacija (lat. circulatio) 1. zool. op-
tjecanje, krvotok; 2. fin. optjecaj (nov-
ca); 3. trg. promet (robe); 4. kolanje,
rasprostiranje, kruenje (vijesti, gla-
sova i si.)
cirkulacijski organi anat. krvne ile,
sustav krvnih ila
cirkulacijski papiri trg. mjenice, kre-
ditna pisma i si. (kao zamjena goto-
vog novca za neko vrijeme i bez si-
gurne podloge koja bi jamila njiho-
vu isplatu)
cirkular
cirkular (lat. circulare) 1. slubeno pi-
smo koje se alje veem broju osoba
i ustanova s istim sadrajem, okru-
nica; 2. teh. beskrajna, kruna pila
cirkularan (lat. circularis) kruni, u ob-
liku kruga, koji se kree u krugu;
koji ima osobinu cirkulara 1.
cirkularna nota pismo koje neka vlada
alje stranim vladama i u kojem iz-
lae svoja stajalita i odluke o ne-
kom aktualnom politikom pitanju
cirkulirati (lat. circulare) 1. kruiti,
tei, optjecati; 2. ii od ruke do ruke,
biti u optjecaju, biti u teaju; 3. ko-
lati, pronositi se (glas); 4. kem. po-
novno destilirati
cirkulus (lat. circulus) krug, krunica,
kruna linija, kruna putanja
cirkum (lat. circum) prijei, oko, okolo,
unaokolo (u mnogim sloenicama)
cirkumcizija (lat. circumcidere obre-
zati) obrezanje (kod idova i musli-
mana); usp. sunet
cirkumferencija (lat. circumferentia)
obujam, opseg, periferija
cirkumfleks (lat. circumlfexus) gram.
dug naglasak
cirkumgestacija (lat. circumgestatio
noenje okolo) kod katolika: noenje
hostije u monstranci; usp. monstran-
ca
cirkumgiracija (lat. circum, gyrus
krug) vijuganje; med. vrtoglavica
cirkumligatura (lat. circumligatura)
med. panjolska ogrlica = parafimo-
za
cirkumlokucija (lat. circumlocutio) ret.
opirno opisivanje, = parafraza
cirkumluvija (lat. circumluvio) geol.
optjecanje, tj. odvajanje jednog ko-
mada zemlje zbog prodiranja rijene
vode i stvaranje otoka
cirkummediteranski (lat. circum na-
okolo, Mediteran) koji se nalazi oko
Sredozemnog mora, sredozemni
cirkumpolarne zvijezde astr. zvijez-
de koje ne silaze s vidika jer se
228 cirusi
okreu u blizini zvijezde Sjevernja-
e
cirkumskripcija (lat. circumscriptio)
opisivanje; ograniavanje, zatvaranje
u odredene granice; ret. opisivanje
rijeima, stvaranje razdoblja
cirkumskripcijska bula papinska bu-
la kojoj je cilj ureivanje prilika
Katolike crkve u nekatolikim zem-
ljama
cirkumspektivan (lat. circumspicere
ogledavati se) koji se ogledava oko
sebe
cirkumstancija (lat. circumstare sta-
jati uokolo) okolnost, stjecaj dogaa-
ja
cirkumvalacija (lat. circumvallatio)
voj. opkopavanje, opkop (napravljen
od bedema ili rovova)
cirkus (lat. circus, gr. kirkos krug) 1.
kod Rimljana: duguljasto-okruglo tr-
kalite za konje i kola u kojem su
prireivane circenzijske igre; 2. da-
nas: okruglo mjesto s amfiteatralnim
sjedalima za artistike i si. izvedbe
(obino pod atorom)
cirokumulusi (lat. cirrocumulus) mn.
meteor, oblaci koje ine slojevi snje-
nobijelih kuglica, u nizovima ili kao
stada bijelih ovaca
cirostratusi (lat. cirrostratus) mn.
meteor, oblaci u obliku tankog, bjeli-
astog i prozirnog vela
ciroza (gr. kirros ut, boje limuna)
med. ciroza jetara bolest praena um-
noavanjem jetrenog vezivnog tkiva
koje ovrsne i pokazuje jaku uka-
stu boju (posljedica kroninog alko-
holizma, sifilisa i dr.)
cirozan (lat. cirrus kovrava kosa, uvo-
jak, cirrosus) kovrast
cirusi (lat. cirrus kovra, uvojak) mn.
meteor, ovja vuna, paperjasti obla-
ci, sastavljeni od ledenih iglica, pot-
puno bijeli; pri lijepom vremenu, ako
barometar pada, nagovjetavaju
skoru kiu
cis
cis (lat.) 1. s ove strane (za prostor); za
(za vrijeme)
cis (lat.) 2. glaz. ton C povien za pola
tona
cisalpinski (lat. cis-alpinus) koji lei s
ove strane Alpa
cisoida (gr. kissos brljan, eidos lik)
vrsta krivulje (treeg stupnja) u geo-
metriji
cista (gr. kystis mjehur) med. vrsta u-
pljikaste izrasline ispunjene teku-
inom ili kaastim sadrajem, okru-
gla poput kugle (za razliku od dru-
gih tvrdih izraslina)
cistektomija (gr. kystis mjehur, tem-
no reem) operativno uklanjanje ne-
ke ciste
cistercit pripadnik jednog ogranka
benediktinskog reda (ime po opatiji
Citeaux, lat. Cistertium, u Burgun-
diji)
cisterna (lat. cisterna) 1. bunar za
skupljanje kinice (osobito u bezvod-
nim krajevima); 2. posebni vagon za
prijevoz benzina, ulja, petroleja i dr.
cistitis (gr. kystis mokrani mjehur)
med. akutna ili kronina upala mo-
kranog mjehura
cistoskopija (gr. kystis mokrani mje-
hur, skopeo gledam, promatram)
med. pregled ciste cistoskopom
cistotomija (gr. kystis, temno reem)
med. operativno otvaranje mokra-
nog mjehura ili koje druge ciste
citacija (lat. citatio) navoenje, navod
(citata); prav. poziv pred sud
citadela (tal. cittadella) fort. mala utvr-
da koja se nalazi u veoj i slui kao
glavna utvrena toka cjelokupnog
utvrenja; tvrava za obranu grada
citara v. citra; Cithara octochorda it.
citara oktokorda (lat. osmerostruna)
katolika crkvena pjesmarica prvi
put objavljena u 18. st., sadri latin-
ske i hrvatske pjesme za osam raz-
liitih prigoda (odatle joj i ime)
229 citrin
citat (lat. citatum) 1. navod, mjesto do-
slovno navedeno iz neke knjige ili
spisa, s navodnim znacima i tonim
navoenjem izvora
citat (lat. citatus) 2. prav. onaj koji je
pozvan pred sud
citator (lat. citator) 1. prav. onaj koji
poziva sudu; 2. navoditelj citata
citirati (lat. citare) 1. prav. pozvati pred
sud; 2. doslovno, tono navesti ije
rijei ili mjesto iz nekog djela
citius, altius, fortius it. cicijus, alci-
jus, forcijus (lat.) bre, vie, hrabrije
(geslo dananjih Olimpijskih igara)
citoblast (gr. kytos uplje tijelo, omot,
blastema klica, izdanak) bot. jezgra,
hladetinasta tvar iz koje se razvija
biljno stanino tkivo
citogonija (gr. kytos uplje tijelo, go-
ne raanje) biol. razmnoavanje pu-
tem pojedinanih stanica
citologija (gr. kytos uplje tijelo, logia
znanost) dio biologije koji se bavi pro-
uavanjem stanice
citometar (lat. citus brz, gr. metron
mjera) sprava za mjerenje brzine,
brzinomjer
citoplazma (gr. kytos uplje tijelo,
omot, plasma tvorevina) bot. prozir-
na sluzava tekuina koja struji u
stanici, jedna od najvanijih tvari u
prirodi jer o njoj, zajedno s jezgrom,
ovise pojave ivota
citostoma (gr. kytos upljina, stoma
usta) biol. ue stanice
citotoksian (gr. kytos uplje tijelo,
toxikos otrovan) med. koji unitava
stanice; citotoksina mo svojstvo
imunih krvnih seruma da unitava-
ju stanice (eritrocite, leukocite i dr.)
citra (gr. kithara) glaz. veoma stari
iani instrument na kojem se tonovi
proizvode metalnim prstenom
citrat (gr. kitron, lat. citrus limun)
kem. sol limunske kiseline
citrin (gr. kitron limun) vitamin P,
uvjetuje normalnu propustljivost
kapilara; kremen ute (limunove)
citroen
citroen it. sitroen (fr.) poznata fran-
cuska marka automobila (prema
Andreu Citroenu, "kralju automobi-
la" u Francuskoj)
citrona (gr. kitron limun, lat. citrus)
bot. limun (drvo i plod)
citronat (lat. citrus limun) nezrela, jo
zelena ueerena limunova kora
citrusi (lat. citrus od gr. kitron limun)
drvee i grmlje s trajnozelenim li-
em i mirisnim cvjetovima; plodovi
njihovi imaju koru koja sadri ete-
rina ulja i sonu jezgru (u citruse
spadaju: narane, limuni, mandari-
ne itd.)
city it. siti (engl.) grad; osobito: dio
Londona kao bankarsko i trgovako
sredite (the City)
civil (lat. civilis graanski) 1. graan-
stvo, graanski stale (za razliku od
vojnikog, militera); 2. graansko
odijelo; ii u civilu ii u graanskom
odijelu
civil (lat. civis graanin) 1. graanin
(za razliku od vojnika); 2. nastavnik
graanskog (civilnog), posebno rim-
skog prava (za razliku od kanonista
i kriminalista); 3. sudac koji sudi u
graanskim sporovima
civilan (lat. civilis) graanski; uglaen,
uljudan, uljuen, pristojan; prav. pri-
vatnopravni
civiliter mortuus (lat. civiliter mortu-
us) prav. graanski mrtav, progla-
en umrlim, koji se smatra mrtvim
iako je iv, tj. bez graanskih prava
civilizacija (lat. civilisatio) stupanj kul-
ture koji dolazi nakon barbarstva i
na kojem se, malo-pomalo, ovjek pri-
vikava ivljenju u skladnoj zajednici
sa svojim blinjima; prosvijeenost,
kolovanost, uljuenost, drutvena
usklaenost
civilizirati (lat. civilisare) provesti ci-
vilizaciju; kolovati, uiniti uglae-
nim, uljuditi, uljuivati, uiniti ko-
230 clavus oculi
ga skladnim lanom ljudskog dru-
tva
civilna lista (engl. civil list) stavka u
dravnom proraunu koja se svake
godine isplauje vladaru radi uzdr-
avanja njega i njegovog dvora
civilna sluba (lat. civilis) graanska
sluba, sluba u graanstvu
civilni brak graanski brak, brak koji
se sklapa pred dravnim vlastima
civilno pravo graansko pravo
civis (lat.) graanin; civis academicus
it. civis akademikus (lat.) akadem-
ski graanin, student sveuilita
civitet (lat.) graansko pravo
cizeler (fr. ciseleur) reza kovine, kovi-
norezbar
cizelirati (fr. ciseler) fino, umjetniki
dotjerivati povrinu iskovanih pred-
meta tako da budu glatki; u metal-
nu plou i staklo finim malim dlije-
tom urezivati razne figure i ukrase
cizelirati (fr. ciseler, tal. cesello, lat.
caedere rezati) dlijetom oklesati, dli-
jetom otesati; kiparske radove izlje-
vene u kovini dlijetom umjetniki po-
praviti i ukrasiti; prid. cizeliran
clairvoyance it. klervoajans (fr.) vido-
vitost, sposobnost predvianja, vidov-
njatvo
clandestina possessio it. klandesti-
na posesio (lat.) prav. imovina do ko-
je je netko doao potajno
clandestina sponsalia (lat.) mn. prav.
potajni zarunici
clandestinum coniugium it. klande-
stinum konjugijum (lat.) prav. potaj-
ni brak
clarissimus it. klarisimus (lat.) "naj-
slavniji", Visost, Svjetlost (grof. ti-
tula)
clavus hystericus it. klavus histeri-
kus (lat.) med. estok bol samo na
jednom mjestu glave
clavus oculi it. klavus okuli (lat.) med.
ispadnutost arenice (oka) kroz otek-
linu na ronici
clavus pedis
clavus pedis it. klavus pedis (lat.)
med. ulj na nozi, kurje oko
clearing-house it. kliring-haus (engl.)
ustanova u kojoj bankari izmiruju
svoja potraivanja (mjenina, ekov-
na i dr.); prva ovakva ustanova osno-
vana je 1775. u Londonu
climb it. klajmb (engl. climb "pe-
njanje", "uspon") vrsta drutvenog
plesa (plee se u parovima uz beat-
glazbu; partneri ispruaju ruke jed-
no prema drugome i trljaju se no-
sevima "na mongolski nain", zatim
se okrenu jedno prema drugom lei-
ma i tako zavravaju ples)
clog it. klog (engl. clog "drvena cipela,
cokula") irski narodni ples s udara-
njem nogu o pod (iz njega se razvio
step
coca-cola it. koka-kola (engl.) osvje-
avajue pie od razliitih biljnih
ekstrakta s dodatkom neznatne ko-
liine kofeina
Code Napoleon it. Kod Napoleon (fr.)
francuski graanski zakonik koji je
tako nazvan po tome to je izraen
pod predsjednitvom Napoleona 1. i
objavljen 1804.
codex chartaceus it. kodeks karta-
ceus (lat.) stari rukopis napisan na
papiru
codex manuscriptus it. kodeks ma-
nuskriptus (lat.) djelo u rukopisu,
osobito: stari rukopis
cogito, ergo sum it. kogito, ergo sum
(lat.) fil. mislim, dakle postojim (os-
novno naelo Descartesove filozofi-
je)
coitus animalium it, koitus anima-
lijum (lat.) parenje ivotinja
cokule (tal. zoccolo) mn. teke i vrste
kone cipele, osobito vojnike
col (njem. zoll) starija mjera za duinu:
palac = 1/10 ili 1/12 stope = oko 2,5
cm
cold-cream it. kold-krim (engl.) bijela
pomada za omekavanje koe
231 comodamente
coll arco it. kol aro (tal.) glaz. gudalom
(svirati)
colla parte it. kola parte (tal.) glaz.
oznaka za pratee glasove da se us-
mjeravaju prema glavnom glasu
collegium medicum it. kolegijum
medikum (lat.) zdravstveno vijee,
sanitetsko vijee
collegium privatissimum it. kole-
gijum privatisimum (lat.) plaeno
predavanje samo za ogranien broj
sluatelja
collegium privatum it. kolegijum pri-
vatum (lat.) posebno predavanje ko-
je sluatelji plaaju
collegium publicum it. kolegijum
publikum (lat.) javno besplatno pre-
davanje
collegium sacrum (lat.) sveti sabor,
sabor kardinala u Rimu
coltok (njem. Zoll-stock) drveni metar
na sklapanje; metar na kojem su
oznaeni coli (palci); palano mjerilo
come prima it. kome prima (tal.) glaz.
kao prije, kao gore
come sopra it. kome sopra (tal.) glaz.
v. come prima
come sta it. kome sta (tal.) glaz. kako
jest, bez svojevoljnog ukraavanja
comedie a tiroir it. komedi a tiroar
(fr.) aljivo kaz. djelo s nepovezanim
scenama
Comedie francaise it. Komedi fransez
(fr.) Francuska komedija, pariko
kazalite koje prikazuje poglavito
klasina djela
comme ci, comme 9a it. kom si, kom
sa (fr.) i ovako i onako, svakojako
comme il faut it. kom il fo (fr.) uzorno,
valjano, primjerno, ba kako treba,
kao to prilii; otmjenost
communicatio idiomatum it. komu-
nikacio idiomatum (lat.) teol. sjedi-
njenost boanskih i ljudskih svoj-
stava u Isusu Kristu
comodamente it. komodamente (tal.)
glaz. v. comodo
comodetto
comodetto it. komodeto (tal.) glaz. v.
comodo
comodo it. komodo (tal.) glaz. udobno,
umjereno
compiacevole it. kompijaevole (tal.)
glaz. ljupko, dopadljivo
complices delicti it. komplices delik-
ti (lat.) mn. prav. v. komplici
composto it. komposto (tal.) glaz.
sloeno
con allegrezza it. kon alegreca (tal.)
glaz. sa ivou, ivahno, s veselo-
u ba kojom se slubenik (npr. trgova-
con amarezza it. kon amareca (tal.)
glaz. s gorinom, tuno
con amore it. kon amore (tal.) glaz. s
ljubavlju, radosno, sa zadovoljstvom
con anima it. kon anima (tal.) glaz. s
izrazom punim due
con brio it. kon brio (tal.) glaz. ivah-
no, burno, vatreno
con diligenza it. kon dilidenca (tal.)
glaz. paljivo, briljivo
con dolcezza it. kon doleca (tal.) glaz.
ljupko, umilno, slatko
con dolore it. kon dolore (tal.) glaz. s
bolom, tuno, alosno
con espressione it. kon espresione
(tal.) glaz. izraajno
con fuoco it. kon fuoko (tal.) glaz. va-
treno, sa arom, ivahno
con gravita it. kon gravita (tal.) glaz.
dostojanstveno, s dostojanstvom
con grazia it. kon gracija (tal.) glaz.
ljupko, umilno
con moto it. kon moto (tal.) glaz. v.
pod motus
con osservanza it. kon oservanca
(tal.) glaz. s panjom, paljivo
con passione it. kon pasione (tal.)
glaz. strasno, strastveno, s uzbue-
njem
con suono pieno it. kon suono pjeno
(tal.) glaz. punim tonom
con tenerezza it. kon tenereca (tal.)
glaz. s njenou, njeno, dirljivo
232 consignatio bonorum
con variazioni it. kon varijacioni (tal.)
glaz. s varijacijom, s djelominim od-
stupanjima od glavne teme
con vigore it. kon vigore (tal.) glaz.
krjepko, ivahno, snano, izraajno
con vivezza it. kon viveca (tal.) glaz.
ivahno, ivo
concertino it. konertino (tal.) glaz.
manje glazbeno djelo, obino s jed-
nim do tri samostalna stavka
concurrentiae clausula it. konkuren-
cije klauzula (lat.) trg. prav. pogod-
ki pomonik) ograniava, u korist
svoga nekadanjeg poslodavca, u
svom privrednom radu
concursus creditorum it. konkurzus
kreditorum (lat.) v. pod konkurs
conditio sine qua non it. kondicio
sine kva non (lat.) uvjet bez kojega
se neto ne moe zamisliti ili izvri-
ti, tj. neophodan, nuan, apsolutan
uvjet
confer it. konfer (lat.) usporedi (upu-
ivanje na neko mjesto u knjizi); upo-
trebljava se obino u skraenom ob-
liku: cf.; usp. konferatur
conferatur (lat.) neka se usporedi
Confiteor it. Konfiteor (lat.) "ispovije-
dam se"; pokajna molitva u katoli-
kom bogosluju; pren. pokajanje
consecutio temporum it. konsekucio
temporum (lat.) gram. vremenski sli-
jed, pravilno slaganje vremena u re-
enici
consensus gentium it. konsenzus
gencijum (lat.) teol. suglasnost svih
naroda u pogledu vjerovanja u po-
stojanje boanstva (uzima se esto
kao dokaz za postojanje Boga)
consignatio bonorum it. konsigna-
cio bonorum (lat.) prav. sudski popis
imovine (npr. nakon smrti onoga koji
umre bez oporuke, kod javnih pro-
daja, u sluaju bijega nekog prije-
stupnika); simbolino oduzimanje
imovine
consilium abeundi
consilium abeundi it. konzilijum abe-
undi (lat.) savjet aku da napusti
kolu (zbog slabog uenja ili pona-
anja), neto blaa vrsta relegacije
consilium medicum it. konzilijum
medikum (lat.) lijeniki savjet, li-
jeniko miljenje
consortes litis it. konsortes litis (lat.)
mn. prav. drugovi pred sudom, svi
koji pred sudom zajedniki zastupa-
ju isto pravo
constitutum possessorium it. kon-
stitutum posesorijum (lat.) prav. je-
dan od naina stjecanja vlasnitva u
pokretnim stvarima bez stvarne pre-
daje, tj. tako da ta stvar i dalje osta-
ne kod prijanjeg vlasnika u upora-
bi
contano it. kontano (tal.) glaz. brojte,
tj. pravite stanku (u partituri kod
onih glasova koji kasnije poinju)
continuet it. kontinuet (lat.) med. ne-
ka nastavi (bolesnik upotrebljavati
lijek)
continuetur it. kontinuetur (lat.) med.
neka se nastavi (uzimanje lijeka)
continuo it. kontinuo (tal.) glaz. bez
prekidanja
conto a meta it. konto a meta (tal.)
konto o poslovima na zajedniki ra-
un, tj. na dijeljenje gubitka i dobitka
conto corrente it. konto korente (tal.)
trg. tekui raun, tj. kad banke, tr-
govci i industrijalci otvaraju jedan
drugom mjenini ili akceptni kredit
ili raun (konto), pa na temelju toga
kredita meusobno posluju
contractus socidae it. kontraktus so-
cide (lat.) prav. v. socida
contradictio in adjecto it. kontra-
dikcio in adjekto (lat.) log. proturje-
nost u pridanome, npr. etvorokutan
krug, drveno eljezo, hladna vatra
itd.
contradictio symptomatum it. kon-
tradikcio simptomatum (lat.) med.
proturjenost znakova bolesti
233 corona
copo (tal. zoppo) sakato, kljasto; alla
zoppa it. ala copa (tal.) glaz. neje-
dnako
copy-right it. kopi-rajt (engl.) uobia-
jena formula za zatitu autorskog i
izdavakog prava
copy-right bili it. kopi-rajt bil (engl.)
zakon o autorskom i izdavakom pra-
vu
coque! it. kokve (lat. coquere, coque)
farm. kuhaj! (na receptima)
coram populo it. koram populo (lat.)
v. koram publiko
coram publico it. koram publiko (lat.)
pred skupljenim narodom, pred cije-
lim svijetom, javno i otvoreno
eorned beef it. kornd bif (engl.) uso-
ljena govedina konzervirana u lime-
nim kutijama (konzerva)
oro pieno it. koro pjeno (tal.) glaz.
pun zbor, potpun zbor
corona it. korona (lat.) vijenac; corona
castrensis it. korona kastrenzis (lat.)
taborski vijenac (dobivao gaje vojnik
koji je borei se prvi uao u neprija-
teljski tabor); corona ciuica it. koro-
na civika (lat.) graanski vijenac, od-
likovanje vojniku koji je u boju spa-
sio ivot rimskom graaninu; corona
muralis it. korona muralis (lat.) zid-
ni vijenac, odlikovanje vojniku koji
se prvi popeo na zid neprijateljske
utvrde; corona navali it. korona na-
vali (lat.) brodski vijenac, dobivao
ga je vojnik koji je prvi stupio na
neprijateljski brod; corona obsidio-
nalis it. korona obsidionalis (lat.)
opsadni vijenac, dobivao gaje vojsko-
voa koji je oslobodio grad od opsa-
de; corona vallaris it. korona valaris
(lat.) nasipni vijenac, dobivao ga je
vojnik koji se prvi popeo na nepri-
jateljski nasip; corona triumphalis
it. korona trijumfalis (lat.) dobivao
je vojskovoa kojemu je bilo dopu-
teno da slavi trijumf; ovaj posljed-
nji vijenac bio je prvotno od svjeeg
Corona borealis
lovorova lia a kasnije od zlata, dok
su ostali vijenci bili od neke druge
kovine, a predstavljali su npr. utvrd-
ni zid, valove itd.
Corona borealis it. Korona borealis
(lat.) Sjeverna kruna, zvijee na sje-
vernoj nebeskoj polutki (najsjajnija
zvijezda Gemma)
corona Veneris it. korona Veneris
(lat.) med. "Venerin vijenac", sifilisne
ospice po elu
corps de logis it. kor d'loi (fr.) arh.
srednji glavni dio palae ili dvorca
corps diplomatique it. kor diploma-
tik (fr.) svi predstavnici stranih dr-
ava u nekoj dravi, diplomatski
zbor, diplomatsko tijelo
corpus delicti it. korpus delikti (lat.)
prav. predmet koji dokazuje krivnju,
tj. orue kojim je djelo izvreno ili
objekt nad kojim je izvreno
corpus Domini it. korpus Domini
(lat.) u Kat. crkvi: tijelo Gospodnje
(Kristovo); priesna hostija kao tije-
lo Kristovo; Tijelovo (blagdan)
Corpus juri canonici it. Korpus ju-
ri kanonici (lat.) zbirka pravnih iz-
vora kanonskog prava
Corpus juri civilis it. Korpus juri
civilis (lat.) zbirka Justinijanovih
pravnih knjiga
Corpus juri it. Korpus juri (lat.)
zbornik prava, knjiga cjelokupnog
rimskog prava: zbirka rimskog pra-
va koju je u VI. st. priredio car Ju-
stinijan, no koja je tek u XVI. st.
dobila ovaj naziv
corpus vile it. korpus vile (lat.) v. pod
vilis
Cos-b astronomski laboratorij europ-
skih zemalja u kojem se prouavaju
gama-zrake iz galaktikih i drugih
visoko radioaktivnih izvora (lansiran
je poetkom kolovoza 1975.)
Cosa nostra it. Koza nostra tal. (tal.
Cosa nostra "naa stvar") poznata ta-
234 cucla
lijanska gangsterska organizacija
mafije u SAD-u
Cosmati (tal. iz gr. kosmeo kitim) ta-
lijanski umjetnici u 1214. st., ija
se djela temelje na dekorativnosti i
ukraavanju
crepitatio vesicularis it. krepitacio
vezikularis (lat.) med. kripanje u pr-
sima koje se uje pri udisanju zraka
crepitus ventris it. krepitus ventris
(lat.) med. ujno, glasno putanje vje-
trova iz trbuha (kroz crijeva)
crescendo it. kreendo (tal.) glaz. sve
jae, pojaavajui jainu tona
cretio it. kreio (lat.) prav. izjava pred
sudom i svjedocima o primanju ne-
kog nasljedstva
crimen laesae majestatis it. krimen
lese majestatis (lat.) prav. uvreda ve-
lianstva; zloin prema dravi, vele-
izdaja
Croata it. Kroata (lat.) Hrvat
Croatia it. Kroacija (lat.) Hrvatska;
ime Croatia dano je jednom planeto-
idu otkrivenom 3. oujka 1906. na
njemakoj zvjezdarnici Konigsstuhl-
Heidelberg; v. i Kroacija
croix d'honneur it. kroa d'oner (fr.)
francuski orden: kri legije asti
crown it. kraun (engl.) kruna, engleski
srebrni novac od 5 ilinga
cruciferae it. krucifere (lat.) mn. bot.
biljke krstaice, pripadaju porodici
zeljastih dvosupnica
crustacea it. krustaceja (lat.) mn. zool.
razred lankonoaca, rakovi, ljuska-
ri
cuba libra (p.) popularni panjolski
napitak (koka kola mijeana s nekim
alkoholima)
cubok (njem. Zuwage) dodatak, obino
kosti ili loije meso, koji mesar stav-
lja na vagu uz meso koje muterija
trai; privaga
cucla (njem.) sisa, duda, gumena sisalj-
ka, "varalica", gumeni ili plastini
predmet u obliku sise i si.
cug
cug (njem. Zug) 1. vlak, eljeznica; 2.
povorka; 3. gutljaj; 4. propuh; 5. vrsta
velike udice za lov somova; 6. voj.
vod
cugati (njem. Zug) piti, pijuckati
cugeher (njem. Zugehor) pribor za odi-
jelo (podstava, konac, gumbi i dr.)
cugalter (njem. Zug vuenje, Schalter)
elektrini prekida na poteg; potez-
na sklopka
cukar (njem. Zucker) eer
cukati (njem. zucken) vui, trgati
cukerkrankhajt (njem. Zucker eer,
Krankheit bolest) eerna bolest
cukervaser (njem. Zucker eer, Was-
ser voda) zaeerena voda
cuketo (tal. zuchetto) crvena kardinal-
ska kapica
culicidae it. kulicide (lat.) mn. zool.
komari
culpa lata it. kulpa lata (lat.) prav.
iroka, tj. teka krivnja
culpa levis it. kulpa levis (lat.) prav.
laka, mala krivnja
culpa levissima it. kulpa levisima
(lat.) prav. veoma laka, posve mala
krivnja
cum grano salis it. kum grano salis
(lat.) v. pod granum salis
cum laude it. kum laude (lat.) s po-
hvalom, pohvalno, odlino (u ocjenji-
vanju uspjeha na ispitima)
cum reservatione it. kum rezerva-
cione (lat.) s iznimkom, uz ogradu,
osim
Cung-li-jamen (kin.) kinesko Ministar-
stvo vanjskih poslova
cuprum it. kuprum (lat.) min. bakar
Curia romana it. Kurija romana (lat.)
Rimska kurija, papin dvor u Rimu
(sredinje tijelo u upravi Katolike
crkve)
curihtati (njem. zurichten) spremiti,
dotjerati, dogotoviti
curik (njem. zuriick) natrag (izraz uo-
biajen kod koijaa kad ele da ko-
nji povuku natrag)
235 cvika
curiktos (njem. zuriick natrag, Stoss
udarac) udarac lopte u nogometu ta-
ko da je igra usmjeri natrag (iza
sebe, a preko sebe)
curriculum vitae it. kurikulum vite
(lat.) tijek ivota, ivotopis
custodia honesta it. kustodija ho-
nesta (lat.) prav. zatvor koji ne liava
asti (osobito za manje politike pri-
jestupe)
cunajder (njem. Zuschneider) kroja
(pomoni)
cupajz (njem. Zuspeise) dodatak uz
glavno jelo, sporedno jelo, varivo
cutendig (njem. zustandig) zaviajan
cuzamentos (njem. Zusammenstoss)
sukob, sudar
cvajakter (njem. zwei dva, Akt in)
kazalina igra u dva ina; dvoinka
cvajer (njem. Zweier) dvojka, znak bro-
ja dva ili neki predmet druge kate-
gorije (npr. brano)
cvajzicer (njem. zwei dva, Sitz sjedalo)
vozilo, kola, saonice, zrakoplov i si.
sa dva sjedala; dvosjed
cvancig (njem. zwanzig) dvadeset (obi-
no kao figura u kartakoj igri "nap-
sl", kad igra ima kralja i damu iste
boje); usp. fircig
cvancik (njem. zwanzig) nekadanji
novac od dvadeset krajcara
cvebe (ar. zabib, tal. zibibbo) mn. suho
groe, groice; rozine
cveknknedli (njem. Zwetschke ljiva)
mn. okruglice, "knedli" sa ljivama
cvergl (njem. Zerge) patuljak; zool. vr-
sta sitne ribe, tzv. ameriki somi
cvibak (njem. Zvvieback) kruh dvaput
peen, dvopek; biskvit
cviblsos (njem. Zwiebel crveni luk, fr.
sauce umak) umak od crvena luka
cviglijanizam v. cvinglijanci
cvik (njem. Zwick) vrsta kartake igre;
igra "mlin"
cvika (njem. cvikl klin); obino u frazi:
zabiti cviku podvaliti kome, nasama-
riti koga i si.
cvikati
cvikati (njem. zvvicken) buiti, bue-
njem ponititi (kartu, ulaznicu)
cvikcange (njem. zwicken tipati, Zan-
ge klijeta) vrsta osobitih klijeta sa
iljastim tipaljkama
cviker (njem. Zwicker) naoale koje se
dre na nosu pomou tipaljke, bez
noica
cviki-pusa (njem. zvvicken tipati, "pu-
sa" poljubac) poljubac pri kojemu se
cjelivana osoba utine za obraz
cvikl (njem. Zvvickel) klin, uklinak,
umetak (izraz osobito uobiajen kod
krojaa, kad treba proiriti hlae ili
si. umetkom u obliku klina)
236 Cyrano de Bergerac
cvilih (lat. bilih dvonitni, od dvije ice,
njem. Zwillich) dvonitka (jako i gu-
sto laneno, kudjeljno i pamuno plat-
no)
cviling (njem. Zwilling) blizanac, jedno
od blizanadi; usp. triling
cvinglijanci pristae cvinglijanizma,
nauavanja vjerskog reformatora Ul-
richa Zwinglija (14841531)
Cyrano de Bergerac it. Sirano d' Ber-
erak (fr.) francuski prozni i dram-
ski pisac (pravim imenom Hector Sa-
vinien, 16191655); njegov je lik ne-
oromantiki idealiziran u istoimenoj
drami Edmonda Rostanda

c
, etvrto slovo hrvatske latinice
a-a-a (cha-cha-cha) latinskoameri-
ki drutveni ples u 4/4 taktu; plee
se u paru, partneri se ne dre, ali se
kredu po tono odreenoj shemi ko-
raka; pijani a-a-a varijacija spo-
menutog plesa, imitacija (koracima i
pokretima) pijanog svijeta (gubljenje
ravnotee)
abuk (tur.) brzo
ador (perz.-tur.) v. ator
aga (atr.) ples
air (tur. ajyr) livada, poljana, trav-
njak, panjak, dolina
ajka (rus. aika, ma. sajka) lak i brz
amac na Dunavu i Dnjestru (sluio
i kao ratni amac); ajka
akarita (p. chacarita) divovski inkvi-
zicijski poar zabranjenih knjiga
(proveo argentinski katoliki kler)
akija (tur. aki) depni noi, perorez
akija (ma. csaklya) motka sa eljez-
nom kukom za privlaenje udaljenih
predmeta; motka uz koju se penje
loza, grah i si.
akmak (tur.) kresivo, ognjilo
akov (ma. csako) kona vojnika ka-
pa, eir s remenom ispod brade
akra (p. chacra) seljaka koliba, se-
oska kuda u Junoj Americi
akire (tur.) hlae
algija (tur. algi) glazbalo, glazbeni in-
strument; svirka, sviranje; ansambl
od tri sviraa (melodijski instrument
i udaraljke)
alma (tur.) bijeli platneni ovoj oko fesa
kod muslimana; zaviti almu pren.
V
poturiti se, prijei na islamsku vje-
ru
am (tur.) 1. bor, jela, smreka; 2. amac
od jelovine
ama tur. (kjamis) gornja enska halji-
na (drugo je ama dosada)
amac (tur.) v. am 2.
anak (tur.) drvena zdjela
anara vrsta kornjae
ang (kin.) kineska mjera za duinu, =
3,183,58 m
ankir (fr. chancre) ir uope (obino
se upotrebljava u vezi meki odnosno
tvrdi ankir) opasna spolna bolest
antra (tur.) putnika torbica
antrati (tur.) cendrati, angrizati, pri-
govarati, gunati
apetoni (p. chapetonis) novi europ-
ski doseljenici u prijanjim panjol-
skim pokrajinama Latinske Ameri-
ke (za razliku od kreolaca koji su
roeni u Latinskoj Americi)
apka (polj. csapka) etvrtasta ulanska
kapa; poljska narodna kapa
apkun (tur.) konj sa sitnim i brzim
hodom, ravan konj (koji istodobna
die obje desne pa obje lijeve noge);
pren. vragolan, nestako
apljan (tal. cipllina) bot. poriluk
aptija (tur.) svileni rubac
' a rma. csarda) krma na pusti u
Maarsko1'
ardak (tur.) zarada drvena ili zidan*
ili na stupovima s (izboenim) drve-
nim gornjim katom; gornji t ili
katovi u takve zgrade; spremite 7~
kukuruz; straarska kula
arda
arda (ma. csardas) maarski narod-
ni ples u 2/4 taktu, ispoetka lagan,
pa sve ivlji i burniji
arka (rus.) 1. ruska mjera za tekuinu
= 0,132 1
arka (perz.) 2. pukaranje izmeu
prednjih, istaknutih dijelova vojnih
postrojbi radi izazivanja i uznemira-
vanja neprijatelja ili kao poinjanje
ozbiljnije borbe
arka (perz.-tur.) vojnik na prednjem
poloaju, onaj koji zapoinje arke
arlston (engl. charleston) ameriki sa-
lonski ples u 2/4 ili 4/4 taktu
arija (perz. ehar su, tur. aru) 1.
trnica, sajam; 2. poslovni, trgova-
ki dio grada; 3. trgovaki stale;
pren. javno mnijenje, neobavijete-
ni, nestrunjaci, npr. "arija pria"
arter (engl. charter) povelja, isprava,
dokument; ugovor; pravo, povlasti-
ca; ugovor o najmu broda ili zrako-
plova
artirati (engl. charter) povlastiti, po-
vlativati; dati brod ili zrakoplov pod
zakup
artisti (engl. charter) mn. pristae i
pobornici artizma u Engleskoj
artizam (engl. charter povelja) poli-
tiki i socijalni pokret engleskih rad-
nika (18361848) protiv aristokra-
cije, velikog posjeda i kapitala; borio
se za iroke demokratske slobode,
osobito za ope pravo glasa i tajno
glasovanje
arug (tur. aryk) opanak
astuka (rus.) narodna pjesma ved-
roga karaktera, kratka pjesmica
(obino etiri stiha), poskoica
atija (tur. ati) rubac, koprena, veo,
prekriva
atma (tur.) pleter, preplet; kua od da-
saka i brvana
au (tur. avu) doasniki in u tur-
skoj vojsci; debeli svat (koji zbija a-
le u svatovima); opinski podvornik
u Dalmaciji; usp. alaj-au
238 embalo
eb-brava vrsta brave sa 5 do 7 zatva-
raa od kojih se svaki treba dignuti
na svoje mjesto kako bi se brava
otvorila (nazvana po pronalazau, en-
gleskom mehaniaru Chubbu)
ehizam eki izraz u nekom drugom
jeziku; usp. bohemizam
ek (engl. cheque, check) 1. bank. ban-
kovna uputnica, isprava kojom osoba
koja je deponirala odreenu svotu
novca kod druge osobe daje ovoj na-
log da isplati nekoj treoj osobi ili
donositelju svotu koja je na toj ispr-
avi oznaena; 2. platno s plavim ili
plavim i bijelim kvadratima ili pru-
gama, mornarsko platno
eka (rus.) kratica za "rezviajnaja
komissija" ("Izvanredna komisija")
osnovana u Rusiji nakon Oktobarske
revolucije, reorganizirana u veljai
1922. kao dravna politika uprava
GPU, kasnije NKVD
eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna
od triju slunih koica u srednjem
uhu
ekmede (tur.) kutija s ladicom (slui
kao drvena kasa)
ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak
voke (s koticama)
ekrk (tur. ikrik) kota, kotur, vitlo
(za dizanje uvis izvlaenjem)
elebija (tur. alab, eleb) gospodin, li-
jepo odgojen ovjek; takoer: mladi
gospodin, gospodii
elenka (tur. elenk) nakit u obliku per-
janice, srebrne, rjee zlatne, privr-
en na kalpaku ili almi (odlikova-
nje za posjeenu neprijateljsku gla-
vu); nakit na kapi; glava (atr.)
elesta (tal. celesta) vrsta glasovira s
nizom metalnih ploica koje daju vr-
lo lijepe tonove (etiri oktave)
elik (perz.) kovko eljezo, nado, ocal
elist (tal. cello) glaz. v. violonelist
elo (tal. cello) glaz. v. violonelo
embalo (tal. embalo) glaz. iani in-
strument u obliku trapeza, svira se
ember
udaranjem u icu pomou dvaju
ekia
ember (tur. ember) veo muslimanskih
ena; veliki rubac koji pokriva glavu
i elo do oiju (nosi se uz feredu);
platno, ifon; obru, uplje kolo
empres (lat. cyparissus) rod crnogo-
rinog drvea iz porodice empresov-
ki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi
ili stabla)
eng (kin.) kineski puhaki instrument
s cijevima raznih veliina i zakriv-
ljenom trubom u koju svira pue
engija (tur. engi) plesaica i pjeva-
ica; usp. oek
ereviki (rus.) mn. male enske cipele
erga (tur. erge) mali ator, osobito
ciganski
eri-brendi (engl. cherry-brandy) rakija
od treanja, trenjevaa
ervonci (rus.) mn. "crvenjaci"; ruske
novanice sa zlatnim pokriem koje
je 1923. g. uvela sovjetska vlada (je-
dan ervonec = 10 zlatnih rubalja)
esma (tur. eme) kladenac, zdenac,
bunar; izvor iz kojega voda tee na
cijev (drugo je esma)
ester-sir (engl. chester) vrsta odlinog
engleskog sira, nazvanog po engl.
gradu Chesteru
eagija (tur. kaagy, s naim esati)
esalo; limena etka za timarenje ko-
nja i krava
etverik (rus., sanskr. tschatur, lat.
quattuor) mjera za ito u Rusiji =
26,24 1
evra (tur. evre) etverokutni rubac iz-
vezen srebrnim nitima, vjenani dar
i (kin.) 1. kineska mjera za duinu:
stopa = 0,318 m; 2. mjera za putove
= 0,246 m; 3. mjera za ito od 100
inga = oko 100 1
ibuk (tur. ubuk) cijev lule; kami;
lula; u nekadanjoj Turskoj: danak
od ovaca i koza to se davao sultanu
ierone (tal. cicerone) voa stranaca,
osobito u tal. gradovima (podrugljivo
239 inele
nazvan, zbog svoje govorljivosti, po
slavnom rimskom govorniku Cice-
ronu); ierone
iikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve
due ("junak" putuje po Rusiji i od
vlastele kupuje "due" njihovih mrt-
vih kmetova)
Cifut(in) (tur.) idov; ifutarija skup
ifuta (kao poruga)
ikara (tal. chicchera) alica
iko (mad. csikos) uvar konja, konju-
ar
ila (tur., ma. csillas) konj sive dlake
ili (engl., iz meksikoga: chilli) vrsta
veoma ljutoga suenog papra; jelo ili
umak zainjen takvim paprom
imaron (p. cimarronada opor divljih
ivotinja) junoameriki divlji konj
imbur (tur.) jaja pripremljena s vrh-
njem i enjakom
impanza (fr. chimpanze) vrsta antro-
poidnog majmuna, srodnog gorili
impanza (njem. Schimpanse) zool. vr-
sta afrikog antropoidnog majmuna,
"afriki divlji ovjek", po duevnim
osobinama ivotinja najblia ovjeku,
ivi obiteljskim ivotom i lako se pri-
pitomljava
in-iplak (tur. yryplak) gol golcat;
pren. bez igdje iega
inampas (p. shinampas) mn. plivajui
vrtovi u Meksiku
inila (p. chinchilla) 1. zool. junoa-
meriki zec, zec-mi; 2. krzno s izra-
zito mekanom gustom sivom dlakom
ove ivotinje
inila (p. chinchilla) vrsta junoame-
rikog glodavca (love ih radi krasnog
gustog i finog krzna)
inela (tal. cinelle) glazbena sprava u
obliku diska (udara se jednom o dru-
gu), plitica
inele (tal. cinelle) mn. glaz. plitice
(udaraljke u obliku mesinganih ta-
njura, slue za davanje posebnog to-
na pojedinim mjestima u glazbenom
djelu)
ing
ing (kin.) kineska mjera za ito = 1/
100 i = oko 11
inkveentisti (tal. cinquecento) mn.
tal. pjesnici (T. Tasso i dr.) i umjet-
nici (Rafael i dr.) iz doba inkveen-
ta
inkveento (tal. cinquecento) lit. "pet
stotina", skraeno umjesto "tisuu
pet stotina"; uobiajeni naziv za XVI.
st. talijanske knjievnosti i umjet-
nosti, doba cvjetanja renesanse
ino (p. chino) "Kinez"; potomak crnca
i Indijanke u Americi
ino (p. chino) mjeanac od bijelca ili
Indijanca i osobe neodreene rase
ipolin (tal. cipollino) talijanski mra-
mor sa zelenkastim ilama
ips (engl. chip komad, krika, iver)
vrsta sendvia; na ulju peena tan-
ka kriica krumpira
ir (ar. dirahat) med. grizlica, otee-
nje koe ili sluznice zbog raspada bo-
lesnog tkiva
irak (tur. yrakman) svijenjak; (yrak,
erag) sluga, momak; egrt, kalfa
istka (rus.) ienje; povremena revi-
zija lanova stranke i provjeravanje
njihove idejnosti; uklanjanje nepri-
jateljskih elemenata iz neke zajed-
nice uope
ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modri-
lo; plavi pigment biljnog podrijetla;
pren. zelena, lihvar
izma (tur., mad. csizma) kona cipela
s visokom sarom
oek (tur. oek) plesa
oha (tur. oha, uha) vrsta tvornikog
vrstog valjanog sukna i odjea od
njega
ok (engl. chok) tehn. priguiva; za-
tvara zraka na rasplinjau koji slu-
i za bre stavljanje motora u pogon
240 venk
okanj (tur. okal) staklenka za rakiju
od 1/8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika
kupusa; okomak od kukuruza, klip
bez zrna
okolada (meks, cacauati, xocoati, p.
chocolate, tal. cioccolata, fr. chocolat,
njem. Schokolade) masa pripremlje-
na od kae prenog kakao-ploda u
zrnu, eera, vanilije i dr.
olak (tur. olak) jednoruk, sakat o-
vjek, invalid u jednu ruku, bogalj
olo (p. cholo) potomak Zamba; tako-
er: Indijanac koji je odrastao meu
Europljanima i koji govori panjol-
ski
om, oma (ma. csomo) zamotuljak
npr. duhana
omor (ma. csomor) 1. otrovni abnjak
(biljka); 2. bolest koja dolazi od mas-
nih jela, groznica praena osjeajem
gaenja i munine
orba (tur. orba) juha
ota (tal. ciotto hrom) skvreno stopalo;
gruda, grumen zemlje
u (jap.) 1. japanska mjera za duinu
od 60 kenga ili 360 aka = 109,310
m; 2. mjera za povrinu = 99,573 a
ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina
ulo (p. chulo) pomonik borca s biko-
vima koji razdrauje bika
urma (tal. ciurma) momad, svjetina,
druba, rulja
uros (p. cliurros) mn. ovce s grubom,
obino crnom vunom
uruk (tur. uruk) nedostatak, mana
uti vrsta himalajskog majmuna za
kojega neki misle daje ljudsko bie;
usp. jeti, miti
uvida (tal. ciovetta) maska, krinka, ob-
razina, makara, krabulja; laan iz-
gled
venk (atr.) sastanak, "spoj"
, peto slovo hrvatske latinice
aba (ar. Ka'bah, perz. a'be) v. Kaba
afir (ar.) onaj koji ne priznaje Boga,
nevjernik (osobito kao pogrda)
afurija (ar. kjafur) kamfor
akule (tal. venet. ciacole) brbljarije
ao! (tad. ciao!) zdravo!
apati (tal. chiappare) uhvatiti, uloviti,
zgrabiti, epati
ar (tur. kjar) trgovina, zarada, dobitak;
korist; trgovaki posao
asa (tur. kjase) duboka porculanska,
zemljana ili bakrena zdjela
atib (ar.) pisar; pisac, mudrac, uenjak
ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa
od uvaljane vune
ef (ar. eif) dobro raspoloenje, radost,
veselje, uivanje; volja, prohtjev
efil (tur. kefll) svjedok, jamac
ehaja (perz. kethhuda, ahje) doma-
in, starjeina; zamjenik, nadzornik
ehaja (tur.) 1. nadstojnik, upravitelj
dobara; 2. starjeina pastira
eif (ar.) v. ef
ela (tur. kel gol) glava bez kose
elepir (tur. kelepir) ono do ega se do-
e na lak nain; pljaka, plijen, dobit
elija (lat. cella soba, soba za ostavu,
ostava, dem. cellula, gr. kalia koli-
ba) zasebna sobica, samica, osobito
redovnika
emane (tur. keman) gusle; violina
enar (perz.) obala, strana, kraj, rub,
kut; vrsta platna
enevir (tur. kenevir) konoplja; kono-
pac, ue
eramida (tur. eremid) krovni crijep
erana (perz. ar-hhane) radionica sa-
puna; uarska radionica
erivo (perz. aruve) okvir, oplata,
prozorski okvir
eresta (tur. kereste) materijal, graa;
pribor uope (za pravljenje neega)
erpi (perz. erpid) nepeena cigla
esam (tur.) srea; kupiti na esam ku-
piti na sreu
esatluk (tur.) nedostatak novca, nov-
ana kriza, besparica
esim (tur.) cijena na veliko, paual;
najam; zakupnina
esma (tur.) vrsta veza na upljike
eten (perz.) lan
evap (tur. kebap) komadi mesa pe-
en na eravi
ibur (tur. kibir) oholost, gordost; samo-
dopadljivost
ifta (perz.-tur) = ifut; lihvar; krtac;
filistar
ilibar (perz. kehruba, tur. ehribar)
"ono to privlai slamu", fosilna smo-
la koja potjee od crnogorice, jantar
ilim (perz.-tur. kilim, kelim) prostira,
tepih, sag
ilit (tur.) lokot, brava
iri (perz. iri) postolarsko ljepilo
iriz (perz. iri) v. iri
ispet (ar. isvet) nakit, odijelo
itab (ar. itab) pismo, knjiga; zakon,
naredba; Kur'an, Biblija
iveta (tal. civetta) uk (ptica); pren.
namigua, koketa
or, orav (tur. kor) prid. slijep na jed-
no oko; orac, orak slijepi metak, tj.
bez otrog i ubitanog naboja
oriti
oriti (tur. or) atr. spavati
orka (tur. or slijep, kome je tamno)
atr. tamnica, zatvor
orsokak (tur. or slijep, sokak ulica)
slijepa ulica; pren. bezizlazan polo-
aj; kritina situacija
otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, ne-
ovjek
Cozot stanovnik talijanskog mjesta Chi-
oggie (poznati kao vjeti ribari)
ufte (perz.) mn. kuglice od mljevenog
mesa s paprom i lukom
ulav (tur.) polukruna vunena kapa,
nosi se ispod fesa
ulbastija (tur.) meso peeno na aru
umez (tur.) kokoinjac; kuica
umur (tur.) drveni ugljen
up (perz.) velika zemljana posuda (za
pekmez, vrhnje i dr.)
242 uza
uprija (tur.) most
urak (tur.) kratak gornji zimski kaput
podstavljen krznom, bunda
urdija (tur.) kratak krzneni kaput;
dug enski kaput bez rukava od bije-
log, crnog ili crvenog sukna
urs (tur. kursu) propovjedaonica, go-
vornica (u damiji)
urtauk (tur.) bolest koju ivad dobiva
za vrijeme parenja
usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen,
za eravicu
uskija (tur.) eljezna poluga, motka,
kramp, pijuk
utuk (tur.) panj, batina; pren. glupan
uvik (perz. uk, tur. ujk) breuljak
uza (tal. chiuso zatvoren, zakljuan)
zatvor

D, d esto slovo hrvatske latinice
d. kratica za da ili datur (lat.) daj, neka
se dade (na receptima)
d. m. glaz. kratica za dextra manu it.
dekstra manu (lat.) desnom rukom
d. t. d. kratica za da tales dozes (lat.)
daj takve koliine
da capo it. da kapo (tal.) glaz. ispo-
etka, iznova, tj. cijelu glazbenu par-
tiju ponoviti do tog znaka
achau it. Dahau (njem.) nacistiki
koncentracijski logor u Bavarskoj,
poznat po okrutnostima; usp. Bu-
chenvvald, Auschwitz
dacija (tal. dazio) carina, daa, porez,
danak
dacit eruptivna povrinska stijena, an-
dezit u kojem ima kvarca
Daani stanovnici Dacije (nekadanje
rimske provincije na podruju dana-
nje Rumunjske)
dada (tur.) majka, sestra, ili uope sta-
rija ena; naziv odmila za dadilju
dadaizam prema djejem tepanju da-
da nazvani smjer u knjievnosti i
likovnoj umjetnosti koji obrauje te-
me iz podruja besmislenoga, primi-
tivnoga i si. na poseban nain
dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena
koja uva djecu; guvernanta
dadaz (etiop.) v. dadazma
dadazma (etiop.) titula u etiopskoj
vojsci, manja od titule ras, a znai
to i general; takoer: zapovjednik
pokrajine; upotrebljava se obino u
skraenom obliku: dadaz
D
dafina (gr. dafne) lovorika, lovorovo
drvo
dafizam irski faizam (naziv po pre-
zimenu generala 0'Duffyja)
Dafna mit. Nimfa koju je Apolon pre-
tvorio u lovor, ki rijenoga boga Pe-
neja
dafnin (gr. dafne lovor) kem. alkaloid
koji se nalazi u kori daphne meze-
reum
Dafnis mit. lijepi pastir na Siciliji, sin
Herma i jedne nimfe; umro je vrlo
mlad, pastiri su ga potovali kao her-
oja
dafnomantija (gr. dafne lovor, man-
teia) proricanje iz lovorove grane ba-
ene u vatru
dagerotip (fr. Daguerre, gr. typos) fot.
naprava koju je 1838. pronaao Da-
guerre i koja trajno zadrava sliku
stvorenu djelovanjem svjetlosti na
metalnoj ploi
dagerotipija pravljenje fotografija na
jodnom srebru pomou ive; v. dage-
rotip
daida (tur. dajy) ujak
daimonion (gr. daimonion) fil. ovako
Sokrat naziva onaj unutarnji glas
koji on smatra boanskim nadahnu-
em, a koji ga odvraa i opominje da
ne ini neto to bi bilo nepravedno,
nekorisno ili loe
daira (tur. daire krug) 1. glaz. maleni
bubanj s praporcima, def; 2. skup,
zbor, mnotvo (osobito: naziv za skup
vragova, pa i prizivanje vragova); 3.
dvorana za primanje ili vijeanje; 4.
dajak
vie skladita oko zajednikog dvo-
rita
dajak (tur. dajak) potporanj, motka, po-
dupira (na zid); stup
dajdest (engl. digest) 1. saet pregled;
2. zbirka zakona
dakma (dakhma) "tornjevi utnje" (tvr-
ave u Iranu i Indiji na kojima Parsi
izlau tijela pokojnika da bi ih izjele
ptice grabljivice)
daknomanija (gr. dakno bodem, ma-
nia bijes) med. bolestan nagon za
ubijanjem
dakrijadenalgija (gr. dakryon suza,
aden lijezda, algos bol) med. bolest
suznih lijezda
dakrioreja (gr. dakryon, rheo teem,
curim) med. suvie jako suzenje
dakron sintetiko tkivo koje slui za
pravljenje umjetnih krvnih ila
daktil (gr. daktylos) 2. poet. stihovna
stopa od tri sloga od kojih je prvi
dug, a druga dva kratka ( U U)
daktil- (gr. daktylos) 1. predmetak u
sloenicama sa znaenjem: prst
daktilioglifika (gr. daktylios prsten,
glyfein rezbariti, urezivati) vjetina
urezivanja kamenja za prstenje
daktiliografija (gr. daktylios, grafo
piem) opisivanje prstenja
daktiliografika (gr. daktylios, grafo)
v. daktilioglifika
daktiliomantija (gr. daktylios, man-
teia proricanje) proricanje iz prste-
nja, proricanje pomou arobnog pr-
stenja
daktilioteka (gr. daktylios, tithenai
staviti) zbirka kamenja za prstenje
(gema), osobito grkog; zbirka otisa-
ka takvog kamenja; draguljarski san-
dui
daktilitis (gr. daktylos) med. upala pr-
sta, ir na prstu
daktilograf (gr. daktylos, grafo piem)
onaj koji pie na pisaem stroju
daktilografija (gr. daktylos, grafo) pi-
sanje na pisaem stroju
244 dalkili
daktilografkinja (gr. daktylos, grafo
piem) ona koja umije pisati na pi-
saem stroju
daktilogram (gr. daktylos, gramma
crta) otisak prstiju
daktilologija (gr. daktylos, logia) go-
vor pomou prstiju, vjetina iskazi-
vanja misli pomou prstiju
daktilomantija (gr. daktylos, man-
teia) proricanje (ili: vraanje) iz pr-
stiju
daktilomuzikograf stroj za pisanje
glazbenih znakova
daktilonomija (gr. daktylos, nomizo
mislim, smatram) vjetina raunanja
na prste, raunanje na prste
daktilosimfiza (gr. daktylos, symfy-
sis) sraslost prstiju na ruci ili nozi
daktiloskopija (gr. daktylos, skopeo
gledam, promatram) metoda prepo-
znavanja zloinca po individualnoj
razlici finih linija na unutarnjoj stra-
ni prstiju, na jagodicama; ispitiva-
nje otisaka prstiju
daktiloteka (gr. daktylos, tithemi
stavljam) med. zavoj kojim se povri-
jeeni prst odrava u ravnom polo-
aju
daktilotip (gr. daktylos, typos otisak)
pisai stroj
dal segno it. dal senjo (tal.) glaz. v. al
segno
dalaj-dama vrhovni budistiki svee-
nik; oboavani poglavar duhovne i
svjetovne vlasti u Tibetu
dalga (tur. dalga val) 1. valovlje, valovi,
bura na moru; nalet, udar vjetra; 2.
ispuh dima (pri puenju)
dalija bot. ljubiasta georgina, nazva-
na po vedskom botaniaru Dahlu
(1789. g.)
Dalila (hebr.) v. pod Samson
dalkili (tur. dalkili gola sablja) pri-
padnik nekadanjih turskih orua-
nih snaga (glavno oruje bila mu je
sablja
dalmatika
dalmatika gornja odjea katolikih sve-
enika, nazvana po tome to se ne-
kada nosila u Dalmaciji; dio svea-
nog odijela njemakih careva
dalmatinac vrsta doge iz Dalmacije
(pas srednje visine, miiava tijela,
dlake bijele s crnim mrljama)
dalmatski jezik autohtoni romanski je-
zik koji se iz vulgarnog latinskog ra-
zvio na dalmatinskoj obali i Kvar-
neru
daltonizam sljepilo za boje, nesposob-
nost osjetila vida da razlikuje boje,
osobito crvenu (naziv po engleskom
kemiaru Daltonu koji je zamjeivao
samo tri boje i prvi opisao ovu po-
javu)
daltonski plan (Dalton-plan) metoda
uenike samoradnje ija je karak-
teristika da uenici pod nadzorom
nastavnika sami izabiru i prouavaju
znanstvenu gradu (naziv prema ame-
rikom gradu Daltonu gdje je 1922.
prvi put primijenjena)
dama dat. domina gospoda, fr. dame,
tal. dama) gospoa, gospa, ena iz
vieg stalea; plemkinja, vlastelinka:
otmjena ena koja dri do sebe; fi-
gura na igraim kartama; "kraljica"
u ahu
damar (tur.) 1. ila (arterija i vena);
ivac; bilo, puls; 2. podzemni put vo-
de do izvora na povrinu zemlje; 3.
podzemna "ica" neke rude
damasciran iaran, izvezen; usp. da-
mast
damascirati (fr. damasquiner) zaariti
eljezo ili elik, osobito otricu noe-
va i maeva, pa onda iarati zlatom
i srebrom (postupak nazvan po sirij-
skom gradu Damasku)
damasirati (fr. damasser) tkati na da-
mastni nain, tkaninu arati (ili: ia-
rati) cvjetovima
damasket (fr. damasquette) bogata da-
mastna tkanina s cvjetnim arama
na atlasnoj osnovi
245 Damon i Fintija
damast (tal. damasto) svilena, vunena
ili platnena tkanina s cvjetovima
damba (niz. dam nasip) uzvienje od
zemlje, kamena ili betona u obliku
nasipa; slui za zatitu obale od po-
plave, podrivanja i si.
damenval (njem. Dame gospoa, Wahl
izbor) "dame biraju" tj, obiaj na
plesovima da ene biraju svoje ple-
sae
damla (tur.) kap, paraliza, apopleksija
damnacija (lat. damnatio) osuda na
vjene muke, prokletstvo
damnatio memoriae it. damnacio me-
morije (lat.) prav. unitavanje (ili:
oteivanje ili pogrda) uspomene ne-
kog imena, slike, grba i dr.
damnatur (lat.) odbacuje se, zabranjuje
se (cenzorska formula kojom se za-
branjuje tiskanje neke knjige ili ne-
kog mjesta u knjizi)
damnatus (lat.) osuen; osuenik
damnificirati (lat. damnificare) nani-
jeti tetu, otetiti
damnifikacija (lat. damnificatio) nano-
enje tete, oteivanje
damnifikat (lat. damnificatus) onaj koji
je pretrpio tetu, oteeni
damnum (lat. damnum) teta, gubitak
Damoklo ime laskavca koji je tiraninu
Dioniziju pozavidio na srei; da bi
mu pokazao kakva je to srea, nare-
dio je Dionizije da ga poaste za nje-
govim stolom kao kakva kralja, ali
mu je iznad glave objesio ma o konj-
sku dlaku; otuda: Damoklov ma
opasnost koja ovjeku stalno prijeti
Damon i Fintija prema starogrkoj pri-
i dva filozofa (pitagorovca) u slubi
sirakukog vladara Dionizija Mlaeg;
kad je ovaj Fintiju osudio na smrt,
zamolio je osuenik da ga prije izvr-
enja osude pusti kui kako bi zavr-
io neke poslove; kralj to dopusti, ali
je Damon morao svojim ivotom jam-
iti da e se Fintija vratiti; Fintija
se zadrao na putu dulje nego je oe-
dampfbad
kivao, pa je Damon ve stajao pod
vjealima kad je pravi osuenik sti-
gao u posljednji trnutak; vidjevi
ovakvu vjernost, vladar oprosti kaz-
nu osueniku i zamoli oba prijatelja
da ga prime kao treeg u svoje dru-
tvo
dampfbad (njem. Dampf para, baden
kupati) parna kupelj
damping (engl. to dump prodavati po
niskoj cijeni, izvoziti robu i prodavati
je ispod cijene kotanja ili ispod
cijene domaeg trita, dumping) trg.
prodavanje robe u inozemstvu ispod
cijene kotanja, obino radi konku-
rencije i osvajanja trita; prodavanje
robe, osobito tvornikih proizvoda, po
nioj cijeni inozemstvu nego doma-
im potroaima radi osiguravanja
monopola
Danaide mit. u staroj Grkoj: 50 keri
argoskoga kralja Danaja koje su po-
ubijale svoje mueve u prvoj branoj
noi i bile osuene od bogova da pune
vodom bavu bez dna
Danaja mit. ki kralja starogrkog
Akrisitja, majka Perzejeva (rodila ga
je sa Zeusom koji joj se pribliio u
obliku zlatne kie)
Danajci (gr. Danaos) pjesniko ime
starih Grka
danajski dar opasan dar iz neprija-
teljske ruke, poput onoga drvenog
konja (u kojem su bili najbolji grki
junaci) to su ga Grci (Danajci) osta-
vili u svom logoru da bi ga Trojanci,
smatrajui ga darom, uvukli u svoj
grad (Vergilije: "Timeo Danaos et do-
na ferentes" "Bojim se Danajaca i
kad darove donose", tj. neprijatelja
se treba bojati i kad darove donosi,
to znai: uvijek)
dandy it. dendi (eng.) kico, gizdelin,
ovjek koji se napadno oblai
dandy-valjak it. dendi-valjak (eng.) u
proizvodnji papira: valjak za utiski-
vanje vodenih znakova
246 Darije
danno (tal.) trg. teta, gubitak
danse it. dans (fr.) ples
dansing (engl. dance plesati, dancing)
ples; mjesto, lokal (kavana, restoran
i dr.) u kojem se posjetitelji mogu
zabavljati i plesom
Dante Alighieri it. Aligijeri (tal.) gla-
soviti talijanski pjesnik iz 13. i 14.
st., autor Boanstvene komedije
dantologija znanost o Boanstvenoj ko-
mediji; danteologija
danuncijada pustolovina talijanskog
knjievnika Gabrielea D'Annunzija
koji je po zavretku Prvoga svjetskog
rata na svoju ruku okupirao Rijeku
i ondje vladao neto vie od godinu
dana; pren. smijean pustolovni pot-
hvat
daosizam (kin. dao put) religioznofilo-
zofska znanost koja potjee od Lao-
tsea (6. st. pr. n. e.)
darbizam hilijastika sekta koju je
1840. osnovao u franc. vicarskoj J.
N. Darby i koja prorotva Starog i
Novog zavjeta doslovno shvaa i tu-
mai; pristae se zovu: darbisti, dar-
bikrani; prid. darbistiki
dardanarijat prav. zelenaenje, lihva-
renje, kupovanje ivenih namirnica
(osobito ita) da bi se dobila visoka
cijena; izraz potjee od nekoga feni-
kog arobnjaka Dardanusa koji je a-
robnom vjetinom skupljao ito u
svoja skladita pa ga prodavao kad
mu je cijena bila najvia
dardanarijus (lat. dardanarius) onaj
koji zelenai itom; v. dardanarijat
Dardanci mn. podanici kralja Dardana,
legendarnog osnivaa Troje
Dardaneli (gr. Dardanos) mn. dvije
kule s obiju strana Helesponta, naziv
po starom azijskom gradu Dardaniji
koji je osnovao Dardanos: otuda i ime
poznatog tjesnaca Dardanela
darijadenitis (gr. dakryon, aden) med.
upala suznih lijezda
Darije (perz.) "uguiva", "suzbija"
darik
darik (gr. dareikos stater) novac per-
zijskog kralja Darija, vrijedan 20
atikih drahmi; darios
darling (engl. darling) ljubimac, mi-
ljenik
darsonvalizacija med. uporaba izmje-
ninih struja vrlo visokog napona
(Tesline struje) za lijeenje ivanih
i dr. bolesti; struje se ne proputaju
kroz tijelo, nego se pacijent izlae dje-
lovanju njihovog magnetnog polja
(metoda nazvana po fr. fiziologu J.
A. d' Arsonvalu, rod. 1851.)
darvinist pristaa Darvvinovog naua-
vanja; v. darvinizam
darvinizam nauavanje engleskog pri-
rodnjaka Charlesa Darwina o razvo-
ju i preobraavanju u ivotinjskom i
biljnom carstvu i po kojem su se sve
vrste u organskom svijetu razvile
jedne iz drugih, iz jednostavnijih u
sloenije; taj se razvoj odvijao u borbi
za opstanak, i to prirodnim odabi-
ranjem (seksualnom selekcijom) i
prilagodavanjem okolnostima u koji-
ma su vrste trebale ivjeti i s kojima
su se morale boriti; usp. descenden-
tna teorija
data (lat. dare dati, data) mn. dano,
ono to je dano; mat. ono to je po-
znato; pov. dodaci, poznate i utvr-
ene injenice
data et accepta it. data et akcepta
(lat.) mn. trg. izdaci i primici, izda-
vanje i primanje
datacija (lat. datatio) stavljanje, odre-
ivanje datuma, nadnevka
datar (lat. datarius) upravitelj papin-
ske komore za molbe i albe, datarije
datarija (lat., tal. dataria) papinska ko-
mora za molbe i albe koja daje cr-
kvene dozvole i zabrane, npr. biscen-
zaciju, zabranu sklapanja braka i dr.
datirati (fr. dater) stavljati na spis (~;li:
pismo i dr.) mjesto, dan, mjesec i
godinu pisanja; potjecati, imati svoj
poetak, trajati od
247 Davus sum, non Oedipus
dativ (lat. dativus sc. casus) gram. trei
pade, odgovara na pitanje komu?
emu?, pade cilja ili namjene
datizam (gr. Datis perzijski vojskovo-
a) nepotrebno gomilanje sinonima
u govoru, osobito kod onoga kome
taj jezik nije materinski
dato (tal.) trg. danas, od danas, od dana
potpisa (osobito na mjenicama kod
odreivanja dana plaanja)
dato-mjenica trg. ona mjenica kod koje
se rok plaanja rauna od dana izda-
vanja
datulja (tal. dattero, dattolo) vrsta pal-
me s vrlo ukusnim slatkim plodovi-
ma
datum (lat. datum, dare dati) podatak
o vremenu, mjestu, danu i mjesecu
(na spisima, pismima itd.)
datum ut retro (lat.) na mjenicama:
naznaivanje istog vremena i mjesta
kao i na prednjoj strani
datum ut supra (lat.) na mjenicama:
mjesto, dan i godina kao gore
daturin (perz. taturah) kem. alkaloid
koji se priprema od sjemena kunja-
ka obinog (tatule)
dau (ar.) vrsta jedrenjaka s 2 do 3 jar-
bola
dauphin it. dofen (fr.) titula francus-
kih prijestolonasljednika (1349
1830)
David (hebr. dod) "ljubljeni"; Davidova
zvijezda (hebr. magen David) este-
rokraka zvijezda stari simbol i-
dovstva (naziv po biblijskom kralju
Davidu iz 10. st. pr. n. e.)
Davi cup it. Dejvis kap (engl.) me-
unarodno natjecanje tenisaa; sa-
stoji se od etiri pojedinana (singl)
mea i jednog u paru (dabl); osniva
Amerikanac Davi 1900. g.
Davus sum, non Oedipus it. Davus
sum, non Edipus (lat.) Ja sam Dav,
a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman
da bih se mogao uputati u rjea-
vanje zagonetaka (izreka roba Dava
dazimetar
u Terencijevoj komediji Djevojka s
otoka Androsa)
dazimetar (gr. dasys gust, metron) fiz.
sprava za mjerenje gustoe zraka
DDT it. di-di-ti (DDT = kratica za di-
klor-difenil-triklormetil-metan) sred-
stvo za unitavanje gamadi (bijela
kristalna tvar slabog mirisa nekod-
ljiva za bilje i vie ivotinjske orga-
nizme); izumitelj vicarac Paul
Miiller 1939.
de (fr. deux, lat. duo) 1. dva; deux a
deux it. dez-a-de (fr.) kod biljara:
dva po dva, dva i dva, par i par
de facto it. de fakto (lat.) zaista, doista,
stvarno
de gravi causa it. de gravi kauza (lat.)
zbog vanog razloga
de gustibus (et coloribus) non est
disputandum it. de gustibus (et
koloribus) non est disputandum (lat.)
0 ukusima (i bojama) ne treba ras-
pravljati, tj. ukusi su razliiti
de jure (lat.) po pravu, s pravnog sta-
jalita; usp. de facto
de lana caprina rixari it. de lana
kaprina riksari (lat.) boriti se za koz-
ju kostret, tj. za neto nevrijedno,
pravdati se za sitnicu, "mlatiti praz-
nu slamu"
de lege ferenda (lat. lex zakon, feren-
dus koji treba, mora biti donesen)
po zakonu koji bi trebalo propisati
kako bi o nekom prijeporu mogao biti
izreen pravorijek; de lege lata (lat.
latus donesen) po zakonu koji postoji
de luxe it. d'liks (fr.) raskono, luk-
suzno
de nihilo nihil (lat.) v. eks nihilo nihil
de non praejudicando it. de non pre-
judikando (lat.) prav. ne nanosei
tetu, bez oteivanja neijih prava
de plano (lat.) prav. jednostavno, ukrat-
ko, bez okolianja
de profundis (lat.) "iz dubina" (poetak
130. psalma, u Kat. crkvi pokajnika
1 alosna pjesma)
248 debalkanizirati
de rigore juri (lat.) po strogosti za-
kona
de te fabula narratur (lat.) o tebi se
basna pria (reenica kojom kad
netko "grijeh kae a grenika nee"
upozoravamo tangiranoga da se o
njemu radi)
de tempore (lat.) u pravo vrijeme; pri-
mjereno prilikama
de visu it. de vizu (lat.) "po vienju",
"iz vienja", oigledno, kao oevidac
De vi vis nil nisi verum (lat.) O ivima
(ne treba govoriti) nita ako ne istinu
de- (fr. de) 2. predmetak u sloenicama
sa znaenjem: a) odvajanje, rastav-
ljanje, ukidanje (npr. demobilizacija);
b) padanje, srozavanje, sniavanje
(npr. devalvacija, degradacija)
de. kratica deleatur (jat.) neka se brie
Dea Dia (lat.) mit. staroitalska boica
plodnosti zemlje
dead bali it. ded bol (engl.) port. tzv.
mrtva lopta u tenisu, lopta izvan igre
dead heat it. ded hit (engl.) port,
"mrtva utrka", kad oba konja stignu
istodobno na cilj
dealbacija (lat. de-albare pobijeliti)
pobjeljivanje (ili: bijeljenje) kovina
deartikulacija (lat. de-articulatio) med.
iaenje, uganue
deauracija (lat. de-aurare pozlatiti)
pozlaivanje, pozlata
debakl (fr. debacle) prolom leda; pren.
propast, slom
debaklaa (fr. debaclage) pom. ienje
luke, uklanjanje istovarene robe,
brodova itd.
debaklirati (lat. de-baculare, fr. deba-
cler) oistiti luku, tj. istovarene bro-
dove ukloniti iz luke
debalaa (fr. deballage) trg. raspaki-
vanje svenjeva i sanduka s robom
debalirati (fr. deballer) trg. raspakirati
svenjeve, sanduke s robom
debalkanizirati oduzeti neemu bal-
kanske karakteristike; profmiti; eu-
ropeizirati
debandada
debandada (fr. debandade) voj. borba
bez ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo;
uzmicanje u najveem neredu
debandirati (fr. debander) rasuti se,
raspriti se
debankirati (fr. debanquer) dobiti cijeli
bank (u kartama)
debarasiranje (fr. debarrassement)
uklanjanje smetnji (ili: prepreka);
osloboenje od neke brige (ili: tereta)
debarasirati (fr. debarrasser) raskriti,
raspremiti; osloboditi se (neega)
debarbarizirati (lat. de, gr. barbaros)
uljuditi, liiti grubosti i surovosti
debarkiranje (fr. debarquement) pri-
stajanje, iskrcavanje iz lae; isto-
varivanje robe
debarkirati (fr. debarquer) istovariti,
istovarivati, iskrcati na kopno; pri-
stati uz obalu
debata (fr. debat) raspravljanje, ras-
prava, iznoenje miljenja, diskusija
debatirati (fr. debatre) raspravljati;
prepirati se; sudjelovati u debati
debelacija (lat. debellare zavriti rat,
pobijediti) unitenje neprijatelja u
ratu
debent (lat. debens) trg. dunik
debentura (lat. debentur, engl. deben-
ture) trg. trokovi, carinski predujam
koji se zadrava; potvrda primitka
debet (lat. debet) trg. dugovanje, dug
koji netko treba platiti za robu ili
ije plaanje prodava oekuje; supr.
potraivanje
debi (fr. debit) 2. trg. prodaja, promet
robe; prodavanje na malo
debi (fr. debut) 1. poetak, prvi nastup
nekog glumca ili pjevaa, prvo poka-
zivanje publici; pristupni govor
debil (lat. debilis slab) slaboumnik,
idiot, priglup ovjek
debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje,
postaj anje nemonim
debirokratizacija (lat. de uklanjanje
u sloenicama, fr. bureau ured,
kancelarija, gr. krateo vladam) na-
249 deburziranje
stojanje da se iz nekog rada ukloni
birokratski postupak
debiskirati (fr. debusquer) voj. otjerati
(ili: potisnuti) s boljeg poloaja
debitant (fr. debutant) onaj koji prvi
put javno nastupa, osobito na pozor-
nici; za enu: debitantica
debitirati (fr. debiter) 2. trg. prodavati;
uraunati neto u dug, opteretiti ra-
un; pronijeti glas, razglasiti
debitirati (fr. debuter) 1. prvi put se
pojaviti; igrati svoju prvu ulogu; dr-
ati prvi govor
debito (tal.) trg. dug, dugovanje
debitor (lat. debitor) prav. dunik
debitum (lat) trg. dug, dugovanje
deblejirati (fr. deblayer) ukloniti (ili:
raskriti) otkopanu zemlju; voj. po-
ruiti rovove i prokope nakon opsade
deblokiranje (fr. debloquement) voj.
osloboenje od opsade; v. deblokirati
deblokirati (fr. debloquer) voj. oslobo-
diti od opsade; prisiliti neprijatelja
da prestane s opsadom; tisk. obrnuta
slova (privremeno upotrijebljena pri
slaganju umjesto pravih) opet izva-
diti i zamijeniti ih pravim
Debora(h) (hebr.) "pela"; ime izraelske
proroica (12. st. pr. n. e.) koja je
pomogla osloboenju Izraelaca od Ka-
naanaca; njezina pobjednika pjesma
ujedno je najstariji hebrejski ep
debo (fr. debauche) skandal, tunjava:
razuzdanost, raskalaenost, razula-
renost, razvrat
debrecinka vrsta tankih kobasica (na-
ziv po ma. gradu Debreczenu)
debri (fr. debris) ruevine; voj. ostaci
trupa, preostali vojnici
debrujirati (fr. debrouiller) razmrsiti,
raspetljati, rasvijetliti, srediti
deburizirati (fr. debourser) trg. ispla-
titi, izvriti isplatu, dati predujam,
kaparati
deburziranje (fr. deboursement) trg. is-
plaivanje; davanje predujma, kapa-
renje
debuiranje
debuiranje (fr. debouchement) voj. iz-
laz (ili: izlaenje) iz nekog tjesnaca;
trg. proda, prodaja robe; put i nain
da se roba proda
debuirati (fr. deboucher) neto zaep-
ljeno otvoriti, izvaditi ep; voj. izvui
se iz tjesnaca; trg. nai priliku za
dobru prodaju robe
decedirati (lat. decedere) otii, odlaziti;
prolaziti, prestajati; preminuti, umri-
jeti
decem (lat.) deset
decembar (lat.) dvanaesti mjesec u go-
dini, prosinac (31 dan); deseti mjesec
po najstarijem rimskom kalendaru,
brojei od oujka
decembristi pristae L. Napoleona i
pomagai tzv. dravnog trajka 2.
prosinca (decembra) 1851. g.
decempeda (lat. decem, pes stopa)
motka za mjerenje od 10 stopa, neto
vie od 3 m
decem vir (lat. decem vir) lan kolegija
od 10 lanova; najpoznatiji su, iz
stare rimske povijesti, decemviri za
pisanje zakona (Decemviri legibus
scribendis) ili zakonodavna deseto-
rica, koji su objavili tzv. "Zakon na
deset tablica"
decemviralan (lat. decemviralis) koji
se sastoji od deset lanova
decemvirat (lat. decemviratus) vlada-
vina desetorice, tj. decemvirata
decencija (lat. decenta) pristojnost, pri-
stalost, prikladnost, skladnost
decenij (lat. decennium) vrijeme (ili:
razdoblje) od deset godina
decennale (tal.) priredba koja se odr-
ava svake desete godine
decentan (lat. decere, decens) pristao,
prikladan, pristojan; poten, estit;
suzdrljiv (u umjetnikom smislu)
decentivan (lat. decipere varati) var-
ljiv, laljiv, koji podvaljuje
decentralizacija (lat. de, centrum sre-
dite, fr. decentralisation) slabljenje
jednog politikog tijela i, kao poslje-
250 decilitar
dica i cilj toga, vea samostalnost
pojedinih dijelova; ostavljanje odre-
denih poslova niim organima; su-
stav upravljanja koji svim upravnim
odjelima daje to veu samostalnost,
osobito u dravnoj upravi
decentralizirati (fr. decetraliser) podi-
jeliti poslove na razne odjele i odsje-
ke, osobito u dravnoj upravi
deceptor (lat. deceptio) varanje, laga-
nje, prijevara, podvala
decernat (lat. decernatus) djelokrug,
krug poslova, mjerodavnost jednog
decernenta
decernent (lat. decernens) prav. sastav-
lja (ili: pisac) presude; izvjestitelj,
referent o nekoj temi, struci ili vrsti
poslova; naelnik neke ustanove ii
upravnog odjela
decernirati (lat. decernere) sudskim
putem odluiti, rijeiti; v. dekret
decertacija (lat. decertatio) zavrna (ili:
presudna, odluna) borba
decertirati (lat. decertare) voditi pre-
sudnu borbu
decesija (lat. decessio) odlazak, odla-
enje
decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi,
prethodnik u slubi
deci- (lat. decum) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: deseti dio (neke
jedinice za mjeru)
decidencija (lat. cadere pasti, decidere
pasti, spasti) pad, opadanje, nazado-
vanje u pogledu imovinskog stanja;
poputanje, npr. groznice u bolesti
decidirati (lat. caedere, decidere zavr-
iti, rijeiti, fr. decider) rijeiti, rje-
avati, presuditi, odluiti, odluiva-
ti; decidendi rationes it. decidendi
raciones (lat.) prav. razlozi sudske
presude
decigram (lat. decem, gr. gramma) de-
seti dio grama; usp. dekagram
decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti
dio litre
decima
decima (lat. decima) glaz. deseti ton
raunajui po redu od osnovnog tona;
poet. strofa od deset stihova (pa-
njolskog podrijetla)
decimacija (lat. decimatio) pravo na
desetinu, skupljanje desetine; deset-
kovanje, izdvajanje svakog desetog
ovjeka radi decimiranja
decimala (lat. decimus deseti) mat. de-
setinka
decimalan (lat. decem, decimus) dese-
tinski, koji se sastoji od deset dije-
lova; decimalni razlomak mat. dese-
tinski razlomak, tj. obian razlomak
iji je nazivnik dekadna jedinica; de-
cimalni raun raun s decimalnim
razlomcima; decimalni sistem bro-
jevni sustav ija je osnova broj 10;
decimalna mjera podjela mjera na
deset jedinica; decimalna vaga vaga
koja ima krak utega deset puta dui
od kraka tereta
decimator (lat.) onaj koji skuplja de-
setinu
decimetar (lat. decem, gr. metron) de-
seti dio metra; usp. dekametar
decimirati (lat. decimare, fr. decimer)
desetkovati, svakog desetog kazniti
(osobito smru) kad su svi podjed-
nako krivi; stanovnitvo moe biti de-
cimirano kakvom velikom zaraznom
boleu, tj. moe biti osjetno sma-
njeno
decimola (tal. decimole) glaz. notna fi-
gura koja oznauje da jednu skupinu
od deset tonova treba odsvirati u
vremenu za koje bi se inae odsviralo
osam normalnih tonova
deciso it. deizo (tal.) glaz. odreeno
decizija (lat. decisio) prav. sudska odlu-
ka, osobito u sumnjivim sluajevima
decizivan (lat. decisivus) presudan, od-
luan; otar
decizivan glas (lat. votum decisivum)
prav. glas koji odluuje, presudan
glas
251 dedomairati
decizor (lat. decisor) prav. izborni su-
dac
decizum (lat. decisum) sud, presuda,
sudska odluka
declamando it. deklamando (tal.) glaz.
veoma izrazito, s puno izraajnosti
declaration of rights it. deklaren of
rajts (engl.) izlaganje prava, objava
engleskog parlamenta 1689. g. o os-
novnim naelima engleskog ustava
decoctor bonorum it. dekoktor bo-
norum (lat.) prav. rasipnik svoje imo-
vine
decoctor dolosus it. dekoktor dolozus
(lat.) prav. rasipnik vlastite i posu-
ene imovine
decrescendo it. dekreendo (tal.) glaz.
postupno tie, sve slabije; mjesto ko-
je se tako svira
dedaleum (gr. Daidalos) fil. "ivi ko-
ta", zootrop, vrsta fenakistoskopa ili
stroboskopa
dedalski (gr. daidaleos) umjetniki,
lijepo izraen, aren, kien
dedekoracija (lat. dedecoratio) sramo-
enje, beaenje, kaljanje
dedicija (lat. deditio) predaja, kapitu-
lacija
dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, po-
sveivati: pokloniti (npr. nekome ne-
ku knjigu), namijeniti
dedignacija (lat. dedignatio) prezira-
nje, potcjenjivanje, omalovaavanje
dedikacija (lat. dedicatio) posveta, po-
sveivanje; poklanjanje, darivanje
dedikator (lat. dedicare posvetiti, dedi-
cator) onaj koji neto daruje s po-
svetom
dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. unijeti
neto u knjige kao plaeno, brisati
neki dug; deditirati
dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je,
platio je, izmirio je
deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati
dedomairati (fr. dedommager) obe-
tetiti, obeteivati, nadoknaditi te-
tu, dati odetu
dedublirati
dedublirati (fr. dedoubler) voj. smanjiti
vojni odred napola
deducirati (lat. deducere) izvesti, iz-
voditi, zakljuiti (ili: zakljuivati) iz
opega o posebnom; pokazati, doka-
zati, izloiti, objasniti; pravni dokaz
izvesti iz drugih, ve dokazanih i-
njenica
deductis deducendis it. dedutkis de-
ducendis (lat.) po odbitku onoga to
se treba odbiti; poto se dokae ono
to treba dokazati
deductis impensis it. deduktis im-
penzis (lat.) po odbitku trokova
dedukcija (lat. deductio) log. izvoenje,
zakljuivanje iz opega o posebnom,
metoda miljenja kojom se od opeg
zakona dolazi do posebnih; trg. od-
bijanje od neke svote
deduktivna metoda v. dedukcija
deduktivnost (lat. deductivus) log. ka-
kvoa postojanja kao deduktivan
deetatizacija (fr.) izdvojenje iz drav-
nog vlasnitva (pojam suprotan eta-
tizaciji)
defekacija (lat. defaecatio) ienje od
taloga; kem. proiavanje, osobito
eernog soka pomou vapna; izba-
civanje izmeta
defekcija (lat. defectio) otpadanje, od-
metanje; slabljenje, poputanje u
snazi, iscrpljenost, malaksalost
defekt (lat. defectus) nedostatak, mana,
nepotpunost, praznina, pogreka;
kvar, npr. na motoru; manjak, npr.
u blagajni
defektan (lat. defectus) krnji, manjkav,
nepotpun, oteen, s prazninama
defektirati (lat. deficere) traiti i is-
pravljati pogreke u raunanju; do-
punjavati, popunjavati, ponovno na-
ruivati; pronevjeriti; u poti: javiti
da je neto nestalo
defektiv (lat. defectivum) gram. ime-
nica ili glagol kod kojih se ne upo-
trebljavaju svi oblici
252 defenzor
defektivan (lat. defectivus) nepotpun,
koji nema svih dijelova i oblika
defektivitet (lat. defectivitas) krnjost,
manjkavost, nepotpunost
defektivni glagoli (lat. verba defecti-
va) gram. nepotpuni glagoli, tj. oni
koji nemaju svih oblika
defektologija (lat.-gr.) znanost o poje-
dincima koji se po organskim, fizio-
lokim ili psihikim nedostacima raz-
likuju od prosjenog (normalnog) o-
vjeka; skup metoda za otkrivanje po-
greaka u proizvodima (npr. puko-
tina u izraevini od kovine i si.)
defektuozitet (lat. defectuositas) v. de-
fektivitet
defektura (lat. defectura) u ljekarni-
tvu: opskrbljivanje, popunjavanje la-
boratorija; ispitivanje, dopunjavanje
defeminacija (lat. defeminatio) psih.
gubljenje enskih psiholokih i fizio-
lokih osobina; supr. efeminacija
defendend (lat. defendendus) optue-
nik kojeg treba braniti, klijent, ti-
enik; za enu: defendentica
defenzija (lat. defensio) obrana
defenziva (fr. defensive) obrana, stanje
u kojem je jedna strana samo u ob-
rambenom stavu; supr. ofenziva
defenzivan (lat. defensus, fr. defensif)
obrambeni, koji je za obranu, zatitni
defenzivni kut voj. mjesto izloeno
unakrsnoj topovskoj ili puanoj palj-
bi
defenzivni poloaj voj. obrambeni po-
loaj, onaj na kojem se oekuje na-
pad
defenzivni rat voj. obrambeni rat, tj.
rat koji se vodi samo radi obrane
defenzivno oruje voj. obrambeno
oruje (koje slui samo za obranu)
defenzivno sredstvo (lat. defensivum)
med. vanjsko zatitno sredstvo radi
zatite od tetnih utjecaja
defenzor (lat. defensor) branitelj, za-
titnik, zastupnik; pravobranitelj
deferent
deferent (lat. deferens) onaj koji trai
prisegu, koji nekome drugom nudi
prisegu; dostavlja; na novcu: znak
mjesta kovanja i majstora koji je pra-
vio novac
defetirati (fr. defaire) praviti malodu-
nim, klonulim; oduzimati (ili: slabi-
ti) vjeru u uspjeh ili pobjedu
defetist (fr. defaitiste) pristaa defetiz-
ma; maloduan ovjek, bez vjere u
uspjeh ili pobjedu; prid. defetistiki
defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme)
malodunost, klonulost, nevjerovanje
u uspjeh ili pobjedu
deficijent (lat. deficiens) otpadnik, od-
metnik; dunik; onaj koji ima ma-
njak na raunu, blagajni itd; onaj koji
zbog slabosti ili bolesti nije vie spo-
soban obavljati svoju dunost
deficit (lat. deficere nedostajati, deficit
nema, nedostaje, nije tu) manjak,
manji iznos u jednom raunu, svota
za koju su prihodi manji od izdata-
ka; manjak u blagajni
defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje,
nagrivanje, unakaivanje
defigurirati (lat. defigurare) pokvariti,
unakaziti, nagrditi
defile (fr. defile) tjesnac, klanac, svaki
uski put kojim se moe kretati samo
po jedan ili dvojica u redu (usjek,
klanac, most itd.); sveani mimohod
defilirati (fr. defiler) pojedinano pro-
laziti kakvim tijesnim putem; voj.
prolaziti paradnim marem, sveano
prolaziti
defilman (fr. defilement) voj. ureiva-
nje, osiguravanje fortifikacijskog
objekta od neprijateljske vatre; hori-
zontalni defilman rov napravljen ta-
ko da se u njega ne moe gaati ni
upadati; vertikalni defilman rov na-
pravljen tako da neprijatelj ne moe
u njega gledati ni gaati
definicija (lat. definitio) log. odreenje
(ili: odredba) pojma, objanjenje jed-
nog pojma drugim pojmovima, svo-
253 deflacirati
enje jednog pojma na druge poj-
move; nastaje naznaivanjem najbli-
eg roda (genus proximum) toga poj-
ma i njegove specifine razlike (dif-
ferentia specifica), tj. posebnih ozna-
ka koje pripadaju samo onome poj-
mu koji treba definirati, npr.: Kva-
drat je paralelogram (genus proxi-
mum) s jednakim stranicama i jed-
nakim kutovima (differentia speci-
fica) to je rodna, generika defini-
cija; usp. genetika definicija
definirati (lat. defmere ograniiti, odre-
diti) log. odrediti pojam, objasniti po-
jam drugim pojmovima; v. definicija
definit (lat. defmitum) (neto) odreeno,
(tono) odreen pojam
definitiv (lat. definitivum) konano ob-
janjenje, zavrna redakcija ugovo-
ra; konano ureenje (suprotno: pro-
vizorij)
definitiva (lat.) zavrni ispit, praktini
uiteljski ispit
definitivan (lat. defmitivus) odluan,
presudan, odreen, konaan, zaklju-
an; pril. definitivno
definitivna sentencija (lat. definitiva
sententia) konani sud, konana pre-
suda
definitivni traktat konani (ili: za-
kljuni) ugovor
definitor (lat.) odreditelj, onaj koji od-
reuje; pomonik dekana u Kato-
likoj crkvi
deflacija (lat. deflatio) bank. smanji-
vanje novanica u optjecaju i time
podizanje kupovne vrijednosti novca;
usp. inflacija
deflacionisti (lat. deflatio) bank. pri-
stae financijske politike kojoj je cilj
da smanjivanjem broja novanica u
optjecaju, osobito onih za koje nema
pokria i podloge, podigne kupovnu
mo novca; suprotno: inflacionisti
deflacirati (lat. de, faix srp) ponjeti
srpom, ukloniti; prav. uzeti unapri-
jed, odbiti, npr. jedan dio nasljedstva
deflagracija
deflagracija (lat. deflagratio) kem. i-
enje (ili: proiavanje) pomou va-
tre
deflagrirati (lat. deflagrare) izgorjeti,
vatrom oistiti
deflegmacija (lat. de, gr. flegma sluz)
kem. oslobaanje alkoholnih teku-
ina od vode; v. deflegmirati
deflegmirati (lat. de, gr. flegma sluz)
kem. osloboditi od vode; neku teku-
inu isparavanjem ili destiliranjem
osloboditi od nebitnog i nepotrebnog
vodenog sadraja
defleksija (lat. deflexio) skretanje
deflektirati (lat. deflectere) skretati,
skrenuti
deflektor (lat. deflector) naprava na
dimnjaku radi zatite od vjetra i di-
ma; naprava za dovoenje zraka (kod
petrolejskih svjetiljki)
defloracija (lat. defloratio) obeae-
nje, oduzimanje djevojake nevino-
sti
deflorata (lat.) djevojka kojoj je oduzeta
nevinost, obeaena
deflorator (lat.) onaj koji je oduzeo dje-
vojci nevinost
deflorirati (lat. deflorare) oduzeti dje-
vojci nevinost, obeastiti
defluksija (lat. defluxio) opadanje, gub-
ljenje; med. katar
defo (fr. defaut) oskudica, mana, nedo-
statak, pogreka; neopravdan izo-
stanak; prav. izostanak s roita, ne-
dolazak na suenje
defolijacija (lat. defoliatio) opadanje
lia; kidanje lia s drvea
deformacija (lat. deformatio) kvarenje
oblika, unakaavanje, unakaenje,
nagrivanje, nagrenje; pokvarenost
oblika, unakaenost, nagrenost
deforman (lat. deformis) pokvarena
oblika, unakaena oblika; deformiran
deformiran (lat. deformis) v. deforman
deformirati (lat. deformare) kvariti (ili:
pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti,
nagrditi, iskvariti oblik
254 degenia velebitica
deformitet (lat. deformitas) unakae-
nost, nakaznost, pokvarenost oblika
defraudacija (lat. defraudatio) prone-
vjera, prijevara, utaja, krijumare-
nje
defraudant (lat. defraudans) pronevje-
ritelj, varalica, utajiva, krijumar
defraudator (lat.) v. defraudant
defraudirati (lat. defraudare) prone-
vjeriti, pronevjeravati, prevariti, uta-
jiti, osobito: prikriti porez, carinu itd.
defunkcija (lat. defungere) prestanak
ivota, smrt
degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, ski-
nuti ukras s neega, odvojiti; degar-
nirati utvrenje voj. izvui ratnu
opremu i vojnike iz utvrde
degairan (fr. degage) slobodan, neu-
siljen, otvoren, okretan
degairati (fr. degager) osloboditi, iz-
vui iz neprilike, razrijeiti, rijeiti;
otpustiti iz vojske; u stanu napraviti
tajni izlaz; ma. osoboditi ma od pro-
tivnikovog maa
degaman (fr. degagement) sloboda, la-
koa, spretnost, neusiljenost; oslo-
boenje od neke obveze; sporedan,
tajni izlaz; ma. osloboenje maa od
protivnikovog maa
degenek (tur.) batina za udaranje po
tabanima; batinanje degenekom; ba-
tinati, tui, mlatiti, lupati
degeneracija (lat. degeneratio) izroi-
vanje, izopaavanje; izroenje, izro-
enost, izopaenje, izopaenost; opa-
danje, propadanje, kvarenje
degeneriran (lat. degenerare) izroen,
izopaen; pogoran, koji se nalazi u
stanju opadanja
degenerirati (lat. degenerare) izroditi
se, izroivati se, izopaiti se, izopa-
ivati se; opadati, propadati, pogor-
avati se
degenia velebitica it. degenija velebi-
tika (lat.) bot. vrsta biljke koja raste
samo u naem Velebitu (pronaao je
degluticija
i opisao maarski botaniar Arpad
Degen, 18661934)
degluticija (lat. deglutitio) gutanje,
deranje
degmati se (tur. degmek) hrvati se, opi-
rati se
degolizam politika i slaganje s politi-
kom koju je vodio fr. general Cherles
de Gaulle (18901970), voa fran-
cuskog otpora protiv njemake oku-
pacije i kasnije predsjednik vlade i
predsjednik drave
degorirati (fr. degorger) oistiti od
mulja, proistiti
degradacija (lat. degradatio) ponienje,
vraanje s vieg poloaja na nii po
kazni (osobito u vojsci i kod sveen-
stva); liavanje ina i zvanja; svo-
enje na nie stanje razvoja; fiz. svo-
enje na stupanj manje sposoban za
pretvaranje (energije)
degradiran (lat. degradare) zapostav-
ljen, lien ina i zvanja, potcijenjen
degradirati (lat. degradare, fr. degra-
der) zapostaviti, liiti nekoga ina i
zvanja; poniziti, potcijeniti
degrasirati v. degresirati
degresirati (fr. degraisser) oistiti od
masti, masnih mrlja (vunu; kuh. ski-
nuti pjenu); degrasirati
degrosirati (fr. degrossir) dotjerati, sta-
njiti (srebro, elik)
degumirati (fr. degommer) osloboditi
od ljepljive tvari; skinuti gumu s ne-
ega; ukloniti gumenu tvar na svi-
lenim nitima iskuhavanjem u sapu-
nici
degustacija (lat. degustatio) kuanje,
probanje; degustacija vina odrei-
vanje okusa, mirisa, boje i izgleda
vina
degustator (lat. degustare okusiti) ku-
a, znalac koji po okusu odreuje
svojstvo namirnica (vina, aja, du-
hana i dr.)
degustirati (lat. degustare) okusiti,
probati
255 deizam
degutirati (fr. degouter) ogaditi (ne-
kome neto), odvratiti nekoga od ne-
ega, pokvariti nekome volju za ne-
im
dehiscencija (lat. dehiscentia) bot.
zjapljenje
dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi
(sjemene ahure)
dehiscirati (lat. dehiscere) raspuknuti
se, otvoriti se, zjapiti
dehortacija (lat. dehortatio) odvraa-
nje, savjetovanje da se neto ne uini
Dei gratia it. Dei gracija (lat.) po mi-
losti Bojoj (uobiajena formula u
vladarskim poveljama, titulama itd.,
u uporabi od Karla Velikog)
deificirati (lat. Deus, facere uiniti)
oboavati, ukazivati ast kao Bogu,
cijeniti vie od svega
deifikacija (lat. deificatio) oboavanje,
odavanje boanske poasti
deiksa (gr. deiknymi pokazujem) lingv.
pokazna (deiktina) estica (npr. s u
prilogu jutros, tj. ovog jutra)
deiktian (gr. deiktikos) koji se temelji
na primjerima, na dokazima
Deimos (gr.) "strah"; mit. sin, stalan
pratitelj i koija starogrkog boga
rata Aresa
deinoterij (gr. deinos, therion divlja
ivotinja, zvijer) zool. divovska pret-
potopna ivotinja, sisavac, pronaen
u okaminskim ostacima
deinoza (gr. deinos straan) ret. pre-
tjerivanje, preuveliavanje
deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti
od cjeline, smanjiti, suziti
deipnosofisti (gr. deipnos ruak, ob-
rok jela) starogrki mudraci koji su
uene razgovore vodili za punim sto-
lovima
deist (lat. deus) fil. pristaa deizma;
usporedi: teist
deitet (lat. deitas) boanstvo
deizam (lat. Deus Bog) fil. miljenje
koje doputa da je Bog prauzrok i
tvorac svijeta, ali ne priznaje nika-
Dejanira
kva uda niti bilo kakav Boji utjecaj
na tijek svijeta, osobito ne priznaje
boansko otkrivenje; deizam je igrao
glavnu ulogu u filozofiji XVII. st.;
glavni predstavnici: Voltaire, Rous-
seau, Lessing, Mendelsohn i dr.; us-
poredi: teizam
Dejanira mit. ena Heraklova, za koju
se borio s boanstvom rijeke Ahelo-
ja; nehotice uzrokovala smrt svoga
mua poslavi mu koulju namoenu
u Nesovu krv
dejekcija (lat. delectio) prav. udaljava-
nje s poloaja ili posjeda; med. is-
pranjavanje stolice; izmet, izlui-
vanje
dejektorij (lat. deiectorium) med. sred-
stvo za otvaranje i reguliranje sto-
lice
Dejfob mit. sin Prijama i Hekube, brat
Hektorov i Parisov; nakon Parisove
smrti mu Helenin; ubio ga Menelaj
deka (gr. deka deset) 2. deset, mjera
od deset grama
deka (njem. Deke) 1. pokriva, gunj
dekabristi (rus. dekabr) mladi ruski
plemii asnici koji su 26. prosinca
1825. podigli u Petrogradu ustanak
protiv apsolutizma
dekada (gr. dekas, dekados desetina)
desetorica; broj deset; deset koma-
da; razdoblje od deset godina; zbirka
ili djelo od deset knjiga, npr. Livijeva
"Rimska povijest"; u kalendaru Fran-
cuske revolucije: tjedan od deset da-
na (od primidi, duodi itd. do deka-
di); mat. decimalni sustav
dekadenca (lat. decadere opadati, tal.
decadenza) opadanje, propadanje,
raspad, pogoravanje, propast; lit.
pravac u knjievnosti i umjetnosti
postromantikog razdoblja (19. st.)
dekadika (gr. dekas, dekados dese-
tina) mat. v. decimalni sistem
dekadni sistem mat. desetni sustav,
brojni sustav koji ima za osnovu broj
10; v. decimalni sistem
256 dekalvacija
dekaedar (gr. deka, edra sjedalo, osno-
va) geom. poliedar s deset povrina
dekaginian (gr. deka, gyne ena) s
deset ena; bot. cvjetovi s deset stu-
pia ili usta plodnice
dekagon (gr. deka, gonia) geom. de-
setokutnik, tijelo koje ima deset ku-
tova
dekagrad (gr. deka deset, lat. gradus
stupanj) deset stupnjeva kao jedini-
ca mjere za kutove (etrdeseti dio
krunice)
dekagram (gr. deka, gramma) teina
(ili: uteg) od 10 grama
dekakord (gr. deka deset, fr. acord su-
glasje vie tonova) glazbalo koje ima
deset ica
dekalijun (gr.) broj (pie se brojkom 1
sa 60 nula)
dekalirati (tal. de-calare) trg. izgubiti
na teini zbog suenja
dekalitar (gr. deka, litar) mjera od 10
litara
dekalkirati (fr. decalquer) prenositi
otiske, npr. s bakra ili kamena na
drvo itd.; prenijeti crte na proziran
papir
dekalkomanija (lat. decalcare ugaziti,
tucati, gr. mania pomama, strast)
vjetina da se slike u bojama (tiskane
na posebnom papiru koji je prevu-
en jednim lako rastopljivim slojem)
vlaenjem stranje strane prenose na
drvo, staklo, kovinu, porculan, kou,
lim i dr.; v. metakromatipija
dekalo (tal. decalo) trg. gubitak na te-
ini neke robe zbog suenja, curenja
itd.
dekalog (gr. dekalogos) deset Bojih
zapovijedi
dekalumen (gr. deka deset, lat. lumen
svjetlo) fotometrijska mjera (10 lu-
mena)
dekalvacija (lat. decalvatio) oelavlja-
vanje, oelavljenje, jedna od sramot-
nih kazni u srednjem vijeku, sasto-
Dekameron
jala se u tome to je osuenik bio
oelavljen
Dekameron (tal. Decamerone, gr. de-
ka, hemera dan) Deset dana (naslov
poznate zbirke novela tal. pjesnika
Boccaccia)
dekametar (gr. deka, metron) mjera
za duinu od 10 metara
dekan (lat. decanus) 1. u rimskom lo-
goru: starjeina atora u kojem je bilo
10 vojnika; 2. danas: osoba na elu
nekog fakulteta; predsjednik fakul-
tetskog vijea; 3. vii sveenik, od-
mah poslije biskupa (kod rimokato-
lika i protestanata); 4. u Italiji: naj-
stariji sluga u kui nekog kneza, kar-
dinala itd.
dekanat (lat. decanatus) dekanstvo,
zvanje i poloaj dekana; mjesto slu-
bovanja dekana
dekandrija (gr. deka, aner ovjek,
mu) bot. hermafroditne biljke s
deset slobodnih pranikih konia,
u Linneovom sustavu deseta klasa
dekanija dekanat kao crkvena usta-
nova, sjedite crkvenog kotara
dekanski jezici (ind. Dekham) v. dra-
vidski jezici
dekantacija (fr. decantation) kem. la-
gano otakanje i odvajanje bistre te-
kuine od taloga
dekantirati (lat. decantare, fr. deca-
nter) kem. otoiti, ocijediti, neku te-
kuinu odvojiti od taloga koji se na-
lazi na dnu; razbistriti
dekapirati (fr. decaper) oistiti povr-
inu kovine (zagrijavanjem, kuha-
njem u sodi, luenjem i ribanjem) i
tako je prirediti za galvanoplastiku
dekapitacija (fr. decapitation) odsije-
canje glave; obezglavljenje
dekapitirati (lat. caput glava, fr. de-
capiter) odsjei glavu; obezglaviti
dekapod (gr. deka, pus stopa) mjera
za duinu od deset stopa
dekar (gr. deka lat. area povrina) mje-
ra za zemljite od deset ara
257 deklamatorika
dekarbirirati (fr. decarburer) v. dekar-
bonizirati
dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi
(ili: oslobaati) od ugljena ili uglji-
ne kiseline; dekarbirirati
dekartirati (lat. de-charta, fr. carte)
post. utvrivati sadraj poiljki na
osnovi karata
dekasilabian (gr. deka deset, syllabe
slog) deseterosloan, koji ima deset
slogova; dekasilabian stih deseterac
dekaster (fr. decastere) deset kubinih
metara, deset stera
dekastih (gr. deka, stichos) lit. strofa
od deset stihova
dekastilon (gr. deka, stylos) arhit. gra-
evina s deset stupova ili svodova
dekatirati (fr. decatir) obraditi sukno
pomou vodene pare da bi mu se dao
blag i postojan sjaj i sprijeilo kasni-
je skupljanje
dekatisaa (fr. decatissage) postupak
pri dekatiranju, prvi put upotrije-
bljen 1822. u Parizu; v. dekatirati
dekatlon (gr. deka deset, athlon na-
tjecanje) port, u naziv za lakoatlet-
sko natjecanje u deset disciplina;
deseteroboj
deker (njem. Decker) bojadisa u crta-
nom filmu, kolorist
deklamacija (lat. declamatio) umijee
usmenog izlaganja, govorenje s puno
izraajnosti, umjetniko govorenje
neke pjesme; vjebanje govorenja u
koli; pretjerivanje u izraajnosti go-
vorenja i u govornikom tonu
deklamator (lat. declamator) umjetnik
u govorenju (stihova), majstor u izla-
ganju; teko razumljiv govornik; knji-
ga s pjesmama za deklamiranje
deklamatorij (lat. declamatorium) vje-
banje u deklamiranju; knjiga koja
sadri pjesme za deklamiranje
deklamatorika (lat. declamare) upute
(ili: znanost) o lijepom izlaganju, ita-
nju, ili o umijeu lijepog govorenja
deklamatorski
deklamatorski (lat. declamare) govor-
niki, rjeito; ono to odgovara de-
klamatorskom umijeu; neprirodno,
teko razumljivo
deklamirati (lat. declamare) umjetniki
i s puno izraajnosti govoriti neku
pjesmu; govoriti govornikim tonom;
govornikim i suvie vatrenim tonom
govoriti o beznaajnim temama
deklanirati (fr. declancher) otvoriti,
pustiti
deklaracija (lat. declaratio) objava, iz-
java, izjanjenje; izlaganje, npr. ne-
kog zakona preko za to ovlatenih
osoba ili tijela; objavljivanje, npr. za-
ruka; trg. prijava (ili: prijavljivanje)
robe carinskim vlastima radi cari-
njenja (carinska deklaracija); izjava
o sadraju potanskih paketa (po-
tanska deklaracija), osobno prijav-
ljivanje poreznim vlastima visine i
izvora imanja i prihoda itd.
deklarativan (lat. declarativus) koji
ima karakter objavljivanja (ili: obja-
njavanja), objavni, izjavni, iskazni;
deklarativna ili iskazna reenica za-
visna reenica kojom se kazuje to
se izrie glagolom glavne reenice,
npr. Mislim da e poslati
deklarirati (lat. declarare) objaviti, ob-
javljivati; izjaviti, izjavljivati, izrazi-
ti se, objaviti svoju odluku; trg. prija-
viti carinskim vlastima robu radi ca-
rinjenja
deklasirati (lat. declassis, fr. de laser)
brisati (ili: izbrisati, iskljuiti) iz ne-
kog drutvenog stalea, reda, raz-
reda, klase; udaljiti, ukloniti; poni-
ziti
deklinabilan (lat. declinabilis) gram.
promjenjiv (po padeima); skretljiv,
sposoban za skretanje
deklinabilitet (lat. declinabilitas)
gram. promjenjivost; skretljivost,
sposobnost skretanja, odstupanja
deklinacija (lat. declinatio) gram. pa-
dena promjena; fiz. odstupanje (ili:
258 dekolirati
skretanje) magnetne igle od zemljo-
pisnog podnevnika (ili: meridijana)
nekog mjesta; astr. okomita udalje-
nost nebeskog tijela od nebeskog po-
lutnika, ekvatora; med. iaenje; ta-
koer: slabljenje, poputanje neke
bolesti
deklinator (lat. declinare skretati) fiz.
v. deklinatorij
deklinatoran (lat. declinare skretati)
koji odstupa, skree, odbija; koji os-
porava
deklinatorij (lat. declinare skretati) fiz.
sprava za mjerenje magnetne dekli-
nacije
deklinirati (lat. declinare skretati)
gram. mijenjati po padeima (ime-
nice, pridjeve, zamjenice i brojeve);
skretati, savijati, odstupati; prav. ne
priznavati, odbijati
deklinograf (lat. declinare skretati, gr.
grafo piem) astr. instrument za
automatsko biljeenje deklinacije
zvijezda mikrometrom
deklinometar (lat. declinare skretati,
gr. metron mjera) fiz. instrument
za mjerenje magnetne deklinacije;
astr. instrument za promatranje i
biljeenje deklinacije
dekokcija (lat. decoctio) iskuhavanje,
ukuhavanje, prokuhavanje
dekoktor (lat. decoctor) onaj koji pre-
kuhava, ukuhava; prav. osoba koja
je svoju imovinu prenijela na drugog
da bi time otetila svoje vjerovnike;
rasipnik
dekolacija (lat. decollatio) odsijecanje
(ili: odrubljivanje) glave
dekolaa (fr. decollage odljepljivanje)
zrak. zavravanje uzlijetanja zrako-
plova, odvajanje zrakoplova od zem-
lje, uzlijetanje, polijetanje, polazak
zrakoplova
dekolirati (lat. decollare) odsjei (ili:
odrubiti) glavu; kem. otkinuti vrat
retorte zapaljenim sumpornim kon-
cem ili usijanom icom
dekoloracija
dekoloracija (lat. decoloratio) gubljenje
boje, izbljedivanje; oduzimanje boje;
pren. bezbojnost
dekolorimetar (lat. decolorare izblije-
diti, gr. metron.) naprava za odrei-
vanje sposobnosti gubljenja boje,
izbljedivanja odreenih tvari
dekoloriran (lat. decoloratus) izblije-
en, koji je izgubio boju; kojem je
oduzeta boja; pren. koji je izgubio
dra
dekolorirati (lat. decolorare) izblijedi-
ti, izgubiti boju; oduzeti boju; pren.
izgubiti dra
dekolte (fr. decolleter) izrez na halji-
nama, osobito enskim, tako da se
vide grudi, ramena, vrat; razgoli-
enost
dekoltiran (fr. decollete) s izrezom na
haljini; razgolien, gol; v. dekolte
dekoltirati (fr. decolleter) nainiti izrez
na haljini oko vrata i na leima;
razgolititi
dekombinirati (lat. decombinare) ras-
taviti, odvojiti; usp. kombinirati
dekompenzacija (lat. decompensatio)
med. zatajivanje, zakazivanje, pre-
stanak rada ili djelovanja nekog or-
gana i si. (npr. rada sranog miica)
dekompozicija (lat. decompositio) ras-
tavljanje (ili: otapanje) nekog tijela
na njegove sastojke, sastavne dije-
love; raspadanje; truljenje
dekompozit (lat. decompositum) tijelo
koje je rastavljeno na svoje sastojke,
sastavne dijelove; med. lijek koji je
sastavljen od vie razliitih lijekova;
gram. rije sastavljena od vie rijei
dekoncentracija (lat.) 1. prijenos ne-
kih poslova sa sredinjih organa vla-
sti na nie upravne organe; 2. stanje
rastresenosti, nesabranosti
dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak
od duga ili rauna; uzajamni, kon-
trolni raun; ostatak
dekontaminacija (lat. de uklanjanje,
contaminare okaljati) voj. uklanjanje
259 dekrement
radioaktivne zatrovanosti s ljudi, i-
votinja i predmeta (pomou vode i
kemijskih sredstava, struganjem
gornjeg zatrovanog sloja itd.)
dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti
od duga ili rauna, otpisati
dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures,
ljepota, ukras u boji; kienje, osobito
u keramici; kaz. sve dekoracije neke
pozornice
dekoracija (lat. decoratio) ukraavanje
nekog predmeta, kienje neke pro-
storije (vjeanje tepiha ili goblena po
zidovima, stavljanje stilskog poku-
stva itd.); kaz. namjetanje pozornice
pomou kulisa, pozadine i dr.; ukras,
ures; orden, odlije, poasni znak
dekorativan (lat. decorativus) ukrasan,
uresan, koji krasi, koji resi, koji slui
za ukraavanje; ukrasni, uresni, koji
ima prirodu ukrasa (ili: uresa); arhit.
koji slui samo za ukras (suprotno
konstruktivan); slik. koji tei samo
za vanjskim djelovanjem boja, bez
udubljivanja u formu i znaaj
dekorator (fr. decorateur) onaj koji
ukraava prostorije, ulice, trgove i
dr.; kazalini slikar
dekorirati (lat. decorare) ukrasiti,
ukraavati, uresiti, ureavati, naki-
titi, uljepati; odlikovati ordenom;
biti dekoriran dobiti orden, imati na
sebi orden
dekort (lat. de-curtus, tal. de-corto) trg.
odbitak od rauna za neku robu, oso-
bito zbog slabe mjere ili loe kakvoe;
uobiajeni odbitak zbog toga to se
odmah plaa u gotovom
dekoviljski kolosijek kolosijek u ko-
jem su tranice razmaknute 0,65 m
(naziv po imenu izumitelja: Decau-
ville)
dekreditirati (fr. decrediter) liiti po-
vjerenja, potkopati nekome kredit,
povjerenje, ugled, ast
dekrement (lat. decrementum) gub-
ljenje, iznos izgubljen postupnim
dekrepitacija
smanjivanjem, opadanjem; supr. in-
krement
dekrepitacija (lat. decrepitatio) kem.
pucanje (zbog zagrijavanja) kristala
koji imaju u sebi mehaniki zatvo-
renu vodu, npr. kuhinjska sol; pu-
canje, prtanje, puckaranje
dekret (lat. decernere, decretum) od-
luka, rjeenje, naredba vlasti, svaka
via naredba uope
dekretali (lat. decretales) mn. papinske
odluke ili naredbe i razne zbirke
takvih odluka; osobito: odluke koje
je izdao Grgur IX. i koje kao kanon-
ski zakonik predstavljaju drugi dio
crkvenog prava (Corpus juri cano-
nici)
dekretirati (lat. decretare) odluiti, ri-
jeiti, zakljuiti; narediti, odrediti,
izdati naredbu
dekretisti (lat. decrescere) mn. u sred-
njem vijeku: uitelji i pisci kanon-
skog prava, za razliku od legista, ui-
telja i pisaca rimskog prava
dekretoran (lat. decretorius) odluu-
jui; dekretoran dan (dies decretori-
us) bio je (u Vestfalskom miru) 1.
sijenja 1624. za sekularizacije koje
su toga dana ve stupile na snagu
deksiografija (gr. dexios desni, grafo)
pisanje s lijeve strane na desnu
deksiografski (gr. dexios desni, grafo)
pisano slijeva nadesno
deksiokardija (gr. dexios desni, kar-
dia srce) med. neprirodna pojava u
gradi ljudskog tijela kad se srce, um-
jesto na lijevoj, nalazi na desnoj
strani
dekstralan (lat. dextralis) desni, koji
je s desne strane
dekstrin (lat. dexter desni) kem. tvar
koja se dobije kad se krob grije na
160C; otapa se u vodi i tom se oto-
pinom moe lijepiti kao gumom; usp.
dekstroza
dekstroza (lat. dexter desni, naziv od
svojstva okretanja polarizacijske rav-
260 delatoran
nine nadesno; v. dekstrin) kem. gro-
dani eer; glikoza
dekubitus (lat. decubitus) med. leanje,
nain (ili: poloaj) leanja; zaleano
mjesto na bolesnikovom tijelu; zale-
aj; taloenje sokova na nekom mje-
stu
dekung (njem. Deckung) voj. rov, za-
klon, rov
dekurairati (fr. decourager) obeshrab-
riti, obeshrabrivati, uplaiti, oduzeti
nekome hrabrost ili volju za neto;
prid. dekurairan
dekurija (lat. decuria) klasa, desetina
(u vojsci starih Rimljana)
dekurion (lat. decurio) zapovjednik de-
kurije (u vojsci starih Rimljana)
dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort
dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti,
smanjiti, skratiti, smanjiti raun za
odreden postotak zbog slabe mjere
ili loe kakvoe robe
dekurzus (lat. decurrere, decursus) ti-
jek, npr. neke bolesti; slabljenje bo-
lesti
dekusorij (lat. decutere, decussorium)
med. naprava za pritiskivanje mo-
dane opne pri buenju lubanje
delacija (lat. delatio) potkazivanje;
prav. pozivanje nekoga da primi na-
sljedstvo
delakrimacija (lat. de, lacrima suza)
med. suzenje, suze u oima
delaktacija (lat. de, lac mlijeko = od-
bijanje djeteta (od majinog mlijeka)
delat (lat. delatus) prav. optuenik
delatio hereditatis it. delacio here-
ditatis (lat.) prav. prelaenje imovine
u nasljedstvo zbog neije smrti ili po
posljednjoj volji; sudsko prenoenje
nasljedstva na najblieg roaka
delatio iuramenti it. delacio jura-
menti (lat.) prav. nametanje prisege
delator (lat.) potkaziva, potajni tui-
telj
delatoran (lat. deferre, delatum) pot-
kazivaki, izdajniki; klevetniki
delatura
delatura (lat.) potkazivanje, klevetanje,
ocrnjivanje
delavara vrst groa, tzv. "amerikan-
ka" (naziv po amerikom zem. imenu
Delaware)
dele (lat. delere unititi, dele) brii, iz-
baci!
deleatur (lat. deleatur) neka se brie,
neka se izbaci (slovo ili rijei, osobito
u korekturi)
delegacija (lat. delegatio) izaslanstvo;
prav. ustupanje potraivanja nekog
duga ili nalog za plaanje jednog du-
nika na neku drugu osobu s njezi-
nim pristankom
delegant (lat. delegans) izdavatelj na-
redbe (ili: naloga); trg. dunik koji
svome zajmodavcu ustupa potrai-
vanje nekog duga kod neke tree
osobe
delegat (lat. delegatus) izaslanik
delegatar (lat. delegatarius) trg. vje-
rovnik koji je upuen na neku treu
osobu radi traenja nekog duga
delegirati (lat. delegare) odrediti, iza-
slati; ovlastiti, opunomoiti; prenije-
ti na koga (pravo, dug itd.)
delekcija (lat. deligere odabrati, iza-
brati, delectum) biranje, izbor
delenda Carthago it. delenda Kar-
tago (lat.) Kartaga koju treba razo-
riti
delenimenti (lat. delenimentum, dele-
nire ublaiti) mn. med. sredstva za
ublaavanje (ili: uminjavanje, umi-
rivanje); laskave rijei
deleterij (gr. deleomai unitavam, de-
leterion otrov) med. tvar koja truje i
unitava ivot, otrovna tvar
Delfi (gr. Delfoi) glasovito Apolonovo
proroite u Fokidi (u podnoju Par-
nasa)
delfijsko proroite v. Delfi
delfin (lat. delphinus) morska ivotinja,
slina kitu, kojoj se pripisuje oda-
nost ljudima i ljubav prema glazbi;
dupin, pliskavica
261 delikatesa
delfinij (gr. Delfinion Apolonov hram)
sudite u staroj Ateni (pored Apolo-
nova hrama) koje je sudilo za uboj-
stva to su ih poinitelji prikazivali
kao opravdana
delfinist (gr. delfis, delfinos dupin) pli-
va koji pliva delfin-stilom
delibacija (lat. delibatio) smanjivanje,
prikraivanje; prav. delibatio heredi-
tatis it. delibacio hereditatis (lat.)
smanjivanje nasljedstva
delibal (tur, deli, bal) otrovni ili opojni
med koji pele skupljaju s biljke
Daphne pontica na Crnom moru
deliberacija (lat. deliberatio) savjeto-
vanje, razmiljanje, dogovaranje, vi-
jeanje
deliberante Roma Saguntum periit
lat. dok je Rim vijeao, Sagunt je pro-
pao (reenica se odnosi na grki grad
Sagunt u dananjoj panjolskoj koji
je Hanibal 219. pr. n. e. razorio
dok su Rimljani odluivali hoe li mu
se suprotstaviti
deliberativan (lat. deliberativus) koji
savjetuje, savjetodavni
deliberato (tal.) glaz. odluno
delicatamente it. delikatamente (tal.)
glaz. v. delicato
delicato it. delikato (tal.) glaz. s nje-
nou, njeno; delicatamente
deliciozan (lat. deliciosus) divan, sla-
dak, ukusan; mio, umilan, bajan
deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje
rane, previjanje
deligatura (lat.) med. zavoj; zavijanje,
previjanje rane
delikatan (lat. delicatus) njean, Iju-
bak, mio; fin, ukusan; veoma obzi-
ran, paljiv, osjetljiv; koji treba pa-
ljivo raditi; teak, neugodan (npr. po-
loaj)
delikatesa (fr. delicatesse) kao moralna
osobina: njenost, osjetljivost, obzir-
nost, paljivost; u umjetnosti: pro-
finjen ukus, smisao za lijepo, kie-
delikt
nost; kao predmet za uivanje: po-
slastica, osobito ukusno jelo
delikt (lat. delinquere, delictum) prav.
istup protiv zakona, prijestup, zloin
delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent
delikvescencija (lat. deliquescentia)
topljenje; svojstvo pretvaranja u
tekuinu na zraku
delikvescentan (lat. deliquescens) top-
ljiv, rastopljiv
delikvescirati (lat. deliquescere) topiti
se (ili: rastapati se, pretvarati se u
tekuinu) upijanjem vlage iz zraka;
gubiti se, topiti se
delikvij (lat. deliquescere) topljenje (ili:
rastapanje) na zraku; per deliquium
it. per delikvijum (lat.) ili skraeno:
p. d. med. otapanjem na zraku, da
se na zraku otopi; deliquium animi
it. delikvijum animi (lat.) nesvjesti-
ca
delimitacija (lat. de, limes, limitis gra-
nica) granienje, omeivanje, ograni-
avanje, obiljeavanje ili postavlja-
nje granice
delimitirati (lat. de, limes, limitis) gra-
niiti, ograniiti, omeiti, omeivati,
obiljeavati ili postavljati granicu
delineacija (lat. delineatio) crtanje,
nacrt, skica
delineavit (lat.) on je to crtao (na crte-
ima i bakrorezima)
delineirati (lat. delineare) crtati, ski-
cirati
delinkvent (lat, delinquere, delinquens)
optueni, prijestupnik, zlikovac; de-
linkventica prijestupnica
deliracija (lat. deliratio) med. v. delirij
delirant (lat. delirans) onaj koji bunca,
luak, onaj koji boluje od delirija
delirij (lat. delirium) med. ludilo, bu-
nilo, buncanje zbog bolesnih duev-
nih predodbi koje nastaju kao po-
sljedica odreene prenadraenosti
mozga i modane opne; deliracija
delirirati (lat. delirare) buncati, biti
lud, bjesnjeti, zanositi se
262 delta-metal
delirium tremens it. delirij um tre-
mens (lat.) med. alkoholno ludilo, na-
staje zbog prekomjernog uivanja
alkoholnih pia, pojavljuje se s ne-
mirom i drhtanjem udova, zavrava
najee smru
delitescencija (lat. delitescere) med.
iznenadno gubljenje (ili: naglo ie-
zavanje) bolesnih tvari
delivrans (fr. delivrance) osloboenje;
trg. isporuka, predaja, izdavanje
delivrezon (fr. delivraison) trg. ispo-
ruivanje, predaja, izdavanje robe
delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, iz-
baviti: trg. isporuiti, poslati, predati,
izdati robu
delkredere (tal. delcredere) trg. jam-
stvo posrednika (ili: agenta) da e
roba koju je on prodao na kredit biti
plaena u odreenom roku
delkredere-provizija trg. nagrada ko-
ju posrednik prima za svoje jamstvo;
v. delkredere
delokalizacija (lat. de uklanjanje, lo-
cus mjesto) oduzimanje (npr. nekom
dramskom djelu) osobina mjesta u
kojem se radnja prvobitno zbiva i pri-
lagoivanje novom mjestu radnje
deloiranje (fr. delogement) izlazak,
odlazak, pokret, npr. logora ili trupa;
istjerivanje s nekog poloaja ili iz sta-
na; potiskivanje neprijatelja, s polo-
aja, deloman
deloirati (fr. deloger) izbaciti, istjerati
iz stana; voj. potisnuti neprijatelja s
njegovog poloaja; izai, odseliti se
delta (gr. delta) 1. etvrto slovo grkog
alfabeta, d, D; 2. ue rijeke koje se
grana u vie rukava (u obliku gr.
slova delta) 3. glazbeni instrument
starih Grka i Rimljana u obliku slo-
va delta
delta-metal zlatu slina slitina (56%
bakar, 40% cink, 1% eljezo, 1% olo-
vo) za okivanje brodova, brodske vij-
ke, strojne dijelove i orua
delta-zrake
delta-zrake fiz. radioaktivne zrake koje
se uvijek pojavljuju zajedno s alfa-
zrakama ako beta-zrake imaju veo-
ma malu brzinu
deltaplan (gr.) vrsta letjelice, "zmaj"
u obliku grkog slova delta
deltoid (gr. delta, eidos oblik) geom.
etvorokut simetrian u odnosu pre-
ma jednoj dijagonali, te s dijagona-
lama koje se okomito sijeku
deltoidan (gr. deltoeises) u obliku del-
te, trokutni
deltoideus (gr. delta, eidos oblik) med.
delti slian mii gornjeg dijela ruke
deluvij (de-, luere prati) geol. proizvodi
od raspadanja stijena koji se ispira-
njem prenose s viih brdskih poloa-
ja i taloe na padinama i u podnoju
demagog (gr. demos narod, agein vo-
diti, demagogos) voda naroda; u sta-
roj Grkoj tako su zvali ljude koji su
svojim ugledom, rjeitou itd. vrili
velik utjecaj na narodne skuptine;
danas se upotrebljava u prijekornom
smislu za onoga koji zavoenjem na-
roda dolazi do vlasti
demagogija (gr. demos, agein) voenje
naroda; zapravo: zavoenje naroda;
sustav i metode kojima se slue de-
magozi da bi doli do svog cilja, tj.
vlasti
demagogizam (gr. demos, agein) mi-
ljenje i nain rada demagoga
demagoki (gr. demos, agein) koji za-
vodi lanim obeanjima v. demagog
demaj (engl. demy) vrsta papira malog
formata
demanti (fr. dementi) opovrgavanje, po-
ricanje, ispravljanje neke neistine ili
netonosti
demantirati (fr. dementir) opovrgnuti,
porei, poricati, odrei, odricati, is-
praviti neistinu ili netonost
demarkacija (fr. demarquer) ograni-
avanje, omeivanje, obiljeavanje
granine linije; pom. odreivanje
263 demencija
mjesta na kojem se nalazi brod na
puini
demarkacijska linija granina linija,
osobito radi utvrivanja prije spor-
nih granica; med. kod gangrene: crta
na kojoj se ona zaustavlja
demarkacijske trupe pogranine tru-
pe, graniari
demarkacijski kordon granini lanac
demarkirati (njem. Marke, fr. demar-
quer) ograniiti, obiljeiti granicu,
povui graninu liniju
demar (fr. demarche) korak, postupak;
uiniti demar poduzeti potrebne
mjere, poduzeti korake
demaskirati (fr. demasquer) skinuti ob-
razinu (ili: masku); razotkriti, otkriti,
prikazati u pravoj boji, onako kako
jest, razgolititi, razgoliavati, ras-
krinkati; voj. trupe u pokretu otkriti
neprijatelju i time ih izloiti njego-
voj topnikoj ili puanoj paljbi
dematerijalizacija (lat. (isp. de i ma-
terija) prijelaz u duhovno stanje, tj.
gubitak znaajki tjelesnosti; odu-
hovljivanje
demeblirati (fr. demeubler) ukloniti
(ili: uklanjati, iznositi, iznijeti) poku-
stvo
demefitizirati (lat. de mephitis kuno
isparenje, fr. de-mephitiser) provje-
triti, prozraiti, istiti, oistiti od tet-
nih isparavanja
demegorija (gr. demegoria, demos na-
rod, agoreyo govorim) javni govor,
govor pred narodom, u narodnoj
skuptini; pren. utjecanje na narod
govorom
demembrirati (lat. demembrare) ras-
komadati, razvesti, rastrgati, rasta-
viti na dijelove
demencija (lat. dementia) med. ludilo;
dementia paralytica it. demencija
paralitika (lat.) progresivna luaka
paraliza; dementia praecox it. de-
mencija prekoks (lat.) mladenako
ludilo, zajedniki naziv za duevne
demens
bolesti koje poinju za vrijeme pu-
berteta ili odmah nakon njega; de-
mentia senilis it. demencija senilis
(lat.) ludilo koje dolazi s godinama
kao posljedica starosti
demens (lat. demens) luak, slaboum-
nik
demeritirati (fr. demeriter) skriviti,
zgrijeiti, ogrijeiti se o neto
demeritni dom u Katolikoj crkvi: za-
vod za preodgoj i kanjavanje sve-
enika koji neto skrive
demerzija (lat. demergere, demersio)
potapanje, uronjavanje
demetropolizacija (lat.-gr.) preselje-
nje visokih ustanova iz glavnoga gra-
da (metropole) u druga, manja mje-
sta
demfati (njem dampfen) priguivati,
zatakavati
demibastion (fr. demi-bastillon) voj.
malo utvrenje, poluutvrenje
demikoton (fr. demi-coton) vrsta polu-
pamuna tkanina
demilitarizacija (lat, de-, militaris) voj.
razvojaenje, razoruavanje; raspu-
tanje, smanjivanje na najpotrebniju
mjeru vojske i uklanjanje vojnih ob-
jekata u nekom mjestu, nekom pod-
ruju ili dravi; uvoenje civilne
umjesto vojne uprave; suprotno: mili-
tarizacija
demilitarizirati (lat. de-, militaris) voj.
razoruati, razoruavati; osobito: ras-
pustiti (ili: znatno smanjiti, ne dr-
ati) vojsku i poruiti vojne objekte
u nekom mjestu, nekom podruju ili
dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu
upravu umjesto vojne uprave; supr.
militarizirati
deminutiv (lat. diminutivum) gram.
umanjena rije, umanjenica, npr.
riba ribica, kua kuica
deminutivan (lat. diminitivus) koji
smanjuje, umanjuje, suava, skrauje
demiparalela (fr. demi-parallele) voj.
polurov
264 demo-
demiraa (fr. demurrage) zakasnina,
learina (naplata za robu koja se ne
podigne iz skladita na vrijeme)
demireljef (fr. demirelief) poluispup-
ena tvorevina, polureljefna tvore-
vina
demirug (gr. demos zemlja, svijet, na-
rod, ergon djelo) 1. graditelj svijeta;
ime boga tvorca kod grkog filozofa
Platona; 2. tvorac, autor, umjetnik;
obrtnik, zanatlija, rukotvorac; 3. pri-
padnik staroatenskog treeg stalea;
4. vii inovnik u nekim starogrkim
polisima
demisezonski (fr. demi polu-, saison
godinje doba) prikladan za noenje
u proljee i jesen, tj. u "polusezoni";
prijelazan
demisija (lat. demissio) utuenost, klo-
nulost; ostavka
demisionar (fr. demissionnaire) prima-
telj ustupljenih dobara, imanja; slu-
benik u ostavci
demisionirati (lat. dimittere, fr. demis-
sionner) dati ostavku, zahvaliti se na
slubi ili zvanju; otpustiti
demitur (fr. demitour) polukrug, polu-
okret (nalijevo ili nadesno)
demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac
svijeta; ovako Platon naziva Boga
kao tvorca svega; gnostiari su tako
nazivali tvorca materijalnog svijeta,
za razliku od najvieg Boga, i izjed-
naavali ga sa idovskim Bogom
demivolt (fr. demivolte) jah. jahanje u
polukrugu
demion (engl. demi-john, fr. dame-
jeanne) opletena staklena boca za
vino, ocat itd. razliitih veliina (do
60 1)
demion (engl. demijohn, od perz. Da-
maghani grad u kojem je bila raz-
vijena staklarska industrija) pleten-
ka, opletena boca od nekoliko litara
demo- (gr. demos narod) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: narod,
narodni
demobilizacija 265
demobilizacija (fr. demobilisation) voj.
razoruavanje vojske, vraanje voj-
ske u mirnodopsko stanje
demobilizirati (fr. demobiliser) voj.
razoruati, svesti vojsku u mirnodop-
sko stanje
demode (fr.) izvan mode, staromodan
Demodok (gr.) mit. slijepi pjeva na
dvoru kralja Alkinoja (pred Odise-
jem pjeva o Trojanskom ratu)
demodoksologija (gr. demo..., doksa
miljenje, logos govor) prouavanje
javnog mnijenja na temelju anket-
nog ispitivanja
demofilokracija (gr. demo- prefiks sa
znaenjem: o ine? prema narodu, fi-
los prijatelj, krateo vladam) naziv za
politiku "vladavine prijatelja naroda"
demofobija (gr. demo- prefiks sa zna-
enjem: odnos prema narodu, fobe-
omai bojim se) med. bolestan strah
od veih skupova ljudi
demogeronti (gr. demo-geron) mn.
starjeine po starosti i dostojanstvu;
senatori u dananjoj Grkoj
demografija (gr. demos, grafia) opisi-
vanje naroda, znanost o narodu i dr-
avi na osnovi statistike, znanost o
stanovnitvu
demokracija (gr. demos narod, krateo
vladam, kratos vladavina, vlast, de-
mokratia) vladavina naroda, narodna
vlast; dravno ureenje u kojem, po
nauavanju o trima vlastima, najviu
vlast, zakonodavnu i izvrnu, vri
cijeli narod (bez obzira na imovinu,
poloaj i kolovanost), bilo u obliku
neposredne demokracije kad o dr-
avnim poslovima odluuje skuptina
cijelog naroda (kao u staroj Ateni),
bilo preko izabranih predstavnika
(reprezentativna predstavnika
demokracija)
demokrat (gr. demos, krateo moan
sam, vladam) pristaa i zastupnik
demokratskog ureenja drave i od-
demonetizirati
nosa u zajednici uope; ovjek slo-
bodoljubivih, irokih pogleda
demokratizam (gr. demos, krateo vla-
dam) v. demokracija; u obinom go-
voru: slobodoljubivost
demokratizirati (gr. demos, krateo
vladam) uvesti ili sprovoditi mjere
koje oslobaaju sve ljude i daju rav-
nopravnost bez obzira na imovinsko
stanje, poloaj, podrijetlo iti'.; uini-
ti neto pristupanim sredstvima i
shvaanjima irokih narodnih sIr,jV
va, npr. znanost
Demokrit starogrki filozof iz Abdere
(460370. pr. n. e.), utemeljitelj ato-
mi stike
demokranin (gr. demos narod) pri-
padnik stranke kranskih demo-
krata (Democrazia cristiana) u po-
slijeratnoj Italiji; pripadnik stranke
koja u svom programu naglaava
kransku notu
demolicija (lat. demolitio) v. demoli-
ranje
demolicijski sistem fort. sustav utvr-
ivanja po kojem se objekti, kad ih
neprijatelj zauzme, mogu odmah ra-
zoriti minama
demoliranje (fr. demolir) ruenje, uni-
tavanje, upropatavanje; demolici-
ja
demolirati (lat. demoliri, fr. demolir)
ruiti, poruiti; upropastiti, unititi;
prid. demoliran
demologija (gr. demos, logia) znanost
o narodu i njegovom duhovnom i-
votu
demon (gr. daimon) natprirodno bie,
duh, osobito zao duh, sotona; zla sud-
bina
demonetizacija (fr. demonetiser, lat.
de- i moneta novac) bank. povlaenje
novca iz optjecaja, bilo da bi se sa-
svim izbacio iz optjecaja, bilo da bi
se prekovao
demonetizirati (lat. moneta, fr. demo-
netiser) bank. jednoj vrsti novca uki-
demonizam
nuti vrijednost i time je povuci iz
optjecaja
demonizam (gr. daimon) vjerovanje u
duhove i natprirodna bia uope
demonolatrija (gr. daimon, Iatreia
oboavanje) potovanje duhova, obo-
avanje vraga i klanjanje (ili: slue-
nje) vragu
demonologija (gr. daimon, logia) nau-
avanje o duhovima, demonima
demonomagija (gr. daimon, mageia)
gatanje (ili: vraanje) pomou duhova
demonomanija (gr. daimon, mania
pomama, ludilo = vjerovanje da je u
nekoga uao vrag i da je zbog toga
poludio; vjerovanje u sablasti
demonomantija (gr. daimon, manteia
proricanje) vraanje pomou demona
koji se nalazi u onome koji vraa
demonomelankolija (gr. daimon, me-
lancholia) ludilo ovjeka koji vjeruje
da su u njega uli zli duhovi
demonski (gr. daimonios) vraji; so-
tonski; natprirodan
demonstracija (lat. demonstratio) do-
kaz, dokazivanje, oigledno prikazi-
vanje, osobito eksperimentiranje u
prirodnim znanostima; javno iska-
zivanje, pojedinca ili mase, svog ras-
poloenja; voj. akcija, prividan, tobo-
nji napad kako bi se izazvao ne-
prijatelj da otkrije svoju snagu, ili
da mu se odvrati pozornost od neke
druge operacije
demonstrant (lat. demonstrans) tuma,
izlaga, pokaziva; onaj koji javno
iskazuje svoje miljenje ili raspolo-
enje
demonstrativ (lat. demonstrativum)
gram. pokazna zamjenica, npr. ovaj,
onaj, taj i dr,
demonstrativno (lat. demonstrare) jav-
no, otvoreno, oigledno, izrazito, ivo,
slobodno; usp. demonstracija
demonstrator (lat.) dokaziva, izlaga,
onaj koji tumai, prikaziva, obja-
njava
266 demuskacija
demonstrirati (lat. demonstrare) po-
kazivati, dokazivati, izlagati, tuma-
iti; pokazivati raspoloenje
demontaa (fr. demontage) rastavljanje
na sastavne dijelove, rasplitanje; one-
sposobljavanje za uporabu; usp. de-
montirati
demontirati (fr. demonter) rastaviti
stroj na njegove sastavne dijelove;
voj. oboriti s konja, narediti da se
sjae; uiniti neupotrebljivim (ili: ne-
sposobnim) za obranu; otetiti neku
spravu, most itd.
demontirna baterija voj. baterija koja
frontalnom paljbom unitava nepri-
jateljske topove
demoralizacija (fr. demoralisation)
kvarenje, pokvarenost morala (ili:
naravi); razvratnost; gubljenje hrab-
rosti, malodunost; v. demoralizirati
demoralizirati (fr. demoraliser) uiniti
razvratnim, liiti morala, pokvariti,
upropastiti nekoga; liiti nekoga osje-
aja vlastite vrijednosti; voj. liiti voj-
sku hrabrosti i vjere u pobjedu, utje-
rati joj strah
demos (gr. demos) narod; u demokrat-
skoj Ateni: opina, odsjek jedne file
demoskopija (gr. demo- prefiks sa
znaenjem: odnos prema narodu, sko-
peo gledam) prouavanje javnog mi-
ljenja, anketiranje irokih slojeva
puanstva; v. demodoksologija
Demosten (gr. Demosthenes) najslav-
niji starogrki govornik u Ateni
(384322); otuda: demostenska rjei-
tost izvanredna, uvjerljiva i silna rje-
itost
demotian (gr. demotikos) koji pri-
pada narodu, narodni, naklonjen na-
rodu
demulcencije (lat. demulcentia) mn.
med. sredstva (ili: lijekovi) za umi-
rivanje bolova
demuskacija (lat. de uklanjanje, musca
muha) organizirano unitavanje mu-
ha kemijskim sredstavima
denacifikacija
denacifikacija (fr. de, lat. natio narod,
facere raditi) nastojanje i poduzi-
manje mjera pobjednikih savezni-
kih sila po svretku Drugog svjet-
skog rata da u Njemakoj uklone sve
tragove Hitlerove antidemokratske i
nehumane nacionalsocijalistike vla-
davine
denacionaliziranje (fr. denationalisa-
tion) odnarodenje, odnaroivanje
denacionalizirati (lat. natio narod, fr.
denationaliser) oduzeti narodni ka-
rakter, liiti nekoga bitnih osobina
naroda kome taj pripada, odroditi,
odnaroditi
denar(ius) (lat.) stari rimski srebrni
novac koji je najprije sadravao 10,
kasnije 16 asa ili 4 sestercija
denaro (tal.) bakreni novac razliite vri-
jednosti u bivim pokrajinama sje-
verne i srednje Italije; trg. udio ne-
kog trgovca u nekom brodu ili nje-
govom teretu; mjera za svilu i zlato
denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie
raanja) opadanje broja raanja (u
nekom narodu, dravi itd.) i, u vezi
s tim, smanjivanje broja stanovni-
tva
denaturalizacija (fr. denaturalisation)
otputanje iz podanitva, gubljenje
graanskog ili zaviajnog prava
denaturirati (fr. denaturer) izmijeniti
svoju prirodu; promijeniti prirodu ne-
ke stvari, izopaiti; namirnicama
(npr. piritu) dodavati razliite tvari
koje ga ine neprikladnim za ui-
vanje
denazalizacija (lat. de uklanjanje, na-
sus nos) gubljenje nosnog izgovora
kod nekih samoglasnika (npr. sta-
rosl. pent postalo je u hrvatskom je-
ziku pet)
dendizam (engl. dandy) kicotvo, giz-
delinstvo, pomodarstvo
dendritian (gr. dendron drvo) u ob-
liku drveta, slian drvetu, kao drvo
267 denivelacija
dendro- (gr. dendron drvo) prvi dio slo-
enice sa znaenjem: drvo, veza s
drvetom
dendrografija (gr. dendron, grafia)
opisivanje drveta; prid. dendrogra-
fiki
dendroidan (gr. dendron, eidos oblik,
lik) v. dentritian
dendroliti (gr. dendron, lithos kamen)
mn. min. okamenjene biljke i oka-
menjeno drvee
dendrolog (gr. dendron, logos) pozna-
vatelj drvea, onaj koji prouava
drvee, njegov uzgoj i praktinu pri-
mjenu
dendrologija (gr. dendron, logia) po-
znavanje drvea, znanost o drveu
(uzgoju i praktinoj uporabi)
dendrometar (gr. dendron, metron)
instrument za mjerenje visine i ja-
ine drvea, kao i za odreivanje nje-
govog volumena
dendrometrija (gr. dendron, metron)
vjetina mjerenja drvea; znanost ko-
ja odreuje koliinu drvne mase, pri-
rasta te starosti pojedinih stabala i
itavih uma; usp. dendrometar
denegacija (lat. denegatio) odluno po-
ricanje (pred sudom), odbijanje, us-
kraivanje; denegatio audientiae it.
denegacio audijencije (lat.) prav. us-
kraivanje sasluanja; denegatio
debiti coniugalis it. denegacio debiti
konjugalis (lat.) prav. neizvravanje
brane dunosti
denegirati (lat. denegare) odluno po-
ricati, odbijati, uskraivati
denga (ar.) med. vrlo zarazna bolest;
javlja se povremeno u toplim kraje-
vima (samo ljeti) kao iznenadan na-
padaj groznice
denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot)
oduzeti duhanu nikotin i time ga ui-
niti manje tetnim za zdravlje
denivelacija (fr. denivellation) spu-
tanje razine (nivoa), uzrokovanje ne-
ravnosti, vertikalno pomicanje
denobilitirati se
denobilitirati se (lat. de uklanjanje i
nobilis plemenit) izgubiti svojstva
plemia, tj. postati pripadnik gra-
anskog stalea
denominacija (lat. denominatio) ime-
novanje; prijava, objavljivanje
denominativ (lat. denominativum)
gram. rije izvedena od nomina (ime-
nica, zamjenica, pridjeva i brojeva),
npr. veslati od veslo; prid. denomi-
nativan
denominirati (lat. denominare) nazva-
ti; imenovati
denonsirati (fr. denoncer) obavijestiti;
otkazati
denotacija (lat. denotatio) oznaavanje,
obiljeavanje, davanje podataka
denotirati (lat. denotare) naznaiti,
obiljeiti, dati podatke
dentagra (lat. dens zub, gr. agra pli-
jen) zubobolja
dentali (lat. dentales) gram. zubni gla-
sovi, tj. oni kod kojih vrh jezika pri
izgovaranju dodiruje zube u gornjoj
eljusti (d, t)
dentalni (lat. dentalis) zubni
dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo
zgrabim, epam) med. instrument
za vaenje zuba
denticija (lat. dentitio) med. nicanje zu-
ba kod djece
dentifricij (lat. dentifritium) sredstvo
(ili: praak) za ienje zuba
dentikuli (lat. denticuli zubii) mn. ar-
hit. ukrasi na svodovima i stupovi-
ma u obliku zuba
dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zub-
na kost, glavna masa od koje se
sastoji zub
dentiskalpij (lat. dens zub, scalpere
grepsti) sprava za ienje zuba
dentist (lat. dens) zubni tehniar, zub-
ni lijenik, zubni kirurg
dentura (lat.) zubi, zubalo, stanje u
kojem se nalaze zubi
denucijator (lat. denuntiator) v. de-
nuncijant
268 departman
denudacija (lat. denudatio) otkrivanje,
razgolienje; odvajanje kostiju od
mesa; geol. zajedniko djelovanje ero-
zije i raspadanja zbog kojeg dolazi
do sniavanja tla
denudirati (lat. denudare) otkriti, ogo-
liti; oguliti, zguliti
denuncijacija (lat. denuntiatio) dostav-
ljanje vlasti nekog kanjivog djela,
potkazivanje, optuba
denuncijant (lat. denuntians) dostav-
lja, potkaziva, tuitelj
denuncijat (lat. denuntiatus) optueni
denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti
sudu, potkazati, optuiti
denzacija (lat. densus gust) zguiva-
nje, zgusnue
denzimetar (lat. densus gust, zbijen,
gr. metron) fiz. naprava za mjere-
nje specifine teine i gustoe teku-
ine, vrsta areometra
denzitet (lat. densus gust) gustoa,
zbijenost
Deo gratias it. Deo gracijas (lat.) Bogu
hvala (svretak katolike mise)
deontologija (gr. deon dunost, logia
znanost) 1. fil. znanost o dunostima
(izraz potekao od engleskog filozofa
Benthama); 2. nauavanje o lijeni-
koj etici, tj. o etikom ponaanju
lijenika u svim odnosima i oblicima
lijenike djelatnosti
deontoloki (gr. deon, deontos du-
nost, logia znanost) teol. deontoloki
dokaz o postojanju Boga, nazvan jo
i moralnim dokazom, smatra da je
potreba naeg uma pretpostaviti po-
stojanje Boga kao osnove moralnog
svijeta
deparalizirati (lat. de, gr. paralvein
klonuti) med. otkloniti uzetost, izli-
jeiti od paralize
departicija (lat. departitio) podjela
departman (fr. departement) podjela
odreenih poslova izmeu djelatni-
ka jednog kolegija; djelokrug; okrug;
soba, odjeljak (stana)
depauperacij a
depauperacija (lat. de, pauper siro-
mah) osiromaiti, osirotiti
depedikulacija (lat. de, pediculus u)
kir. unitavanje uiju i gnjida
depedikulirati (lat. de, pediculus u)
kir. unitavati ui i gnjide
dependencije (lat. dependere) mn.
prav. ono to nekome pripada; v. per-
tinencije
depenirati (lat. penna pero, tal. dipen-
nare) trg. raune u trgovakoj bi-
ljenici precrtati i time ih ponititi;
povui nalog
depersonalizacija (lat. de uklanjanje,
persona osoba) med. bolest pri kojoj
ovjek izgubi svijest o vlastitoj osob-
nosti (linost) ili o svojoj okolini (npr.
kad tvrdi daje ve davno umro); gub-
ljenje osobnih karakteristika, uop-
avanje
depea (fr. depeche) vijest dostavljena
najhitnijim putem, npr. brzojav, be-
ini brzojav; slubeno pismo, npr.
ministarstva vanjskih poslova svojim
predstavnicima u inozemstvu, obi-
no se alje najhitnijim putem po po-
sebnim kuririma
depeirati (fr. depecher, lat. dis- u
pangere privrstiti) hitno poslati ili
otpremiti, brzo dostaviti; brzojaviti
depilacija (lat. depilatio) opadanje ko-
se; skidanje dlaka
depilatorij (lat. depilatorium) med.
sredstvo za skidanje kose i dlaka
depilirati (lat. depilare) skinuti kosu
(ili: dlake), liiti kose; pren. liiti ne-
koga imovine
depistaa (fr. depistage) metodiko ot-
krivanje bolesti medu stanovnitvom
(npr. side)
deplantacija (lat. deplantatio) presa-
ivanje, rasadivanje (bilja, drvea)
deplantirati (lat. planta biljka, deplan-
tare) presaditi, rasaditi
deplasiran (fr. deplace) neumjesan, koji
nije na svom mjestu, pogreno ili loe
269 depolarizator
postavljen; koji se dogaa ili ini kad
mu nije vrijeme
deplasirati (fr. deplacer) premjestiti,
ukloniti sa svog mjesta, promijeniti
mjesto, smijeniti nekoga s njegovog
poloaja; u farmaceutskoj tehnici: to
potpunije izdvajati jednu biljnu sup-
stancu pomou eeg dolijevanja
sredstva za otapanje (etera), pri e-
mu nezasiena ili manje zasiena oto-
pina potiskuje potpuno zasienu oto-
pinu
deplasman (fr. deplacement) premje-
tanje, smjenjivanje, potiskivanje; na-
opako (ili: pogreno, loe) postavlja-
nje, lo poloaj; pom. volumen dijela
broda pod vodom, volumen istisnine
deplecija (lat. deplere isprazniti, de-
pletio) pranjenje, ispranjavanje
deploracija (lat. deploratio) oplakiva-
nje, saaljevanje, aljenje
deplorirati (lat. deplorare) oplakivati,
saaljevati, aliti
depo (fr. depot) skladite, spremite; os-
tava; sklonite: voj. vojska koja slui
za dopunu ostalih jedinica; vojni ma-
terijal koji slui za dopunu; mjesto
gdje se uvaju topovi i ostali ratni
materijal; en depot it. an depo (fr.)
na uvanje
depo-posao bank. kad banka prima na
uvanje, u sefovima, razne vrijedne
stvari (dragocjenosti, vrijednosne
papire i dr.) i to posebno naplauje
od deponenta
depoetizacija (lat. de uklanjanje, poeta
pjesnik) oduzimanje poetinosti ne-
kom pjesnikom djelu, prilagodba
obinom nainu izraavanja; svako-
dnevnost, uobiajenost
depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos
stoer) fiz. unitavanje polarizacije
galvanskom elementu
depolarizator fiz. kemijska tvar (sup-
stanca) koja sprjeava slabljenje gal-
vanskih elemenata zbog polarizacije
dpolarizirati
depolarizirati (lat. de, polus, gr. polos)
fiz. galvanski element liiti polari-
zacije
depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost,
glatkou
depolitizacija (lat. depolitisatio) odu-
zimanje politikih prava nekom sta-
leu ili skupini ljudi, npr. slubeni-
cima, inovnitvu, vojsci itd.
depolitizirati (lat. de, politisare baviti
se javnim poslovima) ukloniti iz poli-
tike, neki stale ili skupinu ljudi li-
iti politikih prava, npr. slubenike,
inovnitvo, vojsku itd.
deponens (lat.) gram. glagol koji ima
pasivan oblik a aktivno znaenje, da-
kle, koji prividno naputa svoje pr-
votno znaenje, deponentni glagol
deponent (lat. deponens) ulaga, onaj
koji daje neto na uvanje; svjedok
pred sudom
deponij (lat. deponere odloiti, smjes-
titi) odlagalite smetite
deponiranje (lat. deponere) v. depozi-
cija
deponirati (lat. deponere) odloiti; po-
loiti, uloiti; dati na uvanje; prav.
pred sudom iskazati; bank. ostaviti
u banci potpis radi usporeivanja
depopulacija (lat. depopulatio) rase-
ljavanje; smanjivanje stanovnitva
depopularizirati (lat. de, popularis
narodni) otuiti nekoga od naroda,
liiti nekoga narodne naklonjenosti
depopulirati (lat. depopulari opusto-
iti, opljakati) raseljavati, raseliti
(stanovnitvo)
deport (tal., fr. deport) u trgovini bur-
zovnim papirima: razlika izmeu sa-
danjega i kasnijeg nieg teaja vri-
jednosnih papira (razlika izmeu sa-
danjega i kasnijeg vieg teaja zove
se report)
deportacija (lat. deportatio) progon-
stvo, protjerivanje, prisilno upui-
vanje u logore, upuivanje po kazni
u neku koloniju, npr. Engleza u Tas-
270 deprefiksacija
maniju, Rusa u Sibir, Francuza u No-
vu Kaledoniju itd.
deportiran (lat. deportatus) prognan,
protjeran, izgnan, poslan u zatoe-
nitvo ili po kazni u koloniju
deportirati (lat. deportare) prognati,
protjerati, izgnati; poslati u zatoe-
nitvo, poslati po kazni u koloniju;
baciti u bijedu
deposedirati (lat. depossidere, fr. de-
posseder) prav. liiti nekoga posje-
dovanja neke stvari ili zemlje, pro-
gnati, otjerati; deposedirani npr. vla-
dar koji je zbaen s prijestolja
depostirati (fr. deposter) voj. otjerati s
mjesta, potisnuti s poloaja
depozicija (lat. depositio) ostavljanje
stvari na uvanje, ulaganje, zalog;
osobito: ostavljanje stvari i vrijed-
nosnih papira u banci na uvanje;
iskaz pred sudom
depozit (lat. depositum) povjereno do-
bro, ono to je ostavljeno na uva-
nje, ulog; dati, primiti ad depositum
it. ad depozitum (lat.) dati ili primiti
na uvanje; in deposito it. in depo-
zito (lat.) na uvanju, u pohrani; ta-
log, nanos
depozitna banka zavod koji prima no-
vac uz manji interes da bi ga davao
drugima uz vei i na toj razlici za-
raivao
depozitna mjenica mjenica koja se
izdaje na novac uzet i uloen u posao
depozitni novac novac koji se polae
sudu radi uvanja; novac uzet uz in-
teres radi proirivanja posla
depozitor (lat. depositor) v. deponent
depozitorij (lat. depositorium) odjel za
uvanje, mjesto u sudu gdje se uva-
ju stvari i novac, = arhiv
depravacija (lat. depravatio) moralno
kvarenje, pokvarenost, iskvarenost,
razvratnost, izopaenost, pogoranje
deprefiksacija (fr. de prefixe predme-
tak) lingv. oduzimanje predmetka
(prefiksa) od glagola s predmetkom
deprekacija
da bi se dobio, po znaenju i obliku,
nov jednostavan glagol
deprekacija (lat. deprecatio) molba za
koga ili za to; sveano izopenje,
anatema, s priznanjem Bojeg suda,
proklinjanje; zauzimanje za nekoga,
posredovanje
depresija (lat. deprimere, depressio)
psih. utuenost, potitenost, klonu-
lost psihike energije, poglavito osjet-
ljivosti, osobito u zajednici s odre-
enim afektima (briga itd.) i melan-
kolijom; med. operacija oka pri kojoj
se ivac potiskuje nanie; ulegnue,
sputanje; geol. podruje koje lei ni-
e od morske povrine; meteor, pa-
danje ive u barometru zbog slabog
tlaka zraka; nizak tlak zraka; trg.
padanje cijena, opadanje cijena; fiz.
kapilarno pritiskivanje ive u kapi-
larnim cijevima; astr. kutna udalje-
nost zvijezde ispod horizonta
depresirati (lat. depressio) voj. topov-
sku cijev usmjeriti nie; neto, npr.
knjigu, izvaditi iz pree
depresivno podruje meteor, podru-
je najnieg tlaka zraka
depresorij (lat. depressorium) med. in-
strument za svlaenje, potiskivanje
modane opne
depresorni ivci zool. ivci koji ire
krvne ile i time smanjuju krvni tlak
depreverbacija (fr. depreverbation)
lingv. v. deprefiksacija
deprimirati (lat. deprimere) obeshrab-
riti, rastuiti, utui, oneraspoloiti;
slabiti, ugnjetavati, tlaiti; oduzima-
ti snagu; deprimiran puls pritisnut,
tj. slab puls koji znai oslabljelost;
deprimirana kapilarnost fiz. nie sta-
nje ive u uskim cijevima nego u i-
rim ilama koje opkoljavaju cijevi
deprivacija (lat. privare liiti) lienje,
liavanje, otimanje, oduzimanje
depuracija (lat. depuratio) ienje kr-
vi
271 deranman
depurancije (lat. depurantia) mn. med.
sredstva za ienje, osobito lijekovi
koji iste krv
depurativan (fr. depuratif) koji isti,
osobito koji pomae ienje krvi
depuratoran (lat. depuratorius) v. de-
purativan
depurgacija (lat. depurgatio) ienje,
proiavanje; trijebljenje
depurgativan (lat. depurgativus) koji
isti (ili: proiava) crijeva
depurgatoran (lat. depurgatorius) v.
depurgativan
depurgirati (lat. depurgare) istiti,
oistiti; trijebiti, otrijebiti
depurirati (fr. depurer) istiti, prois-
titi, oistiti krv
deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo,
zastupnici koji u ime neke vee or-
ganizacije imaju ovlatenje za obav-
ljanje nekog posla; izaslanici; odbor
odreen za pripremanje svega to je
potrebno za rjeavanje nekoga va-
nijeg pitanja
deputat (lat. deputatum) 1. izaslanik,
zastupnik; 2. utvreni prihod koji
netko, pored plae, prima godinje u
stvarima, u naturi, npr. drva, ito i
dr. kao jedan dio svojih primanja
deputirati (lat. deputare) odrediti, na-
znaiti; izabrati, uputiti
deraine it. derasine (fr.) otuenik;
iseljenik
deracionirati (lat. de uklanjanje, ra-
tio pamet, razum) staviti u slobodnu
prodaju, tj. ukinuti racioniranje
deradenitis (gr. dere vrat, aden li-
jezda) med. upala vratnih lijezda
deranirati (fr. deranger) uznemira-
vati, uznemiriti, remetiti, zadrava-
ti (koga), smetati kome; pokvariti,
poremetiti, pobrkati; poremetiti svoje
imovinsko stanje, pasti u dug, za-
duiti se
deranman (fr. derangement) smeta-
nje, uznemiravanje u poslu; poreme-
enost, poremeaj, nered
derasinirati
derasinirati (fr. deraine otuenik, ise-
ljenik) liiti osobina neke sredine,
iskorijeniti, istrgnuti iz zaviaja, ise-
liti
deratizacija (fr. de, rat takor) ubijanje
(ili: unitavanje) takora i mieva
derbi (engl. derby) 1. port, utrka puno-
krvnih trogodinjih konja u En-
gleskoj; odrava se od 1780. g. na
poznatom trkalitu u Epsomu, jugo-
zapadno od Londona, na stazi od pre-
ko 2400 m (naziv po osnivau lordu
E. Derbyju); 2. vana portska utak-
mica
derby-crack it. derbi-krek (engl.) pr-
voklasan konj trka koji sudjeluje u
derbiju
derealizacija (lat. de uklanjanje reali-
zacija) med. bolest kod koje ovjek
osjea da se izmijenila njegova oko-
lina ili cijeli svijet
derelikcija (lat. derelictio) prav. na-
putanje, ostavljanje
derelikta (lat. derelicta) mn. prav.
naputene stvari, stvari bez gospo-
dara
derivacija (lat. derivatio) gram. izvo-
enje, npr. jedne rijei iz druge; mat.
izvoenje, izvod, prelazak od jedne
funkcije prema nekoj izvedenoj funk-
ciji, diferencijacija; skretanje s pra-
vog puta; zrak. skretanje zrakoplova
sa smjera svoje putanje zbog vjetra;
voj. pravilno skretanje duguljastih
zrna izazvano njihovim okretanjem
i promjena tlaka zraka koju to skre-
tanje izaziva
derivancije (lat. derivare, odvoditi, de-
rivantia) mn. med derivirajua sred-
stva, tj. ona koja odvode sokove
derivat (lat. derivare izvoditi, deri-
vatum) gram. izvedenica, rije koja
je nastala od neke druge rijei, izve-
dena rije, npr. stanovati stanov-
nik
derivati (lat. derivare odvoditi, deri-
vata) mn. kem. spojevi koji su nastali
272 dermatografij a
iz drugih spojeva zamjenom odre-
enih elemenata
derivativan (lat. derivare izvoditi, deri-
vativus) izveden, koji je nastao izvo-
enjem iz neega; koji odvodi na dru-
gu stranu
derivirati (lat. rivus potok, derivare iz-
voditi) dolaziti, proizlaziti, postati od,
voditi podrijetlo od; izvesti, izvoditi
derivometar (lat. derivare odvoditi,
gr. metron mjera) zrak. instrument
pomou kojeg izvia utvruje smjer
i snagu vjetra i, prema tome, po-
pravlja smjer
derizoran (fr. derisoire) smijean, koji
slui za porugu
erma- (gr. erma koa, dermatos)
predmetak u sloenicama sa zna-
enjem: koa, koni
dermalni (gr. erma koa) koni, koji
pripada koi, koji je u vezi s koom
dermaskop (gr. erma, skopeo gle-
dam) sprava u obliku posebnog zr-
cala pomou koje se moe vidjeti sva-
ka, pa i najmanja promjena na koi,
svaka pora, bora, dlaica i dr. (upo-
trebljava se u salonima za uljep-
avanje)
dermatalgija (gr. erma, algos bol)
med. bol koe; dermatodinija
dermatian (gr. erma) koni, koji se
tie koe
dermatijatrija (gr. erma, iatreia lije-
enje) med. lijeenje konih bolesti
dermatitis (gr. erma) med. upala
koe
dermatodinija (gr. erma, odyne bol)
med. v. dermatalgija
dermatoglif (gr. erma- prefiks sa
znaenjem: veza s koom, glyfo du-
bem) urez na koi, osobito naziv za
otiske nonih prstiju, dlanova i ta-
bana (primjenjuju u iste svrhe kao i
daktiloskopski otisci)
dermatografij a (gr. erma, grafo pi-
em) opisivanje koe
dermatoid
dermatoid (gr. erma, eidos oblik)
koasta masa koja se upotrebljava
za povezivanje i ukorienje knjiga
dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje)
farm. ukast, bezmirisan bizmutov
praak koji ima antiseptiko djelo-
vanje i koji lijei rane
dermatoliza (gr. erma, lyo labavim)
pretjerana rastezljivost i mlitavost
koe
dermatolog (gr. erma, logos) onaj
koji se bavi prouavanjem koe; lije-
nik za kone bolesti
dermatologija (gr. erma, logia) zna-
nost o koi, znanost o konim boles-
tima
dermatom (gr. erma) med. oteklina
koe
dermatomikoza (gr. erma, mykes
gljiva) med. bolest koe koju uzro-
kuju parazitske gljivice
dermatonoza (gr. erma, nosos bolest)
med. v. dermatopatija
dermatopatija (gr. erma, pathein pa-
titi) med. bolest koe; dermatonoza
dermatopatologija (gr. erma, pathos
bol, logia) znanost o konim boles-
tima
dermatoplastika (gr. erma, plastike
vjetina uobliavanja) med. dio plas-
tine kirurgije koji se bavi umjetnim
obnavljanjem i popravljanjem bo-
lesnih dijelova koe
dermatotilus (gr. erma, tylos ulj)
med. koni ulj
dermatoza (gr. erma) med. bolest
koe
dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja)
mn. nametnici koji ive na koi, ko-
ni paraziti
dermijatrija med. v. dermatijatrija
dermo- (gr. erma) v. erma
dermografizam (gr. erma, grafo pi-
em) med. pojave na koi kod nekih,
osobito nervoznih, osoba (nastaju tr-
ljanjem, udarcem, prevlaenjem ka-
kvog predmeta ili pisanjem po koi
273 Des, ubi consistam...
kakvim tvrdim predmetom), ostav-
ljaju trajan i jasan trag
dermologija v. dermatologija
dermoplastika (gr. erma, plastike
vjetina uobliavanja) vjetina pu-
njenja ivotinja
dermoskopija (gr. erma, skopeo gle-
dam) med. nain ispitivanja koe i
njezinih bolesti promatranjem po-
mou posebnog poveavajueg apa-
rata
dermotomija (gr. erma, tome re-
zanje) med. razrezivanje koe
dernek (tur.) skup; svadba, veselje
dernier eri it. dernije kri (fr.) posljed-
nji krik, osobito u modi, tj. ono to je
najnovije u modi, posljednja novost
derobirati (fr. derober zakinuti) port,
u jahanju: zaobii zapreku koju je
trebalo preskoiti
derogacija (lat. derogatio) krnjenje,
okrnjivanje, zakidanje, zakinue,
oduzimanje, smanjenje, ograniava-
nje, odstup (npr. od ugovora); stav-
ljanje izvan snage, opozivanje, uki-
danje neke naredbe, zakona
derogativan (lat. derogativus) koji te-
ti; opozivajui, koji opoziva, ukida-
jui, koji ukida, stavlja izvan snage
derogirati (lat. derogare) krnjiti, okr-
njiti, okrnjivati, zakidati, zakinuti,
oduzimati, smanjiti, povrijediti, initi
krivo, raditi na tetu; ukinuti, opo-
zvati, staviti izvan snage, npr. neki
zakon
derospazam (gr. dere vrat, spasmos
gr) med. gr u vratu
derotilus med. v. dermatotilus
derutirati (fr. derouter) skrenuti ne-
koga s pravoga puta, zavesti, sme-
sti, zbuniti, pobrkati neije namjere,
osujetiti; voj. razbiti
dervi (perz.) muslimanski monah-
prosjak
Des, ubi consistam, caelum terram-
que movebo it. Des, ubi konzistam,
celum teramkve movebo (lat.) Daj
desakralizacij a
gdje da stanem (tj. pokai mi upo-
rite) i okrenut u nebo i zemlju (lati-
nizirana poznata Arhimedova ree-
nica)
desakralizacij a (lat. de uklanjanje sa-
cer svet) oskvrnue svetinje, sve-
togre, obesveenje.
desalinizacija (lat. de uklanjanje, sal
sol) uklanjanje soli kemijskim putem
desant (fr. descente) silaenje, silazak,
sputanje; brodski teret; iskrcavanje
vojske na neprijateljsko tlo, nepri-
jateljski upad u neku zemlju; vojska
dovedena vodenim ili zranim putem
na neprijateljsko tlo
Descartes it. Dekart fr. filozof, mate-
matiar i fiziar iz 17. st.
descendencija (lat. descendentia) po-
tomstvo; podrijetlo, koljeno
descendendo it. deendendo (tal.)
glaz. v. decrescendo
descendent (lat. descendens) potomak,
izdanak (dijete, unuk, praunuk itd.)
descendentna teorija biol. nauavanje
0 postanku; tumaenje o prirodnom
razvoju ivotinjskih i biljnih vrsta
tijekom povijesti Zemlje, o inje-
nicama koje na taj razvoj ukazuju i
koje ga dokazuju, i o uzrocima toga
1 takvog razvoja; tvorci ove teorije
su stari grki mislioci Anaksimandar
i Empedoklo, a kasnije osobito
Lamarck (v. lamarkizam), Darwin (v.
darvinizam) i Haeckl
descendirati (lat. descendere) silaziti,
sii, sputati se, skidati se; voditi
podrijetlo, potjecati
desegregacija (lat. de uklanjanje, se-
gregare razluiti, rastaviti) uklanja-
nje rasne segregacije, tenja da iz-
meu razliitih rasa doe do nor-
malnih ljudskih odnosa
desen (fr. dessein, tal. disegno, lat. de-
signare obiljeiti) namjera, cilj; plan,
nacrt; (fr. dessin) trg. uzorak, ara,
vrsta; glaz. osnova neke kompozicije
274 desiderativan
desen-stroj stroj a izradu tkanina po
uzorku; stroj za deseniranje stroj koji
se upotrebljava u proizvodnji tkanina
i koji uzorak tkanine koji se treba
izraditi najprije izbocka na tvrdom
papiru (kartonu)
desenzibilizacija (lat. desensibilisatio
otklanjanje osjetljivosti) 1. med. po-
stupak kojim se otklanja ili smanju-
je preosjetljivost nekih organizama
na odreene tvari, supstance (kod ko-
privnjae i dr.); 2. fot. smanjivanje
osjetljivosti emulzija ploa i filmova
pomou posebnih boja (desenzibili-
zatora) otopljenih u vodi
desenzibilizator (lat. desensibilisator
onaj koji otklanja osjetljivost) v. pod
desenzibilizacija
desept (tal. dispetto) 1. nepravda, uvre-
da; 2. prkos, inat
desert (fr. dessert) zavrno jelo kod ob-
jeda ili veere (sir, voe, poslastice)
desertna vina vina koja se piju nakon
objeda (obino slatka i jaka vina)
desertni tanjur tanjur za voe i po-
slastice
desertor malitiosus it. dezertor mali-
ciozus (lat.) prav. onaj koji zlona-
mjerno napusti neku zajednicu, oso-
bito enu
deservit (lat. deservitum) braniteljeva
(ili: zastupnikova) plaa, honorar
desideracija (lat. desideratio) nedosta-
tak, nedostajanje; potreba, elja
desiderat (lat. desideratum) neto to
je poeljno, dakle, neto to nedo-
staje, ega nema, potreba, nedosta-
tak, praznina koju bi trebalo popu-
niti
desiderata (lat.) mn. stvari kojih nema,
nestale stvari, stvari koje su potreb-
ne, koje su poeljne, npr. za popu-
njavanje zbirki
desiderativan (lat. desiderativus) koji
izraava elju, potrebu; verba desi-
derativa (lat.) gram. glagoli koji iz-
riu neku elju ili potrebu
desideria pia
desideria pia it. desiderija pija (lat.)
mn. skromne, dobronamjerne elje
(koje se obino ne ispunjavaju), puste
elje
desiderij (lat. desiderium) elja, udnja,
enja; molba, zahtjev
desiderirati (lat. desidere) eljeti, u-
djeti, eznuti (za im)
designacija (lat. designatio) oznaa-
vanje, oznaenje, odreivanje, ime-
novanje
designacijska presuda prav. presuda
koja odreuje kojim e se redom
isplaivati vjerovnici kod nekog ste-
aja
designativan (lat. designitivus) ozna-
avajui, obiljeavajui, odreujui,
koji oznaava, obiljeava, odreuje
designator (lat. designator) redar onaj
koji pokazuje mjesta (u kazalitu
itd.); onaj koji odreuje nagrade na
javnim natjecanjima i utakmicama
designatus (lat.) onaj koji je odreen
za neki poloaj, a jo nije uveden u
dunost
designirati (lat. designare) oznaiti,
naznaiti, odrediti (nekoga); imeno-
vati (nekoga za neto)
desikacija (lat. siccus, suh, desiccatio)
suenje, isuivanje
desine (fr. dessine) crtano, nacrtano;
crtao, nacrtao
desinencija (lat. desinere zavriti se,
fr. desinence) gram. kraj, zavretak
rijei
desinirati (fr. dessiner, tal. disegnare)
crtati, skicirati
desistirati (lat. desistere) odustati (ili:
odustajati) od ega, okaniti se nee-
ga, prestati s ime
deskripcija (lat. descriptio) opisivanje,
prikazivanje, ocrtavanje; opis
deskriptiva (lat. describere opisivati)
mat. nacrtna geometrija
deskriptivan (lat. describere, fr. des-
criptif) opisan, koji opisuje, koji pri-
kazuje, ocrtava, prikazan, ocrtavan
275 despot
deskvamacija (lat. desquamatio) lju-
tenje, gubljenje ljuske; med. lju-
tenje koe nakon konih bolesti
deskvamirati (lat. desquamare) olju-
titi, ostrugati ljuske; gubiti ljusku
desolacija (lat. desolatio) pustoenje,
razarenje, ruenje; duboka tuga, oa-
janje, neutjenost
desolidarizirati se (lat. de, solidus sta-
lan, pouzdan) odustati od prijanje-
ga miljenja koje je bilo istovjetno s
miljenjem okoline
desoliran (lat. desolare) opustoen, ra-
zoren, uniten: oajan, neutjean
desolirati (lat. desolare) pustoiti, opu-
stoiti, razoriti, unititi; baciti u oa-
janje, teko oalostiti
desonorizacija (lat. de uklanjanje, so-
nare zvuati) izgovaranje zvunih su-
glasnika bezvuno (npr. zup umjesto
zub)
despekcija (lat. despectio) v. despekt
despekt (lat. despicere, prezirati, de-
spectus) preziranje, prijezir, grdnja,
poruga
despektirati (lat. despectare) potcje-
njivati, omalovaavati, prezirati
desperacija (lat. desperatio) oajanje,
bezglavost, osjeaj bezizlaznosti;
krajnje ogorenje
desperado (p. desperado oajnik) raz-
bojnik; revolucionar koji je stavio
sebe izvan zakona
desperatan (lat. desperatus) oajan,
klonuo duhom, bez nade; krajnje
ogoren
desperatist (lat. desperare) ovjek bez
nade, oajnik; krajnje ogoren ovjek
desperirati (lat. desperare) oajavati,
pasti u oajanje, klonuti duhom, gu-
biti svaku nadu
despocija (gr. despotes) neograniena
i samovoljna vladavina; drava neo-
granienog i samovoljnog vladara
despot (gr. despotes gospodar) prvo-
bitno: gospodar roba ili sluge; neogra-
nieni gospodar, neogranieni vladar,
despotizam
samodrac, tiranin; samovoljan go-
spodar
despotizam (gr. despotes) neograni-
ena vladavina, samovolja, tiranstvo;
prosvijeeni despotizam despotizam
koji se javlja u dravnim tvorevina-
ma naroda na niem kulturnom
stupnju; podanici stoje pravno prema
despotu u istom odnosu kao bilo koji
predmet posjeda; despotizam se raz-
likuje od apsolutizma nepostojanjem
neke ureene uprave
despotizirati (gr. despotes) vladati
neogranieno i samovoljno; ponaati
se kao tiranin ili nasilnik, postupati
nasilniki, vriti nasilje
despotski (gr. despotes) samovoljno,
neogranieno, nasilniki, tiranski
destilacija (lat. destillatio) kem. proces
prikazan pod destilirati, isparavanje
tekuine i ponovno zgunjavanje u
tekuinu; isparavanje; suha destila-
cija zagrijavanje organskih tijela
(drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim
posudama radi dobivanja tekuina i
plinova
destilacijski aparat naprava za de-
stilaciju
destilat (lat. destillatus) kem. tekui
proizvod destilacije
destilator (fr. destillateur) onaj koji
proiava, poboljava, izdvaja
destiliran (lat. destillare) dobiven de-
stilacijom, proien, popravljen
destilirati (lat. destillare, kapati, de-
stilla kap) ispariti, ishlapiti; kem.
neku tekuinu, zagrijavanjem u
zatvorenim posudama (retortama i
dr.) pretvoriti u paru, a potom ras-
hlaivanjem paru ponovno pretvori-
ti u tekuinu, isparavanjem preka-
pati, prekapavati; proistiti
destimulacija (lat. de uklanjanje, sti-
mulare nagoniti) bezvoljnost, neza-
interesiranost, gubljenje volje za rad
ili elje za isticanjem (npr. zbog slabe
plae, loe obiteljske situacije i si.)
276 dee
destinacija (lat. destinati) odreenje,
opredjeljenje, namjena, krajnji cilj,
odredite
destinator (lat. destinatarius, fr. desti-
nataire) trg. onaj kojemu zapovjed-
nik lae treba predati robu, prima-
telj, adresat, konsignator
destinirati (lat. destinare) odrediti, na-
mijeniti, opredijeliti,
destra (tal. destra desnica) colla destra
it. kola destra (tal.) glaz. desnom
rukom
destrojer (engl. destroyer unitava,
razoritelj) razara (vrsta ratnog bro-
da)
destrukcija (lat. destructio) ruenje, ra-
zaranje, unitavanje, prevrat
destruktibilan (lat. destructibilis) ra-
zoran, unitavajui, ruilaki
destruktibilitet (lat. destructibilitas)
razornost, unitenje, ruilatvo
destruktivan (lat. destructivus) razo-
ran, ruilaki
destruktivnost (lat. destruere) razor-
nost
destruktor (lat. destructor) ruitelj, ra-
zoritelj, unititelj, prevratnik
desudacija (lat. sudor znoj, desudatio)
znojenje, preznojavanje
desugestija (lat. desuggestio) oslobo-
enje od sugestije i njezine moi
dearmirati (fr. decharmer) liiti drai
(ili: ari, ljepote)
dear (fr. decharge) pom. istovariva-
nje broda, iskrcavanje; vraanje duga
ili neke obveze i priznanica o tome,
razrjenica; voj. istodobno ispalji-
vanje, skupna paljba, plotun; arhit.
nosa svoda, podupira
dearirati (fr. decharger) istovariti;
dati razrjenicu, razrijeiti; oduiti,
podmiriti, izravnati, npr. dug ili ob-
vezu; voj. ispaliti (iz puke ili topa)
dee (fr. dechet) trg. manjak (ili: gu-
bitak) u teini koji neka roba pretrpi
zbog odvajanja praine, pijeska i dr.
deifrant
to se u toj robi nalazi, zbog isui-
vanja, istjecanja itd.; v. dekalirati
deifrant (fr. dechiffreur) onaj koji rje-
ava tajno pismo, koji ita ifre
deifriranje (fr. dechiffrement) odgo-
netanje, tumaenje nekog tajnog pi-
sma, itanje ifri
deifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti,
protumaiti, rijeiti znakove, tj. ifru
nekog tajnog pisma; pren. dokuiti
smisao; deifrirati se pokazati se, da-
ti se prepoznati
det (fr. dette) dug, osobito dravni dug;
dette fiottante it. det flotant (fr.) le-
tei dug; dette publique it. det piblik
(fr.) dravni, javni dug
detaksacija (lat. detaxatio) v. taksaci-
ja
detalj (fr. detail) pojedinost, potankost,
sitnica; opirno prianje (ili: opisi-
vanje, izlaganje), nabrajanje do sit-
nica; en detail it. an detaj (fr.) trg.
prodaja na malo, na komad
detaljiran (fr. detailler) opiran, iscr-
pan u izlaganju (ili: prianju, opisi-
vanju)
detalj iranje (fr. detailler) opirno (ili:
potanko) izlaganje, prianje (ili: opi-
sivanje) do sitnica
detaljirati (fr. detailler) komadati, usit-
njavati; potanko, opirno, do sitnica
priati (ili: izlagati, opisivati); trg.
prodavati na malo (ili: na sitno, na
komad)
detaljist (fr. detailleur) trgovac na ma-
lo, na sitno, sitniar; onaj koji je su-
vie opiran u izlaganju (ili: pria-
nju, opisivanju)
detant (fr. detente) poputanje zateg-
nutosti u odnosima; poboljanje u
odnosima izmeu dviju drava,.opu-
tenost
detairan (fr. detacher) odvojen od cje-
line, otcijepljen, bez veze s ostalim
dijelovima; pridodan, dodijeljen
detairati (fr. detacher) pojedine dije-
love odvojiti od cjeline i odaslati, ot-
277 determinabilan
cijepiti; voj. odvojiti odred vojske ili
flote i poslati ga na izvrenje zadat-
ka; dodijeliti, pridodati
detaman (fr. detachement) voj. odred
vojske (manji od divizije) odvojen od
cjeline i upuen radi izvrenja nekog
posebnog zadatka
detekcija (lat. detectio) otkrivanje, iz-
noenje na vidjelo
detektiv (lat. detegere otkriti, engl. de-
tective) slubenik koji otkriva zloi-
ne i njihove poinitelje, tajni poli-
cajac; privatni detektiv detektiv koji
po narudbi i za nagradu potajno
motri kretanje pojedinih osoba
detektiv-aparat vrlo mali fotografski
aparat kojim se moe sasvim nepri-
mjetno snimati
detektor (lat. detegere otkriti, engl. de-
tector) u radiotelegrafiji i telefoniji:
ureaj za pretvaranje zvukova viso-
ko frekventnih valova koji dolaze u
radio-prijamnik u niskofrekventne ti-
traje koji se uju u telefon; ureaj
koji otkriva bojne otrove u atmosferi;
ureaj za otkrivanje mina
detencija (lat. detentio) zadravanje,
nezakonito zadravanje, obustava;
prav. posjedovanje tue stvari na
temelju ugovora; liavanje slobode
putem zatvora ili pritvora
detentor (lat.) prav. nezakoniti posjed-
nik, tobonji vlasnik
detercija (lat. deterritio) zastraivanje,
odvraanje od zla prijetnjom kazne
deterdent (engl. od lat. detergere oti-
rati, brisati) sredstvo za ienje (sa-
pun, praak)
detergirati (lat. detergere) obrisati, oti-
rati, istiti, oistiti
deterioracija (lat. deterior gori) pogor-
avanje, kvarenje, unitavanje, upro-
patenje
deterirati (lat. deterrere) zastraiti, za-
plaiti
determinabilan (lat. determinabilis)
presudan, odluan
determinabilitet
determinabilitet (lat. determinabili-
tas) presudnost, odlunost, odree-
nost
determinacija (lat. determinatio) odre-
ivanje, odreenje, opredjeljivanje,
opredjeljenje, odreenje, odreenost;
odluka; odredba; odlunost, sprem-
nost; log. suavanje opsega pojma
proirivanjem njegovog sadraja i-
me se dolazi od openitijih do manje
opih pojmova; sinteza opih pojmova
u posebne
determinanta (lat. determinare odre-
diti) fil. presudan initelj, initelj koji
odreuje smjer i cilj
determinante (lat. determinare odre-
diti) mat. skup brojeva koji, poredani
po odreenom pravilu, slue za rje-
avanje jednadbi
determinativ (lat. determinativus)
gram. odrednica, u vielanom pojmu
onaj dio kojim se oznauje osnova
znaenja (npr. Most slobode za raz-
liku od Mosta mladosti)
determinativan (lat. determinativus)
presudan, koji odreuje; gram. od-
redbeni; usp. determinativ
determinato (tal.) glaz. odluno, otro
naglaeno
determiniran (lat. determinatus) od-
reen, opredijeljen; ogranien
determinirati (lat. determinare) ogra-
niiti; odrediti, odreivati, opredi-
jeliti, opredjeljivati, odluiti, utvrditi
determinist (lat. detreminare odrediti)
fil. pristaa determinizma; supr. in-
determinist
determinizam (lat. determinare) fil.
nauavanje o odreenosti ljudskog
djelovanja i htijenja i njihovoj uvje-
tovanosti vanjskim i unutarnjim
uzrocima i motivima (pobudama),
prema emu ni ljudska volja ne moe
biti slobodna, nego odreena i uvje-
tovana tim uzrocima i motivima;
supr. indeterminizam
deterzija (lat. detersio) ienje
278 detronirati
deterziv (lat. detergere istiti) med.
sredstvo za ienje
deterzorij (lat. detersorium) med. v.
deterziv
detoksinizacija (lat. de-, gr. toxikon
otrov) uklanjanje otrovnih sastojaka
iz neke tvari, materije, organizma i
dr.
detonacija (lat. detonatio) glaz. pogre-
no pjevanje, ispadanje iz tona; pu-
canj, tresak, prasak, grmljavina,
eksplozija
detonator (lat.) upalja, lako zapaljiv
eksploziv kao sredstvo za paljenje
tee zapaljivih eksploziva
detonirati 1. (fr. detoner) glaz. uzeti
suvie visok ili suvie dubok ton, po-
greno pjevati, distonirati; 2. (lat.
detonare, fr. detoner) puknuti, pras-
nuti, tresnuti, eksplodirati
detrahirati (lat. detrahere) odbiti, od-
bijati, oduzeti, oduzimati, uskratiti,
ukloniti; oklevetati
detrakcija (lat. detractio) odbijanje,
oduzimanje, npr. krvi otvaranjem ve-
ne; smanjivanje; klevetanje, ogova-
ranje; jus detractionis it. jus detrak-
cionis (lat.) pravo odlaska (ih: uda-
ljavanja)
detraktor (lat. detractor) klevetnik
detransponirati (lat. de-transponere)
tisk. izmijeane strane ponovno do-
vesti u red, ponovno rasporediti
detransportacija (lat. detransportatio)
tisk. v. detranspozicija
detransportirati (lat. detransportare)
tisk. v. detransponirati
detranspozicija (lat. de-transpositio)
tisk. ispravljanje izmijeanih strana
detricija (lat. detritio) trljanje; med. ra-
na nastala trljanjem, eanjem
detritus (lat.) oblutak, ljunak, istro-
en kamen; proizvod raspadanja, ru-
enja
detronirati (lat. de, gr. thronos, fr.
detroner) v. detronizirati
detronizacija
detronizacija (lat. de, gr. thronos pri-
jestolje) liavanje prijestolja, svrga-
vanje (ili: zbacivanje) s prijestolja
detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti
prijestolja, svrgnuti s prijestolja
detruzorij (lat. detrusorium) med. ki-
rurka sprava za potiskivanje tijela
koja se zadre u drijelu
detto (tal. detto, lat. dictum) reeno,
spomenuto, naprijed imenovano, to
isto, npr. 6 kg brana, 9 kg detto, tj.
toga istog; trg. a detto (tal.) istoga
dana
detumescencija (lat. detumescere)
med. splanjavanje, poputanje (ili:
prestajanje) oticanja
detumescirati (lat. detumescere) med.
splanjavati, prestati oticati, popu-
stiti (oteklina)
detur (lat.) neka se dade
detur copia it. detur kopija (lat. detur
copia sc. protocolli) prav. prilae se
prijepis rasprave
Deualion mit. starogrki kralj u Tesa-
liji, jedan od helenskih praotaca; spa-
sio se od opeg potopa zajedno sa e-
nom Pirom
deuce it. djus (engl.) dvojka u kartama
i u kocki; u tenisu: jednak broj bo-
dova, tj. kad obje strane imaju jed-
nak broj bodova, npr. kad obje stra-
ne imaju "etrdeset" (forty)
deuce it. dus (engl. deuce dvojka)
port, izjednaeno stanje u nekim
portskim igrama (npr. tenisu), tj.
stanje kad su za pobjedu potrebna
jo dva uzastopna boda
deus (lat. deus, gr. theos sanskr. dewa,
dewas) bog; dii (lat.) mn. bogovi
deus ex machina it. deus eks mah ina
(lat.) u antikoj tragediji: "bog iz
stroja", iznenadno posredovanje ne-
kog boga (u tekoj situaciji) iji je lik
pomou posebne naprave (stroja) bio
sputan na pozornicu; pren. neoe-
kivana sila koja se iznenadno pojav-
279 devalvacija
ljuje i rjeava potekou; iznenadna
pomo; neoekivano posredovanje
deuterij (gr. deuteros drugi po redu)
kem. fiz. teki vodik, znak D
deutero- (gr. deuteros) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: drugi po
redu, idui
deuterogamija (gr. deuteros drugi,
gamos brak) enidba (ili: udaja) po
drugi put, drugi brak
deuterokanonske knjige kanonske
knjige Svetog pisma drugog ranga
koje su tek kasnije primljene u kanon
deuteroksid (gr. deuteros, oxys) kem.
oksid drugog stupnja
deuteroni (gr. deuteros drugi po redu)
kem. fiz. jezgra tekoga vodika, deu-
terij a
Deuteronomij (gr. deuteros, nomos
zakon) peta knjiga Mojsijeva, tj. Po-
novljeni zakon (dio Biblije)
deuteronomija (gr. deuteros, nomia)
drugo zakonodavstvo (u odnosu pre-
ma nekom prijanjem)
deuteropatian (gr. deuteros, pathos
bol) med. koji nastaje kao posljedica
neke prijanje bolesti
deuteropatija (gr. deuteros, pathein
patiti, podnositi) med. bolest koja na-
staje kao posljedica neke druge bo-
lesti
deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gle-
dam) vidovit ovjek, vidovnjak
deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo
gledam) drugi vid, tj. sposobnost da
se vidi i ono to nije tu (vrsta som-
nambulizma); usp. deuteroskop
deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje
devalizirati (fr. devaliser) krasti, ukra-
sti, orobiti, opljakati
devalutacija (tal.) naputanje slubeno
utvrenog teaja neke dravne nov-
ana jedinice da bi se nakon odree-
nog vremena odredio novi teaj
devalvacija (lat. devalvatio) bank. sma-
njivanje nominalne vrijednosti nekog
devalvirati
novca; potpuno povlaenje nekog nov-
ca; supr. revalvacija
devalvirati (lat. devalere) bank. sma-
njiti (ili: smanjivati) vrijednost novcu
devanagari (sanskr.) "boansko pismo";
sanskrtsko pismo, sanskrt
devaporacija (lat. devaporatio) fiz. pre-
tvaranje pare u tekuinu
devastacija (lat. devastatio) pustoenje,
opustoivanje, unitavanje, razara-
nje; opustoenje, opustoenost
deveksan (lat. devehere, devexus) nag-
nut naprijed; kos, strm
developman (fr. developpement) razvi-
janje, npr. jednog odreda vojske, jed-
ne armije; arhit. izlaganje (ili: prika-
zivanje) graevine u planu sa svim
njezinim dijelovima
dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme)
1. muka, tegoban ivot, tekoe, pat-
nja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme,
okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje
deverbativan (lat. de, verbum glagol)
gram. koji je izveden od glagola
devergencija (lat. devergentia) nagnu-
tost, naginjanje
devergirati (lat. devergere) nagnuti se,
naginjati se
deverika (mad. dever) zool. vrsta a-
rana, ploka
deversoar (fr. deversoir) odvod, izljev,
tj. otvor kroz koji otjee suvina voda
devestitura (lat. devestire) liavanje
ina ili feudalnog prihoda
devijacija (lat. deviatio) skretanje ne-
kog tijela od svoje putanje ili pravca;
skretanje (ili: otklon) magnetne igle
(kod kompasa) na brodu zbog nje-
govih eljeznih masa
devijator (fr. deviateur) zrak. pogonsko
sidro kod zranih laa
devijirati (lat. deviare) skrenuti (ili:
skretati) s pravog puta, skretati,
skrenuti, udaljiti se
devirginacija (lat. devirginare) odu-
zimanje (ili: liavanje) djevianstva
(ili: nevinosti), defloriranje
280 devolvirati
devirginirati (lat. devirginare) raz-
djeviiti, liiti djevianstva (ili: nevi-
nosti); deflorirati
devitalizacija (lat. de, vita ivot) li-
avanje ivota, umrtvljivanje; devi-
talizacija zuba med. umrtvljivanje i
vaenje zubne sri (pomou lokalne
anestezije)
devitrificirati (lat. de, vitrum, facere)
pretvoriti staklo putem jakog zagri-
javanja u neprozirnu, porculanu sli-
nu tvar (Reaumurov porculan)
devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo,
facere initi) pretvaranje stakla za-
grijavanjem u neku vrstu porculana
(Reaumurov porculan)
devits (engl. davits) pom. eljezne di-
zalice za izvlaenje sidra; pokretne
brodske dizalice na kojima vise amci
za spaavanje
deviza (lat., p. devisa) lozinka, geslo,
naelo; kratka izreka na grbu, za-
stavi itd.; trg. strana mjenica, tj. ona
koja glasi na stranu valutu i koja se
treba isplatiti u inozemstvu
devocija (lat. devotio) kod starih Rim-
ljana: rtvovanje ivota podzemnim
bogovima u znak pokajanja; danas:
pobonost, smirenost, skruenost; ve-
liko tovanje, potpuna odanost, lice-
mjerje, prijetvorna pobonost; puza-
vost, poniznost (devotizam)
devolucija (lat. devolutio svaljivanje)
prav. ostavljanje u nasljedstvo nekog
naslijeenog prava ili imanja
devolucijsko pravo (lat. jus devolu-
tionis) pravo prenoenja nasljedstva
po kojem, ako umre jedan brani
partner, cjelokupno imanje pripada
djeci, a drugi partner ima pravo sa-
mo doivotnog uivanja toga imanja
devolutivno sredstvo pravno sredstvo
kojim se jedna sporna stvar s niega
suda iznosi pred vii sud
devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku
pravnu stvar iznijeti pred vii forum;
devomirati
prenijeti neto na koga drugog, oso-
bito: ostaviti u nasljedstvo
devomirati (lat. devomere) med. po-
vraati, povratiti, izbaciti
devon (po engleskoj grofoviji Devon-
shire) geol. v. devonski period
devonski period geol. razdoblje u ra-
zvoju Zemljine kore u kojem je trans-
gresija mora trajala veoma dugo, vul-
kansko djelovanje bilo vrlo snano,
a organski svijet raznovrsniji i obil-
niji nego prije; formacija koja se obli-
kovala izmeu silurske i karbonske
devoracija (lat. devoratio) gutanje, de-
ranje, prodiranje
devotan (lat. vevovere, devotus) Bogu
posveen ili odan, poboan, smiren;
pun potovanja, skruen, ponizan;
prijezirno: prijetvorno poboan, lice-
mjeran, pokoran, ponizan
devotizam (lat. devovere) v. devocija
Dewarova posuda it. Djuerova ...
termosica, termos-boca (naziv po
kotskom kemiaru i fiziaru Jame-
su Devvaru 18421923)
dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama
koji oznaava neko unitavanje, is-
korjenjivanje, otklanjanje, sprjea-
vanje (npr. dezinsekcija, dezodo-
racija)
dezafekcija (fr. desaffection) nenaklo-
njenost, nemilost; gubljenje ljubavi
dezagregacija (fr. des- ne-, raz-, lat.
aggregare pridruiti) raspad, rasulo,
razdruivanje, razjedinjavanje
dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati
neslogu, zavaditi, unijeti razdor; glaz.
pokvariti skladnost
dezaktivirati (fr. des- ne-, raz-, lat. ac-
tivus djelatan) uiniti neto neaktiv-
nim, tj. onesposobiti
dezambalaa (fr. desemballage) trg.
raspakivanje
dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) uki-
danje (ili: obustavljanje) aneksije
(izraz koji su stvorili Francuzi pri
281 dezertan
ponovnom zauzimanju Alsace-Lor-
raine 1919.)
dezanektirati (fr. des-, lat. annectere)
ukinuti (ili: prekinuti) aneksiju, odre-
i se aneksije
dezangairati (fr. desengager) ras-
kinuti angaman, osloboditi obveze,
otpustiti
dezapoantirati (fr. desappointer) liiti
nekoga koristi koja se temeljila na
neemu utvrenom i sigurnom; oso-
bito: oduzeti nekome zasluenu na-
gradu, plau; brisati vojnika s popi-
sa; prevariti u sigurnom oekivanju
ili nadi; smesti, zbuniti, razoarati
dezaproprijacija (fr. desappropriation)
otuivanje vlasnitva; odricanje (ili:
naputanje) vlasnitva
dezarmiranje (fr. desarmer) razorua-
vanje, rasputanje vojske, smanji-
vanje stalnog kadra
dezarmirati (fr. desarmer) razoruati;
raspustiti vojsku; smanjiti stalni ka-
dar; poloiti oruje
dezasortirati (fr. desassortir) razdvo-
jiti, rastaviti ono to treba biti zajed-
no, razdruiti, napraviti nered, zbr-
ku
dezavantairati (fr. desavantager) o-
tetiti, zakinuti, zakidati, okrnjiti
dezavuiranje (fr. desavouer) odricanje,
poricanje, nepriznavanje
dezavuirati (fr. desavouer) poricati, po-
rei, odricati, odrei, ne priznavati,
osporavati neto, ne priznati svoju
vezu s nekom osobom ili radnjom
dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti
brod
dezen = desen
dezercija (lat. desertio) voj. naputanje
vojske, bijeg iz vojske; prav. propu-
tanje da se uini neki pravni in, npr.
proputanje zakonskog roka za pod-
noenje priziva viem sudu (desertio
appellationis)
dezertan (lat. desertus) nenastanjen,
nenaseljen, pust
dezerter
dezerter (fr. deserteur) bjegunac iz
vojske, vojni bjegunac; prebjeg
dezertirati (fr. deserter) napustiti voj-
sku, pobjei iz vojske
deziderabilan (lat. desiderare eljeti)
poeljan
deziluzija (fr. des- ne-, raz-, lat. illudere
igrati se, varati) razoaranje, tj. uni-
tenje iluzije
dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere za-
raziti) ienje zraka (ili: tijela, odje-
e, stana i dr.) od zaraznih ispara-
vanja i tvari, unitavanje zaraznih
klica, okuivanje
dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zara-
ziti) sprava za ienje od zaraznih
klica i tvari; osoba koje taj posao vri
dezinfestacija (fr. des- ne-, raz-. infes-
tation pustoenje) popravak kvaro-
va, uklanjanje posljedica od elemen-
tarnih nepogoda i si.
dezinficirati (fr. des-, lat. inficere zara-
ziti) osloboditi (ili: oistiti) od zaraz-
nih klica i tvari, npr. stan, odjeu,
zrak, ruke itd.
dezinflacija (fr. des-, lat. inflatio nadi-
manje) bank. smanjivanje koliine
novca u optjecaju radi spreavanja
poveanja cijena (to se dogaa kad
je na tritu vie novca nego robe, tj.
kad novac trai robu, a ne roba no-
vac); usp. deglacija, inflacija, refla-
cija
dezinformacija (fr. des-, lat. informatio
objanjenje) zlonamjerno pogreno i
lano obavjetavanje
dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum
kukac) unitavanje (ili: tamanjenje)
kodljivih insekata (osobito po ku-
ama i stanovima)
dezintegracija (fr. des-, lat. integratio
uspostava, obnova) unitavanje veze,
naruavanje neke cjeline; dezinte-
gracija atoma fiz. razbijanje atoma;
dezorganizacija
dezintegrator (fr. des-, lat. integrare
uspostaviti, obnoviti) sprava za usit-
282 dezolantan
njavanje raznih neiliastih tvari,
sprava za vrcanje meda (vrcaljka)
itd.
dezinteresiran (fr. desinteresse) ne-
koristoljubiv, nesebian; nepristran,
iskren, prostoduan
dezinjolni barut (fr. designolles) voj.
mjeavina sumporne i pikrinske kise-
line, osobito se upotrebljava za pu-
njenje torpeda
dezistirati (lat. desistere) odustati, oka-
niti se, prestati
dezmalgija (gr. desmos veza, ila, al-
gos bol) med. bol u ilama zglobova
dezmitis (gr. desmos ila) med. upala
zglobnih ila
dezmografija (gr. desmos ila, grafo)
zool. opisivanje ila i spletova
dezmologija (gr. desmos ila, logia)
znanost o ilama, njihovim vezama
itd.; sindezmologija
dezmopatija (gr. desmos ila, pathein
patiti) med. bol ila i spletova
dezmopatologija (gr. desmos ila, pa-
thos patnja, bol, logia) med. znanost
o bolestima ila i spletova
dezmotomija (gr. desmos ila, tome
rezanje) med. razdvajanje, rezanje i-
la i spletova
dezodorizacija (fr. des-, odeur miris,
lat. odoratio mirisanje) oduzimanje
neugodnog mirisa neemu; hig. v. de-
zodorizirati
dezodorizirati (fr. des-, odeur miris)
uiniti da neto izgubi miris; hig.
uguivati neugodne i tetne mirise
koji se razvijaju zbog kemijskih i
biolokih procesa
dezoksidacija (fr. des-, gr. oxys otar,
ljut) kem. osloboenje od kisika,
izvlaenje (ili: izdvajanje) kisika
dezoksidirati (fr. des-, gr. oxys) kem.
osloboditi od kisika, = reducirati
dezolantan (fr. desolant) vrlo tuan,
vrlo alostan, neutjean; nesnosan,
dosadan
dezolatan
dezolatan (fr. desoler) opustoen, vrlo
bijedan, jadan, u rastrojstvu
dezopstruktivi (fr. des-, lat. obstruere
zaepiti, obstructum) mn. med. sred-
stva protiv zatvorenosti, loe proba-
ve
dezorganizacija (fr. desorganisation)
poremeaj ili unitavanje ive, organ-
ske veze meu sastavnim dijelovima,
npr. u ljudskom tijelu, rastrojavanje;
rasulo, rastrojstvo, nered: potpun
preobraaj i poremeaj osjetillnih or-
gana kod nekog ovjeka zbog tzv. ma-
gnetiziranja
dezorgranizirati (fr. desorganiser) ras-
trojiti, rastrojavati, raskinuti, dovesti
u nered, unijeti rasulo
dezorijentacija (fr. desorientation) ne-
dostatak (ili: gubljenje) sposobnosti
snalaenja i opredjeljivanja u prosto-
ru, u nekom mjestu, u nekoj prilici,
u odreenim prilikama; skretanje s
pravog puta, zbunjivanje, izgublje-
nost
dezorijentiran (fr. desorienter) koji se
ne moe snai i opredijeliti u nekoj
prilici ili u prostoru, u nekom mjestu;
skrenut s pravoga puta, naveden na
pogrean put, smeten, zbunjen, iz-
gubljen, bez orijentacije
dezorijentirati (fr. desorienter) omesti
u snalaenju u prostoru, omesti u
nekoj prilici; skrenuti s pravog puta,
navesti na pogrean put, zbuniti
dema (ma. dezsma od lat. decima
deseta) deseti dio priroda koji je kmet
davao feudalnom gospodaru, dese-
tina
demek (tur. demek) onizak, zdepast
i nezgrapan ovjek
deurati (fr. du jour) biti u slubi, vriti
slubu (osobito se odnosi na asnike,
lijenike itd.)
deurni (fr. du jour) koji je na slubi,
koji obavlja slubu; v. deurati
D'Hondtov sistem it. Dontov izborni
sustav kod razmjernog predstavni-
283 dicis gratia
tva po kojem se ne dijeli ukupan
broj glasaa svake liste s ukupnim
brojem izaslanika, nego se dijeli broj
glasova svake kandidatske liste prvo
s 1, zatim sa 2, pa sa 3, te se tako
dobiveni rezultati sreuju, a za iz-
borne kolinike uzima onoliko naj-
veih rezultata koliko se treba iza-
brati izaslanika; tvorac ovog susta-
va je Belgijanac D'Hondt
di- (gr. di- za dis dvaput, dvostruko)
gr. predmetak u sloenicama sa
znaenjem: dva-, dvo-, dvaput, dvo-
struko
dia- (gr. dia) grki prijedlog (po hrvat-
skom pravopisu dija-) znai: kroz, u,
na, meu, preko, za, iza, raz-, pro-,
itd.; javlja se i kao di-, npr. dioptrija
diarh (gr. di-, archo vladam) lan vlade
dvojice, suvladar, poluvladar, polu-
gospodar
diarhian (gr. di-, archo vladam) sa
dva vladara; koji ima dva gospodara
diarhija (gr. di-, archo vladam) vlada
dvojice, dvovlae; upravljanje dvo-
jice gospodara; v. duumvirat
diba (tur. diba) teka svilena tkanina
protkana zlatom, brokat
dibrah (gr. di-brachys) metr. stihovna
stopa od dvaju kratkih slogova: U U
dibuk (hebr. dibbug prodrijeti) prema
idovskoj tradiciji: oznaka za duu
nekoga gijenika koju progoni zao
duh te nalazi sklonite u tijelu ne-
koga ivog ovjeka
dicefal (gr. di-kefalos) med. nakaza
roena s dvije glave
dicefalan (gr. di-, kefale glava) dvoglav
diceras (gr. dyo dva, keras rog) kolj-
ka iz razdoblja gornje jure; na okraj-
cima ljutura ima dva izdanka za-
vijena poput roga
dicis causa it. dicis kauza (lat.) radi
forme, za ljubav forme, toliko da se
kae, samo radi izgleda; dicis gratia
dicis gratia it. dicis gracija (lat.) v.
dicis causa
dictum
dictum it. diktum (lat.) izreka, poslo-
vica, mjesto iz nekog djela
dictum de omni et nullo it. diktum
de omni et nulo (lat.) log. osnovno
pravilo zakljuivanja: to vrijedi za
sve, vrijedi i za neke i pojedine; to
ne vrijedi za neke i pojedine, ne vri-
jedi ni za sve
dictum factum it. diktum faktum
(lat.) reeno uinjeno, kako je ree-
no, tako se i dogodilo
dictus it. diktus (lat. dicere rei, ka-
zivati, dictus) imenovani, spomenu-
ti, naprijed spomenuti
Didahe (gr. didache) "Nauavanje dva-
naestorice apostola", stari kranski
spis, napisan oko 100. g. na Istoku,
izdan 1883. g., iz njega vidimo kako
se ivjelo i mislilo u prvim danima
kranstva
didaktian (gr. didaktikos) pouan; di-
daktina knjievnost pouna knji-
evnost, knjievnost koja se ne bavi
samo umjetnikom obradom neke
teme, nego iznosi i pouke
didaktiar (gr. didaskein pouavati)
strunjak u pouavanju, onaj koji
umije dobro predavati
didaktika (gr. didaskein uiti, poua-
vati, didaktikos) umijee pouavanja,
tj. znanost o ureenju i sprovodenju
nastave kao sredstva duhovnog ra-
zvoja, znanost o nastavnim meto-
dama
didaskalian (gr. didasko pouavam)
pouan; objasnidbeni; apodiktian
didaskalije (gr. didaskalia) mn. izla-
ganja, objanjenja, upute; autorove
biljeke (upute) uz dramski tekst
didekaedar (gr. di-, deka deset, edra
osnova) geom. poliedar koji ima dva-
put po deset, tj. dvadeset, povrina
didekaedarski (gr. di-, deka, edra)
koji ima dvaput po deset (20) po-
vrina
didelfis (gr. di-, delfys maternica) med.
dvostruka maternica; zool. tobolar
284 dielektrik
didim (gr. didymos dvostruk) kem.
rijetka zemlja, smjesa kem. eleme-
nata prazeodima i neodima
didimitis (gr. didymos sa dva muda)
med. upala jaja
didimos (gr. didymos) blizanac
didinamian (gr. di-dynamikos) bot.
dvomoan, tj. hermafroditni cvijet
(kod kojega su, od etiri pranika,
dva dua)
didinamija (gr. didynamis) mn. bot.
XIV. klasa u Linneovom biljnom
sustavu, dvomone biljke, s etiri
pranika (dva dua) u jednom her-
mafroditnom cvijetu
didodekaedar (gr. di-, dodeka dvana-
est, edra osnova) geom. poliedar koji
ima dvaput po dvanaest povrina, tj.
dvadeset etiri povrine
Didona mit. utemeljiteljica i kraljica
Kartage; spalila se kad ju je ostavio
Eneja
diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od
poetka do kraja, opirno izlaganje
dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz.
konstanta dielektriciteta = dielek-
trina konstanta
dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne
provodi elektricitet, koji izolira, a
sudjeluje u prostiranju elektrine
sile; dielektrina tijela = dielektrik;
dielektrina konstanta izolatora broj
koji pokazuje koliko je puta kapacitet
jednog istog kondenzatora vei kad
su u njemu oblozi razdvojeni tim izo-
latorom, nego kad je izolator zrak;
dielektrina polarizacija elektrina
podjela koju trpi jedan izolator zbog
influencije; dielektrini kapacitet v.
induktivitet
dielektrik (gr. di-, elektron jantar) fiz.
tvar (materija, supstanca) koja nije
samo nevodi elektriciteta (izolator),
ve sudjeluje kao sredina (meutvar)
u prostiranju elektrine sile, npr.
zrak, ulje, vrst sumpor, staklo, por-
culan, parafin, alkohol, voda
dielektrin
dielektrin (gr. di-, elektron) kem. mje-
avina sumpora i parafina
diem perdidi (lat.) "izgubio sam dan"
izreka rimskog cara Tita Flavija
Vespazijana (4181 n. e.) za dan u
kojem nije uinio nita dobro
dieni (diolefini) kem. nezasieni ug-
ljine hidrate sa dvije dvostruke veze
izmeu C-atoma
dies (lat. dies dan) prav. dan suenja,
rok, termin
difalco it. difalko (tal.) trg. odbitak od
cjelokupnog iznosa
difamacija (lat. diffamatio) irenje gla-
sina, klevetanje, ogovaranje; diffa-
matio civilis it. difamacio civilis
(lat.) prav. kad se netko hvali i raz-
mee kako ima na neto vee pravo
nego netko drugi
difamator (lat. diffamator) klevetnik
difamatorski (lat. diffamare) klevetni-
ki, pogrdan
difamija (lat. diffamare) klevetanje,
ogovaranje
difamiran (lat. diffamatus) ozloglaen,
iznijet na lo glas
difamirati (lat. deffamare) ozloglasiti;
oklevetati
difamirati (lat. diffamare) iznijeti (ili:
iznositi) na lo glas, ozloglasiti, oz-
loglaavati; razglasiti, razglaavati
difenil tanki impregnirani papir u koji
se umata juno voe (npr. narane)
diferencija (lat. differentia) razlika,
razlinost; netoan iznos; mat. raz-
lika, dio za koji je neka veliina vea
ili manja od druge; viak, manjak,
deficit; nesuglasica, neslaganje
diferencija (lat. differre razlikovati se)
1. mat. beskrajno mala (infinitezi-
malna) razlika izmeu uzastopnih
vrijednosti neprekidno promjenjive
veliine; 2. teh. kod motornih vozila;
spona (veza) izmeu motora mje-
njake kutije (razvodnika brzine)
i kotaa
285 diferencijalni raun
diferencijalna konica teh. konica s
dvostrukim djelovanjem
diferencijalna psihologija znanost o
dui koja se bavi razlikama u duev-
nim sposobnostima pojedinaca, npr.
psihologijom razlika u spolu, u spo-
sobnostima, psihologijom tipova, raz-
lika u starosti itd.; psihologija indi-
vidualnih razlika, individualnih va-
rijacija duevnog ivota i njihove uz-
rone zavisnosti
diferencijalna sociologija znanost ko-
ja prouava oblikovanje drutvenih
slojeva iz oblikovanja profesija i po-
djela rada
diferencijalna tarifa sustav u obra-
unavanju naplate prijevoza na e-
ljeznicama po kojem, kod prijevoza
u masama (ita, drva, ugljena i si.),
prijevozne stavke bivaju razmjerno
sve manje to je vea udaljenost, iz-
vanredne prijevozne stavke
diferencijalne carine trg. carine koje
se za robu iste vrste razliito obra-
unavaju, tj. po nejednakim carin-
skim stavkama, cilj im je pomaganje
domae trgovine (smanjivanje carin-
skih stavki za domae trgovce), ili
olakavanje odnosno oteavanje uvo-
za iz odreenih drava; izvanredna
(ili: povlatena) carina
diferencijalni carinski sistem trg. su-
stav po kojem se carinske stavke za
uvozne i izvozne proizvode za poje-
dine zemlje u koje se ti artikli uvoze
ili iz kojih izvoze razliito reguliraju
i obraunavaju
diferencijalni posao trg. burzovni po-
sao (ili: trgovanje dravnim vrijed-
nosnicama) pri emu se vrijednosnice
stvarno ne izdaju, nego se samo
prima ili nadoknauje razlika uko-
liko im je vrijednost porasla ili pala
diferencijalni raun mat. dio vie ana-
lize koji ui kako se pronalazi vri-
jednost diferencijala
diferencijalni ton 286
diferencijalni ton fiz. trei ton koji se
uje kad istodobno zvue podjednako
jako dva tona razliite visine i ija je
visina jednaka s razlikom broja ti-
traj a onih dvaju tonova
diferencijalno plaanje isplata raz-
like pale vrijednosti dravnih vrijed-
nosnica ili akcija
diferenciranje (lat. differre) fil. stva-
ranje razlika i razliitosti iz istovrs-
noga, odvajanje, ralanjivanje ne-
ega istovrsnog u raznovrsne dije-
love; mat. pronalaenje vrijednosti
kolinika dviju beskrajno malih veli-
ina ih diferencijala
diferencirati (lat. differre razlikovati
se) razlikovati, praviti razliku; mat.
pronalaziti diferencijal
diferentan (lat. differens) razliit, ne-
jednak, drukiji, raznolik
diferentizam (lat. differre razlikovati
se) v. determinizam
diferirati (lat. differre) biti razlian,
razlikovati se, ne slagati se
difesija (lat. diffessio) nepriznavanje;
sudsko nepriznavanje valjanosti ili
originalnosti nekog dokumenta
difesijska prisega (lat. diffessio jurata)
prav. nepriznavanje prisegom nekog
djela, osobito originalnosti rukopisa
ili potpisa
differentia specifica it. diferencija
specifika (lat.) log. v. pod definicija
difficile (lat.) teko; difficile est satiram
non scribere it. dificile est satiram
non skribere "teko je ne pisati sa-
tiru" (poznata Juvenalova izreka)
dificilan (lat. difficilis) teak, muan,
nezgodan, koji pravi tekoe, koga je
teko zadovoljiti, npr. dificilan o-
vjek; strog, uporan, jogunast, tvrdo-
glav
difidencija (lat. diffidentia) nepovje-
renje, sumnjiavost, nevjerovanje
difilan (gr. di-, fyllon list) sa dva lista,
dvolistan
difuzija
difindirati (lat. diffindere) kidati, pre-
kinuti; prav. prekinuti parnicu i
odloiti je za drugi dan
difisija (lat. diffissio) kidanje, preki-
danje; prav. odlaganje pretresa
difizer (fr. diffuseur) naprava za izvla-
enje repinog soka (u proizvodnji e-
era)
difluencija (lat. diffluere) razlijevanje,
raspadanje, razgraivanje
difluentan (lat. diffluens) koji se raz-
lijeva, raspada, razgrauje
difonij (gr. di-, fone glas) glaz. kom-
pozicija za dva glasa
diforman (fr. difforme) nagrdan, naka-
zan, ruan; neskladan
diformirati (fr. difforme) napraviti na-
kaznim, nagrditi, poruniti
diformitet (fr. difformite) nakaznost;
nerazmjernost, nesklad
difrakcija (lat. diffractio) fiz. skretanje
svjetlosti zbog prolaska kroz uzak
procijep, otvor ili pokraj uskog nepro-
zirnog tijela i nastajanje pojava koje
se temelje na interferenciji
difterija (gr. difthera oderana i utav-
ljena koa) med. akutna i veoma za-
razna bolest koja se odlikuje upalom
sluznice dunika, drijela
difteritis med. v. difterija
diftong (gr. di-, fthongos glas) gram.
dvoglasnik, tj. dva razliita samo-
glasnika koji su spojeni u jedan slog
(npr. ao, eo, io, itd.)
diftongiranje (gr. di-, fthongos glas)
gram. pretvaranje jednostavnog gla-
sa u dvoglasnik
difundirati (lat. diffundere) izliti, ra-
zliti, rairiti; mijeati se difuzijom;
potroiti (novac, imanje)
difuzan (lat. diffusus) rasut; opiran,
razvuen; difuzna svjetlost rasuta
svjetlost, u svim pravcima odbijena
(reflektirana) svjetlost
difuzija (lat. diffusio) razlijevanje, i-
renje, rasprostiranje; pretjerana op-
irnost i razvuenost u govorenju i
difuzijski postupak
pisanju; fiz. meusobno mijeanje
raznih plinova i tekuina
difuzijski postupak nain dobivanja
soka putem osmoze iz veoma sitnih
renjia repe (uveden 1865. u proiz-
vodnju eera)
difuziometar (lat. diffusio, gr. metron)
naprava za mjerenje brzine mije-
anja raznih vrsta plinova
digama tj. dvostruko "gama" (gamma),
slovo u najstarijem grkom alfabetu,
italo se kao "v" (ime dobilo po tome
to je imalo oblik dvostrukog "g")
digamija (gr. di-, gamos brak) drugi
brak, druga enidba, druga udaja
diger (engl. digger) kopa, osobito kopa
zlata u Australiji
digerencije (lat. digerentia) mn. med.
sredstva za probavu
digerirati (lat. digerere) razdjeljivati,
razdijeliti; probaviti, probavljati; tvr-
du tvar u zagrijanoj tekuini omek-
ati i otopiti
digesta (lat. digesta) mn. zbirka spisa
koja je razdijeljena na pojedine od-
sjeke; prav. povea zbirka odlomaka
iz spisa starijih rimskih pravnika
(Pandekta), podijeljena po knjigama,
naslovima i paragrafima, a koju je
priredio car Justinijan
digestibilan (lat. digestibilis) probavljiv
digestija (lat. digestio) probavljanje,
probava; med. pomaganje izluivanja
gnoja; kem. otapanje vrstog tijela u
nekoj tekuini na umjerenoj tempe-
raturi (u tzv. digerirnoj pei)
digestiv (lat. digestivus) med. sredstvo
koje pomae probavi; sredstvo koje
pomae izluivanje gnoja
digestivna mast farm. mast pomije-
ana s terpentinom, upotrebljava se
za lijeenje opeklina
digestor (lat.) Papinov lonac, lonac za
pripremanje hladetine od kostiju;
autoklav
digestorij (lat. digestorium) u kemij-
skim tvornicama, laboratorijima itd.:
287 diheksaedar
ureaj za kuhanje koji se zagrijava
vrelom vodom ili, ee, parom; pe
za zagrijavanje pjeane kupelji;
parna kuhinja
digi podrugljiv naziv za Talijana (pre-
ma "digo" kaem, koje se esto
uje u njihovu govoru)
diginian (gr. di-, gyne) bot. s dvije
ene, tj. sa dva tuka
diginija (gr. di-, gyne ena) bot. oso-
bina biljaka koje imaju dva tuka;
mn. dvoene biljke, tj. biljke sa dva
tuka (drugi red veeg broja klasa u
Linneovom biljnom sustavu)
digitacija (lat. digitus prst) nain stav-
ljanja prstiju pri sviranju (npr. na
ice)
digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se
tie prstiju (noge i ruke)
digitalin (lat. digitalis) kem. alkaloid
koji se nalazi u pustikari
digitalis (lat.) bot. pustikara (biljka iz
porodice strupnikovica)
digitar (lat. dignitarius) nositelj visokog
zvanja, velikodostojnik
digitata (lat.) mn. zool. ivotinje s prs-
tima, tj. sisavci koji imaju slobodne
prste na nogama
diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga na-
pisana na dva jezika; biglota
dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo,
ugled; dostojanstvenost; visoko zva-
nje
digrama (gr. dyo dva, gramma slovo)
dvostruk znak za jedan glas, npr. lj,
nj, d
digredirati (jat. digredi) skretati, uda-
ljavati se od teme (osobito u govoru)
digresija (lat. digressio) skretanje, uda-
ljavanje od teme (npr. u govoru); astr.
najvea istona ili zapadna uda-
ljenost unutarnjih planeta (Merku-
ra, Venere) od Sunca
diheksaedar (gr. di-, hex est, edra
povrina) geom. poliedar s dvaput po
est, tj. dvanaest, povrina; prid.
dihogamija
diheksaedarski; diheksagonalna pi-
ramida v. didodekaedar
dihogamija (gr. dicha dvostruko, ga-
mos brak) bot. dvostruki brak, nain
oploivanja kod biljaka pri kojem se
spolni organi razvijaju jedni za dru-
gima, dakle, ne u isto vrijeme; kod
proterandrije prije sazrijevaju muki,
a kod proteroginije enski spolni or-
gani
dihotoman (gr. dicha dvostruko, tem-
no reem) podijeljen na dvoje, ra-
vast
dihotomija (gr. dichotomia, dicha na
dva, temno reem) podjela na dva
dijela, podjela koja sadri dva lana,
podjela roda na dvije vrste; Mje-
seeva mijena (faza) kod koje se vidi
samo polovica njegovog osvijetljenog
kruga: psih. podjela ljudskog bia na
duu i tijelo
dihtati (njem. dicht gust, zbijen) teh.
ne proputati, biti vrsto priljubljen
dija- (dia) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: kroz, u, na, preko, za,
uza, raz-, pro- i dr.; usp. dia-
dijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz
starijeg paleozojskog doba, najee
gust i tamnozelen
dijabaza (gr. diabaino prolazim, dia-
basis) prolaz, prijelaz, gaz
dijabetes (gr. diabaino prolazim, dia-
betes) med. eerna bolest koja je
vezana sa znatnim izluivanjem mo-
krae koja je, ili normalnog sastava
(diabetes insipidus), ili ima u sebi
eera (diabetes mellitus); u teim ob-
licima izaziva veliko mravljenje i
malaksalost
dijabetiar (gr. diabetes) med. boles-
nik koji boluje od eerne bolesti,
eera
dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza
koja se upotrebljava kod dijabetiara
umjesto eera
dijabetometar (gr. diabetes, metron)
med. sprava za odreivanje koliine
288 dijadoh
eera u mokrai (kod eerne bole-
sti)
dijabl (fr. diable, gr. diabolos klevet-
nik, lat. diabolus) vrag, sotona
dijablerija (fr. diablerie) 1. vragolija,
arolija, vraarija, magija; 2. igrokaz
u kojem glavnu ulogu imaju vragovi
(vrsta misterija)
dijabola (gr. diabole) kleveta; ret. op-
tuivanje protivnika s naznaiva-
njem kazne koja ga oekuje
dijabolian (gr. diabolos) vraji, so-
tonski
dijabolizam (gr. diabolos) vraje djelo,
vraji posao
dijabolo (gr. diaballo prebacujem,
prevedem, tal. diabolo) vrsta igre,
podrijetlom iz Kine, slina igri jo-jo
dijada (gr. dyas dvoje, dvojina) mat.
veliina odreena proizvodom dvaju
vektora
dijadeksa (gr. diadechomai preuzi-
mam) naslijee, nasljedstvo; med.
prelazak ili preobraaj jedne bolesti
u neku drugu; dijadoha
dijadelfija (gr. di-, adelfos brat) mn.
bot. biljke s hermafroditnim cvje-
tovima iji su pranici srasli u dva
snopia (u Linneovom sustavu XVII.
klasa)
dijadem (gr. diadeo veem oko, s obje
strane, diadema) plava ili bijela tra-
ka oko ela koju su, kao znak vla-
darskog dostojanstva, nosili perzijski
kraljevi i grki carevi; kruna; enski
ukras za glavu; vladarsko dostojan-
stvo i vlast
dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadski
sustav brojeva, Leibnizova najjedno-
stavnija podjela brojeva na klase, tj.
sustav sa samo dvije znamenke (1 i
0); binarni sustav
dijadoh (gr. diadochos nasljednik) na-
sljednik prijestolja; osobito: nasljed-
nici Aleksandra Velikog (dijadosi) u
raznim dijelovima njegove drave
dijadoha
dijadoha (gr. diadechomai preuzimam)
med. v. dijadeksa
dijadoza (gr. diadidomi dijelim) med.
razdioba (ili: razilaenje) hranjivih
tvari kroz tijelo; poputanje ili pre-
stanak neke bolesti
dijafan (gr. diafaino prosjajim, prosvi-
jetlim) proziran; dijafane slike pro-
zirne slike na staklu, posebno za
ukraavanje prozora; dijafano posu-
e stakleno posue, obloeno ili ia-
rano zlatnim listi ima, pa postak-
ljeno; dijafanoradiranje fotografsko
kopiranje bakroreza itd. na poseb-
nom dijafanom, tj. prozirnom papiru
dijafanitet (gr. diafaino prosjajim,
prosvijetlim) prozirnost
dijafanometar (gr. diafaino, metron)
fiz. sprava za mjerenje i odreivanje
prozirnosti atmosferskog zraka
dijafanorama (gr. diafaino, orao gle-
dam, vidim) prozirna slika
dijafanoskop (gr. diafaino prosjajim,
prosvijetlim, skopeo gledam) med.
naprava za osvjetljavanje mjehura
pomou elektrine svjetlosti
dijafilm slike koje obrauju jednu te-
mu te su snimljene uzastopno na
filmsku vrpcu kako bi se mogle po-
vezano projicirati
dijafiza (gr. diafyein izniknuti) bot.
pupanje, oko, okrugao zaetak mla-
dice ili cvijeta biljke: zool. dio duge
kosti izmeu dviju jabuica; geol. me-
usloj
dijafonija (gr. diafoneo ne slaem se,
u neskladu sam, diafonia) prvobitno
kod Grka: neslaganje u glasu, ne-
sklad, disharmonija, disonanca; pren.
neslaganje, nejednakost; u novoj
glazbi pod dijafonijom se pogreno
razumijeva kompozicija za dva glasa
dijafonika (gr. diafoneo) v. diakustika
dijafonski (gr. diafoneo) koji se ne
slae u glasu, koji zvui nejednako
dijafora (gr, diafero) razlika, razli-
nost; nejednakost, nesloga, spor; ret.
289 dijagnozirati
ponavljanje iste rijei, ali u razlii-
tom znaenju u jednoj reenici
dijaforetian (gr. diaforeo) koji po-
mae isparavanje koe, preznoja-
vanje
dijaforetik (gr. diaforeo raznosim)
med. sredstvo koje pomae ispara-
vanje koe, preznojavanje
dijaforeza (gr. diaforesis) znojenje;
med. isparavanje koe, preznojavanje
dijafragma (gr. diafragma) anat. oit,
pregrada; bot. prepona u sjemenoj
ahuri; opt. pokretni limeni prozori
(blenda) za otklanjanje rubnih zraka
kod velikih dalekozora; mehaniko
kontracepcijsko sredstvo
dijafragmalgija (gr. diafragma, algos
bol) med. bolest dijafragme
dijafragmitis (gr. diafragma) med.
upala dijafragme
dijaftoroskop (gr. diaftheiro kvarim,
skopeo promatram) ureaj za ispiti-
vanje zagaenosti zraka
dijaglifian (gr. diaglyfein izrezati)
izduben, izrezan, izrezbaren
dijaglipti (gr. diaglyptos izrezan, dia-
glyptein) mn. figure izrezane ili
izdubene u ploi
dijagnosticirati (gr. diagignoskein
prepoznati) med. v. dijagnozirati
dijagnostiar (gr. diagnostikos) lije-
nik koji umije prepoznati i utvrditi
bolesti prema njihovim bitnim ozna-
kama ili simptomima
dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to
je utemeljeno na pouzdanim znacima
ili simptomima; dijagnostiki znaci
bitni znaci ili simptomi neke bolesti
dijagnostika (gr. diagnostike) med.
znanost ili umijee prepoznavanja i
utvrivanja bolesti
dijagnoza (gr. diagignoskein, diagno-
sis) med. prepoznavanje i utvrivanje
kod bolesnika neke bolesti po njezi-
nim bitnim oznakama i pojavama
dijagnozirati (gr. diagignoskein pre-
poznati) med- utvrditi kod bolesnika
dijagometar
znakove i simptome neke bolesti i
na osnovi njih samu bolest; odrediti
prirodu bolesnoga stanja
dijagometar (gr. di-agein provoditi,
metron) fiz. ureaj pomou kojega se
pronalazi i utvruje sposobnost poje-
dinih tijela za voenje elektriciteta
dijagonala (gr. diagonia, lat. diago-
nalis) geom. duina koja u viekut-
niku spaja dva nesusjedna vrha; di-
jagonal vunena tkanina s gustim kri-
iima
dijagonalan (gr. diagonios, lat. dia-
gonalis) u smjeru dijagonale, kos, po-
prean
dijagraf (gr. diagrafein nacrtati) na-
prava za mehaniko crtanje perspek-
tive prema prirodi
dijagrafija (gr. dia, grafia) umnoa-
vanje na litografskom kamenu crte-
a prenesenih na gumirani taft
dijagrafika (gr. diagrafein) vjetina
izrade skica, vjetina skiciranja
dijagram (gr. diagrafein nacrtati, dia-
gramma) lik ili geometrijski crte;
crte (ili: nacrt, skica) radi obja-
njenja nekog injeninog stanja, radi
zornog predoivanja odreenih od-
nosa, grafiko (ili: crteno) predoi-
vanje nekog stanja, statistike, omjera
itd.; presjek, slika rada ili snage,
plan; glaz. note od pet linija; kod
gnostiara: dva meusobno ispre-
pletena trokuta u kojima je upisano
neko mistino ime Boga i koji su im
sluili kao hamajlija (Salomonovo
slovo)
dijahilon (gr. dia kroz, u preko, za,
chylos sok, juha) flaster od biljnih
sokova, slui za umekavanje ili
ublaivanje
dijahoretian (gr. diachoreo) med. koji
pomae urednu stolicu; dijahoretini
organi organi za pranjenje crijeva
dijahoreza (gr. diachorheo imam pro-
ljev) med. stolica, pranjenje crijeva
290 dijalektian
dijakinema (gr. diakinema) med. raz-
micanje, razdvajanje kostiju
dijaklastian (gr. diaklao prelamam)
fiz. prijelomni, koji je nastao putem
prelamanja
dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz.
prelamanje svjetlosti, prelamanje
zraka
dijakliza (gr. diaklyzo ispirem) ispira-
nje usta; voda za ispiranje usta
dijaklizma (gr. diaklyzo ispirem) med.
voda za ispiranje usta
dijakopa (gr. diakope rasjeklina, du-
boka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj
se u neku smislovnu cjelinu umeu
druge rijei, npr. kad se umjesto na-
jljepe mi je kae naj mi je ljepe; 2.
vrsta ribe s bodljikavim perajama
dijakritian (gr. diakrino prepozna-
jem, razlikujem) koji je utemeljen na
prepoznavanju, razlikovanju, razli-
kovan; dijakritiki znakovi znakovi
na slovima koji oznauju njihove po-
sebne glasovne vrijednosti (npr. i
s); med. znakovi za prepoznavanje
bolesti
dijakriza (gr. diakrisis) procjenjivanje,
prepoznavanje (osobito stupnjeva bo-
lesti)
dijakronija (gr. dia, chronos vrijeme)
lingv. povijest jezika
dijakustika (gr. diakuo) fiz. znanost o
prelamanju zvuka
dijalaga (gr. diallage razlika; promje-
na miljenja, pomirenje; savez) 1.
vrsta rude (bogate eljezom); 2. ret.
figura kojom se vie razloga svodi
na jedan
dijalekt (gr. dialegesthai razgovarati,
dialektos) filol. narjeje, svaki lokalni
govor koji se razlikuje od slubenog
i standardnog jezika
dijalektian (gr. dialektikos) koji od-
govara znanosti o miljenju, koji je
u skladu s tom znanou; dosjetljiv,
domiljat
dijalektiar
dijalektiar (gr. dialektikos) dobar go-
vornik; onaj koji je vjet u rasprav-
ljanju; fil. onaj koji se vjeto slui
dijalektikom, koji primjenjuje dija-
lektiku metodu
dijalektika (gr. dialegomai razgova-
ram, dialektike) umijee razgovara-
nja (bilo s drugima ili sa samim so-
bom); umijee znanstvenog rasprav-
ljanja, disputiranja; dosjetljivost, do-
miljatost, snalaljivost u govoru; fil.
znanost o kretanju miljenja kroz
proturjenosti koje se, tijekom mi-
ljenja, ponovno ukidaju
dijalektolog (gr. dialektos, logos) filol.
onaj koji ispituje i prouava narjeja,
poznavatelj dijalekata
dijalektologija (gr. dialektos, logia)
filol. znanost o dijalektima
dijalektomanija (gr. dialektos narje-
je, mania strast) pretjerana uporaba
dijalekta (narjeja) u knjievnim dje-
lima
dijalelon (lat. od gr. di' allelon, dia
pomou, allelon uzajaman) log. defi-
nicija u krugu, tj. odreivanje po-
mou pojma koji se treba odrediti;
dijalela
dijalelus (lat. od gr. tropos diallelos)
log. zakljuak u krugu
dijalema (gr. dialeipo ostavljam raz-
mak, dialeimma) prekid, razmak,
meduvrijeme; med. bolesno stanje
(osobito kod groznice)
dijalitiki (gr. dialyo) koji rastavlja,
koji razdvaja, koji unitava; dijali-
tiki dalekozor vrsta dalekozora koji
uklanja boje, akromatian dalekozor
dijaliza (gr. dialyo rastavljam, raz-
dvajam, dialysis) med. razluivanje,
odvajanje sluzastih tvari kod osmo-
ze; smrt; gubljenje ili iscrpljivanje
snage; fiz. odvajanje kristaloida od
koloida putem osmoze; izmjena teku-
ina; filol. i ret. v. dijereza i asindeton
dijalog (gr. dialogos) razgovor dviju ili
vie osoba; literarni umjetniki ob-
291 dijametar
lik u antikoj filozofiji koju su stvo-
rili sofisti, Sokrat i, osobito, Platon;
prid. dijaloki
dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na
scenu vie likova koji razgovaraju
dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u
kojoj su udrueni pitanje i odgovor:
pisac samoga sebe pita i odgovara,
ili drugog pita, a sam odgovara
dijalogizirati (gr. dialegomai) dati ne-
emu oblik razgovora, izloiti neku
misao itd. u obliku razgovora
dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes
magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih
tvari u obliku prutia da se u mag-
netnom polju postave svojom dui-
nom okomito na pravac linija sile (ek-
vatorijalno); dijamagnetne tvari ili
dijamagnetna tijela su: bizmut, anti-
mon, iva, talij, zlato, srebro, olovo,
cink, bakar, fosfor, itd.; supr. para-
magnetizam
dijamagnetometar (gr. dia, magnes,
metron) fiz. ureaj za mjerenje i
ispitivanje dijamagnetizma
dijamant (fr. diamant, lat. adams, gr.
adamas) min. kristaliziran ugljik,
najtvri, najgui, najsjajniji i naj-
skupocjeniji dragi kamen koji se mo-
e brusiti samo svojim vlastitim
prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskar-
skih slova; fort. rov bez dna (veoma
dubok) za sprjeavanje upada nepri-
jatelja u zaklon
dijamantin (fr. diamant) vunena tka-
nina s figurama i kriiima
dijamantna boja mjeavina lanenog
ulja i grafita, slui za premazivanje
eljeznih predmeta (ograda, vrata
itd.)
dijamb (gr. di-, iambos) metr. dvo-
struki jamb, stihovna stopa od etiri
sloga: U U
dijametar (gr. diametros) geom. pro-
mjer, najvea tetiva, tj. duina koja
prolazi kroz sredite kruga, krivulje
dijametralan
(npr. elipse) i spaja dvije toke obo-
da krunice
dijametralan (gr. diametros) pr. koji
pripada promjeru; pril. sasvim, po-
sve, potpuno, npr. dijametralno su-
protan sasvim, skroz, potpuno supro-
tan
dijamorfoza (gr. dia, morfe oblik) obli-
kovanje, pretvaranje u odreen ob-
lik
dijanasologija (gr. dianassein puniti,
logia) punjenje ivotinjskih tijela
dijandrija (gr. diandria) dvomuev-
nost; bot. mn. biljke sa dva pranika
u jednom hermafroditnom cvijetu,
npr. maslina (II. klasa u Linneovom
sustavu)
dijanoegonija (gr. dianoia miljenje,
gone raanje) fil. znanost o podrijetlu
i izvoru spoznaje
dijanoetian (gr. dianoia razum) fil.
voden razumom, razuman; dijanoe-
tine vrline vrline (kod Aristotela) u
kojima dolazi do izraaja razum
(znanje, razboritost, mudrost, umjet-
nost), za razliku od etikih vrlina kod
kojih se razum pojavljuje kao go-
spodar elja i strasti
dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje,
sposobnost miljenja, razum; zna-
enje
dijantus (gr. dianthes) bot. koji ima
dva cvijeta, koji bujno cvjeta (npr.
karanfil)
dijapasma (gr. diapassein posipati iz-
meu) biljni praak za posipanje
rana
dijapazon (gr. dia, pas sav) glaz. kod
Grka: oktava; danas: opseg jednog
glasa ili instrumenta; kod Francuza:
zvuna vilica
dijapedeza (gr. diapedao probijem,
izbijem, diapedesis) med. krvavo zno-
jenje, probijanje krvi kroz opnu vena,
procurenje krvi kroz vene
dijapente (gr. dia, pente pet) glaz. kroz
pet tonova, tj. kvinta
292 dijarizam
dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagno-
javanje, osobito plua, ir u prsima
dijapijetici (gr. dia, pyein) mn. med.
sredstva koja pomau gnojenje
dijapijetian (gr. dia, pvein) med. koji
pomae stvaranje gnoja, zagnojava-
nje
dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, za-
gnojiti, pyesis gnojenje, zagnojenje)
v. dijapijema
dijaplaza (gr. diaplasis) med. namje-
tanje uganutog ili prelomljenog uda,
prelomljene kosti
dijaplazma (gr. diaplasma) med. ob-
log; oblaganje ili mazanje cijelog
tijela
dijaplegija (gr. dia, plegma udarac)
med. opa klonulost, uzetost
dijapnoici (gr. diapneo isparavam)
mn. med. sredstva koja pomau ispa-
ravanje koe, sredstva koja izazivaju
umjereno znojenje
dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med.
blago isparavanje koe, slabo zno-
jenje
dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, ne-
odlunost, sumnja) neodlunost, ne-
izvjesnost, sumnja (osobito kao reto-
rika figura)
dijapozitiv (gr. dia lat. positivus) opt.
slika na posebnoj staklenoj ploi koja
se pomou projekcijskog ureaja (ski-
optikona) prenosi poveana na plat-
no
dijareja (gr. diarrheo protjeem) med.
proljev
dijarij (lat. diarium) kod Rimljana:
dnevni obrok, osobito za kunu po-
slugu; danas: dnevnik, knjiga u koju
se unose dnevna zbivanja
dijarija (lat. diaria febris) med. sva-
kodnevna groznica
dijarizam (gr. dyao unesreim, upro-
pastim) ret. figura u kojoj se osobito
podvrgava ruglu neija neprilika ili
neprilinost, npr.: Pristaje mu kao
dij artroza
magaracu sedlo, Vidjela aba gdje se
konj potkiva, pa i ona digla nogu itd.
dijartroza (gr. di-arthron) spajanje
zglobova tako da budu sposobni za
gibanje; sastavak zglobova
dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost
dijashiza (gr. diaschizein kidati) med.
kidanje, odvajanje, rastavljanje
dijashizma (gr. diaschizein) med. v.
dijashiza
dijasirm (gr. diasyrmos) ruganje, ismi-
javanje; retorika figura koja se sa-
stoji u pretjeranom umanjivanju; su-
protno: hiperbola
dijaskeuast (gr. diaskeuastes prera-
ujem) onaj koji kritiki prerauje
neko staro djelo, osobito Homerove
pjesme
dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano
razmatram) opt. prosvjetljavanje zra-
kama, npr. rengenskim
dijaskopska projekcija opt. prikazi-
vanje prozirnih predmeta, osobito
prozirnih slika, na staklu (dijapozi-
tivu) u proputenoj svjetlosti
dijasostian (gr. diasozo spasim) med.
koji uva, spaava, titi
dijasostika (gr. diasozo spasim) med.
vjetina odravanja ivota, njegova-
nje i odravanje zdravlja; mn. dija-
sostici sredstva za odraavanje zdrav-
lja i ivota
dijaspazma (gr. diaspasma razdvo-
jenje, praznina, diaspao razvlaim;
razdvojim) razdvajanje, pauza, stan-
ka izmeu dva stiha neke pjesme
dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, dia-
spora) rasipanje, rasutost, razbaca-
nost; u Novom zavjetu: Zidovi pro-
gnani iz Judeje i rasuti po drugim
zemljama; Hrvati izvan domovine
dijastaltian (gr. diastello razdvajam,
rastavljam) koji se rastavlja, raz-
dvaja; koji se rastee, razvlai, iri
dijastatian (gr. diastasis) kem. koji
pretvara krob u eer
293 dijateza
dijastaza (gr. diastasis razdvojenost)
kem. enzim ili ferment naen u ivo-
tinjama i biljkama koji djeluje na
ugljikohidrate i ini da se krob pre-
tvara u eer te znatno pridonosi me-
tabolizmu
dijastaza (gr. diastasis) razilaenje, ra-
stajanje, razdvajanje, cijepanje; zool.
protuprirodno razdvajanje kostiju ili
hrskavice; bot. odraivanje, degene-
riranje biljaka
dijastema (gr. diastema) razmak, uda-
ljenost, meuprostor; glaz. interval
dijastematian (gr. diastema) glaz. s
meuprostorima, s intervalima
dijastil (gr. dia, stylos stup) arhit. ve-
lika dvorana s mnogo stupova; kod
starih Grka: dvorana u kojoj su stu-
povi bili meusobno udaljeni za tri
debljine stupa
dijastimometar (gr. diastema razmak,
metron) naprava za mjerenje udalje-
nosti, razmaka
dijastola (gr. diastello razdvajam, ras-
tavljam) poet. rastezanje, produi-
vanje, osobito sloga koji je inae, sam
po sebi, kratak; fiziol. irenje srca i
arterija zbog aktivnog skupljanja sr-
ane muskulature (sistole); u gr.
gramatici: znak za rastavljanje
dijateka (gr. diatithemi) savez, ugo-
vor; Stari i Novi zavjet
dijaterman (gr. dia, thermaino grijem)
fiz. koji proputa toplinske zrake;
supr. aterman, adijaterman
dijatermanzija (gr. diathermaino pro-
grijem) fiz. svojstvo tijela da propu-
taju toplinske zrake
dijatermazija (gr. dia, thermasia to-
plina) fiz. osobina tijela da propu-
taju toplinske zrake
dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares,
ta tessara etiri) glaz. ista kvarta;
naziv za prijevode etiriju evanelja,
tzv. evangelike harmonije
dijateza (gr. diathesis, diatithemi) ras-
poreivanje, ureaj, ustrojstvo, sa-
dijateze
stav; med. sklonost nekoj bolesti; dis-
pozicija
dijateze (gr. diatithesis) med. tzv. "os-
novne bolesti" ili sklonost bolestima
dijatoman (gr. diatomos podijeljen)
min. koji se moe lako dijeliti samo
u jednom smjeru: fiziol. jednostani-
an
dijatomeje (gr. diatomos razdijeljen,
rastavljen) mn. bot. silikatne alge,
na granici izmeu ivotinjskog i bilj-
nog carstva (od njihovih ljuturica i
nitroglicerina pravi se dinamit)
dijatonika skala (gr. diateino iste-
em, lat. scala ljestvica) glaz. ljestvi-
ca u kojoj je niz od 8 tonova podije-
ljen na 5 cijelih i 2 polustupnja; da-
kle, intervali u dijatonskoj ljestvici
nisu jednaki
dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, za-
bava, razgovor; kritiki polemini
spis; paskvila; fil. omiljena metoda
cinika i stoika po kojoj su izlagali
svoja nauavanja; as ozbiljno, as
aljivo, veoma satirino i s grubim
pikanterijama
dijecan (gr. di-, oikos kua, dom) sa
dva doma
dijeceza (gr. dioikesis gospodarstvo,
kuenje) gospodarstvo, uprava, ure-
enje; od Dioklecijana naziv za 14
glavnih dijelova Rimskog Carstva;
danas se upotrebljava samo u crkve-
noj upravi (kod katolika: biskupija;
kod protestanata: upa koja se nalazi
pod jednim superintendantom); dije-
cezno pravo slubeno pravo, mjero-
davno pravo biskupa
dijecezan (gr. di-oikeo gospodarim,
kuim, upravljam) biskup kao upra-
vitelj dijeceze; pripadnik (ili: lan)
dijeceze
dijecije (gr. di-, oikos) bot. biljke kod
kojih jedna stabla nose samo mu-
ke, a druga samo enske cvjetove,
npr. topola, vrba i dr.
294 dijurnist
dijereza (gr. diaireo razdvajam, diai-
resis) gram. razdvajanje, ralanji-
vanje jednog dvoglasnika (diftonga)
na dva samoglasnika, npr. ae u ae;
med. razdvajanje, rastavljanje, oso-
bito krvnih ila
dijeta (gr. diaitao lijeim, diaita lat.
diaeta nain ivota) med. uredan na-
in ivota (s obzirom na hranu, pie,
spavanje i odmaranje); njegovanje
zdravlja, osobito: hrana koju u tu
svrhu propie lijenik, bolesnika
hrana; drati dijetu ivjeti jednostav-
no i umjereno
dijetar (lat. dietarius) v. dijetist
dijetarski (lat. dies dan) koji prima
dnevnicu, dnevniarski; pril. dnevno
dijete (lat. dies dan, dieta) mn. nadnice,
dnevnice koje prima slubenik, na-
rodni izaslanik itd. umjesto stalne
plae; sjednice narodnih izaslanika
dijetetiar (gr. diaitao lijeim) onaj
koji ui kako treba uvati zdravlje,
pobornik urednog i umjerenog nai-
na ivota
dijetetika (gr. diaitetike sc. techne)
znanost o nainu ivota korisnom za
odranje zdravlja
dijetetski (gr. diaitao lijeim) umjere-
no, korisno za zdravlje; dijetetski pro-
pisi propisi kojih se valja pridrava-
ti da bi se ouvalo zdravlje; dijetet-
ska sredstva sredstva korisna za
zdravlje
dijetist (lat. dies dan) sluga ili slu-
benik koji radi samo za dnevnicu,
dnevniar; u Kat. ckrvi: sveenik koji
slui jutarnju misu
dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) glaz. raz-
lika izmeu velikoga i malog polu-
tona, etvrtina tona; svaka mala pro-
mjena u tonu; "krii" kao znak da
se jedna nota povisuje za pola tona
dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna
plaa ili nagrada, dnevnica
dijurnist (lat. diurnus) dnevnih
dik
dik (fr. dus, lat. dux) 1. vojvoda, herceg;
u Francuskoj: stupanj plemstva iz-
meu princa i markiza; 2. luksuzna
laka kola za dame, bez sjedala za
koijaa, a sa stranjim sjedalom za
slugu
dikcija (lat. dictio) jezik ili stil nekog
pisca; nain izraavanja, izraavanje
dikcionar (lat. dictionarium) rjenik
koji ne sadri samo pojedine rijei
nego i frazeologiju nekog jezika
dike (gr. dike) 1. pravo, pravda, pra-
vednost; 2. mit. Dike grka boica
pravde i pravedne osvete
dikearhija (gr. dike pravo, pravda,
archo vladam) vladavina prava,
pravna drava; suprotno: despocija
dikeokracija (gr. dike, krateo vladam)
v. dikearhija
dikeologija (gr. dike, logia) pravo, zna-
nost o pravu
dikirion (gr. dikyrios dvojak) pravosl.
svijenjak s dvije ukrtene svijee
diki (tur.) obrub, av, ukras, ara
diklinije (gr. di-, kline leaj, postelja)
bot. biljke kod kojih se pranici i tuci
ne nalaze u jednom cvijetu, nego su
podijeljeni na razne cvjetove, jedno-
spolne biljke koje imaju ili samo mu-
ke ili samo enske spolne organe
dikokian (gr. di-, kokkos jezgra) bot.
koji ima dvije jezgre, dvojezgreni
dikolon (gr. di-, kolon dio, odjeljak)
poet. pjesma koja se sastoji od dvije
vrste stihova, dikolika pjesma
dikordij (gr. di-, chorde ica) glaz. in-
strument s dvije ice
dikotiledone (gr. di-, kotyledon udub-
ljenje, pijavica) bot. biljke kod kojih
se pri klijanju javljaju dva klicina
listia
dikroizam (gr. dichroos, di- chros boja
koe, mast) dvobojnost, dvostruko
mijenjanje boja
dikromatian (gr. di-, chroma boja) u
dvije boje, dvobojan
295 diktirati
dikroskop (gr. dichroos, skopeo gle-
dam) instrument za promatranje i
utvrivanje dikroizma kristala itd.
diksilend (engl. dixieland) dez-orke-
star kakav su razvili bijeli glazbenici;
sastoji se od trumpete, pozaune, kla-
rinete, glasovira, gitare (ili: benda),
basa (ili: suzafona) i od udaraljki
diktafon (lat. dictare, gr. foneo zvuim)
ureaj koji, slino fonografu, prima
ono to se govori i ponavlja kad se
treba zapisati (slui umjesto steno-
grama)
diktaman (lat. dictamnum) jasenak,
rutvica (ljekovita biljka, vrsta mau-
rane)
diktando (lat. dictando)' pisanje po dik-
tatu; zadatak napravljen po kazi-
vanju u pero
diktat (lat. dictatum) 1. kazivanje u
pero, zadatak raen po kazivanju u
pero; diktando; 2. nareenje, zapovi-
jed
diktator (lat. dictator) 1. u starorimskoj
dravi: najvii slubenik s neograni-
enom vlau koja je mogla trajati
najvie est mjeseci, a kojega su bi-
rali u izuzetno tekim prilikama za
dravu: 2. onaj koji neogranieno vla-
da, koji zapovijeda, koji trai po-
slunost bez pogovora
diktatura (lat. dictatura) vlast dikta-
tora; reim koji uspostavlja diktator;
neograniena vlast
diktatura proletarijata prema povi-
jesnom materijalizmu: dravni oblik
vlasti radnike klase (proletarijata)
koji ona mora uspostaviti da bi osi-
gurala ukidanje kapitalistike eks-
ploatacije i kapitalizma te ostvare-
nje komunistikog drutva
diktirani mir mir koji se sklapa po dik-
tatu drugih sila, bezuvjetni mir koji
se mora prihvatiti i potpisati
diktirati (lat, dictare) kazivati u pero,
govoriti nekome tako da onaj kome
se govori to zapisuje; govoriti nekome
diktitis
to treba raditi, savjetovati, zapovi-
jedati; propisivati, propisati, npr.
kaznu
diktitis (gr. diktyon mrea) med. upala
mrenice
diktivan (lat. dicere govoriti, dictus)
gram. izjavan
dilaceracija (lat. dilacerare razderati,
raskomadati) rastrgnue, razdiranje,
raskinue
dilacija (lat, differre odgoditi, dilatio)
odugovlaenje, odgaanje roka
dilatabilan (lat. dilatabilis) rastegljiv,
pruiv, koji se moe proiriti
dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, i-
renje, proirivanje; med. proirenje
srca
dilatator (lat. dilatator) med. otvara,
sprava za proirivanje, npr. rane
dilatatoran (lat. dilatatorius) koji pro-
iruje, rastee, razvlai
dilatometar (lat. dilatere, gr. metron)
fiz. sprava za mjerenje volumenskog
irenja pojedinih tekuina
dilatoran (lat, dilatorius) koji razvlai,
odugovlai, otee, odlae
dilatorij (lat. dilatorium) prav. propis
(ili: naredba) o odgaanju roka
dilber (tur.) prid. lijep, krasan, zanosan,
voljen; im. dragi; ljubimac; miljenik;
zavodnik
dilema (gr. dilemma) neugodan polo-
aj u kojem se nalazi ovjek kad se
mora odluiti izmeu dviju podjed-
nakih mogunosti; dvojba; log. za-
kljuak u kojem je prva premisa
hipotetian sud, a druga disjunkti-
van (polilela)
diletant (tal. dilettante) prijatelj (ili:
ljubitelj) umjetnosti, onaj koji se bavi
nekom umjetnou ili vjetinom sa-
mo iz ljubavi prema njoj ili radi pri-
kraivanja vremena (za razliku od
umjetnika kao znalca, strunjaka);
pren. onaj koji je u nekoj struci po-
vran, nedouen, bez strune spre-
me
296 diluvij
diletantizam (tal. dilettare) ljubav pre-
ma umjetnostima ili vjetinama, bav-
ljenje neim iz ljubavi, a ne profesi-
onalno; pren. nestrunost, povrnost
diletantsko kazalite kazalite u ko-
jem glume oni kojima gluma nije
struka
diletirati (tal. dilettare) zabavljati, ve-
seliti
diligencija (lat. diligentia) briljivost,
paljivost; revnost, marljivost; prav.
briljivo izbjegavanje povrnosti u
poslovima; con diligenza it. kon di-
lienca (tal.) glaz. briljivo, paljivo
diliansa (fr. diligence) brzina, hitrina;
zatvorena koija za prijevoz putnika,
tzv. brza pota; potanska koija
dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj)
dilogian (gr. dilogos) koji se moe
dvojako razumjeti, dvosmislen
dilogija (gr. dilogia) dvojako znaenje,
dvosmislica
dilucida intervalla (lat.) mn. med. svi-
jetli trenuci, tj. trenuci svijesti i pri-
sebnosti kod bolesnika, osobito du-
evnog bolesnika; ee: lucida in-
tervala
dilucidacija (lat. dilucidatio) prav. ob-
janjenje, tumaenje
dilucidirati (lat. dilucidare) osvijetliti,
rasvijetliti; objasniti, protumaiti
dilucija (lat. dilutio) razblaivanje, ras-
tapanje, smanjivanje jaine
diludij (lat. diludium) odmor pri gladi-
jatorskim borbama; kaz. vrijeme iz-
meu inova
diluencije (lat. diluentia) med. sredstva
za razblaivanje
diluendo (tal.) glaz. gasei se, s postup-
nim slabljenjem jaine tona dok se
potpuno ne izgubi
diluirati (lat. diluere) razblaiti, npr.
vino vodom; otopiti, rastopiti, oprati,
zbrisati, razbiti (npr. sumnju, nepo-
vjerenje)
diluvij (lat. diluvium spiranje zemlje)
poplava, potop; poplavljena zemlja;
diluvij alan
geol. doba u razvoju Zemljine kore
kad su se ledenjaci poeli topiti, a
koje je neposredno prethodilo dana-
njem dobu
diluvijalan (lat. diluvialis) potopni; po-
plavljen; diluvijalno tlo tlo poplav-
ljenog zemljita; diluvijalni minerali
minerali koji su nastali zbog po-
sljednjih velikih promjena u Zem-
ljinoj kori koje su nastale kao po-
sljedica poplave; diluvijalni ovjek
pretpovijesni ovjek, praovjek
dimaher (gr. dyo dva, machaira ma)
gladijator koji u borbi ima dva maa
ili ma i bode
dime it. dajm (engl.) sjevernoameriki
novac = deseti dio dolara
dimenzija (lat. dimetiri izmjeriti, di-
mensio) mjerenje, prostiranje, pru-
anje; zamiljene ravne linije pomou
kojih se prostiranje nekog tijela i nje-
govih granica (povrine, linije), ili ne-
kog dijela prostora koji predoava-
mo kao prazan, mogu odreivati i
mjeriti; da bismo to mogli odrediti,
potrebne su nam tri dimenzije, tri
pravca koji se sijeku pod pravim ku-
tom: duina, irina i visina (ili du-
bina); tijelo ima tri dimenzije (ono je
trodimenzionalno), povrina dvije, a
linija jednu dimenziju; prema teoriji
relativiteta, etvrta dimenzija je "vri-
jeme"; usp. koordinatni sustav
dimenzioniranje (lat. dimensio) mje-
renje, proraunavanje veliine, jai-
ne, presjeka
dimenzionirati (lat. dimensio) izmjeriti
presjek, npr. dobro dimenzionirani
zidovi zidovi ija je jaina dobro pro-
raunana; dimenzionirano drvo drvo
za grau, graa
dimeran (gr. di-, meros dio) koji se
sastoji od dva dijela, dva lana, dvo-
lan
dimetar (gr. di-, metron) metr. stih
koji se sastoji od dvije stope ili dva
297 dimorfija
stihovna takta, npr. jedan jampski
stih od etiri stope, kvaternarij
dimetilbenzol kem. otapalo za kauuk
i lak, ksilol
dimijaua ena koja nosi dimije; pren.
zatucana, nemoderna muslimanka)
dimije (tur. dimi) vrlo iroke hlae is-
tonjakog kroja (za mukarce i e-
ne)
diminucija (lat. diminutio) smanjiva-
nje, smanjenje, umanjivanje, uma-
njenje, poputanje; smanjenje, sma-
njenost, umanjenje, umanjenost; trg.
odbijanje od svote; diminutio capitis
it. diminucio kapitis (lat.) prav. gra-
anska smrt
diminuedno (tal.) glaz. postupno tie,
sve slabije (tj. smanjivati jainu to-
nova)
diminuirati (lat. diminuere) smanjiti,
smanjivati, umanjiti, suziti, skratiti,
popustiti (npr. u snazi, jaini)
diminuto (p. diminuto) u panjolskoj
inkviziciji: optueni za herezu koji
nije, po miljenju inkvizitora, sve pri-
znao, osobito onaj koji je izdao pre-
malo sukrivaca (nakon muenja
ovakvi su krivci spaljivani na loma-
i kao nepopravljivi grjenici)
diminutor (lat. diminutor) mat. uma-
njitelj; suptrahend
dimirba (tur. demirba) imovina
dimisija (lat. dimissio) smjenjivanje s
poloaja, otputanje; ostavka, zahva-
ljivanje na slubi; usp. demisija
dimisionar (lat. dimissionarius) onaj
koji daje ostavku na zvanje ili poloaj
dimisorij (lat. dimissorium) isprava o
otputanju, smjenjivanju
dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, otje-
rati iz slube; zahvaliti se, dati ostav-
ku
dimorfan (gr. di-, morfe, oblik) koji
ima dva oblika, dvooblian; dimorfne
biljke biljke iji se cvjetovi javljaju u
dva oblika; v. dimorfizam
dimorfija v. dimorfizam
dimorfizam
dimorfizam (gr. di-, morfe oblik) dvo-
oblinost; biol. javljanje dvaju razli-
itih oblika kod ivih bia, npr. ko-
ko i pijetao; min. svojstvo nekih ti-
jela da se mogu, i pored istog sa-
stava, pojavljivati u bitno razliitim
kristalnim oblicima; dimorfija
dimotiki (gr. demos narod, puk) vari-
janta novogrkog knjievnog jezika,
temelji se na pukom govoru;
din (gr. dynamis sila) fiz. jedinica sile
u apsolutnom sustavu mjera: sila ko-
ja masi od lg daje ubrzanje od 1 cm
u 1 sek.
dina (kelt. din) geol. pjeani breuljak,
dug po nekoliko stotina, a visok po
nekoliko metara, pjeani sprud
dinametar (gr. dynamis, metron) opt.
instrument za mjerenje snage pove-
avanja teleskopa
dinamian (gr. dynamis) koji se te-
melji na dinamici; sposoban, koji ima
jako djelovanje, koji ima svoju snagu,
koji slobodno djeluje, koji djeluje
vlastitom unutarnjom i ivom silom,
koji je stalno u pokretu; supr. stati-
an
dinamiar (gr. dynamis) pristaa di-
namistike
dinamina geologija v. geodinamika
dinamika (gr. dynamike) 1. fiz. zna-
nost o silama i o gibanjima koja te
sile proizvode (dio mehanike); 2. sile
koje djeluju (ili sila, energija koja
djeluje), proizvode djelovanje i uprav-
ljaju njime u bilo kojem obliku; glaz.
mjera kojom se oznauje jaina iz-
voenja
dinamis (gr. dynamis) sila, snaga, spo-
sobnost; (u Aristotelovoj filozofiji
nasuprot energiji, stvarnosti) mogu-
nost; potencija
dinamistika (gr. dynamis) nauavanje
koje tvar i pojave u prirodi izvodi iz
sila prirode
dinamit (gr. dynamis sila) eksploziv,
mjeavina koja se sastoji od 75% ni-
298 dinaroid
troglicerina i 25% nekoga drugog,
elastinog, ali neeksplozivnog tijela,
obino s infuzorijskom ili dijatomej-
skom zemljom; ako se, umjesto s in-
fuzorijskom zemljom, pomijea s pra-
hom slabo peenog drvenog ugljena,
mjeavina se tada zove celulozni di-
namit (izumitelj vedski kemiar
Alfred Nobel, 18331896)
dinamizam (gr. dynamis sila) v. pre-
animizam
dinamo (gr. dynamis) stroj za proiz-
vodnju elektrine struje mehanikim
radom, okretanjem vodia kroz mag-
netno polje
dinamo-stroj v. dinamo
dinamoelektrini stroj v. dinamo
dinamogen (gr. dynamis, genos pod-
rijetlo) fiz. koji proizvodi snagu
dinamograf (gr. dynamis sila, grafo
piem) pokaziva sile, naprava za
automatsko biljeenje upotrijebljene
sile
dinamologija (gr. dynamis sila, logia)
znanost o pojedinim prirodnim sila-
ma
dinamometamorfoza (gr. dynamis,
metamorfosis) geol. preobraavanje
ruda u velikim dubinama kamene
' kore (pod utjecajem visoke tempera-
ture, tlaka i vode) u nove rude
dinamometar (gr. dynamis sila, me-
tron mjera) fiz. naprava (obino s
oprugom) za mjerenje sila
dinamometrija (gr. dynamis, metria)
fiz. mjerenje sila; prid. dinamomet-
rijski
dinamozoizam (gr. dynamis sila, zoon
ivo bie) fil. nauavanje o snazi
obdarenoj svijeu i voljom
dinarid (naziv prema planini Dinari)
tip ljudske rase sa sljedeim karakte-
ristikama: visok rast, kratka glava,
tamna kosa, crne oi, esto kukast
nos
dinaroid ovjek nalik na dinarida
dinas-cigle
dinas-cigle na vatru veoma otporno ka-
menje od istog kvarca, s malom pri-
mjesom vapna, eljeznog oksida i
ilovae; slui za unutarnje oblaganje
pei s visokim temperaturama
dinast (gr. dynamai mogu, dynastes)
vladar, gospodar; u srednjem vijeku:
posjednik vitekog imanja, vlastelin
dinastian (gr. dynastes) koji pripada
nekoj vladarskoj lozi; koji je pristaa
neke vladarske loze, dinastije
dinastija (gr. dynasteia vlast, mo)
vladarska loza, niz vladara iz iste
loze
dinastizam (gr. dynastes vladar) oda-
nost vladaru, odnosno vladajuem
domu, privrenost dinastiji
dine (fr.diner ruak; dananje znaenje:
veera) 2. glavni obrok; svean ot-
mjen ruak, gozba
dine (kelt.) 1. mn. brjegovi od ivog pi-
jeska koje nanosi vjetar; sipine, pi-
jesci, prina, prud
dingi (engl. dinghy, dingey) port, mali
amac za jedrenje
dingo (austral.) divlji ili poludivlji aus-
tralski pas
dinici (gr. dinos vrtoglavica) mn. med.
sredstva protiv vrtoglavice; tonije:
antidinici
dinigla podlanica, komara, lovrata (vr-
sta ribe)
dining-car it. dajning-kar (engl.) kola
za ruanje; dining-room it. dajning-
rum (engl.) blagovaonica
dinirati (gr. deinos, straan, ornis pti-
ca) v. moavke
dinkohotizam (p. Don Quijote) sklo-
nost pustolovinama, avanturama
dinofonitet (gr. deinos silan, jak, fone
glas) lingv. jaina glasa
dinosaur (gr. deinos uasan, straan,
sauros guter) zool. divovski pretpo-
topni gmaz (dugaak do 30 m) iji
kostur pokazuje karakteristike ptice
i sisavca
299 Diomed
dinoterij (gr. deinos uasan, straan,
therion zvijer) vrsta pretpotopnog di-
vovskog rilaa
dinstati (njem. diinsten) priti jelo na
poseban nain; pirjati
dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvje-
rac, bezbonik, ateist
Dio (tal. Dio, lat. Deus) Bog; per Dio!
(tal.) zaboga!
dioda (gr. dyo dva, anodos uspon) u
radio-tehnici cijev sa dva elementa;
usp. trioda
diofiziti (gr. dyo, fysis priroda) mn.
pristae kranske sljedbe koja je
smatrala da su u Kristu bile dvije
prirode, boanska i ljudska; suprot-
no: monofiziti
Diogen (gr. Diogenes "onaj koji vodi
podrijetlo od Zeusa") filozof iz Sino-
pe u M. Aziji (403323 pr. n. e.),
nazvan "Pas"; Sokratov pojam au-
tarkije podigao je do askeze koja od-
bacujui svaku ivotnu udobnost
trai krajnje odricanje elja; nije
priznavao postojee zakone i bio je
prototip cininog filozofa; o njemu se
pria da je stanovao u bavi, da je
Aleksandra Velikog (kad ga je ovaj
posjetio i rekao mu da kae jednu
elju) zamolio da mu se skloni sa
sunca, da je u podne po Ateni svije-
om traio 'ljude" itd.; pren. onaj koji
prezire svijet, mizantrop
Dioklecijan rimski car, podrijetlom
Dalmatinac (3. i 4. st. n. e.); Diokleci-
janova palaa ljetnikovac u obliku
rimskog tabora koji je Dioklecijan
izgradio nedaleko od svog rodnog
mjesta Salone (Solina) zametak
dananjeg Splita
dioktaedar (gr. di-, okto osam, edra
osnova) geol. poliedar s dvaput po
osam, tj. esnaest, povrina; prid.
dioktaedarski
diolen naziv za sintetike tkanine
Diomed 1. kralj Trakije, sin Aresov, bio
je veoma okrutan (svoje je kobile hra-
Diomeje
nio ljudskim mesom); svladao ga je
Heraklo i dao ga za hranu tim kobi-
lama; 2. sin Tidejev, jedan od najve-
ih junaka pod Trojom; nakon po-
vratka iz rata bio je prognan iz vlas-
tite kue te se preselio na zapad i
osnovao nekoliko novih gradova (i
Primoten zovu "Diomedov otok")
Diomeje staroatenske svetkovine u ast
Herakla (naziv po atenskom heroju
Diomu, Heraklovu ljubimcu)
Diona mit. nimfa, ki Urana i Geje, sa
Zeusom rodila Afroditu; 2. etvrti Sa-
turnov unutarnji satelit, otkriven
1684.
Dioniz (gr. Dionysos) mit. prijatelj mu-
za, starogrki bog vina i vinogradar-
stva; Bakho
dionizije (gr. Dionysia) mn. starogrke
svetkovine u slavu boga Dioniza, i-
nile su ih preteito orgijanja i pijan-
evanja; bakanalije
dionizijska era raunanje vremena od
Kristovog roenja koje je uveo Dio-
nizije Mali (Dionisus Exiguus), znan-
stvenik iz VI. st.; prema njemu, Krist
se rodio 754. g. od osnivanja Rima
dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz ko-
jim Nietzsche naziva element pun
snage i strastvenosti u ivotu i volji;
suprotno: apolonijski
diopter (gr. dia kroz, orao gledam, vi-
dim) opt. sprava za viziranje, osobito
na ureajima za mjerenje; sastoji se
od dva dijela, od kojih je jedan okre-
nut oku onoga koji vizira, a drugi
predmetu koji treba vizirati
dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada
u dioptriju; dioptrine boje boje koje
nastaju zbog prelamanja svjetlosti
dioptriko ravnalo mesingano ravna-
lo koje ima dvije tanke metalne plo-
ice s prorezima kroz koje se gleda
(zastarjeli geodetski instrument za
odreivanje pravca na stolu za mje-
renje)
300 dioteleti
dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se
vidi) opt. jedinica za mjerenje jaine
lee (jaina lee = reciprona vrijed-
nost arine udaljenosti), jaina lee
ija je arina udaljenost jedan me-
tar; lea jaine 5 dioptrija ima ari-
nu udaljenost 0,20 m
dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt.
znanost o prelamanju svjetlosnih
zraka kroz vodu, staklo i dr.; ana-
klastika
diorama (gr. di-orao gledam kroz) pro-
zirna slika, okrugla slika na prozir-
nom materijalu koja pomou umjet-
nog osvjetljavanja pokazuje pro-
mjenjive svjetlosne tonove (dnevne i
veernje pejzae) ili tonove boja (zi-
ma, bujno zelenilo), ponekad s likov-
ima u pokretu; izumio Daguerre
1822. g.
dioreksin (gr. diorysso potkopavam)
ekspolozivni prah, mjeavina pikrin-
ske kiseline, drvenog ugljena, pilje-
vine, salitre i sumpora
dioristiki (gr. diorizo ograniavam,
odvajam, razlikujem) koji objanjava,
tumai, odreuje
diorit vrsta kamena vulkanskog pod-
rijetla
diorizam (gr. diorismos ograniavanje,
odredba) fil. odreivanje pojma
diortotian (gr. diorthoo ispravljam)
koji ispravlja, koji slui za isprav-
ljanje (ili: namjetanje, dotjerivanje)
diortoza (gr. diorthosis ureivanje)
popravljanje, poboljavanje; med. na-
mjetanje, ispravljanje uganutih ili
iskrivljenih udova
Dioskuri (gr. Dios-kuri sinovi Zeusovi)
mit. Kastor i Polideur (Poluks), bli-
zanci; pren. nerazdvojni prijatelji
diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje,
tiskanje) fiz. v. osmoza
diostoza (gr. di-, osteon kost) med. po-
micanje kostiju
dioteleti (gr. dyo, thelo hou) mn. teol.
pristae nauavanja o dvije prirode i
dipetalan
dvije volje u Isusu Kristu; usp. mo-
noteleti
dipetalan (gr. di-, petalon list) bot. sa
dva lista, sa dva cvjetna listia
dipigus (gr. di-, pyge stranjica) dvojna
nakaza koja ima jednu glavu i jedan
prsni ko, ali se tijelo ispod pupka
udvostruuje, tako da nakaza ima
dvije stranjice i dva para nogu
dipirih (gr. di-, pyrriche) metr. dvo-
struki pirih, stihovna stopa od etiri
kratka sloga: U U U U
diplazija (gr. diplasis dvostruk) glaz.
dvostruki pianoforte, s dvije klavi-
jature koje stoje jedna prema drugoj
diplazijazam (gr. diplasios dvostruk)
udvostruenje, podvostruenje
diple (gr. diple) kritiki znak u obliku
poloenog velikog slova ipsilona za
oznaavanje pogrenog naina ita-
nja, kao i sumnjivih mjesta u pjesni-
kim djelima, osobito u drami, kako
bi se 'glumac upozorio da ne pogrijei
u interpretiranju
diplodok (diploos dvostruk, dokos gre-
da) izumrli golemi guter iz skupine
dinosaura, imao je dugaak vrat i rep
te je ivio na kopnu i u vodi
diploja (gr. diplon) fiziol. stanini sloj
izmeu dviju tankih kotanih ploa,
osobito kod kostiju lubanje; bot.
unutarnja stanina masa lia i plod-
nice
diploma (gr. diploo, diploma) povelja,
osobito ona kojom se daju dostojan-
stva, slobode, povlastice, prava itd.;
povelja o imenovanju, osloboenju ili
pomilovanju; povelja kojom se uka-
zuje poast, odlikovanje; svjedodba
o poloenom ispitu, osobito na viso-
kim kolama
diplomacija (gr. diploma) formalno
posredovanje u meusobnim odno-
sima izmeu civiliziranih drava, na-
ela i pravila koja vrijede u tom po-
gledu; slubeni organi koji se bave
tim poslom; umijee u javnom i taj-
301 diplosija
nom voenju pregovora izmeu po-
jedinih vlada
diplomat (gr. diploo, diploma) osoba
koja u meunarodnim odnosima
predstavlja neku suverenu dravu;
pren. oprezan i sumnjiav ovjek
diplomatiar (gr. diploma) poznava-
telj i znalac u itanju i tumaenju
starih povelja
diplomatika (gr. diploma) pomona
povijesna znanost, znanost o pove-
ljama, tj. umijee itanja i pravilnog
tumaenja starih povelja, utvriva-
nja njihove izvornosti, originalnosti,
vremena kad su izdane itd.; pone-
kad = diplomacija
diplomatizirati (gr. diploma) odra-
vati vezu sa stranim vladama, djelo-
vati kao diplomat; voditi pregovore,
pregovarati sa stranim vladama;
pren. na uglaen nain skrivati svoje
miljenje i namjeru, ponaati se
oprezno, mudro i uglaeno
diplomatrij (gr. diploma) zbirka po-
velja
diplomatski (gr. diploma) poveljno,
dokumentirano, to se temelji ili do-
kazuje na osnovi povelja; to se tie
pregovora i veza izmeu drava, to
spada u poslove jednog izaslanika u
stranoj dravi; dravniki, izaslani-
ki, ambasadorski; pren. mudro,
oprezno, uglaeno, s mnogo takta; di-
plomatski zbor (fr. corps diplomati-
que) svi predstavnici stranih drava
akreditiranih kod neke vlade, diplo-
matsko tijelo
diplomiran (gr. diploma) koji je dobio
pisanu potvrdu o nekoj poasti, svje-
dodbu o poloenom zavrnom ispi-
tu, povelju o imenovanju na neki po-
loaj ili neko zvanje
diplomirati (gr. diploma) poloiti po-
sljednji i zavrni ispit na visokoj ko-
li, osobito na fakultetu sveuilita
diplosija (gr. diplos dvostruk, ops, opos
oko) med. dvostruko vienje nekog
predmeta, ditopsija
diplosomija
diplosomija (gr. diploos, soma tijelo)
raanje dvostrukih nakaza (npr.
sijamski blizanci)
dipodan (gr. di-pus) metr. s dvije sto-
pe, od dviju stopa, dvostopni
dipodija (gr. di-, pus, podos stopa)
metr. dvostruka stopa, spajanje dvi-
ju metrikih stopa u osnovni metar
ili takt jednog stiha; sizigija
dipol (gr.) ureaj koji se sastoji od
dvaju nasuprot postavljenih jedna-
kih elektrinih naboja
dipren (fr. dupren, po imenu amerike
tvrtke Du Pont de Nemours) sinte-
tiki kauuk
diprosop(us) (gr. di-, prosopon lice)
nakaza s dvije sljubljenje glave, ali
tako da se na njoj razlikuju dva lica
dipsakus (gr. dipsa e, dipsakos)
med. bolest ei
dipsetian (gr. dipsao ednim) koji
edni, koji voli piti; koji izaziva e
dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian
dipsomanija (gr. dipsa, mania) med.
strast za piem; pijaniko ludilo
dipteralni hram arhit. v. dipteros
dipteri (gr. di-pteron krilo) mn. zool.
dvokrilci, insekti sa dva neobrasla
krila (muhe, obadi, komari i dr.)
dipterologija (gr. di-, pteron krilo, lo-
gia) zool. znanost o dvokrilcima
dipteron arhit. v. dipteros
dipteros (gr. di-, pteron krilo) arhit.
hram ograen sa dva reda stupova;
dipteralni hram, dipteron
diptih (gr. diptychon dvostruko presa-
vinuto) dvostruka ploa na sklapanje;
kod starih krana: popis roenih,
krtenih, umrlih itd.; umj. slika u
dva dijela, na dvije ploe ili dva plat-
na, slika koja se moe sklapati
diptoton (gr. di-, ptito padam) gram.
rije koja ima samo dva padea
dirandl (njem. Dirndl djevojica) en-
ska haljina u stilu tirolske nonje,
direbus (gr. dyo dva, res, dat. rebus
stvar) rebus koji ima dvostruko rje-
enje
302 diribitor
direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno
upravno ili nadzorno tijelo u nekom
poduzeu, drutvu i si.
direkcijska linija voj. smjer linije, npr.
putanje jednog zrna
direkcional (lat.) iroskopski ureaj
koji pokazuje smjer letenja u zrako-
plovima kad zbog manevriranja mag-
netni kompas ne radi tono
direkt (directus izravan) port, u boksu:
udarac ispruenom rukom tako da
ruka poe najkraim putem u smjeru
protivnikova tijela
direktan (lat. directus) izravan, koji je
u izravnoj liniji, bez posrednika, ne-
posredan; koji radi bez okolianja;
per directum it. per direktum (lat.)
pravim putem; direktni porezi nepo-
sredni porezi, npr. porez na prihod;
indirektni porezi posredni porezi,
npr. na ivene namirnice itd.; di-
rektna. trgovina kupovanje robe iz pr-
ve ruke, od proizvoaa
direktiva (lat. directiva) uputa, propis,
pravilo o dranju u nekoj stvari,
smjer rada, smjernica; voj. uputa za
rad (u obliku naredbe)
direktoar (fr. directoire) upravno vijee,
direktorij; u Francuskoj revoluciji:
najvia upravna vlast, osnovana 22.
IX 1795., a svrgnuta 9. XI. 1799.;
cijelo razdoblje dok je ta vlast traja-
la; moda u nainu odijevanja, poku-
stvu i dr. koja se tada pojavila i imala
klasicistiko-antiki karakter
direktor (lat. director) ravnatelj, upra-
vitelj; zvanje i djelokrug ravnatelja
direktorij (lat. directorium) vrhovna
uprava, vrhovno upravno i nadzorno
vijee nekog poduzea, zavoda, usta-
nove i dr.; v. direktoar
direktorijalni (lat. directorialis) koji
dolazi od direktora ili direktorija
(npr. direktorijalno rjeenje)
diribitor (lat. diribere brojiti glasove)
broja glasova
dirigent
dirigent (lat. dirigens) ravnatelj, ruko-
voditelj, upravlja; glaz. onaj koji rav-
na izvoenjem glazbenog djela; u
pomorskom pravu: poslovoa brod-
skog drutva
dirigirati (lat. dirigere) upravljati, ru-
kovoditi, upuivati; glaz. ravnati iz-
voenjem glazbenog djela
dirimencije (lat. dirimentia) prav. raz-
lozi za razvod braka, prepreke za
brak
dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, raz-
vesti, ukinuti, ponititi
diriniti (perz. derend na muci) kulu-
iti, tj. obavljati teke poslove
diritta (tal.) glaz. tonska ljestvica; alla
diritta (tal.) po tonskoj ljestvici, tj.
postupno, od jednog tona do drugog
diriabl (fr. dirieable) aerostat s moto-
rom za pokretanje i ureajima za
upravljanje
Dirka mit. okrutna ena tebanskoga
kralja Lika; muila kraljevu nea-
kinju Antipu sve dok je sinovi (Am-
fion i Zet) ne spasie privezavi Dir-
ku za rogove bijesnoga bika; ipak se
bog Dioniz smilovao na nju te je
pretvori ujedan izvor kraj Tebe (Dir-
kino vrelo);
dirupcija (lat. diruptio) probijanje, pro-
boj
Dis (lat. dives bogat) starorimski bog
podzemlja; grki Pluton.
dis glaz. poluton koji se nalazi izmeu
tonova d i e
dis- (gr. dis) 1. pril. u mnogim sloe-
nicama: dvaput, dvostruko
dis- (gr. dys) 3. predmetak kojim se
oznauje loe stanje, smetnja, neu-
godnost ili tekoa (u mnogim, oso-
bito medicinskim izrazima), odgova-
ra hrvatskom ne-
dis- (lat. dis) 2. predmetak koji odgovara
naem raz- te oznauje razilaenje,
razdvajanje, suprotnost uope
disaharidi (gr.) eeri sastavljeni od
dvije molekule monosaharida (saha-
roza, maltoza, laktoza)
303 disciplinirati
disakordirati (tal. disaccordare) ne
slagati se, ne suglaavati se; ne zvu-
ati skladno
disaa (tal. disagio) trg. razlika izmeu
boljeg i loijeg novca, na tetu loi-
jeg, tj. broj koji nam pokazuje koliko
se jedinica u srebru manje plaa za
jednu jedinicu u zlatu (npr. ako je
zlatnik 19,50 kn u srebru, onda je
disaa po zlatniku 0,50 kn, a po jed-
noj zlatnoj kuni 0,025 kn)
disbarizam (gr. dys ne, raz, barys te-
ak) naziv za pojave u organizmu
koje uzrokuje smanjenje atmosfer-
skog tlaka
disborso it. disborzo (tal.) trg. predu-
jam, izdatak, troak
disceptacija (lat. disceptatio) raspra-
va, raspravljanje o pitanju koje jo
nije izvedeno naisto, debata
disceptator (lat. disceptator) presudi-
telj, sudac u sporu
disceptirati (lat. disceptare) rasprav-
ljati, pretresati, debatirati
discernirati (lat. discernere) odvajati,
razlikovati, raspoznavati, uviati,
spoznavati
discesija (lat. discessio) odlazak, odva-
janje; razvod braka
discidij (lat. discidium) raskidanje, raz-
dvajanje; razvod braka
disciplina (lat.) stega, red, poredak
(kolski, vojni, crkveni); znanost,
znanstvena grana, znanstvena stru-
ka; znanstveni predmet, nastava, na-
stavna metoda; disciplina arcana it.
disciplina arkana (lat.) tajna znanost;
teol. uredba o tajnama
disciplinabilan (lat. disciplinabilis)
sposoban da se poui ili dovede u red,
koji se moe neemu nauiti
disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti
(ili: navikavati) na stegu, na red; dr-
ati u stezi, u redu, u strogoi; disci-
plinirane trupe dobro uvjebani i na
red naviknuti vojnici
disciplinski
disciplinski (lat. disciplina) koji se tie
stege, reda, stegovni; disciplinska
vlast pravo da se potinjeni silom i
strogou natjeraju na obavljanje
dunosti; disciplinski postupak is-
traga pretpostavljene vlasti protiv
slubenika zbog nesavjesnog obav-
ljanja dunosti i odreivanje disci-
plinske kazne
discoverer it. diskoverer (engl.) otkri-
va, izumitelj; est naziv za ameri-
ke umjetne satelite
disdijaklastian (gr. dis-, diaklao pre-
lamam) opt. koji pokazuje dvostruko
prelamanje zraka
disdijaklaza (gr. dis-, diaklao prela-
mam) opt. dvostruko prelamanje
zraka
disdijapazon (lat. dis, gr. dia, pas sav)
glaz. interval od dvije oktave
disdikija (gr. dys- ne-, raz, dike prav-
da) nepravednost, neistinitost, raz-
mimoilaenje s pravnim shvaanji-
ma
disecirati (lat. dissecare) razrezivati,
ralanjivati rezanjem
disekcija (lat. dissectio) rezanje nekog
tijela; ralanjivanje (ili: otvaranje)
lea
disektacija (lat. dissecare) v. disekcija
disektor (lat. dissector) onaj koji vri
disekciju
disemija (gr. dys-, haima krv) med.
bolestan sastav krvi, raspadanje krvi
diseminacija (lat. disseminatio) sijanje,
rasijavanje sjemena ivih bia po
zraku; pren. rasprostiranje (ili: raz-
noenje, irenje) nekog glasa, vijesti
diseminirati (lat. disseminare) rasija-
ti, rasijavati, rasipati; rasprostirati,
raznositi, pronositi glas, osobito: i-
riti lano nauavanje
disencija (lat. dissentio) razlika (ili: ra-
zilaenje) u miljenju; nesporazum,
razvod, nesloga
disenter (eng. dissenter) "onaj koji
drukije misli", heretik (ovako se na-
304 disgregacija
zivaju u Engleskoj pristae svih pro-
testantskih Crkava koji su se, ne to-
liko po nauavanju koliko po ustroj-
stvu i obredima, odvojili od dravne,
episkopalne Crkve, kao prezbiteri-
janci, independenti, metodisti, bap-
tisti, kvekeri, nonkonformisti i dr.)
diserirati (lat. disserere) v. disertirati
disertacija (lat. dissertatio) znanstve-
na rasprava, osobito ona koja se pod-
nosi sveuilitu radi habilitacije ili
dobivanja doktorske titule (inaugu-
ralna disertacija)
disertant (lat. dissertare raspravljati)
v. disertator
disertator (lat. dissertator) pisac znan-
stvene rasprave; podnositelj diserta-
cije sveuilitu
disesteza (gr. dys-, aisthesis osjet, osje-
aj) psih. neosjetljivost, tupoglavost
disfagija (gr. dys-, fagein jesti) med.
teko gutanje hrane, tekoe i jaki
bolovi pri gutanju
disfazija (gr. dys-, fasis izreka, femi
kaem) psih. smetnja u govoru zbog
nesposobnosti pronalaenja odgova-
rajuih rijei za predodbe
disfiguracija (lat. dis-, figuratio) una-
kaavanje, unakaenje, nagrivanje,
nagrdenje, kvarenje oblika, nakaz-
nost, nakaza
disforija (gr. dys- ne-, isp. euforija)
med. neraspoloenje, nepovjerenje u
sebe
disfunkcija (gr. dys- ne-, lat. isp. funk-
cija) med. smetnje pri djelovanju ne-
kog tjelesnog organa,
disgenika (gr. dvs-, genos rod, podri-
jetlo) raanje duevno i tjelesno za-
ostale djece; suprotno: eugenika
disgeusija (gr. dys- ne-, geuo kuam,
okusim) med. smetnja okusa, oituje
se u zahtijevanju posebnih jela, npr.
octa, soli itd.
disgregacija (lat. disgregatio) raspada-
nje, raspad na sastojke
disharmonian
disharmonian (lat. dis-, gr. harmo-
nia sklad) neskladan, pogrjean u
tonu; koji remeti suglasnost
disharmonija (lat. dis-, gr. harmonia)
glaz. neslaganje tonova, nesklad, po-
grean ton (disonanca, kakofonija);
nesuglasnost, neslaganje, razdor,
rascijep
disharmonirati (lat. dis-, gr. harmozo
slaem se) ne biti skladan, grijeiti
u tonu; ne slagati se, ne biti sloan
dishidrozis (lat. dis-, gr. hydor voda)
med. kona bolest na prstima ruku i
nogu; javlja se u obliku mjehuria
(sitnih plikova), napunjenih bistrom
tekuinom i praenih svrbeom
dishimija (gr. dys-, chylos sok) med.
lo (ili: nepovoljan) sastav tekuina
u tijelu (poglavito zbog loe prehrane)
disidencija (lat. dissidentia) rascijep,
cijepanje; razvod, nesloga; razliitost
u miljenju, osobito vjerskom
disident (lat. dissidens) otpadnik, od-
metnik, onaj koji se razilazi u mi-
ljenju, heretik
disidij (lat. dissidium) razvod, rascijep,
nesloga, razliitost u miljenju
disilab (gr. di-, syllabe slog) gram. rije
od dvaju slogova, dvoslona rije
disimilacija (lat. dissimilatio) gram.
razjednaavanje, tj. pretvaranje jed-
nog od dvaju jednakih glasova u neki
drugi glas (npr. Beom umjesto
Beem); bot. razgradivanje organske
hrane u listu; biol. razaranje meta-
bolizma, katabolizam, razaranje pro-
mjena tvari u organizmu, raspada-
nje ive supstance; usp. asimilacija
disimilaritet (lat. dissimilaritas) ne-
slinost, razliitost, raznorodnost
disimilirati (lat. dissimilis) ne biti sli-
an, razlikovati se; gram. razjedna-
avati
disimulacija (lqt. dissimulatio) zata-
jivanje; pretvaranje, prijetvornost,
prikrivanje; dvolinost, licemjerje
305 disjunktivan
disimulator (lat. dissimulator) onaj koji
neto taji ili krije, prikriva, licemjer
disimulirati (lat. dissimulare) kriti,
prikrivati, tajiti, zatajivati; pretva-
rati se
disinvolto (tal.) glaz. neusiljeno, pri-
rodno
disipacija (lat. dissipatio) rasipanje,
razbacivanje; rastresenost, nepanja;
raspravanje, npr. magle, dima; ra-
sipanje energije i njezino pretvara-
nje u oblike koji se vie ne mogu po-
novno iskoristiti za rad, npr. toplina
iz parnog stroja koja zagrije zrak
disipator (lat. dissipator) raspikua,
rasipnik; dimnjak s vie postranih
otvora na gornjem dijelu radi rav-
nomjerne raspodjele plinova
disjektan (lat. disjicere, disjectus) raz-
bacan, raspren, razasut
disjungirati (lat. disjungere) odvojiti,
odijeliti, rastaviti, razvesti
disjunkcija (lat. disiunctio) razdvaja-
nje, iskljuenje; suprotnost; logino
razdvajanje
disjunktivan (lat. disjuncitvus) raz-
dvojan, odvojan, iskljuan, rastavan,
koji razdvaja, odvaja, iskljuuje; su-
protan; gram. disjunktivne ili rastav-
ne reenice nezavisne reenice koje
izriu radnje od kojih se jedna moe
dogoditi, a druga ne, npr.: "Ili doi,
ili pii"; disjunktivni veznik rastavni
veznik (ili); log. disjunktivni pojmovi
oni koji su po svom opsegu odvojeni
jedan od drugog, ali oba pripadaju,
kao srodni, nekom viem, openiti-
jem pojmu; npr: mukaracena,
pasmaka; disjunktivni sudovi su-
dovi s disjunktivnim pojmovima, tj.
s pojmovima koji se meusobno is-
kljuuju (npr. S je ili P1 ili P2); dis-
junktivni silogizam (ili zakljuak) za-
kljuak u kojem je prva premisa
disjunktivni sud, a druga potvruje
ili negira jednu od alternativa po-
stavljenih u prvoj premisi
disk
disk (gr. diskeo, diskos) port, okrugla
ili obla ploa za bacanje, napravljena
od kamena, eljeza ili drveta; igra
kod starih Grka ve u Homerovo do-
ba veoma poznata i omiljena; u su-
vremenoj lakoj atletici bacanje diska
ponovno je oivjelo; suvremeni disk,
obino od drveta ili eljeza, ima
promjer 22 cm, a teak je 2 kg; bot.
unutarnji krug sloenih cvjetova,
npr. suncokreta
diskant (lat. discantus) najvii glas (kod
djece i ena) = sopran
diskantist (lat. discantare) pjeva koji
pjeva najvii glas, sopranist
diskantni klju glaz. oznaka tonskih
ljestvica koja naznauje da c (ce) pa-
da na prvu crtu
diskatapozija (gr. dys-, katapinein
progutati, kataposis gutanje) med.
tekoa (ili: smetnja) pri gutanju hra-
ne ili pia
diskemija med. v. disemija
diskinezija (gr. dys- ne-, kineo kreem
se) 1. med. automatske kretnje, npr.
trzanje miia i si.; 2. neprohodnost
disklamacija (lat. disclamatio) negi-
ranje, nepriznavanje; prav. lano po-
ricanje svojih obveza
disklamirati (lat. dis-, clamare) pori-
cati, negirati, ne priznavati
disko-dokej (gr.-engl. disc-jockey)
osoba koja upravlja razglasnim ure-
ajem u disko-klubovima ili na radiju
bira glazbu uz popratni komentar
disko-klub (gr.-engl.) krug mladei
koja se okuplja kako bi sluala su-
vremenu glazbu i plesala; disko, dis-
ka
diskobol (gr. diskos, bole hitac) baca
diska
diskobolija (gr. diskos, bole hitac) ba-
canje diska
diskofil (gr.) skuplja i ljubitelj nosa-
a zvuka (gramofonskih ploa, ka-
seta, CD-a)
306 diskonto
diskoidan (gr. diskos, eidos oblik) sli-
an disku, slian tanjuru, tanjurast,
ploast
diskolija (gr. dyskolia) nezadovoljstvo,
neraspoloenje, turobnost, sjeta; sklo-
nost nekih ljudi da sve stvari i pojave
tumae i gledaju u crnoj boji; suprot-
no: eukolija
diskoloracija (lat. discoloratio) obez-
bojenje, gubljenje boje, blijeenje
diskoloran (lat. discolor) razliite boje,
raznobojan, aren
diskont (tal. disconto) trg. v. diskonto
diskontant (tal. disconto) trg. osoba
koje daje mjenicu u eskont
diskontar (tal. disconto) trg. osoba koja
prima mjenicu u diskont, koja je dis-
kontira
diskontinuiran (lat. dis-, continuere)
prekinut, kod kojega je prestala veza,
bez veza; prekidan, neproduan, koji
nije u vezi sa zakonom kontinuiteta
diskontinuitet (lat. dis-, continuitas
produnost, neprekidnost) prekid,
prestanak, prekidnost, neprodunost
diskontirati (tal. disconto) trg. odbiti,
odraunati; osobito: kupiti ili proda-
ti mjenice, po odbitku odreenih po-
stotaka, za gotovinu prije isteka ro-
ka; diskontabilna mjenica ona koja
se izdaje pouzdanim trgovakim fir-
mama u koje se ne sumnja da e ih
tono i na vrijeme regulirati
diskontni posao bank. kupovanje krat-
koronih trabina, osobito mjenica
iji rok plaanja jo nije dospio; usp.
eskontni posao
diskontni raun trg. izraunavanje sa-
danje vrijednosti odreene svote
(trabine) ije plaanje tek kasnije
dospijeva
diskonto (tal. disconto, fr. decompte,
escompte) trg. odraunavanje, odbija-
nje postotaka pri isplaivanju mje-
nica kojima jo nije dospio rok pla-
anja; naknada
diskonvenijencija 307
diskonvenijencija (lat. disconvenien-
tia) neprilinost, nepristojnost, ne-
prikladnost, neskladnost
diskordantan (lat. discordans) neskla-
dan, nesloan, nesuglasan, nejednak
diskordantnost (lat. discordare ne
slagati se, fr. discordance) nesklad,
neskladnost; nesloga, nesuglasnost;
geol. neskladno (ili: neparalelno) le-
anje jednog sustava mlaih slojeva
na nekom starijem sloju ili pokraj
nekog starijeg sloja
diskordija (lat. discordia) nesloga, raz-
dor, nesuglasnost
diskordirati (lat. discordare) glaz.
odudarati od pravilnog tona, ne sla-
gati se, ne ii usporedno s drugim
tonovima, ne biti u skladu
diskoteka (gr. diskos kolut, theke kri-
nja, ormar) 1. zbirka nosaa zvuka
koje posjeduje neka osoba ili usta-
nova; 2. ustanova koja posuuje no-
sae zvuka pojedincima
diskrazija (gr. dys-, krasis mjeavina)
med. loa izmjena organskih tvari u
tijelu
diskrecija (lat. discretio, fr. discretion)
obzirnost i opreznost u govoru i po-
naanju, paljivost, suzdrljivost; vo-
enje rauna o osjetljivosti drugoga;
utljivost; velikodunost (pobjedni-
ka); predati se na diskreciju predati
se na milost i nemilost; a discretion
it. a diskresjon (fr.) prema uvjere-
nju, na milost i nemilost; diskrecijske
godine godine zrelosti, godine puno-
ljetnosti; diskrecijsko doba doba u ko-
jem netko ima pravo odluiti se ko-
joj e vjeri pristupiti; diskrecijski
dani trg. vrijeme koje se moe jo
ekati od dana kad mjenici doe rok
pa do njezinog slanja na protest
diskrecijski v. diskrecionaran
diskrecionaran (fr. discretionnaire)
ostavljen obzirnosti i osobnom mi-
ljenju; diskrecionarna vlast slobod-
no, neogranieno sudsko pravo i
diskrimen
vlast, osobito predsjedavajueg, da
tijekom rasprave po vlastitom uvje-
renju bira sredstva koja mu se ine
svrsishodna; diskrecijski
diskredit (lat. dis- creditare, fr. discre-
dit) nepovjerenje, lo glas, gubitak
kredita; gubitak ugleda (ili: vrijed-
nosti)
diskreditiranje (fr. discrediter) lia-
vanje povjerenja ili ugleda, ozlogla-
enje, iznoenje na lo glas, nano-
enje tete neijem dobrom glasu
diskreditirati (fr. discrediter) liavati
povjerenja ili ugleda, ozloglasiti,
uzeti nekome dobar glas, ugled ili
povjerenje
diskrepancija (lat. discrepantia) ne-
suglasnost, neslaganje, neskladnost,
razlika
diskrepantan (lat. disrepans) koji odu-
dara, koji se razlikuje od nekoga ili
neega, koji nije u skladu
diskretan (lat. discernere razdvojiti,
odvojiti, discretus razdvojen, odvojen;
razliit) 1. po sebi razliit ili odvo-
jen; mat. fil. kem. diskretna veliina
veliina kod koje dio prethodi cjelini,
veliina iji dio slui kao mjera (sto-
tina kao cijelo sastoji se od 100 je-
dinica); supr. kontinuirana veliina,
tj. veliina kod koje cjelina prethodi
dijelovima, veliina koja nema mjere
u sebi (jedinica se ne sastoji od raz-
lomaka); 2. koji umije razborito pra-
viti razliku meu stvarima i si.,
suzdrljiv, paljiv, utljiv, koji umije
uvati tajnu, pouzdan, povjerljiv, mu-
dar, oprezan; 3. discreto, con discre-
zione it. diskreto, kon diskrecione
(tal.) glaz. oprezno, vodei rauna o
glavnom glasu i o namjeri kompo-
zitora
diskrimen (lat. discernere, discrimen)
neto to odvaja, mea, granica, me-
uprostor; razlika, razmak, razli-
nost; presudan ili kritian trenutak,
najvea opasnost, kriza
diskriminacija
diskriminacija (lat. discriminare od-
vajati, praviti razliku, discriminatio)
u meunarodnim odnosima: davanje
manjih prava pripadnicima jedne
drave nego to se daju pripadni-
cama drugih drava; rasna diskri-
minacija socijalnopravni odnos u ne-
kim dravama koji pripadnicima
drugih rasa (npr. Crncima i Zidovi-
ma) i nacionalnim manjinama ospo-
rava ona prava i graanske slobode
to ih uivaju pripadnici vladajuceg
naroda; obespravljenje kolonijalnih,
polukolonijalnih naroda ili narodnih
manjina od strane vladajueg naroda
diskriminanta (lat. discriminare) mat.
kod odreivanja korijena (x : , x 2 )
kvadratne jednadbe: izraz koji se
nalazi pod korijenom
diskriminirati (lat. discriminare) dije-
liti, odvajati, razlikovati; smanjivati
prava, prikraivati prava, obesprav-
ljivati; graniiti
diskromatopsija (gr. dys-, chroma, bo-
ja, opsis vid, vienje) med. sljepilo
za boje, nesposobnost osjetila vida da
u podjednakoj mjeri zamjeuje sve
boje spektra
diskulirati (lat. dis-culpare) pravdati,
opravdavati, dokazati nedunost
diskulpacija (lat. disculpatio) opravda-
vanje, dokazivanje nedunosti
diskurirati (lat. discutere) govoriti, raz-
govarati
diskurs (lat. discursus, fr. discours) raz-
govaranje, razgovor; govor, predava-
nje, izlaganje
diskurzivan (lat. discursivus) log. onaj
koji je isto misaone, pojmovne pri-
rode (supr. intuitivan); razgovoran,
u razgovoru, usputan
diskusija (lat. discussio) raspravljanje,
istraivanje razgovorom, objanjava-
nje putem izmjene misli i razliitih
stajalita
diskusijski (lat. discussivus) koji ob-
janjava; koji razlae
308 dislokacija
diskutabilan (lat. discutere rasprav-
ljati) o kojem se moe diskutirati
(raspravljati); sporan, prijeporan, ne-
siguran
diskutirati (lat. discutere) objanjava-
ti, raspravljati
diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere)
onesposobiti, uiniti (ili: nainiti) ne-
sposobnim (ili: neprikladnim) za
obavljanje kakve slube; proglasiti
nesposobnim ili nevaeim; port,
nekoga iskljuiti iz natjecanja zato
to ne odgovara propisanim uvjeti-
ma natjecanja; obiljeiti nekoga kao
nedostojnog, nepodobnog
diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav,
facere uiniti) onesposobljavanje, i-
njenje nesposobnim (ili: nepriklad-
nim) za obavljanje kakve slube, ne-
kog posla; onesposobljenost za obav-
ljenje nekog posla, nedostatak spo-
sobnosti, nedostatak vanosti; isklju-
ivanje; iskljuenje
dislalija (gr. dys-, lalein tepati, govo-
riti) med. poremeaj u izgovaranju
rijei zbog bolesti ili kakvog nedo-
statka na vanjskim govornim orga-
nima (na jeziku, usnama, zubima ili
grkljanu)
disleksija (gr. dys-, lexis govorenje)
med. nesposobnost itanja (bolesnik
moe samo zapoeti itanje teksta,
ali nije sposoban proitati do kraja
dislocirati (lat. dislocare) premjestiti,
premjetati, razmjestiti, razmjeta-
ti, npr. vojsku; med. uganuti, ia-
iti
dislogija (gr. dys-, logos) psih. pore-
meaji u govoru zbog nedostatka
inteligencije
dislokacija (lat. dislocatio) premjeta-
nje, razmjetanje; podjela, razdioba;
voj. razmjetaj trupa na nekom pod-
ruju; geol. pucanje Zemljine kore i
poremeaji koji su s tim u vezi; med.
iaenje, uganue; dislokacijska kar-
ta zemljovid na kojem je prikazano
 dismembr acij a
kako su trupe razmjetene na nekom
podruju
dismembracija (lat. dismembratio) ko-
madanje, ralanjivanje; osobito: po-
djela jednog kompleksa zemljita na
manje dijelove (parcele); izdvajanje
crkvene opine iz njezine dosadanje
upe
dismembrator (lat. dis-, membrum ud;
, lan, dio) dezintegrator za ito
dismembrirati (lat. dis-, membrum)
odvajati dijelove iz neke cjeline, ko-
madati, raskomadati, ralanjivati
dismenoreja (gr. dys-, men mjesec, reo
teem) med. menstruacija praena
bolovima (kao posljedica nedovoljne
razvijenosti ili nepravilnog poloaja
maternice; moe biti i posljedica ne-
ke bolesti unutarnjih spolnih organa)
Disney, Walt it. Dizni Volt, zapravo
Walter Elias (19011967); 1922.
i nacrtao prve trik-filmove; slavan je
postao 1928. (kreacijom Miki Mau-
sa); kasnije je u vlastitom filmskom
poduzeu izradio svjetski poznate
filmove s motivima iz pria za djecu
(Snjeguljica, Pepeljuga, Pinokio, Ali-
ca u zemlji udesa, Petar Pan)
disocijabilan (lat. dissociabilis) ne-
spojiv, nezdruiv
disocijacija (lat. dissociatio) razdva-
janje, rastajanje, rasputanje (nekog
drutva); kem. razgradnja kemijskog
spoja na njegove sastavne dijelove,
osobito djelovanjem topline; elektro-
litika disocijacija fiz. razgradnja
molekula otopine na jednostavnije
sastojke (ione)
disocirati (lat. dissociare) rastaviti, raz-
druiti, razdvojiti
disolubilan (lat. dissolubilis) otopljiv,
rastopljiv, rastavljiv
disolucija (lat. dissolutio) rastapanje,
raspadanje nekog tijela; raspad (npr.
drutva, drave, braka); neobuzda-
nost, rasputenost, razvratnost; diso-
309 dispareunija
lucijski kontrakt trg. ugovor o pre-
kidu suradnje
disolutan (lat. dissolutus) otopljen; ne-
obuzdan, lakomislen, razuzdan
disolutivan (lat. dissolutivus) koji ota-
pa, koji rastavlja, koji rastapa; ras-
topni, koji ima prirodu otopine, koji
pripada otopini
disolvencije (lat. dissolventia) mn.
med. sredstva za otapanje (ili: razbla-
ivanje, omekavanje, rastavljanje)
disolvirati (lat. dissolvere) otopiti, ras-
topiti; rastaviti
disonanca (lat. dissonantia) nesklad,
nesloga, nesuglasnost, neslaganje,
razdor; glaz. odnos dvaju ili vie to-
nova ije zvuanje ne moe zado-
voljiti, nego trai veu konsonancu
(u sekundi, sentimi, noni i dr.), tj.
ugodniji dojam na uho
disonantni interval glaz. onaj ije isto-
dobno zvuanje tonova ne zadovo-
ljava na sluh
disonirati (lat. dissonare) ne zvuati
skladno, ne slagati se u glasu, biti
neskladan; razlikovati se
disopija (gr. dys-, opsis vienje) med.
slabovidnost, slabost vida; disopsija
disopsija (gr. dys-, opsis) med. v. diso-
nija
dispanzer (eng. dispensary) socijalna
ustanova za besplatno lijeenje siro-
tinje; zdravstvena ustanova koja
sprjeava i lijei bolesti
disparagij (lat. dis-paragium) nepri-
lian brak (s osobom iz niega sta-
lea, osobito lanova vladarske kue);
v. mezalijansa
disparatan (lat. disparatus) iz osnove
razliit, nejednak, neskladan; dispa-
ratni pojmovi log. pojmovi koji ne
pripadaju zajednikom srodnom poj-
mu te nemaju nikakvih zajednikih
oznaka, npr. razum i biljka, jabuka
i vrlina
dispareunija (gr. dys-, pareunos su-
prug, supruga) med. slabo, nedo\ j-
disparitet
no raspoloenje ene za spolni od-
noaj
disparitet (lat. dis-par) nejednakost,
razliitost, neskladnost
dispairati (fr. dispacher) pom. pro-
cijeniti ili nadoknaditi brodsku te-
tu
dispeer (eng. dispatch hitno obaviti)
1. slubenik koji regulira kretanje
vlakova na jednom dijelu pruge; 2.
slubenik koji vri razdiobu elek-
trine energije na vie meusobno
povezanih elektrinih stanica; 3. rad-
nik koji iz jednog sredita, oprem-
ljenog potrebnom signalnom apa-
raturom i sredstvima veze, upravlja
cijelim tijekom proizvodnje nekog
mehaniziranog poduzea
dispenzacija (lat. dispensatio) razdva-
janje, dijeljenje; razrjeavanje od
neke obveze ili smetnje u pojedi-
nanom sluaju, osobito kod pre-
preka za brak; osloboenje, oprost;
dispenzacijski trokovi iznos koji tre-
ba platiti za jedno ovakvo razrjea-
vanje ili oprost
dispenzarij (lat. dispendere) zavod za
besplatno davanje lijekova sirotinji,
sirotinjska ljekarna
dispenzator (lat. dispensator) daro-
vatelj, djelitelj, donator; upravitelj,
ravnatelj, nadstojnik (osobito u sa-
mostanima)
dispenzatorij (lak dispensatorium) lje-
karnika knjiga s propisima za pri-
premanje lijekova; ljekarniki zbor-
nik
dispenzirati (lat. dis-pensare) podije-
liti, razdijeliti; farm. pripremati i iz-
davati lijekove; osloboditi od obveze
ili kazne; oprostiti
dispepsija (gr. dys-, pepsis probava)
med. poremeaji u probavnim or-
ganima (elucu i crijevima), osobito:
slaba probava eluca zbog pore-
meaja u izluivanju probavnih so-
kova
310 disponenda
dispeptian (gr. dys-, pepsis probava)
koji teko probavlja
dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji
pati od slabe probave
dispergirati (lat. dispergere) rasipati,
rasuti, raspriti
dispermatian (gr. di-, sperma sjeme)
fiziol. dvosjemen, sa dva sjemena
disperzija (lat. dispergere, dispersio)
opt. rasprivanje svjetlosti, pojava da
se sloena svjetlost moe prizmom
razgraditi na svoje sastavne, elemen-
tarne, homogene svjetlosti (boje); ra-
sap boja
disperzivan (lat. dispersivus) raspren,
razasut
dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti,
razdvojiti; sporne svote, osobito u ve-
zi sa tetom na moru, podijeliti meu
zainteresirane (v. dispairati); reguli-
rati raune
displaced persons it. displeist persns
(engl.) raseljene osobe
displantacija (lat. dis-plantatio) presa-
ivanje, rasaivanje; premjetanje
displazija (gr. dys- ne-, plasso obli-
kujem, tvorim) nenormalan razvoj
nekog organa ili cijelog organizma
displicencija (lat. displicentia) nedo-
padanje, nesvianje; displicentiae
pactum it. displicencije paktum
(lat.) prav. ugovor o raskidanju za-
kljuenog trgovakog posla
displicirati (lat. displicere) ne dopada-
ti se, ne sviati se, ne biti po volji
dispnoja (gr. dys-, pneo diem, pnoe
disanje) med. sipnja, astma, teko
disanje (kod teih bolesti dinih or-
gana, srca, nekih ivanih poreme-
aja, groznice, mehanikih smetnji i
dr.)
dispondej (gr. di-, spondeios) metr.
dvostruki spondej,- stihovna stopa od
etiri duga sloga:
disponenda (lat.) mn. ono to je stav-
ljeno na raspolaganje, osobito u
knjiarstvu; knjige koje je knjiar
disponent
primio radi rasprodaje, ali ih nije
prodao te ih stoga ponovno stavlja
na raspolaganje izdavau
disponent (lat. disponens) upravitelj,
poslovoa, osoba koja je ovlatena
upravljati poslovima neke trgovake
kue
disponibilan (lat. disponibilis) raspo-
loiv, na raspolaganju, kojim se moe
raspolagati
disponibilitet (lat. disponibilitas) sta-
nje neega to je na raspolaganju,
raspoloivost; voj. vrijeme izmeu ak-
tivne slube i mirovine (dok se prima
akontacija mirovine)
disponiran (lat. disponens) raspoloen,
vedar, dobre volje
disponirati (lat. disponere) razmjestiti,
razmjetati, rasporeivati; srediti,
urediti, prirediti, prilagoditi, pripre-
miti (lanak, predavanje); raspolagati
(novcem, imanjem); oraspoloiti, po-
buditi nekoga na neto, nagovoriti
disposesija (lat. dispossessio) prav. li-
avanje posjeda, lienje posjeda
disposesirati (tal. dispossessare) prav.
ukloniti (ili: otjerati) s posjeda, liiti
posjeda
dispozicija (lat. dispositio) raspored,
razmjetaj; sreivanje, ureivanje,
pripremanje; plan (npr. za bitku);
skica, nacrt (rasprave, lanka, pre-
davanja); raspolaganje novcem, ima-
njem; med. sklonost nekim bole-
stima; raspoloenje, dobra volja; sklo-
nost, osobita sposobnost za neto
(npr. glazbu, znanost, zloin, krau);
dispozicijski fond novac stavljen ne-
kome na raspolaganje u odreene
svrhe, a da se ne mora polagati ra-
un (npr. kod raznih ministarstava,
velikih poduzea itd.)
dispozicijska sposobnost prav. spo-
sobnost raspolaganja neim, sposob-
nost za pravne poslove, sposobnost
za samostalno obavljanje poslova
311 disputirati
dispozicijsko dobro trg. roba koju na-
ruitelj zbog loe kakvoe ili zaka-
njenja nee primiti, nego je stavlja
prodavau na raspolaganje
dispozicijsko ogranienje prav. ogra-
nienje slobode primanja obveza, za-
duivanja ili otuivanja imovine
dispozitiv (lat. dispositiva) prav. odlu-
ka, rjeenje, formula presude
dispozitivan (lat. dispositivus) koji se
tie raspolaganja neim ili ureenja
neega; koji nareuje, propisuje,
odluuje
dispraksija (gr. dyspraxia) psih. mala
apraksija, tj. mala nesposobnost vr-
enja nekih pokreta, tonog poimanja
i razumijevanja znaenja neega,
nedostatak razumijevanja za prak-
tinu uporabu pojedinih predmeta
disproporcija (lat. dis-proportio) neraz-
mjer nost, nejednakost
disproporcionalan (lat. dis-proporti-
onalis) nerazmjeran, nejednak
disprozij (gr. dysprositos teko pri-
stupaan) kem. element, redni broj
66, atomska teina 162,46, znak Dy
disputa (lat. disputare) prepirka, spor,
raspravljanje, nadmetanje rijeima
disputabilan (lat. disputabilis) sporan
disputacija (lat. disputatio) rasprav-
ljanje, osobito: javna znanstvena ras-
prava u kojoj jedna strana (oponent)
nastoji opovrgnuti ono to je druga
strana (respondent ili defendent) tvr-
dila; danas se jo vri radi dobivanja
akademskih poasti (inauguralna
disputacija, habilitacijska disputa-
cija, promocijska disputacija, lat. dis-
putatio pro gradu)
disputant (lat. disputans) v. disputa-
tor
disputator (lat. disputator) raspravlja,
sudionik u disputiranju
disputirati (lat. disputare) prepirati se,
sporiti se; osobito: voditi znanstvenu
raspravu
disreforma
disreforma (lat. dis-, fr. reforme) lo
(ili: neuspio) preobraaj ili preokret
disrekomandacija (lat. dis-, fr. resom-
mandation) loa preporuka, kuenje
disrekomandirati (lat. dis-, fr. re-
sommander) loe preporuiti, poku-
diti
disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer)
ozloglaen, na loem glasu
disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer)
iznijeti na lo glas
disreputacija (lat. dis-, fr. reputation)
lo glas, ozloglaenost
disritmija (gr. dys ne-, raz-, rhytmos
sklad, razmjer) nedostatak ritma, ne-
sklad, nepravilnost
disruptivno pranjenje (lat. disrum-
pere) fiz. naglo pranjenje elektrici-
teta, kratkotrajno elektrino pra-
njenje (za razliku od elektrine struje
kod koje se elektrine mase kreu
ravnomjerno i trajno utvrenom pu-
tanjom)
distanazija (gr. dys-thanatos) teko
umiranje, borba s duom; supr. eu-
tanazija
distanca (lat. distantia) udaljenost, raz-
mak; drati distancu voj. pri mar-
iranju: drati propisan razmak;
jahanje na distancu dugotrajno jaha-
nje (kad se konje ne zamjenjuje); dis-
tantna. mjenica mjenica na drugo
mjesto kod koje su, dakle, mjesto iz-
davanja i mjesto plaanja razliiti
distanciran (lat. distans) port, izraz
za konja koji jo nije stigao ni do
distantnog stupa (koji se nalazi 200
metara ispred cilja) u trenutku kad
je pobjednik ve proao cilj; rezer-
viran, nepristupaan
distancometar (lat, distantia rastoja-
nje, gr. metron) instrument za odre-
ivanje udaljenosti
disteleologija (gr. dys-, teleios savr-
en, potpun, logia) fil. nauavanje
koje porie svrhovitost i savrenstvo
svijeta; odnosi u prirodi i kulturi su
312 distonirati
nesvrhoviti i tetni za ivot te, kao
takvi, apsolutno proturjee teleo-
lokom shvaanju ivota i prirode
distencija (lat. distentio) v. distenzija
distendirati (lat. dis-tendere) med. si-
lom istegnuti, rastegnuti
distenzija (lat. dis-tendere) zategnu-
tost, napregnutost; obujam, opseg;
distencija
distih (gr. distichon) metr. dvostih, dva
stiha zajedno, tj. heksametar i pen-
tametar (koji dolaze jedan za dru-
gim)
distihian (gr. di-, stichos) s dva reda,
dvoredan
distihija (gr. di-, stichos) 2. nesrea,
nedaa, zla sudbina, nesretan sluaj
distihija (gr. dystychia red) 1. med.
dvostruki red, osobito trepavica
distihijaza (gr. di-, stichos red) med.
stvaranje dvostrukog reda trepavica
(kao bolest)
distingviran (lat. di-stinguere) koji se
razlikuje od drugih, otmjen, ugledan,
istaknut
distingvirati (lat. di-stinguere) odva-
jati, razlikovati neto od neega; is-
kazivati nekome posebnu panju;
distingvirati se isticati se
distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje,
razlika; log. tono razlikovanje poj-
mova; otmjenost, poloaj
distinktan (lat. distincuts) odvojen,
zaseban, razliit; jasan, razgovijetan,
razumljiv
distinktivan (lat. distinctivus) koji od-
vaja, razlikuje, razlikovan; otmjen
distokija (gr. dis-, tikto rodim) med.
raanje blizanaca
distomatoza (gr. di-, stoma usta) med.
truljenje jetara koje uzrokuju crvi u
jetrima (Distomum hepaticum), meti-
ljavost
distonirati (tal. distonare) glaz. izii iz r
pravog tona, suvie visoko ili suvie
nisko (pjevati, svirati)
distorzija
distorzija (lat. distortio) med. iaenje,
uganue nekog uda, prevrtanje (oi-
ju), iskrivljenje
distrahirati (lat. distrahere) rastresti,
razvui, odvui; zbuniti, skrenuti po-
zornost s neega; razonoditi, zabav-
ljati, zabaviti; med. odvojiti, odvajati
slomljene ili oteene udove
distrakcija (lat. distractio) rastrese-
nost, nepanja; razonoda, zabavlja-
nje, zabava; med. odvajanje slomlje-
nih ili oteenih udova; prav. otu-
ivanje, prodaja
distribucija (lat. distributio) podjela,
razdioba, raspored
distribuent (lat. distribuens) razdje-
ljiva, razdava darodavatelj
distribuirati (lat. distribuere) razdi-
jeliti, razdjeljivati, razdavati, podi-
jeliti; razvesti, razvoditi; rasporedi-
ti, razmjestiti
distributivan (lat. distributivus) koji
dijeli, razdjeljuje, rasporeuje, raz-
mjeta; razdijelni, rasporedni, raz-
mjetajni; distributivan pojam log.
pojam koji se odnosi na svakog lana
neke skupine ili klase (supr.: kolek-
tivan pojam); distributivno rjeenje
prav. sudsko rjeenje o podjeli ste-
ajne mase meu vjerovnike; distri-
butivni broj broj koji pokazuje koli-
ko dolazi na svakoga (po jedan, po
dva itd.)
distrihijaza (gr. dys-, thrix, trichos
dlaka, vlas) med. v. distihijaza
distrikt (lat. districtus) sudski kotar;
okrug, podruje; mjerodavnost, djelo-
krug
distringas (lat. distringere, distringas)
prav. naredba o pozivanju pred sud;
punomo za popisivanje stvari
distrof (gr. di-, strofe) poet. pjesma
koja se sastoji od dvije strofe
distrofija (gr. dys-, trofe hrana) med.
poremeaji u prehrani jednog organa,
nekog njegovog dijela L. itavog or-
ganizma
313 ditta
disturbacija (lat. disturbatio) rasap,
razvrgnue, osujeenje, ukinue
disunija (tal. disunire) razjedinjenje,
odcijepljenje; razdor, nesloga
disunionisti (tal. disunire) mn. pristae
razjedinjenja SAD-a
disuniran (tal. disunire) razjedinjen,
rastavljen, odvojen
disunirati (tal. disunire) razjediniti,
rastaviti, razdvojiti
disurija (gr. dys-, uron mokraa) med.
smetnje pri mokrenju; bolestan sa-
stav mokrae; disuria psychica it.
disurija psihika (lat.) nemogunost
mokrenja pred drugima zbog stidlji-
vosti
diteist (gr. di-, theos bog) onaj koji vje-
ruje u dva boga, dvoboac
diteizam (gr. di-, theos bog) vjerovanje
u dva boga, dvobotvo
ditetraedar (gr. di-, tetra etiri, edra
povrina, osnova) geom. poliedar s
dvaput po etiri povrine
ditiramb (gr. dithyrambos) nadimak
boga Bakha zbog njegovog tobonjeg
dvostrukog podrijetla od Semele i
Zeusa; poet. prvobitno: burna i odu-
evljena pjesma u slavu Bakha, boga
vina i uivanja; danas: lirska pjes-
ma nadahnuta osjetilnim uicima to
ih prua ivot
ditirampski (gr. dithyrambos) oduev-
ljeno, zanosno, burno, kao u diti-
rambu
ditomija (gr. di-, temno reem) raz-
dvajanje, rastavljanje na dva dijela
ditonus (gr. ditonos) glaz. interval koji
se sastoji od dvaju cijelih tonova,
velika terca
ditopsija (gr. dittos dvostruk, orao
gledam) v. diplosija
ditrohej (gr. di-, trochaios) metr. dvo-
struki trohej, stih ovna stopa od etiri
sloga: U U
ditta (tal.) trg. potpis na pismu; mjenice
trgovca koje ima u trgovini; ime pod
diuretik
kojim se trgovina ili poduzee vodi,
firma
diuretik (gr. di-, uron mokraa) med.
sredstvo koje pospjeuje mokrenje;
prid. diuretian
diureza (gr. di-, uron mokraa) med.
izdvajanje (ili: izluivanje) mokrae
div (tur.) mit. bie ljudskoga lika i izu-
zetno velike snage, kolos, gigant, go-
rostas; pren. ljudina, ljudeskara
Div u nekim hrvatskim prrijevodima:
ime za starogrkog boga Zeusa (pre-
ma grkoj deklinaciji: nom. Zeus,
gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia)
diva (lat. diva) boanska, oboavana;
danas: poznata i slavna glumica, oso-
bito pjevaica; kod tal. pjesnika: lju-
bavnica, draga
divagacija (lat. divagatio) tumaranje,
lutanje; med. govorenje bez veze, tra-
bunjanje (osobito kod duevnih bo-
lesnika); ret. udaljavanje od teme (u
govoru i pisanju)
divagirati (lat. divagari) tumarati, lu-
tati, odlutati; med. govoriti bez veze,
trabunjati; ret. udaljavati se od te-
me
divan (perz.) tursko dravno vijee; taj-
no vijee bivih sultana; carinarni-
ca; popis poreznih obveznika; isto-
njaka lealjka s jastucima (za sje-
denje i spavanje); lit. zbirka spisa ili
lanaka, osobito pjesama (npr: Goe-
theov "Zapadno-istonjaki divan")
divaniti (tur. divan) govoriti, razgova-
rati; voditi ljubav, aikovati
divarikacija (lat. divaricatio) fiziol. raz-
granavanje, granasto razvijanje
jedne ile
divergencija (fr. divergence) razila-
enje, udaljavanje jednog od drugog;
pren. udaljavanje
divergentan (lat. divergens) koji ide u
razliitom smjeru, koji se razilazi; di-
vergentne linije linije koje se udaljuju
jedna od druge; mat. iji se zbroj la-
nova neogranieno poveava ukoliko
314 dividenda
se vie lanova uzima; supr. konver-
gentan
divergirati (lat. divergere) razilaziti se,
razmicati se, odstupati, udaljavati se
jedno od drugog; biti razliitog mi-
ljenja
divertimento (tal.) glaz. lako i ugodno
glazbeno djelo, zabavna kompozicija
divertirati (lat. divertere) odvojiti, od-
vratiti; razonoditi, razveseliti, zabav-
ljati
divertisman (fr. divertissement) za-
bava, razonoda; kaz. ples na pozor-
nici, mali balet, ples i pjesma izmeu
inova; divertimento
diverzan (lat. diversus) razliit, raz-
nolik, raznovrstan, svakovrstan (di-
verzna roba)
diverzifikacija (lat. diversificatio) mi-
jenjanje, razlinost, promjena, uno-
enje promjena
diverziforman (lat. diversus, forma)
nejednakog oblika, razliit oblikom
diverzija (lat. diversio) odvraanje,
skretanje, promjena smjera; voj. ne-
oekivan napad; skretanje neprija-
teljske pozornosti na drugu stranu;
osujeivanje odreenih namjera;
med. razdioba vlage po tijelu; razo-
noda, zaboravljanje neugodnih misli
i briga
diverzitet (lat. diversitas) razlinost,
raznovrsnost, raznorodnost, raznoli-
kost
divide et impera (lat.) podijeli pa vla-
daj! v. dividirati
divide in partes aequales it. divide
in partes ekvales (lat.) podijeli na
jednake dijelove (oznaka na lijeni-
kim receptima)
dividend (lat. dividendus) mat. djelje-
nik
dividenda (lat.) trg. udio u dobitku koji,
u odreeno vrijeme, pripada svakom
dioniaru u nekom dionikom dru-
tvu prema broju njegovih dionica ili
dividirati
uloga; udio u podjeli dunikova ima-
nja
dividirati (lat. dividere) dijeliti, razdi-
jeliti, podijeliti; mat. jedan broj po-
dijeliti nekim drugim brojem; divide
et impera (lat.) podijeli pa vladaj!;
divide in partes aequales it. divide
in partes ekvales (lat.) med. podijeli
na jednake dijelove (na lijenikim
receptima)
dividualitet (lat. dividualitas) mogu-
nost dijeljenja, djeljivost
dividuum (lat.) ono to se moe dijeliti,
ono to je djeljivo
Divina comedia it. Divina komedija
(tal.) lit. "Boanstvena komedija",
glasoviti spjev tal. pjesnika Dantea
Alighierija
divinacija (lat. divinatio) pogaanje,
predvianje, pretkazivanje budu-
nosti po snovima i raznim pojavama
u prirodi, proricanje, gatanje, vra-
anje, sluenje
divinator (lat.) onaj koji moe pred-
viati, vidovnjak, vra, prorok
divinatoran (lat. divinare pogaati,
proricati) koji vraa, predvia, pret-
kazuje, prorie; predviaki, proro-
ki
divinizacija (fr. divinisation) stavljanje
nekoga u red bogova, oboavanje
divinizirati (fr. diviniser) oboavati,
stavljati u red bogova, dizati do neba,
tovati kao Boga
divi (lat. dividere dijeliti) znak za di-
jeljenje rijei
divizibilan (lat. divisibilis) djeljiv
divizibilitet (lat. divisibilitas) djeljivost
divizija (lat. divisio) dijeljenje, podjela;
mat. dijeljenje brojeva (jedna od eti-
riju osnovnih raunskih operacija);
log. podjela obujma jednog pojma,
dakle, naznaivanje svih vrsta jednog
roda putem determinacije jedne i iste
oznake rodnog pojma; voj. osnovna
strateka jedinica sastavljena od svih
rodova vojske (3 do 4 pjeaka puka,
315 dixi
1 do 2 topnika puka i odgovarajueg
broja inenjerije, bolniara itd.) tako
da je sposobna za samostalne opera-
cije
divizionar (fr. divisionnaire) voj. zapo-
vjednik divizije
divizionizam (lat. divisio dijeljenje)
umj. nain slikanja francuskih im-
presionista iz druge polovice XIX. st.:
tonovi se stavljaju na platno jedan
pokraj drugoga, umjesto da se mije-
aju na paleti; npr. da bi se dobio
zeleni ton, stavlja se, jedno pokraj
drugog, plavo i uto te se na taj nain
u promatraevom oku izvri optiko
sjedinjavanje, a boje dobivaju veu
svjeinu i ivost
divizivan sud (lat. dividere) log. sud u
kojem se subjektu (S) pridaje vie
predikata (P1? P2...); oblik: S je di-
jelom P 1? dijelom P2..., npr.: Tijela su
dijelom vrsta, dijelom tekua, dije-
lom plinovita
divizma (lat. Verbascum thapsus) bilj-
ka s velikim dlakavim listovima
(porodica zijevalica)
divizor (lat. divisor) mat. djelitelj
divizorij (lat. divisorium) instrument
za dijeljenje; brojanik kod urara;
tisk. vilica za dijeljenje slova
divizura (lat. divisura) odsjek, odjeljak
divorcij (lat. divortium) prekid, rasta-
nak; razvod braka
divotamente (tal.) glaz. pobono, s
pobonou, sveano
divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje
na velika zvona, razglaavanje, ire-
nje informacija
divulgirati (lat. divulgare) razglasiti,
rastrubiti, iznijeti na velika zvona
divulzija (ni. divulsio) kidanje, raski-
danje
divulzivan (lat. divulsivus) koji kida,
raskida
divus (lat.) boanski, nebeski
dixi it. diksi (lat. dicere rei, kazati,
dixi) rekao sam, rekoh, zavrio sam
diza
to sam htio rei, gotov sam; dixi et
animam meam sa.lua.vi it. diksi et
animam meam salvavi (lat.) rekoh i
spasih duu svoju, tj. sad mi je sa-
vjest mirna
diza (njem. Diise) stoasto (konino) su-
ena cijev u kojoj se strujanje te-
kuina ili plinova pod tlakom pre-
tvara u brzinu (tlana diza) ili obr-
nuto (usisna diza); mlaznica, sapni-
ca proiiva
dizajn (engl. desing) v. desen
dizelski motor teh. motor kod kojeg
se tekue gorivo ne pretvara pret-
hodno u plin, nego ubrizgava i, zbog
visoke temperature i tlaka, pali samo
sobom; upotrebljava se za pogon
brodova, automobila, lokomotiva i dr.
(naziv po pronalazau, kem. ine-
njeru Rudolfu Dieslu, 18581913)
dizenterian (gr. dys-, enteron) med.
koji ima dizenteriju, tj. upalu crijev-
ne sluznice (zarazni proljev)
dizenterija (gr. dys- predmetak koji
oznaava neto nesreeno, teko, hr-
vatsko ne-, zlo-, enteron crijevo, dy-
senteria) med. gria, zarazna bolest
koju karakterizira upala crijevne
sluznice, zarazni proljev
Dizma jedan od dvojice razbojnika koji
su bili razapeti zajedno s Isusom Kri-
stom; povjerovao je u Krista i zbog
toga ga Katolika crkva slavi kao
sveca
Djevica Orleanska francuska narod-
na junakinja; seljaka djevojka
Jeanne d'Arc (14121431) koja je u
svojoj 17. godini stala na elo obes-
hrabrene francuske vojske i kod Or-
leana pobijedila Engleze; ovi su je
kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu
do (lat. dare davati, dati, do dajem) do
ut des (lat.) prav. dajem da bi i ti
dao; do ut facias (lat.) ja dajem, a ti
radi
doajen (fr. doyen) starjeina, najstariji
po redu primanja u nekom drutvu,
316 dodekafonija I
nekoj ustanovi, najstariji po godi-
nama; dekan, starjeina fakulteta;
doajen diplomatskog zbora strani iza-
slanik koji je najdue akreditiran na
nekom dvoru ili pri vrhovnoj upravi
neke drave; najstariji po slubi
doalij (lat. doalium) prav. imanje koje
ostaje nakon muevljeve smrti eni
na uivanje, udoviki dio; doarij
doarij (lat. doarium) prav. v. doalij
doberman plemenita rasa pasa, kria-
nac njemakog ovara i velikog pin-
a, odlian policijski pas (nazvan po
uzgajivau A. A. Dobermannu)
dobo-torta torta napravljena prema
receptu nekadanjeg bekog slasti-
ara Doboscha
docendo discimus (lat.) pouavajui
(druge) uimo (i sami) (Seneca)
docent (lat, docens) uitelj, osobito na
visokim kolama (poetno zvanje na-
stavnika visokih kola)
docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako
ui i shvaa; posluan
docirati (lat. docere) pouavati, uiti
drugoga, upuivati; docendo discimus
(lat.) uei drugoga i sami uimo
dodarij (lat. dodarium) v. dotarij
dodeka- (gr. dodeka) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: dvanaest
dodekadaktilon (gr. dodeka, dakty-
los prst) anat. dvanaestopalano cri-
jevo, dvanaesnik, dvanaesterac; duo-
denum
dodekadika (gr. dodeka) mat. sustav
raunanja dvanaesticama, a ne dese-
ticama kao u dekadnom ili decimal-
nom sustavu
dodekaedar (gr. dodeka, edra povri-
na, osnova) geom. tijelo omeeno s
dvanaest pravilnih peterokutnika
(pentagonalni dodekaedar)
dodekafonija (gr. dodeka dvanaest,
fone glas) glaz. nain glazbene nota-
cije sustavnom uporabom dvanaest
dodekaginija
zvukova kromatske ljestvice (napra-
vio 1923. austrijski kompozitor Ar-
nold Schonberg, 18741951)
dodekaginija (gr. dodeka dvanaest,
gyne ena) mn. bot. red Linneovog
sustava biljaka koje imaju jedanaest
ili dvanaest tuaka
dodekagon (gr. dodeka, gonia kut)
geom. dvanaesterokutnik
dodekalijun (gr. dodeka dvanaest)
broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule)
dodekandrija (gr. dodeka, andria
mukost) bot. XI. klasa u Linneovom
biljnom sustavu: cvjetovi s 12 do 19
pranikih niti u jednom hermafro-
ditnom cvijetu
dodekapetalan (gr. dodeka, petalon
list) bot. koji ima dvanaest cvjetnih
listia
dodekarh (gr. dodek-archos) lan vla-
de dvanaestorice
dodekarhija (gr. dodeka, archo vla-
dam) vladavina dvanaestorice
dodekasilabian (gr. dodeka dvana-
est, syllabe slog) dvanaesterosloan,
koji ima dvanaest slogova; dodeka-
silabian stih stih koji ima dvanaest
slogova, dvanaesterac
dodekatlon (gr. dodeka dvanaest,
athlon natjecanje) port, naziv za
gimnastiko natjecanje u dvanaest
disciplina, dvanaesteroboj
Dodona Zeusovo svetite i proroite u
Epiru u kojem su se proroanstva
dobivala po umu ogromnog hrasta
ili po letu svetoga goluba
doga (engl. dog) rod velikih i snanih
pasa; engleska, njemaka doga, bul-
dog i dr.
dogana (tal.) carinarnica
doger (niz. dogger) nizozemski ribar-
ski amac
dogesa (tal. dogessa) dudevica
dogma (gr. dokeo mislim, dogma mi-
ljenje) pravilo, pouka; u klasinoj gr-
koj knjievnosti: filozofsko pravilo; u
Novom zavjetu: carska naredba, za-
317 dogmatizam
konska odredba, zakljuak crkvenog
sabora (koncila); kranske dogme
formulirana kranska naela koja
sadre spoznaje o Bogu, svijetu i o
Bojim odredbama koje su u vezi sa
spasenjem ovjeka
dogmaticizam fil. v. dogmatizam
dogmatian zasnovan na dogmi, koji
se tie dogme, nauavanja o vjeri:
neispitan, nekritian, bez dokaza;
koji prima ili tvrdi neto jednostav-
no, bez obrazloenja i dokaza-
dogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui
pravilima vjere; fil. prvobitno: onaj
filozof koji je, za razliku od skeptika
koji su u sve sumnjali, uope postav-
ljao pozitivne tvrdnje i nauavanja;
prema Kantu dogmatiari su oni koji
postavljaju pozitivne metafizike
tvrdnje ne pitajui ima li ljudski
razum uope prava na takve tvrdnje;
pren. onaj koji postavlja tvrdnje bez
dovoljnog opravdanja i koji se, una-
to proturazlozima, uporno pridra-
va tih tvrdnji
dogmatika (gr. dogma miljenje) cje-
lina ili sustav nauavanja neke filo-
zofske ili vjerske kole; osobito: su-
stavno znanstveno izlaganje kran-
skih nauavanja o Bogu ili vjeri,
iskljuujui nauavanja o dunostima
i moralu (dio sistematske teologije)
dogmatist (gr. dogma miljenje) fil.
pristaa dogmatizma; pren. onaj koji
neto uporno i odluno tvrdi
dogmatizam (gr. dogma miljenje) fiz.
nekritino povjerenje u ljudsku spo-
sobnost spoznavanja, postavljanje
metafizikih nauavanja i sustava
bez prethodne kritike spoznaje, oso-
bito: uporaba pojmova koji slue
samo u granicama mogueg iskustva
i radi ujedinjavanja iskustva u stva-
rima koje se nalaze s one strane sva-
kog iskustva; znanstvena metoda
koja polazi od dogmi i ne doputa
ponovno ispitivanje tonosti tih dog-
dogmatizirati
mi; (supr.: empirizam, skepticizam,
kriticizam)
dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim
odluku, odredujem) postavljati znan-
stvene tvrdnje; predavati o dogma-
ma; govoriti odlunim, odsjenim i
uvjerljivim tonom; govoriti o neemu
s visine
dogmatolatrija (gr. dogma, Iatreia
oboavanje) slijepa i nekritina pri-
vrenost nekom teolokom ili filo-
zofskom nauavanju ili metodi
dogmatologija (gr. dogma, logia)
"znanost" o dogmania
dogramadija (tur. dogramak isjei,
izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar
dogramadiluk (tur. dogramak isjei,
izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo
dohmij (gr. dochmios) metr. stihovna
stopa sastavljena od pet slogova,
jednog jamba i kretikusa: U U prouava sustav ocjenjivanja (npr. u
dok (eng. dock) unutarnji dio luke, vo-
deni bazen opremljen branama kako
bi mogao stalno imati duboku vodu
radi prijama natovarenih brodova;
suhi dok radionica za izgradnju i po-
pravljanje brodova, ozidan bazen,
toliko dubok da moe primiti brod;
kada brod ude u takav dok, voda se
iz njega iscrpe, a brod se spusti i
zadri na posebnom postolju; poto
ga poprave, voda se ponovno pusti u
bazen i brod opet isplovi; plivajui
dok podie se tamo gdje ne moe biti
suhi; takav dok se pomou vode
potopi i brod na njega nasjedne, a
zatim se voda iscrpe i on, zajedno s
brodom, izie na povrinu; hidrau-
lini dok slian postupak, samo po-
mou zraka
doket (eng. docket) trg. pismo s popi-
som poslane robe; popis, lista robe
doketizam (gr. dokei ini se) naua-
vanje jedne gnostike (bogumilske)
sljedbe prema kojem je Krist samo
prividno imao tijelo, te prema tome
318 doktor
i nije roen kao ovjek (23. st. n.
e.)
doketizam (gr. dokein initi se, do-
kema privid) nauavanje da je Krist
imao samo prividno tijelo i da su ci-
jelo njegovo zemaljsko postojanje i
patnje bili samo privid
dokimastika (gr. dokimazo ispitujem)
kem. v. dokimazija
dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje,
istraivanje; u staroj Ateni: poseban
ispit kandidata za neki poloaj u dr-
avnoj slubi s obzirom na njihove
graanske sposobnosti i spremu;
kem. vjetina ispitivanja (dokimazi-
ologija; dokimastika)
dokimaziologija (gr. dokimazo ispi-
tujem, logia) kem. v. dokimazija
dokimologija (gr. dokimos dokazan,
estit, logos znanost) znanost koja
koli)
dokirati (eng. to dock) pom. dovesti la-
u u dok
doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj.
izboeni dio prostorije preko vanjskog
zida
doksografi (gr. doxa miljenje, mni-
jenje, grafo piem) mn. fil. pisci koji
slue kao vaan izvor za poznavanje
antike filozofije
doksologija (gr. doxa slava, logia)
slavljenje i velianje Boga, zavrna
formula svih istonopravoslavnih
propovijedi i evangelikog Oenaa
doksomanija (gr. doxa slava, mania
bijes, ludilo) tenja za isticanjem po
svaku cijenu, pretjerano astoljublje
doksozofija (gr. doxa, sofia mudrost)
umiljena mudrost, mudrost naoko
doktor (lat. doctor) uen ovjek, znan-
stvenik; titula najvieg akademskog
dostojanstva (u teologiji, pravnim
znanostima, filozofiji, osobito u me-
dicini); u svakodnevnom ivotu: lije-
nik; doktorska diploma svjedodba o
dobivenoj doktorskoj tituli
doktorand
doktorand (lat. dostorandus) onaj koji
se sprema za doktorski ispit, kan-
didat za doktora
doktorat (lat. doctoratum) doktorski is-
pit, doktorska titula
doktorirati (lat. doctor) poloiti dok-
torski ispit, tj. s uspjehom obraniti
doktorsku disertaciju, biti proglaen
za doktora nekog fakulteta
doktrina (lat. doctrina) uenost; zna-
nost, nauavanje o neemu izloeno
kao sustav; znanstvena tvrdnja koja
ne vodi rauna o stvarnosti ili se ne
osvre na nju; u crkvenom smislu:
pouavanje u kranskoj vjeri, kate-
kizam
doktrinar (lat. doctrina) ovjek koji svo-
ja shvaanja i svoje svjetonazore
temelji na ve usvojenim principima
(naelima) koji za njega, a da ih
ponovno i ne ispituje, vrijede kao si-
gurni i nesumnjivi; onaj koji tei kon-
zekvence svojih shvaanja ostvariti,
provesti u djelo bez obzira je li stvar-
nost za to ve dozrela, ili bez obzira
to je uope i oito nemogue da se
ta naela ostvare
doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji
ima vie povjerenja u svoje miljenje
nego u ono emu ga ue iskustvo i
ivot; pretjerano toan, pedantan
doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost
odluivanju samo na osnovi apstrakt-
nih teorija, bez obzira na stvarnost;
doktrinarstvo
doktrinarstvo v. doktrinarizam
dokument (lat. docere pouavati, poka-
zivati, documentum) pisan dokaz, is-
prava, povelja; documentum priva-
tum it. dokumentum privatum (lat.)
privatna isprava, tj. ona koju nije iz-
dala vlast; documentum publicum
it. dokumentum publikum (lat.) jav-
na isprava, tj. ona koju je izdala vlast
dokumentaran (lat. documentarius)
ispravni, poveljni, koji se temelji na
ispravama, poveljama; injenino do-
319 dolmen
kazan, koji moe dokazati (ili: koji
dokazuje) na temelju injenica
dokumentirati (lat. documentare) pi-
sano posvjedoiti, podnijeti dokaz,
potkrijepiti dokazima; otkriti
dokusuriti (tur. kusur izvratak, osta-
tak novca nakon plaanja) 1. isplatiti
dug, tj. popuniti manjak; 2. dokraj-
iti, ubiti, uope unititi
dolama (tur.) kabanica s rukavima;
kratak konjaniki gornji kaput
dolap (tur. dolap) 1. ormar u zidu, nia;
2. drvena naprava s konjskim pogo-
nom koja je sluila za navodnjava-
nje (primjerice u Makedoniji); 3.
krinja; 4. sprava za prenje kave
dolar (engl. dollar) sjevernoamerika
novana jedinica = 100 centi
dolce it. dole (tal.) glaz. slatko, umilno
dolentemente (tal.) glaz. v. dolento
dolento (tal.) glaz. s bolom, bolno, tu-
no, alosno
dolerit (gr. doleros prevarljiv) vrsta
bazalta i dijabaza (struktura mu je
jasnozrnasta do krupnozrnasta); la-
ko se moemo prevariti te ga zami-
jeniti s dioritom
dolihocefalija (gr. dolichos dugaak,
kefale glava) svojstvo lubanja ija je
irina manja od etiri petine duine;
dolihocefali ljudi koji imaju takvu
lubanju
dolihokefalija v. dolihocefalija
dolihoprosopik (gr. dolichos dugaak,
prosopon lice) ovjek koji ima du-
gako lice
dolikran (engl. dollycran) dizalica na
kojoj se nalazi televizijska kamera
te omoguuje snimanje iz svih polo-
aja
dolimen (engl. dollyman) voza kolica
s televizijskom kamerom
dolmen (bretonski dol stol, men kamen)
grobnica iz mlaeg kamenog doba
koja se sastoji od vie velikih kame-
nih blokova naslaganih u obliku san-
duka
dolomit
dolomit min. bezbojan kristalast vap-
nenac, ali ga ima i bijelog, utog, si-
vog, smeeg i crnog; ima redovito pri-
mjesa eljeza i mangana, a u nekim
i kobalta; Dolomiti planinska sku-
pina u Istonim Alpama
dolor (lat.) bol; dolores (lat. dolores) mn.
bolovi, patnje
doloroso it. dolorozo (tal.) glaz. v. do-
lento
dolozan (lat. dolosus) zlonamjeran, koji
namjerno nanosi tetu
dolus (lat.) prijevara, lukavstvo; zlona-
mjerna prijevara, pakost, zloba
dom (lat. domus, doma, fr. dome, tal.
duomo) 1. saborna crkva, stolna (ili:
glavna) crkva (nadbiskupa, biskupa
ili Kaptola); glavna crkva u gradu,
osobito ona iji je krov izraen u ob-
liku kupola; u irem smislu: svaki
krov izraen u obliku kupola i svaka
graevina s takvim krovom
dom (port.) 2. v. don
doma (lat.) krov u obliku kupole
domanijalan (lat. dominium, domani-
um) koji se tie krunskih, vladarskih
ili dravnih dobara
domanijalizirati (lat. domanium) pre-
tvoriti u vladarsko, krunsko ili dr-
avno dobro
domatofobija (gr. doma kua, fobeo-
mai bojim se) med. bolestan strah
od boravljenja u kui
domena (lat. dominium, fr. domaine)
vladarsko, krunsko dobro; mn. krun-
ska imanja, zemljita i posjedi koji
su odreeni za izdravanje vladara,
njegovog dvora i za podmirivanje nje-
govih posebnih izdataka; dravna
dobra; krug djelovanja, djelokrug,
polje rada, podruje, struka
domestikacija (lat. domesticatio) pri-
pitomljavanje, ukroivanje, navika-
vanje na poslunost
domestiks (engl. domestics) vrsta grube
i vrste pamune tkanine
320 domine
domestikus (lat. domesticus) kuni,
obiteljski; zaviajni, unutarnji, npr.
rat
domicelar (lat. domicellus) mlad kat.
sveenik koji jo nema pravo biti
nazoan na sjednicama Kaptola
domicil (lat. domus kua, dom, domi-
cilium) zaviaj, stalno mjesto sta-
novanja, prebivalite, stan; trg. mje-
sto u kojem se treba platiti mjenica
domicilat (lat. domicilium) trg. tko u
domicilu isplauje mjenicu
domicilijant (lat. domicilium) trg. oso-
ba na koju se trasira domicilirana
mjenica
domiciliran (lat. domicilium) koji sta-
nuje; domicilirana mjenica ili domi-
cilna trata (fr. effet a domicile, engl.
domiciliated bili) mjenica koja se ne
isplauje u mjestu izdavanja, nego
negdje drugdje
domicilirati (lat. domicilium) stano-
vati, biti nastanjen, boraviti, prebi-
vati; odrediti nekome mjesto sta-
novanja, nastaniti nekoga; trg. ozna-
iti mjesto plaanja mjenice
domina (lat.) gospoa; domaica; vla-
darka; nadstojnica enskog kat. sa-
mostana
dominacija (lat. dominatio) vlast, vla-
da, vladanje, gospodarstvo; nadmo
dominanta (tal. dominante) glaz. peti
ton u dijatonskoj ljestvici, tj. glavni
ton; fil. glavna komponenta nekog
zbivanja koja mu odreuje smjer
dominantan (lat. dominans) koji vlada,
gospodari, nadmoan, glavni, prete-
it
dominat (lat. dominatus) vlast, vlada-
nje, gospodarstvo; oblik vladavine to
ga je u starom Rimu zaveo impera-
tor Dioklecijan
dominator (lat. dominator) vladar, go-
spodar
domine (tal. domino) mn. ploice kojima
se igra poznata drutvena igra do-
mino; v. domino 3.
dominica
dominica it. dominika (lat. dominica
sc. dies) dan Gospodnji, nedjelja; bis-
kupski dvori, rezidencija
dominij (lat. dominium) pravo vlada-
nja; posjed, vlasnitvo, pravo vlas-
nitva; slobodan posjed
dominikalan (lat. dominicalis) gos-
podarski, vlastelinski; Gospodnji, Go-
spodov; dominikalni porez porez koji
plaaju na svoje prihode posjednici i
sveenici, i koji je obino manji od
poreza ostalih poreznih obveznika (u
nekim dravama Zapada)
dominikalije (lat. dominicalia) ulomci
iz evanelja ili poslanica koji se,
nedjeljom i blagdanskim danima, i-
taju i tumae; perikope, dominikalne
lekcije
dominikalist (lat. dominicalis) onaj koji
plaa dominikalni porez; v. pod do-
minikalan
dominikanac katoliki redovnik iz re-
da Dominika de Guzmana (red osno-
van u junoj Francuskoj 1215.)
dominikat (lat. dominicatum) gospo-
darski dvor, vlastelinski dvor
dominikum (lat. dominicum) crkveno
imanje, dragocjenosti koje su vlas-
nitvo crkve; prije: sama crkva; misa
dominion (engl. dominion) suverenost,
vlast; zemlja ili podruje kojim se
upravlja; slubeni naziv za britanske
kolonije koje imaju svoju samoup-
ravu, tj. svoj zakonodavni parlament
(one su u svojoj upravi potpuno sa-
mostalne, samo to im engleski kralj
postavlja guvernere i ima pravo veta
protiv donesenih zakona)
dominirati (lat. dominari) vladati, go-
spodariti, zapovijedati; izdizati se
nad kim ili nad im, praviti se gospo-
din; biti na elu, biti na prvom mje-
stu, isticati se, vladati nad kim ili
nad im, nadvisivati
domino (tal.) 1. svileni ogrta za maske,
odjea za balove pod maskama, obra-
zinama, krabuljama; 2. osoba obue-
321 donatar
na u domino (na balu pod obra-
zinama); 3. igra u kojoj se 28, 36 ili
45 ploica, obiljeenih dvostrukim
brojevima od 1 do 12, dijeli igraima
koji ih slau naizmjenice jednu do
druge tako da svuda dva ista broja
stoje jedan pokraj drugog (tko prvi
upotrijebi sve svoje ploice domi-
ne, taj je domino, tj. gospodar igre)
dominus (lat.) gospodar, domain, po-
sjednik, vlasnik; vladar; gospodin
domogem (gr. doma kua, gemein biti
pun) naprava za centralno grijanje
dompter (fr. dompteur) krotitelj ivo-
tinja
don (p.) gospodin, poasno ime ugled-
nih ljudi u panjolskoj i Portugalu,
kao i titula kneeva, kneevskih si-
nova i sveenika u Rimu i Napulju
(uvijek ispred krsnog imena, npr. don
Frane)
Don Huan (p. Don Juan) v. Don Juan
Don Juan (p.) legendarni p. zavodnik;
Mozartova opera
Don Quijote it. Don Kihot (p.) ime
viteza lutalice od La Mancha u gla-
sovitom istoimenom satirinom ro-
manu panjolskog pisca Cervantesa;
tip avanturista zanesenjaka, pu-
stolova
don-premija (fr. dont, lat. praemium)
burz. naknada tete koja se polae
na dan kad bi trebalo izvriti pla-
anje, kod poslova zakljuenih na
ogranien rok (ako roba nije mogla
biti isporuena ili primljena)
dona (lat.) 1. mn. od donum
dona (tal. donna) 2. gospoa; gospoda-
rica, vladarica
donacija (lat. donatio) poklanjanje,
osobito sudskim putem; akt o dava-
nju poklona
Donald Duck it. Donald Dak (engl.)
ime poznatog lika iz stripova za djecu
donarij (lat. donarium) rtvenik
donatar (lat. donatarius) onaj koji pri-
ma dar, primatelj
donator
donator (lat. donator) davatelj, daro-
vatelj, onaj koji neto daruje ili ostav-
lja u nasljedstvo (crkvama, ustano-
vama itd.)
donkihoterije (p. Don Quijote) mn.
pustolovni (avanturistiki) ludi pod-
vizi, pustolovine; donkihotijade
donkihotijade pl. v. donkihoterije
donum (lat.) dar, poklon; donum auc-
toris (lat.) "dar od pisca" (biljeka na
knjizi koju daruje autor)
doping (engl. dope mazivo za stroj; nar-
kotik, opijum) kanjivo davanje sred-
stava protiv umora kako bi se po-
veala izdrljivost organizma
doplttos (njem. doppelt dvostruk,
Stoss udarac) port, u nogometu:
udarac lopte pri kojem lopta prije
glavnog udarca dodirne zemlju
doppel-eagle it. dopl-igl (njem. doppel,
engl. eagle) "dvostruki orao", sjever-
noameriki zlatnik od kalifornijskog
zlata = 20 dolara
doppio (tal.) glaz. dvostruko
doppio uso it. dopio uzo (tal. doppio
uso) trg. dvostruki rok plaanja
Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado
Dorani starogrko pleme na Pelopo-
nezu, utemeljilo Spartu; dorski stil
najstariji stil starogrke arhitektu-
re; glavne karakteristike: ulijebljen
i manje vitak stup koji se zavrava
vrlo jednostavnim kapitelom
doraa (fr. dorage) pozlaivanje, po-
zlata; u izradi eira: prevlaenje pu-
sta, klobuine (filca) finom dlakom
Dorida mit. starogrka boica mora, ki
Oceana, majka Nereida
Dorifor (gr.) kopljonoa znamenit
Polikletov (5. st. pr. n. e.) kip koji
slui kao uzor za proporcionalnost
dijelova mukog tijela
dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) po-
zlatiti, pozlaivati; pust, klobuinu
(filc) za eire prevui finom dlakom
dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i .
grubo narjeje (dorski dijalekt) i ka-
322 dot
rakter Dorana, jednog starogrkog
plemena; supr: aticizam i jonizam
dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili no-
na kapa; putnika kola u kojima se
moe i spavati; lealjka za spavanje
dormiol (lat. dormire, oleum) kem.
amilinski kloral, uljasta i poput vode
bistra tekuina, slui kao sredstvo
za uspavljivanje
dormitiv (lat. dormitivum) med. sred-
stvo za uspavljivanje
dormitorij (lat. dormitorium) spavaa
soba, spavaonica (osobito u samo-
stanima); groblje
doromanija (gr. doron dar, mania bi-
jes) bolestan nagon za darovanjem
dorski (gr. doriakos) svojstven Dora-
nima; dorski stupovi po plemenu Do-
rana nazvani najstariji i najjedno-
stavniji starogrki stupovi s obinim
kapitelima i frizom s triglifima i
metopima
dorsum (lat.) leda, kraljenica, hrbat;
zem. greben, planinski prijevoj;
stranja, obratna strana; in dorso
(lat.) ili in tergo (lat.) s druge strane,
s obratne strane (npr. neke mjenice)
dorzalan (lat. dorsalis) anat. leni
dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene
tkanine sa svilenim umecima
dorziventralan (lat. dorsum lea, ven-
ter trbuh) anat, lenotrbuni, koji ide
od kraljenice u smjeru trbuha
dorzoventralan (lat. dorsum, leda,
venter trbuh) ledno-trbuni, tj. koji
se protee od kraljenice prema tr-
buhu
dorzualan (lat. dorsualis) v. dorzalan
dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pra-
vu: miraz; u pravu nekih srednjo-
europskih drava: udoviki dio (koji
mu ostavlja eni)
dosje (fr. dossier) svi spisi koji se tiu
jednog predmeta ili osobe
dot (engl.) tokica; dot-krojenje preno-
enje krojeva s uzorka tako da na-
dotacija
zupani kotai na papiru bui rupi-
ce uzdu linije koju slijedi
dotacija (lat. dotatio) miraz; darovanje
zemljita zaslunim dravnicima,
vojskovoama, poasni dar, narodni
dar; dar Crkvi ili dobrotvornoj usta-
novi; prihod
dotalan (lat. dotalis) mirazni, koji se
tie miraza, koji spada u miraz; do-
talia pacta it. dotalija pakta (lat.)
sklapanje braka, ugovori o mirazu
dotali (lat. dotales) mn. osobe obvezne
plaati porez Crkvi ili sveeniku
dotalij (lat. dotalitium) prav. v. dotarij
dotarij (lat. dotarium) prav. dio imanja
koji pripada eni nakon muevljeve
smrti, udoviki dio imanja
dotirati (lat. dotare) opremiti, dati mi-
raz; darovati (Crkvu, kolu, dobro-
tvornu ustanovu)
double-scull it. dubl-skul (engl.) port,
vrsta uskog trkakog amca (skule-
ra) koji voze dva veslaa sa po dva
vesla
down! it. daun! (engl.) dolje! lezi! (za-
povijed psu da legne)
Downing-street it. Dauning-strit
(engl.) ime londonske ulice u kojoj
se nalazi britansko Ministarstvo
vanjskih poslova i Ministarstvo fi-
nancija; esto se upotrebljava u di-
plomatskom i novinarskom jeziku
umjesto imena ovih britanskih mini-
starstava
doza (gr. didomi dajem, dosis davanje)
2. davanje, osobito: davanje lijeka;
koliina materije (tvari) koja ulazi u
sastav nekog lijeka; koliina lijeka
koju treba dati bolesniku
doza (njem. Dose, dan. daase, ar. tas-
sah) 1. kutija za uvanje suhih tvari,
supstanci (eera, duhana i dr.)
dozimetar (gr. dosis davanje, metron
mjera) sprava kojom se mjeri kolii-
na propisane mjere nekog lijeka (do-
ze)
323 drahma
doziologija (gr. dosis davanje, logia)
med. znanost o davanju lijekova s
obzirom na koliinu
doziranje (gr. dosis davanje) med.
odreivanje koliine tvari, materije
koja treba ui u sastav nekog lijeka;
odreivanje koliine lijeka koju tre-
ba dati bolesniku
dozirati (gr. dosis davanje) odrediti ko-
liinu tvari koja treba ui u sastav
nekog lijeka; odrediti koliinu lijeka
koju treba davati bolesniku
dr. kratica za doktor
dr. phil., dr. fil. kratica za doktor fi-
lozofije
dr. med. kratica za doktor medicine
dracena (gr. drakaina) bot. zmajevo
drvo, zmajevac (biljka iz porodice
ljiljana)
draft (engl.) trg. mjenica, trata
drager (fr. dragueur) pom. pomoni boj-
ni brod za ienje mora od mina kod
svoje obale i ispred svojih veih bro-
dova
dragirati (fr. draguer) pom. istiti mor-
ske putove od podmorskih mina radi
osiguravanja plovidbe i kretanja dru-
gih brodova; usp. drager
dragoman (ar. tarduman) tuma, pre-
voditelj, osobito pri stranim pred-
stavnitima u Turskoj
dragonada (fr. dragon) prisilno preo-
braenje protestanata na katolian-
stvo za vrijeme Luja XIV. (1681. g.)
pomou draguna; prisilno naplai-
vanje poreza pomou draguna, voj-
ske; vojna vlast; svaka odluka vlade
koja se provodi pomou vojne sile
draguni (fr. dragon) laki konjanici koji
se prema potrebi bore i kao pjeaci;
prvobitno (kod Francuza): pjeaci koji
su se sluili konjima samo kad su se
trebali brzo kretati
drahma (gr. drachme) starogrki i sta-
roidovski srebrni novac veoma raz-
liite vrijednosti; dananja grka nov-
ana jedinica sadri 100 lenti; stara
drajfirtl
atenska mjera za teinu, od VI. do
II, st. pr. n. e. = 4,32 g
drajfirtl (njem. dreiviertel tri etvrtine)
odjevni predmet na kojem neki dio
(npr. rukavi) ima samo tri etvrtine
duine (npr. enska bluza s rukavi-
ma do ispod lakata)
drajfirtlpolka polka u 3/4 taktu
drajfirtltakt (njem. Dreivierteltakt)
glaz. troetvrtinska mjera troetvr-
tinski takt
drajrajig (njem. drei tri, Reihe red) tro-
redan, koji je u tri reda
drajsiger (njem. dreissig trideset) tri-
desetogodinjak
drakar srednjovjekovni vikinki ratni
brod
Drakon (gr. Drakon) atenski zakono-
davac iz VII. st. pr. n. e. iji se za-
koni, zbog pretjerane strogosti ("krv-
lju pisani"), nisu mogli odrati; otu-
da: drakonski pretjerano strog, neu-
moljiv, okrutan
drakonski v. Drakon
dralon naziv za sintetika vlakna (nalik
na vunu)
dram (perz. diram, gr. drachme) tur-
ska mjera za teinu = 3,2 g = 1/100
oke
dram it. drem (engl.) jedinica za mje-
renje teine u Engleskoj i SAD-u =
1,7718 grama
drama (gr. drao inim, radim, drama
radnja) radnja; poet. jedan od triju
knjievnih rodova (uz liriku i epiku);
knjievno djelo koje u formi dijaloga
i monologa prikazuje neku ozbiljnu
temu, a temelji se na sukobu izmeu
likova (prema sadraju drama moe
biti ljubavna, povijesna, socijalna,
psiholoka itd.); pren. dogaaj ili do-
ivljaj koji je po svojoj uzbudljivosti
slian drami
dramatian (gr. drama radnja) koji
se odnosi na dramu, koji se zbiva
kao u drami, tj. s mnogo radnje, ivo
i u razgovoru (dijaloki)
324 draperija
dramatiar (gr. dramatikos) dramski
pisac, pisac drame
dramatika (gr. drama radnja) dram-
ska knjievnost; znanost o drami i
dramskoj umjetnosti
dramatizacija (gr. drama radnja) pre-
radba nekog knjievnog djela u
dramski oblik, prilagoavanje za pri-
kazivanje na pozornici
dramatizirati (gr. drama) preraiva-
ti u dramski oblik, dati dramski ob-
lik, prilagoditi za prikazivanje na po-
zornici
dramatomanija (gr. drama, mania po-
mama, ludilo) pretjerana ljubav pre-
ma drami, strast za kazalitem
dramatopeja (gr. drama, poieo pra-
vim) pisanje i prikazivanje kaza-
linih djela
dramaturg (gr. drama, ergon djelo,
dramaturgos) strunjak koji sastav-
lja dramski repertoar; dramski pi-
sac, dramatiar
dramaturgija (gr. dramaturgia) zna-
nost o drami i dramskoj umjetnosti,
teorija drame
dramaturgika (gr. dramaturgike) v.
dramaturgija
dramaturki (gr. dramaturgikos) koji
se tie dramaturgije, to je u vezi s
dramaturgijom (npr. lanci, prikazi
i si.)
dramolet (gr. drama) malo kazalino
djelo; mala drama koja samo u jed-
nom inu prikazuje dramatiziran
dogaaj
drangulija (tur. dirhem mrvica, trun,
gururlu koji se kiti, ponosi) sitan na-
kit ili sitnica uope
drap (tal. drappo, fr. drap), oha, sukno;
drap boja prljavouta, svijetlosmeda
boja
drapa (nord. drapa, lat. drapur) u staroj
nordijskoj poeziji: pjesma, osobito po-
hvalna, s pripjevom
draperija (fr. draperie) tvornica ohe,
tvornica sukna; oharstvo, suknar-
drapirati
stvo; trgovina ohom; ohana roba;
zavjese, zastori
drapirati (fr. draper) u slikarstvu i ki-
parstvu: namjestiti nabore (npr. na
kipu); namjestiti zavjese
drastici (gr. drao djelujem, radim) mn.
med. jaka sredstva za ienje
drastian (gr. drastikos) koji ima jako,
snano djelovanje; grub, neotesan,
strog; neposredan, opipljiv, oevidan
dravidski jezici (sanskr. dravida) jezici
koji se govore u junoj Indiji, Pakis-
tanu, Iranu i Sri Lanki; dekanski je-
zici
drae(ja) (fr. dragee) eerno voe, ue-
ereni badem; sama
drebina (njem. Dreh-biihne) okretna
pozornica izgraena u obliku kru-
nice s nekoliko odjeljaka te se pomo-
u nje mogu brzo mijenjati scene: dok
je jedan dio velike okretne ploe okre-
nut publici, na drugima se pripre-
maju sljedee slike
drebuh (njem. drehen okretati, vrtjeti,
Buch knjiga) knjiga snimanja, tj.
knjiga u kojoj je propisano sve stoje
potrebno da bi se moglo snimati (npr.
poloaj kamere, kretanje glumaca,
zvukovi itd.)
drednot (eng. dreadnought) vrsta ve-
likih i oklopljenih ratnih brodova s
tekim dalekometnim topovima
dren (engl. drain) isuivanje pomou
odvodnih cijevi; podzemne, cijevi od
ilovae za isuivanje vlanih i mo-
varnih zemljita kako bi se napravi-
la plodnim; med. odvodna cjevica
drenaa (fr. drainage) isuivanje vla-
nog ili movarnog zemljita pomou
podzemnih cijevi za odvoenje; med.
ienje gnoja putem odvoenja
drener (fr. draineur) onaj koji postavlja
cijevi za isuivanje podvodnog zem-
ljita
drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: od-
voditi) suvinu vodu pomou podzem-
nih cijevi
325 Drijada
dres (engl. dress) odjea, uniforma; odje-
a neke organizacije, osobito port-
skog drutva; fali dress (engl.) dru-
tvena odjea, gala-odjea
dresiran (fr. dresser) kolovan, uvje-
ban, ukroen
dresirati (fr. dresser) obuavati, vje-
bati, privikavati ivotinje (npr. psa
vjetinama, konja jahanju); uvjeba-
vati, uvjebati
dressing-room it. dresing-rum (eng.)
prostorija za oblaenje, soba za uljep-
avanje (ili: dotjerivanje)
dresura (fr. dresser) uvjebavanje (pa-
sa, konja, ptica i dr.)
dret (tal. dritto) ravan, izravan, nepo-
sredan, direktan
dreta (njem. Draht ica) jak tanak ko-
nac kojim obuari proivaju obuu;
dretva
Dreyfus, Alfred it. Drajfus (1859
1935), francuski kapetan osuen
zbog pijunae, ali kasnije osloboen
i unaprijeen
drezina dvokolica koja se pokretala
odgurivanjem nogama (pretea bici-
kla), konstruirao ju je 1817. g. K.
Draise po kojem je i dobila ime; malo
traniko vozilo na runi ili motorni
pogon, koristi se za prijevoz eljez-
nikog osoblja koje pregledava i po-
pravlja prugu
driblati (eng. dribble) u nogometu: vje-
to voditi loptu izmeu igraa; pren.
zavaravati
drift (niz). 1. pom. popreno zanoenje
broda zbog vjetra i morske struje; 2.
morska struja koju uzrokuje pod
trajno djelovanje vjetra; 3. predmeti
ili ledene sante koje plutaju morem
noeni vjetrom ili strujom
drifter (engl. drifter) motorni ribarski
brodi koji slui za lov mreom po-
tegaom
Drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa
koja je ivjela i umirala s drvetom u
kojem je ivjela, gorska vila
dril-kultura
dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) si-
janje ili saenje po brazdama radi
povoljnijeg i boljeg prinosa
drilih (njem. Drillich, lat. trilix troi-
an) platno od triju niti (vrsta la-
nena, kudjeljna ili pamuna tkani-
na); bril, cvilih
drimifagija (gr. drimys ljut, trpak, fa-
geo jedem) med. jedenje ljutih, gorkih
ili kiselih jela
droga (fr. drogue) osueni dijelovi bilja
koji slue za pripravljanje lijekova
drogerija (fr. droguerie) prodavaonica
droga i kemikalija
drogerist (fr. drogue) trgovac drogama
i kemikalijama
drolerija (fr. drolerie) smijeno prika-
zivanje ljudi i ivotinja u starijoj
drami
dromedar (gr. dromas, lat. dromeda-
rius) obina jednogrba deva; vrsta
brze jedrilice
dromos (gr. utrka) utrka (na kolima
ili pjeke) koju su stari Grci odra-
vali na gimnastikim-igrama; staza
koju je na takvoj utrci trebalo pre-
trati
drop-kick it. dropkik (engl. drop pasti,
kick udarac) port, udarac po lopti
nakon to je odskoila od zemlje
drops (eng. drops) vrsta vonih bom-
bona; port, udubljenje na trkakoj
stazi
drosera (gr. droseros rosan, vlaan)
bot. biljka rosika krunolista, hrani
se kukcima
droka (rus.) laka, otkrivena ruska ko-
ija sa tri sjedala i niskim kotaima
drozometar (gr. drosos rosa, vlaga,
metron) instrument za mjerenje ko-
liine rose koja padne
drozometrija (gr. drosos rosa, metria)
mjerenje koliine rose koja padne
drud (niz. drut) vjetac, zao duh, vile-
njak
druda (niz. drut) vjetica, arobnica
326 dualist
drudlz (engl. droodles) naoko besmi-.
slene risarije ije ideje naziremo po-
mou mate; izumitelj umjetnik Ro-
ger Prie
druidi (lat.-kelt. druides) sveenici sve-
tog hrasta kod starih Kelta (u Ga-
liji, Britaniji itd.), starokeltski sve-
enici
drukati (njem. drucken) tiskati; port.
navijati za (igraa, konja i dr.)
druker (njem. Drucker) 1. vrsta gumba,
kope; 2. port, navija, kibic; 3. me-
talosavija, radnik koji runo savija
metalne dijelove
druker (njem. Drucker) sitni metalni
gumb, kopa; port, navija
drukfeler (njem. Druck tisak, Fehler
pogreka) tiskarska pogreka; usp.
tipfeler
Drury-Lane it. drurilejn (engl.) lon-
donsko kazalite osnovano 1663. (u
18. st. bilo je poznato po izvedbama
Shakespeareovih djela)
drusirati (fr. drousse) u predenju: vunu
namazati uljem
Drui mn. pripadnici ratnikog naroda
u Siriji, govore jednim arapskim na-
rjejem, a religija im je mjeavina
poganstva, muhamedanstva i kran-
stva
dry it. draj (eng.) suh; dry docks it.
draj doks (engl.) pom. suhi dok; ex-
tra dry it. ekstra draj (engl.) "osobito
suh", vrsta ampanjca trpkog okusa
dual (lat. duo dva, dulais dvojan) gram.
dvojina, osobina nekih jezika (npr.
sanskrtskog, grkog) koji imaju, osim
jednine i mnoine, jo jedan broj za
gramatiko mijenjanje imenica i gla-
gola, a koji oznaava dvojstvo stvari
ili radnju udvoje
dualin (lat. duo dva) vrsta eksploziva
koji se sastoji od nitroglicerina i pilje-
vine
dualist (lat. dualis) pristaa dualizma;
pristaa podjele upravne vlasti na
dva samostalna dijela
dualistiki
dualistiki (lat. dualis) koji se temelji
na dualizmu
dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina;
log. zakon logikog ralanjivanja mi-
saonog sadraja na dva dijela (sub-
jekt predikat)
dualizam (lat. duo, dualis) fil. naua-
vanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje,
nauavanje o postojanju dvaju razli-
itih, potpuno suprotnih stanja, prin-
cipa, naela, naina miljenja, pogle-
da na svijet itd., npr.: Bog i Sotona
(dobar i zao princip), Bog i svijet,
duh i materija, priroda i duh, dua i
tijelo, anorganska i organska priro-
da, subjekt i objekt, osjetilna spo-
znaja i razum itd.; politika podi-
jeljenost nekog naroda na dva dijela
koji djeluju jedan protiv drugog
dub (engl. double dvostruko) filmski
izraz za sinkronizaciju govora glu-
maca na nekom drugom jeziku poto
je ve prvotna verzija snimljena na
originalu
dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio
(lat.) u sumnji, u sumnjivom sluaju,
u sluaju neizvjesnosti
dubioza (lat. dubiosa) neto to je sum-
njivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo
potraivanje, neizvjesna i nesigurna
naplata nekog duga
dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, ne-
izvjestan, koji je u pitanju
dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje,
dvojbenost, dvojba neizvjesnost, ko-
lebanje, oklijevanje, neodlunost
dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr.
dubitatif) sumnjiav, sklon sumnja-
nju, koji sumnja; koji pokazuje (ili:
izraava) sumnju
dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvo-
jiti, ne biti u to siguran, biti u neiz-
vjesnosti
dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko
dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvo-
struavanje; pom. drugo oblaganje
broda daskama; tisk. pogreno dvo-
327 dudoec
struko slaganje jedne rijei ili cije-
log reda
duble (fr. double) zlatni ili srebrni pred-
meti koji se sastoje od dviju kovina
i kod kojih je samo vanjska prevlaka
zlatna ili srebrna, dok glavnu masu
ini kovina znatno manje vrijedno-
sti, metalna stvar pozlaena ili po-
srebrnjena
dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik
glavnog glumca (u kazalitu i filmu)
dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka
iste stvari u nekoj zbirci; 2. lani
dragi kamen; 3. vrsta karanfila ija
je glavna boja prevuena dugim pru-
gama druge boje; 4. gram. dva razli-
ita oblika iste rijei; 5. glaz. orgulj-
ski registar, za oktavu vii od prin-
cipala; 6. lov. puka dvocijevka
dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvaja-
ti, udvostruiti, udvostruavati; um-
noiti; podstaviti (haljinu), metnuti
podstavu (otuda: dubl-tof tkanina za
podstavu); u biljaru: udariti loptu ta-
ko da se o jedan rub odbije i doe do
drugog; pom. oploviti, obii (npr. gre-
ben); voj. ugurati u borbenu liniju; u
draguljarstvu: spajati dva kamena u
jednu cjelinu
ducbruder (njem. duzen govoriti "ti",
tikati, Bruder brat) pobratim, ovjek
kojemu govorimo "ti", "vinski brat"
due (tal. duce) voa
dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogo-
rino drvo sa sitnim bijelim, crvenim
ili crnim jestivim grozdastim boba-
ma
duden (njem.) u Njemakoj: naziv za
vrstu rjenika (po prezimenu filologa
i izdavaa jezikoslovnih prirunika
. Konrada Dudena, 18291911); usp.
larus
dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina,
oblik dvanaestine, osobito: format
knjige kod koje je jedan tiskani arak
podijeljen na dvanaest listova; neto
to je osobito malo, npr. duodecimal-
duduk
no mjerenje mjerenje dvanaestinama;
duodecimalni sustav v. dodekadika
duduk (tur.) vrsta obanske frule; zvi-
daljka, fukalica; pren. glupan, ble-
san
due (tal. due, lat. duo) dva; due volte
(tal.) glaz. dvaput; a due voci it. a
due vodi (tal.) glaz. za dva glasa, dvo-
glasno; a due corde it. a due korde
(tal.) glaz. na dvije, s dvije ice
duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj; su-
kob
duelant (lat. duellans) onaj koji vodi
dvoboj
duelirati se (lat. duellare) imati s ne-
kim dvoboj, tui se u dvoboju
duet (tal. duetto) glaz. pjevanje u dva
glasa; sviranje udvoje
dufter (njem. duften mirisati; ispariva-
ti se) lijenina, neradnik, probisvi-
jet, hohtapler
dugento it. dudento (tal.) umj. u tali-
janskoj povijesti umjetnosti naziv za
13. st. (12001299)
duglazija bot. visoko ameriko drvee
iz porodice borova (naziv po D. Dou-
glasu koji joj je 1827. donio prvo sje-
me u Europu), pseudouga (lat. Pseu-
dotsuga taxifolia); zbog svoje vrsto-
e upotrebljava se za gradnju doko-
va, brana, mostova, jarbola i si.
dugong (malaj. duyong) zool. morska
krava, sisavac u Indijskom oceanu
iz porodice kitova
dugung (jap. duyung) zool. v. dugong
duhan (tur.) bot. biljka iz porodice po-
monica iji osueni listovi slue za
puenje
duka (tal. duca, lat. dux) vojvoda, knez,
gospodar
dukat (gr. Dukas, tal. ducato) po ime-
nu bizantskih careva (dukas) nazvan
zlatni i srebrni novac razliite vri-
jednosti, osobito u Italiji, bivoj Aus-
tro-Ugarskoj i Francuskoj
dukcija (lat. ductio) voenje, upravlja-
nje
328 Dunhill
duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti, duo
tilis) rastegljiv (npr. platina)
duktilitet (lat. ductilitas) rastegljivost
u vrlo tanke niti
duktilnost v. duktilitet
duktor (lat. ductor) vodi, dovodnik
(kod nekog stroja)
duktus (lat. ductus) voenje, uprav-
ljanje; put, tijek; potez pera, rukopis
dulce cum utili ugodno s korisnim (Ho-
racije)
dulce et decorum est pro patria
mori it. dulce et dekorum est pro
patria mori (lat.) slatko je i dino
umrijeti za domovinu; pojavljuje se i
s dodatkom: adhuc dulcius pro pat-
ria vivere it. adhuk dulcius pro pat-
ria vivere (lat.) ... jo je slade za do-
movinu ivjeti (Horacije)
dulcifikacija (lat. dulcificatio) slaenje,
zaslaivanje
dulcin (lat. dulcis) kem. bezbojan pra-
ak, 200 puta slai od eera
Dulcinea it. Dulineja (p.) djevojka
koju je Don Quijote izabrao za damu
svoga srca, otuda (u podrugljivom
smislu): ljubavnica; nezgrapna i zde-
pasta seoska djevojka
dulek (tur. dolek) bundeva, tikva
duma (rus.) ruska narodna skuptina,
sabor, parlament; skuptina stalea;
glaz. vrsta maloruskih narodnih pje-
sama koje se pjevaju uz pratnju ban-
dure, instrumenta slinog mandoli-
ni
duman (tur. duman, tuman) dim, ma-
gla, praina; pren. uznemirenost,
briga, zamiljenost
dumdum-metak puano zrno veoma
razornog djelovanja zbog toga to mu
je vrh plosnat i iri se u predmetu u
koji udari (nazvan po indijskom ta-
boru Dum-dum blizu Kalkute gdje
se najprije izraivao)
Dunhill (engl. it. danhil) poznata bri-
tanska marka cigareta, duhana i pu-
akog pribora
dunlop
dunlop vrsta gume za automobilske ko-
tae (naziv po kotskom izumitelju
Dunlopu Hohnu Boydu (18401921)
dunque it. dunkve (tal.) dakle
Duns Scott it. Dans Skot (12651308)
kotski franjevac, skolastik koji je
nauavao da volja zavisi od razuma
duo (lat. duo) dva; glaz. djelo za pje-
vanje ili sviranje udvoje; v. duet
duodecima (lat. duodecim dvanaest)
glaz. dvanaesti ton, poevi od osnov-
nog tona
duodecimola (tal. duodecimola) glaz.
figura od 12 nota koja se smatra fi-
gurom od samo osam nota
duodenalan (lat. duodenalis) anat. koji
pripada dvanaeston^Ianom crijevu,
koji se tie dvanaestopalcanog crijeva
duodenitis (lat. duodenum dvanaes-
terac, dvanaestopalano crijevo) med.
upala dvanaestopalanog crijeva
duodenostomija (lat. duodenum, gr.
stoma) med. otvaranje dvanaestopal-
anog crijeva u sluaju odreenih
bolesti, osobito u sluaju suavanja
duodenotomija (lat. duodenum, gr.
tome rezanje) med. operacija dvana-
estopalanog crijeva
duodenum (lat. duodeni, duodenum)
anat. dvanaestopalano crijevo, dva-
naesterac
duodrama (lat. duo dva, gr. drama
radnja) poet, melodrama sa dva lika
duole (lat. duo) glaz. dvije note koje se
izvode za isto vrijeme za koje bi se
izvele tri takve note
duper (tal. adoperare raditi, sluiti) nje-
ga, usluga, briga oko nekoga
dupleks (lat. duplex dvostruk) 1. dvoj-
nik telefonski aparat za dva pret-
platnika na jednoj liniji 2. radijska
ili televizijska emisija koja ide "ui-
vo" istodobno iz dva razliita mjesta,
dvostruk izravni prijenos
duplerica srednja, dvostruka stranica
(u asopisu ili novinama) s privla-
nim slikovnim materijalom
329 durbin
duplicirati (lat. duplicare) udvostrui-
ti; presavinuti na dvoje; prav. pisati
ili dati drugi odgovor (odgovor na
odgovor); ad duplicandum it. ad du-
plikandum (lat.) u cilju odgovora na
tuiteljevu repliku, ili radi davanja
posljednje rijei optuenoga prije iz-
ricanja presude
duplicitet (lat. duplicitas) dvostrukost;
pren. dvolinost, neiskrenost, lice-
mjerje, prevrtljivost
duplika (lat. duplare udvostruiti) pra-
vo optuenika da odgovori na tui-
teljevu repliku; optuenikov pisani
odgovor na repliku
duplikacija (lat. duplicatio) udvostru-
avanje, udvostruenje; udvostrue-
nje, udvostruenost; duplikatura
duplikat (lat. duplicatum) prijepis ne-
kog spisa u dva istovjetna primjerka
duplikator (lat. duplicator) 1. fiz. sku-
plja elektriciteta; 2. stroj za umno-
avanje
duplikatura (lat. duplicatura) v. du-
plikacija
duplir (lat. duplum dvostruko, dvostru-
ka koliina) velika votana svijea
duplirati (lat. duplare) udvostruiti,
udvostruavati
duplo (lat. duplum) pril. v. duplum,
dvostruko
duplum (lat. duplum) u dva primjerka,
dvostruko, duplo
dur (lat. durus tvrd, jak, krjepak) glaz.
jedan od dva glavna tonska roda
durabilan (lat. durabilis) trajan, ustra-
jan, postojan, izdrljiv
duracija (lat. duratio) med. stvrdnja-
vanje, otvrdnjavanje
durak (rus.) luak, aljivac, lakrdija;
pogrdno: budala
durati (tal. dur are trajati, tur. durmak
trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. tr-
pjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivota-
riti
durbin (perz. dur-bin dalekovidan) da-
lekozor, teleskop
durch die Blume
durch die Blume it. durh di blume
(njem.) "kroz cvijet", njemaka fraza
koja oznauje da je neto samo na-
tuknuto, da je otra rije reena na
blag nain
durh (njem. durch kroz) port, posebno
dobacivanje lopte u nogometnoj igri
upueno u dubinu prema suparni-
kim vratima
durhcug (njem. Durchzug) propuh
durhmar (njem. Durchmarsch) prolaz;
uiniti durmar probaniti itavu no
duritet (lat. duritas) tvrdoa: strogost,
surovost, neljudskost
durus (lat.) tvrd; anat. dura mater v.
mater; in durius (lat.) ili in pejus
(lat.) optuiti; prav. optuenika tere-
titi na sljedeoj raspravi okolnosti-
ma teim od onih na prethodnoj ras-
pravi
330 dvocifren
duek (tur.) jastuk, uzglavlje; leaj,
madrac
duman (tur.) neprijatelj; zlotvor
dumanluk (tur. duman neprijatelj)
neprijateljstvo
duumvir (lat.) lan vlade dvojice; lan
komisije od dva lana
duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i
dostojanstvo duumvira
duvak (tur.) nevjestina svadbena ko-
prena
duvna (lat. domina gospoda) opatica,
redovnica, asna sestra
dux it. duks (lat.) voda, zapovjednik
jednog odreda vojske, vojvoda
dud (tal. doge, lat. dux, ducis voda)
knez; titula nekadanjeg poglavara
Mletake Republike; dudevstvo,
zvanje i dostojanstvo duda
dvocifren dvoznamenkast

D, d sedmo slovo hrvatske latinice
daba (tur.) 1. na dar, besplatno; 2.
uzalud
dabija (tur. dabi) za vrijeme turske
uprave: ubira dravnih i vakufskih
prihoda
dada (tur. dadde) 1. cesta, put; 2. pu-
tovanje, kretanje
daine mn. pristae dainizma
dainizam vjerska sekta u Indiji ije
pristae ne priznaju autoritet Veda i
svetih brahmanskih spisa
dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea
daltara (tur. dalib koji privlai na
sebe) nemoralna ena, bludnica, pro-
stitutka
dam (ar.-perz.) okno, prozor, staklo
damadan, demadan (tur.) 1. prsluk
vezen srebrom i svilom; 2. koveg,
prtljaga
dambas (perz. dan baz) 1. poznavatelj
konja; 2. ljubitelj dobrih konja (koji
ih zbog toga esto mijenja); 3. onaj
koji dresira konje; 4. vjetak u jaha-
nju; 5. trgovac konjima
damija (ar. damaa, dami) vea mu-
slimanska bogomolja, bogomolja pr-
vog reda u kojoj se ui kotbah (za
razliku od moteje, manje bogomolje)
damperi (engl. jumpers) mn. "skakai"
vjerska sljedba u Engleskoj i Sjev.
Americi (nastala oko 1760.), ogranak
metodista; zovu ih i barkeri (engl.
barkers), tj. "lajai", po tome to pri
bogosluju, kad ih "obuzme" unutra-
nje prosvjeenje, skau i proizvode
glasove radosti kao da laju
D
danarika (tur. danerigi) vrsta ljive
(okruglica, ranka)
dailum (perz.-tur.) duo moja, srce
moje!
deb (engl. jab) port, u boksu: otar i
iznenadan udarac ljevicom u protiv-
nikovo lice
deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2.
oruje, naoruanje
debrak (e. ebrak) 1. prosjak; 2.
krtac, tvrdica
dehenem (ar.) muhamedanski pakao
dehenem (tur. dehennem) pakao
dehenemlija (tur. dehennem pakao)
grjenik u paklu, prokletnik
Dek (engl., hipok. prema Don
John) u atrovakom govoru: momak,
frajer, fakin; jednoruki Dek vrsta
zidnog automata za igre na sreu
delat (tur. dellad) krvnik, izvritelj
smrtne kazne; pren. nemilosrdan o-
vjek, zlotvor, okrutnik
dem (engl. jam) kuhano voe, pekmez
demat (ar.) muslimanska vjerska opi-
na; zajednika molitva muslimana
deme (tur. demi) druba, skupina
demijet (ar.) udruenje, drutvo
demla (tur. demre) promjena
demper (engl. jumper) majica koja se
kopa sprijeda, pletena od vune ili
pamuka
denaza (tur.) kod muslimana: 1. moli-
tva za duu umrloga; 2. pogreb, spro-
vod
denet (ar.) muslimanski raj
dentlmen (engl. gentleman) gospodin,
ovjek koji je gospodin u punom i
dentri
najljepem smislu, tj. po poloaju,
odgoju i kolovanosti, dakle: ovjek
lijepo odgojen i otmjenog ponaanja;
kao titula: gospodin
dentri (engl. gentry) stale uglednih
graana i privrednika koji nisu ple-
mii (u Engleskoj): znanstvenici, a-
snici, pravnici, veleposjednici itd.
derki (engl. jerk meso rezati na trake
i suiti na zraku) usoljeno meso na
poseban nain dimljeno i osueno
(kod kanadskih Indijanaca)
dersej (engl. jersej) tkanina od tanke
eljane vune i odjevni predmet od
nje
det-strim (engl. jet mlaz; nagla prova-
la, nagao izljev, stream struja) me-
teor. uska i tisue kilometara duga-
ka zona sa snanim zranim struja-
ma koja se prostire 615 km iznad
zemaljske atmosfere
devahir (tur.) dragi kamen; dragocje-
nost
dez (engl. jazz) suvremena ameriko-
engleska glazba za ples; vrsta sinko-
piranog glaz. izvoenja ponekad i ne-
harmoninim tonovima
dez-band (engl. jazz-band) orkestar
koji svira dez
dezva (tur. dezve) posuda s drkom
za kuhanje crne kave
dida (tur.) djeja igraka
dig (engl. jig) lak ples sitnim korakom
i poskakivanjem
digetaj (mong.) polumagarac (vrsta
brze i plaljive ivotinje iz porodice
konja, ivi u junom Sibiru)
digotovka (kavk.) naziv za kozake
viteke igre na konjima
dihad (tur. dihad) kod muslimana:
sveti rat, rat za obranu vjere; v. ga-
.. zavat
diju-dicu (jap.) nain japanskog hva-
tanja protivnika u borbi, zahvati pri
obrani ili napadu kojima se Japanci
slue radi onesposobljavanja protiv-
nika za napad i obranu; kao portska
332 dukela
disciplina ima vrlo stroga i zahtjev-
na pravila
dil (eng. gill) engleska mjera za teku-
inu i ito, = 0,124 1
dilit (ar. derid) kratko koplje od elas-
tinog palminog drveta kojim arap-
ski konjanici vjeto rukuju i kad su
im konji u najveem trku
diljoz (tal. geloso) ljubomoran, zavidan
din (ar.) 2. mit. u vjerovanju musli-
manskih naroda: vrsta dobrih i zlih
duhova, obdarenih natprirodnom
snagom i sposobnou da se uine
nevidljivim; div, gorostas, orija
din (engl. gin) 1. irska rakija; rakija
od raznog sjemenja, osobito od jema
i rai
dinfis (engl. gin rakija klekovaa, flzz
pjeniti se) din izmijean s nekim
pjenuavim piem
dingo (engl. jingo) ovinistiki i rato-
borno raspoloen ovjek (u Engles-
koj i Americi)
dinistan (perz.) mit. pustinja duhova
ili demona
dip (engl. jeep) vrsta malih, lakih i
vrlo otpornih automobila, sa strane
otvoreni i prilagoeni za vonju po
svim terenima; od 1944. g. uvedeni
u ameriku vojsku
diterbag (engl. jitterbug) drutveni
ples crnakog podrijetla, nastao u
Americi nakon Prvog svjetskog rata
dober (engl. jobber) trg. posrednik,
broker; burzovni pekulant
dokej (engl. jockey) 1. profesionalni ja-
ha na konju; konjuar; 2. ljubitelj
konjskih utrka
dokej-klub (engl. jockey-club) drutvo
(ili: klub) ljubitelja konjskih utrka
doragan indijsko narodno glazbalo ko-
je se sastoji od jednog veeg i jednog
manjeg bubnja
dudo, judo port, japanski hrvaki
port, razvija i tijelo i- duh
dukela (tur. duhela) otrcan pas; pren.
ljenivac; lopov
dul
dul (engl. joule) fiz. jedinica za rad u
sustavu SI; definiran umnokom
njutna i metra (naziv u ast engles-
kog fiziara J. P. Joulea (1818
1889)
duma (ar.) muslimansko klanjanje pet-
kom
dumbus (tur. dumbus) zabava, vese-
lje; pren. nered, buka
dungla (od hinduskog jangal pusti-
nja, uma, engl. jungle) ravnica u
333 dus
podnoju Himalaje, obrasla prau-
mom te ispresijecana movarama ob-
raslim bambusovom trskom i travom;
tropska uma uope (u njoj ive ti-
grovi, slonovi, lavovi, nosorozi, zmije
otrovnice i dr.); pren. mjesto nereda
dura-dogan (tur.) zool. ptica grablji-
vica (npr. sokol) koja je uvjebana
za lov na druge ptice
dus (engl. juice) sok od voa ili povra;
tekuina

, osmo slovo hrvatske latinice
aiz (tur.) doputeno
aka (tal. giacca) kaput
akon (gr. diakonos sluga) upravitelj
opinskih dobara i skrbnik sirotinje
i bolesnika u najranije kransko do-
ba; kasnije: ckrveni sluga i pomonik
pri bogosluju; poetni sveeniki in
u crkvi; pomoni sveenik
akonat (gr. diakonos) in, zvanje, do-
stojanstvo i stan pomonog sveeni-
ka, akona
akonica (gr. diakonos) sluiteljica cr-
kve; u najstarijoj kr. Crkvi, sve do
VI. stoljea: starija ena koja se bri-
nula o sirotinji, njegovala bolesnike
i vodila nadzor nad enskim lano-
vima crkvene opine; danas, u Evan-
gelikoj crkvi: bolniarka, posebno
kolovana za taj poziv; u protestant-
skim crkvama: sestra koja slui po-
trebitima; u samostanima: sestra ko-
ja slui oko oltara
akonija (gr. diakonia) djelokrug a-
kona; pomo, potpora; posluivanje
(jelom i piem), poslastica
akonik (gr. diakonikos) u pravosl.
crkvi: udubljenje u zidu ili zasebna
soba na desnoj strani oltara gdje se
uvaju posveene posude
akonikon (gr. diakonos lat. diaconi-
cum) u pravosl. ckrvi: kratka moli-
tva koju ita ili pjeva akon
akula (tal. giocolare) ala; pria
ederan (ma. gyongy krasan, divan)
prid. svje, lagan, poletan, veseo, raz-
dragan; zdrav, krjepak
el! (tur. gelmek doi) doi! hajde!; ela
maalah! budi pozdravljen!
elozija (tal. gelosia) ljubomora, zavist;
ilozija
eniza (ar.) molitva za umrlog kod mu-
slimana; denaza
entileca (tal. gentilezza) ljubaznost
enjuka (rus. denjga) ruski bakreni
novac od pola kopjejke
eram (tur. germek protegnuti, ispru-
iti, gr. geranion od geranos dral)
poluga s protutegom kojom se izvlai
voda iz bunara
erdap (perz. irde, ab) vir, vrtlog
erz (tur. gers) gizdelin, kico, mladi
uope
ilko (mad. gyilkos ubojica) vjetrogo-
nja, objeenjak, vjetropir; gizdelin,
kico, nametljivac, neradnik; razbi-
ja
irandola (tal. girandola, fr. girandole)
v. irandola
ojelerija (tal. gioielleria) draguljar-
stvo, draguljarski obrt, draguljarni-
ca; pren. kienost
dokada (tal. giocata igra) igraka
on (tur. gon koa) potplat; on-obraz
nepoten ovjek
ornata (tal. giorno dan) nadnica, dnev-
nica
ozluci (tur. goz oko) naoale
ul (perz. dil) rua, ruica
ul-behar (tur. giil rua, bahar miris)
rascvjetana rua
ulbek-dova (tur. giilbank glasno odo-
bravanje) zajednika glasna moli-
tva
uli
uli (perz. dil) mlada rua, ruin pu-
poljak; usp. ul
ulistan (perz. ilistan) ruinjak, vrt
s ruama
ulsa (perz. il. tur. su, suju) ruina
voda
umbir (mad. gyomber) bot. biljka iji
se korijen upotrebljava kao lijek i
zain
unija (perz. une) vanjski izgled, oblik;
sredstvo, nain
335 uzel
uture (tur. gotiirii) sve skupa, ucijelo,
ujedno, bez pojedinanog mjerenja ili
brojenja, paualno; jedno na drugo
uve (tur. giive) zemljana zdjela, po-
suda; kuh. meso s rajicama, riom
i krumpirom pripremljeno u zemlja-
noj posudi
uvegija (tur. giivegi) zarunik; mlado-
enja
uzel (tur. giizel) prid. krasan, lijep,
skladan
 E
E, e deveto slovo hrvatske latinice
E kratica za istok (engl. east, fr. est)
e (lat.) prijedlog = iz; ex
e duobus malis minimum eligendum
(lat.) od dva zla valja birati manje
e profundis (lat.) iz dubine, npr. pjevati
e. o. kratica za ex officio (lat.)
eagle it. igl (engl.) sjevernoameriki
zlatan novac vrijednosti od 10 dolara
Eak mit. jedan od sudaca u podzemnom
svijetu; sin Zeusa i Egine, otac Pele-
jev, djed Ahilejev
earl it. irl (engl.) engleska plemika
titula: plemi, grof
Early Bird it. Erli Berd (engl.) "Rana
ptica", prvi komercijalni komunika-
cijski satelit, lansiran u Zemljinu
orbitu 6. travnja 1965. kako bi omo-
guio telefonske razgovore i preno-
enje televizijskih slika na najvee
udaljenosti
eau de Cologne it. o d' Kolonj (fr.)
kolonjska voda
ebanirati (lat. ebenare) obloiti ebano-
vinom; obojiti crnom bojom da izgle-
da kao ebanovina
ebanisterija (tal. ebano, abonos, ebani-
steria) fina stolarija, umjetniki iz-
raeni predmeti od drveta, osobito
od ebanovine
ebanovo drvo (hebr. eben, gr. ebenos,
lat. ebenus) bot. Diospyros ebenum,
eban, dragun; crno, veoma vrsto i
teko istonoindijsko i afriko drvo
ebenist (fr. ebeniste) stolar koji izra-
uje pokustvo od ebanovine, koji ra-
di fine stolarske poslove
ebionizam (hebr. ebyon siromah) idov-
sko-kranska sljedba (II.IV. st.),
priznavala je Mojsijev zakon i Mate-
jevo evanelje, a Isusa Krista nije
smatrala Sinom Bojim, nego proro-
kom
ebn (ar.) sin (pred nekim drugim ime-
nom, npr. ebn Mustafa = Mustafin
sin, izmeu dva imena pie se ben,
npr: Ali ben Muhamed = Ali sin Mu-
hamedov)
ebonit (engl. ebony) vrsta umjetne eba-
novine; kem. vulkanit, crni kauuk
otvrdnuo vulkanizacijom
ebriljada (fr. ebrillade) jah. trzanje uz-
dom ako se konj nee okrenuti
ebriometar (lat. ebrius pripit, gr. me-
tron mjera) naprava kojom se pomo-
u tekuine koja izgubi boju pod dje-
lovanjem alkohola to se isparuje
zajedno s dahom mjeri stupanj pijan-
stva
ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu,
strast za piem
ebulicija (lat. ebullitio) kipljenje, vrenje
tekuine (zbog topline); med. izbija-
nje sitnih bubuljica po tijelu zbog
vruice
ebulioskop (lat. ebulire vreti, gr. sko-
peo gledam) naprava za odreivanje
vrelita tekuina
ebulioskop (lat. ebullire izbijati kipei,
gr. skopeo gledam) 1. kem. instru-
ment za mjerenje toke vrenja radi
odreivanja sadraja alkohola u spi-
rituoznim tekuinama promatranjem
njihove toke vrenja; 2. sprava za
ebulioskopija
brzo odreivanje koliine alkohola u
vinu; maligan
ebulioskopija (lat. ebullire vreti, gr.
skopeo gledam) kem. metoda odrei-
vanja molekularne teine tvari pre-
ma povienju vrelita njihovih oto-
pina
ebulirati (lat. bulla, ebullire) kipjeti,
vreti
ebur (lat. ebur, sanskr. ibha) slonova
kost, slonovaa
eburin (lat. ebur slonovaa) smjesa
kotanog praha i bjelanevine
Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme
u Galiji (izmeu dananjeg Liegea i
Aachena); 54. pr. n. e. Cezar je ugu-
io njihov ustanak
ecart it. ekar (fr.) u kartanju: odbaene
i umjesto njih kupljene druge karte;
burz. razlika izmeu dnevnog teaja
i teaja isporuke
ecce homo it. ekce homo (lat.) "evo
ovjeka!" rijei kojima je Pilat pred-
stavio Krista Zidovima (Iv 19,5)
eccehomo it. ekcehomo (lat.) umj. sli-
ka Krista s trnovim vijencem na
glavi u trenutku kad ga Pilat, rije-
ima "ecce homo!" predstavlja Zido-
vima
ecer (njem. Atzer) bakrorezac (vrsta tis-
karskog radnika)
echeance it. eans (fr.) trg. dospijee,
rok plaanja mjenice
echee it. ee (fr.) francuska mjera za
konac = 1000 m
echosounder it. ekosaunder (engl.)
ultrazvuni detektor, ureaj koji ra-
di na principu radara te otkriva vea
jata riba
ecidija (lat. aecidium) vrsta snijeti na
bilju
ed. kratica za edidit (lat.)
Ed. kratica za editio (lat.)
eda (edda) lit. naslov dvaju djela stare
islandske knjievnosti: Mlaa ili
Snora-eda (izmeu 1220. i 1230. g.)
337 edeolatrija
je udbenik za mlade skalde, sadri
izlaganje nordijske mitologije, opisi-
vanja i pjesnike izraze, kao i jednu
pjesmu posveenu dvojici kneeva;
Starija eda (izmeu 1240. i 1250. g.)
je zbirka s trideset pjesama iz IX.
XII. st., sadri nordijsku mitologiju i
prie o starim junacima i herojima
edacitet (lat. edacitas) pretjeranost u
jelu, prodrljivost
edafon (gr. edafos tlo, zemlja) ivotna
zajednica tla, tj. svi organizmi koji
na nekom podruju ive na tlu ili u
njemu (bakterije, alge, gljive, crvi,
kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.);
veoma su korisni jer razgrauju or-
ganske tvari te popravljaju fizika i
kemijska svojstva tla; edafobiont
edamatozan (gr. oidao otiem) med.
v. edematian
edamer vrsta masnog i vrlo hranjivog
nizozemskog sira (naziv po mjestu
Edam)
edeitis (gr. aidos sramljenje, stid) med.
upala stidnih dijelova tijela
edem (gr. oidao otiem, natiem, oide-
ma) med. oteklina koja nastaje pre-
laenjem tekuine iz krvi u potko-
no tkivo
edematian (gr. oidao otiem) med.
oteen, koji ima oteklinu, s oteklinom
edematija (gr. oidema) med. oticanje
koe
edematizirati (gr. oidao otiem) med.
oticati, patiti od vodene bolesti
eden (hebr.) raj, vrt slasti; pren. ui-
vanje, slast, naslada
edentati (lat. edentata) mn. zool. be-
zupci, sisavci bez prednjih zuba, npr.
ljuskavci
edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna
sluz, rheo teem) med. ensko bijelo
pranje
edeolatrija (gr. aidos stid, Iatreia obo-
avanje) oboavanje stidnih dijelova
(spolnih organa) kao simbola plod-
nosti, npr. kod Indijanaca
edeoloki 338
edeoloki (gr. aidoia stid, logos govor)
koji se odnosi na dijelove tijela ili
djelatnosti koje nisu dostojne spomi-
njanja
edeotomija (gr. aidos stid, temno re-
em) med. operativno lijeenje spol-
nih organa
edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen,
neuljudan; im. lo ovjek, pokvare-
njak
edicija (lat. editio) naklada; izdanje
(knjige); prav. sudski izvjetaj i pri-
openje; editio princeps it. edicio
princeps (lat.) prvo izdanje, najstarije
(ili prvo) tiskano izdanje nekog sta-
rog pisca nakon pronalaska tiskar-
stva; glavno izdanje, najbolje izda-
nje
edificirati (lat. aedificare) graditi, zi-
dati, podizati graevinu; pouiti, po-
dignuti na noge; podrati, okrijepiti,
umiriti, utjeiti
edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, po-
dizanje graevine, graenje; izgrad-
nja u duevnom smislu, razvijanje
neke ideje, pouavanje
edikt (lat. edicere, edictum) kod starih
Rimljana: javna objava pretora u
kojoj priopava plan svog rada u idu-
oj godini, tzv. "pretorski edikt" (je-
dan od najvanijih izvora rimskog
prava); slubena objava, naredba,
ukaz; Nanteski edikt povelja kojom
je francuski kralj Henrik IV. dopu-
stio, 12 travnja 1598., hugenotima
vjersku slobodu
ediktale (lat. edictale) prav. slubeni
ili sudski javni poziv, ediktalna cita-
cija, ediktalni poziv; per edictales it.
per ediktales (lat.) prav. putem jav-
nog poziva
ediktaliter (lat. edictaliter) prav. pu-
tem javnog poziva, putem poziva pre-
ko javnosti; ediktalitercitirati pozva-
ti slubeno, putem javnosti
ediktalna citacija prav. v. ediktale
editorijalan
edikula (lat. aedicula hrami) maleno
svetite u antikim hramovima; ar-
hit. ukras na zidu koji oponaa oblik
kapelice
edil (lat. aedilis) starorimski vii inov-
nik koji se brinuo o graevinama,
hramovima, o redu i sigurnosti na
trgovima i ulicama, narodnim vese-
ljima; postojale su dvije vrste: ple-
bejski, koji su se brinuli o javnim
igrama (ludi romani) i kurilski, tj.
patricijski; edilima se i danas u ne-
kim gradovima nazivaju opinski
vijenici koji se brinu o javnim zgra-
dama
edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila,
edilstvo
Edip (gr. Oidipus) mit. sin tebanskog
kralja Laja i Jokaste, rijeio Sfingi-
nu zagonetku i time oslobodio Tebu
od toga udovita, u neznanju ubio
oca i oenio se vlastitom majkom s
kojom je imao djecu: Eteokla, Poli-
nika, Ismenu-i Antigonu; kad im je
proroanstvo otkrilo ovaj grijeh, Jo-
kasta se ubila, a Edip u oajanju sam
sebe oslijepio i, u pratnji odane keri
Antigone, doao na atiki brijeg Ko-
lon i tu se ubio; tema mnogih umjet-
nikih i pjesnikih djela (Sofoklove,
Eshilove, Voltaireove, Corneilleove
tragedije); Edipov kompleks u psiho-
analizi: duevni poremeaj zbog su-
koba izmeu spolnog nagona prema
roditeljima suprotnog spola i morala
edirati (lat. edere) objaviti, izdati, npr.
knjigu, spis
Edirne (tur.) grad koji se jo naziva
Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje,
a znaajan je po tome to je od 1361.
do 1453. bio prva turska prijestolnica
u Europi
editor (lat. edere objaviti, editor) izda-
va; knjiar-izdava
editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji
potjee od, koji se tie izdavaa
edlvajs
edlvajs (njem. Edelvveiss, edel pleme-
nit, weiss bijel) bot. runolist
edukacija (lat. educatio) odgajanje, od-
goj, obrazovanje
edukator (lat. educator) odgajatelj, ui-
telj
edukcija (lat. eductio) kem. izluivanje
edukt (lat. educere izvesti, izvaditi,
eductum) izvod, izvadak, ono to je
izdvojeno iz neega; kem. tvar koja
je izdvojena iz nekog tijela i koja je
u njemu, kao sastojak, ve postojala,
a ne proizvedena tek u tijeku kemij-
skog procesa; supr. produkt
edulkoracija (lat. dulcis sladak, edul-
coratio) farm. dodavanje lijeku kakve
slatke tvari da bi mu se poboljao
okus, zaslaivanje, ublaavanje gor-
ine ili oporosti; izvlaenje soka
edulkorirati (lat. dulcis sladak, edul-
care) kem. talog, dodavanjem i pono-
vnim odstranjivanjem neke tekui-
ne osloboditi od sastojaka koji su se
u njemu otopili; zasladiti, razblaiti,
izvui sok
Eet (gr. Aietes) mit. kralj u Kolhidi i
uvar zlatnog runa, sin Helija i Per-
se, brat Kirkin, otac Medejin
Eetion (gr.) mit. kralj u maloazijskoj
Tebi (na planini Plaku), Andromahin
otac; ubio ga je Ahilej
efe (fr. effet) u igrama loptom: let lopte
u luku
efeb (gr. efebos mladi od 16 do 18
godina) lijep mladi, mladi koji po-
sjeduje tjelesnu skladnost i ljepotu
efebija (gr. efebos mladi od 16 do 18
godina) 1. dvogodinja predvojnika
obuka u staroj Grkoj; 2. studij um-
jetnosti
efekt (lat. efficere, effectus) uinak, us-
pjeh; fiz. rad u jedinici vremena (se-
kundi), uinak koji moe proizvesti
radna sposobnost jednog ovjeka,
stroja, vodopada itd. u jedinici vre-
mena, tj. u jednoj sekundi; nomilani
efekt dobitak ili rad po predraunu;
339 efemeridi
totalni efekt ukupan uinak, ukupan
uradak
efekti (lat. effectus, fr. effets) mn. trg.
vrijednosnice, mjenice; dravni efekti
dravne vrijednosnice; trgovina efek-
tima trgovina dravnim vrijednosni-
cama koju obavljaju posrednici (bro-
keri), a iji je instrument teajna li-
sta
efektivan (lat. effectivus) stvaran, is-
tinski, koji je zaista izvren ili po-
stoji; efektivno stanje npr. vojske, voj-
nici koji su zaista nazoni na odre-
enom mjestu; efektivni dobitak stva-
ran dobitak, ist dobitak; efektivna
roba trg. roba koju prodava moe
ili treba isporuiti odmah po zaklju-
enju kupnje
efektni (lat. effectus) stvaran, istinski;
koji je u vezi s efektima, koji se tie
efekata; efektna burza mjesto gdje tr-
govci zakljuuju poslove s vrijed-
nosnim papirima i mjenine poslove
efektuirati (lat. effectus djelovanje)
obaviti posao, izvriti nalog; ostvariti
efelidi (gr. efelis) mn. med. pjege od
sunca na licu; pjege po tijelu,
efelkistian (gr. efelkyo za sobom vu-
em) naziv za glas n (gr. ni efelkis-
tikon) koji se dodaje zavrecima rije-
i s kratkim samoglasnikom e i i pred
rijeima koje poinju samoglasnikom
(zbog uklanjanja hijata)
efemera (gr. ef-, emera dan) med. jed-
nodnevna groznica; ephemera uterina
it. efemera uterina (lat.) groznica
kod rodilje zbog nagomilavanja mli-
jeka u dojci
efemeran (gr. efemeros, emera) koji
traje jedan dan, jednodnevan; krat-
kotrajan, privremen, prolazan
efemeridi (gr. ef-, emera dan) dnevni
kalendari; efemerida astronomski go-
dinjak u kojem su izraunane pro-
mjene koje e nastupiti u poloaju
nebeskih tijela
efemeron
efemeron (gr. efemeron tj. zoon jedno-
dnevna ivotinja) zool. insekt koji ivi
samo nekoliko sati
efeminacija (lat. effeminatio) med. po-
java enskih osobina kod homosek-
sualnih mukaraca, osobito u pona-
anju, nainu hoda, odijevanju itd.
efeminiran (lat. femina ena) koji je
poput ene; slab, enskast, mlitav
efendija (gr. authentes neogranien
gospodar, tur. efendi) gospodin, go-
spodar, titula koju Turci daju ue-
nim ljudima, osobito sveenicima,
pravnicima, slubenicima
efetusin sirup pripremljen veinom od
majine duice, upotrebljava se pro-
tiv kalja
eficijencija (lat. efficientia) djelotvor-
nost; djelatnost, radinost
eficijentan (lat. efficiens) djelotvoran,
uspjean, uinkovit
efidrijade (gr. ef-, hydor voda) mit.
vodene nimfe, boice izvora i bunara
kod starih Grka
efidroza (gr. epi-, hidro znojim se)
med. prekomjerno znojenje
Efijalt (gr. Efialtes) Grk koji je 480.
pr. n. e. pred Termopilama izdao
Spartance Perzijancima; simbol od-
vratnog i prezrenog izdajice domo-
vine
efikasan (fr. efficace) djelotvoran, us-
pjean
efikasnost (lat. efficacitas) djelotvor-
nost, uspjenost
efilirati (fr. efTfiler) izvlaiti konce iz
tkanine; tanjiti, prorjedivati kosu
efira (gr. efyra) liinka renjatih medu-
za koja slobodno pliva
eflorescencija (lat. efflorescentia) bot.
procvjetavanje, doba cvjetanja; med.
pojavljivanje bubuljica na koi; kem.
izbijanje solnih kristala na jpovrini
vrstih tijela
eflorescirati (lat. efflorescere) bot. cvje-
tati, procvjetavati; med. izbijati na
koi (bubuljice)
340 egalizator
efluksija (lat. efluxio) istjecanje, otje-
canje, izlijevanje
efluviografija (lat. effluere izai, poka-
zati se, gr. grafo piem) izrada foto-
grafskih slika u mraku
efod (hebr.) opleak, dio opreme idov-
skog velikog sveenika u Starom za-
vjetu
efor (gr. eforos) nadzornik, uvar, po-
glavar; osobito: uvar hramova; u
Sparti: najvia vlast od pet osoba ko-
je je narod birao svake godine
eforat (gr. eforos, lat. ephoratus) efo-
rova ast i vlast
eforija (gr. eforos) eforov djelokrug,
osobito kao nadzornika hramova i cr-
kava; v. efor
efrakcija (lat. effringere razbiti, effrac-
tum) med. v. efraktura
efraktor (lat. effractor) prijestupnik;
provalnik
efraktura (lat. effractura) med. nasilna
povreda lubanje; efrakcija
efulguracija (lat. fulgurare) osvjetlja-
vanje; sijevanje
efuzija (lat. effusio) izljev, izlijevanje;
pren. izljev strasti
efuzivno kamenje geol. kamenje koje
je nastalo od vulkanske lave
egalan (fr. egal) jednak; ravan, vodora-
van
egalitarizam (fr. egalite jednakost) 1.
pokret francuskih komunista (sljed-
benika F. N. Babeufa) oko 1848. koji
su nastojali osnovati "narodne ra-
dionice" te ukinuti brak; 2. tenja za
ostvarenjem potpune jednakosti me-
du ljudima koja bi se temeljila na
jednakoj raspodjeli dobara i dru-
tvenih uvjeta medu lanovima za-
jednice; uravnilovka
egalitet (fr. egalite) jednakost, ravno-
mjernost
egalizacija izjednaavanje, izravnava-
nje
egalizator (fr. egaliser) izjednaitelj
ege
ege (tur. ege) orue za bruenje pila,
noeva i si.; brus, turpija, rapa
egede (ma. hegedu) gusle, violina
Egej mit. atenski kralj, otac Tezejev;
mislei da je Tezej stradao od Mino-
taura bacio se od alosti u more koje
je po njemu nazvano Egejsko more
egejska ili kretsko-mikenska kultu-
ra naziv za predgrke kulture egej-
skog podruja, posebice u bronano
doba (Kreta, Mikena i dr.)
egestija (lat. egestio) med. ienje cri-
jeva urednom stolicom
egida (gr. aigis) mit. Zeusov bronani
tit koji je iskovao Hefest i koji mra-
kom, gromom i munjom zadaje strah;
nadimak boice Atene i simbol za-
tite bogova; otuda: zatita, okrilje,
pokroviteljstvo; biti pod ijom egidom
biti pod ijom zatitom, okriljem
egilops (gr. aigilops) med. ir u kutu
oka
egiljeta (fr. aiguillette) na voj. odori:
vrpca kao ukras na ramenu
egiptolog (gr. Aigyptos) istraiva (ili:
poznavatelj) egipatskih starina, egi-
patske umjetnosti, egipatskog jezika
itd.
egiptologija (gr. Aigyptos, logia) zna-
nost koja se bavi istraivanjem i pro-
uavanjem starog Egipta, osobito nje-
gove kulture, umjetnosti, jezika i dr.
Egist (gr. Aigisthos) mit. sin Tijestov;
s Klimestrom ubio njezina mua
Agamemnona, a njega je ubio sin
Agamemnonov Orest
eglandirati (lat. glans ir, glandula li-
jezda) med. odrezati (ili: izvaditi) li-
jezdu
ego (lat.) ja
egocentrian (lat. ego ja, centrum sre-
dite) koji u svom miljenju i djelo-
vanju, -svjesno ili nesvjesno, u sredi-
te svega stavlja svoje ja i samo svoje
koristi, koji sebe smatra sreditem
svega -
341 egzaimija
egofonija (gr. aix, aigos koza, fone
glas) med. kozji glas, kad netko, zbog
bolesti govornog organa, govori kao
da mekee
egoist (lat. ego, fr. egoiste) sebinjak,
samoivac; fil. pristaa egoizma
egoistian (fr. egoiste) sebian, samo-
iv, koji u ivotu i radu osobne inte-
rese stavlja iznad svega drugog
egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebi-
nost, samoivost, samoljublje; fil.
shvaanje koje se, u praktino-eti-
kom pogledu, usmjerava samo prema
svojemu ja i ima korijen u pranago-
nu samoodranja; naivni egoizam sa-
moljublje koje zamjeujemo kod i-
votinja, primitivnih ljudi i djece;
supr. altruizam
egolatrija (gr. ego ja, Iatreia sluba)
oboavanje samoga sebe
egologija (lat. ego ja, logia znanost) fil.
nauavanje o "Ja"
egoteizam (lat. ego ja, gr. theos bog)
oboavanje samoga sebe, samooboa-
vanje
egotizam (lat. ego ja) grubo samoljub-
lje, egoizam u najrunijem obliku
egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor
na otvorenom polju u kojem se ljeti
uva stoka; pojata, tor, obor
egres (lat. egredi izii, egressus) izlazak,
istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres
otii, istupiti iz ega
egreta (fr. aigrette) bijela aplja; perja-
nica od apljina perja; ukras u kosi
egrotant (lat. aegrotus bolestan) bole-
ljiv ovjek, boleljivac
egzacerbacija (lat. exacerbatio) ogore-
nje, ogorenost, razdraenost; pogor-
avanje, pogoranje, pogoranost; za-
otrenje, zaotrenost; supr. remisija
egzaimatoza (gr. ex iz, haima krv)
med. stvaranje krvi; krvarenje; egze-
matoza
egzaimija (gr. ex, haima krv) slabo-
krvnost; iznemoglost zbog gubitka
krvi
egzaireza
egzaireza (gr. exairo radim) med. va-
enje, npr. utrobe; egzereza
egzakcija (lat. exacti) naplaivanje,
npr. poreza, nameta i si.; globljenje,
iznuivanje, otimanje
egzaktan (lat. exigere traiti, exactus
toan) toan, savjestan, potpun; eg-
zaktne znanosti znanosti koje tee za
tono odreenim spoznajama, tj. spo-
znajama koje bi se mogle dokazati
matematikim i eksperimentalnim
putem, npr. matematika, fizika, ke-
mija, astronomija
egzaktnost (lat. exactus) tonost, is-
pravnost, pravilnost, odreenost
egzaktor (lat. exactor) trg. potraiva
novca; vlasnik mjenice; pren. ucje-
njiva, iznuiva
egzalma (gr. ex-allomai) med. v. eg-
zalza
egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje,
uznoenje, velianje, slavljenje; ushi-
ivanje, oduevljavanje, zanos, du-
hovni polet; razdraganost
egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) za-
nesen, ushien, oduevljen; u egzalti-
ranom stanju u velikom duevnom
uzbuenju
egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uz-
nositi, veliati, slaviti; ushititi, ushi-
ivati, odueviti, uzbuditi, uzbuivati
egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-al-
lomai iskoim) med. iskakanje, ispa-
danje; egzalma
egzambloma (gr. exambloma) med.
pobaaj
egzambloza (gr. examblosis pobaaj,
examblo pobacim) med. pobacivanje,
pobaaj
egzamen (lat. exigere, exagimen, exa-
men) ispit, ispitivanje; istraivanje,
sasluavanje; examen rigorosum it.
egzamen rigorozum (lat.) strog ispit
na visokim kolama
egzanastomoza (gr. ex iz, ana na, sto-
ma usta) med. upadanje jedne krvne
ile u drugu
342 egzarhat
egzanija (lat. ex iz, anus mar) med.
sputanje (ili: sputenost) debelog
crijeva
egzanimacija (lat. exanimatio) za-
straenost, duhovna klonulost; med.
duboka nesvjestica
egzanimirati (lat. anima duh, dua,
exanimare) oduzeti duu (ili: ivot);
obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti,
zastraiti
egzantem (gr. exanthema) med. osip
(moe razliito izgledati i zahvatiti
samo jedan dio koe ili cijelu kou)
egzantematian (gr. exanthema) med.
osipan, ospiav, bubuljiav; egzante-
matine bolesti osipne bolesti, npr.
arlah, pjegavi tifus itd.; egzantema-
tina groznica groznica praena osi-
panjem koe
egzantematologija (gr. exanthema
osip, logia) med. znanost o osipnim
bolestima
egzanteza (gr. exanthein procvjetati)
med. izbijanje osipa na koi
egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljiva-
nje
egzantropian (gr. ex iz, anthropos
ovjek) koji zazire od ljudi, koji se
plai ljudi, divlji
egzantropija (gr. ex iz, anthropos o-
vjek) zaziranje od ljudi, strah od lju-
di
egzapoteoza (gr. ex iz, apotheosis obo-
avanje) liavanje boanstvenosti, li-
avanje velianstvenosti (ili: boan-
skog ugleda)
egzarh (gr. exarchos kolovoa; pred-
vodnik, starjeina) rec u antikoj
Grkoj; namjesnik bizantskih careva
u Italiji; pravosl. patrijarijski na-
mjesnik, metropolit
egzarhat (gr. ex-archo predvodim, lat.
exarchatus) zvanje, dostojanstvo i
podruje egzarha, osobito egzarhat
ravenski koji je, nakon propasti dr-
ave Istonih Gota (555. g.), obuhva-
tio cijelu Italiju; pravosl. dostojanstvo
egzartikulacij a
i djelokrug patrijarhovog namjesnika
u nekoj pokrajini
egzartikulacij a (lat. exarticulatio)
med. iaenje, uganue; kirurko od-
vajanje jednog uda u zglobu otva-
ranjem zgloba i razrezivanjem zglob-
nih veza
egzartikulirati (lat. ex iz, articulus
zglob) med. izvaditi ud iz zgloba
egzartroma (gr. ex iz, arthron zglob)
med. v. egzartikulacij a
egzartroza (gr. ex iz, arthron zglob)
med. v. egzartikulacij a
egzauguracija (lat. exauguratio) odu-
zimanje (ili: ukidanje) svetosti nee-
ga; supr. inauguracija
egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti
nekom posveenom predmetu sve-
tost, uiniti ga obinim; supr. inau-
gurirati
egzeat (lat. exire izii, exeat) "Neka izi-
e, neka odstupi, neka ide!", dopu-
tenje za izlazak ili odsutnost; u Kat.
crkvi: akt kojim biskup doputa sve-
eniku prelazak u drugu upu
egzedencije (lat. exedere izjesti, izgri-
sti, ixedentia) mn. med. kemijska
sredstva za unitavanje organskog
tkiva, npr. arsen, sublimat, kiseline,
usijano eljezo, galvanokaustika i dr.
egzedeza (gr. ex-oideo oteknem, natek-
nem) med. oteklina, oticanje
egzedra (gr. ex, hedra sijelo; stolac)
arhit. u antikim graevinama: polu-
kruan prostor s klupama te prema
jednoj strani otvoren punom irinom;
u kranskoj arhitekturi: oltarna
nia, apsida, konha; polukruni niz
klupa u apsidi, s obje strane biskup-
ske stolice
egzeget (gr. exegetes pouavatelj) onaj
koji struno tumai, objanjava, iz-
lae (neki spis, poglavito Bibliju)
egzegetika (gr. exegesis tumaenje,
objanjavanje) vjetina izlaganja i tu-
maenja, poglavito Biblije
343 egzekutor
egzegeza (gr. exegesis izlaganje, obja-
njenje, tumaenje (nekog spisa); oso-
bito, u teolokom smislu: izlaganje i
tumaenje Biblije
egzegezirati (gr. exegeomai izlaem,
tumaim) izlagati, objanjavati, tu-
maiti
egzekracija (lat. exescratio) sveano
proklinjanje, prokletstvo; oskvrnje-
nje, gnusoba
egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati,
prokleti
egzekucija (lat. exesequi izvriti, spro-
vesti, exsecutio) izvravanje putem
zakonskog prisiljavanja, osobito: pri-
silno izvrenje sudske odluke (u gra-
anskoj ili kaznenoj parnici), prisilna
naplata duga na osnovi zakonske od-
luke, popisivanje stvari zbog duga;
izvrenje osude, osobito tjelesne ili
smrtne kazne, pogubljenje osuenog
na smrt; poeti neto ab exsecutione
it. ab egezekticione (lat.) poeti prav-
ni postupak prisilnim izvrenjem i
bez prethodnog pravnog sasluava-
nja; voj. zauzimanje neke zemlje voj-
nom silom da bi se prisilno izvrili
postavljeni zahtjevi
egzekutirati (fr. executer) izvriti, izvr-
avati, izvesti, izvoditi, obaviti, obav-
ljati, uiniti; izvoditi glazbeno djelo;
izvriti zapovijed, naredbu, odluku;
izvriti naplatu duga prisilnim pu-
tem po sudskoj odluci, izvriti popis
neijih stvari radi naplate duga; iz-
vriti smrtnu osudu, pogubiti
egzekutiva (lat. executiva) izvrna dr-
avna vlast (za razliku od legislati-
ve, tj. zakonodavne i sudske vlasti)
egzekutivan (lat. executivus) koji izvr-
ava, izvrni; egzekutivni proces prav.
kratak pravni postupak u cilju izvr-
enja donesene zakonske odluke
egzekutor (lat. exsecutor) izvritelj sud-
ske odluke, onaj koji izvrava odluku
prisilnim putem; izvritelj smrtne
kazne, krvnik; exsecutor testamenti
egzekutoran 344
it. egzekutor testamenti (lat.) prav.
izvritelj oporuke, testamenta
egzekutoran (lat. executorius) izvran,
putem prisilnog izvrenja, putem
prisilne naplate
egzekutorijale (lat. executoriale) prav.
pismena naredba o izvrenju neke
sudske odluke
egzekvacija (lat. aequus jednak, exa-
equatio) izjednaenje, izjednaavanje
egzekvatura (lat. exequatura) dopu-
tenje koje daje neka drava stranom
predstavniku (konzulu) da moe obav-
ljati konzularne poslove; vladarska
potvrda papinskih bula
egzekvije (lat. exsequiae, exsequi is-
praviti) mn. pogreb; sveani pogrebni
obredi; u Katolikoj crkvi: mise za
pokoj due (zadunice)
egzekvirati (lat. exequi, exsequi) na-
platiti dugove putem egzekucije, po-
pisati ili zaplijeniti stvari za dug
egzematoza (gr. ex iz, haima krv)
med. v. egzaimatoza
egzemcija (lat. exemptio) razrjeava-
nje, izuzimanje, oslobaanje od neke,
inae ope, dunosti ili obveze; eg-
zemcijska pretenzija polaganje pra-
va na osloboenje od neke obveze
egzemija (gr. ex, haima) med. v. eg-
zaimija
egzemplar (lat. exemplar) primjerak,
uzorak, pojedinaan otisak (knjiga,
bakroreza); jedan jedini primjerak u
zbirci
egzemplaran (lat. exemplaris) primje-
ran, uzoran, uzorit; koji treba poslu-
iti kao primjer, primjera radi, za-
straujui; egzemplarna kazna kazna
koja treba posluiti kao zastraujui
primjer drugima
egzemplificirati (lat. exemplificare)
pomou primjera neto izloiti (ili:
objasniti, dokazati); ukazivati na ne-
to to treba posluiti kao primjer
egzemplifikacija (lat. exemplificatio)
objanjavanje ili dokazivanje pomou
egzigent
primjera (ili: na primjerima); exem-
plificatio documenti it. egzemplifi-
kacio dokumenti (lat.) ovjeravanje
prijepisa svjedodbe ili isprave
egzemti (lat. exemptus izuzet, exempti)
mn. oni koji imaju pravo biti oslobo-
eni od neke, inae ope, obveze
egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje
utrobe, unutarnjih dijelova; med. va-
enje (egzenteriza, egzenterizam)
egzenterirati (gr. exergazomai, lat.
exenterare) med. vaditi utrobu
egzenteriza (gr. exenteryzo vadim
utrobu, unutarnje dijelove) med. v.
egzenteracija
egzenterizam (gr. exenteritho, lat.
exenterare) med. v. egzenteracija
egzercicij (lat. exercitium) vjeba, vje-
banje; kolsko vjebanje, jezino vje-
banje, vojniko vjebanje, tjelesno
vjebanje; exercitium religionis it.
egzercicijum religionis (lat.) slobodno
vrenje vjerskih dunosti; exercitium
Salamandri it. egzercicijum Sala-
mandri (lat.) na studentskim svea-
nostima: nazdraviti nekome time to
se aama, po zapovijedi predsjeda-
vajueg na sveanosti, napravi krug
po stolu, zatim se ispiju, nakon toga
se njima zabubnja po stolu, pa se
onda najednom udare o stol i ostave
egzercirati (lat. exercere, fr. exercer)
vjebati, osobito: vojne vjebe, vjebe
orujem
egzercirite (lat. exercere) vojno vje-
balite
egzercitor (lat. exercitor) uitelj u vje-
banju uvjebava
egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza
egzergazija (gr. exergazomai izrau-
jem, obraujem, exergasia) izraiva-
nje, obraivanje, obrada
egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) mn.
odlaze, idu (izraz koji u kazalinim
djelima kazuje da glumci odlaze s
pozornice); egzeunt omnes odlaze svi
egzigent (lat. exigens) potraitelj
egzigibilan
egzigibilan (lat. exigibilis) koji se moe
s pravom traiti
egzigibilitet (lat. exigibilitas) potra-
ljivost, mogunost zahtijevanja ili po-
traivanja, mogunost naplate
egzil (lat. exilium) progonstvo; mjesto
boravka u progonstvu; u uem znae-
nju: babilonsko robovanje Zidova,
otuda: postegzilno doba doba idov-
ske povijesti nakon babilonskog ro-
bovanja
egzimiran (lat. eximere osloboditi) oslo-
boen, osloboen slube, osloboen
poreza, razrijeen obveza; osobito:
osloboen od inae nadlenog suda;
egzimirani mn. v. egzemti
egzinanicija (lat. exinanitio) ispra-
njavanje; med. praznoa krvnih ila;
prekomjerno i stalno ispranjavanje;
teol. omalovaavanje boanstvenosti
ili boanskih osobina Isusa Krista
egzistencija (lat. existentia) postojanje,
opstanak, bivanje, ivljenje, ivot;
stvarnost; nain ivota; egzistenci-
jalni sud log. sintetian sud, sud koji
iskazuje neko postojanje, npr. ivot
postoji
egzistencijalizam (lat. existentia po-
stojanje) fil. filozofski smjerovi koji
u sredite stavljaju ovjekovo posto-
janje (egzistenciju); danski filozof Ki-
erkegaard (18131855) "egzistenci-
ju" smatra osnovom tzv. "egzistenci-
jalne filozofije": "Ima neto to se ne
moe zamisliti, a to je egzistencija";
svrha filozofije nije spoznaja stvar-
noga u podruju apstraktnih pojmo-
va, nego pitanje o postojanju onoga
koji pita; predstavnici: G. Marcel, K.
Jaspers, M. Heidegger, J. P. Sartre
egzistentan (lat, existere javljati se;
biti) postojei, stvaran, ivotan
egzistirati (lat. existere) biti, postojati,
ivjeti, opstojati
egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak;
ishod, svretak, kraj, uspjeh; exitus
letalis it. egzitus letalis (lat.) smrt
345 egzomfalus
egziantan (fr. exigeant) koji mnogo
trai ili zahtijeva
egzo- (gr. exo) predmetak u sloenica-
ma sa znaenjem: izvan, vanjski
egzobiologija (gr.) znanost koja se
bavi pitanjem postojanja ivih bia
izvan Zemlje, tj. na drugim svemir-
skim tijelima
egzpderm (gr. exo, erma koa) zool.
vanjski list u zametku
egzodinamika (gr. ex iz, dynamis sila)
geol. dio geologije koji obuhvaa geo-
loke pojave i promjene to ih na
Zemljinoj kori uzrokuje atmosfera
svojom toplinom, sastojcima, pokre-
tima, i promjene na kori i u njoj koje
uzrokuje tekua, stajaa, zaleena,
nadzemna i podzemna voda; prid. eg-
zodinamiki
egzoftalmus (gr. ex iz, ofthalmos oko)
med. buljookost, ispadanje one jabu-
ice zbog upale, nakupljanja gnoja,
otekline ili prekomjernog razvijanja
masnoe u onoj upljini
egzogen (gr. exo izvana, vani, genos
rod) koji je uzrokovan vanjskim uvje-
tima, egzogenian; supr. endogen,
endogenian
egzogenian (gr. exo, genos) v. egzo-
gen
egzokanibalizam (gr. exo, p. canibal
ljudoder) etn. obiaj nekih ljudo-
derskih plemena da jedu samo me-
so ljudi koji ne pripadaju njihovom
plemenu; supr. endokanibalizam
egzokrini (gr. ex iz, krino izluujem)
prid. koji izluuje van; egzokrine li-
jezde fiziol. lijezde koje svoj sekret
izluuju i izbacuju u posebne kanale
koji ih odvode ili na povrinu tijela
ili u upljine ostalih organa (postoje
jednostavne i sloene); usp. endokrini
egzometer (gr. exo vani, meter mater-
nica) med. ispadanje maternice
egzomfalus (gr. ex iz, omfalos pupak)
med. oteklina na pupku, oticanje
pupka
egzoognozija
egzoognozija (gr. ek iz, zoon ivotinja,
gnosis poznavanje) dio zootehnike ko-
ji prouava vanjski izgled ivotinja
(hod, dlaku, perje, zubalo itd.) kako
bi se ocijenila mogunost iskorite-
nja pojedinih karakteristika
egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv,
koji se moe zamoliti
egzorcist (gr. exorkizo zaklinjem) &iaj
koji istjeruje zle duhove; jedan od ni-
ih sveenikih redova u Katolikoj
crkvi
egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) is-
tjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili
iz kue (u st. vijeku obiaj kod ido-
va, neznaboaca i starih krana)
egzorcizirati (gr. exorkizo zaklinjem)
molitvama istjerivati zle duhove, ne-
astive (iz ovjeka ili iz kue)
egzordij (lat. exordium) poetak govora;
uvod
egzosfera (gr. exo vani, sfaira kugla)
jedno od podruja izvan zemaljske
sfere; sloj atmosfere iznad 8001000
km
egzoskelet (gr. exo vani skeletos ko-
stur) vanjski tvrdi dijelovi ivotinj-
skog tijela (npr. kornjae, krokodila,
raka itd.)
egzosmoza (gr. exo. van, osmos gura-
nje) fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri
prolasku dviju razliitih tekuina
kroz opnu) kada se nastalom strujom
smanjuje volumen tekuine; supr. en-
dosmoza
egzosmoza (gr. exo vani, osmoza) biol.
proces prodiranja tekuine i otoplje-
nih tvari iz stanice u okolno tkivo;
suprot, endosmoza
egzostoza (gr. ex iz, osteon kost) med.
neprirodna vorasta izraslina koja se
stvara na povrini kostiju
egzoterian (gr. exoterikos) vanjski;
narodski, javan, openit, shvatljiv i
nestrunjacima, laicima; supr. ezote-
rian
346 ehidna
egzoterik (gr. exoterikos vanjski) onaj
koji nije upuen u najvia tajna nau-
avanja nekog drutva
egzoterman v. egzotermian; supr. en-
doterman
egzotermian (gr. exo van, thermos
topao) fiz. kem. koji razvija toplinu;
supr. endotermian
egzoteromanija (gr. exoteros vie van,
mania pomama, strast) ljubav prema
inozemstvu, strast za inozemstvom;
posebna sklonost onome to je ino-
zemno i tue; egzotikomanija
egzoti (gr. exothen izvana ) mn. bot.
stari naziv za izvaneuropske (preko-
morske) biljke, ivotinje i si.
egzotian (gr. exotikos) inozeman, tu,
koji pripada drugim, osobito toplijim
dijelovima svijeta, npr. egzotine bilj-
ke
egzotika (gr. exotikos inozeman, tu)
ono to je inozemno, tue, strano, ne-
poznato
egzotikomanija (gr. exotikos) v. egzo-
teromanija
egzotikosimfiza (gr. exotikos tu, syn
s, fysis priroda) med. sraslost nekog
organa s nekim stranim tijelom
egzotizam (gr. exothen izvana) tuica,
strana rije
egzuberantnost (lat. exuberantia) pre-
trpanost, bombastinost, obilje, pre-
komjernost, prebujnost
egzultacija (lat. exsultatio) likovanje,
klicanje, razdraganost, prevelika ra-
dost, skakanje od radosti i ushienja
egzultirati (lat. exsultare) likovati, kli-
cati, skakati od radosti
Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji
kojega je razorio Heraklo ubivi kra-
lja Eurit^ kako bi se domogao nje-
gove lijepe keri Jole
ehidna (gr. echidna) 1. kod starih Grk-
a: zmija otrovnica koja unitava dru-
ge otrovnice (esto oznauje pakost);
takoer: ime zmaja koji je ugrizao
mitskog junaka Filokteta, te ime
ehinodermi
zmije-djevojke (mati psa Kerbera,
Sfinge i drugih nemani); 2. zool. a)
mravlji je (sisavac iz reda kljunaa;
ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj
Gvineji); b) iglozub strani (riba koja
ivi u dubinama Atlanskog oceana)
ehinodermi (gr. echinos je, erma ko-
a) zool. bodljikai
ehinoftalmija (gr. echinos je, ofthal-
mos oko) med. upala oiju
ehinoidi (gr. echinos je, eidos oblik)
mn. zool morski jeevi, jabuaste
morske ivotinje s bodljama i vap-
nenom ljuskom
ehinokok (gr. echinos je, kokkos zrno,
bobica) zool. parazitni crv u pasjem
tijelu (opasan za ovjeka), pasja tra-
kavica
ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva
svinja i pataka iji je uzronik crv
Echinorhynchus
ehinus (gr. echinos 1. je; 2. eljezna
posuda za ispiranje aa) arhit. naziv
za kruni ili eliptini umetak izme-
u trupa stupa i abaka
ehinus (gr. echinos) je; morski je;
arhit. ukras na jonskim stupovima
ispod abaka
Ehion (gr.) 1. mit. legendarni heroj,
mu Agavin, otac Pentejev; 2. mit.
sin Hermov, jedan od Argonauta
eho (gr. echo zvuk, ton, um) jeka, od-
jek
Eho (gr. Escho) mit. nimfa koja se od
alosti zbog nesretne ljubavi prema
lijepom Narcisu toliko razboljela te
oslabila da je, na posljetku, mogla
ponavljati samo posljednji glas rije-
i; otuda: v. eho
ehofrazija (gr. echo glas, jeka, frasis
izriaj; govor; jezik) med. bolest u ko-
joj ovjek besmisleno i nepotrebno
ponavlja pojedine rijei ili reenice
koje uje u svojoj okolini; usp. ehola-
lija
ehografija (gr. echo odjek, grafo pi-
em) med. bolestan nagon da se na-
347 eidografija
pisane rijei ponove vie puta jedna
za drugom
ehokineza (gr. echo odjek, kinesis kre-
tanje) med. bolesno stanje u kojem
bolesnik mora vie puta ponoviti iste
pokrete; usp. ehomimija
eholalija (gr. echo glas, jeka, lalia go-
vor) med. patoloko ponavljanje izgo-
vorenih rijei, bolest u kojoj bolesnik
moe govoriti samo ono to mu se
predgovara ili automatski ponavlja
rijei koje uje u svojoj okolini; usp.
ehofrazija
ehomatizam (gr. echo, matos traenje,
istraivanje) med. bolesni nagon za
ponavljanjem zvukova i rijei
ehometar (gr. echo odjek, metron) in-
strument za mjerenje trajanja zvu-
kova i utvrivanje njihovih intervala
i odnosa
ehometrija (gr. echo, metria) mjerenje
zvuka, jeke, odjeka, glasa
ehomimija (gr. echo, mimmos opona-
anje) med. bolesno stanje u kojem
bolesnik ponavlja pokrete koji se iz-
vre u njegovoj nazonosti; usp. eho-
kineza
ehopatija (gr. echo glas, jeka, pathe
bolest) med. skupni izraz za sve bole-
sti ponavljanja ih oponaanja (eho-
frazija, ehomimija, ehopraksija)
ehopraksija (gr. echo, praxis radnja,
postupak) med. v. ehokineza
ehoskop (gr. echo, skopeo promatram)
med. slualica, stetoskop
eht (njem. echt) pravi, pravi pravcati,
nekrivotvoren
eidetika (gr. eidos oblik, slika) psih.
dio psihologije koji ispituje svijet opa-
anja i poetni stupanj oblikovanja
predodaba u ranom djetinjstvu i kod
primitivnih naroda
eidograf (gr. eidos slika, grafo piem)
stroj za kopiranje slika
eidografija (gr. eidos slika, grafo)
postupak pri izraivanju slika na
metalnim ploama za tiskanje
eidologija
eidologija (gr. eidos slika, logia zna-
nost) psih. znanost o slikovitom pre-
doavanju u ljudskoj svijesti
eidos (gr. eidos) slika, lik, oblik; bie,
ideja
eipatija (gr. aei uvijek, pathos patnja,
bol, aeipatheia) med. stalna bolest,
neprestano pobolijevanje
eirometar (gr. eiros vuna, metron) in-
strument za mjerenje debljine vune-
nih dlaka prema stupnju kovravo-
sti vune
ejakulacija (lat. eiaculatio) izbacivanje;
fiziol. izbacivanje, izluivanje mu-
kog sjemena
ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izba-
citi, izbacivati (osobito sjeme)
ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica;
ejalet, paaluk
ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje;
istjerivanje, protjerivanje s posjeda
ejektor (lat. ejicere izbaciti) kaljuar,
stroj kojim se izbacuje voda iz broda;
crpka
ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbacivati;
istjerati, izgurati, otjerati (s posjeda),
protjerati, prognati
ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo,
plemenit in; dobrota uope
ejlukija (tur. ejlemek initi) dobroi-
nitelj, dobrotvor
ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega
pod prisegom
ek- (gr. ek-) grki prijedlog sa znae-
njem: iz, od (dolazi u sloenicama)
ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji
slui za ienje) mn. med. sredstva
za ienje koja djeluju kroz kou
ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje)
med. ienje, uredna stolica
ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, na-
ginjanje) med. razilaenje kostiju, i-
aenje; razmicanje krajeva kod pri-
jeloma kosti
ek-koprotian (gr. ek-, kopros izmet)
med. koji pomae ienju, izbaciva-
nju izmeta
348 ekhiloma
ek-koprotik (gr. ek-, kopros izmet)
med. lijek koji pomae ienju, koji
izbacuje, izbacivanje izmeta
ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet)
med. izbacivanje izmeta
ek-kriziologija (gr. ek-, krino izluu-
jem, izdvajam, logia) med. znanost o
izluivanjima ljudskog tijela
ek-krizis (gr. ek-, krino izluujem)
med. izluivanje bolesnih tvari pu-
tem znoja, mokrae itd.
ekartirati (fr. ecarter, tal. scartare) u
kartanju: neke karte odbaciti da bi
se druge uzele ili kupile; ukloniti,
uklanjati, udaljiti, odvojiti, metnuti
u stranu
ekcan (njem. Ecke kut, Zahn zub) zub
kutnjak
ekcem (gr. ekzein uskuhati) med. ko-
na bolest koja se sastoji u pojavi cr-
venila, oteklina i malih mjehuria
(plikova) iz kojih izlazi sukrviasta
tekuina a prati je ljutenje pokoi-
ce
ekdemiomanija (gr. ekdemeo idem
izvan zemlje, izvan zemlje sam, ma-
nia ludilo, strast) strast za seljaka-
njem, ljubav prema putovanju
ekfima (gr. ekfyma) med. izraslina,
grba; ekfizis
ekfizis (gr. ekfysis izraslina) med. v.
ekfima
ekfonetska notacija (gr. ekfoneo za-
viknem) ne ba potpuno precizan
znakovni sustav za biljenje sveanih
liturgijskih melodija u istonim kr-
anskim crkvama
ekfoneza (gr. ekfonesis) ret. uzvik, us-
klik, pokli
ekfraktici (gr. ekfrasso otepim, ot-
vorim) mn. med. sredstva za otvara-
nje, razrjedivanje
ekfronija (gr. ekfron izbezumljen, iz-
van sebe) bezumlje, ludost, ludilo
ekhiloma (gr. ek, chylos sok) iscijeeni
sok biljaka, biljni ekstrakt
ekhimoma
ekhimoma (gr. ek-chymos tekuina)
med. krvava oteklina, krvavi made
ekhimoza (gr. ek-, cheo izlijem) med.
izljev krvi u stanino tkivo
ekiklema (gr. ekkyklema) u starogr-
kom kazalitu: kazalina sprava u
obliku odra na kotaima (sluila je
za prikazivanje tjelesa traginih ju-
naka poginulih izvan pozornice; na-
prava nalik na dananju pokretnu
pozornicu
ekipa (fr. equipe) lanovi portskog
kluba koji sudjeluju na nekoj utak-
mici; skupina radnika na nekom po-
slu
ekipaa (fr. equipage) raskona koija;
posada zrakoplova, tenka, broda i si.
ekipiranje (fr. quipement) opremanje,
spremanje; osobito: opremanje broda
ljudstvom i svim potrebnim stvarima
ekipirati (fr. equipement) opremanje,
spremanje; osobito: opremanje broda
ljudstvom i potrebnim stvarima
eklampsija (gr. eklampein zasvijetliti,
zasijati) med. jedna od najteih bo-
lesti kod trudnih ena, obino za vri-
jeme poroaja: iznenadno gubljenje
svijesti, grevi i trzaji po cijelom ti-
jelu, prestanak disanja (ovakvi gre-
vi se ponavljaju veoma esto)
eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odlian,
izvanredan, slavan; oigledan, oit,
jasan;javan; zvonak, zvuan
eklekticizam (gr. eklego biram, ek-
lektikos koji bira) fil. nain milje-
nja kojim netko ne stvara svoj vlas-
titi sustav, nego bira iz drugih su-
stava ono to mu se ini tono i pri-
kladno, pa onda od toga gradi cjelinu
i sustav
eklektian (gr. eklektikos) koji bira i
uzima od drugih ono to mu izgleda
tono i dobro; nestvaralaki, neori-
ginalan
eklektiar (gr. eklego, eklektikos) fil.
"bira", onaj koji ne stvara svoj filo-
zofski sustav, niti pristupa samo jed-
349 ekliptika
nom filozofskom sustavu, nego od
razliitih sustava uzima ono za to
misli da je tono i dobro, pa onda
sve to spaja u cjelinu; ovjek koji od
svega to ga okruuje i to se oko
njega zbiva uzima ono to odgovara
njegovoj prirodi
eklerer (fr. eclaireurs) voj. izvidnik, iz-
vidnica; promatra; osobito: lako na-
oruani konjanici za izvianje; bro-
dovi za izvianje
eklerirati (fr. eclairer) voj. izviati, biti
u izvidnici
eklezija (gr. ekklesia narodna skup-
tina, lat. ecclesia) nekada: narodna
skuptina; kasnije: crkva (kao zgrada
i kao institucija); e. metropolitana
(lat.) saborna, nadbiskupska crkva
eklezijarh (gr. ekklesia, archo pred-
vodim, rukovodim) starjeina, nad-
stojnik crkve, nadzornik crkava, onaj
koji se brine o redu bogosluja u Gr-
koj pravoslavnoj crkvi
eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) cr-
kvena vlast; nadzor nad crkvama
eklezijast (gr. ekklesiastes) sveenik,
crkveni sluga; eklezijastik
eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni,
duhovni, sveeniki
eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. ek-
lezijast
eklezijastika (gr. ekklesia) 1. crkveno
nauavanje; 2. eklezijastika (lat.
ecclesiastica) mn. crkvene stvari, cr-
kveni poslovi
eklipsa (gr. ekleipsis) astr. pomrina
nekog nebeskog tijela zbog toga to
se izmeu njega i Sunca pojavilo dru-
go nebesko tijelo; pomrina, mrak,
tama; med. prolazna nesvjestica, ne-
mo
ekliptika (gr. ekleipsis izostajanje, po-
mraenje) astr. Suneva putanja, za-
miljena linija na nebeskom svodu
po kojoj se kree Sunce u svom godi-
njem kretanju (nazvana zbog toga to
se u blizini te linije dogaaju pomr-
eklizija
irie Sunca i Mjeseca); kosina eklip-
tike kut od 23 1/2 stupnja pod kojim
Suneva putanja na dvjema tokama,
ekvinokcijima (u Ovnu i Vagi), presi-
jeca nebeski polutnik
eklizija (gr. eklysis oslabljenje, slabost,
ek-lyo oslabim) med. slabost, nemo,
nesvjestica
ekloga (gr. eklego biram, ekloge) poet.
izabrana pjesma; obino: pastirska
pjesma, pjesma iz prirode, idilina
pjesma (po tome to Vergilijeve idile
imaju naslov "Ekloge")
eko (tal. ecco) gle, evo ga, evo, ovdje je!
ekofobija (gr. oikos kua, fobeomai bo-
jim se) med. manija bjeanja od vlas-
tite kue ili od ukuana
ekografija (gr. oikos kua, grafo opi-
sujem) opisivanje kue
ekologija (gr. oikos kua, logia) biolo-
gija i fiziologija u uem smislu, zna-
nost o odnosima ivotinja i biljaka
prema svojoj ivoj i neivoj okolini,
kao i jednih prema drugima; u eko-
logiju spada, primjerice, prehrana,
stanovanje, mjesto stanovanja, ras-
prostranjenost, obiteljski i drutveni
ivot, oploivanje biljaka, simbioti-
ni odnosi itd.
ekonom (gr. oikonomos domain, gaz-
da, privrednik) privrednik, domain
koji ekonomino organizira obradu
svoga imanja ili poslovanje svoga po-
duzea; privredni strunjak, organi-
zator privrednog poslovanja podu-
zea
ekonomajzer (engl. economizer) teh.
grija vode u ureaju parnoga kotla
ekonomat (gr. oikonomos dobar doma-
in, gospodar) sluba ekonoma ili
ured ekonoma; ustanova u velikim
poduzeima koja se brine oko opskr-
be poduzea razliitim uredskim i
drugim potreptinama; dobro voe-
nje kunih poslova, gazdinstvo
ekonomija (gr. oikonomia, oikos kua,
nomos zakon) upravljanje kuom, do-
350 ekpiroza
mainstvo, svrsishodno ureenje;
gazdinstvo, imanje, dobro; tednja,
tedljivost, razumno iskoritavanje
dobara i snage; privreda, poljoprivre-
da; znanost o privredi, poljoprivedi,
o organizaciji proizvodnje, po nae-
lu: to vei uspjeh to manjim sred-
stvima, tj. postizanje cilja to ma-
njom uporabom snage
ekonomist (gr. oikonomikos) pristaa
fiziokratskog sustava (v. ekonomski
sistem); prouavatelj privrednih poja-
va i problema
ekonomizirati (gr. oikonomeo uprav-
ljam kuom, rukovodim, vladam, na-
reujem) voditi domainstvo, baviti
se racionalnom privredom ili poljopri-
vredom; ivjeti razumno i tedljivo
ekonomski (gr. oikonomikos) gospo-
darstven, koji je po naelima ekono-
mije; (poljo)privredni
ekonomski sustav privredno ureenje;
shvaanje fiziokrata po kojem je zem-
lja jedini izvor bogatstva i blago-
stanja nekog naroda i drave
ekopa (gr. ekkope izrezak) med. po-
vreda kosti, osobito lubanje
ekosistem (gr.) prirodna zajednica i-
vih organizama i neivih tvari na ne-
kom podruju
ekoskopija (gr. oikos kua, skopeo gle-
dam) proricanje po sluajnim poja-
vama u kui ili na kui
ekotip (gr.) karakteristini predstav-
nik neke vrste s obzirom na ekonom-
ske uvjete
ekpijezis (gr. ek-, pyon gnoj, ek-piezo
istiskujem) 1. med. izluivanje gnoja,
potpuno zagnojavanje; zgnjeavanje
lubanje, 2. istiskivanje, cijeenje so-
kova iz biljaka
ekpijezma (gr. ek-piezo istiskujem)
sok iscijeen iz biljke, biljni sok; med.
razbijenost lubanje
ekpiroza (gr. ek-pyroo izgorim, sago-
rim); fil. po nauavanju Heraklita i
ekpleksija
stoika: propast svijeta u poaru, na-
kon ega e se opet obnoviti da bi
periodino proivljavao isti proces
ekpleksija (gr. ekplexis) zgranutost,
zapanjenost, zaprepatenost
ekran (fr. ecran) 1. pomian zaslon is-
pred pei, na prozoru itd.; paravan;
2. fiz., teh. i med. tit, uglavnom me-
talan, koji uva elektrini pribor, ure-
aje i ovjeka od vanjskog utjecaja
tetnih zraka; 3. bijelo platno na ko-
jem se projiciraju slike s dijapoziti-
va ili filmske vrpce; 4. fluorescentna
povrina katodne cijevi na kojoj se
stvara slika na televizijskom prijam -
niku; zaslon
ekraze (fr. ecrase) dug korak u plesu;
sjajna koa, lak
ekrazer (fr. ecraseur) kirurki instru-
ment za unitavanje oboljelih dijelo-
va
ekrazirati (fr. ecraser) zgaziti, zgnjeiti,
smrviti, zdrobiti, unititi
ekrazit (fr. ecraser zdrobiti, smrskati)
razorno sredstvo kojim se pune bom-
be, pikrinska kiselina
ekritir (fr. ecritures) mn. spisi; trg. ra-
uni, pisma
eks (gr. ex, lat. ex) grki i latinski pri-
jedlog, pojavljuje se u sloenicama i
oznaava neto bive, prijanje, neka-
danje, npr. eks-ministar, eks-kralj;
inae znai: iz, od
eks-arhijatar (gr. ex, archo upravljam,
predvodim, iatros lijenik) pomonik
glavnog lijenika, pomonik osobnog
lijenika; bivi osobni lijenik
eksangvinacija (lat. ex iz, sanguis krv)
med. iskrvarenje, gubitak krvi koji
dovodi do smrti
eksapitulirati (lat. ex-capitulare) biti
odsluen, navriti rok slube; zahti-
jevati razrjeenje od slube
ekscedent (lat. excedens) onaj koji pra-
vi izgrede, izgrednik, prijestupnik,
razuzdan ovjek
351 ekscepcija
ekscedirati (lat. excedere) prekoraiti,
napraviti ispad, prelaziti granicu
doputenog, razuzdano ivjeti
ekscelencija (lat. excellentia) odlinost,
izvrsnost; kao titula ministara: uzvi-
enost, preuzvienost; par excellence
it. par ekselans (fr.) pril. posebno,
osobito, izvanredno; u pravom smi-
slu rijei, pravi
ekscelentan (lat. excellens) izvrstan,
odlian, sjajan, veoma istaknut
ekscelirati (lat. excellere) isticati se,
odlikovati se, biti u emu odlian
ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvienost
ekscentar (lat. ex, centrum sredite)
fiz. kod parnog stroja: ekscentrina
ploa, tj. dio koji pretvara kruno gi-
banje u pravocrtno
ekscentricitet (lat. ex, centrum sredi-
te) razmak (ili: udaljenost) od sre-
dita; razmak (krivulje) od krunog
oblika; numeriki (brojni) ekscentri-
citet (stoastog presjeka): odnos iz-
meu arine udaljenosti i udaljeno-
sti od linije vodilje (direktriks); pren.
nastranost, zanesenjatvo, fantas-
tinost
ekscentrian (lat. ex, centrum, fr. ex-
centrique) (krug) koji nema isto sre-
dite s drugim krugom; koji ima svo-
ju toku oslonca izvan sredita; koji
ne prolazi kroz sredite; koji nije
kruni, koji odstupa od krunog obli-
ka; pren. nastran, pretjeran; ekscen-
trina glava usijana glava; ekscen-
trian udarac udarac iji pravac ne
prolazi kroz teite tijela
ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje,
izuzee; prav. prigovor, izuzee u teh-
nikom smislu, obrana optuenog u
kojoj iznosi neko svoje pravo koje sto-
ji nasuprot po sebi zasnovanom tui-
teljevom pravu i kojom, istiui ga
kao svoje pravo, hoe posve ili djelo-
mino iskljuiti vanost i djelovanje
tuiteljevog prava
ekscepcionalan
ekscepcionalan (lat. exceptionalis)
izuzetan, izniman, izvanredan
eksceptivan (lat. exceptivus) izuzetan,
izniman, koji sadri izuzetak, isklju-
ujui, uvjetan
eksceptive (lat. exceptive) pril. isklju-
ujui, izuzimajui, uvjetno
ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzev-
i, izuzimajui, osim
ekscerpirati (lat. carpere brati, excer-
pere) vaditi iz, izvlaiti, praviti izvo-
de iz ega, npr. iz neke knjige
eksces (lat. excessus) prekomjernost,
pretjeranost; ispad, izgred, prijestup,
istup; nasilje, surovost; excessus in
modo it. ekscesus in modo (lat.)
prav. pogreka u nainu izvoenja
ili u obliku neke radnje
ekscesivan (lat. excessivus) prekomje-
ran, pretjeran, neobuzdan, razuzdan
ekscidencija (lat. excidentia) med. is-
padanje zgloba
ekscidirati (lat. excidere) ispadati;
med. rezanjem vaditi, izvaditi, odre-
zati
ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izu-
zimati, iskljuiti; prav. primijetiti,
prigovoriti, odgovoriti na tubu
ekscitabilan (lat. excitabilis) nadra-
ljiv, razdraljiv, uzbudljiv
ekscitabilitet (lat. excitabilitas) raz-
draljivost, uzbudljivost
ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje,
razdraivanje; nadraenost, razdra-
enost: poticanje; poticaj; uzbuiva-
nje, uzbuenje, izazivanje
ekscitancije (lat. excitantia) mn. med.
sredstva za razdraivanje
ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik
koji je pao pod steaj
ekscitativan (lat. excitativus) nadra-
ljiv, koji nadrauje, nadraujui; po-
ticajan, koji potie
ekscitirati (lat. excitare) poticati; na-
draivati, pobuivati, draiti; bodriti,
sokoliti; uzbuditi, uzbuivati, iza-
zvati, izazivati
352 ekshibicionizam
ekscizija (lat. excisio) med. vaenje re-
zanjem, odrezivanje, odstranjivanje
ega
ekscizura (lat. excisura) med. isjeak,
izrezak
eksecirati (lat. ex-secare) rezati, isje-
cati, odsjei; ukopiti, utrojiti
eksekcija (lat. ex-sectio) rezanje, odsi-
jecanje; kopljenje, trojenje
eksfolijacija (lat. exfoliatio) med. ljus-
kanje, odvajanje u obliku listia ne-
kih dijelova upaljenih kostiju, ila i
dr.
eksfolijativ (lat. ex, folium list) med.
lijek protiv ljuskanja kostiju ili koe
eksfolijativan (lat. ex, folium list) ljus-
kav
eksfolirati (lat. ex, folium list) med.
ljuskati se
ekshalacija (lat. echalatio) isparavanje;
para
ekshalirati (lat. halare, exhalare) ispa-
ravati
ekshaustija (lat. exhaustio) izvlaenje,
isisavanje (osobito zraka)
ekshaustor (lat. exhaustor) sprava za
isisavanje zraka ili plina; sprava za
isisavanje nunikih jama
eksherdat (lat. exheredatus) onaj koji
je iskljuen iz nasljedstva
eksheredacija (lat. exheredatio) isklju-
enje iz nasljedstva, liavanje na-
sljedstva
eksheredirati (lat. exheredare) isklju-
iti iz nasljedstva, liiti nasljedstva
ekshibent (lat. exhibens) prav. preda-
vatelj, podnositelj (spisa, isprave itd.)
ekshibicija (lat. exhibitio) port, javno
pokazivanje, promidbeno natjecanje;
prikazivanje, izlaganje, podnoenje
(isprava i si.); ekshibicijska tuba
prav. tuba zbog izdavanja neke
stvari ili pokazivanja neke isprave
ekshibicionizam (lat. exhibitio) med.
nagon kod duevno oboljelih da poka-
zuju i razgoliuju javno inae pokri-
vene dijelove tijela (genitalije i dr.)
ekshibiconist
ekshibiconist (lat. exhibitio) med. bo-
lesnik koji pati od ekshibicionizma
ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izda-
vati, isporuiti, predati, predavati,
izloiti, pokazati, npr. mjenicu; ekshi-
birati se pokazivati se, pokazati se,
istaknuti se
ekshibit (lat. exhibitum) predan spis,
predana isprava i si.; pismena pred-
stavka
ekshortacija (lat. exhortatio) ohrab-
rivanje, poticanje, hrabrenje
ekshortativan (lat. exhortari ohrabri-
vati, poticati) ohrabriv, poticajan, po-
budan
ekshortirati (lat. exhortari) ohrabri-
vati, bodriti, sokoliti; poticati, nago-
varati
ekshumacija (lat. ex, humus zemlja)
iskopavanje lea iz groba, bilo radi
prenoenja na drugo mjesto, bilo na
zahtjev sudskih vlasti radi naknad-
nog utvrivanja pravog uzroka smrti
ekshumirati (lat. exhumare) iskopati
le iz groba; pren. otrgnuti od zabo-
rava
eksicirati (lat. ex-siccare) isuiti, osu-
iti
eksikacija (lat. ecsiccatio) farm. sue-
nje, isuivanje
eksikancije (lat. exiccantia) mn. farm.
sredstva za isuivanje (ili: suenje)
eksikativan (lat. exiccativus) koji sui,
koji isuuje
eksikator (lat. exsiccator) isuiva, la-
boratorijska sprava za uvanje ke-
mikalija, opskrbljena tvarima koje
jako upijaju vodu (kao to je klor-
kalij, sumporna kiselina i dr.) sa svr-
hom suenja; proces isuivanja ubr-
zava se iscrpljivanjem zraka iz eksi-
katora (vakuum-eksikator)
eksikatorij (lat. exsiccatorium) farm.
suionica
Ekskalibur naziv arobnog maa s ko-
jim je legendarni britanski kralj Ar-
tur (5. st. n. e.) bio nepobjediv
353 ekskluzivan
ekskapitulacija (lat. excapitulatio) od-
sluenje; zahtijevanje razrjeenja od
slube
ekskapitulant (lat. ex-capitulans) onaj
koji je odsluio svoj rok, onaj koji
zahtijeva razrjeenje od slube
ekskarnacija (lat. ex, caro meso, car-
nis) skidanje mesa; muenje
ekskavacija (lat. excavatio) dubenje,
iskopavanje
ekskavator (lat. excavator) jarualo ko-
je se kree na gusjenicama ili trani-
cama; med. zubarski instrument za
odstranjivanje natrule zubne kosti
ekskavirati (lat. excavare) izdupsti,
iskopati, iskopavati
eksklamacija (lat. exclamatio) usklik,
uzvik, uzvikivanje
eksklamativan (lat. exclamare uzvi-
kivati) gram. usklian (npr. reenica)
eksklamirati (lat. exclamare) usklik-
nuti, viknuti
eksklava (lat. ex, clava klju) 1. manje
podruje koje je kao posjed druge
drave iskljueno iz matice zemlje;
usp. enklava; 2. pojava neke biljke
ili ivotinje na mjestima na kojima
ih obino nema
eksklerik (lat.-gr.) bivi bogoslovac,
student teologije koji je napustio stu-
dij
ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti,
iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvo-
jiti, odvojiti
ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje,
iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje
ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuan,
koji iskljuuje, koji je iskljuiv (supr.
inkluzivan); ekskluzivne reenice
gram. one nezavisne reenice od ko-
jih se druga javlja kao izuzimanje
od prethodne, npr. Doao je, samo
nije donio knjigu; ekskluzivno dru-
tvo drutvo u koje nije slobodan pri-
stup onima koji nisu jednaki po po-
loaju ili po roenju s ostalim lano-
vima
ekskluzivitet
ekskluzivitet (lat. exclusivitas) isklju-
ivost; povuenost, zatvorenost
ekskomunicirati (lat. excommunicare)
iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti
anatemu, anatemizirati
ekskomunikacija (lat. excommunica-
tio) iskljuenje, istjerivanje iz nekog
drutva ili zajednice; osobito: isklju-
enje iz Crkve, anatema
ekskorijacija (lat.) povrinska ogrebo-
tina, laka ozljeda koe
ekskreacija (lat. excreare, excreatio)
med. iskaljavanje, iskaljaj
ekskrecija (lat. excretio) izluivanje,
odvajanje, izbacivanje; izluenje, izlu-
evina
ekskrement (lat. excernere izdvojiti, iz-
luiti, excrementum izmet) izmetina
ekskreti (lat. excernere izluiti, excreta)
mn. zool. izluevine, tj. kemijski sa-
stojci neupotrebljivih tvari koje, dje-
lovanjem (ekskrecijom) posebnih li-
jezda, izluuje ivotinjsko tijelo
ekskretirati (lat. excernere) izluivati,
izbacivati
ekskretoran (lat. excretorius) izluan,
koji izluuje, koji pomae i izaziva
izluivanje
ekskulpacija (lat. ex iz, culpa grijeh)
prav. osloboenje od optube
ekskulpirati (lat. ex, culpa grijeh) prav.
osloboditi od optube, rijeiti krivnje
ekskurs (lat. excursus) skretanje; za-
sebno objanjenje nekog predmeta
koji je s glavnom temom znanstvenog
ili umjetnikog djela u bilo kakvoj
vezi; dodatak knjizi koji sadri iscrp-
nije izlaganje samo jednog predmeta
ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak
put, putovanje radi provoda; voj.
upad, prepad; pren. malo udaljavanje
od glavnog predmeta
ekskurzivan (lat. excurrere istrati)
koji se udaljuje, koji se tie ekskursa
ekskusija (lat. excussio) prav. podno-
enje tube radi naplate duga; ispiti-
354 eksonim
vanje je li dunik jo u stanju podmi-
rivati obveze
ekskutirati (lat. excutere pretresati)
prav. podnijeti tubu radi naplate
duga; sudskim putem ispitati stanje
dunika ili njegovu sposobnost pla-
anja i podmirivanja obveza
ekskuzirati (lat. excusare) ispriati,
opravdati
ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; is-
traivanje, ispitivanje
ekskvizitan (lat. exquirere istraiti,
izabrati) izabran, probran; izvrstan,
odlian, izvanredan, ukusan, osobit,
poseban
eksmatrikulacija (lat. exmatriculatio)
brisanje, ispisivanje iz popisa ili upis-
nice (matrikule), odlazak sa sveui-
lita
eksmatrikulirati (lat. ex, matrix popis,
matricula) brisati iz popisa, osobito
iz popisa graana, studenata i dr.,
ispisati koga s upisnice
eksmisija (lat. exmissio, exmittere iz-
baciti) izbacivanje, istjerivanje (s po-
sjeda, iz kue, stana) od strane vlasti,
prisilno iseljavanje, ispranjavanje
prostorija
eksod(us) (gr. exodos, lat. Exodus) 1.
izlazak; naputanje neke sredine,
masovno iseljavanje 2. Knjiga izlas-
ka (Exodus), naslov druge knjige
Mojsijeve, u njoj se poglavito opisuje
izlazak Izraelaca iz Egipta
eksoda (gr. exodos izlaz) izlazna, tj.
zavrna pjesma u starogrkoj drami
eksogamija (gr. exo, gameo oenim se)
brak izmeu pripadnika razliitih
plemena; supr. endogamija
eksomida (gr. exomis) radniko i ro-
bovsko odijelo starih Grka (kratak
haljetak s jednim rukavom, tako da
je desna ruka ostajala nepokrivena)
eksonim (gr. exo izvan, onoma ime)
naziv nekog mjesta drukijim ime-
nom nego se mjesto zove u zemlji
kojoj pripada; npr. BeWien
ekspanzija
ekspanzija (lat. expansio) irenje, rai-
rivanje, rairenje, proirenje; raire-
nost; napon
ekspanzijski (lat. expansio) naponski
ekspanzivan (lat. expansivus) koji se
iri, rastee; ekpanzivna sila sila ko-
jom se neto iri, osobito: sila kojom
plinovita tijela tee irenju; napon-
ska sila; med. psihopatsko stanje
poveanog samoosjeanja, npr. kod
megalomanije
ekspatrijacija (lat. expatriatio) izgon
iz domovine; naputanje domovine
ekspedicija (lat. expeditio) slanje, ot-
premanje; putovanje s odreenom
svrhom, npr. znanstvenom; vojni po-
hod
ekspedirati (lat. expedire odrijeiti)
slati, poslati, otpremiti, otpremati,
otpraviti, otpravljati, uputiti
ekspeditivan (lat. expeditivus) hitar,
brz, okretan u obavljanju poslova
ekspeditor (lat. expeditor) otprematelj,
onaj koji otpravlja poiljke, poilja-
telj, otpravlja; carinski posrednik;
pediter
ekspektant (lat. expectans) kandidat
za neki poloaj ili slubu, onaj koji
eka neki poloaj ili slubu
ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati,
iekivati, oekivati, nadati se, npr.
nekom poloaju, slubi i si.
ekspektoracija (lat. expectoratio) med.
izbacivanje iz prsa, iskaljavanje; is-
pljuvak, iskaljavanje; pren. olaka-
vanje due
ekspektorans (lat. expectorans) med.
sredstvo za iskaljavanje, lijek koji
pomae izbacivanje sluzi iz prsa
ekspektorirati (lat. expectorare) med.
izbaciti (ili: izbacivati) iz prsa, isplju-
vati, iskaljati, izbaciti sluz; ekspek-
torirati se otvoriti srce, rei to je na
dui, ispovijediti se
ekspenzar (lat. expensarium) popis
trokova, raun o uinjenim troko-
vima, trokovnik
355 ekspijacija
ekspenzar (lat. expensum troak) tro-
kovnik, raun s trokovima
ekspenze (lat. expensae sc. pecuniae)
mn. trokovi, izdaci, osobito: sudski
trokovi
ekspenzija (lat. expensio) isplata, ispla-
ivanje, izdatak
ekspenzilacija (lat. expensi latio) uno-
enje nekog izdatka u knjigu rauna;
prividan, fiktivan izdatak; usp. ak-
ceptilacija
ekspenzivan (lat. expendere platiti, ex-
pensivus) skup, skupocjen
eksperijencija (lat. experiri pokuati,
experientia) iskustvo
eksperiment (lat. experimentum)
znanstveni pokus; pokuaj, proba
eksperimentalan (lat. experimentum)
iskustven, pokusni, probni, zasnovan
na iskustvu, potvren pokusima;
eksperimentalna fizika fizika s poku-
sima; eksperimentalna kemija kemija
na osnovi pokusa
eksperimentator (lat. experimentum)
onaj koji obavlja pokuse
eksperimentirati (lat. experiri poku-
ati, ispitati, experimentum) obav-
ljati pokuse, uiti iz iskustva, uiti
na osnovi pokusa
ekspert (lat. expertus vjet) znalac,
strunjak, onaj koji ima iskustva u
neemu; onaj koji je upuen u tajne
nekog politikog udruenja
ekspert (lat. expertus) strunjak, zna-
lac, vjetak u emu, osobito: onaj koji
obavlja vjetaenje ega
ekspertan (lat. expertus) iskusan, vjet,
vian, struan
ekspertiza (fr. expertise) struno mi-
ljenje, vjetaenje; iskaz strunjaka,
zapisnik o obavljenom vjetaenju
ekspertizirati (fr. expertiser) istrai-
vati neto putem vjetaenja, vjeta-
iti
ekspijacija (lat. expiare osloboditi od
grijeha) okajanje grijeha; pokora, is-
patanje
ekspilacija
ekspilacija (lat. expilatio) pljakanje,
kraa, osobito tueg nasljedstva
ekspilator (lat. expilator) kradljivac tu-
eg nasljedstva; cestovni razbojnik
ekspiracija (lat. exspiratio) izdisanje,
umiranje, smrt; prav. istjecanje odre-
enog vremena ili roka, dan plaa-
nja
ekspirirati (lat. ex- spirare) izdisati,
izdahnuti, ispustiti duu, umrijeti;
minuti, prohujati, prestati, ugasiti
se; istei, doi, dospjeti (za dan plaa-
nja)
eksplantacija (lat. explantatio iupa-
vanje iz zemlje) fiziol. osobina ivih
organskih tkiva da mogu, u pogod-
nim hranjivim otopinama, rasti i na-
predovati i izvan tijela
eksplement (lat. explementum) sred-
stvo za ispunjavanje (ili: popunjava-
nje); dodatak (u govoru)
ekspletiv (lat. expletivum) gram. umet-
nuta rije
eksplicirati (lat. explicare) razjasniti,
razjanjavati, objasniti, objanjava-
ti, tumaiti, izlagati, prikazati; pri-
vesti kraju, zavriti
eksplicitan (lat. explicuts) izriit, ja-
san; supr: implicitan
eksplicite (lat. explicite) izriito, jasno,
razumljivo; supr. implicite
eksplikabilan (lat. explicabilis) obja-
njiv, koji se moe objasniti
eksplikacija (lat. explicare, ecplicatio)
objanjavanje, razjanjavanje, obja-
njenje, razjanjenje, tumaenje, pri-
kazivanje, izlaganje
eksplikativan (lat. explicativus) koji
slui za objanjenje, koji objanjava,
objanjavajui
eksploatacija (fr. exploitation) izrablji-
vanje, iskoritavanje tue radne sna-
ge; vaenje, kopanje (rude)
eksploatator (fr. exploiter izrabljivati,
iskoritavati) izrabljiva tue radne
snage
356 eksponent
eksploatirati (fr. exploiter) iskorita-
vati, koristiti se; upotrebljavati; va-
diti, kopati (rudu)
eksplodirati (lat. explodere) rasprsnuti
se uz pucanj, rasprskavati se, ras-
puknuti se, prasnuti
eksploracija (lat. exploratio) istraiva-
nje, ispitivanje, izvianje; med. pre-
gled bolesnika pomou fizike eks-
plorativne metode (gledanjem, kuca-
njem, sluanjem, pipanjem, termo-
metrikim, kemijskim, mikroskop-
skim pregledom)
eksplorativan (lat. explorativus) istra-
ivaki, izviaki, izvidniki
eksplorator (fr. explorateur) voj. izvid-
nik, izvia, uhoda; istraiva
eksplorirati (lat. explorare) istraivati,
ispitivati, izviati
eksplozija (lat. explosio) prasak, pu-
canj, rasprskavanje uz pucanj; pren.
nagao i jak izljev, npr. srdbe, bijesa
i dr.
eksploziv (lat. explosivus) opi naziv
za sve tvari koje imaju svojstvo ras-
prskavanja uz pucanj (barut, dina-
mit, ekrazit itd.): gram. glas praska-
vac (b, p)
eksplozivan (lat. explosivus) praskav;
koji se moe rasprsnuti, koji se ras-
prskava; eksplozivna zrna zrna s ra-
zornim punjenjem
ekspolicija (lat. expolitio) v. ekspoli-
tura
ekspolirati (lat. expolire) ulatiti, ugla-
ati, kititi, uljepati
ekspolitura (lat. expolitura) dotjeriva-
nje, uljepavanje, npr. nekog izraza
kienim frazama
eksponencijalan (lat. exponentalis)
mat. koji se tie izloitelja; eksponen-
cijalna jednadba jednaba u kojoj
je nepoznanica u izloitelju, ekspo-
nentu
eksponent (lat. exponens) ovjek koji
radi za nekog drugog, osobito u poli-
eksponibilan
tikom ivotu, povjerljiva osoba, po-
vjerenik; mat. izloitelj
eksponibilan (lat. exponibilis) obja-
njiv, koji se moe objasniti
eksponirati (lat. exponere) izloiti, iz-
lagati, prikazati, objasniti; izloiti
emu, npr. nekoj opasnosti; fot. plou
u fotografskom aparatu kratkotrajno
izloiti utjecaju svjetlosti otkriva-
njem lee na aparatu; izloiti svjet-
losti
eksport (engl. export) trg. izvoz, izvo-
enje robe u inozemstvo; izvezena
roba (eksportacija); usp. import
eksportabilan (lat. exportabilis) trg.
koji se moe izvoziti, koji je za izvoz
eksportacija (lat. exportatio) trg. v.
eksport
eksporter (fr. exportateur) trg. izvoz-
nik, onaj koji izvozi robu na strana
trita
eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvo-
ziti (robu u inozemstvo, na strano
trite); supr. importirati
eksportni (engl. export) trg. izvozni, u
vezi s izvozom; eksportna bonifikaci-
ja carinske i dr. povlastice za izvo-
enje robe u inozemstvo, koje se daju
u cilju pomaganja izvoza domae ro-
be
ekspoze(j) (fr. expose) izvjetaj, izla-
ganje, prikazivanje nekog stanja,
npr. izvjetaj koji ministar podnosi
parlamentu o nekom vanijem pita-
nju ili o stanju u svom podruju, re-
soru
ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, iz-
loba umjetnikih djela; poloaj pre-
ma zraku i suncu, izloenost svjet-
losti; prianje, izlaganje, razlaganje,
prikazivanje, razvijanje nekog pojma,
objanjenje, tumaenje; u drami: prvi
od triju glavnih dijelova drame, u ko-
jem se upoznajemo s povodom dram-
ske radnje i s likovima koji se u dra-
mi pojavljuju
357 ekspromisija
ekspozimetar (lat.-gr.) fot. sprava ko-
jom se mjeri trajanje ekspozicije po-
trebne za neku snimku s obzirom na
svjetlo, emulziju ploe, film i si.
ekspozitura (lat. expositura) isposta-
va, odjel neke ustanove, npr. suda;
u Kat. crkvi: od neke upe odvojena
crkva koja je uglavnom samostalna
i ima svog sveenika
ekspres (lat. expressus) brzi vlak
ekspresan (lat. expressus) izriit, jasan,
toan; namjeran, hotimian; brz, u-
ran, hitar; hitan; ekspresno pismo =
hitno pismo; ekspresna poiljka = hit-
na poiljka
ekspresija (lat. expressio) izraz, izra-
avanje, izrazitost, izraajnost, pri-
kazivanje; slik. pojaavanje boja, iz-
bor boja
ekspresionist (lat. exprimere, expres-
sus) umj. pristaa ekspresionizma
ekspresionizam (lat. exprimere izra-
ziti, izraavati, expressus) umjetni-
ki i knjievni smjer nastao poetkom
XX. st. (1912), glavno ishodite i
glavni cilj je prikazivanje i izraa-
vanje onoga to je unutranjou, tj.
duom i srcem, vieno i doivljeno,
dakle izraavanje subjektivnih
raspoloenja i osjeaja, bez obzira na
"objektivne" ili konvencionalne vri-
jednosti, miljenja i istine; oponaa-
nje i reproduciranje prirode ne samo
da nije zadatak umjetnosti nego iz-
ravno negira svaku vezu izmeu um-
jetnosti i prirode, koje nemaju niega
zajednikog i koje su potpuno suprot-
ne; supr. impresionizam
ekspresivan (lat. expressivus) izrazit,
izraajan, pun izraza, snaan izra-
zom
eksprimirati (lat. exprimere) izraziti,
izraavati, opisati, prikazivati neto
(bojama ili rijeima)
ekspromisija (lat. expromissio) trg. pri-
manje tueg duga na sebe tako da
ekspromisor
potpuno prestaje obveza plaanja
stvarnog dunika
ekspromisor (lat. expromissor) trg. oso-
ba koja prima na sebe tui dug
ekspromitirati (lat. expromittere) trg.
osloboditi nekog obveze primajui rta
sebe njegov dug
eksproprijacija (lat. expropriatio)
prav. prisilno oduzimanje imovine od
privatnih osoba, u opem interesu,
osobito zemljita, tvornica i svih dru-
gih sredstava proizvodnje; zakon o
eksproprijaciji zakon po kojem se pri-
silno oduzimaju imanja u opem
interesu, osobito zemljita, tvornice
i sva druga sredstava proizvodnje;
pravo eksproprijacije pravo oduzima-
nja od privatnih osoba imanja u op-
em interesu
eksproprirati (lat. expropriare) prav.
oduzeti (ili: oduzimati) posjed ili imo-
vinu, osobito zemljite koje e se upo-
trijebiti za ope ciljeve, izvriti eks-
proprijaciju
ekspulzija (lat. expulsio) istjerivanje,
iskljuenje
ekspulzivan (lat. expulsivus) koji istje-
ruje, koji protjeruje, koji isti
ekspulzivi (lat. expulsiva) mn. med.
sredstva za ienje
ekspurgacija (lat. expurgatio) ienje,
proiavanje; opravdavanje, oprav-
danje
ekspurgirati (lat. expurgare) oistiti,
proistiti; ispraviti, npr. rukopis; op-
ravdati
eksrotulacija (lat. exrotulatio) prav.
sudski postupak kojim se otvaraju
vraeni spisi koji su bili razaslani
radi donoenja presude
ekstabulacija (lat. extabulatio skida-
nje, brisanje s ploe) prav. brisanje
hipotekarnog mjeninog duga, skida-
nje intabulacije
ekstatian (gr. ek-stasis pomicanje)
koji zanosi, koji ushiava; zanesen,
ushien
358 ekstenzum
ekstaza (gr. ek-stasis pomicanje) za-
nos, ushienje, oduevljenje, osjeaj
beskrajne radosti; najvii stupanj us-
hienosti, blizak ludilu, stanje ne-
posrednog sjedinjavanja s boan-
stvom; u tome stanju, po Plotinu, o-
vjek postaje isto duhovno bie koje
je dolo u neposredan dodir s boan-
stvom, s apsolutnim
ekstemporale (lat. extemporale) prije-
vod uinjen odmah, bez pripreme,
probni rad (ili: probni zadatak) koji
se radi bez pripreme; kaz. govoriti
ekstemporale govoriti na sceni ono
to se ne nalazi u tekstu uloge, im-
provizirati
ekstemporirati (lat. extemporare) ra-
diti bez pripreme (npr. drati govor,
pisati o emu, pjevati i si.); usp. im-
provizirati
ekstenuancije (lat. extenuantia) mn.
farm. sredstva za razblaivanje
ekstenzibilan (lat. extensibilis) koji se
moe rastezati, rastezljiv, rairljiv,
proirljiv
ekstenzibilitet (lat. extensibilitas) ras-
tezljivost, rairljivost, proirljivost
ekstenzija (lat. extensio) rastezanje,
pruanje, irenje, proirivanje, proi-
renost; rasprostiranje, rasprostrtost;
obujam, opseg; med. kod prijeloma
kosti: odravanje krajeva prelomljene
kosti u najpovoljnijem poloaju za za-
raivanje pomou rastezanja
ekstenzivan (lat. extensivus) rastegljiv,
koji rastee, koji proiruje; raspro-
strt; ekstenzivna veliina prostorna
veliina, veliina u prostoru; opsean,
opiran, prostran: supr. intenzivan
ekstenzor (lat. extendere rastegnuti, is-
pruiti, extensor) anat. mii koji
obavlja rastezanje
ekstenzum (lat. extendere, extensum)
trg. iscrpno nabrajanje uzroka zbog
kojih je nemogue izvriti plaanje,
s davanjem podataka o svojim du-
nicima i potraivanjima; in extenso
eksteran
it. in ekstenzo (lat.) veoma iscrpno,
u potpunosti, nadugako i nairoko,
posve opirno
eksteran (lat. externus) vanjski; tu,
stran; supr. interan
eksteritorijalan (lat. ex iz, terra zem-
lja, territorium zemljite, podruje)
koji se nalazi izvan zemlje ili drave,
inozeman, vanjski
eksteritorijalitet (lat. ex, territorium)
progonstvo iz domovine; pravo diplo-
matskog predstavnika u stranoj dr-
avi da on i njegovo osoblje ive i
pridravaju se zakona svoje zemlje i
da budu osloboeni od svih nameta
i poreza; pravo ratnih brodova da u
vrijeme mira ostanu pod sudskom
mjerodavnosti svoje drave; oslobo-
enje od plaanja dravnih nameta i
poreza koju uiva papa u Italiji
eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet
eksterminacija (lat. exterminatio) pro-
tjerivanje, proganjanje; istrebljivanje,
istrebljenje, istrebljenost, utamanji-
vanje, utamanjenje, utamanjenost,
iskorjenjivanje, unitavanje, unite-
nje, unitenost
eksterminirati (lat. exterminare) pro-
tjerati preko granice; istrijebiti, is-
trebljivati, iskorjenjivati, iskorijeni-
ti, utamaniti, utamanjivati, unititi,
unitavati
eksternat (lat. externus vanjski) kola
u koju aci samo dolaze na predava-
nja, a ne stanuju u njoj; supr. inter-
nat
eksterni (lat. externus) mn. vanjski;
osobito: pomoni lijenici u Fran-
cuskoj koji ne stanuju u bolnici; pi-
tomci koji ne stanuju u koli, nego
samo dolaze na predavanja
eksternist (lat. externus) med. bolesnik
koji ima vanjsku ozljedu; bolesnik
koji nije primljen u bolnicu, ali dolazi
se lijeiti i primati lijekove; ak koji
ne stanuje u internatu
359 ekstraesencijalan
eksternist (lat. extra, extraneus) onaj
koji je vanjski, koji ne stanuje (oso-
bito koji ne stanuje u odgojnom za-
vodu)
ekstinkcija (lat. exstinctio) gaenje,
unitavanje; fiz. gubljenje svjetlosnih
titraja, osobito radi njihovog kemij-
skog djelovanja
ekstinktivan (lat. exstinctivus) koji ga-
si, koji unitava; ekstinktivna zastar-
jelost prav. zastarjelost koja poni-
tava neku tubu
ekstinktor (lat. exstinctor) gasitelj,
onaj koji gasi, vatrogasac; aparat za
gaenje vatre
ekstirpacija (lat. exstirpatio) iskorje-
njivanje, iupavanje iz korijena, is-
trebljivanje, istrebljenje; unitavanje
u klici; iskorijenjenost, istrebljenje,
istrebljenost; med. iskorjenjivanje,
vaenje putem operacije raznih bo-
lesnih izraslina na ljudskom i ivo-
tinjskom tijelu
ekstirpator (lat. exstirpator) iskorje-
njiva, utamanjiva; poljoprivredna
sprava za ienje korova i za kopa-
nje zemlje, posebna vrsta pluga
ekstirpirati (lat. exstirpare) iskorije-
niti, iskorjenjivati, upati iz korije-
na; trijebiti, istrijebiti, istrebljivati,
tamaniti, potamaniti, unititi u klici
ekstra (lat. extra) pril. izvanredno, oso-
bito, posebno
ekstradicija (lat. extraditio) izruenje;
predaja; prav. izruenje krivca koje
se sastoji u tome to vlasti jedne dr-
ave predaju vlastima druge drave
odreenu osobu radi voenja kazne-
nog postupka protiv nje ili radi izvr-
enja kazne nad njom
ekstradirati (lat. ex-tradere) izdati, iz-
davati, predati, predavati; prav. iz-
ruiti krivca nekoj drugoj dravi; trg.
isporuiti, isporuivati
ekstraesencijalan (lat. extra izvan, es-
sentialis bitan) nebitan, nevaan, ne-
potreban
ekstrahent
ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji
pravi izvod iz ega; prav. onaj koji
neto trai ili moli, odnosno koji daje
povoda da se neto izradi
ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi,
izvaditi, izvui, izvlaiti; praviti izvod
iz ega; prav. isposlovati (poziv, na-
redbu)
ekstrajudicijalan (lat. extrajudicialis)
izvansudski, npr. trokovi, pretres
ekstrakcija (lat. extractio) vaenje, iz-
vlaenje; mat. vaenje korijena; med.
vaenje nekog predmeta ija bi dalj-
nja prisutnost u tijelu mogla biti
tetna (npr. puanog zrna, pokvare-
nog zuba itd.); izvlaenje rukom dje-
teta iz poroajnog kanala da bi se
to prije dovrio poroaj; pren. pod-
rijetlo, rod, osobito; dobro podrijetlo;
ovjek od ekstrakcije ovjek iz dobre
obitelji, lijepo odgojen, uglaen i ob-
razovan, ugledan ovjek
ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak,
ono to je izvaeno, izvueno; farma-
ceutski pripravci koji se pripremaju
tako to se razne droge (biljke, meso
i dr.) pomijeaju s vodom, alkoholom
ili eterom da bi se iz njih izvukli nji-
hovi farmakoloki aktivni sastojci. 2.
(lat. extractus) izvod, izvadak (iz
knjiga ili spisa); 3. sr, jezgra ega,
ono to je u neemu najbolje ili naj-
ljepe
ekstraktivan (lat. extractivus) koji iz-
vlai, koji vadi; ekstraktivna materi-
ja sastojci organskih tijela koji se,
pomou vode i alkohola, mogu izdva-
jati i vaditi iz njih
ekstraktor (lat. extrahere izvlaiti, ex-
tractor) v. ventilator; izvlaitelj, va-
ditelj; jarualo, bager
ekstraliberalan (lat. extra, liberalis da-
reljiv) veoma dareljiv, veoma poda-
an
ekstramentalan (lat. extra, mens ra-
zum, pamet, svijest) fil. koji se nala-
zi izvan svijesti, izvanduhovan
360 ekstravazirati
ekstraordinaran (lat. extraordinarius)
izvanredan, neobian, izuzetan, rije-
dak, nepredvien
ekstraordinarij (lat. extraordinarium)
izvanredni prihodi i rashodi neke dr-
ave
ekstraordinarijus (lat. extraordinari-
us) izvanredni profesor (na visokoj
koli, sveuilitu): supr. ordinarijus
ekstrapolacija (lat.) 1. proirivanje za-
konitosti utvrene u jednom podru-
ju na ire, jo neispitano podruje;
2. u matematici: odreivanje vrijed-
nosti iz nekog nepoznatog podruja
uz pomo poznatih vrijednosti, s pret-
postavkom da zakonitosti poznatog
podruja vrijede i u nepoznatom
ekstraprofit posebna zarada, viak
iznad prosjenog profita
ekstrasistolija (lat.-gr.) neujednaeni
ritam srca s uestalim izvanrednim
sistolama
ekstrasubjektivan (lat.) koji pripada
vanjskom (objektivnom) svijetu
ekstratura (fr.) 1. skretanje s puta,
vlastiti put (izvan odreenog smje-
ra); 2. neuravnoteen ispad, neoeki-
van postupak, izgred
ekstrauterin (lat. extra, uterus mater-
nica) med. izvanmaternini (npr. eks-
trauterina trudnoa)
ekstravagantan (lat. extra, vagans lu-
tajui) koji odstupa od uobiajenog,
koji zastranjuje, nastran, pretjeran;
udan, udnovat; lud, budalast
ekstravagantnost (lat. extravagantia)
odstupanje od uobiajenog, zastranji-
vanje, nastranost, pretjeranost; bu-
dalatina, ludost
ekstravazacija (lat. extra izvan, van,
vas posuda) med. izlijevanje (krvi ili
drugih tekuina); izljev
ekstravazat (lat. extra izvan, vas po-
suda) med. izlivena krv, izljev krvi
ili drugih tekuina u tijelu
ekstravazirati (lat. extra izvan, vas po-
suda) med. izliti se (ili: izlijevati se)
ekstravertan
ekstravertan (lat. extra, vertere okre-
tati) usmjeren, okrenut van; ekstra-
vertne osobe psih. po Jungu, to su
aktivne osobe, koje vole i trae dru-
tvo i stvarnost (supr. intravertne
osobe)
ekstravurt (lat. extra osobito, posebno,
njem. Wurst kobasica) vrsta koba-
sice, "posebna" kobasica
ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj,
krajnja toka; ono to je najvie, vr-
hunac, najvii stupanj; pretjeranost;
mn. ekstremi suprotnosti; pretjera-
nosti; ad extrem.a it. ad ekstrema
(lat.) do krajnosti, do krajnjih granica
ekstreman (lat. extremus) krajnji, po-
sljednji, najvii; prekomjeran, pretje-
ran
ekstremitet (lat. extremitas) krajnost,
krajnja toka; posljednji trenutak;
pretjeranost, nepomirljivost, nepo-
pustljivost (u gleditu o nekom pita-
nju), ekstremizam; krajnja zbunje-
nost, krajnja nevolja; posljednje uto-
ite; mn. ekstremiteti krajnji dijelo-
vi tijela (osobito ruke i noge); krajnja
sredstva, nasilna sredstva
ekstremizam (lat. extremus krajnji)
pretjeranost, nepopustljivost, nepo-
mirljivost (u dranju, u nekom gle-
ditu i si.)
ekstremnost (lat. extremus krajnji) v.
ekstremizam
ekstrinsean (fr. extrinseque) vanjski
ekstrofija (gr. ex iz, trofe prehrana,
hrana) med. preokrenutost mokra-
nog mjehura zbog ega bolesnik nije
u stanju zadrati mokrau
ekstruder (lat. extrudere istjerati; po-
tisnuti) vrsta prune pree (za izvla-
enje cijevi i profila od plastine ma-
se)
ekstruzija (lat. extrudere istjerati; po-
tisnuti) skruivanje, zguivanje lave
na povrini Zemlje nakon vulkanskih
erupcija
361 eksundacija
ekstuberacija (lat. extuberatio) med.
oteklina, izraslina; ekstuberancija
ekstuberaneija (lat. extuberantia)
med. v. ekstuberacija
ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med.
oticati, natei, otei
ekstumescencija (lat. extumescentia)
med. oteklina, nauljenost, osobito
kosti
ekstumescirati (lat. ex-tumescere)
med. oticati, otei
eksucirati (lat. exsuccare) isisati, isisa-
vati, oduzimati sokove
eksudacija (lat. exsudatio) med. izlije-
vanje eksudata u tjelesne upljine;
v. eksudat
eksudat (lat. exsudatum) med. izljev,
tekuina koja se skuplja u tjelesnim
upljinama kad se pojavi neki upalni
proces na opnama koje ih oblau
(zavisi od vrste i jaine upale, a mo-
e biti serozna, gnojna ili krvava)
eksudat (lat. exudare iznojiti se) iscje-
dina, tekuina koja se skuplja u tje-
lesnim upljinama kod upale, npr.
porebrice
eksudativan (lat. exsudare) med. iz-
ljevni, koji se tie eksudata
eksudirati (lat. exsudare) iznojiti se,
preznojavati se, pomou znojenja iz-
baciti iz tijela
eksukcija (lat. exsuctio) izvlaenje so-
kova, isisavanje
eksulceracija (lat. ex iz, uculus ir)
med. stvaranje ireva, priteva; iro-
vitost
eksulceracija (lat. exulceratio) med.
upala sa zagnojavanjem, dobivanje
ira, ir
eksulcerirati (lat. exulcerare) med.
uzrokovati ireve, gnojiti se, zagno-
javati; ogrepsti, ubosti
eksundacija (lat. ex iz, unda val) po-
plava, razlijevanje, razljev
eksundacija (lat. exundatio) izlijevanje
rijeke iz korita
ektaza
ektaza (gr. ektasis istezanje, prote-
zanje, ek-teino isteem, proteem)
protezanje, produivanje, npr. slogo-
va
ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napus-
tim, ostavim, trofeion hranarina, uz-
dravanje) zavod za nahoad
ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje, ob-
janjavanje, tumaenje
ektilotika (gr. ek-tylos ulj) mn. farm.
sredstva protiv uljeva, kurjih oiju
ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnoj-
na upala koe uzrokovana strepto-
kokom (obino na bedrima i, kod dje-
ce, na debelom mesu)
ektimoza (gr. ek-thyo izbijam) med.
navala krvi
ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) mn.
otisci bruenog kamenja; fini umjet-
niki radovi od drveta, kamena, mra-
mora itd.
ektipografija (gr. ek-, typos, grafo) fi-
no graviranje u kovini na jakoj vatri;
tisak za slijepe, ita se pomou pipa-
nja posebno ispupenih slova, reljefni
tisak
ektlipsa (gr. ek-thlibo istisnem) istis-
kivanje; gram. izbacivanje jednog ili
vie slova da bi se izbjegao hijat
ektoblast (gr. ektos vani, izvan, blas-
tos klica) fiziol. v. ektoderm
ektoderm (gr. ektos, vani, izvan, er-
ma koa) fiziol. vanjski od triju kli-
cinih listia na ivotinjskom zamet-
ku, embriju; ektoblast, epiblast
ektomija (gr. ektome izrezivanje) med.
uklanjane bolesnog dijela tijela izre-
zivanjem, tj. operacijom
ektoparazit (gr. ektos, parasitos) vanj-
ski nametnik, nametnik koji uzima
hranu s koe; supr. endoparazit
ektopija med. v. ektopizam
ektopizam (gr. ek-, topos mjesto) med.
iaenje; promjena poloaja nekog
organa kad taj organ lei izvan up-
ljine za njega odredene, obino na
povrini tijela; ektopija
362 ekves
ektrima (gr. ek-, tribo istrljam) med.
oiljak (ili: rana) na koi nastao radi
trljanja ili pritiskivanja
ektroma (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. pobaaj, raanje prije vremena,
abortus
ektropija (gr. ek-, trepo odvraam)
med. izvrnutost, osobito onih kapa-
ka
ektrotici (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
mn. med. sredstva koja izazivaju i
pomau pobaaj
ektrotian (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. pobaajni, koji se tie pobaaja
ektroza (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. raanje prije vremena, pobaaj
ekumenski (gr. oikumenikos) koji se
tie cijele nastanjene Zemlje, koji pri-
pada cijeloj nastanjenoj Zemlji, opi,
svesvjetski; npr. ekumenski sabor ili
koncil opi svesvjetski crkveni sabor;
ekumenski patrijarh titula carigrad-
skog pravoslavnog poglavara
ekut (fr. ecoute) voj. mjesto za oslu-
kivanje, za promatranje
ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje,
izjednaenje; mat. jednadba
ekvalan (lat. aequalis) isti, jednak, ra-
van, ravnomjeran
ekvalitet (lat. aequalis) jednakost; rav-
nomjernost; jednaka starost
ekvanimitet (lat. aequus, animus, ae-
quanimitas) ravnodunost
ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequ-
ator) zem. polutnik, zamiljena kru-
nica jednako udaljena od obaju Zem-
ljinih polova, dijeli globus na sjever-
nu i junu polutku
ekvatorijal (lat. aequare izjednaiti) as-
tronomski dalekozor za odreivanje
deklinacije i rektascenzije nebeskih
tijela
ekvatorski (lat. aequatorialis) koji pri-
pada polutniku, koji se tie ekvatora
ekves (lat. eques) mn. ekvites konjanici,
jahai, vitezovi; u rimskoj dravi: rod
vojske u kojem su sluili najimuniji
ekvestrika
plemii kao konjanici; kasnije se od
ovih stvorio zaseban, veoma utjeca-
jan i moan stale koji je stajao iz-
meu senata i naroda; u doba car-
stva ekvites su bili samo jo kao as-
nici paradnih trupa i carski upravni
inovnici
ekvestrika (lat. equester konjiki) vje-
tina jahanja, jahaka vjetina, oso-
bito u cirkusima
ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: jednak, isti
ekvidi (lat. equus) mn. zool. zajedniko
ime za konje, mazge, mule, zebre
ekvidistancija (lat. aequus jednak, isti,
distare biti udaljen) mat. linija koja
u svim svojim tokama ima jednaku
udaljenost od druge linije
ekvidistantan (lat. aequi-distans) jed-
nako udaljen, na jednakoj udaljenosti
ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti,
lateralis boni) s jednakim stranama,
jednakostranian
ekvilibrij (lat. aequus, libra vaga) rav-
notea
ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti,
libra vaga) uravnoteiti, uravnote-
avati, ujednaiti
ekvilibrist (lat. aequus, libra) umjetnik
koji umije odravati ravnoteu u zra-
ku (plesa na konopcu i drugi skakai
u zraku)
ekvilibristika (lat. aequus, libra) vje-
tina odravanja ravnotee u zraku;
prid. ekvilibristiki
ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti,
libra vaga) vjetina odravanja rav-
notee; u etikom pogledu: nauava-
nje po kojem ovjek u svojim postup-
cima i djelima moe imati pravu slo-
bodu samo onda kad postigne pot-
punu ravnoteu pobuda, motiva
ekvinokcij (lat. aequus, nox no) rav-
nodnevnica, dva dana u godini kad
su dan i no jednako dugi (po 12 sa-
ti), oko 21. oujka i 23. rujna, zato
to Sunce tada presijeca nebeski po-
363 ekvivalencija
lutnik (ili: ekvator); proljetna i jesen-
ska ravnodnevnica
ekvinokcijalan (lat. aequus jednak, is-
ti, nox no) koji pada u vrijeme kad
su dan i no jednako dugi; ekvinok-
cijalne bure bure koje nastaju za vri-
jeme proljetne i jesenske ravnodnev-
nice (21. oujka i 23. rujna); ekvinok-
cijalna zona arki pojas, tropska pod-
ruja
ekviparirati (lat. aequiparare) uspore-
diti
ekvipolencija (lat. aequipollentia) jed-
naka vanost; jednako znaenje; jed-
naka vrijednost; log. jednako znae-
nje pojmova ili sudova
ekvipolentan (lat. aequipollens) jed-
nake vanosti; jednakog znaenja;
jednake vrijednosti; ekvipolentni. poj-
movi log. jednaki pojmovi samo s raz-
liitim imenima npr. "Aristotel" i
"osniva znanstvene logike"; ekvipo-
lentni sudovi log. sudovi koji na raz-
liite naine i u razliitom obliku ka-
zuju isto, npr. "Aristotel je bio odga-
jatelj Aleksandra Velikog" i "Alek-
sandar Veliki je bio gojenac Aristo-
telov"
ekvipotencijalan (lat. aequs, potenti-
alis moan da izvri rad) koji ima
isti potencijal; ekvipotencijalna povr-
ina je geometrijsko mjesto svih to-
aka koje imaju jednak potencijal,
npr. elektrostatina ekvipotencijalna
povrina povrina ije toke imaju
isti elektrini potencijal; magnetna
ekvipotencijalna povrina povrina
ije toke imaju isti magnetni poten-
cijal
ekvitacija (lat. aquus konj, equitatio)
vjetina jahanja, jahanje
ekvites (lat. equites) mn. v. pod ekves
ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravno-
pravnost; pravednost
ekvivalencija (lat. aequi-valere) jedna-
kost vrijednosti, jednaka vrijednost
ekvivalent
ekvivalent (lat. aequi-valens istovrije-
dan, jednakovrijedan) isto znaenje;
jednaka vrijednost, ista vrijednost;
stvar iste vrijednosti, zamjena za vri-
jednost, odteta, naknada; u meha-
nikom smislu: sila koja proizvodi isti
rad kao i neka druga sila; elektroke-
mijskt ekvivalent: koliina nekoga
elementa izdvojenog iz otopine prola-
zom koliine elektriciteta jednog ku-
lona, npr. struja od 1 ampera, tj. ku-
lona u 1 sekundi, izdvoji na katodi
0,001118 g srebra iz srebra nitrata,
te je elektrokemijski ekvivalent sre-
bra 1,118 mg; mehaniki ekvivalent
topline: koliina rada koja je jednaka
koliini topline potrebne da se 1 kg
vode (kilogram-kalorija) zagrije za 1
C; kemijski ekvivalent nekog ele-
menta je kolinik atomske teine i
valencije tog elementa
ekvivalent (lat. aequi-valens) jednako-
vrijedan, jednake vrijednosti; ekviva-
lentna teina nekog elementa jest ko-
linik atomske teine i vrijednosti tog
elementa; koji ima jednako djelova-
nje; koji ima isto znaenje
ekvivalirati (lat. aequi-valere) jednako
vrijediti, imati jednaku vrijednost;
biti istog znaaja, imati isto znae-
nje sa im
ekvivok (lat. aequivoca) rije koja ima
vie razliitih znaenja; dvosmisle-
nost, sumnja
ekvivokacija (lat. aequivocatio) dvo-
smislenost, dvosmislica
ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivo-
que) dvosmisleni, sa dva znaenja;
koji daje poticaj nezgodnom tumae-
nju i razumijevanju, sumnjiv
ekvus (lat. aequus) jednak, ravan; pra-
vedan; aequo animo it. ekvo animo
(lat.) ravnoduno, mirno, spokojno;
ex aequo it. eks ekvo (lat.) s jedna-
kim pravom
elaboracija (lat. elaboratio) izraiva-
nje, izrada, obraivanje, obrada; ela-
364 elastika
boracijska knjiga farm. knjiga koja
sadri upute o pripremanju lijekova
elaborat (lat. elaboratum) neto izra-
eno, obraeno, djelo, osobito pis-
meni sastav, pismena izrada
elaborirati (lat. elaborare) izraditi, iz-
raivati, obraditi, obraivati
elacija (lat. efferre, elatio) uzdizanje,
gordost, nadmenost, oholost
elagalan (lat. ex iz, lex zakon) izvanza-
konski
elain (gr. elaion maslinovo ulje) kem.
uljana tvar koju sadre vrste ivo-
tinjskog ulja i loja, kao i ulja i masti
biljaka u svjeem stanju; v. elein,
olein
elan (fr. elan) polet, zamah, ushienje,
zanos, oduevljenje
elapso termino (lat.) po isteku roka
elarirati (fr. elargir) rairiti, proiriti,
razvui, rastegnuti
elasticitet (gr. elauno udaljavam, fr.
elasticite) svojstvo nekih tijela da pod
utjecajem vanjske sile mogu mije-
njati svoj oblik, deformirati se, ali
im ta sila prestane djelovati, opet
se vraaju u svoj prvobitni oblik; gip-
kost, rastegljivost; okretnost, spret-
nost, lakoa pri radu i kretanju; koe-
ficijent elasticiteta razlomak za koli-
ko se rastegne ica poprenoga pre-
sjeka jednog kvadratnog milimetra
pri rasteznom optereenju od teine
jednog kilograma; elastinost
elastian (gr. elauno, lat. elasticus)
pruiv, gibak, rastegljiv; okretan,
spretan, lak pri radu i kretanju; elas-
tina granica granica do koje tijela
mogu, kad prestane djelovanje vanj-
ske sile na njih, ponovno primiti svoj
prvobitni oblik, a kad se ta granica
prijee, onda zauvijek ostaju po obli-
ku promijenjena; elastini modus re-
ciprona vrijednost koeficijenta elas-
tinosti
elastika (gr. elauno udaljavam, lat.
elasticus) rastezljivo tkivo od gume i
elastin
vune koja je prethodno pretvorena u
neku vrstu vate iz koje se zatim pre-
de konac za pravljenje suknenih tka-
nina; supr. kamgarn koji se pravi od
fine eljane vune
elastin (gr. elauno udaljavam, lat. elas-
ticus) glavni sastojak elastinog tki-
va u ivotinjskom organizmu, tvar
slina bjelanevini
elastomehanika (gr. elauno pokree-
m, mechanao radim) fiz. znanost koja
ispituje one mehanike pojave vrstih
tijela koje zavise o njihovoj elasti-
nosti
elateridi (gr, elater goni, koija) zool.
skoibube, bube prevrtaice, klinja-
ci
elaterij (gr. elater goni) med. zgusnuti
sok divljeg krastavca (Ecballium), li-
jek za ienje, veoma jakog djelova-
nja
elaterin (gr. elater) kem. gorka tvar
koja sadri elaterij
elaterit (gr. elater goni) min. elasti-
an asfalt, prirodni ugljikovodik, ljep-
ljiva i poput kauuka elastina zem-
ljana smola
elaterometar (gr. elauno pokreem,
elater onaj koji pokree, ono to po-
kree, metron) ureaj za mjerenje pa-
re
Eldorado (p. el Dorado) ovako su u
Europi nazivali, na osnovi prianja
Pizarrovog suputnika Francisca Ore-
llana, tobonje zlatom bogato podru-
je oko nekog jezera Parime, u pa-
njolskoj Gvajani (Juna Amerika), a
koje su, osobito u XVI. i XVII. st.,
ili traiti mnogi pustolovi elei se
obogatiti; pren. zemlja u kojoj tee
med i mlijeko, zemlja sretnog ivlje-
nja u najveem izobilju, zemaljski raj
eleati mn. pristae starogrke filozof-
ske kole koji su odbacivali iskustvo
i sve objanjavali razumom; svijet su
smatrali nepromjenjivim, a pojave u
njemu samo prividnima (ime po gr-
365 eleison
koj koloniji Eleji u junoj Italiji); elej-
ci
elefantijaza (gr. elefas slon) med.
znatno poveanje obujma nekog uda
ili jednog dijela tijela izazvano tvr-
dim i kroninim edemom koe, najv-
ii stupanj krastavosti, bolest kod
koje se na nogama stvara korica sli-
na slonovoj koi
elefantofag (gr. elefas slon, fagos koji
jede) onaj koji jede slonove, slonojed,
slonoder
elegancija (lat.) odabran i ukusan vanj-
ski izgled, otmjenost, gospodstvo, do-
stojanstvenost, ugladenost, finoa,
profinjen ukus; con eleganza it. kon
eleganca (tal.) glaz. v. elegante; ele-
gantnost
elegantan (lat. elegans) za ljude: ot-
mjen, gospodski, lijep, fin, s puno
ukusa; o stvarima: lijepa, ukusna, ot-
mjena, kiena; elegantan svijet obra-
zovano, fino, otmjeno drutvo
elegante (tal.) glaz. kieno, otmjeno;
elegantemente
elegantemente (tal.) glaz. v. elegante
elegian (gr. elegos) tuan, sjetan, a-
lostan, bolan, aloban; sklon razmi-
ljanju, osjetljiv; elegian stih onaj koji
se sastoji od distiha, tj. koji je napi-
san u heksametru i pentametru (ko-
ji dolaze jedan za drugim); elegina
pjesma svaka pjesma u distisima
elegija (gr. elegeia) poet. kod starih
Grka i Rimljana: svaka lirsko-epska
pjesma napisana u distisima; kasni-
je: umjetnika pjesma u kojoj pjesnik
iznosi svoje osjeaje, osobito tihu tu-
gu i bol zbog toga to je u svijetu sve
nestalno i prolazno; alobna pjesma,
alopojka; hrvatski pjesnici elegija:
S. S. Kranjevi, V. Nazor, D. Sudeta
elein (gr. elaion maslinovo ulje) kem.
v. elain
eleison (gr. eleeo smilujem se, saalim
se) u kat. molitvama: smiluj se! budi
milostiv!
elekcija
elekcija (lat. eligere izabrati, electio iz-
bor) biranje, izbor
elekta (lat. electa) vrsta najodabranije
i najfinije vune
elektivan (lat. electivus) izborni, izvr-
en putem izbora
elektor (lat. elector) bira; izborni knez
u Poljskoj i Njemakoj,
elektorat (lat. electoratus) dostojanstvo
izbornog kneza; izborno kneevstvo
Elektra (gr. Elektra) mit. ki Agamem-
nona i Klitemestre, sestra Ifigeniji-
na i Orestova, nakon oevog ubojstva
spasila Oresta bijegom u Fokidu, po-
mogla mu izvriti osvetu nad Egi-
stom i Klitemestrom i poslije se uda-
la za Orestovog prijatelja Pilada; mo-
tiv obradili Sofoklo i Euripid u isto-
imenim tragedijama, Eshil u drami
"Hoefore" (Hoeforoi), a Richard Stra-
uss u operi
elektrana (gr. elektron jantar) tvor-
nica koja proizvodi elektrinu ener-
giju, "munjara"
elektricitet (gr. elektron jantar, lat.
electricitas) vrsta sile u prirodi, ona
osobita sila koja se pojavljuje u raz-
nim tijelima (jantaru, staklu, smoli,
sumporu itd.) i na razne naine (tr-
ljanjem, dodirom, zagrijavanjem itd.),
njezino se djelovanje pokazuje u pri-
vlaenju i odbijanju, svijetljenju,
svjetlucanju i raznim oblicima; izraz
elektricitet uveo je engl. lijenik Gil-
bert (1600 g.) po tome to je ova ud-
na sila najprije primijeena na jan-
taru (gr. "elektron")
elektricitet atmosferski elektricitet
koji se nalazi u obinom zraku, zra-
ni elektricitet
elektricitet galvanski strujni elektri-
citet koji se izaziva kemijskim pro-
cesom u Voltinim elementima
elektricitet medicinski elektricitet ko-
ji se primjenjuje radi lijeenja nekih
bolesti ljudskog tijela
366 elektrifikacija
elektricitet negativni zvani "smolni
elektricitet", onaj koji se izaziva na
ebonitu i smolama kad ih trljamo
krznom; minus elektricitet (E)
elektricitet pozitivni zvani "stakleni
elektricitet", onaj koji se izaziva na
staklu kad se ono trlja svilom; plus
elektricitet (+E)
elektricitet ivotinjski elektromotor-
ne sile koje se razvijaju izmeu mi-
ia i ivaca, ili izmeu razliitih di-
jelova pojedinih miia i pojedinih i-
vaca i time proizvode galvansku stru-
ju
elektrian (gr. elektron jantar) koji
ima svojstvo elektrinog stanja, koji
ima u sebi elektriciteta
elektriar radnik koji obavlja poslove
u vezi s iskoritavanjem elektrine
energije
elektrina centrala tvornica koja pro-
izvodi elektrinu struju (energiju) za
javnu uporabu
elektrina influencija v. influencija
elektrini elementarni kvantum fiz.
za jednovalentni (monovalentni) ion
vezana koliina elektriciteta (zvana
i elementarno optereenje ili elemen-
tarni naboj) koja iznosi 3 x 10~10 jed-
ne elektrostatine jedinice koliine
elektriciteta
elektrino brojilo ureaj koji biljei
potronju elektrine struje, npr. u
stanu, prema kojem se vri obraun
radi naplate
elektrino polje fiz. prostor oko nae-
lektriziranog tijela u kojem se oituje
privlano ili odbojno djelovanje toga
tijela prema drugim naelektrizira-
nim tijelima; usp. influencija
elektrificirati (gr. elektron, lat. face-
re) uvoditi, uvesti elektrinu energi-
ju radi rasvjete i pogona; izgraditi
elektrinu mreu
elektrifikacija (gr. elektron, lat. face-
re raditi) uvoenje elektrine ener-
elektrika
gije za rasvjetu i pogon strojeva; iz-
gradnja elektrine mree
elektrika v. elektricitet
elektrizirati (gr. elektron jantar) iza-
zivati elektricitet; med. prodirati
elektrinom strujom u ljudsko tijelo,
lijeiti elektricitetom; u prometu: s
parnog pogona prijei na elektrini;
pren. odueviti, zanijeti, raspaliti, us-
hiti ti, uiniti da netko ivne
elektro- (gr. elektron jantar) predme-
tak u sloenicama sa znaenjem:
elektrika, putem elektriciteta
elektroagrikultura (gr.-lat.) primjena
elektriciteta u poljoprivredi (elektri-
fikacija poljoprivrednih strojeva,
elektrino zraenje sjemena ili bilja-
ka u rastu)
elektroakustika (gr. elektron, akuo
ujem) grana primijenjene akustike
koja se bavi ispitivanjem zvunih po-
java i promjena izazvanih elektri-
nim putem
elektroanaliza (gr. elektron, analysis
razgraivanje) kemijska analiza pu-
tem elektrolize
elektrobiologija (gr. elektron, bios i-
vot, logia znanost) dio biologije koji
prouava elektrine procese u ivo-
tinjskom organizmu (npr. kod jegu-
lja, u miinim ivcima itd.)
elektrobus (gr. elektron, lat. omnis
sav, omnibus svima) omnibus s elek-
trinim pogonom
elektroelik elik dobiven elektrinim
putem (u elektrinoj pei)
elektrode (gr. elektron, odos put) mn.
fiz. "putem elektriciteta", polne plo-
e kroz koje struja ulazi i izlazi, i to:
pozitivna elektroda anoda ("put
navie"), i negativna elektroda
katoda ("put nanie")
elektrodijagnostika (gr. elektron,
diagnostikos vian razlikovanju)
med. uporaba istosmjerne (galvan-
ske) i izmjenine (faradejske) elek-
367 elektrogimnastika
trine struje radi raspoznavanja i
utvrivanja bolesti
elektrodinamian (gr. elektron, dy-
namis) koji proizvodi elektrinu stru-
ju
elektrodinamika (gr. elektron, dyna-
mis sila) fiz. dio fizike koji prouava
zakone elektriciteta u stanju kreta-
nja, ili djelovanje elektrinih struja
jednih na druge
elektrodinamometar (gr. elektron,
dynamis sila, metron) vrsta galvano-
metra koji mjeri jakost elektrine
struje elektrodinaminih strojeva
elektroencefalografija (gr. elektron,
enkefalos mozak, grafo piem) med.
metoda prouavanja odreenih bole-
sti mozga; grafiko prouavanje osci-
lacija elektrinog potencijala koje se
stalno dogaaju u kori mozga (svi se
psihiki podraaji i poremeaji u
modanoj funkciji oituju u promje-
nama tih oscilacija)
elektrofiziologija (gr. elektron, fysis
priroda) dio fiziologije koji prouava
elektrine procese i pojave u ivom
organizmu (biljaka i ivotinja)
elektrofor (gr. elektron, foreo nosim)
fiz. najjednostavniji stroj pomou ko-
jeg se influencijom ili elektro stati-
kom indukcijom moe dobiti radom
neogranien broj elektrinih naboja
iz jednog naboja, prethodno se ploa
od smole ili tvrde gume istrlja vune-
nom krpom ili krznom (radi dobiva-
nja tog jednog naboja)
elektrogen (gr. elektron, genos rod,
gignesthai roditi se, nastati) fiz. uz-
rok koji izaziva elektrine pojave i
elektrina djelovanja
elektrogenerator (gr. elektron, lat.
generator) v. dinamo-stroj
elektrogimnastika (gr. elektron, gy-
mnazo vjebam) med. lijeenje valo-
vima istosmjerne ili izmjenine struje
na taj nain to uzeti i oslabljeni mi-
i struja odrava u odreenom rit-
elektrografija
mu; pronalazak fr. rengenologa Jea-
na Bergoniea (18561925); otuda i:
bergonizacija
elektrografija (gr. elektron, grafo pi-
em) med. v. elektrokardiograma
elektrogravura (gr. elektron, fr. gra-
vure) izrada elinih peata pomou
elektriciteta
elektrokardiograf (gr. elektron, kar-
dia srce, grafo piem) med. vrsta gal-
vanometra koji sprovodi i biljei elek-
trine struje to nastaju pri radu sr-
ca, prenose se kroz tijelo i izbijaju
na povrinu
elektrokardiografija (gr. elektron,
kardia srce, grafo piem) med. me-
toda ispitivanja sranog rada kojom
se lijenik slui da bi dobio tonu
predodbu o radu ljudskog srca (me-
toda se sastoji u biljeenju sranih
elektrinih struja to ih svojim skup-
ljanjem proizvodi srani mii); ova
se ispitivanja vre pomou elektro-
kardiografa
elektrokardiogram (gr. elektron, kar-
dia srce, gramma linija, crta) med.
krivulja koja prikazuje elektrine
promjene koje se dogadaju u srcu za
vrijeme njegovog rada; ova se krivu-
lja dobiva pri pregledu srca elektro-
kardiografom
elektrokaustika (gr.) med. spaljiva-
nje bolesnog tkiva elektrinom stru-
jom, tj. elektriki usijanom icom
elektrokemija (gr. elektron, chemeia)
dio kemije koji prouava utjecaj elek-
trine struje na kemijske spojeve
elektrokemijski ekvivalent koliina
nekog iona izdvojena djelovanjem je-
dinice jaine struje (1 amper) u jedi-
nici vremena (1 sekunda)
elektrokemitipija (gr. elektron, che-
meia, typos) nagrizanje cinka pomo-
u galvanske struje i otopine sulfata
bakra
elektrokemizam (gr. elektron, cheme-
ia) shvaanje osnivaa moderne ke-
368 elektromagnetni valovi
mije J. J. Berzeliusa (17791848)
da kemijsko srodstvo dolazi od elek-
triciteta koji se stvara dodirom tvari
elektrokinetian (gr. elektron, kineo
kreem) proizveden elektricitetom u
kretanju
elektrokucija (gr. elektron jantar,
exequi voenje) smaknue na elek-
trinom stolcu, tj. ubijanje elektri-
citetom
elektrokultura (gr. elektron, lat. cul-
tura uzgoj) poveavanje etvenog pri-
nosa poljoprivrednih proizvoda po-
mou djelovanja elektrine struje,
bilo da se puta u samo tlo ili iznad
plodova; takoer: njegovanje biljaka
po noi pri elektrinoj svjetlosti koja
zamjenjuje dnevnu svjetlost
elektrolit (gr. elektron, lyo razgra-
ujem) kem. svaka tvar, supstanca,
sposobna da se razgradi elektrolizom
elektroliza (gr. elektron, lysis raspa-
danje, razgraivanje) kem. razgrai-
vanje neke tekuine na njezine sa-
stojke pomou elektrine struje
elektrologija (gr. elektron, logia zna-
nost) znanost o elektricitetu kojoj je
poglaviti cilj unapreenje i razvoj
znanstvenih istraivanja u podruju
elektriciteta
elektroluminiscencija (gr.-lat.) emi-
tiranje svjetla iz nekih tvari kad se
nalaze u elektrinom polju (suvreme-
na rasvjeta, "svijetlei stropovi")
elektromagnetizam (gr. elektron, ma-
gnetis lithos) fiz. veza izmeu elek-
trinih i magnetskih pojava i znanost
o uzajamnom utjecaju elektriciteta i
magnetizma
elektromagnetna teorija svjetlosti
teorija koju je 1865. g. prvi iznio J.
C. Maxwell i po kojoj se svjetlost
sastoji od elektromagnetnih valova
elektromagnetni valovi valovi koji se
kao jedan dio energije vrlo brzih elek-
trinih titraj a ire u prostoru
elektromedicina
elektromedicina (gr. elektron, lat.
medicina) primjena elektriciteta u
lijeenju (obuhvaa: elektroterapiju,
elektrodijagnostiku, rengenoterapiju,
elektrofotografiju, elektroendoskopi-
ju, uporabu elektr. struje kao sile ko-
ja pokree sprave za masiranje, bu-
ilice zuba itd.)
elektromehanika (gr. elektron, me-
chanike) uporaba elektrine energije
u mehanici
elektrometalurgija (gr. elektron, me-
tallon kovina) dobivanje kovine (me-
tala) elektrolizom
elektrometar (gr. elektron, metron)
fiz. instrument za mjerenje razlika
elektrostatikog potencijala; usp.
elektroskop
elektrometeori (gr. elektron, meteo-
ron ono to je na visini) pojave u at-
mosferi koje su elektrinog podrijet-
la ili koje prati razvijanje elektrici-
teta, kao: bura, elmska vatra, polar-
na svjetlost i dr.
elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis
pokretan) motorna kola s elektrinim
pogonom
elektromotor (gr. elektron, lat. move-
re kretati) stroj koji pretvara elek-
trinu energiju u mehaniki rad
elektromotorna sila fiz. sila koja odr-
ava ili tei odravanju elektrine
struje kroz vodi i koja vri rad samo
kad se elektricitet kree, dakle, ona
tei pokretanju odreene koliine
elektriciteta u krugu
elektron (gr. elektron) ova rije je kod
starih Grka imala vie znaenja (jan-
tar, neka mjeavina zlata i srebra,
ponekad sjajan dragi kamen uope);
ime jedne nove sjajne kovine (meta-
la), neke legure magnezija srebrno-
bijele boje, lake od aluminija, koja
se osobito upotrebljava za izradu
dijelova strojeva; fiz. glavno znaenje
u suvremenoj fizici: v. pod elektroni
369 elektropireksij a
elektronegativan (gr. elektron, lat. ne-
gativus) negativno elektrian (E)
elektroni (gr. elektron) mn. fiz. atomi
negativnog elektriciteta; naziv je dao
1891. J. Stone
elektroniar strunjak u elektronici
elektronika grana elektrotehnike koja
prouava strujanje elektrona kroz
prazan prostor, plinove i poluvodie;
primjena rezultata tih prouavanja
elektronka elektronska cijev, tj. zrako-
prazna ili plinom ispunjena cijev u
kojoj se gibanjem elektrona provodi
elektricitet
elektronske zrake fiz. zrake koji se
sastoje od elektrona
elektronski mikroskop opt. instru-
ment u kojem se snop elektrona sje-
dinjuje u arite pomou okolnog
elektrinog ili magnetskog polja
(elektronske lee) te se proizvede po-
vean lik siunog predmeta na fluo-
rescentnom zaslonu ili fotografskoj
ploi slino stvaranju lika u sloenom
mikroskopu
elektron volt energija koju ima elektron
kod razlike potencijala od jednoga
volta (kao jedinica ponajvie se ko-
risti u atomskoj fizici)
elektrooptika (gr. elektron, optike
znanost o svjetlosti) znanost o poja-
vama pomou kojih se moe dokazati
bliska veza izmeu elektriciteta i
svjetlosti, naime da su svjetlost i
elektricitet zapravo isto; znanost o
djelovanju elektrinog polja na op-
tika svojstva tijela
elektropatologija (gr. elektron, pa-
thos bol, logia znanost) med. dio me-
dicine koji prouava poremeaje u
zdravstvenom stanju izazvane elek-
tricitetom
elektropireksij a (gr. elektron, pirexis
groznica) med. izazivanje umjetne
groznice putem elektriciteta, pogla-
vito putem ultrakratkih valova
elektropozitivan
elektropozitivan (gr. elektron, lat. po-
sitivus) pozitivno elektrian (+E)
elektroprivreda grana privrede koja
se bavi elektrinom energijom, tj.
njezinom proizvodnjom i iskori-
tivanjem
elektropunktura (gr. elektron, lat.
punctura bodenje, ubod, bod) med.
vrsta akupunkture koja se sastoji u
tome to se u oboljelo mjesto zabo-
dene igle spoje s jednim malim Vol-
tinim stupom
elektroskop (gr. elektron, skopeo gle-
dam, promatram) fiz. osjetljiva spra-
va pomou koje se moe veoma lako
utvrditi ne samo je li neko tijelo na-
elektrizirano, nego i kojom je vrstom
elektriciteta naelektrizirano (usp.
elektrometar); medicinska sprava za
osvjetljavanje elektrinom aruljom
kao izvorom svjetlosti
elektrostatika jedinica koliine
elektricteta fiz. koliina elektrici-
teta koja na udaljenosti od 1 cm (u
zraku) odbija istovrsnu i jednaku ko-
liinu silom jednoga dina
elektrostatika (gr. elektron, statikos
koji uzrokuje stajanje) dio znanosti
o elektricitetu koji prouava zakone
elektriciteta u stanju mirovanja
elektrook (gr. elektron, fr. choc) med.
proimanje bolesnika udarima elek-
trine struje radi lijeenja
elektrotehniar (gr. elektron, tech-
nike) onaj koji se bavi elektroteh-
nikom, koji se posvetio elektrotehnici
elektrotehnika (gr. elektron, techni-
ke) znanstvena istraivanja i prak-
tine primjene u podruju znanosti o
elektricitetu ukoliko se oni odnose
na proizvoenje i svestrano iskori-
tavanje elektrine sile
elektroterapija (gr. elektron, thera-
peia lijeenje) med. uporaba raznih
oblika elektrine struje galvanske,
faradejske i visokofrekventne za
lijeenje bolesti
370 element
elektrotermija (gr.) podruje elektro-
tehnike koje obuhvaa proizvodnju
topline iz elektrine energije i nje-
zinu primjenu
elektrotipija (gr. elektron, typos oti-
sak, trag; slovo) galvanoplastika
izradba slova, stereotipskih ploa, dr-
voreza itd.
elektrotipirati (gr. elektron, typos oti-
sak, trag; slovo) galvanoplastiki
izraivati slova, stereotipske ploe,
drvoreze i dr.
elektrotonus (gr. elektron, tonos zate-
zanje, snaga) med. mijenjanje stanja
nekog ivca na taj nain to se kroz
taj ivac pusti elektrina struja; v.
anelektrotonus i katelektrotonus
elektrotropizam (gr. elektron, trepo
okreem) med. svojstvo protoplazme
da je elektricitet moe odbijati ili
privlaiti
elektrovegetometar (gr. elektron, lat.
vegetare, rasti, gr. metron) instru-
ment za ispitivanje utjecaja elektri-
citeta na rast biljaka
elektroeljezo eljezo koje se proizvodi
u elektrinim visokim peima
elektrum (gr.-lat.) "bijelo zlato" (smje-
sa zlata i srebra)
element (lat. elementum) osnova, nae-
lo, poelo, bitni dijelovi neke znanosti
ili umjetnosti; fiz. v. galvanski ele-
ment; kem. svako ono jednostavno
tijelo koje se nikako ne moe razgra-
diti na kakve sastojke, pratvar, os-
novna tvar, osnovni sastojci tijela
(nekada se, na osnovi neposrednog
opaanja, smatralo da postoje etiri
kvalitativna elementa: vatra, voda,
zrak i zemlja, dok ih dananja kemi-
ja poznaje preko i00); element elektri-
citeta je elektrini elementarni kvan-
tum; psih. sadraj svijesti; pren. ono
to je glavno, uvjet ivota, npr. "on
je u svome elementu", tj. on je u sre-
dini koja najbolje odgovara njegovoj
prirodi i sklonostima
elementaran
elementaran (lat. elementarius) koji
spada u elemente, poetni, prapoet-
ni, osnovni, bitni, glavni; elementar-
na vatra pravatra, glavni izvor to-
pline; elementaran dogaaj onaj koji
izaziva prirodne sile, npr. prolom ob-
laka; elementarna knjiga osnovna
knjiga, poetnica; elementarne funk-
cije psih. osnovne djelatnosti due;
elementarna znanja osnovna (ili: po-
etna, bitna) znanja; elementarne sile
prirodne sile
elementarna analiza kemijska raz-
gradnja nekog tijela n njegove bitne,
osnovne sastojke, osobito nekog or-
ganskog tijela u kisik, vodik, duik i
ugljik
elementarni naboj fiz. v. elementarni
elektrini kvantum
elementarno optereenje fiz. v. ele-
mentarni elektrini kvantum
elemi (ar.) uta smola od razliitog trop-
skog drvea, upotrebljava se za la-
kove, firnis, meleme
elemozina (gr. eleemon milostiv) mi-
lostinja, milodar koji se daje u crkvi;
lemozina
elenhus (gr. elenchos dokaz, pobijanje,
opovrgavanje) sadraj, pregled sadr-
aja, registar; log. ignoratio elenchi
it. ignoracio elenhi (lat.) pogreka
u dokazivanju koja se sastoji u tome
to se ignorira ono to treba dokazati
ili opovrgnuti, a dokazuje se ili opo-
vrgava neto drugo
elenktika (gr. elenchos dokaz) vjetina
dokazivanja, uvjeravanja ili opovrga-
vanja; znanost o crkvenom polemi-
ziranju
eleografija (gr. elaion maslinovo ulje,
grafo piem, slikam) slikanje uljenim
bojama; prid. eleografski
eleometar (gr. elaion maslinovo ulje,
metron) sprava za mjerenje speci-
fine teine ulja
eleron (fr. aileron krilce) pokretna po-
vrina koja slui za skretanje zra-
371 eliksacija
koplova, uvrena je na arkama za
stranji dio krila
eleuteriomanija (gr. eleutheria slo-
boda, mania pomama, ludilo) zanos
za slobodom, pretjerano oduevlja-
vanje slobodom
Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od
Atene; eleuzinske misterije (Eleuzi-
nije) sveanosti u ast boice Demetre
elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdi-
zanje; podizanje; astr. visina zvijezde
nad horizontom, osobito visina pola;
podizanje hostije u Kat. crkvi; voj.
elevacija topa, elevacijski kut nagibni
kut, nagib osovine topovske cijevi
prema horizontu; arhit. nacrt, plan
(graevine); kaz. polet, lakoa; pren.
uzvienost veliina, plemenitost
elevator (lat. elevator) anat. mii po-
diza; dizalica za lake prometova-
nje izmeu pojedinih katova u viso-
kim graevinama, lift; dizalica za
prenoenje velikih tereta
elevirati (lat. elevare) dignuti, podig-
nuti, uzdignuti, uzvisiti; v. levirati
elf (eng., ved. elf, staronord. alfr., dan.
elv, lat. Alp) mit. mn. elfi duhovi kod
germanskih naroda, olienja prirod-
nih sila, mali i nestani duhovi koji,
kao dobra i lijepa bia, ive na nebe-
sima ili, kao opaka i runa, borave
pod zemljom kao noni duhovi
elgersburki poluporculan (lat.
Elgersburg) trg. v. emilijan
elidirati (lat. elidere) izostaviti, izo-
stavljati, izbaciti, izbacivati; osobito
jedno slovo radi blagozvuja; usp.
elizija
eligibilan (lat. eligere birati, eligibilis
izbirljiv) koji se moe birati, koji ima
pravo na izbor
eligibilitet (lat. eligibilitas) izbirljivost,
pravo na biranje, pravo prema ko-
jem netko moe biti biran
eliksacija (lat. elixare, elixatio) isku-
havanje na lakoj vatri; razmeka-
vanje kuhanjem
eliksir
eliksir (ar. el-iksir) najfiniji ekstrakt
neke tvari; kamen mudrosti; prije:
napitak sastavljen od veeg broja jed-
nostavnih lijekova i prokuhan, lje-
kovit napitak; danas: lijek u neto
guem obliku koji se daje u kaplji-
cama
eliksivacija (lat. elixivatio) izluivanje,
luenje
elikvacija (lat. eliquatio) topljenje, otop-
ljavanje; bistrenje, razbistravanje
elikvirati (lat. eliquere) napraviti te-
kuim, topiti, rastopiti; bistriti, raz-
bistriti
eliminacija (lat. eliminatio) izbaciva-
nje, istjerivanje: izbaenost, istjera-
nost; udaljivanje, odstranjivanje, uda-
ljenje, odstranjenje, udaljenost, od-
stranjenost; mat. izbacivanje, ukla-
njanje; med. odstranjivanje izumrlih
dijelova organizma; brisanje, osobito
iz nekog popisa, npr. umrlih, prese-
ljenih itd.
eliminirati (lat. limen prag, eliminare
s one strane praga staviti, istjerati
iz kue) iskljuiti, iskljuivati, izba-
civati, izbaciti; istjerati, udaljiti; izo-
staviti, izostavljati, brisati, izbrisati
elint-brodovi (skraeno od engl. elec-
tronic intelligence elektronska piju-
naa) tip malih nenaoruanih bro-
dova koji se koriste radi uhoenja
(opremljeni su elektronskim urea-
jima, tj. radarima, detektorima, pri-
slunim ureajima i si.)
elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat.
ellipsis) 1. stil. izostavljanje manje
vanih rijei, dijelova reenice, pa i
cijelih reenica koje se iz ostalog sa-
draja mogu razumjeti, da bi se to
jae istaknulo ono to je glavno 2.
geom. jajolika krivulja, geometrijsko
mjesto svih toaka iji je zbroj uda-
ljenosti od dviju danih toaka stalna
veliina i jednak velikoj osi te krivu-
Ije
372 Elizej
elipsograf (gr. elleipsa elipsa, grafo)
instrument za crtanje, opisivanje
elipse s danim osima
elipsoid (gr. elleipsa elipsa, eidos ob-
lik) geom. tijelo iji svi ravni presjeci
kroz jednu od osi jesu elipse, a svi
drugi presjeci elipse ili krugovi; ro-
tacijski elipsoid tijelo koje nastaje
kad se elipsa okree oko jedne od
svojih osi
elipticitet (gr. elleiptikos eliptian) ob-
lik elipse; stupanj odstupanja (neke
putanje itd.) od krunog oblika, ili
sferoida od kuglastog oblika; geol.
spljotenost Zemlje (1/298)
eliptian (gr. elleiptikos izostavljen,
skraen) jajolik, duguljasto okrugao
eliptinost v. elipticitet
elisa (fr. helice, gr. helix zavojnica)
vijak; (brodski vijak za pokretanje
brodova; zrani vijak za pokretanje
zrakoplova); propeler
elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono
to je najbolje, najodabranije, cvijet
neega (osobito drutva); voj. najoda-
branija vojska, jezgra vojske
elitritis (gr. elytron maternica) med.
upala maternice
elitrocela (gr. elytron maternica, kele
kila) med. kila (ili: bruh) maternice
elitronkus (gr. elytron maternica, on-
kos masa, veliina tekog tijela) med.
oteklina na maternici, oticanje ma-
ternice
elitroptoza (gr. elytron maternica,
ptosis pad) med. poremeaj u mater-
nici
elitroragija (gr. elytron maternica, re-
gnymi prskam, pucam) med. krva-
renje maternice
elitrotomija (gr. elytron maternica,
tome rezanje) med. rezanje (ili: pro-
rezivanje) maternice
Elizej (gr. Elysion) mit. prema najsta-
rijim pjesnicima, osobito Homeru,
blagoslovljeni kraj u koji odlaze ju-
naci, a ne umiru; kasnije: boravite
Elizej ska palaa
blaenih u podzemnom svijetu, tj. u
Hadu; pren. divno boravite, prekra-
san kraj, bajna zemlja; ime mjesta
za provod, osobito u prirodi; Elizej-
ske poljane (supr. Tartar)
Elizej ska palaa (fr. palais de 1' Elysee)
pariki dvorac to ga je Luj XIV. ku-
pio markizi Pompadour; od 1871. u
njoj stanuju predsjednici Francus-
ke
Elizejske poljane (gr. Elysion pedion)
1. mit. po vjerovanju starih Grka i
Rimljana: zemlja u donjem svijetu
gdje su, nakon smrti, ivjeli u bla-
enstvu ljubimci bogova, osobito he-
roji: 2. E. poljane velika avenija u
Parizu u kojoj stanuje predsjednik
Francuske
elizija (lat. elisio) izbacivanje, izostav-
ljanje, radi blagozvuja, nepotrebnih
samoglasnika, osobito gdje nastaje
zijev (hijat), koji treba ukinuti ne sa-
mo kad je u jednoj rijei nego, esto,
i kad je medu dvjema, tj. kad jedna
rije zavrava, a druga neposredno
za njom poinje samoglasnikom
elizijski (gr. Elysion) divan, bajan,
aroban, rajski; usp. Elizij
elizivan (lat. elisivus) izostavan, koji
izostavlja, izbacivan, koji izbacuje;
elizivni artikli prav. stavovi protudo-
kaza u kojima se izlae ba suprot-
no onome to protivnika strana ho-
e dokazati
Elmova vatra plamici koji se pri jakoj
nepogodi u zraku i snjenim vija-
vicama pokazuju na iljcima gromo-
brana, tornjeva, na vrhovima drvea
i uope visokih predmeta, a potjeu
od elektriciteta to izlazi iz tih ilja-
ka (naziv po tome to su sicilijanski
mornari zvali u pomo sv. Elma)
Eloah (hebr. Eloah) idovsko ime Boga;
usp. Jehova
elogij (gr. logos rije, lat. elogium) iz-
reka, iskaz; natpis, nadgrobni nat-
pis; odredba u testamentu; v. elo
373 eluksacija
elokacija (lat. elocatio) iznajmljivanje,
iznajmljenje, davanje pod najam, pod
zakup
eloksal elektrinim putem oksidirani
aluminij
eloksirati aluminij oksidirati elektri-
nim postupkom
elokucija (lat. elocutio) govorniko iz-
raavanje, govorniki stil, izvoenje
i razvijanje misli pri govoru
elokvencija (lat. eloquentia) rjeitost,
umijee govorenja
elokventan (lat. eloquens) rjeit, kras-
norjeiv
elongacija (lat. elongatio) produava-
nje, rastezanje, razvlaenje; produ-
enje, produenost: udaljavanje, uda-
ljenje; udaljenost: astr. kutna uda-
ljenost planeta od Sunca ili satelita,
tj. od svoga sredinjeg, centralnog
tijela; fiz. udaljenost izmeu poloaja
stabilne ravnotee i poetnog polo-
aja titrajueg, oscilirajueg sustava
elongirati (lat. elongere) produiti, pro-
duljiti, otegnuti, protegnuti, rasteg-
nuti
elo (fr. eloge) hvala, pohvala, pohval-
nica, pohvalni govor
elron (fr. aileron) vrh krila; pero na
mlinskom kotau
elthe kai labe (gr.) doi i uzmi! (pre-
ma legendi: odgovor Grka perzijskom
caru koji im je poruio da mu bez
borbe predaju sve oruje
elucija (lat. eluere ispirati, oistiti, elu-
tio) kem. v. elutrijacija; elucijski po-
stupak nain dobivanja eera pu-
tem zaluivanja upljikavim vap-
nom zamijenjene melase pomou al-
kohola
eludirati (lat. eludere) vjeto odbiti, na
fin nain izbjei; mimoii (ili: zaobii)
zakon; osujetiti, ne dati da doe do
ega; izigrati, podvaliti, prevariti
eluksacija (lat. luxare, eluxatio) med.
iaenje, uganue (kosti)
elukubrirati
elukubrirati (lat. elucubrare) raditi pri
svjetlu, nou; marljivo, revno prou-
avati (ili: obraivati)
elutrijacija (lat. elutriataio) kem. ispi-
ranje, ienje zemljanih dijelova is-
piranjem
eluvij (lat. eluere oprati) geol. proizvodi
nepogoda koji su se zadrali na svom
mjestu nastanka na Zemljinoj povr-
ini (ilovaa, blato i dr.); supr. aluvij
eluzija (lat. eludere, elusio) izbjegava-
nje, zaobilaenje, osujeivanje; izi-
gravanje, podvaljivanje
eluzivan (lat. eludere, elsivus) koji iz-
bjegava, koji zaobilazi, koji osujeu-
je; koji izigrava, koji podvaljuje
elver (njem. Elfer) port, kazneni uda-
rac u nogometu s 11 metara
elverum (tur.) prikladan, povoljan, p-
ogodan, tj. koji odgovara eljama
elzevir 1. primjerak cijenjenog izdanja
latinskih klasika (naziv po imenu ni-
zozemske obitelji Elzevir koja se ba-
vila znanou i knjiarstvom); 2. u
nekim zemljama naziv za kulturnu
rubriku u novinama, osobito za felj-
ton i esej
eljen (ma. eljen) ivio, hura!
emaceracija (lat. emaceratio) med.
mravljenje, slabljenje, suenje, ispi-
jenost
emacerirati (lat. emacerare) med. mr-
avjeti, suiti se, postajati ispijen
emacijacija (lat. emaciatio) med. v.
emaceracija
emajl (fr. email, tal. smalto, njem.
Schmeiz) caklina, gle; staklasta ma-
sa (feldpat, kvare, boraks i dr.) ko-
jom se prevlae metalni predmeti,
osobito kuhinjsko posue, radi boljeg
odravanja ili zbog ukraavanja;
emajl-boje staklaste boje za bojenje
kovina, stakla, porculana i dr.; emajl-
lak mastan lak, proziran ili u boji,
slui za davanje sjaja ve obojenim
predmetima; emajl-staklo neprozirno
374 emanatorija
staklo za ukraavanje predmeta od
stakla, ilovae i kovine
emajlirac (fr. emailleur) onaj koji radi
caklinom, pocakljiva
emajlirati (fr. emailler) pocakliti; raditi
(ili: iarati, arati) caklinom
emanacija (lat. emanatio) izlaenje, iz-
viranje, istjecanje, isparavanje, ispa-
renje, npr. veoma finih izdvojenih
djelia (mirisa i dr.); fiz. plinovita
tvar, supstanca koja strujanjem iz-
lazi iz radioaktivnih tvari i koja je i
sama radioaktivna; prav. objavlji-
vanje neke naredbe i si.: fil. po nau-
avanju novoplatonista i gnostiara:
svijet je emanacija boanstva, tj. iz-
lazak nekog manje savrenog bia iz
nekog vieg i savrenijeg naela, a
da se pritom ovo vie naelo nije iz-
mijenilo
emanacijska teorija fiz. teorija koju
je 1678. iznio Newton, ali koja je u
XIX. st. naputena, po njoj svjetlost,
kao beskrajno fina tvar, izlazi putem
strujanja iz svijetlog tijela; korpus-
kularna teorija, emisijska teorija
emanacijska terapija med. lijeenje
bolesnika emanacijom radija u obli-
ku radiogenskih preparata (vode za
pie i kupanje, blata za parenje) ili
udisanjem u zatvorenim prostori-
jama (emanatorijima) u kojima se
razvija emanacija
emanacijski sustav teol. v. emana-
tizam
emanatizam (lat. emanare proizlaziti)
teol. nauavanje o proizlaenju svega
iz jednog najvieg prabia (po indij-
skom, perzijskom i egipatskom reli-
gijskom sustavu)
emanator (lat. emanare proizlaziti)
med. naprava za pravljenje i proizvo-
enje radiogenskih preparata razli-
ite jaine; usp. emanacijska terapi-
ja
emanatorija (lat. emanare proizlaziti)
med. v. emanacijska terapija
emancipacija
emancipacija (lat. emancipatio) kod
Rimljana: osloboenje jednog lana
obitelji od vlasti starjeine obitelji; u
dananjem pravu: osloboenje djece
od oinske ili skrbnikove vlasti, po-
staj anje punoljetnim; pren. osloboe-
nje stanja zavisnosti i ogranienja
slobode, npr. robova, Zidova, ena,
kole od Crkve, Crkve od drave itd.
emancipacionist (lat. emancipare oslo-
boditi) protivnik robovanja crnaca;
pristaa i pobornik svake emancipa-
cije uope
emancipator (lat. emancipare) oslo-
boditelj, spasilac
emancipirati (lat. emancipare) oslobo-
diti ropstva ili zavisnosti od nekoga,
osloboditi dijete oeve ili skrbnikove
vlasti i nadzora oca ili skrbnika, pro-
glasiti punoljetnim, proglastiti samo-
stalnim; izjednaiti u pravima; oslo-
boditi nekoga od graanskih ogra-
nienja; emancipirati se osloboditi se
od ogranienja slobode, postati jed-
nak u pravima; pretjerati u slobodi
emanirati (lat. emanare) proizlaziti, iz-
laziti, potjecati; odavati, zraiti; izvi-
rati
embargo (p. embargar) zapljena bro-
da ili zabrana isplovljavanja iz luke;
zabrana izvoza ili uvoza; zabrana,
obustava, veto
embol (gr. embolos ep, klin) med. tvr-
do tijelo koje se prenosi krvotokom i
zatvara zijev krvne ile, odnosno sr-
anu upljinu
embolian (gr. embolos ep) u obliku
epa, klina, epast, klinast
emboliforman (gr. embolos klin, ep,
lat. forma oblik) v. embolian
embolija (gr. emballo ubacim) med.
prodiranje stranih, tvrdih predmeta
krvotokom i zatvaranje, zaepljivanje
zjevova krvnih ila tim tvrdim tije-
lima
embolizam (gr. emballo ubacim) 1.
umetanje; usp. interkalacija; 2. med.
375 embroha
zaepljenje krvne ile embolom
embolofrazija (gr. emballo ubacujem,
frasis izriaj; govor) pojava da ovjek
u svom govoru esto bez ikakve po-
trebe ubacuje rijei poput "znate",
"dakle", "je li" i si.; embololalija
embololalija (gr. laleo brbljam, ble-
beem) v. embolofrazija
embregma (gr. embrecho) med. lagano
lijevanje ljekovite tekuine na boles-
ni dio tijela, lijeenje mokrim oblo-
zima; trljanje tekuim lijekom; em-
broha, embrokacija
embrio (gr. bryo niem, embryon za-
metak) biol. ivotinjsko i biljno oplo-
eno jaje, zametak; fetus
embriogeneza (gr. embryon, genos ro-
enje) biol. nastanak zametka, fetu-
sa
embriografija (gr. embryon, grafo opi-
sujem) biol. v. embriologija
embrioktonija (gr. embryon, kteino
ubijam) ubijanje, unitavanje zamet-
ka, ploda (u utrobi)
embriologija (gr. embryon, logia) biol.
dio bilogije koji prouava razvoj za-
metka (embrija) u majinoj utrobi
poevi od jajane stanice do napu-
tanja jajanih kanala ili do poroda;
embriografija
embrionalan (gr. embryon) koji se od-
nosi na embrio, koji ima izgled em-
brija; pren. koji se nalazi tek u za-
etku
embriotlast (gr. embryon, thlao zgnje-
im) kir. instrument za zgnjeava-
nje glave mrtvog djeteta u utrobi
embriotlazija (gr. embryon, thlao
zgnjeim) med. zgnjeavanje ploda u
sluajevima tekog poroaja
embriotomija (gr. embryon, tome re-
zanje) rezanje djeteta u maternici, u
sluajevima veoma tekih poroaja,
kako bi se lake izvuklo iz majine
utrobe
embroha (gr. embroche) med. v. em-
bregma
embrokacija
embrokacija (gr. embroche) v. em-
bregma
emelija (gr. emmeleia sklad) u staro-
grkoj tragediji: ples zbora (uz pjes-
mu)
emenagogi (gr. em-menos mjeseni, ta
emmenia mjesenica, agogos odvo-
dan, koji odvodi) mn. med. sredstva
koja izazivaju menstruaciju; v. eme-
niagogi
emenda (lat. emenda) naknada tete,
novana kazna zbog protupravnog
djela ili protupravnog postupka, pla-
a se da bi se izbjegla vea teta
emendacija (lat. emendatio) poprav-
ljanje, ispravljanje; popravak, ispra-
vak
emendanda (lat.) mn. ono to u jednom
spisu treba popraviti (ili: ispraviti),
popravci, ispravci
emendator (lat. emendator) onaj koji
popravlja pogreke, ispravlja, po-
pravlja
emendirati (lat. emendare) popraviti,
popravljati, ispraviti, ispravljati
emeniagogi (gr. ta emmenia mjese-
no pranje ena, agogos odvodan, koji
odvodi) mn. med. sredstva koja po-
mau mjeseno ienje ena, koja
izazivaju menstruaciju; emenagogi
ementaler (njem. Emmental) trg. po-
znati vicarski sir u velikim koluto-
vima
emergencija (lat. emergere izroniti,
pojaviti se) neoekivan dogadaj; te-
ak poloaj, izvanredno stanje, nu-
da, velika nevolja, opasnost; fil. spon-
tano pojavljivanje novog stupnja na
niem prethodnom; bot. izraslina na
biljinim organima (npr. trnje)
emergirati (lat. emergere) izbiti na po-
vrinu, izii u javnost, prouti se, is-
taknuti se
emerit (lat. emeritus) onaj koji je od-
sluio, koji je napunio godine slu-
be, koji je u mirovini
376 emfatian
emeritirati (lat. emeritare) ili nekoga
proglasiti pro emerito (lat.) umiroviti,
staviti u mirovinu; prid. emeritiran
emerzija (lat. emersio) izbijanje na po-
vrinu; astr. izronjenje, izlazak ne-
kog nebeskog tijela iz sjene drugog
nebeskog tijela zbog ega postaje vid-
ljivim
emetatrofija (gr. emeo povraam, trofe
prehrana) med. slabljenje (ili: sla-
bost) zbog estog povraanja
emetian (gr. emetikos) med. sklon
povraanju; koji izaziva povraanje
emetik (gr. emeo povraam, povratim)
med. sredstvo koje tjera na povraa-
nje; mn. emetici
emetin (gr. emeo) farm. tvar u biljci
ipekakuanha, izaziva povraanje
emetofobija (gr. emeo povraam, fobos
strah) pretjerano zaziranje i strah od
lijekova za povraanje
emetokatartian (gr. emetos povra-
en, kathairo istim) med. svojstvo
lijeka koji istodobno tjera na povra-
anje i na pranjenje crijeva prirod-
nim putem
emetokatarza (gr. emetos povraen,
kathairo istim) med. istodobno i-
enje povraanjem i stolicom
emetologija (grd. epieo povraam, lo-
gia) med. disciplina koja se bavi sred-
stvima za povraanje
emetomanija (gr. emeo povraam, ma-
nia) bolesna elja za stalnim povra-
anjem (kod nekih sluajeva duev-
ne neuravnoteenosti)
emezija (gr. emesia) med. sklonost po-
vraanju (ili: bljuvanju)
emezis (gr. emesis povraanje, emeo
povraam) med. povraanje, bljuva-
nje
emezma (gr. emeo povraam, emesma)
med. ono to se povraa, izbljuvak
emfatian (gr. emfasis) jak u tonu i
izrazima, koji jako naglaava izraze
elei im time poveati vanost, iz-
vjetaen; usp. emfaza
emfaza
emfaza (gr. emfasis prikazivanje, po-
kazivanje: snaga izraza, naglaava-
nje) zorno izlaganje i prikazivanje;
ret. pretjerivanje u tonu ili u izrazi-
ma, izvjetaena sveanost u govo-
ru, izvjetaenost
emfiteut (gr. emfyteuo usaujem, uvo-
dim) nasljedni zakupnik
emfiteuza (gr. emfyteo usaujem, uvo-
dim) u rimskom pravu: vrsta nasljed-
nog zakupa po kojem netko ima pra-
vo potpunog uivanja zakupljenog
zemljita, ak i pravo da ga otui i
ostavi drugom u nasljee, s tim da
se vlasniku plaa godinja zakupni-
na po emfiteutskom ugovoru
emfizem (gr. emfysema, emfysao na-
puem) med. nagomilavanje zraka u
tkivima, osobito ispod koe (kao po-
sljedica povrede plua i dunika); em-
fizem plua pretjerano proirenje
plunih mjehuria praeno gubitkom
njihove elastinosti, ometa izmjenu
zraka u pluima zbog ega dolazi do
kratkog i oteanog disanja, do sipnje
emfizematezan (gr. emfysema) v. em-
fizematian
emfizematian (gr. emfysema upu-
ti avanje; prozrana oteklina izmeu
koe i mesa) napuhan, ponosan, gord;
med. sipljiv, s tekim disanjem
emfraksis (gr. emfrasso zaepim) za-
tvorenost (ili: zaepljenost) krvnih
ila i crijeva
emfraktik (gr. emfrasso) med. sred-
stvo za zatvaranje; prid. emfrakti-
an
emigracija (lat. emigratio) iseljavanje
(ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice
iz neke drave
emigrant (lat. emigrans) onaj koji se
iseljava, iseljenik; onaj koji pobjegne
iz domovine, osobito iz politikih ili
vjerskih razloga, izbjeglica
emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, ise-
ljavati se; izbjei, pobjei iz drave
(iz politikih ili dr. razloga)
377 emisijski
emilijan trg. bijelo, ukasto ili plav-
kasto zemljano posude, slino polu-
porculanu, potjee iz sela Elgersburg
u Njemakoj, zbog ega se zove i el-
gersburki poluporculan (slui za ke-
mijske posude)
eminencija (lat. eminentia) istaknu-
tost, odlunost, uzvienost; kao titu-
la: preuzvienost; med. stranje, is-
pupenje, ispupenost, npr. neke ko-
sti
eminentan (lat. eminens) istaknut, od-
lian, izvanredan, osobit, veoma ve-
lik
eminirati (lat. eminere) isticati se, od-
likovati se, biti primjetan
emir (ar. emir, amir) islamski vladar,
knez; zapovjednik i guverner osvo-
jene pokrajine
emir-al-mumenin (ar.) vladar vjernika,
titula kalifa koju je prvi imao kalif
Omar
emir-al-omara (ar.) zapovjednik, titula
prvog ministra kod kalifa i indijskih
mogula; titula pojedinih upravitelja
pokrajina u Turskoj
emir-al-umara (ar.) v. emir-al-omara
emisar (lat. emssarius) 1. izaslanik, po-
vjerljiva osoba koju neki ovjek, sku-
pina ljudi ili politika stranka alje
u nekoj tajnoj misiji; 2. (lat. emissa-
rium) u hidrotehnici: odvodni, ma-
hom podzemni kanal za odvoenje
vode ili za isuenje nekog jezera
emisija (lat. emissio) slanje, odailjanje,
odavanje, izbacivanje, isputanje; is-
tjecanje, putanje tekuine; izdava-
nje novih vrijednosnica; novanica
(banknota), dionica (akcija) itd.; fiz.
odailjanje, isputanje u okolni pro-
stor (topline); zraenje, putanje ra-
dio-valova, odailjanje preko radija
govora, glazbe i dr.
emisijski (lat. emissio) koji se tie emi-
sije ili je u vezi s emisijom; emisijska
banka fin. banka koja izdaje vrijed-
nosnice, osobito koja ima povlasticu
emisijski sustav
i pravo izdavati papirni novac; emi-
sijski teaj vrijednost koju su vrijed-
nosnice imale kad su se pojavile u
optjecaju, tj. nominalna vrijednost;
emisijska sposobnost fiz. sposobnost
nekog tijela da zraenjem pusti iz
sebe odreenu koliinu topline; emi-
sijska postaja predaj na radio-postaja;
emisijski spektar spektar usijanih
tijela
emisijski sustav teol. v. emanatizam
emitent (lat. emittens) onaj koji alje
poslanika; onaj koji izdaje ili puta
u optjecaj vrijednosnice, osobito pa-
pirni novac
emitirati (lat. emittere) poslati, odasla-
ti, odailjati; izdati (ili: izdavati) vri-
jednosnice, pustiti (ili: putati) u op-
tjecaj vrijednosnice, osobito papirni
novac (banknote)
Emmy prestina televizijska nagrada,
ima slino znaenje kao "Oscar" u
filmskom svijetu
emocija (lat. emotio) uzbuenje, uzbu-
denost, uzrujanost; psih. uvstvo,
osjeaj, afekt; buna, pobuna
emocionalan (lat. emotio) uvstven,
osjeajan; uzbudljiv, koji lako uzbu-
uje; dirljiv, potresan, ganutljiv; emo-
cionalna etika fil. etiki pravac koji
pobude (motive) etikog htijenja i
djelovanja promatra i trai u osjea-
jima, sklonostima i afektima
emocionalizam (lat. emotio) fil. smjer
koji smatra da cjelokupan duevni
ivot ovjeka poiva na emocional-
nim osnovama
emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo
za umekavanje
emolirati (lat. emollire) omekati, u-
mekati, ublaiti
emotivitet (lat. emovere izbuditi, erao-
tivitas) psih. bolesna promjena ras-
poloenja, sklonost uzbuivanju i uz-
rujavanju bez uzroka
empaistika (gr. empaio utisnem, utis-
kujem) umijee izradbe metalnih
378 empiriki
predmeta s ispupenim figurama i
ukrasima (tj. reljefa)
empatija (gr. empathes veoma uzbu-
en, strastven) nestrpljivost, elja,
udnja; netrpeljivost, nepodnoljivost
empazma (gr. empasso posipam) med.
prah (ili: puder) za posipanje
Empedoklo starogrki filozof (483
423. pr. n. e.) koji je smatrao da sve
nastaje spajanjem i rastavljanjem e-
tiriju osnovnih elemenata: vatre, zra-
ka, vode i zemlje
empijema (gr. empyema) med. unu-
tarnje zagnojavanje, osobito: ir u pr-
sima, zagnojavanje plua
empijetian (gr. empyetikos) med. koji
pati od unutarnjeg zagnojavanja, oso-
bito od ireva na pluima; empijian
empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir)
med. stvaranje gnojnog ira
empijian med. v. empijetian
empirej (gr. empyros ognjen) kod sta-
rih Grka: najvii dio neba, ispunjen
istom vatrom i svjetlou, prebiva-
lite bogova; pren. vrhunac, kulmi-
nacija
empirema (gr. empeiria iskustvo; zna-
nje) zakljuak do kojega se dolazi pu-
tem iskustva
empirian (gr. empeirikos) fil. isku-
stven, na osnovi iskustva, dan isku-
stvom, koji se odnosi na iskustvo
(supr. racionalan, aprioran, transcen-
dentalan); usp. empiriki
empiriar (gr. empeiria) onaj koji se
u radu i miljenju oslanja na isku-
stvo, koji dolazi do znanja putem is-
kustva i pokusa ne koristei se spe-
kulativnim miljenjem; pren. stru-
njak u koritenju iskustvom, npr. li-
jenik; supr. teoretiar
empiriki (gr. empeirikos iskustven)
fil. v. empirian; empiriki pojmovi
log. iskustveni pojmovi, oni pojmovi
koji proizlaze iz iskustva (supr. apri-
orni); empirika. psihologija ona koja
polazi od injenica duevnog ivota
empirija
empirija (gr. empeiria) iskustvo, pou-
avanje putem promatranja inje-
nica, znanost o iskustvu
empiriokriticizam (gr. empeiria isku-
stvo, krino sudim, presuujem, odlu-
ujem) "filozofija kritikog (ili: istog)
iskustva", subjektivno-idealistiki
smjer koji se pojavio u drugoj polovici
XIX. st. u Njemakoj i Austriji, a
osnivai su mu Richard Avenarius
(18431896) i Ernst Mach (1838
1916), po kome se zove i mahizam;
ovo nauavanje negira realnost svega
to nije neposredno dano u iskustvu,
za jedinu realnost smatra subjek-
tivne osjeaje, a za pravu stvarnost
samo ono to je neposredno dano u
zamjeivanju; elementi stvarnosti su,
npr., osjeaji crvenog, gorkog i dr.;
tvari, tijela, stvari samo su "kom-
pleksi" osjeaja i ne postoje izvan
osjeaja, izvan nae svijesti; na taj
nain sve fiziko svodi se na psihi-
ke elemente, na osjeaje; prema
Avenariusu, miljenje i bie u stalnoj
su vezi, u tom smislu to nema mi-
ljenja bez bia i obratno; osnova te
veze je svijest, a svijest ne moe po-
stojati bez subjekta koji misli
empiriomonizam fil. subjektivnoide-
alistika filozofska teorija A. Bogda-
nova ija je osnovna karakteristika
svoenje fizikog na psihiko, suvr-
sta empiriokriticizma
empiriosimbolizam fil. subjektivnoide-
alistika filozofija koja nauava da
predodbe i pojmovi nisu odrazi re-
alnih stvari u svijesti, nego samo
simboli naih osjeta; suvrsta empi-
riokriticizma
empirist (gr. empeiria) fil. pristaa
empirizma, tj. onaj koji dolazi do spo-
znaje na osnovi osjetilnog zamje-
ivanja i iskustva, dakle aposteri-
orno; usp. empiriar
empirizam (gr. empeiria iskustvo) fi-
lozofija iskustva, gnoseoloki pravac
379 emulacija
koji cjelokupnu spoznaju izvodi iz
iskustva; u metodolokom pogledu:
naelo da sve znanosti treba zasni-
vati na iskustvu (osniva gnoseolo-
kog empirizma je John Locke, a me-
todolokog Francis Bacon): supr. ra-
cionalizam
empirozis (gr. empyros u vatri) med.
upala, opeklina
emplastian (gr. emplasso) med. koji
zatvara, stee, skuplja
emplastik (gr. emplasso zaepim, za-
tvorim) med. sredstvo za zatvaranje;
mn. emplastici
emplastracija (lat. emplastratio) cijep-
ljenje biljke
emplastrirati (lat. emplastrare) cijepiti
biljku, okulirati
empneumatoza (gr. empneumatosis
nadimanje) med. v. emfizem
emporij (lat. emporium, gr. emporion)
trite, trgovako sredite
empresmomanija (gr. empresmos
paljevina, mania pomama, ludilo)
zloinaka sklonost paleu (kao pato-
loki nagon)
emprostotonija (gr. emprosthen is-
pred, teino izduim, prostrem) med.
povijenost tijela naprijed pri obo-
ljelosti od tetanusa
empsihoza (gr. empsychos obdaren
duom, iv) oduhovljavanje, tobonje
putovanje dua, ulaenje dua u
tijelo embrija
emptio it. empcio (lat.) prav. kupova-
nje, kupnja; kupljena stvar
emptor (lat.) prav. kupac
Empuza (gr. empazo hvatam) mit. no-
na sablast (alje je starogrka bo-
ica Hekata)
emu (port.) vrsta australskog noja (mo-
e narasti do dva metra, poslije noja
najvea ptica na svijetu); ptica trka-
ica
emulacija (fr. emulation) natjecanje;
ljubomora
emulgator
emulgator (lat. emulgere izmusti) sred-
stvo koje omoguuje emulgiranje, tj.
rasprivanje dviju nespojivih tekui-
na (npr. vode i ulja) u stabilnu smje-
su emulziju (najpoznatiji emulga-
tori su: arapska guma, kazein, uma-
njak, animalno ljepilo itd.)
emulgirati vriti emulziju, tj. razbijati
neto utrcavanjem tekuine; pretvo-
riti se u emulziju
emulzija (lat. emulgere izmusti, emul-
sio) uljasta tekuina koja ima boju i
gustou mlijeka; farm. lijek priprav-
ljen da nalikuje na takvu tekuinu
emulzin (lat. emulsio) kem. bjelane-
vinasta supstanca koju sadre slatki
i gorki bademi i koja izaziva vrenje;
v. amigdalin
emulzivan (lat. emulsio) koji je poput
emulzije, mljeast, koji je kao mlije-
ko, slian mlijeku po boji i gustoi
emundacija (lat. emundatio) med. i-
enje izvana (rana i ireva)
emundancije (lat. emundantia) mn.
med. sredstva za ienje izvana,
npr. rana i ireva
emundirati (lat. emundare) med. iis-
titi, istiti, npr. rane, ireve
emunktorije (lat. emunctorium) mn.
med. organi za odvajanje ili odvoe-
nje, organi za ienje, npr. nosnice
en arriere it. an arijer (fr.) nazad, una-
zad, natrag; u odsutnosti, iza lea
en blanc it. an blan (fr.) trg. neispu-
njeno, neispisano mjesto za brojke
na novanim uputnicama
en bloc it. an blok (fr.) sve skupa, u
cijelosti
en espece it. an espes (fr.) trg. u zve-
eem novcu, u gotovu
en general it. an eneral (fr.) uope,
openito; obino, najee
en masse it. an mas (fr.) u masi, u
gomili, skupa, svi zajedno
en miniature it. an minijatir (fr.) u
malom, u malom omjeru, smanjen
380 enartroza
en passant it. an pasan (fr.) u prolazu,
uzgred, uzgredno
en pate it. an pat (fr.) u obliku tijesta
ili kae, npr. obojene tvari
en profil it. an profil (fr.) sa strane,
gledan sa strane, u profilu
Enakov sin div, gorostas (po imenu bib-
lijskog divovskog naroda Enaka u
Kanaanu)
enalaga (gr. en-allasso zamijenim,
enallage) ret. zamjena, zamjenjivanje
jedne rijei drugom, osobito: zamje-
njivanje govornih dijelova jedne vrste
s obzirom na njihovo podrijetlo ili nji-
hov oblik, npr. zamjenjivanje ap-
straktne imenice konkretnom, jed-
nine mnoinom, sadanjeg vremena
prolim vremenom
enam (tur. Enam naziv este sure iz
Kur'ana) knjiica koja sadri citate
iz Kurana i nosi se kao hamajlija
enantem (gr. en- u, antheo niem, iz-
bijam) med. osip na sluznici, naje-
e kod konih zaraznih bolesti, obi-
no prije nego to osip izbije na koi,
unutarnji osip
enantiofanija (gr. enantios suprotan,
faino pokazujem, objavim) prividno
neslaganje, tobonja proturjenost
enantiologija (gr. enantiologia) su-
protstavljanje, proturjenost
enantiomorfan (gr. enantios supro-
tan, morfe oblik) suprotna oblika, sa
suprotnim oblikom; supr. ortomorfan
enantiopatija (gr. enantios suprotan,
pathos bol) med. prenoenje bolesti
s jednog dijela tijela na drugi; alopa-
tija, aleopatija
enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprot-
nost, proturjenost (u kojoj je, prema
Pitagori, osnovni zakon ivota)
enartron (gr. en- u, arthron zglob)
med. neko strano tijelo u zglobu
enartroza (gr. en- u, arthron zglob)
med. namjetanje (ili: umetanje)
zgloba u njegovu upljinu
I encefal
encefal- (gr. enkefalos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem; mozak,
koji se tie mozga
encefalalgija (gr. enkefalos mozak,
algos bol) med. bolest mozga, bol u
mozgu
encefalitis (gr. enkefalos mozak) med.
upala mozga
encefalograf (gr. enkefalos, grafo pi-
em) med. ureaj koji automatski
biljei (registrira) rad mozga
encefalologija (gr. enkefalos mozak,
logia) znanost koja se bavi proua-
vanjem mozga, znanost o mozgu
encefalomalacija (gr.) med. omeka-
nje modanog tkiva iji je uzrok za-
epljenje arterija
encefalopatija (gr.) organske promje-
ne u mozgu nakon ozljeda ili bolesti
(npr. glavobolje, smetnje u hodanju,
psihiki poremeaji itd.)
encefaloskopija (gr. enkefalos mozak,
skopeo gledam, promatram) ispiti-
vanje (ili: pregledavanje, prouava-
nje) mozga; kranioskopija
encefalotomija (gr. enkefalos mozak,
temno reem) med. rezanje mozga
encelialgija (gr. enkoilia utroba, crije-
va, algos bol) med. bolest eluca ili
utrobe
enceliitis (gr. enkoilia utroba, crijeva)
med. upala crijeva
enciklian (gr. en-kyklios) kruni,
okrugao, koji obilazi u krugu, koji
ide redom, opi
enciklika (gr. en-kyklo u krugu okre-
em) enciklino pismo, poslanica; pa-
pina poslanica svim nadbiskupima i
biskupima
enciklopedija (gr. enkyklios paideia
opa naobrazba) prvobitno: krug pri-
premnih i opih znanstvenih pred-
meta s kojima se treba upoznati prije
poetka strunog kolovanja za i-
votno zvanje; krug znanstvenog ko-
lovanja uope; pregledno izlaganje
znanosti i umjetnosti u cijelosti ili
381 endemija
djelomino, obraeno u organskoj ve-
zi (sistematska enciklopedija) ili po
abecednom redu (abecedna-, alfabet-
ska-, realna enciklopedija, stvarni ili
realni rjenik)
enciklopedijski (gr. enkyklios kruni,
paideia naobrazba) pregledan (ili:
obavjetajan) u znanstvenom smislu;
nainjen u obliku enciklopedije, tj.
sa svim opepotrebnim i korisnim
znanjima i uputama
enciklopedisti (gr. enkyklios kruni,
paideia naobrazba) fil. izdavai i su-
radnici velike francuske enciklope-
dije (Enzyclopedie ou dictionnaire
raisonne des sciences, des arts et des
metiers) koji su od 1751. do 1777.
izdavali fr. prosvjetiteljski filozofi
D'Alembert i Diderot, uz suradnju
Montesquieua, Voltairea, Rousseaua,
Holbacha, Marmontela i dr. (sadri
cjelokupno stvarno znanje toga do-
ba); pristae filozofskih, religioznih i
dravnih shvaanja koja su nala iz-
raz u toj Enciklopediji
enciklopedizam (gr. en-kyklios kru-
ni; opi, obian, paideia naobrazba)
filozofska shvaanja, osobito slobod-
njaka i donekle ireligiozna milje-
nja francuskih enciklopedista; enci-
klopedijski nain izlaganja znanosti
endem (gr. en- u, unutra, demos na-
rod) biljka ili ivotinja koja ivi samo
na jednom mjestu i nema je nigdje
(kod nas, npr. biljka Degenia velebi-
tica i ivotinja ovjeja ribica)
endemian (gr. en- u, demos narod)
mjesni, domai, zaviajni; med. koji
snalazi jedan narod ili jedno podru-
je (za bolesti)
endemija (gr. en- u, demos narod)
med. domaa, lokalna (ili: mjesna)
bolest, tj. ona koja osobito vlada u
nekom mjestu ili podruju i koja obi-
no nastaje zbog naina prehrane i
ivotnih prilika uope (npr. guavost
endemija
u brdskim predjelima, azijska kole-
ra u Indiji itd.); supr. epidemija
endemija (gr. en- u, unutra, demos
narod) stalna pojava neke zarazne
bolesti (kolera, sifilis itd.) u nekom
kraju ili zemlji
endemizam (gr. en- u, unutra, demos
narod) pojavljivanje neke prirodne
karakteristike samo u jednom odre-
enom podruju
endermatici mn. med. v. pod ender-
matian
endermatian (gr. en- u, erma koa)
med. koji se nalazi u koi; koji se
upotrebljava za kou, osobito za pot-
koicu, npr. endermatina sredstva
= endermatici
endermatizam (gr. en- u, erma koa)
med. lijeenje potkonog tkiva, tj.
tkiva s kojeg je skinuta pokoica
endermian med. v. endermatian
endijada (gr. en dia dyoin jedno pomo-
u dvojega) poet. govorna figura u
kojoj se jedan pojam iskazuje dvjema
rijeima povezanim jednom svezom,
npr. dvjema imenicama sa svezom
(umjesto jednog pridjeva ijedne ime-
nice): sila i vojska umjesto silna voj-
ska
Endimion (gr. Endymion) mit. lijep
mladi koji je bio ljubimac boice Se-
lene, koja je za nj od Zeusa ishodila
trajnu mladost u vjenom snu
endivija (fr. endive) salata kovrasta
lia s tvrdom debelom stapkom,
srodna cikoriji; andivija, trpka, vo-
dopija, uanica, utenica, rudica
endlati (njem. enden) opivati, praviti
rubove na odjei i runim radovima
endo- (gr. endon) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: unutra, kod
kue
endoblast (gr. endon, blastos klica)
fiziol. v. endoderm
endoderm (gr. endon, erma koa)
biol. vanjski list gastrule, tj. jednog
stadija u embrionskom razvoju
382 endometritis
endodinamika (gr. endon, dynamis
sila) dio geologije koji obuhvaa sve
pojave u kojima se pojavljuje i troi
Zemljina unutarnja toplina
endogamija (gr. endon, gameo enim
se, udajem se) brak izmeu pripad-
nika istog plemena ili istih plemen-
skih skupina; supr. egzogamija
endogen (gr. endon, genos, gignesthai
roditi se, nastati) fiziol. unutarnji,
koji raste iznutra, koji je postao iz
unutarnjih uvjeta ili uzroka; supr.
egzogen
endogene pojave geol. pojave kojima
je sredite u glavnoj masi Zemlje, u
njezinoj unutranjosti i koje potjeu,
posredno ili neposredno, od topline
te mase i od njezinog hlaenja
endogenian (gr. endon, genos) v. en-
dogen
endokanibalizam (gr. endon, p. cani-
bal ljudoder) etn. obiaj nekih lju-
doderskih plemena da jedu meso
svojih suplemenika; supr. egzokani-
balizam
endokardij (gr. endon, kardia srce)
med. unutarnja povrina srca
endokarditis (gr. endon, kardia srce)
med. upala unutarnje povrine srca
endokarpij (gr. endon, karpos plod)
bot. unutarnja koica ploda
endokrin (gr. endon, krino izluujem,
izdvajam) koji izluuje unutra; endo-
krine lijezde fiziol. lijezde s unutar-
njim izluivanjem
endokrinologija (gr. endon, krino iz-
luujem, logia znanost) dio medicine
koji prouava osobine i rad lijezda
s unutarnjim izluivanjem (endokri-
nih lijezda)
endolimfa (gr. endon, lat. lympha, gr.
lymphe) anat. tekuina u labirintu
unutarnjeg uha, unutarnja sluna
vodica
endometritis (gr. endon, metra mater-
nica) med. unutarnja upala mater-
nice
endomitoza
endomitoza (gr.) takva dioba stanice
pri kojoj se podijele samo kromoso-
mi, ali ne i jezgra
endomorfoze (gr. endon, morfosis uob-
lienje, oblik) geol. promjene (u
strukturi i u mineralnim sastojcima)
koje se zbivaju u jo neuvrenoj
eruptivnoj masi pri dodiru s drugim
stijenama
endoparazit zool. ivotinja koja ivi i
nalazi hranu u unutarnjim organi-
ma druge ivotinje; usp. parazit
endoperikarditis (gr. endon, peri oko,
okolo, kardia srce) med. upala unu-
tarnje i vanjske povrine srca
endoplazma (gr.) biol. unutarnji dio
stanice; entoplazma
endopleura (gr. endon, pleura bok,
rebro) bot. unutarnja sjemenina ko-
ica kod biljaka
endorizon (gr. endon, rhiza korijen)
bot. biljka ili sjeme koje nie iz klice
korijena
endoskopija (gr. endon, skopeo gle-
dam, promatram) med. pregled po-
mou endoskopa
endosmometar (gr. endon, osmos gu-
ranje, metron) fiz. naprava za mjere-
nje i ispitivanje endosmoze
endosmoza (gr. endon, osmos guranje)
fiz. dvije razliite tekuine meu-
sobno odvojene upljikavom opnom
(membranom) mijeaju se (difundi-
raju) kroz nju, ali jedna tekuina
prolazi vie nego druga tako da na-
staje poveanje sastava (supstance)
na jednoj, a smanjenje na drugoj
strani struja koja je tako usmje-
rena da poveava obujam zove se
endosmoza; supr. egzosmoza
endosperm (gr. endon, sperma sjeme)
bot. priuvna hrana u sjemenu bilj-
ke
endotel (gr. endon, thele bradavica na
dojci) zool. njena koa na unutarnjoj
povrini krvnih ila i upljina na ti-
383 eneja
jelu, epitel sastavljen od jednog reda
ljuskavih stanica
endoterman (gr. endon, therme to-
plina) fiz. kem. endotermna reakcija
kad se pri nastajanju spojeva prima
toplina od okoline, tj. izvana, npr.
pri nastajanju jodovodika; supr. egzo-
terman
endotermiki (gr. endon, thermos to-
pao) koji zavisi od topline, koji djeluje
toplinom, koji se lijei toplinom
endotermija (gr. endon, thermos to-
pao) med. metoda lijeenja pri kojoj
se bolesni dijelovi tijela zagrijavaju
pomou elektrine struje pri emu se
mijenja krvni tlak, lijei reumatizam,
ishialgija i dr.
endozis (gr. endosis poputanje, en-
didomi poputam) med. poputanje,
slabljenje neke bolesti
endspert (njem. Ende, kraj, engl. spurt)
port, kod konjskih utrka: neoeki-
van i iznenadan jak napor konja i
jahaa pri kraju utrke
eneagon (gr. ennea devet, gonia kut)
mn. devetokut, devetokutnik
eneandria (gr. ennea devet, aner, an-
dros ovjek, mu) mn. bot. deveta
klasa u Linneovom biljnom sustavu:
biljke iji hermafroditni cvjetovi ima-
ju devet slobodnih pranika
eneapetalan (gr. ennea devet, petalon
list) bot. s devet cvjetnih listova
enehem (gr. en- u, echo zvuk, jeka,
enechema) med. zujanje u uima
Eneida (lat. Aeneis) lit. spjev rimskog
pjesnika Publija Vergilija Marona u
12 knjiga u kojem su opjevani Ene-
jini doivljaji (od propasti Troje do
dolaska u Italiju); v. Eneja
Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit.
poznati trojanski junak, sin Anhiza
i Afrodite; s malim brojem Trojanaca
spasio se nakon propasti Troje i na-
kon mnogih pustolovnih doivljaja
doao u Italiju i osnovao dravu; pra-
otac rimskog naroda
enemon
enemon (gr. enhaimon tj. farmakon
koji zaustavlja krv, tj. lijek) med. li-
jek protiv krvarenja
energetika (gr. energeia) fiz. znanost
0 energiji, dio mehanike koji prou-
ava prenoenje i pretvaranje ener-
gije, tj. ekonomsko iskoritavanje si-
la koje nam stoje na raspolaganju;
fil. pogled na svijet koji sve to postoji
1 sve to se zbiva svodi na energiju,
ak i tvar i duh, koji zapravo nisu
nita drugo nego oblici u kojima se
energija pojavljuje
energian (gr. ergon djelo, rad, ener-
gos djelatan, djelotvoran) koji poka-
zuje ili ima energiju; radan, djelatan,
djelotvoran, krepak, odluan, jak, si-
lan
energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgra i
tijelo stanice ili pojedina jezgra u sin-
citiju zajedno s protoplazmom, sta-
nica kao fizioloka jedinica
energija (gr. en u, ergon djelo, rad,
energeia) 1. djelatnost, radinost; 2.
fiz. sposobnost za vrenje rada; kine-
tika energija energija kretanja, tj.
sposobnost mase da izvri rad zbog
svoje pokrenutosti; potencijalna ener-
gija sposobnost za vrenje rada koju
ima masa na osnovi svoga poloaja
kad je dignuta iznad tla i sposobna
padati; oblici energije su: toplina,
magnetna, elektrina energija; naelo
(ili zakon) odranja energije: "...Pri-
roda kao cjelina ima zalihu energije
koja se nikako ne moe ni poveati
ni smanjiti, dakle, koliina energije
u neorganskoj prirodi je stalna i ne-
promjenjiva" (Helmholtz); 3. fil. Ari-
stotel razlikuje energeia (lat. actus),
to znai: stvarnost, oblik, bit, i dyna-
mis (lat. potentia) to znai: mogu-
nost, tvar
energizam (gr. energeia) fil. etiko
shvaanje koje najvie dobro ne gle-
da u subjektivnosti, nego u objektiv-
nom sadraju ivota, u odreenoj
384 enharmonian
afirmaciji ivota, u punom razvoju i
potpunom djelovanju svih vrlina i
svih stvarnih vrijednosti
enervacija (lat. enervatio) rastrojava-
nje; rastrojenost; izmodavanje, slab-
ljenje; izmodenost
enervirati (lat. enervare) uiniti ner-
voznim, istroiti; rastrojiti; izmodi-
ti, oslabiti
enfant it. anfan (fr.) dijete; enfants per-
dus it. anfan perdi (fr.) mn. vojnici
koji se sami jave za izvrenje nekog
opasnog djela, mrtva straa; enfant
terrible it. anfan teribl (fr.) brbljavo
dijete pred kojim se ne smije svata
govoriti zbog toga to hoe odati; zlo-
esto dijete; nestako, vragolan
engastrilog (gr. en- u, gaster trbuh,
eludac, logos govor) onaj koji govori
iz eluca; engastrimit, ventrilokvist
engastrimant (gr. en- u, gaster trbuh,
eludac, manteyo proriem) onaj koji
prorie iz eluca, tj. pomou umijea
govorenja iz eluca
engastrimantija (gr. en- u, gaster tr-
buh, eludac, manteia proricanje)
proricanje iz eluca (pomou govore-
nja iz eluca)
engastrimit (gr. en u, gaster trbuh,
eludac, mytheyo kazujem, priam)
v. engastrilog
engimetar (gr. eggis blizak, skopeo
gledam, promatram) poveavaj ue
staklo
Englishman it. Inglimen (engl.) En-
glez
englizirati (engl. english) v. anglizirati
engonade (gr. en- u, gone koljeno) mn.
egipatski likovi prikazani u kleeem
stavu
engram (gr. en- u, gramma urezak)
psih. trajna promjena organske sup-
stance koja nastaje kao posljedica
utjecaja podraaja, osjetilnih dojmo-
va itd.
enharmonian (gr. enharmonikos)
glaz. koji je u harmoniji i koji zavisi
enheiridion
od nje; zgodan, prikladan; skladan;
enharmonini tonovi tonovi koji igra-
ju dvostruku ulogu, prema tome pri-
padaju li jednom ili drugom nizu to-
nova zbog ega se, njihovom sklad-
nou ili bojom, istodobno mijenja i
njihovo ime, kao cis ili dis, gis ili as;
enharmonini glasovi oni kojima isti
ton pripada pod raznim imenima,
kao dis-mol ili es-mol
enheiridion (gr. encheiridion) priru-
na knjiga, prirunik, pregled, kratak
udbenik neke znanosti
enhidrokulture (gr. en- u, hydor voda,
lat. colere obraivati zemlju) mn. bot.
naziv za kulture biljaka koje crpu
hranjiva sredstva iz vode
enhimozis (gr. enchysmosis) med. izli-
jevanje sokova u dijelove tijela
enhondroma (gr. enchondros hrska-
viav) fiziol. hrskavica koja se stvara
na raun kotane sri, a ponekad i
jezgrinog kotanog tkiva, ohrskavi-
avanje, ohrskavienje
enhorijsko pismo (gr. enchorios do-
mai, domorodni) narodno pismo sta-
rih Egipana; demotino pismo
enigma (gr. ainigma) zagonetka, za-
gonetan govor
enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan,
taman, mraan, nejasan
enigmatiar (gr. ainigma zagonetka)
onaj koji se bavi sastavljanjem i rje-
avanjem zagonetaka
enigmatika (gr. ainigma zagonetka)
vjetina sastavljanja i rjeavanja za-
gonetaka
enistron (gr. enistron) zool. etvrti od-
jeljak eluca kod preivaa, sirite
(u kojem se dovrava probava)
enkantis (gr. en-, kanthos oni kut,
oko) med. oticanje suznih lijezda
enkatizma (gr. en-, kathisma sjedalo,
kathizo posadim) kupanje u sjede-
em stavu, kupanje do pola; parenje
u sjedeem stavu
385 enkomijastika
enkauma (gr. en-, kaio palim, izgorim,
kauma izgaranje) med. oticanje ro-
nice
enkaustika (gr. en-, kaio gorim, izgo-
rim) tehnika slikanja kod starih Gr-
ka koja se sastojala u tome da se
votane boje zagrijavanjem prenose
na osnovu slike, obino na drvo; prid.
enkaustiki
enkaustirati (gr. en-, kaio gorim, iz-
gorim) nagorijevanjem utisnuti boje;
voskom ili stearinom impregnirati
(proeti), osobito gipsane otiske, zbog
ega ovi otisci dobivaju ukastu
glatku povrinu
enklava (fr. enclave) prav. zemljite ko-
je zalazi u tuu dravu ili tue ima-
nje
enklitian (gr. en-, klino naginjem)
gram. nenaglaen; usp. enklitika
enklitika (gr. en-, klino naginjem)
gram. nenaglaena rije koja se na-
slanja na rije koja dolazi ispred nje
i ini s njom jednu naglasnu (izgo-
vornu) cjelinu (npr. sam, si, je, smo,
ste, su: bih, bi, bi bismo, biste, bi,
u, e, e, emo, ete, e; me, mi, te,
ti, se, si, ga, je, ju, joj, nas, nam, vas,
vam, ih, im), naslonjenica, zanaglas-
nica; usp. enkliza
enkliza (en-, klino naginjem, enklisis
naginjanje) gram. naslanjanje jedne
rijei na prethodnu rije te zajedno
ine jednu naglasnu (izgovornu) cje-
linu; usp. enklitika
enkolpija (gr. en-, kolpos prsa) neto
to stoji u prsima ili na prsima; otu-
da: kutijica s relikvijama koja se nosi
oko vrata (obino krii, medaljon,
Kristov monogram i dr.), hamajlija;
kri na prsima biskupa
enkomij (gr. enkomion) pohvalni go-
vor, govor u slavu zaslunog ovjeka
enkomijastika (gr. enkomiastikos
slavljeniki) umijee hvaljenja i slav-
ljenja zaslunih ljudi u govoru (enko-
enkomijastikon
miju) ili u pjesmi (enkomijastikonu);
prid. enkomijastiki
enkomijastikon (gr. en-komiazo veli-
am, slavim) pjesma u slavu zaslu-
nog ovjeka
enkopa (gr. enkope) med. rana od uda-
rca, osobito na lubanji
enkracija (gr. en-krateia) suzdrlji-
vost, umjerenost, svladavanje samo-
ga sebe
enodoskop (gr. endon, skopeo gledam)
kir. instrument s napravom za osvjet-
ljavanje koji slui za pregled uskih
kanala i upljina
enofil (gr. oinos vino, filos koji voli)
ljubitelj vina, prijatelj vina, vinolju-
bac
enografija (gr. oinos vino, grafo opi-
sujem) opisivanje vina
enohijar (gr. oinochoos) peharnik, vi-
notoa
enoidan (gr. oinos vino, eidos oblik,
slika) poput vina, koji je kao vino,
slian vinu
enolog (gr. oinos vino, logos) pozna-
vatelj vina, onaj koji umije struno
obraivati i njegovati vino
enologija (gr. oinos vino, logia zna-
nost) poznavanje vina; znanost o uz-
gajanju vinove loze te pripravljanju
i uvanju vina; vinarstvo, poznava-
nje vina
enoloki (gr. oinos vino, logos) to se
tie poznavanja vina, to je u vezi sa
znanou o vinu
enomanija (gr. oinos vino, mania lu-
dilo) vinsko bjesnilo, vinsko ludilo;
ludilo uzrokovano pijanstvom
enomantija (gr. oinos vino, manteia)
proricanje iz vina, osobito rtvenog
enometar (gr. oinos vino, metron) in-
strument za odreivanje vremena
kad se mot nalazi u najveem vre-
nju
enopolij (gr. oinos vino, poleo proda-
jem) vinarija, krma u kojoj se toi
vino; pravo toenja vina
386 entelehija
enoptromantija (gr. en-optron zrcalo,
manteia proricanje) proricanje iz zr-
cala
enorman (lat. enormis) golem, veoma
velik, prekomjeran, prevelik, udesan
enormitet (lat. enormitas) golemost,
prekomjernost, izvanredna veliina
enosimanija (gr. enosis potres, ma-
nia bijes) med. umiljanje bolesnika
da je poinio neki neoprostivi grijeh
enostoza (gr. en-, osteon kost) med.
unutarnja izraslina u kostima
enoteka (gr. oinos vino, theke sprem-
nica) zbirka razliitih vina
enprimir (fr. imprimure) slik. prema-
zivanje platna (na kojem e se slika-
ti) osnovnom bojom; grundiranje
enritmian (gr. en-, rhythmos) poet.
koji je u ritmu, napisan (ili: sastav-
ljen) u ritmu, skladan, skladno na-
pravljen, u ritmu, skladan
ens (lat. ens, sum jesam, esse biti) stvar,
bie
entalpija (gr. en u, thalpos toplina)
fiz. "toplinski sadraj" zbroj unutar-
nje energije te umnoka tlaka i obuj-
ma nekog tijela
entasis (gr. entasis napinjanje) arhit.
neznatno zadebljanje na srednjem
dijelu stupa
entaza (gr. enteino zapinjem, zateem,
entasis zapinjanje, zatezanje) arhit.
u antikoj arhitekturi: neznatno is-
pupenje na srednjem dijelu stupova
entega (gr. entheke ulog) pomorski
ugovor prema kojem brodovlasnik
ulae u posao svoj brod, trgovac svoju
robu, a posada svoj rad; (brodovlas-
nik s posadom dobivao je dvije tre-
ine, a trgovac jednu treinu dobit-
ka)
entelehija (gr. entelecheia) fil. nepre-
kidna radinost ih djelatnost, posebice
duha; stvarnost, realnost; kod Ari-
stotela: aktivni princip (naelo) koji
ono to je mogue stvara, zatim usa-
vrava i od toga pravi cilj svog ivota;
entelogeneza
via energija koja sama sebi odreu-
je smjer, ili via djelatnost koja svoj
cilj ima u sebi (za razliku od tvari
koja nosi u sebi samo mogunost po-
stojanja)
entelogeneza (gr. entellomai naruim,
genesis postanak) umjetna oplodnja
enteomanija (gr. entheos oduevljen
Bogom, mania pomama, ludilo) vjer-
sko ludilo, vjerska zaslijepljenost
enter- v. entero-
enteradenografija (gr. enteron crije-
va, aden lijezda, grafo opisujem)
opisivanje crijevnih i eluanih li-
jezda
enteradenologija (gr. enteron utroba,
crijeva, aden lijezda, logia) znanost
o crijevnim i eluanim lijezdama
enteralgija (gr. enteron utroba, algos
bol) med. bol u crijevima, bol u utrobi
enteralin (gr. enterikos utrobni, cri-
jevni) utrobni, koji dolazi od eluca i
crijeva, koji se tie utrobe
enteritis (gr. enteron utroba, crijeva)
med. upala crijeva, crijevni katar
entero- (gr. enteron) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: crijeva, utro-
ba
enterokliza (gr. enteron, klyzein ispi-
rati) med. ispiranje crijeva
enterologija (gr. enteron, logia) dio
medicine koji prouava crijeva i utro-
bu uope
enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad)
med. spadanje utrobe zbog slablje-
nja veza, ligamenata, osobito nakon
trudnoe, mravljenja itd.
enteroragija (gr. enteron, regnymi
prsnem, pucam) med. krvarenje iz
crijeva (kod crijevnog tifusa, izrasli-
na na crijevima ili drugim trbunim
organima, kod bolesti krvnih ila,
kronine upale bubrega, raznih tro-
vanja itd.)
enteroskop (gr. enteron, skopeo gle-
dam) med. instrument, ogledalo za
osvjetljavanje i pregledavanje crijeva
387 entomoliti
enteroskopija (gr. enteron, skopeo)
med. pregledavanje i ispitivanje cri-
jeva pomou enteroskopa
enterostenoza (gr. enteron, stenosis
suenje) med. suavanje crijeva
enterotomija (gr. enteron, tome reza-
nje) med. rezanje crijeva, rezanje e-
luca
enterozoe (gr. enteron utroba, crijeva,
zoon ivotinja) mn. gliste koje ive u
crijevima
entimem (gr. enthymema) log. skraen
zakljuak u kojem se jedna premisa
izostavlja i ne iskazuje, ali se u mi-
slima (en thymo) moe dopuniti, npr.:
Svaki ovjek je smrtan; dakle: i Ivan
je smrtan (izostavljena premisa je:
Ivan je ovjek)
entitet (lat. ens bie, sum jesam, esse
biti) fil. bitnost, ono to jest
entlauzung (njem. entlausen razuiti,
dezinsicirati) postupak unitavanja
nametnika na ljudskom tijelu pomo-
u kupanja te raskuenja odjee
entlaza (gr. enthlao nagnjeim) med.
nagnjeenost, osobito lubanje
entofit (gr. entos unutra, fyton biljka)
bot. biljka nametnica, parazitna bilj-
ka
entoksicizam med. v. entoksizam
entoksizam (gr. en-, toxikon otrov)
med. trovanje, otrovanje; entoksici-
zam
entomofag (gr. entomos urezan, fagein
jesti) zool. sisavac koji se hrani in-
sektima (npr. je, krtica, imi itd.)
entomofil (gr. entomos urezan, filos
ljubitelj) onaj koji voli insekte
entomograf (gr. entomos urezan, en-
toma zoa insekti, grafo opisujem)
zool. onaj koji se bavi opisivanjem
insekata
entomografija (gr. entomos, grafo)
zool. opisivanje insekata
entomoliti (gr. entomos urezan, lithos
kamen) geol. okamenjeni ostaci inse-
kata
entomolog
entomolog (gr. entomos urezan, logos)
zool. poznavatelj insekata, prouava-
telj insekata
entomologija (gr. entomos urezan,
logia znanost) zool. znanost o insekti-
ma; prid. entomoloki
entomon (gr. en-, temno ureem, ento-
mos urezan) zool. insekt
entonija (gr. en-, teino zategnem) med.
naprezanje, napetost, zategnutost
entopian (gr. en-, topos mjesto, ento-
pios domai) domai, zaviajni
entoptian (gr. entos unutra, ops, opos
oko) koji se nalazi u samom oku; en-
toptine boje obine boje (za razliku
od dioptrinih boja)
entostoza (gr. entos unutra, osteon
kost) med. unutarnje oticanje kosti
entotini umovi (gr. entos unutra,
us, otos uho, otikos uni) med. su-
bjektivni umovi (u uhu)
entozoe (gr. entos unutra, zoon ivo-
tinja) mn. v. enterozoe
entrata (tal.) predigra, uvod, introduk-
cija; ulazna cijena, ulaznica
entre it. antr (fr. entre, lat. inter) me-
u, izmeu, u, usred; entre nous it.
antr nu (fr.), medu nama, u etiri
oka, u povjerenju
entree it. antre (fr. entree) 1. ulazak,
ulaenje; ulaz; ulazna soba, predsob-
lje, predvorje; pristup; predjelo, prvo
jelo pri objedima, osobito sveanim;
ulazna cijena, ulaznica; uvozna ca-
rina; glaz. upadanje jednog glasa;
uvod, dio kojim poinje opera ili kon-
cert; pojava glumca na pozornici
entripsologija (gr. entripsis utrljava-
nje, logia znanost) med. prouavanje
unoenja lijekova u tijelo utrljava-
njem
entropija (gr. en u, trope pretvaranje,
entropia sadraj pretvaranja) fiz.
funkcija ija veliina slui kao mje-
ra za vjerojatnost danog stanja tije-
la ili sustava tijela; entropija tijela
ili sustava tijela jest kolinik iz zbro-
388 enula
ja poveanja unutarnje energije i
vanjskog izvrenog rada pri irenju
toga tijela i apsolutne temperature;
pri svakom procesu u prirodi zbroj
energija ostaje stalan, ali to pretva-
ranje energije iz jednog oblika u
drugi vri se u smjeru poveanja
zbroja entropija svih tijela koja su-
djeluju u procesu; u graninom, za-
miljenom sluaju za povratni proces,
ovaj zbroj entropija ostaje nepromi-
jenjen; u prirodi su svi procesi nepo-
vratni, ireverzibilni; otuda, osim na-
ela odranja energije, u prirodi vri-
jedi naelo poveanja entropije; prvo
naelo je nuno za objanjenje zbi-
vanja u prirodi, ali nije dovoljno te
ga u tu svrhu dopunjuje drugo na-
elo
entuzijast (gr. enthousiasmos) zane-
senjak, oduevljen ovjek, strasan
oboavatelj ili potovatelj koga ili
ega; prid. entuzijastiki
entuzijazam (gr. en u, Theos Bog, en-
theos oduevljen Bogom, enthousias-
mos boansko oduevljenje, ushie-
nje) prvobitno (u poganskim kulto-
vima): stanje nekog ovjeka koji je
"pun boga"; kasnije: zanos, odu-
evljenje, ushienje, razdraganost;
osobito: strasna zagrijanost za neku
ideju, neki ideal
enudacija (lat, enudatio) razgolia-
vanje, razgolienje, otkrivanje
enudirati (lat. nudus gol, enudare) ogo-
liti, razgolititi, otkriti
enukleacija (lat. enucleatio) vaenje
jezgre: razvijanje, objanjavanje,
razjanjavanje, prikazivanje; med.
odstranjivanje nekog lanka iz zglo-
ba
enukleirati (lat. nucleus jezgra, enu-
cleare) izvaditi jezgru ega; briljivo
obraditi, razviti, objasniti, razjasni-
ti, prikazati
enula (gr. en u, ulon desni) med. unu-
tarnja strana zubnog mesa (desni)
enumeracija
enumeracija (lat. enumeratio) brojenje,
nabrajanje, prebrojavanje
enumerirati (lat. enumerare) nabroji-
ti; prebrojiti; izraunati
enuncijacija (lat. enuntiatio) iskaz,
sud, izreka; objava, priopenje
enuncijat (lat. enuntiatum) iskaz, iz-
reka; stav, sud, presuda
enuncijativan (lat. enuntiare iskazati)
iskazan, koji sadri neki iskaz; is-
kazni, koji pripada iskazu; prav.
suprotno od dispozitivan
enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izri-
cati, iskazivati, iskazati, izgovoriti,
izjaviti, objaviti
enureza (gr. en- u, uron mokraa)
med. nesposobnost zadravanja mo-
krae zbog oslabljelosti mokranog
mjehura
enziforman (lat. ensis ma, ensiformis)
bot, u obliku maa
enzimi (gr. en, zyme kvasac) mn. kem.
neorganizirani fermenti, organski
duikovi spojevi koji su po svojem
sastavu slini bjelanevinama, npr.
dijastaza, pepsin, ptijalin, lipoliza
enzootija (gr. en-, zoon ivotinja) vet.
domaa stona zaraza koja se ponaj-
ee javlja na stoci nekoga kraja;
prid. enzootian; usp. endemija, en-
demian
eo ipso (lat.) samim tim, samo po sebi
razumljivo
eocen (gr. eos zora, kainos nov) geol.
starija tercijarna formacija, nazva-
na tako jer u njezinim okaminama
ima veoma malo onih koje bi se mo-
gle dovesti u vezu s danas ivim vr-
stama te se pojavljuje kao zora (eos)
novog stvaranja; nakon ove dolaze:
oligocen, miocen i pliocen
eojski (gr. eos zora) koji potjee s Is-
toka, istoni, koji je doao ili dospio
s Istoka (u Grku)
Eol (gr. Aiolos) mit. bog i gospodar
vjetrova kod starih Grka
389 ep
Eolci (gr. Aioleis) jedno od etiriju glav-
nih plemena starih Grka u Tesaliji i
zap. Grkoj, po mitologiji podrijetlom
od Eola, sina Helenovog
Eolida (gr. Aiolis, gen. Aiolidis) ime
za nekoliko starogrkih podruja u
jugozapadnoj Tesaliji i junoj Etoli-
ji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji
eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) mn.
kamenje koje neki znanstvenici sma-
traju oruem i posudama pretpovi-
jesnih ljudi iz tercijara
Eolova harfa cijev sa icama koja se,
poput sprave to pokazuje smjer pu-
hanja vjetra, okree na vjetru pri e-
mu ice, pod utjecajem vjetra, obi-
no zvue u akordima; usp. Eol
eolski (gr. aiolos) vjetrovit, buran, na-
gao, brz
eolski dijalekt najstarije od triju glav-
nih grkih narjeja; v. Eolci
eolski taloi geol. taloi koji se stvara-
ju kad vjetar donosi s povrina sti-
jena sitan kameni i mineralni prah
pa ga kao prainu raznosi veoma da-
leko, a kad snaga vjetra popusti,
onda ta praina pada na zemlju i
stvara taloge
eon (gr. aion) dugo vremensko raz-
doblje, neizmjerno dugo vrijeme, ne-
promjenjivo trajanje, vjenost
eonije (gr. aion) mn. proslave stogo-
dinjica, jubilarne proslave
eonomantija (gr. oionos ptica, mante-
ia proricanje, gatanje) proricanje po
letu i glasanju ptica
Eos (gr. Heos, Eos) mit. boica zore
kod starih Grka
eozin (gr. eos jutarnje rumenilo, zora)
blijedocrvena fluoroscentna boja ko-
ja slui, izmeu ostaloga, za bojenje
mikroskopskih predmeta
eozoik (gr. eos zora, osvit, zoe ivot)
razdoblje u prolosti Zemlje kad su
se pojavila iva bia
ep (gr. eipein kazivati, rei, epos ju-
naka pjesma, herojska pjesma) poet.
v. epopeja
epafereza
epafereza (gr. epafairesis) med. ponov-
no oduzimanje, osobito krvi
epagoga (gr. epagoge dokazivanje na-
voenjem slinih primjera i slua-
jeva) log. v. indukcija; prid. epago-
ki
epagomeni (gr. ep-ago dodajem, ume-
em) u kalendaru naroda koji imaju
dvanaest mjeseci po trideset dana:
pet dana koji se, na kraju, dodaju
ovim mjesecima da bi se dobilo 365
dana
epakma (gr. epakmos zailjen, nao-
tren, epi na, za, akme vrh, vrhunac)
med. pogoravanje bolesti
epakmastian (gr. epakmastikos koji
raste u sili) med. koji raste, koji se
pojaava, koji se zaotrava
epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam,
epaktos uveden, umetnut) mn. broj
dana za koliko Suneva godina pre-
mauje Mjeseevu godinu od dvana-
est mjeseci; broj dana Mjeseeve sta-
rosti prvoga dana godine (danas 1.
sijenja, nekada 1. ili 22. oujka)
Epaminoda glasoviti vojskovoa iz
starogrke Tebe (4. st. pr. n. e.), pogi-
nuo kod Mantineje 362. pr. n. e. u
borbi protiv Spartanaca
epanadiploza (gr. ep-anadiplosis
udvostruenje) poet. udvostruava-
nje, zavravanje neke reenice istom
rijei kojom je i poela; med. ee
vraanje napadaja groznice; prijelaz
jednostavne bolesti u kompliciranu
epanafora (gr. epi-, ana-, fero nosim)
poet. v. anafora
epanalepsa (gr. epanalepsis ponav-
ljanje) poet. ponavljanje (nakon due
umetnute reenice) jedne ili vie ri-
jei na kraju, esto s jaim naglas-
kom; zapoinjanje reenice ili stiha
istom rijei kojom prethodna reeni-
ca ili stih zavrava
epanastrofa (gr. epanastrofe) poet.
izmjena mjesta rijei, premjetanje
rijei, npr.: sumnje nema, umjesto:
390 epicen
nema sumnje; figura u kojoj kraj-
njom rijei jedne reenice poinje slje-
dea reenica; med. okretanje mater-
nice ili mokranog mjehura; v. ana-
strofa
epanoda (gr. epanodos povratak) ret.
vraanje glavnoj temi nakon kratkog
udaljavanja od nje; ponavljanje rije-
i obrnutim redom, npr.: "Tko ne mo-
e ono to eli, neka eli ono to mo-
e" (Leonardo da Vinci)
epanortoza (gr. epanortho poprav-
ljam, epanorthosis popravak) poprav-
ljanje, vraanje u prijanje stanje ili
poloaj; ret. ispravljanje samoga se-
be u govoru, popravljanje ili dopu-
njavanje reenoga kakvim izrazom
koji jasnije i tonije iskazuje neku
misao; opominjanje, savjetovanje
eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapo-
vjednik, upravitelj pokrajine u Bi-
zantskom Carstvu
eparhija (gr. eparchia) podruje i dje-
lokrug jednog eparha; pravosl. pod-
ruje pod upravom jednog episkopa
ili arhepiskopa
eparma (gr. eparma oteklina) med.
oteklina, oticanje
Epej mit. graditelj trojanskog konja
epekzegeza (gr. ep-exegesis) gram.
dodatno objanjenje, daljnje dopun-
sko objanjenje, dodatak koji treba,
neto objasniti; v. apozicija
ependima (gr. ependyma gornja odje-
a) anat. fina tanka koica kojom su
prevuene modane upljine
epenteza (gr. epenthesis) gram. ume-
tanje jednog slova ili sloga u neku
rije (u grkom, njemakom i dr. je-
zicima)
epi- (gr. epi) predmetak u sloenicama-
sa znaenjem: na, nad, po
epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol.
v. ektoderm
epicen (gr. epikoinos, lat. epicoenum)
gram. rije koja vrijedi za oba roda,*
i muki i enski
epicentar
epicentar (gr. epi-, lat. centrum sredi-
te) povrinsko sredite; geol. ono
mjesto na povrini kamene Zemljine
kore koje se nalazi vertikalno iznad
hipocentra, tj. mjesta u kamenoj
Zemljinoj kori u kojem je izvor po-
tresa
epicikl (gr. epi-, kyklos krunica) astr.
mala krunica ije se sredite kree
opsegom neke druge krunice (u Pto-
lemejevu geocentrinom sustavu taj
drugi krug je vei i zove se defer-
ent); geocentrina putanja planeta;
prid. epiciklian
epicikloida (gr. epi-, kyklos krunica,
eidos oblik) krivulja koju opisuje
jedna toka na krunici koja se ko-
trlja s vanjske strane neke nepomi-
ne krunice
epiar (gr. epos junaka pjesma) pisac
epskih pjesama, epski pjesnik; v.
epski
Epidaur 1. starogrki grad na istonoj
obali Argolide, poznat po hramu bo-
ga Asklepija i kazalitu; 2. starogrko
naselje na podruju dananjeg Cav-
tata
epideiktian (gr. epideiktikos poka-
zan) koji se pokazuje, koji se istie,
sjajan; epideiktian govor sjajan, uzo-
ran, umjetniki govor
epidemian (gr. epidemein biti rai-
ren u narodu) med. koji vlada u ne-
kom kraju, zarazan
epidemija (gr. demos narod, epidemia
irenje bolesti) med. bolest koja vlada
nekim krajevima, zarazna bolest,
zaraza; u uem smislu: bolest koja
je dola izvana i neko vrijeme vladala
u nekom kraju, no bolest od koje taj
kraj inae ne pati; supr. endemija
epidemiolog (gr. epidemia, logos)
med. prouavatelj nastanka, irenja
i suzbijanja zaraznih bolesti
epidemiologija (gr. epidemia, logia)
med. znanost o zarazi i zaraznim bo-
lestima; prid. epidemioloki
391 epifenomen
epidendron (gr. epi na, dendron drvo)
bot. biljka nametnica koja raste po
drveu
epiderma (gr. epi, erma koa) zool.
pokoica, najgornji sloj ljudske i i-
votinjske koe; bot. kod viih biljaka:
najgornji sloj stanica koji najprije
zatvara s vanjske strane sve dijelo-
ve biljke, a kasnije se esto zamje-
njuje sekundarnim tkivom
epidermoid (gr. epi, erma koa, eidos
oblik) biol. pokoino tkivo
epidermski (gr. epi, erma koa) koji
pripada pokoici, koji je u vezi s po-
koicom; v. epiderma
epididimis (gr. epididymis) zool. nad-
mudce, organ na gornjoj strani tes-
tisa, na prijelazu u sjemenovod
epididimitis (gr. epididymis) med.
upala epididimisa
epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo
gledam) opt. sprava koja dovoljno jas-
no projicira i prozirne i neprozirne
objekte
epidiktian (gr. epideiktikos) v. epide-
iktian
epidiorit (gr.) metamorfna stijena na-
stala dinamskom metamorfozom di-
jabaza
epidot (gr.) vrsta poludragulja zelene
boje
epidoza (gr. epidosis) dodatak: med.
neobino poveavanje jednog dijela
tijela; napredovanje neke bolesti
epidrom (gr. epidrome) med. navala
tjelesnih sokova, osobito krvi; kon-
gestija
epifanija (gr. epi-fainomai) pojavljiva-
nje, osobito: pojavljivanje nekog bo-
anstva i praznovanje u ime toga; u
kranstvu: dolazak Spasitelja me-
u ljude; u Kat. crkvi: proslava do-
laska triju kraljeva novoroenom
Isusu
epifenomen (gr. epifaino pojavljujem
se poslije) fil. pojava koja prati neki
vaniji proces, zbivanje, npr. svijest,
epifilosperme
psihike pojave; med. uzgredna (ili:
sporedna) pojava kod neke bolesti
epifilosperme (gr. epi, fyllon list,
sperma sjeme) mn. bot. biljke iji se
cvjetovi nalaze na listovima
epifiti (gr. epi-fyomai rastem na) mn.
bot. nametnike biljke koje rastu na
drugim biljkama, ali ne oduzimaju
od njih hranu kao to je sluaj kod
ostalih nametnika (parazita)
epifiza (gr. epifysis priraslina, epi-fy-
omai rastem na, uhvatim se za) anat.
kotana jabuica, okrajci dugih kos-
tiju; mala endokrina lijezda koja se
nalazi na stranjem dijelu srednje
komore mozga, vana za razvoj tje-
lesnih i spolnih osobina ovjeka, oso-
bito po tome to regulira i koi pre-
rano razvijanje spolnih obiljeja
epifonema (gr. epifonema) uzvik, us-
klik; ret. snana zavrna misao u go-
voru
epifora (gr. epifora) zakljuak, zavre-
tak; ret. ponavljanje jedne ili vie ri-
jei na kraju reenice; med. suenje
(oiju)
epigamija (gr. epigamia) druga enid-
ba ili druga udaja; brak izmeu la-
nova razliitih stalea
epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pri-
pada epigastriju, koji je u vezi s epi-
gastrijem
epigastrij (gr. epigastrion, gaster tr-
buh) anat. gornji dio trbuha, dio ab-
domena koji se nalazi neoposredno
iznad eluca
epigenema (gr. epigennema poslije ro-
eno, poslije stvoreno) neto naknad-
no stvoreno ili roeno; med. bolest
koja se pridruila nekoj prijanjoj
bolesti
epigeneza (gr. epigignomai rodim se
poslije, nastajem poslije) biol. shva-
anje po kojem se razvoj organskog
svijeta zasniva na oblikovanju or-
ganske klice kao novog proizvoda;
usp. preformacija
392 epigram
epigenija (gr. epi-, gignomai poslije
nastajem, pridolazim) geol. rijena
dolina klisurastog oblika koja je usje-
ena u uzvienje iznad nieg zem-
ljita
epiginian (gr. epi-, gyne ena) bot.
cvijet koji se sam oplouje (npr. cvi-
jet jabuke i ruiastih biljaka uope)
epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkljan-
ski poklopac (koji zatvara grkljan)
epiglotitis (gr. epi, glotta jezik) med.
upala grkljanskog poklopca
epigoni (gr. epi-gonoi) mit. potomci,
osobito sinovi sedmorice grkih ju-
naka poginulih u prvom ratu protiv
Tebe (deset godina kasnije osvetili
su svoje oeve i razorili Tebu); pov.
sinovi nasljednika Aleksandra Veli-
kog (dijadoha); djeca iz drugog bra-
ka; potomstvo uope; lit. pisci koji u
nedostatku vlastite stvaralake sna-
ge stvaraju u duhu ideja i oblika svo-
jih velikih prethodnika; pren. opona-
atelji, imitatori
epigraf (gr. epigrafo) natpis na nekoj
kui, nadgrobnom ili drugom spo-
meniku; naslov na knjizi; geslo, mo-
to
epigrafiki (gr. epi-grafo) koji je u vezi
s epigrafikom ili se tie epigrafike;
koji ima natpis, npr. epigrafika stra-
na novca strana na kojoj je natpis
(za razliku od strane na kojoj je lik)
epigrafika (gr. epi-grafo) poznavanje
natpisa, dio znanosti o starinama ko-
ji tumai antike natpise urezane u
kamen, kovinu ili drugi trajan ma-
terijal
epigram (gr. epigrafo, epigramma)
poet. prvobitno, kod starih Grka: nat-
pis na umjetnikim djelima, nadgrob-
nim spomenicima itd., obino napi-
san u distisima; kasnije: kratka lir-
ska pjesma koja nam, zbijeno i jasno,
kazuje neku istinu, koja nas iznena-
uje (esto ima podrugljiv karakter),
sastoji se od oekivanja i objanje-
epigramatologija
nj a u kojem se nalazi tzv. alac (po-
anta) budui da je danas svaki epi-
gram zajedljiv
epigramatologija (gr. epigramma, lo-
gia) zbirka natpisa; zbirka epigrama;
znanost o epigramu kao pjesnikom
rodu
epigramist (gr. epigramma) poet. pi-
sac epigrama, epigramski pjesnik
epigramski (gr. epigramma) u obliku
epigrama; pren. zajedljivo, satirino;
kratko i jasno, kao u epigramu
Epiharmo gr. komediograf sa Sicilije
(oko 500. pr. n. e.)
epiheirema (gr. epicheirema) log. za-
kljuivanje, dokazivanje; ret. nagomi-
lavanje zakljuaka ili dokaza na kra-
ju govora, zavretak govora u kojem
svaki stav ima i svoj dokaz; epihere-
ma
epiherema (gr. epicheirema) v. epihei-
rema
epihorian (gr. epichorios) domai,
mjesni; v. endemian
epihroza (gr. epichrosis prebojenost)
med. koni osip u boji
epika (gr. epos, fr. epique) poet. epsko
pjesnitvo pjesnitvo koje opirno pri-
a o onome to se dogodilo ili to se
moglo dogoditi u prolosti, ne istiui
pritom i osjeaje koje ti dogaaji u
nama izazivaju, kao to je to sluaj
kod ostalih dviju glavnih pjesnikih
vrsta (lirskog i dramskog pjesnitva)
epikarp (gr. epi-, karpos plod) bot. po-
vrinski sloj kore na plodu
epikauma (gr. epi-, kaio palim na po-
vrini) med. mjehur od opekline;
oteklina zjenice ili otok na ronici
epikerastici (gr. epi-, kerastika) mn.
ublaujua sredstva, sredstva za ub-
laavanje, za razblaavanje
epikranij (gr. epi-, kranion lubanja)
zool. gornji dio lubanje
epikriza (gr. epikrisis procjena, odlu-
ka) med. znanstveno objanjenje i
393 epilema
utvrivanje neke bolesti s obzirom
na njezin nastanak, tijek i posljedi-
cu
epikurejac (gr. Epikouros) pristaa
Epikurove filozofije koja u osjeaju
duhovnog blaenstva, to dolazi kao
posljedica osloboenja due od nespo-
kojstva a tijela od bola, vidi najvie
dobro; no kako su Epikurovi uenici
i protivnici izopaili njegova naela
odajui se vie osjetilnim uivanjima
i nasladama, epikurejcem se obino
smatra ovjek odan osjetilnim nasla-
dama, dakle: razbludnik, bludnik i
si.; prid. epikurejski
epikurejizam (gr. Epikouros) filozof-
ska kola starogrkog filozofa Epi-
kura (341270 pr. n. e.): svjetovi se
bez boanskog upravljanja razvijaju
time to se atomi, osim kojih ne po-
stoji nita nego prazan prostor, skup-
ljaju i ponovno razgrauju; isto tako
nastaju i nestaju iva bia i dua koja
se sastoji od najfinijih atoma; vrijed-
nost spoznavanja prirode sastoji se
u tome to oslobaa ovjeka od uasa
praznovjerja i straha od smrti; ovo
osloboenje je potrebno radi stjecanja
blaenstva, koje nije u osjetilnom ui-
vanju, nego u tome to se tijelo oslo-
baa od bolova, a dua od nespokoj-
stva (u netonom i pogrenom smislu
koji su proirili protivnici, epikure-
jizam je elja za uivanjem i osje-
tilnom nasladom)
epilacija (fr. epiler, epilation) upanje,
vaenje, skidanje dlaka posebnim
preparatima ili pomou elektrine
struje i elektronskih aparata radi li-
jeenja ili uljepavanja
epilator (fr. epilatoire) sredstvo za ski-
danje, upanje dlaka
epilema (gr. epi, lemma dobitak) ret.
pitanje ili napomena koju govornik
samom sebi postavi pa odmah na nju
odgovori
epilepsija
epilepsija (gr. epi-lambano, epilepsia)
med. teka bolest s povremenom ne-
svjesticom i grevima, padavica
epileptici (gr. epileptika) mn. med. li-
jekovi protiv padavice
epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj
koji pati od padavice, padaviar
epilij (gr. epyllion) kratak ep u daktil-
skim heksametrima (vrsta baladnog
pjesnitva u aleksandrijsko doba)
epilog (gr. epi-logos) zavrna rije, po-
govor; zavrni govor kojim se glumac
obraa gledateljima na kraju pred-
stave; pren. zavretak ili neposred-
na posljedica nekog dogadaja ili ina;
supr. prolog
epilogizam (gr. epi-logos) log. na os-
novi poznatih injenica i okolnosti
zakljuivanje o injenicama i okolno-
stima koje jo nisu poznate
epimeleti (gr. epimeletes) mn. u staroj
Grkoj, osobito u Ateni: upravitelji i
starjeine raznih upravnih zvanja
epimenija (gr. epimenios mjeseni) r-
tva koja se prinosila svakog mjeseca
kod starih Grka; fiziol. menstruacija
epimitij (gr. epimithion) poet. zavre-
tak pjesme, prie ili basne koji sadri
moralnu pouku
epimona (gr. epimone zadravanje,
epimeno zadravam) ret. zadravanje
na jednoj temi kako bi se to iscrpnije
izloila i objasnila
epinefrin (gr. epi, nefros bubreg) med.
v. adrenalin
epinikija (gr. epi-, nike pobjeda, epi-
nikion) proslava pobjede, sveanost
u slavu pobjede; pobjednika pjesma
u ast pobjednika na narodnim i
olimpijskim igrama (kod starih Gr-
ka)
epinikijski (gr. epi, nike pobjeda) koji
pripada pobjedi, pobjedniki
epinomis (gr. epi-, nomos zakon) do-
datak zakonu; dodatak uope
epipedometrija (gr. epipedon ravni-
na) geom. v. planimetrija
394 episkopalni
epipetalan (gr. epi-, petalon list) bot.
s nadcvjetnim tukom
epiplazma (gr. epi-plasso med. oblog,
melem za lijeenje rana
epipleksija (gr. epiplexia) med. uze-
tost jedne strane zbog modanog
udara; prid. epiplektian
epiplektiar (gr. epiplexia) med. onaj
kojem prijeti opasnost od modanog
udara
epipleroza (gr. epiplerosis prepunost)
med. bolesna punokrvnost, preko-
mjerno punjenje arterija krvlju
epirater (fr. epurateur) proiava,
stroj za proiavanje pamuka
epirenon (gr. epi, lat. ren bubreg) med.
v. adrenalin
episcenij (gr. epi-, skene, lat. scena)
kaz. gornji dio pozornice
episemazija (gr. episemasia pokazi-
vanje, pojavljivanje bolesti) med.
predznaci bolesti
episilogizam (gr. epi-, syllogismos po-
sredni zakljuak) log. silogizam koji
sadri kao jednu premisu zakljueni
sud (konkluziju) drugog silogizma;
zakljuak koji je izveden kao poslje-
dica nekog drugog zakljuka
episkop (gr. episkopos nadzornik, epi-
skopeo nadgledam) 2. pravoslav. bis-
kup
episkop (gr. episkopos promatra) 1.
opt. ureaj koji pomou jake svjet-
losti moe projicirati i neprozirne ob-
jekte
episkopali (gr. episkopos) mn. lanovi
episkopalne ili biskupske (anglikan-
ske) Crkve u Engleskoj
episkopalist (gr. episkopos) katolik
koji ne priznaje papu kao vrhovnog
predstavnika Crkve, nego biskupe
okupljene u jednom opem koncilu
episkopaliziranje (gr. episkopos nad-
zornik) uvoenje episkopskog dosto-
janstva i episkopske vlasti
episkopalni (gr. episkopeo nadgle-
dam) biskupski; epsikopalni sustav
episkopat
shvaanje po kojem najvia crkvena
vlast treba biti u rukama svih bisku-
pa i njihovog opeg koncila, za razli-
ku od papinskog ili kurijalnog su-
stava koji danas vlada u Kat. crkvi
i po kojem svu vlast ima papa; epi-
skopalna crkva engleska anglikan-
ska Crkva
episkopat (gr. episkopos) biskupstvo;
zvanje i dostojanstvo biskupa; svi bis-
kupi kao cjelina
episkopija (gr. episkopos) zvanje i pod-
ruje kojim upravlja episkop
episkopokracija (gr. episkopos nad-
zornik, kratia vlast) vladavina (ili:
svemo) episkopa i sveenstva (npr.
u nekoj dravi)
episkopska projekcija opt. prikaziva-
nje slika ili predmeta pomou odbi-
janja svjetlosti
epispadija (gr. epi-, spao vuem) med.
uroena anormalnost koja se sastoji
u isputanju mokrae kroz poleinu
mukog spolnog organa; gornji pro-
cijep uda
epispast (gr. epispao privlaim) v. pod
epispazam
epispastian (gr. epispao privlaim)
med. opi naziv za supstance koje
proizvode plikove na koi, npr. za go-
ruicu
epispastik (gr. epispao privlaim)
med. sredstvo, flaster za izvlaenje
epispazam (gr. epispao privlaim) ne-
prirodno izvlaenje obrezane gornje
koe na mukom spolnom organu da
bi se time dokazalo neidovsko po-
drijetlo (to su u doba rimskih care-
va esto radili odroeni idovi); takav
idov zvao se epispast
epistaksa (gr. epistazein nanovo ka-
pati) med. curenje krvi iz nosa
epistemologija (gr. episteme znanje,
spoznaja, znanost logia) fil. teorija
spoznaje; spoznaja o aksiomima filo-
zofije
395 epitafij
epistemon (gr. episteme znanje) znan-
stveni prirunik
epistemonian (gr. epistemonikos) ko-
ji spada u znanost, znanstveni
epistil (gr. epistylis stup) arhit. greda
koja stoji povrh stupova i spaja ih,
arhitrav; glava ili vijenac na stupu
epistola (gr. epistole, lat. epistola) pi-
smo, poslanica, pismena poruka; u
Novom zavjetu: apostolsko pismo,
. poslanica; fig. grdnja preko pisma;
poetska epistola pismo u obliku pjes-
me, poslanica u stihovima
epistolar (lat. epistolarius) u Kat. crkvi:
sveenik koji na bogosluju ita apo-
stolske poslanice
epistolarij (lat. epistolarium) knjiga u
kojoj su zabiljeene biblijske posla-
nice, zbirka biblijskih poslanica
epistolarni (gr. epistole) pismeni, u
obliku pisma; epistolski
epistolij (lat. epistolium) malo pismo,
" pisamce
epistolograf (gr. epistole, grafo) onaj
. koji pie pisma, pisac pisama
epistolografija (gr. epistole, grafia)
- umijee sastavljanja pisama (ili: po-
slanica)
epistomij (gr. epi-stomizo zaepim us-
ta) med. vale na ustima
epistrof (gr. epi-strefo okreem) zool.
. drugi vratni prljen, pomae okreta-
nje glave
epistrofa (gr. epi-strefo okreem, epi-
strofe okret) med. vraanje bolesti,
sluaj kad se bolest, koja je bila ve
. pri kraju, povrati
epistruktura (gr.-lat.) gornji sloj, nad-
gradnja, nadogradnja; usp. supstruk-
cija
epitaf (gr. tafos grob, epitafion) nad-
grobni natpis (na spomeniku); nad-
grobni spomenik, spomenik uope
epitafij (gr. epitafios) posmrtni govor,
osobito govor u slavu boraca poginu-
lih za domovinu
epitafist
epitafist (gr. epitafion) pisac nadgrob-
nih natpisa, pisac epitafa
epitalamij (gr. epi-, thalamos lonica)
svadbena pjesma kod starih Grka i
Rimljana koja se, obino u zboru, pje-
vala pred lonicom (thalamos) mla-
denaca
epitaza (gr. epitasis pojaanje, porast,
epi-teino) med. pojaanje, pogoranje
u stanju neke bolesti; kaz. zaplet u
dramskom djelu
epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka)
fiziol. njeno povrinsko tkivo na
sluznici, npr. na usnama, dojkama
itd.; mn. epiteli djelii koe
epiteliom (gr. epi-, thele) med. epitelni
rak
epitelni (gr. epi, thele) koji se odnosi
na epitel
epitem (gr. epithema) med. oblog, oso-
bito oblog za eludac
epitet (gr. epithetos) poet. pridjev koji
se dodaje imenici da bi predodba
bila to ivlja, potpunija i ljepa, npr.
bijeli dvori, rusa kosa; epitheton
ornans it. epiteton ornans (lat.) uk-
rasni pridjev, ukrasni prilog
epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) 2.
lingv. nastanak glasa
epiteza (gr. epithesis dodatak) 1. gram.
dodavanje na kraju rijei jednog gla-
sa ili sloga radi jaeg artikuliranja
te rijei, npr. -r (tadar umjesto
tada)
epitimija 1. (gr. epithymia) med. ud-
nja, pouda, elja, jak prohtjev za je-
lima to ga osjea ena za vrijeme
trudnoe; 2. (gr. epitimia) kazna ko-
jom vie crkvene vlasti kanjavaju
nekog sveenika za uinjenu krivnju;
poslati na epitimiju poslati sveenika
u samostan da izdri kaznu na koju
je osuen
epitoga (gr. epi-, lat. toga) gornji ogr-
ta; med. zavoj za rame
epitoma (gr. epitome) saetak, pregled
sadraja
396 epizoon
epitomirati (gr. epitome) dati (ili: na-
praviti) saetak
epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna
stopa od etiri sloga koju ine jedan
spondej i jedan jamb ili spondej i tro-
hej, tako da oba para slogova stoje u
ritmikom odnosu tri prema etiri:
U (prvi), U (drugi),
U (trei), U (etvrti
epitrit)
epitrohazam (gr. epi-, trochazo usput
dodirnem) povrno dodirivanje; ret.
nagomilavanje veeg broja misli u
jednom odsjeku govora
epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno
ustupanje, doputanje
epizeugma (gr. epizeuxis) ret. ponav-
ljanje jedne rijei u reenici, npr.
"Davno, davno je to bilo"
epiziotomija (gr. episeion stidnica, to-
me rezanje) med. zarezivanje meice
u zadnjoj fazi poroda radi proirenja
izlaza poroajnog kanala ime se
olakava poroaj
epizoda (gr. ep-eis-odion umetak, do-
datak) dijaloki dio izmeu zborskih
pjesama u starogrkoj tragediji; a-
ljivi umeci u komediji; samostalni,
tj. bez jae veze s glavnom radnjom,
dijelovi u romanu, epskoj pjesmi, dra-
mi ili govoru; pren. sporedna rad-
nja, sporedan dogaaj, neto umet-
nuto to je u slaboj ili ni u kakvoj
vezi s glavnom temom
epizodan (gr. ep-eis-odios) umetnut,
sporedan, uzgredan, u slaboj ili ni u
kakvoj vezi s cjelinom; epizodna pjes-
ma sporedna pjesma, umetnuta pjes-
ma
epizona (gr.) pojas metamorfoze vanj-
skog dijela Zemljine kore u kojem je
temperatura niska, a tlak jedno-
stran
epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool.
nametnik koji ivi na vanjskoj povr-
ini koe; entozoon
epizoonosologija
epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos
bolest, logia) znanost o zaraznim bo-
lestima domaih ivotinja
epizootian (gr. epi-, zoon) zarazni,
koji ima oblik zaraze (kod ivotinja)
epizootija (gr. epi-, zoon ivotinja) i-
votinjska, osobito stona zaraza veih
razmjera, pomor stoke
epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac,
onaj koji pomou arolijskih pjesa-
ma, izreka, gatalica i natprirodnih
sredstava pomae i lijei
epoda (gr. epado pripjevam, epode)
poet. pripjev, refren, umetnut stih,
zavrna pjesma koja dolazi nakon
strofe i antistrofe u starogrkim zbor-
skim pjesmama; vrsta lirske pjesme
kod Horacija kod koje izmjenino do-
laze jedan krai stih (versus epodus)
i jedan dui
epodian (gr. epodos) poet. koji se pri-
pjeva, umetnut; s refrenom, pripje-
vom
epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vri-
jeme nekog znaajnog dogadaja od
kojega se poinje brojiti niz godina,
vremenski odsjek ili razdoblje; initi
epohu stvarati novo i znaajno doba,
uiniti sebe ili doba u kojem se ivi
znaajnim, izazvati velik ugled, biti
znaajan; astr. proizvoljno utvren
datum za koji su unijeti u tablice
elementi nuni za izraunavanje mje-
sta nekog nebeskog tijela
epohalan (gr. epoche) znaajan, velik,
koji ini epohu, koji svojom vrijedno-
sti i znaajem nadmauje sve to se
u tom vremenu dogodilo i daje mu
svoje obiljeje (npr. epohalan izum,
uspjeh i si.)
epohant (gr. epoche, lat. epochans)
onaj koji izvri neto krupno i zna-
ajno, onaj koji predstavlja, koji ini
epohu
epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica
na kojoj stoji znak asnikog ina;
dobiti epolete dobiti asniki in, po-
397 Eppur si muove
stati asnik; izgubiti epolete prestati
biti asnik, biti lien asnikog ina
epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti pr-
sobranom, opkopom
epolman (fr. epaulement) voj. prsobran
napravljen od nabacane zemlje, vre-
a pijeska i dr.
Epona mit. starorimska boica keltskog
podrijetla, zatitnica magaraca i ko-
nja
eponim (gr. eponymos) onaj po kojem
je neto nazvano, koji daje neemu
ime (kao to je, primjerice, u Ateni
bio prvi arhont po kojem je tekua
godina dobivala ime, u Sparti prvi
efor, u Tebi prvi beotarh)
eponimian (gr. eponymos) nazvan,
prozvan, istoimeni; kad smisao i zna-
enje imena odgovora karakteru ili
sudbini onoga koji nosi to ime
eponit drveni, biljni ugljen
epon (fr. eponge spuva) mekana spu-
vasta tkanina od pamuka, svile, re-
jona ili vune
epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epo-
poi(a)) junaki spjev, jedinstveno
pjesniko prikazivanje nekog niza
znaajnih dogaaja okupljenih oko
jednog sredita, tj. oko glavnog ju-
naka; epopeja moe biti narodna koja
je uglavnom sastavljena od narod-
nih pjesama i pria, i umjetnika ko-
ju je napisao samo jedan pjesnik; ova
posljednja ima etiri vrste: povijesna
epopeja koja opjevava znaajne povi-
jesne dogaaje, romantina epopeja
koja opjevava junake i ljubavne pu-
stolovine poznatih vitezova, pobona
epopeja sa sadrajem iz Svetog pis-
ma, i komina epopejau kojoj mata
dolazi u sukob s razumom ili osjea-
jima; ep, epska pjesma
Eppur si muove (tal.) "Ipak se kree"
(tj. Zemlja), rijei koje je uzviknuo
Galilei pred inkvizicijskim sudom
kad su ga primorali da se odrekne
Kopernikovog nauavanja
epruveta
epruveta (fr. eprouvette) tanka i duga-
ka staklena cjevica za kemijske po-
kuse
epsilon (gr. e, psilos gol) peto slovo
grkog alfabeta, = kratko e; usp. eta
epsilontiar (gr. epsilon) matemati-
ar koji smatra da se matematika
mora uvijek izlagati u potpuno stro-
gom obliku, ak i za nematematia-
re; pren. pretjerano strog matema-
tiar
epsilontika (gr. epsilon) mat. meu
matematiarima uobiajen naziv za
rigorozno izlaganje matematike
analize; izraz je nastao otud to se u
mnogim dokazima iste analize upo-
trebljava grko slovo e (epsilon) kao
oznaka za samovoljnu malu pozitiv-
nu veliinu
epski (gr. epos) koji se tie epske po-
ezije; pren. junaki, opiran; epska
pjesma v. epopeja; epska plastinost
prianje koje u epu mora biti tako
ivo i oigledno kao da se dogaa
pred naim oima; epska poezija v.
epika; epski pjesnik = epiar; epska
irina ili opirnost prianje o mnogim
dogaajima u kojima sudjeluje, osim
glavnog junaka, vei broj junaka, opi-
sivanje svega nadugo i nairoko; ep-
ski stih stih kojim se ponajee piu
epske pjesme (deseterac i heksame-
tar)
Epsom junoengleski grad poznat po
konjskim utrkama; epsomska sol
(engl. Epsomsalt) gorka sol, magne-
zijev sulfat
epulis (gr. epulis) med. mekana izras-
lina na desnima
epulotik (gr. epulotikos koji pomae
zaraivanju) med. lijek za skup-
ljanje i suenje rana
epuloza (gr. epulosis) med. zarai-
vanje, zaraenje npr. rana
epuracija (lat. epuratio) ienje, pro-
iavanje, trijebljenje
398 eratian
epurativan (lat. epurativus) koji isti
(ili: trijebi, proiava)
epurirati (lat. purus ist) oistiti, pro-
istiti, otrijebiti, probrati
Equi donati dentes non inspiciun-
tur it. Ekvi donati dentes non ins-
piciuntur (lat.) Poklonjenom konju ne
gleda se u zube
Er kem. kratica za erbij
er-Erzahlung it. er-ercelung (njem.)
v. er-form
er-form (njem. er on, lat. forma oblik)
pripovijedanje (ili: pisanje) u treem
licu
era (lat. aera) raunanje vremena, nain
raunanja vremena od nekog znaaj-
nog dogaaja; kranska era, naa
era raunanje vremena od poetka
kranstva, od roenja Isusa Krista
eradijacija (lat. eradiatio) zraenje,
putanje svjetlosnih i toplinskih zra-
ka
erantan (lat. errare lutati, errans) koji
luta, koji je u zabludi, koji grijei;
skitniki
erar (lat. aerarium) dravna blagajna
starog Rima u Saturnovom hramu
na Kapitolu; dravna imovina (za
razliku od fiskusa ili privatne imo-
vine careva); otuda: dravna imovi-
na, dravna (ili: zemaljska, gradska)
blagajna
erare humanum est (lat.) u ljudskoj
prirodi je da grijei
erarni (lat. aerarius) koji se tie drav-
ne kase; erarni prihodi i rashodi, pri-
hodi i rashodi dravne blagajne
erata (lat. errare grijeiti, erratum, er-
rata) mn. tiskarske pogreke; popis
tiskarskih pogreaka koji obino do-
lazi na kraju knjige; v. eratum
eratian (lat. erraticus) koji luta, koji
se premjeta; nepostojan, nepravilan,
neredovit, nepostojan; eratine stijene
geol. putujue stijene, lutajue stije-
ne, tj. one koje se nalaze na povrini
Zemlje daleko od mjesta na kojem
Erato
su nastale; eratine bolesti med. ne-
pravilne, neredovite, nepostojane,
atipine bolesti, npr. groznica
Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet
muza, zatitnica poezije, osobito lir-
ske (ljubavne) te erotine glazbe; u
umjetnosti obino prikazivana s li-
rom; usp. muza
eratum (lat. erratum) pogreka, zablu-
da; osobito: tiskarska pogreka; mn.
erata
erazmiki izgovor lingv. izgovaranje
grkoga glasa ete kao e (usp. etaci-
zam); takvo je stajalite zastupao
Erzmo Roterdamski (14661536)
erbab (tur. erbap) strunjak, znalac,
vjetak, sposoban ovjek, majstor
erbati (njem. erben) batiniti, naslije-
diti
erdegata (mad. orodog vrag) vrag ga
odnio, dovraga (poznata maarska
kletva)
erdegati (ma. orodog vrag) proklinjati
Ereb mit. starogrki bog tmine; ereb
carstvo sjena; podzemni svijet, pod-
zemlje; pakao; vjena tmina
Erehtejon glasoviti hram na atenskoj
Akropoli (5. st. pr. n. e.) posveen
Posejdpnu
erekcija (lat. erectio) podizanje, usprav-
ljanje, uzdizanje; fiziol. dizanje, na-
breknue, ukruenje mukog spolnog
organa kao posljedica spolne nadra-
enosti; osnivanje, ustanovljavanje,
podizanje, izvoenje, graenje
eremit (gr. eremites, lat. eremita) pus-
tinjak, usamljenik, anahoret
eremita (fr. eremitage) pustinjakovo
obitavalite; usamljeno mjesto, usam-
ljena kuica; kuica u parkovima na-
pravljena od drveta ili kamena, po-
sebno je bila omiljena kao ukras u
XVIII. st.; vrsta finog burgundskog
vina
eremitizam (gr. eremos pust, usam-
ljen) pustinjatvo, usamljenitvo, pu-
stinjaki (ili: usamljeniki) ivot
399 ergonomija
erepsin (gr. ereipo raskidam) ferment
u sluznici tankoga crijeva koji rasta-
pa bjelanevine, kazein, peptone i dr.
eretian (gr. erethyzo nadraim) uz-
buen, uznemiren, razdraen
eretizam (gr. erethyzo) med. v. ereti-
zija
eretizija (gr. erethyzo nadraim, raz-
draim) med. uznemirenost, razdra-
enost, npr. mozga; bolesno povea-
na uzbuenost; eretizam
ereuksija (gr. ereugomai podrignem,
rigam) med. riganje, podrigivanje;
eruktacija
erg (ar. erg, mn. areg) 2. zem. pjeana
pustinja s dinama (u Sahari)
erg (gr. ergon rad, djelo) 1. fiz. stara
jedinica energije i rada
ergastika (gr. ergazomai radim, dje-
lujem) nauavanje o radu i radinosti
ergastulum (lat. od gr. ergazomai ra-
dim) starorimska podzemna robija-
nica u kojoj su radili okovani ka-
njenici
ergativ (gr. ergateuo radim) pade koji
se pojavljuje u nekim jezicima i ozna-
uje vritelja radnje (subjekt) koji ni-
je u nominativu
ergela (tur. hergele) 1. stado konja; o-
por, krdo, mnotvo; 2. uzgajalite ko-
nja
ergo (lat.) dakle, stoga, prema tome
ergograf (gr. ergon rad, grafo biljeim)
sprava za biljeenje rada to ga mo-
gu izvriti miii prstiju
ergologija (gr. ergon djelo, rad, logos
govor) grana etnologije koja proua-
va sve sloene fenomene ljudskog ra-
da
ergometar (gr. ergon rad, metron)
med. sprava za mjerenje rada to ga
izvri jedan mii ili skupina miia
ergonomija (gr. ergon rad, djelo, no-
mos obiaj, red, zakon) znanstvena
grana koja prouava odnos ovjeka i
stroja u suvremenim uvjetima proiz-
vodnje te nastoji uskladiti ovjekove
ergostat
fizike i psihike mogunosti s ra-
dom stroja
ergostat (gr. ergon rad, iostemi sta-
vim, stanem) med. sprava za terape-
utsko iskoritavanje rada miia kod
koje bolesnik okreui jednu ruicu
moe izvriti tono odreenu kolii-
nu rada
ergotin (fr. ergotine) med. vaan sasto-
jak raene gljivice, izaziva skupljanje
krvnih ila i nekih miinih snopia,
osobito u maternici; ergotinin
ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin
ergotizam (fr. ergot) med. trovanje bra-
nom u kojem se nalazi raena gljivica
Erida (gr. Eris) mit. boica svae i raz-
dora kod starih Grka; na svadbi Ahi-
lovih roditelja Peleja i Tetide bacila
meu goste zlatnu jabuku na kojoj
je pisalo: najljepoj (te kalliste), i ti-
me izazvala meu nazonima svau
i mrnju to je, posredno, dovelo do
Trojanskog rata
Eridina jabuka jabuka razdora, sjeme
razdora; usp. Erida
erika (lat. Erica) bot. crnjua, grmolika
biljka iz porodice vrjesova
erina (gr. en-, rhis, rhinos nos) mn.
med. sredstva protiv prehlade
ering (njem. Ehe brak, Ring prsten)
zaruni, vjenani prsten, burma
Erinije (gr. Erynis) mn. boice osvete
kod starih Grka koje su, kao izvri-
teljice pravde, posebice vrile osvetu
nad zloincima; kod Rimljana Furije
eriometar (gr. erion vuna, metron) v.
eirometar
Eripuit caelo fulmen sceptrumgue
tyrannis it. Eripuit celo fulmen
sceptrumkve tiranis (lat.) Oteo je ne-
bu munju, a tiranima ezlo natpis
na poprsju amerikog predsjednika
Benjamina Franklina to ga je izra-
dio francuski kipar Antoine Houdon
(17411828) kao podsjetnik na Fran-
klinov izum munjovoda i na njegovo
uspjeno bavljenje politikom
400 eritrofitoskop
eristian (gr. eristikos) sklon svaanju
i prepiranju; sporan, koji se moe
osporavati, koji je za osporavanje
eristiari (gr. eristike vjetina prepi-
ranja, raspravljanja) mn. oni koji se
vole prepirati, raspravljati; fil. pri-
stae starogrke megarske filozofske
kole (zbog sklonosti prepiranju i ras-
pravljanju)
eristika (gr. eris svaa, prepirka, raz-
dor, eristike) vjetina prepiranja (ili:
raspravljanja, polemiziranja, diskuti-
ranja)
eritem (gr. erythema) med. opi naziv
za pojavu crvenila na koi (kao re-
akcija koe na tetno djelovanje vanj-
skog imbenika)
eritrazma (gr. erythros crven) med.
zarazna bolest koe oko plea i pre-
pona
eritremija (gr. erythros crven, haima
krv) med. v. eritroza
eritrijaza (gr. erythros crven) med.
crvenilo kod novoroenadi
eritrizam (gr. erythros crven) pojava
da se u narodu koji inae ima crnu
kosu raaju i djeca s crvenom kosom
(ova pojava osobito je esta kod eu-
ropskih Zidova, dok je kod crnaca
uope nema)
eritro- (gr. erythros) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: crven, koji
je crvene boje
eritroblasti (gr. erythros, blastos kli-
ca) fiziol. stanice koje stvaraju crve-
na krvna zrnca
eritrociti (gr. erythros, kytos uplje
tijelo, trbuasta posuda) mn. crvena
krvna zrnca
eritrodermija (gr. erythros, erma ko-
a) med. jako i prostrano crvenilo ko-
e, praeno jaim ili slabijim ljute-
njem
eritrofil (gr. erythros, fyllon list) bot.
lisno crvenilo
eritrofitoskop (gr. erythros, fyton bilj-
ka, skopeo promatram, gledam) crve-
eritrofobija
ne naoale, naprava kroz koju se lie
biljaka vidi u grimiznoj crvenoj boji
eritrofobija (gr. erythors crven, fobe-
omai bojim se) med. bolestan strah
stidljivih osoba od crvenjenja u odre-
enim situacijama
eritrokloropija (gr. erythros, chloros
svijetlozelen, ukast, opsis vienje)
med. nesposobnost vienja modrou-
te boje
eritromelalgija (gr. erythros, melos
ud, algos bol) med. crveni i jako nate-
eni oiljci, praeni bolom, povreme-
no se javljaju po rukama i, rjee, po
nogama pa nestanu; podrijetlo im je
u bolesti ivaca
eritropojeza (gr. erythros, poieo inim,
stvaram) zool. stvaranje crvenih krv-
nih zrnaca
eritroza (gr. erythros) med. prekomjer-
no proizvoenje krvi u pluima
eritrozin (gr. erythros) kem. organska
obojena tvar koja se dobiva iz fluores-
ceina i kojom se utocrveno i modro-
crveno boje svila i vuna
erizipel (gr. ervsipelas, erythros crven,
pella koa) med. zarazna bolest; vr-
banac, crveni vjetar
erizipelatezan (gr. erythros crven,
pella koa) med. slian crvenom vjet-
ru, u vezi s vrbancem, crvenim vjet-
rom; koji boluje od erizipela
erker (njem. Erker) v. doksat
eri (engl. earl) grof, trei stupanj plem-
stva u Engleskoj, izmeu markiza i
vajkaunta
Erlkonig it. Erlkenig (njem. Erlkonig,
dan. ellerkonge) mit. vilinski kralj,
bauk
ermita (fr. eremitage) mali barokni
dvorac ili paviljon u parku neke feu-
dalne rezidencije, namijenjen odmoru
i razmiljanju u samoi; Ermita mu-
zej koji je 1765. u Sankt Peterburgu
osnovala Katarina II., pripada naj-
znaajnijim svjetskim kulturnopovi-
jesnim i umjetnikim ustanovama
401 erotian
eroberung (njem. erobern osvojiti) "os-
vojenje", ljubavni uspjeh
erodirati (lat. erodere) izjedati, nagri-
zati; geol. odnositi, skidati
erogacija (lat. erogatio) prav. izdava-
nje, isplaivanje; dijeljenje, podjela
erogator (lat.) prav. izvritelj posljednje
volje
erogen (gr. eros ljubav, genes, gignes-
thai roditi se) koji izaziva spolno uz-
buenje, spolnu strast
eroicamente it. eroikamente (tal.)
glaz. v. eroico
eroico it. eroiko (tal.) glaz. herojski,
junaki, tj. pojaanom silinom
eror (lat. error) zabluda, pogreka; er-
ror facti it. eror fakti (lat.) stvarna
zabluda; error in facto it. eror in
fakto (lat.) prav. zabluda o postojanju
kaznenog djela; error in judicando
it. eror in judikando (lat.) prav. kad
pravni lijek tvrdi da je napadnuta
odluka materijalno netona zbog loe
primjene kaznenog zakona; eror in
procedendo (lat.) prav. kad pravni li-
jek tvrdi da postupak na osnovi koje-
ga je odluka donesena ne odgovara
zakonu
Eros (gr. Eros) mit. bog ljubavi kod
starih Grka (kod Rimljana: Amor,
Kupidon); pren. ljubav; fil. ljubav
prema idejama, nagon za spoznajom
(kod Platona); astr. planetoid koji se
nekad priblii Zemlji vie nego Mars,
zato to njegova putanja lei izmeu
putanja Zemlje i Marsa
erotematika (gr. erotao pitam) vjeti-
na postavljanja pitanja
erotematski (gr. erotematikos u obli-
ku pitanja, erotema pitanje) nastav-
na metoda u kojoj jedan pita, a drugi
odgovara, kako je, primjerice, radio
Sokrat; supr. akroamatski
erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon
ljubavi, zaljubljiv, zaljubljen; erotina
poezija ljubavno pjesnitvo
erotiar 402
erotiar (gr. erotikos) pisac ljubavnih
tiva, ljubavni pjesnik
erotika (gr. eros spolna ljubav) vjeti-
na voenja ljubavi, ljubavni ivot;
ljubavno pjesnitvo
erotiziranje (gr. eros spolna ljubav)
fiziol. specifino spolni utjecaj tvari
koje spolne lijezde izluuju u krv
(seksualnih hormona) na sredinji
ivani sustav
erotomanija (gr. eros spolna ljubav,
mania pomama, ludilo) ljubavno lu-
dilo; med. duevni poremeaj kod ne-
koga tko je obuzet stalnim ljubavnim
zanosom; sve svodi na spolni in i
strast, svuda vidi samo spolne poja-
ve, odaje se prekomjerno spolnom
uivanju, samo o tome misli i govori;
takoer: pojava kad bolesnik umisli
da je netko u njega ili on u nekoga
zaljubljen (erotomanija kod ena =
nimfomanija, kod mukaraca = sati-
r i jaza)
erozija (lat. erosio) izjedanje, nagriza-
nje; geol. odnoenje, skidanje; med.
povrinski, najee prugasti i vidno
ogranieni nedostaci u sluznici poje-
dinih organa, npr. eluca, materni-
nog grlia, ronice i dr.
erozivan (lat. erodere, erosivus) koji iz-
jeda, koji nagriza
erpetologija (gr. erpeton gmaz, logia)
zool. v. herpetologija
errando discimus (lat.) na pogreka-
ma uimo
errare humanum est (lat.) grijeiti je
ljudski
errata corrige it. erata korige (lat.)
ispravi tiskarske pogreke (obino se
stavlja na kraju knjige kao naslov
popisa tiskarskih pogreaka)
erudicija (lat. eruditio) naitanost, ue-
nost, izobrazba
erudit (lat. eruditus) znanstvenik, znan-
stveno izobraen ovjek, znalac
eruditan (lat. eruditus) izobraen, na-
itan, uen
esen
eruginirati (lat. aeruginare) staviti ba-
kar u hru; bakar ili broncu prevui
naizgled starim slojem bakrene hre
(patine)
erugo (lat. aerugo) hra na bakru,
bakreni oksid
eruirati (lat. eruere iskopati, izrovati)
istraiti, shvatiti, dokuiti
eruktirati (lat. eructare) med. podrigi-
vati se
erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izljev
(gnjeva, ljubavi); geol. izbacivanje,
npr. nekog vulkana; nasilno izbaciva-
nje; iznenadno i obilno proizvoenje
neega; med. iznenadan izljev krvi,
gnoja ili vode; osipanje, izbijanje os-
pica
eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti,
eruptivus) koji je nastao izbijanjem
iz unutranjosti Zemlje; eruptivne sti-
jene stijene koje su nastale od magme
ili lave; eruptivna groznica groznica
s osipom
escajg (njem. Essen, Zeug) pribor za
jelo
esedar (lat. essedarius, od essedum gal-
ska bojna kola na dva kotaa) u sta-
rom Rimu: najprije naziv za galske i
britanske borce na kolima, a kasnije
za vrstu gladijatora koje su vrtoglavo
ubacivali u arenu da se bore protiv
onoga na koga prvog naiu
esej (eng. essay, fr. essai, tal. saggio,
lat. exagium) lit. nakon pojave Mon-
taigneovih "Essais" (1580.) naziv za
krau raspravu o nekom znanstve-
nom, umjetnikom, knjievnom ili
drutvenom pitanju, popularno pisa-
na rasprava, lako razumljiva, strogo
knjievna i nimalo povrna, ogled,
pokuaj; prid. esejistiki
esejist (engl. essayist) pisac kraih ras-
prava, ogleda, eseja: publicist, surad-
nik asopisa (kod Engleza)
Eseker (njem. Essek Osijek) Osjeanin
esen (hebr. haaim utljivci) pripadnik
staroidovske sljedbe u Kristovo do-
esencija
ba; eseni su nauavali besmrtnost
due te su bili protivnici privatnog
vlasnitva, novca i obitelji
esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost,
bit, glavno, glavni sadraj; kem. glav-
ni tekui sastojak to se dobije iz ne-
ega destiliranjem; alkoholni i bitni
sastojak plodova, biljaka itd.; miris;
mirisno ulje
esencijalan (lat. esse biti, essentialis)
bitan, bivstven, pravi, glavni, osnov-
ni, neophodan
esencijalije (lat. essentialia) mn. bitno-
sti, bitne stvari, glavne stvari, bitni
sastojci; essentialia constitutiva it.
esencijalia konstitutiva (lat.) mn.
glavni sastojci
eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo,
uinak
eseri mn. pov., pol. pripadnici jedne po-
litike stranke u Rusiji koji su se is-
taknuli svojom nepomirljivou pre-
ma boljevicima (naziv prema kratici
SR = socijalni revolucionari
esesovac pripadnik njemake faistike
organizacije SS = Schutzstaffel it.
uctafel (njem.) zatitni odred
eshatokol (gr. eschatos posljednji) svr-
etak, kraj
eshatologija (gr. eschatos krajnji, po-
sljednji, logia) teoloko nauavanje o
tzv. posljednjim stvarima, tj. o onome
to nakon smrti eka pojedince, o-
vjeanstvo i cijeli svijet, dakle: naua-
vanje o smrti, besmrtnosti due, sud-
njem danu, propasti svijeta, vjenom
blaenstvu i paklu
Eshin atenski govornik (389314 pr.
n. e.); bio je protivnik slavnoga De-
mostena i pristaa Filipa Makedon-
skog
eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat.
ex-guadra) voj. sastav bojnih brodova
pod istim zapovjednikom
eskadrila (fr. escadrille) voj. mali sa-
stav bojnih brodova pod istim zapo-
403 eskontirati
vjednikom, mala eskadra; skupina
vojnih zrakoplova
eskadron (fr. escadron, tal. squadrone,
p. escuadron) voj. taktika jedinica
konjice od 120 do 150 konjanika u
ratnom stanju
eskalada (fr. escalade, lat. scala) voj.
penjanje na zidove i bedeme utvrda
pomou jurinih ljestava
eskaladirati (fr. escaler) pom. uploviti
u pogrenu luku
eskamotaa (fr. escamotage) vjeto iz-
vedena kraa; opsjena, varanje, trik
eskamoter (fr. escamoteur) opsjenar,
maioniar; lopov
eskampirati (fr. escamper) voj. uraak-
nuti, pobjei
eskapada (fr. escapade) jah. pogrean
skok konja u stranu; pren. nepromi-
ljen i nestaan podvig, nestaluk
eskapizam (engl. escape) "bijeg od i-
vota", izbjegavanje odgovornosti, bi-
jeg iz stvarnosti
eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) voj.
unutaranji bedem, najdonji prso-
bran nekog rova, opkop
eskarpine (fr. escarpin) mn. 1. plesne
cipele; 2. nekadanja muka nonja:
kratke hlae, svilene arape i niske
cipele
eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti,
iskopati bedem (ili: opkop)
Eskim (eskimo u jeziku Algonkvin-
Indijanaca: onaj koji jede sirovo me-
so; Eskimi sami sebe zovu "Inuvit" =
ljudi) pripadnik lovako-nomadskog
naroda uz sjeverne rubove Amerike,
u Sibiru, na Aljasci i Grenlandu
eskivirati (fr. esquiver) u portu, oso-
bito boksu; vjeto izbjei protivnikov
napad, neprimjetno se izvui iz te-
kog poloaja
eskiza (fr. esquisse) skica, povrni nacrt
eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto
eskontirati (fr. excompter, lat. escom-
putare) trg. v. diskontirati
eskorta
eskorta (fr. escorte, tal. scorta) naoru-
ana pratnja; pren. povorka
eskorteri (fr. escorteurs) mn. voj. tip
ratnih brodova koji slue kao zatita
oklopnjaama i krstaricama
eskortirati (fr. escorter) pratiti, spro-
voditi pod oruanom pratnjom
Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog li-
jenitva, sin Apolonov i Koronidin;
pren. lijenik
eskulentan (lat. esca jelo, esculentus)
koji je za jelo, koji se moe jesti
eskulin (lat. aesculus lunik, hrast)
tvar koja se nalazi u kori divljeg kes-
tena (C 21 H 24 0 1;J )
Eskurijal (p. escoria) ime jednog kra-
ljevskog dvorca kod Madrida; esku-
rijal-vuna fina panjolska vuna
Esmarchov povez it. Esmarhov elas-
tina vrpca za povezivanje udova ka-
ko bi se sprijeilo krvarenje (po ime-
nu njem. kirurga Johanna Friedricha
Esmarcha, 18231908)
esmer (tur.) crnomanjast, crn
esmeralda okretni ples u dvoetvrtin-
skom taktu, slian brzoj polki
esnaf (tur.) ceh (u balkanskim zemlja-
ma pod turskom vlau)
espada (p. espada) ma; maem naoru-
an borac, osobito u borbi s bikovima
espadilja (p. espadilla, espada, tal.
spada, gr. spathe irok ma) mali
ma
espadon (p., fr. espadon) veliki irok
ma za obje ruke i s dvije otrice
espadrila (fr. espadrille) laka, od vlaka-
na trave esparto pletena cipela s ko-
nim ili drvenim potplatom
espanjol (fr. espagnol) panjolski duhan
za mrkanje
espanjola (fr. espagnole) panjolski ples
espanjolet (fr. espagnolette) fina vune-
na tkanina
esparagosa (p. esparagossa) vuna od
panjolskih ovaca
esparto (p. esparto) konasti listovi
jedne vrste trave (lat. tipa tenacis-
404 estakada
sima) koja dolazi iz panjolske i Al-
ira, a slui za izradbu hasura, za
motanje cigara, u proizvodnji papira
i dr.
esperantist (fr. esperance nada) prista-
a esperanta; onaj koji ui esperanto
esperanto (fr. esperer nadati se, espe-
rance nada) umjetni meunarodni je-
zik iji je tvorac ruski lijenik L. L.
Zamenhof; sastavljen je preteito od
romanskih korijenskih sastojaka;
jednostavan, pravilan i lak za uenje
espirando (tal.) glaz. zamirui, umirui,
izdiui
esplanada (fr. esplanade, p. esplana-
da, lat. planus ravan) slobodno i rav-
no mjesto, prazan prostor pred veli-
kim graevinama i tvravama; vje-
balite; voj. krov na prsobranu
espressivo (tal.) glaz. s puno izraaj-
nosti, izraajno
espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um,
razum; otroumlje, dosjetljivost, du-
hovitost; smisao neega, sadraj ne-
kog djela; najfiniji tekui sastojak ne-
ke tvari koji se dobije destilacijom,
esencija; narav, karakter; bel-esprit
it. bei espri (fr.) lijep duh, ovjek
koji se bavi umjetnou i znanou,
onaj koji polae pravo na duhovitost;
esprit de corps it. espri d kor (fr.)
prijateljstvo, prijateljska solidarnost;
esprit des lois espri de loa (fr.) duh
zakona
esquire it. iskvajer (engl.) titonoa,
pa; titula nieg plemstva kod En-
gleza; danas: titula kojom se oslov-
ljava svaki ugledniji ovjek (odgova-
ra naem "potovani")
esse (lat.) biti, postojati; kao imenica:
bie, postojanje
est (fr.) istok
est modus in rebus (lat.) v. modus
estafet (fr. estafette) tekli, glasnik na
konju; v. tafeta
estakada (p. estacada, tal. steccata,
njem. Staken motka) pozabijani stu-
estamento
povi, pozabijani kolci, brana; drveni
most, skela
estamento (p. estamento, lat. stamen-
tum, lat. stare stajati) stale; narod-
na ili staleka skuptina u panjol-
skoj; mn. estamentos oba tijela pa-
njolskog narodnog predstavnitva
estamp (fr. estampe, tal. tampa, njem.
stamfen, Stempel ig) utisnut lik, ba-
krorez; izrezana eljezna ploa; pe-
at, ig
estampida (fr.) pjesma slina baladi,
ali neto ivlja od nje; vrsta srednjo-
vjekovnog plesa (plesa i jedna ili
dvije plesaice)
estancija (p. estancia) u Ju. Americi:
posjed na kojem se uzgaja stoka; ma-
nje seosko imanje; stan, boravite
estancijero (p. estanciero) posjednik
(ili: vlasnik) estancije
estavela (fr. estavelle) otvor u kru u
koji za vrijeme sue voda ponire, a u
vrijeme kinog razdoblja iz njega iz-
bija
Estera (perz. stareh zvijezda) lijepa i-
dovka koja je postala ena perzijsko-
ga kralja Kserksa (Ahasvera); spasi-
la svoj narod od pokolja u Perziji
esteri (gr. aither ist, gornji sloj zraka)
kem. "sloeni eteri", spojevi kiselina
s alkoholima (naziv dao njem. kemi-
ar Gmelin)
estet (gr. aisthetikos zamjetljiv) v. este-
tiar; onaj koji promatra ivot i svijet
s estetskog stajalita
esteticizam (gr. aisthesis osjeaj, osjet,
aisthetike) estetsko shvaanje ivota,
shvaanje po kojem u estetskom ui-
vanju i stvaranju lei najvia vrijed-
nost i po kojem je lijepo preteit i-
nitelj pri svakom prosuivanju i dje-
lovanju (ovoga shvaanja najvie su
se drali romantiari); supr. intelek-
tualizam i moralizam
estetian (gr. aisthetikos zamjetljiv)
zamjetljiv, koji spada u podruje osje-
tila i osjetilnog zamjeivanja; koji se
405 estimatoran
tie dobrog ukusa; lijep, koji odgova-
ra zakonima lijepog; estetski osjeaj
smisao za ono to je lijepo, smisao
za umjetnost, osjeaj i ukus za lijepo;
estetski
estetiar (gr. aisthetike) filozof umjet-
nosti, poznavatelj umjetnosti, sudac
u pitanjima ukusa; ovjek koji o sve-
mu sudi samo sa stajalita lijepog;
ovjek koji voli lijepo, uiva u lijepom
estetika (gr. aisthetike) znanost o osje-
tilnom zamjeivanju; u uem smislu:
znanost o lijepom, osobito o umjet-
nosti kao najpotpunijem izrazu onoga
to je lijepo, znanost o smislu za um-
jetnost kao najpotpunijem izrazu
onoga to je lijepo, znanost o smislu
za umjetnost i o umjetnikom ukusu
estetizirati (gr. aisthetikos) govoriti
ili pisati o lijepom, o ukusu, o umjet-
nikim pitanjima i stvarima; opleme-
njivati osjeaje
estetski (gr. aisthetikos) v. estetian
estezija (gr. aisthesis) osjeaj, osjet,
osjetilno opaanje; osjeaj
esteziologija (gr. aisthesis osjeaj,
osjet, logia) znanost o osjetilima, zna-
nost o osjetilnim organima
esteziometar (gr. aisthesis osjeaj, os-
jet, metron) psih. instrument za ispi-
tivanje osjetljivosti koe za osjeaj
prostora putem odreivanja najma-
njeg razmaka na kojem se dva mjes-
no odvojena osjetilna podraaja mo-
gu osjetiti upravo kao odvojeni;
instrument za mjerenje umora
estimacija (lat. aestimatio) procjena,
procjenjivanje, ocjenjivanje; cijenje-
nje, uvaavanje, potovanje
estimator (lat. aestimator) onaj koji od-
reuje vrijednost emu, procjenitelj
estimatoran (lat. aestimatorius) procje-
njivaki, koji se tie procjenjivanja;
estimatorna prisega (lat. juramentum
aestimatorium) prav. kad netko pri-
sie da e savjesno izvriti procjenu
neke stvari ija je vrijednost sporna;
estimirati
aestimatoria actio it. estimatorija
akcio (lat.) prav. tuba protiv procje-
ne vrijednosti neke stvari
estimirati (lat. aestimare) procijeniti,
ocijeniti; drati, smatrati; cijeniti,
uvaavati, potovati
estivacija (lat. aestivatio) bot. doba pu-
panja, poloaj cvjetnih listia prije
rascvjetavanja
estofado (p.) slikanje, vezenje na zlat-
noj podlozi; tehnika polikromiranja i
pozlate na drvenim kipovima
estokada (fr. estocade) bod maem,
udar maem bodimice; pren. namet-
ljiva i drska molba za zajam, otmje-
no prosjaenje; varanje, prijevara
estrada (fr. estrade, lat. via strata plo-
nik, poploen put) prvobitno: put; uz-
vienje, podij, uzvieno mjesto na po-
du (npr. kod prozora)
estragon (fr.) biljka Artemisia dranun-
culus (lat.) iz porodice glavoika, mla-
di izdanci slue kao hrana i zain
estrangela (gr. strongylos zaokruen,
svinut) najstarije sirijsko pismo (4. i
5. st. n. e.), zaobljenih oblika
estrapada (fr. estrapade, p. estrapada)
muenje, razliita muila; vrsta akro-
bacije; jah. kad se konj propne pa
istodobno pojuri
estrapadirati (fr. estrapader) muiti;
jah. propeti se i istodobno pojuriti
(za konja)
estremadura (p. estremadura) prvo-
bitno; panjolska vunica, konac od
vune; danas: esterostruk konac
estromanija (gr. oistros strast, ljubav-
na pouda, mania pomama, ludilo)
spolna pouda, nezasitnost u zado-
voljavanju spolnog nagona
estron (gr. oistros strast) hormon koji
pobuuje strast (poudu)
estropirati (fr. estropier, lat. turpis ru-
an, exturpiare) osakatiti, obogaljiti,
nainiti bogaljem; kod slikara i ki-
para: pokvariti, unakaziti
406 Et cum piritu tuo
estrus (lat. oestrus) skup promjena u
enki sisavaca u doba parenja
estuacija (lat. aestuatio) valjanje mor-
skog valovlja, pjenuanje mora; pren.
uzburkanost strasti, plahovitost
estuarij (lat. aestuarium) laguna; ue
velikih rijeka slino morskom zatonu
(supr. delta); med. prostorija za zno-
jenje
estuirati (lat. aestuare) pjeniti se, bjes-
njeti; za rijeku: irokim uem ulije-
vati se u more ili rijeku
estuozan (lat. aestuosis) strastven, pla-
hovit, ustar
eak (tur. ak) uzbuenje, zanos
eala (njem. essen jesti, Schale alica;
posuda) posuda za jelo (osobito voj-
nika)
eanpirati (fr. echampir) slik. svjetlo-
u i osjenavanjem pojaati sliku na
njezinoj osnovi
earpa (fr. echarpe) voj. asniki opasa
kao znak deurstva ili kakve druge,
posebno sveane, dunosti; pojas,
opasa; kosi udarac; pucatien echarpe
it. an earp (fr.) pucati iskosa (ili:
sa strane, s boka)
eel (fr. echelle) ljestvica, glazbena ska-
la; zem. mjerilo prema kojem se iz-
rauje neki crte, omjer; mn. glavna
trgovaka mjesta i skladita na Isto-
ku (echelles du Levant)
eelon (fr. echelon) preka na ljestva-
ma; pren. stupanj; vojni prijevoz; dio
vojne formacije u pokretu
eelonirati (fr. echelonner) voj. raspo-
rediti trupe po eelonima
eofirati (fr. echauffer, lat. calefacere)
zagrijati, raspaliti, razdraiti, nalju-
titi, uiniti nestrpljivim
etraf (tur.) odlinici, uglednici; plem-
stvo, aristrokracija
et cetera (lat. et cetera) i tako dalje;
kao kratica: etc. = itd.
Et cum piritu tuo (lat.) I s duhom
tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor
na zapjev Dominus vobiscum)
Et sit humus cineri..,
Et sit humus cineri non onerosa tuo
it. et sit humus cineri non oneroza
tuo (lat.) I neka zemlja ne bude teka
pepelu tvojem
eta (fr. etat, lat. status stanje) 1. stanje,
poloaj, svojstvo; stale, poziv; drav-
no gospodarstvo, predraun o priho-
dima i rashodima u dravnom gospo-
darstvu; domainstvo; predraun o
prihodima i rashodima u dravnom
gospodarstvu; gospodarenje; voj. pro-
pisano brojno stanje trupa; drava;
l'etat c'est moi it. l'eta se moa (fr.)
"Drava sam ja!" glasovita izjava fr.
kralja Luja XIV. pred parlamentom
1655., a izraava vrhunac apsolutis-
tike svijesti jednog vladara; etatna
godina proraunska godina
eta (gr. e) 2. sedmo slovo grkog alfa-
beta, dugo e
Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji na kojoj
se spalio Heraklo
etablirati (fr. etablir, lat. stabilire)
utvrditi, osnovati, ustanoviti, otvori-
ti, npr. trgovinu, radionicu, tvornicu
i si.; etablirati se otvoriti sebi trgo-
vinu, radionicu, tvornicu; smjestiti
se, udomaiti se, naseliti se, okuiti
se, oeniti se
etablisman (fr. etablissement) postav-
ljenje, namjetenje; ustanovljavanje,
podizanje, osnivanje, otvaranje (trgo-
vine, radionice, tvornice, poslovnice
itd.); ustanova, trgovina, radionica;
vea otmjena gostionica, mjesto za
provod
etacizam (gr. eta) izgovaranje grkog
slova eta kao dugog e, koje je uveo
humanist Erazmo Roterdamski
(14671536); supr. itacizam
etalon (fr. etalon) 1. pramjera, osnovna
mjera, osnovna teina; voj. kalibar,
kalibarska mjera; 2. pastuh, drije-
bac
etalonirati (fr. etalonner) badariti,
mjeru ili uteg dovesti u sklad sa za-
407 etelizam
konskim odredbama; izjednaavati
mjerenja kod instrumenata
etamin (fr. etamine) tanka i rijetka pa-
muna tkanina, slina gazi, stavlja
se u podstavu odijela; platno za sita
i cjedila; prozirna tkanina od kam-
garna za enske haljine; estamin
etapa (fr. etape, njem. Stapel) stupanj,
stupanj razvoja; voj. konak, noite,
postaja, odmorite; dan, mara; spre-
mite, skladite robe; dnevni obrok
etas (lat. aetas) doba, ljudski vijek, doba
ivota, ivot
etatizam (fr. etat drava) privredni su-
stav u kojem drava nastoji, na tetu
privatne inicijative, uzeti to vie pri-
vrednih izvora u svoje ruke i staviti
ih pod svoj nadzor
etatizirati (fr. etatiser) podravati, po-
dravljivati, prevesti u dravno vlas-
nitvo ili pod dravnu upravu; utvr-
diti stavke prihoda i rashoda u dr-
avnom proraunu
etats generaux it. eta enero (fr.)
glavni stalei, skuptina triju stale-
a: plemstva, sveenstva i graan-
stva koja se sastajala u Francuskoj
od 1302. do 1614.; nakon nesastaja-
nja od 175 godina, Luj XVI. ponovno
je sazvao 5. svibnja 1789., ime je
zapoela Francuska revolucija
etaa (fr. etage, tal. staggio, lat. stare
stajati) kat kue (zapravo samo
gornji katovi kue, bez prizemlja);
etano vlasnitvo vlasnitvo samo
jednog stana ili samo jednog kata u
viekatnoj zgradi; etani katni, u vezi
s katom; etano grijanje grijanje po
katovima u suvremenim zgradama
(jednom pei zagrijava se cijeli kat)
etaer (fr. etagere) polica, stakleni or-
mar s vie pregrada za stakleno po-
sue, knjige itd.
etani (fr. etage) v. pod etaa
etelizam (gr. ethelo hou) fil. v. volun-
tarizam
Eteoklo
Eteoklo (gr. Eteokles) mit. sin Edipov
i Jokastin; s bratom Polinikom oti-
mao se za vlast nad Tebom te su u
boju braa ubila jedan drugoga
eter (gr. aither ist, gornji sloj zraka)
1. u grkoj predstavi: plameni uzduh
u kojem lebde zvijezde i stanuju bo-
govi, dakle nebeski prostor i svjetlos-
na tvar ujedno, nebo; 2. u grkoj filo-
zofiji najfinija pratvar (Anaksagora,
Empedoklo, Platon), peti element
kvintesencija koji ispunjava ne-
beski prostor iznad Mjeseca (Aristo-
tel); 3. kem. fina, bistra, bezbojna,
lako pokretljiva tekuina karakteris-
tina mirisa, specifino laka od vode
(C4H10O); fiz. tvar koja, osim materije
u prostoru, po pretpostavci postoji kao
sredina u kojoj se zbivaju odreene
pojave u prirodi; npr. energija koju
Sunce zrai u prostor prenosi se po-
prenim valovima kroz elastinu sre-
dinu koja je bez teine, impondera-
bilna
eterian (gr. aitherios) nebeski ist,
oduhovljen, njean, duhovni; kem.
slian eteru, koji ima svojstva ete-
ra
eterina ulja kem. lako isparljivi sa-
stojci mnogih biljaka koji se dobiva-
ju destilacijom ovih biljaka vodenom
parom; imaju vanu i mnogostruku
primjenu u medicini i kozmetici
eterirati (lat. aeternare) ovjekovjeiti,
uiniti vjenim
eterizacija (gr. aither) med. udisanje
sumpornog etera radi privremenog
opijanja; usp. eterizirati
eterizam (gr. aither) v. eterizacija
eterizirati (gr. aitho zapalim, izgorim,
aither) med. dati da se udie para
istog sumpornog etera s primjesom
atmosferskog zraka kako bi se osjet-
ljivost ivaca za neko vrijeme oslabila
i na taj nain ivci uinili neosjetlji-
vim prema bolovima
408 etika
eternal (lat. aeternalis vjeit) tanka, va-
ljana i veoma fina prugasta tkanina
od eljane vune
eternalan (lat. aeternalis) vjean, vje-
it, neprolazan, trajan
eternit (lat. aeternus vjeit) grad. smje-
sa od cementa i azbesta koja se upo-
trebljava za pokrivanje krovova
eternizirati (fr. eterniser) ovjekovjeiti;
produiti u vjenost
eteroman (gr. aither eter, mania
strast) onaj koji je odan strasti pije-
nja ili udisanja etera
eteromanija (gr. aither, mania) bo-
lesna strast za pijenjem ili udisanjem
etera
eterska narkoza med. v. eterizacija
etezije (gr. etos godina, etesios godi-
nji, etesie) mn. vjetrovi u podruju
Sredozemlja koji puu sa sjeveroza-
pada oko 40 dana godinje, i to ljeti;
etezijski vjetrovi
etezijski vjetrovi v. etezije
Etiam tu, mi fili it. ecijam tu, mi fili
(lat.) I ti, moj sine (rijei koje je iz-
govorio umirui Julije Cezar ugle-
davi meu svojim ubojicama i svo-
ga miljenika Junija Bruta)
etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propo-
vjednik) morala; onaj koji se bavi eti-
kom ili praktinom filozofijom; onaj
koji ivi u skladu s moralnim zako-
nima i propisima
etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku,
koji se tie etike ili je u vezi s etikom,
moralan, moralno ist
etiki dativ (1. dativus ethicus) gram.
osjeajni dativ, tj. dativ kojim se iz-
rie osjeaj prema onome s kim se
govori ili prema onom o emu se go-
vori, npr. Kako si mi?
etida (fr. etude, lat. studium) glaz. stu-
dija, djelo za tehniko vjebanje, oso-
bito za uvjebavanje prstiju; slik.
crte kao studija, ogled
etika (gr. ethos obiaj, ethike) fil. dio
filozofije koji prouava i procjenjuje
etiketa
moralne vrijednosti (to je dobro ili
to je loe, to treba biti ili to ne
treba biti), podrijetlo i naela moral-
nosti (jo se zove: moralna filozofija,
praktina filozofija, znanost o mora-
lu); kranska etika znanost o moralu
utemeljena na kranskim dogmama;
senzualna etika shvaanje po kojem
je "dobro" ono to se osjetilnom za-
mjeivanju pokae kao takvo; radost
trenutka
etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: lis-
ti) s natpisom, natpis na robi na
kojem je oznaena koliina, kakvoa,
cijena i dr.; 2. cedulja na lijekovima
s uputom o vremenu uzimanja i na-
inu uporabe toga lijeka; 3. dvorski
obiaji, dvorski propisi; ukruenost i
usiljenost drutvenih formi, pravila
drutvenog ophoenja; formalnosti u
tituliranju pri pisanju molbi
etikoteologija (gr. ethike, theologia
znanost o Bogu) fil. pokuaj da se
postojanje i osobine Boga izvedu i
dokau na osnovi postojanja morala
i moralnog poretka u svijetu, naua-
vanje o Bogu zasnovano na naua-
vanju o moralu; moralna teologija
etilen kem. plin bez boje, mirisa i oku-
sa; sastavni dio plina za osvjetljenje;
upotrebljava se za proizvodnju ipe-
rita
etimolog (gr. etymologos) onaj koji is-
trauje podrijetlo i znaenje rijei
etimologija (gr. etymologia) znanost
koja istrauje podrijetlo, korijen i os-
novna znaenja rijei; znanost o tvor-
bi rijei
etimologikon (gr. etymon pravo zna-
enje neke rijei prema njezinom po-
drijetlu, logos) djelo koje ispituje po-
drijetlo i korijen rijei; rjenik s naz-
naenjem podrijetla rijei
etimologizirati (gr. etjnmon pravo zna-
enje neke rijei prema njezinom
podrijetlu, logos) prouavati podrijet-
409 etnocentrizam
lo rijei, baviti se ispitivanjem pod-
rijetla rijei
etimoloki (gr. etymon, logos) korijen-
ski, koji spada u podruje etimolo-
gije
etimon (gr. etymon) korijen, podrijetlo
i osnovno (ili: pravo) znaenje neke
rijei
etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia)
fil. znanost o uzrocima i posljedicama
nekih redovitih pojava; znanost o lo-
ginom obrazlaganju i dokazivanju,
npr. u hriji; med. dio medicine koji
istrauje i prouava uzroke bolesti
etioloki (gr. aitia uzrok, logikos) uz-
roni, kauzalan
etiopizam (gr. Aithiops) religijsko-po-
litiki pokret meu crncima krani-
ma u junoj Africi kojemu je cilj do-
bivanje crkvene samostalnosti
etmoid (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos
oblik) anat. sitasta kost (jedna od lu-
banjskih kostiju)
etmoidan (gr. ethmos cjedilo, sito, ei-
dos oblik) koji je u obliku sita, sitast
etnicizam (gr. ethnea) neznabotvo,
mnogobotvo, vjera u postojanje vie
boanskih bia koja su meusobno
jednaka ili jedna drugima podree-
na
etniki (gr. ethnikos) prvobitno: nezna-
boaki (zato to su kranski pisci
srednjeg vijeka sve nekrane i nei-
dove nazivali ethnea, lat. gentes =
narodi); danas: narodni, svojstven
narodu, podrijetlom iz naroda, u vezi
s narodom
etno-park etnografski park, tj. kue iz
razliitih etnografski zanimljivih
krajeva (ukljuujui i predmete koji
u te kue spadaju) smjetene u slo-
bodnoj prirodi
etnobiologija (gr.) znanost koja pro-
uava bioloka svojstva nekoga na-
roda
etnocentrizam (gr. etno- narodski,
puki, lat. centrum sredite) isticanje
etnogeneza
pripadnosti etnikoj skupini, nacio-
nalni individualizam
etnogeneza (gr. ethnos pleme, narod,
genesis postanak) proces stvaranja i
postojanja naroda (prouava se na
osnovi arheolokih, lingvistikih i
povijesnih podataka)
etnograf (gr. ethnos pleme, narod, gra-
fos) v. etnolog
etnografija (gr. ethnografia) v. etnolo-
gija
etnografski (gr. ethnos narod, grafo)
v. etnoloki
etnolog (gr. ethnos, logos) onaj koji se
bavi prouavanjem naina ivota i
obiaja nekog naroda
etnologija (gr. ethnologia) znanost o
ivotu, vjerovanjima i obiajima ne-
kog naroda; etnologija
etnoloki (gr. ethnos, logos) koji je u
vezi sa ivotom i obiajima naroda;
etnoloki muzej zbirka umjetnikih
djela, orua, odjee, domova u mini-
jaturi i dr. nekog naroda, iz ega se
moe donekle dobiti slika i jasnija
predodba o ivotu i obiajima toga
naroda
etnopsihologija (gr. ethnos narod,
psyche dua, logia znanost) znanost
koja prouava duevne osobine (tzv.
"narodnu duu") veih zajednica i po-
jedinih naroda
etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis po-
znavanje, znanje) znanost o obia-
jima, navikama
etografija (gr. ethos, grafia) v. pod eto-
logija
etografski (gr. ethos, grafo) v. etoloki
etokracija (gr. ethos obiaj, kratia vla-
davina) vladavina morala ili vrline,
idealno dravno ustrojstvo u kojem
bi moralnost bila jedini zakonodavac
i vladar
etologija (gr. ethos obiaj, logia) prika-
zivanje (ili: crtanje) karaktera jednog
ovjeka ili moralnih shvaanja i obi-
aja jednog naroda, karakterologija
410 eudemonija
(izraz J. S. Milla); etografija zool.
znanost o ivotnim navikama ivo-
tinja
etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi
s etologijom; etografski
etopeja (gr. ethos, obiaj, poiein initi,
praviti) crtanje (ili: prikazivanje) ka-
raktera
etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbroj
stalnih osobina nekog ovjeka, ka-
rakter (za razliku od patosa, tj. tre-
nutanog i promjenjivog stanja du-
e)
etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro
nebo, skopeo gledam) naprava pomo-
u koje se odreuje koliko je nebo
isto od oblaka (parabolino izdubeno
zrcalo u ijem se aritu nalazi crno
obojena kugla osjetljivog termomet-
ra)
Etrurija (lat. Etruria) pokrajina u sta-
roj srednjoj Italiji (dananja Tosca-
na)
etruskologija (lat. Etruria, gr. logos
govor) znanost o podrijetlu, povijesti
i kulturi starih Etruana, tj. Italije
u predrimsko doba
etve stara jedinica za mjerenje gravi-
tacije, znak E (po ma. fiziaru Ro-
landu von Eotvosu, 18481919)
eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se
kao predmetak u mnogim sloeni-
cama i oznaava neto dobro, valjano,
pravo, lako, povoljno; supr. dis
euanaleptian (gr. eu, analeptikos)
med. koji lako i brzo ozdravlja
euantan (gr. euanthes) pr. bot. s lije-
pim cvjetovima, koji lijepo cvjeta
eubiotika (gr. eu, bios ivot) znanost
o dobrom ivljenju; dijetetika
eubulija (gr. eubulia) mudrost, razbo-
ritost
eudemonija (gr. eudaimonia) srea,
blaenstvo; kao vlastita imenica: bo-
ica sree i blaenstva kod starih Gr-
ka
eudemonist
eudemonist (gr. eudaimon sretan, bla-
en) fil. pristaa eudemonizma: De-
mokrit, Sokrat, Epikur, Spinoza, Loc-
ke, Leibniz, Feuerbach, D. F. Strauss
i dr.; eudemonolog
eudemonizam (gr. eu-daimon sretan,
blaen) fil. etiki smjer koji smatra
sreu i blaenstvo glavnim motivom,
pobudom i svrhom svih naih tenji
(prid. eudemonistiki); eudemonolo-
gija
eudemonizam (gr. eudaimon blaen,
sretan) nauavanje prema kojem su
srea i zadovoljstvo svrha ljudskog
ivota; eudajmonizam
eudemonolog (gr. eudaimom) fil. v.
eudemonist
eudemonologija (gr. eudaimon) fil. v.
eudemonizam
eudibiotika (gr. eudios tih, miran, ve-
dar, bios ivot) vjetina vedrog i
udobnog ivljenja; v. eubiotika
eudinamija (gr. eu, dynamis sila) med.
krjepkost, snanost; eukrazija
eudiometar (gr. eudios tih, miran, ve-
dar, metron) instrument za ispitiva-
nje zraka, tj. za utvrivanje koliine
kisika u zraku
eudiometrija (gr. eudios tih, miran,
vedar, metron) ispitivanje (ili: mjere-
nje) kakvoe zraka
eudiometrijski (gr. eudios, metron)
koji se tie eudiometrije, koji je u
vezi s eudiometrijom
eueksija (gr. eu-exo, euexia) med.
zdrav i lijep izgled, dobro zdravlje
euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro
(ili: povoljno) stanje krvi, dobar (ili:
povoljan) sastav krvi
eufemija (gr. eufemia) ublaavanje i
uljepavanje grubog izraza blaim i
ljepim izrazom
eufemistiki (gr. eufemeo govorim
rije koju je ugodno uti) koji ubla-
ava, koji uljepava (izraz, rije)
eufemizam (gr. eufemismos) poet. fi-
gura uljepavanja, zamjenjivanje iz-
411 eufuizam
ravnog ili grubog izraza blaim, npr.
laka ena umjesto prostitutka, ili za-
obilaziti istinu umjesto lagati
eufijistiki (gr. eufies stasit, naoit)
v. eufujistiki
eufijizam (gr. eufies stasit, naoit) lit.
v. eufujizam
eufonian (gr. eufonos) blagozvuan;
eufonino slovo slovo koje se stavlja
u neku rije samo radi blagozvuno-
sti
eufonij (gr. eufonos blagozvuan) glaz.
instrument koji se sastoji od odree-
nog broja aa od kojih svaka, razli-
ito punjena, ima svoj ton; svira se
prevlaenjem gudala preko rubova
aa
eufonija (gr. eufonia blagozvunost)
blagozvunost u rijeima, tj. uporaba
dobrog knjiievnog stila tako da se
rijei mogu lako izgovarati i dobro
uti; supr. kakofonija
eufonist (gr. eu, fone glas, ton, zvuk)
onaj koji pie po zakonima fonetike,
fonetski; usp. fonetiar
euforija (gr. euforia lako podnoenje,
strpljenje) osjeaj ugode, stanje u ko-
jem se bolesnik osjea neobino ugod-
no, zadovoljan je samim sobom, misli
i osjeaji puni su mu razdraganosti
i vedrine; ovakav osjeaj javlja se
obino kod raznih duevnih i iva-
nih bolesti, kod tuberkuloznih boles-
nika, narkomana i alkoholiara; pre-
ma Flieszu osobito se javlja pred sa-
mu smrt
eufradija (gr. eufradeia) rjeitost
eufrazija (gr. eufrasia) veselost, dobro
raspoloenje (osobito pri gozbi)
Eufrosina (gr. Eufrosine) mit. jedna
od triju Gracija; ona koja daje radost
eufuistiki (gr. eufues, engl. Euphues)
lit. bombastian, neprirodan, pretje-
rano kien
eufuizam (gr. eufues stasit, naoit, li-
jep, engl. Euphues) lit. bombastian
i pretjerano kien knjievni stil u En-
eugenetika
gleskoj, nazvan prema romanu "Eu-
phues or the Anatomy of Wit" koji je
1578. napisao John Lyly
eugenetika (gr. eu, genea potomstvo)
jedna od najvanijih grana socijalne
politike: rasna higijena, tj. znanost
o uvjetima koji vode stvaranju tje-
lesno i duevno zdravog potomstva,
odnosno koji sprjeavaju raanje ne-
zdravog i za ivot nesposobnog po-
tomstva; tenja za stvaranjem ovak-
vih uvjeta
eugenika (gr. eu, gennao raam) v.
eugenetika
eugenol (gr. eugenes dobrog podrijet-
la, lat. oleum ulje) kem. bezbojna i
mirisna tekuina, sastavni dio karan-
filovog ulja, slui za pripremanje
umjetne vanilije i kao lijek protiv tu-
berkoloze
euharistija (gr. eucharistia) zahvalji-
vanje, zahvalnost; u ranom kran-
stvu: molitva zahvalnica prije blago-
slova kruha i vina prilikom priesti;
sakrament priesti; Posljednja ve-
era; kod pravosl. posveen kruh (na-
fora)
euharistijski (gr. eucharistos zahva-
lan; dobrotovoran) koji se tie sakra-
menta svete priesti; euharistijski
kongres meunarodni zbor katolikih
sveenika i vjernika radi unaprei-
vanja i irenja tovanja sakramenta
priesti
euharistika (gr. eucharisteo zahvalju-
jem) nauavanje o slavlju Posljednje
veere
euhemerizam fil. nauavanje gr. po-
vjesniara i filozofa Euhemera iz Me-
sene (oko 300. pr. n. e.) prema kojem
mitoloki bogovi prvobitno nisu bili
nita drugo nego heroji i uope zna-
ajni i istaknuti ljudi koje je narodna
mata, nakon njihove smrti, progla-
sila bogovima
euhilija (gr. eu, chylos sok) med. dobar
sastav mlijenog soka; v. hilus
412 eulogizam
euhimija (gr. eu, chymeia mjeavina)
med. dobra (ili: povoljna) mjeavina
sokova u tijelima
euholija (gr. eu dobro, chole u) nor-
malno stanje ui
euhologij (gr. euchologion molitvenik,
euche molitva) pravoslav. molitvenik
euhreja (gr. euchroia) med. dobra,
zdrava boja koe, zdrav izgled
eukalipt(us) (gr. Eucalyptus) bot. drvo
iz porodice mirta (velika stabla, br-
zo rastu), slui za dobivanje gume, a
eterino ulje iz lia koristi se u me-
dicini i parfumeriji
eukinetika (gr. eu, kineo kreem se)
znanost o lijepom i pravilnom kreta-
nju; u baletu: prouavanje izraza u
plesu
euklidska geometrija geometrija po
grkom matematiaru Euklidu (oko
300. pr. n. e.), tj. geometrija u kojoj
je zbroj kutova u trokutu u ravnini
180
eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, ved-
rina, sklonost da se sve stvari i poja-
ve u svijetu gledaju i primaju povolj-
no; kod stoika: karakteristika njiho-
vog mudraca; supr. diskolija
eukracija (gr. eu, krateo vladam) do-
bra uprava, dobra vlada
eukrazija (gr. eu, kerannymi mijeam)
med. dobro (ili: povoljno) mijeanje
sokova (supr. diskrazija); dobro (ili:
ugodno) raspoloenje, sretan i vedar
temperament
eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare olak-
ati) sredstvo za reguliranje izlui-
vanja izmetina, tj. za pospjeenje
"stolice"
eulogija (gr. eu, logos) razboritost u
govoru i djelovanju; vjerojatnost;
slavljenje; blagoslov, posveta
eulogizam (gr. eu dobro, logos razum,
miljenje) upravljanje prema zako-
nima vjerojatnosti u sluaju opre-
nih shvaanja
eulogizam
eulogizam (gr. eu, logos) djelovanje
(ili: postavljanje) prema razlozima
vjerojatnosti kad su stajalita i shva-
anja o nekom pitanju razliita
Eumenide (gr. Eumenides) mit. drugo,
blae i ljepe ime starogrkih boica
osvete Erinija ili Furija, ije pravo
ime Erinije nitko nije volio izgo-
varati
eumetrian (gr. eumetros) dobro od-
mjeren; poet. metriki dobar
Eumolp (gr. Eumolpos) mit. sin Posej-
dona i Hione, vladar u Trakiji; osvo-
jio od Atenjana Eleuzinu i osnovao
"misterije"; v. eleuzinske misterije
eumorfija (gr. eumorfos) ljepota obli-
ka, lijep oblik, ljepota
eumuzija (gr. eumusia, Musa) osjeaj
za lijepo, smisao za umjetnost
eunalepsa (gr. eu, analepsis) med. la-
ko, brzo ozdravljenje
eunomija (gr. eunomia) zakonitost,
pravda; Eunomija mit. boica zako-
nitosti kod starih Grka, jedna od Ho-
ra; usp. Temida
eunuh (gr. eune postelja, echo imam,
drim, eunuchos) "uvar postelje",
onaj koji je lien svojstava mukosti,
ukopljenik, osobito: nadzornik ena
u haremima, uvar ena
eunuhoid (eunuchos ukopljenik, eidos
oblik) osoba s uroenim ili zbog bo-
lesti nedovoljno razvijenim funkci-
jama spolnih lijezda, te zbog toga
slina ukopljeniku (eunuhu)
eupatija (gr. eupatheia) udobnost,
zdravlje; velika osjetljivost na vanj-
ske dojmove; med. velika sklonost bo-
lesti; strpljivost u bolu i patnji; prid.
eupatian
eupatorka (gr. eupatereia) velikaka
ki, princeza
eupatridizam (gr. eu, pater otac) da-
vanje privilegija plemikom staleu
eupepsija (gr. eupepsia) med. dobra,
laka probava
413 Euroazija
eupeptian (gr. eu, pepsis) med. koji
lako probavlja (eludac); lako probav-
ljiv, koji se lako probavlja (hrana)
euplastici (gr. eu, plasso oblikujem,
gradim) mn. hranjiva sredstva koja
debljaju i jaaju tijelo
eupneja (gr. eupnoia, pneo diem)
med. dobro i lako disanje
euporija (gr. euporia) okretnost, spret-
nost, lakoa; zdravlje; prid. eupori-
an
eupraksija (gr. eupraxia uinim, ura-
dim) dobar rad, uspjeh u radu, dobro
i povoljno stanje
eurazijci melezi u Indiji, od oca Engle-
za i majke Indijke
Euridika (gr. Euridike) mit. ena le-
gendarnog grkog pjevaa Orfeja ko-
ji ju je, nakon to je umrla od zmij-
skog ujeda, pokuao vratiti iz pod-
zemnog svijeta
Euripid veliki grki dramatiar iz 5.
st. n. e.; veoma utjecao na kasniju
svjetsku knjievnost
Eurit mit. kralj Ehalije, otac Jolin; He-
raklo mu je razorio grad i zarobio
kerku
euriterman (gr. euros irok, prostran,
thermos topao) sposoban izdrati vel-
ike promjene temperature u sredini
u kojoj ivi (za iva bia); supr. ste-
noterman
euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pra-
vilno i lijepo dranje u kretanju, rav-
nomjernost, skladnost (npr. u ple-
sanju, glazbi, pjesnitvu itd.); pra-
vilan omjer izmeu dijelova neke cje-
line uope; med. pravilnost krvotoka
ili bila
euritopan (gr. euros irok, prostran,
rairen, topos mjesto) koji ima veli-
ku rairenost zbog toga to moe iv-
jeti i uspijevati i pod veoma razli-
itim klimatskim uvjetima (osobito
za biljke i ivotinje); supr. stenotopan
Euroazija zajedniki naziv za dva
kontinenta: Europu i Aziju
Europa
Europa (sem. ered zapad, gr. Europe)
mit. ki fenikog kralja Agenora i
sestra Kadmova; Zeus, pretvorivi se
u bika, ukrade je i na svojim leima
odnese na Kretu gdje mu postane e-
nom i rodi Minosa, Sarpedona i Rad-
amana; naziv za na kontinent
europeid (sem. ered gr. Europe eidos
lik) ljudsko bie na nekom drugom
kontinentu srodno Europljaninu
Eurovizija udruga europskih televizij-
skih postaja; usp. Intervizija
eusebija (gr. eusebeia) strah pred Bo-
gom, pobonost, smirenost
eusplanhija (gr. eu, splanchnon iznu-
trica, utroba) med. dobro zdravstve-
no stanje utrobe
Eustahijeva cijev (lat. tuba Eustachi-
ana) zool. una cijev, kanal koji spaja
srednje uho i nosni dio drijela, na-
zvana po lijeniku i anatomu Eusta-
hiju (u Rimu 1574.)
eustazija (gr. eu dobro, stasis stanje)
jednako kolebanje morske vode u
svim dijelovima povrina se svuda
jednako izdie ili sputa
eutanazija (gr. euthanasia) lako i bla-
go umiranje, gaenje ivota bez te-
kih bolova; ublaavanje smrti time
to se bolesniku daju opojna sredstva
(koja lijenik smije dati samo da bi
ublaio umiranje, a nikako da bi ga
ubrzao)
eutanazist (gr. eu, thanatos smrt) pri-
staa shvaanja po kojem lijenik tre-
ba, zbog humanosti, skratiti patnje
neizljeivih bolesnika davanjem opoj-
nih sredstava; supr. antieutanazist
Euterpa (gr. Euterpe) 1. mit. jedna od
devet muza, muza lirskog pjesnitva,
u umjetnosti uvijek prikazivana s
frulom (usp. muza); 2. vrsta tropske
palme; 3. astr. asteroid otkriven
1851.
eutihija (gr. eutychia) srea, blaen-
stvo, mir
414 evalvirati
eutimetrija (gr. euthys ravan, metria)
mjerenje pravocrtnih likova
eutimija (gr. euthymia) duevni mir,
veselost, dobra volja
eutokija (gr. eutokia) med. normalan,
lak poroaj
eutonija (gr. eutonia) med. krjepkost,
snaga; fil. krjepkost, naponska sila
due (kod stoika)
eutrofija (gr. eu, trefo hranim) med.
dobra uhranjenost; zdrava, obilna
prehrana
euzemija (gr. eusemie, sema znak)
med. dobar predznak, povoljni simp-
tomi u razvoju neke bolesti
euzitija (gr. eu, sitos hrana, jelo) med.
raspoloenje za jelo, volja za jelom
euzon (gr. euzonos dobro potpasan,
spreman za bitku) voj. laki pjeak u
grkoj vojsci
ev- (gr. eu) v. pod eu-
Eva (gr. Eua, hebr. Chawwah) prva
ena; pren. ena uope, osobito: rado-
znala i osjetilna ena
evadirati (lat. evadere) uzmaknuti, ute-
i, izbjei, povui se
evakuacija (lat. evacuatio) voj. odlazak
iz, naputanje, osobito kad neku ope-
rativnu zonu, za vrijeme rata, napu-
sti stanovnitvo, bolnice, razna voj-
na i druga skladita kojima bi se
neprijatelj, u sluaju uspjeha, mogao
koristiti itd.
evakuirati (lat. evacuare) voj. ispraz-
niti, izii iz, napustiti (vojarnu, grad,
zauzeti kraj itd.)
evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; po-
zdrav: zbogom, do vienja; zaista
evaluacija (fr. evaluation) odreivanje
vrijednosti, vrijednost novca
evaluirati (fr. evaluer) cijeniti, ocjenji-
vati, odreivati vrijednost
evalvacija (lat. evalvatio) odreivanje
(ili: procjenjivanje) vrijednosti neke
stvari; v. evaluacija
evalvirati (lat. evalvere) ocjenjivati,
procjenjivati vrijednost; v. evaluirati
evanelist
evanelist (gr. euangelistes, lat. evan-
gelista) objavljiva spasenja; opisiva
ivota, rada i stradanja Isusa Krista;
etiri evanelista: Matej, Marko, Lu-
ka i Ivan, pisci tzv. kanonskih evan-
elja, tj. onih koje Crkva priznaje kao
autentine (za razliku od velikog
broja apokrifnih, tj. onih koje Crkva
ne priznaje kao autentine)
evanelski (gr. euangelizomai) koji
odgovara nauavanju Kristovom, kr-
anski, evaneoski
evanelje (gr. euangelion radosna vi-
jest, dobra vijest, lat. evangelium) 1.
dobar glas, radostan glas ili dobra
vijest, radosna vijest koja prikazuje
Isusa kao obeanog Mesiju i Spa-
sitelja ljudskog roda; 2. Novi zavjet
ili objavljivanje spasenja; 3. evane-
lja mn. opisi ivota, djela i muke Isu-
sa Krista
evanescirati (lat. evanescere) ieznuti,
iezavati, izgubiti se, nestati
evangelical friends it. evanelikel
frends (engl.) mn. prijatelji evanelja
ili kransko drutvo prijatelja (vjer-
ska sljedba u Sjev. Americi); njezini
lanovi poznati su pod imenom kve-
keri
evangelizacija (gr. euangelizomai do-
nosim vijest) irenje, propovijedanje
evanelja, vjerovjesnitvo, pridobi-
vanje nekrana na kranstvo; i-
renje Evangelike crkve i nauava-
nja; evandelizacija
evangelizirati (gr. euangelizomai) ob-
javiti (ili: objavljivati) radosnu vijest;
iriti evangeliko nauavanje i Crkvu
evans-gambit ahovsko otvaranje koje
je uveo engleski pomorski kapetan
Evans 1829. g., a sastoji se u tome
to se rtvuje pjeak da bi se napad
mogao bre i lake izvesti; usp. gam-
bit
evaporacija (lat. evaporatio) isparava-
nje, pretvaranje u paru
415 eventualno
evaporator (lat. evaporator) isparava,
sprava pomou koje se vri ispara-
vanje slane vode u solanama
evaporirati (lat. vapor para, evapora-
re) isparavati, ispariti, pretvoriti (ili:
pretvarati) u paru
evazija (lat. evasio, evadere) bijeg, iz-
bjeglitvo; izbjegavanje; vaenje, dvo-
smislica, izmotavanje; prid. evaziuan
koji se teko uhvati, koji se teko
shvaa; uvijen, zaobilazan (odgovor)
evedra (gr. efedra) ograda od trske ili
kukuruzovine; zaklonite na otvore-
nom prostoru (od trske, prua, granja
i si.)
evekcija (lat. evehere izvesti; uzdignuti,
evectio) uzdizanje, penjanje; astr. ne-
jednakost koju pokazuje Mjeseeva
putanja u kretanju oko Zemlje zbog
utjecaja Sunca i planeta
evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka
evening it. ivning (engl.) veer; eve-
ning-dress it. ivning-dres (engl.) ve-
ernje odijelo, dugako salonsko odi-
jelo (gerok) sa dva reda gumba
Evenki drugo ime za Tunguze
eventilacija (lat. eventilatio) vjetrenje,
provjetravanje
eventilirati (lat. eventilare) izvjetriti,
provjetriti, provjetravati
eventracija (lat. eventratio) med. ve-
lika kila (bruh) kod pupka
eventualan (lat. eventualis) sluajan,
mogu; uvjetan, povremen, potenci-
jalan, sporedan
eventualije (lat. eventualia) mn. spo-
redne (ili: nepredviene) stvari, spo-
redna (ili: nepredviena) pitanja,
stvari koje se jo mogu pojaviti (obi-
no posljednja toka dnevnog reda na
skuptinama u kojoj se raspravlja o
pitanjima koja nisu bila na dnevnom
redu)
eventualno (lat. eventuale) prav. po
mogunosti, u sluaju potrebe, po po-
tre'bi, u sluaju da, ako se dogodi,
sluajno
eventualnost
eventualnost (lat. eventualitas) nastu-
panje mogueg sluaja, mogu slu-
aj, mogunost, sluajnost
everglas (engl. ever uvijek glas staklo)
vrsta tkanine od plastine mase (po-
put najlona)
evergrin (engl. ever uvijek, svagda,
green zelen) bot. zimzelen
everlasting (engl. everlasting vjean)
vrsta veoma vrste prugaste vunene
tkanine; usp. eternal
everzija (lat. eversio) ruenje, razara-
nje, prevrat, unitenje
everzivan (lat. eversivus) prevratniki,
ruilaki, razoran
evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odo-
bravati pristajati, amenovati, sugla-
avati se
evidencija (lat. evidentia) oiglednost,
oevidnost; log. svojstvo nekih sudo-
va koji su po neposrednom opaanju
i misaonoj nunosti istiniti; pregled
iz kojega se vidi daje neto postojalo,
da se neto zbilo, da je neto uinje-
no; drati u evidenciji imati na umu,
voditi o emu rauna dok se ne ukae
mogunost da se izvri
evidentan (lat. evidens, videre vidjeti)
oigledan, oevidan, oit; po sebi ja-
san i razumljiv; log. neposredno mi-
ljenjem ili opaajem dokazan kao is-
tinit
evidentiar (lat. evidentia oevidnost,
oitost) onaj koji se brine o pregledu
onoga to se zbilo, to je uinjeno
evigilirati (lat. evigilare) probdjeti; iz-
raditi neto briljivo i savjesno
evikcija (lat. evictio) prav. jamstvo, da-
vanje jamstva; evikcijska tuba tuba
kojom se trai otuenje neijeg ima-
nja
evincibilan (lat. evincibilis) koji se tre-
ba dokazati, koji je za dokazivanje
evincirati (lat. evincere) dokazati, uvje-
riti, izloiti, prikazati: oitovati; prav.
jamiti, biti jamac; oduzeti nekome
imanje sudskim putem
416 evolucijski
evinent (lat. evincens) prav. onaj koji
tijekom nekog pravnog spora drugoj
stranci neto osporava
eviracija (lat. eviratio, vir ovjek, mu-
karac) oduzimanje mukosti, kop-
ljenje; prerano gubljenje mukosti
evirirati (lat. evirare, vir ovjek, mu-
karac) oduzeti mukost, ukopiti
eviscerirati (lat. eviscerare) med. iz-
vaditi utrobu, npr. iz lea; rasporiti
trbuh; iupati, izvaditi iz upljine
eviva! (tal. evviva, lat. vivat) ivio!
evlija (tur.) dobar ovjek; svetac, nebes-
ki zatitnik; ovjek koji ima natpri-
rodne sposobnosti
evocirati (lat. evocare, voare) prizivati,
dozivati, npr. duhove; prav. aliti se
viem sudu; prizvati, oiviti uspo-
menu na koga ili na to
evokacija (lat. evocare dozvati, evoca-
tio) dozivanje (ili: prizivanje) duhova;
podsjeanje i oivljavanje uspomene
na nekoga ili na neto; prenoenje
parnice na vii sud; pozivanje pred
neki vanjski sud, osobito u srednjem
vijeku, papino pravo da pozove neko-
ga u Rim na suenje
evokatorij (lat. evocatorium) prav. pis-
meni poziv, akt o pozivanju na sud
evolucija (lat. evolutio) razvijanje, raz-
vitak, razvoj, razvoj viega, savre-
nijeg i sloenijeg iz niega, nesavr-
enijeg i jednostavnijeg; voj. zaobi-
laenje, mijenjanje smjera; glaz. pre-
bacivanje (ili: premjetanje) glasova
u dvostrukom kontrapunktu; supr.
involucija, revolucija
evolucijski (lat. evolutio) razvojni, koji
se tie razvoja, koji je u vezi s razvit-
kom; evolucijska eskadra voj. flota
koja se eim mijenjanjem poloaja
nastoji pribliiti neprijatelju kako bi
mu zaprijetila; evolucijska teorija na-
uavanje o razvoju po kojem se tijela
u prirodi sama sobom razmnoavaju
i po kojem su ve u prvom ljudskom
evolucionist
ili ivotinjskom tijelu postojale klice
svih buduih tijela
evolucionist (lat. evolutio) pristaa
evolucijske teorije; v. evolucijski
evolucionistiki v. evolucijski
evolucionizam (lat. evolutio) fil. pogled
na svijet ije je osnovno naelo razvi-
janje iz niega viemu; 1. bioloki:
nauavanje o razvoju (v. darvinizam);
2. u shvaanju svijeta: pretpostavka
da se svijet razvijao i razvija po odre-
enim zakonima; 3. u etici: a) smjer
koji podrijetlo etikog procjenjivanja
gleda u iskustvu ili razvitku (Spen-
cer, Wundt); b) smjer koji smatra da
je cilj ljudskih tenji razvitak, tj. na-
predovanje (Wundt)
evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) ra-
zvijati se (od niega viemu, od jedno-
stavnoga sloenom itd.); pren. na-
predovati
evoluta (lat. evolvere, evoluta sc. linea)
geom. ravninska krivulja koja spaja
sredita zakrivljenosti neke druge
ravninske krivulje (njezine evolven-
te)
evolventa (lat. evolvere razvijati, evol-
vens) geom. krivulja koju opisuje to-
ka tangente (dirnice) druge osnovne
krivulje kad se osnovna krivulja ko-
trlja po tangenti bez klizanja
evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvi-
jati, odviti; razloiti, objasniti, opi-
sati
evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti,
evorsio) geol. erozija vode koja se kre-
e u kovitlac i tako stvara tzv. "divov-
ske lonce"
Evropa v. Europa
evulzija (lat. evulsio, evellere upati)
upanje, iupavanje
evza (tur. edza) 1. kapsla, upalja; 2.
kemijski spoj; lijek
ex abrupto it. eks abrupto (lat.) izne-
nada, najednom; bez pripreme
417 ex propriis
ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave,
napamet
ex cathedra it. eks katedra (lat.) s
katedre, tj. s mjerodavnog, ovlate-
nog mjesta; ueno; ex cathedra Petri.
it. eks katedra Petri (lat.) rije s
Petrove, tj. papinske stolice koja je,
po dogmi objavljenoj 1870. g., nepo-
greiva
ex concessis it. eks koncesis (lat.)
prav. prema odobrenju, na osnovi pri-
znatog i steenog prava
ex improviso it. eks improvizo (lat.)
nehotice, iznenada, neoekivano, ne-
predvieno, neslueno
ex jure it. eks jure (lat.) prav. s pravne
strane, po pravu, s pravnog gledita
ex lex it. eks leks (lat.) izvan zakona,
nepodvrgnut zakonu, lien svih zako-
na, bez zatite zakona
ex libris it. eks libris (lat.) "iz knjiga",
znak na knjigama radi oznaavanja
vlasnika, obino se nalazi na zaseb-
nom listu na poetku knjige s ime-
nom vlasnika i grafikim crteima i
ukrasima, alegorijama itd.
ex officio it. eks oficio (lat.) po duno-
sti, po slubenoj dunosti, slubeno
ex ore parvulorum veritas it. eks
ore parvulorum veritas (lat.) iz dje-
jih usta (izlazi) istina
ex ossibus ultor it. eks osibus ultor
(lat.) iz kostiju osvetnik, tj. smrt udi
za osvetom
ex parte it. eks parte (lat.) dijelom,
djelomino, djelimice; od strane, npr.
te i te vlasti, toga i toga ovjeka
ex praesidio it. eks prezidio (lat.) iz
predsjednitva
ex professo it. eks profeso (lat.) te-
meljno, znalaki, struno, sa stru-
nim poznavanjem
ex propriis it. eks proprijis (lat.) iz
vlastitih sredstava; po vlastitom na-
hoenju, iz vlastitih pobuda
ex rex
ex rex it. eks reks (lat. ex, rex kralj)
bivi (ili: nekadanji, svrgnuti) kralj
ex speciali mandato it. eks specijali
mandato (lat.) po posebnom nalogu
ex tempore it. eks tempore (lat.)
smjesta, odmah, bez pripreme
ex voto it. eks voto (lat.) na osnovi
zavjeta, po zavjetu
Exaudi it. Eksaudi (lat.) kod katolika:
nedjelja pred Duhovima (po psalmu
koji se ita te nedjelje i zapoinje ri-
jeima: Exaudi Domine uj, Go-
spodine)
exc. (lat. excudit) kratica na bakrore-
zima koja se nalazi iza umjetnikovog
imena (iskovao je, izradio)
excelsior it. ekscelzior (lat. excelsus
uzvien) vii, uzvieniji
exceptio firmat regulam it. ekscepcio
firmat regulam (lat.) iznimka potvr-
uje pravilo
exchange it. iksejnd (eng.) trg. raz-
mjena, mijenjanje; londonska burza;
bili of exchange it. bil of iksejnd
(eng.) mjenino pismo, mjenica
excudit it. ekskudit (lat.) v. exc
exempli causa it. egzempli kauza
(lat.) radi primjera, kao primjer
eximie it. egzimije (lat.) izvrsno, od-
lino, izuzetno
experimentum crucis it. eksperimen-
tum krucis (lat.) "krini pokus", ra-
unska operacija iji rezultat poka-
zuje ispravnost prethodnog druki-
jeg postupka s istim vrijednostima
eza (gr. oiso prenijet u) igla kojom se
uzimaju tvari za mikrobioloku pre-
tragu
ezan (tur.) kod muslimana: poziv s mi-
nareta na molitvu
Ezav (hebr.) "dlakavi", "rutavi"; u Bib-
liji: jedan od sinova Izakovih; za zdje-
lu lee prodao je svome bratu Jako-
vu svoje pravo prvorodstva
Ezekijel (hebr.) "Boja snaga"; staro-
idovski prorok, jedan od "velikih"
418 ezoterian
ezgorbitantan (lat. exorbitans) preko-
mjeran, pretjeran; izvanredan, golem
ezito (tal. esito, lat. exitus) trg. izvoz;
ezito-roba roba za izvoz; ezito-carina
izvozna carina
ezofag (gr. oisofagos) anat. jednjak
ezofagektomija (gr. oisofagos jednjak,
ektome rezanje) med. vaenje cijelog
ili samo jednog dijela jednjaka
ezofagitis (gr. oisofagos) med. upala
jednjaka
ezofagizam (gr. oisofagos) med. v.
ezofagospazam
ezofagocela (gr. oisofagos, kele kila)
med. jednjakova kila, bruh jednjaka
ezofagodinija (gr. oisofagos, odyne
bol) med. osjeaj bola u jednjaku
ezofagomalacija (gr. oisofagos, mala-
kos mek) med. omekanje jednjaka
ezofagopatija (gr. oisofagos, pathos
patnja) med. bolest jednjaka
ezofagoragija (gr. oisofagos, regnymi
prsnem) med. krvarenje iz jednjaka
ezofagoreja (gr. oisofagos, rheo curim)
med. izluivanje sokova iz jednjaka
ezofagoskop (gr. oisofagos, skopeo gle-
dam, promatram) med. instrument
za pregled jednjaka
ezofagoskopija (gr. oisofagos, skopeo)
med. pregled jednjaka, osobito pomo-
u ezofagoskopa
ezofagospazam (gr. oisofagos, spas-
mos gr) med. gr jednjaka; ezofagi-
zam
ezofagotomija (gr. oisofagos, tome re-
zanje) med. prorezivanje jednjaka,
operativno otvaranje jednjaka
Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duho-
viti, zajedljivi i grbavi rob iz Frigije
(u VI. st. pr. n.e.) koji se smatra tvor-
cem basne u prozi
ezopski, ezopovski (gr. aisopeios)
svojstven basni, pouan; duhovit, a-
ljiv; zajedljiv
ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos
unutarnji) unutarnji, tajni, nerazum-
ljiv za svakoga, namijenjen samo
ezoteriar
upuenima; strogo znanstven, uen,
struan; supr. egzoterian
ezoteriar (gr. esoteros, koji je vie
unutra, unutarnji) onaj koji je upu-
en u tajne nekog drutva; onaj koji
je upuen u bit nekog nauavanja ili
znanosti
419 eder
Ezra (hebr.) "pomo"; ime hebrejskog
sveenika (5. st. pr. n. e.) koji je doveo
skupinu Judejaca iz babilonskog su-
anjstva natrag'u Jeruzalem
eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2.
vrsta enskog pojasa s ukrasima u
obliku zmaja ili zmije
 F
F, f deseto slovo hrvatske latinice
F kem. kratica za fluor
F kratica za Fahrenheit
f. glaz. kratica za forte, ili = fa (etvrti
ton od osnovnog tona C)
f. ili fem. kratica za feminum
f. kratica za fac (lat.) uini
fa presto! (tal.) "radi brzo!"; slik. brz
nain slikanja, osobito kod baroknih
majstora baroka (P. Rubens, L.
Giordano)
fabijanci (eng. Fabian society) englesko
socijalistiko drutvo osnovano 1884.
u Londonu koje je teilo preobraaju
postojeeg drutva u socijalistiko
ograniavajui postupno privatno
vlasnitvo i prenosei zemlju i pro-
izvodnju u dravno vlasnitvo; na-
zvani po rimskom vojskovoi Fabiju
Maksimu (zvanom Rullianus) koji je
oklijevao upustiti se s Hanibalom u
odlunu borbu
fablio (fr. fabliau) francuska srednjo-
vjekovna pria u stihovima
fabricirati (lat. fabricari) proizvoditi
(ili: proizvesti, izraditi, izraivati) u
tvornici; proizvoditi na veliko; kri-
votvoriti, npr. vino; raditi po odree-
nom uzorku; pren. izmiljati, (vijes-
ti, lai)
fabriki (lat. fabrica) koji pripada tvor-
nici, izraen u tvornici, tvorniki; fa-
brika roba roba izraena u tvornici;
fabrike biljke biljke koje se prera-
uju u tvornicama; fabriko zlato ba-
kar s vrlo malim postotkom zlata (za
nakit i dr.); vrsta zlata u listovima
(za pozlaivanje)
fabrika (lat. faber izraiva, obrtnik,
fabrica radionica, fr. fabrique) tvor-
nica, velika radionica sa strojnom
proizvodnjom; pren. mjesto gdje se
stvaraju izmiljotine, obino u loem
smislu
fabrikant (lat. fabrica radionica) vlas-
nik tvornice, tvorniar, proizvoa
tvornike robe
fabrikat (lat. fabricatum izraeno,
napravljeno, fabricare izraditi) pot-
puno preraena roba, tj. roba koja
se nakon izlaska iz tvornice vie ne
prerauje
fabula (lat. fari govoriti, kazivati, fa-
bula) 1. basna, pria u kojoj se prika-
zuju dogaaji iji su junaci ivotinje
koje misle, rade, govore i ponaaju
se kao ljudi, obino radi pouavanja
ili ismijavanja ljudskih mana i sla-
bosti; poznati pisci ovakvih pria su:
Ezop, Lafontaine, Lessing, Krilov i
dr.; 2. izmiljotina, bajka; la; 3. sa-
draj (drame, epa, prie itd.), okosni-
ca narativnog knjievnog djela
fabulirati (lat. fabulari) priati prie,
izmiljati, matati, askati
fabulist (lat. fabula) pisac basana, ba-
snopisac
fabulozan (lat. fabulosus) kao u bajci,
basnoslovan, izmiljen, nevjerojatan
faca (tal. faccia) lice, izgled
facecija (fr. facetie) ala, lakrdija
faceta (fr. facette malo lice) jedna bru-
ena ploha na dragom kamenju i fi-
facetirati
noj staklenoj robi (obraena prema
zahtjevima optikih zakona o pre-
lamanju svjetlosnih zraka)
facetirati (fr. facetter) brusiti (ili: iz-
brusiti) plohe (facete) na dragom ka-
menju ili staklu
facijalni (lat. facialis) lini, koji se tie
lica, koji pripada licu; facijalna lini-
ja (lat. linea facialis) crta lica; facijal-
ni ivac anat. ivac lica, pokreta mi-
ia lica i pljuvanih lijezda
facije (lat. facies lice, izgled) mn. geol.
razni izgledi i sastavi talonih stijena
koje nastaju istodobno, ali pod razli-
itim uvjetima i u razliitim sredi-
nama
facijes (lat. facies) vanjtina, izgled,
lice; facies Hippocratica it. facijes
Hipokratika (lat.) med. mrtvako li-
ce, primjetna promjena na .licu umi-
rueg
facilitet (lat. facilis lak, lagan) lakoa,
spretnost, okretnost, vjetina
facinus (lat.) nedjelo, zloin
facit (lat. facit ini) zbroj, suma, traeni
i naeni broj; iznos, ishod, rezultat
facitis (gr. fake) med. upala one lee
Fackel it. Fakl (njem.) Baklja aso-
pis koji 1899. osnovao austrijski knji-
evnik Karl Kraus
facol (tal. fazzoletto) rubac; rupi
facta, facta, non verba it. fakta, fak-
ta, non verba (lat.) djela, djela, a ne
rijei
fauk (ma. fattyu) izvanbrano dijete,
kopile, bastard
fad (fr. fade) prid. dosadan, bljutav
fada (eg. fadda) sitni egipatski srebrni
novac = 1/40 pjastera
fadem (eng. fathem) hvat, engl. mjera
za duinu = 2 jarda = 6 stopa = 1,828
m tenor fagot
Faeton (gr. Faeton) mit. ime i nadimak
grkog boga sunca, zatim sina Heli-
osa i Klimene; na njegovu molbu do-
pusti mu otac Helios da jedan dan
upravlja nebeskim kolima, ali djeak,
421 fah
preslab za rukovanje vatrenim konji-
ma, skrene s puta i zapali nebo i
zemlju zbog ega ga Zeus ubije mu-
njom da bi sprijeio daljnju nesreu;
faeton (fr. phaeton) visoka, laka, ne-
pokrivena i elegantna kola na etiri
kotaa; otvoren putniki automobil s
platnenim krovom
fagedena (gr. fagedaina) med. ir kod
kojega se tkivo raspada vrlo brzo ta-
ko da se povrina ira naglo pove-
ava
fagedenian (gr. fagedainikos) med.
razjedan, koji razjeda, nagrizan, koji
nagriza; fagedenina sredstva sred-
stva protiv fagedene
fagena (gr. fagaina) med. bolesna
strast za jelom, halapljivost
fago (gr. fagos, lat. phago) prodrljivac,
izjelica
fagociti (gr. fagein derati, jesti, ky-
tos uplje tijelo; koa, opna) mn.
fiziol. stanice koje imaju sposobnost
"prodiranja", tj. unitavanja mikro-
ba i mrtvih stanica organizma; to su
poglavito leukociti
fagocitoza (gr. fagein derati, jesti, ky-
tos uplje tijelo; koa, opna) zool.
svojstvo fagocita da primaju u sebe i
unitavaju bakterije i druga strana
tijela
fagoliza (gr. fagein derati, jesti, lysis
slabljenje) biol. slabljenje snage fa-
gocita, tj. stanica koje imaju sposob-
nost unitavanja bakterija
fagot (tal. fagotto) glaz. drveni puhaki
instrument s najdubljim tonovima od
svih drvenih puhakih instrumenata
i s potmulom bojom tona
fagotino (tal. fagottino) glaz. fagotu sli-
an manji instrument s viim tonom;
fagotist (tal. fagottista) glaz. svira u
fagot
fah (njem. Fach) 1. struka, grana (zna-
nja, znanosti); 2. pregradak, pretinac
(na poti)
Fahrenheit
fahman (njem. Fachmann) strunjak,
znalac u nekom poslu
Fahrenheit it. Farenhajt njemaki fi-
ziar (16861736); usavrio termo-
metar s ljestvicom koja je nazvana
po njemu
fait accompli it. fet akonpli (fr.) svre-
na stvar, gotova stvar, svreni in
faj(e)runt, fajront, faj(e)ramt (njem.
Feireabend) prestanak s radom; oso-
bito: vrijeme kad se noni lokali (ka-
vane i si.) moraju zatvoriti
fajansa (fr. faience, tal. porcellana di
Faenza) vrsta poluporculana (nazva-
na po talijanskom gradu Faenzi)
fajda (tur. faide, fajda) dobitak, korist
fajer (njem. Feuer) vatra; voj. zapovijed:
pali!
fajercajg (njem. Feuerzeug) upalja, na-
iga
fajercange (njem. Feuer vatra, Zange
klijeta) klijeta kojim se eljezo vadi
iz vatre
fajfa (njem. Pfeife) lula
fajta (ma. faj, fajta) vrsta, soj, pasmi-
na, rod
fajter (engl. fighter) port, hrabar i o-
tar borac, onaj koji u borbi otro i
estoko napada, osobito u boksu
fak(a)t (lat. facere initi, factum) inje-
nica, djelo, in, dogaaj; de facto it.
de fakto (lat.) zapravo, stvarno, zais-
ta; samovoljno; odmah, smjesta, bez
okolianja
faken (fr. faquin tal. facchino) drvena
ili slamnata lutka koju konjanici,
radi vjebe, gaaju kopljem; usp.
fakin
fakh (ar.) erijatsko pravo
fakin (tal. facchino, fr. faquin) mangup,
hulja, nitkov; nosa; usp. faken
fakir (ar.) siromah; muhamedanski re-
dovnik-prosjak, dervi; u Italiji: is-
posnik-pokajnik kojem pripisuju spo-
sobnost razvijanja natprirodne sna-
ge to postie odricanjem tjelesnosti
i jakim usredotoenjem volje
422 faktografija
fakocistitis (gr. fakos lea, kystis mje-
hur) med. upala ahure one lee
fakodan (gr. fakodes) u obliku lee
fakoliza (gr. fakos lea, lysis odrjee-
nje; osloboenje) med. vaenje one
lee
fakometar (gr. fakos lea, metron mje-
ra, mjerilo) sprava za mjerenje jai-
ne lee
fakopalingeneza (gr. fakos lea, palin
ponovno, genesis stvaranje) med. po-
novno stvaranje one lee
fakopsa (gr. fakos lea, opsis vienje,
oko) med. pjegavost one lee
fakos (gr. fakos lea) med. pjega na
koi u obliku lee, osobito pjega od
sunca
fakoskotoma (gr. fakos lea, skotia
tama, pomrina) med. zamraenost
one lee
fakoza (gr. fakos lea) med. tamna pje-
ga u oku
faksimil (lat. fac simile uini slino) vje-
ran snimak, presnimak, vjerna kopi-
ja ijeg rukopisa (izraena fotokopi-
ranjem, fotografiranjem, pomou ba-
kroreza, litografije i dr.), tono opo-
naanje rukopisa, potpisa itd.
fakticitet (fr. facticite) 1. neprirodnost;
2. podvojenost linosti: a) ovjek sam
prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji
prema svojoj okolini
faktian (lat. factum) injenian, stva-
ran, pravi; utemeljen na injenica-
ma, dokazan injenicama
faktitivan (lat. factitivus) koji stavlja
u djelatnost, uinski, uzroni; fakti-
tivni glagoli gram. v. faktitiva
faktitivni glagoli (lat. factitiva) mn.
gram. uzroni glagoli, uinski glagoli
(npr. bijeliti, bijelim initi bijelim,
za razliku od bijeljeti, bijelim
postajem bijel); kauzativni glagoli
faktografija (lat. factum djelo, gr.
grafo piem) pisanje koje se temelji
samo na nizanju injenica, bez anali-
ziranja ili subjektivnih primjedaba
faktor
faktor (lat. facere initi, uiniti, factor)
initelj, inilac, uzrok; poslovoa,
nadzornik (u tiskarama, tvornicama,
rudnicima itd.); pren. initelj, inilac,
okolnost, sila koja neto stvara, inje-
nica; utjecajna osoba; mat. broj kojim
se mnoi
faktorija (eng. factory) vee trg. naselje
europskih trgovaca u prekomorskim
zemljama (osobito kolonijalnim zem-
ljama) s velikim skladitima za uvoz-
nu i izvoznu robu
faktotum (lat. fac totum uini sve) onaj
koji sve radi, koji se moe upotrijebiti
za sve, glavni initelj, desna ruka,
koji je za sve prikladan (u nekom
poslu)
faktura (lat. factura) 1. trg. popis kup-
ljene (ili prodane) robe i raun o to-
me, raun o robi; 2. glaz. obrada i
graa glazbenih djela
fakturirati (lat. factura) izdati podro-
ban raun (fakturu) o prodanoj robi
fakule (lat. facula buktinjica, dem. od
fah gen. facis buktinja) mn. astr.
"buktinje", sjajne pjege, odreena
svjetlija ispupenja na fotosferi,
sjajnija i jaeg zraenja od nje
fakultativan (lat. facultativus) 1. neob-
vezan, ostavljen slobodnom izboru
onoga kojeg se tie; 2. koji osposob-
ljava, koji daje pravo (na neko zvanje,
posao i dr.); fakultativni brak brak
(graanski ili crkveni) ostavljen slo-
bodnom izboru graana; supr. obli-
gatoran
fakultet (lat. facultas sposobnost) pri-
rodna sposobnost, dar; sveuilini
odjel (pravni, filozofski); med. sila ko-
ja stvara proces u ivom tijelu
fakultetlija (lat. facultas) onaj koji je
zavrio fakultet
falacija (lat. fallacia) prijevara; log. po-
greka, pogrean zakljuak; sofizam;
fallacia optica it. falacija optika
(lat.) optika varka
423 faleki
falake (tur.) klade, klada s uetom u
sredini kojim se veu noge krivcu pa
ga se udara po tabanima
falanga (gr. falanx) 1. zbijeni bojni red
eta; 2. u utopistikom nauavanju
: Ch. Fouriera (17721837) radna so-
cijalistika opina od 1500 do 2000
lanova; 3. panjolska faistika
stranka; falange mn. anat. lanci
nonih i runih prstiju
falangitis (gr. falanx lanak) med.
upala lanaka
falangoza (gr. falangosis) med. v.
trihijaza
falanstera (lat. phalansterium) zajed-
niki dom i radionica za jednu falan-
gu, tj. za zadrugu od 400 radnikih
obitelji, po sustavu fr. socijalista-
utopista Ch. Fouriera (17721837)
Falaris (gr. Falaris) tiranin u Akra-
gasu na Siciliji (570554 pr. n. e.),
poznat po svojoj okrutnosti i plja-
kanju (na smrt osuene pekao je u
jednom elinom biku); usp. falari-
zam
falarizam (gr. Falaris) okrutna vlada-
vina, slina onoj tiranina Falarisa
falatati (ma. falat zalogaj) 1. gutati
velike zalogaje, pohlepno jesti; 2.
mnogo govoriti, brbljati
falatati (tur. fal gatanje) proricati, pret-
kazivati, vraati, gatati
falcati (njem. falzen) 1. previjati, pre-
viti, savijati arke papira (kod knjigo-
vea); 2. praviti ljebove, utore, npr.
daskama, crjepovima i dr.
falciforman (lat. falx gen. falcis srp,
falciformis) srpast, u obliku srpa
falda (njem. Falte) v. falta
falding (engl.) vrsta grubog sukna
faldistorij (lat. faldistorium) biskupski
stol (kod katolika)
faleki prid. est u vezi faleki jedana-
esterac, pod kojim se pojmom misli
trohejsko-daktilski stih od 11 slogo-
va, poznatiji pod imenom hendeka-
faleki stih
stilab (prema imenu starogrkog pje-
snika Faleka Phalaikos
faleki stih metr. trohejsko-daktilski
stih jedanaesterac, nazvan po gr.
pjesniku Phalaikosu, hendekasilab
falian (njem. falsch) pogrean, laan,
lo; neiskren, lukav; s manom, s ne-
dostatkom
faliment (tal. fallimento) 1. trg. obu-
stava plaanja obveza, bankrot, ste-
aj; 2. onaj koji je pao pod steaj,
bankrot
falinga (tal. fallanza) mana, nedostatak
falirati (tal. fallire, lat. fallere) pogrije-
iti; popustiti; trg. obustaviti plaa-
nja, bankrotirati, pasti pod steaj,
propasti
faliti (njem. fahlen, tal. fallire) nedo-
stajati, ne biti nazoan; u narjeji-
ma: pogrijeiti, promaiti
falkada (p. falcado) jah. skok konja u
obliku srpa
faloragija (gr. fallos uspravljen mu-
ki ud, rag- korijen od regnymi slo-
mim) med. krvarenje iz mukog spol-
nog uda
faloreja (gr. fallos uspravljen muki
ud, rheo teem, curim) med. curenje,
izlaenje sjemena iz mukog spolnog
uda
falot (fr. falot smijean, budalast) bes-
posliar, danguba
falset (tal. falsetto) glaz. najvii tonovi
ljudskog glasa pri ijem stvaranju ne
pravi rezonancu prsna upljina, ne-
go gornje upljine govornog organa
(kod mukarca od g do f2, g 2 , a kod
ena za jednu oktavu vie)
falsetist (tal. falsetto) glaz. onaj koji
pjeva u falsetu
falsificiranje (lat. falsificatio) v. falsi-
fikacija
falsificirati (lat. falsificare) krivotvoriti,
praviti lane stvari (novac, svjedod-
be i dr.)
falsifikacija (lat. falsificatio) krivotvo-
renje
424 famosa actio
falsifikat (lat. falsificatum) krivotvore-
na stvar, patvorena stvar, lano iz-
danje, lana izrada
falsifikator (lat. falsificator) krivotvo-
ritelj, varalica
falso bordone (tal.) glaz. pogrena, jed-
nolina pratnja, npr. u sekstakordi-
ma, ili kad razliiti glasovi imaju iste
note, a samo bas ide za jednu notu
dublje
Falstaff lik iz Shakespearovih drama:
tip debelog prodrljivca, pijanca i
hvalisavca
fal (njem. falsch) pril. krivo, pogreno
falta (njem. Falte) bora, nabor
faltati (njem. falten) naborati, nabirati,
nabrati, praviti bore
falus (gr. fallos uspravljen muki ud)
muki spolni ud; osobito: muki spol-
ni ud napravljen od crvene koe koji
su kao simbol stvaralake sile pri-
rode nosili u bakhovskim sveanim
ophodima ("sluba falusu" imala je
u religijama Istoka veliku ulogu)
fama (lat.) glas koji se pronosi; vijest;
govor, govorkanje; Fama mit. rimska
boica vijesti (personifikacija glasi-
na i lanih vijesti)
familija (lat. familia) 1. obitelj, rodbina;
2. u prirodnom sustavu biljaka ili i-
votinja: skupina ivotinja ili biljaka
koje imaju zajedniko podrijetlo
familijaran (lat. familiaris) obiteljski,
rodbinski; koji ima obitelj (npr. fa-
milijaran ovjek); slobodan, prirodan,
neusiljen (u ophoenju); prijateljski,
iskren, povjerljiv, prisan
familijarizirati se (fr. se familiariser)
sprijateljiti se; dobro se upoznati s
im, naviknuti se na to
familijarnost (lat. familiaritas) prija-
teljsko ophoenje, prisnost, iskrenost
famosa actio it. famoza akcio (lat.)
prav. tuba koja vrijea ast, uvred-
ljiva tuba
famosum judicium
famosum judicium it. famozum judi-
cijum (lat.) prav. obeaavajua
presuda
famoza (lat. famosa) vrsta karanfila ko-
ji samo na gornjem dijelu latice ima
aru u boji, a donji dio je uvijek bijel
famozan (lat. famosus) poznat, glasovit,
slavan, o kome se mnogo govori, iz-
vrstan; na zlu glasu, poznat po zlu
famulus (lat.) sluga, posluitelj; osobi-
to: kolski posluitelj
fan (engl., kratica od fanatik) vatren
oboavatelj (porta, glazbe i si.)
fanal (fr. fanal, gr. fanos lu, zublja)
1. svjetionik; svjetiljka; 2. znak (vat-
rom, dimom ili svjetlou); 3. voj.
motka sa svjetiljkom (kao znak blis-
ke opasnosti); 4. brodski fenjer
Fanar (ar., novogr. Fanari) grka e-
tvrt u Carigradu (nazvana po istoi-
menom svjetioniku); usp. fanal
fanarioti (novogr. fanari) mn. stanov-
nici carigradske etvrti Fanar, ug-
ledne i veinom bogate grke obitelji
u Carigradu koje potjeu od grkih
aristokratskih obitelji poteenih od
progona pri opsadi Carigrada; kas-
nije: naziv za sve Grke koji su u Tur-
skoj bili na visokim poloajima i
imali velik utjecaj na carigradsku pa-
trijariju
fanatian (lat. fanaticus) zanesen, za-
slijepljen, pretjerano zagrijan za to,
mahnito odan emu, osobito vjeri
fanatik (lat. fanum hram, svetite, fa-
naticus zanesen, izvan sebe od odu-
evljenja) ovjek do krajnosti odan
nekoj ideji, nekom pokretu, poslu i
dr., zanesenjak, osobito vjerski
fanatizam (lat. fanaticus zanesen) za-
nos, pretjerana odanost ili revnost,
pretjerana zaslijepljenost (za neku
ideju, narodnost, vjeru, stranku itd.)
fanatizirati (lat. fanaticus) zanositi, za-
slijepiti, ludo zagrijati za to, uiniti
nekoga fanatinim
425 fantaskop
fandango (p.) panjolski narodni ples
u 3/4 taktu pri kojem plesai udara-
ju u kastanjete
fanerogame (gr. faneros vidljiv, oit,
gamos svadba, brak) mn. bot. cvjet-
njae, cvjetnice (biljke s vidljivim
spolnim organima)
fanerokristalian (gr. faneros vidljiv,
oit, krystallos) koji pod golim okom
izgleda kao kristalian (za kamenje);
supr. mikro- ili kripto-kristalian
faneromeran (gr. faneros vidljiv, oit,
meros dio) koji se moe raspoznati
golim okom; osobito: kamen iji se
pojedini sastojci mogu raspoznati
golim okom (supr. mikromeran ili
kriptomeran, tj. koji se moe ras-
poznati samo pod mikroskopom)
fanfan (fr.) 1. djetece; 2. vrsta morske
ribe
fanfara (fr. fanfare) glaz. limeni puha-
ki instrument; melodija koje izvode
samo trube; vesela lovaka kompo-
zicija; kratka i tretava svirka truba-
ma (u konjici); pren. galama, buka,
razmetanje, hvalisanje
fanfaron (fr. fanfaron) razmetljivac,
hvalisavac, junak na jeziku
fanfaronada (fr. fanfaronnade) hvali-
savost, razmetanje
fango (tal.) glib, blato, osobito vrue vul-
kansko blato; fango-kupanje kupanje
u mineralnom blatu (protiv reuma-
tizma)
fanon (lat. fanum svetite, hram) 1. na-
ziv za razliite dijelove odjee kato-
likih sveenika (manipul, ovratnik,
traka na mitri); 2. crkvena zastava
fant (njem. Pfand) 1. zalog, polog; pred-
met koji se daje u zalog kod istoime-
ne igre
fant (slov.) 2. momak, mladi
fantaskop (gr. fantazein, skopeo) v.
stroboskop
fantaskop (gr. fantazesthai pojavlji-
vati se, skopeo promatram) v. stro-
boskop
fantast
fantast (gr. fantasia) sanjar, zanese-
njak, onaj koji svoje matarije smatra
stvarnim i koji hoe stvarnost prila-
goditi prema njima; ovjek s pretje-
ranom i previe razigranom matom
fantastian (gr. fantastikos matovit)
koji je nastao istom djelatnou
mate bez obzira na stvarnost, ma-
tovit, zanesenjaki; bajoslovan, ne-
vjerojatan, neobian; golem, pretje-
rano velik
Fantaz (gr. Fantasos) mit. starogrki
bog sna, brat Morfejev, ljudima u snu
doarava razne ugodnosti
fantazija (gr. fantasia) 1. mata; ma-
tarija, sanjarija; 2. glaz. (tal. fanta-
sia) kompozicija bogata sadrajem,
u nevezanom obliku, esto s vie di-
jelova ili stavaka koji prelaze jedan
u drugi; 3. psih. svjesno preobraa-
vanje predodbi i njihovo spajanje u
nove spojeve predodbi koji nisu dani
u opaanju (djelatnost kojom u dui
nastaju slike predmeta je reproduk-
tivna ukoliko ponovno predoava
opaanja, a produktivna ukoliko pro-
izvodi nove tvorevine; ova posljednja
ima najvei znaaj u umjetnosti); 4.
pria stvorena matom; 5. privie-
nje, utvara, tlapnja; usp. Fantaz
fantazirati (gr. fantazein) 1. matati,
sanjariti, zanositi se; 2. med. biti u
bunilu, buncati, bulazniti; 3. glaz.
svirati bez pripreme (to se hoe i
kako se hoe), improvizirati
fantazmagorija (gr. fantasma priin;
predodba, agora skup) vjetina pri-
kazivanja sablasti i dr. pomou opti-
kih sprava; opsjena, varljiva slika,
utvara, arolija, halucinacija
fantazmoskopija (gr. fantasma priin,
prikaza, skopeo promatram) psih.
privianje, vrsta ludila kod kojega
bolesnik vidi sablasti i si.
fantom (gr. faino fr. fantome) 1. v. fan-
tazma; 2. med. umjetno napravljeni
dijelovi tijela (npr. grkljan) radi vje-
426 farao
banja u operiranju; 3. model ovjeka
ili ivotinje u prirodnoj veliini (u
muzejima, panoptikumima i dr.)
fanto (fr. fantoche) lutka koja pomou
konca oponaa ljudske pokrete
fanjki (njem. Pfannenkuchen) kuh. u-
tipci (vrsta hrskavog kolaa)
Faon mit. lijep mladi iz Mitilene na
otoku Lezbu; zbog nesretne ljubavi
prema njemu pjesnikinja Sapfa ba-
cila se u more
far (gr. Faros, fr. phare) 1. svjetionik
(nazvan po malom otoku Faru na ko-
jem je Ptolomej Filadelf 285 g. pr. n.
e. sagradio svjetionik visok 135 m);
2. prednje svjetlo na automobilu (slu-
i za osvjetljavanje puta); velika svje-
tiljka
far niente (tal.) nerad, besposliarenje;
dolce far niente it. dole far nijente
(tal.) slatko je nita ne raditi
Far West it. far uest (engl.) Daleki
(Divlji) Zapad (predjeli Sjeverne
Amerike poznati po bespotednim
borbama bijelaca i Indijanaca)
fara (ma. far pozadina) krma na lai
farabut (tal. farabutto) varalica, nitkov
farad fiz. jedinica za mjerenje elek-
trinog kapaciteta, definiran je omje-
rom kulona i volta; za mjerenje upo-
trebljava se 900000 puta vea jedi-
nica zvana mikrofarad (po imenu
engl. fiziara i kemiara M. Fara-
daya, 17911867)
Faradayeva struja fiz. indukcijska
struja; v. faradizam
faradizacija med. lijeenje indukcij-
skom, Faradayevom strujom
faradizam fiz. indukcijski elektricitet,
nazvan po Faradayu; v. indukcija
faradizirati med. lijeiti Faradayevom
strujom
farandola (fr. farandole) brzi provan-
salski ples u 6/8 taktu, sastavljen od
pet figura
farao (gr. farao) hazardna kartaka
igra
faraon
faraon (hebr. paroh, gr. farao) u Sta-
rom zavjetu: titula egipatskih kra-
ljeva
farba (njem. Farbe) boja (u kartama)
farbati (njem. farben) bojiti; pren. va-
rati, lagati
fargo (bei. fargot) belgijska mjera za
teinu, = oko 75 kg
faring- (gr. farynx gen. faryngos) pred-
metak u sloenicama sa znaenjem:
grlo, drijelo
faringemfraksa (gr. farynx gen. fa-
ryngos drijelo, grkljan, emfraxis za-
epljivanje, zaepljenje) med. zaep-
ljenost drijela
faringeurizma (gr. farynx, eurys i-
rok) med. proirenost drijela
faringitis (gr. farynx) med. upala dri-
jela
faringizam (gr. farynx) med. grevito
skupljanje miia drijela
faringografija (gr. farynx, grafia opis)
opisivanje drijela
faringoliza (gr. farynx, lysis malak-
salost, iscrpljenost) med. uzetost
drijela; faringoplegija
faringologija (gr. farynx, logia zna-
nost) dio medicine koji se bavi dri-
jelom i njegovim bolestima
faringoparaliza (gr. farynx, paraly-
is uzetost) med. uzetost drijela
faringoperistola (gr. farynx, peristole
pokrivanje, oblaganje) med. suenost,
suavanje drijela
faringoplegija (gr. farynx, plege) med.
v. faringoliza
faringoragija (gr. farynx, rag- korijen
od regnymi slomim) med. krvarenje
drijela
faringoskopija (gr. farynx, skopeo
promatram) med. pregled drijela po-
sebnim zrcalom
faringospazam (gr. farynx, spasmos
gr) med. gr drijela
faringostenija (gr. farynx, stenos
uzak) med. suenost, suavanje dri-
jela
427 farmakognostika
faringotom (gr. farynx, tome rezanje)
kir. instrument za otvaranje jednjaka
rezanjem
faringotomija (gr. farynx, tome reza-
nje) med. razrezivanje drijela
farinks (gr. farynx drijelo; grlo) anat.
drijelo (poetak jednjaka)
farinograf (lat. farina brano, gr. grafo
piem) naprava za ispitivanje kak-
voe i upotrebljivosti brana
farinografija (lat. farina brano, gr.
grafo piem) ispitivanje kakvoe i
upotrebljivosti brana
farinometar (lat. farina brano, gr.
metron mjera, mjerilo) sprava za is-
pitivanje kakvoe brana
farinozan (lat. farinosus) branjav,
branast; slik. bjeliast, blijed, mu-
tan
farizej (hebr. parusch, lat. phariseaus)
"odvojen", lan idovske vjersko-po-
litike sljedbe (od II. st. pr. n. e.)
koja se izvana strogo pridravala
Mojsijevog zakona, ali u emu je bilo
i mnogo licemjerja; pren. licemjer,
neiskren ovjek; prid. farizejski
farizejstvo (lat. pharisaeus) licemjer-
je, neiskrenost
farma (engl. farm od lat. firmus vrst,
ustaljen, nepokretan) osobito uree-
no poljsko imanje, sala, majur (po-
sebice u Americi)
farmaceut (gr. farmakeus) 1. ljekar-
nik; 2. student farmacije; 3. skraen
naziv za magistra farmacije, diplo-
mirani ljekarnik
farmacija (gr. farmakeia davanje lije-
ka, upotrebljavanje lijeka) 1. znanost
o izradbi lijekova i svemu to je s
tim u vezi, ljekarnitvo; 2. ljekarna
farmako- (gr. farmakon) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: lijek
farmakodinamika (gr. farmakon, dy-
namis sila, snaga) znanost koja pro-
uava djelovanje lijekova
farmakognostika (gr. farmakon, gno-
sis poznavanje) v. farmakognozija
farmakognozija
farmakognozija (gr. farmakon, gno-
sis poznavanje) dio farmakologije koji
se bavi drogama, tj. vanjskim, fizi-
kim svojstvima lijekova
farmakokatagrafologija (gr. farma-
kon, katagrafo propiem, logia zna-
nost) znanost o propisivanju lijeko-
va; katagrafologija
farmakokemija (gr. farmakon, che-
meia) dio farmakologije koji se bavi
kemijskim svojstvima sredstava za
lijeenje (lijekova)
farmakolit (gr. farmakon, lithos ka-
men) otrovni kamen, arseno-kiseli
vapnenac
farmakologija (gr. farmakon, logia
znanost) znanost o sredstvima za lije-
enje (lijekovima) i o njihovom djelo-
vanju na ljudski organizam
farmakomanija (gr. farmakon, mania
pomama, strast) pretjeranost u trae-
nju ili uporabi lijekova
farmakometar (gr. farmakon, metron
mjerilo, mjera) sprava za vaganje
lijekova
farmakometrija (gr. farmakon, met-
ria mjerenje) vaganje lijekova
farmakon (gr. farmakon) lijek; arob-
no sredstvo, arobni napitak, otrov
farmakopeja (gr. farmakopoiia) iz-
radba lijekova; slubeni popis uputa
ljekarnicima o izradbi, ispitivanju i
odravanju lijekova koji objavljuje
dispenzatorij neke drave
farmakopoetika (gr. farmakon, po-
ietikos vjet izradbi) znanost o pro-
pisivanju lijekova
farmakopola (gr. farmakon, poles pro-
dava) prodava lijekova, trgovac
lijekovima
farmakopozija (gr. farmakoposia) pi-
jenje, uzimanje lijekova; pijenje otro-
va
farmakoteka (gr. farmakon, theke
koveg) kuna i putna ljekarna, san-
dui s lijekovima
428 fas est et ab hoste doceri
farmakoterapeutika (gr. farmakon,
therapeyo njegujem, lijeim) v. far-
makoterapija
farmakoterapija (gr. farmakon, the-
rapeia njega, lijeenje) znanost o pri-
mjeni (uporabi) lijekova
farmazon (fr. franc-ma^on) v. fran-
mason
farmer (engl.) vlasnik poljskog imanja
(farme), osobito u Americi
fameki umj. koji pripada galeriji djela
antike umjetnosti u vili Farnese u
Rimu, koji potjee iz te galerije, npr.
"farneki bik", "farneki Herkul" i dr.
farsa (fr. farce, lat. farcire zaepiti, na-
puniti) manje kazalino djelo vul-
garne i grube komike, ala, lakrdija,
burleska; pren. aljiv, nepristojan
ispad
farser (fr. farceur) lakrdija, aljivac
farucca it. (p. faruka) starinski anda-
luzijski narodni ples
farvater (niz. vaarwater) 1. pruga vo-
denog prostranstva na kojoj je dubi-
na vode pod niskim uvjetima dovolj-
na za prolaz brodova s odreenom
istisninom; 2. podruje neijeg utje-
caja, smjer (politike)
Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos)
grad u grkoj pokrajini Tesaliji (po-
znat po tome to je u njegovoj blizini
Cezar 48. pr. n. e. pobijedio Pompeja
farzovi (ar.) mn. strogo propisane vjer-
ske dunosti muslimana
fas (fr. face, lat. facies lice) 2. lice, izgled,
prednja strana; an fas ili anfas (fr.
en face) s lica, sprijeda, s prednje
strane
fas (lat.) 1. pravo utemeljeno na moral-
nom zakonu, boansko pravo, ono to
je doputeno (za razliku od jus, ljud-
skog prava); fas et ne fas (lat.) pravo
i nepravo, doputeno i nedoputeno;
per fas et ne fas (lat.) svim sredstvima
fas est et ab hoste doceri (lat.) treba
i od neprijatelja uiti
fasada
fasada (fr. fagade) arhit. prednja strana,
glavni izgled, lice (graevine)
fasces (lat. fascis sveanj, snop, fasces)
mn. snopi prua sa sjekirom u sre-
dini koji su kao znak kaznenog pra-
vosua liktori nosili pred konzulima
u starom Rimu)
fascija (lat. fascia) med. opna koja od-
vaja miie i skupine miia; veza,
vrpca, zavoj, povoj
fascijacija (lat. fasciatio) med. stavlja-
nje zavoja, zavijanje, povijanje
fascikl (lat. fascis sveanj, dem. fasci-
culus svenji, kitica) svenji, smo-
tak (spisa)
fascikulirati (lat. fasciculus) povezati
u svenjie (fascikle)
fascinacija (lat. fascinatio) opinjava-
nje, opinjenje, opsjenjivanje; opi-
njenje, opinjenost; oaravanje; oa-
ranost
fascinirati (lat. fascinare) opiniti, op-
injavati, opsjeniti, opsenjivati, za-
slijepiti, zasljepljivati; oarati, oa-
ravati
fascioloza (lat.) vet. metiljavost, bolest
jetara ovaca i goveda
fasenda (port. fazenda) veliko poljsko
imanje u Brazilu
fasik (tur.) pokvarenjak
fastosamente it. fastozamente (tal.)
glaz. v. fastoso
fastoso it. fastozo (tal.) glaz. raskono,
sjajno
fasung (njem. Fassung) 1. okvir slike;
2. uvrivanje dragog kamenja u
zlato ili srebro; 3. ono to nekome
pripada, pripadajui dio
fae (fr. facheux) posvaan, u nepovolj-
nim odnosima s nekim
fairati (njem. faschieren) kosati (me-
so); fairani nicl kosani odrezak
faist (tal. fascista) pristaa i pobornik
faizma
faizam (lat. fascis sveanj prua sa
sjekirom u sredini koji su liktori no-
sili ispred rimskih vlastodraca kao
429 fatalizam
znak vlasti, tal. fascismo) sustav dr-
avnog kapitalizma i nacionalisti-
ka, imperijalistika, antidemokrat-
ska i apsolutistika ideologija i po-
litika koju je u Italiji sprovodio Be-
nito Mussolini; pojedinac je samo dr-
avni graanin, dio nacije utjelov-
ljene u dravi te mora svoje mi-
ljenje, osjeaje, htijenje i djelovanje
prvenstveno posvetiti cjelini i sluiti
joj tijelom i duom, imovinom i krv-
lju; individualna sloboda treba se
utopiti u svemoi drave i njezinog
voe: "ne sloboda, nego red, hijerar-
hija i disciplina"; faistika drava
eli biti "gospodar nad svima radi
dobra sviju"; simbol faizma je sve-
anj prua sa sjekirom (vlast nad i-
votom i smrti); usp. nacionalsocija-
lizam
fanik (njem. Fasching) poklade, meso-
jede, karneval
fata morgana (lat., tal. fata Morgana)
"vila Morgana", slika predjela i pred-
meta u zraku zbog loma i potpunog
odbijanja (totalne refleksije) svjetlo-
sti, atmosferska optika pojava koja
se esto vidi u tropskim krajevima,
osobito u tropskim i pustinjskim
predjelima kad je vedro, a vrijeme
toplo i mirno (naziv po tome to na-
rodno vjerovanje ovakve pojave pripi-
suje arobnoj moi vile Morgane);
Arapi je zovu: sarab, serab ili sirab;
pren. opsjena, varka
fatalan (lat. fatum sudbina, fatalis sud-
binski; sudbonosan) sudbinom odre-
en, sueni, sudbonosan, neizbjean,
koban, zlokoban, nesretan; neugodan
fatalist (lat. fatum sudba, sudbina) onaj
koji vjeruje u sudbinu, pristaa fata-
lizma
fatalizam (lat. fatum sudba, sudbina)
1. vjera u sudbinu i njezinu neizmje-
njivost; 2. teol. nauavanje o predod-
redenosti za blaenstvo ili proklet-
stvo (usp. predestinacija)
fatalnost
fatalnost (lat. fatum) sudbonosnost,
neizmjenjiva sudbina, zla kob, nesre-
a; nesretan sluaj
fatigirati (lat. fatigare umoriti, zamo-
riti) slik. pokvariti sliku suvinom
neprirodnou, slabo, s mukom na-
praviti sliku
Fatiha (ar.) "poetak", prvo poglavlje u
Kur'anu koje ima svega sedam sti-
hova, glavna molitva muslimana,
muslimanski "Oena"
fatne (gr. fatne) anat. zubna upljina
fatum (lat.) sudba, sudbina, kob, udes
fatura (tal. fattura) v. faktura
faul (eng. foul prljav, nepoten) port,
prekraj pravila u portskom natje-
canju (u boksu: nedoputen udarac;
u nogometu; namjerna grubost; na
utrkama: svaki zabranjen postupak
vozaa ili jahaa)
faulencer (njem. Faulenzer) papir s
ravnim crtama (kao podmeta pri pi-
sanju)
Faun (lat. Faunus) mit. rim. bog uma
i polja, kasnije poistovijeen s grkim
Panom; uz njega je bilo, slino gr.
satirima, vie fauna (umskih demo-
na koje su prikazivali s krivim no-
som, jareim nogama i repom), oda-
nih poudama i ljubavnim pustolo-
vinama; otuda pren. razbludnik,
bludnik, veliki pohotljivac
fauna (lat. Faunus rimski bog uma i
polja, fauna) ivotinjski svijet jedne
zemlje ili nekog kontinenta, mora ili
dijela mora; opis ili popis takvih i-
votinja (knjiga); usp. flora
faunist (lat. fauna) poznavatelj ivo-
tinja; usp. fauna
Faust (lat. Faustus, njem. Faust) lit.
glavni junak istoimene Goetheove
tragedije koji je, u elji da spozna
istinu i doivi trenutak sree koji bi
bio toliko lijep da bi se moglo poe-
ljeti da vjeno traje, sklopio savez s
vragom (Mefistofelom) i, proavi
mnoge peripetije, napokon doao do
430 favus
spoznaje da je najvea srea u inje-
nju dobra drugima
Fausta Flavija Maksima (298326 n.
e.) ena rimskoga cara Konstantina
Velikoga (poznata po svojoj razuzda-
nosti, razvratnosti i okrutnosti: na-
kon provedene noi svoje bi ljubav-
nike dala ubiti)
faustbal (njem. Faust aka, Bali lopta)
port, igra loptanja akom izmeu
dvije momadi sa po pet igraa
Faustul legendarni rimski pastir, u
slubi albanskoga kralja Amulija;
zajedno sa svojom enom Akom La-
rencijom naao, spasio i odgojio Ro-
mula i Rema
fautor (lat.) zatitnik, pokrovitelj, po-
maga; fautor delicti it. fautor delik-
ti (lat.) prav. poticatelj na zloin, po-
maga zloina
faux pas it. fopa (fr.) pogrean korak;
povreda dobrog ponaanja
favete linguis it. favete lingvis (lat.)
utite! tiho! (povik kojim su staro-
rimski sveenici prigodom rtve pozi-
vali nazone da se potpuno predaju
pobonosti)
favor (lat.) milost, naklonjenost, privr-
nost, odanost; infavorem (lat.) prav.
u korist, u prilog
favorit (tal.) 1. ljubimac; 2. ovjek koji
je u milosti neke mone, utjecajne
osobe; 3. neto najomiljenije, osobito
trkai konj na kojega se najvie kla-
de i koji ima najvie izgleda za po-
bjedu; 4. port, nogometna momad,
boksa, hrva itd. koji ima najvie
izgleda za pobjedu
favoritizam (lat. favoritismus) slabost
prema ljubimcima
favoritkinja (fr. favorite) ljubimica, mi-
ljenica (osobito nekog vladara)
favorizirati (fr. favoriser) biti naklo-
njen, povlaivati kome, ii kome na
ruku, pomagati kome
favus (lat.) sae meda ili voska; med.
vrsta kraste na glavi
faza
faza (gr. fainesthai pojaviti se, pojav-
ljivati se, fasis pojavljivanje) 1. iz-
gled, pojava; 2. astr. mijena (Mjese-
eve faze, Venerine faze), naziv za
razliite izglede Mjeseca i planeta
koji zavise od njihovog poloaja pre-
ma Suncu i Zemlji; 3. oblik, stupanj
razvoja (uvjetovan promjenom vre-
mena i prilika), promjena u stanju
ljudskog ivota; 4. fiz. stanje gibanja
(kod osciliranja) u odreenom tre-
nutku, odreuje poloaj i smjer giba-
nja toke; istodobno postojanje dviju
faza, tj. tekuine i vrstog tijela, npr.
vode i leda
fazan (gr. fasianos) zool. gnjetao, po-
znata ptica iz reda kokoaka (Galli-
formes), podrijetlom iz zap. Azije,
udomaena i u Europi (nazvana po
azijskoj rijeci Fazis), spada u nau
najvaniju divlja
fazer (fr. phaseur) crta pojedinih faza
u crtanom filmu
fazona (fr. fagon, lat. factio injenje,
pravljenje) izrada, nain izrade; ob-
lik, kroj, nain kako je neto nai-
njeno; vanjski izgled
fazonerija (fr. facon) pravljenje ara,
uzoraka ili cvjetova (na tkaninama)
fazonirati (fr. fagonner) izraditi, izra-
ivati, uobliiti, uobliavati, obliko-
vati, dotjerati, dotjerivati, prilagoa-
vati, prilagoditi; obraditi; ukrasiti;
fazonirana pia umjetno napravljena
pia, npr. konjak, rum itd.; fazoni-
rane tkanine tkanine sa arama,
uzorcima, cvjetovima
faol (tal. fagiolo) grah
fe (fr. fee, n. Fee, tal. fata, lat. fatua)
vila (u romanskom i keltskom narod-
nom vjerovanju natprirodna enska
bia koja se, kao i kod nas, mijeaju
u ljudsku sudbinu as kao prijatelji,
a as kao neprijatelji)
Fe kem. kratica za eljezo (ferrum)
Feb (gr. Foibos) mit. "sjajni", "isti",
jedan od Apolonovih nadimaka, an-
tiki bog Sunca
431 federacija
Feba (gr. Foibe) mit. "sjajna" "ista",
jedan od nadimaka antike boice
Mjeseca (grke Artemide, rimske Di-
jane)
febl (fr. faible) slabost prema neemu
feblaa (fr. faiblage) zakonom dopu-
tena manja teina kovanog novca
febrifuge (lat. febrifuga) mn. med. sred-
stva, lijekovi protiv groznice
febrifugij (lat. febrifugium) med. pre-
stanak groznice
febrilan (lat. febrilis) med. groznini;
grozniav
febris (lat.) med. groznica
febronijanizam slobodoumni pokret u
Njemakoj kojem je bio cilj stvaranje
samostalne biskupske narodne Cr-
kve i otcijepljenje od Rima (prema
biskupu U. N. Hontheimu koji je pi-
sao pod pseudonimom Justus Febro-
nius)
februacija (lat. februatio) vjersko i-
enje, pokajanje
februar (lat. februaris) veljaa, drugi
mjesec u godini (28 ili 29 dana), na-
zvan po rimskom godinjem blag-
danu ienja i pokajanja (februa)
koji je toga mjeseca proslavljan
fecijali (tal. fetiales) u starom Rimu:
zbor od 20 sveenika, s velikim poli-
tikim pravima
fecit (lat. facere initi, izraditi, fecit)
na umj. djelima: izradio, napravio
(kratica: fee.)
fecn (njem. Fetzen) krpa, dronjak
fedajin (ar.) "onaj koji je rtvovao svoj
ivot", pripadnik Narodne demokrat-
ske fronte za osloboenje Palestine
(borac protiv drave Izrael)
fedeikomitent (lat. fideicommittens)
prav. osoba koja svojom oporukom
ostavlja i odreuje fideikomis
feder (njem. Feder) 1. pero (za pisanje);
2. pero (kao ukras), perjanica; 3.
meh. opruga, pruglo, pokreta
federacija (lat. foederatio) savez; sav-
ez drava, savezna drava
Federal Bureau of...
Federal Bureau of Investigation it.
federel bjurou of investigein (engl.)
specijalna policija u SAD-u; FBI
federalist (lat. foedus) pristaa (ili: po-
bornik) federalizma
federalizam (lat. foedus, gen. foederis
savezni ugovor, savez, fr. federalis-
me) shvaanje o ureenju drave pre-
ma kojem se nastoji to vei broj dr-
ava (pokrajina) udruiti u politiki,
privredni i kulturni savez (savez dr-
ava), ali tako da pojedini lanovi
toga saveza (savezne drave) zadre
to veu samostalnost; supr. centra-
lizam i unitarizam
federalni (lat. foederalis) koji se tie
saveza, savezni
federativni (lat. foederativus) savezni;
federativna drava savezna drava;
federativni sustav savez drava
federirati (lat. foederare) 1. spojiti (ili:
udruiti) u savez; stupiti u savez
federirati (njem. Feder) 2. istezati se i
skupljati se, rastezati se i stezati,
poputati pod pritiskom, ali se opet
vraati u prijanji poloaj
federmeser (njem. Feder pero, opruga,
Messer no) sklopivi noi
feding (engl. fading) rad. povremeno
slabljenje ili potpuni prestanak pri-
jama zvuka prilikom sluanja radij-
skih emisija
Fedon (gr. Faidon) starogrki filozof
(5. st. pr. n. e.), uenik Sokratov,
osniva kole u Elidi
Fedra (gr. Faidre) mit. ki Minosova,
sestra Arijadnina, ena Tezejeva; ne-
sretno zaljubljena u svoga pastorka
Hipolita; objesila se nakon to je za-
vadila oca i sina
Fedro, Fedar (gr. Faidros) starogrki
filozof (5. st. pr. n. e.), javlja se u
Platonovim dijalozima Gozba i Fe-
dro
feferon (njem. Pfefer papar) vrsta tan-
ke, obino vrlo ljute paprike
432 feldmaral
fejaa (fr. feuillage) arhit. ukras od lia
(rezbarski ili slikarski)
fekalan (lat. faex ge. faecis talog, mut-
ljag) izmetni, koji se tie izmeta; koji
sadri izmet
fekalije (lat. faecalia) mn. ivotinjske i
ljudske izmetine
fekul (v.) ledenjak (gleer) u skandi-
navskim visokim planinama
fekula (lat. faecula) kem. krob, tirka
fekulencija (lat. faeculentia) talog, za-
muenost od taloga, neistoa
fekulentan (lat. faeculentus) s talogom,
zamuen, mutan od taloga
fekulometar (lat. faecula, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje
koliine vode u krobnom branu
fekundacija (lat. fecundatio) biol. spa-
janje enske oplodne stanice s mu-
kom, oploenje, oploivanje
fel (lat.) u
fela (ma. fel, fele) vrsta; pasmina, sorta
felacija (lat. fellatio) spolno zadovolja-
vanje dodirivanjem ustima ili liza-
njem mukog spolnog organa (peni-
sa)
felah (ar. fallah) arapski, osobito egipat-
ski seljak (zemljoradnik)
feler (njem. Feldscher) vojniki bolni-
ar, lijeniki pomonik; ranarnik,
vidar
feldbet (njem. Feld polje, Bett krevet)
"poljski krevet", vojnika (asnika)
postelja za razvlaenje, sklopivi kre-
vet
feldcajgmajster (njem. Feldzeugmei-
ster) topniki general u bivoj austrij-
skoj vojsci
feldmaral (engl. fieldmarshal, njem.
Feldmarschall) voj. najvii asniki
in u Engleskoj; vrhovni vojni zapo-
vjednik u Engleskoj
feldmaral (njem. Feldmarschall) naj-
vii vojni in u nekim vojskama, vr-
hovni zapovjednik vojske; feldmar-
al-lajtnant (njem. Feldmarschall-
leutnant) podvojvoda, podmaral
feldruf
feldruf (njem. Feld, polje, rufen zvati)
voj. odziv, lozinka
feldpati (njem. Feldspat) mn. min. gli-
nenci, veoma esti sastojci vulkan-
skih stijena, kemijski isti su bez-
bojni, inae obino bijeli ili crveni;
lome se u dva pravca: kod jednih ti
pravci su meusobno okomiti (orto-
klasi), a kod drugih kosi (plagiokla-
si)
feldvebl (njem. feldvvebel narednik) naj-
vii doasniki in u pjeakim, top-
nikim i inenjerskim jedinicama
nekih vojski
feldvebl (njem. Feldvvebel) narednik (u
bivoj austro-ugarskoj vojsci)
feler (njem. Fehler) mana, nedostatak,
porok; pogreka
felga (njem. Felge) naplatak na auto-
mobilskom kotau
feliks (lat. felix) sretan
felon (gr. felones debela gornja odjea,
ogrta) kod pravoslavaca: iroka gor-
nja sveenika odjea bez rukava,
nosi se preko stihara i epitrahilja
felonija (lat. felonia) vjerolomstvo, izda-
ja; nekada u Engleskoj: svaki zloin
s ubojstvom
feloplastika (gr. fellos pluto, plastike
vjetina uobliavanja) vjetina kle-
sanja u plutu
felozan (lat. fellosus) uan, pun ui
fela (njem. falsch nepravilan) port,
krivuljasta putanja lopte u portskim
igrama
feluka (tal. feluca, arh. felukah) mala,
duga i uska jedrilica s veslima
feljton (fr. feuilleton) podlistak; novin-
ski lanak popularnoznanstvenog,
drutvenopolitikog ili knjievnog
karaktera
feljtonist (fr. feuilletoniste) pisac pod-
listaka (feljtona)
feljtonski (fr. feuilleton) u obliku pod-
listka, kao to se piu feljtoni, tj.
lako, ugodno, zabavno
433 fenakistoskop
fema (njem. Vehme) srednjovjekovni
tajni sud; nekadanja teroristika
tajna organizacija desniarskih nje-
makih saveza za ubijanje politikih
protivnika
femicid (lat. femina ena, occidere ubi-
ti) razliita nasilja nad enama; uboj-
stvo ene, enoubojstvo
femina (lat.) ena
feminin (lat. femininum) gram. enski
rod; rije enskog roda
femininski (lat. femininus) enski;
gram. enskog roda
feminiranje (lat. femininum) fiziol. v.
pod maskuliranje
feminist (lat. femina) pristaa emanci-
pacije ena; usp. feminizam 1.
feministica (lat. femina) pobornica e-
mancipacije ena; usp. feminizam 1
feminizam (lat. femina ena) 1. pokret
ena za osloboenje od podreenog
poloaja i za izjednaenje u pravima
s mukarcima; enskost, enstvenost,
enske drai; 2. enske osobine kod
mukaraca, osobito kod homoseksu-
alaca
Femonoja ki Apolonova, sveenica u
Delfima; izumiteljica heksametra ko-
jim su veinom i davana delfijska
proroanstva
femoralan (lat. femur gen. femoris, fe-
moralis stegno, bedro) anat. bedreni,
koji se tie stegna, bedra
fen (njem. Fohn, lat. favonius blag za-
padni vjetar) 1. jug, topao i vlaan
juni vjetar; 2. teh. sprava za proiz-
voenje zrane struje; elektrini ure-
aj za suenje kose
fenacetin (gr. faino osvjetljavam, lat.
acetum ocat) farm. bezbojan kristalni
praak, jedan od antipiretika, lijek
protiv visoke temperature i glavo-
bolje
fenakistoskop (gr. faino iznosim na
vidjelo, kiste sanduk, skopeo proma-
tram) v. stroboskop
fenantren
fenantren (lat. phenyl-anthracen) kem.
aromatini ugljikovodik iz katrana
kamenog ugljena
fender (engl.) odbojnik, jastuk ili lopta
napunjena plutom ili kuinom, visi
na brodovima sa strane i slui za
ublaavanje sudara pri pristajanju
fengofobija (gr. fengos vidjelo, svjet-
lost, sjaj, fobos strah) med. strah od
sjajnih predmeta, znak pseeg bjes-
nila; otuda i = hidrofobija
Fenicija starom vijeku: zemlja na obali
Sirije izmeu Libanona i Sredozem-
nog mora
fenicizam (gr. foinix grimiz, grimizna
boja) med. male boginje
fenika vatra otopina fosfora u sulfidu
ugljika; slui za punjenje zrna koja
izazivaju poar
fenigmus (gr. fainigmos) med. crvenilo
koe; sredstvo za izazivanje crvenila
koe
fenijanizam (engl. Fenians) sustav i
naini borbe fenijaca
fenijci (engl. Fenians, staroirski fene
stanovnik Irske) lanovi revolucio-
narnog irskog udruenja osnovanog
1861. u Americi kojem je bio cilj ot-
cijepljenje Irske od Engleske i osni-
vanje samostalne irske republike;
svoje ciljeve htjeli su ostvariti krajnje
nasilnim sredstvima (ubojstvima, pa-
leima i dr.)
feniks (gr. foinix) 1. mit. sunana ptica,
mitska ptica starih Egipana koja
ivi 500 godina, a zatim se spali na
lomai koju sama priredi i iz svog
pepela ponovno oivi pomlaena
(simbol neega veoma rijetkog, od-
linog, neprolaznog i besmrtnog); 2.
vrsta japanskih pijetlova koji se od-
likuju neobino dugim repom, katkad
do 3 m, perje im je raznobojno, nisu
ratoborni (uzgajaju se samo radi
ukrasa); 3. vrsta mehanikog glaz-
benog instrumenta, slinog aristonu;
4. est naziv raznih osiguravajuih
434 fenomenogonologij a
drutava; 5. feniks-razdoblje u krono-
logiji razdoblje od 500 godina, pet-
stoljee
fenol (gr. faino iznosim na vidjelo, obje-
lodanjujem, pokazujem, lat. oleum
ulje) kem. karbolna kiselina, djeluje
antiseptiki, vodena otopina (15%)
upotrebljava se za dezinfekciju
fenologija (gr. fainomai pojavljujem
se, logia znanost) biol. znanost o po-
javljivanu, grana prirodnih znanosti
koja se bavi povremenim (periodi-
nim) pojavama u biljnom i ivotinj-
skom svijetu, kao i njihovim uzro-
cima (cvjetanje i datumi u razvoju
biljki tijekom godine, datumi seobe
ptica, zimskog sna, doba parenja itd.)
fenomen (gr. fainomenon pojava, fai-
nomai pojavljujem se) 1. svaka poja-
va u duhovnom i vanjskom svijetu
koja se moe promatrati, osobito te-
ko objanjiva ili rijetka prirodna po-
java; udo; 2. sjajna pojava, rijetko
sposobna osoba; 3. fil. pojava (za raz-
liku od "stvari po sebi", noumenona)
fenomenalan (gr. fainomenon) pojav-
ni; veoma rijedak, vrlo neobian, ud-
novat; izvanredan (ovjek, uspjeh,
djelo itd.)
fenomenalizam (gr. fainomenon) fil.
filozofski smjer koji ono to je dano
u iskustvu smatra "pojavama" (feno-
menima) nespoznatljive "stvari po se-
bi" (Kantov kriticizam, Comteov pozi-
tivizam, Spencerov evolucionizam)
fenomenizam (gr. fainomenon pojava)
v. fenomenalizam
fenomenogenija (gr. fainomenon po-
java, gen- korijen od gignesthai po-
stati, nastati, roditi se) postanak, na-
stajanje pojava
fenomenogonija (gr. fainomenon po-
java, gonos raanje, roenje, podri-
jetlo) v. fenomenogenija
fenomenogonologij a (gr. fainomenon
pojava, gonos raanje, roenje, podri-
jetlo, logia znanost) nauavanje o na-
fer.omenogr afij a
stajanju pojava, osobito pojava bole-
sti
fenomenografija (gr. fainomenon,
grafia opis) opis, opisivanje pojava
fenomenologija (gr. fainomenon, logia
nauavanje) fil. nauavanje o poja-
vama (za razliku od nauavanja o
"stvari po sebi"); znanost o prirodnim
pojavama, kao i o pojavama, izraaji-
ma, silama itd. duha s obzirom na
njihov razvoj i meusobnu vezu
fenomenon (gr. fainomenon) fil. poja-
va; prema Kantu: predmet iskustva
(supr. "stvar po sebi" noumenon)
fenomenoskopija (gr. fainomenon,
skopeo promatram) promatranje po-
java
fenotip (gr. fainomenon, typos lik, ob-
lik) u znanosti o nasljeu: skup vanj-
skih, vidljivih osobina ivog bia, za
razliku od genotipa, tj. skupa unu-
tranjih, nevidljivih osobina (oboje su
samo dvije strane jednog ivog bia,
nikakve suprotnosti, budui da se jed-
no bez drugog ne moe ni zamisliti)
fer (engl. fair) besprijekoran, pristojan,
astan, poten; fair play it. fer plej
(engl.) asna, besprijekorna, potena
igra (u klaenju, kockanju, portskim
utakmicama i dr.)
feragosto (tal. ferragosto) kolektivni
godinji odmori u Italiji tijekom kolo-
voza
feral (tal. fanale, ferale) fenjer, svjetilj-
ka
ferata (tal. strada ferrata) eljeznica,
vlak
ferband (njem. Verband) zavoj (na oz-
ljedu)
ferbinder (njem. verbinden vezati, spa-
jati) port, zastarjeli nogometni na-
ziv za spojku (ili: polutku), tj. igraa
u navalnom redu desno i lijevo od
centra
ferbl (njem. Farbe boja) hazardna kar-
taka igra u kojoj je najvanija boja
karata
435 fermen
fereda (perz.) dugaki plat musli-
manki s koprenom za lice
ferekratski stih metr. sedmosloni tro-
hejsko-daktilski stih, nazvan po gr-
kom piscu komedija Ferekratesu (oko
430. pr. n.e.)
fereta (tal. ferretto) ukosnica
ferfolgungsvan (njem. verfolgen slije-
diti, Wahn ludilo) ludilo proganjanja
(bolesnik umilja da ga svi progone)
fergazer (njem. Vergaser) teh. raspli-
nja (dio na motoru koji iz pogonskog
materijala proizvodi upotrebljivu
plinsku smjesu)
fergismajniht (njem. vergiss mein
nicht ne zaboravi me) bot. biljka po-
tonica, spomenak, nezaboravak
feribot (engl. ferry-boat) velik brod za
prijevoz preko rijeke ili kanala; tra-
jekt
feriferan (lat. ferrum eljezo, ferre no-
siti) koji sadri eljezo
ferifikacija (lat. ferrificatio) pretva-
ranje u eljezo, stvaranje eljeza
ferijalni (lat. ferialis) koji se tie praz-
nika, odmora; ferijalne kolonije za-
jednika ljetovanja kolske mladei
za vrijeme ljetnih praznika u kli-
matski zdravim krajevima ih na mo-
ru; ferijalni teaj teaj za vrijeme ljet-
nih praznika (za uenje ili usavr-
avanje u emu)
ferije (lat. feriae) dani odmora, odmor;
praznici (kolski, sudski)
ferit (lat. ferrum eljezo) isto eljezo
ferlauf (njem.) graf. tonski prijelaz
ferman (perz.) pisana naredba tur. ca-
ra, carska dozvola (patent); putna is-
prava; imenovanje, ukaz
fermata (tal.) glaz. znak da oznaenu
notu ili stanku treba produiti; nad
zavrnom notom: znak zavretka dje-
la
fermen (tur.) vrsta kratkog mukog ha-
ljetka koji se ne zakopava; izrauje
se od sukna i ukraava vrpcama
ferment
ferment (lat. fermentum) kem. kvasac,
izaziva vrenja (mikroskopski sitna
gljiva koja svojim razvojem i umno-
avanjem izaziva vrenje); fermentum
uentriculi it. fermentum ventrikuli
(lat.) med. eluani sok; fermentum
morbi (lat.) bolesna tvar
fermentabilan (lat. fermentabilis) kem.
previrljiv, koji moe previrati, vreti
fermentacija (lat. fermentatio) kem.
otapanje organskih supstanci u jed-
nostavnije spojeve, vrenje, previra-
nje
fermentativan (lat. fermentativus)
kem. koji izaziva ili pomae vrenje
fermentirati (lat. fermentare) kem.
vreti, previrati
fermentograf (lat. fermentum kvasac,
gr. grafo opisujem) naprave za odre-
ivanje sposobnosti vrenja kod bra-
na
fermij (lat. fermium) umjetni radioak-
tivni kem. element, otkriven 1952.
nakon eksplozije hidrogenske bom-
be; tabl. broj 100, znak Fm
fermioni mn. subatomske estice s po-
lovinim kvantnim brojevima spina;
usp. fermij
fernesa (engl. fairness) estitost, vite-
tvo
fero- (lat. ferrum eljezo) predmetak ko-
ji u sloenicma pokazuje odnos do-
tine rijei prema eljezu
feroce it. feroe (tal.) glaz. divlje, burno
ferocitet (lat. ferocitas) divljatvo, su-
rovost, okrutnost, krvolonost
Feronija staroitalska boica zemlje, za-
titnica robova i oslobodenika
ferotipija (lat. ferrum eljezo, gr. typos
lik, otisak) fotografija izraena na
eljeznom limu
Ferro (p. Hierro) jedan od Kanarskih
otoka; dijeli istonu i zapadnu hemi-
sferu; do 1884. po njemu se raunao
poetni (nulti) meridijan, tj. zemljo-
pisna duina
ferrum (lat.) eljezo
436 fetalan
ferter (njem. Forster) umar (u Slavo-
niji)
fertilan (lat. fertilis, ferre) plodan, ro-
dan
fertilitet (lat. fertilitas) 1. biol. plod-
nost, rodnost; 2. u statistici: broj i-
voroene djece na tisuu ena
fertirigacija (lat.) gnojenje otopljenim
mineralnim ili suspendiranim (neo-
topljenim, rasprenim) organskim
gnojivima u vodi za natapanje
ferto (lat. ferre nositi, ferto neka nosi)
dio imovine koji katoliki sveenik
mora oporukom ostaviti Crkvi
feruginozan (lat. ferruginosus) koji
sadri eljezo; boje kao hra
feruginoze (lat. ferruginosa) mn. med.
lijekovi koji sadre eljezo (pomau
stezanje i stvaranje krvi)
ferula (lat.) 1. bot. trstika; 2. med. da-
ica; 3. kod katolika: biskupski tap
ferventan (lat. fervens) revnostan, usr-
dan, vatren
fervidan (lat. fervidus) vreo, usijan; va-
tren, estok, ljutit; strastven
fest (njem.) vrsto, jako
festilog (lat. festum, gr. logos) u Ka-
tolikoj crkvi: popis blagdana
festival (lat. festum, fr. festival) 1. veli-
ka sveanost s glazbom; 2. povre-
mena kulturna sveanost (kazalina,
glazbena, kinematografska i si.)
festivo (tal.) glaz. sveano
festum (lat.) svetkovina, sveanost,
praznik; post festum (lat.) nakon sve-
anosti, tj. prekasno
festung (njem. Festung) voj. tvrava,
utvrda
fe (engl. fashionable, njem. fesch) lijep,
elegantan (u odijevanju i ponaanju)
feta (tal. feta) praznik, blagdan; sve-
anost, veselje
feta (tal. fetta) komad, krika
fetacija (lat. foetatio) zool. stvaranje
zametka (fetusa)
fetalan (lat. foetus, fetus zametak) koji
pripada zametku; embrionalan
feti
feti (fr. fetiche, port. feitico, lat. facti-
cius pravljen, umjetno nainjen)
predmet za koji se vjeruje da u njemu
prebiva duh, svaka stvar kojoj se pri-
pisuje neka arobna snaga, npr. ka-
men, izrezana figura i dr.; neto e-
mu je ovjek pretjerano odan, to
oboava
fetiizam (fr. fetiche) 1. oboavanje fe-
tia; u seksologiji: izazivanje i zado-
voljavanje spolnog nagona na poje-
dinim dijelovima odjee ili tijela vo-
ljene osobe; 2. oboavanje raznih
predmeta kod primitivnih naroda;
pridavanje natprirodnih svojstava
stvarima; pretjerano divljenje nekoj
osobi ili stvari
fetivi (tal. effetivo) pravi, istiniti, stvar-
ni
fetotomija (lat. foetus zametak, gr. to-
me rezanje) med. v. embriotomija
fetpapir (njem. fett mastan) poseban
papir u koji se zamataju masni pred-
meti
fetus (lat. foetus) zametak stariji od
osam tjedana (do osam tjedana na-
ziva se embrij)
fetva (ar.) 1. pravno rjeenje turskog
muftije o nekoj spornoj stvari, osobito
u sluaju koji nije zakonom pred-
vien; 2. pisano miljenje muftije o
tome je li neto u skladu s islamskim
vjerskim propisima; 3. potvrda neke
presude od strane velikog vezira bez
koje se ne moe izvriti smrtna kaz-
na
feud (lat. feudum) u sred. vijeku: poda-
niko dobro, leno, imanje koje su da-
vali u nasljedno vlasnitvo, npr. vla-
dari vitezovima, uz obvezu vjernosti
i pomaganja u ratu (osnova srednjo-
vjekovnog drutvenog ureenja)
feudalci (lat. feudum) pristae feuda-
lizma i nazadnjatva; osobito: pri-
stae utvrivanja vlasti i povlastica
plemstva i velikoposjednika
437 fibrin
feudalist (lat. feudum) pristaa feuda-
lizma; poznavatelj feudalnog prava
feudalizam (lat. feudum) podanitvo;
vlastelinstvo, vlast plemia (oblik
ureenja u kojem su seljaci vezani
za zemlju koja nije njihova nego pri-
pada plemstvu); privrenost takvom
sustavu
feudalni (lat. feudalis) vlastelinski;
srednjovjekovni, nazadan; feudalno
pravo pravo feuda; takoer: svako
pravo koje se temelji na zastarjelim
shvaanjima; feudalni sustav v. feu-
dalizam
feudatar (lat. feudatarius) podanik,
vazal
feugidron (gr. feugo bjeim, bjeim od,
izbjegavam, hydor voda) med. v. hid-
rofobija
fezer (fr. faiseur) izaziva politikih ne-
mira, politiki smutljivac, spletkar;
lakta; onaj koji provodi u djelo ije
planove, npr. nekog ministra
ff. glaz. kratica za fortissimo
fiat it. fijat (lat.) neka bude; fiat appli-
catio it. fijat aplikacio (lat.) neka
bude za primjer; fiat justitia, pereat
mundus it. fijat justicija, pereat
mundus (lat.) neka se vri pravda,
makar propao svijet; fiat lux it. fijat.
luks (lat.) neka bude svjetlost
fiat! (lat.) neka bude; pristaje se,
odobrava se; fiat mixtura it. fiat
mikstura (lat.) farm. neka bude smje-
sa, neka se izmijea
fiberglass it. fajberglas (engl. fiber
vlakno, konac, nit, glass staklo) sta-
klena vuna
fibra (lat.) anat. vlakno, ilica; osobito:
miino vlakno
fibrila (lat. fibrilla) anat. vlakance, i-
lica u staninom tkivu (miinom i
ivanom)
fibrin (lat. fibra vlakno) fiziol. bjelan-
evina zgruane ivotinjske krvne
plazme
fibrinogen
fibrinogen (lat. fibra vlakno, gr. gen-
korijen od gignesthai postati, nasta-
ti, roditi se) fiziol. vrsta bjelanevine
krvne plazme od koje zgruavanjem
nastaje fibrin
fibrinozan (lat. fibrinosus) v. fibrozan
fibroin (lat. fibra vlakno) kem. glavni
sastojak svile i prediva insekata uop-
e riklov suvremenik; pod njegovim je
fibrom (lat. fibra vlakno) med. dobro-
udna oteklina miinih vlakana,
vlaknenik
fibrosarkom (lat. fibra vlakno, gr.
sarkoma mesna izraslina) med. zlo-
udni (maligni) tumor u organima
gdje ima vezivnog tkiva (javlja se kod
mlaih osoba)
fibrozan (lat. fibrosus) vlaknast, ili-
ast; vlaknovit
fibula (lat.) 1. kopa, spona (na halji-
nama); 2. anat. lisna kost, cjevanica
fibulacija (lat. fibulatio) v. infubulaci-
ja
fier (engl. feature) posebno privlaan
novinski lanak, film, roman, novela
i si.
fifiri (ma. fity-firity mladi vjetrogo-
nja) gizdelin, kico
fideikomis (lat. fideicommissum ono
to je dano na povjerenje) prav. nepo-
kretna imovina koja po elji oporu-
itelja prelazi nerazdijeljeno i neotu-
ivo s koljena na koljeno u istoj obi-
telji, ime se omoguava opstanak te
obitelji kroz narataje
fideikomisar (lat. fideicommissarius)
prav. nasljednik fideikomisa
fideizam (lat. fides vjera) fil. naua-
vanje "iste vjere" koje je odbacivalo
svaku vezu vjere, odnosno teologije
s filozofijom, nauavanje o vjeri kao
najviem obliku spoznaje
fidejusio (lat. fidejussio) prav. jamstvo
fidejusiv (lt. fidejussivum) prav. pisano
jamstvo
fidejusor (lat. fidejussor) prav. jamac
fidelan (lat. fidelis) vjeran, estit
438 figantropij
fidelini (tal.) mn. vrsta vrlo tankih re-
zanaca
fider (engl. feeder) glavni vod za prije-
nos elektrine energije; u razliitim
strojevima: naprava koja dovodi ma-
terijal na daljnju obradu
Fidija (gr. Feidias) najvei grki kipar
iz Atene (oko 500438 pr. n. e.); Pe-
vodstvom podignut Panteon; glavna
djela: kipovi od zlata i slonovae Ate-
ne Partenos (za Partenon) i Zeusa
(za hram u Olimpiji); pren. nedosti-
no velik kipar
fiducija (lat. fiducia povjerenje) preda-
vanje stvari na vjeru vjerovniku pod
uvjetom da je mora vratiti kad se
namiri dug; ugovor kojim se neko
pravo prenosi do odreenog roka ili
do ispunjenja nekog uvjeta; zalog,
hipoteka
fiducijar (lat. fiduciarius) prav. privre-
meni primatelj oporuke koji je, nakon
odreenog vremena ili po ispunjenju
nekog uvjeta, treba predati drugom
(fideikomisaru)
FIFA kratica za fr. Federation Inter-
nationale de Football Associations =
Meunarodni nogometni savez
fifikus (njem. pfiffig) lukavac, prepre-
denjak
fifty-fifty it. fifti-fifti (engl. fifty-fifty
pedeset-pedeset) podjednako podije-
ljeno; pola-pola; podjednaka pripad-
nost; koji imaju jednake izglede (an-
se); podijeljen na jednaka interesna
podruja
figa (tal. fico) 1. smokva; 2. pren. aka
stisnuta tako da se palac provue
izmeu kaiprsta i srednjaka; drati
fige "drati palce", tj. navijati za ne-
koga u nekom natjecanju, eljeti ne-
kome uspjeh
figantropija (gr. fyge bjeanje, bijeg,
anthropos ovjek) zaziranje od ljudi,
nedrueljubivost
Figaro
Figaro 1. ime lukavog brijaa u Beaum-
archaisovim komedijama "Seviljski
brija" (1775.) i "Figarova enidba"
(1784.); obradili ih kao opere Mozart
(1785.), Rossini (1816) i dr.; pren.
okretan posrednik u ljubavnim po-
slovima; 2. ime velikog parikog kon-
zervativnog lista, osnovanog 1854.
figljar (polj.) 1. aljivac; 2. zool. afrika
ptica grabljivica iz roda jastreba
figura (lat.) 1. lik, oblik; pojava, prilika;
crte, slika; stas, rast; lik (u ahu i
na novcu); slika na igraim kartama,
karta sa slikom; 2. slik. ovjek (za
razliku od slike "mrtve prirode"); 3.
poet. slikovita predodba stvorena
rijeima, slikovit izraz, izraz u slici;
4. glaz. niz meusobno povezanih to-
nova koji brzo dolaze jedan za dru-
gim, tonovi koji kao ukras opisuju
glavni ton, tonski ukras; 5. fil. oblik
posrednog zakljuivanja (silogizma);
v. silogistike figure; 6. u plesu: po-
kreti i slike koje izvode plesai
figuracija (lat. figurtio) 1. uobliavanje,
uoblienje, oblikovanje, davanje obli-
ka; oblik; 2. poet. slikovito prikazi-
vanje, izraavanje u slikama; 3. glaz.
mjeavina skladnih i neskladnih
akorda; oivljavanje govora ili glaz-
benog djela figurama
figuralan (lat. figuralis) opremljen fi-
gurama; figuralna glazba glaz. djela
s notama aritmetiki tono odmjere-
nog tempa, simfonija (za razliku od
jednostavne, koralne glazbe)
figurant (lat. figurans) kaz. sporedni
igra ili plesa, nijema osoba, statist;
pren. beznaajna (ili: neutjecajna)
osoba
figurativan (lat. figurativus) slikovit,
izraen u slici, u prenesenom smislu
figurator (lat. figura) v. figurist
figurina (lat. figura, fr. figurine) figu-
rica, kipi; modna lutka
figuriran (lat. figura) ukraen arama,
na cvjetove, na cvjetie, s cvjetovima
439 fikcionalizam
(tkanine); slikovit, prikazan u prene-
senom smislu; glaz. ukraen, uljep-
an; figurirana glazba v. figuralna
glazba
figurirati (lat. figurare) praviti, stva-
rati (figure); prikazivati zorno ili sli-
kovito; praviti figuru, tj. prikazivati
se, davati o sebi sliku (dobru ili lou);
strati, isticati se, padati u oi; igrati
ulogu; sluiti samo radi popunjava-
nja neke praznine (npr. "on samo
figurira"); sluiti kao ukras
figurist (lat. figura) 1. osoba koja izra-
uje figure; 2. plesa koji izvodi fig-
ure
figurizam (lat. figura) v. tipologija
fijaker (fr. fiacre) koija (ime po pari-
kom hotelu "Saint Fiacre" gdje su se
koije mogle unajmiti)
fijakerist (fr. fiacre) koija na fijakeru
fijala (gr. fiala) 1. v. fiola; 2. arhit.
iljati tornji na gotikim graevi-
nama (najvaniji ukras gotikog gra-
evinarstva)
fijasko (tal. fiasco) velik neuspjeh, pro-
past, slom, bruka (osobito nekog djela
na pozornici); pretrpjeti fijasko pot-
puno propasti u neemu, obrukati se
fijumara (tal. fiumara) geol. rjeina, na-
plavina (suha dolina kroz koju samo
povremeno protjee vode)
fikcija (lat. fingere izmisliti, fictio iz-
miljanje, izmiljaj) 1. izmiljaj, za-
miljena stvar; 2. u znanstvenom
miljenju: pretpostavka ija se nevje-
rojatnost i nemogunost uvia, ali je
ipak od velike vanosti kao pomoni
pojam ljudskog razuma, npr. "prazan
prostor", "stvar po sebi" itd.; 3. fictio
juri it. fikcio juri (lat.) prav. za-
miljanje neega to se nije dogodilo
kao da se dogodilo (radi donoenja
odluke o takvom sluaju)
fikcionalizam (lat. fictio) fil. oblik prag-
matizma koji smatra da je religija,
odnosno pojam Boga, samo fikcija,
ali svrhovita i nuna, kao i mnogi
fikokrom
drugi pojmovi i fikcije, npr. pojam
due, besmrtnosti due, slobode, sa-
vrenstva i dr.; naziv Vaihingerove
filozofije "kao da" ("Ais-Ob")
fikokrom (gr. fykos alge, chroma boja)
zelena tvar u jednostaninim alga-
ma
fikologija (gr. fykos alga, logia zna-
nost) bot. znanost o algama; usp. alge
fikomicete (gr. fykos alga, mykes glji-
va) mn. bot. gljive sline algama, bilj-
ke ije hife nisu podijeljene popre-
nim stijenkama, ve izgledaju kao
dugake elije (plijesni, krumpirova
peronospora i dr.)
fiks (lat. fixus) vrst, privren, nepo-
kretan, postojan, stalan; odreden,
utvren (za cijenu)
fiksacija (lat. fixatia) v. fiksiranje
fiksati se uzimati drogu, drogirati se
fiksativ (lat. fixativum) sredstvo za u-
vrivanje (boje, fotografske ploe,
otiska)
fiksativan (lat. fixativus) koji utvruje,
koji uvruje, koji odreuje
fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za u-
vrivanje, vosak za brkove, pomada
fiksaa (fr. fixage) utvrivanje, uvr-
ivanje (boja i dr.)
fikser (njem. Fixer) burzovni pekulant;
onaj koji se bavi terminskim poslo-
vima
fiksin (lat.) nevidljiv praak koji se upo-
trebljava u kriminalistici za posipa-
nje predmeta kako bi na njima ostali
to vidljiviji otisci prstiju,
fiksiranje (lat. fixus vrst, utvren) 1.
utvrivanje, uvrivanje, odreiva-
nje (stalne plae); 2. utvrivanje (bo-
je, negativa fotografskih slika); usp.
fiksirati; 3. neskidanje oiju s koga,
piljenje u koga
fiksirati (lat, fixus) 1. utvrditi, uvrstiti,
odrediti, oznaiti (npr. dan, rok, cije-
nu i dr.); 2. netremice gledati, piljiti
u to, ne skidati oiju s koga; 3. u
fotografiji: razvijeni negativ spustiti
440 filakterij
u vodenu otopinu natrij-tiosulfata
(Na 2 S 2 0 3 ) da bi se zaostali nerazgra-
eni bromid srebra otopio i uklonio
s ploe kako svjetlost ne bi vie na
nju djelovala
fiksna ideja psih. misao koja se stalno
namee bolesnom duhu, misao koja
potiskuje sve druge predodbe (simp-
tom bolesnog duha)
fiksum (lat. fixum) neto vrsto, sigur-
no, utvreno, stalno, npr. plaa, pri-
hodi
fiktilan (lat. fictilis) zemljan, od zemlje,
od gline
fiktilije (lat. fictilia) mn. zemljano po-
sue, glineno posue
fiktivan (lat. fingere izmisliti, lat. fic-
tivus) zamiljen, izmiljen, tobonji;
pretpostavljen; usp. fikcija
fikus (lat. ficus) 1. bot. smokva (drvo i
plod); 2. med. oteklina na stranjici
ili na enskom spolnom organu
fil- (filos) predmetak i nastavak u slo-
enicama sa znaenjem: prijatelj,
ljubitelj, pristaa, npr. filozof, frank-
ofil itd.
fil-a-fil (fr.) vrsta svilene tkanine u raz-
nim bojama (za enske ljetne halji-
ne)
fila (gr. fyle) u staroj Grkoj: pleme,
plemenska zajednica
fila (njem. fullen puniti, nadijevati) 1.
kuh. kosano meso kojim se pune pa-
prike i dr., nadjev
filadelfija (gr. filadelfia) bratska lju-
bav, ljubav prema blinjima; kod nas
se vrlo esto upotrebljava u znaenju:
prepreden ovjek, prepredenjak, pro-
muuran ovjek
filagram (lat. filum nit, konac, gr.
gramma crta) vodeni znak na papiru
filakterij (gr. fylakterion) 1. straarsko
mjesto, straarnica; 2. zapis kao za-
tita od nesree, hamajlija; 2. idov-
ska hamajlija s deset Bojih zapovi-
jedi koju nose na elu, prsima ili
odjei
filaktian
filaktian (gr. fylaktikos) koji uva,
koji titi, zatitni
filalet (gr. fylalethes) prijatelj istine
filaletija (gr. filos koji voli, aletheia
istina) ljubav prema istini
filament (lat. filamentum vlakno, ilica)
1. anat. fina vlakna (kod ila i i-
vaca); 2. bot. pranika nit
filanda (tal. filanda) predionica svile,
svilana
filandrija (gr. filandria) ljubav prema
muu
filantrop (gr. filanthropos) ovjeko-
ljubac; filantropi mn. ovjekoljupci,
naziv pedagoga XVIII. st. kojima je
bilo osnovno pedagoko naelo slobo-
dan prirodni razvoj, a poticaj u radu
ljubav prema blinjima (filantropija)
filantropija (gr. filanthropia) ovjeko-
ljublje, ljubav prema blinjima
filantropinizam (gr. filos prijatelj,
ljubitelj, anthropos ovjek) ped. od-
gojni i nastavni sustav prema kojem
osnova odgoja treba biti ista ljud-
ska priroda i prvotni, isto ljudski
odnosi, a svrha odgoja pitomaca da
postanu praktino korisni, vedri i
plemeniti ljudi; usp. filantrop
filantropizam (gr. filanthropia) zastu-
panje filantropije rijeju i djelom
filantropomanija (gr. filanthropos o-
vjekoljubac, mania pomama, strast,
ludilo) pretjerano ovjekoljublje
filargirija (gr. filargyria) ljubav prema
novcu, srebroljublje
filarh (gr. fila, archo vladam) u staroj
Grkoj: zapovjednik konjanitva u
jednoj fili (politikoj zajednici)
filatelija (gr. filos koji voli, ljubitelj,
ateleia oslobodenost od dravnih pri-
stojbi, a- privativum "bez", telos pri-
stojba) poznavanje i skupljanje po-
tanskih maraka
filatelist (gr. filos, a-, telos) skuplja
potanskih i dr. maraka; timbrofil
filatelizam (gr. filos koji voli, ljubi-
telj, ateleia oslobodenost od dravnih
441 filetski
nameta, a- alfa privativum, telos pri-
stojba) skupljanje potanskih i dr.
maraka; strast za skupljanjem po-
tanskih maraka
filati (njem. fiillen) kuh. puniti, nadije-
vati (kosanim mesom), npr. paprike
filatorij (lat. filatorium) sprava za od-
motavanje i usukivanje svile
filautija (gr. filautia) ljubav prema
samom sebi, samoljublje = egoizam
filaa (fr. filage) predenje; predivo; pre-
dionica
filc (njem. Filz) pust, pustina, putana
tkanina od vlakana, dlake (zeje) i
dr. za izradu eira, papua, deka,
odjee itd.
fild (engl. field polje) port, svi konji
koji e sudjelovati u utrci
fildi (ar.-tur.) slonova kost, bjelokost
fildan (tur.) alica bez ruke za crnu
kavu
file (fr. filet) 1. mreast enski runi
rad; 2. ukras od zlatnih crta na uvezu
knjige; 3. kuh. pisana peenka
Filemon i Baukida (gr. Filemon, Bau-
kis) mit. mu i ena iz Frigije, po-
znati po svojoj vjernoj ljubavi; Zeus
im je, zato to su ga jednom go-
stoljubivo primili u svom siroma-
nom domu i ne slutei tko je on, is-
punio elju da u dubokoj starosti za-
jedno umru; nakon smrti Filemon je
pretvoren u hrast, a Baukida u lipu
filen (fr. filin) tehnol. vrsta tkanine od
eljane vune
fileue (njem. Schuh cipela) cipele s
podstavom od pustine (filca)
fileti (tal. filetto koni, nit) mn. vrlo
tanke trake usoljenog ribljeg mesa
filetian (gr. fyle pleme) koji se tie
plemena, plemenski; koji pokazuje
povijest razvoja
filetirati (fr. fileter) ukraavati zlatom;
usp. file 2.
filetski (gr. fyle pleme) v. filetian
filfeder
filfeder (njem. F'iillfeder) naliv-pero
filharmonija (gr. filos, harmonia
sklad) 1. ljubav prema glazbi; 2.
udruenje glazbeno kolovanih oso-
ba radi njegovanja glazbe i izvoe-
nja simfonijskih i koncertnih pro-
grama
filhelen (gr. filos, Hellen Grk) prijatelj
Grka (ime onih koji su 1821. poma-
gali Grke u borbi za slobodu i samo-
stalnost)
filhelenizam (gr. filos, Hellen Grk)
prijateljstvo, ljubav prema Grcima
filiforman (lat. filum nit, konac, filifor-
mis) koji je kao nit, vlaknast
filigran (fr. filigrane, lat. filum konac,
nit, ica, granum zrno) 1. umjetniki,
obino ukrasni (ornamentalni) mre-
ast predmet od zlatne ili srebrne
ice; 2. vodeni znak na papiru, na
novanici; filigranski papir fini papir
s utisnutim mreastim arama, uzor-
cima
filigranirati (lat. filum nit, ica, gra-
num zrno) izraivati filigrane
filijacija (lat. filiatio) 1. odnos djece pre-
ma roditeljima, obvezatnost djece; 2.
poslunost redovnika prema pogla-
varu reda; 3. prav. podrijetlo; fili-
jacijska proba dokaz o istoi plemi-
kog podrijetla
filijala (lat. filia ki) trg. podrunica,
ogranak nekog poduzea, ustanove
ili banke
filijatar (gr. filos prijatelj, koji voli,
iatros lijenik) prijatelj lijenitva
filing-maina (engl. filling, gr. me-
chane) sprava koja pri izradi stupe
presijeca svilu u odreenim duina-
ma
filioque it. filiokve (lat.) teol. formula
u "Vjerovanju" Rimokatolike crkve
koja iskazuje da Duh Sveti izlazi "od
Oca i Sina" (ex Patre et Filio), dok
pravoslavne Crkve vjeruju da izlazi
samo od Boga Oca
442 film
Filipi (gr. Filippoi, lat. Philippi) grad
u makedonskoj Trakiji to ga je
osnovao Filip Makedonski; Filipi su
poznati po pobjedi rimskih vojsko-
voa Antonija i Oktavijana nad Bru-
tom i Kasijem (42. pr. n. e.)
filipika (gr. Filippos) 1. naziv za otre
govore atenskog govornika Demo-
stena protiv makedonskog kralja Fi-
lipa II. (359336 pr. n. e.) kojima je
utjecao na Grke da mu se ne pokore;
2. naziv za Ciceronove govore protiv
Antonija; 3. pren. ustar govorniki
napad
filir (mad. filler) stoti dio krune (najsit-
niji austrougarski novac); danas u
Maarskoj: stoti dio forinte
filirati (fr. filer) 1. presti, izraivati
mreastu tkaninu; u proizvodnji svi-
le: upredati; 2. glaz. jedan ton izdr-
ati pjevajui koliko dah podnosi; 3.
u kartama: varati, podmetnuti kar-
tu; gustirati polako otkrivajui svoje
karte
filistar (hebr. Plischthi) ovjek ograni-
ena duha (iji duhovni ivot ne pre-
lazi granice njegovih animalnih po-
treba i samozadovoljstva); u student-
skom argonu: podrugljiv naziv za
graane i sve koji nisu studenti (iz-
raz nastao prema Filistejcima, rato-
bornom nesemitskom narodu u ju-
gozapadnoj Palestini koji je dugo ra-
tovao s Izraelcima)
filistarstvo (hebr.) malogradanstvo;
usp. filistar
Filisteja (gr. Palaistine, hebr. Peliti)
juni dio sirijske obale (u stara je
vremena esto mijenjao granice)
Filistejac pripadnik nesemitskog na-
roda najblieg susjeda nekadanjim
Izraelcima
filiti (gr. fyllon list, lithos kamen) mn.
geol. okamenjeno lie biljaka, otisci
lia
film (engl. film) tanka i njena koica,
opna; u fotografiji: 1. tanka ploa od
filmogenian
celuloida premazana slojem elatine
u kojoj je ravnomjerno raspren prah
bromida srebra; 2. dugaka celuloid-
na vrpca na koju se brzo snima, jed-
na za drugom, vrlo mnogo slika koje
ine scensku cjelinu (kinematograf-
sko djelo)
filmogenian prid. prikladan da dobro
izgleda na filmskoj slici
filmografija popis filmova po datumi-
ma premijera, po autorima ih po pro-
ducentskim poduzeima i si.
filmologija (engl. film opna, membra-
na, gr. logos govor) znanost o filmu
filmoteka (engl. film, opna, membrana,
gr. theke spremnica) zbirka filmo-
va, spremite filmova
filoblasti (gr. fyllon list, blastos klica)
mn. bot. biljke kod kojih se pri kli-
janju javljaju dva (dikotiledone) ili
vie (polikotiledone) klicinih listia
filobus (tal. fila ica) elektrini omni-
bus s gornjim vodom; trolejbus
filodendron (gr.) bot. ukrasna sobna
biljka s velikim rupiastim listovima
filodij (gr.-lat. phyllodium) proirena
peteljka lista koja obavlja funkciju
tzv. plojke
filodoksija (gr. filodoxia) slavoljublje,
astoljublje
filofagi (gr. fyllon list, fagein jesti, de-
rati) mn. zool. listojedi, osobito poro-
dica tobolara
filofizik (gr. filos, fysis priroda) prija-
telj prirode, prirodnjak
filogeneza (gr. fylon pleme; rod, vrsta,
genesis postanak) biol. razvoj vrste;
geoloki razvoj biljnih i ivotinjskih
vrsta, rodova, porodica i klasa; supr.
ontogeneza
filogenija (gr. fylon, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) znanost
o filogenezi, povijest razvoja biljnih i
ivotinjskih oblika, znanost koja
na osnovi paleontologije, usporedne
anatomije, ontogenije i biokemije
443 filopedija
objanjava razvoj biljnih i ivotinj-
skih vrsta
filogin (gr. filogynos) ljubitelj ena;
supr. mizogin
filoginija (gr. filogynia) ljubav, strasna
naklonjenost prema enskom spolu;
supr. mizoginija
filogonija (gr. filogonia, filos koji voli,
gonos potomak, mladune) ljubav pre-
ma djeci, ljubav prema potomcima
filoidan (gr. fyllon list, eidos izgled,
oblik) bot. slian listu, listolik
filokalija (gr. filokalia) ljubav prema
onome to je dobro, asno, etino
filoksenija (gr. filoxenia) ljubav prema
tudincima, strancima, gostoljubivost
filoksera (gr. fyllon list, xeros suh)
zool. lisna u, trsov uenac (Philoxera
vastatrix), tetnik koji unitava vino-
grad suei lozino lie
filolog (gr. filologos) onaj koji prouava
jezik, koji utvruje i opisuje jezine
injenice
filologija (gr. filologia ljubav prema
uenosti i knjievnosti, bavljenje ti-
me) znanost iji je zadatak iznijeti i
opisati jezine injenice, znanost o
jeziku
filoloki (gr. filologos jezini, koji se
tie filologije, koji pripada filologiji
filomela (gr. filos, melos melodija)
glaz. violina koja ima 4 eline ice
(u obliku male viole)
filomimeza (gr. filos, mimesis opona-
anje) sklonost oponaanju drugih
filomuz (gr. filo-musos) prijatelj muza,
tj. prijatelj, ljubitelj umjetnosti
filon (gr. fyllon) 2. bot. list, osobito:
aini listi
filon (gr. fylon) 1. pleme, rod, vrsta
filonus (gr. filos, oinos vino) ljubitelj
vina, veseli brat
filopatrija (gr. filos, patra domovina)
ljubav prema domovini, domoljublje
filopedija (gr. filos, pais gen. paidos
djeak) ljubav prema djeacima, to
jest djeci i odgoju
filopodi
filopodi (gr. fyllon list, pus gen. podos
noga) mn. zool. listonoci (skupina
najjednostavnije graenih rakova)
filopolemian (gr. filo-polemos koji
voli rat, ratoboran) koji voli polemi-
zirati
filopozija (gr. filoposia) ljubav prema
piu, odanost pijanevanju
filopsihija (gr. filopsychia) ljubav pre-
ma ivotu; plaljivost
filoristija (gr. filoristia strast za odre-
ivanjem pojmova, filos, orizein ogra-
niiti, pojmovno odrediti) sklonost
objanjavanju do potankosti, cjepid-
laenje, sitniarenje
filosarkija (gr. filos, sarx gen. sarkos
meso) ljubav prema mesu, sklonost
putenom uivanju
filosemit prijatelj idova, protivnik
antisemitizma
filosomatija (gr. filos, soma gen. so-
matos tijelo) ljubav prema tijelu, pre-
tjerivanje u njezi tijela
filostorgija (gr. filostorgia) njena lju-
bav, zaljubljenost
filotaksija (gr. fylotaxis) bot. dio mor-
fologije bilja koji istrauje pravilno-
sti u rasporedu listova na stabljici
filotehnija (gr. filotechnia) ljubav pre-
ma umjetnosti
filoteknija (gr. filos, teknon dijete, filo-
teknia) ljubav prema djeci
filoti (tal. filotti) mn. veliki koralji
filotimija (gr. filotimia) astoljublje;
natjecanje
filozof (gr. filosofos prijatelj mudrosti)
mudrac, mudar ovjek, ovjek koji se
posvetio istraivanju istine o svijetu
i ivotu, koji se bavi filozofijom, koji
se bavi apstrakcijama; student filo-
zofije (na sveuilitu); pren. zami-
ljen, rastresen ovjek, ovjek ije je
misli i rijei teko razumjeti; v. filo-
zofija
filozofem (gr. filosofema) pitanje iz
podruja filozofije, filozofsko naua-
444 filtromanija
vanje (ili: tvrdnja, miljenje, proma-
tranje)
filozofija (gr. filosofia ljubav prema
mudrosti) mudrost, znanstveni rad
na izgraivanju opeg pogleda na svi-
jet i sam taj pogled na svijet; prema
tome: najvii oblik drutvene svije-
sti, znanost o najopenitijim zakoni-
ma kretanja i razvoja prirode, dru-
tva i ljudskog miljenja; osnovno pi-
tanje filozofije je pitanje odnosa izme-
u miljenja i bia (subjekta i ob-
jekta), duha i materije te ispitivanje
uzroka i principa stvari; usp. mate-
rijalizam, idealizam; pren. mudrova-
nje
filozofirati (gr. filosofein) baviti se fi-
lozofijom, umovati, misliti i istrai-
vati istinu o svijetu i ivotu; teiti
za spoznavanjem putem istraivanja,
odreivanja i povezivanja pojmova;
pren. mudrovati
filozofist (gr. filos, sofia) tobonji fi-
lozof, nazovifilozof
filozofizam (lat. philosophismus) tobo-
nja filozofija, nazovifilozofija
filozofski (lat. philospophicus) koji se
tie filozofije, koji pripada filozofiji;
filozofska propedeutika znanosti koje
se smatraju uvodom i pripremom za
prouavanje filozofije (logika i psiho-
logija); fdozofska kola uenici i sljed-
benici nekog filozofa koji pod njego-
vim posrednim ili neposrednim utje-
cajem dalje rade u njegovom duhu
filozoja (gr. filozoia) v. filopsihija
filtar (lat. filtrum) cjedilo (naprava ko-
jom se tekuina isti od vrstih djeli-
a i klica)
filtracija (lat. filtratio) cijeenje, procje-
divanje, proiavanje cijeenjem
filtrat (lat. filtrum) procijeena tekui-
na, cijeenjem proiena tekuina
filtrirati (lat. filtrare) cijediti, procije-
diti, proistiti cijeenjem
filtromanija (gr. filtron ljubavni napi-
tak, mania pomama, ludilo) ljubavno
fima
bezumlje izazvano ljubavnim napit-
kom
fima (gr. fyma izraslina) med. svaka
oteklina koe, osobito ljezdana ote-
klina
fimacija (gr. fyma izraslina, lat. phy-
matio) med. mala izraslina, iri
fimata (gr. fyma) mn. med. v. fima
fimatian (gr. fyma izraslina) med.
oteen, s oteklinom; v. fima
fimoza (gr. fimosis suenje, zatvaranje
nekog otvora na ljudskom tijelu)
med. suenost kapice (mukog uda);
phimosis feminarum it. fimozis fe-
minarum (lat.) suenost materninog
kanala
fin (fr. fin, njem. fein) tanak, njean;
sitan; odlian, odabran, ist; prepre-
den
finalan (lat. fini granica, kraj, svrha,
finalis) zavrni, krajnji, konani; svr-
sishodan, svrni (v. kausa finalis);
gram. namjerni; finalna konjunkcija
namjerni veznik; finalna ili namjer-
na reenica ona zavisna reenica koja
izrie namjeru ili cilj radnje glavne
reenice, npr.: Doao sam kako bih
te savjetovao
finale (lat.) 1. zavretak, kraj; 2. glaz.
zavrni dio, zavrna pjesma; zavrni
stavak u viestavanom glazbenom
djelu; zavrni dio opernog ina; 3.
port, zavrna borba ili utakmica, za-
vrna runda u natjecanju
finalitet (lat. fmalitas) fil. svrsishod-
nost, svrhovitost, odreenje svrhe;
supr. kauzalitet
finalizam (lat. fini kraj, finalis) fil. na-
uavanje da je svako zbivanje, i u
psihikoj i u biolokoj stvarnosti, od-
reeno nekim ciljevima i svrsishod-
nou
finalmente (tal.) napokon, konano
financ (lat. fini granica, kraj, fr. fi-
nance) porezno-carinski straar, utje-
riva poreza
445 fini
financije (lat. fini, granica, kraj, finan-
cia) mn. 1. dravni prihodi, dravno
gospodarstvo, dravna imovina; 2.
imovinsko stanje pojedinca, novane
prilike, gotovina, gotov novac; 3. zna-
nost o dravnim prihodima i drav-
nom gospodarstvu
financijer (fr. fmancier) 1. financijski
slubenik; 2. poznavatelj znanosti o
financijama; 3. onaj koji radi s nov-
cem, bankar; 4. onaj koji podupire
neki posao
financijski (fr. financiel) prihodni, koji
se tie prihoda; koji se tie novca,
novani
financirati (fr. financer) plaati; praviti
financijske operacije; davati novac za
neki posao
fine (tal. fine, lat. fini) glaz. kraj
Finej (gr. Fineus) mit. kralj u Salmi-
desu u Trakiji; ubio je vlastitu djecu
te su ga bogovi kaznili sljepoom
finesa (fr. finesse) finoa, njenost, is-
tananost, osjetljivost; neto osobito
fino i tono (izraeno, iskazano itd.);
lukavost
finfciger (njem. fiinfzig pedeset) pede-
setogodinjak, ovjek od pedeset go-
dina
Fingalova pilja glasovita pilja u
kotskoj na hebridskom otoiu Staf-
fa, jedna od najljepih u Europi
fingiran (lat. fingere izmisliti) izmi-
ljen, zamiljen, pretpostavljen, privi-
dan, tobonji, fiktivan; fingirana mje-
nica mjenica s potpisima nepostoje-
ih osoba
fingirati (lat. fingere) izmisliti, izmi-
ljati, zamisliti, zamiljati; praviti se,
lano predstavljati
finik (gr. foinix) datulja; palma
fini (lat.) kraj, svretak; cilj, krajnji
cilj, svrha
finissimo (tal.) najfinije, vrlo fino (skra-
eno ff)
fini (eng. finish) kraj, zavretak; port,
zavrni dio utrke, zavrna borba
finit
finit (tal. finire) dovriti, dokrajiti; za-
vriti, prestati
finitizam v. finizam
finito (tal.) trg. zakljuak rauna
finizam (lat. fini kraj) fil. nauavanje
o ogranienosti ili konanosti svijeta
finta (tal. finta, lat. fingere) 1. pretva-
ranje, licemjerje; 2. prijevara, pod-
vala, lukavstvo; 3. maevalaki trik,
tobonji udarac
fioco it. fjoko (tal.) glaz. slabo, tiho
fioka (mad. fiok) kutija na izvlaenje
(u stolu ili ormaru), ladica
fiola (gr. fiale duboka asa) trbuasta
staklena posuda s dugim i uskim gr-
liem (upotrebljava se u kemiji, a
slui za uvanje tekuina koje lako
isparavaju i onih koje treba uvati
od zraka i vlage)
fioritura it. fjoritura (tal.) glaz. v. ko-
loratura
firanga (njem. Vorhang) prozorska za-
vjesa
fircig (njem. vierzig) etrdeset (u kar*
takoj igri "naps": kralj i dama adu-
tove boje)
firciger (njem. Vierziger etrdesetak)
med. vrsta konog ekcema koji nije
na zaraznoj osnovi, javlja se osobito
kod male djece koja se ne hrane maj-
inim mlijekom (nazvan po tome to
obino traje 40 dana)
firer (njem. Fiihrer) voda
firhendig (njem. vier etiri, Hand ruka)
etveroruno (kad sviraju na glaso-
viru dvije osobe istodobno kompozi-
ciju pisanu za etiri ruke)
firkin it. ferkin (engl.) engleska mjera
za pivo = 40,89 1
firma (tal.) ime pod kojim neki trgovac
vodi svoj posao,, daje potpise i pod
kojim se vodi u sudskom registru;
natpis nad vratima trgovine, gosti-
onice i si.; trgovaka kua
firmament (lat. firmamentum) nebeski
svod, zvjezdano nebo
446 fiskus
firmati (lat. firmare) kod katolika: utvr-
diti u vjeri, konfirmirati, krizmati
firmirati (tal. firmare) trg. potpisati fir-
mu, potpisivati firmu
firmitet (lat. firmitas) vrstina, jakost,
trajnost; ustrajnost, postojanost
firn (fr.) kristalasta zrnata masa leda,
viegodinji planinski snijeg zrnate
strukture
firnis (njem. Firnis) kem. uljasta ili
smolasta tekuina koja, kad se u tan-
kom sloju namae na tvrde predmete
(drvo, kovinu, kamen i dr.), otvrdne
i titi ih od vlage i zraka
first (njem. Fiirst = vorderster) knez
vladar (titula)
firtl (njem. Viertel) gradska etvrt;
okrug
firtlue (njem. Viertelschuh) "etvrtci-
pele" (vrlo plitke, obino enske ci-
pele
fisilan (lat. findere cijepiti, fissilis) koji
se daje cijepiti, cjepljiv
fisilitet (lat. fissilitas) cjepljivost
fisk (lat. fiscus) v. fiskus
fikal (lat. fiscalis) zastupnik dravne
blagajne; dravni pravobranitelj
(usp. fiskus); kod nas i u znaenju
odvjetnik, advokat [fikal)
fiskalni (lat. fiscalis) koji se tie dr-
avne blagajne, koji pripada dravnoj
blagajni, koji ide u korist dravne
blagajne; fiskalna godina proraun-
ska godina
fiskarij (lat. fiscarius) dunik dravnoj
blagajni; zakupac dravnog prihoda
fiskonija (gr. fyskon, lat. physconia)
med. nadimanje, nadutost trbuha ili
nekog drugog organa
fiskultura (gr. fysis priroda, lat. cul-
tura njegovanje) portske vjebe ko-
jima je cilj razvijanje i jaanje tijela
kao uvjet za odravanje dobrog
zdravlja
fiskus (lat. fiscus) 1. blagajna nekog
ureda ili ustanove; 2. u doba rim.
careva: carska privatna blagajna (za
fistaa
razliku od erara, tj. dravne blagaj-
ne); 3. danas: dravna imovina,
dravna blagajna; 4. drava kao pri-
vatnopravna osoba, u poloaju obi-
nog graanina
fistaa (fr. fustage) ambalaa (prazne
bave, prazni sanduci, prazne vree
i si.)
fistula (lat. fistula cijev; frula) 1. svirala
od trske; 2. med. uplji ir, gnojan
otvor na koi; 3. glaz. usiljeno visok
i tanak glas (kao na svirali od trske)
= falset
fistulirati (lat. fistula cijev; frula) go-
voriti ili pjevati iz fistule
fistulografija (lat. fistula cijev; otvor,
gr. grafein pisati) med. lijeniki
postupak oko prouavanja fistule ka-
ko bi se doznali uvjeti pod kojima se
moe obaviti operacija
fistulozan (lat. fistulosus) cjevast, up-
ljikav; oblika fistule
fisura (lat. fissura) rascjep, pukotina
fibajn (njem. Fischbein) riblja us, ro-
nata ploa iz kitovih usta, sipovina,
riblja kost (slui za izradu eljeva,
raznih sitnih ukrasa i dr.)
figret (njem. Fisch riba, Grate riblja
kost) rebrasta tkanina, tj. tkanina u
kojoj niti teku po uzoru na riblji ko-
stur
fii (fr. fichu) rubac (osobito: trokutasti
enski rubac koji prekriva ramena)
fikal (lat. fiscalis) v. fikal; pren. lukav
ovjek, mudrija
fiku vinoto(a); kod pijanki: osoba
zaduena da ae budu uvijek pune
fipaprika (njem. Fisch riba) riblji pa-
prika
fitran (njem. Fisch riba, Tran ulje) rib-
lje ulje
fit (engl.) port, pripravan, pripremljen
(npr. konj za trku)
fitalija (gr. fytalia) sadnja, zasaiva-
nje, doba sadnje (biljaka)
fitaurari (amh.) general (u etiopskoj
vojsci)
447 fitoliti
fiteumakola (gr. fyteuma nasad, po-
saeno drvo, posaen grm, kolla lje-
pilo) biljno ljepilo
fiting (engl. fitting) sitni dio nekog ure-
aja ili instalacije
fitness it. fitnis (engl.) sposobnost,
zdravlje, dobra tjelesna spremnost
fito- (gr. fyton) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: biljka, biljni
fitoaleksini (gr. fyton biljka, alexo
branim) izluevine biljnih stanica za
obranu od nametnika
fitobiologija (gr. fyton, bios ivot, lo-
gia znanost) znanost o ivotu (biolo-
gija) biljaka
fitofag (gr. fyton, fagein derati, jesti)
biljoder, biljojed
fitofiziologija (gr. fyton, fysis priro-
da, logia znanost) znanost o zakoni-
ma biljnog ivota
fitogen (gr. fyton, gen- korijen od gig-
nesthai postati) ono to stvara bilj-
ku, biljna tvar; fitogeni mn. minerali
koji su nastali od biljaka (kameni
ugljen, treset i dr.)
fitogenian (gr. fyton, gen- korijen od
gignesthai postati) koji je nastao od
biljaka, biljnog podrijetla
fitogeografija (gr. fyton, geografia)
znanost o rasprostranjenosti biljaka
na Zemlji, biljna geografija
fitoglifi (gr. fyton, glyfo dubem, urezu-
jem) mn. kamenje s otiscima biljaka
fitognomonika (gr. fyton, gnomonikos
oevidan, shvatljiv) poznavanje bilja-
ka i njihove vrijednosti prema njiho-
voj vanjtini i njihovom izgledu
fitognozija (gr. fyton, gnosis pozna-
vanje) prirodopis bilja
fitograf (gr. fyton, grafo opisujem) opi-
siva bilja
fitografija (gr. fyton, grafo opisujem)
v. fitologija
fitokemija (gr. fyton, chemeia) biljna
kemija
fitoliti (gr. fyton, lithos kamen) mn.
biljne okamine
fitologija
fitologija (gr. fyton, logia znanost) opi-
sivanje bilja, znanost o bilju = bota-
nika
fitomorfi (gr. fyton, morfe oblik) mn.
kamenje sa arama slinim biljka-
ma
fitonimija (gr. fyton, onyma ime) da-
vanje naziva biljkama
fitonomija (gr. fyton, nomos zakon)
fiziologija biljaka
fitopaleografija (gr. fyton, palaios
star, grafia opis) opis pretpotopnih
biljaka
fitopaleontologija (gr. fyton, palaios
star, on bie, logia znanost) v. paleon-
tologija
fitopatologija (gr. fyton, pathos bolest,
logia znanost) znanost o bolestima i
uzrocima bolesti biljaka
fitosociologija (gr. fyton, logia zna-
nost, lat. socius drug) znanost koja
ispituje, prouava meusobne odno-
se biljaka
fitoterapija (gr. fyton, therapeia nje-
ga, lijeenje) lijeenje biljaka, biljno
lijenitvo
fitotipoliti (gr. fyton, typos otisak, li-
thos kamen) otisci biljaka na kame-
nju
fitotoksin (gr. fyton, toxon strijela,
otrov) otrov koji sadre u sebi neke
biljke (npr. neke gljive, ricinus i dr.),
biljni otrov
fitotomija (gr. fyton, tome rezanje)
anatomija biljaka
fitotopologija (gr. fyton, topos mje-
sto, logia znanost) znanost o mjes-
tima povoljnim za rast i razmnoa-
vanje biljaka
fitotrofija (gr. fyton, trofe prehrana,
hrana) prehranjivanje biljaka, uzgoj
biljaka
fitotropija (gr. fyton, tropos okret) pre-
obraavanje biljaka, vjetina mijenja-
nja i krianja biljaka
fitozoe (gr. fyton, zoon ivotinja) mn.
zool. biljke-ivotinje
448 fizijatrija
fiturgija (gr. fyton, ergon posao, djelo,
rad) znanost o sadnji biljaka
Fiume (lat. flumen rijeka) talijanski na-
ziv za hrvatski grad Rijeku; Fijuma
fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta
revolvera sa pet cijevi
fiz-harmonika (gr. fysao puem, har-
monike) glazbeni instrument slian
orguljama; tonove proizvode metalni
jezici koje pokree vjetar
fiza (gr. fysa) med. vodeni mjehur
fizagog (gr. fysa nadimanje, vjetar, ago
odvodim) med. lijek protiv nadimanja
i vjetrova; karminativ
fize (fr. fusee) voj. upalja bombe; rake-
ta
fizelaa (fr. fuselage) okosnica, kostur
zrakoplova; skup svih poprenih i uz-
dunih rebara i veza trupa i krila
zrakoplova
fizema (gr. fysema) med. nadimanje,
napuhanost, nadutost
fizeter (gr. fyseter) mijeh za puhanje,
osobito u orguljama
fizeza (gr. fysesis puhanje) med. v. fi-
zema
fiziautokracija (gr. fysis priroda, au-
tos sam, kratos jaina, vlada) samo-
vladavina prirode, ljekovita mo pri-
rode
fiziar (gr. fysis) prirodnjak koji se ba-
vi fizikom
fiziki (gr. fysikos) prirodni, utemeljen
u prirodi; osjetilni, tjelesni, puteni;
fizika nemogunost ono to je po pri-
rodnim zakonima neizvedivo; fizika
potreba prirodna potreba (glad, e i
dr.); supr. psihiki; fizikalan koji spa-
da u fiziku, koji se tie fizike
fizijatar (gr. fysis priroda, iatros lije-
nik) prirodni lijenik, onaj koji se po-
glavito oslanja na ljekovitu mo sa-
me prirode
fizijatrija (gr. fysis priroda, iatreia lije-
enje) prirodno lijeenje, ljekovita
mo prirode
fizik
fizik (lat. physicus) lijenik kojega po-
stavlja dravna vlast za nadzornog
lijenika (u gradu ili okrugu)
fizika (gr. fysis priroda, theoria fysike
znanstveno istraivanje prirode, biti
stvari) znanost o prirodi uope; u
uem smislu: znanost o zakonima
prirodnih pojava ukoliko ove nisu
izazvane organskim ili kemijskim
silama, dakle, znanost o energiji u
njezinim razliitim oblicima (danas
je teko povui granicu izmeu fizike
i kemije)
fizikalni (gr. fysike) koji se tie fizike,
koji spada u fiziku; fizikalna terapi-
ja lijeenje prirodnim sredstvima: ku-
panjem, masaom, oblozima i dr.
fizikat (lat. physicatum) djelokrug i
podruje fizika
fizikoteologija (gr. fysikos prirodni,
Theos Bog, logia nauavanje) fil. pri-
rodno nauavanje o Bogu, pokuaj
da se na osnovi svrhovitosti u prirodi
zakljui da postoji i prvi uzrok toga
poretka, tj. Bog; fizikoteoloki dokaz
o postojanju Boga teol. dokaz da po-
stoji Bog na osnovi postojanja svr-
hovitosti u prirodi koju je mogao
stvoriti samo apsolutno savren Um,
tj. Bog (usp. teodiceja)
fizileta (fr. fusillette) raketica
fizilir (fr. fusil puka) voj. strijelac, voj-
nik-pjeak
fizio- (gr. fysis) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: priroda
fiziofilozofija (gr. fysis, fylosofia) filo-
zofija prirode
fiziogenija (gr. fysis, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati, roditi se)
v. fiziogonija
fiziognom (gr. fysiognome koji sudi o
prirodi ili o prirodnom svojstvu, koji
prosuuje o karakteru ovjeka iz pri-
rode njegove grae, osobito iz crta
lica) v. fiziognomist
fiziognomija (gr. fysis, gnomon pozna-
vatelj) vanjski izgled ovjeka (u irem
449 fiziokrati
znaenju i ivotinje, biljke, predjela
i si.) kao izraz unutranje osobitosti;
posebno: crte, graa lica (ukoliko iz-
raava trajne prirodne osobine du-
ha), izraz lica
fiziognomika (gr. fysis, gnomon po-
znavatelj) tumaenje (ili: itanje) crta
lica, znanost koja po crtama lica, kre-
tnjama, gradi i dranju tijela zaklju-
uje o duevnim osobinama ljudi
fiziognomist (gr. fysiognomon) onaj
koji moe raspoznati duevne osobi-
ne ovjeka po crtama njegovog lica
fiziognotip (gr. fysis, gnomon pozna-
vatelj, typos otisak, lik) crta lica,
naprava za brzo snimanje crta lica i
izradu poprsja
fiziognotipija (gr. fysis, gnomon po-
znavatelj, typos otisak, lik) automat-
sko snimanje prirodnih objekata
fiziogonija (gr. fysis, gignomai na-
stanem, postanem) povijest prirode,
znanost o postanku prirode
fiziograf (gr. fysis, grafo piem, bilje-
im) med. naprava koja istodobno
biljei i kontrolira rezultate devet
raznih funkcija ljudskog tijela: otku-
caje srca, koliinu kisika u pluima
i tjelesnim stanicama, komplikacije
u mozgu i dr.
fiziografija (gr. fysis, grafia opis) opi-
sivanje, opis prirode
fiziokeramika (gr. fysis, keramike
lonarstvo) izraivanje medaljonskih
slika prema fotografijama
fiziokracija (gr. fysis, kratos jaina,
snaga, vladavina) vladavina (ili: sna-
ga, sposobnost) prirode
fiziokrati (gr. fysis, kratos jaina, sna-
ga) ekonomisti fiziokratizma; prema
njima je proizvodan samo rad u pod-
ruju poljoprivrede, tj. samo se u njoj
proizvodi viak vrijednosti; u svojim
teorijama (Quesnay 16941774) dali
su prvo sustavno shvaanje kapita-
listike proizvodnje
fiziokratizam
fiziokratizam (gr. fysis, kratos jaina,
snaga) 1. fil. shvaanje po kojem je
cjelokupan ivot ljudi, socijalni i poli-
tiki, potinjen zakonima koje je po-
stavila sama priroda; 2. u ekonomi-
ji: teorija po kojoj jedino priroda pro-
izvodi vrijednosti i zbog ega samo
one radinosti koje su neposredno ve-
zane za zemlju (zemljoradnja, umar-
stvo, rudarstvo i ribarstvo) imaju
proizvodni karakter; budui da jedi-
no zemljoradnja daje ist prinos, tre-
ba postojati samo jedan porez koji bi
plaala ova proizvodna radinost jer
izvan nje nema bogatstva (fiziokra-
tski ili agrikulturni ekonomski su-
stav)
fiziologija (gr. fysiologia) 1. prvobitno:
znanost o prirodi {fizika); 2. sada:
znanost o prirodnim zbivanjima, pro-
cesima u organizmima biljaka (fito-
fiziologija) te ivotinja i ovjeka (zoo-
ftziologija); opa fiziologija bavi se
pojavama svojstvenim svim ivim bi-
ima; specijalna fiziologija prouava
vegetativne funkcije ivotinjskog ti-
jela koje su zajednike s funkcijama
biljke (prehrana, disanje, razmnoa-
vanje) i animalne radnje svojstvene
samo ivotinji (kretanje, osjeaje,
mo predoavanja)
fizioloka psihologija psihologija ko-
ja prouava duevne, psihike pojave
u vezi s fiziolokim pojavama i na
osnovi fizolokih pojava; osnivai: E.
H. Weber, G. T. Fechner i osobito
W. Vundt
fiziomonizam (gr. fysis, monos jedini)
fil. monizam koji smatra prirodu kao
jedino to stvarno postoji; supr. teo-
monizam
fizionomija (gr. fysis, nomos zakon)
znanost o prirodnim zakonima
fizioplastika (gr. fysis, plastike vje-
tina uobliavanja) 1. umjetno stva-
ranje oblika; 2. umjetno zamjenjiva-
nje dijelova tijela; 3. primitivno crta-
450 fizospazam
nje koje tei za gotovo fotografski
vjernim reproduciranjem predmeta
crtanja (osobito kod primitivnih naro-
da)
fizioskop (gr. fysis, skopeo proma-
tram) instrument koji prikazuje
prirodna bia u veoma poveanim sli-
kama
fizioteleoloki (gr. fysis, telos svrha,
logos rije) koji se temelji na svrho-
vitom ureenju prirode; fizioteleo-
loki razlozi vjere razlozi (opravda-
nja) vjere utemeljeni na svrhovitosti
u prirodi; fizioteleoloki dokaz v. fizi-
koteoloki dokaz pod fiziko teologija)
fizioterapija (gr. fysis, therapeia nje-
ga, lijeenje) lijeenje prirodnim sred-
stvima (kupanjem, masaom, oblo-
zima i dr.)
fiziotip (gr. fysis, typos otisak, lik) v.
fiziognotip
fiziotipija (gr. fysis, typos otisak, lik)
v. fiziognotipija
fiziozofija (gr. fysis, sofia mudrost)
prirodna mudrost
fizocefal (gr. fysa vjetar, nadutost, ke-
fale glava) med. skupljanje zraka,
nadutost u glavi
fizocela (gr. fysa vjetar, nadutost, kele
bruh, kila) med. v. pneumatocela
fizocelija (gr. fysa vjetar, nadutost,
koilia trbuna upljina, trbuh) med.
nadutost trbuha, nadimanje
fizodes (gr. fysodes, fysa vjetar, nadi-
manje, eidos oblik) med. v. emfizem
fizognozija (gr. fysis, gnosis poznava-
nje, spoznaja) poznavanje prirode,
prouavanje prirode
fizometra (gr. fysa nadutost, metra
maternica) med. nadutost maternice
fizonkus (gr. fysa vjetar, nadutost,
onkos masa) med. oteklina ispunjena
zrakom
fizospazam (gr. fysa, spasmos gr)
med. gr izazvan zrakom (vjetrovi-
ma)
fizostigmin
fizostigmin kem. otrov koji se nalazi u
plodu biljke Physostigma veneno-
sum; u medicini se upotrebljava za
suavanje zjenica, protiv ivanih bo-
lova, osobito protiv trbunih greva
kod konja; uroenici njime truju svo-
je strijele
fizotoraks (gr. fysa vjetar, nadutost,
thorax prsni ko) med. nadutost plu-
a i prsne upljine (zbog nagomila-
nosti zraka)
fjaka tal. (fiacca) malaksalost, klo-
nulost; nevoljkost, tromost
fjanketan (tal. fianca) sa strane, s bo-
ka (udarac, napadaj)
fjord (dan.) dugaak, a uzak morski
zaljev na obalama polarnih podruja
te u Norvekoj
fjorentinac (tal. fiorentino) iroki slam-
nati eir
flagelacija (lat. flagellatio) bievanje
flagelanti (lat. flagellantes) lanovi
katolikog reda u XIII. i XIV. st. koji
su sebe povremeno javno bievali ra-
di kazne za grijehe
flagelirati (lat. flagellare) bievati,
ibati
flagellata (lat.) mn. zool. biai (prai-
votinje s dugakim, nitastim proto-
plazmatinim izraslinama)
flagicij (lat. flagitium) prav. sramno
djelo, neasno djelo
flagitacija (lat. flagitatio) veliko molje-
nje, zahtijevanje, opominjanje
flagrancija (lat. flagrantia) ar, vatra;
oitost, oevidnost, oiglednost
flagrantan (lat. flagrans) 1. koji gori,
vatren, estok; 2. oevidan, oit, koji
bode oi, otvoren, nesumnjiv; in fla-
granti (lat. in flagranti sc. delicto)
na djelu, tj. uhvaen
flagrantnost (lat. flagrantia) v. fla-
grancija
flah (njem. flach) ravan, plosnat
flahcange (njem. Flachzange) teh. plo-
snata klijeta
451 flan(g)irati
flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plos-
nat tisak
flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plos-
nat tisak (tiskarski postupak kad svi
dijelovi materijala koji se treba tis-
kati lee u istoj ravnini, za razliku
od tiskanja na valjcima)
flajer (engl. flayer, flier "leta") 1. teh.
naprava na stroju za predenje koja
namotava konac na kolutove; 2.
port, brz trkaki konj
flajsig (njem. fleissig) marljiv, vrijedan
u poslu
flajmaina (njem. Fleisch meso) stroj
za mljevenje mesa
flak kratica za njem. Fliegerabwehrka-
none (Flieger leta, Abwehr obrana,
Kanone top) protuzrakoplovni top,
protuavionsko topnitvo
flakcescencija (lat. flaccescentia) la-
bavost, mlitavost; flaccescentia pul-
monum it. flakcescencija pulmonum
(lat.) med. mlitavost, uzetost plua
flakon (fr. flacon) boica za miris
flam (njem. Flaum) najfiniji sloj sala;
meko paperjasto govee meso; gove-
a rebra
flamboajantni slog (fr. flamboyant)
arhit. "plameni stil", oblik kasnogo-
tikog stila (u XV. i XVI. st. u Fran-
cuskoj i Engleskoj) s plamenastim
ukrasima na prozorima
flambojantan (fr. flamboyant) prid.
plamenit, vatren, ognjen; sjajan, bli-
stav
flamenco it. flamenko (p.) andaluzij-
ska narodna pjesma i ples (izvodi se
uz gitare i kastenjete)
flamingo (lat. flamma plamen) zool.
plamenac, crvena aplja (ptica sli-
na rodi, ivi u zapadnoj Aziji i sjever-
noj Africi)
flamirati (lat. flammare) u finom sto-
larstvu: na letvi, dasci i dr. napravi-
ti plamenaste ureze
flan(g)irati (fr. flaner) lutati, skitati se,
hodati bez cilja, tumarati
flandramal
flandramal naziv za jezik (argon) ko-
jim se slue Islanani za sporazu-
mijevanje sa stranim ribarima koji
love u islandskim vodama; sastavljen
je od islandskih nizozemskih, engle-
skih i francuskih jezinih elemenata
flanel (fr. flanelle) mekana vunena ili
pamuna tkanina, tkana kao platno,
slui za izradu toplog rublja
flanker (fr. flanqueur) voj. onaj koji iza-
ziva arke (vojnik koji uznemiruje
neprijatelje)
flankirati (fr. flanquer) voj. udariti s
boka, napadati s boka; tititi s boka;
utvrivati bokove
flankonada (fr. flanconnade) u mae-
vanju: boni udarac
Flash Gordon it. Fla Gordon (engl.)
junak velikog broja fantastinih pri-
a i stripova, iji je autor Dan Barry
flashback it. flebek (engl. flash izne-
nada se pojaviti, back nekada, u pro-
losti) retrospektivne scene kojima
se (u filmovima ili u kazalinim dje-
lima) prikazuju proli dogaaji koji
su u vezi s radnjom
flaster (gr. emplastron, njem. Pflaster)
med. melem namazan na posebnu
tkaninu (za vanjsku uporabu)
flaa (lat. flasco, njem. Flasche) boca,
staklenka
flat-race it. flat-res (engl.) port, utrka
bez prepona
flatulencija (lat. flatulentia) med. na-
dutost, nadimanje trbuha zbog pli-
nova
flatumentan (lat. flare puhati) med.
koji nadima; prazan, nitav, bezvri-
jedan
flauta (njem. Flote) glaz. drveni puhaki
instrument, s tonovima viim od to-
nova svih ostalih drvenih puhakih
instrumenata (danas prevladava me-
talna flauta)
flautando (tal. flautando) glaz. kao na
flauti
452 Flegeton(t)
flavescentan (lat. flavescere, flaves-
cens) koji prelazi u zlatnouto, u-
kast
flaza (gr. flasis pritiskivanje, gnjee-
nje) med. prijelom neke ravne kosti
fleb- (gr. fleps gen. flebos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ila, vena
flebektazija (gr. fleps gen. flebos vena,
ila, ektasis rastezanje, irenje) med.
v. flebeurizma
flebeurizma (gr. fleps, eurys irok)
med. proirenje vena
flebile (tal.) glaz. tuno, plano, mole-
ivo
flebitis (gr. fleps gen. flebos) med. upa-
la vena
flebodan (gr. flebodes) ilat, venat,
pun ila; ilast, venast, slian ili
flebograflja (gr. fleps, gen. flebos, gra-
fia opis) opis vena
flebolit (gr. fleps, lithos kamen) med.
kamenast konkrement u venama,
venski kamen
flebologija (gr. fleps, logia znanost)
dio medicine koji prouava vene
fleboragija (gr. fleps, rag- korijen od
regnymi slomim, skrham) med. krva-
renje iz vene
fleboskleroza (gr. fleps, skleros tvrd,
krt) med. zadebljalost vena
flebotom (gr. fleps, tome rezanje) med.
instrument za putanje krvi iz vena
flebotomija (gr. fleps, tome rezanje)
med. putanje krvi iz vena
flebotomist (gr. fleps, tome rezanje)
onaj koji puta krv iz vena
flebotomizirati (gr. fleps, temno re-
em, tome rezanje) med. putati krv
iz vena
flebotomomanija (gr. fleps, tome re-
zanje, mania pomama, strast) pre-
tjerana sklonost putanju krvi
fledonija (gr. fledon brbljavost) med.
ludilo
Flegeton(t), Piriflegeton(t) (gr. pyr
vatra, flego gorim) mit. jedna od ri-
jeka u podzemnom svijetu
flegma 453
flegma (gr. flegma sluz, sluzava teku-
ina u tijelu) 1. kod starih kemiara:
vodnjikavi ostatak destilacije neke
alkoholne tekuine; 2. danas: alko-
holom siromani sirovi pirit (esta);
3. kod starih medicinara: tobonja
sluzasta krv kao osnova flegmatinog
temperamenta; otuda: prirodna ne-
osjetljivost i tromost, hladnokrvnost,
ravnodunost
flegmagogi (gr. flegma sluz, sluzava
tekuina, ago odvodim) mn. med.
sredstva za izbacivanje sluzi
flegmapira (gr. flegma sluz, pyr vatra)
med. sluzava groznica
flegmatian (gr. flegmatikos sluzav,
pun itke sluzi) pun itke sluzi; hlad-
nokrvan, neosjetljiv, ravnoduan,
trom, nedjelatan; flegmatian tempe-
rament v. flegmatik
flegmatik (gr. flegmatikos sluzav, pun
itke sluzi) hladnokrvan ovjek, o-
vjek koji se teko uzbuuje, hladan,
ravnoduan, neosjetljiv ovjek
flegmazija (gr. flegmasia) med. upala;
phlegmasia alba dolens it. flegma-
zija alba dolens (lat.) bijela oteklina,
bijela upala bedra kod rodilja
flegmone (gr. flegmone) med. bolom
praena upala staninog tkiva zbog
zaraze uzronicima gnojenja (obino
prelazi u gnojenje i stvaranje apsce-
sa)
flek (njem. Fleck) mrlja, pjega, uprljano
mjesto (na odjei); zakrpa (na cipeli)
fleksibilitet (lat. flexibilitas) savitlji-
vost, vitkost; gram. promjenjivost
fleksija (lat. flexio savijanje, pregiba-
nje) gram. mijenjanje, promjena (za-
jedniki naziv za deklinaciju i kon-
jugaciju)
fleksimetar (lat. flectere saviti, iskri-
viti, gr. metron mjera, mjerilo) spra-
va za mjerenje savijanja (iskrivlje-
nja)
fleksivan (lat. flexio savijanje, pregi-
banje) gram. koji ima fleksiju; flek-
flinta
siuni jezici jezici koji imaju fleksiju,
npr. indoeuropski
fleksor (lat. flexor) anat. mii savija
(pregiba)
fleksura (lat. flexura) geol. koljenasta
bora, uvijanje vodoravnih slojeva ta-
ko da se jedna strana slojeva spusti
prema drugoj, ali obje strane ostaju
i dalje povezane
flektirati (lat. flectere mijenjati) gram.
mijenjati (imenice, pridjeve, zamje-
nice, brojeve, glagole)
fleret (fr. fleuret) 1. etverokutni tanak
ma s kuglicom na vrhu, slui za
vjebanje u maevanju; tkanina od
otpadaka svile, polusvilena tkanina
fleron (fr. fleuron) ukras u obliku cvi-
jea ili lia
flert (eng. flirt) zabavljanje, udvaranje,
ljubakanje, oijukanje, koketiranje
flessibile (tal.) glaz. savitljivo, glatko
(bez potekoa)
fletan (njem. flatig) marljiv, okretan,
vrijedan, vjet
fliakografija (gr. flyax gen. flyakos la-
krdija, grafia) lakrdija
flibustjeri (fr., niz. flibustiers, vrijbui-
ter gusar) mn. 1. gusari i krijumari
raznih europskih narodnosti udru-
eni u posebne organizacije, u 18. st.
napadali su panjolske posjede u
Srednjoj Americi; 2. u SAD-u: naziv
za organizatore parlamentarne op-
strukcije
fligl (njem. Fliigel krilo) glaz. koncertni
glasovir
fligltir (njem. Fliigel krilo, Tur vrata)
dvokrilna vrata
fliktena (gr. flyktaina) med. bubuljica
od vruine, mjehur (na oku)
fliktenodan (gr. flyktainoeides mje-
hurast) med. slian milijariji (osipu
u obliku mjehuria)
fliktenoza (gr. flyktainosis) med. mje-
huravost koe
flinta (njem. Flinte) enska lakog mo-
rala, "laka roba"
flip
flip (engl.) pie od jaja, rakije i eera;
pun s jajima
fliper (engl. flipper) vrsta elektrinog
biljara, tj. automat za igru
flisati (njem. fliessen) lagano tei, cur-
kati
flispapir (njem. Fliesspapier) 1. buga-
ica, papir upija; 2. tanak, gotovo
proziran papir
fliter (njem. Flitter) bezvrijedni svjetlu-
cavi nakit naiven na tkaninu
flizis (gr. flysis) med. izbijanje mjehura
po koi
flobert (njem. Flobert-gevvehr) maloka-
libarska puka; djeja puka (naziv
prema izumitelju Flobertu)
flock-book it. flok-buk (engl. flock sta-
do; book knjiga) u racionalnom sto-
arstvu: matina uzgojna knjiga s po-
dacima (podrijetlo, teina, proizvod-
na sposobnost) za ovce, rodoslovnik
ovaca
flogistian (gr. flox gen. flogos plamen)
izgorljv, zapaljiv; flogistina teorija
v. flogiston
flogistika (gr. flogizo zapalim, izgorim)
znanost o izgorljivim, zapaljivim tije-
lima
flogistizirati (gr. flogizo zapalim, izgo-
rim) spojiti s gorivom
flogiston (gr. flogistos izgorljiv) gorivo,
po teoriji izgaranja {flogistina teo-
rija) njem. kemiara G. E. Stahla
(16601734) hipotetina tvar koja
postoji u svim izgorljivim tijelima;
usp. antiflogistika 1.
flogokemija (gr. flogizo zapalim, iz-
gorim, chemeia) v. flogistika
flogopira (gr. flox gen. flogos plamen,
pyr vatra) med. groznica koja nastaje
zbog upale
flogoskop (gr. flox, flogos plamen, sko-
peo promatram) 1. vrsta tednjaka
koji istodobno zagrijava i osvjetljuje;
2. instrument koji pokazuje stupanj
zagrijanosti
454 floskula
flogoza (gr. flogosis upala) med. lo-
kalna upala; trenutano porumenja-
vanje obraza
flogurgija (gr. flogizo zapalim, izgo-
rim, ergon djelo) v. flogistika
floks (gr. flox plamen) bot. plamenac
(biljka penjaica iz porodice abnjaa)
flokulacija (lat. flocculus pahuljica)
med. stvaranje pahuljiastog tkiva
flor (lat. flos gen. floris cvijet) laka i
tanka tkanina od svile, koprive, vune
ili lana; koprena, veo (nazvan po to-
me to je nekada bio izraen od flo-
ret svile, ili to bi u njega utkali cvje-
tove)
flora (lat. Flora) biljni svijet, sve biljke
koje rastu u nekoj zemlji ili nekom
kraju; popis ili opis tih biljaka
Flora (lat. Flora, flos gen. floris cvijet)
mit. rim. boica cvijea i proljea
floreal (fr.) mjesec cvjetanja (VIII. mje-
sec u fr. republikanskom kalendaru,
od 20. travnja do 19. svibnja)
florescencija (lat. florescentia) cvjeta-
nje, procvjetavanje; cvat
floret (lat. floretum) 1. zool. gornje, gru-
bo tkivo kod gusjenice dudovog svil-
ca; 2. tkanina od otpadaka svile, po-
lusvilena tkanina, floretna svila
floridan (lat. floridus) cvjetan, bogat
cvijeem; koji je u cvijetu, svje, mlad
floriferan (lat. florifer) cvjetonosan,
cvjetan, bogat cvijeem
florilegij (lat. florilegium) 1. berba cvi-
jea; 2. zbirka odabranih tiva (iz dje-
la), antologija
florimanija (lat. flos gen. floris cvijet,
gr. mania pomama, strast) strast za
cvijeem
floristika (lat. flos gen. floris cvijet)
znanost o cvijeu, poznavanje cvijea
flos (lat.) cvijet; in flore ili in floribus
(lat.) u cvijetu, u cvjetanju, u blago-
stanju
floskula (lat. flosculus cvjeti; izreka)
ret. govorniki ukras; fraza, prazna
rije
floskulirati 455
floskulirati (lat. flosculare) upotreblja-
vati zvune, ali prazne rijei
flota (tal. flotta, fr. flotte, njem. Flotte)
brodovlje, mornarica (ratna, trgova-
ka); osobito: cjelokupna pomorska
snaga neke drave
flotacija (lat. flotatio) rud. 1. ispiranje
rude vodom radi odvajanja dviju ru-
da i radi njihove koncentracije kad
su pomijeane u prirodi: pjena nekih
tekuina (npr. mineralnog ulja, klor-
benzola), adhezijom i povrinskim
naponom zadrava djelie sitno sa-
mljevene rude na povrini dok djelii
druge padaju i taloe se na dnu; 2.
ureaj za koncentraciju rude po ovoj
metodi
flotantan (fr. flottant) lelujav, valoviti;
kolebljiv; flotantan dug (fr. dette flot-
tante) promjenjiv (neodreen) dug
floteca (tal. flottezza) umj. naziv za
mjeavinu boja, tj. za slikarsku ni-
jansu
flotila (fr. flottille) 1. mala flota, eska-
dra; 2. odred manjih ratnih brodova
za akciju pokraj morske obale, po
jezerima i rijekama (npr. "dunavska
flotila")
flotirati (fr. flotter) plivati, plutati, plo-
viti; lelujati se; kolebati se; flotiraju-
e stanovnitvo stanovnitvo bez stal-
nog mjesta boravka, koje se stalno
seli
fluati mn. fluorovi silikati, slue protiv
tetoinja te za otvrdnjavanje gra-
evnog materijala protiv raspadanja
fluid (lat. fluidum) tekuina, tekue
tijelo; fiz. tekue tijelo, plinovito ti-
jelo; pren. neto nestalno, prolazno
fluid meat it. fluid mit (engl.) "tekue
meso", pripravak od krhkog mesa i-
je su bjelanevine pretvorene u pep-
tone (za bolesti eluca)
fluidan (lat. fluidus) tekui; fiz. teku,
plinovit; pren. lak, neusiljen
fluidifikacija (lat. fluidificatio) pretva-
ranje u tekuinu
fluvio-marinski
fluidnost (lat. fluiditas tekuina) ono
to ima oblik tekuine ili plina; la-
koa, prirodnost (u govoru, izlaganju)
fluks (lat. fluxus tekui) 1. smjer, tijek;
2. broj neutrona po kvadratnom cen-
timetru u sekundi; 3. brzina preno-
enja energije ili tvari kroz odree-
nu povrinu
fluksija (lat. fluxio) curenje; mat. v. di-
ferencijal; med. navala, naviranje
krvi
fluksus (lat. fluxus) curenje, teenje;
krvarenje, odljev, proljev
fluktuacija (lat. fluctutatio) 1. med. le-
lujanje, gibanje (npr. vode ili gnoja
u nekoj tjelesnoj upljini ili oteklini
pri dodirivanju); 2. kolebanje, mije-
njanje (cijena i dr.), nestalnost, nepo-
stojanost
fluktuirati (lat. fluctuare) lelujati se;
kolebati se, biti nestalan
fluktuozan (lat. fluctuosus) lelujav;
kolebljiv, nestalan
fluor (lat. fluere tei) kem. halogen el-
ement, atomska teina 19, redni broj
9, znak F, ukastozelen, plin zagu-
ljiva mirisa i veoma opasan
fluorescencija (fr. fluorine fluoran, koji
pokazuje ovo svojstvo) opt. svojstvo
nekih tijela da pod utjecajem jedne
vrste svjetlosti zrae svjetlost druge
vrste (manje valne duine) i to samo
dok ta svjetlost na njih djeluje
fluoridi (lat. fluere) mn. kem. spojevi
fluora
fluorit (lat. fluor, gr. nastavak -ites)
min. mineral CaF2, blijedoute, ljubi-
aste ili zelene boje, pokazuje svoj-
stvo fluorescencije
flus (njem. FluB) v. fluksus
fluvijalan (lat. fluvialis) rijeni, vodeni,
koji raste u rijekama, u vodi
fluvijatilan (lat. fluviatilis) rijeni, ko-
jega ima u rijeci, koji ivi u rijeci
fluvio-marinski (lat. fluvius rijeka,
marinus morski) od rijene i morske
vode, slankast
fluviograf
fluviograf (lat. fluvius rijeka, gr. grafo
biljeim) sprava za mjerenje vodo-
staja
Fo osniva religije u Kini i Japanu, ki-
nesko ime Bude
Fo-hi kineski heroj, zaetnik znanosti i
vjetina, utemeljitelj Kineskog Car-
stva i prvi zakonodavac (oko 2852
2738 pr. n. e.)
foaje (fr. foyer, lat. focus ognjite) u ka-
zalitima i si.: hodnik ili dvorana s
bifeom gdje se izmeu inova zadr-
avaju gledatelji
fob (engl. fob = free on board slobodan
brod) trg. kratica u meunarodnoj tr-
govini kojom se oznaava da se roba
prodaje s tim da je prodava o svom
troku utovari na brod
fobija (gr. fobos strah) med. patoloki
strah, bezrazloan osjeaj straha,
npr. agorafobija i dr.
fobofobija (gr. fobemai bojim se) med.
strah od straha
fobur (fr. faubourg) predgrae; osobito:
pariko predgrae St. Germaine na
lijevoj obali Seine i po njemu nazva-
na stara aristokracija koja tu ivi
focoso (tal. focoso) glaz. v. fuocoso
fod (dan. Fod) stopa, mjera za duinu u
Danskoj = 0,3138 m
fodder (eng. fodder, fother) mjera za
olovo u Engleskoj = oko 990 kg
fogin (tal. fogo vatra) palitelj mina, mi-
ner
fogun (tal.(focone velika vatra) vatra;
ognjite, loite
foizam = kineski budizam; usp. Fo
foka (gr. foke) zool. tuljan
fokalni (lat. focus arite, focalis) fo-
kusni, arini; fokalna distanca opt.
arina udaljenost; fokalno osvjet-
ljenje osvjetljenje reflektorima
fokometar (lat. focus arite, gr. me-
tron mjera, mjerilo) sprava za mje-
renje arine daljine
foksterijer (eng. foxterrier) vrsta en-
gleskog psa lisiara: ivahan, snaan,
456 folk
glatke ili grube dlake, obino bijel s
crnim ili crvenim pjegama
fokstrot (engl. foxtrott) "lisiji hod", i-
vahan salonski ples u 4/4 taktu, po-
drijetlom iz Amerike, kretanje se
izvodi na prstima nogu (slino ulja-
nju lisice)
fokus (lat. focus ognjite) fiz. arite
folada (gr. folas) zool. kamenotoac
(morska ivotinja koja stvara prolaze
i u najtvrim obalnim stijenama, u
mraku svijetli)
folgas (njem. voli pun, gas plin) najjai
pogon vozila, najvea brzina vozila
folija (lat. folium list) 2. tanak metalni
listi (obino od zlata, srebra, alumi-
nija ili kositra) kao podloga za zrca-
la i umetnuto drago kamenje; pren.
predmet usporedbe manje vrijedno-
sti koji slui da bi se to jae istak-
nula vrijednost nekog drugoga pred-
meta
folija (p. follia) 1. "ludost"; ivahno pa-
njolsko glazbeno djelo s varijacijama
folijacija (lat. foliatio) bot. listanje (u
proljee), izbijanje lia
folijant (lat. folium list) knjiga s velikim
listovima (u veliini arka), knjiga u
folio-formatu
folijirati (lat. folim) 1. listove, stranice
knjige oznaiti brojevima; 2. staklo
zrcala oblagati staniolom
folikul (lat. folliculus) anat. vreica,
monjica, npr. uni mjehur
folio (lat. folium list, folio) 1. format
knjige u veliini tiskanog arka; 2.
stranica knjige; 3. na tom i tom mje-
stu knjige; folio meo (lat.) na mom
listu, tj. na listu mojih izdataka; fo-
lio recto it. folio rekto (lat.) na prvoj
ili prednjoj strani lista; folio verso
it. folio verzo (lat.) na drugoj strani
lista; in folio (lat.) u veliini lista, tj.
knjiga, = folijant
folk (engl.) vrsta pop-glazbe inspirira-
ne narodnom glazbom, folklorom
folk-song
folk-song (engl.) narodna pjesma, pu-
ka popijevka
folklor (engl. folklore) narodna kultur-
na batina (obiaji, pjesme, prie,
bajke, zagonetke, poslovice i dr.)
folklorist (engl. folklore) onaj koji pro-
uava folklor
folkloristika (engl. folklore) v. folklor
folksdojer (njem. Volk narod, Deut-
sche Nijemac) naziv za Nijemca koji
je roen i ivi izvan Njemake
folja (tal. (oglia) list papira, arak; pa-
pirna novanica; novine, dnevni ti-
sak
foment (lat. fomentum) med. oblog (to-
pao, suh, hladan, mokar)
fomentacija (lat. fomentatio) med.
stavljanje obloga, utopljavanje
fomentativan (lat. fomentativus) med.
koji zagrijava, koji izaziva zagrija-
vanje
fomentirati (lat. fomentare) oblagati,
stavljati obloge, utopljavati
fon (fr. fond, lat. fundus) 1. osnova, te-
melj; jezgra, bit, glavna stvar; dubi-
na, pozadina (slike, pozornice); stra-
nje mjesto u vozilu; au fond it. o
fon (fr.) u osnovi, u biti, u samoj stva-
ri
fon (gr. fone glas) 2. ak. jedinica za
mjerenje zvuka
fon obn (njem. vonoben) odozgo, s vi-
soka; pren. gledati nekoga s prijezi-
rom
fonascija (gr. fonaskia) vjebanje u
pjevanju i govorenju kod starih Gr-
ka
fonastenija (gr. fone glas, astheneia
slabost) med. slabost glasa
fonautograf (gr. fone zvuk, glas, au-
tos, sam, grafo biljeim) fiz. v. vibro-
graf
fonautogram (gr. fone zvuk, glas,
autos sam, gramma crta, linija) fiz.
v. vibrogram
fond (fr. fond, lat. fundus temelj) 1.
glavnica, svota novca kao osnova ne-
457 fonetski
kog poduzea, osnovni kapital; za-
klada, novac koji se moe troiti sa-
mo za odreenu svrhu, ili samo u
odreenim sluajevima; invalidski
fond novac koji slui za uzdravanje
invalida i njihovih obitelji; dispozi-
cijski. fond novac za povjerljive svrhe
o ijem utroku vlada ne mora pola-
gati raune parlamentu; rezervni
fond u dionikim drutvima: glavnica
koja se stvara redovitim odvajanjem
odreenog postotka od dobitka, a
slui za pokrie eventualnog gubit-
ka i si.; 2. u Engleskoj: dravni pri-
hodi namijenjeni plaanju kamata na
dravne zajmove
fondamento (tal.) glaz. osnovni bas, os-
novni glas
fondan (fr. fondant) prid. soan, koji se
topi u ustima
fondirati (fr. fonder) v. fundirati
fondue it. fondi (fr.) kuh. jelo od top-
ljenog sira, vina i drugih sastojaka
fonelektrine struje v. pod foniki
fonendoskop (gr. fone zvuk, endon
unutra, skopeo promatram) med.
instrument za vrenje auskultacije:
metalni bubanj (rezonator) s dvije
gumene cijevi koje se stavljaju u ui
onoga koji ispituje (osjetljiviji od ste-
toskopa)
fonetiki (gr. fonetikos zvuni, gla-
sovni, govorni) gram. koji se tie fo-
netike (npr. fonetika ispitivanja)
fonetika (gr. fonetikos zvuni, glasov-
ni, govorni) gram. grana lingvistike
koji prouava glasove i tvorbu gla-
sova; eksperimentalna fonetika znan-
stvena disciplina koja ispituje kako
nastaju glasovi ljudskog govora i ka-
ko zvue
fonetski (gr. fone zvuk) gram. glasovni
(npr. fonetska promjena, fonetski
zakon, fonetski pravopis); fonetski
pravopis pravopis u kojem se rijei
piu onako kako se izgovaraju (za
foniki
razliku od korijenskog pravopisa koji
se dri naslijeenog)
foniki (gr. fonikos) zvuan, koji zvui:
zvuni; foniki kota u nekim sinkro-
nim viestrukim telegrafskim susta-
vima jedan od dvaju kotaa, jedan u
prijamnoj, a drugi u otpremnoj po-
staji, koji se sinkrono okree
fonija (gr. fone glas) primitivna na-
prava za razgovor na velike udalje-
nosti, doglasalo
fonijatrija (gr. fone glas, iatreia lije-
enje) med. znanost o lijeenju glasa;
lijeenje glasa
fonika (gr. fone zvuk, glas) ak. znanost
o zvuku
fonizmi (gr. fone zvuk) psih. osjeti zvu-
ka koji nastaju podraajem nekog
drugog, a ne slunog, ivca; usp. fo-
tizmi
fono- (gr. fone) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: glas, sluh, zvuk
fonofobija (gr. fone zvuk, fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od glas-
nog govora
fonogenian (gr. fone, gennao raam,
proizvodim) pogodan za snimanje
(glas), koji je (glas) zvuan i lijep kao
to je u prirodi, ili jai, zvuniji i ljep-
i mjerilo) fiz. zvukomjer, naprava za
fonognomika (gr. fone, gnome spozna-
vanje, uvianje) vjetina da se po gla-
su ili govoru nekog ovjeka spozna
njegov nain miljenja
fonograf (gr. fone, grafo biljeim) ak.
sprava pomou koje se ljudski glas
ili tonovi glazbenih instrumenata
upisuju na jedan okretni votani va-
ljak ili votanu plou tako da se po-
slije mogu ponovno proizvoditi (pro-
nalazak T. Edisona, 1877.)
fonografija (gr. fone, grafo piem, bi-
ljeim) glasovno pisanje naziv za
stenografije Karla Faulmanna
(1874.) i Engleza Pitmana (1840.)
sastavljene na fonetskoj osnovi;
biljeenje zvunih titraja
458 fonoteka
fonografika (gr. fone, grafo piem,
biljeim) koji pie glasove; fonograf-
sko pisanje pisanje koje se slae s
izgovorom
fonokampsija (gr. fone, kampsis sa-
vijanje) fiz. prelamanje zvuka
fonokamptian (gr. fone, kampto sa-
vijam) koji prelama zvuk; fonokamp-
tiki centar kod odjeka: mjesto od
kojega se zvuk odbija
fonoklastian (gr fone, klao lomim)
koji prelama zvuk (kod odjeka)
fonokromatska terapija (gr. fone,
chroma boja, therapeia lijeenje)
med. lijeenje duevnih bolesnika
pomou svjetlosti u boji
fonola (gr. fone zvuk) mehaniki gla-
sovir
fonolit (gr. fone, lithos kamen) min.
vrsta trahita
fonologija (gr. fone, logia znanost) 1.
gram. grana lingvistike koja prou-
ava glasove; 2. med. struka o boles-
tima i lijeenju glasa i sluha
fonomanija (gr. fonos ubojstvo, umor-
stvo, krvoprolie, mania bijes) med.
elja za ubijanjem
fonometar (gr. fone, metron mjera,
mjerenje jakosti (intenziteta) govora
fonometrija (gr. fone, metria mjere-
nje) 1. fiz. mjerenje jakosti zvuka; 2.
med ispitivanje rezonance pojedinih
dijelova tijela stavljanjem na njih
zvunih vilica
fonomimija (gr. fone, mimeomai opo-
naam) oponaanje glasa ili govora
mimikom
fonosinakter (gr. fone, synago sku-
pim) "skuplja zvukova", cijev za slu-
anje, slualica
fonoskop (gr. fone, skopeo) ureaj s
ljestvicom koja pokazuje broj titraja
jednog tona
fonoteka (gr. fone zvuk, glas, theke
spremnica) zbirka nosaa zvuka (gra-
fonozofija
mofonskih ploa, magnetofonskih
vrpca i si.)
fonozofija (gr. fone, sofia znanje, zna-
nost) znanost o zvuku
fontana (lat. aqua fontana) izvor, zde-
nac; vodoskok
fontanela (tal. fontanella) 1. izvori;
mali vodoskok; 2. med. umjetno na-
pravljen kanal za odvoenje tetnih
tekuina (gnoja); 3. mekano mjesto
na tjemenu novoroeneta gdje ko-
sti jo nisu srasle, nego su povezane
hrskavicom
fonurgija (gr. fone zvuk, glas, ergon
djelo) znanost o zvuku; znanost o
glasu
foot it. fut (engl.) engleska stopa = 1/
3 jarda = 0,305 m
fopati (njem. foppen) varati nekoga,
lagati nekome
for (fr. fort, lat. fortis jak) voj. samo-
stalna mala utvrda, utvrdica
foramen (lat. foramen otvor, rupa)
anat. ue kanala, spoj ni put (u moz-
gu, kostima)
foraminifere (lat. foramen buotina,
rupa) krednjaci (red jednostavnih
morskih ivotinjica)
foraminozan (lat. foraminosus) izbu-
en, probuen
foraminulozan (lat. foraminulosus)
koji ima vidljive, zamjetljive pore
forarbajter (njem. Vorabeiter) pred-
radnik, poslovoa
forband (njem. vor sprijeda, Band
vrpca) prazan dio filmske vrpce koji
se pri konanoj izradi filma projicira
prije slike
force majeure it. fors maer (fr.) v.
vis major
forceps (lat. forceps klijeta) med. kli-
jeta za izvlaenje djeteta (kod te-
kog poroaja)
forcimer (njem. Vorzimmer) predsob-
lje; ekaonica
fordizam sustav znanstvene organiza-
cije rada, nazvan po svom tvorcu,
459 formacija
amerikom veleindustrijalcu H. For-
du: uspjeh nekog poduzea zavisi od
tone procjene potreba za nekim do-
brom i organizacije rada; glavno
sredstvo kojim on postie uspjeh u
svom poduzeu je tzv. "beskrajno
platno", tj. predmet izraivanja krui
na pokretnom pultu od radnika do
radnika i kod svakog se zadrava to-
no onoliko koliko je radniku potreb-
no za obavljanje odreenog i uvijek
istog posla; na ovaj nain nije po-
treban nadzor, nego se radnik pri-
lagoava ritmu odreenom kreta-
njem toga "beskrajnog platna"
Foreign Office it. Forin ofis (engl.)
englesko Ministarstvo vanjskih po-
slova
forela (njem. Forelle) zool. pastrva
forenzian (lat. forensis koji je na tr-
gu, javni) prid. sudski, sudbeni
foreverc (njem. vorwarts) naprijed
forhend (engl. forehand) port, u te-
nisu: udarac s naprijed okrenutim
dlanom
forinta (tal. fiorino) novac u raznim
zemljama razliite vrijednosti; u biv-
oj Austro-Ugarskoj: srebrni novac od
2 krune
forlana (tal.) veseo venecijanski ples u
6/8 taktu; furlana
forma (lat.) oblik (supr. sadraj) oblik,
lik, izgled, vanjska strana; kalup,
uzorak, model; ureenje, nain, pro-
pis; tisk. sloene strane arka steg-
nute u eljezni okvir; biti (nalaziti
se) u formi biti spreman za to, biti
raspoloen; sub utraque forma it.
sub utrakve forma (lat.) teol. pod oba
oblika, tj. pod oblikom kruha i vina
(priest)
formacija (1. formatio) 1. oblikovanje,
stvaranje, tvorba; 2. voj. sastav, us-
troj (vojske); 3. geol. niz kamenih ma-
sa koje se, po redu svojih slojeva i
svojim okaminama i dr., smatraju
dijelovima jedne cjeline koja je na-
formalan
stala u istom vremenskom razdob-
lju; 4. drutveno-ekonomska forma-
cija (npr. kapitalistika, feudalna)
sveukupnost proizvodnih odnosa na-
stala na osnovi odreenog stupnja ra-
zvoja proizvodnih snaga kojoj odgo-
varaju odreene forme nadgradnje
formalan (lat. formalis) oblini, koji se
tie oblika ili vanjskog izgleda neke
stvari (a ne sadraja), vanjski (supr.
materijalan); pravi, pravilan, potpun;
izrian, odreen, toan
formaldehid (lat. forma, alcohol dehy-
drogenatus) kem. organski spoj, bez-
bojan plin otra mirisa; stvara se
oksidacijom metilalkohola i nepotpu-
nim izgaranjem mnogih organskih
supstanci
formalin (lat. forma) kem. 40% vodena
otopina formaldehida; slui za kon-
zerviranje anatomskih, botanikih i
zoolokih preparata te za dezinfek-
ciju stanova od zaraznih klica
formalist (lat. forma) 1. onaj koji se
strogo dri forme i pazi samo na
vanjtinu; 2. pristaa formalizma
formalizam (lat. forma) 1. pretjerano
pridavanje znaenja vanjskoj strani
(formi), pretpostavljanje oblika sadr-
aju i biti; 2. fil. smjer koji znaenje
pridaje samo formi, a zanemaruje
sadraj i bit neega; 3, pretjeranost
u uvanju ustaljenih formi u nekom
radu na tetu biti neega, doslovno
shvaanje zakonskih propisa i nevo-
enje rauna o njihovom cilju i nji-
hovoj biti
formalizirati (fr. formaliser) tono se
pridravati vanjskog propisa i si.
formalno (lat. forma) besadrajno; izri-
ito, jasno izraeno, jednostavno
formalnost (lat. formalitas) uobiaje-
nost, utvren obiaj, postupanje po
odreenom redu i propisima, tek to-
liko da se uini
formamid (lat. formica mrav) kem.
amid mravlje kiseline
460 forometar
formant (lat. formare, formans uobli-
avajui) lingv. 1. neodreen glas us-
ne upljine koji prati obian glas; 2.
nastavak pri tvorbi rijei pomou
kojega se tvori rije od njezinog ko-
rijena, npr. -ar u rijei stolar
format (lat. forma) 1. oblik i veliina
(lista, knjige), duina i irina knjige;
2. oblik i veliina neega, npr. foto-
grafije
formativan (lat. formativus) koji daje
ili stvara oblik, uobliavajui
formica it. formika (lat.) zool. mrav
formidabilan (lat. formidabilis) stra-
an, strahovit, jezovit, uasan; golem;
opasan
formijati (lat. formica mrav) mn. kem.
soli mravlje kiseline
formikacija (lat. formicatio) med. osje-
aj kao da po koi mile mravi
formil (lat. formica mrav) kem. radikal
mravlje kiseline
formil-klorid (lat. formica, gr. chloros
svijetlozelen) kem. v. kloroform
forminga (gr. forminx) harfi slian,
starogrki glazbeni instrument (naj-
stariji iani instrument)
formirati (lat. formare) dati (ili: davati)
oblik, uobliavati, uobliiti, oblikova-
ti; stvoriti, stvarati, napraviti, sklo-
piti, sklapati, sastavljati, sastaviti;
oblikovati (odred); postrojiti, postro-
javati, urediti, svrstati (vojnike)
formol (lat. forma) kem. v. formalin
formula (lat. formula, dem. od forma
oblik) uzorak, pravilo; izraz; propis
formular (lat. formulare) uzorak, tis-
kani ogledni primjerak (prema ko-
jem treba izraivati sve ostale), tis-
kanica
formulirati (lat. formula) dati (ili: da-
vati) odreeni oblik, tono i jasno iz-
loiti (usmeno ili pismeno), sroiti
forometar (gr. fero, foreo nosim; do-
nosim, metron mjera, mjerilo) 1.
sprava za odreivanje sposobnosti
nosivosti (izdrljivosti) mostova, svo-
forometrija
dova itd.; 2. u poljoprivredi: sprava
za utvrivanje rodnosti; 3. med. odre-
diva skretanja vidne osi, stupnja he-
teroforije
forometrija (gr. fero, foreo nosim, met-
ria mjerenje) prouavanje vaganja i
utvrivanja tereta
foronomija (gr. fora brzo kretanje od
feresthai brzo se kretati, nomos za-
kon) odreivanje gibanja; znanost o
zakonima gibanja vrstih i tekuih
tijela
fors (fr. force) sila, snaga, mo, jaina;
nasilje
forsirati (fr. forcer) 1. ubrzati posao,
ubrzavati posao, zapeti, zapinjati (pa
raditi); 2. prisiliti, prisiljavati, nago-
niti, nagnati, natjerati, natjerivati,
primoravati (da se neto to bre ui-
ni); 3. iznuditi, iznuivati, silom uze-
ti; 4. pretjerati, prenagliti; 5. u vistu:
baciti kartu koju protivnik nema i
time ga primorati daje presijee adu-
tom; 6. voj. uz borbu zauzeti, osvoji-
ti; forsiran mar voj. usiljen mar,
ubrzan mar
forsitija bot. vrsta ukrasne biljke iz
porodice maslina (naziv po engl. bo-
taniaru Forsythu)
forpajz (njem. Vorspeise) predjelo (za
bolje otvaranje teka)
forpan (njem. Vorspann) 1. upregnuti
konji, potprega, podvoz; 2. u film-
skom jeziku: predobjava, reklama za
novi film vie nepovezanih scena
sloeno u cjelinu
forpil (njem. Vorspiel) predigra
forus (njem. VorschuB) predujam,
akontacija
forta (tal. forte jak) natjecanje u jako-
sti (osobito boks-me)
forte (tal.) glaz. jako
forte piano (tal.) glaz. 1. najprije jako,
zatim slabo (tj. izvoditi); 2. fortepia-
no v. pianoforte
fortelini (tal.) kuh. vrsta tjestenine za
juhu
461 fosfor
forten (fr. fortin) voj. malo, na brzinu
napravljena poljska utvrda
forti (engl. forty etrdeset) port, sta-
nje u igri tenisa kad igra postigne
etrdeset bodova
fortica (tal. fortezza) voj. v. for
fortifikacija (lat. fortificatio) voj. 1.
znanost o utvrivanju poloaja; 2.
utvrda, utvreno mjesto; 3. utvri-
vanje, podizanje utvrda
fortissimo (tal.) glaz. vrlo jako
Fortuna (lat.) 1. min. starorimska bo-
ica sree (kod Grka: Tyche); 2. astr.
asteroid otkriven 1852. g.
fortunati (lat fortuna sudbina; nevri-
jeme) bjesnjeti (nevrijeme kia,
snijeg, vjetar)
forum (lat. forum) trg. trnica; pren.
javno mjesto; sud, mjerodavan sud,
mjerodavno mjesto; forum Romanum
(lat.) trg u starom Rimu, okruen jav-
nim graevinama i duanima, sre-
dite rimskog javnog ivota (politi-
kog, sudskog i trgovakog)
forvard (engl. forward) port, navala,
napad; navalni igra
forzando it. forcando (tal.) glaz. poja-
avajui, naglaujui
fosa (lat. fossa jama, rupa) anat. jamica,
aica, udubljenje
fosfati (gr. fosforos koji nosi svjetlost,
svjetlonosan, koji donosi svjetlost)
kem. soli fosforne kiseline
fosfidi (gr. fos svjetlost, fero nosim,
donosim) kem. spojevi fosfora s ne-
kim drugim elementom, kovinama
fosfiti (gr. fos svjetlost, fero nosim, do-
nosim) mn. kem. soli fosforaste kise-
line
fosfor (gr. fos, fero, fosforos svjetlo-
nosan, koji nosi ili donosi svjetlost)
kem. "svjetlonosac", element, atom-
ska teina 31,02 redni broj 15, znak
P, na zraku lako oksidira (bijeli fos-
for) i zbog toga u mraku svijetli, vrlo
jak otrov; upotrebljava se poglavito
za pravljenje ibica
fosforescencija
fosforescencija (gr. fosforos, lat. phos-
phorescentia) svijetljenje bez davanja
osjetne topline i izgaranja, svojstvo
mnogih tijela da due vremena u
mraku svijetle poto su prethodno bi-
la izloena zraenju Suneve svjet-
losti (posebna vrsta luminiscencije)
fosforescirati (lat. phosphorescere)
svjetlucati u mraku, svijetliti bez da-
vanja osjetne topline i izgaranja
fosforeti (gr. fos, fero) kem. v. fosfidi
fosforit (gr. fos svjetlost, fero nosim)
vrsta vapnenog fosfata, vrsta apatita,
odlino sredstvo za gnojenje
fosforizam (gr. fos svjetlost, fero no-
sim) med. trovanje fosforom
fosforna bronca slitina (legura) bakra,
kositra i fosfora (slui za izradu dije-
lova vatrenog oruja, nakita, otpor-
nih strojnih dijelova itd.)
fosforna kiselina kem. kiselina koja
se dobije spajanjem fosfora s kisikom
fosfornekroza (gr. fos, fero, nekros
le) med. bolest kostiju, osobito e-
ljusti, javlja se kod radnika koji
dolaze u dodir s fosforom
fosforno ulje fosfor rastopljen u bade-
movom ulju, sredstvo za utrljavanje
Fosforos (gr. Fosforos) "svjetlonosac";
u starom vijeku: ime planeta Venere
(v. Venus) kao zvijezde Zornice, zvi-
jezda Danica (kod Rimljana: Lucifer)
fosforoskop (gr. fosforos svjetlonosan,
skopeo promatram) naprava pomou
koje se moe vidjeti i veoma slaba
fosforescencija
fosil (lat. fossilis iskopan) geol. okami-
na, okamenjena biljka ili ivotinja (iz
prijanjih geolokih razdoblja); pren.
(neto) zastarjelo, ovjek zastarjelih
shvaanja
fosilan (lat. fossilis iskopan) geol. oka-
menjen, skamenjen, npr. fosilne bil-
jke i ivotinje; fig. zastarjeli, staro-
vremenski
fosilist (lat. fossilis iskopan) v. mine-
ralog
462 fotofon
fostna (njem. Pfosten) debela daska,
greda, "fosna"
foa (tal. fossa) jarak, rov
fot (gr. fos gen. fotos svjetlost) prak-
tina fotografska svjetlosna jedinica:
utjecaj to ga svjetlost jedne Hef-
nerove svijee s udaljenosti od 1 m
vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost
fotelj (fr. fauteuil) 1. udoban naslonja,
poasni stolac; 2. u Francuskoj: sje-
dalo ili mjesto u Akademiji; 3. mini-
starski poloaj
fotizmi (gr. fotismos osvjetljenje, svjet-
lost) psih. suosjeti, osobiti dvojni
osjeti nekih osoba koje pri odree-
nim zvucima primaju tono odreene
osjete svjetlosti ili boja
foto (gr. fos gen. fotos) 2. fotografska
slika
foto- (gr. fos, fotos) 1. predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: svjetlost,
svjetlosni
foto-fini (gr.-engl.) fotografska snim-
ka koja prikazuje zavretak natje-
canja, osobito pri utrkama, kako bi
se sa sigurnou moglo utvrditi koji
je natjecatelj prvi stigao na cilj
fotoamater (gr. fos, fr. amateur) onaj
koji se kao nestrunjak bavi foto-
grafijom iz ljubavi prema njoj
fotocinkografija (gr. fos, grafo crtam,
slikam, njem. Zink) prenoenje foto-
grafije na cinanu plou
fotoefekt (gr. fos gen. fotos, lat. effec-
tus uinak, posljedica) fiz. svjet-
losnoelektrini uinak: ozrai li ultra-
ljubiasta svjetlost metalnu povri-
nu, onda iz nje izlaze elektroni
fotoelektricitet (gr. fos, elektron jan-
tar) elektricitet izazvan svjetlou
fotofobija (gr. fos, fobos strah) med.
strah od svjetlosti, nepodnoenje
svjetlosti (kod onih bolesnika)
fotofon (gr. fos, fone zvuk) instrument
za prenoenje tonova pomou svjet-
losti
fotoforeza
fotoforeza (gr.) pojava gibanja vrlo
sitnih estica pod utjecajem svjetla
fotogalvanografija (gr. fos, grafia) iz-
rada plonog sloga pomou fotografi-
je i galvanoplastike
fotogen (gr. fos, gen- korijen od gig-
nesthai postati, nastati) "onaj koji
stvara svjetlost", tvar koja stvara
svjetlost, umjetno mineralno ulje
fotogeniean (gr. fos, gennao raam,
stvaram) 1. koji je proizveden svjet-
lou; koji proizvodi slike pomou
svjetlosti; 2. koji dobro utjee na foto-
grafsku plou; pogodan za fotogra-
firanje, koji je ljepi na slici nego u
prirodi
fotograf (gr. fos, grafo piem, slikam)
izraiva (profesionalac) fotografskih
slika
fotografija (gr. fos, grafia) 1. "pisanje
svjetlou", "slikanje svjetlou", po-
stupak kojim se, pomou djelovanja
svjetlosti na tvar osjetljivu na njezi-
no djelovanje, izrauju slike pred-
meta; 2. slika izraena na ovaj na-
in, osobito na papiru (fotogram);
pren. vjerna slika
fotografirati (gr. fos, grafo piem, cr-
tam, slikam) praviti fotografske
snimke; pren. vjerno prikazati ih opi-
sati (koga ili to)
fotografometar (gr. fos, grafo, metron)
instrument za mjerenje osjetljivosti
na svjetlost koju pokazuju razni foto-
grafski preparati
fotogram (gr. fos, gramma slika) slika
prema kojoj se odreuje veliina foto-
grafiranog predmeta; fotografska
slika
fotogram-metar (gr. fos, gramma sli-
ka, metron mjerilo, mjera) aparat za
snimanje fotograma
fotogram-metrija (gr. fos, gramma
slika, metria mjerenje) vjetina da
se prema fotografijama odredi stvar-
na veliina fotografiranih predmeta,
osobito u topografiji; aerofotogram-
463 fotologija
metrija izrada geodetskih planova i
karata na osnovi snimaka terena iz
zraka
fotogrametrirati (gr. fos, gramma sli-
ka, metron mjera, mjerilo) snimati
ili izraunavati (odreivati) pomou
fotograf-metrije
fotograver (gr. fos, fr. graveur) izra-
iva slika u bakru
fotogravira (gr. fos, fr. gravure) foto-
mehaniko slikanje i izraivanje sli-
ka u bakru; heliogravira
fotohalkografija (gr. fos, chalkos ba-
kar, grafo crtam, slikam, grafia)
izraivanje fototipa na kovini (me-
talu)
fotokampsa (gr. fos, kampsis savija-
nje) fiz. prelamanje svjetlosti
fotokemija (gr. fos, chemeia) znanost
o kemijskom djelovanju svjetlosti
fotokopija (gr.-lat.) reprodukcija tek-
sta ili slike fotografskom tehnikom
fotokrom (gr. fos, chroma boja) foto-
grafska slika u boji
fotokromatska terapija lijeenje du-
evnih bolesnika svjetlou u boji
fotokromija (gr. fos, chroma boja) fo-
tografiranje u prirodnim bojama, re-
produkcija boja fotografskim putem;
heliokromija
fotokronograf (gr. fos, chronos vrije-
me, grafo crtam, slikam) fotografski
aparat za snimanje slika u pokretu
fotoksilografija (gr. fos, xylon drvo,
grafia crtanje, slikanje) izrada foto-
tipa na drvetu
fotolitografija (gr. fos, lithos kamen,
grafia) prenoenje fotografskih slika
na litografski kamen; fotolitografske
karte fotografirane i litografski um-
noene reljefne i gipsane karte
fotoliza (gr. fos, lysis razgradnja) kem.
razgradnja pod utjecajem svjetlosti,
osobito pod utjecajem ultra-ljubi-
astih zraka
fotologija (gr. fos, logia znanost) fiz.
znanost o svjetlosti
fotoluminiscencij a
fotoluminiscencij a (gr. fos, lat. lumi-
niscentia) fiz. zajedniki naziv za flu-
orescenciju i fosforescenciju
fotomagnetizam (gr. fos, Magnes ma-
gnet) magnetizam izazvan djelova-
njem svjetlosti
fotometar (gr. fos, metron mjera, mje-
rilo) opt. svjetlomjer, sprava za mje-
renje jakosti svjetlosti
fotometrija (gr. fos, metria mjerenje)
1. fiz. mjerenje jakosti svjetlosti; od-
reivanje i ispitivanje jaine i pro-
mjena u jakosti svjetlosti koju pri-
mamo od nebeskih tijela; 2. mjere-
nje prema fotografskim snimcima
fotomitraljez (gr. fos, fr. mitrailleuse)
zrak. fotografski aparat s filmom koji
se namjesti na zrakoplov umjesto mi-
traljeza i pri vjebama u zranoj bor-
bi snima protivniki zrakoplov; sni-
manje se vri potezanjem okidaa
pravog mitraljeza i slui za kontro-
liranje tonosti pogodaka koju je
imao strijelac u zranoj borbi
fotomontaa (gr. fos, fr. montage skla-
panje) sastavljanje isjeaka od raz-
liitih slika u jednu novu zajedniku
sliku koja se potom fotografira
foton (gr. fos gen. fotos) fiz. svjetlosni
kvant, najmanji dijeli svjetlosti
shvaanje da je i svjetlost kao ener-
gija diskontinuirane ili diskretne
grade kao i tvar
fotoperiodizam (gr.) reagiranje bilja-
ka na trajanje dnevnoga svjetla
fotopsija (gr. fos, opsis vienje) med.
svjetlucanje pred oima (kao poslje-
dica unutranjih onih bolesti)
fotoreksa (gr. fos, rexis lomljenje) fiz.
v. fotokampsa
fotoreportaa (gr. fos, fr. reportage)
snimanje aktualnih dogaaja, osoba
i si. radi objavljivanja u novinama i
asopisima
fotoreporter (gr. fos, fr. reporter) foto-
graf koji snima za novine i asopise
464 fototerapija
fotorobot (gr.-e.) slika na temelju
opisa svjedoka
fotoroman (gr.-fr.) strip u kojemu se
slikovni materijal sastoji od fotogra-
fija umjesto crtea
fotoseter (gr.-engl.) tiskarski slagai
stroj s matricama na filmovima, s
projekcijskim ureajima i filmskom
vrpcom na kojoj se nakon razvijanja
izvan stroja dobiva tiskarski slog;
fotoslog
fotosfera (gr. fos, sfaira kugla) fiz. blje-
tava povrina Sunca, s tempera-
turom oko 6000 C
fotosinteza (gr.) izgradnja organske
tvari iz vode i ugljinog dioksida u
kloroplastima biljaka uz pomo sun-
eve svjetlosti i klorofila
fotoskijaterika (gr. fos, skia sjena)
znanost o svjetlosti i sjeni
fotoskop (gr. fos, skopeo promatram)
sprava za promatranje svjetlosnih
uinaka
fotoskulptura (gr. fos, lat. sculptura
kiparstvo) mehanika primjena foto-
grafskih snimaka u plastici (npr. za
izradu poprsja, kipova i dr.) time to
se neki predmet fotografski snimi sa
to vie strana (obino 24), a zatim
se dobiveni obrisi prenesu na ilovau
fototahimetar (gr. fos, tachys brz,
metron mjera) kombinirani aparat za
snimanje vrlo brdovitih i planinskih
krajeva radi izrade topografskih ka-
rata i situacijskih planova
fototaksija (gr. fos, taxis namjetanje)
bot. gibanje organa mnogih biljaka
u smjeru Sunca (kao izvora svjetlo-
sti), npr. suncokret i dr.
fototehnika (gr. fos, technike) 1. vje-
tina osvjetljavanja; 2. tehnika foto-
grafskog proizvoenja
fototeka mjesto gdje se uvaju foto-
grafije, fotografski arhiv
fototerapija (gr. fos, therapeia lijee-
nje) med. lijeenje pomou svjetlosti,
fototip
osobito utjecajem plavih, ljubiastih
i ultraljubiastih zraka
fototip (gr. fos, typos otisak, slika) sli-
ka izraena pomou dagerotipa
fototipija (gr. fos, typos otisak, slika)
opi naziv za reljefne ploe izraene
primjenom fotografije i jetkanja (iz-
jedanja kemikalijama)
fototopografija (gr. fos, topos mjesto,
grafo crtam, slikam) snimanje pre-
djela pomou fotogram-metrije
fototropizam (gr. fos, tropos) biol. v.
pod tropizam
Foucaultove struje it. Fukoove struje
fiz. vrtlone struje, struje inducirane
u masivnim vodiima; Foucaultovo
njihalo njihalo pomou kojeg se doka-
zuje da se Zemlja okree oko svoje
osi; naziv po fr. fiziaru Leonu Fou-
caultu (18191868)
fourpence it. forpens (engl.) engleski
novac od 4 pensa (penija)
fovizam (fr. les fauves divlji, divlja)
nain slikanja skupine francuskih
slikara poetkom 20. st., blizak eks-
presionismu; voa H. Matisse
fow (eng. fow = free on vvaggon slobodan
vagon) trg. kratica u meunarodnoj
trgovini kojom se oznaava da se ro-
ba prodaje s tim da je prodava o
svom troku utovari u vagon
fozgen (gr. fos svjetlo, genesis posta-
nak) kem. ugljik-oksiklorid, vrsta
bojnog otrova (bezbojan, nepostojan,
zaguljiv plin)
fozgen (gr. fos svjetlost, gennao rodim,
stvorim) kem. "svjetlou stvoreni
plin", spoj klora s ugljinim monok-
sidom, veoma otrovan plin, mirie na
trulo voe; u tehnici se upotrebljava
za izradu raznih obojenih tvari; ina-
e opasan bojni otrov
fra kratica tal. rijei frate (brat), titula
koja se stavlja ispred imena obinih
katolikih redovnika, npr. fra Jozo
fragilan (lat. fragilis) krhak, lomljiv;
prolazan, troan, slab
465 frakcionirati
fragilitet (lat. fragilitas) krhkost, lom-
ljivost; prolaznost, tronost
fragment (lat. fragmentum) odlomak,
ulomak (posebice nekog starog knji-
evnog djela koje je sauvano samo
u odlomcima)
fragmentacija (lat. fragmentatio) ko-
madanje
fragmentaran (lat. fragmentarius) koji
je u odlomcima; koji se daje u odlom-
cima; sauvan samo u odlomcima;
nepotpun, djelomian
fragrantan (lat. fragrans) koji ima lijep
miris, miomirisan
frahtgut (njem. frachtgut) sporovozno
fraj (njem. frei) slobodan; besplatan
frajkarta (njem. Freikarte) besplatna
ulaznica, vozna karta i si.
frajkor (njem. Frei-korps) dobrovoljaki
odred
frajla (njem. Fraulein) gospoica
frajndlih (njem. Freund prijatelj) ljuba-
zan, ugodan, nasmijan, prijateljski
frak (fr. frac, engl. frock, lat. floccus) 1.
muki kaput bez skutova, podrijet-
lom iz Engleske (u Europi u modi od
1770.); 2. dvorsko i sveano odijelo
za vrijeme Luja XVI., a nakon Fran-
cuske revolucije i vojnika i inov-
nika odora; 3. danas: sveano dru-
tveno odijelo
frakcija (lat. frangere lomiti, slomiti,
skrhati, fractio lomljenje) 1. dio, od-
sjek, odjel; 2. dio neke politike stran-
ke (ljeviari, desniari) koji se u ne-
kim pitanjima razilazi sa shvaanjem
cjeline, krilo, skupina istomiljenika;
3. kem. tvar izdvojena precipitacijom
ili kristalizacijom; mat. razlomak
frakciona (lat. fractio lomljenje) lan
frakcije; onaj koji stvara frakciju,
onaj koji se ne slae sa stranakom
politikom
frakcionirati (lat. fractio razbijanje)
praviti, stvarati frakcije, tj. raditi,
svjesno ili nesvjesno, na razbijanju i
slabljenju jedinstva neke organiza-
frakl
cije stvaranjem u njoj "krila" (frak-
cija)
frakl (njem. frackele) mjerica za estoka
pia (najee od pola decilitra u bo-
ici posebna oblika)
fraktura (lat. fractura) 1. med. prijelom
(kosti); 2. uglata gotica
framason (fr. franc-magonnerie) slobod-
ni zidar
frambezija (fr. framboise malina) med.
malinaste boginje (kronina, zaraz-
na, tropska osipna bolest, osobito me-
du crncima)
franak (fr. franc) osnova francuskog
novanog sustava = 100 centima
(francuski franak); osnova vicarskog
novanog sustava (vicarski franak)
Francesca da Rimini it. Franeska
da Rimini (tal.) ena Gianciotta Ma-
lateste, gospodara Riminija (13. st.),
koji je ubio nju i svoga brata spo-
znavi da se oni vole; Danteov susret
s njom opisan je u V. pjevanju Pakla
i to je najpoznatija epizoda Boan-
stvene komedije; njezin je lik utje-
lovljenje fatalne ljubavi te je esto
ovjekovjeen u umjetnikim djelima
francij (lat. francium) kem. radioak-
tivni vrlo rijetki element, otkiven
1939, redni broj 87, znak Fr.
francla (njem. Franse) kita, resa (npr.
na tepisima)
francuska bolest = sifilis
francuz krae umjesto francuski klju
(univerzalni alat za odvijanje vijaka
i matica)
francuzirati (fr. frangais) govoriti fran-
cuski; ponaati se kao Francuz, ugle-
dati se na Francuze
frangar non flectar it. frangar non
flektar (lat.) slomit u se, ali poklo-
niti se neu.
frankatura (lat. francatura) osloboe-
nje od potarine, plaanje potarine
unaprijed
frankirati (tal. francare) platiti pota-
rinu, zalijepiti potansku marku itd.
466 franiza
frankizam sustav faistike vladavine
generala Franca u panjolskoj
franklinizacija 1. proizvoenje stati-
kog elektriciteta; 2. med. uporaba
ovog elektriciteta u lijeenju = frank-
linoterapija (naziv po Benjaminu
Franklinu, 17061790)
Franklinova ploa po Benjaminu
Franklinu nazvan kondenzator za
statiki elektricitet: staklena ploa s
obje strane oblijepljena staniolom ta-
ko da po rubu ostane slobodna po-
vrina stakla iroka nekoliko cen-
timetara; jedan oblog vezan je sa
zemljom, a preko drugog visi elek-
trino klatno i svojim dizanjem mje-
ri stupanj elektriziranja
franklionoterapija med. v. franklini-
zacija
franko (tal. franco) osloboeno od pla-
anja, besplatno; osloboenje od po-
tarine; trg. plaeno; franko-postaja
plaeno do postaje (prijenos)
frankofil (tal. Franco Francuz, gr. fi-
los prijatelj, koji voli) prijatelj Fran-
cuske i Francuza
frankofob (tal. Franco Francuz, gr.
fobeo bojim se) onaj koji mrzi Fran-
cuze
frankomanija (tal. Franco Francuz,
gr. mania pomama, strast) pretje-
rana ljubav prema Francuzima i sve-
mu francuskom; galomanija
frankotip (fr. francatura plaena po-
tarina, marke, gr. typos otisak) na-
prava kojom se udaraju peati na
pisma (umjetno lijepljena maraka)
franseza (fr. frangaise) ivahan fr. ples
u 6/8 taktu sa dva reda plesaa
fransijada (fr. franciade) razdoblje od
4 godine u fr. republikanskom kalen-
daru
franiza (fr. franchise) 1. osloboenje
od plaanja; 2. povlastica; 3. utoite,
azil; 4. smjelost, sloboda u djelovanju;
5. iskrenost; 6. graansko pravo, pra-
vo glasa
frantirer
frantirer (fr. franc-tireur dragovoljac,
slobodni strijelac) borac protiv Nije-
maca u okupiranoj Francuskoj (u
Drugom svjetskom ratu)
franjevac pripadnik katolikog pro-
sjakog reda to gaje 1209. g. osno-
vao Sv. Franjo Asiki
frapantan (fr. frappant) koji upada u
oi, upadljiv, koji ini jak dojam, ne-
obian, udan, koji izaziva divljenje
frape (fr. frappe) 1. tkanje s utisnutim
arama; 2. rashlaeno pie s mlije-
kom
frapirati (fr. frapper) upadati u oi, iz-
nenaditi, iznenaivati, zauditi, zau-
avati; rashladiti (vino, ampanjac)
fras (njem. Frais) med. gr s trzajem ili
ukoenou, klopci, padavica,
fratar (lat. frater brat, tal. frate) kato-
liki redovnik
frater (lat. frater brat) v. fratar
fraternite (fr. fraternite) bratstvo, bra-
timstvo; pobratimstvo; v. liberte
fraternitet (lat. fraternitas) v. frater-
nite
fraternizacija (fr. fraternisation) bra-
timljenje, bratsko ophoenje
fraternizirati (fr. fraterniser) prijatelj-
ski ivjeti, bratski se ophoditi; bra-
timiti se; pobratimiti se
fratricidij (lat. fratricidium) prav. bra-
toubojstvo, sestroubojstvo
fratrija (gr. fratria) u vrijeme rodov-
skog ureenja prvobitne zajednice:
ustroj od nekoliko plemenskih zajed-
nica; bratstvo, pleme, rodbinstvo
fraudacija (lat. fraudatio) varanje,
prijevara
fraudator (lat. fraudator) varalica
fraudirati (lat. fraudare) varati, pre-
variti, slagati, krijumariti
fraudulentan (lat. fraudulentus) var-
ljiv, koji vara, lopovski, lukav
fraudulozan (lat. fraudulosus) v. frau-
dulentan
fraus (lat.) prijevara, la
467 fremdncimer
fraus optica it. fraus optika (lat.) op-
tika varka
fraza (gr. frasis govorenje, nain ka-
zivanja, nain izraavanja; izreka,
izraz) uobiajeni izraz; izraz koji
lijepo zvui, a po sadraju je upalj,
prazna rije; glaz. v. motiv
frazeologija (gr. frasis, logia) dio je-
zikoslovlja koji prouava ustaljene
izraze svojstvene nekom jeziku; zbir-
ka takvih izraza; prazno prianje
(bez vrijednosti i sadraja)
frazeologizam (gr. frasis, logos. govor,
rije) ustaljeni i znaenjski nerala-
njivi skup rijei koji ima jedinstveno
preneseno znaenje (npr. ivjeti na
visokoj nozi, prola baba s kolaima)
frazer (gr. frasis, fr. phraseur) onaj
koji voli upotrebljavati fraze, onaj
koji lijepo govori, a ne kae nita,
brbljavac
frazirati (gr. frasis nain izraavanja,
izraz) 1. govoriti u frazama; 2. glaz.
neko djelo ili pjesmu umjetniki iz-
voditi
fregata (tal. fregata, fr. fregate) 1. pom.
vrsta brzih ratnih brodova s tri ka-
tarke i sa do 70 topova (nekada je
zamjenjivala krstaricu); 2. zool. trop-
ska morska ptica iz reda roda, neo-
bino laka i brza u letenju
frekventacija (lat. frequentatio) 1.
ee ponavljanje, uestalost; 2. ve-
lika posjeenost, navala; broj posje-
titelja; 3. fiz. broj titraja u sekundi;
broj perioda izmjenine struje u
sekundi
frekventan (lat. frequens est) mnogo-
ljudan, gusto naseljen; vrlo posjeen;
frekventan puls med. ubrzano bilo
frekventant (lat. frequentans) trgovac
koji obilazi sajmove
frekventativan (lat. frequentativus)
gram. uestao
fremdncimer (njem. Fremde stranac,
Zimmer soba) gostinjska soba, soba
u kojoj prespavaju gosti
fren
fren (prema engl. French francuski)
kratki do grla zatvoreni vojniki ka-
put
frend (engl. friend) prijatelj, kolega
frenetian (gr. fren dua, duh, razum)
1. pomaman, zanosan; 2. mahnit, lud
od oduevljenje, buran
frenezija (gr. fren gen. frenos dua,
duh, razum, lat. phrenesis) med. du-
evni poremeaj spojen s delirijem i
upalom mozga, ludilo, mahnitost
frenijatrija (gr. fren, gen. frenos dua,
iatros lijenik) v. psihijatrija
frenitis (gr. fren oit, poprenica) med.
upala oita, poprenice, dijafragme
frenolog (gr. fren dua, logos) onaj koji
se bavi frenologijom
frenologija (gr. fren gen. frenos dua,
logia znanost) prouavanje lubanje;
pseudoznanstvena disciplina koja po
obliku i gradi lubanje zakljuuje o
duevnim osobinama i sposobnosti-
ma nekog ovjeka polazei od pretpo-
stavke da su duevne (psihike)
funkcije lokalizirane u raznim dije-
lovima velikog mozga i da stvaranje
mozga mora oblikovati i lubanju
frenopatija (gr. fren dua, pathos bo-
lest) med. duevna poremeenost,
duevna bolest
fresco it. fresko (tal.) 1. glaz. svjee,
ivahno; 2. fresko slikarstvo v. freska;
3. vrsta vunene tkanine
freser (njem. fressen derati) vrsta igre
na ahovskoj ploi i sa ahovskim
figurama; svrha joj je da se protiv-
niku figure postavljaju tako da ih on
mora "jesti"; pobjednik je onaj koji
ostane bez ijedne figure
freska (tal. fresco svje) umj. slika iz-
raena vodenim bojama na jo svje-
oj buci; slikati al fresco it. al fres-
ko (tal.) slikati na jo svjeoj buci
freta (tal. fretta) urba, naglost; con
fretta it. kon freta (tal.) glaz. urno
freter (fr. freteur) zakupac broda
468 fritrejd
fretirati (fr. freter) dati brod pod zakup,
iznajmiti brod
frez (fr. fraise) crvena boja jagoda
freza (fr. fraise) glodalica, stroj za prav-
ljenje razliitih povrina, ljebova i
drugih ukrasa u drvetu ili kovini
friganica (tal. friggere pei) 1. prena
jaja, kajgana; 2. vrsta bundeve
frigati (tal. friggere) priti, pei
frigidan (lat. frigidus) leden, hladan;
hladan, ravnoduan, hladnokrvan,
mlitav, bez ivota; med. spolno (sek-
sualno) neosjetljiv i hladan
frigiditet (lat. frigiditas) 1. hladnoa;
2. hladnokrvnost; med. seksualna
hladnoa, nedostatak erotskih osje-
aja, smanjena spolna osjetljivost ili
potpuna ravnodunost prema seksu-
alnom ivotu
frigo- (lat.) predmetak koji oznauje
neto ili nekoga u vezi s rashladnim
ureajima
friholder (engl. freeholder) nezavisan
zemljoposjednik (u Engleskoj)
frikando (fr. fricandeau) kuh. peenka
od teleeg, goveeg ili srneeg buta
frikativ (lat. fricativus) gram. trenik
(glas), tjesnani suglasnik = spirant
frikazam (gr. frikasmos jeenje) med.
najeenost koe, osjeaj hladnoe
frikcija (lat. frictio) trenje; trljanje; ne-
slaganje stvarnih cijena s propisa-
nim cijenama; pren. trvenje, nesloga,
razdor
frimaire it. frimer (fr.) trei mjesec u
nekadanjem fr. republikanskom ka-
lendaru (od 21. XI. do 20. XII.)
frisoileri (engl. freesoilers) mn. pripad-
nici stranke u SAD-u (od 1848.) koja
je traila dodjeljivanje dravne zem-
lje onima koji je stvarno obrauju
frikati (njem. frisch svje) osvjeivati,
rashlaivati
firiling (njem. Frischling) prase, odojak
fritik (njem. Friihstiick) doruak
fritrejd (engl. freetrade) slobodna trgo-
vina
friteza
friteza (fr. friteuse) lonac s pominom
mreicom za prenje u ulju
fritule (tal. frittela) kuh. preno jelo,
utipci
frivolan (lat. frivolus troan; bezvri-
jedan; beznaajan) raskalaen, raz-
vratan; lakouman, lakomislen; dr-
zak, bezobrazan; nitav, prazan, tat,
beznaajan, bez vrijednosti, bijedan,
siuan; frivola appellatio it. frivola
apelacio (lat.) prav. lakomislen, neo-
snovan i zbog toga uzaludan priziv
viem sudu; frivola exceptio it. fri-
vola ekscepcio (lat.) prav. oito neto-
an, nitav izgovor
frivolite (fr. frivolite) vrsta vezene ip-
ke
frivolitet (lat. frivolitas) v. frivolnost
frivolnost (lat. frivolus) raskalaenost;
lakomislenost; drskost, bezobrazluk;
nitavnost, beznaajnost; frivoliteti
mn. sitnice, igrake, vezene arabeske
friz (fr. frise) 1. arhit. vodoravna pruga
izmeu arhitrava i krovnog vijenca
(kod grko-rimskih hramova), ukra-
ena triglifima i metopima ili relje-
fima (zbog ega se esto ovi posljednji
takoer nazivaju friz); 2. vrsta grube
vunene tkanine
frizatik (lat.) srednjovjekovni srebrni
novac, kovao se k Korukoj od poet-
ka 12. stoljea, a u Hrvatskoj od po-
etka 13. stoljea
frizer (fr. friseur) vlasuljar, osoba koja
prirodnu kosu ureuje i struno nje-
guje; . r. frizerka
frizeta (fr. frisette) kovrica kose, uvo-
jak (kao ukras na elu)
Frizi (neko Ingveoni) germanski narod
na priobalju Sjevernog mora; 47. su
ih pokorili Rimljani, pokrteni u 7. i
8. stoljeu
Frizija (Friesland) plodna pokrajina u
sjeverozapadnoj Nizozemskoj
frizirati (fr. friser) ureivati (ili: dotje-
rati, urediti) kosu (eljanjem, kovr-
anjem, ianjem)
469 fronta
frizura (fr. frisure) nain eljanja, na-
in ureivanja (ili: dotjerivanja) ko-
se; ureena kosa
friider (fr. frigideur) ureaj u kojem
se umjetnim putem proizvodi niska
temperatura
frlesija (tal.) 1. nepromiljenost, nera-
zumnost, ludost; 2. nepromiljen,
nerazuman ovjek; 3. velika prehla-
da, nazeb.
frnja (tal.) vrka, udarac palcem oda-
petim s kaiprstom
frnjok (tal.) zrno
frock-coat it. frok-kot (engl.) salonski
kaput, redengot sa skutovima
frogmen (engl. frog aba, man ovjek)
ovjek-aba, posebno opremljen ro-
nilac (plovke, maska itd.)
frojdizam v. psihoanaliza
Fronda (fr. Fronde) "praka"; stranka
politikih nezadovoljnika u Francu-
skoj koja je za vrijeme maloljetnosti
Luja XIV. bila protiv dvora i apso-
lutistike vladavine kardinala Maza-
rina, a od 1648. do 1654. izazivala
velike nemire
fronder (fr. frondeur) lan Fronde; po-
litiki nezadovoljnik, onaj koji otvo-
reno napada vladu
frondescencija (lat. frondescentia) bot.
pupanje drvea, listanje
frondirati (fr. fronder) "gaati iz pra-
ke"; javno i otvoreno govoriti protiv
vlade
frondozitet (lat. frondositas) lisnatost,
bogatstvo liem
fronezis (gr. fronesis) razumnost,
mudrost, razboritost
fronta (fr. front, lat. frons gen. frontis
elo; vanjska strana; prednja strana;
prednji stroj) 1. lice, proelje, prednja
strana (graevine); 2. voj. stroj, du-
ina postrojene vojske; bojite, prvi
borbeni red; napraviti frontu protiv
koga istupiti protiv koga, otvoreno
se usprotiviti; stati u frontu stati u
frontalni
stroj, postrojiti se; pren. pridruiti
se onima koji se otvoreno bore protiv
koga
frontalni (lat. frontalis) 1. anat. eoni,
koji se tie ela ili mu pripada (npr.
arterija, kost i dr.); 2. arhit. koji se
tie prednje strane ili joj pripada; 3.
voj. sprijeda, s fronte, u fronti; fron-
talna vatra vatra sprijeda; frontalni
mar hodnja, kretanje (ete, voda) u
razvijenom stroju; frontalni napad
napad sprijeda
fronta (fr. front) nekolovan asnik
(koji je to postao od vojnika)
frontirati (lat. fron, gen. frontis elo,
proelje) boriti se, sukobljavati se
frotir (fr. frotte) trg. hrapava i upava
pamuna ili svilena tkanina s kovr-
icama po povrini (upotrebljava se
za izradu runika, ogrtaa za kupa-
nje i dr.)
frotirati (fr. frotter, lat. frictare) trti,
trljati, istrljati, masirati
frotoar (fr. frottoir) krpa, rukavica, et-
ka za trljanje
frotola (tal. fottola) aljiva pjesma; iz-
miljotina; glaz. vokalna vieglasna
kompozicija pukog karaktera u
sjevernoj Italiji (1415. st.), najee
etveroglasna
fructidor it. friktidor (fr.) mjesec berbe
(XII. mjesec u fr. republikanskom
kalendaru, od 18. VIII. do 16. IX.)
frugalan (lat. frugalis) umjeren, skro-
man, zadovoljan s malim; tedljiv
frugiferan (lat. frux, gen. frugis plod,
fero nosim) plodonosan, plodan
fruktoza (lat. fructus plod, rod) kem.
v. levuloza
fruktuarije (lat. fructuarius plodono-
san) bot. biljke koje donose plod, i-
tarice
fruktuozan (lat. fructuosus) plodan, ro-
dan; koristan, prinosan
frus (tal. fusso) djeji osip, male boginje,
bijele kozice, ospice; frusin
470 fuga
frustracija (lat. frustratio zavaravanje,
osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva
uzrokovan neispunjenjem elja ili
potreba
fruti (tal. frutti) mn. plodovi
ft (engl. foot) znak angloamerike jedi-
nice za duljinu
ftaleinske boje smolaste boje koje se
dobivaju od ftalne kiseline
ftalna kiselina kem. benzolova orto-
dikarbonska kiselina, dobiva se iz
naftalina i salitrene kiseline
ftinodan (gr. fthinodes) v. ftizian
ftirijaza (gr. ftheiriasis) med. uljivost
ftiza (gr. fthisis) med. suica, tuber-
kuloza; phthisis bronchialis it. ftizis
bronhijalis (lat.) suica dunika;
phthisis pulmonalis it. ftizis pulmo-
nalis (lat.) pluna suica
ftizian (gr. fthisikos) suiav, tuber-
kulozan
ftiziologija (gr. fthisis suica, logia
znanost) med. dio medicine koji se
bavi suicom (tuberkulozom)
ftiziopneumonija (gr. fthisis suica,
pneumonia bolest plua) med. gnojna
pluna suica s upalom
ftiziurija (gr. fthisis suica, uron mo-
kraa) med. v. dijabetes
fu (kin.) administrativno podruje u Ki-
ni, izmeu pokrajine i okruga; tako-
er: naziv za sjedite viih manda-
rina (dodaje se uz imena mjesta, npr.
Si-ning-fu); kao mjera: v. king
Fu-hi v. Fo-hi
fudroajantan (fr. foudroyant) munje-
vit, koji ubija kao grom; med. koji
na mjestu (brzo) ubija (npr. modana
kap, teke vrste meningitisa i dr.)
fuga (lat., tal. fuga, fr. fugue) 1. glaz.
kompozicija za vie glasova u kojoj
isti stavak ponavlja, jedno za dru-
gim, vie razliitih glasova (lat. fuga
= bijeg, zato to izgleda kao da gla-
sovi jedan za drugim jure i jedan od
drugog bjee), najvaniji i umjetni-
ki najbogatiji kontrapunktski oblik
fuga
fuga (lat.) 2. bijeg; fugae suspectus it.
fuge suspektus (lat.) prav. pod sum-
njom da e pobjei
fuga (njem. Fuge) 3. spoj, lijeb
fugasa (fr. fougasse) voj. plitka, na-
gazna mina koja se ukopava plitko
u zemlju i eksplodira kad je neprija-
telj nagazi; nema veliko razorno dje-
lovanje ali je pogubna za noge
fugato (tal.) glaz. stavak u obliku fuge
u glazbenom djelu
fugirati (tal. fugare) glaz. komponirati
u obliku fuge
fuimus Troes, fuit Ilium et ingens
gloria Teucrum (lat.) mi smo tek
bivi Trojanci, a ovo je biva nam
Troja, propade silna joj slava od-
govor trojanskog sveenika Pantoja
Eneji na njegov upit gdje je najljui
boj (reenica izraava potpunu rezi-
gnaciju nad nekada slavnom pro-
lou i besmislenost srljanja u uza-
ludnu borbu)
fukara (tur. fykara, fukar) siromaan
svijet, sirotinja; pren. propalica, ni-
tarija
fukologija (lat. fucus lakmus liaj, gr.
logia znanost) znanost o morskim
(primorskim) biljkama
fuks (njem. Fuchs) lisica; u jeziku njem.
studenata: student prve godine, bru-
co
fuksija bot. ukrasna biljka (obino s
tamnocrvenim viseim cvjetovima) iz
porodice pupoljki (nazvana po bota-
niaru L. Fuchsu, f 1565.)
fuksin (njem. Fuchsin) anilinska crvena
boja; slui za izravno bojenje vune i
svile
fukus (lat. fucus) bot. lakmus-liaj
fular (fr. foulard) meka tanka svilena
tkanina u boji, izrauje se od kuhane
sirove svile (za haljine i depne rup-
ie); mali svileni rubac (za dep, za
oko vrata)
fulgencija (njem. fulgentia) sjaj, bljesak
471 fundacija
fulgentan (lat. fulgens) sjajan; blistav
fulguracija (lat. fulguratio) sijevanje;
med. lijeenje opasnih oteklina bom-
bardiranjem bolesnog mjesta is-
krama elektrine struje
fulgurit (lat. fulgur munja) min. ostak-
ljenje pijeska (nastaje zbog udara
groma u pijesak), "nebeska strijela";
ta je pjeana tvorevina ponekad
visoka nekoliko metara, a vrh joj je
obino u obliku strijele
full-blood it. ful-blad (engl.) istokrvni
konj, punokrvni konj
full-dress (engl.) slubeno, sveano odi-
jelo
fulminacija (lat. fulminatio) 1. pucanje
zlata u listovima; 2. bjenjenje; 3. pa-
pinska anatema, prokletstvo
fulminantan (lat. fulminans) koji sije-
va, bljetav, sjajan, bijesan, plah, e-
stok; vatren, gromovit
fulminati (lat. fulmen munja) kem. soli
nestabilne fulminske kiseline
fulminatin (lat. fulmen munja) kem.
eksploziv (vuna natopljena nitroglice-
rinom)
fulminirati (lat. fulminare) sijevati,
grmjeti, pucati od bijesa; rasprs-
kavati se uz jak prasak
fulminska kiselina kem. praskava
kiselina
fumar (tal. fumaiolo) dimnjak
fumarole (tal. fumaruolo) mn. vodnji-
kave pare sa sumpornim i ugljiko-
vodinim plinovima koje izbijaju iz
zemlje; usp. sofioni
fumigacija (lat. fumigatio) med. dim-
ljenje, kaenje; suenje na dimu
fumozan (lat. fumosus) koji se dimi,
pun dima, zadimljen; maglovit
funambulist (lat. funambulus) plesa
na konopcu ili ici
fundacija (lat. fundatio) temelj; pola-
ganje temelja; utemeljenje, osniva-
nje ega, npr. zaklade; zaklada
fundament
fundament (lat. fundamentum) osnova,
temelj; tisk. ploa na tiskarskom
stroju na kojoj se uvruje forma
fundamentalni (lat. fundamentalis)
osnovni, temeljni, glavni, bitni, prvo-
tni; fundamentalni zakon osnovni
zakon, ustav; fundamentalni pojmovi
fil. osnovni pojmovi, naela
fundator (lat. fundator) osniva, ute-
meljitelj, zakladnik
fundiran (lat. fundare osnovati; zasno-
vati) osiguran, s pokriem; fundiran
dug dug za koji postoji pokrie; fun-
dirani prihod osiguran, siguran pri-
hod (od imanja)
fundirati (lat. fundare osnovati; zasno-
vati) 1. poloiti temelj emu, osnova-
ti, utemeljiti; 2. uloiti novac; 3. ob-
razloiti, potkrijepiti dokazima
funduk (tur. fyndyk) ljenjak
fundus (lat. fundus dno) 1. tlo, zemlja;
zemljite; 2. anat. dno neke tjelesne
upljine, npr. eluano dno; 3. ne-
kretnina i prihod koji ona donosi; 4.
kaz. cjelokupna imovina nekog kaza-
lita u kostimima, dekoracijama i dr.;
fundus instructus it. fundus instruk-
tus (lat.) prav. poljoprivredno imanje
opskrbljeno svim to je potrebno (sto-
ka, alat, sprave za obraivanje) za
racionalno voenje gospodarstva;
smatra se sastavnim dijelom imanja;
usp. fond
funekoreografija (lat. funis konopac,
gr. choros kolo, ples, grafia opis) opis
plesanja na konopcu
fungibilan (lat. fungibilis) 1. koji moe
zamijeniti; 2. koji se moe zastupati
fungibilije (lat. fungibilia) mn. stvari
koje se u prometu odreuju prema
teini, broju i mjeri, npr. novac, ito
i dr.
fungicidi (lat. fungus gljiva, caedere
ubiti, ubijati) opi naziv za razna ke-
mijska sredstva pomou kojih se
suzbijaju biljne bolesti izazvane glji-
vicama
472 funkcijski
fungiforman (lat. fungus gljiva, fungi-
formis) u obliku gljive, gljivast
fungirati (lat. fungi) v. funkcionirati
fungozan (lat. fungus gljiva, fungosus)
gljivast, spuvast
fungozitet (lat. fungositas) med. spu-
vasta, upljikasta izraslina
fungus (lat. fungus) gljiva; med. izras-
lina
funikul (lat. funiculus konopac, ue) ko-
nopac, ue; tvorevina u obliku vrpce;
pupani funikul pupkovina
funikularan (lat. funiculus konopac,
uzica, vrpca) prid. med. vrpast, na-
lik na vrpcu
funikuler (lat. funiculus konopac, tan-
ko ue) teh. iara, vunica 1. iana
eljeznica koja umjesto po trani-
cama ide po jakom elinom uetu
koje je razapeto iznad eljeznih ili
drvenih stupova; za ue se vjeaju
vagoneti kojima se vozi ruda i dr.
roba; 2. zupana eljeznica koja se
kree odupiranjem lokomotive o zup-
anu plou privrenu na pragovi-
ma izmeu tranica; slui za svla-
davanje uspona
funikulitis (lat. funiculus konopac, vrp-
ca) med. upala sjemenog kanala
funkcija (lat. functio vrenje; vrenje
slube) rad, djelatnost; poziv, sluba,
slubovanje, vrenje neke dunosti;
dunost; zadatak; biol. rad koji obav-
lja neki organ; mat. promjenjiva veli-
ina koja zavisi od neke druge ve-
liine, zavisnost, odnos; za jednu ve-
liinu kae se da je funkcija (ili: da
zavisi od) druge veliine kad za sva-
ku posebnu vrijednost jedne postoji
odgovarajua vrijednost ili niz odgo-
varajuih vrijednosti druge
funkcijski (lat. functio) koji se tie
funkcije, koji je u vezi s funkcijom,
koji se zasniva na funkciji; log. funk-
cijski pojam zakonski pojam (supr.
rodni pojam)
funkcionalan
funkcionalan (lat. functionalis) radni,
koji se tie (nekog) rada; med. funk-
cionalne bolesti bolesti izazvane po-
remeajem funkcija, a organi nisu
oteeni (supr. organske bolesti)
funkcionalnost (lat.) svrhovitost, slu-
enje odreenoj svrsi
funkcionar (lat. functio vrenje; vre-
nje slube) slubenik, inovnik; na-
mjetenik; osoba kojoj je povjerena
odreena dunost u nekom drutvu,
ustanovi itd. (npr. stranaki, port-
ski funkcionar)
funkcionirati (lat. functio) raditi, dje-
lovati, ii (npr. sat); vriti slubu,
slubovati
funta (lat. pondus teina; teret; uteg)
1. mjera za teinu: u Njemakoj =
500 grama, u Engleskoj = 453,5927
grama; ljekarnika (apotekarska)
funta = 358 grama; 2. engl. novac:
funta sterlinga = 20 ilinga = 240
penca
funtroman (njem. Pfundroman) bezvri-
jedno knjievno djelo koje je pisac
napisao samo zbog zarade
funjara (tur. funun nitica, nula) 1. ni-
tarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mr-
av ovjek
fuocoso it. fuokozo (tal.) glaz. vatreno,
sa arom, strasno; con fuoco, focoso
furda (rije romansko-germanskog
podrijetla, got. fodr, rum. furdale, tal.
fodera, njem. Futter) otpaci; pren.
drutveni olo
furet (tal. forestiere) stranac, doljak,
gost
furfuracija (lat. furfuratio) med. prhu-
tanje, perutanje
furgon (fr. fourgon, tal. forcone, lat. fur-
ca) 1. zatvoren teretni eljezniki va-
gon; 2. velika zatvorena teretna kola
za prijevoz prtljage
furigvori (lat. frux, gen. frugis plod,
vorare derati) zool. biljojedi, biljo-
deri
473 furor
furija (lat. furia) bijes, pomamnost, ja-
rost; zla ena
Furija (lat. Furia) mit. boica osvete
kod Rimljana (kod Grka: Erinije i
Eumenide)
furijant (lat. furia bijes) vrlo brza polka
u 3/4 taktu
furijerizam nauavanje fr. ekonomista
i socijalnog reformatora Ch. Fourie-
ra (17721837), glavnog predstav-
nika utopijskog socijalizma, zami-
ljao je novi poredak zasnovan na aso-
cijaciji i harmoniji
furijerizam nauavanje francuskoga
mislioca Charlesa Fouriera (1772
1837), najvanijeg predstavnika uto-
pijskog socijalizma
furioso it. furiozo (tal.) glaz. divlje,
burno
furiozan (lat. furiosus) bijesan, poma-
man, jarostan, mahnit
furir (fr. fourrure) krzno; krznena pod-
stava; krzneni kaput, krzneni ogrta
furlong it. ferlong (engl.) engl. mjera
za duinu = 201,1662 m
furnir (fr. fournir, njem. Furnier) vrlo
tanka daica, debljine 0,63,5 mm
od finog drveta (za oblaganje poku-
stva izraenog od jeftinijeg drveta),
tanki drveni listii
furnirati (fr. fournir) u stolarstvu: pred-
mete od obinog drveta obloiti (ob-
lagati) tankim daicama (listovima)
od finijih vrsta drveta, osobito ora-
hovog
furnitura (fr. fourniture) pribor, po-
moni materijal potreban u nekoj
proizvodnji (npr. kod ivanja odjee)
furnologija (lat. furnus pe, logia zna-
nost) znanje o graenju pei
furor (lat. furor, tal. furore) bijes, po-
mama; oduevljenje, zanos; silna e-
lja, slijepa strast; furor poeticus it.
furor poetikus (lat.) pjesniko odu-
evljenje, pjesniki zanos; furor
scribendi it. furor skribendi (lat.) po-
fursat
mahnitalost pisanja; furor uterinus
(lat.) enska pohota; furor teutonicus
it. furor teutonikus (lat.) teutonski
bijes s kojim su stari Germani pola-
zili u boj; danas: njemaki bijes, nje-
maka silovitost
fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, pri-
goda, pravi trenutak
furset (tur. furset) smjelost, hrabrost,
samopouzdanje
furt (njem. fort) uvijek, stalno, nepre-
stano
furtimai (lat. furtim kradom) nadimak
klerikalaca u Hrvatskoj, od kojih se
ogradio J. J. Strossmayer
furunkul (lat. furunculus) med. ir pot-
konjak, uzrokovan stafilokokom;
kod ponovljene pojave u veem broju
v. furunkuloza
furunkulin (lat. furnculus) farm. pri-
pravak od pivskog kvasca (lijek pro-
tiv bedrenice i furunkuloze)
furunkuloza (lat. furunculosis) med.
rairenost ireva po cijelom tijelu
fus (njem. FuB, lat. pes, gr. pus noga,
stopalo) 1. stopa (mjera: oko 30 cm);
2. jedinica za mjerenje koe: povrina
kvadrata ya je stranica duga 0,3048
m, a povrina iznosi 0,092903 m2
fusa it. fuza (tal.) glaz. osmina note
fusekla (njem. Fuss noga, Socke kratka
arapa) dokoljenica, dokoljenka
fusnota (njem. FuBnote, lat. nota bi-
ljeka) biljeka ili primjedba pri dnu
stranice u knjizi, slui kao dopuna
ili objanjenje neega u gornjem tek-
stu (obino se oznaava zvjezdicom
ili sitnom brojkom s desne strane ri-
jei u tekstu, a tiska se sitnijim slo-
vima)
fussela (tal.) glaz. 1/64 note
fusta (tal. fusta, lat. fustis) mala gusar-
ska lada; brza bojna ladica
fustaa (tal. fusto drvena bava) trg.
posuda i dr. u emu se alje roba
474 futurologija
fusti (tal. fusti odbitak u teini) mn.
trg. gubitak, sve ono to se rauna
na ime oteivanja ili zagaivanja
robe; fusti raun obraun o gubitku
ili oteenosti robe
fusuline (lat.) vretenaste siune fosil-
ne foraminifere s vapnenakom kui-
com, vane u karbonu
fuer (njem. Pfuscher) ovjek koji radi
povrno i loe, nazovimajstor
futanj (tal. fustagno) vrsta tkanine
(barhent, parhent)
futer (njem. Futter) stona hrana, kr-
ma; podstava (za odijelo)
futilitet (lat. futilitas) nitavnost, jalo-
vost, beskorisnost, ispraznost, uza-
ludnost; malenkost, sitnica
futing (engl. footing) port, tranje i
pjeaenje na istom zraku (kao tre-
ning)
futrola (njem. Futteral) korice, navlaka
futur (lat. futurum) gram. budue vrije-
me; egzaktni futur (lat. futurum
exactum) predbudue vrijeme
futura (lat.) tipografsko pismo (grotesk),
autor P. Renner, 1929.
futuristi (lat. futurus) mn. pristae i
sljedbenici futurizma
futurizam (lat. futurus budui) umjet-
niko-knjievni smjer s poetka 20.
st. koji je oekivao da e tek kod
buduih (lat. futurus), novih nara-
taja nai puno razumijevanje za
svoje neobine tvorevine; program
mu je izradio tal. pjesnik Marinetti
(1909.), prema kojem umjetnost
treba veliati i mehaniku, i male bro-
dove u kanalima Venecije umjesto
"ljuljake za kretene" (gondole); zah-
tijeva, dakle, da umjetnost i knji-
evnost potpuno odbace sve dosa-
danje kao la i znak slabosti, a da
veliaju mukost, ratnike vrline i
vlastito ja
futurologija (lat. futurus budui, gr.
logos rije, govor) znanost o budu-
futurum exactum
nosti ovjeanstva, posebice s obzi-
rom na tehniki razvoj
futurum exactum it. futurum egzak-
tum (lat.) futur drugi (u hrvatskoj
se gramatici tvori od svrenog pre-
zenta pomodnog glagola biti i gla-
golskog pridjeva radnog, npr. budem
uio)
fuzija (lat. fusio lijevanje; taljenje) 1.
taljenje, mijeanje, lijevanje; 2. sta-
475 fuzionist
panje, spajanje (banaka, poduzea,
politikih stranaka) 3. fiz. spajanje
atomskih jezgara, pri emu dolazi do
gubitka mase i oslobaanja energije
fuziona (lat. fusio) v. fuzionist
fuzionirati (lat. fusio lijevanje; taljenje)
stapati, stopiti; spajati, spojiti
fuzionist (lat. fusio lijevanje; topljenje)
pristaa fuzije, lan fuzioniranih
stranaka, banaka, poduzea i dr.
 G
G, g jedanaesto slovo hrvatske latinice
G glaz. kratica za peti ton u dijatonikoj
ljestvici
g kratica za gram
gabara (ma. iz fr. gabare barka) te-
retna laa
gabarden (fr. gabardine) fina tkanina
od eljane vune ili pamuka; vunena
tkanina se upotrebljava za ogrtae,
odijela i enske haljine, a pamuna
za lake haljine i, natopljena gumom,
za kine ogrtae
gabarit (fr.) model u prirodnoj veliini
gabela (tal. gabella) 1. carina, troarina,
dada; 2. mjesto gdje se plaa carina;
mitnica
gabion (fr.) voj. ko koji se puni zem-
ljom za brzo podizanje prsobrana
gabionada (fr. gabionnade) voj. prso-
bran od koeva punjenih zemljom
gabl(ec) (njem. Gabel vilica, Gabelfriih-
stuck "doruak s vilicom") zakuska
oko 10 sati
gabro (tal. gabbro) min. krupnozrna
eruptivna stijena tamnozelene boje
gabula (njem. Gabel) "ralje", kare; te-
ak poloaj u preferansu: igra ima
damu i asa od kojih jedno vjerojatno
mora izgubiti
gaf (fr. gaffe) 1. pogreka, nepromilje-
nost, nesmotrenost; glupost; 2. e-
ljezna motka s kukom za privlaenje
amca obali
gagat (gr. gagathos) min. smei ugljen,
lomljiv, kao smola crn i votanog sja-
ja, vrsta crnog jantara; u pretpovije-
sno doba upotrebljavan za izradu na-
kita
gahkrampf (njem. lachen smijati se,
Krampf gr) grevit smijeh, gr uzro-
kovan smijehom
gaio it. gajo (tal.) glaz. veselo, ivahno,
ilo
gajal (bengal.) vrsta indijskog goveda
gajba (perz) krletka, kavez
gajde (tur. kaide melodija) glaz. narodni
puhaki instrument koji se sastoji od
mijeha i svirale; dude, mjenice
gajeta (tal. gaeta) ovei ribarski amac
s pokrivenom palubom i s jednim jed-
rom
gajret (ar.) revnost, sranost, plemeni-
tost
Gal stanovnik podruja dananje Fran-
cuske u predrimsko i rimsko doba;
Kelt
gala (tal., fr., p. gala) sveani ukras;
dvorska, sveana nonja; sveanost,
svean objed itd. (pojavljuje se oso-
bito kao sastavni dio rijei, npr. gala-
predstava, gala-veera i si.); en gala
it. an gala (fr.) ili in gala (tal.) u
sveanoj odjeci, u paradnoj odjeci
Galaksija (gr. gala mlijeko, galaxias)
astr. Mlijena staza, Kumova sla-
ma
galaktagogi (gr. gala, galaktos, mlije-
ko, ago proizvedem) med. ljekovita
ili hranjiva tvar koja pomae izlui-
vanje mlijeka
Galaktika (gr. gala, galaktos mlijeko)
, astr. v. Galaksija
galaktit
galaktit (gr. gala mlijeko, lithos ka-
men) mlijeni kamen, mlijeni jas-
pis
galakto- (gr. gala, galaktos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: mlije-
ko, mlijeni
galaktocela (gr. gala, kele) med. otek-
lina mlijene lijezde s mlijenim sa-
drajem
galaktofag (gr. gala, fagein jesti) mli-
jekojed, ovjek koji se hrani poglavi-
to mlijekom
galaktofori (gr. gala, foreo nosim) mn.
med. sredstva za izazivanje mlijeka,
tj. sredstva koja pomau stvaranje
mlijeka u organizmu
galaktogen (gr. gala, genos roenje)
hranjivi pripravak od mlijenog ka-
zeina, ugodna ukusa
galaktografija (gr. gala, grafein) prou-
avanje (ili: opisivanje) mlijenih so-
kova
galaktologija (gr. gala, logia) proua-
vanje mlijenih sokova
galaktometar (gr. gala, metron) in-
strument za ispitivanje gustoe mli-
jeka, osobito za utvrivanje stupnja
razrijeenosti mlijeka vodom
galaktometrija (gr. gala, metria) mje-
renje mlijeka, utvrivanje valjanosti
mlijeka
galaktopiometar (gr. gala, pion ma-
stan, metron) instrument za mjere-
nje masnoe mlijeka
galaktorea (gr. gala, rheo curim) med.
bolesno poveanje izluivanja mlijeka
u dojke i njegovo curenje i kad dijete
ne sisa
galaktoskop (gr. gala, skopein gledati)
1. sprava za ocjenjivanje valjanosti i
masnoe mlijeka prema stupnju nje-
gove prozirnosti; 2. fini areometar za
odreivanje specifine teine masla-
ca
galaktostaza (gr. gala, stasis zastoj)
med. zastoj mlijeka kod dojilja
477 galenit
galaktoza (gr. gala) vrsta eera koja
se dobiva od mlijenog eera pomou
razrijeenih kiselina
galakturija (gr. gala, uron mokraa)
med. mlijeni sastav mokrae, mo-
krenje mlijekom
galalit (gr. gala, lithos kamen) kem.
mlijeni kamen, celuloidu slina um-
jetna tvar izraena od mlijenog ka-
zeina i formaldehida, tvrda i sjajna,
moe se obojiti, te se upotrebljava
za izradu gumba, eljeva, glasovir-
skih tipki itd.
galantan (fr. galant, tal., p. galante)
usluan, uglaen, fin; uljudan, a-
stan, pristojan; ugodan, svidljiv, do-
padljiv, ljubazan; ukusan, dotjeran,
lijepo odjeven; dareljiv, koji je lake
ruke; galantan stil glaz. svjetovni stil
u glazbi (za razliku od duhovnog ili
crkvenog stila); galantna bolest spol-
na (venerina) bolest
galanterija (fr. galanterie) uljudnost,
uslunost, uglaenost, fino ponaa-
nje, osobito prema enskom spolu;
udvaranje enama, laskanje; trg. tr-
govina s tzv. "kratkom robom" (biu-
terija, rukavice, lepeze, vrpce, rupii
itd.)
galanterist (fr. galanterie) trgovac ga-
lanterijskom robom; v. galanterija
galantizam (fr. galante) prividna ue-
nost, takozvana naobrazba
Galateja 1. mit. starogrka morska nim-
fa, ki Nereja i Doride, simbol ljepote
i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa,
prezrela je ljubavne ponude diva
Polifema; 2. ime jednog asteroida
galenica it. galenika (lat.) mn. farm.
v. galenski lijekovi
galenisti mn. med. pristae starogrkog
lijenika Galena (131200 n. e.), koji
je dugo vremena slovio kao najvei
autoritet za sve medicinske kole
galenit (gr. galene olovna rudaa) min.
najbogatija olovna rudaa, sulfid olo-
va s 86% olova i do 1% srebra
galenizam
galenizam med. naela i nain lijee-
nja uenog starogrkog lijenika Ga-
lena
galenski lijekovi farm. lijekovi pri-
premljeni jednostavnim ljekarnikim
postupcima od droga i kemikalija, a
ne kemijskim putem (naziv po staro-
grkom lijeniku Galenu, koji je prvi
skupio i objavio propise o priprema-
nju ove vrste lijekova)
galeomahija (gr. gale maka, machia
bitka) borba maaka
galeonist (tal. galeone vrsta velikog
broda) trgovac koji posluje s Ameri-
kom
galeot (p. galeote, tal. galeotto) vesla
(ili: robija) na galiji; galijot
galeota (tal. galeotta, p. galeota) mala
galija sa 1620 vesala; veoma brz
ratni brod srednje veliine; galiota
galera (fr. galere, p., tal. galera, lat.
galea) vrsta srednjovjekovnih dugih
i uskih galija s 2550 veslakih klu-
pa na kojima je veslalo po 35 robo-
va; robijaka laa
galerija (lat. galeria, tal. galleria) du-
gaka i uska prostorija koja je, zbog
svojih dugih zidova, posebno priklad-
na za izlaganje umjetnikih djela;
zbirka umjetnikih djela, osobito sli-
ka; dug hodnik, koridor; pokriven
balkon (u kazalitu, parlamentu); u
utvrdama: pokriven hodnik; u rudni-
cima: prokop; pren. sluatelji, gleda-
telji, publika (u kazalitu, parlamen-
tu i dr.)
galerist 1. strunjak za rad u galerija-
ma slika; 2. vlasnik prodavaonice
slika
galeta (tal. galletta) 1. suena pogaica;
mornarski dvopek; 2. vrsta kolaa;
3. vrsta groa
galgenhumor (njem.) humor ovjeka
kojega vode na vjeala; pren. usiljena
ala
Gali (lat. Galli) mn. ime najstarijih sta-
novnika dananje Francuske (Galije)
478 galimatijas
koji su zapravo bili keltskog podri-
jetla
Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u
panjolskoj od Biskajskog zaljeva do
Portugala; 2. nekadanja austrijska
krunska zemlja na podruju Poljske
(Krakov, Lavov)
galicisti (fr. gallicistes) mn. pristae
francuske knjievnosti u panjolskoj
(za razliku od gongorista)
galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme)
osobitost francuskog jezika, osobito
s obzirom na konstrukciju reenica i
dr.; primjenjivanje tih osobitosti u
nekom drugom jeziku; francuska ri-
je u nekom tuem jeziku
Galija (lat, Galha) Francuska
galija (tal., p. galera, lat. galea, ar.
halijak) v. galera
galijamb(us) (lat. galli, gr. iambos)
metr. katalektini anaklastini tetra-
metar, nazvan po tome to su svee-
nici boice Kibele (gali) u takvim sti-
hovima pjevah svoje pjesme prinosei
rtve
galijot (tal. galeotto) v. galeot
galijota (tal. galeotta) v. galeota
galika sve knjige o Francuzima ili sve
knjige koje su napisane na francus-
kom jeziku (npr. u knjinici)
Galikanska crkva Katolika crkva u
Francuskoj ukoliko je, u odnosu pre-
ma papi, uspjela zadobiti odreenu
nacionalnu samostalnost
galikanski (lat. gallicanus) francuski
(izraz koji upotrebljava jo samo Ka-
tolika crkva u Francuskoj); galski
galikomanija (lat. Gallia, gr. mania)
v. galomanija
Galileja pokrajina u sjevernoj Palestini
(gdje se rodio Isus Krist)
Galileo Galilei (15641642) talijanski
znanstvenik, jedan od utemeljitelja
suvremene fizike
galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. ga-
limatias) zbrka rijei, nejasan i ne-
razumljiv govor, rijei bez smisla
galionist
galionist ovjek ravnoduan prema reli-
giji; usp. galionizam
galionizam ravnodunost prema religiji
(po rimskom prokonzulu Galliju koji
je apostola Pavla zatitio od Zidova
i za kojega se mislilo da je bio potpu-
no ravnoduan i prema idovstvu i
prema neznabotvu)
galizirati popravljati slabo vino doda-
vanjem vode i eera i na taj nain
sadraj vinske kiseline smanjiti na
5 do 7 postotaka (pronalazak kemi-
ara Ludwiga Gala, 17911863)
gallicus morbus it. galikus morbus
(lat.) galska (francuska) bolest, tj.
sifilis, lues
gallina (lat.) koko
Gallupov institut ustanova za utvr-
ivanje javnog miljena na temelju
anketiranja (naziv po amerikom no-
vinaru i statistiaru Georgeu Hora-
ceu Gallupu koji je taj institut osno-
vao 1935.)
galntajn (njem. Galle u, Stein ka-
men) uni kamenac, holelit
galo-romansko (lat. Gallus, Romanus)
ono to je nastalo spajanjem galskog
i romanskog (duha, jezika itd.)
galofil (lat. Gallus, gr. filos prijatelj)
prijatelj Francuza i Francuske
galofob (lat. Gallus, gr. fobos strah)
onaj koji se pretjerano plai Fran-
cuza; onaj koji mrzi Francuze i sve
to je francusko
galofobija (lat. Gallus, gr. fobeo bojim
se) pretjeran strah od Francuske,
mrnja prema Francuzima i svemu
to je francusko
galoman (lat. Gallus, gr. mania po-
mana, ludilo) pretjeran oboavatelj
svega to je francusko
galomanija (lat. Gallus, gr. mania)
pretjerana ljubav prema svemu to
je francusko; galikomanija
galon (engl. gallon, lat. galona) jedinica
za mjerenje tekuine i ita u Engles-
koj = 4,5436 1
479 galvano
galoni (fr. galons, tal. galoni) mn. vrpce
od zlata, srebra ili svile koje ukra-
uju odijelo, zastavu itd.; trake u boji
na vanjskom avu hlaa
galop (fr. galop, tal. galoppo) trk konja
pri emu se konj kree u skokovima;
brzi okretni ples (polka) u 2/4 taktu
galopada (fr. galopade) jahanje u ga-
lopu, jahanje u trku; plesanje polke;
v. galop
galopirati (fr. galoper) jahati u galopu
(ih: trku); trati u skokovima; plesati
polku; pren. raditi neto vrlo brzo,
razvijati se vrlo brzo
galoe (fr. galoche, tal. galoscia, lat.
galochia) kaljae, gumena obua za
snijeg i vodu (navlai se na cipele)
galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se
tie Galije ili Gala; francuski
galski pijetao pijetao kao simbol Fran-
cuske, zbog istozvunosti latinskih
rijei gallus (pijetao) i Gallus (Gal)
galvanizacija lijeenje elektrinom
strujom galvanske baterije; uporaba
galvanske struje, pomou usijane i-
ce, kao sredstva za nagrizanje; po-
krivanje slojem kovine pomou gal-
vanskog elektriciteta; pren. umjetno
oivljavanje
galvanizam fiz. dio fizike koji prouava
elektricitet i elektricitet koji nastaje
putem dodira (kontakta) nejednakih
elemenata (npr. bakra i cinka s kise-
linom), elektricitet dobiven kemij-
skim djelovanjem; pronalazak bolonj-
skog profesora anatomije Luigija
Galvanija (17371798), koji ga je
nazvao "ivotinjskim elektricitetom"
galvanizirati utjecati (ili: lijeiti) po-
mou galvanske struje; pokriti (ili:
pokrivati) slojem kovine pomou gal-
vanskog elektriciteta (obino se upo-
trebljava za "pocinavanje eljeza");
pren. umjetno oiviti
galvano (tal.) predmet od bakra koji je
izraen putem galvanoplastike, oso-
bito takav kliej
galvano-faradizacija
galvano-faradizacija (Galvani, Fara-
day) med. istodobno pokretanje jed-
nog miia ili ivca galvanskom i Fa-
radayevom, tj. indukcijskom strujom
galvanoglifija (Galvani, gr. glyfis za-
rez, urez) izradba reljefnih crtea i
bakroreza na metalnoj ploi kemij-
skim sredstvima pomou galvanizma
(metoda prvi put primijenjena 1856.)
galvanografija (Galvani, gr. grafia) iz-
radba tiskarskih ploa na taj nain
to se crte u obliku paste utisne na
metalnu plou, zatim se pospe grafi-
tom i onda, galvanoplastikim pu-
tem, pobakri
galvanografizirati (Galvani, gr. gra-
fo) izraivati tiskarske ploe i slike
pomou galvanske struje
galvanokaustika (Galvani, gr. kausis
gorenje, izgaranje) kir. rezanje ireva
i izraslina pomou platinske ice usi-
jane galvanskom strujom
galvanokromija (Galvani, gr. chroma
boja) bojenje kovine galvanskim pu-
tem
galvanomagnetizam (Galvani, gr.
magnetes) v. elektromagnetizam
galvanometalurgija (Galvani, gr. me-
tallurgia) izradba i dobivanje kovina
(metala) pomou galvanske struje
galvanometar (Galvani, gr. metron)
fiz. instrument za odreivanje smjera
i jaine galvanske, elektrine, struje;
usp. galvanoskop
galvanoplastika (Galvani, gr. plassein
oblikovati, uobliiti) postupak zasno-
van na elektrolitikom taloenju ko-
vine (metala); prevlaenje kovinom,
galvanskim putem, predmeta (od
drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na
taj nain postali vri i trajniji; iz-
radba vjernih otisaka u kovini od
plastinih predmeta (novca, medalja,
plaketa i dr.)
galvanopunktura (Galvani, lat. pun-
ctura bodenje, bod) med. primjena
galvanizma u vezi s akupunkturom
480 gamarologija
galvanoskop (Galvani, gr. skopein
promatrati) fiz. instrument koji po-
kazuje postojanje struje; usp. galva-
nometar
galvanostegija (Galvani, gr. stego po-
krijem) galvansko prevlaenje metal-
nih predmeta drugim nekim meta-
lom (npr. pozlaivanje srebra, posreb-
rivanje bakra, poniklavanje eljeza
itd.)
galvanotehnika (Galvani, gr. techni-
ke) prevlaenje predmeta kovinom
(metalom) pomou galvanske struje
galvanoterapija (Galvani, gr. thera-
peia lijeenje) med. lijeenje pomou
galvanske struje i znanost o tome
galvanotropizam (Galvani, gr. tropos
okret) bot. povijanje vodenih biljaka
prema elektrinoj struji
galvanska baterija fiz. spoj vie gal-
vanskih elemenata da bi se dobila
jaa struja ili vii napon; Voltin stup
galvanski element fiz. sprava za pro-
izvoenje trajne elektrine struje pu-
tem kemijske energije
galjuf (tal. gaglioffo) lopov, kradljivac
gama (gr. gamma) tree slovo grkog
alfabeta; glaz. (fr. gamme) niz od
osam tonova, ljestvica, skala
gama-zrake (gr. gamma) fiz. zrake to
ih isputaju radioaktivne tvari; sline
su rendgenskim zrakama, ali su
mnogo krae valne duine; njihovo
razarajue djelovanje pokazalo se u
Hiroimi i Nagasakiju nakon eksplo-
zije dviju atomskih bombi; nisu
elektrino nabijene
gamagonija (gr. gamos brak, gone
raanje) biol. raanje putem spolnog
oploivanja; supr.: agamogonija
gamarografija (gr. kammaros rak,
grafia, lat. gammarus) zool. proua-
vanje (ili: opisivanje) ljuskavaca (ra-
kova)
gamarologija (gr. kammaros, logia)
zool. dio bioloogije koji prouava ljus-
kavce (rakove)
gamaskop
gamaskop (gr. skopeo gledam) napra-
va u obliku naoala koja slui za vi-
zualno mjerenje rengenskih zraka i
gama-zraka
gamae (fr. gamache) mn. dokoljenice,
nazuvci, kamae
gamba (tal.) glaz. vrsta starog gudakog
glazbala s 56 ica
gambit (tal. dare il gambetto) otvaranje
ahovske partije u kojem se rtvuje
pjeak radi izvoenja kakvog vjeto
smiljenog napada
gambusino (p.) pustolov koji traga za
zlatom (u Meksiku)
gambuzija (lat. gambusia) zool. vrsta
veoma sitnih sjevernoamerikih ri-
bica koje kote ive mlade i brzo se
razmnoavaju; osobito su znaajne
kao sredstvo u borbi protiv malarije,
jer unitavajui larve sprjeavaju
razvitak komaraca, a time i preno-
enje malarije
gamela (tal. gamella) vojnika zdjelica
za hranu
gamelan (malaj.) javanski kazalini i
plesni orkestar (1840 instrumena-
ta)
gamen (fr. gamin) sluga u kuhinji, e-
grt; objeenjak, fakin, uliar, deran
gameta (gr. gametes) biol. spolna sta-
nica, jaje ili spermatozoid kod ivo-
tinja; jajna stanica ili peludovo zrno
kod biljaka; v. zigot
gamma (gr. gamma) v. gama
gamologija (gr. gamos brak, logia)
prouavanje braka, rasprava o braku
gamoni (gr. gameo enim se) sloene
bjelanevine koje u malim koliina-
ma izluuju spolne stanice
gamonomija (gr. gamos brak, nomos)
etn. prouavanje (ili: poznavanje)
svadbenih obiaja
ganef (hebr.) lopov, hulja
gang (engl.) 1. druina, skup ljudi koji
rade zajedno; razbojnika druba,
banda
481 garant
gang (njem. Gang hod, hodanje) 2. u
konobarskom jeziku: jedno jelo u ob-
roku
ganglij (gr. ganglion mrtva kost) zool.
ivani vor ili zadebljanja kakva se
nalaze na stranjim korijenima lene
modine; med. mrtva kost, hrskavi-
na izraslina
ganglij ski sustav zool. svi ivci u iv-
anim tkivima trbune upljine
ganglionitis med. v. ganglitis
ganglitis (gr. ganglion) med. upala iv-
anih vorova; gangliokitis
gangrena (gr. gangraina, graino glo-
em, jedem) med. truljenje mekanih
dijelova tijela, vrsta izumiranja tkiva
ili organa, iva rana, vuac, gnjile
gangrenescirati (lat. gangraenescen-
tia) med. prelaziti u truljenje, izazi-
vati truljenje na nekom dijelu tijela;
pren. pokvariti, zaraziti; gangrenirati
gangrenirati v. gangrenescirati
gangrenozan (lat. gangraenosus) med.
koji boluje od vuca, gangrene, koji
je u truljenju, koji trune, gnjilean
gangster (engl. gangster) lan razboj-
nike i ucjenjivake druine u Ame-
rici
Ganimed 1. mit. lijep djeak kojeg je
oteo Zeus te bogovima na Olimpu toi
pie; 2. najvei satelit planeta Jupi-
tra
ganoidi (lat. ganoidei) mn. zool. tito-
noe (vrsta riba)
ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje
krljuti ganoidnih riba, titonoa,
imaju srebrnast sjaj
gant (njem. Gant, fr. enceant, tal. inca-
to) trg. sudska prodaja zbog preza-
duenosti, licitacija; steaj
ganterija (fr. ganterie) trgovina ruka-
vicama, rukaviarstvo
garancija (fr. garantie) jamstvo, jam-
enje; naknada tete, obeteenje
garant (fr. garant, tal. guarento jam-
stvo) jamac
garantirati
garantirati (fr. garantir) jamiti, pri-
mati odgovornost za nekoga ili neto
garantno pismo bank. pismena obve-
za koju banka daje svojim komiten-
tima jamei, prema treoj osobi, za
izvrenje nekog posla, i kojim se ob-
vezuje da e ona sama dati obete-
enje za svog komitenta u visini iz-
nosa na koji glasi "garantno pismo"
ako on sam ne izvri obvezu
garantol (fr. garant, lat. oleum ulje)
kem. pripravak od gaenog vapna za
konzerviranje jaja
garaa (fr. garage) spremite automo-
bila, vagona, amaca; pom. prista-
janje broda u mjestu prikladnom za
mimoilaenje, da bi se propustio dru-
gi brod
garbo (tal.) pristojnost, uljudnost; con
garbo it. kon garbo (tal.) glaz. pri-
stojno
garda (fr. garde, tal., p.' guardia) stra-
a, tjelesna straa nekog vladara;
osobito: odabrana, elitna trupa svih
rodova vojske kao zasebna vojna je-
dinica; pren. odane i pouzdane pri-
stae, npr. nekog politikog prvaka,
vode i si.
garde-cote it. gard-kot (fr.) obalni
brod; uvar obale
gardedama (fr. garder uvati, paziti,
dame enska osoba ) pratilja mlade
djevojke na plesu ili etnji
gardelin (tal. cardellino) ptica eljugar
garden-party it. gardn-parti (engl.)
sastanak drutva u vrtu, sveanost
koja se proslavlja u vrtu, vrtna za-
bava
gardenija bot. ukrasna tropska zim-
zelena, vrlo mirisna biljka iz porodice
broeva
garderoba (fr. garderobe) soba ili or-
mar gdje se uva odjea i rublje; u
kazalitu: soba u kojoj se oblae
glumci; svi kostimi nekog kazalita;
odjel gdje posjetitelji ostavljaju
eire, gornje kapute i dr. (u kaza-
482 garmond
litu, koncertnoj dvorani itd.); sva
odjea i sve rublje jedne osobe; nu-
nik, zahod
garderobijerka (fr. garderobiere) u-
varica garderobe
gardez la reine it. garde la ren (fr.) u
ahu: eh kraljici!
gardina (lat., tal. cortina, fr. courtine,
njem. Gardine) prozorska (ili krevet-
ska) zavjesa
gardirati (fr. garder uvati, paziti)
obavljati posao gardedame, tj. prati-
ti djevojku na ples ili etnju
gardist (fr. garder uvati) vojnik koji
slui u gardi, tjelesni straar; pra-
titelj
gargalizam (gr. gargalismos) med.
kakljivost, svrab, nadraljivost ko-
e
gargarizacija (gr. gargarismos) med.
grgljanje, grgotanje, ispiranje grla i
usta grgljanjem; gargarizam
gargarizam (gr. gargarismos) med.
voda za ispiranje usta i grla grglja-
njem
gargarizam med. v. gargarizacija
gargarizirati (gr. gargarizo) med. grg-
ljati, grgotati, ispirati usta i grlo grg-
ljanjem
gargujada (fr. gargouillade) kien, pre-
tjerano dotjeran korak u plesu
garguran (fr. gargouran) trg. vrsta te-
kih istonoindijskih i kineskih svile-
nih tkanina; gurguran
garibaldi 1. eir sa irokim mekanim
obodom; 2. vrsta kiselog vina
garibaldinci mn. dobrovoljci koji su se
u 19. st. pod vodstvom Giuseppea
Garibaldija borili za osloboenje Ita-
lije od austrijske vlasti i za njezino
nacionalno ujedinjenje
garicinija bot. biljka (drvo) iz porodice
pljuskarica (plodovi slue za jelo, od
sjemenki se dobiva ulje, a uzgaja se
i zbog smole gumigut)
garmond (fr.) tisk. vrsta tiskarskih slo-
va srednje veliine (od 10 toaka) iz
garnet
kojih se obino slau knjige (naziv
po francuskom ljevau i graveru
Claudeu Garmondu, 1561.)
garnet (engl.) pom. vitlo s uetom za
utovarivanje i istovarivanje brodskog
tereta
garnijerit magnezijev nikalni silikat;
slui kao ukrasni kamen (naziv po
fr. geologu Garnieru)
garnirati (fr. garnir, tal. guarnire) ops-
krbiti, ukrasiti; uljepati izgled jela
time to se oko njega ukusno stave
razliiti dodaci (perin, salata, krum-
pir, ria i dr.); zainiti
garnirung (njem. Garnierung) ukraa-
vanje jela, osobito mesa, razliitim
povrem i si.; v. garnirati
garnitura (fr. garniture) oprema, spre-
ma, pribor; ukras, nakit, dodatak; od-
reen broj istovrsnih predmeta koji
ine cjelinu (kuni i kuhinjski pri-
bor, namjetaj, gumbi i dr.); teh. sva
orua koja su potrebna za jednu vr-
stu posla; svi dijelovi odjee i ostalih
stvari koji su potrebni jednom voj-
niku
garnizon (fr. garnison) voj. posada, sva
stalna vojska u nekom mjestu
garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u
garnizonu
garoon (p. garrocha, garrochon) malo
koplje kojim su naoruani borci s
bikovima
garota (p. garrotte, fr. garrotte, tal.
garretto) eljezna naprava za dav-
ljenje, sprava kojim se nekada izvr-
avala smrtna kazna u panjolskoj i
njezinim nekadanjim kolonijama;
smrtna kazna davljenjem
garoteri (fr. garrotteurs, engl. garrot-
ters) mn. vrsta opasnih ulinih raz-
bojnika, osobito u Londonu, koji svoj
pljakaki posao poinju time to svo-
je rtve prethodno davljenjem one-
svijeste
garotirati (fr. garrotter) udariti pomou
garote; opljakati rtvu koja se, po-
483 gastrenteritis
mou zamke baene na vrat, pret-
hodno onesvijesti (u Engleskoj i Sjev.
Americi)
garson (fr. gargon, lat. garcio) mladi,
deko, djeak; momak, bear, nee-
nja; konobar; pomonik, kalfa
garsonijera (fr. garconniere) momaki
stan, momaka soba, jednosobni stan
(obino bez kuhinje)
garter-orden (engl.) glasoviti engleski
orden "podvezice"
gartrua (njem. Garten vrt) vrtna rua
gas fiz. plin, tijelo koje, zbog stanja
svojih molekula, nema ni samostal-
nog oblika niti stalnog volumena,
tijelo koje tei neogranienom irenju
(rije je prvi upotrijebio 1610. fla-
manski kemiar i fiziar J. B. Hel-
mont, prema grkoj rijei chaos ne-
red)
gaser vrsta revolvera
gaskonada (fr. gasconnade) hvalisa-
vost, razmetljivost, razmetanje
gasproof it. gaspruf (engl. gas plin,
proof vrst) koji ne proputa plin
gasta (tal.) sitan metalni novi
gastarbajter (njem. Gast gost, Arbeiter
radnik) openito proiren naziv za
nae radnike koji rade u inozemstvu
gasteralgija med. v. gastralgija
gasteranaks med. v. gastranaks
gasteropodi mn. zool. v. gastropodi
gastralan (gr. gaster trbuh, lat. gas-
tralis), anat. koji pripada trbunoj
upljini, trbuni, eluani
gastralgija (gr. gaster, algos bol) med.
bol u elucu, nervoza eluca, gr u
elucu; gasteralgija
gastranaks (gr. gaster, anax gospodar)
med. probava hrane u elucu, pro-
bavna djelatnost eluca
gastrektazija (gr. gaster, ektasis pro-
irenje) med. proirenje eluca
gastrenterian (gr. gaster, entera cri-
jeva) koji se tie eluca i crijeva
gastrenteritis (gr. gaster, enteron cri-
jevo) med. upala eluca i crijeva
gastrepatian
gastrepatian (gr. gaster, hepar) koji
se tie eluca i jetara
gastrepatitis (gr. gaster, hepar jetra)
med. upala eluca i jetara
gastricizam (gr. gaster) med. bolesno
stanje eluca, pokvarenost eluca,
loa probava
gastrian (gr. gastrikos) eluani, koji
se tie probave, osobito eluca; gas-
trine bolesti one koje kode i smetaju
probavi; gastrina groznica groznina
prehlada eluca
gastrilog (gr. gaster, logos) onaj koji
moe govoriti iz eluca, tj. koji moe,
ne pokreui usta, govoriti tako kao
da mu glas dolazi iz daljine
gastrilogija (gr. gaster, logia) vjetina
govorenja iz eluca
gastrimargija (gr. gastrimargia) pro-
drljivost, prekomjerni tek
gastritis (gr. gaster) med. upala elu-
ca, eluana groznica
gastrizam (gr. gaster) med. pretrpa-
vanje eluca hranom
gastro- (gr. gaster) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: eludac, e-
luani
gastro-kriza (gr. gaster, krisis) med.
napadaj bolova u elucu, praen po-
vraanjem (kod suenja kimenjae)
gastroadenitis (gr. gaster, aden li-
jezda) med. upala eluanih lijezda
gastrobrozis (gr. gaster, brosis raz-
jedanje) med. razjedenost (ili: probu-
enost, progrizenost) eluca
gastrocela (gr. gaster, kele) med. bruh
(kila) eluca
gastrodijafanija (gr. gaster, diafaneia
prozirnost) med. osvjetljavanje eluca
radi utvrivanja eluanih i trbu-
nih bolesti i poremeaja
gastrodinija (gr. gaster, odyne bol) bol
u elucu, gr eluca
gastroenteritis med. v. gastrenteritis
gastrofil (gr. gaster, filos prijatelj) lju-
bitelj eluca = gastrolater
484 gastrorafija
gastrolater (gr. gaster, latreo obo-
avam) onaj koji slui elucu, tj. koji
ivi da bi jeo i pio; gastroman
gastrolatrija (gr. gaster, Iatreia) slu-
enje elucu, shvaanje da se ivot
sastoji u jelu i piu; gastromanija
gastrolit (gr. gaster, lithos kamen)
med. kamen u elucu
gastrologija (gr. gaster, logia) sve ono
to se odnosi na kuhanje, kuharsku
vjetinu i sve to je s tim u vezi;
takoer: gurmanstvo, sladokustvo
gastromalacija (gr. gaster, malakia
mekoa) med. razmekavanje elua-
nog zida
gastroman v. gastrolater
gastromanija (gr. gaster, mania) pre-
tjerano, bolesno uivanje u jelu i pi-
u
gastromantija (gr. gaster, manteia
proricanje) proricanje po elucu (na-
in proricanja kod starih Grka po ob-
licima trbuastih aa, napunjenih
vodom i okruenih svijeama)
gastronom (gr. gaster, nomos zakon)
sladokusac, gurman, onaj koji voli
dobra jela; strunjak u pripremanju
ukusnih jela
gastronomija v. gastrologija
gastropatija (gr. gaster, pathos bolest)
med. opi naziv za sve eluane bo-
lesti
gastroplikacija (gr. gaster, lat. plica-
tio) med. v. gastrorafija
gastropodi (gr. gaster, podos noga)
mn. zool. puevi, tj. ivotinje koje se
kreu na trbuhu, odnosno pomou
mesnatog organa ("stopala") na trbu-
hu; gasteropodi
gastroptoza (gr. gaster, ptosis pad)
med. sputenost eluca
gastrorafija (gr. gaster, regnymi prs-
nem, puknem) med. operacija koja
se sastoji u irenju eluca radi sma-
njivanja njegovog volumena; gastro-
plikacija
gastroragija
gastroragija (gr. gaster, regnymi prs-
nem, puknem) med. krvarenje iz e-
luca
gastroreja (gr. gaster, rheo teem, cu-
rim) med. povraanje sluzi iz obolje-
log eluca; prekomjerno izluivanje
eluanih sokova
gastroskop (gr. gaster, skopein gle-
dati) med. sprava za pregledavanje
eluca time to se njegova unutra-
njost osvijetli
gastroskopija med. ispitivanje eluca
i utrobe pomou gastroskopa
gastrospazmus (gr. gaster, spasmos
gr) med. gr u elucu
gastrostenoza (gr. gaster, stenos
uzak) med. suenost eluca
gastrostomija (gr. gaster, stoma) med.
operativno otvaranje rupice na elu-
cu
gastrotomija (gr. gaster, temno re-
em) med. operativno otvaranje elu-
ca radi odstranjivanja ira, raka i
dr.
gastroza (gr. gaster) med. opi naziv
za sve bolesti eluca
gastrozofija (gr. gaster, sofia mudrost)
pametno i razborito jedenje dobrih
jela
gastrula (lat.) biol. stupanj u razvitku
ivotinjskog jajeta, drugi stupanj u
razvitku blastoderma
gairati (fr. gacher) praviti buku, ga-
siti vapno; loe slikati, drljati; upro-
pastiti neto loim radom; prodati
(ili: prodavati) ispod cijene, dati u
bescijenje
Gapar, Melkior, Baltazar prema Bib-
liji: tri mudraca s Istoka, tri kralja
koja su se, idui za nebeskom zvije-
zdom doli pokloniti novoroenom
Kristu
gate-metier it. gatmetje (fr.) trg. onaj
koji kvari cijenu robi dajui je jefti-
nije: fig. zabuant, lo radnik, lo
majstor, neradnik
485 gavijal
gater (njem. Gatter) teh. u pilanama:
strojna viestruka okvirna pila s vie
otrica (do 10), pila koja balvan isto-
dobno ree u vie dasaka
gatirati (njem. gatten, gattieren) izmi-
jeati razliite vrste ruda, prije ta-
ljenja, tako da se dobije povoljniji
prosjeni sadraj i lake izvri ta-
ljenje
gatofobija (lat. catus maka, gr. fobe-
omai bojim se) med. bolestan strah
od maaka
Gaucherova bolest it. Goeova med.
neizljeiva nasljedna bolest uzroko-
vana poremeajem metabolizma li-
poida, bjelanevina i eljeza te pra-
ena poveanjem slezene i jetara,
tamnoutom bojom koe, nestankom
vapna u kostima (naziv po francus-
kom lijeniku P. C. Gaucheru,
18541918)
gauo (p. gaucho) mn. gaui, seljaci
jahai u pampama, osobito argentin-
ski, bave se stoarstvom i ive ne-
stalnim pastirskim ivotom, obino
u slubi velikih uzgajivaa stoke (po-
tomci su panjolaca i gotovo svi me-
stici); posebno su poznati kao odlini
jahai
gaudeamus (lat.) budimo veseli, vese-
limo se! (poetak i naslov poznate
stare studentske pesme "Gaudeamus
igitur...")
gaudij (lat. gaudium) radost, veselje,
uivanje
gaulajter (njem. Gau upa, pokrajina,
Leiter voa, upravitelj) pokrajinski
voa, upni starjeina bive Hitle-
rove nacionalsocijalistike stranke u
Njemakoj
gauner (njem.) lopov, varalica; bear
gaus fiz. po matematiaru i astronomu
K. F. Gaussu (17771855) nazvana
jedinica jaine magnetnog polja
gavijal (lat. gavialis) zool. vrsta indij-
skog krokodila s uskom i dugakom
njukom
gavota
gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples
s razliitim figurama; glazbena prat-
nja za taj ples u 4/4 taktu
gavun (tal. gavone) zool. vrsta morske
ribe kotunjae
gaza (fr. gaze) prozirna i tanka tkanina
od pamuka ili svile, veo; vrsta vrpce
od zlatnog ili srebrnog tkiva i svile;
med. mus(e)linska prozirna tkanina
za zavoje i previjanje rana, prije upo-
rabe se sterilizira da bi se u njoj uni-
tile sve zarazne klice
gazavat (tur. gaza, gazve) kod musli-
mana: "sveti rat protiv nevjernika";
dihad
gazela (ar. gazal, p. gazela, tal. gazella)
zool. afrika antilopa, stanovnik pus-
tinje, neto manja od srne; posebno
se odlikuje velikom brzinom
gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjes-
ma od 8 do 13 stihova (podrijetlom
iz Perzije); ljubavna, lirska poezija
uope
gazeta (tal. gazzeta, fr. gazette) dnevni
list, novine; pren. brbljavica, klepe-
tua
gazi (ar. gazi) ratnik, junak, vojnik mu-
sliman; borac za vjeru; pobjednik, os-
vaja (titula muhamedanskih vla-
dara i zaslunih vojskovoa)
gazija (tal. gaggia) bot. vrsta cvijeta
(lat. Acacia farnesiana)
gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno
junatvo; pren. obijest, hvalisavost
gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui)
velom; zamotati (ili: zamatati) ga-
zom
gazofilacij(um) (gr. gaza blago, fylat-
to uvam) riznica, spremite blaga;
rjenik, jezino blago
gazolin kem. tekui dio sirovog petro-
leja, vrije izmeu 7080 C, slui
za grijanje i osvjetljenje
gazon (fr.) mala povrina u vrtu ili par-
ku zasijana travom radi ukrasa (de-
koracije)
486 gekon
gaa (fr. gage, tal. gaggio) zalog, jam-
stvo; plaa, stalna nagrada, stalna
zarada
gairanje (fr. gage) davanje plae (ili:
stalne nagrade)
gaist (fr. gagiste) plaenik, najamnik,
slubenik; prav. onaj koji dri zalog,
primatelj zaloga
Gea, Geja (gr. Ge, Gaia) mit. "Zemlja",
kozmoloko boanstvo starih Grka
gebis (njem. Gebiss) zubalo (osobito
umjetno)
gefirofobija (gr. gefyra nasip; most,
fobeomai bojim se) med. bolestan
strah od prelaska preko mosta ili
preko neke vode
geg (engl. gag) kaz. aljiva improviza-
cija, ala; neoekivan, efektan obrat
u dramskoj radnji, osobito na filmu;
gegmen strunjak koji se bavi izmi-
ljanjem i primjenom filmskih gego-
va
Geiger-Miillerovo brojilo it. Gajger-
Milerovo ... instrument u nuklearnoj
fizici (registrira i broji elektrizirane
estice i gama-zrake te odreuje
smjer gibanja pojedinih estica koje
naiu)
gein (gr. ge zemlja) agr. crnosmei
glavni sastojak zemlje oranice
geistika (gr. ge) znanost o zemlji i po-
znavanju zemlje, opisivanje vrstih
masa Zemljine povrine
gejik (tur.) jelen
gejson (gr. geison) arhit. na antikim
hramovima: kameni vijenac iznad
friza
geja (jap. geischa) posebno kolovana
plesaica i pjevaica u japanskim a-
janama
gejzir (isl. geysir) geol. vreli izvor koji
povremeno izbacuje mlaz vode u veli-
ku visinu, na Islandu, u Sjev. Ameri-
ci i Novom Zelandu
gekon (njem. Gecko, fr. gecko) zool.
vrsta vrlo otrovnog gutera toplih ze-
malja
gelacija
gelacija (lat. gelatio) smrzavanje, ste-
zanje
gelazam (gr. gelao smijem se) smijeh,
smijanje, osobito grevit smijeh
geler (njem. Geller) krhotina granate,
metka i si.
gelidan (lat. gelidus) prid. hladan, le-
den
gelolepsija (gr. gelan smijati se, lepsis
uzimanje) med. nesvjestica uzroko-
vana jakim (npr. smijehom)
geloplegija (gr. plege udarac, kap)
med. v. gelolepsija
geloskopija (gr. gelao smijem se, sko-
peo gledam) psih. promatranje (ili:
prouavanje) smijeha
geloza (lat. gelu staraka ukoenost)
med. bolni vori u miiu (nastaje
kod miinog reumatizma ili nakon
velikih napora)
gelsonimo (tal.) kico, fifiri; po tome:
karakterna uloga na talijanskoj po-
zornici
gem (engl. game) port, igra, partija
(tenisa)
gema (lat. gemma) skupocjeni dragi ka-
men s urezanim oblicima, osobito
omiljen ukras u staro vrijeme; lijep
dragulj (bijela zvijezda) u skandi-
navskoj kruni
gemacija (lat. gemmatio) bot. pupanje,
izbijanje pupoljaka; doba pupanja
gematrija (gr.-hebr.) objanjavanje i
tumaenje tajanstvenog znaenja po-
jedinih rijei u vezi s nekim brojevi-
ma
gemeli (lat. gemelli) mn. blizanci
gemiferan (lat. gemma pupoljak, ferre
nositi) bot. koji nosi pupoljke
geminacija (lat. geminatio) udvajanje,
udvostruavanje; dvojnost, udvoje-
nost, postojanje udvoje, po dva; pren.
zbliavanje, zblienost
Gemini (lat.) Blizanci zvijee Zodi-
jaka, najsjajniji Kastor i Poluks
geminirati (lat. geminare) udvojiti, ud-
vajati, udvostruiti, udvostruavati
487 generalat
gemit (njem. mischen, gemischt) ono
"to je pomijeano, smjesa; osobito:
vino s mineralnom vodom
gemogliptika (lat. gemma, gr. glyfo
} reem, urezujem) vjetina bruenja
dragog kamenja
gemula (lat. gemmula pupolji, dem.
od gemma pupoljak) zool. zametak u
slatkovodnih spuvi; klica koja po-
mae razmnoavanje; nevidljiva kli-
ca u stanicama organizama koja se,
po Darwinu, dobiva nasljeem
gemza (njem. Gemse) zool. divokoza, vr-
sta antilope, velika kao koza, teka
4045 kg, ivi u Alpama
gemzebart (njem. Gemse divokoza,
Bart brada) iljasta bradica, "kozja
bradica"
gen (gr. genos rod) nositelj nasljednih
svojstava, smjeten u spolnim stani-
cama (mn. geni); svi geni tvore geno-
tipsku osnovu nasljea ili genotip
gencijanin (lat. gentiana) kem. gorka
tvar koju u sebi sadri gencijana, lin-
cura
genealog (gr. genea narataj, rod, lo-
gos) rodoslovac, poznavatelj (ili: prou-
avatelj) rodoslovlja
genealogija (gr. genealogia) rodoslov,
rodoslovlje, prouavanje postanka,
podrijetla i razvitka obitelji ili ple-
mena
genealoki (gr. genea, logos) koji se
odnosi na rodoslovlje, postanak, pod-
rijetlo, rodoslovni
genera (lat.) mn. v. genus
generacija (lat. generatio) raanje, pro-
izvoenje, postajanje; narataj, poko-
ljenje, svi ljudi koji ive u isto vri-
jeme i istih su godina
general (lat. generalis) najvii asniki
in, kod svih vojski ima vie stup-
njeva i rodova
generalat (lat. generalatus) generalski
in; vojni okrug koji spada pod jedno
vrhovno zapovjednitvo; vie zapo-
vjednitvo
generalije
generalije (lat. generalia) mn. prav.
ope okolnosti i pitanja (za razliku
od posebnih okolnosti i pitanja); opi
podaci
generalisimus (lat. generalissimus)
voj. vrhovni zapovjednik, glavni za-
povjednik vojske
generalisti (lat. generalis) mn. krani
koji ne ele biti pripadnici nijedne
od postojeih kr. vjera
generalitet (lat. generalis) openitost,
javnost; voj. svi generali neke vojske
generalizacija (lat. generalisatio) uop-
avanje, uopenje; uopenost
generalizirati (lat. generalisare, fr. ge-
neraliser) uopavati, uopiti; primi-
jeniti (ili: primjenjivati) uope na sve
sluajeve bez izuzetaka
generalna proba (lat. generalis, pro-
bare) kaz. glavna proba
generalna punomo prav. punomo
koja se ne izdaje samo za jedan prav-
ni posao ili vie pravnih poslova, ne-
go kojim se jedna osoba ovlauje da
zastupa prava druge osobe u svim
danim sluajevima
generalni (lat. generalis) opi; glavni,
vrhovni; rodni, koji se tie roda (za
razliku od specijalnog)
generalni guverner (lat. generalis, fr.
gouverneur) u bivoj Rusiji: visok do-
stojanstvenik kojem je bilo povjere-
no samostalno upravljanje u vie gu-
bernija; voj. general koji za vrijeme
rata zapovijeda svim vojnim snaga-
ma jednog podruja ili pokrajine
(Njemaka)
generalni prokurator (lat. generalis,
procurator) vrhovni dravni pravo-
branitelj u Francuskoj; glavni pra-
vobranitelj kod nekog vieg suda;
predsjednik svih dravnih pravobra-
nitelja neke drave
generalni sekretar (lat. generalis, se-
cretarius) titula stalnih poslovoa u
velikim trgovakim i poljoprivrednim
488 generiki
poduzeima; efovi kancelarija u mi-
nistarstvima i prefekturama; glavni
tajnik
generalni vikar (lat. generalis, vicari-
us) opunomoeni zastupnik biskupa
u njegovoj administrativnoj vlasti
generaltab (lat. generalis, njem. Stab)
voj. odabrani asnici iz svih rodova
vojske, s potpunom strunom spre-
mom, koji su dodijeljeni kao pomo-
nici i savjetnici viim zapovjedni-
cima, glavni stoer
generatio aequivoca it. generacio
ekvivoka (lat.) biol. raanje bez sje-
mena, prastvaranje, samozaee,
postanak ivih bia iz mrtvih (anor-
ganskih) tvari, tvar (nauavanje koje
se temelji na injenici da u sastavu
organske supstance nema nikakvih
elemenata koji se ne bi mogli nai i
u sastavu anorganske jedinstvo
tvari kao i na nauavanju o raz-
voju uope)
generatio spontanea it. generacio
spontanea (lat.) biol. v. generacio
ekvivoka
generativan (lat. generativus) koji slu-
i raanju, stvaranju, koji je u vezi
s raanjem, stvaranjem; proizvodan,
tvoraki, rodilaki
i
generator (lat. generator) roditelj, tvo-
rac, proizvoa; fiz. sprava za proiz-
voenje plinova, elektriciteta; dina-
moelektrini generator stroj za proiz-
voenje elektriciteta indukcijom
generatriks generatrisa (lat. genera-
trix) roditeljica, stvoriteljica, pramaj-
ka; mat. izvodnica (toka, linija ili
povrina koja svojim zamiljenim
kretanjem proizvodi liniju, povrinu
ili tijelo)
generian (lat. genus rod, fr. generique)
koji pripada rodu ili se odnosi na rod,
rodni; generiki
generiki (lat. genus, fr. generique) v.
generian
gener ifikacij a
gener ifikacij a (lat. generificatio) log.
oblikovanje (ili: stvaranje) rodnih poj-
mova
generis feminini (lat) enskoga roda
generis masculini it. generis masku-
lini (lat.) gram. mukoga roda
generis neutri srednjega (tj. nikakva)
roda
generoso it. enerozo (tal.) glaz. ple-
menito, u plemenitom zanosu
generozan (lat. generosus) plemenit,
velikoduan; podaan, dareljiv
generozitet (lat. generositas) plemeni-
tost, velikodunost; podanost, dare-
ljivost,
genetian (gr. genetikos) fil. koji se
odnosi na postanak (genezu), koji se
tie povijesti postanka i razvitka bi-
ljaka ili ivotinja; koji se tie nasli-
jea i znanosti o nasljeu
genetika definicija log. ona definicija
koja odreuje pojam time to izlae
put i nain na koji nastaje neki
stvarni ili zamiljeni predmet
genetika metoda fil. metoda koja
prouava i shvaa neku stvar u njezi-
nom nastanku (za razliku od deskrip-
tivne metode koja opisuje stvar kao
gotov proizvod, tj. onakvu kakva je
sad)
genetika psihologija psihologija ra-
zvoja, zajedniko ime za ivotinjsku,
djeju i socijalnu psihologiju
genetika (gr. gignomai raam se, ro-
dim se) znanost o nasljeu
genetlijakon (gr. genethlios roendan)
pjesma o roendanu; pjesma za us-
pavljivanje djece, uspavanka
genetliolog (gr. genethlios dan roe-
nja, logos) strunjak u proricanju da-
na i sata roenja
genetliologija (gr. genethlios dan ro-
enja, logos) proricanje dana i sata
roenja
geneza (gr. genesis) roenje, postanak,
podrijetlo, stvaranje; prapovijest;
489 genioplastika
(Geneza) prva knjiga Mojsijeva Peto-
knjija, Knjiga postanka
Genezaretsko jezero jezero u sjever-
nom dijelu Izraela, esto se spomi-
nje u Bibliji, osobito Novom zavjetu
(Galilejsko jezero)
genezimantija (gr. genesis roenje,
manteia proricanje) proricanje sud-
bine djeteta iz posebnih okolnosti pod
kojima je roeno
genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine
od devine dlake
genij (lat. genius, fr. genie) ovjek iz-
vanredne uroene snage duha koja
dolazi do izraaja kao originalna mo
shvaanja (intuicije), kombiniranja
(fantazije) i predoavanja
genijalan (lat. genialis) koji je po svojim
uroenim duhovnim osobinama iz-
vanredno jak, velik duhom, stvara-
laki, izvanredno darovit; usp. genij
genijalitet (lat. genialitas) v. genijal-
nost
genijalnost (lat. genius duh) duhovna
osobina i odlika genija, velika stvara-
laka snaga duha, izvanredna daro-
vitost; genijalitet
genijus (lat. genius) genij; duhovna po-
sebnost, karakter, oznaka, obiljeje;
u gr. i rim. mitologiji geniji su nia
krilata boanstva
genikulacija (lat. geniculatio) kleanje,
izraavanje potovanja kleanjem
genikuliran (lat. geniculatus) savijen
u obliku koljena, koljenast, vorast
geniografija (lat. genius, grafia) opisi-
vanje duhova, nauavanje o duhovi-
ma-boanstvima
geniologija (lat. genius, gr. logia) zna-
nost o velikim, genijalnim ljudima i
o biolokim i sociolokim elementi-
ma koji uvjetuju njihovu pojavu
genioplastika (gr. geneion brada,
plasso oblikujem, uobliujem) med.
operacija koja se sastoji u isprav-
ljanju i otklanjanju ozljeda na bradi
putem autoplastike
genitalan
genitalan (lat. genitalis) koji se tie
spolnih organa, spolni
genitalije (lat. genitalia, gignere raati)
mn. biol. spolni organi, organi koji
slue za rasploivanje
genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta
specifine artikulacije pojedinog gla-
sa
genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pa-
de, odgovara na pitanje koga? ili
ega?; najee oznauje pripadnost,
dio neke cjeline
genitura (lat.) roenje, raanje; proiz-
voenje, stvaranje; oplodno sjeme; i-
tanje sudbine po konstelaciji (po-
loaju) zvijezda u trenutku roenja,
nativitet
genius loci it. genijus loci (lat.) duh
zatitnik nekog mjesta; osobitost ne-
kog mjesta koju mu daje njegov duh
zatitnik; opi duh koji vlada u ne-
kom mjestu i daje mu svoje obiljeje
genius saeculi it. genijus sekuli (lat.)
duh vremena, osobitost javnog mni-
jenja nekog doba
genocid (gr. genos pleme, narod, lat.
caedere ubijati, cecidi ubio sam) zlo-
in kojim se eli unititi neki narod,
pleme, vjerska ili rasna skupina
genofobija (gr. genos rod, spol, fobe-
omai bojim se) med. bolestan strah
od svega to je u vezi sa spolnim
odnosom ih sa seksualnim osjeajem,
tj. strah od seksualnosti
genoplastika (lat. gena obraz, gr.
plasso oblikujem, uobliujem) med.
operacija koja se sastoji u poprav-
ljanju oteenog oblika obraza i usta
genotip (gr. genos, typos) v. gen
Genoveva junakinja srednjovjekovne
prie iz 5. ili 6. st., ena falakoga
grofa Siegfrida; osuena na smrt
zbog navodnog preljuba te se povlai
u planinu; na kraju je dokazala svo-
ju nevinost
gens (lat.) rod, koljeno; vrsta; pleme,
narod
490 geodet
gentilizam (lat. gens, gentis) nezna-
botvo, mnogobotvo
genualni (lat. genu koljeno, genualis)
koji se tie koljena, koljenski
genufleksija (lat. genuflexio) kleanje;
klanjanje, poklonstvo pred kim; po-
nizno odavanje potovanja, poniznost
genuinitet (lat. genuinus, lat. genui-
nitas) istinitost, stvarnost, tonost,
vjernost, nekrivotvorenost
genus (lat.) rod; gram. rod
geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama
sa znaenjem; zemlja, zemaljski
geobiologija (gr. ge, bios ivot, logia)
znanost o ivotu Zemlje
geoblasti (gr. ge, blastos klica, izda-
nak) mn. bot. biljke iji prvi klicini
listii (kotiledoni) pri klijanju ostaju
pod zemljom
geobotanika (gr. ge, botanike) biljna
geografija, biljni zemljopis
geocentrian (gr. ge, lat. centrum sre-
dite) fil. naziv za shvaanje koje
uzima Zemlju kao sredite svemira i
za astronomsko odreivanje mjesta
koje se usmjerava prema sreditu
Zemlje (geocentrizam); koji se tie
sredita Zemlje
geocentrizam (gr. ge, lat. centrum
sredite) astr. fil. nekadanje pogre-
no shvaanje da je Zemlja sredite
cijelog svemira i da oko nje krue
sva ostala nebeska tijela; supr. helio-
centrizam
geociklian (gr. ge, kyklos) koji pri-
kazuje kretanje Zemlje oko Sunca
geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz.
sprava koja oigledno prikazuje kre-
tanje Zemlje oko Sunca; geociklika
sprava
geode (gr.) mn. upljine u stijenama
ispunjene rudama izluenim iz vode-
nih otopina
geodet (gr. ge, daiein dijeliti) ovjek s
potpunom geodetskom spremom i
kvalifikacijama, mjernik
geodezija
geodezija (gr. ge, daiein dijeliti, podi-
jeliti, daisia) grana primijenjene ma-
tematike koja odreuje oblike i po-
vrine velikih dijelova Zemljine po-
vrine i oblik Zemlje kao cjeline;
mjernitvo, tj. kartografsko predo-
avanje povrine Zemlje i pojedinih
njezinih dijelova
geodinamika (gr. ge, dynamis sila)
geol. znanost koja prouava pojave
koje se danas zbivaju na Zemlji, sile
koje te pojave izazivaju i posljedice
djelovanja tih sila u pogledu odra-
vanja, stvaranja i mijenjanja Zem-
ljine kore; dinamika geologija
geofag (gr. ge, fagein jesti, derati)
onaj koji jede zemlju (na Javi, Marti-
niqueu, u Sibiru), zemljojed, zemljo-
der
geofagija (gr. ge, fagein) jedenje, gu-
tanje zemlje, zemljoderstvo; usp.
geofag
geofaktori (gr. ge, lat. factor initelj)
mn. zemljopisni initelji od kojih za-
vise zemljopisne pojave i promjene
na povrini Zemlje
geofizika (gr. ge, fysike) znanost o fi-
zikim pojavama u unutranjosti
Zemlje, osobito o njezinoj tempera-
turi, gustoi, njezinom magnetizmu
i o telurskim pojavama u zraku
geogenija (gr. ge, gignomai) v. geo-
gonija
geognost (gr. ge, gnostes) poznavatelj
(ih: prouavatelj) sastava i grae vr-
ste Zemljine kore; prid. geognostiki
geognostika v. geognozija
geognozija (gr. ge, gnosia) znanost o
gradi Zemlje kao svemirskog tijela
koje se sastoji od anorganskih masa,
osobito o sastavu i grai vrste Zem-
ljine kore; geognostika
geogonija (gr. ge, gignomai nastajem)
nastanak Zemlje, znanost o nastan-
ku, oblikovanju i razvitku Zemlje;
geogenija
491 geoid
geogonist (gr. ge, gignomai) znan-
stvenik koji prouava postanak Zem-
Ije
geograf (gr. ge, grafos) poznavatelj (ili:
prouavatelj) geografije (zemljopisa)
geografija (gr. ge, grafia) zemljopis,
znanost o poloaju, kretanju, veliini,
obliku i ivotu Zemlje i njezine povr-
ine, same po sebi i s obzirom na
ovjeka; bioloka geografija proua-
va rasprostranjenost i znaaj biljnog
i ivotinjskog svijeta na Zemlji; ma-
tematika geografija ili astronomska
geografija prouava Zemlju kao ne-
besko tijelo i nain njezinog predo-
avanja na kartama; politika geo-
grafija prikazuje drutvene i dravne
odnose na Zemlji; fizikalna ili fizika
geografija opisuje prirodne oblike i
pojave na Zemljinoj povrini
geografski (gr. geografikos) zemljopis-
ni, koji spada u geografiju; geograf-
ska duina (longituda) nekog mjesta
je luk usporednice (paralele) toga
mjesta od poetnog podnevnika (me-
ridijana) u smjeru istoka (istona
duina) ili u smjeru zapada (zapad-
na duina); geografska irina (lati-
tuda) nekog mjesta je podnevniki
(meridijanski) luk toga mjesta od
polutnika (ekvatora) u smjeru sjeve-
ra (sjeverna irina) ili u smjeru juga
(juna irina)
geohidrograf (gr. ge, hydor voda, gra-
fos) prouavatelj vode na Zemljinoj
kori
geohidrografija (gr. ge, hydor, grafia)
dio fizikog zemljopisa koji ispituje i
prouava vodu na Zemljinoj kori
geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem,
zaspem) med. zemljana kupelj, lije-
enje time to se bolesni dijelovi za-
trpaju zemljom (ruka, noga i dr.)
geoid (gr. ge, eidos oblik) istinski obhk
Zemlje, geometrijsko tijelo gotovo
jednako Zemljinom sferoidu, ali mu
geokarpija
je povrina u svakoj toki okomita
na pravac sile tee
geokarpija (gr. ge, karpos plod) bot.
osobina nekih biljaka da svoje opra-
ene cvjetove zariju u zemlju i tako
ih posiju
geokemija (gr. ge, cheo teem, istje-
em, chemeia) znanost koja prouava
razmjetaj kemijskih elemenata i
atoma u Zemljinoj kori, njihovu po-
vijest i kretanje u prostoru i vremenu
(glavni elementi su: vodik, kisik, si-
licij, aluminij, eljezo, kalcij, kalij,
natrij, magnezij)
geokronologija (gr.) prouavanje sta-
rosti Zemlje
geolit (gr. ge, lithos kamen) umjetna
smola; upotrebljava se, kao zamjena
roine, za izradu gumba
geolog (gr. ge, logos) poznavatelj (ili:
prouavatelj) sastava i grade Zemlje,
onaj koji se bavi geologijom
geologija (gr. ge, logia) znanost o po-
stanku, sastavu i gradi Zemlje, kao
tijela koje je sastavljeno od anorgan-
skih masa; sastavni dijelovi geologi-
je su geognozija i geogonija
geomagnetika (gr.) prouavanje mag-
netskih polja Zemlje
geomant (gr. ge, mantis prorok, vra)
tobonji poznavatelj geomantije, oso-
bito kod Arapa
geomantija (gr. ge, manteia prorica-
nje) proricanje po broju, poloaju i
slikama koje sluajno predstavljaju
toke nasumce napravljene u zemlji
ih po slici koju dobijemo kad na neku
plou ili stol bacimo nasumce aku
zemlje
geomedicina (gr.-lat.) grana medici-
ne koja prouava utjecaj zemljopis-
nih initelja na ivotne pojave kod
ljudi
geomehanika (gr. ge, mechanike) me-
hanika vrstih tijela
geometar (gr. ge zemlja, metron mje-
ra) poznavatelj geometrije; onaj koji
492 georgika
se u praksi bavi mjerenjem zemlje,
geodet, mjernik
geometrija (gr. geometria mjernitvo)
dio matematike koji se bavi proua-
vanjem osobina i meusobnih odno-
sa prostornih oblika, tj. geometrij-
skih tijela, povrina, linija i toaka
geometrijski (gr. geometrikos) koji se
tie geometrije, koji spada u geome-
triju; v. progresija; geometrijska sre-
dina kvadratni korijen iz umnoka
(produkta) dvaju brojeva; usp. arit-
metika sredina
geomicin (gr.) vrsta antibiotika
geomontografija (gr. ge, grafia lat.
mons, montis brijeg) vjetina izrai-
vanja reljefnih karata u vie boja od
preane papirnate mase
geomorfologija (gr. ge, morfe oblik)
znanost koja prouava kako se stva-
rala i mijenjala Zemljina povrina
energijom unutranjih, terestrinih
i solarnih sila i njihovim kombini-
ranim djelovanjem
geonom (gr. ge, nomos zakon) pozna-
vatelj (ili: prouavatelj) vrsta, obra-
ivanja i iskoritavanja zemlje
geonomija (gr. ge, nomia) znanost o
vrstama zemlje i o nainu obraiva-
nja i iskoritavanja zemlje
geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno
prikazivanje Zemljine povrine
geoponija (gr. geo-ponos, trud) obra-
ivanje zemlje, zemljoradnja
geopsihika (gr.) znanost o promje-
nama duevnog raspoloenja to ih
uzrokuju promjene meteorolokih
prilika
georama (gr. ge, orama pogled, prizor)
divovski geoplastini reljefni globus,
potpuno slikovit prikaz Zemljine ku-
gle
georgika (gr. georgeo obraujem zem-
lju, lat. georgica) mn. idiline pjes-
me, osobito pjesme o zemljoradnji
(Vergilijeve)
georgina
georgina bot. lijep i velik cvijet, slian
rui, donesen iz Meksika (nazvan po
botaniaru Georgiju)
georgofil (gr. georgos zemljoradnik,
filos prijatelj) prijatelj zemljoradnje,
ljubitelj poljoprivrede
geoskop (gr. ge, skopein gledati) pro-
matra Zemlje; v. geoskopija
geoskopija (gr. ge, skopein) proma-
tranje (ili: prouavanje) Zemlje, oso-
bito u meteorolokom smislu
geostatika (gr. ge, statizo stavim, po-
stavim) znanost o ravnotei (statici)
vrstih tijela
geotaksija (gr.) biol. pokretanje nekih
organizama uzrokovano djelovanjem
gravitacijske sile
geotektonika (gr. ge, tektonike) geol.
znanost koja prouava raspored i
gradu stijena u Zemljinoj kori
geotermika (gr. ge, thermos topao)
geol. dio geologije koji ispituje top-
linska stanja koja vladaju u dubini
Zemlje
geotermometar (gr. ge, thermos, me-
tron) sprava za odreivanje Zemlji-
ne temperature na razliitim to-
kama njezine dubine
geotomija (gr. ge zemlja, tome rezanje)
podjela zemlje
geotropizam (gr. ge, tropos okret) bot.
osobina biljnih organa da pod utjeca-
jem Zemljine tee zauzmu odreen
smjer prema vertikali; on moe biti:
pozitivan, kad organ raste u smjeru
djelovanja tee (korijen), negativan,
kad organ raste suprotno smjeru tee
(stablo), i transverzalan, kad raste
okomito na pravac tee (list i neka
podzemna stabla)
geotroposkop (gr. ge, tropos okret,
smjer, skopeo gledam) v. giroskop
gepard (fr. guepard) zool. veoma brza
grabeljiva ivotinja iz plemena ma-
aka, dosta slina psu, moe se obu-
iti i za lov, ivi u Aziji i Africi
gepek (njem. Gepack) prtljaga
493 gerraanija
gepolitika (gr. ge, politike) razmatra-
nje politikih pitanja s geografskog
(zemljopisnog) stajalita, tj. imajui
na umu cijelu Zemlju; znanost o utje-
caju vanjske prirode na drutveni i
politiki ivot
geranij (lat. geranium, gr. geranos
dral) bot. iglica, mnogobrojna biljna
vrsta; teh. dizalica
gerant (lat. gerans) v. erant
gerbelirati (tal. garbellare) eljeznu ru-
du usitniti i time je pripremiti za
taljenje
gerbulirati (lat. garbellare) probrati
robu i oistiti od prljavtine
gerbulura (lat. garbellare) neisti i
oteeni dijelovi neke robe; odbitak
odreenog postotka od prodane robe
zbog neistoe robe
gerijatrija (gr. geron starac, iatreia
lijeenje) znanost koja prouava sta-
rost u svima njezinim oblicima
gerila (p. guerrilla mali rat) naoruane
ete seljaka i pastira u panjolskoj
koje su, prilikom neprijateljskih upa-
da ili unutranjih borbi, ratovale na
svoju ruku; partizani
geriljero (p. guerrillero) voda gerile
Gerion mit. troglavi div sa tri ivota;
ubio ga je Heraklo
gerl(a) (engl. girl) djevojka, osobito: vit-
ka, okretna djevojka; plesaica u sku-
pini, baletna plesaica
gerlin (tal. gherlino) debelo brodsko ue
germa (njem. Germ) kvas, kvasac
Germani (lat. Germani) ime kojim su
Rimljani i Gali nazivali stare Nijem-
ce
germani (lat.) mn. roena braa, roene
sestre (djeca isth roditelja)
germanij (lat. germanium) kem. ele-
ment, atomska teina 72,60; broj 32;
znak Ge; krhka kovina, po svojstvi-
ma slina olovu
Germanija (lat. Germania) rimski na-
ziv za Njemaku; Njemaka prika-
zana u obliku ene koja titi
germanika
germanika mn. sve knjige pisane ger-
manskim (najee njemakim) jezi-
kom ili o Germanima (Nijemcima) u
nekoj knjinici
germanist znanstvenik koji se bavi pro-
uavanjem njemakog jezika, nje-
make knjievnosti, njemakih sta-
rina i povijesti Nijemaca
germanistika znanost koja prouava
jezike germanskih naroda (osobito
njemaki), knjievnost, starine i po-
vijest
germanitet (lat. germanitas) roeno
bratstvo, roeno sestrinstvo
germanitet (lat.) krvno srodstvo, brat-
stvo, sestrinstvo
germanizacija (fr. germanisation) po-
njemivanje, nijemenje
germanizam (lat. Germani) osobitost
njemakog jezika s obzirom na sa-
stav i red rijei; vladavina (ili: mo)
njemakog duha, njemake kulture i
politike sile
germanizirati (fr. germaniser) nijem-
iti, ponijemiti, ponjemivati; upo-
trebljavati u govoru ili pisanju nje-
make izraze ili oblike napravljene
u duhu njemakog jezika
germanofil (lat. Germani, gr. filos)
onaj koji voli Nijemce, njemaki je-
zik, njemaku kulturu itd.
germanofilija (lat. Germani, gr. fileo
volim) ljubav prema Nijemcima i
onome to je njemako
germanofob (lat. Germani, gr. fobos
strah) onaj koji se plai Nijemaca,
koji mrzi Nijemce
germanofobija (lat. Germani, gr. fo-
beo bojim se) strah od Nijemaca,
mrnja prema Nijemcima i svemu to
je njemako
germanoman (lat. Germani, gr. ma-
nia) onaj koji pretjerano voli Nijem-
ce i sve to je njemako
germanomanija (lat. Germani, gr.
mania ludilo) pretjerana, slijepa lju-
494 geronti i
bav prema Nijemcima i svemu to je
njemako
germanski (lat. germanicus) svojstven
Germanima, koji pripada Germani-
ma, njemaki; germanski jezici jezici
germanskog podrijetla (gotski, gor-
njonjemaki i donjonjemaki, nizo-
zemski, anglosaski, nordijski ili
skandinavski jezici)
germicid (lat. germen pupoljak, mla-
dica, occidere ubiti) sredstvo za uni-
tavanje nepoeljnih biljnih izdanaka
germinacija (lat. germinatio) bot. kli-
janje, proklijavanje; vrijeme klijanja
germinalan (lat, germinalis) bot. klini,
koji spada u klice ili se odnosi na
klice, spolne dijelove, npr. germinal-
na selekcija spolno odabiranje
germinativan (lat. germinativus) bot.
koji klija, koji proklijava, koji nie,
koji izaziva klijanje
germinirati (lat. germinare) bot. klijati,
proklijavati, nicati
germtajg (njem. Germ kvasac, Teig ti-
jesto) kuh. kola mijean uz dodatak
kvasca
gerok (njem. Gehrock) pripijen ulini
kaput s dugim skutovima; vojniki
kaput, redengot
gerokomij v. gerontokomij
gerokomija (gr. geron, starac, komeo
njegujem) med. vjetina njegovanja
starih ljudi; osobito: pomlaivanje
preivjelih staraca u neposrednoj
blizini mladih osoba
geromarazmus (gr. geron starac, ma-
ranein gasiti, slabiti) med. staraka
slabost, staraka iznemoglost
geromorfizam (gr. geron, morfe oblik)
med. boranje koe
geronti (gr. geron) mn. u herojskom
razdoblju grke povijesti: najstariji
ili najplemenitiji predstavnici naro-
da, kod Homera knezovi; kasnije,
osobito u dorskim dravama: lanovi
gerusije, vijea staraca koje je, uz
kraljeve i efore, imalo vrhovnu vlast
gerontofilija
gerontofilija (gr. geron starac, fileo
volim) med. postojanje spolnog proh-
tjeva (ili: nagona) prema starijim oso-
bama suprotnog spola
gerontokomij (gr. geron, komeo nje-
gujem) dom staraca, zavod za njego-
vanje i zbrinjavanje starih ljudi; ge-
rokomij
gerontokracija (gr. geron, kratia vla-
da) vlada jednog vijea sastavljenog
od najstarijih ljudi senata
gerl(a) (njem. Gerste) jeam; jelo od
jema
gerundij (lat. gerundium) u lat. grama-
tici: padeni oblici participa futura
pasivnog, glagolska imenica npr. ve-
nia legendi (doputenje itanja)
gerundiv (lat. gerundivum) u lat. gra-
matici: pridjevski upotrijebljen par-
ticip futura pasivnog, npr. res ad-
denda stvar koju treba dodati
geruzija (gr. gerusia) vijee staraca,
senat; dravno vijee u novoj Grkoj
gesims (njem. Gesims) arhit. istaknuti
ukrasni dio na licu (fasadi) graevine
ispod krova, iznad vrata itd., vijenac,
opivnica; sims
geslo (e. heslo) temeljno naelo, pa-
rola, moto, lozinka, krilatica, misao
vodilja
gesta (lat. gestus) pokret koji se pravi
cijelim tijelom ili samo rukom pri go-
voru; junako djelo; djelo koje netko
uini da bi izazvao dopadanje (lijepa
gesta) ili nedopadanje (runa gesta)
kod drugih
gestacija (lat. gestatio) med. noenje,
trudnoa; vrijeme trudnoe
gestikulacija (lat. gesticu atio) prav-
ljenje pokreta pri govoru cijelim tije-
lom, osobito ramenima i rukama;
opsjenarstvo, glumljenje
gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji
pri govoru mae, mlatara rukama,
koji pravi geste; opsjenar, varalica
gestikulatorski (lat. gesticulari) izra-
en pokretima (ne govorom)
495 giallo
gestikulirati (lat. gesticulari) praviti
geste pri govoru, mahati, mlatarati
rukama
gestio pro herede (lat.) prav. primanje
nasljedstva
gestirati (njem. gastieren) gostovati
gestoze (lat. gestum noeno) med. bo-
lesne pojave kod trudnica (povraa-
nje, slinjenje i si.)
geeft (njem. Geschaft) posao, trgovina,
zarada; zanimanje
geenk (njem. geschenk) dar, poklon
gemak (njem. geschmack) okus; ukus
getalt (njem. Gestalt) lik, oblik, ljud-
ska prilika, stas
Getsemani (hebr. gath-emanim tijesak
za ulje) vrt na podnoju Maslinske
gore u Jeruzalemu, mjesto gdje je
Krist uhien
geteanum (njem. Goethe, lat. Goethe-
anum) visoka antropozofska kola za
duhovne znanosti u Dornachau (vi-
carska), koju je osnovao voa antro-
pozofskog pokreta Rudolf Steiner
geto (tal. ghetto) dio grada koji su, u
Italiji, Njemakoj i dr., vlasti odrei-
vale Zidovima za stanovanje; ovaj dio
grada bio je u srednjem vijeku sa-
svim odvojen od drugih dijelova
getriba (njem. Getrieb) teh. mjenja na
motoru, prijenosnik sile
geumatika (gr. geuma okuano) zna
nost o okusu; geustika
geustika (gr. geuma) v. geumatika
geuziodisforija (gr. geusis ukus, dys-
foreo teko podnosim) med. bolesni
podraaj ivaca od ukusnih, ugodnih
stvari
geviht (njem. Gevvicht) uteg
gevint (njem. Gevvinde) vijak
gevirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija
gezundhajt! (njem. Gesundheit zdrav-
lje) nazdravlje! (pri kihanju)
giallo it. dalo (tal.) uta boja, uto; gia-
llo antico it. dalo antiko (tal.) u-
kasti mramor koji se nalazi samo na
spomenicama stare arhitekture
giallorino
giallorino it. alorino (tal.) napuljsko
utilo, lijepa i veoma uta zemlja oko
Napulja, no veinom umjetno na-
pravljena (upotrebljava se za slika-
nje uljanim bojama)
gibelini (tal. ghibellini) mn. ovako su
se u srednjem vijeku u Italiji zvale
pristae stranke njemakih careva,
za razliku od gvelfa, koji su pripadah
papinskoj stranci; borba izmeu ovih
dviju stranaka trajala je tijekom
gotovo cijelog srednjeg vijeka
gibon zool. antropoidni majmum, ivi
u jugoistonoj Aziji, odlikuje se
veoma dugim rukama
gibozan (lat. gibbosus) grbav; gibbositas
cariosa it. gibozitas karioza (lat.)
rak na kraljenici
gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje
i davanje signala); pom. trokutasti
barjai; muica, nian na puci; ru-
ice, upravlja na biciklu
gig (engl. gig) 2. lak i uzak amac, oso-
bito za zapovjednika ratnog broda;
port, irok i dosta teak kolski a-
mac, vrsta jole, s metalnim drcima
za vesla izvan amca; laka otvorena
dvokolica s jednim konjem
gig (fr. gigue, engl. gig, tal. giga) 1. i-
vahni francuski ples u 8/8 taktu i
glazbeno djelo kao pratnja za taj ples
Gig 1. kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.);
legenda govori da je posjedovao pr-
sten koji gaje je inio nevidljivim; 2.
mit. pedesetoroglavi i storuki div, sin
Uranov i Gejin
gigametar (gr.) milijarda metara
gigant (gr. gigas) gorostas, div
giganteskan (gr. gigas, tal. gigantesco,
fr. gigantesque) v. gigantski
gigantizam (gr. gigas div) antrop. veli-
ina tijela koja znatno nadmauje
prosjenu veliinu ljudskog tijela;
makrosomija
gigantociti (gr. gigas, kytos) mn. med.
v. makrociti
496 giljotina
gigantografija (gr. gigas, grafia) opi-
sivanje ih povijest divova; tisk. po-
stupak pri tiskanju velikih plakata
kad se normalan autotipski slog otis-
kuje znatno povean
gigantologija (gr. gigas, logia) prou-
avanje divova uope, a osobito u i-
votinjskom i biljnom svijetu
gigantomahija (gr. gigas, machia boj)
boj divova (omiljen predmet umjet-
nike obrade)
gigantosteologija (gr. gigas kost, os-
teon) zool. prouavanje kostiju di-
vovskih ivotinja
gigantski (gr. gigas) gorostasan, ori-
jaki, divovski, golem rastom i veli-
inom; giganteskan
gigerl (njem. Gigerl) kico, gizdelin,
onaj koji pretjeruje u dotjerivanju,
tako da esto ostavlja dojam budale
giht (njem. Gicht) 1. med. kostobolja,
ulozi; bolest zglobova; 2. koliina ru-
de ili ugljena to se odjednom stavi
u pe
gildhol (engl. guildhall) cehovski dom;
opinski dom u Londonu
Gilgame umerski vladar, kralj Uru-
ka, junak istoimenog epa nastalog
oko 2.000 pr. n. e.; simbolizira ovje-
ka kojega progoni tajna o neizbjei-
vosti smrti
giltati (njem. gelten) vrijediti, valjati;
gilta vrijedi (kod pogodbi, oklada)
giljoa (fr. guilloche) splet vijugavih
ara; crte izraen u vijugavim a-
rama; isprepletena ara: usp. gijoti-
rati
giljoirati (fr. guillocher) metalne po-
vrine ukrasiti simetrinim gravi-
ranim linijama (pri tiskanju vrijed-
nosnih papira, mjeninih formulara
i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti is-
prepletenim arama
giljotina (fr. guillotine) po franc. lije-
niku J. I. Guillotinu nazvana sprava
za izvrenje smrtne kazne odsijeca-
giljotinirati
njem glave (uvedena 1792. za vrije-
me Francuske revolucije)
giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti
smrtnu kaznu (ili: pogubiti) giljoti-
nom
giljotomanija (fr. guillotine, gr. ma-
nia) strast za izvravanjem smrtne
kazne
gimkana (gr. gym kratica od gimna-
stika, ind. khana igralite) port, na-
tjecanja u savladavnju razliitih a-
ljivih zapreka (npr. trei nositi au
na glavi)
gimnastiar (gr. gymnazo vjebam)
onaj koji se bavi gimnastikom, vje-
bom
gimnastiki (gr. gymnikos) koji se tie
tjelesnog vjebanja ili pripada tjeles-
nom vjebanju
gimnastika (gr. gymnastike) kod sta-
rih Grka: vjetina tjelesnog vjebanja
(skakanja, okretanja, hrvanja i pliva-
nja); danas: vjetina tjelesnog vje-
banja radi higijensko-estetskih ci-
ljeva
gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno,
kod starih Grka: mjesto gdje su mla-
dii i odrasli goli (gymnos = gol) obav-
ljali tjelovjebu; kasnije: sredite cje-
lokupnog duhovnog ivota; danas:
srednja kola, tj. kola izmeu osnov-
ne i visoke, kola koja priprema ue-
nike za fakultet
gimnazijalac (gr. gymnasion) ak
gimnazije
gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nad-
zornik, upravitelj gimnazije kod sta-
rih Grka
gimnopteri (gr. gymnos gol, pteron
krilo) mn. zool. golokrilci, insekti s
golim krilima
gimnosperme (gr. gymnos gol, sperma
sjeme) mn. bot. golosjemenjae, biljke
s ogoljelim sjemenovim pupoljiem,
npr. bor, jela, smreka i dr.
gimnozof (gr. gymnos gol, neodjeven,
sofos mudrac) indijski asketski filozof
497 ginekokracija
ginander (gr. gyne ena, aner ovjek,
mu) dvospolac, hermafrodit
ginandrija (gr. gyne, aner) bot. osobi-
tost monokotilnih biljaka ije su
pranike ile srasle s gineceumom
(orhideje i dr.); osobina ena koje
imaju muki izgled i muko dranje;
prid. ginandrian
ginandromorfizam (gr. gyne ena,
aner ovjek, mu, morfe, oblik) fiziol.
ppjava kod osoba koje imaju grudi
razvijene kao u ene, a istodobno iz-
raene brkove i bradu
gina]trezija (gr. gyne ena, atresos ne-
probuen) med. zatvaranje rodnice u
ena
gine- (gr. gyne) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: ena, enski
ginecej (gr. gynaikeion, lat. ginaece-
um) odaje za ene u unutranjosti
kue starih Grka i Rimljana; est na-
ziv enskih srednjih kola; bot. ukup-
nost enskih spolnih organa kod an-
giosperma (kritosjemenjaa)
ginecizam (gr. gynaikismos) v. gine-
keizam
ginekeja (gr. gynaikeia) med. mjeseno
pranje kod ena, menstruacija
ginekija (gr. gynaikeia) med. v. gine-
keja
ginekizam (gr. gynaikismos) enstve-
nost, ensko dranje i ponaanje uop-
e (u strahu, ljubavi i dr.)
ginekofob (gr. gyne, fobos) enomrzac
ginekofobija (gr. gyne, fobeo bojim se)
mrnja prema enama
ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos e-
na, fagein jesti) enomrzac
ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos e-
na, fone glas) mukarac koji ima en-
ski glas
ginekofonian (gr. gyne, fone glas)
koji ima enski, tj. tanak glas
ginekokracija (gr. gynaikokratia)
vlast (ili: vladavina) ena, nadmo
ena u odnosu prema mukarcima
ginekolog
ginekolog (gr. gyne, logos) med. lije-
nik-specijalist za bolesti enskih
spolnih organa
ginekologija (gr. gyne, logia) med. dio
medicine koji prouava osobitosti
enskog tijela i njegovih funkcija, a
osobito bolesti enskih spolnih or-
gana
ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se
tie bolesti enskih spolnih organa i
njihovog lijeenja; ginekoloki insti-
tut zavod za porodnitvo i za lijee-
nje bolesti enskih spolnih organa
ginekoman (gr. gyne, mania ludilo)
ovjek lud za enama, pretjerani en-
skar
ginekomanija (gr. gynaiko-mania) bo-
lesna strast prema enama, ludilo za
enama, pretjerano enskarstvo
ginekomast (gr. gyne, mastos dojka)
mukarac kod kojega su dojke razvi-
jene potpuno kao kod ena, tako da
u nekim sluajevima izluuju ak i
mlijenu tekuinu
ginekomorfan (gr. gyne, morfe oblik)
po obliku slian eni, enskog oblika
gineologija v. ginekologija
gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg.
fina engleska, prvobitno istonoin-
dijska prugasta, karirana i arena
pamuna tkanina
gingerbeer it. dinderbir (engl.) pivo
pomijeano sa umbirom
gingivitis (lat. gingiva desni) med. upa-
la desni ' liji
ginko (kin. kinko, lat. gingko biloba)
bot. "drvo sa zlatnim plodom", vrsta
drveta iz porodice gimnosperma, vi-
soko i jako (u Kini i Japanu esto ga
sade pokraj hramova kao ukras)
ginodinamiki (gr.) bot. naziv za cvje-
tove kod kojih pranici nose jae iz-
raene enske elemente
ginseng (lat. Panax ginseng, kin. en-
en) korijen jednog drveta iz porodice
brljana koji se u Kini cijeni kao zlato
budui da ga smatraju sredstvom za
498 gipsati
produenje ivota, afrodizijakom i li-
jekom protiv sifilisa; raste u Kini,
Koreji, Japanu i Sjev. Americi
ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool.
ivotinja, bastard koji nastaje
krianjem mulca (mujaka mule) i
kobile
ginjol (fr. guignol) kazalite lutaka
Gioconda it. okonda (tal.) slik. gla-
soviti portret Mona Lize, ene fioren-
tinskog plemia Francesca Gioconda,
djelo Leonarda da Vincija (1911. pro-
naena u Firenci i vraena Francus-
koj)
giocondamente it. okondamente
(tal.) glaz. ugodno, ljupko, umiljato;
giocondevole, giocondoso
giocondevole it. okondevole (tal.)
glaz. v. giocondamente
giocondoso it. okondozo (tal.) glaz.
v. giocondamente
giocosamente it. okozamente (tal.)
glaz. v. giocoso
giocoso it. okozo (tal.) glaz. aljivo,
veselo, nestano; gioiosetto, gioioso
giojosetto it. ojzeto (tal.) glaz. v. gio-
coso
giojoso it. ojozo (tal.) glaz. v. giocoso
giornale it. ornale (tal.) dnevni list,
novine
giorno di pagamento it. dorno di pa-
gamento (tal.) trg. dan plaanja
Giovinezza it. Dovineca (tal.) "Mla-
dost", himna faistike stranke u Ita-
gipira (fr. guipure) ipka kod koje su
crtei i pojedini likovi ispupeni zbog
toga to se radi debelim koncem (svi-
lenim, zlatnim, srebrnim); ispupen
vez
gips (gr. gypsos) min. sadra, kalcijev
sulfat s vodom, u vodi teko otopiv
gipsati (gr. gypsos) uiniti da vino po-
mou gipsa postane bistrije; biljke,
osobito leptirnjae, posuti gipsom u
prahu da bi bolje rasle; zakrpati (ili:
popuniti) gipsom
gipsoteka
gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke
koveg) muzej ili muzejski odjel s
modelima kiparskih radova izlivenih
u gipsu
gira (lat. gerrula) zool. vrsta sitnije mor-
ske ribe
giracija (lat. gyratio) med. vrtoglavost
giri (lat. gyri, gr. gyros) mn. anat. za-
vijuci, vijuge, osobito vijuge na po-
vrini mozga, modane vijuge
giribic (tal. sghiribizzo) hir, samovolja,
kapric
girlanda (fr. guirlande, tal. ghirlanda)
vijenac od lia i cvijea; niza od dra-
gog kamenja
girlandina (fr. guirlandine) vrsta en-
gleske tkanine u raznim bojama
girom (gr. gyroma) stvar u obliku ta-
njura ili zdjelice; bot. zdjelasta plod-
nica kod biljaka
giromantija (gr. gyros, manteia) ga-
tanje iz kruga kojeg napravi onaj to
gata
girometar (gr. gyros, metron) fiz. spra-
va za mjerenje brzine okretaja, oso-
bito kod rotacijskih strojeva
giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. spra-
va za zorno prikazivanje i dokaz da
se Zemlja okree oko svoje osi
girostat (gr. gyros, statikos) fiz. na-
prava koja prikazuje dinamiku okre-
tanog tijela
girozan (lat. gyrosus) zavijen, prstenast
girus (lat. gyrus krug) modana vijuga;
girektomija (gr. ektome izrezivanje)
med. operacija modane vijuge
gie (fr. guichet) vrataca koja se nalaze
u velikim vratima, osobito u tvra-
vama, zatvorima i si.; ulazna vrata-
ca; prozori (u vratima, zidu i dr.),
alter
gitara (p. guitarra, fr. guitare, tal.
chitarra) glaz. instrument sa est do
deset ica koji su Mauri donijeli u
panjolsku; danas u cijeloj Europi ve-
oma rasprostranjen instrument za
pratnju pri pjevanju
499 glase
gitarist (fr. guitariste) svira na gitari
giunta it. unta (tal.) udruenje vije-
nika koje postoji pored dravnog vi-
jea u Italiji
giuoco piano it. uoko pijano (tal.),
"tiha igra", tzv. "talijanska partija"
u ahu
giusto it. usto (tal.) odmjereno, raz-
mjerno, prikladno, zgodno
glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pri-
pada Ledenom dobu
glacijalin (lat. glacies led) kem. pripra-
vak od borne kiseline, boraksa, gli-
cerina i dr. (slui za odranje mesa,
mlijeka itd. u svjeem stanju)
glaciologija (lat. glacies led, gr. logia)
geol. dio fizikog zemljopisa koji pro-
uava ledenjake u prolosti i sada-
njosti
gladijator (lat. gladiator, gladius, ma)
onaj koji se bori za plau, profesi-
onalni borac, borac u areni; kod
Rimljana: borci, obino robovi ih rat-
ni zarobljenici, koji su se u cirkusi-
ma meusobno borili i bili vrlo rado
gledani
gladiola (lat. gladius ma) bot. ukrasna
biljka iz porodice perunika
glajhtrom (njem. Gleichstrom) fiz. jed-
nosmjerna struja
glanc (njem. Glanz) sjaj, sjajnost; svjet-
lost
glancati (njem. glanzen) sjajiti, davati
sjaj, osobito koi; glancati se blistati
se, sjajiti se
glandiforman (lat. glandiformis) u ob-
liku ira, irast
glandula (lat.) med. lijezda, vratna li-
jezda, obino krajnik
glandularan (lat. glandularis) ljezdani
glandulozan (lat. glandulosus) ljezdo-
vit, ljezdan
glandulozitet (lat. glandulositas) ljez-
davost, ljezdovitost
glase (fr. glace) uglaan, sjajan; smrz-
nut; svila protkana zlatom ili sre-
brom; vrsta sjajnog konca; glase dvo-
glasija
boj dvoboj bez zatitnih sredstava na
rukama i prsima; glase koa najfinija
sjajna koa za izradbu rukavica (gla-
se rukavice); glase papir fini, sjajni
papir
glasija (fr. glacis) fort. kod utvrda, oso-
bito stalnih: nasip od zemlje s one
strane rova ili skrivenog puta koji
se blago sputa prema strani s koje
se oekuje napad
glasijalist (fr. glacialist) poznavatelj (ili:
prouavatelj) ledenih brjegova, lede-
njaka, gleera
glasirati (lat. glaciare, fr. glacer, njem.
glasieren) pocakliti, predmetima na-
pravljenim od zemlje, koe i dr. dati
sjajan izgled; jela premazati glazu-
rom, caklinom (npr. peenje gustim
umakom, kolae bjelancetom, e-
erom i dr.)
glaspapir (njem. Glas staklo) papir pre-
vuen staklenom prainom (slui za
bruenje razliitih mekanih pred-
meta ih glaanje drveta)
Glauberova sol kem. natrijev sulfat
Na 2 S0 4 (upotrebljava se kao sredstvo
za ienje i protiv crijevnih glista;
nazvana po kemiaru i lijeniku J.
Glauberu (16041668)
glaucedo (lat. glaucedo) med. v. glau-
kom
Glauka mit. ki kralja Kreonta; zbog
nje je Jazon napustio Medeju
Glauko mit. beotski ribar koji se uto-
pio u moru i bio proglaen jednim od
starogrkih boanstava mora
glaukom (gr. glaukos plavkast, pla-
vozelen) med. zelena mrena, opasna
ona bolest koja se sastoji u povi-
enom tlaku u unutranjosti one
jabuice (nazvana po tome to zjenica
pritom esto izgleda zelenkasta)
glaukomatian med. v. glaukomatozan
glaukomatoza (gr. glaukos) med.
postojanje (ili: razvijanje) zelene mre-
ne u oima; v. glaukom
500 glijadin
glaukomatozan (gr. glaukos) med.
koji boluje od zelene mrene u oima;
glaukomatian; v. glaukom
glazura (lat. glacies, njem. Glasur) gle,
caklina; pren. vanjski sjaj
gleer (lat. glaciarium, njem. Gletscher)
ledenjak, velike ledene mase koje se
oblikuju od snijega regelacijom (po-
novnim smrzavanjem) u blizini polo-
va i na visokom planinama
glena (gr. glene) zjenica; anat. aica
(na kosti)
glenitis (gr. glene) med. upala zjenice
glenoidan (gr. glene, eidos) blago
udubljen, koritast, slian aici (kost)
gleukometar (gr. gleukos slatko vino,
mot, metron) sprava za ispitivanje
vina, osobito za mjerenje eera u
mladom vinu; glikometar
glicerin (gr. glykys sladak) kem. itka,
sirupasta i bezbojna tekuina, pri-
rodni sastojak masti, slatkog okusa
(kemijski sastav: C 3 H fi 0 3 )
glicifag (gr. glykys sladak, fagos koji
jede) onaj koji voli jesti slatkie, sla-
dokusac
glicinija (gr. glykys sladak) bot. ukras-
na drvenasta biljka s mirisnim ljubi-
astim viseim cvjetovima
glif (gr. glyfo) arh. lik izraen rezba-
renjem (u zidu, stupu i dr.); ukrasni
ljebi
glifanon (gr. glyfo dubem, reem) rez-
barsko (ili: klesarsko, kamenoreza-
ko) dlijeto
glifiki (gr. glyfo) rezbarski, kiparski,
kamenorezaki
glifika (gr. glyfo) v. gliptika
glifogen (gr. glyfo dubem, reem, ge-
nos) teh. sredstvo za nagrizanje e-
lika
glifografija (gr. glyfo, grafia) teh. vje-
tina izradbe ispupenih slova ili plo-
a galvanskim putem za tiskanje
(kao drvorez), dio galvanoplastike
glijadin (gr. glia ljepilo) hranjiva tvar
u itaricama
glikiskop
glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo
gledam) kem. instrument za odrei-
vanje koliine eera u nekoj tvari
glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool.
krobu slina supstanca bez boje,
okusa i mirisa u ivotinjskom tijelu,
vana rezervna tvar u ivotinjskom
tijelu, osobito u miiima i jetrima;
nastaje iz vika groanog eera u
krvi
glikohol (gr. glykys sladak) kem. gusta
bezbojna tekuina slatkasta okusa
glikometar (gr. glykys, metron) v.
gleukometar
glikonej (lat. glyconeus) metr. antiki
katalektiki stih koji se sastoji od tri
troheja i jednog daktila, nazvan po
grkom pjesniku Glikonu
glikoza (gr. glykys sladak) kem. gro-
dani eer; glukoza, dekstroza
glikozidi (gr. glykys sladak) kem. bilj-
ni organski spojevi sastavljeni od glu-
koze ili neke druge vrste eera i
neeerne komponente; glukozidi
glikozurija (gr. glykys sladak, uron
mokraa) med. privremena pojava e-
era u mokrai (a ne kronina kao
kod eerne bolesti)
gliom (gr. glia) med. izraslina u mozgu
i kraljenici, nekad i u ivcima moz-
ga ili kraljenice, nastaje bujanjem
stanica ivanog tkiva
glipti (gr. glyptos) mn. likovi izraeni
u kovini ili kamenu
gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu
rezan) vjetina izradbe ili ureziva-
nja likova u kamenu ili kovini; plas-
tina umjetnost, klesarska, kameno-
rezaka vjetina, kiparstvo; glifika
gliptognoz(ij)a (gr. glyptos, gnosis)
poznavanje isklesanog (rezanog) ka-
menja
gliptografija (gr. glyptos, grafein) opi-
sivanje kiparskih djela, osobito is-
klesanog (rezanog) kamenja
gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka
isklesanog (rezanog) kamenja; tako-
501 globus
er: zbirka kiparskih djela (npr. po-
znata velika zbirka u Miinchenu, ili
u Zagrebu u Mevedgradskoj ulici)
glirarij (lat. glires puhovi) kod starih
Rimljana: posuda za uzgajanje pu-
hova
glisada (fr. glissade) klizanje maem pri
maevanju; klizanje nogom pri ple-
su; zrak. klizanje na jedno krilo; skli-
zaljka
glisando (tal. glissando) glaz. v. glisato
glisantan (fr. glisant) klizav; pren.
opasan, sumnjiv, tugaljiv
glisato- (tal. glissicato) glaz. blago pre-
vlaei; brzo prevlaei gornjom stra-
nom prsta preko donjih tipki glaso-
vira: glisando, glisikato
gliser (glisser kliziti) brzi motorni a-
mac ili brod koji klizi povrinom vode
velikom brzinom
glivajn (njem. Gliihwein) crno vino ku-
hano sa eerom, cimetom i korom
od limuna (lijek protiv prehlade)
gliza (njem. Driise) oboljela lijezda, gu-
a
glob (lat. globus) zem. v. globus
globalan (lat. globus, fr. global) cjelo-
kupan, ukupan
globoid (lat. globus, gr. eidos oblik)
tijelo u obliku kugle, kugla spljotena
na polovima
globoidan (lat. globosus) kuglast, okru-
gao
globozitet (lat. globositas) okruglost
globoziti (lat. globositi) mn. zem. okru-
gle i vijugave okamine pueva
globtroter (engl. globetrotter) ovjek
koji radi porta i zadovoljstva putu-
je oko svijeta, putnik oko svijeta
globulini (lat. globulus) mn. kem. vrste
bjelanevina koje se ne mogu otapati
u istoj vodi, nego u razrijeenim sol-
nim otopinama (kiseline koje se na-
laze u krvi, mlijeku, jajima i sjeme-
nju)
globus (lat. globus) zem. slika Zemljine
kugle; astr. kugla na ijoj je povrini
globus hystericus
prikazana prividna nebeska kugla;
Zemljina kugla; glob
globus hystericus it. globus histeri-
kus (lat.) med. bolesni osjeaj histe-
rinih osoba kao da im se jednjakom,
od eluca prema gi*lu, penje neka ku-
gla
globus imeprialis it. globus imperi-
jalis (lat.) jabuka (kao jedan od sim-
bola dravne, kraljevske vlasti)
glohidij (gr. glochis iljak, rt) zool. li-
inka rijenih koljaka Unio i Ano-
donta
glokig (njem. glockig) zvonast, zvono-
lik, u obliku zvona
glokn (njem. glocke zvono) enska suk-
nja zvonasta oblika
gloksinija bot. biljka krasnica s pri-
zemnim dlakavim listovima i velikim
barunastim cvjetovima (naziv po
lijeniku B. P. Gloxinu, 18. st.)
gloria mundi (lat.) slava svijeta, ast
svijeta; sic transit gloria mundi it.
sik tranzit glorija mundi (lat.) tako
prolazi slava ovoga svijeta
glorificirati (lat. glorificare) slaviti,
veliati, uzdizati hvalama
glorifikacija (lat. glorificatio) slavlje-
nje, proslavljanje, velianje, oboa-
vanje, uzdizanje hvalama
glorifikator (lat. glorificare slaviti, ve-
liati, fr. glorificateur) onaj koji ne-
koga ili neto slavi i velia, hvalitelj,
slavitelj
glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u
Kat. crkvi: aneoska himna koja po-
inje s Gloria in excelsis Deo (Slava
Bogu na visini); svijetli krug oko gla-
ve svetaca; umj. slika otvorenog ne-
ba s Bogom i anelima
gloriola (lat. gloriola) svijetli krug oko
glave sveca, aureola, glorija; pren. ta-
tina u malim stvarima, bijedna sla-
va
glosa (gr. glossa jezik; govor) prvotno:
nejasna rije koju treba protumaiti;
tumaenje, objanjenje; u obinom
502 glosolalija
ivotu: pokudna ili zlobna primjed-
ba; poet. pjesma od etiri strofe ija
posljednja etiri stiha, itana zajed-
no, daju samu za sebe razumljivu ri-
movanu strofu; napomena, primjed-
ba (osobito sa strane u knjizi)
glosalgija (gr. glossalgia) med. bol
jezika i sluznice usta kao posljedica
bolesti simpatikog ivanog sustava;
glosodinija
glosar (lat. glossarium) v. glosarij
glosaret (engl. glossaret) vunena, po-
lusvilena tkanina iz Norwicha u En-
gleskoj
glosarij (lat. glossarium) knjiga s pri-
mjedbama, napomenama; rjenik u
kojem su objanjena znaenja rijei,
osobito zastarjelih i nepoznatih; rje-
nik
glosator (lat. glossator) onaj koji ob-
janjava nejasne rijei; pisac rje-
nika; pisac napomena u knjizi sa
strane; u sred. vijeku: pravnici koji
su tumaili djelo "Corpus juri civi-
lis"
glosem (gr. glossa jezik) nejasna rije
kojoj je potrebno objanjenje; samo
to objanjenje; glosema
glosema (gr. glossa) v. glosem
glosirati (gr. glossa jezik) radi obja-
njavanja dodavati nekom tekstu na-
pomene, biljeke; praviti glose, obja-
njavati, tumaiti; pren. praviti po-
kudne, zlobne primjedbe; davati kon-
cu sjaj
glositis (gr. glossa jezik) med. upala
jezika
gloso- (gr. glossa) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: jezik, jezini
glosodinija (gr. glossa, odyon) med.
v. glosalgija
glosograf (gr. glossa, grafein) pisac
glosa
glosografija (gr. glossa, grafein) anat.
opisivanje jezika; pisanje glosa
glosolalija (gr. glossa, laleo tepam)
psih. osebujna pojava religijskog us-
glosoliza
hienja koja se sastoji u nesvjesnom
govorenju nerazumljivih glasova; go-
vorenje stranim jezicima; glotolalija
glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v.
glosoplegija
glosolog (gr. glossa, logos) gram. zna-
lac jezika, poznavatelj jezika
glosologija (gr. glossa, logia) anat. dio
anatomije koji prouava jezik; gram.
znanost o jezicima, lingvistika; v. glo-
tologija
glosomanija (gr. glossa, mania) strast
za govorenjem stranih jezika; v. glo-
tomanija
glosomantija (gr. glossa, manteia)
proricanje prema obliku i gradi je-
zika
glosonomija (gr. glossa, nomos zakon)
znanost o jezinim zakonima; gra-
matika
glosoplegija (gr. glossa, plege udar;
rana) med. oduzetost jezika; glosoli-
za
glosoragija (gr. glossa, regnymi pu-
cam, prsnem) med. krvarenje jezika
glososkopija (gr. glossa, skopeo) med.
pregled (ili: ispitivanje) jezika
glosospazmus (gr. glossa, spasmos
gr) med. gr u jeziku
glosotomija (gr. glossa, temno reem)
kir. rezanje jezika
glotis (gr. glotta jezik) anat. glasnica
glotisedem (gr. glotta, oidao oteknem,
nabubrim) med. v. larinksedem
glotolalija (gr. glotta, laleo govorim)
govorenje stranih jezika; usp. gloso-
lalija
glotologija (gr. glotta, logia) znanost
o jeziku, o jezicima
glukoza (gr. glykys) v. glikoza
glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi
gluten (lat.) ljepljiva tekuina u ivo-
tinjskim tijelima; kem. smjesa bje-
lanevina iz peninih zrna, svi pro-
teini iz penice (o njima ovisi kakvo-
a kruha)
503 gnoseologija
glutin (lat. glutinum) biljno ljepilo; lje-
pilo od ivotinjskih kostiju i ila
glutinacija (lat. glutinatio) ljepljenje,
sljepljivanje, lemljenje
glutinancija (lat. glutinantia) mn. med.
sredstva za sljepljivanje, sraivanje
glutinativan (lat. glutinativus) koji
sljepljuje, spaja, srauje
glutinozan (lat. glutinosus) ljepljiv
gmajna (njem. ggmein openit, javan)
javni panjak
gnadeus (njem.pnade milost, Schuss
hitac) revolverski hitac u glavu kojim
zapovjednik kaznenog odreda "do-
krajuje" strijeljanog osuenika (ka-
ko bi bilo sigurno da je smrtna osuda
uspjeno izvrena)
gnatalgija (gr. gnathos eljust, algos
bol) med. bol u eljustima
gnatoneuralgija (gr. gnathos eljust,
obraz, neuron ivac, algos bol) med.
bol lica, obraza
gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos
gr) med. gr lica i eljusti
gnom (fr. gnome, lat. gnomus) mit. ru-
ni patuljak koji ivi pod zemljom i
uva blago
gnoma (gr. gnome) kratka, obino u
ritmikoj formi pisana, mudra izre-
ka, pouka i si., npr. Upoznaj samoga
sebe; sentencija
gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih
izreka
gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom
gnomologija (gr. gnomologia) zbirka
mudrih pounih izreka (gnoma); go-
vorenje mudrih izreka
gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sun-
anom satu, tj. uspravan pruti koji
je duinom svoje sjene pokazivao
doba dana; sunani sat
gnomonika (gr. gnomon) vjetina kon-
struiranja sunanih satova
gnomski (gr. gnome) mudar, pouan;
gnomski pisci pisci gnoma
gnoseologija (gr. gnosis spoznaja, lo-
gia) fil. teorija spoznaje
gnostici
gnostici (gr. gnostes spoznaja) mn.
kranski filozofi iz prvih stoljea koji
su pokuali, pomou kozmogonijskih
teorija i orijentalne mitologije, apso-
lutno utvrditi kransku religiju i po-
staviti kranstvo kao najvie naelo
svijeta
gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil.
nauavanje gnostika
gnostika (gr. gnostike) fil. teorija spo-
znaje
gnostologija (gr. gnostos spoznatljiv;
poznat, logia) mudrijatvo, svezna-
lost
gnothi seauton (gr. gnothi seauton)
"spoznaj samog sebe!"
gnozis (gr. gnosis) fil. znanje, spoznaja;
kod aleksandrijskih Zidova i starih
krana: dublje poznavanje Biblije i
religije (za razliku od vjerovanja obi-
nog naroda), filozofija religije u pr-
vim stoljeima kranstva
gnu (hotent. gnu, engl. gnoo, fr. gnou)
zool. vrsta afrike antilope, slina vo-
lu ili bi volu
go-(igo) japanska nacionalna igra (dva
Jgraa igraju crnim i bijelim kamen-
iima na kvadratnoj dasci koja ima
361 polje)
go on it. gou on (engl.) hajde poni!
goba (tal. gobba) grba
gobelin (lat.) v. goblen
goblen (fr. gobelin) umjetniki izraen
zidni sag sa slikama krajolika ili
likova, nazvan po glasovitom bojadi-
saru Gobelinu iz 16. st.
godron (fr.) izboina na zlatarskim ra-
dovima; arhit. izboen ukras na rubu
godronirati (fr. godronner) praviti iz-
boine; arhit. praviti izboene ukra-
se na rubu; usp. godron
goeleta (fr. goelette) tip francuskog i
talijanskog manjeg ratnog broda od
50 do 100 tona; mala ratna jedrilica
goeteja (gr. goeteia) dozivanje zlih du-
hova pomou arolija, arobnjatvo,
vraanje, opsjena
504 golman
goetian (gr. goeteio opsjenjujem) u-
desan, aroban, opsjenarski
gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara,
uzorak na tkanini; utisnute are,
uzorci; usp. gofrirati
gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrija-
nih metalnih ploa ili valjaka u koje
je urezana neka ara (uzorak) praviti
na tkanini ili papiru valovite nabore
gojim (hebr. goj, gojim) mn. narodi koji
nisu Zidovi; pogani (za idove)
gojzerica planinarska i skijaka cipela
gol (engl. goal) port, vrata kod nogo-
meta i ostalih igara loptom; ubaci-
vanje lopte u vrata u nogometu i dru-
gim loptakim utakmicama; usp.
golman
goldgrube (njem. Gold, zlato, Grube ja-
ma) "zlatni rudnik", tj. unosan trgo-
vaki posao, dobra zarada uope
golf (gr. kolpos njedra, tal. golfo, lat.
colfus) 1. morski zaljev, zaton; luka;
Golfska struja topla struja u sjever-
nom dijelu Atlantskog oceana, tee
iz Meksikog zaljeva
golf (engl.) 2. kotska narodna igra lop-
tom u kojoj se lopta posebnim ta-
povima tjera u rupu
golgeter (engl. goal-getter) port, u
nogometu: onaj koji daje najvei broj
golova, strijelac, najbolji navalni igra
Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta)
"lubanjite", stratite, brdo kod Je-
ruzalema na kojem je Krist bio ra-
zapet i gdje su izvravane smrtne
kazne uope
golijardi (fr. goliard) mn. srednjovje-
kovni putujui studenti i teolozi koji
su se uzdravah sastavljanjem i iz-
voenjem knjievnih djela, ongler-
stvom ili nekim drugim vjetinama
Golijat mit. filistejski div kojega je,
prema Starom zavjetu, u dvoboju iz
prake ubio mladi David
golman (engl. goal-man) port, uvar
vrata u nogometu i ostalim loptakim
igrama; usp. gol
golozan
golozan (tal. goloso) prid. sladokusan;
prodrljiv
gol (njem. Golsch) vrsta parheta (vr-
ste tkanine s raupanim nalijem),
izrauje se u okolici Ulma; mjera =
oko 4lm
golubec (rus.) ruski narodni ples koji
se izvodi uz pratnju lire i roga ili uz
napjev neke narodne pjesme
gomaristi mn. pristae Cal vinovog na-
uavanja o predestinaciji, a protivnici
nauavanja J. Arminijusa, osnivaa
sekte remonstranata, zbog ega se
zovu i kontraremonstranti; nazvani
po F. Gomarusu (15361641)
gomboc (ma. gombocz) valjuak
gomenol farm. proieno eterino ulje,
dobiva se od lia jednog drveta koje
raste u Novoj Kaledoniji; upotreb-
ljava se kao blago antiseptiko sred-
stvo i za ublaavanje bolova
gomfijaza (gr. gomfos klin; zub) med.
utrnue zubi uzrokovano djelovanjem
kiseline
Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini
koji je, zbog svojih grijeha, zajedno
sa Sodomom izgorio u sumporu i
smoli; otuda: grad ogrezao u grijehu
gonade (lat. gonades) spolne lijezde
gonalgija (gr. gony koljeno, algos bol)
med. bol u koljenu, koljenobolja; go-
natalgija
gonartritis (gr. gony, arthron) med.
upala koljena
gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos)
med. v. gonalgija
gondola (tal.) uzak venecijanski amac
s veslom; rijeni amac; kabina u
zranom balonu
gondolijer (tal. gondohere) vesla na
gondoli
gondolijera (tal. gondoliere) pjesma ve-
necijanskih gondolijera; barkarola
gonde (tur. gone, kona) pupoljak ili
aka cvijeta; pren. neto drago, milo,
lijepo
505 good bye
gonfalonijer (tal. gonfaloniere) zastav-
nik, barjaktar, stjegonoa; poglavar
republike San Marino u srednjem vi-
jeku; najvii naslov koji papa dodje-
ljuje zaslunim osobama
gong (kin.) runi bubanj Kineza i Indi-
janaca; glaz. orkestarski instrument
u koji se udara drvenim batiem,
ima oblik zdjele, sliven od 78% ba-
kra i 22% cinka; zvuni tanjur u koji
se udara i time daje znak za objed
i dr.
gongoristi mn. uenici i pristae pa-
njolskog pjesnika Gongore; usp. gon-
gorizam
gongorizam pretrpan slikama, bom-
bastian i suvie kien stil, nazvan
po panjolskom pjesniku Gongori
(15611627)
gongrona (gr. gongros) med. izraslina
na vratu, gua
gongros (gr. gongros) med. okrugla
kvrgava izraslina
gonijatiti (gr. gony koljeno) mn. vrsta
glavonoaca iz doba silura
goniometar (gr. gonia kut, metron) in-
strument za mjerenje kutova, kuto-
mjer
goniometrija (gr. gonia kut, metria)
geom. mjerenje i odreivanje kutova,
dio trigonometrije i matematike
analize
gonitis (gr. gony koljeno) med. upala
koljena
gonohorizam (gr. gone sjeme, chorizo
odvajam, rastavljam) biol. odvojenost
spolova, pojava kad biljka, cvijet ili
ivotinja ima samo muke ili samo
enske spolne organe (za razliku od
dvospolnosti)
gonokok (lat. gonococcus) med. vrsta
bakterije koja izaziva t. \)er (gono-
reju)
gonoreja (gr. gone sjeme, rheo curim,
teem) med. kapavac, triper
good bye it. gud baj (engl.) zbogom,
do vienja!
good form
good form it. gud form (engl.) prikla-
dan oblik, tj. lijepo i pristojno pona-
anje, ton koji vlada u finom drutvu,
lijep nain ponaanja i izraavanja
u drutvu; pitomost i odgojenost u
ophoenju
Gordijev vor (lat. podus Gordius) po-
tekoa koja izgleda nesavladiva, za-
datak koji se moe samo silom rijeiti
(frigijski kralj Gordije privezao je
jaram uz rudo svojih kola vorom koji
nitko nije mogao rasplesti, dok ga
nije Aleksandar Veliki prerezao ma-
em)
gorge de pigeon it. gor de pion (fr.)
boja golubljeg vrata
Gorgone (gr.) mit. tri sestre nemani
Meduza, Stena i Eurijala (umjesto
vlasi imale su zmije, a od njihova
pogleda svatko bi se pretvorio u ka-
men)
gorgonzola naziv ovjeg i kravljeg sira
s gljivicama plijesni (naziv po sjever-
notalijanskom mjestu Gorgonzola)
gorila zool. najvei ovjekoliki majmun,
visok preko 2 m; ivi po praumama
srednje i zapadne Afrike; meu da-
nanjim majmunima najjai i najd-
ivlji; nekada su ga zvali "umski o-
vjek"; pren. naziv za tjelesnog uvara
gospel (engl. Evanelje) prvotno: reli-
gijska pjesma sjevernomerikih cr-
naca; priznata kao originalan i oz-
biljan glazbeni rod te se sklada i pje-
va i izvan crkve; openiti naziv za
vjersku pjesmu (posebno kod ame-
rikih protestanata)
gota (njem. Gothas) veliki njemaki zra-
koplov-bombarder; nazvan po tvor-
nici vagona u Gothi koja ih je izra-
ivala za vrijeme Prvog svjetskog
rata
gotica njemaka abeceda nastala u 13.
st. pod utjecajem visokog stila, ima
naglaen ornamentalan karakter
gotiki stil v. gotika
506 graciozan
gotika umjetniki stil koji se polovicom
12. st. pojavio u Francuskoj i odatle
postupno rairio po cijeloj zapadnoj
Europi; glavna karakterisitika goti-
ke umjetnosti, koja se oslobodila tra-
dicije antike, je bogatstvo mate, i-
ljatost oblika i umjetniki indivi-
dualizam koji je esto prelazio u bi-
zarnost i grotesku (slikarstvo, kipar-
stvo, graevinarstvo i pismo-gotica)
gotski prid. koji pripada Gotima ili se
tie Gota, starogermanskog naroda;
staronjemaki, svojstven Gotima;
gotski jezik staronjemaki jezik od
11. do 15. st.; pren. starinski
gouda vrsta nizozemskog punomasnog
sira (naziv po imenu grada Goude)
goutte d'or it. gut d'or (fr.) zlatna kap-
ljica, vrsta bijelog burgundskog vina
governo (tal.) uprava, upravna vlast;
trg. pravilo, propis
grabancija (tal. gramanzia od gr. ne-
kros mrtav, manteia vraanje, gata-
nje) po narodnom vjerovanju ak koji
je zavrio 12 bogoslovnih kola te i
trinaestu (vilenjaku) to mu omo-
guuje da moe zapovijedati vrago-
vima, jahati na zmaju, voditi oblake
i ulaziti u vrzino kolo; pren. neure-
dan ovjek, boem
gracija (lat. gratus, gratia, tal. grazia)
zahvalnost; milost, naklonost, ljubav
koja se nekome ukazuje; ljepota, ljup-
kost, milina, draesnost; con grazia
it. kon gracija (tal.) glaz. s ljupko-
u, umiljato
Gracije (lat. Gratiae) mn. mit. tri ljupke
Venerine pratiteljice, boice ljupko-
sti i draesti kod starih Rimljana:
Aglaja, Eufrozina i Talija; Harite
gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, su-
honjav, mrav; njean, tanan
gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suho-
njavost; njenost, tananost
graciozan (lat. gratiosus) ljubak, mio,
umiljat, draestan
gracioznost
gracioznost (lat. gratiosus) ljupkost,
umiljatost, draesnost
grad (lat. gradus) stupanj; mat. jedinica
za mjerenje kutova; fiz. podjeljci ljes-
tvice fizikih instrumenata (termo-
metara, areometara, elektrometara
i dr.)
gradacija (lat. gradatio) postupnost,
stupnjevitost; ret. postupnost, nain
izlaganja u kojem se predodbe niu
jedna za drugom po jaini: od slabi-
jih se prelazi k jaim, sve do najjae,
da bi se na nju skrenula to vea
pozornost i izazvao to jai dojam
(klimaks); slik. neprimjetno prela-
enje iz boje u boju
gradacija (lat. graduatio) dijeljenje (ili:
podjela) na stupnjeve; stupnjevanje,
postupno mijenjanje; davanje aka-
demske titule na visokim kolama
gradaus (njem. geradeaus) ravno
gradela (tal. gratella) rotilj, reetka
gradevole (tal.) glaz. ugodno, privlano
gradijacija (lat. gradiatio) podjela na
stupnjeve (zemljovida); podjela na
stupnjeve (termometra i dr.)
gradijent (lat. gradi koraati, ii) stu-
panj pada ili uspona (puta, kolosi-
jeka), iznos nagiba prema vodorav-
nom pravcu; 2. dio vodoravnog puta;
3. omjerni iznos porasta ili pada ba-
rometra ili termometra pri prelasku
iz jednog mjesta u drugo
gradijenta (lat. gradi koraati) visin-
ska linija eljeznike pruge
gradirati (lat. gradus) oplemeniti, po-
praviti, poboljati vrijednost emu
(npr. gradirati zlato dati zlatu jau
boju; u solanama: prirodno slanu vo-
du postupno koncentrirati i dati joj
veu slanost; izmjeriti stupnjeve (gra-
de) jaine; npr. rakije
graditamente (tal.) dopadljivo, usrdno
gradi (njem. Gradel)) vrsta pamune
tkanine s utkanim arama (uzor-
cima), upotrebljava se za rublje
507 grafiki prikaz
grao (tal.) glaz. postupno (kad note
idu od jedne linije drugoj)
gradual (lat. gradus korak, stupanj) dio
katolikog bogosluja; prirunik mis-
nih pjesama
gradualan (lat. gradualis) postupan;
koji se odnosi na stupanj ili in (po-
loaj)
gradualizam (lat. gradus stupanj) po-
stupnost, stupnjevitost
gradualni sistem prav. odreivanje re-
da nasljedstva prema stupnju srod-
stva
graduat (graduatus) onaj koji je dobio
neku akademsku titulu
graduator (lat.) mjera na nekom ure-
aju s podjelom na stupnjeve
graduirati (lat. graduare) podijeliti na
stupnjeve, obiljeiti stupnjeve (na
termometru i dr.); dati nekome odre-
enu akademsku titulu, neko zvanje;
pren. postupno mijenjati jainu ne-
emu navie ili nanie, postupno po-
veavati ili smanjivati
gradus cognationis it. gradus kog-
nacionis (lat.) prav. stupanj srodstva
gradus prohibitus (lat.) prav. zabra-
njeni stupanj, stupanj srodstva u ko-
jem se ne moe sklopiti brak
grafaa (fr. graffage) utiskivanje ara i
likova na tkaninu pomou vruih
ploa
grafike vjetine svi postupci pri re-
produciranju i umnoavanju pisma,
slika ih crtea pomou ploa ili pe-
ata; drvorezbarstvo, litografiranje,
bakrorezbarstvo i elikorezbarstvo,
zatim: fotolitografija, cinkografija,
ofsetno tiskarstvo, autotipija i dr.
grafiki (gr. grafikos) koji pripada
vjetini pisanja, crtanja, slikanja ili
se tie vjetine pisanja, crtanja ili
slikanja; pisan, predoen slovima,
prikazan pomou crtea
grafiki prikaz slikovit, crtani prikaz
rezultata dobivenih prouavanjem
odreenih injenica koje, umjesto
-grafija
brojki i tablica, prikazuje dobivene
rezultate pomou crtea i prostorne
slike; podvrste su: dijagram, karto-
gram i dr.
-grafija (gr. grafo piem, opisujem) kao
drugi dio sloenica znai: opis, opisi-
vanje, znanost (npr. geografija, bio-
grafija, etnografija)
grafit (gr. grafo piem) 1. min. crnosivi
mineral, mek, mastan i jakog metal-
nog sjaja, modifikacija ugljika
grafit (tal. graffito) 2. natpis, parola ili
crte na zidu zgrade
grafito (tal. graffito) mozaino ukraa-
vanje podova i zidova od mramora;
bojenje zidova sivom vodenom bojom
tako da se na zid, koji je je prethodno
premazan crnom bojom pa potom obi-
jeljen, uree neka ara
grafodrom (gr. grafo piem, dromos
tranje, trk) znalac u brzom pisanju
grafodromija (gr. grafo, dromos) brzo
pisanje, vjetina brzog pisanja
grafolog (gr. grafo, logos piem) stru-
njak u poznavanju karaktera nekog
ovjeka po njegovom rukopisu; u kri-
minalistici: sudski strunjak (vje-
tak) koji utvruje autora nekog ru-
kopisa
grafologija (gr. grafo, logia) vjetina
da se po rukopisu objasni karakter
ovjeka, moralne i intelektualne oso-
bine uope
grafomanija (gr. grafo piem, mania
bijes) med. neodoljiva potreba za pi-
sanjem toboe knjievnih djela
grafometar (gr. grafo piem, metron)
naziv raznih matematikih instru-
menata, osobito kuto mjera
grafospazam (gr. grafo, spasmos gr)
med. pisarski gr, gr u prstima ili
aci; v. mogigrafija
grafostatika (gr. grafo, statizo stavim)
teh. grafiko ispitivanje, pomou cr-
tanja, postojanosti neke konstrukci-
je, odlikuje se velikom jednostav-
508 gramatolatrija
nou i preglednou (za razliku od
raunske, analitike metode)
grahamov kruh beskvasni kruh od
peninog i jemenog brana s me-
kinjama, nazvan po am. lijeniku i
vegetarijancu Silvesteru Grahamu
(17941851); upotrebljavaju ga oni
koji pate od eluanih tegoba, osobi-
to od eerne bolesti
Graje (gr. geraios star) mit. "Starice"
(tri sestre: Enio, Pemfredo, Deino),
nemani, personifikacije uvenulosti i
starosti uope; one su sestre Gorgo-
nama
gral (njem. Graal od lat. gradalis po-
suda) prema srednjovjekovnoj legen-
di: posuda (zdjela, plitica, kale) od
jaspisa iz koje je Krist jeo na Po-
sljednjoj veeri i u koju je kapala krv
kad je bio proboden na kriu; pren.
tajnovita, "udotvorna" svetinja
gram (gr. gramma mala teina, fr.
gramme, njem. Gramm) jedinica ma-
se, tisuiti dio kilograma (masa ku-
binog centimetra destilirane vode na
4 C); teina koju ima jedan gram je
sila kojom gram masa pritie pod-
logu koja je dri ili kojom vue nit
na kojoj visi
gram-kalorija fiz. v. kalorija
gramatiar (gr. grammatikos) onaj
koji prouava jezine zakonitosti; po-
znavatelj jezika, strunjak u grama-
tici
gramatiki (lat. gramaticus) 1. koji je
jezino ispravan, koji je u skladu s
jezinim zakonitostima; 2. koji se od-
nosi na gramatiku
gramatika (gr. grammatike) dio lin-
gvistike koji utvruje i opisuje zako-
nitosti nekog jezika (moe biti opis-
na, usporedna i povijesna), slovnica
gramatolatrija (gr. gramma, Iatreia
oboavanje) oboavanje slova, tj. sli-
jepo vjerovanje svemu to je napisano
i tiskano
gramatologija
gramatologija (gr. gramma, logia) na-
ela i upute o sastavljanju grama-
tike; poznavanje rukopisa po njego-
vim bitnim osobinama
gramija (gr.) krmelj (iz oiju)
gramina (lat. gramen trava, gramina)
mn. bot. v. graminaceje
graminaceje (lat. graminateae) trave
graminozan (lat. graminosus) travnat,
obrastao travom, bogat travom
gramofon (gr. gramma, fone) ureaj
. za reproduciranje zvukova snimlje-
nih na vinilnim ploama, savreniji
oblik fonografa
gramota (rus. od gr. gramma slovo) 1.
znanje itanja i pisanja; pismenost;
2. isprava, potvrda, dokument
gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno,
grumeni; nekadanja jedinica za
mjerenje malih teina, osobito ljekar-
nikih (0,073 g);
granalije (lat. granalia) mn. metalna
zrnca, metalna sama, osobito: gra-
nuliranjem usitnjeno eljezo i bakar
granat (lat. granum, granatus zrnat,
koji ima zrnca sc. lapis kamen) min.
veoma rairen mineral, velike tvr-
doe, lijepog staklastog sjaja, cr-
venkast
granata (lat. granum, tal. granata,
njem. Granate) voj. topniki projek-
til punjen brizantnim eksplozivom
granatina (njem. Granatine) vrsta vr-
ste svile, osobito za crne ipke
grancat (tal. lanzardo) zool. riba lo-
karda, skua
grand (fr. grand velik) 2. kartaka igra
u kojoj se, bez aduta, pravi najvei
broj bodova (tihova)
grand (fr. grand, lat. grandis) 3. velik,
vaan, otmjen
grand (p. grande) 1. velika, dostojan-
stvenik, pripadnik visokog plemstva
u panjolskoj
grand merci it. gran mersi (fr.) velika
hvala, hvala lijepa
509 granulacija
grand prix it. gran pri (fr.) velika
nagrada, tj. prva nagrada
Grand-Seigneur it. gran- senjer (fr.)
"veliki gospodar" (titula bivih tur-
skih sultana)
grande mode it. grand mod (fr.) velika
moda, tj. ono to je najnovije u modi
grandeca (p. grandeza, tal. grandezza)
dostojanstvo, mo; oholost, gordost,
oholo dranje; con grandezza it. kon
grandeca (tal.) glaz. s dostojanstvom,
gordo, ponosno
grandevitet (lat. grandis velik, aevus
vijek) dugotrajan ivot, duboka sta-
rost
grandi (p. grandes) mn. od 13. st. pri-
padnici najvieg nasljednog plemstva
u panjolskoj, s mnogo povlastica
grandilokvencija (lat. grandis velik,
loqui govoriti) rjeitost puna fraza,
tj. isprazno govorenje
grandiozan (lat. grandiosus) velian-
stven, uzvien
grandiozitet (lat. grandiositas) velian-
stvenost, uzvienost; grandioznost
grandioznost v. grandiozitet
grando (lat.) 2. grad, tua; med. jeme-
nac u oku
grando (tal.) 1. v. grand 2.
grandoman (lat. grandis velik, gr. ma-
nia ludilo) v. megaloman
grandomanija (lat. grandis velik, gr.
mania ludilo) v. megalomanija
granirati (lat., tal. granare) usitniti,
praviti (ili: izraivati) u obliku zrna
(npr. kou); u bakrorezu: dati povr-
ini zrnast izgled
granit (lat. granum, fr. granit) min.
najrairenija sloena eruptivna stije-
na iji su glavni sastojci kalijski gli-
nenac, kremen i tinjac
granolit (tal. grano zrno, grumeni,
gr. lithos kamen) smjesa granita i
cementa koja se upotrebljava za po-
ploavanje ulica
granulacija (lat. granulatio) zrnjenje,
pretvaranje u zrna, pravljenje zrna,
granulacijsko tkivo
prerada (npr. kovine) u zrna; med.
zacjelivanje rane; granuliranje
granulacijsko tkivo med. tkivo koje
se razvija pri upali rane u obliku cr-
venkastih, jedrih i nabubrenih bra-
davica i kvrica
granulat (lat. granum zrno) graevin-
ska zrnata masa
granuliforman (lat. granuliformis) bot.
u obliku zrna, zrnast
granuliranje v. granulacija
granulirati (lat. granulare) zrniti, pre-
tvarati (ili: preraivati) u zrna; med.
zacjeljivati stvaranjem na rani gra-
nulacijskog tkiva; usp. granuliran
granulocit (lat.-gr.) vrsta bijelog krv-
nog tjeleca (leukocita)
granulom (lat.) med. "divlje meso", upa-
ljena izraslina na korijenu bolesnog
zuba; uzronik mnogih gnojnih upala
granulom (lat. granuloma) med. otek-
lina koja se sastoji od granulacijskog
tkiva (v.); upaljena izrashna oko zub-
nog korijena
granuloza (lat. granulom zrnce) med.
granulozna upala oiju, egipatska
okobolja, trahom
granulozan (lat. granum, granulosus)
zrnast, zrnat
granulozitet (lat. granulositas) zrna-
tost
granulum (lat.) zrnce; in granulis (lat.)
u zrncima
granum salis (lat.) zrno soli, tj. malice
pameti, razboritosti, rasuivanja;
cum grano salis it. kum grano salis
(lat.) sa zrnom soli, tj. zdravim razu-
mijevanjem, shvatiti s malo duha
("soli u glavi"), a ne doslovce
grape-fruit it. grejprfut (engl.) voe iz
porodice citrusa dobiveno krianjem
narane i limuna; limunika
graptoliti (gr.) izumrla skupina sit-
nih morskih ivotinja (iz doba silura)
gras (fr. grace, lat. gratia) milost, po-
milovanje, oprost; ljubav, naklonost;
ljupkost, milina, dra
510 grave
grasirati (lat. grassari) uzimati maha,
napredovati, pustoiti, iriti se, ras-
prostirati se (za bolesti)
gratake (tal. grattacacia) trenica, ribe
graten (fr. gratin) kuh. nain pripre-
manja jela tako da se preko njega
uhvati kora; jelo pripremljeno na taj
nain, jelo s korom
Gratiani decretum it. Gracijani de-
kretum (lat.) prav. prvi dio "Corpus
juri canonici", nazvan po talijan-
skom redovniku Gracijanu koji je oko
1150. skupio i priredio zbirku svih
dotadanjih izvora crkvenog prava
gratificirati (lat. gratificari) darovati,
darivati, nagraditi poastiti
gratifikacija (lat. gratificatio) poklon,
dar, darivanje, nagrada
gratinirati (fr. gratiner) kuh. pei tako
da se napravi kora, da se zapee
gratis (lat.) besplatno, badava, na po-
klon
grativ (tal. gratile) pom. porubnik, op-
tok (ue kao naivak po rubu jedra)
gratuitet (lat. gratuitas) nezasluena
ljubav ili milost; besplatnost
gratulacija (gratulatio) estitanje, e-
stitka
gratulant (lat. gratulans) onaj koji e-
stita; gratulator
gratulator (lat.) v. gratulant
gratulirati (lat. gratulari, gratus) es-
titati
gravacija (lat. gravatio) prav. oteava-
nje, tereenje, optereivanje
gravamen (lat.) prav. alba, tuba; te-
ret, namet
gravancije (lat. gravare oteavati, gra-
vantia) mn. prav. oteavajue okol-
nosti
gravat (lat. gravatus) prav. podnositelj
albe, uvrijeeni; takoer: okrivlje-
ni, osumnjieni
grave (tal.) 1. glaz. ozbiljno, veoma la-
gano, sveano, dostojanstveno; gra-
vemente, 2. teko; vano, ozbiljno; o
tonu: duboko
gravemente
gravemente (tal.) v. grave 1.
graveolentan (lat. gravis teak, olere
mirisati, graveolens) jakog i neugod-
nog mirisa
graver (fr. graveur) reza, onaj koji gra-
vira (drvorezac, kamenorezac, eli-
korezac)
gravidirati (lat. gravidare) oploditi, za-
trudnjeti, ostati u drugom stanju
graviditet (lat. graviditas) trudnoa,
drugo stanje, zdjetnost
gravij (fr. gravier ljunak) lomna vrsta
rude koja se sastoji od sitniih okru-
glih kamenih zrnaca; kamen-tucanik
gravimetar (lat. gravis, gr. metron)
fiz. v. areometar
gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati
u razliite materijale (kovinu, drvo,
kamen, drago kamenje)
gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, opte-
retiti, optereivati; pren. stavljati na
teret, zaduiti, zaduivati
gravis (lat.) gram. vrsta naglaska, npr.
a (teak naglasak)
gravissimo (tal.) glaz. veoma ozbiljno;
usp. grave 1.
gravitacija (lat. gravitatio) fiz. tea,
privlana sila medu materijalnim
esticama u svemiru; pod utjecajem
gravitacije kreu se nebeska tijela
gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, do-
stojanstvenost, sveano dranje, va-
nost; krutost, ukruenost, pridava-
nje vanosti samome sebi; glaz.
dubina; con gravita it. kon gravita
(tal.) s dostojanstvom, ozbiljno
gravitetski (gravitas) ozbiljan, dosto-
janstven, svean; koji se pravi va-
an, s usiljenim dostojanstvom
gravitirati (lat. gravitare) fiz. teiti, biti
teak; pren. biti sklon neemu, stre-
miti k neemu
gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rez-
barska vjetina; lik (ili: slovo, znak)
urezan u drvetu (ili: kovini, kamenu
i dr.)
511 greka fides
graziosamente it. graciozamente (tal.)
glaz. v. grazioso
grazioso it. graciozo (tal.) glaz. ljupko,
umiljato, dopadljivo; graziosamente
grecistika (lat. Graecus Grk) znanost
0 grkom jeziku, knjievnosti i kul-
turi uope
grecitet (lat. graecitas) grki nain pi-
sanja; poznavanje grkog jezika: oso-
bitost grkog duha i jezika
grecizam (lat. Graecus Grk) osobitost
grkog jezika, ono to je samo za gr-
ki jezik karakteristino; oblik u ne-
kom drugom jeziku napravljen pre-
ma grkom obliku; helenizam
grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogr-
avati, napraviti Grkom, poheleniti;
raditi u grkom duhu; govoriti ili pi-
sati grki; osobitosti grkog jezika
unositi u drugi jezik, davati grki
oblik
green horn it. grin horn (engl.) novak,
poetnik, utokljunac
Green-park it. Grin-park (engl.) Ze-
leno etalite (u Londonu)
green-room it. grinrum (engl.) "zelena
soba"; u engleskom kazalitu: soba
za glumce koji nisu na pozornici, na-
zvana po tome to su nekada glumci
u zelenoj sobi ekali na red za izla-
zak na pozornicu
greenbacks it. grinbeks (engl.) mn.
novanice SAD-a (zbog zelene pole-
ine)
grefirati (fr. greffer) med. cijepiti; pre-
saivati, npr. zdravu kou na ranu
gregarizam (lat. grex, gen. gregis sta-
do, krdo, jato) osobina i sklonost po-
jedinih ivotinja da ive u oporima
greka (lat. graeca) grki jezik, djela na
grkom jeziku; greka et latina grki
1 latinski, tj. humanistike znanosti
greka (lat. graecus grki, graeca) mn.
grke stvari, grki spisi, grka djela
greka fides (lat. graeca fides grka
vjernost) u poslovinoj uporabi za vje-
grekoman
rolomstvo, nedranje rijei, prevrt-
ljivost
grekoman (lat. Graecus Grk, gr. ma-
nia pomama, ludilo) pretjeran poto-
vatelj ili oponaatelj onoga to je gr-
ko
grekomanija (lat. Graecus, gr. mania)
pretjerana naklonost i ljubav prema
svemu to je grko; slijepo oboava-
nje svega to je grko
gremij (lat. gremium) krilo; sredina,
drutvo, udruenje, kolegij
grtemijal (lat. gremiale) vrsta pregae
U biskupskom ornatu
greil (fr. grain, lat. granum zrno) jedi-
nica za mjerenje finih i sitnih stvari
(dijamanata, bisera, medicinskih
stvari i dr.); usp. gran; jaje dudova
svilca
grenadin (fr. grenadine) gruba pamu-
na, vunena ili svilena tkanina; crna
svilena ipka iz Liona; vrsta platna
tkahog slino damastu
grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno;
pjeak odreen za bacanje bombi,
bomb&; kasnije: jezgra pjeatva
grenai (fr. grenage) zrnasto pozlai-
vanje* osobito dijelova sata
grenirati (fr. grain) v. granirati
grev (fr. greve) pjeskovita obala; neka-
danje gubilite u Parizu (za vrijeme
revolucije); zborno mjesto bespo-
slenih radnika; pren. obustava rada,
trajk
grevist (fr. greviste) radnik koji je na-
pustio posao, trajka
grez (tal. greggio) grubo izraen, po-
vrno otesan
gre (fr. grege) trg. sirova, nepreraena
svila
grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig s
potpisom
grif (njem. greifen, hvatati, Griff) 1.
port, hvatanje, zahvat, nain hvata-
nja (protivnika u borbi, osobito u hr-
vanju i boksu); drak, rukohvat,
balak
512 grisaille
grifig (njem. griffig) vrlo fino brano
grifl (njem. griffel) kamena pisaljka za
pisanje po (nekadanjim) kolskim
ploicama, pisaljka od kriljca
grifo (p. grifo "kudravac") potomak crn-
ca i mulatkinje
grifon (fr. griffon) pas ptiar kutrave
dlake, a dugakih i klempavih uiju
grifoza (gr. grypos svinut, kukast)
med. iskrivljenost noktiju u obliku
pandi
grijer (fr. gruyere) vrsta finog vicar-
skog kravljeg sira (po istoimenom se-
lu u kantonu Freiburg)
grila (fr. grillage) reetka; zagrijavanje
kovine prije taljenja; izgaranje (na
zraku); prenje; rotilj s mesom; pr-
eni bademi
grill (engl. grill, fr. gril) rotilj
grill-room it. grilrum (engl.) gostionica
u kojoj se jela (meso) pred oima go-
stiju peku na rotilju; lokal za doru-
kovanje
grilon jedno od imena za umjetna (sin-
tetika) vlakna; usp. najlon
grilje (tal. griglia) 1. zastori na prozoru,
rebrenice, aluzije; 2. reetka, rotilj
grimasa (fr. grimase, lat. grimacea) kre-
veljenje; iskrivljeno (ih: iscereno) lice;
pren. pretvaranje, prijetvornost, lice-
mjerje
grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se,
praviti iskrivljeno lice, grimase; pren.
pretvarati se
grincajg (njem. Grunzeug) kuh. zelenje,
osobito za juhu
gripa (fr. grippe) med. vrsta kataralne,
veoma zarazne groznice s visokom
temperaturom; influenca
gris (njem. Griesz) krupica, ito mlje-
veno u zrnca s promjerom 0,21,5
mm bez mekinja
gris it. gri (fr.) siv, sur; sijed; gris de
lin it. gri d'len (fr.) lanena boja, boja
lana
grisaille it. grizaj (fr.) slikanje sivom
bojom s razliitim osjenavanjima;
grisini
mjeavina sive i bijele kose u vlasu-
ljama (perikama); bijelo i crno sitno
karirano sukno
grisini (tal. grissino) slani tapii (vrsta
peciva)
griveliran (fr. grivele) poprskan sivim
i bijelim pjegama kao drozd, pirgav
grizeta (fr. grisette) 1. siromana dje-
vojka koja ivi s kakvim mladim o-
vjekom, osobito studentom, u divljem
braku, ali mu je vjerna i odana (izraz
postao po haljini od obinog sivog
sukna /grisette/ kakve su nosile mla-
de radnice); 2. vrsta vunene tkanine
pomijeane s lanom, svilom i dr.; siva
kuna haljina
grizli (engl. grizzly) zool. ogroman i sna-
an kalifornijski medvjed sive ili svi-
jetlosmede boje
griele (tal. griselle) pom. mn. ljestve
od konopa (vezane uz brodski jarbol)
gro (fr. gros, grosse) glavni dio, najvei
dio neega, npr. gro posjetitelja, pri-
hoda itd.; glavni dio zgrade; glavni
dio vojske, glavna vojska, glavnina;
naziv tekih svilenih tkanina; angro
(fr. en gros) trg. na veliko
grodetur (fr. gros de Tours) vrsta svi-
lena tkanina koja se izrauje u fran-
cuskom gradu Toursu
grof (njem. Graf) prvobitno: vii inov-
nik; kasnije: visoka njemaka na-
sljedna titula
grog (engl.) pie od tople vode, eera i
ruma ili konjaka (nazvano po nadim-
ku /Old Grog/ izumitelja, engl. ad-
mirala Bernona, iz sredine XVIII. st,
koji je svojim mornarima davao rum
pomijean s vodom)
gromada (rus.) velika gomila, masa,
mnotvo; geol. velika masa neke
magmatske stijene, obino nepra-
vilna oblika
gromatik (lat. groma) mjernik; usp.
gromatika
gromatika (lat. groma geodetsko mje-
rilo) voj. vjetina ureenja i utvre-
513 groteskan
nja poljskih logora; mjernika vje-
tina; obiljeavanje (kamenjem, kol-
cima), omeivanje
groplan (fr. gros krupan) filmska slika
samo jednog predmeta ili jednog de-
talja (ili: jednog lica ih detalja lica);
povean detalj neke filmske scene
gros (njem. Gros) trg. 144 komada neke
robe; 12 tuceta
groserija (fr. grosserie) trgovina na ve-
liko, veleprodaja
groseto (tal. grossetto) trg. polovina jed-
nog grosa
grosist (njem. Grossist, fr. grossier) tr-
govac koji se bavi kupnjom i proda-
jom robe u velikim koliinama, na
veliko, veletrgovac
gross-weight it. gros-vet (engl.) trg.
bruto teina
grosso modo (lat.) farm. grubo izmrv-
ljeno ili izrezano (na receptima za
pravljenje lijekova); pren. bez potan-
kosti, u glavnim crtama
grosular (lat.) zelenouti granat
gro (lat. grossus debeo novac, njem.
Groschen) naziv za srebrni novac
razliith vrijednosti kod Francuza,
Nijemaca, eha i dr.
grota (tal. grotta) pilja, peina; stijena;
jama
groteska (tal. grotia, grottesco) fan-
tastino sastavljen ukras iz ivotinj-
skih, biljnih i drugih oblika, prvo-
bitno upotrebljavan u antikim ter-
mama i grobnicama (grotta pilja), a
od kraja XV. st. u dekorativnom i
plastinom slikarstvu; lit. duhovita,
otro poentirana kratka pria ili dra-
ma koja prikazuje neobine dogaaje
i osobe (Shaw, Wedekind, Evers);
ples. ekstreman i neprirodan pokret
pri plesanju (izraz nastao odatle to
su u ruevinama Titove palae u Ri-
mu, koje su se zvale grote, naene
svakovrsne fantastine slike)
groteskan (tal. grottesco, fr. grotesque)
fantastian, neobian, udan, pretje-
grubijan
ran, neprirodan; smijean, nastran;
groteskni plesa baletni plesa koji
pravi komine pokrete i skokove
grubijan (njem. Grobian, der grobe
Jan) grub, surov ovjek
grubijanizam (njem. Grobian) grubost,
surovost, divljatvo
grum (engl. groom) mladi sluga (naj-
ee djeak) koji se brine oko konja;
konjuar; livrirani posluitelj u ku-
ama ili hotelima
grumescencija (lat. grumus humak)
zgruavanje
grund (njem. Grund) osnova, podloga,
temelj; zemljite, zemlja za obrai-
vanje; slik. prvo premazivanje bo-
jom povrine na kojoj e se slikati;
grunt
grundirati (njem. grundieren) napra-
viti osnovu (ili: temelj) u slikarstvu;
povrinu (platno, zid) prvi put pre-
mazati i na taj nain pripremiti je
za primanje boja; gruntirati
grunt (njem. Grund) v. grund
gruntirati v. grundirati
gruntovnica (njem. Grund) zemljina
knjiga s podacima o nekretninama;
ured u kojem se vode zemljine knji-
ge
grup (fr. group) zapeaen ovei paket
s novcem, novano pismo
grupa (fr. groupe, tal. gruppo) skupina,
skup, gomila, hrpa
grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati
u gomilu, sastavljati u odreenu cje-
linu, skupinu
Grus (lat. Grus dral) ime zvijea na
junoj polutki
gua... (p. gua...) 1. v. pod gva...
guano (p. i fr.) izmet morskih ptica,
ptije gnojivo, utosmea i zemljasta
masa, upotrebljava se kao odlino
sredstvo za gnojenje, zbog ega se,
kao trgovaka roba (od 1840.), vozi
u Europu i Sjev. Ameriku s malih
otoka Junog mora; huano, guano
514 guma
guber (ma. guba) deka, gunj, pokriva,
biljac
gubernator (lat.) upravitelj = guverner
gubernija (lat. gubernium) podruje,
pokrajina, provincija
gudok (rus.) ruski glazbeni instrument
(violina) sa tri ice
gudron (fr. goudron) 1. kem. smola,
gust crn ostatak pri destilaciji para-
finskog ulja; upotrebljava se umje-
sto asfalta
gudron (fr. goudronne) 2. smolom na-
mazan papir za izoliranje vlage
gudronirati (fr. goudronner) mazati
(ili: namazati) smolom
gudura (ma. gugyor) klanac, klisura
gudaratski jezik novoindijski indoa-
rijski jezik (43 mil. govornika
gukerl (njem. gucken gledati, viriti)
okance, zirka, tzv. "pijunka"; dale-
kozor, durbin
gulanfer (tur. gulampara) 1. ulinjak,
beskunik, skitnica, danguba, pro-
bisvijet; 2. homoseksualac
gula (mad. gulyas) kuh. manji komadi
goveeg mesa u soku s dosta luka,
paprike i kumina
gulden (njem. Gulden) prvobitno zla-
tan, a zatim i srebrni novac u Aus-
triji i Njemakoj; danas: nizozemski
novac
gum (ar.-fr. goum) 1. pleme kod Arapa;
2. u sjevernoj i srednjoj Africi: kon-
tingent konjice koji daje jedno ple-
me
guma (gr. kommi, lat. gummi) biljna
tvar koja u vodi postaje sluzasta i
ljepljiva, nalazi se u biljnim sokovi-
ma i staninim tkivima; upotrebljava
se u vrstom i elastinom stanju za
brisanje papira, a u tekuem za lijep-
ljenje; med. posebna vrsta granula-
cijskog tkiva izazvanog spirohetama
sifilisa, javlja se u obliku sitnih vo-
ria ili vorova u veliini kokojeg
jajeta, sifilitina izraslina, sifilom
gumbelija
gumbelija (lat. convallaria, preko ma.)
bot. biljka urica
gumenjak predmet izraen od gume
(npr. traktor s gumenim gusjenica-
ma, gumeni amac)
gumiarabika (lat. gummi arabicum)
arapska guma, ljepilo
gumigut (lat. gummi, malaj. getah) isu-
en crvenkastout mlijeni sok nekih
tropskih biljaka (upotrebljava se u
slikarstvu za pravljenje ute boje, a
u medicini kao jako sredstvo za i-
enje)
gumilezung (njem. Losung otopina) lje-
pilo za lijepljenje gumenih predme-
ta
gumipasta (lat. gummi, pasta) farm.
pasta od gumiarabike, bjelanevina
i eera; upotrebljava se kao lijek
protiv kalja
gumiradler (njem. Rad kota) staroza-
grebaki naziv za fijaker koji je na
kotaima umjesto eljezne oplate
imao gumu
gumirati (lat. gummi) prevui (ili: pre-
mazivati, premazati) otopljenom gu-
mom (npr. potanske marke); zali-
jepiti
gumo za (lat. gummi, gummosis) bot.
biljna bolest koja se sastoji u veli-
kom izluivanju gume zbog raspa-
danja staninog tkiva
gumozan (lat. gummosus) slian gumi,
kao guma med. sifilitian
gungula (tur. gulgule) mete, vreva, ne-
red, stiska, lomljava, huka, galama;
gomila, mnotvo
gurabija (tur. gurabije) kuh. kolaii
od meda, maslaca, brana i badema
gurdela (tal. cordella) ukrasna vrpca;
tehniarska traka za mjerenje
gurguran (fr. gourgouran) trg. v. gar-
guran
gurman (fr. gourmand) onaj koji voli
mnogo jesti; obino u znaenju: onaj
koji voli dobra jela i pia, sladokusac;
515 gutolin
pren. ovjek profinjena ukusa (ne sa-
mo u pogledu jela)
gurmandiza (fr. gourmandise) prodr-
ljivost, pohlepnost; sklonost dobrim
jelima i piima; slatki, poslastica
guru (ind.) vjerouitelj u hinduizmu,
esto smatran utjelovljenjem nekog
boanstva te stoga izuzetno tovan,
vjerouitelj (zapravo misionar) koga
potuju i mnogi zapadnajaci
gust (lat. gustus) ukus; volja, raspo-
loenje prema emu; de gustibus non
est disputandum (lat.) posl. o uku-
sima ne treba raspravljati, tj. svatko
slobodno misli i voli ono to hoe i
to mu se svia
gustiozan (lat. gustus) ukusan ili oku-
an, koji izaziva dopadanje, npr. jelo,
odjea itd.
gustirati (lat. gustare) kuati (jelo);
nalaziti zadovoljstvo, uivati u pro-
matranju nekoga ili neega (jela, od-
jee, karata pri igri i dr.)
gusto (tal.) ukus; con gusto it. kon gu-
sto (tal.) glaz. v. gustoso
gustoso it. gustozo (tal.) glaz. s puno
ukusa; con gusto
guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kapljica;
med. kostobolja, giht
gutacija (lat. gutta kaplja) bot. izdva-
janje vode iz biljke u obliku kapljica,
osobito nou (veernja rosa)
gutaperka (malaj. guttah, percha) ne-
elastina guma sa Sumatre, slina
kauuku, ali omeka i postane elas-
tina u vreloj vodi; upotrebljava se
za strojne remene, cijevi, potplate i
dr., a u medicini, u obliku papira za
zavoje i, otopljena u kloroformu, za
premazivanje i zatvaranje rana; gu-
taperka saten koa od gume
gutattim (lat.) med. u kapima, kaplji-
cama, kap po kap, kapajui
gutolin (lat, gutta kapljica) mast od
voska, terpentinskog ulja i dr. (za
obuu)
guttemplerski red
guttemplerski red (engl. Order of
Good Templars) "red dobrih templa-
ra", po ugledu na slobodno zidarstvo
sprovedena organizacija za najstro-
e suzdravanje od alkoholnih opoj-
nih pia
guturalan (lat. guttur, gutturalis) gr-
leni, koji se tie grla; guturalni gla-
sovi gram. grleni glasovi, stranjo-
nepani suglasnici ili velari (k, g, h)
guvernal (fr. gouvernail krma, kormilo)
naprava koja slui za upravljanje bi-
ciklom ili motociklom; upravlja na
biciklu ih motociklu
guvernanta (fr. gouvernante) odgaja-
teljica, privatna uiteljica
guvernati (tal. governare) upravljati,
vladati
guverner (fr. gouverneur) glavni zapo-
vjednik vojnog okruga (ili: provincije,
kolonije, grada ili utvrde); u Sjev.
Americi: najvii dravni slubenik,
upravitelj npr. banke; namjesnik, od-
gajatelj (prineva itd)
guvernirati (fr. gouverner, lat. guber-
nare) upravljati; rukovati, rukovo-
diti; vladati; odgajati
guvernman (fr. gouvernement) vlada,
oblik vladanja: uprava; uprava neke
pokrajine, namjesnitvo, upravitelj-
stvo; upravno podruje, vojni okrug;
stan upravitelja, namjesnika i si.
gvacet (tal. guazzeto) umokac, "ajnge-
mahtes"; gula; paprika
gvajak (p. guayaco, lat. Guaiacum offi-
cinale, sanctum) bot. drvo koje raste
u tropskim krajevima June Amerike
i Indije, visoko do 15 m.; sadri smo-
lastu tvar od koje se dobiva gvajakol
i gvajacen (kora mu se prije upotreb-
ljavala kao lijek protiv reumatizma
i sifilisa); smola toga drveta
gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje)
farm. tvar koja se dobiva od smole
gvajaka, najvaniji sastojak kreozo-
ta; lijek protiv tuberkuloze plua
516 gva-slikarstvo
gvajula (p. guayule) bot. nizak grm
podrijetlom iz Meksika, uzgaja se ra-
di dobivanja kauuka
gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj
Granadi, slui kao protuotrov od
zmijskog ujeda
gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lame-
deve u Junoj Americi, ivi jo i sad
u divljem stanju
gvarana (p. guarana) farm. smea pa-
sta koja se priprema od sjemena
junoamerike biljke Paullinia sorbi-
lis i slui kao lijek protiv glavobolje,
a razrijeena u vodi kao pie za
okrjepljenje, slino kavi i aju
gvaranin (p. guarana) kem. alkaloid
koji se nalazi u gvarani; kofein
gvarapo (p. guarapo) provreli sok e-
erne trske, pivo Junoamerikanaca
gvardaman (tal. guardamano) kona
rukavica za zatitu dlana od uboda
igle pri ivanju jedara
gvardijan (tal. guardiano, lat. guardi-
anus) uvar, straar; poglavar u fra-
njevakim i kapucinskim samosta-
nima; biskupov zastupnik za vrije-
me vakancije (u Engleskoj)
gvardinfante (tal. guardinfante) "uvar
djeteta", iroka enska gornja haljina
koja sprjeava primjeivanje trud-
noe
gvarditi (tal. guardare) uvati, paziti
gvarneri glaz. vrsta violine (nazvana
po glasovitim graditeljima tih instru-
menata iz talijanske obitelji Gvar-
neri
gva (tal. guazzo, fr. goauche) slik. sli-
kanje vodenim bojama koje su pomi-
jeane s gumom i s neto meda; slue
kao neprozirne boje, a upotrebljavaju
se poglavito za radove iz podruja
primijenjene umjetnosti
gva-slikarstvo (fr. gouache, tal. guaz-
zo) slikanje (ih: bojenje) gumiranim
vodenim bojama (osobito se primje-
njuju u bojenju tapeta, lepeza i dr.)
gvelfi
gvelfi (tal. Guelfi, po njem. vojvodskoj
obitelji Welfen) pristae papinske po-
litike u srednjovjekovnoj Italiji, pro-
tivnici gibelina; v. gibelini
gvineja (engl. guinea) nekadanji en-
gleski zlatnik u vrijednosti od 21 i-
linga, nazvan po zlatom bogatoj Gvi-
neji (Afrika), zato to su prvi zlatnici
517 gvire
kovani od zlata donesenog iz nje;
vrsta pamune indijske tkanine;
med. vrsta groznice koja vlada u
Gvineji i koja je slina tzv. utoj
groznici
gvint (njem. Gevvinde) meh. zavoj (na
vijku, u matici)
gvire (njem.) medovina
 H
H, h dvanaesto slovo hrvatske latinice
H kem. kratica za vodik (lat. hydroge-
nium)
h kratica za sat (lat. hora)
h. 1. kratica za hoc loco (lat.) na ovom
mjestu
h. m. kratica za hoc mense (lat.) ovog
mjeseca
ha kratica za hektar
habanera (p. Habana Havana, haba-
nera) vrsta panjolskog plesa, podri-
jetlom iz Havane (Kuba)
habeas corpus actus it. habeas kor-
pus aktus (lat.) "treba imati tijelo",
poetne rijei engleskog zakona iz
1679. g. po kojem nijedan engleski
podanik ne moe bez sudske istrage
biti zadran u zatvoru, a ako nije
okrivljen za zloin koji povlai smrt-
nu kaznu, moe nakon 24 sata uz
davanje jamstva traiti putanje na
slobodu; ovaj zakon parlament moe
u izuzetnim prilikama privremeno
staviti izvan snage
habeas tibi (lat.) "ima sebi", tj. eto ti,
pripii sam sebi (posljedice nekog
svog postupka)
habeat sibi (lat.) neka mu bude (kad
ba hoe), neka pripie sam sebi
habemus papam (lat.) "imamo papu",
usklik kojim se u Petrovoj crkvi u
Rimu objavljuje narodu ime novog,
u konklavi izabranog pape
habeniks (njem. haben imati, nichts
nita) siromah, goljo
habilitacija (lat. habilitatio) osposoblja-
vanje; stjecanje prava na dranje pre-
davanja na sveuilitu; prav. sudsko
priznanje pravne sposobnosti
habilitacijska rasprava v. pod habili-
tirati se
habilitet (lat. habilitas) spretnost, ok-
retnost, sposobnost; pravo dranja
predavanja; habilitet svjedoka prav.
zakonom priznata sposobnost svje-
doka da moe davati iskaze na sudu
habilitirati se (lat. habilitare) original-
nom znanstvenom raspravom (habi-
litacijskom raspravom) i pristupnim
predavanjem dokazati svoju sposob-
nost za sveuilinog predavaa
habit (lat. habitus) 1. odjea, nonja; 2.
odjea nekih katolikih redovnika
habitualan (lat. habitus stav, fr. habi-
tuel) stalan, uobiajen, koji je preao
u naviku
habitus (lat, habitus) 1. dranje tijela,
izgled, ponaanje; 2. med. tjelesna
graa
habn (njem. Haben) trg. primanje, po-
traivanje; Soli und Haben it. zol
und habn (njem.) dugovanje i potra-
ivanje
Had (gr. Haides) mit. grki bog pod-
zemnog svijeta; pren. podzemni svi-
jet, grob, smrt
hadis (ar.-tur. ha dim) muslimanska
tradicija, izreke i djela koja se pripi-
suju Muhamedu ih njegovim najbli-
im suradnicima
hadum (ar.) ukopljenik, eunuh; sluga
hadi (ar. had) v. hadija
hadija (ar. had, hadi) muslimanski
hodoasnik koji je posjetio Meku ih
hadiluk
kranski hodoasnik koji je posjetio
Jeruzalem
hadiluk (ar.-tur.) hodoae u sveta
mjesta (u Meku i Jeruzalem)
haf (dan. Hav, njem. Haff) zaljev na
rijenom uu, odvojen od mora us-
kim i dugakim obalnim pojasom
hafija (tur. hafije tajna) pijun, detek-
tiv
hafiz (ar.) kod muslimana: onaj koji zna
napamet cijeli Kur'an ili druge zna-
menite pjesme; poasno ime znan-
stvenika
hagio- (gr. hagios) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: svetost, sveti
hagioglipt (gr. hagios, glyptos izrezan
u drvetu, bronci ili kamenu) kip sve-
ca
hagiograf (gr. hagios, grafo piem)
pisac hagiografija
hagiografa (gr. ta hagiografa) mn.
knjige Starog zavjeta, osim Pentate-
uha i Proroka
hagiografija (gr. hagios, grafo piem,
opisujem) ivotopis kranskih sve-
taca
hagiolatrija (gr. hagios, Iatreia to-
vanje, oboavanje) tovanje svetaca,
sluenje svecima
hagiolog (gr. hagios, logos) v. hagio-
graf
hagiologija (gr. hagios, logia naua-
vanje) nauavanje o svecima; zbirka
pria o svecima; takoer: = hagio-
grafija
hagiomahija (gr. hagios, mache borba)
borba protiv tovanja svetaca
hagiotika (gr. hagios) teol. nauavanje
o nainu kako postati boljim
haj(e)riger (njem. Heuriger) ovogodi-
nje vino
hajdlberki ovjek (lat. Homo heide-
lbergensis) praovjek iz doba sred-
njeg kvartara, rekonstruiran po ne-
kim nalazima kraj Heidelberga
hajduk (ar. hajdud, mad. hajdu) prvo-
bitno: odmetnik koji se borio protiv
519 half
turskih nasilnika, borac za slobodu;
danas: odmetnik od vlasti i zakona;
kod Turaka: razbojnik; kod Maara:
lako naoruan pjeak; sluga u ma-
arskom narodnoj nonji, glasnik,
vjesnik
hak (ar.) ono to je pravo, to je pristoj-
no; plaa; porez, namet
hakara (p. hacara, jacara) vrsta ro-
mance koja se pjeva; napjev za takvu
romancu; ples koji se izvodi po tak-
vom napjevu
hakenkrojc (njem. Hakenkreuz) ku-
kasti kri (simbol nacistike Nje-
make); usp. svastika
hakim (ar.) mudrac, filozof; titula lije-
nika i sudaca; usp. heim
haktok (njem. hacken sjei, Stock
panj) mesarski panj; naprava s ku-
kama za razapinjanje zaklane stoke
radi deranja koe i paranja
hala (njem. Halle trijem, dvorana) u
tvornicama: velika dvorana (obino
sa staklenim zidovima) u kojoj se
nalaze strojevi i dr.
halastian (gr. chalastikos koji olabav-
ljuje) koji omekava, omekavajui
halaza (gr. chalasa) bot. mjesto u sje-
menom zametku gdje ulazi ilnini
snopi
halazion (gr. chalasion dem. od cha-
lasa) med. kronina upala lijezda
lojnica na vjei, jemenac
halazis (gr. chalasis) med. mlitavljenje,
labavljenje, malaksavanje
halazozis (gr. chalasa) med. oblikova-
nje (ili: stvaranje) jamenca na vjei
halbcilinder (njem. halb pola) poluci-
lindar (vrsta mukog eira poluku-
glastog oblika za sveane prigode)
halbtarke (njem. halb pola, stark jak)
"polujaki", "nedorasli", naziv za mla-
dia koji nee raditi, tj. besposliar,
lijenina, razbija
haleluja (hebr. hallai) v. aleluja
half (engl. half polovica; sredina) port,
igra srednjeg reda, tj. igra koji po-
half-blood
mae i obrani i napadu; centarhalf
srednji pomaga
half-blood it. haf-blad (engl.) port.
polukrvno grlo, polukrvan konj
half-linija (eng. half-line srednja linija)
srednji red, pomoni red
half-penny it. haf-peni (engl.) novac
od 1/2 penija
halff-dollar it. haf-dolar (engl.) novac
od 1/2 dolara
halftime it. halftajm (engl. half pola,
time vrijeme) port. 1. poluvrijeme,
polovica igre; 2. odmor izmeu prve
i druge polovice igre (utakmice)
halibeati (gr. chalyps elik, lat. chaly-
beata) mn. elini preparati
halibografija (gr. chalyps gen. chaly-
bos elik, grafo crtam, slikam) eliko-
rez
halieutika (gr. halieutikos ribarski, e
halieutike ribarski zanat) 1. vjetina
lovljenja riba; pren. umijee pridobi-
vanja ljudi; 2. pjesma o ribarenju
haligrafija (gr. hals gen. halos sol, gra-
fo opisujem) opis, opisivanje solana
halikofilit (gr. chalkos bakar, fyllon
list, lithos kamen) min. bakreni ti-
njac
halikoza (gr. chalix gen. chalikos ka-
miak, ljunak) med. pluna bolest
zbog udisanja praine
halitozan (lat. halitosus) parovit, pun
pare; vlaan od znoja
halkantit (gr. chalkos bakar, anthos
cvijet) kem. modra (plava) galica, sul-
fat bakra
halkelefantin (gr. chalkos bakar, ele-
fas slon) masa od slonove kosti i
bronce
halkionski dani vrijeme oko zimskog
solsticija (suncostaja) kad je more po-
sve mirno i kad ptica vodomar (gr.
halkyon), prema vjerovanju starih,
gradi svoje gnijezdo
halkograf (gr. chalkos bakar, grafo cr-
tam, slikam) bakrorezac
520 haloidi
halkografija (gr. chalkos bakar, grafo
crtam, slikam) bakrorez
halkokemigrafija (gr. chalkos bakar,
chemeia, grafia) v. halkotipija
halkopirit (gr. chalkos bakar, pyrites
kremen) min. sulfid bakra i eljeza,
najea rudaa bakra, sadri goto-
vo 1/2 bakra, bakreni pirit
halkotipija (gr. chalkos bakar, typos
otisak, slika) kemijsko pretvaranje
crtea izraenog na bakrenoj ploi u
reljefan bakreni kalup od kojeg se
kasnije na tiskarskom stroju moe
uzeti proizvoljan broj otisaka
halkozin (gr. chalkos bakar) min. crn
i tamnometalan sulfid bakra
haima (gr. haima skok, skakanje) ja-
panska igra na ahovskoj ploi sa
dva, tri ili etiri igraa, sastoji se u
tome da jedna strana premjesti svoje
figure na protivnika polja
halo (engl. hallo) 2. hej! uj! sluaj! (uo-
biajeni nain dozivanja i oslovlja-
vanja, osobito telefonom)
halo (gr. halos) 1. okruglo mjesto, gum-
no; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten)
oko Sunca i Mjeseca; med. crven
krug oko bradavice na dojci
halo- (gr. hals gen. halos) 3. predmetak
u sloenicama sa znaenjem: sol
halofiti (gr. hals, fyton biljka) bot. bilj-
ke koje uspijevaju u slanim predje-
lima, osobito na morskim obalama
halogen (gr. hals, gen- korijen od gig-
nesthai postati, nastati) kem. ele-
ment, ili drugi radikal koji tvori sol
u spoju s nekom kovinom; halogeni
elementi brom, fluor, jod i klor (zato
to oni s kovinama daju izravno soli)
halografija (gr. hals, grafo opisujem)
opisivanje soli; opisivanje solana
haloidi (gr. hals, eidos oblik) mn. kem.
brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni
elementi; haloidne soli soli koje na-
staju spajanjem jednog haloida s jed-
nom kovinom, npr. natrijev klorid ili
kuhinjska sol
halokemija
halokemija (gr. hals, chemeia) kemija
soli
haloksilin (gr. hals, xylon drvo) pu-
ani i minski barut od drvene stru-
gotine natopljene u feridicijankaliju
halologija (gr. hals, logia znanost)
kem. znanost o solima
halomantija (gr. hals, manteia prtka-
zivanje, gatanje) proricanje po soli,
gatanje u sol
halometar (gr. hals, metron mjerilo)
solna vaga, areometar za odreivanje
stupnja slanosti slane vode
halometrija (gr. hals, metria mjerenje)
mjerenje slanosti solne otopine; odre-
ivanje koliine alkohola u pivu po-
mou njegove sposobnosti otapanja
kuhinjske soli
halopega (gr. hals, pege izvor) slani
izvor
haloskop (gr. hals, skopeo promatram)
solna vaga, sprava za odreivanje ko-
liine soli u slanoj vodi prema njezi-
noj specifinoj teini
halotehnika (gr. hals, tehnike) zna-
nost o dobivanju i proizvoenju soli
haloterme (gr. hals, thermos topao) iz-
vori tople slane vode
halsband (njem. Hals vrat, Band traka)
ovratnik; pasja ogrlica
haltere (gr. halteres) mn. olovne dra-
lice (kugle) koje se dre u rukama
pri vjebanju u skakanju; takoer:
gimnastike motke za odravanje
ravnotee
halucinacija (lat. hallucinatio trabu-
njanje) privienje; psih. predodba
koju smatramo opaanjem predmeta
i dogaaja koji ne postoje (posljedica
bolesne razdraenosti sredinjeg iv-
anog sustava); najee su haluci-
nacije osjetila vida (vizije) i osjetila
sluha, a rjee osjetila dodira, mirisa
i okusa; usp. iluzija
halucinirati (lat. hallucinari) imati pri-
vienja, opaati predmete i dogaa-
je koji ne postoje
521 han
halurgija (gr. hals sol, ergon djelo) v.
halotehnika
halva (ar.) alva orijentalni slatki od
meda, eera, krobnog brana, ma-
sti i dr.; eten halva poslastica od
lanenog sjemena i dr.
ham (ma.) glavni dio konjske opreme
za prezanje pred kola
hama (gr. hamma vrpca, zamka) med.
uteg
hamada (ar.) pusta kamenita saharska
visoravan bez pijeska
hamadrijada (gr. hamadryas) mit.
umska nimfa ili nimfa drveta koja
sa svojim drvetom ivi i umire
hamakromija (gr. hama istodobno,
chroma boja) tisk. istodobno tiskanje
u vie boja, viebojni tisak
hamaza (ar.) zbirka staroarapskih ju-
nakih pjesama
hambir (tur. hampa, hempa druba) po-
vorka, niz, skupina (ljudi ili ivoti-
nja)
hamburger (prema njem. gradu Ham-
burgu) 1. vrsta slanine; 2. vrsta vi-
nove loze i groa; 3. u engleskom
jeziku: peeno mljeveno ili kosano
govee meso koje se prodaje kao ob-
rok izmeu razrezanog peciva s malo
salate
hamburgirati (njem. Hamburg) zra-
nim bombardiranjem sruiti do te-
melja; engleski izraz kao odgovor na
njemaki koventrirati (Coventry) bu-
dui da je njemaki grad Hamburg
bio veoma uniten zranim bombar-
diranjem
Hamiti mn. potomci Hama, drugog No-
inog sina (Post 10), praoca Etioplja-
na, Egipana, Feniana i dr.
Hamlet legendarni danski kraljevi,
prema Sachsu Gramaticu ivio je
500. g. pr. n. e.; glavni junak istoime-
ne Shakespeareove tragedije; tip in-
teligentna ili neodluna mladia
han (tur.-tatar. han) v. kan
handbal
handbal (njem. Handball) port, ruko-
met, igra slina nogometu; igra se
najvie u Njemakoj
hands off it. hendz of! (engl.) k sebi
ruke!
hangar (fr.) staja, upa, spremite za
kola; osobito: spremite za letjelice
hank (engl.) engleska mjera za duinu
konca, i to: za pamuni konac =
768,08, za vunicu = 512,06 m, za ku-
djeljin i laneni konac u Engleskoj =
2743,17 m, u Irskoj = 3291,81 m, za
upredenu svilu = 3043,09 m
Hannibal ante (ad) portas (lat.) "Ha-
nibal pred vratima" (usklik strave
kad se kartaanski voda Hanibal
211. pr. n. e. pribliio sa svojim eta-
ma Rimu); pren. prijeti velika opas-
nost
Hansa it. Hanza (njem.) trgovinski sa-
vez sjevernonjemakih gradova u
srednjem vijeku
Hansabund it. Hanzabund (njem.) sa-
vez njemakih trgovaca, obrtnika i
industrijalaca, osnovan 1909. u Ber-
linu
hansem engl. dvokohce s koijaevim
sjedalom straga i vie sjedala za put-
nike (naziv prema konstruktoru,
engl. arhitektu J. A. Hansomu)
hansvurst (njem. Hanswurst) lakrdija,
komedija
hanzeati (njem. Hanseaten) mn. la-
novi Hanse; stanovnici i, u uem smi-
slu, vojnici triju njem. slobodnih
"hansa-gradova" (Bremena, Liebecka
i Hamburga)
haomantija (gr. chaos zrak, manteia
proricanje, pretkazivanje) proricanje
prema zraku i vremenskim pojavama
hapaks (gr. hapax jednom, jedanput)
lingv. v. hapakslegomenon
hapakslegomenon (gr. hapax jedan-
put, lego kaem) lingv. "samo jednom
reeno", rije koja se samo jednom
javlja (osobito kod starih klasika)
522 hardware
haplografija (gr. haplos jednostavan,
grafo piem) "pojednostavljeno pisa-
nje" izostavljanjem (pri pisanju i pre-
pisivanju) istozvunih (homonimnih)
slova, slogova i rijei
haploskop (gr. haploos jednostavan,
skopeo gledam) opt. sprava za ispi-
tivanje binokularnog gledanja
haplotomija (gr. haploos jednostavan,
tome rezanje) kir. obian, jednosta-
van rez
haploza (gr. haploo uinim razumlji-
vim) pojednostavnjenje
haptian (gr. haptikos) opipni, koji se
tie dodira (osjetila dodira) ili mu pri-
pada; haptina varka varka osjetila
dodira
harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik;
boem, pijanac; 2. trona i zaputena
kua
hara (tur. harad) glavarina (vrsta tur-
skog poreza koji se svake godine na-
plaivao od svakog nemuslimana)
harakiri (jap-) samoubojstvo rezanjem
trbuha (japanski obiaj, osobito kod
lanova tzv. "vieg drutva")
haranga (fr. harangue) svean govor,
govor pred gomilom ih vojnicima; na-
govaranje, podbadanje, hukanje
haranger (fr. haranguer) govornik pred
gomilom ili vojnicima; podbada, hu-
ka
harangirati (fr. haranguer) drati sve-
an govor; voditi glavnu rije; govoriti
pred gomilom ili vojnicima; otuda:
govorom raspaljivati i podbadati,
hukati, podjarivati, npr. harangira-
ti mase
hard disk (engl. kruta ploa) magnetna
memorija raunala, mjesto u koje se
pohranjuju raunalni podaci; svojstvo
mu je veliki memorijski kapacitet i
kratko vrijeme pristupa podacima
hardov (ma. hordo) bava
hardware it. hardver (engl.) metalna,
eljezna roba, eljezarija; u elektro-
nici: materijal koji ulazi u konstruk-
harem
ciju elektronskog raunala, pa i samo
raunalo
harem (ar.) 1. mjesto gdje nije svakom
doputen pristup (npr. hram u Meki);
2. poseban odio u muslimanskoj kui
u kojem borave ene
harfa (starovisokonjemaki harpha, no-
vovisokonjemaki Harfe) glaz. jo kod
starih Egipana poznati trokutasti
glazbeni instrument s 3040 i vie
ica usklaenih po nainu dijatonike
ljestvice
Haribda (gr. Charybdis) v. pod Scila
harijentizam (gr. charis blagost) ozna-
avanje ega loeg blagim izrazom;
takoer: ala
haringa (eng. herring) zool. sle (Clu-
pea harengus), morska riba iz po-
rodice kotunjaa; vana trg. roba
haris (gr. charis) ljubav, ljupkost, umil-
nost, naklonost; usp. haritine
Harite (gr. Charites) mn. mit. grke
boice ljupkosti koje uljepavaju ljud-
ski ivot; kod Rimljana = Gracije
harlekin (tal. arlecchino) lakrdija, a-
ljivac; ovjek koji esto mijenja mi-
ljenje, prevrtljivac
harlekinada (fr. arlequinade) lakrdija,
lakrdijaka ala, komedija
harlekinijada (fr. arlequinade) ala,
lakrdija, poza; prevrtljivost, okolia-
nje
harmatan veoma suh, topao i zaguljiv
vjetar u sjeverozap. Africi, pue po-
glavito od prosinca do veljae
harmica (ma. harmincz trideset) mje-
sto gdje se plaala carina (od trideset
krajcara); carina, carinarnica, mit-
nica
Harmodije i Aristogiton starogr.
junaci (6. st. pr. n. e.), atentatori na
tiranina Hiparha; slavljeni kao oslo-
boditelji te im je bio podignut spo-
menik u Ateni
harmoni-elo (tal. harmonicello) glaz.
instrument s glasovirskim icama i
tonom slinim tonu harmonike
523 harmonist
harmonia praestabilita it. harmoni-
ja prestabilita (lat.) v. prestabilirana
harmonija
harmonian (gr. harmonikos) skla-
dan, blagozvuan; sloan; harmoni-
na proporcija mat. v. pod proporcija
harmonij (gr. harmonia sklad) glaz.
instrument slian orguljama, samo
manji od njih (umjesto piskova ima
metalne jezike koji proizvode ton
svojim titranjem)
Harmonija (gr. Harmonia) 1. mit. ki
Aresa i Afrodite, ena Kadmova; od
njega je dobila kao svadbeni dar ogr-
licu koju je napravio Hefest, a koja
onome kod koga je donosi razne ne-
sree; 2. astr. asteroid otkriven 1856.
g-
harmonija (gr. harmonia) 1. sklad,
skladnost, suglasje; pravilan odnos
izmeu dijelova neke cjeline; 2. glaz.
spajanje razliitih tonova u skladnu
cjelinu; svi akordi u vieglasnom
glazbenom stavku; pravilan odnos iz-
meu pojedinih tonova glazbenog
djela; znanost o harmoniji ili harmo-
nika znanost o zakonima po kojima
se stvaraju i povezuju akordi; 3. pren.
sloga, slaganje, podudaranje
harmonika (gr. harmonia sklad) 2.
ime raznih glazbenih instrumenata
na kojima se proizvode tonovi razvla-
enjem, puhanjem (v. mundharmo-
nika) itd.; kemijska harmonika ton
to ga proizvodi plamen vodikova pli-
na u staklenoj cijevi
harmonika (gr. harmonike znanstve-
no poznavanje glazbe) 1. glaz. v. pod
harmonija
harmonirati (gr. harmonia sklad) biti
u skladu, biti usuglaen s kim, sla-
gati se, biti u prijateljskim odnosi-
ma
harmonist (gr. harmonia sklad) maj-
stor u harmoniji, slikar ih glazbenik
koji harmoniju osjea i izraava u
djelima
harmonisti
harmonisti (gr. harmonia sklad) v.
harmoniti
harmoniti (gr. harmonia sklad) la-
novi socijalistiko-pijetistike sljed-
be u SAD-u (nazvani po tome to su
htjeli uspostaviti ivotnu "harmoni-
ju", tj. prvobitnu istou i to su ne-
vjenano ivjeli u imovinskoj zajed-
nici)
harmonizirati (gr. harmonia sklad)
glaz. melodiju obraditi prema zako-
nima o harmoniji, uskladiti; pren.
usuglasiti, sloiti
harmonometar (gr. harmonia sklad,
metron mjera, mjerilo) instrument za
odreivanje blagozvunosti
Haron (gr. Charon) mit. laar u pod-
zemnom svijetu koji je umrle prevo-
zio na onaj svijet preko rijeke Ahe-
ronta ili Stiksa, za to su mu plaali
jedan obol koji su mrtvima stavljali
u usta; prikazivan kao sijed starac s
dugom bradom
Harpagon ime krca u Molierovoj ko-
mediji "L'Avare"; pren. krtac
Harpija (gr. Harpyia) mit. ime krila-
tih, kao vjetar brzih udovita (pola
djevojke, a pola ptice grabljivice),
simboli nezasitne pohlepe zato to su
grabila sve to stignu
harpun (engl. harpoon) 1,201,50 m
dugo koplje sa eljeznim iljkom u
obliku osti, dugim 6090 cm, slui
za lov na kitove
harpuna (engl. harpoon) baca harpu-
na
harpunaa (engl. harpoon) lovljenje ri-
be ostima
harpunirati (fr. harponner) bacati har-
pun; loviti ribu ostima
Harun Al-Raid poznati bagdadski ka-
lif (89 st.) tip idealno dobrog vla-
dara
Harvardovo sveuilite (engl. Har-
vard University) najstarije sveuili-
te u SAD-u (Cambridge, Massachu-
setts), utemeljeno 1636.
524 hausfrajnd
hasidizam (hebr. hasidim poboni) vjer-
ski mistiki pokret Zidova u isto-
nim europskim zemljama, utemeljen
na istoimenom pokretu Zidova iz 2.
st.
hasmonejci (hebr.) pristae Jude Ma-
kabejca u borbi protiv Sirijaca; la-
novi id. sekte koja je ostala vjerna
starom i ne priznaje rabinski zakon,
rairena po slavenskim zemljama
hai (ar.) opojno sredstvo koje se pri-
prema od cvjetova indijske konoplje;
na Istoku ga piju ili pue radi izazi-
vanja pohotljivosti
hat (ind.) indijska mjera za duinu, =
1/2 jarda = 0,457 m
hat-trick it. het-trik (engl.) port, u
nogometu: tri zgoditka istog igraa
na jednoj utakmici
hata (rus.) maloruska seljaka kua
hatalija (tur. hataly) osoba koja donosi
nesreu
hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, mu-
slimanski vjerouitelj; 2. govornik
uope
hatierif (tur.-perz.) svojeruno pisano
sultanovo nareenje koje se mora od-
mah izvriti, najvii turski dravni
ukaz
haubica (e. houfnice, njem. Haubitze,
tal. obizzo, fr. obus) prvobitno: drve-
na sprava za bacanje kamenja; voj.
vrsta topnikog orua (topa) krae
cijevi, slinog merzeru, kalibra 100,
305 i 420 milimetara, sa zakrivlje-
nom i ubacnom putanjom; upotreb-
ljava se za gaanje ciljeva koji se na-
laze, npr. iza nekog brda i koje top-
nik ne vidi izravno; top-haubica top-
niko oruje konstruirano da moe
gaati i ubacnom i poloenom puta-
njom
hauptman (njem. Hauptmann) kapetan
haupttrefer (njem. Haupttreffer) glav-
ni zgoditak
hausfrajnd (njem. Haus kua, Freund
prijatelj) kuni prijatelj (esto u pod-
hausfrau
rugljivom smislu: ljubavnik doma-
ice; dosadnjakovi koga se je teko
otresti)
hausfrau (njem. Haus kua, Frau go-
spoda) kuevlasnica, kuegazdarica
hausher (njem. Hauskua, Herr gos-
podar) kuevlasnik, kuegazda
hausklajd (njem. Haus kua, Kleid ha-
ljina) kuna haljina
haustus (lat. haustus crpenje; gutljaj)
med. lijek koji treba popiti najednom
hauzmajster (njem. Haus-meister) pa-
zikua, kuepazitelj
havana vrsta finih cigara od duhanskih
listova s otoka Kube (naziv po Ha-
vani, glavnom gradu Kube)
have (lat. have, ave) v. ave
havelok (engl. havelock) vrsta mukog
poluogrtaa bez rukava (nazvana po
engl. generalu Havelocku, 1795
1857)
havlija (tur. havli upav, pamuan) ru-
nik; pamuan, rutav pokriva; ogrta
havra (tur.) idovski hram, sinagoga
hazan (hebr. chasan) pjeva u sinagogi
hazard (fr. hasard, tal. azzardo) sluaj;
srea, igra na sreu; smjeh pothvat;
hazardna igra igra na sreu, svaka
igra za novac kartama, kockama ili
brojevima iji rezultat jedino ili ug-
lavnom zavisi od sree
hazardirati (fr. hasarder) stavljati na
kocku, izlagati se opasnosti, podu-
zimati na sreu; kockati se u novac
Hazari mn. nomadska plemena tur-
kijske jezine skupine uz obale Volge;
krajem 8. st. preli na idovsku vje-
ru; u 10. st. nestali kao samostalan
narod
hazena (e. hazeti bacati) port, en-
ska igra nogometnom loptom u kojoj
sa svake strane sudjeluje po sedam
igraica, slina nogometu, rukomet
za ene
hazma (gr. chasma) ponor; razjaplji-
vanje usta, zijevanje
525 hebraizam
hazmodija (gr. chasmodes koji stalno
zijeva) med. bolest zijevanja, neodo-
ljivo zijevanje
hazmus (gr. chasma) med. v. hazmo-
dija
hazna (perz.) blagajna, riznica
heautognozija (gr. heautu sebe, gno-
sis spoznaja) spoznavanje samoga se-
be, samospoznaja
heautonomija (gr. heautu sebe, nomos
zakon) v. autonomija
heautontimorumenija (gr. heautu se-
be, timoreisthai kanjavati, muiti)
muenje samog sebe, samomuenje
Heavisideov sloj it. Hevisajdov ... (A.
W. Heaviside, britanski fiziar, t
1923) sloj ioniziranih estica od 50
do 100 milja iznad Zemlje koji djeluje
kao reflektor (odbija) beinih va-
lova i primorava ih da se kreu slije-
dei oblik Zemlje
Heba (gr. Chbe) 1. mit. starogrka bo-
ica mladosti, peharnica olimpijskih
bogova (prije Ganimeda); prikaziva-
na s vrem i aom od koljke (rim-
ska Juventus); 2. astr. asteroid otkri-
ven 1847. g.
hebefrenija (gr. hebe stasalost, fren
gen. frenos dua) med. mladenako
ludilo (obino izmeu 16. i 30. godine)
hebetirati (lat. hebetare) otupiti, zatu-
piti; zaglupiti, zaglupljivati; hebetu-
do uisus it. hebetudo vizus (lat.)
med. slabost vida; hebetudo mentis
(lat.) med. slaboumnost; hebetudo
sensus it. hebetudo senzus (lat.)
med. otupjelost, oslabljenost osjetila
hebraicitet (lat. hebraicitas) poznava-
nje hebrejskog jezika; osobitost heb-
rejskog jezika
hebraizam (lat. Hebraeus idov) starija
idovska religija (za razliku od mla-
de, judaizma); osobitost idovskog
jezika; idovski karakter i nain mi-
ljenja
hebraizam hebrejski izraz u nekom ne-
hebrejskom jeziku
hebrajika
hebrajika pisana djela o hebrejskom
jeziku i kulturi;
Hebrej idov
hec (njem. Hetze hajka) zanimljiv doga-
aj; ala, glupost
Hectora quis nosset, si felix Troia
fuisset it. Hektora kvis noset, si
feliks Troia fuisset (lat.) Tko bi znao
za Hekotra, da je Troja bila sretna
(Ovidije), smisao izreke je da veliki
dogaaji raaju velike ljude
hedipatija (gr. hedys sladak, pathos
osjeaj, uvstvo) 1. osjeaj slasti (ugo-
de), ugodnost, udobnost; 2. odanost
ugodnom i raskonom ivotu, slado-
strasnost
hedizma (gr. hedysma zain) farm.
sredstvo za razrjeivanje i zaslai-
vanje lijekova
hedonal (gr. hedone zadovoljstvo, ugo-
da) med. nekodljivo uspavljujue
sredstvo
hedonija (gr. hedone zadovoljstvo,
ugodnost) med. bolesna veselost, bo-
lesna razdraganost
hedonisti (gr. hedone) fil. pristae he-
donizma
hedonizam (gr. hedone zadovoljstvo,
ugodnost) fil. teorija koja smatra da
je osjetilno uivanje i zadovoljstvo
najvie dobro i, prema tome, pobuda
i svrha, motiv i cilj cjelokupnog naeg
djelovanja; usp. epikurejizam
hedrika (gr. hedra stranjica) med.
sredstvo (ili: lijek) protiv bolova u
debelom crijevu
hedrocela (gr. hedra stranjica, kele
bruh, kila) med. kila debelog crijeva
hedira (ar. hidret) v. hedra
hedra (ar. hidret) Muhamedov bijeg
iz Meke u Medinu (15. VII. 622. n.
e.); od toga dana muhamedanci rau-
naju svoje godine
Hefest (gr. Chfaistos) mit. bog vatre i
onih mehanikih vjetina za koje je
potrebna vatra, nebeski kova, sin
526 heimarmene i
Zeusov i Herin, mu Haritin (u "Ilija-
di") ili Afroditin (u "Odiseji"); stasom
slab, hrom, ali jakih miia, ivi na
Olimpu kao Zeusov peharnik (poslu-
itelj), a tu ima i svoju kovanicu
(kod Rimljana: Vulkan)
heftemimeres (gr. hepta sedam, emi-
pola, polu-, meros dio) metr. od se-
dam i pol polovica ili tri i pol stope,
osobito: cezura u heksametru koja
se nalazi poslije tri i pol stope ih u
etvrtoj stopi
hegelizam fil. filozofija G. W. F. Hegela
(17701831) i njegovih pristaa ija
je jezgra panlogizam, shvaanje da
su miljenje i bie (postojanje) isto-
vjetni
hegelovac pristaa hegelizma
hegemonija (gr. hegemonia) voenje,
upravljanje, vodstvo, vrhovno zapo-
vjednitvo, nadmo, prevlast, pred-
nost, osobito jedne monije drave
nad ostalim saveznim dravama, ili
nekog jaeg stalea prema drugim
staleima
hegemonikon (gr. hegemonikon) fil.
kod stoika: najvia duevna sila ije
je sjedite u srcu, a koja je izvor pre-
dodbi, misli i htijenja, kao i jedin-
stvene veze psihikih funkcija
hegemonist (gr. hegemoneuo vodim,
vladam) onaj koji sprovodi hegemo-
niju, pristaa hegemonije
Heil! it. hajl (njem.) ivio!
heilalgija (gr. cheilos usna, algos bol)
med. bol usne, usnobolja
heilitis (gr. cheilos usna) med. upala
usana
heiloplastika (gr. cheilos usna, plasti-
ke vjetina uobliavanja) umjetno,
operativno pravljenje (krpanje) ote-
ene ili nepravilne usne
heiloshiza (gr. cheilos usna, schisis
rascjep) razrezana, raspuknuta usna,
"zeja usna"
heimarmene (gr. heimarmene) sud-
bina
heirijatar
heirijatar (gr. cheir ruka, iatros lije-
nik) onaj koji lijei rukama, tj. vidar,
ranar, kirurg
heiro- (gr. cheir ruka) v. pod hiro-
heiroskopija (gr. cheir ruka, skopeo
promatram) v. hiromantija
heirospazam (gr. cheir ruka, spasmos
gr) med. pisarski gr u prstima ih
cijeloj ruci (nastaje zbog dugog pisa-
nja ili nepravilnog dranja ruke)
heirotonija (gr. cheirotonia isprue-
nost ruke) glasovanje dizanjem ru-
ke; takoer: = hirotonija
hekatomba (gr. hekaton sto, bus gen.
boos vol, hekatombe) 1. kod Grka:
rtva od sto volova; 2. pren. velika i
sveano prinesena rtva velikog broja
ljudi
hekatonheiri (gr. hekaton sto, cheir
ruka) mn. mit. "storuk", tri divovska
sina Urana i Geje (Kotos, Brijarej ili
Egeon, Gijes ili Giges) koji su poma-
gali Zeusu u borbi s titanima i kas-
nije ih uvali u Tartaru; centimani
hekatostilon (gr. hekaton sto, stylos
stup) arhit. hodnik sa sto stupova
heklati (njem. hakeln) kukiati, kakati
heks- (gr. hex) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: est, esto-
heksaedar (gr. hex est, hedra osnova)
geom. kocka
heksafilan (gr. hex, fyllon list) bot.
estolistan, sa 6 listova
heksaginija (gr. hex est, gyne ena)
mn. bot. "estoene biljke", biljke sa
est stupica
heksagon (gr. hexagonon) esterokut
heksagonalan (gr. hexagonios) este-
rokutni; min. heksagonalni kristalni
sustav tri jednake horizontalne osi
koje se sijeku pod kutom od 60 i
jedna njima okomita os; usp. tese-
ralni, tetragonalni, rombini, mono-
klinski, triklinski
heksagram (gr. hex est, gramma geo-
metrijska slika, matematiki lik) e-
527 hektar
sterokraka zvijezda (lik sastavljen od
dva istostranina trokuta meusob-
no prekriena, znak za raspozna-
vanje kod pitagorejaca)
heksakord (gr. hex, chorde ica, stru-
na) glaz. = seksta; takoer: instru-
ment sa est ica
heksametar (gr. hexametros koji se
sastoji od est stopa, to hexametron)
metr. stih od est stopa od kojih su
prve etiri daktili ili spondeji, peta
daktil (rjee spondej), a esta spon-
dej ili trohej; epski stih Grka i Rim-
ljana
heksandrija (gr. hex, aner gen. andros
ovjek, mu) mn. bot. "estomune
biljke", biljke iji cvjetovi imaju 6 slo-
bodnih pranikih niti (VI. klasa Lin-
neovog sustava biljaka)
heksangularan (gr. hex est, lat. an-
gularis kutni) geo. esterokutan, koji
ima est kutova
heksapetalan (gr. hex, petalon list)
bot. sa est latica
Heksapla (gr. hexaplus esterostruk)
knjiga koja sadri prijevod Svetog pi-
sma na 6 jezika (u 6 stupaca)
heksapodi (gr. hex, pus gen. podos no-
ga) mn. zool. ivotinje sa est nogu =
kukci, insekti
heksapteri (gr. hex, pteron krilo) mn.
zool. kukci sa est krila
heksarh (gr. hex, archo vladam) lan
vlade estorice
heksasilabian (gr. hex, syllabe slog)
estosloan, od est slogova (rije)
heksastilon (gr. hex, stylos stup) gra-
evina (ili: dvorana) sa est stupova
Heksateuh (gr. hex, teuchos knjiga)
"koji se sastoji od 6 knjiga", naziv za
5 Mojsijevih knjiga (usp. Pentateuh)
i Knjigu Jouinu
heksenus (njem. HexenschuB) med.
probadanje u kriima, kriobolja
hektar (gr. hekaton sto, lat. area povr-
ina) mjera za povrinu = 100 ara,
104 m 2
hektograf
hektograf (gr. hekaton sto, grafo pi-
em) stroj za umnoavanje spisa i
crtea
hektografirati (gr. hekaton sto, grafo
piem) umnoavati rukopise na hek-
tografu
hektogram (gr. hekaton sto, gramma
teina, uteg, 1/24 unce) uteg od 100
grama
hektolitar (gr. hekaton sto, litra mjera
za teinu i za tekuinu, lat. libra)
mjera za tekuine =100 litara
hektometar (gr. hekaton sto, metron
mjera) mjera za duinu = 100 metara
Hektor (gr. Hektor) sin Prijama i He-
kube, mu Andromahin, najvei tro-
janski junak, ubio ga Ahil
Hekuba (gr. Hekabe) trojanska kra-
ljica, Prijamova ena, Hektorova ma-
ti
Hel mit. skandinavska boica smrti i
podzemlja
Hela (gr. Helle) mit. ki beotskog kra-
lja Atamanta i Nefele; bjeei ispred
okrutne maehe Inone na zlatoru-
nom ovnu u Kolhidu padne s ovna i
udavi se u morskom tjesnacu (koji je
kasnije prema njoj nazvan Helespont
Helino more)
hela (tur. helak) propast, nesrea; pro-
palica, upropaten ovjek, neradnik,
besposliar, nevaljalac; prid. lo, po-
kvaren
Helada (gr. Hellas) Grka, osobito sta-
ra, klasina Grka
helebarda (fr. hallebarde) starinsko
srednjovjekovno koplje sa sjekiricom
pri vrhu (ispod iljka), bojna sjekira
helebardar (fr. hallebardier) kopljanik
naoruan helebardom
heleborizam (gr. helleboros kukurijek)
med. ienje crijeva kukurijekom
Helen (gr. Hellen) mit. sin Deukali-
onov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac
Helena po ijim su sinovima (Eolu,
Doru, Jonu i Aheju) nazvana staro-
528 helidonija
grka plemena: Eoljani, Dorani, Jo-
njani i Ah ej ci
Helena (gr. Helene) mit. ki Lede (ene
spartanskog kralja Tindareja) i Zeu-
sa, sestra Kastora i Poluksa, ena
kralja Menelaja, poznata po svojoj
ljepoti; oteo ju je Pari (povod Trojan-
skom ratu)
Heleni (gr. Hellenes) mn. stari Grci
helenist (gr. Hellen, Helen, Grk) 1. po-
znavatelj starogrkog jezika; 2. gr-
ki idov, ili Grk koji je primio idov-
sku vjeru; 3. helenisti pisci u razdob-
lju od Aleksandra Velikog do cara
Augusta koji su, roeni na Istoku,
primili od Grka jezik i kulturu; 4.
filozofi koji se bave starogrkom po-
vijeu i starogrkim jezikom (gre-
cisti)
helenizam (gr. Hellenes) osobitost sta-
rih Grka, posebno s obzirom na jezik,
obiaje i kulturu; u uem smislu: raz-
doblje grke knjievnosti i kulture
od smrti Aleksandra Velikog do cara
Augusta; usp. grecizam
helenizirati (gr. hellenizo) pogriti,
provoditi helenizaciju; ugledati se na
grki jezik i nain ivota; usp. greci-
zirati
helenofil (gr. Hellen Grk, filos prija-
telj, ljubitelj) prijatelj Grka
heler (njem. Heller) filir (najsitnija nov-
ana vrijednost u Austro-Ugarskoj
dravi)
Helespont (gr. Hellespontos) "Helino
more" = Dardaneli; usp. Hela
heliciti (gr. helix zavojnica, spirala i
nastavak -ites) geol. okamenjeni pu-
evi
helicitian (gr. helikos) zavojit, spi-
ralan
helidonij(us) (gr. chelidon lasta) "la-
stin vjetar", topao vjetar poetkom
proljea
helidonija (lat. Chelidonium maius)
bot. rosopas, zmijino mlijeko
heliferan
heliferan (gr. chele tipaljke, kare,
lat. ferre nositi) zool. onaj koji ima
tipaljke
helij (lat. helium) kem. plinovit ele-
ment, bez boje i mirisa, atomska te-
ina 4,002, redni broj 2; spada u ple-
menite plinove (zato to se ne spaja
s drugim elementima); upotrebljava
se za punjenje zranih balona i elek-
trinih arulja (jer je lak i ne gori),
za plinske termometre
helijaktian (gr. heliakos) koji se tie
Sunca ili mu pripada, sunani
helijaza (gr. heliasis sijanje Sunca,
sunanje) med. sunanica
helik (gr. helix gen. helikos) v. elisa
helikoida (gr. helix gen. helikos zavoj-
nica, spirala, eidos oblik) geom. po-
vrina koja nastaje kad se pravac
kree po spirali (zavojnici) pod stal-
nim kutom s njezinom osi
helikoidan (gr. helix gen. helikos za-
vojnica, spirala, eidos oblik) zavoj-
niast, u obliku zavojnice
helikometrija (gr. helix zavojnica,
spirala, metria mjerenje) dio geome-
trije koji se bavi spiralama
Helikon (gr. Helikon) gora muza, po-
znata gora u Beotiji (1749 m visoka),
sjedite Apolona i muza; usp. heli-
konide
helikon (gr. helix) kod Grka: etvrtast
instrument s 9 ica koji je sluio za
odreivanje tona; danas: najvei pu-
haki instrument u voj. glazbama ko-
ji svira nosi preko glave i ramena
helikonide (gr. Helikonides) mn. mit.
nadimak muza (po gori Helikonu)
helikoplan (gr. helix zavojnica, spi-
rala, fr. planer letjeti bez mahanja
krilima) zrak. v. helikopter
helikopter (gr. helix zavojnica, spirala,
pteron krilo) zrak. letjelica ije se
odravanje u letu postie uglavnom
reakcijama zraka na dvije povrine
ili vie povrina koje se okreu po-
mou motora; odlika mu je sposob-
529 heliograf
nost uspravnog (vertikalnog) dizanja,
stajanja u mjestu, vodoravnog (hori-
zontalnog) letenja i laganog sputa-
nja na eljenu toku
helio- (gr. helios) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: Sunce, sun-
ani, koji je u vezi sa Suncem
heliobiologija (gr. helios, bios ivot,
logia znanost) znanost koja proua-
va izravan utjecaj pojava na Suncu
na razne prirodne promjene i pojave
heliocentrian (gr. helios, lat. cen-
trum sredite) sa Suncem u sreditu
(naziv za shvaanje prema kojem je
Sunce sredite Sunevog sustava;
supr. geocentrian; heliocentrini su-
stav = Kopernikov sustav; geocentri-
ni sustav = Ptolemejev sustav
helioeentrizam (gr. helios, lat. cen-
trum sredite) astr. fil. nauavanje
koja smatra Sunce sredinjim tije-
lom oko kojega krue svi planeti
okreui se istodobno oko svojih osi;
ovo je nauavanje na znanstvenu os-
novu postavio veliki poljski astronom
Nikola Kopernik (14731543); supr.
geocentrizam
heliofob (gr. helios, fobos strah) onaj
koji ne voli svjetlost ili je se plai
heliofobija (gr. helios, fobeo bojim se)
strah od Sunca, strah od Suneve
svjetlosti
helioforman (gr. chele tipaljke, ka-
re, lat. forma oblik) zool. u obliku
tipaljki, kara
heliognosti (gr. helios, gnostes) obo-
avatelji Sunca
heliograf (gr. helios, grafos) 1. instru-
ment pomou kojega se fotografira
Sunce; 2. instrument koji pokazuje
trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji
pokazuje i izraunava jainu Suneve
svjetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: na-
prava kojom se, pomou jednog okret-
nog zrcala od kojeg se odbija Suneva
svjetlost, alju znaci na velike uda-
ljenosti
heliografija
heliografija (gr. helios, grafo opisu-
jem, crtam, slikam) opisivanje Sunca,
znanost o Suncu kao nebeskom tije-
lu; takoer: = fototipija
heliografski (gr. helios, grafo crtam,
slikam) nacrtan ih prikazan utjeca-
jem Suneve svjetlosti
heliogram (gr. helios, gramma slovo)
papirnata vrpca na heliografu na ko-
joj Suneve zrake ostavljaju tragove
svog zraenja; usp. heliograf 2.
heliogravira (gr. helios, fr. gravure
rezanje) v. fotogravira
heliokromija (gr. helios, chroma boja)
v. fotokromija
heliolatrija (gr. helios, Iatreia oboa-
vanje) oboavanje Sunca, sluenje
Suncu kao boanstvu
heliometar (gr. helios, metron mjeri-
lo) astronomski durbin s prepolov-
ljenim objektivom, slui za vrlo tono
mjerenje veoma malih udaljenosti i
kutova na nebu, osobito promjera
Sunca
helioplastika (gr. helios, plastike vje-
tina uobliavanja) fotografiranje re-
ljefnih slika
Helios (gr. Helios Sunce) mit. staro-
grki bog Sunca, prikazivan kao mla-
di na zlatnim kolima s 4 konja i sa
zrakama oko kose (kod Rimljana:
Sol)
helioskop (gr. helios, skopeo proma-
tram) durbin s obojenom leom za
promatranje Sunca
heliostat (gr. helios, istemi postavim,
stavim) sprava pomou koje se Sun-
eve zrake, i pored Zemljinog giba-
nja, uvijek projiciraju u istu toku
helioteoloki dokaz teol. dokaz da po-
stoji Bog na osnovi postojanja Sunca
helioterapija (gr. helios, therapeia
lijeenje) lijeenje Sunevim zrakama
heliotermometar (gr. helios, thermos
topao, metron mjera, mjerilo) pose-
ban termometar za mjerenje iznosa
530 helmintian
apsorpcije Sunevog zraenja prolas-
kom kroz atmosferu
heliotipografija (gr. helios, typos oti-
sak, slika, grafo piem, slikam) vrsta
fotografije za otiskivanje rukopisa i
dr.
heliotrop (gr. helios, trepo okreem)
1. instrument za proizvoenje svjet-
losnih signala na velikim udaljeno-
stima, osobito kod trigonometrijskih
mjerenja (sastoji se od jednog durbi-
na pred kojim stoje, uspravno jedno
na drugom, dva zrcala); 2. sunanik,
sunani sat; 3. bot. biljka krasnica;
4. min. vrsta kalcedona tamnozelene
boje s crvenim mrljama
heliotropizam (gr. helios, tropos ok-
ret) bot. tenja jednog dijela biljke
da se okree prema Suncu (pozitivni
heliotropizam) ili od njega (negativni
heliotropizam)
helioza (gr. heliosis izloenost Suncu)
med. v. helijaza
helkizmometar (gr. helkysmos vue-
nje, metron mjera, mjerilo) sprava
za mjerenje privlane sile
helkologija (gr. helkos gnojna rana,
logia znanost) med. grana medicine
koja se bavi irevima i zagnojava-
njem
helkoma (gr. helkoma) med. rana, ir
helkozis (gr. helkosis) med. gnojenje
helktici (gr. helkos rana, gnojna rana)
mn. med. sredstva za stvaranje, za
izazivanje ireva
helktian (gr. helkos rana, gnojna ra-
na) onaj koji izaziva stvaranje ire-
va
helminti (gr. helmins gen. helminthos
glista) mn. zool. gliste, osobito utrob-
ne (crijevne) gliste
helmintici (gr. helmins gen. helmin-
thos glista) mn. med. sredstva protiv
glista
helmintian (gr. helmins) glisni, koji
se tie glista
helmintijaza
helmintijaza (gr. helminthiao bolujem
od glista) med. naziv za bolesti iji
su uzrok crijevne gliste
helmintologija (gr. helmins glista, lo-
gia) znanost o parazitskim glistama
i o njihovom odnosu prema ljudima
i ivotinjama (grana parazitologije)
helmintopira (gr. helmins glista, pyr
vatra) med. groznica zbog prisutnosti
glista u crijevima
helofiti (gr. helos nizina, movara, fy-
ton biljka) mn. bot. movarne biljke
helonijarij (gr. chelone kornjaa) kor-
njanjak, ribnjak za uzgajanje mor-
skih kornjaa
helonofagi (gr. chelone kornjaa, fa-
gein jesti) oni koji jedu kornjae (Eti-
opljani)
helopira (gr. helos movara, pyr vat-
ra) med. movarna groznica
helos (gr. helos klin, avao) klin; med.
ulj, kurje oko
heloti (gr. heilotes) robovi u staroj
Sparti koji su obavljah poljske rado-
ve i sluili kao titonoe i lako nao-
ruani vojnici
helotizam (gr. heilotes spartanski dr-
avni rob) sklonost ugnjetavanju
heluacija (lat. helluatio) rasko, uiva-
nje
Helvetia it. Helvecija (lat.) staro latin-
sko ime za vicarsku
hemagogi (gr. haima krv, ago tjeram,
izazivam) mn. med. sredstva koja
izazivaju menstruaciju
hemataporija (gr. haima krv, aporia
nedostatak, oskudica) med. slabokrv-
nost, = anemija
hematemeza (gr. haima gen. haimatos
krv, emesis povraanje) med. v. mele-
na
hematik (gr. haima krv, lat. haemati-
cum) med. sredstvo za poboljanje sa-
stava krvi
hematin (gr. haima krv) krvna boja,
nastaje hidrolizom hemoglobina
531 hematonoze
hematinon (gr. haima krv) neprozirna
staklena masa crvene boje upotreb-
ljavana jo u starom vijeku za mo-
zaik i raskone posude; 1846. g. po-
novno pronaena
hematit (gr. haima krv i nastavak
-ites: slian krvi) min. eljezna ruda,
tamnocrven eljezni oksid
hematizam (gr. haima krv) med. kr-
varenje, osobito: krvarenje iz nosa
hemato- (gr. haima, haimatos) pred-
metak u sloenicama sa znaenjem:
krv, krvni
hematoblasti (gr. haima, blastos kli-
ca) fiziol. obojene stanice od kojih
nastaju crvena krvna zrnca; krvne
ploice
hematofobija (gr. haima, fobos strah)
strah od gledanja krvi
hematogen (gr. haima, gen- korijen
od gignesthai nastati, postati) med.
krvotvoran, koji stvara krv, koji daje
krv; im. lijek protiv slabokrvnosti
hematoglobin (gr. haima, lat. globus
kugla, gruda) fiziol. krvno crvenilo
hematografija (gr. haia, grafo opisu-
jem) fiziol. opisivanje krvi, opis krvi
hematoidan (gr. haimatoeides krvast)
boje krvi, kao krv, slian krvi
hematokracija (gr. haima, kratos
vlada) vladavina u kojoj nositelji dr-
avne vlasti mogu biti samo pri-
padnici "plemstva po krvi"
hematokrom (gr. haima, chroma boja)
krvna boja, krvno crvenilo
hematologija (gr. haima, logia zna-
nost) znanost o krvi, znanost o stva-
ranju krvi
hematom (gr. haima) med. izljev krvi
pod kou, krvna oteklina
hematomantija (gr. haima, manteia
pretkazivanje) med. predvianje raz-
voja i posljedica bolesti prema sa-
stavu krvi
hematonoze (gr. haima, nosos bolest)
mn. krvne bolesti, bolesna odstupa-
hematopoezis
nja od normalne koliine i normalnog
sastava krvi
hematopoezis (gr. haimatopoiesis)
med. stvaranje krvi
hematoptizija (gr. haima, ptysis plju-
vanje) med. pljuvanje krvi
hematoskopija (gr. haima, skopeo gle-
dam, promatram) med. pregled krvi,
ispitivanje krvi
hematostatici (gr. haima, statikos koji
zaustavlja, od istemi zaustaviti) mn.
med. sredstva za zaustavljanje krvi
hematoteologija (gr. haima, Theos
Bog, logia nauavanje) etn. naua-
vanje da se Bog moe umilostiviti
prinoenjem krvnih rtava
hematoterapija (gr. haima, therapeia
lijeenje) med. lijeenje krvlju i krv-
nim serumom
hematoza (gr. haima) fiziol. nastajanje
krvi, pretvaranje hranjivog soka u
krv
hematozoe (gr. haima, zoon ivotinja)
ivotinje koje ive u krvi kao paraziti
(nametnici)
hematurija (gr. haima, uron mokraa)
med. prisutnost krvi u mokrai, mo-
krenje krvi
hemendeks (engl. ham and eggs) kuh.
unka prena s jajima
hemeralopija (gr. hemera dan, ops
gen. opos vid) med. nono sljepilo,
kokoje sljepilo (ona bolest kod koje
se naveer ili nou ne vidi gotovo ni-
malo, a danju dosta dobro i normal-
no)
hemerobaptisti (gr. hemera dan, bap-
tizo umoim, uronim) mn. lanovi i-
dovske sljedbe koji su svakoga dana
vrili vjerski obred pranja
hemerologij (gr. hemerologion) "iz-
raunavanje na dane", "brojenje na
dane", = kalendar
hemeroteka (gr. hemera dan, theke
spremnica, koveg) zbirka tiskovina
koje svaki dan izlaze (novina)
532 hemiopsija
hemi- (gr. hemi-) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: pola, polovica
hemialgija (gr. hemi- pola, polu-, algos
bol) med. jednostrana glavobolja, mi-
grena
hemianestezija (gr. hemi- a- ne-, bez-
esthesis osjeaj) neosjetljivost jedne
strane tijela
hemianopija (gr. hemi-, a-, ops gen.
opos) med. v. hemiopija
hemiantrop (gr. hemi-, anthropos o-
vjek) poluovjek
hemiantropija (gr. hemi-, anthropos
ovjek) med. stanje poluovjeka, lu-
dilo u kojem je ovjek gotovo jednak
ivotinji
hemicefal (gr. hemi-, kefale glava)
med. nakaza roena s pola glave
hemicikl (gr. hemi-, kyklos krug) po-
lukrug
hemiedrija (gr. hemi-, edra ravnina,
ploha) u kristalografiji: pojava jed-
nog kristalnog oblika samo s polo-
vicom njegovih ploha koje se oekuju
po kristalnom sustavu (supr. holoed-
rija)
hemifonija (gr. hemi-, fone zvuk, glas)
poluglasnost, slaboglasnost, slab glas
hemimorfizam (gr. hemi-, morfe ob-
lik) u kristalografiji: pojava kad su
kristali koji ne pripadaju regularnom
sustavu na suprotnim krajevima
omeeni plohama, povrinama razli-
itih oblika, tj. kad su na gornjem
kraju drukije razvijeni nego na do-
njem
hemiolian (gr. hemiolios) koji sadri
cjelinu i pol; metr. kod Grka: ritam
iji dijelovi stoje u omjeru 2/3
hemionian (gr. hemi-onos mazga)
koji je kao mazga, tj. trom, mlitav
hemiopija (gr. hemi-, ops gen. opos
oko) med. bolest oiju u kojoj boles-
nik vidi predmete samo upola
hemiopsija (gr. hemi-, opsis gen. op-
seos vienje, vid) v. hemiopija
hemipareza
hemipareza (gr. hemi-, paresis opu-
tanje, poputanje, labavljenje) v. he-
miplegija
hemiplegija (gr. hemi-, plege udarac)
med. nepotpuna, jednostrana uzetost
hemipleksija (gr. hemi-, plexis uda-
rac) med. v. hemiplegija
hemipteri (gr. hemi-, pteron krilo) mn.
zool. polukrilci, rilari
hemipterologija (gr. hemi-, pteron
krilo, logia znanost) znanost o rila-
rima
hemisfera (gr. hemi-, sfaira kugla) po-
lukugla (nebeska, zemaljska); anat.
polukugla velikoga mozga
hemisferan (gr. hemi-, sfaira kugla)
u obliku polukugle
hemistih (gr. hemi-, stichos vrsta, red,
stih) metr. polustih
hemiton (gr. hemi-, tonos) glaz. polu-
ton
hemitropan (gr. hemi-, tropos okret,
trepo okreem) min. za polovicu po-
maknut, polupomaknut (kristali)
hemo- (gr. haima) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: krv, koji je
u vezi s krvlju, krvni
hemociti (gr. haima, kytos uplje ti-
jelo; omot) biol. krvna tjeleca
hemodinamika (gr. haima, dynamis
sila, snaga) znanost o jakosti krvo-
toka
hemodinamometar (gr. haima, dyna-
mis sila, snaga, metron mjera, mje-
rilo) med. aparat za mjerenje jakosti
krvotoka
hemofiliar (gr. haima, filia) med.
onaj koji boluje od hemofilije
hemofilija (gr. haima, filia prijatelj-
stvo, naklonost) med. sklonost krva-
renju, bolest tekog zaustavljanja
krvi (teka obiteljska i nasljedna bo-
lest koju prenose ene, a od koje bo-
luju poglavito mukarci)
hemoftalam (gr. haima, ofthalmos
oko) med. izljev krvi u onu jabui-
533 hemoroidi
hemoglobin (gr. haima, lat. globus
kugla) 1. biol. krvni pigment, krvno
crvenilo; 2. med. sredstvo koje stvara
krv
hemogram (gr. haima, gramma slovo)
med. krvna slika, slika iz koje se vidi
stanje krvi s obzirom na koliinu he-
moglobina, leukocita, eritrocita i dr.
hemokatartici (gr. haima, katharti-
kos koji slui za ienje) mn. med.
sredstva za ienje krvi
hemokultura (gr. haima krv, lat. cul-
tura uzgajanje) med. sterilno uzima-
nje krvi radi uzgajanja zaraznih kli-
ca i utvrivanja dijagnoze tifusa i
dr. bolesti
hemoliza (gr. haima, lysis otapanje)
med. otapanje (ili: razgradnja) crve-
nih krvnih tjeleca
hemometar (gr. haima, metron mjera,
mjerilo) krvometar, sprava za odre-
ivanje kohine hemoglobina
hemopatologija (gr. haima, pathos bo-
lest, logia znanost) znanost o boles-
tima krvi (dio medicine)
hemoperikardija (gr. haima, lat. peri-
cardium osrje) med. krvarenje u sr-
cu zbog prekida u sranim ilama
hemoptizija (gr. haima, ptysis plju-
vanje) med. v. hematoptizija
hemoragija (gr. haima, rag- korijen
od regnymi slomim, skrham, preki-
nem) med. krvarenje, jak izljev krvi
hemoreja (gr. haima, rheo teem, cu-
rim) med. v. hemoragija
hemoroidi (gr. haimorois gen. haimo-
roidos teem, curim) mn. med. ulje-
vi, proirenje vena debelog crijeva u
blizini mara (vanjski hemoroidi) ili
u miiu zatezau (unutranji hemo-
roidi); stvara veinom okrugle, kao
zrno graha velike izrasline koje
povremeno pucaju i iz njih tee ista
krv ili se zagnojavaju; javljaju se oso-
bito kod osoba iji rad zahtijeva du-
go sjedenje
hemostastici
hemostastici (gr. haima, istemi) mn.
med. v. hematostatici
hemostatina sredstva v. hemato-
statici
hemostaza (gr. haima, stasis stajanje,
zaustavljanje) med. zaustavljanje kr-
vi (krvarenja) pomou raznih instru-
menata i podvezivanja zavojima i si.
hemoterapija (gr. haima, therapeia
lijeenje) med. v. hematoterapija
hemotoraks (gr. haima, thorax prsni
ko) med. izljev krvi u pleuralnu up-
ljinu (kao posljedica povrede prsnog
koa, ili tuberkuloze, raka, sifilisa i
dr.)
hemoza (gr. chemosis) med. oticanje
onih vjeda (znak drugih onih bo-
lesti)
hemerija (perz.) zemljak
hemung (njem. Hemmung) psih. smet-
nja, psihika prepreka koja kod po-
jedinca uzrokuje zbunjenost i opada-
nje zainteresiranosti (najee u sek-
sualnom pogledu)
henade (gr. henas gen. henados jedi-
nica) mn. fil. jedinice; prema Platonu:
ideje, prema Proklu: duhovne sile ko-
je emaniraju iz "jednog"; usp. mo-
nade
hendekagon (gr. hendeka jedanaest,
gonia kut) geom. jedanaesterokut
hendekasilab (gr. hendekasyllabos,
hendeka jedanaest, syllabe slog)
metr. stih od 11 slogova, jedanaeste-
rac; hendekasilabi mn. trohejsko-
daktilski stihovi (alkejski, sapfiki i
faleki stih), osobito kod Katula i
Marcijala
hendijada (gr. hen dia dyoin jedno po-
mou dvoga) ret. v. endijada
hendikep (eng. handicap) port, izjed-
naavanje izgleda na pobjedu, kod
konjskih utrka ostvaruje se tako da
se pojedinim konjima dodaju razliiti
utezi, a u ostalim natjecanjima daje
se prednost u vremenu, bodovima i
si.
534 hepatici
hendikepirati (engl. handicap) oteati,
dovesti u tei poloaj, omesti, onemo-
guiti
hendlpaprika (njem. Hendel pile) pi-
lei paprika
hends (eng. hand ruka) u nogometu:
pogreka uinjena zabranjenim do-
dirom lopte rukom (kad lopta udari
igraa u ruku ih kad je igra namjer-
no zadri rukom)
hengemata (njem. Hangematte) visalj-
ka, visea mrea za leanje
henker (njem. Henker) krvnik, izvri-
telj smrtne kazne
henoteizam (gr. hen jedno, Theos Bog)
fil. tovanje jednog (glavnog) Boga
koje ne iskljuuje postojanje i drugih
bogova (prvi stupanj monoteizma)
henotian (gr. henoo ujedinjujem, sje-
dinjujem) koji ujedinjuje, kojem je cilj
ujedinjavanje ili koji vodi ujedinja-
vanju i pomirbi, osobito u vjerskim
pitanjima
heortologija (gr. heorte blagdan, praz-
nik, logia nauavanje) teol. nauava-
nje o blagdanima, njihovom nastan-
ku i znaaju
hepar (gr. hepar gen. hepatos) 1. anat.
jetra; 2. kem. svaki u vodi razgradiv
spoj nekog alkalnog metala sa sum-
porom (naziv po sumpor-kaliju koji
ima boju jetara)
heparin (gr. hepar jetra) tvar koja .
sprjeava zgruavanje krvi (supstan-
ca koja se dobiva iz jetara)
hepat- (gr. hepar gen. hepatos) pred-
metak u sloenicama sa znaenjem:
jetra
hepatalgija (gr. hepar, algos bol) med.
bol jetara
hepatemfraksa (gr. hepar, emfraxis
zaepljavanje) med. zaepljenost je-
tara
hepatici (gr. hepar gen. hepatos, hepa-
tikos jetreni) mn. med. sredstva, li-
jekovi protiv bolesti jetara
hepatian
hepatian (gr. hepatikos) jetreni, koji
se tie jetara ili im pripada; bolestan
od jetara; hepatian zrak sumporni
zrak, tetan zrak koji zaudara; hepa-
titina sredstva v. hepatici
hepatik (gr. hepar, hepatikos jetreni)
med. jetreni bolesnik
hepatitis (gr. hepar) med. upala jetara
hepatizacija (gr. hepar) med. pretva-
ranje plua u jetrastu masu
hepatizirati (gr. hepar) med. pretva-
rati se u jetrastu masu (za plua)
hepatocela (gr. hepar, kele bruh, kila)
med. jetrena kila
hepatocista (gr. hepar, kystis mjehur)
anat. uni mjehur
hepatodinija (gr. hepar, hepatos, ody-
ne bol) med. bol jetara
hepatografija (gr. hepar, grafo opisu-
jem) opisivanje, opis jetara
hepatologija (gr. hepar, logia znanost)
znanost o jetrima
hepatomegalija (gr. hepar, hepatos,
megas velik) med. poveavanje jeta-
ra; poveana jetra
hepatonkus (gr. hepar, onkos masa)
med. izraslina na jetrima
hepatotomija (gr. hepar, tome reza-
nje) med. rezanje, operacija jetara
heperol farm. tvorniki naziv za pra-
ak ili tablete s hidrogenovim oksi-
dom ija otopina slui za dezinfekci-
ju i za ispiranje usta, grla i uiju
hepiend (engl. happy sretan, end kraj)
u knjievnom, kazalinom i filmskom
jeziku: neoekivan sretan svretak
(nekog romana, kaz. djela, osobito fil-
ma)
hepta- (gr. hepta) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: sedam
heptada (gr. hepta sedam) razdoblje
od sedam dana u svom simbolinom
i mistinom znaenju, tjedan
heptafilan (gr. hepta, fyllon list) bot.
sedmolist, sa sedam listova
heptaginian (gr. hepta, gyne ena)
bot. "sa sedam ena", naziv za sve
535 heraldika
Linneove klase biljaka koje imaju 7
stupia (kao red)
heptagon (gr. hepta, gonia kut) geom.
sedmerokut
heptakord (gr. hepta, chorde ica,
struna) glaz. lira sa sedam ica; ta-
koer: = septima
heptametar (gr. hepta, metron mjera,
mjerilo) metr. stih od sedam stopa
heptandrija (gr. hepta, aner gen. an-
dros ovjek, mu) mn. bot. "sa sedam
mueva", biljke iji cvjetovi imaju 7
pranikih niti (VII. klasa Linneovog
sustava)
heptarh (gr. hepta, archo vladam) lan
vlade sedmorice
heptarhija (gr. hepta, archo vladam)
vladavina sedmorice
Heptateuh (gr. hepta, teuchos knjiga)
"koji se sastoji od sedam knjiga", na-
ziv za 7 prvih knjiga Starog zavjeta
(Pentateuh, Heksateuh i Knjiga o su-
cima u Izraelu)
Hera (gr. Chra) 1 mit. sestra i ena
Zeusova i, kao takva, najstarija bo-
ica, boica brakova i poroaja; inae
ponosna, vlastoljubiva, podmukla i
ljubomorna boica (kod Rimljana: Ju-
nona)
Hera (gr. Chro) 2. mit. sveenica Afro-
ditina, ljubavnica Leandrova
herakleje (gr. Chrakles) mn. pjesme
ija je tema ivot i djela Heraklova
heraklitizam fil. nauavanje grkog
filozofa Heraklita (oko 500. pr. n. e.)
prema kojem se sve sastoji u posto-
janju, dogaanju i djelovanju
Heraklo (gr. Chrakles) mit. najslavniji
grki heroj, ideal muke snage, hrab-
rosti i vrline (kod Rimljana: Herkul)
heraldiar (lat. heraldicus) poznavatelj,
prouavatelj grbova
heraldika (lat. heraldus) znanost o gr-
bovima (obuhvaa poznavanje, vje-
tinu izradbe i pravo na grbove); he-
raldini likovi likovi na grbovima
herba
herba (lat. herba) travka, biljka, trava
herbar(ij) (lat. herbarium) zbirka pre-
anih i osuenih biljaka; slui prou-
avanju flore nekog kraja, drave i
dr.
herbarist (lat. herba travka, trava, bilj-
ka) poznavatelj biljaka; travar, skup-
lja biljaka; trgovac biljkama
herbarizacija (lat. herbarisatio) skup-
ljanje biljaka (trava) u zbirku
herbartijanizam filozofija, psihologija
i pedagogija njem. filozofa J. F. Her-
barta (17761841)
herberg (njem. Herberge) sklonite;
prenoite, noite, svratite; lo stan
herbicidi (lat. herba biljka, caedere ubi-
ti, cecidi) mn. kem. pripravci za uni-
tavanje korova i drugog tetnog i ne-
poeljnog raslinja (odlikuju se time
to njihovo veoma jako otrovno djelo-
vanje nimalo ne teti ostalim bilj-
kama, npr. itaricama, a potpuno
unitava korove)
herbivore (lat. herba biljka, vorare
jesti, derati) zool. biljoderi, biljoje-
di
herbozan (lat. herbosus) travnat, bogat
travom
herc (njem. Herz) 1. srce; na kartama:
karta sa slikom srca, adut
herc 2. fiz. jedinica za mjerenje frekven-
cije izmjeninih struja: broj titraja u
jedinici vremena (naziv po izumite-
lju, njem. fiziaru H. R. Hertzu,
18571894); usp. frekvencija
herc(e)nbreher (njem. Herz srce, bre-
chen lomiti) lomitelj enskih srdaca,
tj. veliki zavodnik
hercanfal (njem. Herz srce, Anfall na-
padaj) med. srani gr
herceg (njem. Herzog) vojvoda; usp.
hercog
hercig (njem. herzig, Herz) mio, umi-
ljat, draestan, lijep, krasan
hercija (lat. hercia) trokrak crkveni svi-
jenjak
536 Herkul
hercklopfn (njem. Herz srce, klopfen
kucati, lupati) lupanje srca uzroko-
vano strahom ili uzbuenjem
hercog (njem. Herzog, starovisokonjem.
heri vojska, zogo = lat. dux) vojvoda
(nekada vladarska i najvia plemi-
ka nasljedna titula kod Nijemaca)
herculeus morbus it. herkuleus mor-
bus (lat.) med. "Herkulova bolest",
padavica
herdbook it. herdbuk (eng. herd stado,
book knjiga) u racionalnom stoar-
stvu: matina uzgojna knjiga s po-
dacima (podrijetlo, teina, proizvod-
na sposobnost i dr.) o govedima, rodo-
slov goveda; usp. pedigre
hereditarni (lat. hereditarius) naslje-
dan, nasljedni; hereditarno opteree-
nje nasljedno optereenje, naslije-
ena sklonost nekoj bolesti ili sla-
bosti (piu, krai, zloinu i dr.)
hereditet (lat. hereditas) nasljee, na-
sljedstvo; nasljednost; pravo nasljea
heres (lat.) nasljednik; heres ex asse,
universalis it. heres eks ase ih heres
univerzalis (lat.) jedini nasljednik
herezijarh (gr. hairesis hereza, archo
vodim, vladam, hairesiarches) glavni
heretik (krivovjerac), tvorac, osniva
neke hereze
herihter (njem. Herrichter) obuar, po-
stolar koji izrauje gornje dijelove
obue
Herkul (lat. Hercules) mit. = Heraklo;
pren. izvanredno snaan i hrabar o-
vjek; astr. zvijee na sjevernom ne-
bu; Herkul na raskriju navod iz jed-
ne prie sofista Prodika prema kojoj
se Herkul na raskriju dugo dvoumio
treba li poi putem uivanja ih pu-
tem vrline; Herkulovi stupovi (lat.
Columnae Herculis) Gibraltarski pro-
laz na ijim je objema obalama po
jedan stup (kao oznaka dokle je u
svojim putovanjima stigao najdalje
na Zapad)
herkulski
herkulski (lat. herculeus) koji je kao u
Herkula, koji pripada Herkulu; goro-
stasan, divovski
herma (gr. Hermes, lat. Herma) Her-
mesovo i svako poprsje postavljeno
na stupu ili etverostranom posto-
lju; usp. herme
Hermafrodit (gr. Herm-afroditos) mit.
sin Hermesa i Afrodite kojega su bo-
govi, na molbu karijske izvorske
nimfe Salmakide, sjedinili s ovom u
jedno dvospolno bie (pola mukarac,
pola ena) zato to joj nije uzvraao
ljubav; usp. hermafrodit
hermafrodit (gr. Hermes Hermes,
Afrodite Afrodita) dvospolac, ivo bi-
e (ivotinja ili biljka) kod kojega
postoje i muki i enski spolni orga-
ni; usp. Hermafrodit
hermafroditizam (gr. Herm-afroditos)
biol. istodobno postojanje mukih i
enskih spolnih organa u jednom
organizmu (normalna pojava kod
mnogih biljaka i niih ivotinja, a
kod kraljenjaka, osim malog broja
riba, i ovjeka nakaznost i zakr-
ljalost spolnih organa)
hermafrodizam (gr. Herm-afroditos)
v. hermafroditizam
herme (gr. Hermai) mn. kod starih Gr-
ka: glave i poprsja (prvobitno Her-
mesa, kao boga putova, a zatim i dru-
gih bogova i znamenitih ljudi) koja
su stajala na etverostranim stupo-
vima; stavljali su ih na vrata hra-
mova i kua, po raskrijima, trgo-
vima i ulicama
hermelin (lat. hermellina, njem. Her-
melin) 1. zool. zvijer iz porodice kuna
(Mustela erminea), sjeverna, velika
lasica; 2. skupocjeno krzno te zvijeri
hermeneut (gr. hermeneutes tuma,
objanjava) tuma, prevoditelj Sve-
tog pisma u staroj kranskoj Crkvi
hermeneutika (gr. hermeneutike tu-
maenje) vjetina tumaenja ili izla-
ganja nekog govora ih spisa, osobito
537 herniozan
biblijskog; vjetina simbolinog pri-
kazivanja nekog umjetnikog djela
Hermes (gr. Hermes) mit. sin Zeusa i
Maje, glasnik bogova, bog trgovine,
putova, putnika, kradljivaca, rjeito-
sti, voda dua u Had, bog spavanja
i snova, pronalaza lire; prikazivan
kao umiljat mladi s putnikim e-
irom, krilatim cipelama i herold-
skim tapom (kod Rimljana: Merkur)
Hermes Trismegist (lat. Hermes Tris-
megistus) "triput najvei Hermes",
mitski egipatski mudrac kojega su
smatrali tvorcem svih tajnih znanosti
i ocem alkemije (hermetike filozo-
fije); otuda: hermetika = alkemija;
hermetiar = znalac u "pravljenju
zlata", alkemiar, zanesenjak
hermetian (gr. Hermes) zatvoren ta-
ko da ne proputa ni tekuine ni
zrak, potpuno zatvoren (po tome to
je Hermesu Trismegistu pripisivana
vjetina da riznice, posude i dr. po-
mou magijskog peata uini potpu-
no nepristupanim)
hermetiar v. pod Hermes Trismegist
hermetika v. pod Hermes Trismegistus
hermoglif (gr. Hermes, glyfo izdubem,
reem) izraiva Hermesovih (Mer-
kurovih) kipova; kipar
hermoglifika (gr. hermoglyfike) kipar-
ska vjetina, kiparstvo
hernija (lat. hernia) med. bruh, kila (is-
padanje pojedinih dijelova trbunih
organa iz jedne trbune upljine u
drugu)
herniografija (lat. hernia bruh, kila,
gr. grafo opisujem) opisivanje raz-
nih vrsta kile
herniologija (lat. hernia bruh, kila, gr.
logia znanost) dio medicine koji se
bavi vrstama i oblicima kile
herniotomija (lat. hernia bruh, kila,
gr. tome rezanje) kir. operacija her-
nije (kile)
herniozan (lat. herniosus) med. kilav
Herodot
Herodot najstariji grki povjesniar (5.
st. pr. n. e.)
heroida (gr. herois gen. heroidos) 1.
poet. lirsko-elegijska pjesma u obli-
ku poslanice u kojoj neki stari junak
(ili stara junakinja) iznosi svoje osje-
aje
heroida (gr. herois gen. heroidos) 2.
v. heroina 2.
heroin (njem.) vrsta opojne droge (bijeli
prah, diacetilni ester morfina)
heroina (lat.) 1. junakinja, poluboica,
ena junakinja; 2. glumica koja igra
glavnu ulogu; v. heroida 2.
heroizam (gr. heros) junatvo, vite-
tvo, velika duevna i tjelesna nad-
monost
heroizirati (gr. heros) uzdizati nekog
do heroja, potovati kao junaka
heroj (gr. heros) nekada: polubog, ju-
nak tovan kao boanstvo, osobito
onaj kojem je otac ili mati neko vie,
boansko bie (Heraklo, Tezej, Kas-
tor i Poluks itd.); pren. junak, ovjek
koji se istaknuo hrabrou, duhov-
nom nadmonou ili sposobnou
herojski (gr. heroikos) junaki, koji se
tie junaka ih junakog doba jednog
naroda; junaki, viteki; herojski; he-
rojska poezija junako, epsko pjesni-
tvo; herojski stih = heksametar (kod
nas: deseterac); herojsko doba juna-
ko doba, osobito kod Grka, doba Tro-
janskog rata i prije
herold (lat. heraldus, p. heraldo, njem.
Herold) u srednjem vijeku: nadzor-
nik vitekih igara i sveanosti; heral-
diar (oblikovao grbove novim ple-
miima); poklisar, glasnik, vjesnik
heromanija (gr. heros junak, mania
pomama, strast) strasno potovanje
junaka i junakih djela
heroologija (gr. heros heroj, polubog,
junak, logia nauavanje) nauavanje
o junacima i polubogovima
heroon (gr. heroon) hram podignut u
slavu nekog heroja, grob heroja
538 hetera
Herostrat (gr. Cherotratos) zanese-
njak iz Efeza koji se elio proslaviti
kako bi njegovo ime ulo u povijest
te je 356. pr. n. e. zapalio znameniti
Artemidin hram u Efezu; pren. o-
vjek koji se proslavio i postao poznat
nerazumnim i loim postupkom (po-
put Herostrata)
heroteizam (gr. heros junak, theos bo-
anstvo) oboavanje heroja
herpauka (njem. Heerpauke) vojniki
bubanj
herpes (gr. herpes gen. herpetos) med.
liaj, perutanac (akutna kona bolest
u obliku sitnih mjehuria s vodnji-
kavim ih gnojnim sadrajem)
herpetian (gr. herpes gen. herpetos)
liaj i v
herpetologija (gr. herpes, logia zna-
nost, herpo gmiem) 1. med. znanost
0 herpesu; 2. zool. znanost o gmazo-
vima i vodozemcima
herr (njem. Herr) gospodin; gospodar,
vlasnik
Herta mit. starogermanska boica ze-
mlje, raslinja i plodnosti
herzologija (gr. chersos kopno, logia
znanost) zem. znanost o oblicima, vi-
sinskim i dubinskim odnosima Zem-
ljine povrine, dijeli se na orografiju
1 hidrografiju
Hesperija (lat. Hesperia) 1. zapadna
zemlja (za Grke Italija, za Rimljane
panjolska); 2. astr. asteroid otkri-
ven 1861. g.
hesperus (gr. hesperos) veer; zapad;
Hesperus zvijezda Veernjica, Danica
(planet Venera kad se pojavi po za-
lasku Sunca; usp. Fosforos)
Hestija (gr. Hestia) 1. mit. grka boi-
ca zatitnica ljudi i dravnog uree-
nja, odgovara rimskoj Vesti; 2. astr.
asteroid otkriven 1857. g.
hetera (gr. hetaira prijateljica) ljubav-
nica, bludnica; duhovita, obrazova-
na i slobodna ena
heterarhija
heterarhija (gr. heteros drugi, archo
vladam) vladavina tudinaca, tuin-
ska vlast
Heterija (gr. hetairia prijateljstvo, dru-
ina) "Prijateljsko udruenje", ime
grkog tajnog politikog udruenja,
koje je 1780. osnovano u Rumunjskoj,
a obnovljeno 1814. u Odessi; cilj
udruenja bilo je osloboenje Grka i
drugih balkanskih krana od tur-
ske vlasti
heteristi (gr. hetairia) mn. lanovi He-
terije
heterizam (gr. hetaira prijateljica) pri-
znato prilenitvo, priznat konkubi-
nat; pretpostavljena institucija zajed-
nikog braka u plemenu
hetero- (gr. heteros) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: drugo-, raz-
no-, ino-
heterobiografija (gr. heteros, bios i-
vot, grafo piem) ivotopis koji netko
napie o nekome drugom; supr. auto-
biografija
heterodin (gr. heteros, dynamis snaga,
sila) teh. generator izmjeninih stru-
ja visoke frekvencije; primjenjuje se
poglavito kod radio-prijamnika gdje
slui kao lokalni oscilator
heterodinamian (gr. heteros, dyna-
mis snaga, sila) bot. naziv za biljke
s pranikim nitima razliite duine
npr. kriatice i usnae
heterodoksan (gr. heteros, doxa mni-
jenje, miljenje) koji se razlikuje od
utvrenog vjerskog nauavanja, kri-
vovjeran, inovjeran; supr. ortodoksan
heterodoksija (gr. heteros, doxa mni-
jenje, miljenje) krivovjerstvo, he-
reza; supr. ortodoksija
heterodontan (gr. heteros, odus, odon-
tos zub) zool. naziv za zubala kralje-
njaka koji imaju razne vrsta zuba
heteroerotizam (gr. heteros, eros spol-
na ljubav) psih. pojava kod odraslih
koji trae drugu osobu za seksual-
nog partnera; supr. autoerotizam
539 heteroklizija
heterofilija (gr. heteros, fyllon list)
bot. razliitost oblika lia istih bilja-
ka u raznim pojasevima
heterofonija (gr. heteros, fone zvuk,
glas) 1. med. bolesno promijenjeni
glas; 2. glaz. najprimitivniji oblik po-
lifonije (pjevai izvode isti napjev slo-
bodno ga varirajui)
heteroftalmija (gr. heteros, ofthalmos
oko) razliitost oiju, osobito razlii-
ta boja oiju
heteroftongija (gr. heteros, fthongos
glas) drukije govorenje; govor iz tr-
buha
heterogamija (gr. heteros, gamos
brak) bot. spajanje gameta koje se
razlikuju po veliini, obliku i pokret-
ljivosti; anizogamija
heterogen (gr. heterogenes drugoga
roda, druge vrste) koji pripada drugoj
vrsti, sastavljen od raznovrsnih ele-
menata, raznovrstan; supr. homogen
heterogeneitet v. heterogenost
heterogenija (gr. heteros, genos) v.
heterogonija
heterogenitet y- heterogenost
heterogenost (gr. heterogenes razno-
vrstan) raznovrsnost, nejednakost
heterogonija (gr. heteros, gonos podri-
jetlo) biol. oblik mijenjanja genera-
cija (kad pojedine generacija poka-
zuju razliite oblike)
heterograf (gr. heteros, grafo piem)
onaj koji pie drukije od ostalih, tj.
onaj koji uvodi novosti u pravopis
heterokarpian (gr. heteros, karpos
plod, rod) bot. raznosjemeni, koji do-
nosi razliit rod
heteroklitian (gr. heteroklitos) gram.
s nepravilnom promjenom, nepravi-
lan; neobian, nastran, udan
heterokliton (gr. heterokliton) gram.
imenica s nepravilnom promjenom
heteroklizija (gr. heteros, klisis pro-
mjena, heteroklisia) u grkoj grama-
tici: nepravilna promjena imenica,
npr. gyne gen. gynaikos
heterokranij a
heterokranija (gr. heteros, kranion
lubanja) med. jednostrana glavobo-
lja, = migrena
heterokrazija (gr. heteros, krasis mi-
jeanje) razliito mijeanje sokova
heterokromian (gr. heteros, chros
boja) raznobojan, aren
heterokromija (gr. heteros, chroma
boja) uroeni nedostatak: raznoboj-
nost onih arenica (kod iste osobe)
heterolalija (gr. heteros, lalia govo-
renje) nepravilno govorenje
heteromeran (gr. heteros, meros dio)
sastavljen iz razliitih dijelova
heteromorfan (gr. heteros, morfe ob-
lik) drukijeg ili razliitog oblika
heteromorfizam (gr. heteros, morfe
oblik) pojava jedne iste tvari (sup-
stance) u dvama (dimorfizam), trima
(trimorfizam) ili vie (polimorfizam,
pleomorfizam) bitno razliitim kri-
stalnim oblicima
heteronomija (gr. heteros, nomos za-
kon) 1. zavisnost od tuih zakona; 2.
fil. nesamostalnost ljudskog razuma
i volje; supr. autonomija; 3. zool. oso-
bina viih bia kod kojih tjelesni
lanci nisu meusobno jednaki, ve
se stapaju i tvore tjelesna podruja
(glava, vrat, prsa, trbuh i dr.)
heterooptika (gr. heteros, optikos vid-
ni) laan izgled, varka, zabluda
heteroorganski (gr. heteros, organon)
koji pripada drugom govornom orga-
nu ili razliitim organima za govor
heteropatija (gr. heteros, pathos bo-
lest, patnja) med. 1. v. alopatija; 2.
bolesno promijenjena osjetljivost
heteroplastian (gr. heteros, platikos
uoblien, oblikovan) biol. sastavljen
od raznovrsnih stanica
heteroplazija (gr. heteros, plasso uob-
liavam, oblikujem) raznovrsno ili
nepravilno organsko oblikovanje
heteropteri (gr. heteros, pteron krilo)
mn. zool. nejednakokrilci = stjenice
540 heterotrofan
heteroreksija (gr. heteros, orexis te-
nja, prohtjev) med. neobina, nepri-
rodna elja za jelom, osobito kod
trudnica
heteroritam (gr. heteros, rythmos ri-
tam) nepravilan ritam; med. nepra-
vilno bilo (kao posljedica bolesti)
heterosciji (gr. heteroskioi) mn. zem.
"razliitozasjenjeni", stanovnici umje-
renih podneblja koji svoju podnevnu
sjenu bacaju uvijek u razliitim smje-
rovima, u smjeru sjevera ili u smje-
ru juga
heteroseksualan (gr. heteros, lat. se-
xualis spolni) raznospolan, spolno
osjetljiv i naklonjen prema drugom,
suprotnom spolu; supr. homoseksu-
alan
heteroseksualitet (gr. heteros, lat. se-
xus spol) spolnost koja se temelji na
prirodnom osjeaju i nagonu prema
drugom, suprotnom spolu
heterostilija (gr. heteros, stylos stup)
bot. oblik dimorfizma kod kojega her-
mafroditni cvjetovi iste biljne vrste
imaju kod pojedinih biljaka ili du-
gaak stupi, a kratke pranike niti,
ili kratak stupi, a dugake prani-
ke niti
heterotelija (gr. heteros, telos izvre-
nje, ispunjenje; kraj, svrha, cilj) ne-
samostalnost, zavisnost, stanje bia
kojima su ciljevi njihove djelatnosti
odreeni prirodom; supr. autonomija
heteroterme (gr. heteros, thermos
vru) mn. zool. ivotinje s promjenji-
vom tjelesnom toplinom (u ove spa-
daju sve ivotinjske vrste osim ptica
i sisavaca)
heterotetian (gr. heteros, tithemi
stavljam, postavim) nadosjetilan, =
transcendentan
heterotomian (gr. heteros, tome re-
zanje) nejednako urezan ili narezuc-
kan
heterotrofan (gr. heteros, trofe hrana,
prehrana) koji uzima hranu od dru-
heterotrofija
gih; heterotrofne biljke bot. gotovo is-
kljuivo ngjnie biljne vrste koje ne-
maju klorofila i ne mogu proizvoditi
biljnu tvar te je moraju uzimati od
drugih biljaka (za razliku od auto-
trofnih biljaka, biljaka koje se same
hrane, tj. koje imaju biljno zelenilo i
mogu stvarati organsku tvar iz ne-
organskih, mineralnih spojeva)
heterotrofija (gr. heteros, trofe hrana)
biol. v. alotrofija
heterotropan (gr. heteros, tropos
okret, smjer) koji ne ide u istom
smjeru, drukije usmjeren, koji se ne-
jednako prelama (zrake)
heterozeteza (gr. heteros, zetesis tra-
enje, istraivanje) sklonost postav-
ljanju nastranih tvrdnji; log. pogre-
ka u zakljuivanju koja nastaje kad
se iz premisa zakljuuje neto drugo,
a ne ono to je trebalo dokazati; sofis-
tiko, dvosmisleno pitanje
heterozigotan (gr. heteros, zygon ja-
ram) bot. koji je nastao spajanjem
gameta s raznim nasljednim fakto-
rima; supr. homozigotan
hetman (polj.) vrhovni vojni zapovjed-
nik u Poljskoj; v. ataman
heureka (gr. heurisko naem, nala-
zim, heureka naao sam) naao sam,
pronaao sam! (radostan Arhimedov
usklik kad je kupajui se otkrio za-
kon o specifinoj teini; otuda: rado-
stan usklik kad se rijei neko teko
pitanje, neto otkrije itd.)
heuristiki (gr. heurisko naem, pro-
naem) pronalazaki, otkrivaki; he-
uristika (analitika ili genetika)
metoda put koji vodi pronalaenju
znanstvenih istina
heuristika (gr. heurisko naem, pro-
naem) vjetina i znanost o metoda-
ma u pronalaenju novih, osobito
znanstvenih injenica i spoznaja
hezihasti (gr. hesychazo mirujem) "oni
koji miruju", lanovi mistine sljedbe
meu pravoslavnim redovnicima u
541 hibridirati
Svetoj Gori (Atosu) u XIV. st. koji su
provodili ivot po samostanskim so-
bicama u neprekidnoj molitvi i smi-
renosti
hezihijasti (gr. hesychazo mirujem)
mn. v. hezihasti
hezitacija (lat. haesitatio) zapinjanje u
govoru, mucanje; oklijevanje, usteza-
nje, kolebanje, neodlunost
hezitirati (lat. haesitare) zapinjati u go-
voru, mucati; kolebati se, oklijevati,
ustezati se, biti neodluan, skanjivati
se
Hg kem. kratica za ivu (lat. hydrar-
gyrum)
hibernacija (lat. hibernatio) 1. zool.
zimski san nekih toplokrvnih ivo-
tinjskih vrsta; 2. med. lijeenje nekih
duevnih bolesnika pomou umjetno
izazvanog "zimskog sna"
hibernator (lat. hibernus zimski) med.
aparat za hlaenje zuba i dr. organa
radi postizanja lokalne anestezije;
usp. hibernizacija
hibernicizam (lat. Hibernia Irska) oso-
bitost irskog jezika; karakter Iraca
Hibernija (lat. Hibernia) lat. ime Irske
hibernizacija (lat. hibernus zimski)
med. metoda lokalne anestezije, oso-
bito zubne: upuhavanje (pomou hi-
bernatora, hladnog zraka i zamrza-
vanje), npr. u zub koji treba lijeiti
ili vaditi
hibrid (lat. hibrida krianac, melez, od
gr. hybris obijest, nasilje) biol. bie
(biljka ili ivotinja) koje je nastalo
od dviju razliitih vrsta, krianac,
melez,
hibridacija (lat. hibrida melez) biol.
krianje, parenje razliitih vrsta, do-
bivanje krianaca ili meleza
hibridan (lat. hibrida melez) melezni;
hibridna rije gram. rije sastavljena
od rijei razliitih jezika, npr. televi-
zija (gr. tele + lat. visio)
hibridirati (lat. hibrida) biol. kriati,
proizvoditi kriance (meleze)
hibridizacija
hibridizacija (lat. hibrida melez) v. hi-
bridacija
Hibris (gr.) mit. boica obijesti, drs-
kosti i raskalaenosti
hic et nunc it. hik et nunk (lat.) ovdje
i sada
hic et ubique it. hik et ubikve (lat.)
ovdje i svuda
Hic porci cocti ambulant it. Hik por-
ti kokti ambulant (lat.) Ovdje eu
kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko)
hicig (njem. hitzig) vatren, estok, na-
gao, usijane glave
hidalgo (p. hidalgo) plemi, vlastelin,
titula nieg plemstva u panjolskoj
hidartroza (gr. hydor voda, arthron
zglob) med. vodena bolest zglobova
hidat- (gr. hydor gen. hydatos) pred-
metak u sloenicama sa znaenjem:
voda, vodeni, vodo-
hidatide (gr. hydor gen. hydatos) mn.
med. 1. vodeni mjehurii
hidatizam (gr. hydor gen. hydatos,
hydatismos um vode u tijelu obolje-
log od vodene bolesti) med. bukanje
vode u prsima ili trbuhu
hidatodan (gr. hydatoses) voden, pun
vode
hidatode (gr. hydor, hydatos, odos put)
mn. bot. upljine na epidermi biljaka
kroz koje biljke izbacuju suvinu vo-
du u obliku kapljica
hidatofil (gr. hydor, hydatos, filos pri-
jatelj) pristaa lijeenja hladnom vo-
dom
hidatofiti (gr. hydor, hydatos, fyton
biljka) mn. bot. v. hidrofiti
hidatogen (gr. hydor, hydatos, gen-
korijen od gignesthai postati, nasta-
ti, stvarati) koji je nastao taloenjem
iz vode
hidatogeneza (gr. hydor, hvdatos, ge-
nesis postanak, nastajanje) stvara-
nje vode, nastajanje vode
hidatonkus (gr. hydor, hydatos, onkos
masa) med. vodena izraslina
542 hidrargirizam
hidatoskopija (gr. hydor, hydatos,
skopeo promatram) vraanje, gatanje
u vodu
hidatoza (gr. hydor, hydatos) vodena
bolest
hidatrian (gr. hydor, hydatos) slian
vodi, kao voda
Hidra (gr. hydra vodena zmija) 1. mit.
osmoglava vodena zmija koju je ubio
Heraklo; 2. pren. zlo koje biva utoliko
vee to se vie trudimo kako bismo
ga uklonili
hidra- (gr. hydor) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: voda, vodeni,
vodo-
hidracid (gr. hydor, lat. acidum kise-
lina) kem. vodina kiselina
hidradenitis (gr. hidros znoj, aden li-
jezda) med. upala znojnih lijezda
hidragogi (gr. hydor, ago odvodim)
mn. med. sredstva koja potiu na mo-
krenje i znojenje
hidrahne (gr. hydor, achne pljeva; pje-
na; praina) med. vodeni mjehuri
na koi ili ustima
hidrangije (gr. hydor, angeion posuda)
v. limfne ile
hidrangiografija (gr. hydor, angeion
posuda, grafo opisujem) opisivanje
limfnih ila
hidrangiologija (gr. hydor, angeion
posuda, logia znanost) znanost o lim-
fnim ilama
hidrant (gr. hydor) ulini prikljuak
za vodovodnu mreu, naprava za uzi-
manje vode iz uline vodovodne cije-
vi, osobito za polijevanje ulica i gae-
nje poara
hidrargilit (gr. hydor, lat. argilla gli-
na) mineral sastavljen od gline i vo-
de
hidrargirija (gr. hydrargyros) med. v.
hidrargirizam
hidrargirizam (gr. hydrargyros um-
jetno napravljena, iz ivinog sulfida
izvuena iva) med. trovanje ivom
hidrargirum
hidrargirum (gr. hydrargyros) kem.
"vodeno srebro", iva
hidrat (gr. hydor) kem. spoj vode sa
nekom drugom tvari, supstancom,
obino kakva neutralna sol
hidratirati (gr. hydor) kem. pretvoriti
(ili: pretvarati) u hidrat, spojiti (ih:
spajati) s vodom
hidraulini (gr. hydraulikos) 1. koji
spada u hidrauliku; 2. pokretan vo-
denom snagom; 3. koji se utjecajem
vode stvrdnjava (npr. "hidraulino
vapno"); 4. hidraulina prea v. hid-
rostatina prea
hidraulika (gr. hydraulikos) fiz. zna-
nost o tekuinama kao pokretnoj sili,
znanost o praktinoj primjeni i upo-
rabi kretanja tekuina (dio hidrome-
hanike)
hidremeza (gr. hydor, emesis povra-
anje) med. povraanje vode
hidremija (gr. hydor, haima krv) med.
vodnjikavost krvi
hidrencefalitis (gr. hydor, enkefalos
mozak) med. vodena bolest mozga
(glave)
hidrepigastrij (gr. hydor, to epigas-
trion dio tijela od prsa do pupka)
med. vanjska ili povrinska trbuna
vodena bolest
hidrija (gr. hydria vedro, kabao) grka
trbuasta posuda za vodu s dvije ru-
ke
hidrijade (gr. hydrias gen. hydriados)
mn. mit. vodene nimfe
hidrijatrika (gr. hydor voda, iatrikos
lijeniki) vjetina lijeenja vodom,
osobito hladnom vodom
hidrijaza (gr. hydor, voda, iasis lije-
enje) med. lijeenje vodom
hidrijaziologija (gr. hydor, iasis lije-
enje, logia znanost) med. znanost o
lijeenju vodom
hidro- (gr. hydor) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: voda, vodeni,
vodo-
543 hidroelektrian
hidro-oksigen (gr. hydor) kem. pras-
kavi plin; v. oksigen
hidroaeroplan (gr. hydor, aer zrak,
lat. planum ravan) v. hidroavion
hidroavijacija (gr. hydor, fr. aviation)
zrakoplovstvo koje u svom sastavu
ima hidroavione
hidroavion (gr. hydor, fr. avion) zrako-
plov, letjelica koja se die s vode i
sputa na vodu (s amcima umjesto
kotaa)
hidrobat (gr. hydor, baino idem) pliva
koji se moe drati uspravno u vodi,
znalac u plivanju; zool. vodena stje-
nica
hidrobaza (gr. hydor, basis osnova)
baza za uzlijetanje i slijetanje hidroa-
vion a
hidrobiologija (gr. hydor, bios ivot,
logia znanost) dio biologije koji se
bavi prouavanjem vodenih ivotinja
i biljaka
hidrocefal (gr. hydor, kefale glava)
med. ovjek koji boluje od vodene bo-
lesti u glavi
hidrocela (gr. hydor, kele bruh, kila)
med. vodena kila, nagomilanost vode
u sjemenicima
hidroderma (gr. hydor, erma koa)
med. kona vodena bolest
hidrodermija (gr. hidros znoj, erma
koa) med. prekomjerno stvaranje
znoja
hidrodinamika (gr. hydor, dynamis
sila, snaga) fiz. dio hidromehanike
koji prouava dinamiku tekuina;
znanost o uporabi vodene snage
hidrodrom (gr. hydor, dromos) mjesto
na vodi odakle uzlijeu i kamo se
sputaju hidroavioni; usp. aerodrom
hidroe (gr. hidros znoj) mn. med. bu-
buljice koje su nastale od vruine i
znojenja
hidroelektrian (gr. hydor, elektri-
kos) vodeno-elektrian; hidroelektri-
ne kupelji med. ljekovite kupelji kod
kojih se elektrina struja pomou
hidrofil
elektroda sprovodi u vodu, a kroz nju
u bolesnika; hidroelektrina centrala
ureaj za proizvoenje elektrine
energije iz mehanikog rada dobive-
nog iz vodenih padova
hidrofil (gr. hydor, filos koji voli) bot.
naziv za biljke prilagoene ivotu u
vodi, osobito za cvjetnice ije se opra-
ivanje vri pomou vode
hidrofilan (gr. hydor, filos prijatelj)
koji voli vodu (tekuinu); hidrofilna
vata vata i gaza koje lako upijaju
znoj, gnoj i tekuine; hidrofilne biljke
biljke iji se pelud prenosi vodom
(usp. hidrofil)
hidrofilidi (gr. hydor, filos koji voli)
zool. pomorice (zmije otrovnice iz In-
dijskog i Tihog oceana)
hidrofiti (gr. hydor, fyton biljka) bot.
vodene biljke; hidatofiti
hidrofobija (gr. hydor, fobos strah)
med. strah, zaziranje od vode (bolest
onih koje ugrize bijesan pas)
hidrofon (gr. hydor, fone zvuk) pod-
vodni telefon (za javljanje na obalu
o brodovima koji dolaze, a jo se s
obale ne vide); ureaj za oslukivanje
podmornica
hidrofor (gr. hydor, fero, foreo nosim)
cijev za vodu
hidroftalmija (gr. hydor, ofthalmos
oko) med. vodena bolest oiju
hidrogaster (gr. hydor, gaster trbuh)
med. trbuna vodena bolest
hidrogen (gr. hydor voda, gen- korijen
od gignesthai postati, nastati) kem.
vodik, znak H, element atomske te-
ine 1,0078, redni broj 1, najlaki od
svih plinova, gori slabo svijetlim, ali
vrlo toplim plamenom; u medicini
slui za dezinficiranje i uklanjanje
neugodnog mirisa od gnojnih rana,
a u kozmetici za bojenje kose; hid-
rogenij
hidrogenij (lat. hydrogenium) kem. v.
hidrogen
544 hidrokranij
hidrogenirati (lat. hydrogenium) kem
spajati s vodikom
hidrogenizacija (lat. hydrogenisatio)
kem. spoj s vodikom
hidrogenska bomba vrsta atomske
bombe, izvanredno razorno oruje ko-
je crpi energiju iz spajanja atoma
male atomske teine; da bi se takvo
spajanje postiglo, potrebna je tempe-
ratura via od 20 milijuna C; na
takvoj temperaturi lagane vodikove
jezgre spajaju se s teim jezgrama
drugih elemenata pa se tom prilikom
jedan dio tvari pretvara u energiju;
kao detonator hidrogenske bombe
upotrebljava se atomska ("klasina")
bomba, a kao elementi najpovoljniji
za njezinu izradu smatraju se izotopi
hidrogena (tritij i deuterij); prva
ovakva bomba, koja je proizvedena
u SAD-u, eksplodirala je u studenom
1952. g.; naziva se jo i H-bomba,
fuzijska bomba i vodikova bomba
hidrogeologija (gr. hydor, ge Zemlja,
logia znanost) znanost o utjecaju vo-
de na stvaranje Zemljine povrine
hidrogliser (gr. hydor, fr. glisseur)
port, lagani plosnati motorni amac
koji klizi vodenom povrinom veli-
kom brzinom
hidroglosum (gr. hydor, glossa jezik)
med. izraslina (oteklina) ispod jezika
hidrografija (gr. hydor, grafo opisu-
jem) dio geologije koji se bavi opisi-
vanjem vode, osobito morfologije
Zemljine kore, koji se bavi fizikom
kopnene vode; hidrografske karte
zemljovidi rijeka, jezera i mora
hidroholecistis (gr. hydor, chole u,
kystis mjehur) med. vodena bolest
unog mjehura
hidroidi (gr. hydor, eidos oblik) mn.
zool. vodeni polipi
hidrokardija (gr. hydor, kardia srce)
med. vodena bolest osrja
hidrokranij (gr. hydor, kranion luba-
nja) med. vodena bolest mozga
hidrokritici
hidrokritici (gr. hidros znoj, kritikos
presudan) mn. med. pouzdani znaci
bolesti koji se odreuju prema znoju
hidrolit (gr. hydor, lythos kamen) 1.
vodeni kamen, umjetna (sintetika)
masa za izradu posua
hidrolit (gr. hydor, lytos rastopiv) 2.
u vodi rastopivo tijelo
hidroliza (gr. hydor, lysis rastvaranje)
kem. rastvaranje nekog sloenog ke-
mijskog spoja pod utjecajem vode na
dva i vie jednostavnijih spojeva; ras-
tvaranje neke tvari, supstance, po-
mou spajanja jednoga od njezinih
elemenata s jednim od elemenata u
vodi
hidrologij (gr. hydrologion) vodeni sat
hidrologija (gr. hydor, logia znanost)
znanost o vodama s obzirom na razna
strana tijela s kojima su pomijeane
hidromanija (gr. hydor, mania poma-
ma, strast, ludilo) med. vodeno bjes-
nilo, nagon kod bolesnika da se baci
u vodu; neutaiva e; pretjerivanje
u lijeenju hladnom vodom
hidromantija (gr. hydor, manteia
pretkazivanje, gatanje) proricanje,
gatanje po vodi
hidromehanika (gr. hydor, mecha-
nike) mehanika tekuih tijela
hidromel (gr. hydor, lat. mel med) m-
dovina (pie)
hidrometar (gr. hydor, metron mjera,
mjerilo) vodomjer
hidrometeori (gr. hydor, meteoros u
visini, u zraku, iznad Zemlje) mn.
proizvodi zgunjavanja vode u atmo-
sferi: magla, rosa, kia, snijeg, led i
dr.
hidrometra (gr. hydor, metra mater-
nica) med. vodena bolest maternice
hidrometrija (gr. hydor, metria mjere-
nje) mjerenje vode, prouavanje te-
ine, koliine, brzine i tlaka vode
hidronike (gr. hydor, nike pobjeda)
"pobjeda vode", postupak kojim se
tkanine, klobuine i koe ine nepro-
545 hidrorahis
pusnim za vodu, ah propusnim za
zrak
hidronoza (gr. hidros znoj, nosos bo-
lest) med. groznica sa znojenjem
hidropat (gr. hydor, pathos bolest)
lijenik koji lijei vodom
hidropatija (gr. hydor, pathos bolest)
med. lijeenje vodom = hidroterapija
hidropian (gr. hydrops gen. hydropos
vodena bolest) med. bolestan od vo-
dene bolesti
hidropira (gr. hidros znoj, pyr vatra)
med. v. hidronoza
hidropizija (gr. hydrops gen. hydro-
pos) med. v. hidropsija
hidroplan (gr. hydor, lat. planum ra-
van) v. hidroavion
hidroplanaa (gr. hydor, fr. planage)
brzo kretanje hidroplana po vodi, ali
bez odvajanja od vode i uzlijetanja
hidropneumatian (gr. hydor, pneu-
ma dah, zrak) koji se tie vode i zra-
ka (phna)
hidropneumonija (gr. hydor, pneu-
monia pluna bolest) med. vodena
bolest plua
hidropoetici (gr. hidros znoj, poieti-
kos tvorben, poieo pravim, izazivam)
mn. med. sredstva koja izazivaju zno-
jenje
hidroponika (gr. hydor voda, poneo
radim, trudim se, nastojim) uzgaja-
nje kulturnih biljaka umjetnim hra-
njenjem kemijskim otopinama u vodi
(korijenje biljaka raste u vodi kojoj
se dodaju potrebni hranjivi sastojci)
hidropozija (gr. hydor, posis pijenje)
pijenje vode
hidrops (gr. hydrops gen. hydropos)
med. bolesnik od vodene bolesti
hidropsija (gr. hydrops gen. hydropos)
med. vodena bolest
hidroptici (gr. hydrops gen. hydropos
vodena bolest) mn. med. sredstva, li-
jekovi protiv vodene bolesti
hidrorahis (gr. hydor, rachis hrpte-
njaa) med. vodena bolest hrptenjae
hidroreja 546
hidroreja (gr. hydor, rheo teem, cu-
rim) med. istjecanje vode, vodotei-
na
hidrorhis (gr. hydor, orchis sjemenik)
med. vodena bolest sjemenika (mu-
da)
hidrosaharoza (gr. hydor, sakcharon
eer, sok iz bambusove trske) zae-
erena voda
hidrosfera (gr. hydor, sfaira kugla)
geom. vodeni Zemljin omota, sva vo-
da na povrini Zemlje (ije dvije tre-
ine pokriva)
hidroskop (gr. hydor, skopeo gledam)
1. vodeni sat; 2. pronalaza izvora
hidroskopija (gr. hydor, skopeo pro-
matram) 1. v. hidatoskopija; 2. ispi-
tivanje vode s obzirom na njezine sa-
stojke
hidrostatini (gr. hydor, statikos koji
zaustavlja; vian mjerenju teine)
koji se tie hidrostatike; uzrokovan,
izazvan tlakom vode; hidrostatina
prea ureaj koji ravnomjerno preno-
si vanjski tlak kroz tekuine, slui
za vrenje velikih pritisaka malom
snagom; hidrostatina vaga sprava
za pokusno dokazivanje Arhimedo-
vog zakona; hidrostatini paradoks
pokus kojim se dokazuje da tlak jed-
ne tekuine na dnu posude ne zavisi
od oblika posude, nego samo od povr-
ine dna i visine tekuine u posudi
hidrostatika (gr. hydor, statike) fiz.
dio hidromehanike koji prouava rav-
noteu tekuih tijela
hidrotahimetar (gr. hydor, tachys brz,
metron mjera, mjerilo) sprava za
mjerenje brzine vode
hidrotehnika (gr. hydor, technike)
znanost o graevinarstvu u vodi, o
vodogradnji, tj. o radovima na reguli-
ranju rijeka i potoka, o kopanju ka-
nala radi melioracije zemljita (po-
Ijoprivedna hidrotehnika), o izgradnji
luka i osposobljavanju rijeka za pro-
met (prometna hidrotehnika), o uvo-
Higijeja
enju vodovoda i kanalizacije po
naseljima (sanitarna hidrotehnika),
o iskoritavanju vodne snage (indus-
trijska hidrotehnika) itd.
hidroteka (gr. hydor, theke kutija,
spremnica) zool. hitinski omota pro-
iren u obliku aice oko pojedinih
hidranata u koji se hidrant moe
uvui
hidrotekt (gr. hydor, tekton strunjak)
hidrotehniki inenjer
hidroterapija (gr. hydor, therapeia
lijeenje) znanost o lijeenju vodom;
lijeenje vodom (hladnom ili toplom,
obinom ili mineralnom, pod tuem,
u kadi ili bazenu)
hidrotian (gr. hidrotikos) med. koji
potie znojenje
hidrotoraks (gr. hydor, thorax prsni
ko) med. vodena bolest prsa
hidrotropizam (gr. hydor, tropos) biol.
v. pod tropizam
hidroza (gr. hidros znoj) med. znojenje
hidrozoe (gr. hydor voda, zoon ivoti-
nja) mn. zool. vodene ivotinje, klasa
najjednostavnije graenih ivotinja
(polipi, meduze...), ive poglavito u
moru
hifa (gr. hyfe tkanje, tkivo) bot. duga-
ka, bezbojna stanica kod gljiva
hifen (gr. e hyfen, hyf-, en) gram. 1.
crtica (-); 2. spajanje dviju rijei u
sloenicu
higeist (gr. hygieia zdravlje) onaj koji
radi na unapreivanju zdravlja
higeologija (gr. hygieia zdravlje, logia
znanost) v. higijena
high-life it. haj-lajf (engl.) otmjeni, vii
drutveni krugovi, otmjen svijet
higijastika (gr. hygiastikos ljekovit,
hygieia zdravlje) vjetina uvanja
zdravlja
Higijeja (gr. Hygieia) 1. mit. grka bo-
ica zdravlja, Asklepijeva ki (prika-
zivana kao djevojka sa koljkom u
ruci iz koje pije zmija); 2. astr. as-
teroid otkriven 1849. g.
higijena
higijena (gr. hygieia zdravlje) znanost
o uvanju zdravlja (pojedinca i naro-
da, tj. osobna, javna i socijalna higi-
jena)
higijeniar (gr. hygieia zdravlje) stru-
njak za higijenu
higiokomija (gr. hygieia zdravlje, ko-
mizo njegujem) uvanje zdravlja
higro- (gr. hygros) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: vlaga, vlaan
higrobarometar (gr. hygros, barys te-
ak, metron mjera, mjerilo) sprava
za mjerenje vlanosti zraka
higrodermije (gr. hygros, erma koa)
med. kone bolesti praene izluiva-
njem krvnog seruma
higroeudiometar (gr. hygros, eudios,
tih, miran, metron mjera, mjerilo) v.
eudiometar
higrofili (gr. hygros, filos koji voli) bot.
v. higrofiti
higrofilija (gr. hygros, filia naklonost,
voljenje) bot. opraivanje pomou bi-
banja vode (kod nekih vodenih bilja-
ka)
higrofiti (gr. hygros, fyton biljka) mn.
bot. biljke kojima je potrebno mnogo
vlage; usp. kserofiti
higrofobija (gr. hygros, fobos strah)
psih. strah, zaziranje od vlage ili te-
kuine
higrograf (gr. hygros, grafo biljeim)
higrometar koji automatski biljei
promjene u vlanosti zraka
higrogram (gr. hygros, gramma slovo)
crte to ga ispisuje higrograf
higrokolirij (gr. hygros, kollyrion
mast za oi) med. tekui lijek za oi
higrologija (gr. hygros, logia znanost)
znanost o vlanosti zraka
higrometar (gr. hygros, metron mjera,
mjerilo) vlagomjer, instrument za
promatranje promjena u vlanosti
zraka; higroskop
higrometrija (gr. hygros, metria mje-
renje) mjerenje vlanosti zraka
547 hijat
higroskop (gr. hygros, skopeo proma-
tram) v. higrometar
higroskopicitet (gr. hygros, skopeo
promatram) svojstvo tvari da upija,
privlai vlagu iz zraka
higroskopian (gr. hygros, skopeo
promatram) koji privlai, upija vlagu
iz zraka i zbog toga bubri, npr. kosa,
riblja kost, drvo, kuhinjska sol i dr.
hijacint (gr. hyakinthos) 1. bot. zum-
bul; 2. u st. vijeku: dragi kamen boje
zumbula; 3. danas: lisnati cirkon
(dragi kamen)
Hijade (gr. Hyades) mn. mit. nimfe,
Atlasove keri koje su toliko tugovale
za svojim u lovu nastradalim bratom
Hijantom da su ih bogovi iz saalje-
nja pretvorili u skupinu od sedam
zvijezda u glavi zvijea Bika
hijalit (gr. hyalos staklasto proziran
kamen, lithos kamen) stakleni opal,
prozirna i kao staklo sjajna vrsta
opala; sjajnocrna, staklasta i prozir-
na masa za izradu umjetnikih po-
suda
hijalitis (gr. hyalos staklasto proziran
kamen) med. upala onog staklastog
tijela
hijalografija (gr. hyalos staklasto pro-
ziran kamen, grafo crtam, slikam)
mozaik od jantara, prozirne smole i
kristala; takoer: = hijalotipija
hijaloidan (gr. hyaloeides) proziran
kao staklo, staklast
hijaloideja (gr. hyalos staklo, eidos ob-
lik) zool. staklasta ona opna
hijalotipija (gr. hyalos staklo, typos
otisak, slika) staklopis, tiskanje na
staklu (obino sitotisak); slikanje na
staklu
hijalurgija (gr. hyalos staklo, ergon
djelo) proizvoenje stakla, staklar-
stvo
hijat (lat. hiatus) gram. zijev, susret
dvaju samoglasnika na kraju jedne i
na poetku sljedee rijei (ili sloga);
prekid, praznina
hijazam
hijazam (gr. chiasma) 1. znak h (hi) u
grkom, u latinskom H, krianje, is-
krianost; chiasma nervorum optico-
rum it. hijazma nervorum optiko-
rum (lat.) zool. krianje, iskrianost
onih ivaca
hijazam (gr. chiasmos) 2. oznaavanje
znakom h (hi) ili kriiem (+) da bi
se upozorilo na krivotvorenost nekog
mjesta, ili s y da bi se obratila pozor-
nost na njegovu ljepotu; 3. pjesnika
figura koja se sastoji u ponavljanju
istog izriaja na taj nain to se drugi
puta ponavljaju rijei u obrnutom re-
doslijedu (npr. Neto die, uzdie, uz-
die i die)
hijena (gr. hyaina) zool. zvijer slina
vuku, poznata po tome to se hrani
strvinom
hijerarh (gr. hieros svet, archo vla-
dam, hierarches) pristaa vladavine
sveenstva; prvosveenik, duhovni
starjeina (poglavar) kod pravosla-
vaca
hijerarhija (gr. hierarchia) 1. vlada-
vina sveenstva; 2. stroga podjela
sveenika po inovima; 3. podijelje-
nost nekog drutvenog stalea po
starjeinstvu, npr. vojna, sveenika,
inovnika hijerarhija
hijeratian (gr. hieratikos) sveeni-
ki; koji se tie svetih obreda; hijera-
tino pismo vrsta kurzivnog pisma
starih Egipana kojim su se sluili u
rukopisima, poveljama, pismima i dr.
(za razliku od demotinog pisma)
hijerentizam ret. figura u kojoj se iro-
nija javlja u obliku dobrog raspolo-
enja, npr.: "Blago tebi kad si lud!"
hijerodrama (gr. hieros, drama rad-
nja, in, djelo) drama s temom iz Sve-
tog pisma
hijerofant (gr. hierofantes) tuma i
uitelj bogoslunih obreda kod starih
Grka i Egipana; osobito: prvosvee-
nik Demetrin i naelnik (rukovodi-
telj) eleuzinijskih misterija
548 hijetografija
hijeroglifi (gr. hieros, glyfo izdubem,
reem) slikovito (u obliku figura) pi-
smo starih Egipana; pren. teko ra-
zumljivo, neitko pismo
hijeroglifika (gr. hieros, glyfo izdu-
bem, reem) poznavanje tajnog pis-
ma; jezik u slikama
hijeroglifski (gr. hieros, glyfo izdu-
bem, reem) slikovito prikazan, sli-
kovit; nejasan, neitak
hijerograf (gr. hieros, grafo piem, opi-
sujem) opisiva stvari koje se sma-
traju svetim
hijerografija (gr. hieros, grafo piem,
opisujem) 1. tajno pismo; 2. opisiva-
nje i objanjenje obreda, svetih spisa
itd.
hijerograma (gr. hieros, gramma slo-
vo, pismo) tajno sveeniko pismo
hijerogramatist (gr. hierogramma-
teys) poznavatelj sveenikog pisma
(kod starih Egipana)
hijerokracija (gr. hieros, kratos vlada,
vlast) vladavina sveenstva
hijerokrat (gr. hieros, kratos vlada,
vlast) sveenik-vladar
hijerologija (gr. hieros, logia) 1. opi-
sivanje duhovnih stvari; 2. naua-
vanje o sveenikim obredima
hijeromantija (gr. hieros, manteia
pretkazivanje, proricanje) proricanje
iz utrobe rtvenih ivotinja
hijeroskopija (gr. hieros, skopeo pro-
matram, gledam) v. hijeromantija
hijeroteka (gr. hieros, theke sprem-
nica, koveg) 1. sandui u kojem se
uvaju stvari koje se smatraju sve-
tim (u Katolikoj crkvi); 2. takoer:
grob sveca
hijerotet (gr. hieros, tithemi) ureiva
ili osniva (tvorac) obreda
hijerotika (gr. hieros) nauavanje o
posveivanju
hijetografija (gr. hyetos kia, grafo
opisujem) "opisivanje kie", spis o ki-
ovitosti neke zemlje
hijetometar
hijetometar (gr. hyetos kia, metron
mjera, mjerilo) kiomjer; usp. ombro-
metar i pluviometar
hijetometrija (gr. hyetos kia, metria
mjerenje) mjerenje (pomou hijeto-
metra) koliine kie koja padne
hijetoskop (gr. hyetos kia, skopeo
promatram, gledam) kiomjer; usp.
ombrometar i pluviometar
hiju (ma. hius) ris
hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, le-
genda, pripovijetka, pria, novela
hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonet-
nost
hikori (engl. hickory) bot. vrsta tekog
i tvrdog sjevernoamerikog drveta iz
roda oraha; upotrebljava se za izra-
du skija
hil (gr. chylos sok) fiziol. v. hilus
hile (gr. hyle uma; tvar, materija, lat.
silva uma, drvo) fil. tvar, materija,
pratvar (osobito: tobonji "kamen
mudrosti")
hilemorfizam (gr. hyle tvar, materija,
morfe oblik) fil. nauavanje o spoje-
nosti svih oblika (formi) s nekom tva-
ri (materijom)
hiletika (gr. hyle tvar, materija) fil.
znanost o materiji, o supstanci svi-
jeta
hilifikacija (gr. chylos sok, lat. facere
initi, stvarati) v. hilopoezis
hilijada (gr. chilias gen. chiliados) zbir-
ka, niz ih broj od tisuu, tisuu (hi-
ljadu) godina
hilijast (gr. chilioi tisuu) pristaa ili
pobornik hilijazma, osobito u I. i II.
st.
hilijazam (gr. chilioi tisuu) nauava-
nje gnostiara i Svetog pisma (Mt
26,29 i Otk 20,4 i d.) o buduem Kri-
stovom kraljevstvu na Zemlji, oeki-
vanje da e Krist osobno sii s neba
i vladati 1000 godina prije propasti
svijeta; fil. prema Kantu: vjera u na-
predovanje ljudi prema dalekom ci-
lju moralnog savrenstva
549 hilopoezis
hiliogon (gr. chilioi tisuu, gonia kut)
tisuukutnik
hilizam (gr. hyle tvar, materija) fil.
pogled na svijet koji smatra tvar
(hyle) supstancom svijeta, ne odriui
ipak postojanje "duha" (koji je odre-
eno preinae nje i kompliciranje tva-
ri); supr. psihizam
hilobijci (gr. hyle uma, bioo ivim,
hylobion) mn. ljudi koji ive po u-
mama, stanovnici ume
hilofagi (gr. hyle drvo, fagein jesti)
drvojedi, drvoderi
hiloforan (gr. chylos sok, fero, foreo
nosim) koji vodi mlijeni sok (hilus)
hiloftarza (gr. chylos sok, ftharsis uni-
tenje) med. unitavanje mlijenog
soka (hilusa)
hilogenija (gr. hyle tvar, materija, ge-
nos podrijetlo) nastanak i razvoj tvari
hilognozija (gr. hyle tvar, materija,
gnosis spoznaja, spoznavanje) naua-
vanje, znanost o materiji ih pratvari
hiloklepsa (gr. chylos sok, klepto skri-
vam) med. lagano gubljenje hilusa
hilologija (gr. chylos sok, logia) 2. zna-
nost o mlijenom, probavnom soku
(hilusu)
hilologija (gr. hyle materija, tvar, logia
znanost) 1. znanost o tvari
hilonomian (gr. hylonomos) koji u u-
mama pase, boravi ili ivi
hilopatizam (gr. hyle tvar, pathos uv-
stvo, osjeaj) fil. nauavanje koje tva-
ri kao takvoj pripisuje osjeaje i stra-
sti
hiloplastika (gr. cheilos, plastike) 2.
v. heiloplastika
hiloplastika (gr. hyle tvar, plastikos
koji uobliava, koji oblikuje) 1. v.
hilogenija
hilopoetian (gr. chylos sok, poieti-
kos tvorben) koji stvara ili daje hilus
hilopoezis (gr. chylos sok, poiesis
pravljenje, stvaranje) fiziol. stvaranje
hilusa u elucu
hilopsihizam
hilopsihizam (gr. hyle tvar, psyche
dua) v. hilozoizam
hiloreja (gr. chylos sokv rheo teem,
curim) med. bolesni izljev hilusa,
mljekast proljev
hiloteist (gr. hyle tvar, theos boan-
stvo) onaj koji tvar, tj. svijet, smatra
boanstvom
hiloteizam (gr. hyle tvar, theos boan-
stvo) nauavanje o boanstvenosti
tvari
hilotoraks (gr. chylos sok, thorax prsni
ko) med. izljev mlijenog soka (hilu-
sa) u prsni ko
hilozis (gr. chylosis pretvaranje u sok)
fiziol. v. hilopoezis
hilozoist (gr. hyle tvar, zoe ivot) pri-
staa hilozoizma
hilozoizam (gr. hyle materija, zoe i-
vot) fil. smjer koji smatra da je sva
tvar iva i da ima duevne osobine,
shvaanje "da tvar nikada ne moe
postojati niti biti djelatna bez duha
kao ni duh bez tvari" (Goethe), i da
"svaki atom posjeduje odreenu inhe-
rentnu koliinu snage i da je, u tome
smislu, oduhovljen" (Haeckel)
hilurija (gr. chylos sok, uron mokraa)
med. mokrenje mlijenim sokom
(hilusom)
hilus (gr. chylos sok) fiziol. mlijeni,
hranjivi sok, bijeli sok koji se stvara
od hrane putem druge probave i koji
potom prelazi u krv
hiljada (gr. hilias, gen. hiliados) tisua
him (gr. chymos tekuina, sok) fiziol.
v. himus
himber (njem. Himbeere) malina
himen (gr. hymen opna) anat. djevi-
anska opna na ulazu u rodnicu, dje-
vinjak
Himenej (gr. Hymen) mit. starogrki
bog braka i svadbe, prikazivan kao
mladi sa svadbenom buktinjom i
vijencem;
himenej (gr. hymenaios) svadbena pje-
sma
550 Hindu
himenitis (gr. hymen opna) med. upa-
la utrobne sluznice
himenografija (gr. hymen opna, gra-
fia opis) opisivanje koice (opne)
himenologija (gr. hymen opna, logia
znanost) znanost o opni
himenopteri (gr. hymen opna, pteron
krilo) mn. zool. opnokrilci
himenopterologija (gr. hymen opna,
pteron krilo, logia znanost) zool. zna-
nost o opnokrilcima
himenotomija (gr. hymen opna, tome
rezanje) med. rezanje opne
Himera (gr. Chimaira) 1. mit. legen-
darna, strana neman kod starih Gr-
ka (sprijeda lav, u sredini koza, a
straga zmaj); 2. pren. varka, privi-
enje, sanjarija, neizvediva misao
himerian (gr. chimaira) neostvariv,
nestvaran, neizvediv
himifikacija (gr. chymos sok, lat. fa-
cere uiniti, nainiti) fiziol. pretva-
ranje hrane u himus, prva probava
hrane u elucu
himna (gr. hymnos) 1. kod Grka: pjes-
ma pohvalnica, pohvalna pjesma u
ast bogova ili heroja, prvotno epska,
kasnije vie hrska; 2. danas: sveana
lirska pjesma; 3. kod krana crkve-
na pjesma (esto u duhu i po obliku
Davidovih psalama)
himnarij (lat. hymnarium) knjiga ka-
tolikih crkvenih himni
himniar (gr. hymnos) pjesnik himni
himnograf (gr. hymnos) v. himniar
himnologija (gr. hymnos, logia) nau-
avanje o crkvenim pjesmama i pjes-
nicima
himoreja (gr. chymos sok, rheo teem,
curim) med. istjecanje kae od hra-
ne iz rana tankog crijeva
himoza (gr. chymos sok) v. himifikacija
himus (gr. chymos sok) fiziol. djelova-
njem ui izmijenjena kaa probav-
ljene hrane, slui prehranjivanju
Hindu skupni naziv za arijska plemena
naseljena u Indiji
hinduizam
hinduizam suvremeni oblik brahma-
nizma u dananjoj Indiji; svi obiaji,
vjerski obredi i shvaanja, tradicije i
mitologije koje su utvrene svetim
knjigama (Vede i dr.) i propisima
brahmana'
hindustani glavni jezik u Pakistanu i
sjevernoj Indiji
hinkeman ukopljeni ili zbog nekog
drugog razloga seksualno nesposobni
mukarac (naziv prema Eugenu Hin-
kemannu, glavnom junaku istoimene
drame njemakog pisca Ernesta To-
lera, 18931939)
hintov (ma/ hinto) koija, karuce
hinzir (tur. hynzyr) svinja
hip-hip-hura! (engl. hip, hip. hurrah)
hura! ivio!
hipaciditet (gr. hypo, lat. aciditas ki-
selost) med. nedostatak kiseline
hipaktici (gr. hypaktikos koji proi-
uje, hypago istim, proistim) mn.
med. sredstva za blago ienje (cri-
jeva)
hipalgezija (gr. hypo pod, ispod, algos
bol) med. ublaen osjeaj bola
hipantropija (gr. hippos konj, anthro-
pos ovjek) ludilo u kojem bolesnik
umisli da je konj
hipapopleksija (gr. hypo, apoplexia
kap) med. slab, mah udar kapi
hiparh (gr. hipp-archos) zapovjednik
konjice
hiparhija (gr. hipparchia) in hiparha;
odred grke konjice od 512 vojnika
hipate (gr. hypatos najvii, hypatos sc.
chorde) glaz. najvia ili, po dana-
njem nazivlju, najnia, najdublja i-
ca starogrkog tonskog sustava
hiper- (gr. hyper) preko-, nad-, iznad
(javlja se kao predmetak u sloeni-
cama i oznaava neto prekomjerno,
poveano, suvie i si.)
hiperaciditet (gr. hyper, lat. aciditas
kiselost) med. viak kiselina, pove-
ana kiselost; supr. hipoaciditet
551 hiperdrama
hiperafija (gr. hyper, apto dodirnem,
pipnem) med. bolesno poveana spo-
sobnost osjeaja dodira, preosjetlji-
vost pri dodirivanju
hiperalgezija (gr. hyper, algesis osje-
aj bola) med. poveana, pojaana
osjetljivost bola
hiperastenija (gr. hyper, astheneia
slabost) med. potpuna malaksalost i
iscrpljenost
hiperaukseza (gr. hyper, auxesis po-
veanje) med. bolesno poveanje, npr.
arenice oka
hiperbaton (gr. hyperbaton od hyper-
baino) premjetanje rijei iz njiho-
vog uobiajenog reda (kao gramati-
ka figura)
hiperbola (gr. hyperbole) 1. geom. kri-
vulja koja ima svojstvo da je za sva-
ku njezinu toku razlika udaljenosti
od dviju stalnih toaka uvijek jedna-
ka (konstantna); usp. elipsa, para-
bola; 2. ret. pretjerivanje, preuvelia-
vanje radi izraavanja odreenog
emocionalnog stanja (npr. Imao sam
glas kao vjetar, ruke kao hridine...)
hiperbolian (gr. hyperbolikos) 1.
geom. koji pripada hiperboli, koji se
tie hiperbole, oblika hiperbole; 2.
ret. pretjeran (izrazom, rijeima)
hiperbolizirati (gr. hyperbole) ret.
pretjerati, pretjerivati (rijeju, izra-
zom)
hiperboloid (gr. hyperbole, eidos ob-
lik) geom. zakrivljena povrina dru-
goga stupnja s jednim sreditem koju
neke ravnine sijeku po hiperbolama;
tijelo omeeno takvom povrinom
hiperbulija (gr. hyper, bulomai hou)
prekomjerno poveana snaga volje
hiperdaktilija (gr. hyper, daktylos
prst) prekobrojnost prstiju (ruke ili
noge)
hiperdrama (gr. hyper, drama radnja)
drama nezgodna i teka za prikazi-
vanje (zbog nedostatka sredstava za
njezino izvoenje)
hiperdulija
hiperdulija (gr. hyper, dulia ropstvo)
pretjerano tovanje, npr. nekog boga
hiperemija (gr. hyper, haima krv)
med. prepunjenost krvlju, prezasie-
nost krvnih ila krvlju
hiperepidoza (gr. hyper, epidosis ras-
tenje) med. poveanost nekog tkiva
ili organa
hipereretizija (gr. hyper, erethizo dra-
im, nadraujem) v. hiperestezija
hiperestezija (gr. hyper, esthesis osje-
aj, osjet) med. pretjerana osjetljivost
i razdraljivost
hiperfiziki (gr. hyper, fysikos) nados-
jetilni, natprirodni
hiperflegmatian (gr. hyper, flegma-
tikos sluzav) suvie trom, previe
spor
hipergeuzija (gr. hyper, geusis okus)
med. prekomjerna osjetljivost okusa
hiperhedonija (gr. hyper, hedone za-
dovoljstvo) med. pretjerana pohotlji-
vost
hiperhidroza (gr. hyper, hidros znoj)
med. prekomjerno znojenje
hiperkatalektiki (gr. hyper, katalego
navodim, po redu kazujem) metr. na-
ziv za stih koji je za jedan slog dui
od potpunog
hiperkatarza (gr. hyper, katharsis i-
enje) med. prekomjerno ienje (cri-
jeva)
hiperkritiar (gr. hyper, kritikos) pre-
tjerano strog kritiar
hiperkritika (gr. hyper, kritike) pre-
tjerano stroga kritika; strast za ku-
enjem
hiperkriza (gr. hyper, krisis odluka,
rezultat) med. suvie velik preokret
u stanju neke bolesti
hiperkultura (gr. hyper, lat. cultora)
prekomjerna naobrazba (kultura)
hipermangan kem. kalijev perman-
ganat (lat. kalium hypermangani-
cum), tamnoljubiasti kristali zele-
noplava metalna sjaja i trpka okusa;
rastopljen u hladnoj vodi slui kao
552 hiperstenija
dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje
rana, ireva, protiv znojenja nogu i
dr.
hipermastija (gr. hyper, mastos dojka,
sisa) med. prekobrojnost bradavica
(na dojci)
hipermetropija (gr. hyper, metron
mjera, ops gen. opos oko) med. uro-
ena dalekovidnost
hipermnezija (gr. hyper, mneme sje-
anje, pamenje) neprirodna, pove-
ana mo pamenja
hipernoja (gr. hyper, noos um, duh)
med. svaka bolest s poveanom dje-
latnou duha
hiperoksid (gr. hyper, oxys) v. super-
oksid
hiperoksidacija (gr. hyper, oxys) kem.
prezasienost kisikom
hiperopsija (gr. hyper, ops gen. opos
oko) v. hipermetropija
hiperosmija (gr. hyper, osme miris)
med. bolesno poveana sposobnost
mirisanja
hiperostoza (gr. hyper, osteon kost)
med. prebujno rastenje kotanog tki-
va; takoer: bolesna zadebljalost ci-
jele kosti
hiperpatija (gr. hyper, pathos osjeaj,
strast; bolest) med. prekomjerna
osjetljivost ili sklonost bolestima
hiperplazija (gr. hyper, plasso uobli-
avam, oblikujem) biol. v. pod hiper-
trofija
hiperprodukcija (gr. hyper, lat. pro-
ductio proizvodnja) proizvoenje ne-
ega vie nego to je potrebno, stanje
kad se vie proizvodi nego to se mo-
e potroiti
hipersarkoza (gr. hyper, sarx gen.
sarkos meso) med. prekomjerno ras-
tenje mesa, "divlje meso"
hiperskepticizam (gr. hyper, skepsis
sumnja) pretjerana sumnjiavost
hiperstenija (gr. hyper, sthenos sna-
ga, jakost) prevelika jakost tijela; bo-
lesno poveana ivotna snaga
hipertenzija
hipertenzija (gr. hyper, lat. tendere,
tensum napinjati, naprezati, tensio
napinjanje) med. povienje krvnog
tlaka; povien krvni tlak
hipertermija (gr. hyper, thermos to-
pao, vru) med. povienje tjelesne to-
pline iznad normale, tj. iznad 37 C;
poviena temperatura
hipertimija (gr. hyper, thymos dua,
srce, osjeaj, strast) 1. med. duevna
bolest s ludom hrabrou; 2. pretje-
ran spolni nagon
hipertonija (gr. hyper, tonos zategnu-
tost, napon) 1. prenapregnutost, pre-
napetost; 2. med. poveana napetost
arterijske muskulature; povieni krv-
ni tlak u oku (kod glaukoma)
hipertrinoza (gr. hyper, thrix gen.
trichos vlas, dlaka) prekomjerna dla-
kavost
hipertrofija (gr. hyper, trofe hrana,
prehrana) preuhranjenost; biol. pre-
tjerano poveavanje jednog organa
rastenjem njegovih normalnih sasto-
jaka ili njihovim umnoavanjem (hi-
perplazija); takoer: prekomjerna
poveanost cijelog organizma
hipestezija (gr. hypo pod, ispod, es-
thesis osjeaj) psih. nedovoljna, os-
labljena osjetljivost
hipijade (gr. hippos konj) umj. kipovi
ena-konjanika, npr. amazonki
hipijatrika (gr. hippos konj, iatreia
lijeenje) znanje ili vjetina lijeenja
konja
hipik (engl. hippie, hippy) pripadnik
prosvjednog pokreta iji je vrhunac
bio krajem ezdesetih godina 20. st.;
karakteristike tog pokreta su odbaci-
vanje konvencionalnog izgleda i po-
naanja te propagiranje mira i lju-
bavi
hipnobat (gr. hypnos san, baino idem)
mjesear
hipnofobija (gr. hypnos san, fobos
strah) trzanje od straha u snu
553 hipo-
hipnolepsija (gr. hypnos san, lepsis
obuzimanje, napad) med. bolesna e-
lja za spavanjem, stalna pospanost
hipnologija (gr. hypnos san, logia zna-
nost) znanost o snu
hipnopatija (gr. hypnos san, pathos
bolest) med. bolest spavanja
Hipnos (gr.) mit. boanstvo sna, sin
Noi, blizanac Smrti
hipnotian (gr. hypnotikos) koji us-
pavljuje, koji liava djelovanja svi-
jesti
hipnotik (gr. hypnos san) med. sred-
stvo, napitak za uspavljivanje
hipnotizam (gr. hypnos) znanost o
promjenama u djelatnosti mozga i i-
vaca koje u ljudskom tijelu izazivaju
sredstva za uspavljivanje hipnozom;
bezvoljno i nesvjesno stanje hipnoti-
zirane osobe
hipnotizer (gr. hypnos san) onaj koji
druge dovodi u stanje hipnoze
hipnotizirati (gr. hypnos san) 1. us-
pavati, uspavljivati; 2. psih. upora-
bom vanjskih sredstava dovesti ne-
kog u stanje dubokog sna koje ide do
potpunog iskljuenja djelatnosti svi-
jesti, a praeno je osjetilnim varka-
ma i automatskim kretnjama; 3.
pren. nekim potpuno ovladati, opi-
niti koga
hipnoza (gr. hypnos san) 1. psih. us-
pavljivanje, umjetno stvoreno stanje
svijesti (slino snu) u kojem je svo-
jevoljna djelatnost miljenja i htije-
nja, zbog odreenog ograniavanja
svijesti, smanjena ih posve isklju-
ena, tako da je osoba dovedena u
takvo stanje posebno podobna za
sugestije; 2. fiziol. iskljuivanje odre-
enih ganglij skih stanica kore ve-
likog mozga koje, u budnom stanju,
izazivaju svjesne i voljne radnje
hipo- (gr. hypo) 1. predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: pod, ispod
hipo-
hipo- (gr. hippos) 2. predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: konj, konjski
hipobaza (gr. hypo, basis osnova) pod-
loga, osnova, postolje
hipobijazam (gr. hypo, biazo svodim)
mat. svoenje jednadbe na nii stu-
panj
hipoblast (gr. hypo, blastos klica) zool.
unutranji list u zametku (embriju)
hipoblefar(on) (gr. hypo, blefaron o-
na vjeda) med. 1. oteenost- ispod o-
nih vjeda; 2. umjetno oko
hipocentar (gr. hypo,.lat, centrum sre-
dite) geo. toka u dubini Zemljine
kore iz koje dolaze potresi i iz koje
se ire k povrini i dubini Zemlje
hipocikloida (gr. hypo, kyklos' krug,
eidos oblik) mat. krivulja koju opi-
suje toka na krunici koja se kotr-
lja po unutranjoj strani druge kru-
nice; usp. epicikloida
hipodam (gr. hippodamos koji ukro-
uje konje) krotitelj konja
hipodermatian (gr. hypo, erma ko-
a) koji se nalazi ispod koe, potko-
ni '
hipodrom (gr. hippodromos) 1. mjesto
za odravanje konjskih utrka, trka-
lite
hipodrom (gr. hypo-dromos utoite)
2. pokriveno .mjesto za etanje, po-
kriveno etalite
hipofagija (gr. hippos konj, fagein je-
sti) jedenje konjskog mesa
hipofilian (gr. hypo, fyllon list)'bot.
koji raste ispod lista
hipofilokarpian (gr. hypo, fyllon list,
karpos plod) bot. kojem raste plod
ispod lista
hipofiza (gr. hypofysis porast, prira-
taj, od hypofysomai rasti poslije, pri-
rasti) anat. modani privjesak (mala
lijezda u mozgu s iskljuivo unu-
tranjim lijeenjem)
hipoflegmazija (gr. hypo, flegmasia)
med. mala upala
554 hipohondrija
hipofora (gr. hypofora snoenje, od-
voenje dolje) 1. med. ir s fistulom;
2. ret. napomena, primjedba
hipoftalmija (gr. hypo, ofthalmos oko)
v. hipopion
hipogastrij (gr. hypo, gaster trbuh)
anat. donji dio trbuha (od pupka do
preponske spone)
hipogej (gr. hypo, ge zemlja) podzemni
prostor; podrum; grob, grobnica, =
katakomba
hipoginian (gr. hypo, gyne ena) "koji
. je ispod enskog organa"; bot. naziv
za cvijet kod kojega su pranike ni-
ti, vjeni i aica dublje "od plodita
hipoglosis (gr. hypo, glossa jezik) med.
ir pod jezikom
hipoglosus (gr. hypo, glossa jezik, lat.
nervus hypoglossus) anat. ivac koji
pokree jezik (dvanaesti lubanjski
ivani par)
hipogram (gr. hypo, gramma pismo,
pisano) potpis (osobito pri dnu stu-
pova)
Hipogrif (gr. hyppos konj, gryps ptica
grif) krilati konj kojega je izmislio
talijanski pjesnik Boiardo; takoer:
= Pegaz .
hipoholija (gr. hypo, chole u) med.
smanjeno izluivanje ui
hipohondar bolesnik od hipohondrije,
sumoran, sjetan ovjek; nastran o-
vjek, samomuitelj; umiljeni boles-
nik
hipohondrialgij'a (gr. hypo, chondros
hrskavica na donjem dijelu prsne
kosti, algos bol) med. hipohondrian
bol
hipohondrian sumoran, sjetan,
samomuiteljski; nastran
hipohondrij (gr. hypo, ispod; chondros
hrskavica na donjem kraju prsne ko-
sti) anat. dio tijela ispod rebara gdje
su jetra, eludac i slezena; abdomen
hipohondrija (gr. hypochondrios koji
se nalazi ispod prsne hrskavice, ispod
prekordija, hypo ispod, chondros hrs-
hipokampi
kavica na donjem kraju prsne kosti
mislilo se da je donji trbuh sredi-
te hipohondrije) Sumornost, sjeta
(kao posljedica .ivane bolesti koja
se sastoji u stalnoj zabrinutosti za
stanje zdravlja svog tijela ili duha);
stalna, pretjerana i bezrazlona za-
brinutost za svoje zdravlje, praena
strahom od bolesti koje stvarno ne
postoje; pren. nastranost; usp. heau-
tontimorumenij a
hipokampi (gr. hippo-kampe) mn. mit.
morska udovita s konjskim tijelom
na kojima jau morski bogovi (est
motiv na starim sarkofazima)
hipokarpian (gr. hypo, karpos plod)
bot. koji se nalazi ispod plodnice
hipokofoza (gr. hypokofos nagluh)
med. nagluhost
hipokoristik (gr. hypokoristikon) 1.
imenica od milja, umiljenica (npr. Sa-
nja Sanjica)
hipokorizam (gr. hypokorismos las-
kavo nazivanje, laskav naziv) laska-
va rije; ublaujui izraz, = eufemi-
zam
Hipokrat glasoviti grki lijenik iz 4.
st. pr. n. e. (smatra se osnivaem li-
jenike znanosti)
hipokratici lijenici pristae naina
lijeenja najglasovitijeg lijenika st.
vijeka Hipokrata (460377. pr. n.
e.) koje se poglavito sastoji u eka-
nju da sama priroda pomogne izli-
jeenju (naelo: medicus curat, na-
tura sanat lijenik se skrbi, priroda
lijei)
hipokrit (gr. hypokrites) licemjer
hipokrizija (gr. hypokrisis) pretvara-
nje, licemjerje
hipolog (gr. hippos konj, logos) pozna-
vatelj konja
hipologija (gr. hippos konj, logia) ko-
nj arstvo, znanost o konjima
hipomahija (gr. hippomachia) konji-
ka bitka
555 hipospadija
hipomanija (gr. hippomania ludo vo-
ljenje konja) pretjerana ljubav pre-
ma konjima
hipomantija (gr. hippos konj, manteia
pretkazivanje) proricanje po hrzanju
konja
hipomnema (gr. hypomnema) sjea-
nje; dodatak, dometak (pismu, spi-
su); spomenica, ljetopis; takoer: pro-
tokol
hipomnematograf (gr. hypomnema-
tografos) pisac spomenice, ljetopisac,
onaj koji pie u spomenicu, takoer:
protokolist
hipomorija (gr. hypomoros sulud, luc-
kast) psih. suludost, luckastost
Hiponaktov stih metr. stih nazvan
prema gr. pjesniku Hiponaktu (Hip-
ponax) oko 550. pr. n. e.); v. holijamb
hipopatologija (gr. hippos konj, pa-
thos bolest, logia znanost) znanost o
konjskim bolestima
hipopion (gr. hypo pod, ispod, ops gen.
opos oko, pyon gnoj) med. nakuplja-
nje krvi i gnoja pod okom
hipoplazija (gr. hypo, plasso obliku-
jem, tvorim) med. zakrljalost, nepot-
puna razvijenost nekog organa zbog
smanjivanja broja i veliine stanica
u njemu
hipopleksija (gr. hypo, plexis udarac,
udar) med., lak modani udar
hipopotam (gr. hippos konj, potamos
rijeka) zool. vodeni ili nilski konj (u
afrikim rijekama)
hiposfagma (gr. hyposfagma mjesto
podliveno krvlju) med. podlijevanje
ili izljev krvi, ospbito u oko
hiposkop (gr. hypo, skopeo proma-
tram, gledam) voj. vrsta durbina sa
dva dugaka kraka (slui za proma-
tranje neprijatelja iz prikrivenog
poloaja, rova i si.)
hipospadija (gr. hypo, spao vuem)
med. uroena nepravilnost kod koje
muka mokrana cijev ima otvor ve
hipospazma
pri dnu ili u sredini donje strane uda;
supr. epispadija
hipospazma (gr. hypo, spasmos gr)
med. slab gr, osobito onih vjeda
hipostatian (gr. hypostatikos koji
stavlja pod, postojan) bitan, predme-
tan (supstancionalan), samostalan;
usp. hipostaza
hipostaza (gr. hypostasis podmetanje,
stavljanje pod; stavljenost pod; pod-
loga; talog; tvar, supstanca, materija;
postojanje, stvarnost) 1. podloga, os-
nova; 2. bie, supstanca; 3. kem. mo-
krani talog; 4. med. zastajanje krvi;
5. fil. opredmeenje, popredmeenje
nekog svojstva, nekog pojma, uope
neega apstraktnog
hipostazirati (gr. hypostasis) opred-
metiti, opredmeivati, popredmetiti,
popredmeivati, uiniti neto pred-
metom ili supstancom, materijom,
stvarnim, oznaku nekog predmeta
promatrati kao zaseban predmet, ne-
to zamiljeno pretpostavljati kao da
stvarno postoji
hipostenija (gr. hypo, sthenos snaga,
jakost) med. malaksanje, slabljenje,
gubljenje snage
hipostil (gr. hypo, stylos stup, hypo-
stylon) arhit. pokriven hodnik sa stu-
povima
hipostrofa (gr. hypostrofe okretanje;
vraanje, povratak) med. 1. okrenu-
tost (maternice); 2. povratak bolesti
hipotaksa (gr. hypotaxis) podreiva-
nje, podreenost; supr. parataksa
hipotaktian (gr. hypotaktikos) koji
podreuje, koji se tie hipotakse; na-
redni, sljedei
hipoteka (gr. hypotheke zalog) nepo-
kretan zalog, zajam dan uz pribilje-
ku na imovinu, pravo vjerovnika na
nekretnine koje mu je dunik ustupio
kao zalog
hipotekar (lat. hipothecarius) davatelj
zajma na hipoteku
556 hipotipoza
hipotekarni (gr. hypotheke zalog) koji
se tie hipoteke; hipotekama banka
banka koja daje zajmove na nekret-
nine; hipotekarni kredit zajam dobi-
ven na zalog nekretnina; hipotekarni
poslovi davanje zajmova na podlogu
nekretnina
hipotenuza (gr. e hypoteinusa) geom.
najdua stranica u pravokutnom tro-
kutu, lei nasuprot pravom kutu
hipotermija (gr. hypo, thermos topao)
med. tjelesna temperatura ispod nor-
malne
hipotetian (gr. hypothetikos) koji se
temelji na hipotezi, pretpostavljen,
uvjetan, nedokazan, sumnjiv; pogod-
beni; hipotetina reenica gram. po-
godbena reenica; log. hipotetian
sud sud sastavljen od dvaju jedno-
stavnih sudova, od kojih je prvi raz-
log (pogodba), a drugi proizlazi iz nje-
ga kao posljedica, tj. predikat P pri-
pada subjektu S samo pod pretpo-
stavkom da predikat R pripada sub-
jektu Q, npr.: Ako sunce sja, trava
raste; hipotetian silogizam silogizam
ije premise sadre i hipotetine su-
dove (ist hipotetian silogizam ako
su obje premise hipotetini sudovi,
onda je i zakljuak hipotetian; mje-
oviti hipotetian silogizam ako je je-
dna premisa kategorian sud, onda
je i zakljuak kategorian)
hipoteza (gr. hypothesis) pretpostav-
ka, pretpostavljanje; znanstveno:
pretpostavka koja treba dopuniti os-
kudnu empirijsku spoznaju; prethod-
no uzimanje neprovjerenog i jo ne-
dokazanog, ali i neopovrgnutog, op-
eg pravila radi objanjenja jedne ih
vie injenica; ex hypothesi it. eks
hipotezi (lat.) na osnovi, prema pret-
. postavci; in hypothesi it. in hipotezi
(lat.) u primjeni na dani sluaj
hipotipoza (gr. hypo-typosis) ret. ne-
posredno, oito pretpostavljanje i pri-
kazivanje; kratak nacrt
hipotireoidizam
hipotireoidizam (gr. hypo, thyreos
tit, eidos oblik) med. smanjena dje-
latnost titne lijezde
hipotonija (gr. hypo, teino napinjem)
med. smanjena napetost tkiva
hipotrof (gr. hippotrofos koji hrani ko-
nje) uzgajiva konja
hipotrofija (gr. hippotrofia hranjenje
konja) uzgoj konja, konjarstvo
hipotropian (gr. hypotropikos) koji
se rado ili lako vraa
hipotropijazam (gr. hypotropiasmos)
med. povratak bolesti
hipso- (gr. hypsos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: visok; uzvien
hipsograf (gr. hypsos, grafo piem) ak.
aparat koji biljei jakosti zrane
struje pri govoru
hipsologija (gr. hypsos uzvienost, lo-
gia znanost) nauavanje, znanost o
uzvienom
hipsometar (gr. hypsos visina, metron
mjera, mjerilo) visinomjer, aneroid
za barometarska mjerenja visina
hipsometrija (gr. hypsos visina, me-
tria mjerenje) mjerenje visina
hipsotermometar (gr. hypsos visina,
thermos topao, metron mjera, mje-
rilo) fiz. v. termobarometar
hipurgija (gr. hypurgia usluga, pomo)
bolniarstvo, njega i skrb oko boles-
nika kao terapeutska disciplina
hipus (gr. hippos) med. gr arenice
oka s brzim i izmjeninim suava-
njem i proirivanjem zjenice
hir (tur. hyr) tvrdoglavost, udljivost,
obijest, prohtjev, kapric
hira (alb.) sirutka
hiragana (jap.) japansko slogovno pis-
mo
hiragon (gr. cheir ruka, ago vodim)
naprava pomou koje slijepi piu
hiragra (gr. cheir ruka, agra plijen)
med. kostobolja ruke
hircizam (lat. hircus jarac) miris slian
jareem, previna
557 hiropteri
hiriza (gr. cheirizo vidarski postupam)
med. lijeenje rukom; osobito: v. pod
magnetizirati 2.
hirizam (gr. cheirismos vidarsko po-
stupanje, lijeenje) med. v. hiriza
hirkaj-erif (ar.) ogrta Prorokov, veo-
ma tovana muslimanska svetinja
hiro- (gr. cheir gen. cheiros) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: ruka
hirograf (gr. cheir, grafo piem) ruko-
pis; ono to je napisano rukom, pri-
znanica
hirogramatomantija (gr. cheir, gram-
ma pismo, pisano, manteia pretka-
zivanje) v. grafologija
hirolog (gr. cheir, logos govor) onaj koji
govori prstima; takoer: = hiromant
hirologija (gr. cheir, lego govorim) 1.
govor, sporazumijevanje prstima
(kod gluhonijemih); 2. = hiromantija
hiromant (gr. cheir gen. cheiros, man-
tis prorok) gatalac u dlan
hiromantija (gr. cheir, manteia pret-
kazivanje, proricanje) gatanje u dlan,
itanje sudbine po crtama na dlanu
hironij med. opasan i teko izljeiv ir
(koji bi, toboe, mogao izlijeiti samo
glasoviti vidar Hiron)
hironomija (gr. cheironomia kretanje
ruku po odreenim pravilima) znanje
o retorikom kretanju rukama, o
govornikoj gestikulaciji (dio mimike)
hiropedija (gr. cheir, paideyo odga-
jam) vjebanje radi stjecanja spret-
nosti u rukama
hiroplast (gr. cheir, plasso uobliavam,
oblikujem) "rukotvorac", instrument
pomou kojega se ruke (prsti) dre u
pravilnom poloaju pri sviranju na
glasoviru
hiroplastika (gr. cheir, plastike vjeti-
na uobliavanja) "rukotvorstvo", iz-
radba kipova od mekanih tvari (vo-
ska, gline i dr.)
hiropteri (gr. cheir, pteron krilo) mn.
zool. netopiri
hiroreuma
hiroreuma (gr. cheir, rheuma) med.
reumatina oteklina ruke
hiroteka (gr. cheir, theke spremnica,
koveg) vrsta zavoja koji obuhvaa
cijelu ruku
hirotezija (gr. cheir, thesis metanje)
med. lijeenje stavljanjem ruku na
bolesno mjesto
hirotonija (gr. cheirotonia ispruanje
ruke) posveenje, zaredenje (za pra-
voslavnog sveenika ili episkopa)
hir (njem. Hirsch jelen) u preferansu?
pretposljednji stupanj kontriranja
prije morda
hirleder (njem. Hirsch jelen, Leder ko-
a) jelenja koa, "antilo^"
Hispanija (lat. Hispania) panjolska
hispanizam (lat. Hispania panjolska)
osobitost panjolskog jezika
histera (gr. hystera) med. maternica,
posteljica, plodnica
histeralgija (gr. hystera maternica,
algos bol) med. bol u maternici
histerektomija (gr. hystera mater-
nica, ektome izrezivanje) kir. opera-
tivno vaenje maternice
histerergija (gr. hysteros potonji, er-
gon djelo) med. naknadno djelovanje
lijekova
histerezija (gr. hystereo kasnim, za-
kanjavam) zakanjavanje; elastina
histerezija fiz. pojava da se elastina
tijela po prestanku djelovanja sile
koja je izmijenila njihov oblik ne vra-
aju odmah, nego tek nakon nekog
vremena u prvotno stanje; magnetna
histerezija pojava da magnetizam
nekog eljeznog tijela ne zavisi samo
od trenutane magnetne sile, nego i
od magnetne sile koja je prije toga
na njega djelovala, tako da je ono
zadralo neto prijanjeg magnetiz-
ma
histerian (gr. hystera maternica) bo-
lestan od histerije
histerija (gr. hystera maternica) med.
poglavito enska ivana bolest koja
558 histeron-proteron
se sastoji u odreenoj neusklaenosti
naravi, pojaanoj razdraljivosti i
osjetljivosti, nedostatku samosvlada-
vanja, u podlonosti utjecajima i ve-
likom radu mate; bolesnik ima osje-
aj kao da mu se uz jednjak penje
nekakva kugla, ima ivane bolove,
glavobolju u jednoj toki lubanje, gr-
evite napadaje (smijeha, plaa i dr.),
jake bolove u zglobovima, neosjetlji-
vost (obino u jednoj polovici tijela)
itd.
histeritis (gr. hystera maternica) med.
upala maternice
histerofor (gr. hystera maternica, fero
nosim) maternina nosiljka (koja
sputenu maternicu dri u pravilnom
poloaju)
histerolitijaza (gr. hystera materni-
ca, lithiasis kamen u mjehuru, bolovi
od kamena) med. stvaranje kamena
u maternici
histerologija (gr. hysteros potonji,
lego govorim) poet. figura koja se sa-
stoji u tome da se ono to dolazi kas-
nije izrie prije (zato to je vanije),
npr.: Dobro gleda i pukom i okom
histeroloksija (gr. hystera maternica,
loxos kos) med. iskrivljenost, isko-
enost maternice
histeroman^ja (gr. hystera maternica,
mania ludilo, pomama) med. v. nim-
fomanija, enska pohota; histerino
ludilo
histeron (gr. hysteron) "neto to do-
lazi poslije"; med. posteljica, plodni-
ca
histeron-proteron (gr. hysteron-pro-
teron "kasnije-prije") 1. ret. figura ko-
ja se sastoji u obrnutosti uobiaje-
nog reda dvaju reeninih dijelova,
npr.: "Obojica, poto ih je odgojila i
rodila boanska mati" (Homer); 2.
log. pogreka u dokazivanju koja na-
staje kad se jedna tvrdnja izvodi iz
druge, koju bi tek pomou prve tre-
balo dokazati
histeroparaliza
histeroparaliza (gr. hystera mater-
nica, paralysis uzetost) med. uzetost
maternice
histeroparatomija (gr. hystera ma-
ternica, paratemno uzdu odreem)
kir. vaenje maternice kroz trbuh
histeropatija (gr. hystera maternica,
pathos bolest) med. bolest maternice,
bolovi maternice; takoer: = histe-
rija
histeroptoza (gr. hystera maternica,
ptosis pad, sputenost) med. spute-
nost, spadnutost maternice
histeroskopija (gr. hystera maternica,
skopeo promatram, gledam) med. is-
pitivanje maternice pomou mater-
ninog zrcala (lat. speculum uteri)
histerotomija (gr. hystera maternica,
tome rezanje) kir. prorezivanje Ve-
nerinog brijega (mons pubis) i mater-
nice
histerotomotokija (gr. hystera mater-
nica, tome rezanje, tokos poroaj) kir.
poroaj razrezivanjem Venerinog bri-
jega i maternice
histiologija (gr. histion tkivo, logia
znanost) v. histologija
histo- (gr. histos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: tkivo, tkivni,
tkiva (gen.)
histogeneza (gr. histos, genesis roe-
nje, postanak) proces pravilnog raz-
vijanja tkiva u organskim (ivotinj-
skim i biljnim) tijelima
histografija (gr. histos, grafo opi-
sujem) opisivanje tkiva organskih
tijela
histoliza (gr. histos, lysis razgradnja)
med. gnojna razgradnja i raspadanje
tkiva
histologija (gr. histos, logia znanost)
znanost o stanicama ljudskog, ivo-
tinjskog i biljnog tijela koje su spo-
jene u tkiva
histonomija (gr. histos, nomos zakon)
znanost o uzrocima i zakonima ra-
zvoja i odravanja organskih tkiva
559 hit
Historia (est) magistra vitae it.
Historia (est) magistra vite (lat.) Pov-
ijest je uiteljica ivota
historicizam (gr. historia) 1. sociolo-
ko i filozofsko nauavanje koje pro-
matra ljude i dogaaje prvenstveno
s povijesnog stajalita, tj. u odnosu
prema drutvenoj sredini iz koje su
poniknuli; 2. tenja da se umjetnika
djela objanjavaju metodom iste po-
vij esnosti, iskljuujui kao prazno i
opasno svako estetsko promatranje;
3. shvaanje prema kojem je povijest,
ostavljena vlastitoj moi i bez pomoi
filozofije, sposobna utvrditi odreene
moralne i religijske istine
historiar (gr. historikos) pisac his-
torije, prouavatelj historije, povjes-
niar
historija (gr. historia) 1. povijest, zna-
nost koja istrauje i prouava pro-
lost; 2. povjesnica (knjiga, udbe-
nik); 3. pria, dogaaj
historijski (gr. historikos) koji se tie
povijesti, povijesni; koji se pamti,
znamenit; koji je stvarno bio, toan
historiograf (gr. historia, grafo piem)
pisac historije, povjesniar
historiografija (gr. historia, grafo
piem) pisanje historije
historiomatija (gr. historia, mathema
poznavanje, znanost) prouavanje po-
vijesti (historije)
historizam (gr. historia) fil. sklonost
da se duhovne i kulturne tvorevine
(pravo, moralnost, vjera i dr.) proma-
traju kao proizvod povijesnog razvo-
ja ili da se procjenjuju kao povijesno
uvjetovane i promjenjive
histotomija (gr. histos tkivo, tome)
anat. rezanje organskih tkiva
histricizam (gr. hystrix gen. hystri-
chos ekinja) med. v. ihtioza
histrion (lat. histrio, gen. histrionis)
glumac i plesa u starom Rimu
hit (engl heat) port, pojedinana utrka
hitana
hitana (p. gitana ciganka) ciganski
ples
hitin (gr. chiton odjea, haljina, oklop)
zool. osebujna tvar koja daje vrstou
raznim konim i ljuskavim kutiku-
larnim tvorevinama crva, lankono-
aca i drugih ivotinja
hitlerizam politiko-socijalna ideologi-
ja i reim koji je njemakom narodu
nametnuo Adolf Hitler, imperijalis-
tiki osvaja Europe i izaziva Dru-
gog svjetskog rata (19391945); usp.
nacionalsocijalizam
hiton (gr. chiton) kod starih Grka:
kratka bijela, vunena ili lanena halji-
na bez rukava koja se nosila slino
naoj koulji
Hitopadeza (ind. hita, upadesa) "koris-
na pouka", zbirka pounih pria za
mlade; oko 500. g. n. e. sastavili su
je iz indijskih vjerskih i filozofskih
spisa, po zapovijedi kralja Sudar-
zane, mudraci, znanstvenici i pjes-
nici
hia (njem. Haus) kua, dom
hl kratica za hektolitar
hloazma (gr. chloasein izgledati zele-
nout kao mlade klice) med. pjega
boje jetara, osobito kod trudnica
hobesijanizam politiki apsolutizam
(po engl. filozofu Thomasu Hobbesu
(15881679)
hobizam fil. nauavanje engleskog filo-
zofa Thomasa Hobbesa (15881679);
usp. bellum omnium contra omnes i
homo homini lupus
hobi (njem. Hobel) blanja
hoblati (njem. hobeln) strugati blanjom
(hoblom), blanjati
hodegetika (gr. hodegetikos putokaz-
ni, koji umije pokazati put) 1. uputa
za sustavno prouavanje neke zna-
nosti; 2. dio pedagogije koji govori o
znaaju discipline u odgoju
hodometar (gr. hodos put, metron
mjera, mjerilo) putomjer (naprava za
mjerenje prijeenog puta)
560 holcvole
hodoplanija (gr. hodos put, planao lu-
tam, zastranim) skretanje s pravog
puta
hoda (perz.-ar.) muslimanski sveenik
hofirati (njem. Hof, hofieren) udvarati
se (dami)
hohcajtsrajze (njem. Hochzeit svadba,
Reise put, putovanje) brano putov-
anje
hohdoj (njem. hochdeutsch) knjievno
njemaki ("visokonjemaki")
hohglanc (njem. hoch visok, Glanz sjaj)
"visoki sjaj", lakirani papir, drvo i
si.
hohnazig (njem. hoch visok, Nase nos)
koji "visoko die nos", tj. umiljen,
ohol
hohtapler (njem. Hochstapler) ovjek
koji se prikazuje za neto vie nego
to jest, otmjena varalica, otmjeni
probisvijet
hohtaplirati (njem. Hochstapler) vri-
ti prijevare na fin nain, ponaati se
kao hohtapler
hokej (engl. hockey) port, igra loptom
ili ploicom i zakrivljenim palicama
(na polju i ledu)
hokus-pokus (eng. hocospocos) rije ko-
ju maioniari izgovaraju pri izvo-
enju svojih vjetina; pren. opsjena,
varka
hol (engl. hali, n. Halle) arhit. predvorje,
prostran trijem (u suvremenim ku-
ama)
holagogi (gr. chole u, ago izazivam)
mn. med. sredstva koja pomau izlu-
ivanje ui
holazma (gr. cholasma) med. uzetost
hole (njem. Holz) drvo, figura u kugla-
nju
holehaker (njem. Holz drvo, hacken
sjei; cijepati) drvosjea, cjepa drva
holelag (njem. Holz drvo, Lage smje-
taj, leite) drvarnica
holcvole (njem. Holzwolle) drvena vu-
na, tanke strugotine koje slue za
zamatanje staklene robe i si.
hold
hold (ma.) mjera za povrinu u Maar-
skoj, = 0,57 hektara
hole- (gr. chole) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: u, uni
holecistitis (gr. chole, kystis mjehur)
med. upala unog mjehura
holecistotomija (gr. chole, kystis mje-
hur, tome rezanje) med. razrezivanje
unog mjehura
holedohus (gr. choledochos, chole u,
dechomai primam) anat. uni kanal
holein (gr. chole) kem. tvar od koje se
sastoji u, C 5 H 15 N0 2
holelit (gr. chole, lithos kamen) med.
stvaranje unog kamena; bolest uz-
rokovana unim kamenom, kamen
u ui
holelitotripsija (gr. chole, lithos ka-
men, tripsis trenje) med. razbijanje
unog kamena
holelogija (gr. chole, logia) dio medi-
cine koji prouava u
holemezija (gr. chole, emesis povra-
anje) med. povraanje ui
holemija (gr. chole, haima krv) med.
prodiranje unih sastojaka u krv
holepira (gr. chole, pyr vatra) med.
una groznica
holesterin (gr. chole, stereos vrst,
krut) kem. osebujna tvar u ui, u-
nom kamenu, umancetu, ivanom
tkivu (C 27 H 45 0H+H 2 0)
holijamb (gr. cholos hrom, iambos)
metr. hromi jamb, hromi stih, jamp-
ski trimetar koji u posljednjoj stopi
umjesto jamba ima trohej ili spon-
dej, i koji tom naglom promjenom
ritma izaziva poseban ugoaj; zove
se i: skazon i Hiponaktov stih
holin (gr. chole u) kem., biol. v. ho-
lein
holoedrija (gr. holos cio, potpun, edra
osnova, ploha) min. svojstvo kristala
s potpunim brojem ploha, povrina;
usp. hemiedrija
hologija (gr. chole u, logia znanost)
v. holelogija
561 homeopat
holograf (gr. holos cio, potpun, grafo
piem) svojeruno napisan doku-
ment, npr. oporuka
holografski (gr. holos cio, potpun, gra-
fo piem) svojeruno (napisan)
holometar (gr. holos cio, potpun, me-
tron mjera, mjerilo) v. pantometar
holoragija (gr. chole u, rag- korijen
od regnymi slomim, skrham) med.
izljev ui
holoreja (gr. chole u, rheo teem,
curim) med. stalno izlijevanje ui
holosterik (gr. holos, stereos) v. aner-
oid
holotonija (gr. holos cio, tonos napi-
njanje, napetost) med. ukoenost mi-
ia, tetanus
holoze (gr. chole u) med. bolesti u
vezi s resorpcijom ui i uticom
holurija (gr. chole u, uron mokraa)
med. mokrenje ui
homalografska projekcija v. izograf-
ska projekcija
homeobiotika (gr. homoios slian, bios
ivot) tobonja vjetina lijeenja po-
mou zdrave ivotne snage koja se
nalazi u svakom tijelu
homeofoni (gr. homoios slian, fone
glas) mn. gram. rijei koje slino ili
jednako zvue
homeografija (gr. homoios slian, gra-
fo crtam, slikam) brzo i tono preno-
enje na kamen i umnoavanje starih
crtea i otisaka
homeomerija (gr. homoios slian, me-
ros dio) slinost dijelova; fil. homeo-
merijama naziva Aristotel Anaksa-
gorine kvalitativne i nepromjenjive
elemente (spermata) stvari; broj tih
elemenata je bezgranian, a spajaju
se djelii s tijelima s kojima su isto-
vrsni, npr. zlato sa zlatom itd.
homeopat (gr. homoios slian, pathos
osjeaj, raspoloenje) onaj koji se na-
lazi u istom poloaju ili raspoloenju,
tj. istomiljenik; takoer: pristaa
homeopatije
homeopatija
homeopatija (gr. homoios slian, pa-
thos bolest) lijeenje davanjem malih
koliina onih lijekova koji bi u zdra-
vom ovjeku izazvali tu istu bolest;
supr. alopatija, heteropatija
homeopatski (gr. homoios slian, pa-
thos osjeaj, raspoloenje; bolest) koji
je u slinom stanju, istog miljenja;
homeopatsko lijeenje v. homeopatija
homeoteleuti (gr. homoios slian, tele-
ute kraj) mn. gram. rijei sa slinim
ili istim zavrecima
homeoterman (gr. homoios slian,
thermos topao) zool. "stalno topao",
naziv za sisavce i ptice (za razliku
od ivotinja hladne krvi)
homeotonian (gr. homoios slian, to-
nos ton) koji ima slian zvuk, koji
slino zvui
homeoza (gr. homoiosis) usporedba;
pouavanje usporeivanjem
Homer (oko 800. pr. n. e.) legendarni
grki pjesnik kome se pripisuju naj-
stariji grki epovi Ilijada i Odiseja
homeridi (gr. Homeridai) potomci gr-
kog pjesnika Homera; pjevai na oto-
ku Hiosu koji su Homerove pjesme
prenosili s koljena na koljeno ili su
pjevali u njegovom duhu; oni koji su
pjevali Homerove pjesme
homeristi (gr. Homeros) pjesnici koji
su oponaah Homera, npr. Vergilije
homerski smijeh smijeh kojim se kod
Homera smiju bogovi, tj. grohotan
smijeh
homeuzija (gr. homoios slian, usia bi-
t) slinost po biti; usp. homuzija
homeuzijasti teol. u kranskoj povi-
jesti: pristae miljenja da Krist nije
istovjetan (homusios), nego samo po
biti slian (homoiusios) s Bogom
Ocem; usp. homeuzija
homicid (lat. homicidium) prav. uboj-
stvo; homicidium voluntarium it.
homicidijum voluntarijum (lat.) na-
mjerno ubojstvo; homicidium causale
it. homicidijum kauzale (lat.) slu-
562 homo Krapinensis
ajno, nenamjerno ubojstvo; homi-
cidium culposum it. homicidijum
kulpozum (lat.) ubojstvo iz nehaja,
nemara; homicidium necessarium it.
homicidijum necesarijum (lat.) uboj-
stvo u nunoj obrani
homicidoman (lat. homicidium uboj-
stvo, gr. mania strast, ludilo) med.
ovjek koji boluje od neodoljive stra-
sti za ubijanjem ljudi
homicidomanija (lat. homicidium
ubojstvo, gr. mania strast, ludilo)
med. vrsta ludila koje se sastoji u
neodoljivom nagonu za ubijanjem
homiletiar (gr. homiletikos druevan,
drutven) uitelj crkvenog govorni-
tva; propovjednik
homiletika (gr. homiletike) vjetina
ophoenja, razgovorna vjetina) zna-
nost o crkvenom govornitvu; omili-
tika
homilija (gr. homilia) propovijed s tu-
maenjem nekog mjesta iz Svetog
pisma
hominacija (lat. homo gen. hominis
ovjek) mn. zool. najstarija ljudska
bia, tj. porodica ljudi ije su vrste i
rase: Homo primigenius, Homo auri-
gnacensis i crni, uti i bijeli Homo
sapiens
homo (lat.) ovjek
homo alieni iuris it. homo alijeni ju-
ri (lat.) prav. ovjek koji je pod tu-
om vlau
Homo aurignacensis it. homo auri-
gnacenzis (lat.) ovjek iz diluvijalnog
razdoblja iji su ostaci pronaeni u
junofrancuskom mjestu Aurignac
homo homini lupus (lat.) "ovjek je
ovjeku vuk", Plautova misao, jedna
od misli na kojima je engl. filozof
Thomas Hobbes izgradio sustav svoje
pravne fiozofije
homo Krapinensis (lat. homo Krapi-
nensis) krapinski ovjek znan-
stveni naziv za ostatke diluvij alnog
homo mensura
ovjeka pronaene 1899. u pilji ne-
daleko od Rrapiine
homo mensura it. homo menzura
(lat.) fil. ovjek je mjera svih stvari
(Protagora)
homo minister et interpres naturae
(lat.) ovjek je upravitelj i tuma pri-
rode
homo novus (lat.) v. pod novus
Homo primigenius (lat.) prvobitni o-
vjek, praovjek iz diluvij alnog raz-
doblja, npr. "krapinski praovjek"
homo regius (lat.) kraljevski ovjek,
osoba kraljeva povjerenja
Homo sapiens (lat.) ovjek obdaren ra-
zumom, tj. dananji ovjek
Homo solitarius aut bestia aut deus
(lat.) ovjek samotnjak ili je zvijer ili
je Bog (Aristotelova latinizirana mi-
sao)
homo sui iuris it. homo sui juri (lat.)
prav. neovisan, samostalan ovjek
homo- (gr. homos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: isti, jednak,
slian, zajedniki
homocentrian (gr. homos isti, ken-
tron sredite) v. koncentrian
homoerotizam (gr. homos isti, eros
spolna ljubav) v. homoseksualizam
homoetnija (gr. homos isti, ethnos ple-
me, narod) istonarodnost, pripada-
nje istom narodu
homofilan (gr. homos isti, fyllon list)
bot. s jednakim listovima
homofon (gr. homos isti, fone glas,
zvuk) istoglasan; glaz. vieglasno
glazbeno djelo kod kojega je jedan
glas glavni, a ostali slue kao njegova
pratnja; usp. polifon
homofonija (gr. homos isti, fone glas)
istoglasnost (dvaju ili vie glasova u
glazbi)
homogamija (gr. homos zajedniki, ga-
mos svadba, brak, udaja, enidba)
bot. istodobno razvijanje mukih i
enskih spolnih organa u nekom cvi-
jetu
563 homomorfan
homogen (gr. homogenes) 1. istoga
roda, iste vrste, istovrstan, istorodan;
2. fiz. iste gustoe; homogeno tijelo
tijelo koje i u najmanjem djeliu svo-
ga prostora ima istu masu; 3. opt.
jednostavan, nerastavljiv; homogene
boje jednostavne boje, tj. boje spektra
(zato to se ne mogu dalje rastav-
ljati); 4. mat. slian po prirodi te otu-
da usporediv po veliini; istoga stup-
nja ili istih dimenzija u svakom lanu
(promatrano u simbolima, kao homo-
gena jednadba); supr. heterogen
homogenizirati (gr. homogenes) tla-
kom veim od 200 atmosfera mlije-
nu mast tako rasporediti da se iz mli-
jeka vie ne moe izvaditi ni maslac
ni vrhnje (time je mlijeko prikladnije
za transportiranje te se onemoguava
umanjivanje vrijednosti oduzima-
njem masnoe)
homogenost (gr. homogenes) istovrs-
nost, istorodnost
homograf (gr. homos isti, zajedniki,
grafo crtam) sprava za izradu per-
spektivnih crtea
homokromija (gr. homos isti, chroma
boja) zool. sposobnost nekih ivotinja
da boju svoje koe prilagode boji oko-
line u kojoj ive
homologan (gr. homologeo slaem se,
suglasan sam) 1. suglasan, odgova-
rajui; 2. kem. koji u obliku slaganja
pokazuje odreenu podudarnost; 3.
biol. homologni organi organi s istom
osnovom razvoja, makar i ne vrili
iste radnje, npr. prednji udovi sisa-
vaca i krila ptica
homologija (gr. homologia) 1. suglas-
nost, slaganje; 2. kem. slinost odre-
enih organskih spojeva
homologumena (gr. homologeo pri-
znajem, priznam) mn. opepriznati
spisi Novog zavjeta, oni koje svi sma-
traju pravim
homomorfan (gr. homos isti, morfe
oblik) istog oblika, istolik
homoniman
homoniman (gr. homonymos istoi-
meni, homos isti, onyma ime) jedna-
kozvuan, istoimen; dvosmislen
homonimi (gr. homos isti, onyma ime)
gram. istoglasnice, rijei istog glasov-
nog sastava, ali razliitog znaenja
(npr. repast poput repa; repast
poput repe)
homonimija (gr. homos isti, onyma
ime) gram. istoglasnost (rijei istog
glasovnog sastava, a razliitog znae-
nja); dvosmislenost; usp. antonimija,
sinonimija
homopteri (gr. homos isti, pteron kri-
lo) mn. zool. istokrilci (vrsta hemi-
ptera)
homoseksualac (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) mukarac koji osjea
spolni nagon prema drugom mukar-
cu
homoseksualan (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) obuzet spolnim nago-
nom prema istom spolu
homoseksualizam (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) spolni nagon prema
istom spolu; homoerotizam, urani-
zam
homoseksualnost v. homoseksualizam
homoteizam (lat. homo ovjek, gr. the-
os boanstvo) vjersko shvaanje i na-
uavanje koje zamilja svoje bogove
kao ljude, s ljudskim likom, stasom,
mesom, krvlju i sklonostima
homotonian (gr. homos isti, tonos
ton) skladan
homrul (engl. home, rule) irska narod-
na samouprava (s vlastitim parla-
mentom) koju su Irci nakon duge
borbe izvojevali od Engleza 1922. g.
homunkul (lat. homunculus) ovjeu-
ljak; mali i bijedan ovjek; u Goethe-
ovom "Faustu": ovjek umjetno stvo-
ren, kemijskim putem (prema Para-
celzusovom spisu "De generatione
rerum naturalium", u kojem su dane
iscrpne upute o kemijskom stvaranju
homunkula)
564 honoris causa
homuzija (gr. homos isti, usia bit) is-
tovjetnost, istobitnost (Krista s Bo-
gom Ocem); usp. homeuzija
hondrin (gr. chondros hrskavica) kem.
hrska vino ljepilo
hondritis (gr. chondros hrskavica)
med. upala hrskavice
hondrocela (gr. chondros hrskavica,
kele prijelom) med. prijelom hrska-
vice
hondrografija (gr. chondros hrskav-
ica, grafo opisujem) anat. opisivanje,
opis hrskavice
hondrologija (gr. chondros hrskavica,
logia znanost) anat. znanost o hrska-
vicama ljudskog tijela
hondrom (gr. chondros hrskavica)
med. hrskaviava izraslina
hondrotomija (gr. chondros hrska-
vica, tome rezanje) med. rezanje, raz-
rezivanje hrskavice
hondroza (gr. chondros hrskavica)
zool. ohrskaviavanje
honoracija (lat. honoratio) potovanje,
ukazivanje asti; trg. primanje na se-
be i otkupljivanje neije mjenice
honorant (lat. honorans) trg. onaj koji
prima na sebe mjenicu za raun dru-
gog.
honorar (lat. honorarium) novana na-
grada (lijenicima, nastavnicima za
izvanredne sate, odvjetnicima, pisci-
ma i dr.)
honorat (lat. honoratus) 1. ovjek na
visokom poloaju; 2. vii sveenik ne-
kog kat. reda; 3. trg. osoba za iji
raun honorant prima na sebe ih is-
plauje protestiranu mjenicu
honorirati (lat. honorare) 1. tovati, po-
tovati, odavati poast; 2. platiti, pri-
miti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi
novano (iji rad)
honoris causa it. honoris kauza (lat.)
iz poasti; doktor honoris causa po-
asni doktor, onaj koji dobije doktor-
sku titulu bez polaganja ispita (u
honos habet onus
znak priznanja za znanstveni rad i
druge zasluge)
honos habet onus (lat.) ast ima teret
honved (mad.) "branitelji domovine",
maarsko domobranstvo
hopletika (gr. hoplon ratna oprema,
oruje) znanost o oruju ili o naoru-
anju
hoplit (gr. hoplites) teko naoruani
oklopnik-pjeak u starogrkoj vojsci
hoplomahija (gr. hoplomachia) borba
u punoj opremi; ratna vjetina uope
hoplometar (gr. hople kopito, metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
kopita, kopitometar
hoplometrija (gr. hople kopito, metria
mjerenje) uzimanje mjere kopita ra-
di potkivanja
hoploteka (gr. hoplotheke) skladite
oruja; odjel sa starim orujem
hora (gr. hora, lat. hora) sat (skraeno:
h, npr. lOh = 10 sati); hore (lat. ho-
rae) mn. satovi pjevanja i molitve u
katolikim samostanima
hora ruit, venit mors (lat.) vrijeme
tee, ide smrt
horag (gr. choragos zborovoa) 1. imu-
an graanin u staroj Ateni koji je o
svom troku sastavljao i opremao
zbor za sveane priredbe; 2. prvi ple-
sa u koru, kolovoa, = korifej
horda (perz.-tur.) zajednica od nekoliko
obitelji kod skitnikih i lovakih ple-
mena, npr. Cigana; pren. divlja, neo-
buzdana rulja
hordapsus (gr. chorde crijevo, apto
privrstim, zapletem) med. zaplete-
nost crijeva; v. mizerere
hordeolum (lat. hordeolum) med. ja-
menac na onoj vjei
Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na ko-
jem je Mojsije primio od Jahve Deset
zapovijedi
horendan (lat. horrendus) v. horibilan
horibilan (lat. horribilis) uasan, stra-
an, grozan
565 horizontalna projekcija
horidan (lat. horridus) hrapav, upav;
divalj, surov, neotesan; jeziv, straan
horioida (gr. chorioeides) anat. v. ho-
rioideja
horioidan (gr. chorion koa, krzno,
chorioeides) koast, opnast
horioideitis (gr. chorioeides) med.
upala one ilnice
horioideja (gr. chorioeides) anat. ona
ilnica
horion (gr. chorion, lat. corium koa)
zool. koast omota embrija (zamet-
ka)
horioretinitis (gr. chorioeides ona il-
nica, lat. retina) med. istodobna upa-
la ilnice i mrenice oka
horipilacija (lat. horripilatio) med. na-
kostrijeenost dlaka
horizam (gr. horismos) log. ogrania-
vanje, odreivanje, npr. pojma, = de-
finicija
horizmografija (gr. horisma granica,
grafo opisujem) opis, opisivanje gra-
nica neke zemlje
horizont (gr. horizon gen. horizontos)
1. astr. prividna granica neba i Zem-
ljine povrine (prividni horizont), vi-
dik, obzor, krug koji omeuje vidik;
2. ploha koja je paralelna s "privid-
nim horizontom" i koja prolazi kroz
sredite Zemlje (pravi horizont); 3.
visina vode u rijekama i jezerima
(horizont vode); 4. skupina taloga ko-
ja se odlikuje jednim istim glavnim
fosilima; 5. pren. mo shvaanja
horizontala (gr. horizo omeujem)
mat. vodoravna crta
horizontalan (lat. horisontalis) vodora-
van, koji je pod pravim kutom na
vertikalan pravac; horizontalna vaga
v. libela 1.; horizontalna sila fiz. sila
koja djeluje sa strane
horizontalna projekcija nacrt osno-
ve, prikazivanje nekog tijela na vodo-
ravnoj povrini; crtanje zemljovida
tako da zamislimo da se nalazimo
na nekoj toki Zemljine povrine, pa
horizontalnost
crtamo okolne zemlje onako kako ih
s te toke vidimo
horizontalnost (gr. horizon gen. hori-
zontos vidik, lat. horisontalis vodo-
ravan) vodoravnost, vodoravan polo-
aj
horizonti (gr. horizo odvajam, rastav-
ljam, horizones) mn. grki kritiari
Homera koji su odvajali "Ilijadu" od
"Odiseje" ne smatrajui ih djelima
istog pjesnika (samo su "Ilijadu" pri-
znavali za Homerovo djelo)
hormoni (gr. hormao nagonim, poti-
em, izazovem) mn. biol. proizvodi
lijezda s unutranjim izluivanjem
koji su vani za ivot ostalih organa
horn (njem. Horn) glaz. rog
hornist (njem. Horn rog) svira u rog
hornizirati (njem. Horn rog) zgusnuti,
stvrdnuti, npr. gumu
horograf (gr. chora zemlja, predio,
podruje, kraj, grafo opisujem) opisi-
va neke zemlje ili kraja; usp. topo-
graf
horografija (gr. chora zemlja, predio,
kraj, grafo opisujem) opis, opisivanje
neke zemlje ili kraja
horologij (gr. horologion) sat, ura
horologija (gr. chora zemlja, domovi-
na, mjesto, logia znanost) 1. znanost
o rasprostranjenosti biljaka i ivo-
tinja na Zemlji; biogeografija
horologija (gr. hora vrijeme, logia zna-
nost) 2. znanost o mjerenju vremena,
ili naela i vjetina graenja instru-
menata za pokazivanje vremena
horomanija (gr. choros kolo, mania
pomama, strast) v. horeomanija
horometar (gr. chora zemlja, metron
mjera, mjerilo) mjernik, geodet, geo-
metar
horometrija (gr. chora zemlja, metria
mjerenje) mjernitvo
horopter (gr. horos granica, opter uho-
da, izvidnik) ona povrina u kojoj se,
pri odreenom poloaju oiju, sve to-
566 Horvat nem ember
ke vide samo kao jednostavne, a ne
udvostruene
horor (lat. horror) groza, jeza; uas,
gnuanje; horror vacui it. horor
vakui (lat.) fiz. strah prirode od praz-
nog prostora (svojstvo koje su pripi-
sivah prirodi stariji fiziari da bi time
objasnili neke pojave, npr. penjanje
vode u crpkama)
horoskop (gr. hora sat, skopeo proma-
tram, gledam) "gleda satova"; 1. kod
starih Egipana: sveenik koji je vr-
io astronomska promatranja; 2.
astrol. izraunavanje poloaja nebes-
kih tijela u posebnom trenutku, oso-
bito u trenutku neijeg roenja, radi
pretkazivanja sudbine; proricanje
sudbine po poloaju zvijezda u tre-
nutku roenja nekog ovjeka; crte
koji prikazuje takve poloaje
horribile dictu it. horibile diktu (lat.)
strano je i kazati, strano je i spo-
menuti!
horse power it. hors pauer (engl.)
konjska sila (skraeno: HP). rad od
75 kilogram-metara za sekundu
Horst-Wesscl-Lied (njem. Lied pjesma)
himna njemakih nacista koju je
spjevao student Horst Wessel
hortenzija bot. ukrasna biljka, podri-
jetlom iz Kine i Japana (nazvana pre-
ma Francuskinji Hortense Lepaute,
11788.)
hortikultura (lat. hortus vrt, vrt, cul-
tura uzgoj) vrtlarstvo
hortolog (lat. hortus vrt, gr. logos po-
znavatelj) poznavatelj vrtlarstva,
osobito cvjearstva
hortologija (lat. hortus vrt, gr. logia
znanost) znanost o vrtlarstvu, vrtlar-
stvo, cvjearstvo
Horvat nem ember (ma.) Hrvat nije
ovjek negdanja uzreica maar-
skih ovinista i nacionalista (sa stal-
nim pretenzijama da vladaju Hrvat-
skom)
Horvatorszag
Horvatorszag it. Horvatorsag (ma.)
u starije doba: Hrvatska drava, Hr-
vatska
hosa (fr. hausse) trg. skakanje teajeva
burzovnih papira i dr.; supr. besa
hosist (fr. haussier) burzovni pekulant
hospital (lat. hospitalis gostoljubiv) bol-
nica
hospitalar (lat. hospes tuinac; doma-
in, hospitalarius) nadzornik bolnice;
njegovatelj bolesnika (u kat. samo-
stanima)
hospitalitet (lat. hospitalitas) gosto-
primstvo; pravo gostoprimstva
hospitant (lat. hospitans) onaj koji je
nazoan predavanjima kao gost ili
kao promatra
hospitirati (lat. hospitari biti gost, go-
stovati) posjeivati ili biti nazoan
na predavanjima kao gost ili kao pro-
matra
hostija (lat. hostia rtva) posveeni
beskvasni tanki listi kojim se kato-
lici prieuju
hostilan (lat. hostilis) neprijateljski
hot dog (engl. hot vru, dog uhvatiti u
kripac uz ostala znaenja) vrua
kobasica (najee hrenovka) u pe-
civu
hot money it. hot mani (engl.) "vrui
novac", naziv za novani kapital koji
se privremeno prebacuje u inozem-
stvo radi izbjegavanja posljedica od
devalvacije valute u vlastitoj zemlji
hota (p. jota) panjolski narodni ples
u 3/8 taktu; plee se uz pratnju kas-
tanjeta i mandoline
hotel (fr. hotel, lat. hospitale) suvre-
meno ureena gostionica sa sobama
za noenje
hotelijer (fr. hotelier) ugostitelj, vlasnik
hotela
Hotentoti (niz. Hottentot) uroenici na
jugu i jugozapadu Afrike; pren. divlji,
neobrazovani ljudi
hozentregeri (njem. Hosen-trager) mn.
naramenice za pridravanje hlaa
567 hrizelefantinsk
hrematistika (gr. chresmatikos stee-
vinski, dobitni, privredni) znanost o
novcu, vjetina zaraivanja novca
hrematologija (gr. chrema gen. chre-
matos stvar, imovina, dobro, novac,
logia znanost) znanost o novcu, o
novarstvu, o financijama
hrematonomija (gr. chrema stvar,
imovina, roba, novac, nomos zakon)
znanost o svrhovitoj uporabi novca
hrematopeja (gr. chrema gen. chre-
matos dobro, novac, poieo pravim,
proizvodim) "pravljenje novca", tj. za-
rada, zaraivanje novca
hrestomatija (gr. chrestos valjan, upo-
rabljiv, koristan, mathesis uenje,
znanost, znanje) "prouavanje onoga
to najvie vrijedi znati", izbor oda-
branih mjesta iz djela najboljih pisa-
ca, uzorna itanka (osobito za ue-
nje jezika)
hrezmolog (gr. chresmologos) prori-
catelj sudbine, prorok, vra
hrezmologija (gr. chresmologia) prori-
canje, vraanje, gatanje
hrija (gr. chreia) ret. "uporaba", "pri-
mjena"; od klasinih retoriara sau-
vani oblik razvijanja ili obraivanja
neke misli ili poslovice; sastoji se od
osam dijelova; 1. postavljanje zada-
tka i pohvala autoru; 2. rastavljanje
postavljenog zadatka na sastavne di-
jelove; 3. utvrivanje istinitosti po-
stavljenog zadatka potrebnim doka-
zima; 4. opovrgavanje protivnikog
miljenja; 5. usporeivanje zadatka
s onim to mu je slino u nekom dru-
gom podruju; 6. primjeri radi obja-
njenja; 7. potvrivanje zadatka izre-
kama priznatih pisaca; 8. zakljuak
s kratkim ponavljanjem dokazane
misli i njezina primjena
hring avarski okrugli ator, tabor
hrizelefantinski (gr. chrysos zlato,
elefas slon) izraen od zlata i bjelo-
kosti; hrizelefantini grkorimske sta-
tue kod kojih su haljine bile izraene
hrizo-
od zlata, a goli dijelovi tijela od bje-
lokosti
hrizo- (gr. chrysos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: zlato, zlatan,
od zlata
hrizoberil (gr. chrysos, beryllos) min.
zelen, proziran i sjajan dragi kamen
hrizograf (gr. chrysos, grafo piem)
zlatopisac, znalac u hrizografiji
hrizografija (gr. chrysos, grafo piem,
crtam, slikam) vjetina pisanja ili
slikanja zlatom
hrizokracija (gr. chrysos, kratos ja-
ina, vlada, vladavina) vladavina zla-
ta, = plutokracija
hrizolit (gr. chrysos, lithos kamen)
min. "zlatni kamen", zelen dragi ka-
men, sastoji se od magnezijeve i sili-
cijeve kiseline
hrizomanija (gr. chrysos, mania po-
mama, ludilo, strast) udnja za zla-
tom
hrizomorfan (gr. chrysomorfos zla-
tast) slian zlatu, kao zlato
hrizopeja (gr. chrysos, poieo pravim)
tobonja vjetina pravljenja zlata
hrizorin (gr. chrysos) zlatu slina sli-
tina od 2/3 bakra i 1/3 cinka
hrizot (gr. chrysos) slitina (legura) sli-
na zlatu
hrizoterapija (gr. chrysos, therapeia
lijeenje) med. lijeenje nekih oblika
tuberkuloze plua preparatima zla-
ta
htonian (gr. chthonios, chthon gen.
chtonos zemlja, tlo) koji pripada zem-
lji, zemaljski, podzemni; vrst, nepo-
kretan; htonini bogovi starogrki bo-
govi podzemnog svijeta (Had, Demet-
ra, Perzefona i dr.)
hubertus kini ogrta, najee zelene
boje (naziv po katolikom biskupu
Hubertusu iz Liegea, umro 728.)
hudba (tur. hutbe) molitva muslimana;
propovijed
hudoestvo (rus.) umjetnost; Hudoe-
stveni teatar (krae umjesto Moskov-
568 humanizam
ski akademski hudoestveni teatar;
MHAT) znamenito moskovsko kaza-
lite koje su 1897. utemeljili Kon-
stantin Sergejevi Stanislavski (1863
1938) i Vladimir Ivanovi Njemi-
rovi-Danenko (18581943)
hugenoti (fr. huguenots) mn. u poetku
podrugljiv, kasnije opi naziv za pro-
gonjene protestante (kalviniste) u
Francuskoj i vicarskoj
human (lat. homo ovjek, humanus) o-
vjean, ovjekoljubiv, plemenit, mi-
losrdan
humaniora (lat.) mn. lijepe vjetine i
znanosti koje ovjeka ine ovjekom;
osobito: studije klasine (grko-rim-
ske) starine (od renesanse sredite
izobrazbe i osnova svakog plemeni-
tijeg odgoja duha i srca)
humanist (lat. humanus ovjeji, ljud-
ski; ovjean) 1. pristaa humanizma;
2. takoer: znalac, uitelj, profesor
klasinih znanosti i knjievnosti
humanistiki (lat. humanus ovjeji,
ljudski; ovjean) v. klasini; huma-
nistika gimnazija gimnazija u kojoj
se ue grki i latinski jezik i koluje
u klasinom duhu = klasina gimna-
zija-, humanistike studije v. huma-
niora
humanitaran (lat. humanus, fr. huma-
nitaire) ovjeji, ovjeanski, ljudski;
ovjean, ovjekoljubiv, sklon poma-
ganju svojim blinjima
humanitarizam (fr. humanitarisme)
ureenje ljudskog drutva u duhu po-
tivanja ljudskih prava
humanitet (lat. humanitas) ljudskost,
ovjenost, ono u ljudskoj prirodi to
ini ovjeka ovjekom, ljudsko dosto-
janstvo; ovjekoljubivost, ljubav pre-
ma blinjem
humanistika renesansno latinino pis-
mo, nastalo u Firenci u 15. st.
humanizam (lat. humanus ljudski, o-
vjeji; ovjean) 1. pokret u poetku
novog vijeka koji je uzor ljudskog
humanizirati
savrenstva vidio u ivotu i knjiev-
nosti antikih (klasinih) naroda
(predstavnici: Dante, Petrarca, Eraz-
mo Roterdamski, Reuchlin, Maruli,
esmiki i dr.); 2. fil. gnoseoloko na-
uavanje da je naa cjelokupna spo-
znaja, po svojim pobudama i po svom
opsegu i ciljevima, uvijek samo ljud-
ska i da se ne moe uzdignuti iznad
ljudskog jer je i stvaraju i uvjetuju
ljudske potrebe
humanizirati (lat. humanisare) poo-
vjeiti, poovjeivati, dati ljudski ob-
lik i prirodu; nainiti ljudskim, ulju-
diti, uljudi vati
Humboldtova struja hladna morska
struja uz zapadnu obalu June Ame-
rike (naziv po njem. znanstveniku
Aleksandru Humboldtu, 17691859)
humektacija (lat. humectatio) moenje,
vlaenje, ovlaivanje
humektancije (lat. humectantia) mn.
med. sredstva za ovlaivanje, za os-
vjeavanje
humer (njem. Hummer) jastog (morski
rak) humermajoneza kuh. jastog ser-
viran s majonezom
humidan (lat. humidus) vlaan, mokar
humidifikator (lat.) naprava koja ispa-
rivanjem vode vlai zrak u prosto-
rijama s centralnim grijanjem
humiditet (lat. humiditas) vlanost
humifikacija (lat. humificatio) agr. pre-
tvaranje u humus, truljenje biljnih i
ivotinjskih tijela i njihovo pretva-
ranje u zemlju
humilijati (lat) religijski pokorniki
pokret u Lombardiji (12. st.), laika
bratovtina
humizacija (lat. humus zemlja crnica)
agr. unoenje u zemljite gotovih hu-
musnih tvari (nastalih razgradnjom
biljnih i ivotinjskih ostataka) ili tva-
ri iz kojih se one lako stvaraju: gno-
jidba zemljita stajskim gnojem, zao-
ravanje zelenila, uzgajanje trava na
njivama i dr.
569 Huroni
humor (lat.) 1. vlaga, tekuina, sok
humor (lat.) 2. prvobitno: vlanost u
ljudskom tijelu od koje, prema shva-
anju starih lijenika, zavisi dobro
duevno i tjelesno stanje; otuda: ve-
dro raspoloenje, duhovitost, ala;
najvii oblik komike praene odree-
nom primjesom bola
humoralan (lat. humoralis) sokovni,
koji se tie (ili: potjee od) tjelesnih
sokova; humoralna patologija med.
v. humorizam
humoreska (lat. humor) duhovita i a-
ljiva pria, duhovit i aljiv prikaz
humorist (lat. humor) pisac koji pie s
humorom; v. humor 2.
humoristian (lat. humor) koji ima u
sebi humora, veseo, aljiv, duhovit
humorizam (lat. humor tekuina, vla-
ga) ili humoralna patologija med.
teorija koja smatra da bolesti dolaze
od kvarenja tjelesnih sokova; supr.
solidarna patologija
humorizirati (lat. humor tekuina, vla-
ga) pisati s humorom, prikazivati s
humorom; v. humor 2.
humus (lat.) gornji sloj zemlje (nastao
razgradnjom biljnih i ivotinjskih
tijela), zemlja crnica; tamna organ-
ska tvar u tlu
hunta (p. junta) drutvo, udruenje;
odbor za voenje nekog politikog po-
kreta
hur (tur.) velika torba s obje strane
sedla
hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivin-
eta
hurdle-race it. hurdl-res (engl.) port.
utrka s preponama
hurija (ar.) naziv za ljepotice u musli-
manskom raju s kojima e se vjernici,
nakon smrti, u denetu zabavljati;
pren. neobino lijepa ena, ljepotica
hurikan (engl. hurricane, p. hurican)
v. uragan
Huroni mn. nekada mono indijansko
pleme u Sjev. Americi koje je ivjelo
husar
istono od Huronskog jezera, osobito
u gornjoj Kanadi; Wyandoti
husar (mad. huszar) lako naoruan ma-
arski konjanik; konjanik
husiti mn. sljedbenici i osvetnici e-
kog vjerskog reformatora Jana Husa
(13691415) koji je ustao protiv pa-
pe i zloporaba kat. sveenstva zbog
ega je bio spaljen na lomai
hutor (rus.) poljoprivredno dobro sa sto-
kom i gospodarstvom, poljski posjed
570 Hyde park
hutahtl (njem. Hut, eir, Schachtel
kutija) okrugla kona ili kartonska
kutija za dranje eira
Hutu (Bahutu) pripadnik Bantu naroda
u Ruandi i Burundiju (oko 10 mili-
juna)
hvarska kultura arheo. eneolitika
kultura sa sreditem u Hvaru, obo-
jena keramika
Hyde park it. Hajd... (engl.) park i e-
talite u zapadnom dijelu Londona
 I
I, i trinaesto slovo hrvatske latinice
i. e. kratica za id est (lat.) to jest, tj.
i. f. kratica za in fine (lat.) na kraju
i. m. kratica za in margine (lat.) na ru-
bu
L m. kratica za in medio (lat.) u sredini
i. q. kratica za idem quod it. idem kvod
(lat.) isto to
Iadera (Jader) antiko ime za Zadar
iberciger (njem. Uberzieher) dugaak
jesenski ili proljetni kaput
ibercug (njem. Uberzug) prevlaka, pre-
krivalo; premaz
Iberija (gr. Iberia, lat. Iberia) zemlja
kojom tee Iber (danas Ebro), dakle
stara Hispanija, tj. cijeli Pirinejski
poluotok (panjolska i Portugal)
ibidem (lat. ibidem) na istom mjestu,
u istom djelu, na istoj stranici neke
knjige; obino se pojavljuje, kao kra-
tica, u znanstvenim djelima: ib. ili
ibid
Ibik (gr. Ibykos) starogrki lirski pjes-
nik iz VI. st. pr. n. e.; na putovanju
radi natjecanja na istmijskim igra-
ma ubili su ga razbojnici koje su
kasnije razotkrili dralovi ("Ibikovi
dralovi", poznata balada Friedricha
Schillera)
ibis (gr. ibis, lat. ibis) egipatska mo-
varna ptica (veoma slina rodi) ko-
ju su stari Egipani oboavali kao
simbol boga mudrosti i znanosti To-
ta
iindija (tur. iindi) veernji sat koji
dijeli vrijeme na polovice; trea po
redu od pet dnevnih molitava kod
muslimana, obavlja se naveer, po
zalasku sunca
id est (lat.) to jest
idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzis-
tencija; opskrba; 2. dravna vlast
ide (lat. idus) mn. u starorimskoj Mje-
seevoj godini: dan punog Mjeseca;
otuda u rimskom kalendaru: petna-
esti dan u oujku, svibnju, srpnju i
listopadu, a trinaesti u ostalim mje-
secima; ovi dani bili su posveeni Ju-
piteru
ideacija (gr. idea) fil. odnos konkret-
nog prema ideji, uzdizanje posebnog
(pojedinanog) do opeg (trajnog); ob-
likovanje pojmova i predodaba, spo-
znavanje onoga to je bitno i utvri-
vanje toga to je spoznato u jednom
odreenom pojmu
ideal (gr. idea prauzrok, bie, lat. ide-
alis) uzor, savrenstvo, slika savr-
enstva, najvii cilj, elja ije bi
ostvarenje predstavljalo vrhunac sre-
e; ono to je u potpunom skladu s
idejom; predmet posebne elje, lju-
bavi, divljenja ili oboavanja
idealan (gr. idea, lat. idealis) savren,
uzoran, koji potpuno odgovara idea-
lu, koji je za eljenje, uzvien, divan,
za oboavanje; idealno lijep savreno
lijep, koji odgovara svim uvjetima
lijepoga; idealna vrijednost zami-
ljena, nestvarna vrijednost; idealno
pravo prirodno pravo; idealni svijet
nadosjetilni svijet; usp. materijalan,
realan
idealist
idealist (gr. idea) fil. pristaa idealiz-
ma; sanjar, zanesenjak, ovjek koji
tei za savrenim, idealnim; usp. rea-
list, materijalist
idealisti (gr. idea) sanjariti, matati,
udjeti za im kao za krajnjim ciljem
svojih elja, arko eljeti
idealistiki (gr. idea) koji se tie ide-
alizma, koji je u vezi s idealizmom,
koji ima svojstva idealizma
idealitet (gr. idea, lat. idealis) posto-
janje kao ideja ih predodba (za raz-
liku od realiteta, tj. postojanja u
stvarnosti, u prostoru i u vremenu)
idealizam (gr. idea) fil. realizmu i ma-
terijalizmu suprotan pogled na svi-
jet prema kojem je vanjski svijet sa-
mo predodba subjekta koji opaa,
ak je i tvar samo oblik u kojem duh
dolazi do izraaja; apstraktni ideali-
zam platonska predodba o samostal-
nom i neovisnom postojanju prapoj-
mova, zakona: spoznaja stvarnosti
jest spoznaja zakona stvari te je za-
kon stvarnost, a pojedine stvari su
prolazne; praktini idealizam usmje-
ravanje volje prema idealnom, tenja
da se u ivotu ostvari ono to se
smatra idealnim, savrenim; objek-
tivni ili konkretni idealizam ideali-
zam prema kojem pojmovi razuma
postoje u samoj stvarnosti (Hegel);
subjektivni idealizam idealizam pre-
ma kojem je vanjski svijet samo pre-
dodba, a stvarno postoji samo pro-
matra; usp. materijalizam, realizam
idealizirati (gr. idea, fr. idealiser) da-
vati emu obiljeje ideala, neto ne-
savreno u mislima oslobaati nje-
govih nesavrenstava, izjednaivati
neto s idealom, uljepati, uljepa-
vati, prikazivati neto uzvienijim i
savrenijim nego to je
idealrealizam fil. shvaanje prema ko-
jem je ono to je idealno istodobno i
realno, idealitet i realitet su korela-
572 identitgrafija
ti, shvaanje da se realno moe iz-
vesti iz idealnih principa; nauavanje
da idealnom odgovara neto realno i
da se realno izraava u idealnom;
shvaanje prema kojem je realno no-
sitelj i organ idealnog
ideja (gr. eidos oblik, idea) misao, po-
jam, predodba, osnovna misao, za-
misao, pomisao; pogled, stajalite;
slika koju si duh stvara o nekoj stva-
ri; teorijski ili praktini cilj koji je
ovjeku stalno pred oima, misao vo-
dilja; dosjetka; praslika, slika, tip;
osnovni nacrt, plan, skica; prauzrok
stvari (u Platonovoj filozofiji), logi-
ka pretpostavka, hipoteza; sanjarija,
matanje; u obinom govoru: neto
vrlo malo, malice; asocijacija ideja
v. asocijacija
idejan (gr. idea) koji postoji samo kao
ideja, misaon, pojmovan, zamiljen,
koji postoji samo u mislima; nerea-
lan, nestvaran
idem (lat.) isti, isto; idem per idem (lat.)
log. isto istim (dokazivati, definirati
ili pojmovno odreivati), pogreka u
dokazivanju ili pojmovnoj odredbi
(definiciji) koja se svodi na neto to
sadri u sebi znaenje onoga to se
treba dokazati (odrediti)
idemist (lat. idem est isto je) onaj koji
sve odobrava, koji na sve kae: da!
identian (fr. identique, tal. identico)
istovjetan, jedan i isti, potpuno isti,
koji ima isto znaenje
identinost v. identitet
identificiranje (lat. identitas istovjet-
nost, facere uiniti) v. identifikacija
identificiranje (lat. identitas, facere)
v. identifikacija
identificirati (lat. identitas istovjet-
nost, lat. facere) poistovjetiti, pois-
tovjeivati, utvrditi (ili: utvrivati)
istovjetnost; smatrati istim
identigrafija (lat. identitas istovjet-
nost, gr. grafia) istovjetnost pisma
identist
identist (lat. identitas istovjetnost, je-
dnakost) fil. pristaa filozofije iden-
titeta
identitet (lat. identitas) istovjetnost; za-
kon identiteta (lat. principium iden-
titatis) log. svaki pojam, svaki pred-
met jest ono to jest, znai ono to
znai (A = A, ita se: A je A); filozofija
ili sustav identiteta filozofski smjer
koji smatra da tvar i duh, tjelesno i
duevno, subjekt i objekt, miljenje i
bie nisu dvije naelno razliite stva-
ri, nego identine (istovjetne), samo
dva razliita naina pojavljivanja i
shvaanja jedne jedinstvene supstan-
ce (Spinoza, Scheling, Fechner i dr.);
identificiranje
ideograf (gr. idea predodba, grafo pi-
em) v. ideogram
ideografija (gr. idea predodba, grafia)
pismo u kojem pojedini znak ozna-
uje pojedini pojam, pojmovno pismo
(npr. kinesko)
ideografika (gr. idea predodba, gra-
fo) vjetina pisanja znacima koji oz-
nauju pojmove, pisanje ideografima;
usp. pasigrafija
ideogram (gr. idea predodba, gram-
ma znak, slovo) znak ili slika koja
simbolizira predodbu neke stvari
bez izraavanja njezinog imena, npr.
kineska slova; znak za biljeenje poj-
ma, pojmovni znak
ideokracija (gr. idea predodba, kra-
teo jak sam, vladam) vladavina ra-
zumnih pojmova, vladavina ideja
ideokratizam (gr. idea predodba,
krateo jak sam, vladam) vladavina
razuma, tenja da se sve uredi prema
razumnim pojmovima
ideolog (gr. idea predodba, logos)
predstavnik ideologije neke drutve-
ne skupine; mislilac, teoretiar; sa-
njar, zanesenjak, onaj koji se zanosi
idejama i vjerom u njih
ideologija (gr. idea, logia) fil. znanost
o pojmovima, o idejama, o osnovama
573 idioelektrian
spoznaje, metafizika; nauavanje o
psihikim funkcijama i tvorevinama,
o nastanku i razvoju miljenja; mi-
ljenje, misli koje ine jednu idejnu
cjelinu
ideoloki (gr. idea, logikos) koji je u
vezi s ideologijom; mislilaki, teo-
rijski, sanjarski, zanesenjaki
ideomotoran (gr. idea, lat. motus kre-
tanje, pokret) psih. koji se odnosi na
automatske miine pokrete koji na-
staju zbog potpune obuzetosti svije-
sti jednom predodbom te su u vezi
s modanim sreditima koja kontro-
liraju takve pokrete
ideoplastian (gr. idea, plasso uobli-
avam) ideoplastina umjetnost um-
jetnost na koju utjeu ideje, koja
stvara pod utjecajem ideja ili prika-
zuje ideje; supr. fizioplastian
idila (gr. eidyllion sliica) poet. pjes-
nika vrsta koja prikazuje i slika pri-
rodan, zadovoljan i spokojan ivot
ljudi u prirodi, osobito pastira, selja-
ka i ribara: osobito je bila omiljena
kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana
(Vergilije); bukolska pjesma
idilian (gr. eidyllion) pastirski, jedno-
stavan, prirodan, bezazlen i njean,
seoski, koji ima karakter zadovolj-
nog i spokojnog ivota u prirodi
idio- (gr. idios svojstven pojedincu,
pojedinaan) predmetak u sloenica-
ma sa znaenjem: samo-, pojedina-
no, ono to pripada pojedincu; svoj-
stven, osoban, odvojen, razliit
idiobiologija (gr. idios, bios ivot, lo-
gia znanost) dio biologije koji pro-
uava pojedina iva bia
idioblast (gr. idios, blaste klica) bot.
pojedinana, individualna biljna sta-
nica razliite prirode ili sadraja od
okolnoga tkiva
idioelektrian (gr. idios, elektron jan-
tar) fiz. koji je trljanjem sam od se-
be postao elektrian
idioginian
idioginian (gr. idios, gyne ena) bot.
raznospolan, jednodoman
idioginija (gr. idios, gyne ena) bot.
spolna odvojenost
idiognomik (gr. idios, gnomon pozna-
vatelj) ovjek koji ima vlastite po-
glede i vlastita stajalita
idiograf (gr. idios, grafo piem) vlastiti
rukopis, vlastoruan potpis
idiografski (gr. idios, grafo piem)
vlastoruan; koji prikazuje ili opisu-
je ono to je individualno, ono to se
dogodi samo jednom i to se vie ni-
kada nee ponoviti; supr. nomoteti-
ki
idiohiron (gr. idios, cheir ruka) v. idi-
ograf
idiokratian (gr. idios, kerannymi mi-
jeam, krasis) tjelesno osebujan, ose-
bujne tjelesne grae
idiokraza (gr. idios, kerannymi mije-
am, krasis) osobitost prirode jednog
ljudskog ili ivotinjskog tijela
idiokromatski (gr. idios, chroma boja)
koji ima svoju vlastitu boju; idiokro-
' matske rude min. rude kod kojih je
boja bitno svojstvo njihove tvari i ko-
je ne mogu nikada biti bezbojne
idioktonija (gr. idios, kteino ubijem)
samoubojstvo
idiolatrija (gr. idios, Iatreia oboava-
nje) potovanje (ili: oboavanje) sa-
mog sebe
idiom (gr. idioma) 1. posebna osobina,
osobitost, osebujnost: 2. filol. osobit-
ost jezika, narodni jezik, narjeje, di-
jalekt, nain govora, svaki osobit i
samostalan govor uope
idiomatografija (gr. idioma, grafia) v.
idiomatologija
idiomatologija (gr. idioma osobitost,
logia) filol. znanost o osobitostima je-
zika, znanost o narjejima; idioma-
tografija
idiomatski (gr. idioma osobitost) filol.
koji je svojstven nekom narjeju ili
574 idiosinkrazija
govoru, koji posebno odlikuje neko
narjeje ili govor
idiomutacija (gr. idios, lat. mutatio
promjena) biol. nasljedna promjena
kod ivih bia koja se javlja zbog
promjene jednog nasljednog inite-
lja
idiopatian (gr. idios, pathos bol) med.
koji dolazi neposredno kao posljedi-
ca uzroka bolesti; fil. idiopatini osje-
aji osjeaji koja se odnose na sebe
samog, na vlastito ja
idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokal-
na bolest jednog dijela tijela, bez
ikakvog utjecaja na ostale dijelove
idioplazma (gr. idios, plasma trove-
rina) biol. dio osnovne supstance i-
votinjskih i biljnih stanica, tzv. plaz-
me iz koje se stvara odreeno ivo
bie (supr. stereoplazma, tj. opa
stvaralaka plazma)
idioritam (gr. idios, rhytmos sklad,
oblik) samostan u kojem je dopute-
no da svaki redovnik ima osobnu
imovinu, da sam za sebe ivi, hrani
se i odijeva; prvi put su se javili u
Svetoj Gori, osobito u XIV. i XV. st.,
meu njima i Hilendar
idiosinkratian (gr. idiosynkrasia) ko-
ji se tie idiosinkrazije, koji je u vezi
s idiosinkrazijom, koji potjee od idio-
sinkrazije; svojstven; usp. idiosin-
krazija
idiosinkrazija (gr. idios, syn- s, krasis
mjeavina, mijeanje tjelesnih soko-
va) 1. med. osobina nekih ljudi da
na odreene podraaje odgovaraju ja-
e nego to je normalno, uroena pre-
osjetljivost prema nekim stvarima,
osobito odvratnost prema nekim je-
lima (jagodama, rakovima), lijekovi-
ma (aspirinu, jodu, kininu), mirisi-
ma i ivotinjama, ili naklonost pre-
ma odvratnim mirisima; 2. tempera-
ment (ili: duevno ustrojstvo, nain
miljenja) svojstven nekom pojedin-
idiosomnambulizam
cu; 3. nain izraavanja svojstven
nekom pojedincu
idiosomnambulizam (gr. idios, lat.
somnum san, ambulare etati) som-
nambulizam koji je nastao bez utje-
caja hipnotizera
idiospastian (gr. idios, spasmos gr)
med. koji pati od gra u samo jednom
dijelu tijela, koji dolazi od takvog
gra
idiospazam (gr. idios, spasmos gr)
med. gr koji se pojavio u samo jed-
nom jedinom dijelu tijela
idiot (gr. idiotes) duevno zaostao o-
vjek, slaboumnik, priglup ovjek
idiotian (gr. idiotikos) blesav, sla-
bouman, duhovno ogranien
idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost,
slaboumnost: filol. osobitost nekog
narjeja, dijalektalni rjenik; usp.
idiom
idiotrof (gr. idios, trofos hranitelj) u-
dak u pogledu hrane i naina pre-
hrane
idiotski (gr. idiotes) glup, besmislen
idol (gr. eidolon, lat. idolum slika)
predmet slijepog oboavanja i poto-
vanja; opsjena, varka, natprirodno
bie: fil. ljudska predrasuda koja
smeta pravoj spoznaji istine (Fran-
cis Bacon)
idolatrija (gr. eidolon, Iatreia oboa-
vanje) oboavanje idola, idolopoklon-
stvo
idologija (gr. eidolon, logia) znanost o
slikama; fenomenologija
idolopeja (gr. eidolon, poieo pravim)
pravljenje idola
Ifigenija (gr. Ifigeneia) mit. ki kralja
Agamemnona i Klitemnestre; Aga-
memnon ju je htio rtvovati boici
Artemidi, ali je ona odnese na Tau-
ridu i uini svojom sveenicom; na
Tauridi spasi svog brata Oresta i po-
bjegne s njim i Artemidinim kipom
u Atiku gdje je umrla kao sveenica;
u svjetskoj umjetnosti i knjievnosti
575 ignorancija
tema mnogih obrada; Eshil, Sofoklo,
Euripid, Raine, Goethe; Gluckova
opera
iijur (ma. ifju mlad) mladi
ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma
ljut, bijesan ovjek
igalo (gr. aigialos) morska obala, al
igni et fero (lat.) ognjem i maem
ignicija (lat. ignitio) izgaranje u vapno
i pepeo, pretvaranje u vapno; usija-
nost, usijavanje
igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji
prenosi vatru, vatren
ignipunkcija med. v. ignipunktura
ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra,
punctura bodenje, ubod) med. zaba-
danje usijanih igala u bolesne dije-
love tijela (npr. kod lijeenja ireva);
ignipunkcija
ignis (lat.) vatra, oganj; ignis Antonii
(lat.) med. crveni vjetar (nazvan po
sv. Antunu); ignis persicus it. ignis
persikus (lat.) med. perzijska vatra,
vrsta opasnog ira; ignis fatuus (lat.)
varljiva svjetlost, svjetlost lutalica
ignis et aquae interdictio it. ignis
et akve interdikcio (lat.) formula osu-
de na progonstvo kod Rimljana: za-
brana upotrebljavanja vatre i vode
ignispicij (lat. ignis vatra, spectio gled-
anje, ignispicium) proricanje (ili: vra-
anje) po nainu gorenja vatre
ignoramus et ignoramibus (lat.) fil.
glasovita izreka njem. fiziologa Du-
bois-Reymonda (18181896): "Ne
znamo, a neemo nikada ni znati, "tj.
nikada neemo moi prekoraiti ljud-
skom duhu postavljene granice spo-
znaje prirode; ovome nasuprot po-
stavio je njem. prirodnjak E. Heckel
lozinku: impavidi progrediamur (lat.)
"Poimo bez oklijevanja naprijed!"
ignorancija (lat. ignorantia) neznanje;
ignorancija juri ili legis (lat.) nepo-
znavanje prava ili zakona; ignorantia
supina it. ignorancija supina (lat.)
hotimino neznanje; ignorantia facti
ignorant
it. ignorancija fakti (lat.) nepozna-
vanje injenice ili dogaaja
ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj
koji se pravi da ne zna, onaj koji pre-
lazi preko nekoga ili neega kao da
i ne postoji
ignorantan (lat. ignorans) neuk, koji
ne zna, koji je bez znanja
ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne
htjeti znati za to, praviti se da ne
znam za koga ili za to, prelaziti pre-
ko ega kao da i ne postoji
ignoscibilan (lat. ignoscibilis) oprostiv;
ignoti nulla cupido it. ignoti nula
kupido (lat.) posl. znano voljeno, ne-
znano nevoljeno
iguana (p. iguana, lat. iguana tuber-
culata) zool. v. leguan
iguman (gr. egeomai predvoditi, ruko-
voditi, egumenos) starjeina pravo-
slavnog manastira, opat; igumanija
nadstojnica enskog manastira
ih-form (njem. ich ja, isp. forma) pri-
povijedanje ili pisanje u prvom go-
vornom licu; suprot, er-form
ihneumon (gr. ichneumon) zool. fara-
onski takor, mala i krvolona ivo-
tinja iz porodice cibetki (lat. vive-
ridae), ivi u junoj Europi i Egiptu;
stari Egipani su ga oboavali
ihnognomika (gr. ichnos trag, gnome
spoznaja) vjetina ulaenja u trag,
vjetina pronalaenja traga
ihnograf (gr. ichnos trag, grafo piem)
onaj koji crta plan ih nacrt, crta pla-
na ili nacrta
ihnografija (gr. ichnos trag, grafo pi-
em, opisujem) opisivanje traga; na-
crt, plan graevine
ihor (gr.) 1. mit. krv starogrih bogova,
tj. krvi slina tekuina to tee u i-
lama bogova; 2. voda u krvi, krvna
sirutka; 3. med. krvavo-vodnjikava
izluevina upaljenih ireva
ihti- (gr. ichthys) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: riba, riblji
576 ihtiotipoliti
ihtiodonti (gr. ichthys, odus, odontos
zub) mn. geol. okamenjeni riblji zubi
ihtiofagi (gr. ichthyo-fagoi) mn. ribo-
deri, ribojedi; ljudi koji se hrane sa-
mo ribom (kao npr. neka divlja ple-
mena u Africi i na obalama Arabije
i Crvenog mora)
ihtiofagija (gr. ichthyo-fagia) hranidba
ribom; usp. ihtiofagi
ihtiografija (gr. ichthys, grafia) opisi-
vanje riba
ihtioidan (gr. ichyo-eidos) slian ribi,
kao riba, u obliku ribe
ihtiokola (gr. ichthys, kolla ljepilo) rib-
lje ljepilo, morunin mjehur od koje-
ga se pravi ljepilo
ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med.
mineralno ulje koje sadri fosilne
ostatke riba (gusta bistra tekuina
neugodna mirisa i okusa, upotreb-
ljava se za lijeenje konih bolesti)
ihtiolit (gr. ichthys, lythos kamen)
min. riblji kamen
ihtiolog (gr. ichthys, logos) poznavatelj
riba, prouavatelj riba
ihtiologija (gr. ichthys, logia) znanost
koja se bavi prouavanjem riba
ihtiomantija (gr. ichthys, manteia
proricanje) proricanje po utrobi riba
ihtiomorf (gr. ichthys, morfe oblik) sli-
ka ribe; otisak ribe; riblji kamen
ihtiomorfan (gr. ichthys, morfe oblik)
ribast, u obliku ribe, slian ribi, kao
riba, ribolik
ihtiomorfit (gr. ichthys, morfe oblik)
v. ihtiomorf
ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter)
riba-guter, pretpotopna ivotinjska
vrsta iz jurskog razdoblja, sredina
izmeu ribe i gutera
ihtioteologija (gr. ichthys, Theos Bog,
logia) dokaz za postojanje Boga na
osnovi toga to postoje ribe
ihtiotipoliti (gr. ichthys, typos otisak,
lithos kamen) mn. riblji otisci u ka-
menu
ihtiotomija
ihtiotomija (gr. ichthys, temno reem)
anatomija riba
ihtioza (gr. ichthys) med. vrsta kone
bolesti: krljutica, tj. suenje i peru-
tanje koe
ihtiti (gr. ichthys, -ites) mn. riblje oka-
mine
ijatrarhija (gr. iatros lijenik, archo
vladam) vladavina lijenika, lijeni-
ka sila
ijatreuza (gr. iatreuo lijenik sam, li-
jeim) v. ij atrij a
ijatreuziologija (gr. iatreuo lijeim, lo-
gia) med. znanost o lijeenju bolesti
ijatrian (gr. iatrikos) lijeniki, koji
se tie lijenika
ijatrija (gr. iatreia lijeenje) znanost o
lijeenju bolesti; ijatreuza
ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: lijenik, lije-
niki
ijatrofiziar (gr. iatros, fysikos) onaj
koji prouava prirodu s lijenikog
stajalita
ijatrofizika (gr. iatros, fysis priroda)
znanost o prirodi s lijenikog staja-
lita
ijatrognomika (gr. iatros, gnome spo-
znaja; oznaka, obiljeje) znanost o
raspoznavanju i utvrivanju vrsta
bolesti; dijagnostika
ijatrologija (gr. iatros, logia) znanost
o vjetini lijeenja
ijatromantija (gr. iatros, manteia pro-
ricanje) lijeniko proricanje, gatanje
ijatromatematiar (gr. iatros, mathe-
matikos) pristaa lijenike kole (17.
st.) koja funkcije ljudskog tijela na-
stoji objasniti mehanikim zbiva-
njima; ijatromehaniar
ijatromatematika (gr. iatros, mathe-
ma) primjena matematiko-meha-
nikih naela u medicini; ijatrome-
hanika
ijatromehaniar (gr. iatros, mecha-
nikos) v. ijatromatematiar
577 ikonoborci
ijatromehanika (gr. iatros, mechane
sprava) v. ijatromatematika
ijatrosofist (gr. iatros, sofistes mu-
drac, filozof) lijenik koji voli filo-
zofirati, lijenik-filozof
ijatro tehnika (gr. iatros, techne) vje-
tina lijeenja (osobito rana)
Ikar (gr. Ikaros) mit. sin Dedalov; spa-
sio se s ocem iz ropstva na Kreti po-
mou krila napravljenih od voska,
ali, budui da se u letu odvie pri-
bliio Suncu, krila su mu se otopila
i on je pao u more; prema njemu je
jugoist. dio Egejskog mora nazvan
Ikarsko more
ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akro-
batska toka u kojoj glavni artist le-
ei na leima baca uvis djecu i opet
ih doekuje u ruke (kao lopte); ikar-
ske igre
ikarijci (gr. Ikaros Ikar) udruenje
francuskih socijalista koji su zago-
varali naela to ih je fr. odvjetnik
Etienne Cabet (17881856) izloio
u svom djelu "Voyage en Icarie" ("Pu-
tovanje u Ikariju"); 1894. doselili su
se u Ameriku radi osnivanja komu-
nistike opine; ikarcima su se na-
zvali prema Ikaru, usporeujui vi-
sinu svoje zamisli s hrabrim Ika-
rovim letom
ikarski komunisti v. ikarijci
Ike it. Ajk (engl.) popularni nadimak
Dvvighta Eisenhovvera (biveg pred-
sjednika SAD-a)
ikebana (jap. ikebana ivi cvjetovi)
japanski nain araniranja cvijea,
temelji se religioznim predodbama
i simbolinom "govoru cvijea"
ikona (gr. eikon slika, lat. icon) sve-
taka slika u bizantskom stilu
ikono- (gr. eikon) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: slika, slikar-
stvo
ikonoborci (gr. eikon, rus. borci) sljed-
ba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja
ikonoduli
je vodila borbu protiv ikona i molila
se Bogu pod vedrim nebom
ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) mn.
tovatelji ikona, oboavatelji ikona i
slika u crkvi
ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo)
tovanje ikona, oboavanje ikona
ikonografija (gr. eikon, grafia) opisi-
vanje, poznavanje slika i kipova, oso-
bito onih iz starog vijeka
ikonografski (gr. eikon, grafo) koji se
odnosi na izradbu (ili: opis, pozna-
vanje) slika i kipova, koji je u vezi s
izradbom, opisivanjem, poznavanjem
slika i kipova
ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, raz-
bijem) ikonoborac, protivnik ikona i
slika u crkvi
ikonoklastija (gr. eikon, klao lomim,
razbijem) ikonoborstvo, protivljenje
tovanju ikona i slika u crkvi
ikonoklazma (gr. eikon, klasma od-
lomak, dio) v. ikonoklastija
ikonolatar (gr. eikon, latreo oboa-
vam) oboavatelj ikona i slika
ikonolatrija (gr. eikon, Iatreia oboa-
vanje) tovanje (ili: oboavanje) slika
i ikona
ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji
prouava simbolino i alegorino zna-
enje ikona, poznavatelj ikona
ikonologija (gr. eikon, logia) pozna-
vanje ikona kao simbola, prouava-
nje simbolinih slika i starih spo-
menika
ikonomahija (gr. eikon, machia borba)
borba protiv ikona, borba protiv to-
vanja i oboavanja slika sa sveta-
kim likovima, ikonoborstvo
ikonomanija (gr. eikon, mania poma-
ma, ludilo) pretjerano i ludo tova-
nje slika sa svetakim likovima
ikonometar (gr. eikon, metron) u fo-
tografiji: zrcalu slina naprava kod
fot. aparata koja predmet snimanja
pokazuje u veoma smanjenom obliku
578 ilata
i pomae da aparat pri snimanju
bude u pravilnom poloaju
ikonostas (gr. eikon, istemi stavim,
postavim) u pravoslav. crkvi: pregra-
da izmeu oltara i ostalog dijela cr-
kve, ukraena ikonama po posebnom
i utvrenom rasporedu)
ikozaedar (gr. eikosi dvadeset, edra
osnova) min. tijelo omeeno s 20 is-
tostraniniih trokuta
ikozandrija (gr. eikosi dvadeset, aner
ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvje-
tovi imaju 20 i vie slobodnih pra-
nika (XII. klasa u Linneovom susta-
vu biljaka)
ikozitetraedar (gr. eikosi dvadeset,
tetra etiri, edra osnova) min. tijelo
omeeno s 24 ravne plohe; leucitoe-
dar
ikseutika (gr. ixeuo hvatam ptice na
ljepilo, ixos imela) hvatanje ptica na
ljepilo
iksija (gr. ixia) proirenje vena
Iksion (gr.) mit. kralj Lapita u Tesaliji;
zaelio je ljubav boice Here te je za
kaznu rukama i nogama prikovan za
veliki zapaljeni kota koji se nepre-
stano vrti
iksografija fotografiranje rengenskim
zrakama (x-zrakama); rengenografija
ikterian (gr. ikteros) med. onaj koji
boluje od utice
ikterus (gr. ikteros) med. utica
iktus (lat. icere pogoditi: ictus) udar,
ubod, hitac, otkucaj, mlaz; glaz. takt;
metr. jae naglaavanje pojedinih
slogova u stihu, arza, naglasak, di-
zanje glasa; ictus arteriarum it. ik-
tus arterijarum (lat.) med. kucanje
bila, otkucaj bila
il- (lat.) predmetak u lat. rijeima koje
poinju sa "1" = in
ilakrimacija (lat. illacrimare, illacri-
matio) med. izljev suza, suzenje
ilata (lat. inferre unijeti, illatum) mn.
ono to je uneseno u kuu, miraz;
vrijednosti koje se unose u posao pri
ilativan
osnivanju nekog poduzea i si., a koje
se ne sastoje od gotovog novca, npr.
strojevi, zgrade, zemljite itd.
ilativan (lat. illativus) zakljuni, zaklju-
an; ilativne reenice gram. poslje-
dine reenice
ilegalac (lat. illegalis) onaj koji radi ile-
galno
ilegalan (lat. illegalis) protuzakonit, ne-
zakonit
ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost,
protuzakonitost
ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit,
roen u nezakonitom braku, izvan-
braan; nepravedan, nedoputen
ilegitimitet (lat. illegitimitas) nezako-
nitost, protuzakonitost; podrijetlo iz
nezakonitog braka, izvanvanbranost
ileian (gr. eilein vijugati se) anat. koji
pripada tankom crijevu ili donjem di-
jelu zdjeline kosti
ileitis (gr. eilein vijugati se) med. upala
tankog crijeva, ileuma
ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. tanko
crijevo, donja polovica tankog crije-
va; donji dio zdjeline kosti (lat. os
ilium, os ilei)
ileus (gr. eilein zbiti, stisnuti, eileos)
med. zapletaj crijeva; v. mizerere
Iliaeos intra muros peecatur et ex-
tra it. Ilijakos intra muros pekatur
et ekstra (lat.) grijei se unutar tro-
janskih zidova i izvan njih (Vergilije);
pren. krivi su jedni i drugi
iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv,
krt; nazadan, neslobodouman
iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodo-
umlje; nedareljivost, krtost
iliberalizam (lat. illiberalis) nazadnost,
neslobodoumnost; supr. liberalizam
ilicija (lat. illitio) med. trljanje uljem
ili mau
ilicite (lat. illicite) prav. nedoputeno;
res illicita (lat.) nedoputena radnja
ilida (tur. ylyda) tophce, ljekovito ku-
palite
Ilij (gr. Ilion) v. Troja
579 iluminiran
Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spjev
u 24 pjevanja koji se pripisuje Ho-
meru, opjevava jednu epizodu iz Tro-
janskog rata (Ahilovu srdbu zbog
uvrede koju mu je nanio Agamemnon
i njegovu osvetu nad trojanskim ju-
nakom Hektorom koji mu je ubio
najboljeg prijatelja Patrokla)
ilikvidan (lat. illiquidus) nejasan, mu-
tan, nerazumljiv, sumnjiv, npr. neki
raun; trg. nesposoban za plaanje
svojih obveza
ilikviditet (lat. iliquiditas) nejasnost,
nerazumljivost, odnos koji nije ra-
ien; nesposobnost plaanja obve-
za
ilingus (gr. ilingos) med. vrtoglavica,
nesvjestica
ilinirati (lat. linere, Illinere) med. trljati
uljem ili mau
iliterata (lat. illitterata) mn. tonski spo-
jevi koji se ne mogu biljeiti slovima,
npr. umovi, uzdasi itd.
ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije
u braku
iloza (gr. illosis) med. razrokost
iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vre-
mena posebnom napravom za mje-
renje visine sunca
iludirati (lat. ludere, illudere) zbijati
alu, rugati se, ismijavati, vui neko-
ga za nos; izbjegavati, izigravati (npr.
zakonske propise); zavaravati, vara-
ti
iluminacija (lat. illuminatio) sveano
osvjetljavanje; ukraavanje nekog
crtea, bakroreza ili otiska u kame-
nu; iznenadno nadahnue, inspira-
cija
iluminat (lat. illuminatus) prosvijeen
ovjek, naobraen ovjek
iluminator (lat. illuminator) stakleno
okno na brodu ili svemirskoj letjelici
iluminiran (lat. illuminatus) sveano
osvijetljen; prosvijeen; izraen u i-
vim bojama
iluminirati
iluminirati (lat. lumen svjetlost, illu-
minare) osvijetliti, osvjetljavati; oso-
bito: osvijetliti sveano, radi ukrasa;
pomou boja dati neemu ivost; na-
dahnuti
ilustracija (lat. illustratio) objanjenje,
tumaenje teksta; crte kao dopuna
ili kao ukras teksta u asopisu ili
knjizi; ilustrirani list, asopis sa sli-
kama, list sa slikama
ilustrativan (lat. illustrativus) koji ob-
janjava, koji slui kao objanjenje
ilustrator (lat. illustratos) crta ilus-
tracija u nekom tekstu; objanjava,
tuma
ilustriran (lat. illustrare, fr. illustre)
koji je, pored teksta, slikovno dopu-
njen i ukraen, npr. list, asopis,
knjiga
ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, ob-
janjavati, pokazati (ili: pokazivati)
u pravom svjetlu, osvijetliti; dopuniti
i ukrasiti neki tekst slikama (novine,
asopise, knjige)
ilustrisimus (lat. illustrissimus) naj-
sjajniji, najuzvieniji, najslavniji; kao
oslovljavanje: presvijetli, preuzvie-
ni
ilutacija (lat. lutum, illutatio) med.
lijeenje stavljanjem neke smjese, ka-
e ili ljekovitog blata na bolesni dio
tijela
ilutirati (lat. illutare) med. premazivati
kaom, stavljati kau ili ljekovito bla-
to na bolesno mjesto
iluzija (lat. illusio) osjetilna varka, var-
ka pri kojoj se zapaa neki predmet
drukije nego to je u stvarnosti; vr-
ste iluzija: a) iluzija zbog nepanje,
b) iluzija zbog afekta, osobito straha
(npr. kad nou u umi umjesto panja
vidimo ovjeka), c) iluzija bez afekta,
tj. one koje ne moraju nestati ni pri
budnoj panji
iluzionist (lat. illusio) maioniar, onaj
koji izaziva iluzije kod drugih, ops-
jenar
580 imanencija
iluzionizam (lat. illusio) filozofski
smjer koji smatra da su istina, lje-
pota i moralnost samo iluzija (var-
ka)
iluzoran (lat. illusorius) varljiv, neos-
tvariv, prazan, koji postoji samo u
mati, opsjenarski; iluzoran ugovor
ugovor koji se ne moe ostvariti
iljuin tip zrakoplova (naziv po ruskom
konstruktoru Sergeju Vladimiroviu
Iljuinu, rod. 1894.)
im- (lat.) lat. predmetak u rijeima koje
poinju usnenim suglasnikom, = -in
imaginabilan (lat. imaginabilis) zami-
sliv, koji se moe zamisliti, mogu,
vjerojatan
imaginacija (lat. imaginatio) zamisao,
umiljaj; mata; mo zamiljanja,
mata, fantazija, zamiljena stvar,
stvar koja ne postoji
imaginaran (lat. imaginarius) zami-
ljen, izmiljen, nestvaran, koji postoji
samo u mati; imaginarna veliina
mat. zamiljena veliina
imaginativan (lat. imaginativus) koji
ima sposobnost zamiljanja, mata-
nja; koji potjee iz mate, koji je u
vezi s matom; koji je pun mate,
koji ima jaku matu
imago (lat.) slika; lik: zool. naziv za po-
sljednju fazu u probrazbi insekata
imam (ar. amma, imam) gospodar, vla-
dar; osobito: bivi gospodar i vladar
Jemena u Arabiji; vladar Maskata u
Perzijskom zaljevu; dvanaest imama
od Iraka potomci Alije ija je vlast u
Medini postojala pored kalifata; tur-
ski sveenik i znanstvenik, osobito:
poznavatelj Kur'ana, glavni hoda
neke damije; imam-efendi sveenik-
hoda u dvorcu
imamat (ar.) zvanje i djelokrug starje-
ine damije; drava jednog imama
imanencija (lat. immanentia) posto-
janje u, nalaenje u, ostajanje u, bit-
no pripadanje neemu; filozofija ima-
nencije filozofski smjer koji se ogra-
imanentan
niava na spoznaje u granicama is-
kustva i svijesti, koji smatra, dakle,
da ne postoji neka stvarnost koja bi
bila nezavisna od svijesti
imanentan (lat. immanens) unutranji,
koji ostaje unutra, bitan, neodvojiv;
fil. imanentna metoda metoda koja
se odreuje samim predmetom istra-
ivanja; imanentna kritika kritika
koja jednu misao ili sustav misli pro-
cjenjuje s njihovih vlastitih pretpo-
stavki; u teoriji spoznaje: koji ostaje
u granicama mogueg iskustva
(Kant), ili u granicama svijesti (Fich-
te; prema Spinozi, Bog je imanentni
uzrok svijeta, dakle sam svijet (Deus
sive natura Bog ili priroda); supr.
transcendentan
imanentnost (lat. immanentia) fil. v.
imanencija
imarinirati (lat. in, marinus morski)
v. marinirati
imaterijalan (lat. immaterialis) netje-
lesan, duhovni; imaterijalna dobra
proizvodi duhovnog rada, duhovno
vlasnitvo
imaterijalist (lat. immaterialis) fil.
pristaa imaterijalizma; onaj koji
smatra ili tvrdi da je dua bestje-
lesna; supr. materijalist
imaterijalizam (lat. immaterialis) fil.
smjer koji porie stvarnost materije
tvrdei daje sve to postoji duh (Pla-
ton); nauavanje da je dua bestje-
lesna; spiritualizam (supr. materija-
lizam)
imatrikulacija (lat. immatriculatio)
upis, upisivanje u matrikulu neke us-
tanove, osobito sveuilita, stupanje
u red studenata
imatrikulirati (lat. immatriculare) upi-
sati u matrikulu, uvesti u popis; oso-
bito: upisati za redovitog studenta
sveuilita; supr. eksmatrikulirati
imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je
tjelesno ili duevno slab, duhovno
zaostao ovjek, slaboumnik, glupan
581 imerzija
imbecilan (lat. imbecillus) tjelesno ili
duevno slab, duhovno zaostao, sla-
bouman, blesav, glup
imbecilitet (lat. imbecillitas) slaboum-
nost, duhovna zaostalost, blesavost
imbibicija (lat. imbibitio) usisavanje,
upijanje, vlaenje, namakanje
imbibirati (lat. bibere piti, imbibere)
upijati, usisavati, upiti, usisati; u sli-
karstvu: vlaiti, navlaiti, namaka-
ti, natapati
imborzirati (tal. imborsare) trg. primiti
novac, naplatiti
imbroglio it. imbroljo (tal.) glaz. zaplet
u akcentima, istodobno spajanje raz-
liitih ritmova i melodija
imedijatan (lat. immediatus) neposre-
dan; trenutaan, koji se odmah do-
gaa ili obavlja; imedijatna molba
prav. neposredna molba ili predstav-
ka koja obilazi sve nie vlasti i pre-
daje se neposredno najvioj vlasti,
vladaru; imedijatni grad grad koji
zavisi samo od najvie vlasti, slo-
bodni grad
imedijativan (lat. immediativus) koji
radi bez posredovanja, koji nepo-
sredno oznaava ili kazuje to, npr.
glagol koji bez dodavanja imenice
obuhvaa pojam radnje: boriti se, ii
itd.
imergeti (lat. immergere uroniti) mn.
pristae ponovnog krtenja, tj. krte-
nja odraslih; anabaptisti, menoniti
imerzija (lat. immersio) moenje, nama-
kanje, uronjavanje: astr. ulazak jed-
nog nebeskog tijela u sjenu drugog
nebeskog tijela, zaklanjanje jednog
nebeskog tijela drugim nebeskim
tijelom; zamraivanje jedne zvijezde
Sunevim zrakama; opt. kad se, radi
dobivanja to boljih likova pod mikro-
skopom, umjesto zraka izmeu donje
povrine najdonje lee u objektivu i
stakla koje pokriva predmet, pri naj-
veim poveanjima uporabi kakva te-
kuina; homogena imerzija imerzija
imigracija
kod koje se tekuina i staklo za po-
krivanje objekta izaberu tako da obo-
je imaju isti indeks prelamanja kao
i najdonja lea objektiva; imerciono
krtenje krtenje koje se vri uronja-
vanjem u vodu; med. primjena stal-
ne, permanentne kupelji
imigracija (lat. immigrare doseliti se,
immigratio) useljavanje, useljenje,
doseljavanje, doseljenje: useljenost;
useljenitvo, svi useljenici
imigrant (lat. immigrare doseliti se,
immigrans) doseljenik, useljenik
imigrirati (lat. immigrare) useliti se,
useljavati se, doseliti se, ui u
iminencija (lat. imminentia) skoro na-
stupanje, blizak dolazak
iminentan (lat. imminens) koji tek to
nije nastupio (ili: naiao), koji nepo-
sredno predstoji, koji prijeti dolas-
kom
imisija (lat. immissio) prav. upuivanje
na posjed, putanje na posjed; im-
misio bonorum (lat.) = imisija; puta-
nje unutra, upuivanje; imisijski de-
kret sudska odluka o putanju na po-
sjed; imisijski termin rok za puta-
nje na posjed
imitacija (lat. imitatio) oponaanje; ono
to je izraeno po uzoru na neto,
npr. umjetno drvo, kamen, mramor
itd.; imitatio Christi it. imitacio Kri-
sti (lat.) ugledanje na Krista
imitator (lat.) oponaatelj, onaj koji ra-
di po uzoru na koga ili to; ovjek
koji oponaa razliite tipove ljudi, i-
votinja i dr.
imitirati (lat. imitari) 1. oponaati,
ugledati se na, stvarati po uzoru na
koga ili na to
imitirati (lat. immitere) 2. poslati u,
metnuti u, pustiti, usaditi; prav. sud-
skim putem odrediti, narediti, izdati
nalog
imobilan (lat. immobilis) nepokretan;
nepomian, postojan, nepokolebljiv,
vrst; voj. neopremljen, nespreman
582 impanacija
za rat; imobilizacijski zavoj med. za-
voj koji onemoguava micanje nekog
dijela tijela (od gipsa, vodenog sta-
kla itd.)
imobilijaran (lat. immobiliaris) nekret-
ninski, sastavljen od nekretnina;
imobilijarna egzekucija egzekucija
koja se vri na nekretninama; imo-
bijarna imovina nekretnina; imobi-
lijarni kredit zajam na nekretnine;
imobilijarna masa masa koja se sa-
stoji od nekretnina
imobilije (lat. immobilia sc. bona) mn.
nekretnine
imobilitet (lat. immobilitas) nepokret-
nost, nepominost; nepromjenjivost,
stalnost; med. ukoenost
imoralan (lat. immoralis) suprotan mo-
ralu, nemoralan; razvratan
imoralist (lat. immoralitas) fil. pristaa
imoralizma; protivnik morala, nemo-
ralan ovjek, razvratnik
imoralitet (lat. immoralitas) suprotnost
moralu, nesuglasje s moralom; nemo-
ralnost, razvratnost
imoralizam (lat. immoralis) fil. sta-
jalite "s one strane dobra i zla", tj.,
uzevi relativno: s one strane onoga
to se sada smatra kao dobro i zlo
ili, uzevi apsolutno: negiranje svih
moralnih vrijednosti, apsolutna uzvi-
enost iznad onoga to vrijedi kao
dobro i zlo
imortalitet (lat. immortalitas) besmrt-
nost, vjenost
imortela (fr. immortelle) bot. smilje, bi-
ljka sa sjajnim i suhim laticama ko-
je zbog toga ne venu
imp. kratica za imperativ
impaginirati (lat. in-, pagina strana)
trg. prelamati tiskani slog na stra-
nice i arke
impala zool. vrsta antilope
impanacija (lat. panis kruh, imparan-
tio) teol. prema vjerovanju u Kat.
crkvi: spajanje tijela Kristova s kru-
impanatori
hom u kranskom sakramentu pri-
esti; usp. konsupstancijacija
impanatori (lat. impanatores) mn. pri-
stae nauavanja o impanaciji
imparisilab (lat. imparisyllabum)
gram. nejednakoslona rije, tj. rije
koja u drugom padeu ima vie slo-
gova nego u prvom, npr. zarez, zare-
za
impastacija (tal. impastre, impasto)
pretvaranje u tijesto, u smjesu, u lje-
pilo; slikanje debelim slojem boja,
nabacivanje boja; u bakrorezu: poli-
ranje toaka i crtica
impastirati (tal. impastare) grad. pra-
viti zidarsko ljepilo od buke i sitno
razmrvljenog kamena; u bakrorezu:
ispolirati i izbrisati urezane toke i
crte
impediment (lat. impedimentum)
smetnja, prepreka; impedimenti mn.
prav. prepreke zbog kojih se netko
oslobaa odgovornosti zato to nije
doao na sud
imperativ (lat. imperativus) gram. za-
povjedni nain; fil. zapovijed, nared-
ba, propis, zakon; Kantov kategoriki
imperativ glasi: Radi tako da naelo
tvoje volje moe u svako doba postati
opim zakonom; kategoriki impera-
tiv zapovijed koja odreuje da se ne-
to radi zbog samog tog ina, bez
obzira na cilj samog ina; hipotetiki
imperativ zapovijed koja odreuje
neto kao sredstvo za postizavanje
cilja i koja vrijedi samo pod odree-
nim okolnostima; energetski impera-
tiv glasi: "Ne troi uzalud energiju,
nego se njome koristi!" (Ostwald)
imperativan (lat. imperativus) zapo-
vjedni, zapovjedan, zapovjedniki;
imperativni mandat prisilna nared-
ba
imperator (lat. imperator) zapovjednik;
vladar, car
imperatorski (lat. imperatorius) zapo-
vjedniki; vladarski, carski
583 imperij al
imperfekt (lat. imperfectum) gram.
prolo nesvreno vrijeme, tj. glagolski
oblik kojim se istie trajanje gla-
golske radnje u prolosti
imperfektan (lat. imperfectus) nedovr-
en, nepotpun, nesvren, nezavren
imperfektivan (lat. impervectivus) ne-
svren; imperfektivni glagol gram.
nesvreni glagol
imperfektivnost (lat. imperfectivus)
gram. nesvrenost, nesvreni vid
imperforacija (lat. imperforatio) med.
zatvorenost ili sraslost nekih dijelo-
va tijela koji po prirodi trebaju biti
otvoreni (npr. stranjica)
imperij (lat. imperium) carevina, dra-
va (npr. Rimski imperij, Britanski
imperij)
imperij (lat. imperium) najvia dravna
vlast koja je u starom Rimu preno-
ena s naroda na najvie inovnike,
osobito vojna vlast; najvia vlast, vla-
da; kasnije: Rimsko Carstvo; impe-
rium Manlianum (lat.) stroga vrhov-
na vlast, nazvana po Luciju i Torqu-
atu Manhju, poznatim po svojoj stro-
gosti; imperium merum (lat.) ista
dravna vlast u upravnim stvarima
i u ratu; takoer: neugodnost sud-
skog poloaja, pravo suenja na ivot
i smrt; imperium mixtum it. impe-
rijum mikstum (lat.) mjeovita dr-
avna vlast, tj. upravna i zakono-
davna vlast
imperijal (lat. imperialis) 1. ruski zla-
tan novac od 10 rubalja; 2. hladno
pie od vode, eera, limunove korice
i vinskog kamena (srijea); 3. tisk.
vrsta sloga s veoma visokim slovima;
4. vrsta finog sira; 5. bradica pod do-
njom usnom (naziv po tome to je
takvu bradicu nosio francuski car
Napoleon III.); 6. panjolska merino-
ovca; 7. carski ples; imperijal-dukat
ruski zlatan novac od 3 rublja; impe-
rijal papir papir najveeg formata;
carski papir
imperijalist 584
imperijalist (lat. imperialis) pristaa
imperijalizma; carev privrenik, ca-
rist; u Francuskoj = bonapartist: os-
vaja, pljaka
imperijalistiki (lat. imperialis) koji je
u duhu imperijalizma, koji se u poli-
tikom radu rukovodi i oduevljava
idejama imperijalizma, osvajaki
imperijalizam (lat. imperialis carski)
1. carska vlast, privrenost carstvu;
2. neograniena vladavina koja se
oslanja na vojnu silu, despotska vla-
davina: 3. najvii stupanj razvoja ka-
pitalizma u koji je ovaj prerastao kra-
jem XIX. i poetkom XX. st.; karak-
teristika njegove politike je tenja za
potinjavanjem drugih naroda i dr-
ava (zbog gospodarskih ih strate-
kih interesa)
impersonalan (lat. impersonalis) bez-
lian; impersonalni glagol gram. bez-
lini glagol
impertinentan (lat. impertinens) ne-
pristojan, neljubazan, neuljudan, be-
zobrazan, bezobziran, drzak
impetigo (lat.) med. kona bolest u ob-
liku mjehuria s bistrom tekuinom
(kad se mjehurii otvore i tekuina
osui, nastaju ute kraste)
impetiologija (lat. impetigo, gr. logia)
med. znanost o konim bolestima,
osobito o nastajanju, razvijanju i lije-
enju krasta
impetracija (lat. impetratio) prav. dobi-
vanje, zadobivanje; osobito: dobiva-
nje prava; tuba
impetrant (lat. impetrans) prav. tui-
telj
impetrat (lat. impetratus) prav. tueni,
optueni
impetuoso it. impetuozo (tal.) glaz. ne-
obuzdano, burno, plahovito, silovito
impetus (lat.) estok napadaj, npr. neke
bolesti; cum impetu it. kum impetu
(lat.) neobuzdano, uno, plahovito;
con impeto it. kon impeto (tal.) glaz.
v. impetuoso
imponirati
implantacija (lat. implantatio) med.
primanje i odravanje transplantata;
usadivanje, ukorjenjivanje; cijeplje-
nje, okuliranje
implement (lat. implementum) med.
bolesno debljanje; popunjavanje; po-
mono sredstvo; implementum con-
tractus it. implementum kontraktus
(lat.) prav. izvravanje ugovora
impliciran (lat. implicatus) upleten u
neto, umijean u; koji se podrazu-
mijeva, obuhvaen
implicirati (lat. implicare) uplesti, umi-
jeati, uvui, uvlaiti; pren. sadra-
vati, obuhvaati sobom
implicite (lat. implicite) pril. podrazu-
mijevajui se ve (u); obuhvaeno
im; preutno; supr. eksplicite
implikacija (lat. implicatio) upletanje
u to; umijeanost
implorant (lat. implorans) prav. tui-
telj; onaj koji trai zatitu; prid. im-
plorantski
implort (lat. imporatus) prav. tueni,
optueni
impluvij (lat. pluvia kia, impluvium)
nepokriven i otvoren prostor u pred-
vorju (atriju) starorimskih kua u ko-
jem se obino nalazio bazen za skup-
ljanje kinice; predvorje crkve, ulaz
u crkvu; med. kupanje u kinici
imponderabilan (lat. imponderabilis)
koji se ne moe vagati
imponderabilije (lat. imponderabilia)
stvari koje se ne mogu vagati, npr.
eter; moralne vrijednosti; osjeaji,
rasploenja, misli i dr., neodredivi
uzroci, neodredivi utjecaji
imponente (tal. imponente) glaz. veli-
anstveno, dostojanstveno
imponirati (lat. imponere) nametnuti
uvjete; narediti (npr. da se uti i si.);
osobito: praviti dojam; ulijevati ili
zahtijevati potovanje (ili: divljenje,
strah, poslunost); imati utjecaja na
ljude; tisk. urediti i formirati tiska-
nu stranicu
imporozitet
imporozitet (lat. imporositas) neup-
ljikavost; nepostojanje meumoleku-
larnih prostora; med. zatvorenost
otvora na koje izlazi znoj
import (lat. importare uvoziti, uvesti,
engl. import) trg. uvoz, uvozna trgo-
vina; uvezena roba; supr. export
importacija (lat. importatio) trg. uvo-
enje (robe iz inozemstva), uvoz; do-
noenje sa strane (mode, obiaja, na-
vika i si.)
importirati (lat. importare) trg. uvoziti
stranu robu na domaa trita, baviti
se uvoznom trgovinom, tj. uvozom ro-
be koja nije proizvedena ili se ne pro-
izvodi u zemlji; donositi sa strane,
npr. modu, navike, obiaje; supr. eks-
portirati
impost (lat. imponere nametnuti, tal.
imposto) posredan porez, porez na ro-
bu; grad. dio izmeu stupa i svoda,
tako da svod time dobiva iru pod-
logu
impostirati (tal. impostare) nametati
porez na, opteretiti porezima, opore-
zovati
impostura (lat. imponere nasamariti)
prijevara, varanje, la
impotencija (lat. impotentia) spolna
nemo mukarca, nesposobnost oplo-
ivanja; duhovna nemo, duhovna
nesposobnost; nemo da se neto
sprovede; impotentia coniugalis im-
potencija konjugalis (lat.) prav. bra-
na nemo, suprunika nemo
impotentan (lat. impotens) nesposo-
ban, nemoan (osobito u spolnom
smislu); sakat, bogaljast; duhovno
nesposoban, duhovno nemoan
impozantan (fr. imposant) koji ulijeva
potovanje (ili: divljenje, poslunost),
koji zadobiva i osvaja ljude, koji pravi
dojam, koji privlai na sebe pozor-
nost; nadmoan, ugledan, znaajan,
dostojanstven, velianstven
impregnacija (lat. impraegnatio) oplo-
enje, zaee; kem. namakanje, vla-
585 impresionizam
enje, proimanje nekog tkiva uljem
ili mau, drveta tvarima koje ga
uvaju od truljenja (npr. eljeznikih
pragova), tkanina neizgorljivim ili
nepropusnim tvarima, npr. vodenim
staklom, da bi se zatitile od vatre
itd.
impregnator (lat. impraegnator) prav.
oploditelj, otac djeteta
impregnirati (lat. impraegnare) za-
trudnjeti, oploditi; kem. natopiti, na-
tapati, navlaiti, proeti drvo ih tka-
ninu uljem, mau ili drugom ka-
kvom neizgorljivom ih nepropusnom
tvari
impresario (tal.) osoba koja se, u ime
kakvog kazalinog ili koncertnog
drutva, brine o prireivanju pred-
stava i koncerata i o njihovom ma-
terijalnom uspjehu; osoba koja pro-
nalazi i zapoljava talentirane ljude,
npr. za neku kazalinu druinu
impresija (lat. impressio) dojam, dje-
lovanje koje jedna stvar (npr. proi-
tana knjiga, viena slika, posluano
glazbeno djelo itd.) ima na koga
impresionisti (lat. impressio) mn. pr-
votno: pristae naturalistikog smje-
ra u slikarstvu impresionizma, iji
je voa bio Edouard Manet (1832
1883) koji smatra da prava umjet-
nost treba reproducirati samo prvi,
neposredan dojam; zatim: umjetnici
i knjievnici koji neki predmet re-
produciraju onakav kakav je u pri-
rodi, bez ikakvog uljepavanja; supr.
ekspresionisti
impresionistiki (lat. impressio) koji
potjee iz impresionizma, koji pri-
pada impresionizmu, koji je u vezi s
impresionizmom
impresionizam (lat. impressio) umjet-
niki i knjievni pravac koji se po-
javio ezdesetih godina XIX. st. u
Francuskoj i koji smatra da se za-
daa umjetnosti sastoji u to iem
i vjernijem prikazivanju i reprodu-
impresivan
ciranju osjetilnih dojmova (vraanje
prirodi) i doivljavanja; fil. pozitivi-
zam (zato to za njega kao jedino
realni vrijede osjetilni dojmovi;
supr. ekspresionizam
impresivan (lat. impressio dojam, fr.
impressif) upeatljiv, koji ini dojam,
dojmljiv
impresum (lat. impressum) tiskana
stvar, tiskanica; zakonski obvezno
tiskanje (u novinama i asopisima)
imena nakladnika, urednika odgo-
vornih za sadraj, suranika, naslov
tiskare, broj primjeraka, godine iz-
danja itd.
imprimatur (lat.) "neka se tiska, moe
se tiskati"; prije: formula kojom cen-
zura doputa da se neko djelo smije
tiskati; danas: odobrenje kojim pisac,
urednik, odgovorni korektor i si. do-
puta da se neto moe tiskati
improbabilitet (lat. improbabilitas) ne-
vjerojatnost
improbacija (lat. improbatio) neodo-
bravanje, odbacivanje
improperije (lat.) mn. kod katolika: tu-
aljke koje se pjevaju na Veliki pe-
tak
improporcija (lat. improportio) neraz-
mjer, nerazmjernost
improporijacija (lat. impropriatio)
prav. prisvajanje, prisvojenje; dava-
nje crkvenih dobara u leno (feud)
improprijetet (lat. improprietas) nepri-
kladnost, pogrena uporaba (izrad-
ba)
improvidencija (lat. improvidentia)
neopreznost, nesmotrenost, nepalji-
vost
improvizacija (lat. improvisatio) initi
neto bez pripreme: drati govor, pi-
sati pjesme, recitirati, glumiti, pje-
vati itd.
improvizan (lat. improvisus) nepred-
vien, nesluen, iznenadan
improvizator (lat. improvisator, tal.
improvisatore) onaj koji neto ini
586 imunitet
bez prethodnog pripremanja, npr. dr-
i govor, sastavlja pjesmu, recitira,
glumi, svira, pjeva itd.
improvizirati (tal. improvisare) uiniti
(ili: raditi, initi, uiniti) bez prethod-
nog pripremanja: sastaviti neto na
brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju
itd.)
imprudencija (lat. in ne, prudens pa-
metan, mudar) nerazboritost, nepro-
miljenost, neopreznost, nesmotre-
nost
impuberes (lat. impuberes) mn. prav.
nestasali za enidbu, nestasale za
udaju, neodrasli, nezreli za enidbu
impubertet (lat. impubertas) neodras-
lost, nestasalost, nesposobnost za
enidbu (ih: udaju)
impudencija (lat. in ne, pudens stidljiv,
srameljiv) besramnost, drskost
impugnacija (lat. impugnatio) opovrga-
vanje, osporavanje, napadanje razlo-
zima; impugnacijski spis prav. spis
kojim se opovrgavaju dokazi pro-
tivnike strane
impuls (lat. impulsus) poticaj, nagon,
tenja; pokretaka sila; med. neodo-
ljiv nagon
impulzija (lat. impulsio) v. impuls
impulzivan (lat. impulsivus) pokre-
taki, koji pokree, koji potie, koji
pobuuje
imputacija (lat. imputatio) pripisiva-
nje, podmetanje krivnje, klevetanje,
ocrnjivanje, lano optuivanje
imputirati (lat. imputare) pripisivati,
podmetati krivnju, klevetati, lano
optuivati
imun (lat. immunis) slobodan od drav-
nih nameta, osloboen poreza, vojne
slube; med. otporan protiv zaraznih
bolesti, zatien, neosjetljiv
imunitet (lat. immunitas) osloboenje
svjetovnih i crkvenih posjeda od vla-
sti javnih slubenika; osloboenje od
nameta, poreza i dr.; kaznena neod-
govornost narodnih predstavnika za
imunizacija
izjave i djela koje ine u svojstvu na-
rodnih predstavnika; med. otpornost
organizma protiv bolesti; u meuna-
rodnom pravu imunitet znai oslo-
boenje tuih dravnih organa pri-
tvaranja, npr. pri prekoraenju gra-
nice u slubenom prometu; znai i
eksteritorijalnost
imunizacija (lat. immunis) med. stva-
ranje umjetnog imuniteta; zatiiva-
nje od zaraze, otrova, bolesti; cijeplje-
nje protiv bolesti
imunizirati (lat. immunire) osigurati
od bolesti, initi otpornim protiv bo-
lesti, cijepiti protiv bolesti
imunologija (lat. immunis, gr. logia)
med. znanost o imunosti organizma
imunost v. imunitet
imunoterapija (lat. immunis, gr. the-
rapeia lijeenje) med. poticanje or-
ganizma na stvaranje tijela koja ga
ine otpornim na zarazu, otrov, bo-
lest i si.
in absentia it. in apsencija (lat.) u
odsutnosti, u nenazonosti
in abstracto it. in apstrakto (lat.) u
opem, promatran zasebno, samo u
mislima (bez obzira na konkretne
odnose); supr. in concreto
in Baccho et Venere it. in Bakho et
Venere (lat.) u Bakhu i Veneri, tj. u
piu i ljubavi
in barbam (lat.) u bradu, u lice (rei)
in brevi (tempore) (lat.) u kratko
(vrijeme), tj. uskoro
in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju
in casum casus it. in kazum kazus
(lat. casus sluaj) u sluaju sluaja,
tj. u sluaju ako se pojave neke pred-
viene okolnosti
in casum it. in kazum (lat. casus slu-
aj) za sluaj, u sluaju
in commune bonum (utilitatem) it.
in komune bonum utilitatem (lat.)
za ope dobro, za opu korist
in communi it. in komuni (lat.) za-
jedniki, skupno
587 in hoc passu
in concreto it. in konkreto (lat.) u
nekom odreenom sluaju, tj. stvar-
no, u zbilji; suprot, in abstracto
in continuo it. in kontinuo (lat.) ne-
prekidno, stalno
in deposito it. in depozito (lat.) prav.
u ostavi, na uvanju kod suda
in dorso it. in dorzo (lat., tal.) trg. na
poleini, npr. mjenice
in dubio pro reo (lat.) prav. jedno od
osnovnih naela sudskog kaznenog
postupka tzv. klasine kole prema
kojem osumnjienog, u nedostatku
dokaza o krivnji, treba osloboditi kaz-
nene odgovornosti (lat. in dubiis reus
est absolvendus = u nedokazanim
sluajevima okrivljenog treba oslobo-
diti)
in dulci jubilo (lat.) "u slatkom liko-
vanju", tj. ivjeti u veselju i izobilju
in duplo (lat.) dvostruko, u dva pri-
mjerka, u duplikatu
in durius (lat. in durius tee, otrije)
prav. osuditi nekoga tee nego to
ga je osudio nii sud
in errore (lat.) u zabludi
in extenso it. in ekstenzuo (lat.) veoma
opirno, sasvim iscrpno, u potpuno-
sti
in figura (lat.) slikovito, u slici
in fine (lat, fini granica, kraj) na kraju,
na svretku
in fine finali (lat.) na kraju krajeva
in floribus (lat.) u cvatu, tj. u najbolje
doba
in foro (lat.) pred sudom
in foro conscientiae it. in foro kons-
cijencije (lat.) pred svojom vlastitom
savjeu
in genere (lat.) uope, openito, u sve-
mu, ukupno
in grosso (tal.) trg. na veliko
in hoc asu it, in hok kazu (lat.) prav.
u ovom sluaju, u danom sluaju
in hoc passu it. in hok pasu (lat.)
prav. u ovome sluaju, s obzirom na
ovaj (ih: na dani) sluaj
in honorem
in honorem (lat.) u ast
in loco it. in loko (lat.) u mjestu, na
licu mjesta, na istom mjestu
in magnis et voluisse sat est (lat.) u
velikim je stvarima dovoljno i htjeti
in maiorem dei gloriam it. in ma-
jorem dei glorijam (lat.) u to veu
slavu Boju
in margine (lat.) na rubu, uz tekst
in medias res it. in medijas res (lat.)
citat (navod) iz Horacija: u sredinu
stvari, u srce stvari, tj. odmah prijei
(ili: prelaziti) na glavno pitanje
in memoriam (lat.) za uspomenu, na
spomen, radi uspomene
in merito (lat.) u biti
in natura (lat.) u prirodi, u stvarnosti,
onako kako jest, prvobitno; u istom
sastavu, pravi, istinski
in naturalibus (lat.) u prirodnom sta-
nju, kao od majke roen, gol
in nuce (lat.) u ljusci od oraha, tj. sa-
svim zbijeno, saeto, ukratko
in optima forma (lat.) u najboljem
obliku, u savrenom obliku (ili: redu)
in parenthesi it. in parentezi (lat.)
uzgred, uzgredno, uz to
in persona (lat.) u vlastitoj osobi, osob-
no
in petto (tal.) u sebi, u dui, u srcu, u
pripravnosti (imati)
in pleno (lat. in pleno) u cjelini, u cje-
lokupnosti; u punoj sjednici, u punoj
skuptini
in praxi it. in praksi (lat.) u praksi, u
primjeni, u stvarnosti, u radu, u
praktinom obavljanju
in prima instantia it. in prima in-
stancija (lat.) v. instancija
in publico politicis it. in publiko po-
liticis (lat.) na javnom politikom
mjestu, u politikoj javnosti
in puncto it. in punkto (lat.) to se
tie..., s obzirom na...
in puncto puncti it. in punkto punkti
(lat.) u toki toke, tj. tono
588 Ina
in puris naturalibus (lat.) v. in natu-
ralibus
in rerum natura (lat.) u prirodi stvari,
u biti stvari, u cijelom svijetu
in residuo (lat.) u ostatku, u viku
in saldo (tal.) trg. jo u dugu, jo duan
(ostati)
in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom
mjestu
in sedecimo (lat.) mit. u esnaestom
dijelu veliine tiskanog arka, u for-
matu esnaestine
in silvam ligna ferre (lat.) u umu
nositi drva, tj. raditi uzaludan posao
in solutum (lat. in solutum) trg. primiti
ili dati neto na ime plaanja, ili
umjesto plaanja u gotovom novcu
in spe (lat.) u nadi, u oekivanju
in statu quo ante it. in statu kvo ante
(lat.) u stanju u kojem je stvar i prije
bila (tj. prije poetka spora, rata i
si.)
in statu quo it. in statu kvo (lat.) u
stanju u kojem je neka stvar i dotle
bila, tj. nepromijenjeno
in summa (lat.) u svemu, ukratko, jed-
nom rijeju
in summo gradu (lat.) u najviem
stupnju, u najveoj mjeri
in superlativo (lat.) u najviem stup-
nju
in tergo (lat.) na poleini, na stranjoj
strani
in totum (lat.) u svemu
in triplo (lat.) trostruko, u tri primjer-
ka
in- (lat. in) 1. nerazdvojan nijeni pred-
metak u latinskom i romanskim jezi-
cima = ne, oznaava negaciju osnov-
ne rijei; 2) latinski i talijanski pri-
jedlog sa znaenjem: za kretanje i
smjer = u, na, k; za vrijeme = do; za
smjer i svrhu = na, za, radi
Ina (gr. Ino) mit. ki Kadmova i Har-
monijina, maeha Hele i Friksa; za-
titnica brodara (zajedno s muem
Atamantom)
I
inadekvatan 589
inadekvatan (lat. inadaequatus) nejed-
nak, neodgovarajui, neprikladan
inanicija (lat. inanitia) ispranjavanje;
ispranjenost eluca; nemo (ili: sla-
bost) zbog nedostatka hrane
inapetencija (lat. inappetentia) nedo-
statak prohtjeva za jelom, neraspo-
loenje za jelo, nedostatak volje za
jelom; gaenje od neega
inaplikabilan (lat. inapplicabilis) ne-
primjenjiv, koji se ne moe primi-
i jeniti
inapstinencija (lat. inabstitnentia) ne-
suzdrljivost, nesuzdravanje
inartikulacija (lat. inarticulatio) nejas-
noa u izgovaranju, mucanje, mum-
ljanje
inartikuliran (lat. inarticulatus) neja-
sno izgovoren, promucan, promum-
ljan
inauguracija (lat. inauguratio) sveano
uvoenje u slubu, poloaj, dunost;
sveano otvaranje, sveano otkriva-
nje; zapoinjanje, oznaavanje po-
etka
inauguralni (lat. inauguro upuujem,
uvodim) koji je u vezi s inauguraci-
jom, koji se tie inauguracije; inau-
guralni govor govor koji se dri pri-
likom upuivanja i uvoenja u du-
nost, slubu ili poloaj, pristupni go-
vor, pristupno predavanje; inaugu-
ralna disertacija ili disputacija znan-
stvena rasprava koju, na sveuili-
tima, mora napisati i podnijeti fa-
kultetskom vijeu onaj tko eli dobi-
ti titulu doktora
inaugurirati (lat. inaugurare) sveano
uvesti u dunost ili slubu; sveano
otvoriti, sveano otkriti; zapoeti, za-
poinjati
inauracija (lat. aurum zlato, inauratio)
pozlata, pozlaivanje; med. prevla-
enje pilula zlatnom pjenom
inauratura (lat. aurum zlato, inau-
ratura) v. inauracija
incizivan
inauratus (lat. inauratus) pozlaen; pi-
lulae inauratae it. pilule inaurate
(lat.) mn. med. pozlaene pilule
incalzando it. inkalcando (tal.) glaz.
urno, naglo, hitro, brzo
incentiv (lat. incentivum) sredstvo za
nadraivanje, za poticanje
incentivan (lat. incentivus) koji daje
ton; poticajan, podoban, uzbuujui,
koji uzbuuje, nadraujui, koji
nadrauje, uzbudljiv, nadraljiv, raz-
draljiv
inceracija (lat. inceratio) uvotavanje,
prevlaenje voskom, prelijevanje vo-
skom, mijeanje s voskom; mijea-
nje suhe tvari s kakvom tekuinom
dok se ne zgusne kao vosak
incerirati (lat. cera vosak, incerare)
uvotiti, uvotavati, prevui (ih: pre-
liti) voskom; pomijeati s voskom
incest (lat. castus edan, incestus) prav.
rodoskvrnue, spolno openje s blis-
kim roacima s kojima je brak, zbog
srodstva, zabranjen (npr. izmeu oca
i kerke, majke i sina, brata i ses-
tre)
inch it. in (eng. inch, lat. unica) mjera
za duinu u Engleskoj, = 1/12 engles-
ke stope (foot) = 2,54 cm
incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj,
neugodan sluaj; prigovor, primjed-
ba, upadica; sporedan dogaaj, spo-
redni in; mali sukob
incidentan (lat. cadere, incidens) ne-
ugodan; umetnut; uzgredan, spore-
dan, sluajan
incitancije (lat. incitantia) mn. med.
sredstva koja izazivaju poveanje
ivotne svjeine i djelatnosti
inciviliziran (lat. civis graanin, inci-
vilis) neuljuen; grub, surov, prost
incizija (lat. incisio) razrezivanje; otva-
ranje lea
incizivan (lat. incisivus) koji izjeda, koji
postupno izjeda; med. koji otapa, ko-
ji razblauje; pren. zajedljiv; otar
incizivi
incizivi (lat. incisivi sc. dentes) mn.
zool. sjekutii (zubi)
incizorij (lat. incisorium) med. no ko-
jim se otvaraju leevi; stol na kojem
se otvaraju leevi
incizum (lat. incisum) urez; gram.
umetnuta reenica; umetak, paren-
teza
incizura (lat. incisura) razrez; med. iz-
dubina na rubu kosti ili na hrskavi-
avim dijelovima
indebite (lat.) prav. bez krivnje, nedu-
no; bez prava, bez ovlasti
indebitum (lat. indebitum jad, nevolja)
prav. djelo izvreno iz zablude, djelo
koje se nije moralo izvriti
indefenzus (lat. indefensus) prav. ne-
branjen, neobranjen, kojem nema
pomoi
indefinit(um) (lat.) gram. neodreena
zamjenica
indefinitan (lat. indefinitus) neodre-
en, nejasan, nerazumljiv
indeklinabilan (lat. indeclinabilis)
gram. nepromjenjiv, nesklonjiv, koji
se ne moe sklanjati po padeima
indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas)
gram. nepromjenjivost, nesklonjivost
imenica, pridjeva ...
indeks (lat. index) kazalo lista ili stra-
nice u knjizi; popis, registar; kratak
sadraj; mat. eksponent; znak; staviti
nekoga ili neto na indeks zabraniti,
iskljuiti, oznaiti kao opasno; Index
librorum prohibitorum ili samo In-
dex (lat.) popis knjiga koje je Kato-
lika crkva zabranila zbog hereti-
kih nauavanja koja sadre i koje se
smiju itati samo uz posebno dopu-
tenje; indeksna kongregacija stalni
odbor kardinala i dominikanaca koji
vodi nadzor nad knjigama i odluuje
koje od njih treba odobriti; indeks
cijena pokazatelj cijena
indemnitet (lat. damnum teta, idem-
nitas) naknada tete, odeta
590 indicta causa
indemniti (eng. indemnity) zatita od
kazne, nekanjivost; Act (or Bili) of
indemnity it. akt (or bil) ov indem-
niti (engl.) zakonski prijedlog ili od-
luka kojom parlament priopava,
imajui na umu interese drave, da
postupak nekog ministarstva koje je
radilo samovoljno smatra opravda-
nim i nekanjivim
independentan (lat. independens) ne-
zavisan, samostalan, slobodan; sklon
neovisnosti ili samostalnosti
in determinacija (lat. indeterminatio)
neodreenost, neopredijeljenost; ne-
odlunost, nerjeivost
indeterminiran (lat. indeterminatus)
neodreen, neopredijeljen; nerjeiv
indeterminist (lat. in, determinare od-
rediti, opredijeliti) fil. pristaa teori-
je da je ljudska volja slobodna; usp.
indeterminizam
indeterminizam (lat. in, determinatio
odreenje, opredijeljenje) fil. teorija
daje ljudska volja potpuno slobodna
u svom opredjeljivanju i djelovanju,
tj. da se moe, pod istim okolnostima
i uvjetima, razliito opredjeljivati;
supr. determinizam
indi (tur. imdi) dakle, stoga
indicije (lat. indicia) mn. med. znaci,
predznaci, karakteristine oznake,
simptomi (bolesti); prav. osnove sum-
nje, okolnosti koje izazivaju sumnju;
dokaz indicijama dokaz na osnovi od-
reenih znakova, dokaz za krivnju
optuenoga samo po osnovama sum-
nje
indicirati (lat. indicare) naznaiti, oz-
naiti, pokazati, pokazivati; nagovi-
jestiti, obeati; uputiti, ukazati, na-
znaiti posao; indicirana. konjska
snaga teh. konjska snaga jednog
plinskog ili klipnog parnog stroja
koja se pokazuje na dijagramu indi-
katora
indicta causa it. indikta kauza (lat.)
prav. bez sasluanja, bez obrane, bez
doputene obrane
indiferencija
indiferencija (lat. indifferentia) ravno-
dunost, neosjetljivost, hladnokrv-
nost, nezainteresiranost
indiferentan (lat. indifferens) ravno-
duan, koji ne mari, kome je sve-
jedno; indiferentan bankovni posao
posao u kojem banka sudjeluje samo
kao posrednik izmeu kupca i pro-
davatelja; indiferentna sredstva be-
zazlena sredstva, ona koja nemaju
nikakvo djelovanje; indiferentna to-
ka fiz. toka na kojoj nema djelova-
nja, toka izmeu dvaju suprotnih
polova gdje se oni uzajamno potiru,
npr. magnetna indiferentna toka je
toka koja lei u sredini izmeu sje-
vernog i junog pola nekog magne-
ta; indiferentne terme topli izvori koji
ne sadre nikakve karakteristine
soli (za razliku od mineralnih voda)
indiferentist (lat. indifferens) ravno-
duan ovjek, onaj koji ne pokazuje
interes za to (supr. fanatik); fil. pri-
staa indiferentizma
indiferentizam (lat. indifferens neraz-
lian, koji se ne razlikuje, ravnodu-
an) ravnodunost, nesudjelovanje u
neemu, osobito u vjerskim stvarima;
fil. ravnoduno ponaanje prema od-
reenim teorijskim ili praktinim
(socijalnim) pitanjima; metafiziki in-
diferentizam shvaanje da se ljudska
volja ne opredjeljuje ni vanjskim ni
unutarnjim pobudama; supr: fana-
tizam
indiferentnost v. indiferencija
indigen (lat. indigena = indu u, gignere,
genui roditi, stvoriti) uroenik, staro-
sjedilac, domorodac
indigenan (lat. indigenus) uroeniki,
starosjedilaki, domorodaki
indigenat (lat. indigena) pravo zavi-
ajnosti, pravo graanstva, drav-
ljanstvo; davanje graanskih prava
i plemike titule strancu; inkolat
indigencija (lat. indigentia) potrebitost,
neimatina, oskudnost, ubogost
591 Indijanac
indigestan (lat. indigestus) neprobav-
ljen; pren. nepromiljen, neizraen,
nedoraen, nesreen
indigestija (lat. indigestio) med. loa
probava, mala upala eluca
indignacija (lat. indignatio) srditost,
ljutnja, ogorenost zbog nezasluenog
postupanja
indigniran (lat. indignatus) ozlojeen,
naljuen, koji se opravdano buni pro-
tiv koga ih ega, ogoren zbog neza-
sluenog postupanja
indignirati (lat. indignari) naljutiti, ra-
srditi, izazvati (ih: izazivati) pobunu
i zlovolju
indignitet (lat. indignitas) nedostoj-
nost, nedostojno ponaanje ili postu-
panje, niskost, sramota, uvreda
indigo (p. indigo, tal. indaco, fr. indi-
go. lat. indicum = indicus color indij-
ska boja) najstarija i jedna od naj-
ljepih prirodnih modrih boja, po-
stojana prema svjetlosti i vodi, a i
prema utjecaju kiselina i boja; dobiva
se od lia raznih vrsta biljaka roda
Indigofera; reducirani indigo v. indi-
gotin; indigo, indigo-papir indigom
modro obojen papir koji slui za isto-
dobno prepisivanje orginala
indigoterija (p. indigo, fr. indigoterie)
sadnja indigo-biljke; mjesto gdje se
pravi indigo
indigotin (p. indigo) kem. tvar koja
kristalizira u tanahnim ravnim rom-
boidnim prizmama plave boje i me-
talnog sjaja; ist indigo koji slui za
bojenje trajno modrom (plavom) bo-
jom; reducirani indigo
indij (lat. ind-icum, indigo i -ium prema
natrium itd. po dvjema indigo linija-
ma u spektru kovina) veoma rijetka,
cinku slina i mekana kovina (me-
tal), nalazi se samo u rudaama cin-
ka i njihovim proizvodima, ne oksi-
dira na zraku
Indijanac pripadnik nekog plemena
amerikih starosjedilaca (naziv na-
indijaner
stao na temelju Kolumbove zablude
da je doplovio u Indiju)
indijaner (njem. Indianer Indijanac)
kuh. slastica od jaja, maslaca, eera,
brana i okolade
indijanist (lat. India, sanskr. sindhu,
perz. hindu, fr. indianiste) znanstve-
nik koji se bavi isptivanjem i pro-
uavanjem indijskih jezika i knji-
evnosti, osobito starijih (sanskrta i
dr.)
indijot (tal. Indiotto Indijanac) puran
(potjee iz Amerike)
indikacija (lat. indicatio) pokazivanje,
oznaavanje, oznaka, uputa; prav.
osnova sumnje; med. najbolji nain
lijeenja ili lijek koji, kao najsvrsis-
hodniji, treba primijeniti u nekoj
bolesti; supr. kontraindikacija
indikant (lat. indicans) med. znak, po-
java, simptom po kojem se moe pre-
poznati i utvrditi neka bolest
indikat (lat. indicatum) ono to se po-
kazuje, simptom, znak, pojava
indikativ (lat. indicativus) gram. po-
kazni (ili: izjavni) glagolski nain
indikativan (lat. indicativus) koji po-
kazuje, pokazni
indikator (lat. indicator) pokazatelj;
anat. mii kaiprsta; teh. sprava za
biljeenje dijagrama koji pokazuje
promjene u tlaku pare u cilindrima
za vrijeme rada klipnih parnih stro-
jeva; kem. tvar koja pokazuje druk-
iju boju u kiselim, a drukiju u al-
kalnim otopinama i na taj nain po-
kazuje zavretak jedne reakcije; sred-
stvo koje pokazuje neko stanje ili
promjenu u nekom stanju uope
indikatoran (lat. indicatorius) pokaz-
ni, koji pokazuje, koji naznauje, koji
prikazuje
indirekt (lat. indirectus) u nogometu:
neizravan slobodan udarac (lopta se
ne smije izravno uputiti prema vrati-
ma, nego se najprije mora dodati su-
igrau)
592 individua
indirektan (lat. indirectus) posredan,
obilazan, zaobilazan; indirektan go-
vor gram. neupravni govor; indirek-
tan dokaz dokaz kojim se dokazuje
istinitost zakljuka pokazivanjem
neistinitosti njegove kontradiktorne
suprotnosti ili dokazivanjem da za-
kljuak ne moe biti pretpostavljen
kao neistinit; indirektan ton odbijen
ton, refleksni ton; indirektni porezi
posredni porezi, tj. oni koji se ne raz-
rezuju neposredno na porezne obvez-
nike, nego na taj nain to se name-
u na odreene vrste robe
indiscipliniran (lat. indisciplina) neu-
kroen, neobuzdan, neposluan; voj.
neobuen, neuvjeban
indiskrecija (lat. indiscretio) nepromi-
ljenost; nesmotrenost, neopreznost:
neuvanje tajne; suvina radoznalost,
sloboda prema kome; nametljivost
indiskretan (lat. indiscretus) suvie ra-
doznao, slobodan u odnosu prema ne-
kome; nerazborit, nepromiljen, ne-
smotren, neoprezan; koji ne zna u-
tjeti, koji ne zna uvati tajnu, brbljav;
nametljiv, nepristojan
indiskriminacija (lat. indiscriminatio)
nesposobnost ili nemogunost razli-
kovanja, nerazlikovanje
indisponibilan (lat. disponere raspo-
lagati, indisponibilis) neraspoloiv,
kojim se ne moe raspolagati, koji
nije na raspolaganju, neotuiv
indisponiran (lat. indisponere) neras-
poloen, zlovoljan, mrzovoljan; koji
se ne osjea dobro, boleljiv
indisponirati (lat. indisponere) oneras-
poloiti, ozlovoljiti, pokvariti dobro
raspoloenje
indispozicija (lat. indispositio) loe ras-
poloenje, neraspoloenje, mrzovolja,
zlovolja; osjeaj nelagode, boleljivost
individua (lat. dividere dijeliti, indivi-
duum nedjeljivo) ono to je nedjeljivo,
to se ne moe dijeliti, a da time ne
izgubi svoju osobitost i svoje posto-
individualan
janje, koje zavisi samo od njegove cje-
lovitosti; pojedinac, pojedinano bi-
e; osoba
individualan (lat. individualis) pojedi-
nani, koji pripada pojedincu, koji se
tie pojedinca, osobni; osobit, samo
jednome svojstven; individualni po-
jam log. pojam koji obuhvaa samo
jednog pojedinca ili samo jedan pred-
met
individualist (lat. individuum) fil. pri-
staa individualizma; osobito: onaj
koji smatra da je pojedinac, heroj,
glavni initelj povijesnog zbivanja;
supr. kolektivist
individualitet (lat. individualitas) poje-
dinac, osoba; priroda i osobitost poje-
dinca, skup osobina po kojima se po-
jedinac razlikuje od svih ostalih poje-
dinaca iz svoje vrste, posebnost; in-
dividualnost
individualizacija (lat. individuum po-
jedinac) zbivanje i proces izdvajanja
pojedinca iz neega opeg; in kojim
neto postaje pojedincem ili kojim se
pojaava neija osobitost (individu-
alnost); promatranje nekoga ili ne-
ega prema njegovoj osobitosti; ogra-
niavanje na pojedinca; principium
in dividuationis it. principijum indi-
viduacionis (lat.) naelo (ili: initelj)
na kojem se temelji individualizacija
individualizam (lat. individuum poje-
dinac) fil. smjer miljenja, osjeaja i
htijenja koji je usmjeren samo na
pojedinca kao takvog, sustav izdva-
janja pojedinaca u drutvu; etiki in-
dividualizam promatra pojedinca
kao krajnji cilj, a njegov svestrani
razvoj i sreu kao ono to je prvo i
najvanije; povijesni individualizam
smatra veliku osobu, heroja, glavnim
initeljem u povijesnom zbivanju
(Carlyle); politiki individualizam
promatra drutvo i dravu samo kao
sredstvo za postizanje ciljeva pojedi-
naca; privredni individualizam os-
593 indosament
tavlja uobliavanje privrednog ivota
slobodnoj djelatnosti pojedinaca; pe-
dagoki individualizam zahtijeva da
se odgojni rad prilagodava osobitosti
i sposobnostima pitomca; socioloki
individualizam tvrdi da drutvene
pojave nastaju zbog uzajamnog djelo-
vanja pojedinaca
individualizirati (lat. individuum je-
dinka, fr. individualiser) izdvajati ko-
ga ili to da bude samo za sebe, pa
ga onda tako promatrati ili prema
njemu postupati; odvajati prema oso-
bitosti; supr. generalizirati
individualnost (lat. individualitas) v.
individualitet
individuitet (lat. individuitas) pojedi-
nanost, posebnost; ja
indivizibilije (lat. dividere dijeliti, in-
divisibilia) nedjeljiva tijela, tijela ko-
ja se ne mogu dijeliti
indocilan (lat. indocilis) neposluan,
nepokoran, kojim se ne moe uprav-
ljati
Indoeuropljani (lat. India, Europa) za-
jedniki naziv za skupine naroda koji
ive u velikom dijelu Azije i gotovo
cijeloj Europi, a pripadaju kavkaskoj
(bijeloj) rasi: Hindusi, Perzijanci, Ar-
menci, Grci, Rimljani, Romani, Sla-
veni, Germani, Litvanci i Kelti; indo-
europski jezici jezici kojima su go-
vorili i govore indoeuropski narodi;
usp. arijski jezici
Indogermani (lat. India, Germani) v.
Indoeuropljani
indolencija (lat. indolentia) neosjetlji-
vost prema bolu; ravnodunost, ne-
osjetljivost, nehajnost, nemarnost,
tromost, lijenost, umalost
indolentan (lat. dolere boljeti, alostiti
se, indolens) koji ne osjea bol; neos-
jetljiv, ravnoduan, nehajan, nema-
ran, trom, lijen
indosament (tal. in dorso, indosso na
poleini) trg. prenoenje svih prava
sjedne mjenice na drugu osobu time
indosant
to se taj prijenos zabiljei na pole-
ini mjenice; iro
indosant (tal. indosso) trg. onaj koji
prenosi mjenicu na drugog; irant
indosat (tal. indosso) trg. v. indosatar
indosatar (tal. indosso na poleini) trg.
onaj na koga se mjenica prenosi; in-
dosat, iratar
indosirati (tal. indossare) trg. prenosi-
ti (ili: prenijeti) mjenicu na drugoga
time to se taj prijenos zabiljei na
poleini; irirati
Indra staroindijsko boanstvo neba,
munje i groma
indri (madagask. indri "umski ovjek")
vrsta polumajmuna, ivi po umama
Madagaskara
inducije (lat. induciae) mn. primirje;
prav. rok koji se ostavlja sluajnim i
nenamjernim krivcima
inducirana struja fiz. elektrina struja
izazvana ili proizvedena indukcijom
ili magnetnom indukcijom ili voltain-
dukcijom
inducirati (lat. inducere uvesti, uvoditi)
log. zakljuivati (ili: zakljuiti) iz po-
jedinanog o opem (supr. deduci-
rati); fiz. u zatvorenom vodiu iza-
zvati elektrinu struju kretanjem u
blizini magneta (magnetna indukci-
ja), ili vodia kroz koji protjee struja
(voltaindukcija), ili zatvaranjem i
otvaranjem strujnog kruga
indukcija (lat. inductio) 1. uvoenje;
2. log. zakljuivanje iz pojedinanog
o opem, metoda miljenja kojom se
na osnovi promatranja dolazi do isti-
na o prostornovremenskoj stvarno-
sti, metoda prirodnih znanosti (in-
duktivna metoda)-, supr. dedukcija;
3. fiz. Faraday je 1831. g. otkrio da
u zatvorenom vodiu bez struje, kad
se u njegovoj blizini kree magnet ili
vodi kroz koji prolazi elektrina
struja, nastaju elektr. struje koje
traju samo dotle dok se magnet ili
vodi kree; ovo zbivanje nazvao je
594 induktor
Faraday indukcijom, i to u prvom
sluaju magnetnom, a u drugom vol-
taindukcijom, a struje tako proiz-
vedene indukcijskim strujama
indukcijska vaga veoma osjetljiva
sprava pomou koje se ispituje unu-
tranji sadraj kovina ili se, pomou
elektriciteta, pronalaze skrivene pri-
mjese u kovini (slui za otkrivanje
lanog novca)
indukcijska zavojnica fiz. zavojnica
za izazivanje indukcijske elektrine
struje
indukcijski aparat fiz. ureaj za pro-
izvoenje induciranih struja visokog
napona na osnovi voltaindukcije u
sporednoj ih sekundarnoj zavojnici
(s tankom dugakom icom) preki-
danjem i uspostavljanjem struje u
glavnoj ili primarnoj zavojnici (s de-
belom kratkom icom)
indukcijski motor fiz. elektrini mo-
tor iji se rotor pokree indukcijskom
strujom
indukcijski stroj fiz. stroj za proizvo-
enje induciranih elektrinih struja
induktivan (lat. inductivus) log. koji
se zakljuuje ili je zakljuen putem
indukcije; induktivna metoda metoda
indukcije (v. indukcija); induktivne
znanosti znanosti koje se, uglavnom,
temelje na metodi indukcije; supr.
deduktivan
induktivitet (lat. inducere uvesti, uvo-
diti, inductivus) fiz. = koeficijent sa-
moindukcije odnos izmeu kapaci-
teta dvaju kondenzatora jednakih po
veliini kad je jedan od njih napu-
njen posebnim dielektrikom, a drugi
je zrani kondenzator
induktivnost (lat. inductivus) log. ka-
kvoa postojanja kao induktivan; fiz.
v. induktivitet
induktor (lat. inductor) fiz. indukcijski
aparat aparat koji pokazuje jake na-
ponske pojave
induktorij
induktorij (lat. inductorium) fiz. aparat
za proizvoenje i izazivanje elektri-
ne struje; v. indukcijski aparat, in-
dukcijski kalem
indulgencija (lat. indulgentia) popust-
ljivost, blagost, milostivost; oprost;
teol. oprost grijeha; oprost grijeha za
novac, to je Kat. crkva inila u sred.
vijeku, privikavajui time narod na
vjerovanje da se grijesi mogu, ak i
budui, otkupiti novcem (trgujui op-
rostom grijeha za novac, papa Leon
X. je golemim prihodima od te trgo-
vine sagradio crkvu Sv. Petra u Ri-
mu)
indulgentan (lat. indulgens) koji op-
rata, blag, popustljiv, milostiv
indulin kem. tvorniko ime za indigo-
modru obojenu tvar; slui za bojenje
vune, svile i za pripremanje crnila
indult (lat. iddultum) povlastica, dopu-
tenje; rok koji je nekome odobren ra-
di izvrenja svoje obveze, odgaanje,
odlaganje roka; iznimna papinska po-
vlastica, papinsko pismo kojim daje
neku milost ili oprost
induracija (lat. induratio) otvrdnue;
pren. otupljivanje; nepokajanje, ne-
popravljanje; induratio cordis it. in-
duracio kordis (lat.) med. otvrdnue
srca; induratio lienis it. induracio
lijeni (lat.) med. otvrdnue slezene;
induratio hepatis it. induracio he-
patis (lat.) med. otvrdnue jetara
industrija (lat. industria marljivost,
umijee, radinost) proizvodna dje-
latnost; osobito: proizvodnja na veli-
ko, prerada sirovina pomou stroje-
va i podjele rada (dok obrtnitvo obi-
no proizvodi na malo)
industrijalac (lat. industria marljivost,
umijee, radinost) onaj koji se bavi
obrtom na veliko, vlasnik industrij-
skog poduzea, tvorniar
industrijalist (lat. industria, fr. indus-
trialiste) pristaa industrijalizma
595 inervacija
industrijalizacija (lat. industria) pre-
tvaranje u industriju, uvoenje in-
dustrije, irenje industrije
industrijalizam (lat. industria) teorija
po kojoj je industrija glavna svrha
radinosti ovjeka i drutva; prevlast
industrije ili industrijalaca
industrijski (lat. industria) koji se tie
industrije, koji je u vezi s industri-
jom, obrtniki, tvorniki; industrij-
ska eljeznica tvornika eljeznica,
ona koja povezuje industrijska po-
duzea s glavnom prugom; indus-
trijska burza mjesto gdje se trguje
sirovinama i tvornikom robom; in-
dustrijski sustav sustav politike eko-
nomije Adama Smitha prema kome
su marljivost, rad i tedljivost pra-
izvori cjelokupne teevine nekog na-
roda, pa i osnovni uvjet njegovog bla-
gostanja i bogatstva te su, prema
tome, s pravnog stajalita opravda-
ne tri vrste poreza: porez na zemlju,
na obrt i na kapital
inedit (lat. ineditum) jo neobjavljen ne-
objavljen spis, anegdota; mn. inedi-
ta
inegalan (fr. inegal) nejednak, nerav-
nomjeran; promjenjiv, nestalan
inegzaktan (lat. inexactus) nehajan,
nemaran, nebriljiv; pogrean, neto-
an
inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost,
budalatina, ludost
inercija (lat. inertia) nepokretnost, mr-
tvilo, tromost, lijenost; nesposobnost,
slabost; fiz. tromost; zakon inercije
prvi osnovni zakon dinamike (Galil-
lei-Newton): svako tijelo ostaje u svo-
jem stanju mirovanja ili jednakoga
pravocrtnog gibanja sve dok ga dje-
lovanje sila ne prisili da to svoje sta-
nje promijeni
inertan (lat. iners, inertis) nepokretan,
mrtav, trom; fiz. trom
inervacija (lat. nervus ivac, innerva-
tio) fiziol. raspored ivaca po pojedi-
inevidentan
nim organima; opskrbljivanje iva-
nom energijom, poticanje nekog or-
gana njegovim ivcima; oivenje;
opskrbljenost ivanom energijom;
djelovanje ivaca
inevidentan (lat. inevidens) nejasan,
nerazgovijetan, nerazumljiv
infalibilist (lat. infallibilitas) pristaa
i branitelj nauavanja i dogme o Pa-
pinoj nepogreivosti
infalibilitet (lat. infallibilitas) nepogre-
ivost; osobito: papina nepogreivost
u pitanjima vjere i kranskog mo-
rala; dogma o papinoj nepogreivo-
sti (infalibilitetu) primljena je tek na
Vatikanskom koncilu 18. srpnja
1870. (u borbi protiv donoenja ova-
kve dogme posebno se istaknuo a-
kovaki biskup Josip Juraj Stros-
smayer)
infalibilizam (lat. infallibilitas) naua-
vanje, dogma o papinoj nepogrei-
vosti; v. infalibilitet
infaman (lat. infamis) na zlu glasu, oz-
loglaen; neastan, sraman, gadan,
gnjusan, odvratan, nizak, prljav
infamantan (lat. infamans) koji teti
asti, koji nanosi sramotu
infamija (lat. infamia) ruan glas;
neasnost, besramnost, niskost, ga-
dost, sramota, ruglo
infant (lat. in, fari govoriti, infans, p.
infante) "onaj koji jo ne moe govo-
riti", tj. dijete; prvobitno: nasljednik
kraljevskog prijestolja, prijestolo-
nasljednik; zatim: kraljev sin, kra-
ljevi, kraljevski princ u panjolskoj
i Portugalu
infantado (p.) zemlja koja se ustupa
na doivotno uivanje infantu ili in-
fantkinji; otuda: infantados mn. po-
znate panjolske merino-ovce
infanterija (tal. infanteria) voj. pjea-
tvo, pjeake trupe
infanterist (tal. infanteria) voj. pjeak,
vojnik koji slui u pjeatvu
596 infektivan
infanticid (lat. infans dete, caedere ubi-
ti, infanticida) prav. ubojica djeteta,
djecoubojica; za enu: infanticida
infanticidij (lat. infanticidium) prav.
djecoubojstvo, edomorstvo
infantilan (p. infantil) djeji; djeti-
njast; maloljetan
infantilizam (lat. infans) zastoj u ra-
zvoju neke osobe u tjelesnom i du-
evnom pogledu, oblik bolesti u ko-
jem odrastao ovjek zadrava, i u
tjelesnom i duevnom pogledu, djeje
crte i osobine
infantkinja (p. infanta) kraljevska ki,
kraljevna, princeza (u panjolskoj i
Portugalu); infant
infarkt (lat. infarcire trpati u to, ume-
tati, infarctus) med. zatvaranje ka-
nala u ljudskom tijelu, posebice pro-
bavnih kanala; danas se pod ovom
rijei podrazumijeva zatvaranje krv-
nih ila organa, osobito bubrega (he-
moragini infarkt) i plua (hemopto-
ini infarkt); infarkt maternice kro-
nina upala maternice
infatuacija (lat. fatuus glup, blesav, in-
fatuatio) do smijenosti pretjerana
ljubav prema emu, zaluenost, za-
slijepljenost, zanesenost ime
infekcija (lat. infectio) med. zaraza, iza-
zivanje zaraze; nastajanje stanja za-
raenosti; prodiranje i razmnoa-
vanje klica bolesti; prenoenje ih do-
bivanje bolesti zarazom
infekcijski (lat. infectiosus) med. zara-
zan, kuan, priljepiv, koji ima svoj-
stvo ili mo prenoenja bolesti in-
fekcijom; zarazni, koji potjee od za-
raze ili infekcije, koji je pogodan da
se prenese s jedne osobe na drugu
infektan (lat. infectus) med. zaraen,
kuan, zagaen, otrovan, zatrovan;
smrdljiv, gadan, truo; infektivan
infektirati (fr. infecter) med. v. infici-
rati
infektivan (lat. infectivus) med. v. in-
fekcijski
infer
infer (tal. inferriata) eljezna reetka
na prozoru
inferencija (lat.) zakljuivanje, zaklju-
ak
inferi (lat. inferi) mn. mit. bogovi koji
borave u podzemnom svijetu, pod-
zemni bogovi; umrli, pokojnici koji
borave u podzemnom svijetu; pod-
zemni svijet (kod starih Rimljana)
inferioran (lat. inferior) donji, nii;
mladi, slabiji; potinjen, podreden;
manji po vrijednosti
inferioritet (lat. inferior donji, nii, in-
ferioritas) potinjenost, nii poloaj,
podreenost; manja vrijednost, sla-
bija kakvoa; supr. superioritet
inferiornost (lat. inferior donji, nii)
v. inferioritet
infernalan (lat. infernalis) koji se tie
podzemnog svijeta, koji je u vezi s
podzemnim svijetom, s paklom; pa-
kleni, vraji, neastivi
inferno (tal.) podzemni svijet, pakao;
naslov prvog dijela Danteove epope-
je "Boanstvena komedija" (Inferno
Pakao)
infertilan (lat. infertilis) neplodan, ne-
rodan, neprinosan
infestacija (lat. infestatio) napad, pu-
stoenje, uznemiravanje
infeudacija (lat. infeudatio) davanje u
feud, davanje u leno
infeudirati (lat. infeudare) dati (ili: da-
vati) u feud, davati (ili: dati) u leno
infibulacija (1. infibulatio) zakopava-
nje (ili: zaivanje) vanjskih dijelova
enskog spolnog organa ili gornje ko-
e mukog spolnog uda radi sprje-
avanja prijevremene obljube ili bra-
kolomstva, ih da bi se sprijeila ma-
sturbacija kod mukaraca (negda-
nji obiaj na Istoku, prisutan i danas
kod nekih primitivnih naroda)
inficijacija (lat. infitiatio) prav. pori-
canje, poricanje pred sudom
inficirati (lat. in, facere, inficere) med.
zaraziti, okuiti, zatrovati (voda inf-
597 infirmarija
icirana kolerom = voda zaraena ko-
lerom); zaraziti, unijeti (ili: unositi)
u organizam klice neke bolesti (infi-
ciran kolerom = zaraen kolerom);
infektirati
infiks (lat. infigere umetnuti, infixum)
gram. umetak
infiltracija (lat. infiltratio) ulaenje ci-
jeenjem, prodiranje u to; med. rav-
nomjerno razilaenje i rasporei-
vanje proizvoda bolesti (gnoja, se-
ruma, masti, stanica raka) po sup-
stanci organa; geol. uvlaenje otopi-
ne u pukotine stijena
infiltrirati (lat. infiltrare) ulaziti cije-
dei se u neto; upijati se u, proi-
mati kapljui
infinitan (lat. infmitus) beskrajan, bes-
konaan, trajan, neprestan; opi;
gram. neodreen
infinitet (lat. infinitas) beskrajnost,
beskonanost; bezbrojnost
infinitezimalan (lat. infinitesimalis) 1.
mat. beskrajno mah, neogranieno
mali; infinitezimalni raun ili anali-
za beskonanog naziv za diferenci-
jalni raun i integralni raun sma-
trani kao jedan; 2. suvie malen da
bi mogao biti izmjeren ili izraunan;
krajnje siuan, krajnje beznaajan
infinitiv (lat. infinitivum sc. verbum)
gram. neodreeni glagolski oblik ko-
ji zavrava na -ti ili -i (npr. spavati,
lei)
infinitorist (lat. infmitus) pristaa evo-
lucijske teorije u nauavanju o organ-
skom stvaranju
infinitum (lat.) ono to je beskrajno,
beskonano, bezgranino; ad ili in
infinitum (lat.) u beskrajnost, u bes-
konanost
infirmarij(us) (lat. infirmarius) uvar
bolesnika, onaj koji njeguje bolesni-
ke (u kat. samostanima)
infirmarija (lat. infirmaria) bolnica, so-
ba u kojoj se njeguju bolesnici (po
infirmativan 598
kat. samostanima); mjesto za bolesne
biljke u zimskim vrtovima
infirmativan (lat. infirmativus) poni-
tavajui, koji ponitava, koji ini ne-
to nevaeim
infirmirati (lat. infirmare) prav. doki-
nuti, ponititi valjanost, npr. neke
oporuke
infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, sla-
bost, boleljivost
inflacija (lat. inflare napuhati, inflatio
nadimanje) bank. poveavanje i pu-
tanje u optjecaj sredstava za plaanje
u znatno veem broju, nego to je, s
obzirom na ekonomske prilike zem-
lje, potrebno, pretjerano tiskanje nov-
anica (supr. deflacija); med. nadi-
manje tijela zbog vjetrova; napuha-
nost, napuhnutost
inflacionisti (lat. inflatio) mn. pristae
financijske politike kojoj je svrha iz-
davanje i putanje u optjecaj veeg
broja novanica nego to je, prema
stvarnim ekonomskim prilikama
zemlje, potrebno; usp. inflacija
inflamabilan (lat. inflammabilis) upa-
ljiv
inflamabilije (lat. inflammabilia) mn.
zapaljive tvari, gorivo
inflamacija (lat. inflammatio) med.
upala
inflamatoran (lat. inflammatorius)
upaljiv; med. koji izaziva upalu, koji
je u vezi s upalom; inflamatorna groz-
nica groznica kao posljedica upale
inflamirati (lat. inflammare) zapaliti;
raspaliti, razdraiti, ogoriti
inflatilije (lat. inflatilia sc. instrumen-
ta) glaz. instrumenti na koje se svira
puhanjem, puhaki instrumenti
infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavit-
ljiv; neslomljiv, kojim se ne moe
upravljati, neumoljiv, tvrdoglav;
gram. nepromjenjiv
infleksibilije (lat. inflexibilia) gram.
nepromjenjive rijei (veznici, prilozi,
prijedlozi, usklici, estice)
influencirati
infleksija (lat. inflexio savijanje) opt.
skretanje svjetlosnih zraka s njiho-
vog pravog puta; glaz. mijenjanje
glasa, tona; gram. mijenjanje, oblici
inflektirati (lat. inflectere) savijati, pre-
gibati, mijenjati; gram. staviti nad
samoglasnik naglasak (akcent) cir-
kumfleks
inflektor (lat. inflector) naprava koja
se stavlja na okna za ventilaciju i
kroz koju ulazi zrak u okno
inflikcija (lat. inflictio, infligere na-
nijeti, zadati; priiniti) prav. dosui-
vanje kazne, odreivanje kazne; izvr-
enje kazne
inflorescencija (lat. inflorescentia) bot.
1. cvat; inflorescentia composita it.
inflorescencija kompozita (lat.) slo-
eni cvat; inflorescentia simplex it.
inflorescencija simpleks (lat.) jedno-
stavni cvat; inflorescentia racemosa
it. inflorescencija racemoza (lat.)
grozdasti cvat; 2. procvjetavanje,
cvjetanje, rascvjetavanje
inflorescirati (lat. inflorescere) procvje-
ta vati, procvjetati, rascvjeta vati se
influenca (lat. influentia, tal. influenza)
utjecaj; fiz. elektrina influenca ili
elektrostatika indukcija pojava kad
se neko nenaelektrizirano tijelo nae-
lektrizira njegovim unoenjem u po-
lje nekog naelektriziranog tijela, a
im se udalji iz toga polja, elektrici-
tet potpuno iezava; magnetna in-
fluencija svojstvo, npr. eljeza, koje
u magnetnom polju postaje i samo
magnetino, ali gubi magnetizam im
se magnet dovoljno udalji te se elje-
zo ne nalazi u njegovom polju; med.
gripa (zarazna i veoma priljepiva bo-
lest s temperaturom, klonulou,
bolovima u miiima i zglobovima,
kaljem, glavoboljom itd.); vet. konj-
ska bolest slinavka
influencirati (tal. infulenzare) utjecati,
imati utjecaja na koga ili to; zara-
influentni stroj
ziti, okuiti; podmititi, potkupiti, pri-
dobiti za
influentni stroj fiz. na naelu elektri-
ne influence napravljen stroj za pro-
izvoenje elektriciteta
influirati (lat. infulare) podariti biskup-
ski eir, tj. promaknuti za biskupa;
influirani opati opati kojima je papa
podario pravo da mogu nositi znake
biskupskog dostojanstva
influksija (lat. infuxio) utjecaj; sustav
influksije v. influksizam
influksionist (lat. influxus) fil. prista-
a influksizma
influksizam (lat. influxus utjecaj) fil.
shvaanje prema kojem dua i tijelo
vre jedno na drugo takav utjecaj da
svaki dio jednoga izaziva u drugom
promjene koje odgovaraju promje-
nama na njemu samom
influksus (lat. influxus) fiz. v. influen-
ca; influxus physicus it. influksus
fizikus (lat.) fiziki utjecaj (tj. utjecaj
tijela na duu)
informacija (lat. informatio) pouava-
nje, upuivanje, uputa; obavjetava-
nje; raspitivanje; obavijetenost; oba-
vijest, izvjetaj, izvjee; sudska is-
traga
informan (lat. informis) bezoblian, bez
odreenog oblika; ruan, nakazan;
bez reda, suprotan redu
informat (lat. informativum) prav.
pravno miljenje, sud o emu, u ob-
liku miljenja ili savjeta, koji trai
neki sudac od nekog pravnika radi
svoje osobne upuenosti; pravna upu-
ta koja je ve dobivena
informatika (fr. information, automa-
tique) znanstvena disciplina koja se
bavi obradom podataka elektroni-
kim raunalima
informativ (lat. informativum) prav. v.
informat
informativan (lat. informativus) oba-
vjetajni, koji slui za obavjetava-
nje, poujiv; informativni list list koji
599 infundibul
slui samo za upoznavanje itatelja
s dogaajima i injenicama; informa-
tivna sluba obavjetajna sluba
informator (lat.) obavjetava, onaj koji
daje upute; kuni uitelj, instruktor
informirati (lat. informare) pouiti,
uputiti; obavijestiti, obavjetavati,
izvijestiti, izvjetavati; informirati se
obavjetavati se, obavijestiti se, ras-
pitati se
Infortiatum (lat.) prav. drugi dio Di-
gesta, od 21. do 38. knjige, dio zbor-
nika Corpus iuris civilis
infra (fr.) prijei, pod, ispod; pril. dolje
(supr. supra, super); infra-svijet
svijet beskrajno malog, tj. svijet ato-
ma (supr. supra-svijet svijet beskraj-
no velikog, tj. svijet svemirskih raz-
mjera); infracrvene zrake nevidljive
toplinske zrake s valnom duinom
veom od valne duine svjetlosnih
zraka
infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros
mali, bios ivot) biol. iva bia koja
se ne mogu vidjeti ni pod najjaim
mikroskopskim poveanjem
infrakcija (lat. infractio) prekraj, pri-
jestup, povreda; prekid, npr. spora-
zuma, saveza; med. prijelom, osobi-
to djelomian prijelom kosti
infraktor (lat. infractor) prav. prekri-
telj ugovora; prijestupnik
infula (lat.) bijela ili crvena vunena vrp-
ca koju su nosili oko ela, kao ukras,
starorimski sveenici i sveenice (ve-
stalinke); kod katolika: biskupska ili
opatska kapa; biskupski eir, vrpca
na biskupskom eiru
infunde (lat.) dolij; infunde aquae fer-
vidae quantum sufficit, sufficientem
quantitatem it. infunde akve fervide
kvantum suficit ili suficijentem
kvantitatem (lat.) farm. ulij vrele vo-
de koliko je potrebno (ili: koliko je
dovoljno)
infundibul (lat. infundibulum lijevak)
zool. ljevkasto udubljenje, npr. u tre-
infuzija
oj modanoj komori; lijevak u gla-
vonoaca; pluni mjehuri
infuzija (lat. infusio) ulijevanje, nalije-
vanje, polijevanje; natapanje; med.
unoenje tekuine, obino tzv. fizi-
oloke otopine (kuhinjske soli) pod
kou ili u krvne ile radi nadokna-
ivanja krvi ili tjelesnih sokova;
pren. boansko nadahnue
infuzoran (lat. infusorius) koji je nastao
nalijevanjem neke tekuine ili nama-
kanjem u tekuinu
infuzorije (lat. infusoria) mn. zool. na-
ljevnjaci, trepetljae (jednostanini,
mikroskopski sitni organizmi, ive u
zraku, vodi i drugim tekuinama)
infuzum (lat. infusum) naljev, doljev,
ono to se nalijeva, to se dohjeva
ingeminacija (lat. ingeminatio) udvo-
struavanje, ponavljanje
ingeminirati (lat. ingeminare) udvo-
struiti, udvostruavati, ponoviti, po-
navljati; udvostruiti se, udvostru-
avati se, mnoiti se
ingeneracija (lat. ingeneratio) usai-
vanje, raanje s im, uroenost
ingenij (lat. ingenium, ingignere usa-
diti) prirodna sposobnost, darovitost,
duh, razum, genij; duhovit i otro-
uman ovjek; otrouman pronalazak;
ingenium acutum it. ingenijum aku-
tum (lat.) otrouman i fin duh; in-
genium capax it. ingenijum kapaks
(lat.) sposoban duh; ingenium stu-
pidum it. ingenijum stupidum (lat.)
glupan; ingenium tardum it. inge-
nijum tardum (lat.) trom duh, glava
koja sporo misli
ingeniozan (lat. ingeniosus) uman, o-
trouman, duhovit, darovit, dosjetljiv,
domiljat
ingeniozitet (lat. ingeniositas) otro-
umnost, dosjetljivost, domiljatost,
darovitost, izumiteljska sposobnost
ingenuitet (lat. ingenuitas) kod starih:
pravo ovjeka koji se rodio kao slo-
600 inhalacija
bodan (a ne kao rob); prostodunost,
bezazlenost, iskrenost
ingerencija (lat. ingerentia) mijeanje
u to, utjecanje, vrenje utjecaja
ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni
tuitelj
ingerirati (lat. ingerere) unijeti, uno-
siti; unositi u eludac hranu; ingeri-
rati se mijeati se, petljati se u to
ingesta (lat. ingerere unositi, ingesta)
mn. fiziol. tvari (materije) koje se
unose u tijelo (hrana i dr.)
ingestija (lat. ingestio) unoenje hrane
u tijelo kroz usta
ingrata progenies (lat.) nezahvalna
mlade
ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ula-
zak, stupanje u, poetak
ingrosacija (lat. ingrossatio) unoenje
(ili: upisivanje) u hipotekarnu knji-
gu
ingrosar (lat. ingrossarius) vjerovnik
koji je upisan u hipotekarnu knjigu
ingrosat (lat. ingrossatus) v. ingrosar
ingrosator (lat. ingrossator) onaj koji
vodi hipotekarnu knjigu; ingrosist
ingrosirati (lat. ingrossare) prepisati
spise naisto; osobito: upisati u hipo-
tekarnu knjigu
ingrosist (lat. ingrossare) v. ingrosator
ingvinalan (lat. inguinalis) anat. pre-
ponski, koji se tie prepona
inhabilan (lat. inhabilis) nevjet, ne-
vian, nespretan; prav. nesposoban
inhabilitet (lat. inhabilitas) nespo-
sobnost; inhabilitas testium it. inha-
bilitas testijum (lat.) prav. nesposob-
nost svjedoka
inhalacija (lat. inhalatio) med. udisanje
pare ili plinova koji se razvijaju iz
odreenih tekuina, bilo prirodno ili
pod utjecajem zagrijavanja i vrenja;
inhalacijski aparat v. inhalator; in-
halacijske bolesti bolesti koje nastaju
zbog udisanja tetnih plinova; inha-
lacijsko lijeenje lijeenje udisanjem
plinova, pare i dr.
inhalator
inhalator (lat. inhalare, inhalator) med.
naprava pomou koje se udiu pare
ili plinovi (inhalacija)
inhalirati (lat. inhalare) med. udisati,
usisavati
inherencija (lat. inhaerentia) prirodna
i nerazdvojna pripadnost, nerazdvoj-
nost, bitno pripadanje emu, odnos
dviju stvari u kojem se jedna moe
zamisliti samo u drugoj, odnos svoj-
stava jedne stvari prema toj stvari,
akcidencija prema supstanciji, npr.
okruglost inherira krugu; prav. osta-
janje pri emu, nepoputanje
inherentan (lat. inhaerens) prirodno i
nerazdvojno spojen ili udruen, bi-
tan, svojstven, nerazdvojan
inherirati (lat. inhaerere) bitno pripa-
dati, biti nerazdvojan od; biti neraz-
dvojno spojen ili udruen; prav. pro-
duiti, nastaviti, ostajati pri emu,
ne poputati
inheritor (lat. inhaeritor) prav. nasljed-
nik
inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadra-
vanje neke organske funkcije voljnim
ili nevoljnim fiziolokim inom; psih.
sprjeavanje koje se vri voljom, ih
nagonski i podsvjesno, na kakav osje-
tilni poticaj ili drugo duevno stanje;
prav. zabrana (vieg suda) da se obu-
stavi postupak (u niem sudu)
inhibirati (lat. inhibere) zadravati,
zadrati, sprijeiti, sprjeavati, za-
braniti, zaustaviti
inhibitoran (lat. inhibitorius) koji za-
branjuje, kojim se zabranjuje to, koji
zadrava, koji sprjeava
inhibitorij (lat. inhibitorium) prav. v.
inhibitorijale
inhibitorijale (lat. inhibitoriale) prav.
sudska naredba o zabrani; inhibito-
rij
inhoativa (lat. inchoativa) uvoenje,
poinjanje = inicijativa
inhoativan (lat. inchoativus) poetni,
uvodni; verba inchoativa it. verba
601 inicijativan
inhoativa (lat.) mn. gram. glagoli koji
pokazuju poetak neke radnje ili sta-
nja
inhumacija (lat, inhumatio) ukop, po-
kop
inhumanacija (lat. homo ovjek, huma-
nus ljudski, inhumanatio) teol. oo-
vjeenje, poovjeenje, utjelovljenje
Kristovo
inhumanitet (lat. inhumanitas) neo-
vjenost, neljudskost; neplemenitost,
neljubaznost
inicij (lat. inire poeti, initium poetak)
uvod, pristup, poetak; ab initio it.
ad inicio (lat.) od poetka, ispoetka:
initium cognoscendi it. inicij um ko-
gnoscendi (lat.) fil. naelo, princip,
poetak, osnova spoznaje
inicija (lat. initium poetak, initia) mn.
osnove, elementi, prapoeci; u Kato-
likoj crkvi: tajna sluba Boja
inicijacija (lat. initiatio uvoenje, upu-
ivanje u to) etn. obiaji i obredi (go-
tovo kod svih primitivnih naroda)
kojima se djeak proglaava mla-
diem, a djevojica djevojkom
inicijalan (lat. initialis) poetni, osnov-
ni
inicijali (lat. initialia) mn. velika poet-
na slova; ukraena poetna slova ko-
jima poinju poglavlja ili odlomci u
nekoj knjizi; poetna slova imena i
prezimena
inicijativa (lat. initium poetak, initi-
ativa) samostalan poticaj, prvi poticaj
na neto, zapoinjanje; pravo otva-
ranja sjednice i pravo prve rijei pri
savjetovanjima; pravo podnoenja
prijedloga u zakonodavnom tijelu; o-
vjek od inicijative ovjek koji prvi uzi-
ma na sebe pokretanje neke stvari
ili nekog pitanja, koji prvi daje poti-
caj za neto, poduzetan ovjek
inicijativan (lat. initiativa) koji daje
poticaj, koji prvi poinje neto, koji
radi iz vlastitih pobuda, pregalaki,
poduzetan
inicijator
inicijator (lat. initiator) poticatelj, za-
etnik, uzronik, pregalac, ovjek od
inicijative; usp. inicijativa
inicijatorski (lat. initator) poticatelj-
ski, zaetniki, pregalaki
inka titula starih peruanskih kraljeva
i prineva iz peruanske vladarske
obitelji (prije panjolske vladavine)
inkalescencija (lat. incalescentia) za-
grijavanje, zaarivanje
inkantacija (lat. incantatio) zaara-
vanje, opinjavanje; formula kojom
maioniari opinjuju
inkapacitet (lat. incapacitas) nespo-
sobnost, nepodobnost, nedoraslost
inkarceracija (lat. carcer zatvor, incar-
ceratio) stavljanje u zatvor, hapenje;
incarceratio herniae it. inkarceracio
hernije (lat.) med. zatvaranje kile,
bruha
inkarcerirati (lat. carcer zatvor, incar-
cerare) staviti u zatvor, zatvoriti,
uhapsiti; med. zatvoriti kilu, bruh
inkardinacija (lat. incardinatio) preno-
enje uprave neke crkve na stranog
sveenika (lat. clericus incardinatus)
kod katolika; izbor za kardinala
inkarnacija (lat. incarnatio) utjelovlja-
vanje, utjelovljenje, oliavanje, olie-
nje, olienost, slika i prilika, osobito
neke ideje (u kranstvu je, npr. Isus
inkarnacija boanstva, Sokrat je in-
karnacija mudrosti, tj. istinska mu-
drost)
inkarnacije (lat. ero, carnis meso, in-
carnantia) mn. med. sredstva koja
pomau rastenje mesa
inkarnat (lat. caro, carnis meso, incar-
natum) slik. boja mesa, ton boje me-
sa, zagasitorumena boja; jako ru-
menilo lica (od stida i si.)
inkarnatan (lat. caro, carnis meso, in-
carnatus) koji ima boju mesa; koji je
svijetlocrvene boje
inkarnativan (lat. caro, carnis meso)
med. koji stvara meso, koji pomae
rastu mesa
602 inklinirati
inkarniran (lat. caro, carnis meso, in-
carnatus) utjelovljen, olien, koji je
slika i prilika koga ili ega, pravi,
istinski; koji je postao ovjekom; koji
ima boju mesa
inkarnirati (lat. caro, carnis meso)
utjeloviti, utjelovljavati, pretvoriti u
krv i meso (tj. u tijelo), pretvoriti u
ovjeka; oliiti, oliavati
inkasirati (tal. cassa, incassare) trg.
primiti gotov novac za neto, napla-
titi raun u gotovom novcu
inkaso (tal. incasso) trg. naplaivanje,
naplata u gotovom; inkaso-mandat
nalog za naplaivanje novca za tui
raun; inkaso-posao bankovni posao
koji se sastoji u naplaivanju mjeni-
ca, novanih uputnica, kupona koji-
ma je dospio rok i dr. za tui raun
inkastratura (lat. incastratura) mala
kutija u kamenim oltarima za uva-
nje relikvija, crkvenih stvari i si.
inklavacija (lat. clavus avao, inclava-
tio) zabijanje, udaranje avala; med.
usaivanje, namjetanje zuba u e-
ljust
inklinacija (lat. inelinatio) naklonost,
sklonost; nagib, pad, nagnutost; in-
klinacijski kut nagibni kut; astr. na-
gibni kut ravnine planetske putanje
prema ravnini ekliptike; mat. nagnu-
tost dviju ravnina jedne prema dru-
goj ili jedne linije prema jednoj rav-
nini; magnetna inklinacija fiz. kut
koji ini inklinacijska igla s horizon-
talnom ravninom kad se njezina rav-
nina okretanja poklapa s magnetnim
meridijanom (inklinacijska igla po-
kazuje tada nagib silnica zemnomag-
netnog polja prema horizontu); med.
sklonost organizma nekoj bolesti
inklinatorij (lat. inelinatorium) fiz.
sprava za mjerenje magnetne inkli-
nacije; u Kat. crkvi: stolac za nemo-
ne sveenike u crkvenom zboru
inklinirati (lat. inelinare, gr. klino na-
ginjem) imati sklonost, biti sklon e-
inklinograf
mu; voj. top namjestiti tako da sre-
dinja os cjevne upljine bude nag-
nuta naprijed ispod horizontalne;
med. imati sklonost nekoj bolesti
inklinograf (lat. inclinare nagnuti, gr.
grafo piem) fiz. magnetograf koji
biljei magnetnu inklinaciju
inklinometar (lat. inclinare nagnuti,
gr. metron mjera, mjerilo) instru-
ment za vrenje nivelacije
inkludirati (lat. claudere zatvoriti, za-
kljuati, includere) ukljuiti, uklju-
ivati sobom, obuhvatiti sobom, sadr-
avati u sebi, podrazumijevati
inkluzija (lat. inclusio) ukljuenje, uk-
ljuivanje, obuhvaanje, sadravanje
u sebi, uraunavanje u, podrazumi-
jevanje
inkluzivan (lat. inclusivus) ukljuiv,
koji ukljuuje, koji sadri u sebi, koji
obuhvaa sobom, koji se podrazumi-
jeva, zakljuan; pril. inkluziue uklju-
no, ukljuujui
inkluzum (lat. inclusum) ono to je pri-
loeno, prikljueno, prilog uz to
inkoercibilan (lat. incoercibilis) neu-
krotiv, nesavladiv, nezadriv; koji se
ne moe stisnuti ili stegnuti, neza-
tvoriv
inkognito (lat. incognitus nepoznat, in-
cognito) nepoznato, prikriveno, pod
tuim imenom; zatajivanje pravog
imena ili poloaja
inkoherencije (lat. incohaerentia) mn.
med. sredstva za zgunjavanje krvi i
drugih sokova u ljudskom tijelu
inkoherentan (lat. incohaerens) koji
nema veze, koji nije u vezi, iji dije-
lovi nisu povezani, labav; zbunjen,
smeten, nedosljedan
inkohezija (lat. incohaesio) v. inkohe-
rencija
inkolat (lat. incolere stanovati, inco-
latus) zaviajno pravo, pravo graan-
stva, dravljanstvo; indigenat
inkombustibilan (lat. incombustibilis)
kem. neizgorljiv
603 inkompleksan
inkombustibilitet (lat. comburare iz-
gorjeti, incombustibilitas) kem. neiz-
gorljivost
inkomenzurabilan (lat. incommensu-
rabilis) neprimjerljiv, koji se ne moe
mjeriti zajednikom mjerom; mat. ko-
ji nema zajednike mjere
inkomenzurabilitet (lat. incommen-
surabilitas) neprimjerljivost
inkomestibilan (lat. comedere jesti, po-
jesti, incomestibilis) koji nije za jelo,
koji se ne jede
inkomiscibilan (lat. incommiscibilis)
koji se ne moe pomijeati, izmijeati
inkomodirati (lat. incommodare) dosa-
ivati, smetati, dovoditi u nezgodu,
praviti neugodnosti; inkomodirati se
biti u nezgodi, praviti sebi neugod-
nosti
inkomoditet (lat. incommoditas) nez-
goda, neugodnost
inkomparabilan (lat. incomparabilis)
neusporediv, jedinstven, izvanredan,
orginalan
inkomparabilia (lat. incomparabilia)
mn. gram. pridjevi koji se ne mogu
stupnjevati
inkompatibilan (lat. incompatibilis)
nesuglasan, nespojiv, koji se ne slae
ili ne ide s neim, nesloiv, nepodu-
daran
inkompenzabilan (lat. incompensabi-
lis) nenadomjestiv, nezamjenjiv
inkompetencija (lat. incompetentia)
nemjerodavnost, nepozvanost, bes-
pravnost za vrenje neega; nespo-
sobnost, nedoraslost; incompetentia
dotis it. inkompetencija dotis (lat.)
prav. bez prava na miraz ili na do-
datak; incompetentia termini it. in-
kompetencija termini (lat.) nezgod-
nost ili neprikladnost odreenog ro-
ka (npr. ako taj rok dolazi za vrijeme
vjerskih blagdana ili dravnih praz-
nika)
inkompleksan (lat. incomplexus) ne-
sloen, nesastavljen, jednostavan
inkomprehenzibilan
inkomprehenzibilan (lat. incompre-
hensibilis) nepojmljiv, neshvatljiv,
nerazumljiv, neobjanjiv; udan
inkompresibilan (lat. incompressibilis)
koji se ne moe stisnuti
inkompresibilitet (lat. incompressibi-
litas) nemogunost stlaivanja
inkondenzabilan (lat. incondensabilis)
koji se ne moe zgusnuti
inkonfidenti (lat. inconfidentes) mn.
prav. nepouzdane osobe, vlastima
sumnjive, sumnjivci; usp. konfidenti
inkongruencija (lat. incongruentia)
nesuglasnost, nepodudarnost, nepri-
kladnost, neumjesnost; nepravilnost,
pogreka
inkongruentan (lat. incongruens) ne-
suglasan, nepodudaran, neprikladan,
neumjesan; nepravilan, pogrean
inkonstancija (lat. inconstantia) nepo-
stojanost, nestalnost
inkonstantan (lat. inconstans) neposto-
jan, nestalan
inkonstitucionalan (lat. inconstitutio-
nalis) neustavan, protuustavan
inkontineneija (lat. incontinentia) ne-
suzdrljivost, neumjerenost; med. ne-
mogunost zadravanja neke prirod-
ne potrebe, npr. mokrenja
inkontracija (tal. incontratio) trg. me-
usobno obraunavanje vie osoba
radi podmirenja dugova
inkontribuabilan (lat. incontribuabi-
lis) koji nije obvezan plaati porez,
neoporeziv
inkontro (tal. incontro) susret, stjecaj,
dogaaj; trg. povoljan stjecaj prilika
za prodaju robe
inkonvertibilan (lat. inconvertibilis)
koji se ne moe preobratiti, nepreob-
ratljiv, neobratljiv; nepretvorljiiv, ne-
promjenjiv, postojan
inkonzekvencija (lat. inconsequentia)
nedosljednost; proturjenost sa sa-
mim sobom; besmislenost, nepromi-
ljenost * nje zidova raznim vrstama kamena;
604 inkrustacija
inkonzekventan (lat. inconsequens)
nedosljedan; samom sebi proturje-
an; besmislen, nepromiljen
inkonzistencija (lat. incosistentia) ne-
stalnost, nepostojanost; neskladnost,
proturjenost, nesuglasnost
inkonzonancija (lat. inconsonantia)
nesklad, neskladnost
inkorekcija (lat, incorrectio) nepravil-
nost, netonost; neispravnost
inkorektan (lat. incorrectus) nepravi-
lan, neispravan; netoan, pogrean
inkorektnost (lat. incorrectus) nepra-
vilnost, neispravnost; netonost, po-
grenost, nekorektnost
inkorporacija (lat. incorporatio) sjedi-
njavanje, sjedinjenje, spajanje, pri-
pajanje; sjedinjenost, spojenost, pri-
pojenost; primanje u drutvo; teol.
utjelovljenje
inkorporiran (lat. corpus tijelo, incor-
poratus) sjedinjen, pripojen, pridru-
en, primljen u sastav ega, npr. in-
korporirane zemlje
inkorporirati (lat. corpus tijelo, incor-
porare) sjediniti, spojiti, pripojiti,
pridruiti, primiti u sastav (neke cje-
line, drutva)
inkorupcija (lat. incorruptio) nepokva-
renost, istoa; supr. korupcija
inkredibilan (lat. incredibilis) nevje-
rodostojan, za nevjerovanje, nevjero-
jatan
inkrement (lat, incrementum) rastenje,
porast, prirast, napredovanje; mat.
prirast
inkriminacija (lat. incriminatio) prav.
okrivljavanje, okrivljenje, optuba
inkriminirati (lat. incriminari) prav.
okriviti, okrivljavati, optuiti, optu-
ivati
inkrustacija (lat. incrustatio) stvaranje
kamene kore, kamena kora; stvara-
nje vapnenog obloga na organskim i
anorganskim tijelima koja se nalaze
u vapnenim izvorima; grad. oblaga-
inkrustat
umetanje tvrih predmeta (kocki i
ornamentskih komadia od ilovae,
mramora, kovine i dr.) u mekanu
masu koja e se zatim stvrdnuti, npr.
u kit, gips, cement itd.; oblaganje
zlatnim ili srebrnim listiima; in-
krustacijski stroj stroj za prevlaenje
sjemenja gnojivom
inkrustat (lat. incrustatum) ivotinjski
ili biljni organizam koji je obloen
kamenom ili vapnenom korom; ka-
men inkrustat cementni kamen, um-
jetni kamen
inkrustirati (1. incrustare) obloiti ka-
menom korom; oblagati zid ili pod
keramikim ploicama; nabaciti na
zid cementnu buku; oblagati (ili: ob-
loiti) zlatnim ili srebrnim listiima
inkubacija (lat. incubatio) leenje pilia
u inkubatoru; med. vrijeme koje pro-
e od prodiranja klica neke bolesti u
organizam pa do prvih znakova bo-
lesti, vrijeme razvijanja bolesti
inkubator (lat. incubator) naprava za
umjetno leenje pilia, "umjetna
kvoka"
inkulpacija (lat. culpa krivnja, incul-
patio) prav. okrivljavanje, okrivlje-
nje, optuivanje, optuba
inkulpant (lat. culpa krivnja, inculpa-
re uiniti krivnju, inculpans) prav.
onaj koji optuuje, tuitelj
inkulpat (lat. culpa krivnja, inculpatus)
prav. onaj koga optuuju, optuenik;
inculpata tutela it. inkulpata tutela
(lat.) obrana u nudi, nuna obrana
inkulpirati (lat. culpa krivnja, incul-
pare) kriviti, okriviti
inkultura (lat. incultura) neobraenost,
zaputenost, naputenost; nedosta-
tak naobrazbe, nenaobraenost
inkunabule (lat. incunabula) mn. naj-
starije tiskane knjige, knjige tiska-
ne u prvom razdoblju tiskarstva (do
1500. g.); pren. prvi poeci; ab incu-
nabulis it. ab inkunabulis (lat.) od
605 inkvizitor
kolijevke, od prvih dana djetinjstva,
od samog poetka
inkurat (lat. curare brinuti se o kome
ili emu, incuratus) upnik, sveenik
inkurija (lat. incuria) nehaj, nemar-
nost, nebriljivost, nepanja; ex in-
curia it. eks inkurija (lat.) iz neha-
ja, nepanjom
inkuriozitet (lat. incuriositas) nerado-
znalost, neljubopitljivost
inkurzija (lat. incursio) neprijateljski
upad, napad, prepad
inkvest (engl. inquest) prav. sudska
rasprava, istraga
inkvijetacija (lat. inquietatio) prav. uz-
nemiravanje u posjedu
inkvilinat (lat. inquilinus ukuanin, in-
quilinatus) prav. pravni odnos meu
stanarima
inkvilinizam (lat. inquilinus ukuanin,
incolinus od incolo stanujem) zool.
stanje kad u tjelesnim upljinama ih
boravitima nekih organizama ive i
drugi organizmi kao nametnici (pa-
raziti)
inkvirent (lat. inquirere istraivati, in-
quirens) prav. onaj koji vodi istragu,
istrani sudac, istraitelj
inkvirirati (lat. inquirere) istraivati,
voditi istragu, pribavljati dokaze o
emu, sasluavati
inkvizicija (lat. inquisitio) istraivanje,
istraga, samovoljna istraga; u Rimo-
katolikoj crkvi: duhovni sud za pro-
nalaenje i kanjavanje krivovjeraca
(heretika); kazne su se sastojale u
muenju, oduzimanju imovine, jav-
nom bievanju i spaljivanju na lo-
mai; inkvizicija je vladala u svima
zapadnoeuropskim zemljama skoro
kroz cijeli srednji vijek (osobito je po
zlu bila poznata inkvizicija u pa-
njolskoj); pren. muenje, zlostavljanje
inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj pro-
tiv koga se vodi istraga, optueni
inkvizitor (lat. inquisitor) istrani su-
dac, istraitelj, sudac, osobito sudac
inkvizitorij alni
protiv heretika u sred. vijeku (u vri-
jeme katolike inkvizicije); veliki in-
kvizitor vrhovni sudac protiv hereti-
ka u panjolskoj, meu kojima je po
nemilosrdnoj strogoi posebno poznat
Tomas de Torquemada (14201498);
pren. muitelj
inkvizitorij alni (lat. inquisitorialis)
muiteljski, pretjerano strog; inkvizi-
torijalni sud sud koji mui za vrijeme
istrage
inkvizitorski (lat. inquisitorius) ispi-
tivaki; koji je kao kod inkvizitora,
muiteljski
inlandajs (njem. Inland tuzemstvo, Eis
led) debeli ledeni pokriva polarnih
podruja
inlej (engl. inlay umetak) med. vrsta
zubarske plombe, zubnog nadomjest-
ka
inlet (njem. Inlett) gusta pamuna tka-
nina (upotrebljava se za izradu stru-
njaa i jastuka)
innocentamente it. inoentamente
(tal.) glaz. prostoduno, prirodno
inobligatan (lat. obligatus obvezan, in-
obligatus) neobvezan
inocencija (lat. innocentia) nevinost,
prostodunost, bezazlenost
inocentan (lat. posere koditi, inno-
cens) nekodljiv, nevin, bezazlen,
prostoduan
inoficiozan (lat. inofficiosus) nesluben
inogeneza (gr. is, inos ila, genesis po-
stanak, stvaranje) med. stvaranje
vlaknastog tkiva; inoza
inokulacija (lat. inoculatio) cijepljenje
(kalemljenje) biljke; med. unoenje
zaraznih klica u ivo tkivo radi dijag-
noze ili postizanja imuniteta
inokulator (lat. inoculator) koji cijepi
(kalemi)
inokulirati (lat. inoculare) cijepiti (ka-
lemiti)
inokupacija (lat. inoccupatio) nezau-
zetost, nezaposlenost
606 insanabilan
inokupiran (lat. inoccupatus) nezauzet,
nezaposlen, besposlen
inominatan (lat. innominatus) neime-
novan, bezimen; inominatni kontrakt
neimenovani ugovor, tj. realni ugovor
inoperabilan (lat. inoperabilis) med.
koji se ne moe operirati, koji nije
za operaciju
inopinata (lat.) mn. neoekivani doga-
aji, neoekivani sluajevi
inoportun (lat. inopportunus) nezgo-
dan, neumjesan, nekoristan, koji do-
lazi u nezgodno vrijeme
inormalan (lat. innormalis) nepravilan,
neprirodan, protuprirodan
inovacija (lat. innovatio) novotarija,
promjena, preinaka
inovirati (lat. innovare) uvoditi neto
novo, uvoditi novotarije
inoza (gr. is, inos ila) med. v. inoge-
neza
inozit (gr. is, inos ila) kem. eer to
ga sadri meso, osobito srce i miii,
kao i mnoge biljke (mahune, graak
i dr.)
inozurija (gr. is, inos ila, uron mo-
kraa) med. vrsta eerne bolesti kod
koje se u mokrai nalazi inozit
inp- v. imp-
inramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk,
osobito egipatski
inrotulacija (lat. inrotulatio) prav. sre-
ivanje i uvezivanje spisa radi upu-
ivanja od nieg suda viemu; inro-
tulacijski termin dan odreen za pre-
gledavanje i popisivanje spisa
inrotulirati (lat. inrotulare) napraviti
popis spisa, srediti i uvezati spise
insalivacija (lat. saliva pljuvaka, in-
salivatio) mijeanje pljuvake s je-
lom pomou vakanja; nedostatak
pljuvake
insalubritet (lat. insalubritas) nezdra-
vost, npr. nekog mjesta s obzirom na
zrak, vodu, podneblje (klimu) i dr.
insanabilan (lat. insanabilis) neizlje-
iv, nepopravljiv
insania nocturna
insania nocturna it. insanija nok-
turna (lat.) med. nono ludilo, lutanje
nou ili za vrijeme spavanja
insanija (lat. insania) ludilo, duevna
bolest, bezumlje
insanitet (lat. insanitas) med. nedosta-
tak zdravlja, bolest, ludilo, bezumlje
insceniranje (lat. in, scaena) kaz. pri-
lagoavanje nekog kazalinog djela
za prikazivanje na pozornici; pren.
pravljenje ili prireivanje nekome
scene
inscenirati (lat. in, scaena) kaz. prila-
goditi (ili: prilagoavati) kazalino
djelo za prikazivanje na pozornici;
pren. praviti ili prirediti nekome sce-
nu, tj. napasti nekoga otvoreno i na
javnom mjestu, izazvati ga na svau,
tunjavu i si.
insekcija (lat. secare rezati, insectio)
urez, urezivanje
insekt (lat. insecare urezati, insectum
kukac) mn. insekti zool. kukci (ui,
stjenice, komari, muhe, pele, str-
ljeni itd.)
insektarij (lat. insectum kukac) po-
sebno izraen kavez u kojemu se u-
vaju, uzgajaju i promatraju kukci
(vrsta terarija)
insekticidan (lat. insectum kukac, sae-
dere ubiti) koji ubija insekte; insek-
ticidna sredstva sredstva za unita-
vanje insekata
insektivori (lat. insectivora) mn. zool.
kukcojedi, kukcoderi, ivotinje koje
se hrane kukcima (je, krtica i dr.);
bot. biljke koje se hrane kukcima
insektolog (lat. insectum kukac, gr.
logos) zool. poznavatelj kukaca, znan-
stvenik koji prouava kukce (insek-
te); entomolog
insektologija (lat. insectum kukac, gr.
logia) zool. znanost o kukcima; ento-
mologija
insektores (lat. insectores) mn. zool.
sjekutii, osam .prednjih zuba
607 inskribirati
insenescencija (lat. insenescentia) ne-
starenje, staraka svjeina; agerazija
inserat (lat. inseratum) oglas, biljeka
ili vijest (u dnevnim listovima); prav.
prilog, umetak, podsjetnik
insercija (lat. insertio) umetanje, uno-
enje; med. namjetanje miia na
dio tijela koji se treba gibati; inser-
cijska kontrola popis oglasa za objav-
ljivanje (u novinama)
inserendum (lat. inserendum) oglas,
biljeka (ili: vijest) koju treba objaviti
u dnevnom listu
inserirati (lat. inserere) umetati, umet-
nuti, staviti u (osobito u novine)
inses (lat. insessus) med. kupanje (ili:
parenje) u sjedeem poloaju
insesija (lat. insessio) med. sjedenje u
kupaonici, parenje u sjedeem polo-
aju
insidijacija (lat. insidiatio) pravljenje
zamki, raenje o glavi
insignije (lat. insignia) mn. znaci, po-
sebni znaci nekog zvanja ili dostojan-
stva, pbasni znaci, odlija
insimulacija (lat. insimulatio) vie ili
manje neutemeljena optuba
insimulirati (lat. insimulare) lano op-
tuiti, okriviti
insinuacija (lat. insinuatio) vjeto na-
voenje na neku misao; podmetanje,
podvala; prav. predavanje nekog spi-
sa putem suda; insinuacijski termin
rok za proglaavanje presude
insinuantan (lat. insinuans) spreman
na podvalu, koji eli (nekome neto)
podmetnuti; insinuativan
insinuativan (lat. insinuativus) v. insi-
nuantan
insinuirati (lat. insinuare) nekoga vje-
to navesti na neku misao; podme-
tati, podmetnuti, podvaljivati, podva-
liti; prav. dostaviti preko suda
inskribirati (lat. inscribere) upisati,
upisivati, zapisati, zapisivati; staviti
natpis; prepisati, pripisati; posvetiti
kome to
inskripcija
inskripcija (lat. scribere pisati, inscrip-
tio) upisivanje, upis: stavljanje naslo-
va, naslov, natpis
inskulpirati (lat. insculpere) urezati,
utisnuti
insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sun-
anje, iznoenje na sunce, suenje na
suncu, izlaganje suncu; med. sunani
udar, sunanica
insolencija (lat. insolentia) nepristoj-
nost, drskost, oholost, napuhanost
insolentan (lat. insolens) nepristojan,
neskroman, obijestan, drzak, onakav
kakav ne treba biti
insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez
vrstine, slab: nepouzdan, sumnjiv
insolirati (lat. insolare) izlagati suncu,
sunati, iznositi na sunce, suiti na
suncu; usp. insolacija
insolvencija (lat. insolventia) trg. ne-
sposobnost plaanja, obustavljanje
plaanja obveza
insolventan (lat. insolvens) trg. koji ne
moe plaati, bez sredstava za plaa-
nje; proglasiti pro insolvente (lat.)
proglasiti nesposobnim za plaanje
insomnija (lat. insomnia) med. nesa-
nica
inspekcija (lat. inspectio) pregledava-
nje, pregled; nadziranje, nadzor; nad-
zornitvo; voj. smotra; okularna ins-
pekcija (lat. inspectio ocularis) pre-
gled na licu mjesta, iscrpan sluben
pregled
inspektor (lat. inspector) nadzornik;
starjeina, upravitelj
inspektorat (lat. inspectoratum) nad-
zornitvo, zvanje, djelokrug i ured
nadzornika (inspektora)
inspektura (lat. inspectura) v. inspek-
torat
insperzija (lat. inspersio) prskanje,
kropljenje, trcanje
inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vr-
i nadzor; osobito: kazalini suradnik
koji nabavlja stvari potrebne za pred-
stavu ili probu, brine se o statistima,
608 instancija
daje znak glumcima kad trebaju izai
na pozornicu i uope obavlja sve po-
slove iza pozornice
inspicirati (lat. inspicere) ispitati, pre-
gledati; nadgledati, nadzirati, voditi
nadzor
inspiracija (lat. inspiratio) udisanje;
pjesniko nadahnue, nadahnjivanje,
oduevljavanje; poticanje, nagovara-
nje, navoenje na; teol. boansko na-
dahnue, vie nadahnue
inspirator (lat. inspirator) poticatelj,
navoditelj, onaj koji nagovara na to;
onaj koji daje nadahnue, nadahnji-
va
inspirirati (lat. inspirare) udisati, udah-
nuti; poet. nadahnuti, nadahnjivati,
odueviti, oduevljavati; poticati, na-
vesti na misao, nagovoriti
inspisacija (lat. spissare zgusnuti, in-
spissatio) med. zgunjavanje
instalacija (lat. installatio) sveano
uvoenje u dunost, ustolienje (npr.
novog biskupa); struno izvoenje vo-
dovodnih, elektrotehnikih i dr. ure-
aja; ureaji
instalater (fr. installateur) struna oso-
ba koja obavlja sve poslove oko uvo-
enja, ureenja ili popravka vodovo-
da, elektrine rasvjete i dr., uvodi-
telj
instalirati (lat. installare) uvesti u du-
nost, ustoliiti; uvesti, uvoditi (npr.
vodovod, elektrinu rasvjetu itd.)
instancija (lat. instantia) navaljivanje,
uporna molba, uporna elja, npr. ad
instantiam creditorum it. ad instan-
cijam kreditorum (lat.) na uporno na-
valjivanje (ili: upornu molbu) vjerov-
nika; prav. mjerodavna vlast, sudska
mjerodavnost, npr. in prima instan-
tia it. in prima instancija (lat.) u
prvoj instanciji, tj. kod prvostupanj-
skog suda; dobiti ili izgubiti parnicu
kod svih instancija, tj. kod prvostu-
panjskog, prizivnog i vrhovnog suda;
ret. prigovor, protudokaz; absolvirati
instant
ab instancija prav. zbog nedokazane
krivnje osloboditi optuenog, obus-
taviti, prekinuti daljnje progonjenje
optuenog
instant (engl.) trenutak, brzina; pre-
hrambeni proizvod ije pripremanje
za potronju traje vrlo kratko
instauracija (lat. instauratio) uteme-
ljivanje, utemeljenje, osnivanje; ob-
navljanje, obnova
instaurator (lat.) utemeljitelj, osniva,
osnivatelj; obnavlja, obnovitelj
instaurirati (lat. instaurare) utemeljiti,
utemeljivati, osnovati; obnoviti, ob-
navljati
instigacija (lat. instigatio) podbadanje,
hukanje, nagovaranje, navoenje na
instigator (lat.) podbada, huka; skup-
lja poreza, naplatitelj pristojbi
instilacija (lat. instillatio) med. nalije-
vanje kap po kap, ukapavanje (lijeka)
instilirati (lat. instillare) med. nalije-
vati kap po kap, ukapavati (lijek)
instimulirati (lat. instimulare) podba-
dati, hukati na, poticati, izazivati
instinkt (lat. instinguere podbosti, po-
taknuti, instinctus) nagon, nasljedna
sposobnost kod ivotinja i ljudi koja
ih potie da bez utjecaja volje i razu-
ma obavljaju nesvjesno neke djelat-
nosti
instinktivan (lat. instinctivus) nagon-
ski, po nagonu, nehotimian, izvren
pod utjecajem prirodnog nagona
institor (lat.) upravitelj poslova, poslo-
voa (faktor, disponent, prokurist i
prouizor su vrste institora); prodava
na malo
institucija (lat. institutio) ustanova, za-
vod, ustanova utemeljena za poseb-
nu svrhu, osobito znanstvenu; usta-
nova; osnivanje, utemeljivanje, ute-
meljenje
Institucije (lat. Institutiones) mn. dio
Corpus juri civilis, zakonika koji sa-
dri pregled rimskog prava i koji je
napisan 535. g. (za vrijeme cara Jus-
609 instrument
tinijana) radi uvoenja u proua-
vanje rimskog prava; predavanja i
udbenici koji trebaju posluiti kao
uvod u izuavanje rimskog prava
instituirati (lat. instituere) utemeljiti,
utemeljivati, urediti, uvesti, zavesti
institut (lat. institutum) ustanova, za-
vod, znanstveni zavod, kola; zavod
za unapreivanje strunog znanja
(npr. geografski, botaniki, patolo-
ki, ginekoloki itd. institut)
institutor (lat. institutor) osniva, ute-
meljitelj; uitelj, nastavnik
instruent (lat. instruens) istrani su-
dac, istraitelj; instruktor
instruirati (lat. instruere) pouiti, pou-
avati; davati upute, dati upute, upu-
titi, upuivati; obavijestiti, obavje-
tavati, propisivati
instrukcija (lat. instructio) uspostav-
ljanje; uputa, upuivanje, pouava-
nje, nastava; uputa opunomoeniku;
propis, uputa o obavljanju slube; pu-
nomo, ovlatenje; instrukcija akata
prav. sreivanje svih spisa koji se
tiu neke parnice; instrukcijska loa
masonska loa u kojoj majstor dri
slobodna predavanja o ciljevima ma-
sonskog pokreta
instruktivan (lat. instructivus) pouan,
kojem je cilj pouavanje emu i upu-
ivanje u to
instruktor (lat. instructor) nastavnik,
uitelj, npr. jahanja, skijanja itd.; voj-
ni nastavnik, npr. u rukovanju no-
vom vrstom oruja; vojni strunjak
koji organizira i obuava iju (stra-
nu) vojsku
instrument (lat. instrumentum) spra-
va, naprava, orue, alat, pomono
sredstvo, orue koje slui tehnikim
ili znanstvenim svrhama; mehani-
zam na kojem se proizvode glazbeni
tonovi; med. lijenika, osobito kirur-
ka sprava; prav. dokument, akt,
spis; instrumentum authenticum it.
instrumentum autentikum (lat.) pra-
instrumentacija 610
va isprava, vjerodostojna isprava,
pravovaljana isprava; instrumentum
cesionis (lat.) spis o ustupanju ega
instrumentacija (lat. instrumentatio)
glaz. prilagoavanje glazbenog djela
za izvoenje na veem broju instru-
menata
instrumental (lat. instrumentalis sc.
casus) gram. sedmi pade u hrvat-
skom jeziku, odgovara na pitanje (s)
kim? (s) im?
instrumentalan (lat. instrumentalis)
koji se tie instrumenatala; koji se
tie instrumenata (glazbala); instru-
mentalna glazba glazba koja se iz-
vodi instrumentima (simfonije, uver-
tire i dr.), za razliku od vokalne koju
izvode ljudski glasovi
instrumentalizam (lat. instrumentum
orue, sredstvo) fiz. shvaanje filo-
zofa Johna Deweya prema kojem je
miljenje tj. logike, etike i dr.
forme sredstvo (instrument) za
prilagoavanje promjenjivim uvjeti-
ma; usp. pragmatizam
instrumentarij (lat. instrumentarium)
zbirka razliitih instrumenata koji
slue istoj svrsi; instrumentarium
chirurgicum it. instrumentarijum
hirurgikum (lat.) opis kirurkih in-
strumenata
instrumentirati (lat. instrumentum)
glaz. glazbeno djelo prilagoditi za iz-
voenje na veem broju glaz. instru-
menata; prav. izraditi neku ispravu
instrumentist (lat. instrumentum) onaj
koji svira na nekom glazbenom in-
strumentu, glazbenik
insubordinacija (lat. insubordinatio)
neposlunost, nepokornost, protivlje-
nje starijima, otkazivanje posluno-
sti
insubordiniran (lat. insubordinatus)
neposluan, nepokoran
insuficijencija (lat. insufficientia) ne-
dovoljnost, oskudnost, nesposobnost;
osobito: nedovoljnost neije imovine
intarzija
za pokrie njegovih obveza; med. ne-
dovoljna snaga, slabost (posebice sr-
ca)
insuflacija (lat. insufflare udahnuti, in-
suffiatio) udahnjivanje
insult (lat. insultus) uvredljiv napad,
iznenadan napad, uvreda, grdnja, ru-
ganje, podrugivanje; med. napadaj,
paroksizam, vanjska povreda
insultacija (lat. insultatio) v. insult
insultant (lat. insultans) onaj koji na-
nosi uvredu, vrijealac, napada
insultirati (lat. insultare) grubo vrije-
ati, zlostavljati, napadati, grditi; ru-
gati se, prkositi
insultor (lat. insultor) v. insultant
insurekcjia (lat. insurgere, insurrectio)
buna, pobuna, ustanak, dizanje na-
roda na oruje
insurgent (lat. insurgens) buntovnik,
pobunjenik, ustanik, ustaa
intabulacija (lat. intabulatio) zapisiva-
nje na plou, upisivanje; prav. hipo-
tekarno upisivanje mjeninog duga,
stavljanje hipoteke na imanje
intabulando (lat.) prav. putem uno-
enja u zemljinu knjigu, putem in-
tabulacije
intabulirati (lat. tabula, intabulare)
zapisati na plou; unijeti u knjigu,
zapisati u zemljinu knjigu, u ka-
tastar, u intabulacijski protokol
intaiti (tur. intak) zapitkivati, istrai-
vati pitanjima
intaktan (lat. tangere taknuti, dirati,
intactus) nedirnut, netaknut, nepo-
vrijeen, cio, itav; voj. za trupu: koja
jo nije uvedena u borbu, koja je jo
svjea
intaljo (tal. intaglio) gema, dragi kamen
ih poludragulj s urezanim ukrasima
(lat. gemma insculpta)
intanto (tal.) meutim
intarzija (tal. tarsia, intarsia) umjet-
niko ukraavanje predmeta od dr-
veta umetanjem komadia drveta i
drugih materijala u razliitim boja-
intarzijator
ma (njegovano u Italiji u XV. i XVI.
st., s ukraavanjem crkvenih stolaca,
zidova i dr.; od XVI. st. upotrebljavao
se za umetanje jo i sedef, bjelokost
i kovina za ukraavanje namjetaja,
nosiljki i dr.; francuski luksuzni na-
mjetaj u stilu Luja XV. i Luja XVI.
takoer ima ovakve ukrase; u umjet-
nosti ist. Azije ova se tehnika takoer
njeguje); intarzijatura, intarzijsko sli-
karstvo
intarzijator (tal. intarsiatore) majstor
koji izrauje intarziju
intarzijatura (tal. intarsiatura) v. in-
tarzija
integer (lat. integer) nepovrijeen, i-
tav, nedirnut, potpun, nov; integra
res (lat.) nepovrijeena (ili: nenaeta,
nepromijenjena) stvar
integracija (lat. integratio) obnavljanje,
dopunjavanje ega onim to mu je
bitno; mat. izraunavanje integrala;
fil. prelazak iz rastrojenog i nesre-
enog stanja u sreeno stanje (supr.
dezintergracija)
integraf (lat. integer, gr. grafo) v. in-
tegrator
integral (lat. integralis cjelinski) mat.
1. integral neke funkcije je ona veli-
ina ija je dana funkcija diferencijal
ili diferencijalni koeficijent (zove se
tako to se moe smatrati cijelim
zbrojem niza uzastopnih vrijednosti
koje uzima jedna infinitezimalna
funkcija, diferencijal, dok se posljed-
nja neprekidno mijenja od jedne vri-
jednosti do druge); kad su takve gra-
nice promjene odreene, onda se zove
"odreen integral"; 2. integral neke
diferencijalne jednadbe ih sustava
diferencijalnih jednadbi je jednad-
ba ili sustav jednadbi od kojih se
dana jednadba ih dani sustav jedna-
dbi mogu izvesti diferenciranjem
integralan (lat. integralis) cjelinski, ko-
ji ini cjelinu, potpun, cjelokupan,
cjelovit; koji postoji sam za sebe (npr.
611 intelektualac
integralne eljeznice); integralni ra-
un grana infinitezimalnoga rauna
koja se bavi pronalaenjem i svoj-
stvima integrala funkcija, takoer
slui za rjeavanje diferencijalnih
jednadbi itd.; integralne formule
uzorci koji se primjenjuju pri rjea-
vanju zadataka iz integralnog rauna
integralitet (lat. integer potpun, inte-
gralitas) potpunost, cjelokupnost, cje-
lovitost
integrant (lat. integrans) neto to spa-
da u jednu cjelinu, to je dopunjuje
kao bitan sastojak
integra tor (lat.) mat. mehanika spra-
va za dobivanje brojanih vrijedno-
sti nekih veliina, kao to su nepra-
vilne geometrijske slike itd.
integrirajui (lat. integrare) prid. koji
nuno pripada nekoj cjelini, bitan
integrirati (lat. integrare) obnoviti, do-
puniti, dodati neto cjelini kao njezin
bitni dio; mat. izraunati ili nai in-
tegral
integritet (lat. integritas) nepovrijee-
no, nedirnuto stanje, potpunost, cje-
lokupnost; nepovrijeenost; istoa
due, asnost, estitost; nevinost
integrum (lat.) nedirnuta cjelina; neto
restituirati in integrum vratiti u pri-
janje, prvobitno stanje ili prijanji,
prvobitni poloaj
integument (lat. integumentum) pokri-
va, zavoj, omota; zool. koa; bot.
kod fanerogamne biljke: jednostavni
ili dvostruki omota oko sredinjeg
stanija u sjemenom zametku
intelekt (lat. inter izmeu, legere skup-
ljati, birati, itati, intelligere uviati,
shvaati, intellectus) razum, um,
zbroj onih duhovnih funkcija koje iz
opaaja stvaraju spoznaje; sposob-
nost spoznaje
intelektualac (lat. intellectus) naobra-
en ovjek, ovjek posveen duhov-
nom radu; filozof, znanstvenik, knji-
evnik
intelektualan
intelektualan (lat. intellectualis) ra-
zumni, umni, pojmovni, duhovni, du-
evni, koji pripada razumu ili se nje-
ga tie; fil. nadosjetilan, do kojega
se dolo putem miljenja; intelektu-
alna naobrazba naobrazba duha ili
razuma; intelektualno sudionitvo u
nekom zloinu prav. posredno sudje-
lovanje u zloinu savjetom; intelek-
onaj koji zapovijedi, nagovaranjem,
primoravanjem ili koristei se zablu-
dom i si. daje povoda nekom za izvr-
enje kakvog kaznenog djela
intelektualist (lat. intellectus) fil. sljed-
benik (ili: pristaa) intelektualizma;
prid. intelektualistiki
intelektualitet (lat. intellectualitas)
svojstvo duhovnih bia, stanje spo-
sobnosti spoznaje, ono to je u o-
vjeku duhovno; intelektualnost
intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1.
v. racionalizam; 2. vrednovanje inte-
lekta kao najvie moi duha ("um i
znanost, ovjekova najvia sila"); 3.
filozofski smjer koji intelektu daje
prednost pred svim ostalim duhov-
nim funkcijama; 4. u podruju etike:
shvaanje da se intelektom i trijez-
nim razmiljanjem moe odreivati
djelovanje ljudske volje; intelektual-
na filozofija
intelektualizirati (ni. intellectualisare)
rastavljati na pojmove ili misli
intelektualna filozofija v. intelektu-
alizam
intelektualnost (lat. intellectus) v. in-
telektualitet
inteligencija (lat. intelligentia) uro-
ena sposobnost pravilnog razumi-
jevanja stvari i pojava u ivotu i svi-
jetu, razum, um, sposobnost shva-
anja i poimanja; kao zbirna imeni-
ca: svi ljudi koji imaju ovu osobinu;
otmjeniji i bolji svijet uope, ko-
lovani ljudi
612 intenso
inteligent (lat. intelligens) ovjek spo-
soban za pravilno shvaanje i razu-
mijevanje stvari i pojava u ivotu i
svijetu, ovjek koji ima inteligenci-
ju, inteligentan ovjek
inteligentan (lat. intelligens) sposoban
za pravilno razumijevanje stvari i po-
java u ivotu i svijetu, razuman,
uman, pametan, koji ima duha, mu-
dar, dosjetljiv, bistar;
tualni vjet,duhovni
zaetnik vian, zaetnik,
spretan
inteligibilan (lat. intelligibilis) razum-
ljiv, razgovijetan, pojmljiv, shvatljiv;
fil. nadosjetilan, pojmovan, koji je
dan samo razumu, a nikako osjetili-
ma; inteligibilni svijet nadosjetilni
svijet; supr. senzibilan
intencija (lat. intendere teiti nekamo,
namjeravati, intentio) namjera, na-
mjeravanje, namisao, nakana, tenja
za im, cilj, svrha; intentio actionis
it. intentio akcionis (lat.) prav. kraj-
nji cilj tube, pobuda za tubu; in-
tentio principalis it. intencio princi-
palis (lat.) glavna namjera; intentio
secundaria it. intencio sekundarija
(lat.) sporedna namjera, uzgredna
namjera
intencionalist (lat. intentio) pristaa
shvaanja da cilj opravdava sredstva
intencionalizam (lat. intentio) shva-
anje po kojem su opravdana sva
sredstva samo da bi se postigao cilj
intendancija (lat. intendantia) vrhovni
nadzor, uprava; podruje koje stoji
pod jednim nadzornikom ili upravi-
teljem
intendant (fr.) nadzornik, nadstojnik,
upravitelj, npr. kazalita; voj. asnik
koji nadzire i brine se o plaanju i
opskrbi trupa
intendantura (lat.) uprava, nadzor; sje-
dite i djelokrug jednog nadzornika,
upravitelja; voj. ustanova koja se bri-
ne o opskrbi vojske
intenso it. intenzo (tal.) glaz. snano,
krepko, pojaano
intenzifikacij a
intenzifikacija (lat. intensio napregnu-
tost, facere uiniti) injenje neega
jaim, pojaavanje, poveavanje
intenzija (lat. intensio) naprezanje, na-
pregnutost, pojaavanje snage; unu-
tarnja snaga, jakost, estina: sadr-
aj, unutarnja vrijednost, stupanj
jakosti
intenzimetar (lat. intensivus, gr. me-
tron) med. ureaj za doziranje rent-
genskih zraka
intenzitet (lat. intensitas) jakost, silina,
estina; unutarnja jakost djelovanja;
djelatna snaga, djelotvornost, velii-
na snage (supr. ekstenzitet); napreg-
nutost, napetost, naprezanje, sila, si-
lina, stupanj napetosti
intenzivan (lat. intensivus) jak, moan,
silan, bujan; koji oznaava pojaanu
radnju, koji oznaava stupanj na-
pregnutosti; intenzivna veliina ja-
kosna veliina, veliina koja, za raz-
liku od prostorne (ekstenzivne), ima
stupnjeve jakosti (kao: svjetlost,
zvuk, elektrina struja i dr.); inten-
zivno gospodarstvo oblik upravljanja
dobrom u kojem se na obraivanje
zemljita ulae mnogo vie truda i
novca, ali se dobiva i znatno vei pri-
nos i prihod; supr. ekstenzivan
intenzivirati (lat. intendere zategnuti,
napregnuti) uiniti, uiniti jaim, po-
jaati, pojaavati
intenzivnost v. intenzitet
intenzivum (lat. intensivum sc. ver-
bum) gram. glagol koji oznaava po-
jaavanje radnje drugog glagola, npr.
"prislukivati" od "sluati"
inter (lat.) prijedlog, pojavljuje se kao
predmetak u sloenicama sa znae-
njem: medu, izmeu, za vrijeme
inter arma silent leges (lat.) navod iz
Ciceronovog govora Za Milona (Pro
Milone, VI, 10): "Pod orujem ute
zakoni", tj. u ratu ne vrijede nikakvi
zakoni osim zakona vojne sile
613 interdicirati
inter arma silent musae it. inter ar-
ma silent muze (lat.) "Kad oruje go-
vori, muze ute", tj. gdje se ratuje,
ne razvija se umjetnost i znanost
inter canem et lupum it. inter kanem
et lupum (lat.) izmeu psa i vuka, tj.
naveer kad se pas puta s lanca,
a vuk se u tami ulja do svog plijena
inter jocos et seria it. inter jokos et
seria (lat.) izmeu aljivog i ozbiljnog
inter pocula it. inter pokula (lat.) "pri
ai" (vina)
inter praesentes it. inter prezentes
(lat.) meu nazonima
inter vivos (lat.) meu ivima, za ivo-
ta; prav. zaivotni, npr. posao: ugo-
vor, testament itd.
interamnij (lat. inter- izmeu, amnis
rijeka) podruje izmeu dviju rijeka,
meurijeje
interartikularni (lat. interarticularis)
koji se nalazi meu zglobovima, me-
uzglobni
intercelularni (lat. inter, cellula sta-
nica) fiziol. meustanini, koji se na-
lazi izmeu tkivnih stanica ivotinj-
skog tijela, npr. intercelularni pro-
stori zrakom ispunjeni prostori izme-
u stanica; intercelularna supstanca
tvar koja se nalazi izmeu stanica i
koja ih spaja
intercesija (lat. intercessio) zauzima-
nje, zalaganje, posredovanje, molje-
nje; jamenje, jamstvo; prav. ulaga-
nje prigovora
intercizija (lat. intercisio) presjek; pre-
kid, odmor, stanka; odjeljak, odlomak,
pasus; gram. umetnuta reenica
interdentalan (lat. inter, dens zub, den-
talis zubni) koji je izmeu zuba;
gram. meuzubni (glas)
interdiciran (lat. interdictus) prav.
proglaen nesposobnim za samostal-
no upravljanje imovinom
interdicirati (lat. interdicere) zabra-
niti, uskratiti; zabraniti slobodno ras-
polaganje svojom imovinom
inter dikcija
interdikcija (lat. interdictio) zabrana,
uskraivanje, ukidanje, liavanje, li-
enje
interdikt (lat. interdictum) zabrana; u
katolikom crkvenom pravu: obusta-
va obavljanja svih crkvenih obreda
(osim krtenja, krizmanja, ispovije-
danja i prieivanja bolesnika i onih
koji su na samrti), vrsta crkvene kaz-
ne za pokrajinu, dravu, grad ili opi-
nu (kaznu su primjenjivale prijanje
pape da bi prisilile vlade na popu-
tanje)
interdiktor (lat. interdictor) onaj koji
zabranjuje
inter egnum (lat. interregnum) vrijeme
od smrti ili silaska s prijestolja jed-
nog vladara pa do stupanja na prije-
stolje drugog vladara, meuvlada,
razdoblje u kojem drava nema vla-
dara
interes (lat. intersum, interesse su-
djelovati, imati udjela) udio, sudio-
nitvo; odnos, privlanost, zanimlji-
vost, panja, ljubav, naklonost; zna-
aj, vanost, vrijednost: korist, dobit,
dobitak; kamata, prihod od uloenog
novca, novac plaen za koritenje po-
suenog novca; obian interes novac
plaen na glavnicu zajma; sloen in-
teres ili interes na interes interes pla-
en na glavnicu periodino poveanu
dodavanjem neplaenog interesa;
prav. korist ili teta koju netko ima
od ina neke druge osobe ili od doga-
aja; per interesse (lat.) iz koristo-
ljublja; interesni raun raun kojim
se izraunavaju kamate; politika in-
teresa sebina politika
interesantan (fr. interessant) zanim-
ljiv, privlaan, koji pobuuje rado-
znalost, uzbudljiv, zabavan; vaan,
znaajan; rijedak, poseban
interesantnost (lat. interesse) zanim-
ljivost, privlanost, znaajnost
interesent (lat. interesse, fr. interesser)
onaj koga se neto tie, onaj koji ima
614 interiora
udjela u emu, onaj kojemu je stalo
do ega, sudionik; onaj koji eli to,
koji polae pravo na to; kupac, mu-
terija
interesirati se (lat. interesse) zanimati
se za, imati udjela u, sudjelovati;
imati prema emu naklonost ili lju-
bav, biti odan; zauzimati se za koga;
interesira me zanima me, stalo mi
je, tie me se, privlai me, izaziva
moje sudjelovanje, moju radoznalost,
moju pozornost; zainteresiran sam ni-
sam ravnoduan, do toga mi je stalo,
to me se tie, to je za mene vano, tu
su u pitanju moji rauni
interesna sfera tue podruje za koje
se zanima neka drava
interferencija (ni. interferentia) fiz.
uzajamno pojaavanje ili oslabljiva-
nje elektrinih, svjetlosnih i zvunih
valova
interferirati (lat. interferre) fiz. vriti
uzajamno djelovanje valova (elektri-
nih, svjetlosnih, zvunih) da se djelo-
vanje svakoga vala pojaa, oslabi ili
poniti; interferencija
interferometar (lat. interferre, gr. me-
tron) naprava za mjerenje duine
svjetlosnih valova pomou pojava in-
terferencije svjetlosnih zraka
interglacijalna doba (lat. inter, glaci-
alis leden) geol. doba koja su bila
izmeu pojedinih ledenih razdoblja
na Zemlji, osobito u Europi
interijer (fr. interieur, lat. interior unu-
tranji) unutranjost, unutarnja stra-
na; umj. prikazivanje unutranjosti
neke sobe ili graevine; supr. ekste-
rijer
interim (lat.) 1. meutim; 2. za sada;
privremeno
interimistik (lat. interimisticum) prav.
privremena odredba o nekoj spornoj
strani, vrijedi dok se ne donese ko-
nana odluka; provizorij
interiora (lat. interior unutranji) anat.
unutranji organi, utroba
interjekcij
interjekcija (lat. inteijectio) gram. uz-
vik, usklik (ah! oh! jao! fuj! i dr.);
prav. podnoenje albe (apelata) na
presudu viem sudu
interkalaran (lat. intercalaris) umet-
nut, dodan, dometnut; intercalaris
annus it. interkalaris anus (lat.) pri-
jestupna godina; intercalaris dies it.
interkalaris dies (lat.) prijestupni
dan (29. veljae svake etvrte go-
dine); med. dan bez groznice
interklavikularan (lat. interclavicula-
ris) anat. koji se nalazi izmeu klju-
nih kostiju
interkolumnij (lat. inter, columna,
stup) grad. razmak izmeu dvaju
stupova; meuprostor
interkomunicirati (lat. intercommu-
nicare) biti u zajednici, imati meu-
sobnu vezu, opiti
interkomunikacija (lat. intercommu-
nicatio) zajednica, meusobna veza
interkonfesionalan (lat. interconfes-
sionalis) koji se tie meusobnog od-
nosa raznih vjera; koji ne dijeli pre-
ma vjerskoj pripadnosti
interkostalan (lat. intercostalis) anat.
medurebreni, koji se nalazi medu re-
brima
interkruralan (lat. inter, crus, cruris)
anat. meubedreni
interkurentan (lat. intercurrens) koji
se pojavljuje za trajanja nekog sta-
nja, koji izbija; med. za bilo (puls):
nepravilan
interkutan (lat. intercutanus) anat.
koji se nalazi izmeu koe i mesa
interlinearan (lat. interlinearis) na-
pisan ili tiskan izmeu redova, me-
uredni; interlinearna verzija prije-
vod napisan izmeu dvaju pisanih
ili tiskanih redova
interlokucija (lat. interlocutio) razgo-
vor; prav. prethodna odluka, privre-
meni pravorijek koji se nekada iz-
ricao prije donoenja konanog pra-
615 intermitirati
vorijeka; sporedna osuda u parnici
zbog kakve sporedne stvari
interlokut (lat. interlocutum) prav. v.
interlokucij; prethodno priznanje na
parnici
interludij (lat. interludere, interludi-
um) glaz. meuigra
intermaksilaran (lat. intermaxillaris)
anat. meueljusni
intermeco (tal. intermezzo, lat. inter-
medium) meuigra; malo komino
kazalino djelo, obino mala komina
opera koja se izvodi izmeu inova
glavne predstave i koja nema nika-
kve veze s glavnom predstavom; u
instrumentalnoj glazbi: kratko, sa-
mostalno djelo; komina epizoda uop-
e
intermedij (lat. intermedium) vrijeme
izmeu dvaju utvrenih rokova; fiz.,
kem. tvar koja pomae prelazak jed-
ne tvari u drugu, ili spajanje drugih
dviju tvari u jednu; kaz. igra izmeu
dvaju inova, meuigra
intermisija (lat. intermissio) prekid na
neko vrijeme, proputanje; izostaja-
nje na neko vreme, privremeni pre-
stanak; vrijeme izmeu prestanka i
ponovnog pojavljivanja ega, npr. in-
termisija groznice med. vrijeme bez
groznice (tj. vrijeme izmeu njezinog
prestanka i ponovnog pojavljivanja)
intermitentan (lat. intermittere obu-
staviti, prekinuti) koji ima prekide,
koji je s prekidima, na mahove, koji
izostaje s vremena na vrijeme, koji
prestane pa se pojavi
intermitirati (lat. inter-mittere) preki-
nuti na neko vrijeme, propustiti, pro-
putati; izostajati, prekidati se, pre-
stajati na neko vrijeme; intermitira-
jue bolesti bolesti s prekidima za vri-
jeme kojih se bolesnik osjea rela-
tivno zdravim (npr. intermitirajua
groznica); intermitirajui izvori izvori
koji privremeno presuuju pa opet
izbijaju; intermitirajui puls bilo
intermittens
(puls) koje nejednako udara, s pre-
kidima
intermittens (lat.) med. prijestupna
groznica, groznica koja se pojavi na
mahove, s prekidima
intermuskularan (lat. intermuscula-
ris) anat. meumiini, koji se nala-
zi izmeu miia
internacija (lat. internatio) v. pod in-
ternirati
Internacionala (lat. inter, natio narod)
1. Medunarodna radnika udruga; I.
internacionalu (18641872) osnovali
su Marx i Engels; II. internacionalu
(18891914) osnovao je Engles; III.
internacionalu (19191943) osnovao
je Lenjin; 2. himna meunarodnog
proleterijata, tekst: E. Pottier (1871),
glazba: P. Degeyter
internacionalan (lat. internationalis)
meunarodni (npr. internacionalno
pravo, internacionalni odnosi, ugo-
vori, jezik itd.)
internacionalist (lat. inter, natio) pri-
staa ih lan radnike internaciona-
le; kozmopolit
internacionalizacija (lat. inter, natio
narod) priznavanje ega za zajedni-
ko, meunarodno; sporazum prema
kojem sve drave imaju jednako pra-
vo da se neim koriste, npr. nekim
teritorijem, tjesnacem, rijekom itd.
internacionalizam (lat. inter, natio
narod) 1. meunarodni radniki po-
kret za klasno jedinstvo i solidarnost
u borbi za zbacivanje buroaske vla-
sti, unitenje imperijalizma i uvoe-
nje socijalistikog, odnosno komunis-
tikog poretka; 2. osjeaj solidarno-
sti i bratstva svih radnika svijeta
internacionalizirati (lat. inter, natio
narod) initi, uiniti neto zajedni-
kim, meunarodnim; sporazumom
odrediti da sve drave imaju jednako
pravo neim se koristiti, npr. nekim
teritorijem, rijekom, nekim tjesna-
cem itd.
616 interogativan
internat (lat. internatum) odgojni zavod
u kojem pitomci, pored nastave, ima-
ju stan i hranu (supr. eksternat)
interni (lat. internus) unutranji, unu-
tarnji; osoban; interna medicina dio
medicine koji se bavi unutarnjim bo-
lestima; interna trgovina unutarnja
trgovina, domaa trgovina (supr. eks-
terna); koji je odreen za unutarnju
slubu, koji nije za javnost (npr. in-
terne stvari, interni spor)
internirac (lat. internus) onaj koji je
interniran; v. internirati
internirati (lat. internare) sumnjive
strance, politike ili vojne bjegunce
strane drave, podanike neprijatelj-
ske drave za vrijeme rata ili domae
politiki sumnjive ljude osuditi na i-
vot pod policijskim ili vojnim nadzo-
rom u odreenom mjestu, u tzv. kon-
centracijskim logorima; zatvoriti, dr-
ati u zatoenitvu, ograniiti slobo-
du kretanja; kao imenica: internira-
nje, internacija
internist (lat. internus unutranji) ak
koji, pored nastave, ima u zavodu i
stan i hranu (supr. eksternist); med.
lijenik specijalist za unutarnje bo-
lesti; bolesnik koji boluje od neke
unutarnje bolesti; u Francuskoj: lije-
niki pomonik
internodij (lat. internodium) bot. biljni
lanak, prostor izmeu dvaju koljena
stabljike
internuncij (lat. internuncius) prego-
vara, posrednik; izvanredni papin-
ski izaslanik drugog ranga
interoceanski (lat. inter, oceanus, gr.
okeanos) meuoceanski, koji lei iz-
meu oceana, koji povezuje oceane
interogacija (lat. interrogatio) pitanje,
ispitivanje, sasluavanje, sasluanje
interogativ (lat. interrogativum) gram.
upitna zamjenica: tko? to? koji? i-
ji?
interogativan (lat. interrogativus) upi-
tni, koji ima oblik pitanja
interogatorij
interogatorij (lat. interrogatorium)
prav. sasluanje, sudsko ispitivanje;
zapisnik o sasluanju
interparlamentarni (lat. inter, parla-
mentum) koji povezuje sve parlamen-
te, meduparlamentarni
interpelacija (lat. interpellatio) upa-
dica, prekidanje u govoru, prigovor;
u parlamentarnom smislu: pitanje
kojim izaslanik u parlamentu trai
od vlade ili nekog ministra pisano ili
usmeno izjanjenje o nekom proble-
mu iz podruja unutarnje ili vanjske
politike; prav. spreavanje, ospora-
vanje posjeda, prigovor; pozivanje
pred sud
interpelant (lat. interpellans) podno-
sitelj interpelacije u parlamentu
interpelirati (lat. interpellare) preki-
dati, prekinuti koga u govoru, upa-
dati u rije, smetati; traiti odgovor
ili objanjenje o emu od mjerodav-
nog ministra u parlamentu; prav.
sprjeavati neto; prigovarati; zvati
pred sud
Interpol (kratica za fr. Organisation in-
ternationale de police criminelle i za
engl. International Police) Meuna-
rodna organizacija kriminalistike
policije
interpolacija (lat. interpolatio) umeta-
nje, kvarenje prvobitnog teksta ne-
kog spisa kasnijim umetanjem rije-
i, reenica, strofa i si.; mat. ume-
tanje novih lanova izmeu lanova
jednog niza brojeva
interpolator (lat. interpolator) falsifi-
kator tuih djela, krivotvoritelj
interpolirati (lat. interpolare) dati ne-
emu nov ili drukiji izgled, dotjera-
ti; umetnuti i tim umetanjem po-
kvariti neto; interpolirana mjesta is-
kvarena ili kasnije umetnuta mjesta
u tekst nekog djela; mat. vriti inter-
polaciju
interponent (lat. interponens) prav.
ulaga pravnog lijeka protiv neke od-
luke
617 interskapul
interponirati (lat. interponere) umet-
nuti, umetati, metnuti izmeu, me-
tati izmeu, stavljati izmeu, staviti
izmeu; posredovati, primiti se po-
sredovanja u emu; prav. uloiti (ili:
ulagati) pravni lijek protiv nepovolj-
ne odluke
interpozicija (lat. interpositio) ume-
tanje, stavljanje izmeu; zalaganje,
posredovanje; ulaganje pravnog lije-
ka; posredovanje vlasti; interpositio
appellationis it. interpozicio apelaci-
onis (lat.) prav. ulaganje priziva na
vii sud
interpret (lat. interpres) tuma, obja-
njava; prevoditelj; prikaziva, izvo-
a, npr. neke uloge
interpretacija (lat. interpretatio) tu-
maenje, objanjavanje, izlaganje
(spisa, zakona, ugovora i dr.); prika-
zivanje, izvoenje (npr. neke uloge);
prevoenje stranog pisca
interpretator (lat.) tuma, izlaga; ob-
janjava, prikaziva, izvoa; pre-
voditelj
interpretirati (lat. interpretari) tuma-
iti, objanjavati, izlagati; prikaziva-
ti, izvoditi; prevoditi
interpunkcija (lat. interpunctio) gram.
reenini znakovi, razgoci; stavljanje
reeninih znakova, razgoda; inter-
punktacija
interpunktirati (lat. interpunctare)
gram. staviti (ili: stavljati) reenine
znakove: toku, zarez, upitnik itd.;
interpungirati
intersecirati (lat. intersecare) proreza-
ti, razrezati
intersekcija (lat. intersectio) sjecite,
presjek, ispreplitanje: sjecite, toka
u kojoj se sijeku dvije crte
intersept (lat. interseptum) pregradni
zid, pregrada; anat. oit, dijafragma
interskapilij (lat. interscapilium) zool.
v. interskapul
interskapul (lat. interscapulum) anat.
prostor izmeu lopatica
interstelarni
interstelarni (lat. inter, stella) meu-
zvjezdani, koji se nalazi izmeu zvi-
jezda
intersticijalan (lat. interstitialis) me-
uprostorni, koji se tie meuprosto-
ra, koji je u vezi s meuprostorima;
intersticijalno tkivo zool. potporno
tkivo u ivotinjskom parenhimu (ve-
zivno, hrskaviavo i kotano)
intertignij (lat. intertignium) grad. pro-
stor izmeu dviju greda
intertrigo (lat. terere trti, tritum, inter-
trigo) med. ojedica, upala koe izme-
u dviju konih povrina koje se do-
diruju
intertritura (lat. intertritura) med. do-
bivanje stolice pomou trljanja
intertropski (lat. inter, gr. trope vra-
anje, okretanje) zem. meuobratni-
ki, koji se nalazi izmeu obratnica;
koji raste ili uspijeva izmeu obrat-
nica
interupcija (lat. interruptio) prekida-
nje; smetanje, ometanje; interruptio
praescriptionis it. interupcio pre-
skripcionis (lat.) prav. prekidanje za-
stare
interuzurij (lat. uti upotrebljavati,
usus uporaba, intersurium) trg. me-
ukamate, tj. obraunavanje kamata
pri plaanju nekog potraivanja koje
jo nije dospjelo u razdoblju od dana
plaanja do roka plaanja
interval (lat. inter, vallus bedem, pro-
stor izmeu bedema, intervallum)
meuprostor, udaljenost, razmak,
praznina izmeu ega; meuvrijeme;
prav. meuvrijeme, rok; glaz. razlika
visina izmeu dvaju tonova; per in-
tervalla (lat.) u prekidima, na preki-
de, s prekidima; dilucida ili obinije
lucida intervalla (lat.) mn. svijetli
trenuci, osobito kod duevnog boles-
nika
intervalometar (lat. intervallum uda-
ljenost, gr. metron) voj. u topnitvu:
sprava za mjerenje udaljenosti od
618 intervjuist
cilja do toke udara zrna ili rasprs-
kavanja u zraku
intervencija (lat. interventio) mijea-
nje, posredovanje, ulazak tree osobe
u neki spor u ulozi suca ili posred-
nika; mijeanje jedne drave u po-
slove druge drave; bank. posredova-
nje na burzi radi odravanja teaja
vrijednosnih papira; trg. primanje tu-
e mjenice na sebe; voj. ulaenje u
rat
intervencionisti (lat. interventio) mn.
oni koji rade na tome da se interve-
nira, tj. da neka drava ue u rat
intervenijent (lat. intervenines) prav.
onaj koji se umijea u neki spor kao
trei (lat. tertius interveniens), po-
srednik, sudac, izborni sudac
intervenirati (lat. intervenire) mijea-
ti se, umijeati se u to (npr. u kakav
spor), pojavljivati se kao posrednik,
posredovati; raditi (ili: utjecati) na
burzi da se odri teaj novca ili vri-
jednosnih papira; voj. umijeati se
vojnom silom, pritei vojskom (u po-
mo i si.)
interventivan (lat. interventivus) koji
se pojavljuje u ulozi posrednika, po-
sredniki
interventor (lat. interventor) posred-
nik, izborni sudac
intervertebralan (lat. intervertebralis)
anat. meuprljenski, koji se nalazi
izmeu prljenova
intervju (engl. intervievv) razgovor, ispi-
tivanje; osobito: razgovor izmeu no-
vinara i kakve poznate osobe iz jav-
nog ivota
intervjuirati (eng. interview) razgova-
rati s nekom osobom radi ispitiva-
nja njezinog miljenja; v. intervju
intervjuist (engl. intervies) novinar koji
u razgovoru s kakvim istaknutim dr-
avnikom, umjetnikom, znanstveni-
kom itd. nastoji postavljanjem pita-
nja doznati njegovo miljenje o va-
intestabilan
nim pitanjima da bi ga objavio u
sredstvima priopavanja
intestabilan (lat. intestabilis) prav. ne-
sposoban za svjedoenje (pred su-
dom), nesposoban za pravljenje opo-
ruke
intestatan (lat. intestatus) koji nije na-
pravio raspodjelu imovine prije smr-
ti; heres intestatus ili heres ab intes-
tato (lat.) prav. onaj koji prima na-
sljedstvo i bez oporuke, tj. prirodni,
zakoniti nasljednik
intestatni nasljednik = heres intesta-
tus; v. pod intestatan
intestinalan (lat. intestinalis) utrobni;
intestinalni tok med. um u crijevima
koji se moe uti pomou lijenike
slualice (stetoskopa)
intestinum (lat. intestinum) anat. cri-
jevo; intestina utroba
intiman (lat. interior, intimus) unutar-
nji; prisan, blizak, osoban, srdaan,
prijateljski
intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno
prijateljstvo, tijesna veza
intimus (lat.) prisni prijatelj
intoksikacija (lat. in, gr. toxikon ot-
rov) med. trovanje, bolest izazvana
djelovanjem otrova na organizam;
pren. opijanje, zanoenje, oaranje;
zanesenost, oaranost, opijenost
intolerantan (lat. intolerans) nesno-
ljiv
intolerantizam (lat. intolerantia) ne-
snoljivost
intonacija (tal. intonatio) glaz. davanje
tona; proizvoenje tona; sviranje, pje-
vanje; u Kat. crkvi: poetne rijei mo-
litve koje izgovori sveenik za olta-
rom i na koje vjernici odgovaraju
intonirati (lat. intonare) glaz. dati ton,
davati ton; proizvoditi tonove; svira-
ti, pjevati
intorzija (lat. intorsio) zavrtanje; kriv-
ljenje, iskrivljenost; intorsio uteri it.
intorzio uteri (lat.) med. iskrivljenost
maternice
619 intriga
intra (lat. interus, intra) latinski prijed-
log, pojavljuje se u sloenicama kao
predmetak sa znaenjem: u, unutra,
iznutra; vremenski: za, prije isteka;
kod brojeva: ispod; u opsegu, u gra-
nicama
intra muros (lat.) meu zidovima, tj.
tajno
intracelularan (lat. cellula stanica, in-
tracellularis) biol. koji je u unutra-
njosti stanice, u stanici
intrada (tal. intrata, starofr. intrade)
glaz. uvod, predigra, kratak instru-
mentalni dio kao uvod u vee glaz-
beno djelo; intrade mn. dravni pri-
hodi (od poreza, nameta i dr.)
intrakapsularan (lat. intracapsularis)
med. koji se nalazi u zglobnoj aici,
npr. povreda zgloba koja je doprla u
zglobnu aicu
intranzitiv (lat. intransitivum) gram.
neprijelazni glagol
intranzitivan (lat. intransitivus) nepri-
jelazan; verbum intransitivum it.
verbum intranzitivum (lat.) v. intran-
zitiv
intraokularni (lat. intraocularis) koji
se nalazi u oku, oni
intrauterinski (lat. intrauterinus)
med. koji je u unutranjosti mater-
nice
intravenozan (lat. intravenosus) med.
koji se ubrizgava (lijek) izravno u ve-
ne kako bi se ubrzalo djelovanje
intravertan (lat. intra, vertere okretati)
okrenut unutra, usmjeren prema
onome to je unutra; intravertne oso-
be psih. prema Jungu, to su osobe
koje vole biti same sa sobom, koje su
povuene u sebe, misaoni ljudi (supr.
ekstravertne osobe)
intravilan (lat. intra, villa ljetnikovac)
gradski (naziv za izgraeni i nase-
ljeni dio gradske opine); supr. eks-
tra vilan
intriga (fr. intrigue, tal. intrigo) splet-
ka, smutnja; u drami: zaplet koji je
intrigant
izazvan da bi se neto sprijeilo ili
postiglo
intrigant (fr. intrigant) spletkar, smut-
ljivac; u drami: lik koji svojim splet-
kama najvie pridonosi stvaranju
dramskog zapleta
intrigantski (fr. intrigant) spletkarski,
smutljivaki, lukav, prepreden, pod-
mukao
intrigirati (tal. intrigare, fr. intriguer)
spletkariti, praviti spletke (ili: smut-
nje), kovati zamke, raditi kome iza
leda; kaz. zaplesti, praviti zaplet
intrinsean (fr. intrinseque) prid. unu-
tarnji, bitan, pravi svojstven
introdukcija (lat. introductio) uvoe-
nje, uvod; uvoenje u dunost, u slu-
bu; uvod (u knjizi); glaz. uvod u neko
glazbeno djelo, obino laganog i oz-
biljnog karaktera
introjekcija (lat. introjectio) stavljanje
u, umetanje
intromisija (lat. intromissio) unoenje,
uvlaenje, utrcavanje
intromitirati (lat. intromittere) pustiti
(ili: putati, poslati) unutra
intronizacija (gr. thronos prijestolje,
lat. inthronisatio) podizanje (ili: stu-
panje) na prijestolje; sveano ustoli-
enje novoposveenog biskupa ili pa-
pe u glavnoj (stolnoj) crkvi; osloba-
anje pokajnika i ponovno primanje
u crkvenu opinu; ponovno posvee-
nje oskrvnute crkve ili oltara
intronizirati (gr. thronos prijestolje,
lat. inthronisare) sveano postaviti
na prijestolje; biskupa sveano uve-
sti u slubu i dostojanstvo
introspekcija (lat. introspectio) gleda-
nje unutra, zagledanje u sebe, samo-
promatranje, promatranje svojih mi-
sli, osjeaja itd.
introspektivan (lat. introspectivus) sa-
mopromatraki, koji ispituje (ili: pro-
matra) svoju unutranjost, koji izra-
ava samopromatranje, koji se od-
nosi na samopromatranje
620 intuitivan
introspicirati (lat. intro-spicere) gle-
dati u, promatrati svoju unutra-
njost, zagledati se u svoju unutra-
njost, promatrati samoga sebe; ispi-
tivati potanko
introverzija (lat. introversio) okrenu-
tost unutarnjoj strani; introversio
palpebrarum it. introverzio palpe-
brarum (lat.) med. okrenutost rubova
onih vjeda
intruzija (lat. intrusio) bespravno uvla-
enje ili ulaenje u slubu; name-
tanje, nametljivost
intruzivan (lat. intrusivus) koji se
uvlai (ili: namee), nametljiv; geol.
koji je u tekuem stanju utisnut u
upljine ili pukotine drugog stijenja
intubacija (lat. in, tubus) med. uvlae-
nje posebne cjevice u grlo da bi se
omoguio ulazak zraka u plua, oso-
bito kod difterinih bolesti
intuicija (lat. intueor spoznam, zami-
jetim, intuitio) 1. fil. neposredno za-
mjeivanje, neposredno uvianje, du-
hovno promatranje, neposredno ste-
ena spoznaja, tj. ona do koje se nije
dolo putem iskustva ih razmilja-
nja (refleksije), neposredno doivlja-
vanje stvarnosti, "otkrie koje se raz-
vija iz ljudske due" (Goethe); 2. na-
sluivanje, predosjeaj, slutnja
intuicionizam (lat. intuitio) fil. naua-
vanje o neposrednoj, intuitivnoj si-
gurnosti etikih pojmova i zakona;
takoer: nauavanje o intuiciji kao
najvanijem i najpouzdanijem izvo-
ru spoznaje
intuitivan (lat. intueri uvidjeti, spozna-
ti, intuitivus) fil. 1. koji je predmet
intuicije, koji se spoznaje intuicijom,
koji se neposredno uvia i zamjeuje
bez posredovanja razmiljanja (intui-
tivna istina); 2. koji ini intuiciju i
kojeg prati intuicija, do kojega se do-
lazi neposrednim shvaanjem biti
stvari (intuitivna spoznaja); supr.
diskurzivan; 3. koji je obdaren intui-
intuitu
ijom, koji spoznaje intuicijom, koji
moe neposredno uviati i zamjei-
vati; intuitivan duh duh koji nepo-
sredno uvia i zamjeuje, koji spo-
znaje cjelinski, a ne rasuuje rala-
njivanjem (analizom) i apstrakcijom
intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom
na, u pogledu
intuitus (lat. intuitus) gledanje, proma-
tranje, zamjeivanje, spoznavanje;
opaaj
intumescencija (lat. intumescentia)
med. oticanje, oteklina
inturgescencija (lat. inturgescentia) v.
intumescencija
intus (lat.) u unutranjosti, unutra
intus-suscepcija (lat. intus-susceptio)
fiziol. primanje u unutranjost, u se-
be; osobito: unutarnje pripajanje tva-
ri primljenih u organsko tijelo; ras-
tenje primanjem u sebe hranjivih
tvari; intus-suscepcija nekog crijeva
med. uvlaenje gornjeg dijela jednog
crijeva u drugo
inulin (lat. inula) kem. farm. krobu
slian ugljikohidrat koji se dobiva od
korijena biljke oman (lat. inula)
inumbracija (lat. umbra sjena, inum-
bratio) sjenanje, osjenavanje, za-
mraivanje
inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje,
utrljavanje, lijeenje trenjem
inv. (lat. inv. = invenit) v. invenit
invaginacija (lat. vagina vrata, korice,
invaginatio) uvlaenje u korice, na-
vlaku, kanal i si.; med. uvlaenje jed-
nog crijeva u drugo
invalencija (lat. invalentia) nemo, iz-
nemoglost, slabost, boleljivost
invalid (lat. invalidus) onaj koji je ne-
sposoban ili onesposobljen za slubu
i zaraivanje radi uzdravanja sebe
i svoje obitelji, osobito onaj koji je
onesposobljen u ratu, ratni invalid
invalidacija (lat. invalidatio) prav. pro-
glaenje nevaeim, presuda kojom
621 invazijski
se neto proglaava za nevaee; in-
validiranje
invalidan (lat. invalidus) iznemogao,
nemoan, s manom, nesposoban za
slubu, neupotrebljiv, onesposobljen;
istroen, kart: prav. nepravovaljan,
koji nije utemeljen na pravu
invalidirati (lat. in, valere, fr. invali-
der) prav. ponititi, liiti pravne os-
nove, staviti izvan zakona
invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite)
iznemoglost, nemo, neupotrebljivost,
nesposobnost za vrenje slube; oso-
bito: nesposobnost neke osobe da,
zbog bolesti ili rana zadobivenih u
ratu ili javnoj slubi, radom privredi
ni treinu onoga to bi, daje tjelesno
odnosno duevno zdrava, mogla pri-
vrijediti; prav. nevaenje, nevanost,
nitavnost
invalidnina (lat. invalida) pomo dr-
ave invalidima i njihovim obitelji-
ma
invar (lat. varius razliit, invariabilis
nepromjenjiv) elik s oko 23% nikla,
s vrlo mahm koeficijentom rasteza-
nja, zbog ega je prikladan za izradu
raznih vrsta mjernih sprava i si.
invarijabilan (lat. in ne, varius razliit)
nepromjenjiv, koji se ne moe pro-
mijeniti, stalan
invarijanta (lat. in ne, variare mije-
njati) mat., fiz. nepromjenjiva veli-
ina
invazija (lat. invasio) navala, najezda,
upad s vojskom u tuu zemlju; oso-
bito: neprijateljski upad kojem nije
cilj trajno osvajanje zemlje, nego sa-
- mo postizanje nekog prolaznog cilja
invazijski (lat. invasivus) osvajaki,
napadaki; invazijska vojska vojska
za neprijateljski upad u tuu zemlju;
invazijski rat napadaki rat koji po-
inje iznenadnim upadom u neprija-
teljsku zemlju; invazijske bolesti bo-
lesti koje izazivaju ivotinjski i bilj-
ni nametnici (paraziti)
invecta et illata
invecta et illata it. invekta et ilata
(lat.) prav. "sve to je uvezeno i une-
seno", pokretnine koje zakupnik do-
nosi na zemlju uzetu pod zakup; in-
vekta
invekta (lat. invehere uvesti, invectus
uvezen, invecta uvezeno, uvezene
stvari); v. invecta et illata
invektiva (lat. invehi nasrnuti, napasti,
invectivus nasrtljiv, pogrdan) nasr-
tanje, vrijeanje, uvreda, uvredljivo
zadirkivanje, peckanje, grdnja
invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv,
uvredljiv, pogrdan
invencija (lat. inventio) pronalaenje;
pronalazak, izum; izumiteljski dar,
sposobnost pronalaenja; duhovitost,
dosjetljivost
invenit (lat. invenire pronai, invenit)
pronaao je, pronaao (na bakrorezi-
ma, obino skraeno inv., pokraj um-
jetnikova imena)
inventar (lat. invenire pronai, inven-
tarnim) popis stvari koje se nau pri-
likom nekog pregleda, popis pokret-
nih stvari koje spadaju u sastav ne-
ke imovine, ili same te stvari; ivi
inventar stoka koja pripada nekoj
imovini; mrtvi inventar poljoprivred-
ne sprave, alati i si.; knjiga koja sa-
dri takav popis
inventarizacija (lat. inventarisatio) po-
pisivanje (ili: pravljenje popisa) stva-
ri koje pripadaju nekoj imovini ili
ostavtini, pravljenje inventara; in-
ventariziranje
inventariziranje (lat. inventarisare) v.
inventarizacija
inventarizirati (lat. inventarisare) po-
pisati (ili: popisivati, napraviti po-
pis) stvari, napraviti inventar; inven-
tirati
inventivan (lat. invenire pronai, in-
ventiosus) pronalazaki, izumiteljski;
duhovit, dosjetljiv
inventura (lat.) pregled i popis onoga
to se zatekne, npr. u nekom skladi-
622 inverzor
tu; trg. popisivanje robe koja se na-
e na skladitu; skladina knjiga;
skladino stanje
invertebrati (lat. invertebrata) mn.
zool. beskraljenjaci
invertencije (lat. invertentia) mn. med.
sredstva za umotavanje ljutih lije-
kova, osobito kiselina
invertirati (lat. invertere) obrtati, obr-
nuti, preokrenuti, preokretati, pre-
metnuti; voj. postrojiti obrnutim re-
dom
invertit (lat. invertere okrenuti) homo-
seksualac
invertor (lat.) teh. izmjenjiva, elektri-
na naprava za pretvaranje istosmjer-
ne struje u izmjeninu
inverzija (lat. inversio okretanje) gram.
obratan redoslijed rijei ili reenica;
ret. obrtanje redoslijeda rijei radi
isticanja onoga dijela reenice koji
bi u obinom redoslijedu rijei zau-
zimao manje vidljivo mjesto, npr.: za
junako pitaju se zdravlje (= hiper-
baton); voj. formiranje bojnog reda
na nain koji se razlikuje od uobia-
jenog, postrojavanje obrnutim redo-
slijedom; med. izvrnue pojedinih
upljih organa, npr. maternice, crije-
va, pri emu unutarnja povrina po-
stane vanjskom, i obratno; meteor,
pojava da se na nekoj visini nade
topliji sloj zraka nego to je sloj ispod
njega, dok je normalno da tempe-
ratura na veoj visini bude nia; u
seksologiji: spolni ivot osoba koje
svoje spolne prohtjeve mogu zado-
voljiti samo s osobama istoga spola
(homoseksualnost)
inverzivan (lat. inversivus) obrnut, pre-
metnut; inverso ordine it. inverzo
ordine (lat.) obrnutim redom, u obr-
nutom poretku
inverzor (lat. inversor) fiz. instrument
koji slui za pretvaranje galvanske
struje, pretvara
investicija 623
investicija (lat. investitio) ulaganje ka-
pitala u neki unosan posao ili unos-
no poduzee; investicijska banka nov-
ani zavod koji daje zajam za ula-
ganje novca u unosno poduzee; in-
vesticijski zajam zajam koji se za-
kljuuje za privredno korisne ciljeve
(npr. za izgradnju eljeznica, puteva
i dr.); investicijski ili melioracijski
zajam zajam koji se upotrebljava za
popravljanje kakvoe zemljita, za
pretvaranje neplodnog zemljita u
plodno
investirati (lat. investire) postaviti, po-
stavljati, opremiti znacima dostojan-
stva; trg. uloiti novac u neki unosan
posao ili poduzee
investitura (lat. investire postaviti, in-
vestitura) sveano imenovanje na ne-
ki poloaj, npr. biskupski; uvoenje
u posjed feudalnog dobra; davanje pr-
stena i tapa biskupima kao znaka
njihovog posjednikog prava
Inviolata (lat.) Neoskvrnuta, u Kato-
likoj crkvi: pridjevak Bogorodice
invita Minerva (lat.) protiv volje Mi-
nervine, tj. bez sposobnosti i znanja
invitis non dantur privilegia (lat.)
onima koji ne trae, ne daju se po-
vlastice
Invocavit it. Invokavit (lat.) prva ne-
djelja u korizmi;
invocirati (lat. invocare) prizvati, pri-
zivati, dozivati; zaklinjati
invokacija (lat. invocatio) prizivanje,
dozivanje; zaklinjanje
involucija (lat. involutio) zamotavanje,
omotavanje; zaplet; med. slabljenje
tijela u starosti (npr. u klimakteriju)
ili pojedinih organa (npr. maternice
odmah nakon poroaja); opadanje,
slabljenje; supr. evolucija
involvencije (lat. involventia) mn. med.
sredstva za ublaavanje i neutra-
liziranje estine nekog lijeka, npr.
ulje
injurija
involvirati (lat. involvere) umotati,
umotavati, zamotati, zamotavati;
imati u sebi, sadravati u svom poj-
mu
inzistirati (lat. insistere) uporno nasto-
jati (da neto bude), zahtijevati, ne
poputati u nekom zahtjevu, nava-
ljivati, ne odustajati od neega, osta-
jati pri neemu
inzulanac (lat. insula otok) stanovnik
otoka, otoanin
inzulin (lat. insula) med. jedini i naj-
pouzdaniji lijek protiv eerne bo-
lesti, proizvod endokrinog dijela gu-
terae (pankreasa) u kojoj se nalazi
u obliku otoia (prema emu je do-
bio ime: insula = otok)
injekcija (lat. injectio) med. utrcava-
nje (ubrizgavanje) neke tekuine u
tijelo pomou igle za utrcavanje
(ubrizgavanje); utrcana tekuina
injektirati (lat. injicere) v. injicirati
injektor (lat. injector ubaciva) sprava
za napajanje vode u parni kotao, uba-
civa, usisava
injicirati (lat. injicere) ubacivati, uba-
citi; med. ubrizgavati, ubrizgati, u-
trcati, utrcavati; injektirati
injunkcija (lat. injunctio) prav. propis,
naredba (sudska), zapovijed
injunkt (lat. injunctum) prav. v. injunk-
cija
injunktiv (lat. iniungere uglaviti, iniun-
ctivum) lingv. indoeuropski preterit
bez augmenta
injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji
nije poloio prisegu, nezaprisegnuti
injurija (lat. iniuria) prav. nepravda,
povreda prava; uvreda, uvreda asti;
iniuria verbalis it. injurija verbalis
(lat.) uvreda nanesena rijeima, us-
mena uvreda; iniuria realis it. inju-
rija realis (lat.) stvarna nepravda ili
uvreda; iniuriarum causa it. injuri-
jarum kauza (lat.) zbog nepravde ili
uvrede asti (tuiti, optuiti); v. jus
injurijant
injurijant (lat. injurians) prav. nano-
sitelj nepravde, uvreditelj asti, kle-
vetnik, ogovaratelj
injurijat (lat. injuriatus) prav. onaj ko-
me je nanesena nepravda, uvrijee-
ni
inenjer (fr. ingenieur, lat. ingenium
duh, dar, otroumnost) izraiva rat-
nih orua i strojeva (u sred. vijeku);
kasnije: tehniar s fakultetskom na-
obrazbom
inenjerija (fr. ingenieur) voj. rod voj-
ske za tehnike poslove u vezi s voj-
skom i njezinim operacijama
ion (gr. ion ono to ide) mn. ioni fiz.
materijalni djeli, atom (ili skupina
materijalnih djelia, atoma) s elek-
trinim nabojem koji se kree u elek-
trinom polju, bilo u plinu bilo u te-
kuini, dakle spoj elektrinih i ma-
terijalnih atoma ili atomskih skupi-
na
ioni (gr. ion) mn. fiz. v. ion
ionizacija (gr. ion) fiz. u elektrolitima,
tekuinama koje provode elektricitet,
postoje ve ioni koji nose struju, a u
plinovima koji provode elektricitet
oni se moraju tek proizvesti; obliko-
vanje iona u plinovima zove se ioni-
zacija ili ioniziranje, sam plin u sta-
nju provodljivosti ioniziran, pomo-
na sredstva koja oblikuju ione zovu
se ionizatori; ionizacija ultraljubi-
astom svjetlou, rentgenskim zra-
kama, radioaktivnim zrakama, usi-
janim kovinama, elektronskim uda-
rom
ionizator (lat., gr. ion) fiz. v. ionizacija
ioniziranje (gr. ion) fiz. v. ionizacija
ionizirati (lat., gr. ion) dovesti u stanje
ionizacije
ionosfera (gr. ion od, ienai ii, sfaira
kugla) spoj atmosfere u debljini od
nekoliko stotina kilometara, nalazi
se na visini veoj od stotinu kilome-
tara od Zemlje i sadri veoma mno-
go iona
624 Ira
iontoforeza (gr. ion, ionos, foresis no-
enje) med. lijeenje putem ioniza-
cije, osobito kod kroninih i akutnih
bolesti zglobova
ipecacuanha it. ipekakuana (port.)
bot. biljka iz porodice broeva, jaja-
stog lia, bijelog cvijeta i modrog
ploda, korijen joj se upotrebljava kao
sredstvo za povraanje, preznoja-
vanje, ienje i kao lijek protiv ka-
lja; raste u Brazilu
iperit kem. opi naziv za skupinu opas-
nih bojnih otrova plikavaca (diklor-
dietil-sulfid), unitavaju kou, stva-
raju rane, izazivaju greve, povra-
anje i dr. (naziv po belgijskom mje-
stu Ypresu gdje je 1917. g. prvi put
upotrijebljen
ipsacija (lat. ipse sam, ni. ipsatio) sa-
mozadovoljavanje spolnog nagona
kod mukaraca, ena i djece putem
vanjskih i misaonih podraaja spol-
nih organa; masturbacija, manustu-
pracija, onanija
ipse (lat.) sam, osobno; ipso iure it. ipso
jure (lat.) samim pravom, samo so-
bom, samo po sebi; ipso facto it. ipso
fakto (lat.) samim djelom, tim samim
ipsiloida (gr. ypsilon, eidos oblik) anat.
av modane kore, nazvan tako zbog
slinosti s grkim slovom ipsilonom
00
ipsilon (gr. y psilon "golo i") dvadeseto
slovo grkog alfabeta
ipsissima verba (lat. ipsissima verba)
mn. najvlastitije rijei, tj. prave i to-
no navedene rijei (pjesnika, mudra-
ca i si.)
ipsizam (lat. ipse sam, ipsismus) se-
binost, samoljublje; egoizam
Ir kem. kratica za iridij
IRA kratica za Irish Republican Army
(engl.) Irska republikanska vojska
(pokret i tajna vojna organizacija za
pripojenje Ulstera Irskoj)
Ira mit. starorimska boica srdbe i
osvete
irabiti
irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjava-
ti
iracionalan (lat. irrationalis) nerazu-
man, koji nije obdaren razumom; ne-
razloan, nepametan, koji je "iznad
razuma", suprotan razumu, koji se
razumom (umom) ili pojmovnim mi-
ljenjem ne moe shvatiti, koji se ne
moe dovesti u sklad sa zakonima
loginog miljenja; mat. neraciona-
lan; nemjerljiv obinim veliinama
kao to su prirodni brojevi; koji se
ne moe izraziti obinim (krajnjim)
razlomkom, pravim ili nepravim
iracionalitet (lat. irrationalitas) nera-
zumnost, neobdarenost razumom;
nesuglasnost s razumom, neshvatlji-
vost pojmovima, ono na to se ne mo-
gu primijeniti zakoni logike; mat.
neracionalnost, nemjerljivost obinim
veliinama kao to su prirodni bro-
jevi; nemogunost izraavanja obi-
nim (krajnjim) razlomkom, pravim
ili nepravim
iracionalizam (lat. irrationalis) fil. me-
tafiziko stajalite kojem je polazna
toka za promatranje i shvaanje svi-
jeta ono to je nerazumno i nepod-
lono zakonima logike
iracionalnost v. iracionalitet
irada (tur. irad) u bivoj Turskoj: slu-
beni spis, ukaz (u obliku carske na-
redbe) koji se dostavlja velikom ve-
ziru radi objavljivanja
iradijacija (lat. irradiatio) ozraivanje,
ozraenje, osvjetljavanje, zraenje;
zrakasto irenje; ozraenje, ozrae-
nost, obasjanost; pren. ozarivanje,
ozarenje, ozarenost; u fiziolokoj op-
tici: pojava da svijetli (bijeli) pred-
meti izgledaju na tamnoj (crnoj) os-
novi vei nego isto toliki tamni (crni)
predmeti na svijetloj (bijeloj); zbog
iradijacije mrave osobe radije nose
svjetliju odjeu da bi izgledale puni-
je, a debele osobe radije nose tamni-
ju odjeu da bi izgledale vitkije
625 irelativitet
iradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozra-
ivati, zraiti, osvjetljavati, obasja-
vati; zrakasto se iriti; pren. zraiti
(npr. umom); ozariti, ozarivati
iranski jezici porodica indoeuropskih
jezika koja, s indijskim, ini arijsku
skupinu jezika; najstariji je staroper-
zijski i avestiki jezik na kojem su
napisane svete knjige Zaratustrinih
pristaa; u ovu skupinu, pored osta-
lih, spada jo novoperzijski, kurdski
i afganski (pato)
irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran,
nestvaran
Iredenta (tal. Italia irredenta) "neoslo-
boena Italija", politiki savez u Ita-
liji (od 1878. g.) koji je teio za uje-
dinjenjem svih krajeva u kojima se
govori talijanski i u kojima ima Ta-
lijana s Kraljevinom Italijom
iredentisti (tal. irredento) mn. pristae
Iredente; pren. svi oni koji tee pri-
pajanju nekog podruja, koje je pod
tuinskom vlau, zemlji ili dravi
kojoj bi, po pravu samoodreenja
naroda, trebalo pripadati
iredentizam politika ili program Ire-
dente i iredentista
ireducibilan (lat.) prid. nesvodljiv, koji
se ne moe svesti na neto
iregularan (lat. irregularis) nepravilan;
neredovit, netoan, neuredan; iregu-
larna vojska dio vojske koji nema
veze s regularnom vojskom, ak nije
isti s obzirom na odoru i opremu,
neregularna vojska; iregularan puls
med. nepravilno kucanje bila
iregularitet (lat. irregularitas) nepra-
vilnost; neredovitost, neurednost; u
Katolikoj crkvi: nedostatak jedne od
osobina koje se smatraju neophodno
potrebnim za dobivanje sveenikog
ina ili zvanja
iregularnost v. iregularitet
irelativitet (lat. irrelativitas) nedosta-
tak odnosa, usamljenost, nepoveza-
nost
irelevancija
irelevancija (lat. irrelevantia) neznat-
nost, beznaajnost, siunost, neva-
nost; irelevantnost
irelevantan (lat. irrelevans) neznatan,
beznaajan, siuan, mali, koji je bez
znaaja, nevaan
irelevantnost (lat. irrelevans) v. irele-
vancija
ireligiozan (lat. irreligiosus) koji nema
vjere, nepoboan, bezboan
irenarhija (gr. eirene mir, archia vla-
davina) mirovni sud; vladavina mira
i reda
ireneje (gr. eirene mir) mn. pjesme o
miru, miroljubive pjesme
irenika (gr. eirene mir) teol. znanost
o miru, nauavanje o miru
ireverzibilan (lat. irreversibilis) nepo-
vratan; ireverzibilni procesi procesi
iji se smjer i tijek ne moe vratiti,
npr. ivotni procesi (razvoj od jajeta
do pune zrelosti organizma), povijes-
ni dogaaji i dr.; fiz. proces koji se
ni na jedan jedini nain ne moe pot-
puno vratiti (svi drugi procesi su re-
verzibilni, tj. mogu se vratiti); dru-
gim rijeima: ireverzibilan proces je
onaj nakon kojeg se ne moe, ak ni
uporabom svih u prirodi postojeih
sredstava (reagensa) uspostaviti svu-
da tono poetno stanje, tj. ne moe
se cjelokupna priroda vratiti u sta-
nje koje je imala u poetku procesa
irevolucionaran (lat. irrevolutiona-
rius) nebuntovan; suprotan revolu-
ciji i njezinim naelima, koji nije pri-
staa revolucionarnih naela i me-
toda
irezolucija (lat. irresolutio) neodlu-
nost, kolebljivost
iridektomija (gr. iris arenica, ektome
izrezivanje) med. umjetno oblikova-
nje zjenice izrezivanjem jednog dije-
la arenice u oku (kad je zjenica po-
krivena izraslinama arenice ili ro-
nice)
626 irigator
iridenkleiza (gr. iris arenica, enkleio
zatvorim, zakljuam) med. ona bo-
lest koja nastaje zbog pritiskanja a-
renice na ronicu
irideremija (gr. iris arenica, eremia
nedostatak) med. nedostatak kod a-
renice zbog ega oko ne moe podno-
siti svjetlost i otrina vida uope se
smanjuje (u tome sluaju moraju se
nositi naoale u boji); aniridija
irideza (gr. iris arenica, doneo tresem,
potresam) med. operativno proiri-
vanje zjenice putem izvlaenja jed-
nog dijela arenice
iridij (lat. iridium) kem. element, atom-
ska teina 193,1, redni broj 77, znak
Ir, kao srebro bijela kovina koja se
veoma teko topi (tek na 2200C);
upotrebljava se u tehnici, za izradbu
kemijskih sprava i pera za pisanje
iridizirati (gr. iris arenica, iridium)
v. irizirati
iridocela (gr. iris arenica, kele kila)
med. kila one arenice kroz ronicu
iridodeza (gr. iris arenica, desis ve-
zanje, veza) kir. operacija u kojoj se
ona arenica osigurava u odreenom
poloaju vezanjem
iridodijaliza (gr. iris arenica, dialy-
sis odvajanje) med. umjetno odvaja-
nje one arenice od zranice
iridodoneza (gr. iris arenica, doneo
tresem) umjetno odvajanje one a-
renice od zranice
iridologija (gr. iris arenica, logia)
med. dijagnostika oiju
iridoptoza (gr. iris arenica, ptosis
pad) med. sputanje arenice
iridotomija (gr. iris arenica, tome re-
zanje) med. zarezivanje one are-
nice
irigacija (lat. irrigatio) navodnjavanje,
zalijevanje; med. ispiranje, utrcava-
nje, osobito ispiranje maternice po-
mou irigatora
irigator (lat. irrigafor) staklena, gume-
na ili limena posuda s gumenim eri-
irigatoran
jevom za klistiranje, ispiranje unu-
tarnjih organa i rana
irigatoran (lat. irrigatorius) koji slui
za navodnjavanje, za zalijevanje
irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, za-
lijevati; med. ispirati maternicu po-
mou irigatora
irija (lat. ira srdba) nevrijeme, oluja
iris (gr. iris duga) anat. ona arenica;
bot. perunika; iris-staklo prozirno
staklo koje se prelijeva u duginim
bojama; iris-kamenje kristali, pose-
bice razne vrste kvarca, koji se pre-
lijevaju u duginim bojama; iris-ulje
eterino ulje koje se priprema od ko-
rijena perunike ili ljubiice; iris-ti-
sak tiskanje kod kojega se razliite
boje istodobno tiskaju s jedne ploe
tako da na svojim rubovima prelaze
jedne u druge
iritacija (lat. irritatio) podraavanje,
draenje; podraaj, razdraenost;
ogorenje, gnjev, srditost
iritancije (lat. irritantia) mn. med.
sredstva za podraavanje koja ilni i
miini sustav pokreu na ivlju dje-
latnost
iritativan (lat. irritativus) koji podra-
uje, koji izaziva ivlju djelatnost,
npr. miia i dr.; koji razdrauje
iritis (gr. iris arenica) med. upala
arenice (oka)
irizirati (gr. iris arenica) pokazivati
dugine boje, prelijevati se u duginim
bojama; izraivati predmete i stvari
u duginim bojama; iridizirati
iroborirati (lat. irroborare) prav. po-
jaati, potkrijepiti
irogacija (lat. irrogatio) prav. name-
tanje kazne, dosuivanje kazne
irogirati (lat. irrogare) prav. namet-
nuti, dosuditi kome to, posebice ka-
znu
ironian (gr. eironikos) podrugljiv,
zajedljiv
ironija (gr. eironeia, lat. ironia) fina,
prikrivena poruga koja se sastoji u
627 ishijas
tome to se misli jedno, a govori dru-
go, npr. kad se plaljivcu kae da je
hrabar, gladnom da je sit, glupom
da je pametan itd.; metodom ironije
osobito se sluio Sokrat u razgovoru
s onima koji su svoje znanje precje-
njivali
ironizirati (lat. ironisare) na prikriven
nain ismijavati se, podrugivati se
kome ili emu
iroracija (lat. ros, roris poca, irroratio)
oroavanje, oroenje; med. prskanje,
kropljenje
iro (ma. iros pisar) kico; enskar
irresoluto it. irezoluto (tal.) glaz. ko-
lebljivo, manje odmjereno, manje to-
no
ishemija (gr. ischo zadravam, zaus-
tavljam, haima krv) med. zaustav-
ljanje krvarenja; sprijeenost pritje-
canja krvi zbog pojave gra u nekoj
krvnoj ili, npr. u mozgu
ishemon (gr. ischo zaustavljam, haima
krv) med. sredstvo za zaustavljanje
krvi
ishiagra (gr. ischion sjedna kost, agra
lov) med. v. ishijas
ishialgija (gr. ischion sjedna kost, al-
gos bol) med. v. ishijas
ishidrotian (gr. ischo zadravam, za-
ustavljam, hydor voda) med. koji
sprjeava znojenje, koji dolazi od
sprijeenosti (ih: nemogunosti) zno-
jenja
ishidroza (gr. ischo zadravam, zaus-
tavljam, hydor voda) med. nemogu-
nost znojenja, nemogunost ispara-
vanja koe
ishijadian (gr. ischion) anat. koji pri-
pada jednoj kosti ili koji je s njom u
vezi (npr. ishijadini ivac, ishija-
dina arterija itd.); ishijadina sred-
stva lijekovi protiv bolova u kukovi-
ma
ishijadika (gr. ischion) med. v. ishijas
ishijas (gr. ischion sjedna kost) med.
neuralgina bolest ishijadinog iv-
ishnofon
ca koji se nalazi na stranjoj strani
bedra (bolest se sastoji u jakim bolo-
vima du toga ivca, tj. od kria pa
stranjom stranom noge sve do sto-
pala); iijas, ishijadika, ishiagra, is-
hialgija
ishnofon (gr. ischnos slab, tanak, fone
glas) ovjek tanka, slaba glasa; tepa-
vac, mucavac
ishuretici (gr. ischo zadravam, uron
mokraa) mn. med. sredstva koja za-
dravaju mokrau
ishuretina sredstva v. ishuretici
ishurija (gr. ischo zadravam, zaus-
tavljam, uron mokraa) med. presta-
nak izbacivanja mokrae zato to bu-
brezi, kod upale bubrega ili kolere,
ne izdvajaju mokrau, ili zbog meha-
nikih prepreka u mokranim kana-
lima, npr. otekline; anurija
iskariotizam podlo izdajstvo (naziv
prema Kristovom ueniku Judi Iska-
riotu koji je Isusa izdao za 30 srebr-
njaka)
iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica
grabljivica za lov)
islam (ar. islam, salama) odanost, pre-
danost Bogu; ovim je imenom Mu-
hamed nazvao vjeru koju je utemeljio
i iji se najstariji dokumenti nalaze
u Kuranu i u Haditu; osnove islama
sastoje se u ovih pet glavnih toaka:
1. vjera u Alaha kao jedinog Boga i
u njegovog izaslanika Muhameda; 2.
salat, moljenje Bogu pet puta dnev-
no; molitva, recitiranje svetih rijei,
klanjanje i okretanje lica Meki; 3.
zakat, prilog za sirotinju; 4. post u
mjesecu ramazanu; 5) had u Meki;
islamizam
islamizam (ar. islam) v. islam
ispahan runo izraen tepih s uzorcima
cvijea, arabeski i si. (po imenu iran-
skoga grada Isfahana)
ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje,
svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kar-
tama)
628 Italianissimi
Issa antiko ime otoka Visa
istamske igre v. pod Istmos
istek (tur.) volja, prohtjev
istesso tempo (tal.) glaz. isti tempo
istiska (tur.) suica, tuberkuloza
istmijske igre v. Istmos
istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angi-
na
istmoragija (gr. isthmos vrat, regnymi
prskam, pucam) med. krvarenje vrat-
nih ila
Istmos (gr. Isthmos) prevlaka, osobito
Korintska prevlaka koja povezuje Pe-
loponez sa srednjom Grkom; istmij-
ske igre viteka natjecanja koja su
svake druge godine odravana na Ist-
mosu, u omorikovom gaju posvee-
nom bogu Posejdonu, i to uvijek u
prvoj i treoj godini olimpijade; na-
tjecanja su bila gimnastika i glaz-
bena; istamske igre
Isus (gr. Iesus) grki oblik idovskog
imena Jehoshura, tj. onaj ija je po-
mo Jahve; usp. Krist
iijas (gr. ischion sjedna kost) med.
rije nepravilno oblikovana, treba: is-
hijas
Ikariot (hebr. i ovjek, Kerijjoth mje-
sto u Izraelu) pridjevak biblijskog Ju-
de koji je izdao Isusa Krista; pren.
izdajnik
ipan (mad. ispan) upan
itacist pristaa itacizma
itacizam novogrki izgovor starogrkog
jezika i po kojem se samoglasnici i,
y, e, oi, ei ne izgovaraju razliito, ne-
go svi kao "i"; supr. etacizam
Itala (lat.) najstariji starolatinski prije-
vod Biblije iz kojega je kasnije na-
stala Vulgata
Italia irredenta (tal.) v. Iredenta
Italianissimi (tal.) mn. Talijani koji su,
u tenji i zahtjevima za slobodom Ita-
lije, bili najuporniji, najei, najod-
luniji i najnepomirljiviji talijanski
domoljubi
italik
italik (fr. italique) tisk. kosi slog, kosa
latinika tiskarska slova, kurzivna
slova, kurziv
Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Ita-
lije, osobito Velike Grke
Ite missa est (lat.) Idite, poslana je (tj.
rtva Bogu), zavrne rijei jutarnjeg
katolikog bogosluja
item (lat.) pril. takoer, isto tako; da-
lje, nadalje
iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, ob-
navljanje
iterativ (lat. iterativum) gram. uestali
glagol (koji izrie radnju koja se po-
navlja, npr. lupkati, skakutati)
iterativan (lat. iterativus) ponovljen,
ponovan, koji se vie puta dogaa,
uestali, uestao
itifalik (gr. ithufallos razuzdanac) sta-
rogrki stih koji se upotrebljavao u
falikim obrednim pjesmama
itinerarij (lat. itinerarium) opis puta;
popis postaja koje se nalaze na cesti
izmeu dvaju velikih mjesta, s na-
znakom udaljenosti jedne od druge;
molitva koju kat. sveenici trebaju
itati kad su na putu (lat. itinerari-
um clericorum)
Itis (gr. Itys) mit. nesretno dijete koje
je zaklala njegova mati Prokna u
ljutnji zbog nevjere i okrutnosti svo-
ga mua Tereja
ivorit (engl. ivory, fr. ivoire bjelokost) s
papirom spojena i izmijeana bijela
masa na kojoj se pie olovkom ili cr-
nilom, a kasnije se napisano moe
lako izbrisati vlanom krpicom
izametrale (gr. isos jednak, metron
mjera, mjerilo) mn. crte koje na zem-
ljovidu povezuju ona mjesta koja, s
obzirom na toplinu, pokazuju podjed-
naka odstupanja od normalne mje-
sene prosjene temperature
izanemore (gr. isos jednak, anemos
vjetar) mn. zem. crte koje na zemljo-
vidu spajaju mjesta s podjednakom
snagom vjetra; izoanemore
629 izobarometarske linije
izanomale (gr. isos, anomalos nepra-
vilan) mn. crte na zemljovidu koje
spajaju mjesta na Zemljinoj povrini
koja za jednak broj stupnjeva odstu-
paju od krajeva s normalnom tem-
peraturom
izaritmian (gr. isos jednak, arithmos
broj) koji se sastoji od jednakih, istih
brojeva
izatin (gr. isatis sa) kem. organski
kemijski spoj, sastojak nekih vrsta
indiga, otapa se u toploj vodi i alko-
holu
izbevutiti se (tur. behut, bevut) zapre-
pastiti se, osupnuti se
izegorija (gr. isegoria, isos jednak,
agoreyo javno govorim, na zboru go-
vorim) jednaka sloboda, jednako pra-
vo govorenja i glasovanja o dravnim
i sudskim stvarima (kod starih Gr-
ka); jednakost u graanskim pravi-
ma, graanska sloboda, sloboda uop-
e
Izegrim (njem. Isegrim "eljezna ka-
ciga") ime vuka u njemakim pria-
ma o ivotinjama; pren. surov ovjek;
mrzovoljan ovjek
izmeakulpirati (lat. mea culpa moj gri-
jeh) oplakati neki grijeh, izvriti po-
koru, okajati
izmutrati (isp. mutra) izvjebati, dis-
ciplinirati; izgrditi, ispsovati; izmla-
titi, izbatinati
izo- (gr. isos) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: isti, jednak, slian
izo-povrina (gr. isos jednak) fiz.
ekvipotencijalna povrina
izoanemore (gr. isos, anemos vjetar)
mn. zem. v. izanemore
izobare (gr. isos, barys teak) mn. crte
koje na zemljovidu spajaju mjesta s
jednakim tlakom zraka, tj. s prosje-
no jednakim godinjim barometar-
skim promjenama; izobarometarske
linije
izobarometarske linije v. izobare
izobate
izobate (gr. isos, bathys dubok) mn.
na zemljovidu: crte koje prikazuju is-
te dubine mora i jezera
izobronte (gr. isos, bronte grmljavina)
mn. crte koje na zemljovidima spa-
jaju mjesta u kojima se, za vrijeme
nepogode, najprije uje grmljavina
izodimorfan (gr. isos, dimorfos dvo-
oblian) min. koji se pojavljuje u vie
razliitih kristalnih oblika, npr. la-
novi jednoga izomorfnog niza
izodiname (gr. isos, dynamis sila,
snaga) mn. crte koje na zemljovidima
spajaju mjesta na Zemljinoj povrini
na kojima je snaga magnetizma pod-
jednako velika; izodinamine linije
izodinamian (gr. isos, dynamis sila,
jakost, snaga) podjednako jak, koji
ima jednako djelovanje
izodinamine linije v. izodiname
izodinamija (gr. isos, dynamis sila,
jakost, snaga) fiz. podjednaka sila,
podjednako jako djelovanje, osobito
magnetizma
izofona (gr. isos, fone glas) lingv. v.
izoglosa
izofonian (gr. isos, fone glas) koji ima
isti glas, s glasom istog opsega
izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, ther-
me toplina) crta ili povrina koja spa-
ja toke u unutranjosti Zemlje koje
imaju istu temperaturu; geol. geoizo-
terme
izoglosa (gr. isos, glossa jezik) lingv.
jednaka pojava u dva razliita dija-
lekta zbog uzajamnog utjecaja (tako,
npr., i neki tokavci kau, kao i a-
kavci, "gospoja" umjesto "gospoa")
izogon (gr. isos, gony kut) geom. vie-
kutnik (poligon) s jednakim kuto-
vima
izogona (gr. isos, gony kut) na zem-
ljovidu: crta koja spaja sva mjesta
na Zemljinoj povrini na kojima se
pokazuje ista deklinacija magnetne
igle; izogonina linija
630 izokolon
izogonian (gr. isos, gony kut) jedna-
kih kutova, koji ima jednake kutove,
jednakokutni; izogonina linija v.
izogona
izogonizam (gr. isos, gone potomak,
mladune) biol. proizvoenje spolnih
organizama iste grae (strukture) s
razliitih stabala, javlja se u nekih
hidrozoa (meduza)
izografija (gr. isos, grafia) jednako
pisanje, pravljenje faksimila; vjerno
pretiskivanje starih spisa
izografska projekcija crtanje jedne
karte pri kojem se zamilja da se oko
nalazi za jedan Zemljin polupromjer
iznad Zemlje (homalografska projek-
cija); usp. projekcija
izohazma (gr. isos, chasma raspukli-
na) crta koja na zemljovidima spaja
ona mjesta s kojih se polarna svjet-
lost podjednako esto vidi
izohejimalna linija v. izohimena
izohijeta (gr. isos, hyetos kia) na zem-
ljovidima: crta koja spaja mjesta na
Zemljinoj povrini u kojima pada go-
dinje podjednaka koliina kie; izo-
hijetoza, izohita
izohijetoza (gr. isos, hyetos kia) v.
izohijeta
izohimena (gr. isos, cheima zima) crta
na zemljovidima koja spaja sva mje-
sta s istom srednjom zimskom tem-
peraturom; izohejimalna linija
izohipsa (gr. isos, hypsos visina) na
zemljovidima: crta koja spaja mjesta
na Zemljinoj povrini s istom nad-
morskom visinom
izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta
izokline (gr. isos, klino naginjem, na-
gnem) mn. crte koje na zemljovidu
spajaju mjesta na kojima se pokazuje
ista inklinacija magnetne igle; izo-
klinine linije
izoklinine linije v. izokline
izokolon (gr. isos, kolon dio razdoblja)
ret. jednakost dijelova u govoru
izokrime
izokrime (gr. isos, krymos mraz) mn.
crte koje na zemljovidu spajaju mje-
sta koja pokazuju istu temperaturu
tijekom najhladnijih dana, npr. za
vrijeme 30 najhladnijih uzastopnih
dana u godini
izokromatian (gr. isos, chroma boja)
koji je jednake boje, istobojan; izo-
kromatina fotografija fotografija
koja na slici pokazuje boje predmeta
onakve kakve su i u prirodi; izokro-
matini firnis firnis (pokost) koji se
upotrebljava za premazivanje slika
raenih uljenim bojama
izokron (gr. isos, chronos vrijeme)
istodoban, koji traje podjednako dugo
izokrona (gr. isos, chronos vrijeme)
crta koja spaja mjesta na kojima se
istodobno javlja neka pojava, npr.
crta koja spaja sva mjesta na kojima
se istodobno javlja potres; crta koja
spaja toke u koje se iz jedne toke
moe stii za isto vrijeme; usp. tauto-
krona
izokronian (gr. isos, chronos vrijeme)
v. izokron
izokronizam (gr. isos, chronos vrije-
me) istovremenost, istodobnost, pod-
jednaka duina trajanja; osobito: jed-
nako trajanje oscilacije, titraja nji-
hala na jednom istom mjestu Zemlje
izola (tal. isola) otok
izolacija (lat. isolatio) izdvajanje, odva-
janje; izdvojenost, odvojenost; fiz. osi-
guranje od prelaenja ili voenja
elektriciteta, topline; uklanjanje; med.
izdvajanje onih koji boluju od zaraz-
ne bolesti kako se bolest ne bi preno-
sila: izdvajanje umobolnih; izolira-
nje
izolacionist (tal. isolare izdvojiti, osa-
miti) pristaa usamljivanja, izdvaja-
nja od nekog pokreta; osobito: Ame-
rikanac koji je bio za to da Amerika
ne stupi u Prvi svjetski rat
izolator (tal. isolatore) fiz. 1. tijelo koje
ne vodi ih koje loe vodi elektricitet,
631 izomerija
nevodi elektriciteta, npr. staklo, por-
culan, smola, crveni vosak, ebonit,
jantar; 2. svaka stvar koja ne dovodi
ili koja loe vodi toplinu ih zvuk
izolatorij (lat. isolatorium) klupica na
koju treba stati onaj koji se hoe
elektrizirati, a koja je staklenim ili
porculanskim nogama izolirana od
zemlje
izolirajui jezici jednosloni jezici kod
kojih se meusobni odnos rijei izra-
ava bez promjene (fleksije), jedino
mjestom na kojem su ili pomou pri-
jedloga (npr. vijetnamski i klasini
kineski jezik)
izoliran (tal. isolato) slobodan, sam,
usamljen; odvojen, izdvojen, zaseban;
koji ivi sam za sebe, povuen od svi-
jeta: fiz. koji je napravljen nevodi-
em
izoliranje (tal. isolare) v. izolacija
izolirati (tal. isolare) izdvojiti, izdvajati,
odvojiti, usamiti; fiz. odvojiti pomou
nevodia tako da nema prelaenja ih
voenja elektriciteta, topline, uiniti
nevodiem
izolirband (njem. Band traka, vrpca))
specijalno impregnirana, s jedne
strane ljepljiva tekstilna traka kojom
se izoliraju elektrine ice
izolircange (njem. Zange klijeta) elek-
triar ska klijeta obloena gumom za
hvatanje predmeta koji bi mogli biti
pod djelovanjem elektrine struje
izomagnetika krivulja (gr.) krivulja
koja spaja mjesta jednakih vrijedno-
sti zemaljskog magnetizma
izomeran (gr. isos, meros dio) koji ima
jednake dijelove, jednako podijeljen,
sastavljen od slinih dijelova; izomer-
na tijela kem. v. izomerija; izome-
rian
izomerian (gr. isos, meros) v. izome-
ran
izomerija (gr. isos, meros dio) jednak
udio, jednako pravo na neto; mat.
svoenje razlomaka na iste nazivni-
izometrian 632
ke; kem. pojava da tijela istoga sa-
stava i molekularne teine imaju raz-
liita kemijska i fizika svojstva, i to
ne samo u vrstom agregatnom sta-
nju gdje razliitost u svojstvima moe
biti uvjetovana istim molekulama ko-
je su razliito rasporeene (alotropi-
ja, polimorfija ili fizika izomerija),
ve u svim agregatnim stanjima, ta-
ko da se razliitost svojstava temelji
na razliitom rasporedu atoma u
molekuli
izometrian (gr. isos, metron) jednak
po mjeri, koji ima istu mjeru; izo-
metrini sustav min. regulacijski
sustav kristaliziranja (zbog triju jed-
nakih osi)
izometrija (gr. isos, metria) mjerenje
na jednake dijelove
izomorfan (gr. isos, morfe oblik) kem.
min. istooblian, koji ima svojstvo
kristaliziranja u istom ili bliskom
geometrijskom obliku; izomorfne ru-
de min. rude koje uz slian kemijski
sastav imaju i sline kristalne obli-
ke
izomorfija (gr. isos, morfe) istoobli-
nost; kem. v. izomorfizam
izomorfizam (gr. isos, morfe oblik)
kem. svojstvo nekih kemijskih sup-
stanci da, pored slinog kemijskog
sastava, imaju i sline kristalne ob-
like; izomorfija
izonefe (gr. isos, nefoo naoblaim) mn.
crte na zemljovidima koje spajaju
mjesta s podjednakom oblanou
izonomian (gr. isonomikos) koji vri-
jedi za sve podjednako; koji ivi slo-
bodnim graanskim ivotom
izonomija (gr. isonomia) jednakost
pred zakonima, jednakost u pravima,
ravnopravnost, politika jednakost,
graanska sloboda
izop (lat. Hyssopus officinalis) bot. mi-
risni polugrm modrih i ljubiastih
cvjetova iz porodice usnaa; sipan,
miloduh; rairen na Mediteranu i u
izoskelan
sredinjoj Aziji, upotrebljava se u lje-
karnitvu i proizvodnji likera
izopatian (gr. isos, pathos bol, patnja)
koji lijei istim onim ime je i uzro-
kovana bolest
izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol)
med. grana medicine koja, slino ho-
meopatiji, hoe lijeiti isto istim,
sredstvima proizvedenim od uzro-
nika bolesti; izopatika
izopatika (gr. isos, pathos patnja, bol)
med. v. izopatija
izoperimetrian (gr. isos, peri-metri-
kos) koji je istog obujma, koji ima
isti obujam (opseg)
izoperimetrija (gr. isos, perimetros
obujam) jednakost obujma
izopletan (gr. isoplethes) isti brojem;
iste veliine, podjednak
izopleuron (gr. isos, pleura strana) is-
tostranian lik
izopolitian (gr. isopolites) s jednakim
graanskim pravima, ravnopravan
izopren hlapljiva tekuina (metil-bu-
tadien), nezasieni ugljikovodik koji
izgrauje molekule prirodnog kau-
uka, vaan u proizvodnji sintetske
gume
izopsefian (gr. isopsefos) koji ima jed-
nako pravo glasovanja; izopsefini
stihovi stihovi ija slova, promatrana
kao brojevi, ine isti broj
izorahije (gr. isos, rachia plima) mn.
crte na pomorskim kartama koje spa-
jaju mjesta na kojima je istodobno
plima i oseka; homoplerote
izoseiste (gr. isos, seismos potres) mn.
geol. crte koje na zemljovidu spajaju
mjesta pogoena istom jakou po-
tresa
izosilabiki stih jednakosloni stih, sa-
stavljen od istog broja slogova
izosiste (gr. isos, seismos potres) mn.
geol. v. izoseiste
izoskelan (gr. isos, skelos krak) geom.
istokraan; mat. djeljiv bez ostatka
izosmotian
izosmotian (gr. isos, osmos guranje,
tiskanje) v. izotonian
izostazija (gr. isos, stasis stajanje)
geol. znanost o opem stanju ravno-
tee masa u Zemljinoj kori
izostenija (gr. isos, sthenos snaga) ista
jakost, ista snaga
izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst,
krut, ukoen, gust) crta na zemljovi-
dima koja spaja mjesta na Zemljinoj
povrini koja imaju istu gustou zra-
ka
izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na
zemljovidima koja spaja toke iste
brzine vode na poprenom profilu ne-
kog vodenog toka
izotera (gr. isos, theros ljeto) crta na
zemljovidima koja spaja mjesta na
Zemljinoj povrini koja imaju istu
srednju ljetnu temperaturu
izoteralna linija v. izotera
izoterma (gr.) meteor, krivulja to spa-
ja mjesta s jednakom temperaturom
zraka
izotermalan (gr. isos, thermos topao)
v. izotermian; izotermalne linije v.
izoterme
izoterme (gr. isos, thermos topao) crte
na zemljovidima koje spajaju sva
mjesta na Zemljinoj povrini iste
srednje temperature, godinje ili mje-
sene, veinom svedene na morsku
razinu; izotermine ili izotermalne li-
nije
izotermian (gr. isos, thermos topao)
koji ima istu srednju temperaturu,
jednako topao; izotermine linije v.
izoterme
izotoni (gr.) atomske jezgre koje pri-
padaju razliitim kemijskim elemen-
tima, a sadre jednak broj neutrona
i razliit broj protona
izotonina otopina (gr. isos, tonos na-
petost, napon) tako se u fiziologiji
zove vodena otopina nekih tvari (soli,
eera i dr.) koje osmozom s jedna-
kim osmoznim tlakom upijaju i pri-
633 Izraelac
vlae jo vie vode (izosmotine oto-
pine); stanini sok morskih biljaka
izotonian je s morskom vodom, inae
bi u stanicama morala nastupiti
plazmoliza i na te biljke tetno dje-
lovati; tzv. fizioloka otopina kuhinj-
ske soli izotonina je sa stanicama
crvenih krvnih tjeleca i, prema to-
me, nekodljiva
izotop (gr. isos, topos mjesto) kem. ele-
ment koji ima isti kemijski karakter
kao drugi element koji zauzima isto
mjesto u periodikom sustavu, ali se
razlikuje od njega na drugi nain,
npr. svojom radioaktivnou ili razli-
itom masom svojih atoma
izotopan kem. koji ima svojstvo izoto-
pa
izotopian kem. v. izotopan
izotopija kem. v. izotopizam
izotopizam kem. svojstvenost izotopa
izotropan (gr. isos, tropos nain) "koji
se vlada na isti nain"; izotropna
tijela tijela s istim fizikim, osobito
optikim svojstvima u svima smje-
rovima, tj. kod kojih se svjetlost, to-
plina i elektricitet rasprostiru na sve
strane jednakom brzinom; ovdje
spadaju amorfne supstance i kristali
teseralnog sustava; supr. anizotro-
pan
izotropija (gr.) osobina nekih tijela da
u razliitim smjerovima pokazuju
jednaka fizikalna svojstva (elastiost,
indeks loma, toplinska vodljivost)
Izrael (hebr. Jisrael "onaj koji se bori
za Boga") 1. poasno ime Jakova i
njegovih potomaka: 2. carstvo Izrae-
lovo, i to: a) svi potomci Abrahamovi:
b) carstvo Izraelovo (za razliku od
carstva Judinog koje se, nakon Salo-
mona, otcijepilo od Izraela)
Izrael (hebr. Jisrael) moderna drava
na Bhskom istoku, 4.512.000 stanov-
nika, 20.700 km2
Izraelac (hebr. Jisrael) Izraelov (Jakov-
ljev) potomak, tj. pripadnik idov-
izurija 634 iula

skog naroda, Izraelit, Izraelic'anin, ie naziv slova u staroslavenskoj gla-

idov goljskoj i irilskoj azbuci
izurija (gr. isos, uron mokraa) med. iica ime posljednjem slovu (y) u sta-
izbacivanje svakog dana podjednake roslavenskoj azbuci
koliine mokrae iula (tal. isola) v. izola
 J
J, j etrnaesto slovo hrvatske latinice
J kem. kratica za jod
J.C. ili J.Chr. kratica za Isus Krist (lat.
Jesus Christus)
jabiru (brazil. jabiru, jaburu) zool. mo-
varna ptica June Amerike, slina
aplji, samo znatno vea
jacentan (lat. jacere leati, jacens) prav.
koji lei, ostavljen, naputen, bez go-
spodara ili bez nasljednika, npr. ja-
centno imanje
jacija (tur.) vrijeme kad treba ii na
spavanje; peta i posljednja dnevna
molitva kod muslimana, dva sata po
zalasku sunca, vrijeme oko 22 sata
Jacquardov stroj it. Zakarov... meha-
niki razboj za izradbu posebno fi-
nih tkanina, nazvan po izumitelju,
lionskom tkalcu, J. M. Jacquardu
(17521834).
jadeit (fr.) zeleno obojen ukrasni ka-
men, mineral iz grupe alkalnih pi-
roksena
Jafet (hebr. Jepheth) trei Noin sin ko-
jega su smatrah praocem naroda ra-
sutih istono i zapadno od Palestine
(jafetiti) i grkim Japetom; otuda: ja-
fetski narodi i jezici = indoeuropski
narodi i jezici
jafetiti (hebr. Japheth) mn. v. Jafet
jaffa-narana vrsta narane bez ko-
tica (naziv po izraelskom gradu Jaf-
fa)
jagma (tur.) plijen, otimanje; navala,
gurnjava
Jago (p. port. Jago) lik u Shakespea-
reovoj tragediji "Otelo", ije su splet-
ke i intrige dovele do tragine pro-
pasti (katastrofe) Otela i Dezdemo-
ne; pren. spletkar, smutljivac
jaguar (brazil. jagoara) zool. krvolona
ivotinja iz roda maaka, ameriki
tigar
jahta (niz. jaghte, jahgt, engl. yacht,
lat. jagen) vrsta malih i brzih luksuz-
nih jedrilica, brod na jedra ili na me-
haniki pogon, za zabavno plovlje-
nje, jedrilica, sportski brodi
Jahve (hebr. Jahveh Vjeni, Nepromje-
njivi) ime Boga u Starom zavjetu
jak (tibet.) zool. grbavo srednjoazijsko
govedo crne boje, ivi u visinama iz-
nad 5.000 metara
jaka (tur.) 1. ovratnik; 2. kapuca
jakaranda (brazil. jacaranda) vrsta
junoamerikog drvea, slina aka-
cijama, s velikim zvonastim ili ahu-
rastim cvjetovima
jaketa (tal. giacchetta) kratki kaput,
sako
jakna (njem. Jacke) kratki gornji kaput,
haljetak
jakobinci (fr. jacobins) mn. 1. po mjestu
gdje su se sastajali, prijanjem domi-
nikanskom samostanu sv. Jakoba u
Parizu, nazvani lanovi politike ud-
ruge za vrijeme Francuske revolu-
cije, koji su u svojim zahtjevima za
slobodom i jednakou ili do krajnjih
granica i bih glavni oslonac sitnobur-
oaskog diktatora Robespierrea; otu-
da: ljudi koji pretjeruju u zahtjevi-
ma za slobodom i jednakou, odu-
evljeni borci za slobodu i jednakost
jakobinizam
u pravima graana; 2.vrsta engles-
kog zlatnog novca
jakobinizam (fr. jacobin) stranka i po-
litiko shvaanje jakobinaca; tenja
za slobodom i jednakou, pretjera-
nost u zahtjevima za slobodom
jakobinski (fr. jacobin) koji se tie ja-
kobinaca, koji radi kao jakobinci; pre-
tjeran u zahtjevima za slobodom i
jednakou, oduevljen slobodom
jakobiti mn. kranski monofizi u Siri-
ji
jakos med. vrsta osipne bolesti, osobito
esta u Africi
jal (tur.) nevolja, nesrea
Jalta ukrajinski grad i luka na junoj
obali poluotoka Krima; osobito po-
znat po konferenciji saveznika (Ro-
osevelt, Churchill, Staljin) odranoj
poetkom mjeseca veljae 1945. radi
koordiniranja saveznikih ratnih pla-
nova
jamavas istonoindijski taft sa zlatnim
i svilenim cvjetovima
jamb (gr. iambos) poet. stihovna stopa
koja se sastoji od jednog kratkog i
jednog dugog sloga: U ; bio udo-
maen u pjesmama u ast Demetre
i Bakha, odatle preao u satirinu
poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih
koji se sastoji od jamba je jampski
trimetar ili senar
jambo (p.) dijete Amerikanca i mesti-
kinje
jamboree it. dembori (engl. jambo-
ree "buno veselje") naziv za meu-
narodni slet skauta
jampski trimetar poet. v. jamb
jamrati (njem. jammern) jadikovati,
tuiti se, kukati, naricati
jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo
dobra, u kineskoj filozofiji; supr. jin
(yin)
jangin (tur.) boem; pijanac
Janikul (tal. Gianicolo) jedan od rim-
skih breuljaka.
636 janjiar
jansenisti mn. sljedbenici i pristae
nauavanja jansenizma
jansenizam teol. nauavanje niz. teo-
loga i biskupa Corneliusa Jansena
(15851638) koji je u svojoj knjizi
"Augustinus" nauavao, u duhu sv.
Augustina, da je milost Boja tolika
da za nju nije potrebno posredovanje
Crkve i uope teio za religioznoeti-
kim produbljivanjem, ime je navu-
kao na sebe i svoje pristae (janseni-
ste) gnjev Katolike crkve, osobito
jezuita
januar (lat. Janus, januarius) "Janusov
mjesec", tj. mjesec kojim poinje go-
dina, zimski mjesec, sijeanj; ima 31
dan
Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i
rimsko boanstvo, najprije bog sunca,
kasnije bog godine, bog rata i mira,
vremena i svakog poinjanja uope;
prikazivan je sa ezlom u desnoj i
kljuem u lijevoj ruci, a sa dva lica,
jednim mladenakim kojim gleda na-
prijed, tj. u budunost, a drugim
starim kojim gleda unatrag, tj. u pro-
lost, njegov je hram bio u miru za-
tvoren, a za vrijeme rata stalno otvo-
ren
Janus Pannonius humanistiko ime
Hrvata Ivana Cesmikoga (1434
1472), znaajan latinist, pisao elegije
i epigrame
Janusova politika pohtika sa dva lica,
politika okolianja, nestalna politi-
ka
janjiar (tur. jeni eri, jenieri = nova
vojska, vojnik nove vojske) vojnik
turske policije koju je 1329. osnovao
Orkan od mladih i zdravih krana-
zarobljenika, nasilno islamiziranih;
1360. sultan Murat reorganizirao je
ovu novu vojsku i dao joj odreene
povlastice, zbog ega su i mnogi Turci
u nju stupali; ova vojska, odlino op-
remljena, predstavljala je jezgru tur-
skog pjeatva; kasnije se jako osi-
janjiarska muzika
lila, tako da je i samom sultanu bila
opasna te ju je Muhamed II. ukinuo
1826.
janjiarska muzika vojna glazba u
Turskoj, iji su neki instrumeti uve-
deni u vojne glazbe i na Zapadu; otu-
da: svaka vojna glazba uope
japanska zemlja v. katehu
Japet (gr. Iapetos) mit. jedan od Tita-
na, sin Urana i Geje
Japig (gr. Iapyx, gen. Iapygos) mit. sin
Dedalov, brat Ikarov; prema njemu:
Japigi Iliri koji su se 11. st. pr. n. e.
preselili u Italiju
japrak (tur.) list biljke; pren. jelo za-
motano u list (npr. sarma)
japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim
jaran (tur.) prijatelj; ljubavnik
jarbol (lat. arbor stablo, deblo, drvo)
visok stup o koji se pripinju jedra,
vjeaju zastave i si.
jard (engl. yard) engl. mjera za duinu
od 3 engl. stope = 0,91439 m
jasa (tal. yassa) tatarski zakonik
jasmin (tur. jasemin od perz. aisman)
bot. tropska i suptropska biljka iz
porodice maslina s bijelim ih utim
mirisnim cvjetovima
jaspis (gr. iaspis) min. veoma tvrd,
neproziran kamen razliitih boja i a-
ra, iz skupine kalcedona
jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog
morskog raka; rarog, prug
jastuk (tur. jastyk) uzglavlje, posteljni
predmet to se stavlja pod glavu;
vanjku, polster
jamaar (tur. jamak) materijal od ko-
jeg se izrauje jamak
jamak (tur), tanka koprena kojom mu-
slimanske ene pokrivaju glavu, lice
do oiju i grudi
jat staroslavensko slovo (33. u glagolji-
ci ih 32. u staroj irilici); od njega
potjeu razlike izmeu dananjega
ekavskog, ijekavskog i ikavskog go-
vora u hrvatskom jeziku
637 jektenija
jatak (tur.) nekada: ovjek koji je skri-
vao hajduke i davao im sklonite
preko zime; danas: osoba koja skri-
va poinitelja kaznenog djela, ortak
jataka skupno ime za prie iz budisti-
ke knjievnosti u kojima se govori o
Budhinim prijanjim roenjima
jatro- (gr. iatro) v. pod ijatro-
jatrokemiar (gr. iatros, chemeia) po-
znavatelj lijenike kemije
jatrokemija (gr. iatros, chemeia) lije-
nika kemija, smjer u kemiji u 16. i
17. st. prema kojemu je glavni zada-
tak kemije pripremanje hjekova
jauzn (njem. Jause) juina (jelo koje se
jede poslijepodne izmeu glavnih
obroka)
Jazon (gr.) mit. voa Argonauta, mu
Medejin
Jefta idovski sudac u 11. st. pr. n. e.,
rtvovao Bogu vlastitu ker
jeger (njem. Jager) lovac, strijelac; je-
geri rod vojske u bivoj Austro-Uga-
rskoj
jegerka (njem. Jagerhemd) koulja od
ovje vune koja se nosi preko donjeg
rublja i prsluka (nazvana po zoologu
G. Jageru, 18321916)
Jehova (hebr. hawah, Jehova) idovsko
ime za Boga; Jehova Sabaot Gospo-
dar svjetova, tj. svih bia koja postoje
u svemiru; nepravilno izveden oblik
od Jahve; v. Jahve; Jehova-kompleks
med. duevno stanje u kojem boles-
nik tvrdi za sebe da je Bog; Jehovini
svjedoci vjerska sljedba koja propo-
vijeda skoranje ostvarenje kraljev-
stva Bojeg na zemlji i odlikuje se
tenjama za osobitom pobonou
jejunum (lat. jejunitas izgladnjelost,
mravost) dio tankog crijeva izmeu
dvanaesnika i ileuma; tato crijevo
jektenija (gr. ektenia istezanje; uslu-
nost) pravosl. kratka molitva koju
akon ih sveenik izgovora na litur-
giji i u kojoj su iskazane potrebe, du-
jektikacija
hovne i materijalne, svih vjernika
(ima ih vie vrsta)
jektikacija (lat. jecticatio) med. baca-
kanje, trzanje, svako nepravilno kre-
tanje tijela u nekim bolestima: drh-
tanje bila; vrsta padavice
jelek (tur.) prsluk; haljina bez rukava
jelo-metal (engl. yellowmetall) "uti
metal", legura (slitina) od 60 dijelova
bakra i 40 dijelova cinka, veoma
slina mesingu
jemin (ar. emin) upravitelj, nadzornik
jen (jap. yen) od 1871. novana jedinica
u Japanu, sadri 100 sena
jendek (tur. hendek) jarak, prokop
Jenki (engl. Yankee) podrugljivo ime
za stanovnike Sjev. Amerike pod ko-
jim se osobito podrazumijevaju njiho-
ve rune osobine
Jenki-dudl (engl. Yankee-doodle) na-
rodna pjesma Sjevernih Amerika-
naca s veoma ivahnom i origina-
lnom melodijom, nekada himna SAD-
a je Vespazijan
jerala (rus. erla nered, zbrka) starin-
ska kartaka igra, slina vistu i pre-
feransu
jerarh (gr. hiereus sveenik, archo vla-
dam) vladika, episkop, arhijerej
jerej (gr. hiereus) pravosl. sveenik
jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka,
alopojka, tualjka, tubalica (nazva-
na po starozavjetnom proroku Je-
remiji koji je u svojim tubalicama
prorekao i oplakao unitenje Jeru-
zalema); otuda: jadikovanje, tugo-
vanje, naricanje
jeribasma (tur. jer zemlja, basmak
pasti) vrsta sone krupne kruke
Jerihon (ar. Ariha) prastari palestin-
ski grad; jerihonska trublja po bib-
lijskoj su prii Zidovi, da bi osvojili
Jerihon, sedam puta obilazili oko
grada, i kad su sedmi put zatrubili,
zidine su se sruile te su oni uli u
grad
638 jezuit
jerihonska rua (lat. Anastatica hiero-
chuntica) bot. jednogodinja biljka iz
porodice krstaica; uspijeva na isto-
nim obalama Sredozemnog mora;
osobita je po tome to se u suno
doba savije u loptu te dospijevi na
vlano ponovno zakorijeni
jeromonah (gr. hiereus sveenik, mo-
nachos kaluder) pravosl.: kaluer ko-
ji moe vriti sve sveenike duno-
sti koje obavlja i tzv. bijeli sveenik;
sveenik-kaluder
Jeronim (gr. hieros svet, onoma ime)
"koji ima sveto ime"; Jeronim (Hie-
ronymus) iz Stridona u Dalmaciji
(340420), crkveni uitelj, prevodi-
telj Biblije iz hebrejskog i grkog
jezika na latinski
Jeruzalem grad u Izraelu; 587. pr. n.
e. razorio ga Nebukadnezar II.; kas-
nije je obnovljen i u njemu se zbiva-
ju znaajni dogaaji u Starom i No-
vom zavjetu; 70. pr. n. e. ponovno ga
razorio rimski vojskovoa Tit Flavi-
jesidi vjerska sljedba u Kurdistanu, Si-
riji i Armeniji, nastala u 7. st. sinte-
zom poganskih, islamskih, gnosti-
kih i nestorijanskih elemenata
jeti (nepal.) tzv. "snjeni ovjek", ogrom-
no ovjekoliko bie u visokim pre-
djelima Himalaje (njegovo postojanje
nije dokazano)
jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba)
roditelja; maloljetnik malodobnik
jeunesse it. enes (fr.) mladost, mlade-
nako doba; mlade, mladii, mlad
svijet: jeunesse doree it. enes dore
(fr.) "zlatna mlade", bogata rojalis-
tika mlade u doba Francuske re-
volucije; otuda: lakomislena mlade
iz otmjenog svijeta
jezan (ar. ezan) poziv kojim mujezin s
minareta pet puta dnevno poziva
muslimane u damiju na molitvu
jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu
Druba Isusova) mn. jezuiti, lanovi
jezuitizam 639
ili pristae "Drube Isusove", katoli-
kog reda koji je 1534. osnovao Igna-
zio Loyola, papa Pavao III. (1540.)
potvrdio, papa Klement XIV. (1773.)
ukinuo, a Pio VII. (1814.) ponovno
uspostavio; dijele se na etiri klase:
novici, skolastici, koadjutori i profesi;
na elu reda stoji general, sa sjedi-
tem u Rimu, a bira ga generalna kon-
gregacija doivotno; jo se zovu: lojo-
liti, po imenu svog osnivaa
jezuitizam (lat. Jesus Isus) nauavanje
Ignazija Loyole, osnivaa jezuitskog
reda; shvaanja i nain rada jezuita;
pren. dvolinost, licemjerstvo, prije-
tvornost
jezuitski (lat. Jesus Isus) koji se tie
jezuita, koji je u vezi s jezuitima, koji
je u duhu jezuitskih naela i jezu-
itskog rada; pren. dvolian, licemje-
ran, prijetvoran; jezuitski praak v.
egzostema\ jezuitske kapljice kapljice
za otvaranje rane; jezuitska vuna vu-
na od panjolskih ovaca
Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus;
Jesus Nazarenus Rex Judaeorum it.
Jezus Nazarenus Reks Judaeorum
(lat.) Isus Nazareanin, kralj idovski
(natpis koji je Pilat naredio da se
stavi na kri na kojem je Isus bio
razapet)
jidi (njem. jiidisch idovski) mjeavina
gornjonjemakog jezika s hebrejskim
jezinim elementima; tim jezikom go-
vore idovi u nekim zemljama, a po-
stoji i bogata knjievnost na njemu
jin (kin. yin) kineska mjera za duinu
= 24,556 m; takoer: mjera za teinu
= oko 600 g; fil. negativni princip,
naelo zla, u staroj kineskoj filozofi-
ji; gin
Job starozavjetni bogati pravednik koji
pobono i strpljivo podnosi sve nevo-
lje i nedae kojima ga Bog iskuava;
pren. strpljiv patnik
jod (gr. ioedes poput zagasite ljubii-
ce, ion zagasita ljubiica, eidos ob-
jodoform
lik) kem. element, atomska teina
126,92, redni broj 53, znak J, pro-
naen 1811. u pepelu morskih bilja-
ka; jednostavno nemetalno tijelo cr-
nosive boje, neugodna mirisa, u vodi
se veoma slabo rastapa; upotrebljava
se u medicini kao jako antiseptiko
sredstvo
jodat (lat. iodum) kem. jodno-kisela sol
jodid (lat. iodum) kem. spoj joda s dru-
gim elementom, osobito s kovinom
(npr. olovom, eljezom, srebrom i dr.);
veoma osjetljiv na svjetlost, zbog ega
se osobito upotrebljava u fotografskoj
industriji
jodipin (lat. iodum) kem. spoj sezamo-
vog ulja s jodom, jodni preparat koji
lako resorbira, upotrebljava se kao
lijek protiv astme, arterioskleroze,
rahitisa, sifilisa i dr.
jodirati (lat. iodum) kem. pomijeati s
jodom; premazati jodom (npr. posreb-
rnjenu bakrenu plou, pomou jodne
pare, pokriti tankim slojem jod-sre-
bra pri izradbi fotografija)
jodizam (lat. iodum) med. trovanje jo-
dom zbog uzimanja joda i jodovih
preparata u veim koliinama
jodkalij kem. preparat joda koji se
priprema od istog joda; u medicini
se upotrebljava kao unutarnje sred-
stvo, a osobito mnogo u fotografskoj
industriji
jodlati (njem. jodeln izvijati u pjevanju;
ijukati) poseban nain pjevanja u
alpskim podrujima (temelji se na iz-
mjenjivanju prsnih glasova s grle-
nima)
jodna tinktura med. otopina joda u al-
koholu, upotrebljava se u medicini
kao vanjsko antiseptiko sredstvo
jodni preparat med. svaki lijek koji je
napravljen pomou joda
jodoform (lat. iodum, forma, oblik)
kem. spoj joda, CHJ3, stvara ute
heksagonalne kristale; u medicini se
jodoformirati
upotrebljava kao antiseptiko sred-
stvo; slui za posipanje rana i si.
jodoformirati med. jodoformom lijei-
ti, jodoformom proeti
jodoformizam (lat. iodoform) med. tro-
vanje zbog lijeenja jodoformom
jodou (jodoshu) japanska budistika
sljedba, nastala u 12. st.
jodovodik kem. spoj joda i vodika
Joel (hebr.); jedan od starozavjetnih
proroka, izrie zlogukost
joga (ind. yoga) hinduska filozofija, je-
dan od est indijskih filozofskih su-
stava iji je tobonji pisac Patanjali;
vjeruje se u postojanje jednog pra-
duha, tj. boanstva, i tei se za sje-
dinjenjem s tim boanstvom putem
krajnje suzdrljivosti u svim vrstama
osjetilnog uivanja, ukoenou tije-
la, zadravanjem disanja, intelek-
tualnim usredotoenjem (koncentra-
cijom) i moralnom stegom; ovim pu-
tem postignuto sjedinjenje dovodi do
shvaanja Vjenog, proienja i spa-
sa due; ova filozofija predstavlja
osnovu budizma
jogi (ind. yogi) pristaa religijskofilo-
zofskog nauavanja joge; asket, is-
posnik, ovjek koji, po narodnom vje-
rovanju u Indiji, jakim usredotoe-
njem (koncentracijom) volje moe
razviti u sebi natprirodnu snagu
jogurt vrsta kiselog mlijeka, veoma do-
brog okusa i velike hranjivosti; na-
staje vrenjem mlijenog eera koje
izaziva tzv. bugarski bacil; u zgus-
nutom stanju sadri: bjelanevine
(7,1%), masti (7,2%), mlijeni eer i
mlijene kiseline (8,9%), vodu (73,7%)
i sve vitamine, osobito A i D
John Buli it. Dzzzzon Bul (engl.) aljiv
naziv za engleski narod (izraz prvi
upotrijebio satiriar Swift)
Jokasta mit. osoba iz grke prie, ena
(i majka) kralja Edipa; objesila se
otkrivi da joj je Edip sin; Jokastin
kompleks u psihoanalizi: pojava pod-
640 jonizam
svjesne majine seksualne ljubavi
prema sinu
jokus (lat. jocus) ala, lakrdija; joci ca-
usa it. joci kauza (lat.) radi ale, u
ali, iz ale
jola (engl. jolly-boat) portski amac,
znatno iri od skutera; dobro izdra-
va valove zbog ega ga upotrebljava-
ju na moru
Jolaj (gr. Iolaos) mit. sin Ifiklov, He-
raklov pratitelj i pomaga u borbi
protiv Hidre; pobjednik na prvim
olimpijskim igrama
Jom Kipur (Chipur) (hebr.) dan pomi-
renja, najvei idovski blagdan, dan
pokajanja za grijehe
Jom terua (hebr. dan trubnih znakova)
drugi naziv za dan Ro haana; toga
dana zapoinje desetodnevno razdob-
lje pokore
jomen (engl. yeoman) slobodni vlasnik
zemljita koji nije plemi, seljak;
dvorski sluga; kraljevski gardist-ko-
njanik u Engleskoj
jomenri (engl. yeomanry) konjica na-
rodne vojske u Engleskoj, sastavljena
od slobodnih vlasnika zemlje (upo-
trebljava se poglavito za uguivanje
unutarnjih nereda); vrsta kraljevske
tjelesne strae (oko 250 ljudi)
Jona (hebr. Jonas "golub") starozavjetni
prorok; prema Bibliji, tri dana i tri
noi proveo je u utrobi velike ribe
Jonija pokrajina u staroj Grkoj; jon-
ski stil jedan od triju stilova staro-
grke arhitekture (glavna karakte-
ristika: vitak stup koje se zavrava
kapitelom u obliku jastuka s volu-
tama
jonik(us) (gr. ionikos) u antikoj me-
trici: etvoroslona, jonska, stihovna
stopa sa dva kratka i dva duga sloga,
obino se javlja u obliku: U U
(lat. ionicus a minori), ili: UU
(lat. ionicus a maiori)
jonizam (gr. Iones) zbroj duhovnih oso-
bina starih Jonjana; v. jonski
jonski
jonski (gr. ionikos) koji pripada Jo-
njanima, jednom starogrkom ple-
menu; jonski dijalekt narjeje Jo-
njana; jonski stil, jonski stupovi ar-
hit. stupovi ija je "glava" (kapitel)
imala zavojite spiralne ukrase; jon-
ski stih v. jonik(us); jonska kola fil.
najstarija filozofija starih Grka iji
su predstavnici: Tales iz Mileta,
Anaksimander iz Mileta, Anaksime-
nes iz Mileta, Heraklit iz Efeza,
Anaksagora iz Klazomene i Diogenes
iz Apolonije (po ovim filozofima na-
ela prirode su: ili voda, ili beskraj-
no, ili zrak, ili vatra kao logos, ili
duh itd.)
jopna (njem. Joppe) kaputi, jakna
jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri
kojem konj u trku istodobno die ob-
je desne pa onda obje lijeve noge;
konj koji tako kasa
jorgovan (perz. erghevan) bot. ukrasni
grm iz porodice maslina s lijepim
grozdastim mirisnim cvjetovima ru-
iaste i bijele boje
jorkir (engl. yorkshire) po engl. grofo-
viji Yorkshireu nazvana rasa dosad
najplemenitijih svinja bijele, rijetke
dlake i uspravnih uiju; dostie te-
inu do 500 kg
Josip (hebr. Jasaf) "Bog dodaje, prila-
e"; prema Bibliji: 1. jedan od sinova
Jakovljevih, vlastita braa prodala ga
kao roba u Egipat, no tamo se uz-
digao do asti kraljeva ministra; 2.
galilejski tesar, formalni mu Marijin
(Bogorodiin), pooim Isusa Krista
jota (gr. iota) ime devetog slova grkog
alfabeta; izgovaralo se kao "i", ali
ponekad, osobito izmeu suglasnika,
i kao "j"; pren. neto malo, sitno, ne-
znatno, beznaajno
jotacija gram. stapanje glasa j (jota) s
nepalatalnim suglasnikom u novi,
palatalni suglasnik (npr. brz + ji =
bri, mlad + ji = mlai)
641 judaizam
jotacizam suvie esto ponavljanje slo-
va jote; nesposobnost izgovaranja
"jote", vrsta tepanja
jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse
Jozafatska dolina u knjizi proroka Jo-
ela: dolina u kojoj e se okupiti sve
svjetske sile na harmagedonsku bit-
ku
jozefinizam socijalno-politike i crkve-
ne reforme koje je austrijski car Josip
II. (17651790) elio provesti u svo-
joj dravi, a koje su bile proete du-
hom tzv. prosvijeenog apsolutizma
Jozua (hebr. Jehoua Jahve je spasio;
ime znai isto to i Isus) suradnik i
nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce
u "Obeanu zemlju"
jubel (lat. jocus, fr. jouyau, tal. giojello,
engl. jewel, niz. juweel) bruen dragi
kamen; nakit, dragocjenost
jubilarac (lat. jubilare) slavljenik, onaj
koji proslavlja jubilej neega, npr.
ivota, braka, knjievnog ih umjet-
nikog rada, slubovanja u nekoj
struci, vladanja itd.
jubilate (lat. jubilate) u Kat. crkvi: tre-
a nedjelja nakon Uskrsa, nazvana
po lat. poetku 66. ili 100. psalma
Jubilate Kliite, Veselite se
jubilej (lat. annus jubilaeus, jubilaeum)
proslava dana ili godinjice nekog
dogaaja ili razdoblja ivota od 100,
75, 60, 50, 25 ili 10 godina
Juda (hebr. Jehudah) 1. etvrti sin Ja-
kovljev i njegovo pleme; nakon po-
djele carstva zasebna drava koja se
zvala i Judeja; 2. Isusov uenik, koji
ga je izdao za 30 srebrnjaka; otuda:
izdajnik, ovjek koji je spreman sve
uiniti i prodati se za novac
judaika knjige pisane hebrejskim je-
zikom, tj. knjige o Zidovima i o i-
dovstvu (npr. u nekoj knjinici)
judaizam (lat. Judas) judejska ili i-
dovska vjera, idovsko shvaanje,
idovski nain rada i dr., idovstvo
Judeja
Judeja najprije pokrajina u Palestini,
a kasnije i cijela ta zemlja
judeks (lat. judex) sudac; sub judice
(lat.) prav. pod sudom, tj. jo nerije-
eno
judicijalan (lat. judex sudac, judicalis)
sudski; sudaki
judicijaran (lat. judiciarius) v. judi-
cijalan
judicijum (lat. judicium) sudstvo, pra-
vosue; sudska istraga, suenje, par-
nica; sud, miljenje, shvaanje; prav-
ni in, pravni postupak; sudnica; mo
rasuivanja, otroumlje
judiciozan (lat. judiciosus) sposoban za
rasuivanje, razborit, razuman, ra-
zloan, smiljen, otrouman, mudar
judika (lat. judica) u Kat. crkvi: peta
nedjelja posta, nazvana po lat. poet-
ku 43. psalma Judica me (Sudi mi)
judikacija (lat. judicatio) suenje, pre-
suivanje, donoenje presude
judikat (lat. judicatum) presuda, sud-
ska odluka, sudsko rjeenje, pravo-
rijek; res judicata it. res judikata
(lat.) pravno vaea odluka, stvar
pravno zavrena, sudska odluka ko-
ja stupa na snagu
judikatoran (lat. judicatorius) prav.
sudski, sudaki, koji spada u djelo-
krug suda (ili: suca)
Judita (hebr. Jehoudit) prema istoime-
noj biblijskoj knjizi starozavjetna
junakinja koja se uuljala u ator
asirskog vojskovoe Holoferna i ubiv-
i ga oslobodila svoj rodni grad Be-
tuliju
judofil (lat. Judas idov, filos prijatelj)
onaj koji voli idove, prijatelj idova
judofob (lat. Judas idov, gr. fobos
strah) v. antisemit
jufka (tur. jufka tanak) list razvaljanog
tijesta, kora
jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spo-
jen, zdruen, udruen; brani, svad-
beni; jarmeni, koji se tie jarma,
642 julijanski kalendar
slian jarmu; jugalna kost (lat. os
jugale) anat. jagodina kost
jugularan (lat. jugularis) anat. vratni,
grkljanski, koji se tie vrata ili grk-
ljana; jugularna vena vratna ili grud-
na vena
Jugurta numidski kralj (112104. pr.
n. e.), zakleti neprijatelj Rimljana;
na kraju pobijeen i smaknut
juhta (niz. jucht) nepromoiva i vrsta
koa, osobito od mlade stoke; juhto-
vina
juhta (niz. jucht, jugt) vrsta crvene go-
vee ili konjske koe koja se izrau-
je pomou brezovog ulja i upotreb-
ljava za lovake izme, rune torbe,
uvezivanje knjiga itd.
juka (haianski yucca) bot. ukrasna bi-
ljka iz porodice ljiljana podrijetlom
iz Amerike; vlakna joj se upotreblja-
vaju i za proizvodnju tekstila
jukluk (tur.) udubina, ormar u zidu (za
spremanje posteljine)
juksta (lat. juxta) pril. i prijed. pokraj,
blizu, kod, kraj, do, uz; kod vrijed-
nosnih papira, sreaka i dionica s
kuponima: crta, redovito u nekoj dru-
goj boji, pokazuje gdje treba otrgnu-
ti kupon
jukstapozicija (lat. juxtapositio) stav-
ljanje (ili: metanje) jednog pokraj
drugog, granienje s neim, slaganje
izvana, dodavanje
jul (lat. Julius, Juhi) sedmi mjesec u
godini, mjesec etve, srpanj, ima 31
dan (nazvan u ast Julija Cezara koji
je reformirao kalendar i toga se mje-
seca rodio; prije njega se zvao kvin-
tilis)
Julija lik iz Shakespearove drame Ro-
meo i Julija; pren. idealno zaljublje-
na djevojka
julijanski kalendar kalendar koji je
ispravio i uveo Julije Cezar posta-
vivi mu kao osnovu Sunevu godi-
nu, umjesto dotadanje Mjeseeve
godine koja se zbog toga zove juli-
julimbri
janskom godinom. Ovaj kalendar, ko-
ji se jo zove stari kalendar ili stari
stil, danas jo upotrebljava Pravo-
slavna crkva, dok zapadne Crkve
upotrebljavaju kalendar koji su za
pape Grgura XIII. izraunali uenjaci
1582. i koji se zove novi stil ili gre-
gorijanski kalendar; razlika izmeu
ovih dvaju kalendara iznosi 13 dana
julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj
je lat. ime mimosa julibrissim; 2.
ruiasta svila
jun (lat. junius = Junonius) esti mjesec
u godini, lipanj, ima 30 dana (na-
zvan, vjerojatno, po boici Junoni ko-
joj je bio posveen)
jun. kratica za junior
junctim it. junktim (lat. jungere spo-
jiti, sjediniti) psih. namjerno spaja-
nje dvaju kompleksa misli i osjeaja
koji su inae u slaboj ili nikakvoj vezi
radi pojaavanja afekta
junctura it. junktura (lat.) veza, spoj,
sastav, zglob; poloaj, okolnost
jungferica (njem. Jungfer djevica) dje-
vojka koja nije imala spolni odnoaj,
djevica
junior (lat. juvenis mlad, junior mladi)
lan podmlatka nekog drutva, oso-
bito portskog, pripravnik; mn. ju-
niori
juniorat (lat. junioratus) prav. nasljed-
stvo najmlaih u najmlaoj liniji;
imanje koje se daje na uivanje sa-
mo mlaim sveenicima (kod kato-
lika)
juniori (lat. juniores) mn. mladi lanovi,
podmladak nekog portskog drutva
(za razliku od starijih, reprezenta-
tivnih lanova drutva, seniora)
junker (njem. junger Herr mlad gospo-
din, Jungherr, Junker) "mladi go-
spodin", tj. mladi plemi, osobito (ma-
li) seoski plemi u Pruskoj, asniki
pripravnik; junkerska partija reak-
cionarna plemika stranka u Nje-
makoj koja se protivila izjednae-
643 jurament
nju idova i krana u graanskim
pravima i bila protiv velikih gradova,
po njihovom shvaanju sredita soci-
jalnih pokreta i revolucije; junkerska
politika ratoborna politika koju su u
Njemakoj uglavnom vodili asnici s
bivim carom Wilhelmom II. na elu,
politika zveckanja sabljom
junkerirati (lat. junkerieren, junkern)
ivjeti (ili: ponaati se, biti bijesan)
kao junker, ivjeti u neradu; biti
ratoboran, zveckati sabljom
junkers najprije vrsta njemakih trans-
portnih zrakoplova, a kasnije bom-
bardera (po imenu konstruktora Hu-
ga Junkersa, 18591935)
Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i
Reje, ponosna i ljubomorna ena i
sestra Jupiterova, boica Mjeseca,
neba i braka (kod Grka joj odgovara
Hera); astr. jedan od malih planeta
izmeu Marsa i Jupitera, otkriven
1804.
junoa (staroslav.) mladi
jupes (engl. upas) otrov pripremljen od
soka istoimenog drveta
Jupiter (lat. Juppiter) 1. astr. najvei
planet Suneva sustava, od Sunca
udaljen 778 milijuna kilometara, a
5 1/2 puta udaljeniji od Zemlje; vidi
se golim okom
Jupiter (lat. Juppiter) 2. mit. vrhovni
bog starih Rimljana, bog munje i gro-
ma (gromovnik), zatitnik polja i
prava (kod Grka Zeus ili Kronion),
sin Saturna i Reje, brat Neptuna i
Plutona, mu i brat Junonin
jura (po planini Jura) geol. v. jurska
formacija
juracija (lat. juratio) prisega, polaganje
prisege
jurament (lat. juramentum) prav. pri-
sega; juramentum manifestationis it.
juramentum manifestacionis (lat.)
prisega kojom dunik, poto prethod-
no dade podatke o svom materijal-
jurat
nom stanju, tvrdi pred sudom da ni-
ta od imanja nije zatajio ni prikrio
jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je po-
loio prisegu, koji je zaprisegnut; ju-
rata depositio it. jurata depozicio
(lat.) iskaz dan pod prisegom; jurata
renunciatio it. jurata renunciacio
(lat.) nijekanje neega pod prisegom
jurator (lat. jurator) polagatelj prise-
ge, zaprisegnuti svjedok, zapriseg-
nuti sudac
juratoran (lat. jurare prisegnuti, jura-
torius) prav. pod prisegom, dan ili
uinjen pod prisegom
juratorij (lat. juratorium) obeanje da-
no pod prisegom
jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po
pravu: de jure, ex jure it. de jure,
eks jure (lat.) s pravom, po pravu, s
pravnog gledita; jure divino (lat.) s
boanskim pravom, po boanskom
pravu; omni jure (lat.) sa svim pra-
vom, s punim pravom
jurekonzult (lat. jureconsultus) prav.
v. juriskonzult
jurget duguljasta tikvica, obino se jede
punjena mljevenim mesom
juridice (lat. juridice) pril. v. juridian
juridian (lat. juridicus) pravni, sud-
ski, zakonski, koji ide zakonskim pu-
tem, putem zakona; pril. juridice
juri (lat. jus pravo, gen. juri prava)
quid juri it. kvid juri (lat.) to je
pravo, to je po pravu; biti sui juri
(lat.) biti svoj gospodar, tj. ne biti
pod oinskom vlau; biti alieni juri
it. alijeni juri (lat.) biti podloan
tuoj vlasti, osobito oinskoj; juri
studiosus it. juri studiozus (lat.)
pravnik; juri utriusque doctor it.
juri utrijuskve doktor (lat.) doktor
obaju prava, tj. rimskog i kanonskog
(graanskog i crkvenog)
juri utriusque it. juri utrijuskve
(lat.) "obaju prava" titula koja se
dodaje doktorima prava kao znak da
644 jus aggratiandi
su doktori obaju prava, tj. i graan-
skog (civilnog) i kaznenog
jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda,
pravo, pravosue, sudstvo; pravo su-
enja, mjerodavnost suda; djelokrug
suda
juriskonzult (lat. jurisconsultus) prav-
nik, poznavatelj prava i zakona; ju-
rekonzult
jurisprudencija (lat. jurisprudentia)
pravna znanost, pravna uenost; na-
in sudskog rjeavanja, sudska prak-
sa
jurist (lat. jus pravo, jurista) pravnik,
poznavatelj prava
juristicij (lat. juristitium) v. justicij
juristika persona v. persona
juristiki (lat. jurista) svojstven prav-
nicima, koji se tie prava ili je u vezi
s pravom, pravniki, pravni, sudski,
zakonski; juridian; juristika osoba
pravna osoba, pravno tijelo
jurodiv (rus. jurodivyj aav, sumanut)
"budala Krista radi", naziv apostola
Pavla i ostalih apostola; Rusi sma-
traju da se na ovakvim jurodivima,
luacima od roenja, izrazila Boja
volja, zbog ega ih nazivaju "Bojim
ljudima"; oni koji su se izlagali poruzi
i ismijavanju smatrajui to moral-
nim savrenstvom
jurska formacija geol. doba u razvitku
Zemljine kore, nazvano po planini
Juri; u ovo doba bio je veliki dio Eu-
rope pod morem, a Atlanski ocean je
kopnio; u ovoj formaciji naeni su
mnogi ostaci organskog svijeta (ribe
kotunjae, krokodili, osobito ihtio-
sauri, pleziosauri i dr.)
jus (lat. jus, sanskr. yoh) pravo, praved-
nost, pravda, sila i vlast koja proi-
zlazi iz prava; summum jus summa
injuria (lat.) posl. najvee, tj. najstro-
e pravo esto je najvea nepravda
jus aggratiandi it. jus agracijandi
(lat.) prav. pravo pomilovanja
jus canonicum
jus canonicum it. jus kanonikum (lat.)
kanonsko pravo, papinsko pravo
jus circa sacra it. jus cirka sakra (lat.)
crkveno pravo drave (za razliku od
jus in sacra)
jus civile (lat.) graansko pravo, civilno
pravo
jus commune it. jus komune (lat.) op-
e pravo
jus connubii it. jus konubii (lat.) u
rimskom pravu: sposobnost rimskog
graanina da sklopi zakoniti brak
jus criminale it. jus kriminale (lat.)
kazneno pravo
jus divinum (lat.) boansko pravo
jus gentium it. jus gencijum (lat.) me-
unarodno pravo
jus in sacra it. jus in sakra (lat.) pravo
to ga ima Crkva nad svojim lano-
vima
jus jurandum (lat.) prav. prisega
jus optionis it. jus opcionis (lat.) prav.
pravo opcije; v. pod opcija
jus praecedentiae it. jus precedencije
(lat.) v. precedentno pravo
jus primae noctis it. jus prime noktis
(lat.) pravo na prvu no koje, prema
vjerovanju mnogih naroda, pripada
bogovima ili demonima te je, kao
opasno za mladoenju, obino us-
tupano nekom strancu; u sred. vije-
ku: tobonje pravo feudnog gospo-
dara da, kad njegov sluga ili kmet
sklopi brak, provede prvu no s nje-
govom nevjestom i da joj prvi oduz-
me nevinost (ovo se zasnivalo samo
na pravu gospodara da odobri ili za-
brani enidbu svoga potinjenog)
jus primogeniturae it. jus primogeni-
ture (lat.) prav. v. pod primogenitura
jus protectionis it. jus protekcionis
(lat.) pravo zatite
jus quaesitum it. jus kvezitum (lat.)
steeno pravo
jus retorsionis it. jus retorzionis (lat.)
pravo osvete, pravo vraanja istom
mjerom; jus talionis
645 justicijar
jus talionis (lat. tali takav, jus tali-
onis) v. jus retorzionis
jusiv (lat. jussivus) gram. v. imperativ
jusosi (njem. Jugendsozialisten, junge
Sozialisten) pripadnici organizacije
mladih socijalista u Njemakoj
jussu (lat.) po zapovijedi, po naredbi
justic-kolegij (lat. justitia, collegium)
sud, sudsko vijee, suci koji pred-
stavljaju sud na nekom zasjedanju
justic-mord (lat. justitia pravda, njem.
Mord ubojstvo, zloin) pravosudno
ubojstvo, tj. izvrenje smrtne kazne
nad nedunim zbog nedovoljne sa-
vjesnosti i nehaja suca u ispitivanju
i utvrivanju kaznenog djela
justicij(um) (lat. justitium) obustavlja-
nje sudskih poslova zbog kakvih ra-
dosnih ih tunih dogaaja, osobito
zbog rata, tekih zaraznih bolesti,
potresa i si.; juristicij (um)
Justicija (lat. Justitia) mit. boica prav-
de kod Rimljana, prikazivana kao
djevojka zavezanih oiju, s maem i
vagom; kod Grka: Temida
justicija (lat. justitia) pravda, pravica,
pravednost; pravosue; sud, sudni-
ca; justitia distributiva it. justicija
distributiva (lat.) pravosue koje vodi
rauna, u procjenjivanju nekog dje-
la, i o okolnostima pod kojima se dje-
lo dogodilo; justitia commutativa it.
justicija komutativa (lat.) pravosue
koje procjenjuje djelo kao takvo, bez
obzira na okolnosti pod kojima je iz-
vreno; Justitia regnorum fundamen-
tum it. Justicija regnorum funda-
mentum (lat.) Pravda je temelj dra-
ve, tj. vlasti, "Pravda dri zemlju i
gradove"
justicijalizam (lat. justitia pravda) ide-
ologija biveg argentinskog predsjed-
nika Juana Perona
justicijar (lat. justitiarius) sudac, upra-
vitelj suda; pravni strunjak, savjet-
nik za pravne poslove i pitanja u ne-
koj ustanovi ili nekom uredu
justificirati
justificirati (lat. justificare) prav. prav-
dati, opravdati, opravdavati; dokaza-
ti, dokazivati; ispraviti; izvriti pre-
sudu, osobito smrtnu kaznu, pogubi-
ti, smaknuti
justifikacija (lat. justificatio) prav.
pravdanje, opravdanje; dokazivanje
na sudu, dokaz; odobrenje rauna
poto se prethodno ispita; izvrenje
kazne, osobito smrtne, pogubljenje
justifikatura (lat. justificatura) odobre-
nje, odobravanje nekog rauna
Justinijanov kodeks v. Corpus juri
justirati (fr. juste toan, prav) provje-
ravati, utvrivati valjanost
justorij(um) (lat. justorium) tisk. toan
pravokutni instrument za ispitivanje
i utvrivanje ispravne izradbe visi-
ne izljevenih tiskarskih slova
juta (beng. chuti, engl. jute) likove niti
dviju indijskih biljaka slinih lipi
(lat. Corchorus capsularis i Corcho-
rus olitorius), indijska konoplja ili
kudjelja koja se mnogo izvozi, osobi-
to u Englesku i Sjev. Ameriku, upo-
trebljava za izradbu vrstog platna
za jedra, uad i si.
Juturaa starorimska nimfa jednoga iz-
vora u Laciju, sestra italskog vojsko-
646 juzuk
voe Turna, glavnog Enejinog nepri-
jatelja
juvancije (lat. juvare pomagati, juvan-
tia) mn. med. sredstva za pojaava-
nje lijekova, sastojci koji se mijeaju
u lijekove da bi im se pojaalo djelo-
vanje
juveli (niz. juweel) mn. v. juvel
juvelir (niz. juweellier) trgovac dragim
kamenjem ili nakitom; majstor u iz-
raivanju predmeta od dragog kame-
nja i nakita, zlatar
Juvenal, Decim Junije starorimski ,
knjievnik (55130), jedan od svjet-
ski najpoznatijih satiriara
juvenilan (lat. juvenilis) mladenaki;
juvenilnavoda geol. voda u unutra-
njosti Zemlje koja nastaje od vodene
pare
juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost,
mladenatvo, mladenaka nezrelost
juvenilizam (lat. iuvenis mladi) med.
pojava mladenakog izgleda kod sta-
rijih osoba
Juventus (lat.) starorimska boica mla-
dosti
juzbaa (tur. yuz sto) voj. zapovjednik
nad stotinom vojnika
juzuk (tur.) prsten
 K
K, k petnaesto slovo hrvatske latinice
K kem. kratica za kalij
k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska
biljka iji list ene na Istoku koriste
za bojenje noktiju i kose crvenkasto-
naranastom bojom
Kaba (ar. Ka'bah) duguljasto-etvrtasta,
12 m duga, 10 m iroka i 15 m visoka
zgrada u Meki koju je islamski svijet
oduvijek smatrao svetinjom, a sam
Muhamed proglasio sreditem islam-
ske vjere i ciljem hodoasnika (ha-
dija); u jugoistonom dijelu zgrade
nalazi se uzidan sveti "crni kamen"
(hadar) to ga poboni posjetitelji s
najveim potovanjem dodiruju i lju-
be
kabala (fr. cabale, hebr. kabbalah) i-
dovsko tajno vjersko i filozofsko na-
uavanje iji je temelj istonjako na-
uavanje o emanaciji; vjetina op-
enja s duhovima; tumaenje tajan-
stvenih znakova; pren. tajna udru-
ga; sporazum potajno napravljen ra-
di postignua nekog runog cilja;
spletka
kabalero (p. caballero) vitez, plemi;
gospodin
kabaleta (tal. cabaletta) glaz. posebno
ugodan i milozvuan umetak u ve-
im glazbenim djelima, u ariji ili ka-
vatini talijanskih opera
kabalist (fr. cabale) idovski uitelj i
poznavatelj idovskih tajnih naua-
vanja
kabalistiki (fr. cabalistique) tajan-
stven, nerazumljiv, zagonetan, mra-
an; koji pripada idovskoj predaji,
koji je u vezi sa idovskom preda-
jom; usp. kabala
kabalistika (hebr. kabbala) tobonje
openje s duhovima; tajno nauava-
nje, magijska vjetina
kabardinci mn. rasa erkeskih konja
iz pokrajine Kabarde na sjevernoj
strani Kavkaza
kabaret (fr. cabaret, ar. hamarat) gosti-
onica, krma; malo zabavno kazali-
te
kabel (fr. cable, engl. cable, lat. caplum,
lat. capere hvatati, uhvatiti) debelo
ue, pokriveno zatitnim omotaem,
za vezanje laa, viseih mostova itd.;
ue od bakrene ice, izolirano gumom
i gutaperkom, izvana zatieno ko-
vinom, slui kao vodi elektrine
struje kod podzemnih i podmorskih
telegrafa, telefona i dr.
kabildo (p. cabildo, lat. capitulum)
mjesto gdje redovnici dre skupti-
nu, kaptol; opinska sudnica; vije-
nica, senat u junoamerikim repu-
blikama
Kabili (ar.) mn. ime mnogobrojnih sje-
vernoafrikih plemena, Berberi
kabina (fr. cabine, engl. cabin) sobica
na brodu ili zrakoplovu; sobica u ku-
paonici; sobica za telefon
kabinet (fr. cabinet) mala soba, spored-
na sobica; u vladarskim dvorovima:
soba za stanovanje i soba za povjer-
ljiva vijeanja i rad; ured, kancela-
rija; vlada, tj. lanovi ministarskog
vijea; osoblje ureda ministara, pred-
kabir
sjednika parlamenta i si.; zbirka ui-
la (u kolama); soba u kojoj su izlo-
ene rijetkosti, osobito umjetniki
predmeti; ormar s brojkama; nunik;
kabinetsko pitanje pitanje o ijem rje-
enju ovisi opstanak nekog kabineta
(vlade); kabinetski rat rat koji se vodi
iz dinastikih razloga; kabinetsko pi-
smo pismo nekog suverena bez mini-
strovog supotpisa; kabinetsko vino
skupocjeno vino
kabir (ar.) voa putnika kroz pustinju
kablirati (fr. cabler) telefonirati ili tele-
grafirati podzemnom ili podmorskom
icom; sukati, upredati ue, praviti
kablove
kablogram (gr. cable, gr. gramma slo-
vo) brzojavka poslana podzemnom ili
podmorskom icom (kablom)
kaboon (fr. cabochon) dragulj nebru-
en, ili bruen samo prema svom pri-
rodnom obliku, osobito rubin
kaboten (fr. cabotin) putujui glumac;
lo glumac; komedija; ovjek koji se
ponaa kao glumac
kabotinirati (fr. cabotiner) ivjeti ivo-
tom putujueg glumca: loe glumiti;
ponaati se kao glumac
kabriolet (fr. cabriolet) laka dvokolica
sa dva sjedala; vrsta automobila s
preklopnim krovom
kabuja (p. cabuya) vrsta junoameri-
ke konoplje
kacik (p. cacique) haianska rije ko-
jom se naziva poglavica divljih indi-
janskih plemena u Srednjoj Ameri-
ci, Meksiku i Guatemali
kacjola (tal.) lica zaimaa
kacnjamer (njem. Katze maka, Jam-
mer bijeda, nevolja, alost) stanje na-
kon pijanstva, mamurluk
kaa (tal. caccia lov) glaz. lovaka glaz-
ba s rogovima
kakavalj (tal. caciocavallo) vrsta mas-
nog ovjeg i kravljeg sira
kaket (fr. casquette, ta', caschetto) ka-
pa sa titnikom; asnika kapa
648 kadeti
kaua (p. cachucha) andaluzijski ples
s kastanjetama
kaul (tal. cazzuola) veliki kotao
kaua (rus.) tip ruskog viecijevnog ra-
ketnog bacaa
kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvoro-
kut) 1. voj. skupina (zbor) asnika i
doasnika u jednoj vojnoj jedinici;
stalni kadar voj. mirnodopska vojna
sila neke drave, vojnici koji su na
odsluenju svog zakonom propisanog
roka; 2. slubenitvo, inovnitvo, svi
slubenici (ili: inovnici) neke usta-
nove; 3. struni kadrovi struni ljudi
za pojedine djelatnosti u drutvenom
i dravnom ivotu
kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac,
mrtvo tijelo
kadaverozan (lat. cadaverosus) mrt-
vaki, leinski
kadenca (tal. cadenza, lat. cadentia)
odmor na posljednjem, naglaenom
slogu (stiha, reenice); ritam; kreta-
nje po taktu; glaz. zavrni ton, spu-
tanje glasa na zavretku (pjesme);
zavretak jednog reda akorada; u
plesu: takt
kadencirati (fr. cadencer) uskladiti, od-
mjeriti po taktu, npr. korake pri ple-
su
kadentan (lat. cadens, cadere padati,
pasti) koji pada, koji je u padu, koji
tone, koji se sputa
kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pi-
tomac, gojenac vojne akademije, as-
niki pripravnik; mlai sin, sin mezi-
mac (osobito u plemikim obiteljima)
koji se sprema za vojnu slubu
kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za
poploavanje); kratak biljarski tap
kadeti mn. lanovi nekadanje ruske
stranke "konstitucionalnih demokra-
ta" koji su svoj program temeljili na
ustavnim slobodama, vjerskoj sno-
ljivosti, slobodi tiska, ravnopravno-
sti Zidova i agrarnoj reformi; voa
stranke bio je P. Miljukov
kadi
kadi (fr. cadis, engl. caddis) trg. fina
naborana vunena tkanina
kadi (hebr. kaddicsh) idovska molitva
za mrtve
kadmij (gr. kadmia) kem. element,
atomska teina 112,41, redni broj 48,
znak Cd, cinku shna kovina, plavka-
stobijelog sjaja, upotrebljava se u
zubarskoj tehnici, kao materijal za
elektrode itd.; spojen sa sumporom
daje utu slikarsku boju
Kadmo mit. starogrki junak, osniva
grada Tebe
kado (hebr. kadosch) v. kadi
kadran (fr. cadran) brojanik, ploa s
brojkama na satu; sunani sat; astr.
sprava za mjerenje Suneve visine
kadrila (fr. quadrille) 1. etvorka, po-
znati francuski ples s etiri para ple-
saa; 2. viteka igra koju izvode etiri
odreda konjanika; 3. vrsta kartake
igre uetvero (kod lombra)
kaduceus (lat. caduceus) mit. Merku-
rov tap (sa dva krila na vrhu, oba-
vijen dvjema zmijama ije glave do-
piru do ispod krila), simbol trgovine;
glasnika palica, poklisarski (ili:
heroldski) tap, tap mira
kaducirati (lat. caducus sklon padu;
pao) proglasiti propalim, uiniti ne-
vaeim, ponitenim; kaducirano
imanje prav. imanje bez nasljednika
koje zbog toga treba postati dravno
vlasnitvo
kaducitet (lat. caducitas) sklonost pa-
du, tronost, dotrajalost; nevaenje;
pren. prolaznost
kafilerija (njem. Kaffillerei) ustanova
u kojoj se unitavaju leine ubijenih
i uginulih ivotinja (njemaki izraz
iz 17. st.)
kafkizam knjievni smjer koji slijedi
ideje austrijskog knjievnika Fran-
za Kafke (18831924) koji je u svo-
jim djelima ukazivao na apsurdnost
ljudske egzistencije
kahal (hebr.) v. kagal
649 kajita
kaheksija (gr. kachexia loe tjelesno
stanje, kakos lo, exis stanje, svoj-
stvo) med. slabo stanje zdravlja, lo
izgled, oronulost, kao posljedica te-
kih kroninih bolesti (sifilisa, tuber-
kuloze, raka i dr.); kahektika
kahektian (gr. kakos lo, slab, exis
stanje, svojstvo) med. slab, tuberku-
lozan, iscrpljen boleu
kahektika (gr. kakos lo, exis stanje,
svojstvo) med. v. kaheksija
Kain (hebr. Kajin) prema Bibliji, stariji
sin Adama i Eve (Post 4.), ubojica
svoga brata Abela, te ga je Bog zbog
toga igosao (Kainov ig)
kainka-korijen farm. korijen meksi-
ke i antilske biljke (lat. chiococca ra-
cemosa) iz porodice broeva, upotreb-
ljava se kao lijek protiv zmijskog
ugriza i vodene bolesti
kajak port, amac s posebno prilago-
enim dvostrukim veslom te s jednim
ili dva veslaa, podrijetlom s Gren-
landa, slui za vonju po planinskim
rijekama, preko slapova i brzaca, iz-
rauje se od gume ili neprobojnog
platna, moe se lako sloiti i nositi
na leima
kajalit (tur. kaj a cement, gr. lithos ka-
men) umjetna kamena masa od mag-
nezija-cementa, upotrebljava se za
izradbu stolnih kamenih ploa i dr.
kajen (fr. cayenne) najbolja boja u vistu;
trg. vrsta polusvilene ljetne tkanine
s prugama
kajenski papar vrlo ljut zain, slian
papru (prema gradu Cayenne, Fran-
cuska Gijana)
kajeput (malaj.) bot. vrsta biljke mirte
u Indoneziji i Australiji; od mladica
se dobiva ulje koje ublauje bolove
kajhustn (njem. keuchen zasopiti se,
hripati, Husten kaalj) "magarei"
kaalj, hripavac
kajita (niz. kajuit, ved. kajuta) pom.
soba za stanovanje na lai
kajla
kajla (njem. Keil) klin; pren. neznalica,
nespretnjakovi; podmetanje
kajmakani (ind.) vrsta finog indijskog
platna
kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis
kajzer (lat. Kaiser, lat. Caesar) car, oso-
bito bivi njemaki car Vilim II.
kajzerinit (njem. Kaiserschnitt "carski
rez") med. v. sectio caesarea
kajzerizam (njem. Kaiser car) sustav
unutarnje (to bolje naoruanje i jaka
vojna organizacija), a poglavito vanj-
ske imperijalistike ("Drang nach Os-
ten") politike koju je poglavito pro-
vodio njemaki car Vilim II.
kakadu (malaj. kakatua) zool. vrsta
bijelih papiga s uspravnim uperkom
(kukmom), ivi u Australiji i na ind.
otocima
kakao (meks, kakauati, lat. theobroma
cacao) bot. drvo koje raste u tropskoj
Americi i Indiji, s plodom slinim
krastavcu u kojem ima mnogo sje-
mena, veliine zrna graha; od sjeme-
nja se prenjem priprema kakao-
prah, okolada, mast i kakao-maslac
od kojega se prave razne vrste poma-
da, cerati i fini sapuni
kakesteza (gr. kakos zao, lo, aisthesis
osjeaj) med. bolestan i nelagodan
osjeaj
kaki (perz.) tkanina zemljane boje od
koje se prave tropske odore
kakistokracija (gr. kakos lo, kakistos
najgori, krateo vladam) vladavina
najgorih; supr. aristokracija
kako- (gr. kakos lo) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: lo, nepra-
vilan, pogrean
kakodemon (gr. kako-daimon) zao
duh; pren. siromaak, ubogi vrag
kakodemonija (gr. kakodaimonia) lu-
dilo, bjesnilo, nesrea, nevolja, ubo-
gost
kakodil (gr. kakos) kem. bezbojna,
runa mirisa i otrovna tekuina, na
zraku gori, radikal koji se sastoji od
650 kakoknem(os)
ugljika, vodika i arsena, njegovi su
oksidi alkarzin ili kakodil-oksid i al-
kargen ili kakodilna kiselina
kakodoksija (gr. kakodoxia) loe mi-
ljenje, zao glas
kakoet (gr. kakoethes loeg karaktera)
med. neizljeiva bolest, npr. rak;
pren. neodoljiva strast, osobito za pi-
sanjem (po jednom Juvenalovom iz-
razu)
kakofil (gr. kakos, filos) prijatelj zla,
ovjek odan zlu, zao ovjek
kakofonian (gr. kakos, foneo zvuim)
neskladan, neblagozvuan
kakofonija (gr. kakos, foneo zvuim)
neskladnost zvukova, disharmonija;
gram. lo izgovor, neblagozvunost;
supr. eufonija
kakofrazija (gr. kakos, frazein govo-
riti, kazivati) med. mucanje, loe go-
vorenje, teko govorenje
kakogalaktija (gr. kakos, gala mlije-
ko) med. lo sastav mlijeka
kakogamija (gr. kakos, gameo enim
se, udajem se) lo brak, loa (ih: ne-
zakonita) enidba (ih: udaja)
kakografija (gr. kakografia) runo
pisanje, loe pisanje, posebice ono ko-
je nije u skladu s pravopisom
kakohilija (gr. kakos, chylos sok) med.
lo sastav (ih: pokvarenost) mlijenog
i hranjivog soka uope
kakohimija (gr. kakos, chemeia ke-
mija) med. loe rastapanje hrane u
elucu, stvaranje nezdravih sokova,
slaba probava hrane, loa probava
hrane
kakoholian (gr. kakos, chole u)
med. bolestan od ui; koji je nastao
kao posljedica bolesti ui
kakoholija (gr. kakos, chole u, cho-
los u) med. bolest ui, pokvare-
nost ui
kakohreja (gr. kakos, chroia boja koe)
med. lo izgled, bolesna boja koe
kakoknem(os) (gr. kakos, kneme go-
ljenica, hst) anat. ovjek tankih, sla-
kakokracija
bih listova (stranjeg, mesnatog di-
jela goljenice)
kakokracija (gr. kakos, kratia vlada-
nje, upravljanje) loe, nezakonito vla-
danje ili upravljanje
kakolekseterije (gr. kakos lo, alexo
branim) med. sredstva i lijekovi koji
slue za poboljanje i jaanje tjeles-
nih sokova
kakologija (gr. kakologia) zao govor,
grdnja; gram. pogrean govor, lo go-
vor
kakometar (gr. kakos, metron) fiz. in-
strument za mjerenje zagaenosti
zraka; usp. eudiometar
kakomorfija (gr. kakos, morfe oblik)
nakaznost organskih dijelova tijela
kakomorfoza (gr. kakos, morfosis uo-
blienje, oblik) v. kakomorfija
kakonihija (gr. kakos, onyx nokat,
gen. onychos) med. lo sastav (ih: bo-
lest) noktiju
kakopatija (gr. kako-pathia) nevolja,
munina, zlovolja, loe raspoloenje
kakopragija (gr. kako-pragia nezgoda,
nesrea) med. slabost utrobe, pore-
meaj u radu probavnih organa
kakorahitis (gr. kakos, rachis kralje-
nica, kima) med. iskrivljenost kra-
ljenice (kime)
kakosfiksija (gr. kakosfyxia) med. ne-
pravilan puls
kakosinteton (gr. kakos, syntheton
sloeno, sloenica) gram. pogreno,
nepravilno sastavljena rije
kakositija (gr. kako-sitos) med. od-
vratnost prema jelima, gadljivost na
jela
kakospermazija (gr. kakos, sperma
sjeme) med. lo sastav sjemena
kakosplanhnija (gr. kakos, splan-
chnon utroba) med. poremeenost
utrobe i, kao posljedica toga, loa pro-
bava
kakostomah(us) (gr. kakos, stoma-
chos eludac) med. ovjek slaba e-
luca
651 kalamank
kakostomija (gr. kakos, stoma usta)
lo izgovor, nepravilan izgovor
kakotimija (gr. kakothymia) med. ne-
raspoloenje, zlovolja, utuenost; lu-
dilo s pojaanom bjesnoom
kakotrihija (gr. kakos, thrix, trichos
vlas, dlaka, kosa) med. prorijeenost
kose, bolesno stanje kose
kakotrofija (gr. kakos, trofeia prehra-
na, hranjenje) med. loa (ili: nedo-
voljna) prehrana (djece)
kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje,
loe (ili: bolesno) tjelesno stanje
kakozel(os) (gr. kakos, zelos revnost,
nagon, tenja) nespretan (ili: zlosre-
tan) oponaatelj
kakozelija (gr. kakozelia) pogreno po-
voenje za kim, glupo oponaanje;
oponaanje neega loeg
kakozelon (gr. kakos, zeloo oponaam)
neukusnost u oponaanju loih uzora
kakozmija (gr. kakos, osme miris) ru-
an (ili: lo, neugodan, nezdrav) mi-
ris, smrad
kaktus (gr. kaktos) bot. junoamerika
zelena i mesnata bodljikava biljka
kala-azar (ind.) med. crna groznica (bo-
lest podrijetlom iz Indije, u Europi
rijetka; simptomi: tamne mrlje po ci-
jelom tijelu, vrlo visoka temperatu-
ra, poveane slezena i jetra i dr..)
kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski)
eir sa irokim obodom kakav su
nosili stanovnici Kalabrije, pokraji-
ne u junoj Italiji, znak republikan-
stva
kalada (fr. calade, tal. calare) port, ob-
ronak, padina na konjskim trkaliti-
ma
kalafatirati v. kalfatirati
kalamajka (slav.) ivahan narodni ples
karpatskih Slavena u 2/4 taktu (na-
zvan po gradu Kolomeji)
kalamank (engl. calamanco, fr. calman-
de) vrsta prugaste vunene tkanine,
najprije izraivane u Brabantu, sa
sjajnim licem
kalambur
kalambur (fr. calembour) dosjetka, igra
rijei koja se sastoji u uporabi rijei
s dvostrukim znaenjem, npr. "Tu
nek plijen vranom vranu stoji" (Ivan
Maurani)
kalamir 1. zidarski visak; 2. daica po
kojoj se kroji koa
kalamitet (lat. calamitas) bijeda, ne-
volja, nesrea; teta, gubitak, pro-
past; poraz; kalamiteti nesretni slu-
ajevi
kalamus (lat. calamus, gr. kalamos)
trska; pero za pisanje od trske; lap-
sus calami it. lapsus kalami (lat.)
pogreka pri pisanju; usp. kalem
kalanov (mad. koloncz) ukrasno re-
menje na konjskoj ormi, kianka
kalandar (fr. calandre, lat. cylindrus)
stroj s nizom valjaka; slui za gla-
anje (satiniranje), tj. za davanje vee
tvrdoe, sjaja i glatkoe tkaninama,
papiru, koi i dr.
kalandrirati (fr. calandrer) putati tka-
nine, papir, kou i dr. kroz kalandar
da bi im se na taj nain dala vea
tvrdoa, sjajnost i glatkoa
kalanka (tal. calanca, fr. calencar) vrsta
istonoindijskih pamunih tkanina
sa arama, uzorcima
kalcedon (gr. Kalchedon) min. mlijeni
kamen, vrsta poludragulja (nazvan
po maloazijskom gradu Kalhedonu)
kalcedoniks (gr. Kalchedon, onyx no-
kat) min. mlijeni kamen sa smeim,
bijelim i sivim prugama
kalceta (tal. calzetta) arapa
kalcidi (lat. calx, calcis) mn. vapnena
tijela
kalciferan (lat. calx vapno, fero nosim)
vapnen, koji ima u sebi vapna
kalcij (lat. calcium, calx vapnenac) kem.
element, atomska teina 40,08, redni
broj 20, znak Ca, metalna podloga
vapnene zemlje; kovina bijelosjajne
boje, nudan sastavni dio organizma,
osobito kostura
652 kaleidoskop
kalcinabilan (lat. calcinabilis) pretvor-
ljiv u vapno, koji se moe pretvoriti
u vapno
kalcinabilitet (lat. calcinabilitas) pre-
tvorljivost u vapno
kalcinacija (lat. calcinatio, calx vapno)
ovapnjenje, pretvaranje u vapno
kalcinirati (lat. calcinare) pretvarati,
pretvoriti u vapno; kem. kisik spojiti
s kovinama, = oksidirati
kalcinozan (lat. calcinosus) vapnen, ko-
ji ima u sebi vapna
kalcit (lat.calx vapnenac, vapno) min.
prirodan kristaliziran romboedarski
kalcijev karbonat (CaC03)
kalcitrantan (lat. calcitrans) koji se
opire, koji se suprotstavlja
kalo (tal. calcio) nogomet
Kaldejci (gr. Chaldeoi) semitsko pleme
koje je prije 1000 i vie godina pr. n.
e. provalilo iz ist. Arabije u Babilon
i dalo mu ime Kaldeja; oni su stalno
vladali Babilonom gdje su postali
posebni sveeniki red, odlikovah su
se astronomskim znanjem, astrolo-
gijom i vjetinom tumaenja snova;
kaldejski jezik jezik srodan hebrej-
skom kojim su od babilonskog su-
anjstva govorili Zidovi
kale (tur.) tvrava (rije koja se esto
nalazi na poetku ili zavretku ime-
na mjesta, osobito mjesta koja se na-
laze na obalama Crnog mora)
kalefacijencije (lat. calefacientia) mn.
sredstva za zagrijavanje
kalefaktor (lat. calefactor) loa; sluga,
posluitelj; ulizica; kalfaktor
kaleidofon (gr. kalos lijep, eidos oblik,
fone zvuk, ton) fiz. naprava pomou
koje se mogu vidjeti titraji potrebni
za proizvoenje tonova; foniki kale-
idoskop
kaleidoskop (gr. kalos lijep, eidos ob-
lik, skopein gledati, promatrati) fiz.
optika naprava koja se sastoji od
jedne cijevi u kojoj se nalazi obino
est ravnih zrcala; kod okretanja ci-
kal
jevi raznobojna stakalca, kamenii
ili papirii, koji se nalaze medu zr-
calima, stvaraju u njima lijepe si-
metrine uzorke i are
kalem (gr. kalamos) 1. zailjena trska
za pisanje na Istoku; 2. mladica, cijep
kalendar (lat. calendarium, lat. calen-
dae) prvobitno, kod Rimljana: knjiga
u koju su se unosili porezi primljeni
o kalendama; kasnije: prihod koji se
od toga poreza dobivao; u novije vri-
jeme: godinjak, tj. knjiga s podje-
lom godine na mjesece (12), tjedne
(52) i dane (365), s oznaenimm blag-
danima i praznicima
kalendariograf (lat. calendarium, gr.
grafo piem) pisac (ili: sastavlja, ili:
izdava) kalendara
kalendariografija (lat. calendarium,
gr. grafia) upute o sastavljanju ka-
lendara, sastavljanje kalendara
kalende (lat. calendae) mn. kod Rim-
ljana: prvi dan svakoga mjeseca; ad
calendas graecas it. ad kalendas
grekas (lat.) na sveto nigdaijevo, tj.
nikada
kaleologija (gr. kalos lijep, logia) zna-
nost o lijepom; usp. kalilogija
kalea (fr. caleche, od njem. Kalesche
od e. kolesa, slavenskog kola: ko-
ta) polufijaker, otvorena putnika
kola
kaleta (tal. caletta) kod briljanata: bru-
ena povrina koja zatupljuje donju
piramidu
Kalevala (fin. Kalevvala) "zemlja Kale-
va", tj. Finska; naziv starog finskog
narodnog epa, s oko 23 tisue aliteri-
rajuih stihova, stoljeima se ouvao
u usmenoj narodnoj predaji; prvi put
objavljen 1835.
kale (lat. calix) metalna aa osobita
oblika (s jednim stalkom) koja se
upotrebljava pri katolikom bogo-
sluju
kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor
653 kali
kalfataa (fr. calfatage) zaepljivanje
kuinom i smolom spojeva, rupa ili
pukotina na ladi, amcu, prozorima
ili vratima
kalfatirati (fr. calfater) zaepljivati spo-
jeve na brodu, amcu (ih: ispucaloj,
rastoenoj lai) kuinom i smolom,
kalavatiti
kalibar (fr. calibre, tal. calibro, lat. qua
libra) voj. promjer upljine kod vatre-
nog oruja; promjer metka, zrna;
veliina i teina topovskog metka;
pren. vrijednost, valjanost, vanost;
kalup, uzorak: vrsta, kov, soj
kaliblefaron (gr. kallos ljepota, blefa-
ron ona vjeda) sredstvo za uljepa-
vanje trepavica
kalibrirati (fr. calibrer) prilagoditi pre-
ma odreenoj mjeri (kalibru), odre-
diti promjer cijevi, zrna (puanog,
topovskog), izmjeriti kalibar
kalicifloran (lat. calix, gen. calicis aa,
stoac, florere cvjetati) bot. aiast,
koji ima aku
kaliciforman (lat. calix aa, forma ob-
lik) bot. aiast, u obliku ake
kaliak (lat. calix aa) udubina na ho-
rizontalnoj plohi konjskog zuba, pre-
ma kojoj se odreuje starost konja
kalie (p. caliche) prirodna rudna
smjesa natrijeva nitrata, Glauberove
soli, gorke soli, a ponegdje i gvana
kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo
kaliditet (lat. caliditas) toplina, vrelina;
koliina topline
kalidukt (calidus topao, ducere voditi)
vodi topline, cijev koja vodi toplinu
(kod centralnog grijanja)
kaliestetika (gr. kallos ljepota, aistha-
nomai osjeam, zamjeujem) znanost
o osjeaju lijepoga, ispitivanje i pro-
uavanje onoga to je u lijepom do-
padljivo
kalif (ar. hhalif) zastupnik, nasljednik
(titula islamskih vladara koji, sma-
trajui se zakonitim Muhamedovim
nasljednicima, stoje na elu islama;
kaliat
u poetku su kalifi bili birani i sta-
novali u Medini, kasnije u Damasku,
Bagdadu, Kairu i, na posljetku, u Ca-
rigradu gdje su svi turski sultani bili
ujedno i kalifi; u oujku 1924. kalifat
je ukinula narodna skuptina u An-
gori)
kalifat (ar. hhalifah) dostojanstvo (ili:
vlast) kalife
kalifonija (gr. kalos lijep, fone glas)
ljepota glasa
kalifornij (lat. californium) kem. ele-
ment (transuran), otkriven 1950.,
redni broj 98, znak Cf
kaligraf (gr. kalligrafeo lijepo piem)
onaj koji ima lijep rukopis, strunjak
u lijepom pisanju, krasnopisac
kaligrafija (gr. kalligrafia) lijepo pi-
sanje, vjetina lijepog pisanja, kras-
nopis
kalij (ar. kali, kalaj) kem. element,
atomska teina 39,10, redni broj 19,
znak K, srebrnobijela, jako sjajna
kovina, tali se na 62 C, mekana sko-
ro kao vosak, na zraku brzo potamni,
jer naglo oksidira (stoga se ne moe
na zraku ni odrati u istom stanju;
odrava se u tekuinama bez kisika,
npr. u petroleju)
kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno:
katun; fina pamuna tkanina, pla-
tno, posebice za uvezivanje knjiga
(potjee iz Kalkute, po emu je i dobi-
la ime)
kalikstinci (lat. calix) mn. pripadnici
jedne stranke husita u XV. st. (pri-
stae Jana Husa) iji su lanovi zah-
tijevali prieivanje i kruhom i vi-
nom (sub utraque specie, pod obje
prilike)
Kalila i Dimna zbirka indijskih basana
(46 st.)
kalilogija (gr. kallilogia) govornika
vjetina, rjeitost; znanost o lijepom
kaliologija (gr. kalia gnijezdo, logia)
prouavanje ptijih gnijezda
654 kali
Kaliopa (gr. Kalli-ope) mit. "miloglas-
na", jedna od devet muza (deveta po
redu i najstarija), zatitnica epskog
pjesnitva, filozofije i retorike; usp.
muza
kalipedija (gr. kalli-pais koji ima lije-
pu djecu; lijepo dijete) silna elja
trudnice da rodi lijepo dijete
kalipter (gr. kalypto pokrivam) med.
poklopac, korice
kalirati (tal. calare, gr. chalao popu-
tam, labavim) 1. trg. ne imati potreb-
nu teinu, gubiti (ih: izgubiti) na te-
ini zbog suenja i dr.; 2. pom. spu-
stiti, sputati jedra
kalistenija (gr. kallos ljepota, sthenos
jaina, snaga) tjelovjeba radi jaanja
i ljepote, osobito kod mladih devojaka
kalitehnika (gr. kallos ljepota, tech-
nike otisak) fotografski postupak pri
izradbi zagasitih kopija iz feriok-
salata i srebrnog nitrata
kalk (fr. calque) toan precrt kroz pro-
ziran papir; lingv. rije ih izraz na-
pravljen obinim kopiranjem naina
na koji su odgovarajuu rije ili izraz
napravili u nekom stranom jeziku,
npr. "samostalan" je kalk njem. rijei
"selbststandig", "kolodvor" "Bahn-
hof', "veleizdaja" Hochverrat itd.;
mn. slijepo, potpuno oponaanje, obi-
na krivotvorina
kalkaneum (lat. calcaneum os) anat.
petna kost, petnjaa
kalkant (lat. calcare gaziti, calcans)
onaj to gazi mjehove na orguljama
kalkarija (lat. calcarius vapneni, calx
vapnenac, vapno) vapnena zemlja,
zemlja u kojoj ima vapna, vapno
kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi
mjehove na orguljama; kalkant
kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnje-
enje, tijetenje (groa)
kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz
prozirni papir; krivotvorenje
kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun,
predraun
kalkirati
kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz
prozirni papir); slijepo oponaati; usp.
kalk
kalkje (lat. calquier) vrsta istonoin-
dijske atlasne tkanine
kalks (lat. calx) 1. min. vapno; vap-
nenac; 2. anat. peta
kalkulacija (lat. calculatio) izrauna-
vanje, proraunavanje; predraun,
proraun
kalkulator (lat. calculus raun) elek-
troniko pomagalo za raunanje
kalkulatura (lat. calculus raun) rau-
nanje; proraunavanje, obraunava-
nje; mjesto (ili: soba, odjel) gdje se
vre obrauni i si.
kalkulirati (lat. calculare) raunati, iz-
raunati, proraunati, proraunava-
ti, obraunavati, obraunati; pren.
odmjeriti, odmjeravati
kalkulozan (lat. calculosus, calx vap-
nenac) med. koji ima kamenac (u mo-
kranom mjehuru, u bubregu); geol.
kamenit
kalkulus (lat. calx vapnenac, calculus
kamiak, kameni) kamiak, kamen
za raunanje (usp. kalkil); med. ka-
menac u mokranom mjehuru ili u
bubrezima
kalma (tal. calma) tiina, vrijeme bez
vjetra; kalmen ili pojas kalma pod-
ruje u blizini ekvatora gdje nikada
ne pue vjetar
kalmank (engl. calamanco) v. kala-
mank
kalmantan (fr. calmant) stiavajui,
koji stiava, uminjavajui, koji umi-
njava, ublaavajui, koji umiruje, koji
ublaava (npr. bol)
Kalmici (tatar.) mn. "otpadnici", mon-
golsko pleme koje ivi u unutra-
njosti Azije nomadskim ivotom
kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog
sukna, nazvana po tome to Kalmici
nose ogrtae od slinog sukna
kalo (tal. calare gubiti, calo) trg. 1. gu-
bitak, manjak u teini neke robe zbog
655 kalorija
suenja, preradbe i dr.; 2. naknada
za takav gubitak; usp. kalirati 1.
kalobiotika (gr. kalos lijep, bios ivot)
vjetina lijepog, tj. razumnog ivlje-
nja, vjetina shvaanja ivota tako
da ga ovjek moe smatrati sreom
kaloderma (gr. kalos lijep, erma ko-
a) kozmetiko sredstvo za njegu ko-
e (pravi se od elatine, meda, gli-
cerina, vode i parfema)
kalodont (gr. kalos lijep, odus gen.
odontos zub) pasta za njegu zuba
kalokagatija (gr. kalos kai agathos
lijep i dobar) fil. udruenost onoga
to je lijepo s onim to je dobro, mo-
ralna ljepota i dobrota, moralan i
istodobno lijep nain ivota (moralni
ideal starih Grka)
kalologija (gr. kalos ljepota, logia)
nauavanje o lijepom
kalomel (gr. kalos lijep, melas crn)
kem., med. spoj ive i klora, Hg2Cl2,
upotrebljava se kao sredstvo za i-
enje, pri lijeenju sifilisa i nekih
vanjskih onih bolesti
kalometrija (gr. kalos lijep, metria
mi^ra, mjerilo) mjerenje ljepote; zna-
nost o odreivanju stupnja ljepote
umjetnikih djela itd.
kalopistrija (gr. kallopizo ukraavam)
v. kalopizam
kalopizam (gr. kallopismos ukraa-
vanje) vjetina uljepavanja i dotje-
rivanja, vjetina ukusnog odijevanja;
kalopistrija
kalor (lat. calor) toplina, ega; ar, va-
tra
kalorifer (fr. calorifere) vodi topline,
naprava za centralno grijanje, pe od
lijevanog eljeza; elektrina grijalica
kalorifikacija (lat. calorificatio) proiz-
voenje topline
kalorija (lat. calor toplina) fiz. jedinica
za mjerenje topline, tj. ona koliina
topline koja jednom kubinom cen-
timetru (1 cm3) iste vode povisi tem-
peraturu za jedan stupanj Celzijusov
kalorika
(1 C od 14,5 do 15,5), zvanagramka-
lorija (cal); tisuu puta vea koliina
topline zove se kilogramkalorija
(kcal); usp. mehaniki ekvivalent top-
line
kalorika (lat. calor toplina) fiz. znanost
o toplini
kalorimetar (lat. calor toplina, gr. me-
tron) sprava za mjerenje topline
kalorimetrija (lat. calor toplina, gr.
metria mjera, mjerilo) mjerenje top-
line
kalorizirati (lat. calor) prevlaiti kov-
inu aluminijem
kalospintekromokrena (gr. kalos li-
jep, spinther iskra, chroma boja, kre-
ne izvor, vrelo) vodoskok koji, osvjet-
ljavan raznim bojama, izgleda kao
da baca oko sebe raznobojne svjet-
lucave iskre
kalota (fr. calotte) istonjaka kapa,
kapica; okrugla sveenika kapica
koja pokriva samo tjeme (osobito kod
katolika); mat. odsjeak kugle: arhit.
plitki svod, tavanica s okruglim svo-
dom
kalotip (gr. kalos lijep, typos otisak)
slika izraena putem kalotipije, tj.
fotografija
kalotipija (gr. kalos lijep, typos otisak)
izradba slika na kemijski priprem-
ljenom papiru (izum engleskog ke-
miara H. Talbota); talbotipija, foto-
grafija
kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima
debelu kou, koji ima uljeve, nau-
ljan; pren. neosjetljiv, otupio, ogug-
lao
kalozitet (lat. callositas) med. zadeb-
ljalost koe, otvrdnue koe, uljevi-
tost; pren. neosjetljivost, oguglalost
kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsi-
ficiran
kaltgetelt (njem. kalt hladan, stellen
staviti) "postavljen na hladno", tj.
uklonjen s (visoka) poloaja, lien
utjecaja; kaltgemaht
656 kamarad
kaluer (gr. kalos lijep, geron starac)
pravosl. monah; redovnik, fratar (za
kat. redove)
kalumet (fr. calumet, lat. calamus) du-
gaka ukraena lula amerikih In-
dijanaca iz koje, pri pregovorima o
miru, svi pue dodajui je jedni dru-
gima
kalumnija (lat. calumnia) v. kalumni-
jacija
kalumnijacija (lat. calumniatio) lana
optuba, kleveta, spletka, prijevara;
kalumnija
kalumnijant (lat. calumniari klevetati)
onaj koji lano optuuje, klevetnik,
spletkar
kalumniozan (lat. calumniosus) klevet-
niki, spletkarski
kalumnirati (lat. calumniari) lano op-
tuivati, klevetati, spletkariti
kalus (lat. callus) ulj, oiljak, odeblja-
la koa; kotana masa koja ponovno
spaja prelomljene kosti
Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria
lubanja) "brijeg lubanja", gubilite
koje je nekada bilo izvan Jeruzalema,
a sada je u samom Jeruzalemu i ima
najljepu palestinsku crkvu, = bib-
lijska Golgota; u katolikim zemlja-
ma: brijeg s raspelom; pren. mue-
nitvo, stradanje; usp. Golgota
kalvicij (lat. calvitium) elavo mjesto
kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veo-
ma ukusnih jabuka
kalvinist pristaa Calvinovog naua-
vanja kalvinizma
kalvinizam nauavanje vjerskog refor-
matora Jeana Kalvina (15091564)
koje se od Lutherovog razlikuje po
nauavanju o priesti i predestina-
ciji
kalvitet (lat. calvitas) med. elavost
kalja (tur.) kuh. kiseo kupus sa suhim
mesom
kamarad (fr. camarade) prijatelj; kol-
ski drug, drug po slubi
kamaraderija
kamaraderija (fr. camaraderie) prija-
teljstvo; drutvo za meusobno po-
maganje, klika, koterija
kamarera (p. camarera, tal. cameri-
era) dvorska dama, komorkinja; po-
asna kraljiina dama
kamarero (p. camara soba, camarero)
sobar; komornik
kamarher (njem. Kammerherr) otmjeni
osobni sluga nekog vladara; upotreb-
ljava se esto samo kao titula; ka-
merjunker
kamarila (p. camarilla, lat. camera)
"sobica"; dvorska klika, ua okolina
nekog vladara koja vri osjetan i ne-
gativan, ali neodgovoran utjecaj na
vladanje zemljom
kamarlengo (tal. camerlengo) sobar;
osobni tajnik
kamarologija (gr. kammaros rak, lo-
gia) znanost o rakovima
Kamasutra (sanskr.) najstarije struno
djelo o ljubavnoj vjetini; napisao ga
je, u prozi i stihovima, indijski mu-
drac Vatsyayana (45 st.)
kambijalno pravo mjenino pravo
kambijatura (tal. cambiatura) mjenini
raun; mijenjanje pote, talijanska
putnika pota
kambijirati (tal. cambiare) trg. baviti
se mjeninim poslovima
kambio (tal. cambio, lat. cambium) trg.
mjenica, mjenino pismo; mjenja-
nica
kambist (tal. cambio) trgovac mjenica-
ma
kambiza (fr. cambuse) brodska kuhinja
kambrijska formacija geol. v. kam-
brijsko razdoblje
kambrijsko razdoblje geol. doba u ra-
zvoju Zemljine kore u kojem su na-
stali najstariji zemaljski slojevi u ko-
jima su naeni pouzdani i mnogo-
brojni organski ostaci; naziv po ime-
nu Cambria, keltskom nazivu za en-
gleski Wales, gdje su ovi slojevi prvi
put proueni
657 kameracija
kambrik (engl. cambric) vrsta finog
tankog pamunog ili lanenog plat-
na; usp. kamertuh
kameja (fr. camee, tal. cameo, cammeo,
lat. camaeus, ama, camma) rezan
kamen; osobito: rezan dragulj kod
kojega ispupena figura ima drukiju
boju nego osnova; takoer: slika u
jednoj boji, slika u kamenu
kamel (gr. kamelos) naprava za izdi-
zanje plovnih objekata (laa, ama-
ca i dr.) iznad vode
kameleon (gr. chamaileon) zool. vrsta
gutera, ivi u Africi, Australiji i In-
diji, glavna mu je odlika sposobnost
(pomou pigmentskih stanica) mije-
njanja svoje zelene boje; pren. pre-
vrtljivac, prevrtljiv ovjek bez nae-
la, onaj koji lako mijenja boju
kamelhar (lat. Kamelhaar) trg. devina
dlaka
kamelija (lat. camelia) bot. japanska
ili kineska rua, nazvana po tal. isu-
sovcu G. Kamelu koji ju je 1639. pro-
naao na Filipinima i odatle prenio
u Europu
kamelopard (lat. camelopardalis) zool.
irafa
kamelot (fr. camelot) 1. glatka tkanina
od eljane vune, kostrijeti ih svile,
slina taftu; 2. ulini prodava igra-
aka; prodava novina u Parizu
kamera (lat. camera, gr. kamara soba)
vladarska soba, komora; fotografski
aparat
kamera opskura (lat. camera obscura)
fiz. "mrana komora", kutija koja ne
proputa svjetlo, iznutra crna, na
prednjoj strani ima otvor s optikim
staklima koja daju stvaran, obrnut i
umanjen lik vanjskog predmeta na
papiru, staklu itd. koji se nalazi u
fokusu lee (svaki fotografski aparat
je, zapravo, jedna ovakva komora)
kameracija (lat. cameratio) arhit. is-
pupenje, svod; zidanje na svod
kameralije
kameralije (lat. cameralia) mn. znanost
o dravnim financijama, znanost o
upravljanju dravnim prihodima i
rashodima; znanost o trgovini i pri-
vreivanju uope; kameralne znano-
sti
kameralist (lat. cameralia) financijski
strunjak u teorijskom ih praktinom
pogledu, onaj koji se bavi kameral-
nim znanostima
kameralistika (lat. cameralia) znanost
0 dravnim financijama i privredi
kameralizam (gr. kamara, lat. came-
ra soba) ekonomska politika kojoj je
cilj podizanje nacionalne industrije,
poveanje izvoza, a smanjenje uvoza
radi aktivnosti vanjske trgovinske
bilance
kamerarijus (lat. camerarius) nadzor-
nik blagajne, osobito papinski komor-
nik (kardinal koji stoji na elu Apo-
stolske komore)
kamerdiner (njem. Kammerdiener) so-
bar u otmjenim kuama, komornik
kamerirati (lat. camera) arhit. zasvo-
avati, zidati na svod
kamerjunker (njem. Kammeijunker) v.
kamerher
kamerton (lat. camera, tonus, gr. ka-
mara, tonos) glaz. osnovica za ugaa-
nje glazbenih instrumenata po meu-
narodnom sporazumu = 435 titraja
u jedinici vremena
kamertuh (njem. Kammertuch, fr. cam-
bresine, engl. cambric) vrsta veoma
finog sukna, nazvanog po niz. gradu
Kammerichu ili Kambrayu; kambrik
kamfin (lat. camphora) kem. tvar koja
se pomou joda dobiva iz kamfora;
mjeavina terpentina i pirita
kamfor (lat. camphora, ar. kafur, san-
skr. karpura) bijela smola kamforo-
vog drveta, zapaljiva te jakog mirisa
1 okusa; upotrebljava se u proizvodnji
celuloida i eksploziva, a u medicini,
u alkoholnoj otopini (pirit-kamfor),
za masiranje kod reumatizma i neu-
658 kampanja
ralgije, osobito kod slabosti srca i
krvnih ila, upale plua i dr.
kamgarn (njem. Kamm-garn) tkanina
od eljane vune
kamilica (lat. Matricaria chamomilla)
bot. biljka s mirisnim cvjetnim glavi-
cama iz porodice glavoika; koristi
se u medicini i kozmetici
kamin (gr. kaminos pe, lat. caminus)
pe, sobno ognjite
kaminirati (tal. camminare, fr. shemin)
kod maevanja: uzmiui pri borbi
nastojati da se protivnik navede na
otkrivanje
kamion (fr. camion) teretni automobil
kamizol (fr. camisole) haljetak, zobun-
i; kamiol
kamizol (fr. camisole, tal. camiciuola)
prsluk, zobun
kamomila v. kamilica
kampana (lat., tal. campana, fr. cam-
pane) zvono, crkveno zvono: arhit.
kapitel u obliku izvrnutog zvona na
korintskom stupu; bot. zvoni
kampaneta (tal. campanetta) glaz. zvo-
njenje
kampanile (tal. campanile) zvonik, to-
ranj koji je izgraen bez veze sa zgra-
dom crkve
kampanologija (lat. campana, gr. lo-
gia) znanje o zvonima, znanje o lije-
vanju zvona
kampanula (lat. campanula) bot. zvon-
i
kampanularije (lat. campanularia)
mn. zool. koralji zvonolikog obhka
kampanja (fr. campagne, tal. campa-
gna, lat. campus polje, campaneus
poljski) 1. poljsko dobro; selo; 2. pren.
voj. vojni pohod, rat, ratovanje; 3.
borba za ili protiv (koga ih ega, oso-
bito putem tiska); 4. svi radovi koji-
ma se priprema ostvarenje nekog so-
cijalno-politikog zadatka, npr. izbor-
na kampanja; 5. doba odreenog ra-
da u godini, sezona radova na nee-
mu, npr. kampanja eerne repe itd.
kamparijus
kamparijus (lat. camparius) poljar, u-
var polja
kampelogija (gr. kampe krivulja, lo-
gia) znanost o krivuljama
kampemetar (gr. kampe krivulja, me-
tron mjera) sprava za mjerenje kri-
vulja
Kampf und das Dasein it. kampf und
das dazajn (njem.) fil. pojam borba
za ivot
kampilogramika (gr. kampylos kos,
zakrivljen, gramma crta, linija) zna-
nost o krivuljama i njihovim velii-
nama
kampirati (fr. camper) logorovati; ulo-
goriti se; pren. privremeno se smje-
stiti, privremeno stanovati
kamuflaa (fr. camouflage) prerua-
vanje; voj. bojenje ratnog materijala
tako da se ne razlikuje od okolia u
kojem se nalazi; pren. zavaravanje
(traga i si.)
kamuflirati (fr. camoufler) preruiti,
preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti)
ratni materijal tako da se ne razli-
kuje od okolia u kojem se nalazi;
zavarati, zavaravati (trag i si.)
kan (tur.-tatar.) turska sultanova titula;
knez, vladar, gospodar, osobito kod
Tatara
kana (lat., tal. canna, fr. canne) 1. trska;
tap, palica
kana 2. v. kna
Kanaan staroegipatski naziv za pod-
ruje od rijeke Jordana prema zapadu
do obala Sredozemnog mora, tj. da-
nanji Izrael; biblijska "Obeana
zemlja"
kanabin (gr. kannabis konoplja, lat.
cannabis) kem. alkoholni sastavni
dio indijske konoplje koji ima jako
narkotino djelovanje
kanabinomanija (gr. kannabis konop-
lja, mania strast) v. kanabizam
kanabis (gr. kannabis, lat. cannabis)
bot. konoplja
659 kancel
kanabizam (gr. kannabis konoplja) bo-
lesni nagon za uivanjem haia;
usp. kanabin
kanadaris mn. polusvilene istono-in-
dijske tkanine s crvenim i crnim pru-
gama; vrsta francuskih tepiha
kanal (lat. canahs brazda, lijeb, canna
trska) umjetna rijeka, prokop; vodo-
vod; morski tjesnac; cijev; pren. sred-
stvo, put i nain za postignue nekog
cilja; anat. ila; arhit. lijeb
kanaliti (lat. canna trska, cijev, gr. li-
thos kamen) mn. geol. cjevaste oka-
mine jedne vrste biljki-ivotinja
kanalizacija (lat. canalistio) prokopa-
vanje kanala, sustav kanala, pogla-
vito podzemnih (u gradovima); mrea
podzemnih cijevi za odvoenje vode
i neistoe iz kua i naselja
kanalizirati (lat. canalisare) praviti ka-
nal (ili: kanale), izvriti kanalizaciju;
pren. dati neemu odreen smjer,
uputiti neto odreenim tijekom
kanalja (tal. canaglia) nevaljalac, nit-
kov, hulja; olo, rulja
kanape (ar. kanabija, gr. kanopeion)
divan, sofa; kanape
kanarinac (tal. canarino, fr. canari)
zool. mala uta ptica pjevica, podri-
jetlom s Kanarskih otoka
kanaris (ind.) mn. ist.-ind. depni rup-
ii od ute svile s bijelim tokama
Kanarska struja hladna morska stru-
ja u istonom dijelu Atlantskog oce-
ana
kanaster (gr. kanastron koara od vr-
bovog prua, p. canastro) najfinija
vrsta venezuelskog duhana, pakiran
u koarice (p. canastro); duhan u
valjcima, nepreraen duhan; vrea
od ivotinjske koe za pakiranje robe
u Indiji
kanaus (perz.) vrsta fine perzijske svi-
lene tkanine
kancel (lat. cancelli reetka, ograda)
propovjedaonica, govornica u katoli-
koj crkvi (zapravo prostor koji je
kancel-paragraf
ograen reetkama); usp. kancela-
rija
kancel-paragraf poznati 130 a) nje-
makog kaznenog zakona (donesen
1871. i 1876.) koji zabranjuje zlopo-
rabu sveenikog poloaja radi mi-
jeanja u dravne poslove na nain
koji moe ugroziti javni mir i sigur-
nost (kazna do 2 godine zatvora)
kancelacija (lat. cancellatio) precrta-
vanje, ponitavanje nekog spisa, mje-
nice, priznanice i dr.; sudsko poni-
tenje nekog spisa, dokumenta
kancelar (lat. cancellarius) u sr. vijeku:
najvii dvorski slubenik, uvar dr-
avnog peata i sastavlja javnih is-
prava; prvi dravnik (u Njemakoj
je prvi dobio titulu kancelara Bis-
marck)
kancelarija (lat. cancellaria, cencelli,
gen. cancellorum reetka, od cancel-
lus rai, od cancer reetkasta ivo-
tinja, tj. rak) prvobitno: prostor, soba
ili stol koji je reetkama odvojen;
danas: slubena soba za rad, ured,
uredske prostorije
kancelarijski format trg. srednje fini
papir za pisanje malog formata (33
x 42 cm)
kancelarijski jezik jezik kojim su
pisani slubeni spisi i povelje kra-
jem srednjeg vijeka
kancelarijski stil krut, suhoparan i su-
vie formalistiki nain pisanja, ka-
kvim se obino piu slubeni i uope
poslovni spisi
kancele (lat. cancelli) mn. reetke (ili:
pregrade) u nekim uredima (kancela-
rijama) izmeu slubenika i stranaka
(npr. u poti, bankama itd.)
kancelirati (lat. cancellare) pregraditi
reetkama; napisano precrtati, pre-
brisati, ponititi
kancelist (lat. cancelli) pisar, inovnik,
kancelarijski slubenik
kancer (lat. cancer) zool. rak; astr. Rak
(zvijee); med. rak (bolest)
660 Kandija
kanceracija (lat. cancer rak, cancera-
tio) med. oticanje od raka, nastaja-
nje raka
kancerin (lat. cancer rak) prah od ra-
jih ljusaka
kanceroma (lat. cancer rak) med. ote-
klina od raka, rak
kancona (tal. canzona, p. cancion, lat.
canti) u romantinom pjesnitvu,
osobito kod Talijana, vrsta lirskih
pjesama s uzvienim sadrajem
(oda); npr. kod Petrarce
kanconeta (tal. canzonetta) glaz. pjes-
mica, mala pjesma; prvobitno: pjes-
mica u duhu narodne pjesme
kandelabar (lat. candelabrum svije-
njak, candela svijea, votanica) bog-
ato ukraen veliki svijenjak u obliku
stupa sa tri i vie ogranaka; veliki
svijenjak na javnim mjestima, oso-
bito pred trgovima, zgradama itd.
kandelir (tal. candeliere) svijenjak
kandidan (lat. candidus) ist, bijel,
sjajan; iskren, estit; vedar, sretan,
veseo
kandidat (lat. candidatus "u bijelo obu-
en", jer su u starom Rimu oni koji
su se natjecali za neki poloaj bih,
za vrijeme izbora, u bijelo obueni)
onaj koji trai mjesto ili slubu;
pripravnik; onaj koji se sprema i radi
kako bi bio izabran za narodnog iza-
slanika, predsjednika republike, vla-
dara i si.
kandidatura (lat. candidatura) natje-
canje za neku slubu (ili: mjesto),
neki poloaj; usp. kandidat
kandidijaza (lat-gr.) gljivina bolest
uzrokovana gljivicom Candida albi-
cans; zahvaa kou, sluznice i unu-
tarnje organe
kandidirati (lat. candidatus) istaknuti
(ih: isticati) za kandidata; kandid-
irati se natjecati se, pojaviti se kao
natjecatelj za neku slubu, mjesta,
poloaj i dr.
Kandija (tal. Candia) Kreta
kandirati
kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti
eerom, prevui eerom; ueeriti;
kandirano voe ueereno voe
kandis (sanskr. khanda, fr. candis) pro-
ien, kristaliziran eer
kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili:
posipanje) eerom; kristaliziranje
eera
kanela (lat. canella, fr. cannelle) kora
od cimeta, cimet
kanelas (fr. cannelle) cimet prevuen
eerom
kanelirati (fr. canneler) iljebiti, izbraz-
dati, napraviti prugastim, npr. stu-
pove
kanepen (fr. canepin, tal. canapino, lat.
cannabis konoplja) fina, bijelo Stav-
ljena janjea ili jarea koa (za ru-
kavice)
kaneva (fr. canevas, lat. canevasium)
juta, rijetko platno s pravilnim etvr-
tastim rupicama za vezivo; nizozem-
sko jedriliarsko platno; pren. prvi
nacrt knjievnog djela ili slike, skica,
plan; u talijanskoj usmenoj komedi-
ji: podjela dramske grade na inove
i scene koje zatim glumci ispunjava-
ju improvizirajui
kanibal (p. canibal, Caribal = Caribe)
stanovnik Karipskih otoka, ljudo-
der, antropofag; pren. divlji (ili: grub,
surov) ovjek, neovjek, divljak
kanibalizam (p. canibal) ljudoder-
stvo, antropofagija; pren. surovost,
neovjenost, divljatvo
kanibalski (p. canibal) ljudoderski;
divlji, surov, neovjean, zvjerski
kanila (fr. cannule, lat. cannula) cjev-
ica; med. cijev na trcaljki, klistiru;
kirurka metalna cjevica
kanistar (gr. kanistron) koara; zatvo-
rena limena ili plastina posuda za
tekuine
kankrinski (lat. cancrinus, cancer rak)
koji ide kao rak; za stihove: koje tre-
ba itati odstraga ili kod kojih je,
itani sprijeda ili odstraga, isti red
661 kanonist
rijei, npr. Signe te, signa; temere
me tangis et angis
kankroid (lat. cancer rak, gr. eidos
oblik) med. oteklina slina raku; rak
jednostavnog epitela
kankrologija (lat. cancer rak, gr. lo-
gia) znanost koja se bavi ispitivanjem
i prouavanjem bolesti raka
kankrozan (lat. cancer rak) med. u ob-
liku raka, slian raku, poput raka;
bolestan od raka
kanobe (eg.) v. kanope
kanoal (tal. cannocchiale) dalekozor,
durbin
kanon (gr. kanon, lat. canon) pravilo,
propis, mjerilo, uzor; crkvena odluka,
crkveni zakon; zbirka knjiga ili spisa
koje je neki autoritet (crkveni sabor)
oglasio i priznao kao autentine (Sve-
to pismo) i koje sadre pravila kr-
anske vjere i kranskog ivota; u
Kat. crkvi: srednji dio mise koji se
nikad ne mijenja; glaz. djelo za dva
glasa ili vie glasova u kojem drugi
ili ostali glasovi istu melodiju, upada-
jui, ponavljaju jedni za drugima; vr-
sta monokorda u grkoj glazbi; tisk.
vrsta velikih slova od 42 i 32 tipo-
grafske toke; u likovnoj umjetnosti:
pravilo o prikazivanju ljepote ljud-
skog tijela
kanonada (fr. canonnade) pucanje (ili:
gaanje) iz topova, topovska paljba,
bombardiranje
kanonenfuter (lat. njem. Kanonenfut-
ter) "hrana za topove", podrugljiv iz-
raz za vojnike koji su rtve topov-
skih zrna (fr. chaire a canon it. er
a kanon)
kanoniar (gr. kanon, lat. canonicus)
poznavatelj ili uitelj crkvenog, ka-
nonskog prava; kanonist
kanonik (lat. canonicus) u Katolikoj
crkvi: vii sveeniki
kanonist (lat. canonicus, gr. kanon)
v. kanoniar
kanonizacija
kanonizacija (gr. kanonizo) proglaa-
vanje nekoga ili neega svetim, uvr-
tenje u red svetaca, posveivanje
kanonizirati (gr. kanonizo) proglasiti
nekoga ili neto svetim, blaenika
proglasiti svecem, posvetiti
kanonske godine godine starosti koje
su propisane kao uvjet za primanje
sveenikog ina
kanonske knjige knjige Svetog pisma
koje Crkva priznaje kao svete i na-
dahnute i koje, zbog toga, smatra
najviim vjerskim autoritetom
kanonski (lat. canonicus, gr. kanon)
koji odgovara crkvenim propisima
(kanonima), koji je u skladu s crkve-
nim propisima ili autoritetom, pro-
pisan, vjerodostojan (knjige, spisi);
crkveni, papinski; pren. koji slui kao
uzor, uzoran, ugledan
kanonski satovi (lat. horae canonicae)
satovi koje redovnici i sveenici tre-
baju dnevno provesti u molitvi
kanonsko pravo (lat. jus canonicum)
pravo kranske Crkve sadrano u
Corpus juri canonici koje, osim isto
crkvenih odredaba donesenih na cr-
kvenim saborima, sadri i privatne,
procesne i kaznene odredbe
kanope (eg.) mn. egipatske vaze idoli
u obliku trbuastih kraga s ljud-
skom glavom na vrhu (poklopcu), u
kojima su nekada uvali mumifi-
cirane unutarnje dijelove tijela (srce
i plua); takoer: vaze u etruan-
skim grobovima; kanobe
kantacija (lat. cantatio) pjevanje, pjes-
ma
kantalupa (fr. cantaloupe, tal. canta-
lupo) bot. hrapava dinja (nazvana po
dvorcu Cantaluppi blizu Rima)
kantaride (gr. kantharis gen, kantha-
ridos panjolska muha) zool. panjol-
ske muhe zlatnozelene boje: skup-
ljaju ih, sue i trljaju, pa od toga
prave melem koji izvlai mjehure na
koi
662 kantilena
kantaridin (gr. kantharis panjoska
buba) kem. otrov panjolske muhe
kantaridizam (gr. kantharis panjol-
ska muha) med. trovanje otrovom od
panjolske muhe, kantaridinom
kantata (tal. cantata) glaz. prvobitno,
za razliku od sonate, pjesma koja se
pjevala uz pratnju instrumenata; sa-
da: vea crkvena pjesma, kompozici-
ja za pjevanje u sveanim prilikama
kantatila (tal. cantatilla) v. kantatina
kantatina (lat. cantatina) glaz. mala
kantata, pjesmica za pjevanje
kantatorij (lat. cantatorium) kod kato-
lika: knjiga iz koje pjeva (kantor)
na misi odgovara
kantautor (lat.-tal.) pjeva koji izvodi
vlastite skladbe
kantela (fin. Kantele) harfa s pet metal-
nih ica uz koju finski narodni pje-
vai pjevaju narodne pjesme
kantijanizam fil. kritika i transcen-
dentalna filozofija Immanuela Kanta
(17241804) sa svojim razlikova-
njem forme od predmeta spoznaje,
apriornog od aposteriornog, sa svo-
jom teorijom o apriornosti formi opa-
anja prostora, vremena i kategorija,
sa svojim ograniavanjem cjelokupne
spoznaje na pojave, tj. na predmete
mogueg iskustva, dok se sama stvar
po sebi (das Ding an sich) ne moe
spoznati; Kant, dakle, priznaje posto-
janje stvari neovisno o naoj svijesti;
kantizam; v. transcendentalna filozo-
fija, transcendentalni idealizam
kantik (lat. canere pjevati, canticum)
pjesma koja se pjeva
kantilacija (lat.) u idovskom bogoslu-
ju: itanje psalama uz povremeno
praenje elementima pjevanja
kantilena (lat., tal. cantilena) glaz.
pjesmica, pjesmica za pjevanje; me-
lodija; kratko glazbeno djelo u obliku
pjesme (za pjevanje); istaknuta pje-
vaka melodija u veim glazbenim
djelima
kantina
kantina (tal. cantina) baraka, krma,
prostor u nekom poduzeu gdje se
mogu dobiti hrana i pie; sanduk s
pregradama (za boce); glaz. etvrta
ica na violini
kantiner (fr. cantinier) vlasnik kantine,
krmar (vojniki, radniki)
kantir (tal. cantiere) 1. brodogradilite;
2. greda
kantitis (gr. kanthos oni kut; oko)
med. upala onog kutia, upala oka
kantizam fil. v. kantijanizam
kanto (tal. canto, lat. cantare pjevati,
cantus) pjesma; pjevanje
kanton (tal. cantone, fr. canton) okrug,
podruje
kantonada (fr. cantonade) dio pozornice
koji se nalazi iza kulisa
kantonalni (fr. cantonal) koji pripada
kantonu; podruni, pokrajinski
kantoniran (tal. canto) arhit. sa stupo-
vima na uglovima
kantoniranje (fr. cantonner) voj. smje-
taj (ili: razmjetaj) vojske po stano-
vima i kuama u nekom mjestu; bo-
ravljenje vojske po kuama (supr. lo-
gorovanje): kantonman
kantonirati (fr. cantonner) voj. raz-
mjestiti (ili: smjestiti) vojnike po sta-
novima i kuama nekog mjesta; bo-
raviti u kantonmanu
kantonist (fr. canton) vojni obveznik
kantonizirati (fr. canton) dijeliti (ili:
podijeliti) na kantone
kantonman (fr. cantonnement) smje-
taj vojske po kuama u nekom mje-
stu (kantoniranje); mjesto takvog
smjetanja
kantor (lat. cantor, canere pjevati)
pjeva, crkveni pjeva (kod katolika);
uitelj crkvenog pjevanja i glazbe
kantovac fil. pristaa kantijanizma,
Kantove filozofije
kantrida (tal. iz gr. kathedra) stolac;
kantriga
kanu (p. port. tal. canoa, engl. canoe,
njem. Kahn, fr. canot) uski amac
663 kapacitet
primitivnih naroda napravljen od iz-
dubenog stabla; u veslakom portu:
amac s dvostrukim veslom za jed-
nog, rjee za dva veslaa
kanuni (ar.) mn. sastavni dio erijat-
skog prava, svjetovno pravo musli-
manskih naroda koje izdaju islam-
ski vladari, prema prilikama i po-
trebama drutva, i koje je, prema to-
me, promjenjivog i mjesnog (lokal-
nog) karaktera jer se moe mijenjati
i vrijedi samo za dravu koja ga je
izdala
kanja (tal. cagna) morski pas
kanjoni (p. canons) mn. geol. rijena
korita i rijene doline sa strmim stje-
novitim stranama (u podrujima gdje
su slojevi zadrali vodoravan poloaj)
koje su napravile brdske vode (osobi-
to u Sjevernoj Americi)
kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling
brijeg, ime jedne planine u sjev. Kini,
gdje je najprije dobivan) "porculan",
porculanska zemlja, bijela, branas-
ta masa od koje se izrauje porculan-
sko posue
kaos (gr. chaos) zbrka, nered
kaotian (gr. chaos) zbrkan, u neredu
kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava)
predgoije, rt, svaki dio obale koji se
sputa strmo u vodu
kapa (lat. capa) redovniki ogrta sa
irokim rukavima i kapuljaom; ki-
ni ogrta; kaket
kapacitet (lat. capacitas) sposobnost,
umjenost, valjanost; uporabljivost;
sposobnost hvatanja, sposobnost sa-
dravanja, obujam, sadraj; ovjek
koji uiva velik i nedvojben autoritet,
ugled u nekoj struci (znanstvenik,
umjetnik i dr.), priznat strunjak; fiz.
toplinski kapacitet nekog tijela ona
koliina topline koja je potrebna da
se to tijelo zagrije za 1 C; elektro-
statiki kapacitet nekog vodia mjeri
se koliinom elektriciteta koja mu se
kapar
mora dodati da bi se njegov poten-
cijal poveao od nule do jedinice
kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar
kapara (tal. caparra) trg. novac koji se
pri sklapanju ugovora ili pogodbe da-
je unaprijed kao zalog da e sve uvje-
te ugovora ili pogodbe obje strane to-
no ispuniti
kapcija (lat. captio varljiv zakljuak)
namjerno pogrean zakljuak, varljiv
zakljuak; sofizam
kapeadori (p. capeadores) mn. u bor-
bama s bikovima: pomonici boraca
koji razdrauju bika jednim crvenim
ogrtaem, pa mu onda vjeto izmak-
nu i puste borca da on nastavi igru
kapela (lat. capella, tal. cappella, fr.
chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto
(sakristija) gdje je sveenik ostavljao
svoj ogrta (lat. cappa) i ckrvene
stvari; kasnije: mjesto za pjevae i
glazbenike u crkvi; crkveni zbor (pje-
vai i orgulje); glazbeno drutvo,
glazbeni orkestar; pjevanje a cappel-
la it. ... a kapela (tal.) zborno pje-
vanje bez glazbene pratnje; alla ca-
ppella it. ala kapela (tal.) kao u ka-
peli, tj. vokalna i instrumentalna
glazba zajedno
kapelan (lat. capellanus) pomoni sve-
enik, mladi sveenik koji je dodi-
jeljen kao pomonik i zamjenik sta-
rijem sveeniku
kapelanija (lat. capellanus) poloaj,
sluba i ured jednog kapelana
kapelnik (lat. capella) starjeina (ili:
dirigent) glazbene kapele, poglavito
opernog orkestra
kapelon (tal. capello kosa, vlas) jedan
od naziva za tzv. upavce, bitnike
kaper (niz. kaper, fr. capre, lat. capere
uhvatiti) gusar, morski pljaka; gu-
sarska laa, gusarski brod
kapetan (fr. capitaine, tal. capitano, lat.
caput glava; glavna osoba) poglavar,
starjeina; voj. zapovjednik ete (ili:
eskadrona, baterije); zapovjednik
664 kapinika
broda (ili: luke); voa portske mom-
adi
kapetan (lat. caput glava, engl. cap-
tain, njem. Kapitan) kapetan; port,
stariji i najbolji igra koji se pojav-
ljuje kao voa, starjeina i predstav-
nik svoje momadi; postoji u svima
portskim disciplinama kad se na-
stupa momadski
kapilacija (lat. capillatio) med. vlak-
nast, jedva primjetan rascjep luba-
nje
kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, ko-
sa, vlakno, capillaris vlasni, dlani,
kosni) vlasni, dlani, koji se tie kose,
kosni; vlasast, dlakast, vlaknast, ta-
nak kao dlaka, veoma tanak; kapi-
larne ile (kapilare) veoma tanke
krvne ile koje povezuju arterije i ve-
ne; kapilarne cijevi cijevi s vlasas-
tom, tj. vrlo uskom i malom uplji-
nom; kapilarne pojave pojave koje po-
kazuju tekuine u uskim cijevima
kapilare (lat. capillus vlas, dlaka) mn.
anat. v. pod kapilaran
kapilarnost (lat. capilius dlaka) fiz.
svojstvo pokazivanja kapilarnih poja-
va: ako dvije jednake otvorene stak-
lene cijevi s vrlo uskom upljinom,
od kojih je jedna vea, zamoimo do-
nekle u vodu, ona nee u cijevima
biti na istoj razini na kojoj je voda u
posudi; razina u iroj cijevi via je
od razine u posudi, a razina u uoj
cijevi via je od razine vode u iroj
cijevi; kod ive je obratan sluaj; gor-
nja povrina tekuine (u cijevi, zvana
meniskus) koja vlai (voda) je izdu-
bena, a koja ne vlai (iva) ispupe-
na; ove pojave zovu se kapilarne
kapilaroskopija (lat. capillus vlas, gr.
skopeo promatram, gledam) med. mi-
kroskopsko ispitivanje kapilara na
ivom ovjeku (kod poremeaja krv-
nog ivanog sustava i dr.)
kapinika bot. bagrem, akacija
kapirati
kapirati (lat. capere) pojmiti, shvatiti,
shvatati, razumjeti, razumijevati
kapistracija (lat. eapistratio) med. v.
fimoza
kapistrum (lat. capistrum udar) kirur-
ki zavoj; med. gr donje vilice
kapion (fr. capuchon) kapuca, kuku-
ljica
kapita (lat. caput glava, capita) mn.
glave; capita aversa it. kapita aver-
za (lat.) na kovanom novcu: glave ija
su lica okrenuta jedno od drugog;
capita adversa it. kapita adverza
(lat.) glave s licima okrenutim jedno
drugom; capita iugata it. kapita ju-
gata (lat.) spojene glave, dvije glave
na novcu
kapitacija (lat. capitatio, caput glava)
osobni porez, glavarina
kapital (lat. capitalis glavni, caput gla-
va) 1. skup dobara, vrijednost koja
svojem vlasniku donosi novu vrijed-
nost, tj. vrijednost koju on upotreb-
ljava za proizvodnju; novac, bogat-
stvo; 2. Kapital glavno djelo K. Mar-
xa
kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnov-
ni, temeljni, bitni, poglavit; odlian;
veoma vaan, odluujui; kapitalna
slova tisk. velika poetna slova; kapi-
tal-konto trg. raun u glavnoj trgo-
vakoj knjizi u koju se unosi sve ono
to se tie poveanja ili smanjivanja
osnovne imovine; kapitalni zloin
prav. zloin koji povlai smrtnu kaz-
nu
kapitalist (lat. capitale) vlasnik kapita-
la; bogat ovjek, bogata
kapitalizam (lat. caput glava, capitalis
glavni) 1. naziv za privredni i dru-
tveni poredak u kojem je glavni po-
kreta privrednog ivota profit; 2.
pren. mo novca (kapitala) i bogatih
ljudi
kapitalizirati (fr. capitaliser) trg. pre-
tvoriti viak vrijednosti u kapital
665 kapo
kapitana (tal, p. capitana) glavni, ad-
miralski brod neke flote
kapitel (capitellum) 2. arhit. najgornji
dio (ili: vrh, glava) stupa
kapitel (lat. capitulum, tal. capitolo) 1.
glava, odjeljak u knjizi; pren. sadraj
jednog odjeljka, predmet razgovora
Kapitol (lat. Capitolium) tvrava u sta-
rom Rimu na istoimenom breuljku;
sjedite Kongresa SAD-a u Washin-
gtonu
kapitol (lat. capitulum) skuptina sve-
enstva jedne Crkve ili redovnika ne-
kog samostana
kapitulacija (lat. capitulatio) suglas-
nost, sporazum; ugovor o predaji voj-
nika ili nekog mjesta u ratu; ugovor
o sluenju drugog roka u vojsci; ugo-
vori po kojima su europske drave
imale pravo u Turskoj, njezinim po-
danikim dravama i u drugim isto-
nim, osobito muslimanskim drava-
ma, njihovim graanima suditi nji-
hovi vlastiti konzuli: pren. poputa-
nje, ubtupanje, rtva, priznanje po-
bjede, predaja
kapitulant (lat. capitulans) vojnik koji
po odsluenju roka i dalje dobrovolj-
no ostaje sluiti; pregovara, onaj koji
zakljuuje neku kapitulaciju
kapitulat (lat. capitulatum) sporazum,
nagodba izmeu drava
kapitulirati (lat. capitulare) pregova-
rati o predaji; predati se, pokoriti se,
popustiti, poputati; sporazumjeti se,
sporazumijevati se
kaplar (tal. caporrale) voj. in nieg za-
povjednog kadra u nekim vojskama
kapnomant (gr. kapnos dim, mantis
prorok) onaj koji prorie sudbinu po
dizanju dima
kapnomantija (gr. kapnos dim, man-
teia proricanje) proricanje iz dima,
gatanje u dim
kapo (tal. capo glava, vrh) starjeina,
glavar, glaveina; kaponja
kapotasto
kapotasto (tal. capotasto, capo di tato)
glaz. gornji dio (onaj koji se dri u
ruci) violine i slinih instrumenata;
komad od ebanovine i si. koji se upo-
trebljava za uvrivanje ica na gu-
dakim instrumentima
kapotaa (fr. capotage) poznavanje vo-
denih puteva, znanost o vodenim pu-
tevima; vjetina mjerenja puta koji
prijee jedna laa
kapric (fr. caprice, tal. capriccio, lat.
caper) hir, obijest, udljivost; glaz.
fantazija; usp. capriccio
kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvr-
doglav, jogunast, obijestan; pren. ne-
pravilan, udan, udnovat, fantasti-
an
kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti
se, biti tvrdoglav, joguniti se, drati
se neega uporno
kaprifikacija (lat. caprificus divlja
smokva) umjetno oploivanje divljih
smokava pomou smokvinih osa
kapriola (tal. capriola srna, fr. sabriole)
skok konja uz istodobni trzaj stra-
njim nogama; skok rukama na tlo i
nogama uvis
kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis
kapsla (lat. capsula kovei, kutijica,
sandui) ahura, kouljica, omota;
metalni omota na boci; metalna ka-
pica ili cjevica napunjena eksplo-
zivom (slui za paljenje punjenja pu-
anog, topovskog, minskog i dr.): bot.
ahura (koja omotava sjeme); kem.
trbuasta posuda za isparavanje
kapsula (lat. capsula) bot. v. kapsla
kapsulaa (lat. capsula) starinska pu-
ka koja se pali pomou kapsle
kapsularan (lat. capsularis) bot. ahu-
rast, u obliku ahure (ih: omotaa)
kapsulitis (lat. capsula) med. upala a-
hure one lee; kapsitis
kaptacija (captatio, captare revnosno
teiti za im, vrebati) lukavstvo, maj-
storija, domiljanje, dokopavanje e-
666 karagoli
ga vjetinom; uporaba nepotenih
sredstava da bi se dolo do cilja
kaptar (ma.) titnik na konici
kaptaa (lat. captare hvatati, fr. capta-
ge) hvatanje i odvoenje vode (izvor-
ske, rijene, podzemne)
kaptiki (lat. capticus) laljiv, lukav,
koji se nastoji dodvoriti, ulizati
kaptirati (lat. captare) izvriti kaptau
izvora
kaptivacija (lat. capitivatio) hvatanje
vjetinom ili lukavstvom
kapuca (lat. caputium, tal. cappuccio,
fr. capuce) kapuca, kukuljaa; ogrta
s kapucom (redovniki)
kapuciner (lat. caputium kapuca) 1.
"redovnik s kapucom", lan katoli-
kog franjevakog reda, osnovanog
1525.; 2. crna kava koja je, pomije-
ana s malo mlijeka, dobila boju ka-
pucinerske mantije
kaput (lat. caput, capitis glava) odje-
ljak, poglavlje (u knjizi); ex capite it.
eks kapite (lat.) iz glave, po sjeanju;
prav. iz razloga, zbog
karabin (fr. carabine, tal, carabina, ar.
karab) puka, laka i kraa od pje-
ake, za konjicu, topnitvo i si.
karabinijeri (tal. carabinieri) mn. ko-
njanici naoruani karabinima; u Ita-
liji: andarmerijski korpusi sastav-
ljeni od odabrane momadi
karabinjer (fr. carabinier) vojnik nao-
ruan karabinom, laki konjanik
karaboja (tur. kara crn) 1. eljezni ili
bakreni sulfat koji slui za pripre-
manje crne boje; 2. modra galica
karafa (tal. caraffa) trbuasta boca, sta-
klenka s epom
karafina (tal. caraffa, caraffina) mala
stolna boca za ulje i ocat
karagan (tatar.) zool. stepska lisica,
osobito cijenjena zbog svog krzna
karagoli (tal. caragolo, p. caracol) mn.
vrsta jestivih koljki u Jadranskom
moru; njihove sjajne ljuture, oie-
ne od vapnene naslage, upotreblja-
karahaber
vaju za izradbu raznog enskog na-
kita
karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vi-
jest, najee vijest o smrti
karakal (tur. kahral-kulak crno uho,
fr., engl. caracel) zool. grabeljiva i-
votinja slina risu iz roda maaka
(Felis caracal), ivi u Aziji i Africi
karakali (tur. kara crn, ka obrva) cr-
nih obrva
karakola (fr. caracole) zavojnica, spira-
la; puaste, zavojite stube; jah. poig-
ravanje konja udesno i ulijevo
karakolirati (fr. caracoler) igrati, poig-
ravati konja tako da poskakuje udes-
no i ulijevo; pren. trkarati tamo-amo
karakter (gr. charasso urezujem, cha-
rakter) zbroj osobina ili svojstava ko-
jima se neki ovjek, neka stvar ili
pojava odhkuju; trajna osobina volje
i naina djelovanja nekog ovjeka
koja ga ini onim to je, tj. razliitim
od svih drugih ljudi; u uem, psiho-
lokom smislu: trajnost, stalnost i
dosljednost u volji, u nainu djelova-
nja; znak, obiljeje, bitna oznaka,
osobitost, osobita odlika, osobina,
znaajka, svojstvo; priroda, narav;
osoba s dobrim osobinama due i sr-
ca: poloaj i in, zanimanje, stale
karakteran (gr. chatakter) koji ima
karakter; koji tvori i predstavlja ka-
rakter, bitan, svojstven; estit, ispra-
van, poten, valjan; karakterna mas-
ka kaz. maska koja prikazuje neki
stale, tj, neku osobu, narav i si.; ka-
rakterna rola uloga kojoj je cilj ocrta-
vanje i potpuno razvijanje odreenog
karaktera; karakterno djelo kazali-
no djelo kojem je glavni cilj prikazi-
vanje karaktera
karakteristian (gr. charakter) bitan,
znaajan, svojstven, obiljeavajui
karakteristiar (gr. charakter) slik.
prikaziva karaktera, slikar kojem je
glavni cilj prikazivanje karakteris-
tinog u predmetu koji obrauje
667 karamela
karakteristika (gr. charakter) oznaka,
obiljeje, osobina, bit, ono ime se ne-
ka stvar ili neki ovjek posebno odli-
kuje i razlikuje od drugih stvari ili
ljudi; obiljeavanje, navoenje glav-
nih, bitnih osobina ili svojstava koga
ih ega; mat. dio logaritma ispred
zareza (supr. mantisa)
karakterizam (gr. charakter) obilje-
avanje (ili: ocrtavanje) navoenjem
bitne oznake; retoriko prikaziva-
nje
karakterizirati (gr. charakter, fr. ca-
racteriser) bitne znaajke nekog o-
vjeka ili neke stvari istaknuti (ili:
isticati, prikazivati, prikazati, ocrta-
ti, obiljeiti), tono oznaiti
karakterogen (gr. charakter osobitost,
znamenje, gennao raam) koji stvara
karakter, koji utjee na stvaranje ka-
raktera
karakterologija (gr. charakter, logia)
znanost koja prouava individualne
razlike i varijacije kod pojedinaca ili
skupina, osobe kao takve, individu-
alne karaktere i tipove; karaktero-
logiju neki nazivaju i individualnom
psihologijom
karambol (p. carambola) crvena biljar-
ska lopta; biljarska igra sa tri lopte;
pren. sukob, sudar (npr. automobila)
karambolaa (fr. carambolage) sudar
jedne lopte s dvjema od jednog poteza
takom (kod biljara); pren. sudar, su-
daranje
karambolina (p. carambola) uta lop-
ta u biljaru; biljarska igra s pet lopti
karambolirati (fr. caramboler) dvije ili
vie biljarskih lopti jednim potezom
udarati treom; pren. jednim udar-
cem ubiti dvije muhe; sudariti se
karamela (fr. caramel, od lat. canna
mellis eerna trska) kestenjasta i
gorka masa od prenog eera za bo-
jenje pia; preni eer, bombon od
prenog eera
karamelizacija
karamelizacija (lat. caramelisatio) pr-
enje eera; zainjavanje (ili: pre-
vlaenje) prenim eerom
karanfilovac (gr. karyofyllon) cvjetni
pupoljak od tropskog drveta Cary-
ophyllus armoracius; u kulinarstvu
se upotrebljava za zain, a i u farma-
ciji ima veliku ulogu, osobito kao an-
tiseptino sredstvo
karankas mn. teke istonoindijske svi-
lene tkanine sa zlatnim, srebrnim i
dr. cvjetovima
Karantanija mona drava (910 st)
iz koje su kasnije nastale Kranjska,
tajerska, Koruka (Slovenija)
karantena (fr. quarantaine, tal. qua-
rantina) odvajanje zaraznih boles-
nika i ljudi kako se bolest ne bi pre-
nijela
karapanda (tur. karapande s crnim
pandama) vjetica
karat (gr. keration, fr. carat, tal. ca-
rato, ar. kirat) "sjemenka rogaa",
jedinica za mjerenje teine zlata, sre-
bra i dijamanata (= 0,275 grama)
karate (jap.) port, vrsta japanskog bo-
rilako-akakog porta, slinog du-
du
karatirati (gr. keration, fr. carat) pra-
viti smjesu od zlata i srebra, ili od
zlata, srebra i bakra
karatura (gr. keration roga, ar. kirat)
smjesa zlata i srebra, ili zlata, sreb-
ra i bakra
karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na
Istoku: velika zgrada bez namjeta-
ja za sklonite putnika (po grado-
vima i putevima); pren. velika, neu-
dobna gostionica
karavana (perz. karavan, ar. kairvan,
fr. caravane) drutvo, skupina (ili:
povorka) putnika, osobito trgovaca,
u srednjoj i jugozapadnoj Aziji te u
Africi, koje zajedniki poduzima, ra-
di uzajamne obrane, putovanje kroz
daleke i divlje krajeve, osobito pusti-
668 karbonari
nje; voda takvog drutva je karavan-
bai
karavela (p. caravela, fr. caravelle) u
XV. i XVI. st.: veliki brodovi koji su
svojom gradom bili zatieni od bure;
danas: jedrilica s etiri katarke u
panjolskoj i Portugalu; lada za lov-
ljenje haringi, od 120 do 140 tona (u
Francuskoj); ovei turski ratni brod
s etiri katarke
karbid (lat. carbo ugljen) kem. spoj ug-
ljika s nekim drugim elementom,
obino kovinom, npr. spoj kalcija i
ugljika, dobiva se u elektrinim pe-
ima iz vapna i ugljena
karbolein (lat. carbo ugljen, oleum ulje)
tvar za gorivo, sastoji se od praha
drvenog ili kamenog ugljena koji,
pomijean s nekim uljem, postaje
vrsta masa
karbolineum (lat. carbo ugljen, oleum
ulje) karbolno ulje (sredstvo za im-
pregniranje i mazanje drveta i za de-
zinfekciju)
karbolizam (lat. carbo ugljen) med. tro-
vanje zbog uzimanja u sebe karbolne
kiseline ih dueg neopreznog ruko-
vanja karbolnom kiselinom
karbolna kiselina kem. kiselina kar-
bolnog ulja, srodna kreozotu, dobiva
se iz smole kamenog ugljena, stvara
bezbojne, higroskopne kristalne igli-
ce koje na zraku pocrvene; upotreb-
ljava se, u vodenoj otopini 35%, kao
odlino antiseptino sredstvo
karbon (lat. carbo ugljen) geol. v. kar-
bonsko razdoblje
karbonada (fr. carbonnade) kuh. meso
peeno na aru
karbonado (port. carbonado) min. u-
palj i uglast crni dijamant (slui ve-
inom builice)
karbonari (tal. carbonari) 1. mn. "ug-
ljenari", lanovi politike udruge u
Italiji kojima je prvobitno bio cilj bor-
ba protiv francuske vlasti, a nakon
karbonari
1814. osloboenje i ujedinjenje Italije;
pren. zavjerenici
karbonari (tal. carbonari) 2. irok i du-
gaak muki ogrta bez rukava
karbonarizam (tal. carbonari) ideje,
naela i nain rada talijanskih karbo-
nara; usp. karbonari 1.
karbonat (lat. carbo ugljen) kem. sol
ugljine kiseline
karbonescirati (lat. carbonescere) po-
ugljeniti, pretvarati se u ugljen
karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis
ugljen, fero nosim) geol. ugljenonosan
karbonizacija (fr. carbonisation) kem.
pougljenjivanje, pretvaranje u ugljen;
u tkalakoj industriji: unitavanje
biljnih primjesa u nepreraenoj vuni
pomou sumporne kiseline
karbonizirati (fr. carboniser) kem.
pretvarati u ugljen, pougljeniti
karbonska formacija v. karbonsko
razdoblje
karbonski (lat. carbo uglja) geol. iz slo-
jeva Zemljine kore s naslagama ka-
menoga ugljena, iz doba stvaranja
kamenoga ugljena, stijena fosila u
tim slojevima; karbonski sustav v.
karbonsko razdoblje
karbonsko razdoblje geol. razdoblje
kamenog ugljena, doba stvaranja ka-
menoga ugljena u slojevima Zemlji-
ne kore neposredno nad devonskom
formacijom
karbunkul (lat. carbunculus) min. cr-
veni plemeniti granit; med. ograni-
ena gnojna upala koe i potkonog
tkiva, ir (kod starijih ljudi)
karbunkulacija (lat. carbunculatio)
bot. stvaranje itne snijet
karburiranje (fr. carbure) kem. povea-
vanje rasvjetne moi plina dovoe-
njem ugljikovodika koji su bogati
ugljikom
karcer (lat. carcer tamnica, zatvor) ne-
kada: strogi kolski zatvor
karcinit (gr. karkinoa rak, lithos ka-
men) geol. okamenjeni rak
669 kardinalan
karcinofobija (gr. karkinos rak, fobos
strah) med. pretjeran strah od raka
(bolesti)
karcinoidan (gr. karkinos rak, eidos
obhk) poput raka, slian raku; karci-
nomatozan
karcinologija (gr. karkinos rak, logia)
zool. znanost o racima, znanost o
ljuskaima, prouavanje ljuskaa
karcinom (gr. karkinoma) med. bolest
raka
karcinomatozan (lat. carcinomatosus)
v. karcinoidan
karcinoza (gr. karkinos rak, ivotinja
i bolest) med. v. karcinom
kardamon (gr. kardamomon, ar. kir-
tim) bot. sjeme biljke kostri (dragu-
ac); upotrebljava se u medicini i kao
zain (u kobasicama, likeru i si.)
karderonirati (fr. quarderonner) izra-
diti u obliku etvrtine kruga
kardialgija (gr. kardia srce, algos bol)
med. bol srca, osjeaj pritiska na
srce; gr eluca, zavijanje u elucu
kardijaci (gr. kardia srce, lat. cardia-
ca) mn. sredstva za pojaavanje rada
srca, lijekovi za srce
kardinal (lat. cardinalis stoerni; glav-
ni; cardo, gen. cardinis stoer) 1. od
XI. st.: prvi sveenik do pape u Kat.
crkvi, vii po inu od biskupa i nad-
biskupa; ima ih 70 i oni, zajedno s
papom, ine Sveti kolegij i Papino
savjetodavno tijelo (konzistorij); 2. pi-
e od bijelog vina, naranaa i eera;
3. bot. jedna vrsta jabuka: 4. zool.
crvena ptica pjevica, duga do 23 cm,
ivi u Sjev. Americi
kardinalan (lat. cardinalis stoerni;
cardo gen. cardinis stoer) glavni, os-
novni, bitni, najvaniji, najznatniji;
kardinalne toke glavne toke; osobi-
to: etiri glavne strane svijeta (istok,
zapad, sjever, jug) i etiri glavna vje-
tra koji od njih puu (kardinalni vje-
trovi); kardinalni brojevi jednostavni
brojevi (jedan, dva, tri, etiri itd.);
kardio-
supr. ordinalni bojevi redni brojevi
(prvi, drugi, trei, etvrti itd.)
kardio- (gr. kardia) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: srce, srani
kardiofon (gr. kardia, fone zvuk, glas)
aparat, slian telefonu, za ispitivanje
i kontroliranje rada srca
kardiograf (gr. kardia, grafo piem,
biljeim) med. ureaj koji biljei ot-
kucaje srca pomou povlaenja kri-
vulje na papiru, itd.; slui za ispiti-
vanje bolesti srca
kardiografija (gr. kardia, grafia pisa-
nje, biljeenje) med. grafiko prika-
zivanje rada srca
kardiogram (gr. kardia, gramma crta,
linija) med., fiziol. krivulja koju bilje-
i kardiograf
kardiologija (gr. kardia, logia) med.
znanost o srcu i njegovim svojstvi-
ma
kardiometar (gr. kardia, metron mje-
ra, mjerilo) med. instrument za mje-
renje snage rada srca
kardioneuroza (gr. kardia, neuron i-
vac) med. nervoza srca
kardiopalmija (gr. kardia, palmos
skakanje, drhtanje) med. kucanje sr-
ca
kardiopatija (gr. kardia, pathos bol)
med. bolest srca, bol srca
kardioperikarditis (gr. kardia, lat.
pericardium) med. upala osrja
kardiospazam (gr. kardia eluani
ulaz, spasmos gr) med. gr u donjem
dijelu jednjaka
kardiostenoza (gr. kardia eluani
ulaz, stenosis suenje, suenost) med.
suenost donjeg dijela jednjaka
kardiotoniei (gr. kardia, tonikos na-
ponski) mn. med. sredstva (ili: lijeko-
vi) za jaanje srca
karditis (gr. kardia srce) med. upala
srca
kare (fr. carre) kuh. komad mesa s re-
barcem
670 karijera
karebarija (gr. kare glava, barys te-
ak) med. teka, nesnosna glavobo-
lja
kareograf (fr. carre, gr. grafo) aparat
za snimanje perspektivnih crtea
karfiol (tal. cavoli fiori, lat. cauli flores)
bot. cvjetaa, poznata biljka s mes-
natim i ukusnim cvjetnim plodom
karfolog (gr. karfologeo suhe grane
skidam, suhe slamke berem) med.
bolesnik, luak ili onaj koji je u bu-
nilu od groznice, koji upa krevetnu
plahtu
karfologija (gr. karfologia) med. upa-
nje krevetne plahte, kako rade malo-
umnici i koji su u bunilu od groznice
(krocidizam)
karga (p. carga, fr. cargaison, lat. car-
rus) pom. v. kargo
kargador (p. cargador) opunomoenik
poiljatelja robe brodom, koji putuje
s njom i na odreenom mjestu je pre-
daje ili prodaje
kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. car-
rus) pom. teret broda; punjenje, uto-
varivanje broda; kargo-brod brod s
robom; kargo-teina teret koji se mo-
e metnuti na jednu teretnu ivoti-
nju (u panjolskoj = oko 150 kg); kar-
ga
karibu (lat. Rangifer caribou) zool. vr-
sta soba iz sjevernih krajeva Sjever-
ne Amerike
Karija (gr. Karia) antika pokrajina u
jugozapadnom dijelu Male Azije; da-
nas: Anatolija
karijatide (gr. Karyatides Karianke)
mn. u grkoj arhitekturi: enske fig-
ure koje, kao stupovi, dre na glavi
gredu, krov ili balkon (naziv po e-
nama, odvedenim u ropstvo, iz pelo-
poneskog grada Karije ili, vjerojat-
nije, po sveenicama koje su bile na
slubi u Artemidinom hramu u Ka-
riji)
karijera (fr. carriere, tal. carriera, lat.
carrus kola) trkalite za kola; astr.
karijerist
optjecaj zvijezda; pren. vrijeme koje
se provede u nekom zanimanju, slu-
bi; tijek slube u nekom pozivu ili
nekoj struci; ivotni put
karijerist (fr. carriere) onaj koji bezob-
zirno radi na pravljenju karijere,
lakta; usp. karijerizam
karijerizam (fr. caffiere) revan rad na
lakom i brzom napredovanju u slubi
i dobivanju poloaja i slube, ali ne
na temelju vlastite vrijednosti i ne-
sebinog uspjenog rada za ope do-
bro, nego nepotizmom i dodvorava-
njem onima o kojima to ovisi
karijes (lat. caries trule, gnjilost) med.
truljenje, izjedanje kostiju, najee
kao posljedica tuberkuloze kostiju
karika (ma.) prsten, obru, alka, kolut
karikatura (tal. caricare tovariti, opte-
retiti, caricatura) u knjievnosti, oso-
bito u likovnim umjetnostima, po-
glavito u slikarstvu: veoma razvijen
nain prikazivanja neke osobe, ne-
kog dogaaja ili predmeta u kojem
se karakteristine osobine namjerno
toliko preuveliavaju da cjelina, i
pored slinosti, izaziva dojam smi-
jenoga; pren. nakaza, rugoba, ruglo
karikaturist (tal. caricare tovariti, op-
teretiti) umjetnik koji crta karika-
ture
karikirati (tal. caricare teretiti, opte-
retiti) praviti karikature; unakaziti,
nagrditi; preuveliavati odreene
osobine kod koga ili ega radi ismi-
javanja; pretovariti; trg. opteretiti
nekoga mjenicama
kariogamija (gr. karyon orah, jezgra,
gamos brak) biol. stapanje muke i
enske predjezgre u procesu oplod-
nje
karioka (prema port. Carioca osoba iz
Rio de Janeira) vrsta brazilskog su-
vremenog plesa u 4/4 taktu, slian
rumbi, ali mnogo zanosniji; Karioke
popularani naziv za nogometnu re-
prezentaciju Brazila
671 karma-joga
kariozan (lat. cariosus) med. bolestan
u kostima; naet, natruo, izjeden (za
kosti); upalj (za zub); usp. karijes
kariran (fr. carre) kockast, izraen u
etverokutima (osobito za tkanine)
karirati (fr. carrer) praviti, napraviti
etvrtastim, u kockama, na kocke,
praviti kocke
karitas (lat. caritas, tal. carita) ljubav,
kranska ljubav prema blinjima;
poglavito majinska ljubav (omilje-
na tema u likovnim umjetnostima:
mati okruena djecom koju s puno
njenosti i ljubavi hrani i njeguje)
karitativan (lat. caritas ljubav, cari-
tativus uinjen iz ljubavi) milostiv,
dareljiv, dobrotvoran
karizma (gr. charisma milost, dar) dar;
u Svetom pismu (1 Kor 12): posebna
duhovna nadarenost za neko zvanje
ili slubu u kranskoj opini (govor-
nika, udotvorna i dr.)
karlica (njem. Karle) zdjela; anat. zdje-
lica na ljudskom kosturu
karlsbadska sol med. sol koja se do-
biva isparavanjem mineralne vode
poznatog ekog kupalita Karlovy
Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava
se kao odlino sredstvo za ienje
karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih
dogmi u brahmanizmu, budizmu i i-
nizmu: apsolutni zakon uzronosti
koji neizbjeno prati svijet u svim
njegovim pojavnostima (manifesta-
cijama); sva iva bia podlona su
zakonu karme: on tjera svijet na po-
novno raanje, ivot i smrt; svaki,
pa i najmanji in ostavlja za sobom
svoj karmini uinak koji ini sud-
binu svakog ovjeka onakvom kakvu
je zasluio svojim prethodnim ivo-
tom
karma-joga (ind. karma-yoga) fil. ivot-
ni sustav po kojem se ovjek usavr-
ava sluenjem ovjeanstvu djelo-
vanjem, akcijom (nasuprot medita-
ciji i askezi)
karmanjola
karmanjola (fr. carmagnole) 1. po tal.
gradu Carmagnoli nazvana francus-
ka revolucionarna pjesma i ples iz
1792., rugalica M. Antoaneti; inter-
nacionalna revolucionarna pjesma; 2.
kratak kaput iz vremena Francuske
revolucije; pren. revolucionar, jako-
binac
karmeliani katoliki prosjaki red,
osnovan 1156., enski ogranak 1452.;
nazvani po palestinskom brdu Kar-
melu
karmen (lat. carmen) pjesma, osobito:
prigodna pjesma (svadbena, pogreb-
na i dr.); mn. karmine
karmin (sanskr. krmija, ar. karmez,
kermez) jarkocrvena boja; slikarski
pigment iz koenile, tj. osuenih tje-
laaca jedne vrste uenaca; crvena
tinta; crvena mast za usne itd. (ru)
karminativ (lat. carminativum, carmi-
nare grebenati) med. sredstvo protiv
napuhnutosti i vjetrova
karminirati (fr. carminer) bojiti (ili:
obojiti) karminom
karmoazin (fr. carmoisi) zagasitocr-
vena boja, pomalo plaviasta
karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljud-
skog tijela; prikazivanje mesa na slici
kamalan (lat. caro meso, carnalis) koji
je od mesa, mesnat, tjelesni; pren.
osjetilan, puten
karnalist (lat. carnalis) onaj koji voli
jesti meso, mesojed, prodrljivac;
pren. pohotljivac; karnalit
karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga
s popisom dunika i vjerovnika
karneol (lat. caro meso gen. carnis)
min. vrsta poluprozirnog kalcedona
koji ima boju mesa
karner (lat. carnarium) prvotno: ko-
sturnica; arhit. mala, okrugla kapela
u romanikom i gotikom stilu
karneval (tal. carnevale, lat. carne vale
"zbogom, meso") mesojede, poklade i
razna veselja (makare) koja se u to
vrijeme prireuju
672 karoza
karnificirati (lat. carnificare) med. pre-
tvoriti u meso; pretvarati se u meso;
pren. muiti
karnifikacija (lat. carnificatio) med.
omekavanje (ih: omekanje) kostiju;
pretvaranje u meso, npr. plua
karnia (fr. corniche) zastornica, zavjes-
nica, preka iznad prozora za vjea-
nje zastora, zavjese
karnia (fr. corniche, tal. cornice, lat.
coronis) arhit. vijenac, gornji dio na
opivnici stupova i dr., glavna opiv-
nica; gornji, krai dio zavjese iznad
prozora ili vrata
karnivori (lat. caro meso, vorare jesti)
mn. zool. mesojedi, tj. ivotinje koje
se hrane mesom; bot. biljke koje je-
du kukce
karnozan (lat. carnosus mesnat) med.
zgusnut zbog bolesti; bot. tvrd i soan
karo (fr. carreau) crveni etverokut na
igraim kartama
karoca v. karuca
karos (gr. karos) med. v. karus
karoserija (fr. carrosserie) gornji dio
kola, osobito automobila (pod, sjedala
i krov)
karota (lat. daucus carota, fr. carotte,
gr. karoton) bot. mrkva; smotuljak
duhanskih listova za mrvljenje u
burmut
karotici (gr. karos) mn. v. karotik
karotide (gr. karotides, karoyn uspa-
vati dubokim i tekim snom, zanijeti,
jer se pritiskanjem ovih dviju krv-
nih ila proizvodi zanos, oamuenost
Galen) mn. anat. dvije velike vrat-
ne arterije, desna i hjeva, koje, dola-
zei iz aorte, vode krv u mozak
karotik (gr. karotikos oamuujui,
koji proizvodi zanos, lat. caroticum)
med. sredstvo za uspavljivanje, za
omamljivanje; mn. karotici
karotin (lat. caucus carota) bot. crvena
boja od kromoplasta
karoza (gr. karos dubok san, zanos,
smrtni san) med. vrtoglavica, boles-
karpit
na elja za spavanjem, snom; usp.
karus
karpit (ma.) zastor, zavjesa
karpolit (gr. karpos plod, lithos ka-
men) geol. okamenjen plod
karpolog (gr. karpos plod, logos) bot.
poznavatelj plodova biljaka, drvea
karpologija (gr. karpos plod, logia)
bot. znanost o plodovima bilja, drvea
karpus (gr. karpos, lat. carpus) anat.
runi zglob ili korijen ake
karta (gr. charte, lat. charta) komad
krutog, debelog papira; komad kru-
tog papira sa slikom (za igranje);
zemljopisna mapa (kopnena, morska,
astronomska); podsjetnica; potansko
otvoreno pismo, dopisnica, dopisna
karta: jelovnik, raun za jelo\ jesti a
la carte it. a la kart (fr.) jesti po
jelovniku; posjedovati neto per char-
tam it. ... per kartam (lat.) prav.
posjedovati neto na temelju pisane
oporuke
Kartaga (lat. Carthago, gen. Carthagi-
nis; gr. Karhedon) stari feniki grad
na podruju dananjeg Tunisa; svo-
jedobno najjaa pomorska sila na
Sredozemlju; 146. pr. n. e. razorena
od Rimljana
kartamin (ni. carthamus) v. kartamus
kartamus (lat. carthamus, hebr. qar-
thami) bot. divlji afran od kojega se
dobiva crvena tvar kartamin
kartea (tal. cartoccio, fr. cartouche)
voj. topovsko zrno napunjeno koma-
diima eljeza, rasprskava se jo u
topovskoj cijevi
kartel (fr. cartel, tal. cartello) udrui-
vanje vie poduzea iste djelatnosti
radi zajednikoga djelovanja (dovodi
do monopola)
kartelski brod (fr. cartel) ratni brod
koji vozi zarobljenike radi razmjene
kartezijanci mn. fil. uenici filozofa
Cartesiusa (Descartesa), pristae
kartezijanizma
673 kartonaa
kartezijanizam filozofija utemeljitelja
novijeg racionalizma i dualizma R.
Descartesa (lat. Renatus Cartesius,
15961650), oca novije filozofije, i
njegovih uenika
kartidi (fr. quartidi) u kalendaru Fran-
cuske revolucije: etvrti dan jedne
dekade
kartilaginozan (lat. cartilago hrska-
vica, cartilaginosus) anat. hrskavi-
av
kartilago (lat. cartilago) anat. hrska-
vica
kartirati (fr. carte) zabiljeiti, zapisati;
unijeti, upisati u kartu; potanske
poiljke (pakete i si.) poslati s potreb-
nim uputnicama, teretnim listovima
itd.
kartograf (fr. carte, gr. grafo) crta
(ili: izraiva) zemljovida
kartografija (fr. carte, gr. grafia) zna-
nost o tome kako se izrauju zem-
ljovidi, zemljopisni planovi i si.; prav-
ljenje zemljovida, zemljopisnih pla-
nova i si.; zbirka zemljovida
kartogram (fr. carte, gr. gramma)
zemljovid koji pomou raznih crtica
i si. prikazuje statistike odnose u
pojedinim zemljama
kartolina (tal. cartolina postale) raz-
glednica, potanska dopisnica
kartomantija (fr. carte, gr. manteia
proricanje, gatanje) gledanje u karte,
bacanje karata, gatanje (ili: prori-
canje) iz karata
kartometrija (fr. carte, gr. metria)
mjerenje po kartama, znanost o mje-
renju po planovima, na topografskim
i zemljopisnim kartama
karton (fr. carton, tal. cartone) kruti i
debeli papir; slikarska skica; blok za
crtanje; korice od debelog papira (me-
ki povez)
kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje
kartona; povezivanje knjiga karto-
nom; izraivanje kutija i dr. pred-
meta od kartona; radionica u kojoj
kartonerija
se izrauju predmeti od kartona; pro-
davaonica predmeta izraenih od
kartona
kartonerija (fr. cartonnerie) vjetina
pravljenja kartona, tvornica kartona;
predmeti od kartona
kartonirati (fr. cartonner) koriiti, uko-
riiti, povezati knjigu kartonom
kartoskop (fr. carte, gr. skopein) na-
prava za gledanje malih kinemato-
grafskih nizova slika
kartoteka (fr. carte, gr. theke spre-
mite, koveg) mjesto gdje se dre
karte; registar karata; u knjiarstvu,
bibliotekarstvu (knjiniarstvu), trgo-
vini, administrativnoj struci: ureena
zbirka karata na kojima je po abe-
cednom redu, brojevima ili pojmovi-
ma zapisano ono to moe zatre-
bati (knjige s imenima pisaca i izda-
vaa, adrese i si.)
kartua (fr. cartouche) urezani papir
ili karton kao uzorak za bojenje ili
krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku
razmotanog lista papira, na plano-
vima, grbovima i si.; na staroegipat-
skim spomenicima: eliptine figure
ispunjene hijeroglifima; arhitekton-
ski ukras
karunkula (lat. caruncula komadi
mesa, caro meso) med. suzna brada-
vica, krijestica
karus (gr. karos) med. smrtni, dubok
san, bolest spavanja u visokom stup-
nju; karos
karusel (fr. carrousel, tal. carosello) vi-
teka igra na konjima u kojoj natje-
catelj pokazuje svoju vjetinu jahanja
i pogaanja alke; mjesto gdje se od-
vijaju takva viteka natjecanja na
konjima; okretaljka, ringlpil s drve-
nim konjima
kasa (lat. capsa, tal. cassa) blagajna,
metalni ormar u kojem se uva no-
vac, mjesto gde se novac prima i is-
plauje; trg. gotov novac; in cassa it.
in kaa (tal.) nalazi se u kasi, tj. u
674 kasetofon
gotovom novcu; per cassa it. per ka-
sa (tal.) uz plaanje u gotovom novcu
kasa-saldo (tal. cassa-saldo) trg. osta-
tak nakon zakljuivanja blagajne
(kase); zakljuak stanja blagajne (ka-
se)
kasa-konto (tal. cassa-sconto) trg. od-
bitak (ili: smanjenje) kupcima i du-
nicima kad kupuju za gotovo ili kad
plaaju dug prije roka
kasa-traca (tal. cassa-strazza) trg.
pomona knjiga u koju se privremeno
unose primici i izdaci, da bi se kas-
nije unijeli u glavnu blagajniku knji-
gu
kasaba (tur.) gradi
kasacija (fr. cassation) otputanje iz
slube, smjenjivanje s dunosti, odu-
zimanje ina; ponitenje, npr. neke
odsude (pravorijeka) i dr.; najvii sud
koji donosi konane odluke o odsu-
dama prvostupanjskih i prizivnih
sudova
kasar (tal. cassero) podignuti dio palu-
be na krmi, najvii kat broda
kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj
stalno stanuje vojska, vojarna
kasatik (njem. Kassen-stiick) kaza-
lino djelo, film i si. koji ima mnogo
posjetitelja, te donosi dobar prihod
kasatoran (fr. casser ponititi) prav.
ukidajui, koji ukida, ponitavajui,
koji ponitava, smjenjuje; kasatorna
klauzula sporedan ugovor koji se do-
daje glavnom ugovoru, po kojem se
jedna strana ne mora drati ugovora
ako druga ne ispunjava njegove od-
redbe
kaseta (fr. cassette, tal. cassetta, cassa
kutijica za novac ili nakit; magnein
vrpca u zatitnoj kutiji; fot. plosnata
kutija u kojoj se uvaju filmovi; ar-
hit. udubine kao ukras na stropu
kasetirati (fr. cassette) arhit. praviti
na stropu udubljenja
kasetofon (fr. cassetta kutija, gr. fone
glas, zvuk) teh. ureaj koji reprodu-
kasino
cira zvuk snimljen na magnetofon-
skoj vrpci smjetenoj u kaseti
kasino (tal. asa, casino) klub, lokal;
igranica, dvorana za zabave; voj.
blagavaonica za asnike
kasiopij (prema imenu zvijea Ka-
siopeje) kem. element iz reda rijetkih
kovina, atomska teina 174,99 tabli-
ni broj 71, znak Cp
kasirati (tal. cassa, incassare) 1. pri-
miti, naplatiti novac; inkasirati
kasirati (tal. cassare, fr. casser) 2. po-
nititi, proglasiti nevaljanim, npr.
neki dokument, oporuku i dr.; liiti
ina (ili: poloaja, slube), rainiti,
otpustiti iz slube
kasiterin (gr. kassiteros kositar) me-
talna smjesa iji je glavni sastojak
kositar
kasiterit (gr. kassiteros kositar) min.
prirodan dioksid kositra, najobinija
kositrena ruda
kaska (fr. casque) voj. vrsta kacige
kaskada (fr. cascade, p. cascada, tal.
cascata) vodopad, vodoskok; vatro-
met u obliku vodopada
kasko (p. casco) pom. trup broda; trg.
osiguranje broda bez tereta
kasonada (fr. cassonade) neproien
eer iz francuskih kolonija; kuhinj-
ski eer
kasta (p., port. casta, lat. castus ist)
stale, zatvorena drutvena skupina
kastanija (gr. kastanon, lat. castus
ist) stale, skupina ljudi
kastanjete (p. castanetas, fr. casta-
gnettes) mn. mali i zvonki kolutovi
od drveta ih bjelokosti koji se natak-
nu na prste i udaraju jedni o druge
pri plesanju (nazvani zbog slinosti
s prepolovljenim kestenom)
kastico (p. castizo) potomak portu-
galskih uroenika (kreolaca) i mes-
tika u Junoj Americi
kastigacija (lat. castigatio) kanjava-
nje, kazna; prekoravanje, ukor
675 katald
kastor (gr. kastor, lat. castor, sanskr.
kasturi) zool. dabar; dabrovo krzno,
dabrovina; eir od dabrove dlake
Kastor i Poluks (gr. Kastor, Poludeu-
kes) mit. blizanci spartanskog kralja
Tindareja, ih Zeusa, i Lede, neraz-
dvojna braa koja, poto su pretvo-
reni u zvijezde, slue mornarima kao
vodii i zatitnici; pren. simbol neraz-
dvojnog prijateljstva; astr. zvijee
"Blizanci" u Zodijaku; usp. Dioskuri
kastoreum (lat. castoreum) farm. u-
kasta uljasta tekuina u jednoj li-
jezdi blizu mar a kod dabra, opojna
mirisa i gorka okusa, slui kao odli-
an lijek protiv bolesti ivaca
kastorin (lat. castor) kao svila sjajna
tkanina od najbolje panjolske vune;
takoer: pamuni konfekcijski pli
kastracija (lat. castratio) vaenje spol-
nih lijezda, kopljenje, trojenje, ja-
lovljenje
kastrametacija (lat. castra logor, oko
metari omeiti) voj. podizanje i ure-
ivanje poljskog logora; vjetina po-
dizanja logora
kastrat (lat. castrare utrojiti, castra-
tus) ukopljenik, eunuh
kastrirati (lat. castrare) ukopiti, utro-
jiti, ujaloviti; izbrisati, izbaciti, sma-
njiti
kastrum (lat. castrum) utvrda, tvrava,
utvreni grad; u srednjem vijeku:
plemiki dvorac (lat. castrum nobile)
kasirati (fr. cacher) kod knjigovea:
oblijepiti papirom, prevui papirom;
prilijepiti, staviti na platno, npr.
zemljovid; kriti, prikrivati, preutje-
ti, zatajiti
kamir (sanskr.- kacmira, fr. cachemir)
vrsta fine i mekane tkanine koja se
izrauje od k'ostrijeti kamirskih ko-
za
kapita (tal. caspita) tako ti svega! do
vraga!
katald (tal. castaldo) upravitelj crkve-
nog dobra
katel
katel (lat. castellum, castrum) dvorac;
mala tvrava, gradi, utvreno mje-
sto
katelan (lat. castellanus) upravitelj
(ili: nadzornik) dvorca ili tvrave;
upravitelj ili kuhar nekog drutvenog
lokala; uvar kue; nadzornik grae-
vina
katigati (lat. castigare) kazniti, ka-
njavati; koriti, karati
kaun (tal. cassone) velik sanduk; kri-
nja; kasa, blagajna; pren. brod, laa
kat- (gr. kata) v. kata-
kata- (gr. kata) grki prijedlog koji se
pojavljuje kao predmetak u mnogim
sloenicama i znanstvenim pojmovi-
ma, uglavnom izraava neko kreta-
nje i smjer, obzir, odnos, prilagoe-
nost, slinost itd.; slui i za tvorbu
prijelaznih glagola; pred samoglas-
nicima: kat- (kat- i kath-)
katadioptrian (gr. kata u katop-
trian i dioptrian) opt. koji pripada
odbijanju i prelamanju svjetlosti, koji
se tie odbijanja i prelamanja svjet-
losti; koji prividno poveava ili pri-
bliava predmet gledanja (npr. sta-
klo, zrcalo, naoale)
katadioptrika (gr. kata u katoptrika
i dioptrika) opt. znanost o pojavama
koje se temelje i na odbijanju i na
prelamanju svjetlosti
katafalk (tal. catafalco, fr. catafalque)
postolje ukraeno crnim draperijama
i dr. na koje se stavlja lijes s mrtva-
cem, sveani odar
katafonika (gr. kata, fone zvuk) fiz.
v. katakustika
katafora (gr. katafora san sa zanosom)
med. dubok bolesniki san, bolesna
elja za spavanjem
katafrakt (gr. katafratto oklopim, ka-
tafraktos oklopljen) prsni oklop; med.
zavoj za prebijena rebra
katagma (gr. katagma) med. prijelom
kosti
676 kataleptian
katagrafologija (gr. katagrafo opiem,
opisujem, logia) znanost o opisivanju
lijekova
katahreza (gr. katachresis) loa upo-
raba; ret. pogreka u uporabi figura,
bilo da je samo jedna figura nelogi-
na i netona, ili da su dvije figure
loe povezane, npr.: "Na troje je voj-
sku razdvojio", "Klie Arap iz grla
bijela" itd.
kataklaza (gr. kata-klao slomim; sa-
vijeni) med. lomljenje kostiju; gr
onih vjea
kataklizma (gr. kataklysmos poplava,
potop) velika elementarna nepogoda;
katastrofa, nesrea, propast
katakombe (lat. catacumbae, tal. ca-
tacomba) mn. podzemni hodnici, dugi
ponegdje i vie kilometara, u koje su
se pokapali prvi krani (u Rimu, Na-
pulju, Jeruzalemu, Sirakuzi)
kataksa (gr. kataxis prelamanje) med.
prijelom kosti
katakustika (gr. kata, akustike) fiz.
znanost o odbijanju zvuka; katafo-
nika
katal (tur.) ubojstvo
katalekte (gr. kata-lego uraunam,
ubrojim, ubrajam) mn. zbirka odlo-
maka ili kraih pjesama (npr. Vergi-
lijevih); nepotpuni ostaci djela starih
klasinih pisaca
katalektian (gr. kata-lego presta-
nem, zavrim, katalektikos koji
prestaje) nepotpun, krnj; katalekti-
an stih poet. stih kod kojega je pos-
ljednja stopa kraa za jedan ili vie
slogova (supr. akatalektian)
katalepsija (gr. katalepsis) med. oba-
mrlost, ukoenost, grenje, bolest
spavanja; zadravanje tijela i udova
u svakom, pa i najnezgodnijem
danom poloaju (zbog hipnotinog
stanja i kod nekih duevnih boles-
nika)
kataleptian (gr. kataleptikos) uko-
en, obamro; usp. katalepsija
katalitian 677
katalitian (gr. kata-lyo) otapajui,
koji otapa; kem. koji ima svojstvo da
djeluje katalizom, tj. da otapa druga
tijela samim dodirom ne spajajui se
s njima
kataliza (gr. katalysis) otapanje; kem.
ubrzavanje jedne reakcije jednostav-
nom prisutnou jedne tvari (kata-
lizatora), koja pritom ne pretrpi nika-
kvu stalnu promjenu (na katalizi se
zasniva oksidacija sumporne kiseline
pomou platine ili eljeznog oksida,
zatim katatipija i dr.)
katalizator (gr. kata-lyo otapam) kem.
supstanca koja ima svojstvo ubrzava-
nja kemijskih procesa ili ih uzrokuje
na znatno nioj temperaturi od one
na kojoj bi se ti procesi sami sobom
izvrili; usp. kataliza
katalo zool. krianac izmeu domaeg
goveda i bizona
katalog (gr. katalogos) popis, osobito
umjetnikih i znanstvenih zbirki, ili
popis knjiga javnih ili privatnih
knjinica, antikvarijata i izdavakih
poduzea
katalogirati (gr. katalogos) v. kata-
logizirati
katalogizirati (gr. katalogos) unijeti
(ili: unositi) u popis, u katalog; kata-
logirati
katalotian (gr. kat-aloao smrvim)
med. koji uklanja oiljke, modrice
katamenije (gr. katamenios mjeseni)
mn. med. mjeseno pranje kod ena,
menstruacija
katanac (tal. catena lanac) lokot, zasun
katapazma (gr. katapasma, kata-pas-
so pospem, posipam) med. praak za
posipavanje i suenje rana
katapepsija (gr. kata-pesso probavim)
med. probavljanje, potpuna probava
hrane u elucu
katapeptian (gr. kata-pesso proba-
vim) med. koji se tie probave, koji
pomae i olakava probavu, probav-
ili
katareksa
katapirin (gr. kata, pyr vatra, oganj)
med. lijek protiv groznice, glavobolje
i dr.
kataplazma (gr. kataplasma nama-
zano, premazano, kata-plasso nama-
em) med. gusta kaa od raznih vrsta
brana ili od ukuhanih trava (upo-
trebljava se, u obliku zavoja, kao
sredstvo za odravanje vlage na ra-
nama, oteklinama i drugim bolesnim
mjestima)
kataplazmirati (gr. kata-plasso nama-
em) med. stavljati na bolesna mje-
sta obloge od guste kae; usp. kata-
plazma
katapleksija (gr. kataplexis) med.
ukoenost tijela zbog kapi: koenje
eljusti, lica i dr.; pren. uplaenost,
utuenost
kataptoza (gr. kataptosis pad) med.
v. epilepsija
katapult (gr. katapeltes, lat. cata-
pulta) naprava za bacanje kamenja,
strijela ili kopalja u grkoj i rimskoj
vojsci
katar (gr. katarrus slijevanje, kata-
rrheo slijevam se) med. upala sluz-
nice nekog organa (nosa, drijela,
grkljana, dunika, uha, mjehura, cri-
jeva, plua i dr.) zbog prehlade ili
mjesnog (lokalnog) podraaja pra-
eno izluivanjem sluzi; hunjavica,
prehlada
katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat.
cataracta) vodopad, brzac; med. za-
muenost one lee, siva ili bijela
mrena, katarakta; teh. sprava za
reguliranje rada parnih strojeva
katarakta (gr. ) med. v. pod katarakt
kataraktian (gr. katarraktes) med.
s bijelom mrenom u oima, bolestan
od katarakta
kataralan kataralna groznica groznica
praena izluivanjem sluzi; katari-
an
katareksa (gr. katarrexis) jako tr-
ganje, upanje; med. estok proljev
katareuma
katareuma (gr. katar-rheo slijevam
se) med. izluivanje sluzi, izbacivanje
sluzi, sluzotok
katareusa (gr. katharos ist) dananji
slubeni grki knjievni jezik koji se
temelji na starogrkom klasinom iz
5. i 4. st. pr. n. e.
katarian (gr. katar-rheo slijevam se)
med. v. kataralan
katarizam (gr. kathairo istim) ie-
nje jezika; v. purizam
katarka (gr. katartios) jarbol
katartici (gr. kathartikos za ienje)
mn. med. sredstva za ienje crijeva
katartika (gr. kathartikos za ienje)
fil. znanost, teorija o ienju due,
vjetina moralnog oiavanja
katartister (gr. katartister) kir. instru-
ment za namjetanje prelomljenih ili
iaenih kostiju
katartiza (gr. katartisis ureenje,
uljepavanje) med. v. katartizam
katartizam (gr. katartismos uzglob-
ljenje, uaenje) med. namjetanje
prelomljene ili iaene kosti; ka-
tartiza
katarza (gr. katharsis) med. ienje,
pranjenje crijeva; fil. moralno i-
enje i uzdizanje due iznad svih tje-
lesnih, osjetilnih strasti i prljavti-
na (prema Aristotelu cilj tragedije)
katasarka (gr. kata, sarx meso) med.
v. anasarka
katasheza (gr. kataschesis) med. do-
bra, povoljna tjelesna graa
katastaltici (gr. katastaltikos prikla-
dan za zaustavljanje, za sprjeava-
nje, katastello zaustavljam, sprjea-
vam) mn. med. sredstva za zaustav-
ljanje krvi
katastar (lat. catastrum) dravna usta-
nova za istraivanje istog prihoda
od zemljita i utvrivanje poreza na
zemlju; zadatak katastra je prikup-
ljanje potrebnog materijala za pro-
cjenu i pripremanje osnove za sastav
zemljinih knjiga, gruntovnica
678 katedrala
katastaza (gr. katastasis) poet. dram-
ski dio u kojem zaplet, zapoet u
epitazi, dolazi do vrhunca dok se, u :
katastrofi, potpuno ne rasplete; ret.
dio govora u kojem se izlae tema za
raspravljanje; med. stanje, sastav
katastrirati (lat. catastrum) unijeti (ili:
unositi, uvoditi, uvesti, upisati, upisi-
vati) u katastar
katastrofa (gr. katastrofe) preokret,
prevrat, obrat, odluan trenutak; u
drami: odluan dogaaj koji dovodi
do razrjeenja zapleta (usp. epistaza
i katastaza); svaki odluujui, pose-
bice nesretan obrat; teak (ih: ne-
sretan) dogaaj, propast
katastrofizam (gr. katastrofe prevrat,
preokret; propast) teorija po kojoj su
neke geoloke i bioloke pojave bile
uzrokovane katastrofama, ili naglim
i silnim poremeajima u prirodi, u '
Zemljinoj kori
katataza (gr. katateino isteem, kata-
tasis uzglobljenje istezanjem) med.
namjetanje prijeloma kosti
katatipija (gr. kata, typos otisak) med.
fotografski postupak, utemeljen na
katalizi, pri pravljenju kopija s nega-
tiva i bez utjecaja svjetlosti
katatonija (gr. katatonos manje na-
pregnut nego to bi trebao biti) med.
duevna bolest praena povremenom
melankolijom, potpunom nepokretlji-
vou, grevima, raznim halucinaci-
jama, suludim idejama i si.
katedra (gr. kathedra stolac) stolac,
uiteljev stol; uzvieno mjesto s na-
slonom za prsa s kojega nastavnik
dri predavanja; biskupski, papinski
stolac; pren. znanstveni predmet na
sveuilitu (katedra kroatistike, po-
lonistike itd.); ex cathedra it. eks
katedra (lat.) na nain onoga koji go-
vori slubeno, s autoritetom
katedrala (gr. kathedra stolac) glavna,
stolna crkva, crkva sa sjeditem bis-
kupa odnosno nadbiskupa
katedralan
katedralan (gr. kathedra stolac) koji
se tie biskupske vlasti, stolni
kateget (gr. kathegetes) voda, uitelj,
odgajatelj
kategorian (gr. kategorikos koji tvr-
di) koji tvrdi bezuvjetno, bezuvjetan,
odluan, odreen, toan, jasan; fil.
kategorian sud log. sud u kojem se
jednom subjektu jednostavno neto
pridaje ili nijee
kategoriki imperativ fil. imperativ
dunosti koji je njemaki filozof Kant
ovako postavio: Djeluj tako da naelo
tvoje volje u svako doba istodobno
moe vrijediti kao naelo opeg za-
konodavstva; usp. imperativ
kategorija (gr. kategoria) odsjek, vr-
sta, rod, klasa, red, skupina; fil. naj-
openitiji pomovi bez kojih se nita
ne moe zamisliti, a da se ne bi moglo
podrediti pod jedan od tih najope-
nitijih pojmova (tvar, vrijeme, pro-
stor gibanje, bitnost, uzronost, je-
dinstvo itd.)
kategorizirati (gr. kategoreo) urediti,
ureivati, dijeliti po vrstama (ili: ro-
dovima, strukama), razvrstati, raz-
vrstavati, srediti, sreivati
katehet(a) (gr. kat-echetes nastavnik,
uitelj) vjerouitelj koji pouava pu-
tem pitanja i odgovora; uitelj vjero-
nauka
katehetika (gr. kat-echeo usmeno po-
uavam) vjetina vjerskog pouava-
nja u obliku pitanja i odgovora; me-
todiko upuivanje i uvoenje u ovu
vjetinu
kateheza (gr. katechesis usmena na-
stava) pouavanje; u kranskom vje-
ronauku: pouavanje u obliku pitanja
i odgovora; pouavanje onih koji ele
prijei na kranstvo
katekizacija (lat. catechisatio) poua-
vanje u vjeri u obliku pitanja i odgo-
vora
katekizam (gr. katechismos) svaki
kratak i jezgrovit udbenik neke zna-
679 katetometar
nosti ili umjetnosti; udbenik o osno-
vama kranske vjere, napisan u
obliku pitanja i odgovora
katekizirati (gr. katechizo) pouavati
u vjeri u obliku pitanja i odgovora
katenaran (lat. catenarius) lanast, u
obliku lanaca
katenarija (lat. catena lanac, catenaria)
mat. krivulja koju tvori lanac ih ko-
nopac podjednake gustoe koji slo-
bodno visi o dvjema stalnim tokama
koje nisu u istoj okomitoj, vertikal-
noj liniji
katencija (lat. catenatio) vezanje lan-
cem; spajanje, pripajanje
katenuliran (lat. catenula lani) sa-
stavljen od lania
kateretici (gr. kathairetikos prikladan
za slabljenje) mn. sredstva za slab-
ljenje, umrtvljivanje; sredstva za ubi-
janje; sredstva za izjedanje
katereza (gr. kathairesis smanjivanje,
mravljenje) med. klonulost, slabost,
utuenost
kateta (gr. kathete uspravnica, usprav-
na crta, kathiemi sputam) geom.
stranica u pravokutnom trokutu koja
s drugom stranicom toga trokuta za-
tvara kut od 90; usp. hipotenuza
kateter (gr. katheter ono to se sputa)
med. valjkasta cijev od kauuka ili
kovine koja se uvlai kroz mokranu
cijev u mokrani mjehur radi umjet-
nog isputanja zadrane mokrae;
upotrebljava se i za unoenje lijekova
u tijelo
kateterizam (gr. katheter) med. ispu-
tanje zadrane mokrae uvlaenjem
katetera u mokrani mjehur
kateterizirati (gr. katheter) isputati
zadranu mokrau pomou katetera
katetometar (gr. kathete okomica,
okomita crta, metron mjera, mjerilo)
sprava za mjerenje razlike u visini
dviju toaka, osobito malih razlika
razina tekuih stupova u cijevima;
katgut
takoer: naprava za mjerenje luba-
nje
katgut (engl. catgut) kir. konac, nekada
izraivan od majeg crijeva (engl. cat
= maka) kojim kirurzi podvezuju
krvne ile
kathipnija (gr. kata, hypnos san) med.
veoma tvrd san, dubok san
katil (tur.) krvnik, ubojica
katilinizam stvaranje zavjera, zavjere-
nike spletke i intrige (po L. S. Ka-
tilini, tvorcu opasne zavjere usmje-
rene protiv Senata u starome Rimu,
a koju je otkrio i sprijeio Ciceron)
kation (gr. kation ono to silazi, sila-
zee, katienai silaziti) fiz. elektropo-
zitivan element koji se u elektroke-
mijskoj razgradnji razvija na katodi,
pozitivno nabijen ion
katirati (fr. catir) valjati i preati suk-
na da bi dobila veu vrstou i sjaj-
nost
katoda (gr. kathodos put nadolje) fiz.
1. put kojim elektrina struja napu-
ta elektrolit i prelazi u negativan pol;
toka, mjesto ili povrina u dodiru s
negativnim polom; 2. negativna elek-
troda
katodne zrake fiz. pri elektrinom
pranjenju u cijevi u kojoj tlak padne
na nekoliko stotih milimetara ive
svijetlei stup odvoji se od katode pri
emu iz katode izlaze plaviaste zra-
ke koje se zovu katodne; one se pro-
stiru pravocrtno dok ne udare o ano-
du ili stakleni zid, pri emu staklo
fluorescira zelenkasto; usp. katoda
katodofon (gr. kathodos put nanie,
fone zvuk) vrsta mikrofona za zvu-
ni fillm i radio kod kojega ionizirani
zrak slui kao vodi struje izmeu
slabo zagrijane svijetle katode i ano-
de
katoha (gr. katoche ukoenost) med.
krutost, ukoenost udova; tvrdo spa-
vanje pri otvorenim oima
katolicizam v. katolianstvo
680 katun
katolianstvo (gr. kata, holos cio, kat-
holikos) shvaanje i tumaenje kr-
anstva u duhu Rimokatolike crkve;
rimokatohka vjera
katoliki (gr. kata, holos cio, katho-
likos opi, cjelinski) opi, opevaei;
pravi, pravovjerni; koji se tie Rimo-
katolike crkve, koji pripada Rimo-
katolikoj crkvi, papinski
katolik (gr. kata, holos cio, katholikos
opi, cjelinski) 1. kranin koji svoje
crkveno vjerovanje smatra kao jedino
pravo i obvezno, pravovjerni kra-
nin: 2. pristaa (ih: lan) Rimokato-
like crkve
katolikon (gr. kata, holos cio, katho-
likon ope) neto ope; osobito: opi
rjenik, rjenik cjelokupnog znanja;
opi lijek, tj. lijek koji treba lijeiti
sve bolesti
katolizirati (gr. kata, holos cio, opi)
prevesti (ili: prevoditi) na rimokato-
liku vjeru, pokatoliiti
Katon (lat. Cato) glasoviti rimski dr-
avnik, nepomirljivi protivnik Kar-
tage, velik rodoljub i strog moralist
(234149 pr. n. e.); pren. ozbiljan
mudrac, strog i neumoljiv sudac u
moralnim pitanjima
katoptrika (gr. kat-optron zrcalo) opt.
znanost o odbijanju svjetlosti; ana-
kamptika
katoptromantija (gr. kat-optron zr-
calo, manteia proricanje) proricanje
iz zrcala
katorga (rus., gr. katergon djelo, rad)
robija, prisilan rad, kuluk
katoterici (gr. katoterikos koji isti)
mn. med. sredstva, lijekovi za ie-
nje
katren (fr. quatrain) poet. strofa od e-
tiri stiha, etvorostih
katun (ar. kyton, tal. cotone pamuk,
engl. cotton) vrsta krute i sjajne pa-
mune tkanine, obino sa arama, s
uzorcima
Katzelmacher
Katzelmacher it. kaclmaher (njem.)
nekada: pogrdan izraz za Talijana
ili talijanaa
Katzenmusik it. kacnmuzik (njem.)
"maja dernjava", vika koja se nekom
prireuje za javnu porugu
kauboj (engl. cowboy) kravar, govedar,
pastir na konju na zapadu SAD-a
kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina,
odreena svota novca poloena na
ime jamstva za nekoga ili za sebe,
zalog; realna kaucija (lat. cautio re-
lis) prav. osiguranje dobara
kaucirati (lat. cautio) poloiti kauciju
(jamevinu)
kau (eng. couch postelja, leaj) suvre-
meni krevet s malim naslonom te
moe posluiti i za sjedenje
kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se
dobiva od mlijenog soka nekih trop-
skih junoamerikih, afrikih i indij-
skih biljaka, osobito od drveta ficus
elastica; rije je uzeta iz jezika bra-
zilskih Indijanaca (cahuchu)
kaudalan (lat. caudalis, cauda rep) zool.
koji pripada repu, repni
kaudiljo (p. caudillo voa) voa, pogla-
vica, titula panjolskog diktatora ge-
nerala Franca
kauledon (gr. kaulos stabljika) med.
poprean prijelom kosti
kaulescentan (lat. caulis stabljika ze-
ljastih biljaka) bot. koji utjee na
stvaranje stabla, koji stvara stablo
kaulikul(us) (lat. cauliculus) arhit.
cvjetno stablo na glavi korintskih
stupova
kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka
stabljici slina tvorevina na biljci (za
razliku od lia, korijena i dr.)
kauma (gr. kauma vruina, ar) med.
jaka vatra, groznina vatra
kaunt (engl. count) u Engleskoj: naziv
za "grofa" koji nije Englez, za razliku
od erla, engleskog grofa
kaur (ar. gavur) nevjernik, musliman-
ski naziv za kranina; kaurin
681 kauza
kauri-pu (engl. cowrie) zool. vrsta
morskog pua, tzv. "poruclanski pu";
ivi u Indijanskom oceanu
kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od
droba
kaustici (gr. kaustikos izjedajui, koji
izjeda) mn. sredstva za izjedanje; ka-
ustina sredstva
kausticitet (lat. causticitas) izjedenost,
mo (ili: svojstvo) izjedanja; pren. za-
jedljivost, podsmjeljivost
kaustian (gr. kaustikos) izjedajui,
koji izjeda; pren. zajedljiv, satirian;
kaustina krivulja (linija) fiz. krivu-
lja koju oblikuju svjetlosne zrake koje
je odbila ili prelomila neka zakriv-
ljena povrina; kem. kaustina soda
spoj natrija, vodika i kisika (NaHO)
kaustinost v. kausticitet
kaustika (gr. kaustikos izjedajui)
vjetina izjedanja pomou kaustinih
sredstava; takoer: znanost o kaus-
tinim krivuljama (v. pod kaustian)
kautela (lat. cautela) prav. mjera opre-
za, odredba ugovora kojoj je cilj osi-
guranje od mogue tete
kautelarna jurisprudencija dio prak-
tine pravne znanosti koji se bavi
mjerama za osiguranje od mogue
tete
kauterij (gr. kauterion) med. sredstvo
za izjedanje, za povrinsko spaljiva-
nje tkiva radi lijeenja; kovina pomo-
u koje se vri kauterizacija
kauterizacija (lat. cauterisatio) med.
spaljivanje rane radi sprjeavanja
daljnjeg procesa, otvaranje rane po-
mou izjedajuih kemijskih sredsta-
va, usijane kovine ili iskri elektrine
struje visokog napona
kauterizirati (lat. cauterisare) med.
lijeiti pomou povrinskog izjedanja
ili spaljivanja tkiva
kauza (lat. causa) uzrok, razlog, povod,
pobuda: pravna stvar, pravno pita-
nje, sporno pitanje, parnica; in causa
kauzalan
it. in kauza (lat.) prav. u spornoj
stvari
kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzro-
ni; kauzalna konjunkcija gram. uz-
roni veznik; kauzalna ili uzrona re-
enica zavisna reenica kojom se iz-
rie uzrok radnje u glavnoj reenici,
npr. Pobijedili smo jer smo bolji
kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzro-
nost, uzrona veza, odnos izmeu uz-
roka i posljedice; princip kauzaliteta
glasi: svaka promjena mora imati i
svoj uzrok
kauzalni neksus (lat. causa uzrok, cau-
salis uzroni, nexus veza) prav. u
kaznenim djelima: uzrona veza iz-
meu kaznenog djela koje je poinio
izvritelj i tetnih posljedica koje su
zbog tog djela nastale; dok se ne utvr-
di ta veza, smatra se da ne postoji
ni kaznena odgovornost
kauzalno-genetian (lat. causa uzrok,
gr. genesis postanak) koji izlae uz-
roke razvoja, koji se temelji na uzro-
cima razvoja
kauzativan (lat. causativus) uzroan;
kauzativni glagoli gram. glagoli koji
izriu uzrok neke radnje, uzroni,
faktitivni glagoli (npr. crveniti, crve-
nim je kauzativan znai: inim
neto crvenim prema glagolu crve-
njeti, crvenim koji znai: postajem
crven)
kauzator (lat. causator) poinitelj, tvo-
rac
kava (ar. kahva, fr. cafe, engl. coffee,
njem. Kaffee) drvo podrijetlom iz Eti-
opije, raste u Arabiji, Indiji i ostalim
tropskim krajevima; sjemenka toga
drveta; poznato i omiljeno pie od sa-
mljevenih prenih sjemenki toga dr-
veta
kavacija (lat. cavatio pravljenje neega
upljim) grad. kopanje podruma
kavaleta (tal. cavalletta) glaz. v. kaba-
leta
682 kavernozan
kavaleto (tal. cavalletto "konjic") drveni
konj za vjebanje u skakanju na ko-
nju i preko konja (usp. voltigiranje);
slikarski nogari, tafelaj
kavalir (fr. cavalier, tal. cavaliere) ko-
njanik, jaha; pratitelj, udvara nekoj
dami; ovjek usluan i podaan (oso-
bito u novcu), otmjen ovjek, fin go-
spodin
kavalirski (fr. cavalierement) pril. vi-
teki; ljubazno, usluno susretljivo;
plemenito, uglaeno; otvoreno, neu-
siljeno, slobodno
kavalkada (fr. cavalcade) sveana po-
vorka na konjima; sjajna povorka ili
skupina konjanika; etnja na konji-
ma
kavalke (fr. cavalquet) voj. mar ko-
njice; sviranje truba pri ulasku ko-
njice u neki grad
kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; grad.
temelji na crkvenom svodu
kavata (tal. cavata, cavare) 1. glaz.
mala, laka i jednostavna pjesma (za
razliku od raskone operne arije); trg.
iznos mjenice prema teaju; prodaja
mjeninog pisma za gotov novac
kavatina (tal. cavatina) glaz. kratko i
jednostavno glazbeno djelo za pje-
vanje bez ikakvih ukrasa i bez uo-
biajenih ponavljanja kod napjeva;
usp. kavata 1.
kavaz (tur.) pratitelj ili poasni straar
stranih diplomatskih predstavnika u
Turskoj i viih dravnih inovnika
uope; straar, policajac
kaverna (lat. caverna) upljina, otvor;
peina, pilja; podrum; med. upljina
u pluima koja je nastala zbog ras-
padanja tkiva, osobito kod tuberku-
loze, a ponekad i zbog apscesa i gan-
grene
kavernozan (lat. cavernosus) pun up-
ljina; upljikav, upljikast, spuvast;
kavernozna respiracija med. upljin-
sko disanje
kaveta
kaveta (fr. cavette) fort. mali utvreni
opkop izmeu dva vea
kavijar (tatar., fr. caviar, tal. saviale,
tur. haviar) usoljena ikra od jesetre,
morune i drugih riba, osobito iz Volge
i Kaspijskog jezera
kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje,
podsmjehivanje; pravljenje sofizama,
govorenje u sofizmima
kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti;
pri maevanju: izbjegavati protiv-
nikov udarac odbijanjem njegovog
maa udarcem odozdo i izmicanjem
tijela; trg. naplatiti (mjenicu)
kavitet (lat. cavus upalj, cavitas) up-
ljina, osobito u ljudskom tijelu (glavi,
prsna i trbuna upljina)
kavkaski koji pripada Kavkazu, koji
potjee s Kavkaza; kavkaska rasa bi-
jela ili indoatlantska rasa kojoj pri-
pada veina stanovnika Europe, jugo-
zapadne Azije, Indije i Sjev. Amerike
kavul (tal. cavolo) kupus; kelj
kavun (tur.) dinja
kazak (fr. casaque, tal. casacca) 2. kra-
tak putniki ili jahaki kaput
kazak (rus.) 1. sluga odjeven u kozaku
nonju; kozaki ples
kazamat (lat. asa madida vlana
koliba, fr. casemate, tal. casamatta)
voj. podzemni odjel na svodove u tvr-
avi koji je siguran od puanih zrna;
na ratnim brodovima: oklopljena
prostorija za smjetaj topova i mu-
nicije; podzemno skladite; pren.
podzemni zatvor, tamnica
kazein (lat. caseus sir) kem. vrsta bje-
lanevine koja se nalazi u mlijeku i
koja se pri usiravanju, pod utjeca-
jem kiseline, izdvaja
kazeken (fr. casaquin) vrsta gornjeg
kaputa; vrsta enske haljine
kazimir (sanskr. kacmira, fr. casimir,
cachmir, engl. cassemere) laka, tan-
ka, naborana vunena tkanina, vrsta
polusukna; fina i meka tkanina od
683 ke
kostrijeti kamirske koze; usp. ka-
mir
kazualan (lat. casualis, fr. casuel) slu-
ajan, koji ovisi o sluaju, neizvjes-
tan; sporedan, neredovit
kazualije (lat. casualia) mn. sluajnosti;
sluajne pojave; neredoviti (ili: spo-
redni, nepredvieni, sluajni) prihodi
ili rashodi
kazualist (lat. casus) fil. pristaa ka-
zualizma
kazualitet (lat. casualitas) sluajnost
kazualizam (lat. casus sluaj) fil. teo-
rija o sluajnosti, tj. shvaanje da u
svijetu sve nastaje sluajno
kazuar (malaj. cassuwari, suwari) zool.
vrsta velike australske i istonoin-
dijske ptice sline noj u
kazuar (malaj. kassuvvaris) zool. vrsta
ptice trkaice, slina noj u
kazuist (lat. casus sluaj, fr. casuiste)
znalac u rjeavanju raznih, osobito
dvojbenih pitanja savjesti; pozna-
vatelj tekih i zamrenih pravnih
sluajeva; usp. kazuistika
kazuistika (lat. casus sluaj) fil. teorija
o sukobima izmeu razliitih ten-
dencija, interesa i si.; vjetina rje-
avanja raznih pitanja savjesti; mu-
dro i umjeno raspravljanje i sna-
laenje u tekim pravnim pitanjima;
openito: vjetina pronalaenja po-
mirljivog, srednjeg puta: pren. luka-
vost, domiljatost
kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. ka-
zualizam
kazus (lat. casus sluaj, asu) sluaj,
zasebna injenica; in asu it. in kazu
(lat.) prav. u sluaju; in praesenti
asu it. in prezenti kazu (lat.) u sa-
danjem sluaju, u danom sluaju
kaolirati (fr. cajoler) laskati, umilja-
vati se
ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, po-
vorka ljudi koji ekaju na red (npr.
ispred kaz. blagajne i si); ograen
prostor pred blagajnom, da bi se iz-
kebar
bjegla guva; biljarski tap, tak; glaz.
drak na violini
kebar (njem. Kafer kukac) zool. hrut
(vrsta kukca)
kebl (engl. cable) mjera za konac u Sjev.
Americi = oko 220 m
ke (engl. catch) glaz. kompozicija ko-
mine pjesme u stilu fuga, osobito
omiljena u Engleskoj
keder (njem. Koder) 1. vrsta ribice (po-
godna kao mamac); 2. u obuarstvu:
koa u cipeli na koju je privrena
peta
kedi (engl. caddy, caddie) port, pomo-
nik kod golfa (nosi tobolac s potrep-
tinama za igru)
kediv (perz. hhidiv) titula biveg egi-
patskog vicekralj a; vladar, knez, ve-
lianstvo
kefalagra (gr. kefalargia, atiki za
kefalalgia, kefale glava, algos bol)
med. ulozi, giht glave
kefaleja (gr. kefale) med. jaka, teka
glavobolja
kefalgija (gr. kefale glava, algos bol)
med. bol glave, glavobolja
kefalici (gr. kefale) mn. med. sredstva,
lijekovi za jaanje glave
kefalitis (gr. kefale) med. upala gla-
ve, mozga
kefalocentrian (gr. kefale glava, lat.
centrum sredite) fil. koji se nalazi
u glavi, koji postoji samo u glavi
kefalodinija (gr. kefale, odyne bol)
med. glavobolja
kefalometar (gr. kefale glava, metron
mjera, mjerilo) glavomjer, sprava za
mjerenje glave novoroenadi
kefalopodi (gr. kefale, pus gen. podos
noga) mn. zool. glavonoci, ivotinje
iz reda mekuaca, najsavreniji me-
kuci
kefaloskopija (gr. kefale, skopeo gle-
dam, promatram) med. ispitivanje
glave, pregled glave
kefalotripsija (gr. kefale, tripsis tre-
nje, tribo tarem, satrem) med. lom-
684 kelologija
ljenje, razbijanje glave mrtvog dje-
teta u utrobi rodilje u sluajevima
tekog poroaja
kefir (tatar.) pjenuavi, gusti mlijeni
napitak od kravljeg mlijeka i kefir-
skih zrna ili kefirskih gljivica, ugod-
na i svjea mirisa i okusa, otkrili ga
kavkaski Tatari; upotrebljava se i
kao sredstvo protiv slabokrvnosti,
bljedoe i kroninih plunih bolesti
kegla (njem. Kegel) unj koji treba
sruiti u kuglanju
Keine Rose ohne Dornen it. kaj ne
roze one dornen (njem.) Nijedna rua
nije bez trnja
kej (fr. quai, engl. quay) zid pokraj ri-
jene ih morske obale, podzidana
obala; mjesto u luci za utovar i isto-
var robe: ulica pokraj obale, put iz-
meu vode i kua; eljezniki peron
kekez (tur.) homoseksualac
keks (eng. cake, cakes) mn. engleski
dvopek, sitni suhi kolaii koji se po-
sebice jedu uz aj
keler-mjenica (njem. Keller-wechsel)
trg. lana mjenica, na kojoj su potpisi
trasanta, akceptanta i indosanta iz-
miljeni, budui da te osobe ne po-
stoje, a samo je potpis posljednjeg
indosanta istinit, i on nema namje-
ru izvui se iz obveze, nego samo doi
za neko vrijeme do novca; fingirana
mjenica
kelimei ehadet (ar.) dvije glavne os-
nove islamske vjere: vjerovanje u
jedinstvo Boje i poslanstvo Muha-
medovo
kelner (lat. cellarius podrumar, njem.
Kellner) kavanski momak koji poslu-
uje goste jelima i piima, konobar
kelneraj (njem. Kellnerei) pregraen
prostor u krmama i gostionicama u
kojem se nalaze ae, boce, pie i dr.
kelnska voda (njem. Kolnisches Was-
ser) v. kolonjska voda
kelologija (gr. kele kila, bruh, logia)
med. znanost o kili (bruhu)
kelotom
kelotom (gr. kele kila, bruh, tome re-
zanje) kir. no kojim se operira kila
kelotomija (gr. kele kila, tome rezanje)
kir. operacija kile
Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) mn. staro
indoeuropsko pleme u zap. Europi
(osobito u Galiji, panjolskoj i Brita-
niji) koje se veim dijelom izmijealo
s Germanima
kemalisti pristae negdanjeg predsjed-
nika Turske Republike Mustafe Ke-
mala Atatiirka; usp. kemalizam
kemalizam politike, ekonomske, soci-
jalne i kulturne reforme Kemala Ata-
tiirka (18811938), vode turskog na-
roda i obnovitelja turske drave koji
je, za neto vie od 10 godina, od
Turske, nekadanjeg "bolesnika na
Bosporu" i sinonima zaostalosti, na-
pravio dravu budunosti
kemi- (gr. cheo, chemeia) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: kemija,
kemijski
kemiar (gr. chemeia) onaj koji se bavi
kemijom, koji prouava kemiju
kemiglifija (gr. chemeia, glyfo izdu-
bem, reem) izradba klieja nagri-
zanjem duinom kiselinom
kemigrafija (gr. chemeia, grafo crtam)
izrada reljefa pomou duine kise-
line u cinku, bakru ili mesingu; =
cinkografija
kemigrafirati (gr. chemeia, grafo
crtam, slikam) kemijskim putem
izraivati crtee, slike, arabeske i dr.
kemija (gr. cheo lijevam, chemeia)
znanost koja se bavi promjenama u
tvari, tj. pojavama pri kojima se i
tvar tijela kao takvih mijenja, i
zakonima po kojima se te promjene
dogaaju; organska kemija bavi se
ugljikovim spojevima (naziv iz vre-
mena kad se mislilo da organski spo-
jevi mogu nastati samo utjecajem
tzv. "ivotne snage" u biljnim i ivo-
tinjskim organizmima)
685 kemurgija
kemijatrija (gr. chemeia, iatreia lije-
enje) lijeenje po kemijskim na-
elima
kemijski (gr. chemeia) koji se tie ke-
mije ili u nju spada; kemijska teh-
nologija znanstveno opisivanje raz-
liitih grana kem. tehnike koje govori
o kem. preradbi sirovina, njihovoj
uporabi, trgovini i si,; kemijski efekt
spajanje atoma i stvaranje novih mo-
lekula; kemijski proces zbivanje koje
se vri pri spajanju kemijskih ele-
menata ili pri razgradnji spojeva na
elemente; kemijski rat rat u kojem
se upotrebljavaju kao borbeno sred-
stvo bojni otrovi; kemijski spojevi ti-
jela koja se mogu razgraditi na svoje
elemente
kemikalije (gr. chemeia) mn. kemijski
proizvodi, kemijski artikli
kemiluminiscencija (gr. chemeia, lat.
luminiscentia) fiz. svijetljenje uvjeto-
vano kemijskim zbivanjima (proce-
sima)
kemitipija (gr. chemeia, typos otisak,
slika) pretvaranje radiranih i nagri-
zenih metalnih ploa kemijskim
sredstvima u reljefne ploe
kemizam (gr. chemeia) opi naziv za
sve kemijske pojave u prirodi; spo-
sobnost (npr. svjetlosti) izazivanja
kemijskih promjena, kemijskih zbi-
vanja; fil. shvaanje prema kojem je
priroda nastala kemijskim procesom
(zbivanjem)
kemoterapija (gr. chemeia, therapeia
lijeenje) lijeenje bolesti kemijskim
sredstvima
kemotropizam (gr. chemeia, tropos
okret, trepo okreem) biol. v. pod tro-
pizam
kemurgija (gr. chemeia kemija, ergon
djelo) znanost koja prouava kako iz
poljoprivrednih proizvoda dobiti in-
dustrijske proizvode (npr. umjetnu
gumu, platno, pluto, vunu, boje, eks-
plozive i dr.)
kenangija
kenangija (gr. kenos prazan, angos po-
suda) med. praznoa krvnih ila,
slabokrvnost
kenesteza (gr. koinos zajedniki, opi,
aisthesis osjeaj) psih. opi osjeaj
postojanja koji potjee od ukupnosti
tjelesnih dojmova; ivotni osjeaj
kengur (urod. gangaruh) zool. klokan,
australski tobolar, sisavac, biljojed,
dugih i snanih stranjih nogu koje
mu slue za skakanje i obranu, te s
kratkim, slabim prednjim nogama,
nerazvijene mlade enka nosi u to-
bolcu; meso mu se jede, a krzno je
vaan trg. artikl
kenhriti (gr. kenchros proso) mn. min.
kamenje ija su zrnca slina prosu
kenhroiti min. v. kenhriti
kenobij (gr. koinobion, koinos zajed-
niki, opi, bios ivot) samostan
kenobit (gr. koinos zajedniki, opi,
bioo ivim) onaj koji ivi u samo-
stanu, redovnik; pren. usamljenik,
pustinjak
kenofobija (gr. kenon prazno, prazan
prostor, fobein plaiti se) med. strah
od velikih praznih prostora (trgova,
poljana i si.)
kenogeneza (gr. kenos prazan, gen-
esis postanak) zool. odstupanje od pa-
lingeneza u ontogenetskom razvoju;
uzrok prilagoavanja vrste novim
uvjetima za individualni razvoj, ra-
zvoj koji ne odgovara zakonima i-
vota jednog organizma
kenologija (gr. koinos zajedniki, lo-
gia) dogovor, vijeanje; vijeanje li-
jenika o stanju bolesnika, lijeniki
konzilij
kenotaf (gr. ken-tafion) prazna grob-
nica (bez mrtvaca) kakve su Grci gra-
dili u ast pokojnicima poginulim u
ratu ili na moru kojima se nije znalo
za grob; poasni spomenik
kenoza (gr. kenosis) med. ispranja-
vanje, ienje
686 keratitis
kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivo-
tinja) geol. v. kenozojski period
kenozojska formacija geol. v. keno-
zojski period
kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivo-
tinja) koji je iz treeg velikog geo-
lokog doba, koji pripada treem ve-
likom geolokom dobu, koji obuhvaa
tercijarno i kvaternarno doba, koji
sadri ivotinjske ostatke novijeg
doba
kenozojski period geol. najmlae Zem-
ljine formacije (tj. tercijar, diluvij,
aluvij); kenozojska formacija
Kentaur (gr. Kentauros) mit. udovite
pola ovjek, a pola konj
kep (engl. cape, njem. Kappe, lat. cappa)
mod. dug enski proljetni ogrta bez
rukava
kepec (tur. kepaze smijena pojava, oso-
ba) patuljak, ovjek vrlo niskog ra-
sta
kepenak (ma. kopenyeg) kabanica
kepotaf (gr. kepos vrt, tafos grob) nad-
gorbni spomenik oko kojega je na-
pravljen vrti
keramika (gr. keramike) lonarstvo,
izradba posuda i dr. predmeta od gli-
ne peenjem; lonarija, lonarski
proizvodi
keramografija (gr. keramos lonarska
glina, grafia) slikanje na glinenim po-
sudama, osobito na vazama, kod
starih Grka
keramografika (gr. keramos lonar-
ska glina, grafike) v. keramografija
keratektomija (gr. keras rog, ek-tem-
no izreem) med. operativno ukla-
njanje ronice oka
keratijaza (gr. keras) med. oronjela
izraslina na tijelu
keratin (gr. keras rog) fiziol. ronina,
bjelanevinasta tvar, supstanca u ro-
govima, pokoici, noktima i dlaka-
ma
keratitis (gr. keras rog) med. upala
ronice oka
keratogeneza
keratogeneza (gr. keras, genesis po-
stanak, oblikovanje) stvaranje roga,
oronjavanje
keratoidi (gr. keras rog, eidos oblik)
mn. geol. rogu sline okamine
keratoliti (gr. keras rog, lithos kamen)
mn. geol. okamenjeni rogovi
keratomi (gr. keras) mn. med. smee
ili crvenkastosmee bradavice, obi-
no u veliini lee, pojavljuju se na
ovjeku nakon etrdesete godine i-
vota
keratoplastika (gr. keras, plastike)
med. oblikovanje ronastog dijela
koe umjetnim putem; zamjena ne-
prozirnog dijela ronice prozirnim
keratoskop (gr. keras, skopein gledati,
promatrati) med. naprava za ispi-
tivanje krivulja ronice i utvriva-
nje njihovih nepravilnosti
keratoskopija (gr. keras rog, skopein)
med. ispitivanje ronice pomou ke-
ratoskopa
keratotom (gr. keras, temno reem)
med. instrument za probadanje ih
prorezivanje ronice
keratotomija (gr. keras rog, temno)
med. probadanje ronice, proreziva-
nje ronice
keratoza (gr. keras) med. kona bolest
koja se sastoji u hipertrofiji ronas-
tog dijela pokoice
keraunofobija (gr. keraunos grom,
munja, fobeomai bojim se) med. strah
od sijevanja i grmljavine
keraunometar (gr. keraunos grom,
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje jaine munje i oluje
keraunoskopij (gr. keraunos grom,
skopein gledati, promatrati) mjesto
s kojega se promatra grm^rvina;
stroj za proizvoenje grmljavine na
pozoruicamt.
keraunoskopij a (gr. keraunos grom,
skopein gledati, promatrati) gatanje
po oluji, nepogodi, munji
687 keson
Kerber (gr. Kerberos) 1. mit. troglavi
pas s repom i glavom zmaja, uvao
je ulaz u podzemni svijet i na ulazae
mahao repom, ali nikoga nije pustio
van; pren. grub i neljubazan vratar;
2. astr. zvijee koje sada spada u
Herkul
kerbila (njem. Korblein) koarica
kere (gr. Keres) mn. mit. starogrke
boice smrti i sudbine, osobito nasil-
ne smrti
Kerempuh (ma. kerek okrugao, poh
trbuh) hrvatska varijanta pukog a-
ljivine; simbol objeenjatva
kerentina sustav slabe i labave upra-
ve, uplji govori, paradiranje rodo-
ljubljem i besplodna politika (po A.
F. Kerenskom, prvom predsjedniku
ruske vlade nakon odstupa cara Ni-
kole II. 1917. )
keriktika (gr. keryx glasnik, objav-
ljiva) vjetina propovijedanja; ho-
miletika
kermes (engl. kermess) zabava, obino
dobrotovorna, koja se prireuje u pri-
rodi; crkveni god, protenje
kerner (njem. Korner) teh. svrdlo kojim
se poinje buenje rupa
kerografija (gr. keros vosak, grafia)
slikanje voskom, slikanje u vosku
keroidan (gr. keros vosak, eidos oblik)
voast, slian vosku
keromantija (gr. keros, manteia prori-
canje) gatanje u vosak
keroplastika (gr. keros, plastike)
pravljenje votanih figura
kerozin (gr. keros vosak) svijetlea
tvar koja se dobiva od amerikog pe-
troleja
kerubin (hebr.) u kranskoj Crkvi: an-
eo, nadljudsko bie s djeiom gla-
vom i krilima koje se nalazi uz Bo<?a
keson (fr. caisson) kolski sanduk na
boku, ispod sjedala; pom. san na
stranjem dijelu lae; metalni san-
duk koji se sputa u vodu da bi se
mogli kopati pod vodom temelji i zi-
kesten
dati stupovi za mostove, ureen za
radnike da bi mogli raditi pod viso-
kim tlakom zraka bez tete za zdrav-
lje
kesten (lat. Castania sativa) bot. listo-
padno drvo i njegov plod iz porodice
bukava
ke (engl. cash) gotovina blagajne, is-
plata u gotovu; cash and carry it.
ke end keri (engl.) plati pa nosi
kg kratica za kilogram
Kibela grko-lidijska boica prirode i
kulture
kibic (njem. Kiebitz) radoznao proma-
tra i savjetnik nekog igraa pri igri
(karata); radoznao promatra uope
kibicirati (njem. kiebitzen) promatrati
sa zadovoljstvom druge pri kartanju;
radoznalo promatrati uope
kibitka (rus., ar. kubbat) ator od koa
ili kore drveta nomadskih Kalmika i
Kirgiza u Rusiji; polupokrivena rus-
ka putnika kola ili saonice
kibla (njem. Kiibel) kabao (osobito u
zatvorima gdje slui za vrenje nude
kibomantija (gr. kybos kocka, manteia
proricanje) proricanje iz kocaka, ga-
tanje u kocke
ki (njem. Kitsch iz engl. sketch skica)
neukusni nazoviumjetniki proizvod,
neukusno djelo bez umjetnike vri-
jednosti, umjetniko smee; und
kid (engl.) tavljena jarea koa
kiema (gr. kyema) biol. zametak, em-
brio
kiema (gr. kyema) med. trudnoa, bre-
menitost
kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gno-
sis poznavanje) med. poznavanje (ili:
utvrivanje) trudnoe
kieza (gr. kyesis) med. trudnoa
kieziologija (gr. kyesis, logia) med.
znanost o trudnoi
kifom (gr. kyfoma grba) med. v. kifoza
kifoza (gr. kyfos grba) med. iskriv-
ljenost kraljenice (kime) unatrag,
grbavost, grba; usp. lordoza, sholioza
688 kilogram
kijanizacija natapanje drveta u otopi-
ni ivinog sublimata, vitriola bakra
i dr. radi zatite od truljenja
kijanometar (gr. kyanos tamnoplav,
metron mjerilo) instrument za mje-
renje jakosti nebeskog plavetnila;
cijanometar
kik (engl. kick) port, u nogometu: uda-
rac
kiker (engl. kicker) port, nogometa,
lan nogometnog kluba
Kiklop (gr. Kyklops mit. mitski div na
Siciliji, s jednim okom na elu; Ki-
klopi, kod Homera: prastari narod
divova na Siciliji
kiklja (njem. Kittel) suknja
kiks (njem. Kickser, engl. kick) glaz.
pogrean ton puhakog instrumenta;
pren. pogreka
kila (gr. chiloi tisuu) v. kilogram
kilar (gr. chiloi, lat. area) mjera za
povrinu = 1000 ara = 100.000 m2;
kiliar
kilasa (fr. culasse) voj. stranji dio topa,
leite topa; donji dio briljanta
kilenc (ma. kilencz) broj devet u
prostakom jeziku zamjena za penis
kiler (njem. Kiihler) naprava za hlae-
nje pri destilaciji i kod automobila,
hladnjak
kiliar (gr. chiloi, lat. area) v. kilar
kilistika (gr. kylistikos koji pripada
valjanju, vjet u valjanju) vjetina
hodanja na rukama i stajanja na
glavi
kilka (rus.) zool. ruska srdela, cijenjena
zbog veoma ukusnog mesa
kilo- (gr. chiloi tisuu) 1. u sloenim
nazivima metarskog sustava mjera i
teina, kao i elektrinih jedinica =
tisuustruki broj jedinice uz koju sto-
ji, npr. kilovat, kilogram, kilometar
itd.
kilodul (gr. chiloi, engl. joule) fiz. ti-
suu dula
kilogram (gr. chiloi, gramma) 1000
grama
kilogr amkalorij a
kilogramkalorija v. kalorija
kilogramometar (gr. chiloi, gramma,
metron) fiz. jedinica rada u tehni-
kom ili gravitacijskom (teinskom)
mjernom sustavu, rad koji se izvri
kada se 1 kg podigne na visinu od
jednog metra
kilolitra (gr. chiloi, litra) tisuu litara
kilometar (gr. chiloi, metron) duljina
od 1000 metara
kilometraa (gr. chiloi, metron) mjere-
nje u kilometrima; obiljeavanje kilo-
metara; raunanje po kilometrima,
nagrada po prijeenom kilometru
kilote (fr. culotte) mn. kratke hlae;
kratke gae; enske gaice
kilovat (gr. chiloi, engl. watt) = 1000
vata = 1,36 konjske snage; kilovat-
sat = 1000 vat-sati
kiloza (gr. kyllos kriv, iskrivljen) med.
iskrivljenost, uzetost udova i, kao po-
sljedica toga, njihanje pri hodu
kilt (engl.) muka kratka suknjica kot-
skih brana, dio kotske narodne
nonje
kima (gr. kyma) arhit. valoviti dio gla-
ve stupa
kimografija (gr. kymaino uzbibavam
se, grafia) med. mjerenje i grafiko
prikazivanje krvnog tlaka
kimografion (gr. kymaino uzbibavam
se, grafo piem) med. naprava po-
mou koje se mjeri i grafiki prika-
zuje krvni tlak
kimono (jap.) muka i enska gornja
haljina kod Japanaca sa irokim ru-
kavima (prenesena i popularna u Eu-
ropi i Amreici)
kina-kora farm. kora junoamerikog
kina-drveta, jednog od najvanijih
lijekova protiv groznice; kina-korijen
se ne dobiva od ovoga drveta, nego
od perzijske biljke kina-smilaks; pe-
ruanska kora
kinderbet (njem. Kind dijete, Bett kre-
vet) djeji kreveti
689 kinetika energija
kinderpil (njem. Kind dijete, Spiel ig-
ra) "djeja igra", ono to se moe la-
ko izvesti
kined (gr. kinaidos) pasivni homo-
seksualac, protuprirodan bludnik
kinedija (gr. kinaidia neprirodna po-
hota) homoseksualizam, pederastija,
protuprirodan blud
kinefot (gr. kineo kreem, pokreem,
fos gen. fotos svjetlost) naprava za
gledanje malih kinematografskih sli-
ka, poredanih na ploi u krugu ili
vijugavo, spiralno, slian kartoskopu
kinema (gr. kinema pokret, kretanje)
v. kinematograf
kinematika (gr. kinema pokret, kre-
tanje) znanost o zakonima gibanja
tijela bez obzira na sile i mase koje
to kretanje proizvode; primijenjena
kinematika dio kinematike koji se
bavi mehanizmima gibanja; usp. ki-
netika
kinematograf (gr. kinema kretanje,
grafein pisati) 1. ureaj za snimanje
i reproduciranje predmeta koji se
kreu, izumljen 1895., posebna vrsta
fotografskog aparata koji u sekundi
pravi oko 20 snimaka; 2. dvorana u
kojoj se prikazuju i gledaju filmske
snimke; kinetograf, kinetoskop
kinematogram (gr. kinema kretanje,
gramma slika) niz ivih, kinemato-
grafskih slika
kineskop (gr. kineo kreem, skopeo
gledam) naprava sa stereoskopskim
slikama koje se okreu
kinestetini osjeaji psih. osobiti osje-
aji kretanja, napetosti i napregnu-
tosti snage
kine ta (fr. cunette, lat. cunae) voj. od-
vodni kanal u sredini suhog tvrdav-
skog rova
kinetika energija fiz. energija giba-
nja, tj. sposobnost jednog tijela da
svojim gibanjem izvri rad, energija
gibanja (supr. potencijalna energija
ili energija poloaja)
kinetike vjetine
kinetike vjetine mimike vjetine
kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji
pokree) fiz. dio dinamike koji istra-
uje odnose izmeu gibanja tijela i
sila koje djeluju na njih (supr. sta-
tika)
kinetofon (gr. kinetos pokretljiv, po-
mian, fone zvuk, ton) Edisonov
izum: kombinacija kinematografa i
gramofona pri kojoj radnju na shci
prate odgovarajue rijei, pretea
zvunog filma
kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, po-
mian, grafo piem) v. kinematograf
kinetoskop (gr. kinetos pokretljiv, po-
mian, skopein gledati, pogledati) v.
kinematograf
kineza (gr. kinesis) kretanje
kinezijatrika (gr. kinesis kretanje,
iatrike lijenitvo) lijeenje (ili: osna-
ivanje) tijela pomou kretanja, gim-
nastike
kineziometrija (gr. kinesis kretanje,
metria) vjetina mjerenja kretanja
kinezioneuroza (gr. kinesis kretanje,
neuron ivac) med. ivana bolest
sustava za kretanje
kinezioterapija (gr. kinesis kretanje,
therapeia lijeenje) lijeenje pomou
kretanja, gimnastike
King, Luther Martin (19291968) bo-
rac za ravnopravnost Crnaca u Sjedi-
njenim Amerikim Dravama; do-
bitnik Nobelove nagrade za mir
1964.; poginuo kao rtva atentata u
Memphisu
King-Kong ime golemog majmuna iz
istoimenog filma (snimljeno vie ver-
zija)
kinidin (peruan. quina) kem. smolasti
sastojak kore kininskog drveta, po
kem. sastavu slian kininu; upotreb-
ljava se kao lijek kod ivanih pore-
meaja srca
kinin (peruan. quina) farm. osebujan
alkaloid, sol koja se dobiva od kore
690 kiosk
kininskog drveta, odlino sredstvo
protiv groznice
kininizacija (lat. cininisatio) med. opa
uporaba kinina kao sredstva za za-
titu od bolesti, osobito u malarinim
krajevima
kino (gr. kineo kreem) krai izraz za
kinematograf
kinofobija (gr. kyon pas, fobos strah)
med. bolesni strah od pasa
kinoidin (peruan. quina, gr. eidos)
kem. gorak i bez mirisa proizvod koji
se, kao uzgredan, dobiva pri pripremi
kinina; upotrebljava se i kao lijek
protiv groznice
kinologija (gr. kyon gen. kynos pas,
logia) znanost o psima i o pseim ra-
sama
kinoreksija (gr. kyon pas, orexis te-
nja, prohtjev, udnja) med. vuja
glad, pasja glad, neodoljiva udnja
za jelom
kinoteka (gr. kineo kreem, theke ku-
tija, sanduk; spremite) zbirka fil-
mova, filmski arhiv; zgrada u kojoj
se nalazi ovakva zbirka
kinpakl (njem. Kinnbacke) donja eljust
(osobito svinjska, u mesarskom je-
ziku)
kinteron (p. quinteron) "petina crnca":
potomak Europljanina i kvarteron-
ke; usp. kvarteroni
kioforija (gr. kyos zametak, foreo no-
sim) med. noenje, vrijeme trudno-
e, trajanje trudnoe
kionitis (gr. kion oteena resa) med.
upala resice
kionofaranks (gr. kion, faranx klisu-
ra) med. rascjep resice
kionoptoza (gr. kion. resica, ptosis
pad) med. spadnutost resice, spu-
tenost
kiosk (tur. kiuk, pers. kuk) sjenica,
vrtna kuica za odmor; kuica za pro-
davanje neke robe na ulici (novina,
asopisa, duhana itd.)
kiotrofija
kiotrofija (gr. kyos zametak, trofe pre-
hrana) med. prehranjivanje zamet-
ka u maternici
kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (po-
sebice kao sastavni dio osobnog
imena)
kiraet (ar.) kod muslimana: itanje, re-
citiranje Kur'ana
kiraethana (tur.) itaonica
kirasir (fr. cuirassier) voj. nekada: teki
oklopljeni konjanik u nekim zemlja-
ma
kirenaici mn. fil. pristae Sokratovog
uenika Aristipa iz Kirene koji su
hedonizam (naelo zadovoljstva)
smatrah najviim dobrom
kireta (fr. curette, curer) med. struga-
lica, posebna lica na dugakom dr-
ku za ienje maternice
kiretaa (fr. curettage) med. ienje
maternice pomou kirete
Kirgizi mn. nomadski narod tursko-
tatarskog plemena, ivi po srednjoa-
zijskim stepama
kiri (fr. Curie) fiz. jedinica za mjerenje
radioaktivnosti
kirije elejson (gr. Kyrie eleison) Go-
spodine, smiluj se! (poetak katoli-
kih litanija)
kiriologija (gr. kyrios glavni, odluu-
jui, logia) pravo znaenje, stvarno
znaenje, pravi smisao
kirioloki (gr. kyrios, logos) pril. to
treba razumjeti u pravom smislu; u
pravom izrazu; prirodno predoeno,
prirodno prikazano
Kirka (gr. Kirke) mit. glasovita grka
arobnica koja je pretvarala ljude u
ivotinje, poznata po tome to je kod
sebe zadravala Odiseja kad se vra-
ao iz Troje (Homerova "Odiseja");
pren. opasna ljubavnica; astr. ime
jednog asteroida otkrivenog 1855.
kirner (njem. Korner) v. kerner
kirtoma (gr. kyrtoma) med. oteklina
kirurg (gr. cheirurgis ruka, cheir, er-
gon djelo) med. lijenik koji se bavi
691 kistodinija
kirurgijom, lijenik koji obavlja ope-
racije
kirurgija (gr. cheirurgia) med. lije-
enje koje se vri rukama, tj. opera-
tivnim putem
kirurki (gr. cheirurgikos) kirurki,
koji se tie kirurgije
kirzocela (gr. kirsos, kele kila, bruh)
med. kila, bruh vena, proirenost sje-
mene vene
kirzoftalmija (gr. kirsos, ofthalmos
oko) med. upala oiju s proirenjem
vena
kirzomfalus (gr. pucanje ili proirenje
krvne ile, kirsos pupak) med. pro-
irenost trbune vene
kirzotomija (gr. kirsos, tome rezanje)
med. rezanje vene, odvajanje vene re-
zanjem
kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene
kisa (gr. kissa) gaenje na obina jela
i bolestan prohtjev za neobinim je-
lima kod trudnica; kita
kismet (tur.) sudbina, udes, ono to je
sudbina svakome unaprijed odredila
kismis (ind.) vrsta istonoind. katuna
kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik)
mat. crta brljanastog lista, krivulja
treeg stupnja
kista (gr. kystis mjehur) anat. mokra-
ni mjehur; med. okruglasta i uplja
oteklina s kaastim ili tekuim sadr-
ajem
kistalgija (gr. kystis mokrani mjehur,
algos bol) med. bol u mokranom
mjehuru; kistodinija
kistian (gr. kystis mjehur) prid. koji
se tie mokranog mjehura; mjehu-
rast
kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med.
upala usmine (na enskom spolnom
organu)
kistocela (gr. kystis, kele) med. kila
(bruh) mokranog mjehura
kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med.
v. kistalgija
kistolit
kistolit (gr. kystis, lithos kamen) med.
kamen u mokranom mjehuru
kistom (gr. kystis mjehur) med. izras-
lina podijeljena na vie upljina s te-
kuim ili hladetinastim sadrajem
kistopatija (gr. kystis, pathos bol, bo-
lest) med. bolest mokranog mjehura
kistoskop (gr. kystis, skopeo proma-
tram, gledam) med. sprava (ili: zrca-
lo) za pregled mokranog mjehura
kistoskopija (gr. kystis mjehur, sko-
peo) med. pregled mokranog mje-
hura kistoskopom
kistotom (gr. kystis, tome rezanje)
med. no za prorezivanje mokranog
mjehura
kistotomija (gr. kystis, tome rezanje)
med. operativno otvaranje, prorezi-
vanje mokranog mjehura
kit (njem. Kitt) meka, tjestasta tvar,
supstanca koja se, nakon uporabe,
stvrdnjava; slui za privrivanje
vrstih tijela (npr. prozorskih okana)
kita (gr. kitta) med. v. kisa
kitab (ar.) knjiga, pismo; Kur'an, itab
kitaj (ar.) trg. vrsta kineske svilene ili
pamune tkanine; u ekoj: vrsta fi-
nog katuna
kitara (gr. kithara) glaz. v. gitara
kitati (njem. kitten) spojiti, spajati ki-
tom
kitatka (rus.) vrsta kineske pamune
tkanine
kitnkes (n. Quitten-kase) suh pekmez
od dunja
kiveta (fr. cuvette) umivaonik; posuda
za hvatanje kinice s krova; unutar-
nji poklopac depnog ili runog sata
kivi zool. ptica trkaica s dugim i tan-
kim kljunom, potpuno zakrljalim
krilima i repom te dlakastim perjem,
ivi u Novom Zelandu
kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, ob-
laganje okna daskama; uvoenje
metalne cijevi u arteki zdenac
kizjak (rus.) gorivo od suene govee
balege
692 klasa
klabo (fr. clabaud) lajalo, lajavac; vrsta
lovakih pasa klempavih uiju
klafrati (njem. klaffen lajati) brbljati,
blebetati, ogovarati
klajnbirger (njem. klein malen, Biirger
graanin) malograanin, ovjek za-
tarjelih pogleda, gledita
klajster (njem. Kleister) u postolarstvu:
ljepilo od brana, krobno ljepilo
klak (fr. claque) pljuska; potplaeni
pljeskai (u kazalitu); eir (cilin-
dar) na sklapanje
klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska;
usp. klak
klamer (njem. Klammer) spajalica,
spojnica, kvaica za spise
klamfa (njem. Klampfe) u graditeljstvu:
eljezna kuka koja slui za spajanje
veih predmeta
klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji
su lanovi vjerovali da potjeu od jed-
nog osnivaa, tako da je starjeina
bratstva imao nad njima neku vrstu
partrijarhalne vlasti (klansko uree-
nje ukinuto je 1745.); 2. etn. naziv
za bratstvo iji se lanovi smatraju
krvnim srodnicima te, prema tome,
ne sklapaju izmeu sebe brakove,
osveuju se zajednikom neprijate-
lju i dr.; pren. skupina ljudi pove-
zanih zajednikim interesima
klarifikacija (lat. clarificatio) bistrenje,
proiavanje (neke tekuine); prav.
objanjenje, izvianje
klarina (tal. clarino) glaz. truba
klarinet (fr. clarinette) glaz. drveni pu-
haki instrument, vrsta flaute; na-
pravljen oko 1700.
klarinetist (fr. clarinette) svira klari-
neta
klarirati (lat. clarare) razjasniti; obaviti
carinski postupak pri dolasku ili
odlasku broda; osloboditi robu poto
se udovolji svim carinskim obveza-
ma
klasa (lat. classis razred) bot. zool. 1.
razred, skupina; 2. u sociolokom
klaser 693
smislu: skupina ljudi istih drutve-
nih i ekonomskih interesa; 3. vrsta;
razred, uionica, odjel; voj. obveznici
kojima iste godine pada rok slue-
nja; port, izvrstan igra
klaser (lat. classis razred) u filateliji:
posebna knjiga za umetanje i uvanje
maraka i duplikata maraka
klasici (lat. classici) mn. u starom Ri-
mu: graani prve klase, prvog stale-
a; kasnije: istaknuti pisci grke i
rimske starine; u suvremenim knji-
evnostima: pisci koji su pisali ugle-
dajui se na starogrke i rimske pis-
ce, ili oni ija djela imaju osobitu
vrijednost; jed. klasik
klasicitet (lat. classis) ono to je pri-
mjerno, uzorno, nedostino, npr. stil
klasicizam (lat. classis) smjer u novijoj
knjievnosti i arhitekturi ija je glav-
na odlika ugledanje na slina djela
klasine starine i renesanse; supr.
romantizam
klasian (lat. classicus) koji se odnosi
na klasike ili potjee od klasika, an-
tiki; uzoran, odlian, prvorazredan;
klasini jezici grki i latinski jezik
klasina knjievnost knjievnost sta-
rih Grka i Rimljana; u irem smislu:
ono to je u nekoj knjievnosti najbo-
lje, prvorazredno
klasina starina vrijeme starih Grka
i Rimljana
klasificirati (lat. classificare) razvrs-
tati, razvrstavati, podijeliti na vrste,
skupine, redove i dr.; ocijeniti (ue-
nike)
klasifikacija (lat. classificatio) podjela,
raspored, razvrstavanje; logika kla-
sifikacija podjela opsega jednog poj-
ma, tj. podjela toga pojma na one
pojmove koje on sobom obuhvaa,
npr. pojam paralelograma dijeli se
na: kvadrat, pravokutnik, romb i
romboid
klasik (lat. classicus) v. klasici
klauzura
klasirati (fr. classer, lat. classis) raz-
vrstati, razvrstavati, dijeliti ili po-
dijeliti na redove, vrste itd.; odrediti
vrijednost, red, rang, klasu
klasna svijest cjelokupan pogled na
svijet nekog drutvenog stalea do
kojega je doao i u kojem je odgajan
na temelju svoga politiko-ekonom-
skog poloaja i opih uvjeta ivota
klasni porez neposredni porez pri ko-
jem se porezni obveznici razvrstava-
ju u odreene klase, prema vanjskim
oznakama (socijalni poloaj itd.) i
prema tome se razliito oporezuju
klastine stijene (gr. klasis lomlje-
nje, razbijanje) sedimentne stijene
koje se sastoje od estica nastalih ke-
mijskim ili mehanikim razaranjem
starijih stijena
klaun (engl. clown, lat. colonus seljak,
budala) aljivac na staroengleskoj
pozornici (ono to je Hansvvurst kod
Nijemaca); danas: komedija, lakr-
dija u cirkusu
klaustar (lat. claustrum) samostan, "za-
tvoreno mjesto"; u kat. samostani-
ma: unutranje dvorite okrueno tri-
jemovima s arkadama
klaustrofobija (lat. claudere zatvoriti,
gr. fobos strah) strah od zatvorenih
prostora
klauza (lat. clausa, clausum, claudere
zakljuati, zatvoriti) prebivalite, ko-
liba; redovnikova ili pustinjakova so-
bica; tjesnac, klanac; naprava za va-
ljanje stabala s planina u doline
klauzula (lat. clausula) prav. uvjet koji
ograniava, odredba, toka, lanak
(ugovora, zakona); ret. glaz. zaklju-
ak jednog perioda; sine clausula it.
sine klauzula (lat.) bez ogranienja
klauzura (lat. claudere zakljuati, za-
tvoriti, clausura zatvor, brava) zatva-
ranje; uhienje, hapenje; samostan-
ska usamljenost; pisani zadatak na
zavrnim dravnim ispitima koji se
klavesen
radi pod nadzorom lanova ispitne
komisije (u zatvorenoj sobi)
klavesen (fr. clavecin) glaz. prvoitni tip
glasovira; klavesin
klaviembalo (tal. clavicembalo) glaz.
v. klavikord
klavijatura (lat. clavis klju) glaz. sve
tipke, red i raspored tipki na glaso-
viru i orguljama; tipkovnica, tasta-
tura
klavikord (gr. harpazo zagrabim,
uhvatim, chorde ica) glaz. zavinut
glasovir fortepiano (kod Engleza)
klavikord (lat. clavis, gr. chorde ica),
stariji, glasoviru slian glazbeni in-
strument
klavikula (lat. clavicula kljui) anat.
kljuna kost, kljunica
klavikularan (lat. clavicula kljui, cla-
vicularis) anat. kljunini, koji se tie
kljune kosti
klavir (lat. claviarium, fr. clavier) glaz.
glasovir, najvaniji instrument s tip-
kama i icama kod kojega opseg
tonova iznosi est i pol do sedam ok-
tava
klavis (lat. clavis) klju: glaz. tipka kod
orgulja i glasovira; notni klju, znak
kojim se obiljeava ton nota; filoloki
klavis jezini klju, ijenik, npr. Cla-
vis Homeria rjenik s tumaenjem
Homerovih rijei
klefte (gr. kleptes) mn. hajduci koji su
se, kad su Turci pokorili Grku, po-
vukli u planine sjeverne i srednje
Grke i odatle se borili za osloboenje
svoje domovine; klepte
kleidagra (gr. kleis kljuna kost, klei-
dos napadaj) kostobolja kljune ko-
sti, kljunice
kleidomantija (gr. kleis klju, man-
teia proricanje) proricanje po klju-
evima, gatanje u kljueve
Kleopatra (6830 pr. n. e.) egipatska
vladarica, ljubavnica Cezara i Marka
Antonija
694 klerofaizam
kleplovati (njem. kloppein) u enskom
runom radu: plesti ipku drvenim
tapiima (iglama)
klepsidra (gr. klepsydra, klepto skri-
vam, hydor voda) starinski vodeni
sat slian pjeanom satu
klepte (gr. kleptes) mn. v. klefte
kleptolagnija (gr. klepto kradem, lag-
neia blud, uspaljenost) med. seksu-
alno uivanje koje kod nekih ljudi
uzrokuje izvrena kraa
kleptoman (gr. klepto kradem, mania
pomama, ludilo) osoba optereena bo-
lesnim i neodoljivim nagonom za
kraom
kleptomanija (gr. klepto, mania) med.
bolestan i neodoljiv nagon za kraom
kod psihopata, epileptiara, malo-
umnih i histerinih osoba
kler (fr. clerc, gr. kleros duhovnitvo,
sveenstvo) sveenik, duhovnik; sve-
enstvo; uen ovjek (po tome to su
se, u srednjem vijeku, sveenici goto-
vo jedini bavili znanou); pisar (od-
vjetniki, dravni itd.)
kler (gr. kleros, lat. clerus) sveeniki
stale, sveenstvo
klerik (gr. kleros) sveenik, duhovnik;
pisac, znanstvenik
klerikalac (gr. kleros) pristaa sveen-
stva i klerikalizma
klerikalan (gr. kleros) sveeniki, koji
pripada sveenikom staleu; koji u
radu strogo vodi rauna o interesima
crkve i sveenstva (ultramontan)
klerikalizam (gr. kleros) politiki i
ideoloki sustav katolikog ultramon-
tanskog sveenstva koje u svim svo-
jim postupcima i javnom radu vodi
prije svega rauna o interesima Kat.
crkve i svoga stalea
klerikat (lat. clericatus) sveeniki
stale, sveenstvo
klerofaizam (gr. kleros sveenstvo,
tal. fascismo) moralna i fizika su-
radnja i sprega crkvenih i faisti-
klerogamija
kih krugova, povezivanje klerikaliz-
ma i faizma
klerogamija (gr. kleros, gamia enid-
ba, udaja) sveeniki brak
klerokracija (gr. kleros, kratia vlada-
vina, vlast) vladavina sveenikog
stalea, vladavina, utjecaj i mo kle-
rikalaca
kleromantija (gr. kleros kocka, dri-
jeb, manteia) proricanje iz kocaka ili
danih brojeva
klijent (lat. cliens gen. clientis "onaj
koji se odziva" svom zatitniku, gr.
klyo ujem, sluam) tienik; osoba
koja se povjerila odvjetniku kako bi
joj on titio interese; med. bolesnik,
pacijent; trg. muterija, kupac
klijentela (lat. clientela) tienici, kli-
jenti odvjetnika; bolesnici, pacijenti
lijenika; kupci, muterije trgovca
klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje
ili varanje, meusobno pomaganje
neasnim sredstvima, bagra, fajta
klima (gr. klima nagib, predio zemlje,
klino naginjem) podneblje, stanje (ili
okolnosti, prilike) nekog predjela,
kraja, podruja u odnosu prema pre-
teitim pojavama kao to su tempe-
ratura, vlaga itd., osobito ukoliko to
utjee na ivotinjski i biljni ivot
klimaks (gr. klimax ljestve, stube) pe-
njanje; poet. pojaavanje izraza, niza-
nje slinih pojmova uzlaznim redom,
nizanje pojmova od slabijih prema
jaima
klimakterian (gr. klimakterikos stu-
panjski) klimakterine godine kriti-
ne, "opasne" godine (kod ena doba
kad im se spolne funkcije ponu ga-
siti, izmeu 4555, a kod mukaraca
izmeu 5060 godine); takoer: sva-
ka sedma godina u ljudskom ivotu,
kad se u tijelu zbivaju osjetne pro-
mjene
klimakterij (gr. klimakter stupanj,
ljestvna preaga) med. razdoblje u
ivotu ene kad joj prestaje menstru-
695 klinika
acija; pren. opasna ili prekretna
godina u ljudskom ivotu
klimatika (gr. klima) znanost o utje-
caju klime, podneblja, na tijelo
klimatografija (gr. klima, grafo) opi-
sivanje klime
klimatologija (gr. klima, logia) zna-
nost o klimi (dio fizikog zemljopisa)
klimatoterapija (gr. klima, therapeia
lijeenje) lijeenje utjecajem klimat-
skih prilika
klimatske bolesti bolesti koje uglav-
nom, posredno ili neposredno, izaziva
klima (toplina, vlanost, vjetar, nad-
morska visina itd.); preteito su trop-
ske prirode, javljaju se u arkom
pojasu
klimatski (gr. klima) koji se odnosi
na klimu, koji je u vezi s klimom
klimazona (gr. klima, zone pojas) geol.
podruje s odreenom klimom (o ko-
joj ovisi stvaranje zemlje)
klimentica jedan od naziva za irilicu
(po njezinu tvorcu Klimentu)
klimprati (njem. klimpern) udarati po
glasoviru, tj. loe svirati
klin (engl. clinch) port, u boksanju,
akanju: poloaj kad se natjecatelj
nasloni na protivnika ili se uhvati
za njega i na taj nain ga sprjeava
u udaranju
kliniar (gr. kline postelja, krevet)
med. nastavnik u klinici; student koji
posjeuje kliniku radi uenja
kliniki (gr. klinikos koji lei bolestan
u postelji) koji se tie lijeenja boles-
nika vezanih za postelju; kliniki in-
stitut ustanova za prouavanje bole-
sti i lijeenje bolesnika
klinika (gr. klinikos koji lei bolestan
u postelji, krevetu, kline postelja,
krevet) med. pouavanje u praktinoj
medicini na samim bolesnicima; za-
vod u kojem se daju takve pouke stu-
dentima medicine; stacionarna kli-
nika bolnica iji bolesnici slue i kao
nastavni materijal; poliklinika zavod
klinka
u koji dolaze bolesnici radi savjeta;
ambulatorna klinika posjet bolesni-
cima u njihovim privatnim stano-
vima (posebice od strane mladih li-
jenika), lijeenje bolesnika koji ne
lee u postelji
klinka (atr.) djevojica
klinkeri (engl. clinker) mn. port, tr-
kaki amci preklopne grade
klinoidan (gr. kline krevet, postelja,
eidos oblik) posteljast, krevetast, u
obliku postelje, sedla (kost)
klinologija (gr. kline krevet, postelja)
med. znanost o najboljem i najsvr-
hovitijem nainu njege i lijeenja bo-
lesnika
klinometar (gr. klinein nagnuti, na-
gibati, metron mjera, mjerilo) rudar-
ski instrument za mjerenje nagibnog
kuta brdskih slojeva
klinoskop (gr. klino nagnem, skopeo
promatram) rudarski instrument koji
pokazuje odstupa li neka povrina
ili linija od vodoravnog pravca
klinotehnika (gr. kline postelja, kre-
vet, technike) med. vjetina uree-
nja bolnica, bolesnikih soba i dr.
Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava)
mit. jedna od devet muza, muza za-
titnica povijesti, najee prikazana
s poluotvorenim smotuljkom papira
u ruci; usp. muza
kliper (engl. clipper) vrsta sjevernoa-
merikih brzih trgovakih jedrilica
u XIX. st.
klips (fr. clips) kopa, igla, bro; ukrasni
predmet koji se posebnim mehaniz-
mom privruje na eljeno mjesto
kliring (engl. clearing) u ekonomskoj
politici: sustav razmjene dobara ko-
jem je cilj da uvozi iz jedne drave u
drugu budu podjednaki, tj. da roba
robu plaa; trg. plaanje obveza bez
davanja gotovog novca ili deviza,
jednostavnim prenoenjem sa svog
rauna kod neke banke na raun ono-
696 kloaka
ga prema kojem se imaju obveze pla-
anja
klistir (gr. klyster) ubrizgavanje tople
ili hladne vode (esto s dodatkom
ulja, soli, sapuna, octa ili male koli-
ine glicerina) u crijeva radi ispiranja
i ienja od zaostale hrane (upotre-
bljava se i za izravno unoenje lije-
kova i hrane); sprava pomou koje
se to vri
klistirati (gr. klyzo ispirem, ispirem
crijeva) ispirati crijeva pomou klis-
tira
klisura (gr. kleisura) 1. klanac, uska
i duboka dolina izmeu dvaju visokih
planinskih obronaka; 2. hrid, hridi-
na, stijena
klie (fr. cliche) fotografski snimak na
staklu ili metalnoj ploi, stereotipna
ploa, otisak slike, kalup sa slikom
(slika za umnoavanje)
kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: preni-
jeti) sliku na kalup (klie) radi umno-
avanja
klitoridektomija (gr. kleitoris gen.
kleitoridos draica, ektome izrezi-
vanje) med. operativno odstranji-
vanje klitorisa
klitoris (gr. kleitoris) med. sikilj, dra-
ica (valjkast organ na prednjem i
gornjem dijelu enskog vanjskog
spolnog organa)
klitoritis (gr. kleitoris) med. upala kli-
torisa
klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesna
oteklina klitorisa; protuprirodna upo-
raba sikilj a, draice radi zadovoljen-
ja spolnog nagona
klizeometar (gr. klisis savijanje, na-
gib, metron) med. instrument za mje-
renje enske zdjelice
kliziometar (gr. klisis, metron) med.
v. klizeometar
klizma (gr. klysma) v. klistir
kloaka (lat. cloaca) gnojite; podzemni
odvodni kanal za neistou; zool. za-
kloce
jedniki odvodni kanal za izmet i
mokrau kod ptica
kloce (njem. Klotz klada, panj) nekada:
naziv za klade u koje su stavljali
sunjeve; okovi
klofer (njem. klopfen lupati) naprava
za ispraivanje tepiha; mlatilo, ispra-
iva
klonian (gr. klonos estok pokret,
silan pokret) med. trzajni; supr. to-
nian
klonus (gr. klonos) med. trzajni gr,
trzavica
klopa (atr.) jelo, hrana
klor (gr. chloros svijetlozelen, zeleno-
ut) kem. element, ukastozelen za-
guljiv phn, atomska teina 35,457,
redni broj 17, znak Cl; upotrebljava
se za bijeljenje lana, pamuka i krpa
u proizvodnji papira, kao razorno
sredstvo i sredstvo za dezinfekciju
kloracid (gr. chloros svijetlozelen, lat.
acidum kiselina) kem. antiseptini
preparat, djeluje jae od svih prija-
njih, a nema nikakvog tetnog dje-
lovanja na tkiva
kloral (gr. chloros svijetlozelen) kem.
bezbojna tekuina otrog mirisa,
CClgCHO; slui za dobivanje posve
istog kloroforma i kao sredstvo za
uspavljivanje i umirenje
kloralizam (gr. chloros svijetlozelen)
med. trovanje kloralom
klorat (gr. chloros svijetlozelen) kem.
sol klorne kiseline
kloremija (gr. chloros svijetlozelen,
zelenout, haima krv) med. bljedilo,
bljedokrvnost
kloreterid (gr. chloros, aither) narko-
tino sredstvo = kloroform
klorid (gr. chloros) kem. sol ili ester
klorovodine kiseline; spoj klora s
nekim drugim elementom ili radi-
kalom
klorirati (gr. chloros svijetlozelen) de-
zinficirati vodu klornim vapnom ili
klorom
697 kloroza
klorno vapno ukast prah, CaOCl2;
slui za bijeljenje lana, pamuka, ko-
noplje, papira i dr.
klorofil (gr. chloros svijetlozelen, ze-
lenout, fyllon list) bot. biljno zele-
nilo, veoma sloen organski spoj bje-
lanevinaste prirode u svima zelenim
dijelovima biljaka, osobito u listu; na-
staje samo utjecajem Suneve svjet-
losti; klorofilna asimilacija proces
stvaranja organskih tvari iz neorgan-
skih, poglavito iz vode i ugljine ki-
seline
kloroform (fr. chloroforme, gr. chloros
svijetlozelen, lat. formica mrav) kem.
bezbojna tekuina eterinog mirisa i
slatkog okusa, CHC13; upotrebljava
se u kirurgiji kao narkotino sred-
stvo; formilklorid
kloroformirati med. uspavati kloro-
formom
klorom (gr. chloros svijetlozelen, ze-
lenout) med. opasna zelenkasta iz-
raslina, spada u sarkome
klorometar (gr. chloros svijetlozelen,
metron mjera, mjerilo) instrument za
mjerenje koliine klora u klornom
vapnu, klornoj vodi i drugim kloro-
vim spojevima
klorometrija (gr. chloros svijetlozelen,
metria mjerenje) mjerenje koliine
klora pomou klorometra
kloroplasti (gr. chloros svijetlozelen,
plasso tvorim) bot. okrugla ili elipso-
idna tijela u povrinskim biljnim sta-
nicama koja biljkama daju zelenu
boju
klorovodina kiselina kem. spoj klora
i vodika, HC1, klorovodik, upotreb-
ljava se mnogo u kemijskoj industri-
ji
kloroza (gr. chloros svijetlozelen, ze-
lenout) 1. med. bljedilo, blijeda boja
lica zbog izostale menstruacije, tzv.
bijela groznica; 2. bot. bolest biljaka
pri kojoj lie gubi zelenilo (klorofil)
i postaje uto (klorotino)
kloster
kloster (lat. claustrum, njem. Kloster)
samostan
kloar (fr. clochard) beskunik, siro-
mah, skitnica (u Parizu)
klot (engl. cloth) sukno, platno, tkanina
za podstavu
klozet (starofr. dem. od clos, lat. clau-
sum od claudere zakljuati, zatvoriti)
nunik, zahod; engleski klozet zahod
u kojem se neistoa ispire vodom u
odvodnu jamu
klub (engl. club) ue drutvo (politiko,
knjievno, prijateljsko) i mjesto gdje
se ono sastaje; portsko drutvo
km kratica za kilometar
knakser (njem. knacken praskati, pu-
cati) u filmskom jeziku: izraz za krc-
kanje, praskanje (u magnetofonskoj
vrpci)
knedl (njem. Knodel) kuh. poznato jelo
od brana i jaja (sa sirom, ljivama
i dr.) u obliku loptice, valjuak
Knesset (hebr.) izraelski parlament
knezma (gr. knesis eanje) med. ra-
eano mjesto, oiljak ih rana na-
pravljena eanjem
knezmus (gr. knesmos) med. svrab
knidoza (gr. knide kopriva) med.
svrab, svrbe; koprivnjaa: ibanje
koprivama (kod neosjetljivosti), urti-
kacija
kniks (njem. Knicks) naklon pred kim
s malim poklecavanjem
knisoregmija (gr. knissa miris peen-
ke, regnymi izbijem, provrim) med.
podrigivanje
knohnicer (njem. Knochen kost, schii-
tzen uvati) port, kod nogometaa:
titnik za kosti, osobito za zglobove,
tzv. kostobran
knut (rus. knut, got. hunto) bi; posebni
bi od netavljene koe kojim su u
Rusiji, sve do 1845., ibah one koji
su osuivani na batine
koacervacija (lat. coacervatio) ret. go-
milanje, nagomilavanje (dokaza, raz-
loga)
698 koalicija
koadjutor (lat. coadjutor) pomonik;
pomonik ili unaprijed odreeni na-
sljednik crkvenog velikodostojnika
kod katolika, osobito nadbiskupa
koadjutorat (lat. coadjutoratus) sluba
koadj utora
koadjutorica (lat. coadjutor) pomonica
ili unaprijed odreena nasljednica
poglavarice samostana
koadjuvancija (lat. coadjuvantia) po-
mo, suradnja
koadunacija (lat. coadunatio) ponovno
spajanje, udruivanje onoga to je
prije bilo odvojeno
koagulacija (lat. coagulatio) zgruava-
nje, zgruanje, gruanje, usiravanje,
usirenje; zgruanost, usirenje, usi-
renost
koagulancije (lat. coagulantia) mn.
med. sredstva koja izazivaju zgru-
avanje krvi i krvne surutke (krvnog
seruma)
koagulativan (lat. coagulativus) zgru-
avjui, koji izaziva zgruavanje, koji
pomae usiravanje
koagulirati (lat. coagulare) zgruati,
zgruavati, usiriti, usiravati; zgruati
se, zgruavati se, usiravati se
koagulum (lat. coagulum) sredstvo za
zgruavanje; med. krvni ugruak koji
se stvara pri zgruavanju krvi
koakcija (lat. coactio) prisila, prisilja-
vanje; prisilno naplaivanje
koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija
koaksijalan (lat. cum ca, axis os, oso-
vina, coaxialis) suosni, suosovinski,
sa zajednikom osi (ili: osovinom)
koaktivan (lat. cogere primorati, pri-
siliti, coactio primoravanje, prisilja-
vanje) prisilan, koji ima pravo pri-
iliti
koalescencija (lat. coalescentia) med.
sraivanje; sraslost
koalescirati (layt. coalescere) srasti,
srastati; koalizirati
koalicija (lat. coalitio) udruivanje, sa-
vez; osobito: udruivanje vie sila ih
koalirati
politikih stranaka protiv zajed-
nikog protivnika
koalirati (lat. coalescere) udruiti, sje-
diniti
koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati
koaptacija (lat. co-aptatio) prilagoa-
vanje; med. namjetanje slomljenih
ili osakaenih udova
koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, pri-
ljubiti; prilagoditi
koarktacija (lat. coarctatio) jako sua-
vanje, stjenjavanje, zbijanje; jako
suenje, jaka suenost, stjenjenje,
stijenjenost
koartikulacija (lat. coarticulatio) anat.
sastav (ili spoj, veza) dviju kostiju;
sinartroza
kobalt (njem. Kobalt, ista rije kao Ko-
bold, jer su onda rudari smatrali da
nema vrijednosti) min., kem. ele-
ment, atomska teina 58,94, redni
broj 27, znak Co, bijelosiva kovina,
u prirodi se nalazi samo u rudama
spojena s arsenom i sumporom, sama
nema tehnike vanosti; od njegovog
oksida dobiva se lijepa plava boja
(smalta); kobalt-ultramarin plava bo-
ja sastavljena od kobaltovog oksida i
gline
koboldi (njem. Kobolde) mn. u njem.
mitologiji: runi, zli, kao patuljci mali
kuni i brdski demoni
kobra (port. cobra, lat. colubra zmija)
zool. istonoindijska naoarka (zmija
otrovnica)
Kochovi bacili it. Kohovi ... med. ba-
cili tuberkuloze i kolere koje je pro-
naao dr. Robert Koch (18431910)
koda (tal. coda, lat. cauda rep) glaz.
zavretak glazbenog stavka; poet.
stihovi kao dodatak uz sonet
kodak izmiljeni tvorniki naziv kao za-
titni znak za ameriko-engleske pro-
izvode fotografskih aparata i filmova;
fotografski aparat
kodebitor (lat. codebitor) sudunik
699 kodoroi
kodecernent (lat. co-decernere suodlu-
iti) sudionik u donoenju odluke,
suradnik na donoenju odluke
kodein (gr. kodeia makova glavica, lat.
codeinum) kem. alkaloid koji se na-
lazi u opiju(mu), priprema se umjet-
no iz morfina, ah je blai od ovoga;
upotrebljava se kao sredstvo za umi-
renje ivaca i ublaivanje kalja
kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj;
knjiga, jer su stari pisah na drvenim
tablicama prevuenim voskom, cau-
dex biljenica) zakonik, zbornik za-
kona; rukopis; pren. propis, propisi,
pravila
kodenuncijat (lat. co-denuntatius)
prav. suoptuenik, suokrivljenik
kodicil (lat. codicillus dem. od codex)
prav. dodatak oporuci koji sadri
neke sporedne i manje vane odred-
be; takoer: oporuka koja nije sa-
stavljena u propisanom obliku i pred
dovoljnim brojem svjedoka; kodi-
cilarna klauzula odredba po kojoj se
jedna oporuka treba smatrati kao
kodicil u sluaju da ne bude priznata
kao prava
kodificirati (lat. codex zakonik, facere
initi, praviti) sastavljati zakonik,
sastaviti zakonik (ili: zbornik zako-
na)
kodifikacija (lat. codex zakonik, facere
initi, praviti) skupljanje pojedina-
nih zakona i njihovo sreivanje i uno-
enje u jedno jedinstveno, sustavno
djelo
kodifikator (lat. codificator) sastavlja
zakonika (ili: zbornika zakona)
kodirekcija (lat. codirectio) suuprava,
suupravljanje
kodirektor (lat. codirector) suupravi-
telj
kodivizija (lat. co-divisio) sporedna po-
djela neega po drugom nekom na-
elu
kodoroi (tal. codirosso) zool. ptica cr-
venrepka
kodo
kodo (tur.) posrednik pri sklapanju
braka
koedukacija (lat. co-educatio) zajedni-
ko odgajanje muke i enske djece u
iotom razredu (odjelu) u mjeovitim
kolama
koeficijencija (lat. coefficientia) sudje-
lovanje, suradnja
koeficijent (lat. coefficiens) mat. stalna
ili poznata veliina koja je mnoitelj
promjenjive ili nepoznate veliine
koegzistencija (lat. coexistentia) supo-
stojanje, istodobno postojanje, zajed-
niko postojanje, postojanje vie stva-
ri istodobno
koegzistirati (lat. coexistere) postojati
istodobno, zajedno postojati
koekstenzija (lat. coextensio) podjed-
nako prostiranje, podjednako pru-
anje
koekstenzivan (lat. ceoxtensivus) koji
se podjednako daleko prostire, prua
koempcija (lat. coemptio) kupnja, or-
taka kupnja; brak pri kojem se e-
na kupuje
koepiskop (lat. co-, gr. episkopos) su-
biskup
koercibilan (lat. coercibilis) ukrotiv,
svladiv; za plinove: koji se moe pre-
tvoriti u tekuinu
koercibilitet (lat. coercibilitas) ukrot-
ljivost, svladljivost
koercicija (lat. coercitio) ograniavanje,
obuzdavanje; primoravanje
koercirati (lat. coercere) prisiliti, pri-
morati, ukrotiti
koercitivan (lat. coercitivus) prisilan;
koercitivna sila fiz. sposobnost e-
ljeza da zadri u sebi preostali mag-
netizam po prestanku djelovanjem
induciranog magneta
koesencija (lat. coessentia) jednobit-
nost, ista bit (u nauavanju o Svetom
Trojstvu); koesencijalitet
koesencijalan (lat. coessentialis) iste
biti, istobitan
700 kohabitacija
koesencijalnost (lat. coessentialitas) v.
koesencij
kofein (ar. kahva, lat. coffeinum) kem.
organska baza, nalazi se u kavi i a-
ju, u malim koliinama djeluje osvje-
avajue, u veim (i dugotrajno) ot-
rovno; sredstvo protiv glavobolje i
drugih ivanih bolesti
kofer (gr. kofinos koara, fr. coffre)
koveg; voj. u utvrdama: prolaz s obje
strane utvrde zatien zemljanim na-
sipom koji vodi preko suhih rovova
ili kroz brisani prostor prema vanj-
skim dijelovima utvrde
kofoza (gr. kofosis) med. gluhoa
kofraa (fr. coffrage) voj. oblaganje zem-
ljanih prokopa gredama, daskama i
si.
kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati pro-
kope gredama, daskama i si., vriti
kofrau
kofta starjeina jedne tajne (slobodno-
zidarske) udruge u Egiptu
kogitabilan (lat. cogitabilis) zamiljiv,
koji se moe zamisliti
kogitacija (lat. cogitatio) fil. miljenje,
razmiljanje, smiljanje; svjesnost,
svijest
kognacija (lat. cognatio) krvno srod-
stvo; pren. slinost, srodnost; cogna-
tio spiritualis it. kognacio spiritua-
lis (lat.) duhovno srodstvo, kumstvo
kognat (lat. cognatus) roak po krvi,
roak po enskoj strani (majci ili e-
ni); supr. agnat
kognicija (lat. cognitio) mo spozna-
vanja, spoznaja, znanje: prav. sudska
istraga
kognicionalni (lat. cognitionalis) prav.
koji spada u sudsku istragu, koji se
tie sudske istrage
kognitivan (lat. cognitivus) spoznajni,
koji se tie spoznaje
kohabitacija (lat. cohabitatio) stano-
vanje zajedno; ivot udvoje; odnoaj,
spolno openje
i kohabitant
kohabitant (lat. cohabitans) sustanov-
nik, sustanar
koherencija (lat. cohaerentia) sveza;
spojenost, sraslost, povezanost; fiz.
koherencija (sustava valova)
koherentan (lat. cohaerens) koji se dri
zajedno; povezan, spojen; fiz. povezan
(s drugim) tako da se svakoga trenut-
ka titrajno stanje jednoga potpuno
slae s titrajnim stanjem drugoga
koherirati (lat. cohaerere) drati se
zajedno; biti u vezi, biti povezan, biti
spojen, imati veze (npr. govor)
kohezija (lat. cohaesio) fiz. privlana
sila izmeu molekula istog tijela
(vrsta tijela imaju najveu, tekua
vrlo malu, zrana nikakvu kohezi-
ju); pren. veza, povezanost jednog
slijeda mish i si.
kohezivan (lat. cohaesivus) uzajamno
privlaan, koji dri zajedno, koji ima
svojstvo koheriranja; usp. kohezija
kohibicija (lat. cohibitio) zabrana,
sprjeavanje, obuzdavanje, ogrania-
vanje
kohinor (ind., engl. kohinoor) "brijeg
svjetlosti"; min. znameniti dijamant,
veliki indijski dijamant (briljant
108,93 karata)
kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen)
mn. geol. okamenjeni puevi
kohorta (lat. cohors) kod Rimljana:
deseti dio legije, jedinica koja se sa-
stojala od est centuriona po 100 voj-
nika; eta, pratnja, tjelesna straa
koilometrija (gr. koilos upalj, to ko-
ilon udubljenje, metria mjerenje)
vjetina mjerenja upljih tijela, zna-
nost o mjerenju posuda
koilostomija (gr. koilos upalj, stoma
usta) upljina glasa, upalj glas
koincidencija (lat. coincidentia) geom.
poklapanje, podudaranje; pren. isto-
dobnost, istovremenost, dogaanje u
isto vrijeme; susret; coincidentia op-
positorum it. koincidencija opozito-
701 kokarda
rum (lat.) fil. podudaranje (ili: sla-
ganje) suprotnosti
koincidirati (lat. cioncidere) geom. po-
dudarati se, podudariti se, poklapati
se, poklopiti se; pren. dogoditi se (ili:
dogaati se, zbivati se, zbiti se) isto-
dobno, istovremeno imati veze s;
prid. koincidentan
koindikacija (lat. coindicatio) med. su-
znak, istodoban znak, sporedna po-
java, sporedan simptom (neke bo-
lesti)
koindikantan (lat. coindicans) med.
koji takoer pokazuje (pored ostalih
pojava), npr. postojanje neke bolesti
koinologija (gr. koinologia) zajedni-
ko vijeanje, dogovor, osobito lije-
nika (konzilij)
koinspektor (lat. coinspector) sunad-
zornik
koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se,
coitus) spolni odnoaj; obljuba
kojot (p. coyote) zool. ameriki akal
(izmeu hsice, vuka i psa)
koka (p., lat. erythroxylon coca) peru-
anska biljka ije mirisavo i gorko li-
e vau radi njegovog oivljavaju-
eg djelovanja
kokain (peruan. koka) kem. alkaloidna
tvar koja se nalazi u liu koke, upo-
trebljava se za umirivanje ivaca i
uminjavanje bolova
kokainizam (peruan. koka) zlouporaba
kokaina, tj. puenje ili pijenje ko-
kaina radi uminjavanja bolova; tro-
vanje kokainom
kokainomanija (peruan. koka, gr. ma-
nia pomama, ludilo) teka tjelesna i
duevna rastrojenost kao posljedica
uivanja u kokainu
kokarda (fr. cocarde, coq pijetao, na-
zvana tako po pijetlovoj krijesti)
znaka (na kapi ili kaputu) kao znak
pripadnosti nekom staleu (vojsci) ili
nekoj organizaciji (politikoj, soci-
jalnoj, kulturnoj, portskoj itd.), znak
kokbout
lanstva nekog stalea ili neke udru-
ge
kokbout (engl. cockboat) ami, bar-
ica
kokcidije (lat. coccidia) mn. med. na-
metnike (parazitske) praivotinje,
uzronici veoma opasnih bolesti jeta-
ra i crijeva
kokcidioza (lat. coccidia) med. veoma
opasna, obino smrtonosna bolest je-
tara i crijeva, izazvana prisutnou
jednostaninih ivotinjica kokcidija
kokcija (lat. coctio) probava hrane u
elucu; koktura
kokerija (engl. coke) kem. dobivanje
koksa
koketa (fr. coquette) ena koja se eli
dopasti drugima (osobito mukar-
cima), kaiperka, namigua
koketan (fr. coquet) koji se eli dopasti
drugima; lijep, krasan, ukusan (za
stvari)
koketerija (fr. coquetterie) elja za do-
padanjem, za svianjem; udvaranje
koketirati (fr. coq pijetao, coqueter)
"ponaati se kao pijetao", tj. teiti
na sve mogue naine da se zadobiju
i privuku mukarci
koki (fr. cocu, lat. cuculus kukavica) 2.
prevaren mu, rogonja (zapravo "ku-
kavica", zato to je kukaviin mu-
jak, toboe, prevaren na taj nain to
njegova enka nosi jaja u gnijezda
drugih ptica i ostavlja da ih one iz-
vedu)
koki (lat. cocci) 1. mn. med. v. kokus
Kokit (gr. kokytos jadikovanje) mit.
rijeka u starogrkom podzemnom
svijetu (Hadu) koja je tekla iz Stiksa
i utjecala u Aheront
Kokit (gr. Kokytos) mit. "rijeka kuka-
nja", rijeka u podzemnom svijetu
koja je tekla iz Stiksa u Aheront; usp.
Tartar
kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) re-
dovnika kapuca; med. magarei ka-
702 kolabirati
alj, hripavac; pren. ljubimac ena
kokni (engl. cockney) maza, mekuac
(podrugljivo ime za Londonane)
koknizam (engl. cockneyism) londonsko
narjeje
kokolo (tal. coccolo) mezimac, draesno
dijete
kokon (fr. coque, cocon) ahura dudovog
svilca, zapredak (upotrebljava se za
pravljenje svile
kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmje-
na prostitutka, bludnica, uliarka
kokpit (engl. cockpit) prostor za posadu
na krmi broda; otvoreno sjedalo za-
tvorenog amca; prostor za pilota ih
za posadu zrakoplova
koks (engl. coke) materijal za gorivo koji
se dobiva suhom destilacijom ka-
menog ugljena, laki, ah vri i bolji
od njega
koksagra (lat. coxa kuk, gr. agra na-
padaj) med. kostobolja kukova
koksalgija (lat. coxa kuk, gr. algos bol)
med. bol u kukovima, bol u slabin-
skom dijelu
koksitis (lat. coxa kuk) med. upala bed-
renog zgloba
koktel (engl. cocktail) "pijetlov rep",
konj koji nije iste rase; vrsta ras-
hlaenog groga, gorka okusa (mje-
avina rakije, eera, limuna i leda);
mala gozba za uzvanike, domjenak
koktura (lat. coquere kuhati, coctura)
v. kokcija
kokus (lat. coccus bobica) med. okru-
glasta ili jajasta klica, uzronik raz-
nih bolesti, npr. gonokok (uzronik
tripera ili kapavca), meningokok
(uzronik upale mozga), stafilokok
(uzronik gnojenja), streptokok (uz-
ronik crijevnog vjetra, upale u tr-
bunoj i prsnoj upljini i gnojenja);
mn. koki
kolabirati (lat. collabi) med. naglo ma-
laksati, klonuti snagom; onesvijesti-
ti se; biti napadnut kolapsom
kolaboracija
kolaboracija (lat. collaboratio) surad-
nja, suraivanje; prav. zajedniko
privreivanje mua i ene
kolaboracionist (fr. collaboration sura-
ivanje, suradnja) ovjek koji je u
Drugom svjetskom ratu suraivao s
faistikim osvajaem, suradnik oku-
patora
kolaborator (lat. collaborator) surad-
nik, pomonik; pomoni uitelj, sve-
enik
kolaboratura (lat. collaboratura) sura-
ivanje, suradnja; suradniko mjesto
kolaborirati (lat. collaborare) surai-
vati, sudjelovati u radu
kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kola-
tura
kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav.
unoenje, spajanje imovine u zajed-
niku masu (lat. collatio bonorum);
davanje crkvenog dobra, sveuiline
titule i si.; skromna veera o postu;
svaki skroman obrok uope; uspore-
ivanje, usporeivanje prijepisa s
originalom
kolacionirati (lat. collatio) usporediti
prijepis s originalom; razgledati (ili:
pregledati) nepovezane knjige, list po
list, radi provjeravanja jesu li pot-
pune; uinati, dorukovati
kolajna (tal. collana ogrlica) medalja,
okrugla kovna ploica sa simboli-
nim natpisom ili likom koja se daje
kao znak odlikovanja; ogrlica, derdan
kolaps (lat. collapsus) med. nagla ma-
laksalost, naglo opadanje ivotne
energije nakon jakog gubitka krvi i
bolesti koje iscrpljuju, praeno hlad-
noom koe, slabim pulsom, vrlo sla-
bim disanjem i dr.; slom
kolaptika (gr. kolapto) klesanje dlije-
tom
kolar (lat. collare) ovratnik; kod kat.
sveenika: ovratnik zagasite boje s
bijelim prugama ili ipkom
kolateralan (lat. collateralis) poboni,
sporedni; kolateralne utvrde voj. spo-
703 kolegij
redne utvrde u sastavu jedne tvra-
ve; kolateralni nasljednici prav. na-
sljednici u pobonoj liniji
kolateralna linija pobona hnija, spo-
redno srodstvo
kolator (lat. collator) usporeiva razli-
itih rukopisa istog djela
kolatorij (lat. colatorium) tkanina koja
slui za filtriranje tekuine
kolatura (lat. colare procijediti, cola-
tura) kem. filtrirana, procijeena te-
kuina
kolaudacija (lat. collaudatio) pohvalji-
vanje, pohvala: slubeni pregled gra-
evina radi provjeravanja odgovara
li njihova izradba ugovoru
kolbertizam po J. B. Colbertu (1619
1683) nazvani sustav u narodnoj eko-
nomiji: pretpostavljanje i povlate-
nost industrije, a zapostavljanje
poljoprivrede, oteavanje uvoza (pu-
tem visokih uvoznih carina), una-
preivanje izvoza (putem posebnih
povlastica); merkantilizam
koleda (lat. calendae) prvotno: Boi ili
Nova godina; kasnije: povorka mla-
dih momaka koji u vrijeme boinih
blagdana idu od kue do kue te ple-
u i pjevaju pjesme kojima se do-
arava plodnost i bogatstvo i za koje
je karakteristian pripjev koledo
(starinski obiaj, postoji i kod nas)
koled (engl. college) u Engleskoj i
SAD: naziv raznih odgojnih zavoda i
kola, od srednjih kola do sveuili-
ta; takoer: naziv specijalnih viih
kola
kolega (lat. collega) suradnik, drug; su-
radnik, drug u struci (ili: u slubi,
po koli)
kolegij (lat. collegium) drutvo (ili:
skup) osoba koje su meusobno po-
vezane istim zanimanjem, npr. svi
nastavnici jedne kole, vijenici jed-
nog grada, lanovi jednog suda itd.;
drutvo s odreenim ciljem; akadem-
sko predavanje na sveuilitu
kolegijalan
kolegijalan (lat. collegium) drueljubiv
kolegijalni sustav prav. sustav drav-
nog ureenja po kojem ministar-
stvom upravlja odbor upravitelja svih
odjela ili jedan upravitelj uz surad-
nju takvog odbora; u crkvenom pra-
vu: sustav po kojem na elu vrhovne
crkvene uprave stoji odbor slobodnih
lanova Crkve koji crkvene poslove i
crkvena pitanja rjeavaju zajedniki,
a drava ima samo pravo vrhovnog
nadzora (supr. episkopalni sustav)
kolegijalnost (lat. collegialitas) prija-
teljski i srdaan odnos meu lano-
vima istog stalea ih zanimanja
kolegij at (lat. collega) lan nekog aka-
demskog drutva koje uiva prihode
od zgrada (kolegijatura) koje pripa-
daju akademiji
kolegij atura (lat. collega) studentski
dom, zgrada u kojoj stanuju studenti
pod nastavnikim nadzorom nastav-
nika (najprije u Parizu, zatim i na
dr. sveuilitima)
koleitis (gr. koleos korice) med. upala
vagine; elitritis
kolekcija (lat. collectio) zbirka (npr.
starog novca, oruja, rukopisa, pisa-
ma, maraka itd.); skupljanje
kolekta (lat. colligere skupljati, collecta)
skupljanje priloga, novac skupljen u
dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji:
molitva koju sveenik govori ih pjeva
prije itanja evanelja
kolektacija (lat. collectatio) skupljanje
priloga u dobrotvorne svrhe
kolektaneja (lat. collectanea) mn. zbir-
ka misli iz djela raznih pisaca, ulom-
ci iz djela
kolektant (lat. collectans) skuplja, ubi-
ra (npr. milostinje)
kolektirati (lat. collectare) skupljati;
prirediti kolektu; pjevati ili itati ko-
lektu (kod katolika)
kolektiv (lat. collectivum) 1. gram. zbir-
no ime, zbirna imenica (ona koja jed-
ninom oznaava vei broj osoba ili
704 kolenhim
stvari, npr. momad, lie i dr.); 2.
sve osobe udruene na istom, zajed-
nikom radu, npr. kolektiv tvornice
duhana, kolektiv prosvjetnih radni-
ka i si.
kolektivan (lat. collectivus) zbirni,
skupni, zajedniki, opi; gram. kolek-
tivna imenica zbirna imenica; kolek-
tivni pojam fil. pojam koji obuhvaa
vie predmeta kao jednu cjelinu, npr.
puk; kolektivna garancija zajedniko
jamstvo, ope jamstvo, jamstvo svih;
kolektivna odsuda prav. odsuda koja
obuhvaa vie osoba; kolektivna lea
opt. mikroskopska lea okrenuta
predmetu; kolektivni ugovor a) u me-
unarodnom pravu dravni ugovor
u kojem na svakoj strani sudjeluje
vie od jedne strane ugovornice; me-
unarodno pravo izgraeno je za-
pravo na zakljuenju kolektivnih
ugovora; b) u privrednom pravu ugo-
vor izmeu vie radnika i jednog po-
slodavca ili vie poslodavaca
kolektivna nota zajedniko formalno
(pisano) priopenje vie kabineta
(vlada) vladi neke drave u kojem se
izlae zajedniko stajalite tih kabi-
neta odnosno nekog aktualnog poli-
tikog pitanja
kolektivna prokura trg. vie ovlate-
nih osoba koje potpisuju tvrtku, ah
se sve smatraju jednim prokuristom
(ako sve ne potpiu tvrtku, potpis
nema vrijednosti); v. prokurist
kolektor (lat. collector) skuplja, osobito
igraa za lutriju, prodava sreki i
dr.; fiz. skuplja elektriciteta u elek-
trinom stroju; usp. konduktor; na-
prava za skupljanje valova odasla-
nih beinom telegrafijom; glavna
cijev u koju se skuplja gradska ne-
istoa
kolenhim (gr. kolla ljepilo, enchyma
usuto) bot. tkivo s izduenim i po
kutovima zadebljanim stanicama,
koleocela
kao u lisnim peteljkama i mladim
stabljikama mnogih dikotiledona
koleocela (gr. koleos korice, kele) med.
bruh, kila vagine
koleopteri (gr. koleos krilni poklopac,
pteron krilo) mn. zool. tvrdokrilci
koleoptoza (gr. koleos korice, ptosis
pad) med. spadnutost (ili: sputenost)
vagine
koleoreksa (gr. koleos korice, rexis
kidanje) med. iskidanost vagine
kolera (cholera, lat. cholera) med. vrlo
teka zarazna i pandemina bolest
koja se sastoji u iznenadnom i veoma
jakom proljevu, povraanju, velikom
gubitku tekuine, padu tjelesne tem-
perature, promuklosti i dr.; u najvi-
e sluajeva zavrava se smru
kolera (gr. chole, rheo teem, curim)
med. istjecanje ui
kolereta (fr. collerette) enska ogrlica
od tankog platna
kolergang (njem. Kollergang) teh. dro-
bilica za usitnjavanje ruda, kamena,
ugljena i dr.; sastoji se od tekih ko-
taa koji se kotrljaju preko mate-
rijala i drobe ga
kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, u-
an, estok, vatren, kod kojega je
energija udruena sa unou i pla-
hovitou, npr. kolerian tempera-
ment (usp. kolerik); med. bolestan
od kolere
kolerik (gr. cholerikos ljut, bijesan) u-
an i plah ovjek, onaj kod kojega je
energija udruena sa unou i pla-
hovitou
kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj
kolere, najee se javlja samo u ob-
liku proljeva; takoer: teak elua-
no-crijevni poremeaj, osobito kod
djece
koletici (gr. kolletikos prikladan za
lijepljenje) mn. med. sredstva koja
sljepljivanjem pomau brzo srai-
vanje
705 kolimacija
koletian (gr. kolletikos prikladan za
lijepljenje) koji sljepljuje; med. koji
pridonosi zaraivanju
koleto (tal. collo) bava, sanduk, bala
ili neki drugi komad tereta
koleza (gr. kollesis) sljepljivanje; spa-
janje kovina, lemljenje; med. sra-
ivanje
kole (fr. cellege) odgojni zavod; pri-
vatna gimnazija (u Francuskoj i Bel-
giji)
kolhoz (rus.) oblik skupne (zadrune)
zemljoradnike zajednice u bivem
SSSR-u
kolibacil (lat. bacillus coli) med. bacil
koji ivi u debelom crijevu ljudi i i-
votinja, veoma slian tifusnom bacilu
kod ljudi; uzrokuje teke bolesti mo-
kranih organa, upalu slijepog cri-
jeva, sranih opni, unih kanala i
dr.
kolibar (p. colibri) zool. jedna od naj-
manjih ptica, duga svega 6 cm, ivi
u tropskim krajevima Amerike
kolidirati (lat. collidere) sudariti se, su-
darati se, sukobljavati se, sukobiti
se, doi (ih: dolaziti) u opreku
kolika (gr. kolikos koji pati od greva
u trbuhu) med. svaki jak trbuni bol
koji se javlja kao upanje i zavijanje;
jak i iznenadan proljev
kolikodinija (gr. kolon debelo crijevo,
odyne bol) med. bol debelog crijeva
kolikvacija (lat. colliquatio) pretvara-
nje u tekuinu, otapanje; med. ota-
panje sokova; truljenje
kolikvativan (lat. colliquativus) koji
pretvara u tekuinu; koji rastapa, ko-
ji izaziva slabljenje; kolikvativno zno-
jenje jako znojenje koje iscrpljuje
kolimacija (lat. collimatio od collineatio
dovoenje u jednu zajedniku ravnu
liniju) kod optikih instrumenata za
mjerenje: poklapanje vidne linije s
optikom osi; kolimacijska linija vid-
na hnija ih optika os; kolimacijska
pogreka iznos za koji vidna linija
kolimator
skree od svoga poloaja tone na-
mjetenosti
kolimator (lat. collimator) opt. mali
durbin za namjetanje linije koli-
macije drugoga durbina na kojem je
privren; usp. kolimacija; cijev s
procijepom i leom (ili samo lea) u
spektroskopu za skupljanje svjetlo-
sti i njezino bacanje u paralelnim
zrakama na prizmu
kolimirati (lat. collimare od collineare
dovesti u jednu zajedniku ravnu
liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (da-
lekozora, durbina); namjestiti (dvije
lee itd.) tako da (njihove) optike
osi budu u istoj ravnoj liniji
kolitis (gr. kolon debelo crijevo) med.
upala debelog cijreva
kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opre-
ka, borba
kolma (tal. colma) plima na Jadran-
skom moru
kolmajna (engl. coal ugljen, mine rud-
nik) ugljenokop, rudnik ugljena
kolo (tal. collo) trg. sveanj, bala robe
kolobom (gr. koloboma osakaeno,
osakaen dio) med. unakaenost ili
osakaenost nekog organa, osobito
priroeni rascjep nekih dijelova oka
kolodij (gr. kolla ljepilo) kem. otopina
koja se dobiva otapanjem praskavog
pamuka u sumpornom eteru koji
nakon isparenja ostavlja tanku i pro-
zirnu opnicu; upotrebljava se za pre-
mazivanje manjih rana i u fotogra-
fiji
kolofon (gr. kolofon) vrh, kraj, zavr-
etak, zavrni kamen; otuda, na zad-
njoj stranici knjiga: biljeka s ime-
nom pisca, tiskara, mjesta i godine
tiskanja
kolofonij (gr. Kolofon jedan od 12 jon-
skih gradova) smola za mazanje vio-
linskog gudala, nazvana po maloa-
zijskom gradu Kolofonu
koloid (gr. kolla ljepilo, eidos oblik)
med. hladetinasto tkivo koje se raz-
706 kolonat
vija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo
koje se otapa, ali pritom ne stvara
kristale, npr. dekstrin, sirup, bjelan-
evinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kri-
staloid
kolokacija (lat. collocatio) poloaj;
smjetanje, odreivanje mjesta; prav.
stavljanje vjerovnika u red po kojem
e se naplaivati; kolokacijska od-
suda rjeenje po kojem e se redu
vjerovnici isplaivati (kod steaja)
kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvij
kolokvij (lat. colloquium) razgovor, do-
govor; ped. nastavna metoda koja se
sastoji u uiteljevim pitanjima i ue-
nikovim odgovorima; ispitivanje ue-
nika (na sveuilitu), usmeni ispit
kolokvintina (gr. kolokunte okrugla
tikva) bot. gorki indijski krastavac
kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati,
dogovarati se; polagati usmeni ispit
kolon 1. (gr. kolon) lan (ili: odsjek)
jednog razdoblja, posebice dio ree-
nice; dvije toke (u interpunkciji); 2.
gr. kolon.) anat. debelo crijevo
kolona (fr. colonne, tal. colonna, lat. co-
lumna) stup; spomenik u obliku stu-
pa; stupac (u novinama, knjizi); voj.
red, razmjetaj vojnika pri kojem
pojedini dijelovi (vodovi, ete i dr.)
stoje jedan za drugima; takoer: oz-
naka za dijelove vojske: streljaka,
inenjerijska, sanitetska, automobil-
ska kolona itd.
kolonada (fr. colonnade) red stupova:
hodnik (ili: dvorana) na stupove
kolonat (lat. colonatus) sustav proiz-
vodnih odnosa koji se razvijao u raz-
doblju raspadanja robovlasnikog
poretka; nastao cijepanjem velikih
latifundija na sitne parcele koje se
daju na obraivanje upropatenim
seljacima ih osloboenim robovima,
a ovi vlasnicima ustupaju viak pri-
nosa u obliku naturalne rente; zae-
tak feudalizma
kolonatikum
kolonatikum (lat. colonaticum) sluba
koju je obraivatelj duan vriti vlas-
niku zemljita
kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tisk.
vrsta sitnijih tiskarskih slova (izme-
u nonparela i petita)
kolonija (lat. colonia) 1. naseobina, na-
selje; naselja u nekoj stranoj, osobito
prekomorskoj zemlji, koja osniva jed-
na strana drava radi ekonomske
koristi; 2. skupina ljudi neke narod-
nosti koji ive zajedno u stranoj zem-
lji 3. ustanova s posebnom svrhom
(npr. ljetna djeja kolonija)
kolonijalizam borba za kolonije radi
njihovog poveanja, uvanja ili stva-
ranja koju vode imperijalistike zem-
Ije
kolonijalna roba trg. nepreraeni pro-
izvodi arkog pojasa, osobito iz ko-
lonija europskih drava: kava, eer,
aj, zaini i si.
kolonijalni (lat. colonialis) koji se tie
kolonija ih potjee iz kolonija; nase-
ljeniki
kolonist (lat. colonus) naseljenik, sta-
novnik kolonije
kolonizacija (lat. colonisatio) naselja-
vanje, naseljenje, osnivanje kolonije
kolonizator (fr. colonisateur) osniva
naseobine, naseljenik
kolonizirati (fr. coloniser) naseliti, na-
seljavati, osnivati naseobine; uiniti
kolonijom
kolonjska voda (fr. eau de Cologne)
mjeavina raznih mirisnih esencija
(jorgovana, rumarina, rue, cedra,
limuna i dr.) u utvrenim omjerima
s devedesetpostotnim alkoholom
kolor (lat. color) boja; izgled, vanjtina
koloracija (lat. coloratio) bojenje; oboje-
nost; uljepavanje
koloramento (tal. coloramento) slik.
nain rasporeivanja na slikama
koloratura (tal. coloratura) glaz. pje-
vaki ukras, finesa, svako s odree-
nom okretnou i vjetinom izvedeno
707 koloseum
spajanje vie nota na jednom slogu;
koloraturne pjevaice sopranistice ko-
je umiju pri pjevanju izvoditi kolo-
rature
kolorimetar (lat. color boja, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
jakosti neke boje
kolorimetrija (lat. color boja, gr. me-
tria mjerenje) mjerenje jakosti boje;
kem. odreivanje jakosti otopine pre-
ma jakosti boje
kolorirati (lat. clolorare, tal. colorare)
bojiti, obojiti; dati lijep izgled, uljep-
avati, uljepati, ukrasiti; uiniti sli-
kovitim; prid. koloriran
kolorist (fr. coloriste) slikar koji vjeto
upotrebljava boje, jak u bojama, koji
slika u lijepim, svjeim, izraajnim i
ivim bojama; pisac iji je stil sjajan,
izraajan i slikovit
kolorit (tal. colorito) vjetina bojenja,
vjetina uporabe boja; prirodan sjaj
boje; mjesna, lokalna boja; nain izla-
ganja nekog pisca ih pjesnika; glaz.
nain skladateljeve instrumentacije
koloroman slikar koji "boluje" od pre-
vie boja (kolora)
kolos (gr. kolossos divovski kip, kip
izraen preko prirodne veliine) ne-
to golemo, divovsko; Kolos kip boga
Helija (visok 34 m) na otoku Rodu
(Rodosu) u staroj Grkoj, smatran
jednim od sedam svjetskih uda;
pren. div, gorostas
kolosalan (lat. colossalis) golem, goro-
stasan, divovski,, veoma velik
kolosalnost (lat. colossalis) golemost,
gorostasnost, divovska veliina
koloseum (lat. colosseum) golem amfi-
teatar u starom Rimu (opseg 524 m,
visina 48,5 m) u kojem su se prire-
ivale javne igre, mogao je primiti
40.00050.000 gledatelja, dovren
80. g. n. e.); u novije vrijeme ovim se
imenom nazivaju velike graevine za
javne priredbe
kolostracija
kolostracija (lat. colostratio) med. bo-
lest koju novoroene dobiva od
prvog majinog mlijeka, kolostruma
kolostrum (lat. colostrum) med. prvo
mlijeko rodilje, ono koje mlijene li-
jezde izluuju prije nadolaenja pra-
vog mlijeka, mljeza
kolotomija (gr. kolon, tome) med.
operacija kolona (debelog crijeva)
kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos
bol) med. bol usmine (ili: stidnice,
vagine)
kolpeurinter (gr. kolpos, eurynter)
med. rasteza (ili: proiriva) vagine
kolpeuriza (gr. kolpos, euryno pro-
irim) med. proirivanje (ili: raste-
zanje) vagine
kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. upa-
la vagine
kolpohisterotomija (gr. kolpos stid-
nica, hystera maternica, tome reza-
nje) med. otvaranje maternice sa
strane stidnice, za vrijeme trudnoe
naziva se i stidnini carski rez
kolportaa (fr. colportage) raznoenje
i prodaja novina i knjiga po ulicama
i kuama; torbarenje
kolporter (fr. colporteur) ulini proda-
va sitnica, osobito novina, knjiga i
si.; torbar
kolportirati (fr. colporter) prodavati po
kuama i ulicama, torbariti
koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta
daska) kod glaanja: daska koja se
moe uvui u rukave ili u hlae
kolumbarij (lat. columbarium) "golubi-
njak", udubljenje s pregradama (sli-
nim golubinjaku) u zidu starih rim-
skih grobnica za posude s pepelom
spaljenih; danas: mjesto na kojem se
nalaze urne s pepelom spaljenih lee-
va
kolumbij (lat. columbium) kem. v. tan-
tal
kolumela (lat. columella) stupi; geol.
valjasta okamina; kolumelarni zubi
708 komandir
zubi onjaci kod nekih ivotinja (npr.
kod zvijeri, divlje i domae svinje itd.)
kolumna (lat. columna stup) tisk. stu-
pac, tiskana strana; usp. kolona
kolure (gr. koluros) mn. astr. dva naj-
vea kruga koja se u nebeskim polo-
vima sijeku, od kojih jedan prolazi
kroz ekvinokcijalne {ekvinokcijalna
kolura), a drugi kroz solsticijalne
(solsticijalna kolura) toke ekliptike
kolutorij (lat. collutorium) farm. voda
za ispiranje usta
koluzija (lat. collusio) tajno dogova-
ranje, urovanje; prav. potajan spo-
razum izmeu optuenika i svjedoka
radi prikrivanja istine; prid. kolu-
zoran
kolje (fr. collier) ogrlica, erdan
kom- (lat. cum, con- s, sa) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: s, sa
koma (gr. komma od koimao uspavam)
1. med. duboka zanesenost, pospa-
nost u kojoj su modana djelatnost,
osjeajnost i voljni pokreti djelomi-
no ili potpuno iezli, tako da boles-
nik uope ne moe odgovarati na
vanjske podraaje
koma (gr. komma urez, zarez od kopto
udarim) 2. gram. zarez (reenini
znak); glaz. deveti dio tona, devetina
tona
Komani sjevernoameriki Indijanci
(ogranak Soona) u Teksasu i Okla-
homi; poznati ratnici
komanda (tal. comando) voj. zapovjed-
nitvo; kratka vojnika zapovijed
koja se mora odmah izvriti; sjedite
neke vojne vlasti, npr. zapovjedni-
tva mjesta, divizijskog podruja i dr.
komandant (tal. comandante) voj. za-
povjednik (grada, vojne jedinice od
bataljuna navie, ratnog broda itd.)
komandantura (tal. comandantura)
poloaj ih ured komandanta (zapo-
vjednika)
komandir (fr. commandeur) voj. zapo-
vjednik osnovne vojne postrojbe
komandirati
komandirati (tal. comandare, fr. oom-
mander) zapovijedati, narediti, nare-
ivati; vladati im
komandita (tal. commandita) trg. v. ko-
manditno drutvo
komanditar (fr. commanditaire) trg.
tajni suradnik; usp. komanditno dru-
tvo
komanditist (tal. commandita) trg.
vanjski lan komanditnog drutva
komanditno drutvo trg. drutvo s
dvostrukim jamstvom suradnika:
jedni jame cjelokupnom imovinom
(komplementari, tj. unutarnji lano-
vi), a drugi ulogom u novcu, robi ili
radu (komanditisti, tj. vanjski la-
novi); u voenju poslova sudjeluju sa-
mo komplementari, a komanditisti
imaju pravo nadzora
komar (tur.) hazardna igra
komasacija (lat, commassatio) zaokru-
ivanje razbacanih imanja, osobito
zemljita
komatian (gr. kommatikos odrezan,
koji se sastoji od pojedinih odjeljaka
ih odsjeka) sastavljen iz pojedinih
stavaka ili reenica
komatizam (gr. komma odsjek, ko-
mad) isprekidan nain pisanja, pi-
sanje u kratkim reenicama
komatozan (gr. koma dubok san;
zanos u snu, fr. comateux) koji uzro-
kuje ili pokazuje znakove duboke za-
nesenosti; usp. koma 1.
kombabizirati samog sebe ukopiti,
utrojiti, ujaloviti (po imenu Kom-
babos)
kombajn (engl. combine spojiti) stroj
sastavljen od vie raznih strojeva ta-
ko da istodobno obavlja nekoliko po-
slova; poljoprivredni kombajn sasto-
ji se od motora, kosilice i vralice
kombatanti (fr. combattant) mn. borci
ratnici (za razhku od neboraca); ratni
drugovi, suborci
kombatirati (fr. combattre) boriti se,
tui se; pren. opovrgavati (dokaze)
709 kombinirati
kombi (engl. comby) maleni autobus
kombinabilan (lat. combinabilis) sklop-
ljiv, sastavljiv, sloljiv
kombinacija (lat. combinatio) sastav,
spoj, spajanje dviju ili vie stvari;
splet, stjecaj; log. povezivanje srod-
nih pojmova; pren. raunanje, prora-
unavanje; nasluivanje; plan, na-
mjera; kombiniranje
kombinacije (lat. combinatio) mn. mat.
razliite skupine, skupine odree-
noga broja koje se mogu nainiti od
svakoga broja danih elemenata bez
obzira na njihov poredak
kombinacijski ton ak. trei ton koji
se uje kad istodobno neprekidno
zvue dva tona razliite visine vrlo
snano i podjednako jako pri pogod-
nom intervalu i prikladnoj jakosti,
te je broj titraja ovoga tona jednak
razlici broja titraja ona dva tona; di-
ferencijalni ton, Tartinijev ton
kombinat (lat. combinare spojiti) 1. teh-
niko povezivanje poduzea gdje pro-
izvodi jednog slue kao sirovina (ma-
terijal) drugom poduzeu; 2. niz kola
raznih stupnjeva koje daju naobraz-
bu od osnovnog do vieg strunog
(profesionalnog)
kombinator (lat. combinator) onaj koji
pravi kombinacije
kombinatorika (lat. combinare) mat.
dio vie matematike koji istrauje
povezivanje zadanih predmeta (dijeli
se na permutacije, kombinacije i va-
rijacije)
kombinezon (fr. combinaison) mod.
enska gornja (obino svilena) ko-
ulja (izmeu donje koulje i gornje
haljine) kombine; radno odijelo (obrt-
nika, zrakoplovaca, traktorista, ru-
dara i dr.) koje se sastoji od kaputa
i hlaa u jednom
kombinirati (lat. combinare) sastaviti,
sloiti, sjediniti, spajati, spojiti, sre-
diti; praviti plan za neki posao, smi-
sliti, smiljati; kem. spojiti, spajati
kombustibilan
dva tijela ili vie raznih tijela po
utvrenom mjerilu
kombustibilan (lat. combustibilis) za-
paljiv
kombustibilije (lat. combustibilia) mn.
zapaljive tvari
kombustibilitet (lat. combustibilitas)
zapaljivost
kombustija (lat. comburere spaliti) iz-
garanje, gorenje, spaljivanje; opek-
lina, opekotina
kombustija (lat. combustio) gorenje, iz-
garanje; poar; zgarite
kombustor (lat. combustor) odrava
izgaranja; kem. naziv za element koji
se, pod utjecajem svjetlosti i topline,
lako spaja s nekim drugim elemen-
tom, npr. kisik
komedija (gr. komodia) prvitno: pje-
sma u ast boga Dioniza iz koje se
razvila starogrka komedija; danas:
vesela, aljiva dramska igra; dram-
sko prikazivanje kominog sukoba u
kojem glavni junak tijekom cijele
radnje stradava, ali to njegovo stra-
danje ne izaziva u nama osjeaj sa-
aljenja, nego osjeaj smijenoga koji
dostie svoj vrhunac na kraju, kad
se ipak sve sretno zavrava (supr.
tragedija); pren. ala, aljiv dogaaj
komedijant (gr. komos, tal. commedi-
ante) glumac, putujui glumac; pren.
glumac, licemjer, ovjek koji u ivotu
glumi
komedija (gr. komodia) aljivac; pri-
kaziva aljivih uloga (cirkuskih),
klaun
komedijati (gr. komodia) zbijati alu,
aliti se
komedon (lat. comedo) med. bubuljica;
miteser
komemorabilan (lat. commemorabilis)
vrijedan (ili: zasluan) sjeanja, vri-
jedan (ili: zasluan) spominjanja
komemoracija (lat. commemoratio)
spomen, sjeanje; sveana priredba
u slavu nekog pokojnika (na kojoj se
710 komercijalan
govori o njegovom ivotu, radu i za-
slugama); (crkveni) spomen umrhma,
poduje
komemorativan (lat. commemorati-
vus) koji se prireuje radi sjeanja,
za uspomenu, u spomen, koji slui
za sjeanje, za uspomenu, u spomen
komemorirati (lat. commemorare) spo-
minjati, sjeati se, obnavljati uspo-
menu na koga ili to; govoriti u po-
ast umrlom
komenda (lat. commenda) upranjena
upa (kod katolika); imanje sveeni-
kog stalea; imanje koje netko uiva
po svom inu ili poloaju (sveenik,
uitelj)
komendacija (lat. commendatio) prepo-
ruka; kod katolika: molitva za umr-
log
komendirati (lat. commendare) prepo-
ruiti, preporuivati
komentar (lat. commentarius) obja-
njavanje, izlaganje, tumaenje; knji-
ga s objanjenjima
komenzal (lat. commensalis) stolni
drug, onaj koji se hrani za istim
stolom s nekim, u zajednici; zool. v.
parazit
komenzalizam (lat. commensalis) zool.
vrsta parazitizma (nametnitva) kod
kojega ivotinje, ivei u zajednici sa
ivotinjama druge vrste, uzimaju nji-
hovu nepreraenu hranu
komenzurabilan (lat. commensurabi-
lis) mat. naziv za sve veliine koje
se mogu dijeliti ili mjeriti bez ostatka
nekom drugom veliinom kao njiho-
vom zajednikom mjerom; koji ima
zajedniku mjeru; usporediv
komenzurabilitet (lat. commensurabi-
litas) mat. djeljivost; mjerljivost;
usporedivost
komercij (lat. commercium) v. komers;
odnos; openje
komercijalan (lat. commercialis) trgo-
vaki, obrtni, privredni, prometni;
drutveni; komercijalna ulica trgo-
komercijalist
vaka ulica; komercijalne igre dru-
tvene igre; komercijalni sustav su-
stav dravne privredne politike koji
povlauju trgovinu, osobito na raun
poljoprivrede; komercijalni traktat tr-
govinski ugovor
komercijalist (lat. commercium) stru-
na osoba za voenje trgovakih po-
slova; osoba koja se bavi trgovakim
poslovima
komers (lat. commercium, fr. commer-
ce) trgovina, trgovanje, trgovinstvo;
kartaka igra
komes (lat. comes) suputnik, pratitelj;
glaz. slino ponavljanje fuge u nekom
drugom glasu
komesar (lat. commissarius) osoba kojoj
je neki naredbodavac, osobito drava,
povjerio posebnu dunost (npr. finan-
cijski komesar, vladin komesar)
komesarijat (lat. commissariatus) polo-
aj, dunost i sjedite (ured) kome-
sara
kome (lat. comes suputnik) grof, knez
komet (gr. kometes, lat. cometes) astr.
zvijezda repatica, kree se oko Sunca
parabolnom ili eliptinom putanjom
(velikog ekscentriciteta), tako da je
teko razlikovati eliptinu i parabol-
nu putanju
kometografija (gr. kometes, grafia)
astr. opisivanje (ili: prouavanje) zvi-
jezda repatica
kometologija (gr. kometes, logia) zna-
nost o zvijezdama repaticama
kometomantija (gr. kometes, manteia
proricanje, gatanje) proricanje po
pojavama kometa
komfor (engl. comfort) ugodnost, udob-
nost
komfortabilan (engl. comfortable) ugo-
dan, udoban
komfortan (engl. comfort udobnost) v.
komfortabilan
komicije (lat. comitium) mn. narodna
skuptina kod Rimljana koja je rje-
avala vane dravne poslove
711 komisiona trata
komian (gr. komikos smijean, aljiv,
komos terevenka, pijanka, veselje)
smijean, aljiv; zabavan
komiar (gr. komikos, lat. comicus) pi-
sac aljivih djela, komedija; glumac
aljivih, kominih uloga
komigracija (lat. commigratio) odlae-
nje, odlazak, seljenje, selidba
komigrirati (lat. commigrare) seliti se,
odseliti se
komika (gr. komos terevenka, pijanka,
veselje, komikos aljiv, smijean) ono
to je smijeno, to izaziva smijeh;
sposobnost da se izazove dojam smi-
jenog
komikscija (lat. commixtio) mijeanje;
primjesa; smjesa; komikstura
komikstura (lat. commixtura) v. ko-
mikscija
komilitoni (lat. commilito) mn. suborci,
braa po oruju, ratni drugovi; kol-
ski drugovi
kominacija (lat. comminatio) prav. pri-
jetnja, zaplaivanje, stroga opomena
Kominterna krat. = Komunistika in-
ternacionala; v. Internacionala
komis (lat. commissus) naziv za stvari
koje drava daje vojniku (rublje, ci-
pele, kruh itd.)
komisija (lat. commissio) nalog za iz-
vrenje nekog posla; osobe koje tre-
baju obaviti taj posao; osobito: slu-
bene osobe koje drava ili neka usta-
nova imenuje radi obavljanja nekog
posla (ispitna, anketna, sanitetska,
regrutna komisija i dr.); ex commis-
sione it. eks komisione (lat.) po na-
logu; tehnika komisija odbor stru-
njaka; prid. i pril. komisijski
komisiona knjiga trg. knjiga u koju
se unose svi nalozi i sve narudbe
komisiona rimesa trg. mjenica izdana
po nalogu i za raun nekog treeg
(komitenta)
komisiona trata trg. v. komisiona, ko-
misijska mjenica
komisiona trgovina
komisiona trgovina subjektivni trgo-
vaki posao (kupnja i prodaja) po ko-
jem komisionar sklapa trgovake po-
slove u svoje ime, ali za tudi raun
(za raun komitenta), i uz odreen
postotak; komisioni, komisijski posao
komisionar (lat. commissionarius) trg.
posrednik, onaj koji prima naloge,
opunomoenik, osoba koja obavlja
trgovake poslove za drugog uz od-
reen postotak
komisioni artikl trg. roba koju trgovac,
uz odreen postotak, prodaje za ra-
un vlasnika robe
komisioni biro ustanova koja obavlja
poslovne naloge uz odreenu nagra-
du
komisioni konto trg. raun o poslovi-
ma obavljenim za tui raun
komisioni posao v. komisiona trgovina
komisiono izdanje u knjiarstvu: kad
knjiar, uz odreen postotak, prodaje
djela koje je pisac ili netko drugi iz-
dao o svom troku
komisiono pismo trg. pismo kojim se
izdaje nalog za obavljanje nekog po-
sla
komisona mjenica trg. mjenica vuena
i prodana po nalogu nekoga treeg
(komitenta); komisiona rata
komisura (lat. commissura) spoj, sveza;
anat. ivani (nervni) spletovi koji
spajaju lijevu i desnu stranu sredi-
njeg ivanog sustava
komie alte (njem. komisch smijean,
Alte starica) kaz. "smijena starica",
lik smijene stare ene
komitat (lat. comitatus) pratnja; svita
komitent (lat. commitens) trg. nared-
bodavac, onaj koji posredniku daje
poslovne naloge; usp. komisiona trgo-
vina
komitet (fr. comite) odbor koji je meu
svojim lanovima izabrala neka vea
organizacija da radi u njezino ime
na ostvarenju odreenih ciljeva (poli-
tikih, privrednih, kulturnih i si.)
712 komodor
komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, biti
u pratnji
komitirati (lat. committere povjeriti,
predati) 1. trg. izdati nalog, narud-
benicu; ovlastiti, dati pisano ovla-
tenje, opunomoiti
komitiv (lat. comitivum) 2. pisano ov-
latenje ili punomo
komitiv (lat. committere povjeriti, pre-
dati) 1. trg. narudbenica, narudbe-
no pismo, punomono pismo
komizeracija (lat. commiseratio) saa-
ljenje; dio govora kojim branitelj eli
izazvati kod suca saaljenje prema
optueniku
komlov (mad. komlo hmelj) kruni kva-
sac od hmelja i kukuruznog brana
ili mekinja
komocija (lat. commotio) pokret, potres,
uzbuenje; med. jak unutranji po-
tres, npr. mozga
komoda (fr. commode) nizak ormar s
ladicama
komodacija (lat. commodatio) prav.
posudba; zajam
komodan (lat. commodus) ugodan, udo-
ban, pogodan, zgodan; popustljiv, koji
gleda kroz prste; nemaran (kod nas
se esto upotrebljava, u ovom zna-
enju, rije komotan)
komodant (lat. commodans) prav. v. ko-
modat
komodat (lat. commodatum) prav.
stvar koju njezin vlasnik (komodant)
daje privremeno na uporabu nekome
(komodataru) besplatno
komodatar (lat. commodatarius) prav.
v. komodat
komoditet (lat. commoditas) udobnost,
ugodnost; popustljivost, nemarnost
komodor (engl. commodore) pom. as-
nik, zapovjednik po inu iznad ka-
petana, a ispod kontra-admirala; za-
povjednik male ratne eskadre kojoj
se povjerava izvrenje nekog poseb-
nog zadatka; glavni brod trgovake
flote
komodum
komodum (lat. commodum) prav. ko-
rist, dobit; dobro, blagodat; udobnost;
commodum posesssionis it. komo-
dum posesionis (lat.) korist vezana s
posjedovanjem neke stvari na teme-
lju prava; commodum publicum it.
komodum publikum (lat.) ope dobro;
commodum rei venditae it. komo-
dum rei vendite (lat.) pravo uivanja
prodane stvari
komonicija (lat. commonitio) opomi-
njanje, podsjeanje, opomena
komora (gr. kamara, lat. camera) svod;
odaja na svod, soba; anat. upljina u
nekim tjelesnim organima (modana,
srana, ona, grkljanska komora);
opt. mrana komora v. kamera ops-
kura; usp. kamera
komorna glazba sobna glazba, tj. glaz-
ba koja je namijenjena za ui prostor
i ui krug sluatelja i koja se, zbog
toga, izvodi manjim brojem instru-
menata, osobito solo-instrumenata
komotan (lat. commodus) v. komodan
kompakcija (lat. compactio) sklop, zbi-
jenost, jedrina
kompakt (lat. compactum, compacisci
sporazumjeti se meusobnim ugovo-
rom) ugovor, sporazum, nagodba;
kompakti (lat. compacta) mn. toke
ugovora
kompaktan (lat. compactus, compin-
gere sastaviti, zbiti) vrst, gust, je-
dar, zbijen, jedinstven; jak, solidan
kompaktat (lat. compacisci uglaviti)
ugovor, pakt
kompanija (fr. compagnie, tal. compag-
nia) drutvo, udruga, udruenje; tr-
govako drutvo; voj. eta
kompanjon (fr. compagnon, tal. com-
pagno) trg. ortak, poslovni suradnik;
drug, suradnik
kompar (tal. compare) kum
komparabilan (lat. comparabilis) uspo-
rediv
komparacija (lat. comparatio) uspored-
ba, usporeenje, usporeivanje; ret.
713 kompaskuum
figura kojom se usporeuje neto s
neim na osnovi nekih zajednikih
osobina; gram. usporedba, stupnje-
vanje pridjeva
komparativ (lat. comparativus) gram.
drugi usporedni stupanj pridjeva
(npr. ljepi, bolji itd.)
komparativan (lat. comparativus) us-
poredni
komparator (lat. comparator) uspore-
iva; sprava za mjerenje veoma fi-
nih razlika u duini
komparencija (lat. comparere, compa-
rentia) prav. pojavljivanje pred su-
dom
komparent (lat. comparere pojaviti se)
prav. onaj koji se pojavljuje pred su-
dom
komparicija (lat. comparere, compa-
ritio) prav. v. komparencija
komparirati (lat. comparare) 1. uspo-
reivati, usporediti; ret. praviti uspo-
redbe; gram. usporeivati, stupnje-
vati pridjeve
komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti
se pred sudom
komparticija (lat. compartitio) podjela
na pravilne odjeljke
kompartiment (tal. compartimento)
pravilna podjela polja ili odjeljaka;
eljezniki odjeljak (ili: kupe)
komparza (tal. comparsa) kaz. nijema
osoba koja samo svojom pojavom su-
djeluje u igri, figurant, statist; pren.
beznaajna osoba
komparzerija (tal. comparsa) kaz. ras-
pored i pojavljivanje statista
kompas (lat. cum, passus) sprava, u
obliku kutije, s magnetnom iglom,
slui za odreivanje strana svijeta
(busola); pren. snalaenje u neemu,
pravilno opredjeljivanje
kompasija (lat. compassio) samilost,
suosjeanje, suut
kompaskuum (lat. compascuum) prav.
zajednika paa
kompaternitet
kompaternitet (lat. compaternitas) du-
hovno srodstvo, kumstvo
kompatibilan (lat. compatibilis) sugla-
san, spojiv, snoljiv; pomirljiv
kompatibilitet (lat. compatibilitas) su-
glasnost, sloljivost, snoljivost; po-
mirljivost; mogunost da jedna oso-
ba istodobno obavlja vie javnih po-
slova
kompatriot (fr. compatriote) zemljak,
sunarodnjak
kompaund-stroj (engl. compound) teh.
parni stroj s kondenzatorom u kojem
mehaniko djelovanje pare poinje u
manjem cilindru, a zavrava se u ve-
em cilindru
kompendij (lat. compendium) izvadak,
kratak sadraj; priruna knjiga, pri-
runik, podsjetnik
kompendiozan (lat. compendiosus)
kratak, saet, zbijen
kompenzabilan (lat. compensabilis)
nadoknadiv
kompenzacija (lat. compensatio) nado-
knada, odteta, obeteenje; izjed-
naenje, zamjena; fiz. izjednaenje
djelovanja neega to bi, inae, tetno
djelovalo; kompenzacijsko njihalo
njihalo napravljeno tako da zbog
temperaturnih promjena ne mijenja
svoju duinu i vrijeme njihanja, te
sat s njim niti ubrzava niti zaostaje;
med. prilagoavanje srca utjecajima
koji mijenjaju krvotok
kompenzator (lat. compensator) onaj
koji ili ono to nadoknauje, nado-
knaiva, regulator
kompenzirati (laat. compensare) nado-
knaditi, nadoknaivati, vratiti, izjed-
naiti, izjednaavati; nagoditi se
komperendinacija (lat. comperendi-
natio) prav. odlaganje za trei dan;
pozivanje obiju stranaka da se treeg
dana pojave pred sudom; obnavljanje
spora
komperendinator (lat. comperendina-
tor) prav. osoba koja iznosi nove i-
714 komplanirati
njenice da bi izazvala odlaganje pra-
vorijeka
komperendinirati (lat. comperendi-
nare) prav. odloiti rok pojavljivanja
pred sudom za trei dan
kompetencija (lat. competentia) mjero-
davnost; sposobnost (ili: pozvanost)
suca za suenje ili ocjenjivanje;
podruje rada neke ustanove; natje-
canje vie osoba za neko mjesto; ono
to se ostavlja duniku da bi mogao
od toga ivjeti; pitanje kompetencije
pitanje mjerodavnosti (npr. nekog su-
da, ustanove itd.)
kompetent (lat. competens) suparnik,
takmac, supotraitelj, polagatelj pra-
va na
kompetentan (lat. competens mjero-
davan, formalno ili stvarno osposob-
ljen (kvalificiran) za neki posao, spo-
soban
kompeticija (lat. competitio) polaganje
prava na, natjecanje, suparnitvo
kompetirati (lat. competere) pripadati
po pravu; biti u mjerodavnosti, spa-
dati u mjerodavnost; natjecati se za
neko mjesto, zajedno s nekim teiti
za im
kompetitor (lat. competitor) v. kompe-
tent
kompilacija (lat. compilatio) djelo sa-
stavljeno iz vie drugih djela, djelo
sastavljeno pabirenjem; sastavljanje
djela pabirenjem iz tuih knjiga;
skupljanje, pabirenje
kompilator (lat. compilator) sastavlja
iz tuih knjiga, neoriginalan pisac
kompilirati (lat. compilare) skupljati
(ili: pabiriti) iz tuih djela
komplanabilan (lat. complanabilis)
mogu za izravnavanje, izravnjiv; ko-
ji se moe izjednaiti, izjednaljiv
komplanacija (lat. complanatio) mat.
izraunavanje povrine neravnih plo-
ha
komplanirati (lat. complanare porav-
nati) izravnavati, izravnati; pren. ot-
kompleks
kloniti, otklanjati potekoe ili pro-
bleme
kompleks (lat. complexus) gomila, ma-
sa koja ini cjelinu, npr. kue, zem-
ljite; sloeno, sloenost; fil. sloen
pojam; u psihoanalizi; sadraji svi-
jesti, veinom osjeajni (emocionalni),
potisnuti te zato podsvjesni, dovode
do nenormalnog duevnog stanja
kompleksan (lat. complexus) sloen,
sastavljen od meusobno povezanih
dijelova; zamren; mat. sastavljen od
realnih i imaginarnih veliina
kompleksija (lat. complexio) cjelokup-
nost, ukupnost; graa tijela; boja lica,
izgled
komplementan (lat. complementum) v.
komplementaran
komplementar (lat. complementarius)
dopunski, koji dopunjuje, koji slui
kao dopuna ili dodatak (emu); kom-
plementarne boje boje koje se nado-
punjuju, boje koje pomijeane daju
bijelu boju (npr. crvena i modroze-
lena); komplementarni dan dopunski
dan (29.) u veljai svake prijestupne
godine
komplet (lat. completus) cjelokupna
djela jednog pisca; svi brojevi (ih: sva
godita) nekih novina (ih: nekog a-
sopisa, neke zbirke i si.); sve to upot-
punjuje knjinice, zbirke, trgovine,
kue itd.)
kompletan (lat. completus) potpun,
cjelokupan, sav, cio; savren; popu-
njen, dovren
kompletirati (fr. completer) popuniti,
popunjavati, dopuniti, dopunjavati
komplezantan (fr. complaisant) uslu-
an, susretljiv
komplici (lat. complex gen. complicis
saveznik, sudionik) mn. prav. poma-
gai, sukrivci
komplicirati (lat. complicare) zaplesti,
zapletati, zamrsiti, zamutiti; zbog ne-
spretnosti uiniti neto teim nego
to bi trebalo biti, oteati
715 komportirati se
komplicitet (lat. complicitas) prav. su-
dionitvo, ortatvo
komplikacija (lat. complicatio smota-
vanje, sklapanje) nejasnoa, zamre-
nost; med. bolest koja se pojavljuje
u tijeku neke druge, ve izraene bo-
lesti, i time oteava bolesnikovo sta-
nje i remeti pravilan tijek glavne bo-
lesti; psih. udruivanje izmeu neis-
tovrsnih, po kakvoi razliitih eleme-
nata (osjeaja razliitih osjetila), pri
emu je jedan elemenat (osjeaj) pre-
teit, tj. njega smo vie i jasnije svjes-
ni nego ostalih
kompliment (lat. complere dopuniti,
complementum) dopuna, dodatak,
popuna; med. serumska tvar koja
ima sposobnost unitavanja bakteri-
ja ili neutraliziranja njihovih otrova
kompliment (tal. complimento, fr. com-
pliment) izraz potovanja rijeima i
pokretima, naklon; laskava rije; ka-
zati nekom kompliment kazati nekom
ono to mu godi; praviti komplimente
govoriti laskavo, udvarati se, esti-
tati kome na emu
komplimentirati (fr. complimenter)
pozdraviti, pozdravljati, pokloniti se,
klanjati se; estitati, pohvaliti, govo-
riti ljubazne rijei
komplot (fr. complot) zavjera, urota,
tajni sporazum, udruivanje vie oso-
ba radi izvrenja nekog zloina, uda-
ra, pobune
komplotirati (fr. comploter) kovati za-
vjeru, skovati zavjeru, spremati u po-
taji (prevrat, udar i si.)
komponenta (lat. componere sastaviti)
sastavnica, sastojak, svaki sastavni
dio jedne cjeline; fiz. sastavnica
(supr. rezultanta)
komponirati (lat. componere) sastaviti,
sastavljati; izraditi plan za neko um-
jetniko djelo i srediti njegove dije-
love; glaL. sastaviti glazbeno djelo
komportirati se (fr. se comporter) vla-
dati se, ponaati se; slagati se
komposesija
komposesija (lat. compossessio) prav.
zajedniko imanje, zajedniki posjed
kompost (lat. compositum) mijeano
gnojivo, mijeani gnoj, osobito: mjea-
vina zemlje s istrunulim organskim
tvarima, otpacima biljaka
kompostirati (lat. compositum) gnojiti
mijeanim gnojivom (kompostom)
kompot (fr. compote, lat. compositum
sastavljeno, componere sastaviti) vo-
e kuhano sa eerom
kompozicija (lat. compositio) sastav-
ljanje, sastav, sastavljanje dijelova
u cjelinu; u estetici: umjetnika obra-
da jedne misli prema zahtjevima i
zakonima umjetnikog prikazivanja;
glaz. umjetniko sastavljanje glaz-
benog djela, glazbeno djelo; slik. djelo
koje prikazuje vie osoba i stvari,
vjeto povezanih u cjelinu; u suvre-
menom slikarstvu, tzv. apstraktnom:
slika bez ikakvog motiva, slika u
kojoj je najvaniji raspored boja; teh.
naziv za razne metalne slitine (legu-
re); kem. spajanje; svi vagoni jednog
vlaka
kompozit (lat. componere sastaviti,
compositum) ono to je sastavljeno
od vie dijelova, sloeno; gram. slo-
ena rije, sloenica; mixtum compo-
situm it. mikstum kompozitum (lat.)
uasna zbrka, straan mete; ex com-
posito it. eks kompozito (lat.) prav.
po sporazumu, po pogodbi, po na-
godbi
kompozitor (lat. componere) sastavlja
glazbenog djela
kompozitoran (lat. compositorius) glaz.
koji se tie sastavljanja glazbenog
djela, koji je u vezi (ili: u odnosu) sa
sastavljanjem glazbenog djela
komprehenzibilan (lat. comprehensi-
bilis) pojmljiv, shvatljiv, razumljiv
komprehenzija (lat. comprehensio)
shvatljivost, mo shvaanja, sposob-
nost shvaanja, razumijevanja; shva-
anje, razumijevanje
716 kompromitirati
komprehenzivan (lat. comprehensi-
vus) obuhvatan, koji obuhvaa;
shvatljiv, koji shvaa, koji razumije
kompresa (lat. compressa) med. oblog,
zavoj od vie puta presavijenog ko-
mada platna ili gaze
kompresan (lat. compressus) zgusnut,
stisnut, zbijen
kompresibilan (lat. compressibilis)
stlaljiv, zgunjiv
kompresibilitet (lat. compressibilitas)
fiz. stlaljivost, zgunjivost
kompresija (lat. compressio) tlak; stis-
kanje, stezanje, zbijanje; pren. prinu-
divanje, tlaenje; kompresijski stroj
sprava za zbijanje elastinih, osobito
plinovitih tijela
kompresivan (lat. comprimere stisnu-
ti, compressivus) koji tlai, koji
stie, stiskajui, zbijajui
kompresor (lat. compressor) sprava za
stlaivanje zraka ili plinova
kompresorij (lat. compressorium) med.
kirurki instrument za stiskanje krv-
nih ila; u mikroskopiji: naprava po-
mou koje se predmet ispitivanja i
promatranja uini tanjim i prozir-
nijim
komprimirati (lat. comprimere) stla-
iti, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati,
zgunjavati, zgusnuti; pren. uguiti,
ukrotiti, priguiti
komprobacija (lat. comprobatio) priz-
nanje, priznavanje, odobrenje
kompromis (lat. compromissum) spo-
razum, nagodba; prav. u graanskoj
parnici: sporazum stranaka koje su
u sporu da e se, izabravi suca spo-
ra, pokoriti njegovom pravorijeku
kompromisor (lat. compromissor) su-
jamac
kompromitirati (lat. compromittere)
izloiti (ili: izlagati) neprilici ili opas-
nosti, natetiti ugledu ili povjerenju,
dovesti (ili: dovoditi) u pitanje, izni-
jeti (ili: iznositi) na lo glas, brukati,
obrukati
kompulzacija
kompulzacija (lat. compulsatio) v.
kompulzija
kompulzija (lat. compulsio) primora-
vanje, prisiljavanje, prisila
kompulzor (lat. compulsor) naplatitelj
(rauna, poreza i dr.)
kompulzoran (lat. compulsorius) pri-
silan
kompulzorij (lat. compulsorium) prav.
spis kojim vii sud nareuje niem
da pouri s odlukom o nekom pred-
metu
kompurgator (lat. compurgator) prav.
onaj koji pod prisegom jami za
neiju nedunost
komputabilan (lat. computabilis) ura-
unjiv, proraunjiv, izraunjiv, ubr-
ojiv
komputacija (lat. computatio) izrau-
navanje; prav. odreivanje stupnja
srodstva po rimskom (civilna kompu-
tacija) ili po papinskom pravu (ka-
nonska komputacija)
komputirati (lat. computare) izrau-
nati, proraunati, zbrojiti
Komsomol (rus..) kratica za "Savez ko-
munistike omladine", omladinska
organizacija u bivem Sovjetskom
Savezu sa zadatkom da odgaja mla-
de u komunistikom duhu
komun (lat. communis) prid. opi, za-
jedniki, javni
komuna (fr. commune) opina; graani
jedne opine; opinski dom; zajed-
nica; Parika komuna socijalistika
vladavina u Parizu, utemeljena 18.
III. 1871. i, nakon estokih borbi,
uguena od versajske vlade u svibnju
iste godine
komunalije (lat. communalia) mn. op-
inske stvari, opinski poslovi
komunaliziranje (lat. communalis)
prelaenje privatnih poduzea u op-
inske ruke (ili: pod opinsku upra-
vu)
komunalni (lat. communalis) opinski,
koji pripada opini, koji se tie opine
717 komunizam
komunice (lat. communis zajedniki)
mn. zajednike ispae (gore, ume i
planine jednoga plemena, sela ih za-
druge); svi kojima one pripadaju ima-
ju podjednako pravo uivanja, ah ne
mogu nijedan dio otuiti
komunicirati (lat. communicare) priop-
iti, priopavati objaviti, iznijeti (ili:
iznositi) u javnost; biti u vezi s kim,
dopisivati se; u Katolikoj crkvi: pri-
estiti se, prieivati se
komunikabilan (lat. communicabilis)
priopljiv, dostavljiv; spojiv, pro-
metno spojiv, koji se moe povezati,
spojiti (prometnom vezom)
komunikacija (lat. communicatio) pri-
opavanje, priopenje; veza, ophoe-
nje, openje, dodir; promet; voj. za-
tien pristup prednjim poloajima,
prometnica; komunikacijska linija
prometna linija
komunikant (lat. communicans) u Ka-
tolikoj crkvi: priesnik, onaj koji
prima priest
komunikat (lat. communicatum) v.
komunikej
komunikativan (lat. communicativus)
prenosiv, koji se lako prenosi na dru-
goga; priopljiv, koji rado govori svoje
misli drugome, razgovoran; pristu-
paan
komunikej (fr. communique) slubena
objava, slubeno priopenje, slubeni
izvjetaj; komunikat
komunist (lat. communis) pristaa ko-
munizma; lan komunistike stran-
ke
Komunistika internacionala v. pod
internacionala
Komunistiki manifest spis koji su
1848. objavili K. Marx i F. Engels i
u kojem su izloene osnove komu-
nizma
komunitet (lat. communitas) zajednica;
smisao za zajednicu; ope dobro
komunizam (lat. communis) zamiljeni
besklasni drutveni poredak bez pri-
komutabilan
vatnog vlasnitva i iskoritavanja
ljudi jednih od drugih
komutabilan (lat. commutabilis) za-
mjenjiv, promjenjiv
komutacija (lat. commutatio) mijenja-
nje, izmjena, promjena, zamjena;
prav. zamjenjivanje jedne kazne dru-
gom
komutator (lat. commutare) fiz. preki-
da, sprava koja omoguava preki-
danje ili spajanje voda kojim prolazi
elektrina struja te izmjenu njegova
smjera
komutirati (lat. commutare) mijenjati,
razmijeniti, zamijeniti
kon- (lat. cum, con- s-, su-) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: s-, su-,
skupa
Kon-Tiki bog sunca prastarih Perua-
naca; takoer: naziv splavi kojom je
1947. norveki istraiva Thor He-
yerdahl za 97 dana doplovio iz Perua
na Tahiti
konat (lat. conatus) pokuaj, namjera;
prav. pokuaj nedoputenog djela,
ina
konata (lat. canna) posuda za vino; po-
suda u kojoj se uzgaja cvijee
konaturalitet (lat. connaturalitas) pri-
rodna veza, srodnost po prirodi
koncedirati (lat. concedere) dopustiti,
doputati, dati za pravo, ustupiti, po-
pustiti, priznati
koncentracija (lat. concentratio) usre-
dotoenje, usredotoenost; prikuplja-
nje, okupljanje; smjetaj, npr. zarob-
ljenika u mali prostor (v. koncentra-
cijski logor); kem. pojaanje otopine
smanjenjem njezinog obujma (npr.
isparavanjem); pojaanje otopine,
pojaanost otopine; rud. uklanjanje
mehanikim putem manje vrijednih
dijelova rude; zgunjavanje, zgus-
nue
koncentiacija kapitala poveavanje
kapitala putem akumulacije Hka
vrijednrsti, 'ime se poveava dru-
718 koncept
tveno bogatstvo, nasuprot centra-
lizaciji koja ga samo drukije raspo-
reuje
koncentracijski logor voj. mjesto u
kojem se interniraju civilni zarob-
ljenici i trupe koje su prele na neko
neutralno zemljite
koncentricitet (lat. concentricitas) su-
sredinjost, usmjerenost zajednikom
sreditu
koncentrian (lat. concentrare) susre-
dinji, sa zajednikim sreditem; koji
su usmjereni istom sreditu; koncen-
trian napad voj. napad koji je iz po-
lukrunog poloaja usmjeren jednoj
toki; koncentrina vatra voj. unakrs-
na vatra; koncentrini krugovi mat.
susredinji krugovi, krugovi sa zajed-
nikim sreditem; koncentrino od-
stupanje voj. odstupanje rasprenih
dijelova vojske u smjeru iste toke
koncentrirati (lat. concentrare) usre-
dotoiti, skupiti, skupljati, sjediniti
na jednom mjestu; zbiti, zgusnuti;
kem. poveati jakost otopine sma-
njenjem njezinog obujma; rud. iz-
dvojiti (ili: izdvajati) kovinu ih rudu
iz jalovine; koncentrirati se skupiti
se; usredotoiti se, pribrati se, srediti
se (misli)
koncentus (lat. sapere pevati, concen-
tus) glaz. skladno pjevanje, skladna
glazba, skladnost, harmoninost
koncepcija (lat. conceptio) 1. u duhov-
nom smislu: shvaanje, razumije-
vanje; shvatljivost, mo razumije-
vanja; zamisao; 2. fizioloki: zaee,
oploenje, zatrudnjivanje; conceptio
immaculata beatae Virginis it. kon-
cepcio imakulata beate Virginis (lat.)
teol. bezgrjeno zaee Blaene Dje-
vice Marije (nauavanje Rimokato-
like crkve)
koncept (lat. conceptum, concipere za-
misliti, shvatiti) 1. plan, xiacrt, skica;
prvi pisani sastav (nekog djela, spi-
sa); 2. (lat. concpptus) pojam- spo-
koncept-papir
sobnost shvaanja, mo poimanja;
izii iz koncepta izgubiti povezanost
misli, pobrkati se u mislima, zbuniti
se; izbaciti nekog iz koncepta pore-
metiti neiji slijed misli, zbuniti ga
koncept-papir polubijeli papir za sa-
stavljanje koncepata
konceptakul (lat. conceptaculum)
smonica, spremite; sanduk za u-
vanje stvari; bot. udubljenje na ta-
lusu (v. talus 1.) u kojem se razvija-
ju spolni organi (kod smeih algi)
konceptirati (lat. conceptum) izraditi
prvi sastav, praviti (ili: napraviti)
plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.)
konceptivan (lat. conceptivus) zool. op-
lodiv, sposoban da bude oploen;
shvatljiv, sposoban za shvaanje
konceptualisti (lat. conceptus pojam)
mn. fil. pristae konceptualizma
konceptualizam (lat. conceptus pojam)
fil. smjer izmeu realizma i nomina-
lizma prema kojem opi pojmovi jesu
oblici i prave radnje misli, a ne jedno-
stavni znaci koji se podjednako pri-
mjenjuju na vie pojedinaca
koncern (engl. concern) najvii oblik
privatno-kapitalistikog monopola;
ukljuuje niz industrijskih, trgovin-
skih i bankarskih monopola; obino
je na elu najkrupnija banka
koncert (lat. concertare natjecati se,
tal. concerto) pol. suglasnost,
sporazum vie sila radi zajednikog
politikog djelovanja; glaz. vee
glazbeno djelo za jedan solo-instru-
ment s orkestarskom pratnjom (npr.
violinski, glasovirski i dr. koncert);
program s vie glazbenih djela (vo-
kalnih ili instrumentalnih); javna
glazbena priredba
koncert-majstor (lat. concertare, njem.
Meister) glaz. prvi violinist (solist) u
orkestru; titula istaknutih lanova
glazbenih kapela
koncertacija (lat. concertatio) prepi-
ranje, prepirka (rijeima); natjecanje,
719 koncilij
utakmica; sporazum, suglasnost
koncertina (tal. concerto koncert) glaz.
vrsta harmonike na razvlaenje
koncertirati (lat. concertare natjecati
se) glaz. natjecati se javno u sviranju
ili pjevanju, prirediti (ih: prireivati)
koncert, sudjelovati u koncertu; pol.
ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati
se, dogovarati se o emu
koncertist (tal. concertante) glavni pje-
va ili svira na koncertu
koncesija (lat. concedere dopustiti, con-
cessio) doputanje, ustupak, povlas-
tica, davanje povlastice; odobrenje
vlasti (dravne, opinske) za bavlje-
nje nekim poslom koji je slobodan
od nadzora te vlasti
koncesionar (lat. concessionarius) onaj
koji ima koncesiju (povlasticu), po-
vlatenik
koncesionirati (lat. concedere ustu-
pati, dopustiti, concessio) dati kome
povlasticu, koncesiju
koncesivan (lat. concessivus) gram. do-
pusni (npr. veznik); koncesivna ili
dopusna reenica reenica koja izrie
doputanje radnje glavne reenice,
npr. Nisam ga naao iako sam ga
svuda traio
koncil (lat. concilium) skuptina cr-
kvenih velikodostojnika radi rasprav-
ljanja i rjeavanja aktualnih crkve-
nih pitanja, crkveni sabor; sveuili-
ni sud
koncilij (lat. concilium) v. koncil; con-
cilium academicum it. koncilijum
akademikum (lat.) sveuilino vijee
(ili: sud); concilium oecumenicum it.
koncihjum ekumenikum (lat.) sveop-
i crkveni sabor ije su odluke (ka-
noni) obvezne za cijeli kranski svi-
jet, a kojih je, od Nilcejskog (325.) do
Tridentskog (15451563), bilo osam-
naest; concilium medicum it. kon-
cihjum medikum (lat.) lijeniki sa-
stanak i vijeanje o teim strunim
pitanjima; prid. koncilijarni
koncilij antan
koncilij antan (lat. concilians) pomir-
ljiv, popustljiv, sklon posredovanju,
pogodan za posredovanje i rjeava-
nje nesuglasica
koncilijatoran (lat. conciliatorius) v.
koncilij antan
koncilirati (lat. conciliare) pomiriti,
sprijateljiti, izmiriti (npr. razliita
miljenja i si.); sloiti, suglasiti;
udruiti, udruivati
koncinan (lat. concinnus) ret. skladan,
skladno i umjetniki sastavljen s ob-
zirom na oblik i vezu pojedinih dije-
lova; lijep, dopadljiv
koncinator (lat. concinnator) ureiva,
urednik; takoer: onaj koji voli pra-
viti smicalice
koncinirati (lat. concinnare) skladno
sastaviti, urediti, srediti
koncinitet (lat. concinnitas) ret. umjet-
niko i skladno spajanje (rijei, mi-
sli), skladnost, harmoninost
koncipijent (lat. concipere zamisliti;
sastaviti) pisac, sastavlja spisa; pi-
sar (npr. odvjetniki, sudski)
koncipirati (lat. concipere) sastaviti;
napisati; smisliti, zamisliti (plan, ski-
cu, nacrt); biol. zatrudnjeti, ostati
oploen
koncitacija (lat. concitatio) poticanje,
bunjenje, hukanje
koncitament (lat. concitamentum)
med. sredstvo za poticanje, razdrai-
vanje
koncitativan (ni. concitativus) potica-
teljski, koji potie, buntovan, buntov-
niki, razdraujui
koncitator (lat. concitator) poticatelj,
bunitelj, huka
koncitirati (lat. concitare) poticati, bu-
niti, hukati, razdraiti, raspaliti
koncizan (lat. concisus) saet, jezgrovit,
zbijen, pregledan, kratak, jasan
koncizija (lat. consicio) 1. komadanje,
raskomadavanje; 2. ret. kraenje (re-
enica, stavova); 3. zbijenost, jezgro-
vitost, saetost
720 kondenzacija
konciznost (lat. concisio) v. pod kon-
cizija
kona (tal. conca) posuda
koneti (tal. concetti) lit. briljantan i
pun afektiranja pjesniki nain izra-
avanja, sastoji se u pretjeranoj vir-
tuoznosti metafora, hiperbola, an-
titeza i u neobinoj igri s beskrajnim
nagomilavanjem rijei i fraza; ovaj
stil je, na tetu jednostavnog i pri-
rodnog stila, preplavio tal. knjiev-
nost kasnije renesanse (Tasso, Mari-
ni), iz Italije preao u panjolsku
(gongorizam), Englesku (eufuizam)
itd.
konetisti (tal. concettisti) mn. pristae
pjesnikog smjera koneti (u Italiji,
panjolskoj, Engleskoj i Njemakoj
u XVII. st.); usp. koneti
konetizam (tal. concetti) lit. v. kone-
ti
kondebitor (lat. condebitor) prav. su-
dunik
kondemnacija (lat. condemnare osu-
diti, condemnatio) prav. osuda, kaz-
na
kondemnat (lat. condemnare osuditi,
condemnatus) prav. osuenik
kondemnator (lat. condemnator) prav.
tuitelj
kondemnatoran (lat. condemnatorius)
prav. osuujui; kondemnatorna osu-
da (lat. sententia condemnatoria)
osuda koju izrie sud kad utvrdi da
je osuenik kriv za djelo za koje se
optuuje
kondenzabilan (lat. condensabilis) koji
se moe zgusnuti, zgunjiv
kondenzabilitet (lat. condensabilitas)
mogunost zgunjavanja, zgunjivost
kondenzacija (lat. condensatio) fiz.
zgunjavanje, pretvaranje pare u te-
kuinu putem rashlaivanja ili
tlaenja; elektrina kondenzacija
zgunjavanje, nagomilavanje elektri-
citeta pomou elektrinog konden-
zatora itd.; zbijanje, saimanje
kondenzancije
kondenzancije (lat. condensantia) mn.
v. kondenzans
kondenzans (lat. condensans) sredstvo
za zgunjavanje; mn. kondenzancije
kondenzativan (lat. condensativus)
koji zgunjava, zgunjavajui
kondenzator (lat. condensator) fiz.
zgunjava, skuplja; elektrini kon-
denzator dvije metalne ploe, odvo-
jene slojem od materijala koji ne pro-
vodi elektricitet (zrak, staklo, por-
culan, parafin i dr.), jedna je ploa
povezana s izvorom elektriciteta, a
druga sa zemljom (slui za nago-
milavanje elektriciteta u veoj koli-
ini nego to bi se to moglo postii
samo s jednom ploom); kod parnih
strojeva: posuda s vodom u kojoj se
zgunjava para; kod talionikih pei:
sprava za zgunjavanje tekuih tva-
ri
kondenzirati (lat. condensare) zgus-
nuti, zgunjavati; zbiti, zbijati, skup-
ljati; pren. saeti, saimati
kondenzitet (lat. condensitas) gustoa,
zgusnutost
kondenzor (lat. condensor) ureaj za
osvjetljavanje objekta promatranja
(kod mikroskopa i projekcijektora)
kondicija (lat. conditio) uvjet; stanje,
okolnost; sluba, poloaj, namjete-
nje; mjesto koje se dobiva pod odre-
enim uvjetima; privatno pouavanje
aka, davanje privatnih satova aci-
ma; biti u kondiciji port, biti u do-
brom (ili: povoljnom) stanju (hrva,
boksa, tenisa, nogometa, gimnas-
tiar i dr.)
kondicional (lat. conditionalis) gram.
pogodbeni nain, npr. Putovao bih
kad bih mogao
kondicionalan (lat. conditionalis) uvje-
tan, pogodbeni; gram. kondicionalna
ili pogodbena reenica zavisna ree-
nica koja izrie pogodbu ili uvjet pod
kojim se vri ili bi se vrila radnja
721 kondominij
glavne reenice, npr. Ii emo na izlet
ako bude lijepo vrijeme
kondicionirati (lat. conditio) uvjeto-
vati; biti u nekoj slubi, zauzimati
neko mjesto; biti dobro kondicioniran
(fr. conditionne) biti dobro ouvan, u
dobrom stanju; kondicionirana mje-
nica uvjetna mjenica
kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti,
sudskim putem zahtijevati povrat
neke stvari ili prava
kondikcija (lat. condictio) otkazivanje,
otkaz; prav. zahtjev za povratom
stvari koja nam pripada ih prava ko-
je nam pripada; svaka osobna tuba
uope
kondilom (gr. kondylos) med. kvrga,
izraslina, bradavica; prid. kondilo-
matozan
kondilus (gr. kondylos) anat. zglob
kondir (gr. kantharos trbuasta aa)
vr, krag, pehar
kondirektor (lat. condirector) suupra-
vitelj
konditor (lat. condere osnovati, con-
ditor) 1. osniva, tvorac
konditor (lat. condire zainiti; ukusno
prigotoviti, conditor) 2. slastiar
konditoraj (lat. condire zainiti; ukus-
no prigotoviti) slastiarnica; proda-
vaonica finog peciva
kondolencija (lat. condolentia) suut,
suosjeanje; izjava suuti
kondolirati (lat. condolere) sudjelovati
u ijoj alosti; izjaviti (ili: izjavljiva-
ti) suut
kondom (fr. condom) kouljica, gumena
navlaka koja se navlai na muki
spolni organ radi zatite od zaraze
(npr. AIDS-om) i trudnoe, nazvana
po izumitelju, engl. lijeniku Con-
tonu; prezervativ, zatitna gumica
kondominat (lat. condominatum) za-
jednika vladavina vie osoba nekom
zemljom; imanje s vie gospodara
kondominij (lat. condominium) zajed-
niko vladanje vie drava nekim
kondominus
podrujem, zajedniko vlasnitvo, su-
vlasnitvo
kondominus (lat. condominus) supo-
sjednik, suvlasnik
kondonacija (lat. condonatio) prav. po-
klanjanje, darivanje; oprost
kondor (p. condor) zool. najvei juno-
ameriki sup, leinar
kondota (tal. condotta) pratnja; trg. ot-
premanje, odailjanje robe
kondotijeri (tal. condotieri) mn. vode
najamnikih trupa u XIV. i XV. st. u
Italiji, esto su bili veoma moni
konducirati (lat. conducere) voditi; pra-
titi; prav. unajmiti, zakupiti
konduit-lista (fr. conduite, njem. Liste)
lista u koju pretpostavljeni biljee
kvalifikacije, zasluge, radnu sposob-
nost i ponaanje slubenika (inov-
nika) ili asnika
konduita (fr. conduite, lat. conducere)
vladanje, ponaanje (osobito u slu-
bi); ophoenje, nain ivota; svjedo-
dba o ponaanju
kondukcija (lat. conductio) u rimskom
pravu: davanje u zakup, iznajmlji-
vanje; fiz. provoenje (topline, elek-
triciteta itd.), irenje od sloja do sloja
ili od djelia do djelia (usp. konvek-
sija, radijacija)
kondukter (fr. conducteur) voa, prati-
telj (vlaka, tramvaja, autobusa, bro-
da itd.); nadzornik, upravitelj radova
konduktibilan (lat. conductibilis) vod-
ljiv, koji se moe iriti voenjem
konduktibilitet (lat. conductibilitas)
vodljivost, mogunost voenja
konduktor (lat. conductor) prav. zakup-
nik; fiz. vodi (elektriciteta, topline
itd.), tvar (ili: graa, supstanca) koja
moe provoditi elektricitet, toplinu
itd. (usp. konvekcija, radijacija); dio
stroja za elektriziranje kuglasti
metalni vodi na kojem se skuplja
elektricitet; munjovod na zgradama;
med. kiruki instrument pomou ko-
jega se u organe unosi neki drugi
722 konfekcionar
instrument, uplja sonda; takoer:
osoba koja prenosi bolest u prikrive-
nom stanju
konduna (tal. condanna) robija, tam-
nica
kondurango-kora med. kora biljke go-
nolobus condurango, upotrebljava se
kao lijek protiv raka
kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si.
strailo
koneks (lat. connexus) spoj, tijesna veza
koneksa (lat. connexa) mn. spojene
stvari, stvari koje su u meusobnoj
vezi
koneksija (lat. connexio) veza, tijesna
veza; utjecajno poznanstvo
konektirati (lat. connectere) svezati,
spojiti, skopati; biti spojen, biti ve-
zan, biti u vezi
konektiv (lat. connectivum) bot. veza,
dio tkiva koji povezuje druge dijelove
organizma
konetabl (fr. connetable) maral, neka-
danji glavni zapovjednik vojske u
Francuskoj; takoer: nasljedna poa-
sna titula; u Engleskoj: policijski
slubenik
konfalun (tal. gonfalone zastava) stje-
gonoa; zatitnik, pokrovitelj
konfederacija (lat. confoederatio, cum,
foedus gen. foederis savez) udrui-
vanje (ili: povezivanje) u savez, udru-
enje u savez; osobito: savez drava
sklopljen na due vrijeme
konfederirati se (lat. confoederare)
udruiti se u savez, vezati se save-
zom
konfekcija (lat. confectio) pravljenje,
graenje, gotovljenje; svretak, dovr-
enje, izvrenje; ivanje odjee; trgo-
vina gotovom mukom (muka kon-
fekcija) ih enskom (enska konfek-
cija) odjeom; farm. pripremanje lije-
kova
konfekcionar (lat. confectionarius) iz-
raiva gotove odjee; trgovac goto-
vom odjeom; apotekar
konfekt
konfekt (lat. confectum, tal. confetto)
kola, slastica (osobito ueereni ba-
demi, orasi itd.)
konferansje (fr. conferencier) javni go-
vornik, predava
konferencija (lat. conferentia) vijea-
nje, dogovor; sastanak radi dogovora,
raspravljanje (o nekom spornom pita-
nju i dr.); javno predavanje, obino s
raspravom
konferirati (lat. conferre, fr. conferer)
savjetovati se, vijeati, dogovarati se,
pregovarati; sastajati se radi dogo-
vora; drati javno predavanje; uspo-
reivati
konfesija (lat. confessio) prav. prizna-
nje; vjera, svaka kranska vjerska
konfesija uope (rimokatolika, grko-
katolika, luteranska, reformistika,
pravoslavna konfesija i dr.); denomi-
nacija
konfesionalan (lat. confessionalis) koji
se tie vjere, vjerski
konfesionalizam (lat. confessio) teolo-
ko nauavanje koje smatra da prava
religioznost ovisi o pripadnosti ne-
koj vjeri
konfesionar (lat. confessionarius) ispo-
vjednik
konfesionist (lat. confessio) pripadnik
neke konfesije
konfesor (lat. confessor) onaj koji ispo-
vijeda kranstvo; osobito onaj koji
je morao stradati za vjeru, muenik;
ispovjednik
konfeti (tal. confetti) mn. loptice od gip-
sa ili raznobojnog papira kojima se,
posebice u Italiji, gaaju sudionici u
karnevalu
konfidejusor (lat. confideiussor) prav.
sujamac
konfidencija (lat. confidentia) povjere-
nje, povjerljivost; povjerljivo priop-
enje
konfident (lat. confidens) povjerenik,
pouzdanik, povjerljiva osoba
723 konfirmirati
konfidirati (lat. confidere) povjeriti, po-
vjeravati; osloniti se (na koga), pouz-
dati se (u koga)
konfiguracija (lat. configuratio) uobli-
avanje, uoblienje, stvaranje oblika,
vanjski oblik; astr. odnosni poloaj,
prividan ili stvaran, nebeskih tijela
konfigurirati (lat. configurare) uobli-
iti, uobliavati, dati (ili: davati) oblik
konfinacija (lat. confinatio) prav. pro-
gonstvo; zatoenje; upuivanje neko-
ga u mjesto u kojem mora stalno i-
vjeti; kuni zatvor
konfini (lat. confmis, confines) mn. su-
sjedi po imanju, graniari, meai
konfinij (lat. confinium) mea, granica,
granini kamen, mea
konfinije (lat. confinia) mn. granice,
granine linije, mee; zemlje koje me-
usobno granie
konfinirati (fr. confiner) graniiti; ogra-
niiti slobodu kretanja, zatvoriti, osu-
diti na kuni zatvor; prognati, pro-
tjerati
konfinitet (lat. confinitas) granienje,
susjedstvo
konfirmacija (lat. confirmatio) kod pro-
testanata i katolika: sveani in po-
tvrivanja crkvene punoljetnosti i
primanje sakramenta sv. potvrde
mladia i djevojica (konfirmandi),
krizma, krizmanje; prav. potvrenje,
potvrda, ovjera, ovjeravanje
konfirmand (lat. confirmandus) kriz-
manik, onaj koga treba uvrstiti u
vjeri, tj. mladi koji se proglaava
crkveno punoljetnim, koji je primio
sakrament sv. potvrde (kod katolika)
konfirmanda (lat. confirmanda) djevoj-
ica koja se proglaava crkveno puno-
ljetnom, koja je primila sakrament
sv. potvrde; usp. konfirmand
konfirmativan (lat. confirmativus) po-
tvrdan, kojim se potvruje
konfirmirati (lat. confirmare) potvrditi,
potvrivati, uvrstiti, uvrivati,
osnaiti; potvrditi nekoga u vjeri,
konfiscirati
proglasiti crkveno punoljetnim, kriz-
mati
konfiscirati (lat. fiscus dravna bla-
gajna, confiscare) oduzeti (ili: oduzi-
mati) u korist drave (robu, imanje)
konfiskabilan (lat. confiscabilis) koji
je za oduzimanje, zapljenjiv
konfiskacija (lat. confiscatio) prav.
oduzimanje privatnog dobra (stvari,
neke vrijednosti, imanja) u korist dr-
ave
konfiskat (lat. confiscatum) ono to je
zaplijenjeno (roba, imanje)
konfitent (lat. confitens) onaj koji se
ispovijeda (kod katolika)
konflacija (lat. conflatio) stapanje
konflagracija (lat. conflagratio) opi
poar; osobito: propast svijeta u poa-
ru sudnjeg dana; pren. prevrat, buna,
ustanak, revolucija
konflagrirati (lat. conflagrare) spaliti,
unititi poarom, pretvoriti u prah i
pepeo; pren. pobuniti
konflentan (lat. confluere slijevati se,
confluens, confluentis) koji se slijeva,
sljevni
konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar,
borba; spor, svaa; tragian konflikt
sukob koji zavrava smru
konfluencija (lat. confluentia) sastav,
slijevanje (dviju rijeka); skupljanje,
navala (ljudi)
konfluirati (lat. confluere) slijevati se,
utjecati
konfokalan (lat. focus arite, confo-
calis) opt. sa zajednikim aritem,
suarini
konformacija (lat. conformatio) grada
nekog tijela; prilagodba, skladnost,
usklaivanje
konforman (lat. conformis) jednolik, is-
tolik
konformirati (lat. conformare) prilago-
diti, sloiti, uskladiti; dati oblik; kon-
formirati se prilagoditi se
konformisti (lat. conformare) mn. en-
gleski protestanti koji su priznali 39
724 konfutirati
lanova anglikanske konfesije od
1562.
konformitet (lat. conformitas) podudar-
nost, shnost; prilagodljivost, slaga-
nje
konfortacija (lat. confortatio) jaanje,
kijepljenje, okrjepljenje
konfortancije (lat. confortantia) mn.
med. sredstva (ih: lijekovi) za jaanje
konfortativ (lat. confortativum) med.
lijek za jaanje, lijek za okrjepljenje
konfortirati (lat. confortare) okrijepiti,
okrjepljivati, ojaavati, ojaati
konfrater (lat. confrater) subrat, su-
drug, drug po poloaju ili slubi
konfraternitet (lat. confrater, confra-
ternitas) bratimstvo, pobratimstvo,
prijateljstvo
konfraternizirati (lat. confrater) zbra-
timiti, primiti u bratstvo
konfrontacija (lat. confrontatio) prav.
suoavanje, suoenje, osobito svjedo-
ka (lat. confrontatio testium), ili
okrivljenika iji su iskazi proturjeni;
usporedba, usporeenje, usporeiva-
nje
konfrontirati (lat. confrontare) prav.
suoiti, suoavati (svjedoke, okrivlje-
nike); usporeivati, usporediti
Konfucije kineski filozof i propovjed-
nik vjere (vrlina, pravednost, ovje-
nost), u Kini i danas tovan kao bo-
anstvo, umro 478. pr. n. e.
konfundirati (lat. confundere) pomije-
ati, smijeati, zamrsiti, zbrkati;
smesti, zbuniti, dovesti u nepriliku
konfutabilan (lat. confutabilis) koji se
moe opovrgnuti
konfutacija (lat. confutatio) opovrga-
vanje, dokazivanje suprotnog; uut-
kivanje
konfutator (lat. confutator) onaj koji
opovrgava (dokaze, navode), opovrga-
vatelj
konfutirati (lat. confutare) opovrgnuti,
opovrgavati, dokazivati suprotno
konfuzija
konfuzija (lat. confusio) mijeanje raz-
liitih stvari; pomijeanost, zbrka,
nered, nejasnost (stila, misli); pobr-
kanost, brkanje, mijeanje, nerazli-
kovanje, pomutnja; pren. zbunjenost,
zbrkanost, smuenost, zabuna; prid.
konfuzan
konfuzionar (lat. confusionarius) sme-
te nj ak, smuenjak
kongelacija (lat. congelatio) smrzava-
nje; smrznue, smrznutost; stvrdnja-
vanje, zgruavanje
kongelativan (lat. congelativus) koji
izaziva smrzavanje, koji smrzava
kongelirati (lat. congelare) smrznuti,
smrzavati; zgusnuti, zgunjavati;
zgruati, usiriti
kongenerian (lat. congener, genus
rod) istorodan, istovrstan
kongenijalan (lat. congenialis) duhov-
no srodan, srodan po duhu
kongenijalitet (lat. congenialitas) srod-
nost po duhu, duhovna srodnost
kongenijalnost v. kongenijalitet
kongenitalan (lat. congenitus,) uroen,
koji postoji od samog roenja, npr.
neka bolest (srana mana)
kongerirati (lat. congerere) zgrtati, na-
gomilavati; usp. kongestija
kongestija (lat. congestio) med. navala
krvi ili sokova, nakupljanje krvi u
nekom dijelu tijela
kongestivan (lat. congestivus) koji
uzrokuje navalu krvi, koji potjee od
navale krvi
konglobacija (lat. conglobatio) zgrta-
nje, gomilanje; ret. gomilanje doka-
za
konglobirati (lat. conglobare) gomilati,
nagomilavati; ugrudati, ugrudavati
konglomeracija (lat. conglomeratio)
gomilanje, nagomilavanje, sljepljiva-
nje; spajanje svega i svaega
konglomerat (lat. conglomerare zgo-
milati, zbiti) geol. gromaa (slijeplje-
na smjesa koja se sastoji od pijeska
i pojedinih komada raznih minerala);
725 kongres
pren. prenatrpanost, mjeavina sve-
ga i svaega
konglomerirati (lat. conglomerare)
zgrudati, nagomilati, skupiti, spojiti
konglutinancija (lat. conglutinatio)
sljepljivanje; zgunjavanje, zgruava-
nje, usiravanje
konglutinantan (lat. conglutinans)
ljepljiv, sljepljiv
konglutinirati (lat. conglutinare) lije-
piti, slijepiti; zgusnuti, zgunjavati
kongratulacija (lat. congratulatio) v.
gratulacija
kongratulirati (lat. congratulari) v.
gratulirati
kongregacija (lat. congregatio) vjerska
udruga, zajednica, bratstvo; udrui-
vanje vie samostana istoga reda u
organiziranu cjelinu; skuptina kar-
dinala; naziv jedanaest administra-
tivnih odjela kardinalskog kolegija u
Rimu (npr. vjerska propaganda)
kongregacionalisti (lat. congregatio)
mn. lanovi vjerske stranke u En-
gleskoj koji priznaju kao jedini izvor
vjere Sveto pismo, odbacuju svaki
simbolini vjerski oblik, ne priznaju
nikakve crkvene poglavare (biskupe,
papu); independenti
kongregacionisti (lat. congregatio)
mn. lanovi jedne vjerske kongrega-
cije, osobito isusovake
kongregati (lat. congregatum) mn. min.
nekristalizirano kamenje koje se sa-
mo sobom, bez ljepljive tvari, slabo
odrava u vezi
kongregirati (lat. congregare) udruiti,
sjediniti, skupiti
kongres (lat. congressus) skuptina,
skup, zbor, sastanak radi dogovara-
nja i savjetovanja o zajednikim po-
slovima; osobito: sastanak opunomo-
enika vie drava (npr. Pariki, Be-
ki kongres); u SAD-u: zakonodavna
skuptina narodnih izaslanika; skup-
tina lanova istog stalea i iste stru-
ke (profesorski, uiteljski itd. kon-
kongresija
gres), ili istih naela (stranaki kon-
gres)
kongresija (lat. congressio) sastajanje,
sastanak
kongresist (lat. congressus) lan kon-
gresa, sudionik u kongresu
kongruencija (lat. congruentia) suglas-
nost, slaganje; sukladnost, slinost i
jednakost, istovjetnost oblika i jedna-
kost povrina; kongruentnost
kongruentan (lat. congruens) sugla-
san, jednak, sukladan; mat. sukla-
dan, jednak i slian, istog oblika i
jednake povrine
kongruentnost (lat. congruere) v. kon-
gruencija
kongruirati (lat. congruere) biti sugla-
san, slagati se; biti sukladan, pokla-
pati se, biti slian i jednak
kongruitet (lat. congruitas) suglasnost,
slaganje, potpuna jednakost
konha (gr. konche) koljka; zidna udu-
bina sa koljkastim gornjim dijelom;
polukupola
konhiforman (gr. konche koljka, lat.
forma) prid. koljkast, koji ima oblik
koljke
konhoida (gr. konche koljka, eidos
oblik) mat. koljanica, Nikodemova
krivulja etvrtog stupnja
konicitet (gr. konos stoac) stoatost;
kosina, nagnutost
konian (gr. konos) stoast, unjast,
u obliku stoca; konina refrakcija
prelamanje svjetlosne zrake u stoast
snop; konino zrcalo stoasto zrcalo
konifere (gr. konos eer, lat. ferre no-
siti, proizvoditi) mn. bot. etinjare,
npr. bor, omorika, jela itd.
koniin (gr. koneion kukuta) kem. bez-
bojna tekuina, neugodnog i omam-
ljujueg mirisa, nalazi se u kukuti,
veoma otrovan alkaloid (otrov kojim
su otrovali Sokrata); cikutin
konimetar (gr. konos stoac, metron
mjera) sprava za mjerenje stoca
726 konklavist
konioza (gr. konis prah) med. bolest
koja nastaje zbog udisanja raznih vr-
sta praha (vapnenog, bakrenog, e-
ljeznog i dr.)
konivencija (lat. connivere sklapati oi)
obzirnost, obazrivost
konkameracije (lat. concameratio) mn.
odjeljci, pregrade, komore
konkatenacija (lat. concatenatio) pove-
zanost, vezanje (lancima)
konkauze (lat. concausae) mn. farm.
suuzroci, sporedni uzroci, tj. oni koji
djeluju zajedno s glavnim uzrokom
konkavan (lat. concavus) udubljen
(supr. konveksan); konkavnom se na-
ziva unutranja strana jedne krivu-
lje i povrine; konkavna lea opt.
udubljena lea
konkavitet (lat. concavitas) udubljen,
uleknut
konkavno-konkavan (lat. concavus)
opt. dvostruko udubljen, uleknut s
obje strane
konkavno-konveksan (lat. concavus,
convexus) opt. udubljeno-ispupen
konkilij (gr. konchylion dem. od kon-
chyle = konche) koljka, ljutura; pu-
eva kuica
konkista (p. conquista osvojenje) raz-
doblje prvih otkria u Americi
konkistadori (p. conquistadores) osva-
jai; u nekadanjim panjolskim i
portugalskim posjedima Srednje i
June Amerike: osvajai zemlje i nji-
hovi potomci koje je dvor nagrai-
vao plemikim titulama i velikim
imanjima; pren. osvajai, pustolovi
konklamacija (lat. conclamatio) vika-
nje, vika; klicanje
konklava (lat. conclave) "zakljuana
odaja", kardinalska skuptina za bi-
ranje pape; tajna zakljuana dvorana
u kojoj se bira papa (prije u Kvirina-
lu, zatim u Vatikanu)
konklavist (lat. conclave) osoba dodije-
ljena kardinalu (sluga, lijenik) za
vrijeme izbora pape i koja ne moe
konkludirati 727
napustiti konklavu dok se izbor ne
izvri
konkludirati (lat. concludere) log. za-
kljuivati, zakljuiti, izvoditi (ili: iz-
vesti) zakljuak
konkluzija (lat. conclusio) log. zaklju-
ak; zakljuivanje iz neke pretpos-
tavke
konkluzivan (lat. conclusivus) zaklju-
ni, koji sadri zakljuak, zavrni;
gram. konkluzivne ili zakljune re-
enice nezavisne reenice, od kojih se
druga javlja kao zakljuak prve, npr.
Nisi uio, dakle ne moe ni znati
konkluzum (lat. conclusum) ono to je
odlueno, odluka, rjeenje, zakljuak
konkokcija (lat. concoquere skuhati)
probava hrane u elucu
konkomisar (lat. concomissarius) prav.
suopunomoenik
konkomitantan (lat. concomitari pra-
titi) koji prati, koji sudjeluje, koji se
pojavljuje istodobno
konkomitirati (lat. concomitari) prati-
ti, sudjelovati; konkomitirajui simp-
tomi med. pojave koje samo prate,
sporedne (ili: nebitne, nevane) poja-
ve kod bolesti
konkordancija (lat. concordantia) su-
glasnost; abecedni popis svih rijei
koje dolaze u jednom spisu s navo-
enjem citata, npr. u Bibliji (verbal-
na konkordancija), ili popis svih mje-
sta koja se odnose na neku misao ili
neki predmet (realna konkordancija)',
geol. pojava meusobno usporednog
pruanja slojeva stijena
konkordantan (lat. concordans) sugla-
san, sloan, jednoduan, skladan
konkordat (lat. concordatum) spora-
zum, nagodba; osobito: sporazum iz-
meu Vatikana i jedne svjetovne sile
o odnosima i pravima Rimokatolike
crkve u toj dravi
konkordija (lat. concordia) sloga, su-
glasnost, jednodunost
konkretum
konkordirati (lat. concordare) slagati -
se, biti suglasan
konkorporacija (lat. concorporatio)
pripajanje, spajanje pridruivanje
konkorporirati (lat. concorporare) pri-
pojiti, pripajati, pridruiti, pridrui-
vati, primiti u drutvo, primiti u
bratstvo
konkrecija (lat. concretio) sraivanje,
skupljanje ujedno; zgunjavanje, usi-
ravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje
nekog tekueg tijela; med. taloenje
stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca
u mokranom mjehuru; min. mine-
ralna masa koja je nastala koncen-
tracijom mineralne supstance oko
jednog sredita; pren. otjelovljenje
konkrecijanci (lat. concretio) mn. psi-
holozi koji smatraju da je dua ne-
razdvojna od tijela
konkreditirati (lat. concreditare) su-
djelovati s drugima kao vjerovnik,
npr. u nekom zajmu
konkreditor (lat. concreditor) suvjerov-
nik
konkrement (lat. concrementum) tijelo
koje nastaje zgunjavanjem neke te-
kuine u ljudskom ih ivotinjskom
tijelu (npr. kamenac u mokranom
mjehuru)
konkrescencija (lat. concrescentia)
sraivanje, sljepljivanje
konkret (engl. concret) engleska kame-
na buka
konkretan (lat. concretus) "srastao",
stvaran, koji se moe zamijetiti osje-
tilima, zamjetljiv, opipljiv, tjelesni;
konkretan pojam log. pojam koji oz-
naava osjetilima zamjetljivu stvar
ili osjetilima zamjetljivo svojstvo
(supr. apstraktan)
konkretizirati (lat. concrescere srasti,
concretus) uiniti neto stvarnim,
prikazati stvarno, opipljivo
konkretum (lat. concretum) ono to
postoji, npr. ovjek, ivotinja, drvo
itd.; in concreto it. in konkreto (lat.)
konkubina
u stvarnosti, u danom sluaju, u
stvarnom sluaju, ono to se javlja u
podruju stvarnoga
konkubina (lat. concubina) inoa, pri-
lonica, izvanbrana ena; bludnica
konkubinar (lat. concubinarius) nalo-
nik, izvanbrani mu; bludnik
konkubinat (lat. concubinatus) divlji
brak, nalonitvo; blud
konkubitus (lat. concubitus) spolni od-
noaj, obljuba; concubitus anticipa-
tus it. konkubitus anticipatus (lat.)
prav. prijevremeni odnoaj (npr. za-
runika prije vjenanja)
konkurator (lat. concurator) prav. su-
skrbnik, sututor, lan skrbnitva
konkurencija (lat. concurrentia) 1. su-
parnitvo, natjecanje, utakmica; na-
tjecanje vie osoba (npr. za raspisanu
nagradu, poloaj i si.); 2. borba rob-
nih proizvoaa za vei profit
konkurent (lat. concurrens) suparnik,
natjecatelj na licitaciji
konkuripik (fr. concours hipique) na-
tjecanje u brzom jahanju ili u brzoj
vonji s konjskom spregom
konkurs (lat. concursus) natjecanje vie
osoba za neku stvar, povlasticu, na-
gradu, neki poloaj; raspisati kon-
kurs = raspisati natjeaj; trg. steaj,
zajedniki istup vjerovnika radi obe-
teenja svojih potraivanja od zajed-
nikog dunika ija pasiva premauje
aktivu, ili je, stjecajem prilika, postao
nesposoban odgovoriti svojim nova-
nim obvezama (concursus credito-
rum)
konkurzifeks (lat. concursifex) prav.
zajedniki dunik; usp. konkurs
konkusija (lat. concussio) zaplaivanje
radi iznuivanja novca, primanje mi-
ta; crimen concussionis it. krimen
konkusionis (lat.) prav. zloin iznui-
vanja novca, primanja mita
konkusionar (lat. concussionarius)
prav. iznuiva, ucjenjiva
728 konrektorat
konkusor (lat. concussor) prav. v. kon-
kusionar
konkvibus (lat. cum quibus ime?) no-
vac (u aljivom znaenju)
konkvista (p. conquista osvojenje) raz-
doblje panjolskog osvajanja Srednje
i June Amerike u 15. i 16. st.
konkvistadori (p. conquistadores) mn.
pogrean izgovor, v. konkistadori
konoid (gr. konos stoac, eidos oblik)
tijelo koje nastaje okretanjem pre-
sjeka stoca oko svoje osi, npr. paro-
boloid, hiperboloid i dr.
konoidan (gr. konoeides stoast, eides
oblik) stoast
konopejon (gr. konopeion od, konops
komarac) mrea za zatitu od muica
i komaraca, komarnik; krevet sa za-
vjesama od tanke tkanine za odbi-
janje muica; usp. kanape
konoplja (lat. Cannabis sativa) bot. jed-
nogodinja biljka iz porodice konop-
lji; od njezinih se vlakana izrauju
tkanine, vlakna i si., a od opojnih
smola koju izluuje nakon cvjetanja
moe se proizvesti droga
konosament (tal. connoscimento) trg.
v. konosman
konosman (fr. connaissement) trg. po-
morski teretni list na kojem kapetan
broda potvruje poiljatelju prijam
neke robe i obvezuje se da e je, poto
mu se plati prijevoz, predati na odre-
eno mjesto
konotacija (lat. con, notare obiljeiti)
log. skup svih atributa koji su bitni
za znaenje nekog pojma; gram. skup
predodbi povezanih s nekom rijeju
i njezinim znaenjem
konotativan (lat. con, notare obiljeiti)
suobiljeavajui, suoznaavajui
konrektor (lat. conrector) suupravitelj,
nastavnik koji po rangu dolazi iza
rektora i koji ga zastupa
konrektorat (lat. conrectoratum) polo-
aj i ured konrektora
konsakramental 729
konsakramental (lat. consacramenta-
lis) v. konjurator
konsangvinian (lat. consanguineus)
srodan po krvi, srodan po ocu
konsangvinitet (lat. consanguinitas)
krvno srodstvo, srodstvo po ocu
konscijencija (lat. conscientia) svijest;
savjest
konscijencijalizam (lat. conscientia
svijest) fil. shvaanje da je predmet
znanosti ono to nam je dano u svi-
jesti, dakle osjeaji, a da "stvari po
sebi" uope ne postoje; gnoseoloki
idealizam
konscijenciozan (lat. conscientiosus)
savjestan
konscijus (lat. conscius) suznalac, sudi-
onik, svjedok
konsekracija (lat. consecratio) posve-
enje, posveivanje, npr. crkve; po-
sveenje u in vieg katolikog sve-
enstva; posveenje kruha i vina pri
priesti (kod katolika)
konsekrirati (lat. consecrare) posvetiti,
posveivati; posvetiti u in
konsektarij (lat. consectarium) poslje-
dica, zakljuak
konsekucija (lat. consecutio) slijed, re-
doslijed; posljedica, zakljuak
konsekutivan (lat. consecutivus) po-
sljedini, sljedbeni; sljedni, uzastop-
ni; konsekutivne bolesti med. bolesti
koje se javljaju kao posljedica prija-
njih bolesti; log. konsekutivne oznake
nekog pojma oznaka koje dolaze iz
drugih, tj. konstitutivnih oznaka;
psih. konsekutivne slike posljedine
slike; gram. konsekutivna reenica
posljedina reenica (ona zavisna re-
enica kojom se izrie posljedica rad-
nje izreene u glavnoj reenici, npr.
Toliko sam umoran da se jedva kre-
em)
konsekvencija (lat. consequentia) po-
sljedica; log. zakljuak; dosljednost,
postojanost, nepokolebljivost; vanost
konsignant
i znaaj neke stvari (s obzirom na
njezine posljedice)
konsekventan (lat. consequens) doslje-
dan, postojan u naelima, vjeran sam
sebi, tj. svojim naelima i tvrdnjama,
nepokolebljiv
konsekvirati (lat. consequi) slijediti, ii
za kim; stei, stjecati, postizati, po-
stii, zadobiti
konsens (lat. consensus) v. konsenzus
konsentirati (lat. consentire) suglasiti
se, suglaavati se, slagati se, spora-
zumjeti se, jednoglasno odluiti
konsenzualan (lat. consensualis) koji
suosjea, suosjeajan; konsenzualni
ugovor prav. ugovor ija se vanost
temelji samo na jednostavnom pri-
stanku ugovarakih strana (kontra-
henata)
konsenzus (lat. consensus) slaganje,
pristanak, odobrenje (npr. za stupa-
nje u brak i si.); pisano odobrenje;
suosjeaj; fil. suglasnost misaonih
bia (uzima se esto kao jedan od
kriterija istine); konsens
konsiderabilan (lat. considerabilis)
znatan; znaajan, ugledan, vrijedan
potovanja
konsideracija (lat. consideratio) pro-
matranje, razmatranje, razmiljanje;
procjenjivanje, ispitivanje, uzimanje
u obzir; potovanje, uvaavanje
konsignacija (lat. consignatio) obilje-
avanje (znakom), peaenje; trg. de-
poniranje, predaja robe na uvanje
ili radi prodaje; posebna vrsta komi-
sione prodaje, uobiajena pri trgovini
robom s udaljenim, osobito preko-
morskim mjestima, gdje poiljatelj
robe (konsignant) prima od proda-
vaa iste (konsignatara) u mjenicama
predujam na tu robu (obino jednu
treinu do dvije treine iznosa fak-
ture)
konsignant (lat. consignans) trg. onaj
koji daje robu u konsignaciju
konsignatar
konsignatar (lat. consignatarius) su-
potpisnik, npr. svjedodbe; trg. pri-
matelj konsignirane robe
konsignifikacija (lat. consignificatio)
dvostruko znaenje
konsignirati (lat. consignare) obiljeiti
(znakom), obiljeavati (znakom), za-
peatiti; voj. izdati zapovijed, odrediti
neku jedinicu da bude u pripravnosti
(npr. za pokret); trg. predati robu u
konsignaciju; dati na uvanje, polo-
iti u konsignaciju; dati na uvanje,
poloiti, deponirati novac
konsjererija (fr. conciergerie, lat. con-
cergeria) nadzornitvo kue, paziku-
stvo; vratarev stan; zatvor; osobito:
zatvor starog francuskog dvora, kod
"Palae pravde", u Parizu
konskribent (lat. conscribens) popisi-
va vojnika, skuplja novaka (re-
gruta)
konskribirani (lat. conscribere popi-
sati) onaj koji je uzet u vojsku, novak,
regrut, vojni obveznik
konskribirati (lat. conscribere) popi-
sati, popisivati vojnike, novaiti, re-
grutirati
konskripcija (lat. conscriptio) popis,
popisivanje vojnika, novaenje, re-
grutiranje
konsocijacija (lat. consociatio) udru-
ivanje, pridruivanje, spajanje;
udruivanje; udruga, udruenje
konsolacija (lat. consalatio) utjeha,
umirenje
konsolator (lat. consolari tjeiti, conso-
lator) tjeitelj
konsolidacija (lat. consolidatio) utvr-
ivanje, uvrivanje, uvrenje, sre-
enost (dugova); bank. pretvaranje
kratkoronih dravnih dugova u du-
gorone zajmove; utvrivanje, sre-
ivanje dionikih drutava smanji-
vanjem osnovnog kapitala; med. za-
raenje, zalijeenje (rana i si.)
konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi,
utvrivati, uvrivati, uvrstiti, osi-
730 konspirirati
gurati, postaviti na zdrave temelje;
sjediniti u cjelinu; med. zalijeiti (ra-
nu)
konsolirati (lat. consolari) tjeiti, utje-
iti, umiriti, uspokojiti
konsonanca (lat. consonantia) v. kon-
sonancija
konsonancija (lat. consonantia) glaz.
sklad, skladnost, harmoninost, sta-
panje tonova i zvukova u skladnu
cjelinu (supr. disonancija); poet. ri-
movanje; konsonanca
konsonant (lat. consonans) gram. su-
glasnik, zatvornik
konsonanta (fr. consonante) glaz. vrsta
harfe
konsonantan (lat. consonans) jedno-
glasan, suglasan, skladan
konsonantizam (lat. consonare suzvu-
ati) gram. sustav, tj. broj i svojstva
suglasnika nekog jezika
konsonirati (lat. consonare) glaz. biti
u skladu, biti usklaen, skladno zvu-
ati; poet. rimovati se; pren. suglasiti
se, usuglaavati se, biti suglasan sa,
slagati se
konsort (lat. consors) ortak, drug, sudi-
onik; saveznik (u loem smislu), ja-
tak, lan neke klike; prav. sutuitelj
ili suoptuenik
konspekt (lat. conspectus) gledanje,
razgledanje, vienje, vidik, izgled,
pregled; popis; in conspectu omnium
it. in konspektu omnijum (lat.) na-
oigled svih, pred cijelim svijetom
konspicirati (lat. conspicere) gledati,
razmatrati, motriti, zamjeivati
konspiracija (lat. conspiratio) zavjera,
urota
konspirant (lat. conspirans) zavjerenik,
urotnik
konspirativan (lat. conspirativus) za-
vjereniki, koji ima karakter zavje-
re, urotniki; tajni, strogo povjerljiv
konspirirati (lat. conspirare slono pu-
hati; zajedniki djelovati) sudjelova-
ti u zavjeri, sklapati zavjeru
konsponzor
konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj
koji jami zajedno s ostalima, suja-
mac; sudunik
konstabilirati (lat. constabilire) uvr-
stiti, uvrivati, utvrditi
konstabler (lat. constabularius) voj.
donositelj streljiva, topniki pomo-
nik; zapovjednik topa (na ratnim bro-
dovima); straar, policajac; konta-
bler
konstancija (lat. constantia) v. kon-
stantnost
konstanta (lat. constare) mat., fiz. stal-
na veliina, nepromjenjiva veliina
konstantan (lat. constans) stalan, ne-
promjenjiv; postojan, ustrajan; koji
je trajnog djelovanja (npr. galvanski
elementi); koji vlada, vladajui (obi-
aj, navika); siguran, nesumnjiv, pri-
znat (injenica)
konstantnost (lat. constantia) stalnost,
nepromjenjivost; postojanost; ustraj-
nost, dosljednost, konstancija
konstat (lat. constat) stoji kao injenica,
sigurno, poznato je; slae se (raun)
konstatacija (lat. constat, fr. constata-
tion) utvrivanje, utvrivanje inje-
nica, ustanovljavanje, ustanovljenje;
utvrena injenica
konstatirati (lat. constat, fr. constater)
utvrditi, utvrivati, ustanoviti, usta-
novljavati, uvjeriti se da neto po-
stoji, osvjedoiti se; potvrditi
konstelacija (lat. constellatio) astr.
zvjezdano jato, zvijee; poloaj zvi-
jezda i njihov tobonji utjecaj na ljud-
sku sudbinu (usp. nativitet); neko od-
reeno svrstavanje; fil. psihika kon-
stelacija ope prethodno stanje svi-
jesti; pren. stjecaj prilika
konsternacija (lat. consternatio) pora-
enost, preneraenost, zaprepatenje,
zaprepatenost, utuenost, zabuna
konsternirati (lat. consternare) pora-
ziti, poraavati, zaprepastiti, zapre-
paivati, preneraziti, preneraavati,
zbuniti; prid. konsterniran
731 konstituirati
konstipacija (lat. constipatio) med. za-
tvor, zatvorenost, tvrda stohca
konstipancije (lat. constipantia) mn.
farm. lijekovi protiv proljeva, za za-
tvaranje
konstipirati (lat. constipare) med. za-
tvoriti, zatvarati, uzrokovati tvrdu
stolicu
konstituant (fr. constituant) lan usta-
votvorne skuptine
konstituanta (lat. constituere) ustavo-
tvorna skuptina, ona koja donosi os-
novni, najvaniji zakon (ustav) jedne
drave
konstitucija (lat, constitutio) prav. us-
tav, osnovni dravni zakon; ustanov-
ljenje, odreivanje; anat. skup svih
tjelesnih i duevnih osobina jednog
ovjeka, tjelesna graa; kem. unu-
tranji sastav kemijskih spojeva; ras-
pored atoma u molekuli
konstitucionalan (lat. constitutionalis)
prav. ustavni; anat. koji je u vezi s
tjelesnom graom, koji potjee iz tje-
lesne grae; konstitucionalne bolesti
med. bolesti kojima je uzrok u samoj
tjelesnoj grai; konstitucionalna mo-
narhija ustavna monarhija; konstitu-
cionalni sustav v. konstitucionalizam
konstitucionalitet (lat. constitutiona-
litas) ustavnost, ustavna vladavina
konstitucionalizam (lat. constitutio)
prijatelj ustava, pristaa ustavnog
oblika vladavine, ustavobranitelj
konstitucionalizam (lat. constitutio)
ustavni sustav kod kojega je vladar
pri donoenju zakona vezan za su-
radnju i pristanak narodnog pred-
stavnitva (supr. apsolutizam); kon-
stitucionalni sustav
konstituens (lat. constituens) farm.
sredstvo koje propisanom lijeku daje
oblik
konstituent (lat. constituens) prav. vla-
stodavac, izdavatelj, punomoi
konstituirati (lat. constituere) sasta-
viti, nainiti, stvoriti, oblikovati, os-
konstitutivan
novati, ustanoviti; utvrditi, urediti,
rasporediti; prav. pozvati na odgo-
vornost; konstituirati se rasporediti
se, odrediti prava i dunosti (poloa-
je) izabranih lanova uprave; konsti-
tuirani autoriteti zakonske sile, dr-
avne vlasti
konstitutivan (lat. constitutivus) odre-
en, utvren, osnovni, bitan, objek-
tivno vaei; sastavni; usp. regula-
. tivni
konstitutivna naredba prav. naredba
kojom se nekome daju odreena pra-
va (dozvole, povlastice i si.)
konstitutor (lat. constitutor) raspore-
iva, ureiva, osniva
konstitutum (lat. constitutum) prav.
utvreno, ugovoreno; obnovljen ugo-
vor
konstrigencije (lat. constrigentia) mn.
med. sredstva za stezanje, skuplja-
nje
konstrikcija (lat. constrictio) med. ste-
zanje (dijelova tijela), skupljanje,
grenje; ograniavanje, suavanje
konstriktivan (lat. constrictivus) anat.
steui, koji stee, skupljajui, koji
skuplja, suavajui, koji suava (mi-
i)
konstriktor (lat. constrictor) anat. mi-
i steza
konstringirati (lat. constringere) ste-
zati, stegnuti, skupiti, skupljati
konstruirati (lat. construere) graditi,
izgraditi, napraviti (zgradu, stroj);
sastaviti, izraditi plan (za zgradu,
stroj itd.); iz osnovnog pojma (iz os-
novne zamisli) razviti (teoriju, zna-
nost); geom. nacrtati sliku, tijelo;
gram. rasporediti, sloiti rijei u re-
enici, sastaviti reenicu; napisati,
nainiti, sastaviti skicu (knjievnog
djela, slike, filma i dr.)
konstrukcija (lat. constructio) grae-
nje, gradnja, pravljenje, zidanje, po-
dizanje; nain graenja, nain grad-
nje; graa (ili: materijal) za graenje;
732 kontagiozan
. sastav, nain sastavljanja, ustroj i
raspored dijelova neke cjeline; do-
sljedno, logiko razvijanje neke misli
(u teoriju, u znanost, u sustav); gram.
sastav, sklop, red, raspored rijei (u
reenici); geom. crte nekog geomet-
rijskog lika (ili: tijela) radi izvoenja
dokaza ili rjeavanja kakvog zadat-
ka
konstruktivan (lat. constructivus) koji
sreuje, koji dosljedno, logiki razvija
(misao, zamisao); koji gradi, podie;
koji je bitan za odravanje u cijelosti
dijelova graevine (supr. dekorati-
van)
konstupracija (lat. constupratio) obe-
aenje, silovanje
konsumacija (lat. consummatio) zbra-
janje; prav. izvrenje (ugovora, prijes-
tupa, brakolomstva itd.)
konsumirati (lat. consummare) zbro-
jiti, zbrajati, izraunati, izraunava-
ti; zavriti, izvriti
konsupstancijalan (lat. consubstantio-
nalis) teol. istovjetan, istobitan
konsupstancijalitet (lat. consubstan-
tionalitas) teol. istovjetnost, istobi-
tnost (u kranskom nauavanju o
sv. Trojstvu)
kontabler (lat. comes stabuli) v. kon-
stabler
kont (fr. compte, lat. comes pratitelj)
grof, knez
kontabescencija (lat. contabescentia)
med. suenje, venjenje; usp. tabes
kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje
rauna, odgovornost raunovoe; ra-
unovodstvo, knjigovodstvo
kontagij (lat. contagium) med. tvar (ili:
supstanca, materija) za koju se pret-
postavlja da se njome prenosi zaraz-
na bolest
kontagija (lat. contagio) med. zaraza,
zaraznost, prijemljivost; zarazna bo-
lest
kontagiozan (lat. contagiosus) med.
zarazan, prijemljiv, prenosiv
kontagiozitet
kontagiozitet (lat. contagiositas) med.
zaraznost, zarazna mo neke bolesti,
prijemljivost
kontakt (lat. contactus) dodir; spoj;
pren. dodir, druenje, openje, veza
kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji
nastaje dodirivanjem; kontaktna in-
fekcija med. zaraza uzrokovana dodi-
rom; kontaktni elektricitet dodirni
elektricitet; npr. onaj koji nastaje do-
dirom bakra i cinka; kontaktni meta-
morfizam geol. promjena koju pretrpi
neka starija stijena zbog dodira s
mlaom usijanom eruptivnom stije-
nom
kontaminacija (lat. contaminatio) kva-
renje, prljanje; med. ulaenje zaraz-
ne tvari u tijelo; lit. stapanje, spaja-
nje vie rukopisa nekog djela u jedan;
gram. stapanje vie oblika rijei u
jedan
kontaminirati (lat. contaminare) kva-
riti, unakaziti, uprljati; med. zaraziti;
dobro knjievno djelo pokvariti loim
umecima i dodacima
kontan (fr. comptant) trg. gotov novac,
gotovina; plaanje u gotovu; au com-
ptant it. o kontan (fr.) za gotovo, u
gotovu
kontantan (tal. contante) trg. sposoban
za plaanje gotovom; koji plaa u
gotovom; in contanti it. in kontanti
(tal.) u gotovom; per ili pro contante
it. per, pro kontante (tal.) za gotov
novac
kontati (tal. contare) 1. brojiti, nabra-
jati, raunati; 2. govoriti na poseban
N nain, tj. recitirati
konte (tal. conte) knez, grof
kontejner (lat. continere sadrati, fr.
contenir) prenosivi spremnik za pri-
jevoz robe
kontekst (lat. contextus) veza misli u
govoru; sadraj nekog spisa u cjelini,
smisao, spoj rijei
kontekstura (lat. contextura) veza,
splet, spoj
733 kontignacija
kontemplacija (lat. contemplatio) mi-
saono promatrati, razmiljanje, mi-
saono udubljivanje
kontemplativan (lat. contemplativus)
promatraki, misaoni, sklon misao-
nom promatranju svijeta i ivota
kontemplatoran (lat. contemplatorius)
v. kontemplativan
kontemplirati (lat. contemplari) misa-
ono promatrati, razmiljati, udublji-
vati se duhom u neto
kontemporaneitet (lat. contemporane-
itas) suvremenost
kontemporaran (lat. contemporarius)
suvremen
kontemporirati (lat. con ca, tempus
gen. temporis vrijeme) istodobno po-
stojati, ivjeti u isto vrijeme
kontemptibilan (lat. contemptibilis)
prezriv, koji je za prijezir
kontencija (lat. contentio) naprezanje,
napor; spor, rasprava, svaa
kontenciozan (lat. contentiosus) spor-
ni, koji se tie spora; svadljiv, pre-
piraki, nasrtljiv
kontente (lat. continere) mn. u primor-
skim gradovima: popisi dospjele ro-
be s imenima brodara i primatelja
kontentivni zavoj (lat. contendere na-
prezati se) med. zavoj od gipsa i dr.
koji, tako to se stvrdne, dri zamo-
tane dijelove tijela u pravilnom po-
loaju
kontesa (tal. contessa) grofica, grofova
ki; kneginja, kneginjica
kontestabilan (lat. contestabilis) spo-
ran, osporljiv
kontestacija (lat. contestatio) prav. po-
svjedoenje pomou svjedoka, posvje-
doenje svjedocima; osporavanje,
osporenje, spor
kontestirati (lat. contestari) prav. pozi-
vati za svjedoka, tvrditi pomou svje-
doka; osporavati, osporiti, sporiti
kontignacija (lat. contignatio) arhit.
graa od greda, kat
kontigvitet 734
kontigvitet (lat. contiguitas) granie-
nje, dodirivanje; blizina; suvislost
kontinencija (lat. continentia) suzdra-
vanje; suzdranost (osobito u spol-
nom ivotu), umjerenost
kontinent (lat. continens sc. terra, con-
tinere drati zajedno, sadravati) dio
svijeta, kopno, suha zemlja (za raz-
liku od otoka)
kontinentalan (lat. continentalis) kop-
neni, suhozemni; kontinentalne sile
drave europskog kopna (za razliku
od Engleske); kontinentalne trupe
trupe koje su odreene za slubu sa-
mo na kopnu; kontinentalni sustav
Napoleonove mjere kojima je htio
(18061812) iskljuiti Englesku od
trgovakog prometa s Europom
kontingencija (lat. contingentia) slu-
ajnost, neizvjesnost, mogunost da
neto bude i drukije nego to je
(supr. nunost)
kontingens (lat. contingens) neto slu-
ajno, neki sluaj, sluajnost, mogu-
nost
kontingent (lat. contingens) obvezan
pripadajui dio, dio obveze pojedina-
ca, npr. neke drave, da dade odre-
en broj trupa s kojima sudjeluje u
kakvoj meunarodnoj politiko-voj noj
akciji; u meunarodnoj trgovini: ogra-
niena koliina robe koju drave me-
usobno jedna drugoj odobravaju za
izvoz, pod odreenim povlatenim
uvjetima
kontingentan (lat. contingens) dodirni,
u dodiru, susjedan, blizak; kontingen-
tni pojmovi log. pojmovi koji u obliku
jednog vieg pojma oznaavaju naj-
sitnije razlike (npr. u nizu pojmova:
bijeli, svijetlosmei, smei, tamno-
smei, crni itd., kontingentni su poj-
movi: svijetlosmei u smei); slua-
jan, koji je neizvjesnog pojavljivanja,
mogu; uvjetovan, ovisan o neemu
prijanjem
kontingentiranje novanica bank. to-
konto
no utvrivanje broja novanica koje
ne moraju imati metalnu podlogu
kontingentirati (lat. contingere dopa-
sti, pripasti) utvrditi (ili: utvrivati)
kontingent
kontinirati (lat. continere) sadravati,
obuhvatiti, biti u vezi; kontinirati se
suzdravati se
kontinuacija (lat. continuatio) produ-
ivanje, produenje, nastavljanje
kontinuativan (lat. continuativus, con-
tinuare produivati) produavajui,
koji produava, koji izrie neprekid-
nu radnju
kontinuator (lat. continuator) nastav-
lja
kontinuiran (lat. continuus produan)
neprekidan, stalan
kontinuirati (lat. continuere) produi-
vati, produiti, nastaviti, nastavljati;
neprestano trajati, ne prestajati
kontinuitet (lat. continuitas) stalnost,
neprekidnost (supr. diskretnost, dis-
kontinuitet); produivanje, stalno
trajanje; neprekidna veza, prisna po-
vezanost; kontinuitet svijesti psih. ne-
ophodan uvjet logikoga miljenja jer
bi bez njega usporedna djelatnost
miljenja bila nemogua
kontinuum (lat. continuum) mat., fil.
neprekidna veliina, cjelina prije di-
jelova (supr. diskretum, diskretna ve-
liina; prostor i vrijeme su kontinua,
tvar je diskretum); in continuo it.
in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno
kontirati (tal. contare) trg. staviti u ra-
un, stavljati u raun; usp. konto
kontist (tal. conto raun) trg. onaj koji
ima konto, npr. kod nekog kreditnog
zavoda
konto (tal. conto) trg. raun; u knjigo-
vodstvu: prikazivanje stanja rauna
izmeu dvaju poslovnih suradnika
na taj nain to svaki od njih na su-
protnim stranama ("duguje" i "po-
trauje") konto-knjige biljei obveze
("duguje") i primanja ("potrauje")
kontoar
onoga drugog; nekome otvoriti konto
stupiti s nekim u poslovne veze, odo-
briti mu kredit; saldirati konto izmi-
riti raun, zakljuiti raun; per conto
it. per konto (tal.) po raunu
kontoar (fr. comptoir) trg. ured, pisar-
nica, poslovnica trgovca, osoblja; tr-
govaka kua; blagajna; kontor
kontoarist (fr. comptoir) knjigovoa,
trgovaki slubenik (ili: inovnik);
privatni slubenik (ili: inovnik)
kontor (tal. contoro) trg. v. kontoar
kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija
kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist
kontorzija (lat. contortio) nasilno is-
krivljavanje miia i udova; kreve-
ljenje, razvlaenje lica, pravljenje gri-
masa; med. grenje, uvijanje, zavi-
janje
kontorzionist (lat. contortio) u cirku-
su: znalac u iskrivljavanju tijela, o-
vjek-zmija
kontr-aproi (fr. contre-approches) voj.
rovovi koje zaposjednuti podiu pre-
ma rovovima opsjedatelja
kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protu-
korak kojim se odgovara prema ple-
sau, promjena koraka
kontra tonovi glaz. najdublji tonovi
basa (ispod C)
kontra- (lat. contra) prefiks sa znae-
njem: protu-, protiv, prema, nasu-
prot, suprotno
kontra-admiral (lat. contra, ar. ami-
ralma) voj. podadmiral, poetni ad-
miralski in
kontra-apertura (lat. contra-apertura)
med. kod gnojenja: protuotvor na koji
izlazi gnoj
kontra-brodovi brodovi koji prometu-
ju izmeu izvaneuropskih drava
kontra-priznanica trg. priznanica ko-
jom se prije izdana priznanica stavlja
izvan snage
kontraavionski (lat. contra, avion od
avis ptica) protuzrakoplovni, koji dje-
luje protiv zrakoplova (npr. top)
735 kontradiktornost
kontrabanda (fr. contrebande, tal. con-
trabbando) krijumarenje; krijuma-
rena roba
kontrabandirati (tal. contrabbando)
krijumariti; baviti se nedoputenom
trgovinom
kontrabandist (tal. contrabbando) kri-
jumar
kontrabas (tal. contrabbasso) glaz. du-
boki bas, po tonu najdublji instru-
ment orkestra, obino ima 4 ice;
onaj koji pjeva duboki bas
kontrabasist (tal. contrabbassista) svi-
ra kontrabasa; pjeva koji pjeva
kontrabas
kontrabaterija (fr. contrebatterie) voj.
protubaterija
kontracepcija (lat. contra protiv, con-
ceptio zaee) med. spreavanje za-
ea (trudnoe) raznim sredstvima
kontrada (tal. contrada) iroka ulica;
kraj; predio
kontradicent (lat. contradicens) prav.
onaj koji proturjei, protivnik
kontradicirati (lat. contradicere) pro-
turjeiti; biti u opreci
kontradikcija (lat. contradictio) protu-
rjenost, logika suprotnost
kontradiktor (lat. contradictor) onaj
koji proturjei; prav. zastupnik zajed-
nikog dunika koji pregovara s vje-
rovnicima o njihovim potraivanji-
ma
kontradiktoran (lat. contradictorius)
proturjean, logiki suprotan; kontra-
diktorni sudovi log. kad se u jednom
od dvaju sudova stavlja, potvruje
odreen odnos (S je P), a u drugom
se taj odnos uklanja, negira (S nije
P); zakon o iskljuenom treem sudu
izmeu dvaju kontradiktornih su-
dova (lat. principium exclusi tertii
inter duo iudicia contradictoria) v.
principium exlusi tertii sive medii;
usp. kontraran, subkontraran
kontradiktornost (lat. contradicere
proturjeiti) v. kontradikcija
kontrados
kontrados (lat. contrados) prav. protu-
miraz, protuoporuka koju mu na-
kon smrti ostavlja eni koja mu je
donijela miraz
kontraekstenzija (lat. contraextensio)
med. rastezanje u suprotnom smjeru
(kod namjetanja iaenih udova i
prijeloma kostiju)
kontrafacijent (lat. contrafaciens) pre-
kritelj naredbe
kontrafagot (lat. contra, tal. fagotto)
glaz. za jednu oktavu dublji fagot
kontrafakcija (lat. contra-factio) nedo-
puteno oponaanje, krivotvorenje;
nedoputeno pretiskivanje (knjige)
kontrafaktura (lat. contrafactura) ki-
parsko djelo, kip, skulptura
kontrafazona (fr. contre-fagon) opona-
anje, imitiranje
kontrafisura (lat. contrafissura) kir.
suprotna pukotina, suprotan prije-
lom (npr. kad lubanja pukne na dru-
gom mjestu, a ne na onome gdje je
djelovala vanjska sila)
kontrafraktura (lat. contrafractura)
kir. v. kontrafisura
kontrahaa (lat. contrahere) sklapanje
ugovora, ugovaranje; ugovor; izazi-
vanje na dvoboj; utvrivanje uvjeta
dvoboja
kontrahencije (lat. contrahentia) mn.
med. sredstva za stezanje (skuplja-
nje)
kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj
koji sklapa ugovor, ugovorna strana
kontrahirati (lat. contrahere) skupiti,
skupljati, stegnuti; saeti, saimati,
skratiti; trg. sklopiti ugovor, ugovo-
riti, ugovarati; pozvati na dvoboj;
kontrahirati se skupiti se, stegnuti
se, zgriti se
kontraindicirati (lat. contraindicare)
pokazivati suprotne znakove, imati
suprotna obiljeja
kontraindikacija (lat. contraindicatio)
suprotna pojava, suprotan znak;
med. nain lijeenja, lijek ili operacija
736 kontramarkirati
koji bi bili nesvrhoviti ili ak i tetni
u odreenom sluaju bolesti (supr.
indikacija)
kontraindikans (lat. contra-indicans)
med. pojava kod bolesnika koja go-
vori protiv uporabe nekog lijeka
kontrakambij (tal. contra-cambio) trg.
povratna mjenica
kontrakcija (lat. contractio) stezanje,
skupljanje, skraivanje; gram. sai-
manje, skraivanje (npr. dvaju slogo-
va u jedan); med. skupljanje, gre-
nje (miia, vrata i dr.)
kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor,
sporazum
kontraktan (lat. contractus) gram. sa-
et, skraen, okrnjen; med. ukoen,
uzet, paraliziran
kontraktibilan (lat. contractibilis) stez-
ljiv, skupljiv, zgrljiv
kontraktibilitet (lat. contractibilitas)
stezljivost, skupljivost, zgrljivost;
kontraktilitet
kontraktilan (lat. contractilis) v. kon-
traktibilan
kontraktilitet (lat. contractilitas) v.
kontraktibilitet
kontraktivan (lat. contractivus) sai-
majui, koji saima, stezljiv, koji
stee, koji skuplja, koji izaziva skup-
ljanje
kontraktura (lat. contrahere skupljati,
stezati, contractura) med. zgrenost
jednog dijela tijela zbog skraivanja
miia, ila i tkiva; uzetost
kontralicitirati (lat. contra, licitari)
trg. natjecati se pri javnoj prodaji
kontralto (tal. contralto) glaz. dublji
alt; pjeva koji pjeva alt
kontramarka (fr. contremarque) trg.
drugi ig na robi; karta u kazalitu
koja se predoava pri izlasku izme-
u inova radi kontrole pri povratku
kontramarkirati (fr. contremarquer)
trg. udariti (ili: udarati) drugi peat
na robu; usp. kontramarka
kontramar
kontramar (fr. contremarche) voj.
mar u suprotnom smjeru, vraanje,
povlaenje
kontramina (fr. contre-mine) voj. pro-
tumina zaposjednutih kojoj je cilj ba-
canje u zrak mina koje su postavili
opsjedatelji; pren. protulukavstvo,
protusmicalica; trg. pekulacija kojoj
je cilj da doskoi drugoj pekulaciji
kontraminirati (fr. contreminer) po-
stavljati kontramine; pren. raditi
protiv (koga ili ega)
kontraponirati (lat. contra-ponere) log.
dati jednom sudu, ne mijenjajui mu
sadraj, drugi oblik tako da od nije-
nog postaje potvrdan sud (usp. kon-
trapozicija); trg. otpisati ih dopisati,
unijeti ispravak u knjige
kontrapost (lat. contra, tal. psota) u
kiparskim radovima: ritmika ravno-
tea dijelova tijela koji se nalaze u
razliitim pokretima; ret. = antiteza
kontrapozauna (lat. contra, njem. Po-
saune) glaz. duboki bas u orguljama
kontrapozicija (lat. contrapositio) log.
preokretanje, tj. neposredan zaklju-
ak iz danoga suda jednakim formal-
nim vaenjem s preokretanjem (kon-
verzijom), tj. subjekt danoga suda
postaje predikatom zakljuenoga ili
izvedenoga suda, a predikat danoga
subjektom izvedenoga ih zakljue-
noga, uz promjenu kvalitete, npr.:
Svi indoeuropski narodi su kulturni
narodi; zakljuak preokretanjem: Ni-
jedan nekulturan narod nije indo-
europski; trg. ispravak pogreke u
knjigovodstvu; pokrie mjeninog du-
ga
kontraprotest (lat. contra, protestari)
trg. podizanje mjeninog protesta
protiv adresata po potrebi ih akcep-
tanta za ast zbog neprimanja ih ne-
plaanja mjenice
kontrapunkt (lat. punctum contra pun-
ctum) glaz. "toka prema toki", tj.
nota prema noti (zato to su se prije
737 kontrarevolucionar
umjesto nota upotrebljavale toke);
vjetina sjedinjavanja vie glasova
prema zakonima harmoninosti; oso-
bito: dio kompozicije koji s jednom
danom melodijom (lat. cantus firmus)
stapa u harmoninu cjelinu jednu
melodiju ih vie drugih samostalnih
melodija
kontrapunktirati (lat. contrapunctare)
glaz. primjenjivati u komponiranju
zakone kontrapunkta
kontrapunktist (lat. contrapunctum)
glaz. kompozitor koji se dri zakona
kontrapunkta, kolovan glazbenik
kontraran (lat. contrarius) suprotan,
oprean, koji se nalazi na suprotnoj
strani; kontrarni pojmovi log. oni koji
su, kao lanovi jednog niza koordini-
ranih pojmova, najvie udaljeni je-
dan od drugoga, npr.: bijelcrn, do-
barlo, vrlinaporok; iz istinito-
sti jednoga suda proizlazi neistinitost
kontrarno suprotnoga suda, a iz ne-
istinitosti jednoga suda ne proizlazi
istinitost kontrarno suprotnoga su-
da, jer oba mogu biti neistinita, npr.
sudovi "tijela miriu ugodno" i "tijela
miriu neugodno" mogu biti oba ne-
istinita u odnosu na tijela koja uope
ne miriu
kontr aran seksualni osjeaj psih.
osjeaj pripadnosti suprotnom spolu
i, primjereno tome, javljanje spolnog
nagona prema svom spolu (homosek-
sualnost)
kontrarevolucija (lat. contra-revolutio)
proturevolucija, tj. nastojanja i djelo-
vanje protiv uinjenog prevrata u jed-
noj dravi, bilo da im je cilj usposta-
va i vraanje prijanjeg stanja (desni-
arska kontrarevolucija) ili jo radi-
kalnije sprovodenje prevrata (Ijevi-
arska kontrarevolucija)\ prid. kon-
trarevolucionaran
kontrarevolucionar (lat. contra protiv,
revolutio prevrat) pristaa kontrare-
volucije
kontrarije
kontrarije (lat. contraria) mn. suprot-
nosti; contraria contrariis curantur
it. kontraria kontrariis kurantur
(lat.) suprotnosti se lijee suprotno-
stima (naelo alopatije)
kontrarnost (lat. contrarietas) suprot-
nost, oprenost
kontrasignal (lat. contra, signale znak)
protuznak, odgovor znakom na znak
kontrasignalizirati (lat. contra, signa-
le znak) odgovoriti (ili: odgovarati)
znakom na znak, dati (ili: davati)
protuznakove (kao odgovor na prim-
ljene znakove)
kontrasignatura (lat. contrasignatura)
premapotpis, supotpis, npr. uz pot-
pis vladara potpis i ministra na uka-
zu (ime ovaj na sebe prima odgo-
vornost za opravdanost i korist toga
spisa)
kontrasignirati (lat. contrasignare) su-
potpisati, premapotpisati (v. kontra-
signatura); pored adrese napisati i
ime slubenika koji otpravlja pismo
kontrast (fr. contraste, tal. contrasto)
suprotnost, najvea razlika, jako odu-
daranje, jako odskakanje
kontrastimulist (lat. contrastimulus)
med. pristaa kontrastimulizma
kontrastimulizam (lat. contrastimulus
protupoticaj) med. sustav medicine
koji se sastoji u namjernom izazi-
vanju podraaja, npr. bola u jednom
dijelu tijela, da bi se time izazvao
podraaj u nekom drugom
kontrastimulus (lat. contrastimulus
protupoticaj) med. protupodraaj;
usp. kontrastimulizam
kontrastirati (fr. contraster) veoma se
razlikovati, jako odudarati, jako od-
skakati
kontrasubjekat (lat. contrasubjectum)
glaz. drugi, podreeni stav u fugi
kontrapijunaa (lat. contra protiv, fr.
espionnage) suzbijanje, osujeivanje
neprijateljske pijunae vlastitom
pijunaom
738 kontribucija
kontravalacija (lat. contra-vallatio)
voj. protuopkop, proturov opsjedate-
lja za zatitu od ispada zaposjednu-
tih
kontravencija (lat. contraventio) prav.
istup protiv, prijestup (zakona, ugo-
vora); in asu ili in casum contraven-
tionis it. in kazu, in kazum kontra-
vencionis (lat.) prav. u sluaju prekr-
aja, nevrenja; kontravenijencija
kontravenijencija (lat. contravenien-
tia) prav. v. kontravencija
kontravenijent (lat. contraveniens)
prav. prijestupnik
kontravenirati (lat. contravenire)
prav. raditi suprotno, istupiti, ogrije-
iti se (o ugovor, zakon, propis)
kontravotirati (lat. contra, votum za-
vjet) glasovati protiv
kontrbalans (fr. contrebalance) protu-
tea, uravnoteenje; pren. naknada
kontrbalansirati (fr. contrebalancer)
drati u ravnotei, uravnoteavati,
uravnoteiti; pren. izjednaivati se
sa, nadoknaivati
kontrbij (fr. contrebille) protulopta, lop-
ta koja, odbivi se od rubova bilijara,
pogodi loptu suigraa
kontrdans (fr. contredanse) etvorka,
ivahan francuski ples s mnogo figu-
ra, sudjeluju po dva para ili vie pa-
rova plesaa koji stoje jedni prema
drugima; kontr
kontrektacija (lat. contrectatio) prav.
bespravno prisvajanje, kraa
kontrektirati (lat. contrectare opipati,
dodirivati) prav. protuzakonito pri-
svojiti, krasti
kontreran (fr. contraire) v. kontraran;
au contraire it. o kontrer (fr.) na-
protiv, obrnuto, tovie
kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj.
vanjski nagib rova (okrenut prema
neprijatelju)
kontribucija (lat. contributio) zajedni-
ki prinos; porez; ratni namet koji se
kontribuent
uzima u novcu u okupiranom dijelu
neprijateljske drave
kontribuent (lat. contribuens) porezni
obveznik
kontribuirati (lat. contribuere) plaati
porez (osobito ratni); plaati razrez,
priloiti svoj dio (troka); doprinijeti,
doprinositi, pomoi, pomagati, pripo-
moi
kontributivan (lat. contributivus) po-
rezni; pripomoni, doprinosni
kontrola (fr. controle) dvostruki regis-
tar, dvostruko raunovodstvo u ure-
dima da bi se izbjegle pogreke, zlo-
porabe i sL; kontrolna knjiga; nad-
zor, nadgledanje
kontrolirati (fr. controler) pregledati
(rad, raune i si.); nadgledati, nadzi-
rati, motriti na (koga ili to); unositi
u kontrolnu knjigu
kontrolni aparati naprave koje auto-
matski pokazuju je li neki rad, koji
je trebalo izvriti, zaista izvren
kontrolor (fr. controleur) nadzornik,
nadzorni slubenik
kontrordr (fr. contre-ordre) protuna-
redba, protuzapovijed (kojom se neka
ranija ukida)
kontrovertist (lat. controversari) v.
kontroverzist
kontroverza (lat. controversia) znan-
stvena rasprava, spor; sporno pita-
nje, sporna stvar; razmimolaenje;
nesuglasica
kontroverzan (lat. controversus) spo-
ran, osporljiv; osporen, koji je u pi-
tanju
kontroverzija (lat. controversia) v.
kontroverza
kontroverzirati (lat. controversari)
prepirati se, sporiti se oko ega (ri-
jeima, perom); sporiti, osporavati
kontroverzist (lat. controversari) pro-
tivnik, borben govornik
kontrparada (fr. contre-parade) u ma-
evanju: odbijanje udarca maem
739 kontura
kontrparirati (fr. contre-parer) u ma-
evanju: obraniti, odbiti, odbijati
(udarac maa)
kontrpart (fr. contre, lat. pars gen. par-
tis dio) protivnik i protivnika stra-
na
kontrparti (fr. contre-partie) glaz. pro-
tuglas; trg. kontrolna knjiga
kontrpoa (fr. contrepoids protuuteg)
motka kojom se plesai na konopcu
odravaju u ravnotei
kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpoz-
drav topovskom paljbom
kontran (fr. contre-change) trg. po-
vratna mjenica
kontrtan (fr. contretemps) neugodan
dogaaj, neprilika, nezgoda; iznenad-
no prekidanje konja u njegovom pra-
vilnom kretanju; kod maevanja:
udarac upotrijebljen u pogrenom
trenutku; glaz. razvlaenje tempa
kontrtrane (fr. contre-tranchee) voj.
rov prema zaposjedateljima
kontumac (lat. contumax tvrdoglav, ne-
gibak) zabrana kretanja za vrijeme
zaraze radi sprjeavanja njezinog i-
renja
kontumacija (lat. contumacia prkos,
upornost) prav. neposlunost, neoda-
zivanje sudskom pozivu, nedolazak
na suenje; takoer: = karantena; in
contumaciam it. in kontumacijam
(lat.) zbog neposlunosti, tj. zbog ne-
odazivanja sudskom pozivu, u nena-
zonosti (npr. biti osuen)
kontumacirati (lat. contumacia prkos,
upornost) prav. zbog neposlunosti
ili nedolaska na suenje suditi i osu-
diti na temelju podnesene tube (lat.
in contumaciam); biti (ili: drati) u
karanteni
kontumaks (lat. contumax prkosan,
uporan) prav. onaj koji je u nenazo-
nosti optuen ili osuen
kontura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt,
opseg, linija koja ide granicom, koja
ocrtava neki lik, neku figuru
konturirati
konturirati (fr. contour) praviti nacrt;
ocrtati, ocrtavati, povlaiti granine
linije nekog lika; okruiti, okruivati,
zaokruiti; konturnirati
konturnirati (fr. contourner) v. kontu-
rirati
kontu (polj. contusz) kratki gornji ka-
put s razrezanim rukavima
kontutor (lat. contoutor) prav. suskrb-
nik, lan skrbnikog odbora
kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj,
zgnjeenost zbog udara kakvog vanj-
skog tupog predmeta, ili zraka zbog
eksplozije granate, bombe, dinamita
i dr.
kontuzirati (lat. contundere) zgnjeiti,
prignjeiti, zdrobiti
konubij (lat. connubium) brak; pravo
na brak (medu lanovima razliitih
stalea, plemena i si.); konjugi;
konubijalan (lat. connubialis) brani,
koji se odnosi na brak
konumeracija (lat. connumeratio, lat.
cum s, sa, numerare brojiti, rauna-
ti) proraunavanje
konus (gr. konos stoac, lat. conus)
geom. stoac, unj
konvalescencija (lat. convalescentia)
oporavljanje od bolesti, ozdravljanje,
oporavak
konvalescent (lat. convalescens) boles-
nik koji se poeo oporavljati
konvekcija (lat. convectio) fiz. strujanje
(usp. kondukcija, radijacija); meteor,
strujanje toplog zraka od Zemlje uvis
i njegovo mijeanje s gornjim, hlad-
nijim zrakom
konveks-konveks (lat. convexus) v. bi-
konveksan
konveksan (lat. convexus) ispupen
(supr. konkavan)
konveksitet (lat. convexitas) ispupe-
nost (supr. konkavitet)
konveksno-konkavan (lat. convexus
ispupen, concavus udubljen) ispup-
eno-udubljen
740 konvergencij a
konvenabilan (fr. convenable) zgodan,
pogodan, prikladan, povoljan
konvencija (lat. conventio) sporazum
(ili: pogodba, ugovor) izmeu pojedi-
nih drava kojim se reguliraju nji-
hovi meusobni pravni, politiki i
ekonomski odnosi (knjievna, voj-
nika, financijska i dr.); sporazum,
dogovor; obiaj, pravilo, uobiajenost
konvencionalan (lat. conventionalis)
koji se temelji na konvenciji, koji od-
govara sporazumu, sporazumni, ugo-
vorni, dogovorni; uobiajen, koji se
dri primljenih navika ili obiaja;
konvencionalni brak brak koji je
sklopljen prema stalekim ili imovin-
skim obzirima, a ne prema naklo-
nosti; konvencionalna la neistina
prihvaena po sporazumu
konvencionalna kazna kazna kojom
se netko obvezuje da e platiti odre-
enu svotu u sluaju ako ne izvri,
ili ne izvri kako treba, neki posao
konvenijencija (lat. convenientia) pri-
stojnost, uljudnost; ugodnost, udob-
nost; podudaranje, slaganje, suglas-
nost, skladnost, prikladnost; obzir
prema onome to postoji, to odgo-
vara vanjskim okolnostima (poloa-
ju, znanju, imetku i dr.), obzir
konvenirati (lat. convenire) slagati se,
odgovarati; svidjeti se, dopadati se,
goditi; pristojati, priliiti, biti u skla-
du s interesima
konvent (lat. conventus) sastanak,
zbor, skuptina, sabor (osobito redov-
niki); samostan; Konvent Ustavo-
tvorna skuptina (Convention nati-
onale) sazvana 1792. u Francuskoj
konventikl (lat. conventiculum) zakut-
ni sastanak, tajno dogovaranje
konventual (lat. conventualis) redov-
nik, fratar; osobito: redovnik koji
pripada redu s blaim i slobodnijim
propisima (za razliku od opservanta)
konvergencija (lat. convergentia) ge-
om., fiz. uzajamno pribliavanje,
konvergirati
stjecanje; pren. stremljenje (ili: te-
nja) istom cilju, slaganje
konvergirati (lat. convergere) priblia-
vati se uzajamno, stjecati se (u istoj
toki); pren. stremiti (ili: teiti istom
cilju; prid. konvergentan
konverter (eng. converter) fiz. trans-
formator elektrine struje; ureaj za
dobivanje Bessemerovog elika, Bes-
semerova kruka: velika posuda, 4
5 m visoka i iznutra obloena crije-
povima dolomita ili smjesom vap-
nenca i magnezita
konvertibilan (lat. convertibilis) pre-
tvorljiv, promjenjiv
konvertibilnost zamjenjivost, promje-
njivost (u)
konvertirati (lat. convertere) preobra-
ati, preobratiti, pretvoriti, pretva-
rati, promijeniti (u); preobratiti, pre-
vesti u drugu vjeru; bank. pretvori-
ti (ili: pretvarati) jedan dug u drugi
pod povoljnijim uvjetima za duni-
ka
konvertit (tal. convertito) obraenik,
onaj koji je preao iz jedne vjere u
drugu
konverza (lat. conversa) v. konvertit
konverzacija (lat. conversatio) razgo-
vor, razgovaranje, zabavljanje ili ue-
nje stranog jezika razgovorom
konverzacijski leksikon veliki enci-
klopedijski prirunik koji abecednim
redom obrauje teme koje spadaju u
opu naobrazbu
konverzatorij (lat. conversatorium) so-
ba za razgovor; drutvo za zabavu
koja se sastoji u razgovoru
konverzija (lat. conversio) obrat, okre-
tanje, promjena, pretvaranje; trg.
promjena interesne stope, pretvara-
nje jednog duga u drugi s povoljni-
jim uvjetima; preobraenje; preobra-
anje u vjeru; fil. logika konverzija
obrat jednog suda, tj. kad subjekt i
predikat promijene svoja mjesta
(usp. kontrapozicija); prav. pretvara-
741 konvulzija
nje jednog pravnog odnosa u druk-
iji, npr. zakupa u najam
konverzirati (lat. conversari) razgo-
varati, zabavljati se razgovorom; ui-
ti strani jezik razgovorom
konvikcija (lat. convictio, convincere)
prav. potvrda, dokaz
konvikt (lat. convictus) zavod u kojem
stanuju studenti katolike teologije
ili aci uope; takoer: ustanova u
kojoj se aci hrane besplatno ili uz
znatan popust
konviktorij (lat. convictorium) zajed-
nika blagovaonica
konviktorist (lat. convictus) pitomac
konvikta
konvincirati (lat. convincere) prav. po-
tvrditi, dokazati
konvivij (lat. convivium) gozba, slavlje,
goenje
konvocirati (lat. convocare) sazvati,
sazivati
konvoj (fr. convoi) voj. skupina trgova-
kih ili transportnih brodova s prat-
njom jedinica ratnih brodova (radi
zatite od napada neprijateljskih
podmornica i zrakoplova); svaka oru-
ana pratnja kojoj je zadatak zati-
ta
konvokacija (lat. convocatio) sazivanje,
saziv; prav. pozivanje vjerovnika
konvolatilizacija (lat. convolatilisatio)
kem. pretvaranje u paru zajedno s
drugim tekuinama
konvolucija (lat. convolutio) med. umo-
tavanje
konvoiut (lat. convolvere smotati, sko-
trljati, convolutum) smotak spisa;
biljenica za spise
konvoluta (lat. convoluta) arhit. zavoj-
nica na jonskom kapitelu
konvulzibilitet (lat. convulsibilitas)
med. trzavost, trzanje miia
konvulzija (lat. convulsio, convellere)
med. grenje, grevi, trzanje; pren.
trzavica; pokret, potres
konvulzionar
konvulzionar (lat. convulsionarius)
med. onaj koji boluje od grenja, tr-
zanja miia
konvulzivan (lat. convulsus, convul-
sivus) med. grevit, praen grevima;
koji izaziva greve (ili: trzaje)
konzerva (fr. conserve, tal. conserva)
posebno prireene i od kvarenja osi-
gurane ivene namirnice (voe, po-
vre, ribe, meso) u limenim, dobro
zatvorenim i zalemljenim kutijama
ili bocama
konzervabilan (lat. conservabilis) sa-
uvljiv, koji se moe sauvati
konzervacija (lat. conservatio) 1.
odravanje, odranje, uvanje; naelo
konzeruacije energije naelo odranja
energije; 2. spremanje biljne i ivo-
tinjske hrane (suenjem, salamurom,
dimljenjem, toplinom, hladnoom i
kemikahjama), tako da se moe sa-
uvati od kvarenja due vremena
konzervativae (lat. conservativus) o-
vjek konzervativnih pogleda i shva-
anja; lan konzervativne stranke;
supr. liberal
konzervativan (lat. conservativus) za-
stario, staromodan, nesklon novota-
rijama (osobito u politikom ivotu);
supr. liberalan
konzervativizam (lat. conservare sau-
vati) smjer miljenja i tenji onih koji
ele odranje i ouvanje staroga, tj.
onoga to se naslijedilo (u privatnom,
drutvenom, politikom itd. ivotu)
konzervator (lat. conservator) nadzor-
nik, uvar; onaj koji odrava u po-
trebnom redu umjetnike stvari, sta-
rine, znanstvene zbirke i si.
konzervatorij (lat. conservatorium)
visoka glazbena kola (u rangu fakul-
teta), glazbeni zavod; kua u kojoj
se uvaju biljke od zimske hladnoe,
zimski vrt
konzervatorist (lat. conservatorium)
ak visoke glazbene kole; pren. ov-
jek visoke glazbene kulture
742 konzul
konzervirati (lat. conservare) uvati,
ouvati, sauvati, odrati; praviti
konzerve; prid. konzerviran
konzilij (lat. consilium) savjet, prijed-
log; savjetovanje, vijeanje
konzilijar (lat. consillarius) vijenik,
savjetnik; savjetodavac; osobito: sa-
vjetodavni lijenik koji slovi kao au-
toritet u svojoj struci
konzilirati (lat. consiliari) vijeati, sa-
vjetovati se; davati savjet, savjeto-
vati; udaljiti iz kole
konzistencija (lat. consistentia) vr-
stoa, gustoa, slabija ili jaa pove-
zanost sastojaka, trajnost; pren. stal-
nost, postojanost
konzistentan (lat. consistens) vrst,
gust, jedar (npr. konzistentna mast);
pren. stalan, postojan
konzistirati (lat. consistere) ustrajati,
biti ustrajan, odrati se, ostati (ili:
ostajati) pri emu
konzistorij (lat. consistorium) kod Rim-
ljana: carsko vijee; mjesto gdje se
to vijee sastajalo; kod katolika:
skuptina biskupovih pomonih or-
gana, skuptina kardinala pod papi-
nim predsjednitvom; kod pravosla-
vaca: duhovni sud, pomoni organ
eparhijskih episkopa pri vrenju nji-
hove sudske vlasti; kod protestana-
ta: crkvena vlast; prid. konzistori-
jalni
konzola (fr. console) arhit. potporanj
balkona; polica uza zid za kipove ili
vaze; rokoko stoli uvren na zid
ili prislonjen na nj
konzorcij (lat. consortium) zajednica,
udruga, udruenje; u burzovnom pro-
metu: udruivanje banaka i trgova-
kih kua radi davanja zajmova dra-
vi, osnivanja trgovakih poduzea,
dionikih drutava, banaka i si.; brak
konzul (lat. consul) u starom Rimu za
vrijeme republike: titula dvojice naj-
viih slubenika koji su, zajedno sa
senatom, upravljali dravom; dravni
konzular
poglavar u Francuskoj (17991804);
danas: slubenik koji u inozemstvu
zastupa trgovake i privredne inte-
rese svoje drave i njezinih graana,
a katkad mu se povjerava i diplo-
matska funkcija (po rangu se dijele
na: generalne konzule i vicekonzule)
konzular (lat. consularis) u starom
Rimu: bivi konzul
konzulat (lat. consulatus) ast i poloaj
konzula; mjerodavnost konzula; kon-
zulov ured
konzulent (lat. consulens) savjetoda-
vac, branitelj, zastupnik; pravni sa-
vjetnik
konzulirati (lat. consulere) savjetovati
se, pitati za savjet
konzult (lat. consultum) odluka, rjee-
nje; pravno miljenje
konzulta (tal., p. consulta) savjeto-
davna skuptina; dravni savjet u
Italiji i panjolskoj
konzultacija (lat. consultatio) savjeto-
vanje, vijeanje (osobito vie lijenika
u ozbiljnijim sluajevima bolesti);
pitanje za savjet, traenje savjeta ili
miljenja
konzultativan (lat. consultativus) sa-
vjetodavan
konzultator (lat. consultator) onaj koji
trai savjet za to ili miljenje o emu
konzultirati (lat. consultare) pitati za
savjet, za miljenje (npr. lijenika,
pravnika i dr.); davati savjet, davati
miljenje; traiti obavijesti
konzultor (lat. consultor) savjetnik, sa-
vjetodavac
konzum (lat. consumere troiti, potro-
iti) potronja, troenje, proda
konzumcija (lat. consumtio) trg. tro-
enje, potronja, npr. ivenih namir-
nica; med. troenje tkiva, slabljenje,
suenje, suica
konzument (lat. consumere) potroa,
posebno ivenih namirnica i robe
(supr. producent)
743 konjugata
konzumirati (lat. consumere) troiti,
potroiti; jesti
konzumtibilije (lat. consumtibilia) mn.
roba koja se troi, osobito koja je za
jelo, ivene namirnice
konzumtivan (lat. consumtivus) koji
troi, izjedajui, koji izjeda, koji uni-
tava
konzumtor (lat. consumtor) potroa
konjak (fr. cognac) po fr. gradu Cognac
nazvana fina rakija od destiliranog
vina, sadri 50% alkohola
konjektaneja (lat. conjicere, conjecta-
nea) mn. zbirka napomena, zapa-
anja, trenutanih dosjetaka i slino
konjektura (lat. conjectura) nasluiva-
nje, nagaanje, pretpostavka, vjero-
jatnost; nain itanja starih pisaca
koji se oslanja na pretpostavke i na-
gaanja
konjekturalan (lat. conjecturalis) koji
se temelji na nagaanjima, nasluiv-
anjima, pretpostavkama
konjekturalizam (lat. conjectura, na-
sluivanje) fil. teorija prema kojoj je,
s obzirom na nedovoljnost nae spo-
znaje, sve nae znanje samo naslu-
ivanje i nagaanje beskrajne istine
konjekturirati (lat. conjectura) naga-
ati, pretpostavljati
konjicirati (lat. conjicere) nagaati,
praviti vjerojatne zakljuke; obja-
njavati (ili: popravljati, utvrivati,
postavljati) vjerojatne varijacije ne-
kog teksta
konjugacija (lat. conjugatio spajanje)
gram. promjena glagola po licu, bro-
ju, vremenu, nainu i rodu; bot., zool.
sljubljivanje (kod nekih algi i jedno-
staninih ivotinja jednostavan spol-
ni proces koji se sastoji u stapanju
dviju stanica)
konjugalan (lat, conjugalis) brani, koji
se tie braka, supruniki
konjugata (lat. conjugata linea) anat.
mali promjer zdjelice
konjugicid
konjugicid (lat. conjugicidium) prav.
ubojstvo branog druga
konjugij (lat. conjugium) brak
konjugirati (lat. conjugare spregnuti,
sprezati, spojiti, spajati) gram. mije-
njati glagole; geom. konjugirani pro-
mjeri spregnuti promjeri (presjeka
stoca): takva dva promjera da je
svaki paralelan s tangentom na kra-
ju drugoga; fiz. konjugirana zrcala
spregnuta zrcala: dva parabolna zr-
cala postavljena tako jedno prema
drugom da se toplinske ili svjetlosne
zrake koje izlaze iz arita jednoga
od njih odbijaju paralelno prema
drugom, pa odatle u njegovo arite
konjungirati (lat. conjungere) vezati,
spojiti, sjediniti, dodati
konjunkcija (lat. conjunctio) spajanje,
zdruenje; gram. veznik (a, i, ah, jer);
astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili pla-
neta kad se nalaze na istom pravcu
(supr. opozicija); povoljan ih nepovo-
ljan stjecaj okolnosti (= konstelacija),
posebice u politici i na burzi
konjunktiv (lat. conjunctivus) gram.
zavisni nain u glagolskoj promjeni
kojim se izrie radnja koja se pret-
postavlja (u grkoj, latinskoj, fran-
cuskoj i njemakoj gramatici)
konjunktiva (lat. conjunctiva) anat.
veznica, sluznika opna koja pove-
zuje onu jabuicu s vjeama i oblae
njihovu unutarnju stranu, kao i je-
dan dio one jabuice
konjunktivan (lat. conjunctivus) gram.
koji se tie konjunktiva, koji stoji u
konjunktivu, uvjetovan; spojni, veziv-
ni
konjunktivitis (lat. conjuncitiva vez-
nica onih vjeda) med. upala onih
vjeda; v. konjunktiva
konjunktivni sudovi log. sudovi s jed-
nim subjektom (S) i s vie predikata
(P,, P 2 , P3...), npr. Godinja doba su
proljee, ljeto, jesen i zima
744 koordinacija
konjunktura (lat. conjunctura) stjecaj
zgodnih prilika, okolnost, prilika; trg.
izgled na povoljnu ponudu i potra-
nju robe koji se prua ili ukazuje po-
slovnim poduzeima
konjuracija (lat. conjuratio) zavjera,
urota
konjurant (lat. conjurans) zavjernik,
urotnik
konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant
kooperacija (lat. cooperatio) oblik za-
jednikog rada u istim ih povezanim
proizvodnim procesima i po planu;
jednostavna kooperacija svaki radnik
vri sve operacije potrebne da se na-
pravi proizvod; sloena kooperacija
izvrena je podjela rada: svaki se
radnik specijahzira u pojedinim ope-
racijama, a proizvod je gotov kad
proe kroz ruke svih radnika
kooperativa (lat. cooperativa) zadruga,
dobrovoljna udruga privredno slabih
graana koji ele, udruenim sred-
stvima i radom, obavljati odreene
privredne poslove u korist svojih la-
nova (zadrugara)
kooperativan (lat. cooperativus) za-
druni, utemeljen na zajednikom
djelovanju vie lanova jednog stal-
ea
kooperativizam (lat. cooperari surai-
vati) zadrugarstvo, zadruni pokret
kooperator (lat. cooperator) suradnik,
pomaga
kooperirati (lat. cooperari) suraivati,
sudjelovati; pren. doprinositi
kooptacija (lat. cooptatio) dopunski iz-
bor, biranje novih lanova (radi do-
pune nekog drutva, udruge)
kooptirati (lat. cooptare) birati novog
lana (radi dopune nekog drutva,
udruge)
koordinacija (lat. coordinatio) uree-
nje, ureivanje, sreivanje; izjedna-
enje, izjednaivanje (u rangu); gram.
usporednost; log. uzajamni odnos iz-
koordinata
medu pojmova koji su podredeni jed-
nom istom viem pojmu
koordinata (lat. coordinata) geom. sva-
ka veliina koja odreuje poloaj to-
ke na ravnini ili u prostoru
koordinirati (lat. coordinare) srediti,
urediti, ureivati, dovesti u red; pri-
rediti, prireivati, pridodati, pridru-
iti, pridruivati
kopa (tal. coppa) stoi, plasti
kopaka (e. kopati udarati nogom)
port, specijalna obua (s epovima
na potplatu) za nogomet i sline igre
kopai-balzam kem. smolasti sokjuno-
amerikog, posebice brazilskog drve-
ta kopajiva (port., p. copaiba, braz.
cupauba)
kopaiva (port., p. copaiba, braz. cupa-
uba) bot. junoameriko drvo od ko-
jega se dobiva kopai-balzam
kopal (meks. kopalli) jantaru slina,
vrsta, sjajna i ugodna mirisa drvena
smola koja se dobiva od osuenog so-
ka drveta rhus copallinum; upotreb-
ljava se kao firnis
kopar (gr. kapparis, ar., perz. kabar,
fr. capre, tal. cappero) bot. biljka iz
porodice titarki, upotrebljava se kao
zain
koparticija (lat. copartitio) sporedna
dioba, dijeljenje iste cjeline prema
drugim pravilima i mjerilima
kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza,
spoj uope
kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski
(bakreni) novac = 1/100 rublje (na-
zvan po tome to je prvobitno bio s
likom konjanika naoruanog kop-
ljem)
kopfus (njem. Kopf glava, Schuss uda-
rac) hitac u glavu
kopfton (njem. Kopf glava, gr. tonos
glas, zvuk) kaz. piskutav glas proiz-
veden u registru glave (za razliku
od brusttona, tj. prsnoga glasa)
kopija (lat. copia) prijepis; fot. otisak,
snimak; preslikano slikarsko ili ki-
745 koprolalija
parsko djelo; pren. oponaanje; neto
izraeno oponaanjem; pro copia it.
pro kopija (lat.) za prijepis
kopiopija (gr. kopos zamor, malaksa-
lost, opsis vid) med. zamorenost oi-
ju
kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan
kopir-papir papir za kopiranje; est
naziv za indigo-papir
kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati,
prepisivati; precrtavati, preslikava-
ti; umnoavati (spis); fot. praviti oti-
sak, snimati (sliku); pren. praviti po
uzoru na, oponaati
kopirbuh (njem. Kopier-buch) knjiga s
prijepisama, osobito trgovakih pisa-
ma i dr.
kopirni stroj sprava za umnoavanje
rukopisa mehanikim putem
kopist (lat. copisa) prepisiva, pisar;
pren. oponaatelj
koplung (njem. Kopplung) prijenos
elektrine energije izmeu dva struj-
na kruga; spoj uope
kopra trg. osueno meso kokosovog ora-
ha od kojega se priprema poznato
kokosovo ulje
kopragogi (gr. kopros izmet, ago od-
nosim) mn. med. v. koprokritici
kopragogija (gr. kopros izmet, ago od-
nosim) med. izbacivanje izmeta, i-
enje crijeva od izmeta
koprofag (gr. kopros izmet, fagein je-
sti) ivotinja koja jede izmet druge
ivotinje
koprofagija (gr. kopros izmet, fagein
jesti) med. jedenje izmeta (pojava kod
neke vrste duevnih bolesnika)
koprokritici (gr. kopros izmet, krino
izluujem, izdvajam) mn. med. sred-
stva za ienje; kopragogi
koprolalija (gr. kopros izmet, lalein
brbljati) med. pojava kod nekih du-
evnih bolesnika da moraju, i protiv
volje, izgovarati nepristojne i rune
rijei
koproliti
koproliti (gr. kopros izmet, lithos ka-
men) mn. okamenjeni izmeti pretpo-
topnih ivotinja
koproprijetet (lat. co-proprietas) prav.
suvlasnitvo, zajedniko vlasnitvo
koproskleroza (gr. kopros izmet, skle-
ros tvrd) med. otvrdnjavanje izmeta
u crijevima, tvrda stolica
kops (engl. cop) preda namotana na vre-
teno na tkalakom stroju
Kopti (ar. Kibti, lat. Aegyptius) mn. kr-
anski potomci starih Egipana
koptska umjetnost razdoblje egipat-
ske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do
VIII. st. n. e. koje se sastoji od ele-
menata egipatske, grke i sirijske
umjetnosti
koptski jezik najmlai oblik egipatskog
jezika, slui se grkim alfabetom (da-
nas postoji samo jezik Koptske kr-
anske crkve)
kopula (lat. copula) gram. spona (rije
koja povezuje subjekt s predikatom);
zool. stapanje; log. onaj dio u sudu
kojim se izraava da veza izmeu
subjekta i predikata postoji kao usu-
glaavanje ih kao opreka, npr. o-
vjek je smrtan; copula carnalis it.
kopula karnalis (lat.) prav. odnoaj
kopulacija (lat. copulatio) spajanje bra-
kom, vjenanje; biol. spolno spajanje
dviju stanica u jednu zigosporu (kod
niih biljaka ih ivotinja); spolno spa-
rivanje uope; nain oplemenjivanja
voa spajanjem plemenitog stabla s
divljim
kopulativan (lat. copulativus) gram.
sastavan, spojan; kopulativna kon-
junkcija gram. sastavni veznik; ko-
pulativna reenica sastavna reeni-
ca, tj. nezavisna reenica koja izrie
radnje koje se mogu samostalno vr-
iti bez utjecaja jedne na drugu, npr.
Idem i pjevam; kopulativni sudovi
log. sudovi koji imaju vie subjekata,
a samo jedan predikat
746 koraliti
kopulator (lat. copulator) katoliki sve-
enik koji obavlja vjenanje
kopulirati (lat. copulare) spojiti bra-
kom, vjenati; spolno opiti; opleme-
njivati voke spajanjem plemenitog
stabla s divljim
kopun (tal. cappone, njem. Kapaun) u-
kopljeni pijetao (radi boljeg uzgoja i
ukusnijeg mesa)
kopunizacija (tal. cappone) kopljenje,
uklanjanje spolnih lijezda kod mla-
dih pijetlova; usp. kopun
kor (fr. corps, lat. corpus) 4. zajednica,
drutvo, svi predstavnici istog ranga
ljudi (asniki, diplomatski kor); veli-
ka vojnika jedinica; corps a corps
it. kor a kor (fr.) prsa u prsa, uko-
tac; usp. korpus
kor (gr. choros kolo) 1. prvobitno: ple-
sanje kola s pjevanjem, ili krug ple-
saa i pjevaa; u starogrkoj drami:
skupina glumaca koji su, u odnosu
prema glavnom junaku drame, pred-
stavljah narod i pratili dramu samo
kao svjedoci, pjevajui i pleui jedino
kad bi glavni glumac utio; 2. danas:
vieglasno pjevanje; pjevai koji ta-
kvo pjevanje izvode, pjevaki zbor;
3. uzvieno mjesto u crkvama (prema
oltaru) za pjevae
kora (gr. korakion kucalo na vratima,
zvekir) eki kojim se potkivaju ko-
nji
koradijacija (lat. corradiatio) stjecite
(svjetlosnih) zraka u jednoj toki
koralin (gr. korallion) 2. crvena tvar
koja se dobiva od fenola
koralin 1. umjetna riblja kost koja se
pravi od vlakana nekih biljki
koraliniti (gr. korallion koralj, lithos
kamen) mn. v. koraliti
koralioliti (gr. korallion, lithos) mn.
v. koraliti
koraliopetri (gr. korallion, petra ka-
men) mn. v. koraliti
koraliti (gr. korallion koralj, lithos
kamen) mn. okamenjeni koralji
koralitian
koralitian (gr. korallion) arhit. ukra-
en cvijeem i liem
koralj (gr. korallion) zool. nepomina
morska ivotinjica iz razreda arnja-
ka ija se kosturna masa upotreb-
ljava za ukrase
korazija (lat. corrasio) geol. troenje sti-
jena i tla pijeskom nanesenim vjet-
rom
korba (polj. korbacz) bi
korbeja (fr. corbeille) koarica; na pa-
rikoj i bekoj burzi: mjesto rezervi-
rano za burzovne agente
korbijar (fr. corbillard) velika putnika
kola s koarom straga; takoer: mrt-
vaka kola
korborativ (lat. corroborativum) med.
sredstvo za okrjepljenje i jaanje
korulje (mad. korcsolya) klizaljke
kord (eng. cord) manesterski pamuni
samt s prugama
korda (fr. corde, tal. corda) ue, kono-
pac; struna, ica (na violini); mat.
tetiva, pravac koji spaja krajeve luka;
fitilj za paljenje eksploziva; glaz. una
corda it. una korda (tal.) jedna ica
(kad na glasoviru ekii dodirnu sa-
mo jednu icu); a due corde it. a
due korde (tal.) na dvije ice; tutte
corde it. tute korde (tal.) sve ice,
tj. bez pedala
kordeljera (fr. cordeliere) redovnica
franjevka; konopac za opasivanje (re-
dovniki); enska vorasta ogrlica
kordifolij (lat. cordifolium) bot. srast
hst, hst oblika srca; biljka sa sra-
stim liem
kordiforman (lat. cordiformis) u obliku
srca, srast
kordijalan (lat. cordialis, cor srce) srda-
an, usrdan; koji okrjepljuje (lijek)
kordijalitet (lat. cordialitas) srdanost,
usrdnost, prisnost, iskrenost
kordon (fr. cordon) vrpca (npr. na ei-
ru); traka, lenta (od ordena); arhit.
gornji vijenac na podzidu (simsu);
voj. lanac vojnih straa za zatitu
747 koreja
granice od krijumarskih upada, voj-
na granica
kordonist (fr. cordon) pogranini stra-
ar, graniar
kordovan (fr. cordouan) fino stavljena
ovja ih kozja koa, slui za izradbu
finije obue, galanterijske robe i za
uvezivanje knjiga (naziv po panjol-
skom gradu Cordobi, gdje su je izra-
ivali Mauri)
kords (engl. cords, fr. corde) mn. trg.
razne vrste tekih pamunih ili man-
esterskih tkanina
Kordun (fr. cordon) dio Hrvatske oko
rijeke Korane, podruje nekadanje
"vojne granice" (pogranini pojas iz-
meu nekadanje Austro-Ugarske i
Bosne)
kord (ind., engl. corge) izraz koji, sli-
no naem tucetu, u Indiji oznaava
20 komada neega
korealan (lat. correalis) prav. sukriv,
koji se temelji na zajednikoj krivnji
ili obvezi; korealna obligacija skupna
obveza, skupni dug, dugovanje veeg
broja osoba; korealni dunik skupni
dunik; korealni vjerovnik skupni
vjerovnik
koredijaliza (gr. kore zjenica, dialy-
sis razdvajanje, odvajanje) med. um-
jetno stvaranje zjenica odvajanjem
arenica; iridodijaliza
koreferat (lat. correferre) suizvjetaj,
suizvjee, sporedni izvjetaj
koreferencija (lat. correferre) suizvje-
taj, suizvjee; takoer: korelacija
koreferent (lat. correferrens) suizvjes-
titelj, sporedni izvjestitelj, pomonik
referenta
koreferirati (lit. correferre) dati (ili:
davati podnositi, podnijeti, slati, po-
slati) suizvjestaj
koreja (gr. choreia plesanje u kolu)
med. stanje psihike egzaltacije s gr-
enjem miia (neobinim pokretima
udova, glave i lica)
koreija
korekcija (lat. correctio) popravljanje,
ispravljanje, ispravak, popravak;
opomena; reguliranje rijenih obala
i korita, granica i dr.
korekcionalan (lat. correctionalis) po-
pravni, koji pripada popravku (ili: is-
pravku), koji se tie popravka (ili:
ispravka); popravni, koji popravlja
korekcionar (lat. correctionarius) onaj
koji se nalazi u popravnom zavodu,
zatvorenik, kanjenik
korektan (lat. correctus) koji je bez po-
greke, besprijekoran, ispravan, ure-
dan, toan, pravilan; jezino pravi-
lan; koji odgovara umjetnikim pra-
vilima i propisima; tisk. koji nema
tiskarskih pogreaka
korektazija (gr. kore zjenica, ektasis
irenje) med. proirenost zjenica
korektiv (lat. correctivum) sredstvo za
popravljanje, sredstvo za dotjeriva-
nje; med. sredstvo koje popravlja ili
ublauje svojstva nekog drugog lije-
ka ili sredstva; pren. ublaenje, po-
pravak
korektivan (lat. correctivus) koji po-
pravlja, koji ispravlja, koji pobolja-
va
korektnost (lat. correctus) besprijekor-
nost, ispravnost, tonost, pravilnost
korektopija (gr. kore zjenica, ek iz,
topos mjesto) med. neprirodan polo-
aj zjenice (kad ne lei u sredini are-
nice, nego sa strane)
korektor (lat. corrector) popravlja, is-
pravlja; onaj koji ispravlja pogre-
ke koje napravi slagar pri slaganju
teksta za knjigu ili asopis
korektorijalan (lat. correctorialis) v.
korekcionalan
korektura (lat. correctura) ispravljanje,
popravljanje, ispravak, popravak;
tisk. ispravljanje tiskarskih pogre-
aka; privremeni otisak sloga na ko-
jem treba ispraviti tiskarske pogre-
ke napravljene pri slaganju
748 koria
korelacija (lat. correlatio) suodnosnost,
uzajamnost, uzajamni odnos, uza-
jamno pretpostavljanje; takoer: iz-
vjetaj koreferenta; u nastavi: dovo-
enje u uzajamnu vezu predmeta koji
imaju slinost i dodirnih toaka, npr.
pedagogije i psihologije, povijesti i
zemljopisa, zemljopisa i etnologije,
matematike i fizike itd.
korelati (lat. correlata) mn. stvari koje
stoje u uzajamnom odnosu; log. poj-
movi koji pretpostavljaju jedan dru-
gi (npr. uzrok posljedica, pravo
dunost, brdo dolina)
korelativan (lat. correlatus) suodnosan,
uzajaman, koji pokazuje uzajamni
odnos; korelativan pojam log. onaj
koji pretpostavlja ili zahtijeva neki
drugi pojam (npr. mati i ki, gdje
mati znai neto u odnosu prema
keri, i obratno, otac i sin, ena i
mu itd.)
korelativitet (lat. correlativitas) suod-
nosnost, postojanje uzajamnog od-
nosa, uzajamni odnos, uzajamno
pretpostavljanje
korelativizam (lat. correlatus) fil.
smjer u teoriji spoznaje po kojem su
subjekt i objekt korelati te se ne mo-
gu odvajati jedan od drugoga
koreograf (gr. choreia plesanje u kolu,
kolo, choreuo pleem u kolu, grafo
piem, biljeim) strunjak koji uvje-
bava plesne likove i pokrete
koreografija (gr. choreia plesanje u
kolu, kolo, choreuo pleem u kolu;
prikazujem kolom, grafo) vjetina
prikazivanja plesnih pokreta znaci-
ma, kao to se glazba prikazuje no-
tama; plesanje; reija plesa, osobito
baleta; koreografija
koreografija (gr. choreo pleem u ko-
lu, grafein pisati, biljeiti) vjetina
biljeenja plesnih koraka, pokreta i
figura, vjetina komponiranja baleta
koreoliza (gr. kore zjenica, lysis odva-
janje) med. odvajanje zjenice
koreomanija
koreomanija (gr. choreia plesanje u
kolu, kolo, mania pomama, strast, lu-
dilo) bolesna strast za plesanjem, po-
mama za plesom; tarantizam
korepcija (lat. correptio) gram. krae-
nje slogova (u izgovoru)
korepetirati (lat. correpetere) ponav-
ljati s nekim lekciju, pomagati pri
uenju
korepetitor (lat. correpetitor) onaj koji
pomae acima pri uenju; kaz.
uvjebava uloge; uvjebava oper-
nih zborova
koreskop (gr. kore zjenica, skopeo pro-
matram) med. instrument za ispi-
tivanje zjenica
korespondencija (lat. correspondentia,
tal. corrispondenza) pisanje pisama,
dopisivanje; veza, promet; suglas-
nost, slaganje, podudaranje (npr. u
shvaanju), odgovaranje emu
korespondent (lat. correspondens) onaj
koji pie pisma, osobito u nekom po-
duzeu, trgovaki ili bankarski slu-
benik koji pie pisma i odgovara na
prispjela pisma; poiljatelj ili prima-
telj pisma, poslovni suradnik; vanj-
ski suradnik, dopisnik (novina)
korespondirati (lat. correspondere, tal.
corrispondere) pisati i odgovarati na
pisma, dopisivati se, biti u poslovnoj
vezi, slagati se, odgovarati, poduda-
rati se
koresponzal (lat. corresponsalis) trg.
v. akceptant
koret (gr. choreuo) v. koreut
koret (tal. coreto srdace) vrsta odjev-
nog predmeta (izraz ima vrlo iroko
znaenje, npr. enska suknja, muko
odijelo uope i si.)
koretida (gr. choros) sudionica u gr-
kom koru (u drami)
koreus (lat. correus) prav. sukrivac, su-
dunik; correus debendi it. koreus
debendi (lat.) sudunik; correus cre-
dendi it. koreus kredendi (lat.) su-
vjerovnik
749 korijamb
koreut (gr. choreuo pleem u kolu, ple-
em) pjeva ili plesa u koru
koreutika (gr. choreuo pleem) vje-
tina, umjetnost plesanja
koribantizam (gr. korybas zanese-
njak) med. spavanje otvorenim oi-
ma; buncanje u groznici
korida (p. corrida) borba s bikovima
koridonizam naginjanje na homosek-
sualizam (aluzija na Corydona, lik
iz Vergilijeve druge ekloge)
koridor (tal. corridore) arhit. trijem,
hodnik na koji vode vrata iz soba,
loa i dr.; u politikom zemljopisu:
dio zemlje ili crta koja spaja jednu
dravu s morem
korifej (gr. koryfaios poglavar, voa,
prvi, koryfe tjeme) najvii dio ega;
u starogrkom kazalitu: voa zbo-
ra; pren. prvak, onaj koji je najbolji
u neemu, osobito u nekoj umjetni-
koj ili znanstvenoj grani, "zvijezda";
narodni voa, kolovoa
korigencije (lat. corrigentia) mn. med.
primjese lijekovima koje poboljava-
ju okus i otklanjaju tetnost; sred-
stva za poboljanje sokova
korigend (lat. corrigere popraviti, corri-
gendus) onaj kojega treba popravlja-
ti, npr. maloljetni prijestupnik
korigenda (lat. corrigenda) mn. sve ono
to treba popravljati (ih: ispravljati);
ispravci, popravci (osobito tiskarske
pogreke)
korigibilan (lat. corrigibilis) popravljiv,
ispravljiv, koji se moe popraviti
korigirati (lat. corrigere) popraviti, is-
praviti, popravljati, ispravljati (ruko-
pis, tiskarske pogreke); opominjati,
koriti, kanjavati
korijamb (gr. choreios sc. pus trohej,
tribrah, iambos jamb) metr. etvoro-
slona stopa sastavljena od jednog
koreja i jamba u kojoj su prvi i etvrti
slog dugi, a oba srednja kratki: U
U
krijere
korijere (tal. corriere) v. kurir; potar-
konjanik
korinta (fr. corinthe) cveba, suho groe
bez sjemena, nazvano po grkom gra-
du Korintu (odakle dolazi)
korintski (gr. korinthios) koji je svoj-
stven ili koji pripada grkom gradu
Korintu; korintski stil arhit. trei po
redu stil (nakon dorskog i jonskog)
koji se pojavio u grkoj arhitekturi
krajem V. st. pr. n. e., odlikuje se
stupom koji se zavrava kapitelom u
obliku koarice od akantova lia
korivacija (lat. corrivatio, rivus potok)
svoenje vie potoka ih rijeka u jedno
korito
korival (lat. corrivalis) suparnik (oso-
bito u ljubavi)
korivalitet (lat. corrivahtas) suparni-
tvo (osobito u ljubavi)
koriza (gr. koryza) med. upala nosne
sluznice, hunjavica, prehlada
korizma (lat. carisma, quadragesima)
uskrnji, etrdesetnica, asni post,
razdoblje od Pepelnice do Uskrsa
kork (njem. Kork) pluto, ep
korlat (ma.) 1. ograda; 2. iroka cijev
za sputanje sijena u staju
kormofiti (gr. kormos panj, cjepanica,
fyton biljka) mn. bot. biljke koje ima-
ju korijen, stablo i hst (za razliku od
talofita)
kormoran (lat. corvus marinus) zool.
morski gavran, crni pelikan (ptica
koja se hrani iskljuivo ribom)
kornak (ar., fr. cornac) voa slonova,
slonar; voa stranaca
kornamuza (tal. corno por, cornamusa)
"svirala s rogom", tj. gajde
korneitis (lat. cornea ronica) med. v.
keratitis
korneja (lat. cornea) anat. ronica (oka)
korner (engl. corner) kut; u nogometu:
udarac iz 1r. igralita; trg. udrui-
vanje trgovaca na vehko radi povi-
enja cijena robi
750 korona
kornet (tal. cornetto) glaz. mali rog, ro-
i, trubica; obru od roine za dra-
nje kose
korneta (fr. cornette) konjika zastava;
brodska zastava; enska kapa za spa-
vanje
kornetino (tal. cornettino) glaz. mah
krivi rog
kornetist (tal. cornetto) onaj koji svira
u rog, svira u rog, svira u trubu
kornioni (fr. cornichons) mn. mali kra-
stavci, krastavii
korno (tal. corno) glaz. rog; corno di
caccia it. korno di kaa (tal.) umski,
lovaki rog
kornulit (lat. cornu rog, gr. lithos ka-
men) min. okamina u obliku roga
kornuta (lat. cornuta) kem. retorta sa
dva vrata, jednim ravnim kratkim, i
jednim dugim savijenim
koroboracija (lat. corroboratio) jaanje,
okrjepljivanje, okrjepljenje, snaenje
koroborancije (lat. corroborantia) mn.
med. sredstva za okrjepljenje i jaa-
nje
koroborans (lat. corroborans) med. v.
koroborativ
koroborirati (lat. corroborare) jaati,
osnaiti, okrijepiti
korodencije (lat. corrodentia) mn. izje-
daj ua sredstva, sredstva za izjeda-
nje
korodibilan (lat. corrodibilis) v. korozi-
bilan
korodirati (lat. corrodere) izjedati
korola (lat. corona, corolla krunica) bot.
vjeni, cvjetna krunica
korolar (lat. corollarium) geom., log.
stav ili zakljuak koji proizlazi kao
prirodna posljedica iz ve dokazano-
ga stava; prirodna posljedica
korolitian (lat. corolla vjeni) arhit.
obavijen liem i cvijeem, ukraen
zelenilom
korona (gr. korone, lat. corona) vije-
nac, kruna; kod starih Grka i Rim-
ljana: najvie odlikovanje koje se da-
koronija
valo pobjednicima na natjecanjima,
zaslunim graanima, vojskovoama
i dr.; pren. krug sluatelja, publika;
svetaki sjaj; astr. bjeliastosjajan vi-
jenac koji se vidi oko tamnog Mjese-
evog koluta za vrijeme potpune po-
mrine Sunca; opsadna linija vojske
koronacija (lat. coronatio) krunidba,
posebice mladenaca pri vjenanju
koronarit (lat. corona vijenac) med. bo-
lest vjenastih sranih arterija
koronida (gr. koronis) u grkoj gra-
matici: spiritus lenis (apostrof) za oz-
naku kraze
korosa (pan. coroza) vraja kapa, kapa
heretika koje je inkvizicija osuiva-
la na lomau (u panjolskoj)
Korosante (lat. corpus sanctum sveto
tijelo) kat. blagdan: Tijelovo, Braan-
evo (deseti dan nakon Duhova, ez-
deseti nakon Uskrsa)
korota (ar. kahret) alost za umrlim
korov (ma. koro) nekorisno, esto i te-
tno bilje, dra
korozibilan (lat. corrosibilis) izjedljiv
korozija (lat. corrosio) izjedanje; anat.
izjedanje ivotinjskog tkiva zbog gno-
jenja; geol. prirodno otapanje karbo-
natnih stijena
koroziv (lat. corrosivum) izjedajue
sredstvo; ljut (ili: izjedajui) otrov;
mn. korozivi
korozivan (lat. corrosivus) izjedajui,
koji izjeda
korozivi (lat. corosiva) mn. v. pod ko-
roziv
korpet (tal. corpetto) prsluk
korporacija (lat. corporatio) vie osoba
udruenih s istim ciljem kojima je
drava priznala prava pravne osobe,
drutvo, udruga
korporacijska prava prav. prava
pravne osobe
korporal (fr. caporal, njem. Korporal)
kaplar, najnii doasniki in u ne-
kim vojskama
korporalan (lat. corporalis) tjelesni
751 kor
korporalitet (lat. corporalitas) tjeles-
nost
korporativno (fr. corporativement) u
drutvu, zajedniki, osobno
korporifikacija (lat. corporificatio) pre-
tvaranje u tijelo, utjelovljenje, utje-
loviti; stvrdnuti
korporizacija (lat. corporisatio) v. kor-
porifikacija
korporizirati (lat. corporisare) v. kor-
porificirati
korpulencija (lat. corpulentia) deblji-
na, punoa tijela; korpulentnost
korpulentan (lat. corpulentus) krupan,
pun (tijelom)
korpulentnost v. korpulencija
korpus (lat. corpus) tijelo; cjelina, ukup-
nost, skup; stale; zbornik; voj. vei
vojni odred pod jednim zapovjedni-
kom; tisk. vrsta slova od 10 tipo-
grafskih toaka (nazvana po tome to
je njima tiskan Corpus juri); in
corpore it. in korpore (lat.) listom,
svi zajedno
korpuskula (lat. corpusculum) malo ti-
jelo, tjelece; takoer: atom (lat. cor-
pusculum primitivum)
korpuskularac (lat. corpusculum) pri-
staa korpuskularne filozofije, ato-
mistiar
korpuskularna filozofija (lat. corpus-
culum tjelece, malo tijelo) nauava-
nje da su posljednji sastavni dijelovi
tijela odreena tjeleca (atomi) koja
se ne mogu dijeliti na sitnije djelie,
a koja su po veliini i obliku razli-
ita; atomi stika
korpuskularna teorija fiz. v. emana-
cijska teorija
korov (ma. korso) vr
korteks (lat. cortex) bot. kora
kortes (p. corte) narodna skuptina u
panjolskoj i Portugalu (oba zakono-
davna tijela, senat i parlament)
korte (ma. kortes) onaj koji marljivo
radi za nekog politiara, stranku ili
korteirati
ideju, ili protiv njih, politiki agita-
tor
korteirati (mad. korteskedik) raditi
kao korte; usp. korte
korte (fr. cortege) sveana pratnja,
poasna pratnja kakvog visokog du-
nosnika, svita
kortikalan (lat. corticalis) korni, koji
pripada kori (supr. medularan), vanj-
ski; korast, korni, ovojni
kortikozan (lat. corticosus) korat, pun
kore, bogat korom
kortina (tal. cortina) v. kurtina
korudija (tur. koruk nedozrelo groe;
korudu uvar) uvar vinograda; u-
var polja; lugar, umar
korugacija (lat. corrugatio) mrtenje,
boranje ela
korugator (lat. corrugator) anat. eoni
mii koji nabire kou ela
korugirati (lat. corrugare) namrtiti,
nabrati (ili: nabirati) kou ela
korumpirati (lat. corrumpere) kvariti,
pokvariti, izopaiti, izopaivati; pod-
mititi, podmiivati, potplatiti, potpla-
ivati, potkupiti, potkupljivati; prid.
korumpiran
korund (tamilski, Juna Indija i Cejlon
kurand rubin) min. veoma tvrd min-
eral, upotrebljava se za ienje i gla-
anje kovina
korupcija (lat. corruptio) pokvarenost,
kvarnost, izopaenost, razvrat; pot-
kupljivanje, podmiivanje, potkuplje-
nje, podmienje; kvarenje, truljenje,
raspadanje; krivotvorenje (spisa,
mjere, utega i si.)
korupcionist (lat. corruptio) pokvare-
njak, pokvaren ovjek; osobito: onaj
koji prima mito
koruptan (lat. corruptus) pokvaren;
potplaen, podmien; naopak, na-
stran, naopak (u pojmovima)
koruptela (lat. corruptela) kvarenje,
izopaivanje; podmiivanje, potplai-
vanje; zavoenje, obeaenje
752 kosinus i
koruptibilan (lat. corruptibilis) pokvar-
ljiv, raspadljiv, podloan kvarenju,
truljenju (za tijela); podmitljiv, pot-
kupljiv
koruptibilitet (lat. corruptibilitas) po-
kvarljivost, podlonost truljenju, pod-
mitljivost, potkupljivost
korveta (fr. corvette, lat. corbita) voj.
mala izvidnika laa, mala brza krs-
tarica
korza (tal. correre, corsa) utrka konja
bez jahaa (u Italiji)
korzak (rus., tatar.) mala stepska lisica
sa skupocjenim krznom, ivi u azij-
skoj Rusiji
Korzakovljeva bolest med. teka du-
evna bolest koja nastaje kao poslje-
dica kroninog alkoholizma; prae-
na je sumornim raspoloenjem, apa-
tijom, zaboravnou i estom suma-
nutou
korzar (tal. corsare, p. corsario) morski
razbojnik, gusar; gusarska laa; nao-
ruana laa za hvatanje neprijatelj-
skih trgovakih laa
korzet (fr. corset, lat. corpus tijelo) prs-
luk, steznik
korzo (tal. corso, lat. cursus) trk, tra-
nje; trkalite; ulino etalite (upo-
trebljava se esto i kao naziv ulica,
kavana i si.); trg. = teaj; al corso
it. al korzo (tal.) po sadanjoj vrijed-
nosti, po teaju
kos (ind.) istonoindijska milja
kosekans (lat. cosecans, complementi
secans) geom. goniometrijska funk-
cija jednog kuta: odnos izmeu hipo-
tenuze i suprotne katete, sekanta
komplementa jednog kuta (skr. co-
sec); kosekanta
kosekanta (lat. cosecans) geom. v. ko-
sekans
kosinus (co-sinus = complementi sinus)
mat. sinus komplementa danoga ku-
ta, goniometrijska funkcija: omjer hi-
potenuze i katete koja je uz kut
koskiomantij a
koskiomantija (gr. koskinon sito,
manteia proricanje) vraanje u sito
kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo
promatram) prromatranje svemira
kostalgija (lat. costa rebro, algos bol)
med. bol u rebrima
kostalni (lat. costalis) rebreni, koji pri-
pada rebrima
kostiki (tal. costi tamo) prid. trg. ta-
monji; kostika roba tamonja roba
kostija dijete bijelca i fustije (u Americi)
kostim (tal., fr. costume) "navika, obi-
aj", odjea, nonja, osobito nonja
koja je karakteristina za neko doba,
zemlju, stale itd.; enska suknja i
kaput od iste tkanine; povijesni ko-
stim nonja minulih vremena kao iz-
raz kulture u pojedinim razdobljima
kostimirati (fr. costumer) obui kostim,
preruiti; odjenuti, obui; kostimira-
ni bal zabava na koju posjetitelji do-
laze u raznim nonjama (povijesnim,
pokrajinskim i dr.)
kostimje (fr. costumier) kaz. osoba koja
se brine o kostimima koji odgovaraju
vremenu u kojem se dogaa prika-
zivano djelo; kazalini kroja; uvar
kazaline garderobe
koenil (fr. cochenille) zool. amerika
titasta u (lat. Coccus cacti), od ijih
se osuenih enki dobiva najfinija
grimizna boja
koer (hebr.) ist, prihvatljiv; doputeno
i prireeno jelo (prema idovskim ri-
tualnim propisima)
komar (fr. cauchemar) mora, nemiran
i teak san; pren. nesnosan ovjek
koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija,
prljavtina; bezobrazluk
kota (njem. Kost) hrana, prehrana
kotati (njem. kosten) stajati, vrijediti
(u novcu); kuati, okusiti (jelo)
kotirati (njem. Kost) hraniti, prehra-
njivati, davati (ili: izdavati) hranu
kota (fr. cote) 1. razrez, dio, udio (koji
neko treba platiti), kvota; slovo, broj-
753 kotlet
ka, broj (za oznaku spisa i si.); teaj-
na lista (na burzi)
kota (fr. cote) 2. na zemljovidima: visin-
ska toka (oznaava apsolutnu ili
nadmorsku visinu); breuljak, vis,
kosa; morska obala, primorje
kotangens (lat. cotangens, complemen-
ti tangens) geom. goniometrijska
funkcija: omjer izmeu prileee i ku-
tu nasuprotne katete
kotangenta (lat. cotangens) geom. v.
kotangens
koterija (fr. coterie) skupina ljudi koji
nastoje ostvariti odreene ciljeve na
raun drugih; drutvo, udruga, obi-
no politiara ili knjievnika i umjet-
nika, za meusobno pomaganje (u
loem smislu), klika
kotei (fr. cottage, engl. cottage) poljska
kuica, kua izvan grada, vila, kua
za jednu obitelj; dio grada s vilama,
kuama za po jednu obitelj
kotile (gr. kotyle) aica, zdjelica
kotiledon (gr. kotyledon) bot. prvi lis-
ti na stabalcu embrija, klini listi,
supka
kotiljon (fr. cotillon) francuski drutve-
ni ples; glazba za taj ples
koting (engl. coating) vrsta engleske gu-
ste i upave vunene tkanine (upo-
trebljava se za zimske kapute)
kotirati (fr. coter) obiljeiti, obiljeavati,
oznaiti (brojkama, slovima); burz.
biljeiti (ili: odreivati) vrijednost (te-
aj) vrijednosnih papira (usp. kota
1.); odreivati visinsku toku (usp.
kota 2.)
kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje,
odreivanje dijela; razrez, razmjeran
dio koji je odreen za plaanje, ulog
kotizirati (fr. cotiser) razrezati, razre-
zivati, odrediti dio koji svaki sudionik
u nekom poslu treba platiti; davati
svoj udio
kotlet (fr. cotelette) kuh. rebra s mesom
(ovja, telea, svinjska ih od divljai),
krmenadl
koton
koton (fr. coton, p. al-godon, ar. kotn)
1. pamuk koji se dobiva od sjemenih
ahura jedne prvobitno arapske bilj-
ke; pamuna tkanina, katun; 2. (fr.
condom) v. prezervativ, kondom
kotonada (fr. cotonnade) pamuna tka-
nina, katunsko platno
kotonerija (fr. cotonnerie) uzgoj pamu-
ka; zemljite zasaeno pamukom;
radionica pamune robe
kotonirati (fr. cotonner) ispuniti pamu-
kom
kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen
kao pamuk, pamuast
kotonizirati (fr. coton pamuk) vlakna
lika ih celulozu preraivati kao pa-
muk
kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od
puanog metka
kovarijacija (lat. co-variatio) v. kore-
lacija
kovent (engl. covent) vrsta engleskog
rijetkog piva
koventrirati (engl. Coventry) bombar-
diranjem topovima i iz zraka neki
grad ili naselje pretvoriti u gomilu
ruevina (kao to su Nijemci, u pr-
vom razdoblju Drugog svjetskog r-
ata, uinili s engleskim industrijskim
gradom Coventryem); usp. hambur-
girati
koverkot (engl. covercoat) glatka vu-
nena tkanina; ogrta od takve tka-
nine
kozaci (rus.) u caristikoj Rusiji; plaa-
nja poreza osloboeni, ali zato uvijek
za polazak u rat spremni ruski sta-
novnici na jugu europske Rusije, sje-
vernom Kavkazu i du azijske gra-
nice (ukrajinski, donski, uralski, ku-
banski, zaporoki, sibirski i dr.)
kozer (fr. causeur) ovjek koji umije i
voli lijepo i zanimljivo priati
kozerija (fr. causerie) razgovaranje, a-
vrljanje, prianje; predavanje ih na-
pis vie zabavnog nego ozbiljnog i
strogo znanstvenog karaktera
754 kozmo grafija
kozirati (fr. causer) priati, avrljati
kozmarhija (gr. kosmos svijet, svemir,
archo vladam) vladanje svijetom
kozmetika (gr. kosmetike vjetina
ukraavanja) 1. vjetina uljepavanja
tijela dotjerivanjem pojedinih dije-
lova (kose, koe, zuba, ruku i dr.)
pomou pomada, mirisa, pudera,
minke itd.
kozmetika (gr. kosmetikos ukrasni,
uresni) 2. mn. sredstva za uljepa-
vanje i dotjerivanje
kozmiki (gr. kosmos svijet, svemir)
svemirski, svjetski, koji se odnosi na
cijeli svijet, svemir; astr. kozmiki iz-
leak zvijezde izlazak zvijezde zajed-
no sa Suncem; kozmiki zalazak za-
lazak zvijezde zajedno sa Suncem;
kozmike zrake zrake koji neprekidno
dolaze iz svemira na Zemlju, odlikuju
se vehkom prodornom moi (180 puta
veom od moi rendgenskih zraka);
supr. telurski
kozmika (gr. kosmos) v. kozmologija
kozmo- (gr. kosmos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: svijet, sve-
mir, svemirski
kozmofil (gr. kosmos, filos prijatelj)
prijatelj svemira
kozmofizika (gr. kosmos, fysike) ispi-
tivanje prirodnih zakona koji vladaju
svemirom
kozmoglobus (gr. kosmos, lat. globus)
sprava za prikazivanje pojava u sve-
miru
kozmogonija (gr. kosmogonia) zna-
nost o postanku svjetova, osobito o
postanku Suneva sustava; prid. koz-
mogonijski
kozmograf (gr. kosmos, grafo) opisiva
svijeta, opisiva svemira
kozmografija (gr. kosmos, grafia opi-
sivanje) znanost koja opisuje i pri-
kazuje ope znaajke svemira (neba
i Zemlje), znanost o svemiru, tj. o
svim nebeskim tijelima (prouava po-
loaj, daljinu, fizika svojstva i giba-
kozmokracija
nja nebeskih tijela, kao i sile o kojima
ovise njihova gibanja); prid. kozmo-
grafski
kozmokracija (gr. kosmos, krateo vla-
dam) v. kozmarhija
kozmologija (gr. kosmologia) teorija
svemira kao ureene cjeline i opih
zakona koji vladaju njome; fil. onaj
dio metafizike koji raspravlja o ideji
svijeta kao cjelokupnosti svih poja-
va u prostoru i vremenu; kozmika
kozmoloki (gr. kosmos, logikos) koji
pripada kozmologiji, koji se tie koz-
mologije; kozmoloka razmatranja
razmatranja o svemiru kao ureenoj
cjelini i opim zakonima koji u njoj
vladaju; kozmoloki dokaz teol. dokaz
o postojanju Boga, na temelju inje-
nice to postoji svemir zakljuuje se
da mora postojati i prvi uzrok sve-
mira, neto bezuzrono, bezuvjetno,
apsolutno, a to je Bog (jedan od glav-
nih dokaza kranske dogmatike)
kozmonizam (gr. kosmos, monos sam)
fil. pogled na svijet koji promatra
svemir, zajedno s ovjekom i svim
to je ljudsko, kao veliko jedinstvo i
cjelinu, a duh kao sliku svemira
kozmonomija (gr. kosmos, nomos za-
kon) znanost o zakonima koji vlada-
ju svemirom
kozmopolit (gr. kosmopolites) graa-
nin svijeta, tj. onaj koji cijeli svijet
smatra svojom domovinom, a sve lju-
de svojim sugraanima i svojom bra-
om
kozmopolitizam (gr. kosmopolites)
graanstvo svijeta, shvaanje kozmo-
polita
kozmopolitizirati (gr. kosmopolites)
raditi na irenju kozmopolitizma;
praviti se kozmopolitom, izigravati
kozmopolita
kozmorama (gr. kosmos, orama po-
gled, prizor) slika svijeta, niz slika'
koje prikazuju razne dijelove svemira
kozmos (gr. kosmos) svijet, svemir
755 krakeler
kozmosfera (gr. kosmos, sfaira kugla)
nebeska kugla, svemir, svijet
kozmoteizam (gr. kosmos, Theos Bog)
fil. nauavanje da su Bog i svijet (sve-
mir) jedno; panteizam
kozmoteologija (gr. kosmos, Theos
Bog, logia nauavanje, znanost) teol.
nauavanje da postoji Bog na teme-
lju injenice to postoji svijet koji je
morao imati svoj prauzrok i svog
tvorca; prid. kozmoteoloki
kozmozofija (gr. kosmos, sofia) ispiti-
vanje svemira putem intuitivnog raz-
miljanja
kozmozoi (gr. kosmos svemir, zoon i-
votinja) mn. iva bia svemira; hipo-
teza kozmozoa shvaanje S. Arrhe-
niusa (1859.) i dr. prema kojem ivot
na Zemlji nije nastao putem praza-
ea, nego se u klicama oduvijek na-
lazio u supstanci svemira, odakle je
s meteoritima, kozmikim prahom ih
putem svjetlosti, doao na Zemlju
Kr(i)na (sanskrt.) indijsko boanstvo,
osmo utjelovljenje boga Vinua
kraal (hotent., niz. kraal) hotentotsko
selo
kraba (fr. crabe) 1. morski rai; 2. ar-
hit. ukras gotskih graevina
Kraft durch Freude it. Kraft durh
Frojde (njem.) "snaga po radosti",
jedna od nacistikih organizacija
kragn (njem. Kragen) dio koulje i ka-
puta koji obuhvaa vrat, ovratnik
kraher (njem. krachen praskati, puk-
nuti) poznato bezalkoholno pie u
zatvorenim bocama koje, pri otva-
ranju, izaziva prasak
krajcer (njem. Kreuzer) bakreni novac
u bivoj Austro-Ugarskoj, = 2 helera
krak (dan. crack) 1. pom. vrsta danskih
i vedskih brodova sa tri katarke
krak (engl. crack) 2. port, najbolji konj
u jednoj trkakoj staji; konj koji ima
najvie izgleda za pobjedu
krakeler (njem. Krakeel svaa) svad-
ljivac, ovjek koji izaziva svae
krakovjak
krakovjak (polj krakovviak) 1. veseli
poljski drutveni ples u 2/4 taktu,
slian mazurki, veoma popularan u
19. st.; 2. jednostavan stih poljske
narodne pjesme
kraksa (engl. crack smrskati, zdrobiti
uz prasak) zrakoplovna nesrea
krakuzi (polj.) mn. laka poljska konji-
ca, ustrojena 1812. u Krakovu i na-
zvana po sv. Krakusu
kram(a) (njem. Kram) 1. starudije; 2.
trgovina na malo, sitniarija
kramlpogaa (njem. Rrammel varak)
kuh. pogaica sa varcima
krampus (lat. crampus, fr. crampe)
med. gr
Krampus (njem. Krampus) pratitelj sv.
Nikole, u obliku vraga s motkama i
vilama, kanjava neposlunu djecu,
dok sv. Nikola dobru nagrauje
kran (gr. geranos, lat. grus, njem. Kra-
nich dral) teh. dizalica za podizanje
velikih i tekih tereta (nazvana po
tome to njezina eljezna konstruk-
cija podsjea na dugaki vrat ptice
drala)
krancla (njem. Kranz vijenac) djeveru-
a promatram, gledam) med. pregleda-
kranij (gr. kranion) anat. lubanja
kranio- (gr. kranion) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: lubanja, lu-
banjski
kraniognomika (gr. kranion, gnome
mo spoznaje, razum) psih. odrei-
vanje i prouavanje duevnih sposob-
nosti i sklonosti jednog ovjeka pre-
ma grai njegove lubanje
kranioklast (gr. kranion, klao lomim,
slamam) med. instrument za razbi-
janje djeje lubanje u sluajevima
vrlo tekih poroaja
kranioklazija (gr. kranion, klasis lom-
ljenje) med. razbijanje djeje lubanje
u sluajevima vrlo tekih poroaja
kranioliti (gr. kranion, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene lubanje raznih
ivotinja
756 krasnoarmej ac
kraniolog (gr. kranion, logos) anat.
poznavatelj lubanje, prouavatelj lu-
banje
kraniologija (gr. kranion, logia) anat.
znanost o ljudskoj lubanji, s obzirom
na veliinu, oblik i teinu; prid. kra-
nioloki
kraniomalacija (gr. kranion, malakos
mek) med. v. kraniotabes
kraniomant (gr. kranion, mantis pro-
rok) onaj koji prorie sudbinu prema
obliku lubanje
kraniomantija (gr. kranion, manteia
proricanje) gatanje prema lubanji,
proricanje iz lubanje
kraniometrija (gr. kranion, metria
mjerenje) mjerenje oblika i veliine
lubanje kao veoma vanog imbeni-
ka za utvrivanje karakteristinih
odlika samog ovjeka i rase kojoj pri-
pada
kraniopatija (gr. kranion, pathos bol)
med. bol lubanje; bolest lubanje
kranioskop (gr. kranion, skopeo pro-
matram, gledam) med. instrument za
ispitivanje lubanje
kranioskopija (gr. kranion, skopeo
vanje, ispitivanje lubanje
kraniotabes (gr. kranion, lat. tabes
suica) med. omekanje lubanje, po-
sebice zatiljka (kod engleske boles-
ti); kraniomalacija
kraniotom (gr. kranion, tome rezanje,
temno reem) med. naprava za otva-
ranje (ili: buenje) lubanje, vrsta tre-
pana
kraniotomija (gr. kranion, tome reza-
nje) med. razbijanje (ili: buenje) lu-
banje (u sluajevima tekog poroaja)
kranoge (kelt. crannoges) mn. drveni
otoci, umjetni pretpovijesni otoci,
obino okrugli, u kotskim i irskim
jezerima i rijekama
krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec)
vojnik crvene vojske, vojnik u bivem
SSSR-u
krasnogvardejac
krasnogvardejac (rus. krasnogvarde-
ec) "crveni gardist", vojnik "crvene
garde" (19171920) za vrijeme gra-
anskog rata u Rusiji
krater (gr. krater) kod starih Grka:
posuda sa dva drka u kojoj su mije-
ali vino s vodom; vulkansko grotlo;
otvor staklarske pei
krati-erif (perz.) vlastoruan potpis
turskog cara; usp. hati-erif
kraul (engl. crawl) port, plivaki stil,
tzv. slobodni nain plivanja
kraval (lat. charavalium, njem. Kra-
wall) gungula, guva, mete (obino
praen protuzakonitim povredama
osoba ih stvari), vika, galama
kravalist (lat. Kravvall) ovjek koji voli
praviti nered, buka, svadalica
kravata (fr. cravate) prvobitno: vratni
rubac; danas: povez oko vrata (naziv
po Hrvatima, jer su hrvatski vojnici
takve rupce nosili oko vrata za vrije-
me napoleonskih ratova u XVII. st.,
najprije su ih prihvatili Francuzi, a
potom i ostali zapadni narodi)
kraza (gr. krasis mijeanje) med. mije-
anje sokova u tijelu o emu, po za-
starjelom shvaanju, ovisi zdravlje;
gram. mijeanje, stapanje, saima-
nje dvaju samoglasnika u jedan ili
dviju rijei u jednu
kraziologija (gr. krasis mijeanje, lo-
gia) med. znanost o mijeanju soko-
va u ivotinjskom tijelu; usp. kraza
krag (lat. carchesia) vr, pehar
kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr.
kazaline uloge); pronalaenje, proiz-
voenje; djelo, tvorevina; trg. izda-
vanje kreditnog papira
kreacionisti (lat. creatio) mn. fil. pris-
tae kreacionizma
kreacionizam (lat. creatio) fil. naua-
vanje Aristotela i crkvenih otaca po
kojem je Bog stvorio ljudsku duu
pri samom stvaranju tijela i udahnuo
je u tijelo (supr. tradicionizam)
757 kreditirati
kreansje (fr. creancier) vjerovnik, zaj-
modavac, kreditor
kreatin (gr. kreas meso) kem. glavni
sastojak mesa, krvi, mozga itd. kod
kraljenjaka
kreatinin (gr. kreas meso) kem. pro-
izvod izluivanja bjelanevina, stvara
se iz kreatina, nalazi se u mesu, krvi
i mokrai kraljenjaka
kreativan (lat. creativus) stvaralaki,
tvoraki
kreatofagija (gr. kreas meso, fagein
jesti) mesoderstvo; v. kreofagija
kreator (lat, creator) tvorac, stvaralac;
izumitelj
kreatura (lat. creatura) stvor, stvore-
nje; miljenik (ili: tienik) nekog
uglednog ovjeka; nakaza; pren. ni-
tarija
kre (tur. kire) vapno
kreda (lat. creta) min. po otoku Kreti
nazvana vrsta zemljastog bijelog vap-
nenca; geol. razdoblje u razvoju Zem-
ljine kore, trea mezozojska forma-
cija
kredenc (tal. credenza) prvobitno: po-
stavljen stol s kojega su kuana jela
i pia za vladara; kuhinjski ormar
kredencirati (tal. credenza) kuati jela
i pia za stolom vladara (za dokaz
da nisu otrovana); posluiti, poslui-
vati jelom i piem
kredenda (lat. credenda) mn. ono u to
treba vjerovati, znakovi vjere
kredibilan (lat. credibilis) kome se mo-
e vjerovati, vrijedan povjerenja, vje-
rodostojan, vjerojatan
kredit (lat. credere vjerovati, credit, fr.
credit) povjerenje u neku osobu da
svoje novane obveze moe i hoe is-
puniti, poek; zajam; otvoren raun;
pren. povjerenje, uvaavanje, ugled,
utjecaj; bank. svota predviena pro-
raunom koja se ne moe prekoraiti
kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati)
na povjerenje (ih: na poek)
kreditiv
kreditiv (lat. creditivum) pisana puno-
mo nekog izaslanika, akreditiv
kreditna zadruga novana ustanova
kojoj je cilj zatita privredno slabijih
od zelenatva i njihovo privredno
odravanje, ojaavanje i osposoblja-
vanje za privrednu djelatnost
kreditni papiri vrijednosni papiri, ob-
veznice
kreditno pismo trg. dokument kojim
se adresat (obino banka) izvjetava
da u pismu naznaenoj treoj osobi
(akreditiranom) isplati, pod odree-
nim uvjetima, neku svotu novca
kreditor (lat. creditor) vjerovnik
kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vje-
re, "vjeruju", "Vjerovanje"; vjera
kreirati (lat. creare) stvoriti, stvarati,
napraviti; izmisliti, pronai; uteme-
ljiti, osnovati; kreirati ulogu kaz. prvi
prikazati neku ulogu u novom djelu
(na pozornici ili filmu)
krejon (fr. crayon) olovka; slika izra-
ena olovkom, kredom; slikanje olov-
kom ili kredom; skica, nacrt
krema (engl. cream, fr. creme, tal. cre-
ma, lat. cremor lactis) vrhnje; jelo
od mlijeka, jaja, brana i eera; po-
mada, mast za lice i ruke; pren. ono
to je najbolje, najodabranije i naj-
bolje (u staleu, drutvu)
kremacija (lat. crematio) spaljivanje,
osobito mrtvaca (u krematoriju)
kremajera (fr. cremaillere) voj. iskriv-
ljena, izlomljena, cikcak crta rova
kremajerija (fr. cremaillerie) voj. is-
krivljen, cikcak rov
kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti
iskrivljene, cikcak rovove
krematorij (lat. crematorium) pe za
higijensko spaljivanje mrtvaca, spa-
ljivalite
kremirati (lat. cremare) spaliti, spalji-
vati mrtvace (u krematoriju)
kremometar (fr. creme vrhnje, gr. me-
tron mjera) graduiran stakleni valjak
758 krep
(cilindar) koji pokazuje jakost sloja
vrhnja u mlijeku
kremonska violina vrsta odlinih vio-
lina iz talijanskog grada Cremone
(Amatijeve, Guarnerijeve, Stradiva-
rijeve i dr.)
kremor (lat. cremor) gust sok, vrhnje;
cremor tartari it. kremor tartari
(lat.) kem. vinski kamenac
krenchen njem. (Kranzchen vjeni) po-
sijelo; zabava s plesom
krenclerica (njem. Kranzeljungfer) v.
krancla
krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili:
napraviti) zupaste otvore na zido-
vima tvrava, nainiti pukarnice;
izupati obod novca
kreno (fr. creneau) voj. pukarnica; zup-
asti otvori na zidovima tvrava
krenologija (gr. krene izvor, logia)
znanost o izvorima, osobito ljekovi-
tim
kreofag (gr. kreas meso, fagein jesti,
derati) mesojed, onaj koji se hrani
mesom, mesoder
kreolci (fr. creole, p. criollo) mn. djeca
europskih roditelja roena u bivim
francuskim, panjolskim i portugal-
skim kolonijama Amerike, Afrike i
Indije
kreolski jezici mjeavine romanskih,
nizozemskog ili engleskog jezika s
jezicima crnaca, Indijanaca i dr.
Kreont (gr. Kreon) mit. brat Jokastin,
urjak Edipov, nakon smrti Edipovih
sinova kralj u Tebi, zapovijedio da
se Antigona iva zakopa
kreozot (gr. kreas meso, sozo spaa-
vam, odravam) kem. tvar koja slui
odranju mesa; uta, bistra i uljasta
tekuina, mirie na dim i ljuta okusa,
dobiva se iz smole bukovog drveta;
slui i kao odlino dezinfekcijsko
sredstvo, osobito kao lijek protiv zu-
bobolje
krep (lat. crispus kovrast, fr. crepe)
laka i rijetka svilena, polusvilena,
krep-maroken
vunena ili pamuna tkanina kovra-
sta izgleda; laka crna tkanina za en-
ske haljine
krep-maroken (fr. crepe-maroquin)
marokanski krep, laka svilena tka-
nina sa zrnasto-hrapavom povrinom
krepdein (fr. crepe de Chine) kineski
krep (tanka svilena tkanina od vrsto
upredenih niti sirove ili umjetne svi-
le)
krepitacija (lat. crepitatio) pucketanje
vatre; med. kripanje (prelomljenih
kostiju); pucketanje zglobova
krepanan (fr. crepe changeant) krep
ije se boje prelijevaju
krepuskularan (lat. crepuscularis) su-
mrani, sutonski, veernji
krescencija (lat. crescentia) rastenje,
bujanje; prinos, etva; prinos od ber-
be groa
kresent (engl. crescent) polumjesec, red
kua u obliku polumjeseca
kreta (fr. crete, lat. crista) pijetlova kre-
sta; greben, vrh; perjanica; iljak na
kacigi; voj. kruna, vijenac prsobrana
kretacejski (lat. cretaceus kredast,
creta kreda) kredni, kredast; geol. iz
doba krede, iz formacije krede, na-
en u formaciji krede; kretacejski pe-
riod razdoblje u kojem su naslagani
kredni slojevi (usp. trijas, jura, kre-
da)
kreten (fr. cretin, tal. cretino, lat. chris-
tianum ljudski stvor) med. osoba koja
je zaostala u svom duhovnom raz-
voju, te tjelesno zakrljala (premali
rast, guavost, velika glava, krive no-
ge itd.); psih. najtei sluaj umne za-
ostalosti; pren. blesan, blesavac, sla-
boumnik
kretenizam (fr. cretinisme) med. bolest
kretena koja se zasniva na prijevre-
menom prestanku razvijanja kostiju
i nerazmjerno velikom razvoju me-
kanih dijelova (najtei oblik umne
zaostalosti); pren. blesavost, umno i
tjelesno bogaljstvo, opa zakrljalost
759 krimatologija
kreton (fr. cretonne) vrsto bijelo platno
od konoplje; vrsta vrstog katuna
krevasa (fr. crevasse) pukotina, osobito
na ledenjaku (gleeru)
krevele mn. trg. mali slonovi zubi s
Gvineje (vana trgovaka roba )
krevet (tur. kerevet) leaj, postelja
kreveta (fr. crevette) vrsta morskog ra-
ka
Krez (gr. Kroisos) posljednji lidijski
kralj (555541 pr. n. e.), poznat po
svojem bogatstvu; pren. truli boga-
ta, ovjek koji ni sam ne zna to
sve ima
krezol kem. fenolu slian sastojak su-
he destilacije ulja drvenog i kame-
nog ugljena (sredstvo za dezinfekciju
ruku, rublja, podova itd.)
kribed (engl. cribbage) engleska i sje-
vernoamerika kartaka igra, obi-
no sa dva igraa i pet karata vista
kribrozan (lat. cribrum sito) izbuen,
izreetan, kao sito, sitast, reetast
kridar (lat. cridarius) zajedniki du-
nik, onaj koji je u nemogunosti pla-
ati svoje obveze, insolvent
krigl (njem. Krugel) aa od pola litre
(osobito pivska); vr, krag
krigsgefangene (njem. Krieg rat, ge
fangen uhvaen) ratni zarobljenik
krigsmarine (njem. Krieg rat, Marine
mornarica) 1. ratna mornarica; 2. na-
in plivanja, tzv. slobodni stil
kriket (engl. cricket) engleska loptaka
igra drvenim tapovima i gumenim
loptama tekim po 200 grama, igraju
dvije momadi sa po 11 igraa
krikoidan (gr. krikos prsten, eidos ob-
lik) koji je u obliku prstena, prste-
nast
krikotraheotomija (gr. krikos prsten,
arteria e tracheia dunik, tome re-
zanje) med. v. laringotraheotomija
krimatologija (gr. krima sud, logia)
log. znanost o sudovima i zaklju-
cima
krimen
krimen (lat. crimen zloin) prav. ka-
njivo djelo, zloin, zloinstvo, prije-
stup
Krimhilda (njem. Kriemhild) glavna ju-
nakinja njemake narodne epike
("Pjesma o Nibelunzima")
kriminacija (lat. criminatio) okrivlja-
vanje, optuba; klevetanje
kriminalan (lat. criminalis) prav. koji
se odnosi na kazneno pravo ili kaz-
neni postupak; kazneni; zloinaki,
zlikovaki, kanjiv; kriminalno pra-
vo kazneno pravo
kriminalist (lat. crimen zloin, fr. cri-
minaliste) poznavatelj (ili: profesor)
kaznenog prava
kriminalistika antropologija zna-
nost koja objanjava zloine tjeles-
nim i duevnim osobitostima (ano-
malijama) zloinaca (utemeljitelj C.
Lombroso)
kriminalistika politika znanost o ci-
ljevima kazne i o to svrhovitijem
ureenju kaznenog zakonodavstva i
metoda kanjavanja
kriminalistika psihologija znanost
koja se bavi ispitivanjem sposobno-
sti za odgovornost optuenog
kriminalistika statistika brojani
(ili: statistiki) podaci o zloinima u
pojedinim vremenskim odsjecima
kriminalistika (lat. crimen zloin) zna-
nost o otkrivanju zloina, grana sud-
skog prava koja se bavi metodama i
traenjem dokaza o poinjenim kaz-
nenim djelima
kriminalitet (lat. criminalitas) kazne-
nost; vladanje pojedinca, cijelog na-
roda ili pojedinih klasa drutvenih s
obzirom na vrstu i opseg vrenja kaz-
nenih djela
kriminator (lat. criminator) tuitelj, op-
tuitelj; klevetnik
kriminologija (lat. crimen zloin, gr.
logia) znanost o zloinu, tj. znan-
stveno ispitivanje zloina s obzirom
na okonosti pod kojima je izvren i
760 kriptogame
na unutarnje, psiholoke uzroke koji
su ga izazvali
krimodinija (gr. krymos mraz, studen,
odyne bol) med. hladan reumatizam
zglobova
krin (gr. krinon) bot. ljiljan, lijer
krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, gr.
eidos oblik) mn. geol. okamine mor-
skih ljiljana i drugih izumrlih ivo-
tinjskih vrsta, veinom biljnog oblika
krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr.
crinoline) tkanina u koju je utkana
konjska dlaka da bi bila krua; iro-
ka donja suknja od ovakve tkanine
kriofor (gr. kryos mraz, foreo nosim,
donosim) fiz. sprava pomou koje se
voda, putem brzog isparavanja, pre-
tvara u led
kriohidrat (gr. kryos mraz, hydor vo-
da) kem. otopina (npr. kuhinjske so-
li u vodi) koja se smrzava na stalnoj
temperaturi, kao da je jedinstveno
tijelo (eutektika mjeavina)
krioskopija (gr. kryos mraz, skopein
promatrati) odreivanje toke smr-
zavanja kod tekuine
krioterapija (gr. kryos mraz, thera-
peia lijeenje) med. lijeenje rashla-
ivanjem, osobito raka, pri emu se
u bolesnim dijelovima organizma po-
mou hladnoe uzrokuju znatne pro-
mjene u ivotu i funkciji stanica
kripta (gr. krypte, lat. crypta) grobni-
ca ispod kora u starim kranskim
crkvama, kasnije proirena u samo-
stalne kapele ispod crkve
kriptestezija (gr. kryptos skriven, ais-
thesis osjeaj, zamjeivanje) skrive-
na sposobnost, npr. kod telepata, vi-
dovnjaka i dr.
kriptian (gr. kryptos) skriven, ezote-
rian
kripto- (gr. krvpto skrivam, krijem,
kryptos) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: skriven, tajni
kriptogame (gr. krvptos, gamos svad-
ba) mn. bot. jednostavne biljke bez
kriptogamian
cvijeta koje umjesto viestaninog
sjemena sa zametkom (klicom) imaju
jednostaninu trusku, bez klice, ko-
jom se mnoe, bescvjetnice, biljke s
nevidljivim ili skrivenim spolnim or-
ganima (XXIV. i posljednja klasa u
Linneovu sustavu)
kriptogamian (gr. kryptos, gamos
brak) koji ivi u skrivenom (ili: taj-
nom braku; iji je nain razmnoa-
vanja zagonetan (ili: nejasan)
kriptogamija (gr. kryptos, gamos sva-
dba, i- ia nastavak za stanje) skri-
ven brak, tajni brak
kriptogamologija (gr. kryptos, gamos
svadba, logia) bot. znanost o bescvjet-
nicama, tj. o biljkama kod kojih se
ne raspoznaju spolni dijelovi; usp.
kriptogame
kriptogenetian (gr. krypto, genos
podrijetlo) kojem se ne zna podrijet-
lo, koji je nepoznata podrijetla
kriptograf (gr. kryptos, grafo piem)
onaj koji pie tajnim pismom; pisai
stroj pomou kojeg se mogu pisati
ifre; prid. kriptografski
kriptografija (gr. kryptos, grafo pi-
em) pisanje tajnim znakovima, if-
riranje
kriptografika (gr. kryptyos, grafo)
vjetina pisanja tajnim znakovima
kriptogram (gr. krj'ptos, gramma) pi-
smo napisano (ili: spis napisan) taj-
nim pismom; ifra
kriptokarpian (gr. krypto, karpos
plod) bot. koji rada skrivenim plo-
dovima
kriptoklerikalac (gr. krypto, kleros)
potajni (ili: skriveni) privrenik sve-
enstva i njegove ideologije
kripton (gr. krypto) kem. element,
atomska teina 83,7, redni br. 36,
plemeniti plin bez boje, mirisa i oku-
sa, sastoji se od veeg broja izotopa;
nalazi se u zraku u malim koliina-
ma (0,028%)
761 kristal
kriptonim (gr. krypto, onyma ime) sa
skrivenim imenom, anoniman
kriptoportik (gr. krypto, lat. porticus
trijem, hodnik) arhit. skriven ili pod-
zemni hodnik
kriptorhija (gr. krypto, orchis mudo)
med. skrivena muda, tj. kad se mu-
da, umjesto u svojoj monji, nalaze
u trbunoj upljini ili preponskom
kanalu
kriptorhit (gr. krypto, orchis mudo)
med. onaj kod kojega se muda nalaze
u trbunoj upljini ili preponskom
kanalu
kriptorhizam (gr. krypto, orchis mu-
do) med. kriptorhija
kriptoskop (gr. krypto, skopeo gle-
dam) instrument za snimanje rent-
genskim zrakama u svijetlom pro-
storu
kris (malaj.) bode naotren s obje stra-
ne te s otricom iljasta oblika
kriskindl (njem. Krist, Kindlein djete-
ce) dijete Isus Krist; boini dar (pre-
ma katolikim priama za djecu, no-
voroeni Krist donosi u boinoj no-
i darove)
krispacija (lat. crispatio) kovranje, na-
biranje, smeuravanje; med. skup-
ljanje, grenje (ivaca, miia)
krispatura (lat. crispatura) kovravost,
smeuranost, zgrenost, naboranost
krispirati (lat. crispare) kovrati, nabi-
rati, griti, smeuravati; med. kris-
pirati ilu odsjeenu ilu malo zavr-
nuti da bi se zaustavilo krvarenje
Krist (gr. chrio pomazujem, Christos,
lat. Christus) "Pomazanik", prvobitno
samo nadimak Isusov (zato to je on
sam o sebi govorio da je oekivani
Mesija); kasnije kao osobno ime spo-
jeno s imenom Isus
kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino
oblikovanje minerala; min. tijelo
omeeno ravnim geometrijskim povr-
inama (ravninama) i u svim dijelo-
vima podjednakih kemijskih svoj-
kristal-
stava; prozirno kristalno staklo, te-
ko i veoma skupocjeno staklo
kristal- (gr. krystallos) 1. prva, poetna
rije u sloenicama sa znaenjem:
led, sve to je slino ledu, kristal
kristalan (gr. krystallos) koji ima svoj-
stvo kristala; pren. savreno bistar,
proziran, ist (kao kristal); supr.
amorfan
kristaliti (gr. krystallos, lithos kamen)
mn. min. mikroskopski sitne tvore-
vine, jo neizraeni i neodreeni po-
eci kristalizacije pojedinih minera-
la (za razliku od mikrolita koji ve
imaju odreene oblike)
kristalizacija (gr. krystallos) min. ob-
likovanje kristala, nastajanje pra-
vilnih oblika
kristalizirati (fr. cristaliser) pretvarati
(ili: prelaziti) u geometrijske oblike,
npr. kocku, tetraedar, oktaedar, e-
stostraninu prizmu, tj. u kristale;
pren. utvrditi, tono odrediti
kristalna lea anat. zbirna lea oka,
sastavljena od mnogobrojnih prozir-
nih slojeva, nalazi se odmah iza zje-
nice
Kristalna palaa velika londonska pa-
laa, graena od 1851. do 1854., na-
pravljena od eljeza i stakla, s kaza-
linim i koncertnim dvoranama i
stalnim umjetnikim i kulturno-povi-
jesnim izlobama
kristalni sustav naziv za sve skupine
kristalnih oblika koji se mogu svesti
na jedan, zajedniki sustav osi sime-
trije (v. kubini, tetragonski, heksa-
gonski, rompski, monoklinski, tri-
klinski sustav)
kristalofizika (gr. krystallos, fysike)
dio mineralogije koji se bavi fizikim
svojstvima kristala
kristalogenija (gr. krystallos, gigno-
mai postati, nastati) stvaranje (ili:
nastajanje) kristala
kristalogija v. kristalologija
762 kristoicija
kristalografija (gr. krystallos, grafia)
min. opisivanje kristala, dio minera-
logije koji prouava geometrijske ob-
like minerala
kristaloidan (gr. krystallos, eidos ob-
lik) kristalast, slian kristalu, kao
kristal
kristaloidi (gr. krystallos, eidos oblik)
mn. min. tijela koja neposredno ili u
spoju s drugim tijelima dobivaju ob-
lik kristala i koja su sposobna za di-
fuziju; agregati sastavljeni od sitnih
kristala skupljenih oko zajednikog
sredita tako da im se ne moe tono
odrediti kristalni oblik; usp. koloid
kristalokemija (gr. krystallos, cheme-
ia) dio kristalografije koji prouava
odnose izmeu grae kristala i nji-
hovih kemijskih svojstava, kao i uza-
jamnu vezu izmeu kemijskih s jed-
ne, i fizikih i geometrijskih svojsta-
va s druge strane
kristalologija (gr. krystallos, logia)
znanost o kristalima; kristalogija
kristalomantija (gr. krystallos, man-
teia proricanje, gatanje) proricanje iz
kristala ili zrcala
kristalometrija (gr. krystallos, metron
mjera, mjerilo, metria mjerenje) vje-
tina mjerenja kristala
kristalonomija (gr. krystallos, nomos
zakon) znanost o zakonima nastaja-
nja kristala
kristalotehnika (gr. krystallos, tech-
nike) vjetina postakljivanja
kristalotomija (gr. krystallos, tome ci-
jepanje) razdvajanje kristala
kristijanizacija (lat. christianisatio)
pokrtavanje, obraanje na kran-
stvo
kristijanizam (gr. Christos) Kristova
vjera, kranstvo
kristijanizirati (lat. christianisare) pre-
obratiti na kranstvo, pokrstiti, po-
krtavati
kristoicija (gr. Christos, ethos obiaj)
Kristovo moralno nauavanje
kristokracija
kristokracija (gr. Christos, krateo vla-
dam) vladavina, vlast Kristove Crkve
kristologija (gr. Christos, logia nau-
avanje) teol. nauavanje o Kristu
(dio kranske dogmatike)
kristozofija (gr. Christos, sofia mu-
drost) kranska mudrost, kranska
filozofija
kripindl (njem. Kriicke taka) krlja-
vac, slabi
krite (gr. krithe) med. jemenac (u oku)
kriterij (gr. kriterion) mjerilo, znak
raspoznavanja; npr. kriterij za for-
malnu istinu su logiki zakoni
kriticizam (engl. criticism) fil. smjer
filozofske kritike, ono gnoseoloko
stajalite koje smatra osnovnom za-
daom filozofije sustavno ispitivanje
podrijetla, mogunosti, vanosti i
granica nae spoznaje (Kant); u pita-
nju podrijetla spoznaje kriticizam se
nalazi izmeu racionahzma i empi-
rizma, a u pitanju njegove mogu-
nosti, vanosti i granica, izmeu
skepticizma i dogmatizma
kritian (gr. kritikos) koji se odnosi
na kritiku ili ima karakter kritike;
koji ocjenjuje, koji kudi; med. opa-
san, odluujui, sudbonosan; kriti-
ne godine godine klimakterija; kri-
tiki
kritiar (gr. kritikos) ocjenjiva, sudac
(u pitanjima knjievne, umjetnike,
znanstvene, moralne itd. vrijednosti);
pren. zanovijetalo
kritiki (gr. kritikos) v. kritian
kritika (gr. kritike, krino sudim, ocje-
njujem) ocjenjivanje, vjetina ocjenji-
vanja, tj. utvrivanja i razlikovanja
onoga to je dobro ih vrijedno od ono-
ga to je loe ili slabo (u knjievnosti,
umjetnosti, znanosti, javnom ivotu
itd.); prikaz (ili: ocjena) nekoga um-
jetnikog, znanstvenog i dr. djela
kritikaster (gr. kritike) zanovijetalo,
tobonji kritiar
763 kroazada
kritikomanija (gr. kritike, mania po-
mama, bjesnilo) strast za kuenjem,
kritiziranjem
kritizirati (gr. krino sudim, ocjenju-
jem) ispitivati vrijednost, ocjenjiva-
ti, pisati kritiku; kuditi, zamjerati
kritomanija (gr. krino sudim, ocjenju-
jem, mania) v. kritikomanija
kriza (gr. krisis) preokret, obrat, na-
stupanje odlunog, presudnog trenut-
ka; med. obrat u nekoj bolesti (nabo-
lje ili nagore); pren. prekretnica, po-
remeaj, zbrka; politika kriza nere-
dovito stanje, osobito izmeu ostavke
i sastavljanja nove vlade; privredna
kriza poremeaj u irim privrednim
krugovima u pogledu proizvodnje ili
potronje proizvoda nacionalne pri-
vrede
krizalide (gr. chrysallis gen. chrysa-
lidos zlatna leptirova kukuljica) zool.
leptirove kukuljice, osobito: zlatnim
pjegama ukraene kukuljice raznih
dnevnih leptira
krizantema (gr. chrysos zlato, anthos
cvijet) bot. "zlatni cvijet", poznato je-
sensko cvijee iz porodice glavoika
krizma (gr. chrisma pomazanje) sakra-
ment potvrde u Kat. crkvi, potvri-
vanje u vjeri
krizmarij (gr. chrio pomazujem, lat.
chrismarium) posuda sa svetim
uljem (u Kat. crkvi)
krklama (tur. kyrkmak klati, sjei; stri-
i) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa;
2. ostriena vuna
krntija (tur. kyrynty) starudija, ropo-
tarija, neto staro i odbaeno; pren.
star, oronuo ovjek
kroatistika znanost o hrvatskom jezi-
ku i knjievnosti
kroatizam hrvatski izraz u nekom stra-
nom jeziku; osobina hrvatskog jezi-
ka
kroazada (fr. croisade) krstarenje; u
maevanju: unakrsan udarac
kroaze
kroaze (fr. croise, croisee isprepleten)
1. naziv razliitih svilenih i vunenih
tkanina, osobito za podstavu; 2. ples-
ni korak
krocidizam (gr. krokydismos) med. v.
karfologija
krofter (engl. crofter) kotski seljak koji
nema vlastite zemlje nego plaa za
nju veleposjedniku neku malu zakup-
ninu
krojcer (njem. Kreuzer) voj. krstarica,
vrsta brzih ratnih brodova; krajcer
krok(us) (gr. krokos, lat. crocus) bot.
v. afran
krokantan (fr. croquant) hrskav, koji
pri jelu pucketa pod zubima (kolai
od badema)
kroket (engl. croquet) 1. port, drutve-
na igra u kojoj sudjeluju dvije strane
s drvenim loptama i ekiastim ba-
tiima
kroket (fr. croquette) 2. kuh. okruglica,
valjuak, knedl (od mesa, krumpira
i dr.)
kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt,
skica slike ih predjela izraena jed-
nostavnim sredstvima (olovkom, e-
starom, mjerenjem odoka)
krokirati (fr. croquer) praviti nacrt ne-
kog predjela odoka; crtati (ili: nacr-
tati) u glavnim potezima, skicirati
krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta
velikih grabeljivih i veoma opasnih
gutera, ivi u veim afrikim rije-
kama, osobito u Nilu; krokodilske su-
ze neiskrene, licemjerne suze (je r
krokodil, po prii, kad vreba plijen
oponaa glas djeteta koje plae)
krokomagma (gr. krokos afran, mag-
ma mast) afranova mast
krom (gr. chroma boja) kem. bijelosiv,
sjajan element, kovina, atomska te-
ina 52,01, redni broj 24, znak Cr;
od velikog znaaja za industriju e-
lika
kroma (gr. chroma) boja; mjeavina
boja; boja koe
764 kromatopseudoblepsija
kroma (tal. croma, gr. chroma boja)
glaz. sputanje ili povisivanje note
za pola tona (naziv vjerojatno po to-
me to su se prije polutonovi ozna-
avah drukijom tintom, ili po tome
to su ih smatrali samo kao boju i
nijansu osnovnih, glavnih tonova);
takoer: osmina note
kromametar (gr. chroma, boja, metron
mjera, mjerilo) glaz. instrument za
ugaanje glasovira
kromat (gr. chroma boja) kem. sol
kromne kiseline
kromatian (gr. chroma gen. chroma-
tos boja) v. kromatski
kromatika (gr. chroma gen. chromatos
boja) 1. znanost o bojama, znanost o
nastanku i odnosima boja (dio opti-
ke); 2. glaz. ritmiko kretanje glasa
po polutonovima; 3. slik. vjetina mi-
jeanja boja
kromatin (gr. chroma gen. chromatos
boja) biol. tvar u staninoj jezgri, lako
se moe bojiti nekim drugim tvari-
ma, npr. safraninom i dr.
kromatizam (gr. chroma gen. chroma-
tos boja) boja, obojenost, osobito dije-
lova tijela
kromato- (gr. chroma gen. chromatos)
predmetak u sloenicama sa zna-
enjem: boja
kromatofori (gr. chroma. fero nosim)
mn. 1. zool. stanice u koi kameleona
i dr. ivotinja (nekih riba itd.) koje
su uzrok promjene boja (usp. pig-
ment); 2. bot. zrnasti dijelovi stani-
ne protoplazme, nositelji lisnog ze-
lenila (klorofila) i drugih obojenih
tvari (klorofilnih zrnaca ili kloro-
plasta i kromoplasta)
kromatologija (gr. chroma, logia) v.
kromatika
kromatopseudoblepsija (gr. chroma
gen. chromatos, pseudos pogrean,
laan, blepsis vienje) med. pogreno
vienje boja (nedostatak vidnog osje-
tila)
kromatopsija 765
kromatopsija (gr. chroma, opsis vie-
nje) v. kromopsija
kromatoptometar (gr. chroma, orao
vidim, metron mjera, mjerilo) med.
aparat za mjerenje stupnja sljepila
za boje
kromatoskop (gr. chroma, skopeo
promatram, gledam) kaleidoskop koji
se upotrebljava u crtanju ara i uzo-
raka; ideador, tiposkop
kromatotehnika (gr. chroma, techni-
ke) primjena kemije u pripremanju
boja
kromatoza (gr. chroma) med. bolest
koe koja se sastoji u nepravilnom
stvaranju pigmenta
kromatrop (gr. chroma, tropos okret)
sprava sastavljena od dviju stakle-
nih ploa koje se okreu u suprotnim
smjerovima, a iarane su likovima u
boji, zvjezdicama i si. (spojena s pro-
jekcijskim aparatom slui za proiz-
voenje igre boja na zidu ili platnu)
kromatski (gr. chroma) koji se tie
boja; glaz. kromatska ljestvica podje-
la oktave na 12 stupnjeva, u ljestvicu
sa 7 stupnjeva umetnuto je 5 stup-
njeva izmeu osnovnog tona i sekun-
de, sekunde i terce, kvarte i kvinte,
kvinte i sekste, sekste i septime (crne
glasovirske tipke), usp. temperirati;
kromatska aberacija v. aberacija;
kromatska polarizacija obojene poja-
ve to ih pokazuju u polariziranoj
svjetlosti tijela koja dvojno prelama-
ju svjetlost
krombi (engl. crombie) teka rebrasta
tkanina za zimske kapute; kaput od
takve tkanine
kromiomantija (gr. kromon luk, man-
teia proricanje) gatanje u luk
kromit (gr. chroma boja) min. oksid
eljeza i kroma; ima raznovrsnu pri-
mjenu, poglavito u industriji elika
kromleh (kelt. erom, lech) pretpovijesni
keltski kameni oltar, druidski nad-
grobni spomenik
kromosfera
kromo- (gr. chroma) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: boja
kromocinkografija (gr. chroma,
njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam,
piem) tiskanje u vie boja
kromofor (gr. chroma, fero nosim) 1.
kem. "nositelj boja", skupina atoma
koja, kao sastojak organskih spojeva,
daje ovima obojena svojstva; 2. fiz.
atomska ih elektronska jedinica na
osnovi koje obojeno tijelo ima boju
kromofotografija (gr. chroma, fos
gen. fotos svjetlost, grafo crtam, sli-
kam, grafia) 1. fotografiranje u boja-
ma; 2. fotografska slika u boji
kromofototerapija (gr. chroma, fos
gen. fotos svjetlost, therapeia lije-
enje) med. lijeenje duevnih boles-
nika obojenom svetlou
kromofototipija (gr. chroma, fos gen.
fotos svjetlost, typos otisak, slika) v.
kromotipija
kromogen (gr. chroma, genos podri-
jetlo) kem. bezbojna tvar iz koje se,
vrenjem ili kakvom drugom razgrad-
njom, moe proizvesti neka obojena
* tvar
kromoksilografija (gr. chroma, xylon
drvo, grafo crtam, shkam) izrada obo-
jenih ploa u drvorezu
kromolitografija (gr. chroma, lithos
kamen, grafo crtam, shkam) litogra-
firanje u bojama
kromoplasti (gr. chroma, plasso uob-
liavam, oblikujem) mn. bot. kroma-
tofori koji daju utu i crvenu boju
mnogim cvjetovima i plodovima; usp.
kromatofori
kromopsija (gr. chroma, orao vidim,
opsis vienje) med. vienje boja, po-
java da bolesnik vidi na predmetima
boje koje oni nemaju
kromosfera (gr. chroma, sfaira kugla)
kozmogr. ruiasti sloj usijanih pli-
nova koji obavija Sunevu fotosferu,
a sastoji se od vodika, helija, kalcija
i dr.
kromoskop
kromoskop (gr. chroma, skopeo pro-
matram, gledam) aparat za repro-
dukciju prirodne boje tijela mjea-
vinom triju osnovnih boja
kromosomi (gr. chroma, soma tijelo)
mn. bot. protoplazmatina tijela od-
reenog oblika za koja je vezan klo-
rofil
kromoterapija (gr. chroma, therapeia
lijeenje) med. lijeenje raznobojnim
zrakama
kromotipija (gr. chroma, typos otisak,
slika) fotomehaniki postupak pri iz-
radi reljefnih ploa u cinku i pri tis-
kanju u raznim bojama
kromotipografija (gr. chroma, typos
otisak, slika, grafo crtam, slikam) v.
kromotipija
kromotrop (gr. chroma, tropos) v. kro-
matrop
kromurgija (gr. chroma, ergon djelo)
v. kromatotehnika
Kron(os) (gr. Kronos) min. gospodar
svijeta prije Zeusa, najmlai sin Ura-
nov i Gejin, mu Rejin, pojeo svu svo-
ju djecu poto mu je bilo proreeno
da e ga sin zbaciti s prijestolja, ostao
je samo Zeus kojega je skrila mati;
Zeus ga je kasnije svrgnuo i bacio u
Tartar; kod Rimljana: Saturn
kronian (gr. chronikos vremenski)
povremen, dugotrajan; kronine bole-
sti dugotrajne bolesti i bolesti koje
se javljaju povremeno, povremene
bolesti
kroniar (gr. chronika) ljetopisac
kronika (gr. chronikos vremenski, ta
chronika) 1. ljetopis, povijest (svijeta,
neke zemlje, naroda i njegovih voa,
neke obitelji ili nekog mjesta) pisana
tono po godinama; 2. dio u novina-
ma u kojem se pie o dnevnim doga-
ajima i biljee dnevne vijesti i si.
kronikalan (gr. chronika) u obliku
kronike; uzet iz kronike, npr. poda-
tak
766 kronogram
kronistorija (tal. cronistoria) povijest
u obliku kronike
krono- (gr. chronos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: vrijeme
kronodeik (gr. chronos, deiknymi po-
kazujem) astr. sprava za priblino
odreivanje vremena
kronodistih (gr. chronos, distichon
dvostih) v. pod kronogram
kronofon (gr. chronos, fone zvuk, glas)
elektrini depni sat-budilica
kronofor (gr. chronos, fero nosim) sat-
budilica s njihalom
kronofotografija (gr. chronos, fos gen.
fotos svjetlost, grafo biljeim, slikam,
crtam) fotografsko prikazivanje ne-
kog kretanja nizom trenutanih slika
snimljenih u kratkim, ah jednakim
vremenskim razmacima; ovo se vri
kronofotografskim aparatima (strobo-
skopom, kinetoskopom, kinematogra-
fom i mutoskopom)
kronograf (gr. chronos, grafo piem)
1. ljetopisac, pisac kronike; 2. krono-
skop s napravom za automatsko bil-
jeenje
kronografija (gr. chronos, grafo pi-
em) pisanje ljetopisa; elektrina kro-
nografija tono biljeenje poetka i
svretka neke pojave, tijeka radnje i
dr. pomou elektriciteta
kronogram (gr. chronos vrijeme,
gramma pismo, pisano) latinski zapis
ili stih u kojem se prema nekim slo-
vima (pod uvjetom da su napisana
majuskulom) moe odrediti godina
nekog dogaaja (npr. C.D.M.V.L.I.);
ako je samo u jednom stihu, zove se
kronostih ili eteostih, ako je u dva
stiha, zove se kronodistih; tako, npr.,
godinu Hubertusburkog mira (15.11.
1763.) kojim je zavren Sedmogo-
dinji rat, sadri ovaj kronodis-
tih(on): Aspera beLLa SILent: reDIIt
bona gratia paCLs; O si parta foret
seMper In orbe qVies! (Surovi ratovi
ute: vraa se blagodat mira; o neka
kronoizoterme
bi Vsvijetu vladao vjeni mir!) = L +
L+I+L+D+I+I+I+C+I+
I + M + I + V + I(= 50 + 50 + l +
50 + 500 + 1 + 1 + 1 + 100 + 1 + 1
+ 1000 + 1 + 5 + 1) = 1763.
kronoizoterme (gr. chronos, isos jed-
nak, thermos topao) crte koje u dija-
gramu istodobno prikazuju podjelu
temperature prema danima u godini
i dobu dana
kronolog (gr. chronos, logos poznava-
nje) poznavatelj znanosti o vremenu
(kronologije)
kronologija (gr. chronos, logos pozna-
vanje) znanost o vremenu, znanost o
odreivanju vremena kad se zbio ne-
ki dogaaj
kronoloki (gr. chronos, logikos) koji
se tie znanosti o vremenu ili joj pri-
pada; ureen po vremenskom slije-
du; koji ide vremenskim slijedom;
kronoloka povijest prianje dogaaja
slijedom kojim su se zbili; kronoloke
tablice vremenske tablice
kronometar (gr. chronos, metron mje-
rilo, mjera) sprava, sat za tono mje-
renje vremena
kronometrija (gr. chronos, metria mje-
renje) mjerenje vremena; znanost o
mjerenju vremena
kronos (gr. chronos) vrijeme
kronoskop (gr. chronos, skopeo pro-
matram) sprava za tono mjerenje
veoma malih dijelova vremena
kronostih (gr. chronos, stichos red,
vrsta, stih) v. pod kronogram
kronprinc (njem. Kronprinz) prijestolo-
nasljednik, najstariji carev sin (u biv-
em Njemakm Carstvu)
kroogenezija (gr. chroos boja, genesis
nastanak) nastajanje boja
kroologija (gr. chros gen. chrotos i
chroos boja, logia znanost) znanost o
bojama
krop (engl. crop) berba, osobito: berba
duhana u Sjev. Americi; velika bava
u koje se pakira duhan u listu
767 krucijacija
kros (engl. cross) port. v. kros-kontri
kros-kontri (engl. cross-country) port,
lakoatletska disciplina: tranje po
raznolikom terenu (uzbrdo, nizbrdo,
kroz ume, polja i dr.) na stazi od 3
do 15 km; odrava se obino u pro-
ljee (proljetni) i u jesen (jesenski
kros)
krosa (fr. crosse, tal. croccia) pastirski
tap, biskupski tap; voj. kundak na
puci; stranji dio lafete
kro (fr. croche) glaz. osmina note
kroe (fr. crochet) port, u boksu: uda-
rac prednjim dijelom stisnute ake
krotule (lat. crustulum kola, slatki)
kuh. vrsta hrskavog kolaa; fanjki,
lepirice
krotafij (gr. krotafos sljepoonica)
med. kucanje u glavi, osobito u slje-
poonicama
krotafit (gr. krotafites) anat. sljepooni
mii
krotalist (gr. krotalon) plesa uz kas-
tanjete; usp. krotalon
krotalon (gr. krotalon) atnika klepe-
taljka, egrtaljka, kastanjeta
krotonin (gr. kroton) kem. solna or-
ganska baza koja se nalazi u sjeme-
nu biljke croton tiglium
krsmet (tur. k'cmet) sudbina, udes
kranin (gr. christianos) pristaa kr-
anstva
kranski socijalisti lanovi politikih
stranaka u Njemakoj i, osobito, u
Austriji (Christlich-soziale Partei),
tee za rjeenjem socijalnog (radni-
kog) pitanja u duhu kranstva
kranstvo (gr. Christos) religija koju
je osnovao Isus iz Nazareta, nazvan
Krist (tj. Pomazanik, obeani Mesija)
krucifer (lat. crucifer) krionosac
krucifiks (lat. crucifixus) Kristovo ras-
pee prikazano na slici ili kao kip
(na Zapadu se poeo umjetniki pri-
kazivati tek od XIII. st.)
krucijacija (lat. crux kri, cruciatio) ra-
zapinjanje na kri
 krudelitet
krudelitet (lat. crudelitas) surovost
kruditet (lat. cruditas) med. neprobav-
ljivost; prenatrpanost eluca
kruentacija (lat. cruentatio) krvarenje,
okrvavljenost, umrljanost krvlju
kruks (lat. crux) krst; pren. muka, pat-
nja
kruna (gr. korone, lat. corona, njem.
Krone) 1. novana jedinica u nekim
europskim dravama; 2. znak vladar-
skog dostojanstva koji se, u sveanim
prigodama, nosi na glavi; v. korona
kruor (lat. cruor) usirena, prolivena
krv, krv izvan tijela; crvena boja krvi
krup (engl. croup, njem. Kropf) 1. med.
upala grkljana i dunika, veoma te-
ka bolest (osobito kod djece od dvije
do pet godina) kod koje bolesnik iz-
gleda kao da je zadavljen; difterija,
grlobolja, guobolja
krup (fr. cronpe) 2. sapi kod konja
krupada (fr. croupade) jah. kolski skok
kod kojega konj prednje noge izbaci
uvis, a stranjima se odbaci i izvede
skok preko prepone
krupje (fr. croupier) pomonik, zastup-
nik onoga to dri bank, mijea ka-
rte, prima izgubljeni novac i napla-
uje dobitke; namjetenik koji up-
ravlja igrom u kockarnici; saveznik
u igri; trg. tajni saveznik
kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni,
bedreni
kruka (tal. crusca) trice, mekinje; Ac-
cademia della crusca it. Akademija
dela kruka (tal.) znanstveno drutvo
za ienje talijanskog jezika (kao
brana od trica), utemeljeno 1582.
krusta (lat. crusta) kora, ljuska
krustaceologija (lat. crustacea, gr.
logia) zool. znanost o rakovima, ljus-
karima
. krustacija (lat. crusta kora) dobivanje
kore, okoravanje, skoravanje; okras-
tavanje, dobivanje krasta; med. kras-
tanje
768 ksenije
krustar (lat. crustarius) izraiva re-
ljefa
krustiki instrumenti (gr. kruo uda-
ram, lat. instrumentum) glaz. instru-
menti u koje se udara, npr. bubanj
krustoderme (lat. crusta kora, gr.
erma koa) mn. zool. ribe s tvrdom
koom
krustozan (lat. crustosus) korat, koji
ima koru; med. krastav
kruok (rus.) drutvo, manji zatvoreni
krug ljudi, intimni krug
ksako (jap.) vrhovni sveenik religije
fo u Japanu i Kini
ksantin (gr. ksanthos ut) kem. organ-
ska baza koja se nalazi u mokrai,
krvi i jetrima sisavaca, bezbojna
masa koja se u vodi teko otapa
(C 5 H 4 0 2 N 4 ); uta boja koja se dobiva
od broa
Ksantipa (gr. Ksanthippe) "uta ko-
bila"; ime zle i goropadne Sokratove
ene; pren. zla ena, svaalica
ksantofil (gr. ksanthos ut, fyllon list)
bot. uta boja kromoplasta; utilo
lia, uti pigment koji sadri lie
kad pouti
ksantogen (gr. ksanthos ut, gen- ko-
rijen od gignesthai roditi se, nastati,
postati) kem. tvar koju sadri lie i
cvjetovi te koja, spojena s alkalijama,
pouti
ksantopsija (gr. ksanthos ut, opsis
vid, vienje) med. utovidnost (kod
utice i trovanja pikrinskom kiseli-
nom i santoninom)
ksenelazija (gr. xenos tuinac, elasis
tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram)
progonjenje stranaca, tuinaca
ksenije (gr. xenia) mn. pokloni za go-
ste; kod rimskog pjesnika Marka
Valerija Marcijala: naslov XIII. knji-
ge njegovih epigrama; naslov knjige
Goetheovih i Schillerovih epigrama
(1797.) protiv izopaenosti u onda-
noj njemakoj knjievnosti; kratki
ksenofilija
/" tihovi duhovitog ih satirinog sadr-
aja
ksenofilija (gr. xenos tu, filos prija-
telj, koji voli) ljubav prema stranci-
ma i onome to je strano, tuinsko
ksenofob (gr. xenos tuinac, fobos
strah) neprijatelj stranaca; onaj koji
se plai stranaca i zazire od njih
ksenofobija (gr. xenos tuinac, fobeo
bojim se) mrnja prema tuincima,
strah od stranaca
ksenografija (gr. xenos tud, grafein
pisati) poznavanje stranog pisma;
strano pismo
ksenokracija (gr. xenos tu, kratia)
vladavina stranaca, tuinaca
ksenologija (gr. xenos tu, logia) zna-
nost o tajnom, skrivenom, = okulti-
zam
ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac,
mania pomama, bjesnilo) onaj koji
pretjerano voli strance i sve strano
ksenomanija (gr. xenos tuinac, ma-
nia) pretjerana ljubav prema stran-
cima i onome to je strano, tuinsko,
ludovanje za tuintinom
ksenomizija (gr. xenos tuinac, stra-
nac, miseo mrzim) mrnja prema tu-
incima, strancima
ksenon (gr. xenos) kem. element,
atomska teina 131,3, redni broj 54,
znak X, 1898. otkriveni "plemeniti
plin", u malim koliinama (0,005%)
nalazi se u zraku; u spektru pokazuje
plave linije
ksenotafij (gr. xenos tud, tafos grob)
tuinsko groblje, groblje za strance
ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odro-
di vanje
kserafij (gr. xeros suh) farm. suhi lijek
protiv osipa
kserazam (gr. xerasmos suhoa) med.
suenje kose, elavljenje, elavost;
kserazija
kserazija (gr. xerasia suhoa) med. v.
kserazam
769 ksiht
kserion (gr. xeros suh) farm. suhi lijek,
osobito lijek u obliku praka za po-
sipanje
ksero- (gr. xeros) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: suh
kseroderma (gr. xeros, erma koa)
med. suenje koe, suhokonost
kserofagija (gr. xeros, fagein jesti)
hranjenje suhom hranom; hranjenje
suhim plodovima i kruhom za vri-
jeme posta (kod prvih krana)
kseroform (gr. xeros, lat. forma oblik)
farm. ut i bezmirisan praak; slui
izvana kao antiseptik za rane, a iz-
nutra protiv prehlade crijeva
kseroftalmija (gr. xeros, ofthalmos
oko) med. suha upala oiju sa zakr-
vavljivanjem bjeloonice, upala oiju
praena crvenilom i bolom
kseroma (gr. xeros) med. suhoa, po-
sebice oiju
kserometar (gr. xeros, metron mjera,
mjerilo) sprava kojom se mjeri gubi-
tak tjelesne teine zbog sasuivanja
kserostomija (gr. xeros, stoma usta)
med. suenje usta, suhoa usta
kserotian (gr. xeros) koji sui, koji
zasuuje
kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje)
med. suho masiranje bolesnog dijela
tijela
kserotripsija (gr. xeros, tripsis trlja-
nje) med. v. kserotribija
kseroza (gr. xeros) med. suenje, sasu-
ivanje, suhoa
ksifijas (gr. xifos ma) zool. vrsta gra-
beljive morske ribe kotunjae (sab-
ijan), osobito poznata po svojim uso-
ljenim perajama koje se pripremaju
na Siciliji
ksifodan v. ksifoidan
ksifodonti (gr. xifos ma, odus, odon-
tos zub) mn. geol. maozupci, vrsta
okamenjenih pretpotopnih sisavaca
ksifoidan (gr. xyfos ma, eidos oblik)
u obliku maa, kao ma, maast
ksiht (njem. Gesicht) lice, izgled
ksilem
ksilem (gr. xylon drvo) dio biljke kroz
koji voda i otopine soli prelaze iz tla
(preko korijena) u listove, stabljike i
ostale dijelove biljke
ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen)
kem. posebna vrsta alkohola koji se
dobiva od drveta; mineral po vanj-
tini slian drvetu
ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: drvo, drveni
ksilofag (gr. xylon, fagein jesti, de-
rati) zool. drvoder, crv koji ivi u
drvetu
ksilofon (gr. xylon, fone zvuk) glaz.
drvena citra, instrument koji se sa-
stoji od tankih daica razliitog to-
na i na koji se svira udarajui bati-
ima
ksiloglif (gr. xylon, glyfo dubem, re-
em) drvorezac, drvorezbar
ksiloglifika (gr. xylon, glyfo dubem,
reem) vjetina urezivanja figura ili
slova u drvetu, drvorezbarstvo; ksilo-
gliptika
ksilogliptika (gr. xylon, glyfo dubem,
reem) v. ksiloglifika
ksilograf (gr. xylon, grafein pisati) dr-
vorezac, drvorezbar, strunjak u
pravljenju likova i slika u drvetu
ksilografija (gr. xylon, grafein pisati)
rezbarstvo, rezbarija, vjetina prav-
ljenja figura i slika u drvetu; tiskanje
drvenim slovima i ploicama; vje-
tina pretiskivanja na drvo
ksilografski (gr. xylon, grafein) rez-
barski; tiskan drvenim slovima, iz-
raen putem pretiskivanja na drvo
ksiloidan (gr. xylon, eidos, oblik) sli-
an drvetu, nalik na drvo
ksilolatrija (gr. xylon, Iatreia oboa-
vanje) oboavanje drveta, tj. slika ili
kipova od drveta, drvenih idola
ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kame-
no drvo, umjetna kamena masa od
strugotine drveta i magnezija kita
(upotrebljava se za izradbu podova,
stubita itd.)
770 kuboidan
ksilologija (gr. xylon, logia) znanost o
raznim vrstama drveta, opisivanje
raznih vrsta drveta
ksilometar (gr. xylon, metron mjera,
mjerilo) u tiskarstvu: naprava za
mjerenje obujma stabala nepravilnog
oblika (drvo koje treba izmjeriti uroni
se u vodu, i obujam vode koja je pri
tome istisnuta jednaka je obujmu
uronjenog drveta)
ksister (gr. xyo struem) med. sprava
za skidanje zubnog kamenca
katrija (ind.) druga po redu indijska
kasta koju ine ratnici i narodni
pravci; pripadnik ove kaste
kir (njem. Geschirr) sue, posue
Ku-Klux-Klan it. Kju- klaks-klan
(engl.) tajna teroristika organizacija
u junim dravama SAD-a, osnovana
1867., borila se teroristikim sred-
stvima protiv svega to je bilo suprot-
no stranci pristaa robovanja (uki-
nuta zakonom 1871., ponovno oiv-
jela 1915.)
kubacija (lat. cubatio) v. kubatura
kubatura (lat. cubatura) broj kubinih
jedinica u volumenu nekog tijela ili
prostorije; izraunavanje volumena;
konstruiranje jednako velikih tijela
kubirati (lat. cubus kocka) mat. podig-
nuti (ili: dizati) jedan broj na kubus,
tj. na trei stupanj; izraunati volu-
men nekog tijela
kubisti (lat. cubus kocka) pristae ku-
bizma, slikari koji u svojim kompo-
zicijama figure (brda, drvee, ak i
ovjeka i ivotinje) prikazuju u obliku
kocke ili valjka
kubitalni (lat. cubitalis) anat. lakatni
kubitus (lat. cubitus) anat. lakat
kubizam (lat. cubus kocka) slik. shva-
anje i smjer kojega se dre kubisti
kubni (gr. kubikos) prid. kockast, u
obliku kocke; kubni korijen mat. trei
korijen nekog broja; usp. kubus
kuboidan (lat. cubus, gr. eidos oblik)
kockast, slian kocki, u obliku kocke
kubre
kubre (p. cubras) mn. potomci mulata
i crnaca u Junoj Americi
kubus (lat. cubus, gr. kubos kocka)
mat. kocka (pravilno esteroplono
tijelo omeeno sa est kvadrata); tre-
i stupanj nekog broja, trea poten-
cija
kuchenkroatisch it. kihnkroati
(njem.) kuhinjsko-hrvatski, tj. mje-
avina njemakog i hrvatskog jezika
kojom se nekada govorilo s kuhinj-
skom poslugom
kudu zool. junoafrika antilopa
kudin (tal. cugino) roak
kueizam med. psihoterapijska metoda
lijeenja koja se zasniva na utjecaju
volje na ozdravljavanje putem auto-
sugestije (naziv po fr. ljekarniku E.
Coueu)
kuenovtina sustav vladavine koji je
u Hrvatskoj od 1883. do 1903. zaveo
ban Karlo Khuen Hedervary; pren.
poniznost pred vlau, puzavost
kufer (njem. Koffer) koveg, sanduk;
kofer
kufsko pismo najstarije arapsko pismo,
danas u uporabi samo kao ukrasno
pismo (na novcu, u natpisima i si.)
kugla (njem. Kugel) geom. tijelo ije su
sve toke njegove povrine (periferi-
je) jednako udaljene od sredita; lop-
ta za igru (drvena, gumena, staklena
itd.)
kuglof (njem. Gugelhupf) kuh. peeni
kola od brana, jaja, mlijeka, eera,
suhog groa i si.
kuguar zool. v. puma
kuhldoj (njem. Kucheldeutsch) nje-
maki jezik bekih slukinja, tj. lo
njemaki jezik uope
kujavjak (polj. Kujawsze ime jedne polj-
ske pokrajine) poljski narodni ples;
usp. krakovjak
kujundija (tur. kujumdu) zlatar; obrt-
nik koji izrauje umjetnike filigran-
ske predmete
771 kulminacija
kukularis (lat. cuculla kapa, kukuljaa,
cucullaris) anat. vratni mii
kukurbita (lat. cucurbita) bot. bundeva;
med. aica, sprava za isisavanje krvi
kukurbitacija (lat. cucurbitatio) med.
stavljanje aica, isisavanje krvi
kulak (rus. kulak) seoski bogata
kulan (tatar.) divlji magarac, osobito u
Tatarstanu, Iranu i Indiji
kulant (fr. coulant) pokretan ukras
(dragulj i si.) na enskim ogrlicama;
pokretni prsten (na kiobranu)
kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil);
ugodan, prirodan; usluan, ljubazan,
prilagodljiv
kula (tur. kul pepeo; pepeljast) konj
mije, pepeljaste ih ukaste boje
kulaa (fr. coulage) trg. gubitak u te-
kuoj robi zbog curenja (ih: istjeca-
nja); iscurena tekuina
kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber
zmija) voj. poljska zmija, vrsta lakog
dugakog topa
kuli (fr. coulis) 1. rijetka i jaka juha
(od peradi, teletine, rakova i dr.)
kuli (u hindu-jeziku: kuli, engl. cooley)
2. mn. nadniari, nosai u Indiji i
Kini, lanovi jedne od najniih i naj-
siromanijih kasta, veoma ilavi i iz-
drljivi
kulinaran (lat. culinarius) kuhinjski,
koji spada u pripremanje jela
kulisa (fr. coulisse) pokretni zid na po-
zornici (izumljen u XVI. st. u Italiji);
dio pozornice koji publika ne vidi, tj.
onaj koji je iza kulisa; otuda; raditi
neto iza kulisa raditi tajno, skrive-
no; pren. tajna
kulminacija (lat. culminatio) astr. pro-
lazak zvijezde kroz meridijan (pod-
nevnik) nekog mjesta; gornja kulmi-
nacija prolazak nekog nebeskog tije-
la kroz podnevnik nekog mjesta iz-
nad horizonta (vidika); donja kulmi-
nacija prolazak nekog nebeskog tijela
kroz podnevnik nekog mjesta ispod
kulminacijska tok
horizonta (vidika); pren. najvia to-
ka u razvoju neega, vrhunac
kulminacijska toka najvia toka u
razvoju neega, vrhunac, najvii stu-
panj, krajnji stupanj
kulminirati (lat. culmen vrh, culmi-
nare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz
meridijan (podnevnik) nekog mjesta
i, prema tome, doi do krajnje toke;
pren. dostignuti najviu toku ih naj-
vii stupanj, doi do vrhunca, biti na
vrhuncu
kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz (u
kazalitu, burzi, zgradi parlamenta);
koridor, foaje
kulon (fr. coulomb) fiz. jedinica za
mjerenje koliine elektriciteta; kulon
za sekundu = amper (nazvana po fr.
fiziaru Coulombu); kao kratica: Coul
ih C
kulpa (lat. culpa grijeh, pogreka) prav.
krivnja (bez zle namjere, tj. iz nemar-
nosti ili neopreznosti); in culpa it.
in kulpa (lat.) u krivnji, kriv, kanjiv
kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanji-
vost
kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti,
okriviti; koriti, ne odobravati
kulpozan (lat. culposus) grjean, kriv
kult (lat. cultus, colere uzgajati; tova-
ti) tovanje Boga; crkveni obredi, vje-
ra; visoko potovanje, divljenje do
oboavanja (npr. kult slobode, Kafke
itd.)
kultivacija (lat. cultivatio) obraivanje,
uzgajanje; usavravanje, oplemenji-
vanje
kultivator (lat. cultivator) uzgajatelj,
zemljoradnik; svaka poljoprivredna
sprava za povrinsku obradu zemlji-
ta (nakon osnovnog oranja plugom)
kultivirati (lat. cultivare) uzgajati, ob-
raivati, kriti zemlju; odravati do-
bre odnose i veze s nekim; razvijati,
vjebati, izobraavati, usavravati,
poboljavati, oplemenjivati
772 kumulativan
kultura (lat. colere uzgajati, njegovati,
cultura) 1. obraivanje, uzgajanje,
racionalno poboljavanje neke priv-
redne grane; 2. racionalno poboljana
privredna grana; 3. pren. razvijanje,
izobrazba, usavravanje, oplemenji-
vanje, bogaenje duha; struna, oso-
bito opa naobrazba, naitanost; eti-
ka kultura odgajanje pojedinca i ci-
jelog drutva u duhu pravednosti, is-
tinitosti, ljudskosti i uzajamnog po-
tovanja; 4. uzgajanje nekih vrsta
bakterija u znanstvene svrhe; bak-
terije dobivene umjetnim putem
kulturan (lat. cultura) uzgojen, obra-
en; razvijen, usavren, oplemenjen;
koji ima strunu i, posebice, opu na-
obrazbu, naitan
kulturna tehnika znanost o svemu to
je u vezi s racionalnim obraivanjem
zemlje (geodezija, reguliranje malih
voda i njihovo iskoritavanje, pozna-
vanje poljoprivedenih strojeva itd.)
kulturni sustavi djelomini izrazi jed-
ne kulture, povezani meusobno
stvarnom srodnou, od kojih su naj-
vaniji: vjera, umjetnost, znanost,
privreda, drava i pravo
kulturtreger (njem. tragen nositi) "no-
sitelj kulture" ironian naziv za
porobljivae koji svoj rad prikrivaju
geslom irenja kulture meu naro-
dom koji ele porobiti
kum (tur.) sitan pijesak
kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten;
tkanina uope
kumi (mong., rus.) mlijeni napitak,
stepsko mlijeko, kobilje kiselo mlije-
ko koje se dobiva od kobila s ruskih
stepa, proizvod vrenja mlijenog e-
era; znaajno kao prehrambeno i
ljekovito sredstvo
kumulacija (lat. cumulatio) gomilanje,
nagomilavanje; ret. nagomilavanje
slinih pojmova (supr. distribucija)
kumulativan (lat. cumulativus) sveu-
kupan, nagomilan; nagomilavajui,
kumulirati
koji gomila; skupni, udrueni; kumu-
lativna, ^granata voj. granata ije je
zrno napravljeno za probijanje oklo-
pa, npr. tenkovskog, puni se poseb-
nim eksplozivom, pri udarcu razvija
toplinu uz visoku temperaturu koja
rastapa oklop i probija ga
kumulirati (lat. cumulare) gomilati,
nagomilavati, stavljati na hrpu; zbra-
jati
kumulonimbus (lat. cumulus gomila,
nimbus taman olujni oblak) meteor,
veliki oblak u obliku planine, a ne-
kad u obliku nakovnja; obino donosi
oluju, pljusak, grmljavinu i tuu
kumulus (lat. cumulus gomila, nagomi-
lana masa) meteor, vrsta gustih ob-
laka, obino blistavo bijelih, u obliku
tornjeva ili glavica cvjetae; obino
se pojavljuju pri lijepom vremenu
zbog sunevog zagrijavanja vlanih
predjela
kundak (tur.) drveni ili metalni dio pu-
ke koji slui za dranje prilikom ga-
anja
kundalini (sanskr. kundalini) "vatrena
mo", velika magnetna mo (koja se
nalazi u tvari i u ovjeku)
kunealan (lat. cuneus klin, cunealis)
klinast, u obliku klina
kuneiforman (lat. cuneiformis) v. ku-
nealan
kunetrica (tal. canestro) koarica
kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti
bojni red
kunktacija (lat. cunctatio) oklijevanje,
otezanje, odgaanje
kunktator (lat. cunctator) oklijevalac,
kolebljivac, ovjek koji oklijeva
kunst (njem. Kunst) vjetina; umjet-
nost; pren. vjetina; to je kunst to je
vjetina, to nije lako
kunstdruk-papir (njem. Kunst-druck)
papir prevuen kazeinom, glatkog i
porculanskog izgleda (slui za pre-
cizne umjetnike otiske autotipija)
773 kuple
kunstgrif (njem. Kunstgriff) spretni
rukohvat koji ne moe svatko izvesti
(osobito u raznim vrstama porta)
kunsttajn (njem. Kunststein) umjetna
kamena masa, umjetni kamen
kunsttik (njem. Kunststiick) majsto-
rija, vjetina; pren. objeenjatvo
kunjad (tal. cognato) svak, djever, u-
ljak, paanac
kup (engl. cup) pehar, osobito: nagradni
pehar koji se dodjeljuje za postignue
dobrih portskih rezultata
kupaa (fr. coupage) mijeanje razli-
itih vrsta vina; mijeanje alkohola
razliite jakosti; dodavanje vode u pi-
e
kupe (fr. coupe) zatvorena kola sa dva
sjedala, polufijaker; prednji dio po-
tanskih kola; odjeljak u eljezni-
kom vagonu; plesni korak
kupela (lat. cupella) kem. mala posuda
za ienje srebra ili zlata od olova;
eljezna posuda s pjeanom podlo-
gom, slina kotlu, za zagrijevanje
retorti
kupelacija (lat. cupella) kem. ienje
zlata ih srebra od olova oksidacijskim
taljenjem; usp. kupela
kupelirati (lat. cupella) kem. istiti zla-
to ili srebro od olova oksidacijskim
taljenjem
kupeza (fr. coupeuse) stroj (ili: sprava)
za rezanje papira
Kupidon (lat. Cupido) mit. starorimski
bog ljubavi; Amor
kupirati (fr. couper, tal. colpire) sjei,
odsjei; presjei, npr. put; mijeati
razliite vrste nekog pia (vina); voz-
nu kartu probuiti i time je ponititi;
skratiti rep (konjima, psima); voj.
presjei odstupnicu; med. u samom
poetku sprijeiti razvijanje neke bo-
lesti; u kartama: presjei, uzeti adu-
tom; u maevanju; obii protivnikov
ma pa izvesti udarac
kuple (fr. couplet) v. kuplet
kupler
*-
kupler (lat. copulare spojiti, skopati,
njem. Kuppler) svodnik; vlasnik jav-
ne kue
kupleraj (njem. Kupplerei) javna kua,
bordel
kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti,
skopati) strofa (kitica) u pjesmi; u
fr. kominoj operi: pjesmica duhovi-
tog, socijalnog ili politikog sadra-
ja; u vodvilju: pjesma ije se strofe
pjevaju po istoj melodiji, obino s
refrenom
kupletirati (fr. coupleter) rugati se, is-
mijavati u stihovima; pjevati kuple-
te
kuplirati (njem. kupeln od lat. copulare
vezati) spajati; kuplung spojka, kva-
ilo (dio motora)
kuplung (njem. Kupplung) meh. spoj
dvaju vratila koji prenosi pogonsku
snagu jednog vratila na drugo, kva-
ilo, spojnica
kupola (lat. cuppula, tal. cupola) arhit.
svod u obliku polukugle ili drugog
rotacijskog tijela, osobito na monu-
mentalnim graevinama
kupon (fr. coupon) odsjeak, ostatak
tkanine (restl); bank. odsjeak, npr.
dionice, na osnovi kojega se prima
interes ili dividenda; priznanica
kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa)
kem. bakrena voda, vitriol; med. bu-
buljice, bubuljiavost
Kur'an (ar.) muslimanska vjerska knji-
ga koja sadri u govorima, psalmima,
zakonima, savjetima i legendama
objavljena Muhamedova boanska
otkrivenja, izvor muslimanske vjere
i zakona, sastoji se od 114 poglavlja
(sura)
kur-first (n. Kurfiirst) knez izbornik,
jedan od kneeva koji su od XIII. st.
birah njemake careve
kura (lat. cura, njem. Kur) med. mjere
za suzbijanje i otklanjanje bolesti,
lijeenje, tijek lijeenja
774 kurbatura
kurabilan (lat. curabilis) izljeiv, koji
se moe lijeiti
kurabilitet (lat. curabilitas) izljeivost,
iscjeljivost
kuracija (lat. curatio) lijeenje
kurand (lat. curandus) prav. maloljet-
nik, tienik, siroe
kurantan (fr. courant(e), lat. currere)
tekui, koji je u optjecaju (osobito no-
vac koji optjee po svojoj nominalnoj
vrijednosti); koji prolazi, koji ima
prou, koji se trai (roba); kurantni
dugovi sitni dugovi (bez podloge mje-
nice i si.); kurantan koji je u tijeku
ega, koji je s im upoznat
kurare jak biljni otrov u koji juno-
ameriki uroenici umau strjelice;
u medicini se upotrebljava protiv
tetanusa i pri vivisekcijama; urari
kurarin kem. otrovni alkaloid od kojih
se sastoji otrov kurare
kurasao vrsta finog likera od naranine
kore, priprema se u Nizozemskoj (na-
ziv po otoku Cura^ao u Karipskom
moru)
kurat (lat. curare brinuti se, curatus)
kod katolika: zastupnik upnog sve-
enika, kapelan
kuratela (lat. curatela) prav. skrbni-
tvo, tutorstvo
kurativan (lat. curativus) koji lijei, ko-
ji je za lijeenje, ljekovit
kurator (lat. curator) prav. skrbnik, tu-
tor
kuratorij (lat. curatorium) prav. skrb-
nitvo, tutorstvo (sluba i mjerodav-
nost)
kuraa (fr. courage, lat. cor) hrabrost,
sranost, odvanost; prid. kuraan
kurba (fr. courbe, lat. curvus kos, za-
krivljen) arhit. kosina, luk; geom.
krivulja; vet. vrsta otekline na konj-
skom koljenu
kurban (ar.) prinos, rtva, rtva Bogu;
Kurban bajram v. bajram
kurbatura (fr. courbature) vet. uko-
enost (konja)
kurbet
kurbet (fr. courbette) jah. podskok ko-
nja prednjim nogama, vrlo kratak
galop; pren. klanjanje, naklon
kurbetirati (fr. courbetter) jah. juriti
kratkim galopom; usp. kurbet
kurclus (njem. Kurzschluss) fiz. "kra-
tak spoj", tj. sluajan spoj vodova
elektrine struje koji dovodi do nje-
zinog prekida
kurdela (tal. cordella) vrpca, traka; usp.
kurdela
kurdela v. kurdela
kurentan (lat. currens) tekui, koji je
u tijeku; kurantan
kurer (fr. coureur, lat. currere trati)
trka; trkai konj; voj. laki konjanik,
izvia; enskar
kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedna
od 30 rodovskih skupina na koje su
bile podijeljene najstarije rimske obi-
telji (patriciji); mjesto, kua u kojoj
se sastajala kurija radi vijeanja o
zajednikim poslovima; kasnije: zgra-
da za senatske sjednice, vijenica;
danas: vijenica, sudnica; vijee, sud;
papin dvor u Rimu
kurijalije (lat. curialia) mn. formalnosti
kurijalnog stila; uredski (kancela-
rijski) obiaji i formalnosti; izrazi lju-
baznosti u naskmma i si.
kurijalisti (lat. curia) mn. katolici koji
priznaju papi neogranienu crkvenu
vlast, ultramontanci; supr. episkopa-
listi
kurijalni (lat. curialis) napisan kurijal-
nim stilom; kurijalni stil kancela-
rijski stil, formalistiki stil
kuriozan (lat. curiosus) radoznao, lju-
bopitljiv; rijedak, neobian, udan,
udnovat, zanimljiv
kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost,
ljubopitljivost; rijetkost, neobinost,
osebujnost, udnovatost; rijetka
stvar, zanimljivost, znamenitost
kuriozum (lat. curiosum) neobinost,
rijetkost, znamenitost, zanimljivost
775 kurtina
kurir (fr. courrier) glasnik, vjesnik;
slubenik ih povjerljiva osoba koju
vlada ili izaslanstvo alju s vanim
vijestima, spisima i si. (zbog urnosti
i vee sigurnosti); prid. kurirski
kurirati (lat. curare) med. njegovati bo-
lesnika, lijeiti
kurmaher (njem. machen raditi, initi)
udvara
kurmuzirati (v.) obrubi ti, uokviriti;
osobito; krupniji dragulj okruiti vi-
jencem sitnijih kamenia; karmo-
zirati
kurotrofij (gr. kuro-trofos koji odgaja
djecu) zavod za nahoad
kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tijek,
putanja, smjer (npr. broda); optjecaj
jedne vrste novca; burzovna cijena
pojedinih vrsta novca, mjenica, dr-
avnih obveznica, dionica i si.; teaj,
niz predavanja, satova nekog pred-
meta (npr. kurs panjolskog jezika,
stenografije itd.)
kurs-makler trg. burzovni posrednik
koga, za pojedine burze, postavlja i
otputa vlada (sudjeluje u slubenom
utvrivanju burzovnih teajeva za
robu i vrijednosne papire)
kursalon (lat. cura lijeenje, fr. salon
dvorana za prijam) dvorana u kojoj
se skupljaju topliki posjetitelji, dvo-
rana za zabavu i provod u toplicama
kursirati (fr. cours) biti u tijeku, biti u
optjecaju, optjecati, biti u prometu
kurtaksa (lat. cura lijeenje, lat. taxa
propisana cijena) propisana cijena
koju plaaju kupai (bolesnici) i po-
sjetitelji toplica
kurtana engleski kraljevski ma bez
iljka koji se za vrijeme sveanosti
krunidbe nosi ispred kralja
kurtaa (fr. courtage) posredovanje u
trgovini; nagrada koju dobiva posred-
nik za svoj trud; usp. kurtje
kurtina (fr. courtine, tal. cortina) zavje-
sa, osobito u kazalitu pri promjena-
ma na otvorenoj pozornici; posteljna
kurtizan
zavjesa; voj. bedem koji spaja dva
uporita ili kule, srednji bedem; kor-
tina
kurtizan (fr. courtisan) dvorjanin; las-
kavac, udvara; ljubavnik
kurtizana (fr. courtisane) elegantna lju-
bavnica, milosnica, prilenica
kurtje (fr. courtier) trg. posrednik u tr-
govakim poslovima, broker, mee-
tar
kurtoazija (fr. courtoisie) otmjeno po-
naanje, fino, viteko ophoenje, oso-
bito prema enama, dvorska uglae-
nost, ljubaznost, uljudnost
kuruci (mad. od lat. crux kri) mn. ma-
arski seljaci koji su 1514. trebah
kao "kriari" krenuti u rat protiv Tu-
raka, ah su se pobunili protiv svojih
gospodara
kurva (lat. curva, sc. linea) geom. kri-
vulja
kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura
kurvatura (lat. curvatura) iskrivlje-
nost; krivulja; kurvacija
kurvilinearan (lat. curvilinearis) geom.
krivocrtni
kurvimetar (lat. curva krivulja, gr.
metron mjerilo, mjera) instrument za
mjerenje krivulja (na crteima i kar-
tama)
kurziv (lat. curisva sc. scriptura) tisk.
poloeno (ih: ukoeno) pismo, slova
nagnuta nadesno pa izgledaju kao
da tre, slui za isticanje u tekstu
kurzoran (njem. currere trati, lat. cur-
sorius) koji tee bez zadravanja, bez
prekida
kustodija (lat. custodia) uvanje, nad-
zor, straarenje, zatvor, tamnica
kustos (lat. custos) uvar, nadzornik,
nadzorni slubenik (npr. biblioteke,
zbirke, muzeja itd.); crkvenjak, zvo-
nar
ku! (fr. couche) naredba psima: lezi!
miruj! uti! umukni!
kuet-kola (fr. couchette kreveti) e-
ljezniki vagon u kojem se izvla-
776 kvadernarija
enjem sjedala moe nainiti leaj
kuevati (njem. kiissen) ljubiti, cjeli-
vati
kuin (tal. cuscino) 1. jastuk, uzglavlje;
2. odbojnik
kulec (njem. Kiiss) kajk. poljubac, cje-
lov
kuter (engl. cutter) brza jedrilica, pose-
bice kod ratnih brodova; takoer: brz
mali engl. brod s jednom katarkom
kuti (fr. coutil, lat. culcita) vrsto i gusto
laneno, kudjeljno ili pamuno platno
(za postelje), cvilih
kutikula (lat. cuticula) zool. pokoica;
bot. koasta opna na biljkama
kutis (lat. cutis koa) zool. potkono
tkivo, bot. kora jednogodinjih biljki
kutitis (lat. cutis) med. upala koe
kutka (rus.) kratka bluza ruskih rat-
nika
kuton v. kondom
kuvada (fr. couvade leanje) etn. veoma
rairen obiaj da se mukarac, kad
mu se rodi dijete, ponaa u svemu
kao da ga je on rodio: lei u postelji,
njeguje dijete, prima estitke, suz-
drava se od jela zabranjenih rodi-
ljama itd.; ovo je jedan od obiaja
koji ukazuje na prelazak iz matrijar-
hata u patrijarhat
kuverta (fr. couvert) omotnica za pisma
kuvertira (fr. couverture) posteljni po-
kriva; korice knjige; omot
kuvertirati (fr. couvert) metnuti (ih:
metati, zatvoriti) pismo u kuvertu
kuveza (fr. couveuse) med. grijalica,
ureaj za zagrijavanje prije vreme-
na roene i slabunjave djece
kuina (tal. cucina) kuhinja
kuiti (atr.) shvaati, razumjeti
kva (njem. Quatsch) gluposti, buda-
latine, brbljarije naklapanje
kvadar (lat. quadra) 1. geom. etvorni
ili pravokutni paralelopiped: 2. ar-
hit. tesan kamen, tesanac
kvadernarija (tal. quadernario) poet.
strofa od etiri stiha (u sonetu)
kvadragezima 777
kvadragezima (lat. quadragesima) kod
katolika: etrdeseti dan prije Uskr-
sa, prvi dan uskrnjeg posta
kvadragezimale (lat. quadragesimale)
kod katolika: etrdesetodnevni post,
uskrnji post
kvadrant (lat. quadrans) etvrti dio ne-
ke cjeline, etvrtina kruga; astr.,
brod. sprava za mjerenje visine (e-
tvrtina kruga podijeljena na stup-
njeve): voj. instrument za usmjera-
vanje topova; sprava za mjerenje ku-
tova, kutomjer
kvadrantni elektrometar fiz. veoma
osjetljiv instrument za mjerenje elek-
trinog naboja (optereenja)
kvadrat (lat. quadratum) mat. etve-
rokut s jednakim stranicama i ku-
tovima; kvadratni metar povrina od
1 m duine i 1 m irine; alg. drugi
stupanj (druga potencija)
kvadrat (lat. quadratum) mat. jedna-
dba drugog stupnja (kod koje nepo-
znata veliina stoji na drugoj poten-
ciji)
kvadratni (lat. quadratus) koji je u
obliku kvadrata; kvadratni broj mat.
druga potencija, tj. proizvod koji se
dobiva kad se jedan broj pomnoi
sam sa sobom; kvadratni korijen
mat. isto to i drugi korijen, rezultat
korjenovanja brojem 2; kvadratni kri-
stalni sustav v. tetragonalni kristalni
sustav; kvadratni metar v. pod kva-
drat
kvadratura (lat. quadratura) 1. mat.
postupak izraunavanja povrine;
broj kvadratnih jedinica u povrini
nekog lika; 2. astr. odnosni (relati-
van) poloaj dvaju nebeskih tijela
kad je njihova razlika duine 90
kvadricikl (lat. quadri-cyclus) bicikl na
etiri kotaa; usp. bicikl
kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji
ima etiri godine, etverogodinji
kvadrienij (lat. quadriennium) razdob-
lje od etiri godine
kvadrisekcija
kvadrifilan (lat. quattuor etiri, gr.
fyllon hst) bot. etverolisni, s etiri
lista
kvadrifloran (lat. quadrifloris) bot. s
etiri cvjeta, etverocvjetni
kvadrifolij (lat. quadrifolium) bot. e-
tverolisni, s etiri lista
kvadriforman (lat. quadriformis) e-
tverooblian, koji ima etiri oblika
kvadriga (lat. quadriga, quattuor etiri,
jugum zaprega) etveropreg pred
kolima na dva kotaa (u st. vijeku
upotrebljavane osobito na natjecanji-
ma, trijumfima i si.); umj. plastino
prikazivanje ovakvih kola
kvadrilijun (lat. quadrillio) milijun tri-
lijuna: jedinica s dopisane 24 nule
(u Engleskoj, Njemakoj), ih jedinica
s dopisanih 15 nula (u Americi, Fran-
cuskoj)
kvadrimani (lat. quadrimani) mn. zool.
v. kvadrumani
kvadrinom (lat. quattuor etiri, nomen
ime) mat. veliina koja se sastoji od
etiri lana, etvorolan izraz, etve-
roimena koliina
kvadrinoman (lat. quattuor etiri, no-
men ime) mat. koji ima etiri lana,
etverolan, etveroimen (izraz)
kvadriparticija (lat. quadripartitio) di-
jeljenje na etiri djela, etvrtanje
kvadripartirati (lat. quadripartire) di-
jeliti sa 4, podijeliti na etiri dijela
kvadripartitan (lat. quadripartitus)
podijeljen na etiri dijela, etvero-
struk
kvadrirati (lat. quadrare) napraviti e-
tverokutnim; mat. broj (ili: izraz) po-
dignuti na drugi stupanj, tj. pomno-
iti ga sa samim sobom
kvadrirema (lat. quadriremis) laa s
etiri reda vesala (veslakih klupa)
kvadrisekcija (lat. quattuor etiri, se-
care rezati, quadrisectio) dijeljenje na
etiri dijela, razrezivanje na etvero,
etvrtanje
kvadrisilab
kvadrisilab (lat. quattuor etiri, gr.
syllabos slog) etveroslona rije
kvadrivalentan (lat. quadrivalens)
kem. etverovrijedan, koji je (tj. jedan
atom nekog spoja) vezan s etiri ato-
ma vodika, etverovalentan; usp. va-
lencija
kvadrivalvan (lat. quattuor etiri, val-
va krilo vrata, valvulae mahune, lju-
ske) bot. koji ima etiri mahune, e-
tveromahunast; zool. koji ima etiri
ljuske
kvadrivaskularan (lat. quattuor etiri,
vasculum posudica) bot. koji ima e-
tiri aice, etverodomni
kvadrivij (lat. quadrivium, quattuor e-
tiri, via put) mjesto gdje se sastaju
etiri puta, raskrije; u srednjem
vijeku: etiri dijela matematike: arit-
metika, geometrija, astronomija i
glazba, koje su stari, pored trivijuma
(gramatike, retorike i dijalektike),
pod imenom "sedam slobodnih zna-
nosti", smatrah glavnim predmetima
vie kolske naobrazbe
kvadro (tal. quadro) glazbeno djelo za
etiri glasa ili instrumenta (kvartet);
arhit. ploa (kocka) u podnoju spo-
menika
kvadrumani (lat. quadrumani) mn.
zool. sisavci s etiri ruke, tj. majmuni
kvadrupedi (lat. quadrupedes) mn.
zool. etvoronoci, etvorononi sisav-
ci
kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v.
kvadruplirati; prav. predati sudu
kvadrupliku
kvadruplika (lat. quadruplum) prav.
etvrti spis ili trei obrambeni spis
optuenoga, odgovor na tripliku
kvadruplirati (lat. quadruplare) ue-
tverostruiti, uetverostruavati, iz-
raditi u etiri primjerka
kvadruplum (lat. quadruplum) ono to
je etverostruko, u etiri primjerka
kvadiling (niz. quadschilling) nizo-
zemski srebrni novac
778 kvaliteta
kvaga (hotentot. kvaha) vrsta zebre, ne-
kad rairena u junoj Africi, danas
istrijebljena
kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo)
svojstvo, osobina, kakvoa
kvalificiran (lat. qualificatus) sposoban
(ili: dorastao) za neki posao, osposob-
ljen, struno spreman
kvalificirati (lat. qualificare) odrediti
(ili: odreivati, pridavati, pripisati,
pripisivati, pridati) odreene osobine,
kakvou nekomu ili neemu, utvrditi
neemu vrijednost, priznati sposob-
nost za neto; kvalificirati se poka-
zati se sposobnim (ili: vrijednim, do-
raslim) za neki posao, osposobiti se
kvalifikacija (lat. qualificatio) odre-
ivanje kakvoe ili svojstva, prida-
vanje (ili: davanje) naziva emu; vri-
jednost, sposobnost, uporabljivost;
prav. pravni temelj tube, tj. zakon-
ski naziv nekog kaznenog djela koje
je predmet tube, zajedno s navoe-
njem kaznenog zakona koji se, prema
prijedlogu tuitelja, treba primijeniti;
kvalifikacije mn. neije sposobnosti
za to, osobito s obzirom na svjedod-
be o zavrenom kolovanju, osposob-
ljenje, osposobljenost
kvalifikativan (lat. qualificativus) od-
reujui, koji poblie odreuje, koji
pridaje ili odreuje osobinu, svojstvo
kvalifikator (lat. qualificator) prav. iz-
vjestitelj, odreiva nekog kaznenog
djela prema kaznenom zakonu, ref-
erent, tuitelj (u kaznenim djelima)
kvalitativan (lat. qualitativus) kakvo-
ni, osobinski, koji se odnosi na oso-
binu, kakvou, vrijednost neke stva-
ri; kvalitativna razlika razlika zbog
pripadnosti dvama rodovima, razlika
po kakvoi (supr. kvantitativna razli-
ka); kem. v. analiza
kvaliteta (lat. qualitas) kakvoa, svoj-
stvo, osobina; vrlina, vrijednost, do-
bra osobina; log. kvaliteta suda svoj-
stvo suda s obzirom na potvrivanje
kvalitetni
i nijekanje predikata (afirmativni
potvrdni i negativni nijeni); psih.
kvaliteta osjeaja ono glavno svojstvo
nekog osjeaja koje ga ini onim to
je
kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji
je dobre kakvoe, koji ima vrijednost
kvant (lat. quantum koliko) kohina iji
se iznos ne odreuje potpuno; fiz.
najmanja koliina energije; kvantna
teorija teorija novije fizike po kojoj
energija nije bezgranino djeljiva, tj.
i energija je diskretna kao i tvar
(Planck)
kvanta (lat. quantum koliko, koliina,
veliina, quanta) mn. od kvantum;
quanta discreta it. kvanta diskreta
(lat.) prekidne, neprodune veliine;
quanta continua it. kvanta kontinua
(lat.) neprekidne veliine, produne
veliine; v. kvantna teorija
kvantificirati log. po opsegu izjednaiti
sa subjektom
kvantifikacija (lat. quantificatio) odre-
ivanje stupnja koliine; log. izjed-
naavanje, poklapanje; kvantifikacija
predikata izjednaavanje predikata
sa subjektom po opsegu, tj. odrei-
vanje veliine predikatova opsega
prema veliini opsega subjekta
kvantitativa (lat. quantitativa sc. po-
mina) mn. gram. imenice koje ozna-
uju koliinu
kvantitativan (lat. quantitativus) ko-
liinski, veliinski, s obzirom na ko-
liinu, na veliinu, na kvantitetu;
kvantitativna razlika koliinska ili
vehinska razlika, razlika po koliini,
po veliini, a ne po pripadnosti dva-
ma rodovima; kem. v. analiza; supr.
kvalitativan
kvantiteta (lat. quantitas) koliina,
mnoina, veliina; broj, brojna odre-
enost; gram. duina i kratkoa slo-
gova, kohina sloga; glaz. vremenska
mjera, tonska mjera; log. kvantiteta
suda odreenost jednog suda prema
779 kvart
opsegu subjekta (univerzalni opi,
partikularni djelomini, singular-
ni pojedinani)
kvantitetski (lat. quantitas kohina)
gram. koliinski, koji se tie koliine,
npr. kvantitetske promjene
kvantitirati (lat. quantitas) metr. slo-
gove u stihu mjeriti i graditi po kvan-
titeti, tj. s obzirom na duinu i krat-
kou, a ne po naglasku
kvantum (lat. quantum) koliina, odre-
en udio, mjera, iznos, zbroj, broj,
mnoina, veliina; fiz. energijski
atom, element energije; usp. elek-
trini elementarni kvantum
kvarat (lat. quartarius) etvrti dio, e-
tvrtina neke mjere; usp. kvart
kvare (njem. Quarz, podrijetlo tamno)
min. bjelutak, kremen, vrsta kamena
velike tvrdoe, u vodi i kiselinama
gotovo neotopiv, po kemijskom sasta-
vu silicijeva kiselina bez vode; na
1780 C postaje teku i tada se od
njega izrauju predmeti za kemijske,
fizike i medicinske laboratorije
kvarc-lampa med. "kremena svjetilj-
ka", svjetiljka kod koje elektrina
struja prolazi kroz ivinu paru, ima
veoma jaku svjetlost i zrai ultralju-
biaste zrake; staklo u ovoj svjetiljci
je od kvarca
kvarcanje (njem. Quarz) med. zraenje
ultraljubiastim zrakama pomou
kvarcne svjetiljke radi zatite i sprje-
avanja irenja nekih bolesti
kvarcit (lat. Quarz) geol. obian kvare,
stijena od kvarca
kvargl (njem. Quargel) vrsta kravljeg
sira kiselkasta okusa
kvari v. kvazari
kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina;
tisk. format papira u veliini etvr-
tine jednog arka; mjera za tekuine
i ito u nekim zemljama; gradska
etvrt; in quarto it. in kvarto (lat.)
u kvartu, tj. u vehini 1/4 arka (knji-
ga)
kvarta
kvarta (lat. quarta) etvrti razred neke
kole; glaz. etvrti ton po redu poev-
i od osnovnog tona, kvarta izvri 4/
3 puta toliko titraja u sekundi koliko
izvri osnovni ton; trea ica na vio-
lini; u maevanju: etvrti nain za-
davanja udarca; u igri karata: 4 kar-
te iste boje koje dolaze jedna za dru-
gom
kvartacija (lat. quartatio) odvajanje
zlata od srebra pomou salitrene ki-
seline ako je omjer izmeu obje ko-
vine 1 : 3; usp. kvartirati 2.
kvartal (lat. quartale) etvrtina godine,
tromjeseje, tromjeseni prihod ili
rashod; kvartalni asopis tromjese-
nik, asopis koji izlazi svaka tri mje-
seca
kvartana (lat. quartana sc. febris groz-
nica) groznica koja dolazi svaka 4
dana
kvartar (lat. quartarius) geol. najmlai
slojevi Zemljine kore (diluvij i aluvij)
s prvim ljudskim tragovima
kvartarni (lat. quartarius) etvrti po
redu, koji zauzima etvrto mjesto u
nekom redu ili nizu, npr. kvartarno
razdoblje; geol. v. kvartar
kvarter (eng. quarter) engleska mjera
za suhe predmete, = 290,78924 1; ta-
koer: mjera za teinu = 12,701 kg
kvarteroni (p. cuarteron) mn. potomci
Europljanina i terceronke, ih terce-
ronca i Europljanke
kvartet (tal. quartetto) glaz. kompozi-
cija za etiri instrumenta ili etiri
glasa; kvadro
kvartetino (tal. quartettino) glaz. malo
glazbeno djelo za etiri glasa
kvartir (fr. quartier, njem. Quartier)
stan, sklonite, nastamba; voj. logor,
logorite, vojniki stan izvan vojarne
kvartirati (fr. quartier, njem. quarti-
eren) 1. smjestiti (ili: smjetati) voj-
nike u logor, vojarnu, ulogoriti; sta-
novati
780 kvaternio
kvartirati (lat. quartus etvrti, quar-
tare) 2. zlato i srebro stopiti u omje-
ru 1 : 3, pa ih onda, putem kvarta-
cije, odvojiti
kvartirmajstor (njem. Quartier-mei-
ster) voj. onaj koji se brine o smje-
taju vojnika; pom. pomonik kor-
milara, nadzornik brodskih straa
kvarto (tal., p. quarto) etvrti dio ne-
ega, etvrtina
kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta
glazbene figure od 4 note jednake vri-
jednosti
kvartus (lat. quartus) etvrti
kvas (rus.) kiselkasto, osvjeavajue
bezalkoholno narodno pie u Rusiji,
priprema se vrenjem slada, raenog
brana i vode
kvasija (lat. quassia amara) bot. juno-
ameriko drvo s gorkim korijenom i
gorkom korom; upotrebljava se lije-
enje eluanih bolesti te openito za
okrjepu (naziv po otkrivau crncu Co-
assiju)
kvasin (lat. quassia) kem. alkaloid,
glavni sastojak kvasije; upotrebljava
se za klisitranje i kao sredstvo pro-
tiv glista
kvaterna (lat. quaterni po etiri; etiri
odjednom, quaterna) dobitak na e-
tiri broja uzeta i izvuena (kod tom-
bole ih lutrije)
kvaternar (lat. quaternarius koji se
sastoji od po etiri) poet. etverostop-
ni stih; v. dimetar
kvaternaran (lat. quaternarius koji se
sastoji od po etiri) etvorostruk, od
etiri dijela; kvaternarni slojevi geol.
etvrti i posljednji slojevi u obliko-
vanju Zemljine kore
kvaternio (lat. quaternio) efc ; na,
cjelina koja se sastoji od etiri Ojv
osobito u starim rukopisima i knji-
gama: jedan sloj od 4 dvostruka lista
koji su umetnuti jedni u druge; mn.
kvaternioni
kvaternion
kvaternion (lat. quaterni po etiri, qua-
ternio) 1. skupina etiriju osoba ili
stvari; 2. mat. a) kolinik dvaju vek-
tora, ili operator koji mijenja jedan
vektor u drugi, tako nazvan zbog
zavisnosti od etiriju geometrijskih
elemenata; b) mn. kvaternioni onaj
oblik rauna vektora u kojem se upo-
trebljava ovaj operator
kvaternitet (lat. quaternitas) etvor-
nost, etvorostrukost
kvatricinij (lat. quatricinium) glaz.
glazbeno djelo s etiri roga ili etiri
trube
kvatriduum (lat. quatriduum) vrijeme
od etiri dana, etverodnevni rok
kvatro (tal. quattro, lat. quattuor) eti-
ri; a quattro voci it. a kvatro voi
(tal.) glaz. za etiri glasa (glazbeno
djelo)
kvatroentisti (tal. quattrocento etiri
stotine) mn. talijanski pisci i umjet-
nici iz XV. st, tj. u poetku renesan-
se
kvatroento (tal. quattrocento etiri
stotine) talijanski naziv za XV. st.,
osobito s obzirom na knjievnost i
umjetnost toga vremena
kvazari (quasari od lat.-engl. quasi
stellar source, tj. tobonji zvjezdani
izvor) izvanredno sjajni kozmiki ob-
jekti udaljeni nekoliko milijardi
svjetlosnih godina, jo nedovoljno is-
traeni; kvari
kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo,
skoro, donekle, otprilike; glaz. kao,
skoro; u sloenicama obino u zna-
enju: tobonji, polu-, nazovi-, npr.
kvazi-znanstvenik, kvazi-umjetnik
itd.
kvazi legitimitet (lat. quasi legitimi-
tas) prav. prividna (ih: tobonja) za-
konitost
kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas)
prav. odnos slian rodbinskom od-
nosu
781 kvekeri
kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav.
djelo ili in koji granii s prijestupom
i koji se, u svojim privatnopravnim
djelovanjima, tretira kao prijestup;
nenamjeran prijestup, prijestup bez
promiljaj a
kvazi-dezercija (lat. quasi desertio)
prav. postupak jednog suprunika
koji je slian naputanju brane za-
jednice, nevrenje brane dunosti
kvazi-dominij (lat. quasi dominium)
prav. prividno vlasnitvo, koje se
prethodno tretira kao vlasnitvo
kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus)
prav. prividan ugovor; pravni odnos
koji se tretira i smatra ugovorom
budui da ne postoji pravi ugovor,
preutan ugovor
kvazi-posesija (lat. quasi-possessio)
prav. nestvarno posjedovanje, posje-
dovanje neeg netjelesnog, ije se
stvarno posjedovanje u pravnom smi-
slu ne moe zamisliti
kvazi-tradicija (lat. quasi traditio)
prav. in koji zamjenjuje in formal-
ne predaje
kvazi-uzusfruktus (lat. quasi usus-
fructus) prav. pravo uivanja neke
stvari koje se daje nekome pod uvje-
tom da kasnije stvar iste vrste i vri-
jednosti dade u naknadu za nju
Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi
zvonar Bogorodiine crkve u Parizu,
glavni junak romana Victora Hugoa
Notre-Dame de Pari; pren. nakaza,
rugoba
kvekeri (engl. quakers) mn. oni koji
drhte, drhtavci (nazvani po tome to
dru kad padnu u vjerski zanos),
kranska sljedba u Engleskoj i Ame-
rici koja nema ni sveenika, ni cr-
kvenih obreda; oni ne priznaju pri-
segu, vojsku (rat), zadovoljstva, pra-
zne formalnosti itd., sve ljude oslov-
ljavaju sa "ti", ni pred kim ne skidaju
kapu, a same sebe nazivaju "dru-
kverulant
tvom prijatelja"; osniva sljedbe je
engl. obuar G. Fox (1850.)
kverulant (lat. querulans) tuibaba,
svadljivac, onaj koji stalno tuaka;
prav. podnositelj tube sudu
kverulat (lat. querulatus) prav. osoba
protiv koje se podnosi tuba, tueni
kverulirati (lat. querulus, querulare)
tuakati, podnositi tubu bez poseb-
no opravdanih razloga
kvescionirati (lat. quaestio) prav. pi-
tati, istraivati, ispitivati, muiti ili
dosaivati pitanjima
kvestor (lat. quaestor) 1. visok finan-
cijski slubenik kod starih Rimljana,
dravni blagajnik kome je bila du-
nost skupljanje dravnih prihoda; 2.
na sveuilitima: skuplja, naplati-
telj honorara za profesorska preda-
vanja; 3. u nekim dravama: upravi-
telj policije
kvestura (lat. quaestura) zvanje i slu-
ba kvestora
kvezitor (lat. quaesitor traitelj) prav.
istrani sudac
kvezitum (lat. quaesitum) ono to se
trai, traeno
kviditet (lat. quidditas, od lat. quid to)
fil. bitnost, bit stvari
kvijer (lat. corium ivotinjska koa) per-
gamena
kvijescencija (lat. quiescere poivati)
povremeno odmaranje, mirovanje;
mirovina, penzija
kvijetisti (lat. quies mir) mn. pristae
filozofskog ili vjerskog kvijetizma
kvijetiv (lat. quies mir) fil. spoznaja
prave biti stvari koja vodi zatomlji-
vanju volje za ivotom, nijekanju te
volje u razoaranju, rezignaciji (usp.
pesimizam)
kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir)
1. fil. tenja za odvraanjem od i-
votnog nemira i elja za to pasiv-
nijim i bezosjeajnijim stavom u i-
votu, za kontemplativnim udublji-
vanjem u boanstvo; 2. nauavanje
782 kvinta
jedne kranske sljedbe, osnovane u
XVII. st. u panjolskoj, koje se sastoji
u stjecanju unutarnjeg mira putem
potpunog udubljivanja i predavanja
due Bogu; usp. kvijetisti
kvikstep (engl. quick ivahan, step ko-
rak) ples brzog tempa i ritma koji se
izraava topotanjem vraka nonih
prstiju i lupkanjem peta po podu
kvinar (lat. quinarius koji sadri pet)
metr. stih od pet stopa
kvinaran (lat. quinarius koji sadri pet)
koji se sastoji od pet, djeljiv sa pet,
petostruk; kojem je osnova pet
kvindekagon (lat. quindecim petnaest,
gr. gonia kut) geom. petnaestero-
kutnik
kvinkvagezima (lat. quinquagesima)
sedma nedjelja, odnosno pedeseti dan
prije Uskrsa (kod katolika); estomihi
kvinkvenal (lat. quinquennalis petogo-
dinji) trg. petogodinji poek pla-
anja; usp. moratorij
kvinkvenalan (lat. quinquennalis pe-
togodinji) koji traje pet godina, pe-
togodinji
kvinkvenij (lat. quinquennium) raz-
doblje od pet godina, petogodite
kvinkvercij (lat. quinquertimu petoboj)
peterostruka borba, pet vrsta borbe-
nih disciplina kod starih Grka i Rim-
ljana; skakanje, bacanje diska, baca-
nje koplja, tranje i hrvanje; kod Gr-
ka: pentatlon
kvinkverema (lat. quinqueremis) laa
sa pet redova vesala, ili sa pet vesla-
kih klupa
kvinkvilijun (lat. quinque pet) milijun
kvadrilijuna
kvins-metal (engl. queens-metal) met-
alna smjesa od cinka, olova, anti-
mona i bizmuta
kvint (lat. quintus peti) v. kvinta
kvinta (lat. quinta) peti razred neke
kole; glaz. alt-violina; E ica na vio-
lini; peti ton od osnovnog tona koji u
sekundi izvri 3/2 puta toliko titraja
kvintal
koliko izvri osnovni ton (zvana jo
dominanta); u maevanju: peti nain
zadavanja udarca; u piketu: peta po
redu karta iste boje
kvintal (p. quintal, fr. quintal. ar. kin-
tar) pedeset kilograma; metarski
kvintal sto kilograma
kvintana (lat. quintana) med. groznica
koja dolazi svakog petog dana
kvinternio (lat. quinternio) petina, cje-
lina sastavljena od pet dijelova; u
starim rukopisima i knjigama: sloj
od pet dvostrukih listova koji su
umetnuti jedni u druge; mn. kvinter-
nioni
kvintesenca (lat. quinta essentia peta
bit) fil. prvobitno: eter, koji je Aris-
totel dodao kao peti uz 4 elementa
(vatru, vodu, zrak, zemlju), ali koji
zbog svoje finoe vrijedi kao prvi,
glavni element; pren. ono to je naj-
finije i najistije u neemu, bit, jez-
gra, skup onoga to je najbolje, eks-
trakt; kem. najfiniji dio; alkem. glav-
na tvar za pretvaranje kovina; kvin-
tesencija
kvintesencija (lat. quinta essentia) v.
kvintesenca
kvintesenciran (lat. quinta essentia)
prid. kem. koji je pretvoren u eks-
trakt, iz kojega je izvaen ekstrakt
kvintet (tal. quintetto) glazbeno djelo
za pet glasova ih pet instrumenata
kvintirati (fr. quinter) glaz. svirati u
kvintama; igosati kovinu, osobito
zlato i srebro
kvintola (lat. quintus peti) glaz. tonska
figura od pet nota koje, izvedene po-
vezano, dobivaju vrijednost etiriju
takvih nota
kvintuplika (lat. quintuplum peto-
struko) prav. peti protuodgovor
kvintuplum (lat. quintuplum) pete-
rostruko, peterostruka kohina
kvirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija
Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis bre-
uljak) jedan od sedam breuljaka u
783 kvoti dij ana
Rimu na kojem se od 1870. nalazio
kraljev dvor; otuda pren. talijanska
vlada (usp. Vatikan)
kvisling onaj koji je u slubi tuina, a
protiv interesa svoga naroda, izdaj-
nik domovine, pomaga osvajaa (po
norvekom politiaru Vidkunu Quis-
lingu koji je u Drugom svjetskom
ratu stupio u slubu njemakih osv-
ajaa i bio predsjednik norveke ma-
rionetske vlade)
kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svr-
en; izmiren, slobodan, razrijeen
obveze, razduen
kvita (fr. quittance) priznanica
kvitancija (fr. quittance) v. kvita
kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razri-
jeiti, razrjeavati; osloboditi se ob-
veze, razduiti se; potvrditi prijam
novca (priznanicom); ostaviti, napus-
titi (posao, slubu); razii se, rais-
titi s kim ih s im
kviz (engl. quiz) ispit, ispitivanje; an-
keta; zagonetka, pitalica, postavlja-
nje zagonetaka
kvjetanca (tal. quietanza) priznanica
kvocijent (lat. quotines koliko puta)
mat. kolinik, broj koji pokazuje ko-
liko je puta jedan broj sadran u ne-
kom drugom broju
kvorum (engl. quorum kojih) zakonom
predvien broj lanova jedne organi-
zacije ija je nazonost na sjednici
potrebna da bi se poslovi mogli obav-
ljati; u parlamentu: potreban broj
lanova (izaslanika) za punovaljano
rjeavanje
kvota (lat. quota sc. pars koliki dio) dio
koji pri nekoj diobi pripada pojedin-
cu, razmjeran dio, pripadajui dio,
udio; porezni iznos; pro quota it. pro
kvota (lat.) prema udjelu, razmjerno
kvotacija (lat. quotatio) obraunavanje
i podjela kvote, udjela; kvotizacija
k (lat. quotidiana) med. svakodnevna
groznica
kvotirati
kvotirati (lat. quota sc. pars koliki dio)
prav. podijeliti na razmjerne dijelo-
ve, obiljeiti brojevima spise koji se
tiu jedne parnice
kvotizacija (lat. quotisatio) v. kvotacija,
kotizacija
kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki
dio) razmjerno dijeliti (ili: podijeliti),
784 Kyrie, eleison!
utvrivati (ili: utvrditi, odrediti) kvo-
tu; financijskim zakonom utvrditi, u
parlamentu, visinu poreza koji se tre-
ba prikupiti u svakom proraunskom
razdoblju, prema dravnim financij-
skim potrebama
Kyrie, eleison! (gr.) Gospodine, smiluj
se!
 L
L, 1 esnaesto slovo hrvatske latinice
1 kratica za litru
1. c. kratica za loco citato (lat.) na na-
vedenom mjestu
1. kratica za lice
L. S. kratica za locus sigilli (lat.) mje-
sto peata
La kem. kratica lantan
la bamba (p.) ivahan drutveni ples
u 4/4 taktu, junoamerikog podri-
jetla
la belle epoque it. la bei epok (fr.)
doba ljepote, razdoblje poetkom 20.
st. kada se u umjetnosti razvilo
naelo larpurlatizma: "ljepota radi
ljepote"
la la (fr. la la) svakojako, povrno,
osrednje, donekle, prilino
l'art pour Part it. lar pur lar (fr. "um-
jetnost zbog umjetnosti") shvaanje
da umjetnost treba postojati samo
zbog umjetnosti, a nikako ne smije
biti sredstvo ili cilj neemu drugom
(geslo Theophilea Gautiera)
La vendetta e una meta che e biso-
gna mangiare a freddo it. la ven-
deta e una meta ke e bizonja man-
are a fredo (lat.) Osveta je jelo koje
valja jesti hladno
la volta (tal.) dosta raskalaen ples iz
16. st.; nalik na kasniji kankan
labar (gr. labaron, lat. labarum) rim-
ska ratna zastava za vrijeme kasni-
jih careva; nakon Konstantina Veli-
kog sa znakom kria i grkim poet-
nim slovima imena Isusa Krista; kod
katolika: crkveni etverokutni ophod-
ni barjak od skupocjenog materijala
sa slikom raspela ih nekog sveca
labdacizam v. lambdacizam
Labdak mit. unuk Kadmov, kralj u
Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov
label it. lejbel (engl. label marka, eti-
keta) posebna vrsta stalnog bojkota
koji radniki sindikati primjenjuju
prema odreenim poduzeima: podu-
zeima koja izlaze u susret radni-
kim zahtjevima sindikati daju svoje
kontrolne markice (labele) da ih stav-
ljaju na robu koju proizvode, po emu
e lanovi sindikata i ostali potroai
znati da je to roba poduzea koja su
u dobrim odnosima sa sindikatima
te da, prema tome, samo nju kupuju;
ovo je nain posrednog bojkotiranja
neije robe time to se preporuuje
roba tvorniara koji su naklonjeniji
radnicima
laberdan (niz. labberdaan) svje baka-
lar pripremljen kao sle (ili: haringa)
labiatae it. labijate (lat.) bot. usnae
(npr. alfija, bosiljak, majina duica
i dr.)
labidometar (gr. labis drak, ruka,
metron mjera, mjerilo) v. labimetar
labij (lat. labium) usna, gubica; glaz.
jeziak na orguljskim cijevima
labijal (lat. labialis) gram. usneni glas
labijalan (lat. labialis) usneni
labijirati (lat. labium) glaz. orguljske
cijevi opskrbiti, osigurati jezicima,
labijima
labilan (lat. labilis) nemoan, slab, pro-
lazan, troan, nesiguran; fiz. nepo-
labimetar
stojan, nestalan; labilna ravnotea
nepostojana ravnotea (kad teite
tijela stoji u vertikali iznad osovine);
supr. stabilan
labimetar (gr. labis drak, ruka,-
metron mjera, mjerilo) med. kirurka
sprava za mjerenje razmaka izmeu
krakova klijeta, odnosno razmaka
izmeu lica na kracima tih klijeta,
pomou kojih se vri poroaj; u gr-
kopravoslavnoj crkvi: liica kojom
se vjernici prieuju
labiodental (lat. labialis usneni, denta-
lis zubni) gram. usnenozubni glas
labiodentalan (lat. labialis usneni,
dentalis zubni) koji se izgovara po-
mou usana i zubi, usnenozubni
labionazal (lat. labiahs usneni, naali
nosni) gram. usnenonosni glas
labirint (gr. labyrinthos) mit. golema
Minotaurova zgrada s bezbroj soba i
isprepletenih hodnika, u kojoj je bio
zatvoren Tezej i iz koje se spasio sa-
mo pomou Arijadnine niti; otuda:
isprepletene staze na kojima se nije
lako snai; pren. zamrenost, nejas-
nost; viestrukost, sloenost, zbrka-
nost, zapletenost; zamren posao;
poloaj u kojemu se teko snai i nai
iz njega izlaz; anat. unutranje uho
labirintis (gr. labyrinthos) med. upala
uha, osobito labirinta
labirintski (gr. labyrinthos) ispreple-
ten, zamren, zapleten, nejasan, zbr-
kan, bez poetka i kraja, sloen, vi-
estruk; labirintska voda anat. slu-
na voda
labis (gr. labis) klijeta; med. klijeta
kojima se vri porod
Labor callum obducit dolori it. La-
bor kalum obducit dolori (lat.) Rad
otupljuje bol
Labor omnia vincit (lat.) Rad pobje-
uje sve
laborant (lat. laborans) suradnik, oso-
bito u kemijskom, ljekarnikom itd.
786 ladinjos
laboratoriju; u srednjem vijeku: ke-
miar koji pravi zlato, alkemiar
laboratorij (lat. laboratorium) radioni-
ca, osobito kemijska, ljekarnika,
pukarska itd.; zavod u kojem se vre
razni pokusi
laborirati (lat. laborare) raditi; kem.
izluivati, destilirati, topiti; med. tr-
pjeti, bolovati, leati zbog bolesti
labrador glinenac lijepih boja, ukrasni
kamen (po imenu sjevernoamerikog
poluotoka Labradora)
labradorska struja hladna morska
struja puna ledenih brjegova u sje-
vernom dijelu Atlantskog oceana; te-
e od Baffinova zaljeva do Newfound-
landa
laburisti (engl. labourist; labour trud,
rad) mn. pristae, lanovi britanske
radnike stranke (Labour Party i In-
dependent Labour Party Radnika
stranka i Neovisna radnika stran-
ka)
lac-dye it. lek-daj (engl.) posebna vrsta
laka koja se upotrebljava poglavito
za bojenje vune crvenom bojom
laceracija (lat. laceratio) deranje, kida-
nje, cijepanje, razdiranje
lacrimula it. lakrimula (lat.) suzica;
pren. tobonja suza, neiskren pla
lacrosse it. lakros (fr.) port, u Kanadi:
vrsta hokeja (dvije momadi po deset
igraa tapom nastoje ugurati loptu
opsega 20 cm u protivnika vrata)
Ladini narodnosna skupina u istonoj
vicarskoj i junom Tirolu; govore la-
dinom (jednim dijalektom retoroman-
skog jezika)
ladino (p.) 1. jedan dijalekt retoroman-
skog jezika; 2. iskvareni panjolsko-
idovski govor; 3. mestik, mjeanac
bijelca i Indijanke u Junoj Americi
ladinjos (p. ladinos, lat. latinus) lat.
oni koji pristaju uz Katoliku crkvu,
Indijanci i mulati u Sred. Americi
koji su primili katoliku vjeru
Laert
Laert mit. otac starogrkog junaka
Odiseja
laeva manu it. leva manu (lat.) glaz.
lijevom rukom
lafeta (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje
na kojem stoji topovska cijev
lafetirati (fr. l'affut) namjestiti (ili: na-
mjetati), metati, metnuti top na
prednjak, na lafetu
laga (njem. Lage) poloaj (osobito u go-
voru glazbenika za poloaj usnih
organa pri proizvodnji tonova)
lagena (lat. lagoena) trbuasta posuda
za vino s dugakim i uskim grlom i
s ruicama sa strane
lageniforman (lat. lagoeniformis) koji
ima oblik boce, koji je kao boca
lager (njem. Lager) stovarite, smjesti-
te, skladite; voj. tabor, logor; lei-
te, postelja
lago (tal., p. lago, lat. lakus) jezero
lagoftalmija (gr. lagos zec, ofthalmos
oko) med. zeje oi, dranje otvorenih
oiju pri spavanju, kao zec, zbog
smetnje u onim kanalima
lagohilus (gr. lagos zec, cheilos usna)
hrnja, razrezana gornja usna; v.
lagostoma
lagonoponos (gr. lagon slabina, ponos
muka, bol) med. bol (ili: probadanje)
u slabinama
lagostoma (gr. lagos zec, stoma usta)
hrnja, razrezana gornja usna; hrnja,
hrnjica, hrnjavac, hrnjo, ovjek s raz-
rezanom gornjom usnom
lagrimoso it. lagrimozo (tal.) glaz.
plano, tuno, u plano-uzbudljivom
tonu
lagune (tal. lago, lat. lacunae) mn. mala
jezera, pliaci otoka u Jadranskom
moru, plitki morski rukavci
lai it. le (fr.) srednjovjekovna kratka
narativna ili lirska pjesma u osmer-
cima koja se pjevala uz pratnju glaz-
bala
laicizirati (gr. laikos narodni, puki,
lat. laicus) liiti sveenikog ina,
787 lajtmotiv
rainiti, vratiti sveenika u poloaj
svjetovne osobe, raspopiti, raspop-
ljavati
laiki (gr. laikos narodni, puki) svje-
tovan, nesveeniki, nevjet, nevian,
neiskusan; nestruan
laik (gr. laos narod, puk, laikos narod-
ni, puki) svjetovnjak, svjetovna oso-
ba, osoba koja nije sveenik; pren.
ovjek nevian i neiskusan u nekoj
umjetnosti ili vjetini; nestrunjak
Laj mit. mu Jokastin, otac Edipov; ubio
ga sin Edip koji nije znao da mu je
Laj otac (takvo je bilo i proroanstvo)
lajbec (njem. Leibchen) prsluk, prslui
lajbnicijanizam nauavanje njemakog
filozofa i matematiara Gottfrieda
Wilhelma Leibniza (16461716), ob-
iljeeno monadologijom, spiritualiz-
mom i optimizmom osobito, a zatim
prestabiliziranom harmonijom, racio-
nalizmom, teleologijom i determiniz-
mom
lajdenska boca fiz. staklena posuda ob-
loena izvana i iznutra, do odredene
visine, kositrenim listovima (stani-
olom), slui za skupljanje elektrici-
teta (pronaena u Leydenu); konden-
zator
lajhar (njem. leihen posuivati) lihvar,
zelena
lajm (njem. Leim) ljepilo, osobito stolar-
sko ljepilo
lajna (njem. Leine ue) crta, linija
lajner (engl. liner) veliki prekooceanski
brod ili zrakoplov za prijevoz putnika
i pote
lajter (njem. Leiter) upravitelj, voa,
kolovoa; fiz. vodi (struje)
lajtmotiv (njem. leiten, voditi, lat. moti-
vum) pobuda u radu, misao vodilja;
glaz. u novijim opernim kompozici-
jama, osobito kod Richarda Wagnera:
odreena glazbena tema kojoj je cilj
karakterizacija nekog junaka ili ne-
kog dogaaja, i koja se uvijek po-
navlja pri pojavljivanju na pozornici
lak
toga junaka i pri sjeanju na taj
dogaaj
lak (lat. lac) 1. mlijeko; lac sulfuris it.
lak sulfuris (lat.) kem. sumporno mli-
jeko, sumporni talog mlijenog iz-
gleda
lak (sanskr. lakscha, lat., tal. lacca, fr.
laque) 2. neproziran firnis koji se
izrauje od raznih smola i u raznim
bojama, a predmetima njime nama-
zanim daje sjajan izgled; vrsta veoma
fine i sjajne koe za izradbu obue,
runih torbica itd.
lakaj (fr. laquais, p. lacayo) pratitelj,
sluga; osobito: uniformirani sluga u
otmjenim kuama; pren. ulizica, pod-
lac
lakirati (fr. lacre vrsta voska za pea-
enje, hind. lakh crvena smolasta
tvar) premazati lakom, premazivati
lakom
lakirer (perz.) radnik ili obrtnik koji
radi lakom, koji lakira
lakmus (niz. lakmoes, lak, moes vona
kaa) plavo obojena tvar koja se do-
biva od raznih vrsta liajeva, osobito
od Lecanora tartarea i Roccella tinc-
toria; upotrebljavaju je kemiari, bilo
u vodenastoj otopini (lakmusova
tinktura), ih kao papir obojen tom
otopinom (lakmusov papir), za prepo-
znavanje kiselina i luina, budui da
ona u kiselinama pocrveni, a u lui-
nama ponovno poplavi
lakoliti (gr. lakkos, udubljenje, rupa,
jama, lithos kamen) mn. geol. mase
kristalastih stijena zasvoenog obli-
ka i veeg ili manjeg obujma, katkad
vie kilometara iroke, nastaju kad
se magma utisne meu slojeve talo-
nih stijena, razdvoji ih i u njima ovr-
sne u obliku ilne stijene
lakonikum (gr. Lakon, lat. laconicum
sc. balneum lakedemonska kupelj)
med. odjel u kupaonici za parenje i
preznojavanje, suha kupelj, parna
kupelj
788 laksament
lakonizam (gr. Lakon Lakedemonja-
nin) ret. pretjerana kratkoa i zbu-
njenost u iskazivanju misli, osobito
kad se izostavljaju rijei koje se po
smislu mogu nagaati da bi reenice
bile to krae, no to esto smeta jas-
noi stila i misli, npr. dan i komad,
krv i no itd. (izraz postao po starim
Lakedemonjanima, koji su se odliko-
vah ovom osobinom; supr. pleona-
zam, tautologija)
lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se
na Lakedemonjane, tj. govoriti krat-
ko i jezgrovito; usp. lakonizam
lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan,
zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo
rijei kazuje mnogo (po obiaju starih
Lakonijaca, tj. Lakedemonjana, koji
nisu marili za opiran govor)
lakrdija (tur. lakirdi) poet. vrsta nie
komedije kojoj je glavni zadatak iza-
zivanje smijeha bez ikakvog cilja,
tako da je, zbog pretjerivanja u sve-
mu, vie karikatura nego prava ko-
medija, farsa; pren. ala
lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, kome-
dija
lakrdijati (tur. lakirdi) praviti ale, a-
liti se
lakrima (lat. lacrima) suza; lacrimae
Christi it. lakrime Kristi (lat.) "Kri-
stove suze", vrsta svijetlocrvenog veo-
ma finog i skupocjenog vina od gro-
a "lakrima", koje se proizvodi u Ita-
liji, u podnoju Vezuva
lakrimalan (lat. lacrimalis) med. koji
se tie suznih kanalia, suzni
lakrimalije (lat. lacrimalia) mn. anat.
suzne kosti
lakrimatorij (lat. lacrimatorium) posu-
da u kojoj se uva balzam
laks (njem. Lachs) zool. losos, pastrva,
(grabeljiva morska i slatkovodna ri-
ba, veoma ukusna za jelo)
laksament (lat. laxamentum) olaka-
nje, olakica; prav. rok od dva mje-
r laksativ
seca koji se daje starateljima za vra-
anje pupilnog maloljetnikog novca
laksativ (lat. laxativum) med. sredstvo
za ienje,
laksativan (lat. laxativus) med. koji
isti, koji tjera van
laksir (lat. laxare razlabaviti, omeka-
ti) med. proljev
laksirati (lat. laxare) med. imati stoli-
cu, istiti crijeva
laksitet (lat. laxitas) labavost, nemar-
nost, neurednost
laksizam (lat. laxismus) labavost, ne-
postojanost u moralu
Lakmi hinduska boica sree i ljepo-
te; simbol: lotosov cvijet
laktacija (lat. lactatio) stvaranje (ili:
izluivanje) mlijeka iz mlijenih li-
jezda; prehranjivanje djeteta maji-
nim mlijekom
laktagogi (lat, lac, lactis mlijeko, gr.
ago izazivam, dovodim) mn. med.
sredstva koja potiu izluivanje mli-
jeka
laktati (lat. lac, lactis mlijeko) mn. kem.
soli mlijene kiseline
laktein (lat. lac, lactis mlijeko) vrhnju
slina masa koja se dobiva isparava-
njem mlijeka
lakticinije (lat. lasticinium) mn. mli-
jeni proizvodi (sir, mlijeko, vrhnje i
dr.)
laktian (lat. lac, lactis mlijeko) mlije-
an, mlijeni; taktina groznica med.
mlijena groznica kod rodilja
laktiferan (lat. lac, lactis mlijeko, fero
donosim) mlijean, koji daje mlijeko
laktifugij (mn. lactifugium) med. spra-
va za crpljenje mlijeka pumpom
laktirati (lat. lactare) dojiti
laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue,
laktizo ritnem) med. osjetno kretanje
djeteta u maternici
laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bios
ivot) v. laktoza
laktodenzimetar (lat. lac mlijeko, den-
sus gust, gr. metron mjera, mjerilo)
789 lalofobija
areometar za ispitivanje specifine
teine mlijeka: brojevi od 20 do 40
na skali, ljestvici, odgovaraju speci-
finoj teini 1,020 do 1,040; osobito
prilagoena vaga za utvrivanje ka-
kvoe mlijeka
laktolin (fr. lactoline) v. laktein
laktometar (lat. lac mlijeko, gr. me-
tron mjera, mjerilo) razliite sprave
pomou kojih se ispituju i mjere sa-
stojci mlijeka
laktoskop (lat. lac, lactis mlijeko, gr.
skopeo promatram) v. laktometar
laktovegetarijanac (lat. lac, lactis,
mlijeko, lat. vegetarianarius) vegeta-
rijanac koji se hrani, uz bilje, i proi-
zvodima od ivih ivotinja, posebno
mlijekom i njegovim preraevinama,
jajima i medom
laktoza (lat. lac, lactis mlijeko) kem.
eer koji se dobiva od mlijenog e-
era
laktozurija (lat. lac mlijeko, gr. uron
mokraa) med. vrsta eerne bolesti
kod koje se u mokrai nalazi mlijeni
eer
lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praz-
nina, upljina, npr. u knjizi
lakunar (lat. lacunar) arhit. tavanica s
izdubljenim kockastim poljima, obo-
jenim ih s ukrasima od zlata i slo-
nove kosti
lakunozan (lat. lacunosus) koji ima
praznina, s nedostacima, nepotpun,
krnji
lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski,
koji se tie jezera, koji pripada jezeri-
ma
lalacija (gr. lalia govor) tepanje, mu-
canje
laletika (gr. laleo tepam) znanost o go-
vorenju, poznavanje vjetine govore-
nja
lalija (gr. lalia) govor, govorenje
lalofobija (gr. lalia govor, fobeomai
bojim se) med. strah pred govorenjem
kao posljedica mucanja
laloneuroza
laloneuroza (gr.) med. govorna neu-
rotska smetnja
lalopatija (gr.) med. smetnja govora
(bez obzira na vrstu)
lama (peruan. Hama) 2. zool. ovca-deva,
dugovrata ivotinja, velika kao jelen,
ivi u oporima po planinama Perua,
pripitomljena slui kao najvanija
domaa ivotinja za tegljenje (cije-
njena i zbog vune i mesa); vrsta fine
vunene tkanine
lama (tibet. blama, lama) 1. titula bu-
distikih sveenika u Tibetu koji, kod
Mongola i Kalmika, veinom ive po
samostanima; v. dalaj-lama
lamaisti (tibet. blama, lama) mn. pri-
stae budistike, lamajske religije u
Tibetu i Mongoliji; usp. lamaizam
lamaizam (tibet. lama) hijerarhijski
oblik budizma u Tibetu i Mongoliji,
osobito njegov preobraaj koji je iz-
vrio u XIV. i XV. st. Tsong-Kha-Pa
i njegovi uenici
lamaj ska religija v. lamaizam
lamantin (fr.) zool. vodeni sisavac iz
reda sirena; vrsta kita
lamarkizam nauavanje francuskog
prirodnjaka Jeana Lamarca (1744
1829), po kojemu upotrebljavanje ili
neupotrebljavanje pojedinih organa
ima utjecaja na preobraavanje same
vrste organskih bia, a steene oso-
bine postaju nasljedne, i po kojemu
iva bia imaju sposobnost prilagod-
be okolini u kojoj ive (u neolamar-
kizmu pitanje nasljeivanja steenih
osobina je dvojbeno)
lamaserija tibetski ili mongolski sa-
mostan
Lamasu asirsko i akadsko boanstvo
(prikazivano s bikovskim tijelom,
ljudskom glavom i orlovskim krilima
lambda (gr. lambda) grko ime slova
"1"; lambda-av anat. spoj tjemenih
kostiju sa zatiljkom kosti u obliku
gr. slova "L"
790 laminaa
lambdacizam (gr. lambda) pogreno
izgovaranje glasa "1" umjesto "r"
lambdoidan (gr. lambda, eidos oblik)
slian grkom slovu lambda (L), ug-
lat
lambetvok (engl. lambethwalk) vrsta
suvremenog plesa
lambik (tal. lambicco) kotao za desti-
laciju
lambskin it. lemskin (engl.) imitacija
janjeeg runa od plia (koristi se za
izradu djejih ogrtaa i si.)
lame (fr.) metalna svila, tkanina protka-
na metalnim nitima
lamela (lat. lamella) listi, ploica, lju-
ska; tanak hm od razliitih metala
lamelacija (lat. lamellatio) listavost, li-
stanje, ljuskavost, ljuskanje
lamelaran (lat. lamellaris) ploast, u
obliku ploice (ih: lima, listia, ljuske)
lameliforman (lat. lamelliformis) plo-
ast, koji ima oblik listia ili ploice
lamentabile (tal.) glaz. tuno, plano,
alosnim tonom
lamentacija (lat. lamentatio) tugova-
nje, jadikovanje, oplakivanje, narica-
nje, kukanje, ridanje, pla
lamentirati (lat. lamentari) oplakivati,
aliti, jadikovati, tuiti, kukati, cvi-
liti, naricati
lamentoso it. lamentozo (tal.) glaz. v.
lamentabile
lameta (tal. lametta) lat. tanahne niti
od metala, obino u boji, za ukraa-
vanje boinog drvca
lami rije sastavljena od imena glaz-
benih tonova la i mi; glaz. neto to
zvui runo ih tuno; zavriti s lami
zavriti runo, alosno
lamija (gr.) mit. enski demon, vjetica
(smatralo se da mladiima sie krv)
laminacija (lat.) postupak za ouvanje
starih novina i asopisa
laminaa (lat. lamina ploa, franc. la-
minage) izradba metalnih ploica i
listova, valjanje, stanjivanje metala
laminerija
laminerija (lat. lamina ploa, franc.
laminerie) radionica za valjanje i sta-
njivanje metala, valjaonica
laminirati (lat. lamina ploa, franc. la-
miner) izraivati od metala lim, pra-
viti metalne listove ili ploice, tanjiti
(ili: valjati) metal
laminoar (fr. laminoir) stroj za stanji-
vanje (ili: valjanje) metala
lamiran (fr. laminer, lame) protkan sre-
brom ili zlatom
lampadarijus (gr. lampas, lat. lam-
padarius) bakljonoa, zubljonoa
lampadedromija (gr. lampas bukti-
nja, dromos tranje) utakmica u tr-
anju sa zapaljenim votanim bukti-
njama
lampadefor (gr. lampas buktinja, fo-
reo nosim) onaj koji nosi buktinju,
zublju, bakljonoa
lampadist (gr. lampas buktinja) trka
sa zapaljenom buktinjom
lampadodromija (gr. lampas, dromos)
v. lampadedromija
lampadomantija (gr. lampas bukti-
nja, manteia proricanje) proricanje
po tome kako gori buktinja
lampas (fr. lampas, lampasse) vrsta
svilene istonjake i kineske tkanine
sa slikama i arama; voj. iroka vrp-
ca od tkanine druge boje (obino cr-
vene), umetnuta du vanjskog ava
hlaa viih asnika
lampion (fr. lampion) mala lampa, lam-
pica; lopta od papira, sa arama i
slikama u ivim bojama, u kojoj gori
svijea i koja visi nepomina ili se
nosi na tapu u sveanim prilikama,
na proslavama i si.
lampiris (gr. lampyris) zool. krijesnica
lampreta (lat. lambere lizati, petra ka-
men, stijena, lampreta, lampetra)
zool. morska ili rijena paklara, ivo-
tinja iz razreda krunousta
lamprofonian (gr. lampros jasan,
fone glas, zvuk) jasnoglasan, s jakim
i jasnim glasom
791 landturm
lamprofonija (gr. lampros jasan, fone
glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma ja-
san i jak glas
lana (lat. lana) vuna
lanbri (fr. lambris) arhit. drveni ili mra-
morni oblog donjeg dijela sobnih zi-
dova; gipsana tavanica, strop u gip-
su
lanbrisirati (fran. lambrisser) obloiti
(ili: oblagati) zidove drvetom ili mra-
morom; obloiti gipsom
lanceta (fr. lancette) kirurg, instrument
s dva reza i iljatim vrhom za otva-
ranje vena, kalemljenje itd; kratak
iljat drvorezbarski no
lancun (tal. lenzuolo) plahta; lancul
lan (engl. lunch) drugi doruak kod En-
gleza, zakuska oko podne, izmeu ra-
nog doruka i ruka
landauer (njem. Landauer) putnika
kola, koija s etiri sjedala, iji je
krov u sredini rastavljen, tako da se
jedna polovica moe spustiti napri-
jed, a druga nazad. Nazvan po tome
to je na takvim kolima car Josip I.
1702. putovao na opsjedanje grada
Landaua
landcman (njem. Landsmann) zemljak
landgraf (njem. Landgraf) titula vla-
dara u staroj njemakoj dravi
landkarta (njem. Land zemlja, gr.
charte papir) zemljovid, zemljopisna
karta
Landliga (engl.) 1879. osnovano politi-
ko udruenje u Irskoj koje je zahti-
jevalo ukidanje vlastelinstva i vraa-
nje zemlje irskom narodu
landolet (niz., fr. landaulet) mali lan-
dauer, polulandauer, male poluzatvo-
rene koije
landrati (njem.) 1. skitati se, lutati; 2.
brbljati, blebetati
landaft (njem. Landschaft kraj, po-
krajina) slika nekog kraja, pejza u
slikarstvu; krajolik, krajobraz
landturm (njem. Landturm) voj. po-
sljednja obrana, mladii i starci u
landver
njemakoj vojsci (obuhvaala je sve
vojne obveznike od 17 do 45 god. i-
vota koji nisu uvrteni u redovitu voj-
sku)
landver (njem. Landwehr) voj. prvi i
drugi poziv u njemakoj i vicarskoj
operativnoj vojsci; u bivoj Austro-
ugarskoj: dio vojske koju je davala
sama Austrija (za razliku od zajed-
nike. tzv. L. und K. = carske i kra-
ljevske vojske
langetirati (fr. languetter) rezuckati
rubove na bijelom rublju, praviti up-
ljike, upljiiti
languente (tal. languente, lat. langu-
ere) glaz. eznutljivo, udno, s uzdi-
sajima
languido (tal. languido) glaz. v. lan-
guente
langust (lat. locusta, fr. langouste) zool.
jastog (veliki morski rak); vrsta ska-
kavaca
langviditet (lat. languiditas) malaksa-
lost, iscrpljenost, slabost, nemo; e-
nja, sahnjenje, ljubavna strast
laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi)
koji nosi vunu, vunar
lanoform (lat. lana vuna, forma) farm.
mast za rane, priprema se od lano-
lina i formaldehida
lanolin (lat. lana, lanolinum vuna) kem.
ukasta masa koja se dobiva od vu-
nene masti i alkalija; upotrebljava
se za premazivanje suhe i krhke koe
i slui kao vaan sastojak kozme-
tikih i medicinskih masti (lat. adeps
lanae = mast od vune)
lans (fr. lance) vrsta plesa sa dva para
ih vie parova, slina kadrih
lansadirati (fr. lan^ade) jah. praviti s
konjem polukrune skokove uvis
lansaa (fr. lancage) pom. porinue,
sputanje lade u vodu
lansirati (fr. lancer) hitnuti, hitati, ba-
citi, bacati; dobaciti pitanje (ili: slut-
nju, sumnju, prijedlog); uvesti (ih:
uvoditi) u svijet (ili: u drutvo, u mo-
792 laparohisterektomija
du); dati (ili: davati) maha neemu:
vjeto, ali ne slubeno, dati u javnost
vijest, priopenje, prijedlog; lansirati
brod spustiti brod u vodu; brzo ple-
sati; sa psima ii po tragu divljai
dok se ne ulovi
lansje (fr. lancier) konjanik naoruan
kopljem, ulan
lantan (gr. lanthano skrivam) kem.
metalni element olovne boje, prona-
en 1839., atomska teina 138,92,
redni broj 57, znak La
lanterna (fr. lanterne, lat. la/n/terna)
fenjer, svjetiljka
lanugo (lat.) njene svijetle dlaice po
tijelu sisavaca (malje, vunica, pa-
huljica)
Lao-Ce (-Tse) kineski filozof i proma-
tra prirode, roen 604. pr. n. e.,
smatra se piscem znamenitog djela
"Tao-teh-king" ("Kanonske knjige o
Tao i vrlini") i osnivaem taoizma
Laokont (lat. Laocoont) mit. sveenik
Apolonov u Troji, kojega su, zajedno
s njegova dva sina, udavile dvije go-
leme zmije, zato to je savjetovao
Trojancima da ne unose u grad drve-
nog konja i prvi bacio koplje na nje-
ga govorei: "Bojim se Danajaca i kad
darove donose." Laokontoua skupina
znamenita helenistika skulptura (iz
II. st. pr. n. e., sada u Vatikanu),
koja prikazuje trenutak kada zmije
dave Laokonta i njegove sinove
laokracija (gr. laos narod, kratos vla-
davina, vlast) vladavina naroda, de-
mokracija
lapaktian (gr. lapazo ispraznim)
med. koji pomae da se crijeva blago
ispranjavaju, koji regulira stolicu
laparocela (gr. lapare slabina, kele
kila) med. kila, bruh, hernija
laparohisterektomija (gr. lapare sla-
bina, hystera maternica, tome reza-
nje) med. operativno otvaranje trbu-
ha i maternice radi vaenja djeteta,
t
laparoskopija 793
u sluaju velike suenosti zdjelice
kod rodilje, "kajzernit", carski rez
laparoskopija (gr. lapare slabina, sko-
peo promatram) med. ispitivanje tr-
buha radi utvrivanja uzroka bolesti
laparotomija (gr. lapare slabina, tome
rezanje) otvaranje trbuha na slabi-
nama
lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec
lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje,
bacanje kamena na nekoga
lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za pre-
mazivanje koje ima svojstvo da pre-
mazani predmet otvrdne kao kamen
(moe se mijeati i s bojom)
lapidaran (lat. lapidarius) urezan u
kamenu; kratak, zbijen, jezgrovit; la-
pidaran stil zbijen, kratak i jezgrovit
stil (kao stil starih rimskih natpisa)
lapidarij (lat. lapis kamen, lapidarium)
zbirka kamenih spomenika
lapidifikacija (lat. lapis, lapidificatio
kamen) okamenjavanje, pretvaranje
u kamen, nastajanje eolskog pje-
anika time to u nanose pijeska vo-
da unese vapneni cement
lapili (lat., tal. lapilli) mn. vrsta ljunka
kojeg izbacuju vulkani; omaleni, ug-
lati ih zaobljeni komadii sa stakle-
nom korom, a unutarnjom masom e-
sto kristalastom
lapis (lat. lapis) kamen; lapis inferinalis
(lat.) kem. srebrni nitrat; lapis caus-
ticus it. lapis kaustikus (lat.) kem.
med. natrij hidroksid; lapis philoso-
phicus it. lapis filozofikus (lat.) ka-
men mudrosti
lapor (kelt.) tupina, mineral sastavljen
gline i vapnenca (osnovna sirovina
za proizvodnju cementa)
lapot (slav.) nekadanji obiaj ubijanja
staraca, tj. beskorisnih i nemonih
ljudi
lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogre-
ka; pad, padanje, opadanje, pro-
padanje; lapsus bonorum (lat.) prav.
opadanje, propadanje imanja; lapsus
laringizam
calami it. lapsus kalami (lat.) po-
greka uinjena pri pisanju; lapsus
linguae it. lapsus lingve (lat.) po-
greka napravljena u govoru; lapsus
memoriae it. lapsus memorije (lat.)
pogreka u pamenju; lapsus palpe-
brae it. lapsus palpebre (lat.) med.
mana u onom kapku
lararij (lat. lararium) kuna kapelica
ili osobito mjesto kod ognjita gdje
su stajale slike i kipovi kunih bogo-
va zatitnika (lara) kod starih Rim-
ljana
larbord (engl. larboard) pom. lijeva
strana broda
largeza (tal. larghezza) obilje, izobilje;
trg. znatna priuva novca za mjeni-
na pisma na jednom tritu
larghetto it. largeto (tal.) glaz. malo
sporije, rastegnutije, gotovo andante
larghissimo it. largisimo (tal.) glaz.
veoma lagano i sveano; usp. largo
largicija (lat. largitio) darivanje; podmi-
ivanje
largo (tal.) glaz. lagano, polagano, ras-
tegnuto, razvueno; trg. obilno, i zbog
toga jeftino
largo di molto (tal.) glaz. v. larghis-
simo
largus (lat.) obilat, bogat; dareljiv, iz-
daan, podatan; larga manu (lat.) da-
reljivom rukom, tj. izdano, obilno,
bogato
lari (lat. Lar, Lares) mn. mit. kod starih
Rimljana: kuni bogovi, bogovi zatit-
nici doma, dobrohotni duhovi premi-
nulih ukuana; usp. penati
larifari (tal.) brbljarija, besmislica
laringealan (gr. larynx grkljan) grk-
ljanski, grleni
laringitis (gr. larynx grkljan) med. op-
i naziv za sve vrste upale grkljana
i dunika
laringizam (gr. larynx grkljan) med.
grevito stezanje miia grkljana i
ije kod djece, djeja astma
laringo-
laringo- (gr. larynx) predmetak u slo-
enica sa znaenjem: grkljan, grk-
ljanski, grleni
laringofisura (gr. larynx, lat. fissura
pukotina, napuklina) med. operativ-
no rezanje grkljana radi uklanjanja
stranih tijela
laringoftiza (gr. larynx, fthysis suica,
tuberkuloza) med. tuberkuloza grk-
ljana, dunika
laringokirurgija (gr. larynx, cheir ru-
ka, ergon djelo, rad) med. operacije
grkljana
laringolog (gr. larynx, logos) lijenik,
strunjak za grkljan i njegove bole-
sti
laringologija (gr. larynx, logia) med.
znanost o grkljanu i njegovim bole-
stima
laringoragija (gr. larynx, regnymi pr-
skam, pucam) med. krvarenje iz
grkljana i dunika
laringosirinks (gr. larynx, syrinx fru-
la; uplja naprava) med. igla za utr-
cavanje (ili: trcaljka) za dunik ili
plua
laringoskop (gr. larynx, skopeo pro-
matram) med. malo zrcalo veliine
kovanice, na drku, pomou kojega
se obavlja pregled grkljana, dunika
i obhnjih organa (pronaeno 1840.,
usavreno 1858.)
laringoskopija (gr. larynx, skopeo
promatram) med. pregled grkljana i
oblinjih organa laringoskopom
laringoskopirati (gr. larynx, skopeo
promatram) med. pregledati grkljan
i oblinje organe laringoskopom
laringospazmus (gr. larynx, spasmos
gr) med. gr u glasnici
laringostenoza (gr. larynx, stenosis
suenje) med. stjenjavanje (ili:
suavanje) grkljana zbog ega dolazi
do potekoa pri disanju
laringostroboskop (gr. larynx, stro-
bos vrtlog, skopeo promatram) in-
strument za ispitivanje titraja glas-
794 larviran
nica i za prouavanje drugih titravih
tijela
laringotomija (gr. larynx, tome re-
zanje) kirurg, otvaranje grkljana ra-
di uklanjanja izraslina, ireva, stra-
nih tijela itd. 1
laringotraheitis (gr. larynx, tracheia
dunik) med. upala grkljana udru-
ena s upalom dunika
laringotraheotomija (gr. larynx, tra-
cheia dunik, tome rezanje) med.
najuobiajenija metoda otvaranja
zranih puteva rezanjem prstenaste
hrskavice i dviju najgornjih duni-
kovih hrskavica; krikotraheotomija
larinks (gr. larynx) anat. grkljan
larinksedem (gr. larynx grkljan, oi-
dema oticanje, oteklina) med. otica-
nje glasnica, oticanje grkljanove sluz-
nice koje dovodi do potekoa pri di-
sanju i guenja; glotisedem
larma (njem. Larm) buka, vika, galama,
halabuenje
larmoajantan (fr. larmoyant) koji lije
suze, plaan, cmizdrav
larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v.
l'art pour l'art
Larus (fr. Larousse) znameniti francus-
ki enciklopedijski rjenik, leksikon u
velikom i malom izdanju, nazvan po
leksikografu i izdavau Pierreu La-
rousseu (18171875)
larva (lat. larva) kod starih Rimljana:
sablast, privienje, utvara; obrazina,
maska; zool. mlad oblik neke ivo-
tinje koji se veoma razlikuje od ro-
diteljskog oblika (prvi stadij u razvit-
ku kukaca), liinka
larvalan (lat. larvalis) zool. koji pripada
liinki, larvalan; larvalni organi org-
ani koje neka ivotinja ima samo dok
je liinka, a koji se kasnije, kad se
razvije, gube
larviran (lat. larva) pod obrazinom,
prikriven; larvirane bolesti bolesti
kod kojih se neki simptomi ne pojav-
ljuju
lasalijanci
lasalijanci mn. pristae nauavanja
njem. socijalista Ferdinanda Lassal-
lea (18251864), iji je cilj podizanje
radnikog stalea pomou drave i
opi preobraaj drutvenog poretka
lasalijanizam nauavanje F. Lassallea
0 drutvu i dravi; v. lasalijanci
Lasciate ogni speranza voi ch'en-
trate it. laate onji speranca voi
k'entrate (tal.) Napustite svaku nadu
vi koji ulazite (prema Danteovoj Bo-
anstvenoj komediji: dio natpisa iz-
nad ulaza u pakao)
lascivan (lat. lascivus) razvratan, po-
hotljiv, pohotan, sladostrastan, ra-
zuzdan, bestidan, sablanjiv
lascivnost (lat. lascivitas) razvratnost,
pohotljivost, pohotnost, sladostras-
nost, bestidnost, sablanjivost
lase (fr. lacet) vrpca, uzica; vrpca za
enske kune haljine
laser kratica za light amplification by
stimulated emission of radiation
(engl.) irenje svjetla stimuliranim
zraenjem; naprava koja se sastoji
od tapia crvenog stakla ili rubina
1 sustava ogledala, a slui za sinkro-
niziranje svjetlosnog zraenja, to
snopu svjetla daje razornu snagu
lasi (fr. lacis) mreasto tkivo; vrsta polu-
svilene tkanine, marli
laskari (ind.-engl.) mn. nekadanji in-
dijski vojnici i mornari
laso (p. lazo, lat. laqueus) konopac ili
remen s olovom ili omom na kraju,
10 do 15 m dug, kojim kauboji u Ju.
Americi, bacajui ga, hvataju bivole,
konje i druge ivotinje
last but not least it. last bat not list
(engl.) posljednje, ah ne i najmanje
vano
lastadija (lat. lastadium) pom. v. lasta-
gija
lastagija (lat. lastagium) pom. teret
broda; mjesto u velikim primorskim
gradovima gdje brodovi utovaraju i
istovaraju robu
795 laterna
lasteks (gr. elauno vuem, rasteem,
lat. elasticus) veoma elastina tkani-
na izraena od gume i razliitih tek-
stilnih ica; upotrebljava se za izradu
podvezica, steznika, naramenica za
dranje hlaa i dr.
lasting (engl. lasting trajan) vrsta at-
lasaste glatke i sjajne vunene tka-
nine (upotrebljava se osobito za zim-
ske kapute)
latentan (lat. latere, latens) tajni, po-
tajni, prikriven, skriven; pren. vezan,
skriven (supr. osloboen), npr. laten-
tna toplina vezana toplina, tj. toplina
koju neko tijelo prima a da se pritom
ne zagrijava, da mu se temperatura
ne povisuje, npr. led kad se zbog to-
pline topi, i dok god se topi, tempe-
ratura mu se ne poveava; latentna
snaga prikrivena snaga; latentne bo-
lesti bolesti koje ne pokazuju nika-
kve vidljive znakove
latentnost (lat. latentia) potajnost, pri-
krivenost, skrivenost
lateralan (lat. lateralis) boni, poboni,
sa strane, sporedan; lateralni na-
sljednici nasljednici iz pobone linije;
lateralno srodstvo srodstvo po pobo-
noj (ili: sporednoj) liniji
Lateran (lat. Lateranus) palaa u Rimu
u kojoj su pape stanovale do progon-
stva u Avignon, od 1843. u njoj se
nalazi znameniti muzej za poganske
i kranske starine; do nje je crkva
Sv. Ivana, u kojoj su odravani eku-
menski, tzv. lateranski crkveni sabo-
ri (sinodi)
laterirati (lat. latus strana) raunske
stavke po stranama zbrojiti da bi se
iznos dobiven na jednoj strani (latus)
prenio na sljedeu stranu
laterizirati (lat. laterna) objesiti koga
na fenjerski stup
laterna (lat. laterna) fenjer, svjetiljka;
laterna magica it. laterna magika
(lat.) opt. arobna svjetiljka, projek-
cijska svjetiljka, skioptikon
laterna
laterna (lat.) 1. svjetiljka, fenjer, feral;
2. arhit. zavrni tornji na kupoli
lateropulzija (lat. latus bok, pulsus po-
tisnut) med. pojava da se kod nekih
bolesti bolesnik pri hodanju zanosi
u stranu
latest novelty it. letest novelti (engl.)
trg. posljednja novost, tj. najnovija
trgovaka roba
lati (ind.) pahca od bambusovine
latifolan (lat. latifolius) irokolist, koji
ima iroke listove
latifundij (lat. latifundium) veliko polj-
sko imanje, veliki posjed
latina (lat.) mn. knjievna djela na
latinskom jeziku
Latini (lat.) mn. prastari stanovnici La-
cija, stare pokrajine dananje Italije
u kojoj lei Rim; katolik, rimokato-
lik
latinica latinsko pismo, nastalo iz gr-
kog alfabeta u 6. st. pr. n. e.; danas
se latinicom slui veina europskih
jezika i mnogo izvaneuropskih jezi-
ka
latinist (fr. latiniste) poznavatelj latin-
skog jezika i knjievnosti, ovjek ko-
jemu je latinski jezik struka
latinitet (lat. latinitas) poznavanje la-
tinskog jezika, osobito: isto latinsko
izraavanje; latinsko pravo
latinizam (lat. Latini) osobitost latins-
kog jezika, posebno reda rijei, to
upada u oi kod doslovnih prijevoda
s latinskog na hrvatski, npr. "Cezar,
poto je... ", umjesto "Poto je Ce-
zar..."
latinizirati (lat. latinizare) oponaati
latinski jezik, osobitosti i nain iz-
raavanja latinskog jezika prenositi
u drugi jezik; prevoditi na latinski;
polatiniti, polatinjavati
latinofobija (lat. Latini, gr. fobos
strah) 1. strah od Latina i njihovog
utjecaja, osobito od Rimokatolike cr-
kve; 2. mrnja prema Latinima; usp.
Latini 2.
796 latrocinij
latirizam kronino otrovanje ljudi i do-
maih ivotinja, osobito konja, sje-
menkama nekih mahunarki iz roda
graholika (naziv po biljci Lathyrus
sativus)
latiroste (lat. latus irok, rostrum
kljun) mn. zool. ptice sa irokim klju-
nom
latituda (lat. latitudo) irina, prostran-
stvo; zem. irina, kutna udaljenost
na podnevniku (meridijanu) nekog
mjesta na Zemljinoj povrini sjeverno
ili juno od polutnika (ekvatora);
astr. kutna udaljenost nekog nebes-
kog tijela od ekliptike ("nebeska
latituda"); sloboda, polje djelatnosti
latitudinalan (lat. latitudinalis) irin-
ski, koji se tie (zemljopisne) irine
latitudinaran (lat. latitudinarius) iro-
kogrudan, slobodouman, koji ne pre-
tjeruje, nepretjeran
latitudinarci (lat. latitudo) mn. iroko-
grudni, slobodoumni ljudi; fil. po
Kantu; predstavnici i pristae iro-
kogrudnosti i popustljivosti u pita-
njima morala (supr. rigoristi), oni ko-
ji su za vrijeme unih vjerskih borbi
i sukoba u Engleskoj i kotskoj u
XVII. st. htjeli posredovati izmeu
zavaenih strana
latitudinarizam (lat. latitudo) iroko-
grudnost, slobodoumnost; popustlji-
vost u pitanjima morala
lato senzu (lat. lato sensu) u irem
smislu
latom (gr. latomos) radnik u kameno-
lomu; slobodni zidar
latomij (gr. latomia) kamenolom, rud-
nik kamena; podzemne tamnice u
kamenolomima kod Sirakuze (za vla-
davine tiranina Dionizija); slobodno
zidarstvo
latrija (gr. Iatreia) sluba; bogosluje;
osobito: oboavanje svetaca
latrina (lat. latrina) nunik, zahod
latrocinij (lat. latro razbojnik, hajduk)
cestovno, ulino razbojnitvo
 latrunkulator
/
latrunkulator (lat. latrunculator) su-
dac koji istrauje zloine cestovnih,
ulinih razbojnika
latun (p. laton, fr. lation, isl. latun)
hm od mesinga
latus (lat. latus strana, bok) strana li-
sta; zbroj (ili: iznos) rauna napi-
sanog na jednoj strani knjige tekuih
rauna; latus per se (lat.) strana ili
iznos rauna za sebe, tj. iznos poje-
dinih strana, kada jedna strana sa-
dri samo jednu stavku ili stupac;
ad latus (lat.) pridodan kao pomo-
nik, kao savjetnik i si
laubseg (njem. Laub lie, Sage pila)
sitna pila, rezbarska pila
lauda (lat. laudare hvaliti) srednjovje-
kovna religiozna puka pjesma u
hvalu Bogu ili nekom svecu; hvalo-
spjev, slavospjev
laudabilan (lat. laudare hvaliti) pohva-
lan, hvale dostojan
laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, po-
hvala; pohvalni govor; posmrtni go-
vor
laudanum (lat.) prije: svako sredstvo
za umirivanje ivaca i uspavljivanje;
danas: jednostavna alkoholna tink-
tura opijuma, opijum, opij, napitak
za uspavljivanje
laudativan (lat. laudativus) koji ima
karakter pohvale, pohvalan
laudator (lat. laudator) hvalitelj; onaj
koji dri posmrtni govor, govornik na
pogrebu
laudatoran (lat. laudotorius) pohvalan,
pohvalni, koji govori pohvalno
laudemij (lat. laudemium) porez koji
se davao vlasniku lena za ustupljeno
iskoritavanje lena
laudetur Iesus Christus (lat.) hvaljen
(bio) Isus Krist
laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohva-
liti, slaviti; laudirati svjedoka prav.
naznaiti (ili: imenovati) svjedoka
laufer (njem. Laufer) figura u ahu; du-
gaak i uzan sag (ili: ilim)
797 lavi
laufpas (njem. laufen trati, Pass pu-
tovnica) otputanje iz slube
lauftepih (njem. Laufteppich) sag koji
se prostire iznad finijeg saga kako
bi ga zatitio
laureacija (lat. laureatio) v. promocija
laureat (lat. laureatus) pjesnik ovjen-
an lovorovim vijencem, tj. pjesnik
koji je dobio kao nagradu lovorov vi-
jenac; knjievnik ili umjetnik koji je
dobio najviu nagradu, nositelj naj-
vie nagrade ili najvieg priznanja
laus (lat. laus gen. laudis) hvala, po-
hvala, slava, priznanje; usp. cum lau-
de, magna cum laude, suma cum lau-
de (pod suma)
lauta (njem. Laute) instrument slian
gitari, s 45, kasnije s 24 ice
lautfertreker (njem. Lautverstarker);
ureaj za pojaavanje glasa (kod te-
lefona)
lautirati (njem. Laut, glas, lautieren)
slovkati, pri uenju itanja: slova
odmah izgovarati prema njihovom
glasu, a ne sricati, tj. izgovarati sva-
ko slovo zasebno; metoda lautiranja
metoda slovkanja
lautist (njem. Laute) svira laute
lautpreher (njem. Laut-sprecher)
glasnogovornik; zvunik (npr. kod ra-
dioaparata)
lava (lat., tal. lavare prati, spirati, lava)
uarena i tekua masa koju izbacu-
ju vulkani, koja tee iz njih a koja,
kad se ohladi, ovrsne kao kamen
lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umiva-
onik
lavanda (lat. lavandula) bot. despik, po-
znata vrtna biljka veoma ugodna
mirisa; upotrebljava se mnogo u koz-
metici
lavanja (tal. lavagna) vrsta kamena koji
se osobito upotrebljava za izradu mo-
zaika
lavatorij (lat. lavatorium) posuda za
pranje (ili: kupanje); kada, kupka
lavi (fr. lavis) crtanje (ih: bojenje) tuem
lavina
lavina (lat. lavina, tal. lavigna) usov,
snjena masa koja se kotrljanjem s
visokih planina povea do golemih
razmjera ruei i unitavajui sve to
je pred njom; pren. neto to se kree
velikom brzinom i neodoljivom sili-
nom i emu je nemogue suprot-
staviti se
lavirati (lat. lavare) slik. slikarsku boju
stavljenu na sliku vodom isprati; tu-
irati, izraditi crte razrjedenim tu-
em ili crnilom
lavirati (niz. laveren, fr. louvoyer, lou-
vier) 2. pom. prema vjetru ploviti cik-
cak linijom; pren. postupati oprezno,
ne izjanjavati se brzo o neemu, slu-
iti se svakojakim izgovorima da bi
se to izbjeglo (plaanje, vraanje
duga i si.), izmicati se, okoliati
lavman (fr. lavement) med. ispiranje
crijeva radi ienja, klistiranje
lavor (lat. lavatorium, fr. lavoir) umi-
vaonik; posuda za pranje
lavra (rus., gr. lauros) prvobitno: so-
bica anahoreta; kasnije: vei pravo-
slavni manastir, osobito onaj koji je
sjedite i episkopa (lavri ima u Je-
ruzalemu, Rusiji, Svetoj Gori i dr.)
Lazar (hebr. Eleazar) ime ovjeka ko-
jega je Isus, trei dan po smrti, us-
krsnuo iz groba, brat Martin i Ma-
rijin; ime jednog u Bibliji opisanog
(Luka 12,20) gubavca; pren. ubog i
bolestan ovjek
lazaret (fr. lazaret, tal. lazzaretto) pr-
vobitno, u sred. vijeku: dom za gu-
bavce kod Jeruzalema, posveen sv.
Lazaru; kasnije: bolnica, osobito voj-
na bolnica; karantena
lazaroni (tal. lazzaroni) mn. uboge li-
jenine i prosjaci u Napulju i Siciliji,
koji ive od nosatva i drugih nad-
niarskih poslova, ih od prosjaenja
(nazvani po ubogom Lazaru, iz Evan-
elja po Luki)
lairati (lat. lazurium) slik. ve izra-
enu i gotovo suhu sliku u boji ih
798 leblebija
metalnu osnovu povrno premazati
rijetkom, prozirnom bojom, tako da
se slika ispod te boje vidi, npr. kod
lakiranja
lazum (tur. lazym) potrebno je, treba
lazur (lat. lazurium, lazur, ar. lazvard)
miner, vrsta plavog kamena koji se
upotrebljava poglavito za ukras
lazura (lat. lazurium) lagano premazi-
vanje ve izraene slike u boji nekom
prozirnom, ranije plavom bojom, tako
da se donja boja moe vidjeti; boja
kojom se vri takvo premazivanje
lazuran (lat. lazurium, ar. lazvard) boje
kao lazur, svijetloplav, plav kao nebo
lazume boje v. lazura
lazzo it. ladzo (tal.) pov. nijema igra u
tal. komediji, osobito u komediji
dell'arte, radi ispunjavanja stanki u
govoru, govor bez rijei; smijeno
ponaanje, lakrdija, ala; mn. lazzi
Le roi est mort, vive le roi it. L' roa
e mor, viv 1' roa (fr.) Kralj je mrtav,
ivio kralj! (staro dinastiko naelo
kojim se istodobno objavljuje smrt
vladajueg kralja i nastup novoga na
prijestolje)
Le roi soleil it. L' roa solej (fr.) Kralj-
Sunce (naziv za francuskog kralja
Luja XIV., 16381715)
Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik
Herin, koji je svake noi plivao iz
Abida u Sest dragoj na sastanak, dok
se nije udavio u Helespontu
Lear it. Lir (engl.) mitski kralj Brita-
nije, junak istoimene Shakespearove
tragedije; pren. simbol nesretnog i
teko razoaranog oca
lebel-sistem (engl. label, gr. systema)
v. label
lebervurt (njem. Leber jetra, Wurst
kobasica) kobasica s nadjevom od je-
tara, jetrenica
lebi jugozapadni vjetar u Primorju
leblebija (tur. leblebi) sjeme biljke sla-
nutka (preno je omiljena grickalica)
lebnsraum
lebnsraum (njem. Leben ivot, Raum
prostor) "ivotni prostor" naelo
njemake agresije koje se sastojalo
u tenji za osvajanjem tuih teri-
torija u kojima ive pripadnici nje-
makoga naroda
lebus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvri-
jeen, oteen
lecitin (gr. lekithos umanjak) fiziol.
karakteristian sastojak mozga, i-
vaca i umanjka, ima ga i u ivo-
tinjskim i biljnim organizmima, sa-
dri fosfor, spada u litoide
lecitoblast (gr. lekithos utanjak, blas-
tos klica, izdanak) fiziol. utanana
lijezda
Leda (gr. Leda) mit. neobino lijepa
ena spartanskog kralja Tindareja,
u koju se Zeus zaljubio i prilazio joj
preruen u labuda dok se kupala;
mati Kastora i Poluksa, lijepe Hele-
ne, Klitemestre; omiljena tema mno-
gih umjetnikih djela; astr. naziv
asteroida pronaenog 1856. god
ledent (lat. laedens) prav. onaj koji
nanosi uvredu, uvreditelj, vrijeatelj
ledi (engl. lady) izraz kojim se oslovljava
otmjena ena ili djevojka u Engles-
koj, dama
ledi petrones (engl. lady patroness)
otmjena gospoa kao pokroviteljica
(npr. priredbe u dobrotvorne svrhe)
ledi-lajk (engl. lady-like) ono to odgo-
vara jednoj otmjenoj gospoi, to je
u skladu s poloajem jedne ledi
ledian (njem. ledig) sam, koji ivi kao
samac, neoenjen
ledirati (lat. laedere) povrijediti, uvrije-
diti; otetiti
ledirati (lat. leadere) otetiti, pokvariti,
ozlijediti, pozlijediti; vrijeati, uvrije-
diti; uskratiti, nanijeti (ih: priiniti)
tetu
ledizam v. ladizam
leden (perz. legen, leden) v. legen
legabile (tal. legabile) glaz. vezano, spo-
jeno, sli veno
799 legat
legacija (lat. legatio) izaslanstvo; osob-
lje izaslanstva; zgrada izaslanstva
legalan (lat. lex zakon, legalis) zakon-
ski, zakonit, zakonom doputen,
pravni, pravovaljan; legali modo
(lat.) zakonski, po zakonu, putem za-
kona; legalis medicina (lat.) sudska
medicina
legalitet v. legalnost
legalizacija (fr. legalisation) ozakonja-
vanje, ozakonjenje, potvrda (ili: odob-
renje) kod vlasti, ovjeravanje (po pro-
pisima zakona)
legalizirati (fr. legaliser) ozakoniti, oza-
konjavati, pozakoniti, pozakonjava-
ti, uiniti da neto ima zakonsku vri-
jednost; potvrditi na sudu, ovjeriti,
prijei u legalnost
legalnost (lat. legalitas) zakonitost, za-
konski propisi, suglasnost nekog ina
sa zakonom; fil. postupanje (ili: dje-
lovanje, ponaanje) koje je u skladu
s dravnim, vanjskim zakonom (za
razliku od moraliteta, tj. postupanja
ih djelovanja ih ponaanja koje je u
skladu s unutarnjim zakonom, tj.
moralom); naelo legaliteta prav. na-
elo po kojemu se, kod kaznenih djela
za koja se progoni i sudi po slubenoj
dunosti, kazneni postupak mora po-
eti im se steknu dovoljni, stvarni i
pravni razlozi
legat (lat. legatum) 1. ostavtina, ostav-
ljanje u nasljedstvo jednog dijela
ostavtine nekoj osobi koja inae ne
bi, po zakonu, imala pravo na na-
sljedstvo
legat (lat. legatus) 2. kod starih Rim-
ljana: podvojvoda koji je zapovijedao
jednim krilom vojske u ratu; najvii
pomonik namjesnika neke pokraji-
ne; namjesnik carske pokrajine; u
novije doba: papin izaslanik ili stalni
predstavnik u nekoj dravi; legatus
a latere ili de latere (lat.) papin iza-
slanik prvog reda, kardinal-izasla-
nik; opunomoenik Svete Stolice u
legatar
predmetima duhovnog suda zajedno
vee podruje
legatar (lat. legatarius) osoba kojoj je
oporukom ostavljeno u nasljedstvo dio
oporuiteljeve ostavtine, a koja inae
ne bi imala pravo na nasljedstvo
legativan (lat. legativus) zastupniki,
koji spada u zastupnitvo, koji se tie
zastupnitva
legato (tal. legato) glaz. v. ligato
legator (lat. legator) onaj koji ostavlja
oporuku, oporuitelj
legatura (tal. legatura) mijeanje (ih:
mjeavina) dviju ili vie kovina pu-
tem stapanja, slitina; aligacija, legi-
ranje, legura
lege artis (lat. lex, gen. legis zakon,
ars, gen. artis umjetnost) po zakonu
umjetnosti
legen (perz.) 1. vrsta posude s poklop-
cem i drkom
legen (engl. lagan, lagon) 2. pom. roba
s neke razbijene lae izbaena vo-
dom na kopno
legenda (lat. legere itati, legenda) ono
to treba itati; u sred. vijeku: naslov
knjige koja je sadravala tiva koja
su se svakog dana morala itati na
bogosluju; pria iz ivota svetaca,
ivotopis svetaca; izmiljena pria,
bajka, gatka, arobna pria; natpis
na vijencu metalnog novca ih meda-
lje; vanjski rub metalnog novca na
kojem, da bi se otealo falsificiranje,
obino stoji kakva misao ili geslo;
tuma, objanjenje znakova (na crte-
u, planu, zemljovidu i si.)
legendar (lat. legendarius) pisac pria
iz ivota svetaca, ivotopisac sveta-
ca; pisac legendi
legendaran (lat. legendarius) koji ima
karakter legende, koji spada u legen-
de, bajoslovan; glasovit, slavan (kao
neki junak iz bajke)
legendarij (lat. legendarium) knjiga s
priama iz ivota svetaca, zbirka pri-
a o svecima, ivotopis svetaca
800 legirati
legestenija (lat. lego itam, gr. asthe-
neia nemo) nesposobnost itanja i-
ji je uzrok psihike naravi
leggerie it. leere (tal.) glaz. lako, s
lakoom, bez neprirodnosti
leggerissimo it. leerisimo (tal.) glaz.
veoma lako, posve lako, bez imalo
neprirodnosti
leggiermente it. leermente (tal.)
glaz. v. leggiere
leghorn (engl. leghorn) vrsta plemenite
talijanske kokoi
legibilan (lat. legere itati) itak, itljiv
legija (lat. legere, legio) u starorimskoj
vojsci: jedinica od 1200 do 6000 pje-
aka i 300 konjanika, podijeljena na
30 manipula i 60 centurija, a kasnije
na 10 kohorata; pren. mnotvo voj-
ske, eta, odred, vojska
legion d'honneur it. lejon d'oner (fr.
veoma ugledno francusko odlije "Le-
gije asti"
Legion etrangere it. lejon etraner
(fr.) "stranaka legija", trupa osno-
vana nakon Srpanjske revolucije u
Francuskoj (1830.) i sastavljena od
politikih bjegunaca i pustolova svih
naroda (na slubi je poglavito u Al-
iru)
legionar (lat. legionarius) vojnik rimske
legije; vojnik stranake legije (Legion
etrangere); posjednik ili vitez fran-
cuskog odreda Legije asti (Legion
d'honneur); eko-slovaki legionari
dobrovoljci od izbjeglica te Ceha i Slo-
vaka bjegunaca i zarobljenika aus-
trougarske vojske koji su se u Prvom
svjetskom ratu borili protiv Central-
nih sila; lan poljske legije koja se u
Prvom svjetskom ratu borila protiv
Rusije
legirati (lat. lex, legis zakon, legare) 1.
oporukom odrediti, oporuiti, praviti
oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u na-
sljedstvo; poslati koga kao poslani-
ka; postaviti (ili: uzeti) za legata
legirati
legirati (tal. legare, lat. ligare spojiti,
zdruiti.) 2. mijeati (ili: stapati) vie
kovina, osobito: zlato i srebro mije-
ati s kovinama manje vrijednosti; u
kuharstvu: juhe ili umake zainiti
jajetom ili branom da bi bih gui;
u maevanju: v. ligirati
legislacija (lat. legis-latio) donoenje
zakona, zakonodavstvo, zakonodavna
vlast; zakoni
legislativa (lat.) zakonodavno tijelo,
zakonodavna skuptina, zakonodav-
na vlast
legislativan (lat. legislativus) zakono-
davan; zakonodavni, koji se tie zako-
nodavstva; zakonski
legislatura (lat.) zakonodavstvo, dono-
enje zakona; zakonodavna skup-
tina, zakonodavna vlast; zakonodav-
no tijelo; legislaturni period vrijeme
trajanja i rada zakonodavne skup-
tine
legist (lat. lex zakon, fr. legiste) pozna-
vatelj zakona, pravnik; nastavnik
svjetovnog prava, pristaa rimskog
prava u sred. vijeku (supr. dekretist);
u Italiji: protivnik faizma
legitima (lat. legitima sc. pars zakonski
dio) prav. zakonski dio oinstva ih
materinstva koji nasljedniku, bez ob-
zira na oporuku, mora pripasti
legitimacija (lat. legitimatio) pozako-
njenje, usinovljenje, usvojenje izvan-
branog djeteta; potvrivanje, akredi-
tiranje stranog izaslanika; ovjerava-
nje ovlasti (ili: punomoi); osobna is-
kaznica; pravo na podnoenje tube
legitiman (lat. legitimus) zakonit, za-
konski; pravedan, opravdan, pravilan
(zahtjev); roen u zakonitom braku,
brani
legitimirati (lat. legitimare) pozakoniti,
posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti,
potvrditi; traiti od nekoga da poka-
e svoje isprave; legitimirati se poka-
zati svoju punomo ili ovlast, doka-
801 ladino
zati svoje pravo na neto, pokazati
svoje isprave
legitimisti (fr. legitimistes) mn. pris-
tae naela legitimiteta, po kojemu
pravo na prijestolje jedne vladarske
dinastije ne zavisi od narodne volje
te se, kao i svako privatno pravo, ne
moe i ne smije krnjiti; u Francuskoj:
stranka koja priznaje pravo na pri-
jestolje samo starijoj lozi Burbonaca;
maarski legitimisti pristae ponov-
nog dovoenja Habsburgovaca na
kraljevsko prijestolje Maarske
legitimistiki (fr. legtimiste) koji je uz
zakonitu vladu i naelo legitimiteta;
usp. legitimitet
legitimitet (fr. legitimite) zakonitost,
utemeljenost na pravu; zakonito ro-
enje djeteta; pravo na prijestolje po
roenju; naelo legitimiteta naelo po
kojemu se ne mogu krnjiti prava nas-
ljednih vladarskih dinastija
legitimizam (fr. legitimiste) shvaanja
i naela legitimista
legno it. lenjo (tal.) drvo; col legno it.
kol lenjo (tal.) glaz. drvetom gudala,
a ne strunom (svirati)
legograf (lat. lex, legis zakon, grafo pi-
em) pisac zakona, sastavlja zako-
na
legografologija (lat. legare itati, gr.
lego itam, grafo piem, logia) zna-
nost o itanju i pisanju
legologija (lat. legare itati, gr. lego,
logia) vjetina itanja, znanje itanja
legovati (njem. legen poloiti) praviti
nabore na tkanini, glaati te nabore
jedan preko drugoga
leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera
u tropskim krajevima, osobito u trop-
skoj Americi, 1/2 m dug
legulejizam (lat. lex zakon, legulejus
zakonski sitniar) loe odvjetnitvo,
slijepo dranje (ili: pridravanje) za-
konskih paragrafa
legumen (lat. legumen) bot. mahuna
legumin
legumin (lat. legumen) bjelanevinasta
tvar u plodovima mahunastih bi-
ljaka, slina kazeinu, biljni kazein
leguminoza (lat. leguminosa) hranjivi
preparat koji se dobiva od brana plo-
da mahunastih biljaka pomijeanog
s branom penice ili rai; daje hra-
njive, lako probavljive juhe
leguminoze (lat. leguminosae) mn. bot.
mahunarke, mahunaste biljke
legura (tal. legare) v. legatura
lej (rum. leu) od 1868. novana jedinica
u Rumunjskoj = 100 bani, odgovara
naoj kuni
lek albanski novac, sadri 100 kintara
lekaa (njem. lecken istjecati, curiti)
trg. istjecanje iz oteenih posuda,
gubitak zbog istjecanja; svota (ili:
iznos) koji se unosi u obraun na ime
odbijanja od ukupnog iznosa rauna
zbog istjecanja
lekcija (lat. lectio) nastava, pouavanje,
predavanje, sat nastave; zadatak za
uenje; odlomak iz biblijskih ih dru-
gih crkvenih knjiga; grdnja, karanje;
oitati lekciju oitati bukvicu, ukori-
ti nekoga
lekcionarij (lat. lectionarium) u Kato-
likoj crkvi: zbirka odlomaka iz Bi-
blije koji se itaju na bogosluju (ako
su iz Evanelja = evangelijarij, ako
su iz apostolskih poslanica = episto-
larij, ako su iz obojega = plenarij)
lekit (gr. lekythos) starogrki vr s
uskim vratom i jednom rukom
leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski pri-
jedlog, zakonska odredba, propis,
pravilo; lege artis (lat.) po zakonu
umjetnosti; lex abrogata it. leks ab-
rogata (lat.) zakon vie ne vrijedi,
ukinut zakon; contra leges it. kontra
leges (lat.) suprotno zakonima
leksem (gr. legein govoriti) lingv. naj-
manja znaenjska jedinica koja nosi
osnovno znaenje (npr. it-ati, it-
atelj, it-aonica itd.)
802 lektul
leksiki (gr. lexikon rjenik) rjeniki,
koji spada u rjenik, koji se tie rje-
nika; u obliku rjenika, npr. djelo
leksikalan (lat. lexicalis) v. leksiki
leksikalije (lat. lexicalia) mn. sve to
se tie rjenika ili spada u rjenik
leksikograf (gr. lexikon rjenik, grafo
piem) pisac (ili: sastavlja) rjenika
leksikografija (gr. lexikon, grafia) pi-
sanje, sastavljanje rjenika
leksikolog (gr. lexikon, logos) znan-
stvenik koji se bavi prouavanjem
rijei
leksikologija (gr. lexikon, logia) zna-
nost o rjenicima i njihovom sastav-
ljanju
leksikon (gr. lexikon sc. biblion) rje-
nik; mn. leksikoni, rjenici
leksipireton (gr. lexis prestanak, pre-
stajanje, pyretos groznina vruica)
med. sredstvo (ih: lijek) protiv groz-
nice
leksis (gr. lexis) med. poputanje (ili:
prestajanje) bolesti
leksiti (engl. lakists) mn. lit. lanovi
"Jezerske kole" (Lake school), jedne
engleske pjesnike kole s poetka
XIX. stoljea, koja je teila prirodno-
sti u izraavanju i izboru grae, je-
zerci
lektira (fr. lecture, lat. lectura) itanje;
tivo, knjige ili gradivo koje treba
proitati uope ih za odreeno vrije-
me, npr. u jednoj kolskoj godini,
kolsko tivo
lektor (lat. legere litati, lector) itatelj,
predava; na fakultetima; uitelj i-
vih jezika, glazbe i dr., koji ne mora
imati akademski stupanj; itatelj i
ocjenjiva rukopisa u veim izdava-
kim poduzeima
lektorat (lat. lectoratum) posao i du-
nost predavaa i uitelja ivih jezika
na fakultetu
lektul (lat. lectulus) med. zavoj za uve-
zivanje u daice (slomljenih ruku,
nogu itd.)
lektura
lektura (lat.) itanje, ispravljanje; pra-
vopisno, gramatiko i stilsko dotje-
rivanje tekstova
lelija (lat. laelia) 1. bot. vrsta tropskih
orhideja; 2. bot. perunika
lema (gr. lemma) fil. pretpostavka,
premisa, pravilo koje jedna znanost
uzima od neke druge znanosti u kojoj
je ono ve dokazano, npr. neko pra-
vilo koje fizika uzima od matematike;
lozinka, geslo, deviza; naslov lanka
koji sadri objanjenje onoga o emu
se u lanku govori
leming (lat. Lemmus lemmus) zool. ar-
ktiki glodavac, slian poljskom mi-
u za uminjivanje (ili: ublaavanje) bola;
lemniskata (gr. lemniskos vrpca, za-
voj) geom. naziv za odreene zatvo-
rene krivulje koje su nalik na polo-
enu osmicu
lemozitet (gr. leme krmelj, lat. lema)
med. krmelj i vost
lemur (lat.) zool. polumajmun iz poro-
dice lemura; ivi u umama Mada-
gaskara, u Africi i u jugoistonoj
Aziji
lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod sta-
rih Rimljana; due pokojnika, od ko-
jih su dobre due tovane kao kuni
bogovi (lari), a zle su tumarale kao
none sablasti
lemurije (lat. lemuria) mn. mit. kod
starih Rimljana: sveanosti koje su
se slavile u pono 9., 11. i 13. svibnja
radi otklanjanja moi zlih duhova od
domova
lend-lease it. lend-lis (engl. lend-lease
acte) zakon o zajmu i najmu koji je
objavljen listopada 1941. u Sjedinje-
nim Amerikim Dravama na osnovi
kojega se saveznikim vladama do-
djeljuje pomo u materijalu, brodo-
vima itd.
lendler (njem. Landler) omiljeni ples
stanovnika tzv. Landla, u Gornjoj
Austriji, mjera 3/8 ili 3/4
803 lentitis
lendlord (engl. landlord) veliki posjed-
nik zemlje u Engleskoj, veleposjed-
nik, vlastelin
Leneje mn. vrsta starogrkih Dioni-
zovih svetkovina
lenger (tur. lenger, tal. l'ancora, fr. l'an-
cre, gr. ankyra) sidro
lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitina
(olova, zlata, srebra i dr.); tisk. kva-
drat za popunjavanje praznina
lenijencije (lat. lenientia) mn. med.
sredstva za uminjivanje (ih: ublaa-
vanje) bolova; omekavajua sred-
stva, sredstva za omekavanje
lenitiv (lat. lenitivum) med. sredstvo
takoer: v. palijativ
lenitivan (lat. lenitivus) ublaavan, koji
ublaava, koji stiava, koji umiruje
leno (njem. Lehn) zemlja ili imanje koje
su u sred. vijeku vladari darivali svo-
jim zaslunim ratnicima (vazalima,
podanicima) uz obvezu da im ovi bu-
du vjerni i odani u slubi (jedan od
osnovnih pojmova srednjovjekovnog
drutvenog ureenja); feud
lenta (rus.) iroka svilena vrpca preko
ramena na kojoj se nose visoka odli-
kovanja
lentando (tal.) glaz. s otezanjem, sve
sporije i sporije
lentante (tal.) glaz. v. lentando
lentescentan (lat. lentensces) med. koji
se polako razvija, kronian (za bole-
sti)
lentiginozan (lat. lentiginosus) med.
koji ima po tijelu pjege od sunca
lentigo (lat.) med. pjege na koi
lentikular (lat. lens lee, lenticularis
least) kirurki no u obliku lee
lentikularan (lat. lens lee, lenticula-
ris) u obliku lea, least
lentinis (lat. lens lee, gen. lentis) med.
upala (one) lee
lentitis (lat. lens, gen. lentis lea) med.
upala one lee
lento
lento (tal.) glaz. lagano, otegnuto, sporo,
potanko
lento assai it. lento asai (tal.) glaz.
veoma sporo
lenjinizam marksizam kako ga je dalje
razvio Vladimir Ilji Uljanov Lenjin
(18701924), voda ruske revolucije
i dravnik
lenjir (njem. linieren vui crte, crtati)
ravnalo
leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbo-
lje panjolske vune
Leonida (gr. Leonidas) slavni spartan-
ski kralj (vladao od 488. pr. n. e.),
koji je 480. god. s 300 Spartanaca i
oko 6000 saveznika junaki branio
Termopilski klanac od daleko nad-
monije perzijske vojske, koju je
vodio Kserkso, dok nije, izdajom Efi-
jalta, poginuo sa svim vojnicima
Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj
meteora koji se javlja svake godine
u prvoj polovici studenoga kao da
polazi iz zvijea Lava
leoninski stihovi metr. heksametar i
pentametar kod kojih se kraj rimuje
sa sredinom stiha, nazvani po jed-
nom srednjovjekovnom pjesniku koji
se zvao Leo
leoninski ugovor (lat. societas leonina)
nepravedan ugovor, po kojem jedna
strana vue "lavovski dio", tj. svu ko-
rist, a druga malo ih nimalo, poput
onog lava (lat. leo, leonis = lav) u
poznatoj Ezopovoj basni
leoninsko drutvo (lat. societas leo-
nina) drutvo, druenje s lavom; v.
leoninski ugovor
leonsko srebro lano srebro, posreb-
ren bakar; leonsko cvijee umjetno
cvijee od posrebrene ili pozlaene
bakrene ice
leonsko zlato lano zlato koje se pravi
od istog bakra i cinka, pozlaeni ba-
kar i cink, nazvano po panjolskom
gradu Leonu; lionsko zlato
804 lepidopteri
leontijaza (gr. leon, leontos lav) med.
lice slino lavovskom zbog vornatog
zadebljanja koe kod gube i krasta,
ih pretjerane razvijenosti eljusnih
kostiju i kostiju lica
leopan krianac leoparda i lavice; usp.
leopon
leopard (gr. leon lav, pardos pantera)
zool. afriki tigar, grabeljiva ivo-
tinja iz porodice maaka, ali se hrani
i biljem; ivi u Africi, Perziji i Indiji
leopoldovae pripadnik nekadanje voj-
ne jedinice u Zagrebu (naziv po aus-
trijskom nadvojvodi Leopoldu)
leopon krianac lava i leopardice; usp.
leopan
lepeza (tur. jelpaze) naprava koja se
sastoji od plonog dijela i drka te
slui za hlaenje (dok njome ma-
emo); mahalica, hladilica; lepeza
boja slikarsko umijee prikladnog
rasporeivanja boja
lepidantian (gr. lepis, gen. lepidos
ljuska, anthos cvijet) bot. koji ima
ljuskaste cvjetove, s ljuskastim cvje-
tovima
lepido- (gr. lepis, lepidos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: krljut,
ljuska, ljuskav, ljuskast
lepidodan (gr. lepis, eidos oblik) ljus-
kast, u obliku ljuski; lepidodian
lepidodendron (gr. lepis, dendron dr-
vo) geol. vrsta okamenjenih, drvetu
slinih crvotoina s rompskim lisnim
oiljcima oblika ljuske na povrini
(osobito u razdoblju kamenog uglje-
na)
lepidodian (gr. lepis, eidos) v. lepi-
dodan
lepidoida (gr. lepis, eidos oblik) zool.
ljuskasti av lubanje
lepidolit (gr. lepis, lithos kamen) mi-
ner. ljuskasti tinjac ljubiastocrvene
boje; lilalit
lepidopteri (gr. lepis, pteron krilo)
mn. zool. leptiri i moljci
lepidopterolog
lepidopterolog (gr. lepis, pteron krilo,
pero, logos) poznavatelj leptira, zo-
olog koji prouava leptire i moljce
lepidopterologija (gr. lepis, pteron
krilo, pero, logia) zool. znanost o lep-
tirima i moljcima
lepidostej (gr. lepis, gen. lepidos ljus-
ka, osteon kost) zool. vrsta ribe ko-
ljivice; naraste do metar i pol, slina
tuki
lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, s
ljuskama
lepidoza (gr. lepis, eidos) med. ljus-
kasti osip, krastanje
lepindopteriti (gr. lepis, pteron krilo,
lithos kamen) mn. geol. otisci leptira
u kamenu
lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav,
krastav, gubav, lepra guba) med. gu-
ba, kronina bolest koju uzrokuje ba-
cil Mycobacterium leprae
lepralgija (gr. lepra guba, algos bol)
med. bol u miiima koji se pojavlju-
je pri gubi
leproidan (gr. lepra, eidos oblik) med.
slian gubi, nalik na gubu
leproza (gr. lepra) med. v. lepra
leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bo-
lestan od gube, gubav
leprozorij (lat. leprosorium) bolnica za
gubavce
lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton)
starogrki bakreni novac; novogrki
sitan novac = 1/100 drahme, odgova-
ra naoj lipi
leptocefalija (gr. leptos sitan, mali,
kefale glava) uskoglavost, jedan ob-
lik dolihocefalije
leptofilan (gr. leptos sitan, tanak, fyl-
lon list) bot. tankolistan, koji ima
tanko lie
leptofonija (gr. leptos, fone glas) bla-
goglasnost, finoa glasa
leptografski (gr. leptos tanak, tana-
han, sitan, grafo piem) napisan fi-
nim ili sitnim slovima
805 Leta
leptokroa (gr. leptos, chroia koa) tan-
ka i fina koa
leptomerija (gr. leptos sitan, meros
dio) sastojak od sitnih dijelova
leptoni (gr. leptos sitan, tanahan) fiz.
najsitniji sastojci tvari: elektroni, ato-
mi, ioni i molekule
leptonologija (gr. leptos, logia) zna-
nost o leptonima
leptospira (gr.) vrsta spirohete koju
prenose glodavci i psi, uzrokuje pro-
bavne smetnje, otjecanje slezene i si.,
tj. bolesti zvane leptospiroze
leptotrihija (gr. leptos sitan, mali,
thrix, trichos vlas, dlaka) fina, tanka
kosa; finoa perja
leptotrinks (gr. leptos sitan, thrix
vlas, dlaka) med. vrsta bakterija ko-
jih ima naroito mnogo u upljim zu-
bima
lerbub (njem. lehren uiti, Bube djeak)
egrt
lereza (gr. lereo) brbljanje gluposti, lud
i djetinjast govor, osobito: podjetinje-
nje u dubokoj starosti
lermajstor (njem. Lehrmeister) obrtnik
kod kojega netko ui zanat
Lesbos grki otok u Egejskom moru,
danas Mitilini; Lezb
lessto it. lesto (tal.) glaz. ivo, ivahno,
okretno
Lestrigonci mit. starogrki divovi-lju-
doderi koji su poubijah Odisejeve
drugove
let (engl. let zapreka, smetnja, prepona)
port, u tenisu: udarac koji "ne vrije-
di", tj. smije se ponoviti
Leta (gr. Lethe) 1. mit. boica noi i
svega skrivenog kod starih Grka, ma-
ti Apolona i Artemide (kod Rimlja-
na: Latona); astr. asteroid pronaen
1861
Leta (gr. Lethe) 2. mit., rijeka zaborava
u podzemnom svijetu iz koje se, po
vjerovanju starih Grka, oni to silaze
u podzemni svijet napiju vode i zabo-
letalan
rave sve to su proivjeli ranije; pren.
zaborav, zaboravnost
letalan (lat. letalis) smrtan, smrtono-
san; exitus letalis it. egzitus letalis
(lat.) smrtonosan ishod
letalitet (lat. letalitas) smrtonosnost,
ubitanost, smrtnost
Letare (lat.) "Raduj se" etvrta ne-
djelja nakon Uskrsa u katolikoj cr-
kvenoj godini
letargian (gr. lethargia) bolesno po-
span, obamro, trom, neosjetljiv; kraj-
nje nemaran
letargija (gr. lethargia, lethe zaborav)
med. bolesna elja za spavanjem, bo-
lest spavanja, obamrlost, tromost, ne-
osjetljivost; pren. nemar, krajnja ne-
marnost
L'etat c'est moi it. L'eta s'e moa (fr.)
Drava sam ja (izreka koju pripisuju
fr. kralju Luju XIV. radi oznaavanja
njegovog apsolutizma)
leteomanija (gr. lethe zaboravljanje,
zaborav) narkomanija
letera (tal. lettera) pismo;, lettera di
cambio it. letera di kambio (tal.) trg.
mjenino pismo, mjenica
letifikancije (lat. laetificantia) mn.
med. sredstva za okrjepljivanje (ili:
razvedravanje, oivljavanje)
letovati (njem. loten) lemiti, spajati dva
metala pomou posebne smjese za
lemljenje
letrizam (fr. lettrisme) zvukovnost,
zvunost
letskis (engl. let's kiss poljubimo se!)
suvremeni drutveni ples finskog po-
drijetla; ples u kojem su obvezni po-
ljupci
lettre de change it. letr de an (fr.)
trg. mjenino pismo, mjenica
lettre de creance it. letr de kreans
(fr.) akreditivno pismo; potraivanje
lettre de grosse it. letr de gros (fr.) u
trgovakom pravu: pismo kojim se
osigurava brod u sluaju nesree
806 leukoderma
lettre de repit it. letr de repi (fr.) trg.
pismo kojim se nekom duniku od-
gaa rok plaanja duga
letva (njem. Latte) uska, dugaka daska
koja se koristi za izradu ograda i si.)
leucin (gr. leukos bijel) prva izolirana
aminokiselina (1818.), sastavni dio
mnogih bjelanevina, neophodna za
odranje ivota
leucitis (gr. leukos bijel) med. upala
bjeloonice
leucizam (gr. leukos bijel) med. v. al-
binizam
leuka (gr. leuke) med. bijela guba
Leukadija (gr. Leukas) jedan od otoka
u Jonskom moru; danas Santa Ma-
ura; poznat po tome to su nekada s
njegove vrletne hridine strmoglav-
ljivali osuenike na smrt; leukadski
skok nasilna smrt
leukangitis (gr. leuko bijel, angos po-
suda) med. upala limfnih ila
leukemija (gr. leukos bijel, haima krv)
med. bjelokrvnost, bolest organa koji
stvaraju krv pri kojoj se bijela krvna
zrnca (leukociti) izvanredno umno-
avaju, a crvena smanjuju
leuketiopija (gr. leukos bijel, Aithiops
Etiopljanin) med. v. albinizam
leuko- (gr. leukos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: bijel, bijeli
leukoblastian (gr. leukos, blastos kli-
ca, izdanak) med. koji se tie stva-
ranja bijelih krvnih zrnaca
leukociti (gr. leukos, kytos uplje ti-
jelo, uplja posuda) mn. zool. bijela
krvna zrnca (supr. eritorciti)
leukocitoza (gr. leukos, kytos uplje
tijelo, uplja posuda) med. prolazno
umnoavanje bijelih krvnih zrnaca,
za vrijeme trudnoe, kod novoroen-
adi, nakon velikog gubitka krvi, kod
zaraznih bolesti (npr. arlaha, sepse,
pneumonije i dr.)
leukoderma (gr. leukos, erma) med.
v. leukodermija
leukodermija
leukodermija (gr. leukos, erma koa)
med. v. albinizam; takoer: stalna
bijela, bez pigmenta, mjesta na koi,
pojavljuju se od roenja ili zbog bo-
lesti, npr. sifilisa ili upale ivaca
leukofan (gr. leukos, faino sjajim, svi-
jetlim) miner, bijeli i sjajni mineral;
osobito ga ima u Norvekoj
leukofobija (gr. leukos, fobos strah)
med. strah od bijele boje
leukom (gr. leukoma) med. bijela mrlja
na ronici (oka), kao posljedica upale
leukomatozan (gr. leukoma) med. koji
boluje od leukoma
leukopatian (gr. leukos, pathos) med.
blijed, slabokrvan
leukopatija (gr. leukos, pathos bol, bo-
lest) med. bljedoa, slabokrvnost
leukopenija (gr. leukos, penia siroma-
tvo, potrebitost) med. smanjivanje
broja bijelih krvnih zrnaca
leukoplakija (gr. leukos, plasis formi-
ranje, uobliavanje) med. stvaranje
bijelih zadebljanja na sluznici jezika
i usta, osobito kod puaa; teko se
lijei i dosta esto prelazi u rak
leukoplasti (gr. leukos, plasso formi-
ram, tvorim) bot. mala, bezbojna ti-
jela u oblike lopte ili elipsoida koja
imaju sposobnost da se, prema po-
trebi, pretvaraju u kloroplaste ili
kromoplaste
leukoreja (gr. leukos, rheo teem, cu-
rim) med. bijelo pranje kod ena
Leukoteja (gr.) mit. "blistava boica",
pridjevak Ine kao zatitnice morna-
ra
leukotom (gr. leukos, temno reem)
med. kirurki instrument kojim se
vri leukotomija
leukotomija (gr. leukos, temno reem)
med. prerezivanje odreenih vlakana
u bijeloj modanoj supstanciji s ci-
ljem lijeenja odreenih duevnih po-
remeaja i bolesti
lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj
od 100 stotinki, odgovara naoj kuni
807 levha
levacija (lat. levatio) dizanje, osobito
ruke pri udaranju takta
levada (fr. levade) u jahanju: kad se
konj visoko propne, a prednje noge
skupi, tako da tijelo pritom kratko
vrijeme nepokretno stoji samo na
stranjim nogama
Levant (tal. Levante) sve zemlje na Sre-
dozemnom moru koje lee istono od
Italije, do Eufrata i Nila; u uem smi-
slu: obale Male Azije, Sirije i Egipta;
Istok, Orijent
levantina (tal. Levante, fr. levantine)
trg. svilena ili polusvilena tkanina s
kriiima za enske haljine, podri-
jetlom s Levanta
Levantinci (tal. Levantino) mn. Europ-
ljani, osobito Grci i Talijani, i melezi
izmeu ovih i istonjaka koji su ro-
eni i koji ive u primorskim grado-
vima Levanta, osobito kao trgovaki
posjednici i trgovci
levantski (tal. levante) istonjaki, koji
potjee s Istoka ih pripada Istoku;
levantski vjetrovi estoki zapadni vje-
trovi na obalama Sirije
levat (atr.) 1. obian ovjek, svatko tko
ne ivi atrovakim ivotom; 2. neis-
kusan cestovni razbojnik; sluajni
ubojica
levata (lat.) optuba, pokretanje sudbe-
nog postupka
levator (lat. levare dizati, podizati, lat.
levator podiza) zool. mii podiza
levatorij (lat. levatorium) med. v. ele-
vatorij
levee it. leve (fr.) dizanje, podizanje;
zbrajanje (usjeva); pozivanje u voj-
sku; ustanak; levee en masse it. leve
an mas (fr.) narodni ustanak, opi
ustanak, posljednja obrana
leventa (perz. levend, tal. levantino) li-
jenina, besposliar, hvalisav bespo-
slen vojnik; turski vojnik
levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz
Kur'ana krasopisno ispisane arap-
Levi
skim pismom; sentencije ispisane po
zidovima muslimanskih kua
Levi (hebr. Levi privren, odan) po Bi-
bliji: trei sin Jakovljev, praotac isto-
imenog izraelskog plemena
levigacija (lat. levigatio) glaanje; farm.
pretvorba vrstih tijela u prah usit-
njavanjem
levigirati (lat. levigare) glaati, ugla-
ati; kem. vrsta tijela usitniti u prah
Levijatan strana i golema biblijska
morska neman; zvijer uope; pren.
neto ogromno, sablasno
levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev
brat, djever; leviratski brak brak iz-
meu ene i brata njezinog pokoj-
nog mua, brak izmeu roaka (kod
idova i nekih naroda u Aziji)
levirati (fr. lever, lat. levare) u jahanju:
natjerati konja da se propne na zad-
nje noge; levirati protest trg. protes-
tirati mjenicu
levisice traperice (po Levy Straussu)
levit (lat. levita, gr. leuites, hebr. lewi)
kod starih idova: potomak Levija,
lan plemena Levi koji je morao biti
sveenik; slubenik hrama i kulta
levitacija (lat. levitatio) u spiritizmu:
tobonje lebdenje jednog tijela, ukla-
njanje Zemljine privlane sile du-
hovnom snagom
levite prigovor, savjet, kritika (prema
Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva,
koja je sadravala odredbe o levi-
tima)
levkoja (gr. leukoion ) bot. drijemovac,
poznato vrtno cvijee iz porodice su-
novrata
levuloza (lat. laevus lijevi) kem. eer
koji se nalazi u mnogom slatkom
vou, medu, skree ulijevo ravninu
polariziranog svjetla (usp. dekstro-
za); fruktoza
Lex duodecim tabularum (lat.) Zakon
dvanaest ploa najstariji rimski
pisani zakon, urezan 451450 pr.
n. eT na dvanaest mjedenih ploa
808 libela
lezbijski (gr. Lesbos) koji pripada oto-
ku Lezbosu, koji potjee s otoka Lez-
bosa, u Egejskom moru; lezbijska lju-
bav neprirodno zadovoljavanje spol-
nog nagona izmeu dviju ena, po
lezbijskoj pjesnikinji Saphi (tribadi-
ja)
lezedrama (njem. lesen itati) drama
pogodnija za itanje nego za kaza-
linu izvedbu
lezija (lat. laesio) prav. ozljeda, povreda;
vrijeanje, uvreda; oteenje, prii-
njavanje tete, zakidanje
leeran (fr. leger, legere, lat. levis) lak,
prirodan; lakomislen, brzoplet, ne-
smotren, nemaran; povran
leernost (fr. legerete) lakoa; lakomi-
slenost, nesmotrenost, nemarnost,
brzopletost; povrnost
li (engl. 1. lea) engleska mjera za konac
= 1, 1 1/2 ili 2 jarda
li (engl. lee side) 2. pom. strana zaklo-
njena od vjetra, tj. strana koja je u
zavjetrini, zavjetrina
Li kem. kratica za litij
libacija (lat. libatio) u starom Rimu:
rtva ljevanica (ulje, vino ih mlijeko)
libanomant (gr. libanos tamjan, man-
tis prorok) onaj koji prorie (ili: gata)
po mirisu tamjana
libanomantija (gr. libanos tamjan,
manteia proricanje) proricanje, gata-
nje po mirisu tamjana
libar (lat. liber) knjiga
libel (lat. libelius) knjiica, mali spis;
prav. dokument, pismena molba, pis-
mena tuba; pogrdan spis, pamflet,
paskvil
libela (lat. libella) 1. obrt. ravnjaa, rav-
nomjer, vodena vaga u kojoj se, iznad
tekuine (etra), u jednoj blago savi-
jenoj cijevi nalazi mjehur zraka (slui
za pronalaenje vodoravnog polo-
aja); vaservaga; 2. zool. vilin konjic,
kukac lijepe boje s etiri mreasta
krilca
libelant
libelant (lat. libeilans) pisac pogrdnih
spisa, paskvila, pamfleta
libelirati (lat. libella) 1. ispitivati i pro-
nalaziti vodoravan poloaj pomou
ravnjae; usp. libela
libelirati (lat. libellus) 2. prav. podnijeti
(ili: podnositi) pismenu molbu ili tu-
bu
libelist (lat. libellus) v. libelant
Liber mit. starorimsko boanstvo plod-
nosti, simbol vedre raspojasanosti;
kasnije poistovjeen s Bakhom
Libera (lat.) 1. latinsko ime boice Pro-
zerpine; 2. ime koje je dobila Arijad-
na postavi Bakhova ena
liberacija (lat. liberale osloboditi, libe-
ratio) osloboenje, putanje na slo-
bodu; proglaenje nedunim na sudu
liberal (lat. liberalis) ovjek slobodou-
man i napredan; lan liberalne stran-
ke
liberalan (lat. liberalis), slobodouman,
koji nema predrasuda, napredan, slo-
bodnjaki, plemenit, blag, dobrou-
dan; dareljiv
Liberalije (lat. Liberalia) svetkovina u
ast boanstva Libera; tom su pril-
ikom rimski mladii proglaavani pu-
nopravnim graanima i primali mu-
ku togu (toga virilis)
liberalistiki (lat. liberalis) slobodou-
man na nezgodan i tetan nain
liberalitet (lat. liberalitas) slobodoum-
no i plemenito miljenje, slobodo-
umnost; plemenitost; dareljivost
liberalizam (lat. liberalismus) slobo-
doumniji politiki pokret; koncepcija
koja zastupa odreene napredne re-
forme, npr. moderni liberalizam u
SAD-u zahtijeva smioniji razvoj dr-
avnog kapitalizma
liberalizirati (fr. liberaliser) uiniti slo-
bodoumnim, staviti na slobodoumne
temelje; pokazivati se (ili: ponaati
se) kao slobodouman i napredan o-
vjek
809 libidinozan
liberator (lat. liberator) oslobodiltelj,
letea utvrda, vrsta velikih zrakoplo-
va bombardera u Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama (u Drugom svjet-
skom ratu)
liberatorij (lat. liberatorium) v. apso-
lutorij
libero (tal.) port, u nogometu: slobod-
njak, igra koji nema poseban za-
datak, ve se mora nai gdje je god
to potrebno
Libertas (lat. Libertas) mit. boica slo-
bode kod starih Rimljana
liberte (fr. liberte) sloboda; liberte,
egalite, fraternite it. liberte, egalite,
fraternite (fr.) sloboda, jednakost
bratstvo; glasovita lozinka Francu-
ske revolucije, koju je iznio u lipnju
1793. Klub Cordeliers; ona je bila i
slubeno geslo Druge republike
(18481852)
liberticid (lat, hberticidus) onaj koji
ubija slobodu, ubija slobode, tj. onaj
koji rui ili ukida slobodu
libertina dubrovaki srebrni novac
potkraj 18. st.
libertinizam (lat. libertinismus) tenja
(ili: udnja) za slobodom, slobodnja-
tvo; nauavanje o slobodi
liberum arbitrium (lat.) fil. slobodna
volja, sloboda volje, sloboda opredje-
ljivanja
liberum veto (lat.) pravo slobodnog ni-
jekanja ih uskraivanja, do 1791. za-
konsko pravo svakog lana Poljske
skuptine da, glasovanjem protiv,
onemogui donoenje neke odluke
libesbrif (njem. Liebe ljubav, Brief pis-
mo) ljubavno pismo; pren. pismo s
neugodnim vijestima (ironino)
libhaber (njem. Liebe ljubav, haben
imati) ljubitelj, amater
libidinist (lat. libido pouda) slado-
strasnik, pohotljivac, razvratnik
libidinozan (lat. libidinosus) slado-
strastan, pohotljiv, osjetilan, raz-
vratan
libido 810
libido (lat. libido pouda) seksualna
strast, sladostrae, povean spolni
nagon, pohotljivost, pohota; psih. psi-
hika energija, tj. intenzitet psihi-
kog procesa, njegova psiholoka vri-
jednost (Jung)
Libitina mit. starorimska boica smrti;
pren. smrt
libitinarij (lat. Libitina boica smrti) u
starom Rimu: namjetenik u arena-
ma koji je palim gladijatorima raz-
bijao glave prije nego bi ih iznijeli iz
arene (radi sprjeavanja gladijatora
da se samo pretvaraju kako su mrtvi)
libitum (lat.) volja, nahoenje, dopada-
nje, hir; ad libitum (lat.) ih pro libito
(lat.) po volji, po nahoenju, npr. pje-
vati; libitum
libracija (lat. libratio) astr. prividno
nepravilno gibanje Mjeseca zbog nje-
govog nejednakog kretanja elipti-
nom putanjom ija je ravnina nag-
nuta za 5 stupnjeva prema ekliptici
1 zbog nagnutosti njegove osi za 1 1/
2 stupnja prema okomici na ravninu
ekliptike; to je uzrok to moemo,
umjesto 1/2, vidjeti gotovo 6/10 Mje-
seeve povrine
libretist (tal. librettista) pisac teksta
za operu, pisac libreta
libreto (tal. libretto) knjiica, osobito s
tekstom opere ili operete; rijei ope-
re
Libua legendarna utemeljiteljica e-
koga kraljevstva
licej (gr. Lykeion, lat. Lyceum) gim-
nazija u staroj Ateni s vrtovima, u
kojoj su predavali filozofiju Aristotel
i peripatetiari (nazvana po obli-
njem gaju koji je bio posveen Apo-
lonu Likejskom); otuda: via, srednja
kola, gimnazija, osobito: enska
srednja kola
licencija (lat. licentia) doputenje, do-
zvola, odobrenje; pravo uporabe, pra-
vo obavljanja, pravo izvedbe ili pri-
kazivanja; povlastica; dozvola za pro-
lido
fesionalno bavljenje nekim portom;
zlouporaba slobode, razuzdanost;
licentia poetica it. licencija poetika
(lat.) pjesnika sloboda, doputenje
da pjesnik smije odstupiti od strogih
propisa poetike i gramatike
licencijat (lat. licentiatus) onaj koji je,
na visokim kolama, dobio dopu-
tenje da bude doktor i da predaje
svoju znanost, osobito teologiju i pra-
vo
licencirati (lat. licentiare) dopustiti, do-
putati; osloboditi, dati slobodu, ot-
pustiti, razrijeiti
licet (lat. hcet) doputeno je, slobodno
je, doputa se, smije se, moe se
liit (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj
prodaji koja se vri nadmetanjem
licitacija (lat. licitatio) trg. javna pro-
daja nadmetanjem, javna prodaja ko-
ju vre organi vlasti; rasprodaja
licitando (lat.) trg. putem javne prodaje
nadmetanjem
licitant (lat. licitans) trg. nadmeta, su-
dionik u javnoj prodaji nadmetanjem
licitar (njem. Lebzelter) slastiar koji
pripravlja razne kolae s medom
licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na
javnoj prodaji koja se vri nadme-
tanjem; sudjelovati na javnoj prodaji
kao nadmeta
lider (engl. lead, leader) upravitelj, vo-
a, prvak; lider stranke voa (ili: pr-
vak) stranke; liding artikl (engl. lea-
ding article) u novinama: uvodni la-
nak, uvodnik
lidijski kamen (lat. lydius lapis) miner,
v. lidit
lidit (lat. lydius sc. lapis) miner, melinit
s mnogo ugljena, slui za ispitivanje
istoe zlata u zlatnim predmetima
lido (tal. hdo, lat. litus morska obala,
al) obala; pjeani sprudovi iznad
morske povrine, obino dugaki i
uski, esto u obliku otonog lanca;
osobito: obala jako utvrenog otoka
liferacija
Mallamocco, koji dijeli lagune Vene-
cije od Jadranskog mora
liferacija (njem. Lieferung) isporuiva-
nje, isporuka, nabavljanje, nabava,
opskrbljivanje, dobavljanje
liferant (njem. Lieferant, fr. livrer) ispo-
ruiti, isporuivati trg. opskrbljiva,
nabavlja, dobavlja, isporuitelj (ro-
be i si.)
lifrati (njem. liefern) isporuiti, isporu-
ivati, opskrbiti, naruiti robu i si.
lift (engl. lift) uspinjaa, dizalica za lju-
de i robu u viekatnicama
liftboj (engl. lift-boy) posluitelj u liftu
lifting (engl.) med. zatezanje naborane
koe u estetskoj kirurgiji
lig (engl. league) engl. mjera za duinu:
na kopnu = 4,827 km, na moru =
5,565 km
liga (p., tal. liga, fr. ligue) savez, dru-
tvo, udruenje, zajednica; savez vla-
dara ili drava; Liga naroda neka-
danje udruenje naroda osnovano
nakon Prvog svjetskog rata radi rje-
avanja meunarodnih sporova mir-
nim putem, sa sjeditem u Zenevi
ligacija (lat. ligatio) med. kirurki zavoj
ligada (fr. ligade) u maevanju; uklje-
tenje ili izbijanje maa protivniku iz
ruke jednim krunim plotiminim
pokretom maa
ligament (lat. ligamentum) anat. ili-
asta tvorevina pomou koje se ve-
ina dijelova kostura dri u vezi, ve-
za, ila: tisk. dvostruka slova, slivena
slova, npr. oe
liganj, lignja (lat. Loligo vulgaris) zool.
jestivi grabeljivi glavonoac s deset
krakova
ligato (tal.) glaz. vezano, spojeno, sli-
veno; legato
ligatura (lat.) glaz. spajanje dviju nota
iste visine ili vie nota nejednake vi-
sine lukom; tisk. spajanje dvaju slo-
va (npr. oe); med. podvezivanje vena,
podvez za vene; zavoj, omot knjige
811 lijenterija
ligel tender (engl. legal tender) bank.
primanje od strane engleskih drav-
nih blagajni novanica koje izdaju
pojedine banke u Engleskoj poto se
prethodno proglase valjanim sred-
stvom plaanja
ligetul (njem. Liegestuhl) (vrtni) stolac
za leanje i odmaranje koji se moe
namjestiti; lealjka, poivaljka
ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti
ligadu; ligirati metale v. legirati 2.
ligmus (gr. lygmos tucanje) med. gr-
evito tucanje
lignin (lat. lignum drvo) drvena tvar
lignit (lat. lignum drvo) vrsta smeeg
ugljena, drveni ugljen
lignozan (lat. lignosus) drvenast, kao
drvo
lignozitet (lat. lignositas) drvenastost,
slinost drvetu
lignum (lat.) drvo
ligroin teki benzin, jedan od produka-
ta destilacije nafte
lihen (gr. leichen) bot., med. liaj
lihen (gr. leichen, lat. lichen) bot. liaj;
med. liaj (na koi)
lihenologija (lat. lichen, gr. logia) bot.
znanost o liajevima
lihomantija (gr. lychos svjetiljka,
manteia proricanje) proricanje (ili:
gatanje) po plamenu svjetiljke
liht (njem. licht) usp. svijetao, vidljiv;
jasan; rijedak
lijas (engl. lias vapnenac) najstarije do-
ba jure (razdoblje u razvoju Zemlje)
lijas (engl. lias, fr. liais) geol. donji slo-
jevi jurske formacije koji se sastoje
od plavog glinovitog vapnenca
Lijej (gr. lyios koji ubija brige) mit.
jedan od pridjevaka starogrkog bo-
ga Dioniza (Bakha)
lijen (lat. hen) anat. slezena
lijenalan (lat. lienalis) zool. slezenski,
koji se tie slezene
lijenterija (gr. leios gladak; podjed-
nako teku, bez grudica, enteron cri-
jevo) med. jak proljev, gria
lijer
lijer (gr. leirion) bot. ljiljan, krin
lijerica (gr. lyra) glaz. narodni troi-
ani gudaki instrument u okolici
Dubrovnika
Likamb (gr. Lykambes) Tebanac koji
je svoju lijepu ker Neobulu obeao
pjesniku Arhilohu za enu, ali obe-
anje nije ispunio; prevareni pjesnik
se osvetio tako to ga je nemilosrdno
izrugivao u svojim pjesmama te su
se otac i ki objesili
likantropija (gr. lykos vuk, anthropos
ovjek) med. vrsta ludila koja se sa-
stoji u tome to bolesnik umilja da
se pretvorio ili da se moe pretvoriti
u vuka (bolest koja je osobito bila
esta u starom i srednjem vijeku)
Likaon (gr. Lykaon) mit. arkadijski
kralj, sin Pelazgov; 2. jedan od Prija-
movih sinova
Likaonija maloazijska antika pokra-
jina
liker (fr. liqueur) fina rakija s dodatkom
eera, biljnog ekstrakta, eterinih
ulja, vonih esencija itd.
Likija (gr. Lykia) maloazijska antika
pokrajina; glavni grad Ksanthos; sa-
veznik Troje u Trojanskom ratu
likoreksija (gr. lykos vuk, orexis ud-
nja, prohtjev) med. osjeaj strane
gladi
liksivijacija (lat. lixiviatio, lat. lixivia
lug, cije) iskuhavanje u cijedu, lu-
enje
liktori (lat. lictores) mn. sluge i prati-
telji najviih dravnih inovnika kod
starih Rimljana (diktatora, konzula
i pretora); oni su nosili pred svojim
gospodarima snopove prua (fasces),
iz ije je sredine strila sjekira, kao
znak sudske vlasti; inae su bih u
svemu slijepi izvritelji volje svojih
gospodara
Likurg 1. spartanski zakonodavac (9.
st. pr. n. e.); 2. atenski dravnik u 4.
st. pr. n. e.
812 likvidator
likvacija (lat. liquatio) pretvaranje u
tekuinu; topljenje, taljenje, izdvaja-
nje metala taljenjem
likvefakcija (lat. liquefactio) topljenje,
rastapanje, pretvaranje vrstih tije-
la u tekua
likventan (lat. liquens) teku; pren. ja-
san, razumljiv
likvescencija (lat. liquescentia) toplje-
nje, pretvaranje u tekuinu
likvescirati (lat. liquescere) pretvarati
se u tekuinu, topiti se
likvid (lat. liquidum) neto tekue, te-
kuina; trg. jasno dokazano potrai-
vanje, jasno dokazan dug
likvidacija (lat. liquidatio) trg. obra-
unavanje, proiavanje, raia-
vanje, rasprodavanje, rasprodaja; ob-
raunavanje trokova; naputanje i
prestanak neke djelatnosti ili posla i
sve to je s tim u vezi; plaanje du-
gova; likvidacijski odbor odbor iji je
zadatak konano raiavanje stva-
ri nekog trgovakog poduzea, ban-
ke, ustanove itd; likvidacijski termin
rok koji sud odredi vjerovnicima za
podnoenje prijava njihovih potrai-
vanja
likvidan (lat. liquidus teku); trg. jasan,
ist, pravilan, siguran, pouzdan; li-
kvidna sredstva u trg. bilanci: ona
aktiva koje se brzo i bez veih napora
i tekoa moe upotrijebiti kao sred-
stvo plaanja, ili pretvoriti u sredstvo
za plaanje, npr. gotov novac, potra-
ivanje kod banke, iste mjenice, si-
gurna potraivanja i dr.
likvidant (lat. liquidans) vjerovnik koji
putem suda opominje dunika i trai
isplatu svog potraivanja
likvidat (lat. liquidatus) tueni dunik,
dunik od koga vjerovnik preko suda
trai vraanje duga
likvidator (lat. liquidator) osoba koja
vri obraunavanje i raiavanje
rauna, predstavnik ili zastupnik
mase, obraunavatelj
likvidi
likvidi (lat. liquidae sc. litterae) mn.
gram. tekui glasovi, suglasnici 1, lj,
r; supr. mute
likvidirati (lat. liquidare) trg. proistiti,
srediti, raspraviti; meusobna po-
traivanja obraunati; obustaviti pla-
anja; postupno napustiti neki posao
rasprodajom robe, raspustiti neko tr-
govako drutvo, postupno ugasiti
neku trgovaki kuu ili posao; izvesti
obraun trokova koje treba platiti,
izvriti konano obraunavanje; ras-
prodavati; povui, ukloniti
likviditet (lat. liquiditas) tekuina, te-
kue stanje; trg. odnos sredstava ko-
jima raspolae neko trgovako po-
duzee prema obvezama kojima us-
koro dospijeva rok plaanja
likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet
likvor (lat. liquor) tekuina; alkohol,
pirit, esta; med. otopina nekog vr-
stog tijela koja se daje u kapljicama;
osobito: hrptena tekuina koja se na-
lazi pod mreastom opnom, a nasta-
je izluivanjem u mozgu
lila (fr. lilas, p., eng. lilac, tur. leilak)
bot. jorgovan; boja jorgovana, tj. svi-
jetla plavorumenkasta boja
lilacin (fr. lilas) kem. gorka tvar koja
se dobiva iz listova i lisnih pupolja-
ka jorgovana
lilija (lat. lilium, gr. leirion) bot. ljiljan
Liliput izmiljena zemlja iji su stanov-
nici (Liliputanci) veliki kao palac (u
Swiftovim "Guliverovim putovanji-
ma")
Liliputanac stanovnik zemlje Liliput,
visok kao palac; pren. ovjek duevno
ili tjelesno mah i zakrljao; pren. be-
znaajan ovjek, nitko i nita
lima (gr. leimma) glaz. veoma kratka
stanka, pauza, odmor, interval
limaceae it. limacee (lat. limax pu )
mn. zool. puevi
limakografija (gr. leimax, lat. limax
pu gola, grafia) zool. opisivanje pu-
eva
813 limfa
limakologija (gr. leimax pu gola, lo-
gia) zool. znanost o puevima
liman (rus., tur., gr. limen luka, zaljev)
movaran ili morski rukavac u ju.
Rusiji, osobito ue rijeke koje je pro-
ireno u prostran morski rukavac
limanhija (gr. limos glad, ancho da-
vim, muim) skapavanje od gladi,
smrt od gladi
limatura (lat. limatura) piljevina, stru-
gotina od turpijanja
limb (lat. limbus) rub, porub na halji-
nama; na instrumentima za mjere-
nje kutova: rub s podjeljcima na
stupnjeve, minute; po nauavanju Ri-
mokat. crkve: limbus infantum (lat.)
odvojeno mjesto pokraj pakla u ko-
jem borave djeca koja su umrla ne-
krtena, sve dok se ne oiste od is-
tonog grijeha i time postanu spo-
sobna ui u raj; limbus patrum (lat.)
slino predvorje pakla u kojemu su
boravili sveti i boguugodni ljudi Sta-
rog zavjeta dok ih nije Krist odatle
oslobodio svojim pobjednikim si-
laskom u podzemni svijet
limburger vrsta pikantnog belgijskog
sira (naziv po podruju Limburg)
limenereutika (gr. limen luka, zaljev;
utoite, ereunao istraujem, teim
za) nauk o pomorstvu, osobito o up-
ravljanju brodom, o kormilarenju
limerik (engl. limerick) aljiva besmi-
slena pjesmica i kitica u takvoj pjes-
mi (pet stihova, rimovanih aabba);
nonsens-lirika
limes (lat.) 1. utvrena granica Rim-
skoga Carstva; 2. mat. granina vri-
jednost, tj. broj kojemu se lanovi ne-
koga konvergentnog reda mogu po
volji pribhiti
limfa (lat. lympha ih limpha voda, gr.
nymfe nimfa) fiziol. bjelanevinasta,
bezbojna ih pomalo ukasta teku-
ina koju ine krvna plazma i bijela
krvna zrnca i koja oblijeva tkiva i
limfadenitis 814
stanice u organizmu, bijela krv; bot.
vodenast sok u biljkama
limfadenitis (lat. lympha voda, gr.
aden lijezda) med. upala limfnih li-
jezda
limfadenom (lat. lympha voda, gr.
aden lijezda) oteklina limfnih li-
jezda
limfagiom (lat. lympha, gr. agneion
posuda) med. oteklina koja se obli-
kovala iz proirenih limfnih ila
limfangitis (lat. lympha voda, gr. ag-
neion posuda) med. upala limfnih i-
la
limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v.
limfni; limfatian temperament v.
flegmatian temperament
limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se
tie limfe, koji pripada limfi; limfni
sustav sustav limfnih ila koje se na-
laze u svima organima ljudskog tijela
a kojima je cilj skupljati tkivu teku-
inu koja je izvan krvnih ila, i po-
novno dovoditi u krv od koje je i po-
stala; limfne ile tanke, venama sli-
ne cjevice
limfo- (lat. lympha ili limpha) predme-
tak u sloenicama sa znaenjem:
voda, tj. bijela krv; v. limfa
limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje
tijelo, trbuasta posuda) fiziol. mala
bijela krvna zrnca, limfne stanice
limfocitoza (lat. lympha, gr. kytos
uplje tijelo, trbuasta posuda) med.
bolesno umnoavanje limfocita u kr-
vi
limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik)
fiziol. slian limfi; limfiodno tkivo
tkivo slino tkivu limfnih hjezda
limfom (lat. lympha, gr. nast. -oma kao
u rijei karcinom) med. v. limfa-
denom
limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol.
optjecanje limfne tekuine tijelom
limfotomija (lat. lympha, gr. tome re-
zanje) med. operacija limfnih ila
limnologija
limfoza (lat. lympha) fiziol. oblikovanje
(ili: stvaranje) limfe u limfnim ila-
ma
limigraf (gr. limne jezero, grafo) v.
limnograf
limit (lat. limes, limitis granica, meda)
trg. najvia utvrena cijena, granica
teaja; granica kredita koji jedan
trgovac daje drugom
limitacija (lat. limitatio) ograniavanje,
ogranienje; odreen rok, propisan
rok
limitativan (lat. limitativus) ogrania-
van, koji ograniava, ograniavajui;
limitativan sud log. sud koji je po
svom obliku potvrdan, ah sadri ne-
gativan predikat, npr. Dua je bes-
mrtna
limited (engl. to limit ograniiti, limi-
ted) ogranien, tono utvren, odre-
en; kao sastavni dio naslova dio-
nikih drutava u Engleskoj znai:
da lanovi toga drutva jame za du-
gove drutva samo u visini iznosa
kapitala koji su uloili, drutvo s
ogranienim jamstvom (limited com-
pany); kao kratica: Itd. ili ld.
limitip tisk. slagai stroj konstruiran
na osnovi fotografije
limitiran (lat. limes granica, limitatus)
ogranien, utvren, tono odreen
limitirati (lat. limitare, engl. to limit)
ograniiti, ograniavati, omeivati;
tono odrediti, propisati cijenu ili te-
aj nekoj robi, osobito vrijednosnim
papirima
limnade (gr. limne jezero, ribnjak) mn.
mit. vile jezerkinje, vodene nimfe
limnograf (gr. limne jezero, ribnjak,
grafo piem) naprava koja automat-
ski biljei vodostaj; limnografska
krivulja linija koja pokazuje pro-
mjene u kretanju vodostaja
limnologija (gr. limne stajaa voda,
jezero, logia) znanost koja prouava
sve to je u vezi s jezerima i slatkim
vodama uope, dio hidrografije
limoktonija
limoktonija (gr. limoktonia) ubijanje
glau, smrt od gladi
limonin (tal. limone, fr. limon, engl. le-
mon, ar. laimun) kem. gorka tvar ko-
ju sadre limunove sjemenke
limonit (gr. leimon luka, livada, na-
vodnjena ravnica) miner, veoma va-
na eljezna rudaa: eljezni oksid s
vodom, prvobitni oblik eljezne ru-
dae iz vodene otopine; boje je ute
ili smee, esto izmijean s glinom,
tvori utu pranjavu masu (uti
oker), koja se upotrebljava za boju
limoterapija (gr. limos glad, therapeo
lijeim) med. lijeenje pomou gla-
dovanja
limoza (gr. limos glad) med. bolesni
osjeaj gladi, neodoljiv prohtjev za
jelom
limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan,
proziran
limunada (fr. limonade, tal. limonata)
osvjeavajue pie od limunova so-
ka, eera i vode
limuzina (fr. limousine) vrsta zatvo-
renih automobila (naziv po francus-
koj grofoviji Limousin)
linament (lat. linum lan, linamentum
rainjeno platno) svilaa
lin (engl. lynch) samovoljno vrenje
narodne osvete ili narodnog kanja-
vanja omrznutih osoba koje bi, po
shvaanju gomile, zakoniti sud osu-
dio na suvie blagu kaznu; ovakvo
suenje, nekada osobito esto u Sjev.
Americi, gomila vri obino neposred-
no nakon izvrenog kaznenog djela,
vjeanjem, kamenovanjem ili pre-
mlaivanjem (naziv po imenu Johna
Lyncha, farmera koji je ivio krajem
XVI. st. u Virginiji, i koji je od svojih
sugraana dobio neogranienu vlast
da nemilosrdno kanjava odbjegle ro-
bove, razbojnike, lopove i dr.); narod-
no suenje, sud gomile
linovati (engl. lynch) izvriti nad ne-
kim lin, premlatiti krivca bez sue-
815 lineja descendens
nja i na licu mjesta. Ova vrsta kazne
primjenjivala se u Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama najee na crn-
cima
lindy hop it. lindi hop (engl.) ameriki
drutveni ples crnakog podrijetla
linealan (lat. hnealis) crtast, koji ima
oblik crte ili linije, koji se kree u
ravnoj liniji; linealni sustav prav. od-
reivanje nasljedstva po najblioj li-
niji srodstva (supr. gradualni si-
stem); linealno-gradualni sustav od-
reivanje nasljedstva po najbliem
stupnju najblie linije
lineamenti (lat. lineamenta) mn. crte,
potezi, crte lica; crte na ruci, na dla-
nu
linearan (lat. linearis) crtast, koji ima
oblik linije ili crte; linearna jed-
nadba mat. jednadba ija je nepo-
znanica, odnosno nepoznanice, na pr-
vom stupnju; linearna taktika voj.
nain borbe s rasporedom trupa u
dugim linijama; linearni crte crte
raen u linijama, tj. skica, nacrt,
kontura
linearibolian (lat. linearis, gr. bolos
gruda zemlje) bot. koji ima renjeve
u obliku linija
linearifolan (lat. linearis, fohum list)
bot. koji ima listove u obliku linija,
s crtolikim liem
lineja (lat.) v. linija; a lineja ih alineja
(lat. a linea) sprijeda, ispoetka, iz-
nova; odjeljak, odsjek, pasus, novi red
lineja alba (lat. linea alba) zool. bijela
linija, vrpca ila u sredini trbuha,
gdje su miii meusobno srasli
lineja ascendens (lat. linea ascendens)
prav. linija srodstva koja se penje,
uzlazna linija (roditelji, djedovi, pra-
djedovi itd.)
lineja descendens (lat. linea descen-
dens) prav. linija srodstva koja ide
nanie, silazna linija (djeca, unuci,
praunuci itd.)
lineja facijalis
lineja facijalis (lat. linea facialis) anat.
linija lica
lineja inferior (lat. linea inferior) v.
linea descedens
lineja lateralis (lat. linea lateralis)
zool. bona linija u riba, tj. sa svake
strane tijela po jedna linija kojom
prolazi posebno osjetilo
lineja medija (lat. linea media) anat.
srednja linija tijela
lineja superior (lat. linea superior) v.
linea ascendens
lineta (fr. lunette) dalekozor; staklo za
poveavanje; naonjaci (kod konja);
fort. mala istaknuta utvrda ispred
rovova u obliku polumjeseca; arhit.
polukruno polje na zidu, iznad pro-
zora, vrata i dr., esto ukraeno a-
rama i slikama u boji; prozori, ot-
vor na svodu u obliku polumjeseca;
polukruna slika iznad kakve vee
slike (na oltaru)
lingula (lat.) mali jezik, jeziac; zool.
koljka iz reda ramenonoaca
lingvafon (lat. lingua jezik, fone glas)
serija gramofonskih ploa ili kaseta
na koje je snimljen potpuni teaj za
uenje nekog stranog jezika (kod nas
se esto uje pogrean oblik: linga-
fon)
lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se
tie jezika, koji pripada jeziku
lingvian (lat. lingua jezik) jezini, go-
vorni, koji se tie govora, koji je u
vezi s govorom
lingviforman (lat. lingua jezik, forma
oblik) jeziast, u obliku jezika
lingvist (lat. lingua jezik, fr. linguiste)
jeziar, poznavatelj jezika, onaj koji
se bavi prouavanjem jezika
lingvistiki (fr. linguistique) koji se ti-
e znanosti o jeziku, koji pripada zna-
nosti o jeziku
lingvistika (fr. linguistique) znanost o
jeziku, znanost analitikog karakte-
ra kojoj je zadatak svestrano ana-
lizirati injenice koje je prikupila fi-
816 linoleum
lologija, utvrditi njihove veze i uzro-
ke, i tako otkriti i utvrditi opu za-
konitost u ivotu i razvitku jezika
linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz,
red, nit; mat. idealno prostiranje u
duinu, bez debljine i irine; u mat.
i zem. ekvator; u genealogiji i zna-
nosti o nasljeivanju: niz srodstava
koji potjee od jednog zajednikog
praoca ili osnivaa porodice (prava,
pobona, uzlazna, silazna linija); voj.
taktiki raspored trupa u dugakoj
fronti i s malom dubinom; regularna
vojska (osim garde); pren. naela ko-
jih se ovjek pridrava u ivotu (on
je ostao na staroj liniji, tj. ostao je
vjeran svojim naelima); takvo shva-
anje nije na liniji = nije u skladu s
naelima, npr. stranke
linijski (lat. linea) koji se odnosi na li-
niju, koji pripada liniji; linijski br-
dovi brodovi koji se upotrebljavaju u
jednoj borbenoj liniji, veliki oklopni
brodovi s 50 do 110 topova; linijska
perspektiva pravilno skraivanje li-
nije i skice predmeta koje treba na-
crtati po zakonima perspektive; li-
nijski sustav glaz. pet paralelnih li-
nija na kojima se piu note
liniment (lat. linimentum) gusta teku-
ina za mazanje i trljanje naprav-
ljena od masnih ulja ili sapuna
Linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od
argonauta, poznat po svom otrom
vidu, skopeo promatram) opt. foto-
grafski objektiv koji daje perspek-
tivno tone slike; aplanat
linkrusta (lat. linum lan, crusta kora)
vrsta linoleuma od koga se izrauju
umjetne kone tapete
links (gr. lynx) zool. ris
linoleum (lat. lan, oleum ulje) materijal
za pokrivanje podova i oblaganje zi-
dova: smjesa od lanenog firnisa ulja
i 50% smole (kolofonija) otopi se i
pomijea s prakom od pluta i mine-
linon
ralnih boja, pa se onda ta masa stavi
na vrstu jutenu tkaninu
linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino
laneno ili pamuno platno od najfi-
nijeg konca, fini batist
Linos (gr. lat. Linus) mit. sin Apolona
i muze Terpsihore, izvrstan glazbe-
nik i pjeva te izuzetno lijep mladi;
simbol lirske tualjke (zbog prerane
smrti)
linotip (engl. linotype) tisk. slagarski
stroj koji odmah izlijeva cijele redo-
ve; usp. monotip
lint (engl. lint) raehani lan, kuina,
svilaa; flanelasta tkanina od pamu-
ka za medikamentozne preparate
(karbol-lint, borlint itd.)
linurgija (gr. linurgia) izraivanje
platna, tkanje platna, platnarstvo
liparija (gr. liparos mastan) med. deb-
ljina, pretilost
lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, hai-
ma krv) med. poveavanje inae ma-
log sadraja masti u krvi, kod tekih
sluajeva eerne bolesti i kroninog
alkoholizma
liphaber (njem. Liebhaber) ljubavnik,
dragi; ljubitelj ega, amater
lipicaneri (njem. Lippizaner) mn. vrsta
poznatih, obino bijelih, punokrvnih
arapskih konja, nazvanih po neka-
danjoj austrijskoj dvorskoj ergeli
Lipica (Lippiza), kod Trsta
lipil (gr. lipos masnoa) kem. materijal
iji oksid stvara bazu masnih ulja
lipoidi (gr. lipos mast, eidos oblik)
kem. veoma razliita tijela, slina
masti, ah koja se, za razliku od ma-
sti, ne mogu pretvarati u sapun
lipoliza (gr. lipos mast, lyo rastapam)
fiziol. rastapanje hranjivih masti u
masne kiseline i sapun tijekom elu-
ane probave, pod utjecajem ui i
guteranog soka
lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma)
med. tumor koji stvaraju masna tki-
va
817 lirist
lipomatoza (gr lipos mast) gomilanje
sala u vezivnom tkivu odnosno u po-
jedinim organima
lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos
duh, dua lipothymia) sjeta, alost,
tuga, neveselost
lipsana (gr. leipo, leipsanon) ostatak
svetinja, svete moi, relikvije
lipsanografija (gr. leipsanon ostatak,
preostatak, grafo piem) opisivanje
relikvija
lipsanoteka (gr. leipsanon ostatak,
preostatak, theke priuvite, sanduk)
mjesto gdje stoje relikvije
liptajer (njem. Liptauer) vrsta finog ov-
jeg sira koji se proizvodi u Liptovu,
u Slovakoj
liptauer masni mekani ovji ih kravlji
sir (naziv prema njem. Liptau za ime
slovakog okruga Liptov)
lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim)
med. izluivanje masti putem mo-
krae kod neprirodnog spoja mokra-
nih kanala s limfnim ilama
lira (gr. lyra) 2. najstariji glazbeni in-
strument (glazbalo) kod starih Grka,
slian kitari, no s dubljim i punijim
zvukom, najprije s 4 ice, a poslije
sa 7 ica; pren. simbol lirskog pjes-
nitva, pjesnitvo
Lira (gr. Lyra) astr. zvijee na sje-
vernom nebu, s najsjajnijom zvijez-
dom Vegom
lira (lat. libra, tal. lira) 1. novana je-
dinica u Italiji od 100 enteima
liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik
lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, osobito
ljubavnih pjesama
lirika (gr. lyra, lyrike) poet. pjesnika
vrsta koja rijeima izraava pjesni-
kove osjeaje; moe biti: lirika svea-
nog i zanosnog raspoloenja (himna,
oda, ditiramb), lirika istog osjeaja
(osobito ljubavna pjesma), misaona i
promatraka, refleksivna lirika (ele-
gija)
lirist (gr. lyra) svira lire
lirizam 818
lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduev-
ljenje, zanos, toplina; lirski jezik; lir-
sko raspoloenje; pjesniki stil
lirod (gr. lyrodos) pjeva uz liru
lirodan (gr. lyra, eidos) slian liri, u
obliku lire, kao lira
lirska poezija v. lirika
lirski (gr. lyrikos) koji pripada liri; koji
se tie lirike, koji pripada lirici; koji
se moe pratiti lirom; koji se moe
pjevati, koji ima oblik pjesme; pun
osjeaja, njean, koji izraava osje-
aje; lirska pjesma pjesma u kojoj je
glavno izraavanje osjeaja; lirska
poezija v. lirika; lirski pjesnik v. lirik
lisa (gr. lyssa) med. bijes, bjesnilo, oso-
bito: psee bjesnilo; mjehuri, ote-
klina ispod jezika kod bijesnih pasa
lisans (fr. licence) fakultetski stupanj
u Francuskoj, diplomski ispit
lisansje (fr. licencie) onaj koji je polo-
io lisans, diplomirani student fakul-
teta u Francuskoj
liscio it. lijo (tal.) glaz. jednostavno,
prirodno, glatko
lisodegma (gr. lyssa bjesnilo, degma
ugriz) med. ugriz bijesnog psa
lisodegmus (gr. lyssa, degma) med. v.
lisodegma
lista (fr. liste, tal., p., lat. lista) popis
listerioza (gr. lysseter bijesan, mahnit)
vrsta encefalitisa kod domaih ivo-
tinja (kod ovjeka rijetko); listereloza
l'isteso tempo (tal.) glaz. isti tempo
(kad se u nekom glazbenom djelu
takt mijenja, ali i dalje ostaje isti
tempo)
listrin (fr. lustrine) peeni krob, koji
se upotrebljava za apretiranje tka-
nina da bi im se dao sjaj
litagogi (gr. lithos kamen, ago tjeram)
mn. med. sredstva koja pomau izba-
civanje kamena
litanija (gr. litaneia molitva, prekli-
njanje) molitva koja se pjeva ili go-
vori; crkvena alopojka, tubalica;
literatura i
pren. dugo i dosadno ponavljanje,
gnjavljenje, zanovijetanje
litantraciti (gr. lithos kamen, anthrax
ugljen) mn. okamenjene biljke u ka-
menom ugljenu
litantraks ( gr. lithos kamen, anthrax
ugljen) kameni ugljen
litar v. litra
litargir (gr. lithos kamen, argyros sre-
bro) olovni oksid (PbO) koji se dobiva
izlaganjem otopljenog olova zranoj
struji
litaura (gr. poly mnogo, taurea bub-
njevi od volujske koe) glaz. instru-
ment za udaranje, sastoji se od dviju
metalnih polukugala presvuenih ko-
om
litera (lat. littera, sanskr. likh) slovo;
ad literam (lat. ad htteram) doslovno,
bukvalno; in literam (lat. in htteram)
abecednim redom, po abecednom re-
du
literalan (lat. litteralis) doslovan, od ri-
jei do rijei; literalni kontrakt ugo-
vor kod kojega izdavatelj ugovora ve
samim podneskom postaje obvezan;
literalna metoda metoda sricanja u
nastavi itanja (za razliku od tzv.
"glavne metode")
literalist (lat. littera) onaj koji se kruto
dri napisanog, cjepidlaka
literalizam (lat. littera slovo) doslov-
nost, zanemarivanje duha i duhovnog
rada zbog krutog i slijepog pridr-
avanja napisanog
literaran (lat. litterarius) koji se odnosi
na knjige, koji je u vezi s knjigama,
koji spada u pismenost; knjievan,
koji ima knjievnu vrijednost, koji je
od znaaja za knjievnost; literarna
povijest povijest pismenosti i knjiev-
nih djela jednog naroda
literat (lat. litterator) onaj koji se bavi
knjievnou, koji poznaje knjiev-
nost, knjievnik
literatura (lat. litteratura) knjievnost,
pismenost uope; osobito: lijepa knji-
litere
evnost, pjesnitvo; struna litera-
tura ona koja obuhvaa samo poje-
dine struke (npr. tehnika, medicin-
ska, glazbena, vojna, filozofska, pe-
dagoka literatura)
litere (lat. litterae) mn. slova; pismo,
pismeni sastav, rukopis; knjige, knji-
evnost; uenost, znanost
literija (gr. lyo ublaim, lat. lyteria)
lat. med. predznaci povoljnog i sret-
nog obrata u razvoju opasnih bolesti
literomanija (lat. litterae spis, gr. ma-
nia pomama, strast) strast za pisa-
njem, osobina onoga koji voli mnogo
pisati
litica (gr. lithos kamen) visoka strma
stijena, hrid, hridina
litigacija (lat. litigatio) parnica, spor;
parnienje, sporenje, suenje; prepi-
ranje
litigant (lat. litigans) prav. onaj koji
vodi spor, parnina strana, parniar
litigiozan (lat. litigiosus) parnini, spo-
ran, koji je u sporu; koji se voli par-
niiti, parniarski
litigiozitet (lat. litigiositas) spornost,
sumnjivost neke stvari; litigioznost
litigirati (lat. litigare) svaati se, par-
niiti se, suditi se, voditi spor
litija (gr. litaneuo molim, prosim) u
pravosl. crkvi: 1. molitva uoi nedje-
lje i blagdana; 2. povorka vjernika
sa sveenstvom i crkvenim barja-
cima, kao manifestacija pobonosti,
za velike blagdane; 3. povorka (kao
pod 2.) kao poseban obred za pre-
stanak kie, sue, rata, kakve zaraz-
ne bolesti itd.
litijaza (gr. lithiasis kamen u mokra-
nom mjehuru) med. stvaranje kame-
na u mokranom mjehuru
lito- (gr. lithos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: kamen, stijena
litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hi-
tac, od balio bacam) ubijanje kame-
njem, kamenovanje
819 litografika
litodendron (gr. lithos, dendron drvo)
okamenjeno drvo, kameno drvo
litodijaliza (gr. lithos, dialysis razlu-
ivanje, rastapanje) med. rastapanje
kamena u mokranom mjehuru
litofag (gr. lithos, fagein jesti, derati)
onaj koji jede ili gloe kamen
litofagija (gr. lithos, fagein jesti, de-
rati) jedenje (ili: gutanje) kamenja
litofanija (gr. lithos, faino svjetlim) iz-
radba slika na tankim, neglaziranim
ploama od porculana; litofani su sli-
ke utisnute u ploe i, kad se svjetlost
kroz njih probija, daju stupnjevite
prijelaze svjetlosti i sjena (slue kao
ukras na prozorima, eirima, svje-
tiljkama itd.)
litofil (gr. lithos, fyllon hst) okamenjen
list
litofiti (gr. lithos, fyton biljka) mn. oka-
menjene biljke
litofize (gr. lithos, fyo postajem) mn.
geol. povelike upljikave lopte od
koncentrino naslaganih ljusaka kri-
staliziranog silicija
litogenija (gr. lithos, genos od gigno-
mai nastajem, postanem) jedan od
najvanijih dijelova ope geologije ko-
ji prouava nastanak stijenja i ka-
menja; petrogenija
litoglif (gr. lithoglyfos) klesar; kamen
koji slui za ukras
litoglifika (gr. lithos, glyfo urezujem,
kleem) klesarska vjetina
litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, is-
klesan) v. litoglif
litogliptika (gr. lithos, glyfo urezujem,
kleem) v. litoglifika
litograf (gr. lithos, grafo piem) crta
(ih: pisac) na kamenu
litografija (gr. lithos, grafia) vjetina
da se crtei, slova i dr., izraeni na
kamenu, umnoavaju pomou poseb-
nog tijeska; opisivanje kamenja
litografika (gr. lithos, grafike) vjetina
itanja (ili: pisanja, tiskanja) na ka-
menu; v. litografija
litografirati 820
litografirati (gr. lithos, grafo) tiskati
ili crtati i slikati na kamenu, pa on-
da otiske s toga kamena umnoava-
ti; miner, opisivati kamenje
litografski (gr. lithos, grafo) koji se
tie litografije, izraen putem lito-
grafije; koji se odnosi na opisivanje
kamenja; litografski kamen posebni
kamen kriljevac za uporabu u lito-
grafiji
litoidan (gr. lithos, eidos oblik) slian
kamenu, kao kamen, kamenast
litoklast (gr. lithos, klao lomim, raz-
bijem) med. instrument za razbija-
nje kamenia u mokranom mje-
huru
litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje)
mn. geol. pukotine koje se, utjecajem
raznih geodinamikih sila, stvaraju
na Zemljinoj kori
litokoletian (gr. lithokolletos) opto-
en, ukraen dragim kamenjem
litokromija (gr. lithos, chroma boja)
vjetina slikanja na kamenu uljenim
bojama i skidanja naslikanog na
platno, otisak u boji snimljen s ka-
mena; kromolitografija
litoksilon (gr. lithos, xylon drvo) mi-
ner. okamenjeno drvo
litolabon (gr. lithos, lambano hvatam,
uzmem) med. instrument za vaenje
kamena iz mokranog mjehura
litolatrija (gr. lithos, Iatreia oboava-
nje) oboavanje kamenja, vrsta feti-
izma
litolog (gr. lithos, logos) poznavatelj
kamenja, znanstvenik koji se bavi
prouavanjem nastanka i prirode sti-
jena i kamenja; petrolog
litologija (gr. lithos, logia) znanost o
nastanku i prirodi stijena i kamenja;
poznavanje stijenja i kamenja; petro-
logija
litomantija (gr. lithos, manteia prori-
canje) proricanje (ih: gatanje) po ka-
menju, ili po poloaju kamenja
litotomist
litGmorfi (gr. lithos, morfe oblik) mn.
kamenje koje ima oblik neega (ivo-
tinje, ovjeka, glave i dr.)
litonefroza (gr. lithos, nefros bubreg)
med. bolest uzrokovana kamenom u
bubrezima
litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje,
trljanje) mn. med. v. litotriptika
litopedion (lat. lithos, pais, paidos di-
jete) med. u sluajevima izvanma-
ternine trudnoe: obamrli zametak
koji se, u trbunoj upljini, pretvorio
u vapnenac
litoralan (lat. litus morska obala, lito-
ralis) primorski
litorale (lat. litorale) primorje
litosfera (gr. lithos, sfaira lopta) geol.
tvrdi plat Zemljine kore
litosteje (gr. lithos, osteon kost) mn.
okamenjene kosti
litostratum (gr. lithos, lat. stratum
pod) pod izraen u mozaiku
litota (gr. litotes nepretjeranost, jed-
nostavnost) poet. ublaavanje, uma-
njivanje, jedan od tropa pjesnikog
stila u kojem se prave rijei zamje-
njuju slabijim i suprotnim izrazima,
tj. kad se uporabi blai izraz da bi
se ono o emu se govori utoliko vie
i jae istaknulo, npr. nije loe (tj. do-
bro je), dobro nije (tj. loe je)
litotamnij (gr.) rod crvenih algi
litotipografija (gr. lithos, typos otisak,
grafia) prenoenje tiskanog teksta na
kamen i umnoavanje po metodi izu-
mitelja, brae Dupont, u Parizu
litotom (gr. lithos, tomos otar, koji
ree) med. instrument za rezanje ka-
mena u unom ili mokranom mje-
huru
litotomija (gr. lithos, tomia rezanje)
med. operacija koja se sastoji u raz-
rezivanju ili neposrednom rezanju
kamena u unom ili mokranom
mjehuru
litotomist (gr. lithos, tomia rezanje)
kirurg, lijenik-specijalist za vaenje
litotrintist
kamena iz unog ili mokranog mje-
hura
litotrintist (gr. lithos, lat. tero tarem,
trljam, tritum) med. lijenik-specija-
list za vaenje kamena iz unog ili
mokranog mjehura
litotripcija (gr. lithos, lat. tero tarem,
trljam, tritum) med. razbijanje (ili:
drobljenje) kamena u unom ili mo-
kranom mjehuru
litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje)
med. razbijanje kamena u unom
ili mokranom mjehuru
litotriptika (gr. lithos, tripsis trljanje)
mn. sredstva za razbijanje ili usitnja-
vanje kamena u unom ili mokra-
nom mjehuru
litotriptor (gr. lithos, tribo trljam)
med. instrument za razbijanje i usit-
njavanje kamena u unom ili mo-
kranom mjehuru
litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum)
med. v. litotriptor
litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) mn.
zool. koraljne ivotinje, koralji
litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom
sustavu mjera: jedinica za mjerenje
obujma tekuine, iznosi priblino ku-
bini decimetar (skraeno: 1)
litrametar (fr. htre, gr. metron mjera,
mjerilo) sprava za odreivanje speci-
fine teine tekuine
litura (lat. htura) precrtavanje, brisanje
ili popravljanje onoga stoje napisano;
precrtano, izbrisano ili popravljeno
mjesto
liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Ate-
ni: radovi koje su graani o vlasti-
tom troku morali obavljati u korist
drave; u crkv. jeziku: sluba Boja,
bogosluje
liturgija (gr. lithos, ergon djelo, posao)
1. preraivanje kamena; poznavanje
kamena, kemija kamena
liturgika (gr. leiturgike) 2. nauk o bo-
goslunim radnjama i bogosluju, o
bogoslunom ritualu
821 lizeza
liturgika (gr. lithos, ergon djelo, rad)
1. primijenjen nauk o kamenu, nauk
o preraivanju kamena i minerala
uope
liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med.
izbacivanje kamena ili pijeska putem
mokrae
livan (gr. libanos od hebr. lebonah bi-
jel) tamjan
live (fr. livet) posljednji po redu igra u
biljaru
lividan (lat. lividus) olovne boje, modar,
modrikast, boje kao zemlja; pren. za-
vidan, zloban, pakostan
lividitet (lat. lividitas) olovna boja, mo-
drina; pren. zavist, pakost
living-room it. living-rum (engl. liv-
ing ivot, ivljenje, room soba, pro-
storija) dnevna soba, soba za dnevni
boravak
livor (lat. livot) med. modrica
livra (fr. livre) funta = livra sterlinga;
v. sterling
livreja (fr. livree, tal. livrea, p. librea)
prvobitno: ogrta i dr. koje je fran-
cuski kralj u posebno sveanim pri-
likama davao svojim stjegonoama i
gardistima; kasnije: odijelo koje nosi
posluga i vratar u jednoj otmjenoj
kui, dvoru itd., sluiteljska unifor-
ma
livrezon (fr. livrasion, lat. liberatio) trg.
isporuka, predaja (robe)
liza (gr. lysis razrjeenje) razrjeenje,
otkup, osloboenje; med. postupno
oslabljenje simptoma bolesti, osobito
groznice (supr. kriza)
lizerginska kiselina proizvod dobiven
od jednoga parazita na rai (lat. Se-
cale cornutum); v. LSD
lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gor-
nja haljina koja se oblai pri itanju;
oznaiva od kartona, znaka, obi-
no u obliku noia, za oznaavanje
strane u knjizi na kojoj se stalo u
itanju bookmark; stol za itanje
lizijeran 822
lizijeran (tal.) lako lomljiv, krhak, krt
Lizistrata (gr. lysis razrjeenje, stra-
tos vojska) poznata komedija staro-
grkog pisca Aristofana (445385
pr. n. e.) ija je osnovna ideja miro-
tvorstvo
lizoform (gr. lysis rastapanje, lat. for-
ma, oblik) kem. dezinfekcijsko sred-
stvo, napravljeno od formaldehida i
sapuna
lizol (gr. lysis rastapanje, lat. oleum
ulje) kem. veoma jako dezinfekcijsko
i antiseptiko sredstvo, dobiva se mi-
jeanjem krezola s ricinusovim ili la-
nenim uljem, otrovno
loa (p.) kratki uvodni prikaz u srednjo-
vjekovnom kazalitu (glumci su na-
javljivali sadraj drame koju e odig-
rati); vesela gluma kao uvod u dram-
sku izvedbu
lob (engl.) port, u tenisu; udarac koji
se izvodi oborenim reketom okrenu-
tim uvis; lopta baena visoko
lobby it. lobi (engl.) predvorje (osobito
parlamenta); lobist politiar koji pri-
vatnim razgovorima nastoji pridobi-
ti zastupnike za svoju (ih: odreenu)
politiku
lobektomija (gr.) med. kirurko ukla-
njanje jednoga renja oboljelog or-
gana (plua, jetara, titnjae)
lobelija bot. vrsta tropske vrtne biljke;
sadri alkaloid lobelin koji slui za
lijenje astme (naziv po flandrijskom
botaniaru M. de l'Obelu)
loberan (lat. lobus reanj, krilo) med.
koji se tie cijelih plunih krila; lo-
berna pneumonija upala plunih kri-
la
lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) anat.
koji se tie jednog dijela plunih kri-
la
lobuli (lat. lobuli) mn. anat. pluna kril-
ca
lobus (lat. lobus, gr. lobos) anat. pluno
krilo
lodi
loc (njem. Lotse) brodar koji, kao dobar
poznavatelj vodenih putova, sprovo-
di lae kroz opasna mjesta
loch it. loh (engl.) 1. jezero; 2. morska
uvala; fjord; Loch Ness jezero u sje-
verozapadnoj kotskoj u kojem je,
navodno, viena neka golema i ne-
poznata vodena ivotinja
loci (lat. loci, locus) mn. mjesta; ad loca
it. ad loka (lat.) na svoja mjesta
sjednite; loci memoriales it. loci me-
morijales (lat.) mjesta koja treba ui-
ti napamet
locij (lat. lotium) med. mokraa, urin
locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupa-
nje, ienje; lotura
locirati (lat. locare) metnuti na jedno
mjesto, smjestiti, namjestiti; dati na
zajam, posuditi, npr. novac; izdati
pod najam, dati pod zakup; prav. od-
rediti vjerovnike steajne mase
loco it. loko (lat.) na mjestu, u mjestu;
umjesto, namjesto; loco sigilli it.
loko sigili (lat.) mjesto peata (kao
kratica: L. S.); loco laudato ili loco
citato it. loko laudato, citato (lat.
loco laudato, citato) na navedenom
ili na oznaenom mjestu (kao kratica:
1. 1., 1. c.) trg. mjesto gdje se roba
prodaje
loco roba it. loko roba trg. roba koja
se nalazi na tritu
locomotion it. loukomoun (engl.) "mi-
canje", vrsta suvremenog plesa
locum tenens it. lokum tenens (lat.)
onaj koji dri mjesto; zastupnik,
upravitelj, zapovjednik, ef
lod (engl. load) engl. mjera za ito = 5
kvartera = 14,539 hl; kao mjera za
drvo = 40 engl. kubinih stopa (= 1,13
cbm) za nepreraeno drvo, a 50 ku-
binih stopa (= 1,41 cbm) za prera-
eno; kao mjera za teinu = 2240
funti = 1016 kg
lodi (njem. Loden) sukno od grube vune,
osobito za portska odijela
loa
loda (tal. loggia) = loa; osobito: pokri-
ven i poluotvoren hodnik, u prizem-
lju ih na katu, oko neke kue, gale-
rija, hodnik sa svodovima
log (njem. Logge, engl. log) pom. instru-
ment za mjerenje brzine brodova
logaedski stihovi (gr. logos rije,
aoide pjevanje, pjesma) metr. stihovi
kod kojih su sjedinjene stope raznih
ritmova, npr. daktilski i trohejski, pa
izgleda kao da stoje u nekoj sredini
izmeu pjesnikog (aoide) i proznog
(logos) ritma
logaritam (gr. logos odnos, arithmos
broj, lat. logarithmus) mat. logaritam
jednog broja (z) za neki osnovni broj
ili osnovu, bazu (b), zove se ekspo-
nent (izloitelj) koji nam pokazuje
kojoj je potenciji, stupnju baze b, jed-
nak broj z. Ako je dakle z = b1, onda
je 1 = log z (za bazu b). Tako je,
primjerice, po obinom, Briggsovom
ili dekadnom sustavu logaritama (s
bazom: b = 10) 1 log. od 10, 2 log. od
100, 3 log. od 1000, 5 log. od 100.000
itd. budui da su brojevi 10, 100,
1000 itd. prva, druga, trea itd. po-
tencija od 10
logaritamski (gr. logarithmos) mat,
koji se tie logaritma; logaritamske
tablice knjiga u kojoj su izraunani
logaritmi jednog sustava brojeva
logaritmika (gr. logarithmos) mat.
nauk o logaritmima; v. logaritam
logat (tur.) rjenik
loger (njem. iz niz. logger, lugger) pom.
mali obalni jedrenjak s jednim do tri
jarbola
logi- (gr. logizomai mislim, sudim)
predmetak u sloenicama koji ozna-
ava neto u vezi s miljenjem, su-
enjem, prosuivanjem
logicitet (gr. logike, lat. logicitas) ka-
rakter onoga to je logino; supr. fak-
ticitet
logicizam (gr. logikos razumni, logi-
ki) fil. nauavanje (ili: metoda) koja
823 logodijareja
logiku ini osnovom, naelom filo-
zofije; supr. psihologizam
logian (gr. logikos) koji je u skladu
sa zakonima miljenja, koji pravilno
misli, dosljedan u miljenju i rasu-
ivanju
logiar (gr. logike) uitelj pravilnog
miljenja; onaj koji pravilno misli,
razuman, razborit ovjek
logiki (gr. logike) koji se tie logike,
koji pripada logici, koji je u vezi s
logikom
logija (gr. logos slovo, pojam, razlog,
odnos, uenje) zavrna rije u sloeni-
cama, znai: znanje, nauavanje, zna-
nost, npr. bio-logija, psiho-logija, so-
cio-logija, filo-logija itd.)
logika (gr. logos, razum; odnos; pojam,
logikos koji se tie razuma, razumni,
logike sc. techne vjetina) fil. znanost
0 zakonima miljenja, tj. o onim za-
konima miljenja kojih se valja pri-
dravati pri stjecanju znanstvenih
spoznaja; u uem smislu: znanost o
prirodi i postanku pojmova, sudova i
zakljuaka; pren. zdravo miljenje i
rasuivanje, dosljednost u miljenju
1 rasuivanju; logika injenica zako-
nitost u prirodnom zbivanju
logistika (gr. logistike) vjetina rau-
nanja pomou slova (umjesto brojki),
algebra; vjetina izvoenja zaklju-
aka, sposobnost zakljuivanja; voj.
znanost koja ui kako se prorau-
navaju vrijeme i prostor koji su po-
trebni da bi se izveo kakav taktiki
pokret
logo- (gr. logos) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: rije, govor; ra-
zum, um
logodedalija (gr. logos, daidallo ure-
sim, krasim) slatkorjeivost, krasno-
rjeivost, vjetina govora
logodijareja (gr. logos, diarreo pro-
tjeem, istjeem) bujica rijei bez
smisla, pretjerano govorenje, pretje-
rana opirnost u govoru
logofor
logofor (gr. logos, foreo nosim) preno-
sa rijei, cijev za govor, telefon
logograf (gr. logografos) kroniar, po-
vjesniar, naziv za najstarije grke
povjesniare koji su pisali pouzdane
ili potvrene vijesti i predaje o osni-
vanju pojedinih grkih gradova i si.
u prozi, za razliku od pjesnika (poie-
tes), npr. Herodot i njegovi prethod-
nici: Hekatej, Ferekid i Helanik
logografija (gr. logografia) kroniar-
stvo, povjesniarstvo, pisanje naj-
starije povijesti na osnovi pouzdanih
predaja itd; usp. logograf
logogram (gr. znak ih slovo koje pred-
stavlja cijelu rije; v. sigla
logogrif (gr. logos, grifos zagonetka)
zagonetka slovima kod koje rije, is-
putanjem, dodavanjem ili mijenja-
njem jednog slova, dobiva razliita
znaenja; pren. zamrena, nejasna
stvar, zagonetna osoba
logoklonija (gr. logos govor, rije, ma-
chia borba, bitka) borba rijeima,
prepirka
logokracija (gr. logos razum, kratos
vladavina) vladavina razuma
logolatrija (gr. logos, Iatreia oboava-
nje) pretjerano potovanje rijei ih
razuma, vjera u svemo razuma
logomah (gr. logomacheo prepirem se)
onaj koji se bori rijeima, shvaa-
njima
logomahija (gr. logomachia) borba ri-
jeima, prepirka, svaa
logomanija (gr. logos, mania pomama,
ludilo) pretjerana govorljivost (esto
znak duevne bolesti)
logoneuroza (gr. logos, neuron ivac)
med. poremeaji u govoru zbog po-
grenog oblikovanja misli
logopatija (gr. logos, pathos bolest)
med. v. logoneuroza
logopedija (gr. logos, paideia odgoj)
vjebanje izgovaranja rijei i govora
(kod gluhonijemih)
logor (njem. Lager) voj. v. lager
824 lohioragija
logoreja (gr. logos govor, rije, rheo
teem) med. bolesna brbljavost, bes-
mislena bujica rijei
logos (gr. logos) rije, govor; um, ra-
zum, mo miljenja i rasuivanja;
odnos; u stoikoj filozofiji: boanski
razum koji vlada svemirom i proima
ga; u idovskoj i aleksandrijskoj re-
ligioznoj filozofiji: boanska stvara-
laka snaga i promisao; u kranskoj
teologiji: boanska priroda Isusa Kri-
sta (u Ivanovom Evanelju). Po He-
raklitu: sve tee, ali otac ili kralj ovo-
ga tijeka je rat, tj. opreka suprot-
nosti; u vjenom unitenju i ponov-
nom stvaranju vlada nepromjenjivo
jedinstvo logos, svjetski um ili
svjetski zakon
logoka (ma. lugas sjenica) loza koja
se penje po drvenom kosturu i obli-
kuje sjenicu, hodnik i si.
logotet (gr. logotheteo traim raun od
koga, logos raun, tithemi stavljam)
pisac; pisar, brzopisac; visoki inov-
nik, kancelar u Bizantu
logotip (gr. logos, typos otisak) vie
slogova ih itavih rijei lijevanih za-
jedno
logozofija (gr. logos, sofia poznavanje,
znanje) znanje (ih: poznavanje) rijei,
temeljito i svestrano poznavanje ri-
jei
Lohengrin it. Loengrin viteki lik iz
starogermanske prie (vitez svetoga
Grala), sin Parsifalov
lohija (gr. locheia raanje, porod) med.
sluzasta, ispoetka malo sukrviava
tekuina koja izlazi iz maternice ro-
dilja i traje 3 do 6 tjedana (to je za-
pravo ienje rodilja nakon poro-
aja, a dolazi od ponovnog stvaranja
sluznice u maternici, koja se zbog
poroaja bila istroila i propala)
lohioragija (gr. locheia raanje, porod,
regnymi prskam, pucam) med. krva-
renje maternice nakon poroaja
lohodohij
lohodohij (gr. lochos porod, docheion
primalite, mjesto za primanje) med.
rodilite, zavod (ili: bolnica) za rodi-
Ije
loimijater (gr. loimos kuga, iatros li-
jenik) lijenik koji lijei kugu
loimografija (gr. loimos kuga, grafia)
opis, opisivanje kuge
lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski,
lat. legalis) vjeran, iskren, odan; e-
stit, astan, poten; ispravan, pravi-
an, propisan
lojalist (fr. loyal) vjeran (ili: odan, is-
kren) ovjek; = rojalist, osobito onaj
koji je u sjevernoamerikom ratu os-
tao vjeran engleskom kralju
lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost,
vjernost, podanika vjernost; esti-
tost, asnost, potenje; ispravnost,
pravinost; zakonitost, propisnost
lojd (engl. Lloyds, Lloyd) naziv drutava
za razvrstavanje brodova radi pomor-
skog osiguranja i pomorskog prije-
voza (naziv po Edwardu Lloydu, pot-
kraj XVII. st., posjedniku jedne ka-
vane u Londonu, koja se nalazila u
blizini burze i u kojoj su se sastajali
pomorci i trgovaki posjednici, oso-
bito radi osiguranja brodova i prije-
voza, kao i radi primanja i davanja
obavijesti). Ovo londonsko drutvo
kasnije se razvilo u osiguravajue, a
od 1834. bavi se i razvrstavanjem po-
morskih brodova, ima svoj veliki
obavjetajni ured za trgovaka i po-
morska pitanja, izdaje svoj list itd.
Po ugledu na ovo, osnovana su udru-
enja sa slinim ciljevima i u nekim
drugim europskim dravama (Itali-
ji, Njemakoj, Rusiji)
lojtra (njem. Leiter) ljestve; pren. vi-
soka ena ili mukarac
lokabilitet (lat. locabilitas) skladnost
s prilikama i prirodom jednog mjesta
lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzi-
manje pod zakup ili najam, iznaj-
mljivanje; zakupnina, najam
825 lokarda
lokajata (sanskrt.) staroindijsko nau-
avanje o etiri osnovna elementa
(vatra, voda, zemlja, zrak); nijee tra-
dicionalne autoritete i ivot nakon
smrti
lokal (lat. locale) prostor, prostorija,
mjesto; prostorija ureena za neku
svrhu (prodavaonicu, radionicu, ita-
onicu, gostionicu, kavanu); vlak ili
stalno prijevozno sredstvo (autobus,
brod) jednog grada i njegove blie
okolice
lokalan (lat. localis) mjesni, prostorni;
koji je ureen prema jednom mjestu,
koji odgovara potrebama ili prili-
kama jednog mjesta i njegovog po-
loaja, koji pripada jednom mjestu,
koji se nalazi ili upotrebljava u jed-
nom mjestu, koji ima vanosti samo
za jedno mjesto; lokalna vlast mjesna
vlast; lokalni list mjesni hst, tj. onaj
koji se bavi poglavito prilikama
mjesta u kojem izlazi; lokalni pa-
triotizam ljubav prema zaviaju, u
uem smislu, i svemu to je u njemu
i to iz njega dolazi; lokalni promet
unutranji promet jednog grada ili
opine
lokalitet (lat. localitas) mjesto, predjel,
kraj (s obzirom na njegove posebne
prilike, njegov poloaj i dr.)
lokalizacija (lat. localisatio) ograni-
enje na odreeno mjesto, na ui pro-
stor, npr. bolesti, poara, rata itd.;
odreenje mjesta gdje se neto zbiva
lokalizirati (lat. localisare, fr. localiser)
ograniiti (ili: ograniavati) na odre-
eno mjesto, npr. rat, bolest, poar
itd
lokanda (tal. locare, locanda) soba za
izdavanje, gostionica, krma, svrati-
te (u Italiji, Grkoj i nekim dalma-
tinskim gradovima)
lokarda (tal. lacerto, lanzardo) zool. vr-
sta morske plave ribe; plavica, skua,
grancat
lokarij
lokarij (lat. locarium) zakupna cijena,
zakupnina, stanarina, najamnina
lokat (lat. locatum) ono to je dano u
zakup ili pod najam
lokatar (lat. locatarius) zakupnik sta-
na, stanar, najmoprimac
lokativ (lat. locativus sc. casus) gram.
mjesni pade, esti pade
lokativni (lat. locativus) gram. koji se
odnosi na lokativ, npr. nastavak
lokator (lat. locator) iznajmljiva, iz-
davatelj pod zakup ili pod najam
lokatorij (locatorium) v. lokarij
lokaut (engl. lock-out) iskljuenje, kad
poslodavci, da bi suzbili trajk i na-
tjerali radnike na umjerenost, otpu-
ste sve radnike ili samo jednu sku-
pinu radnika iz jednog ili vie po-
duzea; supr. trajk
lokna (njem. Locke) kovrica, uvojak
(kose)
lokocesija (lat. lococessio) pravljanje
mjesta, ustupanje, uklanjanje s mje-
sta
lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za
jedno mjesto) nepokretnost, nepo-
minost, neprenosivost
lokomobil (lat. loco mobilis s mjesta
pokretljiv) prijenosni (ili: pokretni)
parni stroj
lokomobilan (lat. loco mobilis s mjesta
pokretljiv) sposoban za mijenjanje
mjesta, s mjesta pokretljiv, prijeno-
san, pomian
lokomobilitet (lat. locomobilitas) po-
kretljivost s mjesta, pominost
lokomocija (lat. locomotio) kretanje s
jednog mjesta na drugo, pokretanje
lokomotiva (lat. locomotiva) vuni
transportni stroj na kotaima za po-
kretanje eljeznikih vlakova po tra-
nicama, eljezniki stroj
lokomotivitet (lat. locomotivitas) po-
kretljivost, sposobnost kretanja
lokomotivni (lat. locomotivus) koji mo-
e izazvati mijenjanje mjesta, koji
pokree ili pomie s mjesta
826 lombardi
lokomotor (lat. locomotor) elektrina
lokomotiva
lokomotoran (lat. locus mjesto, motor)
koji slui za pokretanje s mjesta, koji
se tie pokretanja s mjesta
lokris (engl. locchreas) platno iz Irske
loksartroza (gr. loxos kos, arthron la-
nak) med. iskrivljenje lanaka
loksodroma (gr. loxos kos, dromos
put) pom. v. loksodromska linija
loksodromska linija pom. dvostruka
krivulja koja se, povuena povrinom
jedne lopte ili jednog eliptinog sfe-
roida i presijecajui pod istim kutom
sve meridijane, pribliava polu u ob-
liku spirale
loksoftalmian (gr. loxos kos, ofthal-
mos oko, loxofthalmos) med. razrok
loksokozmos (gr. loxos kos, kosmos
svijet, svemir) naprava koja pred-
stavlja kretanje Zemlje oko Sunca i
oko svoje osi
lokucija (lat. loqui govoriti, locutio)
govor, izraz, nain izraavanja
lokus (lat. locus) mjesto; locus delicti
it. lokus delikti (lat.) prav. mjesto
gdje je kazneno djelo izvreno; locus
communis lokus komunis (lat.) ope
mjesto, mjesto svakom razumljivo;
locus minoris resistentiae it. lokus
minoris rezistencije (lat.) med. mjesto
slabijeg otpora, tj. mjesto kroz koje
se neka bolest najlake moe uvui
u organizam
lombard (fr. lombard) trg. lombardni
posao davanje zajmova uz zalog po-
kretnog imetka; zaloni zavod, za-
lona banka; zalog. Ovaj kreditni po-
sao dobio je ime po mjenjaima (nov-
arima) iz Lombardije, u Italiji, koji
su, kao pristae Gibelina, poetkom
XIII. st. morah bjeati u Francusku
i prvi se poeli baviti ovom vrstom
posla i osnivati ovakve zavode
lombardi (fr. lombards) mn. priznanice
za zaloene stvari, zaloenice
lombardirati 827
lombardirati (fr. lombard) trg. dati u
zalog, zaloiti
lombardni posao trg. v. lombard
lombr (fr. l'hombre) kartaka igra, pod-
rijetlom iz panjolske, obino izme-
u troje igraa
Lombrozov tip tip ovjeka koji se rodio
sa sklonostima zloinu, roeni zlo-
inac (izraz po talijanskom znanstve-
niku, neurologu i kriminalistu Lom-
brosu Cesareu (18361909) koji se
osobito bavio prouavanjem krimi-
nalnih tipova)
lon-tenis (engl. lawn-tenis) poznata ig-
ra malim gumenim loptama, engles-
kog podrijetla
longaniman (lat. longus dug, animus
duh, dua) strpljiv
Longchamp it. Lonan (fr.) mjesto u
Bois de Buologne, kod Pariza, gdje
je ranije bilo trkalite; otuda: trka-
lite, trkaka staza
longeta (fr. longuette) duga i uska plat-
nena vrpca za komprese i gipsane
zavoje
longimetrija (lat. longus dugaak, gr.
metria mjerenje) mjerenje duina
longituda (lat. longitudo) duina, zem-
ljopisna ili astronomska duina
longitudinalan (lat. longitudinalis) uz-
duni; koji se odnosi na duinu; lon-
gitudinalni valovi fiz. uzduni valovi,
tj. valovi koji se prostiru u smjeru
poremeaja ravnotee djelia elas-
tine sredine (supr. transverzalan)
longplejka (engl. long play duga igra,
dugo sviranje) gramofonska vinilna
ploa na 33,5 okretaja s desetak pje-
sama
lord (engl. lord, staroengleski = uvar
kruha: loaf) gospodin; u uem smislu;
lan engl. Gornjeg doma, per; po-
asna titula engl. visokog plemstva
po rangu ispod vojvode (markiza, gro-
fa, vikonta i baruna); slubena titula
nekih visokih dravnih inovnika
los
(lord-admiral, lord-kancelar i dr.) i
biskupa engleske narodne Crkve
lord-major it. lord-mer (engl.) "gospo-
din predsjednik", titula prvog pred-
sjednika opine gradova Londona i
Yorka
lordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza
lordotian (gr. lordos) med. iskrivljen
naprijed, grbav
lordoza (gr. lordosis) med. savijenost
kraljenice naprijed, nagnutost, po-
vijenost tijela naprijed
lordship it. lordip (engl.) dostojanstvo
lorda; gospodstvo, gospodarstvo,
vlast; your lordship it. jor lordip
(engl.) u oslovljavanjima: Vae go-
spodstvo
Lorelaj (njem. Lorelei) veoma strma sti-
jena na desnoj obali Rajne, visoka
200 m, znamenita po svom odjeku,
nekada je brodarima bila veoma opa-
sna; po mitologiji, boravite i ime jed-
ne vodene vile, koja je svojim pje-
vanjem primamljivala brodare dok
im se lae ne bi razbile o stijenu (te-
ma mnogih pjesnikih i glazbenih
djela)
loreta (fr. lorette) malo otmjenija javna
ena u Parizu, fina bludnica (nazva-
na po crkvi Notre-Dame de Lorette,
u ijoj blizini veinom stanuju)
loricirati (lat. loricare) staviti oklop,
oklopiti; kem. ae obloiti ilovaom
da se ne bi na vatri rasprsnule
lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir,
osobito od koe; voj. prsobran, gru-
dobran
lornjet (fr. lorgnette) optiko staklo za
jedno oko, vrsta naoala koje ne stoje
na nosu, nego vise o vratu i uvre-
ne su na jednom, obino lijepo ukra-
enom drku, a stavljaju se pred oi
samo kad zatreba
lornjon (fr. lorgnon) obino poveava-
jue staklo, optiko staklo samo za
jedno oko, monokl
los (rus.) sjeverni jelen, sob, irvas
losion
losion (fr. lotion) pranje, ispiranje; lje-
kovito sredstvo za ispiranje
losos (rus.) zool. vrsta ribe iz roda pa-
strva
lost (engl.) port, izgubljena lopta u gol-
fu
Lot prema Bibliji: ovjek kojega je Bog
zbog njegove estitosti spasio prigo-
dom unitenja Sodome
loto (tal. lotto) poznata drutvena igra
koja se sastoji u izvlaenju brojeva,
tombola, lutrija
lotos (gr. lotos) bot. zvjezdan; naziv
razliitih biljaka s hranjivim i osvje-
avajuim plodovima, posebno biljka
koju su stari Egipani i Indijanci
smatrah svetom, a njezin cvijet sim-
bolom zemlje; ime veeg broja mor-
skih i vodenih rua
lotrak (balt.-slav. lotar skitnica, pi-
janac; rasipnik) v. lumpngloke
lotura (lat. lotura) v. locij; sredstvo
Lourdes it. Lurd (fr.) francuski gradi
na rijeci Gavi, gdje se u 19. st., prema
tradiciji, seljakoj djevojici Bernar-
dici ukazala Bogorodica; danas: jedno
od najveih katolikih svetita
Louvre it. Luvr (fr.) stara kraljevska
palaa u Parizu, na desnoj obali Sei-
ne, od 1793. glavni francuski muzej
s veoma raznovrsnim i bogatim um-
jetnikim zbirkama
lozinka (njem. Losungswort) parola,
geslo, kratka, jasno izraena ideja;
voj. ugovorena tajna rije u straar-
skoj slubi; odziv, doziv, parola
lozung (njem. Losung) utrak, tj. novac
koji u nekoj trgovini ude u blagajnu
u odreenom vremenskom razdoblju
loa (fr. loge, tal. loggia, lat. logia) ko-
libica, kuica, sobica; kaz. zasebno i
pregradama odvojeno mjesto s vie
sjedala; soba za oblaenje glumaca;
u slobodnom zidarstvu: dvorana ili
mjesto gdje se odravaju skuptine i
sastanci, sama skuptina, udruenje
slobodnih zidara u jednoj pokrajini
828 luciditet
ih dravi; zasebna soba za bolesnike
u bolnici za umobolne; pom. sobica,
kabina; u menaerijama: kavez za
divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za
uvara nekog parka; kuica na selu;
kancelarija trgovakog poduzea, po-
slovnica, biro, ured
loi (fr. logis, lat. logicium) stan, kua,
obitavalite, prebivalite
loiranje (fr. logement) stan, stanova-
nje; voj. u opsadnom ratu: utvriva-
nje jedne toke koju su opsjedatelji
osvojili; sama ta utvrena toka; raz-
mjetanje vojnika po kuama
LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid
lizerginske kiseline (lysergamid), jak
otrov, djeluje ve u najmanjim kolii-
nama; upotrebljava se i radi drogi-
ranja
lubin (port.) zool. morska riba kotu-
njaa slina ciplu; brancin
lubitum (lat. lubitum) v. libitum
Lubjanka zloglasna moskovska tam-
nica
lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohot-
ljivost, sklonost bludu
lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubri-
kacija
lubrikacija (lat. lubricatio) izazivanje;
podmazivanje, vlaenje
lubrikancije (lat. lubricantia) mn. sred-
stva koja izazivaju pohotljivost; pred-
meti, slike, spisi i si. koji izazivaju
pohotu; sredstva za smanjivanje tre-
nja izmeu dvaju vrstih tijela
lubrikator (lat. lubricator) mazalica,
sprava za automatsko podmazivanje
strojeva
lucerna (fr. luzerne) bot. biljka iz po-
rodice leptirnjaa, plava djetelina
lucidan (lat. lux svjetlost, lucidus) ja-
san, svijetao, blistav (npr. duh);
svjestan; lucida intervala v. interval
luciditet (lat. luciditas) vedrina, bis-
trina duha; jasnost; svjesnost
lucidnost
lucidnost (lat. lucidatis) v. luciditet
Lucifer (lat. Lucifer = lux, ferre) onaj
koji nosi svjetlost, svjetlonosac; astr.
ime planeta Venere kada se javlja
prije izlaska Sunca, zornjaa, zvijez-
da Danica; vladar tame, poglavica
vragova, sotona, vrag, po alegori-
nom prikazu proroka Izaije (14,12) i
apostola Luke (10,18)
lucimetar (lat. lux, lucis, svjetlost, gr.
metron mjerilo, mjera) instrument za
mjerenje jaine svjetlosti, fotometar;
instrument za mjerenje ishlapljuju-
eg djelovanja suneve svjetlosti
lucrum cessans it. lukrum cesans
(lat.) "izmakla dobit"; u rimskom pra-
vu: teta koja nastaje gubitkom za-
rade koju bi oteeni ostvario da nije
bilo nedoputenog ina neke druge
osobe
luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pa-
muk, vapno i ulje) za sastavljanje ili
zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila
ludisti mn. v. luditi
luditi mn. engleski radnici koji su radili
na suzbijanju besposlice time to su
se sustavno borili protiv uvoenja
strojnog rada, kao najveeg neprija-
telja svoga opstanka (ludizam); na-
zvan po svom voi Luddu, koji je pr-
vi razbio stroj za pletenje arapa
ludizam pokret engleskih radnika u
poetku XIX. stoljea s ciljem uni-
tavanja tvornica i strojeva, koji su
uzrok bijede radnitva (naziv bez po-
tvrde, po radniku Luddu, koji je prvi
unitio jedan stroj). Radi suzbijanja
ludizma u Engleskoj je bio donesen
vrlo strog zakon
Ludolfov broj mat. iracionalan broj
koji pokazuje omjer krunice i nje-
zina promjera, biljei se obino gr-
kim slovom k (pi) i iznosi 3,141592...
(nazvan po matematiaru Ludolfu
van Ceulenu (15401610); k je tran-
scendentan broj
829 Lukrecija
lues (lat. lues) pom. zaraza; lues vene-
rea (lat.) med. v. sifilis
luetiar (lat. lues) med. onaj koji bolu-
je od sifilisa, sifditiar
luf (engl. loof) pom. strana izloena vje-
tru
lufa (ar.) bot. biljka iz porodice bunde-
va; upotrebljava se za izradu uloaka
za cipele
luft (njem. Luft) zrak
luftati (njem. Luft, luften) zraiti, pro-
vjetravati
luftbad (njem. Luftbad) med. zrano
kupanje, lijeenje pomou svjetlosti
i zraka; fototerapija
luftbalon (njem. Luft zrak, fr. ballon)
zrani balon, aerostat
luftgever (njem. Luft zrak, Gevvehr
puka) puka na zrani potisak (puni
se prelamanjem); zrana puka
Lufthansa (njem.) njemaka zrakoplov-
na kompanija
luftlinija (njem. Luft, lat. linea) zrana
linija, tj. najkraa udaljenost izme-
u dvaju mjesta na Zemljinoj povr-
ini
lujdor (fr. louis d'or) "Luj od zlata", fr.
zlatan novac od 20 zl. franaka, na-
zvan po Luju XIII.; usp. napoleon
lujzit bojni otrov iz skupine plikavaca;
uzrokuje ireve na koi
lukati (njem. Luke okance; Luke ru-
pa) potajno gledati, zavirivati
Lukijan (gr. Lukianos) glasoviti grki
satiriar (125180); u svojim se dija-
lozima ruga praznovjerju, mistici i
moralistikom filozofiranju
lukrativan (lat. lucrativus, lucrum do-
bit, korist) koji donosi zaradu, uno-
san, koristan, probitaan
Lukrecija (lat. lucrum dobitak, korist)
prema rimskoj tradiciji: ena Tarkvi-
nija Kolatina koja se ubila kad ju je
obeastio Seksto Tarkvinije, lan
kraljevske porodice; to je bio povod
za pobunu i ukidanje kraljevstva
luks
luks (lat. lux, lucis svjetlost, svjetlo) fiz.
jedinica za mjerenje jakosti rasvje-
te: jedan luks ima povrinu koja je
jedinicom svjetlosne jakosti (jakosti
svjetlosti) na udaljenosti od jednog
metra osvijetljena okomito
luksacija (lat. luxatio) med. uganue,
iaenje (kosti)
luksmetar (lat. lux svjetlo, metron mje-
ra) svjetlomjer, naprava za mjerenje
jakosti svjetla (u fotografiranju, pri
filmskom snimanju i si.)
luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost,
sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i ras-
koi; ono bez ega se moe, tj. to
nije neophodno za ivot
luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan,
sjajan, rasipan; luksuzni artikl trg.
raskoan predmet, predmet koji je,
po carinskoj pristojbi, ocijenjen kao
raskoan i, prema tome, ocarinjen po
vioj stopi
luksuzirati se (lat. luxus) ivjeti u ras-
koi
lukubracija (lat. lux svjetlost, lucubra-
tio) sjedenje i rad nou, nono prou-
avanje, noni rad, vrlo savjestan rad
Lukul (lat. Lucullus) glasoviti rimski
vojskovoa (11457 pr. n. e.), osobito
se istaknuo u ratu protiv Mitridata,
poznat po bogatstvu i veoma rasko-
nom ivotu (lukulske gozbe)
lukulski raskoan, bogat i obilan (po
ugledu na raskoni nain ivota rim-
skog vojskovoe Lukula)
lula (tur.) naprava za puenje duhana;
svaka naprava koja ima oblik lule
lumbago (lat. lumbus kria, lumbago)
med. kriobolja, usjed, uganuta leda,
reumatino-ivani bolovi u kriima,
bol u kriima
lumbalan (lat. lumbalis) anat. koji se
tie kria, koji pripada kriima; lum-
balna anestezija med. postizavanje
neosjetljivosti na bolove, npr. kod
operacija, na taj nain to se u kanal
830 lumpenproletarij at
hrptene modine, izmeu prljenova,
ubrizga petpostotna otopina tropa-
kokaina ili novokaina, zbog ega
postanu neosjetljiva oba donja uda i
trup ispod pupka; lumbalna punkcija
vaenje tekuine iz kanala hrptene
modine, u slabinskom dijelu, u te-
rapeutiku ili dijagnostiku svrhu
lumbaran (lat. lumbus kria; but, kuk,
dio tijela oko bubrega) anat. v. lum-
balan
lumbarda (tal. (bombarda) starinski
top;
lumen (lat. lux, lumen) svjetlost, sjaj;
pren. sjajna glava, velik duh; lumen
naturale (lat.) fil. prirodna svjetlost,
tj. prirodna, prvobitna, ovjeku uro-
ena mo spoznavanja; fiz. jedinica
svjetlosne struje: svjetlosna struja
koju alje u svima smjerovima to-
kast svjetlosni izvor koji svijetli je-
dinicom svjetlosne jaine ujedan pro-
storni kut
himija (tal. lumia, lomia) bot. vrsta sit-
nih, lakih i slatkih limuna, slinih
narani
lumin (tal. lumino) iak, svjeica
luminal farm. bijel kristalni praak
gorka ukusa; slui za smirenje ivaca
i za uspavljivanje; usp. veronal
luminarizam (lat. lumen svjetlost) umj.
smjer u slikarstvu koji poglavito ob-
raa pozornost na djelovanje i pre-
ljeve svjetlosti
luminescensija (lat. luminescentia) fiz.
svijetljenje tijela na drugi nain, a
ne zbog usijanosti, proizvodnja tzv.
"hladne svjetlosti" (zajedniki naziv
za fluorescenciju i fosforescenciju)
luminiferan (lat. lumen, fero) koji pre-
nosi svjetlost, svjetlosan
luminozan (lat. luminosus) svijetao,
sjajan, blistav, jasan
lumpenproletarij at (njem. Lump odr-
panac, prosjak, lat. proletarius gra-
anin najnieg reda) u starom Rimu:
propalo, osiromaeno seljatvo, pre-
lumpngloke
tvoreno u vojsku skitnica, prosjaka,
koji su doli u Rim i ivjeli od milo-
stinje velikih. Nisu radili, jer je rad
bio samo za robove, neto to se pre-
ziralo, ve su ivjeli na raun robova;
u kapitalizmu: najdonji, uboki sloj
nezaposlene radnike klase; osim
skitnica, prostitutki i si. obuhvaa
tri kategorije: a) sposobne za rad, b)
siroad i paupersku djecu, c) propale
gole siromahe, za rad nesposobne,
invalide, rtve industrije, bolesnike,
udovice
lumpngloke (njem. Lump bekrija, Gloc-
ke zvono) zvono za bekrije, pijance,
tzv. lotrak
luna-park zabavite na otvorenom ili
pod atorima (kupolama itd.) s vr-
tuljcima, ljuljakama, panoramama,
streljanama i slinim ureajima za
razbibrigu (ureeni su i stalno po-
stavljeni veliki luna-parkovi Disney-
land, Prater, Tivoli, Euro Disney,
Gardaland)
lunacija (lat. lunatio) Mjeseeva mije-
na
lunambulist (lat. luna mjesec, ambu-
lare hodati, etati) mjesear, som-
nambulist, epileptiar
lunambulizam (lat. lunambulismus)
mjesearstvo, padanje u stanje sli-
no snu pod utjecajem Mjeseeve
svjetlosti, tumaranje zatvorenih oi-
ju po mjeseini; lunatizam
Lunar Orbiteur (engl.) naziv za ame-
rike umjetne Mjeseeve satelite
Lunar Rover (engl.) mjeseev dip,
vozilo to su ga ameriki astronauti
koristili prihkom ekspedicija na Mje-
secu u okviru programa Apollo
lunaran (lat. lunaris) koji se tie Mje-
seca, Mjeseev; u obliku Mjeseca,
mjeseast; lunarski
lunarij (lat. lunarium) ureaj za pre-
doavanje kretanja Mjeseca oko Zem-
lje (obino spojen s telurijem)
831 luperkalije
lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati
od mjesearstva, epileptian
lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist;
lunatikus morbus (lat. lunaticus mor-
bus) med. mjesearstvo, padavica,
epilepsija
lunatizam (lat. lunatismus) mjesear-
stvo; v. lunambulizam
luneta (tal) arhit. uokvireno polukruno
polje iznad portala crkve (ili iznad
prozora), obino s reljefnim prizorom
i ukrasima
lunker (njem.) tehnol. nepoeljna up-
ljina u metalnom odljevku
luniforman (lat. luna Mjesec, forma ob-
lik) koji ima oblik mladog mjeseca,
mjeseast
lunisolaran (lat. luna Mjesec, sol Sun-
ce) koji se tie kretanja Sunca i Mje-
seca
Lunohod (lat. i rus.) sovjetsko auto-
matsko vozilo s osam kotaa za is-
traivanje povrine Mjeseca uprav-
ljano sa Zemlje
lunta (njem. Lunte fitilj) top, puka,
samokrijes ili koja druga vrsta va-
trenog oruja koje se palilo na fitilj;
fitilj aa
lunula (lat. lunula) mah mjesec; enski
ukras, bro (u obliku polumjeseca);
bijeli polukruni korijen nokta
lunje rod ptica grabljivica iz porodice
jastrebova, opstoje dvije vrste: crve-
na i crna lunja
luogo it. lugo (tal. luogo, lat. locus mje-
sto) glaz. na pravom mjestu
lupa (fr. loupe) opt. instrument, jako
ispupena zbirna lea kratke ari-
ne udaljenosti pomou koje se sitni
bliski predmeti mogu vidjeti pod
mnogo veim vidnim kutom nego go-
lim okom, tako da izgledaju jako
poveani
luperkalije (lat.) starorimska svetko-
vina u ast boga pastira Fauna
 >ina
ina (lat. lupinus) bot. vuika, ukras-
na biljka iz porodice leptirnjaa
> ng (engl. looping) zrak. jedna od
jodvanijh i najteih zranih akro-
acija: obrtaj avionom u vertikalnoj
ravnini za 360 stupnjeva
inotoksini (lat. lupinus vuika, gr.
toxikon otrov) otrov kojeg ima u
upini (vuici); v. lupinoza
noza (lat. lupinus obrnika) bolest
aca koja se pojavljuje kad se ovce
irane vuikom, od otrova koji sadri
u sebi vuika (lupina), tzv. lupino-
toksina
lupomi mn. ukaste pjege na licu, od-
raz lupusa
lupulin (lat. lupulinum) hmeljno bra-
no, gorak smolasti sastojak enskih
cvatova hmelja koje daju pivu aro-
matian okus; upotrebljava se u me-
dicini i kao sredstvo koje potie mo-
krenje
lupus (lat. lupus) zool. vuk; med. iva
rana, lokalna tuberkuloza koe, oso-
bito na nosu ili kojem drugom dijelu
tijela; lupus in fabula (lat.) posl. citat
iz Terencija: mi o vuku, a vuk na
vrata (kad iznenada naie netko o
kome se ba u tom trenutku govorilo)
lur glaz. prastaro duhako glazbalo (in-
strument) sjevernoeuropskih naroda,
vrsta bronanog roga
luscitet (lat. luscus, luscitas kiljav)
med. kiljavost
lusingando it. luzingando (tal.) glaz.
umiljavajui se, s umiljavanjem, umi-
ljato
lusinghevolmente it. luzingevolmente
(tal.) glaz. v. lusingando
luskozitet (lat. luscus, luscositas ki-
ljav, orav) med. kratkovidnost
lustar (lat. lustrum) razdoblje od 5 go-
dina, petoljee
lustar (lat. lustrum) razdoblje od pet
godina kod Rimljana nakon ega je
cenzor prireivao sveanu rtvu oi-
832 lutrija
enja od grijeha i pokajanja za cijeli
narod; otuda: razdoblje od pet godina,
petoljee
luster (lat. lustrum) svijenak s vie svi-
jea ili arulja, obino raskono iz-
raen
lustracija (lat. lustratio) sveano i-
enje od grijeha, ienje rtvom, is-
pitivanje savjesti; razgledanje, raz-
matranje
lustrin (tal.) vrsta starinskog, vrlo vri-
jednog zlatnog novca
lutecij (lat. lutetium) kem. kasiopij (ele-
ment iz skupine lantanoida)
lutein (lat. luteus ut, ukast) uta
boja u liu biljaka i u utanjku od
jaja
luteran pristaa nauavanja Martina
Luthera (14831546), osnivaa nje-
make reformistike Crkve; pren. (s
katolikog gledita) otpadnik od pra-
ve vjere, izdajnik
luteranizam v. luteranstvo
luteranstvo pokret i nauavanje veli-
kog reformatora i osnivaa njemake
narodne Crkve Martina Luthera
lutirati (lat. lutare) gusto premazati lje-
pilom, kitati, zakitati
lutnja (tal.) glaz. starinsko iano glaz-
balo (instrument), najee s l i ica;
lauta, leut
lutoterapija (lat. lutum blato, mulj,
gr. therapeia lijeenje) lijeenje u
blatnim kupeljima, u tolicama ih
kupkama s ljekovitim blatom (zbog
kemijskih elemenata koji uglavnom
djeluju na kou)
lutrija (fr. lot, lotterie) igranje sre-
kama; klasna lutrija lutrija s vie,
obino pet, izvlaenja, s tono odre-
enim planom izvlaenja sreaka,
koje se najee dijele na etvrtine,
polovine i cijele; lutrijski zajam dr-
avni zajam koji zajmodavcu daje
mogunost izvlaenja kakvog veeg
zgoditka, ah zato nosi manje kama-
te
lux in tenebris
lux in tenebris (lat.) svjetlo u tami,
svjetlo u tmini (prema Svetom pismu
Iv 1,5); geslo s peata protestantskog
pokreta valdenza ili valdovaca (pod-
ruje sjeverne Italije i graninih fran-
cuskih pokrajina)
Luzijadi (port. Os Lusiadas) mn. po-
tomci Luzusa, praoca Portugalaca;
naslov slavnog Camoesovog (1524
1580) epa, u kojemu slavi djela svo-
jih zemljaka koji su, pod vodstvom
833 luzus
Vasca da Game, sudjelovali u poho-
du na Indiju
Luzitanija (lat. Lusitania) rimska po-
krajina u panjolskoj, otprilike da-
nanji Portugal; veliki engleski paro-
brod koji su Nijemci, poetkom Pr-
vog svjetskog rata (7. svibnja 1915.),
potopili kod june obale Irske, ko-
jom su se prilikom utopile 1134 osobe
luzitanski (lat. Lusitania) portugalski
luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra
 Lj
Lj, lj sedamnaesto slovo hrvatske lati- nilom; omiljeno prebivalite pastira
nice i uzgajivaa stoke; mn. ljanosi
ljama v. lama ljevat v. levat
ljaneros (p. llaneros) mn. pastiri i uz- ljubiti se (e. libiti se) biti drag, svi-
gajivai stoke koji ive na stijenama ati se
panjolske i nekadanjih panjolskih ljubviinjenije (crkv.-slav.) spolni od-
podruja June Amerike; v. ljano noaj, koitus
ljano (p. llano) velika, ravna i nepo- ljulj (lat. lolium) bot. utrinac, "engles-
umljena stijena u panjolskoj i na ka trava"
sjeveru June Amerike koja, u doba ljupka v. jufka
kia, obraste bujnom travom i zele- ljuska atr. odijelo
 M
M, m osamnaesto slovo hrvatske latini-
ce
m kratica za metar
m. gram. kratica za masculinum (lat.)
muki rod
m2 kratica za kvadratni metar
m3 kratica za etvorni (kubini) metar
maca (hebr. mazzah) neposoljen kruh
ih pashalni kola kod Zidova, mijesi
se samo od brana i vode
macakan (tal. mazza toljaga, bat, cane
pas) ivoder, inter
Macbeth it. Magbet kotski kralj iz
11. st., poznat po svojoj okrutnosti;
glavni junak istoimene Shakespea-
reove tragedije
maceracija (lat. maceratio) dui utjecaj
neke tekuine (vode, alkohola, etera,
kiselina i dr.) na neku vrstu biljnu
ih ivotinjsku tvar na obinoj tempe-
raturi; omekavanje u vodi, natapa-
nje, namakanje, moenje; pren. iscrp-
ljivanje, kinjenje, muenje
macerat (lat. maceratum) farm. teku-
ina dobivena putem maceracije
macerirati (lat. macerare) natopiti,
namakati, moiti, natapati, vlaiti,
omekavati (npr. macerirati kosti na-
moiti kosti u vodi da bi mekani
dijelovi s njih otpali, posebno radi
anatomskih prepariranja); pren. mu-
iti, kinjiti, iscrpljivati
macijes (lat. macies) mravost; med. su-
ica; tuberkuloza
maeta (p. macheta) junoameriki madison it. medisn (engl.) drutveni
bode, prikladan za sjeenje eerne
trstike i ikarja
maa (tal. macchia) 1. pjega, mrlja; 2.
bot. biljka mediljika; 3. snijet, pero-
nospora, plamenjaa
mauka (rus. matuka) majica, ma-
mica
madam (fr. madame) gospoa, gospa,
milostiva gospoa, milostiva, izraz
kojim se oslovljava udana ena u
Francuskoj i Engleskoj, takoer i
ugledne starije djevojke
madaroza (gr. madarosis) med. elav-
ljenje; osobito: opadanje trepavica;
madeza
made in Germany it. meid in erme-
ni (engl.) trg. izraeno u Njemakoj,
trgovaka oznaka koja mora, po pro-
pisima engleskog zakona o zatiti do-
maih proizvoda od 1887., stajati na
robi koja se iz Njemake uvozi u En-
glesku
madefakcija (lat. madefactio) vlaenje,
moenje, kropljenje
madeira (port. Madeira) v. madera
mademoiselle it. madmoazel (fr.) go-
spoica
madera (p. Madera) vrsta odlinog vi-
na s otoka Madeire
madeza (gr. madesis) med. v. mada-
roza
madija (p. madi, madia) bot. juno-
amerika uljarica iz porodice glavo-
ika
madir (tal. madeire) brodska oplata
ples na bazi boogie-ritmova; plee se
u paru, pojedinano ili u redu
madlen
madlen (fr. madeleine) pren. pokajnica
(po biblijskoj pokajnici Mariji Magda-
leni)
madlonete (fr. madelonnettes) mn. 1.
pokajnice, bive razvratne ene koje
u samostanima okajavaju svoje grije-
he, nazvane po novozavjetnoj pokaj-
nici Mariji Magdaleni (Madleni); 2.
samostani u kojima ive takve ene;
3. zavodi za propale ene
Madona (tal. Madonna) moja gospoda;
slikarski ili kiparski prikaz Majke
Boje koja dri u naruju malog Isu-
sa, esto okruena i svecima
madrac (lat. matratium, tal. materasso)
jastuk ispunjen konjskom dlakom ili
morskom travom pa proiven; proi-
ven kolski jastuk
madrigal (gr. mandra tor, fr. madri-
gal, tal. madrigale) poet. prvobitno:
pjesma koju su pjevali pastiri, pastir-
ska pjesmica; od Petrarce: kratka
idilina pjesma; kasnije: idilina a-
ljiva pjesmica; glaz. vrsta umjetni-
ke zborne pjesme, osobito njegovana
u XVI. i XVII. stoljeu
madron (tal. madre majka) med. upala
maternice i uope bolovi u utrobi
maduro-mikoza gnojni irevi na noga-
ma, esta bolest tropskih krajeva
(naziv po indijskom mjestu Madura)
maarizacija pomadarivanje, nasilno
pretvaranje u Maare nemaarskog
stanovnitva, osobito slavenskog
Madarorsag (mad. Magyarorszag) ma-
arski naziv bive Kraljevine Ugar-
ske
Madenta (tal. Magenta) 1. grad u gor-
njoj Italiji gdje su, 4. lipnja 1859.,
Francuzi i Pijemontezi pobijedili aus-
trijsku vojsku; 2. madenta vrsta crve-
ne anilinske boje
maioniar (gr. magos, lat. magus)
vra, arobnjak, umjetnik u izvoe-
nju tobonjih natprirodnih pojava
koje su, zapravo, vjete prijevare i
lai
836 magaziner
maestoso it. maestozo (tal.) glaz. veli-
anstveno, sveano
maestral (tal. maestrale) sjeverozapad-
ni vjetar koji pue na Jadranskom i
Sredozemnom moru
maestro (tal. maestro, lat. magister)
majstor, uitelj, umjetnik, osobito:
veliki majstor u stvaranju glazbenih
djela, uitelj glazbe; veliki umjetnik
u ahu; gospodin, gospodar, pretpo-
stavljeni
mafija (tal. Mafia, Maffia) tajno razboj-
niko i pljakako drutvo na Siciliji,
postoji od 1860.; pren. opasno dru-
tvo, udruga ljudi s opasnim ciljevi-
ma
mag (gr. magos, lat. magus) staroper-
zijski oboavatelj vatre, osobito nje-
govi sveenici, koji su bili zvjezdo-
znanci i tumai snova; istonjaki
mudrac koji prijevaru i praznovjerje
iskoritava u vradbine i arolije;
rec, vra, arobnjak
magal slitina (legura) magnezija i alu-
minija
maganja (tal. magagna) mana, nedo-
statak
magarac (ar. homar) zool. poznata do-
maa ivotinja, sisavac iz porodice
konja; osao, tovar
magaza (tur.) skladite, duan, proda-
vaonica
magazin (ar. mahhazin, fr. magazin,
tal. magazzino) stovarite, skladite,
spremite za robu; itnica, ambar;
voj. spremite ubojitog materijala;
leite za metke u puci; duan, tr-
govina robom na veliko; struni aso-
pis, zbornik
magazinaa (fr. magasinage) trg. vrije-
me stajanja robe u spremitu, maga-
zinu; magazinska taksa, learina;
smjetaj robe u magazin, u stovari-
te, u skladite
magaziner (tal. magazziniere) upravi-
telj, nadzornik magazina (stovarita,
skladita)
magazinirati 837 magnetizam

magazinirati smjestiti (ili: smjetati) pruga, glavna vodovodna cijev, glavni

u magazin (ili: u skladite, u stovari-
te)
magazinska puka voj. puka s maga-
zinom ispod cijevi u koji stane vie
metaka (od 3 do 10), brzometka
Magdalena "podrijetlom iz Magdale" (u
Galileji, Izrael); biblijska Marija Ma-
gdalena najprije velika grjenica, a
onda iskrena pokajnica
magfiret (tur. magfirte) oprotenje gri-
jeha, Boji blagoslov
magi (maggi) poznati hranjivi zain za
juhe, sastavljen uglavnom od biljnih
:astojaka (nazvan po pronalazau
Julijusu Maggiju)
magija (gr. mageia) arolija, vrad- magnet (gr. magnetis lithos, Magnes
bina, vjetina potinjavanja -vojoj
volji tajanstvenih sila prirode, duho-
va i demona. Vjerovanje u magiju je
kaldejskog podrijetla, odakle se, pre-
ko Perzije i Egipta, proirilo ak na
Zapad; bijela magija ona koja priziva
u pomo nebeske sile, tj. dobre duho-
ve; crna magija ona koja priziva u
pomo zemaljske sile, tj. zle duhove
magijski (gr. magos, lat. magnus) vra-
arski, vradbinski, arobnjaki; a- neodoljivo privlaan, neodoljiv; usp.
roban
Magis vident oculi quam oculus it.
magi vident okuli kvam okulus (lat.)
Vie vide oi nego oko
magistar (lat. magister) v. magister
magister (lat. magister) uitelj, nastav- magnetizam (gr. Magnes lithos) svoj-
nik; uitelj slobodnih (humanistikih)
umjetnosti; magister farmacije diplo-
mirani ljekarnik (kao kratica: mr.
ph.)
magisterij (lat. magisterium) upravi-
telj stvo, nadzornitvo, upraviteljska
sluba, nadzornika sluba; uprav-
ljanje, nadzor; dostojanstvo magistra
magistrala (lat. magistralis uiteljski;
glavni) svaka glavna linija (ili: pru-
ga) u odnosu na sve drugostupanjske
i sporedne linije koje iz nje izlaze
(npr. glavna cesta, glavna eljeznika
elektrini vod i dr.)
magistralan (lat. magistralis) kolski,
uiteljski; majstorski, izvrstan, vjet;
glavni, poglavit, koji ini osnovu ne-
ega; med. napravljen po lijenikom
receptu; magistralna formula (lat.
formula magistralis) recept koji je
propisao lijenik
magistrale (lat. magistrale) voj. vanjski
greben crte utvrenja
magistrand (lat. magistrandus) onaj
koji se sprema postati magistar
magistrat (lat. magistratus) sudski (ili:
policijski) slubenik; opinski sud,
opinsko vijee, opina
lithos) ili prirodni magnet, mineral
koji ima svojstvo privlaenja i dra-
nja eljeznih tijela (nazvan po gradu
Magneziji, gdje su ga stari Grci prvi
put nali); umjetni magnet onaj koji
se dobije kad se komad elika prevla-
i u jednom smjeru prirodnim ma-
gnetom
magnetian (gr., lat. magneticus) koji
ima privlanu silu magneta; pren.
magnetski
magnetit (gr. Magnes, i nastavak -ites)
eljezna rudaa (Fe 3 0 4 ) na kojoj je
prvo primijeeno magnetno svojstvo
privlaenja
stvo odreenih tijela, eljezne rude,
da privlae i dre druga tijela u ko-
jima ima eljeza; prirodna sila ije
se djelovanje oituje u tankim poja-
vama privlaenja (i odbijanja); nauk
o magnetnim pojavama; ivotinjski
magnetizam magnetna sila za koju
se pretpostavlja da postoji u ivotinj-
skom, osobito u ljudskom organizmu,
pomou koje neki ovjek moe znatno
utjecati na volju i na tjelesno stanje
nekoga drugog ovjeka; usp. som-
nambulija
magnetizer
magnetizer (fr. magnetiseur) onaj koji
pomou ivotinjskog magnetizma ho-
e lijeiti, onaj koji hipnotizira
magnetizirati (lat. magnetizare) 1. dati
jednom tijelu magnetnu silu; 2. po
metodi lijenika Mesmera, trljanjem
ili pravilnim kretanjem ruke i dodiri-
vanjem (manipulacijom) probuditi u
ljudskom tijelu skrivene sile i na taj
nain lijeiti bolesti; 3. dovesti neko-
ga u stanje magnetinog sna; 4. imati
neodoljiv utjecaj, neodoljivo privui
ili privlaiti
magnetizmomanija (gr. Magnes mag-
net, mania pomama, ludilo) med. bo-
lest govorenja u snu
magnetni (gr. magnetikos) koji ima
privlanu silu magneta; magnetna
igla igla koja zauzima smjer sjever-
jug, igla koja zauzima smjer magnet-
nog podnevnika (ili: meridijana);
magnetna indukcija v. magnet-
oindukcija; magnetno lijeenje pri-
mjena ivotinjskog magnetizma u
lijeenju bolesnika; magnetno polje
okolina magneta do udaljenosti na
kojoj se jo opaa njegova sila, nje-
govo djelovanje; magnetski
magneto- (gr. Magnes) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: magnet,
magnetni
magnetoelektricitet (gr. Magnes, ele-
ktron) fiz. elektrina struja koja je
izazvana pomou magneta
magnetofon (gr. Magnes, fone glas)
ureaj koji biljei govor na vrpcu
prevuenu eljeznim prahom, tako da
se zvuk na nju prenosi elektromag-
netnim putem
magnetograf (gr. Magnes, grafo
piem) magnetometar koji automat-
ski biljei veliinu zemnomagnetnih
varijacija (ako biljei deklinaciju =
deklinograf, ako biljei inklinaciju =
inklinograf)
magnetoindukcija (gr. Magnes, lat.
inductio) fiz. izazivanje elektrine
838 magnificencija
struje pomou relativnog kretanja .
elektrinog vodia i magneta
magnetokemija (gr. Magnes, che-
meia) grana fizikalne kemije koja '
prouava vezu magnetnih i dijamag-
netnih svojstava kemijskih eleme- '
nata s njihovim kemijskim svojstvi-
ma
magnetologija (gr. Magnes, logia) dio
fizike koji prouava magnet i magne-
tizam
magnetometar (gr. Magnes, metron
mjerilo, mjera) instrument za tono
odreivanje magnetne deklinacije i
za mjerenje jaine Zemljinog magne-
tizma; naprava kojom se sigurno i
brzo ispituje sadraj Zemljine kore
u svrhu otkrivanja nalazita bogatih
rudaom i naftom
magnetopat (gr. Magnes, pathos bol)
v. magnetizer
magnetoskop (gr.) ureaj za registra-
ciju i reprodukciju televizijskog pro-
grama na magnetnoj vrpci
magnetoterapija (gr. Magnes, thera-
peo lijeim) med. lijeenje ivanih
bolesti putem ivotinjskog magne-
tizma, osnovano na djelovanju suge-
stije
magnetski (gr. Magnes) v. magnetni
magnezij (lat. magnesium) kem. ele-
ment iz skupine luina, srebrnasto
bijela kovina; atomska teina 24,32,
tablini broj 12, znak Mg
magnezit (gr. Magnesia Magnezija,
grad u Maloj Aziji) miner, bezbojan
ili ukast mineral, magnezijev kar-
bonat; upotrebljava se za pravljenje
gorke soli i magnezijeva oksida
Magnificat it. Magnifikat (lat.) poe-
tak jedne sveane katolike crkvene
pjesme (Magnificat anima mea Do-
minum Velia dua moja Gospoda)
magnificencija (lat. magnificentia)
uzvienost, velianstvenost, divotno-
st, raskonost
magnificus
magnificus it. magnifikus (lat.) veli-
anstven, sjajan; plemenit, uzvien;
titula rektora sveuilita (na nekim
sveuilitima Zapada, "rektor magni-
ficus")
magnifikacija (lat. magnificatio) veli-
anje, slavljenje, uzdizanje hvalama
magnifikan (lat. magnificus)
velianstven, plemenit, divan; divo-
tan, sjajan, uzvien, raskoan
magnituda (lat. magnitudo veliina)
mjera za energiju potresa koja je
osloboena u obliku elastinih valova
magnokemija grana fizikalne kemije
koja prouava odnose izmeu magne-
tizma i kemijske grae tvari
magnolija (lat. Magnolia grandiflora)
bot. ukrasna zimzelena drvenasta
biljka s lijepim bijelim cvjetovima
magnum ignotum (lat.) neto potpuno
nepoznato i neisgurno, tj. velika ne-
poznanica
magnus (lat. magnus) vehk, osobito kao
sastavni dio imena vladara
magot (hebr.) vrsta uskonosog majmu-
na bezrepca; ivi u sjev. Africi i oko
Gibraltara (jedina vrsta majmuna u
Europi)
mah (njem. mach) jedinica za mjerenje
najveih brzina zrakoplova ih proje-
ktila (naziv po austrijskom fiziaru
Ernstu Machu, 18381916)
maha- (ind.-perz. maha-) velik (javlja
se u mnogim sloenim rijeima)
Mahabharata (sanskr.) "velika pjesma
o Bharti"; veliki narodni ep Hindusa,
ima oko 215 000 stihova, opisuje bor-
bu Bharte s Pandavom i propast pr-
vog; u epizodama sadri Bhagavad-
gitu, pjesme o kralju Nali i Daraa-
janti i o Savi tri
mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i
veoma tvrdo drvo, raste na sjevero-
indijskim otocima i u Ju. Americi,
crvenosmee boje, slui za izradbu
pokustva, tipki na glasoviru, furni-
ra, tapova i dr.
839 maja
mahala (tur. mahalle) gradska etvrt;
ulica; zaselak
maharada (sanskr. maha, rajan) "Ve-
liki kralj", vladar u Indiji pod kojim
stoji vie rada; esto samo titula obi-
nog vladara (rade)
mahatma (sanskr. maha velik, ataman
dua) fil. najvia titula koja se moe
dati ovjeku koji je napredovao i oti-
ao daleko u duhovnoj spoznaji (kod
Hindusa): velika dua, dua svega
(u filozofiji vedante); u teozofiji: du-
hovni voa
Mahavasta (sanskrt.) legenda o Budhi
(jedan od temeljnih tekstova budiz-
ma)
Mahdi (ar. Mehdi) mit. prorok,
oekivani spasitelj, muslimanski me-
sija koji, po predaji, ivi skriven u
nekoj pilji blizu Bagdada
mahdum (tur.) sin
maher (njem. Macher initelj) ovjek
koji se umije u svim prilikama snai,
vjet ovjek;.spletkar, prevarant
maheraj (njem. Macherei rad) posao
koji je izveden na tetu nekoga dru-
gog, vjeto izveden podvig, spletka,
podvala
maheta (port. machete) oruje i orue
u Junoj Americi, sredina izmeu no-
a i sablje, handar, lovaki no
mahetika (gr. mache borba) vjetina
borbe, borilaka vjetina
mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se
klanjaju ene
mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja
mahnitost (gr. mania pomama, ludilo)
v. manija
mahut (ind. mahut) goni ili uvar
slonova u Indiji
maina (tal. ammainare spustiti) utiha,
bonaca
maj (lat. maius) ime petog mjeseca u
godini, svibanj, ima 31 dan (nazvan
po rimskoj boici prirode Maji)
maja (perz. maje) kvasac
Maja
Maja mit-, indijsko boanstvo, enska
prasnaga koja proizlazi iz Brahme;
boica privida i razoaranja
mnjandaht ("njem. Mai svibanj, Anda-
cht pobonost) kod katolika: .svakod-
nevna veernja sluba Boja, veer-
nji ca tijekom mjeseca svibnja
majestet (lat. maiestas. fr. majeste)
najvia i najvea vlast i najvie do-
stojanstvo; titula careva, kraljeva i
njihovih ena: velianstvo
majestetiiin (lat. maiestes)
velianstven, uzvien; kraljevski, vla-
darski
majcutiki (gr. maicutike) koji pri-
pada primaljskoj vjetini, primaljski
majeutika (gr. maicutike) vjetina
vrenja poroaja, pri mali ska esti-
na; fil. vjetina kojom jc Sokrat, ija
je mati bila primalja, umio zgodnim
pitanjima i odgovorima izvui tonu
spoznaju koja je nesvjesno amila u
nekom ovjeku; moja
majkefer (njem. Mai svibanj, Kafer
kukac) hrut; kebar
majnher (niz. mupheer) izraz kojim se
oslovljavaju u Nizozemskoj; gospodi-
ne, moj gospodine; nadimak za Nizo-
zemce
majolika (tal. Majolica, Majorca) posu-
de izraene od fine ilovae, 5 bijelom
glazurom i umjetniki iarano, rae-
ne osobito u XVI. st., kad su najvei
umjetnici, iz osobnog zadovoljstva,
izraivali slike na takvim posudama;
naziv po otoku Mallorca ili Majolika
majoneza (fr. mayonnaise) kuh. vrsta
hladnog umaka (sosa) od kiselog vrh-
nja, limunova soka, ujja i umanaca,
a jede se uz hladno peenje i ribu
major (lat. magnus velik, major vei)
stariji od dva brata, usp. senior; voj.
poetni in vieg asnika, zapovje-
dnik bataljuna ili baterije; upravitelj,
nadzornik imanja
majora (lat. maiora sc. vota) mn. veina
glasova, premo u glasovima; per
840 majstergezang
maiora it. per majora (lat.) veinom
glasova
majoran (tal. majorana, mn. majoraea)
boi. poznata vrtna biljka iz porodice
usnaa ije se lie upotrebljava (kao
mirodija) za zaine; mauran
majorat (lat. majoratus) utvreni red
nasljedstva koji daje pravo nasljed-
stva najstarijem lanu obitelji. Ovdje
spada: primogenilura pravo prvoro-
enog, najstariji lan iz najstarije li-
nije srodstva prima nasljedstvo;
seniorat po koicm najstariji lan obi-
telji uope ima pravo nasljedstva;
major at u uem smislu po kojem pri-
ma nasljedstvo najblii roak prema
stupnju srodstva, a kad ima vise po-
djednako bliskih roaka, onda naslje-
uje najstariji; neotuiva imovina,
nekretnina
majordom (lat. maior domus) najvii
dvorski i dravni slubenik u staroj
franakoj dravi, nadstojnik kraljev-
skog dvora i kraljev zastupnik; kasni-
je, pod slabim vladarima. esto imao
svu vlast u svojim rukama, npr. Pi-
pin Hcristalski, Karlo Martel, Pipin
Mali
majorenitet (lat majorennitas) prav.
punoljetstvo. punoljetnost
majorentan (lat. majorennis. major
annis) prav. punoljetan
majoristi (lat. maior) mn. u Kat. crkvi:
nositelji viih sveenikih inova, od
susveenika navie
majoritet {lat. majoritas) veina, veina
glasova; supr. minoritet
majorizirati (lat. maior vei}
nadglasati, nadglasavati, nadvladati
veinom glasova, npr. protivniku
stranku
majstergezang (njem. Meistergesang)
lit. umjetniko lirsko pjesnitvo ko-
jim su se u XIV. st. bavili u Njema-
koj tzv. "majstori-pjevai"; v. maj-
sterzingeri
mnjstcrzingeri
majstcrzingcri (njem. Mcistcrsingcr)
mn. lit. "majstori-pjevai", njemaki
pjesnici iz graanskog stalea, u XIV.
st., koji su se u svojim profesionalnim
udruenjima bavili umjetnikim pjes-
nitvom (majstergezang), drei se
strogo pjesnikih propisa koji su bili
izloeni u njihovoj tabulaturi
majstor (njem. Mcistcr, lat. magister)
obrtnik, osobito onaj koji je poloio
majstorski ispit i stekao majstorsko
pravo; uitelj, onaj koji je u neemu
dostigao savrenstvo, umjetnik
majuskula (lat. majusculus povei,
ovei) mn. tisk. velika slova, poetna
slova; tiskanje samo velikim slovima,
i7. verzala; supr. minuskuln
Makabejci mn. v. pod. makabijada
makabijada p. priredba na kojoj se
okupljaju Zidovi portai iz cijeloga
svijeta, u Palestini, gdje se natjeu
u svim portovima i vjetinama, i-
dovska olimpijada (naziv po slavnoj
idovskoj vladarskoj obitelji Makabn-
jaca, iz II. st. pr. n. e.); usp. olimpija-
da. spartakijada
maknbr (fr. dansc macabrc) mrtvaki
ples, slikovito prikazivanje tzv. mrt-
vakog plesa na grobljanskim zido-
vima
makadam (engl. macadam) nain
izgraivanja ulica i putev;i, kod kojeg
se kolnik obino sastoji samo od do-
bro nabijenog sloja izmrvljenog
kamena, nazvan po kotskom ine-
njeru Johnu Londonu MacAdamu
(17561836); grada od koje sc pravi
makadamski put
makadamizirati (engl. macadam)
graditi ulicu ili put nasipavanjem
kolnika slojem izmrvljenog kamena;
usp. makadam
makako (pori. macaco) zool. morska
maka, vrsta majmuna koji ive na
obali Gvineje, Angole itd.
makama (ar.) 1. stara arapska
rimovana proza koja prikazuje fan-
841 makijavclistiki
tastine doivljaje pojedinih junaka;
2. glaz. podij n orijentalnoj glazbi na
kojem su stajali dvorski pjevai
makao (braz. inacao) zool. brazilska
papiga s dugakim repom
makaron (tal. macaronc, fr. macaron)
kolai od badema
mnkaroni (tal. maccaroni) mn. vrsta
suhog tijesta, tvorniki izraenog od
brana tzv. "tvrde penice" u obliku
dugih upljih cjevica (veoma omilje-
no narodno jelo u Italiji); podrugljivo:
Talijani; niakaronski stihovi aljivi
stihovi u koje su umijeane rijei iz
drugih jezika
makasar-ulje farm. ulje koje pomae
rastu kose, nazvano po gradu Maka-
saru, u istonoj Indiji
makat laka vunena tkanina s kriiima,
za prekrivanje divana, kreveta itd.
muke up it. meik ap (engl.) ureivanje.
minkanje lica
maketa (fr. maquette) prva kiparska
skica od ilovae, voska ili gipsa (obi-
no umanjena), model neke palae,
crkve, statue, knjige i dr.
maki (fr. maquis ikara, ikarje,
zemljite obraslo bunjem) mn. "um-
ski ljudi"; naziv za francuske rodolju-
be koji su, u vrijeme Drugog svjet-
skog rala, ustali protiv njemakih
okupatora i vodili protiv njih uspje-
ne gerilske i druge operacije (maki
je prvobitno znailo "gutik" koji je
nekada bio postojbina i utoite kor-
zikanskih pastira i svakoga tko je
doao u sukob sa sudom i zakonom)
makija (tal. inacchia) mediteranska i-
kara, gusta, teko prolazna uma,
gutara
mukijavelist (tal. Machiavelli) onaj koji
se dri ili koji smatra da se treba
drati naela: cilj opravdava sred-
stva, pristaa makijavelizma
makijavelistiki (tal. MachiaveHi) koji
je u duhu makijavelizma, podmukao,
makijavelizam
nevjeran, bezobziran, kojem je glavno
postignue cilja
makijavelizam nauavanje tal. drav-
nika i povjesniara Niccola -Vlachia-
vellija (14691527), izloeno u nje-
govoj knjizi "Vladar" UI1 Principe",
kojim preporuuje da se vladari u
svom radu pridravaju samo neogra-
nienih naela mudrosti, ne obvezu-
jui se nikakvim moralnim kriteri-
jima i sentimentalnim obzirima, tj.
da nc prezaju ni od kakvih sredstava
samo da bi doli do cilja, s geslom:
cilj opravdava sredstva
makijaa (fr. maciuillage) 1. sredstva
za minkanje oiju; 2. obiljeavanje
igraih karata znakovima radi vara-
nja
ma kina (lat. maehina) v. maina
makina (tal. macehina) stroj, sprava,
orue; naziv za zrakoplov, automobil
i si.
makinacija (lat. mahinatio) podbada-
nje, poticanje; spletka, smicalica,
podvala
makinalno Gat. macliinale, fr. maehi-
nal) nehotino, nesmiljeno. kao
stroj; mehaniki
makinirati (lat. maehinari) izmisliti,
izmiljati; smiljati (ili: snovati) neko
zlo ili podvalu, potajno spremati ne-
to, ples ti zamke
makinist (lat. maehina) v. mainist
makinjon [fr. maejuignon) vjet trgovac
konjima, koji umjesto dobrih konja
podmee hirovite, tvrdoglave konje;
pren. vjet posrednik, posrednik-pre-
vrtljivac (npr. makinjonska politika)
makinjonaa (fr. maquignonnage)
trgovanje konjima; pren. podvaljiva-
nje. podvala, prijevara
makler (njem. Makler) trg. posrednik,
osoba koja za nekoga drugog posre-
duje pri ugovorima o kupnji ili proda-
ji robe. vrijednosnih papira, pri osi-
guranju, odailjanju ili prijevozu, i
842 makrofauna
to obavlja kao stalno zanimanje; me-
kler. broker, senzal
makleraa (njem. Makler) trg. nagrada
koju makler dobiva za svoje posredo-
vanje, a ija je visina obino odredena
burzovnom uredbom ili obiajem koji
vlada na tritu, ili prema tome kako
su obje strane ugovorile; mekleraa,
senzarija
mako crvenkastouti egipatski pamuk
odline kakvoe (nazvan po Mako-
beju, koji se najvie bavio uzgojem
ovog pamuka)
makrela (niz. makreel, lat. macarcllus)
zool. skua (vrsta veoma ukusne
morske ribe)
makro (fr. maquereau) 1. svodnik; uljez;
vlasnik javne kue, kuplcr
makro- (gr. makros) 2. predmetak u
aloenicama sa znaenjem; velik, vi-
sok; dug, dugotrajan
makrobiotian (gr. makrobiotos) koji
dugo ivi, dugovjean; koji se tie pnn
duenja ivota, koji pomae produ-
enju ivota
makrobiotika (gr. makros. bios ivot)
vjetina dugog ivljenja, nauk o uva-
nju i odravanju zdravlja uope; dije-
tetika. higijena, ortobiotika
makrolnoza (gr. makros, bios ivot)
dug ivot, dugovjenost
makrociti (gr. makros, kytos uplje
tijelo, trbuasia posuda) mn. med.
izvanredno velika crvena krvna zrn-
ca koja se nalaze kod perniciozne
anemije, malarije, trovanja krvi i
drugih bolesti: megalociti, megalobia-
sti, gigantociti
makrodaktil (gr. makros, daktylos
prst) med. dugoprsti, onaj koji ima
dugake prste; prid. makrodaktilan
makrofauna (gr. makros, lat. fauna
ivotinjski svijet) zool. dio faune koji
obuhvaa ivotinje koje se mogu
vidjeti golim okom; supr. mikrofa-
una
makrofon
makrofon (gr. ma kros, fone glas, zvuk)
koji ima jak glas, s glasom (ili: zvu-
kom) koji sc daleko uje
makroftalmos (gr. ma kros, ofthalmos
oko) ovjek krupnih oiju, krupno-
oki
makrogameta (gr.) enska spolna sta-
nica jednoataninih organizama
makroglosijn (gr. makros velik, glossa
jezik) med. neprirodno povean jezik
makroglosija (gr. makros, glossa je-
zik) med. neprirodno poveanje jezi-
ka, kao posljedica prosirenosti limf-
nih ila (mahom uroen nedostatak)
makroheilija (gr. makro, cheilos usna)
ined. zadehljenjc gornje i donje usne,
kao posljedica kronine upale
makroheir (gr. makro-cheir) onaj koji
ima duge ruke, dugoruki
makrohir (gr. makro-cheir) v. ma-
kroheir
makrokefal (gr. makros, kefale glava)
onaj koji ima pretjerano veliku luba-
nju (ili: glavu), glavonja
makrokozmika (gr. makros, kosmos
svijet, svemir) mn. vanjske stvari,
stvari iz vanjskog svijeta; usp. koz-
mos
makrokozmologija (gr. makroa, kos-
mos svijet, svemir, logia) znanost o
stvarima i pojavama iz vanjskog svi-
jeta
makrokozmos (gr. makros. kosmos)
svijet u velikom, veliki vanjski svijet,
svemir (supr. mikrokozmos)
makrolit (gr. makros velik, lithos
kamen) veliki kamen; makroi ili teko
kameno orue mezolitskih ljudi
makrologija [gr. makrologia) opirno
govorenje, opirnost, sklonost dra-
nju dugih i opirnih govora
makromeran (gr. makros, meros dio)
miner, kae sc za kamen iji se sas-
tojci mogu vidjeti i prepoznati golim
okom, faneromeran (supr. mikrome-
ran)
843 makro stru ktura
makronozija (gr. makros, nosos bo-
lest) med. dugotrajna bolest, iscrplje-
nost
makroplasija ( gr. makros, plasso uo-
bliavam, gradim) med. prekomjer-
na razvijenost pojedinih dijelova tije-
la
makropnoja (gr. makros, pneo diem)
med. duboko i lagano udisanje zraka
makropodi (gr. makros, pus, podos
noga) mn. zool. glodavci a dugakim
stranjim nogama
makropsija (gr. makros, opsis vid, vi-
enje) med. vienje stvari u povea-
nom obliku, bolest oiju koja nastaje
zbog slabosti odredenih vanjskih o-
nih miia, zbog ega predmeti izgle-
daju vei i udaljeniji nego to zapravo
jesu; megalopsija
makropteri (gr. makros, pteron krilo)
mn. zool. kukci s dugakim krilima
makroskopian (gr. makros, skopeo
promatram) golim okom vidljiv, koji
se moe vidjeti bez poveala ili mi-
kroskopa (supr. mikroskopian)
makroskopiju (gr. makros, skopeo gle-
dam) promatranje, ispitivanje golim
okom (supr. mikroskopija)
makroskopski v. makroskopian
makrosomija (gr. makros, soma tijelo)
gorostasna razvijenost cijelog tijela,
svih njegovih dijelova; gigantizam
makrospore (gr. makros, spora) mn.
hot. enski spolni organi kod bes-
cvjelnica
makrostihian (gr. makroa, stichos)
koji ima dugake redove, s dugim re-
dovima, S dugim redovima ili stihovi-
ma
makrostomian (gr. makros, stoma u-
sta) s velikim ustima
makrostruktura (gr. makros, lat.
struetura sastav) graa i sastav ne-
kog prirodnog objekta, npr. kamena,
koji se mogu vidjeti i raspoznati go-
lim okom
makrotija
makrotija (gr. makro velik, us. gen.
otos uho) med. abnormalna veliina
uiju, uhatost
makrourija (gr. makros velik, ura rep)
dugorepost (npr. kod ptica)
makrulija (gr. makros velik, ulon de-
sni, eljust) med. oteklina na zubnom
mesu
makrure (lat.. maerura) mn. zool. ptice
s dugakim repom kod kojih je rep
dui od nogu; dugorepi raci
maksila (lat. maxilla.) zool. eljust
maksilarnn (lat. maxillari8) koji se Lie
eljusti ili pripada eljustima, eljus-
ni
maksima (lat. maxima sc. regula) os-
novno naelo kojeg se ovjek pridra-
va U ivotu i radu, misao vodilja, pra-
vilo. lozinka; izreka, kratko i jasno
iskazana misao; glaz. najvea ili naj-
dua nota
maksimalan (lat. maximalis) najvei,
najvii, preko kojega se vie ne moe
(npr. brzina, teina, iznos itd.); supr.
minimalan
maksimalisti (lat. majcimum najvea
vrijednost, najvei iznos) mn. = bolj-
evici; supr. miniinalisti, menjevici
maksimirati (mn. maximaro, fr. maxi-
mer) utvrditi (ili: utvrivati) najveu
vrijednost (ili: c\jenu) neemu; povisi-
ti (ili: povisivati) do najvieg stupnja;
maksirnirane cijene propisane, naj-
vie cijene po kojima se odreeni pro-
izvodi mogu i smiju prodavati
maksimum (lat. maximum) ono to je
najvee ili najvie; najvia vrijednost,
najvii stupanj: najvea koliina; naj-
vea cijena, najvea svota; najvea
kazna; supr. minimum
maksimus (lat. maximus) najvei, naj-
vii
maksura (tur. raaksure) povieni i da-
icama ograeni dio damije na ko-
jem stoje slubene osobe pri bogoslu-
ju
344 malakostcon
makubn vrsta finog duhana (burmuta)
koji ima miris ljubiice (nazvan po
podruju Makulia /.VIartinique/, gdje
se kultivira i proizvodi)
makuln (lat. macula) mrlja, pjega; ig
srama, ljaga, sramota; med. mjesti-
mina. manja ili vea, promjena u
Iniji koe
makulatura (lat. macula tura) umrljani
i pokvareni tiskani listovi papira koji
ae upotrebljavaju za pakiranje, loe
tiskani arak; pren. knjievno djelo
bez ikakve vrijednosti, rukopis "za
ko"
makulirati (lat. macularc) uprljati, is-
prljati, umrljati (papir pri tiskanju);
umrljani ili pokvareni papir upotrije-
biti za pakiranje
mala fide Gat.) u zloj namjeri, zlona-
mjerno, podmuklo
malacija (gr. malakia mekoa, slabost)
med. bolesna elja za jelom, osobito
kod trudnica
malaga vrsta poznatog slatkog i aroma-
tinog vina, nazvanog po panjol-
skom gradu Malagi
malagenja (p. malaguena) panjolska
plesna pjesma srodna fandangu
malagma (gr. malagma) med. sredstvo
za omekavanje, oblog, sredstvo za
umirivanje bola, zavoj koji ublaava
bol
malahit (gr. malachc crni sljez) miner.
mineral zelene boje, poludragulj
malakodermi (gr. malakos mek, er-
ma koa) mn. zool. mekuci: puevi,
koljke i glavonoci; moluske
malakolit (gr. malakos mek. lithos ka-
men) miner, meki kamen, augitu sro-
dna vrsta kamena
malakologija (gr. malakos mek, logia)
zool. znanost o mekucima
malakopteri (gr. malakos mekan, pte-
ron krilo) zool. ribe mekoperkn
malakosteon (gr. malakos mek, osteon
kost) med. omekavanje kostiju
malakozoa
malakozoa (gr. malakos, zoon ivoti-
nja) mn. zool. mekuci; v. malakoder-
mi
malakozoologija (gr. malakos, zoon
ivotinja, logia) zool. v. malakologija
malaksacija (lat. malaxatio) med. ume-
kavanje, ublaavanje
malnksirati (iat. malaxare, gr. mala-
sso) raz meka vati, mijesiti, gnjeili
malnktici (gr. malaaao, lat. malactica)
mn. med. sredstva za omekavanje
(ili: za ublaavanje, za uspavljivanje)
malaktian (gr. malaktikos) med.
omekavan, koji omekava, ublaa-
van, koji ublauje, uspavljuje
malambo (p.) narodni ples argentin-
skih gaua
malandrija (lat. malandria. tal. ma lan-
dra) vet. vrsta konjske bolesti
malarija (tal. malaria, mala aria lo
zrak) med. kronina i povratna groz-
nina bolest izazvana ubodom ko-
marca malariara Aporheles macu-
lirennis
malarijatifoid (tal. malaria, gr. tyfos
para. dim. eidos oblik) med. istodo-
bna oholjclost od malarije i tifusa;
malarija koja se razvija kao tifus
malami (lat. mala obraz, lat maiaris
obrazni) obrazni, koji pripada obrazu,
koji se tie lica ili obraza
malati (njem. malen) raditi kao liilac
ili soboslikar
malati (njem. malen) raditi sliku, slika-
ti bojom
ma.lbaa (tur. ma halb asa) upravitelj
mahale; seoski starjeina
male (njem. Malz) slad, osobito sirovine
koje se upotrebljavaju u proizvodnji
piva i este, u prvom redu jeam, u
ijim klicama nastaje razgradnjom
kroba pomou dijastaze, koja pret-
vara jeme ni krob u eer (maltoza);
male ili slad je, zapravo, tako pro-
mijenjen jeam
malc-homboni (lat. Malz, fr. bonbon)
mn. bomboni koji se pripremaju od
845 maligan
sladovog ekstrata i obinog eera
maleabilan (lat. malleabilis) kovan
(metal), koji se dade (ili: moe) kovati
malederija (fr. maladic bolest) bolnica,
osobito bolnica za gubavce
malein (lat. malleus slinavka) vet. pre-
parat izraen od bacila slinavke;
slui za utvrivanje postojanja slina-
vke; usp. maleinizacija
maleinizacija (lat. malleus slinavka)
vet. znanstveni pokus kojim se utvr-
uje jesu li papkari zaraeni slinav-
kom ili nisu; usp. malein
maleolaran (lat. mallcolus ekii)
anat. glenjevi, koji se tie glenja,
koji pripada glenju
maler (njem. Maler) 1. slikar-umjetnik,
slikar, kod nas: maler slikar-obrtnik,
mazalo
maleraj (njem. Malcrci) soboslikarslvo,
slikarstvo
maleus (lat. malleus eki) 2. anat. na-
ziv za najveu slunu koicu u sre-
dnjem uhu
mnlcus (lat. malleus) 1. vet. v. slinavka
malevolencijn (lat. malevolontia)
zluradost, zlonamjemost; nesklonost
malevolentan (lat. malevolens) zlona-
mjeran, zlotjst; supr. benevolentan
malez (fr. malasie) med. boleljivost,
slabost, osjeaj tjelesne nelagode
Malho sluga velikog sveenika Kaifc;
sudjelovao pri uhienju Isusa Krista
malicija Gat. malitia) zloba, pakost.
podmuklost; nevaljaLstvo, podvala
maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pa-
kostan, podmukao, lukav; nevaljao
maliciozitet (lat. malitiositas) zloba,
pakost, podmuklost. lukavost; nova-
ljalstvo
malicioznost (lat. malitiositas) v. mali-
ciozitet
maliforman (lat. mnlum, maliformis
jabuka) u obliku jabuke, jabuast
maligan (fr. malligand) 1. ureaj za
brzo odreivanje koliine alkohola u
vinu; zasniva se na naelu da je toka
maligni
vrenja vina nia t<j je sadraj alko-
hola vei (nazvan po izumitelju, fr.
enologu Maliganu (usp. ebulioskop);
2. postotak alkohola u vinu, npr. vino
je jako 12 maligana
maligni (lat. malignus zloudan, zlurad,
opak) med. maligni tumor zloudni
tumor, onaj koji se sastoji od nezrelih
stanica i prodire duboko u tkiva
irei se i po drugim mjestima tijela
putem tjelesnih sokova i tekuina
(limfom i krvlju); supr. benigni
malignitet (lat. malignitas) zlobnost,
pakost, opasnost, zluradost; med. zlo-
udnost
malignus morbis (lat. malignus inor-
bus) med. opaka bolest, teka bolest
malinconicamente it. inalinkonika-
mente (tal.) glaz. v. mclankoliko
malinconico it. malinkoniko (tal.)
glaz. v. melankoliko
maiizam (lat.. malum zlo) pren. nau-
avanje da li svijetu i ivotu, zbog
stalnog kretanja i mijenjanja, ima
vie zla, bola i patnje, nego to ima
zadovoljstva i radosti
maiora (tal.) propast, nesrea, nevolja,
bijeda
maltcr (njem. Mortel) smjesa od vapna,
pijeska i vode, na zraku otvrdne, jer
se mijeanjem gubi mehaniki veza-
na voda
maltezer vrsta bijelog dugodlakog psia
Malteanin (tal. Mallese) 1. domorodac
i stanovnik otoka Malte; vitez s Mal-
te. tj. lan redovnikog reda sv. Iva-
na, koii je osnovan u doba kriarskih
ratova
ma^oza (njem. Malz slad) kem. vrsta
eera koja nastaje utjecajem sladnog
ekstrakta na krob, kristalizira se u
finim bijelim iglicama
maltretirati (lat. male tractarc, fr.
maltraiter) zlostavljati, kinjiti, mui-
ti, loe postupati s nekim
maltuzijanac sociol. pristaa na u a-
vanja engleskog ekonomista Thoma-
846 mamaliologijn
sa Roberta Malthusa; v. maltuzija-
nizam
maltuzijanist v. maltuzijanac
maltuzijanizam sociol. nauavanje
engl. ekonomista Thomasa Roberta
Malthusa (17661834) po kojem se
tenja porasta stanovnitva kree u
geometrijskoj, a proizvodnja ivenih
namirnica u aritmetikoj progresiji,
ime objanjava sva drutvena zla i
siromatvo niih slojeva naroda. Ovo
uenje je navelo Darwina na misao
o borbi za opstanak; neomaltuzija-
nizam pokret koji je nastao pod
dojmom jakog porasta proletarijata
po gradovima, i koji zahtijeva da
drava, u interesu cjeline, ogranii
porast stanovnitva
malum (lat.) zlo, nesrea, nevolja; mu-
ka, jad, bolest; malum necessarium
it. malum necesarijum (lat.) nuno
zlo
malvaceae it. malvacee (lat.) mn. bot.
sljezovi
malvazija (tal. malvagia. malvasia)
poznato balzamno i slatko crno vino
koje se prvobitno dobivalo u Napoli
di Malvasia. na istonoj obali Pclopo-
neza, a kasnije i na ostalim grkim
otocima, u sred. vijeku veoma cijenje-
no; takoer: vrsta umjetno nainje-
nog francuskog vina od mukata
malverzacija (r. malversation) ne-
ispravnost u obavljanju slube ili
obnaanju dunosti, pronevjera, u-
taja; zlouporaba sluhenog poloaja
zlnjg primanja mita
malverzant ( f r. malversor) onaj koji ne
obavlja ispravno i poteno svoju slu-
bu, pror.rvj,--* ;telj, utaiiva
maiverzirati (lat. male versare, fr. mal-
verser) pronevjeriti, pronevjeravati,
vriti pronevjere, utajiti, utaji vati
mama (lat. mamma) sisa. dojka; u dje-
jem govoru: majka
mamaliologija (lat. mammalis, gr. lo-
gia) zool. znanost o sisavcima
mnmba
mamha ivahan drutveni ples juno-
amerikog podrijetla
mameluci (p. inamelucos) mn. melezi
oca bijelca i majke Indijanke u Bra-
zilu
ma me luk (ar. mamluk, tal. mamma-
lucco) rob rodcn od roditelja kra-
nina. a odgojen u muslimanskoj vjeri;
danas: otpadnik od vjere, renegat;
takoer: slijepi pristaa, slijepi sluga
i branitelj neega, npr. vlade, reima
i si.
mamifere (lat. mamina sisa, dojka, fero
nosim) mn. zool. sisavci
mamiforman (lal. mamma sisa, forma
oblik) u obliku sise, dojke, sisat
mamila {lat. mammilla) anat. bradavica
(na sisi)
mamilaran (lat. mammillaris) bradavi-
ast, poput sisne bradavice
mamlaz (mad. mamlasz) glupan, ble-
san. budala
mammalia (lat.) mn. zool. sisavci
mamografija (lat.-gr.) rengensko sni-
manje dojke radi pronalaenja even-
tualnog karcinoma
mamon (gr. mamonas bogatstvo, kald.
mamon. hebr. matmon) zlatno tele.
zlatni kumir, bog zlata; pren. blago,
novac, zemaljsko blago i bogatstvo
za kojima ovjek udi
mamonist (kald. mamon) Mamonov
sluga, oboavatelj novca, tvrdica. kr-
tac; onaj koji je za carstvo zemaljsko
mamonizam (kald. mamon) udnja za
novcem, vladavina i svemo novca,
oboavanje boga Mamona, klanjanje
zlatnom teletu
mamozan (lat. mammosus} sisat, koji
ima velike sise
mamozitet (lat. mammositas) velike i
pune grudi, punoa grudiju, sisatost
mamur (tur.) ureen, dotjeran, lijepo
namjeten; bogat
mamut (rus. mamont, tatar, mamma
zemlja) zool., geol. golema prethist-
orijska ivotinja, veoma slina dana-
847 mnnester
njem indijskom slonu (naziv po to-
me to su Tunguzi i Jakuti vjerovali
da je ivio pod zemljom i rovao kao
krtica)
mamzel (fr. mamselle) izraz kojim je u
XVIII. st. i prvoj polovici XIX. st. o-
slovljavana djevojka iz graanskog
stalea, gospoica; danas: gospodari-
ca. domaica i dr.
mana (gr. manna. lat. manna, hebr.
man, ar. marin) 1. nebeski dar, med
iz zraka: hrana koja je Izraelcima
padala s neba kad su bili u pustinji;
med. ukasta, itka i sladunjava
masa. sa 6050% manita, koja slui
kao sredstvo za otvaranje
manncija (lat, manatio) izljevanje, istje-
canje; usp. emanacija
mancando it. mankando (tal. man-
care) glaz. postupno poputajui, --
eznvajui, gubei se
mancipacija (lat. mancipatio) u rim-
skom pravu: prodaja neke stvari dru-
gom u svojinu po svim zakonskim
propisima; primanje u svojinu, pris-
vajanje, podvrgavanje pod vlast; u>p
emancipacija
mancipij (lat. mancipiuin) u rimskom
pravu: formalna kupnja zakljuena
pred sudom, ugovor o kupnji; pra'- o
svojine, svojina, vlasnitvo; prij -:
kupljeni rob
mancipirati (lat, mancipare) u rims-
kom pravu: dati neto u svojinu, pr-
dati, zakljuiti prodaju pred nadli-
nom vlasti
manester (engl. Manchestor) vrst i
pamune tkanine, sline barunu,
sobito za portska odijela, enske ha
ljine i dr. (nazvana po engl. grad
Manchesteru, gdje se najprije pocl;
izraivati); manfrsterska stranka il
kola pokret i shvaanje jedne grupt
velikih industrijalaca i ekonomista
koji zahtijevaju slobodu trgovine i ne-
mijeanje dravo u industriju, njiho-
mandal
vo nauavanje zove se: manesterska
teorija
mandal (tur.) zasun, reza. kraun
mandamus (lat. mandare, mandamus)
"nareujemo, zapovijedamo"; nared-
ba kraljevskog suda u Iiondonu, koja
se izdaje u ime kralja ili kraljice
mandant (lat. mandans) v. mandator
mandarin (sanskr. inanlrin, mantra,
port. mandarim) svaki visoki dravni
slubenik u Kini; titula otmjenog Ki-
neza uope; vrsta vunene ili poluvu-
nenc tkanine za zimske kapute
mandarina (port. mandarim) bot. vrsta
sitnih i slatkih narani s otoka Malte
mandat (lat. mandatum) nalog, nared-
ba; punomo, ovlast; izaslanika pu-
nomo; uputnica, nalog za isplatu
mandatar (lat. mandatarius) prav. oso-
ba koja se obvezuje da, u ime i za
nekoga drugog (mandatora), izvri
neki posao, opunomoenik, zastu-
pnik, predstavnik; poslovoa
mandatni Gat. mandatum) naloili, na-
redbeni, koji se tie naloga, koji je u
vezi s nalogom (ili: naredbom, man-
datom); mandatna podruja bive
njemake kolonije i dijelovi nekada-
nje Turske Carevine 'Palestina, Siri-
ja. Mezopotamija), kojima su, po Ver-
sajskom ugovoru o miru, nakon Pr-
vog svjetskog rala. upravljale druge
sile po nalogu Lige naroda; ma.ndat-
no pismo pismo koje sadri nalog ili
ovlast da se izvri neki posao; man-
datni postupak u graanskom pro-
cesnom pravu: postupak koji poinje
tune to sudac izdaje nalog duniku
da ispuni ono to povjeritelj od njega
trai
mandator (lat. mandator) prav. onaj
koji daje nekome nalog da u njegovo
ime obavi neki posao, opunomoitelj,
naredbodavac; supr. mandant, man-
datar
mandeji mn. vjerska sljedba u Mezo-
potamiji, spoj idovstva i kranstva
mnnckinaa
mandelada (njem. Mandel badem) pie
od bademovog mlijeka, umanca, e-
era, cimeta ili vanilije
mandman (fr. mandement) nareenje
koje ima vie karakter savjeta i opo-
mene nego obine naredbe, nalog,
raspisivanje, poziv; biskupska posla-
nica
mandoln (tal. mandola) glaz. instru-
ment potpuno slian mandolini, samo
od nje vei i s dubljim zvukom
mandolat (tal. mandorlato) bademovac
(slatki od badema)
mandolina (fr. mandoline) glaz. vrsta
malo i kratke tambure s 4 do (> ica
mandora (tal. mandora) glaz. v. mando-
lina
mandorla (tal. manorla badem) sve-
taka aureola koja ne obuhvaa samo
glavu, nego cijelu osobu, izraena u
obliku badema
mandra (gr. mandra staja, obor, tor)
pustinjaka soba. pilja; samostan
mandra (tal. mandracchio) 1. veoma
mala luka: 2. zatieni dio luke
mandragora (gr. mandragoras, lat.
mandragora) bot. biljka za iji se
korijen ranije pretpostavljalo da ima
slinosti s ljudskim likom, alrauna
mandrijn (tal. mandra, mandria) opor.
krdo; pren. olo
mandukntori (lat. manducaro vakati.
manducatores) mn. zool. miii va-
kai
manda (tal. manginre) jelo
maneken (fr. mann(jquin) drvena lutka
s pokretnim udovima (krojaeva, sli-
karova), koja slui za isprobavanje;
u modnim trgovinama: mlada i lijepa
dama koja slui za isprobavanje ha-
ljina: pren. ovjek bez karaktera, lut-
ka. igraka u ludim rukama; med.
umjetno izraeni pojedini dijelovi
tijela za vjebanje operiranja
manekinaa (fr. mannequimage) kipar-
ski rad na graevinama
mnneros
maneros egipatska tualjka, naricaljka
manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, u-
pravljanje, obavljanje nekog posla,
nain postupanja; in koji se izvodi
vjeto i lukavo, smicalica, spletka,
podvala; voj. vjeba veeg broja jedi-
nica u ratnoj slubi; u ratu: sva sred-
stva kojima je cilj slabljenje neprija-
telja, osim borbe, osobito vana u tzv.
strategiji zamaranja i zbunjivanja
protivnika; pom. kretanje i vjeba
jednog broda ili vie brodova, vjeto
izvedeno kretanje; u prometu: raz-
mjetanje vagona i vlakova
manevrirati (fr. manoeuvrer) uprav-
ljati svojim pokretima, izvoditi vjete
pokrete; voj. izvodili vjebe u veem
opsegu: raznim strategijskim sred-
stvima raditi na zamaranju i zbunji-
vanju neprijatelja; pom. vjeto uprav-
ljati brodom; razmjetati vagone i
vlakove: pren. vjeto i lukavo raditi,
vjeto se snalaziti u nezgodnim situ-
acijama
manc (fr. manege, tal. maneggio, lat.
managium) .kola jahanja; jahaica,
jahaka staza: vjetina jahanja, vje-
tina ukroivanja i obuavanja konja
mangan (gr. magnes, lat. mangane-
sium) kem. metalan, eljezu slian
element, atomska teina 54,93, redni
broj 25, znak Mn; vrlo rasprostra-
njen, ali nikada sam, nego pomijean
s drugim mineralima, crvenkastobi-
jel, veoma krhak i tvrd
mango (lat. Mangifera indiea) l>ot. sla-
dak, mirisan plod istoimenog trop-
skog drveta iz porodice vanjae; velik
je poput jabuke, a cvate narana-
sto uto
mangrove (engl.) bot. zimzelene biljke
na ravnim obalama tropskih mora
mani (engl. money) novac
mani (engl. muney) novac; Lime Li money
it. tajm iz mani (engl.) vrijeme je
novac
849 mani hej izam
mani (lat. manes) mit. dobri duhovi pod-
zemnoga svijeta kod starih Rimljana;
due pokojnika kojima su iskazivali
tovanje
mani-hroker (engl. money-broker) mje-
nja, novar
mani-meking (engl. money-making)
pravljenje novca, zaraivanje novca
manifest (lat. manifestus) proglas, ob-
java; proglas koji upuuje vlada naro-
du o nekom vanom pitanju da bi
nagovijestila, objasnila ili opravdala
svoje dranje i postupke
manifestacija (lat. manifestatio) javno
oitovanje, javno izraavanje odobra-
vanja ili neodobravanja, objava, o-
bjavljivanje, iznoenje na vidjelo, po-
kazivanje
mnnifestant (lat. mnnifestans) onaj koji
javno izraava svoje miljenje, sudio-
nik u javnom izraavanju politikih
i drugih uvjerenja i raspoloenja
manifestator (lat. manifestator) otkri-
va, objavljivao, obznanjiva, pokazi-
va; takoer: = manifestan t
manifestirati (lat. manifestare) izrazi-
ti, izraavati, objaviti objavljivati,
oitati, oitavali, iznijeti u javnost;
javno izraziti svoje miljenje ili ras-
poloenje
mnnihejci dal. Manichaei) mn. pristae
pogansko-kranske sekto koju je o-
snovao perzijski heretik Manes ili
Mani oko 242. n. e.: v. mnnihejizam
manihejizam nauavanje perzijskog
heretika Manesa i njegovih pristaa,
neka mjeavina staroperzijskog dua-
lizma i kranskog gnosticizma, po
kojemu je od samog poetka postojalo
carstvo svjetlosti i carstvo mraka: iz
ovoga posljednjeg postao je Sotona i
ukrao dijelove svjetlosti koji su pro-
gnani u tvar; da bi bili osloboeni,
dolo je stvaranje svijeta i dolazak
Kristov na zemlju; apostoli su izopa-
ili pravo Kristovo nauavanje, koje
je tek Manes uspostavio; potpuni ma-
manija
nihcjci strogo su so suzdravali od
svakog osjeti Inog uivanja, runog
rada i zemaljskog posjeda
manija (gr. mania) oblik duevne bo-
lesti koji se javlja na razne naine,
esto u nastupima; bijes, sumanu-
tost, ludost, ludilo; u glavu uvrgnula
misao; nastranost, zanesenost, strast
za neim, npr. za knjigama (= biblio-
manija), za Englezima i svim to je
njihovo (= anglomanija) itd.; mahni-
tost
manijabilan (fr. maniable, lat. manus
ruka) sretan, zgodan i lak za rukova-
nje, koji se lako radi rukom; pren.
gibak, zgodan, pogodan, prikladan
manijaki (gr. mania pomama, ludilo)
koji se zasniva na maniji; nastran,
zanesen, luaki
manijak (gr. manikos) luak, zanese-
njak; nastran ovjek, onaj koji si je
neto umislio, npr. bezrazloni strah
od neega to zapravo i ne postoji
itd.
manikir (fr. manucure, manicure) nje-
govanje ruku i noktiju, osobito ono
koje vre struno osposobljene osobe;
pribor za njegovanje ruku i noktiju
manilovtina prazno sanjarenje, pasi-
van odnos prema stvarnosti (po Ma-
nilovu, junaku Gogoljevog romana
"Mrtve due")
maniluk (tur.) zavist
maniman (fr. maniement, manier) ru-
kovanje, upravljanje, nain rada; ru-
kovanje kistom (kod slikara)
manioka (port. mandioca) bot. branom
bogati korijen biljke Iatropha mani-
hot. koja raste u Indiji i Ju. Americi;
daje veoma ukusan i zdrav kruh
mnnipul (lat. manipulum) u grkoj crk-
vi: rubac za brisanje ruku i sv. posu-
do koji je akon nosio preko lijevog
ramena; kod katolika: iroka iskiena
vrpca koju nosi sveenik na misi
manipul (lat. manipulus) 1. farm. na
receptima: pregrt, npr. trave ili li-
850 mankirati
a; 2. kod starih Rimljana: jedinica
pjeatva, od 60 do 120 ljudi
manipulacija (lat. manipulatio) vjeto,
struno rukovanje ili upravljanje ne-
im; pravljenje poslovnih smicalica;
dodirivanje ili previaonje rukom
preko ivano oboljelog tijela, kao to
ini magnetizer da bi izazvao u tijelu
povoljne promjene
manipulirati (lat. manipul are) rukova-
ti, upravljati; rukom obraivati (ili:
raditi, spravljati); praviti smicalice;
dodirivati ili provlaiti rukom, pipati
manira (fr. maniere, tal. mnniera) nain
ponaanja ili postupanja, nain obra-
ivanja koji prelazi u jednolikost i
ablonu; fin nain ivota, ponaanje,
dranje; un\jetniki potez, u knjiev-
nosti i umjetnosti: neduhovito opona-
anje ili stalno ponavljanje jednoga
po sebi dobrog i originalnog stila,
neprirodnost; maniri mn obiaji, po-
naanje: glazbeni ukrasi: < vjek lije-
pih manira ovjek lijepog pmuianja
i ophoenja
manirist (fr. maniere) knjievnik ili
umjetnik koji radi po ma ni", tj. koji
se jednolikim i posebnim nainom
rada udaljuje od prirode predmeta
koji obraduje odgovarajueg shvaa-
nja i izlaganja; slijepi op naatelj;
usp. manirizam
manirizam (fr. manierisme.) umj. stva-
ranje slijepim oponaanjem oblika,
tehnike i ideja starijih, dobrih uzora;
neprirodnost
manit (gr. manna, ar. mann.j kem.
sladak glavni sastojak mane, slui
kao lijek za otvaranje; manin eer
Manitu mit. veliki duh, bog sjevernoa-
merikih Indijanaca
manizam (lat. mancs cijeni, dui- pokoj-
nika kod Rimljana i starih italskih
naroda) rel. potovanje predaka svog
naroda ili svoje obitelji
mankirati (fr. manquer, tal. mancarc;
ne pogoditi, promaiti; proputati,
manko
propustiti priliku: ne uspjeti, ne poi
za rukom, izraditi loe; trg. ne odgo-
varati obvezama, obustaviti plaanja,
pasti pod steaj, bankrotirati
manko (tal. manco) manjak na robi ili
u blagajni; pomanjkanje
manko (tal. manco) trg. nedostatak, gu-
bitak, manjak u robi
mankoo (tal. manco, almanco) barem
mano :tal. mano, lat. manus ruka; ma-
no destra ili dri.tta (tal. mano destra,
dritta desna ruka) glaz. desnom ru-
kom: mano sinistra (tal. mano sini-
stra lijeva ruka) glaz. lijevom rukom
(tj. svirati)
manometar (gr. manos rijedak, met-
ron mjera, mjerilo} fiz. instrument
za mjerenje elastine sile plinova ili
para
mansarda (fr. mansarde) soba ili stan
na tavanu, potkrovlje; krovna prije-
lom. nizozemski krov (naziv po ime-
nu fr. graevinara Francoisca Man-
sarda (15981666)
manetn (fr. manchetfce) v. maneta
mantala slatko od brana i kuhanog
vina
mantevizam (gr. manteyo proriem)
lak oblik vidovitosti (sposobnosti pre-
dvianja)
mantiki (gr. manteia proricanje,
mantikos) koji se tie proricanja, koji
je u vezi s proricanjem, proroki
mantija (gr. mandve, lat. mantelum
kabanica) 1. irok, dugaak plat;
sveenika haljina
mantikn (gr. mantikos proroki) vje-
tina proricanja sudbine, vjetina ga-
tanja (ili: vraanje)
mantil (iat. mantellum, fr. manteau,
njem. Mantel) ogrta bez rukava,
plat; gornji kaput uope, proljelni
muki i enski kaput: zaklon
mantilja (p. mantilla, lat. mantellum)
dugaki rubac od ipke koji ene u
panjolskoj nose na glavi i koji im
851 manufakt
pokriva dio lica i dopire do pojasa
mantincla (fr. mantinelle) 1. zelena
presvlaka na biljarskom stolu; ogra-
da biljarskog stola; 2. ograda kliza-
lita za hokej na ledu
mantinjada (tal. mattinata) svirka uza
sopile
mantisa (lat. mantissa) dodatak, dome-
tak; mat. desntinske (decimalne)
brojke logaritma, kazaljka
mantlirati (lat. mantellum) voj. ogra-
diti, opasali, uvrstiti, utvrditi
mantra (sanskrt.) sastavni dijelovi hin-
duske molitve, magine formule koji-
ma se pripisuje nadnaravna mo
manu (lat. manus ruka) rukom; manu
armata (lat.) oruanom silom; manu
propria (lat.) vlastitom rukom, svoje-
runo; manu forii (lat.) prav. siiom.
silom dravne vlasti
manual (lat. manualis runi) trg. runa
knjiga, biljenica, prirunik: osobito:
knjiga u koju se unose izdaci i primici
(s rubrikama: od koga i zato); dnev-
nik, podsjetnik, memorijal; kod orgu-
lja: niz tipki, klavijatura
manuale (lat.) glaz. kod orgulja: svira-
nje na klavijaturi koja je za ruke (za
razliku od pedale, to znai sviranje
na klavijaturi za noge}
manualiter (lat. manualiterj pril. glaz.
runo, izvoditi na orguljama samo ru-
kama, bez pedala
manudukcija (lat. manuduetio) uprav-
ljanje, uputa
manuduktor (lat. manuduetor) rukovo-
ditelj
manuelan (lat. manus ruka, r. manuol
runi) runi, koji radi rukama; koji
je izraen rukama; manualni radnik
onaj koji radi fiziki, obrtnik (za ra-
zliku od intelektualnog, koji radi gla-
vom i perom)
manufakt (lat. manu factum) rukotvo-
rina, ono to je izraeno rukom, runi
rad
manufaktura
manufaktura (lat. manufactura) 3, slo-
ena kooperacija koja poiva na po-
djeli rada; njezinu tehniku osnovicu
ini zanat; razvija do virtuoznosti
umjetnost radnika u vrenju djelo-
minih opcracija, ali ga ini nespo-
sobnim da sam izradi cijeli proizvod;
radnik postaje bogalj, nesposoban za
rad izvan manufakture, ali umjetnik
u njezinom .sklopu; podjelom rada u
manufakturi vri se i pojednostav-
ljenje zanatskog alata, njegovo prila-
goavanje djelominim operacijama
radnika: time se u manufakturnom
razdoblju kapitalizma pripremaju
materijalni uvjeti za mehanizam koji
se sastoji iz kombinacije jednostavnih
instrumenata; predstavlja oblik kru-
pne proizvodnje koji se javlja u raz-
nim povijesnim razdobljima; meu-
tim, karakteristina je za kapita-
lizam od 16. do 19. st.; postaje ili
kombinacijom prije samostalnih raz-
nih zanata u jedan povezani proces
proizvodnje u kojemu se dalje usa-
vrava podjela rada ili koncentra-
cijom radnika istog zanata, koji se
takoer ralanjuje;; prema karak-
teru proizvoda razlikujemo hetero-
genu i organsku manufakturu; 2. na-
ziv za tekstilnu industriju
manufakturirati (fr. manufacturer)
raditi, izraivati, proizvoditi (robu)
manufakturist (fr. manufacturier)
obrtnik, zanatlija; tvorniar; trgovac
manufakturnom robom
mauukapcijn (lat. manucaptio) prav.
pismeno jamstvo
manukaptor (lat. manucaptor) prav.
onaj koji daje pismeno jamstvo
manumisija (lat. manumissio putanje
iz ruku) u starom Rimu: davanje slo-
bode robu
manus (lat. manus) ruka
manuskript (lat. manu scriptum) ru-
kopis, osobito onaj koji je pripremljen
za objavljivanje, za tiskanje
852 maran tican
manustupracija (lat. manu-stupratio)
spolno samozadovoljenje. onanija,
masturbaciji!, ipsacija
manutencija (lal. manu-tentio) prav.
v. manutenencija
manutenencija (lat. manu-tenentia)
prav. odravanje na snazi. npr. nekog
zakona; zatita prava posjedovanja
manx it. menks (engl.) keltski jezik
manjanerija (fr. magnanerie) zavod za
uzgoj dudovih svilaca; svilarstvo
manjkati (tal. mancare) nedostajati, ne
biti nazoan: ne biti dovoljno
manc.ta (fr, manchette) narukvica,
orukvica; manseta
mnpa (lat. mappa) zemljovid, plan. cr-
te: torba, aktovka, korice za dranje
spisa, planova, crtea
maper (fr. mappeur) voj. crta zemljo-
vida, osobito vojnih zemljovida, kara-
ta i crtea
mapirati (lat. mappa) crtati zemljovide;
neki predjel ili zemlju kartografski
snimati (ili: snimiti)
mapmond (fr. mappeinonde) mapa cije-
le Zemlje, planiglob
marabu-pera (fr. marabouts) pera od
marabua (rode toplih krajeva), zbog
izvanredne ljepote sluti kao ukras,
osobito na enskim eirima
marabut (ar.) 1. musliman starosjedilac
ili svetac; 2. muslimanski nadgrobni
spomenik
Maranatha (aram.) Gospodine, doi!
(zazivanje ponovnog Kristova dola-
ska na kraju prakranskih obreda)
mnrangun (tal. marangone) tesar, dr-
vodjelja
marani (p. marranos) idovi i Mauri
u panjolskoj koji su, pod pritiskom
inkvizicije, morali primiti kranstvo,
ali su potajno i dalje ostali vjerni
svojoj ranijoj religiji
marantian (gr. marantikos) med. koji
je nastao zbog slabosti, zbog gublje-
nja tjelesne snage: marastian
maran/a
maranza (gr. maransis) med. slablje-
nje, venjenje, gubljenje snage i svje-
ine
marnskin {fr. marasquin), tal. mara-
sehino) vrsta finog likera od treanja,
trenjevaa
marastian (gr. maraino) med. v. ma-
rantian
maraton 1. trkaka disciplina na 42
km; 2. pren. sve to dugo traje
marnugija (gr. maraugia) med.
titranje pred oima, gubljenje vida;
fotopsija
maraznm (gr. marasmos nestajanje,
venjenje, gubljenje) med. gubljenje
tjelesne snage i svjeine zbog bolesti;
senilni morazam (lat. marasmus
senilis) gubljenje snage i svjeine
zbog starosti, staraka nemo
marcando (tal.) glaz. istaknuto, s pose-
bnim naglaskom,
inarcato it. markato (taL) glaz. v. mar-
cando
marcescirati (lat. marcescere) postajati
trom, slab, slabiti, mlitaviti
marciale it. marale (tal.) glaz. kao
mar, vojniki, ratniki
Marcijal starorimski pjesnik (45104),
poznat- po duhovitim epigramima
marcijalan (lat. marlilis Marsov, boga
rata, Mars) ratniki, ratoboran, bor-
ben. ratni; sran, hrabar, odvaan;
divlji; usp. Mars
marcijalitct (lat. martialitas) v. mar-
cijalizam
marcijalizam (lat. martialis Marsov,
boga rata, Mars) ralobornost, borbe-
nost, sklonost ratovanju
marcipan (lat. Marci panis, tal. marza-
pane) kola od badema i eera
Marduk glavno boanstvo starih Babi-
lonaca, tvorac svijeta i gospodar ivo-
ta
mareaa (fr. mareage) mornarska, bro-
darska plaa; ugovor izmeu vlasni-
ka broda ili trgovca i posade broda
853 marginirati
marela (lat. amarus gorak, tal. ama-
reflla) bot. v. amarela
marenda (tal.) doruak, uina
mareograf Gat. mare more, gr. grafo
piem) ureaj koji automatski biljei
visinu morske vode; slui za odrei-
vanje srednje razine povrine mora.
prema emu se odreuju nadmorske
visine ostalih toaka, plimomjer
mareometar (lat. mare more, gr. met-
ron mjera, mjerilo) v. mareograf
margarin (gr. margaron biser, fr. mar-
garine) umjetni maslac, pravi se od
smjese biljnog ulja (sezamova ulja) i
obranog mlijeka, ukusan je i hranjiv
kao i prirodni maslac, samo to ne
sadri vitamine; danas se proizvodi
vie vrsta margarina, od kojih se ne-
kima dodaju i vitamini
margarit (gr. margaron biser) miner,
biserasti tinjac, sn;brnast tinjac sede-
fa stog sjaja
margnrita (gr. margaron, margarites
biser) med. pjega na ronici, slina
zrnu bisera
margarite (Jat. margarilae) mn. u Kat.
crkvi: komadii posveene hostije koji
se daju bolesnicima
margaritom (gr. margarites biser]
med. izraslina slina zrnu bisera,
bisernik
mnrgerita (fr. marguerite) bot. biljka
krauljak, ivanica
margina (lat. margo, gen. marginis rub,
tal. margine) prazan prostor sa stra-
ne na pisanim i tiskanim listovima,
bjelina; usp. margo
marginalan (lat. marginalis) koji se tie
ruba. koji se nalazi na rubu. rubni
marginalije (lat. marginalia) mn. bi-
ljeke (ili: napomene, primjedbe)
napisane na rubu, sa strane (npr.
neke knjige)
marginirati (lat. marginare) obrubili:
napisali (ili: pisati) primjedbe na ru-
bu lista (ili: sa strane) u knjizi, po-
kraj tiskanog teksta
marginoplastika
marginnplastika (lat. margo rub. gr.
plastike) med. porubljivanje one vje-
de
margo (lat. margo) rub; trg. prazan pro-
stor na rubu teretnog lista na kome
se biljee oznake i brojevi poslane
rol>e
marifct (tur.) vjetina, majstorija, o-
kretnost, spretnost, prepredenost,
lukavost; marifetluk
marihuana (lat. Cannabis indica indij-
ska konoplja) bot. biljka od koje se
proizvodi opojna droga slina opiju-
mu; hai
Marijana (fr. Marianne) ensko ime;
olienje Francuske revolucije
marija (fr. mariage) brak, brano sta-
nje; u kartama: kralj i dama u jednoj
ruci
marimba crnaki glazbeni instrument
od drvenih ploica s rezonantom, sli-
an ksilofonu
marina (fr.' marina, lat. marina)
mornarstvo, brodarstvo; pomorska
sila. mornarica, brodovlje, flota; u sli-
karstvu: motiv s mora, slika mora
marinac (lat. marinus) mornar, pomo-
rac; vojnik na ratnom brodu; brodar,
ladar
marinada (fr. marinade) salamura; jelo,
posebno riba iz salamure; marinat
marinat (fr. marinade) v. marinada
marinaa (fr. marinage) stavljanje u
salamuru, useljavanje, usoljenje
marinirati (fr. mariner) usoliti, metnuti
u salamuru; staviti ribu u ocat i za-
ine
mari ni st 1. (tal. Marini) lit. pristae i
sljedbenici marinizma u pjesnitvu;
v. marinizam; 2. Gat. mare more) sli-
kar koji slika pejzae s mora
marinizam (lat. marinus morski) 1. te-
nje jedne drave da stvori i odrava
to jau pomorsku silu, mornaricu
marinizam 2. lit. nain pisanja tal.
pjesnika G. Marinija (15691625),
kuji se odlikuje neprirodnou. pose-
854 markantan
bno traenim slikama i aluzijama;
ovaj stil je bio uzeo maha u tal. knji-
evnosti XVII. st.
marinski (lat. marinus) morski, pomor-
ski; marinska akademija visoka ko-
la u kojoj se koluju pomorski asnici
marioneta (fr. marionette) "Marijana",
mala lutka s pokretnim udovima ko-
ja moe oponaati ljudske pokreti;
(pokreti udova izvode se pomou
konca ili ice); s ovakvim lutkama
izvode se itava manja kazalina
djela u tzv. marionetskim kazali-
tima, kazalitima s lutkama; pren.
ovjek koji se moe za sve i svakoga
pridobiti, povodljiv ovjek
mariska (lat. marisca) med. bradavica
maritalan (lat. maritalis) brani, mu-
ev; maritalis potestas (lat.) prav.
mueva vlast; maritalis sociclas (lat.)
brana zajednica; maritalis tutela
(lat.) pravo muevog skrbnitva; ma-
ritali usufruetus it. maritalis usuf-
ruktus (lat.) pravo mua da uiva
enino imanje dok jo u braku
maritman (lat. maritimus) morski, po-
morski; koji se tie pomorstva, po-
morske sile i dr.; primorski
maritomanija (gr.) bolesna eUa ovje-
ka da bude patnik, bolesna strast za
podnoenjem muka
marja (ma.) 1. maarski srebrni no-
vac u XVII. st. s likom Djevice Ma-
rije, u vrijednosti od 17 krajcara; 3.
naziv za vise vrsta igara s 32 karte
marka (njem. Mark) 1. granica kotara
ili podruja; 2. dananja novana je-
dinica u Njemakoj, od 1871. = 100
pfeninga; 3. {fr. niarque, tal. marca)
znak, biljeg, obiljeje; ig; potanska
vrijednost koja se lijepi na pisma,
dopisnice i razglednice; eton; znak
(ili: ig) neke trgovake kue ili robe
markantan (fr. marquant) istaknut,
znatan, vaan, vidljiv, upadljiv, koji
upada u oi, koji se odlikuje
markasit
mnrkasit (fr. marcasitc) sumporni ili
eljezni oksid istoga kemijskog sasta-
va kao i piril; koristi se za proizvo-
dnju sumporne kiseline i eljezne
galice
mnrker (fr. marquour) onaj koji biljei
pogotke kod biljara; konobar u gostio-
nicama koji biljei pia i jela to se
iznesu iz kuhinje, zabiljeiva; stroj
za udaranje iga
marketender {tal. mercatante) trgovi
koji prodaje vojnicima ivene namir-
nice i ostale sitne potreptine
marketerija (fr. marqueterie) mozaik
iaran utiskivanjem komadia razno-
bojnog drveta ili kamenia, aranje
utiskivanjem
marketing (engl.) trgovanje; prodaja
robe na tritu; sve djelatnosti i mje-
re u vezi s boljim plasmanom trgova-
ke robe
marketirati (fr. marqueter) poprskati,
prskati, arati umetanjem raznoboj-
nog drveta u mozaiku
markgraf (njom. Markgraf) od Karla
Velikog; zapovjednik jednog pogra-
ninog okruga, marke: ovo dostojan-
stvo kasnije je postalo nasljedno
markirati (fr. marquer) oznaiti, ozna-
avati, obiljeiti; staviti ig, igosati;
metnuti potansku marku ili biljeg;
skrenuti pozornost na vanost neke;
misli i si. time to se tiska masnijim
slovima ili kurzivom: na kazalinim
probama: ulogu samo itati, bez
glumljenja: u biljaru: biljeiti pogot-
ke
markiz (fr. marquis) visoka plemika
titula u Francuskoj, Engleskoj i I bi-
li,! i (po rangu izmeu vojvode i gro-
fa)
markiza (fr. marquise) ena ili ki mar-
kiza; platneni zaklon od sunca ili kie
pred prozorima i vratima; krov nad
peronom: naslonja
markizat (fr. marquisat) dostojanstvo
i plemiki posjed markiza
85-5 raarmont
mnrkizet (fr. marquisctte) tanka kon-
ana tkanina, raznobojna, upotreb-
ljava se za enske haljine
markotaa (fr. marocttage polaganje)
nain razmnoavanja biljaka stavlja-
njem granice u zemlju
marksist fil. sociol. pristaa marksizma
marksizam (njem. Marxismus) filozof-
ske, ekonomske i politike teorije
njemakog filozofa i sociologa Karla
Marxa (1818188,*!); filozofski: mark-
sizam je tzv. dijalektiki materijali-
zam primijenjen na prirodu i dru-
tvo; njegovo osnovno drutveno-cko-
nomsko naelo je: "U drutvenoj pro-
izvodnji svoga ivota ljudi stupnju u
odreene, nune, od njihove volje
nezavisne odnose odnose proizvod-
nje, koji odgovaraju odreenom stup-
nju razvitka njihovih materijalnih
proizvodnih snaga; cjelokupnost tih
odnosa proizvodnje stvara ekonom-
sku strukturu drutva, realnu osno-
vu na kojoj se stvara pravna i poli-
tika nadgradnja i kojoj odgovaraju
odreeni oblici drutvene svijesti; na-
in proizvodnje materijalnog ivota
uvjetuje drutveni, politiki i duhovni
proces ivota uope." (Marx)
markt (njem. Markt) svako javno mje-
sto na kojem se razmjenjuju dobra,
trg, trite, sajmite
marli (fr. marli) mreasta i pomalo kru-
ta tkanina, lul; mreast ukras na ru-
bu srebrnih tanjura, rub porculan-
skih tanjura; vrsta polusvilene tkani-
ne (nazvana po selu Marli-la-Machi-
ne, gdje se najprije poela izraivati)
marmarita (gr. marmaire) med. v.
maraugija
marmelada (fr. marmelade, od gr. m-
eli me, melon jabuka) pekmez od
raznog voa ukuhan sa eerom
marmont (fr. marmonlte) zool. brdski
takor, mrmot, svizac (ivi u porodi-
cama po najviim planinama Kurope
i Azije)
marmor 856
marmor (lat. marmor, gr. marmnros)
miner, mramor, fin i veoma tvrd vap-
nenac, sastavljen od sitnih nepot-
punih kristala, raznobojan
marmoracija ;lat. marmoratio} mramo-
riranje, oblaganje mramornim plo-
ama
marmorirati 'lat. marmorarc; izradiLi
pjege ili pruge kao kod mramora;
obloiti (ili: oblagati) mramornim plo-
ama
marod (r. maraud. lat. moratus) bo-
lestan, slab, nemoan, iscrpljen od
puta
maroder (fr. maraudeur) pljaka, voj-
nik koji, pod izgovorom promorenosti
ili slabosti, zaostaje iza svoje jedinice
pa kriom ide u kradu i pljakanje;
vojnik koji pljaka poginule i ranje-
ne vojnike; pren. hulja, nitkov
marodirati (fr. marauder) bolovati, biti
slab; voj. pod izgovorom premorcnosti
ili slabosti zaostati iza svoje jedinice
pa ii u pljaku po okolici; drsko pro-
sjaiti; pljakati poginule i ranjene
vojnike
marok (fr. maroc) laka vunena tkanina
maroken (fr. maroijuin, tal. marrochi-
no) marokanska koa, obojena kozja
koa s finim oiljcima, safijan
maroko (marocco) vrsta amerikog bur-
muta; pamuna tkanina za povezi-
vanje knjiga
marnn, marun (tal. marrone} bot. pi-
tomi kesten, krupan i vrlo okuan
za jelo; marnu glase (fr. marrons gla-
cs) kestenje u eernoj ocaklini
mnroniti mn. pripadnici posebne ka-
tolike crkve sirsko-antiohijskog ob-
reda u Libanonu, Siriji i dr. (osniva
Ivan Maron u 6. st.)
marota (fr. marottc) strast, manija, lu-
dovanje
Mars (lat. Mars. gen. Martis) mit. bog
rata kod starih Rimljana (kod Grka
Arcs); pren. rat, boj. borbena huka:
maral
astr. jedan od veiikih planeta, izme-
u Zemlje i Jupitera
marala (tal. vino di Marala) slatko
sicilijansko vino, priprema se doda-
vanjem zgusnutog mota, slino mal-
vaziji (nazvano po sicilijanskom pri-
morskom gradu Marali)
marselin (fr. marcellinc) vrsla lake,
obino crne svilene tkanine (tafta);
nazvana po francuskom gradu St.
Marccllin
Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljslci
mar. omiljena fr. narodna pjesma
koja je. za vrijeme Prve francuske
revolucije, poticala narod na borbu
za slobodu i jednakost, spjevao ju je
i komponirao kapetan Rouget. de
Lisle 1792.; danas francuska narod-
na himna (ime dobila po tome to su
je u Parizu prvi put pjevali vojnici iz
Marseillca)
marsilijana (tal. marsiliana) venecijan-
ska. sprijeda okrugla laa za obalnu
trgovinu na Jadranskom moru
marsupijal (lat. inarsupialis) zool. to-
bolar, oposum
marsupijali (lat.) mn. zool. toholari
marsupijalizaeija (lat. marsupialisa-
tio) med. pravljenje trbunog tobolca
mar (fr. marehe) hod, hodanje, gleda-
nje, koraanje; uredno kretanje jedne
vojne jedinice k odreenom cilju;
glazbeno djelo kao pratnja sveanih,
osobito vojnikih kretanja, stupanja,
"vojniki", "alosni", ' paradni" mar;
forsiran mar ubrzan mar, brz
mar; kao komanda: mar! = napri-
jed! polazi!; dalje! bjei! kidaj! mar-
ruta put kojim se ima marirati,
smjer mariranja (ili: putovanja)
mar-ruta (fr. marehe-route) v. mar
maral (njem. Marschal, lat. marescal-
cus, tal. mariscalco, fr. marechal) pr-
vobitno: konjuar, nadzornik tale;
zatim: vrhovni nadzornik vojske i
dvora nekog vladara; nadzornik i
upravitelj javnih sveanosti; danas:
marulat
najvii vojni in u vojskama nekih
drava; maral dvora najvii dvorski
inovnik, nadzornik i upravitelj unu-
tarnjih poslova vladarskog dvora;
feldmaral vrhovni zapovjednik voj-
ske u nekim dravama
maralat (fr. marechalat) 1. zvanje i
nadlenost marala; 2. vrhovno vojno
zapovjednitvo, s maralom na elu,
uvedeno u Francuskoj od veljae
1858. godine; 3. zgrada u kojoj se
nalaze uredi marala i njegovih slu-
benika
maran (fr. marehand, lat. merx, mer-
catus) trgovac, prodava
mnrsberajt (njem. Marsch hod, bereit
pripravan) spreman za putovanje
marse (fr. marehe) trite, trg. trite;
trina cijena, kupovna cijena
marirati (fr. mareher) pravilno kora-
ati, ii propisnim vojnikim kora-
kom; pjeaiti, ii, putovati; nekoga
marirati nekoga najuriti, otjerati
kazavi mu: mar!
mnrt (lat. martius) mjesec posveen
bogu Marsu, trei mjesec u godini,
oujak (31 dan); prvi mjesec u godini
starih Rimljana
martclosi (tal. martellos, lat. martulus)
mn. zasvodene okrugle kule na oba-
lama Sardinije i Korzike za obranu
od morskih razbojnika (gusara)
martengal (fr. marlingal) bilal, remen
koji prolazi izmeu prednjih nogu
kod konja i ne da mu da die ili spu-
ta glavu, nego je mora drati uvijek
u istom poloaju
martir (gr. martvros svjedok) svatko
Iko je progonjen i zlostavljan zbog
svoje ideje, osobito onaj tko jc muen
i ubijen zbog toga to uporno ostaje,
ne alei i ne tedei svoj ivot, pri
kranskoj vjeri, muenik, junak vje-
re
martirij (lat. mnrturium) muenitvo,
patnje i smrt onoga koji nevino stra-
857 masagran
da (za svoju vjeru); dio crkve u kojem
sc nalazi grob muenik;! za vjeru
mnrtirologij (gr.) knjiga sa ivotopis-
om i opisom stradanja svetaca i mu-
enika
martirologija (gr.) istraivanje i ispi-
tivanje ivota i stradanja kranskih
muenika
maruflirati (fr. maroufler) slik. nalije-
piti slikarsko platno na drvo; maru-
flirana slika slika nalijepljena na dr-
vo
marunka (lat. malus armeniaca armen-
ska jabuka) bot. armenska uta ja-
buica; vrsta krupnih, okruglih, pla-
vocrvenih ljiva
mar (fr. marge) v. margo
mara (lat. margo, fr. marge rub) burz.
razlika izmeu dnevnog i emisijskog
kupca nekog vrijednosnog papira:
razlika izmeu najvieg i najnieg
kupca ih najvie i najnie cijene; raz-
lika izmeu kupovne i prodajne cije-
ne; usp. margo
mnsa (lat. raassa, fr. masse) 1. fiz.
kolinik iz sile i ubrzanja ( j e & n i c a
mase v. gram); masa nekog tijela
mjeri se kolinikom tvari koja je sa-
drana u njemu; proizvod iz obujma
i gustoe; 2. velik broj, gomila, mno-
ina, mnotvo; 3. puk, svijet, narod,
rulja; 4. tijesto, smjesa; 5. tijelo bez
odreenog oblika; 6. ulog u kocki; 7.
prav. imanje koje ostane nakon ne-
ije smrti; imanje pokretno i nepo-
kretno, koje ostaje nakon pada neke
trgovine pod steaj, a od kojega sc
moraju podmiriti vjerovnici; massa
bonorum it. masa bonorum (lat.)
imovinsko stanje; masna concursus
it. masa konkurzus (lat.) stjecina
masa, ona iz koje se imaju naplatiti
vjerovnici; massa hereditatis it. ma-
sa hereditatis (lat) cjelokupna ostav-
tina onoga tko ostavlja nasljedstvo
masagran (tal. massagrano) crna kava
s komadiima leda i alkoholom

masakr
masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvare-
nje, ubijanje, krvoprolie
nasakrirati (fr. massacrer) ubijati,
klati, mrcvariti, unakaziti rtvu, pro-
lijevati lcrv
masa] (hebr. masal) utjecaj neba ili zvi-
jezda na ovjekov ivot, srea, sud-
bina
masaa (fr. massage) trljanje tijela,
gnjeenje tijela {osobito nakon kupa-
nja) radi pojaavanja cirkulacije krvi,
odravanja zdravlja, jaanja miia
i dr.
masenjo (tal. masegno) bijeli vapne-
naki kamen iz Verone za poploa-
vanje ulica
maser (fr. masseur) osoba koja vri tr-
ljanje, trlja (u kupaonici i dr.)
maserka (fr. masseuse) trljaica
maseter (.gr. maseter) anat, mii va-
ka
mashala (gr. masehale) med. pazuho
mashalister (gr. masehalister narame-
nica anat. drugi vratni prljen
masirati (gr. massein mijesiti, gnje-
iti. lat. massare, fr. masser) tijelo
(nakon kupanja) trljati, gnjeiti, va-
ljati da bi se izazvao ivlji krvotok i
dr.; usp. masaa
masiv (fr. inassif) petrografski: nepra-
vilna eruptivna gromada; orografski:
planina bez grebena: masa kristala-
stih kriljevaa koja moe od iskona
biti nepokrivena mlaim formaci-
jama, ili je bila pokrivena pa ogolje-
na erozijom i dislokacijama
masivan (fr. massiO teak, pun, jak,
vrst, nainjen od jednog dijela;
nezgrapan, trom, sirov; u graevinar-
stvu: vrsto sagraen, jak. otporan,
jakih i temeljitih zidova; kod kovina
(metala): gust, pun, teak, neprobo-
jan, koji nije upalj
masivitet (fr. massivete) v. masivnost
masivnost (fr. massivete) punoa, te-
ina zbog punoe, vrstina
858 maskoki
maska (fr. masque, lat. masca) obra-
zina; osoba pod obrazinom, preru-
ena linost; stalna karakterna ulo-
ga u aljivim igrama; pren. privid,
vanjski izgled; izgovor, pretvaranje,
lukavstvo; ovjek koji se eli pr-
ikazati drukijim no to je, pretvo-
rili; makara
makara (ar. mashharat) ala, ismi-
javanje, sprdanje; ovjek s obrazi-
nom. maskom; aljivina, lakrdija,
podrugljivac
maskarada (fr. mascarade. tal. mas-
cherata) preruavanje, preruenost;
gomila ili povorka preruenih osoba
(pod obrazinama), krabuljni ples
maskaron (fr. mascaron. tal. masca-
rone) arhit. ljudska glava, obino is-
cerena lica, koja se, kao ukras, odu-
vijek upotrebljavala u graevinar-
stvu, osobito na vratima, nad prozo-
rima, na bunarima i dr.
maskenbal (njem. Maskenbali) zabava
(ili: ples) na koju sudionici dolaze pod
obrazinama (maskama)
maskerata (tal. maseherata) pokladna
pjesma
maskiran (fr. masque) koji je pod obra-
zinom. preruen, preobuen; skriven,
prikriven, zaklonjen; maskirana,
baterija voj. prikrivena baterija, ona
koju neprijatelj ne moe primijetiti
sve do trenutka dok ne pone djelo-
vati, zato to je prikrivena bilo ka-
kvim prikladnim predmetom (gra-
njem, zelenilom i si.)
maskirati (fr. masquer) metnuti obra-
zinu, preruiti, preobui; voj. poloa-
je, topove i druge vojne objekte po-
mou granja, zelenila i si. uiniti ne-
vidljivim za neprijatelja, zakloniti,
skriti; pren. prikriti, prikrivati, skri-
vati prave namjere
maskoki (mascoshi) trg. vrsta pamu-
ne tkanine ukraene cvjetovima, iz-
rauje se u Austriji
maskota
maskota (fr. mascotte) dijete sree,
srekovi; supr. peh; javna ena
maskulin (lat. masculina) gram. rije
mukog roda; v. maskulin um
maskulinum (lat. masculinum) gram.
muki rod; rije mukog roda
maskuliranje (lat. masculinum) fiziol.
pretvaranje enskih ivotinja u mu-
ke time to im se na mjesto enskih
vanjskih lijezda, koje se uklone, usa-
de muke spolne lijezde, tako da se
ivotinja dalje razvija, i u tjelesnom
i duevnom pogledu, kao muka je-
dinka
mason (fr. mafon, ihn. macio) zidar,
osobito: slobodni zidar; v. franmason
masonerija (fr. maconnerie) slobodno
zidarstvo: slobodni zidari
masora (hebr. masorah predaja, tradi-
cija) kritika redakcija i interpre-
tacija starozavjetne Biblije radi utvr-
ivanja t-one i konane verzije
masoterapija (fr. massage masaa, gr.
therapeia lijeenje) med. lijeenje
trljanjem, masaom
masovan (lat. massa) koji je u masi. u
velikom broju; masovan rad rad u
kome sudjeluje veliki broj radnika
masovik (rus. massovik) dobar organi-
zator, ovjek koji umije djelovati na
narodne mase
masovne scene prikazivanje zbivanja
s mnogo ljudi u istom prizoru (u
filmovima ili u knjievnim djelima)
mastaba (ar.) staroegipatska grobnica
u obliku paetvorine s ravnim kro-
vom i kosim stranama
mastalgija (gr. mastos dojka, sisa. al-
gos bol) med. hol u sisama, bol dojke
maste! (tal. mastello) kabao, vedro, dr-
vena posuda
master (engl. master, lat. magister) go-
spodar, starjeina, vlasnik; majstor;
mladi gospodin; gospodin, uitelj;
upravitelj, nadzornik; izraz kojim po-
sluga oslovljava mlade sinove svog
gospodara
859 man
mastif (engl. masti samsov, buldog
(vrsta velikog psa)
mastika (gr. mastiehe) v. mastiks
mastikacija (lat. masticatio) vakanje
mastikatorij (lat. masticatorium) sred-
stvo za vakanje
mastikatorije (lat. masticatoria) mn.
med. lijekovi koji se uzimaju vaka-
njem
mastiks (gr. mastiehe, fr. mastic) bli-
jedouta i mirisna smola mastikovog
drvet-a, koje raste osobito na Hiosu.
upotrebljava se za pravljenje raznih
balzama, masti, firnisa, lakova i kao
zain za kolae, ueereno voe i dr.;
staklorezako ljepilo, kit; vrsta ra-
kije zainjene ovim mirisom (mas-
tika)
mastitis (gr. mastos dojka, sisa) med.
upala sisa, dojki
mato- (gr. mastos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: sisa, dojka
mastodan (gr. mastos) v. mastoidan
mastodinija (gr. mastos, odyne bol)
med. osjeaj bola u sisama (ili: doj-
kama), sisobolja
mastodon (gr. mastos. odus zub) geol.
zool. velika pretpotopna ivotinja,
surla iz porodice slonova, s kljova-
ma u gornjoj i donjoj eljusti
mastoidan (gr. mastos, eidos oblik)
slian sisi, sisat, dojast
mastopatija (gr. mastos, pathos hol,
bolest) med. v. mastodinija
mastozoolit (gr. mastos, zoon ivoti-
nja, lithos kamen) geol. okamenjen
sisavac
mastozoon (gr. mastos, zoon ivotinja)
zool. sisavac
masturbacija (lat masturbatio) spolno
samoz ado voljenje, onanija, ipsacija.
v. manustupracija
masturbirati (lat. masturbare) spolno
se samozadovoljavati, onanirati
maa (lat. missa) misa, jutarnja sluba
Boja
maina
maina (gr. mcchanc orue kojim se
neto umjetno izrauje, lat. maehi-
na) leh. umjetni spoj tijela slobodnih
za davanje otpora u obliku naprave
koja prisiljava mehanike sile da. pod
odreenim uvjetima, izazivaju odro
dena kretanja, stroj, naprava, i to
naprava koja se upotrebljava za pre-
noenje; ili pretvaranje rada ili ener-
gije; 2. lokomotiva; pren. stvor bez
duha, ovjek bez duha
mainerija (fr. machinerie) strojevi,
maine; strojarski dijelovi; izradba
strojeva; od,jel u kojem se nalazi vie
strojeva koji svi slue istoj svrsi; oso-
bito: sve naprave pomou kojih se
vre promjene na pozornici; ustroj
marngevcr (njem. Maschinengewehr)
voj. suvremeno vatreno oruje kali-
hra obine vojnike puke i automat-
skog djelovanja, prikladno za lako
prenoenje s mjesta na mjesto, u mi-
nuti moe izbaciti oko 600 metaka
mainist (fr. maehiniste) rukovatelj
strojem, strojar; graditelj strojeva;
pov. nadzornik strojeva
mainizacija (gr. mechane, lat. ma-
ehina naprava) uvoenje maina
(strojeva) u poslovanja i proizvodnju
gdje se ranije upotrebljavao fiziki
rad ljudi i ivotinja (u obrtnitvu,
poljoprivredi, vojsci itd.); mehani-
zacija
mainski (fr. maehine) koji se tie stro-
jeva, koji pripada strojevima; izra-
en na stroju
makara (tal. mascara) 1. v. maska
maknra (ar. mashharat) 2. v. maka-
ra
makul (til. maseolo) mali top, muar,
prangija
mana (njem. Masche) petlja, zamka;
vrsta kratke kravate
mat (fr. mat) 1. prid. hcz sjaja, taman.
tamne boje, zagasit
mat (perz.) 2. u ahu: zavrni protivni-
kov potez nakon kojega ugroeni
860 matematiki
kralj vie nemn nikakvog izlaza;
pren. pobijeen, propao, izgubio ig-
ru
mata (p.) paragvajski aj od biljke ilex
paraguayensis, omiljeno pie Juno-
amerikanaca
matador (p. matador, lat. mactator
kolja, ubojica) glavni borac u borhi
s bikovima u panjolskoj, koji ra-
njenoj ivotinji zadaje smrtni udarac:
u kartama: najjai aduti; pren. istak-
nut, vaan, ugledan ovjek, zname-
nita osoba, prvak u nekoj struci, va-
im u svojoj struci, "zvjerka"
matamorizam (p. matamoros; samo-
hvala; izraz koji se upotrebljava za
one koji vikom i drekom, nadutim i
teko razumljivim reenicama poku-
avaju zbuniti svoje protivnike: zool.
izraz kojim se oznaava nain obrane
kojim sc slue neki kukci da bi se
obranili od svojih napadaa time to
se silno kostrijee, nadimlju, istiu
svoje bodlje i dr., samo da bi zastra-
ili svoje neprijatelje
matamoro (p. matamoros) lit. "ubojica
Ma ura", veoma omiljeni lik u starijoj
panjolskoj komediji, panjolski voj-
nik-laljivac koji pria o svojim juna-
tvima i podvizima koji se, zapravo,
nikada nisu dogodili; bot. naziv za
vei broj neofenzivnih biljakii, ali po
izgledu veoma opasnih i otrovnih
matema (gr. mathano uim, nauim,
mathema znanje, znanosl) ono to je
naueno, predmet uenja, znanje,
znanost; pravilo, osobito matema-
tiko
matematiar (lat. mathematicus, gr.
mathema) nastavnik matematike;
onaj koji se znanstveno bavi mate-
matikom
matematiki (gr. mathema) koji pri-
pada matematici ili sc na njoj za-
sniva: siguran, pouzdan, nesumnji-
vo utvren
matcmntika
matematika (lat. mathemalica, gr.
mathema) znanost o veliinama, tj.
aritmetika, algebra i geometrija; ma-
tezis
maten (fr. matin, tal. mattino, lat. ma-
tutium) jutro; jutarnji kaput, jutar-
nja haljina
mateologija (gr. mataios uzaludan,
nitavan, logia) nekoristan govor,
prazne rijei, lupetanje
mateopeja (gr. mataios uzaludan, ni-
tavan, poieo inim, radim) nekoris-
tan, besciljan, uzaludan posao
mateoponija (gr. mataioponia) uza-
ludan trud, uzaludan rad
mateotehnya (gr. mataios uzaludan,
bezvrijedan, techne vjetina) vjetina
ili umjetnost bez vrijednosti
mateoznfijn (gr. mataios uzaludan, ni-
tavan, sofia) bezvrijedna mudrost,
nadrimudrost
mnter (lat. mater) mati. majka; alma
mater (lat.) blaga, asna majka (po-
asno ime za sveuilite); dura mater
(lat.) anat. tvrda modana opna, mo-
dani omota
Mater dolorosa it. Maler doloroza
(lat.) "bolom skrena majka"; Bogo-
rodica u bolu zbog patnji svoga Sina
(omiljena tema slavnih slikara i ki-
para)
mater familias (lat.) majka obitelji,
majka
mater pia Gat.) njena, boguugodna
majka; anat. meka modana opna,
meki modani omota
materija (lat. mater mati, materia)
tvar, stvarni sadraj prostora ili jed-
nog dijela prostora, ono io ispunja-
va prostor a iji se fiziki karakter
oznaava kao ':masa", tjelesna tvar,
ono od ega je tijelo sastavljeno (supr.
forma); sadraj, predmet (npr. go-
vora, prouavanja); tkanina; materija
morbi ili materija pekans (lat. ma-
teria morbi, m. peccans) med. uzrok
bolesti
861 materijalizam
materijacija (lat materiatio) stvaranje
(ili: oblikovanje) grade (ili: materije,
tvari)
materijal (lat. materia) grada za neki
rad, predmet obrade; sprema, pribor,
oprema; grada
materijalan (lat. matcrialis) tvarni, tje-
lesni, stvaran, koji se tie onoga od
ega se neko fiziko tijelo sastoji;
bitan, sadrajan (supr. formalan);
materijalna istina prav. najvei stu-
panj sigurnosti do koje sudac moe
doi u kaznenom postupku; materi-
jalni interes stvarna korist, bitna ko-
rist; materijalna toka geometrijska
toka s fizikim znaenjem, tj. toka
koja ima svojstvo lijenosti ili inercije
(pojam koji je u XVIII. st. stvorio Du-
brovanin Ruder Bokovi); usp. ge-
ometrijska toka
materija list (fr. materialisie) fil. 1. pri-
staa materijalizma; supr. idealist;
2. ovjek koji cijeni samo materijal-
na dobra i tei samo za materijal-
nim dobrima, sebinjak
materijalistiki (fr. materia li ste) koji
je u skladu s nauavanjem materi-
jalizma, naklonjen materijalizmu
materijalizaeija (lat. materialisatio)
tobonje utjelovljenje duhova onih
koji su umrli, kako vjeruje spiriti-
zam; postajanje tjelesnim, pretvara-
nje neega eterinog u tjelesno
materijalizam (fr. materi a lisme, lat.
materialis) fil. teorijski: shvaanje
koje smatra tvar ili materiju kao je-
dinu supstanciju svijeta i kao bit svih
stvari, pa i psihike (duevne) pojave
samo kao funkcije materije; dijalek-
tiki materijalizam marksistika filo-
zofija; praktini ili etiki materija-
lizam nauavanje koje postavlja kao
cilj ivota osjeti Ino uivanje sada-
njice, a osjetilna ili materijalna dobra
smatra kao jedino za im val ja teiti,
odbacujui i preziru i tzv. idealne; vri-
jednosti, budui da su materijalna
materijalizirati
dobra jedina stvarna osnova ivota i
kulture; historijski materijalizam
primjena dijalektikog materijalizma
na istraivanje povijesti, primjena na
drutvene znanosti; mehaniki mate-
rijalizam nauavanje koje smatra da
ivi organizam nije nita drugo nego
sloen mehanizam i da se, prema to-
me, iva tvar ne razlikuje od mrtve;
supr. idealizam
materijalizirati (fr. malerialiser) ui-
niti neto tjelesnim, pretvarati (ili:
pretvoriti) u tjelesno, utjeloviti, utje-
lovljavati; pridati (ili: pridavati; nee-
mu prirodu tjelesnog
materijat (lat. materiatum) neto to
je izraeno ili sastavljeno od neke
tvari (ili: grae, materije)
materna (lat. mater mati, materna) 1.
mn. prav. materinstvo, materinski
dio nasljedstva, nasljedstvo koje ne-
kome pripada po majci
materna (lat. materna) 2. hranjivi pre-
parat bogat fosforom koji se pripre-
ma od klica ita
maternite (lat. mater mati. fr. mater-
nite) rodilite; kola za primalje
maternitet (lat. mater, maternitas ma-
ti, fr. maternite) materinstvo; posto-
janje majke; princip maternileta
prav. naelo po kojem je dunost maj-
ke uzdravati svoje izvanbrano di-
jete
mateziologija (gr. mathesis uenje,
znanje, logia) nauavanje o znanosti,
tj. metodika
matezis (gr. mathesis uenje, znanje)
v. matematika; matkenia applicata
it. matezis aplikata (lat.) primije-
njena matematika; malhesitt pura it.
matezis pura (lat.) ista (ili: neprimi-
jenjena) matematika, tj. ona koja
prouava veliine same za sebe
matiko (lat. folia matico) lie jedne pe-
ruanske biljke paprena okusa, a ko-
risti se za pripremu lijeka protiv go-
noreje
862 matrikula
matinata (tal. mattinata) jutarnja pjes-
ma pod prozorom drage; supr. sere-
nada
matineja (fr. matine) vrijeme od sva-
nua do podneva, prijepodne; zabava
(ili priredba, predstava, sijelo) koja
se odrava prijepodne i poslijepod-
ne; jutarnja haljina
matirati (fr. mater) 1. uiniti nesjajnim,
tamnim, zagasitim; usp. mat 1.
matirati (perz.) 2. pobijediti protivnika
u ahu; pren. pobijediti, svladati,
ukrotiti, onesposobiti za daljnji rad
ili borbu, dovesti u bezizgledan polo-
aj; usp. mat 2.
matokit (lat. montem acutum iljasto
hrdo) vrhunac brijega, osobito iljast
ma trak (fr. matraque) batina, toljaga;
"pendrek"
matrica (fr. matrice) tisk. bakreni ka-
lup u kojemu se izlijevaju tiskarska
slova; u galvanoplastici; obrnut ka-
lup koji se dobiva otiskivanjem drvo-
reza ili autotipije pomou jednog ti-
jeska, u ploi od voska ili od iste
gutaperke, pri emu se ispupeni di-
jelovi prvobitne ploe pojavljuju
udubljeni, dok su udubljeni dijelovi
ispupeni; badarska mjera, pra-
mjera
matricid (lat. matricidium) ubojstvo
majke, materoubojstvo
matrijarhat (lat. mater mati, gr.
arehos voa, starjeina) vladavina e-
ne, odnosno majke; 1. drevni oblik
druLvenog ureenja u kojem je maj-
ka bila glava obitelji i upravljala za-
drugom: 2. materinsko pravo, stanje
u kojem dijete ne pripada oevoj, ne-
go materinoj lozi
matriks (lat. matrix mati) anat. ma-
ternica; pren. podrijetlo, izvor, uzrok;
javni popis, popis, matica
matrikula (lat. matricula) popisna knji-
ga, popis imena lanova nekog dru-
tva; upisnica na fakultetima; popis
prihoda neke duhovne ili svjetovne
matrimunij
ustanovo; popis lanova jedne upe:
roenih, krlenih, umrlih i vjena-
nih, matica, matina knjiga
matrimunij dat. matrimonium) brak,
brano stanje; supr. konkubinat
matrimonijalan (lat. matrimonialis)
koji sc tie braka, brani
matrimoTiijalijc lat. matrimonialia)
mn. brane stvari, brani poslovi
matrona (lat. matrona) kod starih Rim-
ljana; ugledna gospoa visokog red-
aj ugledna ena u godinama, gospa
matronimika (gr. mater mati, onyma
ime) izvoenje obiteljskog imena
(prezimeaa) od enskog, majinog
imena, npr. Katii (Katica), Anii
(Anica- . dr.
matroz niz matroos, dan., v. matros)
mornar brodar, sluga na brodu
matura (lal matura) v. maturitet
maturacija 'lat. maturalio) ubrzavanje,
pourivanje; zrenje, sazrijevanje,
dozrijevanje; med. gnojenje, zagnojc-
nje
maturancije (lat. maturantia) mn.
med. lijekovi koji pomau sazrije-
vanje, gnojenje
maturant (lal. malurare dozrijevati,
maturans) uenik zavrnog razreda
srednje kole koji c'c polagati vii
teajni ispit (maturu)
maturativan (lat. maturalivus) sa-
zrijevan, koji pomae sazrijevanje,
gnojenje
maturirati (lat. maturarc) dovesti do
zrelosti, uiniti zrelim; zreti, dozri-
jeti. sazrijeti; poloiti ispit zrelosti u
srednjoj koli; uhrzati, brzo izvesti,
pouriti neto; prav. zahtijevati da
se ubrza donoenje rjeenja
maturitet (lat. maturitas) zrelost, do-
zrelost, dosljednost; osobito: ispit zre-
losti u srednjoj koli, vii teajni is-
pit (matura)
matutina (lat matutina sc. hora) u Kat.
crkvi: jutarnja sluba Boja
863 meandrian
mauzerka voj. brzometna puka, br-
zometka kalihra 7,9 mro i s najveim
dometom do 4000 m (nazvana po pro-
nalazaima Wilhelmu i Faulu Mau-
seru)
mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mauso-
leum) divan nadgrobni spomenik,
raskono ukraena grobnica, vladar-
ska grobnica; naziv po spomeniku
koii je kraljica Artemizija podigla, u
Halikarnasu, svom muu Mausolu,
karijskom kralju (377-353 pr. n. e.),
i koji je bio ukraen kiparskim rado-
vima
mazohizam izopaena spolna strast ko-
ja se sastoji u tome to neka muka
ili enska osoba osjea povean spol-
ni nagon i uivanje ako joj osoba su-
protnog spola zadaje tjelesne bolove,
npr. ako je tue, tipa, grize i si.;
ova izopaenost nazvana je po njem.
piscu Leopoldu Sacher-Masochu
(18361895), koji ju je u svojim pi-
kantnim romanima i novelama pri-
kazivao; usp. sadizam
mazurka (rus., polj. mazurek) poljski
narodni ples u troetvrtinskom tak-
tu, veoma iv ples (nazvan po Mazu-
rima, stanovnicima nekadanje voj-
vodine Mazovije)
mazut (rus. mazut) ostatak od des-
tilacije petroleja, tekue gorivo
mbret (ar., lat. imperator vladar) po-
glavica drave, vladar (titula vlada-
ra u Arabiji)
men culpa it. mea kulpa Gat.) moja
krivnja, moj grijeh, kriv sam! (usklik
kojim se pokajniki priznaje vlastita
krivnja)
menndri (gr. Maiandroa) inn. v. me-
andrine
meandrian (gr. maiandrios) krivu-
da\\ vijugav, zavojit, (kao maloazij-
ska rijeka Meander, koja je zna-
menita po svojim mnogobrojnim za-
vojima, vijugama)
meandrine
meandrine (gr. Maiandros) mn. zavoji,
okuci; vijuge (ili: okuke; koje neka
rijeka stvara pri toku kroz ravnicu
(nazvane po maloazijskoj rijeci Me-
andru). koja ima neobino vijugav
tok); u ornamentici: vijugave are
meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kre-
tanje; meatus auditorius (lat.) anat.
slunik, slunica, usnica
mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretni-
na, pokrelnost, pokretno imanje: oso-
bito: kuni namjetaj, pokustvo; me-
bl-io f tkanina za pokrivanje poku-
stva
mcblirati (fr. meubler) kuu namjesti-
ti, opskrbiti pokustvom
meca (tal. mczza, lat. medius) v. meza
mccela (ar.) rezime kodeksa erijatskog
prava
mecena pokrovitelj i zatitnik knjiev-
nika, umjetnika i znanstvenika, po
Gaju Cliniju Meccnatu (lat. Maece-
nas, 70. pr. n. e.S. n. e.). uglednom
Rimljaninu, ljubimcu cara Augusta,
zatitniku i prijatelju znanstvenika
i pjesnika, posebno Vergilija i Hora-
cija
meccnstvo pokroviteljstvo; v. mecena
me (engl. match) port, utakmica, nad-
metanje, borba, dvoboj (osobito bok-
saki, ahovski); u uem smislu: utr-
ka u kojoj se natjeu samo dva konja
medalja (fr. medaille). tal. medaglia.
lat. medalla) kolajna, spomenica iz-
raena od kovine; odlikovanje, od-
lije, orden
mealjist (fr, medailliste) poznavatelj
(ili: skuplja) medalja i starog novca
medaljon (fr. medaillon) velika spome-
nica, krupna medalja; okrugla ili u
obliku jajeta slika, sa skupocjenim i
umjetniki izraenim okvirom, koja
se nosi o vratu; sam takav okvir; an
medaljon (fr. en meidaillon) u obliku
spomenice, npr. okrugla slika
medano (p. medano) pjeani brijeg,
dina
medicvalan
Medeja (gr. Medeia) mit. ki kralja Ee-
ta u Kolhidi, pomogla svojim aroli-
jama argonaulu Jazonu da se doe-
pa zlatnog runa, udala se za njega i
pobjegla s njim u dol kos, gdje mu se
za nevjeru okrutno osvetila ubivi
njihovo dvoje djece; pren. ljubomor-
na i osvetoljubiva ena
medesimo modo (tal.) glaz. v. mede-
simo tempo
medesimo tempo (tal.) glaz. istim tem-
pom
Medici it. Medici (tal.) poznata fioren-
tinska porodica, vladala Firencom od
1434. do 1737., osobito pomagala um-
jetnost i znanost; doba Medicija doba
cvjetanja umjetnosti i znanosti u Fi-
renci pod utjecajem i zaslugom obi-
telji Medici
medicina (lat. medicina) znanost o li-
jeenju i njegovanju bolesnika; sred-
stvo koje pomae lijeenju, lijek; me-
dicina forensis it. medicina forenzis
(lat.) sudska medicina; medicinae
doctor it. medicine doktor (lat.) onaj
koji je zavrio medicinski fakultet i
stekao titulu "doktor"; medicinae
practicus it, medicine praktikus
(lat.) lijenik koji obavlja praksu,
praktini lijenik
medicinar (lat. medicinarius) student
medicinskog fakulteta (ili: medicin-
ske visoke kole); onaj koji ui lije-
enje ili koji se bavi lijeenjem; po-
znavatelj medicinske znanosti
mcdicinirati (tal. medicinare, fr. mdi-
ciner) upotrebljavati ili primjenjiva-
ti lijekove, davati lijekove
medicinski (lat. medicinus) koji se tie
medicine; koji spada u lijekove: slu-
beno priznat kao ljekovit; lijeniki
medieval (lat. rnedium acvum srednji
vijek) mit. vrsta starinskih tiskar-
skih slova, = antiqa
medievalan (lat. mediurn aevum sred-
nji vijek) koji pripada srednjem vi-
jeku, srednjovjekovni
medij 865
medij (lat. mednim) 1. ono to ae nalazi
u sredini ili to predstavlja sredinu,
sredina, srednji put; 2. fiz. sredina,
posrednik, ono kroz to se prenosi
djelovanje; pomono sredstvo, sred-
stvo usporeivanja; 3. u spiritizmu:
posrednik izmeu ljudi i duhova; 4.
u grkoj gramatici: srednje stanje,
koje stoji izmeu radnog i trpnog sta-
nja kod grkih glagola; 5. medium
aevum it. medijum evum (lat.) sred-
nji vijek, razdoblje od V. do kraja
XV. st.
medijacija (lal. mediatio) posredovanje,
posrednitvo; glaz. zastoj pri pjeva-
nju u sredini stiha
medijalan (lat. medialis) koii se nalazi
u sredini, srednji, sredinji
medijana (lat. medianus srednji) mat.
svaka od triju duina povuenih iz
vrhova trokuta do sredina suprotnih
strana
medijanta (lat. medius) glaz. srednji
ton, onaj koji se nalazi izmeu os-
novnog tona i njegove kvinte ih ter-
ce
medijante (lat. mediante) pril. pomou,
posredovanjem, putem; mediante
juramento it. medijante juramento
(lat.) prav. prisegom, pomou (ili: pu-
tem) prisege
medijastiuitis (lat. mediastinum) med.
upala poplunice
medijastinum (lat. mediastinum) anat.
poplunica, koica koje dijeli prsni
ko na polovine
medijatan (lat. mediatus) posredan, ko-
ji biva posredovanjem nekoga ili
neega
medijativan (lat. mcdiativus) koji po-
sreduje, posredan
mcdijatizacija (lat. mediatisatio) pre-
tvaranje jedne nezavisne drave u
zavisnu stavljanjem pod vlast druge
medij atizirati (lat. medi are) uiniti za-
visnim od nekoga drugog: nezavisnu
meditirati
dravu ili vladara staviti pod vrhov-
nu vlast druge drave
medijator (fr. mediateur) posrednik;
sudac
medijatoran (lat. mediatorius) posred-
niki, koji ima karakter posredova-
nja
medik (lat. medicus) lijenik; mn. me-
dici, lijenici
medikahilan (lat. medicabilis) izljeiv,
koji se moe lijeiti
medikacija (lat. medicatio) lijeenje
medikament (lat. medicamcntum) lijek
medikaster (lat. medicaster) nadrili-
jenik, lo lijenik
medikasterija {lat. medicaster) nadrili-
jenilvo
medikokirurg (lat. medicus, gr. eheir-
urgos) lijenik-kirurg koji lijei i unu-
tranje bolesti
medikomanija (lat. medicus lijenik,
gr. mania pomama, ludilo) strast za
davanjem ili uzimanjem lijekova
medino (lat. medio) u sredini, sredi-
nom; trg. u sredini mjeseca (mjenice
koje sc izdaju "per medio" moraju se
petnaestog u mjesecu isplatiti, i za
njih nema poeka)
mediokritet (lat. mediocritas.) 1. osred-
njost; 2. osrednje stanje: 3. osrednja
sposobnost; 4. djelo osrednje vrijed-
nosti; 5. ovjek osrednjih sposobno-
sti i vrijednosti (umnih)
meditacija (lat. meditatio) razmilja-
nje, misaono promatranje; pobono
razmiljanje o Bogu. tiha i usrdna
molitva
meditativan (lat. meditivatus) koji mi-
sli, koji razmilja, utonuo u misli,
sklon razmiljanju, zamiljen
mediteranski (lat. mediterraneus) sre-
dozemni; Mediteransko more Sredo-
zemno more
meditirati (lat. meditari) misliti, raz-
miljati, promiljati, misaono proma-
trati; moliti se Bogu tiho i usrdno,
utonuti u misli o Bogu
mcdivisti
medivisti (lat. medium aevum srednji
vijek) mn. ljudi iz srednjeg vijeka;
osobito: pisci srednjeg vijeka
medoe it. medok (fir.) crveno bordoko
vino, nazvano po istoimenom fran-
cuskom gradu, u ijoj se okolici pro-
izvodi
medorcja (gr. mcdos muki spolni or-
gan. rheo teem, curim) med. v. go-
noreja
medresa (ar. medres, medreset) musli-
manska srednja kola, gimnazija u
kojoj se. pored znanstvenih predme-
ti!, ue i vjerski predmeti, arapski
jezik itd.
medula (lat. medulla) zool. modina,
sr; jezgra; medulla oblangata (lat.)
produena modina, pamodina; me-
dulla ossium (lat.) kotana 3r; me-
dulla spinaliis (lat.) hrptena mo-
dina
modularan (lat. modullaris) modani,
srni, hrpteni; medula mi sarkom
med. modana mesnata izraslina;
medularna supstancija modina
medulin (lat. medullinus) bijela tvar
koja se izdvaja iz sri raznih biljaka,
osobito bazge
medulitis (lat. medulla) med. upala le-
ne modine
medulozan (lat, medullosus) srat,
modan, koji je pun sri. modine
Meduza (gr. Medusa) 1. mit. jedna od
tri Gorgone, tj. keri Gorgonove, koja
je htjela boici Ateni porei prvenstvo
u ljepoti, zbog ega je ova njezinu
lijepu valovitu kosu pretvorila u
zmije, a oima joj dala strahovitu
mo da se svatko pod njihovim po-
gledom mora pretvoriti u kamen 2.
meduza zool. morski klobuk
medvedki (rus.) mn. trg. koe mladih
morskih vidri, dok su jo bijele
medzotermino (tal. me zzo-termin o)
srednji put; sredina izmeu dviju
krajnosti
866 megaliti
medzotinta (tal. mezzo-tinto) slik. sred-
nja boja. boja koja se stvara prelas-
kom jedne boje u drugu, poluboja
mefijantan (fr. metiant) nepovjerljiv;
oprezan, koji sumnja
Mefisto mit. v. Mefistofeles
Mefistofeles mit. "onaj koji ne voli
svjetlost, koji se plai svjetlosti*, tj.
vrag. sotona; irne vraga u Goethe-
ovom "Faustu"
mefitian Gat. mephiticus) koji dolazi
od zaraznih isparavanja, kuan, za-
razan, zaguljiv, smrdljiv
mefitis (lat. mephitis) kodljivo, kuno
isparenje, zaguljiv, zarazan zrak
mefitizam (lat. mephitis kodljiva pa-
ra, tetno isparavanje, osobito iz
zemlje) med. otrovanost zraka zbog
tetnih isparavanja; zaguljiva, za-
razna, kuna mo, zaraznost, ku-
nost
mefitizirati (lat. mephitis, fr. meiphi-
tser) okuiti, zaraziti
mega- (gr. megas. megale, mega velik,
-a, -o) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: velik, veliko, golem
megafon (gr. megas, fone glas, zvuk)
dugaka cijev za govor s otvorom u
obliku zvona i dvjema cijevima za
sluanje, slui za pojaanje zvuka i
za razgovor na veim udaljenostima
(Kdisonov izum)
megagastrija (gr. megas, gaster e-
ludac) med. poveanje eluca, pove-
an eludac
megalantropogenezija (gr. megas ve-
lik, megale velika, mega veliko, an-
thropos ovjek, genesis stvaranje, ra-
anje) vjetina stvaranja uvjeta za
raanje krupne, zdrave i snane dje-
ce
megalegorija (gr. megalegoria) hvalje-
nje, razmetanje
megaliti (gr. megas, lithos kamen) mn.
veliki kamenovi, starodrevni spome-
nici koji se sastoje, od velikih kame-
nih trupaca, blokova
megalo-
megalo- (gr. megas velik) v. mega-
megaloblasti (gr. moga a, blastos klica,
izdanak) mn. med. v. makrociti
megalocefal (gr. megas, kefale glava)
v. makrocefal
megalociti (gr. megas. kytos upljina,
uplje tijelo) mn. med. v. makroiti
megalnfon ( gr. megas, fone glas) o-
vjek jaka i puna glasa
megalofonian (gr. mogalofonos) koji
ima jak i pun glas, jaka i puna glasa
megalofonija [gr. megas. fone glas)
pun i jak glas
megalograf (gr. megas, grafo piem)
slikar koji slika predmete, osobito
ljude, u prirodnoj veliini
megnlografija (gr. megas, grafia) sli-
kanje (ili prikazivanje) vanih pred-
meta u poveanom obliku, npr. ju-
naka, bogova i dr.
megalo karpian (gr. megas. karpos
plod) koji ima krupan plod
megaloman (gr. megas, mania poma-
ma, ludilo) umiljena veliina, ovjek
koji boluje od ludila veliine, koji pre-
cjenjuje samog sebe, svoju vrijednost;
grand oman
megalomanija {gr. megas, mania po-
mama, ludilo) oholost: ludilo velii-
ne, umiljena veliina, bolesno pre-
cjenjivanje samog sebe; grandoma-
nija
megaloniks (gr. megas, onyx nokat,
panda) zool. vrsta prelpotopne ivo-
tinje iz diluvijalne i najmlaih sloje-
va neogenske formacije, bila je duga
2,5 m i imala na prstima veoma
velike pande
megalopsihijn (gr. megas. psyche du-
a) veliina due, velikodunost
megnlopsija (gr. megas, opsis vid)
med. v. makropsija
mcgalosaur (gr. megas. sauros guter)
zool. div-gutcr, golema pretpotopna
ivotinja, slina krokodilu, duga oko
18 m
867 mehaniar
megametar (gr. megas, metron mjera,
mjerilo) astr. instrument slian helio-
metru; danas bez znaaja
megapodi (gr. megas. pus, podos noga)
mn. zool. velikonoci, vrsta ptica sli-
nih kokoima
megarici mn. fil. pristae starogrke
filozofske kole (megarska kola), iji
je osniva Sokratov uenik Kuklid iz
Megare (oko 444369 pr. n. e.); oni
su se poglavito bavili logikom, vjeti-
nom u borbi rijeima i spajali sokra-
tovsku etiku s eleatskim nauava-
njem o vjenom i nepromjenjivom bi-
u, o dobru, koje je samo jedno, prem-
da ga ljudi razliito nazivaju
megaskop (gr. megas, sicopeo proma-
tram, gledam) opt. vrsta kamere op-
skurc, laternc magike, pomou koje
se dobije povean lik (nekog pred-
meta) na poklopcu
megaterij (gr. megas, therion zvijer,
divlja ivotinja) zool. vrsta golemog
pretpotopnog sisavca iz porodice
tipavaca (krezubica), koji je hio vei
od dananjeg slona; takoer: opi na-
ziv za velike pretpotopne ivotinje
megavat (gr. megas, engl. watt) fiz.
"veliki vat", elektrina jedinica = mi-
lijun vati; znak: MW; usp. vat
megnvolt (gr. megas, tal. Volta) fiz.
"veliki volt", elektrina jedinica = 1
milijun volta; znak: MV; usp. volt
Megera (gr. Megaira) mit. jedna od tri
furije kod starih Grka; pren. goro-
padna ena, zla ena, "otrokonda"
megom (gr. megas velik, njem. Obm)
fiz. "veliki om", elektrina jedinica =
1 milijun oma; znak: M ; usp. om 2.
megometnr (gr. megas velik, Ohm i
metron metar) fiz. ureaj za mjerenje
veoma velikog otpora, reda veliine
od milijun oma; usp. megom
mehaniar (lat. meehanicus, gr. me-
ehanikos) onaj koji se bavi mehani-
kom, osobito primijenjenom; onaj koji
mehaniki
izrauje i popravlja strojeve, pomo-
ne alate i instrumente, strojar
mehaniki 'gr. mechanikos) zanatski,
runi, rukom izraen; psih. izraen
ili uinjen po navici, bez udjela mi-
ljenja i svijesti, makinalan; koji se
tie mehanike, koji spada u mehani-
ku; koji je izazvan kretanjem, pri-
rodnim (fizikim) uzrocima; mehani-
ke znanosti dijelovi mehanike, znano-
sti koje spadaju u mehaniku (v. me-
hanika); mehanike vjetine vjetine
koje se izvode rukom; mehaniki do-
kaz dokaz koji se izvodi pomou in-
strumenata
mehanika (gr. mechanao umjetno ra-
dim, pronalazim, mechanike) dio fi-
zike koji se bavi prouavanjem poja-
va kretanja i mirovanja, tj. zakoni-
ma, silama i pomonim sredstvima
koja izazivaju kretanje i ravnoteu
tijela, znanost o kretanju i ravnotei;
dijeli se na statiku (hidrostatiku, ae-
rostatiku) i dinamiku (hidrodinami-
ku, acrodinamiku i dr.); znanost o
strojevima; ustroj, grada stroja itd.
mehanistiki (Jat. mechanismus) prid.
fil. koji je u duhu mehanizma, tj. koji
objanjava sve pojave u prirodi, svo-
dei ih na neku vrstu mehanike, me-
hanizma
mehanizacija (gr. mechanao umjetno
radim) 1. zamjena fizike (ljudske i
stone) snage strojevima, uvoenje i
uporaba strojeva u proizvodnji: 2. voj.
opskrbljivanje vojske ubojitim i moto-
riziranim vozilima (tenkovima, auto-
mobilima itd); usp. mainizacija ili
motorizacija
mehanizam (gr. mechanao umjetno
radim, lat. mechanismus) 1. graa
(ili: sastav, unutarnji ustroj) nekog
stroia (sata, puke i dr.); 2. zakonski
odreden sustav kretnji ili zbivanja,
kao i naprava koja izvodi te kretnje;
3. fil. pogled na svijet po kojemu je
mekonij
sve to se zbiva u prirodi mehaniko
djelovanje tvari
mehanograiSka (gr. mechane orue za
umjetno izvoenje neega, grafo opi-
sujem) mehaniko slikanje, mehani-
ko slikarstvo
mehanologija (gr. mechane umjetna
sprava, logia) znanost o spravama
koje izazivaju kretanje, tj. o stroje-
vima
mehanoterapeut (gr. mechane, the-
rapeo lijeim) vjetak, strunjak u
lijeenju pomou kretanja (masae);
usp. mehanoterapija
mehanoterapija (gr. mechane, thera-
peia lijeenje) nauk o lijeenju po-
mou kretanja, osobito trljanjem,
gnjeenjem, valjanjem i dr. miia (=
vedsko lijeenje gimnastikom, ma-
saa); tvorac i osniva ovakvog lije-
enja je veanin P. H. Ling
mehanurgija (gr. mechane, ergon dje-
lo, posao) 1. vjetina izraivanja stro-
jeva. 2. dio medicine koji obuhvaa
mehaniko lijeenje bolesnika
mejligma (gr. meiligma) med. sredstvo
za uminjavanje (ili: ublaavanje),
osobito lijek za umirivanje, za raz-
vod rava nje
mejoza (.gr. meiosis) med. smanjivanje
nekog organa zbog bolesti; rct. to-
bonje smanjivanje, prividno umanji-
vanje
mekinto (engl. mackintosh) nepromo-
iva, gumi rana tkanina i ogrta s ka-
puljaom za kiu od takve tkanine,
nazvan po imenu engl. industrijalca
Maclntosha (umro 1843.)
mekometar (gr. mekos duina, veli-
ina. metron mjera, mjerilo) naprava
za mjerenje duine
mekomotrija (gr. mekos duina, me-
tria mjerenje) mjerenje duine
mekonij (gr. mekon mak, lat. meconi-
um) sok od nedozrele makove ahu-
re, opijum; takoer, zbog slinosti po
mekonin
boji, prva. itka stolica kod novoro-
enadi
mekonin (gr. mekon mak) kem. mako-
va tvar, krislalast sastojak opijuma
mekonizam (gr. mekon mak) med.
trovanje opijumom
mekteb (ar.) kola, osobito osnovna
kola: meklebati visoka, velika kola
mel (lat. mol) med
melafir (fr. mlaphyrc, gr. melas, por-
fyra) crni porfir, grimiz
melancolico it. melankoliko (tal.) glaz.
sjetno, tuno, alosno
mcI anemija (gr. melas crn, haima krv)
med. prisutnost u krvi krvnog crnila
(melanina), gotovo uvijek kao poslje-
dica tekih nastupnih groznica, na-
staje raspadanjem crvenih krvnih zr-
naca i stvara crnu boju koe i unutar-
njih organa; crnokrvnost. crnokrvica
melanin (gr. melas cm) crno obojena
tvar koje ima u ilnici oka, koi cr-
naca, crnilu sipe itd.
melnnit (gr. melas crn) miner, granat
crne boje, eljezni granat, granatu
srodna vrsta kamena; smjesa od tvr-
de gume, crne boje (.upotrebljava se
za izradbu eljeva i dr.)
melanklorus (gr.melas crn, chloros
svijetlozelen) med. koji boluje od me-
lanoze
melankolian (gr. melaneholikos) sje-
tan, tuan, snuden, potiten; melan-
kolian temperament, v. melankolik
melankoliar ( gr. melaneholikos) v.
melankolik
melankolija (gr. melas crn, chole u,
melaneholia) sjeta, sjetnosl, tuga,
snudenost, potilenost; vrsta duev-
ne bolesti kod koje prevladava mu-
no i potiteno raspoloenje; melan-
eholia agitans it. melankolija agi-
tans (lat.) nemirna sjeta s nastupima
straha; melaneholia misanthropica
it. melankolija mizantropi ka (lat.)
sjeta spojena sa strahom od ljudi; me-
laneholia hypochondrica it. melan-
R69 melasa
kolija hipohondrika (lat.) sjeta na os-
novi umiljenih bolesti
melankolik (gr. melaneholikos) ovjek
melankolina temperamenta, tj.
sklon jakim, i obino, punim bola uz-
buenjima koja se lagano mijenjaju
i prolaze
melano- (gr. melas, melaina, melan)
predmetak u sloenicama sa znae-
njem; crn, crna, crno
melanodermija {gr. melan, erma ko-
a) med. crnopjcgavosL vrsta kone
bolesti
melanom (gr. melanoma) crnilo, crna
masa; med. crna izraslina
melanoragija (gr. melas, regnymi prs-
nem, pucam) med. crna griza; usp.
melena
melanotip (gr. melan, lypos otisak) fo-
tografska slika izraena na pocrnje-
nom bakru
melanotipija (gr. melan, typos otisak)
vjetina izradbe fotografskih slika na
pocrnjenom bakru
melanozn (gr. melas, nosos bolest)
med. crnokonost, pocrnjivanje tje-
lesnih organa i tkiva zbog mijenja-
nja krvnog crvenila u tvar crne boje
meianurija (gr. melas crn. uron mo-
kraa) med. crno mokrenje, izluiva-
nje melanina mokraom, obino znak
melanoznih oteklina u unutarnjim
organima, osobito u jetri
melan (fr. melange) mjeavina, smje-
sa; mijeani sladoled, bijela kava
melas (gr. melas) med. crna pjega na
koi
melasa (fr. mlasse, lat. mollaceum
ukuhani mot) smei sirup koji os-
taje nakon ukuhavanja eera, s
mnogo primijeanih soli. zbog ega
se iz njega vie ne moe eer is-
kristalizirati; osobitim postupkom
moe se iz njega vaditi i ostatak e-
era; slui za stonu hranu i za vrstu
eerne rakijo
melatrofija
melatrofija (gr. melos ud. atrofia ne-
hranjenje) med. suenje jednog dijela
tijela
melazma (gr. melasina) med. crnilo ili
crna pjega na oboljelom dijelu tijela
kod oboljelih od kostoboljc (gihta)
melem (perz.-tur. merhem, melhem)
mast za mazanje, flaster; lijek; pren.
blag ovjek
melena 'gr. melaina crna) med. crna
bolest, crni proljev; hemat-emeza
melez (ar. meles) 0110 to je sastavljeno
od dviju razliitih stvari, ono to je
smijeano; rod od dviju razliitih i-
votinja, npr. od magarca i kobile, bas-
tard; takoer: dijete od, primjerice,
oca bijelca i majke crnkinje itd.
meliferan (lat. mellifer) medonosan,
koji proizvodi med
melifikacija 'lat. mellificatio) proizvod-
nja meda
melifluentiin (lat. mcllifluens) obilat
medom; sladak kao med
meliglnsus (gr. meli-glossos) onaj koji
ima medena usta, zlatousti: pren. od-
lian govornik
melikrat (gr. melikraton) pie od mlije-
ka i meda koje su Grci prinosili na
rtvu duama pokojnika i podzem-
nim bogovima
me li lit (gr. meli med, lithos kamen)
miner, s granitom srodan kamen, kao
med ute boje, vulkanskog podrijet-
la
melinit razorna tvar koji se sastoji po-
glaviLo od pikrinske kiseline
melioracija (lat. melioratio) pobolja-
vanje. popravljanje, osobito poljopri-
vredne vrijednosti nekog zemljita;
usp. meliorirati
meliorament (lat. melioramcntum) v.
melioracija
meliorirati Gat. meliorare) poboljati,
poboljavati, popravljati; popraviti,
poboljati poljoprivrednu vrijednost
nekog zemljita (navodnjavanjem,
870 melodika
odvodnjavanjem, unitavanjem koro-
va, gnojenjem i dr.)
meliorizam (lat. bonus dobar, melior
boji) fil. shvaanje da ovaj svijet, is-
tina. nije ba najbolji, ali da nije ni
posve lo, osobito da bi se mogao ljud-
skim djelovanjem, nastojanjem i pre-
galatvom poboljati
melis (fr. melis) trg. kudjeljno platno
za jedra (fr. izgovor: meli)
melisa (gr. melissa) hot. matinjak
melitemija (lat. mel, gr. meli, melitos
med, haima krv) med. eerna bolest
melitizam (gr. melitismos) med. upo-
raba meda u lijeenju bolesti
meliturija (gr. meli, melitos med, uron
mokraa) med. izluivanje eera mo-
kraom. eerna bolest
melizma (gr. melisma) glaz. pjesma,
arija, melodija kao suprotnost reci-
tativnoj ili deklamatorskoj glazbi
Melkior (hebr.) "kralj svjetlosti"; jedan
od sveta tri kralja
Melkisedek (hebr. Malki-zedek) "kralj
pravde"; u Starom zavjetu: id. pr-
vosveenik i car u Jeruzalemu u vri-
jeme Abrahamovo, vrijedi kao uzor
Kristu
melodeklamacija (gr. melos pjesma,
lat. declamatio) umjetniko govore-
nje ili itanje nekog teksta (u stihu
ili prozi) uz glazbenu pratnju
melodian (gr. melodos) blagozvuan.
milozvuan, umilan; koji se moe pje-
vati, pogodan za pjevanje; melodio-
zan
melodiar (gr. melodia) pisac (ili: sa-
stavlja) ugodnih melodija; glazbenik
koji ima vie sklonosti melodiji nego
harmoniji
melodija (gr. melodia) glaz. skladan,
ritmian, metrian i prema zakonima
glazbene arhitektom ke sreen niz to-
nova; nain pjevanja, pjevanje, na-
pjev
melodika (gr. melos pjesma, ode pje-
vanje) glaz. znanost o melodiji; ins-
melodiozan
trument slian orguljama, vrsta ma-
log koncertnog glasovira; puhako
glazbalo s klavijaturom
melodiozan Gat. melodiosus) v. me-
lodian
melodrama (gr. melos pjesma, drama
radnja, kazalino djelo, tal. melodra-
ma) lit. kazalino djelo u kojemu go-
vor dramskog lika prati glazba, ili
svuda ili samo na znaajnijim mjes-
tima; vrste: monodrama (ako u djelu
govori samo jedan lik) i duodrama
(ako u djelu sudjeluju dva lika)
melograf (gr. melos pjesma, grafo pi-
em) pisac i biljeitelj narodnih me-
lodija; pisac nota; stroj za pisanje no-
ta (na glasoviru, koji sve to se svira
automatski stavlja u note, = noto-
graf)
melografija (gr. melos pjesma, graHa)
pisanje nota; biljeenje narodnih me-
lodija; opisivanje narodnih melodija
melokopija (gr. melos ud, kopiao su-
stanem. klonem) rned. uzetost udo-
va
meloman (gr. melos pjesma, manikos
pomaman, ushien) oduevljen,
strastan ljubitelj glazbe
melomanija (gr. melos pjesma, mania
pomama, ludilo) strasna, pretjerana
ljubav prema glazbi
melomnntija (gr. melos ud, manteia
proricanje) proricanje (ili: gatanje) po
nehotinim pokretima udova tijela
melon (gr. melon jabuka) med. ispup-
enje oka u obliku jabuke
melonkus (gr. melon obraz, or.kos na-
dutost) med. oteklina obraza
melopeja (gr. melos pjesma, poieo pra-
vim) pisanje pjesama; sastavljanje
melodija; govor u stihovima, recitativ
meloplast (gr. melos pjesma, plasso
oblikujem, uobliavam, oblikujem)
glaz. metoda pronalaenja i davanja
intonacije bez pomoi glazbenog in-
strumenta
871 membrirati
meloplastika (gr. melon obraz, plasti-
ke vjetina uobliavanja) med. is-
pravljanje nakaznosti obraza kirur-
kim putem
melos (gr. melos) kod starih Grka: lir-
ska pjesma ko ja se pjevala uz pratnju
instrumenata; zatim: pjesma uope,
pjevanje, nain pjevanja, melodija,
zvuk
melotet (gr. melos pjesma, tithemi
stavljam, meem) glaz. sastavlja
melodijo, kompozitor
melotezija (gr. melolhesia) glaz. sa-
stavljanje melodije, komponira nj e
melotipija (gr. melos pjesma, typos
otisak) tiskanje nota
Melpomena (gr. melpo pjevam, Melpo-
mene) mit. ime jedno od devet- muza,
muza zatitnica pjevanja i tragedije,
koju su prikazivali s traginom obra-
zinom i brljanovim vijencem oko
glave; naziv etvrte knjige Herodo-
tove povijesti; astr. naziv asteroid a
otkrivenog 1852.
melski (gr. melos pjesma) prid. koji se
moe pjevati, koji je za pjevanje, npr.
mehko pjesnitvo lirsko pjesnitvo ili
pjesnitvo prikladno za pjevanje
melton Cer.gl. Malton) trg. vrsta vunene
tkanine za odijela, osobito muka,
zagasita sjaja (nazvana po engl. gra-
du Maltonu, gdje; se izrauje)
member (engl.) lan, npr. nekog dru-
tva
membrana (lat.) opna, njena koa,
koica; fiz. elastina metalna ploica
za prijenos zvunih titraja gotovo bez
promjene
membrnniforman (Jat. membranifor-
mis) opnast, koiast
membranozan (lat. membranosus) op-
nast, koast, koiast
membratura lat. membratura) obliko-
vanje udova, grada udova: svi udovi
membrirati (lat. membrum ud) staviti
udove, oblikovati udove; supr. di-
ni embrirati
me me rito
mementn [lat. memini sjeam se. mc-
mento) kao usklik: pamti! sjeaj se!
misli na! kao imenica: znak za pod-
sjeanje, podsjetnik; mp.inc.nto mori
(lat.) sjeaj se smrti, pomiljaj na
smrt!
memoar (fr. mmoire) spomenica; pis-
meno izlaganje, predstavka; mn. me-
moari uspomene, djelo u kojem pisac
iznosi svoja sjeanja na dogadaje ko-
je je sam doivio ili u kojima je su-
djelovao, kao i sjeanja na znaajne
ljude
memorabilan (lat. memorabilis) vrije-
dan spomena, znaajan, znamenit
memorabilij (lat. memorabilia) mn.
ono to vrijedi pamtiti, znamenitosti
memorncija (lat. memoratio) sjeanje,
podsjeanje, spominjanje, spomen
memorandum (lat. memorandum)
predstavka, diplomatski nota; pod-
sjetnik. spomenica; trg. pismo s pod-
sjeanjem na neto
memorija (lat. memoria) uspomena;
pamenje, sjeanje, opominjanje; mo
pamenja, in memoriam it. in ne-
morijam (lat.) radi sjeanja, u spo-
men
memorija] (lat. memoria I is liber) ono
to slui za sjeanje, kao podsjetnik;
spomenica, knjiga uspomena; pred-
stavka, pismena molba; trg. bilje-
nica, trgovaki dnevnik
memorijalist (fr. memorialiste) pisac
uspomena, memoara; podnositelj
predstavke (ili: molbe), molitelj
memorirati (lat. memorari sjeati se)
pamtiti, uiti napamet
menadn (gr. mainas, mainados) mit.
sveenica boga Bakha, bijesna ba-
kantica; pren. goropadnica, bijesna i
goropadna ena, zla ena
menader (engl. menager) nadzornik
pozornice, redatelj, reiser; tehniki
upravitelj ili direktor u engleskim
tvornicama; poslovoa, prireiva,
872 menetekel
npr. neke portske utakmice, javne
priredbe i si.
menajon (gr. meniaios mjeseni) "mje-
sena knjiga"; misna knjiga u pra-
voslav. crkvi, knjiga koja sadri mi-
se za blagdanske dane; minej
menaa (fr. mnage, lat. managium,
mansio boravite) kuno gospodar-
stvo, domainstvo; zajednika preh-
rana, udruivanje vie osoba radi za-
jednike i jeftinije prehrane (npr. a-
snika, slubenika menaa); mjesto
gdje se tako udruene osobe hrane
menaer (fr. mnageur) domain, onaj
koji vodi domainstvo ili gospodar-
stvo
menaerija (fr. mnagerie) zvjerinjak,
mjesto gdje su smjetene strane i ri-
jetke ivotinje, zbirka ivotinja, zoo-
loki vrt
menairati (fr. menager) tedjeti, u-
vati, dobro gospodariti; hraniti se u
menai: upravljati menaom
mendacitet Gat. mendacitas) sklonost
lai, laljivost
mendelizam bot. zakonitost u preno-
enju roditeljskih osobina na potom-
ke kod biljnog svijeta; otkrie njem.
botaniara Gregora Mendela (1822
1884)
mene (fr. menee) lov. trag divljai u
bijegu
Menelaj (gr. Menelaos) mit. spartanski
kralj, sin Atrejev, brat Agamemno-
nov, mu lijepe Helene koju je Pari
bio odveo i zbog ega je dolo do Tro-
janskog rata; jedan od najhrabrijih
grkih boraca pod Trojom
menestrel (fr. mencstrel) svira, pjevac-
pjesnik u srednjem vijeku, sluga i
pratitelj provansalskih truhadura ko-
ji je umio samo pjevati, ali ne i sa-
stavljati pjesme
menetekel ili potpuno: mene mene te-
kel ufarsin (= brojio, brojio. izmjerio
i razdijelio) tajanstvene rijei koje je
nevidljiva ruka ispisala na zidu dvo-
meni
rane u kojoj je bezboni babilonski
kralj Baltazar sa svojim doglavnici-
ma pio vino iz zlatnih posuda ukra-
denih iz jeruzalemskog hrama, a koje
su mu proricale skoru pogibao i pro-
past njegove drave, koju su Ferzi-
janci 539. p. n. e. zaista i unitili
(Stari zavjet, Dn 5): otuda: tajanstve-
na opomena i prijetnja
meni (fr. monu) jelovnik; osobito: popis
jela koja ine jedan obrok
meningitis (gr. meninx modana op-
na) med. upala modane opne, uzro-
kovana najee bacilom tuberkulo-
ze
meningizam (gr. meninx modana op-
na. modanica) med. znaci slini
upali modane opne
meningo- (gr. meninx) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: modana
opna, modanica
meningoeela (gr. meninx, kele kila)
med. prodor modane opne
meningoknki (gr. meninx, coccus bo-
bica, zrno) mn. med. klice upale mo-
dane opne
meningoreja (gr. meninx, rheo curim,
teem) med. prodiranje krvi kroz
modanu opnu
meningosimfiza (gr. meninx, symfy-
sis sraslost) med. sraslost lubanjske
opne
meninks (gr. meninx) anat. modana
opna, modanica
menisheza (gr. menes mjeseno pranje
kod ena, sehazo zadrim) med. pro-
stim ak mjesenog pranja kod ena
meniskus (gr. meniskos mjesei)
predmet u obliku polumjeseca; opt.
konveksno-konkavna lea; geom.
kruni odsjeak u obliku polumje-
seca; fiz. konveksna ih konkavna gor-
nja povrina tekueg slupa koju
uzrokuje kapilarnost; med. srpasta,
polukruna hrskavica izmeu zglo-
bova
873 menstroirati
men (tal. meno, lat. minus) glaz. ma-
nje; mp.no allegro (tal.) manje brzo;
meno piano it. meno pijano (tal.)
manje slaho: meno forle (tal.) manje
jako
menologij (gr. men mjesec, logion) po-
vijest svetaca sreena po mjesecima,
danima, kalendar svetaca
menopauza (gr. menes mjeseno pra-
nje kod ena, pausis prestanak) med.
prestanak mjesenog pranja kod e-
na
menoplanija (gr. men mjesec, planao
skreem) med. neurednost u javlja-
nju mjesenog pranja kod ena
menoragija (gr. menes mjeseno pra-
nje kod ena, -ragia od korijena rag-
od regnymi prsnem, puknem) med.
suvie esto ili suvie dugotrajno
mjeseno pranje kod ena
menoreja (gr. men mjesec, rheo teem,
curim.) med. mjeseno pranje kod e-
na
menosheza med. v. menusheza
menostazija (gr. men mjesec, stasis
stajanje, mirovanje) med. zastoj (ili:
izostanak) mjesenog pranja
mens (lat. mens, menlis) misaoni duh,
razum, um; raspoloenje, shvaanje,
smisao; mens legis (lat.) prav. duh
zakona, smisao zakona; mens sana
in corpore sano it. mens sana in kor-
pore sano (lat.) treba eljeti da bude
zdrav duh u zdravom tijelu (navod
iz Juvenalovih "Satira")
menstruacija (lat. mensis, menstruatio
mjesec) mjeseno pranje kod ena,
enski cvijet, mjesenica, menzes
menstrualan (lat. menstrualis) mjese-
ni; koji traje mjesec dana; osobito:
koji se tie enskog mjesenog pra-
nja, koji je u vezi sa enskim mje-
senim pranjem; menstrualni kolik
med. iznenadna i nagla pojava mje-
senog pranja, praena bolom
menstruirati (lat. mensis, menstrua-
rc) dobiti ili imati mjeseno pranje
mcnstrum
menstrum (lat. mcnstruum} ono to bi-
va svakog mjeseca, mjeseno pranje
kod ena: kem. .sredstvo za otapanje,
otapalo
menta (gr. mintha, minthe, lat. menta,
inentha) bot. metvica
mentagra (lat. mentum brada. gr.
agra lov, plijen) med. liaj na usna-
ma. bradi i obrazima
mentalan (lat. mentalis) koje se tie
duha, due, uma. duevni, umni
mentalitet (lat. mentalis. fr. mentalite)
cjelokupno duhovno ustrojstvo na-
in miljenja, shvaanja, sklonosti,
raspoloenja i r. jodnog ovjeka,
drutvenog stalea, narataja itd.,
duevno slanje, duhovno poimanje
mentni (fr. maintenue) prav. sudska za-
tita vlasnitva
mentol {lat. menta metvica, oloum ulje)
glavni sastojak metvice, slui kao li-
jek protiv glavobolje, katara i dr.;
takoer kao sredstvo za osvjeava-
nje
Mentor (lat. Mentor) mit. odani prijatelj
Odisejov i odgojitelj sina mu Tele-
maha, kojemu je Odisej, pred polazak
U Trojanski rat. povjerio na uvanje
svoju kuu; otuda; voda, savjetnik,
odgojitelj, nastavnik
mentula (lat. mentula) anat. muko
udo, falus
mentnlagra (lat. tnentula muko udo,
gr. agra lov, lovina) med. v. prijati-
zam
menuet (fr. menuet, lat. minutus siu-
an) nekadanji fr. ples s laganim,
odmjerenim i sveanim pokretima,
sveani ples; glaz. djelo prikladno
kao pratnja za taj ples
menneto (tal. menuetto) u tempu me-
nueta
menza (lat. mensa.) stol; prostorija gdje
se hrani vie ljudi
menzijn (lat. mensio) mjerenje, premje-
ravanje
874 menjcvizam
menzis (lat. mensis) dvanaesti dio go-
dine. mjesec
menzoln (tal. mensola) grad. kamen
koji podupire zid, potporanj
menzula (lat. mensula) geodetski stol,
daska za crtanje koia lei vodoravno
na stativu s rairenim papirom na
kojem se prave snimci terena
menzurn (lat. metiri mjeriti, mensura)
mjera; osobito: graduirana staklena
posuda u obliku valjka koja slui za
mjerenje koliine tekuine; mjerenje
vremena; glaz. vremenska vrijednost
pojedinih nota, mjera za vrijeme jed-
ne jcdinice ta leta, tempo jedne kom-
pozicije; pravilna podjela vrata in-
strumenta sa icama; u maevanju:
izmjerena udaljenost izmeu boraca;
u studentskom govoru: dvoboj sablja-
ma; ad mensuram it. ad menzuram
(lat.) prema mjeri i teini
menzurabilan (lat. mensurabilis) mjer-
ljiv, izmjerljiv
menzurabilitet (lat. mensurabilitas)
mjerljivost, izmjerljivost
mcnzuraeija (lat. mensuralio) mjerenje
menzuralan (lat. mensuralis) mjerni
koji slui za mjerenje; menzurulna
glazba prijanja glazba s tono odre-
denim tempom i taktom; menzuraltu:
note srednjovjekovne note koje su to-
no biljeile trajanje pojedinih tonova
menzurirati (lat. mensurarc) mjeriti,
izmjeriti; orguljske cijevi odmjeriti
prema tonovima koje trebaju dali
menjevici (rus. menjeviki manjinai)
mn. pristae menjevizma. minima-
listi
menjeviznm (rus. manjina) ideologija
i politika manjine socijalistike
stranke u carskoj Rusiji, koja se
(1903.) odvojila od boljevika; bila je
protiv revolucije i eljela ostvariti ko-
munistiki poredak putem postupnih
ustupaka i reformi, a za vrijeme Dru-
gog svjetskog rata pomagala caris-
tiki reim u ratu s Njemakom
mer
mcr (fr. maire) 1. predsjednik opine,
gradski sudac, gradski naelnik; se-
oski kmet
mcr (cngl. major) 2. predsjednik opine;
usp. lordmer
mer-emfraksis (gr. meros dio, emfras-
so zaepim) med. djelomina zaep-
Ijenost ili pretrpanost
mcr atrofija (gr. meros dio, atrofia ne-
hranjenje) med. v. melatrofija
mercedes pupilorum (lat. mercedes
pupillorum) mn. prav. trokovi oko
uzdravanja i kolovanja maloljet-
nika
mcrcerizirati tehnol. postupak u in-
dustriji pamuka: ispiranje pamuka
vi=okopostotnim natrijevim hidra-
tom, da bi se pamunim vlaknima
dala svilasta sjajnost (izum engles-
kog kemiara Johna Mercera, 1844.)
meridijan (lat. meridianus sc. circulus,
od meridies podne} zem. podnevnik,
krug (zapravo elipsa zbog splote-
nosti Zemlje) koji prolazi kroz neko
mjesto na Zemlji i kroz stoere, tj.
sjeverni i juni pol; to je Zemljin m-
eridijan ili terestriki meridijan
(naziv otuda to sva mjesta na jed-
nom podnevniku imaju podne u isto
vrijeme); astr. najvei krug nebeskog
svoda koji prolazi kroz nebeske po-
love i zenit nekoga mjesta na Zem-
ljinoj povrini; pren. visina, najvii
stupanj, vrhunac
meridionalan (lat. meridies, meridio-
nalis podne) podnevni, juni; junja-
ki
meridionalitet (lat. meriodionalitas)
podnevnost, podnevni ili juni poloaj
ili smjer, junost
meridrotian (gr. meros dio, hidroti-
kos koji tjera na znojenje) med. koji
se znoji samo na pojedinim dijelovi-
ma tijela
meridrozis (gr. meros dio, hidroo zno-
jim se) med. djelomino ili lokalno
875 merkantilistiki
znojenje, znojenje samo pojedinih
dijelova tijela
merino (p. merinos) poznata panjol-
ska ovca a najfinijom kovrastom
vunom, sviloruna ovca; vuna merin-
slcih ovaca; tkanina od vune merin-
skih ovaca
merinovka (p. merinos) v. merino
meristem (gr. merizo dijelim) bot.
buino tkivo, ono koje je podlono stid-
noj diobi stanica, iz kojih nepresta-
no postaju i razvijaju sc nova tkiva
merit (fr. meirite, lat-. meritum) za-
sluga; vrijednost, valjanost; mn. ma-
riti zasluni ljudi
meritirati (fr. mriter) zasluiti, za-
sluivati; biti zasluan, valjan; steci
zasluge
meritoran (lat. meritorius) zasluan,
pohvalan; koji se uputa u samu
stvar, koji se tie biti same stvari ili
predmeta, koji odgovara znaenju;
bitan, pravi, istinski; pozvan za, stru-
an, nadlean, zasluan, sposoban
dati svoje miljenje o neemu
meritum (lat. meritum) zasluga; vri-
jednost, valjanost
merkancija (lat. rnercantia) trgovaka
pekulacija, nepotena dobit
merkantilnn (lat. mercantilis) trgo-
vaki, koji se tie trgovca, trgovinski,
koji spada u trgovinu, koji se tie
trgovine (merkatioran); merkantilni
sustav Hi mc.rkantilizam ekonomski
pojam po kojem se obrt i trgovina
povlauju na raun poljoprivrede, i
po kojem se blagostanje i bogatstvo
jednog naroda sastoji u to veem na-
gomilavanju zlata i srebra; supr.
fiziokratski suslav
merkantilisti (lat. mercantilis) mn. pri-
stae merkantilizma ili merkantil-
nog sustava
merkantilistiki (lat. mercantilis) koji
je u skladu s teorijom merkantiliz-
ma; pren. kramarski
merkantilizam
merkantilizam Gat. mercantilis) u eko-
nomiji: shvaanje po kojom je trgo-
vina jedini pravi izvor narodnog bla-
gostanja i hogatstva; kramarstvo; v.
pod merkantilan; trgovina i obrt-, tr-
govaki poslovi sa Svojim obiajima,
zakonima i osobitostima uope
merkantilni sustav v. pod. morkan-
ti lan
merkatoran (lat. merx roba, stvar,
mercatorius) v. merkantilan
merkatura (lat. mercatura) trgovina,
trgovanje, promet robe
Merkur (lat. Mercurius) 1. mit. rimsko
ime grkog boga Hermesa, vjesnik
bogova, bog trgovine, simbol mira,
pronalaenja, mudrosti i vjetog go-
vorenja. ali i lukavstva, prijevare i
krade; pren. vjesnik, poklisar; 2. astr.
najmanji od velikih planeta i najbli-
i Suncu; 3. kem. iva
merkurificirati (lat. mercurius iva,
facere uiniti, napraviti) kem. pre-
tvoriti u ivu; pomijeati sa ivom
merkurifikacija (lat. mercurificatio)
kem. spoj (ili: spajanje) sa ivom, pre-
tvaranje u ivu; izdvajanje metala
pomou ive
merkurijalan (lat. mercurialis) koji se
tie Merkura; koji sadri u sebi ivu.
ivin, od ive
merkurijalci (lat. mercuriales sc. viri)
ljudi iji je zatitnik bog Merkur;
znanstvenci i pjesnici; trgovci
merkurijalizncija (lat. mercurialisatio)
med. lijeenje ivom
mnrkurijalizam (lat. mercurius) med.
ivina bolest, lagano trovanje zbog
uporabe ive
Merlin (cngl.) mit. poznati mitoloki
;, )bnjek. sin jednog demona i nekog
engleskog kralja, drug za stolom
kralja Artura u VI. at.: tema esto
obraivana u umjetnosti
merlon (fr. merlon) voj. dio grudobrana
izmeu dviju pukarnica
876 mesalina
merluki (rus.) mn. koe mladih janja-
ca. osobito s Krima
inerobalneum (gr. meros dio, udo, Int.
balneum kupanje) med. lijeenje udo-
va i pojedinih dijelova tijela kupa-
njem
merocela (gr. meros stegno, bedro,
kele bruh, kila) med. bedrena kila
meropija (gr. meros dio, ops, opos oko)
med. djelomino pomraenje vida
meropsi (gr. meropes ljudi) kmetovi u
srednjem vijeku; usp. parik
Merovinzi mn. najstarija vladarska po-
rodica u nekadanjoj franakoj dra-
vi (vladala od 486. do 752.)
mersi (fr. merci, lat. merces plaa, na-
grada) hvala, zahvaljujem
mertrijera (fr. meurtriere) voj. pukar-
nica
merula (lat. merula) zool. kos
merum (lat. merum sc. vinum) isto,
nepomijeano vino; rnerum ju$ (lat.)
prav. isto, izrino, zakonsko pravo;
rnem jure (lat. mero jure) po zakon-
skom pravu, po slovu zakona
merzer (njem. Morser) I. voj. teki top
za unitavanje jako utvrenih toa-
ka; 2. muar (posuda za mrvljenje
tvrdih tvari)
mesa (tal. messa, p. misa. fr. mcsse.
lat. missa) 1. kod katolika; sluba
Boja; duhovna glazha koja se izvodi
za vrijeme slube Boje (sastoji se
od est dijelova); 2. javna prodaja i-
votnih namirnica i robe, sajam
mesalijani (sir. zala, kald. zela) mn.
kranska sekta u Mezopotamiji i
Siriji
Mesalina 'lat. Messalina) zloglasna pr-
va ena rim. cara Klaudija, poznata
po svom razvratnom ivotu, gram-
zivosti i vlastoljublju (ubijena 48. n.
e.); otuda: bestidna, drska i slado-
strasna ena uope
mesalina vrsta veoma fine svilene tka-
nine u boji
mesa
mesa (fr. messagc, lat. mossagium) po-
ruka, glas; zakonit, slubeni izvje-
taj; poslanica
mesaerija (fr. messagerie) prijevoz
putnikim kolima; putnika pota,
zgrada u koioj je putnika pota; brz
prijevoz; privatna ustanova za prije-
voz putnika brzim kolima (u Francu-
skoj i Belgiji); autobusno poduzee
mesidor (fr. messidor, lat, messis) mje-
sec etve, deseti mjesec u nekada-
njem francuskom republikanskom
kalendaru, od 19. VI. do 18. VII.
Mesija (hebr. maschiach, maschach) po-
mazanik, kralj; u kasnijem idov-
stvu: kralj koji e, po obeanju staro-
zavjetnih proroka, nakon razdoblja
patnji i muka doi i osnovati savre-
no (mesijansko) kraljevstvo i spasiti
idovski narod; kranstvo smatra
Mesijom Isusa Nazarcanina; pren.
donositelj i propovjednik spasonos-
nih ideja, spasitelj
mesijanitet (hebr. maschiach) bie i bit
.VI e sije
mesijanizam (hebr. maschiach) dosto-
janstvo Mesije; nauavanje o Mesiji;
oekivanje Mesijinog carstva i vjera
da e ono doi; pren. vjera u "boan-
sku misiju" svog naroda koji je Bog
izabrao da jednog dana donese spas
cijelom ovjeanstvu
mesinder (engl. messengcr) glasnik,
vjesnik (ime mnogih engleskih novi-
na)
mesinder-boj (engl. rr.csscnger-boj)
sluga za vanjski posao, raznosa robe
i poruka
mesing (lat. massa) slitina, metalna
masa (legura) bakra s 40 % cinka
(taj omjer moe hiti i drukiji)
mesmeriznm med. nauavanje i nain
lijeenja pomou magnetizma Fran-
za Mesmera (17341815), osnivaa
nauavanja o ivotinjskom magnetiz-
mu
877 mctabolija
mestang [engl. mustang, p. mestengo
stoarski) poludivlji konj u ameri-
kim prerijama; mustang
mestiei (p. mestizo, lat. mixtus pomi-
jean) melezi od oca bijelca i majke
Indijanke u Americi
mesto (tal. mesto, moestus tuan) glaz.
tuno, alosno, sjetno
mestozo (tal. mestdso) glaz. v. mesto
met (engl. Metropolitan Railway) 2. lon-
donska gradska eljeznica, london-
ska podzemna eljeznica
met (fr. meute, lat, movita) 1. lov. opor
od 50 do 60 pasa hajkaa
meta (lat, meta) 1. cilj, granica, kraj za
kojim se tei; stoast stup na kraju
niskog zida u trkalitu
meta (tal. meta, fr. moitie, laL. medie-
tas) 2. polovina; a meta (tal. a meta)
trg. popola, na jednak dobitak i gu-
bitak
meta- (gr. meta) 3. prijedlog koji se
pojavljuje u mnogim sloenicama i
oznaava, uglavnom, promjenu mje-
sta, reda, slanja, prirode; dalje: su-
djelovanje, zajedniku radnju; tee-
nje, traenje; katkad ima znaenje;
za, iza, poslije, po; odgovara latin-
skom trans-
metabaza (gr. meta-baino prelazim na
drugi predmet) 1. ret. figura kojom
se govornik obraa nenazonima ili
kakvom mrtvom predmetu (apostro-
fa); 2. log. pogreka u dokazivanju
koja se napravi kad se iz jednog po-
druja najednom prijee u neko dru-
go
metabola (gr. metahole promjena) v.
metabolizam
metabolian (gr. metabole) promje-
njiv, koji trpi ili proivljava odredenu
preobrazbu, koji se mijenja; biol.
kem. koji pripada metabolizmu, koji
je povezan s metabolizmom, koji je
proizveden metabolizmom
mctabolija (gr. metabole promjena) v.
metabolizam
metabolizam
metabolizam {gr. metaboie promjena)
1. biol., kem., fiziol. zbivanje ili pro-
ces u jednom organizmu ili u poje-
dinoj stanici kojom hranjiva grada
(nutrivan materijal) prelazi u ivu
tvar (konstruktivni metabolizam,
anabolizam), ili kojim sc proto plazma
raspada na jezgre tvari (supstance)
kako bi vrila posebne funkcije (des-
truktivni metabolizam, katabolizam);
2. mijenjanje obiaja, navika i si.; 3.
tisk. premjetanje slova; 4. rct. sje-
dinjavanje suprotnosti obrnutim re-
dom
metabulija (gr. meta-buleo mijenjam
odluku) mijenjanje volje, mijenjanje
prijanje odluke
metacentar (gr. meta, kentron, lat.
centrum sredite) u mehanici tekuih
tijela i brodogradnji: granini poloaj
toke presjeka (ili presjecita) izmeu
vertikale koja prolazi kroz teite pli-
vajueg tijela kad je u ravnotei i
vertikale povuene kroz napadnu to-
ku potiska kad je tijelo malo skre-
nulo (tijelo plovi stabilno dok mu je
teite ispod metacentra)
metafaza (gr. meta, fainomai pojav-
ljujem se. fasis pojava) fiziol. v. mi-
toza
metafiziar 'gr. meta, fysika) fil. po-
znavatelj ili uitelj metafizike, filozof
koji se u svom nauavanju dri me-
tafizikog smjera raspravljajui o
metafizikim problemima
metafiziki (gr. meta, fvsika) fil. koji
spada u metafiziku; koji sc nalazi
izvan granica iskustva, nadstvaran,
natprirodan
metafizika (gr. ta meta, ta fysika ono
to dolazi nakon fizike) Hl. u zbirci
Aristotelovih djela stajale su knjige
koje su se bavile naelima i uzrocima
stvari nakon (meta) njegove fizike (ta
fysika}; ovo, prvobitno isto vanjsko
obiljeje, upotrijebljeno je kasnije kao
obiljeavanje miljenja koje se bavi
878 meta globulin
onim to je izvan granica iskustva,
onim to je izvan prostornovremen-
ske stvarnosti; otuda: znanost o po-
sljednjim naelima i uzrocima stvari,
o spoznaji stvari po sebi; tri glavna
problema kojima se metafizika odu-
vijek bavi jesu: Rog. sloboda volje i
besmrtnost due; supr. dijalektika
metafora (gr. metafora prenoenje,
prijenos) poct. figura u kojoj rije
umjesto svoga prvobitnog znaenja
dobiva drugo, zbog toga to je govor-
nik u svom duhu usporedio dva pred-
meta; skraena usporedba u kojoj
nije izriito kazano da je neka stvar
usporeena s drugom U; je. umjesto
rijei koja se treba usporediti, jedno-
stavno dola rije s kojom se ona us-
poreuje, npr. "glava drave" (umje-
sto vladar), "drutveni talog" (umje-
sto olos), "elina volja" (umjesto ne-
pokolebljiva volja) itd; slikovit izraz,
preneseno znaenje, preneseni smi-
sao
metaforino (gr. meta-fero) slikovito,
u prenesenom znaenju ili smislu
metafragma {gr. mela, fragma ograda,
plot) zool. pregrada izmeu grudne i
trbune upljine kod insekata
metafrast (gr. meta-frazo.) onaj koji
prevodi po smislu, opisno
metnfraza (gr. metafrasis) opisan pri-
jevod, prijevod po smislu; osobito:
prijevod stihova u prozi
metagoneza (gr. meta. genesis posta-
nak, raanje) biol. pravilno izmje-
njivanje spolnog i nespolnog razmno-
avanja kod nekih ivotinja (salpe) i
mnogih biljaka, esto povezano s raz-
liitim nainom ivota i tjelesnim
ustrojstvom organizma
metaglobulin (gr. meta, lat. globulus
loptica) zool. oblik proteinskih tijela
u ivotinjskom carstvu, tj. bjelane-
vinastih Lvari koje sadri ivotinjsko
tijelo
mc.tagnostika
metagnostika (gr. rneta. gnostike) fil.
v. metafizika
metagogija (gr. metagoge) ret. go-
vorniko ponavljanje istih rijei radi
izazivanja jaeg i boljeg djelovanja
kod sluatelja
mctagram (gr. meta. gramina slovo,
pismo) nadoplata pismu, prilog uz pi-
smo; prijepis; prijevod
metagramatika (gr. meta, gramma-
tike) filozofija znanosti o jeziku (gra-
matike)
metagramntizam (gr. meta, gramma
slovo) mijenjanje slova, prepisivanje
slova
metahoreza (gr. metachoreo prelazim)
med. mijenjanje mjesta, premjetanje
ili selidba tvari koja uzrokuje bolest
metakarpij (gr. metakarpion) anat.
zapee, dio kostura ake
metakinema (gr. metakinema) pre-
mjetanje.. mijenjanje mjesta, prela-
zak; med. premjetanje bolesti
metakineza [gr. metakinesis) v. meta-
kinema
metakondili (gr. meta-kondvloi) mn.
anat. dijelovi izmeu zglobova na pr-
stima
metakozmije (gr. meta, kosmos sve-
mir) mn. meusvjetovi, prostor izme-
u svjetova u kojima bogovi, po Epi-
kuru, provode ivot u blaenstvu; in-
termundije
metakritika (gr. mela, kritike) kritika
neke druge kritike, kritika na kritiku
metakromatipi (gr. meta, chroma bo-
ja, typos otisak) mn. slike u boji pre-
nesene na papir pomou litografije
metakromatipija (gr. meta, chroma
boja, typos otisak) vjetina preno-
enja slika u boji, tiskanih na poseb-
nom papiru koji je prevuen nekim
lakotopivim slojem, na drvo. staklo,
metal, porculan, kou, lim i dr., poto
se obratna strana papira na kojoj je
slika prethodno ovlai; dckalkoma-
nija
879 metali zam
metakronizam (gr. meta, chronos vri-
jeme) premjetanje jednog dogadaja
u neko budue vrijeme (u kojem se
taj dogaaj nije mogao dogoditi); ana-
kronizam
metaksilogija (gr. melaxylogia) prav-
ljenje umetnutih reenica (u govoru
ili pisanju), umetanje reenica
metal (gr. metallon iskopina, rudaa.
metaliao istraujem, lat. metallum)
mn. metali kovine, kemijski elemen-
ti, svi osim ive. vrsti na obinoj
temperaturi, dobre topline i elek-
trine provodljivosti, neprozirni, s
osebujnim metalnim sjajem
metalaga (gr. metali age) v. metalaksa
metalaksa (gr. metallaxis) promjena,
izmjena, razmjena
metalan (lat. metallicus) izraen od ko-
vine ili metala; koji sadri metal; sli-
an metalu; zvonak kao metal
metnlensa (gr. meta-lepsis) retoriko
premjetanje ili zamjenjivanje kad se
umjesto prethodnog stanja spomene
ono koje treba doi tek poslije, npr.
"grob1' umjesto "smrt"
metaliferan (lat. me tal li fer) koji pro-
izvodi kovine, koji ima u sebi kovina,
bogat kovinama, kovinovit
metali (lat, metallum) tvar sastav-
ljena od olova, cinka i ugljika (slui
za podmazivanje strojarskih dijelova)
metalisti (lat. metallum) mn. u narod-
nom gospodarstvu: pristae meta-
lizma; supr. nominalisti
metalizacija (fr. mtallisation) pretvor-
ba u ist metal; oblaganje predmeta
tankim metalnim slojem; proimanje
metalom; unovavanje, pretvaranje
u novac
metalizam (gr. metallon, lat. metal-
iuin) u gospodarstvu; shvaanje po
kojem novana jedinica treba biti
uvijek odreena koliina zlata i sre-
bra, jer samo metal daje novcu, kao
sredstvu plaanja, njegovu stvarnu
vrijednost i samo on moe sluiti kao
metalizirati
stvarno mjerilo vrijednosti; supr.
nominalizam
metalizirati (fr. motalliser) preobraziti
u metal ili rudu; drvo nainiti traj-
nijim i otpornijim impregniranjem,
proimanjem zelenom galicom i klor-
kalcijem; obloiti (ili: obiagati; pred-
mete tankim metalnim slojem
metalno doba zajedniko ime za ba-
kreno, bronano i eljezno doba u
povijesti ovjeanstva, doba u kojem
su ljudi izraivali svoja orua od me-
tala a koje je dolo nakon kamenog
doba
metalo- (gr. metallon) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: kovina
meta logika (gr. meta, logike logika)
fil. znanost o osnovama na kojima
poivaju logiki zakoni
metalografija (gr. metallon. grafia
pisanje, opisivanje) opisivanje metala
i legura s obzirom na njihova kemij-
ska, fizika i tehniki! svojstva; vje-
tina izradbe crtea na metalnim plo-
ama (kao u rezbariji), metalopis,
metalan urez
metalografirati (gr.'metallon, grafo
piem) izraivati crtee na metalnim
ploama, praviti ureze u metalu
metaloidan (gr. metallon, eirios oblik)
metalast, slian metalu, nalik na me-
tal. kovina st
metaloidi (gr. metallon, eidos oblik)
kem. tijela slina metalima, ali keja
nemaju metalnih svojstava: fluor,
klor, brom, jod, kisik, sumpor, selen,
telur, duik, fosfor, arsen, bor, silicij,
ugljik; kod nekih kemiara: laki me-
tali
metalokemija (gr. metallon, chemeia)
kemija metala ili kovina
mctalokromija ( gr. metallon. chroma
boja) galvansko bojenje metala; iri-
ziranje
metaloksid (gr. metallon. oxys otar,
ljut) kem. spoj metala s kisikom
880 metamerija
metalosfera (gr. metallon, sfaira lop-
ta) gcol. sloj magme, debljine oko
1400 km, u kojem se nalazi, po mi-
ljenju nekih geologa, meta I no-plas-
tina jezgra Zemlje
metalokopija (gr. metallon, skopeo
promatram.) med. u metaloterapiji:
vrenje ispitivanja metalom na koji
je oboljela osoba osjetljiva; takoer:
tobonja sposobnost naslucivanja i
pronalaenja metala u zemlji
metalotehnikn (gr. metallon, tcch-
nike) vjetina preraivanja i pri-
mjene metala
metaloterapija (gr. metallon, thnra-
peia lijeenje) med. lijeenje oduze-
tih dijelova kod histerinih i ivano
oboljelih stavljanjem metalnih ploa
na oboljela mjesta
metaloza (gr. metallon) med. bolest
plua zbog udisanja metalnog praha
metalurg (.gr. metallurgos) strunjak
u pripremanju metala iz njihovih ru-
daa. talioniar
metalurgija (gr. metallon, ergon djelo)
1. znanost o procesima putem kojih
se od ruda a dobivaju metali i neki
njihovi spojevi, talioniarsivo; 2. in-
dustrija koja proizvodi crne i oboje-
ne metale
metamatematika (gr. meta, mathe-
maiike) filozofija matematike: zna-
nost koja promatra i analizira osnove
matematike s dubljeg filozofsko-lo-
gikog gledita
metameri (gr. meta, meros dio) mn.
zool. dijelovi tijela kod ivotinja koji
se pravilno niu jedan za drugim,
npr. prsteni kod prstenastih glista i
zglobova, prljenovi kod kraljenice
ild.
metamerija (gr. meta, meros dio) 1.
kem. stanje tzv. metamernih tijela,
tj. stanje onih izomernih jedinica koje
i pored istog sastava i molekularne;
teine imaju razliita kemijska svoj-
stva; 2. zool. metamerno segmenti-
metnmerizam
ranje, podijeljenost na jednake S<J-
gmcnt<;
metamerizam (gr. meta, meros dio)
kom. zool. v. metamerija
mntamikroskopski (gr. meta, mikros
mali, skopeo gledam) koji se ne moe
vidjeti ni pod najveim mikroskop-
skim poveavanjem (kod bia i stva-
ri)
metamorfizam (gr. meta. morfe oblik)
geol. promjene u sastavu Stijena iza-
zvane utjecajem vulkanskih para, vo-
de ili dodira s eruptivnim kamenjem
metamorfologija (gr. meta, morfe ob-
lik, logia znanost) biol. znanost o pre-
obraajima organizama od samog po-
etka (jajeta) do zavrne, adultne fa-
ze razvitka
metamorfopsija (gr. meta, morfe ob-
lik, opsis vid, vienje) med. nedosta-
tak u oima zbog kojega oblik i ve-
liina predmeta izgledaju izmije-
njeni, razvueno gledanje
metamorfoza (gr. meta-morfosis) pre-
obraavanje, preobraaj, promjena,
preobraenje, pretvaranje: u gr. mi-
tologiji: pretvaranje ljudi u ivotinje,
kamenje, drvee i dr. (esto pjesniki
obraivana tema, osobito kod riin.
pjesnika Ovidija); zooL proces razvi-
janja od jajeta do zrele ivotinje
metnmorfozirati (gr. meta-morfoo
preobraavam, preinaujem, preobli-
avam) preobraavati, preobraziti,
preobliiti, pretvarati, preobraati,
preobratiti
metan kem. plin bez boje i mirisa, na-
lazi se u vulkanskim plinovima i rud-
nicima kamenog ugljena, nastaje
suhom destilacijom kamenog ugljena
i drugih organskih supstancija (ako
se pomijea sa zrakom ili kisikom
pa zapali, nastaje strana eksplozi-
ja), barski, movarni plin
metanastaza (gr. metanastasis se-
lidba) pojedinano ili grupno prese-
881 metnptoza
ljavanje stanovnitva radi promjene
mjesta dotadanjeg stanovanja
metaneologija (gr. metanoia pro-
mjena miljenja ili odluke, logia) na-
uk o pokajanju (ili: popravljanju,
obraanju na pravi put, u pravu vje-
ru)
metanirati (gr. meta-noeo mijenjam
svoju odluku) kajati se, initi pokoru;
pokazivati svoju skruenost i po-
kornost padanjem niice (npr. pred
oltarom); pren. ropski se ponaati
metaplastian (gr. metaplasso preo-
bliavam, preinaujem) preinaavan,
koji preinauje, preobliavan, koji
preobliava, koji mijenja, koji se tie
preinaavanja (ili: preobliavan ja,
preobraavanja), koji je u vezi s pre-
inaavanjem
metaplazija (gr. metaplasis preina-
enje. preobraavanje) fiziol. mije-
njanje tkiva, izmjena tkiva
metaplazmn (gr. metaplasso preo-
bliavam, preinaujem) lingv. pre-
inaenje, mijenjanje, npr. oblika jed-
ne rijei, osobito: sluaj kad se po-
jedini padei izvode iz druge osnove,
a ne nominativne
metapodij (gr. meta. pus, podos noga)
1. anat. grana stopala; geol. otisak u
kamenu koji je nalik na otisak goro-
stasne ljudske noge
metapolitika (gr. meta, politike) isto
filozofsko nauavanje o dravi
metapsihika (gr. meta, psyche dua)
fil. v. parapsihologija
metapsihologija (gr. meta. psvehe du-
a, logia znanost) fil. znanost o naj-
osnovnijim, posljednim naelima psi-
hikog (duhovnog i duevnog) ivota
metnpsihoza (gr. meta, psychosis da-
vanje due, oivotvorenje) v. metem-
psihoza
metaptoza (gr. inetaptosis preokret)
med. preokret jedne bolesti u drugu;
metashematizam
metar
metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat.
metrum) 1. jedinica (metarskog) su-
stava mjera, jedinica duine: pribli-
no desetmilijunti dio jednog Zem-
ljinog kvadranta, raunajui ga od
pola do ekvatora (od stoera do ekva-
tora); metar je udaljenost izmeu
dvaju zareza na ipci od slitine pla-
tine i iridija koja se uva u jednoj
meunarodnoj ustanovi u Parizu
metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat.
metrum, sanskr. ma) 2. poet. mjera
stiha, stopa stiha, mjera kojom se
prepoznaju vee zvune cjeline: rit-
miki redovi ili stihovi
metarkilogram (gr. metron, ehilioi.
gramma) fiz. jedinica za mjerenje
rada u tehnikom sustavu mjera, tj.
rad koji je potreban da se sila od 1
kg svlada na putu od 1 m
metarski (gr. metron) koji ima metar
za jedinicu mjerenja, npr. metarski
sustav
mctnrziologija (gr. metarsis uzdignut,
u zraku, logia) znanost o promjena-
ma i uzrocima promjena u zranom
Zemljinom omotau; meteorologija
metashematizam (gr. metashcmatis-
mos preoblienje, preobraaj) med. v.
metaptoza; anat. grana stopala
metasifilitian (gr. meta, v. sifilis)
med. izraz kojim se oznaavaju bo-
lesti to dolaze kao posljedica sifili-
sa (progresivna paraliza, suenje ki-
menjae i proirenost aorti)
metasinkritian (gr. meta, syn-krino
sastavljam, spajam) med. koji pre-
obraava ili poboljava ope stanje
tijela putem izbacivanja kodljivih
tekuina iz koe
metasinkriza (gr. meta, syn-krino sa-
stavljam, spajam) med. poboljanje
opeg tjelesnog stanja zbog izba-
civanja kodljivih tekuina iz koe
pomou melema (flastera) za izazi-
vanje plikova
metempsihoza
metasomatoza (gr. meta, soma tijelo)
geol. pretvaranje jedne sti jene u dru-
gu sasvim razliite vrste; metenso-
matoza
metastabilan (gr. meta, lat. stabilis
postojan) koji pokazuje tenju za pre-
laskom u stanje stabilnosti, u sta-
bilnu ravnoteu
metastatian (gr. metastatikos) pre-
mjetajni, koji je preao na drugo
mjesto
metastaza (gr. metastasis premje-
tanje, premjetaj; preoblienje, pre-
inaenje) med. stanje kada klice bo-
lesti ne izazivaju bolesne promjene
samo na mjestu zaraze, nego se ire
i po ostalim dijelovima tijela, krvo-
tokom ili limfnim ilama, te se tako
pojavljuju nove bolesti na drugim
mjestima, npr. kod klica gnojenja
metastrofa (gr. metastrofe preokret,
preokretanje) odvraanje misli od ne-
ke stvari
metateza (gr. metathesis) gram. pre-
mjetanje slova i glasova u rijei,
npr. vas umjesto sav
metatoraks (gr. meta, thorax trup;
prsni ko) zool. zadnji grudni prsten
kod insekata
metatorij (lat. metatorium sc. jus} prav.
pravo smjetaja, pravo logorovanja
metatropizam (gr. meta, tropos na-
in) neprirodan uzajamni odnos spo-
lova u seksualnom pogledu
metazoa (gr. meta, zoon ivotinja) mn.
zool. vie, viestanine ivotinje, tj.
one ije se tijelo sastoji iz staninih
kompleksa i diferenciranih tkiva, da-
kle sve ivotinje osim protozoa, koje
se sastoje samo od jedne stanice
metempsihoza (gr. melempsychosis)
fil. selidba due iz jednog tijela u dru-
go nakon smrti (vjera u me tem-
psihozu bila je rairena kod Hindusa
i Egipana, i ona je sastavni dio bu-
distike, orfistike i pitagorejske fi-
lozofije, zatim Platonove, Plotinove,
metempsihoziti
Empedoklove i dr.); danas su pristae
ovog nauavanja teofizi; metensoma-
toza
metempsihoziti (gr. metempsycho5is)
mn. pristae nauavanja o metem-
psihozi
metemptoza (gr. meta, emptosis upa-
danje) u gregorijanskom kalendaru
isputanje jednog prijestupnog dana
u 134 godine
metensomatoza (gr. meta, cn u, soma
tijelo) 1. geol. v. metasomatoza; 2.
fil. v. metempsihoza
meteor (gr. meteoron) 1. "ono to lebdi
u zraku", zrana pojava, sve ono to
se dogaa u atmosferi: taloi, duga,
jutarnje rumenilo i dr.; u uem smi-
slu: komad stijene koji iz nebeskog
prostora pada na Zemlju; pren. neo-
bina (ili: udna) pojava: 2. pamuni
saten; gruba umjetna svila
motenracija (lat. meteoratio) vremen-
sko stanje, vremenski uvjeti, pona-
anje vremena
meteorika (gr. meteoron) znanost o
zranim pojavama, znanost o vre-
menu
meteorizam (gr. meteoron) med. na-
gomilavanje zraka u elucu, nadima-
nje
meteore- (gr. meteoron koji se nalazi
u zraku, nad Zemljom) predrnetak u
sloenicama koji oznaava pojave i
promjene u zranom omotau Zemlje
meteorognostiar (gr. meteoron, gno-
stes poznavatelj) onaj koji prouava
vremenske pojave
meteorograf (gr. meteoron, grafo opi-
sujem) opisiva vremenskih pojava;
sprava koja na jednom postolju sa-
dri vie automatskih instrumenata
koji biljee zrane promjene; instru-
ment koji od red uje putanju meteora
metoorografija (gr. meteoron, gralia
opisivanje) opisivanje vremenskih po-
java i zranih promjena
88,1 meteorosk
meteorografski (gr. meteoron. grafia)
koji opisuje vremenske pojave, koji
pokazuje promjene u zraku
meteorolit (gr. meteoron, lithos ka-
men) v. metiiorit
meteorolog (gr. meteoron. logos) znan-
stvenik koji prouava atmosferu i sve
prirodne pojave u njoj
meteorologija (gr. meteoron, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
atmosfere i svih pojava u njoj: tem-
perature zraka, atmosferskog tlaka,
vjetrova, oblaka, magle, vodenih ta-
loga, svjetlosnih i elektrinih pojava
i dr., a osobito ispitivanjem uzroka
vremenskih pojava, uvjeta njihovog
razvitka i preobrazhe i, napokon,
predvianjem (prognozom) vremena
meteoroloki (gr. meteoron, logikos)
koji se tie meteorologije, koji je u
vezi s meteorologijom; meteoroloka
postaja ustanova u kojoj se redovito
vre promatranja vremenskih pojava
i biljee njihove promjene i razna
stanja (temperatura, vlanost, tlak
zraka itd.).
meteoromant (gr. meteoron, mantis
prorok) onaj koji prorie kakvo e vri-
jeme biti, prorok, pretkaziva vre-
mena
meteoromantija (gr. meteoron, man-
teia proricanje) proricanje vremena;
proricanje dogaaja po pojavama u
zraku
meteoronomija (gr. meteoron. nomos
zakon) znanost o zakonima po kojima
se dogadaju promjene u zraku
meteoropatologija (gr. meteoron. pa-
thos bolest, logia znanost) jedna od
najmlaih grana medicine kojoj je
zadatak tono odreivanje veliine; i
karaktera utjecaja meteorolokih
promjena na ljudski organizam
meteoroskop (gr. meteoron, skopeo
promatram) instrument koji poka-
zuje promjene u zraku
meteoroskopija
meteoroskopija (gr. metcoron, skopeo
promatram.) promatranje (ili: proua-
vanje) vremena i vremenskih pro-
mjena u atmosferi
meteorski (gr. meteoros) koji se tie
meteora, zrani; meteorsko eljezo,
meteorsko kamenje, v. meteorit; mete-
orski elik elik spojen s niklom
meter (fr. metteur en pages) mit. slagar
koji prelama slog u strane
meterognozija (gr. metcoron, gnosis
poznavanje, znanje) znanstveno pro-
uavanje i poznavanje vremenskih
pojava; predvidanje vremena
meteroit (gr. meteoron) stjenovita ili
metalna masa to pada s neba na
Zemlju; postoje dvije vrste: meteorsko
kamenje (sastoji sc od silikatnih mi-
nerala u raznim kombinacijama) i
meteorsko eljezo (jednostavno elje-
zo s neto nikla)
methemerski (gr. meta, hemera dan)
med. dnevni, svakodnevni, koji sc
javlja svakog dana, npr. napadaj
groznice
metil (gr. met,hy opojno pie, vino, hyle
drvo, tvar) kem. pretpostavljeni ra-
dikal jednougljinog niza (OH2), baza
drvne este, mravlje kiseline i dru-
gih organskih tvari
metilalkohol (gr. methy opojno pie,
hyle drvo. tvar, ar. alkoholy) kem.
drvna esta, estok otrov, dobiva sc
suhom destilacijom drveta, upotreb-
ljava se za otapanje lakova i firnisa,
za gorivo i za dobivanje anilinskih
boja, a najvie za pripremanje for-
malina
metilamin (gr. methv opojno pie, hyle
drvo, tvar, amin = ammonia) kem.
spoj u kojem je jedan atom vodika u
amonijaku zamijenjen metilom
metilbenzol (gr. methy opojno pie,
hyle, lat. bensoe) kem. v. toluol
metilbiklorid (gr. methv opojno pie,
hyle, drvo, tvar, chloros svijetlozelen.
zelenkast, utozelen, lat. bis dvaput)
88-1 meto dino
kem. spoj klora s metilom; upotreb-
ljava se kao sredstvo za opijanje
metileter (gr. methv opojno pie, hyle
drvo, aither) kem. drvni eter, bezbo-
jan plin, nastaje od metilalkohola sa
sumpornom kiselinom; metiloksid
metilizam (gr. mcthy, hvle drvo) med.
trovanje metilalkohol om
metilklorid (gr. methy opojno pie,
hyle drvo, chloros svijetlozelen) kem.
spoj klora s metanom, slui za proiz-
vodnju smolastih boja i umjetnog
leda
metiloksid (gr. inethy, hyle, oxys o-
tar, ljut) kem. v. metileter
metiologija (gr. inethy opojno pie.
vino, logia) vjetina pijenja, nauk o
pijanstvu; v. metiologija
metistika (gr. methy opojno pie, vino,
lat. mcthvstica) 2. mn. med. opojna
sredstva
metoda (gr. methodos istraivanje,
ispitivanje, put i nain istraivanja,
lat. methodus) smiljeno i plansko
postupanje pri radu radi postignua
nekog uspjeha, istine, spoznaje, od-
reeni put i nain ispitivanja, mi-
ljenja i rada; u istraivake metode
ili heuristike metode ubrajaju se:
analiza ili analitika metoda, sinte-
za ili sintetika metoda, indukcija ih
induktivna metoda, dedukcija ili de-
duktivna metoda; dijalektika meto-
da v. dijalektika i metafizika: osobi-
to: nain pouavanja i predavanja;
Sokratova metoda nain pouavanja
kojim se do spoznaje dolazi putem
vjeto postavljenih pitanja i odgovo-
ra
metodiar (gr. methodos) nastavnik
ili znanstvenik koji se u radu strogo
pridrava neke nastavne ili znan-
stvene metode, koji pie o metoda-
ma uspjene nastave
metodino (gr. methodos) pril. prema
tono odreenim naelima rada, po
redu, po planu, planski, smiljeno;
metodika
kolski, nastavno; vjeto, spretno,
znanstveno; metodika jedinica met.
manji dio nastavnog gradiva koje se
obraduje obino na jednom satu, a
moe i na vie satova i predstavlja
jednu cjelinu, tijesno povezanu i s
prethodnim i s buduim izlaganjem.
Pri planiranju se gradivo jednog na-
stavnog predmeta obino dijeli na
"metodike jedinice"
metodika (gr. methodike sc. techne)
znanost o metodama nastave uope
(metodologija), i pojedinih nastavnih
predmeta posebno (specijalna meto-
dika)
metodisti (gr. methodos) mn. kran-
ska sljedba, osobito u Engleskoj i
Sjevernoj Americi, a osnovao ju je
oko 1720. J. Wesley u Oxfordu, na-
zvana po tome to se za njezine la-
nove govorilo kako su pronali neku
novu metodu kranskog ivota; pri-
je: kat. pisci u XVII. at. koji su htjeli
obustaviti borbu s protestantima slu-
ei se novim dijalektikim meto-
dama
metodizam (gr. methodos) strogo utvr-
dim nain pouavanja i izvoenja
nastave; osobito: uenje i nain ivo-
ta metodista
metodologija (gr methodos. logia) v.
metodika
metoh (gr. meteeho sudjelujem, meto-
ehos) 1. zemljoradniko naselje nekog
manastira u kojem su ivjeli sami
monasi; 2. svako imanje jednog ma-
nastira koje je udaljeno od njega
metonimija (gr. metonvmia zamjena
imena) poet. figura u kojoj se jedan
pojam zamjenjuje drugim pojmom
koji s onim prvim, po svom smislu,
stoji u blioj vezi, npr. "sto puaka"
(umjesto sto vojnika), "sijeda kosa"
(umjesto duboka starost)
metonimijski (gr. metonymia zamjena
imena) zamjenjujui jedno ime dru-
885 metra tonija
gim ili neku rije drugom iz kojih se
moe pogoditi zamijenjeno ime ili za-
mijenjena rije
metonomazija (gr. metonomasia mije-
njanje imena) mijenjanje jednog
osobnog imena, osobito prevoenjem
toga imena na neki strani jezik, npr.
Dominik umjesto Dinko
metopantralgija (gr. metopon elo,
antron upljina, pilja, algos bol)
med. bol u eonoj upljini
metopantritis (gr. metopon elo, an-
tron upljina) med. upala eone up-
ljine
metopantron (gr. metopon, antron)
anat. eona upljina
metopi (gr. metopon) mn. arhit. obino
reljefima ukraena polja izmeu tri-
glifa na dorskom frizu (osobito zna-
meniti na atenskom Partenonu)
metopomantija (gr. metopon elo,
manteia proricanje) proricanje (ili:
vraanje) po crtama lica i ela
metoposkop (gr. metopon elo. skopeo
promatram) onaj koji predvia ili
vraa po crtama ela i lica; fiziognom
metoposkopija (gr. metopon elo, sko-
peo promatram) proricanje iz crta li-
ca ili ela
metr (fr. maitre, lat. magister, tal. ma-
estro) gospodar; posjednik, vlasnik;
uitelj, nastavnik; vjetak, onaj koji
sc usavrio u svojoj struci, majstor,
virtuoz; majstor slobodnih zidara;
metr dzotel (maitre d'h6tel) glavni ko-
nobar
metra (gr. meter, metra) med. mater-
nica
mctralgian (gr. metra maternica,
algos bol) med. koji se tie bola u
maternici: s bolovima u materinci
metralgija (gr. metra maternica, algos
bol) med. hol u maternici
metratonija (gr. metra maternica,
thonesko venem, nestajem) med.
uvenue (ili: malaksalost} maternice
metratrezija
mctratrezija (gr. metra maternica,
atresis probuenje) med. bolesna za-
tvorenost maternicc
metraa (fr. metrag) mjerenje metrom:
broj metara
metrektomija (gr. metra maternica,
ek iz, tome rezanje) med. vaenje
maternice rezanjem
metremfizema (gr. metra maternica,
emfyscma udubina) med. napuha-
nost (ili: nadutost) maternice
metresa (fr. maitresse) gospodarica,
domaica; ljubavnica, prilenica
metreurizma (gr. metra materinca,
eurys prostran, irok) med. proire-
nje (ili: rastezanje) maternice
metriar (gr. metrike) poet. poznava-
telj znanosti o pravljenju stihova;
pjesnik koji pie u stihovima
metriki (gr. metrikoa) 1. poet. koji se
odnosi na metriku, odmjeren tono
po zakonima metrike; napisan u
stihovima: 2. (metron mjera, mjerilo)
koiem je metar jedinica za mjerenje
(usp. metar 1)
metrika (gr. metrike sc. technc; poet.
teorija pjesnike melodinosti ili zna-
nost o stihovima uope; prvi dio me-
trike je znanost o mjerenju slogova
(proz<dija), a drugi se bavi poetskim
stopama, stihovima i strofama
metriopatija (gr. inetrios, umjeren,
suzdrljiv, pathos osjeaj, strast) u-
mjerenost u strastima, duevni mir,
staloenost
metritis (gr. metra maternica) med.
upala maternice
metrizirati (fr. malstriser) vladati, gos-
podariti; svladati, ukrotiti
metro (fr. metro, mtropolitain) grad-
ska podzemna ili nadzemna elektri-
na eljeznica
metrocela (gr. metra maternica, kele
bruh, kila) med. prodor maternicc
metrografika (gr. metron mjera, mje-
rilo, grafike) vjetina pisanja stihova
po metrikim zakonima
8S6 metrorngija
metrologija (gr. metron mjera, mjeri-
lo, logia) nauk o mjerama i utezima
metromanija (gr. metra maternica,
mania pomama, ludilo, bijes) 1. en-
ska pohoti; usp. nimfomanija
metromanija (gr. metron. mania po-
mama, ludilo, hijes) 2. strast za pisa-
njem (ili: stvaranjem) stihova, pretje-
rana ljubav prema stihovima
metrometar (gr. metron) glaz. v. met-
ron om; kronometar
metronimian (gr. meter mati, ony-
ma) nazvan po imenu svoje majke
metronimikon (gr. meter mati, onyma
= onoma ime] majino ime, ime izve-
deno iz majinog imena: supr. patro-
nimikon
metronom (gr. metron mjera, nomos
zakon, pravilo) fiz. kratko fiziko nji-
halo (s teitem iznad toke vjeanja)
ije se trajanje titraja (oscilacija) re-
gulira micanjem jednog tijela du
ipke njihala, na ipci su urezani
podjeljci na kojima je oznaen broj
oscilacija u minuti; upotrebljava su
u glazbi za davanje takta, esto za
brojanje sekundi
metropola (gr. metro-polis) grad-mati-
ca, za razliku od gradova u pokraji-
nama i kolonijama; glavni grad, pri-
jestolnica
metropolip (gr. metra, polys mnogi,
pus noga) med. materini polip
metropolit (gr. metropolites) kod kato-
lika: nadbiskup; usp. mitropolit
metropolitan (gr. metropolites) kod
evanelista: glavni sveenik, starje-
ina glavne (saborne) crkve
metropolitanski (lat. metropolitinus)
nadbiskupski; mc.tropolitska crkva
nadbiskupska, glavna crkva
metroptoza (gr. metra maternica, pto-
sis pad) med. sputanje maternice
metroragija (gr. metra maternica, re-
gnymi prsnem, pucam) med. v. met-
roreja
metroreja
metroreja (gr. metra maternica, rheo
teem, curim) med. curenje (krvi, slu-
zi) iz maternice
metroskop (gr. metra maternica, sko-
peo promatram) med. instrument ko-
jim se pregledava maternica, mater-
nina slualica
metroskopijn (gr. metra maternica,
skopeo promatram) med. pregled ma-
ternice, posebno pomou metroskopa
metrotomija (gr. metra maternica, to-
me rezanje) med. rezanje maternice
Metuzalem (hebr. Methuschelach) po
Starom zavjetu (Post 5,27) ovjek koji
je doivio starost od 969 godina;
otuda: star kao Metuzalem, onaj koji
doivi duboku starost
Mevlud (ar.) roendan proroka Muha-
meda, veliki muslimanski blagdan
meza (tal. mezza, lat. medius) pola, upo-
la; a mezza voe it. a meza voe (tal.)
glaz. u pola glasa, poluglasno
mezalijansa (fr. mesalliance) neprilian
brak, brak izmeu osoba vrlo razlii-
tih po rodu ili poloaju
mezalijirati (fr. mesallier) oeniti se
ili udati za osobu koja svojim rodom
ili svojim drutvenim poloajem nije
ravnopravna
mezanin (tal. mezzanino) grad. polukat,
meukat, svaki nii kat koji se nalazi
izmeu dvaju viih; poluprozor, ma-
nji prozor izmeu dvaju veih
meze (tal. mc;se, lat. mensis) mjesec;
per meze (tal. per mose) trg. na mje-
sec, mjeseno
mezclin (fr. mseline) fino francusko
platno od vune i svile (za zavjese,
prekrivae i dr.)
mezenterij (gr. mesenterion) anat.
opna koja omotava crijeva
mezenterijalan (gr. mesenterion trbu-
na maramica) anat. opneni, koji se
tie trbune opne. koji pripada trbu-
noj opni. koji je u vezi s trbunom
opnom
887 mezolabij
mezenteritia (gr. mesenterion) med.
upala opne koja omotava crijeva,
upala mezenterija
mezenterski anat. v. mezenterijalan
mezil (ar. menzi!) mjesto gdje se putnik
zaustavlja, gostionica, postaja, ob-
danica; pota, posebno ona koju su
nosili stalni kuriri na konjima; mezul
mczilnna [ar. menzilhhanc) potanska
postaja gdje se mijenjaju konji, uspu-
tna postaja na kojoj su stalni kuriri,
tzv. tatari, nosei slubena pisma,
dokumente i novac iz raznih pokra-
jina u Carigrad, mijenjali umorne
konje odmornim, kako hi bez zastoja
inogli produiti put; mezulana
mezildija (ar.-tur.) onaj koji nosi potu
na konju, potar, kurir
meziolitski (gr. mesos, lithos kamen)
geol. koji pripada prijelaznom dobu
od paleolitskog prema neolitskom
razdoblju
mezo- (gr. mesos) predmetak u sloze-
nicama sa znaenjem: sredina, sre-
dnji
mezoccfalitis (gr. mesos, kefale glava)
med. upala srednjeg mozga
mezocefalum (gr. mesos, kefale glava)
anat. srednji mozak
mezoderm (gr. mesos, erma koa)
anat. srednji list zametka
mezogastrij (gr. mesos, gaster trbuh)
anat. srednji dio trbuha
mezognati (gr. mesos. gnathos eljust)
mn. antrop. ljudi u kojih su eljusti
malo izlKiene, a zubi malo koso usa-
eni
mezokor (gr. mesochoros) onaj koji sto-
ji u sredini zbora, zborovoa, koro vo-
a
mezokranij (gr. mesos, kranion luba-
nja) anat. tjeme
mezolabij (gr. mesolabion) starinski,
Eratostenov. instrument za nalae-
nje srednjih proporcionala izmeu
dviju danih linija
mczolitik
mezolitik (gr. mesos, liLhos kam on)
gool. srednje kameno doba izmeu
paleolitskog i neolitskog razdoblja
mezon (fr. maison) 1. kua, dom
mezon (gr. mesos.) 2. fiz. v. mezotron
mezopotnmski (gr. mesos, pulamos
rijeka) koji loi izmeu dviju rijeka
mczostilon (gr. mesos. stvlos stup)
arhit. prostor izmeu dvaju stupova
mc7x>trou (gr. mesos sredinski, sre-
dnji, i tron iz rijei elektron) fiz. teki
elektron s masom otprilike nekoliko
stotina puta veom od mase obinog
elektrona, mezon
mezozoik (gr. mesos, zoon ivotinja)
geol. zajedniko ime za formacije: Lri-
jas, jura i kreda, gdje nema vie pale-
ozojskih ivotinja, a prvi put se jav-
ljaju ptice, sisavci i rihe okotala
kostura
mezozojski (gr. mesos. zoon ivotinja)
geol. koji sadri ostatke ivotinja to
predstavljaju prijelaz prema ivoti-
njama koje jo ive, koji stoji u sredi-
ni izmeu paleozojskog i kenozojskog
razdoblja
mczulnna (ar.) v. mezilana
mezuza (hehr. mezuza) drveni okvir na
vratima, dovratak; limeni valji koji
je uvren na dovratcima idovskih
stanova i koji sadri, na pergamenl-
skom listiu, deset Bojih zapovijedi
mezzofant (tal.) ovjek koji zna vie str-
anih jezika, poliglot (izraz stvoren po
kardinalu G. Mez.zofantiju (1771
IS49), koji je znao oko 60 stranih
jezika
mezzoforte it. medzoforte (tal.) glaz.
s pola jaine, polujako
mezzopiano it. medzo pijano (tal.)
glaz. pol u slabo, polutiho
mezzosopran it. medzosopran (tal.)
glaz. glas izmeu soprana i alta, oso-
bito se odlikuje punoom srednjih
tonova
mezzotinto (tal. meco tinto) slik. sre-
dnja boja, tj. boja koja sc stvara prije-
S88 migma
lazom jedne boje u drugu, poluboje
u bakrorezu: pripremanje ploe tako
da sc dobije blago rezanje
mf. glaz. kratica za mezzoforte (tal.) po-
lujako
Mg kem. kratica za magnezij
mi-parti (lat. mi-partitum) moda koja
je bila od XI. do XVI. st., kad je bio
obiaj da svaka polovici odijela bude
u drugoj boji i drukije saivena
mialgija (gr. mys mii, algos bol) med.
bol u miiima
miastenija (gr. mys mii, astheneia
slabost, nemo) med. slabost (ili: ne-
mo!) miia
micetofag (gr. mvkes gljiva, fagem
jesti, derati) gljivojed, gljivoder
micetologija (gr. mykes gljiva, logia)
v. mikologija
micetozoa (gr. mvkes gljiva, zoon ivo
bie, ivotinja) mn. bot. vrsta najni-
ih biljnih organizama koji su u mno-
go emu slini odreenim ivotinj-
skim organizmima
midalein (gr. mydao istrulim) med.
otrov koji se stvara u truloj leini
mider (njem. Mieder) steznik, grudnjak,
korzet
midezis (gr. mvdao istrulim) med. tru-
ljenje zbog sluzi ili neke druge vlage
midinetkinja (fr. midinettes) pomoni-
ca u pomodnim prodavaonicama u
Francuskoj; mlada radnica
midolina tisk. vrsta slova, mjeavina
izmeu slova antiqe i frakture, tzv.
akcidentna slova
midon (gr. mydao istrulim) med. trula
izraslina na tijelu
midrijatian (gr. mydriasis) med. koji
boluje od proirenja zjenica
midrijatik (gr. mydriasis) med. sred-
stvo koje izaziva proirenje zjenice
midrijnza [gr. mvdriasis) med. proi-
renje zjenice izazvano umjetnim pu-
tem ili zbog bolesti
migma (gr. migma, mignymi mijeam)
mijeanje, mjeavina; mikstura
migmos
migmos (gr. mygmos) med. v. mihmos
migracija (lat. migratio) selidba, selje-
nje; selidba ivotinja, osobito ptica
selica
migratoran (lat. migratourius) koji se
seli, pokretan, nestalan
migren-tift (fr. migrainc, njem. Stifl)
farm. mentol u obliku male olovke
(lijek protiv glavobolje i zubobolje,
kao i sredstvo za rashladivanje)
migrena (gr. hemikrania, hemisvs
pola, kranion lubanja, lat. hemicra-
nia, fr. m igra i ne) med. jednostrana
glavobolja
migrenin (fr. migraine) med. lijek
protiv migrene (mjeavina antipiri-
na, kao i kofeina i limunske kiseline)
migrirati (lat. migrare) seliti se, prese-
liti sc, iseliti se, odseliti se, otii; seli-
ti, preseliti
Mihl (njem. Michel) podrugljiv naziv za
Nijemce, tj. isticanje njihovih slabih
strana, osobito sporosti i tromosti
mihmos (gr. mvchmos) med. stenjanje,
jecanje; migmos
mijazam (gr. miasma skvrnjenje) med.
zarazna, kuna klica u zraku, zara-
znica, kuno isparavanje
mijazmatian (gr. miasma skvrnjenje)
med. zarazan, kuan, okuen, zaga-
en
mijelalgija (gr. myelos sr, mozak,
algos bol) med. bol u lenoj modini
mijelin (gr. myelos sr, mozak) zool.
ivana modina
mijelitis (gr. myelos sr, mozak) med.
upala lene modine
mijelo- (gr. mvelos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: sr, mozak
mijelociti (gr. myelos, kytos posuda,
Stanica) mn. zool. stanice kotane
sri
mijeloftizis (gr. mvelos, fthisis suica)
med. suenje kraljenice
mijeloidan (gr. myelos, eidos oblik)
slian sri, srast
889 mikotian
mijelom (gr. mvelos) med. izraslina u
kotanoj sri
mijelomalacija (gr. mvelos. malakia
mekoa) med. omekavanje lene
modine
mijelomeningitis (gr. mvelos, meninx
modana opna) med. upala lene
modine i njezinih omotaa
mijelopatija (gr. mvelos, pathos bole-
st) med. bolest, bolest lene modine
mijcloplakse (gr. myelos, plax ploa)
mn. zool. krupne srne stanice
mijelospongns (gr. myelos, spongos
spuva) med. modinska spuvasta
izraslina
mijitis (gr. mys mii) med. upala
miia
mijoeefal (gr. myia muha, kefales
glava) med. prodiranje arenice (oka)
kroz ronicu
mika (lat, mica zrno, mrvica, neto sit-
no) miner, tinjac, maje srebro, maje
zlato
mikaeija (lat. micatio) med. protjecanje
(ili: kruenje) krvi po tijelu
mikndo (jap.) titula japanskog cara,
koju osobito upotrebljavaju stranci;
takoer: kratak muki zimski kaput
mikagrafija (lat. mica zrno. mrvica,
gr. grafia pisanje) oponaanje slika-
nja na staklu lijepljenjem na staklo
bojom iaranih listia tinjca
mikeleti (p. miqueletos, fr. miquelets)
mn. ratoborni i hajduki gortaci,
stanovnici junih Pirineja koji, kao
odlini strijelci, tvore neku vrstu
narodne obrane
mikologija (gr. mykes gljiva, logia
znanost) znanost o gljivama; pozna-
vanje gljiva
mikotanat (gr. mykes gljiva, thanatos
smrt) od sumporne kiseline i kuhinj-
ske soli pripremljeno sredstvo za uni-
tavanje i sprjeavanje pljesnivosti i
truljenja drveta
mikotian (gr. mykes gljiva) med.
izazvan gljivicama, gljivian
mikoza
mikoza (gr. mvkes gljiva) med. glji-
vina bolest opi naziv za sve bolesti
izazvane gljivicama
mikozis (gr. mykes gljiva) med. sluzni
polip, gljivasta izraslina na mesu,
gljivina bolest
mikrakustian (gr. mikros mali. akuo
ujem) koji moe uti i slab zvuk,
koji pojaava zvuk (naziv za instru-
mente koji pojaavaju mo slunog
osjetila dovodei mu zvune titraje)
mikro- (gr. mikros) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: mali, sitan, go-
lim okom nevidljiv
mikroanalizn (gr. mikros, analysis
razgradivanje, razluivanje) v. mi-
krokemija
mikrobarometar (gr. mikros, barys
teak, metron mjera, mjerilo) fiz. ba-
rometar koji pokazuje stanje u uvea-
noj mjeri (to olakava oitavanje
vrlo malih promjena u tlaku zraka)
mikrobi (gr. mikros, bios ivot) mn.
najmanja ivotinjska ili biljna iva
bia; zarazne klice, bakterije; mikro-
organizmi
mikrobiologija (gr. mikros, bios ivot,
logia znanost) znanost o mikrobima
mikroblasti (gr. mikros, blastos klica,
izdanak) mn. med. jezgrovita crvena
krvna zrnca
mikrocefal (gr. mikros, kefale glava)
onaj koji ima mikrocefaliju, malo-
glavac
mikrocefalija (gr. mikros. kefale gla-
va) maloglavost, osobina ljudi koji,
zbog toga to im prerano srastu kosti
lubanje, imaju neobino malu luba-
nju, zbog ega im se i mozak nedovo-
ljno razvije te ostaju duevno zaostali
mikrociti (gr. mikros. kytos upljina,
uplje tijelo, trbuasta posuda) med.
neprirodno sitna, loptasta krvna zrn-
ca
mikrofara (gr. mikros, engl. l'ara-
dav) miliiunti dio jednog farada;
znak: |LIF
890 mikrokozmologija
mikrofauna (gr. mikros, lat. fauna
ivotinjski svijet) zool. dio faune koji
ohuhvaa ivotinje koje se mogu
promatrati samo pod mikroskopom;
supr. makrofauna
mikrofili (gr. mikros, fS'llon list) mn.
bot. biljke s malim liem
mikrofiti (gr. mikros, fvton biljka) mn.
bot. biljni mikrobi
mikrofon (gr. mikros, fone zvuk) fiz.
ureaj za pojaavanje zvuka, osobito
u telefoniji i radiofoniji
mikrofonija (gr. mikros, fone zvuk,
glas) slabost zvuka, slabozvunost
mikro fotografija (gr. mikros, fos, fo-
tos svjetlost, grafia pisanje) snimanje
(ili: slikanje) u uveanom obliku, po-
mou mikroskopa, mikroskopski ma-
lih predmeta
mikrofotoskop (gr. mikros. fos, fotos
svjetlost, skopeo promatram) ureaj
kojim se mogu itati posebni zem-
ljovidi u smanjenom omjeru i danju
i nou
mikroftalmija (gr. mikros, ofthalmia
ona bolest) med. bolesna smanjenost
one jabuice, sitnookost; prid. mi-
kroftalmian
mikrografija (gr. mikros, grafia opi-
sivanje) 1. opisivanje malih tijela pro-
matranih pod mikroskopom; 2. pisa-
nje malim slovima
mikrokardija (gr. mikros, kardia srce)
anat. slaba razvijenost srca
mikrokemija (gr. mikros, chemeia) dio
kemije koji se bavi posebnim svoj-
stvima malih i najmanjih djelia, i
utvrivanjem sastojaka koji se mogu
nai samo pomou mikroskopa, ultra-
mikroskopa, mikrovage i dr.
mikrokozmiki (gr. mikros, kosmos
svijet, svemir) koji se tie mikro-
kozmosa, koji pripada mikrokozmosu
mikrokozmologija (gr. mikros, kos-
mos svijet, svemir, logia nauk, zna-
nost) nauk o malom svijetu, nauk ili
mikrokozm os
znanost o svijetu u malome; znanost
0 ovjeku, antropologija; usp. mikro-
kozmos
mikrokozmos (gr. mikros, kosmos
svijet, svemir) svijet u malome, jedan
mali dio svijeta, ukoliko se on moe
promatrati kao donekle zaseban
svijet, kao umanjena slika velikog
svijeta ili makro kozmosa, svijeta u
velikome; osobito od Parecelsusa, ta-
ko sc zove ovjek kao sredite makro-
kozmosa: u najnovijoj fizici: atom
mikrokristnlast (gr. mikros, krista-
li os) sastavljen od kristala vidljivih
samo pod mikroskopom
mikrokronometar (gr. mikros, chro-
nos vrijeme, metron mjerilo, mjera)
sprava za mjerenje veoma malih vre-
menskih odsjeaka. sat za odreiva-
nje vrlo malih vremenskih razmaka
mikrolepidopterologija (gr. mikros,
lepis, lepidos ljuska, pahulja, pteron
krilo, logia znanost) zool. znanost o
leptirima
mikrolog (gr. mikro-logos) cjepidlaka,
sitniava osoba, pedant
mikrologija (gr. mikro-logia) cjepidla-
enje, sitniarenje, bavljenje bezna-
ajnim stvarima, pedanterija
mikrnmanija (gr. mikros, mania po-
mama, ludilo) psih. holesno poteje-
njivanje samog sebe, osobito kod me-
lankolije (supr. psih. megalomanija);
umiljaj da se tijelo smanjilo i sku-
pilo, ludilo smanjivanja
mikromeran (gr. mikro-meres) koji je
sastavljen od veoma malih dijelova
(osobito se kae za minerale iji se
sastojci mogu vidjeti samo pomou
mikroskopa)
mikrometar (gr. mikros, metron mje-
rilo. mjera) fiz. sprava na durbinima
1 mikroskopima koia slui za mjere-
nje vrlo malih predmeta i kutova
(obino pomou mikrometarskog
vijka, malog vijka za preciziranje fizi-
891 mikroptcri
kih, astronomskih i matematikih
instrumenata)
mikrometrija (gr. mikros, metria mje-
renje) fiz. vjetina mjerenja vrlo ma-
lih predmeta i kutova
mikromilimetar (gr. mikros, metron
mjera, mjerilo, lat. mille tisua) opt.
v. mikron
mikron (gr. znak p, mikron) stara jedi-
nica duljine (p = 10 "m = mikrome-
tar
mikroorganizmi (gr. mikros, organ on
orue, alat) biol. ivotinjski i biljni
organizmi koji se mogu vidjeti samo
pomou mikroskopa; mikrobi
mikroparaziti (gr. mikros, parasitos
gotovan) biol. mikrobi koji ive kao
nametnici i uzrokuju bolesti
mikropetalan (gr. mikros, petalon
list) bot. koji ima male latice
mikropila (gr. mikros, pvle vratnice,
vrata) zool. na jajetu koljki, inseka-
ta i dr.: mali otvor na vrstoj opni
oko neoplodena jajeta, slui za disa-
nje, prehranjivanje za vrijeme razvi-
janja i za prolaz sjemene stanice pri
oplodnji; bot. na sjemenom zametku
biljnog ploda: prolaz koji vodi kroz
intelument k nucelusu, slui za pro-
diranje cvjetnog praha ili cvjetno-
prane cijevi radi opraivanja ili oplo-
dnje
mikropsihija (gr. mikros, psvehe du-
a) malodunost, duevna klonulost;
sitniarenje, uskogrudnost
mikropsija (gr. mikros, opsis vid, vi-
enje) med. gledanje stvari u smanje-
nom obliku, bolest oiju koja nastaje
zbog slabosti nekih unutranjih onih
miia i odreenih bolesti mrenice,
zbog ega se predmeti gledanja ine
manji i blii nego to zapravo jesu;
supr. makropsija
mikropteran (gr. mikros, pteron krilo)
zool. koji ima mala krila, malokril
mikropteri (gr. mikros, pteron krilo)
mn. zool. malokrilci meu kukcima
mikrosarkom 892
mikrosarkom (gr. myxa si uz, sarx,
sarkos meso) med. sluznomesnata
izraslino, sluzni polip
mikroseizmian (gr. mikros. seismos
potres) koji potjee od malih potresa
Zemlje; koji pokazuje i biljei male
potrese; koji sc moe vidjeti samo na
seizmografu, tj. neosjetan (potres)
mikrosekundn (gr. mikros, lat.
secunda) milijunti dio jedne sekunde
mikrosfiksija (gr. mikros. sfyzo uz-
budim se. uzrujam se) med. slabo ku-
canje pulsa (bila)
mikroskop (gr. mikros, skopeo pro-
matram, gledam) opt. sitnozor, in-
strument (uglavnom) s dvije konver-
gentne (zbirne) lee. pomou kojih sc
sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod
mnogo veim vidnim kutom nego go-
lim okom, zbog ega takvi predmeti
izgledaju jako poveani; microscopi-
um simplex it. mikroskopijum sim-
pleks (lat.) jednostavno poveavajue
staklo; microscopium campositum it.
mikroskopijum kompozitum (lat.)
ureaj za poveavanje koji se sastoji
od vie lea; elektronski mikroskopi
poveavaju daleko vie puta nego
spomenuti (oko sto tisua puta)
mikroskopija (gr. mikros, skopeo pro-
matram, gledam) uporaba ureaja za
poveavanje (mikroskopa) i znanosL
o tome; promatranje, ispitivanje,
prouavanje pomou mikroskopa
mikroskopirati (gr. mikros, skopeo
gledam, promatram) raditi mikro-
skopom, poveavati
mikroskopski (gr. mikros, skopeo
promatram, gledam) koji se odnosi
na mikroskop; promatran mikrosko-
pom; koji se moe vidjeti samo pod
mikroskopom, npr. mikroskopske i-
votinje; mikroskopska tehnika v. mi-
krotehnika
mikrosomi (gr. mikros, soma tijelo)
mn. fiziol. jezgrasti djelii u proto-
plazmi stanica
miksomicete
mikrosomija (gr. mikros, soma tijelo)
patuljstvo, sitna grada tijela
mikrospore (gr. mikros, spora sjetva,
usjev) mn. bot. muki spolni organi
kod paprati i si.
mikrostoman (gr. mikros, stoma usta)
prid. koji ima mala usta, maloust
mikrostruktura (gr. mikros, lat.
struetura sklop, sastav) graa jednog
tijela koja se moe promatrati samo
pomou mikroskopa
mikrotazimetar (gr. mikros, tasis
napetost, zategnutost, metron mjera,
mjerilo) fiz. instrument koji pokazuje
i najmanje istezanje nekog tijela zbog
topline, vlanosti zraka i dr.
mikrotehnika (gr. mikros. tehnike)
sve metode istraivanja najfinijie
(mikroskopske) grade tijela
mikrotom (gr. mikros, tome rezanje)
sprava kojom se ivotinjska i biljna
tijela reu na posve tanke i prozirne
listie (do 0,OOT> mm debljino) i na
taj nain pripremaju za mikrosko-
pska ispitivanja
mikrotroGja (gr. mikros. trofe prehra-
na, hrana) med. oskudna (ili: nedo-
voljna) prehrana
mikro vaga (gr. mi kros, njem. \Vage
vaga) kem. posebno osvijetljena (do
1/10.000 g) vaga za mikroanalitika
ispitivanja
miksa (gr. myxa sluz) med. nosna sluz
miksedem (gr. myxa sluz, oidema
oteklina) med. sluzasta podbulost
koe, osobito na licu
mikseoliza (gr. mignvmi mijeam, Ivo
rastapam) pripremanje iih mije-
anih boja mijeanjem njihovih oto-
pina
miksodan (gr. myxa sluz.) pr. med.
slian sluzi, sluzav
miksom (gr. myxa sluz) med. sluznik,
sluzna izraslina, osobito na pljuva-
nim lijezdama, sjemenicima i dr.
miksomicete (gr. myxa sluz, mvkes
gljiva) mn. bot. v. micetozoa
miksoreja
miksoreja (gr. myxa sluz, rhco teem,
curim) med. istjecanje sluzi, izlu-
ivanje sluzi
mikstum (lat. mixtum) smjesa, mje-
avina
mikstura (lat. mixtura) smjesa, mjea-
vina; farm. mjeavina od raznih lije-
kova, pomijeano pie; glaz. orguljski
registar za pojaavanje tonova, mje-
avina osnovnog tona, kvinte i okta-
ve. ili duodccime
miktere (gr. mykter) mn. anat. nosnice
mikterizam (gr. mykterismos)
ruganje, izrugivanje, podrugivanje,
ismijavanje;
mikterofonija (gr. mvkter nos. fone
glas) med. govorenje kroz nos, unjka-
nje
mil (lat. mille) tisua, npr. jedan pro
mile jedan na tisuu, dva pro mile
dva na tisuu
milei (engl. miladv) izraz kojim se
oslovljava jedna ledi: milostiva gospo-
da, milostiva gospoica; usp. ledi
milefjori (tal. millefiori) mn. "tisuu
cvjetova', stakleni mozaik od ivo-
pisnih staklenih prutia umetnutih
u neobojeno staklo (za alice, burmu-
tice i dr.)
milefolij (lat. millefolium) bot. spori,
hajduka trava, stolisnik
milenarist (Jat. milleimarius) v. hilijast
milennrizam (lat. millennium tLsuu
godina) nauk o buduem tisugodis-
njem carstvu Mesijinom na Zemlji:
usp. hilijazam
milenij (lat. millenniiun) razdoblje od
tisuu godina; tisugodinje carstvo
milepes (lat. millepes) zool. stonoga
mileraniznm oportunistika struja u
socijalistikom pokretu koja zahtije-
va sudjelovanje socijalista u buroa-
skim vladama; naziv po iinenu fr.
socijalistikog voe Alexandra Mille-
rana; usp. ministeriializam
milezim (fr. rnillsime) godina utisnuta
na novcu (ih: spomenici, medalji itd.)
893 mililitar
mili- (lat. mille, mille-) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: tisuiti
dio cjeline (1/1000)
miliamper (lat. mille, inilli-, fr. Am-
pere) fiz. tisuiti dio jednog ampera
miliar (lat, mille tisua, area povrina)
tisuiti dio jednog ara, deseti dio
kvadratnog metra
milibar (lat. mille, milli-. gr. baros te-
ina, teret) dinamika jedinica za
mjerenje atmosferskog tlaka, = tisu-
iti dio jednog bara; usp. bar 1.
milicija Gat. militie) narodna vojska,
naoruani narod (za razliku od redo-
vne ili regularne vojske); oruani dio
dravne i javne sigurnosti
milicionar (lat. militia) lan milicije
miligram (laL. mille tisua, gr. gra-
mma) tisuiti dio grama (skra. mg)
milij (lat. milium proso) med. sitna
bijela ili ukasta zrnca koja nastaju
skupljanjem epidemskih stanica u
lojnim lijezdama koe. ponajee
na onim kapcima
milijada (lat, milliada) vrijeme od tisu-
u godina, tisuljee
milijaran (lat. milium proso) sitan kao
zrno prosa; milijarna tuberkuloza
med. tuberkuloza s tuberkulama sit-
nim kao zrno prosa
milijarda (fr. milliard) tisuu milijuna
milijarder (fr. milhardaire) bogata ije
imanje predstavlja vrijednost od jed-
ne milijarde ili vie milijardi
milijarija (lat. milium proso, miliaria)
med. osip u obliku mjehurii na za-
vrecima lijezda znojnica; miliarin
febris it. milijaris febris Gat.) milija-
rna groznica
milijun (lat. millio, tal. milione) tisuu
tisua = 1.000.000
milijuna (fr. millionnaire) bogata ije
imanje predstavlja vrijednost od jed-
nog ili vie milijuna; pren. vrlo bogat
ovjek, truli bogata
mililitar (lat. mille tisua, gr. litra)
tisuiti dio litre
oldcnburger
oldenburger vrsta rasnih sjevernonje-
makih konja (naziv po pokrajini 01-
denburg)
oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, is-
kusni i zasluni porta, senior neke
portsko momadi; pren. starudija
uope
olea (lat. oleuin ulje, olea) rnn. od oleum
olenginozan (lat oleagineus. fr. olea-
gineux) uljen, koji ima u sebi ulja
oleandar (lat. oleander, tal. oleandro,
lat. oleandrum, lorandrum) bot. ju-
njaka zimzelena biljka s velikim
ruiastim cvjetovima i bijelim, ve-
oma otrovnim, sokom u stabljici
oleastcr (lat.) bol. divlja maslina (drvo)
oleati (lat. olea ta) mn. kem. uljene soli
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem.
osebujni sastojak svih biljnih i ivo-
tinjskih masti; elain
olekranon (gr. olekranon izboena gla-
va lakatnc kosti u pregibu) med.
lakat
oleodukt (lat.) nafotovod
oleografija (lat. oleum ulje. gr. grafo
piem) umj. otisak slike naslikane
uljenom bojom
oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr.
eha I kos bakar, grafia pisanje) ba-
krorez s uljenim bojama
oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes
papir, list papira) tapeta natopljena
u ulju (tako da sc moe prati)
oleomargarin (lat oleum ulje, gr.
margaron biser) umjetni maslac
oleometar (lat oleum ulje, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje
valjanosti ulja. uljomjer
oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za
sve uljene lijekove
oleraceac it oleracee (lat olus, olcra-
ceae zelenje, povre) mn. bot. kuhinj-
ske biljke, povre, zelenje
oleum (lat.) ulje
olfaktofobija (lat. olfacere mirisati,
njuiti, gr. fobeomai bojim se) med.
bolestan strah od pojedinih mirisa
982 oligocitemija
olfaktometar (lat. olfactus miris, gr.
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje otrine mirisa
olfaktometrija (lat. olfactus miris, gr.
metria mjerenje) mjerenje, ispiti-
vanje otrine mirisa
olfaktoran :lat. olfactorius) koji sc; tie
osjetila mirisa, koji pripada miris-
nom osjetilu
olfaktorijus [lat. olfactorius) anat. mi-
risni ivac
olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo
mirisa
olgatin vunena tkanina ukraena per-
zijskim arama i crteima
oliban ( lat. olibanum) tamjan
olifant (fr. olifant. lat. elcphantus slon)
1. rog od slonove kosti koji su nosili
na bedrima srednjovjekovni vitezo-
vi-lutalicc; rog paladina Karla Veli-
kog Rolanda; 2. papir najveeg for-
mata s markom slona (za tabele i
bakroreze)
oligarh (gr. oligos mali brojem, broj-
ano malen, arehos voda, poglavar)
lan ili pristaa vladavine malog bro-
ja plemikih obitelji; oligokrat
oligarhija (gr. oligarehia) vladavina
malog broja plemikih (aristokrat-
skih) obitelji; oligokracija
oligarhijski (gr. oligarchikos) koji je
pod vladavinom malog broja; koji ima
oblik vladavine malog broja plemi-
kih porodica; koji je pristaa ovak-
vog oblika vladavine; oligokratski
oligemija (gr. oligos malen brojem,
haima krv) med. smanjenost kolii-
ne krvi, malokrvnost
oligo- (gr. oligos) predmetak u sloc-
nicama sa znaenjem: brojem malen,
mali brojem: mali, malen
oligocen (gr. oligos, kainos nov) geol.
po starosti druga po redu grupa slo-
jeva u tercijarnoj formaciji koja dola-
zi nakon eocena
oligocitemija (gr. oligos, kytos up-
ljina, uplje tijelo, haima krv) med.
oligofilan
smanjenost crvenih krvnih zrnaca
(obino kao posljedica gubitka krvi,
duge groznice, slabe prehrane i dr.)
oligofilan (gr. oligos, fyllon list) bot.
koji ima malo lia
oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren
dua) slaboumnosi, duevna neraz-
vijenost
oligofrenopedagogija (gr. oligos mali,
fren gen. frenos dua, duh, um, ra-
zum, pais. gen. paidos dijete, ago od-
gajam} med. znanost o odgoju i obra-
zovanju umno zaostale, maloumne
djece
oligoklas (gr. oligos. klao lomim) min.
natrijev i kalijev glinenac (feldpat),
obino mutne boje
oligokracija (gr. oligos, kralos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija
oligokrat (gr. oligos. kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarh
oligokratski (gr. oligos, kratos jaina,
vladavina) v. oligarhijski
oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji
traje kratko, kratkotrajan, malovje-
an
oligokronometar (gr. oligos, chronos
vrijeme, metron mjera, mjerilo) in-
strument za mjerenje malih vreme-
nskih razmaka
oligomeri (gr.) zool. mn. malokoluti-
njaci, morski slabo pokretni organiz-
mi (mahovnjaci, ramenonoci, bod-
ljikai)
oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo tr-
gujem) trgovina u kojoj nekoliko pro-
davaa vlada cjelokupnim tritem s
nekim proizvodom
oligopsihija (gr. oligos, psyche dua)
slabost duha, siromatvo duha
oligotrihija (gr. oligos, thm gen. tri-
ehos vlas, dlaka) med. oskudica kose.
rijetka kose, slaba dlakavost; prid.
oligotrihian
oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana,
prehrana) med. smanjeno uzimanje
983 olitorian
hrane, nedovoljna elja za jelom,
post
oligurija (gr. oligos, urein mokriti)
med. smanjenost mokrenja zbog bo-
lesti
Olimp (gr. 01ympos) glasovito brdo na
granici Makedonije i Tesalije, visoko
'2970 m; mit. stan. prebivalite Zeusa
i ostalih bogova po vjerovanju starih
Grka; pren. nebo
Olimpija (gr. Olympia) kraj u Elidi
gdje su odravane poznate olimpij-
ske igre, posveen bogu Zeusu
olimpijac predstavnik neke drave na
Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda
(pripadnik "literarnog", "slikarskog"
ili kakvog drugog "Olimpa")
olimpijada (gr. olympias) razdoblje od
etiri godine, tj. razdoblje od jednih
olimpijskih igara do drugih (Grci su
po njima raunali godine, poevi od
776. pr. n. e.): olimpijske igre; pobje-
da na olimpijskim igrama: danas:
medunarodne utakmice u svima
glavnijim portskim disciplinama
olimpijske igre v. pod olimpijski
olimpijski (gr. olympios) koji se nala-
zi na Olimpu; pridjev Zeusa i ostalih
bogova koji, po vjerovanju starih Gr-
ka, borave; na Olimpu: pren. nebeski;
olimpijske igre sveane narodne igre
kod starih Grka koje su se svake e-
tvrte godine odravale u Olimpiji,
kraju u Elidi koji je bio posveen Ze-
usu; u ovim igrama sudjelovala su
sva grka plemena, a sastojale su se
od natjecanja u borbi, tranju, ska-
kanju, bacanju koplja itd.
olimpski (gr. olvmpikos) koji pripada
Olimpu; usp. olimpijski
oliteti (lat oleum ulje) mn. mirisava
ulja, tinkture i esencije koje sadre
u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od
ulja
olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius)
koji raste u povrtnjacima, koji se ti-
e kuhinjskog povra
milimetar
milimetar (lat. mille tisua, gr. met-
ron, mjera, mjerilo) tisuiti dio metra
milimikroii Gat. mille tisua, gr. mik-
ron inali, sitan) opt. jedinica za mje-
renje posve malih duina = 1 milijun-
ti dio milimetra
milister (lat. mille, fr. millistefre) tisu-
iti dio jednog stera; usp. ster
militarist (fr. militariste) pristaa mili-
tarizma
militarizacija (fr. militarisation) uvo-
enje vojnikog ureenja, ureivanje
neke ustanove (kole, drave, dru-
tva, stalea itd.) po vojnikom susta-
vu, povojaivanje, povojaenje; proi-
renje vojnih zakona i vojne discipline
na odreene privredne grane (indu-
strije. eljeznice i dr.); uvoenje ope
vojne obveze
militarizam (fr. militarisme) prevlast
vojnikog stalea i davanje prednosti
vojnikom staleu u ivotu jedne dr-
ave; sustav primjene vojne sile u
konanom rjeavanju spornih pitanja
vanjske i unutarnje politike; politika
naoruanja i pripremanja za rat; voj-
niki sustav, vojna uprava, vojnika
vladavina
militarizirati (fr. militariser) uvesti (ili:
uvoditi) vojniko ureenje, povojni-
iti, povojniavati; uvoditi (ili: uvesti)
opu vojnu obvezu
milord (engl. mylord) gospodin, milo-
stivi gospodin; titula visokog plem-
stva u Engleskoj
miltoza (gr. miltos crvena kreda) med.
ispadanje trepavica zbog upale: ma-
ri aro za
milja (engl. mille, lat. tisua) jedinica
za mjerenje duina (engleska milja)
= 1760 jardi = 1523,986 m; mjera za
povrine u Kngleskoj = 258,99 ara,
2,58 km2; morska milja u nautici je-
dinica za udaljenosti; ona je jednaka
lunoj minuti i iznosi 1852 m
milje (fr. niilieu) 1. sredina, okolina,
drutvo, sve ono to okruuje jedno
894 mimikrija
ivo bie, pa i ovjeka: 2. mali stol-
njak (vezen ili od ipke)
miljo (tal. miglio) tal. milja = 1,48 km
mima (gr. niimos, lat. mimus) opo-
naanje; lakrdija, aljiva igra kod
starih Grka i Rimljana koja se pogla-
vito sastojala u kominom oponaa-
nju raznih karaktera i tipova; mim-
ska umjetnica, balerina
mimanza (sanskr. mimangsa) fil. iine
jednog ind. filozofskog sustava pante-
istikog pravca, koji smatra supstan-
ciju kao jedino to je stvarno, a sve
ostalo kao puku varku i zabludu
mimeograf (gr. mimos, grafo piem,
biljeim) ureaj za umnoavanje
pisanih stvari (Edisonov izum)
mlmeza (gr. mimesis oponaanje) 1.
oponaanje pokreta i ponaanja ne-
kog ovjeka; 2. ret. podrugljivo po-
navljanje rijei: oponaanje uope,
npr: ;'On e doi, ja velim." "Hm!...
On e doi. ja velim."
mimiar (gr. mimos) umjetnik u opo-
naanju i predstavljanju nekog dru-
gog, glumac; aljivac, lakrdija
mimiki (gr. mimikos oponaan, opo-
naateljski. mimos) oponaateljski,
koji oponaa, koji predstavlja pokre-
tima nekoga drugog, oponaateljski;
koji spada u mimiku: mimiko pred-
stavljanju predstavljanje oponaa-
njem pokreta; mimike vjetine opo-
naanja; mimiki umjetnici, glumci
mimika (gr. mimos) oznaava izriajne
pojave na licu ukoliko ove poivaju
na pokretima miia
mimikrija (engl. mimicry od gr. mimi-
kos oponaati) zool. bot. stalna ili pri-
vremena slinost po obliku, boji i
drugim vanjskim osobinama nekih
ivotinja, u manjoj mjeri i biljaka, s
okolicom u kojoj obino ive (s gra-
njem. liem, korom drvea, kame-
njem i dr.), zbog ega ih je teko pre-
poznati kada su na tim predmetima;
takoer: velika slinost jednih ivo-
mimodrama
tinja s drugima, tako da ih je teko
razlikovati, iako medu sobom nemaju
nikakve druge veze osim te vanjske
slinosti (npr. neki leptiri nalikuju
na ose. zbog ega ih sc neprijatelji
ne usuuju napasti)
mimodrama (gr. mimos, drama) mi-
rni ko kazalino djelo, mimika dra-
ma
mimograf (gr. mimos. grafo piem)
pisac mimikih kazalinih djela
mimografija (gr. mimos, grafia.) pisa-
nje mimikih kazalinih djela i dra-
ma
mimnlog (gr. mimos, logos) oponaa-
telj. umjetnik u oponaanju drugoga
mimologija (gr. mimos, logia) opona-
anje govora i ponaanja drugih oso-
ba
mimoza (lat. mimosa, p. mimoso) bot.
porodica biljaka veoma srodnih s le-
ptirastim biljkama, samo sa zraka-
stim cvjetovima; osobito je zanimljiva
tzv. mimosa p udica, it. mimoza pu-
dika (lat.) "stidljiva mimoza'', iji se
listii pri dodiru sklapaju
mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice;
praviti minu izrazom lica pokazivati
svoje raspoloenje
mina (tal. mina, fr. mine) 1. podzemni
hodnik u rudniku i utvrdi: tamnik,
lagum; rudnik, rudno okno; rudna
ica; ruda; voj. elina kutija napu-
njena jakim razornim materijalom za
unitavanje neprijateljskih objekata
(utvrda, brodova, mostova i dr.);
pren. skriven plan iji je cilj unita-
vanje; grafit za olovke
minaccevole it. minaevole (tal.) glaz.
v. minaccioso
minaecioso it. minaozo (tal.) glaz.
prijetei, silno
minatoran (lat minatorius) prijetei,
koji prijeti, opasan
mine (njem. Miline) ljubav, udvaranje
enama; usp. minezengeri
895 mineralizirati
minej (gr. miniaios mjeseni) kod pra-
voslavaca: mjesenik, knjiga koja sc
upotrebljava na bogosluju, a sadri
tropare i sve sto se pjeva za blagda-
ne. rasporeeno po mjesecima
minen-verfer (njem. Minenwerfer) voj.
sprava za bacanje mina na neprija-
teljske objekte i poloaje, minobaca
miner (fr. mineur) vojnik koji slui u
rodu vojske kojem je zadatak pravlje-
nje i namjetanje mina; pionir; rudar,
rudarski radnik; na burzi: pekulant
koji rauna s dizanjem kupca (supr.
kontra-miner, onaj koji pekulira
padanjem kupca)
mineral (lat. minerale, fr. mineral) ru-
da, svako homogeno anorgansko
prirodno tijelo koje susreemo kao
sastavni dio Zemljine kore, kao i neki
proizvodi raspadanja organskih tvari
(ugljen, smola, petrolej i dr.), priro-
dna tvar koja nije ni ivotinja ni bilj-
ka
mineralan (lat. mineralis) rudni, koji
sadri u sebi rude; mineralna voda
ljekovita voda, voda sa znatnim sas-
tojkom raznih soli ili plinova koja se,
prema svom glavnom sastojku, zove:
kisela, gorka, sumporna, eljezna,
jodna voda; mineralna teorija bot.
nauavanje njem. kemiara I. Licbi-
ga (18031873), po kojemu se biljke
hrane rastopivim mineralnim sastoj-
cima koji se nalaze u tlu; mineralna
fizika dio mineralogije koji prouava
fizike osobine ruda: mineralna kemi-
ja znanost koja prouava kemijski
sastav i kemijska svojstva minerala
mineralne (lat. mineralia) mn. mine-
rali, rude; kabinet mineralija zbirka
ruda i raznog kamenja
mineralizacija (fr. minraliser) pretva-
ranje u mineral; mijenjanje sastava
vode dodavanjem mineralnih sasto-
jaka
mineralizirati (fr. mineraliser) pretvo-
riti (ili: pretvarati) u mineral; izmije-
mineralna fizika
niti vodu dodavanjem mineralnih
sastojaka
mineralna fizika v. pod. mineralan
mineralna kemija v. pod mineralan
mineralna teorija v. pod mineralan
mineralog (lat. mineralis, gr. logos)
poznavatelj minerala, znanstvenik
koji se bavi mineralogijom; miner-
alogist.
mineralogija Gat. mineralis, gr. logia)
znanost o sastavu i svim ostalim svo-
jstvima minerala
mineralogist (lat. mineralis, gr. logi-
st.es) v. mineralog
mineralurgija (lat. mineralis, gr. er-
gon djelo) dobivanje i prerada mine-
rala
minerogen (lat mineralis, gr. gen- ko-
rijen od gignesthai nastati, postati)
koji je nastao od minerala, izraz za
rude iji su sastojci nastali ili krista-
lizacijom iz razgradene tvari ili iz
otopine, dakle bez suradnje organ-
skih bia; supr. organogen
minerogeneza (lat. mineralis, gr. ko-
rijen gen- od gignesthai nastati,
postati, s dodatkom genia u znaenju
naina proizvodnje, postajanja) dio
mineralogije koji se bavi povijeu
postanka i razvitka minerala
minerognozija (lat. mineralis, gr. gno-
sis poznavanje, znanje) dio minera-
logije koji se bavi opisivanjem i svrs-
tavanjem minerala
minerografija (lat. mineralis. gr. gra-
fia opis) opisivanje ruda (minerala)
Minerva (lat. Minerva) mit. kod starih
Rimljana: ki Jupilerova, boica mu-
drosti, vjetina (osobito tkanja) i zna-
nosti; takoer: boica rata i ratne vje-
tine ;kod starih Grka: Atena)
minezingeri (njem. Minnesangcr) mn.
njemaki lirski pjesnici iz XII. i XIII.
St., nazvani po tome to je glavna
tema njihovog pjevanja bila ljubav i
udvaranje enama
896 mi ni mu s
Minhauzen (njem. Munchhauscn) alji-
vac koji grubo uveava svoje lovake
i ratne lai; pren. veliki laljivac
minij (lat. mini um crvenilo) olovni oksid
(PbO); spajanje olovnog oksida sa
superoksidom olova (2PbO + PbO,)
minijator (tal. miniatre) umjetnik koji
izrauje slike u malom formatu
minijatura (tal. miniatura) prvobitno:
slika minijatora, obino redovnika
koji su, u sred. vijeku, ukraavali
rukopise, osobito velika poetna slo-
va, crteima; otuda: slika izraena u
malom formalu, slika u malome
minijaturan (lat. miniatus, fr. mini-
ature) malen, smanjen, u malom ili
smanjenom obliku; minijaturna sli-
karstvo slikanje srednjovjekovnih mi-
nijatura; slikarstvo koje izrauje sli-
ke u malom formatu gumi-bojama
minijaturist (fr. miniaturisLe) v.
minij ator
minima Gat.) glaz. mala nota, nota koja
oznaava pola takta
minimalan (lat. minimalis) najmanji,
najsitniji, najnii, najneznatniji; naj-
neophodniji, najpotrebniji; minimal-
ni termometar termometar koji poka-
zuje samo najniu temperaturu za
neki vremenski razmak; supr. maksi-
malan
minimalisti (lat. minimum) mn. v.
menjeviei; supr. maksimalisti
minimum (lat.) (ono to je) najmanje,
najsitnije, najnie, najneznatnije,
najmanja mjera, najmanja vrijednost
neke veliine, najmanji iznos neega,
najnii stupanj neke veliino (supr.
maksimum): baromclarski minimum
podruje najnieg ili najdubljeg zra-
nog tlaka; minimum egzistencije
materijalna sredstva koja su neop-
hodno potrebna za odravanje ivota
i za opstanak
minimus (lat. minimus) vrlo mali, vrlo
sitan, najmanji, najsitniji
minirati
minirati (fr. miner) potkopati, potko-
pavati podzemne hodnike, lagume;
namjestiti minu, namjetati mino,
praviti minske prepreke; pren. skri-
veno i lukavo raditi protiv nekoga ili
neega, podrivati temelje neega
ministar (lat. minister) "sluga"; najvii
dravni slubenik koji, stojei nepo-
sredno pod poglavarom drave, upra-
vlja jednom granom dravne uprave
i koji je odgovoran samo poglavaru
drave, a u ustavnim dravama, i
narodnom predstavnitvu. Svi mini-
stri zajedno ine ministarsko vijee
ili kabinet, na ijem elu stoji mini-
star predsjednik (minister-prezi-
dent); ministar bez portfelja ministar
bez lisnice, koji samo sudjeluje na
vijeanjima ministarskog vijea, a
nema svog resora
ministar-rezident (lat. minister resi-
dens) opunomoeni ministar jedne
drave kod vlade i vladara druge (po
rangu nii od veleposlanika)
ministarski (lat. minisLerialis) koji se
tie ministra ili ministarstva, koji
pripada ministru ili ministarstvu,
koji potjee od ministra ili ministar-
stva
ministarstvo (lat. ministerium) odsjek
cjelokupne vrhovne dravne uprave
koji je pod upravom jednog ministra
i njegovi slubenici; zgrada za to
ministerij (lat. ministerium) dravna
uprava ili vlada; svi ministri jedne
drave i njezinog poglavara: resor
koji stoji pod upravom jednog mini-
stra i njegovi inovnici
ministcrijnlitet (lat. ministerialitas)
zvanje i poloaj ministra
ministerijallzam (lat. minister) 1. poli-
tika ministara; 2. odobravanje rada
ministara i dranje uz njih, tj. uz
vladu: U. oportunistika struja u
socijalistikom pokretu koja zahtije-
va udio socijalista u buroaskim
897 Minos
vladama, "ministarski socijalizam"
(usp. mileranizam)
ministerijat (lat. minister) zvanje i po-
loaj jednog ministra
ministracija (lat. ministratio) sluba,
posluivanje, pomaganje, suraivanje
ministrativan (lat. ministrativus) koji
slui, posluuje, pomae, surauje
ministrator (lat. ministrator) sluga, po-
monik, suradnik; ministrator juri
(lat.) pravni savjetnik
minitacija (lat. minitatio) prijetnja,
gronja, ugroavanje
minitator (lat. minitator) onaj koji
prijeti, prijetitelj, grozitelj
minor (lat. minor) manji, slabiji, nezna-
tni ji: mlai po godinama; log. druga
premisa u posrednom zakljuku
minoraeija (lat. minoratio) smanji-
vanje, umanjivanje; med. blago
ienje
minorat (lat. minoratus) pravo
prvenstva mlaeg u nasljeivanju;
supr. majorat.
minorativ (lat. minorativus) farm. sred-
stvo za blago ienje
minorativan (lat. minorativus) med.
koji pomae blago ienje
minore (tal. minore) glaz. v. mol
minorenitet Gat. minorennitas) prav.
malodobnost, maioljetnost
minorentan (lat. minorennis) prav. ma-
lodoban, maloljetan nepunoljetan;
supr. majorentan
minorist (lat. minor) katoliki sveenik
nieg ina
minoritet Gat. minoritas) manjina, ma-
nji broj glasova; supr. majoritet
minoriti (lat. fraters minores) mn. ma-
nja ih neznatnija braa, ime kojim
se, iz skromnosti i skruenosti, nazi-
vaju franjevci
minorka plemenita rasa kokoiju bije-
log ili crnog perja (nazvana po pa-
njolskom otoku Menorca)
Minos (gr. Minos) mit. 1. sin Zeusov i
Europin, kralj i zakonodavac na Kre-
Minotaur
ti, znamenit po svojoj strogoj pra-
vednosti, sudac u podzemnom svije-
tu; 2. unuk prvoga, tvorac zname-
nitog labirinta, kretski kralj koji jc
primorao Atenjane na plaanje te-
kog i sramotnog danka u krvi; usp.
Minotaur
Minotaur (gr. Minos, tauros bik) mit.
sin Fasifaje, ene kritskog kralja
Minosa, i jednog bika. udovite, pola
ovjek, a pola bik; kralj Minos iz-
gradio je labirint i zatvorio u njega
Minolaura. branei ga ljudskim me-
som, zbog ega su mu Atcnjani mo-
rali slati, kao danak u krvi, svake
devete godine po sedam mladia i se-
dam djevojaka, za kaznu zbog uboj-
stva Minosovog sina; grki junak Te-
zej, koji se takoer nalazio meu tom
sedmoricom mladia, ubije udovite
uz pomo Minosove keri Arijadne, i
tako oslobodi Atenjane te sramotne
i teke kazne
minster (njem. Munster, lat. monaste-
rium) glavna crkva, stolna crkva, sa-
borna crkva
minstrel (engl. minstrel) pjeva, guslar
minucije (lat. minutiae) mn. sitnice.
beznaajnosti, besposlice
minuciozan (fr. minutieux) koji ide do
sitnica, podroban, iscrpan; veoma to-
an, saet, svjestan; cjepidlaki
minucioznost (fr. minutieux) podrob-
nost, iscrpnost; tonost, briljivost,
krajnja savjesnost; cjepidlaenje
minuend (lat. minuendu.s) mat. broj
koji se umanjuje, od kojeg treba odu-
zeti neki drugi broj, umanjenik
minuirati [lat minuere} smanjiti, uma-
njiti, suziti, ograniiti
minus (lat. minus) manje; mat. znak
kojim se oznaavaju negativne ve-
liine (, x, y) znak za operaciju
oduzimanja; fiz. znak za elektricitet
izdvojen na svili kojom se trlja sta-
klo; znak za temperaturu ispod tem-
perature leda koji se topi ili vode koja
898 miodinamometar
se smrzava pod normalnim tlakom;
kod termometra: znak kojim se obi-
ljeava stanje ive ispod nule (tj. is-
pod toke smrzavanja); kao imenica:
manjak, nedostatak; to je njegov mi-
nus to je njegova mana, nedostatak,
neuspjeh, neto to mu ne ide u pri-
log
minuskule (lat. minusculus omanji)
mn. tisk. vrsta veoma malih slova
minuta (lat. minuta sc. pars umanjen
dio) ezdeseti dio jedne cjeline, oso-
bito jednog sata, stupnja; zem. ez-
deseti dio jednog stupnja; pren. ve-
oma mali dio vremena, asak, trenu-
tak: slik. mala mjera za duinu ljud-
skog tijela, etresetosmi dio duine
jedne glave: arhit trideseti dio jed-
nog modela; ala minuta ili al minuto
(tal. alla minuta, al minuto) trg. na
malo, na sitno, tj. trgovati, prodavati;
minutna trgovina trgovina na malo
minuterij (lat. minuta) mn. v. minu-
cije
minutisimc (lat. minutissima) mn. sit-
nice, potankosti, najsitnije (ili: naj-
sporednijc) pojedinosti, npr. nekog
dogaaja
minutist (lat. minuere umanjiti) trgo-
vac na malo, sitniar, detaljist
minjon (fr, mignon) malen i Ijubak, nje-
an, umiljat, draestan, sladak, omi-
ljen, najmiliji; kao imenica: miljenik,
ljubimac; kuh. vrsta malih i veoma
slatkih kolaa; tisk. vrsta sitnih slova
mio conto it. mio konto (tal.) trg. na
moj raun, za mene;; per mio
mio- (gr. mys, myos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: mii
miocen (gr. mcion manji, kainos nov)
geol. razdoblje u razvoju Zemlje; e-
tvrta epoha tercijara
miodinamija (gr. mys, dvnamis sna-
ga, sila) snaga miia
miodinamometar (gr. mys, dynamis
sila, snaga, metron mjera, mjerilo)
v. miograf
miodinijn
miodiTiija (gr. mvs, odyne bol) med.
bol u miiima, reumatizam miia
miofon (gr. mvs, fone zvuk, glas) med.
sprava za sluanje miinih umo-
va, miina slualica, v. pod eocen
miograf (gr. mys, grafo piem, bilje-
im) ureaj kojim se mjeri snaga mi-
ia
miografija (gr. mys, grafia opisivanje)
opisivanje miia; crtanje miinih
kretnji
miokard (gr. mys, kardia srce) anaU
srani mii, miini dio srca
miokarditis (gr. mys, kardia srce)
med. upala sranog miija
mioklonija (gr. mys, klonos gr) med.
miini gr
miologija (gr. mys, logia) anat. zna-
nost o miiima
miom (gr. mys) med. miina izrasli-
na, obino na maternici, miinjak;
fibroid
miomantija (gr. mys, manteia) gata-
nje {ili: vraanje) po mievima
mioparalizn [gr. mya, paralysis uze-
tost. oduzetost) med. uzetost miia
miopatian (gr. mys, pathos bol) prid.
bolestan od miia, bolesnih miia
miopatija (gr. mys, pathos bol, bolest)
med. bol u miiima
miopian (gr. mvein. ops) kratkovidan
miopija (gr. myein zatvarati, ops, opos
oko, vid) med. kratkovidnost
miopodiortotikon (gr. myein, ops, or-
thos) med. sprava za lijeenje kratko-
vidnosti
miops (gr. myein zatvarati, ops. opos
oko, vid) med. kratkovidan (miini
gr)
miospazmus (gr. mvs, spasmos gr)
med.
miotomija (gr. mvs, tome rezanje),
razrezivanje miia
miotonija (gr. mys, tonos, zatezanje,
napetost) med. napetost miia, mi-
ini gr
899 mirijalitar
miozis (gr. myein zatvoriti) med. sua-
vanje zjenica
miozitis (gr. mvs, myos) mejd. upala
miia
mir (fr. mire) 2. muica (na puci); ka-
zaljka za dotjerivanje (na dalekozo-
rima)
mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekada-
nja seoska opina sa svojim lano-
vima
mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je
kapao s arapskog drveta mire, kojim
su stari mazali kosu te je inili sjaj-
nom i lijepom
mira (gr. myron, hebr. mor. ar. mur)
2. izmirna, gorka, veoma mirisava i
ljekovita smola koja se dobiva od vi-
e vrsta drveta Commiphora
mirabela Gat. mirabella) bot sitna cr-
venkastosmeda ili uta ljiva, ljiva
ranka (po fr. gradu Mi rabe au, lat.
Mirabella.}
mirakl (lat. miraculum) udo, udna
stvar, udan dogaaj; u srednjovje-
kovnoj fr. i engl. knjievnosti: drama-
tiziran dogaaj iz ivota svetaca
mirakuloznn (lat. miraculosus) udan,
vrijedan uenja ili divljenja, koji na-
likuje na udo; udotvoran; miraku
lozan ovjek ovjek koji izaziva div-
ljenje
mirarh (gr. myrios deset tisua, areho
vodim, predvodim) pukovnik u novo-
grkoj vojsci
miri-ar (gr. myrias deset tisua, lat.
area povrina) deset tisua ara = mi-
lijun kvadratnih metara
Miriditi mn. albansko katoliko pleme,
ivi juno od Drima
mirijada (gr. myrias, gen. myriados)
najvei broj za koji su stari Grci imah
jednu rije: deset tisua; mirijade
mn. bezbrojno mnotvo
mirijagram (gr. mvrias deset tisua,
gramma) deset tisua grama
mirijalitar (gr. myrias deset tisua,
litra) deset tisua litara
mirijametar
mirijametar (gr. mvrias deset tisua,
metron) deset tisua metara
mirijapodi (gr. mvrias mnotvo, pus.
podos noga) mn. zool. stonoge; miri-
opodi
mirijarh (gr. mvri-archos) zapovjednik
nad deset tisua vojnika; u novogr-
koj vojsci: divizijski general
mirijaster (gr. mjrrias deset tisua, fr.
steire) deset tisua stera = deset ti-
sua kubinih metara
miriomorfoskop (gr. mjrrias silno
mnotvo, morfe oblik, skopeo proma-
tram, gledam) fiz. zrcalo s be7broj
slika = kaleidoskop
miriopodi (gr. myrias mnotvo, pus,
podos noga) mn. zool. v. mirijapodi
miriorama (gr. myrias bezbroj, ora-
ma pogled, izgled) naprava pomou
koje se pojedine slike predjela mogu
sastaviti tako da izgledaju kao sa-
svim novi predjeli
mi riz ma 'gr. mjrrisma miriljava mast)
mirisno ulje. pomast, balzam
mirmecija (gr. myrmex mrav) mn.
med. v. mirmekija
mirmecizam (gr. myrmex mrav) med.
mravci, osjeaj kao da po tijelu mile
mravi, mirmelcijazis, mirmekije
mirmekija (gr. myrmex mrav) med.
mraviaste bradavice, osobito na dla-
nu i tabanu; mirmecije
mirmekofag (gr. mvrmex mrav, fagein
jesti, derati) zool. mravoder, mra-
vojed
mirmekofili (gr. myrmcx mrav, filos
prijatelj, koji voli) mn. zool. prijatelji mis (engl. miss) gospoica; ranije: ki
mrava, tj. lankonoci koji ive za-
jedno s mravima; mirmekofUne biljke misa (lat. missa) sluba Boja, bogo-
koje su s mravima u tijesnoj vezi, tj.
koje im daju obitavalite i hranu, a
mravi opet njih tite od napadaja
drugih ivotinja (mirmokofiti)
mirmekolog (gr. myrmex mrav, logos)
prirodnjak koji se bavi prouavanjem
mrava, poznavatelj mrava
900 misal
mirmekologija (gr. myrmex mrav, lo-
gia) znanost o mravima
miro (gr. myron mirisavo ulje) kod pra-
voslavaca: posveeno mirisno ulje
Csveto miro"), koje se kuha od miris-
nih tvari i koje crkveni poglavar po-
sveuje na Veliki etvrtak
mirolog (gr. mvron mirisno ulje, logos)
poznavatelj mirisnih ulja i pomasti:
strunjak u pripravljanju mirisnih
ulja, balzama, melema i si.
mirotecij (gr. mvron mirisno ulje, the-
ke ostava) posudica. kutijica za bal-
zam i dr.
mirotekn (gr. mvron mirisno ulje. the-
ke ostava) posuda ili kutija za mi-
risno ulje, balzam i dr.
mirski (rus. mir svet) svjetovni; mirsko
sveenstvo svjetovno sveenstvo, za
razliku od monaha
mirta (gr. mvrtos, lat. myrtus) bot. po-
znato zimzeleno grmlje ili drvee iz
mediteranskog pojasa, s bijelim vrlo
i mirisnim cvjetovima i bobicama
veliine graka; kod pjesnika sim-
bol ljubavi zato to je, kod starih
Grka i Rimljana, bilo posveeno Ve-
neri (Afroditi); rnirtin vijenac svea-
ni vijenac kojim su se u antici kitile
nevjeste
mirza (perz.) sin vladarske porodice,
kraljevi, kneevi; plemi; kad mir-
za stoji iza imena, npr. Abas-mirza
= kraljevi, kneevi iz vladajue
porodice u Perziji; kad stoji ispred
imena, npr. Mirza-afi = gospodin
iz obitelji nieg engleskog plemia
sluje kod katolika
misal (lat. missale) kod katolika: knjiga
koja sadri molitve i pjesme koje se
itaju i pjevaju na bogosluju, moli-
tvenik; tisk. vrsta velikih slova ko-
jima se tiskaju naslovi i poetni re-
dovi u misalima
miscela
miscela (lat. miscella) odredha u zavje-
tu kojom mu eni koja ga nasljeu-
je zabranjuje stupanje u drugi brak
miscelanea (lat. miscellaneae) mn.
lanci, spisi raznih, mjeovitih sadr-
aja; razni zapisi, sitne vijesti i pri-
openja, razno
miscele (lat. misccllae) mn. v. misce-
lanea
miscirati (lat. miscere) mijeati, izmi-
jeati; na lijenikim receptima: mis-
ce Gat.) mijeaj; misce, da, sigrut (lat.)
mijeaj, podaj, oznai; misce, fial
pulvis (lat.) mijeaj, neka bude prah;
misceatur (lat.) neka se izmijea
misija (lat. mittere, misio poslati, slali,
slanje, poslanje) nalog, zadatak; iza-
slanstvo s posebnim ciljem; poslanje;
diplomatsko zastupstvo u nekoj dr-
avi; drutvo ili ustanova za obrae-
nje nevjernika na pravu vjeru, osobi-
to kod katolika: mi smo in possessi-
onem (lat.) prav. slubeno, sudsko
upuivanje nekoga da primi u posjed
dodijeljeno mu imanje
misionar (lat. missionarius) sveenik
koji je poslan da obraa inovjerne na
pravu vjeru: pren. propovjednik ne-
ke nove ideje; prid. misionarski
misionarstvo (lat. missio poslanje) po-
kret za obraenje nevjernika na pra-
vu vjeru, osobito vjerska politika Ka-
tolike crkvc kojoj je cilj obraenje
nekranskog naroda i rasa na kat.
vjeru: pren. propovijedanje novih ide-
ja
misis (engl. rnistress) izraz kojim se u
Engleskoj oslovljava udana ena: go-
spoda, mndam (upotrebljava se za-
jedno 3 obiteljskim imenom)
mistagog (gr. myatagogos) kod Grka:
sveenik koji je upuivao u misteri-
je; danas u podrugljivom smislu: onaj
koji pretjeruje u uvanju tajni
mistagogija (gr. mystagogia) pripre-
manje za posveivanje u misterije;
901 mistificirati
uvoenje u misterije; teol. uvoenje
u nauk kranske Crkve
mister (engl. mister) gospodin (skra.
Mr.), izraz kojim se oslovljavaju u
Engleskoj sva gospoda koja nemaju
pravo na titulu lord. sir i dr.
misterija (gr. mvsterion tajna, mn.
mvsteria) tajna: mn. misterije tajno;
kod starih Grka: tajna nauavanja,
tajni obredi nekom boanstvu koji su
sc sastojali 11 tome to su pred naro-
dom izvoene neke njemu nerazum-
ljive ceremonije (npr. eleuzinske,
orfike, samotrakijske i dr. misteri-
je); u srednjem vijeku: dramska pri-
kazivanja scena iz ivota svetaca,
osobito prizora iz roenja, muka, us-
krsnua i ponovnog dolaska Kristo-
va na Zemlju, najprije samo na lat.
jeziku u crkvama, a poslije i na na-
rodnom na javnim mjestima (usp.
moraliteti)
misteriozan (mn. mvsteriosus, fr. my-
sterieux) tajanstven, zagonetan, ne-
razumljiv, nejasan, mutan, mraan
misterioznost (mn. mysteriositas) ta-
janstvenost, zagonetnost, nerazum-
ljivost
misteriozofija (gr. mystcrion tajna,
sofia znanost, nauk) znanost (ili: na-
uk) o tajanstvenom
misticizam (gr. mvstikos tajni, tajan-
stven, fr. mysticisme) sklonost mis-
tici, tj. vjerovanju u uda i u mogu-
nost spoznaje onoga to je tajan-
stveno i neshvatljivo: vjera u mogu-
nost neposrednog sjedinjenja s bo-
anskim biem i strasna tenja za
postignuem toga sjedinjenja
mistian (gr. mystikos) odan mistici,
tajan, tajnovit, tajanstven, neobja-
njiv, taman, skriven, zagonetan
mistiar (gr. mystikos) onaj koji vje-
ruje u mistiku, koji tei za mistikom;
pren. zanesenjak
mistificirati (lat. mystifkare) iskori-
tavati lakovjernost nekog ovjeka
mistifikacija
navodei ga da vjeruje u smijene i
nemogue stvari, zaluivati; varali,
prevariti
mistifikacija Gat. mystificatio) prije-
vara. varka, la; zbunjivanja; knji-
evna prijevara, knjievna prerue-
nost
mistifikator (lat. mvstificator) preva-
rant. varalica
mistika (gr. mvstikos tajni, tajanstven)
prvobitno: nauavanje o tajanstve-
nom u koje su samo izabrani bili
upuivani: zatim: tobonje shvaanje
nadosjetilnog, transcendentalnog i
boanskog putem pronicanja u mra-
ne dubine vlastitog bia i sjedinja-
vanja s boanstvom; tenje za tajan-
stvenim, nepoznatim i neobjanjivim
da bi se. putem neposredne spoznaje
i doivljavanja, shvatilo i pribliilo
dui i srcu
mistral (fr. mistral) v. maestral
mistress it. mistris (engl. mistress, fr.
maitresse) domaica, gospodarica;
uiteljica; gospoda, izraz kojim se
oslovljavaju sve ene koje nemaju
pravo na titulu ledi; draga, mcteresa
misu rit (Missouri SAD) miner, vulkan-
ska stijena sastavljena od olivina, pi-
rokscna i leucita
mi-ma (njem. Mischmasch) smjesa,
mjeavina, zbrka, nered; usp; pel-mel
Misna (hebr. Mischnah) prvi dio Tal-
muda, sadri sve zakonske; odredbe
koje su stvorene do kraja II. st. n.e.
mit (gr. my thos) lit. bajka, pripovijetka
0 dogadajima iz ivota natprirodnih
1 boanskih bia, u kojoj se ta boan-
ska bia sputaju na zemlju, ive i
rade kao ljudi, s kojima se esto dru-
e i zajedno s njima ine mnoge u-
dnovate i junake podvige (najljepe
primjere mita imamo u staroj kla-
sinoj, osobito grkoj mitologiji); mi-
to s
mitacizam (gr. my, mvtakiosmos) po-
greno nagomilavanje slova "m", tj.
902 mitologizirati
izgovaranje glasa "m" umjesto drugih
glasova
mitela (lat. mitra, mitella) povezaa za
glavu; med. zavoj za podravanje bo-
lesne ruke
miteser (njem. Mitesser) bubidjica, su-
jedica
mitificirati (gr. mythos mit. lat. facere
uiniti, nainiti) uiniti priom, pre-
tvoriti u priu ili bajku, uiniti da
neto bude mit
mitigacija (lat. mitigatio) ublaavanje;
mitigacio pene (lat. mitigatio poenae)
prav. ublaavanje kazne
mitigancija (lat. mitigantia) med. lijek
za ublaavanje bola; prav. razlog za
ublaavanje kazne, olakavajua
okolnost
mitigativnn (lat. mitigativus) ublaa-
van, ublaavajui; mitigantan
mitilizam (gr. mytilos. lat. mvtilus pu-
ica, koljka) med. trovanje koljka-
ma
mitilotoksizam (gr. mytilos puica, to-
xikon otrov) med. v. mitilizam
miting (engl. meeting) skup, skuptina,
sastanak, zbor; javni narodni zbor
mitingantan (lat. miligans) v. mitiga-
tivan
mitlfajn (njem. mittel-fein) koji je sred-
nje finoe, srednje fini (osobito papir)
mitograf (gr. mvthos mit. graf os pisac)
pisac pria ili bajki, osobito o juna-
cima, natprirodnim pojavama, vila-
ma. bogovima i dr.
mitografija (gr. mythos mit, grafia pi-
sanje) pisanje pria ili bajki
mitolog (gr. mvthologos) pripovjeda
pria ih bajki, skuplja bajki, pozna-
vatelj i prouavatelj bajki (mitova)
mitologija (gr. mvthologia) naziv za
mnogoboake religije, nauk o bogo-
vima i herojima, osobito staroga vi-
jeka; grka, rimska, germanska, sla-
venska mitologija
mitologizirati (gr. mytnologeo) obra-
diti (ili: obraivati) neto kao priu
mitoloki
ili bajku, tumaiti ili smatrali neto
pri6m ili bajkom
mitoloki (gr. mvthologikos) koji spa-
da u podruje pria i bajki o bogo-
vima, herojima, vilama i udesima
mitopeja (gr. mvthos, poieo inim, pra-
vim) prianje, stvaranje pria ili baj-
ki, pjesniko obraivanje bajki
mitos (gr. mvthos) mit, v. mit
mitoteologija (gr. mythos mit, Theos
Bog, logia znanost) spajanje mitolo-
gije s nauavanjem o Bogu
mitoza (gr. rnitos nit osnove) anat. di-
oba stanine jezgre na omanje niti
mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno:
pojas, povezaa; vrsta turbana kod
starih naroda prednje Azije, osobito
kod njihovih vladara, koji su ga no-
sili kao znak svog dostojanstva; u
kr. crkvama: kruna pravoslavnih
episkopa; kapa katolikih biskupa
koju nose kod bogosluja; mitra Hi-
pobrati (lat. mitra Hippocratis) med.
"Hipokratova kapa", zavoj oko glave
mitraizam (perz.) kult staroiranskog
boga Mitre, zatitnika istine i prav-
de. koji se od 1. stoljea n. e. bio jako
rairio po cijelom Rimskom Carstvu,
ali ga je kasnije potisnuo kult pre-
ma Kristu, koji mu je umnogome sli-
an
mitrajada (fr. mitraillade) voj. kartona
vatra, gaanje karteom
mitralnn (lat. mitralis) kapast, u obliku
kape, dvoperni, dvokrilni, dvoiisni;
mitralna valvula
(lat. valvula mitra-
lis) med. v. mitralis
mitralis (lat.) med. dvoperni zalistak,
dvolista k
mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. suvre-
meno vatreno oruje s mecima kalib-
ra vojnike puke i automatskim
punjenjem i paljenjem, izbacuje u mi-
nuti oko 600 metaka; maingever
mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji
slui u mitraljeskom vodu, vojnik koji
rukuje mitraljezom
903 mizandrija
mitraljirati (fr. mitrailler) voj. zasipati
neprijatelja karteom, tui (ili: gaa-
ti) karteom
Mitras (perz.) mit. u staroiranskoj reli-
giji: bog dana i sunca, iji je kult
osobito bio razvijen za vrijeme prvih
stoljea kranstva
mitridat protuotrov, sredstvo protiv tro-
vanja, lijek koji sadri opijum i jo
54 razne supstancije, upotrebljava se
protiv najraznovrsnijih bolesti, na-
zvan po pontskom kralju Mitridatu
(oko 120. pr. n.e.) koji je, da bi se
sauvao od trovanja, priviknuo svoje
tijelo na razne vrste otrova
mitridatizam privikavanje organizma
na otrov; usp. mitridat
mitropolija (gr. meter mati, polis
grad) crkveno podruje koje stoji pod
upravom pravoslavnog mitropolita;
zgrada u kojoj stanuje i radi mitro-
polit
mitropolit (gr. meter mati, polites gra-
anin) iza patrijarha najvii arhije-
reski in u Pravoslavnoj crkvi
mitski (gr. mythikos) koji spada u po-
druje pria (ili: mita), bajoslovan,
stvoren matom, izmiljen
miurinn (gr. mvs mi, ura rep, myu-
ros miji rep) koji ima miji rep.
slian mijem repu; metr. "kratko-
repi", tj. stih iji metar na kraju nije
potpun
miurus pulzus (gr. myuros zatuhasL
lat pulsus bilo) slabo ili veoma brzo
bilo; med. slab, ali veoma brz puls
miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital
uloen u neki posao ili trgovako po-
duzee i dr.
mizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia
istina) mrnja prema istini, zaziranje
od istine
mizandrija (gr. miseo mrzim, aner,
andros ovjek) mrnja prema mu-
karcima. strah i zaziranje od mu-
karaca
mizantrop
mizantrop (gr. miseo mrzim, anthro-
pos ovjek) ovjekomrzac; osoran i
povuen ovjek
mizantropija (gr. miseo mrzim, an-
t'nropos ovjek) mrnja prema lju-
dima, zaziranje od ljudi; osornost i
povuenost
mizantropski (gr. miseo mrzim, an-
thropos ovjek) koji ima osobine o-
vjekomr.se;i i osorna ovjeka
mizautija (gr. miseo mrzim, autos
sam) mrnja prema samom sebi, pre-
ziranje samoga sebe
mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bi-
jedan, kukavan, nesretan
mizerabilitet (lat. miserabilitas) bije-
da, jad, kukavnost, nesrea
mizeraeija (lat. miseratio) aljenje, sa-
aljevanje; dirljiv nain govora
mizerere (lat. misererc) poetak 57.
psalma; Miserere mei, Dc.us! = Boe,
smiluj se meni; med. povraanje iz-
meta zbog zapletenih crijeva
mizerija (lat. miseria) bijeda, nevolja,
nesrea; bijeda od ovjeka, olienje
bijede i nevolje
mizerikordija (lat. misericordia) milo-
sre. saaljenje, samilost; milost, po-
milovanje
mizerikordije (lat. misericordiae) mn.
kod katolika: stolci za stare i nemo-
ne sveenike na kojima sjede za vri-
jeme bogosluja
mizet(fr. musette) glaz. male gajde; fr.
narodni ples ili malo glaz. djelo, mje-
ra 6/8; vojnika torba; aka torba
mizo- (gr. miseo mrzim) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: mrnja
mizogal (gr. miseo, lat. Gallus Gal)
onaj koji mrzi Francuze, francuzo-
mrzac
mizogam (gr. miseo, gamos brak) onaj
koji mrzi brak ili zazire od braka;
stari neenja
mizogamija (gr. miseo, gamos brak)
mrnja prema hraku. zaziranje od
braka
904 Mn
mizogamski (gr. miseo, gamikos bra-
ni) neprijateljski raspoloen prema
braku
mizogin (gr. miseo, gvne ena) onaj
koji mrzi ene, enomrzac
mizoginija (gr. miseo, gyne ena) mr-
nja prema enama
mizokal (gr. miseo, kalos lijep) onaj
koji mrzi i prezire ono to je lijepo i
dobro
mizokapnos (gr. miseo. kapnos dim)
neprijatelj (ili: protivnik; puenja du-
hana
mizokozmija (gr. miseo, kosmesis ki-
enje, rjeenje) mrnja prema lue-
nju i dotjerivanju, preziranje kie-
nja i dotjerivanja
mizoksenija (gr. miseo, xenos tudinac)
mrnja prema strancima (ili: prema
tuincima)
mizolog (gr. miseo, logos) onaj koji mr-
zi i prezire razum i znanost
mizologija (gr. miseo, logia) mrnja
prema razumu ili znanosti: prid. mi-
zoloki
mizoneizam (gr. miseo. neos nov) mr-
nja prema novome, otpor protiv ono-
ga to je novo, protiv novih ideja, no-
vih obiaja, novih ureenja itd., tj.
protiv onog to se odbacuje, bez ispi-
tivanja i provjeravanja, samo zato to
je u suprotnosti sa starim i naslije-
enim
mizopedija (gr. miseo, paideia mlade,
djeca) mrnja prema djeci
mizopogon (gr. miseo, pogon brada)
hradomrzac, onaj koji mrzi bradu,
protivnik noenja brado
mizoponija (gr. miseo, ponos trud.
muka) mrnja prema radu, zazira-
nje od rada
mizopsihija (gr. miseo, psycho dua)
zasienost ivotom, mrnja prema
ivotu
mm kratica za milimetar
Mn kem. kratica za mangan
mnema
mnema (gr. mneme pamenje) psih.
opi naziv svih sposobnosti organiz-
ma za primanje i zadravanje vanj-
skih dojmova, nadraaja; to se spo-
sobnosti sastoje u tome da nadraaji
izazivaju u ivim biima trajne pro-
mjene (engrami), koje meusobno
stoje u odreenoj sreenoj vezi i koje
se mogu ponoviti im slini nadraa-
ji ponu djelovati
mnemoneutika ;gr. mnemoneutos to
se pamti, ega se ovjek moe sjetiti,
to se moe pamtiti) v. mnemonika
mnemoniar (gr. mnemonikos pamt-
ljiv) pamtijivac, onaj koji dobro pam-
ti, vjetak u pamenju
mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi
s vjetinom pamenja, putem pam-
enja
mnemonika (gr. mnemon koji pamli,
koji se sjea, mnemonikos koji se tie
pamenja, koji je u vezi s pamenjem )
vjetina pamenja, tj. vjetina da se
mogunost pamenja potpomogne od-
reenim pomonim sredstvima; sa-
stoji se poglavito u tome da se ono
to treba zapamtiti asocijacijom do-
vede u vezu s neim drugim, obino
po mehanikoj shemi, ime sc olak-
ava sjeanje na ono prvo
mnemotehnika (gr. mneme pamenje,
sjeanje, technike) v. mnemonika
mnestiki (gr. mneso sjeam se, pam-
tim) psih. koji se tie pamenja, koji
je u vezi s pamenjem; mnestiki
poremeaji poremeaji u pamenju
Mo kem. kratica za molidben
moarirati (fr. moiror) dati neemu, npr.
tkanini, ili metalu, prelivni sjaj, pla-
meni ili mramorast izgled
moatje (fr. moitie, tal. medieta, lat. me-
dielas) polovina, polutka; praviti mo-
atje dijeliti s nekim dobitak i gubi-
tak. npr. u igri; preuzeti u zajednici
s nekim posao na osnovi jednake di-
obe dobitka i gubitka
905 modalitet
mob (engl.) prost svijet, svjetina, olo
mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokret-
ljiv, pomian; voj. gotov, spreman za
pokret, za polazak u rat; v. perpetu-
um mobile
mobilijar (lat. mobiliare) pokretnost,
pokretnina, pokretna imovina, osobi-
to pokustvo
mobilije (lat. mobilia) mn. pokretuosti,
pokretnina, pokretna imovina; po-
kustvo, mebl
mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost;
mogunost kretanja, pokretljivost:
pren. ne postojanost, promjenjivost
mobilizacija (fr. mobilisation) voj. i-
njenje pokretnim, pokretanje, stav-
ljanje u pokret, stavljanje vojske iz
mirnodopskog stanja u ratno stanje
po ranije pripremljenom mobilizacij-
skom planu
mobilizirati (fr. mobiliser) voj. nainiti
(ili: uiniti) pokretnim, pokrenuti,
staviti u pokret, stavljati u pokreL,
staviti vojsku iz mirnodopskog sta-
nja u ratno po mobilizacijskom planu
moceta (tal. mozzo, mozzetta) kaput
bez rukava visokog katolikog sve-
enstva u Italiji
mocijn (lat. motio) kretanje, pokretanje
tijela, gibanje; mijenjanje, promjena;
usmeno podnesen prijedlog na skup-
tini; duhovni poticaj
moda (fr. mode, lat. modus nain) ud,
ukus, obiaj, nain nonje i odijeva-
nja nekog vremena; a la mocie it-
ala mod (fr.) po modi, u modi, po
sadanjem obiaju, po najnovijem
ukusu
modalan (lat. niodalis, modus nain)
koji je uvjetovan prilikama ili koji
ovisi o prilikama; gram. nainski
modalitet (lat. modalitas) fil. put i na-
in na koji neto postoji, zbiva sc ili
zamilja; kategorije modaliteta su:
mogunost nemogunost, stvar-
nost nestvarnost, nunost slu-
ajnost; log. svojstvo suda da se u
modeartikl
njemu iskazuje odnos kao mogu
(problematian), stvaran (aaertoran)
ili nuan (apodiktian sud); nepo-
sredno zakljuivanje modalitetom:
Ako je istina da S mora biti H, onda
je istina da S jest P, i istina je da je
S mogue kao P. Ako Sjest P, slijedi
da je S kao P mogue, a ne slijedi da
S mora bili P. Ako S jest mogue
kao P, ne slijedi niti da S jest P, niti
da S mora biti P: glaz. tonski red;
pren. sluajna razlika, sporedna raz-
lika
modeartikl (fr. mode, lat articulus) trg.
roba koja odgovara najnovijoj modi,
pomodna roba
modedama (fr. mode dame) ena koja
se odijeva po najnovijoj modi, pomo-
darka
model (tal. modello, fr. modefle, lat. mo-
dulus) 1. v. modul; 2. obrazac, uzo-
rak, mustra; 3. umj. potpuno ili djelo-
mice gola osoba prema kojoj umjet-
nik stvara sliku ili kip; 4. u grae-
vinarstvu i tehnici: uzorak predmeta
koji treba izvoditi, izraen od jefti-
nog materijala i, najee, u smanje-
nom obliku; 5. kalup po kojemu se
neto izrauje, npr. izlijevaju se u
pijesku strojarski dijelovi i dr.; pren.
ugled, primjer, uzor
modelar (fr. modeleur) izraiva uzo-
raka, probnih primjeraka, stolar, iz-
raiva modela od drveta po kojima
e se predmet lijevati u pijesku
modelar (lat. modulus mjera, mjerilo,
fr. modeleur) 1. umjetnik koji obli-
kuje kipove, statue, i reljefe; kipar
koji je sposoban izraditi svaki oblik
do sitnica, u najsavrenijim i najiv-
ljim nijansama (npr. Rodin): 2. rad-
nik koji izrauje modele; 3. proizvo-
a statua; trgovac statuama
modelirati (tal. modellrire, fr. modeler)
raditi (ili: izraditi) po odreenom
uzorku; izraditi u malom obliku,
predstaviti u manjim razmjerima; iz-
90 K moderni zam
raditi (ili: izraivati) modele (od ilo-
vae, gipsa, voska i dr.)
modelist (fr. modelliste) izraiva uzo-
raka, probnih primjeraka, modela
moderaeija (lat. moderatio) ublaava-
nje, usmjeravanje; odmjeravanje;
ublaavanje, obuzdnvanje
moderan (fr. moderne, lat. modernus)
sadanji, dananji, koji je u duhu no-
vog vremena, suvremen, koji ima obi-
ljeje novog, koji odgovara najnovi-
jem ukusu ili shvaanju; u knjiev-
nosti i umjetnosti: koji nosi obiljeje
novijeg doba (supr. antiki)
moderantist (fr. moderantiste) umjere-
njak, pristaa umjerenosti, osobito u
politici
moderantizam (lat. moderantismus)
umjerenjatvo. duh umjerenosti; um-
jereni sustav vladanja
moderatan (lat. moderatus) umjeren,
skroman; ravnoduan; jeftin
moderato (tal.) glaz. umjereno
moderator (lat.) upravlja, rukovatelj;
na strojevima: dio koji usmjerava
kretanje, regulator
modcrirati (lat. moderare, moderari)
usmjeriti, usmjeravati, ublaiti, sma-
njiti, stiati, umiriti
moderna (fr. moderne) raniji izraz ko-
jim su se oznaavali svi najnoviji
knjievni i umjetniki smjerovi
modernist (fr. moderne) pristaa uku-
sa i duha novog vremena
modernizacija (fr. modcrnisation) pre-
inaavanje (ili: prilagoavanje) po
najnovijem ukusu (ili: nainu, shva-
anju)
modernizam (lat. modernismus) 1. ma-
lo slohodniji smjer u katolikoj te-
ologiji. koji se temeljio na suvremenoj
teoriji spoznaje i povijesnoj kritici
(papa Pio X. osudio je ovaj smjer). 2.
ukus novog vremena i sklonost ta-
kvom ukusu (u knjievnosti, umjet-
nosti, modi i dr.)
modernizirati
modernizirati (fr. modcrniser) prei-
naiti po novom, na nov nain pre-
krojiti, prilagoditi po najnovijem,
vladajuem ukusu ili modi
modestan (lat. modestus) umjeren, tri-
jezan, razborit; skroman, poten, e-
dan
modestija (lat. modestia) umjerenost,
trijeznost, razboritost, skromnost,
smjernost. estitost, ednost
modi (lat. modus nain, modi naini)
mn. od modus
modicitet (lat. modicitas) umjerenost,
neznatnost, malenkost
modificirati (lat. modus nain, facere
nainiti, uiniti, modificare) preina-
iti, preinaavati, izmijeniti, izmje-
njivati; drukije ili blie odrediti,
ograniiti; odmjeriti kako treba, sve-
sti na pravu mjeru, uobliiti
modifikacija (lat. moditicatio) preina-
ka. promjena oblika, izmjena; odre-
ivanje mjere; blie odredivanje, npr.
jednog pojma; ograniavanje, ubla-
avanje
modijon (fr. moillon, tal. modiglione)
arhit. glava kao ukras ispod krovnog
vijenca
modikus (lat. modicus) umjeren, koji
vodi rauna o potrebnoj mjeri, o ono-
me koliko je potrebno
modist (fr. modiste) trgovac pomodnom
robom
modistica (fr. modiste) prodavaica
pomodne robe; radnica koja izrauje
pomodnu robu (enske eire, fino
rublje i dr.)
modi (njem. Model, lat. modulus mjera,
n\jerilo) metalni ili drveni kalup za
pravljenje kolaa, slatkia
modo (lat. modo) pril. odmah (na trg.
priznanicama, raunima i dr.)
modul (lat. modulus mjera, mjerilo)
arhit. mjera za odreivanje veliine
pojedinih dijelova stupova i svodova
graevine; jedinica za mjeru, mjerilo;
907 modus vivcndi
promjer metalnog novca, medalje i
dr.; figura ili slika kod krojaka i
tkalja; kalup za izradu metaka; fiz.
modul elastinosti, moduo elastino-
sti reciprona vrijednost koeficijenta
elastinosti; model
modulacija Gat. modulaLio) glaz. pra-
vilno odmjeravanje ili mijenjanje
glasa, dizanje i sputanje glasa, pri-
jelaz iz tona u ton ili iz skale u skalu;
nain sviranja ili pjevanja; pren. raz-
nolikost (stila)
modulirati Gat. modulari) glaz. mije-
njati. praviti prijelaz!, imati melo-
dine prijelaze, mijenjati ton u me-
lodiji i harmoniji
modus (lat. modus mjera; nain) mjera,
mjerilo; put i nain nekog zbivanja
ih postojanja; glaz. vrsta tona, tonski
red, skala; gram. glagolski nain
(modus indicativus = odreeni nain,
modus kenjuetivus = savezni nain,
zavisni nain /u grkoj, latinskoj,
francuskoj i njemakoj gramatici/;
modus optativ us = eljni nain; mo-
dus imperalivus = zapovjedni nain);
mn. modi; fil. nain postojanja (Spi-
noza)
modus major (lat.) glaz. velika ili dur-
ljestvica
modus minor (lat.) glaz. mala ili mol-
ljestvica
modus ponens (lat.) log. hipotetian
zakljuak u kojemu druga premisa
potvruje pogodbu izraenu u prvoj
premisi
modus procedendi (lat.) nain postu-
panja, metoda rada
modus tolens (lat. modus tollens) log.
hipotetian zakljuak u kojemu dru-
ga premisa odrie pogodbu izraenu
u prvoj premisi
modus vivendi Gat.) nain ivljenja,
snoljiv ivot u zajcdnici protivni-
kih strana, po naelu: ivjeti i dopu-
stiti drugom da ivi
mofeta
mofcta (tal. mofelta) geol. izbijanje ot-
rovnog plina iz pukotine zemlje; pu-
kotina iz koje izbija otrovan plin
mog (engl. mogg) engleska pamuna
tvar. slina pikeu
moget (fr. moguette) pliu slina vune-
na tkanina s utkanim figurama, upo-
trebljava se za sagove
mogigrafija (gr. mogis 3 mukom, jed-
va, graHa pisanje) med. pisarski gr,
bolesni ili nervozni poremeaji miia
i ivaca ruke i prstiju koji su u radu
pri pisanju javljaju se zbog preko-
mjernog pisanja ili nepravilnog dr-
anja olovke pri pisanju)
mogila (rus.) stari mongolski nadgrob-
ni breuljak, na stijenama june Ru-
sije
mogila lij a (gr. mogis s mukom, jedva,
lalia govor) teko govorenje, mucanje,
zamuckivanje
mogul ili veliki mogul, titula mongol-
skih osvajaa Hindustana nakon
1525., ijem su gospodarstvu, u pro-
lom stoljeu, Englezi uinili kraj
(nazvani zbog mongolskog podrijet-
la)
mohatra (ar. muhatrax, lat. contractus
mohatrae, mohatrae pactum) prav.
tobonji ugovor, zelonaki ugovor koji
dvije strane prividno sklapaju, obi-
no da bi izvrile kakav nezakonit in
mohel (hebr. mohel) osoba koja obrezuje
novoroenu djecu kod idova
moher (engl. mohair) kostrijet angorske
koze; materijal za odijela od angorske
vune; vrsta materijala koji osim kos-
trijeti sadri vunu i lan
Mohikanci mn. izumrlo pleme Indija-
naca u Sjcv. Americi, istoni ogra-
nak Irokeza; posljednji Mohikanac po
naslovu poznatog romana .J. F. Co-
opera = posljednji iz svog plemena,
posljednji iz svoje vrste
mohlija (gr. mochleia namjetanje po-
lugom) med. namjetanje iaenih
zglobova pomou istezanja
908 mol-skala
Mojre (gr. Moira) mn. mit. boice sud-
bine, suenice kod starih Grka; kod
starih Rimljana: Parke
mojsijanstvo (hebr. Moscheh) skup
svih propisa i uredaba, religioznih i
socijalno-politikih, koji sc pripisuju
Mojsiju, Mojsijevo nauavanje, heb-
rejstvo; inozaizam
Mojsije (hebr. Moscheh, masehah 'onaj
koji je spaSen iz vode") osloboditelj,
osniva vjere, prorok, voda i zakono-
davac Izraelaca, ivio oko 1500. pr.
n. e.
mok (engl. mock) nepreradeni elik.
eljezo slino eliku
moka vrsta najbolje kave (iz Moke, gra-
da u arapskoj pokrajini Jemen)
mokasin (am. moccasin) opanak sjevor-
noamerikih Indijanaca izraen od
netavljenc koe
moket (fr. moquette) ranije: briselski
sag; danas, obino, barunasta vu-
nena ili pamuna tkanina
mokirati se (fr. se moquer) podsmjehi-
vati se, rugati se
mol (fr. mollc, lat. mollis mek) 1. skala
ili mol ljestvica, tonovi koji odgova-
raju crnim tipkama na glasoviru;
naziv nema nikakve veze s mekoom
tonova, ve stoji u vezi s uglatim i
oblim oblikom znakova (razrjeilica
i snizilica), to jest B durum (tvrdo
be) i B molle (meko be) srednjovje-
kovnog pisanja nota (Helmholtz);
supr. dur
mol (lat. molecula, masica, mala masa)
2. Hz. kem. broj grama mase neke
tvari koliko iznosi njezina moleku-
larna teina, npr. 1 mol vodika je 2
grama vodika. 1 mol kisika je 32 gra-
ma kisika
mol-akord (lat. mollis mek, tal. acc-
oirdo) glaz. trozvuk u inolskoj ljes-
tvici
mol-skala (at. mollis, scala) glaz. ton-
ska ljestvica u molu; melodijska mol-
skala. ona kojoj se pri penjanju i esti
mola
stupanj povisuje za polustupanj, a
pri sputanju esti i sedmi stupanj
snizuju za polustupanj; harmonijsku,
mol-shala ona koja i pri penjanju i
pri sputanju ima podjednak razmak
stupnjeva
mula (lat.) med. plod, plodina
molasa (fr. mollasse, lat. mollis) geol.
glinovit i pjeskovit vapnenac, osobito
izmeu Alpa i Jure
molekula (fr. molcfcule, lat. molecula
masica, mala masa, od lat. molcs
masa) fiz. najsitniji dijeli jednog
tijela koji jo zadrava sva svojstva
svoje prvobitne cjelino; svako tijelo
sastoji se od molekula, a svaka
molekula wl atoma; teina molekula
ili molekularna teina jednaka je
zbroju teine atoma koji su u njemu
sjedinjeni; molekularne, sile. privlane
i odbojne sile molekula; pren. veoma
mali dio. djeli
molekularni [lat. molecula masica,
mala masa) koji se tie (ili koji
potjee od) molekula, koji se zasniva
na (ili koji je u vezi s) molekulama
molcs (lat. moles) teret, masa, teko
tijelo, npr. velika graevina, kolos;
napor, tekoa, muka, trud, nevolja
moleskin (engl. moleskin) fina
pamuna tkanina s utkanim arama
od fine vune
molestan (Int. molestus) teak, muan,
dosadan, neugodan, nelagodan
molestirati (lat. molestare) dosaivati.
zlostavljati, uznemiravati
moleta (port. moleta, fr. molette, lat.
molare) slik. tuak za ra trlja van je
boja; mali elini valjak za snimanje
uzorka na katun
moletirati (fr. moleter) snimati uzorak
pomou elinog valjka na bakar:
latiti zrcala
molibden (gr. molvbdos olovo) kem.
element, kovina, atomska teina 96,
redni broj 42, veoma dragocjen u
proizvodnji elika
909 moment
molibdomantija (gr. molybdos olovo,
manteia proricanje) proricanje po
rastopljenom olovu
molifikncija (lat. molificatio) umeka-
vanje, ublaavanje, uminjavanje
molifikativnn (lat. mollificativus)
umekavan. umekavajui, uhlau-
jui, uminjujui
molijencije (lat. inollientia) mn. med.
omck.avajua sredstva, sredstva ili
lijekovi za omekavanje
moliment (lat mollimentum} med. lijek
za uinekavanje ili ublaavanje bo-
lova
molo (tal., lat. moles) nasip, kamena
brana na ulazu u pristanite
Moloh (hebr. molech) mit. boanstvo,
idol starih Feniana, Amonaca i Moa-
baca, u kojemu su tovali Sunce i
prinosili mu djecu za rtvu; poznat
je njegov mesingani kip s volovskom
glavom i rairenim rukama; pren.
neU) to zahtijeva velike i teke r-
tve. npr. Moloh gladi. Moloh rata i
dr.
molops (gr. molops) med. masnica,
oiljak
molos (gr. molossos sc. pus) metr. sti-
hovna stopa od tri duga sloga (
), nazvana po epirskoj pokrajini
Molosiji
molski (lat. mollis) glaz. koji je u molu
mol to (tal.) glaz. mnogo, vrlo; molto ale-
gro (tal. molto allegro) vrlo brzo; non
molio (tal.) ne previe, ne prejako
molton (fr. mollcton) mekana i topla
vunena tkanina, vrsta finog flanela
moluske (lat. mollusca) v. malakodermi
moment (lat. momentum za movimen-
tum od movere kretati, pokretati),
trenutak, as, asak, hip; vrijeme za
poinjanje nekog posla; presudan,
odluan trenutak; razlog, povod, ono
to pokree, potie na neki rad; bitni
sastojak, bitna okolnost, bitna to-
ka; fiz. moment inercije ili moment
tromosti zamiljena masa koja, po-
mnment-aufname
stavljena na udaljenosti = 1 od obrt-
ne osi, pri istoj kutnoj brzini, ima
istu energiju koju ima i stvarno tije-
lo koje se obre (zbroj proizvoda iz
materijalnih toaka i njihovih kva-
drata udaljenosti od obrtne osi
mr1); magnetni moment jednog mag-
neta: proizvod iz jaine jednog pola
toga magneta i razmaka obaju po-
lova; mehaniki i statiki moment
proizvod iz iedne sile P i udaljenosti
r neke toke od pravca sile zove se
(statiki) moment sile u odnosu pre-
ma toj toki
moment-aufnnme (lat. momentum tre-
nutak, njem. Aufnahme snimanje;
snimak) fot. snimanje trenutanih fo-
tografija; trenutano snimljena foto-
grafija (npr. polaroidom)
moment-bild (lat. momentum, njem.
Rild slika) fot. trenutano snimljena
slika
moment-fotografija (lat. momentum,
gr. fos, fotos svjetlost, grafia pisa-
nje) izradba trenutanih slika: tako-
er: = moment-bild
momentalan (lat. momentaneus, fr.
momentane) trenutan, trenutaan,
asovit; iznenadan, letimian, brz,
prolazan
momentativ (lat. momentativum)
gram. trenutni glagol (koji oznaava
radnju koja se u jednom trenutku
zbiva)
momentulum (lat. momentulum) glaz.
estnaestina jedne strnke
momentum (lat. momentum) glaz. os-
mina jedne stanke
momo manija (gr. momos kuenje,
mania pomama, ludilo) strast za gr-
eniem (ih: za kuenjem)
monacidan (gr. monos, lat. acidum ki-
selina) kem. koji ima mo zasienja
jedne molekule monobazne kiseline
monada (gr. monas, monados jedinica)
fil. jedinica, jednostavno bie, nedje-
ljiv sastojak tvari; Leibniz: monade
910 monarh
nisu dijelovi, ve osnove pojava; zool.
veoma sitna jednostanina ivotinji-
ca iz Klagcllata, bia; kem. element
ih radikal koji ima sposobnost spa-
janja jednog atoma vodika
monadelfija (gr. monos jedini, adelfos
brat) bot. jednobratstvo, svojstvo bi-
ljaka kod kojih su pranici svojim
pranikim nitima srasli u jednu ci-
jev, npr. kod sljezova (u I.inneovom
sustavu biljaka XVI. klasa); prid. mo-
nadelfian
monadologija (gr. monas jedinica, lo-
gia) fil. nauavanje o monadama; po
(Jiordanu Brunu, sve stvari sastoje
se od tjelesnih i oduhovljcnih mo-
nada; pravi osniva nauavanja o
monadama je Leibniz, po kojemu su
monade, iz kojih se sastoje sve stvari,
netjelesne. jednostavne, vjene, odu-
hovljene jedinice sile, sposobne stva-
rati predodbe i teiti; one su meta-
fizike toke, psihiki atomi, ente-
lehije; Monadologija djelo Leibni-
tzovo, gdje je on iznio svoj pogled na
svijet
monah (gr. monos sam, monachos)
"onaj koji ivi sam", tj. usamljenik,
kaludcr, redovnik, fratar
monahinja (gr. monaehe) redovnica,
opatica, asna sestra
monahizam [gr. monachos) redovni-
ki red, redovnitvo, duh redovnitva
monahologija (gr. monachos, logia)
nauk o redovnitvu i redovnikom i-
votu, izlaganje biti redovnitva
monahomahija (gr. monachos, maehe
boj, borba) borba protiv redovnitva
i biti redovnitva
monandrija (gr. monos sam. jedini,
aner, andros mu, ovjek) bot. svoj-
stvo biljaka iji cvjetovi imaju samo
jedan pranik (I. klasa u Linnovom
sustavu)
monarh (gr. monarehos) vladar, samo-
drac, samovladar
monarhija
monarhija (gr. monarchia) oblik
vladavino u kojoj jc na elu drave
stalno neka osoba (monarh), vlada
jednog ovjeka; apsolutna monarhija
drava u kojoj vladar ima neogra-
nienu vlast: konstitucionalna mo-
narhija ustavna monarhija, drava
u kojoj je vladareva vlast od red ona i
ograniena ustavom
monarhijski (gr. monarchikos) osno-
van na monarhijskom sustavu vla-
davine, koji se tie monarhije ili joj
pripada; carski, kraljevski, vladarski
monarhist (gr. monarchia) pristaa
monarhistikog sustava vladavine
monarhistian (gr. monarchikos) koji
je odan monarhiji ih monarhu
monarhizam (gr. monarchia) sustav
monarhijske vladavine, samovlada;
privrenost monarhijskom sustavu
monarhizirati (gr. monarcheo sam i
neogranieno vladam) jednu dravu
ili republiku pretvoriti u monarhiju
monarhofaist pristaa i sljedbenik
monarhofaizma
monarhofasizam (gr. monarchia, tal.
fascismo) faizam koji se tijesno ve-
zuje za monarhiju i dinastiju i osla-
nja se na njih (npr. nekad u Italiji)
monarhomah (gr. monarchos, mache-
omai borim se) protivnik monarhij-
skog sustava vladavine, protivnik
vladavine jednog ovjeka
monarhomahi (gr. monarchos, mache-
omai) mn. "oni koji se bore protiv
monarhije", ovako su nazivani pisci
koji su sc u XVI. i XVII. st. borili
protiv apsolutne monarhije i doka-
zivali da je nositelj vlasti narod
monartrizam (gr. monos jedini, art-
hron zglob) med. jednozglobni reu-
matizam
monasticizam (gr. monastikos) re-
dovniki, kaluerski nain ivota
monastian (gr. monastikos) usam-
ljeniki, manastirski, samostanski;
kaluerski, redovniki
911 Moneta
monastir (gr. monasterion, lat. mona-
sterium) "mjesto gdje se ivi sama-
kim ivotom", samostan
mnnaki (gr. monachos) koji se tie
redovnitva. redovniki
monauralan (gr. monos sam, jedan,
lat. auris, uho) koji ima samu jedno
uho
mond (fr. monde, lat mundus) svijet,
svemir; ljudski rod, ljudi; svijet, dru-
tvo; fini svijet, dobro drutvo, oda-
hrano drutvo; svjetska mudrost, fini
nain ivota
monden (fr. mondain) svjetski ovjek,
ovjek koji odlazi u via i otmjenija
drutva, ovjek koji hoe i umije ui-
vati u zadovoljstvima ovoga svijeta
mondenka (fr. mondainc) svjetska da-
ma, svjetska ena; usp. monden
mondenski (fr. mondain) svjetski, svje-
tovni, ovosvjetski; visokodrutveni,
koji ivi ili koji se umije dobro sna-
laziti u visokodrutvenom ivotu
monecije (gr. monos sam. jedini, oikia
kua, dom) mn. bot jednodomne bil j-
ke s odvojenim mukim i enskim
cvjetovima najednom stablu (11 Lin-
neovom sustavu biljaka XXI. klasa)
monepigrafian (gr. monos sam. je-
dini, epi-grafo piem za, napiem na)
na novcu: koji ima samo slova ili nat-
pis, bez lika
monere (gr. moneres) mn. zool. po Hec-
kelovu shvaanju najjednostavnija
iva bia koja bi se trebala sastojati
samo od protoplazme bez jezgre, ali
takva iva bia nisu pronaena; dje-
lii protista bez jezgre nisu sposobni
za ivot
Moneta (lat. Moneta sc. Juno, moneo,
opominjem) mit. "ona koja opominje",
nadimak boice Junone, zbog dobrih
opomena koje je davala Rimljanima;
u blizini njezinog hrama na Kapi-
tolu bila jc kovnica novca (usp. mo-
neta)
moneta
moneta (lat. moneta) novac, osobito: ko-
vani novac
monetizacija (Int. moneta, fr. moneti-
sation) kovanje novca; unovavanje,
unovenje, pretvaranje u novac
monetizirati (lat. moneta, fr. moneti-
ser) kovati novac, iskivati novac; pre-
tvoriti (ili: pretvarati) u novac, unov-
iti, unovavati
mongolizam vanjski izgled poput Mon-
gola
monihi (gr. monos. onyx nokat) mn.
zool. v. mononihi
monirati (lat. monere.) opominjali, pod-
sjeati, upuivati, pouavati; koriti,
ukoriti, kaznili
monist (gr. monos sam, jedini) fil. pri-
staa monizma
monistiki (gr. monos) koji promatra
ivot i svijet u duhu monizma, koji
smatra da se duhovno i tjelesno ne
mogu odvajati, budui da su u biti
jedno
monitaa (fr. mortitage) prskanje vino-
grada
monitor (lat. monitor) savjetodavac, sa-
vjetnik, opominja; uenik koji pou-
ava svoje kolege; pravni savjetnik:
voj. manji bojni brod za operacije uz
morsku ohalu, rijeni bojni brod
monitorij (lat. monitorium) opomena,
osobito pismena opomena
monitum (lat. monitum) podsjeanje,
opomena, prijekor
monizam (gr. monos sam, jedini) fil.
filozofsko shvaanje koje sve pojave
svodi na jedno jedino naelo, bilo u
pogledu njihove supstancije, bilo u
pogledu zakona koji u njima vladaju,
bilo u pogledu morala po kojemu, da-
kle, tjelesno i duhovno imaju isto
podrijetlo i u biti su isto; usp. dua-
lizam, pluralizam
mono- (gr. monos) prtidmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: sam, jedan, je-
dini
912 monofiziti
monoceros (gr. monos, keras rog) zool.
jednoroac, narval. morska ivotinja
slina kitu i delfinu, sa zubom u gor-
njoj eljusti koji je esto dui od ,] m
monocikl (gr. monos. kyklos krug,
kota) hicikl samo s jednim kotaem
(na kojemu artisti izvode svoje to-
ke); supr, bicikl
monodaktilan (gr. monos, daktylos
prst) zool. koji ima samo jedan prsi,
jedno prst
monodija (gr. monodia) pjevanje poje-
dinca, solo-pjevanje; pjesma u jed-
nom tonu; monolog u stihovima
monodontan (gr. monos, odus, odon-
tos zub) zool. koji ima samo jedan
zub, jednozub
monodrama (gr. monos, drama rad-
nja, kazalino djelo) melodrama u ko-
joj sudjeluje samo jedan lik
monofagija (gr. monos, fagein jesti)
v. monositija
monofazija (gr. monos, fasis iskaz,
tvrenje) med. poremeaj u sposob-
nosti govora koji obino nastaje na-
kon modane kapi ili kod duevne
bolesti, a sastoji se u tome to boles-
nik moe izgovarati samo jednu rije
ili najvie nekoliko rijei, dok je os Li-
le rijei ili zaboravio ili ih ne moe
izgovarati
monofilan (gr. monos, fvllon nit) bot.
jednonitan, koji ima samo jedan list;
supr. polifUan
monoilletian (gr. monos, fvlc pleme)
koji potjee od jednog plemena, isto-
plemen; po monofiletikoj teoriji po-
stanka sva iva bia potjeu od jed-
nog najnieg organizma, Lj. stanice;
supr. politiletian
monofiziti (gr. monos, fvsis priroda)
mn. pristae nauavanja carigrad-
skog arhimandrita Kutihesa o samo
jednoj boanskoj prirodi Isusa Kri-
sLa; izopeni na crkvenim saborima
u Kalcedonu (451. g.) i Carigradu
(553. g.)
monofobija
monofobija (gr. monos, fobos strah)
med. strah od samoe
monofon (gr. monos, fone glas, zvuk)
prid. jednoglasan; jednozvuan; supr.
polifon
monofonija (gr. monos, fone glas
zvuk) jednoglasnost, jednozvunost
monoftalmian (gr. monos, ofthalmos
oko) jednook. koji ima samo jedno
oko
monoftong (gr. monos, fthongos zvuk.
glas) gram. dug samoglasnik, jedno-
glasnik
monoftongiranje (gr. monos, fthon-
gos zvuk, glas) gram. pretvaranje
dvoglasnika (diftonga) u jednoglas-
nik (monoftong)
monogame (gr. monos, gamos brak)
bot. biljke sa sraslim pranicima u
jednostavnim cvjetovima
monogamija (gr. monos, gamos brak)
brak izmeu jednog mua i jedne
ene, jednoenstvo; zool. ivot u paro-
vima; supr. poligamija
monogamski (gr. monos, gamos brak)
s jednom enom ili s jednim muem;
bot. koji ima srasle pranike; zool.
koji ivi sparen
monogen (gr. monos, gen- korijen od
gignesthai nastati, postati) koji po-
tjee samo od jednog roda ili stabla,
jenovrstan; monogene s-lijene geol.
stijene koje se sastoje samo od jed-
nog minerala
monogeneza (gr. monos, genesis po-
stanak, raanje) zool. samozaec,
nespolno mnoenje
monogenizam (gr. monos, gignomai
postajem, nastajem) u biologiji i an-
tropologiji: shvaanje da sve ljudske
vrste potjeu samo od jedne vrste ko-
ja je nastala na jednom zemljopis-
nom mjestu; supr. poligenizam
monoginian (gr. monos, gynaikeios
enski) bot. jodnoen, tj. cvijet iji
tukovi imaju samo po jedan slupi
913 monokl
monoginija (gr. monos, gyne ena) jed-
noenstvo; bot. svojstvo biljaka sa
cvjetovima iji tukovi imaju samo
po jedan stupi (I. red u klasama I
XIII. Linneovog sustava biljaka)
monogonija (gr. monos, goneia raa-
nje, stvaranje) zool. hespolno razmno-
avanje (dijeljenjem, pupanjem, kli-
cinim tjelecima, dijelovima tijela ili
truskama)
monografija (gr. monos, gratia pisa-
nje) knjievna ili znanstvena raspra-
va koja se potanko bavi samo jednim
predmetom neke znanosti, ili ivotom
i djelom samo jednog pisca, umjet-
nika, filozofa, povijesne osobe itd.
monogram (gr. monos, gramma slovo)
jednim potezom napisana poetna
slova jednog imena, ili imena i pre-
zimena; jednostavan, samo linijama
nainjen crte; figura koja predstav-
lja marku neke trgovake kue ili
nekog proizvoda; znak koji stavlja
umjetnik na svoje radove umjesto
imena
monogramisti (gr. monos, gramma
slovo) mn. u povijesti umjetnosti;
umjetnici, poglavito slikari, o koji-
ma se ne zna nita opirnije i koji su
poznati samo po svojim monogrami-
ma
monoidejizam (gr. monos. idea misao,
predodba) psih. ogranienost svijesti
koja je obuzeta samo jednom jedinom
milju ili predodbom; supr. poli-
idejizam
monokarpan (gr. monos, karpos plod)
bot. jednoplod, koji ima samo jedan
plod; monokarpne biljke biljke koje
za vrijeme svog ivota samo jednom
cvjetaju i donose plod pa nakon toga
uvenu
monokeros (gr. monos, keros rog) koji
ima samo jedan rog, jednorog
monokl (gr. monos, lat. oculus, fr. mo-
noclc) optiko okruglo staklo samo
za jedno oko; supr. binokl
monoklinian
monoklinian (gr. monos. kline kre-
vet) bot. koji ima i pranike i tuko-
ve u istom cvijetu
monoklinski sistem (gr. monos, klino
naginjem) u kristalografiji: sustav u
kojemu su tri nejednako duge osi,
od kojih se dvije sijeku pod otrim
kutom, a troa je na njima okomito
monokolon (gr. monokolos jednostran,
jednolik, jednovrstan) poct. pjesma
koja se sastoji samo od jedne vrste
stihova; supr. diko I on
monokord (gr. monoehordon, monos
jedini, ehorde ica, struna} sprava po-
mou koje sc ispituju zakoni titra-
nja (osciliranja) ica; slui za mate-
matiko odreivanje glazbenih in-
tervala (dugaka kutija od Lan kog su-
hog drveta, na kojoj su razapete, i
pomou utega zategnute, jedna ili
vie ica)
monokordan (gr. monos, ehorde ica,
struna) jednoian, s jednom icom,
s jednom strunom
monokotiledone (gr. monos, kotyle-
don klicin listi) mn. bot. biljke koje
imaju samo jedan klicin listi; prid.
monokotiledonski
monokracijn (gr. monos, kratos ja-
ina; vlast) samovlada, monarhija
monokrat (gr. monos, kratos jaina;
vlast) samovladar, samodrac, mo-
narh
monokroizam (gr. monos, chros boja
koe) jednobojnost
monokrom (gr. monos, chroma boja)
slika u jednoj boji
monokromatski (gr. monos, chroma
boja) koji ima samo jednu boju, jed-
nobojan
monokronian (gr. monos, chronikos
vremenski) istodoban, istovremen
monokronian (gr. monos, chros boja
koe) u jednoj boji, jednobojan
monoksilon (gr. monos, xylon drvo)
amac izraen od jednog stabla, iz-
duben iz debla
914 moTiomah
monokularan (gr. monos, lat. oculus
oko) koji ima samo jedno oko, jedno-
olc; monokularno gledanje gledanje
samo na jedno oko; supr. binokula-
ran
monokultura (gr. monos, lat. cultura
uzgajanje) agr. obraivanje samo jed-
ne vrste usjeva u nekoj zemlji, one
koja je njezina glavna privredna gra-
na (npr. uzgoj kave u Brazilu). Nedo-
statak ovog sustava je u tome to, 11
sluaju loe etve, narod ostaje bez
izvora za podmirenje svojih potreba;
podizanje i njegovanje samo jedne vr-
ste nasada, npr. bukova uma, hras-
tova uma i si.; supr. polikultura
monolajn (engl. monoline) tip. slagar-
ski stroj koji slae i izlijeva cijele re-
dove, "strojni slog"
monolema (gr. monos, lenima prim-
ljeno, uzeto) log. polovini zakljuak,
zakljuak kojemu nedostaje jedna
premisa
monolit (gr. monos, lithos kamen.) dje-
lo nainjeno od jednog kamena, npr.
spomenik ili stup (obelisk) od jednog
jedinog kamena: prid. monolitan
monolitan (gr. monos, lithos kamen)
kao iz jednog kamena isklesan, cje-
lovit, jedinstven, nedjeljiv
monolog (gr. monos. logos govor, raz-
govor) razgovor sa samim sobom; lit.
dio drame u kojem neki lik sam sa
sobom govori i upoznaje sluatelje sa
svojim duevnim stanjem i pobuda-
ma
monologizirati (gr. monos. logos go-
vor, razgovor) govoriti monolog; go-
voriti sam sa sobom
monom (lat. rnonomius s jednim izra-
zom) mat. jednolani izraz (tj. izraz
iji dijelovi nisu vezani s plus (+) i
minus (); mononom; usp. binom
monomah (gr. monomachos) pojedi-
nani borac, borac u dvoboju (kod
Rimljana = gladijator); nadimak Via-
monomahija
d i mira II., kijevskog kne za (1113
1125)
monomahija (gr. monomachia) poje-
dinana borba, dvoboj
monoman (gr. monos, mani a ludilo)
med. duevni bolesnik koji ima samo
jednu bolesnu misao (fiks-ideju)
monomanija (gr. monos, mania ludilo)
med. naziv za odreene bolesno na-
gone koji sc smatraju samostalnim
duevnim poremeajima, jednostra-
nim ludilom (npr. kleptomanija, pi-
romanija, bolesni nagon za ubija-
njem, megalomanija i dr.); dokazano
je da su ovakve pojave znaci ope
duevne bolesti
monomatian (gr. monos. omma oko}
koji ima jedno oko, jednook
monomerija (gr. monos, meros dio) sa-
stavljenost iz jednostavnih dijelova,
jednostavnost
monometalizam (gr. monos, metallon)
u ekonomiji: sluaj kad je novana
jedinica neke drave propisana kao
odreena koliina nekog metala (zla-
ta ih srebra), kad se, dakle, obvezno
novac sastoji samo od jednog meta-
la; supr. bimetalizam
monometar (gr. monos, metron mjera,
mjerilo) metr. stih koji se sastoji od
istih stopa, npr. dvostopni jampski
ili trohejski stih
monometrian (gr. monos, metron
mjera, mjerilo) metr. koji sc sastoji
od istih stopa, istostopni
monomjernn (gr. monos, meros dio)
sastavljen iz jednostavnih dijelova
monomorfan (gr. monos, morfe oblik)
koji ima isti oblik, jednooblian
monomorfija (gr. monos, morila oblik)
isti oblik, istooblinost, jcdnoobli-
nost
mononihi (gr. monos, onyx gen ony-
ehos nokat, kopito) mn. zool. lihopr-
sti papkari (konji, nosorozi i dr.)
mononom (lat. mononomium) mat. v,
monom
915 monopolist
mononukleari (gr. monos, lat. nucleus
jezgra) mn. fizioL bijela krvna zrna,
krupna i s velikom okruglom jezgrom
monopatija (gr. monos, pathos bolest,
bol) med. bolest samo jednog dijela
tijela, bolest samo due, bolest samo
tijela
monopetalan (gr. monos, petalon list)
bot. jednolistan
monopirenian (gr. monos, pyren ko-
tica) bot. koji ima samo jednu ko-
ticu, jezgru
monoplan (gr. monos, lat. planum ra-
van) zrakoplov koji ima sa svake
strane trupa samo po jedno krilo (za
razliku od bitlana, triplana i multi-
plana)
monoplastidi (gr. monos, plastos uob-
lien, oblikovan) mn. zool. jednosta-
nine ivotinje: protozoa
monoplegija (gr. monos, plege udarac,
rana) med. uzetost samo jednog uda
ih samo jedne grupe miia
monopodija (gr. monos, pus gen. po-
dos noga, stopa) metr. istostopnost s
obzirom na grau stihova (supr. di-
podija); bot. jednononost
monopodijski (gr. monos, pus gen. po-
dos noga, stopa) metr. koji se sastoji
od istih stopa, napisan u jednakim
stopama; monopndijsko grananje bot.
jednonono grananje
monopol (gr. monopolion pravo samo-
trgovine, samoprodaje) iskljuivo
pravo trgovanja nekom vrstom robe
(osobito kad drava zadri za sebe
pravo na proizvodnju i trgovinu ne-
kom vrstom robe, npr. solju, ibica-
ma, duhanom, naftom i dr.); jedan
od najviih stupnjeva udruivanja
kapitalistikih pod uzea, karakteris-
tian za razdoblje imperijalizma, v.
imperijalizam; prid. monopolski
monopolist (gr. monos jedini, poleo
prodajem) posjednik iskljuivog pra-
va proizvodnje i trgovine nekom vr-
monopolizirati
stom robe; slubenik monopola, rad-
nik u monopolu
monopolizirati 'gr. monopolion, pravo
sainoprodaje, od monos jedini, poleo
prodajem) uvesti za neku vrstu robe
monopol; pren. zadrati Ci li: zadra-
vati) samo za sebe pravo na neto
monopsihizam (gr. monos, psyche du-
a) fil. nauavanje Averroesa, po ko-
jemu su pojedine due samo modi-
fikacije jedne univerzalne, ope due
monopteran (gr. monos, pteron krilo,
pero) zool. jednokrilni, s jednim kri-
lom; arh. s jednim redom stupova, u
obliku okrugle graevine s jednim re-
dom stupova
monopteron (gr. monos, pteron krilo.
pero) zool. jednokrilac
monopteros {gr. monos, pteron krilo)
arhit. okrugla graevina koja lei sa-
mo najednom redu stupova (antiki
hram)
monorema (gr. monos, rema rije)
ling. jednolan izraz (kad se jednom
rijeju obuhvati cijela misao, npr. u
djejem govoru)
monorhidija (gr. monos, orehidion ja-
jace) anat. uroeni nedostatak jed-
nog jajeta, testisa, jednojajnost, li-
homudost; jednostrani kriptorhizam
monorhit (gr. monos, orehis jaje) ant.
onaj koji se rodio samo s jednim ja-
jetom, testisom
monorhizam (gr. monos, orehis jaje)
anat. v. monorhidija
monorim (gr. monos, fr. rime, srok)
poet, pjesma s jednom vrstom rime,
ili s istim rimama
monosciji (gr. monos, skia sjena) mn.
zein. "jednosjenani", tj. stanovnici
umjerenih pojaseva kojima sjene,
tijekom cijele godine, padaju u podne
samo u jednom smjeru; u sjevernom
umjerenom pojasu k sjeveru, u
junom k jugu
monosilab (gr. monos, svilabe slog)
gram. jednoslona rije
91K monotelctizam
monosilabian (gr. monos, syllabe
slog) jednosloan, koji ima samo
jedan slog; monosilabini jezici jezici
kod kojih se rijei sastoje samo od
jednog sloga (npr. kineski, tibetan-
ski i dr.)
monosimptomatian (gr. monos,
symptoma sluaj, dogaaj) koji po-
kazuje samo jedan simptom
monositija (gr. monos, sitos jelo, hra-
na) osobina onoga koji voli jesti sam:
uzimanje hrane samo jedanput dnev-
no; monofagija
monospermian (gr. monos. sperma
sjeme) jednosjerneni, sa samo jednom
sjemenom stanicom
monospermija (gr. monos. sperma sje-
me) fiziol. postojanje samo jedne sje-
mene stanice; prodiranje samo jedne
sjemene stanice
monostih (gr. monos, stichoa red, stih)
poet pjesma od strofa s jednim sti-
hom
monoteist (gr. monos, Theos Bog) onaj
koji vjeruje u postojanje samo jednog
Hoga ili jednog boanstva, jednobo-
ac; supr. politcist
monoteistiki (gr. monos, Theos Bog)
jednoboaki, koji vjeruje samo u jed-
nog Roga ili u jedno boanstvo; koji
je u vezi s nauavanjem o postojanju
samo jednog Boga ili jednog boan-
stva; supr. politeistiki
monoteizam (gr. monos, Theos Bog)
vjera u postojanje jednog Boga ili
jednog boanstva, jednobotvo; supr.
politeizam
monoteleti (gr. monos, thelo hou) rel.
pristae uenja o dvjema prirodama,
ali samo jednoj volji Isusa Krista (na
VI. crkvenom saboru, u Carigradu
680., oni su, nastojanjem protivnika,
tzv. bioteleta, izopeni)
monoteletizam (gr. monos, thelo ho-
u) rel. nauavanje o postojanju sa-
mo jedne volje u Isusu Kristu; usp.
monoteleti
monotian
monotian (gr. monos, us gen. otos
uho) med. koji uje samo na jedno
uho
monotip (gr. monos, typos otisak) 1.
tisk. slagarski stroj koji slae i iz-
lijeva pojedina slova (usp. monolajn);
2. slik. samo jedan otisak slike pret-
hodno izraene uljanim bojama na
bakrenoj ploi; monotipija
monotipija {gr. monos, typos udarac)
slik. v. monotip 2.
monotom (gr. monos, tome rezanje)
mineral koji ima samo jednu cjcp-
ljivost
monoton {gr- monos, tonos naglasak,
ton) u jednom glasu (ili: zvuku); jed-
nolian, istolik, dosadan
monotonija (gr. monos, tonos nagla-
sak, ton) jednolikost. istolinost, do-
sada
monotreme (gr. monos, trema rupa,
otvor) mn. zool. ivotinje koje imaju
samo jedan otvor za izbacivanje iz-
meta, mokrae i sjemena, kljunai
monotriglif (gr. monos, triglvfos) ar-
hit. na fasadama dorskih hramova;
trostruki razrez izmeu dvaju stu-
pova, kad su stupovi blizu jedan dru-
gog
monotropan (gr. monos, tropos obrtaj,
pravac) miner, naziv za mineralne
tvari koje mogu prijei iz jedne mo-
difikacije u drugu, ali iz ove ne mogu
prijei u onu prvu
monovalentan (gr. monos. lat. valere
vrijediti) kein. jednovrijedan, tj. ele-
ment iji se jedan atom spaja s jed-
nim atomom vodika, ili moe za-
mijeniti jedan njegov atom (klor,
brom, jod, fluor, kalij, natrij, srebro
i dr.)
monozof (gr. monos, sofos mudrac)
onaj koji misli da je samo on pame-
tan, umiljeni mudrac
monozofija (gr. monos, sofia mudrost)
umiljena mudrost onoga koji misli
da je samo on pametan
917 monstrozitet
Monroeva doktrina shvaanje Jamesa
Monroea (17581831), petog pred-
sjednika Sjedinjenih Amerikih Dr-
ava, po kojemu treba od hiti svako
mijeanje europskih drava u poslove
nezavisnih drava, i obrnuto, i po ko-
jemu SAD treba smatrati zatitni-
kom drava Srednje i June Ameri-
ke, a energino odbijati svako daljnje
irenje europskih drava na tlu Ame-
rike
monroist pristaa Monroeve doktrine
monroizam v. Monroeva doktrina
mons (lat. mons, fr. mont, tal., p. mori-
te) brijeg, planina, gora; mons Ven.e-
ris (lat mons Veneris) anat. Venerin
breuljak
monsenjer (fr. monseigneur) milostivi
gospodin; u Francuskoj: titula kojom
se oslovljavaju lanovi vladarskog
doma (Visoanstvo, Vaa visost Vaa
milost), osim cara i kralja, i crkveni
velikodostojnici (Vaa svjetlost, Va-
a svetost. Preuzvieru)
monsieur it. mesje (fr.) u Francuskoj:
titula koja se, iz uljudnosti, daje sva-
koj mukoj oso hi
monsinjor (tal. monsignore) titula kat.
crkvenih velikodostojnika: preasni,
prosvijetli, preuzvieni
monstracija (lat. monstratio) pokazi-
vanje, prikazivanje: usp. demonstra-
cija
monstranca (lat. monstrate, monstra-
ntia pokazivati) u Kat. crkvi: posuda
bogato ukraena zlatom i srebrom u
kojoj se dri posveena hostija (radi
pokazivanja vjernicima da bi joj se
mogli pokloniti), sakrament, sveto
otajstvo, pokaznica
monstrativan (lat monstrativus) koji
se zasniva na pokazivanju ili nepo-
srednom opaanju, opaajni
monstrozitet (lat monstrositas) udo-
vinost, nakaznost nakaradnost: ne-
vjerojatan postupak; nevjerojatnost,
gadost
monstrum
monstrum 'engl. monster, fr. monstre.
lat. monstrum) udovite, grdosija;
u sastavljenim rijeima predmetak
monstre it. monstr oznaava neto
divovski veliko, neizmjerno, npr.
monstre-adresa predstavka s vrlo
mnogo potpisa; monstre-koncerl kon-
cert u kojemu 511 svi instrumenti za-
stupljeni u velikom broju, obino
koncert u kome su spojene dvije glaz-
bene kapele; mnnstre-mUing zbor s
ogromnim brojem pjevaa; monstre-
pe.iidja molba s velikim brojem pot-
pisa; monatre-proces parnica s veoma
velikim brojem optuenih, svjedoka
i branitelja
monstrum {lat. monstrum) udovite;
nakaza, nagrda, rugoba; grdosija; u-
dovite od ovjeka, neovjek: nevje-
rojatno djelo, nevjerojatna stvar
monstruoznn (lat. monstrosus, mon-
str uosus, fr. monstreux) udovian,
nakazan, nagrdan; uasan, strahovit;
grdan, golem, strano velik
monsun (engl. monsoon, fr. mousson)
vjetar koji redovito pue, u odreeno
doba godine, zbog nejednakog zagri-
javanja kopna i mora, na Kineskom
moru i Indijskom oceanu; od svibnja
do rujna s jugozapada, od listopada
do travnja sa sjeveroistoka; pri mije-
njanju smjera puhanja vladaju e-
stoke bure
montan (fr. montant) trg. iznos, veliina
jednog rauna
montanist (lat. montanus) poznavatelj
umarstva i rudarstva, strunjak za
umarstvo i rudarstvo
montanistika (lat. montanus brdski,
planinski) nauk o rudarstvu i rud-
nicima
montanski (lat. montanus) brdski, gor-
ski, planinski; branski, gortaki;
rudarstveni, koji se tie rudarstva,
rudarski
montanjar (fr. montagnard) gortak,
branin, planinac; naziv tzv. mon-
918 momunent
tanjara ili "brdske stranke", eks-
tremni republikanci u fr. nar. skup-
tini (1792. i 18481S49), nazvani
zato to su u skuptinskoj dvorani,
koja je imala stupnjevito uzviena
sjedala, zauzimah najvia sjedala na
krajnjoj ljevici, za razliku od umje-
rene stranke irondista (g. 1792.) koji
su zauzimali nia sjedala i zbog toga
nazivani purti de la plaine it. parti
de la plen, tj. stranka ravnice ili
stranka doline
montaa (fr. montage) 1. postavljanje
neke naprave 11a mjesto uporabe; na-
mjetanje. sklapanje, sastavljanje
(strojeva, puaka, topova i dr.); 2. voj.
punjenje metaka, granata itd.; 3.
odabiranje pojedinih odlomaka, dije-
lova, crteii, slika i dr. i sastavljanje
u jednu skladnu umjetniku cjelinu
(u knjievnosti, glazbi, grafici, foto-
grafiji i dr.)
monte (tal. monte) bank. zajam uzet
na osnovi nepokretnog imanja
monter (fr. monteur) sastavlja (ili: ure-
diva) strojeva, satova i dr.; optoi-
telj dragog kamenja; sastavlja pu-
aka, topova td.
montir (fr. monturc) optok kod nakita
montiranje (fr. monter) v. montaa
montirati (fr. monter) 1. penjati, podig-
nuti, podizati, uzdignuti; 2. sklopiti,
namjestiti stroj na mjestu uporabe
iz gotovih dijelova; namjestiti (ili:
optoiti. uglaviti) dragi kamen: opre-
miti kuu pokustvom; voj. uglaviti
puku u drvo; sastaviti top i uiniti
ga sposobnim za djelovanje; puniti
puane i topovske metke; supr. de-
montirati, usp. montaa
montisti (tal. monte) mn. bank. dava-
telji zajmova na osnovi nekretnina
montura (fr. monture) vojniko odijelo,
oprema, mundir; odijelo posluge; pod-
loga vlasulje (perike)
monument (lat. monumentum) umjet-
niki izraen predmet koji neposred-
monumentalan
no ili simbolino slui kao uspome-
na, spomenik
monumentalan {lat. monumentalis)
koji pripada spomeniku ili se tie
spomenika; kao spomenik, tj. vele-
ban, velianstven, predivan, koji ima
svojstva onoga to se ne moo zabo-
raviti
monumentomanija (lat monumentum
spomenik, gr. mania pomama, lu-
dilo) pretjeranost u elji za podiza-
njem spomenika
mops (fr. mops, njem. Mops) zool. rasa
pasa kratke dlake i male, zatupljenc
njuke, mala doga
mora (lat. mora) 2. oklijevanje, odlaga-
nje, otezanje
mora (tal.) 1. omiljena talijanska i dal-
matinska igra prstima U kojoj su-
djeluju dva igraa: jedan brzo prua
jednu ruku ili obje pokazujui odre-
den broj prstiju, a protivnik odmah
mora, takoer prstima, pogoditi ko-
liko je onaj prstiju pokazao; ala mora
(tal. alla mora)
moral (lat. mos gen. mori obiaj, mo-
ralis) fil. skup obiaja, osobito dob-
rih obiaja, onih koji omoguuju po-
voljan i skladan opstanak i razvitak
pojedinca i drutva, vrlina, krjepost,
najvii zakon odravanja ljudskog
drutva; misao kojoj je cilj pouiti,
pouka (npr. neke prie, basne); pren.
duevno raspoloenje, duh, hrabrost,
npr. vojniki moral; usp. etika
moralan (lat. moralis) koji pripada
moralu; koji ivi u skladu s moralnim
propisima, tj. koji svojim ivotom i
radom sLvara sebi najvee doputene
koristi, a istodobno nikome drugom
time ne kodi: ispravan i poten u
seksualnom pogledu; hrabar, odva-
an, pun vjere u uspjeh; usp. etiki
moralist (fr. moraliste) uitelj, propo-
vjednik morala, pisac koji pie o
moralu; sudac u moralnim pitanjima
919 moralna teologija
moralisti (lat. moralisare) v. mora-
lizirati
moralitet (lat. moralitas) ono to je u
skladu sa zahtjevima morala, svoj-
stvo slaganja s najviim zakonom
odranja ljudskog drutva, cjeline
ljudskog roda (supr. legalitet svojstvo
slaganja sa zakonima ili pravnim po-
retkom jedne drave), ono to jc u
moralnom pogledu dobro, moralno
ponaanje nekog ovjeka; vrlina,
krjepost, istoa i etika vrijednost
nekog postupka
moraliteti (fr. moralitas) mn. u kas-
nijem srednjem vijeku: vrsta pobo-
nih drama koje su, za razliku od
misterija, predoavale u izmiljenim
primjerima pojedine moralne pouke
moralizacija (lat moralisatio) potpo-
maganje (ili: unapreivanje) morala
i njegovih propisa; usp. moralizirati
moralizam (lat. moralis) priznavanje i
strogo zahtijevanje jednog moralnog
shvaanja dunosti; supr. amorali-
zam ili i moralizam
moralizirati (lat. moralisare) initi (ili:
uiniti) moralnim, popravljati koga
ili to u moralnom pogledu; uliti
moral, ulijevati moral; razmiljali o
moralu, govoriti o moralu, propovi-
jedati moral; pren. koriti nekoga, po-
povati nekome
moralnn filozofija v. pod moralni
moralna pedagogija odgajanje u duhu
shvaanja ivota koje sc oslanja na
filozofsku i znanstvenu, a ne na reli-
gijsku etiku
moralna statistika statistika odree-
nih, u moralnom pogledu znaajnih
pojava i djelovanja u ljudskom dru-
tvu koja sc dogaaju po nekoj pra-
vilnosti. npr. zloini, samoubojstva,
sklapanja i razvodi brakova itd.
moralna teologija po Kantu, pokuaj
da sc, na osnovi uroene tenjo ra-
zumnih bia da ive u skladu s od-
moralni
redenim moralom, zakljui o posto-
janju Boga i Bojih osobina
moralni Gat. moralis) koji se tie mo-
rala i njegovih propisa; moralni za-
kon unuLarnji zakon po kojemu nit-
ko nc treba initi ono to ne hi elio
da se njemu ini (vidi kategoriki im-
perativ): moralna osoba pravna oso-
ba, juristika osoba, ona to ima sva
zakonska prava, a stvarno ne postoji
kao osoba, npr. neki zavjet; moralna
naela moralni zakon; moralni filo-
zof filozof koji moralna i etika pita-
nja sustavno prouava i obraduje;
moralna filozofija nauk o moralu,
praktina filozofija, etika
moralnost (lat. moralis) v. moralitet
morando (tal.) glaz. oteui. razvlaei,
zadravajui
moratorij (lat. inoratorium, morari
oduiti, odugovlaiti) odlaganje roka
plaanja nekog duga, bilo pristankom
pojedinih vjerovnika ih putem zako-
na; odgoda plaanja do odredenog
roka, koji odreduje vlada kad nastu-
pe izuzetne okolnosti i prilike, npr.
rat i dr.
morbicid (lat. morbus bolest, caedere
ubijati) kem. formaldehidni sapun-
ski preparat (dezinfekcijsko i anti-
septiko sredstvo)
morbidan (lat. morbidus) bolestan, bo-
leljiv; slik. mekan, njean
morbiditet (lat. morbiditas) med. bo-
lesno stanje, boleljivost; brojni odnos
bolesnih prema zdravima, npr. u voj-
sci
morbili (lat.) mn. med. ospice, sipanice,
male boginje
morbilitet (lat. morbilitas) med. v. mor-
biditet
morbilozan (lat. morbillosus, fr. mor-
bileux) med. ospini, koji spada u os-
pice
morbozan (lat. morbosus) bolestan;
nezdrav, boleljiv, slabunjav
920 moreka
morbozitet (lat. morbositas) bolest, bo-
leljivost, slabunjavost
morbus (lat. morbus) med. bolest
mordacitet (lat. mordacitas) mo i spo-
sobnost nagrizanja; pren. zajcdljivost
mordeksin (fr. mordcxin, p. morde-
ehin) med. azijska kolera
mordent (tal. mordente) glaz. ukraa-
vanje sviranja ili pjevanja time to
se iz glavnog tona brzo prelazi u naj-
blii ivi ton, pa se opet vraa u glav-
ni; osnova (grund) za pozlnivanje i
posrehrnjavanje
morcl inseniti (engl. moral insanitjr)
med. moralno ludilo, bolesni poreme-
aj u duhovnoj djelatnosti koji dolazi
do izraaja u nedostatku moralnih
(etikih) osjeaja i pojmova, u sla-
bosti volje i u sklonosti nemoralnim
i zloinakim djelima (obino uroe-
na, ali nastaje i kao posljedica oda-
nosti piu i si.)
morela (tal. morello, fr. moreau, lat.
mauru3) bot. odlina vrsta krupnih,
crnih ili tamnocrvenih treanja
morena (fr. moraine) geol. s obronaka
i proplanaka, ispod kojih sc nalaze
ledenjaci (gleeri), pada na ledenja-
ke krupno i sitno kamenje i zemlja;
ledenjak, kreui se polako nanie,
nosi sobom taj kameni materijal koji
se lagano slae uz njegove bokove u
dugake redove; sav taj materijal zo-
ve se bona morena; kad se dva lede-
njaka sa svojim morenama sastanu
i spoje ujedan, onda sc i njihove bo-
ne morene spoje u jednu, tzv. sredi-
nju inorenu
morendo (tal.) glaz. izumirui, gubei
se, sputajui ton toliko da se jedva
uje; morijente
raures (lat. mos, mores) mn. v. pod mos
mnreske (tal. moreseo, p. moriseo) mn.
v. arabeske i groteske
moreka (tal. moresca, fr. moresque)
"maurski ples", ples s maevima u
troetvrtinskom taklu, osobito je bio
Morfej
omiljen u XV. i XVI. st. (kod nas i
danas postoji i izvodi se svake godine
u gradu Koruli, za blagdan gradskog
zatitnika sv. Augustina, 28. kolovo-
za, i prikazuje borbe protiv Moura i
pobjedu nad njima)
Morfej (gr. morfe oblik, lat. Morpheus)
mit. po Ovidiju, sin boga spavanja
Somnusa, hog sna, nazvan tako zbog
toga to se njegovom pomoi, u dui
onoga koji spava, stvaraju razne sli-
ke i oblici (morfe = oblik)
morfeja (gr. morfe oblik) med. bijela
kona pjcgavost (predznak gube)
morfij (gr. morfe oblik, Morphoeus)
kem. glavni sastojak opijuma, sasu-
en mlijeni sok to curi iz zarezanih
ahura nezrela maka. kristalizira
bezbojno, u manjoj koliini uspavlju-
je i ublaava bolove, a u veoj otrovan
(mnogo se upotrebljava u medicini)
morfinist (gr. morfe oblik) onaj koji je
strasno odan uivanju u opijumu
morfinizam (gr. morfe oblik) med. tnn
vanjc zbog stalne uporabe morfij a,
oituje se u tekim ivanim poreme-
ajima i bolestima; strasna i neo-
doljiva odanost uivanju morfija
morfinoman (gr. morfe oblik, mani a)
v. morfinist
morfinomanija (gr. morfe oblik, raa-
nia pomama, strast) strast uivanja
u morfiju; usp. morfinizam
morfo- (gr. morfe) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: oblik
morfogeneza (gr. morfe, genesis po-
stanak, postajanje) fiziol. optogenet-
ski i filogenetski razvitak oblika i-
vih bia (organizama)
morfografija (gr. morfe, grafia opis)
opisivanje prirodnih tijela s obzirom
na njihove oblike
morfologija (gr. morfe, logia) znanost
o postanku i razvitku oblika: organ-
skih tijela (ivotinja i biljaka), Zem-
ljine kore, rijei itd.
921 mormoni
morfometrija (gr. morfe, metron mje-
rilo, mi^ra) mjerenje oblika
morfonomija (gr. morfe, nomos zakon)
znanost o zakonima postanka i raz-
vitka oblika prirodnih tijela
morfutika (gr. morfe, lat. morphotica)
mn. dijelovi iz kojih su sastavljena
prirodna, osobito organska tijela
morfotomija (gr. morfe, tome sjeenie,
rezanje) znanost o rastavljanju i raz-
luivanju organskih tijela, = anato-
mija
morfotropija (gr. morfe, tropos) u kri-
stalografiji: slinost morfolokih i
fizikih svojstava spajanja koja ke-
mijski nisu analogna
morfoza (gr. morfe) uoblienje, posta-
janje oblika, razvijanje oblika, oblik
Morgana (lat.) u bretonskoj mit-ologiji:
sestra kralja Arthura i prezrena lju-
bavnica Lancelotova, pretvorila se u
vilu i ivi kao fata morgana, tj. vila
Morgana
morganatika (lat. morganatica) jutar-
nji dar koji je, nekada, mladoenja
davao eni nakon prve brane noi
morganatski brak (Int. matrimonium
ad morganaticam, starovisoko nje-
maki morgan jutro) neravnopravan
brak, tj. brak to ga sklopi lan neke
vladarske kue ili visokog plemstva
sa enom koja mu po roenju nije
jednaka; djeca iz takvog braka na-
sljeduju samo majino ime i imanje
moribundus Gat. mori, moribundus)
med. koji je na smrt obolio, umirui
morija (gr. moria) med. v. moroza
morijcnte (tal. moriente) glaz. v. mn-
rendo
Morlaci (tal. Morlacchi) 'Vlasi s mora",
Slaveni (katolici i pravoslavci) s is-
tone obale Jadranskoga mora, tj. iz
Hrvatskog primorja i Dalmacije do
Splita
mormoni mn. Sveci posljednjih dana
(engl. I.attcr-day Saints), vjerska
sljedba koju je 1827. osnovao u Sje-
mormon stvo
vernoj Americi Joseph Smith (180-5
1844), koji je 1830. g. izdao knjigu
proroka Mormona, navodno pisanu
420 g. n. e., punu pria o biblijskim
plemenima u Sjevernoj Americi, uda
i objave; mormonska vjera doputa i
propovijeda mnogoenstvo, inae sa-
dri kranska i suvremena nekr-
anska gledita
mormonstvo, mormonizam vjera i
shvaanja sljedbe mormona
mormornndo (tal.) glaz. uborei, kao
da ubori
mormorevolc (tal.) glaz. v. mormoran-
do
mormoroso it. mormorozo (tal.) glaz.
v. mormornndo
morodnhij (gr. moros budala, luda, do-
cheion prihvatilite) luda kua, lud-
nica; morokomij
morokomij (gr. moros, kome selo) v.
morodohij
mororaor (p. moromoro) zool. vrsta
lame, arena, crne i bijele boje. samo
vea od obine lame
moroza (gr. moria) med. tupoglavost,
ludost, ludilo; morija
morozan (Jat. morosus) mrgodan, nabu-
sit, nezahvalan, licemjeran, osoran,
mrzovoljan
morozofija (gr. moros luda, sofia mu-
drost) med. vrsta mranog ludila
mors Gat. mors) smrt; mors oparen* ili
mors spurija (lat. mors apparens,
spurija) med. prividna smrt; mcr$ ci-
vilis (lat. mors civilis) prav. graan-
ska smrt
morsele (lat. morsuli, mcrscUi) mn.
farm. duguljaste i etvrtaste ploice
od eera u koje se, dok su otopljene,
stavljaju razne ljekovite supstancije
mort (njem. Mortel) buka, lijep, maz
(smjesa od gaenog vapna, cementa,
pijeska i vode)
mortadela (tal. mortadella) debela bo-
lonjska kobasica od jednog dijela
svinjskog mesa sa slaninom i dva di-
922 mo rtu rij
jela govedine, s paprom, muskatom
i dr.
mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas)
smrtnost, umiranje; zbroj sluajeva
umiranja u jednom odreenom raz-
doblju, za razliku od sluajeva raa-
nja (fertiliteta); tablice mortaliteta
tablice iz kojih se vidi broj smrtnih
sluajeva u odredenom razdoblju
mortar (tal. mortario) muar, avan
Mortem effugere nemo potest Gat.)
Smrti izbjei ne moe nitko
mortificirati Gat. mortificare) iz umi-
rati; kinjiti, muiti (svoje tijelo); pri-
guivati, npr. prohtjeve, strasti; skra-
ivati, umokavati meso time to se
ostavlja na zraku; prav. ponititi,
objaviti da ne vrijedi (ugovor, testa-
ment); med. umrtviti; pren. poraziti,
poniziti; teko uvrijediti; takoer:
amortizirati
mortifikacija Gat. mortificatio) izumi-
ranje, umrtvljenje, izumiranje poje-
dinih dijelova; muenje, umrtvljiva-
nje (tijela); skraivanje, umekava-
nje, npr. mesa, time to se dri na
zraku; trg. unitavanje, ukidanje,
npr. potraivanja nekog duga; prav.
proglaenje izgubljene isprave za
nevrijednu ili nekog duga da se uga-
sio; pren. poraenost, ponienje;
amortizacija
mortira (niz. mortier) muar, merzor;
kratkocijcvno topniko orue za u-
bacnu paljbu
mortisdonacija (lat. mortis donatio,
donatio mortis causa) prav. poklon
u sluaju smrti, oporuivanje, ostav-
ljanje u nasljedstvo
mortsezona (fr. morte-saison) mrtva
sezona, doba godine kad nastupa
veliki zastoj u trgovakim poslovima,
obino za vrijeme ljetnih mjeseci
mortnrij (mn. mortuarium) u feudal-
nom sustavu: pravo gospodara da, u
sluaju smrti nekog njegovog kmeta,
mortus
trai za sebe neto od njegove ostav-
tine; takoer: manus mortua
mortus (lat. mori umrijeti, mortuus)
mrtav, umro, mrtvac; manus mortua
(lat. manus mortua mrtva ruka)
prav. svojina koja je, putem oporuke,
postala neotuiva, imanje koje je,
putem oporuke, prelo u svojinu Cr-
kve i time poslalo za dravu gotovo
mrtvo (takoer: morturij); de mortus
nil nisi bene it. de mortus nil nizi
bene (lat.) posl. o mrtvima ne treba
govoriti nita, nego samo ono to je
dobro
morula (lat. morum malina, kupina)
prvi embrionalni stadij u razvoju i-
vog organizma (skupina stanica na-
stala brazdanjem jajeta nalik na ma-
linu, kupinu)
morum (gr. moron, lat. morum) dud,
murva; med. dudasti ir
moruna Gat. murena iz gr. mvraina)
zool. riba hrskavinjaa iz porodice
josetri; moe biti dugaka i 5 meta-
ra: ivi u Crnom i Jadranskom moru
morus (lat. morus) bot. dudovo drvo,
murva
mor (rus.) zool. morski sisavac iz reda
perajara, morski konj; ivi uz obale
Atlanskog i Tihog oceana
mos (lat. mos gen. mori) obiaj, navi-
ka, nain ivota
mosflaa (njem. Massflascho) boca od
litre i pol, oka: okanica, okanik
mosholatrija(gr. moschos tele, latreia
oboavanje) mit. oboavanje telela,
osobito: oboavanje zlatnog teleta ko-
jemu su se klanjali Izraelci dok su
bili u pustinji
moskitero (p. mosquitro) zavjesa na
krevetu za zatitu od uboda koma-
raca (moskita) i drugih dosadnih
kukaca; muhobran
moskito (p, mosca, mosquito, lat.
mu sca muha) komarac nekoliko raz-
nih vrsta roda Culex, ija enka du-
gakim rilcem probada kou ivoti-
923 motiv
nja i ljudi i sie krv, komarac, ko-
marac malariar
moskovada (fr. moscouadc. tal. mos-
covalo) neproien eer; kasonada
mosso it. moso (tal.) glaz. s malo iv-
ljim kretanjem, pokretljivo
mosur (tur. masura) 1. cijev, kalem,
pula; 2. klip kukuruza ih neka dru-
ga stvar u obliku klipa; 3. naprava
za izvlaenje tekuine iz bave
moeja (ar. masid, tal. moschca) mu-
hamedanska bogomolja, turski hram
drugog reda; usp. damija
moknvac (lat. Moschinae) zool. bezrogi
preiva iz porodice jelena
mot (njem. Most) novo, tek iscijeeno
vino s 1230% eera, slatko vino
mous (lat. moschus, muscus, ar. musk)
sekret mujaka mokavca, dok jc
svje predstavlja meku, crvenkasto-
smeu masu, jakog mirisa i gorkog,
otrog okusa: osuen postaje crno-
sme i moe se pretvoriti u prah;
slui za parfem, a ranije se upotreb-
ljavao i kao lijek: bizam
mot (tal. motto) pokret, znak, mig, gri-
masa; initi mole davati znakove
motacile (lat. motacillae) mn. zool. red
ptica pastirica (u koji spadaju sla-
vuj, vrabac, grmua i dr.)
motel amerika kratica od Motorists
Hotel, tj. hotel za motoriste (odma-
ralite uz cestu sa servisnom sta-
nicom i restoranom)
molet (lat. motetum, fr. motet, tal. mo-
totto) glaz. crkvena pjesma u vie
glasova, bez instrumentalne pratnje,
obino s tekstom iz Biblije; predstav-
nici: Palestrina, Lasso, Bach i dr.
motilitet (lat. movere kretati, motus
kretanje, motilitas pokret) pokret-
ljivost, pokretnost, sposobnost svo-
jevoljnog kretanja
motiv (lat. motivum. tal. motivo, fr. mo-
tiO pobuda, povod, poticaj, razlog; u
umjetnosti: izvorno zasnovana umjet-
nika misao koja prevladava cjelo-
motivacija
kupnim umjetnikim djelom ili cje-
lokupnim umjetnikim opusom; glaz.
figura od vie tonova iz ijeg se po-
navljanja, mijenjanja i mijeanja s
drugim motivima razvijaju vee ton-
ske cjeline
motivacija (lat. motivatio) obrazlaga-
nje, obrazloenje, navoenje pobuda
ili razloga za neto
motivirati (fr. motiver) obrazloili,
obrazlagati, navesti (ili: navoditi)
pobude ili razloge za neto
moto (tal. molto, fr. mot, lat. muttire
apnuti, aputati) jezgrovita misao,
poslovica ili navod (citat) nekog pis-
ca koji se stavlja na elo nekog spisa,
rasprave ili veeg djela, obino od-
mah iza naslova, a koji treba na-
znaiti i nagovijestiti sadraj, smi-
sao ili svrhu onoga o emu se pisalo
moto-kros (engl. moto-cross) port, na-
tjecanje u vonji motociklima po te-
renima bez putova
motocikl (lat. motor, gr. kvklos kota)
bicikl koji sc pokree motorom
motor (lat. motor) pokreta, pokretna
sila, pokretalo; pogonski mehanizam
kod strojeva (pokretan snagom vode,
vjetra, pare, plina, benzina ih elektri-
citeti); motocikl
motorist (engl. motorist) voza na mo-
tociklu, molociklist
motorizacija (lat. moverc, motorisatio
kretati) zamjenjivanje ljudske i ivo-
tinjske energije motorom (npr. u po-
ljoprivredi); usp. mehanizacija
motorizirati (lat. moverc kretati, mo-
tor pokreta) opskrbili, opskrbljivati
motorom; motorizirana divizija ona
koja.je pomou automobila i traktora
za topnitvo sposobna za brzo pokre-
tale; motorizirano pjeatvo ono koje
se pomou automobila i motocikala
moe brzo prenositi i prohacivati s
mjesta na mjesto
motorni Gat. motori us) pokretan, koji
pokree, koji proizvodi kretanje, npr.
924 moviola
motorni ivci; koji je u vezi s mo-
torom, koji se zasniva na motoru, koji
pripada motoru; motorna kola kola
koja pokree motor; motorni kota v.
motocikl; motorni amac amac koji
pokree motor
motornjak motorni vlak ili brod
motoskaf (tal. motoseafo) voj. veoma
brz bojni amac, s tri lana posade,
naoruan malim topom i torpedom
motuproprio (lat. motuproprio iz vlas-
tite pobude) poslanica, bula ili na-
redba koju izdaje papa po vlastitom
miljenju, tj. bez poticaja sa strane
motus (lat. molus kretanje, pokret)
kretanje, pokret; duevni pokret,
pokret due. jako osjeanje, duevni
in. strast; con moto it, kon moto
(tal.) glaz. s kretanjem, ivo; moto
precednte it. moto prccdcntc (tal.)
glaz. v. medessimo tempo: molu pro-
pno Gat.) iz vlastite pobude, po vlas-
titom miljenju (usp. motuproprio)
motus peristaltikus (lat. motus peri-
stalticus) fiziol. v. peristaltika
mount (engl. mount, lat. mons brijeg,
brdo) rije koja se pojavljuje kao
sastavni dio mnogih zemljopisnih na-
ziva (npr. Mount Iiverest)
movencije (lat. moventia) mn. dijelovi
imanja koji se mogu sami kretati,
npr. stoka (za razliku od mobi lija,
stvari koje treba drugi pokrenuti)
movens (lat. movere kretati, pokrenuti,
moves pokretan, koji kree, koji po-
kree) sredstvo koje izaziva kretanje,
pokretljiva sila, uzrok kretanju; spi-
ritus movens (lat.) duhovni (ili: glav-
ni) pokreta neke djelatnosti
movibon (lat. movere kretati se, bonus
dobar) naziv za jedno sredstvo koie
smiruje ivce i omoguuje dobar san
movimento (tal.) glaz. mjera za vrije-
me, tempo
inovioln (lat. moverc kretati) stoi na
kojem se montiraju filmovi i kopira
tonska vrpca
mozaiar 925
mozaiar {fr. mosaique) umjetnik koji
izrauje slike i ornamente u mozaiku
mozaik (fr. mosaique, p., port. mos&co,
tal. musako, lat. opus musivum, grd.
museion) slika ili ornament, na zidu
ili podu. izraen od kamenii, mra-
mornih ih staklenih komadia u boji
mr. kratica za magister
Mr. kratica za mister (engl.) gospodin
mrgin (lat. margo) meda izmeu dvaju
imanja
mrmot(a) (tal. marmotta) zool. svizac
(vrsta glodavaca)
mu kineska mjera za povrinu zemlje
mualakat (ar.) zbirka sedam n?uljep-
ih lirskih pjesama sedmorice naj-
boljih arapskih predislamskih pjes-
nika
mualim (tur. muallim) uitelj; profesor;
nastavnik u mektebu
mucescirati (lat. mucescere) pretvarati
se u sluz, postajati sluzav
Mucije Seevola (lat. .Vlucius Scaevola)
rimski plemi koji je. kad su Etru-
ani 507. g. p. n. e. bili opsjeli Rim,
otiao u logor kralja Porzene da ga
uhije, a kad su ga uhvatili, da bi
dokazao svoju neustraivost, spalio
je svoju desnu ruku, zbog ega je do-
bio nadimak Scaevola, tj. Ljevak
mueilaginozan (lat. mucilaginosus) v.
mukozan
mucilago (lat.) med. v. mukus; rnuci-
iagogumi arabici (lat. mucilago gum-
mi arabici) guma otopljena u etiri
dijela vode, gusta gumena otopina
muderis (ar.) uitelj na vioj koli.
nastavnik, profesor
mudras (sanskr.) kod Indijaca: vjeti-
na prianja rukama
mueda (port. mueda, lat. moneta) nov-
ana jedinica u Portugalu
muf (njem. MufTe) 2. teh. naglavak, za
vezivanje (ili: spajanje) dviju cijevi
koje se dodiruju
muf (njem. Mufti) 1. enski odjevni
predmet za ruke u obliku torbice s
muhasil
obje strane otvorene, koji se izrauje
od toplog krzna, kolak
mufl (fr. moufle. eng. muffle, lat. muf-
filla) kem. posuda od peene ilovae
u kojoj se mogu jako zagrijati pred-
meti koji ne smiju doi u dodir ni s
gorivom ni s plinovima to ih razvija
vatra (npr. porculan)
muflon (fr. mouflon, tal. muffo, njem.
MufD zool. divlja ovca (ivi po brje-
govima Sardinije i Korzike, u Sibiru
i sjeverozapadnoj Americi); argali
mufoln (engl. muflle) posuda od vatro-
stalnog materijala; slui za arenje,
spaljivanje ih taljenje razliitih ma-
terijala
mufti (ar. mufti) v. muftija
muftija (ar. mufti) uenjak-bogoslov kod
muslimana, tuma zakona na osno-
vi Kur'ana, turski vrhovni sveenik
i vrhovni sudac; ministar prosvjete
u Turskoj (veliki muftija)
muhniri (ar. mohadir) mn. pristae
Muhamed ove koje su se u Medini
skupljale oko njega; iseljenici, izbjeg-
lice
nvuhafis (ar.) zapovjednik utvrde; gar-
nizonski vojnik, straar. uvar
Muhamed (ar. Muhammed) onaj koji
je dostojan slave, hvaljeni, slavljeni:
osniva muhamedanske religije, ro-
en u Meki oko 570. g. n. e., umro
632.
muhamedanizam nauavanje Muha-
medovo, islam
muhamedinei pripadnici vjere koju je
osnovao Muhamed, muslimani, mu-
hamedanci
muhareba (tur. moharehe, muharebe)
rat, bitka, boj
muharem (ar. harama) prvi mjesec u
muhamedanskom kalendaru (ima 30
dana), nazvan po tome to ie u njemu
zabranjen rat i borba (harama = za-
braniti)
muhasera (tur. muhasara) opsada
muhasil (tur.) sultanov namjesnik
muhendis
muhendis (tur.) inenjer
muhimat (tur.) 1. prtljaga, oprema (oso-
bito vojnika); 2. municija, streljivo
mnjaa (fr. mouillage) "krtenje vina",
dodavanje ukiseljenom vinu este,
eera i vode da bi se uinilo u pora b-
ljivim
mujezin (ar. miezin) hoda koji s mina-
reta poziva vjernike na molitvu
mujirati (fr. mouiller) kvasiti, vlaiti
mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski
posjed
mukngo (lat. mucago) med. v. mukus
mukata (tur. mukataa) zakup, najam
muknti (lat. mucus sluz, mn. muca ta)
mn. kem. sluzaste soli
muket (mocuhette) votani stijenj svijen
u klupko ili u spiralu
mukozn (lat. mucosa sc. membrana)
anat. sluznica
muknzan (lat. mucosus) sluzast, balast,
slinast; sluzav, balav, slinav
mukozitet (lat. mueositas) sluzavost,
balavost, slinavost
mukte (tur. muft, muft) besplatno
mukulencija (lat. muculcntia) bala-
vost, sluzavost, slinavost
mukulentan (lat. muculcntus) sluzast,
balast, slinast; slinav, sluzav, balav
mukus (lat. mucus) med. sluz, slina,
bala
mnl (ar. Mozul) 1. tanak i fin muslin
(najprije doao iz ist. Indije)
mul (fr. moule) 2. vrsta malih jestivih
koljki: klapavica, klapunica, puica
mula (ar. mevla) 1. gospodin, gospodar,
sudac u velikom gradu; sveenik
mula (lat. mulus) 2. zool. mazga
mularija (tal. mulo) djeurlija
mulat (p.. port. mulato, lat. mulus ma-
zga) prvobitno: mazga (od drijepca
i magarice); poslije: polucrnac (roen
od oca crnca i bijele ene, ili obrat-
no); za ene: mulatkinja
mulatkinja (p. rnulata) v. pod mulat
mulaa (fr. moulage) kalupljenje, izra-
ivanje kalupa, lijevanje u kalupu,
926 TTiulteka
izlijevanje; uzimanje otiska, otisak:
koloriran anatomski preparat od vos-
ka
mulijebrije (lat. mulier ena, mulie-
bria) mn. enske stvari, enski spol-
ni organi; med. ensko mjeseno pra-
nje
mulijebritet Gat. muliebritas) enska
priroda, enskost, enstvenost
mulinaa (fr. moulinage) predenje svile
i sve to je potrebno za taj posao
(strojevi i dr.)
muline (fr. moulinot, tal. mulino, lat.
molina) mali mlin, mlinica; okret u
plesu; sprava za mjerenje brzine ri-
jenog toka; okretni kri (na prolazu
za pjeake); u maevanju: kruno vit-
lanje maem da bi se istodobno od-
bili udarci vie protivnika
mulinirati (fr. mouliner) presti u dvije
boie, npr. svilu
mulir (fr. moulure) arh. vijenac na kui,
pervaz, sims
mulirati (fr. moulcr) liti u kalup, izliti
u kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tis-
kati
mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje,
vlasnitvo
mulkija (tur. midkive mektebi) visoka
kola, sveuilite
mulkta (lat. muleta) prav. v. multa 1.
mulktirati (lat. muletare) prav. kazniti
novano, kanjavati novano
mnlomedicina (lat.) znanost o lijee-
nju ivotinja
multa Gat.) 1. prav. novana kazna, glo-
ba (mulkta)
multa (lat.) 2. mn. mnogo (u kvanti-
tativnom smislu), mnoge stvari, mno-
go toga: non multa. nad muli um (lat.)
ne mnogo stvari (kazati, uiniti), ne-
go od jedne kazati ih uiniti mnogo,
tj. malo, ali temeljito, bolja je ka-
kvoa nego koliina rada
multeka (ar.) = sluba Boja (u isla-
mu)
nrult i
multi (lat. multum) predmetak u sloc-
nicama sa znaenjem: mnogo, vie
multiangularan (lat. multiangularis)
viekutan, mnogokutan
multicikl (lat. multi-, gr. kyklos krug,
kota) spajanje po est dvokolica u
jednu, tako da se na njima moe
smjestiti dvanaest ljudi i jo prikop-
ati jedna laka kola (osobito u voj-
sci)
multidimenzionalan (lat.) koji ima
mnogo dimenzija, velik, ogroman
multifnran (lat. multifarius) koji ima
mnogo redaka, vieredni
multifidan (lat. multifidus) jako ras-
cjepkan, iscjepkan, s mnogo pukotina
multifloran (lat. multiflorus) bot. s
mnogo cvjetova, mnogocvjetan, koji
ima vie od pet cvjetova
multiforman (lat. mulliformis) koji ima
mnogo oblika, raznooblian, razno-
lik, mnogolik
multigenerian (lat multigeneris) raz-
novrstan, raznorodan
multikoioran (lat. multicoloris) razno-
bojan, aren
multilateralan (lat. multilateralis)
viestran
multimedijalan (lat.) viemedijalan,
koji se istodobno slui s nekoliko teh-
nika reprodukcije i prenoenja komu-
nikacija
multimodnn (lat. multiinodus) na mno-
go naina, viestran
multinacionalan (lat.) vienacionalan
multinuklcnran (lat. mullinuclcaris) s
mnogo jezgri, mnogojezgreni
multiokularan Gat. mullus mnogi, ocu-
lus oko) koji ima mnogo oiju, mno-
gook
multipara (lat. multipara) ena koja je
mnogo puta raala
multipl (lat multiplus) prid. viestruk;
sloen: kao imenica: mat. broj koji
sadri drugi neki broj vie puta bez
ostatka, viekratnik
927 mumificirati
multiplan (lat multus, planum ravan)
zrakoplov s vie redova krila; usp.
monoplan
multipleks (lat. multiplex) viestruk
multiplicirati Gat. multiplicare) umno-
iti, umnoavati; mat. mnoiti
multiplicitet (bit. multiplicitas) mno-
tvo, mnoina, raznovrsnost
multiplikacija (lat multiplicatio) mat.
mnoenje; umnoavanje
multiplikand (lat. multiplicandus)
mat. broj koji treba pomnoiti dru-
gim brojem, mnoenik: usp. multi-
plikator
multiplikativan (lat. multiplicativus)
umnoavajui, koji izraava mnoe-
nje ili umnoavanje
multiplikator (lat. muitiplicator) mat.
broj kojim se mnoi drugi broj (mul-
tiplikand), mnoitelj, umnoiva
multiplum (lat. multiplum) viestruk,
viestruka veliina; mat. broj koji
sadri u sebi drugi broj vie puta bez
ostatka (npr. 9 je multiplum od 3),
sadratelj
multipolaran (lat. multipolaris) mno-
gostoerni, koji ima mnogo stoera,
polova, s mnogo stoera, polova
multipotentan (lat multipotens) koji
mnogo moe, veoma moan
multivalentan (lat. multivalens) kem.
koji ima vie valencija, tj. vievri-
jedan element
multivitaminski (lat. multum, vita
ivot) koji sadri mnogo (ili: vei broj)
vitamina
multum (lat) mnogo; v. pod multa
multus (lat.) mnogi, mnogobrojan, obi-
lan; usp. multa
mulu (tur. mu luk) kralj, vladar
mulzum (lat. mulsum sc. vinum) vino
pomijeano s medom, medovina
mumificirati latnl. mumificare) pre-
tvarati (ili: pretvoriti) u mumiju, bal-
zamirati; pren. smraviti, biti mrav
i suh
mu m ifikacij a
mumifikacija (lat. mumificatio) bal za-
miranje, pretvaranje u mumiju, prav-
ljenje mumija: pren. mravljenje
mumija (perz. mum, fr. inomie, tal. mu-
mmia) kod starih Egipana: le o-
vjeka oien od svih mekanih dije-
lova, ispunjen smolom, asfaltom ili
gumom, omotan posebnim likom i
premazan smolom; pren. ishlapjeli i
oronuli starac, starkelja; mrav o-
vjek; mineralna mumija vrsta veo-
ma skupocjenog perzijskog balzama.
ugodna mirisa i za rane vrlo lje-
kovitog, koji su stari Egipani upo-
trebljavali pri mumificiranju leeva
mumin (tur.) ovjek koji vjeruje, mu-
slimanski vjernik
mumps (engl. Mumps) med. zarazna
upala parotisa (podune lijezde);
zaunjaci, podunice
munadija (tur. miinadi) oglaiva, izvi-
kiva
mundanitet (lat. mundanitas) v. mun-
danizam
mundanizam Gat, mundus svet) svje-
tovnost, duh ovog svijeta
mundanski (lat. mundanus) koji je u
vezi sa svijetom, svjetski, svjetovni
mundharmonika (njem. Mundharmo-
nika) glaz. instrument s elinim je-
zicima na kojem se proizvodi zvuk
puhanjem
Mundial (lat. mundus svijet) port,
portska natjecanja na kojima sudje-
luju predstavnici pojedinih zemalja
iz itavog svijeta; svjetsko nogomet-
no prvenstvo
mundifikacije (lat. mundificantia)
med. sredstva za ienje
mundij Gat. mundium) pravo mua nad
enom, staratelja nad tienikom i
dr.
mundir (fr. monturc) voj. v. montura
mundrcklama (njem. Mund usta) pre-
porui vanje nekog umjetnikog dje-
la (ili bilo kojeg drugog proizvoda ili
dobra) od usta do usta
928 municipija
mundtik (njem. Mundstuck) cigarnik,
cigaretnik, cigarluk; glaz. pisak, dio
koji se stavlja u usta (na puhakim
instrumentima)
mundus (lat. mundus) svijet, svemir;
ovjeanstvo, ljudi; mundus intelli-
gibilis (lat.) razumni svijet, svijet ra-
zuma; mundus scnsibilis (lat.) osje-
tilni svijet, priroda; mundus vult de-
cipi, argo decipiatur (lat.) posl. svijet
(ljudi) hoe biti zavaravan, prema to-
me, da bi se zavarao, treba ga zava-
ravati
mungo (lat. mungos iehneumon) 1. zool.
v. ihneumon; 2. vrsta umjetne vune
od stare, raehane tkanine
municija (lat. munitio utvrivanje,
utvrda, lat. munire utvrdiLi, zatiti-
ti, osigurati, fr. munition) voj. stre-
ljivo, tj. puani meci, granate, rap-
neli, bombe i dr.; munieijski geto
skladite streljiva, spremite stre-
ljiva; municijska kolona vojna jedi-
nica koja opskrbljava operativnu voj-
sku streljivom
municipalitet (lat. municipalitas) grad-
ski odbor, opinsko vijee, sud opine,
gradsko poglavarstvo, gradska upra-
va; slubenici (ili: slubenitvo. inov-
nici, inovnitvo) gradskog odbora,
opinski inovnici, opinsko inovni-
tvo
municipalizirati Gat. municipium} dati
nekom gradu opinski sud ije la-
nove biraju graani
municipalni Gat. municipalis) koji se
tie gradskoga odbora (ili: samostal-
ne gradske uprave) gradski, opinski;
municipalni inovnik slubenik grad-
skog odbora, opinski inovnik
municipija (lat. munus cepare, muni-
cipium) grad u Italiji ili izvan Italije
pod vrhovnom rimskom vlau, ali
sa svojom samoupravom, ustavom i
zakonima (graani ovakvih slobod-
nih gradova dobili su kasnije i rim-
munificencija
sko graansko pravo, ak i pravo
glasa)
munificencijn (lat. munificentia) da-
reljivost, velikodunost, dobrotvor-
nosl
muniment (lat. munimentum) zatitno
sredstvo, tvrava, utvrda: prav. do-
kazno sredstvo, okolnost koja jednoj
parninoj strani ide u prilog
munus (lat.) zadatak, dunost
murale Gat. murus zid, murales) mn.
biljke koje rastu po zidovima
murasela (tur. miirasele) 1. dopute-
nje: 2. sudbeni poziv; 3. korespon-
dencija
muratori (lat. murus, muratores zid)
rnn. slobodni zidari
murdum (tur. merdum) ovjek, osoha
murijacit (lat. muria) kem. v. anhidrit
murijati (lat. muria, muriata salamura,
rasol) mn. kem. kloridi
murijatian Gat, inuriaticus) kem. koji
sadri solnu kiselinu; murijatini
prah barutu slina smjesa koja umje-
sto salitre sadri kloro-kiseli kalij
murijatik (lat. muriaticum sc. asidum,
muria salamura, rasol) kem. solna
kiselina, klorovodina kiselina
murina (lat. Muraena helena) zool.
morska riba iz skupine jegulja s ot-
rovnim lijezdama na nepcu; ivi u
Sredozemnom moru, Atlanskom i
Tihom oceanu
murmur (lat.) uborenje, romorenje;
med. krkljanje, utanje
murus Gat.) zid, bedem; mn. muri
murva (lat. Morus) bot. dud (drvo i
plod)
musaka (tur. musakka) kuh. jelo od
kosanog mesa, krumpira ili plavog
patlidana i rie
muscide (lat. musca) mn. zool. muhe,
kao porodica kukaca
muse (fr. mousseux) pjenuavo vino;
kao pridjev: pjenuav, koii se pje-
nua. npr. ampanjac
929 muskularitet
Musej (gr. Musaios) mit. staro atenski
pjeva, prorok i sveenik, suvreme-
nik Orfejev
muselin (fr. mousseline, tal. mussolino)
fina pamuna tkanina (nazvana po
irakom gradu Mosulu, gdje se naj-
prije poela izraivati)
music-hall it. mjuzik-hol (engl.) glaz-
bena dvorana, varijete
musical it. mjuzikl (engl.) glazbeno-
scensko djelo u kojem se spajaju glaz-
ba, pokret i rijei; ujedinjuje dramu,
operu i balet
muka (lat. musca) zool. muha
muskarin (lat. musca) kem. otrovni al-
kaloid koji sadri otrovna gljiva mu-
homor (Agaricus muscarius)
muskarinizam (lat. musca) med. tro-
vanje gljivama; usp. muskarin
muskat (fr. muscade, p. moscada, lat.
muscatum) mousov orah, orai
muskatel (tal. moscatello, lat. musca-
tellum sc. vinum, ar. muskat) mu-
ka tno groe, mukat; vino od toga
groa
musklfiber (njem. Muskel mii, Fieber
groznica) bolno otvrdnue miinih
spletova zbog prenaprezanja ili nena-
viklih pokreta
muskologija Gat. muscus mahovina,
gr. logos rije, govor) bot. znanost o
mahovinama i slinom bilju
muskozan (lat. museosus) mahovino-
vit, obrastao mahovinom
muskoze (lat. museosae) mn. bot. ma-
hovi nas te biljke
muskozitet (lat. museositas) mahovi-
novitost
muskul (lat. mus mi, musculus mah
mi, mii) mn. muskuli anat. miii,
mesnati dijelovi ljudskog i ivotinj-
skog tijela koji ga, skupljanjem i
ispruivanjem, ine sposobnim za
izvoenje svojevoljnih pokreta
muskularitet (lat. muscularitas) snaga
miia, sposobnost i djelatnost mi-
ia
muskularni
muskularni (lat. muscularis) anat. mi-
ini; niuskulami sustav sastav i ras-
pored svih miia u jednom tijelu
muskulatura Gat. musculalura) anat.
miini materijal, svi miii jednog
tijela, sustav miia
muskulozan (lat. musculosus) miiav,
razvijenih miia, jakih miia, sna-
an, jak
muskuloznost (lat. musculositas) mi-
iavost, razvijenost miia, tjelesna
snaga (zbog jakih miia)
muskus (lat. muscus) 1. bot. mahovina
musliman (ar. muislim) pripadnik is-
lamske vjeroispovijesti
muslimanstvo (tur.-perz. muslimanlik)
prava vjera, muhamedanstvo
muson (fr. mousson, ar. mausim) v.
monsun
mustae (fr. moustache, tal. mostaccio,
gr. mustax) brk, brkovi
mustang (engl. mustang) v. mestang
muster one vert (njem. Muster ohne
Wert) trg. "uzorak bez vrijednosti",
natpis na posve maloj koliini robe
koja se alje besplatno na probu
mustija ki bijelca i mulatkinje; usp.
fustija
mustik (fr. moustique) v. moskito
mustra (njem. Muster) uzorak, primje-
rak, primjer: proba, pokus
mu franc. (inouche) 1. strogo sredite,
pun pogodak; 2. muica, bradica is-
pod donje usne
muanka (e.) vrsta jabuke
muema (ar.) votano platno
mueta (fr. mouchctte) arh. nadstre-
nica, dio na zidu sa lijebom otraga
da se ne bi voda slijevala niza zid
mukatelka (lat. muscatellum) vrsta
mirisne kruke
muketa (fr. mousquet) v. musketa
muketa (tal. moschetto, fr. mosquet,
lat. museheta) stara vojnika puka,
u XVI. i XVII. stoljeu, koja se palila
fitiljem; muketa
930 mutacizam
muketir (fr. mousquelaire) vojnik na-
oruan muketom, pjeak; muketar
mula (njem. Muschel) 1. koljka, lju-
tura; 2. izljev; umivaonik, koljka i
si.
mumula (gr. mespilon) l>ot. zimzeleno
drvce s ukusnim kiselo-slatkim plo-
dovima iz porodice rua, podrijetlom
iz istone Azije
muriki (ar.) mn. mnogoboci, polileisti,
ime kojim islamski teolozi zovu kr-
ane, zato to vjeruju u tri boanske
Osobe. Sveto Trojstvo
mutarda (tal. mostarda) goruica
mutarda (tal. mostarda) slaica, goru-
ica, senf (vrsta umaka)
muterija (tur. muteri) 1. kupac uope;
2. stalan kupac; 3. klijent, tienik;
4. prosac. udvara
mutuluk (tur.) nagrada donositelju do-
bre vijesti
muta (lat. muta sc. liltera) gram. mukli
(ili: bezvuni) suglasnik (zatvornik):
c, , d, f. h, k, p, s, , t
mutabilan (lat. mutabilis) promjenjiv,
kolebljiv, nestalan, nepostojan
mutabilan (lat. mutare mijenjati) pro-
mjenjiv
mutabilitet (lat. mutabilitas) promje-
njivost, kolebljivost, nepostojanost
mutacija (lat. mutatio) promjena, mi-
jenjanje: gram. pomicanje, premje-
tanje glasova; mijenjanje glasa kod
djeaka u doba spolnog sazrijevanja
(puberteta); iznenadna pojava novih
svojstava kod biljnih i ivotinjskih
vrsta
mutacijski (lat. mutatio promjena) koji
je u vezi s mutacijom; mutacijska
teorija biol. oblik neodarvinizma koji
je osnovao nizozemski biolog de Vri-
es: organske vrste ne razvijaju se jed-
na iz druge neprimjetno, tj. u postup-
nim prijelazima, ve naglo, bez malih
postupnih prijelaza, putem mutacije
mutacizam (lat. mutacismus) svoje-
voljna nijemost, namjerna nijemost
mutnrd
mutnrd (fr. moutarde, tal. mostarda,
lat. mustrum, njem. Most) kuh. go-
ruica zainjena slatkim vinom ili
vinskim octom
mutaskop Gat. mutare mijenjati, sko-
peo gledam) v. mutaskop
mutatis mutanriis (lat. mutatis mu-
tandis) poto se izmijeni to se mora
izmijeniti, kad se izvre potrebno iz-
mjene
mutato no mi ne dc te fabula narra-
tur (lat.) ako se promijeni ime, o tebi
se govori
muteber (tur.) ugledan, cijenjen
mutekarib (ar.) poet. arapski jedanaes-
terac koji se sastoji od 4 bakhijske
stope s kataleksom na kraju
muteklija (tur. muttoki) ovjek koji
izbjegava svaki grijeh
mutesarif (ar.) upravitelj, guverner jed-
ne pokrajine u Turskoj
muteselim (ar.) privremeni upravitelj
jedne pokrajine u Turskoj
mutilacija (lat. mutilatio) sakaenje,
bogaljenje, obogaljenje, kvarenje; osa-
kaenje, osakaenost, obogaljenje,
obogaljenost
mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obo-
gatiti. okrnjiti, kvariti, pokvariti
mutirati (lat. mutare) mijenjati, zamje-
njivati, promijeniti; osobito; mijenjati
(djeaki) glas pri nastajanju doba
spolnog sazrijevanja (puberteta)
mutizam (lat. mutismus) nijemost; ut-
nja
mutmelj (njem Mund usta, Mehl bra-
no) najfinije brano
mutograf (lat. mutare mijenjati, grafo
piem, biljeim) ureaj za fotograf-
sko snimanje predmeta u kretanju
muton (fr. mouton) ovan, ovetina; pod-
rugljiv naziv za francuske tajne poli-
cajce
mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo)
ureaj za pokazivanje prizora snim-
ljenog mulografom
931 Muzagct
mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljiva-
nje, pozajmica, zajam
mutualisti (lat. mutuari uzajmiti) mn.
1. lanovi jednog tajnog udruenja,
osnovanog 1833. u Lyonu, kojemu je
bio cilj borba za jednakost u pravi-
ma; 2. lanovi drutva kojem je cilj
uzajamno osiguranje: 3. zool. vrsta
nametnika koji su ivotinji, od koje
i na kojoj ive, vrlo korisni
mutualitet (lat. mutualis) uzajamni od-
nos, uzajamnost
mutualizam (lat. mutuus uzajmljen;
uzajamni) umjereni oblik socijalizma
koji hoe, umjesto bezobzirne borbe
konkurenata, uspostaviti jednu sno-
ljivu uzajamnost (ovo shvaanje iz-
gradio je u sustav francuski socijalist
P. J. Proudhon): biol. slabija ili jaa
uzajamnost medu ivotinjama, ili
meu biljkama razliite vrste, ili me-
u ivotinjama i biljkama (usp.
mutualisti i simbioza)
mutulan (lat. mutualis) uzajamni, me-
usobni, obostran
mutuum (lat. mutuum) zajam, pozaj-
mica, dug u novcu
muza (gr. Musa) mn. muze mit. keri
Zeusa i Mnemosine, boice i zatit-
nice znanosti i umjetnosti, osobito
pjesnitva i glazbe. Broj muza bio je
najprije tri ili etiri, dok napokon nije
utvren na devet, i to: Kaliopa za-
titnica epskog pjesnitva; Kilo muza
povijesti; Melpomena muza tragine
i lirske poezije; Talija muza kome-
dije i komine poezije; Eu.te.rpa. muza
lirskog pjesnitva; Kralo muza lju-
bavne (erotine) poezije; U ranija mu-
za astronomije; Polihimnija "bogata
pjesmom", muza sveane pjesme i
rjeitosti; Terpsihora muza plesa;
pren. pjesnitvo, pjesma, spjev, vje-
tina, umjetnost, znanost
Muzaget (.gr. Musegetes) glaz. "voa,
proelnik muza", nadimak Apolona i
I-Ierakla; pren. prijatelj muza, za-
Muzaget
titnik i pokrovitelj znanosti i umjet-
nosti
Muzaget (gr.) mit. voda muza, pridje-
va k starogrkog boga Apolona
muzej (gr. museion) kod Grka i Rim-
ljana: mjesto posveeno muzama,
hram posveen muzama; od re-
nesanse: mjesto gd je se uvaju zbirke
predmeta iz podruja umjetnosti,
etnografije, povijesti, tehnike iid.;
zbornik, znanstveni asopis razlii-
tog sadraja
muzeograftja 'gr. muscion, grafia
opis) opisivanje umjetnikih i priro-
dopisnih zbirki i njihovih rijetkosti
muzeolog(gr. museion, logos) onaj koji
se struno bavi muzejskim pitanji-
ma i poslovima
muzeologija (gr. museion, logia) zna-
nost ili uputa o sastavljanju i odr-
avanju prirodopisnih zbirki itd.
muzicirati (tal. musicare) proizvoditi
glazbene tonove; baviti st; glazbom;
svirati; pjevati
muziar (lat. musicus) glazbeni umjet-
nik, kompozitor
muziki (gr. museios) posveen mu-
zama, koji sc tie muza; koji se tie
glazbe, koji pripada glazbi (npr. mu-
ziki koncert, instrument, muzika
naobrazba itd.); muzike vjetine kod
starih Grka: sve ono to spada u viu
932 mu ik
duhovnu i umjetniku naobrazbu (za
razliku od gimnastike)
muzika (gr. musike sc. tcchne, lat. mu-
ica) umjetnost muza kod starih Gr-
ka obuhvaala je, za razliku od gim-
nastike, sve umjetnosti koje utjeu
na naobrazbu duha i srca. a tek u
kranskom razdoblju dobila je ue
znaenje kao isto tonska umjetnost
muzikalan (gr. musikos, tal. musicale)
koji odgovara zakonima glazbene
umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji
ima smisla i dara za glazbu, koji ima
dobar sluh; hlagozvuan, milozvuan
muzikalije (lat. musicalia) mn. ono to
spada u glazbu ili se tie glazbe, oso-
bito; biljenice s notama
muzikant (tal. musicante) onaj kojemu
je sviranje stalno zanimanje, svira
muzikologija (gr. musike, logia) zna-
nost o glazbi (bavi se poglavito teo-
rijom i povijeu glazbe)
muzirnti (fr. mousser) praviti pienu,
pjeniti se, pienuati se
muzomanija (gr. mu sa, mania poma-
ma, strast) strasna ljubav prema
umjetnosti, osobito prema glazbi,
oduevljenje za glazbu
muar (njem. Morser) 1. stupa, avan;
2. prangija, vrsta topa, merzer
muik (rus.) seljak u Rusiji; pren. grub,
neotesan, neobrazovan ovjek

N, n devetnaesto slovo hrvatske lati-
nico
N kem. kratica za nitrogen
N meunarodna kratica za sjever (engl.
Kor Ih, fr., njem. Kord)
n. kratica za nomen, numerus, neutrum,
nominativus (na rim. natpisima i
rukopisima)
N. B. kratica za nola bene (lat.) pamti
dobro!
N. C. = nuovo ili nostro conto (tal.) trg.
novi raun. na raun
Na kem. kratica za natrij
nabob (ar. navvab, engl. nabob) upra-
vitelj, guverner, zapovjednik u Indiji;
bogat inovnik englesko-istonoin-
dijske kompanije; otuda: veoma bo-
gat ovjek koji je stekao bogatstvo u
Indiji; pren. veliki bogata, krti bo-
gata
naci skraeni oblik izraza nacional-
socijalist
nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod,
drutvena zajednica ljudi koji govore
istim jezikom, koji su zajedniki pro-
zi vjeh politiki i kulturni razvoj i koji
su proeti svijeu o uzajamnoj pri-
padnosti i cjelovitosti u odnosu pre-
ma drugim nacijama
nacional (lat. nationale) popis svih ljudi
koji se nalaze u sastavu neke vojne
jedinice (s podacima za svakog po-
sebice: ime, prezime, mjesto roenja,
dob, vjeroispovijest itd.); obrazac (for-
mular) s osobnim podacima koji is-
punjavaju studenti pri upisu na fa-
N
kultet; osobni podaci o jednom o-
vjeku uope; narodno obiljeje
nacionalan (lat. nationalis) narodni,
koji pripada nekom narodu, koji se
tie jednog naroda, koji je svojstven
jednom narodu, domovinski, zavia-
jan; nacionalni karakter skup svih
onih osobina kojima se jedan narod
posebno izdvaja od drugih naroda;
nacionalna ekonomija narodna pri-
vreda, znanost kojoj je cilj sustavno
prouavanje pojava i zakona privred-
nog ivota naroda
nacionalist (fr. nationaliste) narodnjak,
domoljuh, rodoljub, patriot; mn. na-
rodnjaci, rodoljubi, pristae politi-
kih struja i stranaka koje sc pogla-
vito brinu o interesima svoje zemlje
i naroda i rade za njihove interese
nacionalitet (fr. nationalit) narodnost,
narodna osobitost, pripadnost jed-
nom narodu: princip /iacUinalilela
naelo suvremenog politikog shva-
anja po kojem svaki narod iina pra-
vo samostalno sc opredijeliti i, neo-
visno od drugih drava, sam rjeavati
svoja ivotna pitanja
nacionalizacija (fr. nationalisalion)
primanje u dravljanstvo, prirodenje,
s bi panj e; podravljivanje, podravlje-
nje, proglaavanje neega narodnim,
tj. drutvenim, dravnim vlasnitvom
nacionalizam (fr. nationalisme) narod-
njatvo, ljubav prema svom narodu,
domoljublje, rodoljublje; narodni ego-
izam
nacionalizirati
nacionalizirati (fr. nationaliser) primi-
ti (ili: primati) dravljanstvo, pri-
rediti, pri roda vati, stopiti jedan na-
rod s drugim; podraviti, podrav-
Ijivati, proglasiti neto vlasnitvom
naroda
nacionalsocijalizam Hitlorov faisti-
ki poredak u Njemakoj {1933
1945) i njegova ideologija; nacional-
socijalistika stranka osnovana
1918., naglo jc uzela maha u godi-
nama velike krize (19291933) koja
jc najjae pogodila Njemaku; u o-
trom klasnom sukobu koji se ras-
plamsao uspjela jc, potpomognuta
krupnim kapitalom, privui u svoje
redove velike mase upropatene sitne
buroazije a dijelom i radnitvo slu-
ei se demagokim parolama "soci-
jalizma", "kontrole kapitala", "nacio-
nalizma"; teror, guenje svega demo-
kratskog i najagresivniji imperi-
jalizam odlike su njezine politike na
vlasti; propovijedajui svoju pseu-
doznanstvenu, zapravo mizantrop-
sku teoriju o istoi njemake rase,
ovaj je sustav uspio zavesti i opiti
znatan dio njemakog naroda i ide-
oloki ga pripremiti za osvajaki rat;
za filozofsku podlogu svoje impe-
rijalistike politike hitlerovci su zlo-
porabi I i Nietzscheovu misao: "Slabi
i nepotrebni neka umru, a prvi znak
nae milosti prema njima bit e da
im pomognemo kako bi to prije doli
do propasti"; izazvavi Drugi svjet-
ski rat i pregazivi u munjevitom
naletu gotovo cijelu Zapadnu Eu-
ropu, Jugoslaviju. Grku i veliki dio
SSSR-a, Hillerovi Nijemci su nemi-
losrdnim masovnim ubijanjem pod-
jarmljenih naroda pokuali ostvariti
svoj zloglasni "ivotni prostor" (Le-
bensraum); ovaj nasrtaj na ovjean-
stvo izazvao je opravdan revolt cije-
log demokratskog svijeta i udruio
ga protiv Njemake i njezinih savez-
934 naivan
nika, Italije i Japana, tzv. "Osovine
BerlinRimTokio"; to je rezulti-
ralo potpunim vojnim, moralnim i
politikim porazom osovinskih sila
iji jc logian epilog bio Meunarod-
ni vojni sud u Niirnbergu koji je
glavne vode nacionalsocijalizma osu-
dio kao ratne zloince: nacizam, hit-
lerizam; usp. faizam
nacizam skraeni oblik izraza nacio-
nalsocijalizam
nacr ehinois it. nakre inoa (fr.) mn.
djela u laku u koje je umetnut sedef
nadir (ar. nadir) zem. toka koja lei
suprotno od zenita, a nalazi se na
donjoj nevidljivoj polovici nebeskog
svoda; nadir i zen.il su polovi hori-
zonta i za po 90 stupnjeva od njega
udaljeni; nazir
nafora (gr. ana-fero, ana-foreo uzno-
sim) u pravoslavnoj crkvi: posveen
kruh koji u priesti predstavlja tije-
lo Kristovo
nafta (kald. naphta, ar. naft) kem. ka-
meno ulje, sirovi petrolej (smea, ulj-
na i lako zapaljiva tekuina, jaka mi-
risa i laka od vode)
naftalin (kald. naphtha) kem. ugljiko-
vodik koji nastaje suhom destilaci-
jom organskih tijela, a dobiva se iz
smole kamenog ugljena; upotrebljava
se za unitavanje moljaca. za pripre-
manje umjetnih boja i smola, eks-
plozivnih tvari i dr.
naftiferan (kald. naphtha, lat. fere
nositi) naftonosan, koji sadri naftu
nagajka (rus.) debeli kozaki bi s olov-
nim kuglicama na kraju, knuta
nagari (ind.) naziv za najmlau staro-
indijsku abecedu na kojoj se obino
tiska sanskrt
nagor zool. vrsta afrikih antilopa
nahname (njem. Nachnahmo) pouzee,
doplata; per nahname preporueno,
s pouzeem, na doplatu
naivan (fr. naif, lat. nativus, naivus)
priroen, prirodan, bezazlen, prosto-
naivitet
duan, neskuen, otvoren, neiskusan,
djetinjast; pren. priglup
naivitet (r. naivit) v. naivnost
naivka (fr. naivc) glumica koja igra
uloge mladih i bezazlenih djevojaka
naivno slikarstvo slikarstvo samoukih
slikara koje se odlikuje naivnou po-
imanja svijeta, svjeim pristupom,
poetinou, realizmom i fantasti-
nomu; u svjetskom slikarstvu po-
znato je mnogo tzv. kola i stvara-
laca-individualaca, a u Hrvatskoj je
osobito poznata Hlebinska kola i
mnotvo individualnih umjetnika iz
svih krajeva
naivnost (fr. naivete) prirodnost, beza-
zlenost, prostodunost, iskrenost, ne-
iskusnost, djetinjastost; esto i u
znaenju: priglupost, ogranienost
najada (gr. Naias) mit. rijena nimfa,
vodena nimfa, vila brodarica; zool.
rijena koljka
najide (gr. nais, naias) mn. zool. slat-
kovodni maloekinjai, prstenaste
gliste, ive na vodenim biljkama
najkvire (njem. neues Gewiirz) "novi
zain"; trg. bobice tropske mirte Pi-
menta officinalis. imaju paprenast
okus i upotrebljavaju se kao zain;
dolaze iz Meksika, Antila i Jamajke;
piment
najlon (od nitrogen duik i samovolj-
noga nastavka -Ion) sintetina graa,
kemijski proizvod proteinaste grade
koji se sastoji od polimernih amida,
dobiva se iz ugljena, zraka i vode,
pogodan za oblikovanje u niti krajnje
ilavosti, jaine i elastinosti: upo-
trebljava se za padobrane, etkice,
za zamjenu japanske svile i za papir-
nati novac u SAD-u
najt (engl. knight) vitez u Kngleskoj;
knight ofthe garter it. najt of d gate
(engl.) vitez ordena podvezice
nakere (tal. nacchere) mn. drveni kolu-
tii koji se nataknu na prste pa se
udaraju jedan o drugi kao glazbena
935 napeza
pratnja uz. ive i vesele melodije; kas-
tanjete
Nala (sanskr.) junak u jednoj epizodi
Mahabharate, kralj koji je kockajui
se izgubio svoju dravu, u umi na-
pustio i svoju vjernu enu Damajan-
tu s kojom se, tek nakon mnogo pat-
nji i muka. ponovno sjedinio
namaz (perz., sanskr. namas) molitva,
klanjanje koje su muslimani duni
obavljati pet puta dnevno
nanizam (gr. nannos kepec, paLuljak)
med. neprirodnost u razvitku ljud-
skog bia koja se sastoji u pretjerano
maloj, patuljastoj razvijenosti tijela
u odnosu prema obinom ovjeku is-
tih godina i iste rast;, patuljavost;
nanosomija
nankin prvobitno kineska, veoma gusta
i jaka pamuna tkanina, obino ute
boje (po kineskom gradu Nankingn)
nankinet nankingu slina, gusta i iaka,
samo finija pamuna tkanina
nanking v. nankin
nanocefalija (gr. nannos patuljak, ke-
fale glava) med. neprirodnost u raz-
vitku ovjeka koja se sastoji u sitno-
i cijele glave ili samo pojedinih dije-
lova, maloglavost
nanomelija (gr. nannos patuljak, me-
los ud) med. neprirodnost u razvit-
ku koja sc sastoji u pretjeranoj krat-
koi cijelih udova ili samo njihovih
pojedinih dijelova
nanosomija (gr. nannos patuljak, so-
ma tijelo) v. nanizam
naos (gr. naos) starogrki hram, oso-
bito unutranjost hrama gdje je sta-
jao kip boanstva kojem je hram
posveen
napeja (gr. napaios s gorovitim doli-
nama, sa umovitim dolinama, nape
umovita dolina, gora) mit. dolinska
vila, dolinska nimfa
napeza (fr. nappeuse) parom zagrija-
van stroj koji sui vunu i izrauje od
nje vatu
napirati 936
napirati (fr. nappe) kuh. preliti, prelije-
vali jelo sokom ili hladetinom
Napoleon (gr. napos, nape umovita
dolina, leon lav) "lav iz doline"; ime
velikog i pobjedonosnog francuskog
vladara (17691821); napoleon fran-
cuski zlatnik od 20 franaka s likom
Napoleona I. i III.
napoleondor (fr. Napoleon, d'or zlatan)
zlatnik = napoleon
napoleonist pristaa Napoleona I., =
bonapartist
napoleonizam (fr. napoleon i srne) na-
ela kojih se Napoleon I. kao vladar
pridravao to odobravanje tih naela
napoleonomanija (fr. Napoleon, gr.
mania pomama, ludilo} strasno po-
tovanje francuskog cara Napoleona
L nargila (perz. nargile) istonjaka lula
napoliten (fr. napolitaine, tal. Napoli)
glatka tkanina vunene osnove i pot-
ke, esto mijeana i s pamukom
(upotrebljava se za ogrtae i odijela)
nar (tur. enar. nar) bot. ipak
naracija (lat. narratio) pria, pripovi-
jetka. pripovijest; prianje, pripo-
vijedanje
narata (lat. narrare priati, naratta)
mn. ono to se pria; prie ili u tan-
ine ispriane okolnosti nekog do-
gadaja
narativan (lat. narrativus) pripovjedan.
pripovjedaki, koji je u obliku prie
narator (lat. narrator) pripovjeda, pri-
alac
narcein (gr. narke) kem. jedna od
biljnih baza koju sadri opijum
narcis (gr. narkissos) bot. sunovrat
Narcis (gr. Narkissos) mit. sin Kefiza
i Liriope, veoma lijep mladi koji se,
vidjevi svoj lik u potoku, toliko sam
u sebe zaljubio da je od enje za narkomanija
samim sobom umro; njegovo mrtvo
tijelo bogovi su poslije pretvorili u
cvijet koji nosi njegovo ime; pren. o-
vjek zaljubljen u samog sebe, lijep
mladi.
narkotian
narcitin (gr. narkissos) med. tvar keja
tjera na povraanje, a dobiva se iz
lukovica vodenih narcisa
narcizam (gr. Narkissos Narcis) sklo-
nost zaljubljivanju u samoga sebe,
uivanje u samom sebi, samodopa-
danje
narda (gr. nardos, lat. nardus, hebr.
nerd, perz. nard, sanskr. nalada) mn.
narde, bot. mirisni podanci veeg
broja biljaka, osobito porodica odo-
ljena (lat. valerianaceae), u starom i
sred. vijeku veoma cijenjeni; od njih
se dobiva skupocjeno nardovo ulje i
nardova mast
nardisino (tal. narcissino) pov. karak-
terna uloga glupana u talijanskoj mi-
mikoj komediji
kod koje duhanski dim pomou duge
gumene cijevi prolazi kroz posudu s
vodom, tako da puau dolazi u usta
rashlaeni dim
narka (gr. narke ukoenost, gr) med.
ukoenost, opijenost: zool. riba drh-
tulja
narko- (gr. narke) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: ukoenost, gr
narkolepsija (gr. narke, lepsis napa-
daj) med. iznenadan napadaj elje za
spavanjem
narkologija (gr. narke, logia) med. dio
medicine koji sc bavi ublaavanjem,
uguivanjem i pritajivanjem bolova
opojnim sredstvima
narkom (rus.) zvanje lanova vlade u
bivem SSSR-u do 1947.g., kad jc za-
mijenjeno nazivom "ministar*
narkoman (gr. narke, mania) med.
onaj koji je odan narkomaniji
(gr. narke, mania poma-
ma, strast) med. strast za uivanjem
opojnih sredstava
narkotian (gr. narke opojan, omam-
ljiv) koji opija, koji uspavljuje, koji
uminjava bol; narkotina sredstva
narkotik
opojna sredstva, sredstva za uspav-
ljivanje, za uminjavanje bola
narkotik (gr. narke, lat. nareotisum.)
med. sredstvo za uspavljivanje, za
uminjavanje bola; mn. narkotici
narkotin (gr. narke) farm. jedan od
alkaloida opijuma, srodstvo za us-
pavljivanje (lijek protiv malarije i
glavobolje)
narkotizacija (gr. narke, lat. narco-
tisatio) opijanje narkotikim sred-
stvima
narkotizam (gr. narke.) med. slanje
opijenosti, uspavanost osjetila, ne-
osjetljivost na bolove; narkoza
narkotizirati (gr. narke) med. pomo-
u narkotikih sredstava uiniti ne-
osjetljivim na bolove, dovesti u sta-
nje narkoze, opiti, uspavati
narkoza (gr. narkosis, ukoenost,
nesvijest) med. opijenost, neosjet-
ljivost zbog uporabe narkotinih
sredstava
nartecij (gr. narthcx, lat. narthecium)
kutijica za bjelilo i rumenilo, masti i
meleme; med. daica za lijeenje
prijeloma kostiju; arhit. usko, etvr-
tasto predvorje kod bazilika i crka-
va; bot. ljekovita biljka iz porodice
ljiljana
nartek (gr. narthex) v. nartecij
narval (v. narhval, engl. narwhale)
zool. jednorog (lat. mondon mono-
ceros) sisavac iz roda delfina u Sjev.
ledenom moru, do 5 m dug, bijeli s
mrkim pjegama; mujak ima do 3 m
dug, zbijen zub u gornjoj eljusti,
slian slonovom zubu, u sred. vijeku
bio veoma cijenjen
nascencija (lat. nasci roditi se, nas-
centia) roenje, raanje; postajanje,
postanak
nnsciturus (lat. nascilurus) onaj koji
e se tek roditi, dijete koje je jo u
majinoj utrohi; nasciturus pro jam
nato habetur Gat.) prav. onaj koji e
se tek rodili, tj. dijete u utrobi, sma-
937 nativitct
tra se, s obzirom na njegova prava,
kao da je ve roen
nasta (gr. nastos) med. velika mesnata
izraslina, osobito na vratu
natales (Int. natales sc. dies) mn. v. na-
tal iije
natalicijc (lat. natalicia) mn. proslave
roendana; u Rimokat. crkvi: pro-
slave dana sinrli svetaca i muenika
natalitet (lat, natalis koji se tie raa-
nja, fr. natalite) broj poroda u jednom
odredenom vremenu u nekom naro-
du, dravi), odnos broja poroda pre-
ma broju stanovnitva, rodnost; su-
pr. mortalitet
natalni (lat. natalis) koji se tie roenja,
rodni, roeni, zaviajni; dies natalis
(lat.) roendan
Natan (hebr. Nathan) izraelski prorok
koji je svojom mudrom priom pre-
korio cara Davida to je muki oteo
enu Urije Hetita
natatores (lat.) mn. zool. ptice plivaice
natir mort (fr. nature morte mrtva
priroda) umj. slika neivih predmeta
(cvijea, voa, povra, mrtve divljai,
riba i dr.), nije slikana u slobodnoj
prirodi, nego u ateljeu
natirel (fr. naturel) priroda, prirodna
osobina, prirodno svojstvo; narav,
ud, prirodna naklonost, prirodni
osjeaj; prirodni dar, prirodna spo-
sobnost
nativan (lat. nativus) uroen, priroen,
dobiven roenjem, prirodan
nativistiki (lat. nativus uroen, pri-
roen) koji je zasnovan na nativiz-
mu, s gledita nativizma
nativitet (lat. nativitas) u astrologiji:
roenje, trenutak roenja, sretna zvi-
jezda jednog ovjeka, poloaj zvijez-
da u trenutku roenja nekog ovje-
ka i proricanje njegove sudbine po
poloaju zvijezda, horoskop koji se
odnosi na roenje nekog ovjeka; otu-
da: itati nekome nativitet proitati
nntivizam
sudbinu po poloaju zvijezda u tre-
nutku njegovog roenja
nativizam (lat. nativus uroen, priro-
en) fil. nauavanje po kojem su od-
reeni pojmovi, neke istine, neka na-
ela i ope ideje ovjeku uroene (za
razliku od onih do kojih se dolazi tek
putem iskustva); pol. shvaanje po
kojem domorocima pripada prednost
natrij (lat. natrium) kem. element,
atomska teina 22.997, redni broj 11,
znak Na, nalazi se poglavito u ku-
hinjskoj soli, morskoj vodi, slanim
izvorima, ilskoj salitri, mnogim si-
likatima i dr.; natrijeo sulfat v. Glau-
berova sol; natrijev klorid kuhinjska
sol
natrijev klorid (gr. chloros svijet-
lozelen, lat. natrium) kem. kuhinj-
ska sol, NaCl
natron {fr., engl. natron, ar. natrun,
lat. nitrum. gr. nitron) kem. natrijev
oksid, pored kalija najjaa od svih
baza
natura (lat. nasci roditi se, natura) pri-
roda (osobina, bit, narav, karakter,
temperament); priroda (kao svijet,
svemir, red u svijetu), sve ono to je
samo sobom postalo, neovisno od lju-
di i umjetnih utjecaja
natura naturans (lat.) fil. stvaralaka
priroda, priroda koja stvara (izraz
pod kojim filozof Spinoza zamilja
prirodu kao ivotvorno jedinstvo ko-
je u svojoj stvaralakoj djelatnosti
proizvodi iz sebe natura naturata)
natura naturata (lat. natura natura-
ta) fil. stvorena priroda, skup svega
onoga to ini prirodu
natura non facit saltus Gat.) fil. pri-
roda ne pravi skokove (naelo kon-
tinuiteta, po kojem se cjelokupni ra-
zvitak u prirodi odvija organski i
postupno)
natura] seleetion it. neerel silekn
(engl.) biol. prirodno odabiranje u
naturalizam
borbi za opstanak (po Darwinovom
nauavanju)
naturalan Gat. naturalis) prirodan (a
ne umjetni)
naturalije (lat. naturalia) mn. prirodna
tijela koja nisu umjetnim putem iz-
mijenjena, osobito u zbirkama ka-
binetima naturalija izloene ivo-
tinje. biljke, minerali, fosili; zemalj-
ski proizvodi, ivene namirnice, si-
rovine, prirodna tijela; prav. prirodne
posljedice i osobine jednog ve po-
stojeeg prava
naturalije (lat. naturalia) mn. prirodne
stvari, prirodne potrebe, prirodnosti
naturalist (fr. naturaliste) 1. prirod-
njak, onaj koji se bavi prouavanjem
prirode; 2. fil. pristaa naturalizma;
3. onaj koji propovijeda prirodnu re-
ligiju, a ne priznaje mogunost, trans-
cendentalnog naela: 4. prirodan
ovjek, ovjek koji tei ivjeti u skla-
du s prirodom i njezinim zahtjevi-
ma; 5. umj. knjievnik i umjetnik koji
tei u svojim djelima prikazati pri-
rodu onakvom kakva jc, bez uljep-
avanja i idealiziranja; 6. zool. is-
punjava ivotinja
naturalistiki (lat. naturalis prirodan)
u duhu naturalizma; koji jc u skla-
du s prirodnim, koji promatra s gle-
dita prirodnih znanosti i uzima pri-
rodu za primjer, ih samo nju smatra
mjerodavnom; koji smatra prirodu,
prirodne injenice i prirodna zbiva-
nja jedinom osnovom svega
naturalizacija (lat. naturalisatio) pri-
lagodavanje. primanje u dravljan-
stvo. u graanstvo, nacionalizacija;
bot. presaivanje, prilagoavanje bi-
ljaka drugom tlu i podneblju; zool.
punjenje ivotinja
naturalizam (lat. naturalismus) fil. po-
gled na svijet koji smatra prirodu kao
jedino to stvarno postoji, i duh i nje-
gove tvorevine svodi pod pojam pri-
rode (stoici, Kpikur, G. Bruno, fipi-
naturalizirati
noza, Goethe, Heckel i dr.); po Kan-
tu, objanjavanje cjelokupnog zbi-
vanja prirodnim uzrocima i zako-
nima; u etici: zahtjev da se ivi u
skladu s prirodom (Kousscau); u teo-
logiji: objanjavanje uda prirodnim
uzrocima; u knjievnosti i umjet-
nosti: to vjernije oponaanje prirode
i prikazivanje ivota onakvog kakav
je, bez ikakvog uljepavanja i idea-
liziranja (Zola): u religiji: = pantei-
zam
naturalizirati {fr. naturaliser) prire-
diti, primiti u dravljanstvo, u gra-
anstvo, nacionalizirati; primiti ne-
koga u obitelj i proglasiti ga da ima
pravo nasljedstva, usvojiti; bot. neku
biljku priviknuti na drugo podneb-
lje. odrati biljku u prirodnom sta-
nju; zool. puniti, ispuniti ivotinju
naturizam (lat. natura priroda) shva-
anje po kojem su se primitivne reli-
gije sastojale u oboavanju pojava i
predmeta u prirodi; rned. metoda li-
jeenja prirodnim lijekovima
natus (lat. natus) prid. roen; umj. sin
naufragij (lat naufragium) brodolom;
pren. stradanje, propast
naumahija (gr. naumachia) bitka na
moru, pomorska bitka
nauskop (gr. naus brod, laa, skopeo
promatrati) pom. ureaj za pronala-
enje udaljenih brodova
nauskopija (gr. naus brod, skopeo pro-
matrati) pom. vjetina pronalaenja
udaljenih brodova
naut (ar. nahhud) bot. slanutak, slani
grah, biljka iz porodice lepirniae
nautiar (gr. nautikos) pomorac, po-
znavatelj pomorstva; nastavnik vje-
tine pomorstva
nautiki (gr. nautikos) pomorski, plo-
vidbeni, koji je u vezi s pomorstvom
nautiki instrumenti sprave koje su
potrebne pomorcu (kompas, kva-
drant, sekstant i dr.)
939 nazal
nautika (gr. naus brod, laa, nautike
sc. techne vjetina plovidbe, brodar-
stvo) I. pomorstvo, skup svili teo-
rijskih i praktinih znanja koja su
potrebna mornaru da bi najkraim
putem sigurno mogao prevesti brod
preko mora; navigacija; 2. pomorska
kola ili: akademija
nautil (fr. nautile) pom. pojas za odr-
avanje na vodi, pojas za spaavanje
nautilit (gr. naulilos, lithos kamen)
geolog, okamenjeni nautilus
nautilus (lat. nautilus, gr. naulilos)
zool. laica, vrsti morskog mekuca
nautomanija (gr. naus brod, laa, ma-
nia pomama, ludilo) med. strah od
vode
nauzeja (lat. nausea, gr. nausin) med.
morska bolest; munina, povraanje,
bljuvanje; gaenje
nauzeoza (lat nauseosa) mn. med.
sredstva koja tjeraju na povraanje
nauzeozan Gat. nauseosus) gadan, koji
izaziva gaenje, odvratan; koji tjera
na povraanje
naval (lat. navale.) cijena za najam bro-
da ih za prijenos robe, pomorska vo-
zarina
navalijc (lat. navalia) mn. graa za bro-
dove; brodska oprema, sve to pri-
pada brodu; brodarska radionica
navalni (lat. navali) morski, pomorski.,
plovidbeni, koji se tie pomorstva:
navalni rat pomorski rat
navigabilan (lat. navigahilis) plovan;
sposoban za plovidbu
navigacija (lat navigatio) 1. plovidba,
pomorstvo; brodarenjc; brodarstvo,
nautika; 2. plovidba zrakom, zrako-
plovstvo
navigator (lat. navigator) brodar, mor-
nar, pomorac
navikularan (lat. navicularis) u obliku
una, un ast
nazal (lat. naali) gram. nosni glas
(koji se izgovara proputanjem daha
nazalan
kroz nos); glaz. nosni registar na
orguljama
nazalan {lat. naali) nosni, npr. nazal-
ni suglasnik = nosni suglasnik
nazalije (lat. nasalia) med. sredstva za
umrkivanje u nos
nazalLrati 'lat. naali nosni) govoriti
kroz nos, izgovarati kroz nos; naza-
lizirati
nazalizacija (lat. nasalisatio) izgova-
ranje kroz nos
nazalizirati (fr. naali.ser) v. nazalirati
nazarcnni mn. 1. krani, pristae
kranske vjere (ime kojim su pro-
tivnici nekada nazivali krane, po
Nazaretu, mjestu u kojem su ivjeli
Kristovi roditelji); 2. kranska sek-
ta u Palestini iz II. st. koja je sma-
trala da treba spojiti idovski cere-
monijal s Kristovim propisima; 3.
slik. pristae religijskog smjera (na-
zarenizma) u novijem njemakom sli-
karstvu, na elu s Overbeckom, Cor-
neliusom i dr.
Nazareanin (gr. Nazarenos, Nazo-
raios, hebr. ben nezer) ovjek iz gali-
lejskog grada Nazareta, nadimak
Isusa Krista
nnzarcni mn. pristae pijetistiko-bap-
tistike sekte koju je osnovao kal-
vin ski pastor Heinrich FrGhlich u
panjolskoj (oko 1830. g.); sva njiho-
va nauavanja svode se samo na
Sveto pismo, ne potuju kri i nje-
govo znamenje, a od svetih sakra-
menata priznaju samo krtenje i
priest po kalvinskom obredu, a ne
priznaju sveenstvo, svece, svete sli-
ke. hramove i crkvene obrede; odba-
cuju sve gozbe i veselja, ne sviraju i
ne pleu, ne piju alkohol i ne pue,
protivnici su prisege i svakog uboj-
stva, stoga ni kao vojnici nee polo-
iti prisegu niti nositi oruje; od-
bacuju nacionalizam i propovijedaju
internacionalizam
940 nefelinit
nazarenizam slik. v. pod nazareani
3.
Nb kem. kratica za niobij
nc bis in idem (lat.) prav. naelo u
kaznenom pravu po kojem se jedna
osoba ne moe osuivati dvaput za
isto kazneno djelo
ne recipuatur (lat. ne recipiatur) prav.
ne prima se, odbija se
neartroza (gr. neos nov. arthron zglob)
med. stvaranje novog zgloba, ali ne
na pravom mjestu
nebula (lat. nebula magla; oblak) ne-
bula corneae it. nebula kornee (lat.)
med. mrlja u ronici (oka), nefelij;
astr. maglica, neko nebesko tijelo na-
lik na oblak, gledano golim okom ili
dalekozorom
nebulist (lat. nebula) umj. slikar oblaka
nebulistiki (lat. nebula) maglovit, ob-
laan; mutan, nejasan; crtati nebu-
hsliki crtati tako da se likovi i crte
veoma nejasno naziru
nebulozan (lat. nebulosus) maglovit,
oblaan, mutan; pren. maglovit, neja-
san, nerazumljiv
nebulozitet (lat. nebulositas) v. nebu-
loznost
nebuloznost (lat. nebulositas) obla-
nost, naoblaenost; pren. natmure-
nost; maglovitost, nejasnost, nera-
zumljivost
ncc (njem. Nctz) mrea; predivo
nec plus ultra it. nek-plus-ultra (lat.)
v. non-plus-ultra
necesitet (lat. necessitas) nunost, nu-
da, potreba
necesitirati (lat. necessitare) primorati,
primoravati, prisiljavati, prisiliti, pri-
nuditi, prinudivati, natjerati, nagnati
nefelij (gr. nefelion oblai, maglica)
med. maglica, oblai u ronici (oka)
i u mokrai; bijela pjega na noktima
nefelinit (gr. nefele oblak, magla) min.
bazaltni eruptivni kamen, sastoji se
od augita, magnetnog eljeza i ne-
felina
nefeloform ctar
ncfeloformetar (gr. nefelo oblak, ma-
gla, fore) nosim, odnosim, metron
mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje ob-
lanosti i kretanja oblaka
nefeloidan (gr. nefele ohlak, magla,
eidos oblik) oblaan, maglovit, mu-
tan, sumoran
nefelologija (gr. nefele oblak, magla,
logia) dio meteorologije koji proua-
va nastajanje oblaka
nefrulgija (gr. nefros bubreg, algos bol)
med. bol u bubrezima
nefratonija (gr. nefros bubreg, teino
zateem) med. uzetost bubrega, sla-
bost bubrega
nefrektomija (gr. nefros bubreg, ek-
tome izrezivanje) med. vaenje bu-
brega, cijeloga ili samo jednog nje-
govog dijela, operativnim putem
nefridij (gr. nefros bubreg, lat. neph-
ridium) med. bubrena inast
nefrit (gr. nefrites bubreast) min.
"bubreni kamen", mineral koji se
upotrebljava za izradu peata, bal-
aka (drke) na maevima, a u pra-
povijesno doba od njega su izraiva-
li kamene sjekire
nefritici (gr. nefros bubreg, lat. neph-
ritica) mn. med. sredstva protiv stva-
ranja kamena u bubrezima
nefritian :gr. nefros bubreg) bub-
reni; nefritian bol bol u bubrezi-
ma; nefritina sredstva sredstva pro-
tiv bolova uzrokovanih kamenom u
bubrezima
nefritis (gr. nefrilis) med. upala bu-
brega
nefro- (gr. nefros) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: bubreg, u vezi
s bubregom, bubreni
nefrodian (gr. nefros, eidos oblik)
bubreast, slian bubregu
nefroftiza (gr. nefros, fthisis suica)
med. tuberkuloza bubrega
nefrografija (gr. nefros. grafia opis)
med. opisivanje bubrega
941 negativ
nefrolitijaza (gr. nefros, lithos kamen)
med. bolesno stanje zbog kamena u
bubregu, u bubrenoj zdjelici, zbog
taloenja sastojaka inae normalno
rastopljenih u mokrai (mokrana ki-
selina, oksalna kiselina, fosfati)
nefrologija (gr. nefros, logia) znanost
o bubrezima i njihovom radu. funk-
cijama, prouavanje bubrega, pozna-
vanje bubrega
nefropatija (gr. nefros, pathos bolest)
med. opi naziv za sve bolesti bub-
rega
nefropeksija (gr. nefros, pexis privr-
cnje) med. v. nefrorafija
nefropijelitis (gr. nefros, pvelos kori-
to) med. upala bubrenog lijevka ili
bubrene zdjelice
nefropioza (gr. nefros. pvosis gnoje-
nje) med. gnojenje bubrega
nefrorafija (gr. nefros, rafe av) med.
operativno privrivanje (ili: prii-
vanje) bubrega; nefropeksija
nefroragija (gr. nefros, rag- korijen
od rcgnvmi prskam, pucam) med. kr-
varenje bubrega
nefrotomija (gr. nefros. tome rezanje)
med. vaenje kamena iz bubrega
operativnim putem
nefroza (gr. nefros, nosos bolest) med.
bolest bubrega
negacija (lat. negatio) nijekanje; gram.
nijena rije; supr. afirmacija; fil. He-
gel: "... da se proturjeno ne razrje-
ava u nulu, u apstraktno nita, nego
u negaciju svog odreenog sadra-
ja"; zakon negacije negacije kao je-
dan od triju zakona dijalektike: jedin-
stvo protuijenosti i jedinstvo supro-
tnosti; "Istina bia kao i niega jest
otuda jedinstvo obojega; ovo jedin-
stvo je nastajanje." fllegel)
ncgnndo (lat. negando) odriui, odri-
canjem, putem odricanja
negativ (lat negativus) u fotografiji: ne-
gativna slika, fotografska ploa ili
film na kome mjesta gdje je svjetlost
negativan
jae djelovala jae pocrne, mjesta
gdje je slabije djelovala pocrne sla-
bije, a mjesta na koja nije uope dje-
lovala ostanu sasvim prozirna (ne-
gativ se, u daljnjem postupku, mora
fiksirati, tj. uiniti da svjetlost na
njega vie ne djeluje)
negativan (lat. negativus) nijean; log.
negativan sud nijean sud (supr. afir-
mativan sud); negativan odgovor ni-
jean, nepovoljan odgovor (supr. po-
zitivan odgovor); negativna veliina
veliina sa znakom minus (); nega-
tivan znak znak minus (); negativ-
ni brojevi mat. brojevi ispod nitice,
sa znakom minus (); v. elektricitet
negativni; supr. pozitivan
negativitet (lat. negativitas) nijenost,
suprotan stav ili odnos
negativizam (lat. negativus) psih.
strast za odricanjem, bolesna sklo-
nost odredenih duevno poremeenih
osoba da svemu protuijee i da ui-
vaju radei suprotno onome to treba
negativo (p. negativo) za vrijeme pa-
njolske inkvizicije: onaj "heretik" koji
nije htio pred inkvizitorslcim sudom
priznati nita od onoga za to je op-
tuivan (ovakve heretike inkvizicija
jc, nakon temeljitog muenja, spa-
ljivala na lomai kao nepopravljive
grjeni kc
negatorijska tuba (lat. actio nega-
toria, negativa) prav. tuba kojoj je
cilj ukidanje polaganja prava ili zah-
tjeva neke druge osobe na stvarno
pravo onoga koji podie tubu
negatur (lat. negatur) odrie se, porie
se, tvrdi se da neto nije; odbija se.
ne prima se
neger (p., tal. negro, fr. negre, lat. ni-
ger) pripadnik crne rase, crnac
neget (engl. nugget) gruda neko ple-
menite kovine, osobito zlata
negirnti (lat. negare) odricati, odrei;
poricali, govoriti ili tvrditi da neto
nije bilo ili da ne postoji
942 negus
negligencija (lat. ncgligentia) nemar-
nost, neurednost, nehajnost, zane-
marivanje
negligentan (lat. negligens) nemaran,
nehajan, neuredan, lakouman
negligente it. negliente (tal.) glaz.
nemamo, nehatno, bez velike panje
neglie (fr. neglig) kuna haljina (no-
na ili jutarnja); u neglieu u kunoj
haljini, nepropisno obuen, nedotje-
ran
negocijacijn (lat. negotiatio) trgovaki
posao, trgovina, trgovanje; pregova-
ranje, ugovaranje, posredovale (oso-
bito u politici); prodaja mjenice kojoj
jo nije dospio rok plaarua, prodaja
nedospjele mjenice, prenoenje mje-
nice na drugog
negocijanizam (lat. negotianismus) tr-
govaki duh
negocijant (lat. negotians) trgovac, onaj
koji trguje naveliko
negocijator (lat. negotiator) trgovac na-
veliko; osobito: trgovac novcem, ban-
kar
negosijabilan (fr. negociable) koji se
moe prodati, koji sc moe prenijeti
na drugog (npr. mjenice, vrijednosni
papiri i dr.)
negosjater (fr. ngociateur) posrednik.
pregovara (osobito u politici)
negresa (fr. ngresse) crnkinja
negreti (p. negretti) mn. vrsta panjol-
skih ovaca s gustom i jakom vunom
(nazvana po nekom grofu Negreti
koji je, navodno, imao takve ovce)
negrilo (p. negrilo, lat. niger crn) vrsta
crnog nizozemskog burrnuta
negrofil (p., tal. negro crnac. gr. filos
prijatelj, koji voli) prijatelj crnaca,
onaj koii eli osloboenje crnaca od
robovanja bijelcima
negroirian (p. negro crnac, gr. eidos
oblik) slian crncu, kao crnac, poput
crnca
negus (etiop. negus) "okrunjeni", titula
etiopiiskog kralja
negusa nagast
negusa nagast (etiop.) "kralj kraljeva ',
slubena titula etiopijskog cara, po-
tjee jo iz IV. st., iz vremena kad su
Ktiopljani primili kranstvo
nekacija (lat. nccare ubiti, necatio.)
ubijanje, usmrivanje
nekiomancija (gr. nekys le, mantcia
proricanje) v. nekromancija
nckratizija (gr. nekros, thysis) med.
odumiranje, npr. nekog mjesta u ti-
jelu zbog djelovanja bacila
nekro- (gr. nekros mrtav; le) predme-
Lak u sloenicama sa znaenjem:
mrtav; leni, leinski
nekrobioza (gr. nekros, bios ivot)
med. postupno kvarenje, odumiranje
ivih dijelova organskog tijela, a da
pritom ti dijelovi ne trunu
nekrodermitis (gr. nekros. erma ko-
a) med. upala koe povezana s tru-
ljenjem, kono odumiranje
nekrofag (nekros, fagein derati) zool.
leinar
nekrofilija (gr. nekros, filoo voljeti, fi-
lia sklonost, naklonost) sklonost ne-
moralnim i izopaenim, osobito sek-
sualnim postupcima s umrlim, ob-
ljuba mrtvaca, mrlvooskvrnue; ne-
kromanija
nekrofobijn (gr. nekros, fbbos strah)
strah od mrtvaca, strah od lesa
nekrograf (gr. nekros, grafo piem) pi-
sac povijesti umrlih (ili: mrtvih)
nekrografija (gr. nekros, grafia pisa-
nje) pisanje povijesti mrtvih, povijest
mrtvih
nekrokaustija (gr. nekros, kaio spa-
ljujem) spaljivanje mrtvih
nekrolatrija (gr. nekros. latreia obo-
avanje, potovanje) potovanje mr-
tvih
nekrolog (gr. nekros, logos rije, govor)
lanak napisan povodom smrti ne-
koga tek umrlog pokojnika (s poda-
cima o njegovom ivotu, radu i za-
slugama); popis umrlih, osmrtnica;
zbirka ivotopisa umrlih
943 nektar
nekrologija (gr. nekros, logia) ivo-
topis pokojnika, zbirka ivotopisa po-
kojnika
nekromanijn (gr. nekros, mania po-
mama, strast) v. nekrofilija
nekromant (gr. nekromantis) onaj koji
priziva duhove da bi od njih doznao
ono to je bilo i to e biti, arobnjak,
priziva duhova umrlih
nekromantija (gr. nekromantia) pri-
zivanje duhova umrlih da bi se od
njih doznalo stoje bilo ili to e biti,
arobnjatvo
nekropola (gr. nekros, polis grad) v.
nekropolis
nekropolis (gr. nekros, polis grad)
grad mrtvih, podzemna grobnica,
groblje; mjesto gdje su stari, osobito
Grci i Egipani, pokapali mrtve
nekropompn (gr. nekros, pompe sve-
ana povorka) pratnja mrtvaca, spro-
vod
nekropsija (gr. nekros, opsis vid, vi-
enje, gledanje) v. nekroskopija
nekrosilij (gr. nekros, sylao plja-
kam) pljakanje mrtvaca
nekroskopija (gr. nekros, skopein pro-
matrati, gledati) pregled mrtvaca (ili:
lea); nekropsija
nekrotian (gr. nekros) med. koji je u
upali, odumro (osobito u vezi s kosti-
ma i hrskavicama)
nekrotomija (gr. nekros, tome reza-
nje) prav. otvaranje lea da bi se mo-
gao utvrditi uzrok smrti; med. od-
stranjivanje odumrle kosti operativ-
nim putem
nekroza (gr. nekrosis izumrlost) med.
upala kostiju i hrskavica
neksus (lat. nexsus) sveza, veza; pravni
odnos, pravna obveza; nexsus cau-
zalus it. neksus kauzalus (lat.) uz-
rona veza, uzrona povezanost
nektar (gr. nektar) mit. boansku pie.
vino koje su, po vjerovanju starih Gr-
ka, pili olimpijski bogovi; pren.
odlino pie, osvjeavajue pie; po-
nektar
znalo grko vino s otoka Skio od su-
hnrka (polusuhog groa) bot. med-
nik, mednica (u cvijeu)
nektar (gr. nektar, lat. nectarium) bot.
mednik, mednica (u cvijeu)
nektarski (gr. nektareos) sladak i
osvjeavajui kao nektar, boanski
nekton (gr. nektos. koji pliva) u ocea-
nografiji: ivi svijet koji samostalno
pliva vodama; usp. plankton, bentos
nel tempo (tal.) glaz. u tempu, u taktu
nematelmintes (gr. nema konac, lat.
nemathelminthes) mn. zool. v. nema*
toidi
nematoidi (gr. nema konac, nit, cidos
oblik) mn. zool. oble gliste, oblii
nemejade (gr. Nemeia) mn. v. nemej-
ske igre
Nemejske igre viteke utakmice sta-
rih Grka koje su se, u Zeusovu ast,
odravale u Nemoj i svake tree godi-
ne
nemejski lav mit. golemi lav koji je
pustoio okolicu argolidskog sela
Nemeje sve dok ga Herkul nije uspio
ubiti
neme (ma.) plemi, vlastelin
Nemeza (gr. Nemesis) mit. v. Nemezis
Nemezis (gr. Nemesis, nemo dodje-
ljujem, dodijelim, dosudim, dosu-
ujem) mit, boanstvo u kojem je
utjelovljena boanska pravednost
koja nagrauje dobro, a kanjava zlo,
osobito nepravde i nasilja uinjena
iz obijesli
nemo (lat. nemo, gen. neminis) nitko:
nemo iudcx. nemo testis idoneus in
propria causa it. nemo judeks, nemo
testis idoneus in proprija kauza (laU)
prav. nitko ne moe u vlastitoj stva-
ri, tj. gdje jc osobno zainteresiran,
biti ni pravi sudac ni pravi svjedok
Nemo huc ingrediatur expres geo-
metria it. Nemo huk ingrediatur
ekspers geometrija (lat.) Neka ovamo
ne ue nitko tko ne zna geometriju
944 neoimpresionizam
nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug,
lithos kamen) min. v. dendrit
nemoralije (lat. nemoralia) mn. um-
ske, dubravske sveanosti kod starih
Grka i Rimljana
nemorozan (lat. nemorosus) umovit,
bogat umom; s gustim drveem
nemoroze (lat. nemorosae) mn. bot.
umske biljke, biljke koje rastu po
umama
nenija (lat. nenia) naricaljka, alopojka,
tubalica (koju su, kod starih Rim-
ljana. na pogrebima pjevale osobito
ene slavei pokojnika); uspavanka
neo- (gr. neos) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: nov. novo
neofilolog (gr. neos, filos, logos) po-
znavatelj i istraiva novijih jezika i
knjievnosti, osobito slavenskih, ro-
manskih i germanskih
neofobija (gr. neos, fobos strah) strah
(ili: zaziranje) od uvoenja svega to
je novo
neogen (gr. neos, gen korijen od gig-
nesthai postati, nastati) geol. mlai
odjeljak tercijarnog razdoblja u ra-
zvitku Zemljine kore; dijeli se na dva
pododjeljka: pliocen i miocen
neograf (gr. neos, grafo piem) pisac
koji se ne dri propisanog pravopisa,
inovator u pisanju
neografija (gr. neos, grafia pisanje)
nov nain pisanja, odstupanje od pro-
pisanog pravopisa
neografizam (gr. neos, grafo piem)
strast za uvoenjem inovacija u pi-
sanju, posebno u pravopisu
neogrek (gr. neos, fr. nco-grec) stil koji
je teio razviti klasicizam do boga-
tijih grkih umjetnikih oblika: oso-
bito je cvjetao za Napoleona III.
neohegelijanizam fil. smjer u suvre-
menoj filozofiji koji, oslanjajui se na
njemakog filozofa Ilegela, razvija
dalje njegove misli
neoimpresionizam (gr. neos, lat. im-
presio dojam) slik. v. poentilizam
ncokantizam
neokantizam filozofski smjer koji se
sredinom prolog stoljea javio u Nje-
makoj kao reakcija na spekulativni
Fichteov, Schcllingov i Hegelov idea-
lizam, i koii je istaknuo kao polaznu
toku vraanje Kantu i njegovoj kri-
tikoj filozofiji
Ticoklasicizam (gr. neos, lat. classis)
knjievni smjer na Zapadu od 1905.
koji, oslanjajui se na klasinu knji-
evnost, posebni naglasak polae na
to vee savrenstvo oblika
neolitik (gr. neos, lithos kamen) gcol.
mlae kameno doba, doba glaanog
kamena (trajalo u Europi od 10000.
do 3000. pr. n. ej, kad su ljudi upo-
trebljavali kamen za svoje potrebe:
(oruje, orue, zidanje i dr.), podizali
gradove, naselja i ve se bavili zem-
ljoradnjom i stoarstvom
neolitski (gr. neos, lithos kamen) geol.
koji pripada novijem, mlaem ka-
menom dobu; usp. neolitik
neolog (gr. neos, logos rije, govor) onaj
koji unosi novosti u neko starije nau-
avanje; osobito: onaj koji uvodi no-
ve rijei i konstrukcije u jezik
neologija (gr. neos, logia izgovaranje,
govor) uporaba starih rijei u novom
znaenju, tvorba novih rijei, novo-
tvorba, kovanica
neologistieki (gr. neos. logos rije, go-
vor) prid. sklon uvoenju novotarija
i novotvorbi, osobito u jeziku i vjeri;
novostvoren, novoskovan
neologizam (gr. neos, logos rije, go-
vor) novost u nekom starom naua-
vanju ili religiji, novotvorina; strast
za uvoenjem novotvorina; gram.
nova rije napravljena po uzoru na
strane jezike, kovanica, stara rije s
novim znaenjem, npr. brzojav, vo-
dovod, dvoboj, kiobran, kolodvor,
olovka, znatieljan itd.
neomaltuzijanizam soc. v. pod rnaltu-
zijanizam
945 nora ma
neomarksizam socijalno-demokratski
smjer koji je revidirao (promijenio)
Marxovo nauavanje time to se od-
rekao revolucije i diktature prolete-
rijala, glavni ideolog bio je njemaki
socijaldemokrat Eduard Bcrnstein
(18501932)
ncomutacija (gr. neos, lat. mutatio
promjena) biol. nasljedna promjena
kod ivih bia zbog pojave nekog
novog nasljednog initelja
neon (gr. neon novo) kem. element,
spada u plemenite plinove zato to
se ne spaja s drugim elementima,
ima ga u zraku, atomska teina
20,1S3, redni broj 10, znak Ne
neonomisti (gr. neos, nomos zakon)
mn. pristae nekog novog zakona
neopedagog (gr. neos, paidagogos)
onaj koji se, kao odgajatelj, slui no-
vim odgojnim metodama
ncopitagorejizam fil. obnova i, pod
utjecajem istonjake religije, modi-
fikacija pitagorejizama spojenog s
elementima raznih grkih lozofe-
ma, predstavlja teozofsku spekula-
ciju
neoplatonizam fil. stapanje Platono-
vih, Aristotelovih, stoikih i dr. na-
uavanja s istonjakim religiozno-
spekulativnim elementima u jedin-
stven pogled na svijet, uz jaku pri-
mjesu mistikih i teofizikih crta;
nakon propasti antike kulture neo-
platonizam je imao jak utjecaj na
razvoj kranske filozofije
neoplazma (gr. neos, plasrna tvore-
vina) med. normalno ili bolesno nago-
milavanje novih tkiva u tijelu, novo
tkivo, izraslina, ili izrastak
neopoganizam (gr. neos, lat. paganus
seljak} novo poganstvo, pokuaj da
se stara neznaboaka vjerovanja
obnove i da zamijene kransku reli-
giju; usp. poganizam
neorama (gr. neos, orama pogled, pri-
zor) kombinacija panorame i diora-
neoromantika
me, ureaj koji prikazuje sliku unu-
tranjosti neke graevine, hrama i
si.
neoromantika (gr. neos, fr. roman-
tique) smjer u novoj knjievnosti ko-
ji se javio oko 1890. kao suprotnost
naturalizmu i pozitivizmu
neosalvarzan med. spoj salvarzana s
formaldehid-natrijsulfoksilatom, upo-
trebljava se kao lijek protiv sifilisa i
drugih spirohetnih bolesti
neoslavizam smjer panslavizma kojem
jc cilj ujediniti sve Slavene, ostavlja-
jui svakom slavenskom narodu to
veu samostalnost; ova ideja uzela
je osobito maha nakon 1908., kad je
A u stro-Ugarska nasilno i iznenadno
anektirala Bosnu i Hercegovinu
neospinozizam filozofski smjerovi ko-
jima slui kao polazna toka Spino-
zina filozofija, osobito njegov inonis-
tiki pogled na svijet
neoterian (gr. neoterikos mlade-
naki) novotarski, koji je po novom
ukusu, koji tei za novim
neoterizam (gr. neoterizo novotarim,
uvodim novine) tenja za novim, lju-
bav prema novotarstvu; uporaba no-
vih rijei i konstrukcija
neovitalizam (gr. neos, lat. vitalis i-
votni) fil. suvremeni oblik vitalizma,
spajanje mehanikog pogleda na svi-
jet s vitalizmom
neozoik (gr. neos, zoon ivotinja) geol.
v. kenozojski period
nepentes (gr. nepenthes) med. sred-
stvo za ublaavanje bolova; sredstvo
za osvjeavanje i razvedravanjc, raz-
bibriga; bot. vrsta mesojednih bilja-
ka iz tropske Azije i Australije, li-
stove imaju u obliku kantica
nepotizam (lat, nepos, nepotis neak)
povlatenost roaka u davanju polo-
aja i slube na raun drugih zaslu-
nijih ljudi koji bi, s obzirom na svoje
zasluge i sposobnosti, trebah imati
prednost; uvlaenje roaka na unos-
946 nero antiko
ne i utjecajne poloaje; prvobitno:
utjecaj papinih roaka na dravne
poslove
Neptun (lat, Neptunus) 1. mit. bog mo-
ra kod starih Rimljana (kod Grka
Posejdon); 2. astr. planet u naem
Sunevom sustavu, nalazi sc iza Ura-
na
neptunij (lat. Neptunus) kem. radio-
aktivni element (transuran), redni
broj 93, znak NP; u prirodi ne posto-
ji, nego je dobiven umjetnim putem
od 1943. do 1944. kad je prirodni
uran bio bombardiran neutronima;
raspadajui se radioaktivno on sc
pretvara u drugi transuranski kem.
element: plulonij
neptunisti geol. pristae neptunizma
neptunizam geol. shvaanje nekih ge-
ologa, tzv. neptunista, po kojem je
Zemljina kora, u svom sadanjem ob-
liku, nastala utjecajem vode (supr.
vulkanizam, po kojem je vatra jedini
uzrok sadanjeg oblika Zcmljine
kore. i plutonizam, shvaanje po ko-
jem je unutranja toplina Zemlje
utjecala na stvaranje oblika njezine
kore)
Ncptunov (lat. Ncptunius) Ncptunov
pojas med. mokar oblog oko tijela,
preko kojega se stavlja vunena tka-
nina; Neptunova pota slanje vijesti
u staklenim bocama koje se, u slu-
aju opasnih nepogoda na moru, pu-
taju u more
Nerej (gr. Nercus) mit. sin Ponta i
Geje, mu Doridin, bog mora i otac
pedeset keri (nerejida), stanuje s
njima u morskim dubinama
nerej ide (gr. Ncreides) mn. 1. mit.
keri Nerejeve, morske nimfe (medu
kojima su najpoznatije: Tetida, Ka-
lipsa i Amfitrita)
nerejidc (gr. nereides) 2. zool. morske
ivotinje iz porodice glista ekinjaa
nero antiko (tal. nero antico) crni egi-
patski mramor
neroli
neroli (tal., fr. nroli) eterino ulje od
naraninog cvijcta, veoma jakog i
ugodnog mirisa
Ncron (lat. Nero) zloglasni rimski car
(5468 n. e.), poznat po svojoj okrut-
nosti i strahovitom progonu krana
koje je optuivao da su zapalili Rim
(64. n. e.), ubojica svoie majke, ene
i mnogih drugih uglednih Rimljana;
otuda: svaki okrutan i krvoloan go-
spodar i vladar
neronski (lat. Ncroncus) nesmiljen i
okrutan kao Neron
ners (engl. nursc) dojkinja, dadilja, od-
gajateljica, uvarica
nerterologija (gr. nerteros, enerteros
donji, logia) znanost o tijelima koja
sc nalaze pod zemljom
nerteromorfija (gr. nerteros donji,
morfe oblik) stvaranja podzemnih
tijela i oblika
nerv (lat. nervu, gr. neuron) anat. i-
vac; nervni sistem ivani sustav, iv-
elje; pren. snaga, mo, jaina; ivac,
dua, glavni pokreta neega, npr.
nerv drutva = dua, stup drutva:
nervus probandi (lat) log. glavna os-
nova dokazivanja
ncrvacija (lat. nervatio) bot. rebra,
ilice na listu, lisna rebra
nervatura (lat. nervatura) bot, v. ner-
vacija
nervina (lat. nervina) mn. med. sred-
stva za jaanje i smirenje ivaca
nervna supstancija fiziol. tvar od koje
se sastoje ivci
nervni sistem fiziol. v. nerv
nervoza (lat. nervus ivac) med. bolest
ivaca, slabost ivaca; razdraljivost,
uzbudljivost
nervozan (lat. nervosus) koji se tie i-
vaca, ivani; danas obino u zna-
enju: ivano obolio, razdraljiv, la-
ko uzbudljiv, oslabljenih ivaca
nervozitet (lat. ncrvositns) v. nervoza
nervus probandi (lat. nervus proban-
di) log. v. pod. nerv
947 nct
nervus rerum (lat. nervus rerum ivac
stvari) glavna stvar, ono stoje stvar-
na, bitna osnova neega
ncscijcncija (lat. ncscientia) neznanje
nescio (lat. nescio) ne znam
nescirc (lat.) ne znati; a nescire ad non
esse (lat.) log. nepravilno zakljui-
vanje "iz neznanja o nepostojanju",
tj. misliti da se neto zna, a zapravo
to ne znati, pa na osnovi takvog ne-
znanja zakljuivati da to neto ne
postoji
neseser (lat. necessarius, fr. neeessai-
rc) ono to je nuno, potrebno; oso-
bito: putnika kutija ili torba s onim
to je ovjeku najpotrebnije (pribor
za toaletu); alatni sandui, torba s
alatom; najpotrebniji lijeniki in-
strumenti
Nestor (gr. Nestor) mit. sin Helejev,
kralj u Pilu, poznat po svojoj mu-
drosti i velikom iskustvu; u dubokoj
starosti sudjelovao u Trojanskom
ratu i svima sluio kao odlian sa-
vjetodavne; otud: mudar, iskusan i
astan starac, najstariji i najiskus-
niji medu sebi ravnima
nestorijanci pristae carigradskog pa-
trijarha Ncstorija koji je, 431. g. zbog
svog nauavanja o dvjema odvojenim
prirodama Isusa Krista, boanskoj i
ljudskoj, kao heretik svrgnut sa svo-
jeg poloaja i protjeran
nestorijanizam teol. nauavanje cari-
gradskog patrijarha Ne storija koje je
kr. Crkva proglasila i osudila kao
heretiko; v. nestorijanci
nestoterapija (gr. nesteia poenje,
therapeia lijeenje) med. v. nestri-
j atrija
nestrijatrija (gr. nesteia post, iatreia
lijeenje) med. lijeenje gladovanjem
net (njem. nett, fr. net. tal. netto) 1.
lijep, zgodan, pristao, dotjeran
net (engl.) 2. mrea, posebna mrea kod
tenisa koja stoji izmeu protivnikih
igraa; elektronska mrea u koju su
netivz
umreeni milijuni raunala diljem
svijeta, internet
netivz (engl. natives) mn. oni koji su
se rodili u Americi, roeni Ameri-
kanci; lanovi politike stranke koja
se organizirala u Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama s ciljem obrane
prava prvenstva roenih Amerika-
naca u odnosu prema strancima i do-
seljenicima, i koja trai da se rok za
naturaliziranje produi od 7 godina
na 21 godinu
neto (tal. netto) trg. izraz, uobiajen od
poetka XVII. st.} a oznaava istu
teinu (neto-teina) neke robe. tj. kad
se odbije od ukupne bruto-teine ono
u emu roba stoji (vrea, bava, san-
duk i dr.), ili ist prihod (neto-pri-
hod) od nekog posla, tj. kad se odbije
iznos svih rashoda itd.
neto tara (tal. netto tara) trg. odbitak
stvarne, a ne prihlinc teine onoga
u emu roba stoji, npr. vree, bave,
sanduka i dr.
neur- (gr. neuron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neuralgija (gr. neuron, algos bol) med.
bolest ivaca koja se, u nastupima,
pojavljuje u odreenom dijelu tijela,
a nije izazvana nekim vidljivim ana-
tomskim promjenama; prid. neural-
gian
neuraatenian (gr. neuron, asthcncia
slabost) med. koji boluje od slabosti
ivaca, ivano oboljeli
neurastenija (gr. neuron, astheneia
slabost) med. slabost ivaca
neurastenija (gr. neuron, sihenos ja-
ina, snaga) med. prevelika ivana
djelatnost
neurastenik (gr. neuron, asihenikos
slabunjav) med. onaj koji boluje od
slabosti ivaca
neurastian (gr. neuron ivac) med.
v. neurastenian
948 neurolog
neurektomija (gr. neuron, ek iz, lome
rezanje) med. djelomino rezanje jed-
nog ivca
neuri- (gr. neuron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neurilcma (gr. neuron, eilyma omot,
zavoj) anat. v. neurilima
neurilima (gr. neuron, eilyma omot,
zavoj) anat. ivana opna, ivanica
neurin (gr. neuron) med. veoma otro-
van proizvod koji nastaje zbog tru-
ljenja leeva
ncuritian (gr. neuron) med. koji se
tie (ih: nastaje od) upale ivaca; koji
utjee na ivce, koji jaa ivce
neuritik (gr. neuron, lat. ncuriticum)
med. sredstvo za lijeenje i jaanje
ivaca
ncuritis (gr. neuron) med. upala ivaca
neuro- (gr. neuron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neurobat (gr. neuron, baino koraam,
idem) plesa na konopcu
neuroblasti (gr. neuron, blastos klica,
izdanak) mn. anat. stanice koje stva-
raju ivce
neurodinija (gr. neuron, odyne bol)
med. bolest ivaca, neuralgija
neurogamija (gr. neuron, gamos brak)
spajanje ivane djelatnosti = ivo-
tinjski magnetizam
neurografija (gr. neuron, grafia opis)
Opisivanje ivaca
neurokirurgija (gr. neuron, chcir ru-
ka. ergon rad) med. lijeenje kirur-
kim putem bolesti ivanog po-
drijetla, kao i raznih bolesti mozga i
modine (dio medicine)
neurolema (gr. neuron. eilyma omot,
zavoj) anat, v. neurilima
neurolog (gr. neuron, logos rije, od-
nos) znanstvenik, biolog koji se bavi
prouavanjem ivaca; lijenik stru-
njak za ivane bolesti
neurologija
neurologija (gr. neuron, logia) znanost
koja prouava ivce
neurom (gr. neuron) med. v. neuron
ncurom (gr. neuron) med. ivana iz-
raslina, ivanik
ncuromalacija (gr. neuron, malakia
mekoa) med. omekavanje ivaca
neuron (gr. neuron) anatomska i fizio-
loka jedinica ivanog sustava, os-
novni element ivanog (ili: ncrvnog)
tkiva, nervna stanica, ivana sta-
nica
neuronal (gr. neuron) med. lijek za
smirenje ivaca i uspavljivanje
ucuroparaliza (gr. neuron. paralysis
uzetost) med. uzetost ivaca
ncuropat (gr. neuron, pathos bolest)
nu;d. onaj koji boluje od ivane bole-
sti
neuropatija (gr. neuron, pathos bo-
lest) med. bolest ivaca
neuropatologija (gr. neuron, pathos
bolest, logia) med. znanost o iva-
nim bolestima;, poznavanje ivanih
bolesti
neuropira (gr. neuron, pyr vatra) med.
ivana groznica
ncuropsiliozc (gr. neuron, psvche du-
a) mn. med. ivano-duevne bolesti
koje se javljaju bez anatomskih pro-
mjena
neuropteri (gr. neuron, pteron krilo)
mn. zool. mreokrilci, kukci s etiri
prozirna i mreasta krila
neuroretinitis (gr. neuron, lat. reti-
nitis upala mrenice) med. upala vid-
nog ivca i mrenice
neuroskop (gr. neuron, skopeo gle-
dam) ureaj za ispitivanje i mjere-
nje karaktera i talenta
neurospazme (gr. neuron ila, vrpca,
spasmos gr) mn. lutke koje se kreu
pomou ice ili konca; marionete
neurotian (gr. neuron) ivani, koji
se tie ivaca; koji nastaje kao po-
sljedica bolesti ivaca
949 neutralizirati
neurotik (gr. neuron, lat. neurotisum)
med. v. neuritik
neurotomija (gr. neuron, tome reza-
nje) med. prerezivanje, prerez ivca
neurotonija (gr. neuron, teino zate-
em) med. zatezanje ivaca
neuroza (gr. neuron) med. nervoza
ncutra (lat. neutra) mn. gram. v. neu-
trurn
neutralan (lat. neutralis) nepristran,
koji ne pripada ni jednoj stran(c)i,
koji ne sudjeluje u ratu; gram. ni
mukog ni enskog roda; kem. koji
ne reagira ni kiselo ni alkalno; neu-
tralne drave drave kojima je, iz
meunarodnih razloga, zajamena
neutralnosti npr. vicarska; tiz. neu-
tralna zona magneta onaj dio ma-
gneti koji ne pokazuje magnetno dje-
lovanje; fiz. bez + ili naboja
neutralist (lat. neutralis) onaj koji ne
pripada nijednoj religiji ili nijednom
filozofskom smjeru, slobodni mislilac;
nepristran promatra
neutralitet (lat. neutralis) nepristra-
nost, nepripadanje ni jednoj strani,
nemijeanje u rasprave i sporove
drugih; oruani neutralitet ako se
jedna drava naoruava da bi po sva-
ku cijenu mogla odrati i obraniti
svoju nepristranost
neutralizacija (lat. neutralisatio) do-
voenje u stanje nepripadanja nijed-
noj strani, izjednaenje suprotnih
stanja, poliranje, otklanjanje djelo-
vanja, injenje nekodljivim; kem.
zasiivanje, spajanje kiseline s ba-
zom u sol, u kojoj su izgubljena svoj-
stva i kiseline i baze
nentralizam (lat. neutralis) nepripa-
danje nijednoj odreenoj religiji ili
nijednom filozofskom smjeru, slo-
bodno miljenje
neutralizirati (lat. ncutralisare) uiniti
neutralnim, dovesti u stanje nepri-
padanja nijednoj strani, uiniti neu-
tjecajnim, otkloniti utjecaje nekog
neutralnost
djelovanja ili stvari, osujetiti: kem.
jednu kiselinu s bazom ili neku bazu
s kiselinom tako pomijeati da ta
mjeavina vie nije ni kisela ni alkal-
na, nego neutralna
neutralnost (lat. neutralis) v. ncutra-
litet
neutrino (lat. neutroni nijedno ni dru-
go) fiz. neutralna materijalna esti-
ca manje inase od mase neutrona
neutrofili (lat. ncutrum, gr. filos koji
voli) mn. med. bijela krvna zrnca ko-
ja primaju neutralne boje
neutron (lat. neutrum ni jedno ili dru-
go) fiz. materijalna praestica (Chad-
wick) koja se javlja u zrakama i koja
je bez naboja (v. elektrini elemen-
tarni kvantum) mase vee od mase
protona; osim jednake mase s masom
vodikovog atoma, razlikuje se od neu-
tralnih vodikovih atoma mnogo
manjim obujmom, ime se objanja-
va njihova jako prodorna mo; usp.
neutrino
neutrum Gat. neutrum ni jedno ni dru-
go) gram. srednji rod kod imcnica,
zamjenica, pridjeva i brojeva; rije
srednjeg roda (mn. ncutra); verbum
neutrum (lat.) neprijelazni glagol
nevra- (gr. neuron ivac) v. pod ncura-
nevro- (gr. neuron ivac) v. pod neuro-
nevus (lat. nevus) med. made
Nevvgate it. Njuget(engl.) veliki zatvor
u l/ondonu, zgrada u kojoj se izvr-
avaju smrtne kazne
nezologijn (gr. nesos otok, logia) dio
fizikog zemljopisa koji prouava
otoke
ne (fr. neige snijeg) vunena tkanina
proarana bijelim tokicama, lako da
izgleda kao posuta snijegom
Ni kem. kratica za nikal
Nibelungenlid (njem.) N'ihelunka
pjesma, najznaajniji njemaki sred-
njovjekovni junaki ep u kojem je
opjevana Siegfridova smrt i osveta
njegove ene Krimhilde
nihilisti
nibclun.ka vjernost (njem. Nibelun-
gentreue) izraz kojim je 1909. ozna-
ena iskrenost i vrstina saveza iz-
meu Njemake i Austro-Ugarske;
nepokolebljiva vjernost
Nibelunzi (njem. Nibelungen) mn. u
njemakoj mitologiji: pleme patu-
ljaka, posjednika Izv. nibelunkog
blaga
nievo (rus. niego) v. njievo
nidifikacija (lat. nidificatio) zool. prav-
ljenje gnijezda
nidologijn (lat. nidus gnijezdo, gr. lo-
gia) dio biologije koji prouava gni-
jezda
nidor (lat. nior) para, miris, vonj od
izgorjelih ivotinjskih tijela; med.
miris po trulei (kod podrigivanja)
nidorozan (lat. nidorosus) koji vonja
po trulei, na muak, trulean
nife geol. sredinji dio Zemljine jezgre
za koji se pretpostavlja da je, uglav-
nom, sastavljen od nikla i eljeza (Ni
+ Fe = nikal + eljezo)
Niflheim it, Nitlhajm (njem.) u nord.
mitologiji: hladni sjeverni dio svijeta;
podzemni svijet u koiemu vlada bo-
ica Hela
niger (engl. nigger) prijezirni naziv za
crnca
niger (lat. niger) crn
nigerseentan (lat. nigrescens) koji cr-
ni, prelazi u crno, crnkast
nigromant (lat. niger, crn, gr. mantis
prorok) maioniar, 6irobnjak, onaj
koji vraa i prorie pomou zlih du-
hova
nipromantija (lat. niger cm, gr. man-
teia proricanje) tobonja crna vje-
tina, gatanje i proricanje sudbine p-
omou zlih duhova
nigror (lat. nigror) med. crna ili modro-
aiva pjega na koi
nihil (lat. nihil) nita
nihilisti (lat. nihil) mn. pristae nihi-
lizma
nlhilitct
nihilitet (lat. nihilitas) nitavnost, ni-
tavih), nedostatak svake vrijedno-
sti
nihilizam Gat. nihil nita) fil. stajalite
potpunog odricanja vrijednosti uop-
e: teorijski nihilizam nijee mogu-
nost spoznaje istine, a etiki nihi-
lizam vrijednost moralnih zakona; u
politiko-socijalnom pogledu: shva-
anje da dananje drutvo i cjelo-
kupni njegov poredak ne valja nita,
zbog ega bi ga trebalo potpuno
unititi, pa tek na Lim ruevinama
gradili jedno posve novo drutvo; iz-
raz nainjen po idejama koje je ruski
pisac I.S. Turgcnjev iznio kroz Ba-
zarova, glavnog junaka svog roma-
na Oevi i djeca {1862. g.), a koji jc
odluno negirao sva naela i tradi-
cije ruske plemike kulture
nihilum album (lat.) med. cinkovo bje-
lilo (lijek za oi)
nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak)
postupan prijelaz, postupno preli-
jevanje boja, sjenanje bojama; pren.
fina i neprimjetna razlika, jedva pri-
mjetan prijelaz iz jednoga u drugo;
glaz. prijelaz: gram. finoa jezika,
tanahnost izraza, istananost
nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: iz-
raen.) u nijansama, u finim prije-
lazima, predstavljen u tanahnostima,
istanan
nijansirati (fr. nuancer) praviti postup-
ne prijelaze u bojama, prilagoditi (ili:
prilagoavati) boje mijeanjem, sjen-
ati; pren. praviti ili iznositi istan-
ane i posLupne razlike
nijelirati (tal. niellare) na zlatnim i
srebrnim ploama urezivati ukrase
pa ih onda ispunjavati crnim emaj-
lom; usp. nijolo
nijelo (tal. niello, lat. nigellus) tamna
masa pripremljena od zajedno ras-
topljenog srebra, bakra, olova, sum-
pora i t>oraksa; sluzi za ispunjava-
951 nikotin
nje graviranih ukrasa na zlatnim i
srebrenim ploama, crni emajl
nikal (lat, nicolum, fr. nickel. njem.
Nickel) kem. element, atomska te-
ina 58,69, redni broj 28, znak Ni;
isti nikal je srebrna s lobije I a kovi-
na, uglaan ima viKima lijepu sjaj-
nost, na zraku postojan, moe sc ko-
vati i legirati
Nikejski sabor crkveni sabor koji je
325. sazvao u bilinijskom gradu Ni-
keji Konstantin Veliki radi rjea-
vanja arijanskih raspri. Na njemu je
arijanizam proglaen herezom i
donesen tzv. nikejski simbol vjere
(kojega se i danas dre sve kran-
sko vjere)
nikerbokeri (engl. knickerbockers) mn.
Nizozemci koji ive u New V'orku;
iroke hlae do koljena (kakve oni
nose)
niklati eljezne predmete prevui ni-
klom galvanskim putem
nikocijana (lat. herba nicotiana) bot.
duhan, duhanska biljka
nikocijanin (lat. nicotiana) kem. v. ni-
kotin
nikol opt. uobiajeni i krai naziv za
Nikolovu prizmu
nikolaiti mn. pristae heretike gnos-
tike sekte u II. st. kr. Crkve; pri-
stae ponovnog krtenja u XVI. st.;
kat. sveenici koji naputaju svee-
niki red radi enidbe
Nikolova prizma opt, prizma od is-
landskog kristala, slui za ispitiva-
nje polarizirane svjetlosti (nazvana
po kotskom fiziaru Wilhamu Ni-
colu, 17681851)
nikotin kem. veoma otrovan alkaloid,
nalazi se u liu i sjemenu duhana,
vezan uz jabunu i limunsku kise-
linu, inae l>ezbojna i uljana tekui-
na koja na zraku dobije smeu boju
(naziv po Francuzu Jcanu Nicotu. ko-
ji je 1560. donio duhan u Francusku)
nikotin iz am
nikotinizam (lat nicotinismus) med.
Lrovanje duhanom
niksis (gr. nysso bodem, probadam)
med. bodenje, bockanjc
nikt- (gr. nyx, nvklos) predmetak u slo-
emcama sa znaenjem: no, noni
niktacija (lat nictatio) med. treptanje,
Irepkanje. mirkanje
niktalopija (gr. nyx. nyklos, ops vid,
vienje) med. ona bolest koja se sa-
stoji u tome to je bolesnik slijep za
dnevnu svjetlost, a ima sposobnost
vidjeti nou
niktalops (gr. nyx. nvktos, ops vid)
med. onaj koji je slijep na dnevnu
svjetlost, onaj koji bolje vidi nou
nego danju; supr. hemeralops
niktegersija (gr. nyx, nyktos, egersis
buenje) med. buenje nou, trzanje
iz sna
niktitacija (lat, nictitatio) med. v. nik-
tacija
niktobacija (gr. nyktohatia) med. lu-
tanje nou, mjesearstvo
niktofiti (gr. nyx, nvktos, fyton biljka)
nm. bot. biljke kojima se cvjetovi no-
u otvaraju, a danju zatvaraju
niktograf (gr. nyx, nyktos, grafo pi-
em) naprava za pisanje u mraku
nikt (grafija (gr. nyx, nvktos. grafia
pisanje) vjetina pisanja nou, u mra-
ku
nikturijn (gr. nyx, nvktos, uron mo-
kraa) med. pojaano mokrenje no-
u brog lovca uope kae: lovac kao
nil (nihil) admirari (lat.) niemu se
ne treba uditi na latinski jezik
prevedena reenica Meden thauma-
zein starogrkog filozofa Pitagore;
poetak jedne Horacijcve epistule
nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko
glave sveca, svetaki vijenac (krug)
oko glave; u meteorologiji: kini ob-
lak, olujni oblak (usp. kumulus, stra-
tus, cirus); pren. sjaj koji okruuje
neku istaknutu, znaajnu osobu, veli-
ki ugled
952 Nioba
nimfa (gr. nymfe) mit. manje ensko
boanstvo kod Grka, vila. Irna ih vie
vrsLa, a zovu se po mjestima u ko-
jima ive: aulonijade, oreade, leimo-
nijade, limnade, napeje, nerejide, i
oceanide, najadc i potamide, drijade
i hamadrijade; pren. lijepa djevoj-
ka. ljepotica; ljubavnica, javna ena;
zool. liinka insekta
nimfe (gr. nymfe) mn. anat. male rui-
aste usmine na enskom spolnom
organu, male stidnicc
nimfitis (gr. nymfe) med. upala malih
ruiastih usmina (ili: malih stid-
nica); usp. nimfe
nimfnmanija (gr. nvmfe, mania po-
mama, strast) pretjerana pohotlji-
vost i spolna razdraljivost ena
prema mukarcima, andromanija
nimfonanija (gr. nymfe) enski sa-
moblud; usp. onanija
nimfonksus (gr. nymfe. onkos masa,
tjelesina) med. otcklina stidnica, us-
mina
nimfotomija (gr. nymfe, tome rezanje)
med. operativno odstranjenje malih
ruiastih usmina na enskom spol-
nom organu
Nimrod idovsko osobno ime, sin Ku-
ov, unuk Hamov, legendarni osniva
babilonskog carstva i graditelj ba-
bilonskog tornja i asirskih gradova;
po Starom zavjetu (Post 10,9): "silan
lovac voljom Jahve"; otuda se za do-
Nimrod
Nioba (gr. Niobe) mit. ki Tantalova i
Dionina, ena tebanskog kralja Am-
fiona; u materinskoj gordosti io ima
7 sinova i 7 keri, drznula se uspo-
rediti s boicom Letom, koja ie imala
samo dvoje djece (Apolona i Arte-
midu); da bije kaznili za ovu drskost,
Apolon i Artemida poubijaju joj pred
oima svu djecu strijelama; bol i oa-
janje pretvoric nesretnu majku, vo-
ljom Zeusovom, u jednu stijenu; ovaj
niobi
motiv jc est u knjievnosti i umjet-
nosti
niohij Gat, niobium) kem. element, vrlo
rijetka kovina bijelog sjaja, atom-
ska teina 93,3, redni broj 41, znak
Nb
nirvana (sanskr. nirvvana) u budistikoj
religiji i filozofiji: "ugasnuc". stanje
vjeitog i blaenog mira koje se na-
lazi s one strane svijeta svijesti i
individualnog ivljenja; do ovoga sta-
nja, za kojim prosvijeeni budist tei
kao za najviom i konanom svrhom,
dolazi se potpunim ugasnuem svo-
ga "ja" i volje za ivotom, tj. potpu-
nim osloboenjem duha od tvari; u
kasnijem budizmu: blaeni ivot u
nekom Budinom svijetu punom sjaja
i velebnosti
Nisa (gr. Nysa) mit. jedna od nimfi koje
su odgojile Bakha, nazvana po isto-
imenom gradu i brijegu u Indiji; astr.
asteroid otkriven 1857.
nistagmus (gr. nystaxis klimanje gla-
vom, drijemanje) med. bolesno trep-
tanje oima, drhtanje oiju, gr u
onoj jabuici ili kapcima
nia (fr. m'che) arh. udubina u zidu,
udubljenie, slijepi prozor; obino slui
da se u nju stavi kip, poprsje ili ka-
kav drugi ukras
niador (ar.-perz.) kem. amonijev klo-
rid (NH4C1), salmijak; okusa je ljuto-
slanog, a u vodi se otapa; slui kao
lijek, za proizvodnju amonijaka, pu-
njenje Leclancheovih elemenata, pri
lemljenju i kositrcnju kovina itd.
nitnn (njem. Niet) teh. zakovica, zako-
vak. avao
nitovati (njem. meten) teh. zakovati,
zakivati zakovicama, udarati zako-
vice
nitr- (gr. nitron) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem; luna sol
nitrat (gr. nitron luna sol) kem. sol
duine kiseline, kalijev nitrat ih sa-
litra u svom prirodnom stanju; na-
953 ni trom
trijev nitrat ih ilska salitra; nitrat
srebra lapis, pakleni kamen, slui za
spaljivanje rana i bradavica
nitridi (gr. nitron) mn. kem. spojevi
elemenata s duikom
nitrifikacija (lat. nitrificatio) kem. pre-
tvaranje amonijaka u saliirenu ki-
selinu, pravljenje salitre
nitrirati (lat. nitrare) kem. praviti sa-
litru; salitriti
nitriti (gr. nitron) mn. kem. soli du-
ine kiseline
nitrobenziri (gr. nitron, p. benjui)
kem. v. nitrobenzol
nitrobenzin (gr. nitron. p. benjui)
kem. v. nitrobenzol
nitrobenzol (gr. nitron, p. benjui)
kem. tekuina ukaste boje, dobije
se ako benzol stavimo u smjesu kon-
centrirane duine i sumporne kise-
line; mirie kao ulje gorkog badema
pa se zato njime parfimiraju tzv.
bademovi sapuni; najvie se upotreb-
ljava u industriji anilinskih boja
nitroceluloza (gr. nitron, lat. cella sta-
nica) kem. praskavi pamuk
nitrofosfat (gr. nitron, fos svjetlost)
kem. ti mj etno gnoj vio; mjeavina du-
ika i fosforne kiseline
nitrogen (gr. nitron, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) kem. du-
ik, azot
nitrogliecrin (gr. nitron, glykys sla-
dak) kem. veoma jako eksplozivno
sredstvo, dobiva se preradom gliee-
rina duinom i sumpornom kiseli-
nom; po izumitelju dinamita Alfre-
du Nobclu zove se jo i Nobelovo
praskavo ulje; nitroleum
nitroleum (gr. nitron, lat. oleum ulje)
kem. v. nitrogliccrin
nitrozan (lat. nitrosus) kem. koji ima
u sebi salitre; sali tras t, slian salitri
nitrozitet (lat. nitrositas) kem. salit-
rastost
nitrum (gr. nitron, lat. nitrum) kem.
salitra
nitruracija
nitruracija (lat. nitrum salitra) stvrd-
njavanje elinih povrina pomou
duika (osobito pri izradbi cilindara
za zrakoplovne motonO
niveleta (fr. nivelctte) razulja, ravnjaa,
libela
nivelira (fr. niveleur) onaj koji mjeri
libelom, mjera; izjcdnaitelj
niveliranje (fr. niveler) mjerenje rav-
njaom (ili: razuljom, libelom); odre-
ivanje razlike u visini izmeu raz-
nih toaka Zemljine povrine; izrav-
navanje, poravnavanje; pren. ukla-
njanje razlike izmeu neega, izrav-
navanje, izjednaavanje
nivelirati (fr. niveler) odrediti (ili: odre-
ivati) razlike u visini izmeu raznih
toaka Zemljine povrine; mjeriti
ravnjaom (ili: ravnomjerom, li-
belom); uvodoravniti, napraviti vo-
doravnim, izravnati, poravnati, srav-
niti; pren. otkloniti razlike, izjed-
naiti, izravnati
nivelman (fr. nivellement) v. niveli-
ranje
nivo (fr. niveau, lat. libclla) vodoravna
povrina, razina; morska povrina,
povrina mora (morski nivo); rav-
njaa, ravnomjer, libela; pren. stu-
panj visine neega, npr. naobrazbe,
kulture ild.; bili ispod nivoa biti is-
pod prosjenosti
nivosc it. nivoz (fr. nivose, lat. nix,
nivis, snijeg) "snjeni mjesec", etvrti
mjesec u nekadanjem francuskom
republikanskom kalendaru (od 12.
XII. do 19. I.)
nizam (ar.) red, pravilo, pravilnost,
uredba; redovni turski vojnik; titula
nekih vladara-vazala u Hajdaraba-
du (Indija)
No kem. kratica za norij
No pasaran (p.) "Nee proi", lozinka
panjolskih revolucionara koji su se
borili protiv faistike diktature u
panjolskoj
954 nocija
No-poperi (engl. No-Popery) "nikakvog
papinstva", geslo engleskih episko-
pala kojom se odbija svaka pojava
papinske vlasti u Engleskoj
No., Nr., Nro. kratica za broj, brojka
(tal- numero, lat. numerus)
Non (hebr. Noach) po Starom zavjetu,
jedini pravednik u grijenom ljud-
skom rodu, a koji se, po Bojoj od-
redbi, sa svojom obitelji spasio od
sveopeg potopa u tzv. Noinoj arci, i
sa svojim sinovima emom, Hamom
i Jafctom postao praotac dananjeg
ovjeanstva
Nobelova nagrada zavjet koji je, svo-
jom oporukom od 27. XI. 1895., os-
tavio pronalaza dinamita, vedski
kemiar Alfrcd Nohcl (18351896).
On je odredio da se kamate od nje-
govog imetka (44 milijuna franaka)
nakon njegove smrti dijele, kao na-
grada, onim velikanima koji su tije-
kom prole godine najvea dostig-
nua postigli u podruju kemije, fi-
zike, knjievnosti, medicine i odra-
vanja svjetskog mira
Nobelovo praskavo ulje kem. v. ni-
trogliccrin
nobilas (lat. nohilis) plemenit; plemi
nobiles (lat. nobiles) mn. plemii
nobilitacija (lat. nobilitatio) davanje
(ili: podarivanje) plemike titule, pro-
glaavanje za plemia
nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, ple-
miko podrijetlo, plemiki stale,
plemii; plemiki duh
nobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit;
odlian, izvrstan; uzvien, sjajan,
raskoan; otmjen, gospodski; pleme-
nit po roenju, plemeniti
nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemiko
dostojanstvo, plemenitost; noblesse
oblige it. nobles obli (fr.) plemika
titula obvezuje, tj. tko je plemi, taj
se mora plemiki i ponaati
nocija (lat. notio) log. pojam, misao
nodozan
nodozan Gat. nodosus) vornat, vorast,
vornovat, kvrgav; zapleten, zamren
nodozitet (lat. nodositas) vornatost,
vornovitost, vorovitost, kvrgavost;
med. vorasta pritavost
nodulus {lat. nodulus) anat. vori, ko-
ica
nodus Gat. nodus) vor, zaplet; tekoa,
smetnja; med. tvrda oteklina na zglo-
bovima, tkivima i dr., oteklina, izras-
lina; nodus gordijua (lat. nodus gor-
dius) v. Cordijcv vor
noema (gr. noema) fil. predmet mi-
ljenja, miljeno, misao
noetinn (gr. noetikos) fil. koji spada
u podruje miljenja ili spoznaje
noctika (gr. noeo mislim, spoznajem)
fil. znanost o miljenju ili spoznaji
noeza (gr. noesLs) fil. spoznaja, mi-
ljenje, in miljenja, svijest
nokaut (engl. knock udarac, out vani,
izbaen iz igre) port, u boksu: kad
od protivnikovih udaraca (obino u
bradu, eludac ih srce) boksa pad-
ne i bude omamljen te sc za 10 se-
kundi ne moe dignuti i nastaviti
borbu: tehniki nokaut- je kad protiv-
nik ne padne, ah nije sposoban na-
staviti borbu
nokautirati (engl. knock-out) port, u
boksu: pobijediti protivnika nokau-
tom; pren. onesposobiti nekoga za
daljnju borbu
nokdaun (engl. knock udarac, dovvn
oboriti, baciti na zemlju) port, u bok-
su: udarac koji rui protivnika na
zemlju; boksa je u nokdaunu im
padne na zemlju
noksa Gat. noccre koditi, noxa) teta,
krivnja, prijestup; prav. teta koju
neijem imanju nanese neko po sebi
neodgovorno bie, npr. ivotinja
noktnmbul (lat. nox, noctis no, am-
bulare hodati, etati, noctambulus)
med. mjesear; usp. somnambul
noktambulacija {lat. noctambulatio)
med. v. noktambulizam
955 nomadi
noktambulizam Gat. noctambulismus)
med. mjesearstvo; usp. somnambu-
lizam
nokturno (lat. nocturnus) glaz. v. not-
turno
nokturnus (lat. nocturnus noni sc.
cantus pjesma) kod katolika: nona
misa, nona pjesma u samostanima,
nonica
nokuta (lat. noctua) zool. sova, sovu-
ljaga
noledo (tal. noleggio) pom. v. nolo
nolens volens (njem.) htio-nehtio, mi-
lom ili silom
noli me tangere (lat.) nc diraj me, ne
dodiruj me; slik. prikazivanje prizo-
ra kad Krist, us bivi iz groba, kae
Magdaleni: "Ne dodiruj me!" (Iv
20,17); bot. mimoza; med. naziv za
rane. osohito sililitine, koje se lo-
kalnim lijeenjem pogoravaju; glaz.
tremulant na orguljama; pren. stvar
koju je bolje ne dirati
Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli
turbarc circulos meos) "nemoj kvariti
moje krugove!" Po Liviju (XXV.,
31,10) rijei kojima se Arhimed,
udubljen u svoja matematika raz-
miljanja, obratio rimskom vojniku
kad je ovaj provalio u njegovu kuu
i ubio ga
nolo (tal. nolo) pom. uzimanje broda pod
zakup; zakupnina za brod; teret bro-
da, cijena za prijenos tereta
nom de guerre it. nom d' ger (fr.) "rat-
no ime", lano ime koje su uzimali
vojnici-najamnici, nadimak; lano
knjievniko ime, pseudonim
nom de plume it. nom ' plim (fr.) v.
nom de guerre
noma (gr. nemo pasem, nome paa)
med. vodeni rak (zarazna bolest koja
se javlja u obliku rane na obrazima
i drugim dijelovima lica, osobito kod
slabane i boleu iscrpljene djece)
nomadi {gr. Nomades, nome paa) mn.
pastirski narodi bez stalnog boravi-
nomadizirati
ta koji, mijenjajui panjake, lutaju
sa svojim stadima, osobito kod Ara-
pa i Turaka
nomadizirati (gr. nomas, lat. noma-
disare) lutati, skitati; ivjeti nomad-
skim ivotom
nomadski (gr. nomadikos) skitniki,
lutalaki, bez stalnog boravita
nomantija (lat. nomen ime, gr. man-
tcia proricanje) proricanje sudbine iz
slova od kojih se sastoji neko ime
nomen Gat. nomen} ime, naziv; gram.
rije koja oznaava neku stvar (no-
men substantivum) ih osobinu i svoj-
stvo neke stvari (nomen adjnctivum);
mn. nomina
nomen est omen (lat) ime je znak,
predznak, tj. esto ve samo ime sa-
dri veliko znaenje, pokazuje bitnu
osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad
je netko drag pa se zove Draen itd.
nomen gen lile (lat) narodno ime, npr.
Hrvat, Francuz itd.
nomen materiale it. nomen mate-
rijale (lat.) gram. gr a divno ime, gra-
divna imenica, npr. voda, kamen, zla-
to, drvo itd.
nomen patronvmicum it nomen pa-
tronimikum (lat) oevo ime, prezi-
me napravljeno po oevom imenu,
npr. Petri po imenu oca Petra
nomen proprium it. nomen propri-
jum (lat.) gram. vlastito ime (zemlje,
osobe itd.)
nomenklator (lat. nomenelator) kod
Rimljana: rob koji je svom gospodaru
kazivao imena onih koje bi sretali;
Otuda: popis iinena bez ikakvog dalj-
njeg objanjenja, registar imena
nomenklaura (lat. nomenelatura) zbir-
ka tehnikih izraza, skup uobiajen-
ih imena i naziva u nekom znan-
stvenom podruju; bot, zool. utvren
nain davanja naziva biljnim i ivo-
tinjskim vrstima s latinskim ili lati-
niziranim rijeima, koje iskljuuju
956 nominalizam
promjenjivost ivih jezika a razum-
ljive su i zajednike svim narodima
nomina (lat. nomina) mn. imena, na-
zivi; nomina sunt ocliosa it. nomina
sunt odioza (lat.) citat iz Ciceronova
govora "Za Scksta Roscija"; imena su
mrska, imena treba izbjegavati (tj.
kad sc govori o moralu i kude mane,
poroci i si., bolje je i uputnije, navo-
dei primjere o tome, ne spominjati
imena)
nominncija (lat. nominatio) imenova-
nje: nominatio auctoris it. nomina-
cio auktoris (lat.) u graanskom pro-
cesnom pravu: pravo optuenog da
odredi svog zastupnika
nominala Gat. nomen ime, nominalis
imenski) v. pod nominalan
nominalan (lat. nominalis) koji se tie
imena, imenski; po imenu, nazovi;
nominalna vrijednost ili nominala
bank. imenska, nazivna. oznaena
vrijednost tj. vrijednost tiskana ili
utisnuta na novcu, vrijednosnim pa-
pirima i dr. (supr. stvarna, realna
vrijednost): nominalna definicija log.
definicija koja, pored istog obja-
njenja rijei, ne zamjenjuje samo tu
rije, nego daje i znaenje rijei; no-
minalna distinkcija razlikovanje zna-
enja rijei; nominalni iznos na-
znaeni iznos; nominalni katalog po-
pis knjiga po abecednom redu imena
pisaca
nomlnalisti (lat. nomen) mn. pristae
nominalizma u filozofiji i ekonomiji;
supr. realisti
nominalizam (lat nomen ime) 1. fil.
skolastiko shvaanje po kojem su
opi pojmovi (univerzalije) samo ri-
jei, imena, koja slue kao oznake
za stvari i njihova svojstva i, osim
toga apstraktnog i misaonog, ne
oznaavaju nita stvarno (supr. rea-
lizam); 2. u nacionalnoj ekonomiji;
gledite po kojem novana jedinica
nije odreena koliina vrijedne ko-
no mi na t
vino, nego odredena koliina aps-
traktne kupovne i platene moi koja
moe biti predstavljena i predmetom
koji, sam po sebi, nema nikakve po-
sebne vrijednosti, kao to je. pri-
mjerice, papirnati novac (supr. meta-
lizam)
nominat (lat. nominatus) imenovani.
novopostavljeni
nominativ (lat. nominativus sc. casus)
gram. prvi pade, nazivni pade, pa-
de koji u reenici pokazuje gra-
matiki podmot (subjekt) ili prirok
(predikat), ako je taj prirok ime
nominatori (lat. nominatores) prav.
osoba koja mjerodavnoj vlasti pred-
lae jednog ovjeka za staratelja ma-
loljetniku koji je ostao bez staratelja
primajui istodobno na sebe i odgo-
vornost za njega
nnmo- (gr. nomos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: zakon
nomodidakt (gr. nomos, didaktos
uen) poznavatelj zakona, pravnik
nomofilaks (gr. nomos, fylax uvar)
uvar zakona, onaj koji se brine da
sc zakoni primjenjuju kako treba
nomograf (gr. nomos, grafo piem) pi-
sac zakona, sastavlja zakona, zako-
nodavac, skuplja zakona
nomografija (gr. nomos, grafia pisa-
nje) pisanje zakona, zakonodavstvo
nomokanon (gr. nomos, kanon pra-
vilo, propis) zbirka dravnih i crkve-
nih zakona; u Grko-pravosl. crkvi:
knjiga crkvenog prava koju je oko
883. izradio patrijarh Focije
nomokracija (gr. nomos, kratia vla-
davina, vlast) vladavina zakona, dr-
avno ureenje u kojem vladaju za-
koni, kao kod starih Izraelaca
nomokratska vladavina v. nomokra-
cija
nomologija (gr. nomos. logia znanost)
vjetina donoenja zakona; fil. zna-
nost o zakonima zbivanja
957 non posmus
nomomah (gr. nomos, machomai bo-
rim se) onaj koji se bori protiv za-
kona, koji napada zakon
nomomnhija (gr. nomos, machomai
borim se) borba protiv zakona, napa-
danje zakona
nomos (gr. nomos) zakon, uredba, od-
redba, obiaj; glaz. melodija, napjev,
glazbeno djelo kod starih Grka koje
se izvodilo na kitari ili flauti
nomoteletika (gr. nomos, telos iz-
vrenje) znanost o odravanju i pri-
mjenjivanju zakona; crkvena disci-
plina
nomotet (gr. nomothetes) onaj koji do-
nosi zakon, zakonodavac
nomotetiki (gr. nomolhetikos) zako-
nodavstvom, koji sc tie zakono-
davstva, zakonodavni; po Winel-
handu, prirodne znanosti su nomo-
tetike zato to one obuhvaaju u
"prirodne zakone" doga daje u prirodi
koji se stalno ponavljaju na isti na-
in (supr. idiografski)
nomotetika (gr. nomothetike) dono-
enje zakona, zakonodavstvo, vje-
tina donoenja zakona
nomotezija (gr. nomothesia, nomos
zakon, tithemi postavljam, stavljam)
donoenje zakona, zakonodavstvo
non (lat. non, fr. non) ne
non bis in idem (lat.) prav. v. ne bis
in idem
non likvet (lat. non liquet) v. likvet
non multa, sed multum posl. v. multa
non plus ultra (lat.) ono to je najvie
i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek plus
ultra
non posmus (lat. non possumus) "ne
moemo", formula kojom rimska ku-
rija odbija razne zahtjeve svjetovnih
vlasti koji su u suprotnosti s dog-
mama Kat. crkve (ovu formulu je pr-
vi upotrijebio papa Klement VII. od-
bijajui dati rastavu braka Henriku
VIII.)
non uzus
non uzus (lat. non usus) prav. ncuobi-
ajcnost primjenjivanja nekog prava
nona (lat.) 1. glaz. deveti ton po redu
(poevi od osnovnog tona)
nona (lat nonna, fr. nonnc) 2. kod ka-
tolika: redovnica, opatica; zool. duv-
na, noni paunovac (vrsta nonog lep-
tira ija gusjenica pustoi borove i
omorikove ume)
nona (tal. nona) 3. med. neodoljivi na-
gon za spavanjem koje moe trajati
po nekoliko dana, pa i tjedana (obi-
no nastaje kao posljedica gripe)
nonagenarijus (lat nonagonarius) dc-
vedesetogodinjak, ovjek od 90
godina
nonagon Gat. nonus deveti, gr. gonia
kut) geom. mnogokut s 9 kutova,
deveterokut
nonandrija (lat. nonus deveti, gr.
aner. andros mu, ovjek) mn. bot
biljke a devet pranikih niti na mu-
kom cvijctu; prid. nonandrian
None (lat. none) mn. u starorimskom
kalendaru: peti dan u svim mjese-
cima, osim u oujku, svibnju, srpnju
i listopadu (u kojima je bio sedmi
dan); nazvane po tome to su uvijek
bile devet dana bile prije ida
nonegzistencjja (lat nonexistentia) fil.
nepostojanje, nesivarnosl
nonen-akord (lat. nona deveta, tal.
accordo) glaz. petozvuk, tj. istodobno
zvuanjc pet tonova jedne skale, i
to: osnovnog tona, njegove terce,
kvinte, septime i none
nonens (lat. nonens, non ens) fil. ne-
stvar, nita, stvar koja ne postoji niti
moe postojati; non eniis nuUa sunt
praedicata it. non entis nula sunt
predikata (lat) ono to ne postoji ne-
ma nikakvih oznaka
nonentitet (lat. nonentitas) fil. nepo-
stojanje, nitavilo, nita
nonet (tal. nonetto) glaz. kompozicija
za devet glasova
noneto (tal. nonetto) glaz. v. nonet
958 nonvaler
nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) de-
veti dan dekade u nekadanjem
franc. republikanskom kalendaru;
usp. dekada
nonijus po Portugalcu Pedru Nunezu
(14921577) nazvano mjerilo podije-
ljeno na dijelove metra (obino na
milimetre), du kojega se moe po-
micati drugo mjerilo na koje je pre-
nesena duzina od devet podjeljaka
prvog mjerila, i ona (tj. duina) podi-
jeljena na deset jednakih dijelova te
se moe neto izmjeriti tono na de-
sete dijelove milimetra; isto mjerno
naelo prirrgcnjujc sc i na mjerenje
desetih dijelova i kod mjerenja ku-
tova, du limbusa pomie se pomo-
ni nonijusni luk (stvarni izumitelj
ovog instrumenta je P. Vernier 1631.
pa ga esto zovu i po njemu: vernije)
nonkomformisti Gat. non ne. confor-
mis suglasan, istolik) mn. engleski
protestanti koji ne pripadaju vlada-
juoj episkopalnoj Crkvi; disenteri,
prezbiterijanci, independenti
nonopstancija (lat. nonobstnntia) po-
velja (ili: akt) o ponovnom postavlja-
nju ili o ponovnom uspostavljanju
nonparel (fr. nonpareille) bez premca,
bez ravnog sebi; tisk. vrsta najsitni-
jih tiskarskih slova od tipografskih
toaka; uope naziv za sve stvari koje
se odlikuju svojom posebnom vrijed-
nou, npr. velik hriljant, vrsta uskih
svilenih vrpci itd.
nonsens (lat. non-sensus) besmislica,
glupost, ono to nema nikakvog smi-
sla
nonalantan (fr. nonehalant) nehajan,
nemaran; bezbrian
nonalantnost (fr. nonehalance) ne-
marnost, nehajnost; bezbrino st
nonvalencija (lat. nonvalentia) trg.
nesposobnost plaanja
nunvaler (fr. nonvaleur) bezvrijednost;
stvar ili imanje koje ne donosi pri-
hoda; neprinosnost, neunosnost; vri-
noogonija
jednosni papiri koji ne donose nika-
kve prihode
noogonija (gr. noos razum, gone ra-
anje) log. nauavanje ili znanost o
nastajanju pojmova
noohirija (gr. noos razum, chcir gen.
cheiros ruka) nasilje nad neijim du-
hovnim sposobnostima, zloin izvr-
en nad neijim duevnim ivotom
noologija (gr. noos razum, logia) fil.
nekad: znanost o duevnom ivotu,
psihologija; po Gomperzu, dio filozo-
fije koji se bavi problemom milje-
nja
noologist (gr. noos razum, logos) fil.
po Kantu, svaki mislilac koji smatra
da spoznaje, neovisno od iskustva,
imaju svoj izvor u razumu (Platon);
supr. empirist (Aristotel)
nooloki (gr. noos razum, um, logos
rije, odnos) fil. koji se odnosi na duh,
koji je samostalan, aktivan, stvara-
laki i napredan izvor duhovnog i-
vota; supr. psiholoki
noostereza (gr. noos razum, steresis
gubitak) med. gubitak svijesti pod
utjecajem opojnih sredstava
nop (niz. nop. fr. nope) vori u vunenoj
tkanini (suknu, ohi)
nopalin (meks. nopalli) crveno obojena
tvar, griiniz, crvena boja
nopovati (fr. noper) istiti tkaninu, suk-
no, ohu od voria
norija (p. noria) kota za navodnja-
vanje polja u panjolskoj
norki (rus.) mn. krzna mladih polarnih
lisica u Rusiji
norma (lat. norma) pravilo, propis, mje-
rilo, osnova, naelo rada, razmjer
neega; utvrena mjera (ili: koliina)
rada; tisk. skraeni naslov knjige pri
dnu svakog novog tiskanog arka; ad
normam (lat.) prema pravilu, po pro-
pisu
norma!n (lat. normalis) geom. okomica,
tj. linija pod pravim kutom spute-
na na neku liniju ili plohu
959 normativan
normalan (lat. normalis) koji odgovara
pravilu, pravilan, propisan, redovan,
prirodan; uzoran, za primjer, primje-
ran; mat. okomit, ortogonalan; pren.
duevno i tjelesno zdrav, npr. nor-
malan ovjek
normalije (lat. normalia) mn. osnovni
oblici; uzorni crtei, uzorne skice,
uzorni obrasci
normalitet (lat. normalitas) stanje koje
odgovara propisima ili pravilima,
redovito stanje; stanje potpunog du-
evnog i tjelesnog zdravlja
normalka (lat. normalis) ped. v. nor-
malna kola; takoer: osnovna kola
normalna brzina teh. srednja brzina
stroja
normalna mjera propisana mjera, os-
novna mjera
normalna kola uzorna kola, kola u
kojoj se radi po najpriznatijim i naj-
boljim nastavnim metodama; nor-
malka
normalna teina tono utvrena i pro-
pisana jedinica teine prema kojoj se
odreuju sve ostale teine
normalni kolosijek pun i propisan raz-
mak izmeu eljeznikih tranica od
1,435 m (za razliku od uskog i nad-
normalnog kolosijeka)
normalno pravo prirodno pravo, pravo
kojem je podrijetlo u razumu
normalno vrijeme jedinstveno vri-
jeme, ono koje vrijedi za eljeznice
normalnost (lat. normalitas) v. nor-
malitet
Normani (germ. Normannen, Nord-
manen) mn. "ljudi sa sjevera", ime
germanskih stanovnika Skandinav-
skog poluotoka koji su od VII. do XI.
st. u Europi bili poznati kao gusari
i pomorci
normativan (lat. normativus) koji slui
kao pravilo, koji postavlja pravila ili
propise; koji propisuje to treba i
kako treba neto raditi (usp. norma);
normativne znanosti logika, etika i
normiranje
estetika, pedagogija, pravna znanost
i politika ;kao primijenjena socio-
logija), zato to se one, uz ostalo, ba-
ve i normama miljenja, htijenja,
umjetnikog shvaanja, odgoja i dru-
tvenog ivota; normativne odredbe
osnovne odredbe
normiranje (lat. normare) utvrivanje,
sreivanje, reguliranje; propisivanje,
odreivanje, usklaivanje a pra-
vilima, usklaivanje s propisima
normirati (lat. normare) utvrditi os-
novna pravila ili propise; prilagoditi
(ili: prilagoavati) prema pravilima
ih propisima (npr. cijene ivenih na-
mirnica); srediti, propisati, utvrditi,
regulirati, odrediti uinak, odrediti
koliinu rada koji se mora obaviti u
zadanom vremenu
Norne (nord. norn) u skandinavskoj mi-
tologiji: boice sudbine (Urda Biv-
a, Naranda Sadanja i Skulda
Budua)
nornik (rus.) mlada polarna lisica ije
je krzno (norki) vrlo cijenjeno
noselija (gr. noseleia) med. bolelji-
vost, slabunjavost; njega bolesnika;
bolnica
nosema (gr. nosos, nosema bolest) vet.
opasna bolest odraslih pela koju iza-
ziva nametnik Nosema apis dolazei
s hranom u pelin crijevni trakt
nosetiologija (gr. nosos bolest, aitia
uzrok, logia znanost) med. znanost o
uzrocima bolesti
noso- (gr. nosos) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: bolest
nosodohij (gr. nosos, docheion prihva-
tite) v. nosokomij
nosofobija (gr. nosos, fobos strah)
med. strah od bolesti, hipohondrija
nosogenjja (gr. nosos, gennao rodim,
raam, stvaram) v. nosogonija
nosogeografija (gr. nosos, gr. zemlja,
grafia opis) med. prikazivanje zem-
ljopisne i klimatske rairenosti bo-
lesti, zemljopis bolesti
960 nostrifikacija
nosogonija (gr. nosos, gonos roenje,
podrijetlo) med. postanak bolesti, za-
etak bolesti
nosograf (gr. nosos, grafo opisujem)
onaj koji se havi opisivanjem bolesti
nosografija (gr. nosos, grafia opis) opi-
sivanje bolesti
nosokomij (gr. nosokomeion bolnica)
bolnica
nosokomij a (gr. nosos, komizo nje-
gujem) med. njega bolesnika
nosolog (gr. nosos, logos) med. znan-
stvenik koji detaljno prouava po-
jedine bolesti; patolog
nosologija (gr. nosos. logia) med. zna-
nost o bolestima; patologija
nosoloki (gr. nosos, logikos) med. koji
se tie znanosti o bolestima; pato-
loki
nosomanija (gr. nosos, mania poma-
ma, ludilo) med. umiljanje bolesti
nosonomija (gr. nosos, nomos zakon)
med. znanost o zakonima postanka i
razvitka bolesti
nostalgian (gr. nostos povratak u za-
viaj. algos bol) koji se tie tuge za
zaviajem; koji tuguje za rodnim
krajem
nostalgija (gr. nostos povratak u zavi-
aj, algos bol) tuga za zaviajem, e-
nja za rodnim krajem; pren. enja
za neim to nam je nekada bilo ve-
oma drago i ugodno; nostomanija
nostomanija (gr. nostos povratak u
zaviaj, mania pomama, strast) v. no-
stalgija
nostrat (lat. nostras, nostratis) naije-
nac, zemljak
nostrificirati (lat. nostrificare) uiniti
svojim ili naim; usvojiti, priroditi,
primiti u graanstvo, dati nekome
graanska prava; priznati svjedod-
bi neke strane kole ravnopravnost
sa svjedodbom istovrsne tuzemne
kole
nostrifikacija (lat. nostrificatio) u dvo-
jenje, primanje u graanstvo; da-
not-adresa
vanje ravnopravnosti svjedodbi ne-
ke strane kole sa svjedodbom tu-
zemne kole iste vrste
not-aresa (njem. Not nuda, fr. ad-
rcsse) trg. adresa u nudi, adresa tr-
govake; klie koja se stavlja na mje-
nicu za sluaj da mjenini trasat ne
plati mjenicu
not-bremza (njem. Not-bremse) na vla-
kovima: konica koja se upotreblja-
va samo u sluaju opasnosti
not-signal Gat. Not, signale) znak koji
upozorava na opasnost
nota (lat.) smak, oznaka, podsjetnik; pis-
mena primjedba, zabiljeka, napo-
mena radi dopune i objanjenja ne-
kog mjesta u knjizi; u diplomaciji:
formalno priopenje jedne vlade dru-
goj; trg. kratak raun, privremena
priznanica, zabiljeka koja slui kao
potvrda o prijaznu robe; banknota;
glaz. odreeni znak kojim se biljee
pojedini tonovi, glazbeno pismo;
ocjena (u koli); nota caratteristica
it. nota karakteristika (tal.) ton ko-
jim jedno glazbeno djelo poinje;
prima nota osnovna knjiga, trgo-
vaka knjiga u koju se unose dnevni
poslovi; uzeli neto ad notam (lat. ad
notam) uzeti zabiljeku, primili k
znanju, zapamtiti
nota bene Gat.) zapamti! znaj! imaj na
umu! notabene im. znak za podsje-
anje. pribiljeka koja sluzi kao pod-
sjetnik
notabilan (lat. notabilis) vien, ugle-
dan, znamenit, znaajan, utjecajan
notabilitet (lat. notabilis) videnost,
uglednost, utjecaj nosi, znaaj, ugled;
notabiliteti mn. najuvaenije (ili: naj-
uglednije) osobe drave ili grada,
prvaci
notacija (lat. notatio) biljeenje, ozna-
avanje, primjeivanje; glaz. pisanje
nota
notalgija (gr. notos leda, algos bol)
med. bol u leima
Notre-Damc
notar (Jat. notarius) prvobimo: brzopi-
sac, onaj koji pie pomou kratica ili
znakova (notae), pisar
notnrijat (lat. notariatus) sluba i mje-
rodavnost notara
notat (lat. notatum) biljeka, pribi-
ljeka, napomena, primjedha
note (lat. notae) mn. od nota = muzika-
lije
notenplan (lat. nota, planus, njem.
Notenplan) glaz. pet linija na kojima
se piu note
notes (lat. notitia, fr. notes mn. od note
nota, pribiljeka) biljenica, depna
knjiica za sitne pribiljeke
notica (lat. nota) mala biljeka, kratka
vijest, kratko priopenje
notificirati (lat. notus poznat, facere
uiniti, notificare) objaviti, objavlji-
vati, proglasiti, proglaavati, oglasiti;
priopiti, priopavati, dostaviti, do-
stavljati, izvijestiti, izvjetavati
notifikacija (lat. notificatio) objavljiva-
nje, proglaavanje; objava, proglas,
oglas; priopenje, izvjetaj
notifincctura (lat. notificetura) v. noti-
fikacija
notiologijn (gr. notios vlaan, logia)
v. higrologija
notiometar (gr. notios vlaan, metron
mjera, mjerilo) v. higrometar
notirati (lat. notare.) biljeiti, ubiljeili,
zapisati; trg. unijeli u knjigu, uknji-
iti
notist (lat. nota) glaz. pisac nota, onaj
koji iz partiture ispisuje note za po-
jedine glasove
notograf (lat. nota, gr. grafo piem)
glaz. sprava koja odmah pie note
djela koje sc svira na glasoviru
notoran (lat, noscere upoznati, pozna-
ti, notorius) opepoznat, javan
notorijetet (lat. notorietas) opepo-
znatost, opepoznata stvar
notornost (lat. notorietas.) v. notorijetet
Notre-Dame it. notr-dam (fr.) Majka
Boja, Gospa, Bogorodica: crkva po-
notummo
svedena Bogorodici; ime glasovite
katedrale Majke Boje u Parizu
noturnino (tal. notturnino) glaz. v. no-
turno
noturno (tal. nottumo) glaz. nona ili
veernja pjesma: serenada, podokni-
ca; obino: glasovirska kompozicija
sanjalakog karaktera (najznaajniji
predstavnik Chopin)
notus (gr. nothos izvanbrani, lat.
nothus) 1. izvanbrani sin, kopile
notus (gr. notos, lat. notus} 2. juni
vjetar ili, tonije, jugozapadni vjetar
noumenon (gr. noumenon) fil. stvar
koja (ili: bie koje) se ne moe opaziti,
nego samo razumom zamisliti, po-
jam bez predmeta koji bi mu odgo-
varao u iskustvu; ideja kojoj u
stvarnosti ne odgovara nita: supr.
fenomenon
nova (lat. nova) mn. nove stvari, novine,
novosti; usp. noviteti; jed. astr. nova
zvijezda (stajaica)
novacija (lat. novatio) prav. obnavlja-
nje, ponitavanje jedne zakonske
obveze time to umjesto nje slupa
na snagu druga; zamjena jedne is-
prave drugom
novantiki (lat. novus nov. fr. antique
starinski) izraen sada, ali po sta-
rom, osobito klasinom ukusu
novantikc (lat. novus nov, fr. antiques
starine) mn. nove stvari izraene po
starom, osobito klasinom ukusu
novator (lat. novare uvodili novine)
onaj koji uvodi nove ideje i metode
rada u nekom podruju pridonosei
time kvalitativnom i kvantitativnom
unapreivanju neke vrste rada
noveento (tal. nove cento devet sto-
tina) umj. izraz za umjetnost XX. st.
Gikovnu, arhitekturu i glazbu)
novela (tal. novella, lat. novellus nov)
"mala novina" 1. lit, prvobitno: lako
i lijepo isprian dogadaj koji irna dra
neega novog (veliki majstor u ovoj
vrsti je Roccacio sa svojom zbirkom
962 novokain
novela Decameron); manja pripovi-
jetka u prozi koja se, za razliku od
romana koji prikazuje opirnu i slo-
enu sliku vremena i ivota, ogra-
niava na samo jedan dogadaj iz
ivota glavnog junaka, ili na samo
jednu crtu iz ivota i karaktera, dok
se osLali likovi i sporedne radnje
samo usput spominju i nagovjeuju;
2. prav. mn. novele (tj. constilutiones
odredbe) nove odredbe ili zakoni Jus-
tinijanovi nakon objavljivanja dru-
gog Kodeksa (jedan dio Corpus juri);
3. naknadne izmjene i dodaci jednom
zakoniku
noveleta (tal. novclletta) lit. mala pri-
povijetka, novelica: glaz. malo glaz-
beno djelo napravljeno u sasvim slo-
bodnom obliku (kakve je prvi kom-
ponirao Robert Schuman)
novelist (tal. novellista) lit- pisac no-
vela; ljubitelj novosti, raznosa novih
vijesti, brbljavac
novelistiki (tal. novella) lit. napisan
u obliku novele
novelti (engl. novoltv) trg. novost,
novitet, nov trgovaki artikl
novembar (lat. novem devet, novem-
bar} deveti mjesec u kalendaru sta-
rih Rimljana; danas: jedanaesti mje-
sec, studeni (ima 30 dana)
novicijat (lat. noviciatus) kunja, raz-
doblje koje onaj koji eli stupiti u
neki sveeniki red mora provesti
kao iskuenik ili pripravnik (novi-
cijus), a koje obino traje jednu do
dvije godine (kod katolika)
novicijus Gat. novicius) novak, poet-
nik; u Katolikoj crkvi: samostanski
iskuenik, pripravnik za redovnika
novitet (lat. novitas) novost, novina;
trg. svjea roba, nov trgovaki artikl;
u knjiarstvu: nova, tek objavljena
knjiga
novokain (lat. novus nov, per. koka)
med. sintetika zarajcni za kokain,
slui za lokalnu anesteziju
novum
novum (lat. novum) neto novo; prav.
okolnost koja, nakon ve zavrenog
pravnog postupka, daje povoda po-
kretanju drugog postupka
Novum testament um (lat.) Novi za-
vjet, jedan od dva dijela Biblije ili
Svetog pisma
novus (lat.) pr. nov; im. novak; homo
novus (lat.) novi ovjek, novak, sko-
rojevi
nubekula (lat. nubecula) med. oblaak,
bijela pjega u ronici (oka); nefelion
nubelist (fr. nouvelliste) raznosa no-
vih vijesti; novinarski suradnik
nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju;
stasao za enidbu
nubilitet (lat. nubilitas) stasalosl, spo-
sobnost za stupanje u brak
nubilozan (lat. nubilosus) oblaan, mu-
tan. tmuran, natmuren
nudisti (lat. nudus gol) mn. pristae
pokreta goliavosti, goliav ci; usp.
nudizam
nuditet (lat, nuditas) razgohenost, go-
lotinja; slika ih kip golog ljudskog
tijela, gola figura
nudizam (lat. nudus gol) 1. nauavanje
po kojem bi tjelesnoj i moralnoj hi-
gijeni najbolje odgovaralo kad bi sc
ljudi kretali i bavili portovima u
prirodi potpuno ili djelomice goli: 2.
kult golotinje, pokret koji tei oslo-
boditi ovjeka predrasuda i stida od
golog ljudskog tijela
nudi (njem. Nudcl) valjuak od brana
i krumpira
nudlvalger (njem. Nudelvvalker) valjak
za razvijanje tijesta, valjalo, rasuka
nudus (lat. nudus) gol, razgolien
nugacitet (lat. nugacitas, nugax aljiv)
lakrdijatvo, ruganje
nugat (fr. nougat, lat. nux orah) kola
od oraha ili badema (kod nas poznat
pod imenom francuski nugat)
nuklearan (lat. nuclearis) bot. zool. fiz.
jezgreni, jezgrin; nuklearno fizika
grana suvremene fizike koja se bavi
96-3 nulLii poena sine lege
prouavanjem svojstva atomske jez-
gre; nuklearna energija jezgrena
energija atoma
nukleolus (lat. nucleolus) zool. bot. jez-
grica
nukleus (lat. nude us) 1. zool. bot. jez-
gra stanice: 2. fiz. jezgra atoma
nuklid (lat.) skup svih atoma oredenog
rednog i masenog broja (poznato ih
je vie od 1600)
nuks (lat. nux) orah, ljenjak; in nuce
(lat.) zbijeno u orahovu ljusku, tj.
ukratko, zbijeno, saeto; nux vomica
it. nuks vomika (lat.) med. pasji
orah, sjeme istonoindijskog drveta
(Strvchnos nux vomica) koje izaziva
povraanje
nula (lat. nulla) mat. nitica, znak koji
oznaava niticu ili nedostatak jed-
nog broja; pren. vrijednost jednaka
nitici, nitavilo
nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiri-
tualisti koji tvrde da dua, kao ne-
tjelesno bie, ne moe postojati u jed-
nom ogranienom prostoru kao to
je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci
nulificirati (lat. nullificare) ponititi,
ponitavati, staviti (ili: stavljati) iz-
van snage, proglasiti nevaljanim,
ukinuti, ukidati; izjednaiti s ni-
ticom, potcijeniti
nulifikacija (lat. nullificatio) ponita-
vanje, ponitenje, stavljanje izvan
snage, ukidanje
nulipara (lat. nullipara) ena koja jo
nije raala, nerotkinja; supr. multi-
para
nulite (lat. nulla) vorite nekog su-
stava izmjenine elektrine struje u
kojem vlada potencijal Zemlje
nulitet (lat. nullitas) nitetnost, neva-
nost, nevrijednost, gubitak zna&ij-
nosti ili vrijednosti
nulla poena sine lege it. nula pena
sine lege (lat.) nikakva kazna bez za-
kona; prav. naelo zakonitosti u po-
gledu kazne po kojemu se kazna mo-
nulla ratione
e utvrditi samo zakonom i primi-
jeniti jtnlino na djela za koia je zakon
unaprijed propisao kako e hiti ka-
njena
nulla ratione il. nula racione (lat.) ni
na koji nain, nikako, nipoto
nulti (lat. nulla nitica) mat. koji ima
kazaljku nula (tj. lan niza), npr. a5,
X,,. y0 itd.; nulti meridijan nulti pod-
nevnik, zem. meridijan, podnevni k,
koji prolazi kroz poetak obiljea-
vanja duina, greemvichki meridijan;
fiz. apsolutna nula toka tempera-
ture je na 273C
nulto-valentan (lat. nullus nijedan,
valere vrijediti) kem. koji se ne spaja
s drugim elementima (takvi su, npr.
helij, neon, kripton, ksenon i radon)
numaran (lat. nummarius) novani
numen (lat. numen) izraz kojim su
Rimljani obiljeavali bogove, silu
boanstva, velianstvenu i udesnu
mo boanstva; boanstvo, velian-
stvo
numenalan (lat. numen boanstvo) bo-
anstven, velianstven, udesan
numenon (gr. noumenon) fil. pogreno
mjesto, noumenon
numer (lat. numerus, njem. Nummer)
broj
numeracija (lat. numeratio) mat. bro-
jenje, izgovaranje brojeva; udaranje
brojeva, obiljeavanje brojevima; nu-
meriranje
numerale (lat. numerale, sc. nomen)
gram. broj, rije koja oznaava broj;
mn. numeralia
numeralia (lat.) mn. gram. v. numerale
numerativ (lat. numerativum) gram.
v. numerale
numerator (lat. numerator) mat. broj-
nik (kod razlomaka); sprava za uda-
ranje (ili: biljeenje) brojeva po redu
Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv 4.
knjige Mojsijeve zato to poinje bro-
jenjem izraelskih plemena
9H4 numizmatika
numerian (lat. numerus) koji se lie
brojeva, brojni; brojem izraen
numeriko rainalo stroj za obav-
ljanje raunskih operacija s broje-
vima izraenim znamenkama
numerirati (lat. numeraro) brojiti; uda-
rati brojeve, obiljeili (ili: obiljea-
vati, oznaavati) brojevima (pred-
mete, stranice u knjizi i si.); trg. ci-
jene robi oznaiti slovima ili kakvim
drugim, samo trgovcu poznatim zna-
cima na samoj robi
numero Gat, numero) prema broju, pre-
ma cifri; aub numero (lat.) pod bro-
jem. tj. pod rednim brojem, npr: 1.,
2., 3. itd.
numerozan (lat. numerosus) mnogo-
brojan, est; ret. milozvuan, harmo-
nian, ritmian
numerozitet (lat. numerositas) mnogo-
brojnost, velik broj, masa, gomila;
ret. ritmika milozvunost govora
numeroznost Gat. numerositas) v. nu-
mero z i te t
numerus Gat- numerus) broj; brojka,
cifra; gram. tj. jednina (singular),
dvojina (dual) i mnoina (plural);
glaz. takt, melodija; ret. govorniki
ritam, blagoglasnost
numerus clausus it. numerus klau-
zus (lat.) "zatvoren broj", odredba po
kojoj se u neku slubu, na neku pri-
redbu itd. moe primili samo odreden
broj slubenika ili sudionika
numifilacij Gat- nummus novac, gr.
fvlatto uvam) zbirka novca, osobito
starinskog
numinozan (lat. numen) v. numenalan
numizmatiar (gr. nomisma novac,
lat. numisma) onaj koji se bavi skup-
ljanjem i prouavanjem starinskog
novca i starinskih medalja
numizmatika (gr. nomisma novac, lat.
numisma) znanost koja se bavi prou-
avanjem starinskog novca i starih
medalja; dijeli se na: staru numizma-
tiku koja prouava doba do Zapad-
numizmatograf
nog Rimskog Carstva, srednjovje-
kovnu koja poinje s Bizantom i nov-
cem iz vremena seobe naroda, i mo-
dernu koja poinje a renesansom;
prid. numizmatiki
numizmatograf (lat. numisma. gr.
grafo piem) onaj koji se bavi opisiva-
njem atarinskog novca i starinskih
medalja, spomenica
numizmatografija (lat. numisma, gr.
grafia opis) opisivanje starinskog
novca i starinskih medalja; prid. nu-
inizmatografski
numularan (lat. nummularis) koji ima
oblik kovanog novca
numularij (lat. nuinmularius) mjenja
novca, novar
numuliti (lat. nummus novac, gr. li-
thos kamen) mn. geol. naslage vap-
nenca, pjeanika i dr. u kojima se
nalaze mnogobrojni ostaci nekada-
njih organizama, osobito pueva i
koljki, u obliku novca
mm ime etrnaestog slova hebrejskog i
fenikog pisma (za glas n)
nuncij (lat. nuntium) 2. vijest, izvjetaj.
izvjee; izaslanstvo
nuncij (lat. nunLius) 1. glasnik, vjesnik,
poslanik; osobito: papin izaslanik na
stranom dvoru ili pri vladi neke stra-
ne dravo (potpuna mu je titula: nun-
cius apostolicus)
nuncijacija (lat. nunciatio) objav-
ljivanje, dostavljanje, prijava
nuncijant (lat. nuncians) prav. pot-
kaziva, dostavlja, tuitelj
nuncijat (lat. nunciatus) prav. polka-
zani, dostavljeni, tueni
nuncijatura (lat. nuntialura) zvanje,
mjerodavnost i sjedite papinog iza-
slanika na nekom stranom dvoru, pri
vladi neke strane drave
nundine (lat.) sajmovi odravani u star-
om Rimu svakih devet dana
nunkupaeija (lat, nuncupatio) sveano
imenovanje nasljednika
965 nutus
nunkupativ (lat, teslamentum nuncu-
pativum) prav. oporuna elja iska-
zana usmeno
nunkupativan (lat. nuncupativus) koji
jc izjavljen usmeno, usmeni, npr.
nunkupativna oporuka
nunkupirati (lat. nomine caporc, nun-
cupare) prav. izjaviti neto u zakon-
skom obliku i javno izjaviti; nuncu-
pata voluntas it. nunkupata volun-
tas (lat.) volja iskazana jasno i od-
redeno
nupcijalitct (lat. nuptiae svadba) soc.
odnos sklopljenih brakova neke zem-
lje prema ukupnom broju njezinih
stanovnika, ili prema broju osoba
sposobnih za brak
nupeijalni (lat. nuplialis) svadbeni,
vjenani, brani; pacta nuptialia it.
pakta nupcijaiia (lat.) mn. brani
ugovori
nuraghi megalistike, prapovijesne ku-
le na Sardiniji
nus (gr. nous um) fil. duh, intelekt;
kod Anaksagore: dua svijeta; kod
Platona i Aristotela: dua koja mi-
sli. a po kojoj se ovjek razlikuje od
ivotinje
nutacija (lat. nutatio) klimanje, njiha-
nje: kolebanje; astr. kolebanje Zem-
Ijine rotacijske osi do kojeg dolazi
zbog djelovanja privlane sile Mje-
seca na splotenu Zemlju ija os nije
okomita na ravninu eklipLike, a rav-
nina Mjeseeve putanje nagnula je
prema Zemljinom polutniku; bot.
okretanje biljke prema Suncu
nutricija (lat. nutritio) hranjenje; pre-
hranjivanje, prehrana
nutrijencija (lat. nutricntia) mn. hra-
njive tvari
nutriment (lat. nutrimentum) sredstvo
za prehranu, hrana
nutritivan (lat, nutrilivus) koji hrani.
hranjiv, koji slui za prehranu
nutus (lat. nuere, nutus) mig, dani znak
nuvote
nuvote (fr. nouveautes) mn. novosti,
novino; osobito: modne novosti, stvari
posljednje mode
nuzla (ar. nezle) med. mjehurii u us-
tima
966 nynorsk
nylon (engl) umjetno stvorena rije za
vrstu tkanine izraene od sinteti-
kih vlakana
nynorsk it. ninork (norv.) novonor-
veki jezik. tj. norveki narodni jezik
 Nj
Nj, nj dvadeseto slovo hrvatske latinice
njanci (tal. neanehe) ni, niti
njanja (rus.) uvarica male djece, dadi-
lja, dojkinja; u deminutivu: njanje-
ka i njanjuka
njanjuka (rus.) v. pod njanja
njemuti (starosL) nijem; njemuti Jezik
jezik nijemih (ljudi i ivotinja)
Njerdr (nord. Njordhr) u nordijskoj
mitologiji: bog mora, pomorstva,
bogatstva i obilja uope
njet (rus.) ne, nije
njievo (rus. niego) ne kodi nita, ne
znai nita; nievo
njila (mad.) strijelac, pripadnik ma-
arske faistike organizacije za vri-
jeme Drugog svjetskog rata '
njoki (tal. gnocchi) kuh. mn. valjuci,
knedli, okruglice
nju (engl. new, lat. novus, njem. neu)
nov, skoranji (osobito sc javlja kao
sastavni dio amerikih i engleskih
naziva mjesta, npr. New York, New
Orleans, New Wcstminster; pa New
Delhi i dr.)
njufaundlanac (engl. Nevv-Foundland)
rasa velikih i snanih pasa crno-
sjajne dlake s bijelim pjegama na
grudima; slui za spaavanje utop-
ljenika i odlian je uvar; podrijetlom
je s otoka New Foundlanda (na sjeve-
roistonoj obali Amerike)
njukeri (engl. nevvkerrv) vrsta suri-
namskog pamuka slabije kakvoe
njusboj (engl. news-boy) raznosa, pro-
dava novina
njustovina (mad. nvuszt kuna) krzno
od kune, kunovina
 o
O, o dvadeset i prvo slovo hrvatske
latinice
O kem. kratica za kisik
O. K. it. o ke govorna kratica za ali
correct (engl.) sve je ispravno, u rodu
j obducirati (lat. obducere) u sudskoj
oaks it. ouks (englj port, utrka trogo-
dinjih drijebaca na dva ili vie ki-
lometara
oarion (gr. oarion) anat, malo jaje. ja-
jace; jajnik; ovarij
oarionkus (gr. oarion jajnik, onkos
masa. tjelesina) med. otcklina jajnika
oaritis (gr. oarion jajnik) med. upala
jajnika
oaskop (gr. oon jaje, skopeo proma-
tram) sprava za pregled jaja
oaza (gr. oasis, auasis. koptski ouah.si)
plodim komad zemlje s vodom usred
velikih pjeanih pustinja Afrike, kao
neki kopneni otok u ogromnom pje-
anom moru; pren. udobno odmorite
nakon velikog i napornog posla; prid.
oazni
ob-art kratica za objektivnu umjetnost,
tj. umj. smjer slian pop-artu, samo
dosljednji u predoivani u konkret-
nog
obad (fr. aubade, tal., lat. alba) jutarnja
pjesma trubadura; koncert u zoru u
neiju ast jutarnja serenada, podok-
nica
obadavati (tal. badare osvrtati se na
koga) osvrtali se. marili, posveivati
pozornost
obaudicija (lal. obaudilio) med. glu-
host, gluhoa
ob defeetum it. ob defektum (lat.) zbog
pomanjkanja
obducent (lat. obducens) lij<xhiik koji
otvara i pregledava le radi utvri-
vanja uzroka smrti; usp. obdukcija
medicini: otvoriti i pregledati le radi
utvrivanja uzroka smrti itd.
obdukcija (lat. obduetio) u sudskoj me-
dicini: otvaranje i pregled lea radi
utvrivanja uzroka smrti; obdukcij-
ski izvjetaj slubeni izvjetaj o otva-
ranju i pregledu lea; protokol ob-
dukcije slubeni popis injenica na-
enih i utvrenih prilikom otvara-
nja i pregleda lea
obdulja (tur. ondiil) 1. oklada (na utr-
kama); 2. utrka, osobito konjska
obedijencija (lal. oboedienlia) poslu-
nost, pokornost
obelisk (gr. obeliskos) u starom Egip-
tu; etverokutan, 15 do 20 m visok,
obino iz jednog kamena isklesan
kameni stup koji se pri vrhu suava;
svaki visoki spomenik koji se pri
vrhu suava
obeliznm (gr. obelismos) obiljeavanje
obelusom. oznaavanje sumnjivih
mjesta u starijim izdanjima klasika
obelus (gr. obelos raanj) znak kojim
se obiljeavaju mjesta i izrazi, u sta-
rijim izdanjima klasika, u iju se au-
tentinost ima razloga sumnjati
ober (njem. Ober) v. obcrkelner
oherfeldher (njem. Oberfeldherr) voj.
vrhovni zapovjednik (u njemakoj
vojsci)
oberkelner
oberkelner (njem. Oborkellner) u gosti-
onicama: glavni konobar, glavni kel-
ner, onaj koji naplauje; ober
ohcrliht (njem. Obcrlichl) grad. otvor
za putanje svjetlosti u zatvorene
prostorije (obino na krovu itd.), svjet-
larnik
Oberon (njem. Oberon, fr. Aubcron)
mit. vilinski kralj, mu Titanijin, za-
Litnik prave i iskrene ljubavi; naslov
i tema poznatog romantinog epa
njem. pjesnika Wielanda
obesitas (lat.) prekomjerna debljina
obezitet (lat. obesitas) gojnost
obfirmirati (lat. obfirmare) uvrstiti,
utvrditi, pojaati
obi (jap.) irok pojas japanskoga kimo-
na koji se nekoliko puta ornata oko
tijela te na leima vee u masivan
vor
obit (lat. obitus) sveana obredna slu-
ba Boja umrlom kod katolika; godi-
nja zadunica; dlas obitus (lat.) dan
pogreba
ohituarij (lat. obituarium) popis umr-
lih, osmrtnica
obitus (lat.) propast, smrt; obitus juri-
um it. obitus jurijum (lat.) prav. pre-
stanak ili gubitak odreenih prava
ili polaganja prava zbog zastarjelo-
sti
objekcija (lat. objeciio) primjedba, na-
pomena; prigovor, zamjerka; prepre-
ka
objekt (lat, objeetum) predmet, stvar,
ono to se vidi ili spoznaje, predmet
ili osoba na koju je promatranje us-
mjereno; zadatak, svrha, cilj neke
djelatnosti; gram. predmet, tj. ona
rije u reenici na koju prelazi (ili:
na koju se odnosi) glagolska radnja;
fil. predmet ili sadraj neke misli,
bila ona stvarna (realni objekt) ili
samo zamiljena (idealni objekt);
supr. subjekt
objektacija (lat, obloctatio) uivanje,
zanimanje, zabavljanje, zabava
969 objekti vizam
objektirati (lat. objeetare) v. objicirati
objektitet Gat. objeetum) fil. ono to
za jedan subjekt postoji kao objekt
objektiv (lat, objeetivus) kod optikih
instrumenata (dalekozora, durbina,
mikroskopa i fotografskog aparata):
bikonkavna lea ih kombinacija vie
lea koje skupa djeluju kao zbirna
lea, koja stvara od predmeta proma-
tranja ili snimanja (objekta) stvaran
preokrenut lik
objektivacija (lat. objeetivatio) opred-
meivanje, opredmeenje, injenje
neega predmetom, objektom; psihi-
ki in kod kojeg svijest projicira svo-
je sadraje u vanjski svijet pa ih onda
smatra predmetima vanjskog svije-
ta (npr. kod iluzija i halucinacija);
javljanje stvari po sebi u obliku koji
se moe opaaLi
objektivan (lat objeetivus) objektni, ko-
ji se tie objekta, predmetni; stva-
ran, istinski, koji nije samo zami-
ljen, nego zaista postoji, neovisan o
subjektu i subjektivnom miljenju,
prirode i od interesa subjekta, koji
vrijedi za sva razumna bia. opeva-
ljan; nepristran, pravedan; supr. sub-
jektivan
objektivirati (lat. objeetum) opredme-
titi, opredmeivati. uiniti predmet-
nim, tvorevinu naih osjetila shvati-
ti kao neto (predmet, stvar) to po-
stoji izvan nas i neovisno o nama
objektivisti (lat. objeetum) 11111. fil. pri-
stae objektivizma
objektivitet (lat. objeetum) predmetno-
st, stvarnost; neovisnost o subjektiv-
nim primjesama i utjecajima, nepri-
stranost, pravednost
objektivizam (lat, objeetum predmet)
fil. u teoriji spoznaje: priznanje objek-
tivnih, tj. opevaljanih istina, vrijed-
nosti i normi koje postoje neovisno 0
subjektu koji spoznaje; u etici: smjer
koji, suprotno subjektivizmu, odnos-
no kao njegova dopuna, priznaje i
objektivnost
tei odrediti objektivna mjerila i ci-
ljeve etikog djelovanja; naziv za ten-
denciju prikrivanja drutvene odre-
enosti znanosti i filozofije
objektivnost (lat. objeetum) v. objekti-
vi tet
objicirati (lat. objicere) primijetiti, pri-
govoriti, zamjeriti; odgovoriti, odvra-
titi. suprotstaviti
obkonian (lat. ob, gr. konos stoac)
koji je u obliku stoca okrenutog na-
opako. tj. a osnovicom prema gore
oblacija (lat. oblatio) prinoenje, posve-
ivanje nekomu ili neemu; rtvo-
vanje Bogu ili Crkvi; darivanje, dar,
poklon; posveivanje kruha i vina za
priest
oblata (lat. oblata od offcrre) prvotno:
kruh koji su stari krani donosili
na obrede; kod katolika: sveta pri-
est, hostija, rtveni kruh: list ili tan-
ka ploica od beskvasnog tijesta (pod-
loga za kolae); okrugla markiea od
papira za peaenje pisama, paketa
i dr.
oblatorije (lat. oblaloria) mn. tiskane
trgovake ponude, preporuke i si.
obligacija Gat. obligatio) obveza, obvez-
nost; dug; obveznica, priznanica; obli-
gatio accessoria it. ohligacio akceso-
rija (lat.) prav. sporedna obveza
obligatan (lat. obligatus) vezan du-
nou, obvezan
obligato (tal.) glaz. izraz koji oznaava
da neki glas pripada glavnom glasu,
da slui kao pratnja uz glavni glas
te se, prema tome. ne smije izostav-
ljati; supr. ad libitum
obligatoran (lat. obligatorus) obvezan,
propisan, zakonom utvren i odre-
en, prisilan; supr. fakultativan
obligo (tal.) trg. dug ili obveznost jed-
nog trgovca prema drugom trgovcu;
jamstvo, garancija; biti in obligo =
biti nekome obvezan (ili: duan); dati
za nekoga svoj obligo = jamiti za
nekoga
970 obnubilacija
oblikvitet (lat. ohliquitas) kosost, kosi-
na, nagnulost, nagib; licemjernost,
neiskrenost, okolianje, izlika, ispri-
ka; gram. zavisnost
oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina
oblikvus (lat. obliquus) kos; nakrivljen;
oratia obliqua it. orado oblikva (lat.)
gram. neupravni govor
obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje,
prebrisavanje slova; pren. brisanje iz
pamenja, predavanje zaboravu;
med. zaepljenost, zaptivenost (krv-
ne ile, kanala itd.)
obLiterirati (lat. oblitterarc) brisati, iz-
brisati slova; pren. izbrisali iz pam-
enja, predali zaboravu; med. zae-
piti, zaptivati
oblivioznn (lat. obliviosus) zaboravan
obliantan (fr. obligeant.) usluan, su-
sretljiv, uljudan, ljubazan
oblok (mad. ablak) prozor, okno
oblokueija (lat. oblocutio) proturjeje,
prigovaranje; oblokvij
olilokvij (lat.. ohloquium) v. oblokueija
Oblomov (rus.) v. pod oblomovlina
oblomovtina (rus.) osobina ovjeka
nepokretnog, lijenog, bez volje, po
prirodi dobrog i pitomog, ali od ko-
jega su odgoj i drutvena sredina
uinili gotovana (po Oblomovu, glav-
nom junaku istoimenog romana rus-
kog pisca I. A. Gonarova)
oblong (lat. oblongum) duguljast elvo-
rokut, pravokutnik
oblongan (lat. oblongus) duguljast, du-
guljast i etverokutan
obnoksijacijn (lat. obnoxiatio) prav.
podreenost kojom je onaj koji nije
mogao sam sebe prehranjivati, ili po-
loiti dunu krvarinu, ili nadoknaditi
to je ukrao, sebe ih svoju obitelj jed-
nom formalnom poveljom (lat. eharta
onboxiationis) prodavao nekoj treoj
osobi
obnubilacija (lat. obnubilatio) med. po-
mraenost vida; pomraenost uma
oboa
oboa (fr. hautbois, hoboe) glaz. drveni
puhaki Instrument s otrijim tono-
vima od tonova flaute
oboist (fr. hautbois) giaz. svira oboe;
svira u vojnoj glazbi uope
obol (gr. obolos) starogrki sitan novac,
L'6 drahme; od 183K. grka jedinica
za mjerenje teine = 1/10 drahme =
1 decigram; pren. novi, marija,
lepton
obovalan (lat. obovalis) u obliku jajeta
okrenutog naopako, naopake
obrepcija (lat. obreptio) potkradanje,
dobivanje neega na vjet nain, pri-
jevarom
obrogacija (lat. obrogatio) prav. prijed-
log da se neki zakon ukine ili izmi-
jeni
obrogirati (lat. obrogare) prav. stari
7akon sasvim ih djelomice ukinuli,
tj. zamijeniti ga novim zakonom, ne-
kom zakonu oduzeti punu snagu
obr.st (njem. Oherst) 1. u njemakoj voj-
sci: zapovjednik puka, pukovnik
obrst-lajtnant (njem. Oberst, fr. lieu-
ienant.) u njemakoj vojsci: zastup-
nik pukovnika, potpukovnik
obrusa (gr. obrusos isto zlato, lat.
obrusa) proiavanje zlata pomou
vatre
obs... (lat., fr. obs...) v. pod ops...
obt (lat., fr. obi...) v. pod opi...
obumbracija (lat. obumbratio) sjena-
nje, osjenavanje, zamraivanje
obunacati (tal. abbonacciare) stiati se,
utihnuli (npr. vjetar); smiriti se, pro-
Ijepati sc (vrijeme)
obveneija (lat. obvenlio) susret, sred-
nje. doek: prav. prihodi; dobrovoljni
prilog, porez, osobito crkveni prirez
obvolucija (lat. obvolutio) med. zavija-
nje, zamatanje, ovijanje, povijanje
obvolutan (lat. obvolvere, obvolutus) iz-
vana savijen, ljebast
obvolvencija (lat. obvolventia) mn.
med. lijekovi u obliku zavoja, koji
971 ocu 1 us
razgoliena ili ranjiva mjesta po-
krivaju ljekovitim oblogom
ocean (gr. Okeanos) 2. veliko svjetsko
more (Atlanski, Tihi i Indijski ocean);
pren. more, bezbroj, innogo, sva sila
Ocean (gr. Okeanos) mit. po najstari-
jem grkom vjerovanju, mona rije-
ka koja optjee cijeli svijet, praizvor
svih stvari, pa i bogova; zatim: sin
Uranov i Gejin, mu Tetidin, otac
mnogobrojne djece (3000 sinova i
3000 keri), Okean
Oceanide (lat. Oceanides) mit. keri
Oceana, morske nimfe; Oceanilide
Oceanija (lat, Oceania) opi naziv za
sve otoke, otoje u Tihom oceanu, za-
jedno s Australijom; Polinezija
Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v.
Oceanide
oceanografija (lat. oceanus, gr. grafia
opis) opisivanje mora, znanost koja
se bavi prouavanjem oceana, kemij-
skih i fizikih svojstava njihove vo-
de, faune i Hore itd.
oceanotelegrafija (lat. oceanus, gr. te-
le u daljinu, na daljinu, daleko, gra-
fia pisanje) telegrafija pomou pod-
morskog kabela
oceanski (lat. oceanus) koji pripada oce-
anu ili otocima Junog mora; ocean-
ski jezici jezici kojima govore sta-
novnici otoka Junog mora, poline-
zijski jezici
ocelot (meks. oceloii, lat. felis pardalis)
zool. ivotinja slina panteri iz poro-
dice maaka (u Ju. Americi)
ocelus (lat, ocellus okce, oculus oko)
okane*:, oko
ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen;
neiskoriten, npr. novac, grada i si.
Oculi it. okuli (lat.) Oi naziv tree
nedjelje u Korizmi
oculus it. okulus (lat.) oko; oculus ele-
pkanlinus it. okulus elefantinus
(lat.) med. volovsko, buljavo oko; ad
ocidum, ad oculos il, ad okulum ili
ad okulos demonstrirati Gat.) iznijeti
ocalin
pred oi svima, pokazati tako da svi
jasno vide i uvjere se, nepobitno do-
kazati, dokazivati
oalin (tal. ocialino) 1. ocijeniti, prosu-
diti; 2. pregledati tijelo ubijenog o-
vjeka
od (isl. odr) neka neobina prirodna sila
koja, po miljenju njemakog prirod-
njaka Karla Reihenbachua (1788
1869), strujanjem izlazi iz predmeta,
osobito iz ljudi, i koju osjetljivi, tzv.
senzitivni ljudi, vie ili manje jako
osjeaju
oda (gr. ode pjesma) poet, vrsta sve-
ane i uzviene pjesme, pune bujnog
zanosa i strasnih osjeaja u koje
pjesnik dolazi motrei uzviene i
velianstvene pojave i stvari u pri-
rodi i ljudskom drutvu (npr. more,
Bog, vjera, prijateljstvo, junatvo
itd.)
odaja (tur. oda) soba, prostorija
oduksestiki (gr. odaxo griz em) med.
koji pee od bola, koji jako boli
odaksezmus (gr. odaxesmos ujedanje,
grizenje, upanje) med. sijevanje, o-
tra i snana bol, osobito bol pri iz-
bijanju zuba = odontiiaza
odaliska (tur. odalik) slukinja, bijela
robinja u orijent. haremu koja obav-
lja tee kuanske poslove, sobarica;
osobito: ime slukinja viih turskih
sultana izmeu kojih on bira za sebe
sedam kaduna; pren. prilenica;
vrsta vunene tkanine
Odeon (fr. Odeon) poznato pariku ka-
zalite na lijevoj obali Seine
odeon (gr. odeion, lat. odeum) kod Gr-
ka i Rimljana; zgrada u kojoj su se
odravala pjesnika i glazbena na-
tjecanja; zbirka lirskih pjesama
odeda (crkv.-slav.) odjea, sveane ha-
ljine, ornat (sveenika, kraljeva, ari-
stokrata i si.)
odijum (lat. odium) mrnja, neprija-
teljstvo; nenaklonost, nezadovoljstvo,
ogorenje
972 odontalgija
Odin (nord. Odin. Odhinn) mit. naj-
stariji i najtovaniji bog kod svih sta-
rogermanskih plemena, bog pobjede;
Wodan
odio za (lat. odiosa) mn. mrske (ili:
odvratne, gnusne) stvari
odiozan (lat. odiosus) mrzak, odbojan,
odvratan, gnusan, grozan, dosadan
odiozitet (lat. odiositas) mrskost, od-
vratnost, odbojnost, mrnja
odioznost (lat. odiositas) v. odiozitet
odiozus dat. odiosus) mrzak, odvratan,
gnusan ovjek
Odisej (gr. Odvssevs) mit. sin Laertov,
mu vjerne Fenelopc, otac Tclema-
hov, kralj Ilake, hrabri, lukavi i do-
sjetljivi grki junak pod Trojom;
pren. lukav i dosjetljiv ovjek
Odiseja (gr. Odvsseia) mit. znameniti
Homerov ep o desetogodinjim luta-
njima i neobinim doivljajima
itakog kralja Odiseja kad se, nakon
pada TVojc, vraao morem u domovi-
nu; pren. pustolovno putovanje, pu-
stolovine, lutanje
oditologija (gr. odites putnik, logia)
v. hoditologija
odol (gr. odus zub, lat. oleum ulje)
farm. voda ih pasta za ispiranje i
dezinficiranje zuba i usta (mjeavi-
na alkohola, metanola. metviinog
ulja i antiseptika)
odometar (gr. odos put, metron mje-
rilo, mjera) v. hodometar
odont- (gr. odus, odontos) predmetak
u sloenieama sa znaenjem: zub,
zubni
odontagogum (gr. odus. odontos, ago
vuem, privlaim) med. klijeta za
vaenje zuba
odontagra (gr. odus, odontos, agra pli-
jen) med. zubna kostobolja
odontalgici (gr. odus, odontos, algos
bol) mn. med. sredstva protiv zubo-
bolje
odontnlgijn (gr. odus, odontos, algos
bol) med. zubobolja, bolest zuba
odontici
odontici (gr. odus, odontos) ran. med.
v. odontalgici
odontijatrija (gr. odus. odontos, iatria
lijeenje) med. znanost o lijeenju
zuba, zubarstvo
odontijaza {gr. odus. odontos) med.
teko dobivanje zuba kod djece
odontin (gr. odus, odontos) med. lijek
protiv zubobolje; sredstvo za odra-
vanje zuba
odontitis (gr. odus, odontos) med. upa-
la zuba
odontizis {gr. odus, odontos) med. do-
bivanje zuba. nicanje zuba, obliko-
vanje; zuba
odontoblaste (gr. odus, odontos, blas-
tos klica, izdanak) mn. tvorbene
stanice zubne kosti
odontogeneza (gr. odus, odontos, gen-
esis postanak, stvaranje) oblikovanje
zuba, stvaranje zuba
odontoglifon (gr. odus, odontos, gly-
feion rezbarski no, Siljilo, duba)
med. lijeniki instrument za ienje
zuba
odontografija (gr. odus, odontos, gra-
fia opis) opisivanje zuba
odontoidan {gr. odus. odontos, eidos
oblik) zubolik, u obliku zuba
odontolit (gr. odus. odontos, lithos ka-
men) med. zubni kamen, kamenac
odontoliti (gr. odus, odontos, lithos ka-
men.) ran. geol. okamenjeni zubi si-
savaca
odontolitijaza (gr. odus, odontos, li-
thos kamen) med. stvaranje, prav-
ljenje zubnog kamenca
odontologija (gr. odus, odontos, logia
znanost, nauk) znanost o zubima, zu-
bno lijenitvo
odontom (gr. odus, odontos) med. zub-
na izraslina, zubnik
odontnplastika (gr. odus, plastike
vjetina oblikovanja) zamjenjivanje
loih zuba umjetnim
odontotehnija (gr. odus, odontos,
techne vjetina) odravanja zuba u
973 ofenzivan
dobrom stanju; zamjenjivanje loih
zubi novim
odnntotehnika (gr. odus, odontos,
technikc) zubna tehnika
odontoterapija (gr. odus, odontos,
therapeia lijeenje) med. znanost o
lijeenju i odravanju zuba
odor Gat. odor) miris, vonj
odorata (lat.) mn. ugodni mirisi; stvari
ugodna miris
odoratan (lat. odoratus) v. odorativan
odorativan (lat. odorans) mirisav, mi-
risan.
odoriferan (Int. odor miris, fero nosim)
mirisan, mirisav
Odra esto ime rijeka 11 slavenskim
zemljama; OdraXysa politiki po-
jam kojim se oznauje nepromje-
njivost dravnih granica Poljske pre-
ma Njemakoj
odak (tur. ) 1. ognjite; dimnjak; 2.
dvor; 3. obitelj; kua, dom, koljeno,
rod; 4. dinastija; 5. druba, drutvo,
udruga; 6. jamica u zemlji za sadenje
sjemena
of (engl. off izvan, po strani) u filmskom
jeziku: naziv za glasove, umove ili
druge zvune efekte koji se snimaju
izvan kadra
ofenzija (lat. offensio) navala, napad,
napadanje, nasrtaj; vrijeanje, uvre-
da
ofenziva {fr. oflensive) voj. napad; na-
stupanje; napadako i izazivako
dranje; prijei u ofenzivu prijei u
napad, napasti; supr. defenziva
ofenzivan (fr. offensif) napadni, napa-
daki, ke)ji slui za napad; ofenzivni
poloaji voj. poloaji koji trebaju po-
sluiti kao esnova za iznenadan na-
pad na neprijatelja ili za namam-
Ijivanje neprijatelja da prijee u na-
pad; ofenzivne pripreme pripreme za
napad; ofenzivni ral napadaki rat;
ofenzivni savez savez za napadaj;
ofenzivni i defenzivni savez savez za
napad i obranu
ofcrirati
oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponu-
diti, podnijeti (ili: podnositi) ponudu
za prodaju neke robe; prinositi, rtvo-
vati
ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr.
offert) trg. ponuda (osobito usmena)
za prodaju neke robe
ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je
podnesen u obliku pismene ponude;
afertalna licitacija nadmetanje u ob-
liku pismenih ponuda
Ofertorij (lat. offertorium) u Kat. crkvi:
Prikazanje, podizanje i prikazanje
svete hostije koja se nalazi u mon-
stranci i pjesma koja sc pjeva uz, taj
obred; molitve prije i nakon toga ob-
reda; glaz. djelo za orgulje koji sc
izvodi izmeu Creda (Vjerujem) i
Sanctusa (Svet)
officier du jour it. offisje di ur (fr.)
deurni asnik
oficiLrati (lat. officum) obavljati slu-
benu dunost; sluiti slubu Boju;
govoriti slubenim tonom
oficij (lat. officium) dunost, obveznost,
obveza; osjeaj dunosti, obavljanje
dunosti; eks oficio (lat. ex officio) po
slubenoj dunosti, slubeno; bes-
platno, badava
oficijal (lat. officialis) slubenik, inov-
nik; kod katolika: zastupnik bisku-
pa u duhovnom sudu, duhovni su-
dac. osobito u branim sporovima;
predsjednik biskupskog duhovnog
suda (oficijalijata)
oficijalijat (lat. ofiicialiatus) kod ka-
tolika: biskupski duhovni sud, kon-
zistorij; zvanje i djelokrug oficijala
ofieijalije (Int. officialia) slubeni po-
slovi, poslovi koji se obavljaju po
slubenoj dunosti
oficijant (lat. officians) sluga, poslu-
itelj; nii inovnik, slubenik; u Ka-
tolikoj crkvi: sveenik koji slui mi-
su
oficijelan (fr. officicl) sluben, zakonit;
vladin; oficijelne novine slubene no-
974 ofijnnci
vine; oficijelni izvjetaj slubeni iz-
vjetaj
oficina (lat. officina, opificina) radioni-
ca, laboratorij (osobito ljekarniki,
tiskarski)
oficinalan (lat. offieinalis) lijeniki,
propisan; opi naziv za sve prirodne
proizvode, kemikalije i dr. koje se,
kao sredstva za lijeenje, nalaze u
ljekarnama u skladitu; u uem smi-
slu: samo oni lijekovi koji se nalaze
u Ijekopisu jedne drave; oficinalne
biljke sve biljke koje se upotreblja-
vaju u medicinske svrhe, ljekovite
biljke; oficinalna formula (lat. formu-
la officinalis) recept sastavljen u lje-
karni
oGcinalije (lat. officinalia) ljekarnika
roba, lijekovi
oOcinelan (lat. officinalis) v. oficinalan
oficinozan (lat. orficiosus) poluslubeni;
oficiozni lisl poluslubeni list, neslu-
beni vladin list: usluan, susretljiv,
ljubazan
oficiozitct (lat. officiositas) u slunost,
susretljivost, ljubaznost
oficir (lat. ofTicium dunost, sluba, fr.
officier) voj. svaka vojna osoba koja
je po inu starija od doasnika; ofi-
cir-a$pi.rant prvi asniki in u nekim
europskim dravama, zastavnik,
avantaer; oficirski kor svi asnici
jedne vojske ili vee vojne jedinice
ofidije (gr. ofis, lat. ophidia)mn. zool.
zmije
ofidiologija (gr. ofis zmija, logia zna-
nost) dio zoologije koji prouava zmie,
znanost o zmijama
ofidiznm (gr. ofis zmija) med. trovanje
uzrokovano zmijskim ujedom, trova-
nje zrni i<kim otrovom
oGfag ( fj- * fis zmija, fagein jesti) onaj
koji jeo. /mije, zmijojed
ofijanci (gr. ofis) mn. krianska gno-
stika sekta, od 11. do VII. st., poto-
vala je zmiju koja je navela prvog
ovjeka (Adama) na grijeh; ofiti
oJfijazis
ofijazis (gr. ofiasis) med. zmijasto e-
lavljenje pojedinih mjesta na glavi
ofikleid (gr. ofis zmija, kleis, kleidos
kraun, zasun, zapor) glaz. puhaki
instrument od mesinga, u obliku zmi-
je, sa est rupa za tonove; daje vrlo
dubok ton
ofiolatrija (gr. ofis zmija, latreia obo-
avanje) potovanje zmija, oboava-
nje zmija; ofitizam
ofioliti (gr. ofis zmija, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene zmije
ofiologija (gr. ofis zmija, logia znanost)
dio zoologije koji prouava zmije
ofiomantija (gr. ofis zmija, manteia
proricanje) proricanje sudbine po-
mou zmija
(>fir u biblijskom izvjeu: daleka, a-
robna zemlja odakle su feniki po-
morci idovskom kralju Salomonu
dovozili zlato, sandalovinu i drago
kamenje
ofis (engl. office, lat. officum) 2. poslov-
nica, kancelarija; ekspedicija, biro
ofis (fr. office, lat. officum) 1. soba za
stolni pribor u otmjenim kuama; so-
ba u kojoj jede posluga; kuhinjska
posluga
ofit (gr. ofites i ofites lithos) min. v.
serpentina
ofiti (gr. ofis zmija) mn. v. ofijanci
ofitizam (gr. ofis zmija) v. ofiolatrija
ofiuriti (gr. ofis zmija, ura rep) mn.
geol. okamine sline zmijinom repu
ofrand (fr. offrande) rtva Bogu; dar.
prilog, poklon
ofsajd (engl. off-side) port, u nogome-
tu: zalede; nepravilnost u igri koja
se sastoji u tome to se igra nae
izmeu protivnikih brania i vrata-
ra, pa u tome poloaju dobije loptu;
za ovu se nepravilnost dosuuje slobo-
dan udarac za protivniku momad
ofset (engl. ofiset) tisk. tiskanje na of-
setnom tiskarskom stroju
ofset-presa (engl. ofr'sct, lat. pressare
tiskati] tisk. litografski rotacijski
975 oftalmolog
stroj za ravno tiskanje s prijenosnim
tiskanjem; otisak prelazi s kalupne
ploe na jedan gumeni cilindar na
suprotnom valjku (cilindru), a ovaj
predaje slog. koji treba otisnuti, na
papir (izum Amerikanca J. W. Ru-
bclla).
oftalm (gr. ofthalmos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: oko. oni
oftalmalgija (gr. ofthalmos, algos bol)
med. bol u oima, okobolja
oftalmici (gr. ofthalmikos oni) mn.
med. lijekovi za oi, one kapi, one
masti
oftalmiki (gr. ofthalmikos) oni; koji
se tie lijeenja oiju; oftalmika
sredstva v. oftalmika
oftalmija (gr. ofthalmos) med. vanjska
upala oiju
oftalmijatar (gr. ofthalmos, iatros li-
jenik) oni lijenik
oftalmijatrija (gr. ofthalmos. iatreia
lijeenje) med. znanost o lijeenju oi-
ju. ono hjenitvo
oftalmijatrika (gr. ofthalmos. iatrike
lijenitvo, znanost o lijeenju) med.
v. oftalmijatrija
oftalmitis (gr. ofthalmos) med. unu-
tranja upala cijele zjenice
oftalmobiotika (gr. ofthalmos, bioti-
kos ivotni, koji slui ivotu, bios i-
vot) znanost o njezi oiju
oftalmoblenoreja (gr. ofthalmos,
blenna sluz, rheo lecem, curim) ined.
gonorejina upala veznico onih ka-
paka
oftalmodinija (gr. ofthalmos, odyne
bol) med. bol u oima
oftalmofantom (gr. oflhalmos. fantis-
ma pojava) med. naprava za vjeba-
nje operiranja oiju
oftaLmografija (gr. ofthalmos, grafia
opis) opisivanje oiju
oftalmolog (gr. ofthalmos, logos poj-
movna odredba; pouak; znanost)
poznavatelj oiju, oni lijenik
oftalmologija
oftalmologija (gr. ofthalmos, logia
znanost} znanost o oima, ono lije-
nitvo
oftalmometar (gr. ofthalmos, metron
mjera, mjerilo} instrument za mjere-
nje oblika oka i polupromjera krivu-
lje ronice
oftalmometrija (gr. oflhalmos, motria
mjerenje) dio oftalmologije koji se
bavi ureenjem i uporabom oftalmo-
melra; mjerenje oblika oka i polu-
promjera krivulje ronice
oftalmoplegija (gr. ofthalmos. plege
udarac) med. oduzetost onog mii-
a
oftalmoptoza (gr. ofthalmos, plosis
pad) med. ispadanje one jabuice
oftalmoreja (gr. ofthalmos, rheo le-
cem, curim) med. suenje oiju, suza-
vost
oftalmoskop (gr. ofthalmos, skopeo
promatram} med. ono ogledalo, na-
prava za ispitivanje i pregled oiju
oftalmoskopija (gr. ofthalmos, skopeo
promatram) med. ispitivanje, boles-
nog oka oftalmoskopoin; prije: prori-
canje iz oiju
oftalmoskopirati (gr. ofthalmos, sko-
peo gledam, promatram) med. ispi-
tivati oi pomou onog zrcala (oftal-
inoskopa)
oftalmoskopski (gr. ofthalmos, skopeo
promatram, gledam) koji se tie of-
almoskopa. koji se vri pomou oftal-
moskopa
oftalmospazam (gr. oflhalmos, spas-
mos gr) med. oni gr
oftalmospcktroskop (gr. ofthalmos,
lat. speetrum spektar, gr. skopeo
promatram, gledam) med. ureaj za
ispitivanje onog sljepila za boje;
spoktro-kolorimeta r
oftalmostat (gr. ofthalmos, statos po-
stavljen, stavljen, metnut) med. in-
strument za privrivanje one ja-
buice
976 oidijum
nftalmoterapijn (gr. ofthalmos, the-
rapcia lijeenje) med. vjetina lije-
enja bolesnih oiju
oftalmotomija (gr. ofthalmos, tome
rezanje) med. rasijecanje oiju, operi-
ranje oiju
oftalmotonomctar (gr. ofthalmos,
tonos zategnutost, napon, metron
mjera, mjerilo) ined. instrument za
mjerenje napona one jabuice
oftalmotonometrija (gr. ofthalmos.
tonos zategnutost, napon, metri a
mjerenje) med. mjerenje napona o-
ne jabuice pomou oftalmoiono-
metra
oftnlmotrop (gr. ofthalmos, tropos
okret; nain, sklop) med. model koji
nam predoava kretanja onih mi-
ia
oftalmotropometrija (gr. ofthalmos,
tropos okret; nain, splet, melria mje-
renje (ili: odreivanje) kretanja o-
nih miia
ogro (p. ogro, fr. ogre, tal orco, lat.
Orcus) mit. vukodlak, divlji ovjek,
div koji jede djecu
ohema (gr. oehema nosa) med. tekui
zamotak za suvie suhe i jake lije-
kove
ohlokracija (gr. oehlos gomila, svje-
tina. kratos jaina, snaga, vladavina)
vladavina puka. svjetine (za razliku
od demokracije, tj. vladavine naroda
u pozitivnom smislu)
ohlokrat (gr. oehlos gomila, svjetina,
kratos jaina, snaga, vladavina) voa
svjetine (ili: onaj koji ima utjecaja
na svjetinu); usp. demagog
ohrijaza (gr. ochriasis) med. ukasto
bljedilo lica
ohropira (gr. oehros blijed, blijedout,
pyr vatra) med. uta groznica
Oida boti uden oida (gr.) Znam da
nita ne znam (glasovita Sokratova
izreka)
oidijum (lat. oiium) bol. pepelnica,
mna, sijer (vrsta veoma sitnih glji-
ojkofobija
vica koje se na biljkama i ivotinj-
skim tijelima pojavljuju kao uzrok
pojava bolesti, osobito kod vinove lo-
ze)
ojkofobija (gr. oikos kua, fobos strah)
med. strah od kue, duevno-ivani
poremeaj koji sc sastoji u osjeaju
straha od vlastitog doma
oka (peruan., p.) 2. biljka s hranjivim
korijenom (lat. Oxalis tuberosa),
glavna hrana Indijanaca-uroenika
oka (tur. okka, vakije) 1. nekadanja
jedinica za mjerenje teine u Tur-
skoj, Bosni, Grkoj, Bugarskoj, Ma-
arskoj i Rumunjskoj = 1,2501,280
kg
okalescencija (lat. ocallescentia) za-
deblja vanje koe, otvrdnjavanje koe,
dobivanje debele koe; pren. neosjet-
ljivost. otupjelost
oknluk (tur.) predmet teine jedne oke;
posuda u koju stane jedna oka neke
tekuine
okanica (tur. okka) boca koja sadri
jednu oku; okanik, okanjaa
okapi zool. vrsta male irafe, velike kao
konj, u praumama sredinje Afri-
ke, veoma rijetka ivotinja
okarina (tal. oca, ocarina) glaz. mali,
poglavito djeji puhaki instrument
od ilovae s 10 rupa za tonove
okazija (laL occasio gen. occasionis) pri-
lika, zgoda, prigoda, povoljan sluaj;
povod, razlog
okazionalisti (lat. occasio) mn. fil. pri-
stae okazzonalizma
okazionalizam (lat. occasio) fil. naua-
vanje o sluajnim uzrocima, po kojem
Bog svuda neposredno djeluje slue-
i se voljom ljudi i nagonom ivotinja
samo kao povodom za djelovanje: ne
utjeu tijelo i dua jedno na drugo,
kako je tvrdio Dcscarates, nego Bog
stvara, u zgodnoj prilici (lat. occasio),
od kretnji osjeaje; u osjetilnim orga-
nima, a od inova volje, opet u zgod-
noj prilici, pokrete miia; glavni
977 okluzija
predstavnici ovoga smjera, okaziona-
listi, su: A. Ceulincx (1624 1fiB9) i
N. Malebranche (16381715)
okazionalni sistem fil. v. okazionali-
zam
okazionalno (lat. occasionaliter) pril.
sluajno, zgodom, prigodno
okazionar (lat. occasionarius) v. parti-
zan
okcidcnt (lat. occidere obii, sjesti, occin-
des) zalazak Sunca, zapad; supr. ori-
jent; Okcidcnt Zapad, dravo na za-
padu, kultura zapadnih naroda
okcidentalan (lat. occidentalis) zapad-
ni, zapadnjaki
Okcidentalno carstvo Zapadno Rim-
sko Carstvo
okcipicij (lat. occipitium) anat. zadnji
dio glave, zatiljak
okcipitalni (lat. occipitalis) koji se tie
zatiljka; koji pripada zatiljku, za-
tiljni; os uccipUalis it. os okcipitalis
(lat.) anat. zatiljna kost, zatiljaa
okciput (lat. occiput) anat. v. okcipicij
oker (gr. oehros blijed, ukast, zclcn-
kast) ilovaa uta od eljeznoga ok-
sida; prid. okerasl
okidrom (gr. okys brz, dramein infi-
nitiv aorista od treeho trim) onaj
koji brzo tri, tekli, glasnik-pjeak
okigrafija (gr. okys brz, grafo piem)
vjetina brzog pisanja; tahigrafija
Okinasva otona skupina u zapadnom
dijelu Tihog oceana i ime otoka; po-
znat po velikoj ratnoj operaciji u Dru-
gom svjetskom ratu
okipod (gr. okys brz, pus. podos noga)
brzonog
oklagija (tur. oklagu) valjalo, suka (ob-
lo drvo za razvijanje tijesta)
okludirati (lat. occludere) zatvoriti, za-
tvarati. zakljuati; smetati. Sprijeiti;
fiz. zadravati plinove na svojoj vr-
stoj povrini
okluzija (lat. occlusio) zatvaranje, sprje-
avanje; fiz. adsorpcija plinova na po-
vrini vrstih tijela
okluzivan
okluzivan {lat. occlusivus) koji zatvara;
koji sprjeava; okluzivni zavoj med.
zavoj koji sprjeava da do rane do-
pro vanjske ozljede i prljavtina
okrn mjeavina gline s hidroksidom e-
ljeza
oksalati (lat, oxalis kiselica) mn. kem.
soli oksalne kiseline, nalaze se u
mnogim biljkama, osobito u kiselici,
avu
oksalemija (lat. oxalis kiselica, gr. ha-
ima krv) med. prisutnost oksalne
kiseline u krvi vie no to treba, npr.
kod eerne bolesti i dr.
oksalij (lat. oxalium) kem. dvostruko
kiseli kalij
oksalis (lat. oxalis kiselica, av) bot.
cecelj
oksalit (lat. oxalis kiseljak, gr. -ites)
mineral koji se sastoji od oksalnog
eljeznog oksida i vode: humboltit
oksalna kiselina (lat. acidum oxali-
cum) kem. otrovna kisehna koja na-
staje oksidacijom mnogih organskih
spajanja, danas se dobiva od celu-
loze (slui u bojarstvu i za odstra-
njivanje mrlja od crnila, ienje me-
tala i dr.)
oksalurija (lat. oxalis kiseljak, gr.
uron mokraa) med. prisutnost ok-
salne kiseline u mokrai vie nego
to je normalno
oksengalerija (njem. Ochs vol) podrug-
ljiv naziv za kazalinu galeriju na
kojoj su gledatelji koji ne razumiju
umjetnost, a obino slue kao plae-
ni pljeskai
okser (engl. oxer) vrsta ogr ida za sto-
ku; vrsta prepone u jahakim natje-
canjima (dvostruka ograda sa ibljem
izmeu jedne i druge)
oksford (engl. oxf'ord) 1. vrsta pamune
tkanine; 2. port, u nogometu: udarac
lopte stranjim dijelom kopake, pe-
tom
oksi- (gr. oxys) pred me lak u sloeni-
cama sa znaenjem: otar
978 oksikroceum-flaster
oksid (gr. oxys) kem. spajanje s kisi-
kom. osobito spajanje neke kovine s
kisikom, npr. oksid eljeza
oksid-hidrat (gr. oxys, hvdor voda) ke-
mijsko spajanje oksida s vodom
oksidabilan (gr. oxys. lat. oxydabilis)
kem. koji se moe spojiti s kisikom,
tj. koji moe oksidirati
oksidabilitet (gr. oxys, lat. oxydabi-
litas) kem. sposobnost spajanja s ki-
sikom. spojivost s kisikom
oksidabilnost (gr. oxys, lat. oxydabi-
litas) kem. v. oksidabilitet
oksidacija (gr. oxys, lat. oxydatio)
kem. spajanje nekog tijela s kisikom,
sagorijevanje
oksidirati (gr. oxys, lat. oxydare) kem.
spajati se (ili: spojiti se) s kisikom,
pretvarali se u oksid
oksifonija (gr. oxys, fone glas, zvuk)
otar glas, piskav glas
oksigen (gr. oxys, genos podrijetlo, us-
poredba. korijen gen- od gignesthai
roditi se, postati, lat. oxygenium)
kem. kisik, najrasprostranjeniji ele-
ment u prirodi, sastojak zraka, vode,
veine minerala i gotovo svih spoje-
va koji ine gradu biljaka i ivotinja
oksigenacija (gr. oxys, genos. lat. oxy-
genatio) kem. v. oksidacija
oksigenirati (gr. oxys, genos) kem. v.
oksidirati
oksigon (gr. oxys, gonia kut) geom. fi-
gura s otrim kutovima
oksigonian (gr. oxys, gonia kut) ge-
om. otrokutni, s otrim kutovima
oksihidrat (gr.) kem. spoj oksida i
vode
oksikloridi (gr. oxys, chloros svijel-
lozelcn) mn. kem. spojevi metalnih
oksida s klornim spojevima
oksikrat (gr. oxys, krasis mjeavina)
octena voda, mjeavina octa i vode
oksikratirati (gr. oxvs, krasis mjea-
vina) prati, ispirali octenom vodom
oksikroceum-flaster (gr. oxys, krokos
afran, njem. Pflaster) med. afra-
oksimel
nov flaster, crvcnosmedi melem od
utog voska, kolofonija, omorikove
smole, tcrpentina. afrana i drugih
sastojaka (lijek protiv reumatizma)
oksimel (gr. oxys, lat. mcl med) farm.
kiseli med, preparat od proienog
meda pomijeanog s biljnim octom
oksimctar ( gr. oxys. metron mjera,
mjerilo) sprava 7.a mjerenje jakosti
kiseline
oksimoron (gr. oxys otrouman, moros
tup. glupav) ret. duhovita glupost,
duhovita besmislica, misao koja na
prvi pogled sadri u sebi neku pro-
turjenost, a ipak oba pojma stoje
jedan pokraj drugog i povezuju se u
jedan pojam, npr. nijemi glas, gla-
sna tajna, pametna budala, rjeita
utnja i si.
oksinitron (gr. oxys, nitron luna sol)
kem. salitrena kiselina
oksiopija (gr. oxys, ops gen. opos vid)
otar vid. otrovidnost; pren. otro-
umnost
oksirodin (gr. oxys, rodon rua) ruin
ocat (ocat (d rue),
oksisahar (gr. oxys, sakehar eer)
kem. octeni eer, mjeavina octa i
eera
oksitiminn (gr. oxythymos) ljut, pla-
host. prgav, prijek
oksitimija (gr. oxythymia) plahovitost,
prgavost, prijekost
oksitona (gr. oxytonon) gram. u grkoj
gramatici: rije s otrim naglaskom
(akutom) na posljednjem slogu
oksitonirati (gr. oxys, teino zateem)
gram. jedan slog, osobito posljednji
slog neke rijei, izgovoriti visokim ili
otrim naglaskom (akutom)
oksiuris (gr. oxys, ura rep) zool. bijela
glista
oksiuroza (gr. oxys, ura rep) med. opi
naziv za sve bolesti uzrokovane bije-
lom glistom
oksuz (tur. oksuz sirotan, siroe) nee-
nja, samac
979 oktava
oktaedar (gr. oktiedron. okto osam,
edra sjedite, osnova) geom. tijelo
kojemu su sve stranice pravilni tro-
kuti. pravilan osmerokutnik; u kri-
stalogratiji: oblik teseralnog. regu-
larnog sustava
oktaedarski (gr. okto osam, edra os-
nova) koji ima osam povrina
oktneterida (gr. okto, etos godina) vre-
mensko razdoblje od 8 godina
oktacterisa (gr. okto. etos) v. oktaete-
rida
oktagon (gr. okto osam, gonia kut) ge-
om. v. oktogon
oktagularan (lat. octangularis) geom.
koji ima osam kutova, osmokutni
oktakord (gr. okto osam, ehorde ica,
struna) glaz. instrument s osam i-
ca; oktokord
oktandrija (gr. okto, aner, andros
mu, ovjek) mn. bot. cvjetovi s osam
slobodnih pranikih niti (VIII. kla-
sa u Linneovu sustavu biljaka)
oktangul (lat. octo osam, angulus kut)
geom. osmokulnik
oktant (lat. octans) osmi dio kruga; luk
od 45 stupnjeva; astr. poloaj Mje-
seca ili drugog nehoskog tijela koje
jc udaljeno 45 stupnjeva od nekog
drugog poloaja, osobito od poloaja
konjunkcije ili opozicije; opt., astr.
instrument za mjerenje kutova, s
podijeljenim lukom od 45 stupnjeva
oktapla (gr. okta-plasios osmerostruk)
izdanje Biblije na osam jezika
oktav (lat octavus osmi) format papira
koji je jedna osmina obinog forma-
ta; format knjige iji tiskani arak ima
8 listova ili 16 stranica (odstupanja
u veliini nanie ili navie zovu se
mali oktav i veliki oktav); in octavo
it. in oktavo (lat) u formatu osmine,
tj. tako da se arak presavije na osam
listova
oktava (lat. octo osam, octava) glaz. os-
mi ton poevi od osnovnog tona; ton-
ska skupina na kakve se dijeli jedan
Oktavijan
tonski plan; cjelokupan obujam svih
osam tonova; fiz. ton iji je broj ti-
traja u sekundi dvaput vei od broja
titraja onoga tona iji je on oktava
(via oktava); ton iji je broj titraja
u sekundi dvaput- vei; u Kat. crkvi:
osmodnevni vjerski obredi u prosla-
vi nekog velikog blagdana (npr. us-
krnja oktava); posljednji, osmi dan
takve osmodnevne svetkovine; poet.
strofa od osam stihova
Oktavijan (lat.) "sin Oktavijev"; prvi
rimski car (poslije prozvan August)
oktavnni (fr. octavon, p. octavo) mn.
djeca Europejca i kvarteronke
oktet (lat. octo osam) glaz. djelo od osam
samostalnih glasova; otet
oktiduum (lat. octiduum) rok od 8 da-
na, razdoblje od 8 dana
oktifonij (gr. okto, fone glas) glaz. djelo
za osam samostalnih glasova
oktiLijun (lat. octo osam i nastavak
illion) 1. kod Francuza i Amerikana-
ca; IO2*', tisua podignuta na deveti
stupanj, broj predstavljen jedinicom
uz koju stoji 27 nula; 2. kod Engleza
i Nijemaca; KP, milijun podignut na
osmi stupanj, broj predoen jedini-
com uz koju stoji 48 nula
oktobar (lat october) vinski mjesec, u
rimskom kalendaru osmi, kod nas
deseti mjesec u godini, listopad, ima
31 dan
Oktobarska revolucija v. revolucija 1.
Oktoberfest (njem.) zabavno-privred-
na priredba koja se svakog listopada
odrava u bavarskom gradu Mun-
chenu
oktobristi (lat. october) mn. nekadanja
monarhistiko-ustavna stranka u
carskoj Kusiji, osnovana 1905.
oktodec (lat. octodecim osamnaest)
tisk. tormat papira s osamnaest li-
stova, 36 stranica, u jednom tiska-
nom arku
oktofilan (gr. oktos, fyllon list) bot.
osmolisni, koji ima osam listova
980 okiilar
oktoginija (gr. okto osam. gyne ena)
mn. bot. cvjetovi koji imaju osam
stupica (osmi red u klasama I.XIII.
Linnovog sustava biljaka); prid. ok-
toginian
oktogon (gr. okto osam, gonia kut) gc-
om. osmero kut; oktagon
oktogonalni (gr. okto osam, gonia kut)
geom. osmerokutni
oktoih (gr. okto osam) kod pravosla-
vaca: osmoglasnik, bogosluna knji-
ga u kojoj su pjesme za veernju, ju-
tarnju i liturgiju za svaki dan u tjed-
nu podijeljene na osam glasova
oktokord (gr. okto osam, ehorde ica.
struna) v. oktakord
oktonarij Gat. octonarius.) poet. stih od
osam stopa: tetrametar
oktopetalan (gr. okto osam, petalon
list) bot. koji ima osam listia (ili:
latica) u obliku vjenia
oktnpodi (gr. okto osam. pus. podos
noga) mn. zool. osmoruci; hobotnice
oktostilon (gr. okto osam, stylos stup)
arhit. niz od osam stupova, svodova
oktroirati (fr. octroyer, lat. auctorare)
dati, podariti, ustupiti, odobriti, do-
pustiti; dati (ili: dopustiti) slobodu
trgovanja; nametnuti, silom odrediti;
oktroirani zakon ili ustav silom vlasti
i autoriteta nametnuti zakon ili us-
tav, bez prethodnog odobrenja i su-
glasnosti narodnog predstavnitva
oktuplum (lat. octuplum) ono to je os-
merostruko, osmerostruka veliina
(ili: koliina)
okujisati (tur. okujudu ita, pjeva)
pozivati na molitvu (mujezin 3 mina-
reta)
okulacija (lat. oculatio) bot. cijepljenje
okular (lat. ocularis oni) opt. lea u
dalekozoru, mikroskopu itd. koja je
okrenuta oku i koja ima ulogu pove-
ala za promatranje lika dobivenog
prelamanjem svjetlosti kroz objek-
tiv
okularan
okularan (lat. ocularis) oni; vidljiv;
okularna inspekcija pregled, smotra:
okularni svjedok prav. oevidne; oku-
larno staklo v. okular
okulirati (lat. OCulare) bot. jedno biljno
oko umetnuti u strano drvo, cijepiti;
inokulirati
okulist (lat. oculus oko) med. oni li-
jenik
okulistika (lat. oculus oko) med. dio me-
dicine koji prouava ono bolesti, o-
no lijonitvo
okulomotorijus (lat. oculomotorius sc.
nervus) anat. zajedniki ivac onih
miia
okulta (lat. occulla) mn. skrivene stva-
ri, tajne
okultacija (lat. occullalio) prikrivanje,
skrivanje, tajenje, zatajivanje; astr.
pomrina zvijezde
okultan (lat. occultus) skriven prikri-
ven, tajni, potajni; okultna znanost
= spiritizam; okultne bolesti potajne
(ili: skrivene) bolesti
okultans dat. occultans) farm. sredstvo
za prikrivanje mirisa i ukusa
okultator (lat. occultator) prikriva, za-
tajiva, osobito nekog zloina
okultisti (lat. occultus tajni, skriven)
mn. pristae okultizma
okultizam (lat. occultus tajni, skriven)
tajna znanost, znanost o okultnom
(tj. mranom, skrivenom, nadosjetil-
nom), o "mnogim stvarima izmeu
neba i zemlje, o kojima naa kolska
mudrost ne inoe ni sanjati", kako
potvruju okultisti Hamletu; naua-
vanje o nekim pojavama koje se. ka-
ko kau, ne mogu objasniti obinim
putem. tj. na osnovi poznatih pri-
rodnih zakona; ovdje razlikuju: fi-
zike (parafizike) i psihike (para-
psihike) pojave; u prve ubrajaju: ku-
canja, pojave svjetlosti, kretanja i
lebdenja bez dodira (telekineza i Ic-
vitaeija), pojave tjelesnih likova koji
se mogu ak i fotografirati {materi-
old-boj
jalizacija); u druge: telepatiju i vido-
vitost; metapsihika, parapsihologi-
ka
okupacija (lat. occupatio) zaposjedanje,
zauzimanje, osvajanje: voj. zaposje-
danje vojskom jedne sirane zemlje
radi prisilnog zadobivanja ili pri-
znanja nekih zahtjeva ili uvjeta;
prav. uzimanje u posjed neke stvari
koja je dotle bila bez gospodara; pren.
zaposlenost, zauzetost, posao, zani-
manje;
okupatoran (lat. occupatorius) zauzi-
maki, osvajaki, kojemu je cilj os-
vajanje
okupatorski (lat. occupatorius) v. oku-
patoran; okupatorska vojska vojska
koja zaposjeda ili zauzima tuu zem-
lju ili dravu
okupiran (lat. occupalus) zaposjednut,
zauzet, osvojen; zapremIjen; zapo-
slen, zauzet poslovima
okupirati Gat, occupare) zaposjedati;
zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapre-
miti, zapremati; drati neku stvar,
doepati se neke stvari; zaposliti, za-
poljavati
okurencija (lat. occurrentia) dogaaj,
sluaj, povod, prilika; u crkvenom je-
ziku: dva blagdana u istom danu; ali'
occorenza it. al okorenca (tal.) trg.
sluajno, prema prilikama
okurentan (lat. occurrens) koji se do-
gaa sluajno, koji se zbiva slua-
jem
old (engl. old) star; old England it. old
Inglend (engl.) "stara Kngleska*, od
1643. naziv za Englesku kao zemlju
starih predaja i stare slave (za raz-
liku od engleskih naselja u Sjevernoj
Americi); old Jack it. old Dek
(engl.) stari Dek (engleska zastava)
Old Vic it. ould vik (engl.) poznato
londonsko kazalite, osnovano 1818.
old-boj (eng. old-boy) port drutvo sta-
rijih igraci nekog portskog kluba
koji se ne bave vie aktivno portom
oldenburger
oldenburger vrsta rasnih sjevernonjc-
makih konja (naziv po pokrajini 01-
denburg)
oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, is-
kusni i zasluni porta, senior neke
portske momadi; pren. starudija
uope
olea (lat. oleum ulje, olea) mn. od oleum
oleaginozan (lat. oleagineus, fr. olea-
gineus) uljen, koji ima u sebi ulja
oleandar (lat. oleander, tal. oleandre,
lat. oleandrum, lorandrum) bot. ju-
njaka zimzelena biljka s velikim
ruiastim cvjetovima i bijelim, ve-
oma otrovnim, sokom u stabljici
oleaster (lat.) bot. divlja maslina (drvo)
oleati (lat. oleata) mn. kem. uljene soli
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem.
osebujni sastojak svih biljnih i ivo-
tinjskih masti; elain
olekranon (gr. olekranon izboona gla-
va lakatne kosti u pregibu) med.
lakat
oleodukt (lat.) nafotovod
oleografija (lat. oleum ulje, gr. grafo
piem) umj. otisak slike naslikane
uljenom bojom
oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr.
eha I kos bakar, grafia pisanje) ba-
krorez 3 uljenim bojama
oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes
papir, list papira) tapeta natopljena
u ulju (tako da se moe prati)
oleomargarin (Lit. oleum ulje, gr.
margaron biser) umjetni maslac
oleometar (lat. oleum ulje, gr. metron
mjera,.mjerilo) sprava za ispitivanje
valjanosti ulja, uljomier
oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za
sve uljene lijekove
oleraceae it. oleracee (lat. olus, olcra-
ceac zelenje, povre) ran. bot. kuhinj-
ske biljke, povre, zelenje
oleum (lat.) ulje
olfaktofobija (lat. olfacerc mirisati,
njuiti, gr. fobeomai bojim se) med.
bolestan strah od pojedinih mirisa
982 oligocitemija
olfaktometar (lat. olfactus miris, gr.
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje otrine mirisa
olfnktometrija (lat. olfactus miris, gr.
metria mjerenje) mjerenje, ispiti-
vanje otrine mirisa
olfaktoran (lat. olfactorius) koji se tie
osjetila mirisa, koji pripada miris-
nom osjetilu
olfaktorijus (lat. olfactorius) anat. mi-
risni ivac
olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo
mirisa
olgatin vunena tkanina ukraena per-
zijskim arama i crteima
oliban ( lat. olibanum) tamjan
olifant (fr. olifant, lat. elephantus slon.)
1. rog od slonove kosLi koji su nosili
na bedrima srednjovjekovni vitezo-
vi-lutalice; rog paladina Karla Veli-
kog Kolanda; 2. papir najveeg for-
mata s markom slona (za tabele i
bakroreze)
oligarh (gr. oligos mali brojem, broj-
ano malen, arehos voda, poglavar)
lan ili pristaa vladavine malog bro-
ja plemikih obitelji: oligokrat
oligarhija (gr. oligarehia) vladavina
malog broja plemikih (aristokrat-
skih) obitelji; oligokracija
oligarhijski (gr. oligarehikos) koji je
pod vladavinom malog broja; koji ima
oblik vladavine malog hroja plemi-
kih porodica; koji je pristaa ovak-
vog oblika vladavine; oligokratski
oligemija (gr. oligos malen brojem,
haima krv) med. smanjenost kolii-
ne krvi, malokrvnost
oligo- (gr. oligos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: brojem malen,
mali brojem; mali, malen
oligocen (gr. oligos. kainos nov) geol.
po starosti druga po redu grupa slo-
jeva u tercijarnoj formaciji koja dola-
zi nakon eocena
oligocitemija (gr. oligos. kvtos up-
ljina, uplje tijelo, haima krv) med.
oligofilan
smanjenost crvenih krvnih zrnaca
(obino kao posljedica gubitka krvi.
duge groznice, slabe prehrane i dr.)
oligofilan (gr. oligos. fyllon list) bot.
koji ima malo lia
oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren
dua) slahoumnost, duevna neraz-
vijenost
oligofrenoped.agogi.ja (gr. oligos mali,
fren gen. frenos dua, duh, um, ra-
zum, pais, gen. paidos dijete, ago od-
gajam) med. znanost o odgoju i obra-
zovanju umno zaostale, maloumne
djece
oligoklas (gr. oligos, klao lomim) min.
natrijev i kalijev glinenac (feldpat),
ohino mutne boje
oligokracija (gr. oligos, kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija
oligokrat (gr. oligos, kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarh
oligokratski (.gr. oligos. kratos jaina,
vladavina) v. oligarhijski
oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji
traje kratko, kratkotrajan, malovje-
an
oligokronometar (gr. oligos, chronos
vrijeme, metron mjera, mjerilo.) in-
strument za mjerenje malih vreme-
nskih razmaka
oligomeri (gr.) zool. mn. malokoluti-
njaci, morski slabo pokretni organiz-
mi (mahovnjaci, ramenonoci, bod-
ljikai)
oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo tr-
gujem) trgovina u kojoj nekoliko pro-
davaa vlada cjelokupnim tritem s
nekim proizvodom
oligopsibija (gr. oligos, psyche dua)
slabost duha, siromatvo duha
oligotrihija (gr. oligos, thrix gen. tri-
ehos vlas. dlaka) med. oskudica kose.
rijetka kose, slaba dlakavost; prid.
oligotrihian
oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana,
prehrana) med. smanjeno uzimanje
983 olitorian
hrane, nedovoljna elja za jelom,
post
oligurija (gr. oligos, urcin mokriti)
med. smanjenost mokrenja zbog bo-
lesti
Olimp (gr. Olympos) glasovito brdo na
granici Makedonije i Tesaliie, visoko
2970 m; mit. stan, prebivalite Zeusa
i ostalih bogova po vjerovanju starih
Grka; pren. nebo
Olimpija (gr. Olvmpia) kraj u Elidi
gdje su odravane poznate olimpij-
ske igre, posveen hogu Zeusu
olimpijac predstavnik neke drave na
Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda
(pripadnik "literarnog", "slikarskog"
ih kakvog drugog "Olimpa")
olimpijada (gr. olyrapias) razdoblje od
etiri godine, tj. razdoblje od jednih
olimpijskih igara do drugih (Grci su
po njima raunali godine, poevi od
776. pr. n. e.); olimpijske igre; pobje-
da na olimpijskim igrama; danas:
medunarodne utakmice u svima
glavnijim portskim disciplinama
olimpijske igre v. pod olimpijski
olimpijski (gr. olympios) koji se nala-
zi na Olimpu: pridjev Zeusa i ostalih
bogova koji. po vjerovanju starih Gr-
ka, borave na Olimpu; pren. nebeski;
olimpijske igre sveane narodne igre
kod starih Grka koje su sc svake e-
tvrte godine odravale u Olimpiji,
kraju u Elidi koji je bio posveen Ze-
usu; u ovim igrama sudjelovala su
sva grka plemena, a sastojale su se
od natjecanja u borbi, tranju, ska-
kanju, bacanju koplja itd.
olimpski (gr. olympikos) koji pripada
Olimpu; usp. olimpijski
oliteti (lat. oleum ulje) mn. mirisava
ulja, linkture i esencije koje sadre
u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od
ulja
olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius)
koji raste u povrtnjacima, koji se ti-
e kuhinjskog povra
oliva
oliva (lat., p. oliva, fr. olive, tal. uliva)
bot, maslina, plod maslinovog dr ve-
ta; pren. ukras u obliku masline, me-
talni drak na kvaki u obliku mas-
line, gumb (puce) u obliku masline
olivnran Hat, olivaris) maslinov, mas-
linast, u obliku maslino
olivenit (njem. Oliven-crz maslinasta
rudaa, nastavak gr. -ites) min. ma-
slinastozelena rudaa bakra, prirod-
ni arsenat bakra
olivet 'lat. olivetum) maslinjak; masli-
nov vrt. maslinova uma
olivil (lat. oliva maslina) kem. osebuj-
no kristalasto tijelo maslinove gume
olivin (lat. oliva maslina) rompski min-
eral maslinastozelene boje
olona (fr. olonne) vrsta vrstog fran-
cuskog platna (nazvana po mjestu
Olonne gdje se izrauje)
olsun (tur.) neka bude!
oltar (lat. altare) rtvenik; mjesto u cr-
kvi gdje se vri bogosluje
olja podria (p. olla podrida) omiljeno
panjolsko narodno jelo d raznih vr-
sta sitno izrezanog mesa i raznog ze-
lenja i zaina ( vrsta naeg "lonca" tj.
junog jela od mesa i povra); posu-
da napunjena raznim mirisnim cvije-
em ili korijenjem: lit. est naziv
knjiga s raznolikim, obino aljivim
sadrajem, svatice
om fiz. praktina jedinica za mjerenje
elektrinog otpora, nazvana po nje-
makom fiziaru Georgu Simonu
Ohmu (17871854); otpor stupa ive
dugakog 106,3 cm, a poprjenog pre-
sjeka jedan kvadratni milimetar na
0 jenje) med. ir na pupku, gnojenje
omagra (gr. omos rame, agra plijen)
med. kostobolja u ramenima
omalgija (gr. omos rame, algos bol)
med. bol u ramenima; omoalgija
omartritis (gr. omos rame, arthron
zglob) med. upala ramena
omatida (gr. omma oko, eidos lik) jed-
no od mnogobrojnih oka koja tvore
984 omfaloeela
sloeni saasti vidni sustav kod ku-
kaca
omazum (lat omasum) zool. knjiavci,
trei dio u elucu preivaa
ombrologija (gr. ombros kia. logia
znanost.) grana meteorologije koja
prouava kiu
ombrometar (gr. ombros kia. metron
mjera, mjerilo) kiomjer, dadomjer
ombrometrija (gr. ombros kia, plju-
sak, metria mjerenje) mjerenje koli-
ine kie koja pada
ombudsman (ved.) parlamentarni za-
stupnik kojem se povremeno povje-
rava kontrola nad radom izvrni; vla-
sti
omega (gr. o mega) veliko, tj. dugo ili
produeno "o" u grkom jeziku, po-
sljednje, dvadesetetvrto slovo u gr.
ahccedi: alfa i omega poetik i kraj,
sve i sva
omen (lat) znak, predznak, kob, slutnja
omentitis (lat. omentum) med. upala
crijevne mreice, korice
omentum (lat.) anat. korica, koica
omfal- (gr. omfalos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: pupak, pup-
ani
Omfala (gr. Omfale) mit, lidijska kra-
ljica koja je bila sposobna Ilerkula
toliko oarati da se, preobuen u en-
sku odjeu, kretao medu njezinim
ropkiniama i preo na preslici; zato
se kae: svaki e Herkul nai svoju
Omfal u
omfalelkozis (gr. omfalos, elkosis gno-
pupka
omfnlian (gr. omfalos. omfalikos) koji
se tie pupka, pupani; u obliku pup-
ka, pupast
omfalitis (gr. omfalos pupak) med.
upala pupka
omfalocela (gr. omfalos, kele kila,
bruh) med. kila pupka, pupani pro-
dor
omfaloflebitis
omfaloflebitis (gr. omfalos, fleps gen.
flebos ila, vena) med. upala pupa-
nih vena
omfalomantija (gr. omfalos, manteia
proricanje) proricanje (ili: itanje)
sudbine iz vijuga pupanog vora
novoroeneta
omfaloneuron (gr. omfalos. neuron
ila, vrpca) anat. pupana vrpca
omfalonkus (gr. omfalos, onkos masa,
tjelesina) med. tvrda oteklina pupka
omfaloragija (gr. omfalos, korijen rag-
od regnymi prskam, puknem) med.
krvarenje pupka kod novoroenadi
omfalotaksa (gr. omfalos, tasns ure-
enje, namjetanje) med. namjeta-
nje ispale pupkovine, pupane vrp-
ce.
omfalotom (gr. omfalos. tome rezanje)
med. instrument za odreivanje pup-
ane vrpce
omfalotomija (gr. omfalos, tome reza-
nje) med. odrezivanje pupane vrpce
omikron (gr. o mikron) malo, tj. kratko
grko *o" (o)
ominirati (lat. oininari) predviati, slu-
titi, nasluivati
ominozan (lat. ominosus) koban, zloko-
ban, koji nasluuje zlo ili nesreu
omisija (lat. omissio) izostavljanje, pro-
putanje, propust, zanemarivanje;
omisija nasljedstva prav. proputanje
zakonskog roka za preuzimanje na-
sljedstva
omisum (lat. omissurn.) ono to je izo-
stavljeno, isputeno, izostavljena to-
ka, reenica, stav (mn. omi sa); casus
omissi it. kazus omisi (lat.) mn.
prav. u pravnim odredbama, zakoni-
ma i dr.: izostavljeni, nespomenuti
sluajevi, o kojima poslije, ocijenivi
okolnosti, odluuje vrhovna vlast;
salvo errore et omisione (lat.) trg.
"izuzevi pogreku i propust, uz ogra-
du od zabluda i izostavlja nj a'', for-
mula koja se stavlja ispod rauna i
si.
985 omnipotencija
omitirati (lat. omitterc) propustiti, pro-
putati, izostaviti, izostavljati, na-
pustiti, naputati, okaniti se neega,
prijei preko neega
omlet (fr. oeufs meles mijeana jaja,
omelette) prena jaja, cvrtje
omne (lat.) sve; svako; cijelo, potpuno;
mn. omnia
Omne initium difficilc ost it. omne
inicijum difficilc est (lat.) Svaki po-
etak je teak
omne vivum ex ovo it. omne vivum
eks ovo (lat.) liziol. sve ivo razvija
se iz jajeta (misao koju je formulirao
William Harvey, 1578 1K58)
omnin it. omnija (lat.) mn. od omne;
omnia mea mecum porto it. omnija
mea mekum porto (lat.) sve to imam
nosim sa sobom (izreka gr. mudra-
ca Bijanta, kojem je najvee blago
bilo u njegovoj mudrosti)
Omnia mca mecum porto it. omnija
mea mekum porto (lat.) sve svoje sa
sobom nosim, tj. pravo bogatstvo o-
vjeka je njegova unutarnja vrijed-
nost
omnibus (lat. omnis sav, sva; svaki,
svaka; omnibus svima) "za sve, svi-
ma"; u javnom promelu: prostrana
putnika kola s vie sjedala za redo-
vit javni promet na odreenoj liniji;
autobus
omnifag (lat. omnis, gr. fagein jesti)
zool. svejed
omniforman (lat. omniformis) koji se
javlja (ili: nalazi) u svakom obliku
omnikoloran Gat. omnis. color boja)
svakojakih boja, aren
omniparentan (lat. pario rodim, proiz-
vodim, omniparens) koji sve rada,
sveproizvodan, koji sve proizvodi
omniparitet (lat. omniparitas) svejed-
nakost, opa jednakost
omnipotencija (lat. omnipotentia) sve-
mo, svemogu (kao oznaka savre-
nosti bia)
omnipotentan
nmnipotentan Gal. omnipotcns) sve-
moan, svemogu
omniprezencija (lat. omnipraesentia)
sveprisutnost
omniprezentan (lat. omnipraesens)
svuda prisutan, sveprisutan
omnis (lat.) sav, sva; svaki, svaka; cio,
cijela, potpun, potpuna
Omnis amans nmens lat. svaki jc za-
ljubljenik lud
omnis cclula e celula (lat. omnis celu-
la e cellula) biol. svaka stanica raz-
vija se iz stanice (misao Rudolfa Vir-
chowa, 18211902)
omniscijencija (lat. omniscLentia) sve-
znanje, svcznalost (kao oznaka savr-
enosti bia)
omniscijentan (lat. omnisciens) koji
sve zna, sveznajui
omnium (lat. omnium svih, sviju) port,
utrka u kojoj sudjeluju svi konji (bez
obzira na njihovu starost, rasu i si.)
Omnium vitiorum fundamentum
avaritia est it. omnium viciorum
fundamentum avaricija est (lat.) Svi-
m je manama osnova lakomost (Se-
neka)
omnivoran (lat. omnivorus) zool. koii
sve guta (ili: jede), svejed; usp. omni-
vori
omnivori (lat. omnivorus koji sve guta,
prodire, omnivora) mn. zool. svejedi
(ivotinje, poglavito neke ptice koje
sc hrane i biljem i mesom)
omoalgija (gr. omos rame, algos bol)
med. v. omalgija
omofag (gr. omos sirov, prijesan, fa-
gein jesti) onaj koji jede sirovo, prije-
sno meso
oinofagija (gr. omos sirov, prijesan, fa-
gein jesti) prehranjivanje sirovim,
prijesnim mesom
omofor (gr. omos rame, forco, fero no-
sim) kod pravoslavaca: naramenica,
dugaka i iroka vrpca od iste vune
koju arhijerej nosi na ramenima i
onciro-
bez koje ne moe obavljati nijedan
bogosluni in
omoplata (gr. omos rame, lat. omopla-
ta) anat. lopatica, pleka
omotokija (gr. omos nezreo, prijevre-
men, tokos raanje, poraanje, po-
roaj) med. prijevremeni poroaj, no-
donoenie, pobaaj
onager (gr. onagros, lat. onagrus) zool.
divlji (ih: umski) magarac; ratna
sprava starih Rimljana za bacanje
kamenja
onagrokracija (gr. onagros divlji ma-
garac. krateo vladam) vladavina div-
ljih magaraca (izraz kojim je talijan-
ski filozof Bencdctto Croce nazvao
vladavinu talijanskih faista)
onanija samozadovoljavanje spolnog
nagona nadraivanjem vanjskih spol-
nih organa, samoblud: naziv po sta-
rozavjetnom Onanu (Post 38,9), koji
"znajui da nee biti njegov porod,
kad lijegae sa enom brata svojega,
prosipae na zemlju, da ne rodi dje-
ce bratu svojemu"; masturbacija
onanirati vriti samoblud, sam sebe
spolno zadovoljavali
onanist onaj koji vri samoblud
onaniznm v. onanija
Ondas (p.) ugledna panjolska nagra-
da za televizijska najholja ostvare-
nja (tekst, gluma, reija, spikeri itd.)
ondatra (huronski ondatra) zool. bizam-
ski takor; dczman
ondcggiamento it. ondcdamento (tal.)
glaz. v. ondeggiare
ondcggiare it. ondedare (tal.) glaz. va-
lovito kretanje, drhtanje, podrhta-
vanje
ondulacija (fr. ondulation) njihanje, Ic-
lujanje, valovito kretanje; dotjeriva-
nje kose da bude valovita
ondulirati (fr. onduler) lelujati se; ko-
vrati kosu, praviti (ili: napraviti) ko-
su valovitom, kovravom
oneiro- (gr. oneiros) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: san
oneirodinija
oneirodinija (gr. oneiros san, odyne
bol, muka) sanjanje da te netko gui,
mora
oneirokricija (gr. oneiros, krites pre-
suditelj, sudac) v. onoirologija
oneirokrit (gr. oneiros, krites prosu-
ditelj, sudac) v. oneirolog
oneirolog (gr. oneiros, logos) tuma
snova
oneirologija (gr. oneiros, logia) naua-
vanje o snovima; tumaenje snova,
proricanje iz snova
oneiromant (gr. oneiromantis) onaj
koji prorie iz snova, tuma snova
oneiromantija (gr. oneiros, manteia
proricanje) proricanje iz snova, tuma-
enje snova
oneiropol (gr. oneiropolos) v. oneiro-
mant
oneiroskopija (gr. oneiros, skopeo pro-
matram) promatranje snova, prou-
avanje snova
onera (lat. onus teret, mn. onera) mn.
v. onus; onera publika (lat. onera pu-
blica) dravni porez, javni nameti
onerabilan Gat. onerabilis) oporezljiv
oneraeija (lat. oneratio) tereenje, opte-
reenje
onerozan (lat. onerosus) teak, tego-
ban, tcreian, muan, dosadan
onihija (gr. onyx, onychos nokat) med.
upala noktiju, zanoktice
onihistorion (gr. onyx, onychos nokat,
stereo liim, liavam) no za rezanje
noktiju
onihitis (gr. onyx, onvchos nokat.) med.
v. onihija
onibo- (gr. onyx, onvchos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: nokat;
kopito
onihograf (gr. onyx, onychos, grafo pi-
em, biljeim) med. instrument koji
mjeri i biljei kretanje krvnog tlaka
u noktima
onihografija (gr. onyx, grafia pisanje,
biljeenje) med. mjerenje i biljeenje
987 nnkotoiriija
kretanja krvnog tlaka u noktima po-
mou onihografa
onihogrifoza (gr. onyx, onychos, gry-
pos iskrivljen, kukast) med. v. oni-
hogripoza
onihogripoza (gr. onyx, onvchos, grv-
pos iskrivljen, kukast) med. savije-
nost. noktiju; pandastost noktiju
onihokritija (gr. onyx. krino presu-
ujem, sudim) nasluivanje (ili: po-
gaanje) osobina karaktera jednog
ovjeka po obliku noktiju njegove
ruke
onihologija (gr. onyx nokat, kopito,
logia nauk) vet. nauk o potkivanju
onihomantija (gr. onyx. manteia pro-
ricanje) proricanje sudbine po nok-
tima.
onihomikoza (gr. onyx, onychos, my-
kes gljiva) med. gljivina noktobolja
onihoreksis (gr. onyx. regnymi prs-
kam. pucam) med. krhkost noktiju,
lomljivost noktiju
oniks (gr. onyx) min. vrsta prugastog
kaleedona, sastoji se od jednog crnog
i jednog sjajnog sloja (upotrebljava
se za izradbu nakita); med. nagomi-
lavanje gnoja izmeu ploica ronice
oniomanija (gr. one kupovanje, kupo-
vina, mania pomama, strast) med.
bolesni nagon za kupovanjem svega
i svaega
onirizam (gr. oneiros san, sanja) med.
psihiko stanje slino snu koje se jav-
lja kod duevnih bolesnika, ali i kod
zdravih ljudi kao posljedica prena-
petih ivaca
oniromantija (gr. oneiros san, sanja,
manteia gatanje, proricanje) tumae-
nje snova
onkologija (gr. onkos masa, debljina,
logia znanost) med. znanost o boles-
nim izraslinama
onkotomija (gr. onkos masa. debljina,
tome rezanje) med. rezanje (ili: od-
stranjivanje) otekline ili izrasline
operativnim putem
onkus
onkus (gr. onkos) med. tvrda otcklina,
izraslina
onocefalus (gr. onos magarac, kefale
glava) magarea glava
onokrotalus (gr. onos magarac, osao,
krotalon klepetalo) zool. v. pelikan
on ol a trija (gr. onos magarac, osao, la-
Ireia oboavanje) sluba magarcu,
tovanje magarca (zbog oga su stari
optuivali idove i kasnije krane,
vjerojatno zbog toga sto je Krist, ja-
ui na magarcu, uao sveano u
Jeruzalem.)
onoma- (gr. onoina) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: ime
onomastika (gr. onomatike) znanost
0 znaenju i tvorbi imena
onomastikon (gr. omima) 1. popis ime-
na ili rijei; 2. osobito: rjenik koji
nije sreen abecednim redom, nego
po predmetnim skupinama, realni
leksikon; 3. pjesma u ast neijeg
imendana ili rodendana
ouomatolalija (gr. onoma, lalia blebe-
tanje) med. nagon za ponavljanjem
odreenih rijei
onomatolatrija (gr. onoma. latreia
oboavanje.) pretjerano potovanje,
oboavanje imena nekog slavnog o-
vjeka
onomntologija (gr. onoma, logia nauk)
v. onomastika; takoer: tumaenje
imena, proricanje iz imena
onomatomanija (gr. onoma, inania
pomama, ludilo) med. bolestan strah
1 zaziranje od novih rijei
onomatomantija (gr. onoma, manteia
proricanje) proricanje (ili: itanje)
sudhine iz imena
onomatomorfoza (gr. onoma, morfo-
sis oblikovanje) pravljenje (ili: sa-
stavljanje) imena, oblikovanje (ili:
pravljenje, tvorba) rijei
onomatopeja (gr. onomalopoiia) ret.
pravljenje (ili: tvorba) imena ih rijei;
oponaanje zvuka, tvorba rijei opo-
naajui prirodni glas ili zvuk neke
988 ori to geneza
stvari ih radnje (npr. bubanj, topot,
u tanje, srkanje, blejanje, rikanje,
zveckanje, kukurikanje itd.)
onomatopejski (gr. onoma, poiein i-
niti, praviti) v. onomatopoetski
onomatopoetika (gr. onoma, poiein
initi, praviti) mn. rijei sastavljene
prema prirodnom glasu ili zvuku
predmeta kojeg oznaavaju
onomatopoetski (gr. onoma, poiein ontologija (gr. on, ontos, logia zna-
initi, praviti) oponaajui zvuk; poet.
koji ritmom oponaa prirodni zvuk i
prirodne glasove
onomatotet (gr. onoma, titheini me-
em, stavljam, thetes stavlja, me-
ta) sastavlja rijei, izumitelj novih
rijei, osobito novih imena
onomaziologija (gr. onomazo imenu-
jem, logos rije, govor) iingv. znanost
koja se bavi ispitivanjem na koji na-
in stvari, bia i pojmovi dobivaju
imena
onoscelit (gr. onos magarac, skelos
krak, noga) onaj koji ima magarea
bedra
ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj
postojbini, kanadskoj pokrajini On-
tario; plod ove jabuke, koja se i kod
nas uzgaja, velik je, gladak, okruglog
oblika i veoma ukusan
ontoizam (gr. on, gen. ontos bie, pri-
log glagola einai biti, postojati, The-
os Bog) lil. izraz kojim Hacckel. za
razliku od panteizma, naziva pre-
dodbu o postojanju Boga kao indivi-
dualne osobe koja, kao samostalan
subjekt, postoji izvan prirode
ontiki (gr. einai biti. postojati, to on
gen. tu ontos bie, stvarnost) lil. koji
se tie onoga to postoji, koji se tie
opih svojstava stvari i bia
on to- (gr. einai biti, postojati, to on,
gen. tu ontos bie, stvarnost) predme-
tak u sloenicama sa znaenjem: bi-
e, postojei, slvaroosni
ontogeneza (gr. on ontos. genesis po-
stanak) biol. razvitak jedinke od oplo-
ontogenija
denog jajeta pa do potpunog orga-
nizma
ontogeni.ja (gr. on, ontos, gignomai na-
stajem, postajem, raam se) biol.
znanost o postanku organskih bia
na Zemlji, znanost o ontogcnc-zi
ontografija (gr. on, ontos, gratia opis)
opisivanje stvari ili bia
nost) fil. znanost o biu, o onome to
postoji, osnovna znanost, znanost o
opim svojstvima stvari i bia
ontologizam (gr. on. ontos, logos raz-
miljanje, dokazivanje) fil. 1. zaklju-
ivanje da postoje stvari na osnovi
toga to postoje pojmovi o tim stva-
rima; 2. shvaanje racionalista po
kojem potpuno, logino miljenje sa-
dri u sebi istodobno realitet (stvar-
no postojanje) onoga o emu se mi-
slilo; 3. nauavanje koje se temelji
na Platonu, Augustinu i Malebran-
cheu. a po kojem je bie Boga istinski
predmet neposrednog i islo duhov-
nog opaanja itd.
ontoloki (gr. on, ontos, logikos koji
se tie miljenja) fil. koji se tie onto-
logije ili sc temelji na njoj; ontoloki
dokaz o biu ih postojanju Boga do-
kaz postojanja Boga iz pojma Boga
kao beskrajnog ili savrenog bia;
ontoloka metoda logiki postupak
koji, oslanjajui se na naelo protu-
rjenosti i naelo dovoljnog razloga,
eli na osnovi postojanja pojmova za-
kljuiti o postojanju onoga io li poj-
movi predouju; usp. kozmoloki, fi-
zikotcoloki
ontonomija (gr. on, ontos. nomos za-
kon) fil. zakonitost bia, zakonitost
postojanja
ontoteologijn (gr. on, ontos, Theos
Bog, logia nauavanje, znanost) nau-
avanje da postoji Rog, sa svim svo-
jim atributima, na osnovi toga to
postoji pojam o Bogu kao takvom
989 op-art
ontozofija (gr. on, ontos, sofia mud-
rost, znanost) fil. v. ontologija
onus (lat.) teret, breme; tegoba, dosad-
nost; dunost, obveznost; onus pro-
bandi (lat.) teret dokazivanja
oo- (gr. oon) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: jaje
ooforektomija (gr. oon, foreo nosim,
ektemno odreem) med. vaenje jaj-
nika
ooforin (gr. oon, foreo nosim) farm.
preparat izraen od jajnika svinja i
goveda, lijek protiv bolova pri men-
struaciji i klimakterinim tegobama
ooforilis (gr. oon, foreo nosim) med.
upala jajnika
ooforon Igr. oon, foreo nosim) zool. jaj-
nik; ovarij
oogeneza (gr. oon jaje, genesis posta-
nak) biol. postanak jaja iz klicinih
prastanica u jajnicima; med. odrei-
vanje spola po jajetu
oogonijc (gr. oon. gone raanje) mn.
biol. klicine prastanice u jajnicima
od kojih nastaju jaja
oolit (gr. oon jaje, lithos kamen) min.
ikrovac, vapnenac od zrnaca slinih
ikri
oolitski (gr. oon, lithos.) u obliku ikrov-
ca, sastavljen od sitnih zrnaca sli-
nih ikri; ooiitska formacija geol. v.
jura-formacija
oologija (gr. oon, logia znanost) biol.
znanost o jajima; znanost o ptijim
jajima i gnijezdima
oomantija (gr. oon. manteia prorica-
nje] proricanje iz jaja; ooskopija
oonin (gr. oon) bjelanevina, bjelane-
vinasta tvar
ooskopija (gr. oon, skopein promatra-
ti) v. oomantija
op-art kratica od pojmova optiki i ari;
prema tome: vidna umjetnost ili um-
jetnost oka; tendencija u suvremenoj
likovnoj umjetnosti koja se na egzak-
tan nain bavi iskljuivo opliko-vi-
Op.
zualnim senzacijama koje ine os-
novu spoznaje plastinog svijeta
Op. kratica za opus
Opa (lat. ops, gon. opis obilje) starorim-
ska boica zemlje, ena Saturnova,
mati poljskih plodova; Ops
opal (sanskr. upala kamen, gr. opallios,
lat. opalus) min. kvarcu slian min-
eral, po kemijskom sastavu silicijev
dioksid s vodom, raznobojan i preli-
jeva sc (upotrebljava se osobito za
nakit)
opalescentan (lat. opalescens) koji pre-
lijeva boje kao opal; opcLle.ftcent.no
staklo opalno staklo, staklo koje 3e
prelijeva poput opala
opalcscirati (lat. opalescerc) v. opali-
zirati
opalizirati (lat. opalisare) prelijevati
boje kao opal
opat (aramcj. abba otac) predstojnik
samostana u nekim katolikim redo-
vima: biran doivotno te izravno od-
govoran papi
opcija (lat. optio) slobodno biranje, slo-
bodan izbor, pravo biranja; osobito:
pravo slobodnog opredjeljivanja u
biranju domovine- ili podanike pri-
padnosti, pravo se daje, do jednog
odredenog roka, stanovnicima osvo-
jene ili pripojene (anektirane) pokra-
jine; optionis ius it. opcionis jus (lat.)
pravo slobodnog opredjeljenja u iz-
boru domovine ili podanike pripad-
nosti; trg. povlastica za izvrenje ili
neizvrenje, po izboru, u nekom od-
reenom roku neke trgovake trans-
akcije po sad utvrenim odredbama
opekunski sovjet (rus. opekunskii
sovet) skrbniko vijee (u Rusiji)
opel marka automobila (po osnivau
tvornice Adamu Opelu)
opera (lat. opus, opera) 3. mn. djela;
opera omnia (lat.) cjelokupna djela;
opera seleeta it. opera selekta (lat.)
izabrana djela, odabrana djela
990 operativni
opera (lat.) 1. djelovanje, djelatnost;
rad, trud, muka
opera (tal.) 2. glaz. drama u kojoj se
cijeli sadraj pjeva, pri emu instru-
mentalna glazba dolazi dijelom kao
pratnja pjevanju, a dijelom samo-
stalno (sastoji se od uvertire, recita-
tiva, arija, solo-ulomaka, dueta, ter-
ceta, zborova i dr.); opera buffa (tal.)
komina opera: opera lyrique it. ope-
ra lirik (fr.) lirska opera; opera seria
it. opera serija (tal.) ozbiljna, velika
opera
operacija (lat. operatio) djelovanje, rad,
obavljanje, vrenje; med. lijeenje ki-
rurkim putem, rezanje; trg. vjeto
izveden posao, pekulacija; voj. ratno
djelovanje, planski izveden pokret je-
dinica radi postizanja odreenog ci-
lja; mat. raun, raunanje; pren. upo-
raba nekog tajnog sredstva
operacijski (lat. operatio djelovanje,
rad) prid. koji se tie operacije, koji
je u vezi s operacijom; operacijska
baza voj. osnova, oslonac za ratna
kretanja i pothvate, osobito niz utvr-
da i mjesta iz ijih se zaliha vri do-
punjavanje utroenog ratnog mate-
rijala; operacijska linija glavna linija
ratnih operacija; operacijski objekt
cilj jedne operacije; operacijski plan
plan po kojem se radi u cilju posti-
zanja odreenog cilja; operacijska sa-
la med. dvorana u kojoj se vre ki-
rurke operacije
operat (lat. opereri raditi) spis, pisana
uredba, iscrpna pismena predstavka
operater (fr. operateur) med. lijenik
kojem je struka kirurgija, kirurg, op-
erator; rukovatelj nekim strojem,
npr. filmskim aparatom itd.; fotograf
koji obavlja kinematografska sni-
manja
operativni (lat. operativu) koji se tie
rada, radni; operativna vojska sve je-
dinice i rodovi vojske koji sudjeluju
operator
vi izvoenju ratnih operacija; opera-
tivno lijeniLvo = kirurgija
operator (lat. operator radnik, izvr-
itelj) 1. med. lijenik koii vri ope-
racije, kirurg (v. operater): 2. mat.
simbol ili znak koji pokazuje neku
operaciju (radnju) i sam predmet
operacije, npr. operator za diferen-
ciranje d/dx
opereta (tal. operetta) mala opera,
obino aljivog sadraja, u kojoj se i
pjeva i govori
operirati (lat. operari djelovati, raditi)
raditi, obavljati; djelovati; med. lije-
iti neku bolest kirurkim putem,
odstranjivati, rezati
operist (tal. opera) pjeva u operi, oper-
ni pjeva
opcristica (tal. opera) pjevaica u operi.
operna pjevaica
operkuliti (lat. operculum poklopac pu-
eve kuie, gr. lithos kamen) mn.
geol. okamenjeni puevi
operkulum (lat. operculum) zool. po-
klopac pueve kuice; bot. poklopac,
opem-glas (njom. Opernglas) v. opern-
guker
opemguker (tal- opera, njem. (Jucker
dalekozor) kazalini dalekozor (oper-
ni)
operozan (lat. operosus) marljiv, radi-
an. radin; koji se mnogo bavi neim
ophoblati (njem. abhobeln) odblanjati,
odsjei blanjalicom; obraditi drvo, iz-
gladiti ga; pren. uljuditi, kultivirati
opignoraeija (lat. pignus, oppignora-
tio zalog) davanje u zalog, zalaganje
opignorirati (lat. pignus zalog, opig-
norare) dati u zalog, zaloiti; decre-
tum dc oppignorando it. dekretum
de opignorando (lat.) prav. akt kojim
vrhovna skrbnika vlast doputa da
se zaloi imanje tienika (maloljet-
nika)
opijanin (lat. opium, gr. opion makov
sok) farm. alkaloid opijuma, sredstvo
991 opistokranij
za uspavljivanjc. glavobolju itd.; nar-
kotin
opijat (lat. opium, gr. opion makov sok)
farm. lijek koji sadri opijum (za us-
pavljivanje)
opijum (lat. opium, gr. opos, opion ma-
kov sok) mlijeni sok koji se dobiva
zarezivanjem nedozrelih makovih a-
hura; od davnina vano sredstvo za
lijeenje, utjee na umirenje ivaca,
uminjava bolove i pomae spavanju;
od srednjeg vijeka upotrebljava se
kao opojno sredstvo, osobito u Kini.
Engleskoj i Sjevernoj Americi; lau-
danum, mekonij
opijumomanija (gr. opion makov sok,
mania strast) strast za uivanjem
opijuma
opilacija (lat. oppilatio) med. zatvara-
nje. zaepljivanje
opinant Gat. opinari misliti, pretpostav-
ljati) onaj koji daje svoje miljenje
(glas), glasa
opinion publique it. opinion piblik
(fr.) javno mijenje, javno miljenje
opiofag (gr. opion makov sok. fagein
jesti) med. onaj koji jede opijum, koji
je odan poroku uivanja u opijumu
opiofagija [gr. opion makov sok, fagein
jesti) med. jedenje opijuma, strast
uivanja opijuma
opistenar (gr. opisthenar) anat. nad-
lanica
opistobranhijati (gr. opisthen iza,
branehia krge) mn. zool. puevi sa
krgama iza srca
opistocefal (gr. opisthen pozadi, kefale
glava) anat. zatiljak
opistodom (gr. opisthodomos) arhit.
stranji dio hrama
opistografija (gr. opisthen iza, grafia
pisanje) pisanje na zadnjoj strani lista
opistokefal (gr. opisthen iza, kefale
glava) anat. v. opistocefal
opistokranij (gr. opisthen iza, kranion
lubanja) anat. zatiljak; zatiljaa. za^.
tiljna kost
opistotonus
opistotonus (gr. opisthen iza, tonos)
med. ukoenost vrata, zatiljni gr
npizma (gr. opizo, opos sok) skupljanje
i zgunjavanje biljnih sokova
oplccija (lat. opplctio) med. prenatr-
pavanje eluca
opobalzam (gr. opobalsamon) vrsta
skupocjenog, mirisnog arabijskog
balzama od soka drveta Amvris gi-
leadensis; mekabalzam
opodcldok (gr. opos biljni sok) farm.
mast za masiranje protiv kostobolje,
nainjena od sapuna, kamfora i amo-
nijaka (kovanica Thcophrastusa
Hombastusa Paracelzusa)
opol (gr. hapalos mekan, njean) vrsti
dalmatinske loze i vino od nje (crvene
boje)
opolenije (rus. opolenie) rusko domo-
branstvo, trei poziv
opolonjec (rus. opolenec) vojnik tre-
epozivac u Rusiji, domobran
oponent (lat. opponens) onaj koji pro-
turjei. protivnik, zastupnik opre-
nog miljenja
oponirati (lat. opponere) biti protivan
nekomu ili neemu, staviti (ili: stav-
ljati) nasuprot, suprotstaviti, suprot-
stavljati, navesti protiv, sporiti, ospo-
ravati, protiviti se, prigovarati, initi
napomene (ili: upadice)
oportun (lat op portun us) zgodan, po-
godan, povoljan, koji dolazi u zgod-
nom trenutku, u dobar as, koji je s
ruke
oportunist (lat. opportunus zgodan, po-
godan, fr, opportuniste) ovjek koji
se zna snalaziti, koji se prilagoava
prilikama iz interesa, v. oportuni-
zam; prid. oportunistiki
oportunitet (lat. opportunitas) povol-
jnost prilike, zgodna prilika, zgoda,
povoljno vrijeme, povoljna okolnost;
podobnost sklonost, primljivost, npr.
za neku bolest
oportunizam (lat. opportunus, fr. op-
portunisme) iskoritavanje povoljnih
992 Ops
prilika radi ostvarivanja ciljeva bez
obzira na naela, osobito u politici
oportuno (lat. opportune) pril. korisno.
probitano, zgodno, povoljno
oposum (indijan.) zool. vrsta sjeverno-
amerikog tobolara cijenjenog krz-
na
opotorapija (gr. opos biljni sok, the-
rapeia lijeenje) med. lijeenje bolesti
(izraslina, raka itd.) organskim so-
kovima (pripravcima organskih so-
kova); organo terapija
opozicija (lat oppositio.) protivljenje,
suprotstavljanje, suprotnost; protiv-
nika stranka, obino stranka ma-
njine koja je suprotna vladi i njezinoj
veini; log. odnos izmeu dvaju su-
protnih pojmova, sudova ili stavova;
astr. planet je u opoziciji sa Suncem
ako je Zemlja na liniji koja spaja
planet sa Suncem, ili kad je razlika
u duini dvaju nebeskih tijela 180
stupnjeva: usp. konjunkcija
opozicijski (lat. oppositio) suprotni,
protivni, koji pripada opoziciji; opo-
zicijska stranka- suprotna strana, po-
litika stranka koja radi protiv vla-
daj ude stranke i vlade
opozit (lat. oppositum) suprotno, su-
protnost opreno, oprenost
opozita (lat. opposita) mn. suprotne
stvari, suprotnosti, oprenosti
Opp. glaz. kratica za opera (lat opus,
opera)
opresija (lat, oppressio.) pritiskivanje,
ugnjetavanje, tlaenje; pritisak; po-
tlaenost; med. guenje, zaguivanje,
zaptivanje, teko disanje
opresivan (lat. opprimere tlaiti, ugnje-
tavati, oppressivus) ugnjetaki, na-
silniki, tlaiteljski: med. zaguljiv,
zaptivan, koji gui, zaguuje, zaptiva
oprimirati (lat. opprimere) pritiskiva-
ti, ugnjetavati, tlaiti; guiti, zagu-
ivati, zaptivati
Ops (lat.) mit. boica plodnosti kod Rim-
ljana, zatitnica zemljoradnje, plod-
opscen
nosti, obilja i bogatstva, sestra i ena
Sat urnova
opscen (lat. obscoenus) bestidan, gadan,
odvratan, gnusan, prljav, sramotan,
nepristojan
opscenitct (lat. obscoenitas) bestidnost.
sramotnost, nepristojnost, gnusnost
opscenosti (lat. obscoena) mn. bestid-
nosti, gadosti, odvratnosti, gnusobe,
nepristojnosti; nepristojne rijei
opsedirati (lat. obsidere, fr. obseder)
opsjedati; biti stalno uz nekoga, do-
saivati, oblijetati. salijetati, spopa-
dati, spopasti, uporno moljakati, ne
prestajati s molbama
opsekracija (lat. obsccratio) preklinja-
nje, moliti ponavljajui "radi Boga"
opsekvije (lat. obsequiae) mn. kod ka-
tolika: pogreb, pokop
opservabilan (lat. opservabilis) koji
moe biti promatran, koji se moe
promatrati, primjetan, opaljiv
opscrvabilije (lat. observabilia) stvari
koje se mogu oima opaati, oevid-
ne stvari, bjelodani predmeti
opservacija (lat. observatio) primje-
ivan je, promatranje, ispitivanje, mo-
trenje: mn. opservacije primjedbe, na-
pomene, opaske
opservancija (lat. observantia) poti-
vanje utvrenog reda. potivanje (ili:
pridravanje) propisa (ili: pravila,
zakona), potivanje nekoga ili nee-
ga; oservanca
opservat (lat. observatus promatran)
onaj koji je pod policijskim nadzo-
rom, sumnjivac
opservator(lat. observator) promatra,
motritelj, ispitiva; promatra na
zvjezdarnici
opservatorij (lat. observatorium) pro-
matranica, motrilite; osobito: astro-
nomska promatranica, zvjezdarni-
ca
opservirati (lat. observere) promatrati,
ispitivati, motriti, paziti na neto, vr-
iti promatranja
993 opskuritct
opsesija (lat. obsessio) salijetanje, na-
valjivanje, opsjedanje, dosaivanje;
opsjednutost, obuzetost neim (npr.
milju, idejom)
opsiantian (gr. opse, opsi kasno, an-
thos cvijet, anthikos cvjetni) bot. koji
kasno cvjeta
opsidijan (lat.) vrsta vulkanskoga kre-
mena koji izgleda poput stakla za
boce
opsigamija (gr. opsi kasno, gamos
brak) kasni brak, brak u starosti
opsignacija (lat. obsignatio) peaenje,
zapeaivanje, udaranje peata; po-
tvrivanje. ovjeravanje (udaranjem
peata)
opsigonian (gr. opsi kasno, gone ro-
enje) kasno roen, kasno postao ili
stvoren, kasni
opsimacija (gr. opsi kasno, manthano
uim) kasno uenje, izuavanje ne-
ega pod starost
opsiometar (gr. opis vid, vienje, me-
tron mjera, mjerilo) v. optometar
opskuracija (lat. obscuratio) med. za-
mraenje, zamraenost, npr. ronice
(oka)
opskuran (lat. obscurus) mraan, ta-
man, zatvoren, mrk; mraan, neja-
san, nerazumljiv, maglovit, neodre-
en; pobijan, prikriven; nepoznat, ne-
znatan; ivjeti in obscuro it. ... in
ohskuro (lat.) ivjeti u tiini, u povu-
enosti, kao nepoznat
opskurant (lat. obscurans) mranjak,
natranjak, neprijatelj svjetlosti (ili:
prosvijeenosti, napretka]
opskurantizam (lat. obscurantismus)
mranjatvo, natranjatvo, mrnja
prema napretku, strah od prosvije-
enosti, tenja da se razmiljanje i
napredak prosvijeenosti sprijei, da
sc narod odri u mraku neznanja itd.
opskuritet (lat.) v. opskumost
opskurnost (lat. obscuritas) tama,
mrak; nejasnost. nerazumljivost, ma-
opsofag
gl ovi tost, neodreenost, neizvjesnost;
potajnost, prikrivenost, skrivenost;
nepoznatost, neznatnost
opsofag (gr. opson kuhano jelo, na va-
tri pripremljeno jelo. fagein jesti, e-
rati) onaj koji jede mnogo povra (va-
riva); takoer: izjelica, prodrljivac,
mesojed
opsofagija (gr. opson kuhano jelo, na
vatri pripremljeno jelo. fagein jesti)
ljubav prema povru (varivu); pro-
drljivost
opsolesclrati (lat. obsolere, obsolescero)
v. ops obrati
opsoletan [lat. obsoletus) zastario, is-
troen, iznoen, otrcan, neuporabiv
(osobito u rijeima i izrazima)
opsomanija (gr. opson kuhano jelo, na
vatri pripnrmljcno jelo, mania poma-
ma, strast) pretjerana strast za je-
lima
opsonini (gr. opson hrana) supstance
koje ulaze u grau normalnih sasto-
jaka krvi. a koje oslabljuju djelova-
nje zaraznih tvari i time pomau fa-
gocitima
opstag'ij (lat. obses, obstagium talac,
tal. ostaggio) prav. jamstvo koje se
sastojalo u tome to glavni dunik, a
esto i njegovi jamci, uu u neki
grad, zamak ih stan i tu ostaju, kao
taoci, dok povjeriteljevi zahtjevi ne
budu zadovoljeni
opstetrika (lat. obstetrix babica, pri-
malja) porodiljstvo, primaljstvo, vje-
tina poraani a
opstinacija (lat. obstinatio) upornost,
tvrdoglavost, svojeglavost, nepopust-
ljivost
opstinatan (lat. obstinatus) uporan,
tvrdoglav, svojeglav
opstipacija (lat. obstipatio) med. zatvo-
renost, zapeenost. tvrda stolica
opstipiran (lat. obstipatus) med. zatvo-
ren, zapeen, tvrde stolice
994 optiki
opstipirati (lat. obstipare) med. zatvo-
riti, zapei (stolicu)
opstipitet (lat. obstipitas) med. iskriv-
ljenost vrata
opstrueneije (lat. obstruentia) mn.
med. sredstva za zatvaranje
opstruiratl (lat. obstruere) prijeiti,
sprjeavati, smetati, ometati; koiti
rad sabora (parlamenta) dugim govo-
rima; med. zaguiti, zaguivati, za-
epiti
opstrukcija (lat. obstructio) sprjeava-
nje, smetanje, koenje; ometanje sa-
borskog (parlamentarnog) rada du-
gim govorima; med. zatvaranje, za-
tvorenost, zaguenost
opstrukcionisti (lat. obstruere zakri-
vati, zatvoriti, engl. to obstruct) mn.
lanovi stranke u engl. parlamentu,
koju su inili Irci, i koja se istaknula
time to je 1882. i 1887., dok jo nije
hio usvojen stroi pravilnik o poslov-
nom redu. pokuala ometati skup-
tinski rad raznim parlamentarnim
smicalicama (dugim govorima, bes-
ciljnim prijedlozima i si.)
opstruktivan (Int. obstructivus) med.
koji zatvara, zaepljuje, zaguuje
optabilan (lat. optabilis) poeljan
optacija (lat. optatio.) eljenje, elja
optant (lat. optarc, optans) prav. onaj
koji ima pravo slobodnog opredje-
ljivanja u odabiru domovine ili po-
danike pripadnosti; usp. opcija
optativ (lat. optativus) gram. nain ko-
jim se iskazuje elja (u grkom je-
ziku). eljni nain
optativan (lat. optativus) eljni, koji sa-
dri ili iskazuje neku elju
optiar (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, gledanja) izraiva onih sta-
kala, naoala i optikih instrumena-
ta
optiki (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, gledanja) koji spada u znanost
o svjetlosti: svjetlosni, vidni, oni; op-
iiki instrumenti razne kombinacije
optika
zrcala, ledi i prizmi pomou kojih
moemo dobiti, prema potrebi, po-
veane ili umanjene likove predmeta,
dakle, to su instrumenti koji pove-
avaju sposobnost vida (povealo, mi-
kroskop, durbini, teleskopi, fotograf-
ski aparati itd.).
optika (gr. orao vidim, gledam, optikos
vidni, koji se tie vida) fiz. znanost 0
svjetlosti i svjetlosnim pojavama uop-
e; znanost o prirodi svjetlosti i za-
konima gledanja; geometrijska opti-
ka znanost o pravocrtnom prostira-
nju svjetlosti i pojavama koje su s
tim u vezi; praktina ili primijenjena
optika bavi se leama, kombinaci-
jama lea i optikim instrumentima;
fizika ili fizikalna optika prouava
ope pojave svjetlosti (interferenciju,
difrakciju, disperziju, polarizaciju,
dvostruko prelamanje, fosforescen-
ciju, fluorescenciju i dr.)
optilogion (gr. optike, logos govor, go-
vorenje) sprava kojom se sporazu-
mijevaju gluhonijemi
optima fido (lat.) u najboljoj namjeri
optima forma (lat.) najbolji oblik, u
najboljem obliku
optimacija (lat. optimatia) plemstvo,
aristrokracija
optimat (lat. optimas) plemi, aristro-
krat
optimati (lat. optimates) mn. ljudi iz
najboljih krugova, odlinici, plemii,
aristokrati; lanovi aristokratske i
konzervativne slranke kod starih
Rimljana
optimist (lat. optimus najbolji) fil. pri-
staa optimizma; ovjek sklon sve
stvari i pojave u ivotu gledati u lije-
poj, ruiastoj boji; supr. pesimist
optimistiki (lat optime) koji odgovara
optimizmu, koji je zasnovan na opti-
mizmu, koji je u vezi s optimizmom;
pren. vedar, pun ivotne radosti
optimitet (lat. optimitas) od linost iz-
vrsnost
995 optundirati
optimizam (lat, optimus najbolji) fil.
shvaanje koje sve stvari i dogaaje
u svijetu promatra s njihove najbolje
strane, u ruiastoj boji; osobito: fi-
lozofsko nauavanje po kojem je ovaj
svijet najbolji od svih moguih svje-
tova (Leibniz); pren. sklonost proma-
tranja stvari s njihove najljepe stra-
ne; supr. pesimizam
optimum (lat optimum najbolje) skup
najpovoljnijih uvjeta; najbolje, naj-
vie to se moe postii u odreenim
prilikama; vrhunsko doslignue
optirati (lal. optare) eljeti, htjeti: bi-
rati, izabrati; opredjeljivati se (ili:
opredijeliti se) u izboru podanike
pripadnosti
optofon (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, fone glas, zvuk) "slua svjet-
losti", ureaj sastavljen od komore i
telefona pomou kojega slijepi mogu
zamjeivati svjetlosne dojmove pu-
tem sluanja (izumljen 1912.)
optometar (gr. optikos vidni, koji se
Lie vida, metron mjerilo, mjera)
med. vidometar, ureaj za odrei-
vanje i mjerenje jaine vida radi pro-
pisivanja naoala; opsiometar
optometrija (gr. optikos vidni, koji se
tie vida, metria mjerilo, mjera) med.
odreivanje i mjerenje jaine vida po-
mou optometra
optorpescirati (lat. obtorpescere) uko-
iti sc, utrnuli, postati neosjetljivim
optrcktacija (lat. obtrectatio) prav. zlo-
namjerno ogovaranje, kuenje, obje-
di va nje
optruzija (lat. ohtrusio) uguravanje,
umetanje; prisiljavanje, primorava-
nje
optruzivan (lat obtrusivus) nametljiv,
primorljiv, prisilan, nasilan
optundencije (lal. obtunentia) mn.
med. sredstva za opijanje
optundirati (lat. obtundere) otupiti,
otupljivati, zatupljivati, zalupiti; oa-
opturacija 996
mutiti, opiti, zanijeti, onesvijestiti,
oslabiti, zagluiti, zagluivati
opturacija (lat. obturatio) kir. zatva-
ranje. zaepljivanje
opturatori (lat. obturatorii sc. musculi)
mn. anat. miini zatvarai, epovi
opturbacija (lat. obturbatio) pomutnja,
zabuna; med. zatvaranje, zaepljiva-
nje
opturbirati (lat. obturbare) smesti, do-
vesti u zabunu, zbuniti; med. zatvo-
riti, zaepiti
opturgescirati (lat. obturgescere) oti-
cati, bubriti, nadimati se
optuzan (lat. obtusus; tup, Otupljen; 1K:Z
osjeaja, oarnuen, opijen, onesvjje-
ten; slabouman
optuzija (lat. obtusio) tupost, otuplje-
nost; bezosjcainost, neosjetljivost;
slabo umno st
opugnaeija (lat. oppugnatio) navala,
napad, juri; napadaj rijeima, pro-
tustav
opulencija (lat. opulentia) veliko bogat-
stvo, izobilje; raskonost, velian-
stvenost
opulentan (lat. ops, opulentus) veoma
bogat; bujan, raskoan; veoma moan
opus (lat. opus) djelo, osobito: znanstve-
no ili umjetniko djelo, knjiga, spis;
glaz. kompozicija; mn. opera
Opus Dei (lat. "Djelo boje") panjolska
desniarska politika organizacija
katolike orijentacije, tzv. katoliki
masoni
opus musivum (lat.) v. mozaik
opus posthumum (lat.) posmrtno djelo,
djelo koje je ohjavljcno tek nakon
smrti njegova pisca
opuskulum (lat. opusculum) djelce,
malo djelo, mali spis, mala rasprava
ora pro nobis (lat.) moli za nas (iz ka-
tolikih molitava)
oracija (lat. oratio) govor, besjeda; nra-
tio tdireeta it. oracio direkta (lat.)
gram. upravni govor; oratio indireeta
Orate. ne intretis...
it. oracio indirekta (lat.) gram. neu-
pravni govor
orada (fr. aurade) kem. kamfor od na-
raninog cvijeta
orakul (lat. oraculum) kod starih Grka:
proroile, mjesto na kojem su po-
sebni sveenici primah poruke od bo-
gova i priopavali ih ljudima; proro-
anstvo, odgovor bogova; proricanje;
pren. svaka zagonetka ili dvosmi-
slena izreka uope
orakulski (lat. oraculum) pril. kao u
proroitu, tj. tajanstveno, zagonet-
no, nejasno, mrano, dvosmisleno
oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni;
usmeni; oralni zakon usmeni zakon,
nepisani zakon
orangutan (maiaj. orang utan "umski
ovjek") zool. veoma snaan, oko 1,35
m visok majmun na Bomeu, od koje-
ga je, po nekim prirodnjacima, po-
stao ovjek
orant (lat. orans, gen. orantis onaj koji
moli) u starokranskoj umjetnosti:
lik ovjeka s rukama uzdignutim na
molitvu
oran {fr. orange, tal. orancia, lat. au-
ranlia, p. naranja) bot. narana (dr-
vo i plod); naranasta boja
oranada (fr. orangeade) napitak od
naraninog soka. eera i vode
oranat (fr. orangeat) ueerena naran-
ina kora
oranelete (fr. orangeletles) sitne, ne-
dozrele, osuene narane
oranerija (fr. orangerie) vrt s naran-
ama i limunovima, naranite; mje-
sto gdje se narane uzgajaju zimi
oraneta (fr. orangette) naraniea, ze-
lena narana za slatko
orar(ij) (tal. orario) raspored sati, sat-
nica; vozni red, red vonje
Orate, ne intretis in tentationem
(lat.) Molile, da ne padnete u napast
(rijei koje je Krist uputio apostoli-
ma na Maslinskoj gori)
orator
orator (lat. orator) govornik, besjednik;
propovjednik; lan duhovnikog re-
da
oratorij (lat, oratorium) 1. soba za mo-
litvu, bogomolja; 2. glaz. vrsta glaz-
bene drame s ozbiljnim sadrajem
(najee iz Biblije) koja sc ne prika-
zuju igrom, nego se samo glazbeno
izvodi
oratorika (lat. orator govornik, besjed-
nik) govornitvo, besjednitvo, govor-
nika ili besjednika vjetina
oratorski (lat. oralorius) govorniki, ho-
sjedniki
orbikularan (lat. orbicularis) kruan,
kolutast, okrugao, prstenast
Orbilijc (lat. Orbilius) rimski grama-
tiar, strogi uitelj pjesnika Iloracija;
otuda: strog i ljut uitelj, aki ti-
ranin; pril. orbilslci
orbis (lat.) krug; obru: svijet
orbis pictus it. orbis piktus (lat.)
naslikani svijet, svijet u slikama, pri-
kazivanje predmeta iz prirode i um-
jetnosti u slikama; naslov poznate
knjige za djecu, koju je 1657. izdao
Jan Ainos Komensky
orbis terarum (lat. orbis terrarum)
Zemljina kugla, Zemlja, svijet
orbita (lat.) kolosijek, putanja; astr.
putanja kojom sc kreu nebeska ti-
jela; anat. ona upljina
orbitalni (lat. orbita, orbitalis ona up-
ljina) anat. koji pripada onoi up-
ljini, koji se tie one upljine
orbitet (lat. orbitas) sigurnost, neima-
nje djece; neimanje roditelja, samo-
hranost, sirotanstvo
ordal (lat. ordalium) "Boji sud", vrsta
sudskog dokazivanja u srednjem
vijeku, sastojalo se u tome to je op-
tueni svoju krivnju trebao dokazati
time to je morao izdrati odreene,
po ivot opasne kunje; dvoboj, gu-
ranje ruke u vatru i dr.; mn. ordalije
orden (lat. ordo red) 1. stale, drutvo,
udruga, svjelovno ili duhovniko
997 ordinarijum
bratstvo s odreenim vjerskim ili hu-
manim) ciljevima, znacima itd.; 2.
odlije, odlikovanje,
ordenati (tal. ordinare) urediti, raspo-
rediti. zapovjediti
ordija (tur. ordu) Lahor; vojska; gomila,
rulja
ordinacija (lat. ordinatio) med. lije-
niki propis, lijenika odredba: pro-
storija za pregled bolesnika; u Kat.
crkvi: zaredi van je
ordinalan (lat. ordinalis) redni: usp.
kardinalan
ordinale Gat. ordinale, fr., engl. ordi-
nal) 2. knjiga koja sadri pravila An-
glikanske crkve i sveenstva
ordinale (lat.) 1. gram. redni broj (prvi,
drugi, itd.): mn. ordinalia redni bro-
jevi
ordinalia (lat.) gram. mn. od ordinale:
v. ordinale 1.
ordinand (lat. orinandus) onaj koji je
zareen, koji je dobio sveeniki in
ordlnant (lat. ordinans) kod katolika:
onaj koji zareuje za sveenika, bis-
kup koji vri zareivanje
ordinaran (lat. ordinarius) redovan,
obian, pravilan, prosjean, osrednji;
prost, neotesan, nculjudan, nepristo-
jan; ordinarna cijena trg. trina ci-
jena: kod knjiara: duanska, pro-
dajna cijena knjige, za razliku od ne-
to-cijene
ordinarij (lal. ordinarius) redoviti pro-
fesor fakulteta, glavni predstavnik
jedne znanstvene struke, katedre
(supr.: ekstraordinarij); razrednik;
svaki sveenik koji stoji na elu jed-
ne crkve ili upe; biskup kao stvarni
upravitelj svoje biskupije (dijeceze)
ordinarijat (lat, ordinariatus) kod ka-
tolika: dijecezni duhovni upravni sud
pod predsjednitvom biskupa: na fa-
kultetima: sluba i poloaj redovnog
profesora (ordinarijusa)
ordinarijum Gat, ordinarium) kod ka-
tolika: stalni dijelovi mise. tj. oni koji
ordinario
se na svakoj misi redovno ponavljaju
(npr. Gospodine, smiluj se. Slava
Bogu i dr.}; u dravnom gospodar-
stvu: redovni, proraunom predvie-
ni prihodi i rashodi
ordinario (tal.) glaz. obino, na obian
nain
ordinata (lat. orinata) geom. u Oes-
cartesovu koordinatnom sustavu:
mjerni broj razmaka bilo koje toke
u ravnini od apscisne osi; ordinatna
os pravac koji ima okomit, normalan
poloaj prema apscisnoj osi u koor-
dinatnom sustavu; aplikata
ordinirati (lat. ordinare) med. propi-
sati. prepisati, odrediti lijek; primati
bolesnike na pregled i lijeenje: kod
katolika; zarediti sveenika
ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red;
poredak; sloj; odjel, odsjek, razred,
vrsta; stale
ordonans (fr. ordonnance) raspored,
ureenje, red; naredba, uredba, od-
redba, odluka, propis, rjeenje; voj.
nii asnik, desetar ili obian vojnik
koji je dodijeljen nekom viem as-
niku da izvrava njegova nareenja;
slik. raspored i razmjetaj predmeta
na slici
ordonans-oficir (fr. ordonnance-offi-
cier) voj. mladi asnik dodijeljen na
slubu viem asniku (zapovjedniku)
radi izvravanja njegovih naredbi
ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare)
srediti sreivati, ureivati, urediti,
rasporediti, rasporeivati; narei-
vati, propisivati, odreivati
ordovicij drugo razdoblje paleozoika
(naziv po kelt. plemenu Ordovices u
sjevernom VValesu)
ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak;
pravilo, propis; voj. zapovijed, na-
redba; lozinka; trg. nalog; na mje-
nicama: prijenos mjenice na drugog;
par ordre il. par ordr (fr.) po nared-
bi, po vioj zapovijedi; ordre du jour
998 Orest
it. ordr di ur (fr.) dnevni red; voj.
dnevna zapovijed
oreada (gr. oros brijeg, planina, Oreias
gen. Oreiados) mit. planinska nimfa,
gorska vila (kod Grka); usp. nimfa
oreksija (gr. orexis tenja, udnja) e-
lja. pouda; med. prevelika elja za
jelom, prodrljivost
orelin kem. v. pod orlean
oreljef (fr. haut-relief, tal. a I to riiievo)
umj. reljef s veoma ispupenim. go-
tovo punim likovima
oremus (lat.) pomolimo se (rije koja
se esto pojavljuje u kat. bogosluju)
orenda (indijan.) prema vjerovanju Iro-
keza: nadnaravna snaga i arobna
mo u ljudima, ivotinjama i stva-
rima
oreofiti (gr. oros gora, planina, fyton
biljka) mn. bot. alpske biljke, tj. bilj-
ke; koje rastu na visokim planinama
i na kojima se jasno vidi utjecaj vi-
sinske klime, visinskog podneblja
oreol (fr. aureole, lat. aureola) svjetao
vijenac ili krug oko glave sveca; pren.
sjaj, slava; usp. aureola, numbus
oreopitek (gr. oreios gorski, pithekos
majmun) znanstveni naziv za ovjeka
iji je kostur pronaen u talijanskom
rudniku Baccinello; pretpostavlja se
daje ivio prije 12 milijuna godina
oreri (Orrery) v. orerij
orerij (lat, orrerium) sprava pomou ko-
je sc prikazuje kretanje nebeskih
tijela oko Sunca (nazvana po grofu
Orreriju, kojem je prva takva sprava
bila posveena); planetarij
Orest (gr. Orestes) mit. sin mikenskog
kralja Agamemnona i ene mu Kli-
temestre; da bi osvetio podmuklo
ubojstvo svog oca, ubije majku Klite-
mestru i njezinog ljubavnika lOgista,
ali zbog ubojstva majke ponu ga
progoniti eumenide te poludi. Jedan
od glavnih junaka starogrke trage-
dije, p<rznat po svom prisnom prija-
teljstvu s vjernim Pilaom
orcstijada
orestijada (gr. orestias, orestiados)
mit. v. orcada
orfana (gr. orfano.s siroe) robinja
orfaniti (gr. orfanos siroe) mn. husiti
koji su se nakon ikine smrti odvo-
jili. a poslije spojili s taboritima
orfanotrofij (gr. orfanos siroe, gr.
trefo hranim) sirotite
Orfej 'gr. Orfeus) mit. sin muzo Kali-
ope i Apolona, slavni grki pjeva i
svira lire koji je svojom pjesmom
oaravao ne samo ljude nego i divlje
ivotinje, rijeke, potoke i vjetrove, pa
i same bogove, koje je na taj nain
toliko udobrovoljio da su pristali vra-
titi mu iz podzemnog svijeta enu
Euridiku pod uvjetom da se, vodei
je, ne osvrne na nju, sto on ipak ui-
ni, te nje teko nestane
orfej on (gr. Orfeus. fr. orpheon} naziv
mukih pjevakih drutava u Fran-
cuskoj; glazbena dvorana; dvorana za
ples i druge zabave; orfeum
orfelinat (gr. orfanos, siroe, fr. orphe-
linat) dom za siroad (sirotu djecu)
orfeonist (gr. Orfeus, fr. orpheoniste.)
lan mukog pjevakog drutva; orfi-
onist
orfeum (gr. Orfeus) v. orfejon
orfici {gr. Orfeus) mn. starogrka reli-
giozna-mistika sljedba u VII. i VI,
st. pr. n.c., svojim osnivaem sma-
trala je legendarnog trakog pjevaa
Orfeja; vjerovali su u seobu due i u
njezino proiavanje putem zatva-
ranja u tijelo i kazni u podzemnom
svijetu: tijelo (soma) je grob (sema)
iz kojega se dua eli osloboditi; oni
su uveli kajanje i askezu u grki i-
vot
orfiki (gr. orfikos) koji se tie Orfeja,
npr. arfiki kult prastari rcligiozno-
mistiki obred kod starih Grka: usp.
orfici
orfika (gr. orfika) glaz. instrument sa
icama koji sc svira udaranjem ba-
tiima. po tonu slian leutu
999 organizatorski
orfionist (fr. orphioniste) v. orfeonist
orfizam smjer u francuskom slikarstvu
pred Prvi svjetski rat. pretea ap-
straktne umjetnosti
organ (gr. organon orue; naprava,
sprava) orue; nekad: glazbeni in-
strument (otuda nae orgulje, lat, or-
ganum); pomono sredstvo, lan po-
maga; fiziol. dio jedne ive jedinke
koji ima neku samostalnu funkciju,
ud, dio tijela, osobito: osjetilo, osje-
tilno orue; govorno orue, glas (pje-
vaa, glumca): pren. predstavnik,
npr. organ vlasti i si.; osoba po kojoj
sc neto poruuje ili koja za nekoga
obavija neki posao, posjednik; glasi-
lo, list, asopis koji jc predstavnik
nekog pokreta, stalea, grupe i dr.
organcin (tal. organzino, fr. organsin)
upredena svila
organdin (fr. organdi) vrsta rijetke is-
tonoindijske pamune tkanine, sli-
ne muslinu i linonu; slui poglavito
za izradu podstave
organist (lat. organi ste) glaz. svira or-
gulja, orgulja
organizacija (lat. organisatio) spajanje
pojedinih dijelova (organa) u cjelinu,
tako da ta cnelina bude sposobna za
ivot, organiziranje; ustrojstvo, ure-
enje; sastav, sklop; drutvo, udru-
enje, ustanova,
organizam (gr. organon orue, napra-
va, sprava, fr. organisme) ivo bie,
iv stvor; cjelina, sposohna za ivot
ili za neki rad, sastavljena od veeg
broja razliitih dijelova (organa) od
kojih svaki ima svoju posebnu funk-
ciju, ali svi zajedno ipak slue odr-
avanju te cjeline i stoje u uzajam-
nom odnosu kao sredstvo i svrha
organizator (lat. organisator) ustro-
jitelj, onaj koji zna organizirati, ure-
diva, sreiva; osniva (ili: tvorac)
organizacije
organizatorski (lat. organisatorius) us-
trojilaki, ureivaki, sredivaki;
organiziranje
stvaralaki; koji ima smisla i duha
za stvaranje, za organizaciju
organiziranje (gr. organ on. lat. orga-
nisatio) osnivanje, stvaranje organi-
zacije; v. organizacija
organizirati (fr. organiser) opskrbiti
organima potrebnim za ivot, oiviti;
ustrojiti, ustrojavati, stvoriti (ili: ure-
diti) po odreenom planu, dati rie-
emu pravilan oblik; voj. uiniti neku
vojsku sposobnom za akciju; supr.
dezorganizirati
organo- (gr. organon) predmetak u
sloeni ama sa znaenjem: orue,
naprava, sprava, orudni, napravni,
spravi n
organogen (gr. organon, gen- korijesi
od gignesthai postati, nastati, roditi
sc, genos podrijetlo) prid. koji je or-
ganskog podrijetla
organogeneza (gr. organon. genos)
znanost o postanku organskih (ivih)
bia
organognozija (gr. organon, gnosis
spoznaja, spoznavanje) spoznavanje
organskih tijela, pravljenje razlike
medu organskim tijelima
organografija (gr. organon, grafia
opis, opisivanje) opisivanje organskih
prirodnih tijela; opisivanje glazbenih
instrumenata
organologija (gr. organon, logia zna-
nost) znanost o organskim prirodnim
tijelima: med. znanost o instrumen-
tima koji sc upotrebljavaju za poma-
ganje pri porodu
organon (gr. organon) fil. pomono
sredstvo, orue; ime kojim su izda-
vai nazvali Aristotelove logike spi-
se, smatrajui ih "oruem" koje po-
mae da se doe do istine; za razliku
od Aristotela, Francis Raconje nazvao
svoje novo nauavanje o metodama
"Nova organon" (Novum organon)-
organonomija (gr. organon, nomos
zakon) znanost o zakonima organ-
skog ivota
1000 organski
organopatija (gr. organon, pathos bo-
lest) med. bolest organa, organska
bolest
organo patologija (gr. organon, pathos
bolest, logia znanost) med. znanost
o bolestima organa
organoplastika (gr. organon, plasti-
kos koji pripada oblikovanju, vian
oblikovanju) stvaranje, nastajanje
organa
organoskopija (gr. organon, skopeo
gledam, promatram) ispitivanje or-
gana promatranjem
organoterapija (gr. organon, thera-
peia lijeenje) med. lijeenje odre-
enih bolesti, osobito raka i izraslina
uope, preparatima od sitno izreza-
nih ili iscijeenih organa koji utjeu
na rast izraslina (slezene, jetara. e-
luca i dr.); opoterapija
organozoa (gr. organon, zoon ivoti-
nja) mn. nametnici (paraziti) koji i-
ve u ivotinjskim i biljnim organima
organozoizam (gr. organon, zoon i-
votinja) fil. vrsta hilozoizma. naua-
vanje koje cjelokupni ivot, ak i vii
ivot miljenja i htijenja, izvodi iz
organskog ivota tvari
organozoonomija (gr. organon, zoon
ivotinja, nomos zakon) teorija o za-
konima ivota u organskoj prirodi,
organski (gr. organikos) biol. koji je
opskrbljen organima ili oruima, tj.
svim onim to je potrebno za ivlje-
nje, rast i razmnoavanje ivotinja i
biljaka, iv; koji tvori ivu cjelinu,
jedinstven; koji je svojstven ili koji
pripada organskim tijelima, npr. je-
dan organski prirodni zakon; koji se
tie unutranjeg sklopa ili unutra-
njeg ivota; koji predstavlja harmo-
nijski sreenu i za ivot i postojanje
slohodnu cjelinu, cjelinski, cjelovit;
organska kemija dio kemije koji sc
bavi prouavanjima sastava sloe-
nih skupina kod biljaka i ivotinja;
supr. anorganski
orgastian
orgastidan (gr. orgao) bujan, estok;
neodoljiv, zanosan, spolno zanosan
orgazam (gr. orgao bujam, gorim od
estine; uspaljujem se) med. jako kre-
tanje krvi i drugih sokova u tijelu,
navala krvi (osobito u smjeru spolnih
organa), zanos: bujanje, jak nagon:
orgasmus venerus it. orgazmus ve-
nerus (lat.) spolni zanos; orgoza
orgijast (gr. orgiastes) mit. posveeni,
koji slavi orgije
orgijastiki (gr. orgiastikos) pril. odu-
evljeno, zanosno; divlje, ohijesno, po-
mamno, plahovito
orgijati (gr. orgiazo slavim orgije) pi-
rovati, pijanevati, divljaki se za-
bavljati; usp. orgije
orgije (gr. orgia) mn. prvobitno: svaki
tajni vjerski obred u slavu nekog bo-
anstva. osobito pomamne none goz-
be i prinoenja rtve u slavu Bakha;
pren. pijanka, terevenka
orgoza (gr. orgao bujam, pucam od
zdravlja; uspaljujem se) med. v. or-
gazam
orgulje (gr. organon) glaz. najvei glaz-
beni instrument u kojem su sjedi-
njeni mnogi puhaki instrumenti,
upotrebljava sc poglavito u crkvenoj
glazbi kod katolika i protestanata;
orgulje-harmonij spoj orgulja i har-
monija, instrument koji esto za-
mjenjuje orgulje
orheotomija (gr. orcliis testis, sje-
menik, tome rezanje) med. v. orhi-
tomija
orheziografijn (gr. orehesis plesanje.
grafia opis) opisivanje plesa
orhialgija (gr. orcliis sjemenik, algos
bol) med. bol u sjcmcnicima (testi-
sima)
orhidalgija (gr. orehis sjemenik, algos
bol) med. v. orhialgija
orhideje (gr. orehis sjemenik) mn. bol.
porodica kauna (oko 15 tisua po-
znatih vrsta)
1001 originalan
orhidektomija (gr. orehis sjemenik,
ektome rezanje; kopljenje, trojenje)
med. operativno vaenje sjemeni ka
(testisa), kopljenje, trojenje; usp. v.
orhitomija
orhidocela (gr. orehis sjemenik, kele
kila, bruh) med. kila monji, mudna
kila
orhidodinija (gr. orehis sjemenik,
odyne bol) med. v. orhialgija
orhidopeksija (gr. orehis sjemenik,
pepsis umetanje, privrivanje)
med. pri.ivanjc monji (sjemenika)
orhidoterapija (gr. orehis sjemenik,
thcrapcia lijeenje) med. lijeenje
monji (sjemenika)
orhis (gr. orehis) zool. sjemenik, tes-
tis, monje; bot. kaun. orhideja
orhitis (gr. orehis) med. upala moAji
(sjemenika)
orliitomijo (gr. orehis, tome rezanje)
med. rezanje sjemenika; usp. orhi-
dektomija
orhotomija (gr. orehis, tome rezanje)
med. v. orhitomija
origani (jap.) umj. nain izraivanja
najrazliitijih papirnatih figura mo-
deliranjem ili izrezivanjem
originncija (lat originatio} poetak, po-
stanak, podrijetlo, izvor neega
original (lat orgio podrijetlo, iskon, ori-
ginahs prvobitni, iskonski) neto to
je prvo u svojoj vrsti, to nije izrae-
no ugledanjem na druga slina djela,
nego samostalno, izvorno, samoniklo;
izvorno djelo, izvornik, prvobitno dje-
lo, onako kako ga jc izradio njegov
tvorac (za razliku od prijepisa, kopije
i si.; usp. kompilacija); uzor, obrazac,
primjer; pren. ovjek osobit u svojoj
vrsti ili struci; udak
originalan (lat orgio podrijetlo, origi-
nalis) izvoran, iskonski, prvobitan,
samonikao, samostalan, pravi, koji
nije izraen oponaanjem i ugleda-
njem na druge; rijedak, udan, koji
se razlikuje od obinog, neobian, po-
originaliter
seban, osobit; originalno izdanje iz- orijentirati se (fr. s'orienter) zapravo:
danje jednog djela koje priredi zako-
niti, ovlateni izdava (za razliku od
pretiskanog); originalan pjesnik pjes-
nik koji pjeva samostalno, ne ugle-
dajui se na druge
originaliter (lat. originaliter) prav. u
izvornom obliku, u originalu, npr. po-
kazati neku ispravu
originali tet (lat originalitas) izvornost,
samoniklost, samostalnost, prvobit-
nost; osobitost, neobinost, udno-
vatost
originalnost (lat. originalitas) v. origi-
nali tet
orija (mad. orias) div, gorostas, gigant
orijent (lat. oriri roditi se, izai, oriens)
raanje sunca, istok; Orijent Istok;
supr. okcident
orijentacija (fr. orientation) snalaenje
u prostoru; odreivanje poloaja ne-
kog mjesta prema stranama svijeta;
pren. snalaenje, sposobnost nala-
enja pravog puta, upuivanje u, upo-
znavanje, obavjetavanje
orijental (lat. orientale) vrsta pamune
tkanine, saten
orijentalac (lat. orientalis) ovjek s is-
toka, istonjak.
orijentalist (fr. orientaliste) poznava-
telj istonih naroda u knjievnosti,
osobito semitslcih
orijentalitet (lat. onentalilas) istoni
poloaj: istonjatvo, priroda i oso-
bitost Istoka i istonih naroda
orijentalizam (lat. orientalismus) oso-
bitost istonjakih jezika; poznava-
nje istonih naroda i knjievnosti
orijentalni (lat. orientalis) istoni; is-
tonjaki; orijentalna pitanje istono
pitanje, nekada veoma vano politi-
ko pitanje: kakva sudbina oekuje
Tursku Carevinu na Balkanu, odno-
sno kad e Turci biti sasvim pro-
tjerani iz Europe; Orijentalno Car-
stvo Istono Rimsko ih Bizantsko
Carstvo
1002 Orion
traiti izlazite Sunca, istok, da bi
se po tome mogle nai i ostale strane
svijeta i po njima sc usmjeriti (to
su morah raditi mornari prije pro-
nalaska magnetne igle); snai sc u
prostoru, snalaziti se u prostoru,
upoznati sc s poloajem i prilikama
nekog mjesta; upoznati se s neim;
pren. snai se, snalaziti se, upoznati
se. raspitali se
orijon (fr. oreille. orillon) uica, drak,
ruica; voj. gornji dio na utvrdi; arhit.
ukras na uglu
oriktogeneza (gr. orykton kopano, is-
kopano, gen- korijen od gignomai
postanem) postanak kamenja
oriktognozija (gr. orykion kopano, is-
kopano, gnosis znanost, poznavanje)
znanost o raspoznavanju jednostav-
nih ili nepomijeanih minerala
oriktografija (gr. orykton iskopano,
gratia opis) opisivanje kamenja i ru-
da
oriktokemija (gr. orykton iskopano,
chemeia) kemijsko ispitivanje ka-
menja i rudaa
oriktologija (gr. orykton iskopano, lo-
gia) v. mineralogija
oriktometrija (gr. orvkton iskopano,
melria mjerenje) vjetina mjerenja
kamenja, mjerenje kamenja
oriktozoologija (gr. orykton, iskopa-
no, zoon ivotinja, logia znanost) zna-
nost o okamenjenim ivotinjama (fo-
silima)
oringle (njem. Ohr uho, Kingol kolut)
naunice, rinice
orinjak (fr. orignac) zool. v. ori nj a I
orinjal (fr. original) zool. kanadski los,
sjeverni jelen, veoma snana ivoti-
nja iz roda jelena
orinjasijen (fr. aurignacien) najstarije
razdoblje gornjeg paleolita ili mioli-
tika
Orion (gr. Orion) mit. po Odiseji, odli-
an lovac, veliki junak, izvanredno
Ork
jak i lijep ovjek, ljubimac boice Kos
(Zore), nakon smrti pretvoren u zvi-
jee; astr. zvijee od 136 zvijezda
koje sc mogu vidjeti golim okom
Ork (lat. Orcus) mit. prebivalite mr-
tvih, donji, podzemni svijet kod sta-
rih Rimljana; Tartar
orkan (tal. oragano, fr. ouragan, p. hu-
racan) rije iz jezika otoka Haiti: ve-
lika bura, osobito u tropskim kraje-
vima. vihor; pren. bura, vihor, npr.
strasti, gnjeva, oduevljenja itd.
orkestar (gr. orehestra plesalite) kod
starih Grka: mjesto gdje se plesalo i
pjevalo; prostor izmeu pozornice i
gledalita gdje je kor plesao i pjevao:
mjesto na atenskom trgu gdje su se
prodavale knjige; kod Rimljana: mje-
sto ispred pozornice gdje su sjedili
senatori; danas: skup veeg broja svi-
raa i glazbenih instrumenata radi
izvoenja nekog glazbenog djela; oso-
bito: mjesto u kazalitima i koncer-
tnim dvoranama za glazbenu kape-
lu; orkestar
orkestika (gr. orehestike) vjetina
plesanja
orkestracija (gr. orehestra plesalite)
preradba i prilagodavanje glazbenog
djela za razne instrumente orkestra
orkestrion (gr. orehestra plesalite)
glaz. 1. orgulje sa icama, izum opata
Voglera, u Amsterdamu 1789. (zove
se i organokord); 2. slian prvome
glazbeni instrument sa icama i cije-
vima, u obliku koncertnog glasovira,
izumljen u Pragu 1791.; 3. veliki au-
tomatski glazbeni instrument, na-
pravljen 1851. u Dresdenu
orkestrirati (gr. orehestra plesalite)
glazbeno djelo preraditi i prilagoditi
za razne instrumente orkestra
orko (tal. orco pakao) u talijanskim
psovkama: eufemistika rije umje-
sto porko (proklet)
Orlando furioso it. Orlando furiozo
(tal.) poznati ep talijanskog pjesnika
1003 ornaturn
Ludovika Ariosta (14741533) o
"mahnitom" Rol and u, junaku iz doba
Karla Velikoga (8. st.)
orlean lijepa crveno obojena tvar, do-
biva st: od sjemena junoamerike
biljke Bixa orcllana; sadri narana-
stocrvenu obojenu tvar (biksin) i
jednu smeu (orelin); upotrebljava
se, u hojarstvu, za izradbu uljenih i
vodenih boja, za bojenje maslaca, si-
reva, ulja, margarina, flrnisa i dr.
ormanica (tal. armare oruati) brod.
brodica, laka senjska laa
ormolju (engl. ormolu) pozlaena bron-
ca; predmeti ukraeni takvom po-
zlatom
Ormuzd (perz. ah ura mazda) mit. genij
koji stoji na elu prvog dana stare
perzijske sunane godine; u naua-
vanju Zaratustrine religije: svjetlost,
naelo dobra (za razliku od Ahrima-
na u kojem je olieno naelo zla)
ornacija (lat. ornatio) kienje, urea-
vanjc, ukraavanje, uljepavanje,
rasporeivanje ukrasa
ornament (lat, ornamentum) ukras,
ures, ara, nakit; osobito: ukras ili
ara na graevinama, posudama i dr.
ornamentika (lat. ornamentum) skup
ukrasa; vjetina ukraavanja; nauk
o uporabi i primjeni ornamenata
ornamentirati (lat. ornamentare)
ukrasiti, ukraavati, uresiti, urea-
vati, kititi, opskrbiti ornamentima
omamentist (lat. ornamentum) ukra-
avatelj, uresitelj, onaj koji pravi
ukrase, ornamente na graevinama,
posudama i dr.
ornat (lat. ornatus) ukras, nakit; oso-
bito: propisno odijelo, sveano odijelo
velikodostojnika, sveenika, sveeni-
ko ruho; u punom ornatu u propis-
nom sveanom odijelu i sa svim zna-
cima svog ina i dostojanstva
ornatamente (tal. ornatamente) glaz.
ukraeno, izvodeno s ukraavanjem
ornatura (lat. ornatura) v. omacija
ornitihniti
ornitihniti (gr. ornis, ornithos ptica,
ichnos stopa) mn. geol. tragovi nogu
pretpotopnih ptica (u kamenju)
ornito- (gr. ornis, omithos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: ptica,
ptiji
ornitoeefal (gr. ornis, ornithos. kefale
glava) ptija glava; zool. pretpotopna
okamenjena ivotinja (po Scmcrin-
gu)
omitofnunn (gr.-1 at.) zool. sve ptice
nekog podruja
ornitofobijn (gr. ornis, gen. ornithos
ptica, fobeomai bojim se) med. l>ole-
stan strah od ptica
omitogalum (gr. ornis, ornithos, gala
mlijeko) bot. ptije mlijeko
ornitograf (gr. ornis, ornithos, grafo
opisujem) zool. opisiva ptica, prirod-
njak koji sc havi prouavanjem pti-
ca
omitografija (gr. ornis, ornithos, gra-
fia opisivanje) zool. opisivanje ptica
ornitolit (gr. ornis, ornithos, lithos ka-
men) ptiji kamen, okamenjena pti-
ca
ornitolog (gr. ornis, ornithos, logos
rije, miljenje) poznavatelj, prou-
avatelj ptica; pisac o pticama
ornitologijn (gr. omis, ornithos, logia
znanost) dio zoologije koji se bavi
prouavanjem ptica, znanost o pti-
cama
ornitomant (gr. ornis, ornithos, man-
tis prorok) onaj koji motri ptice pa
po njihovom letu i glasu prorie; or-
ni toskop
ornitomantija (gr. ornis, ornithos,
manteia proricanje) proricanje sud-
bine po letu i glasu ptica; ornitosko-
P'ja
orniton (gr. ornis, ornithos) kua za
ptice, kavez, krletka
omitorinhus (gr. ornis, ornithos. ryn-
ehos njuka) zool. kljuna. kljunasta
guja (vrsta neobinog sisavca, sli-
nog guji, s kljunom poput pajeg i s
1004 orolog
4 noge za plivanje; ivi po jezerima
New Holanda)
omitoskup (gr. ornithoskopos) v. orni-
tomant
ornitoskopijn (gr. ornithoskopia) v.
ornitomantija
ornitoteologija (gr. ornis, ornithos,
Theos Bog, logia) dokazivanje da
postoji Bog na osnovi promatranja
ptica i njihovog ivota
ornitotrofija (gr. ornithotrofia) hra-
njenje ptica, uzgajanje ptica
oro- (gr. oros) predmelak u sloe-
nicama sa znaenjem: brdo, gora,
planina
orodermatoza (gr. orros. oros sirutka,
serum, erma koa) med. v. oroder-
mitis
orodermitis (gr. orros, oros sirutka,
serum, erma koa) med. vlana
upala koe
orogeneza (gr. oros, genesis postaja-
nje, postanak) geol. nastajanje (for-
miranje) brda i planina,
orognostiki (gr. oros. gnostikos vian
spoznaji, vian poznavanju) koji se
tie prouavanja, poznavanja brda i
planina
orognozija (gr. oros, gnosis spoznaja,
poznavanje) prouavanje (ili: pozna-
vanje) brda i planina
orograf (gr. oros, grafo opisujem) opi-
siva brda i planina
orografija (gr. oros, grafo piem, opi-
sujem) opisivanje, opis brda i planina
orografski (gr. oros, grafo piem,
opisujem) koji se odnosi na opisivanje
brda i planina; orografska karta zem-
ljovid na kojem su prikazane plani-
ne i brda
orohezija (gr. orros, oros surutka, vod-
njikav dio, serum, eheo lijem, ulije-
vam) med. vodnjikava, surutki sli-
na stolica
orolog (gr. oros, logos) znanstvenik koji
se bavi prouavanjem brda i planina
orologija 100(3
orologija (gr. oros. logia) 1. din zem-
ljopisa koji se bavi opisivanjem i pro-
uavanjem brda i planina
orologija (gr. orros, oros surutka, se-
rum, logia) 2. med. dio normalne i
patoloke anatomije koji ispituje i
prouava sokove u organizmu (krv,
limfe i dr.)
oromctrija (gr. oros, mctria mjerenje)
znanost koja hoe izraziti srednjim
vrijednostima karakteristine odnose
oblika i veliina planina; radi samo
na osnovi zemljovida te je, prema lo-
me, i njezina pouzdanost poglavito
ovisi o pouzdanosti zemljovida koji-
ma radi
ororeja (gr. orros, oros sirutka, vodnji-
kav dio, serum, rheo teem, curim)
med. vodnjikava stolica, vodnjikav
proljev
oros (gr. orros, oros surutka, vodnjikav
dio, serum) fiziol. vodnjikavi sasto-
jak mlijeka, krvi itd.
oroteologija (gr. oros, Theos Hog, lo-
gia) dokazivanje da postoji Bog na
osnovi toga to postoje brda i plani-
ne
oroz (tur. horoz) 1. pijetao, kokot; 2.
okida na puci
orpingtonka (engl. Orpington) vrsta
plemenite rase kokoiju, dobivena
krianjem azijske rase i drugih rasa
kokoiju; moe teiti do 4,5 kg
ors (engl.) mn. mali amci s dva vesla.
slue za prijevoz preko Temze
orsan (tal. arzana, arsenale) brodogra-
dilite, kver
orsej (fr. orseille, tal. oricello, lat. li-
chen roccella) bojadisarski liaj. slu-
i za pripremanje Ijubiastocrvene
boje i lakmusa; usp. eritrin
orta (tur.) sredina, sredite; pren. po-
zornica
ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica
ortian (gr. orthios uspavan; ravan)
glaz. visok; ortina melodija melodi-
ja koja se kree u visokim tonovima
ortodromija
orto- (gr. orthos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: ravan; pravi,
pravilan; uspravan
ortobiotikn (gr. orthos, biotike vje-
tina ivljenja) znanost o pravilnom i
dobrom ivljenju
ortocentrian (gr. orthos, lat. centrum
sredite) koji ima sredite na pra-
vilnom mjestu (izraz u optici)
ortodidaktika (gr. orthos, didasko
uim. pouavam, didaktikos nastav-
ni, pouan) pravilna, svrsishodna
nastavna metoda
ortodijagonala (gr. orthos, dia kroz.
gonia kut) min. vodoravna poprena
os u monoklinskom kristalnom su-
stavu
ortodijagraf (gr. orthos, dia-grafo na-
crtam) med. ureaj za biljeenje
rengenskih slika unutranjih organa,
poglavito srca i eluca, u prirodnoj
veliini
ortodijagrafija (gr. orthos. dia-grafo
nacrtam) med. metoda odredivanja
veliine unutarnjih organa, osobito
srca i eluca, pomou ortodijagrafa
ortodoksan (gr. orthodoxos) pravovje-
ran, koji strogo vjeruje, nepokoleb-
ljiv; pravi, istinit
ortodoksija (gr. orthodoxia) pravo-
vjerje, pravovjernost, puna suglas-
nost s nauavanjem Crkve; supr. hc-
terodoksija
ortodoksist (gr. orthos, doxa miljenje,
mnijenje) pravovjernik, zatitnik pra-
vovjerja
ortodoksografija (gr. orthodoxos, pra-
vovjeran, grafia pisanje) pisanje koje
se strogo pridrava crkvenog naua-
vanja
ortodoncija (gr. orthos, odus, odontos
zub) med. ispravljanje nepravilnosti
zubala, tj. zuba koji stoje nepravilno
ortodromija (gr. orthos, dromos kre-
tanje) pom. plovidba broda u smjeru
jedne od etiriju glavnih strana svije-
ta; supr. loksodromija
ortoepija
ortoepija (gr. orthos, epos rije) v.
ortoeptika
ortoepika (gr. orthos, cpos rije) zna-
nost o pravilnom izgovoru rijei
ortoepistiki (gr. orthos, epos) v. orto-
epski
ortoepograCja (gr. orthos, epos. gra-
fia) znanost o pravilnom izgovoru i
pisanju
ortoepski (gr. orthos. epos rije) koji
se tie pravilnog izgovora rijei
ortofonija (gr. orthos, fone zvuk. glas)
pravilno izgovaranje rijei; ortoepija
ortofonika (gr. orthos, fone zvuk, glas)
uputa za pravilno izgovaranje rijei
ortofrenija (gr. roto., fren dua) zna-
nost koja prouava redovit duevni
razvoj
ortognati (gr. orthos, gnathos eljust)
mn. ljudi u kojih je prednji dio glave
u profilu priblino okomito s linijom
donje eljusti; supr. opistognati, pro-
gnati ,
ortogon (gr. orthos. gonia kut) geom.
pravokutnik
ortogonalan (gr. orthos, gonia ugao)
geom. pravokutni
ortograf (gr. orthos. grafos) poznava-
telj (ih uitelj) pravilnog pisanja
ortografija (gr. orlhos, grafia pisanje)
pravilno pisanje, pravopis; vjetina
crtanja uspravne strane nekog tijela
onako kako pada u oi
ortografika (gr. orthos, grafike) nauk
o pravilnom pisanju, o pravopisu
ortografska projekcija crtanje zem-
ljovida pri kojem se zamilja da se
oko nalazi na beskrajnoj udaljenosti
od Zemlje pa vidi pojedine zemlje kao
da stoje jedna pokraj druge na nekoj
ravnoj plohi; usp. projekcija
ortografski (gr. orthos, grafikos koji
se tie pisanja, pismeni) koji odgo-
vara pravopisu, pravopisni; ortograf-
ska pogreka pravopisna pogreka
ortoid (gr. orthos ravan eidos lik) ge-
om. etverokut
1006 ortopedija
ortoklas (gr. orthos, klasis lomljenje)
mit. kalijev fcldspat, lomi se vrlo li-
jepo na dva, jedan na drugom oko-
mita pravca koji idu paralelno bazi i
pinakoidi; upotrebljava se za izradbu
porculana i raznog kamenog posuda
ortokolon (gr. orthos, kolon ud) med.
ukoenost (ih: nepravilna isprue-
nost) jednog uda
ortologija (gr. orthos, logia pravilnost
jezika, pravilan govor)
ortometrija (gr. orthos. metria mje-
renje) pravilno mjerenje
ortomorfan (gr. orthos, morfe oblik)
fiz. za tijelo sc kae daje ortomorfno
kad se pokusom ili s pokusom slo-
enom simetrinom operacijom moe
dovesti u poloaj koji se ne da raz-
likovati svakidanjom metodom, a
kad se moe razlikovati, zove se
enantiomorfan
ortomorfija (gr. orthos, morfe oblik)
med. lijeenje iskrivljenosti kralje-
nice i udova
ortomorfizam (gr. orthos, morfe oblik)
med. v. ortomorfija
ortonimian (gr. orthos. onoma ime)
s pravim imenom, pravilno nazvan
ortopankromatinost (gr. orthos, pan
sve, chroma boja) fot. svojstvo ploa
i filmova koji su sposobni osjetiti i
primiti sve boje spektra i prenositi
ih onako kako ih vidi ljudsko oko
ortopedij (gr. orthos, pais gen. paidos
dijete) med. = ortopedski institut
ortopedija (gr. orthos, pais. gen. pai-
dos dijete) dio kirurgije koji se bavi
lijeenjem iskrivljenosti i izoblienja,
deformacija ljudskog tijela, osobito
kostura, prvobitno samo kod djece
(pais = dijete), a poslije .i kod odra-
slih; ovo lijeenje se vri na kirur-
kim klinikama i posebnim ortoped-
skim institutima ili zavodima po-
mou gimnastike, masae, elektrici-
teta, povezivanja, aparata i izvoe-
nja odreenih vjebi
ortopedski
ortopedski (gr. orthos, paidikos dje-
ji) koji se Lie ortopedije
ortopedski institut med. v. pod orto-
pedija
ortopneja (gr. orthos, pncin disati)
med. mogunost disanja samo u us-
pravnom stavu, najvii stupanj te-
koe disanja (osobito kod astme, ka-
da bolesnik uope ne moe disati le-
ei)
ortopteri (gr. orthos, pteron krilo) mn.
zool. ravnokrilci
ortorendgenografija med. v. ortodi-
jagrafija
ortosomatika (gr. orthos. soinatikos
tjelesni) med. v. ortopedija
ortotonija (gr. orthos, tonos naglaa-
vanje, naglasak) gram. pravilno na-
glaavanje rijei
ortulan (lat. Emberiza hortulana) zool.
vrsta ptice pjevice
ortus (lat. oriri raati se, izai, ortus)
raanje, porod, izlazak
orvijetan farm. vrsta lijeka koji suzbi-
ja trovanje, protuotrov, nazvan po
tal. gradu Orvictu
ori a da {fr. orge jeam, orgeade) pie
od jema i sluzavih biljnih tvari (pi-
je se radi osvjeavanja)
os (lat. os gen. ossis, mn. ossa) 2. anat.
kost
os (lat. os, oris) 1. usta; lice; otvor, ue;
per os (lat) med. kroz usta, na usta,
tj. unositi lijek, lijeiti
Os kem. kratica za osmij
osa (lat. os gen. ossis kost, ossa) mn.
kosti.
o saneta simplicitas! it. o sankta sim-
plicitas (lat.) ao blaena gluposti!" (ri-
jei koje je izgovorio Jan Hus kada
je stojei na lomai vidio kako neki
seljak prinosi cjepanice)
osari (fr. hausser povisti, podii) mn.
valovite uzvisine ljunka i pijeska za-
ostale nakon otapanja diluvijalne le-
dene mase u sjev. Kuropi
1007 osheitis
osarij (lat. ossarium) mjesto na groblju
gdje sc uvaju mrtvake kosti, kos-
turnica
osnturn (lat. ossatura) med. kostur,
splet kostiju
Oscar it Oskar (engl.) pozlaena bron-
ana figura visoka 28 cm koju od
1929. amerika Akademija filmskih
umjetnosti i znanosti dodjeluje kao
filmsku nagradu za najbolji film,
glumicu, glumca, reiju, scenarij itd.
u prethodnoj godini
oscilacija (lat. oscillatio) titraj, klae-
njc, njihanje; pren. kolebanje; vibra-
cija.
oscilatoran (lat. oscillatorius) titrav,
litrajni, koji se klati, ljulja, njie
oscilirati (lat. oscillarc) klatiti se nji-
hati se, ljuljati se, titrati, treperiti;
pren. kolebati se; vibrirati
oscitacija (lat. oscitatio) zijevanje, dri-
jemanje; nemarnost, nemar, tromost;
nain izraavanja otmjenosti pone-
ke gospode koja, u razgovoru s mla-
dima od sebe, nemarno sudjeluju u
razgovoru i esto zijevaju; otuda: pot-
cjenjivanje, gledanje s visine, izigra-
vanje gospodstva i otmjenosti
oscitancija (lat. oscitanlia) v. oscitaci-
ja
oscitirati (lat. oscitare) otvarati usta,
zijevati; biti nemaran; praviti se ot-
mjenim
oservanca (tal. osscrvnnza) v. opser-
vancija; con osservanza it. kon oser-
vanca (tal.) glaz. pozorno, pomnjivo
osfialgija (gr. osfys kuk, algia bol)
med. bol u kukovima
osfitis (gr. osfys kuk) med. upala bed-
renog zgloba
osfrcza (gr. osfresis) mirisanjc, miris,
vonj, von janje
osfreziologija (gr. osfresis mirisanjc,
miris, logia znanost) znanost o osje-
tilu mirisa i mirisima
osheitis (gr. osehe monje) med. v. os-
hitis
osheocela
osheocela (gr. osche monje, kele kila,
bruh) med. v. oshocela
osheofima (gr. osche monje, fyma
izraslina, oteklina) med. v. oshofima
osheonkus (gr. osche monje, onkos
masa. tjelesina) med. v. oshonkus
oshitis (gr. osche monje) med. upala
monji (sjemene monje): osheitis
oshocela (gr. osche monje, kele kila,
bruh) med. kila monji. bruh; oshe-
ocela
oshofima (gr. osche monje, fyma iz-
raslina. oteklina) med. mekana otek-
lina ili ir monji; osheofima
oshonkus (gr. osehe monje, onkos ma-
sa, tjelesina) med. tvrda oteklina (ir)
monji: osheonkus
osificirati (lat. ossificare) pretvarati u
kost, okotati, okotavati
osifikacija (lat. ossificatio) pretvaranje
hrskavice u kost; okotavanje, oko-
tanje. okotenje; okotalost
Osijan (kelt, Ossian) legendarni sin
keltskog kralja Fin gala, navodno je
u svojim bardskim pjesmama opje-
vao slavna djela svoga oca
osilegij (lat. ossilegium) skupljanje kos-
tiju; zbirka kostiju
osivorian (lat. ossa kosti, vorare de-
rati) med. koji nagriza kosti, koji
dere kosti
oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje;
geom. dodirivanje dviju krivulja u
vie toaka, dodir drugog stupnja
oskulirati (lat. oserulari) ljubiti, po-
ljubiti; geom. dodirivati u vie toa-
ka
oskulum (lat. osculum) ustaca; polju-
bac
osmanizam ovinistika doktrina tur-
skih buroasko-spahijskih krugova u
19. st. koja je nasilno poturivala po-
tlaene narode u tadanjoj Turskoj
Carevini
osmazom (gr. osme miris, zomos juha)
kem. v. osmozom
1008 osram-lampa
osmij (gr. osme miris) kem. element,
kovina, atomska teina 190,8 redni
broj 76. znak Os, slian platini, mo-
dro siv ili crn, javlja se zajedno s pla-
tinom, upotrebljava se za ice u a-
ruljama; njegov oksid ima jak miris
i otrovnu paru
osmodisforija (gr. osme miris, dys-fo-
rco teko podnosim) nemogunost
podnoenja nekih mirisa
osmologija (gr. osme miris, logia zna-
nost) znanost o mirisima, o miris-
nim tvarima
osmonozologija (gr. osme miris, nosos
bolest, logia) med. znanost o boles-
tima osjetila mirisa
osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje,
otheo guram, gurnem, tiskam) fiz.
mijeanje dviju tekuina difuzijom
kroz pregradu, propustljivu opnu, se-
mipermeabilnu membranu (polupro-
pusnu opnu) koja ili razdvaja. Ako
je jedna od ovih tekuina otopina,
onda otopljena tvar. budui da ne
moe proi kroz opnu, vri pritisak
na nju jer se ne moe kretati i to je
osnu)zni ili oamotini tlak', osmozni
tlak neovisan je o sredstvima za ota-
panje i pokorava se plinskim zako-
nima, tj. osmozni tlak neke otopine
je isLi kao tlak koji bi vrile mole-
kule kad ne bi bilo sredstva za ota-
panje, ve bi prostor koji je njime
zauzet bio na raspolaganju onim mo-
lekulama u plinovitom stanju (usp.
diosmoza, egzosmoza, endosmoza);
osmoiirii postupak u proizvodnji e-
era: dobivanje veeg prinosa iz me-
lase prolaskom kroz celulozu i per-
gamentni papir
osmozom (gr. osme miris, zomos juha)
osobit zain koji se dobiva iz mii-
nog mesa
osram-lampa elektrina arulja koja
daje jaku svjetlost, a istodobno tedi
struju (rije osram je kratica od pr-
ostalgija
vog sloga rijei osmij i drugog rijei
wolfram)
ostalgija (gr. osteon kost., algos bol)
med. bol u kostima, kostobolja
ostalgitis (gr. osteon kost, algos bol)
med. upala kostiju
ostealgija (gr. osteon kost, algos hol)
med. v. ostalgija
ostedistrofija (gr. osteon kost, dys ne,
trefo hranim) med. bolesne promje-
ne na kostima
ostcitis (gr. osteon kost) med. v. ostal-
gitis
ostentacija (lat. ostentatio) iznoenje
na vidjelo, razmetanje, hvalisanje
ostentaciozan (lat. ostentatiosus) v.
ostentativan
ostentntivan (lat. ostentativus) kojem
je cilj isticanje (ili: pokazivanje, izno-
enje na vidjelo); razmetljiv, hvali-
sav
ostentirati (lat. ostentare) iznositi na
vidjelo, razmetati se, hvaliti se
ostentum (lat.) znak, predznak, udan
i neobian znak; neobina prirodna
pojava (kao predznak neega)
oste.nzibilan (lat. ostensibilis) koji se
treba ili moe pokazati, vrijedan po-
kazivanja; javan, oit, zoran, oevi-
dan, jasan kao dan
ostenzivan (lat. ostensivus) koji samo
pokazuje, a ne objanjava pojavu,
npr. ostenzivna metoda nastavna me-
toda koja se sastoji samo u poka-
zivanju bez objanjavanja; oevidan,
oit, jasan
ostenzorij (lat. ostensorium) kod ka-
tolika: pokaznica; v. monstranca
osteo- (gr. osteon) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: kost
osteoartritis (gr. osteon, arthron
zglob) med. upala zglobova kostiju
osteoblasti (gr. osteon, blastos klica,
izdanak) mn. fiziol. tvorbene stanice
kotanoga tkiva, stanice iz kojih na-
staju kotane stanice
1009 osteopatologij a
osteocela (gr. osteon, kele kila, bruh)
med. prijelom kosti
osteodermi (gr. osteon, erma koa)
mn. zool. hrskaviave ribe
osteoektomija (gr. osteon, ektome iz-
rezivanje) med. uklanjanje jednog
dijela kosti kirurkim dlijetom
osteofima (gr. osteon, fyma izraslina)
med. mekana kotana izraslina
osteogeneza (gr. osteon, genesis po-
stanak, postajanje) nastajanje kos-
tiju, nastanak kostiju
osteografija (gr. osteon, grafia opis)
opisivanje, opis kostiju
osteoid (gr. osteon, eidos oblik) med.
kotana izraslina, kotanik bez vap-
nenih soli (osobito kod "engleske bo-
lesti")
osteokemija (gr. osteon, cherneia) zna-
nost o kemijskim svojstvima i priro-
di kostiju
osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slo-
mim) kir. instrument za lomljenje
iskrivljene kosti, osobito kod nepra-
vilno izlijeenog prijeloma
nsteoklaza (gr. osteon, klao lomim, slo-
mim) med. prijelom kosti
osteolit (gr. osteon, lithos kamen) geol.
okamenjena kost
osteolog (gr. osteon, logia) poznavatelj
kostiju, prouavatelj kostiju
osteologija (gr. osteon, logia) znanost
o kostima, dio anatomije koji prou-
ava i opisuje kosti
osteom (gr. osteon) med. kotana iz-
raslina, kotanik
osteomalacija (gr. osteon, malakia
mekoa) med. omekavanje kostiju
osteonekroza (gr. osteon, nekros le,
mrtvac) med. truljenje kostiju
osteopatija (gr. osteon, pathos bol,
bolest) med. bol u kostima, bolest
kostiju
osteopatologija (gr. osteon, pathos
holest, logia znanost) med. znanost
o bolestima kostiju
osteopedion
osteopedion (gr. osteon, pais, paidos
dijete) med. zametak koji se pretvo-
rio u kost; usp. litopedion
osteoplastika (gr. osteon, plastike vje-
tina uobliavanja) med. krpanje ko-
stiju, zamjenjivanje kostiju
osteoskleroza (gr. osteon, skleros lom-
ljiv, tvrd) med. otvrdnjavanje kostiju
osteotom (gr. osteon, tome rezanje)
kir. pila za rezanje kostiju
osteotomija (gr. osteon, tome rezanje)
med. djelomino rezanje kostiju
ostijarijat (lat. ostiariatus; zvanje vra-
tarevo; prvi od etiriju najniih sve-
enikih inova u Katolikoj crkvi oindija (tur. houndu) osveta, odmaz-
ostijarijus (lat, ostium vrata, otvor, os-
tiarius) uvar vrata, vratar u samo-
stanima; u Kat. crkvi: osoba koja je
primila najnii od etiriju poetnih
inova (ostala tri su: lektor, egzorcist
i akolut)
ostije (lat. ostia) mn. med. srani otvori
ostinato (tal.) glaz. uporno, stalno (za
tonske figure koje se stalno ponav-
ljaju. veinom u basu)
ostinostenoza (lat. ostium ulaz, vrata,
gr. stenosis suenje) med. suavanje
(ih: suenost) sr&mih otvora
ostintis (gr. osteon kost) med. v. os-
talgitis
ostracizam (gr. ostrakismos, od o-
tra kon crjepi) kod starih (Jrka:
progonstvo iz Atene na 10, kasnije
na 5 godina kakvog uglednog graa-
nina (za kojega su smatrali da se
suvie osilio te da bi zbog toga mogao
biti opasan) narodnim glasovanjem
(sa 6000 glasova) koje se vrilo na
taj nain to su glasai ispisivah ime
kandidata za progonstvo na crjepie
(ostrakon) ili ljuske od koljki; ovak-
vo progonstvo nije se smatralo ni
kaznom ni sramotom, nego poau,
premda neugodnom
ostrakizam (gr. ostrakismos) v. ostra-
cizam
1010 otava
ostrakode (gr. ostrakon ljuska) mn.
zool. red malih rakova s tijelom ne-
ralanjenim i oklopljenim s dvije
ljuture
ostriciti (gr. ostrakon ljuska, koljka,
kora) mn. goel. okamenjene koljke i
otrige
ostriga (lat. ostrca) kamenica, otriga,
koljka
ostrizam (lat. ostrea kamenica) med.
trovanje kamenicama, otrigama
Ostrogoti (njem.) pov. naziv za Istone
Gote
osuarij (lat, ossuarium.) v. osarij.
da
otanjati (tal. stagnare pokositriti)
obojiti, ocrniti
otarija (tal. osteria) krma, gostioni-
ca, birtija
otija (tal. ostia) v. hostija; kod Primo-
raca i Dalmatinaca: kletva kao izraz
uenja ili prijekora
otro (lat. auster, tal. otro) juni vjetar;
jug, jugo, jugovina, junjak
ot- (gr. us, otos) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: uho, uni
otakustian (gr. us, otos, akustikos
sluni) koji pojaava sluh, koji slui
pojaavanju sluha
otakustika (gr. us, otos, akuo ujem,
akustikos sluni) vjetina pojaava-
nja osjetila sluha
otalgici (gr. us, otos, algos bol) mn.
farm. sredstva za ublaavanje i ot-
klanjanje bola u uima
otalgidna sredstva farm. v. otalgici
otalgija (gr. us, otos, algos bol) med.
bolest uiju, uhobolja
otarga (gr. us, otos uho, agra plijen)
med. una kostobolja
otava (tal. ottava, lat. octava) glaz. v.
oktava; ailioitava it. ali otava (tal.)
u oktavi, u osmini tona ih za osam
tonova vie; alta ottava, ottava alti
otava rima
it. alta otava, alt otava (taL) visoka
otava, znak da treba svirati za jednu
oktavu vie nego to pie u notama
otava rima (tal. ottava rima) poet. stro-
fa od osam stihova, tal. stanca (sti-
hovni oblik tal. epskog pjesnitva s
rimom: a b a b a b c c )
otavina (tal. ottavina) glaz. mala ok-
tava
otelkozis (gr. us, otos, elkos gnojna
rana) med. zagnojavanje uha
Otelo (Othello) 1. ht. "Crnac mletaki",
glavni junak istoimene Shakespea-
reove tragedije, zatrovan neoprav-
danom ljubomorom udavio je svoju
vjernu i nedunu enu Desdemondu
a potom i sebi oduzeo ivot; pren.
ljubomoran mu
otelo (othello) 2. vrsta vinove loze
o tempora, o mores! (lat.) o udnih li
vremena, o udnih li obiaja! (usklik
kojim se izraava nezadovoljstvo vre-
menom u kojem se ivi i njegovim
obiajima: navod iz Ciceronovog I.
govora protiv Kaliline)
otenhita (gr. us, otos, cn u, cheo lije-
vam) med. trcaljka za unoenje li-
jeka u ui
otet (tal. ottetto) glaz. v. oktet
otii (gr. us, otos, otikos usni.) mn. med.
sredstva (ih: lijekovi) protiv bolesti
uiju
otijatar (gr. us, otos. ialer lijenik)
lijenik za bolesti uiju, usni lijenik
otijatrija (gr. us, otos, iatreia lijee-
nje) znanost o lijeenju uiju, znanost
o bolestima uiju
otijatrika (gr. us, otos, iatreia lijee-
nje) v. otijatrija
otitis (gr. us, otos) med. upala uiju
oto- (gr. us, otos) predmetak u sloc-
nicama sa znaenjem: uho, uni
otoento (tal. ottoccnto osam stotina)
naziv za knjievnost i umjetnost XIX.
st., osobito talijansku
otodinija (gr. us, otos, odyne bol) med.
bol u uima
1011 otoskopija
otofon (gr. us, otos, fone zvuk, glas)
naprava koja omoguava gluhima
sluanje, una slualica
otoglifis (gr. us, otos, glyfo dubem,
urezujem) med. v. otoglifon
otoglifon (gr. us, otos, glyfo dubem,
urezujem) med. liica za ienje
uiju
otografija (gr. us, otos, grafia opis) opi-
sivanje uiju, opis uiju
otolit (gr. us, otos, lithos kamen) med.
uni kameni
otologija (gr. us, otos, logia znanost)
znanost o uima i o usnim bolestima
otoman (ar. Othman, ime osnivaa tur-
ske osmanlijske dinastije, 1326.) is-
tonjaka poivaljka bez uzglavlja,
kanape, divan
otomikoza (gr. us, otos, mykes gljiva)
med. upala vanjskog usnog kanala
otopatija (gr. us, otos, pathos bolest)
med. bolest uiju, una bolest
otoplastika (gr. us, otos, plastike vje-
tina oblikovanja) umjetno pravlje-
nje (ili: krpljenje, zamjenjivanje)
vanjskog uha
otnragija (gr. us, otos, rag- korijen od
regnvmi prsnem, puknem) med. kr-
varenje iz uiju
otoreja (gr. us, otos, rheo teem, cu-
rim) med. curenje gnoja iz uiju
otorinolaringologija (gr. us, otos. ris
nos, larynx grkljan, logia znanost)
med. znanost o bolestima uiju, nosa
i grkljana
otoskleroza (gr. us, otos, skleros lom-
ljiv, tvrd) med. kronina upala sred-
njeg uha S otvrdnjavanjem sluznice
bubnjike upljine, umanjivanjem po-
kretljivosti slunih koica i dr., a
posljedica je ogluivanje
otoskop (gr. us, otos, skopeo proma-
tram) med. sprava (zrcalo) za pre-
gledavanje uiju
otoskopija (gr. us, otos, skopeo proma-
tram) med. pregled uiju pomou oto-
skopa

ototomija
ototomija (gr. us, otos, tome rezanje)
med. razrezivanje uha
otrok (starosl.) 1. kmet. sluga, roh; 2.
dijete
O urhem venalem et mature (brevi)
perituram, si solum emptorem
invenerit Gat.) O podmitljivog li
grada, koji e uskoro propasti, samo
ako se nae kupac (rijei kralja Ju-
gurte to ih jc rekao odlazei iz Ki-
ma nakon to je podmitio mnoge
ugledne i utjecajne osobe)
ovacija (lat. ovalio) kod Rimljana: mali
trijumf, ulazak pobjedonosnog voj-
skovoe u grad pjeice ili na konju i
s mirtinim vijencem na glavi pri e-
mu je pobjednik, umjesto vola, pri-
nosio bogovima na rtvu ovcu (ovis);
danas: javno i burno odobravanje ili
ukazivanje poasti
oval (lat. ovalis, ovale) duguljastook-
rugla slika; jajolikost, okruglost; u
ovalu, u duguljastookruglom obliku,
npr. slika
ovalan (lat. ovalis) u obliku jajeta,
jajolik, duguljastookrugao
ovaralgija (lat. ovarium jajnik, gr.
algos bol) med. v. ovarialgija
ovarialgija (lat. ovarium jajnik, gr.
algos bol) med. ivana bol u trbuhu,
a dolazi od jajnika
ovarij (lat. ovarium) v. ooforon
ovarijalan (lat, ovarialis) jajnini, koji
pripada jajniku, koji se tie jajnika
jajniki
ovarioterapija (lat. ovarium, gr.
therapeia lijeenje) med. lijeenje jaj-
nika
ovariotomija (lat. ovarium, gr. tome
rezanje) med. operativno uklanjanje
jajnika
ovaritis (lat. ovarium jajnik, jajnjak)
med. upala jajnika
ovasar golem duh u ljudskoj spodobi
ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku ja-
jeta, jajolik (osobito u botanici)
I
1012 ozena
ovati-folian (lat. ovatus jajolik, folium
list) bot. koji ima lie u obliku jajeta
ovato-oblongan (lat. ovatus jajolik, ob-
longus duguljastookrugao) koji jc vie
duguljast nego jajolik
overol (engl. overall) jenodijclno radno
odijelo koje sc navlai preko obinog
odijela
Ovidije starorimski pjesnik iz 1. st.:
snano utjecao na cjelokupnu europ-
sku knjievnost
ovidukt (lat. oviduetus) anat. jajovod
oviforman (lat. oviformis) jajolik. u ob-
liku jajeta
ovipara Gat. ovum jaje. parere raati,
lei; nositi, snijeti) mn. zool. ivotinje
koje se legu iz jaja; supr. vivipara
oviparan (lat. ovum. parere) zool. koji
sc lee iz jaja
ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis ra-
anje, nastajanje) biol. v. oogeneza
ovoidan (lat. ovum jaje, gr. eidos. oblik)
u obliku jajeta, jajolik
ovologija (lat. ovum jaje, gr. logia) v.
oologija
ovoskop Gat. ovum jaje, gr. skopein
promatrati) zrcalo za pregled jaja
ovovipari (lat. ovum, vivus iv. parere
raati, lei) mn. zool. ivotinje ija
snesena jaja, u normalnim okolnos-
tima, imaju u sebi vie ili manje ra-
zvijen zametak (npr. pticc, kljunai
itd.)
ovula (lat. ovulum) malo jaje, jajace;
bot. sjemeni zametak; zool. enska
spolna stanica, jaje
ovulacija (lat. ovulatio) med. izbaciva-
nje zrelog jajeta iz jajnika
ovum (lat. ovum) jaje; poeli ab ovo (lat.
ab ovo) od jajeta, tj. sasvim od poet-
ka, od same osnove
ozemund vrsta kvalitetnog vedskog
eljeza u ipkama, nazvana po istoi-
menom rudniku eljeza Oscmund.
ozena (gr. ozaina izrastao u nosu ne-
ugodna mirisa) med. kihavica, upala
nosa s balama runog mirisa
Oziris 1013
Oziris mit. glavni bog starih Egipana,
bog Sunca, stvoritelj vremena, za-
titnik Egipta i Nila, mu Izidin
ozokerit (gr. ozein mirisati, keros
vosak) kem. zemljani vosak (prirodna
smjesa vrstih ugljikovodika); upo-
trebljava se za pravljenje parafina i
ceresina
ozon (gr. ozein mirisati) kem. koncen-
triran kisik, nastaje pranjenjem
elektriciteta u kisiku; oksidira jae
nego kisik, stoga otirc biljne bojo i
ubija klice; ima ga u zraku, osobito
u umskom i morskom, iji je veoma
koristan sastojak jer ga isti od
kodljivih klica; upotrebljava sc za
oivnlan
bijeljenje (slonova kost, lan) i za i-
enje pitke vode od tetnih klica
ozonirati (gr. ozein mirisati) kem. pre-
tvoriti u ozon. pretvarati u ozon
ozonizacija (gr. ozein mirisati) kem.
pretvaranje u ozon
ozonometar (gr. ozein mirisati, me-
tron mjera, mjerilo) kem. sprava za
mjerenje koliine ozona u zraku: pa-
pir natopljen u ljepilo jod kalija od
ozona poplava
ozostomija (gr. ozein mirisati, stoma
usta) mtid. neugodan zadali iz usta,
zaudaranje iz usta
oivalan (fr. ogival) arh. koji ima iljat
oblik, iljatog oblika; duguljast
 p
P, p dvadeset i drugo slovo hrvatske
latinice
P kom. kratica za fosfor (lat. phosphor)
p. ili pag. kratica za paginu Gat.) stra-
nica (u knjizi)
p. glaz. kratica za piano (tal.) polako,
tiho
p. m. kratica za per mille ih promile
P. S. kratica za posl scriptum
p. t. kratica za pro tem pore ili pleno
titulo, premiso titulo
pa (fr. pas, lat. passus) korak, osobito:
korak u plesu: klanac, tjesnac
pac (njem. Bcizc) kuh. salamura, rasol,
mar inat za meso
pace-maker it. pejsmejker (engl.) kod
konjskih utrka: konj-vodi koji svo-
jom brzinom ostale potie i izaziva
da ga stignu
pacer (njem. Patzer) cprtlja, neznalica,
nespretnjakovi
pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti
mir, stiati zadjevice, izmiriti
pacifiki (lat. pacificus) mirotvoran, mi-
roljubiv, miran, tih; koji se tie Paci-
fika; Pacifika obala obala Tihog oce-
ana; Pacifike drave zapadne dra-
ve Sjedinjenih Amerikih Drava
koje lee na obali Tihog ceana
Pacifik (lat. pacificus mirotvoran,
miran) Tihi ili Veliki ocean; Pacifik-
eljeznice velike sjevernoamerike
eljeznice koje spajaju obale Tihog
oceana s Atlantskim oceanom
pacifikacija 'lat. pacificatio) uspostav-
ljanje mira, vraanje jedne zemlje,
koja je u ratu ili u kojoj vladaju unu-
tranji neredi, u stanje mira, umi-
renje, umirivanje, izmirenje, pomi-
renje
pacifikale (lat. pacificus, pacificalc) u
kat. crkvi: ostava za svetinje, kutija
u kojoj se uvaju hostije
pacifikator (lat. pacificater) uspostav-
lja mira, posrednik za mir, miritclj,
mirotvorac
pacifist (lat. pacificus mirotvoran, koji
izmiruje, miran) prijatelj rjeavanja
meunarodnih sporova (i sporova bilo
koje vrste) mirnim putem, protivnik
rata, miroljubiv ovjek, pristaa paci-
fizma
pacifistiki (lat. pacificus mirotvoran,
miran) koji je u duhu pacifizma, na-
klonjen miru, protivan ralu, miro-
tvoran, miroljubiv
pacifizam Gat. pacificari napraviti mir,
zakljuiti mir, gen. pacis mir, facio
inim, uinim, pravim, pacificus mi-
rotvoran) kulturno-etiki i politiki
pokret u svijetu (nastao u Zapadnoj
Europi krajem XVIII. i poetkom
XIX. Sl.) koji je protiv svakog rata i
zahtijeva rjeavanje meunarodnih
sporova mirnim putem i odranje
vjeitog mira medu narodima
pacijencija Gat. patientia) strpljenje,
strpljivost; ustrajnost, izdrljivost,
postojanost
pacijent (lal. patiens) onaj koji pati,
koji boluje, bolesnik
paciscenti (lat. paciscor sporazumi-
jevam se, pogodim se, paciscentes)
prav. oni koji zakljuuju ugovor, koji
paciscentne strane
ugovaraju, ugovorne strane, strane
u govornice
paciscentne strane prav. v. paciscenti
pack it. pek (engl.) etvrtinka, engles-
ka mjera za ito i dr. = 9,087 l
pacanga drutveni ples koji u sebi sa-
dri elemente starih kubanskih ple-
sova te sambe i arlstona
paariz (tur. paariz prepona, pre-
preka) teta, kvar, neprilika, nezgoda
paati se (tal. impacciarsi) mijeati se
u to, upletati sc
pnuli (patcholi) biljka veoma jakog mi-
risa (lat. plectranthus graveolens);
vrsta jakog mirisa koji se priprema
od te biljke
paura (tur. paavra) krpa. dronjak;
pren. beznaajan ovjek
paddy it, pedi (engl.) 1. u Istonoj In-
diji: ria u ljuskama, neoljutena ri-
a
Paddy it. pedi (engl.) 2. podrugljivo
ime kojim u Engleskoj i Sjev. Ame-
rici zovu Irce (rije postala kvare-
njem imena Si. Patrick, zatitnika
Iraca)
padela (tal. padella) tava
padiak (perz.) gospodar nad kralje-
vima, samo dra, car, sultan, veliki
sultan '(jedna od titula bivih turskih
sultana)
padok (engl. paddock) ograda na livadi
za okupljanje konja pred utrku
padovana (tal.) vrsta tal. plesa, pavana
padrone (tal. padrono, lat. patronus)
gospodin, gospodar; gospodar broda;
zatitnik, pokrovitelj
paga (tal. paga, lat. pacare) plaa, na-
grada; radnika dnevnica; obraun-
ska knjiga; knjiga u koju se upisuju
radnike zarade u nekim poduzei-
ma
pagament Gat. pagamentum) pomije-
ana kovina, slitina, legura; staro,
izlomljeno srebro (za topljenje); ko-
vani novac, osobito sitan novac; trg.
1015 pahimeningitis
plaanje gotovinom; rok do kojeg
treba izvriti plaanje
pagar (lat. Pagrus vulgaris) zool. mor-
ska riba, slina zubacu
pagina (Jat. pagina) stranica u knjizi.
broj koji oznaava stranicu knjige
paginacija (lat. paginatio) tisk. brojevi
koji obiljeavaju stranice knjige; obi-
ljeavanje stranica knjige brojevima,
numeracija
paginirati (lat. paginare) obiljeiti (ih:
obiljeavati) brojevima stranice knji-
ge (ili: rukopisa)
pngoda (hindust. but-kadah) u Europi
udomaen naziv za idolskc hramove
u Indiji i Kini; sam idol; idol koji
klima glavom; mala figura koja kli-
ma glavom i pokree ruke; istoni>-
indijski zlatni novac razliite vri-
jednosti
pagopleksija (gr. pagos mraz, plexis
udarac) med. smrznu tost, uzetost
zbog smrzavanja
pahi (gr. pachvs) predmetak u sloe-
nicama s znaenjem: debeo, odebljao,
zgusnut, zgruan, stvrdnut
pahidermi (gr. pachys, erma koa)
zool. debelokoci. ivotinje debele ko-
e, npr. slonovi, svinje i dr
pahidermian (gr. pachvs. erma ko-
a) koji ima debelu kou, deheloko-
ac
pahidermijn (gr. pachys, erma koa)
med. zadebljavanje i otvrdnjavanje
koe
pahiemian (gr. pachys, haima krv)
med. koji ima zgusnutu krv, zgus-
nute krvi
pahicmija (gr. pachys, haima krv)
med. zgusnue krvi, zgusnuta krv
pahimenija (gr. pachys, hymen koa,
opna, koica) med. zadebljavanje ko-
ica
pahimeningitis (gr. pachvs, meninx
opna, modana opna) med. upala tvr-
de modane opne
pahimeninks
pahimeninks (gr. pachys, meninx
modana opna) anat. tvrda modana
opna
pahintici (gr. pachyno udebljavam, i-
nim da postane debeo, tovim) mn.
med. sredstva koja pomau debljanje
pahintian (gr. pachynein udeblja-
vam, inim da postane debeo, tovim)
med. koji deblja, koji izaziva deb-
ljanje
pahisomija (gr. pachys, soma tijelo)
med. zadebljavanje mekanih dijelova
tijela
pahitrop (gr. pachys, tropos okret,
pravne; nain) fiz. naprava koja omo-
guava brze veze elemenata da bi se
dobila najpovoljnija veza koju zah-
tijeva Ohmov zakon: najveu jainu
struje daje ona veza kod koje je unu-
tranji otpor to blii danom vanj-
skom otporu
pahometar (gr. pachos debljina, me-
tron mjerilo, mjera) opt. instrument
za mjerenje debljine stakla za zrcala
paja (tur.) polaaj, in, stupanj
pajac (tal. pajazzo) 111 tak; cirkuski kla-
un, komiar
pajan (gr. paian) himna u slavu nekog
boanstva, osobito Apolona; sveana,
radosna, pobjednika pjesma koja je
pjevana vieglasno; pean
pajdak (tur. pajtak) 1. pjeak u ahu,
pijun; 2. kratak ibuk
pajda (mad. pajtas) drug, prijatelj,
istomiljenik
pnjda (mad. pajtas, perz. pada) drug,
istomiljenik, prijatelj
pnjet (fr. paillette) zrnce zlata u pijes-
ku ili vodi, listi zlata; vrsta lake svi-
lene tkanine
pajkeles (hebr. peie) dugaki uvojci u
ortodoksnih (poljskih) idova
pajnkrt (njem. Bankert) izvanbrano
dijete, kopile
pajnt (engl. pint, p.. port. pinta) mjera
za tekuine i ito u Engleskoj =
0,568 1
1016 pako
pajol (tal. pagliolo) pomina daska na
dnu lade
pajon (fr. paillon) listi srebra ili neke
druge kovine
pajonist (fr. pajoniste) teol. pristaa
pajonizma
pajonizam teol. nauavanje o posebnoj
milosti Bojoj prema izabranima,
nazvano po fr. reformistu Claudeu
Paillonu (16261685) koji je branio
to nauavanje
pajzl (njem. Beiscl) krma, gostionica
pak (njem. Pack) 1. v. paket
pak (engl. pack) 2. mjera za vunu u
Engleskoj = 108,86 kg, paket
pnka (port., braz. rasa, lat. savia rasa)
zool. brazilski takor
Pakalije (lat. pax mir) starorimska sve-
anost opeg izmirenja
pakan krzno kanadske Uice
pakaret (p. pacaret) vrsta najboljeg
panjolskog vina; cherry
paket (fr. paquct, tal. paccetto, njem.
Pack) rukovet, sveanj; roba sloena
i umotana u papir, kutija ili sanduk
' s robom; pak
paketirati (fr. paqueter) praviti svenje
(ili: pakete); paketir-maina sprava
za pravljenje paketa, osobito duhana,
zaina, jaja i dr.
paketni brod potanski brod, obino
manji hrod koji u odreene dane
prevozi putnike i potu od jedne luke
do druge
pakfnng (packfong) v. pakvon
pakirati (njem. packen) zamotali (ili:
spremiti) stvari radi poiljanja, pra-
viti paket: pren. namjetati karte, va-
rali na kartama
pako (peruan. paco) 1. zool. vrsta peru-
anske lame, manja od obine, osobito
cijenjena zbog veoma fine i skupo-
cjene vune koju u Engleskoj prera-
uju kao devinu dlaku
pako (tal. paco) 2. trg. sveanj robe,
bala robe, zaveljaj s robom
pakpapir
pakpapir (njem. Paekpapicr) vrst pa-
pir za pakiranje
pakt (lat. pacisci sporazumjeti se, pac-
tum) ugovor, pogodba, dogovor, spo-
razum; savez; ex paclo il. eks pakto
Gat.) prema ugovoru, prema pogod-
bi; jmcki dotoka it. pakta dotalija
Gat.) prav. brani ugovori
paktirati (lat. pactare) ugovarati, sa-
stavljati ugovor, pogoditi se, pogaati
se; sporazumjeti se, sporazumijevati
se
pakung (njem. Packung) pravljenje; pa-
keta, pakiranje; nain pakiranja
pakvon (packfong) slitina, legura bak-
ra (50%) cinka, (35%) i nikla (15%),
po boji veoma slina srebru i na zra-
ku postojana; upotrebljava sc za iz-
radbu stolnog posuda, raznih ukra-
sa itd.; "novo srebro", argentan, pak-
fong
pala (tur.) dugaak bojni no
Palacij (lat. Palatium) v. Palatin 2
palaa (lat. palatium carski dvor) velika
i lijepa kua, dvorac
Palada (gr. Pallas, Pallados) mit. v.
Palas
paladij (gr. Palladion) 1. mit. Palady,
legendarni kip Atene u Troji o koje-
mu je ovisila sudbina Prijamovog
grada, jer ga nije nitko mogao osvojili
dok se kip nalazio u njemu; otuda
pren. svaka stvar koja se smatra sve-
tom i za koju se vjeruje da ima za-
titu i mo; okrilje zatita; 2. kem.
platini veoma slina kovina koja se
javlja zajedno s njom, otkrivena
1803., atomska teina 106,7, redni
broj 46, znak Pd
paladijanizam arhit. oponaanje, oso-
bito u XVII. i XVIII. st u Engleskoj,
umjetnikog graditeljskog stila glav-
nog majstora tal. renesanse Andrea
Palladija (15181580)
paladin (fr. paladin, lat. palatinus
carski) u francuskim i panjolskim
romanima: ime viteza iz pratnje
1017 palatal
Karla Velikog, dvorski vitez; pren.
otmjen vitez, junak; vitez lutalica,
pustolov
palador shtina (legura) zlata i paladija
palafiti (tal. palafitta kolje, stupova)
mn. sojenice, stanovi na sohama ili
kolju radi zatite od poplava, vlage i
dr.; u ovakvim stanovima i danas
ive neka indijska, amerika i dr.
plemena
Palamed mit. sin eubejskoga kralja
Nauplija, istaknuti junak u Trojan-
skom ratu; karakterizira ga velika
domiljatost (pripisuje mu se izum
pisma, brojanog sustava i astro-
nomije)
palnmida (tal. palamita) zool. vrsta
morske ribe, polanda
palanceger (njem. barmherzig milo-
srdan) pripadnik laikog reda "Mi-
losrdna braa" (uobiajeni naziv u
starom Zagrebu)
palander (tal. palandra) pom. vrsta boj-
nog broda (za bombardiranje)
palankin (hindust palki, port., fr., engl.
palanquin) nosiljka; pom. kotur za
dizanje jedara
palan (fr. palanehe) gruba tkanina od
vune i lanenog konca, upotrebljava
se za podstavu, mornarske ogrtae i
dr.
palarizacija metoda zagrijavanja mli-
jeka parom, jedan od postupaka za
konzerviranje svjeog mlijeka na du-
lje vrijeme
Palas (gr. Pallas) mit. nadimak Atene,
boice mudrosti, lijepih vjetina, rat-
nike hrabrosti i vjetine itd. (kod
Rimljana: Minerva); astr. planetoid
otkriven 1802.; Palada
palas glavna zgrada u srednjovjekov-
nom zamku, sa sveanom dvoranom
i odjelima za stanovanje: sama sve-
ana dvorana
palatal (lat. palatum, palatale nepce)
gram. nepanik. prednjonepani glas
(, , d, , j, lj, nj, , )
palatalizirati
palatalizirati Gat. palatum nepce, pa-
latalis) gram. omekati, umekavati
(glasove); usp. palatal
palntalni (lat. palatum, pnlatalis nepce)
anat. nepani; gram. nepani, tj.
mek. prednjonepani (glas)
palatin (fr. palatinc) 1. enski krzneni
ovratnik
Palatin (lat. Pnlatinus) 2. palatinski
brijeg i kraj u starom Rimu, gdje je
bio dvor cara Augusta i njegovih na-
sljednika (Palacij); pren. palaa, dvor
rimskih careva
palatin (lat. palatinus) 3. prvotno: sva-
tko tko pripada palaciju; u sred.
vijeku: velikodostojnik iz najblie
kraljeve okoline; u Ugarskoj, do
1853., najvii dravni velikodos-
tojnik. kraljev zamjenik, vicekralj;
vojvoda (u Poljskoj)
palatinat Gat. palatinatus} zvanje, do-
stojanstvo i podruje palatina, pala-
linstvo, vojvodstvo; usp. palatin 3
palatinis (lat. palatum nepce) med.
upala nepca
palatoplastika (lat. palatum nepce,
gr. plastike vjetina oblikovanja)
med. umjetno pravljenje nepca
palatum (lat. palatum) anat. nepce
palntum artificiale (lat.) u zubarstvu:
umjetno nepce
palavordn (tur. palavra la, lakrdija)
1. razmetljivac, hvalisavac; 2. nitkov,
hulja
paleglaj drutveni ples udvoje i s ne-
koliko parova
palenta (tal., lat. polenla) gusto sku-
hano kukuruzno brano i preliveno
vrelom mau ih maslacem te mli-
jekom ili vrhnjem; ganci, pura
paleo- (gr. palaios) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: stari, drev-
ni
paleoantropologija (gr.) znanost koja
prouava ljudske rase u pretpovi-
jesno doba
1018 paleontografij a
paleohiologija (gr. palaios, bios ivot,
logia znanost) biologija pretpotopnih
ivotinja i biljaka
paleobotanika (gr. palaios, botanike)
v. paleontologija
paleodoksija (gr. palaios, doxa mi-
ljenje, mijenje) starinsko miljenje,
miljenje u starinskom duhu
paleontologija (grd. palaios, fyton bilj-
ka, logia znanost) znanost o okame-
njenim ostacima biljaka koje su i-
vjele u prijanjim geolokim razdob-
ljima; paleobotanika
paleofron (gr. palaiofron) onaj koji (ih:
ona koja) se ponaa kao star ovjek,
starmali, starmala
paleogen (gr. palaios, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) geol. sta-
riji tercijar, doba u kojem su mnogi
krajevi Kurope bili pod morem
paleogeografija (gr. palaios. ge zem-
lja, grafia opis) znanost koja se bavi
zemljopisnim problemima i prilika-
ma u prijanjim geolokim razdob-
ljima i koja tei rekonstruirati sliku
prijanjih doba
paleograf (gr. palaios, grafos) pozna-
vatelj starinskog pisma, strunjak u
itanju starih rukopisa
paleografija (gr. palaios. grafia pisa-
nje, pismo) poznavanje starinskog
pisma, poznavanje starinskih ruko-
pisa, vjetina itanja starih rukopi-
sa
pnleolitian (gr. palaios, lithikos ka-
meni) koji pripada starijim kamenim
razdobljima
paleolog (gr. palaios, logos rije; pov-
jesnica) 1. pristaa stare vjere, staro-
vjerac 2. poznavatelj, prouavatelj
starina
paleologija (gr. palaios, logia znanost)
staro nauavanje (supr. ncologija);
znanost o starinama, poznavanje sta-
rina
paleontogrnfija (gr. palaios, on gen.
ontos bie, ono to postoji, grafia opis)
paleontolog
opisivanje okamenjenih ostataka bi-
ljaka i ivotinja koje su ivjele u pri-
janjim geolokim razdobljima
paleontolog (gr. palaios, on gen. ontos
bie, pril. od einai biti, postojati, lo-
gos znanstveno istraivanje) znan-
stvenik koji prouava ivotinje i bilj-
ke iz prijanjih geolokih razdoblja
paleontologija (gr. palaios stari, drev-
ni, cthnos narod, logia znanost) et-
nologija najstarijih i pretpovijesnih
naroda
paleontologija (gr. palaios, on gen.
ontos bie, postojee, od einai biti,
postojati, logia znanost) znanost koja
prouava ivotinje i biljke koje su iv-
jele na Zemlji u prijanjim razdob-
ljima i iji sc tragovi i ostaci nalaze
i danas u Zemljinoj kori
palcoterion (gr. palaios, therion divlja
ivotinja, zvijer) pretpotopna ivoti-
nja: vTsta pretpotopnih ivotinja koje
znae sredinu izmeu tapira i noso-
roga
paleotipi (gr. palaios, typos otisak)
mn. poetne, prve tiskane knjige na-
kon izuma tiska; inkunabule
paleozoik (gr. palaios, zoon ivotinja)
geol. v. pod paleozojski
paleozojski (gr. palaios, zoon ivo-
tinja) koji se tie pretpotopnih ivo-
tinja; u znanosti o planinama: koji
sadri u sebi ostatke najstarijeg ivo-
tinjskog svijeta na Zemlji; geol. pa-
leozojsko doba ili paleozoik doba u
razvitku Zemljine kore koje obuhva-
a formacije: permsku, karbonsku,
devonsku, silursku i kambrijsku
paleozon (gr. palaios, zoon ivotinja)
pretpotopna ivotinja
paleozoologija (gr. palaios, zoon i-
votinja, logia znanost) znanost o i-
votinjama koje su ivjele u prija-
njim geolokim razdobljima
Pales starorimska boica, zatitnica
stada i pastira
1019 palijacija
Palestina (gr. Palaistine, lat. Pale-
stina, hebr. Pflcscheth) zemlja idova
(Hchreja), obeana zemlja, Kanaan
(nazvana po Filistejcima koji su dr-
ali velik dio te zemlje i dugo ratovali
sa idovima)
palestra (gr. palaistra hrvalite; vje-
balite, vjebaonica; lat. palestra) hr-
valite, kola hrvanja, kola za ma-
evanje, mjesto za gimnastika vje-
banja kod starih Grka i Rimljana
palestrika (gr. palaistrikos hrvalini,
vjebalini) vjetina maevanja, hr-
vanja. boksanja i borbe uope, v. gim-
nastika
palestrina-stil glaz. ih a-capella-stil
it. a kapela ( tal.) glazba za pjevanje
bez instrumentalne pratnje (nazvan
po kompozitoru Giovanniju Palestri-
ni, 15261594)
palcstrit (gr. palaistrites, lat. pales-
trita) borac, hrva, gimnastiar
paleta (fr. paltte, tal. paletta, lat. pala
lopata) jajolika daica s otvorom za
palac lijeve ruke, slui slikarima pri
radu za dranje i mijeanje boje
paleto (fr. paletot, p. paletoque) gornji
kaput, ogrta, pelerina
pali (sanskr.) sveti indijski jezik kojim
su napisano svete knjige budistike
religije, mladi izdanak jednog dija-
lekta slinog san krtu
paliditet Gat. pallidus blijed, pallidi-
tas) bijedilo, bljedoa; usp. palor
palifikacija (lat. palus, palificatio ko-
lac) utvrivanje zemljita koljem da
bi se sprijeilo odronjavanje i odno-
enje zemlje
palij (lat. pallium) omota, pokriva;
ogrta, osobito grki ogrta (za raz-
liku od rimske toge); biskupski ogr-
ta koji su od IV. st. rimski carevi
davali crkvenim velikodostojnicima
kao znak njihove duhovne vlasti,
pren. okrilje
palijacija (lat palliatio) ogrtanje. orna-
ta nje, dotjerivanje neega da ima
palijata
ljepi izgled, uljepavanje; med. pri-
vidno, povrno lijeenje, privremeno
ublaavanje bolesti ili bola
palijata Gat.) starorimska komedija sa
sadrajem iz starogrkog ivota i u
grkoj odjei
palijativ Gat. paillatus, palliativum ogr-
nut palijom) med. lijek ili sredstvo
koje uklanja privremeno bol i vanjske
znakove bolesti, a ne njezin uzrok,
lijek koji privremeno lijei i trenu-
tano umiruje bol; pren. sredstvo koje
samo privremeno pomae, privreme-
na pomo, trenutana pomo
palijativan (lat. pallialivus) koji lijei
samo privremeno; koji rjeava neko
pitanje samo naoko, samo za neko
vrijeme, koji zatakava, ublauje; pa-
lijativno lijeenje lijeenje koje otkla-
nja prividno samo vanjske znakove
bolesti, a ne samu bolest i njezin uz-
rok (supr. radikalno lijeenje)
palije (fr. palier) zrak. u govoru zrako-
plovaca: krai horizontalni let (naj-
ee pri uzlijetanju i slijetanju zra-
koplova)
palikari (novogr. palikari) mn. nere-
dovite trupe, vojnici dobrovoljci 11 no-
vogrkoj voisci
Palilije (lat.) seoska svetkovina (21.
travnja) u ast boice Pales
palilogija (gr. palin opet, ponovno, lo-
gos rije) ret. vraanje, ponavljanje
jedne rijei ili vie rijei s kraja re-
enice ili stiha na poetku sljedee
reenice ili stiha, npr. Tko je junak
na drijelo, na drijelo junak tko je
palimbakhej (gr. palimbakcheios)
metr. troslona stopa koja se sastoji
od dvaju dugih i jednog kratkog
sloga: U; antibakhej
palimpsest (gr. palimpsestos) per-
gament s kojega je, u doba oskudice
pergamenata, prvobitni tekst izbri-
san pa napisan novi; pomou kemij-
skih reagensa esto je mogue pro-
1020 Pali mir
itati i prvobitni tekst; codex res-
criptus
palindrom (gr. palindromos koji sc
vraa, povratan) poet. rakovski stih
(versus kankrinus), tj. stih koji i spri-
jeda i straga jednako glasi; rije koja
kad se ita sprijeda i straga jednako
glasi, a ima isto (npr. ratar, potop)
ili razliito znaenje, npr. dan = dan
i nad
palindromija [gr. palindromia vraa-
nje, povratak) med. povratak iste
bolesti, nov napadaj iste bolesti; re-
cidiv
palingeneza (gr. palin opet, ponovno,
genesis roenje, postanak) ponovno
raanje, preporaanje; teol. uskrs-
nue mrtvih na sudnji dan; naua-
vanje da e i grjeniei na posljetku
ui u carstvo nebesko (apokatasla-
za); moralni preporod ovjeka; ponav-
ljanje (ih: nasljeivanje) osobina pre-
daka
palingrafija (gr. palin opet. ponovno,
grafia pisanje, pismo) vjerno preno-
enje drvoreza, bakroreza i dr. na
kamen a da se original ne pokvari
palinodija (gr. palinodia) opozivanje
pjesme, pisanje pohvalne pjesme um-
jesto prije napisane uvredljive (kao
to je Stcsihor Himeranin. umjesto
uvredljive pjesme za lijepu Helenu,
poslije spjevao pohvalnu); prav. opo-
zivanje onoga to sc prije 0 nekomu
pogrdno reklo ili napisalo
palinodirati (gr. palinodia) opozvati
(ili: opozivati) reeno ili napisano
Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergi-
lijevoj Eneidi: vjerni Enejin kormi-
lar, utopio se u moru kraj jednog rta
u Lukaniji kad su plovili u Italiju;
otuda: vjeran kormilar uope; zool.
vrsta velikog morskog raka, hlap Gat.
Palinurus vulgaris); pom. nautiki
instrument za odreivanje skretanja
(devijacije) kompasa
paiir 1021
palir (njem. Palier, Pallier) staijeina
zidara i radnika na nekom gradilitu
i dr., rasporeuje i nadzire rad, po-
monik (ili: povjerenik) glavnog po-
duzetnika; graevni poslovoa; polir
palisada (fr. palissade, lat. palissata,
palus kolac) ograda od kolja; voj.
kolje, u gornjem dijelu zailjeno,
zabijano u zemlju uspravno ili ukoso,
osobito kod poljskih utvrda; bot. pa-
iisadno tkivo biljno tkivo graeno od
jednakih parenhimskih stanica, bo-
gatih klorofilom (ovako nazvano zbog
slinosti s ogradom od kolja, pali-
sadom)
palisander-drvo grimizno drvo, vrsti
veoma finog gvajanskog i brazilskog
drveta ljubiastoplave boje, koje pod
utjecajem zraka mijenja boju (upo-
trebljava se za fine stolarske izrad-
be. glazbene instrumente itd.)
palizirati (fr. palisser) vezati mlado dr-
vee tako da raste u odreenom smje-
ru
pall-mall it. pel-mel (engl.) igra s ku-
glama i drvenim batiem (uobia-
jeniji naziv kroket); igralite za ovu
igru
palma (lat. palma, gr. palame dlan,
aka) 1. dlan, aka; mjera za duinu:
pedalj
palma (lat.) 2. bot. poznato tropsko dr-
vo, visoko i golo, s liem i plodom
(datulama) samo pri vrhu; pren. pal-
mina granica nagrada, slava, znak
pobjede, simbol mira
palmaran (lat. palma, pn I mari) dla-
neni, koji pripada dlanu; dlanast, sli-
an dlanu; palmama manipulacija
dodirivanje rukom (kod magneti-
ziranja)
palmarij Gat, palmarium) nagrada za
uspjeh ili pobjedu, osobito nagrada
odvjetniku za dobivenu parnicu
Palmarum (lat. palma, dies palmarum)
kod katolika: nedjelja pred Uskrs,
dan kad se proslavlja uspomena na
palor
sveani Kristov ulazak u .Jeruzalem
kad su mu bacali pred noge palmine
granice, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica
palmatura (lat.) zool. sraslost prstiju
opnom, npr. kod ptica plivaica
palmerston teko, dvostruko tkano
sukno za zimske kapute (naziv po
lordu Palmerstonu, 1784 1865)
palmestrija (lat. palmestria) gatanje u
dlan, hiromantija, hiromancija
palmete (lat. palm, fr. palmettes) mn.
arhit ukrasi na grkim svodovima u
obliku palminog lia ili granica
palmin (lat. palma) proiena kokoso-
va mast (za jelo i za pripremanje
margarina)
palmipedes Gat, palmipedes) mn. zool.
ptice plivaice, ptice sa sraslim pr-
stima, s opnom za plivanje
Palmira 1. oaza s ruevinom antikog
grada u Sirijskoj pustinji, sjeverois-
tono od Damaska; 2. est naziv raz-
liitih trgovakih predmeta, osobito
kozmetikih
palmit (lat palma) palmino brano, pal-
mina sr
palmona (lat. palma) margarin pri-
premljen od kokosove masti
palmos (gr. palio vitlam, zavitlam, pal-
mos vitlanje; drhtanje) med. udara-
nje, kucanje (osobito srca, bila)
palmoskop (gr. palmos udaranje, sko-
peo promatram) med. instrument za
mjerenje otkucaja bila. pulsa
palmoskopija (gr. palmos, udaranje,
skopeo promatram) med. promatra-
nje otkucaja pulsa; gatanje (ili: pro-
ricanje) po otkucajima bila, pulsa
palmospazam (gr. palmos drhtanje,
spasmos gr) med. gr koji izaziva
drhtanje
palomantija (gr. palos drijeb, kocka,
manteia proricanje) proricanje iz koc-
ke; kleromantija
palor (lat. pallere, pallor) med. bljedilo,
bljedoa; problijedjelost, mrtvako
bljedilo; usp. palidilet
palpabilan
palpnbilan (lat. palpabilis) opipljiv;
oit, oit. jasan
palpacija (lat, palpatio) dodirivanje,
pipanje, opipavanje
palpe (lat. palpae, palpes.) mn. zool. ti-
cala u kukaca (insekata)
palpehracijn (lat, palpebratio) trepta-
nje, mirkanje
palpebralni (lat. palpebralis) koji pri-
pada onim kapcima, kapani
palpirati (lat. palpare) blago dodirivati,
gladiti rukom, pipati
palpitacija (lat. palpitatio) med. ku-
canje srca; kucanje bila, udaranje
pulsa
palpitirati (lat. palpitare) med. kucati,
lupati; drhtati, treperiti, titrati; trza-
ti se, micati se
palto (fr. palctot) muki ogrta, sai-
vcn u struk i s ovratnikom od baru-
na; ogrta uope
paludizam (lat. palus gen. paludis ba-
ra) med. movarna groznica, mala-
rija
paludozan (lat. paludosus) movaran,
barovit. barski
parna vrlo opasna otrovna zmija (lat.
Bungarus fasciatus)
pambioma (gr. pan sve, bios ivot) fil.
ope naelo ivota
pamflet (engl., fr. pamphlet) kratka ne-
povezana rasprava, obino o nekoj
spornoj, politikoj ili drugoj temi od
opeg interesa: letak, mali spis ili
knjiica, s pievim imenom ili bez
njega, ija je svrha nanesti nekome
uvredu ili sramotu (njime se obino
slue politiki protivnici, osobito pred
znaajne dogadaje, npr. izbore itd.)
pamfietist (engl., fr. pamphlet) pisac
pogrdnog spisa (pamfleta)
pampa (peruan.) velika i travom boga-
ta ravnica u Junoj Americi
pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak
vjetar sa zapada ili jugozapada koji
pue s Anda preko ravnica June
Amerike
1022 panaraa
pampero (p. pampero) v. pampeiro
pamplegija (gr. pan sve, plege udarac)
med. modana kap u cijelom tijelu,
opa uzetost tijela
pamuk (tur.) poznata biljka iz porodice
sljezova i tvar koja se dobiva od nje-
zina ploda
Pan (gr. Pan) 2. mit. sin Hermesa ili
Zeusa i jedne nimfe, bog polja, uma,
stada i pastira, izumitelj pastirske
fi-ule, s kozjim uima, jareim rogo-
vima, bradom i nogama, runjav po
cijelom tijelu; smatrali su ga i iza-
zivaem iznenadnog i neopravdanog
straha, te otuda izrazi: panika, pani-
an strah
pan (polj., e.) 1. gospodin; gospodar
pan- (gr. pas sav, pasa sva, pan sve)
3. predmetak u sloenicama sa zna-
enjem: sve
pan-nacionalan (gr. pan, lat. natio
narod) koji se tie cijelog naroda, sve-
narodni, openarodni
pan-negrizam (gr. pan, p. negro cr-
nac) pokret za ujedinjenje afrikih
crnakih plemena
pan-pan-restoran (engl. pan tava) re-
storan u kojem se jela prireuju pred
oima gostiju i odmah serviraju
panaccjn (gr. panakeia) lijek za sve.
opi lijek, lijek protiv svake bolesti,
udotvorni lijek; usp. Panaceia
Panaceja (gr. Panakeia) mit. lijenica
koja sve lijei, boica ozdravljenja,
ki Eskulapova; usp. panaceja
panada (tal. panata) popara, juha s
ukuhanim kruhom
panafrikanizam tenja za ujedinje-
njem svih afrikih naroda
panagija (gr. pan sve, agios svet, sveti)
u pravosl. crkvi: prslui, ikonica
Krista ih Bogorodice koju arhijerej,
pored kria, nosi na lancu na gru-
dima; usp. enkolpija
panama 1. vrsta poluvunenih tkanina
s kvadratinim uzorkom, osobito za
patiama
eire; eir izraen od takvih tka- Panatantra (sanskrt.) glasovita staro-
nina
panama 2. izraz kojim se oznaava
slom jednog sustava, poduzea, osobo
itd., prema aferi koja je izbila za
vrijeme izgradnje Panamskog kana-
la (prokopa)
panamerikanizam{gr. pas, pasa, pan
sav, sva, sve) opi naziv za sva nast-
ojanja kojima je cilj ostvarenje poli-
tike i gospodarstvene zajednice svih
amerikih drava pod vodstvom Sje-
dinjenih Amerikih Drava
panamski eir osobita vrsta runo
tkanih eira od najfinijih trava i pri-
reenih niti
panar (tal.) iroka koara za lovljenje
riba
panaricij (lat. panaricium) med. prit
na prstu, kukac
panairati (fr. panaehure) izraditi u
raznobojnim prugama
panateneje (gr. Pan-athenaia) mn. ve-
like narodne svetkovine u Ateni u
ast boice Atene (svake etvrte go-
dine)
panaugija (gr. pan sve, auge svjetlo)
openito osvjetljenje nekog pitanja,
objanjenje sa svih strana
panazijatizam tenja za ujedinjenjem
svih azijskih naroda
pnnbabilonizam (gr. pan) miljenje po
kojem se sve religije i cjelokupna kul-
tura starog svijeta uope, a potom i
dananje religije i kultura, svode po-
glavito na utjecaje starih babilonskih
shvaanja
panbiotizam (gr. pan sve, bios ivot)
fil. shvaanje po kojem svuda u pri-
rodi vlada ivot (A. Bergson)
pancer (tal. panziera) 1. prsni oklop od
eljeza ili elika; 2. oklop ratnih bro-
dova; 3. tenk, borbeno vozilo
panceta (tal. pancetta) slanina s me-
som, trbuina. tzv. carsko meso, "kaj-
zcrflaj"
pancir (tal. panziera) v. pancer
102.1 pandero
indijska zbirka pripovijedaka
panda zool. ivotinja nalik na med-
vjeda, "himalajski medvjed"
pandan {fr. pendant) predmet, osobito
slika, koji se radi simetrije stavlja
uz drugi slian predmet, uz drugu
slinu sliku ih prema drugom sli-
nom predmetu ili drugoj slinoj slici;
pren. (ono stoje) slino, jednako, "sli-
ka i prilika"
pandantiv (fr. pendentif) arhit. dio ku-
glastog svoda izmeu velikih lukova
to dre kupole
pandekta (gr. pan sve, dechesthai sa-
dravati, pandektes koji sve sadri
u sebi) mn. "knjige koje sadre sve",
glavni sastavni dio Corpus juri civi-
lis, zbornika koji sadri spise starijih
rimskih pravnih pisaca (koji je sa-
stavilo, po naredbi cara Justinijana,
sedamnaest pravnika, i koji je ob-
javljen 16. XII. 533. sa zakonskom
snagom); takoer: naziv koji obu-
hvaa cjelokupno rimsko graansko
pravo i predavanja o njemu: digesta
pandektist (gr. pandektes) strunjak
za pandekte; profesor fakulteta koji
predaje pandekte i rimsko pravo
pandemian (gr. pandemios) koji sc
tie cijelog naroda, opi, svuda rai-
ren, u cijelom narodu, u cijeloj zemlji,
na cijelom kontinentu, na cijelom
svijetu; supr. endemian, epidemian
pandemija (gr. pandemios koji sc tie
cijeloga naroda, opi) med. opa bo-
lest. bolest koja pogaa cijeli narod
ili kraj, opa epidemija
pandemonij (gr. pandaimonion) hram
posveen svim demonima ili polubo-
govima; svi zli duhovi, svi vragovi;
prebivalite svih vragova, carstvo so-
tone, pakao
pandereta (p. pandereta) glaz. mali
tambur i n
pandero (p. pandero) glaz. v. tamburin
pitonisa
pitonisa (gr. Pyton, fr. pvthonisse) pro-
roica, gatalica, vraarica
pitoreskan (tal. pittoresco, lat. pictor
slikar) ivopisan, ivopisno lijep, sli-
karski. zgodan za slikanje, npr. kra-
jolik; koji sadri ivopisno izlaganje
ili opisivanje (pria, putopis i si.)
pitoreske (tal. pittoresco) mn. ivopisni
opisi, ivopisna ocrtavanja
pitos (gr. pithos) velik, odozgo otvoren
up; vr, krag, barilo za vino
pituitn (lat.) med. si uz, itka tekuina
u tijelu
pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun
sluzi
pitur (tal. pittore) 1. slikar: 2. soboslikar
i liilac
piu it. piju (tal. piu, lat. plus) glaz.
vie
piulkija (gr. pvulkos koji izvlai gnoj,
pvon gnoj, elko vuem, od vuem)
med. iscjeivanje gnoja, isputanje
gnoja
piulkon (gr. pyulkos koji izvlai gnoj,
pyon gnoj, elko vuem, od vuem)
med. cijev za isputanje gnoja
pium corpus it. pijum korpus (lat.)
dobrotvorna ustanova, zaklada
piurija (gr. pyon gnoj, urein mokriti)
med. izluivanje gnoja s mokraom,
posljedica upale mokranog mjehu-
ra ili bubrenog zagnojavanja
pius it. piius (lat.) poboan, bogobo-
jaljiv; poten, savjestan, boguugo-
dan
piut (hebr., gr. poieton) religijske pje-
sme i molitve sinagogalnog kulta
(kod idova)
pivotmen (engl. pivotman) najvaniji
ovjek, sredinja osoba, as, onaj u
koga se polau najvee nade (npr. u
nekoj momadi)
pizzicando it. picikando (tal.) glaz.
proizvodei zvuk trzaj ui prstom
umjesto gudalom (na violini)
pizzieato it, picikalo (tal.) glaz. v. piz-
zicando
1102 placangst
pion (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta
finih jabuka; vrsta fr. papira malog
formata; ples slian otiu
pjaca (tal. piazza, lal. platca, gr. pla-
teia irok put) u Italiji: trg, trite;
iroka ulica; usp. pijaca, plac
pjat (tal. piatto) tanjur, plitica
pjati (tal. piatti) mn. glaz. dvije metalne
ploe kojima sc udara jednom o dru-
gu, cimbli; tanjuri, plitice
pjedestal (fr. pidestal) v. pijedestal
pjedu (fr. pieduche) malo podnoje za
poprsja, akvarije, vaze i dr.
pjekse (fins.) mn. port, posebne cipele
za skijanje s vrhovima savijenim na-
gore
pjereta (fr. picrctte} ena obuena u
karnevalsku haljinu, slinu kostimu
glupog Augusta
pjes (fr. piece, tal. pezza, lat. pecia) dio.
komad: komad novca, novac; top; ka-
zalino djelo; glazbeno djelo; toka u
konceptnom programu; kratka pje-
sma, kratak sastav u prozi (pijesa);
u ahu: svaka figura osim pjeaka;
sudski dokaz, dokument, diplomat-
ska nota; soba, odjel, npr. stan od 6
pjesa
pjusijizam teol. nauavanje religiozne
stranke iji je osniva oksfordski teo-
log Pusey (18001882) i koja tei
(priznavi crkvenu predaju, ponovno
uvoenje posta, pokore, mise i dr.)
pribliiti englesku Crkvu Katolikoj
i suzbiti racionalistiki protestanti-
zam; ritualizam
pl. ih plur. gram. kratica za plural (lat.)
mnoina
plac (njem. Platz, mjesto; prostor lat.
platea) 1. mjesto gdje se prodaju na-
mirnice, trg, trite, trnica, sajmi-
te; 2. slobodno mjesto za zidanje, gra-
dilite
plae-komandant (njem. Platz-kom-
mandant) voj. zapovjednik mjesta
placangst (njem. Platzangst) med.
strah ljudi koji su slabih ivaca od
place d' armes
praznog prostora i od prelaenja pre-
ko ulica, trgova itd.; agorafobija
place d' armes it. plas d'arm (fr.) stal-
no vojno vjebalite
placebo (laL) 1. svidat u se; 2. med.
naziv za tobonji lijek koji se po-
nekad daje bolesnicima (umjesto pra-
vog lijeka) radi izazivanja aulosu-
gestivnog djelovanja; 3. dvoranin;
dvorski laskavac, ulizica
placenta (gr. plakus kola, lat. placen-
ta kola) anat. posteljica kod poroda;
bot. sjemenik, ono mjesto na plod-
nom listiu odakle izlaze sjemeni za-
meci
placenta sanguinis it. placenta san-
gvinis (lat.) med. krvni ugruak
placenta uterinn (lat.) anat. posteljica
kod rodilje
placentncija (lat. placentatio) bot. na-
mjetanje sjemenih zametaka u plod-
nici
placentalni (lat. placentalis) anat. koji
pripada posteljici, posteljini
placet (lat. placere, placet) dopada se,
prima se, usvaja se, odobrava se; kao
imenica: odobravanje, usvajanje, pot-
vrda
placidamente it. plaidamente (tal.)
glaz. v. placido
placiditet (lat. placiditas) mirnoa, ti-
host, blagost
placido it. plaido (Lal.) glaz. mirno,
spokojno, blago
placitum :lat. placitum) ono to se d<-
pada, to se voli, to je omiljeno; mi-
ljenje, shvaanje, smatranje
pladanj (gr. plathanon) tanjur, zdjela.
posluavnik
pladaroma (gr. pladaros mokar, vla-
an) med. oteklina onih kapaka
pladarozLs (gr. pladaros mokar, vla-
an) med. v. pladaroma
plafon (fr. plafond) 1. strop; slike na
stropu, ukrasi na stropu; 2. najvii
ili najvei iznos (npr. plae); 3. zrak.
1103 plagiostoma
najvea visina do koje moe doi zra-
koplov, "vrhunac"
plafonaa (fr. plafonnage) pravljenje
stropa; ukraavanje stropa slikama;
ukrasi na stropu
plafonirati (fr. plafonner) praviti strop;
ukraavati strop slikama i figurama
plagn (lat plaga, gr. plege) udarac, ra-
na; med. oteklina zbog udarca, pada
itd.
plagiedar (gr. plagios poprean, kos,
edra osnova, baza) geom. tijelo ome-
eno kosim povrinama
plagijarizam (lat plagiarius lopov lju-
di, prodava due; uenjak lopov)
sklonost knjievnoj kradi i nedopu-
tenom prisvajanju tueg duhovnog
vlasnitva uope
plagijat (lat plagium kraa ljudi, pro-
daja due) knjievna kraa, prepi-
sivanje iz tuih djela, nedoputeno
prisvajanje tueg duhovnog vlasni-
tva
plagijator (lat. plagiarius, plagiator
lopov ljudi, prodava due) knjievni
kradljivac, onaj koji prepisuje iz tu-
ih djela, onaj koji prisvaja tudc du-
hovno vlasnitvo
plagiocefalija (gr. plagios poprean,
kos, kefale glava) med. krivog!avost
deformacija lubanje koja nastaje kao
posljedica rahitisa ili kakvih meha-
nikih povreda
plngioklnsi (gr. plagios poprean, kos,
klao lomim) mn. min. glinenci ili feld-
spati kod kojih pravci stoje meu so-
bom koso; supr. ortoklasi
plagiostoma (gr. plagios poprean,
kos, stoma usta) zool. ''krivoustica",
vrsta okamenjenih koljki; plagiosto-
me mn. ribe iljoglavke s hrskavi-
nim kosturom, bez krnih poklo-
paca, s vanjskim krnim otvorima
koji su kao prorezi, usta odozdo i po-
prijeko poloena, npr. morski psi,
kamenice i dr.
pandijatonika
pandijatonika (gr.) u suvremenoj
glazbi: potpuno slobodna uporaba
svih tonova dijatonske ljestvice, bez
obzira na njihove meusobne funk-
cionalne odnose
pandikulacija (lat. pandiculatio) med.
rastezanje (ili: protezanje) miia u
cijelom tijelu, osobito kod groznice
pandil (fr. pendule) njihalo; 3at, sat s
njihalom
pandipanj (tal. pan di Spagna pa-
njolski kruh) kuh. vrsta suhog kolaa
od brana, eera, jaja i oraha; pan-
dipanj a.
pandit (sanskr. pandita) titula indij-
skog, osobito bramanskog znanstve-
nika koji se poglavito bavi prou-
avanjem starih sanskrtskih tek-
stova (odgovara tituli "doktora" kod
nas); pundit:
Pandora (gr. pan, doron dar) "od sviju
obdarena"; mit. prva ena na svijetu
koja je stvorena za kaznu ljudima
po naredbi Zeusa, srditog to mu je
Prometej ukrao vatru; stvorio ju je
Vulkan, a ostali bogovi obdarili svim
draima, darovima i ljepotom. Ona
je sva zla ovoga svijeta nosila u jed-
noj zatvorenoj kutiji koju je Epime-
tej otvorio i tako su sva zla izletjela
i rairila se po Zemlji; u kutiji je sa-
mo ostala Elpis (Nada); Pandorina
kutija izvor svakog zla; astr. astero-
id otkriven 1858
Pandorina kutija mit. v. pod Pandora
pandur (lat. banderius sljedbenik za-
stave) prvobitno: naoruani sluga i
pratitelj hrvatskih i slavonskih ple-
mia u XVII. i XVIII. st.; vojnik pje-
ak iz june Maarske; pren. prost i
neotesan ovjek, bezobraznik
pandus (fr. pente douce blagi nagib)
kosa ravnina koja zamjenjuje stube
panegiptijanizam (gr. pan) miljenje
po kojem se u religiji starih Egipana
nalaze svi elementi kasnijih, tzv. vi-
ih religija
1024 panerotizam
panegiriar (gr. panegyrikos) pisac
pohvalnih spisa i govora (panegirika)
panegiriki (gr. panegyris) koji ima
svojstva pohvalnog spisa ili pohval-
nog govora
panegirik (gr. panegyris skup cijelo-
ga naroda, slet radi svetkovanja) sve-
ani govor pred narodom, sveani po-
hvalni govor u neiju slavu i ast,
pohvalni spis, oduevljena pohvala;
pren. pretjerano hvaljenje i velianje
nekoga ili neega
panegirist (gr. panegyristcs sudionik
u opem narodnom slavlju) onaj koji
dri pohvalne govore, onaj koji u go-
voru slavi i velia; pren. onaj koji
nekoga ili neto pretjerano hvali i
velia
panegirizam (gr. panegyrismos ope
narodno svetkovanje) pohvalno go-
vomitvo
panel (engl. panel, lat. pannellus dern.
od pannus komad sukna) arh. udub-
ljena povrina na zidu sobe obrub-
ljena i ukraena arama; isto tako
izraene drvene ploe kojima su ob-
loeni donji dijelovi sobnih zidova
panela (port. panela, fr. panelle) jedno-
stavni uti eer, u obliku ploa, iz
June Amerike i Antila
panelirati (engl. panel) donje dijelove
sobnih zidova obloiti iaranim dr-
venim ploama; usp. panel
panem et circenses it. panem et cir-
cenzes (lat.) "kruha i zabave!" tj. cir-
kuskih igara (lozinka naroda u sta-
rom Rimu i sredstvo kojim su ga nje-
govi tirani drali u poslunosti)
panenteizam (gr. pan sve, en u, Theos
Bog) fil. nauavanje po kojem je svi-
jet sadran u Bogu, tj. po kojem je
sve u Bogu, a Bog u svemu
panerotizam (gr. pan, eros ljubav)
med. duevni poremeaj kod kojega
se spolni nagon pojavljuje u svima
moguim oblicima
panetizam
panetizam (gr. pan sve, ethos obiaj;
unutranja bit, bie miljenja) fil. na-
uavanje po kojem je moralno dobro
osnova i mjerilo cjelokupne stvar-
nosti (predstavnici: Platon, Kant,
Wundl i dr)
paneruropizam (gr. pan, Europe Euro-
pa) ekonomsko-poliliki pokret iji jc
osniva Austrijanac grof Coudenho-
ve-Kalergi (1923.) iji je cilj bio stva-
ranje ekonomsko-politikog saveza
europskih drava ("Sjedinjene Europ-
ske Drave") koji bi bio protutea
Sjedinjenim Amerikim Dravama
Pangea (gr.) 1. pretpostavljeno jedin-
stveno kopno u doba paleozoika koje
se kasnije raspalo u dananji oblik
Zemlje; 2. ideja ujedinjenja cijelog
svijeta u jedinstvenu politiku for-
maciju
pangen (gr. pan, genos rod) biol. nevid-
ljiva jedinica koju sadre stanice or-
ganizama i koja, dobivena nasljeem,
odreduje svojstva stanica
pangeneza (gr. pan sve, genesis po-
stanak. postanje) shvaanje po kojem
sc iz samih stanica stvaraju nova,
nasljedno optereena organska bia
pangermanist (gr. pan. lat, Germa-
nus) pristaa ideje pan germanizma,
borac za ideje pangermanizma
pangermanizam (gr. pan sve, lat.
Germani) tenja da se svi njemaki
narodi duhovno i politiki ujedine,
svegermanstvo
panglosijn (gr. pan. glossa jezik) brb-
Ijivost, govorljivost
pangolin (ind.) zool. Ijuskavac, jedan
od najprimitivnijih sisavaca, bezub i
. pokriven ljuskama; ivi na jugu Azije
i u Africi
panharmonian (gr. pan, armonikos
skladan) savreno skladan, potpuno
suglasan
panharmonikon (gr. pan, armonikos
skladan) glaz. instrument koji sje-
1025 panijer
dinjuje U sebi vie puhakih instru-
menata
panhelenion (gr. pan Hellencs Heleni,
Grci) 1. hram Zeusa Panheleniosa (tj.
Zeusa kojega tuju svi Grci), na Egi-
ni, kod kojega su se proslavljale pan-
hclenije; 2. dravno vijee u Grkoj,
osnovano 1828
panhelenizam (gr. pan, Hellenes He-
leni, Grci) tenja za ujedinjenjem
svih grkih plemena u jednu narodnu
dravu
panhistorija (gr. pan, historia) sve-
znanje
panhrest (gr. pan, chrestos upotreb-
ljiv, koristan) med. lijek koji lijei
sve bolesti; usp. panaceja
panhrestian (gr. pan, chrestos upo-
trebljiv, koristan) koji pomae u sve-
mu, koji lijei sve, za sve koristan,
za sve upotrebljiv
panhumanizam (gr. pan, lat. huma-
nus ovjeanski, ovjean) sveo-
vjenost, opeovjenost. opeljud-
skost
paniberizam (gr. pan, Iberes Iberci)
1. pokret za ujedinjenje u jednu dr-
avu obiju drava na Pirinejskom
(Iberskom) poluotoku; 2. tenja dra-
va tzv. Latinske Amerike (June i
Srednje Amerike) za to prisnijom
vezom sa panjolskom i Portugalom
sa svrhom da se to vie paralizira
ekonomski i politiki utjecaj SAD-a i
pan amerikanizma
panian strah v. Pan 2
paniar onaj koji pravi paniku
panifikacija (lat, panis, panificatio
kruh) pravljenje kruha, mijeanje
kruha; pretvaranje u kruh
panihida (gr. pannychis, pannychidos
nona sveanost) u pravosl. crkvi:
opijelo, spomen za pokoj due mr-
tvima; usp. vigilije i rekvijem
panijer (fr. panicr) iroka suknja s ob-
ruem
pan se
panse (fr. pensc, lat. pensare) misao,
miljenje, uvjerenje, shvaanje; bot.
dan i no (cvijec); ljubiasta boja
koja prelazi u crvenosmeu
panseksualiznm (gr. pan, lat. sexsus
spol) fil. nauavanje po kojemu se
sve duevne pojave moraju izvoditi
iz seksualnog, spolnog ivota i sek-
sualnog. spolnog nagona, po kojemu
je. dakle, spolni nagon osnova cje-
lokupnog duevnog ivota, od nje-
govih najniih do najviih izraaja,
gdje se, u ovim posljednjim pojavlju-
je kao transformiran i sublimiran
pansimbioza (gr. pan, svmbiosis
zajedniki ivot) fil. izraz kojim se
naziva injenica da u cijeloj organ-
skoj prirodi vlada naelo uzajamnog
i meusobnog pomaganja, podra-
vanja u borbi s tekoama; ovo naelo
ima u razvitku ivih bia i u kulturi
istu znaajnu ulogu kao i borba za
opstanak ili. tovie, ono je sredstvo
u borbi za opstanak
pansion (fr. pension) cijena za stan i
hranu; kua, ustanova gdje se moe
dobiti stan i hrana za novac; odgojni
zavod
pansionat (fr. pensionnat) v. pansion
panslavist (gr. pan, lat. slavismus)
sveslaven, pristaa i pobornik ideja
i ciljeva panslavizma
panslavizam (gr. pan. lat. slavismus)
sveslavenstvo, tenja za ujedinjenjem
svih slavenskih naroda u jednu dr-
avu. ili za stapanjem u jedan narod
pansof (gr. pan, sofos mudar, pame-
tan) onaj koji sve zna, sveznalica
pansofija (gr. pan, sofia mudrost) sve-
mudrost, sveznanje; umiljeno svez-
nanje
paneotoniznm (gr. pan, hebr. sotona)
fil. sveavolstvo, izraz kojim O. Lih-
mann naziva Schopcnhauerovu pe-
simistiku metafiziku volje; Herbart
ovako naziva panleizara, jer bi sc po
1028 Pantalone
njegovom nauavanju i sve zlo u
3vijelu trebalo pripisati Bogu
pansperminn (gr. pan, sperma sje-
me) koji se sastoji od samog sjemena
panspermij (gr. pan, sperma sjeme)
osnovna tvar, pratvar, pramaterija
panspermija (gr. pan, sperma sjeme)
fil. teorija vedskog fiziara Arrhe-
niusa (1859.) po kojoj se klice ivih
bia mogu prenositi s jednog planeta
na drugi pomou sile sunanih zraka,
a zatim sc pod povoljnim okolnostima
mogu potpuno razviti; na taj nain
on objanjava mogunost postanka
organskog ivota na Zemlji i bez
sudjelovanja i pomoi prazaea
panstereoramn (gr. pan, stereos krut
tvrd, vrst, orama pogled, prizor)
umj. prikazivanje nekog predmeti u
jako ispupenom reljefu
panan (fr. penehant, lat. pendere)
sklonost osobita ljubav prema emu
pant (njem. Band veza) eljezna napra-
va o koju se vjeaju vrata; spojka,
arka, zglobnica
panta rei (gr. panta rhei) fil. "sve tee",
tj. sve je podlono vjeitom mije-
njanju (izreka starogrkog filozofa
Ileraklita)
pantafobija (gr. panta sve, fobos
strah) med. v. pantofobija
pantagogi (gr. panta sve, ago odno-
sim) mn. med. lijekovi koji potpuno
iste crijeva
pantalone (fr. pantalon) 2. mn. do sto-
pala duge muke hlae koje su se
pojavile u doba Francuske revolucije;
hlae uope
Pnntalone (tal. Pantalone, Pantaleone)
1. zatitnik stanovnika Venecije, oso-
bito tovan, pa su djeci na krtenju
esto davali njegovo ime, zbog ega
su dobili nadimak pantaloni; karak-
terna uloga u tal. narodnoj komediji
(commedia doli' arte): mudar, bogat,
as krtac, as ljubomoran, ponekad
zaljubljen venecijanski trgovac, ubi-
pantamorfija
no otac obitelji, star i mrav ovjek,
u papuama koje, osim njega, nitko
na pozornici ne nosi: takoer: lakr-
dija. aljivac, budala
pantamorfija [gr. panta sve, amorfos
bezoblian) potpuni nedostatak obli-
ka, potpuna bozohlinost
panta skija (gr. panta sve, a- bez, skia
sjena) zem. potpuna odsutnost sjene
pantatipija (gr. panta sve, typos oti-
sak) tisk. pretvaranje grafikih ra-
dova. namijenjenih za litografiranjc
i dr., u ispupene ploe za tiskarski
stroj
pantatrofija (gr. pania sve, a- bez, tro-
fe prehrana, hrana) med. potpuna
uvenulost, potpuna klonulost, potpu-
na iznemoglost; v. atrofija
panteist (gr. pan. Theos) fil. pristaa
panteizma
panteizam (gr. pan sve, Theos Bog)
fil. nauavanje po kojemu su Bog i
priroda jedno te isto, a stvari i pojave
u svijetu samo trenuci boanskog
sveivota po kojemu, dakle. Bog i svi-
jet ne stoje u odnosu kao tvorac i
stvoreno djelo: glavni predstavnici:
elcjci, Spinoza i Bruno; usp. deizam
pantelegraf (gr. pan sve, tele na da-
ljinu, daleko, grafo piem) telegraf
koji moe prenositi i rukopis, crtee
itd
pantelizam (gr. pan sve, thelo hou)
fil. nauavanje o svevolji, nauavanje
da je volja osnovni i glavni initelj
cjelokupnog postojanja i bivanja;
ovim imenom je nazvana Schopen-
hauerova metafizika koja u volji gle-
da bit stvari, osnovu i razlog posto-
janja svijeta; voluntarizam
panteologija (gr. pan sve, theos bog,
logia nauavanje, znanost) naua-
vanje osvim bogovima
panteon (gr. pan sve, theios boanski)
"sav boanski"; 1. kod starih Grka i
Rimljana: hram posveen kultu svih
bogova; 2. ranije crkva sv. Genoveve
1029 pantokrator
u Parizu, a od 1791. hram asti u
kojemu se pokapaju veliki i zasluili
Francuzi
pantera (gr. pan. sve, thera lovljenje,
lov, fr. pantiere) mrea za hvatanje
ptica, obino opskrbljena zrcalima (u
Italiji)
pantera (gr. panther, lat. panthera)
zool. tigru i leopardu slina afrika i
istonoindijska grabeljiva ivotinja
pantin it. panten (fr.) lutka (na ko-
nopcu}^. pren. prevrtljivac, nestalan
ovjek
pantina (fr. pantine) cipela s drvenim
potplatom, "drvenjak"
pantlika (njem. (Band, Bandel) vrpca,
traka
pnntofag (gr. pan, pan los, fagein jesti)
zool. svejed
pantofagija (gr. pan, pantos, fagein
jesti, derati) uporaba svake hrane
bez razlike
pantofle (njem. Paiiloffel) papue
pantofobijn (gr. pan, pantos, fobos
strah) med. bolesni strah od svae-
ga; strah od vode; pantafobija
pantograf (gr. pas, pantos sav, grafo
piem, biljeim) stroj za mehaniko
prenoenje crtea, zemljovida, uzora-
ka tkanina i dr., u poveanom i sma-
njenom obliku
pantografija (gr. pas, pantos sav, gra-
fia pisanje, biljeenje) vjetina preno-
enja crtea pomou pantografa; cr-
te dobiven pomou pantografa
Pantoj (gr. Panlhous, Pantus) mit. sin
Otrijev, otac Buforbov, sveenik Apo-
lonov u Troji
pantokracija (gr. pan, pantos, kratos
jaina, snaga, vladavina) svemo,
svemogunost
pantokrat (gr. pantokrator) Svemo-
gui, Vladar svih stvari. Bog
pantokrator (gr. pantokrator) 1. Sve-
mogui (kod starih Grka naziv za Ze-
usa, a kod krana za Krista); 2. u
pravosl. crkvi: ikona koja prikazuje
panika
panika (gr. Pan, fr. panique, engl. pa-
nic, njem. Panik) iznenadna i bez-
razlona vika i galama, iznenadna i
bezrazlona opa prestravljenost i
zbunjenost, ijim su tvorcem stari
Grci smatrali boga Pana; kao bur-
zovni izraz: iznenadan pad vrijed-
nosti svib dravnih obveznica i vri-
jednosnih papira uope, Opa pore-
meenost i gubljenje kredita
panikografija v. panikonografija
panikonografija (gr. pan sve, eikon
slika, lik, grafo param, urezujem)
postupak prenoenja slika, likova na
cinkane ploe za tiskanje, fotocin-
kografija
panikulus (lat. panniculus) krpica;
med. tvrda, debela koa
panir (fr. bannifcre, tal. bandiera, njem.
Band, lat. bandieria) stijeg, glavna
dravna zastava, vojnika zastava
panirati (fr. paner) kuh. komade mesa,
ribe, kruha i dr. prije peenja umo-
iti u razmueno jaje pa posuti mrvi-
cama kruha ili branom
panis (lat. panis) kruh, kruac
panislamizam (gr. pan, ar. islam) po-
litiko-religiozni pokret kojemu je
svrha zdruivanje svih muslimana,
osobito ujedinjenje sunita i iita, radi
ojaanja i irenja islama i radi ob-
rane od svega to je upereno na slab-
ljenje islamskih drava
panist {lat. panis kruh) onaj koji dobiva
besplatno hranu u katolikim samo-
stanima
pankalizam (gr. pan, kallos ljepota)
fil. nauavanje po kojemu je osnova
svega u svijetu ljepota, po kojemu je
bie i sutina svega ono to je lijepo
(osniva am. filozofi psiholog James
Mare Bold\vin)
pankarta (fr. panerate, gr. pan sve,
ehartes list papira) objava koja se
stavlja na zid; veliki papir s carin-
skom pristojbom
1026 panlogizam
pnnkosmizam (gr. pan, kosmos sve-
mir) fil. hudistiko nauavanje po
kojemu postoji samo svemir (koz-
mos), a Bog ne postoji; svijet bez Bo-
ga uope
pankratezija (gr. pan sve, kratesis
gospodarenje, vladavina) svemo,
svevlast, neogranieno vladanje
pankratija (gr. pan sve, kratos jaina,
snaga, lat. pancratium) port, borba
ili utakmica s uporabom svih sila i
borbenih sredstava; vjebanje u bor-
bi kod starih Grka u kojemu je bilo
spojeno hrvanje i akanje (boksanje)
i koje je zahtijevalo uporabu cjelo-
kupne tjelesne snage; stroj sastav-
ljen od vie kotaa i pogonskih ko-
taa, iji se prvi kota pokree po-
mou jednog tijela (slui za prikazi-
vanje i objanjenje raznih naela koja
se odnose na utedu u vremenu i sna-
zi)
pankratijast (gr. pankratiastes) gim-
nastiar koji se bavi pankratijom
pankreas (gr. pankreas guteraa, pan
sve, kreas meso) anat. guteraa, tr-
buna lijezda iza eluca
pankreasu i (gr. pan sve, kreas meso)
anat. koji se tie guterae, gute-
rani; pankreasna lijezda v. pan-
kreas
pankreatitis (gr. pan, kreas meso)
med. upala guterae
pankristijaniznm (gr.-lat.) tenja za
jedinstvom svih kranskih crkvi;
ekumenizam
pankroatizam (gr.-lat,) 1. tenja za
ujedinjenjem svih zemalja u kojima
ive Hrvati; 2. lingv. rije ili izriaj
koji se upotrebljava na itavom pod-
ruju gdje ive Hrvati
pankromatienost (gr. pan, chroma
boja) fot, osjetljivost za sve boje spek-
tra i sposobnost njihovog repro-
duciranja (kod ploa i filmova)
panlogizam (gr. pan sve, logos razlog)
fil. Hegelovo nauavanje po kojemu
pnnmelodion
je svijet utjelovljenje jednog apso-
lutnog razuma koji ima slinosti s
razumom
panmclodion (gr. pan, melos pjesma)
glaz. instrument: na kojem se proiz-
vode tonovi pomou metalnih sipki
panmiksija (gr. pan, mixis mijeanje)
fiziol. nesmetano mijeanje dobrih i
loih individualnih osobina pri raz-
mnoavanju i nasljeivanju, glavni
uzrok razvitka rudimetarnih organa
i drugih za organizme nepovoljnih
pojava, to vodi kvarenju i propa-
danju rasa
pano (fr. panneau) arhit. udubljena ili
ispupena povrina na vratima, zido-
vima i si. (radi ukrasa, natpisa i dr.);
svaki ukraen dio graevine; nasli-
kano prozorsko okno; iroko sedlo na
kojem jahai u cirkusima jau sto-
jeki
panofobija (gr. pan, fobos strah) med.
iznenadno trzanje iz sna zbog pre-
straenosti
panoftalmitis (gr. pan, ofthalmos oko)
med. gnojna upala cijelog oka pra-
ena bolom
panon neogene naslage Panonske ni-
zine koje su taloene na prijelazu iz
miocena u pliocen
panoplija (gr. pan, oplon oruje) puna
viteka ili vojnika oprema; zbirka
oruja umjetniki razmjetenog po
zidu
panoptian (gr. pan, optikos vidni)
koji sve vidi, koji svuda gleda
panoptikon (gr. pan sve, optikos vidni,
koji sc tie gledanja, orao vidim) za-
vod u kojemu su smjetene razne
umjetnike i znanstvene zbirke, oso-
bito figure od voska, radi zornog po-
uavanja posjetitelja rijeju i poku-
som
panoptikum (gr. pan, optikos vidni,
lat. panopticum) v. panoptikon
panorama (gr. pan sve, orama pogled,
prizor) cjelokupan izgled svih pred-
1027 panpsihizam
meta u prirodi koji sc mogu obuh-
vatiti pogledom s odreene toke i
umjetniko prikazivanje takvog iz-
gleda u obliku okrugle ili dugake
slike (u novije vrijeme obino u po-
sebno za tu svrhu unsenim prosto-
rijama gdje se preteito prikazuju
panorame bitaka)
panoramograf (gr. pan sve, orama po-
gled, prizor, grafo piem, biljeim)
ureaj koji izrauje slike za pano-
ramu
panos (gr. fanos lu) svjetlosni signal
panostitis (gr. pan, osteon kost) med.
opa upala kostiju
panotip (lat. pannus komad sukna,
krpa, gr. tvpos otisak) fotografska
slika izraena u sloju kolodija koji
lei na votanom platnu
panotipija (lat. pannus komad sukna,
krpa, gr. Lypos otisak) vjetina izra-
ivanja panolipa
panotitis (gr. pan, us, otos uho) med.
upala cijelog si usnog organa, tj.
srednjeg i unutranjeg uha
panplegija (gr. pan, plege udarac)
med. opa uzetost, potpuna uzetost
panpneumatizam (gr. pan, pneuma
dah; duhovno bie) fil. nauavanje da
svuda u svijetu postoji samo duh,
sveduhovnost
panpsihisti (gr. pan. psyche dua) mn.
fil. pristae panpsihizma (Platon,
Plotin, Bruno, Leibniz, Schehng, Fe-
ehner i dr.)
panpsihizam (gr. pan. psyche dua)
metafiziko shvaanje po kojemu je
sve to postoji duevno, oduhovljeno.
odnosno po svom unutranjem biu
duhovno ili slino dui; kao to ni u
jednom djeliu tvari nema beivot-
nosti. tako nigdje ne postoji, u pra-
vom smislu, potpuno umiranje i ap-
solutni prestanak ivota: lakoer:
pretpostavke o postojanju jedne ope
due svijeta
pantometar
Boga kao stvoritelja svijeta, obino
stoji u kupali crkve
pantometar (gr. pan, pantos, metron
mjerilo, mjera) kutomjer za vrenje
najraznovrsnijih mjerenja, na polju
i na nebu
pantomima [gr. pas, pantos sav, pan
sve, mimein oponaati) "oponaanje
svega; igra izraajnim pokretima, bez
rijei; govor samo pokretima i izra-
zima lica; dramska radnja koja se
prikazuje samo pokretima tijela i iz-
razima lica bez govora
pantomimiar (gr. pantomimos) "onaj
koji sve oponaa": glumac koji pri-
kazuje misli, osjeaje i kretnje samo
pokretima tijela i izrazom lica, obino
uz ples i glazbu (a bez rijei); opona-
atelj pokreta drugih
pantomimiki 'gr. pan-to-mimein) is-
kazan izraajnim pokretima bez
rijei
pantomimika (gr. pan-to mimein.)
vjetina oponaanja drugih; vjetina
govorenja i prikazivanja samo izra-
ajnim pokretima bez rijei
pantomimist (gr. pantomimos) v.
pantomimiar
pantomimizirati (gr. pan-to-mimein)
oponaati nekoga, iskazivati ili pri-
kazivati (misli, osjeaje, radnje) samo
izraajnim pokretima bez rijei
pantomorfan (gr. pan. pantos, morfo
oblik) sveoblian. koji se javlja u svi-
ma oblicima
pantozofija (gr. pan, pantos, sofia
mudrost) v. panzofija
pannrg (gr. panurgos, pan sve, ergon
djelo) onaj koji hoe sve uiniti, sve-
mu vian, vjet za sve; lukav, pre-
preden ovjek
panurgija (gr. panurgos svemu vian,
vjet za sve; lukav, prepreden) luka-
vost, prepredenost, domiljatost, spo-
sobnost snalaenja u svakoj prilici
panus (lat. pannus) krpa, dronjak; pan-
nus cutaneus it. panus kutaneus
1030 papayaceae
(lat.) med. pjega, mrlja na koi; pan-
nus oculi it panus okuli (lat.) mrlja
ili navlaka na oku
panvitalizam (gr. pan sve, lat. vita
ivot) fil. panbiotizam
panzootian (gr. pan sve, zoon ivo-
tinja) koji se tie cjelokupnog ivota,
koji je u vezi sa ivotom uope
panzootija (gr. pan, zoon ivotinja)
med. opa stona zaraza
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 1. u
djejem govoru: tata, otac
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 2. u
Grkoj crkvi: naziv za sva, osobito
via sveenika lica (papas); u Rimo-
katolikoj crkvi: od V. stoljea naziv
za biskupe, a od XI. iskljuivo za
vrhovnog poglavara Rimokatolike
crkve
papabili (tal.) mn. kardinali za koje se
misli da bi mogli biti izabrani za
papu, kandidati za papu
papaja (lat. Carica papava) l>ot voka
tropskih krajeva; soni okruglasti
plodovi s mirisom na mokat; papain
papalini (tal. papalini sc. soldati) mn.
papini vojnici, vojnici papinske dr-
ave
papalitet (lat. papalitas) papinstvo, pa-
pinsko dostojanstvo
papalizam (lat. papa) v. papaizam
papalni (lat. papa li s) papinski, papin;
jKipalrM- misa. sveana misa koju slu-
i papa; papalni sustav papinska vr-
hovna vlast, u Rimokatolikoj crkvi
papat (tal. papato) papinstvo, papinsko
dostojanstvo; vlast pape kao vrhov-
nog poglavara Kat, crkve
pnpaver (lat.) bot. mak
papaveraceae it. papaveracee (lat)
mn. bot. biljke iz porodice maka,
makovi
papaverin (lat. papaver) kem. jedna od
biljnih baza koie se nalaze u opijumu
papavaceae it.. papajaccc (lat.) mn.
bot. hundeve
papendekl
papendekl (njem. Pappcndeckel) slijep-
ljeni debeli papir za zamatanje, kar-
ton
paperta (lat. pars aperta otvoren dio)
u starim kranskim hramovima:
otvoreni dio ili predvorje, mjesto na
kojemu su stajali gijenici koji su bili
odbaeni od Crkve i oni koji su se
spremali primiti kranstvo (oglae-
ni)
papeterija (fr. papeterie) trgovina papi-
rom. papimica; tvornica papira; iz-
radba papira; kutija od drveta ili kar-
tona u kojoj stoji papir i pribor za
pisanje
papiamen to jezik koji se govori na oto-
cima nizozemskih Antila; nastao je
mijeanjem panjolskog i portu-
galskog jezika s jezikom doseljenih
afrikih crnaca
papiga (tur. papagai, perz. bapga. ar.
babaga, maloj, bavan, p. papagayo,
tal. pappagallo, njem. Papagei, lat.
papagallus) zool. poznata, veoma
mnogobrojna porodica, veinom lije-
pili umskih ptica u Aziji, Africi i
Americi
papila (lat. papila) anat. bradavica, kvr-
ica; osobito: prsna bradavica
papilaran (lat. papili ari) brada viav;
papilarno tijelo kvrini sloj. gornji
sloj krzna s papilama u kojima zavr-
avaju ivci
papilionaceae it. papilionacee (lat.)
mn. bot. leptiraste biljke
papillio (lat.) zool. leptir
papiloforman (lat. papilliformis) bra-
daviav = papilaran
papilom (lat. papilla) med. tvrda i be-
zopasana mala oteklina, obino na
vanjskoj koi i sluznici grkljana, ih
na maternici, u elucu, crijevima i
mokranom mjehuru gdje moe iza-
zvati jaka krvarenja
papilota (fr. papillote) komad papira
ili lima oko kojega se omola pramen
kose da bi ostao ukovran
1031 papjemae
papilotirati (fr. papilloter) kovrata ko-
su, praviti kovrice uvijanjem kose
oko komada papira ili lima
papilozan (lat. papillosus) bradaviast,
kvricav, koji ima kvrico sline bra-
davicama
papir (gr. papyros) biljna tvar na kojoj
se pie; usp. papirus
papirin (gr. papyros) pergament-papir
papirkorb (njem. Korb koara) koara
za papir (uredniki ko)
papirmae (fr. papier papir, maehe sa-
vakan) papirna masa pomijeana s
ljepilom, kredom, gipsom i dr. od koje
se izrauju razliiti predmeti; lje-
penka
papirograf (gr. papyros, grafo piem)
sprava za umnoavanje rukopisa
papirografija (gr. papvros, grafo pi-
em) kopiranje i umnoavanje ruko-
pisa pomou stroja papirografa
papiroska (rus.) cigareta
papirus (gr. papvros) staroegipatski
papir koji su pravili od tanke kore
ili lika jedne vrste egipatskog aaa;
rukopisi na papirusu, kakvi su pro-
naeni u Egiptu, Pompejima i drug-
dje
papisa (tal. papcssa) ena imenom
Giovanna, za koju neki pisci i povjes-
niari tvrde da jc uspjela., preruena
u mukarca, 88-5. postati papa
papist (lat. papa) papinac, bezuvjelm
pristaa pape i njegove to potpu-
nije vlasti; rimokatolik
papizam (lat. papa) papinstvo; naua-
vanje Rimokatolike crkve o papi kao
Kristovom namjesniku na Zemlji i o
njegovoj nepogreivosti u vjerskim
pitanjima
papjemase (fr. papiermaehe) uobliljiva
masa. ukalupljiva masa. napravljena
od starog papira, s dodatkom ljepila,
kroba, gipsa, krede i ilovae, uka-
lupljena, premazana firnisom i obo-
jena; upotrebljava se za duhanske i
papocezarija
dr. kutijo, lutke, ivotinjski; figure
itd.
papocezarija (lat. papa, Caesar) pa-
pina vrhovna vlast; mijeanje pape
u prava svjetovnih vladara
pappa in bocca it. papa in boka (tal.)
hrana u usta: pren. pitanje koje sa-
dri i odgovor (npr. Koja rijeka tee
ispod Savskog mosta?)
paprika (mad. paprika) kuh. govee,
telee, svinjsko ili meso od peradi
upreno s dosta luka i paprike
papula (lat.) med. bubuljica, koni mje-
huri
papulozan (lat. papulosus) med. bubu-
Ijiav, hubuljiast
par (lat.) 1. pr. jednak, ravan; im. dvoje
par avance il. par avans (fr.) una-
prijed. na ime predujma
par avion (fr.) na potanskim poilj-
kama: oznaka za otpremu zrako-
plovom
par distance it. par distans (fr.) iz-
daleka. na razmaku; ne intimno, otu-
eno
par et impar (lat.) par-nepar (vrsta igre
na sreu)
par exccllence it. par ekselans (fr.)
pril osobito, izvrsno, izvanredno, u
prvom redu; usp. kat'egzohen
par force it. par fors (fr.) silom, na-
silno, usiljeno; parforce lov hajka;
parforce pas hajkaki pas
par forfait it. par-forfe (fr.) port, ka-
zna za nedolazak na zakazanu utak-
micu ili zbog prekida utakmice (po
kojoj se protivnikoj strani pobjeda
priznaje bez borbe. npr. u nogometu
3 : 0)
par ordre it. parordr (fr.) po naredbi,
po zapovijedi
par preference it. par preferans (fr.)
prije, radije, prvenstveno
par renomme it. par renome (fr.) po
dobrom glasu poznavati nekoga
par- (gr. par-) 2. v. pod para-
1032 paraboloni
para- (gr. para) grki prijedlog, javlja
sc u mnogim sloenijima i oznaava:
promaaj, pogreku, zabludu; preko-
raenje ili preinaaj, protivljenje ili
suprotnu tenju; pored i, konano,
neku promjenu ili preobraaj; pred
samoglasnicima = par
parabaza (gr. parabasis) 1. odstu-
panje; 2. prekoraenje, prekraj; 3.
skakanje s jednog predmeta na dru-
gi; 4. u starogrkoj komediji: dio
umetnut u sredinu djela (a s prika-
zivanim djelom nije imao nikakve ve-
ze), u kojemu se voda zbora, u ime
pisca djela, obraao gledateljima i
slavio dravne bogove, a ljude i za-
blude svog vremena izvrgavao poni-
zi i ismijavao
parablepsa (gr. parablepsis, gledanje
pored) med. prividanje, varka vida
parabola (gr. parabole stavljanje us-
poredo, usporeenjc) poet. pouna
pria u usporedbama, tj. pria u kojoj
sve to sc pria treba uzimati u pre-
nesenom znaenju, npr. Kristove pri-
e o sijau i sjemenu, o razmetnom
sinu, o vinogradarima i dr.; geoin.
krivulja drugog stupnja, presjek stos-
ca ija je svaka toka podjednako
udaljena od zadane toke, fokusa, i
zadane linije, parabole
parabolian (gr. parabolos) iskazan u
obliku poune prie u usporedbama;
geom. koji ima oblik parabole; para-
bolino zrcalo opt. izdubljeno zrcalo
koje ima povrinu paraboloida; upo-
trebljava se u reflektorima
parabolizirati (gr. parabole) govoriti
u usporedbama, u prenesenom smi-
slu
parabolni v. parabolian
parnboloid (gr. parabole, eidos oblik)
geom. tijelo koje nastaje okretanjem
parabole oko svoje osi
paraboloni (gr. parabolos smion, opa-
san) kat. sveenici koji su se posve-
tili njezi bolesnika
Paracelzus
Paracelzus njemaki lijenik i filozof
(149315-11), utemeljitelj nove medi-
cine na iskustvima pukog lijeenja
i kemije, tzv. iatrokemije
paracenteza (gr. para-kenteo probo-
dem pokraj, probodem sa strane) kir.
ubadanje u upljinu tijela, osobito u
trbuh ili prsa, radi vaenja tekuine
koja je u njoj
paracentezirati (gr. para-kenteo pro-
hodom pokraj, probodem sa strane)
med. ubosti, ubadali; usp. paracen-
teza
paracentrian (gr. para, lat. centrum
sredite) koji lei nejednako oko sre-
dita; koji se kree oko sredita
paracijeza (gr. para, kvesis trudnoa,
bremenitost) med. izvanmaternina
trudnoa
parada (fr. parer. parade, lat. parata,
enski rod participa perfekta od pa-
rare pripremiti, spremiti) sveanost,
sveana priredba kojoj je cilj neto
pokazati ih istaknuli; voj. sveana
smotra; ma. odbijanje udarca sab-
ljom
paradentoza (gr. para, lat. dens zub)
med. prijevremeno ispadanje zubi
bez ikakvih simptoma bolesti; kro-
nina bolest desni i zubne aice
paradigma {gr. paradeigma) primjer
za ugled, uzor, uzorak, primjerak,
obrazac; gram. rije koja slui kao
uzorak za mijenjanje svih ostalih
rijei iste promjene; model za likov-
ne umjetnike
paradigmatian (gr. paradeigma)
uzoran, primjeran, koji moe poslui-
ti kao uzor; koji pouava primjerom
paradigmatik (gr. paradeigma pri-
mjer, uzor) pisac ivotopisa svetih i
bogu u god n ih ljudi, onih koji svojim
ivotom i djelom mogu drugima slu-
iti za uzor
paradigmatika (gr. paradeigma pri-
mjer, uzor) vjetina pravljenja gip-
sanih figura, oblikovanje u gipsu
1033 paradoksan
paradigmatizirnti (gr. paradeigma
primjer, uzor) iznositi primjere za
ogled, pouavati, objanjavati na pri-
mjerima
paradijastola (gr. paradiastoic stav-
ljanje jednog pokraj drugog i ras-
tavljanje) ret. rastavljanje stvari koje
inae ine cjelinu (radi boljeg razu-
mijevanja), objanjavanje neega po-
mou njegovih suprotnosti
paradirnti (fr. parader) sudjelovati na
paradi; razmetali se neim, isticati
neto tako da upada u oi, kooperiti
se
paradis (gr. paradeisos, lat. paradisus,
sanskr. paradesa, hebr. parades,
perz. i ar. firdaus mn. faradis, fr. pa-
radis, njem. Paradies) zvjerinjak.
raskoan vrt. perivoj; teol. prebiva-
lite prvih ljudi dok ih Bog, zbog
grijeha, nije odatle istjerao; mit.
mjesto u koje dolaze pravednici na-
kon smrti, raj; aljivo: posljednja g-
alerija u kazalitu
paradni (fr. parade) koji se tie parade,
koji sudjeluje u paradi, sveani; pa-
radna kola kola za sveane prilike;
paradni konj konj koji se upotreb-
ljava samo u paradama; paradni
mar voj. sveana koranica, sveani
mar, mar kojim vojnici idu prili-
kom smotre, osobito kad odaju poast
starjeini
paradoks (gr. paradoxos protiv mi-
ljenja, protiv oekivanja, neoekivan,
nevjerojatan) miljenje suprotno op-
em miljenju; 1. prividna besmisli-
ca, osebujnost, nastranost, neobina
i udna misao ili stvar; 2. ret. podvr-
sta antiteze: reenica ija su dva di-
jela na prvi pogled potpuno suprot-
ni, a ipak stoje jedan pokraj drugog,
npr.: Ne bojim se, ali me je strah
paradoksalan (gr. para. doxa) v. pa-
radoksan
paradoksan (gr. paradoxos) suprotan
opem miljenju (ili: shvaanju, oe-
paradoksija 1034
kivanju), prividno besmislen, osebu-
jan, neobian, nastran, udnovat
paradoksija (gr. para, doxa miljenje,
mnijenje) osebujnost u nainu mi-
ljenja i shvaanja, nastranost, neo-
ekivano, prividna besmislenost (ili:
proturjenost, nevjerojatnost); ljubav
prema onome to je nastrano
paradoksologija (gr. paradoxologia
govorenje o nevjerojatnom ) govorenje
ih pisanje u neobinim reenicama
ili izrazima
paradoksomanija (gr. para protiv, na-
suprot. doxa miljenje, mania poma-
ma, strast) pretjerana sklonost na-
stranom miljenju i nauavanju
paraf (fr. paraphe, lat, paraphus, gr.
para-grafos) potez pera pri potpisu,
skraeni potpis, obino poetna slova
imena i prezimena, npr. na nekoin
aktu (ime se oznaava da je mje;-
rodavni slubenik imao akt u ruci i
upoznao se s njegovim sadrajem)
parafemalije (lat. paraphernalia sred-
nji rod mnoine pridjeva od para-
pherna "osobina", zasebno imanje
udane ene, od gr. para i fernc mi-
raz) mn. prav. osohno vlasnitvo,
osobno imanje supruge, koje ne spa-
da u miraz i nad kojim je ona zadr-
ala neogranieno pravo slobodnog
raspolaganja
parafernalno imanje prav. v. para-
femalije
parafimoza (gr. para, fimoo u veem,
stegnem) med. oteklina i, zbog toga,
suavanje gornje koice mukog spol-
nog uda; panjolski ovratnik
parafin (fr. paraffine, lat. parum malo.
afTinis srodan: naziv dao njemaki
kemiar K. von Reinchenbaeh) kem.
mjeavina vrstih ugljikovodika, na-
lazi se kao sastojak petroleja, dobiva
sc osobito destilacijom nekih vrsta
smeeg ugljena, treseta i bitumi-
noznih kriljevaca (parafinski kri-
parafrazirati
Ijevci); upotrebljava se za izradbu
svijea, votanog papira, votanog
platna, voska za latenje namjetaja
i podova, za natapanje ibica i za izo-
liranje kao dielektrik
parafinski kriljevci mn. v. parafin
parafinsko ulje ulje koje sadri parafin
parafirati (fr. parafer) nainiti umjesto
punog potpisa svoj uobiajeni znak,
skraeno se potpisati (v. paraf)
parafiza {gr. parafvsis sporedan izda-
nak) bot. u plodonosnom tijelu odre-
denih gljiva: sterilna vlakna koia sto-
je pokraj vlakana u kojima su spore
parafonian (gr. para, fone glas) koji
ima ruan, neskladan zvuk
parafonija (gr. para, fone glas) med.
poremeaj u glasu koji se sastoji u
tome to se, pored pravog glasa, uje
jo jedan sporedan glas
parafonist (gr. para, fone glas) su-
pjeva, zborski pjeva; prvi pjeva,
predvodnik u pjevanju
paraforn (gr. para-fero, paraforeo pri-
nosim) med. ludilo malog stupnja,
suludost, sumanutost
pnrafrast (gr. parafrastes) opisiva,
prepriavatelj, onaj koji objanjava
neki tekst opisno pojednostavljujui
ga prepriavanjem
parafrastian (gr. parafrazomai) opi-
san, koji objanjava, koji prepriava;
perifrastian
parafraza (gr. parafrasis) ret. opisno
iskazivanje neega u cilju bolje ra-
zumljivosti, prepriavanje; kao ret,
figura: iskazivanje neke predodle
ne jednom, njezinom rijeju, nego s
vie drugih rijei koje jasno iznose
njezina najvanija svojstva, npr. pre-
selio se u vjenost umjesto umro, do-
bro gleda i pukom i okom umjesto
dobro niani itd.: peri fraza
parafrazirati (gr. parafrazomai) opi-
sati, opisivati, prepriavati, obja-
njavati, razviti, razgranati neku mi-
sao; porifrazirati
J
parafrenezija 1035
parafrenezija (gr. para, firen preka,
poprenica) med. v. parafreniti3
parafrenitis (gr. para. fren preka, po-
prenica) med. upala poprenice (di-
jafragme) i bjesnilo kao posljedica te
bolesti
parafronetican (gr. para-fronco lud
sam) pomuena uma. bezuman
parafroneza (gr. parafronesis) med.
poremeenost, pomuenost uma, lu-
dilo
parageneza (gr. para, genesis posta-
nak) nastajanje (ili: raanje) u zajed-
nici s nekim ili s neim; min. znanost
koja prouava okolicu i prilike pod
kojima su nastali pojedini minerali i
nastoji utemeljiti zakone po kojima
to biva
parageuzija (gr. para-geuomai okusim
pored toga, okuam uz to) med. is-
pitivanje ukusa i sposobnosti za ukus
paragij (lat. par, paragium) prav.
podjednako pravo na feud; osobito
kod podjele nasljedstva u nekoj vla-
darskoj porodici; namirenje jedne
sporedne linije time to joj se odvoji
jedan dio posjeda na uivanje; supr.
apanagij
paragirati (lat. paragere) odvojiti, odi-
jeliti; paragirana finija sporedna li-
nija neke vladarske porodice koja je
namirena time to joj je jedan dio
zemlje odvojen i predan u vlasnitvo
(supr. apanagirana linija)
paraglas (fr. paraglace) pom. ledobran,
ledolom, naprava na brodu koja ga
titi od udara ledenih santi
paraglosa 'gr. para. glossa jezik) med.
upala jezinih miia
paragoga (gr. paragoge dovoenje)
gram. produenje zavretka jedne ri-
jei time to se na zavretak doda
jedno slovo ili dva, npr. 'daklem" um-
jesto "dakle"; mijenjanje rijei, pro-
mjena. izvoenje; med. omekavanje
kostiju
paragun
paragogian (gr. par-agogos izveden)
gram. na zavretku produen; iz-
veden
paragomfoza (gr. para, gomtos klinac)
med. nepotpuna uglavljenost djeje
glave u zdjelici
paragon {tal. paragone) 2. vrsta tal.
crnog mramora
paragon (tal. paragone, p. paragon)
1. predstavnik, primjer, tip; uspo-
redba, izravnanje; krupan biser, bi-
ser, dijamant bez mane; tisk. vrsta
slova izmeu teksta i tercije (od 21
toke odnosno 18 toaka)
paragraf (gr. paragrafos linija ili crta
sa strano s tokom iznad nje radi
obiljeavanja dijelova zbora i para-
baze u tragediji i staroj komediji koji
odgovaraju jedan drugom) odsjek, od-
jeljak nekog teksta koji govori samo
o jednoj temi ili razvija samo jednu
misao; odjeljak, lan (zakona, uredbe,
pravilnika i si.); znak () kojim se
obiljeava takav odjeljak
paragrafija (gr. para, grafia pisanje)
med. nesposobnost pisanja obinim
slovima (znak odreenih bolesti moz-
ga)
paragrafirati (gr. para-grafo napiem
pokraj, dopiem) dijeliti, podijeliti na
odsjeke ih odjeljke; obiljeiti odjelj-
ke nekog teksta (spisa, zakona, ured-
be i dr.} posebnim znacima, paragra-
fima ()
paragrama (gr. para, gramma slovo,
pismo) dodatak, umetak, rijei ih re-
enice umetnute u neki spis; ispre-
mjetana slova u rijei radi dobiva-
nja aljive igre rijei; takoer = ana-
gram
paragrnmatizam (gr.) med. smetnje
koje se javljaju pri primjenjivanju
gramatikih pravila u govoru
paragrel (fr. paragrele) top za rastje-
rivanje tuonosnih oblaka
paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puke
paraluman
paraluman slitina (legura) od alumi-
nija i magnezija
parama gnetina tijela v. paramagne-
lizam
paramagnefiznm 'gr. para, Magnes)
fiz. svojstvo nekih tijela {parama-
gnetina tijela) da se svojom uz-
dunom osi (tijela oblika pruta, ta-
pa) postave paralelno s linijama sile
dvaju suprotnih magnetnih polova
(aksijalno postavljanje, npr. krom);
supr. diiamagnetizam
paramecij (lat. paramecium caudatum)
zool. papuica obina (vrsta trepljara,
praiva)
pnramenti (lat. parare, paramcnta
spremiti, pripremiti) mn. u evange-
likoj ili katolikoj crkvi: crkvene
stvari i dragocjenosti, svi predmeti
koji spadaju u sastavne dijelove cr-
kve (ukrasi, ae, krievi, svijenjaci,
misno ruho i dr.)
parametar (gr. para, metron mjera,
mjerilo) mat. svaka veliina o kojoj
ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod
nekog stoastog presjeka: duina
tetive okomite u sreditu na glavnu
os; min. udaljenost od toke u kojoj
jedna kristalna ploha presijeca os do
toke presjeka osi
parametrij (para, metra maternica)
anat. zdjelino tkivo koje obavija ma-
ternicu
parametritis (gr. para, metra mater-
nica) med. upala zdjelinog tkiva
(onoga to obavija maternicu), koje
se javlja kao posljedica poroda
paramimija (gr. para- pogreka, mi-
meomai oponaam) med. neodgova-
rajui odnos izinedu izraza lica i pra-
vog raspoloenja (bolesnik pria o ne-
kom veselom dogadaju, ali istodob-
no plae)
paramitija (gr. para-mythia) poet. vr-
sta parabole koja neku viu moralnu
istinu zaodijeva u izmiljen dogadaj
1038 parap legija
iz ivota mitskih bia (bogova, an-
ela, dobrih i zlih duhova)
paramnezija (gr. para- pogreka, mi-
mnesko sjeam se) med. smetnje u
pamenju, tj. mijeanje sjeanja na
stvarne dogadaje s kojekakvim iz-
miljotinama
paramo (p.) ledina, pustara, pustopo-
ljina; mn. paramosi visoravni u An-
dania
paramorfizam (gr. para. morfe) oblik)
mit, istodobno pojavljivanje obaju
oblika jednog dimorfnog tijela u is-
tom kristalu, pseudomorfoze kod ko-
jih sc tvar samo fiziki promijenila
paramorfoza (gr. para, morfe oblik)
min. v. paramorfizam
paranak (tal. paranco) sprava kojom
se to die ili vue, koloturnik, diza-
lica, vitao
parangal (tal. paranco konop, vitao)
ribarska sprava od niza udica na du-
gakom konopu; strukovi
parangon (fr. parangon) v. paragon
paranimf {gr. paranvmfos, para, nym-
fe nevjesta, mlada) onaj koji vodi
mladu u mladoenjinu kuu: voditelj
svadbenih sveanosti
paranoja (gr. para-noia ludilo) med.
poremeenost uma, vrsta ludila
paranomija (gr. paranomia, para, no-
mos zakon) djelovanje protiv zako-
na, protuzakonitost
para pet (tal. parapetto) nizak zid, za-
klon, grudobran; ograda
parapetal (gr. para, petalon list) bot.
sporedna latica
parapetazma (gr. parapetasma) za-
vjesa, osobito kazalina
paraplazma (gr. paraplasma) nakaza,
izrod
paraplegija (gr. paraplegia) med. uze-
tost odgovarajuih dijelova gornje i
donje polovice tijela, npr. obiju nogu,
obiju ruku, oba oka (kao posljedica
bolesti lene modine ili mozga)
parapleksija
parapleksija (gr. para-plcxia) med. v.
paraplegija
parnplektian (gr. paraplektikos)
med. uzet u jednoj strani ili u jednom
dijelu tijela zbog kapi
parapleroma (gr. para-pleroma) ret.
suvinost, suvina uporaba rijei u
govoru, tj. rijei koje nisu potrebne
ni radi smisla ni radi kakve grama-
tike veze, npr.: dakle, znale i dr
parapleuritis (gr. para, pleuritis upa-
la plune opne. upala porebrice) med.
upala plune opne
parapraksija (gr. para- pogreka.
pratio radim) pogreka
parapsihologija (gr. para. psyhe du-
a, logia znanost) fil. dio psihologije
koji kritiki ispituje spiritizam, tele-
patiju, telekinezu, materijalizaeiju,
vidovitost i druge okultne pojave;
usp. okultizam
pararitmian (gr. pararhvthmos} koji
neprirodno (ili: neobino) udara, npr.
bilo, puls
pararitmus (gr. pararhythmos) med.
neprirodno bilo, neobian puls
parartrema (gr. par-arthrema zglob)
med. v. parartreza
parartrezn (gr. par-arthresis uganue,
iaenje) med. malo, nepotpuno uga-
nue zgloba
parartroma (gr. para, arthron) med.
v. parartreza
parasanga (gr.) starogrka mjera za
duinu, = 30 stadija (oko jedan sat
puta)
para scena (gr. para. skene skela, po-
zornica) sporedna scena, sporedan
dogadaj
parascenij (gr. para, skene skela, po-
zornica) kaz. soha pokraj pozornice
(u kojoj se glumci oblae)
paraselen (gr. para, selene Mjesec)
meteor, sporedni Mjesec, prozrana
slika Mjeseca, svijetli krug oko Mje-
seca
1039 parataktiki
parasifilitian (gr. para, v. sifilitian)
med. opi naziv za bolesti koje ne
pokazuju simptome samog sifilisa, ali
se smatraju njegovim posljedicama
paraspadija (gr. para-spao odvuem.
otrgnem) med. neprirodan razvitak
mukog spolnog uda, a sastoji se u
tome to mokrana cijev ima boni
otvor za isputanje mokrae
paraspadijnza (gr. para-spao) med. v.
paraspadija
parastati (gr. para-slales) mn. arhit.
sporedni stupovi, podupirai
parastatian (gr. parastatikos) koji
pomae; pomoni; koji samo prividno
pomae
parastih (gr. para-stichos) poet. v.
akrostih
parastos (gr. parastasis stajanje uz
nekoga) u pravoslavnoj crkvi: sluba
za pokoj due umrlog, panihida; kod
katolika: rekvijem
parasuz (tur. para novac, syz bez) koji
nema novaca, siromah
parait (fr. paraehute) 1. zrak. pado-
bran, sprava u obliku velikog otvo-
renog kiobrana za sputanje iz zra-
koplova i balona; 2. rud. mehanizam
koji sprjeava da kabina (u oknu)
padne u sluaju puknua konopca na
dizalici
paraitist (fr. paraehute) zrak. pa-
dobranac, onaj koji skae iz zrako-
plova ili balona pomou padobrana
(paraita)
paraitizam (fr. paraehule) teorija i
praksa uporabe i koritenja padobra-
na; padobranski skok
parataksa (gr. para-taxis metanje po-
kraj, stavljanje pokraj, metanje pre-
ma, stavljanje prema) gram. uspored-
nost; ret. knjievna figura kojom se
iskazuje neka usporedba, npr.: o-
vjek snuje, a Bog odreuje; koordi-
nacija
parataktiki (gr. para-taxis metanje
pored, stavljanje pokraj, metanje pre-
parahidroza
pnrnhidroza (gr. para, hidor znoj)
med. abnormalno izluivanje znoja
pnrakadutist (tal. paracadutista) voj.
talijanski vojnik osposobljen za upo-
rabu padobrana, padobranac
parakcratoza (gr. para, keras rog)
med. nepravilno stvaranje roine
pnrakinezija (gr. para, kinesis kre-
tanje) med. poremeaj u pravilnom
kretanju miia
paraklaza (gr. para, klasis lomljenje,
razvijanje) geol. vea tektonska pu-
kotina
paraklet (gr. parakletikos ohrabriv,
utjean) utjeni spis; grka crkvena
knjiga koia sadri rijei utjehe
pnrakletian (gr. parakletikos) utje-
an, pun utjehe
parakma (gr. par-akmazo ocvjetam,
opadam) med. v. parakmaza
parakmastian (gr. parakmastikos)
med. koji poputa, koji opada (posto
je ve bio dostigao svoj vrhunac)
parakmaza (gr. par-akmazo ocvjetam,
opadam) med. poputanje, slabljenje
bolesti (poto je ve bila dostigla vr-
hunac)
parakopa (gr. parakope ludilo) med.
buncanje, trabunjanje u groznici
parakroja (gr. para, chroma boja)
med. promjena boje lica zbog bolesti
parakromn (gr. para, chroma boja)
varka vida, oko vidi druge boje a ne
one to stvarno postoje
parakromatopsija (gr. para, chroma
boja, opsis vienje) med. sljepilo za
boje, nesposobnost pravilnog razli-
kovanja boja
parakromoblepsija (gr. para, chroma
boja, blepsis vienje) med. pogreno
vienje boja
parakroninn (gr. para, chronos vrije-
me) pogreno odreen s obzirom na
vrijeme, koji se ne slae s rauna-
njem vremena, koji ne odgovara vre-
menu
1036 paralelepiped
parakronizam (gr. para. chronos vri-
jeme) pogreka u odreivanju vre-
mena kad se zbio neki dogaaj
parakrozn (gr. para, chrosis bojenje)
med. promjena boje, gubitak boje; ne-
istoa boje
parakuza (gr. par-akuo ujem pored
toga, uiem pritom) med. pogrean
sluh; zujanje u uima
parakuzija (gr. para- pogreka, akuo
sluam) med. iluzije sluha, tj. pojava
da ovjek uje zvukove koji zapravo
ne postoje)
paralaga (gr. parallage) mijenjanje,
zamjenjivanje; med. duhovni pore-
meaj, zabuna, zbrka
paralaksa (gr. paralaxis mijenjanje,
promjena) astr. kut koji ine dvije
razliite vidne linije prema istom
predmetu, ih: paralaksa nekog pred-
meta jest razlika izmeu pravaca k
tome predmetu kad se ovaj gleda iz
dviju razliitih toaka
paralalija (gr. paralalco brzo blebe-
em) med. poremeaj u govoru, po-
greno izgovaranje rijei
paralnmpsa (gr. paralampsis) med.
bijela i sjajna pjega na ronici oka
pnraleksija (gr. para, lexis govorenje,
izraavanje) med. nesposobnost pra-
vilnog itanja, itanje zamiljenih ri-
jei umjesto onih koje su napisane
paralela (gr. parallelos usporedan, koji
usporedno stoji, lei, ide itd.) uspo-
redba. izjednaavanje; lit. usporedba
dvaju karaktera; voj. spojnica, pro-
metnica izmeu dvaju rovova; geoin.
jedna od dviju ili vie paralelnih li-
nija
paralelan (gr. parallelos) usporedan,
istoga pravca, koji je. kae se, u svim
tokama jedan od drugog jednako
udaljen; pren. suglasan, koji odgo-
vara drugom, izjednaen
paralelepiped (gr. parallelepipedon,
parallelos usporedan, epipedon ra-
van) geom. tijelo omeeno sa est pa-
paralelizam
ralelograma, od kojih su suprotni me-
usobno jednaki
paralelizam (gr. parallelos) fil. odnos
slinih stvari jednih prema drugima;
biogeneliki paralelizam slinost i
podudarnost izmeu individualnog i
opeg razvitka; psihofiziki parale-
lizam odnos izmeu miljenja i bia,
psihikog i fizikog, prema kojemu
ove dvije grupe jedna drugoj odgova-
raju. ah nisu identine; geom. uspo-
redan tijek ravnih linija ili povrina,
svojstvo izraeno u sljedeem: "Ako
jedna linija u presjeku s dvjema li-
nijama ini s iste strane dva unutra-
nja kuta iji je zbroj manji od dvaju
pravih kutova, te dvije linije, bes-
krvno produene, sjei e se, i to s
one strane s koje su ovi kutovi manji
od dviju linija" (Euklid); teol. suklad-
nost, podudarnost, slinost pojedinih
mjesta u Svetom pismu, slinost po-
jedinih stihova u psalmima
paralelizirati (lat. parallelisare) uspo-
rediti, usporeivati
paralelna mjesta mjesta koja su jed-
naka ili slina, osobito u Svetom
pismu
paralelne linije geom. "Paralelne su
one linije koje sc nalaze u istoj rav-
nini i koie se, produene u beskraj-
nost na obje strane, ne sijeku jedna
s drugom" (Euklid)
paralelni krugovi usporednici, krugo-
vi koji idu paralelno s polutnikom
(ekvatorom) a koji su sve manji to
su blii stoerima; oni na Zemlji
spajaju mjesta iste zemljopisne i-
rine, a na nebu zvijezde iste dckli-
nacijc
paralelnost (gr. parallelos) v. parale-
lizam
paralelograf (gr. parallelos. grafo pi-
em, biljeim) glaz. v. rastral
paralelogram (gr. parallelogrammon)
gnom. etverokuL kod kojega su su-
protne strane paralelne, te zbog toga
1037 parnlogizirati
i jednake; paralelogram sila fiz. re-
zultanta dviju sila koje djeluju u istoj
toki pod odreenim kutom jednaka
je, po jaini i pravcu, dijagonali pa-
ralelograma konstruiranog od danih
sila kao strana
paralelopiped v. paralepiped
paralipomona (gr. para-leipo propus-
tim. izostavim) mn. ono to se jo
treba kazati, tj. ono to je bilo ispu-
teno ili preko ega se prelo, nak-
nadni prilozi ih dopune nekog djela
paralipsa (gr. parnlcipsis) ret. figura
kojom se neto istie i podvlai ba
time to govornik izjava kako, toboe,
eli prijei preko Loga; v. prctericija
pnralitican (gr. paralytikos) med.
uzet, ukoen; bolestan od suenja
mozga; koji potjee od paralize
paralitik (gr. paralvtikos) med. onaj
koji je uzet, onaj koji je ukoen; onaj
koji boluje od suenja mozga
paraliza (gr. paralysis uzetost, odu-
zetost, paralvo oduzmem, ukoim)
med. potpuna uzetost, ukoenost; pa-
ralysis agilans it. paralizis agitans
(lal.) uzetost sa drhtanjem (osobito
glave i ruku); progresivna paraliza
uzetost mozga kao posljedica neiz-
lijeenog sifilisa (lijeenje pomou
umjetnog izazivanja malarije)
paralizirati (gr. para-lyo oduzmem,
ukoim, fr. paralyscr) med. ukoiti,
umrtviti; pren. slabiti, oslabiti, uko-
iti, liiti snage; otkloniti, zaustaviti
paralogija (gr. paralogia) suprotnost
razumu, besmislica, zabluda; med.
trabunjanje, govorenje bez smisla
parnlogistika (gr. para logistike) vje-
tina namjernog izvoenja pogrenih
zakljuaka, = sofistika
paralogizam (gr. paralogismos) po-
grean zakljuak; log. nenamjerno
napravljen pogrean zakljuak
paralogizirati (gr. para-logizomai)
praviti pogrene zakljuke, pogre-
no zakljuivati
paraian
ma, stavljanje prema) gram. uspore-
dan
paratan (lat. pararc, paratus) spreman,
gotov, pripremljen
pnrateizam (gr. para, theos bog) izraz
kojim neki istraivai religija ozna-
avaju budizam, budui da on i nije
religija u pravom smislu, nego neka
vrsta ivotne filozofije koja Hindu-
sima zamjenjuje religiju: usp. pan-
kosmizam
parnteza (gr. para-thesis) pridodava-
nje, dodavanje, dometanje; uspore-
ivanje, prispodobljavanje; suprot-
nost, opreka
paratifus (gr. para, tyfos) med. zaraz-
na bolest trbuha, slina ti fuu, samo
znatno manje opasna od njega
paratimija (gr. para, thymos dua,
srce) med. neraspoloenje, bolesna
sjeta
paratiroidne lijezde etiri male li-
jezde S unutranjim izluivanjem ko-
je su smjetene iza lijezde titnja-
e; reguliraju metabolizam kalcija i
fosfora
paratonija (gr. para, tonos zategnu-
tost, napon) med. holesno napinjanje,
bolesna napetost
paratrihoza (gr. para, thrix, trichos
vlas. dlaka) med. izbijanje (ili: rast)
dlaka na mjestima gdje njihov rast
nije prirodan,
paratrima {gr. para tri mm a) med.
ojedenost stranjice, ojedica
paratrofija (gr. para, trofe hrana,
prehrana) med. bolest zbog loe i ne-
dovoljne prehrane
paratropija (gr. para-trofe odvratiti,
skrenuti) med. nepravilan (ili: ne-
prirodan) poloaj nekog dijela tijela
paravan (fr. paravent) vjetrobran: po-
mini zid, panjolski zid, zaklon
parazit (gr. para-sitos) onaj koji se
hrani zajedno s drugim; drug za sto-
lom, tj. mukta, onaj koji ivi na ra-
un drugoga
1040 pnrcijalitet
paraziti (gr. para-sitos) mn. biol. na-
metnici, ivotinje i biljke koje ive
na drugim organskim tijelima ili u
njima i hrane se na njihov raun;
kod profesionalnih kartaa-varalica:
tajni saveznici glavnog igraa
parazitizam (gr. para-sitos) mukta-
tvo, ivljenje na Lud raun
parazitofobija (gr. parasiteo jedem
zajedno s nekim, fobeomai bojim se)
med. bolestan strah od nametnika
(parazita) na ljudskom tijelu
parazitologija (gr. para-sitos, logia)
biol. znanost o parazitima, nametni-
cima, znanost o biljkama i ivotinja-
ma koje ive na raun drugih
parazitski (gr. para-sitos) muktaki,
na raun drugoga
parazlama (tur.) prsten, karika kao
okov na pucanoj cijevi
parazol (lal. parasole, fr. parasol) tit-
nik od sunca, suncobran
parcela Gat. parcclla) komadi, djeli
cjeline, npr. zemlje, gradilite
parcelacija (lat. parcellalio) komada-
nje, dijeljenje na komade, osobito
zemljita; parceliranje
parodiranje (lat. parcellare) v. parce-
lacija
parodirati (lat. parcel lare) dijeliti na
komadie, komadati; vee zemljite
podijeliti na pravilne parcele
parcijalan (lat. partialis) 1. djelomian;
parcijalni tonovi fiz., glaz. jedno-
stavni tonovi koji zvue zajedno s
osnovnim tonom i ine boju tona;gor-
nji parcijalni tonovi oni koji su vii
od osnovnog tona; astr. parcijalna
pomrina pri kojoj je samo dio svi-
jetlog nebeskog tijela pokriven ili
pomraen (supr. totalna pomrina);
2. pristran
parcijalist (lat, pars dio) onaj koji dri
nekom stranu, pristran ovjek
parcijalitet (lat. pars dio, fr. partialite)
slranarstvo, pristranost
parcijalnik
parcijalnik (lat.) knjiga tekuih rauna
u kojoj svaki poslovni partner ima
svoju stavku (partiju)
pardon (fr.) oprost; oprost kazne, pomi-
lovanje; molba za oprost; kao usklik:
pardon! = molim, oprostite',
pardonabl (fr. pardonnable) oprostiv,
koji se moe, kojemu se moe opros-
titi
pardonirati (fr. pardonner) pratati,
oprostiti; pomilovati, pokloniti ivot;
gledati kroz prste, trpjeti nekoga ili
neto
parebelum (gr. para, lat. bellum rat)
veliki automatski pitolj veoma jakog
djelovanja
paregorian (gr. paregoros ohrabru-
jui, osokoljujui, utjean) koji ubla-
ava, koji uminjuje bol
paregorik (gr. paregorikos koji ohrab-
ruje, koji osokoljuje, koji ublaava)
med. lijek koji ublaava i uminjuje
bol
parehetian (gr. pareehetikos) koji
oponaa zvuk
parehezn (gr. parechesis oponaanje
tona ih glasa) oponaanje zvuka; spa-
janje rije.i koje slino zvue
pareki (gr. paroikoi) mn. pridolice,
doljaci (bez graanskih prava)
parekija (gr. par-oikia) stanovanje u
nekom mjestu u svojstvu doljaka ili
tuinca, bez graanskih prava
parektoza (gr. par-ekteino isteem po-
kraj, proteem pritom) med. preko-
mjerno rairenje
pareLipsa (gr. par-elleipsis izostav-
ljanje) gram. isputanje jednog slo-
va ili samoglasnika
parembola (gr. par-emhole umetanje)
gram. umetak, umetnuta reenica;
usp. parenteza
paremija (gr. paroimia poslovica) po-
slovica, izreka\ paroemia juri it. pa-
remija juri (lat.) zakonsko pravilo
koje je postalo poslovica
1041 Farentalije
paremiograf (gr. paroimia poslovica,
grafos pisac) skuplja poslovica, pisac
poslovica, izreka
paremiografija (gr. paroimia poslo-
vica. grafia pisanje) skupljanje po
slovica, pisanje poslovica (ili: izreka)
paremiologija (gr. paroimia poslovica,
logia) poznavanje poslovica, objanje-
nje poslovica; zbirka poslovica
paremptoza (gr. paremptosis upada-
njc pokraj, dospijevanje pokraj) med.
prodiranje krvi u dijelove tijela gdje
joi nije mjesto, to izaziva razne upa-
le
parentHifalis (gr. para, en-kefalos mo-
zak) anat. mali mozak
pareneefalitis (gr. para, en-kefalos
mozak) med. upala malog mozga
parenetinn (gr. parainetikos koji pri-
pada hrabrenju, sokoljenju, opomi-
njanju. koji ohrabruje) koji savjetuje
(ili: opominje, preporuuje), pouan
pareneza (gr. parainesis hrabrenje, so-
koljenje, opominjanje.) opomena, pre-
poruka, savjet, potpisivanje i hrabre-
nje na vrlinu, govor kojim se hrabri
parenhim (gr. pareneheo ulijem po-
kraj, dolijem pokraj, par-enchvma
ulijevanje pokraj, dolijevanje pokraj)
fiziol. biljno i ivotinjsko stanino tki-
vo bez osobita oblika, dijelom s done-
kle ravnomjerno ispruenim stanica-
ma (supr. prozenhim); med. bitni sa-
stojak utrobe, meso od kojega se sa-
stoje lijezde
parenhimatiean (gr. par-enchyma)
fiziol. koji se sastoji od parenhima
parenhimatozan (gr. par-enchyma,
lat. parenchvmatosus) fiziol. koji se
tie parenhima, sadran u parcn-
himu
parenije (gr. para, oinos vino, par-oi-
nia) mn. pjesme uz vino, vinske pjes-
me
Parentalije (lat. parentalia) mn. sve-
ano prinoenje rtava u ast umrlih
parcntela
roditelja i roaka kod Rimljana, po-
duje, karmine
parentela (lat. parentela) rodbina, srod-
stvo, rod, svi potomci zajednikog
pradjeda, rodbinska loza (ili: linija)
parcntela (lat. parentcs roditelji) rod-
bina, rod, srodstvo, roaci, obiteljska
loza
parenteral (gr. para. enteron crijeva,
utroba, drob) med. lijek koji se ne
unosi kroz eludac, nego putem in-
jekcija. masiranja i dr
parenteralni (gr. para, enteron utro-
ba) med. koji se unosi u organizam
putem cijepljenja, injekcija, masira-
nja i sL, a ne kroz eludac; supr. en-
teralni
parentetian (gr. parenthesis ume-
tanje, umetak) umetnut, stavljen u
zagrade, u zagradama; sporedan, uz-
gredan, udaljen od teme o kojoj je
rije (i zbog toga stavljen u zagrade);
in parenthezi; usp. parcnteza
parenteza (gr. parenthesis) umetanje,
umetak; gram. umetnuta reenica,
oznaena time to je stavljena u za-
grade: ( ) ih / /, Hi izmeu crtica:
; zagrada; pren. udaljavanje od te-
me o kojoj se govori; mat. znak da se
s veliinama koje se nalaze u zagra-
dama treba raunati kao s cjelinom:
in parenthezi it. in parentezi (lat.)
u zagradi, u zagradama; pren. figu-
ra koja nastaje uporabom suvinih i
za razumijevale potpuno nepotreb-
nih rijei, npr Kad jc Ive konja do-
bavio. / On se dipi konju na ramena,
i Pa utee, vesela mu majka. (usp.
parapleroma); v. parentetian
parentirzus (gr. para, en, thyrsos) ret.
izraz lanog oduevljenja, pretjeri-
vanje u neprirodnom zanosu, stras-
no pretjerivanje u govoru ili preda-
vanju
parere (tal.) trg. pismeno struno mi-
ljenje o nekom trgovakom sporu;
med. lijeniko miljenje koje se, po
1042 parfumer
slubenoj dunosti, izdaje o obduk-
ciji lea i svemu to je pritom nae-
no (parere medicum)
parere medicum it. parere medikum
(lat.) med. v. pod parere
parerga (gr. par-ergon sporedno djelo)
mn. ovako su, prvobitno, nazivani oni
Herkulovi podvizi koje mu Eurislej
nije bio naredio da ih izvri, koje je
on, dakle, izvrio pored svojih 12
glavnih podviga; otuda: sporedna dje-
la, sporedni radovi, sporedne stvari,
sporedne figure, manji spisi
parergon (gr. par-ergon sporedno dje-
lo, uzgredno djelo) v. parerga
pares (lat. par jednak, pares jednaki)
mn. jednaki, podjednako jaki, dora-
sli jedan drugom; po poloaju ili sta-
leu jednaki; otuda: judicium parium
it. judicijum parijum Gat.) sud koji
sudi lanovima jednog stalea, u ko-
jemu optuenom sude samo njemu
jednaki
parestezijn (gr. para, aisthcsis osjeaj)
med. neobian, izopaen osjeaj (npr.
kao da mile mravi po tijelu), izazvan
abnormalnim unutranjim podraa-
jima
paretian (gr. paretos omlitavio, osla-
bio, malaksao) med. nepotpuno uzet,
poluuzel, oduzet za kretanje (a ne i
za osjeaje): usp. pareza
pareza (gr. paresis poputanje, slab-
ljenje) med. nepotpuna uzetost, polu-
uzetost, uzetost za kretanja (a ne i
za osjeaje)
parezija (gr. paresia) otvorenost, pro-
stodunost, iskrenost; bezobzirnost u
govoru
parfe (fr. parfait) kuh. krema s leda
parfem (fr. parfum, lat. per, fumus dim)
miris, mirisna vodica
parfimirati (fr. parfumer) namirisali;
iriti ugodan miris
parfumer (fr. parfumeur) prodava mi-
risa; proizvoa mirisa
parfumerija
parfumerija (fr. parfumerie) proda-
vaonica (ili: trgovina) mirisa; tvor-
nica mirisa, radionica mirisa
parfumerijska roba roba koja se
prodaje u parfumeriji: mirisne vo-
dice. mirisni sapuni, puder i si
parhel(ij) (gr.) odraz sunca na obla-
cima, pasunco
parhet (lal. barracanus, njem. Bar-
chent) s jedne strane gruba pamu-
no-lanena tkanina (za zimsku odjeu,
osobito za zimsko rublje)
pari (tal. pari, lat. par) Irg. v. al-pari;
iznad pari iznad nominalne vrijed-
nosti; ispod pari ispod nominalne
vrijednosti
pari passu (lat.) jednakim korakom,
ravnomjerno
paricid (lat. parricidium) prav. ubojstvo
roditelja, ubojstvo oca, majke ili ro-
aka; veleizdaja
pari (tal. pareccbio) malo veslo
pariati (lal. apparccchiare) 1. sprema-
ti, pripremali; 2. veslati malim ves-
lima.
paride (lat. paridae) zool. sjenice, ptice
sline sjenicama
parifikacija (lal. parificatio) izjedna-
avanje, izjednaenje
parija (hind. paharija) indijska kasta,
pleme koje Hindusi preziru kao ne-
isto, pleme prastanovnika Indije
koje su sanskrtska plemena pobije-
dila i otjerala u planine, koji se ra-
aju kao robovi i ponajvie slue kod
tamonjih Europljana; pren. siro-
maan i bijedan ovjek iz najnieg
stalea ljudi, prezreni rob
parija (lat. paria sc. vota jednaki gla-
sovi) mn. isti broj glasova, jednakost
u glasovima (kod izbora)
parijacija (lat. pariatio) oprost duga;
plaanje gotovinom; prav. usvojenje
tueg djeteta s uvaavanjem svih
prava djeteta
parijamb (gr. para, iambos) poet. v.
pirihij
1043 paritet
parijetalni (lat. parietalis) zidni; anal.
tjemeni; os parietale it. os parijetale
(lat.) tjemena kost, tjemenjaa
parimija (gr. paroimia) u pravoslavnoj
crkvi: pria, izabrana mjesta iz sta-
rozavjetnih i novozavjetnih knjiga
koja se odnose na dogaaj koji Crkva
toga dana slavi (itaju se na veer-
njici)
parir (fr. parure) ukras, nakit; ukra-
avanje, kienie
parirati (lat. parare, fr. parer) 1. ma.
odbiti udarac sablje, izmaknuti udar-
cu sablje; odbiti, otkloniti, sprijeiti,
zaustaviti, onemoguiti
parirati (lat. parere) 2. sluati, poko-
ravati se
parirati (lat. pariare, fr. parier) 3. kla-
diti se, okladiti se
Pari (gr. Pari) mit sin trojanskog
kralja Prijama i Hekube, u sporu iz-
meu boica Here, Atene i Afrodite
oko toga koja je od njih najljepa, on
dodijeli nagradu za ljepotu (Eridinu
zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je He-
lenu, enu kralja Menelaja. i time
izazvao Trojanski rat, ubio Ahileja,
a njega je ubio Kiloktet
parisiennc it parizijen (fr.) tisk. vrsla
sitnih tiskarskih slova od 5 toaka;
vrsta najfinijeg katuna
parisilaban (lat, par jednak, gr. syl-
labe slog) gram. s istim brojem slova,
istosloan
parisizam (fr. Pari) v. parizijanizam
paristmijc (gr. paristhmia krajnici)
med. krajnici i njihove bolesti (upa-
la)
paristmitis (gr. paristhmia krajnici)
med. bolest krajnika, angina
paritas votorum (lat.) jednaki broj gla-
sova, neodluen rezultat glasovanja
paritet (lat. parilas jednakost) jedna-
kost, ravnopravnost (osobito pripad-
nika raznih vjera pred sudom i u dr-
avnoj upravi); bank. utvreni odnos
izmeu vrijednosti novca pojedinih
paritetian
drava; metalni paritet stalni odnos
izmeu metalnih, tj. zlatnih i srebr-
nih, novanih jedinica pojedinih dr-
ava, po kojemu je, npr., novana je-
dinica teka jedan gram zlata jed-
naka svim novanim jedinicama dru-
gih drava koje imaju istu teinu
paritetian (lat. paritas jednakost;
zajedniki, ravnopravan, ravnomjer-
no sastavljen od raznih stranaka,
npr. Paritetina crkva = Crkva na
koju imaju jednako pravo pripadnici
raznih vjera; paritetini izborni sud
sud u kojemu su poslodavci i radnici
zastupljeni s jednakim brojem la-
nova
parizer (njem. Pariser-vvurst) vrsta ko-
basica od teleeg i svinjskog mesa
parizijanizam (fr. parisianisme) izraz
i rijt; iz parikog narjeja; pariki
obiaj: parisizam
park (engl. park, fr. pare, njem. Park,
tal. parco, lat. parcus, parricus) eta-
lite, osobito: gradsko etalite, u-
mica pretvorena u etalite, gradski
vrt zasaen cvijeem i drveem; voj.
povorka kola, municijski odjel; top-
niki park topovi, mjesto gdje stoji
topnitvo; plovni park brodovi i te-
glenice: automobilski park svi auto-
mobili nekog poduzea; tenkovski
park svi tenkovi neke vojske ih vee
vojne jedinice
Parke (lat. Parcae) mn. mit. prvobitno:
boice poroda Parka, Nona i 13c-
kuma kod Rimljana (poslije izjed-
naene s Moirama, trima boicama
sudbine, suenicama koje. kao Jupi-
terove slukinje, upravljaju ljudskim
ivotom i predu mu nit, i to: Kloto
dri preslicu i poinje nit, Lahezis
nastavlja i prede konac, a trea, Atrro-
pos, presijeca)
parket (fr. parrjuet) 1. pod sastavljen
od posebno impregniranih hrastovih
daica; 2. kaz. prednji redovi sjedala
u kazalinoj dvorani; 3. u reformis-
1044 parlament
tikim crkvama: prostor u "lai" u
kojemu sjede crkveni oci; 4. u fr. su-
du: mjesto u sudskoj dvorani izme-
u sjedala sudaca i mjesta za od-
vjetnike; 5. u parikoj burzi: odvoje-
no mjesto za mjenjae i mjesto s ko-
jega posrednici objavljuju teajeve
parketar (fr. parqueteur) majstor koji
pravi i namjeta parket; v. parket 1
parketirati (fr. parqueter) namjetati
(ili: namjestiti) pod od parketa
parkezin kem. tvar slina gumi, sastav-
ljena od pamuka za pravljenje baru-
ta i ricinusova ulja, lako prima boju,
slui za izradbu tkanina, zamjenjuje
kauuk i materijal za izolaciju tele-
grafskih ica
Parkinsonova bolest med. degenera-
tivna bolest centralnog ivanog su-
stava; uzrok nepoznat, a glavni sim-
ptom drhtanje (naziv po engleskom
lijeniku Jamesu Parkinsonu, 1755
1824)
parkirati (fr. parquer) praviti etalite,
neko mjesto pretvoriti u etalite (u
park); po gradskim ulicama i trgo-
vima poredati vozila na za to odre-
enim mjestima: voj. smjestiti, na-
mjestiti, postaviti park, navui, na-
vesti; biti (ili: leati, stajati) u parku
(topnikom, plovnom, automobil-
skom, tenkovskom i dr.)
parkur (fr. parcours) put, staza, pruga.
linija; vonja
parlnk (tur.) lak, pokosi; sjajna koa
parlament (lat. parlare, parlamentum,
fr. parlament, engl. parliament) izraz
koiim se oznaava narodno predstav-
nitvo (izraz su uveli Englezi); u
Francuskoj prije revolucije: najvii
sud jedne pokrajine koji je imao udje-
la i u najvioj vlasti; u Engleskoj:
narodna skuptina, narodno pred-
stavnitvo; danas, u svim zemljama:
narodna skuptina, narodno pred-
stavnitvo, kod nas: sabor
parlamentar
parlamentar (fr. parlamentaire) voj.
poklisar, izaslanik ovlaten za pre-
govaranje 5 neprijateljem (o uvjeti-
ma primirja i dr.)
parlamentarae (fr. parlamentaire)
skupsti nar, pristaa skuptine i u
njoj uobiajenog reda, onaj koji je
sposoban snai se u skuptini i nje-
zinom radu
parlamentaran (fr. parlamentaire) su-
glasan s obiajima i pravilima par-
lamenta; pren. pristojan, uljudan;
usp. parlamentarni
parlamentarizam (lat, parlamenta-
rismus) ustavni politiki sustav koji
.smatra da potrebama naroda ponaj-
bolje odgovara parlamentarna vla-
davina (usp. parlamentarni reim);
takoer: mijeanje parlamenta u pra-
va Krune
parlamentarni (fr. parlamentaire) koji
se tie narodne skuptine, koji pri-
pada narodnoj skuptini, skuptin-
ski; koji odgovara obiajima i pro-
pisima parlamenta; pren. koji potuje
red, pristojan, uljudan (npr. to nije
parlamentarni izraz); parlamentarni
reim vlada koja upravlja dravom
u suglasnosti i uz potporu veine la-
nova parlamenta, dakle reim u ko-
jemu je parlament stvarni nositelj
cjelokupne dravne vlasti
parlamentarni reim v. parlamen-
tarni
parlamentirati (fr. parlementer) voditi
pregovore, biti u pregovorima, pre-
govarati; raspravljati
parlando (tal.) glaz. govorei, kao kad
se govori, tj. vie govoriti nego pjevati
parlante (tal.) glaz. v. parlando
parlati (tal. parlare) govoriti stranim
jezikom
parlatorij (lat. parlntorium) soba za
razgovor, za prijam; soba za razgo-
vor u samostanima
parlmenti (tal.) takoer, na isti nain
1045 parod
parlog (mad. parlag od slav. prclog) za-
puten, divlji, nekultiviran vinograd;
pusta, neobraena zemlja
parlogrnf (fr. parler. gr. grafo) ureaj
koji, poput fonografa, prima rijei
(diktat) i moe ih ponoviti kad god
zatreba, tako da stenogram uope
nije potreban; diktafon
parma (njem. Barn jasle, stog) itnica,
tagalj; stog
parmak (tur.) 1. prst; 2. reetka; le-
tva, daska za ogradu; 4. otvor na od-
jei, rasporak, prorez
parmelija (lal. Parmelia) bot. vrsta bilj-
ke liaja (raste po drveu i stijena-
ma)
parmezan (fr. parmesan) fin i ukusan
polumastan talijanski sir koji se
proizvodi u Parmi i okolici Milana
Parnas (gr. Parnasos, lal. Parnasus)
mil. brijeg muza, brijegu Fokidi koji
je bio posveen Apolonu i muzama,
na ijem su podnoju bili grad Delti
i izvor Kasta lija; otuda: sjedite pjes-
nika, carsLvo pjesnike umjetnosti;
popeti se na Parnas posvetiti se pjes-
nitvu; sin Par/iasa sin muza, tj.
pjesnik
parnaside (gr. Parnasos) mn. v. muze
parnasovci (fr. parnassiens) mn. la-
novi francuske pjesnike kole koji
su izdavali (1866., 1869. i 187K.) an-
tologiju "Le Parnasse contemporain"
kojom su zajedniki izlazili pred i-
tatelje. Premda su se razlikovali jed-
ni od drugih u ciljevima, ipak ih je
spajala tenja za jasnim i istim
formama
parnes (kald.) starjeina vjerske zajed-
nice (opine) kod idova
parod (gr. par-odos) izlazak zbora na
pozornicu i pjesma koju on pritom
pjeva (u starogrkoj tragediji); u sta-
rogrkom kazalitu: vrala, s lijeve i
s desne strane, koja su vodila u or-
kestar
partenogeneza
partenogeneza (gr. parthcnos djevi-
ca, djevojka, genesis postanak, posta-
janje, raanje) biol. razvijanje jaja
ili raanje ivih, mladunaca bez pret-
hodne oplodnje (.poglavito kod ljus-
ka vaca, krgonoaca, kod kukaca,
npr. lisnih osa, osa iarica i, done-
kle. kod pela); kod biljaka ova je
osobina svojstvena samo nekim al-
gama
partenokarpija (gr. parthenos dje-
vojka. karpos plod) bot. oblikovanje
i razvoj ploda bez oploenja jajeta
(sjemena), u tom je sluaju plod naj-
ee bez sjemena (kod nekih vrsta
groa, narani, banana, krastavaca,
bua, patlidana, lubenice, kruaka,
smokava i dr.)
Partenon (gr. Parthcnon) hram u ati-
ko-dorskom stilu djevianske boice
Atene Partcnos na Akropoli u Ateni,
sazidan u doba Periklovo (435. pr. n.
e.) i ukraen kiparskim djelima Fi-
dije i njegovih uenika; u srednjem
vijeku pretvoren u kransku crkvu,
za vrijeme Turaka u damiju: sruen
1687
Partenopej (gr. Parthenopaios, lat.
Parthenopaeus) 1. mit. sin Atalan-
tin, jedan od "Sedmorice protiv Te-
be"; 2. antiko ime dananjeg Na-
pulja
parter (fr. par terre, parterre) najdonji
kat kue, prizemlje (Francuzi ovo na-
zivaju rez-de-chaussee); cvjetni, trav-
nati perivoj, vrtna gredica; kaz. zad-
nji dio gledalita koji se nalazi u
dvorani (za razliku od balkona i ga-
lerija); svi gledatelji koji sjede u lome
dijelu; port, u hrvanju: poloaj ka-
da se hrva nalazi na zemlji, ali jo
nije pobijeen; vrsta damasta s ut-
kanim cvjetovima
partes (lat. pars dio. partes) mn. dije-
lovi, npr. nekog modela itd
Parti (gr. Parthoi, Parthiaioi) mn. tu-
ranski nomadi, naseljeni u Perziji
104S pnrtijn
gdje su u starom vijeku stvorili mo-
nu dravu
parti blan (fr. partie blanehe) u bi-
ljaru: obina igra u kojoj sudjeluju
samo dva igraa s dvije lopte (otuda
usklik "parti!" znai isto to i "dobi-
vena igra")
particija (lat. partitio) dijeljenje, dioba,
podjela; log. dijeljenje jednog pojma
prema njegovom sadraju, npr. drvo
= korijen + stablo + kronja
particip (lat. participium) gram. gla-
golski pridjev; particip aktivni gla-
golski pridjev radni; particip pasivni
glagolski pridjev trpni
participacija (lat. participatio) su-
djelovanje, udjel; imanje udjela
participant (lat. participans) sudionik,
udjelnik
participirati (lat, participare) imati u
emu udjela, dobiti dio, sudjelovati
u dijelu
participni (lat. participium) gram. koji
se tie participa ili pripada participu,
npr. nastavak
pnrtic morte it. parti mort (fr.) voj.
pasivan zaklon, mjesto koje nije iz-
loeno neprijateljskoj vatri, mrtvi
kut
partija (fr. partie. engl. party, tal. par-
tita, njem. Partei, lat. partiri podi-
jeliti) 1. stranka, skupina ljudi istog
miljenja, osobito u politikom smi-
slu, koji se udruuju da bi mogli i-
niti to jau frontu prema neisto-
miljcnicima; 2. stranka, suprotna
strana, protivnika strana, vie osoba
ih jedna osoba u pravnom sporu s
drugima, parniar; 3. dio, npr. jedne
slike i dr.; 4. odreen broj ili odre-
ena koliina, npr. neke robe; 5. dru-
tvo; ft. zabava, putovanje ili etnja
radi zabave; 7. jedna cijela igra (npr.
biljara, aha, sansa i dr.); 8. enidba,
udaja (dohra ili loa partija); 9. glaz.
note ispisane, iz kompozicije, za je-
dan glas; 10. stav u raunu, raun;
partijac 1049
drali nekome partiju, biti pristaa,
pristati uz nekoga
partijac (fr. partie stranka) lan partijo
(stranko), osobito politike
partijski (fr. partie) koji sc tie partije,
koji pripada nekoj partiji
partikla (njem. Barttuchlcin) komadi
tkanine (platnene, gumene i si.) koji
se vee djeci pod bradu umjesto scr-
vijetc; oprsnjak
partikula (lat. particula) djeli, koma-
di; gTam. rijeca, estica; nepro-
mjenjiva rije (prilog, prijedlog, vez-
nik, usklik)
partikulacija (lat. particulatio) razdje-
ljivanje, rastavljanje, komadanje
partikularan (lat. particularis djelo-
mian) koji se tie samo jednog dijela,
djelomian, odvojen, zaseban; pose-
ban, osobit; opiran, toan: partiku
larna akceptacija trg. samo djelo-
mino primanje na sebe obveza po
jednoj mjenici; partikulania historija
povijest pojedinih drava; partiku-
larno pravo pravo jedne pokrajine,
pravo jedne od njemakih saveznih
drava da ima svoje zasebno zako-
nodavstvo zasnovano na obiajima i
posebnim prilikama zemlje; parti-
kuiami sud log. djelomian sud: neki
S jesu (ili nisu) R
partikularist (lat. particularis) prista-
a (ili: pobornik) partikularizma
partikul ari teti (lat. particularitas) mn.
pojedinosti, potankosti, osobitosti, po-
jedinanosti, poblie vijesti, okolno-
sti i si
partikularizacija (fr. particularisation)
iscrpno izlaganje, opirno prikazi-
vanje; posebno izdvajanje, pojedno-
stavnjenje
partikularizam (lat. particularis dje-
lomian) sklonost odvajanju, uvanju
pojedinanih interesa; 1. miljenje
idova po kojemu su oni "izabrani
narod Gospodnji'*, tj. da Bog daje
prednost njima pred svim ostalim
partizana
narodima i da e samo oni imati
udjela u vjenom blaenstvu; 2. nau-
avanje o nekoj posebnoj milosti,
naime da je Krist umro samo radi
nekih, i da e samo neki doi u kra-
ljevstvo nebesko; 3. u politici: shva-
anje da povlastice, ili samostalnost
jednog dijela ne treba podredivali
niti rtvovati interesu neke vee cje-
line; tenja za to veom samostal-
nou drava sastavnica u nekoj
saveznoj dravi
partikularizirati (fr. particulariser)
izdvojiti, izdvajati, odvojiti, odvajati;
iscrpno iznositi, opirno izlagati, u
pojedinostima prikazivati
partimenti (tal.) mn. glaz.' djela za vje-
banje u izvoenju oznaenih kolo-
ra tura
partimento (tal.) glaz. oznaeni bas;
pratnja po pravilima glavnog basa
partipri (fr. partipris) unaprijed utvr-
eno miljenje i stajalite, unaprijed
doneseno rjeenje
partiti (tal. partire) otputovati, otii
partitiv (lat. partitivum) gramatiki
izraz koji oznaava dio neke cjeline
partitivan (lat. partitivus) dijelni, koji
dijeli, koji izraava djelomian po-
jam, kojemu je cilj dijeljenje
par ti to (tal.) glaz. podijeljen na glasove
partitura (lat. partitura) glaz. pregled-
no napisane note za sve glasove jed-
nog vieglasnog glazbenog djela
partizan (fr. partisan pristaa) 1. ime
kojim su Napoleonovi osvajai 1812.
nazivali skupine ruskih seljaka i
domoljuba koji su se samostalno or-
ganizirali i, orujem otetim od ne-
prijatelja, napadali i uzncmiravali
pozadinu francuske vojske; 2. borac,
sudionik antifaistike borbe na tlu
bive Jugoslavije za vrijeme Drugog
svjetskog rata; 3. pristaa neke
stranke ili osobe
partizana (njem. Partisane, fr. pertu-
isane) vrsta koplja s dvosjeklom o-
poroda
paroda (gr. parodos) nastupna (ulaz-
na) pjesma zbora u starogrkoj dra-
mi
parodija (gr. parodia) poet. pjesma
kojoj jc cilj uiniti neku ozbiljnu pjes-
mu smijenom time to. oponaajui
njezin vanjski oblik i ton, pria ono
to nema veze sa sadrajem ozbiljne
pjesme; smijeno ili podrugljivo opo-
naanje ozbiljnog djela; usp. traves-
tija
parodirati (gr. parodeo pjevam pjesmu
sa smijenim izmjenama) pisati pa-
rodiju; izigravati, prikazivati neko-
ga ili neto u smijenoj boji, rugati
sc oponaanjem
parodist (gr. parodia) pisac parodija;
ismjehiva
pnrodontide (gr. para, odus gen. odon-
tos zub) med. izrasline na desnima
koje izazivaju jak bol
paroftalmija {gr. para. ofthalmos oko)
med. upala onih kanala
paroh (lat. parochus) sveenik koji je
starjeina jedne parohije
parohija (lat. parochia, gr. par-oikia
stanovanje kao tudinac na nekom
mjestu bez prava graanstva) '"tu-
ina"; izraz kojim su kranske op-
ine same sebe nazivale smatrajui
se tudincima u ovome svijetu; pod-
ruje koje se nalazi pod upravom
jednog sveenika, paroha, a ima bar
jednu svoju crkvu (parohijska crkva!,
pravoslavna upa
parohijani (lat. parochiani) mn. vjer-
nici koji pripadaju jednoj parohiji
parohijski (lat. parochialis) koji pri-
pada parohiji, koji se tie parohije;
parohijska crkva glavna crkva jedne
parohije; parohijski sveenik v, paroh
paroksitonon (gr. paroxytonon) u gr-
koj gramatici: rije koja ima otar
akcent (akut) na pretposljednjem slo-
gu, npr. lego, famo
paroksizam (gr. paroxysmos ogore-
nje; pootrenje) zaotrenost, poo-
1046 pnronlmika
trenost; med. pojaavanje karak-
teristinih simptoma neke bolesti,
pogoranje koje nastupa iznenada i
do krajnjih granica (npr. kod neu-
ralginih, epileplinih i dr. nastupa);
pren. najvii stupanj bola, strasti,
gnjeva, oajanja, uzbudenosti uope
paroksizmalan (gr. paroxysmos, lat.
paroxysmalis) koji se javlja u e-
stokim napadajima, napadajni. na-
stupni
parola (fr. parole, Lil. parola, lat. para-
bola, gr. parabole) prvobitno: pouna
izreka; zatim: rije, govor; obeanje,
asna rije; voj. rije koja slui za
prepoznavanje, lozinka
parole d' honneur it, parol d' oner
(fr.) asna rije
paromeoza (gr. par-omoiosis uspo-
reivanje) retorika figura: izjedna-
avanje dijelova jednog govora koji
dolaze jedan za drugim
paromologija (gr. paromologia) pri-
vidno priznanje, prividno poputanje,
lano slaganje
paron (tal. patrono) gospodin, gospodar,
brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj
paronihija (gr. para, onyx gen. ony-
ehos nokat) med. v. panaricij
paronihoza (gr. para, onyx gen. ony-
ehos nokat) med. rast nokata gdje
no smiju rasti
paronim (gr. para, onvma = onoma
ime) gram. rije koja je isto izvedena
kao neka druga rije, izvedena rije,
npr. govoriti, govor, govornik, dogo-
vor, razgovor; rije koja isto glasi,
ah se razlikuje po podrijetlu, pra-
vopisu i znaenju, npr: gradgrad,
dugaduga itd.
paroniman (gr. para, onvma) koji je
izveden od istog korijena, srodan po
korijenu, koji isto glasi, ali se raz-
likuje po podrijetlu, pravopisu i zna-
enju; jednakozvuan (o rijeima)
paronimika 'gr. para, onvma ime) dio
gramatike koji prouava paronime
paronomazij a
paronomazija (gr. par-onomasia isto-
zvunosl razliitih, po znaenju esto
suprotnih rijei, zdruivanje takvih
rijei u jednu retoriku figuru, npr.
prevareni varalica; igra rijei koja se
temelji na slinosti njihovog zvuka;
anominacija
paropsija (gr. para, opsis vienje)
med. poremeaj vida zbog bolesti
oiju
paropteza (gr. paroplesis peenje na
povrini) med. preznojavanje u vru-
em pepelu ili pijesku
paroptian (gr. para. optikos) med.
koji spada u paroptiku
paroptika (gr. para, optikos vidni, koji
se tie vida) med. znanost o poreme-
ajima u sposobnosti vida
paroraza (gr. parorasis pogreno vie-
nje) med. pogreno vienje (ili: gle-
danje), varka sada
paroreksija (gr. para, orexis tenja,
prohtjev) med. poremeaj u volji za
jelom koji se sastoji u izopaenosti
prohtjeva za jelom ih u bolesnom te-
ku
pnrorhidija (gr. para, orehis sjemenik.
testis) med. zastalost sjemenika u
preponi, oteklina prepone
parosmija (gr. para, osme miris) med.
poremeaj osjetila mirisa zbog bolesti
parotis (gr. para, us gen. otos uho)
anat. velika una pljuvana lijezda,
zaunica
parotitis (gr. para. us gen. otos uho)
med. zaunjaci, mumps
pars (lat. pars gen. parlis) dio, udio
pars litigans (lat.) prav. zavaena stra-
na. stranka koja je u sporu
pars pro toto (lat. dio za cjelinu) ret.
figura u kojoj se upotrebljava dio
umjesto cjeline, npr. "glave" umjesto
"ljudi", "oruje'' umjesto "vojska" itd.
Parsi mn. potomci starih Perzijanaca
koji su ostali vjerni uenju Zara-
Lustre (parsizmu), oboavatelji vatre;
Gchri
1047 partenogcnetian
Parsifal mit. legendarni junak sta-
rogermanske prie, jedan od lanova
Okruglog stola kod kralja Artura
parsizam nauavanje Zaratustrino,
kojemu su Parsi oslali vjerni
parski mramor po izvanrednoj ljepoti
poznat bijeli mramor s otoka Para
(Paros) u Egejskom moru
partaa (fr. partage. lat. pars dio) di-
jeljenje, dioba, podjela; dio, udio, na-
sljee; partazni traktat sporazum (ih:
ugovor) o podjeli, npr. zemlje, na-
sljedstva i dr
partairati (fr. partager) dijelili, podi-
jeliti; dijeliti neto s nekim, zajed-
niki posjedovati neto s nekim, ima-
ti udjela
parte (tal.) glaz. uloga u operi; glavni
glas
partecetl (fr. partir otii, umrijeti,
njem. Zcttcl listi, cedulja) osmrtni-
ca
partecust 'Jat. partus raaje, porod, gr.
akuo ujem) naprava koja u trenu-
cima poroaja nadzire rad djetetova
srca u majinoj utrobi, a ujedno i
rodiljinc trudove (na pokretnoj vrpci
ispisuju se krivulje prema kojima se
mogu uoiti eventualna odstupanja
od normale)
partenij (gr. parthonios djevianski)
starogrka lirska pjesma koju je pje-
vao djevojaki zbor
partenija (gr. partheneia) med. dje-
vianslvo. djevianska nevinost
partenios (gr. parthenios djevianski,
djevojaki) med. djevianska bolest:
bljedoa i malokrvnost
partenofilija (gr. parthenos djevojka,
djevica, filia ljubav, prijateljstvo) du-
hovna ljubav ena prema djevojka-
ma, bez ikakve seksualne podloge
partenogenetian (gr. parthenos dje-
vica, djevojka, genesis postanak, po-
slajanje, raanje) neoplodcn, koji je
postao bez oploivanja
partizanstvo
tricom na vrhu (nazvana, vjerojatno,
po tome to je to oruje nekada da-
vano partijskim pristaama)
partizanstvo (fr. partisan) v. parcija-
litet
partner (engl. partner, fr. partenaire)
sudionik, partner u plesu, u kartanju
itd.
partnerip (engl. partnership) vrsta
suradnje izmeu radnika i poslo-
davaca, sudjelovanje radnika u dobiti
jedne tvornice
partska strijela pren. napad iz potaje,
neoekivan (zato to su Parti, po He-
rodotu, bjeei odapinjali strijele na
neprijatelje koji su ih progonili)
parturicija (lat. parturitio) porod, ra-
anje; zool. koenje
partus (lat. parere, partus) raanje,
roenje; vrijeme raanja; novoro-
ene
party-karta (fr. partout-billct) karta
koja vrijedi kao ulaznica za sve pred-
stave jednog kazalita
parulis (gr. para, uion desni) med.
upala eljusne pokosnice zbog gnoj-
ne upale koice zubnog korijena
parun (tal. patrono) zapovjednik broda
parurija (gr. para, uron mokraa) med.
nepravilnost kod mokrenja zbog bo-
lesti
parusija (gr. parusia) prisutnost; fil.
prisutnost ideja u njihovim pojava-
ma (po Platonu); u kranskoj teolo-
giji: ponovni dolazak Kristov na svr-
etku svijeta
Parvati mit. hinduska boica mudro-
sti, ena boga Sivo
parveni (fr. parvenir, parvenu) sko-
rojevi, skorotek, beznaajan ovjek
koji je najednom izbio na povrinu
pas (fr. passer, passe) 1. u maevanju:
ispad, skok prema protivniku
pas (lat. passus. tal. passo. fr. pas, njem.
Pa.) 2. putna isprava koju izdaju vla-
sti za slobodno putovanje, putovni-
ca; tjesnac; nepravilan hod konja,
1050 pasavan
sastoji se u tome to konj, poput de-
ve, obje noge jedne strane die isto-
dobno, tj. u isto vrijeme obje desne
na obio lijeve, ravan, ljuljajui kas
pasabl (fr. passablc) prilian, popri-
lian, podnoljiv, osrednji
pasada (fr. passadc) prolazak, kratak
boravak u jednom mjestu pri pu-
tovanju, obdanica; u maevanju: po-
kret u smjeru naprijed; kratak pro-
htjev, prolazna ljubav; port, jaha-
nje tamo-amo stalno na istoj, jedna-
ko dugoj liniji
pasan zool. vrsta divlje koze (antilopo)
u perzijskim planinama
pasant (fr. passant) putnik u prolazu,
prolaznik; pa santi mn. vrpce kroz ko-
je se provlae asnike naramenice
(epolete)
pasaport (fr. passeport) putna isprava
za slobodno putovanje, putovnica
pasara (tal.) 1. ladica, ami; 2. zool.
vrsta ribe (lat. Platessa passer)
Pasaremos (p.) Proi emo geslo
panjolskih revolucionara u vrijeme
graanskog rabi (19361939)
pasarile (fr. passarilles, p. uva pasa)
mn. suho groe u panjolskoj i
Francuskoj
pasati (fr. passer, tal. passare) 1. proi,
minuti, npr. vrijeme je pasalo (u sje-
vernoj Dalmaciji)
pasati (njem. passcn, tal. passare) v.
pasirati
pasati (tal. passare) 2. mn. stalni pri-
zemni vjetrovi koji puu na svima
morima, od 30 stupnjeva sjeverne i
june zemljopisne irine prema ekva-
toru i imaju na Sjevernoj polutki sje-
veroistoni, a na Junoj jugoistoni
smjer; njihovu pojavu izaziva stalno
postojanje niskog tlaka u blizini ek-
vatora i stalno postojanje visokog
tlaka na zemljopisnim irinama oko
30 stupnjeva
pasavan (fr. passavant) propusnica, ca-
rinska propusnica; pom. most za
pasa
prelazak iz prednjeg dijela broda u
.stranji
pasa (fr. passage) prolazak, prelazak,
prolaenje; prijelaz, prolaz; osobito:
pokriven prolaz, pokrivena ulica, ga-
lerija; kretanje gore-doljc, jahanje i
vonja na istom mjestu; stavak, od-
lomak ih mjesto u knjizi ili glaz-
benom djelu, pasus: glaz. melodian
niz tonova; port, odmjeren i pro-
pisan hod konja, tzv. "panjolski ko-
rak" (izvedeno od tal. spasseggio =
etnja), tj. koraanje po taktu
pasa-instrument (fr. passage, lat.
instrumentum) astr. vrsta daleko-
zora koji slui za promatranje pro-
laska (pasaa) zvijezda kroz meri-
dijan
pasaer (fr. passageur) putnik, prolaz-
nik; osobito: onaj koji je stigao vla-
kom, brodom itd
paseizam (fr. passer proi; velianje
prolosti, tradicionalizam
pasent (njem. passen, passend) zgodan,
pogodan; prikladan, primjeran
Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni i-
dovski blagdan, slavi sc u spomen
na izlazak idova iz Egipta pod Moj-
sijevim vodstvom; slavi se 14. nia-
na, tj. prvog proljetnog punog mje-
seca
pasibilan (lat. passibilis) osjetljiv, spo-
soban za osjete, osjetljiv na radosti i
alosti
Pasifaja mit. ki Helijeva, sestra Kir-
kina, ena kretskoga kralja Minosa,
kojemu je rodila Androgeja, Arijad-
nu i Fcdru; rodila je i Minotaura
pasiflora (lat passiflora) mn. bot. po-
rodica junoamerikih biljaka u koje,
pored ostalih, spada i tzv. "Kristov
cvijet", na yem liu se nekima ini
da vide predmete koji su imali ulogu
u Kristovim mukama (trnovu krunu,
koplje itd.)
pasifrazija (gr. pas, frazo govorim,
fra si s govorenje) v. pasilalija
1051 pasionirnn
pasigrafija (gr. pas sav, grafia pisanje,
pismo) pismo za sve, vjetina iska-
zivanja misli pisanjem znakova ili
slova koje razumiju svi ljudi
pasigrafika (gr. pas, grafikos pismen)
v. pasigrafija
pasigrafski (gr. pas sav, grafo piem)
slovima ili znakovima svima razum-
ljivim
pasija (lat. passio, fr. passion, tal. pa-
sione) 2. strast ljubavna strast; e-
stina; ar, toplina; vatrena elja,
velika sklonost neemu, neodoljiva
volja za neto; uzbuenje, uzbue-
nost, uzrujanost
pasija ("lat, pati trpjeti, patiti, passio
patnja) 1. patnja, muenje, trpljenje,
tjelesna bol; osobito: muka Kristova
i vrijeme posveeno uspomeni na U;
muke; dramsko ih glazbeno prika-
zivanje tih muka: usp. oratorij
pasijans (lat. patientia strpljenje, fr.
paticnce) kartaka igra za jednu oso-
bu s mnogo varijacija (sastoji se u
tome da sc karte dvostrukog ih samo
jednog svenja (pila) slau po odro-
enom redu, jedne pokraj drugih ih
jedne na druge s ciljem da se sve
karte pokriju)
pasilalija (gr. pas sav, lalia brbljanje)
opi jezik, svjetski jezik koji bi sje-
dinjavao u sebi ono to je najbolje u
svim jezicima
pasilingva (gr. pas sav, lat. lingua je-
zik) v. pasilalija
pasilogija (gr. pas sav, logos rije) v.
pasilalija
pasim (lat. passim) pril. ovdje-ondje, na
sve strane, ratrkano; bez razlike
Pasional Gat. Passionale) zbirka kr-
anskih srednjovjekovnih legendi ko-
je opisuju, poglavito, muke Kristove
(lat. passio = stradanje), zatim i pri-
e o Bogorodici, apostolima i sveci-
ma-muenicima
pasioniran (fr. passionne) strastan,
oduevljen, jako zagrijan za neto,
pasionirati sc
strasno obuzet neim (npr. pasioni-
ran lovac, itatelj romana, porta
itd.)
pasionirati se (fr. sc passionner) odu-
eviti sc, zanositi se neim
pasions-pile (laL. passio, njem. Passi-
onsspiele) mn. pobone igre za narod
u kojima se dramatski prikazuju mu-
ke i stradanja Kristova (najpoznati-
je su one to se svake godine odra-
vaju u Obcrammergauu u Bavarskoj)
pasirati Gat. passus korak, tal. passare.
fr. passer) proi, prolaziti, propu-
tovati; protei, protjecati; preletjeti,
provesti se, projedriti, projahati; do-
goditi se, dogadati se, zbiti se, zbivati
sc: dobro stajati (npr. odijelo), biti
za neto zgodan ili prikladan, pasati,
npr. taj klju ne pasira (ne pae) za
bravu; kuh. procijediti, cijediti kroz
sito, tako da mekani dio proe, a tvr-
di dijelovi (ljuske, sjemenke) ostanu,
npr. pasirati rajice, ipke, ljive i
dr.; port, dodati loptu jednom od
svojih suigraa (u nogometu)
pasitelegrafija (gr. pas sav. tele na
daljinu, daleko, grafia pisanje) tele-
grafija iji hi znakovi trebali biti
razumljivi svim narodima
pasiv Gat. pati trpjeti, patiti, passivum)
gram. trpno stanje (kod glagola);
Supr. aktiv
pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji se
trebaju platiti, obveze (unose se na
desnu stranu bilance); supr. aktiva
pasivan (lat. pati trpjeti, patiti, pas-
sivus) koji trpi, koji saino prima
dojmove, a ne odgovara na njih, koji
samo promatra, a ne sudjeluje osob-
no, koji ne radi, nedjelatan, nepo-
kretan; duan; gram. trpni; pasivan
dug v. pasiva; pasivna legitimacija
prav. optuljivost; pasivna trgovina
ona koja radi podmirivanja potreba
jednog naroda mora uvoziti iz ino-
zemstva; pasivna rezistencija borba
protiv nadmonog neprijatelja bez
1052 pasmandija
uporabe sile i formalnog krenja po-
stojeih zakona, obino se provodi
sustavnim suzdravanjem od surad-
nje u svima javnim poslovima; pa-
sivno birako pravo pravo biti biran
za narodnog zastupnika
pasivirati Gat. pati, passus) dovesti u
stanje trpljenja, nedjelatnog proma-
tranja, uiniti neradnim, umrtviti;
supr. aktivirati
pasivist (lat. pati trpjeli, patiti, passus)
pristaa pasivizma
pasivitet (lat. passivitas) ponaanje ili
stanje nerada, nedjelatnost, nedjelo-
vanje. nerad, ncprotivljenje; kem. pa-
sivitet eljeza stanje eljeza kad ga
uronimo u sahtrenu kiselinu pa se
pokrije slojem oksida i nakon toga
postaje nepristupano utjecaju kise-
line
pasivizam (Jat. pati trpjeti, patiti, pa-
sivus koji trpi, koji ne radi) stanje
nerada, nedjclatnosti, nesuprotstav-
Ijanja, neotpora; Hl. shvaanje da i-
vot pojedinca, naroda i cijelog ovje-
anstva ne ovisi o volji pojedinaca i
skupina, budui da ga smatra pro-
izvodom neke vie sile, prirodnih za-
kona i dr.; supr. aktivizam
pasivna rezistencija v. pod pasivan
pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet
paskvil (tal. pasquillo) podrugljiv spis
na neiji raun, javna uvreda ili kle-
veta putem spisa, slike i si. iji je
pisac nepoznat
paskvilant (tal. pasquillo) pisac pas-
kvila
paskvilantski (tal. pasquillo) u obliku
paskvila, tj. uvredljiv, klevetniki (a
nepotpisan)
paskvilirati (tal. pasquillo) pisati (ili:
sastavljati) paskvile
pasma (gr. pasma, passo posipam)
med. lijek koji se posipa po oboljelom
mjestu
pasmandija (tur. p&zvant) noni stra-
ar, noobdija
pasometar
pasometar (lat. passus korak, gr.
metron mjerilo, mjera) instrument za
brojenje koraka
paso (njem. Pass , fr. passeport) v.
pasaport
pnspalj (gr. paspale) 1. prah koji ot-
pada pri mljevenju ita; 2. otpaci kod
grebenja lana ili konoplje
pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena
zapovijed koja se izda na elu i ide,
od usta do usta, do zaelja jedinice
paspartu (fr. passe-partout) glavni
klju, klju koji otvara vie brava;
besplatna, stalna karta za sve pred-
stave jednog kazalita; okvir od ba-
kra ili kartona u koji se mogu stav-
ljati figure i slike razne veliine; tisk.
tapi koji slui kao ukras nekog
slova
paspoal (fr. passepoil) porub, istaka na
haljini; arena vrpca na hlaama
(kod odora i livreja)
paspoalirati (fr. pasepoil) v. paspulirati
paspul (fr. passepoil) porub, istaka na
haljinama: v. paspoal
paspulirati (fr. passepoil) opiti uskim
trakama (vrpcama), porubiti, praviti
istake
passacaglia it. pasakalja (tal.) 1. dru-
tveni ples panjolskog podrijetla iz
17. i 18. st., 3/4 mjera, teki duboki
koraci; 2. vrsta polagane glazbene
kompozicije
passamczzo (tal.) Lalijanski drutveni
promenadni ples iz 16. st, 3/4 mjera,
plesai sami pjevaju; pancir
passato (tal. passare, passato) trg. pro-
li, minuli mjesec, npr. 6. passato =
6. prolog mjeseca
passe pied it. pas pje (fr.) drutveni
ples na dvorovima u 17. st; ivahnija
varijacija menueta, 3/8 mjera
passionato it. pasionato (tal.) glaz.
strasno, s uzbuenjem; con passione
pasta (gr. paste jemena kaa, lat., p.,
tal. pasti, fr. pate) 1. biljni ekstrakt
1053 pasti
zgusnut u itku masu; tijesto, pre-
raevina od tijesta; 2. otisak stnog
bruenog kamenja u smjesi od peat-
nog voska, sumpora, gipsa ili stakla;
3. meso, sardine itd. usitnjeno u ka-
astu masu koja se mae na kruh
pastel (tal. pastello) olovka u boji. bo-
jica; slika izraena takvom olovkom,
slika izraena suhom bojom; en pas-
tel it en pastel (fr.) "u pastelu", tj.
olovkom u boji, suhom bojom (slika-
ti)
pasteiirati (fr. pasteler) raditi olovkom
u boji, slikati suhom bojom
pastelist (fr. pastelliste) slikar koji radi
olovkom u boji, tj. pastelom
pasterizacija (fr. pasteurisation) kem.
unitavanje toplinom u tekuinama
vinu, pivu, mlijeku i dr. gljivica
i klica koje izazivaju vrenje da bi sc
due ouvale u ispravnom stanju i
bile bezopasne po zdravlje
pasterizirati (fr. pasteuriser) kem. za-
grijavanjem tekuine (mlijeka, vina,
piva i dr.) do 55 i 60 stupnjeva ubijati
u njima gljivice i druge klice koje
izazivaju vrenje, i na taj nain uini-
ti ih odrljivijim (kao to je radio
Louis Pasteur); ubijati klice
pastila (lat. paslillus loptica) loptica od
brana, vonog soka, eera itd.; plos-
nati mirisav bombon; med. vrst ko-
lai, u obliku loptice ili kolutia, od
eera, okolade, gume ih traganta,
u koji je umijean praak neke lje-
kovite tvari, supstancije (tableta);
loptica ili svijeica za kadenje
pastinaka (lat. pastinaca) bot. pastr-
njak
pasti (fr. pastiehe) pateta, smjesa, po-
mijeano jelo; slik. oponaanje stila
nekog poznatog shkara, krivotvorina,
nadomjestak; glaz. operna glazba sa-
stavljena od kompozicija raznih kom-
pozitora (kvodlibet); varka, prijeva-
ra
pastor
pastor (lat. pascerc pasti, pastor pas-
tir) protestantski sveenik, evan-
geliki sveenik, upnik
pastorala (lat. pastorale) poet. pas-
tirska pjesma; kaz. djelo s pjevanjem,
s temom iz seoskog ivota, pastirska
igra: glaz. djelo pastirskog, idilinog
karaktera
pastorale (lat. pastorale) biskupski
tap
pastoralije (lat. pastoralia) mn. sve-
eniki poslovi i sveenike dunosti pakanat (lat. pastinaca) bot. biljka
pastoralna pisma mn. pastirska pis-
ma apostola Pavla (Novi zavjet) Titu
i Timoteju. sadre upute o uprav-
ljanju crkvenom opinom
Pastoralna simfonija glaz. Beetho-
venova esta simfonija (F- dur) koja
velia poeziju seoskog, pastirskog
ivota
pastoralna teologija nauk o obavlja-
nju sveenikih dunosti
pastoralni (lat. pastoralis pastirski,
seoski) koji se tie sveenika i nje-
gove dunosti, sveeniki, pastveni,
propovjedniki, duobriniki, duhov-
niki
pastoralni prsten prsten koji dobiva-
ju biskupi i opati (kao simbol njiho-
vog duhovnog vjenanja s Crkvom)
prilikom posveenja u in
pastorat (lat. pastoratum) upa, upni
ured, poloaj i stan protestantskog
pastora
pastorela (p. pastorala, fr. pastourellc)
pastirska pjesma aljivog sadraja i
vesele melodije
pastozan (tal. pastoso) tjestast, gnjecav,
mek kao tijesto, u obliku paste
pnstrma (tur. pastyrma) usoljena i osu-
ena govedina ili ovetina
pasulat (lat. passulatum) med. zgusnuti
sok od groa, grodani med
pasus (lat. passus) korak: kao mjera za
duinu: dvostruki korak = 5 stopa;
mjesto u knjizi ili spisu, mali odlo-
mak; sluaj; in hoc passu it. in hok
10.54 patareni
pasu (lat.) u ovom sluaju, za ovaj
sluaj
paa (perz. badiah, basa) upravitelj
pokrajine u Turskoj; dravni savjet-
nik; ugledan vojskovoa, vojvoda;
titula velikodostojnika u Turskoj; kod
nas, u prenesenom smislu: samo-
voljan i bezobziran gospodar koji radi
to god hoe
paaluk (tur.) podruje kojim upravlja
paa; in i zvanje pae
pastrnjak (titarka sa utim cvje-
tovima, slui kao zain)
paovati (tur.) biti paa, upravljati pa-
alukom; pren. raditi bezobzirno i
samo po svojoj volji, biti samovoljan,
ponaati sc kao paa
pata (tal. pasta) tijesto, tjestenina;
pata uta (tal. pasta asciuta) tjes-
tenina prelivena sokom ili inae za-
injena; pata fazol (tal. pasta fa-
giolo) Ijestenina s grahom
patetn (lat. pastata. fr. pate) jelo od
mljevenog mesa i razliitih primje-
sa; kola od tijesta u koje je umota-
no meso, riba, sir itd
paticjer (tal. pasticciere) slastiar
pat (tal. patto, fr. chec pat) u ahu:
stanje kad se "kralj" treba pomak-
nuti, a ne moe, budui da su sva
polja oko njega ili zauzeta ih u ahu;
ah-pat
Pat i Pataon popularni komini likovi
predratne filmske industrije (Pat je
dugajlija, a Pataon gotovo patuljak)
patagij (lat. patagium) zool. koica za
letenje, lelna koica
Patagonci mn. junoameriki narod,
odlikuje se veoma visokim rastom
patakun (tal. pataccone) vrsta starin-
skog mjedenog novca; pren. prljavac,
zamazanac
patareni (tal.) mn. 1. podrugljivo ime
kojim su nazivali protivnike braka
katolikih sveenika (celibata) u do-
lja pape Grgura VII. u Milanu, na-
patas
zvani po jednoj zloglasnoj etvrti Mi-
lana; 2. pristae bogumilske hereze;
v. bogumili
patas vrsta majmuna
patati (tal., p.) mn. bot. krumpiri; ba-
tati
patavinitet (lat. Patavium. patavinitas)
narjeje kojim govore stanovnici tal.
grada Padove; poglavito: nain pisa-
nja rimskog povjesniara Livija, ro-
enog u Padovi, koji se razlikovao
od uobiajenog naina pisanja ostalih
rimskih pisaca
pate (fr. psi te, ptes) 2. mn. srebrne ne-
igosane ipke koje krijumare iz
panjolskih posjeda u Americi
pate sur pate it. pat sir par (fr.) gla-
ziran porculan u boji, s ispupenim
(reljefnim) bijelim i prozirnim ukra-
sima
patela (lat. patella} anat. trokutna kost
na koljenu, aica; zool. zdjelasti pu.
lupar
patelarni refleks trzaj potkoljenice uz-
rokovan udarcem ispod ivera (obi-
no ga izvodi lijenik malim ekiem)
patelioforman (lat. patelliformis) koji
ima oblik tanjura, tanjurast
patema (gr, pathnma patnja, jad) pat-
nja, nesrea, osobito duevna patnja;
strast
patemalologija (gr. pathema patnja,
logia znanost) dio psihologije koji
prouava strasti
patena (lat. patella) plitica ili zdjelica
koja se koristi u kat. bogosluju
patent (lat. patere biti otvoren, patens)
javno pismo, otvoreno pismo; objav-
ljena naredba vlasti (lat. litterae pa-
tentes); povelja o imenovanju na neki
slubeniki poloaj; zatitno pismo paternitet (lat. paternitas) oinstvo,
kojim se nekome zakonski osigura-
va iskljuivo pravo proizvodnje neke
robe; poglavito: akt kojim se tvorcu
nekoga korisnog izuma daje isklju-
ivo pravo iskoritavanja toga izu-
ma za odreeno razdoblje; majstor-
1055 paterno
sko pismo; porez na radionicu; pri-
znanica o plaenom porezu na radi-
onicu
patent licencija (lat. patens, liccntia)
dozvola za izraivanje i iskoritava-
nje nekog patenta
patente netta (tal.) potvrda koja se iz-
daje putnicima ili za robu da je s
polaznog mjesta krenula zdrava i
ispravna, osobito da nema nikakve
zarazne bolesti
patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti
prvenstveno ili iskljuivo pravo is-
koritavanja ega, osobito nekog izu-
ma, zatititi patentom; pren. pona-
ati se kao da ima iskljuivo pravo
na neto, npr.: Taj misli daje paten-
tirao mudrost
patentizirati (fr. patenter) v. patenti-
rati
pater (lat. pater, gr. pator otac) crkveni
otac, crkveni uitelj (u prvim stolje-
ima kranstva); redovnik, lan ka-
tolikog redovnikog reda
pater adoptivus (lat.) prav. otac usvo-
jitelj, pooim
pater familias it. pater familijas (lat.)
gospodar, otac obitelji (pod ijom su
vlau, po rimskom pravu, bih djeca
i robovi)
pater Langsam (lat.-njem.) podrugljivi
naziv za sporog ovjeka
pater patriae il. pater patrije (lat.)
otac domovine (poasni naslov oso-
bama koje su svojim radom izuzetno
doprinijele dobrobiti svoje domovine)
pater patriae it. pater palriie (lat.)
otac domovine, poasna titula zaslu-
nih ljudi, a kasnije i rimskih careva
pravni poloaj oca prema djetetu
patemo (lat.) socioloki izraz za pojavu
meu iseljenicima: djed (doseljenik)
govori hrvatski, sin nee tako govo-
riti, a unuk bi htio govoriti hrvatski
jer je ponosan na svoga djeda
patrimonij
patrimonij (lat. patrimoniurn) oevina,
imanje naslijeeno od oca, batina
patrimonij a lan (lat. patrimonialis) oe-
vinski, koji pripada oevom imanju,
od oca naslijeen, batinski
patrinus (lat.) krsni kum
patriomanija (lat. patria domovina,
gr. mania pomama, strast, ludilo)
pretjerana ljubav prema domovini
patriot (lal. patriota, gr. patriotes
zemljak od patrios oima ili precima
svojstven, narodski) onaj koji voli do-
movinu, domoljub
patriotard it. patriotar (fr.) domoljub
na jeziku
patriotizam Gat. patriota) ljubav pre-
ma domovini, domoljublje; lokalni
patriotizam ljubav ograniena samo
na najui zaviaj ili mjesto roenja
patristiar (lat. pater) v. patrolog
patristika (lat, pater) v. patrologija
patrocinacija (lat. patrocinatio) zati-
ivanje, branjenje, potpomaganje
patrocinancija (lat. patrocinatia) v.
patrocinacija
patrocinij (lat. patrocinium) pokrovi-
teljstvo, zatita, pravna pomo; pri-
manje na sebe voenja neke parnice;
zatitno sredstvo
patrocinirati (lat. patrocinari) zati-
ivati. uzeti pod okrilje, braniti, pot-
pomagati
Patroklo (gr. Patroklos) sin Menetijev,
prijatelj Ahilejev, pred Trojom ga je
ubio Hektor (Ilijada. XVI)
patrola (fr. patrouillc) voj. straa, izvid-
nica, odred samo od nekoliko vojnika
ija je dunost izvidjeti poloaj ili
kretanje neprijatelja; mali vojniki
odred koji obilazi neko mjesto radi
nadzora i odravanja mira i reda
patrolac (fr. patrouille) noni straar;
vojnik iz patrole
patrolirati (fr. patrouiller) obilaziti
straom, krstariti, izviati
patrolog (gr. pater otac, logos) pozna-
vatelj ivota, spisa i nauavanja cr-
1058 patronimik
kvenih otaca; poznavatelj i proua-
vatelj stare kranske povijesti
patrologija (gr. pater otac, logia) dio
povijesne teologije koji se bavi i-
votima. spisima i nauava^jima cr-
kvenih otaca; filozofija crkvenih ota-
ca (Justina, Tertulijana, Klementa,
Ivana Zlatoustog, Augustina, Jero-
nima i dr.) koja spaja kransku dog-
matiku s antikom filozofijom
pntron (lat. patronus) svetac kao za-
titnik doma ili obitelji; vlasnik broda;
ef industrijskog ili trgovakog podu-
zea, gospodar; branitelj, odvjetnik;
zatitnik, pokrovitelj, npr. neke sve-
ane priredbe i si.; metak za puku
ih revolver (usp. patrona 2.)
patrona (lat. patrona) 1. zatitnica, po-
kroviteljica; svetica (kao zatitnica
osobe, doma ili ustanove)
patrona (fr. patron) 2. uzorak, kalup
po kojem se neto izrauje, ablona;
osobito: metak za puku ih revolver
patronacija (lat. patronatia) v. patro-
naa
patronar (fr. patronneur) crta slikar-
skih uzoraka; izraiva ara, uzora-
ka u tvornici tkanina
patronat (lat. patronatus) pokrovitelj-
stvo, dostojanstvo ili djelokrug pa-
trona; lanovi pokroviteljskog odbora
neke ustanove
patronaa (fr. patronage) zatitnitvo,
pokroviteljstvo
patronesa (fr. patronnesse) pokrovite-
ljica, zatitnica; prireivaica zabave
u dobrotvorne svrhe
patronim (gr. pater otac, onyma ime.)
ime po ocu, ime izvedeno iz oevog
imena, plemensko ime, npr. Hera-
klidi po Heraklu. iinunovii po i-
munu itd.; mn. patronimika
patronimian (gr. pater otac, onvma
ime) nazvan po oevom imenu, na-
zvan po plemenskom imenu
patronimik (lat. patronymicum) v.
patronim
patrontaa
patrontaa (fr. patron, njem.. Patronen-
tsche) v. ficklija
patrontaa (v. patrona, njem. Tasche
torba, dep) konata torba za dra-
nje metaka (patrona); fieklija, na-
boj nj aa
patrueli (lat. patrueles) mn. braa i
sestre po stricu, strievii
pauerlum. (engl. povverloom) strojni
razboj za tkanje
pauke (njem. Pauke) glaz. instrument
s razapetom koom koja se moe
pomou vijka prilagodavati i tako
dobivati potreban ton: bubanj. Lupan
paulicijani mn. gnostiko-dualistika
sekta u Armeniji, osnovana oko 650.,
zahtijevala je od svojih lanova skro-
man i jednostavan ivot kakvim su
nekada ivjeli apostoli
paulin (tal.) vrsla starinskog novca
(naziv prema imenu Paolo)
paulinizam (lat. Paulus) teol. istinsko
nauavanje apostola Pnvla, za razli-
ku od tzv. idovsko-kranskog nau-
avanja, a posebno od nauavanje
apostola Petra i Ivana
pauper (lat. pauper siromaan) siro-
maan. neimuan; skuen, ogranien
pnuperijes (lat. pauperies siromatvo;
teta koju napravi etveronona i-
votinja) prav. teta kojom je oteeni
postao siromaniji: teta koju je ne-
kom priinila tuda stoka
pauperizam Gat. pauper siromaan, fr.
pauperisme) osiromaenje, oskudica,
bijeda, ope osiromaenje nekog na-
roda, osobito veliko u doba ekonom-
skih kriza kad nezaposlenost za-
hvaa velike mase radnika
paupertet (lat. paupertas) siromatvo,
neimatina oskudica
paus-papir (njem. Paus-papier) plavi
ih ugljeni papir za precrtavanje i
umnoavanje rukopisa
paual Gat. pausehale) prosjena, pro-
raunska, predraunska svota; svota
koja se plaa paualno, svota koja se
1059 paviljon
plaa po pogodbi za sve, svota odre-
dena otprilike
pausaliranje (lat. pausehale) pravljenje
predrauna; plaanje paualom
paualno (lat. pausehale) pril. prosje-
no po predraunu, otprilike
pauza (gr. pausis prestajanjc, pauo
zaustavim, lat. pausa) 1. privremen
mali prekid u nekom radu, predah,
stanka, odmor, osobito u glazbi; znak
za utnju, znak za mirovanje; med.
zastoj, prestanak, poputanje, smi-
rivanje neke bolesti
pauza (lat. pausis) 2. kopija crtea
snimljena pomou prozirnog papira
pauzirati (lat. pausare) praviti (ih: na-
praviti) prekid u poslu, zastati; glaz.
praviti, napraviti stanku (ili: pre-
dah); odmarati se; biti bez posla, ne
raditi
pavana (p. pavana, lat. pavo) paunov
ples, vrsta panjolskog plesa u XVI.
i XVII. st., 3 veoma ozbiljnim i do-
stojanstvenim pokretima; glaz. prat-
nja uz taj ples; dostojanstven i uzno-
sit hod, panjolski korak
pavezada (fr. pavesade) pom. oklop na
ratnim brodovima
pavija (fr. pavie, p. pavia) bot. breskva
ije je meso sraslo s koticom, na-
zvana po tal. gradu Paviji odakle po-
tjee; trg. vrsta finog bijelog lanenog
platna
pavijan (fr. babouin, tai. babbuino, lat.
babovinus, pa pio) zool. vrsta veoma
divljeg afrikog majmuna s kratkim
repom; pom. straar kod amca
paviljon (fr. pavillon, lat. papilo, pavilio
leptir; ator) ator, vrtni i logorski
ator; pokrov nad krevetom u obliku
atora, baldahin; krilo u obliku a-
tora; mah ljetnikovac s okruglim kro-
vom. kuica sa svodom; kruna ih gor-
nji dio na briljantu; okvir grba; svaka
zastava s nacionalnim bojama jed-
nog naroda, osobito brodska; iroki
paviment
dio lijevka na glazbenim p u bakim
instrumentima
paviment Gat. pavimentum) aren pod
(od kamiaka, zemlje i vapna), pod
od mozaika
pavlin redovnik katolikog reda pusti-
njaka Pavla, tzv. "bijeli fratar" (zbog
bijele haljine)
pavonija (lat. pavo, pavonia) vrsta
koralja; bot. biljka iz porodice slje-
zova
pavor (lat. pavor) drhLanje, strah; med.
trzanje od straha pri spavanju
Pax it. Paks (lat.) 1. boica mira kod
Starih Rimljana
pax it. paks (lat.) 2. mir
pnzmati (gr. spasma gr) klonuti,
(o)slabiti
pa (fr. page, gr. paidion djetece; mali
rob, mladi rob, lat. pagius, tal. pag-
gio) prije: mladi plemi koji se spre-
mao postati vitezom; mladi plemi
na slubi kod vladara, skutonoa;
tipaljka za podizanje haljine
panr teko shvatljiv i nepouzdan
prijevod s klasinih jezika
Pb kem. kratica za olovo (lat. plumbum)
Pd kem. kratica za paladij
Pe kem. kratica za pelotij
pean (lat. paean, gr. paian) pjesma za-
hvalnica za pobjedu (prvobitno posve-
ena Apolonu); pjesma pohvalnica,
pjesma u slavu, pjesma radosnica
peanizam (lat. paean. gr. paian) rel.
oduevljen pokli, usklik
pebl (njem. Pobel) svjetina, prosti puk
peci (tal. pczzi) mn. novac, vrste novca
peeo (tal. pezzo) komad, komadi (u sva-
kom smislu)
pealba (maked.) nadnica, teaenje;
putovanje u svijet radi zarade
pedagog (gr. paidagogikos odgojni,
nastavni) poznavatelj sredstava i ci-
ljeva odgoja
pedagog (gr. pais, paidos dijete, dje-
ak, ago vodim, paidagogos koji vodi
1060 pedant
djeake; kao imenica: rob koji je dje-
ake iz roditeljske kue vodio u kolu
ili na vjebalite i natrag kui, odga-
jatelj, uitelj muke mladei) odga-
jatelj, uitelj; ovjek koji se struno
bavi kolskim i nastavnim pitanjima
pedagogarh (gr. pais dijete, ago vo-
dim, areho vladam, upravljam) upra-
vitelj odgajanja, upravitelj kole
pedagogij (gr. paidagogeion boravite
pedagoga, kola) naziv kola koje su
i odgojni zavodi
pedagogija (gr. paidagogia voenje,
upravljanje, pouavanje i odgajanje
mladog ovjeka) znanost o odgoju,
vjetina odgajanja, znanost koja is-
trauje i prouava zakone i sredstva
pomou kojih sc najbolje mogu postii
odgojni ciljevi
pedagogika (gr. paidagogike vjetina
odgoja) v. pedagogija
pedagogist (gr. paidagogeion) odga-
jani k, pitomac, gojenac pedagogija
pedagogomanija (gr. paidagogos od-
gajatelj, uitelj, mania ludilo, poma-
ma) strast (ih: sklonost) nekoga da,
u odnosu i dodiru s drugima, stalno
zauzima nekakav odgojni stav
pedagoki (gr. paidagogikos odgojni,
nastavni) odgojni, koji je u sldau
sa zakonima i ciljevima odgoja, koji
spada u pedagogiju, koji je u vezi s
pedagogijom
pedal (lat. pedalis stopni, noni, tal.
pedale) podnonik, podnonica, pod-
noje, papuica: poluga na orgulja-
ma, harfi i glasoviru koja se pritie
nogom i mijenja karakter zvuka; pod-
nonik kojim se kree bicikl i dr
pedanhone (gr. pais, paidos dijete, an-
ehone guenje) med. krajnici kod
djece
pedant (fr. pedant, tal. pedante, prvi
dio, moda, od gr. paidagogos) o-
vjek koji pretjeruje u tonosti, koji i
najbeznaajnijim sitnicama pridaje
velik znaaj, cjepidlaka, sitniar
pedantan
pedantan (fr. pdant) pretjerano toan,
dosadan zbog pridavanja vanosti
sitnicama, cjepidlaki, sitniarski
pedanterija (fr. pedanterie) pretjerana
tonost, polaganje velikog znaaja i
najbeznaajnijim sitnicama, cjepidla-
enje, sitniarenje
pedantizam (lat. pedantismus) v. pe-
danterija
pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija
pedatrofija (gr. pais dijete, atrofia su-
ica) med. djeja suica
pedel (lat. pedellus) njem. Pedell. fr.
bedeau) sluga, sudski podvomik; sve-
uilini podvornik
pederast (gr. pais, paidos djeak,
era ste s ljubitelj, ljubavnik) ovjek
koji osjea spolni nagon prema oso-
bama istog spola; homoseksualac
pederastija (gr. paiderastia ljubav
prema djeacima) bolesna i protupri-
rodna spolna strast prema istom spo-
lu, osobito mukarca prema mukar-
cu; homoseksualite t
pedcuterij (gr. paidcuterion kola) od-
gojni zavod, kola, kola za djeake
pedeutiki (gr. paideutikos) odgojni,
popravni, koji se moe upotrijebiti ra-
di popravljanja vrline
pedeutika (gr. paideulike) fil. izraz ko-
jim je Pitagora nazvao pouavanje u
nauku o dobrom i lijepom, tj. o vrlini
pedezn (gr. pedesis skakanje, skaku-
tanje) med. kucanje srca
pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga,
gr. algos bol) med. bol u stopalima,
tabanima
pedicolarije (lat. pedicellus noica)
zool. tipaljke na bodljama nekih
bodljikavih ivotinja; slue za i-
enje i za obranu
pedigree it. pedigri (engl. rodoslov) u
racionalnom stoarstvu: matina uz-
gojna knjiga o domaim ivotinjama
(s podacima o podrijetlu, teini, pro-
izvodnoj sposobnosti i dr. o svakom
1061 pedoGl
pojedinom grlu); port, podrijetlo (ro-
doslov) trkakog konja
pedijatar (gr. pais gen. paidos dijete,
iater lijenik) djeji lijenik, lijenik
za djeje bolesti
pedijatrija (gr. pais gen. paidos dijete,
iatreia lijeenje) 1. znanost o djejim
bolestima; 2. znanost koja prouava
sva pitanja i pojave u vezi sa zdravim
i bolesnim djetetom
pedijatrika (gr. pais gen. paidos dijete,
iatreia lijeenje) med. v. pedijatrija
pedikeb (lat. pes, gen. pedis noga, engl.
cab koija, fijaker) prijevozno sred-
stvo koje je zamijenilo nekadanje
rike (kola sc pokreu pomou pe-
dala)
pedikir (fr. pedicure) njegovanje nogu,
rezanje i ienje noktiju i rezanje
uljeva; osoba koja taj posao struno
obavlja
pedikuloza (lat. pediculosis) med. u-
ljivost. bolest dobivena od uiju
pedikulozan (lat. pediculosus) u.ljiv
peding (engl. padding) vunena tkanina
slabije kakvoe; peding-maina spra-
va za pranje i tirkanje (krobljenje)
tkanina
pediometar (gr. paidion djetece, me-
tron mjera, mjerilo) med. vaga za
mjerenje teine, duine tijela i veli-
ine glave kod novoroenadi
pedler (engl. pedlar) trgovi koji pro-
daje po kuama, torbar, osobito u
8AD-U
pedo- (gr. pais. paidos) 1. predmetak
u sloen i ama sa znaenjem: dijete,
djeji
pedo- (gr. pedon) 2. predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: zemlja, tlo
pedobaptizam (gr. pais, paidos, bap-
tismos krtenje) krtenje djece
pedofil (gr. pais gen. paidos dijete, filos
prijatelj, koji voli) 1. prijatelj djece,
ljubitelj djece; 2. ovjek sklon pedo-
filiji
pcdofilija
pedofilija (gr. pais, paidos. fileo volim)
med. kod uroene i starake sla-
boumnosti: postojanje spolnog nago-
na prema djeci suprotnog spola
pedogcueza (gr. pais, paidos, genesis
postanak, raanje) zool. vrsta par-
tonogeneze kod nekih ivotinja koje
ne postaju odmah u potpuno raz-
vijenom obliku, npr. liinki nekih
muha iarica
pedok (engl. paddock) ograda u kojoi
se dre konji; ograen prostor za
ivotinje u zvj eri ujacima
pedologija 1. (gr. pedon tlo, zemlja,
logia znanost) znanost koja proua-
va fizika, kemijska i bioloka svoj-
stva zemljita, tla); 2. (gr. pais, pai-
dos dijete) znanost o djetetu (prou-
ava zakone djejeg razvitka u raz-
liitim razdobljima djetinjstva, kao i
patoloke pojave kod pojedine djece)
pedometnr (lat. pes gen. pedis noga,
stopalo, gr. metron mjera, mjerilo)
ureaj za mjerenje prijeenog puta,
putomjer
pedopeja (gr. paidopoia) raanje djece
pedopsihijatrija (gr. pais. gen. paidos
dijete) psihologija djeteta, djeja psi-
hologija
pedotizija (gr. pais gen. paidos dijete,
thysia rtva, rtvovanje) rtvovanje
djece, prinoenje djece na rtvu
pedotrib (gr. paidolribes) uitelj d jece
u gimnastici kojemu ie, osobito kod
starih Grka, bila dunost gimnasti-
kim vjebama uiniti da djeca budu
lijepa, zdrava i jaka
pedotribija (gr. paidotribia vjetina
pouavanja djeaka u hrvanju ili u
gimnastici) vjetina zabavljanja djece
pedotrofija (gr. paidotrofia) prehra-
njivanje, njegovanje i podizanje dje-
ce
pedum (lat. pedum) starorimska pa-
stirska palica; pedum episkopate (lat.
pedum episeopale) biskupski tap
1062 pehblenda
Peer Gynt lik iz istoimene drame II.
Ibsena; tip slabia i lutalice koji ko-
nano smirenje nalazi u zagrljaju
ene koja ga voli unato njegovim
slabostima
Pegaz (gr. Pegasos) 1. mit. krilati konj
koji je postao od krvi Meduze kad joj
je Perzej odsjekao glavu; od udarca
njegovog kopita poslao je izvor Hi-
pokrene ija je voda nadahnjivala
pjesnike; u novije vrijeme: konj mu-
za; pren. pjesniko nadahnue; zaja-
hati Pegaza posvetili se pjesnitvu,
pisali pjesme; 2. astr. zvijee na Sje-
vernom nebu s 2 promjenjive zvijez-
de druge, 4 zvijezde tree, 8 zvijezda
etvrte veliine i s mnogobrojnim sla-
bijim zvijezdama koje se mogu vidjeti
i golim okom
pegel (njem.) letva podijeljena na stup-
njeve za mjerenje vodostaja, vo-
domjer
pegijatrija (gr. pege izbor, iatreia lije-
enje) med. lijeenje mineralnim vo-
dama
pegma (gr. pegma skela, postolje) ske-
la, osobito na pozornici
pegmatit (gr. pegma, gen. pegmatos
vrsta veza) vrsta krupnozrnate rude
iz novije faze razvoja zemaljske kore
pegnija (gr. paizo, paignion) mala, la-
ka i aljiva lirska pjesma
pegologija (gr. pege izvor, logia zna-
nost) znanost o lijekovitirn. mine-
ralnim vodama
pegomantija (gr. pege izvor, manteia
proricanje) proricanje iz izvorske,
bunarske vode
peh (njem. Pech) smola; pren. nevolja,
nesrea, neprilika nezgoda
pehblenda (njem. Pechblcnde) min.
uranski smolinac, mineral mutan i
smolasta masna sjaja, veoma vaan
u znanosti i tehnici budui da se iz
njega dobiva najvie radioaktivnih
tvari
pehiagra
pehiagra (gr. pechys lakat, agra plijen)
med. bol u lakLu
pehist (njem. Pech smola; nevolja) o-
vjek koji nema sree u poslovima,
kojega prati nevolja
pehlevi perzijski jezik kojim su pre-
teito govorili zapadni Perzijanci,
mjeavina perz. i senatskog jezika u
kojoj je prevladavala perzijska gra-
matika; pahlavi
peinture-mate it. penlir-mat (fr.) sli-
kanje terpentinskim bojama na ne-
grundiranom platnu
Peitho (gr. peitho nagovor; starogrka
boica nagovora, dobrog savjeta
pejabl (fr. payable) koji se treba platiti;
s dospjelim plaanjem, plativ
pcjeraeija (lat. pejeratio) prav. krivo
prisizanje, krivokletstvo, kriva pri-
sega
pejgamber (tur.) izaslanik Boji; prorok
pejirama [gr. peirao pokuam, oku-
am, ispitam) pokuaj, ispitivanje;
pokus, proba; ono do ega se dolo
ispitivanjem, pokusom, iskustvom
pejiramologija (gr. peirao pokuam,
okuam, ispitam, logia nauk) nauk o
pravljenju pokusa; uputa o pravlje-
nju pokusa, eksperimenata
pejirazmologija (gr. peirasmos poku-
avanje, logia znanost) v. pejira-
mologija
pejoracija (lat. peius, pejoratio) pogor-
anje, pogoravanje, pogoranost
pejorativan (lat. peius gori, loiji, fr.
pejoratif) koji daje lo ili ruan smi-
sao, pogrdan, koji pogorava
pejus (lat. malum loe, peius loije)
loije, gore; osuditi nekoga in peius,
in durius it. in pejus ili in durijus
(lat.) prav. osudili nekoga tee no to
ga je osudio nii sud
pejza (fr. paysage) krajolik; slika kra-
jolika
pejzaist (fr. pavsagiste) slikar koji
slika pejzae
1063 peku lij
pekan zool. kuna bjelica i njezino sku-
pocjeno krzno (u Kanadi)
pekari zool vrsta malih, do 30 kg te-
kih. divljih svinja s jednom lijez-
dom koja lui tekuinu veoma jaka
mirisa (u tropskim podrujima Ame-
rike); bizamska svinja
pekatifobija (lat. peccarc grijeiti, gr.
fobeomai) med. bolestan strah od gri-
jeha
Pekila (gr. Poikile) znamenita galerija
11 staroj Ateni, ukraena Poligno-
tovim, Mikonovim i Panenovim sli-
kama (bitka Atenjana i Spartanaca
kod Eneje. boj amazonki, zauzima-
nje Troje, bitka kod Maratona i dr.)
pekinezer siuan pas kineske rase
peksimit (tur.) kruh dvaput peen, dvo-
pek
peksis (gr. pexis zgruavanje, smr-
zavanje) med. zgruavanje, zgrua-
nost
pekten (lat. pecten ealj; greben; grab-
lje) zool. koljka kapica; anat. stidne
dlake; preponska kost, stidna kost
pektin (gr. pektos zgruen, gust) kem.
osebujna biljna tvar koja zagrijava-
na s kiselinama tvori ele
pektoral (lat. poctus, pectorale prsa,
grudi) u Kat. crkvi: na prsni k koji
nose vii inovi (opati i biskupi), u
obliku malog tita, kria ili kakve
relikvije
pektoralije (lat. pectoralia) med. lije-
kovi za prsa. sredstva koja pomau
izbacivanje sluzi (ispljuvka)
pektoralni (lat. pectoralis) prsni, grud-
ni
pektorilokvija (lat. pectoriloquia) med.
govor iz prsa (kod tuberkuloznih bo-
lesnika)
pektus (lat. pectus gen. pectrois) prsa;
srce, dua
pekulij (lat. peculium) prav. osobno
imanje, imanje koje je osobno stekao
sin, rob itd.. i u kojem olac, odnosno
pckulijaran
gospodar, nema nikakva prava ni
udjela
pekulijaran (lat. peculiaris) osobit, ose-
bujan, razliit
pekulijamo imanje v. pekulij
pekunijaran (lat. pecuniarius) novani,
koji se sastoji u novcu
pokus (lat. pecus gen. pccoris) stoka;
ovjek glup kao stoka
pel-svila (tal. p. pelo, lat. pilus vlas,
dlaka} svila od grubih niti koji se
dobivaju od neispravnih 6ihura du-
dova svilca
pelada (fr. peiade) 2. med. mjestimino
elavljenje
pelada (p. pelada. fr. peiade) 1. lue-
njem s koe skinuta, a nesiriena vu-
na, ouvana vuna
pelagijanci mn. pristae engl. redov-
nika Pelagija (umro nakon 418.). koji
je od 410. u Kartagi i Rimu propo-
vijedao da ne postoji nasljedni grijeh
i da su 6>vjekovc prirodne sile do-
voljne za stjecanje vjenog blaen-
stva; ovo nauavanje je osueno kao
heretike na crkvenom saboru u Efe-
zu 431
pelagijaniznm nauavanje redovnika
Pelagija iz. V. st.; usp. pelagijanci
pelagijski (gr. pelagios) morski, koji
je postao ili se nalazi u moru; pela-
gijski. slojevi geol. slojevi koji su se
staloili na morskom dnu\ pelagijske
ivotinje zool. puinska fauna, mor-
ske ivotinje koje nalazimo u moru
do otprilike 300 m dubine
pelagizam (gr. pelagos more) med.
morska bolest
pelagoskop (gr. pelagos more, skopeo
promatram, gledam) ureaj za gle-
danje u morsku dubinu
pelagra Gat. pellis krzno, koa, tal.
pelle, gr. pelina taban, agra plijen)
med. endemina kona bolest, osobi-
to u gornjoj Italiji, junoj Francuskoj
i panjolskoj: kronina upala koe s
Ijuskanjem i otpadanjem koe s lica
iue>4 pelengator
i ruku praena poremeajima u pro-
bavi i ivanim bolovima; vraa se
svakog proljea u sve teim oblicima
i, ako se ne lijei, zavrava, izmeu
tree i sedme godine, smru
pelagrozan (lat. pellis krzno, koa, tal."
pelle, gr. agra plijen} med. koji bo-
luje od pelagre
pelami mn. kineske i istonoindijske
svilene ih atlasaste tkanine
pelard slitina (legura) platine i bakra
s neto srebra ili neke druge kovine
pelargonija (gr. pelargos roda) bot.
ukrasna biljka lijepih bijelih cvjeto-
va s plodovima koji nalikuju na pli-
jc kljunove
Pelazgi (gr. Pelasgoi) mn. dio najsta-
rijih stanovnika Grke koji su se
postupno pretopili u Helene; oni su,
po predaji, podigli kiklopske bedeme
Pelazgi (gr. Pelasgoi) starogrko ple-
me, grki starosjedioci
pelc (lat. pellis krzno, koa, njem. Pelz)
preraeno ivotinjsko krzno; odjevni
predmet napravljen od preraena
krzna, osobito bunda
pelc-mantl (njem. Pelzmantel, lat. pel-
lis mantellum) ogrta od krzna, bun-
da
pelenti (njem. pelzen) med. cijepiti pro-
tiv bolesti; bot. cijepiti mladice
peleer (njem. Pelzer) cijep, mladica
pelefuter (njem. Peizfutter) podstava
od krzna
pele-mele it. pel-mel (fr.) pomijeano,
bez reda, kako koji stigne; mjeavi-
na, zbrka, dar-mar; mi-ma
Pelej (gr. Peleus) mit. sin Kakov, mu
Nerejeve keri Tetide, otac Ahilejev
pelencije (lat. pellentia) mn. farm.
sredstva koja pomau pobacivanje,
pobaajna sredstva
peleng (niz.) kut izmeu pravca kom-
pasne igle i pravca u kojem se vidi
neki predmet; v. pelengator
pelengator (niz.) poni. naprava na
kompasu pomou koje sc odreuje pe-
pelengirati
leng razliitih toaka na obali ili
predmeta na moru; usp. radiope-
lengalor
pelengirati (niz.) 1. pom. odrediti kut
izmeu pravca kompasne igle i prav-
ca na vidljivi predmet; 2. pomou
radiopelengatora odreivati mjesta
gdje se nalazi cmisijska radioposta-
ja; 3. odreivati mjesto izvora zvuka
pomou hvatanja zvukova
pelerino (lat. peregrinari putovati, fr.
pelerine) putniki ogrta bez rukava
i s kapuljaom; ogrta uope
pelevr (engl. palaver. port. palavra, p.
palabra) zborno mjesto crnaca na
kojem obavljaju vjerske obrede ili
plemensko suenje; zbor, skuptina,
dogovor
pelidnoma (gr. pelinos crnka st, na-
crn) med. v. pelioma
pelidnus (gr. pelinos crnkast) med.
vrsta konog crnila (melanoze)
pelikan (gr. pelekan, lat. pelicanus)
zool. nesit, gem. najvea ptica pliva-
ica koja ima izmeu grana donjeg
dijela kljuna rastegljivu kou za re-
zervnu hranu; med. instrument za
vaenje zubi; voj. vrsta starog topa;
kem. staklena posuda za destilira-
njc; stolarski kripac
pelikometar (gr. pelys, pelike posuda
za crpenje, metron mjerilo, mjera)
med. naprava za mjerenje enske
zdjelice; pelvimetar
pelikula (lat. pellicula koica) vanjski
plazmatiki sloj trepetljikaa (pra-
ivi)
pelioma (gr. pelioma krvlju pod liveno
mjesto olovne boje, pelios) med. pjega
na koi od udarca, olovne boje, ze-
lena, uta ili modra; pelidnoma
pelioza (gr. peliosis izljev krvi, mod-
rica, pelios crnkast) med. krvna
pjegavost, kronina bolest s mno-
gobrojnim malim izljevima krvi (pe-
tehijama) u kou i sluznicu zbog po-
1065 pelotaa
kidanosti najtanjih krvnih ila; pur-
pura
pelir-papir (fr. pelure ljuska, koica)
vrsta finoga papira
Pelitimi (hebr.) Filistejci, stanovnici
Fenicije i Palestine, zakleti nepri-
jatelji starih Hebreja
peliti mn. geol. mehaniki sedimenti
sastavljeni od praha i mulja
pelivan (tur. pohlivan) 1. akrobat: ple-
sa na uetu; cirkuski artist; 2. borac,
hrva; junak, vitez; 3. komedija,
lakrdija; 4. vrstan jahai konj
pelo (tal., p. pelo) v. pel-svila
Pelop (gr. Pelops) mit. sin Tantalov,
otac ga je, kao djeaka, zaklao i dao
bogovima za ruak, ali su ga ovi po-
novno oivjeli. Kasnije je preao iz
Frigije u, po njemu nazvani, Pelo-
ponez i, oeniv.i se Hipodamijom,
dobio podruje Elis i pokrenuo olim-
pijske igre; njegovi sinovi su bili
Atrej i Tijest, a unuci Agamemnon i
Menelaj
pelopij (lat. pclopium, gr. Pelops) min.
kovina pronaena u tantalitu
Peloponez (gr. Pelopov otok) staro ime
dananjeg grkog poluotoka Moroje;
peloponeski ratovi borbe izmeu Ale-
njana i Spartanaca od 431. do 404.
pr. n. c. za prevlast u Grkoj (pobi-
jedili Spartanci)
pelorion (gr. pelorios gorostasan, go-
lem) med. pretjerano razvijen i velik
neki dio tijela
peloron (gr. peloron udovite, neman)
med. v. pelorion
pelota (fr. pelote, p., port., lat. pelota,
pila) med. loptasti dio pojasa protiv
kile koji pritie kilavo mjesto i ne
da mu ispasti; krojaki jastui za
zabadanje igala; bijela pjega na ko-
njskoj glavi; mah trkaki brod
pelotaa (fr. pelotago) fina devina dla-
ka; obina vigonjska vuna za prav-
ljenje eira; u biljaru: nepravilno
udaranje lopte
pelta
pelta (gr. pelte) starogrki malen i la-
gan tit, oblikom podsjea na mje-
sec
pelte (tur. pelte) slatko (hladetina) od
dunja
pelucidan (lat. per-licidus, pellucidus
proziran) proziran, prozraan
pe Kn metar (lat. pelvis zdjelica, gr.
metron mjera, mjerilo) med. v. pcli-
kometar
pemfigus (lat. pemphigus, gr. pemfix
mjehuri) med. izbijanje mjehuria
po tijelu
pemfiks (gr. pemfix) med. v. pemfigus
pemiknm sueno i smrvljeno koncen-
trirano meso bizona kojim se hrane
lovci i putnici na krajnjem sjeveru
Sjeverne Amerike
pemptejos '.gr. pemptaios) med. peto-
dnevka. petodnevna poetna grozni-
ca
PEN-klub kratica za Poets, Playwri-
ghts, Essavists, EdiLors, Novelists
(engl.) pjesnici, dramski pisci, ese-
jisti, urednici, romanopisci meu-
narodna udruga knjievnika (osno-
vana 1921.) (pen engl. = pero, pisalj-
ka)
pena (lat. penna) 2. pero, pero za pi-
sanje
pen a (lat. poena. gr. poinc) 1. kazna,
osveta, naknada; sub poena it. suh
pena (lat.) prav. pod kaznom, uz kaz-
nu, pod prijetnjom kazne
penal (lat. poenalis, kazneni) svota nov-
ca koja se plaa u sluaju neispu-
njenja ih krenja ugovora, npr. u slu-
aju zakanjenja poduzee e na ime
penala za svaki mjesec zakanjenja
odbiti po \0% autorskog honorara; u
nogometu: najstroi kazneni udarac,
izvodi se s 11 metara izravno prema
golu kanjene strant;
pen a li to t (lat. poena kazna, fr. penalite)
prav. kanjivost; kazneni sustav;
kazna
1066 penetracija
penalizam (lat. pennale) na njemakim
protestantskim sveuilitima, osobito
u XVII. st. (do 1662.): zlostavljanje i
despotske postupanje starijih stude-
nata prema sLudenlima-novacima u
emu se ilo dotle da je moralo biti
ak i zakonom zabranjeno
penalni (lat. poenalis) koji se Lie kaz-
ne, koji spada u kaznu, kazneni
penati (lat. penates) mit. kod Rimlja-
na: bogovi zatitnici drave i svake
obitelji posebice, kuni bogovi koje
je svaka obitelj tovala i prinosila
im rtve u samoj kui: pren. dom,
stan, kuno ognjite
pendakul lat. pendere visiti, biti obje-
en, pendaculum) arobna hamajlija
koja se, kao zatita od zla i nesree,
nosi oko vrata
pendenlan (lat. pendere visjeti) 1. koji
visi, lebdi, neodreen, neodluan, ne-
dovren, nerijeen; 2. prav. koji se
nalazi u postupku, a nije jo sigurno
kakvo e biti rjeenje
pendl-ur (njem. Pendel njihalo, L'hr
sat) zidni saL, sal sa seta Ijkom
Penelopa (gr. Penelope) mit. ena Odi-
sejeva, mati Telemahova, poznata po
svojoj vjernosti muu: dok je Odisej
10 godina ratovao pod Trojom i 10
godina lutao morima, nju su salije-
tali mnogobrojni prosci, ali ona ih
je. vjeto nalazei izlike, uporno od-
bijala sve dok joi se nije vratio mu;
pren. vjerna i odana ena
peneplen (engl.) blago valovita povr-
ina zemlje
penetrabilan ;lat. penelrabilis) pojm-
ljiv, shvalljiv, pronicav; probojan,
prohodan
penetrabilitet (lat. penetrabilitas)
pojmljivost, shvatljivost. pronicavost;
probojnosl. prohodnost
penetracija lat. penetralio) prodiranje;
prodorna snaga, pronicljivost, otro-
umnost. sposobnost pronicanja i
shvaanja sutine; kulturno ili eko-
penetrancije
nomsko prodiranje jedno drave (na-
roda) u drugu
penetrancije (lat. peneiranlia) mn.
med. lijekovi koji prodiru, koji pro-
imaju
penetrantan (lat. penetrans) prodoran,
koji prodire, proiman, koji proima
(miris, hladnoa itd.); proziran, koji
prozire, pronicljiv (pogled); otar, bi-
star (razum)
penetration pacifique it. penetrasion
pasifik (fr.) "mirno prodiranje", su-
stav politikih, privrednih i vojnih,
ali ne ratnih mjera kojima se sluila
Francuska kako bi pofrancuzila nc-
francuske zemlje (npr. u sjev. Africi)
penetrirati (lat. penetrare) prodrijeti,
prodirati, probiti; prozreli, pronik-
nuti, dokuiti, shvatiti; ispitati, is-
traiti
penez (staronjem. Pfonning) novac
penholdcr (engl.) 1. dralo za pero; 2.
port, u stolnom tenisu: nain dra-
nja reketa kao t.o se dri dralo pri
pisanju
peni (engl. penny) prije srebrni, potom
bakreni, danas bronani silan novac
u Vol. Britaniji = 1/12 ilinga
peni-bank (engl. penny-bank) tedio-
nica za siromanije u Londonu
peni-post (engl. pennv-post) "pota po
poni", gradska pota u Londonu koja
obavlja samo lokalni promet
penibilan (lat. poena, poenibilis muka.
tegoba, patnja) muan, teak, nevo-
ljan, tegoban
penicil (lat. penicillum kist) med. kist,
osobito kist za rane
penicilin (lat. Pcnicillium kao rod) med.
farm. tvar koja se dobiva kristali-
zacijom iz tekue kulture plijesni
Penicillium notalum: djeluje antibio-
tiki na stafilokoke, streptokoke i
neke druge bakterije, te se s uspje-
hom primjenjuje kao lijek protiv me-
ningitisa, upale plua i drugih gnoj-
nih upala; unosi se u organizam pu-
1067 penta-
tem intramuskularnih injekcija i
brzo iz njega izlazi, te se mora davati
ee (svaka 3 sata); eluana kise-
lina ga razara i zato se rijetko uzi-
ma na usta
penid-eer (lat. saccharum penidium.
ar.-tur. fanid) proieni eer u oh-
liku sipki; jemeni eer
penikulus (lat. peniculus etka; kist)
zool. etkica (na stranjim nogama
u pele na unutranjoj strani prvoga
stopnog lanka)
peninzula (lat. paeninsula) poluotok
peninzularni (lat. paeninsularis) polu-
otoni, koji pripada poluotoku, koji
se tie poluotoka
penis (lat.) anal. muki spolni erektilni
organ, muki ud
penitencija (lat. poenitentia) kajanje,
pokajanje; ispatanje; crkvena kaz-
na
peniteneijar (lat. poenitentiarius} sve-
enik. ispovjednik kod katolika; oso-
bito: papin predstavnik, obino kar-
dinal, koji, u izuzetnim sluajevima,
daje dispenzacije u papino ime
penitencijarija (lat. poenitentiaria) pa-
pinski sud u iji djelokrug spada sve
to sc tie penitencije, koji daje dis-
penzacije i odreduje crkvene kazne,
pokoru
penkala vrsta umjetne olovke (po ime-
nu izumitelja, Zagrepanina Penka-
le. 18711922)
penologija (lat. poena kazna, gr. logia)
znanost o sredstvima za kanjavanje
pens (cngL pcncc) mn. od peni
pensa ( lal.) raunska jedinica (40 dena-
riusa) u srednjovjekovnoj Hrvatskoj
pensirati (fr. pincer) rezati, potkre-
sivati mlade izdanke na vokama iz-
nad treeg ih etvrtog lista: zalamati
vinograd
penta marka motora za amac; svaki
amani motor uope
penta- (gr. pente) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: pet
peti tada
pentada (gr. pentas petina, pet) cjelina
sastavljena od pet dijelova, razdoblje
od pet godina
pentadaktil (gr. pente, daktylos prst)
koji ima pet prstiju, peteroprst
pentadekagon (gr. pente, kai deka
petnaest, gonia kut) geom. petnaes-
terokutnik
pentadika (gr. pentadike) sustav bro-
jeva iji jc osnovni broj pet
pentaedar (gr. pente, edra osnova,
strana, sijelo) geom. tijelo omeeno
s pet strana ili povrina, petero-
kutu i k
pentaeteris (gr. pente pet, etos godi-
na) razdoblje od etiri godine i svet-
kovina koja se slavila na poetku
svake pete godine; pentaelija
pentafarmakon (gr. pente. farmakon
lijek) petostruki lijek, peterostruki
lijek
pentafilan (gr. pente, fyllon list) bot.
koji ima pet listova, peterolist
pentafonij (gr. pente. fone glas) glaz.
djelo prilagoeno za pet glasova
pentnginian (gr. pente, gyne ena)
bot, naziv za biljku iji cvijet ima
pet stupica; usp. pentaginije
pentaginije (gr. pente, gyne ena) mn.
bot. peti red u klasama IXIII u
Linneovom sustavu biljaka
pentaglota (gr. pente, glotta jezik)
knjiga na pet jezika, osobito Biblija
tiskana na pet jezika u jednoj knjizi
pentagon (gr. pente, gonia kut) geom.
peterokut
pentagonalni (gr. pente, gonia kut)
peterokutni
pentagram (gr. pente, gramma slovo)
"Salomonovo slovoJ'; prvobitno: lik
koji se dobije kad se sve strane pra-
vilnog peterokuta produe toliko dok
produene linije jodna drugu ne do-
dirnu; zatim: lik koji se dobije kada
se dva trokuta jedan drugim pokriju
i koji se. u starom i srednjem vijeku,
1068 pentasperman
smatrao tajanstvenim simbolom ko-
ji krije u sohi tajanstvenu snagu
pentakord (gr. pente, ehorde ica.
struna) glazbeni instrument s pet
ica (struna), peterostruna lira
pentakrostih (gr. pente, akrostichis,
akrostichon) pjesma od pet stihova
ija poetna, ponekad i krajnja slova,
tvore neko ime ili neku rije
pentnlema (gr. pente, lemma dobit,
dobitak) log. sud koji se sastoji od
pet lanova
pentaletalan (gr. pente, petalon list)
bot. koji ima pet evjelnih listia
pentalfa (gr. pente. alfa) v. pentagram
pentametar (gr. pente. metron mjera)
metr. petostopni, odnosno tonije, e-
slostopni. daktilski stih koji se sastoji
od polovica odvojenih nepromje-
njivom cezurom. a upotrebljava se
samo s heksametrom
pentandria (gr. pente, aner gen. an-
dros ovjek, mu) mn. bol. biljke iji
cvjetovi imaju pet slobodnih pra-
nikih niti (peta klasa u Linneovom
sustavu biljaka)
pentangulami (gr. pente, lat. angulus
kut) peterokutni
pentangulum (gr. pente. lat. angulus
kut) v. pentagon
pentapteran (gr. pente, pteron krilo)
koji ima pet krila, peterokrilan
pentaptoton (gr. pentaptotos s pet pa-
dea) gram. imenica s pet padea
pentarh (gr. pentarehos, pente pet,
areho vodim, upravljam) lan vlade
petorice
pentarhat (gr. pente, areho vodim,
upravljam) vlada od pet lanova, vla-
da petorice
pentarhija (gr. pente, areho vodim,
upravljam) v. pentarhat
pentasilabum (gr. pente, svllabe slog)
gram. rije od pet slogova
pentasperman (gr. pente, sperma sje-
me) bot. koji ima pet sjemenki, pe-
terosjemeni
pcntastih
pcntastih (gr. pente, stichos red) kitica
od pet stihova
pcntastilon (gr. pente, stylos stup)
arhit. zgrada s pet redova stupova
Pentateuh (gr. pente. teuchos bilje-
nica, knjiga) grko-aleksandrijski na-
ziv za tzv. pet knjiga Moj sije vih koje
se zovu: Genvsis (Knjiga Postanka),
ftxodus (Knjiga Izlaska), Leoiticas
(Levitski zakonik), Numeri (Knjiga
brojeva), Deuteronomium (Ponovljeni
zakon)
pcntatlist (gr. pentathlos) kod starih
Grka: onaj koji vjeba potoboj, pctc-
rostruku borbu (pentatlon)
pentatlon (gr. pentathlon) pctoboj
(haima skakanje, diskos bacanje dis-
ka, dromos Lranje, palo hrvanjc,
pvgme akanje); kvinkvercij
pentaton (gr. pente, tonos ton) glaz.
razmak od pet cijelih tonova, mala
septima
Pcntccostc it. rentekoste (gr. pente-
kostos pedeseti, tj. hcmera pedeseti
dan, pentekoste) pedeseti dan po Us-
krsu, tj. Duhovi
Pcntej (gr. Pentheus) mit. sin Ehionov
i Agavin; ostarjeli mu je Kadmo jo
za svoga ivota predao vladavinu nad
Tebom
pentemcron (gr. pente, hemera dan)
razdoblje od pet dana
pentcmimcris (gr. pente, hemi pola-,
polu-, meros dio, hemimeres od polo-
vina, prepolovljen) metr. dio stiha
koji se sastoji od pet polustopa ili
dvije i pol cijele stope; osobito: cezura
iza druge i pol ili u treoj stopi hck-
sametra
Pentesilcja (gr. Penthesileia) init. ki
boga Marsa i kraljica amazonki, kao
trojanska saveznica junaki se bori-
la protiv Grka dok je Aliilej nije ubio:
pren. ratnika, ratoborna ena
Pentinkostar (gr. pentekostos pede-
seti) u pravoslavnoj crkvi: Cvjetni
triod, bogosluna knjiga koja se, po-
1069 peon
evi s prvim danom Uskrsa, upo-
trebljava za vrijeme svete Pede-
setnice, tj. od Uskrsa do Duhova
pcntogen (gr. pepto kuham, varim
gennao rodim, stvaram) med. ope
ime za sve hranjive tvari, supstance
koje pomau stvaranje pepsina u
eluanom soku
penultima Gat. paenultimus pretpo-
sljednji, paenultima tj. syllaba pret-
posljednji slog) gram. pretposljednji
slog jedne rijei
penultimus (lat. paenultimus) pretpo-
sljednji (npr. dak u razredu)
penumbra (lat. penumbra) polusjena
koja se neprimjetno gubi u svjetlost;
sumrak
penzija (lat. pendere objesiti, mjeriti:
platiti, pensio plaanje) prestanak
aktivne slube dravnog slubenik;!,
mirovina; plaa koju slubenik pri-
ma kad prestane aktivno raditi
penzioner (lat. pensio plaanje, fr. pen-
sionnaire) slubenik koji je prestao
aktivno raditi i koji prima nove, pen-
zijske prihode, umirovljeni slubenik
penzionirati (fr. pensionner) prevesti
(ili: prevoditi) iz aktivne; slube u mi-
rovinu, staviti u penziju
penzum (lat. pendere mjeriti po teini,
izmjeriti, pensum dnevni posao,
dnevni rad; zadatak) ono to je ne-
kome odmjereno, dodijeljeno, odre-
eno; zadatak, osobito aki
penje (fr. peignec) tkanina od eljane
vune, kamgarn; mn. (peignees) e-
ljana svila u boji
penjer (fr. peigneur) stroj za grebenanie
vune i kudelje, grebenara
penjoar (fr. peignoir, lat. peetinare) e-
ljati) enski ogrta koji se upotreb-
ljava pri eljanju, pudranju i ku-
panju; vrsta iroke i udobne enske
jutarnje i veernje haljine
peon (gr. paion) metr. stih-igra, e-
tvoroslona stihovna stopa u kojoj su
li sloga kratka, a 1 dug, pojavljuje se
peonija
u 4 razliita oblika koji sc nazivaju
prema mjestu duine: prvi peon:
U U U, drugi peon: U IJ U, trei
poon: U U U, etvrti peon: U U U
peonija (gr. Paionia) hot. bour, na-
zvan po staroj pokrajini Peoniji u
sjev. Makedoniji odakle jc donesen
pepanzis (gr. pcpansis sazrijevanje,
sazrelost} med. dozrijevanje neke bo-
lesti; probava, probavljanje
pepastian (gr. pepaino sazrijevam)
med. koji pomae sazrijevanju bo-
lesti; koji probavlja
pepastik (gr. pepaino sazrijevam, do-
zrijevam) farm. sredstvo (ili: lijek)
koji pomae sazrijevanju bolesti
pepermint (lat. Menta piperita) osvje-
avajui bombon s primjesom pa-
prene metvice
pepita (p.) krupnije zrno ili grumen
istog zlata
peplos (gr. peplos) enska haljina u
starih Grka i Rimljana
pepsi-cola it, pepsikola (engl. pep do-
bro raspoloenje, usp. coca-cola) vrsta
slatkog osvjeujueg napitka
pepsin (gr. pepto kuham, pepsis ku-
hanje) kem. lerment eluca u elu-
anom soku koji, rastvarajui bje-
lanevine, pomae probavu hrane
pepsis (gr. pepto kuham, pepsis ku-
hanje) med. kuhanje, probava (hra-
ne)
peptiei (gr. pep-i kos koji slui za ku-
hanje, probavu) mn. med. sredstva
koja pomau probavljanje hrane
poptian (gr. peptikos koji pomae
kuhanju, probavi) koji kuha, koji po-
mae kuhanju, probavi
peptidi (gr.) spojevi od dviju ili vie
aminoki solina
pepton (gr. pepto kuham, varim) med.
hranjiva tvar koja se zbog probave
preobrazila; duikovi spojevi koji na-
staju od bjelanevina stih tijela pod
utjecajem eluanog soka
1070 Per Dominum nostrum
peptonizirati (gr. pepto kuham, va-
rim) kem. rastapati bjelanevine
peptonurija (gr. pepto kuham, varim,
uron mokraa) med. luenje peplona
s mokraom (kod grozninih zaraz-
nih bolesti, trovanja itd.)
per (fr. pair, engL peer. lat par jednak)
1. prije: nadbiskupi, vojvode, grofovi,
baruni itd. koji su, kao s vladarom
istorodni krunski vazali, bili meu-
sobno jednaki i ravnopravni lanovi
u najviim dravnim tijelima; lan
Gornjeg doma u Engleskoj; velika;
pir
per (lat.) 2. kroz, prijeko, po, u, kod:
pred; za, za vrijeme, u tijeku; po-
mou, putem ega; zbog, radi; trg.
per kilo = po kili, za kilu itd.
per abusnm it. per abuzum (lat.) zlo-
porabom, putem zloporabe
per accidens it. per akcidens (lat.)
sluajem, sluajno
per aliud (lat.) fil. v. pod per se
per analogiam (gr.-lat.) po analogiji,
tj. po uzoru na prijanja iskustva
per annum it. per anum (lat.) za go-
dinu, na godinu, godinje: pro anno
per aspera ad astra (lat.) posl. kroz
trnje do zvijezda, tj. kroz borbu k
pobjedi (cibit iz Vcrgilija i Seneke)
per aval (fr. per a val) uz jamstvo, kao
jamac
per aversionem it. averzionem (lat.)
ne brojei, otprilike
per Bacco it. per hako (tal.) kao for-
mula prisege: tako mi Bakha
per cassa it. per kasa (tal.) trg. uz
plaanje gotovinom
per eontante it. per kontante (tal.)
trg. uz plaanje u gotovom
per conto it. per konto (tal.) trg. na
raun
Per Dominum nostrum Jesum Chri-
stum (lat.) Po Gospodinu naem Isu-
su Kristu (zavrni dio katolikih mo-
litava)
per cxtensum
per extensum it. per ekstenzum Gat.)
t-isk. slog koji se tiska kroz nekoliko
stupaca (npr. naslovi, vane vijesti)
per interim (lat.) privremeno, za neko
vrijeme
per litteras (lat.) slovima, pismeno, pu-
tem pisama
Per me si va nella citta dolente it.
per me si va nela ita dolente) Po
meni (tj. kroz mene) se ide u grad
jada (natpis nad vratima pakla u
Danteovoj Boanstvenoj komediji)
per mille (lat.) na tisuu, po tisui, za
tisuu (komada); pro mille
per modum (lat.) na nain; posred-
stvom
per omnia saecula saeculorum it.
per omnia sekula sekulorum (lat.) na
sve vijeke vjekova
per omamento (tal.) za ukras: toboe,
prividno
per os (lat.) med. kroz usta
per pedes (lat.) nogama, tj. pjeice
per pedes apostolorum (lat.) "nogama
apostola", tj. pjeice (kao to su puto-
vali apostoli)
Per piu vie si va a Roma (tal.) Svi
putovi vode u Rim
per posta (tal.) potom, preko pote.
putem pote
per primam intentionem it. per pri-
mam intencionem (lat.) "prvim na-
prezanjem"; med. lijeenje rane ne-
posrednim srastanjem rubova rane,
za razliku od lijeenja par secundam
intentionem ("drugim naprezanjem")
kod kojega se rana zatvara putem
drugih zbivanja, procesa, npr. stva-
ranjem granularnog tkiva
per procura it. per prokura (tal.) prav.
preko punomoi, preko opunomoe-
nika
per procurationem it. per prokura-
cionem (lat.) v. per procura
per procuratorem it. per prokura-
torem (lat.) prav. preko opunomo-
enika
1071 pera gracija
per ricapito it. per rikapito (tal.) trg.
v. pod ricapito
per rollam (lat.) "po krugu"; naziv koji
se u velikim uredima upotrebljava
za predstojnikovo slanje nekog spisa
od referenta do referenta kako bi dali
svoje miljenje (umjesto da ili sve sa-
zove na sjednicu)
per saldo (tal.) trg. za obraunavanje,
za izravna nje; pro saldo
per saltum (lat.) skokom
per se (lat.) fil. po sebi. ono to postoji
samostalno, samo za sebe, samo so-
bom, npr. to je, kod skolastiara, sup-
stancija, za razliku od akcidencije
koja postoji samoperalliud, ti. preko
drugog, pomou drugog
per secundam intentionem it. per
sekundam intencionem (lal.) med. v.
pod per primam intentionem
per si (lat. per, njem. sie) na "vi"; biti
a nekim par si govoriti nekome "vi",
oslovljavati nekoga sa *vi':; supr. per
tu
per subreptionem ct obreptionem
it. per subrepciunem et obrepcionem
Gat.) prav. putem prijevare i preu-
ivanja (istine)
per up (lat. per, njem. Schub) protje-
rivanje u pratnji straara, pod stra-
om
per tacitum consensum it. per taci-
lum konsenzum (lat.) uz pristanak
utnjom
per testamentum lat. po oporuci
per tu (lat.) na "ti" ; biti s nekim par tu
govoriti nekome "ti", nekome se obra-
ati sa "ti"; supr. per si
per ultimo (tal.) na kraju mjeseca
per vota majora (lat.) veinom glasova
per-ub (fr. pair, njem. Schub) isto-
dobno imenovanje veeg broja la-
nova Gornjeg doma da bi se time osi-
gurala vladi potrebna veina
peragracija (lat. peragratio) putovanje,
proputovanie, prolaenje
peracija
perakcija Gat. poradio) zavretak, za-
vrna radnja, zavrni in
perald slitina (legura) platine i bakra
s neto srebra i neke druge kovine
perambulator (lat.) v. hodometar
porcent (lat. per centum) v. procent
percepcija Gat. pcrceptio) psih. primje-
ivanje, zamjeivanje, opaanje,
shvaanje, svi oni psihiki procesi
koji (ili: sva ona psihika zbivanja
koja) se neposredno izazivaju osje-
ti Inim podraajima (usp. aperccpci-
ja); prav. naplaivanje, skupljanje,
primanje (prihoda, novca, plodova
itd.)
percepcionalizam (lat. perceptio pri-
mjoivanje, opaanje) fil. nauavanje
da cjelokupno miljenje i znanje vo-
di podrijetlo iz percepcije, tj. primje-
ivanja. i da su primjeivanja same
primijeene stvari (Aristotel, HarniI-
ton)
perceptibilan (lat. percoptibilis) za-
mjetljiv, primjetljiv osjetom, shvat-
ljiv, pojmljiv, osjetljiv
perccptibilitct (lat. perceptibilitas) za-
mjetljivost, primjetljivost osjetom,
osjetljivost, sposobnost za perccpcije
pereeptivan (lat. perceptivus) koji pri-
mjeuje. koji prima vanjske dojmove
pcrceptivitet Gat. perceptivitas) psih.
sposobnost primjeivanja. sposobnost
primanja vanjskih dojmova
percipijent (lat. percipiens) onaj koji
prima, primatelj
percipirati (lat. percipere) primati, pri-
miti, dobiti; opaati, shvaati, poj-
miti, uiti
perdniti (tur. perdah sjaj, politura; bri-
janje) rastezati kou, da bi se mogla
oistiti od dlaka i izgladiti
perdendo (tal.) glaz. gubei se, po-
stupno nestajui
perdendosi it. perdendozi (tal.) glaz.
v. perdendo
perdicija (lat. perditio) propast; vjeno
prokletstvo, vjena smrt.
1072 pereta
perdita (tal.) trg. gubitak
pereant (lat. perire propasti, pereant)
neka propadnu, dolje s njima
pereat (lat, perire propasti, pereat) ne-
ka propadne, dolje s njim. dolje
peregrinacija (lat. peregrinatio) borav-
ljenje u tuini, putovanje po tuim,
dalekim zemljama
peregrinitet. (lat. peregrinitas) tuina,
tui obiaj
peregrinoman (lat. peregrinari ivjeti
u tuini, putovati, gr. mania po-
mama, ludilo, strast) ovjek koji ima
strast putovanja
peregrinomanija (lat. peregrinari i-
vjeti u tuini, putovati, gr. mania
pomama, strast) strast za putova-
njem
peregrinus (lat. peregrinus) tudinac,
stranac
perekvator (lat. peraequator) prav. iz-
borni sudac
perempeija (lat. peremptio) unitava-
nje; prav. zastarijevanje, prestanak
valjanosti neke tube; konana od-
luka
peremptoran (lat, peremptorius) koji
ne trpi primjedbe, odluan, presudan;
bezuvjetan, neodloan; supr. dilato-
ran
peremtoran (lat. peremtorius) v. pe-
remptoran
perene (lat. perennis trajan, stalan)
mn. u cvjearstvu: viegodinje bilj-
ke, trajnice, tj. one koje, jednom za-
saene, mogu godinama ostati na
istom mjestu gdje prezimljuju i svake
godine listaju i cvjetaju irei se i
razmnoavajui bez posebne njege
perenitet [lat. perennitas) trajnost, du-
gotrajnost, nepresunost
peresa (fr, pairesse) ena francuskog
pera; plemkinja; piresa
pereta (fr. perette, tal. pera) bot. vrsta
sitnih, blijedoutih i slatkih limu-
nova u obliku kruke
 1073
pcretcrion {gr. pereterion builica,
svrdlo, perao probijcm. probodem)
kir. svrdlo, osobito za otvaranje lu-
banje; usp. trepan
pcrfekcija (lat. porfectio) svretak, sa-
vrenstvo, odline osobine
pcrfekcionirati (lat. perfectionarc)
usavriti; zavriti, dovriti
perfekeionisti (lat. porfectio) mn. fil.
pristae perfekcionizma; lanovi kr-
anske sljedbe u Sjevernoj Americi
koji tee potpunoj zajednici obitelji i
imanja, "biblijski komunisti"
perfckeionizam (lat. perfectio) fil. na-
uavanje po kojem je usavravanje
ovjeka svrha moralnog htijenja
pcrfekt (lat. perfectum) gram. prolo
vrijeme (npr. od raditi: radio sam,
od biti: bio sam), tvori se od nenagla-
enog prezenta pomonog glagola bi-
ti i glagolskog pridjeva radnog
perfektan (lat. perfeetus) gotov, svren,
potpun; savren, usavren
perfektibilist (lat. perfcctibilis) fil. pri-
staa perfektibilizma
pertektibilizam (lat. perfectibilis usa-
vrljiv) fil. nauavanje o sposobnosti
ovjeka i ovjeanstva za usavr-
avanje
perfektuirati (lat. perficere, perfectum)
izvriti, izvesti, privesti kraju, okon-
ati; zakljuiti neki posao, ostvariti
neto
perfeto (tal. perfetto) glaz. potpuno
perfetto modo it. perfeto modo (tal.)
glaz. potpun tempo (naziv za trotakt.
jer se 3 ne moe dijeliti s parnim
brojem bez ostatka)
perfetto modo it. perfeto moto (tal.)
glaz. trodijelni takt
perfidan (lat. perfidus) nevjeran, vje-
roloman, izdajniki; zloban, podmu-
kao
perfldija Gat. perfidia) nevjerstvo. vje-
rolomstvo, izdajstvo; zloba, podmuk-
lost
perfiditet (lat. perfiditas) v. perfldija
perfidnost (lat. perfidia) v. perfldija
perforacija (lat. perforatio) buenje,
probijanje; 1. med. pucanje upljih
organa ili vena zbog bolesti, npr. per-
foracija ira u elucu i dr.; 2. kir.
umjetno otvaranje upljina naprav-
ljenih u tijelu prirodnim ili nepri-
rodnim putem; kod poroaja: umjeL-
no otvaranje djeje lubanje radi va-
enja mozga da hi se glava lake
izvukla i time olakao porod; ova ope-
racija obavlja se pomou perfbratora
(kod uskih zdjelica): 3. rupianje pa-
pira, potanskih maraka i dr. pomo-
u "perfor arijskog stroja"
perforacijski stroj sprava za prav-
ljenje rupica na papiru, npr. na po-
tanskim markama itd.
perforacijski ig ig koji bui rupice
perforativ (lat. perforativum) med. v.
perforator
perforativ-trepan (lat. perforativum,
fr. trepan) kir. builica kojom se kosti
samo otvaraju, a koja ne izbacuje
onaj komad koji otrica obrezuic
perforator (lat. perforatorium) kir.
builica za otvaranje kostiju ili lu-
banje
perforiran (lat. perforare) izbuen,
probuen, izrupan, opskrbljen rupi-
cama; perforirani papir u knjigove-
tvu: papir sa sitnim rupicama da bi
se listovi lake mogli otkidati, ili s
takvim rupicama da bi se mogli ula-
gati u poseban mehanizam koji je
sastavni dio korica
perforirati (lat. perforare) buiti, pro-
buiti, vrtjeti, provrtjeli
performansa (fr. performance) 1. us-
pjeh, dostignue, rezultat; 2. radne
karakteristike; tehniki podaci, para-
metri; 3. vrhunski sporta
perfrigetorij (lat. perfrigetorium) med.
osjeaj hladnoe u velikoj mjeri kod
grozninib bolesti, velika zimogroz-
nost
pcrfrikcija
perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost,
ukoenost od zime
perfuzija (lat. perfuderc pokvasiti)
med. prskanje krvi izazvano na um-
jetan nain
pergament (lat. pcrgamena) papir iz
azijskog grada Pergama gdje su ga.
u starom vijeku, izraivali kao za-
mjenu za papirus; posebno ustroje-
na i prireena ivotinjska koa, tj.
samo od dlaka oiena i vapnom lu-
ena i uglaana ivotinjska (maga-
rea, ovja ili telea) koa; upotreb-
ljava se za bubnjeve i povezivanje
knjiga, a prije pronalaska papira slu-
ila je, pored papirusa, za pisanje;
spis ili povelja napisana na takvoj
koi
pergament-papir veoma vrst, koast
i proziran papir koji se dobiva ako
nelijepljeni papir ostavimo malo u
hladnoj mjeavini od 8 dijelova kon-
centrirane sumporne kiseline i jed-
nog dijela vode, pa ga potom dobro
isperemo vodom (slui za dokumente,
planove, povezivanje boca, pakiranje
itd.); vegelabilni pergament
pergamentna koa koi slian perga-
mentni papir za povezivanje knjiga
pergola (tal. pergola, lat. pergula) vi-
nova loza koja raste uz drvene ili
kamene stupove; sjenica od loze i
drugih penjaica, brajda
perhidrol (lat, per, gr. hydor voda)
farm. 30-postotna otopina vodikovog
superoksida (za dezinficiranje i si.)
perhorescencija (lat. perhorrescentia)
prav. strah od pristranosti (suca,
svjedoka i dr.) i zahtijevanje izuzea
perhorescentnn prisega prav. tvrd-
nja pod prisegom da se neki sudac
ili svjedok ne mogu smatrati nepri-
stranim
perhorescirati Gat. pcrhorresccre) ua-
snuti se, uzdrhtati od; osjetiti ga-
enje prema neemu, odbiti to od
sebe; prav. ne primiti, ne priznati,
1074 periculum in mora
odbiti, zahtijevati izuzee, npr. suca
ili svjedoka, zbog pristranosti
peri (gr. peri oko, okolo) grki prijed-
log koji se pojavljuje u mnogim slo-
enicama i oznaava: okolicu, ras-
prostranjenost, provedbu nekog kru-
nog tijeka; nadmaivanje, nadila-
enje, prekoraenje, poveavanje ili
pojaavanje
perialgian (gr. peri, algos bol) med.
koji boluje od perialgije, koji je nas-
tao kao posljedica perialgije
perialgija (gr. peri, algos bol) med.
veoma jaka bol u cijelom tijelu
peri ama (gr. peri a m ma) v. amulet
periastrum (gr. peri, astron zvijezda)
astr. kod dvojnih zvijezda: toka na
putanji pratitelja kad je ovaj najbli-
e glavnoj zvijezdi, slino perihelu
planetne putanje
periblepsis (gr. peri. blepsis gledanje,
blepo gledam) med. plaljivo gleda-
nje oko sebe (kod duevnih bolesnika)
peribola (gr. peribolc) obujam, opseg;
ret. govorniko ukraavanje jedne
misli; zaokruena reenica; opisi-
vanje nadugako i nairoko; anat, v.
perikard
peribolos (gr.) sveto zemljite s hra-
mom
peribronhitis (gr. peri, ta bronehia
kraj dunika koji ulazi u plua) med.
upala opne koja obavija dine cijevi
peribrozis (gr. peri, brosis jedenje,
bibrosko jedem, razjedam) med. i-
ravost onih kuteva
pericement (gr. peri, lat. caementum
kamen tucanik) zool. koni omota
zubnog korijena
pericementitis (gr. peri, lat. cae-
mentum kamen tucanik) med. upala
pericementa
pericistitis (gr. peri, kvstis) med.
upala potrbunice
periculum in mora it. perikulum in
mora (lat.) opasnost je u odgaanju
(oklijevanju)
peridentiti 1075
peridentitis (gr. peri, lat. dens, dcntis,
zub) med. upala koice zubnog ko-
rijena
periderma (gr. peri, derma koa) bot.
zatitno kono tkivo koje je sastav-
ljeno od dva tkiva: tvornog, koje se
naziva plutna kambija ili felogen, i periferijski (gr. perifereia obujam,
trajnog, koje je poznato pod nazivom
pluto; zool. vrst hitinski, rjee vap-
nenaki omota kod hidrozoa
peridesmij (gr. peri, desmos veza;
okov) zool. koni omota iliastih
tvorevina (veza) pomou kojih se ve-
ina dijelova kostura dri u vezi
peridesmitis (gr. pei, desmos veza;
okov) med. upala peridesmija
peridot (fr.) min. v. olivin (ukastoze-
lena vrsta hrizolita)
peridrom (gr. peridromos ono to op-
koljava, hodnik, galerija) arhit. hod-
nik sa stupovima, hodnik izmeu
stupova i zidova; vrsta plesa na ko-
nopcu
perieget (gr. peri-egetes) onaj koji vodi
strance i pokazuje im znamenitosti;
opisiva gradova i zemalja
periegeza (gr. peri-egesis voenje uo-
kolo i pokazivanje) voenje stranca
po okolici i pokazivanje znamenito-
sti; opisivanje mjesta i zemalja; pa-
riegaza mn. spisi, knjige u kojima se
nabrajaju i opisuju umjetniki spo-
menici i si.
periereza '.gr. periairesis) med. ukla-
njanje (ili: rezanje) ireva
periergija (gr. peri-ergia) pretjerana
revnost, sitniarenje, cjepidlaenje;
suvie neprirodan i posebno traen
nain pisanja (stil)
perifacitis (gr. peri. fake lea) med.
upala one lee
periferan (gr. periferni a obujam, op-
seg) v. periferijski
periferija (gr. perifereia krug, obila-
enje) 1. mat. zatvorena krivulja koja
omeuje dio povrine; obodnica; 2.
pcrihei
vanjski dio nekog predmeta; 3. pred-
grae
periferija (gr. perifereia obujam, op-
seg) geom. obujam, opseg; pren. dio
grada koji je najudaljeniji od sredi-
ta (centra), predgrae; kraj, rub
opseg) koji se nalazi na periferiji,
krajnji, rubni, najudaljeniji od sredi-
ta; periferijski kut kut koji ine dvi-
je tetive, a ije tjeme lei na perife-
riji (supr. sredinji kut)
periflebitis (gr. peri. fleps gen. blebos
ila, vena) med. upala vanjske opne
vena
perifrastian (gr. perifrasiikos opisan)
v. parafrastian
perifraza (gr. perifrasis opisivanje)
ret. v. parafraza
perifrazirati (gr. perifrazo opisujem)
v. parafrazirati
perifriksis (gr. perifrisso treperim,
drhtim jako) med. jeza od hladnoe,
drhtavica
perigej (grki perigeion) astr. Zemlji
najblia toka Mjeseeve putanje;
ijee: loka planetove putanje u ko-
joj je planet najblie Zemlji; supr.
apogej
periginian (gr. peri, gyne ena) bot.
naziv za cvijet iji pranici i oplodni
listii stoje na istoj visini, kao npr.
kod trenje
periginije (gr. peri, gvne ena) bot.
biljke kod kojih se spolni dijelovi cvi-
jeta nalaze na aici
periglotis (gr. peri. glotta jezik) anat.
koni omota jezika
perigon (gr. peri, gone rod) bot. unu-
tranji cvjetni vjeni. ocvijee
peri gon ijalije (gr. peri. gone rod) bot.
listii koji tvore unutranji cvjetni
vjeni ili ocvijee
perihel (gr. peri, helios Sunce) astr.
poloaj nekog planeta kad se u svom
kretanju najvie priblii Suncu, npr.
perija
Zemlja se nalazi u perihelu oko 1.
sijenja; supr. afel
perLhoiija (gr. pori, ehole u) med.
prckomjernost ui
periholus (gr. pori. eholos u) med.
onaj koji boluje od utice
perihondrij (gr. peri, ehondros hrs-
kavica) zool. hrskavina opna
perihondritis (gr. peri, ehondros hrs-
kavica) med. upala hrskavine opne
perija (Dr. pairie) perstvo, zvanje i do-
stojanstvo jednog pera; perov posjed,
feud; lanstvo u engl. Gornjem do-
mu; usp. per 1
perijant (gr. peri oko, anthos cvijet)
bot, ocvijee, cvjetni omot, vanjski dio
cvijeta
perijoci (gr. peri-oikos) mn. okolni sta-
novnici. susjedi; zem. svi oni koji i-
ve na istoj zemljopisnoj irini; u sta-
roj Sparti: pokoreni seljaci, staro-
sjedioci koji nisu imali graanskih
prava
perijeki (gr. peri-oikos) mn. v. perijeci
perijen (engl. parian) porculanska ma-
sa koja izgleda kao perzijski mra-
mor, upotrebljava se za izradbu ma-
lih kipova i svih kiparskih radova
perika (fr. perruque, tal. perruca, lat.
pilus vlas, dlaka) lana, tua kosa,
vlas ulja
perikard (gr. peri, kardia srce) anat.
osrdaje, osrje, srana opna
perikardijski (gr. peri, kardia srce)
anat. osrni, koji se tie osrdaja (ili:
osrja), koji pripada osrdaju, npr,
perikardijske arterije, vene i dr.
perikarditis (gr. peri, kardia srce)
med. upala osrdaja
perikarp (gr. peri, karpos plod) bot.
sjemeni omota; med. koni lijek ko-
ji se stavlja oko anog korijena
periklazis (gr. peri-klasis prelamanje)
med. prijelom, osobito kosti
Pcriklo (gr. "okruen slavom") glaso-
viti starogrki dravnik (500429.
pr. n. e.)
1076 perneriti
porikohlion (gr. perikochlion) teh. na-
vrtak, matica
perikopa (gr. perikope okresivanje:
vanjski oris oblika; ukras, ures) od-
sjek, odjeljak; osobito: odjeljak u
Evanelja, apostolskih poslanica,
Hjela apostolskih i Starog zavjeta, koji
se nedjeljom i blagdanom ila u crkvi
i objanjava; inetr. sustav nejedna-
kih strofa; ret. mali reenini dio
perikranij (gr. kranion lubanja, peri-
kranios koji obavija lubanju) anat.
koa koja obavija lubanju
perikulozan (lat. periculosus) opasan,
nezgodan; smion, drzak
perikulum (lat. periculum) pokuaj, po-
kus: opasnost
perimadariati (gr. peri. madaros gol,
ogoljen) med. koji unitava, koji iz-
jeda kou
perimetar (gr. perimetron) mat. obu-
jam, opseg
perimetarski (gr. perimetros koji mje-
ri uokolo, perimetron obujam, opseg)
obujmili, opseni, koji se tie obuj-
ma (ili: opsega), koji pripada obuj-
mu (ih: opsegu)
perimetralan (gr. peri. metron) mat.
v. perimetarski
perimetrian mat. v. perimetarski
perimetrij (gr. peri, meter maternica)
anat. potrbunica koja obavija ma-
ternicu, materniica
perimetritis (gr. peri, meter mater-
nica) med. upala potrbunice koja
obavija maternicu, upala matemiice
perimizij (gr. peri, mys mi; mii)
anat. koasti omota miia, miina
navlaka
perimorfoza (gr. peri, morlbsis uob-
liavanje. oblikovanje) min. kristalni
omota, ponekad tanak kao papir,
koji obavija agregat nekog posve dru-
gog minerala kao kakva jezgra
perinefritis (gr. peri, nefros bubreg)
med. upala bubrene opne (bubre-
nice)
perineoccla 1077 periost

perineocela (gr. peiinaion medica, ke- koji pusu u odreenim vremenskim

le kila) med. prodor medice (peri- razmacima
ne uma) periodini sistem kem. raspored ke-
perineoreksis (gr. porinaion) med. mijskih elemenata prema njihovim
rascjep mcdice; v. perinenm atomskim teinama kako rastu po-
perine um (gr. porinaion, perincon) evi s vodikom (H, He, Li, Be, B, C
anat. medici, spona izmeu stidnice ... do Th. Pa, U), u vodoravnom redu
i mara (periodu) pokazuje sc stupnjevilost
perineurij (gr. peri, neuron ivac) promjene svojstava elemenata; a svo-
anat. tkivni omota koji obavija po- jim svojstvima meusobno slini (ho-
jedina ivana vlakna, a i cijeli i- mologni) elementi stoje uspravno
vac jedni ispod drugih (grupa); ovaj ras-
period (gr. peri, odos put, periodos ho- pored postavio je ruski kemiar Men-
danje uokolo; obilaenje, obilazak, deljcjev; prirodni sustav
lat. periodus) obilaenje, ophod; astr. periodinost (gr. periodos) v. perio-
vrijeme za koje planet prijee svoj dicitet
put oko Sunca; ponavljanje nekog pcriodik(a) (gr.) tiskano djelo koje iz-
zbivanja ili dogadaja i si. u pravilnim lazi povremeno (mjeseno, dvomje-
vremenskim razmacima; doba, od- seno, polugodinje); asopis uope
sjek, dio vremena, razdoblje; pren. periodinija (gr. peri, odyne bol) med.
trajanje jednog titraja; poet. umjet- jaka bol u cijelom tijelu
niki zaokruen odjeljak, umjetni- periodist (gr. periodos, fr. priodiste)
ki zaokruena reenica: gram. sloe- suradnik u povremenim asopisima
na reenica; med. v. perioda periodizacija dijeljenje povijesnih pro-
perioda (gr. periodos v. period; med. cesa na osnovne periode (razdoblja);
redovito mjeseno pranje kod ena; vremenski raspored
menstruacija periodizirati (gr. periodos) dijeliti (ili:
periodicitet (gr. periodos, lat. perio- podijeliti.) na periode, utvrditi (ili: od-
dicitas) pravilno vraanje, u odree- rediti) periode
nim vremenskim razmacima, odre- periodontitis (gr. peri, odus, odontos
enih pojava (zbivanja, sjeanja, ras- zub) med. upala pozubnice (cementa)
poloenja, psihoza, pojava koje prate perioha (gr. perioehe) obujam, cjelina;
roenje pojedinca, rast, smrt i dr.), kratak sadraj (npr. neke knjige); ta-
povremenost koer: samostalan odjeljak, dio koji
periodian (gr. periodikos) koji se ini zasebnu cjelinu
vraa u pravilnim vremenskim raz- periopa (gr. peri-orao gledam uokolo)
macima; povremeni, koji se povre-
meno mijenja; prolazan; />eriodina promatranica, zvjezdarnica
kontrola nadzor (ili: pregled) u odre- perioptrika (gr. peri-orao) fiz. dio fi-
enim vremenskim razmacima; pe- zike koji prouava prelamanje svjet-
riodina reenica, gram. sloena ree- losnih zraka na povrinama tijela
nica, ona koja je sastavljena od dvaju periorama (gr. peri, orama pogled,
nerazdvojno povezanih dijelova (pro- izgled) razglednica; usp. panorama
taze i apodoze); periodine bolesti po- periorhita (gr. peri, lat. orbita ona
vremene bolesti; periodini spisi a- upljina) anat. koni omota one
sopisi (ili: urnali) koji izlaze po- upljine
vremeno; periodini vjetrovi vjetrovi periost (gr. peri. osteon kost) anat.
pokosnica, koni omota kostiju
periostitis
periostitis (gr. peri, osteon kost) med.
upala pokosnice
periostoza (gr. peri, osteon kost) med.
zadebljavanje kosti
peripat (gr. peri, patos stupanje, ko-
rak) zool. vrsta stonoge
peripatetici (.gr. peripatetikos filozof
peripatetik, peripatetiki filozof, pe-
ri-pateo etam i raspravljam) fil. sta-
rogrki filozofi koji su izili iz Ari-
stotelove kole, on je svoje uenje iz-
lagao uenicima etajui se hodni-
cima (peripatoi) liceja u Ateni
peripatetika filozofija v. peripate-
tizam
peripatetiki (gr. peri-pateo etam )
etajui; fil. koji pripada Aristote-
lovom nauavanju i koli, arislote-
lovski
peripatetizam (gr. peri-pateo etam i
pritom raspravljam) fil. nauavanje
i nain nauavanja peripatetika; Ari-
stotelova filozofija, peripatetika fi-
lozofija
peripateza (gr. peripatesis) etanje,
etnja; ozbiljan razgovor, ozbiljna za-
bava
peripetija (gr. peripeleia obrat, preo-
kret) preokret u sudbini glavnog ju-
naka drame; neoekivana, iznenad-
na promjena u nekom stanju; rasplet
u drami; obrat, preokret, prijelom
peripijema (gr. peri, pvon gnoj) med.
zagnojavanje, stvaranje gnoja
peripleuritis (gr. peri, pleura rebra)
med. upala tkiva koje obavija prsnu
maramicu, pore bricu
periploka (gr. periploke obavijanje,
obuhvaanje; zapetljavanje, upetlja-
vanje, zamrzavanje) uvijanje u go-
voru; uvijen, prikriven govor
periplus (gr.) u antikom zemljopisu:
brodarenje, oplovljivanje, plovidba uz
obalu neke zemlje i opis te plovidbe
peripneumonija (gr. peri-pneumonia)
med. upala prsne maramice, poreb-
rice
1078 periskop
peripsiksis (gr. peripsyxis ohladenje,
rashladenje) velika prehlada; med.
osjeaj hladnoe u cijelom tijelu
peripter (gr. peri, pteron poloaj stu-
pova) arhit. zgrada sa svih strana
okruena hodnikom sa stupovima,
osobito takav starogrki hram; usp.
dipteros
peripterij (gr. peri, pteron poloaj stu-
pova; krilne zgrade glavnih vratni-
ca) arhit. vanjski hodnik, dvorana sa
stupovima
periptoza (gr. periptosis sluaj, pri-
roda) med. presudan preokret u raz-
voju neke bolesti
perireja (gr. perir-rhoo optjeem, pe-
rirroia) med. optjecanje, istjecanje na
vie mjesta ili na svim mjestima
perireksis (gr. porirrexis krunjenje
okolo kostiju) med. otkidanje, odva-
janje (npr. kosti)
perisciji (gr. peri?kios krunosjenani,
koji baca sjenu unaokolo) mn. zem,
stanovnici u polarnom pojasu gdje
Sunce po vie dana ili mjeseci nika-
ko ne zalazi, tako da njihova sjena u
24 sata obie oko njih
periscitizam (gr. pcriskythismos) etn.
obiaj deranja koe s glave (koji je
nekada vladao kod Skita); skalpira-
nje
perisfera (gr. peri, sfaira kugla) vanj-
ski dio kugle
perisistola (gr. peri, systello skupim,
stegnem) med. zastoj srca, vrijeme
izmeu stezanja i irenja srca, tj.
izmeu dva udarca pulsa (bila)
periskop (gr. peri-skopeo gledam uo-
kolo, promatram uokolo, obazirem
se) kod podmornica: optika sprava
pomou koje se moe promatrati vi-
dik iznad vode: nekoliko metara duga
elina cijev, 1020 cm u promjeru,
koja se pri zaronjavanju podmornice
moe teleskopski toliko produiti da
gornji kraj. na kojem sc nalazi jedna
periskopski
potpuno reflektirajua staklena pri-
zma, ostane iznad povrine vode
periskopski (gr. peri-skopeo gledam
unaokolo) opt.. koji gleda unaokolo,
koji vidi unaokolo; periskopska stakla
konkavno-konveksna ili konveksno-
konkavna stakla za oi koja pokazuju
slabije sferno odstupanje nego bi-
konveksna i bikonkavna stakla, te
stoga omoguuju jasnije gledanje i
na rubovima
perisodaktili (gr. perissos preko broja,
preko obine mjere, neparan, dakty-
los prst) mn. zool. neparnoprstai,
red sisavaca kopitara s neparnim
brojem prstiju (konj, nosorog, tapir
itd.)
perisologija (gr. perissos preko broja,
preko obine mjere, prekomjeran,
daktvlos rije, govor) bujica rijei, su- peritoma (gr. pcrittos prekomjeran,
vinost izraza; pleonazam
perisoma (gr. perissos prekomjeran,
suvian) v. peritoma
perisomeran (gr. perissos prekomje-
ran, suvian, meros dio) zool. koji
ima prekobrojne udove
perisperma (gr. peri, sperma sjeme)
bot. sjemeni omota: perikarp
perispomenon (gr. perispomenon) u
grkoj gramatici: rije koja ima zavi-
nut akcent (cirkumfleks) na posljed-
njem slogu, tj. na prvom od kraja
zdesna nalijevo, npr. andron, skias
perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh.
dua) po shvaanju spiritisla: neka
sredina izmeu due i tijela koja
zajedno s duom prelazi u drugi svi-
jet, duhovno, oduhovljeno tijelo
peristaltika (gr. peristaltikos obu-
hvatan i saimljiv, peri- stello) fiziol. perizoma (gr. perizoma) pojas; preka;
gmizanje, od volje nezavisno gibanje
eluca. crijeva i ostalih upljih or-
gana pomou stezanja miinih vla-
kana sa svrhom pomicanja naprijed
i izbacivanja crijevnog sadraja (iz-
meta); motus peristallicus. peristal-
t.iko kretanje
1079 perjurant
peristatian (gr. peristasis, peri-is-
temi postavljam unaokolo) zameten,
dugotrajan, podroban, opiran
peristil (gr. peristvlon) arhit. slobodan
prostor okruen stupovima i pokri-
ven; hodnik sa slupovima
peristola (gr. peri-stello obuhvatim)
fiziol. gmizavo kretanje crijeva; usp.
peristaltika
peristom (gr. peri, sloma usta) zool.
rub usta
perisan (tur.) 1. prid. nesreen, razba-
can; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne
igle za nakit na glavi
peritccija (gr. peritheo naokolo trim)
plod gljive mjeinarke
peritiflitis (gr. peri, tyflos slijep) med.
upala potrbunice koja obavija slije-
po crijevo
suvian) ono to preostaje, suvinost;
med. ostatak hrane koji preostaje na-
kon probave u elucu, neistoa;
ostatak bolesti
peritonealan (gr. peri-tonaion) koji
pripada potrbunici, koji se tie potr-
bunice
peritoneitis (gr. peri-tonaion potrbu-
nica) med. upala potrbunice
peritonejski (gr. peri-tonaion potrbu-
nica) v. peritonealan
peritoneum (gr. perilonaion) zool. po-
trbunica
peritonitis (gr. peri-tonaion potrbu-
nica) med. v. peritoneitis
perivjen (fr. peruvienne) vrsta svilena
tkanina ukraena cvjetovima
perivoj (novogr. periboli vrt) umica,
javni park
anat. oil (dijafragma)
perizozis (gr. perizosis) med. opasi-
vanje, omotavanje, podvezivanje
perjuracija (lal. perjuratio) prav. krivo
prisezanje, krivokletstvo
perjurant (lat. perjurans) krivokletnik,
koji je krivo prisegnuo
perjurijum
perjurijum (lat. perjurium) prav. kriva
prisega.. krivokletstvo
perjuriozan (lat. perjuriosus.) krivo-
kletan; nevjeran, laljiv
perjurus (lat.) prav. krivoklelnik, ne-
vjernik, laljivac
perkal (fr. pcrcale) gusto tkana isto-
noindijska pamuna tkanina, finija
od mitkala
perkelt (mad. porkolt) kuh. maarski
paprika od govedskog ili teleeg
mesa
perkinizam med. metoda lijeenja tr-
ljanjem oboljelih dijelova dvjema ig-
lama od razliitih kovina, nazvana
po izumitelju Perkinu (umro 1799.)
perkolacija (lat. percolatio) kem. pro-
cijedivanje. proiavanje, razbis-
tri vanje
perkurirati (lat. per-currere) pregledati
letimino, povTno pregledati
perkurzija (lat. percursio) prelijetanje,
pretravanje; letimino prelaenje
preko ega, promiljanje na brzinu
perkusija (lat. pcrcussio) udaranje,
sudar, udar, potres: med. kucanje,
opkucavanje, ispitivanje kucanjem
perkusioni (lat. percussio) udarni, koji
biva pomou udarca; perkusioni stroj
fiz. sprava za ispitivanje brzine tijela
pokrenuti h udarcem; perkusiana pu-
ka puka ije se punjenje pali uda-
rom okiastog okidaa u kapslu; per-
kusiono paljenje paljenje udarcem
perkusor (lat. percussor) sprava za raz-
bijanje, za lomljenje
perkutanski (lat. per, culis koa) koji
djeluje kroz kou (lijek)
perkutirati (lat. percutere) med. ku-
cati, i=pitivati kucanjem, vriti per-
kusiju, npr. prsa, eluca
perkutorij (lat. percutere, percutorium)
med. lijenika kucaIjka
perkvizicija (lat. perquisitio) sudska
istraga, istraivanje; perouisitin da-
me.stica it. perkvizicio domestika
1080 permeacija
(lat.) premetaina, pretres kue ili
stana
pcrkvizicijski protest prav. protest
mjenice koji sc ini ako se Lrasal. u
vrijeme plaanja, ne moe nai u
mjestu plaanja
perkvizitor (lat. perquisitor) istraitelj
peri ((lat. perla, fr. perle) tisk. poslije
dijamanta najsitnija tiskarska slova
(od pet tipografskih toaka)
perla (lat. perla, fr. perle) biser; med.
kao mlijeko bijela, biseru slina pjega
na ronici (oka)
pcrlmuter (njem. Perlmuttcr) unutra-
nji biserasti sloj u koljci, sedef
perlon sintetika tekstilna sirovina;
zbog elastinosti i vrstoe upotreb-
ljava se za izradu arapa, rublja,
odjee i tehnikih tkiva
perlustracija (lat. pcrlustratio) razgle-
davanje, pregledanje; otvaranje i it-
anje tuih pisama bez znanja adre-
sata (sa svrhom policijskog nadzora)
perm (rus.) geol. v. permski period
permnnencija (lal. permanentia) ne-
prekidno trajanje, postojanost, us-
trajnost; stalno zasjedanje, npr. za-
konodavnog tijela, do okonanja odre-
enih pitanja; teol. neprestana pri-
sutnost tijela Kristovog u priesti
permanentan Gat, permanens) trajan,
ustrajan, stalan, postojan, neprestan,
neprekidan; permanentni plinovi
kem. postojani plinovi (koji se prije
nisu mogli pretvoriti u tekue sta-
nje); permanentno bjelilo trajna vo-
dena boja koja se dobiva od barij-
sulfata
permanentnost (lat. permanentia) v.
permanencija
permeabilan (lat. permeabilis) prol>o-
jan, propustljiv
pcrmeabilitet (lat. permeabilitas) pro-
bojnost, propustljivost
permeacija Gat. permoatio) prodiranje
dvaju tijela jednog u drugo, mijea-
nje
permen
permen {engl. pearmain) vrsta jabuke
knja ima ukus kruke, parmenka
permiscibilan (lat. permiscibilis) koji
se moe pomijeali, izmjeljiv
permisija {lat. permissio) doputenje,
dozvola, odobrenje
permisionar (lat. permissionarius) po-
sjednik dozvole, besplatne karte; voj-
nik na dopustu; kod putujuih cir-
kusa i kazalita: poslovoa koji pu-
tuje ispred trupe da na vrijeme iz-
vadi dozvolu za prireivanje pred-
stava i pripremi sve to je potrebno
permisionisti (lat. permissio dopu-
tenje, odobrenje) mn. stranci koji
imaju dozvolu boravka u nekom gra-
du '
permocija (lat. permotio) pokretanje,
pobuivanje, pobuda; razd raen je,
afekt
permska formacija geol. v. pcrmski
period
permski period geol. razdoblje u raz-
voju Zemljine kore koje se nalazi
izmeu karbonskog i trijaskog raz-
doblja (nazvano po ruskoj pokrajini
Permu, gdje su njegovi slojevi vrlo
dobro razvijeni i prvo proueni);
perm
permutabilan (lat. permutabilis) za-
mjenjiv, razmjenjiv, premjestiv
permutahilitet (lat. permutabilitas)
zamjenjivost, premjesiivost
permutacija (lat. permutatio) promje-
na, razmjena, razmjenjivanje, za-
mjenjivanje; mat. premjetanje, mi-
jenjanje mjesta u nizu odreenog
broja danih elemenata
permutirati Gat. permutare) razmje-
njivati, zamjenjivati, promijeniti; raz-
mjetati. premjestiti, premjetati
pcmamhuko crveno brazilsko drvo ija
se strugotina upotrebljava za bojenje
i pravljenje crvene tinte (nazvano po
brazilskoj pokrajini Pernambuco);
fernambuko
10 I perpetracija
pcmieiozan (lat. perniriosus) ubitaan,
razoran, kodljiv, opasan; pcrnici-
nzna groznica poetna groznica
pernioni (lat. pernio, perniones) mn.
med. pritevi na nogama od zime,
ozebline, smrzotine
perodinija (gr. pera torba. odyne bol)
med. bol eluca; kardialgija
peroksid (lat. per. gr. oxvs otar) kem.
oksid s veim omjerom kiselina nego
drugi oksidi istog niza
peroksidirati (lat. per., gr. oxys) kem.
pretvoriti, pretvarati u peroksid
peroma (gr. peroma uzetost, osaka-
enost) med. osakaenost, oteen ost
osj etilnih organa
peron (fr. perron) slobodan trijem (te-
rasa) pred kuom; mjesto na posta-
jama odakle se ulazi u vlak ih izlazi
iz njega
perona (gr. perone bica) anal. goli-
jen, goljenica
peroneji (lat. musculi peronei) mn.
anat. goljenini miii
peronospora (gr. perone izraslina na
kosti, spora sjetva) bolest lista i bo-
bica vinove loze koje izaziva para-
zitna gljivica Peronospora viticola;
suzbija se prskanjem otopinom mo-
dre galice i dr.
peroralni (lat. per, os usta, peroralis)
koji se uzima kroz usta, npr. lijek
perotina (fr. perrotine) stroj za bojenje
tkanina, moe istodobno bojiti u tri
boje: nazvana po izumitelju Perrotu
perozis (gr. perosis ozljeda, povreda)
med. sakaenje, osobito udova i osje-
tila
perpendikl (lat. perpendiculum) visak;
njihalo na satu, pendel
perpendikularan (lat. perpendicularis)
uspravan, okomit: vertikalan
perpendikularitet (lat. perpendicu-
laritas) uspravnost, okomitost; ver-
tikalnost
perpetracija (lat. perpelratio) izvr-
enje, izvoenje, sprovocnjc
perpetuacija
perpetuacija (lal. perpetuatio} ne-
prekidno trajanje, ovjekovjea vanje
porpetuana (lat. perpetuus nepreki-
dan, neprestan, stalan) vrsta veoma
vrsto vunene tkanine sline seru
perpetuelan (fr. perpetuel) stalan, ne-
prestan, doivotan, vjean
perpetuirati (lat. pcrpetuare) nepre-
kidno nastavljali ili odravati, pus-
titi da neto neprekidno traje, ovje-
kovjeiti, ovjekovjeavati
perpetuitet (lat. perpetuitas) nepresta-
nost, stalnost, vjeitost, doivotnost,
neprekidno trajanje, npr. slube, du-
nosti itd.
pcrpetuiteti (lat. perpeluitates) mn.
neprekidnosti, zakladna imanja
perpetuum mobile (lat. perpetuum
mobile vjeito pokretno) fiz. zami-
ljeni stroj koji bi sam sebe stalno po-
kretao i obavljao nekakav rad ne pri-
majui sa strane energiju (to je, po
zakonu o odranju energije, nemo-
gue); ili: injenica je daje nemogue
na bilo koji nain, ni mehanikim,
ni termikim, ni kemijskim apara-
tima sagraditi periodino djelatan
stroj kojim bi se stalno dobivao rad
(ili iva sila) ni iz ega (zvano: perpe-
tuum mobile prve vrste); smisao slje-
deeg stava zove se perpetuum mo-
bile druge vrste (Ostvvald): "Nemogu-
e je sagraditi stroj koji periodino
radi, a koji pritom samo die teret i
hladi neki toplinski rezervoar"; ova-
kav stroj ne stoji u opreci s naelom
odranja energije
perpetuus (lat.) neprestan. neprekidan,
stalan, vjean
perpleksan (lat. perplexus) zbunjen,
smeten, smuen; nerjeiv
perpleksitet (lat. perplexitas) zabuna,
zbunjenost, smetenost, nerjeivost
persau (fr. persan "perzijski") arhit. kip
poput stupa koji dri svod
persekucija (lat. persecutio) gonjenje,
proganjanje
1082 persona grata
persekutirati (fr. persccuter) prav.
sudski progoniti, tuiti, tjerati, go-
niti, progoniti; persekvirali
persekutor (lal. persecutor) gonitclj,
progonitelj, dosadan ovjek, nasrl-
ljivac
persening (engl. persenning) pom. vr-
sto, smolom premazano platno za po-
krivanje
persevcracija (lat. perseveratio) fil. po-
stojanost, osobito: predodba u svi-
jesti, injenica da sve to je ikada
ulo u svijest i postalo dijelom njezi-
nog sadraja izaziva u njoj jae ili
slabije promjene i ostavlja neki trag
perseverirati (lat. perseverare) ustra-
jati, biti ustrajan, ostajati pri svome
persiflaa (fr. persiflage) ismijavanje,
izrugivanje na fin nain
persifler (fr. persifleur) ismijava, pod-
rugljivac
persiflirati (fr. persifler) ismijavati se,
pravili nekoga ili neto smijenim na
fin nain
persiko (fr. persicot) liker od breskvinih
kotica, breskovaa
persistencija (lat. persistentia) us-
trajnost, postojanost, stalnost, izdr-
ljivost. upornost; tvrdoglavost
persistentan (lal. persistens) ustrajan,
postojan, stalan, izdrljiv, uporan
perskripcija (lal. perscriptio) trg. knji-
enje, unoenje u knjigu rauna; pis-
mena uputnica za isplatu, doznaka
persona (lat.) osoba, pojedinac, linost,
svako bie obdareno sposobnou slo-
bodnog i razumnog htijenja i djelo-
vanja (fizika persona), za razliku od
stvari, koja je samo predmet bez volje
i razuma, nema svoga dostojanstva;
prav. svaka osoba koja ima sposobno-
sti stjecati odredena prava i primati
na sel>e obveze, pravna osoba (juris-
tika persona); in persona osobno
persona grata (lat.) omiljena osoba,
osoba koja je kod pretpostavljenih u
milosti
persona publica
persona publica it. persona publika
Gat, javna osoba) osoba koja radi u
javnoj slubi, dravni slubenik, jav-
ni radnik, pisac, glumac, umjetnik;
podrugljivo: javna ena
personal (lat. personalis osobni) osoblje,
svi namjetenici i slubenici nekog
poduzea ili ustanove; broj svih osoba
koje ine jedan kolegij
personalac (lat. personalis osobni) onaj
u iji djelokrug spada skrb o osoblju
nekog poduzea ili ustanove
personalije (lat. personalia) mn. osobni
podaci o starosti, imovinskom stanju,
zanimanju itd
personalist (lat. persona) onaj kojem
je priznato neko pravo samo u odno-
su prema njemu osobno
personalitet (lat. personalitas) osob-
nost, ono to je osobno, osobina; svi-
jest- o svojoj osobnosti, samosvijest;
personaliteti mn. osobne uvrede,
osobna zadirkivanja
personalizam (lat. persona) fil. nau-
avanje da se svijet sastoji od poje-
dinaca koji su ivi, koji svjesno tee
cilju i koji su svjesni svoje vrijednosti
(Leibniz, Boslrijm, Renouvier, I..V.
Stern); shvaanje osobe i osobnosti
kao najvie vrijednosti (Kant); teol.
vjera u Boga kao osobu
personalizirati (fr. personnaliser) na-
voditi (ili: oznaavati) osobe ili osob-
perspektiv (lat. perspeetivus, perspec-
ne podatke; osobljavati, osobiti; za-
dirkivati, zadjevati, peckali
personalna unija ujedinjenje dviju ih
vie inae samostalnih drava pod
jednim vladarom ili jednom vladar-
skom obitelji, dravno-pravni odnos
kakav je, npr., postojao do 1918. iz-
meu Austrije i Ugarske i, od 1102.,
izmeu Hrvatske i Ugarske
personalna zamjenica gram. osobna
zamjenica '(ja, Li, on, ona, ono, mi,
vi, oni, one, ona)
personalni (lat. personalis) osobni, koji
se tie osobe ih osoblja
108-3 perspektiva
personalni akti mn. akti o osobnim
prilikama, sposobnostima, dieliina i
dr. nekog slubenika
personalni konto trg. raun koji sc po-
jedincima otvara i, kao takav, vodi
personalni kredit Lrg. zajam koji sc
zasniva na osobnom povjerenju
personalni porez osobni porez, glava-
rina, porez po poreznim osobama
personalni vjerovnik trg. vjerovnik
koji za svoja potraivanja nema ni-
kakve osnove
Personcncultus it. personenkultus
Gal.-njem.) tzv. kuli linosti
personificirati (lal. personificare) po-
osobljavati, poosobiti, pretvarati, pre-
obraavati u osobu; ope pojmove,
osobine, mrtve stvari ili ivotinje pri-
kazivati da rade i misle kao razumna
bia (kao osobe)
personifikacija (lat. personificatio) po-
osobljenje, utjelovljenje, prikazivanje
neke stvari kao ivog bia; ret. vrsta
metafore kojom se neive stvari i poj-
movi zamiljenih predmeta prikazu-
ju kao bia sa svim znakovima ljud-
skog ivota i koja ne samo to rade,
misle i osjeaju kao ljudi, nego i go-
vore s njima, npr.: nesrea koraa
brzo, vjetar je opet uzeo svoju slaru
gitaru itd.; prozopopeja
lare uoiti, uoavati) mali dalekozor
perspektiva (lal. perspeetiva) prikazi-
vanje predmeta na zadanoj ravnini
onako kako ih. s odreene toke pro-
matranja, vidi nae oko; slika pred-
meta u daljini; pren. pogled u bu-
dunost; izgledi za budunost; poljska
perspektiva kad toka oka lei u vi-
sini ovjeka iznad vidika; ptija per-
spektiva slikanje (ili: crtanje, pogled)
na neki predmet s visine ptijeg leta,
tj. u koso i odozgo; ablja perspektiva
slikanje (ili: crtanje, pogled) ukoso i
odozdo
perspektivizam
perspektivizam (Int. perspeetiva) fil.
nauavanje po kojem stvarnost uvi-
jek shvaamo samo s gledita svojih
potreba, interesa i ciljeva, i po kojem
nae spoznavanje ima vrijednosti
samo u tome smislu, a nikako u ap-
solutnom; predstavnik: Nietzsche
perspektivna projckcijn crtanje zem-
ljovida pri kojem se zamilja da oko
stoji u sreditu Zemlje i odatle gleda
i prikazuje zemlje koje oko sebe vidi;
centralna projekcija
perspektivni (lat. perspeetivus) crtan
(ili: slikan, gledan) u daljini, onako
kako se vidi izdaleka, u perspektivi;
pren. koji je u izgledu, u budunosti
pcrspiracija (lat, perspiratio) ispari-
vanje. znojenje, kono disanje
perstvo (fr. pairie) v. perija
persuasio dolosa it. persuazio doloza
(lat.) prav. lukavo (ili: zlonamjerno)
nag varanje
persuazija (lat. persuasio) nagovaranje,
nagovor; nagovorenost; uvjeravanje;
uvjerenost
persuazorije (lat. porsuasoria) mn.
prav. sredstva kojima se vri nago-
varanje
persuflacija (lat. flare puhati) propu-
hivanje
pereronski konj (fr. cheval perch(j-
ron) vrsta tekih i brzih konja, podri-
jetlom iz pokrajine Perch (sjeverna
Francuska)
pertinaks (lat. pertinax) 1. prid. tvrdo-
glav, uporan, postojan, jogunast; 2.
im. izolacijski materijal iz skupine
tvrdih papira s vezivom od neke smo-
le, npr. elaka
pertineneije (lat, pertinentia) mn.
prav. pribor; pripadajui dijelovi, npr.
imanja, zemlje i koji se. pri otui-
vanju glavne stvari, podrazumijeva-
ju uz nju
pertl (njem. Bortlein) traka, uzica, ve-
zica (za cipele)
1084 perverzan
perturbacija (lat. perturbatio) poreme-
aj, poremeenost; smetenost, zbrka,
zabuna, nemir; perturbacije mn. astr.
poremeaji, odstupanja u putanjama
nebeskih tijela ili odstupanja od Kcp-
lerovih zakona, a koja pokazuje tijek
jednog dijela Sunevog sustava, pla-
neta, kometa ili mjeseca, osobito na-
eg Mjeseca, zbog istodobnog pri-
vlaenja ostalih tijela
perturbatio critica it. perturbacio
kritika (lat.) med. uznemirenost koja
prethodi krizi neke bolesti
perturbiran (lat. porturbatus) uzne-
miren, smeten, poremeen, zbrkan,
zbunjen, doveden izvan sebe
perturbirati (lal. perturbare) smutiti,
poremetiti, uznemiriti, pobrkati, zbu-
niti, zastraiti, dovesti nekoga da bu-
de izvan sebe; astr. remetiti
pertusis (lat.) med. hripavac, rikavac,
"magarei kaalj"
peru-balzam v. peruvijanski balzam
peru-salitra ilska salitra
peru-srebro novo srebro
perula (lat. pera torba, naprtniaa, pe-
rula vreica) bot, koasti ili korasti
omota jednog dijela biljke, npr. pu-
poljka
peruvijanskn kora farm. kora juno-
amerikog kina-drveta (jedan od na j-
vanijih lijekova protiv groznice)
peruvijanski balzam (lat. balsamum
peruvianum) smolast sok, tamnocr-
ven i ugodnog mirisa po vaniliji, do-
biva sc od kore peruanskog balza-
movog drveta Myrohxylon perirae;
mae sc kao lijek na otvorene rane,
a upotrebljava se i za pripremanje
raznih pomada; peru-balzam, indij-
ski balzam
pervertirati (lat. pervertere) izopaiti,
kvariti, pokvariti
perverzan (lat. pervertere pokvariti,
unititi, perversus) izopaen, pokva-
ren; neprirodan (spolno); u uem smi-
slu: homoseksualan
pereija
perverzija (lat. perversio) izopaenost,
izopaenje, pokvarenost, proluprirod-
nost (spolna), protuprirodno zadovo-
ljavanje spolnih nagona,
perverzitet (lat. perversitas) izopae-
nost, pokvarenost, pokvarenjatvo,
protuprirodnost; u psihijatriji: izopa-
enost prirodnih osjeaja i nagona,
osobito spolnih
perverznost (lat. perversio) v. perver-
zitot i perverzija
pervestigacijn (lat. pervestigaiio) tra-
ganje, istraivanje, pretraivanje
pervulgaeija (lat. pcrvulgatio) objav-
ljivanje, iznoenje u javnost
Perzcj (gr. Perseus) 1. mit. sin Jupi-
tera i Danaje, argivski heroj, ubio
gorgonu Meduzu (iz ije krvi poslao
Pegaz); 2. astr. zvijee na Sjever-
nom nebu sa 134 zvijezde koje se mo-
gu vidjeti i golim okom
perzer v. perzijanac
perzijanac 1. veoma Uno crno janjee
krzno iz Buhare (u L'zbekistanu: =
karakul); 2. vrsta porculanskih valja-
ka
perzijaner v. perzijanac
perzijen (fr. persienne) vrsta finog per-
zijskog kretona, katuna; rebrenice,
aluzine
perzijski koji pripada Perziji, koji sc
odnosi na Perziju, koji potjee iz Per-
zije; perzijska zemlja engleska tam-
nocrvena boja; pcrzijsfio plavetnilo
(fr. bleu de Perse) zelenoplava ili
tamnoplava boia; perzijsko crvenilo
koraljnocrvena boja; perzijski )X>re-
dak arhit. poredak stupova u kojem
kipovi robova zamjenjuju stupove
pes (lat. pes gen. pedis) 1. stopa; metr.
slihovna stopa
pes (engl. pace, fr. pas. lat. passus) 2.
korak, hod; tranje iz sve snage, utr-
ka, natjecanje u tranju; kao jedini-
ca za duinu = 2 1/2 engl. stope =
0,762 m
1085 petaon
pesante it. pezante (tal.) glaz. teko,
veoma lagano i dostojanstveno
pesarij (gr. pessos kocka, lat. pessa-
rium) med. matemini prsten, prste-
nasta naprava od mekane ili tvrde
gume koja sputenu maternicu dri
u normalnom poloaju; takoer: du-
guljasta i okrugla svjeica od vune,
svile i dr. umijeana sa smolom ili
voskom i izmijeana ljekovitim sred-
stvima, stavlja se u maternicu ili
stranjicu
Pesehito it, Peito (sir.) naziv najsta-
rijeg sirijskog prijevoda Starog i No-
vog zavjeta (iz II. st.)
pesimist (lat. pessimus najgori) fil. pri-
staa pesimizma; ovjek sklon sve
pojave u ivotu uzimati s najrunije
strane; supr. optimist
pesimizam (lat. pessimus najgori) ti i.
pogled na svijet koji smatra da su
ovaj svijet i ivot, u svojoj biti, nepo-
pravljivo loi i da je, prema tome,
bolje ne ivjeli no ovako ivjeti; sklo-
nost da se sve gleda s najgore stra-
ne: supr. optimizam
peskarija (tal. peschcria) ribai'nica
pestilencija (lat. pesiilentia bolest, za-
raza) kuga
pestilencijalan (lat. pestilentialis) kao
kuga, slian kugi, kuast; izloen ku-
gi; kuan, okuen, zaraen
pesulum (lat. pessulum) med. v. pesa-
"j
pe (tal. pesce) zool. glavo (vrsta ribe)
peikan (tal. pescecane) morski pas
pekun (tur.) okrugli stoli
petalizam (gr. petalon) progonstvo na
pet godina iz Sirakuze, pri emu se
o onome koga je trebalo prognati gla-
sovalo liem masline (petalon = list);
usp. otrakizam
potaloidan (gr. petalon list, eidos
oblik) slian listu, latici, kruninom
listiu
petalon (gr. petalon} bot. v. petalum
pctnlosome
petalosome (gr. petalon list, soma ti-
jelo) zool. ribe s tijelom slinim lis-
tu, listovi
Petar (gr. petra stijena, kamen) "sti-
jena", "hrid", "tvrd kao kamen"; Pe-
trov kri obrnut kri (apostol Petar
je bio razapet glavom nadolje)
petarda (fr. petard, tal., p. petardo)
voj. stoast top za ruenje vrata i
bedema, metalna bavica napunjena
barutom (za ruenje mostova, be-
dema i dr. objekata); prskalica za za-
ustavljanje vlaka (u sluaju opasno-
sti)
petaurist (gr. petauron sjedalo, motka)
plesa na konopcu, akrobat
petegola (tal. pettegolo brbljav, jeziav)
brbljavica. blebetua, jeziara
petehe (lat. petechia) mn. med. v. pe-
tehije
petekijalna groznica med. groznica
pri kojoj izbijaju po tijelu sitne crve-
ne pjege; v. petekije
petekije (fr. ptechie, lat. petechia) mn.
med. crven(kast)i peati, sitne crvene
piege na koi, obino znak neke vr-
ste ivane groznice, znak kuge
petenoteologija (gr. peteinos, petc-
enos koji leti, krilat, pernat, Theos
Bog, logia) teol. pobono razmiljanje
o pticama; dokaz o postojanju Boga
na osnovi postojanja ptica
petent (lat. petens) molitelj, podnositelj
molbe
Peter Pan it. Piter Pan lik djeaka
vilenjaka iz prie kotskog knji-
evnika Jame3a Matthcwa Parriea
(18B01937)
peticija Gat. petitio) molba, osobito: pi-
smena molba, molbenica; potrai-
vanje, zahtijevanje
peticionar Gat. petitionaris) molitelj,
podnositelj molbe nekom viem mje-
stu
peticionirati (fr. petitionncr) prav. pod-
nositi (ili: podnijeti) molbu, moliti
1086 petitorij
petikout (engl. pellicoat donja suknja)
enska podsuknja ija je svrha da-
vanje i odravanje eljene linije ha-
ljine
petinoteologija (gr. peteenos krilat,
Theos, logia) v. petenoteologija
petiolaran (lat. petiolaris, potiolus
stapka) bot. koji pripada stapci, koji
potjee od stapke, stapkin
petiolus (lat. petiolus dem. od pes) bot.
stapka (kod lista)
petiotizirati umnoavati vino time to
se na ve iscijeeno grozde (kominu)
lijeva zaeerena voda pa se onda pu-
sti da ponovno provrije, od ega se
dobije tzv. kominjak; naziv po bur-
gundijskom vinogradaru Petitv koji
je 1859. prvi poeo ovako raditi
petirati (lat. petere) moliti, traiti; usp.
petent
petit (fr. petit mali) tisk. vrsta tiskar-
skih slova od osam tipografskih to-
aka (izmeu borgisa i kolonela)
petit gris it. pti gri (fr.) krzno i krzne-
na roba od sibirske, sive vjeverice
petitio principii it. peticio principiji
(lat.) traenje naela, log. pogreka
u zakljuivanju i dokazivanju koja
nastaje kad se stav koji sc tek treba
dokazati uzme kao premisa, kao raz-
log dokaza; drugi naziv ove pogreke
je circulus in probando it cirkulus
in probando (lat.) krug u dokazivanju
petitor (lat.) molitelj, osobito za neko
mjesto; prav. tuitelj u civilnim (gra-
anskim) parnicama
petitoran (lat. petitorius) prav. koji se
tie tube (ili: koji spada u tubu) za
dobivanje odreenog prava, tubeni
petitorij (lat. petitorium) prav. tuba
ili pravni spor ija je svrha dobivanje
odreenog prava uope (za razliku
od posesorija, gdje je prethodno po-
srijedi samo rjeavanje pitanja o po-
sjedovanju ili pravu vlasnitva neke
stvari)
pctitorijska tuba 1087
petitorij ska tuba prav. v. petitorij
pctitum (lat.) molba, traenje; fil. nae-
lo ije se usvajanje pretpostavlja
peto (tal. petto, lat. pectus) grudi, srce,
dua
petrara (tal.) 1. kamenolom; 2. kame-
njar, uzvisina puna kamenja
pctrarkizam pisanje na nain talijan-
skog pjesnika Francesca Petrarke
(13041374) koji je u duhu truba-
dura stvorio svoj posebni pjesniki
stil
petrefakt (gr. petra kamen. lat. fac-
tum nainjeno) okamina, okamenje-
na ivotinja ili biljka; znanost o pe-
trefaktima v. paleontologija
petrefaktan (gr. petra, lat. factus) v.
petrificiran
petrel (fr., engl. petrel, lat. petrellus,
Petrus) zool. mala burica, ptica sv.
Petra (najmanja vodena ptica)
petrificiran (lat. potrificatus) okame-
njen, skamenjen, pretvoren u kamen;
petrefaktan, fosilan
petrificirati (lat petrificare) skameniti,
okameniti, okamenjivati: pretvoriti u
kamen, u stijenu; pren. ukoiti, oka-
meniti
petrifikacija (gr. petra, lat. petrifica-
tio) skamenjivanje, okamenjivanje,
okamenjenjc; pretvaranje u kamen,
okamenjenje, okamenjenosl, skame-
njenje, skamenjenost; okamina
petrinizam (lat petrinismus) naua-
vanje prvobitne idovsko-kranske
vjere iji je predstavnik apostol Pe-
tar
pet roge ne za (gr. petra stijena, kamen,
gen- korijen od gignomai postanem,
na stan em) dio geologije koji izuava
rezultate rada geolokih sila s pogle-
dom na stvaranje i pretvaranje glav-
ne Zemljine grade, tj. stijena
petrogenska geologija v. petrogeneza
petrografija (gr. petra stijena, kamen,
grafia opis) dio pctrologijc koji opi-
suje minerale
peucedanin
petrografska mineralogija znanost o
mineralima i stijenama
petrografski (gr. petra stijena, kamen,
grafo opisujem) koji opisuje stijene;
petrografske karte zemljovidi na koji-
ma su oznaene vrste planina s obzi-
rom na njihov stijenski sastav i nje-
gove granice
petrolej (gr. petra stijena, kamen, lat.
oleum ulje, petroleum) kameno ulje
sastavljeno od smjesa i otopina pli-
novitih, tekuih i vrstih ugljovodika;
nalazi se u pukotinama i podzemnim
slojevima gdje natapa upljikavo ka-
menje, a slui kao odlino sredstvo
za osvjetljenje; nafti
petrolej-benzin benzin koji se pripre-
ma od petrolej a
petrolej-pirit dio petroleja koji se, pri
proiavanju, najprije pretvara u
paru; upotrebljava se kao zamjena
za terpentinsko ulje
petrolet (fr. petroletle) automobil koji
se kree pomou petroleja
pctrolcter destilat nafte s vrlo niskim
vrelitem; slui kao otapalo za masti,
smole, gumu
petroliferan (lat. petrolifer) petrolejo-
nosan, petrolejovit, koji ima u sebi
petroleja, petrolejski
petrologija (gr. petra stijena, kamen,
logia znanost) dio geologije koji se
bavi prouavanjem stijena, kamenja;
litologija
Petronije Arbiter ugledan Rimljanin
u Neronovo doba; prozvan arbiter ele-
gantiarum propisiva ukusa (budui
da se uvijek ukusno oblaio)
petunija (lat. petu ni, petunia) bot. ju-
noamerika ukrasna biljka iz poro-
dice pomonica, shna duhanu
peueedan (gr. peukedanon, lat. peu-
cedanum) bot. pukovica, smudnjak,
biljka iz porodice tilarki
peucedanin (gr. peukedanon puko-
vica, smudnjak) kem. veoma gorka
pignorator
pignorator (lat.) onaj koji prima u za-
log
pignus (lat.) prav. zalog; ugovor o zalo-
gu, zalono pravo; pignus imperii it.
pignus imperiji (lat.) dravni zalog,
dravna podloga
pijaca (tal. piazza, lat. platea ulica) trg,
trite: usp. pjaea, plac
pijndc (perz.) vojnik-pjeak; pjeak u
ahu
pijafa (fr. piafe) odmjeren i po taktu
izvoen kas konja u mjestu; pijafa
koja se izvodi kretanjem naprijed zo-
ve sc "panjolski korak"
pijafirati (fr. piaffcr) gordo, ponosno ko-
raati, posebno kad konj. stojei u
mjestu, prednje noge izbacuje veoma
visoko i sputa ih ustro na zemlju,
odravajui ravnoteu samo pomou
stranjih nogu
pijanino (tal. pianino) glaz. vrsta gla-
sovira kod kojega su ice napete us-
pravno
pijanist (fr. pianiste) glaz. svira koji
svira na pijanu, glasoviru, klaviru
pijanistkinja (fr. pianiste) glaz. svira-
ica koja svira na pijanu, glasoviru,
klaviru
pijanoforte (tal. pianoforte) glaz. in-
strument sa icama na kojima se pro-
izvodi zvuk pomou ekia ili batia;
fortepiano, glasovir, koncertni gla-
sovir
pijanola (lat. pianola) mehaniki glaso-
vir kod kojega se, pomou podno-
nika ih elektriciteta, izaziva udara-
nje batia
pijanotip (tal. piano, gr. typo? otisak)
tisk. slagarski stroj, linotip
pijarci mn. v. pijaristi
pijaristi "oevi pobonih kola" (lat. pa-
ters scholarum piarum), kat. duhov-
niki red osnovan 1597. u Kimu, la-
novi se zavjetuju da e mlade bes-
platno pouavati i ititi znanje; u
Poljskoj = pijarci
1090 pijetizam
pijasava (tal. piasava) vrsta rogoza s
Antila, upotrebljava se osobito za me-
tle i si.; takoer: vlakna junoame-
rike palme Attalea funifera Mart.,
a slue za izradbu metli, etaka i dr
pijaster (tal. piastra. lat. plastra) "me-
talna ploa"; nekadanja novana
jedinica u razliitim zemljama i u
razliitoj vrijednosti
pijedestal (fr. piedestal, tal. piedestallo)
podnoje, postolje, podloga; arhit.
stopa, podnoje, sokl; u cirkusu: stup
na ijem gornjem kraju akrobat iz-
vodi svoje vjetine
Pijemont sjevernotalijanska pokrajina
koja je imala veliku ulogu u uje-
dinjenju Italije (polovicom 19. st.);
pren. arite pokreta za osloboenje,
ali i svake druge korisne javne dje-
latnosti
pijeta (tal. pieta) pobonost; smjernost,
milosre; u likovnoj umjetnosti na-
kon XIV. st.: umjetnike kompozicije
koje prikazuju Bogorodicu, samu ili
okruenu apostolom Ivanom i trima
Marijama, kako na rukama ili kolje-
nima dri i oplakuje tijelo svoga Si-
na skinutog s kria
pijetet (lat. pictas) pobonost; djetinja
ljubav, uspomena puna potovanja i
ljubavi prema nekomu ili neemu,
zahvalna ljubav, odanost i svaki nje-
ni osjeaj prema roditeljima, dobro-
tvorima, domovini itd., osobito pre-
ma dragim pokojnicima
pijetist (lat. pielista) pohonjak; u Lu-
therovoj i reformiranoj Crkvi, od Spe-
nera 1670.: lan sekte koja, pored os-
talog, osobit znaaj pridaje odrava-
nju sastanaka radi vjebanja u po-
bonosti
pijetistiki (lat. pietas) pobonjaki; u
duhu pijetizma
pijetizam (lat. pietas pobonost) po-
bonjatvo, smirenost, ednost; sklo-
nost da se religija prvenstveno shva-
a osjeajem i da se odravaju po-
pi j c zoelektric ite t
sebni tajni sastanci radi vjebanja u
pobonosti i injenju dobrih dijela;
bolesna religiozna osjeajnost kojoj
ljudska priroda izgleda potpuno po-
kvarena i koja svako dobro to ga
uine ljudi smatra neposrednim dje-
lom i izljevom boanske milosti
pyezoclcktricitet (gr. piezo prilieru,
elektron jantar) fiz. svojstvo nekih
kristala, osobito kvarca, da se pod
pritiskom naelektriziraju na svojoj
povrini
pijezometar (gr. piezo pritiem, me-
tron mjera, mjerilo) fiz. sprava za
mjerenje tlaljivosti (kompresivnosti)
tekuine
pik (fr. pique) 1. koplje s dugakim kop-
ljitem; u kartama: crno srce
pik (fr. pique, njem. Pik) 2. potajna
srdba, prikrivena mrnja, elja za
osvetom u prvoj zgodnoj prilici; imati
pik na koga ili io eljeti se komu
osvetiti ili nanijeti tetu emu
pikacija (lat. pix smola, picatio) smo-
ljenje, mazanje, pre maziva nje smo-
lom
pikada (p. picar) prosjecanje puta kroz
praumu
pikador (p. picadore) borac na konju,
naoruan kopljem, u borbama s bi-
kovima (u panjolskoj)
pikantan (fr. piquant; koji nadrauje,
koji izaziva prohtjev, nadraljiv,
"slan" (npr. pikantna pria); duhovit,
zanimljiv, primamljiv, dopadljiv, pri-
vlaan; zajedljiv, peckav
pikanterija (fr. piquant) ono to na-
drauje, to izaziva prohtjev: duho-
vitost, zanimljivost, primamljivost;
dvosmislena, "slana" napomena, pri-
a i si.
pikaro (p. piearo) lopov, skitnica, pu-
stolov, vragolan; pikarski roman ro-
man u kojem je glavni junak neki
pustolov i si.
pikat (tal. fegato) jetra i plua zajedno,
ivotinjska iznutrica
1091 piknolepsija
pikati (njem. picken, fr. piquer) bosti,
nabadati, udarati (npr. loptu vrhom
kopake)
pike (fr. pique) trg. vrsta pamune tka-
nine
piker (fr. piquer) lovac na konju koji
vodi pse; jaha koji obuava konje;
poznavatelj vina, kua vina. proba
vina
piket (fr. pinuet) lcoli za mjerenje zem-
ljita; voj. jedinica vojnika, obino 50,
koja jc uvijek u pripravnosti, osobito
radi promatranja neprijatelja da ne
bi izvrio iznenadan napad; karta-
ka igra u kojoj sudjeluju dva igraa
s 32 karte
pikir-bod (fr. piquire) nain ivanja ili
vezenja pri kojemu nit ini nepre-
kidnu liniju s gornje i s donje strane
tkanine
pikiran (fr. piquer) dirnut, uvrijeen,
izazvan, koga neto titi, pee
pikirnti (fr. piquer) bosti, ubosti: pec-
kali, pecnuti, uvrijediti; ra zri rai ti;
zrak. velikom brzinom poletjeti ravno
prema zemlji; giaz. /tal. piccare/ jed-
nim prevlaenjem gudala jedno za
drugim ukratko proizvesti vie tono-
va; kuh. nadijevati meso slaninom;
u vrtlarstvu: ee presaivati mlade
biljke da bi bile to bolje; pikiraii se
smatrati neto au, ponositi se im,
iznositi to na velika zvona
pikniki tip (gr. pyknos gust, debeo,
vrst) tip ljudi zbijene tjelesne grade
te sklonih debljanju
piknik (fr. pique-niquc) zajednika goz-
ba, izlet na kojem svaki sudionik do-
prinosi ili plaa svoj dio
piknit (gr. pyknos gust, vrst, zbijen,
lithos kamen) min. vrsta topaza
piknolepsija (gr. pvknos razuman,
pametan, lepsis hvatanje) med. dje-
ja bolest koia se oituje u napada-
jima kratkotrajnog suenja svijesti
(dijete izvre oi prema gore, udovi
mu omlohavljuju i si.)
piknometar 1092
piknometar (gr. pvknos. gust, zbijen,
metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za
odreivanje specifine teine; sprava
za mjerenje gustoe; u proizvodnji
papira: sprava za mjerenje debljine
piknoskop (gr. pj'knos gust, zbijen,
skopeo promatram) v. piknometar
piknostilan (gr. pyknos gust., stylos
stup) arhit. koji je s gustim stupo-
vima
piknostilon (gr. pvknos gust, stylos
stup) arhit. graevina sa stupovima
nagusto, u kojoj udaljenost izmeu
dvaju stupova iznosi jednu i po deb-
ljinu stupa
piknotici (gr. pvknos gust) mn. med.
lijekovi koji pomau zgunjavanje
piknoza (gr. pyknosis) zgunjavanje,
zgusnue, zadebljavanje
pikolino (tal. piccolino) glaz. v. pikolo 1
pikolo (tal. piceolo) 1. glaz. drveni pu-
haki. instrument: manja vrsta flau-
ta, s tonovima za oktavu viim od
tonova flaute
pikolo (t;il. piccolo) 2. stari novac u Ve-
neciji i Siciliji, odgovara naoj lipi;
piiolo
pikolo (tal. piccolo) 3. konobarski egrt,
uenik u ugostiteljskoj struci
pikoti (fr. picots) mn. fino izraene to-
ke, tokice, zupii na ipkama ili
Opavima; uski konani opavi na
tkaninama
pikotiran (fr. picotcr) poprskan, po-
kropljen tokicama (kod grbova)
pi kotirati (fr. piquer, picoter) bockati,
izbockati; zaglavljivati (ili: udarati)
klinove u; praviti zupie (na koi, pila Gat.) kugla
ipkama i dr.)
pikpapir (njem. pichen mazati smolom)
papir koji je sjedne Strane namazan
ljepilom
pikrin (gr. pikros ljut, otar, gorak)
kein. gorka tvar koja se dobiva iz
Digitalis purpurea; digitalin
pikrinska kiselina kem. nastaje utje-
cajem sumporne kiseline na mnoge
pilada
organske tvari, a tehniki od fenola
i salitrene kiseline; upotrebljava se
za uto bojenje svile i vune i kao od-
lino sredstvo za razaranje, za pu-
njenje granata, bombi i si.; trinitro-
fenol
pikrit (gr. pikros ljut, otar) mineral
koji po mineralnom sastavu odgova-
ra peridolu
pikrobolan (gr. pikroeholos s gorkom
ui, pikros ljut, otar, eholos u)
sklon jarosti, uan, nagao, nabusit
piks (lat. pix= smola; pik.s alba (lat. pix
alba) bijela smola; piks lik vida, Gat.
pix liquida) tekua smola, katran;
piks navali (lat. pix navali) bro-
darska smola; piks nigra (lat. pix ni-
gra) crna smola
piks kai laks (gr.) rukama i nogama.
svom snagom
piksa (gr. pyxis) drvena kutija, osobito
od imirova drveta
piksla (njem. Biichse, gr. pvxis kutija
od imirovine) kutija
Pikti drevni narod u sjevernoj kotskoj,
hrabri borci protiv Rimljana; kasni-
je se stopLili sa kotima
piktografija (lat. pictus slikan, nasli-
kan, gr. grafia pisanje) umnoa-
vanje rukopisa ili tiskanog sloga po-
mou preslikavanja
pikturalnn (lat. pictura slika, slikanje;
slikarstvo) slikarski; slikovit; izraen
slikama, ilustriran
pil (gr. pilos pust, tilc) pusteni (iilcani)
putni eir starih Grka
Pilad (gr. Pvlades) mit. sin Strofijev,
neak Agamemonov, vjeran prijatelj
i pratitelj Orestov, za kojega je htio
i ivot rtvovati i iju je sestru Elek-
tru uzeo za enu; pren. uzoran i po-
rtvovan prijatelj
pilada (lat. pila) drveni stup oko kojega
konj, vezan za konopac, tri radi vje-
banja u kasa nj u
I
pilar 1093
pilar (p. pilar) stup u stajama koji stoji
izmeu dva konjska mjesta; pilari
mn. u cirkusima; dva jaka stupa,
udaljena po dva metra jedan od dru-
gog, izmeu kojih se obuavaju ko-
nji
pilaster (tal. pilaster) etvrtast stup
Pilat, Poncije ime Kristova suca; ii
od Pancija do Pilata traiti, lutati
za nekim ciljem; dospjeti kao Pilat u
Vjerovanje, sluajno se negdje nai
(Pilat se naime spominje u molitvi
"Vjerovanje"); oprali, ruke kao Pilat
skinuti sa sebe odgovornost
Pilatovo pitanje pitanje koje je, oz-
biljno ih ironino, Poncije Pilat upu-
tio Kristu: "to je istina?"
pileus Gat, pileus kapa od pusta, Pika-
na kapa) bot. med. klobuk
pilirati (fr. piler) tucati, istucati, stu-
cati; pilirani. sapuni fini toaletni sap-
uni koji se pri proizvodnji istucaju
(piliraju) da hi se, pod utjecajem zra-
ne ugljine kiseline, a I kalij koji je u
njima pretvorio u manje otar uglji-
kokiseli alkalij
pilokarpiu alkaloid iz jedne droge koja
se dobiva od junoamerike biljke
Pilocarpus; koristi se u lijeenju gla-
ukoma
pilon (gr. P3'lon velike vratnice, por-
tal) vrata, velika vrata; osobito: vi-
soka, kuli slina graevina na ulazu
u staroegipatske palae i hramove,
izvana obino prikrivena likovima i
slikama u boji
pilorij (lat. piloriuin, r. pilori) mjesto
na kojem su zloinci hi li vezani i iz-
lagani javnom prijeziru, stup srama
pilorirati (fr. pilorer) privezati za stup
srama, izloiti javnoj poruzi
pilorus (gr. pvloros) anat. vratarnik, do-
nji otvor eluca
pilot (fr. pilote, tal. pilota) prvobitno:
kormilar, peljar brodova kroz nesi-
gurna i opasna mjesta; voa zrako-
plova ili drugog letakog aparata,
pinakl
specijalist u upravljanju zrakoplovom
ili drugim letakim aparatom
pilot-baloni mah zrani baloni koji se
putaju radi odreivanja pravca i
brzine vjetra
pilotaa (fr. pilotage) zrak. upravljanje
(ili: vjetina upravljanja) zrakoplo-
vom ih drugim letakim aparatom;
pom. upravljanje brodom, krmarenje;
plaa (ili: nagrada) onome to spro-
vodi lau kroz opasna mjesta; grad.
zabijanje stupova
pilotirnti (fr. piloter) rukovati, uprav-
ljati (zrakoplovom, avionom); spro-
voditi brod kroz nesigurna i opasna
mjesta; gra. zabijati stupove
pilozan (lat. pilus vlas, dlaka, pilosus
dlakav, kosmat) kosmat, dlakav, ru-
njav
pilula (jat. pila lopta, dem. pilula lop-
tica) lijek u obliku kuglice, obino
veliine grakovog zrna
pilverizater (fr. puIverisateur) sprava
za pretvaranje vrstih tijela u prah,
muar: sprava za pretvaranje leku-
ine u prah, raspriva. prskalica,
trcaljka
pimeloza (gr. pimeie mast) med. sklo-
nost debljanju, goinost
piment (fr. piment, lat. pigmentom) pa-
pru sline bobice istonoindijskog
drveta Myrtus pimenta (upotrebljava
se, kao zain); najkvirc
pimentiranje Gat. pigmentum) v. pig-
mentacija
pimpinela (lat. pimpinella) bot, dinjica,
bedrenik, divlji kim (aromatina lje-
kovita biljka)
pina (lat. pinna) 1. pero, perjanica na
kacigi konjanika; 2. vrsta avlia bez
glave; avli u kompasu na kojem
stoji magnetna igla; 3. mah, iljasti
tapovi (u geodeziji); 4. vrsta dugu-
ljastih koljki (lat. Pinna marina) i-
je se okamine zovu piniti
pinakl (fr. pinaele) arhit. iljak, osobito
na gotikim graevinama
pinakoteka
pinakoteka (gr. pinakothekc dvorana
sa slikama, pinax gen. pinakos das-
ka, tabla, tablica, tilhemi metnem,
stavljam) slikama ukraena prosto-
rija u atenskim Propi I oj ama: kod
Rimljana: prostorija sa slikama; da-
nas: zbirka slika, dvorana s umjet-
nikim slikama; osobito: poznata ga-
lerija umjetnikih slika u Munche-
nu
pinas istonomdijska tkanina ori lika
ili vlakana ananasovog lia
pinasa (tal. pinassa. engl. pinnacc, lat.
pinus bor) vrsta drvenog ratnog bro-
da s najmanje 6 vesala; dugaak i
uzak manji brod, korveta; mala laa
s dvije katarke; po veliini drugi a-
mac na ratnim brodovima, naoruan
malim topom
pinceta (fr. pincette) male i tanke ki-
rurke hvataljke za ienje rana,
mala klijeta (za upanje dlaka), ti-
paljice, maice
pinbek (engl. pinchbcsck) uti bakar,
bakrena bronca, slitina bakra, cinka
i eljeza (nazvana po izumitelju, en-
gleskom mehaniaru Pinchbeku);
tombak
piner (engl. pineher) rasa engl. pasa,
inteligentnih, ivahnih, pouzdanih,
izdrljivih, glatke ili hrapave dlake
pindarizam (gr. Pindaros) oponaanje
Pindarovog naina pisanja
pindarski kao Pindar, Pindarovim sti-
lom i jezikom, tj. zanosno, oduev-
ljeno, napuhnuto, neprirodno
pinel (tal. pennelo) kist; pren. majstor,
slikar
pinen kem. bezbojna, optiki aktivna i
ugodna mirisa tekuina (C10H.fi),
glavni sastojak terpentinskog ulja,
zbog ega je tehniki veoma vaan
ping-pong (engl.) port, tenis koji se
igra na stolu, stolni tenis
pingvin (lat. pinguis mastan, debeo,
kelt. pen gwyn) zool. ptica iz porodice
gnjuraca, ini prijelaz izmeu ptica i
1094 pinta
riba, ispod koe ima debeo sloj masti
koja ga uva od hladnoe, ivi po mo-
rima Junog pola
pinija (lat. pinea srnrekin eer) 1. kod
vulkana: stup ori vodene pare i osta-
log oruptivnog materijala koji se
penje do velikih visina pa se onda
raspri na sve strane (izraz koji je
upotrijebio Plinijc mlai u opisu
erupcije Vezuva, 79. n. e.)
pinija (lat. Pinus pinea) bot. 2. crno-
gorica koja raste samoniklo u zem-
ljama oko Sredozemnog mora i u Dal-
maciji: uzgaja se kao ukrasna biljka
zbog krunice koja je visoka i slina
titu; njezin plod (pinjol) slian je ba-
demu i dobar za jelo
pinika (gr. pino pijem) rije naprav-
ljena u aljivom smislu: nauk o piu
i pijenju
pinin (lat. pineus smrekov, omorikov)
omorikova smola
pininska kiselina kem. kiselina omo-
rikove smole, jedan od sastojaka ko-
lofonija; v. pinin
pinipedi (lat. pinna peraja, peraje, pes
gen. pedis noga) zool. sisavci koji ive
u vodi (npr. morski pas, morski konj
i morski lav), perajari
pink-colour it. pink-kolor (engl.) ka-
ranfllasta boja, crvena porculanska
boja, mineralni lak
pinkl (njem. Biinel) zaveljaj, zamot-
Ijaj, naramak
pinksit (lat. pingere slikati, naslikati,
pinxit slikao, naslikao) na slikama,
pokraj umjotnikovog iinena (obino
skraeno pinx.): slikao, crtao
pinolin (lat. pineus smrekov, omorikov,
oleum ulje) ulje od smole, alkohol od
smole, smolina esencija; svijetlouta
tekuina, jako mirisna, dobiva se od
ulja om ori kove smole i upotrebljava
se za osvjetljavanje i kao firnis
pinta (p. mal de los pintos) med. kona
bolest u Srednjoj Americi, s razno-
pintado 1095
bojnim pjegama koje se Ijuskaju i bli-
staju
pintado (p. pintar, pintado) istonoin-
dijska pamuna ili lanena tkanina
sa arama i slikama u razliitim bo-
jama
pinja (tal.) krtac, tvrdica
pinjal (tal. pugnale) bode
pinjata (tal. pignatta) lonac, kotli
pinjol (tal. pignolo) sjemenka piniie
pinjon (fr. pignon) arhit. kalkan, zabat,
zavretak zida pod krovom
pio- (gr. pyon) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: gnoj, gnojni
piocela (gr. pvon, kele bruh, kila] med.
gnojna kila
piocijanin (gr. pyon gnoj, kyancos
zagasitoplav) med. obojena tvar
(C^H^NOp u plavom gnoju
piocistitis (gr. pyon. kvstis mjehur;
kcsica) med. gnojni mjehur, gnojna
kesica
piociti (gr. pyon, kytos upljina) mn.
med. stanice gnoja
piodermija (gr. pyon. erma koa)
med. v. piodermitis
piodermitis (gr. pyon. erma koa)
med. gnojna upala koe
pioemija (gr. pyon, haima krv) med.
prisutnost gnoja u krvi, trovanje krvi
zbog zagnojavanja
pioftaimija (gr. pyon, ofthalmos oko)
med. gnojna upala oiju
piogeneza (gr. pyon, genesis postanak,
postanje) med. stvaranje gnoja,
zagnojavanje
piogenian (gr. pvon, gen- korijen od
gignomai postanem, nastanem) med.
koji stvara, koji izaziva zagnojavanje
piohezija (gr. pvon, chco lijem) med.
proljev s gnojem
piokareinom (gr. pvon, karkinoma
rak, rak-rana) med. bolest raka pra-
ena zagnojavanjem oboljelog mje-
sta
piokenoza (gr. pyon. kenosis ispra-
njavanje) med. ienje gnoja
pioseptikemija
piometra (gr. pvon, metra maternica)
med. skupljanje gnoja u maternici
pion (fr.) 1. u ahu: pjeak; pren. malo
vaan ovjek
pion (gr. pvon) 2. gnoj
pionefroza (gr. pyon, nefros bubreg)
med. zagnojavanje bubrega
pionir (fr. pionnier) prvotno: vojnik-pje-
ak; danas: kopa rovova, vojnik koji
gradi i popravlja vojne putove: pren.
onaj koji kri nove putove, koji u ne-
emu prednjai, koji utire put, kri-
telj, zaetnik neega novog; pioniri
mn. voj. odredi koji obavljaju teh-
nike poslove: grade mostove, putove,
poljske utvrde, miniranje razliitih
objekata itd.; u Sjcv. Americi: prvi
naseljenici u jednom jo nenase-
ljenom podruju (koji su kasnijim
doseljenicima, moe se rei, prokrili
put)
pionirati (fr. pionner) u ahu: uzimali
to vie pijuna: u dami: gubiti pijun
za pijunom; voj. kopati rovove; pren.
kriti put, prednjaiti
pioplanija (gr. pyon. plana o lutam)
irenje (ili: rasprostiranje) gnoja po
tijelu
piopneumotoraks (gr. pyon. pneuma
dah, disanje, thorax trup; prsni ko)
med. nagomilavanje zraka i zagno-
javanje u podruju porebrice
piopoeza (gr. pvon, poiesis pravljenje,
stvaranje) med. v. piogeneza
pioptiza (gr. pyon, ptyo pljujem) med.
ispljuvavanje gnoja
pioragija (gr. pvon. rag-korijen cd reg-
nymi prsnem, puknem) med. poja-
va, poetak gnojenja
pioreja (gr. pyon, rheo teem. curim)
med. istjecanje gnoja, sukljanje gno-
ja
piosalpinks (gr. pvon, salpinx truba}
med. zagnojavanje jajovoda
pioseptikemija (gr. pyon, septos koji
izaziva trule, haima krv) med. v.
piemija
pioskop
pioskop (gr. pyon mastan, debeo, sko-
peo promatram) sprava za mjerenje
masnoe mlijeka, mljekomjer
piotoraks (gr. pvon, thorax trup; prsni
ko) med. nagomilavanje gnoja u pr-
snoj upljini
pioza (gr. pyosis) med. gnojenje, za-
gnojavarge
pipa (tal.) lula
pipe it. pajp (engl.) v. pod pipa 2; cijev
pipe it. pajp (engl.) dugaka i uska
bava u kojoj se alje vino i ulje. oso-
bito u panjolskoj i Portugalu; jedi-
nica za mjerenje tekuine u Engles-
koj = 572,491 l
pipe-line it. pajp-lajn (engl.) cjevovod,
vod eljeznih cijevi kroz koje tee pe-
trolej (od izvora do trita, rafineri-
je!), vode
piperidin (lat. piper papar) kem. tvar
koja se nalazi u papru, kao sastojak
piperina: bezbojna tekuina koja
mirie kao papar
piperin (lat. piper biber) kem. slaba
organska baza koja se dobiva od bi-
jelog papra (slui za pravljenje zai-
na za kobasice)
pipetn (fr. pipette) lulica; kem. kapalj-
ka, staklena cjevica s valjkastim
proirenjem u sredini ili na zailje-
nom kraju (za crpenje tekuina)
pipitr (fr. pupitrc) naslon, stalak, pod-
loak za knjige, note i dr. u obliku
nagnuto daske koja je privrena na
nogarima
pips (njem. Pips. lat. pipita) kataralna
bolest kod ptica, osobito kokoi, u
vezi s oticanjem vratnih lijezda i
zaepljenjem nosnih otvora; lijei se
premazivanjem oboljelih mjesta klor-
nom vodom)
pipser (engl. pip pijukati, cijukati) pi-
jukanje i slini umovi koji se kat-
kada nepotrebno pojave pri snima-
nju zvukovnih efekata na magneto-
fonsku vrpcu
1096 pirargirit
pipun (gr. pepon od sunca skuhan,
zreo) dinja
piraja (pirana) indijan. zool. junoa-
merika riba s veoma otrim zubi-
ma; opasna grabeljivica, ivi pri dnu
tropskih junoamerikih i afrikih
rijeka u velikim jatima; kariba
Pirnm i Tizba mit. dvoje njenih za-
ljubljenika o kojima se pria da su
vodili ljubav kroz pukotinu zida; po-
inili samoubojstvo jer su, zbog ne-
kog nesporazuma, mislili jedno za
drugo da su mrtvi
piramida (gr. pyramis, gen. pyrami-
dos, eg. piromi) velianstvena grob-
nica starih egipatskih kraljeva: go-
lema kamena graevina, u osnovici
etvrtasta, ije se etiri strane pri
vrhu zavravaju u zajednikom tje-
menu; graevina, osobito spomenik,
u obliku piramide; geom. poliedar i-
ja je osnova slika 3 tri strane ili vie
strana, a druge strane, ili plohe, jesu
trokuti
piramidalan (gr. pyramis) koji ima
oblik piramide, kao piramida; pren.
ogroman, divovski, velianstven, go-
rostasan
piramidi on (gr. pvramis) mala pira-
mida, piramidica; zavretak obelis-
ka iljastog oblika
piramidon (gr. pyramis) farm. dime-
tilamino-antipirin, lijek protiv groz-
nice, glavobolje i neuralgije
pirandelizam smjer u knjievnosti koji
teme obrauje po uzoru na talijan-
skog pisca Luigija Pirandella (1867
1936); osnovne znaajke: sklonost pa-
radoksima, opreka pojedinacdru-
tvo itd.
pirnnometar (gr.) instrument za mje-
renje intenziteta Suneva zraenja
na povrinu Zemlje; solarimetar
pirargirit (gr. pyr vatra, argvros sre-
bro) min. tamnocrvena ruda srebra,
sulfid antimona i srebra
pirat
pirat (lat. pirata, gr. peirates) pomor-
ski razbojnik, gusar; pren. razbojnik,
lupe; prid. piratski
piraterija (fr. piratcrie) v. piratika
piraterija (lat. piratica) razbojnitvo na
moru. gusarstvo; pljaka, iznuiva-
nje; knjievna kraa
pire (fr. puree) kub. kaa od kuhanog
graka, krumpira i plodova raznih
mahunastih biljaka
pireksija (gr. pvresso u vatri sam od
groznice, hvata me groznica) med.
napadaj groznice, groznica
pireterij (lat. pyroterium) ognjite; dio
kemijske pei u kojem gori vatra
piretici (gr. pyrctos groznica, vruica)
mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv
groznice (vruice)
piretian (gr. pyrelos groznica, vru-
ica) med. grozniav, koji izaziva
groznicu; koji smiruje groznicu
piretin (gr. pyr vatra) kem. smola za
gorenje
piretion (gr. pyretos groznica, vruica)
med. laka groznica
piretogeneza (gr. pyreios groznica,
vruica, genesis postanak, postaja-
nje) med. postanak groznice
piretografija (gr. pyretos groznica,
vruica. grafia opis) med. opisivanje
groznice
piretolog (gr. pvretos groznica, vru-
ica, logos znanstveno istraivanje)
lijenik koji se posebice bavi prou6i-
vanjem groznice, poznavatelj groz-
nice
piretologija (gr. pyretos groznica, vru-
ica, logia znanost) dio medicine koji
se bavi uzrocima, pojavama i lijee-
njem groznice
piretoterapija (gr. pyr vatra, pyretos,
therapeia lijeenje) med. lijeenje (si-
filisa i dr. zaraznih bolesti) umjetno
izazvanom groznicom
pirg (gr. pyrgos) toranj, toranj tvrave,
kula; kula sagraena uz samostan
1097
za obranu od gusara i dr. (u srednjem
vijeku)
pirheliometar (gr. pyr vatra, helios
Sunce, metron mjerilo, mjera) fiz.
ureaj za mjerenje iznosa energije
koju Sunce dozrai povrini Zemlje,
a za lo se inora odrediti koliina
topline koju mogu proizvesti sunane
zrake kad padaju na neku povrinu
odreene veliine koja ih potpuno
upije
pirian (gr. pyr vatra) vatreni, koji sc
tie vatre, koji dolazi od vatre
piridin (gr. pyr vatra) kem. isparljivi.
bezbojni organski spoj (temperatura
vrenja 115 stupnjeva), mijea se s
vodom, nastaje pri destilaciji du-
inih organskih tijela, glavni sa-
stojak kotane masti; slui za inha-
lacije kod astme i sranih bolesti
piridoksin (gr.) vrsta vitamina B. kri-
stalna tvar koja se nalazi u itarica-
ma, mesnim proizvodima i u kvascu
Piriflegetont (Flegeton) (gr. pyr va-
tra, llego gorim, plamLim) mit, jedna
od rijeka u starogrkom podzemnom
svijetu, tzv. Vatrena rijeka
pirih (gr. pvrrichc) ples s orujem i
pjesma koja se uz to pjevala; u grkoj
i rimskoj metrici: stopa od dva krat-
ka sloga; dibrahis
pirija (gr. pyria) med. kupaonica s to-
plim zrakom za preznojavanje, ku-
pelj u pari. u vruem pijesku
pirit(gr. pvrites bakrena rudaa) min.
disulfid eljeza, javlja se najee u
ilama, veoma rasprostranjen; slui
poglavito za dobivanje sumporne ki-
seline
piritian (gr. pyr vatra, pvretos groz-
nica) koji daje vatru, koji proizvodi
(ili: izaziva) vatru
piritologija (gr. pyrites kremen, logia
znanost) min. opisivanje ljunka;
znanost o ljunku
piro- (gr. pyr) predmetak u sloenica-
ma sa znaenjem: vatra, poar
pirobalistika
pirobalistika (gr. pyr vatra, balio ba-
cim) vjetina bacanja vatre; vatro-
melna vjetina
pirobolika (gr. pyr vatra, bole bacanje,
hitac) v. pirobalistika
pirodinamika (gr. pvr vatra, dynami.s
snaga, sila) dio fizike koji prouava
snagu vatre
piroelektricitet (gr. pyr vatra, elek-
tron jantar) fiz. elektricitet izazvan
toplinom, npr. kad se kristal lurrna-
lin zagrijava, onda se njegova po-
vrina na jednom kraju osi naelek-
trizira pozitivno, a na drugom ne-
gativno, i obrnuto pri hlaenju; isto
se tako ponaaju drugi hemimorfni
kristali: usp. pijezoelektricitct
piroelektrian (gr. pyT vatra, elektron
jantar) fiz. koji ima svojstvo naelek-
triziravania na povrini zbog zagri-
javanja ih hlaenja, koji je naelek-
triziran na svojoj povrini zbog za-
grijavanja ili hlaenja
pirofng (gr. pyr vatra, oganj, fagein
jesti, erali) tobonji guta vatre,
vatroder
pirofan (gr. pyr vatra, faino iznosim
na svjetlo) opal koji usisavanjem ras-
topljenog voska postaje proziran; usp.
hirofan
pirofilit (gr.) mineral masna opipa,
aluminijev silikat
pirofob (gr. pyr vatra, fobos strah)
med. onaj koji boluje od pirofobije
pirofobija (gr. pyr vatra, fobos strah)
med. bolestan strah od vatre
pirofon (gr. pvr vatra, fone glas, zvuk)
glaz. instrument na kojem se proiz-
vode tonovi pomou vodikovog plina
pirofor (gr. pyr vatra, fero nosim, do-
nosim) vatronosac; zrani upalja,
tvar koja sc na zraku sama pali, npr.
fosfor
piroforan (gr. pvr, fero.) koji proizvodi
vatru ili svjetlost; koji se sam od se-
be pali, samozapaljiv
1098 piroksen
pirofotografija (gr. pyr vatra, fos gen.
fotos svjetlost, grafia pisanje) izrad-
ba fotografija na topljivoj osnovi i
topljivim bojama
pirog (rus.) tjestenina, kola punjen
mesom, zelenjem, ribom
piroga (fr. pirogue, p. piragua) amac
junoamerikih Indijanaca od izdub-
ljenog stabla, drveta, vcx*i i vii od
naeg obinog amca
pirogalna kiselina (gr. pyr vatra, lat.
galla iarka) kem. bijela, lisnata i
bezmirisna masa koja se dobiva sub-
limacijom iz ekstrakta dobro osu-
enih eera; upotrebljava se u foto-
grafiji za otapanje soli srebra
pirogalol (gr. pyr vatra, lat. galla e-
er) kem. trovalentni fenol, dobiva
sc zagrijavanjem sumporne kiseline;
u alkalnoj otopini jako redukcijsko
sredstvo, lako apsorbira kisik iz zra-
ka zbog ega se upotrebljava u plin-
skoj analizi, takoer i za bojenje kose
i u fotografiji (kao razvija)
pirogen (gr. pyr vatra, gen- korijen
od gignomai postanem, naslanem)
koji je postao iz vatre, vulkanski
pirogenetian (gr. pyr vatra, genne-
tikos vian stvaranju) koji proizvodi
vatru, koji stvara vatru
pirogeneza (gr. pvr vatra, genesis
postanak, nastajanje) postanak (ih:
stvaranje, proizvoenje) vatre
pirogenian (gr. pvr vatra, gen- ko-
rijen od gignomai postanem, na-
slanem) v. pirogen
pirogrnfija (gr. pyr vatra, grafia pisa-
nje) proizvoenje (i postupak pri
proizvoenju) crtea na drvetu vrel-
im eljezom
pirogrnfija (gr. pyr vatra, oganj, fa-
gein jesti, erali) gulanie vatre,
vatroderstvo
piroka (fr. pirogue) v. piroga
piroksen (gr. pyr, xenos)min. v. augit
(nazvan po tome to se u vatri = pvr
ponaa kao tuinac = xenos)
piroksilan
piroksilan (gr. pyr vatra, xylon drvo)
kem. praskavi pamuk, trinitrat celu-
loze, izgleda kao pamuk, samo je od
njega pod prstima otriji; zbog jake
eksplozivne moi primjenjuje se u
tehnici eksploziva; dobiva se obra-
dom celuloze salitrenorn kiselinom
pirol (gr. p.yrros boje vatre, crvenout
kao vatra, lat. oleum ulje) kem. bez-
bojna tekuina, nalazi sc u smrdlji-
vom ivotinjskom ulju, osobito ono-
me koje je dobiveno iz kostiju kojima
je oduzeta mast
pirolater (gr. pyr vatra, latreo oboa-
vam, potujem) potovatelj valre,
oboavatelj vatre
pirol atrij a (gr. pyr vatra, lalreia obo-
avanje, potovanje) potovanje va-
tre, oboavanje vatre
pirolejin (gr. pyr vatra, lat. oleum ulje)
kem. ulje kuhano s olovnim oksidom
piroliza (gr. pyr vatra, lvsis raz-
gradnja) razgradnja tvari pod utje-
cajem topline
pirologija (gr. p.yr vatra, logia zna-
nost) znanost o vatri
piroluzit (gr. pyr vatra, luo kupam,
perem; moim) min. manganov oksid,
crn kao eljezo, veoma mek, ostavlja
na prstima taman trag, poput gra-
fita; upotrebljava se za dobivanje
kisika i za ienje stakla od boje
piromanija (gr. pyr vatra, mania po-
mama. strast, ludilo) strast za palje-
njem, bolesni nagon za izazivanjem
poara
piroman (gr. pvr vatra, mania poma-
ma, strasl, ludilo) psihiki bolestan
ovjek koji podmee poare
piromant (gr. pyr vatra, mantis pro-
rok) onaj koji prorie iz vatre
piromantija (gr. pyr vatra, manteia
proricanje) proricanje po nainu go-
renja vatre
pirometar (gr. pyr vatra, metron mje-
rilo, mjera) fiz. sprava za mjerenje
temperature pomou tcrmoelcktrici-
1099 pirosom
teta (termoelektrini pirometar) ih
sprava za vrlo tono odreivanje tem-
perature na osnovi zavisnosti svjet-
losti od temperature (optiki pirome-
tar)
pirometrija (gr. pyr vatra, metria mje-
renje) fiz. mjerenje temperatura koje
se ne mogu odrediti obinim toplo-
mjerima
piromis (gr.) lijep i dobar ovjek,
skladno bie
piromorfit (gr. pyr vatra, morfe oblik}
min. olovni fosfat koji jc nastao utje-
cajem fosforne kiseline na galenit
pironist fil. pristaa pironizma; onaj
koji sumnja u sve; skeptik
pironizam (gr. Pyrron) fil. nauavanje
Pirona iz Elie (360/5270/3 pr. n.
e.), osnivaa starije skeptike kole,
po kojem nita u svijetu nije ni lijepo
ni runo, ni pravedno ni nepravedno,
u svemu ima i jednog i drugog, ovisi
samo o tome kako i 3 koje se strane
neto uzima; stvari su naoj spoznaji
nepristupane i zbog toga se pravi
mudrac treba suzdrati od donoenja
sigurnog suda o hilo emu; usp. skep-
ticizam s,
pironski u duhu pironizma. kao Piron,
tj. sumnjajui u sve; skepliki
pirop (gr. pyropos plamena lica) min.
tamnocrveni granal, magnezi.jski
granat u kojem u pravilu ima pone-
to eljeza, a ponekad i kroma (ima
ga u ekoj, zbog ega se zove eki
granat)
pirosfern (gr. pvr vatra, sfaira kugla)
geol. usijana sfera koja, po miljenju
veine geologa, postoji ispod vrste
Zemljine kore (litosfere)
piroskaf (gr. pyr vatra, skafos brod,
amac) brod koji pokree vatra, tj.
parobrod
piroskop (gr. pvr vatra, skopeo pro-
matram) fiz. v. pirometar
pirosome (gr. pyr vatra, soma tijelo)
mn. zool. svijetlee morske ivotinjice
piroke
s hrskavinim, gotovo prozirnim tije-
lom
piroke (rus. pirook) mn. utipci pu-
njeni slanim nadjevom (usitnjenim
mesom, ribom, jajima, sirom i si.)
pirotehniar (gr. pyr vatra, poar,
technikos) onaj koji se bavi piroteh-
nikom, vairometar
pirotehnika (gr. pyr vatra, oganj, te-
ehnike) vjetina uporabe vatre, pri-
mijenjena znanost o toplini (prouava
i obraduje procese paljenja, loenja,
taljenja, arenja, izradbe baruta, za-
paljivih i eksplozivnih smjesa, ra-
keta, signalnih vatri itd.); takoer:
vatrometstvo
pirotian (gr. pyrotikos) koji pee, koji
pali, koji izgriza, izjeden
pirotik (gr. pyrotikos gorui, palei)
med. lijek koji pali ili izgriza
pirotin (gr. pyrrotes crvena boja, uta
kao vatra) mineral kovna sjaja, ne-
proziran i ute bronane boje s pri-
jelazom u smeu; vaan za dobivanje
nikla, a ako ga ne sadri, onda se
upotrebljava za dobivanje zelene ga-
lice
pirotipija (gr. pvr vatra, oganj, typos
otisak) utiskivanje u drvetu reljefnih
ukrasa pomou usijanih graviranih
valjaka
Pirova pobjedn pobjeda ostvarena s
golemim gubicima, pobjeda koja vie
oslabi pobjednika nego pobijeenog;
nazvana po pobjedi epirskog kralja
Pira (306272 pr. n. e.) nad Rimlja-
nima kod Auskula, a iz koje je iziao
oslabljeniji nego Rimljani
piroza (gr. pvrosis zagrijavanje, gri-
janje, ar) med. garavica, Ijutina.
osjeaj peenja koji se od eluca pro-
tee uz jednjak i grlo, obino praen
podrigivanjem kiseline; vatreno ru-
menilo lica
pirozija (gr. pvrosis zagrijavanje, gri-
janje, paljenje) v. piroza
1100 pisti!
pirueta (fr. piruette) vrtuljak, okretalj-
ka; u plesu i klizanju: okret oko sebe
na jednoj nozi i na vrhu prstiju; jah.
galopni okret konja u mjestu izveden
na jednoj od stranjih nogu i s uz-
dignutim predniim dijelom; kod akro-
bala u jahanju koji jau stojei na
konju: okret oko sebe
pisasfalt (gr. pwsa smola, asfaltos
zemljana smola. brdska smola
piscem nntare doces (lat.) ribu ui
plivati, tj. radi nepotreban posao
piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za
vodu u rimskim termama: krstionica
u baptisteriju
pisela (fr. pucelle) nevina djevojka, dje-
vica
piseleum (gr. pissa smola, lat. oleum
ulje) spoj smole i ulja, ter
pisluk (tur.) prljavtina, neistoa
pisoar (fr. pissoir) nunik za mokrenje
pisotjera (fr. pissotiere) mjesto gdje se
mokri, nunik za mokrenje; mah vo-
doskok; slavina iz koje voda slabo
curi
pista (fr. piste, p. pista) trag konja,
trag divljai; ograda trkaline staze
u cirkusu; staza; zrak. Ictilite (dio
zrane luke odreen za uzlijetanje i
slijetanje zrakoplova
pistacija (gr. pistake, lat. pistacium)
ljenjaku i bademu slini plod drveta
Pistacia vera, uljevit i veoma ukusan,
trilja, trialj, pista, pislak; raste
na Istoku i u junoj Kuropi
pistelj (tal. pastello tuak) morski kra-
stavac, trp
pisteologija (gr. pistis vjera, Theos
Bog, logia nauavanje) nauavanje o
vjeri, vjeronauk
pisti! (lat. pistillum) 1. farm. ljekarniki
tuak (pistila), muarski tuak; 2.
bot. tuak, plodnica (enski spolni
organ u cvjetovima biljaka, koji se
sastoji od 3 dijela: ovarija, stupia i
iga)
pistila
pistila (lat. pislillum) farm. v. pod pis-
til 1
pistolc (fr. pistolet) v. pitolj; par pis-
tolet il. par pis lole (fr.) u biljaru: iz
slobodne ruke, tj. ne naslanjajui ru-
ku na biljar udariti loptu
piston (fr. piston) teh. klip (kod crpke,
pumpe); na pukama kapsulaama:
klipi na koji se mee kapsla; glaz.
mehanika naprava kod puhakih
instrumenata koja prekriva zvune
otvore; sapnica,
pikota (tal. biscotto) vrsta slatkog, vrlo
sipkog kolaa
pila (njem. Buschel) sveanj, vezica,
kita, rukovet- (npr. cvijea!
pimolj (tal. pesce molo) u gotica, vrsta
oslia
pipek mad. (piispok) biskup
pitolj (fr. pistolet, tal. pislola) runo
vatreno oruje sa spremitem za
metke koji se moe brzo zamjenjiva-
ti (naziv po tal. gradu Pistoja)
PitagorLn pouak poznato matema-
tiko pravilo da je kvadrat nad hi-
potenuzom jednak zbroju kvadrata
nad objema katetama
pitagoristi (gr. Pvthagorcioi) fil. ue-
nici Pitagore, osnivai i pristae pi-
tagorizma
pitagorizam (gr. Pvthagoras) fil. na-
uavanje grkog filozofa, matema-
tiara i astronoma iz Samosa Pita-
gore (580500 pr. n. e.) i njegovih
uenika, religiozna i etiko-politika
udruga sa strogo ureenim nainom
ivota (suzdrljivosl, utnja, vjernost,
autoritet uitelja); inae od njih po-
tjee nauavanje o brojevima kao na-
elima svega to postoji, o harmoniji
sfera i dr.
Pitak (gr. Pittakos) "iz Miti Ine"; jedan
od sedmorice starogrkih mudraca
(651569. pr. n. e.)
pitanologija (gr. pithanos uvjerljiv,
logia) vjetina uvjeravanja
1101 piton
pitar (tal. pitale) zemljana posuda (za
none potrebe, kahlica), tegla (za
uzgajanje cvijea i si.)
pitenkantrop (gr. pithekos majmun,
anthropos ovjek) zool. majmun-o-
vjek iji su ostaci naeni 1891/92. u
diluviju Jave (najstariji, navodno pri-
jelazni tip u razvitku ovjeka)
pitigrilizam vrsta literature koja ob-
rauje pornografske motive (naziv po
talijanskom piscu Dinu Sogrcu Piti-
grihju)
Pitija (gr. Pythia, Pytho) mit, Apolo-
nova sveenica koja je proricala u
DelfLcia ili, po najstarijem imenu,
Pitu, glasovitom grkom gradu na
Parnasu; njezina "proricanja" sasto-
jala su sc iz rijei bez smisla i za-
gonetnih i dvosmislenih reenica;
otuda pren. osoba koja pravi nejasne
i dvosmislene zakljuke; otuda se
zove i pitijska sveenica
pitije (gr. ta Pythia) mn. v. pod pitijski
pitijski (gr. pythios) 1. koji se tie Apo-
lona, posveen Apolonu; pitijske igre
sveane igre i natjecanja starih Grka
u Apolonovu ast i koje su sc (od
590. pr. n. e. do IV. st. n. e.) svake 4
god. odravale kod Delta (pitije); 2.
nerazumljiv, dvosmislen
pitirijaza (gr. pitvriasis od pityron me-
kinje) med. zarazna bolest koe pra-
ena prhutanjem
pitometar (gr. pithos bava, metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
obujma posuda, bavi i si.
pitometrija (gr. pithos bava, metria
mjerenje) mjerenje obujma posuda i
bavi
piton (gr. Python velika zmija koju je
Apolon uhio i dobio naziv pitijski, Py-
thon naziv predjela pokraj Parnasa
u Fokidi, gdje je bio grad Delfi) zool.
rod velikih, neotrovnih zmija u Afri-
ci i istonoj Indiji, srodan s boom:
udav, zmijski car
plagoskop 1104 planetoid planetski 1105 planter

plagoskop (gr. plagos strana, skopeo
promatram) sprava koja pokazuje
strane svijeta; sprava koja pokazuje
smjer puhanja vjetra
plajvaz (njem. Bleivveis) olovka
plaka (fr. palque) ploica, tablica, list;
metalna ploica koju, kao znak, nose
policajci, nosai i dr.
plakar (fr. placard) drveni ukras iznad
vrata; ormar u zidu; tisk slog u stup-
cu; takoer: plakat
plakardirati (fr. placarder) priopiti
neto javnosti putem objava, pro-
glasa i si.; lijepiti (ili: izlijepili) objave
(ili: proglase); tkaninu luiti i ukra-
siti arom, mustrom; usp. plakatira-
ti
plakat (lat. placare, plactum) oglas,
objava, proglas na zidu i drugim jav-
nim mjestima da bi ga mogao svat-
ko vidjeti i prouiti
plakatirati (lat. placatum) objaviti, pri-
opiti javnosti putem plakata; lijepi-
ti ili pribijati plakat; na javnim mje-
stima
plakaa (fr. placage) oblaganje finih sto-
larskih radova listovima nekog fi-
nijeg drveta, furnir
plaketa (fr. plaquctte) ploica, osobito
reljefna ploica, spomenica, umjeti
niki izraena mala ploa (obino od
bronce, nikla, srebra itd.), ukraena
malim figurama; plakatna umjetnost
umjetniko izraivanje ovakvih plo-
ica; zbirka plaketa muzejski odjel u
kojem se uvaju ovakvi predmeti
plakirati (fr. plaqucr) obloiti (ili: ob-
lagati. obljepljivati. oblijepiti, pre-
vui) listiima; osobito: pozlatiti ili
posrebriti ohlagarviem zlatnim ili sre-
brnim Listiima
plakoidi (gr. plax gen. plakos ploa,
tablica, povrina, ploha, eidos oblik)
zool. hrskaviave ribe (keiga, moru-
na, jesetra i dr.)
plan (lat. planum) 1. ravnica, povrina,
ravan prostor, ravno zemljite; 2. na-
crt, crte graevine: zemljovidno pri-
kazivanje nekog manjeg podruja; 3.
red, poredak
planar (lat. planarius) opt. fotografski
objektiv koji nadmauje anastigmat,
posebice veom jainom i otrinom
svjetlosti, zbog ega je poznat kao
najbolji objektiv za veoma kratka,
trenutana snimanja (kinematograf-
ske slike), velika poveavanja i za
reprodukcije bogate pojedinostima
planer (fr. planeur) 1. osoba koja pri-
prema planove; 2. zrak. zrakoplov
bez motora, jedrilica
planerist (fr. planeur) onaj koji leti pla-
nerom, jedriliar
planerizam (fr. planeur) 1. vjetina le-
tenja i upravljanja planerima; 2. pla-
nerski port, jedriliarstvo
planet (gr. planaomai lutam, zalutam,
planeles koji luta, ti. aster zvijezda)
1. astr. tamno nebesko tijelo koje do-
biva toplinu i svjetlost od Sunca, vid-
ljivo stoga to odbija Sunevu svjet-
lost, mirnog i rijetko titravog sjaja,
istodobno se okree oko svoje osi
(rotacija) i oko Sunca (revolucija) u
smjeru zapad-istok; do danas ih je
poznato devet: Merkur, Venera, Zem-
lja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran.
Neptun i Pluton
planetar (lat. planetarium) popis pla-
neta; model pomou kojega se pre-
doava kretanje planeta oko Sunca
planetarij (lat. planetarium; model
Sunevog sustava (planetar)
planetarni (gr. planetos) v. planetski
planetoid (gr. planetes koji luta, eidos
oblik) astr. nebesko tijelo koje se
okree oko Sunca izmeu Marsove i
Jupiterove putanje; dosad ih je ot-
kriveno preko 1200, od kojih mnoga
imaju u promjeru jedva 10 km; imaju
razliite nazive, ah st; oznaavaju
rednim brojevima, po slijedu kako su
otkrivani; asteroid
planetski (gr. planetos) koji luta na-
okolo; koji pripada planetima; pla-
netska godina vrijeme koje je potreb-
no da jedan planet ohide oko Sunca
planfilm film u obliku plohe veliine
jednoga snimka, za razliku od rolfil-
ma
planiglob (lat. planiglobium) zemljovid
koji pokazuje Zemljinu ili nebesku
kuglu, upravo obje Zemljinc ili ne-
beske polukugle u ravnini: planisfer,
astrolab
planigrafija (lat. planus ravan, gr.
grafo piem) snimanje povrina na
zemljovid
planimetar (lat. planiun ravnica, gr.
metron mjerilo, mjera) sprava za
mjerenje ravnih povrina
planimetrija (lat. planum ravnina, rav-
nica, gr. meiria mjerenje) mjerenje
ravnih povrina; geom. dio geomet-
rije koji prouava prostorne veliine
koje lee u ravnini; ravna geometri-
ja
planir-hamer (fr. planer glaati njem.
Ilammer eki) eki kojim zlatari i
oni to rade s bakrom glaaju metal
planirati (lat. planum ravnica, ravnina,
planare poravniti, poravnjivali, fr.
planer) 1. ravnali, poravnjivati, iz-
gladiti; 2. smiljati, snivati, namje-
ravati; 3. praviti nacrl (plan) privred-
nog razvoja; 4. zrak. prekinuti rad
motora i elipse, pa se zrakoplovom
postupno, lagano, pribliavati zemlji;
sputati se jedrilicom (planerom) la-
gano
planisfer (lat. planus ravan, gr. sfaira
kugla) zem. v. planiglob
planka (njem. Planke) ravno izdjelana
daska
plankonkavan (lat. planus ravan, con-
cavus izduben) opt. ravnoizdubljen,
koji jc ravan i izdubljen; plankon-
kauno staklo ravnoizd ubij eno staklo
plankonveksan (lat. planus ravan.
convexus ispupen) opt. ravnoispup-
en. koji je ravan i ispupen; plan-
konueksno staklo ravnoispupeno
staklo
plankton (gr. planktos koji luta tamo-
amo, skitnica, plankton) zool. "svijet
koji skita", zajedniko ime za sve
biljne i ivotinjske organizme koji
ive u slobodnoj vodi na povrini ili
ispod same povrine, a sami nemaju
dovoljno pokretne snage oduprijeti se
vodenim strujama nego ih one nose;
planktonska ekspedicija, putovanje po
moru radi prouavanja ivota i pri-
rod; ivota u moru; usp. bentos i nek-
ton
planparnlelan (lat. planus ravan, gr.
par-allelos) ravan i iste debljine
plana (fr. planche, njem. Planke) ploa,
metalna ploa u kovnici novca i me-
dalja (odlija); bakrorez, bakrena plo-
a
planeta (fr. planchette; daica; geo-
detska sprava, stoli za premjera-
vanje; drveni ili kotani prutiu stez-
niku (mideru)
planta pedis (lal.) anal. taban
plantacija (lat. plantatio) sadenje, za-
saivanje) v. plantaa
plantagLneae it. plamagineje Gat.)
mn. bot. porodica bokvica, bokvice
plantago (lat. plantago) bot. bokvica
plantarij (lat. plantarium) poljoprivred-
na kola; rasadnik
plantami (lat. plantaris) anat. koji se
tie tabana, ta banski
plantaa (fr. plantago) sadnja, zagai-
vanje; osobito: industrijskim i trgo-
vakim biljkama zasaeno i racio-
nalno obraivano zemljite u Americi
i kolonijalnim zemljama, osobito u
Ist. i Zap. Indiji (kavom, eernom
trskom, pamukom, ajem, duhanom
itd.)
planter (fr. planleur) onaj koji sadi, sa-
dilac; vlasnik plantae u kolonijama;
vrtlar
plnnteza
planteza (fr. planteuse) stroj za sadenje
krumpira
plantigradan (lat. plantigradus) koji
ide na tabanima
plantigradi (lat. plantigrada) mn. zool.
ivotii\je koje idu na tabanima, taba-
nai (npr. medvjedi)
plantirati (lat. planta sadnica, mladica,
plantarc) saditi, zasaditi
planura (lat.) poravnana i ureena po-
vrina kao podloga za ceste i eljez-
nike kolosijeke
planurija (gr. planos koji luta, koji vr-
lja, uron mokraa) med. izluivanje
mokrae neprirodnim putovima
plasiranje (fr. placer) v. plasman
plasirati (fr. placer) namjestiti, posta-
viti koga ili to, nai kome slubu;
ulagati, uloiti, uloiti novac u neko
poduzee; prodavati, prodati, nalaziti
prou
plasman (fr. placement) namjetanje,
smjetanje u slubu; davanje (ili: ula-
ganje) novca u neko poduzee; uloen
novac; prodaja, proda (neke robe);
imati dobar plasman imati dobro
mjesto, imati dobru prou, dobro se
prodati; plasiranje
plastelin (gr. plasso, tal. plastilina)
umjetna zamjena ilovae u kipar-
stvu: stiklarskom kitu slina masa
od voska, cinkovog oksida, sumpora,
ilovae i olivinskog ulja
plasterskni (p. estilo plalereseo) arhit
kieni stil (ukrasi od cvijea i lia)
u panjolskoj ranoj renesansi
plnstici (gr. plasso uobliavam, obli-
kujem, lat. plastica) mn. med. v. plas-
tina sredstva
plasticitet (lat. plasticitas) uobliljivost,
sposobnost uzimanja raznih stalnih
oblika pod djelovanjem odreenog
pritiska: ivo prikazivanje, ivopis-
nost, slikovitost, zornost
plastian (gr. plastikos, lat, plasticus)
stvaralaki, trgovaki; uobliavan,
oblikovan, koji daje oblik; uobliljiv,
1106 plastolog
sposoban primiti i zadrati dani ob-
lik (supr. elastian), koji se upotre-
bljava za pravljenje lika. oblika, npr.
plastina ilovaa; koji djeluje ljepo-
tom linija i oblika, ivo opisan, pri-
kazan kao da je iv, ivopisan
plastiar (gr. plasso uobliavam, ob-
likujem) kipar, likovni umjetnik
plastina kirurgija opi naziv za ope-
racije ija je svrha pokrivanje i ukla-
njanje raznih tjelesnih nedostataka
(kod koe, kostiju, itavih dijelova ti-
jela itd.)
plastina limfa med. tekuina koja iz-
lazi zbog upale ili kod rana, zgrua-
va se i prima organski oblik
plastina sredstva (lat. plastica) med.
sredstva koja pomau hranjenje i
obnavljanje tkiva
plastina umjetnost likovna umjet-
nost
plastine operacije v. plastina kirur-
gija
plastini ugljen trg. ugljen u obliku
kocke, jajeta i si.
plastinost Gat. plasticitas) v. plas-
ticitet
plastidul (gr. plasso pravim, stvaram)
biol. najmanji organski djeli ivota,
osjetljiva organska molekula (Ilaec-
kel)
plastifikatori esteri nekih kiselina,
omekivai
plastika (gr. plasso uobliavam, obli-
kujem. plastike sc. techne) izradba
likova od neke mekane tvari (ilovae,
gipsa, voska itd.), kiparstvo, kiparska
djela
plastograf (gr. plasso, pravim, tvorim,
plastos, grafo piem) krivotvoritelj,
falsifikator spisa
plastografija (gr. plastos, grafo) falsi-
ficiranje spisa; takoer: postupak pri
izraivanju reljefa pomou kemijskog
djelovanja svjetlosti
plastolog (gr. plastos izmiljen, laan
logos rije, govor) laac, laljivac
plastron
plastron {fr. plastron, Lat. plastra) za-
titni oklop; prsluk od koe koji nose
oni koji ue maevanje; iroka vrpca
za vezivanje; na enskim haljinama:
umetak koji pokriva otvor na grudi-
ma; nian, predmet podsmijeha
plata (fr. plat, plate, gr. platys irok)
2. pjeskovita povrina, pijesak i ka-
menje pred lukama i uima rijeka
plata (p. plala, gr. platys irok) 1.
srebro, srebrni novac (za razliku od
belona. tj. bakrenog novca)
platana (lat. platanus, gr. platys irok,
platanoa) bot. visoko i lijepo drvo s
glatkom korom koja se listato ljuska
i irokim, dlanastim liem, slino
javoru, istoni javor (Platanus orien-
talis L.)
plateja (gr. platy3 irok, platcia) med.
irokolana trakavica
platforma (fr. plat-forme) ravan krov
na graevini; voj. mjesto na kojem
su namjeteni topovi za uspjeno dje-
lovanje; odjeljak izmeu vanjskog
ulaza i ulaza u kupe (kod vagona,
tramvaja, trolejbusa i autobusa); vi-
soravan, visoje; u vrtovima i parko-
vima: umjetno napravljena izrav-
nana uzvisina s koje je lijep pogled
na bliu ih dalju okolicu; grad. izrav-
nano mjesto za temelj; pren. osnova
ega. polazna toka, misao ih pobuda
kao pokreta i osnova neke djelat-
nosti; programska odluka (stranke,
skuptine); politiki program stran-
ke
platfus (njem. Plattfuss) med. ravan
Laban
platin au titre it. platen o tilr (fr.)
slitina ili legura platine i srebra (upo-
trebljava se za izradbu ukrasa i
nakita)
platina (fr. platine) 2. ploa na koju se
naslanjaju svi dijelovi sata; metalna
ploa kroz koju prolazi klju u bravu
platina (p. platina dem. od plata sre-
bro, od gr. platys irok) 1. "malo
1107 platonizam
srebro"; kem. metalni element, rije-
dak, atomska teina 195.23, redni
broj 78, znak Pt, boje kositrenobijele
ili elinosive, veoma rastegljiv i ko-
van, teko topljiv, specifina teina
21,5, zbog postojanosti upotrebljava
se za izradbu kemijskog posuda; pro-
naena 1736. u Brazilu, ima je oso-
bito u Uralu
platinin amalgam kem. platinina iva,
spoj platine i ive pomou kojega se
vri oblaganje platinom
platinirati (p. platina, fr. platiner) po-
platinili, oblagati plalinorn, poplati-
njavati
platinit (p. platina) slitina ih legura
nikla i eljeza, slui kao zamjena pla-
tine za tehnike svrhe
platinoid (p. platina, gr. eidos oblik)
slitina ili legura nikla, cinka, bakra
i volframa (za ice elektrinih otpo-
ra)
platinotipija (p. platina, gr. typos
otisak) u fotografiji: izradba pozitiva
na papiru natopljenim kalij-plalin-
kloridom i eljeznim oksid-oksala-
tom
platinski metali min. rijetki metali ko-
ji se javljaju pomijeani s platinom:
radij, rutenij, paladij, osmij, iridij
platinsko zrcalo metalna ploa pre-
vuena platinom
platirati (fr. plaquer, njem. plattieren)
v. plakirati
plato (fr. plateau) 1. plitica ili zdjelica
na vagi; 2. posluavnik; 3. zem. oma-
nja visoravan
platonisti fil. uenici i pristae naua-
va nj a (platonizam) grkog filozofa
Platona (427347 pr. n. c.)
platonizam (gr. Tlaton) fd. sustav Pla-
tonove filozofije koja predstavlja
vrhunac grkog filozofskog miljenja,
osobito u pojmu ideje, u znaenju
hipoteze, logike pretpostavke koja
slui kao osnova shvaanju, spozna-
vanju, te je i Galilei poao od nje,
platonizirati 1108
nasuprot Aristotelu, u traenju pri-
rodnih zakona; ideja je logina pret-
postavka koju iskustvo ili potvruje
(pokusom, eksperimentom) ili odba-
cuje, takoer eksperimentom, mjere-
njem; mjerenjem provjerena ideja
jest prirodni zakon; po drugom shva-
anju Platonove ideje one su tran-
scendentna bia, Lj. bia koja postoje
izvan prostora i izvan vremena
platonizirati (fr. platani ser) proizlaziti
iz Platonova nauavania; voljeti is-
tom duhovnom ljubavlju bez ikakvih
osjetilnih pobuda; usp. platonizam
platonska ljubav ljubav o kojoj Platon
govori i koju preporuuje u svom dje-
lu "Simpozion" ("Gozba''): nadosjetil-
na ljubav, ona koja jc izazvana isto
duevnom ljepotom, a ne tjelesnim
odlikama ljubljenog bia, idealna lju-
bav
platonska republika drava sa savr-
enom upravom kakvu je zamiljao i
preporuivao Platon
platonski (gr. Platon) fil. koji se tie
Platona, koji potjee od Platona, koji
je u skladu s njegovim nauavanjem;
nadosjetilni, savren, idealan; pren.
praktino nemogu, neostvariv; usp.
platonska ljubav, platonska repu-
blika
plattdeutsch il. platdoj (njem.) sje-
vernonjemako narjeje.
Plaut (lat.) najpoznatiji starorimski
komediograf (250184 pr. n. e.)
plauzibalan (lat. plausibilis) vrijedan
pljeskanja, vrijedan javnog odobra-
vanja; prihvatljiv, usvojiv, vjerojatan,
vjerodostojan
plauzibilitet (lat. plausibilitas) zasluz-
nost javnog odobravanja (pljeskanja);
prihvatljivost, usvojivost, vjerojat-
nost, vjerodostojnost
plav it. plaj (engl.) igra. zabava (npr.
tenis, utrke); kocka, kockanje; kaza-
lino djelo, predstava
plebiscit
play-back it. plej-hck (engl. play glu-
ma, igra, back natrag, odostraga) u
kinematografiji, osobito kod glazbe-
nih filmova: snimanje slika uz isto-
dobno reproduciranje prije snimlje-
nog tona
plazma gr. plasso oblikujem, uobliim,
plasma tvorevina) tvorevina, umjet-
niko djelo; med. tekuina krvi i limfe
(protoplazma); zeleni jaspis, vrsta
obojenog kalcedona
plazmodij (gr. plasma tvorevina, lat.
plasmodium) med. klica, uzronik
malarije
plazmogonija ({gr. plasma tvorevina,
gone raanje, stvaranje) biol. posta-
nak organskih tvari bez zaea i oplo-
ivanja, to je danas, nakon pro-
nalaska mikroskopa i Pasteurovih
otkria o bakterijama, samo jo hi-
poteza o postanku najjednostavnijih
ivih bia
plazmoliza (gr. plasma tvorevina, lysis
razluenje, rastapanje) rastapanje
stanice u otopini gue koncentracije,
npr. u jaoj otopini eera, pri emu
vanjska gua otopina izvue iz sta-
nice vodu, zbog ega se protoplazma
odvaja od stanine opne i skuplja u
sredini stanice kao lopta
plaa (fr. plage) obala (rijena, jezerska,
morska) pogodna za kupanje, kupa-
lite, al
pleba (njem. Blaue) plavilo, plava boja
za ispiranje rublja
plehejac (lat. plebs narod, plebejus) 1.
graanin, puanin, ovjek iz nieg
stalea u starom Rimu, onaj koji ne
pripada staleu senatora i plemia;
supr. patricijac; 2. kasnije, u sred-
njem vijeku: pripadnik irokih slo-
jeva gradske sirotinje
plebejski (lat. plebejus) graanski, pu-
ki. puanski, neplemiki. prost, nis-
kog podrijetla
plebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitom
odluka naroda) kod Rimljana: zakon
plebiscitarni
donesen narodnim glasovanjem; na-
rodno glasovanje, opredjeljivanje na-
roda putem opeg glasovanja; usp.
referendum
plebiscitarni (lat. plebiscitarius) done-
sen opim narodnim glasovanjem
plebokracija (lat. plebs narod, puk, gr.
kralos jaina, snaga; vlada, vlast)
vlada puka (ili: svjetine); ohlokracija
plebs (lat. plere, plebs, plebis, gr. plet-
hos mnotvo, gomila) "ono ega ima
mnogo", svjetina, gomila, puk, pu-
ani, narod; graanski stale (u Ri-
mu)
pled (engl. plaid) 2. ogrta od karirane
vunene tkanine koji je dio kotske
narodne nonje; velik debeli al; put-
niki pokriva uope
pled (fr. plaid) 1. obrambeni govor pred
sudom koji dri odvjetnik
pleder (fr. plaideur) branitelj, zastup-
nik, odvjetnik kao glavni govornik u
ime jedne parnine strane
pleding (engl. plaiding) gruba deka za
ogrtanje s bijelim i crnim kvadrati -
nim uzorcima, osobito vunena
pledirati (fr. plaider, lat. placitare) vo-
diti parnicu, braniti pred sudom (kao
odvjetnik), zauzimati se za, govoriti
u prilog, govoriti za, zastupati
pledoaje (fr. plaidoyer) obrambeni gov-
or odvjetnika na sudu; zavrni go-
vor, zavrna rije dravnog tuitelja
i branitelja u jednoj parnici
pledoajirati (fr. plaidover) v. pledirati
pleh (njem. Blech) lim
pleistocen (gr. to pleisLon ono to je
najvee, kainos nov) geol. gornji, naj-
mlai sloj pliocena
plejada (gr. Pleiades) skupina od 7
slavnih ljudi (knjievnika, filozofa i
dr.), nazvana po 7 Atlantovih keri
(Plejade); osobito: 7 traginih pjes-
nika koji su sc u 111. st. pr. n. e.,
javili u Aleksandriji u doba filozofa
Ptolemeja; skupina od 7 francuskih
pjesnika u XVI. st. koja je radila pod
1109 plemirija
vodstvom Ronsarda i Bellava i na-
stojala uvesti u pjesnitvo antiki
dub i antike oblike; danas: zajed-
niki naziv za skupinu najboljih ljudi
u nekoj struci, pokretu i si.; fiz. sku-
pina izotopnih elemenata
Plejade (gr. Pleiades) mit. 7 keri ma-
uritanskog kralja Atlanta, ljubimice
bogova i ljudi; kad su doznale da im
otac Atlant mora drati na leima
itav nebeski svod, oajne zbog nje-
gove patnje izvrile su samoubojstvo,
nakon ega ih je Zeus pretvorio u
zvijezde, tzv. "Vlake"; astr. Vlaii
(zvijee gledano golim okom izgleda
kao da ima sedam zvijezda, ali se
teleskopom vidi oko 400); usp. pleja-
da
plekseoblasti (gr. plexis pletenje, tka-
nje, bi as to s klica, izdanak) mn. bot.
biljke s dvostrukim kotileonima
pleksi-staklo (lat. plexus pleten) vrsto
staklo koje se izrauje od nekih po-
sebnih smjesa
pleksus (lat. plexus) zool. splet ivaca
ih krvnih ila
pleksus solaris (lat. plexus solaris)
zool. "sunani splet", splet ganglij-
skih ivaca u srednjem trbuhu ili u
podruju eluca
plektognati (gr. plektos pleten, gna-
thos zubalo, eljust) zool. ribe oklop-
njae, skupina tropskih riba ivih
boja
plektopodi (gr. plektos pleten, pus
gen. podos noga) zool. ribe sa sraslim
stranjim perajama
plektron (gr. plesso udaram, lat. plec-
trum) pero, Lrzalica (od slonove kosti,
drveta ih kovine) kojom su stari uda-
rali u ice citre, harfe
plcmirian (gr. plemmvro prelijevam
se) koji ima puno sokova, koji potjee
od obilja sokova
plemirija (gr. plemmyris priljev, pli-
ma, bujica) med. obilje sokova, pri-

plena potestas
sulnost sokova u tijelu vie no Sto
treba
plena potestas (lat.) v. plenipotcncija
plena proprietas (lat.) prav. potpuno
vlasnitvo
plenaria fides (lat.) puna vjera, pot-
puna vjera
plenarij (lat. plenarnim) zbirka biblij-
skih odjeljaka iz evanelja (evange-
lijarija) i apostolskih poslanica (epi-
stolarija) koji se itaju na katolikoj
misi; kutija u obliku knjige u kojoj
se uvaju relikvije
plenarna sjednica v. plenum
plenarni (lat. plenarius) potpun, pun.
s punim brojem
plener (fr. plein-air) umj. slika na-
slikana pod vedrim nebom, obasjana
sa svih strana svjetlou; plener-
slikarstvo prikazivanje predmeta na
slici u punoj svjetlosti, obasjanih sa
svih strana sunanom svjetlou i
bez sjene
plenerist (fr. plain-airist) slikar koji
radi slike pod vedrim nebom, na pu-
noj sunanoj svjetlosti
plenilunium (lat.) lat. pun mjesec, u-
tap
plenipotencija (lat. plenipotentia) pu-
na vlast, neograniena vlast; puno-
mo. akt kojim se nekome daje puno-
mo
plenist (lat. plenus pun) fil. pristaa
nauavanja da u prirodi ne postoji
prazan prostor
pleno ehoro it. pleno horo (lat.) glaz.
cijeli zbor, sa svim glasovima
pleno jure (lat.) s punim pravom
pleno titulo (lat.) s punim naslovom, s
punom titulom: kao kratica, na adre-
sama; p. t.
plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v. pleni-
potencija
plenum (lat.) puna sjednica, puno za-
sjedanje, sjednica u kojoj sudjeluju
svi lanovi (za razliku od odborske i
komisijske sjednice); in plena (lat.) u
1110 plerotici
punoj sjednici, s punim brojem la-
nova
plenus ventor non studet libenter
(lat.) pun trbuh nerado ui
pleo- (gr. pleon) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: mnogo, vie
pleogamija (gr. pleon, gamos brak)
bot. javljanje raznospolnih cvjetova
na jednoj biljci, ih na raznim primjer-
cima iste vrste
pleokroizam (gr. pleon vie, chros gen.
chrolos boja koe, boja) fiz. svojstvo
obojenih dvoosnih kristala da u svim
anizotropnim pravcima pokazuju
drukije boje i, osim toga, za razliite
boje na razliit nain
pleomastija (gr. pleon, mastos sisa)
med. v. polimastija
pleomorfizam (gr. pleon vie, morfe
oblik) vieoblije, innogolikosl, vic-
hkost, raznolikost; usp. polimorfizam
pleonastian (gr. pleonazo imam pre-
vie) suvian, pretjeran izrazima is-
tog znaenja
pleonazam (gr. pleonasmos viak, pre-
tek) ret. uporaba suvinih rijei u go-
voru ili pisanju, suvino obilje rijei
(tj. kad se uz rije irega znaenja
upotrijebi i druga ije je znaenje sa-
drano ve u prvoj rijei), npr. si-
romah prosjak, stara baba, mali o-
vjei itd.; med. pretjerana razvi-
jenosl ili prekobrojnost jednog dijela
tijela, npr. est prstiju na ruci
pleorama (gr. pleo plovim, orama po-
gled, izgled) slika plovljenja, slika
obale koja polako prolazi ispred oiju
gledatelja, dok ovome izgleda kao da
plovi amcem pokraj predmeta pri-
kazanih na slici
plerofonija (gr. pleres pun, fone glas,
zvuk) glaz. bujnost tona, punoa to-
na, snaga tona
plerotici (gr. pleno punim, ispunja-
vam, lat. plerotica) mn. med. lijekovi
koji pomau popravljanje i jaanje
plerotizam
tijela nakon preleane bolesti; usp.
sarkotici
plerotizam (gr. plerotes punoa, pot-
punost) fil. nauavanje o stalnoj is-
punjenosti prostora tvarima; supr.
atomizam
plcroza (gr. plerosis) med. punjenje,
jaanje tijela nakon bolesti
plesigraf (gr. plesso udaram, grafo pi-
em, biljeim) sprava koja opisuje
prostor iz kojega dopire jeka (kod
perkusijskih ispitivanja)
plesimetar (gr. plesso udaram, metron
mjera, mjerilo) med. potuk, ploica
koja se upotrebljava kod perkusijskih
ispitivanja
plesioanthropus (gr. plesios blizak,
anthropos ovjek) junoafriki pra-
ovjek iz pliocena
plesiosaur (gr. plesios blizak, sauros
guter) pal. "ivotinja bliska gute-
ru", zmija-guter, fosilni gmaz, dug
35 m, dugaka vrata, male glave,
kratka repa i s perajama umjesto no-
pletar (gr. plethron) starogrka mjera
za povrinu (jutro, ral) i duinu (100
stopa, petina stadija, oko 30 metara)
pletizmograf (gr. plethos irina, ve-
liina, grafo piem, biljeim) med.
instrument koji biljei kolebanje
obujma jednog organa
pletomerija (gr. plethos mnotvo, me-
ros dio) med. prekobrojnost dijelova
tijela, npr. est prstiju itd.
pletora (gr. plethore punjenje, zasie-
nje: med. prenapunjenost sokovima,
punokrvnost
pletorian (gr. plethore prepunost)
koji ima suvie krvi, punokrvan
pleumodan (gr. pleumodes bolestan
na plua, pleumon plua) med. koji
boluje od tuberkuloze, suiav
pleumodes (gr. pleumon = pneumon)
plua med. onaj koji boluje od tuber-
kuloze, suiavac
1111 plezir
pleumonija (gr. pleumonia = pneumo-
nia) med. v. pneumonija
pleupropijeza (gr. pleura, pyon gnoj)
med. zagnojavanje poplunice
pleura (gr. pleura) anat. poplunica,
porebrica, pluna maramica
pleuralgija (gr. pleura porebrica, al-
gos bol) med. bol poplunice, bol po-
rebrice
pleurezija (gr. pleura) med. v. pleuri-
tis
pleuritian (gr. pleura) bolestan od
upale poplunice (porebrice, plune
maramice)
pleuritis (gr. pleura) med. upala po-
plunice (porebrice, plune marami-
ce)
pleurodinija (gr. pleura, odyne bol)
med. reumatina bol u visini meu-
rebrenog miia
pleuropneumonija (gr. pleura. pneu-
mon plua) upala plua i poplunice
pleurotomija (gr. pleura, tome reza-
nje) med. rezanje poplunice, pore-
brice radi uklanjanja kodljivih te-
kuina koje su u njoj nakupljene
pleurotonus (gr. pleura, tonos zateg-
nutost, napon) med. v. pleurototo-
I1US
pleurototonus (gr. pleurothen bono,
sa strane, tonos zategnulosl, napon)
med. boni tetanus, iskrivljenost
tijela na jednu stranu (vrsta teta-
nusa)
plezantan (fr. plaisant) ugodan, zanim-
ljiv, zabavan, smijean, aljiv
plczanterija (fr. plaisanlerie) ala, za-
bava na neiji raun, zadirkivan je;
pUusante.ric. a pari it. plezantri a
par (fr.) ala nastranu, bez ale, sa-
svim ozbiljno
pleziopija (gr. plesios blizak, susjedan,
ops gen. opos oko) med. v. pleziopsija
pleziopsija (gr. plesios blizak, susje-
dan. opsis vid) med. kratkovidnost
plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uivanje,
zabava, ugodnost, udobnost; man
pliding
plaisir it. raon plezir (fr.) moie ui-
vanje, moje veselje (est naziv ljet-
nikovaca i mjesta za provod)
pliding (engl. pleading) prav. voenje
parnice; obrana na sudu
plijirati (fr. plier) savijali, previjati.
borati, praviti nalvirc; voj. poputati,
povlaiti se; jah. navikavati konja da
se lako okree desno i lijevo
plika (lat. plia, polonica, fr. pliquo)
med. poljska kika, bolest kose zbog
neistih sokova (u Poljskoj dosta e-
sta, po emu i dobiva naziv)
plikarija (lat. plicaria) bot. obina crvo-
toina (kao tobonji lijek protiv "polj-
ske kike"); usp. plika
plimaa (fr. plumage) perje; ukras od
perja na eiru i kacigi, perjanica
plimo (fr. plumeau) velik jastuk punjen
pahuljicama, slui za pokrivanje
plinta (gr. plinthos) arhit. etvrtasta
ploa (kao podnoje kipova, stupova,
spomenika); dio zida kue od zemlje
pa do visine prizemlja, stopa, "sokl"
plioeen (gr. pleion vie, kainos nov)
geol. drugi, mladi pododjeljak neo-
gena ili mlaeg tercijara, u ijim se
okaminama nalazi najvie novih or-
ganskih vrsta
pliocenska formacija geol. v. plioeen
plisc (fr. plisse) pravilni nabori na en-
skim haljinama, nabor, bora
plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti
naboro na enskim haljinama
pli (njem. Plusch. engl. plush, lat. pilus
vlas, dlaka) barunasta tkanina,
samt, barun od pamuka, lana, jute
ili vune, polusamt, polubarun
plonjirati (fr. plovjer, Lit. plicare) saviti,
savijati, previjati, slagali; voj. izvesti
(ih: izvoditi) pokret radi oblikovanja
kolone
plomba (fr. plomb olovo, lat. plumbum)
olovni peat ili znak na paketima,
vratima, sanducima, vagonima i dr.;
masa kojom se puni upljina pokva-
1112 plumula
renog zuba (kod nas se to esto uje
pogreno: blomba.)
plombaa (fr. plombage) zalijevanje olo-
vom; udaranje olovnog peata (plom-
be); ispunjavanje upljih zuba olovom
ili kakvom drugom smjesom
plomberija (fr. plomberie) ljevaonica
olova; lijevanje i proradivanje olova;
izradba olova; peaenje olovom
plombirati (fr. plomber) zapeatiti olo-
vom, udariti plombu na poiljku, vra-
ta, sanduk i dr.; zaliti (ili: zalijevati,
ispuniti) olovom; upalj zub ispuniti
olovom ili drugom kovinom, nekom
smjesom (pogreno: blom birali)
plonirati (fr. plonger) roniti, zaronja-
vati: voj. otvor topovske cijevi spus-
titi, pucati nadolje
plot (rus.) 1. pul, koa, tijelo; 2. ljubav-
na strast, putenost; 3. ten, boja koe
plotun (fr. peloton. tal. plotone) voj. e-
ta, polueta ih vod pjeaka koji, po
zapovijedi, istodobno okidaju puke;
plot unska paljbu istodobno okidanje
puaka jednog odreda vojnika (pje-
aka), istodobno ispaljivanje vie va-
trenih oruja (i topova)
plovan (tal. piovano) upnik, paroli
pluderhoze (njem. Pludorhose) mod. i-
roke hlae do koljena, obino u boji
plumbaeijn (lat. plumbatio) zalijevanje
olovom: udaranje olova (plombe)
plumbago (lat.) min. v. grafit
plumbati (lat. plumbum olovo) kem.
spojevi superoksida olova s bazama
plumbatura (lat.) v. plumbaciia
plumbizam (lat. plumbum olovo) med.
trovanje olovom, tj. olovnim parama
i prainom
plumbum (lat.) olovo; olovni peat; olov-
na kugla; olovna cijev
plumozan (lal. plumosus) pernat; dla-
kav
plumpudding it. plampuding (engl.)
kola s groicama
plumula (lat.) bol. pupolji
plural 1113
plural (lat. pluralis sc. numerus) gram.
mnoina; supr. singular
plurale tantum (lat.) gram. jednobroj-
na rije, rije koja ima samo mnoi-
nu, npr.: ljudi, naoale, gae, gusle,
kare, grudi, prsa. vrata, kola, Vin-
kovci, Krievci itd.
pluralis majestaticus il. pluralis ma-
jestatikus (lat.) "mnoina velian-
stva", obiaj da vladar o sebi govori
samo u mnoini ("mi" umjesto "ja")
pluralis modestatis (lat.) "mnoina
skromnosti", obiaj da pisac, iz skrom-
nosti, govorei o sebi i u svoje iine
upotrebljava mnoinu umjesto jed-
nine ("mi" umjesto "ja")
pluralisti (lat. pluralis mnoinski, u
mnoini) 1. (11. pristao i sljedhenici
pluralizma: Demokrit, Leibniz, Her-
bart, James, Himmel i dr.; 2. vlasnici
veeg broja imanja koja pripadaju
poloaju
pluralitet (lat. pluralitas) mnoina, ve-
ina: pluralitas votarum (lat.) veina
glasova
pluralizam (lat. pluralis mnoinski, u
mnoini) fil. postojanje mnoine, pri-
sutnost mnoine; metafiziki smjer
koji shvaa stvarnost kao mnotvo
odvojenih i samostalnih naela
pluralni (lat. pluralis) gram. mnoin-
ski
pluralni izborni sistem sustav bira-
nja po kojem jedan bira (prema svo-
jim godinama, imanju, poloaju i na-
obrazbi) moe imati pravo na vie
glasova, npr. u Belgiji
Plurima vota valent (lat.) Veina gla-
sova odluuje
plus (lat.) vie; mat. znak za zbrajanje
(+); znak kojim se oznaava poziti-
van broj (+); fiz. znak za oznaava-
nje pozitivnog elektriciteta, pola; vi-
ak, ostatak, vei iznos; nadmonost.
prednost; supr. minus
plus-elektrieitet (lat. plus, gr. elek-
tron) fiz. elektricitet koji se izaziva
plutonisti
na staklu kad se ono trlja svilom,
pozitivan elektricitet, oznaava se
znakom plus (+), za razliku od mi-
nus-elektricileta, tj. elektriciteta koji
se izaziva u ovome sluaju na svali i
to u podjednakoj koliini, ili na ebo-
nitu i smolama kad se trljaju krz-
nom, i koji se zove negativni elektri-
citet i oznaava znakom minus ()
plus-minus (lat.) vic-manje, otprilike
pluskvamperfekt (lat. plus-quam-per-
feetum) gram. glagolski oblik koji iz-
rie radnju koja se izvrila u davnoj
prolosti, tj. prije neke druge prole
radnje, pretprole glagolsko vrijeme
plutej (lat. pluteus krov, zaklon) 1. stre-
ha, nadstrenica; 2. liinkasti (lar-
valni) oblik morskih jeinaca i zmi-
jokrakih morskih zvijezda
plutokracija (gr. plutokratia) 1. vla-
davina bogatih (pomou novca i ka-
pitala), vlada novca; bogati ljudi, plu-
tokrati
plutokrat (gr. plutos bogatstvo, kratos
jaina, snaga, vlast) onaj koji vlada,
koji se odrava na vlasti pomou bo-
gatstva (novca)
Pluton (gr. Pluton, lat. Pluto) 1. mit.
bog podzemnog svijeta kod starih Gr-
ka i Rimljana, vladar carstva mrtvih;
2. astr. 12. oujka 1930. pronaen
transneptunski planet, udaljen od
Sunca 5920 milijuna km. a vrijeme
njegove revolucije iznosi 249 godina
plutonij (lat. plutonium) kem. radioak-
tivni element (transuran), redni broj
94. atomska teina 238 i 239, znak
Pu; u prirodi ne postoji, ve je dobi-
ven umjetnim putem 1943/44. pri-
likom radioaktivnog raspadanja ta-
koer umjetnim putem dobivenog
kem. elementa neptunija; ima isklju-
ivo vanu primjenu u dobivanju
atomske energije
plutonisti (lat. Pluto) geol. pristae plu-
tonizma
plutonistiki
plutonistiki (Jat. Pluto} koji je postao
utjecajem i djelovanjem usijane Zem-
Ijinc unutranjosti
pluto nit mn. dubinske eruptivne stijene
plutoniznm (lat. Pluto) geol. teorija po
koioj se stvaranje stijena, pa i svih
ostalih geolokih pojava, ne pripisuje
samo djelovanju vode, nogo i utjecaju
Zemljinc unutranjosti koja se jo
nije ohladila (za razliku od teorije rie-
plutonizrrui, po kojoj su svi vrsti sa-
stavni dijelovi Zemlje postali jedino
djelovanjem vode ih uz njezinu po-
mo
pluvijal (lat. pluvia kie, pluviale) ogr-
ta protiv kie, kina kabanica; ogr-
tau slina odjea katolikih svee-
nika koju nose na popodnevnim bo-
goslujima i drugim sveanim crkve-
nim obredima
pluvinograf (lat. pluvia kia. gr. grafo
piem, biljeim) pluviometar s regis-
trom
pluvinozan (lat. pluviosus) kian, kio-
vit; koji donosi kiu
pluviometar (lat. pluvia kia, gr. me-
tron mjerilo, mjera) kiomjer. sprava
za mjerenje visine oborina; ombro-
metar, hijetomelar
pluviose it. plivioz (fr.) peti mjesec u
novom kalendaru Prve francuske re-
publike (1793.), od 20. I. do 18. II
Pluvius (lat.) "kini", pridjevak vrhov-
nom starorimskom bogu .lupitru kao
nositelju kie
plymouth rock il. plimut rok (engl.)
vrsta amerike oplemenjene kokoi
pneuma (gr. pneuma dah) dah, zrak,
eterina vatra; ivotna snaga, duh
ivota, duh, dua; Cl. kod gnostiara;
boanska klica ivota u svijetu; u
kranskoj teologiji: Sveti Duh
pneumat (gr. pneuma dah, teko disa-
nje) med. ovjek kratka daha, uskih
plua
pneumatemija (gr. pneuma dah, hai-
ma krv) med. prodiranje zraka u krv
1114 pneumatika
pneumatiari (gr. pneuma dah) fil. 1.
pristae nauavanja o ivotnom da-
hu (Hipokrat i dr.); 2. po gnoslia-
rima: oni koji su ispunjeni kran-
skim duhom, za razliku od hiliara
(hyle = tvar, materija) i psihiara
(psyche = dua)
pneumatina kada kem. sandui is-
punjen vodom ili ivom u kojem se.
pri kemijskim radovima, hvataju i
dre plinovi u staklenim valjcima
pneumatina maina zrana pumpa
pneumatinn posta pola koja se pre-
nosi kroz cijev zranim tlakom
pneumatinn eljeznica eljeznica,
najee podzemna, koja se kree po-
mou zranog tlaka i slui poglavito
za prenoenje paketa i si.
pneumatini (gr. pneumatikos) koji se
tie zraka, zrani; nastao zbog zra-
nog tlaka, zasnovan na zakonima
pneumatike ili aeromehanike
pneumatini jastuk jastuk, obino od
gume, koji sc puni zrakom
pneumatini telegraf brzojav u obliku
zamotuljka koji se alje djelovanjem
zranog tlaka kroz cijevi
pneumatino lijeenje lijeenje pla-
ninskim zrakom ili udisanjem zbije-
nog zraka (u pneumatskom kabine-
tu)
pneumatino ognjilo fiz. sastoji se od
jedne cijevi s pokretnim klipom; kad
se klip naglo gurne u tu cijev u kojoj
ima zraka, zbijeni zrak se toliko za-
grije da se komad truda, koji se na-
lazi iznutra na klipu, zapali jer kad
se jedna zrana masa od 20 stup-
njeva zbije adijabatski na polovinu
svog volumena, njezina temperatura
se popne za 96 stupnjeva; kompre-
sijsko ognjilo
pneumatika (gr. pneuma dah, puha-
nje) 1. unutaranja guma sa zbije-
nim zrakom (na kotau motocikla,
automobila itd.); 2. fiz. dio fizike koji
prouava kretanje zraka, tj. teinu.
pneumatizam
tlak i kretanje zraka i plinova, aero-
mehanika;
pneumatizam (gr. pneuma dali; du-
hovno bie) fil. shvaanje da u svijetu
stvarno postoji samo duh, a da je tvar
samo prividnost pojava; spirituali-
zam
pneumato- (gr. pneuma) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: dah, di-
sanje; tlak; plin
pneumatocela (gr. pneuma, kele pro-
dor) med. oteklina nastala zbog pro-
diranja zraka; zrani prodor u plu-
ima
pneumatod (gr. pneuma) med. v.
pneumat
pneumatodan (gr. pneumatodes) m(*l.
napuhnut; koji ima uska prsa, koji
kalje
pneumatofor (gr. pneuma, fero, foreo
nosim) zool. zrana komora kod cje-
vastih meduza
pneumatograf (gr. pneuma, grafo pi-
em, biljeim) med. v. pneumograf
pneumatokemija (gr. pneuma, che-
meia) kemijska prerada plinova i zra-
ka
pneumatokord (gr. pneuma, ehorde
ica, struna) Eolova harfa, kutija s
tankim bokovima na kojoj jc razape-
to vie ica prilagoenih na isti glas
i koje, kad se stave na vjetar, titraju
i proizvode zvuk
pneumatolitski (gr. pneuma, lyLos
raspadljiv, razluiv, otopiv) koji je na-
stao od plinova i para utjecajem ke-
mijskih reakcija: pneuma loli Iske
rude one koje su postale od plinova
i para utjecajem kemijskih reakcija,
mijeajui se ih same medu sohom
ili s rudama u okolnom kamenju
pneumatoliza (gr. pneuma dah, pu-
hanje, vjetar, lysis raspadanje, raz-
luivanje) geol. raspadanje minerala
i stijena pod utjecajem vrelih plino-
va, a vri sc u blizini vulkana i vrelih
izvora
1115 pneumometar
pneumatomahija (gr. pneuma dah;
duhovno bie, maehe borba, boj) fil.
nijekanje postojanja duha uope, ni-
jekanje postojanja duhovnog u o-
vjeku
pneumatoraks (gr. pneuma, thorax
trup, prsni ko) med. v. pneumoto-
raks
pneumatoterapija (gr. pneuma, the-
rapeia lijeenje) med. lijeenje zgus-
nutim ih razrijeenim zrakom
pneumatoza (gr. pneumatosis nadi-
manje) med. skupljanje zraka ili dru-
gih plinova, osobito u organima i tki-
vima u kojima ih, normalno, ne bi
trebalo biti, napuhnutost, nadim
pneumaturija (gr. pneuma, uron mo-
kraa) med. izluivanje zraka ili pli-
nova s mokraom
pneumo- (gr. pneuma, pneumon plua)
predmetak u sloenicama sa znae-
njem: plua
pneumograf (gr. pneuma, grafo piem,
biljeim) med. sprava koja grafiki
biljei kretanje prsnog koa pri di-
sanju
pneumokok (gr. pneuma, kokkos, lat.
coccus zrno, bobica) med. loptasta kli-
ca, najei uzronik upale plua
pneumokonioze (gr. pneuma dah, di-
sanje, konia prah. praina, pijesak,
pepeo) med. zajedniko ime za sili-
kozu, siderozu. aluminozu, tj. za bo-
lesti koje nasLaju udisanjem kovne
ih kamene praine i njezinim, talo-
enjem u pluima
pneumolit (gr. pneumon, lithos ka-
men) med. kamenu slian sloj vapna
u pluima, pluni kamen
pneumoliza (gr. pneuma dah. disanje,
ly6is rjeavanje) med. operativno
uklanjanje priraslica izmeu po-
plunice i porebrice
pneumometar (gr. pneumon, metron
mjera, mjerilo) med. naprava za od-
reivanje kapaciteti plua za prima-
nje zraka u zdravom i bolesnom sta-
pneumom ctrij a
nju, odnosno snage kojom se udie i
izdie zrak
pneumometrija {gr. pneumon, melria
mjerenje) med. mjerenje plua s obzi-
rom na veliinu prostora za prima-
nje zraka
pneumon (gr. pneumon) anat. plua
pneumonalgija (gr. pneumon, algos
bol) med. bolest plua, suica, tuber-
kuloza
pneumonektazija (gr. pneumon, ckta-
sis istezanje, irenje) med. proire-
nje plua
pneumonici (gr. pneumonikos pluni)
inn. med. lijekovi za bolesti plua
pneumonian (gr. pneumonikos) plu-
ni; pneumonina sredstva v. pneu-
monici
pneumunijn (gr. pneumon) med. upala
plua
pnenmonitis (gr. pneumon) med. v.
pneumonija
pneumonocela (gr. pneumon, kele
prodor, kila) med. pluna kila
pneumonofteja (gr. pneumon, fthio
propadam, stradavam, iezavam,
nestajnm) med. v. pneumonoftizis
pneumonoftizis (gr. pneumon, fthisis
suica) med. tuberkuloza plua
pneumonogastrian (gr. pneumon,
giister eludac) koji sc tie plua i
eluca, pluno-eluani
pneumonografija (gr. pneumon. gra-
fia pisanje, opis) opisivanje plua
pneumonologija (gr. pneumon. logia
znanost) dio medicine koji prouava
plua
pneumonomantijn (gr. pneumon,
manteia proricanje) proricanje, gata-
nje iz plua
pneumonometar (gr. pneumon, me-
tron mjera, mjerilo) med. v. pneu-
mom etar
pneumonopntian (gr. pneumon, pa-
thos bolest) koji boluje od plua, su-
iav, tuberkulozan
1116 poco allcgro
pneumonopatija (gr. pneumon, pa-
thos bolest) med. opi naziv za sve
bolesti plua
pneumonospazam (gr. pneumon,
spasmos gr) med. gr u pluima
pneumoperikardij (gr. pneumon, pe-
rikardion osrdaje. osrje) med. skup-
ljanje zraka u osrdaju
pneumopiotoraks (gr. pneumon, pvon
gnoj, thorav trup, prsni ko) med.
skupljanje zraka i gnoja u prsnom
kou
pneumopleuritis (gr. pneumon, pleu-
ron bok, rebro) med. istodobna upa-
la plua i poplunice
pneumoragija (gr. pneumon, rag- ko-
rijen od regnvmi lomim, kidam, pro-
lomim) med. krvarenje iz plua, plju-
vanje krvi
pneumotifus (gr. pneumon. tvfos)
med. tifus s upalom plua
pneumotomija (gr. pneumon, tome re-
zanje) med. operacija plua radi ukla-
njanja nakupljenog gnoja, stranih
tijela, odumrlih dijelova plua, na-
metnika (parazita) i dr.
pneumotoraks (gr. pneumon, thorax
trup, prsni ko) med. nagomilavanje
(ih: upumpavanje) zraka u plua tu-
berkuloznih bolesnika da bi se obo-
ljeli dio plua stisnuo i na taj nain
prestao raditi; pneumatoraks
pnigalion (gr. pnigalion) med. mora
pnigma (gr. pnigma guenje) med.
izljev krvi koji ovjeka ugui
pnigmus (gr. pnigmos guenje) med.
guenje
pochissimn it. pokisimo (tal.) glaz. vr-
lo malo
poco it. poko (tal. poco, lat. paucum)
glaz. malo neto; un poco it. un poko
(tal.) neto malo
poco a poco it. poko a poko (tal.) glaz.
malo po malo, postupno
poco allegro it. poko alegro (tal.) glaz.
malo bre, malo ivlje; un poco alle-
gro
poco forte 1117
poco forte it. poko forte (tal.) glaz.
malo jae
poco lento it. poko lento (tal.) glaz.
malo sporije, ne suvie sporo
poco meno it. poko meno (tal.) glaz.
malo manje, neto manje
poco piano it.. poko pjano (tal.) glaz.
neto tie
poco piu it. poko pju (tal.) glaz. malo
vie, vie, neto vie
poco presto it. poko presto (tal.) glaz.
malo hre
pocolana (lal. pozzolana) v. pucolana
podagra (gr. pus gen. podos noga. agra
plijen, lat. podagra) med. kostobolja
u nogama, ulozi, giht
podagrian (lat. podagricus) koji boluje
od kostobolje, kostobolan u nogama
podagrik (lat. podagricus) onaj koji pati
od kostobolje u nogama
podagrist Gat. podagra) v. podagrik
podagrozan (lat. podagrosus) v. poda-
grian
podalgija (gr. pus gen. podos noga, sto-
palo, algos bol) med. bol u tabani-
ma: takoer: podagra
pod artritis (gr. pus gen. podos noga,
arthron zglob) med. v. podagra
poderbrod (niz. poderbrood) trg. vrsta
eera, izmeu jednostavnog i rafi-
niranog
podest (gr. pus, podos noga) arhit, od-
morite na stubama, iri stupanj
stuba
podesta (tal. podesta. lat. potestas mo,
vlast; glavar, poglavar) vlastodrac;
namjesnik, upravitelj pokrajine: grad-
ski sudac, gradski naelnik u Italiji
podestat (tal. podesta) v. podesta
podij (gr. podion, lat. podium) uzvieno
mjesto (za govornika, glumca i dr.);
podnoje, postolje; prednji dio pozor-
nice (onaj ispred zavjese)
podolatrija (gr. pus gen. podos noga,
Iatreia oboavanje, potivanje) poti-
vanje nogu, oboavanje nogu (idola,
kumira)
poenter
podologija (gr. pus gen. podos noga,
logia nauavanje, znanost) dio medi-
cine koji prouava noge
podometar (gr. pus gen. podos noga,
metron mjera, mjerilo) sprava koja
broji korake pjeaka ili konja, broja
koraka, vrsta hodometra
podoreuma (gr. pus gen. podos noga,
rheuma tok, teenje, bolesna Lvar
koja eta po tijelu) med. reumatizam
nogu
podozoa (gr. pus gen. podos noga, zoon
ivotinja) mn. zool. rod u koji spadaju
lankonoci, ljuskavci, pauci i dr.
podrum (gr. hypo ispod, dromos cesta,
put) 1. podzemnna prostorija ispod
kuo; 2. vinara, konoba, krma, piv-
nica; 3. drvarnica; 4. staja, konju-
nica
podumenta (tal. fundamentum) temelj
podvig (rus.) pothvat, djelo
poema (gr. poiema) vea pjesma, pjes-
niko djelo (najee epsko), spjev
poen (fr. point, lat. punetum) toka, bod;
dio, odjeljak; oko na kockama i kar-
tama, vrijednost pojedine karte; u
kocki i portu: bod, jedinica koja se
pri ocjenjivanju rauna u uspjeh: po-
bijedili na poene na kraju borbe ili
natjecanja imati vei broj bodova (tj.
toaka koje se, pri ocjenjivanju, ra-
unaju kao uspjeh i na zavretku
zbrajaju)
poena capitalis it. pena kapitalis
(lat.) prav. smrtna kazna
poenae aggravatio it. pene agrava-
cio (lat.) prav. pootrenje kazne, po-
vienje kazne
poentn, poanta (fr. pointe, lat. puneta
bod) lit. glavna misao, cilj, alac (do-
sjetke, epigrama ih anegdote)
poenter (engl., fr. pointer) 1. lovaki
pas kratke dlake: ptiar, prepeliar
poenter (fr. pointeur) 2. onaj koji utvr-
uje i biljei poene; provjerava rada,
osoba koja u radionici biljei podat-
ke o radu koji obave radnici, normi-
poentilizam 1118
rac; voj. onaj koji niani topom, ni-
andija; u kartama: bankarov pro-
tuigra, onaj to na neku kartu stav-
lja odredenu svotu
poentilizam (fr. point toka) smjer u
novijem slikarstvu koji. udaljujui se
od impresionizma, tei na slici ou-
vati prvobitnu jasnou i istou boja
i zbog toga ne stavlja na platno mije-
ane, nego iste boje u odvojenim
tokama ili crticama, tako da se, gle-
dane s odreene udaljenosti, u mre-
nici oka same mijeaju u tonove koji
se ele stvoriti; neoimpresionizam
poentiran (fr. pointer) naglaen, pod-
vuen, osobito istaknut; zaotren
poentirati (Ir. pointer) istokati, praviti
toke, opskrbiti tokama, punktira-
ti; istaknuti (ili: isticati, naglasiti)
neto i time skrenuti pozornost na
vanost toga; udariti toku, obiljeiti
tokom, oznaiti tokom (svretak
neega); usmjeriti, uperili, nani-
aniti; pren. smjerati, ciljati, nania-
nili, pucati na, teiti; u kartama: sta-
viti ulog na kartu
poet (lat. poela, gr. poictes) pjesnik
poeta laureatus (lat.) lovorovim vijen-
cem ovjenani pjesnik, nagraeni
pjesnik
poetaster (lat.) nazovipjesnik, stiho-
klepac
poetian (lat. poeticus, gr. poietikos)
pjesniki, pjesniki lijep, pjesniki
vrijedan, zanosan; usp. poetski
poctidar (lat. poetica) uitelj pjesnike
umjetnosti, poznavatelj poetike
poetika (lat. poetica, gr. poietike) zna-
nost o pjesnitvu, teorija pjesnitva
poetizirati (lat. poeta, fr. poetiscr) pra-
viti stihove, pisati pjesme; baviti se
pjesnitvom; dati (ili: davali) emu
pjesniki karakler (ili: pjesniko obi-
ljeje); izlagati (ili: prikazati, izni-
jeti, prikazivali) to na pjesniki na-
in
poker
poetski (lat. poeticus. gr. poietikos)
pjesniki, koji se tie pjesnitva; za-
nosan, pun poleta; poetian
poezija (gr. poiesis) pjesnika um-
jetnost, pjesnitvo; pjesma, pjesme;
pren. divota, ar; supr. proza
poganizam (lat. paganus seljak.) no-
znabotvo, mnogobotvo (izraz na-
stao po tome to se neznabolvo naj-
due zadralo po selima, pagus = se-
lo)
poganski (lat. paganus seljak) nezna-
boaki, mnogoboaki
poganstvo (lat. paganus) v. poganizam
pogonijaza (gr. pogon brada, pogonias
bradat) med. bradatost; rast brade
kod ena
pogonofil (gr. pogon, filos koji voli,
prijatelj) prijatelj, ljubitelj brade
pogonologija (gr. pogon brada, logia)
dio medicine koji se bavi bradom i
bradatou
pogrom (rus.) proganjanje nedunog
stanovnitva; masovno strijeljanje,
istrebljenje
pohati (njem. backen pei, priti) kuh.
v. panirati
poil de chvre it. poal d'evr (fr.) ko-
zja dlaka; vrsta tkanine od vune i
pamuka
poil de laine it. poal d'len (fr.) trg.
fina nojeva pera
poiln d'Orient it. poali d'Orjan (fr.)
"upavac s Istoka", popularan naziv
za francuskog vojnika koji se u Pr-
vom svjetskom ratu borio na Solun-
skoj fronti (19151918), "Solunac"
point-lace it point-lcis (engl.) ipka
raena rukom, ipkane vrpce
points de Venise it. poen d'Vniz (fr.)
mn. venecijanske ipke, mletake ip-
ke
pokal (fr. bocal, njem. Pokal) pehar, bu-
kara, bokal, vr
poker (engl. poker) kartaka hazardna
igra sa dva do est igraa s ulozima,
karte igraa ne procjenjuju se prema
poklisar
vrijednosti pojedinih karata, nego
prema broju istih karala, broju uza-
stopnih karata, npr. duplum. trup-
lum itd.
poklisar (gr. apokrisarios) diplomatski
predstavnik visokog ranga, velepo-
slanik, ambasador; izaslanik uope
pokulirati (lal. poculum vr; pijanka)
pijaniti. pijanevati
pol (lat. polus, gr. polos stoer, os, oso-
vina, Zernljina os, nebeska os) stoer;
astr., zem., kozmogr. stoer, obje
krajnje toke na simetrinoj osi ku-
gle, npr. Zemlje, oko koje sc okree:
krajnja toka Zemljine osi prema
sjeveru zove se Sjeverni ili Arktiki
pol (lat. polus artieus), a prema jugu
Juni ili Antarktiki pol (lat. polus
antarticticus); nebeski polovi krajnje
toke nebeske osi oko koje se pri-
vidna nebeska kugla u 24 sata je-
danput okrene; fiz. toke ili mjesta
koja su sjedite suprotnih sila ili
svojstava, npr. magnetni polovi su
mjesta na magnetu koja tee su-
protnim smjerovima i u kojima jc
njegova privlana sila najjaa; Zeru-
ljini magnetni polovi ne poklapaju
se s njezinim zemljopisnim polovi-
ma (v. deklinacija)
polaka (tal. polacca) poljski narodni
ples = poloneza
polakikoproza (gr. pollakis esto, ko-
pros gnoj, kal, blato) med. preesto
odlaenje na zahod kod nekih duev-
nih bolesnika
polanda (tal.) zooL palamida, vrsta sku-
e polarizator (lat. polarisator) fiz. dio po-
polarimetar (lat. pol ari, gr. metron
mjera, mjerilo) fiz. v. polariskop
polariskop (lat. polaris, gr. skopeo
promatram) fiz. dio polarizacijskog
ureaja (za ispitivanje polarizirane
svjetlosti)
polaristrobomcitar (lat. polaris, gr.
otrobos, vrtlog, meto) kem. ureaj za
1119 polarizirana zraka
odreivanje mogunosti optikog
okretanja (okretnog kuta), osobito
kod eernih otopina i drugih optiki
aktivnih tekuina, tj. onih koje okre-
u polarizacijsku ravninu
polaritet (lat. polaritas) teenje ili
smjer dvaju slobodnih magneta pre-
ma magnetnim polovima Zemlje: u
irem smislu: svojstvo pozitivnog i
negativnog postojanja, posjedovanje
dvaju polova, ili dvaju potpuno su-
protnih mjesta sa suprotnim (pri-
vlanim ili odbojnim) svojstvima, otu-
da magnetni i elektrini polaritet;
uope: cijepanje jedne sile na dvije
suprotne djelatnosti koje tee ponov-
nom sjedinjavanju, suprotnost dvaju
svojstava ih dviju sila koje stoje u
meusobnom odnosu
polarizacija Gat. polarisatio) fiz. da-
vanje ili primanje polariteta; polari-
zacija svjetlosti svojstvo koje dobiva
prirodna svjetlosna zraka prelama-
njem. osobito kod tijela s dvostrukim
prelamanjem (islandski kristal), koje
se pokazuje u tome to se takva po-
larizirana zraka razliito ponaa u
razliitim pravcima (za razliku od
prirodne svjetlosti); svaka odbijena
reflektirana svjetlost je polarizirana,
to znai da se titranja takve svjet-
losti vre u odreenoj ravnini, ti traj-
noj ravnini; v. dieleklrina polariza-
cija
polarizacijski aparat fiz. ureaj koji
slui za promatranje prozirnih tijela
u polariziranoj svjetlosti; Nikolova
prizma
larizacijskog ureaja koji daje pola-
riziranu svjetlost, prva Nikolova pri-
zma kroz koju proe prirodna svjet-
lost i polarizira sc, tj. litra u odree-
noj ravnini; usp. polariskop
polarizirana zraka fiz. zraka koja se
u razliitim pravcima ponaa razli-
ito
polarizirati
polarizirati Gat. polaris, fr. polariser)
fiz. davati ili primati polaritet
polarna distanca astr. udaljenost jed-
ne zvijezde od Sjevernog nebeskog
pola
polarna lisica lisica u zemljama oko
Sjevernog pola, veoma cijenjena zbog
svog krzna ko.ie je inae bijelo kao
snijeg, a ljeti postane sivo
polarnn svjetlost titrava tinjaj uda
svjetlost koja sc vidi nou u kraje-
vima oko Zemljinih polova, zvana au-
ro r a barealis sjeverna zora, aurora
australis juna zora
Polarna zvijezda astr. sjeverna zvijez-
da, Sjevernjaa, posljednja zvijezda
u repu Malog medvjeda, u njezinoj
se blizini nalazi Sjeverni nebeski sto-
er ili pol
polarne koordinate v. koordinate
polarne struje morske struje koje idu
od polarnih podruja k umjerenim
pojasevima te, nosei sobom ledene
brjegovc, ugroavaju pomorstvo
polarne zemlje zemlje koje lee oko
pola
polarni (lat. polaris) koji se lie ili po-
tjee od polova, stoerni; suprotni,
suprotnog djelovanja, suprotnih svoj-
stava
polarni krugovi stoernici, polarnici,
usporednici (ili: paralelnici) od 66 V
2 stupnjeva sjeverne ("sjeverni po-
larni krug") i june ("juni polarni
krug") .irine, koji odvajaju tzv. po-
larne pojaseve od umjerenih pojase-
va
polarnici Gat. polus, gr. polos stoer)
zem. stoernici: v. polarni krugovi
polamost Gat. polaritas) fiz. v. polaritet
polaroid specijalno staklo koje niti od-
bija svjetlo, niti zabljetava: fotoa-
parat koji odmah izrauje slike
polderi (niz. polder) plodni dijelovi kop-
na nii od morske razine (ograeni
su nasipima)
1120 polenin
polemiar (gr. polemikos ratni; rato-
boran) vjetak u voenju znanstve
prepirke; onaj koji se voli prepirali
(osobito o znanstvenim i umjetnikim
pitanjima i shvaanjima); pisac pole-
mike
polemiki (gr. polemikos ratni; rato-
boran) koji pripada polemici; koji se
prepire, koji napada, napadaki; ;x>-
hrrliki upisi, spisi koji sadre obra-
nu jednog i napadanje oprenog
shvaanja
polemika (gr. polemos rat; prepirka)
vjetina prepiranja, vjetina voenja
znanstvene prepirke; prepirka izme-
u predstavnika dvaju razliitih
znanstvenih shvaanja, a sastoji se
u obrani svoga i napadanju protiv-
nikog shvaanja; rat perima
polemizirati (gr. polemos rat; pre-
pirka, fr. polemiscr) boriti se, pre-
pirati se. voditi polemiku, osobito o
raznim znanstvenim shvaanjima
polemograf (gr. polemos rat, grafo pi-
em, opisujem) opisiva rata, pisac o
ratu. ratni povjesniar
polemografija (gr. polemos rat, grafo
piem, opisujem) opisivanje rata, opis
rata
polemografika (gr. polemos rat, grafo
piem, opisujem) vjetina opisivanja
rata
polemologija (gr. polemeo ratujem,
logos rije, govor) znanost o ratova-
nju, njegovim uzrocima i posljedi-
cama
polemoskop (gr. polemos, skopeo gle-
dam, promatram) ratni i kazalini
dalekozor (opernguker)
polen (lat. pollen prah od brana u mli-
nu) vrlo sitno brano, prah; bot. cvjet-
ni prah. pelud
polenin (lat. pollen prah od brana u
mlinu) kem. biljni sastojak koji se
priprema od cvjetnog praha; usp. po-
len. pelud
polenta
polenta (tal., lat.) omiljeno lal. jelo: ka-
a od kukuruznog brana ili keste-
nja, prelivena maslacem, uljem ili
mau i posuta parmezanom (slina
gancima ili puri); usp. palenta
poleografija (gr. polis grad, grafia
opis) opisivanje gradova, opis grado-
va
poli- (gr. poly) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: mnogo-, vie-
poLiakantian (gr. poly, akantha bod-
lja, trn) koji ima mnogo trnja, s mno-
go bodljika
poliandrija (gr. poly, aner gen. andros
mu, ovjek) l. mn. bot. XIII. klasa
u Linneovom sustavu biljaka: biljke
iji cvjetovi imaju vei broj slobod-
nih pranikih niti
poliandrija (gr. po!y, aner gen. andros
mu, ovjek) 2. mnogomutvo, brana
veza ili odnos jedne ene s vie mu-
eva; bot. svojstvo s 20 do 100 slobod-
nih pranikih niti u cvijetu
poliangije (gr. poly, angos posuda) bot.
biljke s mnogo pregrada u plodnici
poliant 'gr. poly mnogo, anthos cvijet)
bot. centralnoamerika biljka kras-
nica s mnogo miomirisnih cvjetova;
luberoza
polianteja (gr. poly, anthos cvijet) zbir-
ka cvijea; zbirka raznovrsnih oda-
branih belelristikih djela
poliantidan (gr. polv, anthos cvijet)
bot. mnogocvjetni; koji ima mnogo
cvijetova
poliarhija (gr. polvarchia) vladanje
mnogih u jednoj dravi: usp. monar-
hija
poliarhijski (gr. polvarchia) naziv za
dravno ustrojstvo u kojem vlada vi-
e lanova; usp. monarhijski
poliartritis (gr. poly, arthron zglob)
med. akutna upala veeg broja zglo-
bova
poliautografija (gr. poly, autos sam,
grafia pisanje, crtanje) vjetina um-
noavanja crtea, spisa i si. putem
1121 policijski
utiskivanja na mramornim ploama;
litografija
poliban (poly mnogo, bain kupka, kada)
prostorija s vie naprava za pranje
{tuevi, kade i si.)
poliblastian (gr. poly, blastos izda-
nak) koji ima mnogo ogranaka, koji
je razgranat
poliblastija (gr. poly, blastos izdanak)
velika razgranatost. obilje ogranaka,
obilnost rasta
poliblenija (gr. polv, blenna sluz) med.
jako nagomilavanje (izluivanje) slu-
zi, lajma
polica (engl. policv, p. poliza, fr. poli-
ce) isprava (ili: podnesak, povelja) o
osiguranju osobe ili stvari s tonim i
detaljnim popisom osiguranih stvari
i s uvjetima pod kojima je osigura-
nje ugovoreno
policajac (lat. politia, gr. politeia dr-
avna uprava; ustav; drava) osoba
koja je u slubi javnog poretka i si-
gurnosti, redar, straar
policefalan (gr. poly, kefale glava) koji
ima mnogo glava, mnogoglav
policeman it. polismen (engl.) polica-
jac u Engleskoj i Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama
policija (gr. politeia dravna uprava;
ustav, drava, lal. politia) ogranak
dravne vlasti koji se brine o odra-
nju javnog poretka, osobne i imovin-
ske sigurnosti; djelatnost te vlasti i
osoblje u njezinoj slubi; zgrada u
kojoj se nalazi ta vlast; redarstvo
policijezija (gr. polv, k.vesis trudnoa,
kyeo zatrudnim) med- viestruka
trudnoa
policijska drava drava u kojoj se bri-
ga o javnom poretku i sigurnosti
cjeline vri na raun slobode pojedi-
naca i neovisnog pravnog ivota;
supr. pravna drava
policijski (lat. politia) koji se Lie poli-
cije, koji dolazi od policije, koji pri-
pada policiji, redarstveni
policitaeija
policitncija (lat. policitatio) prav. jed-
nostrano obeanje
policitemija (gr. poly, kytos uplje
tijelo; opna, omot, haima krv) med.
pretjerano stvaranje crvenih krvnih
zrnaca
polidakrija (gr. poly, dakryon suza)
med. pretjerano izluivanje suza, pre-
tjerano suzenje
polidaktilan (gr. poly, daktylos prst)
koji ima mnogo prstiju, mnogoprst.
estoprst
polidaktilizam (gr. poly, daktvlos
prst) mnogoprstost, pojava estog
prsta na jednoj ruci ili na obje ruke,
ih na rukama i na nogama
polidelfija (gr. poly mnogo, adelfos
brat, sestra) ran. bot. XVIII. klasa u
Linneovom sustavu biljaka: biljke sa
cvjetovima ije su pranike niti sra-
sle u tri ili vie snopia
polidemonizam (gr. polv, dairaon
duh) vjerovanje u postojanje velikog
broja dobrih i zlih duhova (demona)
polidinamika (gr. polv. dvnamis sila,
snaga, mo) obilje, velika jakost
polidipsija (gr. poly, dipsa e) med.
eanje. velika, prekomjerna, nepri-
rodna e, osobito kod eerne bole-
sti
Polidor (gr. polv mnogo, doron dar) "s
mnogo darova"; mit. jedan od sinova
trojanskoga kraljevskog para Prija-
ma i Hekube
poliedar (gr. poly, edra osnova, baza)
geom. tijelo omeeno s vie strana
polieneefalitis (gr. polios siv, bjeliast.
en- u, kefale glava) med. upala sive
modane supstancije
poliestezija (gr. polv, aisthesis osjeaj)
med. pojava kod bolesnika oboljelih
na ivce i lenu modinu da jedan
jednostavan vanjski dodir osjete kao
da ie izvren vie puta
polifag (gr. poly, fagein jesti, derati)
mnogojedac, mnogoder, svatojedac,
svatoder
1122 polifonija
polifagija (gr. poly, fagein jesti, de-
rati) med. pretjerani tek, prodrlji-
vost
polifarmacijn (gr. poly, farmakon li-
jek) prenatrpanost lijekovima, pre-
tjerivanje u uporabi lijekova
polifarmakon (gr. poly-farmakon)
med. lijek sastavljen od vie ljeko-
vitih tvari; lijek za mnoge bolesti
Polifem mit. jednooki div kod kojega
sc sklonio Odisej na svojim lutanji-
ma od Troje prema kui
poliferacija (lat. proles dijete, potomak,
ferre nositi, donositi) biol. umnaa-
nje pojedinih sastojaka staninog
tkiva, umnaanje stanice dijeljenjem;
bot. pupanje na dijelovima koji obi-
no no nose pupoljke, npr. kad iz sre-
dine aice izbije nov cvijet
polifilan (gr. poly, fvllon list) bot. mno-
golist, mnogohsnat
polifiletican (gr. poly, fylon stablo,
pleme, rod) biol. koji vodi podrijetlo
od vie njih;polifdetina hipoteza hi-
poteza po kojoj je organski svijet na-
stao od veeg broja razliitih najni-
ih ivih bia; supr. monofiletian
politilija (gr. poly, fyllon list) 2. bot.
mnogolisnost, umnoenost lia ili
cvjetova neke biljke koja odstupa od
redovitog, pravilnog broja
polifilija (gr. poly, fylos prijatelj, poly-
filia) 1. ljubav prema mnogima; obilje
u prijateljima
polifleks (gr.-fr. polyLex) cijev od plas-
tinog materijala
polifobija (gr. poly mnogo, fobeomai
bojim sc) med. bolestan strah od
mnotva pojedinih stvari
polifon (gr. poly, fone glas, zvuk) glaz.
instrument; vrsta aristona
polifonian (gr. polv, fone glas. zvuk)
vieglasan; mnogozvuan
polifonija (gr. poly, fone glas. zvuk)
glaz. vieglasnost, mnogoglasnost,
mnogozvunost; vieglasnost glazbe-
nog stavka, pri emu svaki glas ima
polifonizom
svoju punu melodinu samostalnost;
istodobno izvoenje dviju, triju i vie
razliitih melodija
polifonizam (gr. poly, fone glas, zvuk)
v. polifbnija
polifrazija [gr. poly, frasis govorenje,
nain izraavanja) velika govorlji-
vost, brbljavost (osobito kod nekih
duevnih bolesnika)
poligalaktian (gr. poly, gala gen. ga-
laktos mlijeko) bogat mlijekom, koji
ima puno mlijeka
poligalaktija (gr. poly, gala gen.
galaktos mlijeko) med. obilje mlijeka,
punomlijenost
poli galija (gr. poly, gala mlijeko) med.
v. poligalaktija
poligamian (gr. poly, gamos) koji ivi
s vie ena; bot. v. poligamija
poligamija (gr. poly, gamos svadba,
brak, udaja, enidba, lat. polygamia)
mn. bot, XXII. klasa u Linneovom
sustavni biljaka: biljke koje, osim her-
mafroditnih cvjetova, imaju i muke
ili enske cvjetove, ili i jedne i druge
istodobno
poligamija (gr. poly, gamos svadba,
brak, udaja, enidba) brana veza
jedne osobe s vie osoba drugog spo-
la, u uem smislu: veza jednog mu-
karca s vie ena, mnogoenstvo
poligamist (gr. polv, gamos svadba,
brak, udaja, enidba) pristaa mno-
goenstva
poligenizam (gr. poly, gen- korijen od
gignomai postanem, nastanem} biol.
shvaanje da sve ljudske rase nema-
ju podrijetlo samo od jedne vrste, na-
stale na jednom zemljopisnom mje-
stu, nego da su postale na raznim
zemljopisnim tokama; supr. mono-
genizam
poliginija (gr. poly, gyne ena, lat. po-
Ivginia) 1. mn. bot. dvanaesti red u
klasama IXIII. Linneovog sustava
biljaka: biljke iji cvjetovi imaju mno-
go tuaka
1123 pol igrafija
poliginija (gr. poly, gyne ena) 2. brak
izmeu jednog mukarca i vie e-
na, mnogoenstvo; usp. poligamija
poliglobulija (gr. poly, lat. globulus
loptica) med. pretjerano veliki broj
(ili: nagomilanost) crvenih krvnih
zrnaca
poliglot (gr. poly, glotta jezik) ovjek
koji zna vie jezika: pisac koji pie
na vie jezika; djelo koje ima isti sa-
draj na vie razliitih jezika (osobi-
to izdanja Biblije kod kojih su osno-
vnom tekstu dodani, u paralelnim
stupcima, prijevodi na vie jezika)
poliglotski (gr. poly, glotta jezik) vie-
jezian, koji zna vie jezika; na vie
jezika; poliglotski leksikon rjenik vi-
e jezika
poligon (gr. poly, gonia kut) 1. geom.
geometrijska slika (ili: lik) omeena
s vie duina, viekutnik; 2. voj. utvr-
enje, anac zatvoren s vie strana;
topniko strelite; velik nenaseljen
prostor ili posebno ur eena prostorija
za ispitivanje tehnikih vojnih sred-
stava i za vjebanje u tehnikim ro-
dovima vojske, npr. inenjerijski poli-
gon, kemijski poligon i dr.
poligonija (gr. poly, gignomai nas-
tanem, postanem, rodim se) velika
sposobnost raanja, velika plodnost
poligonometar (gr. poly, gonia kut,
metron mjera, mjerilo) geom. sprava
za mjerenje viekutnika
poligonometrija (gr. poly, gonia kut,
metria mjerenje) geom. mjerenje vi-
ekutnika, dio geometrije koji sc ba-
vi mjerenjem pravocrtnih likova s vi-
e od tri strane
poligonski (gr. poly, gonia kut) vie-
kutan, koji se tie viekutnika
poligraf (gr. poly-grafos) mnogopisac,
pisac koji pie mnogo i o svemu i
svaemu; stroj za kopiranje
poligrafija (gr. poly-grafia) pisanje o
svemu i svaemu (obino na tetu
vrijednosti i duhine)
poligrafski
poligrafski (gr. poly-grafikos) koji
mnogo pie; izraen na stroju za ko-
piranje
poligram (gr. poly, gramma crta. li-
nija) lik omeen s vie strana; pre-
tiskana stvar umnoena kopiranjem
poligramatski (gr. polv, gramma slo-
vo) koji ima mnogo slova, S mnogo
slova
polihezijn (gr. poly, cheo lijem) me.
stalan proljev
polihidrija (gr. poly, hiroo znojim se)
med. prekomjerno znojenje
polihilanian (gr. poly, chylos sok)
soan, bogat sokom, pun soka, suvie
hranjiv
polihilija (gr. poly, chvlos sok) med.
obilje hranjive tvari koja daje mnogo
mlijenog soka, dakle hrane
polihimija (gr. polv, chymos sok) 30-
nost. bogatstvo sokom, obilje sokova
Polihimnija (gr. polv, hvmnos pjesma)
mit. "bogata pjesmom", jedna od de-
vet muza: muza lirske poezije i glaz-
be; astr. ime planetoida
polihistor (gr. polv, historeo znam,
poznajem; upoznajem, iskusim)
znanstvenik koji vlada cjelokupnim
znanjem svog vremena; onaj koii po-
znaje sve znanosti ali, najee, ni-
jednu temeljito, sveznalica, svezna-
dar
poliliistorija (gr. poly, historia znanje,
poznavanje) velika uenost, velika
naitanost iz svih znanstvenih pod-
ruja
poliholija (gr. poly, ehole u) med.
jako izluivanje ui
polihrestan (gr. polv. chrestos uporab-
ljiv) uporabljiv za mnoge stvari, upo-
rabljiv u mnogim sluajevima, npr.
pohhreslna sol
poliidejizam (gr. poly, idea predod-
ba, misao) psih. obilje misli i cjelo-
kupne duevne djelatnosti; supr. mo-
noidejizam
1124 polikronian
poliiririja (gr. poly, idris vian, isku-
san. obavijeten) v. polihistorija
polikarpian (gr. poly, karpos plod)
bol. koji ima mnogo plodova, s mnogo
rodova
polikladija (gr. poly, klados izdanak,
mladica) bot. umnoeno, poveano
stvaranje izdanaka i pupoljaka kod
biljaka
poliklinika (gr. polv. klinikos koji lei
u postelji) ustanova u sklopu bolnice
koja prua lijeniku pomo ambu-
lantnim pacijentima; opa bolnica
gdje se lijee razliite bolesti (u En-
gleskoj); usp. klinika
polikord (gr. poly, ehorde ica, struna)
glaz. instrument s vie ica, naprav-
ljen 1799., pretea klavikorda
polikotiledoni (gr. poly, kotvledon
supka) bot. biljke s vie od dvije sup-
kc
Polikrat (gr. Po!ykrates) moan vladar
na grkom otoku Sam osu te velik do-
brotvor kulture (vladao od 5H8 do 522
pr. n. e.)
polikromnn (gr. poly. chroma boja)
koji ima vie boja, viebojan
polikromatian (gr. polv, chroma bo-
ja) v. polikroman
polikromemija (gr. poly, chroma boja,
haima krv) med. pretjerano povea-
nje krvnog crvenila
polikromija (gr. poly, chroma boja)
viebojnosl; Inijenje dijelova grae-
vine i plastinih umjetnikih djela
raznim bojama (osobito u starom i
srednjem vijeku; u novije doba po-
novnu ulazi u modu)
polikromografija (gr. poly, chroma
boja, grafia pisanje, biljeenje) isto-
dobno tiskanje u vie boja na tis-
karskom stroju
polikron (gr. poly. chronos vrijeme)
koji dugo traje, dugotrajan
polikronian (gr. poly, chronos vrije-
me) v. polikron
poliksen
poliksen (gr. poly, xenos tuinac, stra-
nac) min. platinina ruda koja sadri
eljezo; platina pomijeana s drugim
kovinama
Poiiksena (gr. Polyxene) "gostolju-
biva"; mit. ki Prijama i Hekubc
polikrultura (gr. poly, lat. cullura uz-
goj) 1. agr. obraivanje pod pribli-
no podjednakim uvjetima raznih vr-
sta usjeva i raslinja u nekoj zemlji,
vrlo prikladno zbog toga to se, ako
jedan usjev svojim prinosom podbaci,
narod moe koristiti ostalim; 2. rast
raznih vrsta drvea na jednom kom-
pleksu (sluaj sa svakom prirodnom
umom, kod koje je mjeavina raz-
novrsne vegetacije); supr. monokul-
tura
polilema (gr. polylemma) log. kod dis-
junktivnog silogizma: sluaj kad dis-
junkcija prve premise sadri vie mo-
gunosti; usp. dilema, tri lema
polilog (gr. poly, logos rije) razgovor
izmeu vie osoba: dijalog u kojem
sudjeluje vie osoba
polilogija (gr. poly-logia) razgovorlji-
vost, govorljivost, priljivost
polimaslijn (gr. polv, mastos sisa, doj-
ka) med. pojava postojanja triju ili
vie dojki kod ena
polimat (gr. poly-mathcs) onaj koji je
puno uio, ovjek pun znanja
polimatija (gr. polv-mathia) velika
uenost, velika naitanost
polimelija (gr. poly, melos ud) med.
prekobrojnost dijelova tijela, npr.
est prstiju itd.; pletomelija, polidak-
tilija
polimeran (gr. polv, meros dio) koji
ima mnogo dijelova, s mnogo lanova,
mnogolan
polimerija (gr. poly, meros dio) mnogo-
dijelnost; kem. stanje dvaju ili vie
spojeva koji, dodue, imaju jednak
relativni, ah nemaju jednak apso-
lutni broj kemijski istorodnih atoma
1125 polinezijski
polimerizaeija (lat. polymeri salio)
kem. proces stvaranja polimernih
kemijskih spojeva; v. polimerija
polimerizam (gr. polv, meros dio)
mnogodijelnost. mnogolanost
polimetalan (gr. poly, metallon ko-
vina) koji sadri nekoliko kovina
polimetar (gr. poly, metron mjera,
mjerilo) u klimatologiji: sprava koja
je spoj termometra i higrometra
polimetrija (gr. poly, metria mjerenje)
glaz. ritmika mnogostrukost jedne
melodije
polimitija (gr. poly, mythos gatka,
pria) lit. vie manjih pria u jednoj
veoj; prenatrpanost zapletenih do-
gaaja u kazalinim djelima
polimorfan (gr. polv, morfe oblik)
mnogooblian, koji se javlja u mno-
go ohlika, u razliitim oblicima
polimorfija (gr. poly, morfe oblik)
mnogooblinost; min. svojstvo nekih
kristala da se javljaju u razliitim
kristalnim oblicima, a imaju isti ke-
mijski sastav (usp. hemimorfija. ho-
liedrija); zool. u vezi s podjelom ra-
da: razliitost tjelesnog sastava la-
nova iste ivotinjske zajednice (npr.
kod cjevastih meduza) ili ivotinjske
zajednice (kod pela, mravi, termita);
bot. lie razliitog oblika na istoj
bi Ijci
polimorfizam (gr. poly, morfe) v. poli-
morfija
polinacija (lat. pollinatio) bot. oprai-
vanje
polinemian (gr. polv, haima krv} koji
ima mnogo krvi, punokrvan
polinemija (gr. poly, haima krv) med.
obilje krvi, punokrvnost
polineuritis (gr. poly, neuron ivac)
med. istodobna upala veeg broja i-
vaca
Polinezija (gr. poly, nesos otok) "zem-
lja s mnogo otoka" (Australija)
polinezijski (gr. poly, nesos otok) koji
pripada ili ivi na otocima Junog
Polinik
mora; polinezijski jezici = oceanijski
jezici
Polinik (gr. Polvneikes) mit. sin Edipa
i Jokaste, brat Rteokla, Antigone i
Izmenc; poveo ''Sedmoricu" protiv Te-
be i poginuo u dvoboju s bratom
polinktura (lal. pollinctura) pranje mr-
tvaca; promazivanje mrtvih tijela
ulje.m
polinom (gr. poly, lat. ime. naziv) mat.
brojana veliina s vie lanova, vi-
elani algebarski izraz, npr. a + b
c+d
polinoman (gr. polv. lat. nomen ime,
naziv) koji ima mnogo dijelova, mno-
go lanova, vielan
poliomileitis (gr. polios siv, sijed, myc-
los sr, modina, mozak) med. upala
i degeneracija sive modinske sup-
stancije kod djece, bolest koja dovodi
do uzetosti
polionlman (gr. poly, onyma ime)
mnogoimen, koji ima vie imena, koji
je s mnogo imena
polionimija (gr. polv, onyma ime)
mnogoimenost, vieimenost
poliopija (gr. polv, opsis vienje) med.
mnogostruko vienje, dvoslrukovid-
nosl
poliopsis (gr. polv, opsis) v. poliopija
poliopter (gr. poly, orao vidim, gle-
dam) opt. staklo za umnoavanje
poliorketika (gr. poliorketikos opsad-
ni, poli-orkeo opsjedam) voj. dio vojne
znanosti koji se bavi opsjedanjem, za-
uzimanjem. opsjednim ratovanjem
poliozis (gr. poliosis sijeenje, polios
sijed) med. osijedjelost, sijedost kose
polip (gr. polypus koji ima mnogo
nogu) 1. med. mesnata i bradavia-
sta izraslina u ljudskom tijelu ili na
njemu (na srcu. u nosu, jednjaku, e-
lucu. mokranoj cijevi, maternici i
dr.); 2. zool. vrsta morskih ivotinja
koje provode ivot privrene na
jednom mjestu; od njih se, bespolnim
putem ili pupanjem, razvijaju me-
1126 polipteri
duze. a od meduza spolnim putem,
tj. iz oploenih jaja, postaju polipi
polipar (lat. polvparium) zool. mjesto
u vodi na kojem su utvreni polipi;
v. polip 2
polipatian (gr. poly, pathos bolest)
med. koji pali od vie bolesti
polipatija (gr. poly, pathos bol, patnja)
med. mnogi bolovi, mnogostruki hol
polipedija (gr. poly, pais gen. paidos
dajete) mnogodjetnost, mnotvo djece,
obilje u djeci; politeknija
polipetalan (gr. poly. petalon list) bot.
koji ima mnogo, tj. vie od est latica
polipilan (gr. polv, lat. pilus dlaka,
vlas) koji ima mnogo dlaka (kose),
kosmat.
polipionija (gr. poly, pion masian, go-
jan, debeo) med. gojnost, pretilost,
sklonost debljanju
poliplan (gr. poly, lat. planum rav-
nina) zrakoplov s vie od tri krila
koja su rasporeena jedno ispod dru-
gog
poliplazijazam (gr. poly-plasios) um-
noavanje crtea, spisa i dr.; poli-
a utografija
polipol (gr. polv, poleo prodajem) pro-
daja naveliko; supr. monopol
polipozan (lal. polyposus) slian poli-
pu, polipast; bolestan od polipa
polipozija (gr. poly, posis pijenje; pie)
prevelika sklonost piu, elja za pi-
em
polipragmatian (gr. poly, pragma-
tikos djelatan; iskusan u poslovanju)
veoma zauzet, veoma zaposlen, ne-
mirna duha, koji se stalno neim ba-
vi
poliprngmatik (gr. poly, pragma djelo,
rad) veoma zaposlen ovjek, rado-
holiar
polipteri (gr. poly, pteron krilo) mn.
zool. mnogokrilci (lankonoci s vie
pari krila); vieperajari (ribe s vie
lenih peraja)
poliptih
poliptih (gr. poly-ptychon) 1. vie slika
meusobno povezanih tako da ine
odreenu cjelinu (osobito na oltari-
ma); 2. knjiga s mnogo listova, an-
tika knjiga s vise od tri tablice; 3.
popis crkvenih dobara (lat. Polypty-
ehon ecclesiasticum)
poliptoton (gr. poly, ptosis pade) e-
sto ponavljanje jedne rijei s pro-
mijenjenim zavretkom, npr. ovjek
ovjeku vuk
polir (njem. Policr) v. palir
polirati (lat. polire, fr. polir) gladiti, gla-
ati, latiti, uglaati, napraviti sjaj-
nim. usjajiti trljanjem (npr. kovinu);
popraviti, dotjerati, napraviti ljep-
im; profiniti
poliritmika (gr. polv, rhvthmos mjera
vremena, takt) glaz. istodobna upo-
raba razliitih ritmova u raznim gla-
sovima; supr. izoritmika
polis (gr. polis) grad, grad koji je ujed-
no i zasebna drava (npr. kod starih
Grka)
polisarkija (gr. poly, sarx gen. sarkos
meso) med. mesnatost, velika razvi-
jenost miia, gojnost
polisarkoza (gr. poly, sarx gen. sar-
kos) med. v. polisarkija
polisemija (gr. poly mnogo, semeion
znak) lingv. vieznanosL, svojstvo
neke rijei da ima vie znaenja, npr.
rije zemlja moe imati vie znae-
nja: a) vrsta tla; h) kopno; c) povri-
na tla kao imovina; d) domovina,
drava
polishematistian (gr. poly, sehema-
tizo oblikujem, uobliavam) mnogo-
oblian, koji ima mnogo oblika, s raz-
liitim oblicima; polusiiematitiki sli-
hovi poet. stihovi koji izgledaju kao
da imaju nepravilan oblik
polisijalija (gr. poly, sialon pljuvaka)
med. preveliko izluivanje pljuvake,
slinjenje
polisilab (gr. poly, syllabe slog) gram.
vieslona rije
1127 polistilon
polisilabian (gr. polv, syllabe slog)
gram. viesloan, koji ima vie slo-
gova
polisilogizam (gr. poly, sylogismos s-
ilogizam. posredni zakljuak) log.
sloen posredni zakljuak, lanac silo-
gizma, izvoenje jednog iz vie od
dva suda
polisindeton (gr. poly, svndeton
sveza) reL. figura gomilanja veznika
bez gramatike potrebe radi pojaa-
vanja dojma, npr.: bila je i lijepa i
zgodna i pametna, supr. asindeton
polisinodija (gr. poly, synodia zajed-
niki put) esto sastajanje, esto odr-
avanje sastanaka
polisintetian (gr. poly, synthetikos
koji pripada sastavljanju ih skla-
panju, slaganju; sastavan) koji spaja
u sebe mnogo dijelova, viestruko
sloen; poli sintetini jezici jezici koji
razne reenine dijelove stapaju u
jednu rije s glagolom (polisiniet-
izam), kakvi su, npr., gotovo svi ame-
riki jezici
polisintetizam (gr. polv, svnthesis sa-
stavljanje, slaganje, sklapanje) v. pod
polisintetian
polisinteza (gr. poly, svnthesis sastav-
ljanje. sklapanje, slaganje) spajanje
vie dijelova u jednu cjelinu
poliskop (gr. poly, skopeo gledam) opt.
staklo za umnoavanje, za umnogo-
struavanje
polisomatija (gr. poly, soma tijelo)
med. punoa tijela, gojnost
polisperman (gr. poly. sperma sjeme)
bogat sjemenom, pun sjemena
polispormija (gr. poly, sperma sjeme)
prodiranje veeg broja sjemenih sta-
nica u jaje; prevelik odljev sjemena
polistilan (gr. poly-stylos) arhit. mno-
gostupni, koji ima mnogo stupova, s
mnogo stupova
polistilon (gr. polv-stylon) arhit. zgra-
da s mnogo stupova
polistomi
polistomi (gr. poly, stoma usta) mn.
zool. vieuatice (vrsta utrobnih crva)
poliinel (fr. polichinelle) aljivac, lakr-
dija; komian lik u nekim zapadno-
curopskim kazalitima lutaka; usp.
pulinela
politehniki (gr. poly. tecbnikos) koji
obuhvaa mnoge grane umjetnosti i
znanosti; koji pripada politehnici
politehnika (gr. poly, techniko umjet-
nost, vjetina) prijanji naziv za viu
tehniku kolu; kola u kojoj se ue
sve grane tehnike
politeist (gr. poly, theos bog) pristaa
politeizma, mnogoboac
politeizam (gr. poly, theos bog) vjero-
vanje u vie bogova, mnogobotvo;
usp. monoteizam
politeknija (gr. poly, teknon dijete,
edo) v. polipedija
politelija (gr. poly, thelc bradavica na
dojci, sisi) med. pojava vie bradavica
na do i ci
politesa (fr. politesse) uljudnost. pri-
stojnost. ugladenost. dobar odgoj
politiar (gr. politikos javni, dravni)
ovjek koji se praktino ili teorijski
bavi dravnim poslovima, vjetak i
znalac upravljanja dravom, drav-
nik; pren. snalaljiv, vjet, okretan,
lukav i oprezan ovjek
politika ekonomija znanost o zako-
nima ekonomskog razvoja drutva te
su njezin predmet drutveni proiz-
vodni odnosi koji se razvijaju i mi-
jenjaju po odredenim zakonima u
vezi s razvijanjem materijalnih pro-
izvodnih snaga drutva; u ljudskoj
povijesti razlikujemo proizvodne od-
nose prvobitne zajednice, ropstva,
feudalizma i kapitalizma
politika geografija dio antropogeo-
grafije koji se bavi zemljopisnim pro-
matranjem i prikazivanjem povijes-
nog oblikovanja zemalja i drava,
sluei se osobito statistikom
1128 politokija
politiki (gr. politikos javni, dravni)
koji je u vezi sa znanosti o dravi,
koji se tie znanosti o dravi, dravni,
javni; pren. mudar, snalaljiv, okre-
tan, oprezan, prepreden, lukav
politika (gr. polis grad, drava, po-
litikos graanski, dravniki od po-
lites graanin, dravni graanin,
politike skraeno od episteme poli-
tike, techne politike poznavanje dr-
ave, vjetina upravljanja dravom.)
1. znanost i vjetina upravljanja dr-
avom; znanost o ciljevima drave i
o najboljim sredstvima i putevima
koji vode ostvarenju tih ciljeva; dijeli
sc na unutranju (trgovina, financije,
privreda, prosvjeta, vojska) i vanjsku
politiku, koja se bavi odnosima pre-
ma drugim dravama; pren. metoda
rada neke drave, stranke, ustanove
ih pojedinca, mudrost i vjetina op-
hoenja s ljudima i snalaenja u i-
votu, dosjetljivost, snalaljivost, lu-
kavost, prepredenost
politika (lat politica) mn. 2. dravni po-
slovi, djelatnosti koje se tiu drave
politikant (gr. politike politika) v. po-
litikaster
politikaster (gr. politike politika) na-
zovi politiar, takozvani politiar, o-
vjek koji sc bavi politikom, a nije za
nju dorastao
politipi (gr. poly, typos otisak.) mn.
tisk. reljefne ploe za natpise; rijei
koje se esto pojavljuju u jednom ko-
madu; takoer: vinjete, ukrasi itd.
politipija (gr. poly, typos otisak) tisk.
umnoavanje tiskanog sloga; tiskanje
ukrasa, vinjeta i dr.
politirati (lat. politura) glaati, davati
(ih: dati) vanjski sjaj emu
politizirati (lat. polisitare) baviti se po-
litikom. govoriti o politici; bistriti po-
litiku
politokija (gr. poly, teknoo raam,
stvaram djecu) raanje mnogo djece,
velika plodnost
politoman
politoman (gr. po!y, tomos odsjeak,
reanj) koji ima mnogo renjeva, s
mnogo renjeva
polito p (gr. poly, to po 5 mjesto) mat.
geometrijski oblik u prostoru od e-
tiri dimenzije ili vie dimenzija
politopian (gr. polv. lopos mjesto)
koji vrijedi za mnogo mjesta, koji sc
nalazi na mnogo mjesta; politopian
sat sunani sat koji pokazuje vrijeme
u vie gradova ili mjesta
politrihija (gr. polv, thrix gen. tnrichos
dlaka, vlas} med. neprirodno povean
rast kose ili dlaka, prekomjerna ru-
njavost, dlakavost
politrofiao (gr. poly. trotikos pre-
hrambeni) suvie uhranjen; suvie
hranjiv
politrofija (gr. poly, trofe prehrana)
med. preobilna prehrana; prehranje-
nost
politropija (gr. poly, tropos okret; na-
in) velika okretnost, domiljatost
dosjetljivost, lukavost; raspoloenje,
ukus za mnoge stvari
politura (lat.) glaanje; uglaan ost, sjaj;
pren. vanjski sjaj. lijep vanjski izgled,
gladak
poliurija (gr. po!y, uron mokraa) med.
poveano izluivanje mokrae
polivinil-klorid tehnol. sintetika vlak-
na koja se dobivaju od acetilena ni-
zom polimerizacijskih kemijskih pro-
cesa; neosjetljiva su na djelovanje vo-
de, a znatno otporna i postojana pre-
ma djelovanju alkalija i kiselina, ali
su nepostojana na povienoj tempe-
raturi; polivinil slui za izradbu ri-
barskih mrea, predmeta za tehni-
ku uporabu, kinih ogrtaa, odijela
za zatitu u kemijskoj industriji itd.
polivitaminski (gr. polv, lat. vita i-
vot) biol. koji sadri vie vitamina;
usp. vitamini
polka (polj.) "Poljakinja"; ivahan (iz-
vorno poljski) ples u dvootvrlinskom
taktu
1129 polucija
polka-mazurka (polj. polka-mazurek)
okretni ples u troetvrtinskom tak-
tu
pollice verso it. police verzo (lat.) "obr-
nutim palcem"; gesta u rimskom am-
fiteatru kojom se pobijeenom gla-
dijatoru uskrauje milost; znai: ne-
ma milosti, ubij ga!
pollutio templi it. poluio lem.pli (lat.)
prav. oskvrnjenje (ili obeaenje)
hrama ili crkvo
polo (ind.) port, igra udaranja lopte s
konja, slina hokeju
polografija (gr. polos stoer, gTafia
opis) zem. opis stoera, opisivanje po-
lova: v. pol
poloneza (fr. polonaisc) poljski okretni
ples i njegova melodija u troetvr-
tinskom Laktu (polaka, polka); vrsta
enskog krznenog ogrtaa; starinska
haljina slina redengotu
polonij (lat. polonium od Polonia Polj-
ska) kem. radioaktivni element (koji
su otkrili u uraninitu suprunici Ou-
rie), atomska teina 210, redni broj
84, znak Po
polonistika (lal. Poloni Poljska) zna-
nost o poljskom jeziku i knjievnosti
polonizirati (lat. Polonia) napravili Po-
ljakom, popoljaiti
polos (gr. pelo kreem se, miem se)
vrsta sunanog sata
poltron (fr. poltron), tal. poltrdne, njem.
Polstcr jastuk) plaljivac, kukavica;
junak na jeziku, razmelljivac; kod
nas i u znaenju: ulizica, puzavac,
beskimenjak, podrepa, pripuz
poltronstvo (fr. poltronnerie) kuka-
viluk, plalj i vost; junatvo na jeziku,
razmctljivosl; kod nas: puzavost, uli-
znitvo
polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati,
pollutio kaljanje, prljanje) zagaenje,
oneienje; med. nehotino nono iz-
bacivanje sjemena zbog spolne na-
draenosti u snu ili slinih duevnih
podraaja po danu
polueirati
polueirati (lat. pollutio) oskrnavili.
obe asti ti; med. izbaciti (ili: izbaci-
vati) sjeme zbog spolnih podraaja
Poluks (lat. Pollux, gr. Polydeukes)
mit. Zeusov i Ledin, nerazdvojni brat
Kastorov: astr. ime zvijezde prve veli-
ine, jedna od dviju glavnih zvijezda
u zvijeu Blizanci
poma (gr. poma poklopac) 1. poklopac;
zool. lcrni poklopac (kod riba)
poma (lat.) 2. mn. voe
pomada (fr. pommade, tal. pomata) 1.
mirisna mast za njegu lica i kose
pomada (fr. pommeau, pommade) 2.
jah. skok preko konja pri emu se
skaka pridrava za jabuku sedla
pomeridijanski (lat. pomeridianus) po-
podnevni; pomeridijanske biljke bilj-
ke koje cvjetaju samo poslije podne
pomfrit (fr. pommes frites) kuh. krum-
pir izrezan na prutie i ispren na
masti ili ulju
pomidor (tal. pomodoro) rajica
pomodar (fr. mode) onaj koji u odije-
vanju i dr. slijedi modu, kico, giz-
delin; za enu: pomodarka
pomolog (lat. pomum voe. gr. logos)
strunjak, poznavatelj voa i voar-
stva, voar
pomologija (lat. pomum voe, gr. lo-
gia) poznavanje voa, znanost o vou,
voarstvo; znanost o poznavanju voa
Pomona (lat. pomum voe) mit. staro-
rimska boica vrtova i voa
pompa (lat. pompa, gr. pompe) sjajna
sveanost, sjaj, rasko; sveana po-
vorka, sveani pohod
pompadur (fr. pompadour) 1. stil na-
mjetaja i enskih haljina; vrsta tor-
bica koju dame nose na ruci (nazva-
ni po markizi Pompadour, ljubavnici
Luja XV.); 2. francuski salonski ples
u XIX. st.; 3. junoamerika ptica li-
jepog perja
pomposo it. pompozo (tal.) glaz. siajno,
velebno, sveano
1130 pondus
pomp>ozan {lat. pomposus, fr. pompeux)
sjajan, raskoan, veleban, divan, veli-
anstven, svean; teko razumljiv,
npr. stil
pomum (lat.) voe, plod drveta; osobito:
jabuka
pomum Adami (lat.) anat. ispupeni
dio grkljana. "Adamova jabuica"
pono (p. poneho) vrsta grubog ogrta-
a koji se sastoji od etvrtastog ko-
mada tkanine s jednim otvorom u
sredini kroz koji se provlai glava;
osobito sc nosi u Argentini, Peruu i
ileu
pond (niz.) osnova nizozemskog met-
rikog sustava mjera = 1 kilogram
ponderabilan (lat. ponderabilis) tein-
ski, teinski mjerljiv, koji se moe
mjeriti po teini
ponderabilije (lat. ponderabilia) tein-
ska tijela, ono to sc moe vagali;
supr. imponderabilije
ponderabilitet (lat. ponderahilitas) te-
ljivost, mogunost vaganja, izmjer-
ljivost
pondoracija (lat. ponderatio) mjerenje,
odmjeravanje; ravnotea, ravnomjer-
na i odgovarajua raspodjela tereta;
u kiparstvu: ravnomjerna podjela te-
ine tijela na pojedine udove; slik.
ravnotea u poloaju i kretnji jedne
figure
ponderometar (lat. pondus gen. pon-
deris teina, teret, gr. metron mje-
rilo, mjera) sprava za mjerenje tere-
ta
ponderoso it. ponedrozo (tal.) glaz. s
puno vanosti, s naglaskom
ponderozan (lat. ponderosus) teak;
vaan, znaajan; vrijedan razmilja-
nja, ozbiljan (s obzirom na svoju va-
nost)
pondus (lat.) teina; uteg; ad pondus
omnium (lat.) med. isto toliko od svih
drugih dijelova koji dolaze u jedan
lijek
pondus medicinale
pondus medicinalc (lat.) ljekarnika
mjera (uteg)
ponentc (tal.) mjesto gdje: zalazi sun-
ce, zapad; supr. levante
ponerologija (gr. poneros umoran,
muan; los, poroan, logia) nauava-
nje o zlu, osobito o zlu u ljudskoj
prirodi
pongo zool. vrsta afrikog majmuna bez
repa. "afriki divlji ovjek", impan-
za, orangutan
poni (engl. pony) vrsta malih kotskih
konja za jahanje i uprezanjc. obino
su visoki samo 85100 cm. a najvi-
e do 140 cm
ponirati (lat. ponere) metnuti, metati,
staviti, stavljati
ponistra (tal. finestra) prozor, okno
ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levati-
cus) pokretni most za dizanje i spu-
tanje (pred starim dvorcima)
ponpon (fr. pompe, pompon) svileni
cvjetovi proarani zlatom ili srebrom
(kao ukras za glavu kod ena; kita,
resa (npr. na vojnikoj kapi)
ponseta (fr. poncettc) vreica s uglji-
nim prahom za prevlaenjc izboc-
kanih crtea koje treba prenositi
ponsirati (fr. poncer, lat. pumex plo-
vak) gladiti (ih: glaati) plovkom; iz-
bockanc crtee prevui bojom u
prahu, ai, i tako ih prenositi
Pont (gr. Pontos, lat. Pontus) stari na-
ziv za Crno more i zemlje koje ga
okruuju
Ponte de' sospiri (tal.) 'Most uzdisaja"
u Veneciji preko kojega su nekada
vodili osuene na smrt
pontielo (tal. ponticello mosti) glaz.
mosti, kobi lica (na gudakim glaz-
benim instrumentima)
pontifeks (lat. pontifex) vrhovni sve-
enik u starom Rimu; prvosveenik,
biskup
pontifeks maksimus (lat. pontifex ma-
ximus) vrhovni prvosveenik kod
1131 pop-art
starih Rimljana; u Katolikoj crkvi,
od V. st., slubeni naziv za papu
Pontifikale (lat. Pontificale) katolika
obredna knjiga koja sadri prava i
dunosti kat. biskupa (izdana 1485.,
1595. preraena i dopunjena u doba
pape Klementa VIII. i propisana za
cijelu Katoliku crkvu)
pontifikalije (lat. pontifkalia) mn. sve-
eniki obredi koje moe obavljati
samo biskup; dijelovi odjee koje nosi
samo biskup te posebni znaci biskup-
skog dostojanstva: sveenika odje-
a; sveane haljine
pontifikalni (lat. pontiflcalis) prvosve-
eniki; papinski: biskupski
pontifikat (lat. pontificatus) in i zva-
nje pontifeksa; prvosveenstvo. pa-
pinstvo, dostojanstvo i vlast pape;
biskupstvo
pontirati (fr. ponter) stavljati novac na
jednu kartu, igrati protiv bankara;
poentirati
ponton (fr.) 1. amac za most, amac
optoen bakrom ili limom, kao pod-
loga za tzv. ponton.ske mostove, oso-
bito u ralu; pontonski most; 2. bar-
ka s plosnatim dnom na kojoj stoje
sprave za vaenje zlatonosnog pi-
jeska; 3. bavi slina elina sprava
koja slui pri dizanju brodova
pontonir (fr. ponlonnier) onaj koji gra-
di i postavlja mostove; vojnik iz pon-
tonske (mos tovne) ete
pontonski lim vrsta najjaeg eljeznog
lima
pontonski most most sastavljen na
podlozi amaca; v. ponton 1
pontonski tren voj. povorka kola, vlak,
trupa koja prevozi amce i sve to je
potrebno za postavljanje pontona
pontus (lat. pontus. gr. pontos) more
Pontus euxinus it. Pontus cuksinus
(lal.) Crno more
pop-art kratica od popular art (engl.),
tj. popularna umjetnost, jedna od
tendencija u suvremenom umjetni-
popada 1132
kom oblikovanju; izraava reakciju
na apstraktno slikarstvo i obnovu
osjeaja za predmetni svijet i figura-
tivnu umjetnost
popada (tal. pappataci) sredozemna
sitna muica koja prenosi groznicu;
am: palac, nevid
popelin (fr. popelinc) polusvilena sjaj-
na tkanina, slina taftu
popita (tal. pipita) 1. bolesna izraslina
na kokojem jeziku; 2. zanoktica
poplitini (lat. poples gen. poplitis ko-
ljeni zglob; potkoljenica) anat. potko-
ljenini
popolo (tal. popolo. lat. populus) narod
populacija (lat. populatio) naseljavanje.
nastanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo
populacionisti (lat. populatio) mn. u
Engleskoj: protivnici nauavan ja na-
cionalnog ekonomista Malthusa o
prenatrpanosti stanovnitva, prista-
e mnoenja stanovnitva
populacionistika (lat. populatio) zna-
nost o stanovnitvu, o nastanjivanju;
statistika stanovnitva
popularan (lat. popularis, engl. popu-
lar, fr. populairc) narodni; narodski;
pisan za narod, pristupaan i razum-
ljiv irim slojevima; omiljen u na-
rodu, koji nalazi odziv u narodu
popularitet (lat. populariias) omilje-
nost u narodu; naklonost narodu, us-
lunost; razumijevanje za svakoga,
pristupanost irim narodnim sloje-
vima
popularizacija (lat. popularisatio) i-
renje u narod, rasprostiranje u na-
rod; injenje pristupanim narodu, i- poreneefalija (gr. poros otvor, cijev,
njenje razumljivim irokim narodnim
slojevima, npr. znanosti; omiljenost
u narodu
popularizirati Gat. popularisare) ui-
niti da neto bude operaz umij ivo i
pristupano irim narodnim sloje-
vima; iriti u narod; omiljeti u naro-
du; popularizirati se stei ljubav i
porfrr
naklonost naroda, omiljeti u narodu;
iriti se u narodu
popularnost Gat. popularitas) v. popu-
laritet
popu listi (lat. populus narod) lit. pri-
stae populizma; takoer: proleterski
pisci u Francuskoj koji u svojim dje-
lima izraavaju revolucionarni duh
svoje klase
populizam (lat. populus narod, fr. po-
pulisime) lit. pokret u novoj francus-
koj knjievnosti kojem je cilj, budui
da je voen i nadahnut ljubavlju
prema narodu, prikazivanje narod-
nog ivota i njegove biti
populus (lat. populus) narod, rimski
narod (i patriciji i plebejci); populus
romanus (lat.) rimski narod
porcija (lat. portio) dio, udio, obrok, pri-
padanje, osobito hrane; vojnika li-
mena posuda za jelo; prav. dio na-
sljedstva
porculan (tal. porcellana) fina smjesa
od masne gline (kaolina) i sitno iz-
mrvljenog glinenca (feldpata), slui
za izradbu posuda i dr. predmeta;
nazvana po "porculanskom puu"
(lat. porcellana, concha, cypraea).
zbog svoje glatkoe i mlijenog sjaja,
ili to se vjerovalo da se izrauje od
takvih pueva; porculanske slike pro-
zirne reljefne slike od tankog por-
culana
pore (gr. poros prolaz; otvor, cijev, 11111.
poroi, lat. porus) mn. mah meu-
prostori, otvori na koi; rupice kroz
koje se izluuje znoj; fiz. meumo-
lekularni prostori, nevidljivi otvori
en- u, kefale glava) med. uroena ih
boleu steena upljikavosl mozga,
esto spojena s blesavou (idiotijom)
i uzetou
porfir (gr. porfyra) 1. min, purpurni
kamen, grimizni kamen, mjeavina
raznih stjenovitih masa s kristalima
glinenaca (feldpata) i dr.; 2. grimiz,
porfiran
purpur; purpurna odjea, grimizna
haljina (purpur)
porflran (gr. porfvreos) grimizan, gri-
mizne boje; purpuran
porfiristian (gr. porfyra) med. kuji
sc Lice ili potjee od arlaha
porfirit (gr. porfyra) mramor s pur-
pumim prugama
porfirizma (gr. porfyra) med. v. ari ah
porfirogenet (bizantski gr. porfy-
rogennetos, porfvra purpur, gennao
rodim) "onaj koji se rodio u purpurnoj
dvorani", nadimak nekih bizantskih
careva, "zakoniti car" (izraz nastao
od obiaja da sc bizantske carice po-
raaju u "purpurnoj dvorani" carske
palae)
porfirogenit (lat. porphvrogenilus u
purpuru roen) v. porfirogenet
porhet (lat. baraccanus, njem. Bar-
ehent) tehnol. jaa tkanina koja je
na naliju raupana
porigo (lat. porrigo) med. kraste, ko-
na bolest; pitirijazis
poriomauija (gr. poreia putovanje,
put, mania pomama, ludilo, strast)
med. bolesni nagon za putovanjem
(osobito kod epileptiara)
poristian (gr. poristikos) koji je po
pravilu, pravilan; usp. poristika
poristika (gr. poristikos dobiven, pro-
naen, poristike) log. znanost o prav-
ljenju zakljuaka, o zakljuivanju
porizma (gr. porisma) zakljuak iz
neega to je ve dokazano, dodatak,
npr. u matematici
porko (tal. porco) 1. svinja; 2. gadan,
proklet
porkulab (njem. Burggraf) nekada: na-
ziv i,a razliite dunosti: 1. sudac; 2.
upravitelj grada ili tvrave; 3. sud-
ski glasnik
pomija (gr. porneia bludnienje, pre-
ljub) preljub, blud, bludnienje
pomograf (gr. porneia bludnienje,
blud, grafo piem) pisac ih slikar bes-
1183 porpecit
tidnih, nemoralnih, razvratnih dje-
la, osobito iz ivota bludnica
pornografija (gr. porneia bludnienje.
blud, gTafia pisanje) irenje bludni-
enja knjievnou; bestidna knjiev-
nost. slikarstvo, fotografija, film
pornografski (gr. porneia, grafo pi-
em) bestidno i sablanjivo napisan
ili naslikan; koji spada u pornogra-
fiju, koji ima pornografski karakter
pomolagnija (gr. pornc bludnica, lag-
neia tjelesno uivanje, blud) med. bo-
lesna sklonost za spolnim odnoajem
samo s prostitutkama
porocela (gr. poros otvrdnue, kele
kila) med. tvrda kila, lana kila (koja
nastaje zbog otvrdnjavanja)
poromfalocela (gr. poros otvrdnue,
omfalos pupak, kele prodor, kila)
med. v. poromfalon
poromfalon (gr. poros otvrdnue, om-
falos pupak) med. kila pupka, is-
pupenost pupka zbog stvaranja
Otvrdnua
poropeja (gr. poros otvor, cijev, poieo
pravim, inim) med. otvaranje, po-
mou raznih lijekova, konih pora ili
upljiica za znoj
Poros (gr.) mit. boanstvo domiljato-
sti
porotian (gr. poros otvrdnue) koji
stvrdnjava; koji pomae sraivanjc
porotikum (gr. poroo otvrdnem, lat.
porpticum) med. sredstvo za zalije-
ivanje, za sraivanje
porozan (lat. porosus) nevidljivo up-
ljikav, pun malih nevidljivih otvora,
pun pora, propuslljiv
porozis (gr. porosi.s otvrdnue) okor-
jelost; med. sraslost prelomljenih ko-
stiju
porozitet (lat. porositas) nevidljiva up-
lji kavost
poroznost (lat. porositas) v. porozitet
porpecit min. brazilska ruda a koja se
sastoji od istog zlata s 4<& srebra i
10% paladija
port 1134
port (lat. portus) morska luka, prista-
nite; utoite, prihjcite, mjesto
mira i sigurnosti; uski brdski pro-
laz. tjesnac (osobito u Pirinejima)
port-boner (fr. porte-bonheur) dono-
sitelj sree, srekovi
port-ope (fr. porte-pe) remeni za
vjeanje maa na remen oko pasa;
vojniki pojas; ukrasna resa na bal-
aku (drci) sablje
porta (lat) 1. vrata, ulaz; 2. prostor oko
crkve, crkveno dvorite (kod pravo-
slavnih crkava)
Porta (tal.) ime kojim su prije, u Europi,
nazivali tursku vladu; Visoka porta
portabilan (lat portabilis) nosiv, koji
se moe nositi, koji je za noenje
portabilitet (lat. portabilitas) nosivost
portabl (fr. portable) 1. v. portabilan;
2. mali pisai stroj prikladan za no-
enje, putniki stroj
portal (lat. porta, portale ulaz, vrata,
fr. portail) glavna vrata, glavni ulaz,
sveana vrata s ukrasima, osobito na
crkvama, dvorcima itd.; prednja stra-
na
portament (tal.) glaz. kod pjevanja i
sviranja na gudake instrumente:
prelaenje iz jednog tona u drugi
portamcnto di voe it. portamento
di voe (tal.) glaz. v. portiment
portantina (tal. portare nositi) nosiljka
portati (tal. portala) mn. trg. u pomo-
skim lukama i trgovakim grado-
vima: popisi robe koja svakog dana
stie s imenima onih kojima je upu-
ena
portativ (lat. portitivum) depna knji-
ga, priruna knjiga
portativan (lat. porialivus) v. porta-
hilan
porter (fr. porteur) nositelj; nosa (prt-
ljage); trg. vlasnik mjenice ili ob-
veznice, donositelj; mjenica glani na
porlera = na donositelja; au porteur
papiri it. o porter... vrijednosni pa-
piri koji glase na donositelja
portlandstone
portfelj (fr. portfeuille) lisnica, novar-
ka; torba, slubena torba (osobito
ministra), otuda: ministarstvo, mini-
starsko mjesto, resor, npr. primiti
portfelj prosvjete postati ministar
prosvjete; trg. novarka, lisnica; mje-
sto gdje novane ustanove dre vri-
jednosne papire; vrijednosni papiri,
mjenice
portfolio (engl. portfolio) v. portfelj
portijera (fr. portiere) vrata (na zatvo-
renoj koiji, vagonu); zavjesa na vra-
tima
portik (lat. porta ulaz, vrata porticus)
dvorana, galerija, hodnik na stupo-
vima, hodnik sa svodovima (gr. stoa)
portilan (fr. portulan, tal. portolano)
pom. knjiga s podacima o poloaju
obala i pomorskih luka
portio gratialis it. porcio gracijalis
(lat.) prav. dio imanja ih novca koji
se daje dobrovoljno, iz milosti
portio hereditaria it, porcio heredi-
tarija (lat.) prav. dio koji se naslje-
duje, nasljedni dio
portio legitima it. porcio legitima
(lat.) prav. dio koji nekome pripada
po zakonu, zakoniti dio
portio statuaria it. porcio statuarija
Gat.) prav. dio koji ena, po zakonu,
nasljeduje nakon mueve smrti, udo-
viki dio
portio virilis it porcio virilis (lat.)
prav. jednak dio nasljedstva koji pri-
pada djeci
portir (fr. portier, lat. portarius) pazi-
kua, vratar; hotelski namjetenik
koji uva kljueve soba
portirka (fr. portiere) vratarka
portland cement (Portland, poluotok
Dorsetshire) cement po boji slian
portlandskom kamenu (portlend-
stonu), ukastohijelom vapnencu
portlandstone it. porllendostoun
(engl.) portlandski kamen, vrsta
oolitskog vapnenca s otoka Porth-
landa
porto
porto (tal. portare nositi, porto) 1. taksa
za pisma, potarina
porto 2. poznato portugalsko crveno
vino iz grada Porta
porto morto (tal.) mrtva luka. tj. luka
u koju vie ne mogu ulaziti brodovi
porto-fraj (tal. porto potarina, njem.
frei slobodan) v. porto-franko
porto-franko (tal. porto-franco) I. os-
loboeno potarine, slobodno od po-
tarine; 2 (tal. porto franco) slobodna
luka koja ima pravo izvoziti i uvoziti
robu bez plaanja carinske pristojbe
portolano (tal.) pom. v. portilan
portret (fr. portrait) slika, osobito po-
prsje neke osobe; pren. vjeran opis
neke osobe, prava slika
portretirati (fr. portrait) slikati, praviti
sliku neke osobe; opisivati nekoga
portretist (fr. portraitiste) slikar koji
slika portrete
portun (tal. porlone) velika kuna vra-
ta, vea
porus (lat. porus, gr. poros otvrdnue)
med. izraslina na kosti, nauljano
mjesto
Po sej don (gr. Poseidon) mit. bog mora
kod starih Grka, sin Saturnov i Re-
jin, mlai brat Jupiterov, mu Amfi-
tritin; kod Rimljana: Ncptun
posesija (lat. possessio) posjedovanje;
svojina, posjed, imanje, dobro; teol.
opsjednutost neastivim silama, bje-
somunost
posesiv (lat. possessivum sc. pronomen)
gram. zamjenica koja oznaava neko
posjedovanje, posvojna zamjenica,
npr. moj, tvoj, na, va itd.
posesivan (lat. possessivus) posvojan,
koji se tie posjeda, posjedovanja;
gram. posvojni, koji oznaava posje-
dovanje
posesor (lat. possessor) prav. vlasnik,
posjednik
posesoran (lat. possossorius) vlasniki,
koji se tie vlasnitva, koji spada u
vlasnitvo, posjedniki, posjedan
1135 post Christum natum
posesorij (lat. possessorium) prav. tu-
ba ih pravni spor u kojima je rije
samo o raspravljanju pitanja o po-
sjedovanju ili pravu vlasnitva neke
stvari (supr. petitorij)
posesoma tuba prav. v. posesorij
posesorni proces prav. v. posesorij
posibilan (lat. possibiiis) mogu, izvediv
posibilisti (lat. possibiiis mogu) pri-
stae posibilizma
posibilitet (lat. possibilitas) mogunost
posibilizam (lat. posse moi, possibiiis
mogu) struja u meunarodnom soci-
jalistikom pokretu, podrijetlom iz
Francuske, protivi se revolucionar-
nim metodama, nego hoe "politiku
mogunosti", tj. eli postii svoje cilje-
ve postupno, malo-pomalo, i initi
ono to je mirnim putem mogue
positiones cnptiosae it. poziciones
kapcioze (lat.) mn. prav. zapleteni,
zamreni, delikatni stavovi, zaple-
tena, zamrena, delikatna pravna pi-
tanja
posologija (gr. posos koliki, logia) dio
medicine koji se bavi koliinom u
kojoj se mogu i smiju davati lijekovi
possessio praoscripta it. posesio pre-
skripta (lat.) prav. zastarjelo vlasni-
tvo, osnova za stjecanje prava vlas-
nitva putem zastarjelosti
possessor bonae fidei it. posesor bo-
ne fidei (lat.) prav. astan vlasnik,
onaj koji misli da po zakonskom pra-
vu posjeduje neku stvar
possessor malae fidei it. posesor
male fidei (lat.) prav. neastan vlas-
nik, onaj koji zna da nema zakonsko
pravo na posjedovanje neega
post (lat.) 1. predmetak u sloenicama
sa znaenjem: poslije, nakon, iza,
straga
post (engl. post) 2. greda, stup, kolac
(osobito na trkalitu, sa strane)
post bellum (lat.) nakon rata
post Christum natum it. post Kri-
stum natum (lat) nakon Kristova ro-
post factum
enja (formula za oznaivanje kr-
anskog brojenja godina)
post factum it. post faktum (lat.) na-
kon svrenog djela (ili: ina)
post festum (lat.) "nakon sveanosti",
tj. kasno, prekasno, nakon lx>ja kop-
ijom u trnje
post homLnum memoriam (lat.) ot-
kako ljudi pamte, od pamtivijeka,
oduvijek
post nubila Phoobus it. post nubila
Febus (lat.) nakon kio sunce
post tcucbras Iux it. post tenebras
luks (lat.) nakon tmine svjetlo; usp
lux in tenebris
post urbem coriditam it. post urbem
konditam (lat.) "od osnivanja grada",
tj. Rima, po emu su stari Rimljani
raunali godine
postalijc (tal. posta pota) potanske
stvari
postament (lat. postamentum) postolje,
podnoje, podloga (stupa, spomeni-
ka); temelj, osnova
postdatirati (lat. post poslije, datum
oznaka vremena, nadnevak) na pis-
mu ili aktu staviti kasniji nadnevak,
a ne onaj kad je pisano; usp. antida-
tirati
postdebit (fr. poste, dbit) otprema no-
vina potom uz povlatenu, snienu
potarinu
postdentalan (lat. post poslije, dens,
gen. dentis zub) gram. koji se tvori
iznad zuba, zazubni (glas)
postdentalan (lat. postdentalis) gram.
zazubni, npr. glas
postdiluvijski (lat. post poslije, diluvi-
um potop) poslijepotopni, koji se do-
godio. postojao ili postao nakon poto-
pa; supr. antediluvijski
poste restante it. post restant (fr.)
pismo, novana uputnica ili druga
potanska poiljka koja se ne donosi
primatelju u stan, nego on sarn dode
po nju
li:iH pOSti KIITI
postegzistencija (lat. postexistentia)
budue postojanje, budui ivot (su-
pr. precgzistencija)
poster (engl.) 1. oglas, plakat; velika
slika neke popularne osobe (porta-
a, glumca, glazbenika i si.)
posteri (lat.) mn. potomci
poste rij (us) (lat. posterius) kasniji
posterioran (lat. posterior) kasniji, koji
se dogodio nakon neega drugog
posterioritet (lat. posterior i tas) zaos-
talost u inu, manji poloaj, poloaj
koji trai potinjenost; supr. priori-
tet
posteritet (lat. posteritas) potomstvo,
potomci
posterus (lat.) prid. idui, sljedei, na-
redni. budui
postformacijn (lat. postformatio) biol.
v. epigeneza
posthuma (lat. poslhuma) posmre,
ensko dijete roeno nakon oeve
smrti
posthuman (lat. posthumus) posmrtni,
ostao u rukopisu nakon pieve smr-
ti, objavljen nakon pieve smrti
posthumus (lat.) dijete roeno nakon
oeve smrti, posmre; liberi posthumi
(lat.) mn. djeca roena nakon oeve
smrti, posmrad
postila (post illa sc. verba) kod katolika;
knjiga s propovijedima o nedjeljnim
i blagdanskim evaneljima
postiljon (fr. postillon) potanski mo-
mak, potanski koija, sprovodnik
potanskih kola; jaha najednom od
pn^njih zapregnutih konja
postioplastika (gr. posthc kapica na
udu, plastike vjetina uobliavanja)
med. stvaranje kapice na mukom
udu umjetnim putem
postirati (fr. poster) postaviti, postav-
ljati, namjestiti, namjetati
postian (fr. postiehe) kasnije nainjen
i dodan, laan, umjetan, pravljen,
npr. postina kosa, zubi itd.
postitis
postitis (gr. posthc kapica na udu)
med. upala kapice na mukom udu
postliminij (lat. postliminimn) povra-
tak kui. povratak u zaviaj; jus po-
stliminii (lat.) prav. ponovno stupa-
nje u prijanji posjed, pravo kojo ne-
kome ponovno pripada kad se vrati
iz zarobljenitva ili tuine u zaviaj;
vraanje prijanjih pravnih odnosa
u jednoj zemlji nakon njezinog oslo-
boenja (K! neprijateljske vlasti
postmeririijanski (lat. postmeridija-
nus) popodnevni; v. pomeridijanski
postnatalan (lat.) med. koji se zbiva
nakon poroda, poslijeporodajni
postnumerano (lat.) plaajui unazad
(ili: naknadno)
postnumerirati (lat. postnumerare)
platiti kasnije, plaati naknadno; su-
pr. prcnumerirati
postonkus (gr. posthc kapica na udu,
onkos masa) med. oteklina kapice na
mukom udu
postortnlan (lat.) med. koji se zbiva na-
kon smrti, posmrtni
postplioccnski (lat. post. gr. pleion,
kainos) geol. koji je postao nakon pli-
occnskih tvorevina
postpozieija (lat postpositio) zapostav-
ljanje; gram. prijedlog koji ne stoji
ispred imcnicc koju treba blie odre-
diti, nego iza nje, npr: ''"Mojoj kui
preko puta"; mnogi neindoeuropski
jezici imaju samo postpozicijc
postremitet (lat. postremitas) stanje
posljednjega, poloaj posljednjega
postremum (lat. postremum; (ono to
je) posljednje; prav. posljednja rije
pred sudom, pravo na zavrnu rije
koje optuenom pripada
postremus (lat. postremus) zadnji, po-
ljednji, krajnji
postsoonij (lat. post poslije, iza, gr.
skene pokrivena drvena skela) pro-
stor iza pozornice; supr. proscenij
postsinkronizacija (lat. post poslije,
gr. syn s, chronos vrijeme) u kine-
1137 poeta
matografiji: naknadno ozvuavanjc
filma, u dvorani za tonska snimanja,
kada glumci govore svoje uloge pra-
tei slike na platnu; usp. sinkroni-
zacija
postskribirati (lat. postscribore) napi-
sati iza ega, pismu dodati jo neto
pri dnu, ispod potpisa
postskriptum (lat. postseriptum) do-
datak pismu (upotrebljava se obino
kao kratica: P. S.)
postulacija (lat. postulatio) zahtijeva-
nje, potraivanje, eljenje; osobito:
davanje sveenikog ina osobi koji
ona, po kanonskom pravu, zapravo
ne bi mogla dobiti
postulant Gat. postulans) onaj koji trai
neko mjesto, molitelj; onaj koji trai
da bude primljen u samostan
postulat (lat. postulatum) zahtjev; log.
zahtjev koji se logiki ne moe do-
kazati, ali koji je nuan za razumi-
jevanje odreenih injenica, pretpo-
stavka; mat., giiom. pretpostavka is-
tinitosti nekog stava bez dokaza; usp.
aksiom
postulirati (lat postularc) iskati, tra-
iti, zahtijevati, pretpostavljati kao
uvjet, eljeti; pretpostaviti (ili: pret-
postavljati) kao istinito bez dokaza;
postaviti iznimno nekoga za bisku-
pa
postumat (lat. postumatus) posljednje
mjesto, najnii stupanj, najnii in
postumum (lat.) knjievno ili znan-
stveno djelo objavljeno nakon pie-
ve smrti; rukopisna ostavtina; opus
posthumum
posturnus (lat. postumus) v. posthumus
posada (fr. poehade) prvi nacrt jedne
slike, slika izraena na brzinu, u ne-
koliko poteza kistom, nacrt, skica;
djelo napisano na brzinu
poeta (fr. pochctte) mali dep. depi;
depna violinica sa 3 do 4 ice, bila
u modi od XVI. do XVIII. stoljea
poirati
poirati (fr. pocher) kuh. istui jaja,
skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se
razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi
pota (tal., p., port. posta, fr. la poste,
lat. ponore metnuti, staviti, postavili)
javna, najee dravna ustanova za
prijenos pisama, paketa i vijesti;
pren. vijest, glas
pot (niz. Fott) jedinica za mjerenje te-
kuine u Nizozemskoj = 0,96612 1
potamide (gr. potaraos rijeka) mit.
vodene nimfe kod starih Grka, vile
vodarice
potamofobija (gr. potamos rijeka,
fobeomai bojim sc) med. bolestan
strah od voda tekuica
potamograf (gr. potamos rijeka, gra-
fo piem, opisujem) opisiva rijeka
potamografija (gr. potamos rijeka.
grafia opisivanje) opisivanje rijeka
potamologija (gr. potamos rijeka,
logia znanost) znanost o rijekama i
vodenim strujama
potasij (lat. potassium) kem. v. kalij
potaa (engl. potash, fr. potasse) kem.
kalij-karbonat, prije dobivan iz pe-
pela kopnenih biljaka, osobito iz pe-
pela drveta, a kasnije iz melase i dr.;
upotrebljava sc za proizvodnju sta-
kla, sapuna i uope kalijevih spojeva,
kao i pri pravljenju kolaa
potatorij (lat. potatorium) med. sklo-
nost piu, odanost piu
pota (fr. potage, lat, potagium) juha;
francusko jelo s mnogo vrsta zelenja
Potemkinova sela opsjene, predoiva-
njc lanih injenica kao da su istini-
te; po ruskom generalu i ministru
G. A. Potemkinu (17391791) koji
je po pustim stepama june Rusije
dao sagraditi pokraj puta umjetna
sela, sa seljacima, pastirima i sta-
dima, samo da hi carica Katarina II.,
prolazei tuda (1787.). vidjela kako
Rusija pod njegovim ministrovanjem
cvjeta i napreduje
1138 potencijalni kolotumik
potencija (lat. potentia) mo, sila. sna-
ga. jaina: med. spolna mo, sposob-
nost oploivanja; fil. snaga, sposob-
nost, podobnost koju neka stvar
sadri u sebi; mogunost; oivlja-
vajua sila, ivotvorna sila, pokretna
sila; mat. stupanj jednog broja
potencijal (lat. potentialis moan) 1.
fiz. elektrini potencijal: potencijal
neke toke ili potencijal u nekoj toki
jest rad koji se mora izvriti da se
pozitivna jedinica elektriciteta s bes-
krajne udaljenosti prenese u tu toku
u polju pozitivno optereenog tijela;
slina pojmovna odredba glasi za gra-
vitacijski potencijal, magnetni poten-
cijal; 2. ono to ima moguu mo ili
skrivenu, latentnu mo; ono to se
moe zbiti, dogoditi, npr. ratni po-
lencijal, svi industrijski izvori jedne
zemlje koji su potrebni i korisni za
voenje rata mogu se smatrati rat-
nim potencijalom; 3. gram. mogui
nain, glagolski oblik kojim se kazu-
je da je neto mogue ih vjerojatno,
ili da se eli vriti ih izvriti
potencijalan (lat. potentialis) 1. koji
moe, koji ima snage, koji djeluje,
koji ima djelatnu snagu; osobito: koji
ne djeluje neposredno, nego posred-
no, skriveno, npr. potencijalni lijekovi.
(za razliku od aktualnih); 2. gram.
mogui, pogodbeni
potencijalna energija fiz. energija po-
loaja, nagomilana sposobnost za vr-
enje rada; supr. kinetina energija
potencijalni kolotumik fiz. stroj s
odreenim brojem pominih kolulo-
va kojim se moe dizati teret silom
koja je onoliko puta manja od tereta
koliki je broj koji se dobije kada se 2
uzme onohko puta kao initelj koli-
ko ima pominih kolutova; ako ih
npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8,
dakle, osam puta slabijom silom mo-
e se dizati teret (bez uzimanja u
obzir trenja)
potencirati
potencirati (lat. potentia) dati mo,
ovlastiti, opunomoiti; poveati, po-
jaati, dati veu snagu; mat. podig-
nuti (ili: podizati) na stupanj, stup-
njevati
potentan (lat. potens) moan, snaan,
jak: med. sposoban za spolni odnos
potentat (lat. polentalus) onaj u ijim
je rukama sila i vlast, samodrac,
apsolutni vladar, car, kralj, knez
potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast;
in potestate (lat.) u vlasti, u rukama
potostas imperii Gat.) snaga drave,
mo drave
potestas patria (lat.) prav. oinska
vlast, pravo ili ugled oca u odnosu
prema djeci
potior crcditor it. pocior kreditor
(lat.) prav. povjeritelj koji ima prven-
stveno pravo naplate svog potrai-
vanja
Potior visa est pcriculosa libertas
quieto servitio it. pocior viza est
perikuloza libertas kvijeto servicio
(lat.) Bolja je opasna sloboda nego
mirno robovanje
potiomanija (fr. potiehe posuda od ki-
neskog ili japanskog porculana, gr.
mania pomama, strast) vjetina da
se posudama od obinog stakla dade
izgled pravih japanskih ili kineskih
porculanskih posuda lijepljenjem a-
renog papira, crtea ili cvijea i dr.
poto (fr. poteau, lat. postellum, postis)
stup. greda; port, polazna ili dolazna
toka na trkalitu
potografija (gr. poton napitak, pie,
grafia opis) opis (ili: opisivanje) raz-
nih vrsta pia
potologija (gr. poton napitak, pie, lo-
gia) znanost o piima
potomanija (gr, poton napitak, pie,
mania pomama, strast) odanost piu,
strast za piem, pijanstvo
potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sa-
stavljeno i7. vie ve poznatih djela,
1139 pozauna
niz vie ili manje razraenih tema
neprimjetno medu sobom povezanih,
smjesa; kuh. paprika od razliitog
mesa; pren. mjeavina
potura (mad. pollura) stari bakreni no-
vac od pola groa
poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) naj-
finije brano od rie (za pripremanje
bijele minke i pudera)
poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi
jednog ind. plemena koja Hindusi
preziru vie nego parije; oni nemaju
ni koliba, nego stanuju po umama i
drveu, i ne smiju se lanovima dru-
gih kasta pribliiti vie od sto kora-
ka
pound it. paund (engl.) funta; kao
a.voirdupoia-pound it. avoardipoa-
paund = uteg od 16 unca = 453,593
g.; kao troy-paund it. trou-paund =
12 unca = 372,242 g.; takoer: funta
sterlinga
poundage it. paundeid (engl.) trg.
naziv za carinu na svu robu koja iz-
lazi u trgovinu (u Engleskoj)
pour acquit it. pur aki (fr.) trg. prim-
ljeno, plaeno (na potvrdama o pri-
jamu, raunima i dr.)
poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj,
dranje; stav modela u kojem ga
pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno
dranje
pozamenterija (fr. passemcnterie) tr-
govina ili radionica traka, vrpci, re-
sa; tvornica vrpci; gajtanska roba
pozamenterija (njem. Posamenteric,
fr. passamenterie) 1. izrada gajtana,
resa, traka i dr. za porube, opivenih
gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica
u kojoj se izrauje ovakva roba
pozauna (njem. Posaune, lat. buccina,
gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni
instrument slian trubi, samo sa sa-
vijenom cijevi, pokretni se dijelovi po-
miu navie i nanie i time proizvo-
de razlike u tonovima; ima tonove
snanije od tonova trube
poirati
poirati {fr. pocher) kuh. istui jaja,
skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se
razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi
pota (tal., p., port. posta, fr. la poste,
lat. ponore metnuti, staviti, postaviti)
javna, najee dravna ustanova za
prijenos pisama, paketa i vijesti;
pren. vijest, glas
pot (niz. Pott) jedinica za mjerenje te-
kuine u Nizozemskoj = 0,96612 1
potamie (gr. potamos rijeka) mit.
vodene nimfe kod starih Grka, vile
vodarice
potamofobija (gr. potamos rijeka,
fobeomai bojim se) med. bolestan
strah od voda tekuica
potamograf (gr. potamos rijeka, gra-
fo piem, opisujem) opisiva rijeka
potamografija (gr. potamos rijeka.
grafia opisivanje) opisivanje rijeka
potamologija (gr. potamos rijeka,
logia znanost) znanost o rijekama i
vodenim strujama
potasij Gat. potassium) kem. v. kalij
potaa (engl. potash, fr. potasse) kem.
kalij-karbonat, prije dobivan iz pe-
pela kopnenih biljaka, osobito iz pe-
pela drveta, a kasnije iz melase i dr.;
upotrebljava se za proizvodnju sta-
kla, sapuna i uope kalijevih spojeva,
kao i pri pravljenju kolaa
potatorij (lat. potatorium) med. sklo-
nost piu, odanost piu
pota (fr. potage, lat, potagium) juha;
francusko jelo s mnogo vrsta zelenja
Potemkinova sela opsjene, predoiva-
njc lanih injenica kao da su istini-
te; po ruskom generalu i ministru
G. A. Potemkinu (17391791) koji
je po pustim stepama june Rusije
dao sagraditi pokraj puta umjetna
sela, sa seljacima, pastirima i sta-
dima, samo da hi carica Katarina II.,
prolazei tuda (1787.). vidjela kako
Rusija pod njegovim ministrovanjem
cvjeta i napreduje
1138 potencijalni kolotumik
potencija (lat. potentia) mo, sila. sna-
ga, jaina: med. spolna mo, sposob-
nost oploivanja; fil. snaga, sposob-
nost, podobnost koju neka stvar
sadri u sebi; mogunost; oivlja-
vajua sila, ivotvorna sila, pokretna
sila; mat. stupanj jednog broja
potencijal (lat. potentialis moan) 1.
fiz. elektrini potencijal: potencijal
neke toke ili potencijal u nekoj toki
jest rad koji se mora izvriti da se
pozitivna jedinica elektriciteta s bes-
krajne udaljenosti prenese u tu toku
u polju pozitivno optereenog tijela;
slina pojmovna odredba glasi za gra-
vitacijski potencijal, magnetni poten-
cijal; 2. ono to ima moguu mo ili
skrivenu, latentnu mo; ono to se
moe zbiti, dogoditi, npr. ratni po-
tencijal, svi industrijski izvori jedne
zemlje koji su potrebni i korisni za
voenje rata mogu se smatrati rat-
nim potencijalom; 3. gram. mogui
nain, glagolski oblik kojim se kazu-
je da je neto mogue ili vjerojatno,
ili da se eli vriti ih izvriti
potencijalan (lat. potentialis) 1. koji
moe, koji ima snage, koji djeluje,
koji ima djelatnu snagu; osobito: koji
ne djeluje neposredno, nego posred-
no, skriveno, npr. potencijalni lijekovi
(za razliku od aktualnih); 2. gram.
mogui, pogodbeni
potencijalna energija fiz. energija po-
loaja, nagomilana sposobnost za vr-
enje rada; supr. kinetina energija
potencijalni kolotumik fiz. stroj s
odreenim brojem pominih kolulo-
va kojim se moe dizati teret silom
koja je onoliko puta manja od tereta
koliki jc broj koji se dobije kada se 2
uzme onohko puta kao initelj koli-
ko ima pominih kolutova: ako ih
npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8,
dakle, osam puta slabijom silom mo-
e se dizati teret, (bez uzimanja u
obzir trenja)
potencirati 1139
potencirati (lat. potentia) dati mo,
ovlastiti, opunomoiti; poveati, po-
jaati, dati vou snagu; mat. podig-
nuti (ili: podizati) na stupanj, stup-
njevati
potentan (lat. potens) moan, snaan,
jak; med. sposoban za spolni odnos
potentat (lat. polentalus) onaj u ijim
je rukama sila i vlast, samodrac,
apsolutni vladar, car, kralj, knez
potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast;
in potestate (lat.) u vlasti, u rukama
potestas imperii Gat.) snaga drave,
mo drave
potestas patria (lat.) prav. oinska
vlast, pravo ili ugled oca u odnosu
prema djeci
potior crcditor it. pocior kreditor
(lal.) prav. povjerite^ koji ima prven-
stveno pravo naplate svog potrai-
vanja
Potior visa est pcriculosa libertas
quieto servitio it. pocior viza est
perikuloza libertas kvijeto servicio
(lat.) Bolja je opasna sloboda nego
mirno robovanje
potiomanija (fr. potiehe posuda od ki-
neskog ili japanskog porculana, gr.
mania pomama, strast) vjetina da
se posudama od obinog stakla dade
izgled pravih japanskih ili kineskih
porculanskih posuda lijepljenjem a-
renog papira, crtea ili cvijea i dr.
poto (fr. poleau, lat. postellum, postis)
stup. greda; port, polazna ili dolazna
toka na trkalitu
potografija (gr. polon napitak, pie,
grafia opis) opis (ili: opisivanje) raz-
nih vrsta pia
potologija (gr. poton napitak, pie, lo-
gia) znanost o piima
potomanija (gr. poton napitak, pie,
mania pomama, strast) odanost piu,
strast za piem, pijanstvo
potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sa-
stavljeno iz vie ve poznatih djela,
pozauna
niz vie ili manje razraenih tema
neprimjetno medu sobom povezanih,
smjesa; kuli. paprika od razliitog
mesa; pren. mjeavina
potura (ma. pollura) stari bakreni no-
vac od pola groa
poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) naj-
finije brano od rie (za pripremanje
bijele minke i pudera)
poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi
jednog ind. plemena koja Hindusi
preziru vie nego parije; oni nemaju
ni koliba, nego stanuju po sumama i
drveu, i ne smiju se lanovima dru-
gih kasta pribliiti vie od sto kora-
ka
pound it. paund (engl.) funta; kao
avoirdupois-pound it. avoardipoa-
paund = uteg od 16 unca = 453,593
g.; kao troy-pound it. trou-paund =
12 unca = 372,242 g.; takoer: funta
sterlinga
poundage it. paundeid (engl.) trg.
naziv za carinu na svu robu koja iz-
lazi u trgovinu (u Engleskoj)
pour acquit it. pur aki (fr.) trg. prim-
ljeno. plaeno (na potvrdama o pri-
jamu, raunima i dr.)
poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj,
dranje; stav modela u kojem ga
pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno
dranje
pozamenterija (fr. passcmenterie) tr-
govina ili radionica traka, vrpci, re-
sa; tvornica vrpci; gajtanska roba
pozamenterija (njem. Posamenterio,
fr. passamenterie) 1. izrada gajtana,
resa, traka i dr. za porube, opivenih
gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica
u kojoj se izrauje ovakva roba
pozauna (njem. Posaune, lat. buccina,
gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni
instrument slian trubi, samo sa sa-
vijenom cijevi, pokretni se dijelovi po-
miu navie i nanie i time proizvo-
de razlike u tonovima; ima tonove
snanije od tonova trube
pozcr
pozer (fr. poseur) ovjek namjetenog
dranja, onaj koji daje sebi vaan iz-
gled, koji hoe skrenuti na sebe po-
zornost neprirodnim dranjem i na-
inom izraavanja, (usp. poza 2.)
pozicija ;lat. positio) poloaj, starce;
sluba, mjesto, namjeste nje; voj. po-
loaj, utvreni poloaj za obranu ili
napad; trg. stavka, raunska stavka,
proraunska stavka; u plesu: poloaj
noge (prvi, drugi, trei poloaj noge);
glaz. = aplikatura; u maevanju: os-
novni stav maevaoca; poet. produ-
avanje jednog samoglasnika time
to iza njega dolaze dva ili vie su-
glasnika, zbog ega, u grkom i la-
tinskom, slog postaje dugim; raspo-
red figura (u ahu i dr.); fil. stavlja-
nje
pozicijski kut opt. vidni kut, tj. kut
koji ine pravci povueni od krajnjih
toaka hka vanjskog predmeta na
mrenici do odgovarajuih toaka
predmeta; astr. pravac komponenata
(sastavnica) dvostrukih zvijezda ra-
una se od sjevera (0 stupnjeva) pre-
ko istoka (90 stupnjeva), juga (180
stupnjeva) i zapada (270 stupnjeva)
pozicijski rat voj. rat koji se vodi s
prije utvrenih poloaja, rovovski
rat, obrambeni rat
pozicijski top teki, dalekometni top
poziranje (fr. pose) stajanje (ili: sjede-
nje} kao model (slikaru, kiparu i dr.);
namjeteno, neprirodno dranje; pri-
davanje sebi vanosti budalaenjem
pozirati (fr. poser) stajati (ili: sjediti
itd.) kao model (slikaru, kiparu); na-
mjeteno se drati, praviti se vaan,
glupi ra ti se
pozitiv (lat. positivus) gram. prvi us-
poredbeni stupanj, prvi stupanj us-
poreivanja pridjeva, npr. dobar,
lijep, visok, star itd. (usp. kompara-
tiv, superlativ); glaz. male sobne or-
gulje: fot. slika, otisak, kopija (supr.
negativ)
1140 prado
pozitivan (lat. positivus) utvren, od-
reen, siguran, poznat; stvaran, koji
se zasniva na injenicama, injeni-
ni; potvrdan (supr. negativan); tri-
jezan (duh); koristan: koji postoji,
stvarno dan; fiz. pozitivni elektrici-
tet = plus-clcktricitet
pozitivan broj mat. broj koji je vei od
nule, biljei se znakom plus
pozitivisti Gat, positivus) mn. fil. pris-
tae i sljedbenici pozitivizma
pozitivizam Gat. positivus) fil. smjer u
filozofiji i znanosti kojem je polazna
toka samo ono to je pozitivno, i-
njenino i iskustvom dano i koji svo-
ja istraivanja i izlaganja vri samo
u ovim granicama, odbacujui svaki
metafiziki put kao potpuno nepo-
treban i nekoristan; ovim se imenom
osobito naziva filozofska i socijalis-
tika kola A. Comtea (17981857),
koji je i stvorio ovaj izraz, njegova
kola, odbacujui metafiziku, ogra-
niava ljudsko znanje samo na odno-
se i zakone, na pozitivne znanosti:
matematiku, astronomiju, fiziku, ke-
miju, biologiju i sociologiju
pozitivno pravo utvreno, razumno
pravo: pravo koje je sad na snazi;
supr. prirodno pravo
pozitivnost (lat. posilivitas) odree-
nost, sigurnost, pouzdanost, injc-
ninost, tonost, utvrenost; potvrd-
nost; fiz. pozitivno-clektrino svoj-
stvo
pozi tron (lat. positivus, gr. elektron}
fiz. elementarna estica pozitivnog
elektriciteta, pozitivan elektron
pozitura (lat. positura) poloaj tijela,
dranje tijela, stav; zauzeli puzituru
uzeti svean ili sluben stav i sve-
ano ili slubeno dranje, pripremiti
se, biti u pripravnosti
prado (p. prado, lat. pratus) "livada";
etalite, park, perivoj; ime glavnog
etalita u Madridu
praccipitando
praecipitando it. prccipitando (lat.)
glaz. v. precipitando
praelegatum dotis it. prelegalum do-
tis (lat.) prav. oporuka kojom prima-
telj miraza ostavlja ono to je primio
kao miraz u nasljedstvo eni
praelegatum dotis restituendae it.
prelegatum dotis restituende (lat.)
prav. v. prelegatum dotis
praesens historicum it. prezens his-
torikum (lal.) gram. pripovjedaki
prezent., historijski prezent (glagol-
ski oblik koji kazuje radnju iz pro-
losti kao da se dogada u sadanjo-
sti)
Fraesente medico nihil nocet it.
prezente mediko nihil nocet (lat.) U
prisutnasti lijenika nita ne kodi
praestatio damni it. prestacio damni
(lat.) prav. naknada za pretrpljenu
tetu
praestatio doli it. prestacio doli (lat.)
prav. naknada za zlonamjerno ui-
njenu tetu
praestatio evietionis it. prestacio
ovikcionis (lat.) prav. naknada za
jamstvo
prnestationes annuae it. prcstacio-
nes anue (lat.) mn. prav. godinja
plaanja, godinje kamate; godinji
nameli, obvezna godinja plaanja
podanika ili zakupaca
prnestationes publiene it. prestaci-
ones publice Gat.) mn. prav. javni dr-
avni nameti, porezi i prirezi
prnestita cnutiooc it. prestita kau-
cione Gat.) prav. poto se poloi jam-
evina, po izvrenom jamstvu
praesumtio juridica it. presumcio
juridika (lat.) prav. pravna slutnja,
pravna sumnja, tj. smatranje, na os-
novi zakonskog propisa, da se neto
inoe smatrati dokazanim sve dotle
dok se ne dokae suprotno
praesumtio juri it. prcsumcio juri
(lat.) v. presumtio juridica
1141 pragmatizam
pragma (gr. prasso ili pratio radim,
djelujem, obavljam, vrim, pragma
djelo) ono to je uinjeno, djelo, rad-
nja, in, posao, stvar, poduzee; mn.
pragmala
pragmatian (gr. pragmatikos dje-
latan. djelotvoran; koji sc tie djela,
osobito dravnih poslova, poslovni)
stvaran, koji se tie djelovanja, koji
slui djelovanju; opekoristan, pou-
an, koji daje pouno objanjenje o
emu (npr. pragmatino pisanje po
vijesti je ono koje prouava uzroke i
posljedice dogaaja, pa iz toga izvodi
poune zakljuke)
pragmatina sankcija opekorisna dr-
avna uredba, nepovrediv osnovni dr-
avni zakon koji je odreden da bude
stalno na snazi, a za dobro svih (va-
ne su: francuska, iz 1438., i njemaka
pragmatina sankcija, iz 1439., koji-
ma se ograniava mo pape, kao i
austrijska, koju je izdao Karlo VI.
1724., kojom se pravo nasljea pre-
nosi i na ensko potomstvo)
pragmatika (gr. pragma djelo, prag-
matikos djelatan, djelotvoran; koji se
tie djela, poslova, osobito dravnih)
poslovna djelaLnost, poznavanje i ras-
pored poslovanja, znanost o redu u
poslovnom prometu, poslovnik; ono
to je od ope koristi
pragmatizam (gr. pragma djelo) 1. Hl.
noviji filozofski smjer, iji je osniva
am. filozof VVilliam James (1842
1910), po kojem se cjelokupna naa
spoznaja treba mjeriti i cijeniti samo
po njegovoj praktinoj vrijednosti i
kori sli za ivot, i po kojem je samo
ono "istinito" to moe imati i prak-
tinu vrijednost; istina je ono to po-
mae postojanju; istina ili istinitost
nekog suda sastoji se u lome to "je
koristan", to "uspijeva, polazi za
rukom", to "zadovoljava" (u Sjev.
Americi ovo nauavanje zovu i huma-
nizam); 2. nain pisanja i izlaganja
prajs 1142
povijesti u kojem je prianje dogaaja
praeno razmatranjem o stvarnim
uzrocima i posljedicama prikaziva-
nih dogadaja
prajs (njom. Preis) vrijednost neke
stvari izraena u novcu, cijena
prajsknraot (njem. Preis cijena, fr.
courant tekui.) trg. cjenik
prajzelber (njem. Preiselbeero) bot.
borovnica, brusnica
prakatur {lat. procurator zastupnik)
crkveni posluitelj, crkvcnjak
prakrit (sanskr. prakrita) naziv odre-
enog broja srednjoindijskih dijale-
kata kojima se pisalo i govorilo, po-
red sanskrta, od Budina vremena
(C00. pr. n. e.) pa do kraja 1000. n. e.
prakriti (sanskr. prakrili) fil. ono to
jc prvobitno; elementi iz kojih sve
potjee; priroda, tvar, materija
praksa (gr. praxis radnja, djelo) rad,
vrenje, obavljanje nekog rada; vi-
nost, izvjebanost, iskustvo (supr. te-
orija); svi kupci nekog trgovca; svi
pacijenti nekog lijiinika; svi klijenti
nekog odvjetnika; prav. uobiajeni
nain rada u sudu; in praxi it. in
praksi (lat.) u radu. u praktinoj pri-
mjeni
prakticirati (lat. practicare) raditi,
obavljati, vriti neki posao, vriti
praksu (kao lijenik, odvjetnik i dr.)
praktian (gr. praktikos djelatan, ra-
dan, poduzetan; koji se tie injenja
ih djelovanja, prasso djelujem, radim,
obavljam, vrim) iskusan, izvjeban,
vian; pogodan, zgodan: primijenjen,
primjenjiv, izvodljiv; okuan, ogle-
dan, isproban; koji se umije mudro
koristiti svim prilikama, koristan za
ivot; praktina, filozofija filozofija
koja se bavi ljudskim djelovanjem,
dakle: etika, sociologija, pravo, eko-
nomija, politika, tehnika; praktine
znanosti znanosti iji jc: neposredan
predmet neka praksa, neko djelova-
pras
nje, npr. pedagogija, etika, pravo;
supr. teorijski
praktiar (gr. praktikos djelatan, ra-
dan, djelotvoran, poduzetan) onaj
koji vri neki posao, ovjek vian i
iskusan u poslu; ovjek koji se lako
i spretno snalazi u poslovima; supr.
teoretiar
praktina teologijn v. pastoralna teo-
logija
praktika (gr. praktikos djelatan, ra-
dan, poduzetan; koji se tie injenja
di djelovanja, prasso djelujem, radim,
obavljam, vrim, lat. practica) vre-
nje pravila neke vrste rada, neke
vjetine (obinije: praksa); nain po-
stupanja; u kalendarskom jeziku:
znanost o vremenu, predvianje vre-
mena; aslroloko tumaenje nebes-
kih pojava
praktikabilan (lat. practicabilis) iz-
vriv, izvediv, uinljiv. obavljiv; upo-
trebljiv, primjenjiv; prohodan, pro-
lazan
praktikabilitet [lat. praciicabilitas) iz-
vrivost, izvodljivost, obavljivost,
uinljivost; upotrebljivost, mogunost
primjenjivanja
praktikabl (praticabie upotrebljiv) kaz.
posebno napravljen praktian san-
duk koji slui kao dio pozornikog
ureaja za gradnju pozornike slike
praktikant (lat. practicans) slubeni-
ki (ili: inovniki) vjebenik, pri-
pravnik; lijenik-pripravnik; vje-
benik, pripravnik uope
praktikum (gr. praxis rad) vjebe na
visokim kolama
pralinc (fr.) mn. bademi peeni u e-
eru; okolada punjena bademom,
marcipanom, vonim sokom i dr.
pranger (njem.) stup na javnom mjestu
za koji su u srednjem vijeku vezali
zloince, tzv. "stup sramote"
prangija mali top, muar
pras (gr. prason) poriluk (povre)
pratika
pratika (tal. pratica) dozvola za prista-
janje u lukama ili za trgovanje, oso-
bito ako brod ili roba dolazi iz zem-
lje u kojoj vlada kakva zarazna bo-
lest
prazeodim (gr. prasinos zcien kao
poriluk, didymos dvostruk) kem. el-
ement, kovina ukaste bojo, jedna
od rijetkih rudaa, atomska teina
140,92, tablini broj 59, znak Pr
pre (lat. prae) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: pred, ispred, pra- (s
obzirom na mjesto, vrijeme, poloaj,
prednost ili vrijednost)
prc-dcoesor (lat. prae-decessor) pret-
hodnik na nekom poloaju, u nekom
zanimanju
preambula (lat. praeambulum) pred-
govor, uvod, uvoenje, npr. u govor;
pren. predigra, okolianje, opirnost
preambulirati (lat. praeambulare)
praviti predgovor ili uvod, pripre-
mati, okoliali
preanimizam (lat. prae, animus duh,
dua) u usporednom prouavanju re-
ligija: shvaanje po kojem u stvari-
ma ne postoje due, nego samo sile;
dinamizam
preaprehezija Gal. praeapprehensio)
unaprijed stvoreno miljenje, pred-
rasuda
prebenda (lat. preabenda) prihodite,
crkveno imanje koje pripada polo-
aju; godinji prihod od takvog ima-
nja; sluba kojoj pripada prihod od
takvog imanja
prebendar (lat. preabendarius) kato-
liki sveenik koji uiva prihod od
nekog crkvenog imanja; usp. pre-
benda
preeedencija (lat. praecedentia) pret-
hodnost; prvenstvo, prednost, nad-
monost, prevaga, preteitost
precedencije (lat. praeceenliae) mn.
prav. prethodni sluajevi, prijanji
sluajevi (presude i dr.) koji su, po
svom nainu ijeavanja, uzorci pre-
1143 preciozan
ma kojima se rjeavaju svi kasniji
slini sluajevi; usp. presedan
precedentni sluajevi v. precedencije
precedentno pravo (lat. jus praece-
dentiae) pravo prvenstva, prvenstve-
no pravo
precedirati (lat. praecedere) prethodi-
ti, prednjaiti, nadma.avati, imati
prvenstvo, imati prevagu
preeent (lat. praeceptum) nauavanje,
pouka, propis, pravilo; naredba, za-
povijed; sudska naredba, nalog
prccentor (lat. praecentor) svira, pje-
va; voa zbora i uitelj pjevanja cr-
kvenih i kolskih zborova; kantor
preceptivan (lat. pracceptivus) pouan,
koji savjetuje, opominje, upuuje
preceptor Gat. praeceptor) kuni ui-
telj, odgojitelj, pouavatolj
preeesija (lat. pracccssio prethodenje,
praeceere prethoditi) prethodnost,
prednjaenje toaka, ckvinocij, laga-
no pomicanje proljetne i jesenske to-
ke na zapad i ono iznosi 50,2 za
godinu dana ili priblino 1 stupanj
za 70 godina. Ta promjena nastaje
zbog kretanja nebeskog polutnika
(ekvatora), a ovo kretanje jest poslje-
dica promjene pravca Zemljine osi,
odnosno nebeske osi; zapravo, pre-
eesija se sastoji u vrlo laganom kru-
nom kretanju pola ekvatora oko pola
ekliptike i vrijeme jednog punog op-
tjecaja iznosi 26.000 godina
precesor Gat. praecessor) prethodnik
u slubi, na nekom poloaju; ante-
cesor
prccijum (lat. pretium) vrijednost, cije-
na; nagrada
precioza (fr. precieuse) otmjena i ugla-
ena ena; pren. ena neprirodnog
naina odijevanja, ponaanja i govo-
ra; usp. precioze 1
preciozan (lat. praeciosus) skupocjen,
dragocjen, skup, vrijedan; pren. ne-
prirodan, usiljen
preciozc
precioze (fr. precieuses) 1. mn. u Fran-
cuskoj, u prvoj polovici XVII. st.: da-
me koje su teile profinjenosti dru-
tva, a to su nastojale postii pretje-
rivanjem u nainu odijevanja, po-
naanja i govora; otuda: precioza
precioze (fr. precieuses, lat. preli um)
2. mn. skupocjenosli, dragocjenosti,
nakit i si.
preciozitet (lat. pretiositas), skupocje-
nost, dragocjenost; pren. nakindu-
renost, neprirodnost, usiljenost
precipirati (lat. praeciperc) unaprijed
uzeli, priie dobiti; propisati, propisi-
vati, narediti, zapovjediti
precipitacija (lat, praecipitalio) na-
glost, brzopletost; kem. taloenje
precipitalna mast farm. bijela ivina
mast protiv konih bolesti
precipitando it. preipilando (tal.)
glaz. urei, ubrzavajui, sve bre i
bre
prccipitans Gat. praccipitans) kem.
sredstvo koje izaziva taloenje: med.
sredstvo koje unitava eluanu ki-
selinu
precipitat (lat. praecipitalum) kem. ta-
log, ono to je palo na dno
precipitiran (lat. praecipitatus) koji se
staloio (na dno); prenagao, prebrz
precipitirati (lat. praecipitare) kem.
taloiti, staloiti; taloiti se, staloiti
se; padati na dno; pren. nagliti, pre-
naglili, prenagljivati, biti brzoplet,
srljati
precipuum (lat. praecipuum) prav.
pravo prvenstva pri diobi nasljedstva
(usp. prelegat); pravo prvenstva pri
diobi prihoda; dio koji se, pri diobi,
unaprijed uzima, tj. prije poetka
diobe
precizan (lat. praecisus) toan, tono
odreden, pravilan; jasan i razgovje-
tan (npr. stil);precizna mehanika iz-
radba veoma finih i tonih ureaja,
instrumenata i si.
1144 predeterminirati
precizirati (lat. parecisio, fr. preciser)
tono odrediti, tono odreivati, tono
utvrditi, tono utvrivati, tono izlo-
iti, tono se izraziti
preciznost (lat. praecisio) tonost, od-
reenost, opredijeljenost; tono odre-
ivanje, tona odreenost pojmova;
kratkoa, jasnost, izraavanja, izla-
ganja
predamnacija 'lat. praedainnatio) osu-
da unaprijed, prokletstvo unaprijed
predcizam (lat. prae, Deus Bog) doha
prije postojanja vjere u Boga. doba
kad su bogovi bili jo samo numina;
v. numen
predela (tal. predella) donji dio krilnog
oltara u kat. crkvi, obino ukraen
slikama ili reljefima; najgornja stu-
ba pred oltarom na kojoj sveenik
stoji dok vri bogosluje
prcdcliberacija (lat. praedeliberatio)
prethodno dogovaranje, prethodno
savjetovanje
predestinacija (lat. praeestinatio)
teol. nauavanje da je ovjeku njego-
va sudbina unaprijed odreena; una-
prijed utvrena odluka Boja po ko-
jem e jedni imati vjeno blaenstvo,
a drugi vjeno prokletstvo (nauava-
nje sv. Augustina); sudba, sudbina
predestinacijannc (lat. praedestina-
tanus) pristaa nauavanja o pre-
destinaciji i predctermiiiizmu
predestiniran (lat. praedestinatus)
unaprijed odreen, preopredijeljen,
predodreen; namijenjen vjenom
blaenstvu ili prokletstvu
predestinirati (lat. praedestinare) una-
prijed odrediti; predodrediti vjeno
blaenstvo ili vjeno prokletstvo
predetermi nacija (lat. praede termina -
tio) teol. predodredila ljudske volje i
sudbine
predeterminirati Gat. prac-determina-
re) unaprijed odrediti, predodrediti,
unaprijed opredijeliti ljudsku volju
preetermi ni st
predeterminist {Int. prac-detcrminarc)
pristaa (ili: pobornik) nauavanja o
predodredbi ljudske volje i sud hine
(Augustin, Anselmo. Kalvin i dr.)
preeterminizam (lat. prac-determi-
nare) fil. nauavanje o predodredbi,
po kojem je ovjeku, bez. obzira na to
to on sam eli i hoe. unaprijed od-
redeno hoe li biti sretan ili nesretan,
dobar ili poroan, hoe li doekati
vjeno blaenstvo ili vjeno proklet-
stvo
predicirati (lat. praedicare) objaviti,
objavljivati, isticati neto s pohva-
lom; iskazivati, tvrditi, pridati (ili:
pridavati, pripisivati, pripisati) neko
svojstvo ili neku osobinu
predigestija (lat. praedigestio) med.
prerana prohava, prijevremena pro-
bava
prtidij (lat. praedium) 1. zemljite, po-
ljoprivredno dobro koje se davalo na
nasljedno uivanje; 2. uivalac pre-
dija koji je bio obvezan ii u vojsku
pod zastavom darodavca
predikabilijc (lat. pracdicabilia) mn.
fil. 1. kod rorfirija i po njegovom
nauavanju kod svih skolastiara:
pet tipova predikata: rod, vrsta, raz-
lika, svojstvo, sluajne odlike (zvane
takoer quinque voces i modi prae-
dicandi); 2. kod Kanta: svi pojmovi a
priori koji se mogu izvesti iz kate-
gorija, npr. iz kategorije uzronosti
sila, radnja, patnja
prodikabilitet (lat. praedicabilitas) fil.
sposobnost pridavanja ili pripisiva-
nja neke osobine ili nekog svojstva,
izricljivost
predikacija (lat. praedicatio) javno ob-
javljivanje; propovijedanje, propovi-
jed; log. pridavanje (ili nijekanje) pre-
dikata subjektu
predikacija Gat. praedicere) praedi-
citio) pretkazivanje, proricanje, ga-
tanje
1145 predominantnost
predikaeijskn teorija log. teorija suda
po kojoj je sud sastavljen od dva
lana, subjekta i predikata, od kojih
u jednostavnom sudu svaki predstav-
lja samo jedan pojam; hit ovog suda
sastoji sc u pridavanju (ili: nijeka-
nju) predikata subjektu, tj. u predi-
kaciji
predikament (lat. praedicamentum)
osobina, svojstvo, ono to se o neko-
me moe rei ili navesti kao njegova
osobina, npr. nekoga hvalili ili kudili
svim predikamentima = nekome pri-
davati sve mogue dobre ili loe oso-
bine; fil. = kategorija
predikant (lat. praedicans) propovjed-
nik, protestantski sveenik
predikat (lat. praedicatum) gram. pri-
rok, tj. onaj dio reenici; koji kazuje
neto o podmetu (subjektu); log. ono
to se kazuje o subjektu kao njegovo
svojstvo (u formalnoj logici oznaava
se sa P); poasno ili slubeno ime,
titula, naziv
predikatni (lat. praedicatum) gram.
priruni, npr. predikatni dodatak,
predikatna reenica
predilekcija (lat. praedileetio) osobita
ljubav, osobita naklonost, povoljna
predrasuda o kome ih emu
predisponirati (lat. praedisponere)
unaprijed rasporediti, pripremiti;
uiniti sklonim, osposobiti, osposob-
ljavati, pripremati unaprijed za ne-
to
predispozicija (lat. praedispositio) na-
darenost. prirodna sklonost, sklonost
(npr. nekoj holesti); prirodna sposob-
nost za to (za glazbu, filozofiju itd.)
predominacija (lat. praedominatio)
nadmonost, prevladavanje, prven-
stvo, prevaga, prevlast
predominantan (lat. praedominans)
nadmoan, koji ima prevlast
predominantnost (fr. prdominance)
v. predominacija
preominirati
preominirati {lat. praedominare) pre-
vladavati, biti nadmoan, imati pr-
venstvo, imati prevlast, prevagu
predostroan (rus. prcdostcrcgat opo-
minjati) oprezan, obziran
preegzistencija (lat. praeexistentia)
prethodno postojanje, prethodni i-
vot; osobito: postojanje due prije po-
stanka tijela; metempsihoza
preegzistencijanci (lat. praeexisten-
tia) mn. oni koji tvrde da su ljudske
due postojale i prije roenja ljudi
preegzistencijanizam (lat. praeexis-
tenlia) fil. nauavanje po kojem su
due postojale prije postanka tijela
preegzistirati (lat. prae, existcre po-
stojati) prethodno postojati, pretpo-
stojati
preemcija (lat. praeemtio) prav. ranija
kupovina; pree pravo kupovine
preemincncijn (lat. praeeminentia)
prednost, nadmonost, prvenstvo (u
inu, dostojanstvu, pravu)
preeminentan (lat. praeeminen.s) iz-
vrstan, odlian, istaknut, nadmoan
prefacio (lat. prae fari unaprijed govo-
riti, praefatio) predgovor, uvod; kod
katolika: molitva zahvalnica (izmeu
prinoenja rtve i pretvaranja u Kri-
stovo tijelo i krv)
prefekt (lat. praefeetus) pretpostavlje-
ni starjeina, naelnik; naziv raznih
graanskih i vojnih poloaja u sta-
rom Rimu; glaz. prvi pjeva, voa
zbora; danas: upravitelj grada, poli-
cije, npr. u Parizu; odgojitelj (u odgoj-
nim zavodima, konviktima i si.)
prefektura Gat. praefeetura) staijein-
stvo, naelnitvo, uprava grada,
uprava policije; in, poloaj, mjero-
davnost i sjedite prefekta
preferans (fr. prefrance) vrsta karta-
ke igre s 32 karte i tri igraa; sans
preferencija (lat. praeferentia) pret-
postavljanje, davanje prvenstva, da-
vanje prednosti; vea ljubav prema
1146 preformirati
emu; u kartama: jaca boja, boja koja
ima prvenstvo
preferencijalan (lat. praeferentia Iis)
povlaten, koji ima prvenstvo; prtfe-
rencijalni ugovor ugovor izmeu dvi-
ju drava kojim daju jedna drugoj
vee povlastice od onih koje se pri-
znaju treoj dravi
preferirati (lat. praeferre) pretpostav-
ljati kome ili emu. dati prednost,
davati prednost, vie cijeniti, vie vo-
ljeti
prefiguracija (lat. praefiguratio) pret-
hodno uobliavanje, prethodno stva-
ranje
prefiks (lat. praefixum) gram. slog koji
se jednoj rijei dodaje sprijeda, pred-
metak. npr. predgovor, suradnik, za-
raditi itd.; (supr. sufiks); trg. plaa-
nje kod kojega ne vrijedi poek
prefiksija (lat. praofixio) metanje is-
pred, dodavanje sprijeda; odreiva-
nje, utvrivanje, ugovaranje (npr.
roka)
prefinicija Gat. praefinitio) odreivanje
unaprijed, prethodno utvrivanje,
propis
prefiso (tal. prefisso, lat. praefixum)
trg. plaanje mjenice bez odlaganja,
plaanje po vienju
prefokacija (lat. praefocatio) med. gu-
enje, uguen je
preformacija (lat. praeformatio) pret-
hodna uoblienost, prethodno uob-
liavanje; biol. nauavanje po kojem
se dijelovi tijela potpuno oblikuju ve
u samom jajetu ili u sjemenoj stani-
ci, samo to su toliko mali da ih je
nemogue zamjeivati; sam daljnji
razvitak, po ovoj teoriji, nije nita
drugo nego postupno poveavanje i
razvijanje tih ve postojeih dijelo-
va; supr. epigeneza ili post formacija
preformirati (lat. praeformare) ranije
uobliiti, prethodno stvoriti ili pret-
hodno oblikovati
pregat
pregat (tal. pregarc moliti) u starom
Dubrovniku: lan Vijea Umoljenijeh
(Consilium Kogatorum)
pregijcra (tal. preghiera) glaz. molitva
preglacijalni (lat. pracglacialis) geol.
koji je postojao prije ledenog doba
pregnacija (lat. praegnatio) zatrud-
njivanje, oploivanje; trudnoa; skot-
nost
prcgnancija (lat. praegnantia) trudno-
a; skotnost; plodnost, obilnost; pren.
bogatstvo misli, bogatstvo smisla ili
pojmova, dubina i saetost misli
pregnantan (lat. praegnans) trudan;
skotan, steon; plodan; vaan, koji
mnogo kazuje, duboko misaon, pun
smisla, veoma znaajan
pregnantnost (lat. praegnantia) v. pre-
gnancija
prcgravaeija (lat. praogravatio) preop-
tereenje, pretrpavanje teretom
pregustirati (lat. praegustare) kuati
jelo i pie prije iznoenja na stol (ka-
ko bi se vidjelo da nije otrovano)
prehenzija (lat. prehonsio) med. uko-
enost; kaialepsija
prejudicij (lat. praejudicium) prelho-
an sud, prethodna odluka, odluka
donesena unaprijed; unaprijed done-
seno miljenje, predrasuda; prav. te-
ta koju podnosi jedna strana zbog
neispunjavania sudskog propisa; pre-
suda o jednom pravnom pitanju koja
vrijedi kao primjer i norma za budu-
e sline sluajeve; trg. teta koja mo-
e proizii zbog primanja neke ob-
veze
prejudicijalna tuba prav. tuba kojoj
je svrha utvrivanje odreenog prav-
nog odnosa, a ije je postojanje od
presudne vanosti za donoenje od-
luke o svim ostalim zahtjevima
prcjudieijalni predmet prav. sporni
predmet koja se mora rijeiti prije
poetka rjeavanja glavnog predme-
ta i ima presudan utjecaj na njega
1147 prekeran
prejudicijalni prijedlog u parlamen-
tarnom ivotu: prijedlog ijim usva-
janjem svi drugi prijedlozi sami po
sebi moraju otpasti
prejudicirana mjenica mjenica koja
je izgubila valjanost zbog zastar-
jelosti ih nepodnoenja protesta na
vrijeme
prejudicirati (lat. praejudicare) pret-
hodno suditi, donijeti prethodnu od-
luku; stvoriti miljenje o emu una-
prijed, praviti pretpostavke bez stvar-
ne osnove; nanositi tetu; jednim pri-
jedlogom ostale gurnuti u stranu
prejudikat (lat. praejudicare) prav.
prethodna sudska presuda o nekom
pravnom pitanju koja vrijedi kao
norma za sve kasnije sline sluajeve
prekambrij (lat. praecambrium) geol.
geoloko doba prije kambrijskog doba
ih kambrijskog perioda (naziv po
Kambriji, keltskom imenu engleskog
Walesa. gdje su kambrijski slojevi
prvi put proueni)
prekarau (lat. precarius) izmoljen, is-
proen. dan privremeno, ovisan o i-
joj volji ili milosti; opozivljiv, pri-
vremen, nestalan, nesiguran, pro-
lazan
prekardaiti (lur. karda veliki prija-
telj) pretjerati, dopustiti sebi vise ne-
go je doputeno prijatelju
prekarij (lat. precarium) prav. prepu-
tanje stvari drugome na uporabu do
opoziva; opozivljivost, pravno stanje
koje se moe uvijek opozvati
prekativ (lat. precativus sc. modus)
gram. glagolski oblik kojim se izrie
neka molba
prekativan Gat, precativus) izmoljen,
preputen ili ustupljen iz milosti, pri-
vremeno stavljen kome na raspola-
ganje
prekaucija (lat. praecautio) oprez, op-
reznost; mjera opreza
prekeran (fr. prcaire) nesiguran, neiz-
vjestan, nestalan, opozivan
prekludirati 1148 preliminarna konvencija

prekiudirati (lat. praccludcrc) zaklju- prekurzoran (lat. praecursorius) pret-

ati. zatvoriti, iskljuiti; prav. odbiti hodni, uvodni
zauvijek, proglasiti nekoga lienim prelacija (lat. praelatio) izvanrednost;
prava ili polaganja prava na to. pre- premo, prednost, prvenstvo, pravo
tenzija prvenstva
prekluzija (lat. praeelusio) iskljuiva- prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati
nje, odbijanje od nekog potraivanja prvenstvo, praelatus izvrstan, odli-
prekluzivan (lat. praeelusivus) isklju- an) 1. visoki crkveni dostojanstve-
6in, koji iskljuuje, koji odbija; pre- nik u Kat. crkvi te ima i sudsku vlast
kluziuni rok iskljuivi, zaporni, ko- (kardinal, nadbiskup, biskup, opat);
nani rok, rok nakon ijeg isteka net- visoki crkveni dostojanstvenik u
ko gubi ono na to polae pravo; pre- Evangelikoj i Protestantskoj crkvi;
kluzivna presuda presuda kojom se crkveni dostojanstvenik koji upravlja
netko odbija ili iskljuuje od nekog
sekulariziranim samostanima i za-
potraivanja
kladama; 2. vrsta crvenog vinskog
prekocitet Gat. praecocitas) prerana
likera s razliitim zainima, osobito
zrelost; prijevremen ost s ekstraktom od naranine i limu-
prekoks (lat. praecox) prerano zreo, pri- novu kore: prv.latskc. arape ljubiaste
je vremena zreo arape koje nose katoliki dostojan-
prekoncept (lat. praeconceptum) una- stvenici
prijed stvoreno miljenje o emu,
prelatura (lat. praelatura) dostojan-
predrasuda
stvo, djelokrug i sjedite prelata
prekoncipirnti (lat. praeconcipere)
umisliti neto unaprijed, stvoriti prelegat (lat. praelegatum) prav. una-
predrasudu, stvoriti miljenje o ne- prijed napravljena oporuka, neto
emu unaprijed unaprijed oporueno
prckonizirati (lat. praeconisare) hva- prelegirati (lat. praelegare) prav. una-
liti, slaviti, obasipati pohvalama; prijed oporuiti, oporuivati
predloiti nekog za biskupa prelekcija (lat. praeleetio predita-
prekonzumacija Gat. praeconsumtio) vanje) javno predavanje
troenje unaprijed, primanje unapri- prelibacija (lat. praelibatio) kuanje
jed unaprijed, okuavanje unaprijed;
prekordij (lat. praecordium) anat. li- pravo pre.hbacije pravo prve noi
ica, udubljenje ispod prsa, a iznad prelibirati (lat. praelibare) kuati una-
trbuha prijed, okusiti unaprijed, probati
prckordijalni (lat. praecordialis) li- unaprijed
ini, koji pripada u dubljenju ispod preliminari (lat. praeliminaria) mn. v.
prsa, a iznad trbuha, koji je u vezi preliminarije
sa liicom; prckordijalni strah med. preliminarije Gat. praeliminaria) mn.
jak osjeaj straha koji je u vezi sa uvodi, pripreme, prethodni stavovi,
stezanjem srca, tj. s pritiskom na prethodne toke sporazuma; mirovne
srce preliminarije mn. pripreme za za-
prekurzija (lat. praecursio) prethod- kljuenje mira, prethodne, osnovne
nitvo toke za sklapanje mira
prekurzor (lat. praecursor) prethodnik; preliminarna konvencija prethodni
pretea (npr. Ivan Krstitelj kao pre- sporazum; prethodne toke spora-
tea Kristov) zuma
preliminarni 1149
preliminarni (lat. prae limine, praeli-
minarius) uvodni, prethodni
preliminirati (lat. praeliminare) pret-
hodno utvrditi u glavnim crtama, ne
ulazei u pojedinosti
prelogian (lat. prae, gr. logi kos) izraz
kojim Levy-Bruhl oznaava nain
miljenja primitivnih naroda, milje-
nje koje ne osjea potrebu izbjegava-
ti proturjenosti
preludij (lat. praeludium) glaz. uvodna
pjesma, uvod u neko glazbeno djelo,
uvodni dio; pren. uvod, predznak,
prvi znak, poetak
preludirati (lat. praeludere) svirati ne-
to kao pripremu ili uvod; pren. radi-
ti neto manje vano prije prelaska
na glavni posao, nagovijetaii to
preluzija (lat. praelusio) predigra
premati (tal. premere) 1. pritiskati,
stiskati; 2. biti stalo, npr. Sto ti pre-
ma? Zato ti je do toga stalo?
prematuran (lat. praematurus) preran,
prijevremen, koji sazrijeva prije vre-
mena
prematurirati (lat. praematurare) ura-
niti, prerano dozrijeti, pojaviti se pri-
je vremena
prematuritet (lat. praematurita) pre-
ranost. prijevremenost, prijevreme-
na zrelost
prematurus (lal.) prijevremeni poroaj
premeditacija (lat. praemeditatio)
umiljaj, namjera, razmiljanje prije
ina; odluka da se neto uini
premija (lat. praemium) nagrada, na-
grada kao znak priznanja za poka-
zani uspjeh (u koli, na natjecanju i
si.); u vanjskoj trg. poli Lici: pomo
koju drava daje u obliku uvoznih i
izvoznih premija; glavni zgoditak u
lutrijskim izvlaenjima; kod osigu-
ranja: iznos koji osiguranik plaa
osiguravatelju za primanje rizika
premijant (lat. praemians) nagraeni,
dobitnik poasne nagrade
premonstratenci
premijat (lat. praemiatus) v. premijant
premijer (fr. premier prvi, lat. prima-
rius) onaj koji je prvi, najbolji, naj-
stariji; osobito: prvi ministar, tj.
predsjednik ministarskog vijea; u
novinarstvu: prvi, uvodni lanak
premijera (fr. prcmicro) prvo prikazi-
vanje kazalinog ih glazbenog djela,
filma i dr.
premijske obligacije obveznice pre-
mijskog zajma, dobavljanje broja s
mogunou dobivanja lutrijske pre-
mije
premijski papiri v. premijske obliga-
cije
premijski posao burz. terminski posao
kod kojega je jedna strana slobodna,
uz plaanje odreene naknade (pre-
mije) do odreenog roka, odustati od
toga posla
premijski zajam vrsta dravnog zaj-
ma kod kojega mamac za upisivanje
nije u visini interesa koji zajam do-
nosi, nego u mogunosti dobitka lu-
trijske premije; lutrijski zajam
premijsko pismo pisani ugovor o za-
kljuenju premijskog posla
premisa (lat. pracmissa tj. proposiLio
ili sentenlia prije postavljen sud)
neto to je naprijed istaknuto, pret-
postavljeno; log. jedan od dvaju su-
dova u silogizmu, posrednom za-
kljuku; gornja premisa (lat. propo-
sitio maior) ili donja premisa pre-
miso titulo (lat, praemisso titulo) s
naprijed stavljenom titulom; obino
kao kratica: P. T
premolari (lat. praemolares sc. dentes)
mn. anat. prednji kutnjaci
premonitoran (lat. prae naprijed, mo-
nere opominjati) koji unaprijed upo-
zorava
premonstracija (lat. praemonstratio)
pokazivanje pred drugima, prednja-
enje
premonstratenci mn. pripadnici kato-
likog crkvenog reda osnovanog u 12.
premonstrator
stoljeu (naziv po fr. samostanu Pre-
montre)
premonstrator (lat. praemonstrator)
pokaziva (osobito kod tjelesnih vje-
bi i porta)
premunicijn (lat. praemunitio) zatita,
osiguranje; prethodno utvrivanje,
naoruanje
prenatalan (lat. prae naprijed, natus
roen) koji sc zbio prije poroda,
pretporodajni
prcner (fr. preneur) kupac mjenice; kla-
dioniar na utrkama
prenomen (lat. prannomen) ime
prenotacija (lat. praenotatio) prav.
sudska prethodna napomena, pra-
vodobna opomena vjerovnika u slu-
ajevima namjernog bankroliranja
prenotirati (lat. praenotarc) prethodno
zabiljeili. prije napomenuti
prenumeracija (lat. praenumeratio)
pretplaivanje, pretplata; ahonoman
prenumerando {lal. praenumerando)
plaajui unaprijed, putem pretpla-
te; supr. postnumerando
prenumerant (lat. pnienumerans) onaj
koji plaa neto unaprijed; abonent-,
pretplatnik
prenumerirati (lat. praenumerare)
platiti unaprijed, plaati unaprijed,
pretplaivati, pretplatiti, poslati pret-
platu; abonirati
preokupacija (lat. praeoccupatio) pri-
janje zauzimanje nekog mjesta; za-
uzetost neim; briga, zabrinutost;
predrasuda
prcokupacijska libela prav. obrana
koju optueni podnosi prije nego to
je sud to zahtijevao
preokupatoran (lat. praeoccupatorius)
prav. preduliitran, koji preuhitra-
va, preuhitravajui; naziv za pred-
stavku osobe koja je tuena viem
sudu prije nego stoje pozvana da se
brani pred ti ni sudom
preokupirati (lat. pracoccupare) prije
zauzeti, prije zauzimati, unaprijed
1150 preparirati
zadobiti, obuzeti, npr. neiji duh; za-
davati brigu, zabrinjavati, uliti neko-
me predrasude; biti preokupiran ve
unaprijed biti neim zauzet, imali
prije stvoreno miljenje o emu, imati
predrasude
preopinant (lat. praeopinari) onaj koji
prvi glasuje ih daje miljenje o emu
preorijentacija (lat.) promjena orijen-
tacije, usmjeravanje nekog rada u no-
vom smjeru
prep. kratica za propoziciju
preparacija (lat. praeparatio) pripre-
manje, pripravljanje, spremanje (kol-
skog zadatka); pripremljenost, pri-
pravljenost; pripremanje za konfir-
maciju (kod katolika); biljenica u ko-
joj se pripremaju zadaci za kolu;
gotovljenje, spra vijanje
preparand (lat. praeparandus) priprav-
nik, onaj koji se sprema za uitelja,
tj. ak uiteljske kole
preparandija Gal. praeparare) pripre-
mna kola; uiteljska kola
preparant (lat. praeparans) farm. onaj
koji priprema lijekove
preparat (lat. praeparalum) neto pri-
premljeno, prireeno, npr. priprem-
ljen lijek i dr.; osobito: anatomski pre-
parati umjetno napravljeni dijelovi
ljudskog ili ivotinjskog tijela za is-
traivanje i pokazivanje acima ild.;
mikroskopski preparat tanko odrezan
komadi neke tvari radi stavljanja
pod mikroskop sa svrhom promatra-
nja i prouavanja
preparator (lat. praeparator) onaj koji
sc bavi prepariranjem, onaj koji pri-
prema preparate
preparatorni Gat, praeparatorius) pri-
pravni, pripremni, prethodni
preparatura (lat. praeparatura) pri-
premanje, pripravljanje, spravljanjc
preparirati (lat, praeparare) spremiti,
spremati, pripremiti, pripremati, iz-
raditi, gotoviti; izraivati anatomske
preparate; med. v. secirati; prepari-
preponderancij a
rati se spremali se, spremili se za
to, pripravljati se, opremiti sc
preponderancij a (lal. praeponderan-
tia) prevaga, preteitost, nadmonost
preponderantan (lat. praeponderans)
vaniji, preteit, nadmoan
preponderirati (lat. praeponderare)
pretezati, pretegnuti, imati prevagu,
biti nadmoan
preponirati (lat. praeponere) staviti na
elo, uiniti nekoga pretpostavljenim,
postavili za starjeinu
preposteritet (lat praeposteritas) nao-
pakosl, izvrnut red, naopak red
prepotencija (lat. praepotentia) nad-
monost. vea sila, vea vlast, vei
sposobnost; oholost, drskost, napuh-
nutost, samovolja
prepotentan (lat. praepotens) vrlo mo-
an, nadmoan; ohol, drzak, nasilni-
ki, napuhnut
prepotentnost (lat. praepotentia; v.
prepotencija
prepozicija (lat. praepositio) grain. pri-
jedlog, rije koja pokazuje odnos jed-
nog predmeta prema drugom (npr.
bez, blizu, do, kod, na, od itd.)
prepozitura (lat. praepositura) poloaj
i dostojanstvo pretpostavljenog (star-
jeine); osobito, kod katolika: poloaj
i dostojanstvo stnjeine jednog re-
dovnikog reda
prcpucij (lat. praeputium) anat. koica
na mukom udu
prerafaeliti mn. grupa engleskih sli-
kara koja se pojavila 1850., ugledali
su se na lal. slikare prije pojave Ra-
faela (146:31520); osnovna znaaj-
ka njihove umjetnosti je jednostav-
nost i iskrenost, a motivi esto mi-
stinog sadraja; glavni predstavni-
ci; Rossctti, Hunt, Millais i drugi
prerija (fr. prarie, p. praderia, lat. pra-
tum livada) livada; osobito: prostra-
na. travom obrasla ravnica, bez dr-
vea, u Sjevernoj Americi
1151 preses
prerijal (fr. prarial) trei, proljetni mje-
sec, a deveti mjesec u novom ka-
lendaru Prve francuske republike (od
20. V. do 18. VI.)
prerogativ (lat. praerogare) v. prero-
gativa
prerogativa (lat. praerogativa) povlas-
tica, pogodnost, prvenstveno, isklju-
ivo pravo, npr. vladara da odluuje
o pomilovanjima itd.; kod Rimljana:
pravo centurije da glasuje prva
presa (fr. presse, njem. Presse) stroj za
pritiskivanje; sprava za gnjeenje i
cijeenje groa, muljaa; tiskarski
stroj; dnevni tisak, novine, listovi
presaldumiti (tur. saldyrmak baciti)
prebacili se, prijei na drugu siranu;
promijeniti miljenje
presantan (fr. pressant) hitan, neod-
loan, prijeko potreban; dosadan, na-
srtljiv, nametljiv
presbiro (fr. presse tisak, bureau kan-
celarija, ured) novinsko poduzee,
privatno ih dravno, koje se bavi or-
ganizacijom obavjetajne slube, pri-
ma vijesti iz cijelog svijeta od svojih
posebnih dopisnika i daje ih pret-
platnicima u svojim biltenima, oso-
bilo dnevnim listovima
prescijencija (lat. praescientia) pred-
znanje, uroeno znanje, znanje koje
prethodi iskustvu; poznavanje budu-
nosti
presedan (fr. precedanl) prijanji slu-
aj, prijanji sluaj, sluaj koji se
prije bio dogodio i koji kasnijim sli-
nim sluajevima slui kao primjer
presenij (lat. prae naprijed, sencx sta-
rac) doba ljudskoga ivota pred sta-
rost
presepc (lat. praesaepe jasle, tala)
slik. scena koja prikazuje Kristovo
roenje u tali; astr. skupina zvijez-
da u zvijeu "Rak"
preses (lat. praeses gen. praesidis) v.
prezident
prezviterat
obavljali sve crkvene obrede, osobito
sv. sakramente, osim zaredi vanj a
prezviterat (gr. presbvteros stariji) u
Pravoslavnoj crkvi: in, djelokrug
jednog sveenika i podruje (paro-
hija) koje spada u njegov djelokrug;
usp. prezbiterijat
prezvurt (njem. pressen tlaiti, tiska-
ti, Wurst kobasica) vrsta kobasice
(svinjski eludac ispunjen mesom);
tlaenica
prina (njem. Pritische) drveni leaj
(obino u zatvorima)
priderija (fr. pruderie) tobonja ed-
nost, skromnost; prenemaganje
priglbok (njem. Prugel batina, IJock
jarac) naziv za "jarca otkupitelja" na
kojega je hebrejski veliki sveenik na
Dan pomirenja prenosio sve grijehe
idovskog naroda
priglholc (njem. (Pruge! toljaga, bati-
na, Holz drvo) oblo tanko drvo za
loenje, oblica
Prijam (gr. Priamos) mil. trojanski
kralj, sin Laomedontov, mu Heku-
bin, imao 50 sinova, meu kojima
Hcktora. iji je les otkupio Ahilcj, i
Parisa, ijom je krivnjom dolo do
'IVojanskog rata; prilikom zauzima-
nja Troje ubio ga Ahilejev sin Neo-
ptolem
Prijap (gr. Priapos) mit. bog oploiva-
nja i plodnosti, vrtova, polja i vino-
grada, sin Dioniza i Afrodite; pri-
kazivan kao bradat ovjek s velikim
mukim udom (falusom), k&o sim-
bolom muke plodnosti; pren. pohot-
Uivac, razvratnik
prijapeje (gr. Priapos, lat. priapeae)
mn. poet- vrsta epigramskih razvrat-
nih pjesama kod Rimljana, nazvanih
po Prijapu
prijnpitis (gr. Priapos) med. upala
mukog uda
prijapizam (gr. Priapos) med. bolom
praena trajna ukruenost mukog
uda (kod trovanja kantaridinom, bo-
1156 prima elementa
lova u kraljenici i nekih duevnih
bolesti)
prijapski (gr. Priapos) koji se tie Pri-
iapa; pren. razvratan, bludan, pohot-
Ijiv; prijapske pjesme = prijapeje; pri-
japski stih poel. stih kojim su pisane
prijapeje (sastojao se iz jednog gli-
konejskog i jednog ferekratejskog
stiha)
prijapus (gr. Priapos, lat. priapus)
med. suvie velik muki ud
prim (lat. prima od primus prvi) 1. glaz.
instrument prilagoen za prvi, vodei
glas; a prim a sa crticom = a'; 2.
bank. viak koji se plaa na neki no-
vac. vrijednosni papir preko nomi-
nalne vrijednosti ili zakonom utvr-
enog teaja; 3. u kat. samostanima:
prvi jutarnji sal za molitvu, u 6 sati,
ili drugi kanonski sat; 4. u mae-
vanju: prvi borilaki stav; usp. pri-
ma
prim-brojevi brojevi koji se ni s jednim
drugim brojem, osim broja 1, ne
mogu dijeliti bez ostatka, npr. 7, 11,
13, 17, 19, 23. iid.
prima (lat. prima od primus prvi) 1.
trg. prva, najbolja ili najfinija vrsta
neke robe (prima sorte); 2. glaz. prvi
ton oktave, prva partija, prvi glas;
3. prvi i najstariji razred neke vie
kole: 4. prvo izdavanje mjenice, pr-
va mjenica; usp. prim
prima balerina (lal. prima hailerina)
prva plesaica, prvakinja u baletu
nekog kazalita i si. prima vista (tal.)
trg. po vienju, tj. platiti mjenicu;
glaz. svirati neto odmah, im se vi-
di, 3 lista, bez pripreme
prima causa it. prima kauza Gat.) prvi
razlog, prauzrok
prima classis it, prima klasis (lat.)
prolazna ocjena u nekadanjem kol-
stvu
prima elementa (lal.) prve osnove, po-
eci, uvod (u neku znanost)
Prima pioggia d'agosto..
Prima pioggia d'agosto rinfresca
mare e bosco it. prima pjoa d'a-
gosto rinfrcska mare e bosko (tal.)
Prva kia u kolovozu osvjeuje (ohla-
dujc) moro i umu
prima sorte (tal.) trg. prva, najbolja,
najfinija vrsta robe; prima
prima-mjenica naziv za prvu (?a raz-
liku od drugog primjerka ili sekun-
da-mjenice)
prima-nota (tal.) trg. prva biljeka, tr-
govaka knjiga u koju trgovac naj-
prije unosi sve dnevne poslove; me-
morijal
primadona (tal. prima donna) prva
pjevaica (opere); umjetnica koja pje-
va ili glumi glavne uloge (u operi,
drami, filmu)
primaliteti (lat. primalitaLes) mn. fil.
po Campanellu: atributi koji ine bit
onoga to jest i onoga to nije; pri-
maliteti onoga to jest su: sposob-
nost bivanja i djelovanja (potentia),
znanje (sapientia) i ljubav (amor);
primaliteti onoga to nije jesu: nespo-
sobnost (impoteiitia), ludost (insi-
pientia) i mrnja (odium)
primaran :lat. primarius) prvi, osnovni,
poetni, prvobitni; nepatvoren, izvo-
ran, koji postoji onakav kakav je po-
stao, bez ikakvih kasnijih utjecaja i
dodataka
primarij(us) (lat. primarius) prvi,
glavni lijenik bolnikog odjela; kod
katolika: prvi, glavni propovjednik
primarna kola osnovna kola
primarne bolesti med. bolesti koje
nisu nastale kao posljedica nekih
drugih bolesti (sekundarnih, terci-
jarnih), nego su nastale neposredno,
npr. sifilis
primarne pojave prve, prvohitne po-
jave, one koje su nastale neovisno o
drugima, npr. kod bolesti
primarni oblik osnovni oblik, prvobit-
ni oblik, osobito kod kristala
1157 primitivci
primas (lat.) u Kat. crkvi: najvii cr-
kveni dostojanstvenik u nekoi dra-
vi
prima (lal. primas) glaz. prvi violinist
ciganske glazbene kapele; primas
primat (lat. primatus prvo mjesto, pr-
venstvo) fil. prvenstvo bia nad svi-
jeu, tvari nad duhom; primat volje,
tj. prvenstvo volje nad razumom,
volja prije razuma; u Kat. crkvi: pr-
venstvo pape nad svima ostalim cr-
kvenim velikodostojnicima; nadliis-
kupstvo; dostojanstvo i djelokrug pri-
masa; pren. prvenstvo po rangu, pred-
nost, prvenstveno pravo, npr. na neki
poloaj, prijestolje itd.
primati (lat. primates) mn. od primas;
zool. prema Linnu: prvi red sisavaca
koji obuhvaa ovjeka, majmune i
polumajmune (obino sc pod ovim
imenom podrazumijevaju samo o-
vjek i majmun)
primator (lat. primus prvi) gradski na-
elnik
primaa (fr. primage) pom. novac ili
premija koju, u odreenim sluaje-
vima, utovara robe plaa kapetanu
broda, npr. kad hoe da mu roba hre
putuje
primicije (lat. primitiac prvi plodovi:
prvi pokuaj) 1. mn. prvi plodovi; 2.
kod katolika: prva misa koju slui
novozareeni sveenik, tzv. mlada
misa
primipara (lat.) ena koja je prvi put
rodila, prvorolkinja; usp. multipara
i nulipara
primitivan (lat. primitivus) prvobitan,
izvoran, osnovni; nepotpun, poetni-
ki, koji sadri samo ono to je naj-
nunije, jednostavan, obian, prost:
duhovno slabo razvijen, nekulturan,
koji je na niskom stupnju
primitivci (lat. primitivus prost, ne-
potpun, poetniki) 1. prosti, jedno-
stavni, nekullurni ljudi; 2. slik. na-
ziv za talijanske slikare prije rene-
primitivizam
sanse, bili su jo neuki i naivni, da-
leko od znanja velikih renesansnih
majstora (usp. primitivizam 2.)
primitivizam (lat. primiti vus) 1. v. pri-
mitivnost; 2. slik. tehnika primiti-
vaca
primitivni ivac zool. ivana stabla
koja izlaze neposredno iz mozga ili
lene modine
primitivnost (lat. primititivas) prvobit-
nost, izvornost, jednostavnost, pro-
stota, nesloenost, obinost; neraz-
vijenost (duhovna, kulturna itd.)
primo (lat. primo) najprije, prvo. na pr-
vom mjestu, prije svega; pro primo
primo cantante (it. primo kantante)
prvi pjeva, nositelj glavne uloge u
operi
primo intuitu (lat.) na prvi pogled
primo uomo (tal.) prvi ovjek, tj. no-
sitelj glavne uloge u nekom glazbe-
nom djelu
primogenitura Gat. primogenitura) pr-
vorodstvo, prvoroenje; pravo prvo-
rodstva, posebno s obzirom na na-
sljedstvo prijestolja; jus primogeni-
ture
primordijnlitet (lat. primordialitas) pr-
vobitnost, prapoetnost, osnovnost,
bitnost
primordijalna fauna geol. okamenje-
ne ivotinje primordijalne zone
primordijalna zona geol. najdonja zo-
na silurske formacije
primordijalni (lat. primordialis) prvo-
bitni, prapoetni, glavni, bitni
primus (lat. primus prvi); 1. prvak, onaj
koji je prvi, najbolji, osobito uenik
u razredu; 2. naprava za kuhanje na
esti (piritu)
primus Lnter pares (lat.) prvi meu
jednakima po inu
primus omnium (lat.) prvi izmeu
sviju
princ (lat. princeps prvi. glavni, pogla-
var, fr. prince) titula lana vladar-
1158 principalitet
ske obitelji koji nije vladar; vladarev
sin, knez
princeps (lat. prvi, glavni) onaj koji je
prvi, najugledniji, glavni; dakle: pr-
vak, poglavar, gospodar, vladar, knez
princesa (fr. princesse) v. princeza
princeza (fr. princesse) titula enskih
lanova vladarske obitelji (osim ene
prijanjeg ili sadanjeg vladara), vla-
dareva ki, kneginja
princip (lat. principium) poetak, pod-
rijetlo. poelo, izvor, praizvor; naelo,
osnova, praosnova, osnovni uzrok,
prabie, tvorac, zaetnik; osnovna
tvar, pratvar, pramalerija; temelj,
podloga, osnovno pravilo, osnovni po-
jam, osnovno nauavanje, osnovna
misao neke znanosti; naelo, osobito
ono po kojem ovjek ivi i radi; fil.
izvor spoznaje, osnova spoznaje, ono
to lei u osnovama stvari (princip
bia), ili ono na to se spoznaja nuno
oslanja (princip spoznaje), ili naelo
po kojem se radi (praktini princip)
princip kauzaliteta zakon uzronosti;
v. kauzalitet
princip-regent (fr. prince, lat. regens
koji vlada) lan vladarske kue koji
ima vladarsku (kraljevsku) vlast do
punoljetnosti zakonitog vladara,
knez-namjesnik
principal (lat. principalis) glavna li-
nost, naelnik, poglavar, upravitelj,
gospodar; osobito: upravitelj kole,
gospodar kue, vlasnik, gazda, ef;
opunomoenik; glaz. glavna svirala
na orguljama; u sloenicama znai:
glavni, npr. principal-bas glavni bas;
principal-glas glavni glas, solo; prin-
cipal dunik glavni dunik; princi-
pul-vjerovnik glavni vjerovnik itd.
principalan (lat. principalis) prvotan;
otmjen, odlian; glavni, poglaviti,
najvaniji, najznatniji
prineipalitct (lat. prmcipalitas) prven-
stvo, starjeinstvo, upraviteljstvo;
pravo i vlast gospodara
principa! ka
principalka (lat. principalis) domaica
kue, gospodarica; efica
principat (lat. principatus) prema
Mommsenu: prvo doba Rimskog Car-
stva nasuprot dominatu Dioklecija-
novu; prvenstvo, prvo ili najvie mje-
sto u dravi ili vojsci, zapovjednike
mjesto; vladarstvo, vladavina; kne-
evski poloaj i vlast, kneevstvo,
kneevina
principe it. prinipe (tal.) vladar; na-
slov djela N. Machiavellija ("Vladar'')
principi (lat. principi a) mn. poetna
nauavanja, osnovna nauavanja, os-
novne misli, naela: fil. poeci, osnove
svega to postoji, npr. voda (Tales),
zrak (Anaksimen), vatra ili eter (He-
raklit), broj (PiLagora), atomi (Demo-
krit), ideje (Platon), oblik i tvar (Aris-
totel), dah ili pneuma (stoici), sup-
stancija (Spinoza), monade (Leibniz),
ja (Kichte), apsolutno (Schelling), vo-
lja (Schopenhauer), nesvjesno (E.
Hartmann} itd.
principijelan (lat. princip(i)alis) prvo-
bitan, osnovni, poetni; koji je u
skladu s principom, naelan, do-
sljedan
principium contradictionis it. prin-
cipijum kontradikcionis (lat.) log. je-
dan od etiriju zakona miljenja,
"stav proturjenosti" po kojem: 1.
nijedan pojam nije ono to nije (A
nije non-A); 2. jednom istom subjektu
ne moe se i pridati i negirati jedan
isti predmet (A ne moe i biti i ne
biti B); 3. nemogue je da jedna ista
stvar u isto doba i postoji i ne postoji;
4. od dvaju proturjenih sudova je-
dan mora biti netoan, ne mogu oba
biti istinita
principium exclusi tertii sive medii
it. prinipijum ekskluzi tercii sive
medii (lat.) log. jedan od etiriju za-
kona miljenja, "stav iskljuenja tre-
eg" ih "stav iskljuenog treeg suda"
izmeu dvaju kontradiktornih su-
1159 prioritet
dova, po kojem svaka stvar mora ili
postojali ih ne postojali, budui da
je neto tree nemogue; ili, logiki
formuliran: 1. Jednom subjektu mo-
ra se ih pridati ili zanijekati jedan
dani predikat (A mora ili hiti B ili
ne biti B, neto tree je nemogue);
2. Od dvaju proturjenih sudova je-
dan mora biti istinit, ne mogu oba
biti lana
principium identitatis it. prinipi-
jum identitatis (lat.) log. jedan od e-
tiriju zakona miljenja, "stav isto-
vjetnosti" ili "identinosti" po kojem
je svaki pojam istovjetan sa samim
sobom (A je A), a svaka stvar jest
ono to jest (A = A); v. identitet-
principium racionis sufficientis it.
prinipijum racionis suficijenlis (lat.)
log. jedan od etiriju zakona mi-
ljenja, "stav dovoljnog razloga", koji
glasi: sve to se zamilja i sve to
postoji mora imati dovoljno razloga i
opravdanja zato se lako zamilja ka-
ko se zamilja, zato tako postoji ka-
ko postoji, a ne drukije
prinel (engl. prunollo, fr. prunelle) vrsta
fine i guste svilene tkanine; vrsta vu-
nene tkanine, lasting
prion (gr. prion pila) med. pila za re-
zanje lubanje, svrdlo za buenje luba-
nje
prior (lat.) naelnik, nadstojnik, starje-
ina (osobito kal. samostana)
prior tempore, potior iure. il. prior
tempore. pocior jure (lal.) prvi po vre-
menu, jai po pravu
priora (lat. priora) mn. ono io je bilo
prije, prijanje stvari, prijanji do-
gaaji
prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvo-
jice), raniji, prijanji; stariji, bolji
prioritet (lat. priorilas) prvenstvo,
prednost, prvenstveno pravo; starje-
inslvo, prvenstvo s obzirom na sta-
rost
prioritetni 1160 privilegija

prioritetni (lat. priori tas) prvenstveni, privatist (lat. privatus) slobodan ovjek;
koji ima pravo prvenstva; prioritetne dak koji ne pohaa kolu kao redovit
obligacije mn. obveznice zajmova i uenik, nego se priprema kod kue i
dioniarskih drutava ije se kamate na kraju godine polae ispit
moraju isplatiti prije ili obraunati privativaii (lat. privativus) liavajui,
prije 110 to se dioniarima isplati koji liava, odrie, iskljuuje; gram.
dividenda; prioritetno pravo pravo koji oznaava lienje, iskljuenie. ne-
prvenstva, pravo prednosti; priori- dostatak, odrian; alfa privativum
tetni. dugovi dugovi koji se. prilikom slovo a koje oznauje lienje, odrica-
otvaranja steaja, najprije moraju nje (u grkom jeziku); privatno pra-
uzeti u obzir, prioritetno rjeenje sud- vo, iskljuujue pravo
sko rjeenje o tome koji vjerovnici privatizirati (lat. privatisare) ivjeti
imaju prvenstvo pri isplaivanju iz
kao slobodan ovjek, tj. bez slube,
steajne mase
bez nekoga stalnog zanimanja
prismotra (rus.) nadzor
privatna audijencija nesluben pri-
pritnn (gr. prvtanis) u staroj Ateni:
lan odbora prdcsetorice dravnih jam. povjerljiv prijam, razgovor s vla-
vijenika koji su upravljali narodnom darom
skuptinom; redatelj vitekih igara privatna biblioteka kuna, osobna
kod starih Grka knjinica
pritanej (gr. prvtancion) dravna zgra- privatna korespondencija osobno,
da u staroj Ateni u kojoj je bilo sje- privatno dopisivanje
dite dravne vlade i u kojoj su sc privatna nastava kuna, pojedinana
pritani, za vrijeme svoje slube, hra- nastava
nili o dravnom troku, a zasluni
privatna tuba prav. osobna, graan-
ljudi doivotno; naziv odredenih od-
gojnih, osobito vojnih zavoda u HVan- ska tuba
cuskoj, iji se pitomci izdravaju i privatni docent znanstvenik koji je,
koluju o dravnom troku na osnovi habilitacije, dobio od fa-
privncija (lat. privatio) liavanje; lie- kulteta odobrenje da dri predavanja,
nje, lienost; oduzimanje, nedostatak, a nije obvezan i ne prima za to ni-
oskudica u najpotrebnijem; gubitak, kakvu nagradu, osim to se moe na-
oduzelost. lienost; odsutnost, nepo- dati da e, poto se istakne u struci,
stojanje (nekog svojstva ili neke oso- biti izabran za stalnog docenta
bine) privatno pravo dio dravnog zakono-
davstva koji priznaje pojedincima
privado (p. privado, lat. privatus) lju- prava koja ih ovlauju za obavljanje
bimac, povjerenik; prvi ministar u odredene djelatnosti ili za nabav-
panjolskoj ljanje. sa svrhom zadovoljenja svojih
privatan (lat. privatus) koji nije drav- ivotnih potreba i koja im priznaju
ni, koji pr.pada jednoj osobi, osobni, odreen poloaj (status) u ohiteljii,
vlastit, domai, kuni; nesluben; po- drutvu i dravi
vjerljiv, skriven;privatan ivot osob- privilegija (lat. privilegium, privus. lex)
ni ivot neke osobe (ivot koji nema zakon koji se odnosi samo na poje-
veze s njezinim slubenim radoin) dinu osobu (kod Rimljana); posebno,
privatisime (lat. privatissime) pril. po- iznimno, iskljuivo pravo, povlastica;
sve sam, sasvim za sebe, najprisni- prednost, prvenstvo, premo; pri-
je, najintimnije rodni dar; rum privilegio it. kum
privilegiran 1161 pro persona

privilegio Gat.) s doputenjem, s do- prizmatoid (gr. prisma gen. prisma-

zvolom, s povlasticom tos, eidos oblik) geom. tijelo nalik na
privilegiran (lat. privilegiatus) povla- prizmu koje ima shne osnove, ali
ten, koji ima prvenstveno pravo; koje nisu jednake
posebno olnlaren priz rak (rus.) prikaza, privienje, neto
privilegirati (lat. privilegium) povlas- zamiljeno, stvoreno u mati
titi, povlaivati, dati (ili: davati) pro (gr. pro) 1. gr. prijedlog, javlja sc
povlasticu, davati prvenstvo, dati pr- kao predmetak u mnogim sloeni-
venstveno, iznimno (ili: posebno) pra- cama i znai: pred, ispred, naprijed;
vo; posebno obdariti prije, prije toga, ranije; radije, dra-
privilegium prioritatis (lat.) pravo pr- e, vie
venstva, prioritetno pravo pro (lat. pro) 2. lal. prijedlog, javlja se
prix it. pri {fr. prix, njem. Preis, tal. kao predmetak u mnogim sloeni-
prezzo, lat. pretium) vrijednost ega cama i znai: za, prema, s obzirom,
izraena u novcu, cijena: prix fixe putem, pomou
it. a pri fiks (fr.) po utvrenoj cijeni;
pro ano Gat. pro anno) v. per anum
a toutprix it. a tu pri (fr.) po svaku pro ara (lat. pro arrha) kao zalog, na
cijenu, ma i po najmanju cijenu; ime predujma, kao predujam
grand prix it, gran pri (fr.) velika, pro bono publico (it. pro bono pub-
glavna nagrada liko) za ope dobro
prix fixe it. pri fiks (fr.) trg. stalna. pro domo (lat.) za svoju kuu, tj. za
utvrena cijena svoju korist, za svoj raun, u svom
pri7. (fr. prise plijen) voj. sva privatna interesu (govoriti, raditi)
imovina neprijateljskih brodova ko- Pro Ecclesia et Pontifice it. pro ekle-
ja se, za vrijeme blokade, zaplijeni zija et pontifice (lat) za Crkvu i pa-
na moru. kao i brodovi neprijatelj- pu (visoko odlikovanje koje dodje-
skih zemalja, zajedno s teretom, kad ljuju rimski pape)
pokuaju probiti liniju blokade pa pro et contra it. pro et kontra Gat.)
pritom padnu u ruke zaraenoj stra- za i protiv; pm et contra neke stvari,
ni koja je objavila blokadu tj. ono to se moe navesti u prilog i
prizis (gr. prisis piljenje, prisis odon- protiv nje
ton krgutanje zubima) med. piljenje, pro forma (lat.) po izgledu, toboe, sa-
buenje lubanje; takoer: grevito mo da ljepe ili bolje izgleda, forme
krgutanje zubima radi
prizma (gr. prisma) geom. viekutnik pro futuro (lat) za budunost, ubudue
kojemu su dvije bone strane para- pro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et
lelogrami; optika prizma prozirno kontra
tijelo takvog oblika od stakla, kris- pro kvota (lat. pro quola) razmjerno,
tala itd., obino s trokutnim osno- proporcionalno
vama, upotrebljava se za refrakciju pro parte virli (lat.) "prema mukom
ili disperziju svjetlosti; v. Nikolova udjelu", tj. prema snazi, po mogu-
prizma, polarizacija nosti; prav. s glave na glavu, na jed-
prizmatian (gr. prisma) koji ima nake dijelove
oblik prizme; svojstven prizmi; priz- pro pntria (lat.) za domovinu
matini barut barut prean u obliku pro persona (lat.) na osobu, po ovjeku,
prizama (za punjenje tekih topova) npr. plaa se
pro prodigo
pro prodigo (lat) prav. proglasiti koga
rasipnikom i staviti ga zbog toga pod
skrbnitvo
pro rata (lat. pro rata) razmjerno, pre-
ma izraunanom udjelu; pro rata
temporis (lat.) prema vremenu, pre- koji je isusovac Katreiner ovako for-
ma isteku roka, ripr. kod utvriva-
nja dividende novih akeija: 12% pro
rata temporis od 1. listopada do kraja
godine = 3% od nominalne vrijedno-
sti
pro saldo (tal.) trg. v. per saldo
pro secundo it. pro sekundo (lat.) u
drugom redu, drugo (pri nabrajanju);
usp. pro primo
pro tempore (lat.) za sada; privremeno
pro tertio it. pro tercio (lat.) tree, u
treem redu
pro-mile (lat. pro mille) na tisuu, po
tisui = 0/00; 1 promile = 1/10 po-
stotka
proagogija (gr. proagogeia) zavoe-
nje, podvoenje, provoenje bluda
pronpodoza (gr. proapoidomi prije
vratim, prije ili prethodno predam)
ret. figura u kojoj reenica ili neki
stav i poinje i zavrava istom rijei
proba (lat.) ispitivanje, pregledavanje,
kuanje; mat. ispitivanje pravilnosti
i tonosti matematikog zadatka ih
konstrukcije matematikim putem ili
crtanjem; ispitivanje sadraja kovine
od koje se kuju novci; trg. uzorak,
mustra; vjchanje, priprema za izvo-
enje ili prikazivanje (glazbenog i
kazalinog djela); generalna proba
glavna, posljednja vjeba prije jav-
nog izvoenja ili prikazivanja
probnbilan (lat. probabilis) vjerojatan.
koji se moe dokazati, dokaziv
probabilisti (lat. probabilis) fil. pristae
i predstavnici stajalita vjerojatno-
sti, tj. proba bi I i zrna (Arkesilaj, Kar-
nead, Ciceron, Hume i dr.)
probabilizam (lat. probabilis) fil. sta-
jalite vjerojatnosti; teorijski: shva-
anje po kojem naa spoznaja i zna-
1 lfi2 problem
nje mogu biti samo vjerojatni; nae-
lo daje samo miljenje o nekom inu
koji bi mogao biti dobar i koristan
dovoljno pa da se taj in poduzme;
teol. smjer u kat., moralnoj teologiji
mulirao: "Ako je dopustivost ili ne-
dopustivost neposredno i iskljuivo
sumnjiva, onda sc treba ravnati po
blaem shvaanju samo ako je ono
stvarno vjerojatno, pa makar suprot-
no shvaanje bilo nesumnjivo vie
vjerojatno"
probacija (lat. prubatio) ispitivanje,
pregledavanje, odobravanje; pokus,
eksperiment; dokazivanje, dokaz; is-
kuenitvo, vrijeme iskuenitva
probati (lat. probare) v. probirati
probatum est (lat.) ispitan je, iskuan
je, pomae sigurno (esto kao natpis
na lijekovima)
probeharati (tur. bahar miris; proljee)
procvasti, procvjetati
probiologija (gr. pro. bios ivot, logia
znanost) dio biologije o predstupnje-
vima ivota
probionti (gr. probioo prije ivim, pret-
hodno ivim) mn. prabia, najjedno-
stavniji praorganizmi
probirati (lat. probare) ispitivati, pre-
gledavati. kuati, provjeriti je li ne-
to onako kako treba bili; ispitati i
odrediti toan i pravi sadraj ruda i
kovina
problem (gr. problema znanstveni
zadatak, sporno pitanje, od proballo
postavim pitanje, postavim zadatak)
pitanje, zadatak koji eka rjeenje,
sporno i sumnjivo pitanje koje treba
rijeiti; zagonetka; glavnim proble-
mima ljudskog miljenja u filozofiji
smatraju se: problem odnosa duha i
tvari, problem istine i stvarnosti, bit
prostora i vremena, tvari i sila, pod-
rijetlo i bit ivota, podrijetlo i bit
due, problem slohodne volje i vri-
problematian
jcdnosti, podrijetlo i budunost ljud-
skog roda
problematian (gr. problematikos koji
se tie zadatka ili spornog pitanja)
koji je u pitanju, upitan, sumnjiv, ne-
pouzdan, nepoznat, dvosmislen, za-
gonetan; problematian sud log. sud
ija je potvrda ili nijekanje samo
mogue i vjerojatno; usp. apodikti-
an, asertoran. modalitet
problematika (gr. problematikos koji
se tie zadatka ili spornog pitanja)
1. spornost rjeivosti zadatka, spor-
nost ijeivosti pitanja, zagonetnost,
sumnji vost, dvosmislenost; 2. skup
svih problema u nekoj drutvenoj,
znanstvenoj ili umjetnikoj grani ili
podruju, usp. tematika
proboscidi (lat. probostidea, gr. pro-
boskis gen. proboskidos surla) mn.
zool. surlai
probrahis (gr. pro, hrachvs kratak)
metrika stopa koja se sastoji od jed-
nog kratkog i etiri duga sloga
procedirati (lat. procedere) ii napri-
jed, napredovati, uspijevati; raditi,
postupati; non prvcedatur (lat) prav.
neka se ne ide dalje, neka se obusta-
vi postupak
procedura (lat) nain rada, nain po-
stupanja, postupak; pravni put, za-
konom propisani slijed sudskog po-
stupka, sudski red
proceleuzmatikus (gr. prokelcusma-
tikos) metr. stopa od etiri kratka
sloga:
procelijus (lat. procoelius, gr. proko-
ilios) med. debeo trbuh, trbuh koji
od debljine visi
procent (lat. pro, centum sto, stotina)
postotak, kamate, dobitak od stoti-
ne, (oznaava se znakom npr. 4
ih 5% = 4 ili 5 kn na svakih 100 kn
procentualan (lat. pro centum) odre-
den po procentima (postocima), koji
donosi procente, postotni
1163 produkcija
proces (lat. procossus) tijek, put i nain
kojim neto postaje ili biva, razvitak,
postupak; prav. sudski spor, parnica;
med. nastavak, tijek, npr. bolesti, li-
jeenja
procesija (lat. processio) sveana povor-
ka, sveani ophod
proccsni (lat. processus) koji se tie
spora, parnini; procesni red red po
kojem se vodi parnica
processus verbalis (lat.) prav. usmena
parnica, sudsko sasluavanje; pis-
meno prikazivanje nekog dogaaja,
napisan iskaz
procidencija (lat. procidentia) med.
sputenost jednog dijela tijela; pro-
ptoza, proploma
prodekan (lat. prodecanus) zamjenik
dekana (na sveuilitu); v. dekan
prodoto (tal. prodotto) trg. ist iznos
mjenica i robe
prodrom (gr. prodromos koji istrava,
koji tri ispred) ret. uvod, predgovor;
med. predznak bolesti, nelagodan
osjeaj koji prethodi bolesti i nago-
vjetava jc; pren. pretea, vjesnik
producent (lat. producens koji proiz-
vodi. proizvodan) 1. svaka osoba koja
svojim radom neto proizvodi, proiz-
voa, radnik, tvorniar, poljopriv-
rednik (supr. konzument); 2. prav.
osoba koja dovodi sudu svjedoke ili
podnosi dokaze, isprave i si.; usp.
produkt 2; 3. reiser
produciranje (lat. producere) izvoe-
nje, prikazivanje, pokazivanje, izla-
ganje; proizvoenje, izraivanje; ra-
anje
producirati (lat. producere) izvoditi,
prikazivati, pokazivati, iznositi na vi-
djelo, izlagati; proizvesti, proizvodi-
ti, izraivati, graditi; raati; donosi-
ti prihod; producirati se javno poka-
zivati svoje sposobnosti ih osobine,
pokazivati se; isticati se
produkcija (lat. produetio) predstav-
ljanje. prikazivanje, npr. nekih vje-
pre valencija
prevalencija (lat. praevalentia) nad-
monost, preteitost, prevaga
prcvalcntnn (lat. prcavalcns) nad-
moan, preteit, koji ima prevagu,
vrjedniji, vaniji, jai
prevalirati (lat. preavalere) biti nad-
moan, imati prevagu, vie vrijediti;
prevladati, prevladavati, prcuahrati
se trg. izvlaiti korist, koristiti se
prcvaricirnti (lat. praevaricari) ne ii
pravim putem dunosti; prekriti
dunost, ogrijeiti sc o dunost, raditi
nepoteno, zloupotrebljavati povje-
renje ili poloaj
prevarikacija (lat. praevaricatio) pre-
kraj dunosti, povreda dunosti,
nesavjesnost u obavljanju slube, iz-
daj nitvo
prcvarikirati (lat. prevaricare) v. pre-
varicirati
prevencija (Int. pracvcntio) onemogu-
avanje, sprjeavanje, preduhitri-
vanje; opovrgavanje primjedaba za
koje se pretpostavlja da bi ib suprot-
na strana mogla navesti; predrasuda;
prije uinjena opomena: prav. stav-
ljanje u pritvor, pritvaranje, pritvor
prevencijska teorija prav. teorija koja
pravo dravne vlasti da kanjava
krivce zasniva na pravu i dunosti
drave da sprjeava ponavljanje kriv-
nje lime io e kazna na izvritelja
i ostale imati zastraujue djelova-
nje
preveniran (lat. preavonirc) prije (ili:
prethodno, na vrijeme) obavijeten
prevenirati (lat. praevenire) pretei,
osujetiti, sprijeiti, preduhitriti, do-
skoiti; predvidjeti, predvidati; prije
obavijestiti, skrenuti pozornost na
vrijeme
preventivan (lat. praeventivus) za-
titni, koji neto sprjeava, koji slui
za sprjeavanje, koji onemoguava,
koji osujeciije
preventivna cenzura pregled knjige,
spisa, novina i dr. u rukopisu ili u
1154 prezbiter
prvim tiskanim otiscima da bi se, po
potrebi, mogli zabranili prije objav-
ljivanja
preventivna medicina medicina kojoj
je svrha otklanjanje uzroka koji bi
mogh izazvati bolesti
preventivna policijn policija kojoj je
povjereno uvanje javne sigurnosti,
tj. kojoj je zadatak pravodohno po-
duzeti mjere kako bi se onemoguilo
izvrenje kaznenih djela; administra-
tivna policija
preventivna sredstva sredstva koja
sprjeavaju zarazu; sredstva koja
spreavaju oploivanje
preventivni rat rat kojem je svrha
preduhitriti napad neprijatelja koji
se jo priprema za ratovanje
previgilije (lat. praevigiliae) rnn. kod
katolika: dan uoi predveerja ka-
kvog velikog blagdana; usp. vigilije
previo examine it. previo egzamine
(lat.) prav. po prethodnom ispitivanju
previzija (lat. praovisio) predvidanjc,
nasluivanje onoga to e se dogoditi
prez. kratica za prezent
preza (tal. presa) 1. prstohvat, koliina
to se moe uhvatiti medu prste; 2.
kamen ih eljezni stup na obali za
koji sc veu hrodovi
prezbiakuzija (gr. presbys star, vre-
mean, akuo ujem) staraka na-
gluhost
prezbidohij (gr. presbys star, boehe
prijam, ugoenje) dom za siroma-
ne i iznemogle starce
prezbiopija (gr. presbvs star. opsis
vid) med. dalekovidnost (staraka)
prezbit (gr. presbys star) med. onaj
koji daleko vidi. dalekovidan ovjek
(koji ne vidi izbliza); supr. miops
prezbiter (gr. presbyteros najstariji)
u najstarijoj kran. Crkvi: crkveni
slubenik-svjetovnjak kojega je iza-
brala vjerska zajednica; u Evan-
gelikoj crkva: svjetovnjak kao lan
uprave crkvene opine; sveenik
prezbiter^
prezbiterij (gr. prcsbvterion vijee sta-
rijih) crkveno vijee, crkvena upra-
va
prezbiterijanci (gr. presbytcros sta-
riji) pristae prezbiterijalnog cr-
kvenog ustrojstva, osobito u Kngles-
koj i Sjcv. Americi, ovo ustrojstvo nc
priznaje nikakve biskupe, nego eli
da njihovom Crkvom, kao u prvim
vremenima kranstva, upravljaju
samo sveenici
prezbiterijanizam (gr. presbvteros
stariji) nauavanje i crkveno ustroj-
stvo prezbiterijanaca
prezbiterijat (gr. presbvteros stariji)
uprava Crkve; in i poloaj starjeine
Crkve
prezbitija (gr. presbvtes starac) med.
v. prezbiopija
prezbitizam (gr. presbys) med. v. prez-
biopija
prezencija (lat. praesentia) nazonost,
prisutnost; in praesentia it. in pre-
zencija (lat.) u nazonosti, u prisut-
nosti, pred
prezent (fr. present) 1. dar, poklon
prezent (lat. od prae, sum jesam, prae-
sse, praesens) gram. sadanje vri-
jeme (glagolski oblik koji izrie rad-
nju koja se vri istodobno s govorom
govorne osobe); osobno prisutan, koji
je sada tu
prezentabilan (lat. pracscntabilis) ug-
ledan, reprezentativan; preporuljiv
prezentacija (lat. praesentatio) podno-
enje; prijedlog, predlaganje, pravo
pred lagan ja kandidata za neko slo-
bodno mjesto (lat. jus praesenlandi);
predstavljanje, prikazivanje
prezentan (lat. praesens) nazoan, pri-
sutan; sadanji
prezentant (lat. praesentans) imalac,
vlasnik mjenice; onaj koji nekoga
predlae ili preporuuje (za neko za-
nimanje, neki poloaj)
prezentirati (lat. praesentare) podni-
jeti, podnositi, nuditi, ponuditi; po-
1155 prezviter
kazati, pokazivati; predstaviti, pred-
stavljati, uvesti, uvoditi (u drutvo);
pruiti, pruati, predati, predavati;
izloiti, izlagati; dati poklon, darivati,
darovati; prezentirati se predstaviti
se, pokazivati se, pokazati se, praviti
se, pojaviti se, praviti dobar ili lo
dojam, imati dobar ili lo izgled
prezervacijn (lat. praeservatio) uva-
nje, zatiivanje, zatita
prezervativ (lat. praeservativum} za-
titno sredstvo, sredstvo za zatitu;
osobito: navlaka od fine gume koja
uva muki ud pri spolnom odnosu
od spolne bolesti (usp. kondom)
prezervativnn (lat. praeservativus) ko-
ji uva, koji titi, zatitan
prezervirnti (lat. praeservare) izbjei,
zatititi
prezes (lat. praeses naelnik, poglavar)
predstojnik, nadstojnik, predsjednik
prezident (lat. praesidens) predsjednik;
starjeina, najstariji lan nekog ko-
legija; najvii predstavnik izvrne dr-
avne vlasti u SAD-u
prezidentura (lat. praesidentura) pred-
sjednitvo, poloaj i dostojanstvo
predsjednika
prezidij (lat. praesidium) predsjedni-
tvo, sve osobe koje su izabrane za
rukovoenje nekom skuptinom, za-
sjedanjem, ustanovom i dr.; predsjed-
niki poloaj; zatita, obrana, pomo
prezidijalni (lat. praesidialis) predsjed-
niki, koji pripada predsjednitvu,
koji potjee od predsjednitva
prezis (gr. presis) med. upala, oteklina
s upalom
prezle (njem. broseln mrviti) mrvice od
mljevenog isuenog kruha; veinom
se koriste za oblaganje mesa prije
prenja
prezma (gr. presma upala, oteklina,
pretho upalim; otoem) med. v. prezis
prezviter (gr. presbyteros stariji) u
Pravosl. crkvi: sveenik koji smije
proforos
proforos (gr.) voda to izlazi iz poro-
diljina tijela pred poroaj
profoz (tal. profosso) tamniar; nad-
zornik vojnog zatvora
profundimetrija (lat. profundus du-
hok, gr. metria mjerenje) mjerenje
dubine
progastor (gr. pro, gasler) zool. pra-
crijevo
progastor (gr. progastor) med. trbu-
avko, onaj kojem trbuh od debljine
visi
progastridion (gr. gaster) jastuk za
trbuh (kako bi se glumac prikazo
debljim nego to jest)
progenitura (lat. progenitura) djeca.
potomstvo; nasljednici
progerijn (gr. progeros koji stari prije
vremena) med. prijevremeno stare-
nje, prerano starenje
progimnazija (gr. pro, gymnasion)
nia gimnazija, kola koja priprema
uenike za viu gimnaziju
proglotiri (gr.) zool. lanak tijela tra-
kulje
prognati (gr. pro, gnathos eljust) lju-
di u kojih su eljusti isturene preko
gornjeg dijela lica, a zubi u njima
koso usaeni; supr. ortognati
prognatizam (gr. pro, gnathos eljust)
oblik luhanje u prognata
prognostiar (gr. prognosis) onaj koji
zna unaprijed, proricalelj, pretka-
ziva
prognostika (gr. prognostikos koji se
tie prethodnog znanja ili spoznaje,
koji je vian prethodnoj spoznaji)
vjetina ili sposobnost prctkazivanja
(predvianja), na osnovi odreenih
podataka, ishoda nekog stanja, oso-
bito vremena, neke bolesti i dr.
prognostikon (gr. prognostikos koji se
tie prethodnog znanja ih spoznaje,
koji pripada pn;thodnom znanju ili
spoznaji, vian pretknzivanju) pred-
znak. pretea, glasnik; znak; pret-
kazivanje na osnovi odreenih, obi-
1166 progres
no astrolokih, znakova: vrsta baro-
metra koji pokazuje kakvo e biti vri-
jeme po zamuivanju tekuine kojom
je napunjen (baroskop); postaviti ne-
kome pmgnostikon= nekome neto
pretkazati, osobito sudbinu
prognoza (gr. prognosis prethodno
znanje, prethodna spoznaja) odre-
ivanje ishoda nekog slanja koje je
ve u tijeku ih u oekivanju, pred-
vianje, pretkazivanje, zakljuivanje
unaprijed o emu, npr. o tijeku i is-
hodu neke bolesti: vremenska progno-
za predvianje, na osnovu odreenih
podataka, kakvo e biti vrijeme (mo-
e biti: opa, pokrajinska, mjesna ili
lokalna, kratkorona i dugorona.)
program (gr. programma) raspored po
kojem e se neto izvoditi; popis glaz-
benih djela i drugih toaka u nekoj
priredbi i redoslijed kojim e se iz-
voditi: popis predmeta i opseg u ko-
jem e se ti predmeti uiti u jednoj
vrsti kole ili u jednoj kolskoj godi-
ni; u politici: naela i ciljevi politi-
ke stranke, ministarstva, vlade
programer strunjak koji priprema i
obraduje programe elektronskih ra-
unala (kompjutora)
programska muzika instrumentalna
glazbena djela u kojima kompozitor
nastoji tonovima prikazati odredeni
dogadaj. neku misao i si. (u ovoj vrsti
posebno se istiu simfonije BeTlioza
i simfonijske poeme Liszla, \Vagne-
ra, Straussa, ajkovskog i dr.)
progredirati (lat. progressus napredo-
vanje) napredovati, razvijati sc
progres (lat. progressus) napredak, na-
predovanje, uspjeh; razvijanje, ire-
nje, poveavanje; pomicanje napri-
jed, prodiranje naprijed; fil. tijek
misli koji se kree u odreenom
smjeru: od uzroka prema posljedici,
od razloga prema posljedici, od op-
ega prema posebnom, od cilja prema
sredstvu, od uvjeta prema uvjetova-
progresija 1167
nom, i obratno; progres moe biti ko-
naan i beskonaan (ovaj posljednji
esto se zove progresus in infinitum)-,prohibita (lat) mn. nedoputene, zako-
supr. regres
progresija (lat. progresaio) kretanje
unaprijed, napredovanje, postupno
kretanje; mat. niz brojeva koji se kre-
e po odredenom zakonu, moe biti
aritmetiki, gdje jc razlika izmeu
dvaju uzastopnih brojeva stalna, npr.
1, 3, 5, 7, 9, 1 I itd. (aritmelil'.a pro-
gresija), ili geometrijski, gdje jc ko-
linik izmeu narednog i prethod-
nog broja stalan, npr. 1,2,4, 8, 16,
32, 64 itd. (geometrijska progresija)-,
glaz. ponavljanje jedne figure u raz-
nim vrstama tonova
progresist (lat. progressus) pristaa
progresa, naprednjak (est naziv la-
nova raznih politikih stranaka)
progresivan (lat. progressivus) koji se
kree naprijed, koji se razvija; napre-
dan, uspjean; koji pomae napredo-
vanje; postupan; koji se postupno po-
veava; supr. regresivan
progresivna metoda fil. miljenje koje
se kree od opega prema posebnom
progresivna paraliza (lat. paralysis
progressiva) med. sifilitina bolest
mozga koja pripada tercijarnom sta-
diju sifilisa, a javlja se nakon 10
20 i vie godina od zaraze i vodi po-
stupno unitavanju mozga sifiliti-
nim klicama, sve veem ludilu i smr-
ti; zove se i: progresivno ludilo, sue-
nje mozga
progresivni porez oporezivanje kod
kojega sc porezna stopa penje u raz-
mjeru s penjanjem (poveanjem) pri-
hoda i kapitala poreznih obveznika
progresu in infinitum Gat.) fil. v. pod
progres
prohibicija (lat. prohihitio) zabranjiva-
nje. sprjeavanje; zabrana proizvo-
enja, prodaje i uporabe alkoholnih
pia
projekt
prohibicijski sistem v. prohibitivni si-
stem
nom zabranjene stvari
prohibitivan (lat prohibitivus) koji za-
branjuje, koji sprjeava; prohibitoran
prohibitivna carina zatitna carina;
usp. prohibitivni sistem
prohibitivni sistem u vanjskoj trgo-
vinskoj pohtici: opi pojam koji obu-
hvaa sve mjere koje neka drava
poduzima s ciljem bilo potpune za-
brane uvoza ili izvoza robe, bilo to
veeg oteavanja putim visokih uvoz-
nih, odnosno izvoznih pristojbi
prohibitoran (lat. prohibitorius) v. pro-
hibitivan
projekcija (lat. projeetio) u mehanici:
bacanje, izbacivanje nekog tijela; u
crtanju: nacrt, predoavanje crteom
prividnog poloaja ili oblika nekog
predmeta, osobito: crtanje zemljovi-
da (v. centralna ili perspektivna, or-
tografska, stereografska, homalograf-
ska ili izograf'ska projekcija; polar-
na, ekvatorijalna, horizontalna, ver-
tikalna projekcija); baeni zraci, slika
baena svjetlosnim zracima na neku
povrinu, zid, platno; znanost o pro-
jekciji znanost o predoavanju pro-
stornih oblika (toke, duine, ravni-
ne, tijela) u ravnini (upotrebljava se
u geometriji, kartografiji i optici)
projekcijska vjetina prikazivanje sli-
ka, crtea i si. pomou skioptikona
projekcijske slike slike proizvedene na
zidu ili platnu pomou projekcijskih
aparata
projekcijski aparat opt. elektrini ba-
ca svjetlosti, baca slika; sprava po-
mou koje na platnu dobivamo ve-
oma poveane slike
projekt (lat. projcctus) plan. nacrt ski-
ca; prijedlog; nakana, namjera;gene-
ralni projekt opi nacrt, prethodni
plan, plan u glavnim crtama; speci-
jalni projekt nacrt u pojedinostima
projektant
projektant (lat. projcctans) izraiva
plana, nacrLa
projektil (fr. projcctilc) svako tijelo ba-
eno nekom silom, osobito: topovsko
zrno, puano zrno
projektirati (lat. projicere) v. projici-
rati; nacrtati, obiljeiti, praviti plan
(nacrt) namjeravati, smiljati
projekti van (lat. projeelivus) koji baca,
bacaki, projekcijski; naziv za figuri;
koje sc pomicanjem mogu dovesti u
perspektivni poloaj
projektor (lat. projektor) optiki ureaj
koji baca svjetlo; takoer: projekci-
ski aparat
projektura (lat. projeclitra} arhit. kraj-
nji dio graevine, streha
projicirati (lal. projicere baciti pred)
nacrtati, praviti nacrt, ili plan, predo-
avati na nekoj povrini ih ravnini,
praviti projekciju
prokancelar (lat, procancellarius) za-
mjenik kancelara
prokartarktian (gr. prokatarktikos
prethodni) med. prethodni, priprem-
ni
prokatalepsa [gr. prokatalepsis pret-
hodno oduzimanje, prethodno uzi-
manje) ret. prelazak s toaka optube
na toke koje govore u prilog optue-
nom
prokimen (gr. prokeimenon) u Pra-
vosl. crkva: kratak stih, izabran iz
Davidovih psalama, pjeva se prije i-
tanja apostolskih poslanica i evan-
elja
proklama (lat. proclama) v. prokla-
macija
proklamacija (lat. proclamatio) pro-
glas, objava, objavljivanje; proklama
proklamator (lat. proelamator) objav-
ljivah, vika (na licitaciji)
proklamirati (lat, proelamare) progla-
siti, proglaavati, objavljivati, ob-
javiti
proklitika (gr. pro-klino naprijed na-
gnem) gram. prislonjenica, predna-
1168 proksima
glasnica, rije koja nema svog na-
glaska. nego se izgovara s rijeju koja
dolazi nakon nje (to su neki prijed-
lozi, veznici i nijenica ne; ponekad
naglasak moe prijei s naglaene proksimus (lat. proximus) najblii,
rijei na proklitiku, npr. ni ja, ne ra-
dim itd.); usp. enklilika
prokonzul (lat. proconsul) kod Rimlja-
na: bivi konzid i pretor koji je, po
isteku svog slubovanja, dobivao na
upravljanje neku pokrajinu, potko-
nzul
prokrastinacija (lat. procrastinatio)
prav. odlaganje od jednog dana do
drugog
prokronizam (gr. pro. chronos vrije-
me) pogreka u raunanju vremena
(kad se izrauna da je neto hilo pri-
je nego to se stvarno dogodilo); usp.
anakronizam
Prokrust (gr. Prokrusles) mit. nadi-
mak legendarni atiki razbojnik koji
je imao dvije postelje, jednu kratku
ijednu dugaku; ako bi mu navratio
radi prenoita kakav putnik visoka
rasta, on bi ga smjestio u kratku po-
stelju i odsjekao od njega toliko da
moe stati u postelju; ako bi namjer-
nik bio mala rasta, odveo bi ga u
dugaku postelju i istezao dok ne bi
ispustio duu; ubio gaje Tezei; otuda:
Prokrulova postelja znai bilo ka-
kav oblik ili kalup u koji netko silom
hoe ugurati neku stvar
proksenetizam (gr. proxeneo dobavim
djevojku za enu) trgovanje bijelim
robljem; svodnitvo
proksenija (gr. proxenia) kod starih
Oka: dravno gostoprimstvo, odnos
i pravo dravnog gostoprimstva pre-
ma izaslaniku, uglednoj osobi ili vla-
daru strane drave; ovu dunost, u
ime drave, obavljao je za to poseb-
no odreen graanin, proksenos
proksima (lat. proxima) trg. najblii
rok koji izdavatelj n\ienice odreduje
proksimitet
proksimitet (lat. proximitas) blizina.
susjedstvo; bliskost, blisko srodstvo
proksimo (lat. proximo sc. monsc) trg.
idueg, sljedeeg, tj. mjeseca
najprei; proxirnus successrir it.
proksimus sukcesor (lat.) prav. naj-
blii nasljednik
prokt-artezija (gr. proktos mar. a-
bez-, ne. Iresis probuenost) med. su-
enost mara, zaepljenost debelog
crijeva
prokt-odinija (gr. proktos mar, odyno
bol) med. bol u maru ili debelom
crijevu
proktagra (gr. proktos mar, trtica,
agra plijen) med. reurnatian bol
mara
proktalgija (gr. proktos mar, algos
bol) med. bol mara, marni bol
proktitis (gr. proktos mar) med. upa-
la sluznice debelog crijeva
proktocola (gr. proktos mar, kele
bruh. kila) med. bruh, kila debelog
crijeva
proktonkus (gr. proktos mar, onkos
masa) med. oticanje, oteklina mara
proktoragija (gr. proktos mar, rag-
korijen od regnymi slomim, preki-
nem, skrim) med. krvarenje mara
ih debelog crijeva
proktoreja (gr. proktos mar, rheo te-
em, curim) med. curenje sluzi iz
debelog crijeva
proktoreuma (gr. proktos mar, rheo
teom, curim) med. reumatini bol u
maru, u debelom crijevu
proktospazam (gr. proktos mar,
spasmos gr) med. gr na zavretku
debelog crijeva (na maru)
proktostenoza (gr. proktos mar, ste-
nosis suenje) med. suenost debe-
log crijeva
proktotomija (gr. proktos mar, lome
rezanje) med. prosjek miia stezaa
debelog crijeva
1169 prolegat
prokura Gal. procura) upravljanje ne-
kim poslom, zastupanje, zamjenji-
vanje, skrb u emu, preuzimanje ne-
ke stvari na sebe; pismena punomo
koju principal daje prokuristu
prokuracija (laL procuratio) trg. v. pro-
kura
prokuraor (p. procurador) 1. v. pro-
kurator: 2. lan druge komore u pa-
njolskoj, narodni izaslanik
prokurant (lat. procurans) trg. v. pro-
kurist
prokurator (lat. procurator) poslovoa,
zastupnik, opunomoenik; zastupnik,
odvjetnik; starjeina, nadzornik, up-
ravitelj; ekonom u samostanima (re-
dovnik); kod Rimljana: upravitelj
carskih ili dravnih prihoda
prokuratura ( lat. procuratura) voenje
poslova (ili: dunosti) prokuratora;
javno tuiteljstvo
prokurist Gat. procurare brinuti se o
emu) trg. pomonik, poslovoa ovla-
ten od principala da moe u njegovo
ime zakljuivati trgovake poslove i
punovaljano potpisivati njegovu fir-
mu; prokurant
prolabij (lat. labium usna, prolabium)
anat. prednji dio usne, prednja crve-
na pruga na usni
prolacija (lat. profferc iznijeti, prolatio)
iznoenje, prianje, spominjanje; pro-
irenje; odlaganje: glaz. produenje
tona, produavanje vrijednosti jedne
note
prolaps(us) (lat, prolapsus) med. spu-
tenost mekanih dijelova
prolaps(us) ani (lat. prolapsus ani)
med. sputenost mara ili debelog
crijeva
prolapsus oculi it. prolapsus okuli
(lat.) med. sputenost oka
prolapsus utori (lat. prolapsus uteri)
med. sputenost maternicc
prolegat (lat. prolegatus) papinski na-
mjesnik u jednoj pokrajini nekada-
nje crkvene (papinske) drave
prolegomena
prolegomena (gr. prolego kaem pret-
hodno, kaem unaprijed) mn. ono to
je unaprijed reeno, ono to slui kao
podsjetnik, prethodne napomene,
predgovor veem djelu, uvod, pripre-
ma za ulaenje u neku znanost; na
visokim kolama: pripremna preda-
vanja
prolepsa (gr. pro-lepsis uzimanje una-
prijed} med. prijevremeno nastupa-
nje neke bolesti (npr. napadaj groz-
nice); bot. prijevremeno pupanje (kad
se pupoljci, koii trebaju izbiti idue
godine, razviju jo iste godine); ret.
odgovaranje unaprijed na napomene
ih prigovore za koje govornik pretpo-
stavlja da bi mogli uslijediti (antici-
pacija)
prolcptian (gr. proleptikos koji pre-
duhilruje) prenagljen, preran, pret-
hodan, koji pretie, koji susree
proletarijat (lat, proletariatus) klasa
suvremenog drutva koja nema sred-
stva za proizvodnju i ivi samo od
rada u najmu; radnika klasa; an-
tiki proletarijat klasa slobodnih gra-
ana antikog (rimskog) drutva ko-
ja je ivjela na raun drave ih imu-
nih sugraana
proletarizacija (lat. proletarius) osi-
romaenje, osiromaivanje, umnoa-
vanje sirotinje (proletarijata) loom
socijalnom i ekonomskom politikom;
poveanje broja proleterskog stanov-
nitva
proletarizirati (lat. proletarius) srozati
neto na najnii red i najniu vrijed-
nost, uiniti siromanim, osiromai-
ti, osiromaivati, osirotiti, obeskuiti,
ol>eskuivati
proleter (lat. proles potomak, dijete,
proletarius graanin najnie klase)
1. u Rimu: graanin najnieg stalea,
siromah koji je koristan samo po svo-
me potomstvu (proles); 2. u kapitaliz-
mu: najamni radnik; on jc lien sred-
stava za proizvodnju koja su vlas-
1170 promemorija
nitvo kapitalista i raspolae jedino
svojom radnom snagom koju mora
prodavati kapitalistu, podvrgavati se
njegovoj naredbi u radu i besplatno
mu proizvoditi viak vrijednosti, jer
samo pod tim uvjetima moe sebi
pribaviti nuna sredstva za ivot te
za kapital vrijedi kao njegovo najva-
nije. ivo orue
prolifcran (lat. proles dijete, potomak,
ferre nositi) biol. koji umnaa poje-
dine sastojke staninog tkiva, koji
pupa, koji naglo raste
prolificirati (lat. proles, dijete, poto-
mak, facerc initi) biol. oploivati, ra-
ati
prolifikacijn (lat. proles dijete, poto-
mak, facere initi, prolificatio) biol.
oploivanje, raanje, proizvoenje
proliksan Gat, prolixus) dugaak, raz-
vuen, opiran, dosadan
prolog (gr. pro-logos predgovor) u an-
tikoj drami; prvi dio koji se prika-
zivao prije pojave kora, a cilj mu je
bio uvjeriti sluatelje u razumije-
vanje dramske radnje; otuda: pred-
govor, uvodni govor, osobito: govor
sluateljima prije poetka prikaziva-
nja nekog djela; predigra; supr. epi-
log
prolongaeija (lat. prolongatio) produi -
vanje, produenje; odgaanje, odla-
ganje; produenje, produenost
prolongirati (lat. prolongare) produi-
ti, produivati: odgoditi, odloiti, pro-
duiti rok; prolongirati mjenicu pro-
duiti mjenicu (tj. odreeni dan pla-
anja, po meusobnom sporazumu,
pomaknuti unaprijed za odreeno
vrijeme)
prolon (fr. prolonge) voj. ue koje po-
vezuje lafetu s prednjakom
promemorija Gat. prometnoria) spis ili
knjiga radi uspomene na koga ili to,
spomenica; podsjetnik; pismena mol-
ba
promenada
promenada (fr. promenade) etnja,
etanjc; etalite
promcnoar (fr. promenoir) 1. hodnik
za etanje (npr. u kazalitu); 2. sta-
jae mjesto u kazalitu
promesa (fr. promese. lat. promittere
obeati) obeanje, odobrenje; trg. pri-
znanica, pismena obveza da e se u
odredenom roku izvriti plaanje
Prometej (gr. Promeiheus.) mit. sin
litana Japeta i Klimene, brat Epime-
tejev i Deukalionov, izumitelj mnogih
vjetina, osobito likovnih. Pravio je
ljude od ilovae i voe i, da bi ih
oivio, ukrao vatru s neba, zbog ega
jc razljueni Zeus naredio Hefcstu
da ga prikuje o jednu stijenu na Kav-
kazu gdje mu je orao mogao kljuvati
jetra koja su se, meutim, nepresta-
no obnavljala; ovu stranu kaznu
Prometej je prkosno izdravao sve
dok ga Herkul nije oslobodio; otuda:
uman i vjet umjetnik, osobito kipar;
junak u podnoenju bola
prometejski (gr. Promothcus) koji je
kao Prometej, koji je junak u podno-
enju bola, velianstven, koji se ne
boji neba, koji prkosi nebu kao Pro-
metej; koji strano trpi i pati (kao
okovani Prometej), velianstven i
gord u patnji
prometij (lat. promethium) kem. ele-
ment, otkriven 1945., redni broj BI,
znak Pm
promil (lat. pro mille) v. pro-mile
prominencija (lat. prominentia) istak-
nutost, znaajnost, veliina
prominentan (lat. prominens) istak-
nut, odlian, znaajan, vodei
prominentnost v. prominencija
promisija (lat. promittere obeati) obe-
anje, davanje rijei, jamenje, jam-
stvo
promiskuitet (lat. promiscuitas) mjea-
vina, pomijeanost, zbrka; spolno op-
enje bez obzira na osobu s kojom se
1171 pronacija
vri i bez trajne veze, zajednica ena
(kod primitivnih naroda)
promisoran (lal. promissorius) koji
obeava, koji daje rije; promisorna
prisega prav. prisega prije davanja
iskaza, njome se obeava govorenje
istine (supr. asertorna prisega)
promocija Gat. promotio) unapreenje,
promaknue na stupanj "doktora" ne-
kog fakulteta sveuilita
promontorij (lat. promontorium) 1. rt;
uzvisina; predgorje; 2. anat. prirodno
ispupenje na nekom dijelu tijela
promorfolgija (gr. pro, morfe oblik,
logia) znanost o vanjskom obliku i-
vih bia i o njihovoj stereometrijskoj
osnovi
promoteka (gr. protome poprsje, theke
spremnica) u arheologiji: zbirka raz-
liitih poprsja
promotor (lat. promotor) dekan fakul-
teta sveuilita koji, po utvrenom
ceremonijalu, uvodi nekoga u ast
"doktora"; unaprediva u vii in ih
vii poloaj
promovirati (lat. movere, promovere)
unaprijediti, podignuti na vii stu-
panj; na sveuilitima: dati nekome
titulu "doktora"; primiti titulu "dok-
tora"
prompt Gat. promptus) v. promptan
promptan (lat. promptus) gotov, spre-
man, pripravan; brz, okretan; otro-
uman, pronicljiv, dosjetljiv, dosko-
Ijiv; toan, gotov (novac); neodloan;
promptno plaanje plaanje u goto-
vom novcu, odmah
promulgacija (lat. promulgatio) pro-
glaenje, objavljivanje, objava
promulgator (lat. promulgator) objav-
Ijiva
promulgirati (lat. promulgare) pro-
glasiti, objaviti, objavljivati, progla-
avati, objaviti zakon
pronacija (lat. pronatio) med. zaokre-
tanje, npr. maternice; osobito: pokret
ruke i ake pri kojem, kod sputene
pronaos
ruke, dlan stoji otraga, a palac unu-
tra; supr. supinacija
pronaos (gr. pro-naos) kod antikih
hramova: trijem pred ulazom u glav-
ni dio hrama (lau): anat. prednji dio
usmine
pronator (lat.) anal. mii koji okree
ruku naprijed, okreta
pronomen (lat. pro-noinen) gram. za-
mjenica
pronomen adjektiv(um) (lat. prono-
men adjectivum) gram. pridjevska
zamjenica
pronomen supstantiv(um) (lat. pro-
nomen substanlivum) gram. imen-
ika zamjenica
pronomina (lat. pronomina) mn. gram.
zamjenice; usp. pronomen
pronomina demonstrativa (lat.) mn.
gram. pokazne zamjenice (Laj, ovaj,
onaj i dr.)
pronomina indefinita (lat.) mn. gram.
neodreene zamjenice (neki, neka,
netko itd.)
pronomina interogativa (lat.) mn.
gram. upitne zamjenice (tko, koji, to
itd.)
pronomina personali (lat.) mn.
gram. osobne zamjenice (ja, ti, on,
mi, vi i dr.)
pronomina posessiva (lat.) mn. gram.
posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov
itd.)
pronomina reflexiva (lat.) mn. gram.
povratne zamjenice
pronomina relativa (lat.) mn. gram.
odnosne zamjenice
pronominacija (lat. pronominatio) iz-
bjegavale spominjanja nekog ime-
na na taj nain to se, umjesto ime-
na, spomene neka okolnost koja je s
tim imenom u poznatoj vezi
pronominalan (lat. pronominalis)
gram. zamjeniki
pronominalia (lat.) mn. gram. oblici
koji, u nekim jezicima, slue za ozna-
1172 propaganda
avanje kvantitete i kvalitete, velii-
ne i broja predmeta
prononsijacija (fr. prononciation)
gram. izgovor, izgovaranje; javna ob-
java
prononsiran (fr. prononce) jako izra-
en, jako oznaen, jasno obiljeen ih
istaknut; glasovat; pronuncirnn
prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti,
izgovarati, izrei, izricati presudu;
obiljeiti; prononsirali sc snano se
izrazili, jasno izjavili, odluno se iz-
jasniti, obiljeiti se; pronuncirati
prontamente (lal.) glaz. brzo, hitro
pronunciamento it. pronuncijamcnto
(p.) u Italiji i Latinskoj Americi:
vojni ustanak sa svrhom politikog
prevrata, vojni pu
pronuncinto it, pronuncijato (tal.)
glaz. jasno, istaknuto, naglaeno
pronuncij (lat. pronuntius) titula nun-
cija koji je poslao kardinal
pronnncijancija (lat. pronunlialio)
gram. v. pronon sijai ja
pronunciran (lat. pronuntiatus) v. pro-
nonsiran
pronuncirati (lat, pronuntiare) v. pro-
nonsirati
pronuntiatum juri il. pronunciia-
tum juri (lat.) sudska odluka, prav-
no rjeenje
Pronjjeva konicn pren. dinamome-
tar 5 koenjem kod kojega je primi-
jenjeno trenje radi mjerenja uinaka
strojeva (nazvana po izumitelju, fran-
cuskom inenjeru i matematiaru
Pronvju)
propagacija (lat. propagatio) irenje,
promicanje, razmnoavanje
propaganda (lat.) ona djelatnost kojoj
je svrha utjecaj na najire slojeve,
irenje ideja; naziv udruge koju je
1623. godine osnovao u Kimu papa
tJrban VIII. (lat. Congregatio de pro-
paganda fide), sa svrhom rada na i-
renju katolike vjere; svaka udruga
za irenje politikih ili religijskih
propagandist 1173
nauavanja i naela; praviti propa-
gandu raditi na .irenju nekog mi-
ljenja, pokreta i si.
propagandist (lat. propagare) iritelj,
promicatelj ideja; pristaa i pobor-
nik neke propagando; lan drutva
za irenje katolike vjere (u Rimu)
propngandizam (lat. propagare) naela
i naini rada neke propagande: mar-
ljivost u irenju ega (ideja, pokreta
i si.)
propagator Gat, propagator) iritelj,
promicatelj, revan pobornik i iritelj
neke ideje ili pokreta
propagirati (lat. propagare) iriti, pro-
micati, radili za koga ili to; raz-
mnoavati
propagul(um) (lal.) bot. prah pomou
kojega se razmnoavaju liaji, klicin
prah
propan zasieni parafin, bezbojni plin
koji dolazi u zemnim plinovima
proparoksitonon (gr.
proparoxytonon) u grkoj gramatici:
rije koja ima otar akcent (akut) na
treem slogu od kraja, npr. legelai
propatija (gr. pro, pathos bolest, pat-
nja. bol) med. predosjeaj neke bo-
lesti
propedcutiki (gr. propaideuo pret-
hodno pouavam) koji slui kao pret-
hodna vjeba, pripremni; propede-
ueUki zavod pripremna kola
propedeutika (gr. propaideuo pret-
hodno pouavam) prethodno vje-
banje, predkola, znanje koje slui
kao uvod i priprema u neku znanost,
pripremna obuka, pripremna nasta-
va; filozofska prapedeuliJea znanosti
koje slue kao uvod i pripremu za
uspjeno izuavanje filozofije, osobi-
to logika i filozofija
propeler (lat, propellere tjerati napri-
jed, engl. propellcr) fiz. Arhimedov
vijak; vijak, brodski vijak za pokre-
tanje brodova; vijak, zrani vijak za
pokretanje zrakoplova (elisa)
proporcionalan
properi.sponaenon (gr. properispome-
non) u grkoj gramatici; rije koja
ima zavinuti naglasak (cirkumfleks)
na pretposljednjem slogu
propileji (gr. pro, pyle velika vrata,
to propylaion predvorje, ta propvlaia
predvorja) mn. predvoija, raskoan
ulaz u kakvu veliku graevinu; oso-
bito: monumentalan i raskoan ulaz
u Akropolu, tvravu stare Atene;
pren. spisi koji slue kao uvod u ra-
zumijevanje ega, npr. umjetnikih
zbirki
proplnzma (gr. pro, plasma tvorevina)
uzor. uzorak, model od ilovae (pre-
ma kojein umjetnik radi)
propo (fr. propos) v. propozitum; pri-
godno kazalino djelo; v. a propo
propolis (gr. propolis) "predgrae";
smolasta tvar kojom pele zatvaraju
rupice na konici i na sau
proponent (lal. proponens) podnositelj
prijedloga, predlagatelj; onaj koji se
nepozvan mijea u govor
proponirati (lat. proponere) predlagati,
predloiti; pretpostavili
Propontida (gr. Propontis, gen. Pro-
pontidos) "more ispred Ponta", stari
naziv za Mramorno more
proporcija (lal. proportio) razmjer, om-
jer. odnos; mat. jednakost dvaju od-
nosa, npr. 5 : 15 = 6 : 18, a : b = c
: d; aritmetika proporcija odnosna
jednadba s jednakim ostacima, npr.
11 8= 10 7; geometrijska pro
porcija jednakodjeljiva odnosna jed-
nadba, npr. 12 : 4 = 6 : 2; harmo-
nina proporcija odnos izmeu 4
veliine kad se razlika prvih dviju
odnosi prema razlici tree i etvrte
kao prva veliina prema posljednjoj
proporcionalan (lat. proporlionalis)
razmjeran, koji stoji u nekom raz-
mjeru, odmjeren; proporcionalne ve-
liine mn. veliini; koje Su jedne pre-
ma drugima u nekom odnosu, npr.
proporcionalne linije; proporcionalni
proporcionalitct
izborni sistem izborni sustav kod
kojega se broj izabranih izaslanika
pojedinih politikih stranaka odreu-
je u razmjeru prema ukupnom broju
svih glasaa
proporcionalitct (lat proportionalitas)
razmjernost, jialnakosl odnosa
proporcioniran (fr. proportionne) raz-
mjeran, ravnomjeran, koji stoji u od-
nosu ili razmjeru s im; razmjerno
prilagoen, razmjerno skrojen, pra-
vilno ureen ih podijeljen, tono od-
mjeren, pravilnog rasta
proporeionirati (fr. proportionner) do-
vesti (ili: staviti, dovoditi, stavljati)
u razmjer, uiniti razmjernim, prila-
goditi prema emu
propositio maior it. propozicio major
Gat.) log. gornja premisa
propositio minor it. propozicio mi-
nor (lat.) log. donja premisa
proposta (tal.) prijedlog, predlaganje;
trg. ponuda; glaz. tema
propotizam (gr. pro-potizo) med. lje-
koviti napitak i njegovo davanje
propozicija (lat. propositio) prijedlog,
predlaganje, ponuda; postavka, stav,
tvrdnja; log. sud; ret. izlaganje pred-
meta) port, svi uvjeti predvieni za
neku utrku i druga portska natje-
canja (nagrade, ulozi, teina, duljina
staze i dr.), uvjeti i pretpostavke
oupe
propozitum (lat. propositum) govor,
rijei, iskaz; prijedlog, ponuda; na-
mjera. odluka, rjeenje; propo
propretor Gat. propraetor) kod starih
Rimljana: upravitelj ih vrhovni su-
dac neke pokrajine
proprin auctoritate it. proprija auk-
toritate (lat.) vlastitom silom ili vla-
u, nasilno, samovoljno
proprin causa it. proprija kauza (lat.)
vlastita slvar, osobni posao
proprin manu it. proprija manu (lat.)
vlastitom rukom, svojeruno
1174 prosektura
proprijetet (lal. proprietas) vlasnitvo;
pravo vlasnitva; vlastitost, svojstvo,
osobina; imanje, dobro
proprio (tal.) ba, upravo
proptoma (gr. propioma ispadanje)
med. v. procidencija
proptoza (gr. proptosis ispadanje)
med. v. propidencija
propulzija (lat. pro naprijed, sprijeda,
pulsus potisnut) 1. med. pojava da
se bolesnik pri hodanju zanosi prema
naprijed; 2. pogonska sila potrebna
za pokretanje nekog tijela
propulzija (lat. propulsio) pokretanje
naprijed, guranje naprijed; pogon
broda
propulzivan (lat. propulsivus) koii po-
kree, koji gura naprijed, pogonski
proratizirauje (lat. pro rata) prav. po-
djela na rate, tj. na udjele
prorektor (lat. proreclor) na visokim
kolama: zastupnik rektora (poloaj
za koji se obino bira prijanji rek-
tor)
prorektorat (lat proreetoratus) poloaj
i dostojanstvo prorektora
prorex it. proreks (lat.) zamjenik kra-
lja, potkralj
prorogativan (lat. prorogativus) odgo-
dan, koji odgaa, odloan, koii odlae,
produan, koji produava
prorogirati (lat prorogare) odloiti, od-
lagati, odgoditi, odgaati (npr. sabor-
ske sjednice); produiti rok, npr. ne-
ke mjenice; usp. prolongirati
proscenij (gr. pro-skenion, lat. pro-
scaenium) prednji dio antikog ka-
zalita; u suvremenom kazalitu:
prednji dio pozornice (izmeu zavjese
i orkestra)
prosektor Gat, proscctor) med. lijenik
koji obavlja seciranje lea; takoer:
onaj koji obavlja ispitivanja secira-
njem ljudskog tijela
prosektura (laL prosectura) ustanova
pri velikim gradskim i dravnim bol-
nicama za praktino rjeavanje zada-
prosekucija
taka iz podruja patoloke anatomi-
je (u kojem sc, dakle, obavljaju seci-
ranja i bakterioloka ispitivanja)
prosckucija (lat. prosecutio) nastavlja-
nje, produivanje; sudsko progonjc-
njc
prosekutiv (lat.) naziv za pade instru-
mental kad oznauje prostorne od-
nose, npr. idem cestom
prosekutor (lat. prosccutor) pratitelj,
vodi; sudski progonitelj, tuitelj
proselit (gr. prosclvtos) v. prozelit
proseuha (gr. pros-euche bogomolja)
idovska bogomolja pokraj putova,
bunara itd.; takoer = sinagoga
prosferomenn (gr. pros-fero) mn. med.
sredstva koja djeluju izvana
prosfizn (gr. prosfysis prirastanje,
srastanje) med. sraslost udova
prostora (gr. pros-fora) u pravosl. cr-
kvi: "prinos", krui od peninog
brana koji sc upotrebljava za priest
i dijeli vjernicima (nafora) nakon mi-
se
proshematizam (gr. prosehematis-
mos) gram. produljivanje neke rijei
dodavanjem jednog slova ili sloga na
kraju; pogreno: proematizam
prosilogizam (gr. pro, syllogismos po-
sredni zakljuak) log. prednji silogi-
zam, tj. onaj iji je zakljuak gornja
ili donja premisa sljedeeg zaklju-
ka u polisilogizmu
prosit! Gat. prosum, prosit) neka je na
korist, u zdravlje, nazdravlje!
proskineza (gr. pros-kvnesis) tovanje
nekog kao boanstva, klanjanje, pa-
danje niice pred kim, npr. pred vla-
darom; prostemacija
proskomidija (gr. pros-komizo prino-
sim) u pravoslavnoj crkvi: pripre-
manje za liturgiju, tj. pripremanje
svetih darova (kruha i vina) za pri-
est
proskribirati Gat. pro-scribere) staviti
izvan zakona, stavljati izvan zakona,
liiti (ili: liavali) koga zatite zako-
1175 prosperitet
na; osuditi na smrt bez sudskih for-
malnosti; progoniti, prognati, isklju-
iti, istjerati (iz drutva); zabraniti,
ukinuti; bojkotirati
proskripcija Gat. proscriptio) stavljanje
izvan zakona, osuda na smrt bez sud-
skih formalnosti; proganjanje, pro-
gonstvo; progonstvo, izgon, isklju-
enje; zabrana, ukidanje; bojkotira-
nje; izraz potjee od Sulinih proskrip-
cija u starom Rimu
proskriptivan (lat. proscriptivus) koji
stavlja izvan zakona; koji progoni,
protjeruje, protjerivaki; koji izgoni,
iskljuuje, iskljuan; koji zabranju-
je, ukida; koji bojkotira
proskura (gr. prosfora) v. proslbra
prospekcija (lat. prospeetio) ispitivanje
zemljita sa svrhom traenja mi-
nerala, istraivanje minerala
prospekt (lat. prospeelus) izgled, po-
gled, prizor; u likovnoj umjetnosti:
predoavanje izgleda skupine grae-
vina, ulica, trgova itd. (prospektno
slikarstvo); iroka ulica (npr. Novski
prospekt u Pctrogradu); kaz. slikana
pozadina, dubina pozornice; nacrt,
plan, slika neke zgrade prema vanj-
skom izgledu; pregledan plan o ure-
enju nekog industrijskog, znan-
stvenog, umjetnikog ili prosvjetnog
poduzea; trg. reklama neke robe u
obliku tiskanog letka ili broure
prospektivan Gat. prospeetivus) koji
predvia ono to e doi, dalekovi-
dan
prospektor (lat. prospeetor) istraiva
zemljita u mineralnom pogledu,
onaj koji se struno bavi istraiva-
njem i pronalaenjem minerala
prosperirati (lat. prosperare) uspije-
vati, napredovati, ii od ruke, polaziti
za rukom; imati sree, dospijevati u
ponajbolje prilike
prosperitet (lat. prosperitas) uspije-
vanje, polaenje za rukom; blagosta-
nje, uspjeh, srea (u poslovima)
prossimo
prossimo (tal. prossimo sc. mese, lat.
proximo) trg. idueg mjeseca, sljede-
eg mjeseca
prossimo passato (tal.) trg. prolog
mjeseca
prossimo vcnturo (tal.) trg. za idui
mjesec, za sljedei mjesec
prostuglandini (gr.-lat.) mn. masne
kiseline koje se stvaraju u ljudskom
tijelu i imaju vrlo povoljno djelova-
nje na itav organizam
prostat (gr. proslales starjeina, pret-
postavljeni, lat. prostata) starjeina,
pretpostavljeni, zapovjednik, pogla-
var; u Staroj Ateni: zatitnik onoga
koji nije bio atenski graanin; med.
ono to stri, to izviruje
prostata (gr. proslales branitelj, za-
titnik, lat. prostata) anat. prcdsjc-
menjaa (muka spolna lijezda, na
gornjem dijelu mokrane cijevi i is-
pod mokranog mjehura, izluuje sok
koji se mijea sa spermom)
prostatalgija (gr. prostates, algos bol)
med. bol u sjemenjai (prostati, mu-
koj spolnoj lijezdi)
prostatektomija (gr. proslales, ekto-
mc rezanje) med. operativno odstra-
njivanje prostate
prostatelkozis (gr. prostates, elkosis
gnojenje) med. gnojenje (ili: zagnoia-
vanje) prostate
prostatian (gr. prostatikos) koji stri,
koji se istie, koji stoji na elu, odli-
an. izvrstan
prostatitis (gr. prostates) med. upala
sjemenjae (prostate)
proslatizam (gr. prostates) med. opi
naziv za sve sluajeve poveanja (hi-
pertrofije) sjemenjae (prostate)
prostatolit (gr. prostates, lithos ka-
men) med. kamen u prostati
prostatonkus (gr. prostates, onkos
masa) med. oteklina prostate
prostazija (gr. prostasia) prvenstvo,
prednost; starjeinstvo
117B prota
prostemidij (gr. proslernidios koji se
nalazi pred prsima, pretprsni) med.
melem (ili: flaster) za prsa
prosternirati (lat. pro-sternere) pro-
strijeli na zemlju, oborili; prosLerni-
rati se baciti se pred nekim na zem-
lju, pasti na koljena, ponizili se
prosteta (gr. prostithemi dometnem,
prislonim) mn. med. lijekovi koji se
upotrebljavaju izvana
prostetis (gr. pro, stethos prsa) med.
mesnatost na prednjem dijelu prsa
kod snanih mukaraca; mesnatost
ruku i nogu, tzv. "mi" na ruci i lopta
iza nonog palca
prosteza (gr. prosthcsis dodavanje)
gram. dodavanje jednog slova ili slo-
ga na poetku rijei; med. naknada,
zamjenjivanje izgubljenih udova um-
jetnim. namjetanje umjetnog dijela
tijela, npr. drvene noge; proteza
prostil (gr. pro. stylos stup) arh. vrata,
ulaz. sa stupovima sprijeda; stupovi
samo sprijeda; pr. prostilan
prostitucija (lat. prostitutio) blud,
bludni ivot, bludnienje; davanje ti-
jela za novac kao poziv (profesija);
pren. obeaenje, oskvrnjivanjc,
oskvrnue
prostituirati (lat. prostituere) navesti
na blud. navoditi na blud, javno izla-
gati bludu; osramotiti, obeastiti,
poniziti;prostituirati se odati se blud-
nom ivotu, obeastiti se, prodavati
se, postali javna ena, bludnica;
obrukati se, blamirati se
prostitutka (lat. prostituere) ulina
ena, javna ena, bludnica
prostratio virium it. prostracio viri-
jum (lat.) med. iscrpljenost, izne-
moglost, klonulost, oslabljenost
proek (tal. prosecco) poznato dalma-
tinsko desertno vino od suhog groz-
da, obino bijelog (nazvano po selu
Prosecco u okolici Gorizie)
prota (gr. protos prvi) prvi sveenik;
poasni in u Pravosl. crkvi iji no-
protagonist
sitelj ima pravo na crveni pojas; ta-
koer: sveenik pod ijim su nad-
zorom svi sveenici iz dijela jedne
eparhije; protojerej, protoprezbiter
protagonist (gr. protagonisr.es) prvi
borac, prvoborac, voda, glavni pobor-
nik, glavni pokreta, glavna osoba,
prvak; u starogrkom kazalitu: glu-
mac koji igra glavno ulogu
protaktinij (lat. protactinium) kem.
radioaktivni element, atomska teina
231, tablini bnij 91, znak Pa
protalija (gr. pro prije, thallos zelena
granica, mladica) bot. proklinica (i
klijanje uope)
protandrija (gr. protos prvi, andria
mukost) biol. kod nekih ivotinja i
biljaka: ranije razvijanje mujaka
nego enki, odnosno mukih spolnih
organa nego enskih; supr. prota-
ginija
protantrop (gr. protos prvi, anthropos
ovjek) zajedniki naziv za pojam
praovjeka
protargoi (gr. protos prvi, argurion
srebro) med. spoj bjelanevine sre-
bra, utjee antiseptiki, upotrebljava
se pri lijeenju rana, oiju i tripera
protaza (gr. protasis) ret. u samom
poetku istaknuto pitanje; gram. za-
visna reenica koja Stoji pred glav-
nom; kaz. uvodni (ih: prvi dio) draine
u kojem poinje dramski zaplet; supr.
apodoza
protaza (gr. protasso stavim naprijed)
1. gram. zavisna reenica koja stoji
pred glavnom; 2. kaz. uvodni dio dra-
me; 3. ret. na samom poetku istak-
nuto pitanje; suprot, apodoza
proteidi (gr. protos prvi) mn. kem. spo-
jevi proteina s organskim spojevima
protein (gr. protos prvi, lat. prote-
nium) kem. bjelanevina, glavni sa-
stojak protoplazme biljnih i ivotinj-
skih stanica, ima ga i u krvi, mesu.
mlijeku, kostima, kosi; najvanija
1177 protektorat
hrana organizma koji bez nje ne mo-
e opstati
proteinoterapija (lat, proteinum bje-
lanevina, gr. therapeia lijeenje)
med. lijeenje ubrizgavanjem bjelan-
evinastih tvari; usp. protein
Protej (gr. Proteus) mit. morski bog
starih Grka koji je imao dar prorica-
nja i sposobnost da se pretvara u sve
mogue oblike; pren. prevrtljiv o-
vjek, prcvrtljivac; u alkemiji: iva
protekcija (lat. pruteelio) zatita, zati-
ivanje, pokroviteljstvo; polpora, po-
mo, pomaganje; preporuka, prepo-
rui vanje
protekeiona (lat. proteetio) v. protek-
cionist
protckcionist (lat. proteetio) pristaa
uvoenja zatitne pristojbe, zabrane
uvoza, kontingentiranja i drugih mje-
ra u borbi protiv konkurencije ino-
zemnih poljoprivrednih i industrij-
skih proizvoda; tienik, ljubimac,
onaj koji ima preporuku, pomo i
potporu utjecajnih ljudi (protee)
protekcionizam (lat. proteetio.) sustav
trgovake politike kojem je svrha
zaliivanjc domaih proizvoda od
inozemne konkurencije putem uvo-
enja visokih uvoznih pristojbi na
stranu robu. a sniavanjem izvoznih
itd.
protektivni (lat. protcctivus) zatitni,
obrambeni, potpuni, pomoni
protektivsilk (engl. proteetive silk za-
titna svila) med. smolom premazana
tanka tkanina za zatitu rana (kod
antioptikog zavoja)
protektor (lat. protcctor) 1. pokrovitelj,
zatitnik, onaj koji nekoga prepo-
ruuje; 2. titula Olivera Oromvvella
nakon ukidanja kraljevstva u En-
gleskoj; 3. drava koja uzima neku
zemlju pod "pokroviteljstvo"
protektorat Gat. proteetoratus) zatit-
nitvo, pokroviteljstvo; u meunarod-
nom pravu: odnos zavisnosti koji po-
protektorij
stoji izmeu jedne drave (kao "za-
titnice1") i druge (kao "zatiene");
naziv za zemlju uzetu pod ovakvu
"zatitu", a zapravo okupiranu od ja-
e drave
protektorij (lat. proteetorium) usta-
nova za zatitu ili obranu od ega.
obrambeni spis; tienie, zatita, po-
kroviteljstvo
protektura (lat. proteetura) v. pro-
tektorij
protenzija (lat. protonsio) ispruenost,
protegnutost; takoer: prota za
proteolitian (gr. protos prvi, lylikos
razluan. koji razlae) koji probavlja
bjelanevine (pepsin, tripsin, fermen-
ti)
proteoliza (gr. protos prvi, lysis raz-
luivanje) med. razlaganje bjelane-
vina u organizmu
proteroandrija (gr. proteros prijanji.
anria mukost) biol. v. protandrija
proteroginija (gr. proteros prijanji,
gyne ena) biol. v. protoginija
protest (lat. prote stus, tal. protesto) pri-
govor, izraz ljutnje protiv ega; u
mjenikom pravu: akt kojim vlasnik
mjenice izvjetava trgovaki sud da
mjenini dunik nije udovoljio ili
odgovorio obvezama; senza protesto
it. senea protesto (tal.) trg. bez pri-
govora, bez protesta; sopra protesta
(tal.) preko protesLa, tj. iz prijatelj-
stva primiti na sebe mjenicu
protestacija Gat, protestatio) prigovor,
sveana izjava protiv ega, javno iz-
raavanje srdbe
protestant (lat. protestans koji javno
svjedoi) kranin evangelikolutc-
ranske vjere (naziv po tome; to su
Lutherovi pristae 1529. protestirali
protiv odluka Katolike crkve); na-
kon Vcstfalskog mira ovim imenom
zovu i reformiste
protestantizam Gat. protostans) naziv
za sve kranske crkvene zajednice
1178 proto-
koje su proizale iz velikog pokreta
reformacije u XVI. st.; usp. protes-
tant
protestirati Gat, protestari javno pos-
vjedoiti; javno iskazati, glasno ob-
javiti) otvoreno se izjasniti protiv e-
ga, dii se protiv ega, izraziti srdbu
zbog ega; protestirati- mjenicu po
utvrenoj formi izvijestiti trgovaki
sud da vlasnik mjenice nije mogao
isposlovati primanje ili plaanje mje-
nice i pored svih zakonom propisanih
uvjeta i mjera
protetika (gr. pro-tithemi postavljam
ispred) med. vjetina zamjenjivanja
izgubljenih dijelova tijela (ruke, noge,
zuba i dr.) umjetnim; usp. prosteza
proteza (gr. pro, tithemi, prothesis iz-
laganje) v. prosteza
protee (fr. protege) tienik, ljubimac.
onaj koji ima protekciju
proteirati (lat. pro-tegere, fr. proteger)
tititi, zatititi, zatiivati, zaklanja-
ti, poma,ga ti, potpomagati koga; pre-
poruiti, preporuivati
protfan (njem. braten pei ili Brot kruh,
Pfanne tava) tava, posuda za peenje
protimija (gr. prothymia) sklonost,
pripravnost, raspoloenje za to; na-
klonost. raspoloenje prema komu ili
emu
protipografski (gr. pro, typos otisak,
grafo piem, biljeim, crtam) izraen
prije pronalaska tiska
protiron (gr. prolhyron) arhit. staro-
grko predvorje izmeu vanjskih i
unutarnjih vrata graevina
protisti (gr. protos prvi) mn. biol. izraz
kojim Ilaeckel oznaava najnie or-
ganizme, one kod kojih jo nisu pot-
puno razvijene razlike koje postoje
izmeu viih ivotinja i biljaka; dije-
le se na protozoe i protoflte
proto- (gr. protos) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: prvi, glavni,
najraniji, najvii, najugledniji
protobionti
protobionti (gr. protos prvi, bios ivot)
mn. prvi ivi organizmi u razvoju
ivih bia na Zemlji
protofiti (gr. protos, fyton biljka) bot.
jednostanine biljke, prabiljke (jed-
nostanine algo, bakterije itd.), za
razliku od vieslaninih biljki (me-
tafita); usp. proti sti
protogala (gr. protos, gala mlijeko)
med. prvo, majino mlijeko
protogeja (gr. protos, ge Zemlja) prvi,
prvobitni oblik Zemlje (prema Ix;ib-
nizu)
protogenian (gr. protos prvi, gcn-
korijen od gignomai rodim se, na-
stanem, postanem) koji je prvi na-
stao, prvonastali, prvostvoreni, prvo-
rodeni
protoginija (gr. protos, gyne ena)
biol. kod nekih ivotinja i biljaka:
ranije razvijanje enki nego muja-
ka, odnosno enskih spolnih organa
nego mukih; supr. protandrija
protografija (gr. protos, graha pisa-
nje) prvo crtanje, prvi crte, prav-
ljenje nacrta; vjetina pravljenja na-
crta, planova, skica; prvo pismo, pra-
pismo
protohistorija (gr. protos, historia)
znanost koja prouava vrijeme o k-
ojem u drugim zemljama ve postoje
pisani izvori i spomenici, ali ih jo
nema u onoj zemlji u kojoj se obav-
ljaju prouavanja toga vremena, te
se poglavito prouava na osnovi osta-
taka materijalne kulture
protojerej (gr. protos, hiereus sve-
enik) v. prota
protokol (gr. protos, kolla ljepilo, pro-
tokollon) 1. zapisnik koji sadri
odluke ih zakljuke nekog kolegija,
zapisnik s iskazima sasluanih oso-
ba; zapisnik sjednice; 2. zapisnik di-
plomatske konferencije koji sadri
odluke donesene na takvoj konfe-
renciji; 3. diplomatski pravilnik koji
sadri propise o ceremonijalu kojeg
1179 protonotar
se valja pridravati u dopisivanju i
slubenim odnosima s pojedinim dr-
avama, kao i prilikom sastanaka
efova drava ili njihovih predstav-
nika; 4. odjel pri ministarstvu vanj-
skih poslova koji vodi ove poslove;
ef ovog odjela zove se ef protokola;
napravili protokol v. protokolirati
protokolant (lat. protocollum) v. proto-
kolist
protokolnrni (lat. protocollarius) zapis-
niki
protokolirati (lat. protocollum) zapisati
po slubenoj dunosti; unijeti u za-
pisnik, napraviti zapisnik, vodili za-
pisnik, sasluati (ili: sasluavati) i
iskazano zapisati
protokolist (lat. protocollum) zapis-
niar
protolog (gr. proto-logos) prvi glumac,
onaj koji igra glavnu ulogu
protologija (gr. protos, logia) prva filo-
zofija. osnovna filozofija
protoma (gr. pro-temno, protome) sli-
ka poprsja, poprsje, bista
protomus (gr. pro-temno) med. v. pro-
ek tor
proton (gr. protos prvi) fiz. pozitivna
jezgra vodikovog atoma iji naboj ili
optereenje iznosi jedan pozitivni
elektrini elementarni kvantum; pro-
toni se. zajedno s neutronima, nalaze
u sastavu atomske jezgre; usp. elek-
tron
proton pseudos (gr. proton, pseudos
la) fil. prva la, prva zabluda, po-
grena osnova, pretpostavka kao izv-
or svih kasnijih pogrenih zakljuaka
(Aristotel)
protonema (gr. protos prvi, nema nit,
vlakno, preda, tkanje; prvobitna nit
to se stvara iz truski u mahovina;
proklinica
protonotar (gr. protos, lat, noiarius
biljenik, pisar) prvi pisar, glavni se-
kretar (ili: tajnik); prvi sveenik po-
slije patrijarha u Carigradu; u Kat.
protopatija
crkvi: titula visokog sveenika, po
rangu odmah iza biskupa, a obavlja
sve poslove koji se tiu pape i Kat.
crkve
protopatija (gr. protos, pathos bol)
osobita naklonost emu; med. prvi
osjeaj bola, prvi znaci bolesti
protoplast [gr. protos. plastos uob-
lien. oblikovan) biol. stanino tkivo
bez opne. npr. kod biljnih stanica
protoplasti (gr. protos, plastos uobli-
en, oblikovan) mn. prvostvoreni lju-
di, praljudi, prvi ljudi
protoplastian (gr. protos. plastikos
uoblien, oblikovan) prvostvoren,
praovjeji, praljudski
protoplazma (gr. protos, plasma tvo-
revina) biol. bjelanevina, aktivna
bjelanevina stanica, osnovna tvar iz
koje se sastoji svaka biljna i ivo-
tinjska stanica (ima oblik poluteku-
e, bezbojne i ljepljive mase); pren.
prapraslika, praslika
protopter (gr. protos p r v i , pteron pero,
krilo; plivaa koica) zool. riba dvo-
dihalica; 11 suho doba godine die na
plua, a inae na krge
protoraks (gr. pro, thorax trup. prsni
ko) zool. prednji dio prsa u lan-
kononea (kukaca)
protorganizmi (gr. protos, organon
orue) biol. v. protisti
protosindik (gr. protos, syndikos za-
stupnik) prvi, glavni branitelj, glavni
sudac
protosinel (gr. protos, synkloio spo-
jim, blisko veem) u Pravoslavnoj cr-
kvi najstariji monaki in poslije ar-
himandrita, po rangu odgovara pro-
toprezbiteru
protoskop (gr. proktos mar. skopeo
promatram) med. zrcalo za pregle-
davanje debelog crijeva
protoskopija (gr. proktos mar, sko-
peo promatram) med. pregled (ili: is-
pitivanje) mara ih debelog crijeva
pomou protoskopa
1180 prova
prototeza (gr. protos, thesis tvrdnja)
fil. nasluivanje o postojanju neke i-
njenice koje se zasniva na zaklju-
cima po slinosti (analogiji); hipoteza
(pretpostavka) koja se moe braniti
i injenicama crpljenim iz iskustva,
prototip (gr. pro, typos otisak) uzorak,
ogledni primjerak, obrazac
prototip (gr. protos, lypos otisak) prva
slika, praslika. prauzor; obrazac, mo-
del, uzor; prvi snimak, prvi otisak
prototipian (gr. protos, tvpos otisak)
koji slui kao obrazac (uzor)
prototipski (gr. protos, typos) v. proto-
tipian
protozoa (gr. protos, zoon ivotinja)
zool. praivotinje, mikroskopski mala
.iednostanina iva bia (za razliku
od metazoa, tj. viestamnih organi-
zama); usp. protisti
protozojski (gr. protos, zoon ivotinja)
praivotinjski, koji se tie protozoa
protrahirati (lat. protrahere) 1. zavla-
iti, produljivati; 2. priznati
protraktor (lat. protractor) u geodeziji:
kutomjer za odreivanje velikih ku-
tova; med. instrument za ienje ra-
na
protuberanca (lat. protuherantia) med.
prstenasto ispupenje, jabuica, kvr-
ga, izraslina, grba; astrofiz. Suneve
protuberance su ruiasti plamenovi
koji s povrine Sunca sukljaju u vrlo
velike daljine i u drugoj polovici de-
vetnaestoga stoljea ve je utvreno
da protuberanca ne svijetli kao neka
stvar osvijetljena Sunevom svjetlo-
u, ve da je to golema masa usija-
noga vodikovog plina; protuberance
se mogu vidjeti i bez pomrine Sunca
protuherantia oculorum it, protu-
berancija okulorum (lat) med. hu-
lja vost, izbuljenost oiju
protutela (lat.) prav. zamjena u skrb-
nitvu, su skrbnitvo
prova (tal. prua, prova) prainac. prednji
dio broda
provansalski jezik
provansalski jezik jezik kojim se go-
vori u ju. Francuskoj, danas samo
narjeje, ali nekada je bio samostalan
knjievni jezik
provansalski pjesnici francuski pjes-
nici XII. i XIII. st. iz Provanse i sje-
veroistone panjolske, opjevali su
viteke motive; romantini pjesnici,
trubaduri
provazal (lat. provasallus) zamjenik
podanika (vazala)
provonijenco (lat. provenientiae) mn.
osobe koje dolaze (ili: roba koja dola-
zi) iz inozemstva
provenijencija (lat. provenientia) pod-
rijetlo uvezene robe.
proverb(ij) (fr. proverbe, lat. prover-
bium poslovica) poslovica; osobito:
mala komedija i manje kazalino dje-
lo u kojem se razvija neka poslovica
{osobita vrsta fr. dramske knjiev-
nosti)
Proverbia (lat. Proverbia) mn. Prie
Sa lom on ovo
proverbijalni (lat. proverbialis) posl<>-
vian
providencija (lat. providenlia) 1. pred-
viale, opreznost; 2. briga, brilji-
vost; Boja providnost
providur (tal. provveditorc) naslov po-
glavara zemlje u doba mletake up-
rave nad Dalmacijom
provijant (lat, providere predvidjeti,
pripremiti, tal. provianda) hrana, je-
lo, ivene namirnice; osobito: ive-
ne namirnice koje su potrebne i pred-
viene za prehranu vojske
provijant-kolona voj. sva prijevozna
sredstva i cjelokupno osohlje pomou
kojih se vojska opskrbljuje hranom,
osobito za vrijeme rala
provincija (lat. provincia) kod Rim-
ljana: osvojeno ili naslijeeno pod-
ruje; danas: pokrajina, podruje;
unutranjost; u Katolikoj crkvi: pod-
ruje koje spada pod jednu nadbi-
skupiju
1181 provocirati
provincijal (lal. provincialis) poglavar
nekog crkvenog reda ija vlast obu-
hvaa nekoliko samostana
provincijalac (lat provincialis) stanov-
nik pokrajine, ovjek iz unutranjo-
sti
provincijalizam (lat. provincialis) rije
koja je poznata samo u jednoj po-
krajini (provinciji), dijalektalna rije,
dijaloktizam; uporaba rijei koje su
poznate samo u jednom kraju
provincijski (lat, provincialis] pokrajin-
ski, podruni; koji pripada ili se lie
unutranjosti; izvangradski
provitnmini mn. tvari u hrani iz kojih
se u organizmu ivih bia stvaraju
vitamini
provizija (lal. pruvisio) trg. postotak od
obavljenog posla koji se daje kao
nagrada za trud posredniku u tom
poslu (agentu, pediteru ili komisio-
naru); hrana, ivene namirnice; ops-
krbljivanje ivenim namirnicama; u
Katolikoj crkvi: imenovanje na neki
crkveni poloaj ih u neku upu
provizionalan (lat. provisionalis) v.
provizoran; provizionalni dekret
prav. rjeenje kojim neka sporna
stvar prelazi u posjed jedne od par-
ninih strana
provizor (lat, provisor) nadstojnik,
upravitelj (ljekarne, fonda, kole i si.)
provizoran (lat. provisorius) odreen
samo za kratko vrijeme, privremen,
probni, pomoni
provizorij (lat. provisoriuin) stanje pri-
vremenosti, privremeno slanje, pri-
vremeno rjeenje, privremenost
provocando ad actn it. provokando
ad akta (lat.) prav. pozivom (ili: pozi-
vajui se) na sudske akte (spise)
provocirati (lat. provocare) izazivati,
hukati, podbadati; davati povoda,
prouzroiti; navoditi na protuzako-
nito djelo i izjave s ciljem kompromi-
tiranja i prijave
provokacija
provokacija (lal. pro voa ti o) izaziva-
nje, podbadanje, hukanje; navoe-
nje na protuzakonito djelo ili pro-
tuzakoniti in; izazivanje na dvoboj;
prav. izazivanje na podizanje tube;
pozivanje na vii sud (apelaeija)
provokant (lal. provocans) prav. onaj
koji poziva na vii sud; apelant
provokat (lat. provocatus) prav. onaj
koga zovu na vii sud; apelat
provokativan (lat. provocalivus) iza-
zovan, koji izaziva, izazivaki
provokator (lat. provocator) izaziva,
podbada; agent provokator plaeni
buka, onaj koji zlonamjerno navodi
na akciju, na neto tetno, pomonik
tajne policije
proza (od lat. prosa u izrazu prosa ora-
lio izravan govor, upravan govor, ne-
ukraen govor; enski rod od prosus
postalo od prorsus od proversus rav-
no naprijed okrenut; nevezan govor)
nevezan slog, govor upuen nepo-
sredno, nain izraavanja koji nije
ogranien rimom ili ritmom; pren.
suhoparnost, svakidanjost, odsut-
nost svega pjesnikog, lijepog i uz-
vienog; supr. poezija
prozackvirati (lat. prosequi) v. pro-
sekvirati
prozaian Gat, prosaicus) nevezan, ne-
pjesniki; svakodnevni, suhoparan,
plitak, obian, dosadan; supr. poeti-
an
prozaiar Gat, prosa) onaj koji pie u
prozi, tj. nevezanim slogom; pren.
suhoparan ovjek
prozaist (lat. prosa) v. prozaiar
prozaizam (lat prosaismus) osobitost
nevezanog, ne pjesnikog govora;
pren. suhoparnost, neduhovitosl
prozaizirati (lal. prosa) pisali u prozi;
pren. initi (ili: uiniti) neto suho-
parnim
prozekucija (lat. prosecutio) v. prose-
kucija
1182 prozoomanija
prozekutor (lat. prosccutor) v. prose-
kutor
prozelit (gr. pros-clythos) doljak, pri-
dolica; obraenik, onaj koji je preao
na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne
zajednice, osobito vjerske, preao u
neku drugu (izraz poljee od grkog
idovstva kad su se, u Kristovo vri-
jeme, ovako nazivali neznaboci koji
su primili idovsku vjeru)
prozelitizam, (gr. proselytos) manija
ih pomama za prikupljanjem novih
sljedbenika, tenja onih koji nastoje,
osobito neasnim i runim sredstvi-
ma, pridobiti pristae drugih vjera
za svoju vjeru
prozenhim (gr. pros-enchyma) bot. ob-
lik biljnog staninog tkiva kod koje-
ga je stanina opna odrvenjela, a sta-
nice izduene i na oba kraja zao-
trene, tako da svojim vrhovima zala-
ze jedna u drugu i nemaju meu-
staninog prostora
Prozerpina (lat. Proscrpina) mil. ena
Hadova i, po tome, kraljica podzem-
nog svijeta (kod Grka: Perzefona);
astr. ime planeloida otkrivenog 1853.
godine
prozimiti (gr. pro, zyme kvasac) mn.
naziv za pravoslavce, budui da so
ovi prieuju kvasnim kruhom; usp.
azimati
prozni (lal. prosa) napisan u prozi; pro-
zaian
prozodija (gr. prosodia) dio metrike:
izgovaranje rijei po naglasku (ak-
centu) u duini slogova; pravila o du-
ini i kratkoi slogova; knjiga koja
sadri pravila i primjere o duini i
kratkoi slogova
prozodika (gr. prosodikos naglasili,
koji se lie naglaavanja slogova)
znanost o duini i kratkoi slogova,
znanosl o naglasku
prozoomanija (gr. prosodia, mania
strast, pomama) strast za pravlje-
njem stihova, stihoklepslvo
prozopalgija
prozopalgija (gr. prosopon lice, algos
bol) med. bol u licu
prozopografija (gr. prosopon lice, gra-
fia opis) opisivanje osoba, crtanjc
karaktera
prozopologija (gr. prosopon lice, logia
znanost) znanost o izgledu lica; usp.
fiziognomika
prozopomant (gr. prosopon lice, man-
tis prorok) onaj koji prorie sudbinu
iz crta lica
prozopomantija (gr. prosopon lice.
manteia proricanje) proricanje sud-
bine iz crta lica
prozopopeja (gr. prosopon lice, poico
pravim, inim) ret. oliavanje, prika-
zivanje neega neosobnog i neivog
kao da je ivo, oivljavanje; personi-
fikacija
prozopoplegija (gr. prosopon lice. ple-
ge udarac) med. kljenut lica, kljenut
linog ivca
prozoposkopija (gr. prosopon lice,
skopeo promatram) promatranje lica,
ispitivanje lica; osobito: znanost o
bolesnom izrazu lica, = patoloka i-
ziognomika
prozopospazmus (gr. prosopon lice,
spasmos gr) med. grenje lica, gr u
licu
prudoncija (lat. prudens mudar) mud-
rost, razboritost; predvidanje; isku-
stvo, znanje
prudentior cedit it. prudencior cedit
(lat.) pametniji poputa,
pr uf (engl. proof) pokus, proba; osobito:
probni arak, probni otisak
prunin (lat. prunus) v. cerasin
prunus (lat.) bot. ljivovo drvo. ljiva
prurigo (lat.) med. svrab koe, svrbe:
pren. neodoljiv nagon, velika elja za
im
prurit (lat. pruritus) med. kronian
svrab koe, osobito kod oboljelih od
eerne bolesti i bolesti jetara, kod
nervoznih i starih ljudi
118-3 p alter
Prus 1. pripadnik jednoga od baltikih
plemena, srodnih Letoncima i Li-
tvancima; 2. pripadnik njemake po-
vijesne pokrajine Prusije
prusofil (lat. Prussia Pruska, gr. filos
prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa,
onaj koji voli Pruse
prusofob (lat. Prussia Pruska, gr. fo-
bos strah} neprijatelj Prusa, onaj koji
mrzi Pruse
prun (tal. prigione} zatvor, tamnica
psafaroza (gr. psafaros) med. krhkost,
omekalost. omekavanje; kostiju
psalam (gr. psalmos udaranje u ice,
strune) pobona pjesma u slavu Bo-
ju; osobito: 150 pohvalnih pjesama
Starog zavjeta kojima je uglavnom
autor kralj David
psalenda (lat. psallere pjevati uz prat-
nju instrumenata, psallenda) mn.
ono to se treba pjevati, pjesme (blag-
danska pjesma kod katolika koja st;
pjeva naizmjence)
psaleta (fr. psallette) kola zlnirnog pje-
vanja
psalidij (gr. psalidion) karice; mali
svod; med. modani svod
psalidoma (gr. psalidoma svod, iebdei
svod) svod; anat. unutranja povri-
na lubanje
psaligrafija (gr. psalis kare, grafia
pisanje, crtanje) vjetina izrezivanja
karama i slobodnom rukom oblika
(siluete) nekog lika ili predmeta na
crnom papiru
psalis (gr. psalis) kare, noice; svod,
luk, podzemni vodovod
psalmist (gr. psalmos udaranje u ice,
strune) pisac psalama u St. zavjetu;
pjesnik psalama uope, pisac pobo-
nih pohvalnih pjesama
psalmodija (gr. psaimoia) pjevanje
psalama i drugih starozavjetnih tek-
stova u kranskom bogosluju
psalmograf (gr. psalmos, grafos) v.
psalmist
psalter (gr. psalterion) v. psalterion
psalterion
psalterion (gr. psalterion ini instru-
ment) srednjovjekovni glaz. instru-
ment sa icama, slian harfi; zbirka
biblijskih psalama (usp. psaltir); du-
gake krunice koje nose redovnice u
nekim katolikim samostanima; zool.
knjiavci (trei dio eluca kod prei-
vaa)
psaltir (gr. psalteron} u pravoslavnoj
crkvi: bogosluna knjiga iz koje se
itaju i pjevaju psalmi (naziv po tome
to su se nekada psalmi pjevali uz
pratnju psalteriona)
psnltirati (gr. psalterion iani instru-
ment, psallo sviram na ianom in-
strumentu pomou prstiju) pjevati
psalme, itati psalme;
psamiti (gr. psammos pijesak) mn.
geol. mehaniki sedimenti sastavlje-
ni od zrnaca pijeska u veliini do 1
mm
psamizam (gr. psammos pijesak) med.
izbacivanje pijeska s mokraom, kod
oboljelih od kamena u bubrezima; ta-
koer: kupanje (ili: parenje) u top-
lom pijesku
psamofiti (gr. psammos pijesak, fvton
biljka) mn. rasline koje uspijevaju na
pijeska
psamografija (gr. psammos pijesak,
grafein pisati) prouavanje pijeska i
karakteristika pjeanih terena
psamomantija (gr. psammos pijesak,
manteia proricanje) gatanje, vraa-
nje. proricanje iz pijeska
psamos (gr. psammos pijesak) med.
pijesak u mokrai (kod kamena u bu-
brezima)
psamoterapijn (gr. psammos pijesak)
med. lijeenje pijeskom, pjeane
kupke
psataroza (gr. psathvros krhak, lom-
ljiv. mek) med. v. psafaroza
psatiroza (gr. psathyros krhak, lom-
ljiv, mek) med. v, psafaroza
psefiti (gr. psefos oblutak, ljunak)
geol. mehaniki sedimenti sastavljeni
1184 pseudodemokracija
od veih i krupnijih komada, bilo za-
obljenih (konglomerati) bilo uglatih
(krnici)
psefizma (gr. psefisma) u staroj Gr-
koj: zaklju6ak narodne skuptine koji
je vrijedio samo za pojedine sluajeve
i za pojedine ljude
psefokratski (gr. psefos kameni za
glasovanje, kratos jaina, snaga, vla-
davina) koji vlada na osnovi veine
u parlamentu
pselafetika (gr. pselafetos opipljiv,
pselafao opipam) vjetina prepozna-
vanja stvari dodirivanjem (pipanjem)
pselafija (gr. pselafao) dodirivanje, pi-
panje, trljanje rukama
pselizam (gr. psellizomai mucam, te-
pam) med. mucanje, zamuckivanje,
tepanje
pseudo- (gr. pseudos neistina, la,
varka) predmetak u sloen i ama, oz-
naava neto lano, netono, pogre-
no, neto to sadri u sebi varku i si.
pseudoafija (gr. pseudos, afe pipanje,
dodirivanje, appo dodirnem, pipam)
med. varka osjetila dodira (opipa)
pseudoakuza (gr. pseudos, akuo u-
jem) med. varka osjetila sluha
pseudnangelija (gr. pseudos, angelia
vijest) lana vijest, lana poruka
pseudoapostema (gr. pseudos, apiste-
mi uklanjam, odvraam) med. lani
ir, lana gnojna bubuljica
pseudoartroza (gr. pseudos, arthron
zglob) med. oblikovanje lanog zglo-
ba. osobito kod potpuno neizlijee-
nog prijeloma kostiju i kod uganua
koje nije sasvim sanirano
pscudoastmn (gr. pseudos, asthma
teko disanje) med. lana astma
(zbog otekline u dinim organima)
pseudnblepsija (gr. pseudos, blepsis
vid) med. varka osjetila vida; uope
svaki nedostatak u oima
pseudodemokracija (gr. pseudos, de-
mokratia) lana, tobonja demokra-
cija
pseudoepigrafi
pseudoepigrafi (gr. pseudos, epi-gra-
fo) spisi s lanim natpisima, pod-
metnuti spisi, osobito: spisi koji su
objavljeni pod imenima starih Bojih
ugodnika i proroka, ali ija je vjero-
dostojnost veoma sumnjiva
pseudoestezija (gr. pseudos, aisthcsis
osjeaj, osjet) med. varka osjeaja,
postojanje osjeta koji zapravo ne mo-
emo imati budui da nam nedosta-
je organ koji je za njega potreban,
npr. osjeaj da miemo prstima noge
koja je odrezana, amputirana
pseudofilozof (gr. pseudos, filosofos)
lani filozof, nazovifilozof
psoudoftiza (gr. pseudos, fthisis su-
ica) med. lana suica
pseudogeuzija (gr. pseudos, geusis
okus) med. varka osjetila okusa
pseudograf (gr. pseudos, grafo piem)
laan, podmetnut spis
pseudograf (gr. pseudos, grafo piem,
biljeim) krivotvoritelj spisa, falsifi-
kator spisa
pseudografija (gr. pseudos, grafia pi-
sanje) krivotvorenje spisa, falsifici-
ranje spisa
pseudokijeza (gr. pseudos, kyesis
trudnoa) med. lana trudnoa
pseudoklasicizam (gr. pseudos. lat.
classis, red, razred) lit. slijepo i zbog
toga neuspjelo oponaanje starogr-
kih i rimskih pisaca, osobito pjes-
nika; usp. klasicizam
pseudokriza (gr. pseudos, krisis) med.
lana, neprava, nepotpuna kriza
pseudoleukemija (gr. pseudos, leukos
bijel, haima krv) med. poveavanje
limfnih lijezda i dr. organa, prividna
bjelokrvnost
pseudologija (gr. pseudos, logia) la-
ganje, la; lano nauavanje
pseudomant (gr. pseudos, mantis pro-
rok) lani prorok
pseudomesija (gr. pseudos, hebr. mas-
schiach) lani mesija, lani prorok
1185 pseudoperipter
pseudomnezija (gr. pseudos, mimnes-
ko sjeam se, mnesis sjeanje) psih.
varka u sjeanju, kad nam sc neto
to prvi put vidimo uini poznatim,
ili kad nam se neto to smo ve prije
uli ih vidjeli uini poLpuno novim i
nepoznatim
pseudomorf (gr. pseudos, morfoma
oblik, lik) psih. lana, neprava ili bo-
lesna tvorevina
pseudomorfoza (gr. pseudos, morfe
oblik) min. javljanje minerala u kri-
stalnim oblicima drugog minerala
pseudonim (gr. pseudos, onyma =
onoma ime) lano ime. izmiljeno
ime; pisac koji pie pod lanim ime-
nom
pseudoniman (gr. pseudos, onyma
ime) s lanim imenom, pod lanim
ili izmiljenim imenom
pseudoodontoza (gr. pseudos, odus
gen. odontos zub) med. stvaranje bo-
lesnog zuba
pseudoorgnnizmi (gr. pseudos, orga-
non orue) mn. prirodne ili anor-
ganske tvorevine koje svojim oblikom
podsjeaju na biljke ili ivotinje, zbog
toga su ih prije smatrali okamenje-
nim ostacima organizama
pseudoosfrazija (gr. pseudos, osfrasia
mirisanje, miris) med. v. pseudoos-
mija
pseudoosmija (gr. pseudos, osme mi-
ris) med. varka osjetila mirisa, pogre-
an osjeaj mirisa
pseudoostoma (gr. pseudos, osteon
kost) med. nepravo, lano stvaranje
kosti
pseudoparaziti (gr. pseudos, parasitos
nametnik) mn. biljke ih ivotinje koje
ive na drugim organskim tijelima,
ah ne izvlae hranu iz njih; usp. pa-
raziti
pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko,
okolo, pteron krilo) arhit. grki hram
sa slobodnim stupovima na prednjoj
i stranjoj strani, a na uzdunim
pseudopetrefakti
stranama s polustupovima koji sa-
mo upola vire iz zidova
pseudopetrefakti (gr. pseudos, lat.
pctreffacta) mn. v. pseudoorganizmi
pseudopija (gr. pseudos, orao vidim)
med. v. pseudopsija
pseudoplazma (gr. pseudos, plasma
tvorevina) med. bolesna izraslina
pseudopleurezijn (gr. pseudos, plcu-
ron bok, rebro) med. v. pseudopleu-
ritis
pseudopleuritis (gr. pseudos, pleuron
bok, rebro) med. neprava, lana up-
ala plune opne
pseudopneumonija (gr. pseudos. pne-
uma plua) v. pse udo pneumon ili s
pseudopneumonitis (gr. pseudos,
pneuma plua) med. neprava, lana
upala plua
pseudopolip (gr. pseudos, polvs mno-
gi, pus noga) med. nepravi, lani po-
lip; usp. pohp
pseudopsija (gr. pseudos, opsis vid)
med. varka osjetila vida koja se sa-
stoji u tome to se nekome ini da
vidi neto to ne postoji
pseudorazis (gr. pseudos, orasis vi-
enje, vid) med. v. pseudopsija
pseudoreksija (gr. pseudos, orexis
tenja, prohtjev) med. lana elja za
jelom
pseudosifilis (gr. pseudos. sys svinja,
filos prijatelj, koji voli) med. pojava
koja ima slinosti sa sifilisom, ah nije
sifilis
pseudoskop (gr. pseudos, skopeo pro-
matram) opt. sprava kroz koju pro-
matrani predmeti izgledaju drukiji
nego to su stvarno, kroz koju se,
npr. ispupenja vide kao udubljenja
i obratno; pseudoskopske mrke neho-
tine optike varke u pogledu veli-
ine, oblika i smjera linija, likova i
dr.
pseudotabes (gr. pseudos, lat. tabes)
med. prividno, lano suenje kralje-
nice
1186 psihijatar
pseudotanatos (gr. pseudos, thanatos
smrt) med. prividna, lana smrt
psidracij (gr. psydrakion) med. vodeni
mjehuri, osobito na nosu ili vrhu
jezika, nazvan po tome to se nekada
vjerovalo da sc takav mjehuri stvori
na jeziku kad netko neto slae (psy-
dros = pseudes laljiv)
psiha (gr. psyche) dua. duh; fil. naelo
ivota, osnova ivota; zool. vrsta lep-
tira (kao olienje ivota i besmrtno-
sti due); mit. Amorova ljubavnica
koju su stari Grci prikazivali kao iz-
vanredno lijepu djevojku s leptiro-
vim krilima; veliko i pokretno sobno
zrcalo koje stoji na podu i u kojem
se moe ogledati cijeli stas
psihagog (gr. psycbagogos) voda dua;
mit. nadimak Hermesa, koji je vodio
due pokojnika u podzemni svijet
psihagogi (gr. psychagogeo) mn. med.
sredstva, lijekovi protiv nesvjestice i
prividne smrti; psihagogici
psihagogici (gr. psychagogeo) mn.
med. v. psihagogi
psihalgija (gr. psyche dua, algos bol)
bol uzrokovana psihikim faktorima
psihastenija (gr. psyche dua, asthe-
neia slabost) med. duevna slabost
ili bolest koja se sastoji u nesposob-
nosti za voljne odluke, u utuenosti,
u stalnoj uplaenosti, u tenji za sa-
moom i u izbjegavanju drutva
psihentonian (gr. psyche, enteino
zategnem, napregnem) koji izaziva
duevno naprezanje, koji je u vezi s
duevnim naprezanjem
psihentonija (gr. psvehe, enteino za-
tegnem, napregnem) prekomjerna
duevna napregnutost
psihiki (gr. psvehe, psvchikos du-
evni), duhovni, duevni, koji se tie
due; psihike bolesti duevne bole-
sti
psihijatar (gr. psvehe, iatros lijenik)
med. lijenik za duevne bolesti
psihijatrija
psihijatrija (gr. psyche, iatreia lije-
enje) med. znanost o duevnim bo-
lestima, njihovim uzrocima, o njiho-
vom razvitku i lijeenju
psihizam (gr. psyche) filozofsko naua-
vanje po kojem jc dua neto ma-
terijalno ili tekue; takoer: naua-
vanje daje dua neto isto duhovno
i nadosjetilno; duevni ivot uope,
svjesni i nesvjesni: idealizam, spi-
ritualizam
psiho- (gr. psyche) predmetak u sloe-
nicama sa znaenjem: duh, dua,
duevni
psihoanaliza (gr. psyche, analysis ra-
lanjivanje, razlaganje) ralanji-
vanje due sa svrhom to boljeg ra-
zumijevanja i poznavanja njezinih
osobitosti; otkrivanje skrivenog, za-
boravljenog i u podsvijest potisnu-
tog u duevnom ivotu, kao i ne-
svjesnih elja i nagona, poglavito
spolnih, koii nisu bih zadovoljeni te
nesvjesno tee za zadovoljenjem iza-
zivajui pritom esto bolesne pojave
koje sc otklanjaju time to njihovi
pravi uzroci, tj. one nesvjesne elje,
prijeu iz podsvijesti u svijest; osni-
va ovoga psiholokog smjera je Sig-
mund Freud (18561939), po kojem
se naziva i frojdizam: prid. psihoa-
nalitiki
psihobiologija (gr. psyche, bios ivot,
logia znanost) fil. biologija duevnog
ivota, znanost o biolokim zakonima
duevnog ivota, ili znanost o duev-
nim silama; biopsihologija
psihodinamika (gr. psyche. dynamis
snaga) fil. dinamika duevnog ivota,
znanost o duevnim silama (Hcr-
bart), o dinamikim izraajima du-
evnog
psihodrama (gr. psvehe. drama) poet.
monoloka pjesma koja prikazuje ne-
ku dramsku radnju, a od monodra-
me ili solo-scene razlikuje se osobito
1187 psihogimnastika
po tome to svoje efekte postie bez
ikakvih scenskih naprava
psihodrama (gr.) med. metoda lije-
enja duevnih bolesti koja se sastoji
u tome da se pred bolesnikom, pod
vodstvom hjenika-psihijatra, izvode
scene iz knjievnih djela u kojima
bolesnik moe prepoznati svoj prob-
lem
psihofiziki paralelizam fil. odnos iz-
meu due i tijela, psihikog i tjeles-
nog, sastoji se u tome to ovo dvoje
jedno drugom odgovara i na svoj se
nain dopunjuje, ali nije istovjetno
psihofizika (gr. psvehe, fvsike) zna-
nost o odnosima izmeu due i tijela,
osobito: matematika usporedba
tjelesnih podraaja s djelovanjem tih
podraaja na duu (Wcber-Fechnerov
psihofiziki zakon: podraaji ine
geometrijsku progresiju, osjeti ine
aritmetiku progresiju)
psihofonija (gr. psyche, fone zvuk,
glas) med. psiholoko lijeenje iv-
otnih bolesti pomou glazbe koja dje-
luje na ivani sustav
psihogenetiki (gr. psyche, genesis
postanak) koji se tie (ili koji dolazi
u tijeku) razvitka due; koji se prou-
ava s obzirom na postanak i razvi-
tak duevnog ivota
psihogeneza (gr. psvehe, genesis po-
stanak) razvitak due, znanost o du-
evnom razvitku djeteta, ivotinja
itd.
psihogeni (gr. psyche dua, gen- ko-
rijen od gignomai postanem) koji je
uzrokovan psihikim putem, koji je
psihikog podrijetla, koji je postao
pomou predodaba
psihogimnastika (gr. psychcgymna-
stike, gymnastike vjebanje) kolo-
vanje (ili: uvjebavanje) duhovnih
radnji, funkcija: miljenja, osjeaja i
htijenja (npr. antropozofsko kolova-
nje duha austrijskog filozofa K.udoI-
fa Steinera, 18611925)
psihognozija
psihognozija (gr. psyche, gnosis po-
znavanje, spoznavanje) fil. poznava-
nje dae, vjetina upoznavanja due
psihograf (gr. psvche, grafo piem, bi-
ljeim) spiritistika naprava koja
spiritiste dovodi u vezu s "du-
hovima": jedna ploa sa slovima,
brojkama i rijeima koje se esto jav-
ljaju (npr. "da" i "ne"), na kojoj du-
hovi, zapravo medijeva ruka. sastav-
ljaju rijei i reenice i tako priopa-
vaju svoje poruke
psihografija (gr. psyche, grafia pisa-
nje, crtanje) predoavanje individu-
alnih duevnih pojava i sadraja
psihogram (gr. psyche, gramma crta)
opis duevnih osobina nekog ovjeka
psihohigijcna (gr. psvche, hygicia
zdravlje) dio socijalne medicine koja
se bavi pitanjima koja su u bilo ka-
kvoj vezi s duevnim zdravljem na-
roda, vodi rauna o duevnim boles-
nicima koji su otputeni iz bolnice, o
tjelesno defektnoj i duevno zaosta-
loj djeci i si.
psihoid (gr. psyche, eidos oblik) tvo-
revina ili sila slina dui, jedan kom-
pleks, npr. kod niih hia, koji ba
nije istovjetan s pojmom "dua", ali
sc ipak samo psihiki moe protu-
maiti da bi se odredene radnje tih
bia mogle shvatiti
psihokineza (gr. psyche dua, kineo
kreem) 1. seljenje dua, tj. vjero-
vanje da se ljudska dua nakon ne-
ije smrti nastani u nekom drugom
novoroenom biu; 2. djelovanje psi-
hikih sila na neivu tvar, npr. pomi-
canje predmeta bez doticanja
psihokirurgija (gr.) metoda lijeenja
duevnih bolesti kirurkim zahva-
tima u podruju mozga
psiholatrija (gr. ps.yche, Iatreia obo-
avanje) duboko potovanje dua
umrlih
psiholog (gr. psyche, logos) ispitiva
due, poznavatelj duevnih pojava i
1188 psihometrija
duevnog ivota uope, onaj koji se
bavi psihologijom kao strukom
psihologija (gr. psyche, logia) znanost
o dui, tj. o onome to se pod pojmom
"dua1" razumijeva, o injenicama, za-
konima i razvitku duevnog ivota
uope; za razliku od filozofije, od-
nosno metafizike, ona je empirijska
znanost, tj. njezin predmet su pojave
tzv. neposrednog, unutarnjeg iskus-
tva, one koje svaki svjesni pojedinac
nalazi u sebi kao neto to mu je
neposredno dano
psihologisti (gr. psyche, logos) mn. fil.
pristae psihologizma
psihologizam (gr. psyehe, logia) fil.
shvaanje po kojem je psihologija os-
nova cjelokupne filozofije, sve ostale
znanosti zapravo su samo primjenji-
vanje psihologije te je, prema lome,
ona jedina znanost; shvaanje da sc
iz zbivanja duevnih procesa mogu
izvesti zakoni miljenja i 7nacnja,
pojmovi; supr. logicizam. fenomeno-
logija
psiholoki (gr. psyche. logikos) koii
spada u psihologiju, koji je u vezi s
psihologijom
psihom (gr. psvche) duevni, psihiki
dogadaj, psihika pojava
psihomahija (gr. psyche, maehe bor-
ba) duevna, duhovna borba
psihomant (gr. psyche, manlis vra,
vidovnjak, pretkaziva) priziva du-
hova, onaj koji je u vezi s duhovima;
takoer: istjeriva duhova
psihomantija (gr. psyche, manteia
vraanje, proricanje, pretkazivanje)
prizivanje duhova, openje s duho-
vima; istjerivanje duhova; usp. ne-
kromantija
psihomatika (gr. psyche, mathein ui-
ti) znanost o psihikim pojavama
psihometrija (gr. psvche, metria) po-
kuaj ili, zapravo, elja da se psihi-
ko predoi matematikim putem
psihomonisti
psihomonisti (gr. psyche, monos je-
dini) mn. fil. pristale psihomonizma
(Pfandcr, Ziehen i dr.)
psihomonizam (gr. psvche, monos je-
dini) fil. shvaanje po kojem je sve
sto je dano i to postoji psihike pri-
rode
psihoneuroze (gr. psyche, nenron i-
vac) mn. med. funkcionalne t>olesli
ivanog sustava s tjelesnim simpto-
mima, uzetostima, bolovima i dr.,
osobito s neurastenijom, histerijom i
epilepsijom; neuropsihoze
psihonomija (gr. psvche. nomos za-
kon) fil. znanost o zakonima duev-
nog ivota
psihonozologija (gr. p?ychc, nosos
bolest, logia znanost) med. znanost
0 duevnim bolestima
psihoopomp (gr. psyche dua, pompos
pratitelj) mit. pratitelj dua u pod-
zemni svijet,
psihopat (gr. psvche. pathos bolest)
onaj koji je duevno poremeen, umo-
bolnik
psihopntian (gr. psvche. pathos bo-
lest) uinno poremeen, duevno obo-
ljeli, umobolan
psihopatija (gr. psyche, pathos bolest)
med. duevni poremeaj, bolest du-
ha, uinobolnost
psihopatologija (gr. psvche, pathos
bolest, logia znanost) znanost o bo-
lesnim duevnim pojavama
psihoseksualan (gr. psvche, lat, se-
xualis spolni) koji se tie duevnih
osobina svojstvenih svakom od dvaju
spolova posebice
psihosociologija (gr. psvche, lat. so-
cius drug, gr. logia) znanost koja
ispituje duevna zbivanja, tj. duevne
procesi; koji imaju ulogu u postanku,
razvitku i izraajima ivota drutve-
nih gomila i veih zajednica
psihosomatika (gr. psyche dua, so-
ma, gen. somntos tijelo) med. lijee-
nje tjelesnih bolesti uz pomo ukla-
1189 psihrometar
njanja duevnih smetnji koje uzr-
okuje dotina bolest
psihotehnika (gr. psvche, technike)
dio primijenjene eksperimentalne ps-
ihologije koji ispituje prilike i uvjete
ljudskog rada u granicama danih
stvarnih, privrednih i tehnikih mo-
gunosti i potreba, kako bi radnik
dao to bolji rezultat u to kraem
vremenu i sa to manje troenja svoje
snage; ona znanstvenim metodama
utvruje osobine svakog radnika i od-
reuje mu radno mjesto koje mu po-
najbolje odgovara; usp. lajlorizam,
fordizam
psihoterapija (gr. psvche, therapeia
lijeenje) lijeenje duevnih poreme-
aja (bolesti ivaca) duevnim utje-
cajima na oboljele, lijeenje utjeca-
njem na duu, osobito sugestijom i
autosugestijom
psihotonik sredstvo koje djeluje poti-
cajno na centralni ivani sustav
psihovitalizam (gr. psyche. lat. vita
ivot) fil. v. psihobiologija
psihoza (gr. psvehosis dua) duevni
poremeaj, bolest duha zbog neke bo-
lesti mozga, osobito bolesti asocija-
cijskih centara i asocijacijskih vla-
kana
psihroalgija (gr. psychros hladan, al-
gos bol) med. osjeaj boli pri snia-
vanju temperature, bolan osjeaj
hladnoe
psihrofobija (gr. psychros hladan, to-
bos strah) strah od hladnoe, osobito
od hladne vode
psihrologija (gr. psychros hladan,
bljutav, logia govorenje) hladan, blju-
tav, neslan, glup govor; pretjerivanja
u govoru uporabom mnogih retori-
kih figura, hombastinost
psihroluzija (gr. psychros hladan, lu-
omai kupam se) med. kupanje u
hladnoj vodi
psihrometnr (gr. psychros hladan, me-
tron mjera, mjerilo) instrument koji
psihrometrija
ae sastoji od dva termometra na is-
tom postolju, a od kojih jedan poka-
zuje temperaturu zraka, a di-ugi, na-
vlaen zbog isparavanja tekuine,
pokazuje niu temperaturu, i to toli-
ko niu koliko je zrak sui (jer je
tada isparavanje jae); na laj nain
odreduje se apsolutna i relativna
vlanost zraka
psihrometrija (gr. psvehros hladan,
metria mjerenje) mjerenje vlanosti
zraka iz snienja temperature zbog
isparavanja
psiksis (gr. psyxis) med. hlaenje, ras-
hlaivanje; nahlada, prehlada
psiktiei (gr. psyktikos rashladan, koii
rashlauje, lat, psyctica) mn. lijekovi
za rashlaivan je
psiktian (gr. psyktikos rashladan,
koji rashlauje, lat. psycticus) koji
hladi, koji rashlauje
psiloma 'gr. psi 1 os elav) med. elavost-
psilometrija (gr. psilometria) heroj-
ska, epska poezija kod starih Grka,
pjevala se bez glazbene pratnje
psilotrian (gr. psilos elav, gol, thrix
dlaka, vlas) koji skida dlake ili kosu,
koji oelavljuje
psiloza (gr. psilosis elavljenie, ela-
vost) med. gubljenje kose ili dlaka,
elavljenje
p-sitacizam (gr. psittakos papiga, lat,
psittacus) psih. papagajsko brbljanje,
nedostatak neposrednosti miljenja,
govorenje bez svijesti o znaenju izgo-
varanih rijei
psitakoza (gr. psittakos papiga) "papa-
gajska bolest" (bolest slina tifusu)
psoas (gr. psoa, lat, psoas musculus)
anat. slabinski mii
psoitis (gr. psoa slabinski mii) med.
upala slahinskog miia
psora (gr. psora) med. uga, svrab
psorian (gr. psorikos) koji se tie u-
ge; koji slui kao lijek protiv uge
psorijaza (gr. psora, psoriasis) med.
oboljelost od uge, ugavost
1190 ptero satiri
psorik (gr. psorikon, lat. psoricum)
med. sredstvo ili lijek protiv uge
psoroftalmija (gr. psora uga, ofthal-
mos oko) med. ugavost onih ka-
paka
psoromijazma (gr. psora uga, mias-
ma zagaenje, zaraza) med. zaraza
ugom, ugin otrov
psychopathia sexualis it. psihopatija
seksualis (lat.) med. duevni pore-
meaj na spolnoj (seksualnoj) osnovi,
bolest duha kao posljedica spolnog
ivota oboljelog
Pt kem. kratica za platinu
Ptnh staroegipalski bog, stvoritelj svi-
jeta
ptarmian (gr. ptarmikos) koji izaziva
kihanje
ptarmik(um) (gr. ptairo kiem, ptar-
mikos koji tjera na kihanje, lat. ptar-
mieum) med. sredstvo za kihanje
pteridofiti (gr. pteron krilo, fvton bilj-
ka) mn. bot. papratnjae
pterigijum (gr. pterygion) med. zadeb-
ljanje veznice oka u smjeru ronice i
po njoj
pteriks (gr. pteryx) krilo; med. krilo
nosnice
pteriodan (gr. pteron krilo, eidos ob-
lik) krilast, u obliku krila, slian
krilu
pterodaktil (gr. pteron krilo, daklylos
prst) fosilna ivotinja koja obiljea-
va prijelaz od gmazova prema pti-
cama
pteroenta epea (gr.) u starogrkom
pjesnitvu: krilate, lj. uznosite rijei
pteroforan (gr. pteron krilo, fero no-
sim) s krilima, krilat
pteroma (gr. pteron krilo) arhit. krilo
jedne graevine: takoer: portikus
pteropodi (gr. pteron krilo, pus gen.
podos noga) mn. zool. krilonoci. vr-
sta velikih slijepih mieva u Indiji
pterosauri (gr. pteron krilo, sauros
guter) mn. zajedniki naziv za kri-
ptijalagogi
late gutere (izumrio gmazove sline
pticama)
ptijalagogi (gr. ptvsma pljuvaka, ago
izazivam, uzrokujem) mn; med. sred-
stva koja izazivaju i pomau izlu-
ivanje pljuvanih lijezda
ptijalin (gr. ptyalon pljuvaka) kem.
amilolitiki fcrmenl pljuvake
ptijnlizam (gr. ptyalismos esto plju-
vanje, ptvalizo mnogo pljujem, usta
su mi puna sline) med. prekomjerno
izluivanje pljuvanih lijezda, esto
pljuvanje; salivacija
ptiloza (gr. ptilosis) mijenjanje perja
kod ptica, mitarenjc; ispadanje ko-
se; med. gubljenje obrva i trepavica
ptipoen (fr. petit point tokica) vrsta
veoma sitnog i finog goblenskog ve-
ziva
ptisana (gr. ptisane) med. jemena
voda, aj od jema
ptizis (gr. ptysis) pljuvanje
ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka,
ispljuvak, slina, sluz
ptizmagogi (gr. ptysma pljuvaka,
sluz, ago izazivam, uzrokujem) mn.
med. sredstva za izluivanje sluzi
Ptolemej 1. aleksandrijski zemljopisac
(oko 150. pr. n. e.); 2. vojskovoa
Aleksandra Makedonskoga, osniva
jedne egipatske dinastije
ptomain (gr. ptoma le) kem. otrov koji
sc razvija u leinama pri raspadanju,
Iruleni otrov, leinski alkaloid
ptozis (gr. ptosis pad, padanje} med.
I. sputen eludac; 2. sputenost o-
nih kapaka; 3. takoer: = prolapsus;
4. gram. pade, kazus
pubertet (lat. pubertas) spolno sazri-
jevanje, spolna zrelost; doba spolnog
sazrijevanja (kod djeaka izmeu
1418 god., kod djevojica izmeu
1215 god.)
pubes (lat.) anat. mjesto gdje sc nalazi
spolni ud, dlake oko spolnog uda, dla-
kavost stidnog hum ka; muevnost
1191 publika
pubeseencija (lat. pubescentia) poetak
rasta brade i dlaka oko spolnog orga-
na, spolno sazrijevanje, odraslost; do-
bivanje dlaka, dlakavost
pubescentan (lat. pubescens) koji se
nalazi u razdoblju spolnog sazrije-
vanja; bot. obrastao iinim dlaicama,
dlakav
pubicum it. pubikum (lat.) anat. pre-
ponska kost, stidna kost
pubiotomija (lat. pubis stidnik, gr. to-
me rezanje) med. prerez (ili: opera-
cija) preponske kosti u sluajevima
tekog poroaja; puhotomija
publicatio bonorum it. publikacio
bonorum (lat.) prav. javno konfis-
ciranje (ili: pljenidba) imovine
publicirati (lat. publicare) objaviti, pri-
opiti, iznijeti u javnost; tiskati (dje-
lo, lanak), izdati knjigu
publicist (lat. publicista) pisac o jav-
nim, osobito politikim i drutvenim
pitanjima, novinar (urnalist); ne-
kada: poznavatelj ili nastavnik dr-
avnog prava i znanosti o dravi
publicistika (lat. publicista) tisak koji
se bavi dnevnim i aktualnim pita-
njima i dogaajima, dakle: novine,
asopisi, prigodni spisi i sve to pu-
tom tiska utjee na stvaranje tako-
zvanog javnog mnijenja, javnog mni-
jenja; novinarstvo, urnalistika; dio
literature stilom i sadrajem slian
novinarstvu
publicitet (lat. publicitas) javnost, jav-
no izlaganje, iznoenje u javnost; ras-
prostranjenost; ova knjiga ima veliki
publicitet ova je knjiga veoma razgla-
ena, tj. ima velik broj itatelja
publicum colegium it. publikom ko-
legijum (lat.) javno predavanje na vi-
sokim kolama (sveuilitima); supr.
privatum colegium
publika (lat. publicum) svijet; osobito:
itateljstvo, gledateljstvo, sluatelj-
stvo, javnost, narod, ljudi
publikacija
publikacija (lat. publicatio) objavljiva-
nje, objava, proglas; izdanje, izda-
vanje (knjige); objavljeno djelo, izda-
no djelo, tiskano djelo
pubotomija (lat. pubis stidnik, gr.
tome rezanje) med. v. pubiotomija
pucolana (tal. puzzolana) vulkanski tuf
(prinac), vrsta vulkanske zemlje od
koje se pravi buka koja se, pod utje-
cajem vode, stvrdnjava (naziv po tal.
gradu Puzzoli, odakle se osobito do-
bavlja)
pu (vic.-njem. Putsch) "udarac'': izne-
nadan oruan ustanak jednog dijela
naroda ili kakve skupine (najee
biva brzo uguen), prepad, mali pre-
vrat
puist (vic.-njem. Putsch) sudionik u
puu, prevratnik, pobunjenik
pud (rus. pud, lat. pondus teina) ruska
jedinica za mierenie teine = 16.3805
kg
pudenda (lat.) mn. stidni dijelovi tijela,
spolni organi
puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pul-
veris} prah, bjelilo za lice; praak,
lijek u prahu; pijesak za posipanje
puding (engl. pudding) omiljeno engl.
jelo; ima ga vie vrsta, ali se svako,
uglavnom, pravi s branom, jajima,
grizom, riom, maslacem, eerom,
groicama ili dr. voem; kuha se u
pari
pudl (njem. Pudel) vrsta malih pasa ko-
vrasle dlake, kudrov
pudler (engl. puddle) sprava za proi-
avanje lijevanog eljeza
pudlovati (engl. puddle mijeati) lije-
vano eljezo proiavati oslobaa-
jui ga ugljika
pudrati (fr. pouderer) posuti prakom,
posipati prakom; mazati lice pude-
rom
pudreta (fr. poudrette) gnojivo u praku
prireeno od ljudskog izmeta; tako-
er: mokraa umjetno preraena u
gnojivo (urata)
1192 pulmonalrii
pudrijera (fr. poudriero) kutija za pu-
der
pueblo (p. pueblo narod) indijansko
selo, indijansko naselje
puerperalni (lat. puerperalis) porodilj-
ski; puerperalna groznica porodiljska
groznica, babinja groznica
puf (engl. pufO pretjerano hvaljenje, iz-
miljotina, velianje; napadna rekla-
ma: neslana, pretjerana ala
pufer (njem. Pufper) na eljeznikim
vagonima: odbojnik, odbija (eljez-
na naprava u obliku tanjura na opru-
gu za ublaavanje sudara)
pufna (engl. putf) prailica za pudranje
pukati (njem. pflucken brati) upati,
vaditi
pul (engl. pool) trg. udruivanje vie tr-
govakih poduzea u pekulativne
svrhe, kartel
pulard (fr. poularde, lat. pullus) ukop-
Ijen pijetao, kopun (od 3 do 5 mjese-
ci)
pularderija (fr. poularderie) njegovanje
peradi, peradarstvo; osobito: peradar-
nik gdje se ukopljena perad (kopu-
ni) uzgaja na veliko
pule (lat. pullus mladune) magare,
osli, tovari
pulen (fr. poulain, lat. pullus drijebo)
gojenac, pitomac neke portske ko-
le (boksake, hrvake i dr.)
pulena (fr. pulaine kljun broda) lik ene
ili ivotinje kao ukras broda; basti-
on, zvir
pulfer (njem. Pulver, lat. pulvis) barut
u prahu; prah, praina; praak
pulijn (tur, pul) 1. puce, kopa; 2. ukras-
ni metalni predmet koji se priiva
na odjeu; 3. kolut, koluti; 4. sitan
novac, potanska marka, biljeg
Pulmanova kola vrsta salonskih i spa-
vaih vagona (naziv po izumitelju,
am. industrijalcu G. M. Pullmanu)
pulmonalni (lat. pulmonalis) pluni,
koji se Lie plua ili im pripada; koji
lijei plune bolesti
pulmonarni
pulmonarni (lat. pulmo) v. pulmonalni
pulmonati (lat. pulmo pluno krilo) 1.
sve ivotinjo koje diu na plua; 2.
puevi pluai
pulmonian (lal. pulmoneus) bolestan
na plua, susiav; pluni
pulmonija (lat. pulmonia) med. tuber-
kuloza plua, suica; upala plua
pulmotor (lat. pulmo plua, motor po-
kreta) med. sprava za umjetno di-
sanje
pulomantija (lat. pullus pile, pilece,
gr. manteia vraanje, gatanje, prori-
canje) proricanje po kokoima
pulover (engl. pullover) pletena, obino
vunena muka bluza, nosi se ispod
kaputa i oblai preko glave
pulpa Gat. pulpa mekota, krhko meso)
1. med. zubna sr koja sadri ivac
i krvne ile; 2. mesnati dijelovi ivo-
tinjskog tijela; meso voa i povra; u
ljekarnama i industriji vonih kon-
zervi: hladetinasto meso ili hladeti-
nasta sr korijenja i plodova, kaa
pulpet (lat. pulpitum) naprava slina
stolu s kosom povrinom (za pi sanji;,
note i si.); pult
pulpitis (lat. pulpa mekoa, krto meso,
meso) med. upala zubne sri; usp.
pulpa
puls (lat. pulsus) zool. proirenje arte-
rija izazvano rilmikim potiskiva-
njem krvi iz srca, odgovara kucajima
srca i ovisi o djelatnosti srca i sasta-
vu zida arterija, bilo; pren. najosjet-
ljivije mjesto neke stvari ili ovjeka;
napipati nekome puls pronai neko-
me najosjetljivije mjesto; opipati puls
na. fin nain uvijeno ispitati to net-
ko o neemu misli
pulsacija (lat. pulsalio) udaranje, kuca-
nje, osobito srca; treperenje svjetlo-
sti
Pulsate et aperietur vobis it. pulzale
et aperietur vobis (lat.) Kucajte i ot-
vorit e vam se (Isus)
1193 puma
pulsatila (lal. Anemona pulsatilla) but,
umarica, anemona
pulsatio aurium it. pulzacio aurijum
(lat.) med. kucanje u uima
pulsatio capitis it. pulzacio kapi ti s
(lat.) med. kucanje u glavi, osobito u
sljepooicama
pulsatio cordis it. pulzacio kordis
(lat.) med. kucanje srca
pulsator (lat. pulsator) zrani utiskiva,
ljevkasta sprava za dovoenje zra-
ka, npr. strojarskih odjela na brodo-
vima itd.
pult (lat. pulpitum, njem. Pult) stalak;
stol s kosom povrinom za itanje,
za pisanje, za note i si.
pulvan (polj. polowanie) ispunjeni le-
trijeb tkao mamac u lovu na tetri-
jebe)
pulverizacija (lat. pulverisatio) pre-
tvaranje u prah
pulverizirati (lat. pulverisarc) imljeti,
stui u prah, pretvoriti u prah, pre-
tvarati u prah, smrviti; raspriti, ras-
privati, tekuinu kroz trcaljku ras-
privati u vrlo sitne kapljice
pulvilus (lat. pulvillus jastui) med.
jastuast zavoj
pulvis (lat.) v. pulfer
pulzacija (lat. pulsatio) v. pulsacija
pulzator (lat, pulsator) v. pulsator
pulzimantija (lat. pulus bilo, gr. man-
teia gatanje, proricanje) proricanje po
nainu kucanja bila
pulzimetar (lat. pulus bilo, gr. metron
mjerilo, mjera) med. ureaj u obliku
krivulje za grafiko predoavanje
kretanja bila, pulsa; sfigmograf
pulzirati (lat. pulsarc) udarali, kucati,
biti (kao puls)
pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo,
gr. metron mjera, mjerilo) vrsta
crpke za crpljenje vode pomou pare
puma (peru. puma) zool. ameriki lav
ili crveni tigar, kuguar (lat. Kelis con-
color)
pumeks
pumeks Gat. pumcx) kamen plavac, u-
pljikav kamen
pumpa (njem. Pumpe) mrk, crpka
pumrl (njem. Pummel debeljko) toka
koja se biljei uz ime kartaa koji
izgubi partiju; pren. biljeka o nei-
jem loem ponaanju
punca (tal. punzone, lat. punetio) etvr-
tast ili okrugao elini ig pomou
kojega se izrauju u kovini izdub-
ljene ili ispupene figure, znaci itd.;
kalup za kovani novac i medalje: ig
na zlatu, srebru i platini
puneheon it. pann (engl.) engleska
mjera za tekuine = 381,661 1
punchingball it. paningbol (engl.)
port, visea konata lopta za vje-
banje boksaa
puncirati (tal. punzone) praviti pomou
elinog iga u kovini izdubljene ili
ispupene figure i dr.; igosati (zlato,
srebro, platinu, nakit)
puneto homicidii it. punkto homici-
dii Gat.) prav. zbog ubojstva ovjeka
punetum litis it. punktum litis (lat.)
prav. predmet spora, osobito pravnog
punetum materiae it punktum mate-
rije (lat.) fiz. materijalna toka, ge-
ometrijska toka 5 fizikim znae-
njem, toka a masom (pojam koji je
uveo "najdosljedniji njutnovac* Ru-
er Bokovi)
punetum saliens it punktum salijens
Gat. punetum saliens toka koja od-
skae) ono to jc bitno, bit neega,
glavna toka oko koje se sve okree,
ono to jc odluujue u nekoj stvari,
glavna stvar, jezgra ega
pun (engL punch, hindost panch, pan-
teh, sanskr. paneha, panteha) pie
koje ima pet sastojaka (panch, pan-
eha = 5): alkohol (arak, rum ili ko-
njak), kiselkast sok (limunov ili ka-
kvog drugog ploda), aromatian zain
(aj, cimet, limunovu koru i dr.), e-
er i vruu vodu ili vrue vino
1194 punktirati
pun-bola (engl. punch-bowle) posuda
u kojoj se priprema pun
pun-ekstrakt (engl. punch. lat. extrac-
tum) svi sastojci od kojih se priprema
pun, osim vode; pun-esencija
pun-esencija (engl. punch, lat. essen-
tia) v. pun-ekstrakt
Punica fides it. punika tides (lat.)
"punska vjera'', tj. vjera Punjana
(Kartaana) koji su bih poznati po
tome to nisu drali zadanu rije
punk it. pank (engl.) pokret medu mla-
dima nastao sredinom sedamdesetih
godina 20. st.; karakterizira ga razo-
aranost, anarhija te prijeziran po-
gled na svijet; pripadnici pokreta ob-
lae se u poderanu odjeu te sc min-
kaju na upadljiv nain i kite lanci-
ma, "zihericama" i si.
punkeija (lat. punetio) med. bodenje,
ubadanje, probadanje tijela radi utvr-
ivanja prirodo bolesti; lumbalna
punkeija ubod iglom u slabinski pr-
Ijen radi vaenja tekuine iz kralje-
nice (likvora)
punkt (lat. punetum toka) bod, ubod;
gram. znak koji se stavlja na zavr-
etku reenice i kod skraenih rijei,
toka; geom. granica, poetak i kraj
hnije; ret. potpuna i zaokruena re-
enica; odjeljak nekog spisa koji pred-
stavlja odreenu cjelinu s obzirom
na smisao i sadraj, predmet govora,
komad, stvar
punkta dicrczos (lat. puneti, gr. dia-
iresis razdvajanje, dijeljenje) mn.
gram. toke koje se stavljaju iznad
samoglasnika kao znak da ga treba
itati kao zaseban i samostalan glas,
npr. pot = poet
punktacija (lat. punetatio) skica, nacrt
ugovora, toke, uvjeti sporazuma,
osnovne odredbe ega
punktirati Gat. punetare) oznaiti (ih:
oznaavati) tokama, stavljati (ih:
staviti) znake interpunkcije; isto-
kali, nainiti od toaka; naglaavati,
punktuacija
podvlaili, obiljeavati; med. probosti
neko mjesto na tijelu da bi iscurila
bolesna tekuina; trg. postaviti, nave-
sti prethodno uvjete ugovora; napra-
viti toku, tj. obustaviti plaanja;
vjerno reproducirati u kamenu jedan
model; glaz. tokom oznaiti da jed-
na nota vrijedi za polovinu vie od
svoje uobiajene vrijednosti
punktuacija (lat. punetuatio) stavlja-
nje pravopisnih znakova; pravopisni
znaci; interpunkcija
punktualan (lat. punelum toka) toan,
vrlo toan; tokast, u obliku toke
punktura (lat. punetura) med. v. punk-
cija
punski (lat. punicua) koji se tie Pu-
njana, Kartaana ili Feniana, njima
svojstven, koji od njih potjee ili im
pripada; Punski ratovi ratovi voeni
izmeu Rima i Kartage u treem i
drugom st. pr. n. c.; bilo ih je tri, a
najvaniji je Drugi punski rat (219
201); pren. laan, nevjeran, vjerolo-
man (punska vjernost)
punta (tal.) vrh brda, rt (u Dalmaciji)
punta (tal.) vrh. iljak; rt
punta d'arco it. punta d'arko (tal.)
glaz. v. a punta d'arco
punta dell'arco it. punta del'arko
(tal.) v. a punta d'arco
puntapet (tal. pontapetto) pribadaa
pup (engl. poop) stranji dio broda,
krma
pupa (njem. Puppe) 1. lutka; 2. liinka
(larva) stupanj u preobrazbi kukaca
pupil (lat. pupilla) prav. siroe; tienik;
maloljetnik (bez oca) koji je pod skrb-
nitvom
pupila (lat.) anat okrugao otvor u a-
renici oka s prosjenim promjerom
od 2 do 3 mm, zjenica
pupilaritet (lat. pupillaritas) prav. ma-
loljetnilvo, razdoblje pod skrbni-
tvom
pupilarni (lat. pupillaris) prav. siroad-
ski, koji se tie siroeta, tienika,
1195 puriforman
maloljetnika, maloljetniki; anat. koji
se tie zjenice (oka), rjenini; pupi-
larni depozit novac maloljetnika-si-
roeta koji se nalazi u banci pod nad-
; zorom suda
pupilni (lat. pupilla zjenica) anat. zje-
nini
pupilni (v. pupila 2.) prav. v. laksament
purana (sanskr. purana) vrsta staro-
indijskih epsko-didaktikih knjiev-
nih djela koja sadre mitoloke pri-
e o stvaranju, propasti i obnovi svi-
jeta, djela bogova i junaka, propise o
vjerskim obiajima i praznovanjima,
ulomke o pravima i dunostima poje-
dinih kasta, filozofska razmatranja
itd.
purgacija (lat. purgare, purgatio) med.
ienje, proiavanje; prav. opovr-
gavanje neke sumnje pred sudom
purgancija Gat. purgantia) med. pro-
iavanje crijeva; lijek za ienje
purgar (njem. Burgcr) graanin uope;
malograanin, sitniav ovjek
purgativ (lat. purgativum) med. sre-
dstvo (ili: lijek) za ienje crijeva
purgativan (lat. purgalivus) koji pro-
iava, koji pomae ienju (criie-
va)
purgatorij (lat. purgatorium)kod kato-
lika: (vjerovanje u) islihte. mjesto
gdje due umrlih moraju najprije
okajati svoje grijehe prije nego to
dospiju u carsvo vjenog blaenstva
purger (njem. Biirger graanin) graa-
nin pren. malograanin, filistar
purgirnti (lat, purgare) med. istiti,
oistiti, proistiti crijeva; prav. oslo-
boditi se optube, opravdati se; pri-
praviti svilu za bojenje
puriOkacija (lat. puriticatio) ienje,
proiavanje
purifikatorij (crkv.-kat.) ubrus za bri-
sanje kalea pri misi
puriforman (lat. purifbrmis) med. gno-
jast
puri lan
purilan (lat. puerilis) djetinji, djetinj-
ski, djeaki; djetinjast, neozbiljan ili
nezreo kao dijete
Purim (hebr. pur, purim) veseli idov-
ski blagdan kojim 14. i 15. adara
(oujka) proslavljaju spomen na sret-
no izbavljenje Zidova, kad ih je Ks-
tera spasila od unitenja
purin (lat. purus ist) organski dui-
nati spoj; nalazi se u organizmu kao
proizvod izmjene tvari (u ljudskom,
ali i u nekim biljnim organizmima)
purist (lat. purus ist) onaj koji tei
ienju jezika od nepotrebnih tuih
rijei, onaj koji pretjeruje u tenji za
ienjem jezika, istunac
puritanac (lat puritas istoi) istu-
nac, onaj koji se strogo pridrava po-
stavljenih naela; lan engleske Prez-
biterij anske crkve koja se htjela stro-
go pridravati evangelike istoe
puritanizam (lat puritas istoa) i-
stunstvo, preLjerana strogost u vjer-
nosti postavljenim naelima i obia-
jima: pokret medu engleskim protes-
tantima u XVI. st. za odravanjem
Crkve u cvangelikoj istoi (nasu-
prot Anglikanskoj crkvi koja se u
mnogome ugledala na Katoliku cr-
kvu)
purizam (lat. purus ist) ienje jezika
od nepotrebnih tuih rijei i loih
kovanica; pretjeranost u tenji za
istoom govora, istunstvo
puro Gat. purus ist) med. ist sok (ek-
strakt) od mesa (sredstvo za okrjepu
i jaanje)
purpur (lat purpura, gr. porfyra pur-
purni pu; grimizna boja) najfinija
Ijubiastocrvena boja koju su prvi
prireivali stari Feniani od bezboj-
nog soka tzv. "purpurnog pua" koji
se tek na svjetlosti oboji; skupocjena
tkanina ove boje; purpurna ih gri-
mizna odjea, purpurni ih grimizni
ogrta, osobito kardinalski; pren. lje-
1196 putativan
pota, sjaj, rasko, skupocjenost, dra-
gocjenost
purpura Gat.) med. v. pelioza
purpurin (lat. purpurinum) kem. triok-
siantrahinon. nalazi se, pored aliza-
rina, u kani (lat. rubia tinetorum),
umjetno se dobiva iz antracena
purpurna kiselina (lat. purpuricum
aciduin) kem. ivotinjska kiselina ko-
ja sc priprema od mokrae
purtropo (tal.) na alost, aliboe
purulencija (lat purulentia) med. za-
gnojenost, gnojenje
purulentan (lat. pus, puris gnoj, puru-
lentus) med. gnojan, zagnojen
purulenti (lat, purulcnta) mn. med.
sredstva za gnojenje, za izvlaenje
gnoja
purulescencija (lat. purulescentia)
med. gnojenje, zagnojavanje, stvara-
nje gnoja
purus putus Gat.) "ist deko", tj. onaj
koji poznaje samo svoju struku, a o
svemu drugom nema pojma
pusa (njem. Pussel) poljubac
pusta (mad. puszta) velika i travom bo-
gata ravnica, panjak, stepa u sred-
njoj Maarskoj (danas veinom zasi-
jana penicom, kukuruzom i dr.)
pustula (lat pustula) med. gnojna bu-
buljica, prit
pustulozan (lat. pustulosus) med. bu-
buljiav, pritav
pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce
put mjera za teinu, uteg u Indiji = 1 1/
2 engl. funte = 680,388 g; vrsta ko-
sitrenog novca
putamen (lat) bot. jezgra u vou s ko-
ticom. kotica
putar (njem. Butter) maslac
putativan Gat. putativus) tobonji, za-
miljen; koji se smatra zakonitim, a
nije; putativni brak prav. brak u ko-
jem, pri sklapanju, obje strane, ih
samo jedna, nisu znale da postoje za-
konske prepreke sklapanju toga bra-
ka
 pute ili
puteal (lat. puteal) ograda oko zdenca
ili esme
puti (tal. putti) u slikarstvu i kipar-
stvu: goli djeji likovi, obino aneli
3 krilima i bez krila
Putifarka ena egipatskog dvorskog do-
stojanstvenika Putifara (Potifara) ko-
ja je htjela zavesti idovskog mladi-
a i roba Josipa; pren. bludnica, za-
vodnica
putir (gr. poter posuda za pie, asa,
pino pijem) u pravosl. crkvi: zlatna
ili srebrna aa u koju se toi vino,
v
1197 putri dan
razblaeno vodom, i kojim se vjerni-
ci prie s uju
puto (tal. putto) umj. lik malog golog
djeteta, obino kao ukras na umjet-
nikim graevinama, osobito slavi-
nama i slino
putrefakcija Gat. putrefacere) trulje-
nje, trule, raspadanje
putresciu (lat. putresccre prelaziti u
truljenje, truliti) kem. otrov koji se
razvija pri truljenju mesa
putri dan (lat. putridus) truo; pokvaren,
smrdljiv
 Q
Q, q slovo latinskog podrijetla koje se
umee poslije dvadeset i treeg slova
hrvatske latinice
quaestio it. kvcstio (lat.) pitanje, spor-
no pitanje; znanstveno pitanje, znan-
stveno ispitivanje; zadatak, istraga,
sporna toka; muno pitanje, muka,
muenje
quaestio facti it. kvescio fakti (lat.)
prav. ispitivanje (ili: pitanje) o stvar-
nom, injeninom (za razliku od is-
pitivanja pravnog naela)
quaestio juri it. kvestio juri (lat.)
prav. pravno pitanje, pitanje koje
spada u podruje prava
quantite negligeable it. kantite ne-
gliabl (fr.) zanemariva veliina, bez-
naajna veliina, veliina o kojoj se
ne mora voditi rauna; okolnost o
kojoj se ne mora voditi rauna pri
rjeavanju kakvog politikog ili eko-
nomskog pitanja
Quasimodngeniti it. kvazimodogeni-
ti (lat.) u Kat. crkvi: prva nedjelja
nakon Uskrsa, Bijela nedjelja (pre-
ma jednom psalmu koji poinje
rijeima Quasimodogeniti, to u pri-
jevodu znai: kao novoroena djeca)
quaternio terminorum it. kvaternio
terminorum (lat.) log. etvrtina poj-
mova, etiri pojma, pogreka u za-
kljuivanju koja nastaje zbog dvosmi-
slenosti jednoga od triju pojmova
(gornji, srednji i donji pojam) u za-
kljuku (silogizmu) koji u ovom slu-
aju ima, umjesto tri, etiri lana
querela nulitatis it. kverela nuhtatis
(lat.) prav. nitavna alba, tuba zbog
nitavnosti kojoj je cilj da, i nakon
formalne pravomonosti, ukloni dva
najtea razloga nitavnosti: sudje-
lovanje iskljuenog suca pri do-
noenju opovrgnutog rjeenja i nedo-
statak stranakog zastupanja
qui vivra, verra it. ki vivra, vera (fr.)
tko ivi, vidjet e. tj. budunost e
pokazati, vidjet e se
quid pro quo it, kvid pro kvo (lat.)
jedno umjesto drugog, brkanje, ne-
sporazum, zamjena u pojmu, osobi
ih imenu
quieta non movere it. kvijeta non
movere (lat.) ono to miruje ne treba
dirati (prema Platonu), opomena vla-
dama da ne pretjeruju u donoenju
reformi
quieto it. kvijeto (tal.) glaz. mirno, spo-
kojno
quitte ou double it. kit u dubi (fr.) u
igri: ih gubitak povratiti ih dvostru-
ko platiti; pren. staviti sve na kocku,
ili ostati ili propasti
quo titulo? it. kvo titulo (lat.) na te-
melju ega? kojim pravom?
Quo vadi? it. Kvo vadi? (lat. Quo
vadi. Domine?) Kamo ide, Gospo-
dine? pitanje koje je apostol Petar
uputio Isusu kad su ga vodili na
Golgotu (Iv 13,36); naslov poznatog
romana H. Sienkievvicza
quod erat demonstrandum it. kvod
erat demonstrandum (lat.) stoje bilo
quotidianuB typus 1199 quousque tandem!

za dokazivanje, to se je trebalo do- quousque tandem! it. kvouskve tan-

kazati dem (lat.) "ta dokle e!" izraz kojim
qnotidianus typus it. kvotidijanus se izraava nestrpljivost (prema po-
tipus (lat.) med. svakodnevni povra- etnim rijeima Ciceronovog prvog
tak neke bolesti govora protiv Katiline)

R, r dvadeset i tree slovo hrvatske la-
tinice
K oznaka za stupanj Reaumurova toplo-
mjera
Ra kem. kratica za radij
rabarbara (gr. ra, lat. rha barbarum)
bot. poznata biljka iz porodice dvor-
nika (podrijetlom iz srednje Azije) iji
se uti korijen upotrebljava u me-
dicini, osobito kao sredstvo za osvje-
avanje i ienje; inae povrtnica i
ukrasna biljka
rabarbarin (lat. rha barbarum) kem.
kiselina koja se nalazi u rabarbari
rabat (tal. rabaliere oboriti, fr. gabais)
trg. odbitak, popust u utvrenoj cije-
ni robe, snienje cijene, smanjena
cijena
rnbat-konto trg. raun o uinjenom po-
pustu u cijeni neke robo
rnbdologija (gr. rabdos prut, logia)
vjetina raunanja na tapie
rabdomahija (gr. rahdomachia) borba
palicama u borilakim kolama
rabdomnnt (gr. rabdos prut, mantis
pretkaziva, prorok) onaj koji prori-
e pomou tapia, osobito koji po-
mou tzv. vilinskih raalja otkriva
rude, izvore i si.
rabdomantija (gr. rabdos prut, man-
teia pretkazivanje. proricanje) prori-
canje po tapiima, otkrivanje pomo-
u tzv. vilinskih raalja pod zemljom
skrivenih stvari, osobito ruda, vo-
denih izvora i tokova
rabi (hebr. rab. rabbi) uitelj; u Kristovo
vrijeme poasna titula palestinskog
R
uitelja koju su esto i Isusu prida-
vali uenici i tovatelji
rabic njem. (Drahtnetz) iana mrea
rabies canina it. rabijes kanina Gat.)
med. psee bjesnilo
rabijatan (tal. arrabbiato, lat. rabies
bijes) grub, surov, bijesan
rabijatan (tal. rabbia srdba, gnjev,
bijes, bjesnilo) bijesan, razbjenjen,
estok, grub, razbijaki, uvijek spre-
man na tunjavu, goropadan
rabin (hebr. rabbi) idovski sveenik,
idovski vjerouitelj
rabinat (hebr. rabbi) zvanje i djelokrug
rabina
rabiniti (hebr. rabbi) mn. v. talmudisti
rnbinizam (hebr. rabbi) znanost 0 heb-
rejskom jeziku i idovskoj religiji
rnbinski jezik novohebrejski jezik koji
su stvorili rabini, osobito znanstveni
jezik idovskih pisaca od X. st.
rabulist (lat. rahulista) lo pravnik koji
naopako tumai zakone, brbljavac
rabulistiki dokaz log. tobonji dokaz,
dokaz koji je utemeljen na lanim
zakljucima
rabulistika (lat. rabula) izopaavanje
zakona
rabuni (hebr. rabbuni) na gospodar i
uitelj (titula kojom su uenici oslov-
ljavah Isusa)
raee-bout it. res-bot (engl.) port, tr-
kaki amac
racija (fr. ration) 1. odreena mjera,
dnevni obrok u vojsci, osobito za ko-
nje (za razliku od obroka hrane koji
pripada vojnicima, porcije)
racija
rncija (ar. rgaca, rgaria) 2. prvotno: po-
hod muslimana u borbu protiv ne-
vjernika; pljakaki pohod (po poho-
du fr. trupa na sjev. Afriku); policij-
ska akcija ili potjera za sumnjivim
osobama
raciocinacija (lat. ratiocinatio) promi-
ljanje, razmiljanje; razumno zaklju-
ivanje, razumni zakljuak, dokaz;
retorika ili poetska figura kojom go-
vornik ili pisac sam sebe poziva na
navoenje razloga zbog kojega je ne-
to tvrdio
racionnlan (lat. rationalis) fil. razu-
man, obdaren razumom, razumni,
utemeljen na razumu, znanstveni;
mat. koji se moe izraunati potpu-
no, izraunljiv, izraen bez korijen-
skog znaka; izraziv cijelim koliina-
ma (supr. fil. empirijski; mat. iraci-
onalan)
racionalist (lat. ratio razuin) onaj koji
vjeruje u razum kao u jedini pravi
izvor spoznaje; onaj koji i nauavanje
i naela svog vjerovanja izvodi razu-
mom. a trudi se otkrivenu religiju
shvatiti razumom (razmiljanjem);
pristaa (ili: pobornik) racionalizma
racionalistiki (lat. ratio razum) ra-
zumni, stvoren razumom, koji je u
duhu racionalizma, koji se tie raci-
onalizma, koji je u vezi s racionaliz-
mom, koji pripada racionalizmu
racionalizacija (lat. ratio razum) orga-
nizacija neke djelatnosti na temelju
najsvrhovit.ijih metoda i naina rada,
usavravanje, poboljavanje, pobolj-
anje; racionalizacija proizvodnje
srniljenost u radu kojoj je cilj da sa
to manjim utrokom vremena i
energije radnika postigne najvii pro-
izvodni uinak
racionalizam (lat. rationalismus) pri-
mjena razuma na sve to je ovjeku
dano u iskustvu, da razum o tome
sudi, ispituje i shvaa; fil. smjer koji
1201 raddoppiamento
smatra razum i miljenje kao jedini,
ili bar najvaniji izvor spoznaje;,
kojim se jedino moe doi do istine
(racionalistiki filozofi su: elejci. Pla-
ton, Descartes, Spinoza, Leibniz,
Fichte, Schelling, Hegel, Herbari i
dr.); smjer aktivistike etike koja
smatra razum i znanost najveom
ljudskom snagom; u religiji: naelo
da nijedno vjersko nauavanje ne tre-
ba primati bez razumnog ispitivanja
i provjeravanja; uvjerenje da je ra-
zum najvii sudac u vjerskim pita-
njima, razumna vjera (supr. superna-
turalizam); lit. knjievno razdoblje
pod utjecajem ideja filozofskog racio-
nalizma
racionalizator (lat. ratio razum) onaj
koji u praktinom djelovanju radi po
savjetima razuma, onaj koji radi u
duhu racionalizacije
racionalnost (lat. ratio razum) fil. ra-
zumnost, obdarenost razumom, spo-
sobnost miljenja; ivljenje i postu-
panje prema propisima razuma; mat.
izraenost bez korijenskog znaka;
izrazivost cijelim koliinama, srau-
nanost, proraunanost
racionirati (fr. ration obrok) 1. dijeliti
na obroke, podijeliti na obroke; usp.
racija 1.
racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi
razumno, Ij. onako kako je najsvr-
hovitije i najpraktinije
ralati (njem. ratschen) izgovarati glas
r stranjojezino
radar (engl. skraeno: radio deteeting
and ranging radio koji otkriva i odre-
uje tono mjesto u prostoru) ureaj
koji emitiranjem ultrakratkih radio
valova otkriva vrste predmete na
velikoj udaljenosti u zraku, vodi ili
na kopnu
raddolcendo it. radolendo (tal.) glaz.
blago, ljupko, umiljato
raddoppiamento it. radopijamenlo
(tal.) glaz. udvostruavanje
raddoppiato
raddoppiato it. radopijato (tal.) glaz.
izraz koji znai da neto treba dvaput
svirati ili pjevati
radesiga (dan. radesvge) med. veoma
teka bolest, slina gubavosti (u Nor-
vekoj, vedskoj, Islandu i dr.)
radicirati (lat. radicari) ukorijeniti, uh-
vatiti korijen; svesti, vratiti na os-
novu, poetak ili podrijetlo; osnovati,
zasnovati, postaviti na vrste i sigur-
ne osnove; mat. izvaditi korijen ne-
kog broja, korj eno vati
radiestezija (lat. radium, gr. aistha-
nomai osjeam) noviji naziv za spo-
sobnost da se, pomou tzv. vilinskih
raalja i slinih mehanikih napra-
va, otkrivaju podzemne vode, izvori,
rude i si.
radiestezist onaj koji se bavi radies-
tezijom
radij (lat. radium, radius zrak, radiare
zraiti) kem. element koji su otkrili
supruzi P. i M. Curie (1898.) u ura-
novoj rudai, atomska teina 225,97,
redni broj 88, znak Ra, radioaktivan;
javlja se kao raspadni proizvod ura-
na u svima uranovim mineralima
radijacija (lat. radiatio) fiz. zraenje
radijalan (lat radialis) zrakast; koji se
odnosi na radijus, koji ide u smjeru
polumjera
radijan (lat. radius polumjer) mat. luk
kruga ija je duina jednaka s polu-
mjerom; sredinji kut kruga koji lei
pod takvim lukom
radijant (lat. radiare zraiti, radians
koji zrai) astr. toka na nebeskom
svodu iz koje prividno izviru mete-
ori i meteorske pojave
radijnran (lat. radiare zraiti) koji zrai
radijator (lat. radiator) 1. grija, uplje
tijelo od lijevanog eljeza ili elinog
lima kroz koje prolazi vrela voda ili
para radi zagrijavanja; 2. pribor sa-
stavljen od tankih cjevica kroz koje
prolazi voda za rashladivanje moto-
ra, hladnjak
1202 radio
radijeva emanacija (lat. radium, ema-
natio istjecanje) kem. fiz. radioak-
tivan plin koji se stalno razvija iz
radijevih preparata i koji se pretva-
ra u kakav vrst radioelement
radijus (lat radius) zraka (suneva ili
svjetlosna); mat. polumjer
radijus-vektor (lat radius vector) mat
duina koja spaja sredite elipse, pa-
rabole ih hiperbole s bilo kojom nji-
hovom tokom
radikal (lat, radicalis od radix gen. ra-
dicis korijen) 1. mat. rezultat korje-
novanja; 2. kem. osnova baza i kise-
lina, jednostavna ili sloena tvar koja
s nekom drugom tvari moe formirati
kiselinu ili bazu; 3. pren. ovjek koji
tei za korjenitim mijenjanjem ne-
kog stanja
radikalan (lat. radicalis od radix gen.
radicis korijen) korjenit, ukorijenjen,
potpun, temeljit, prvobitan, uroen,
koji je od prirode, prirodan; mat. ko-
rijenski; radikalno lijeenje lijeenje
u potpunosti (za razliku od palija-
tivnog lijeenja)
radikali (lat. radicalis korjenit, kori-
jenski) mn. oni koji tee za korjeni-
tim mijenjanjem nekog stanja
radikalizam (lat. radicalis korjenit,
korijenski) 1. korjenitost, temeljitost,
potpuna dosljednost u zastupanju ne-
kog shvaanja ih ostvarivanju nekog
programa; 2. naela i ciljevi kojima
tee radikali
radikalno (lat, radicale) korjenito, pot-
puno, iz temelja, temeljito, iz korije-
na
radikand (lat. radicandus) mat. broj ili
izraz iz kojega se vadi korijen
radikula (lat. radicula) bot. klica kod
biljaka sjemenjaa
radio (lat radium) 1. naziv za beino
prenoenje zvukova na velike udalje-
nosti; 2. u uem smislu: ureaj za
primanje zvukova koji se prenose be-
inim putem
radio-amater
radio-amater {lat. radium, fr. amateur)
onaj koji sc radiulehnikom i radio-
fonijom bavi iz ljubavi (a ne profesi-
onalno)
radio-aparat Gat. radium, apparatus)
ureaj za primanje valova emisijskih
radio-poslaja
radio-boje kisele obojene tvari za bo-
jenje vune. odlikuju se jednostavno-
u i postojanou; upotrebljavaju se
za bojenje raznih pletiva
radio-metar (lat. radium, gr. metron
mjerilo, mjera) fiz. "svjetlosni mlin',
ureaj kojim se energija toplinskih
/.raka pretvara u mehaniku energi-
ju gibanja
radio-peleng (lat. radium, niz. peiling)
odreivanje mjesta radiopostaje po-
mou radio-pelengatora
radio-pelengator (lat. radium, niz. pei-
ling) ureaj za pelengiranje pomou
eicktromagnetnih valova
radioaktivan (lal. radium, activus dje-
latan) koji ima svojstva radije vi h zra-
ka, koji zrai; radioaktivne pojave
svojstvo nekih tijela da stalno zrae
nevidljivim zrakama; sve tvari, sup-
stance, koje zrae slino kao uran i
radij, tj. koje prodiru kroz tvari sva-
ke vrste, zovu se radioaktivne
radioaktivnost (lat. radium, activitas
djelatnost) kem. svojstvo elemenata
da svojim zrakama pocrne fotograf-
sku plou, da ioniziraju zrak, da pro-
diru knrz tvari svake vrste; osim tira-
na i radija lo svojstvo imaju torij,
aktinij. polonij (prirodna radioaktiv-
nost); umjetna radioaktivnost radio-
aktivnost koja je izazvana najprije
kod aluminija
radioautografijn (lat. radium, gr. au-
tos sam, grafo piem) ispitivanje na-
gomilavanja radioaktivnih tvari i
njihove razdiobe u biljnom i ivotinj-
skom tkivu pomou fotografskih plo-
a i filmova (primjenjuje se u medi-
cini, mikrobiologiji i dr.)
1203 radiolokator
radioficirati (lat. radium, facere) spro-
vesti. s provoditi radiofikaciju
radiofikacija (lat. radium, facere ra-
diti) uvoenje radioinstalacija, iz-
gradnja radiopostaja i si.
radiofonija Gat. radium, gr. fone zvuk,
glas) izazivanje (ili: proizvoenje)
zvuka putem svjetlosnih ih toplin-
skih zraka koje se u pravilnim preki-
dima putaju na osjetljivu plou
radiofor (lat. radium, gr. fero donosim,
nosim) med. ureaj sa strujom viso-
kog napona, slui za lijeenje bolesti
ivaca, reumatizma i si.
radiogen (lat. radium, gr. gennao ra-
am, proizvodim) med. radijev pre-
parat s ravnomjernim i mjerljivim
zraenjem, uzima se kao lijek u raz-
liitim oblicima
radiografija Gat. radium, gr. grafia
pisanje) ispitivanje pomou rendgen-
skih zraka; osobito: izraivanje foto-
grafskih slika {radiograma) pomou
rendgenskih ureaja
radiogram (lat. radium, gr. gramma
pismo, pisano) brzojav koji se alje
beinom telegrafijom; med. slika
stvorena posebnim zrakama, obino
slika rendgenskim zrakama (renge-
nogram)
radiolog (lat. radium, gr. logos) onaj
koji se bavi radijevim i rendgenskim
zrakama i njihovim ureajima
radiologija (lat. radium, gr. logia)
znanost o zrakama, osobito radijevim
i rendgenskim, i njihovoj praktinoj
primjeni, poglavito u medicini
rndiolokacija Gat, locatio postavljanje,
radium) nain otkrivanja poloaja i
puta udaljenih predmeta, osobito ne-
prijateljskih zranih i pomorskih
snaga, pomou radiolokatora odnos-
no radara
radiolokator (lat locare postaviti, met-
nuti, locus mjesto, radius zraka) fiz.
u Britaniji naziv za radar (naziv ra-
dar obino se upotrebljava u SAD-u)
radio skopi ja
radioskopija (lat. radium, gr. skopeo
promatram) med. ispitivanje rend-
genskim zrakama
radiotehnika (lat. radium, gr. tech-
nike) tehnika koja se slui djelova-
njem eleklromagnelnih valova, tj.
tehnika prenoenja na daljinu zna-
kova, govora, glazbe ili slika elektro-
magnetnim valovima
radiotelefonija (lat, radium, gr. tele
na daljinu, fone zvuk, glas) opi naziv
za sve ono sto obuhvaa prenoenje
na daljinu govora putem eleklromag-
netnih valova, telefoniranje bez ica
radiotelegrafija (lat. radium, gr. tele
na daljinu, grafia pisanje, biljeenje)
telegrafija bez ica, beina telegra-
fija
radioterapija (lat. radium. gr. thera-
peia lijeenje) znanost o ljekovitom
djelovanju zraka, i to: lijeenje svjet-
losnim zrakama = fototerapija, lije-
enje rendgenskim zrakama = rend-
genoterapija, lijeenje radijevim zra-
kama = radioterapija
radirati (lal. radere) 1. strugati, ostru-
gati; izbrisati, brisati struganjem ili
gumom; 2. praviti crte elinom ig-
lom na bakrenoj, cinanoj ili elinoj
ploi premazanoj voskom ili lakom
Radix omnium malorum avaritia it.
radiks omnium malorum avaricija
(lat.) Korijen sviju zala je lakomost
radl(a) (njem. Rad kota) kotai za re-
zanje tijesta
rada (engl. raja, rajah, sanskr. rajan,
radsehan, lat. rex) "kralj", titula in-
dijskih vladara; usp. maharada
rafa (gr. rafe) anat. av. npr. lubanjski
av
rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan
vjetar; voj. iznenadan napad brzom
paljbom (rafalna vatra)
rafalna vatra voj. v. rafal
rafanija (gr. rafanos) med. ruski katar
(prehlada)
1204 raglan
rafija vlakno dobiveno od madagaskar-
ske biljke Raphia ruffia
rafinada (fr. raffinade) proiavanje
eera; proieni eer, najfiniji e-
er
rafinaa (fr. raffinage) v. rafinada
rafiner (fr. raffincur) proiava ee-
ra, preraiva eera
rafinerijo (fr. raffincrie) tvornica za
preradu eera; proiavanje eera,
prerada eera; pogon za proia-
vanje i oplemenjivanje neeg, npr.
bakra, mineralnog ulja, nafte i dr;
pravljenje neega finijim, profinjeno-
st; pren. neprirodnost, prepredenost
rafiniran (fr. raffine) proien, naprav-
ljen finijim, profinjen; prepreden, lu-
kav, dosjetljiv, domiljat
rafinirati (fr. rattiner) proistiti, proi-
avati (eer, petrolej i dr.); oistiti
kovinu; praviti finijim, profiniti
rafinoza (fr. raffmose) vrsta eera ko-
jega ima u melasi eerne repe; me-
litoza
rafioli (tal. ravioli) valjuii od kosanog
mesa
rafosimfiza (gr. rafe av, symfyo sra-
slem) med. sraslost lubanjskih avo-
va
rafunk v. rauhfang
rafunkirer (njem. Rauchfangkehrer)
dimnjaar
ragade (gr. ragas napuklina, pukotina)
mn. med. pukotine na koi. osobito
venerine na spolnim udovima i u
blizini stranjice
ragadij (gr. ragas napuklina, pukoti-
na. lat. rhagadium) med. mala puko-
tina na koi
rager (ved.) mladi koji nita ne radi,
skitnica (u skandinavskim zemljama)
raglan (engl. raglan) dug, portski ili
kini, muki gornji kaput kod kojega
rukavi nisu uiveni u ramenima, ne-
go idu od samog ovratnika (nazvan
po zapovjedniku engleske vojske u
Krimskom ratu, lordu Raglanu)
ragu
ragu (fr. ragout) jelo od kosanog mesa
ili ribe 5 finim zainima i umacima;
pren. mjeavina, smjesa
Ragusa 1. tal. naziv za Dubrovnik; 2.
pokrajina na Siciliji i njezin glavni
grad
ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva
volju za jelom, ukusan; pren. ugo-
dan, umiljat, draestan
raguzino (tal. ragusino) srebrni novac
u vrijednosti 1 L'2 dukata, kovan u
Dubrovniku do 1800. g.
rahi- (gr. rachis) predmetak u sloeni-
cama sa znaenjem: leda; kraljenica
rahiagra (gr. rachis, agra plijen) med.
kostobolja u kraljenici
rahialgija (gr. rachis, algos hol) med.
bol u kraljenici
rahialgitis (gr. rachis, algos bol) med.
upala lene modine
rahiofima (gr. rachis, fyma izraslina,
oteklina) med. oteklina kraljenice
rahiokifoza (gr. rachis, kyfos zakriv-
ljen) med. iskrivljenost kraljenice
unatrag
rahiolordoza (gr. rachis, lordos napri-
jed iskrivljen) med. iskrivljenost kra-
ljenice unaprijed
rnhiomijelitis (gr. rachis, myelos sr)
med. upala lene modine
rahiomijeloftiza (gr. rachis, mvelos
sr, fthisis suica) med. suenje kra-
ljenice
rahioparaliza (gr. rachis, paralysis
uzetost) med. uzetost lene modine
rahioplegija (gr. rachis, plege udarac)
med. uzetost ivaca lene modine
rahioreuma (gr. rachis, rheo teem,
curim) med. bol u kriima, kriobolja
rahiotom (gr. rachis, tome rezanje)
kir. instrument za rezanje hrptene
upljine
rahitian (gr. rachis) med. koji boluje
od rabitisa (mekanih kostiju)
raliitis (gr. rachis) med. esta bolest
kostiju kod djece, sastoji se u tome
to se kosti, zbog nepravilne prehra-
1205 raketni aparat
ne, ne ovapnjenjuju nego ostaju me-
ke i gipke, engleska bolest; iskriv-
ljenost kraljenice
raison d'etre it. rezon d-etr (fr.) razlog
koji opravdava postojanje neega,
pravo stupanja u ivot
raja (ar. ra'ijak stado) nemuslimanski
podanici u nekadanjoj Turskoj,
uglavnom krani koji su bili pod-
loni plaanju haraa; pren. siroti-
nja, prezreni stale
rajetin (ar. ra'ijah stado) kranin u
bivoj Turskoj koji je morao plaati
hara; pren. siromaan, prezren o-
vjek; usp. raja
rajf (njem. Reif) kota, obru
rajh (njem. Reich) drava; carstvo
rajmeraj (njem. Raumen spremanje,
ienje) ope ienje kue, tzv. "ve-
liko spremanje"
rajnvajn (njem. Rhein Rajna, Wein vi-
no) rajnsko vino
rajsferlus, ciferlus (njem. ReiJ3ver-
schlutt) smiak, naprava za brzo spa-
janje (zatvaranje) i razdvajanje (otva-
ranje) rubova tkanine povlaenjem
zupanog zatvaraa
rajsnadl (njem. ReiBnagel) pribada,
avli s velikom glavom za uvri-
vanje papira
raket (njem. Racket) glaz. stari puhaki
instrument, slian oboi, u obliku ci-
lindrino kutije; registar na orgu-
ljama koji oponaa ton raketa
raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto,
engl. rocket) 6ihura napunjena baru-
tom i dr. zapaljivim raznobojnim tva-
rima, slui za osvjetljavanje (npr. ne-
prijateljskih poloaja) i vatromet; voj.
granata koja se kree po zakonu re-
akcije; letjelica s reaktivnim pokre-
taem
raketar (njem. Raketierer) izraiva i
baca raketa; v. raketa 2.
raketni aparat sprava kojom se. po-
mou posebne rakete, s morske obale
raketni avion
ili otoka dobacuje brodolomcima ko-
nopac za spaavanje
raketni avion zrakoplov koji se kree
pomou raketnog motora, zrakoplov
na mlazni pogon, mlanjak
raketni motor motor kod kojega se
plinovi nastali izgaranjem neke eks-
plozivne smjese izbacuju velikom br-
zinom unatrag i time odbacuju mo-
tor i spravu na kojoj se on nalazi
(npr. zrakoplov i dr.) u suprotnom
smjeru od smjera strujanja plinova;
reaktivni motor
rakun (engl. raccoon) zool. vrsto malih
medvjeda ukastosive boje iz Sjev.
Amerike, peru sve to ele pojesti,
mogu se lako pripitomiti
ralantir (fr. ralcntir) 1. zrak. smanjenje
brzine; 2. u kinematografiji: uspore-
no projekcija kako bi se mogli dobro
promotriti razliiti pokreti
rallcntando (tal.) glaz. usporavajui,
sve lake i lake
ramn (njem. Kahm) okvir na slici
Rama (sanskr) mit. glavni junak ind.
epa Ramajana, ramajiti (glavna sku-
pina vinuita) ga potuju kao najvie
bie; i u dananjem narodnom govoru
Indije skraeni oblik ram upotreb-
ljava sc esto umjesto Rog
ram a dan (ar.) v. ramazan
Ramnj;ina (sanskr. Ramayana) ime vis
likog indijskog umjetnikog epa iz
III. ili IV. st. pr. n. e., sadri 7 knjiga
i 24 tisue stihova; opisuje doivljaje
Kame, sina kralja Daarate, u borbi
za otetu mu enu
ramajiti (sanskr. Rama) mn. v. pod Ra-
ma
ramazan (Lur., perz.) deveti mjesec mu-
slimanske mjeseeve godine u koji
muslimanski zakon propisuje vjer-
nicima strog post. suzdravanje od
svih tjelesnih uivanja preko dana,
a noi se provode u molitvi i veselju;
nakon ramazana dolazi blagdan baj-
ram
1206 rondevu
rambada (fr. rambade) pom. ograda na
brodovima
rnmifikacija (lat. ramus grana, rainifi-
calio) grananje; pren. razgranatost
rnmiforman (lat. ramiformis) bot. koji
ima oblik grane, grana st
ramisti fil. pristae francuskog huma-
nistikog filozofa i filologa Petru sa
Ramusa (15151572) koji je. kao iz-
razit Aristotelov protivnik, utemeljio
novu logiku koja se oslanjala na gra-
matiku i retoriku
ramolitiv (lat. ramollitivum) med.
omekavajue sredstvo, sredstvo (ili:
lijek} za omekavanje
ramozan (lat. ramosus} granat; razgra-
nat
rampa (fr. rampe) brklja, preka koja
slui za zatvaranje prolaza; postolje
za izbacivanje projektila i raketa; rub
pozornice izhoen prema gledalitu
rampa (njem. Rampes) kiselkasto
mlado vino
ramstek (eng. rumpsteak) kuh. peen
ili pren komad govtdskog buta
rana (lat.) zool. aba; med. prit, mala
oteklina ispod jezika
rana in fabula (lat.) aba u basni
koja se napuhavala ne bi li postala
velika kao vol, dok se na kraju nije
raspukla
ran (p. raneho) stoarska farma
rnncri (p. raneheros) mn. meksi-
kanski seljaci paniolsko-indijanskog
podrijetla, odlini radnici, jahai i
lovci
rand-glosa (njem. Rand rub. gr. glossa
jezik) primjedba napisana sa strane,
pokraj samog teksta na koji se
odnosi, na listu knjige ili rukopisa;
marginalija
randem kabriolet ili laka kola sa dva
kotaa u koja su upregnuta, jedan
ispred drugog, tri konja; usp. tandem
randevu (fr. rendez-vous) zakazani sa-
stanak (osobito ljubavni); mjesto sa-
stanka
randman
rnndman (fr. rendement) prinos; doho-
dak, poglavito: omjer prinosa u pro-
izvodima koji sc dobije od sirovina,
npr. koliko se sirovog i rafiniranog
eera dobiva od 100 kg eerne repe,
ili npr., kad se kae da je "randman
dobivanja masti" 30%, to znai da se
od svinje teke 150 kg ive vage do-
biva 45 kg masti; dinamiki rand-
man koristan rad (stroja)
rang (fr.) stupanj u nekom drutvenom
ili duhovnom staleu, red, vrsta, po-
loaj: prvi u rangu prvi po redu (gle-
de vrijednosti ili poloaja)
rang-lista (fr. rang, liste) popis po redu
Starjeinstva, redni popis (posebice
u vojsci)
ranimirati (fr. ranimer) ponovno oiv-
jeti, povratiti u ivot, ohrabrili; po-
jaati boju, osvjeiti boju
rankontr (fr. rencontre) sluajni sa-
stanak, neoekivan susret; iznenad-
na svaa, neoekivana svaa, ne-
prijateljski susret, sukob, dvoboj,
megdan; prilika, povoljan stjecaj pri-
lika, povoljan sluaj; trg. oznaka, broj
stranice glavne trg. knjige u drugim
knjigama
ranz dtis vaches it. ran(s) de va (lat.)
vicarska pastirska pjesma i ples
rnnirati (fr. ranger) urediti, ureivati,
postrojiti, postrojavati; manevrirati
vagone; ranirna postaja manevar-
ska postaja
rapcl (fr. rappel) opozivanje, pozivanje
natrag; akt o opozivu, osobito izasla-
nika u stranoj dravi; voj. znak tru-
bom za okupljanje, sviranje na
"zbor"; trg. doplata; kaz. pozivanje
glumaca da se ponovno pojave; slik.
zgodna razdioba svjetlosti na slika-
ma; dobiti rapel biti opozvan, dobiti
opozivno pismo
rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opozi-
vati; nanovo pozvati: pozivati glum-
ce da se pojave ponovno; voj. svirati
1207 rapsodist
"zbor*; slik. ravnomjerno razdijeliti
svjetlost na slici
rnpert (njem. Rapert) voj. postolje s ko-
taima na kojem stoje; brodski topo-
vi
rapidamente (tal.) glaz. brzo, ivo; ra-
pido
rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; ustar,
nagao, estok, prijek; ivahan (nain
izraavanja, stil); letimian; strm,
strmenit
rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids)
mn. brzaci i vrtlozi, virovi (u ameri-
kim rijekama)
rapido (tal. rapido) glaz. v. rapidamente
rapir (fr. rapiere) dug i iljat ma za
udaranje bodimice (stariji naziv za
floret)
rapl (njem. Rappel) napadaj ludovanja,
isticanje neke fiksne ideje
raport (fr. rapport) prijavak, izvjetaj,
priopenje, izjava (usmena ih pisa-
na); voj. prijavak, slubeni izvjetaj
raportirati (fr. rapporter) izvijestiti,
izvjetavati, podnijeti prijavak, izvje-
taj, po slubenoj dunosti, priopi-
ti; trg. prenositi stavke iz jedne knji-
ge u drugu
rapsod (gr. rapsodos) onaj koji pojedi-
ne pjesme ih odlomke pjesama sa-
stavlja u cjelinu; putujui narodni
pjeva kod starih Grka koji je staro
junake pjesme, osobito Homerove,
spajao u vee cjeline i javno pjevao
ili kazivao narodu, slino naim gus-
larima
rapsodija (gr. rapsodia) pjesma koju
je rapsod pjevao ili kazivao; osobito:
pojedini odlomci Homerovih pjesama;
otuda: odlomak iz neke vee pjesme;
pjesma potpuno slobodnog oblika;
glaz. fantazija slobodnog oblika koja
sc naslanja na narodnu melodiju
rapsodist (gr. rapsodia) pisac pjesama
ili glazbenih djela potpuno slobod-
nog oblika i bez meusobne veze
rapsodomantija
rapsodomantija (gr.rapsodia rapsod-
ska pjesma, manteia pretkazivanje,
proricanje) proricanje iz stiha koji pr-
vi upadne u oi kad se nasumce otvo-
ri knjiga pjesama
rapsodski (gr. rapsodos) istrgnut iz
cjeline, koji je u odlomcima; potpuno
slobodan po obliku, bez meusobne
veze
raptus (lat. raptus) otmica, odvodenje
silom; oduevljenje, zanos; izljev
srdbe
rara avis (lat.) "rijetka ptica", tj. neto
rijetko, velika rijetkost, "bijela vrana"
rarefaciencije (lat. rerefacientia) mn.
med. lijekovi za irenje znojnih otvo-
ra
rarefakeija (lat. rarefactio) med. proi-
renje, irenje znojnih otvora; fiz.
razrjedivanjc zraka toplinom
raritet (lat. raritas) rijetkost, skupo-
cjenost; rijetka stvar, neto to se ri-
jetko via ili susree
ras (ar. ra's) "glava"; vojni ili civilni za-
povjednik jedne pokrajine u Etiopiji;
vojvoda, knez.
rasa (fr. race, p. raza. tal. razza. njem.
Kasse) vea skupina srodnih bia
ivotinja ili ljudi s istorodnim
glavnim oznakama, tenjama, navi-
kama, i s istorodnim duevnim us-
trojstvom; pleme, loza. rod; podrijet-
lo, koljeno, pasmina; biologija rasa
znanost o sastavu i ustrojstvu, na-
inu ivota, postanku i razvoju rasa;
rasna higijena v. eugenika
rasisti (fr. race, njem. Kasse) mn. pri-
stae i pobornici rasizma; v. rasizam
rasizam (fr. race. njem. Kasse) 1. na-
uavanje o nejednakosti ljudskih ra-
sa, o postojanju viih i niih rasa;
ovo nauavanje javlja sc u politi-
kom djelovanju kobnom po ljudski
rod da nie rase trebaju sluiti
nekoj vioj rasi; 2. pokret za odra-
vanjem rasne istoe (osobito u na-
cistikoj Njemakoj) koji se, najve-
1208 ratel
im dijelom, sastojao u borbi protiv
semitizma, u sprjeavanju idovskog
utjecaja na duhovni, ekonomski i po-
litiki ivot naroda
raskacija (lat. rascatio) med. iska-
ljavanje, izbacivanje sluzi iz grla
raskol (rus.) cijepanje Pravoslavne cr-
kve u Rusiji, sektalvo
raskolnici (rus. raskolnik) heretici,
otpadnici od pravoslavne (dravne)
vjere u Rusiji koji su se 1666. otcije-
pili i osnovali bezbroj raznih sekta,
sektai, starovjerci
raspa drutveni ples u 4/4 taktu iz pe-
desetih godina 20. st, danas gotovo
zaboravljen
raspacija (lat raspatio) med. struga-
nje, uklanjanje struganjem
raspatorij (lat. raspatorium) kir. in-
strument za skidanje pokosnice. no-
i za struganje
raspatura (lat) med. v. raspacija
raspekmeziti se (isp. pekmez) pren.
raznjeiti se, omekati
rastral (lat. rastrum grabi je) glaz.
sprava od mesinganog lima s pet ku-
kica pomou koje se povlae ih izvla-
e notne.crte
rastrirati (lat. rastrum) povlaiti notne
crte pomou rastral a
ra (engl. rash, fr. ras) vrsta lake i glat-
ke vunene tkanine
raomon izraz kojim se oznauje rela-
tivnost i subjektivnost istine (prema
filmu Akira Kurosave Rashomon)
raspa (njem. Raspe, Raspel) turpija,
strugalica
ratel (lat rastellum) pov. mjesto odre-
eno za trgovinu na nekadanoj hr-
vatsko-turskoj granici
ratel (tal. rastello) voj. izlaz iz neke
utvrde u otvoreno polje; naziv nekih
mjesta u Hrvatskoj du bive austro-
ugarske granice prema Turskoj
ratel (tal. rastello) eljezna reetka, ro-
tilj, gradela
rast imati
rasti mati (njem. stimmen usklaivati)
pokvariti sklad
rata (lat. rata sc. pars izraunani dio)
obrok, razmjeran prinos ili udio sva-
kog pojedinca, dio plaanja, otplata;
pro rata (lat.) razmjerno, u dijelo-
vima, u obrocima, u ratama
ratanija (p. ratania, lat. radi ratha-
niae) larm. korijen jedne peruansko
biljke veoma trpkog okusa iji se sok,
kao tinktura, upotrebljava kao sred-
stvo protiv povreda i za zaustavlja-
nje krvi
ratificirati (lat. ratificare) potvrditi, po-
tvrivati, odobriti, suglasiti se, usvo-
jiti naknadno; izvriti ratifikaciju
ratifikacija (lat. ratificatio) potvri-
vanje, potvrda da je opunomoenik
postupao i radio u duhu elja i uputa
naredbodavca, naknadno odobrenje,
naknadno priznanje
rntihabicija (lat. ratihabitio) v. rati-
fikacija
ratihabirati (lat. ratihaberc) v. rati-
ficirati
rafinirati (fr. ratiner) sukna i druge
vunene tkanine kovrati, praviti na
njima s jedne strane vorie
ratio it. racio (lat.) raun; obzir; raz-
miljanje, miljenje ureenje, put i
nain, mjera; razlog, uzrok, osnova
ratio legis it. racio legis (lat.) prav.
zakonska osnova; duh i cilj zakona
ratiolatrija it. raciolatrija (lat. ratio
razum, gr. Iatreia oboavanje) oho-
avanje (ili: pretjerano potovanje)
razuma
rattenendo (tal.) glaz. usporavajui.
sve lake i lake
rattcnuto (tal. rattenulo) v. rattenendo
ratula (lat.) med. v. raspatorij
raub (njem. Raub razbojstvo, otimaina)
1. u kartanju: izjava da djelitelj uzi-
ma otkrivenog aduta; 2. razbojnik
raubriter (njem. Raub razbojstvo, oti-
maina, Ritter vitez) plemi koji se
bavio pljakom
1209 reagirati
raubic (njem. Raub razbojstvo, oti-
maina, Schutze strijelac) zvjerokra-
dica, krivolovac
raucedo (lat.) med. v. raucitas
raucitas (lat.) med. promuklost, hrapa-
vost glasa
raudi (engl. ro\vdy, rovvdies) grubijan,
nasrtljivac (gradovima SAD-a)
raudijizam (engl. rowdy) nered i uzne-
mirenost u grau koji izazivaju rau-
di svojim pustolovinama i ispadima
raut (eng. rout) sveana veera za uz-
vanike, prijam koji ima esto i poli-
tiki znaaj
Rb kem. kratica za rubidij
re (tal. re) 2. glaz. drugi stupanj C-dur
ljestvice
re bene cognita it. re bene kognita
(lat.) dobro upoznavi stvar
re sol (tal.) glaz. promjena po kojoj se
nakon tona "d" ili "g" ne pjeva vie
"re", nego "soF
re vera (lat. res stvar, verus istinit)
zaista, doista
re- (lat.) 1. latinski i romanski pred-
metak (u tal. ri-) koji u sloenicama
znai: natrag, protiv, ponovno, opet,
jo jednom
reader it. rider (engl.) "ita", titula
docenata i izvanrednih profesora na
engleskim visokim kolama
readopcija (lat. readoplio) prav. ponov-
no primanje, ponovno usvajanje
ready it. redi (engl.) pripravan, spre-
man
ready-made it. redi-meid (engl.) kon-
fekcijski izraeno (odijelo, obua i si.)
reagencije (lat. reagentia) mn. kem. v.
reagens
reagens (lat.) kem. svaka kemijska
tvar, supstanca koja, dodana drugoj
tvari, izaziva u njoj kemijsku pro-
mjenu
reagirati (lat. reagere) protudjelovati,
raditi nasuprot; kemijski djelovati.
reakcija 1210
vrili kemijske promjene; oduprijeti
se, odupirati sc, opirati sc, davati ot-
por, suprotstavljati se
reakcija Gat. reagere, reactio, fr. reac-
Lion) suprotno djelovanje, protuje-
lovanje; fiz. zakon jednakosti akcije i
reakcije: djelovanje i protujelovanje
su meusobno jednaki, a po smjeru
suprotni (trei zakon gibanja, trei
Nevvtonov zakon); med. djelatnost
nekog dijela tijela izazvana pritiskom
na njega; prav. obnova nekog prav-
nog spora: u politici: nazadna struja,
nazadan pokret, nazad nj atvo, na-
mjerno koenje napretka u dravnom
i drutvenom ivotu i unitavanje ve
ostvarenog napretka da bi sc, umje-
sto loga, opet uspostavilo ono to je
prije postojalo i to je ve jednom
bilo odbaeno kao zastarjelo, tj. kao
smetnja napretku
reakcionar (fr. rcactionnairc) 6vjek
nazadnih i zastarjelih pogleda i me-
toda u radu, nazadnjak
reakcionaran (fr. reactionnaire) naza-
dan, nazadnjaki; zastario
reaktiv (lat. reagere proludjelovati)
med. funkcionalni duevni poremeaj
koji sc javlja kao posljedica (reakcija)
jakih duevnih potresa ili afekata
reaktivan. Gat. re-, agere raditi, reacti-
vus) koji djeluje suprotno, koji ima
suprotno djelovanje; reaktivni motor
v. raketni motor
reaktivirati (lat. reactivare) vratiti u
djelovanje, vratiti u prijanju slubu
reaktivitet (lal. reactivitas) obnovljena
djelatnost, obnovljeno djelovanje; fiz.
sila koja vri suprotno djelovanje,
otporna sila
real (lat. realis) 3. fil. kod Herbarta:
elementarni faktor stvarnosti, apso-
lutno jednostavan, nematerijalan,
nerazoriv, nepromjenjiv i supstanci-
jalan princip bia (slian Leibnizo-
vim monadama); tako je, npr., jedan
od reala i diia
realizacija
rcal (njem. Real) 1. tisk. postolje na ko-
jem stoji sanduk sa slovima; usp.
regal 1.
real (p.. port. rcal) 2. novana jedinica
u raznim zemljama i razliite vrijed-
nosti
realan (lat. res stvar, realis) stvaran,
predmetan (supr. personalan i ver-
balan); koji zaista postoji, istinski,
objektivan, koji postoji neovisno .o
miljenju (supr. idealan)
realgar (ar., fr. realgar) min. crveni ar-
senov sulfid
realije (lat, realia) mn stvari koje imaju
znaaja za prakti6in ivot, stvarno-
sti, stvarna znanja, stvarne znanosti,
stvarne injenice
realist (lat. realista) u praktinom
ivotu: ovjek koji umije, ne podlije-
ui nikakvim tradicionalnim obzi-
rima i njenim osjeajima, vidjeti
stvarnost kakva jest, snalaziti se u
njoj na najsvrhovitiji nain i ii. ne
obazirui se ni na to, prema cilju
koji je sebi postavio, trijezan prakti-
ar; fil. pristaa realizma; supr. ide-
alist i teoretiar
realistiki Gat. realista) koji shvaa
stvarnost onakvu kakva je, koji se
usmjeruje samo prema stvarnosti,
koji trai u praktinom ivotu samo
ono to je korisno
realitet (lat. realitas) stvarnost, bitnost,
injeninost, bie, stvarnost onakva
kakva je, neovisno o subjektu koji je
doivljava i spoznaje; istina, istini-
tost; pouzdanost; pravednost karak-
tera; subjektivni realitet ono to se
zamilja da postoji, zamiljivost; ob-
jektivni realitet stvarnost, izvodlji-
vost, izvrljivost
realiteti (lat. realitates) mn. posjedi,
nekretnine, zemljite
realizacija (fr. ralisatio) ostvarivanje,
ostvarenje, izvrenje, izvoenje, pro-
voenje neke ideje u djelo; trg. unov-
avanje, unovenje
realizam
realizam (lat. realismus) fil. nauavanje
da stvari postoje neovisno o subjektu
koji ih spoznaje (supr. idealizam);
oznaka za materijalizam; tenja da
se stvari gledaju i prikazuju onak-
vim kakve su u stvarnosti; u skolas-
tikoj filozofiji: miljenje da opim
pojmovima odgovara realno postoja-
nje; knjievni i umjetniki smjer koji
tei prikazivanju ivota onakvim ka-
kav je u stvarnosti; surova stvarnost,
smisao za pravilno shvaanje stvar-
nosti; naivni realizam shvaanje pre-
ma kojem jc svijet onakav kakva ga
opaamo osjetilima
realizator (fr. realisateur) ostvarivatelj,
ostvarivao, izvritelj, prevoditelj u
djelo
realizirati (fr. raliscr) ostvariti, ostva-
rivati, izvravati, provesti u djelo,
provoditi u djelo; trg. prodati, pre-
tvoriti (imanje i si.) u novac, unoviti,
unovavati; fil. smatrati stvarnim,
postojeim
realka (lat. realis) osmorazredna sred-
nja kola koja, uglavnom, priprema
uenike za studiranje relanih zna-
nosti na sveuilitu i dr. visokim ko-
lama
realna eitaeija prav. poziv na sud pre-
ko sudskog dostavljaa poziva
realna definicija log. stvarno, jedino
pravo objanjenje neke stvari; supr.
nominalna definicija
realna enciklopedija stvarni rjenik,
rjenik stvari
realna gimnazija tip osmorazredne
srednje kole koja tei da u svom na-
plavnom planu i programu spoji ci-
ljeve i nastavna sredstva gimnazije
i realke. te pored nacionalne skupine
predmeta (u koju spadaju narodni
jezik s knjievnou, narodna po-
vijest i zemljopis), obraa pozornost
na ive jezike (francuski, engleski,
ruski i njemaki), latinski i mate-
matiku
1211 reangaman
realna injurija prav. stvarna uvreda,
uvreda asti nanesena djelom; supr.
verbalna injurija
realna kaucija prav. stvarno jamstvo,
jamstvo osigurano davanjem u zalog
neke stvari
realna unija potupno ili stvarno spaja-
nje dviju ili vie drava u jednu;
supr. personalna unija
realna vrijednost stvarna vrijednost,
prava vrijednost kovine od koje je
neki novac iskovan; supr. nominalna
vrijednost
realna znanja stvarna znanja; usp. re-
alne znanosti
realne znanosti znanosti koje sc bave
predmetima koji su u neposrednoj
vezi sa ivotom i njegovim potreha-
ma, npr. prirodne znanosti, tehnika
i dr. (za razliku od spekulativnih i
filolokih znanosti)
realni indeks popis stvari, stvarni re-
gistar
realni katalog popis knjiga sastavljen
s obzirom na njihov sadraj; supr.
nominalni katalog
realni kontrakt prav. ugovor koji stu-
pa na snagu tek poto jedna od ugo-
varakih strana izvri neki stvarni,
realni in, tj. ugovor koji se zaklju-
uje predajom neke stvari, kao to
su zajam, depozit, zalog
renlni leksikon stvarni "rjenik, rjenik
koji sadri stvarna znanja
realni nameti nameti kojima podlijee
neka nekretnina i koji prelaze na
svakog vlasnika toga imanja
renlni novac stvarni, tj. kovani novac
(za razliku od papirnog i fmgiranog
novca)
realno (lat. reale) neto stvarno, ono
to postoji
realno pravo stvarno pravo, pravo koje
st; ima na neku Stvar bez obzira na
osobu
reangaman (fr. reengagement) ponov-
no primanje u slubu
reapelirati
reapelirati (lat. reappcllare) ponovno
pozvati, pozvali po drugi put
rearmirati (lat. rearmare) ponovno na-
oruati, preoruati, preoruavati;
brod ponovno naoruati
reasekurancija (lat. reassecurantia)
ponovno osiguranje, dvostruko osigu-
ranje, osiguranje jednog osiguranja
drugim, reosiguranje
reasekurirati (lat. reassecurare) po-
novno osigurati, jedno osiguranje
osigurati drugim
reasumcija (lat. reassumtio) prav. po-
novno poduzimanje, obnavljanje, ob-
nova. npr. parnice (reasumcio litis)
prav. v. pod reasumcija
reat (lat. rcus kriv, reatus) prav. optu-
eniku slanje, optuenost; zloin,
prijestup, zloinaki pothvat
Reaumurov termometar it. Reomi-
rov ... toplomjer koji je izmeu toke
smrzavanja i toke vrenja vode podi-
jeljen na 80y (nazvan po izumitelju,
fr. fiziaru i zoologu R. A. Reaumu-
reu, 16831757)
rebab (ar.) glaz. arapski dvoiani gu-
daki instrument
rebek (ar.) glaz. srednjovjekovna mala
violina u obliku polukruke s dvije
ih tri ice
rebel (lat. rebeliis) buntovnik, odmet-
nik, osoba koja zakonitoj dravnoj
vlasti prua oruan otpor
rebelija (lat. rebellio) buna, pobuna, us-
tanak
rebi (fr. rebut) odbijanje, otkazivanje,
otkaz, nepovoljan odgovor; trg. loa,
pokvarena, upropatena roba koja je
za odbacivanje
rebemdirati (fr. rebondir) odskoili, od-
skakati (za metke i lopte)
rebus (lat. res stvar, rebus stvarima,
fr. rebus) zagonetka u slikama, rije
ili misao izraena slikama ili znaci-
ma (koje treba rijeiti) umjesto rije-
ima
1212 receptar
rebus sic stantibus it. rebus sik stan-
tibus (lat.) kad stvari tako stoje, u
takvim prilikama, pod tim okolno-
stima
recentan (lat. recens gen. recentis) nov,
svje, sadanji, skoranji, nedavni
recenzent (lat. recensens) ocjenjiva,
prikaziva, sudac o knjievnim i
znanstvenim djelima, kritiar
recenzija (lat. recensio od recensere
kritiki potanko pregledati) 1. tenja
da se usporeivanjem raznih ruko-
pisa, osobito starih pisaca, uspostavi
najbolji i najpotpuniji tekst, djela
nekog pisca; kritiki popravljeno iz-
danje: 2. ocjena, kritiki prikaz (knji-
ge, kazaline predstave, umjetnike
priredbe i si.)
recenzirati (lat. recensere) kritiki pre-
gledati, struno prikazati, ocijeniti
(knjigu, kazalinu predstavu, umjet-
niku priredbu, izlobu itd.)
recepcija (lat. receptio) primanje, usva-
janje; prijam, doek
recepis (lat. recepisse od recipcre pri-
hvatili, primiti) 1. trg. predalnica,
onaj dio priznanice kojom se doka-
zuje vlasnitvo: 2. pisana potvrda da
je pismo predano poti; povratni re-
cepis potvrda primatelja poiljke da
je poiljku primio
reccpLsirati (lat. recepisse) trg. izdati
predatnicu (recepis)
recept dat. reccptum prihvaeno, prim-
ljeno) svaki ukratko napisan propis,
formula za pripremanje neke mje-
avine za tehnike i druge svrhe; oso-
bito: pisana uputa o pripremanju ne-
kog lijeka koju lijenik daje za lje-
karnika: kratka uputa za priprema-
nje nekog jela i si.
receptakul (lat. receptaculum) bol.
cvjetite, plodnica (dio cvijeta u ko-
jem su srasli oplodni organi)
receptar (lat. receptarius) onaj koji se
brine o lijenikim receptima (u veli-
kim ljekarnama)
receptator
receptator (lat.) primatelj; prav. uta-
ji va
rcceptirati (lat. receptare) propisati
lijf;"k i izraditi ga po propisu
reccptivan (lat, receptivus) sposoban
za primanje, primljiv, osjetljiv za to
receptivitet (lat. receptivitas) sposol>-
nost primanja, primljivost; fil. spo-
sobnost osjetila da utjecajem vanj-
skih predmeta bivaju potaknuta na
opaanje (Kant); supr. spontaneitet,
produkt i vitet
reeeptor (lat. receptor) primatelj, skup-
lja (poreza, carina, duga i si.); tele-
fonska slualica; telefonist; din stroja
koji neposredno prima motornu sna-
gu
receptum juri (lat.) pravni propis,
zakonski propis
receptura (lat. reccptura) primanje,
ubiranje, skupljanje (poreza, duga,
carine); propisivanje lijekova; pripre-
manje i izdavanje lijekova po recep-
tima (u ljekarnama)
reces (lat. recossus) prav. konaan za-
kljuak pregovora, osobito: sporazum
nasljednika o diobi ostavtine (na-
sljedni reces), o spornim pitanjima
izmeu pojedinih obitelji (obiteljski
reces)', protokol ih pisani ugovor ve-
eg opsega; trg. zastoj u plaanju,
proputeno plaanje, duna svota;
biti u recesu biti u zaostatku s pla-
anjem; u Katolikoj crkvi; otpusna
molitva (na kraju mise)
recidiv (lat. recidivus koji se ponovno
pojavljuje) med. povratak, vraanje
bolesti za koju se ve mislilo da je
prola
recidivirati (lat. recidivus koji se po-
novno pojavljuje! med. vraati se,
povratili se (bolest); pren. pasti (ih:
padati) u istu pogreku
recidivist (lat, recidivus koji se vraa,
ponovno javlja) onaj koji je ponovno
uinio neku pogreku ili prijestup
1213 recitativo parlantc
recipe (lat. reeipo) na lijenikim re-
ceptima: uzmi; kao kratica: Rp
recipijent (lat. recipiens) onaj koji pri-
ma, primatelj; med. bolesnik koji
prima transfuziju krvi; kem. posuda
za primanje i skupljanje tekuina i
plinova; fiz. stakleno zvono (kod zra-
ne crpke)
recipiran (lat. reciperc) primljen, usvo-
jen; recipirano pravo Lude, od nekog
drugog (drave, naroda) primljeno
pravo
recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti
(u drutvo), dopustiti pristup
reciprocitet (lat. reci proita) uzajam-
nost, uzajamni odnos; protuusluga;
u vanjskoj trgovinskoj politici: naelo
po kojem se stranoj dravi ne moe
odobriti povlastica hez odgovarajue
povlastice od strane ove drave pr-
voj
reciproan (lat. reciprocus) uzajaman,
meusoban, izmjenian, koji se me-
usobno uvjetuju, koji su u uzajam-
nom odnosu; reciproni glagol uza-
jamno povratni glagol; mal. recipro-
na vrijednost broja vrijednost koja
se dobije kad se 1 podijeh tim bro-
jem
recitacija (lat. recitatio) umjetniko,
sveano i glasno kazivanje ih itanje
pjesme; pjevanje kao deklamacija
recitando (tal.) glaz. vie govorei nego
pjevajui
recitativ (tal. recitativo) glaz. vrsta go-
voreeg pjevanja pri emu se govo-
renje izraava vie nego glazbeni
element, stiliziran govor
reci tati van (tal. recitativus) glaz. koji
sc vise govori nego pjeva
recitativo obbligato (tal.) glaz. govo-
ree pjevanje s instrumentalnom
pratnjom
recitativo parlante (tal.) glaz. pjevanje
koje sc vie govori nego pjeva (uz
pratnju samo basa)
recitator
recitator (lat. recitator) onaj koji kazuje
ili ita pjesmu umjetniki pravilno,
ritmiki, melodino, sveano i glasno;
deklamator
recitirati (lat. recitare) umjetniki i
glasno kazivati ili itati npr. neku
pjesmu; priati; glaz. vie govoriti ne-
go pjevati
recto folio it. rekto folio (lat.) na prvoj
ili prednjoj strani jednog lista
rector magnificus it. rektor magni-
Ckus Gat.) "velianstveni upravitelj",
slubena titula rektora sveuilita
reijak (lat. retc mrea, prea) vrsta
mree za lovljenje riba
ream (tal. richiamo) ptica mamilica,
mamac, vabilo, meka
reat (tur. rekat) odlomak musliman-
ske molitve, dio namaza, padanje ni-
ice (jedan namaz ima tri ili etiri
reata)
reine (tal. orecchino) naunice
Red Star Line it. Red star lajn (engl.)
"Linija crvcno zvijezde", belgijsko pa-
robrodske drutvo, osnovano 1872. sa
sjeditem u Antwerpenu, prometo-
valo izmeu Antwerpena i sjeverno-
amerikih luka
rcdakcija (lat. redactio) skupljanje i
sreivanje rukopisa za tisak; obrada,
prerada, jezino i pravopisno ujed-
naavanje svih rukopisa lcoji se tre-
baju objaviti u jednoj knjizi, ure-
ivanje; svi pisci koji stalno surau-
ju u nekom listu ili asopisu; mjesto
u kojem se ureuje list ili asopis,
urednitvo
redakcijski (lat. redactio) koji pripada
redakciji ili potjee od nje
redaktor (lat. redactor) 1. urednik, oso-
ba koja upravlja izdavanjem ruko-
pisa za tiskanje i utvruje njihov sa-
draj; 2. osoba koje sreuje, pripre-
ma i redigira neki tekst za tisak i
time daje izdanju konaan oblik
redan (fr. redan) voj. uglato poljsko
utvrenje, izboccnjc
1214 redondilja
redatirati (lat. rc-, datum) pomaknuti
unatrag datum nekog pisma i si.
redemarkacija (fr. redemarcation) po-
novno stavljanje graninih znakova
na dravnoj granici
redemcija (lat. redemtio) spasenje, is-
kupljenje: prav. otkupljivanje iz za-
robljenitva, osloboenje
redhibicija (lat. redhibitio) prav. vra-
anje i uzimanje natrag neke stvari
kupljene s grekom koja je, pri za-
kljuivanju kupovine, bila prikri-
vena; redhibivijskci tuba tuba ko-
jom se trai vraanje plaenog novca
uz povrat kupljene robe
redicija (lat. rcdditio) vraanje: navo-
enje nekog razloga ili uzroka; voj.
predaja utvrde
redif (ar.) priuvna turska vojska koja
je pozivana samo za vrijeme rata, a
podlijegala vojnoj obvezi 15 godina;
supr. nizam
redigirati Gat. redigere urediti, srediti)
pisane sastave skupiti, pregledati,
dovesti u red i prirediti za tiskanje
(u obliku knjige, asopisa itd.); ure-
diti, ureivati, pripremiti, preraditi;
ureivati, izdavati list i si.
redmgot (fr. redingotc, od engl. riding-
coat jahaki kaput) dug muki ka-
put. osobito putniki i jahaki
redintegracija (lat. redintegratio) po-
novno uspostavljanje, obnova, obnav-
ljanje
rediskontiranje (tal. re-diseonto) bank.
ponovno diskontiranje, tj. kad ban-
kar ili banka daju ponovno u eskont
mjenice koje su sami eskontirali da
bi i na taj nain doli do zarade
redon jedno od imena za sintetika
vlakna
redondilja (p. rodondilla) panjolska
i portugalska strofa od 4 osmoslo-
na, rjee esloslona trohejska stiha,
od kojih se rimuju prvi s treim (ab-
ba). ili prvi s treim, a drugi s e-
redop
tvrtim (abab); upotrebljava se u lirici
i drami
rcdop (lat.-tal.) vrlo kratak galop trka-
ih konja
redovaka (e. rejdovak) v. rejdovak
redresirati (fr. rodrcsser) ponovno is-
praviti, ponovo uputili na pravi put;
opet uspostaviti, krenuti nabolje;
osujetiti, unazaditi; trg. = storni-
rati
redublirati (fr. redoubler) udvostrui-
ti, umnoili, poveali
rcducibilan (lat. reducibilis) svodljiv,
smanjiv; med. koji sc moe vratiti
na staro mjesto; kem. koji se moe
osloboditi kisika
rcducirati (lat. reducere) svesti, svodi-
ti; pretvarali, obraunati, obrauna-
vati (novac, mjere i utege); smanjiti,
smanjivati, spustiti, sputali, snia-
vali, sniziti (cijenu); svesti, svoditi
na manju mjeru: ograniiti, ograni-
avati; glaz. prilagoditi djelo (parti-
turu) za manji broj instrumenata;
kem. osloboditi kovine njihovih spo-
jeva s kisikom, sumporom ili drugim
nekim elektronrgativnim tijelom; pe
za reduciranje pe u kojoj se kovine
izdvajaju iz svojih prirodnih spoje-
va; kuli. ukuhati, ukuhavati; ukinuti,
otpustiti iz slube
redukcija (lat. reduetio) smanjenje,
smanjivanje; uklanjanje, otputanje
iz slube; smanjivanje broja radnika
ih slubenika; kem. dobivanje istih
kovina oslobaajui ih kisika, sum
pora, soli i dr.; fil. svoenje pojedi-
nane spoznaje na osnovno i ope, tj.
na princip; mat. svoenje, skraiva-
nje, pretvaranje jedne slike u drugu:
pretvaranje, obraunavanje (mjera);
med. namjetanje, vraanje u priro-
dan poloaj; fiz. vraanje u prijanje
stanje, vraanje u prijanji poloaj;
trg. smanjivanje (ili: snienje, sputa-
nje) cijena nekoj robi; smanjivanje
(ili: suavanje) nekog lika; glaz. izvod
1215 reeksportirati
iz partiture; prenoenje iz nepozna-
tije melodije u poznatiju
redukcijska tablica tablica za obra-
unavanje ili usporeivanje raznih
vrsia novca, mjera i utega
reduktor (lat. reduclor) 1. med. namje-
la, kirurka sprava za namjetanje
uganutih ili slomljenih udova; 2. teh.
mehanizam koji usporava, umanjuje
brzinu kretanja; -3. kem. sredstvo za
oslobaanje kovina od kisika, sumpo-
ra i dr.
redulcerirati (lat. redulccrarc) med.
ponovno zagnojavati, izazivati gno-
jenje, ponovno se otvarati (za irevc)
reduplicirati (lat. re-duplicare) udvo-
struili, udvostruivati; gram. po-
navljati rijei, slogove ili slova
reduplikacija (lat. reduplicatio) udvo-
struavanje, ponavljanje; gram.
udvostruavanje, ponavljanje rijei,
slogova ili slova
reduplikativ (lat. reuplicativum)
gram. reenica u kojoj sc jedan od
glavnih pojmova udvostruuje (po-
navlja)
reduplikativan (lat. reduplicativus)
gram. udvostruavajui. koji udvo-
struuje; bot. presavijen s vanjske
Strane
reduta (fr. redoule, lal. reduetus) 1. voj.
mala, sa svih strana prsobranima
opasana poljska utvrda
reduta (fr. redoule, lal. ridotio) 2. za-
hava, zabava s krinkama, krabuljni
ples
redeb (ar.-tur.) sedmi mjesec u musli-
manskom kalendaru, ima 30 dana
reedicija (lal. re-editio) novo izdavanje.
nove izdanje (knjige), prel.iskivanje
reegzekucija (lal. reexccutio) prav.
vraanje onoga to je sudskim putem
bilo naplaeno
reeksportacija (lat. re-exporlalio) trg.
izvoz uvezene robe
reeksportirati (lat. re-e\-portare) trg.
ponovno izvoziti uvezenu robu
rccl
reel it. ril (engl.) ivahan kolski i irski
ples
reeskontiranje (fr. reescompte) trg. po-
novno odbijanje, ponovan odbitak
reeskontirnti (fr. reescompter) trg. po-
novnu eskontirati
refakcijn (fr. rofaction) trg. popust u
cijeni zbog slabije kakvo; robe;; go-
dinji popust za prijevoz = fusli; kod
eljeznica: popust u cijeni pri veim
poiljkama
refaktirati (fr. refaction) odobriti po-
pust u cijeni za prijevoz robe
refe (fr. refair ponovno igrati) u prefe-
ransu: neuspjelo dijeljenje karata
(kad svi igrai izjave "dalje")
refekcija (lat. refeelio) prepravljanje,
prerada; oporavljenje, okrj ep ljenje; u
katolikim samostanima i sjeme-
nitima: objed nakon posta od 24 sa-
ti
refektorij (lat. refeetorium) dvorana za
ruanje, blagovaonica (u katolikim
samostanima i sjemenitima)
refektura (lat refeetura) pravo uzima-
nja iz ume grade za popravak kue
refena (tur. herifane drugarski, cehov-
ski) zajednica, sloga; zajedniki tro-
ak za jelo i pie
referat (lat. referatus) izvjetaj, preda-
vanje; pisani ili usmeni struan iz-
vjetaj o emu (npr. o knjizi, o sadr-
aju spisa, o stanju neke stvari ili
pitanja ild.)
referenca (fr. rfercncc, njem. Refe-
renz) trg. izvjetaj, obavjetenje; pre-
poruka od poznate i ugledne trgo-
vake kue; podaci o slubovanju ne-
ke osobe, ocjene (dobre ili loe) koje
mogu posluiti nekom kao povoljna
ili nepovoljna preporuka
referendum (lat, referendum) "ono o
emu se treba izvijestiti", pravo na-
roda da opim glasovanjem odlui o
nekom novom zakonu; u ustavu ne-
kih drava: openarodno glasovanje
O osobito vanim pitanjima radi pri-
1216 refleksija
manja ili odbacivanja nekog vanog
zakonodavnog akta (plebiscit); uzeti
neto ad referendum (lat. ad referen-
dum) uzeti neto na prouavanje, da
bi se kasnije o tome podnio struan
izvjetaj mjerodavnoj vlasti
referent (lat referens) izvjestitelj; pre-
dava; slubenik koji podnosi usme-
ni ih pisani struni izvjetaj pret-
postavljenom o sadraju spisa
referirati (lat referre) izvijestiti, izvje-
tavati, podnositi izvjetaj, podnijeti
izvjetaj; javiti, javljati, dostaviti,
ispriati; referirati koga optuili (po
slubenoj dunosti)
reficijencijc (lat. reficientia) mn. med.
sredstva za oporavak, sredstva za
okrjepljenje
refino (p. refino) trg. najfinija panjol-
ska vuna; tkanina od takve vune
reflacija (lat. reflare puhati u suprot-
nom smjeru, reflatio) bank. umjereno
poveanje kontingenta novanica (pa-
pirnog novca) u optjecaju da bi se
sprijeio rast cijena ekonomskih do-
bara (robe) koja su u prometu; ovo
se poduzima kad se pokae da na
tritu ima vie robe nego novca u
optjecaju
refleks Gat. reflexus) odbljesak, odsjaj;
odbijena svjetlosna zraka; odjek; fi-
ziol. nevoljna ili nehotina reakcija
ivaca i miia izazvana vanjskim
podraajima, prenesena natrag iv-
anom sreditu, pa onda odovodnim
ivcima van opet prema dijelu na koji
je utjecao podraaj
rcfleksan (lat. reflexus) fiz. odbijen; fi-
ziol. refleksna reakcija v. refleks
refleksibilan (lat. reflexibilis) fiz. koji
se moe odbiti
relleksibilitet (lat rcflexibilitas) fiz.
svojstvo odbijanja, mogunost odbi-
janja
refleksija Gat. reflexio) odbijanje (va-
lova, svjetlosti, svjetlosnih zraka,
zvuka itd.); odbljesak, odsjov, odsjaj;
refleksijska toka
fil. razmiljanje, rasuivanje, raz-
matranje, prenoenje pozornosti s ob-
jekta promatranja na subjekt i raz-
matranje odnosa u kojem se nalazi
subjekt prema objektu; znanje radi
znanja; promatranje, zapaanje, pri-
mjedba
refleksijska toka opt. toka u zrcalu
s koje zraka dopire u oko
refleksijski goniometar kutomjer za
kristale koji se temelji na odbijanju
svjetlosti
refleksijski kut kut odbijanja, odbojni
kut, kut to ga zraka odbijena od
zrcala ini s okomicom na povrinu
od koje se odbio; supr. incidentni kut
refleksiv (lat. reflexivum sc. verbum)
gram. povratni glagol
refleksivan (lal. reflexivus) fiz. koji od-
bija. odbijajui; gram. povratan (gla-
gol, zamjenica); koji je nastao na te-
melju razmiljanja ili promatranja;
refleksivna mo ino (ili: sposobnost)
razmiljanja i rasuivanja; refleksiv-
na poezija misaono pjesnitvo, ono u
kojem pjesnik udruuje osjeaje s
razmiljanjem
refleksni pokret psih. pokret koii na-
staje neposredno nakon nekog vanj-
skog podraaja, bez sudjelovanja vo-
lje i miljenja, npr. zatvaranje oiju
kad im se naglo priblii svjetlost, tr-
zanje ruke pri iznenadnom osjetu do-
dira itd.
refleksologijn (lat. reflexus, gr. logia)
psih. znanost o refleksima, smjer u
psihologiji, iji je zaetnik ruski
znanstvenik V. M. Behterev koji kao
temelj ispitivanja uzima samo vanj-
ske naine ponaanja ivotinja i ljudi,
svodei sve to na naslijeene ih" tije-
kom ivota navikavanjem steene re-
fleksne pokrete
reflektant (lat. refleetere) onaj koji je
na to bacio oko, koji polae pravo
na to, koji eli dobiti neto; onaj koji
namjerava neto kupiti
1217 reformirati
reflektirati (lat. refleetere) odbijati, od-
biti (svjetlost, zvuk itd.); misliti, raz-
miljati, prosuivati; reflektirati na
to pomiljati na to, imati to na
umu, polagati pravo, htjeti to (npr.
kupiti, dobiti neko mjesto i si.)
reflektor (lat. refleetor) opt. odbija
svjetlosti, baca svjetlosnih zraka;
durbin iji je objektiv izdubeno zrcalo
koje daje stvaran lik predmeta koji
se promatra okularom; usp. refrak-
tor
reforma (lat.) preinaenje, preinaka,
preobraaj, promjena nabolje, preus-
trojstvo, izmjena, popravak; popra-
vak nekog stanja bez promjene nje-
gove biti; mijenjanje nal>olje posto-
jeih ureenja zakonskim putem;
usp. agrarna reforma
reformacija (lat reformatio) preina-
enje, mijenjanje nabolje, preustroj-
stvo, popravak; osobito: crkveni po-
kret iz XVI. st. usmjeren protiv pa-
pinstva i srednjovjekovne Kat crkve
ija je posljedica bila otcijepljenje
luteranske i reformirane Crkve od
Rima
reformatio in peius it. reformacio in
pejus (lat) prav. u kaznenom postup-
ku: preinaavanje sudbene odluke na
tetu optuenoga
reformator Gat.) obnovitelj, popravlja
reformatorski (lat. reformator) koji se
tie reformatora, koji potjee od refor-
matora; popravljaki, obnavljaki
reformirana Crkva protestantska cr-
kvena zajednica koju su, u prvoj po-
lovici XVI. st. u vicarskoj, osnovali
Zvvingli i Calvin
reformirani Gat. reformare) mn. prei-
naeni nabolje, popravljeni; pristae
vjerskog nauavanja U. Zvvinglija i
J. Calvina, lanovi reformirane Cr-
kve
reformirati (lat. reformare) preinaiti,
mijenjati nabolje, izmijeniti nabolje,
reformist
popraviti, poboljati, ukloniti nedo-
statke, dati nov oblik
reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili:
pristaa) novina (reformi i reformiz-
ma); u Francuskoj: onaj koji tei za
novinama kojima je cilj poboljanje
drutvenog i ekonomskog poloaja
radnika
reformizam (lat. reformare) struja u
meunarodnom radnikom pokretu
koja se odrie revolucije u korist re-
formi; usp. revizionizam
refok (tal. refoseo) vrsta dalmatinskog
slatkog crvenog vina
refrakcija (lat. refractio) opt. prelama-
nje svjetlosti
retrakteran (fr. refractaire) v. refrak-
taran; teko topljiv; izdrljiv na vatri
refraktivan (lat. refractivus) opt. pri-
jeloman, koji prelama svjetlost, koji
izaziva prelamanje svjetlosti
refraktometar Gat. refractus prelom-
ljen, refringere prelomiti, prelamati,
gr. metron mjera, mi(nilo) opt. spra-
va za odreivanje koeficijenta ili
indeksa prelamanja svjetlosti nekog
tijela; med. ureaj za odreivanje
ope sposobnosti prelamanja svjet-
losti jednog oka
refraktor (lat. refractor) opt. "prclama
svjetlosti", dalekozor ili durbin iji
objektiv i okular jesu lee kroz koje
se svjetlost to dolazi od predmeta
prelama i daje poveanu sliku pred-
meta za promatraevo oko; dioptri-
ni durbin; usp. reflektor
refrangibilan (lat. refrangibilis) opt.
prolom ljiv, koji se moe prelamati (za
zrake)
refren (fr. refrain) poet. stih koji se pra-
vilno ponavlja, najee na kraju
strofe, napjev, pripjev; pren. neto
na to se ovjek neprestano vraa,
stalno ponavljanje, stara pjesma
rofrigcrancije (lat. refrigerantia) mn.
med. sredstva za hlaenje, hladila
1218 regalije
refrigerativ (lat. refrigerativum) sred-
stvo za hlaenje, za rashlaivanie
refrigerativan (lat. refrigerativus) ras-
hladan, osvjeavajui, koji slui za
hlaenje
refrigerator (lat. refrigerator) hiadi-
lica, naprava na kotlu u obliku cije-
vi (za bre hlaenje rakije pri pee-
nju)
refugium (lat.) utoite, sklonite, za-
klon, azil; pren. pomono sredstvo,
izlaz iz teke situacije
refus it. refi (fr.) odbijanje, nijean od-
govor
refusis expensis it. rofuzis ekspenzis
Gat.) uz povratak trokova
refusis expensis it. rofuzis ekspenzis
(lat.) prav. po odbitku trokova; ta-
koer: ne priznajui trokove (za koje
se ak smatra da ih treba snosili
suprotna strana); usp. refuzija
refutacija (lat, refutatio) opovrgavanje
refuzijn (lat, refusio) naknada troko-
va; prav. prijenos parninih trokova
regal (lat. rega, tal. riga red, vrsta) 1.
polica za knjige, robu i dr.; tisk. or-
mar gdje stoje sanduci sa slovima:
glaz. vrsta orguljskog registra, tzv.
"ljudski glas" (lat. vox humana); male
prenosive orgulje bez pedala
regal (lat. regalis kraljevski) 2. v. rega-
lija; tisk. "kraljevsko slovo'*, vrsta ve-
likih tiskarskih slova koja po velii-
ni dolaze iza tzv. impcrijal-slova
regal (fr. regal, p. regalo) 3. ast, goz-
ba, goenje, uivanje; omiljeno jelo;
alica crne kave s konjakom
rogal-pnpir (lat. regalis) "kraljevski pa-
pir" (papir veoma velikog formata,
za zemljovide, bakroreze i dr.)
regalija (lat. regalia) "kraljevska ciga-
ra", vrsta velikih cigara
regalije (lat. jura regalia) mn. prvotno:
suverena prava i povlastice vladara
(u srednjem vijeku); iskljuiva prava
drave da vri zakonodavnu, sudsku,
regali tet
nadzornu i izvrnu vlast; znaci kra-
ljevskog dostojanstva
regnlitet (lat. regalitas) pravo vladanja.
pravo posjedovanja regalija
regalni (lat. rex kralj, regalis) kraljev-
ski, vladarski
regata {tal. rcgatta) prvotno: natjeca-
nje gondolama u venecijanskim ka-
nalima; kasnije, osobito u Engleskoj:
veslako natjecanje, utakmica, utrka
na amcima; vrsta lake pamune tka-
nine 2a radnika, bolesnika i ljetna
odijela
regdova (e. regdovak) eki narodni
ples u 2/4 i 3/4 taktu (vrsta valcera)
regelacija (lat. rcgclatio) ponovno smr-
zavanje
regeneracija (lat. regeneratio) obnav-
ljanje, obnova, preporod, pomlaiva-
nje, ponovno uspostavljanje; biol.
obnavljanje izgubljenih dijelova i-
votinjskog ili biljnog tijela, osobito
kod niih organizama
regonernt (lat. regeneratus obnovljen)
dio organizma koji je nastao putem
regeneracijc
regenerntor (lat. regenerator) 1. obno-
vitelj, preporoditelj, proustrojitelj; 2.
naprava s kanalima kroz koju prola-
zi topao dim iz pei ili topao plin
nakon izgaranja radi iskoritavanja
njihove topline
regenerirati Gat. regenerare) obnoviti,
obnavljati, pomladiti, preporodili, po-
novno urediti i time osposobiti za nov
ivot ili rad; ponovno proizvesti, po-
novno uspostaviti; u kemijskoj in-
dustriji: ponovnom preradom dobiti
od otpadaka dobar materijal
regenstvo Gat. regens, regentis) na-
mjesnitvo; v. regent
regent (lat. regens koji vlada, regere
vladati) vritelj vladarske vlasti, onaj
koji vlada u ime kralja (jo neiza-
branog. maloljetnog itd.), kraljevski,
vladarski namjesnik
1219 registar
regerminacija (lat. regerminatio) bot.
ponovno klijanje, ponovno proklija-
vanjc
regerminirnti (lat. regerminare) l>ot.
ponovno klijati, ponovno proklijava-
ti
regesta (lat. regesta popis) mn. sreeni
i u biljenice povezani prijepisi svih
vanijih spisa, povelja, pisama i dr.
u kancelarijama i arhivima kraljev-
skih dvorova, biskupskih rezidenci-
ja, samostana i si.; kronoloki sreeni
popisi povelja s oznakom sadraja,
zbirke starih spisa i povelja (veoma
vane za prouavanje povijesti)
regija (lat. regio) predio, kraj, pokraji-
na, podruje; sloj; med. dio tijela;
zrani sloj
regimenta Gat. regimentum, fr. regi-
menl, tal. reggimento) voj. puk; pren.
mnotvo, gomila svijeta
regionalist (lat. regio) pristaa (ili: po-
bornik) regionalizma
regionalizam (lat. regio) pokrajinsko
rodoljublje, pokrajinski duh, tenja
za pokrajinskom, samostalnou; par-
tikularizam
regionalni (lat, regionaha) podruni,
pokra jinski, lokalni, koji pripada jed-
nom predjelu; koji pripada jednom
dijelu tijela
regionar (lat, regionarius) katoliki po-
krajinski sveenik, pokrajinski bis-
kup
regirati (lat. regere) vladati, upravljati,
rukovati, voditi; gram. zahtijevali od-
reeni pade, npr. sjeati se ega
(gdje "sjeati se" zahtijeva genitiv);
usp. reirati
registar (lat. registrum, Gr. registre,
tal., p. registro) popis, popis rijei
ili stvari abecednim redom (na kraju
knjige), popis, sadraj, pregled, upu-
ta; matica roenih, vjenanih, umr-
lih; glaz. jedan potpun niz orguljskih
puhaljki za mijenjanje visine, tim-
registar-papir
bra i snage zvuka; na strojevima i
napravama: regulator ili brojilo
registar-papir vrsti papir velikog for-
mata (za raunske knjige)
registra (lat.) mn. v. regesta
registracija (lat. registra lio) uvoenje
u popis (u registar), registriranje;
graansko vjenanje
registrator (lat. registrator) slubenik
koji sreuje i uvodi u registar spise
koji dolaze i odlaze
registratura (lal. regislratura) mjesto,
kancelarija gdje se vodi registar; vje-
tina rukovanja slubenim spisima
registrirati (lat, registrare) uvesti u
registar, upisivati u registar; vjenati
graanskim brakom
regius morbus (lat.) kraljevska bolest,
utica
reglaa (fr. rglage) dovoenje u pra-
vilan poloaj i osposobljavanje za dje-
lovanje (npr. motora); reglaa zra-
koplova radnja kojom se krilima zra-
koplova i repnim povrinama daje
odreen nagibni kut
rcglcman (fr. reglement) uredba, pra-
vilnik o vrenju slube, odredba, pro-
pis, poslovnik; egzercirni regleman
voj. pravilnik o uvjebanju vojnika
(o vojnoj obuci)
reglementacija (fr. reglemenlation za-
konsko ureivanje) socijalni pokret
koji zahtijeva da se prostitucija pri-
zna kao slobodna profesija, ali s tim
da sc obavlja pod strogim nadzorom
sanitetskih i dravnih vlasti; usp. ka-
sarnacija
reglementaristi (fr. rglementer za-
konom odrediti) mn. pristae regle-
mentacije; supr. abolicionisti
regnikolaran (lat. regnum kraljevstvo,
kraljevina; regnicola stanovnik kra-
ljevine) kraljevinski, koji zastupa sta-
novnike kraljevine
regnum (lat.) kraljevstvo, kraljevina
regnum animale (lat.) ivotinjske car-
stvo
1220 regresirati
Regnum Croatiac, Slavoniac ac Dal-
matiae seu totius Croatiae it.
Regnum Kroacije, Slavonije ak Dal-
macije seu lotijus Kroacije (lat.) Kra-
ljevstvo itave Hrvatske nekada-
nji slubeni naslov Hrvatske
regnum hominis (lat.) carstvo ovje-
kovo, tj. na znanosti utemeljena ljud-
ska vlast nad silama prirode (kraj-
nji cilj znanosti koji su postavili filo-
zofi Bacon i Hobbes)
regnum minerale (lat.) carstvo ruda
regnum vegetabile (lat.) hiljno carstvo
rcgrcdijcncija (lat. rcgrcdientia) v. re-
gres
regredijent (lat, regrediens) u mjeni-
nom pravu: zakoniti posjednik mje-
nice koji trai naplatu te mjenice od
potpisnika (regresata)
regredijentni nasljednik prav. na-
sljednik koji ima pravo nasljedstva
u sluaju ako ono ne pripadne nekom
drugom
regres (lat. rogrossus) povratak, po-
vlaenje. nazadovanje; trg. naplata,
nadoknada tete, npr. od potpisnika
na mjenici; log. vraanje od posljedice
uzroku, od uvjetovanog uvjetu, od za-
kljuka pretpostavkama na kojima
je zakljuak utemeljen (ovakav nain
miljenja naziva se regresivna ili
analitika metoda)
regresant (lal. regressus) v. regredijent
regresat (lal. regressatus) u mjeninom
pravu: potpisnik od kojega sc trai
plaanje mjenice
regresija (lat. regressio vraanje, od-
stupanje) 1. geol. povlaenje mora od
obale (supr. transgresija); 2. u psiho-
analizi: vraanje ovjekovog spolnog
nagona na ciljeve spolnog prohtjeva
u ranom djetinjstvu; 3. ret. v. palilo-
gija
regresirati (lal. regredi vraati se, ii
nazad) ii natrag, vraati se; povlaiti
se, uzmicati; nadoknadili; regresirati
regresivan
se naplatiti se, nadoknaditi sehi poi-
njenu tetu
regresivan (lat. regressivus) nazadan,
povratan, odstupni, koji djeluje po-
vratno; supr. progresivan
regresivna metoda log. v. pod regres
regresni dunici drugi red mjeninih
dunika koii su obvezni platiti mje-
nini dug u sluaju da ga ne plati
glavni mjenini dunik
regresni nasljednik v. regredijentni
nasljednik
regrut (fr. recrue, tal. reduta) vojnik
koji tek treba proi vojnu obuku, no-
vak; pren. poetnik, novak
regrutacija (fr. rccrutcr) v. regrutiranje
regrutiranje (fr. recrutement) popunja-
vanje kadra novim vojnicima, uzima-
nje novaka u vojsku, novaenje
regrutirati (fr. recruler, tal. reelutare)
dopuniti (ili: popuniti) novom sna-
gom, uzimati nove vojnike, vrbovati
nove vojnike, novaiti; pren. vrbovati,
pridobivati (nove pristae, nove la-
nove i sL)
regtaim (engl. ragtiine) amerika ples-
na glazba nastala oko 1900., pretea
deza
regula (lat.) pravilo, propis, zakon; mje-
rilo; red, poredak; pravilnost; naelo
koje odreduje nain rada; med. =
menstruacija
regula falsi it. regula falzi (lat.) nain
raunanja pri kojem se za traenu
veliinu uzima bilo koja proizvoljna
veliina da hi se kasnije, iz dobivenog
pogrenog rezultata, izvela prava tra-
ena veliina
regula juri (lat. regula juri) pravno
naelo, pravno pravilo
regulacija (lat. regulatio) ureenje, ure-
ivanje, upravljanje; v. reguliranje
regularan (lat. regularis) pravilan, pro-
pisan, redovit; uredan, ureen; regu-
larna vojska redovita vojska, stajaa
vojska
1221 Reichsbank
regulari (lat. regulares) mn. u Kat. cr-
kvi: svi duhovnici svjetovnog i redov-
nikog reda koji su se zavjetovah da
e se u ivotu pridravati odreenih
vjerskih pravila; religiozi; supr. se-
kulari
regulativ (lat. regulativom) uredba,
propis, pravilnik; poslovni red
regulativa (lat. regulativa) v. regulativ
regulativni Gat. regulativus) koji ure-
uje, koji upravlja, koji slui kao
naelo, kao osnova nekog rada
regulator (lat. regulator) ureiva,
usklaiva; naprava za odravanje
jednolinog rada nekog mehanizma;
vrsta tonog sata
reguliranje (lat, regula) ureivanje,
ureenje, dovoenje u red, u sklad
sa zakonima, propisima, pravilima i
dr.; reguliranje rijeka obuhvaa
ukupne radove koji se obavljaju za
poboljanje prirodnih okolnosti rijeka
radi postizanja to iziednaenijeg
otjecanja vode smanjenom koliinom
visoke vode i poveanom koliinom
niske vode; regulacija
regulirati (lat. regulare) urediti, ure-
ivati, dovesti u red; ozakoniti, do-
vesti u sklad s propisima ili zako-
nima; regulirati mjenicu u odree-
nom roku odgovorili svojoj mjeni-
noj obvezi, tj. poloiti odreenu ot-
platu i interes na ostatak duga
regurgitacija (lat. regurgitatio) med.
vraanje mlijeka kod dojenadi; pod-
rigivanje, strujanje unatrag
rehabilitacija (lat. rehabilitatio) uspos-
tavljanje, povrat izgubljenih prava;
vraanje u prijanje stanje; vraanje
dobrog glasa (asti)
rehabilitirati (lat. rehabihtare) vraditi
(ili: vratiti) izgubljena prava; vratiti
u prijanje stanje; vratiti dobar glas,
ast, ugled
Reichsbank it. rajhsbank (njem.) nje-
maka dravna (narodna) banka
Reichstag
Rcichstag it. rajhstag(njom.) narodna
skuptina u Njemakoj, njemaki
parlament
Reichswehr it. rajhsver (njem.) vojna
sila njemake; drave (kopnena i po-
morska). njemaka vojska
reid (eng. raid) voj. upad, prepad, izne-
nadan napad manjim konjikim ili
motoriziranim jedinicama na neprija-
telja; port, konjika utakmica na du-
goj slazi da bi se pokazala ustraj-
nost jahaa i konja
reimprimatur (lat. reimprimatur) 'ne-
ka sc ponovno tiska", doputenje za
ponovno tiskanje, za pretiskivanje
reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema
nauavanju o utjelovljenju dua: po-
novno ulazak due u tijelo (utjelov-
ljenje) nakon smrti tijela u kojem je
dotle bila
reintegracija (lat. re-, integratio) upot-
punjavanje, dopuna; prav. vraanje
oduzetih stvari, slube, prava i dr.
reis (ar.) glavar, staijcina; zapovjednik
trgovakog broda
reis (pori.) mala novana jedinica u
Portugalu i Brazilu
reis-ul-ulema (ar.) titula vrhovnog po-
glavara islamske vjerske zajednice
rejdovak (e.) eki narodni ples u
2/4 i 3/4 taktu
rcjckc.ija (lat. rejeetio) odbacivanje,
odbijanje, neprimanje
rejektorij (lat. rejcctorium) prav. od-
bijanje priziva jedne parnine strane,
presuda vieg suda kojom se odbija
priziv
rekadencija (lat recadentia) prav. vra-
anje nekog prava onome koji ga je
prije posjedovao
rekamijera vrsta lealjke (na kakvoj
slikari prikazuju francusku monden-
ku Madame liecamicr; 17771849)
rekantacija (lat. rccantare poricati, re-
cantatio) prav. poricanje, opozivanje
onoga io je netko prije govorio ili
pisao; retraktacija
1222 reklamirati
rekapitulacija (lat. rccapitulatio) po-
navljanje sadraja u kratkim crtama;
nit. figura koja se sastoji u tome da
se. u opirnom i iscrpnom dokazi-
vanju, na kraju svakog dijela i cjeline
govora svi razlozi ili glavne toke iz-
laganja ukratko i saeto ponove; trg.
saeto ponavljanje glavnih raunskih
stavki
rekapitulant (lat. recapitulans) onaj
koji u glavnim crtama ponavlja sadr-
aj ega, ponavlja
rekapitulirati (lat. recapitulare) glavni
sadraj ukratko ponoviti, saeto po-
navljali, saeto izloiti; trg. raun,
na kraju, ukratko ponovili
rekcija (lat. regere upravljati, rectio)
gram. u reenici: zavisnost jedne ri-
jei od druge, npr.: Sjeati se rado
svojih roditelja (dakle, glagol "sjeati
se'f zahtijeva genitiv); usp. rogirati
rekesn (lat. recessus vraanje, odmi-
canje) oseka
rckln (njem. Rocklein) kaputi, najee
enski noni kaputi
reklama (lat. reelamare glasno vikali,
fr. reelame) preporuka, javno istica-
nje, rijeju ili putem tiska (objava,
oglasa) dobrih svojstava svoje robe i
povoljnih cijena radi pridobivanja
kupaca (muterija); trgovako hva-
ljenje
rcklnmacija (lat. reelamatio) zahtije-
vanje, potraivanje; usmena ili pisa-
na prijava da poiljka upuena na
nau adresu nije dospijela; prav. zah-
tjev za povrat ega; alba protiv
odluke ili rjeenja suda ili vlasti
reklamiranje (lat. reelamare) v. rekla-
macija, reklama
reklamirati (lat reelamare glasno vi-
kati; glasno se ljutiti) javno hvaliti
svoju robu, mamili (ili: dozivati) kup-
ce isticanjem dobrih svojstava i
povoljne cijene robe; traiti, zahtije-
vati; potraivali; prigovarati, ulagati
protest ili prigovor; podnijeli (ili:
reklinacija
podnositi) prijavu da poiljka upu-
ena na nau adresu nije dospijela
reklinacija (lat. reelinatio) naginjanje
unazad, zavaljivanje; med. operacija
one mrene pri emu se mrena po-
tisne
reklinirnti (lal. reelinare) nagnuti una-
zad. prevrnuti, zavaliti: med. potis-
nuti onu mrenu
rekluzija (lat. reelusio) zatvor, zatoe-
nje; povuenost, usamljenost; isklju-
ivanje iz dosadanjeg mjesta bo-
ravka
rekognicija (Jat. recognilio) raspozna-
vanje; prav. sudsko priznanje osobe,
stvara ili spisa za ono za to se izdaje,
priznanje identiteta (istovjetnosti);
pregledavanje spisa radi ispitivanja
i popravljanja
rekognoscirati (lat. recognoscere)
prav. ponovno saznati; priznati, po-
tvrditi tonost i ispravnost ega na
osnovi prethodnog pregleda i ispi-
tivanja; voj. upoznati se putem izvi-
anja s pravim stanjem ega, izvijes-
titi se, ispitati, uhoditi, promotriti
rckolekcija (lat.) pribranost; crkv. du-
hovna vjeba
rckolirati (ni. recolare, fr. recoler) 1.
prav. svjedocima jo jednom proitati
njihove iskaze; provjeriti, usporediti
rckomandacija (fr. recommandation)
preporuka; preporuka, preporuiva-
nje (pisma, post. poiljke)
rekomnndiran (fr. recommander) pre-
poruen; rekomandira.no pismo pre-
porueno pismo, pismo koje se uvodi
u potansku knjigu i o kojem poi-
ljatelj dobiva potvrdu
rekomandirati (fr. recommander) pre-
poruiti, preporuivati, davati na
preporuku (pismo)
rekombinacija (lat. recombinatio) ti/,
ponovno stvaranje elektrinoneutral-
nih molekula od iona
rekompenza (lat. rocompensa) v. re-
kompenzacija
1223 rekonstrukcija
rekompenzacija (lat. reoompenatio)
obeteenje, odteta, nadoknada te-
te; osveta, kazna, milo za drago
rekompenzirati (lat. recompcnsare)
obetetiti; obeteivati, nadoknaditi
tetu; nagraditi; osvetiti, kazniti, vra-
titi milo za drago
rckoncilijacija (lat. reconciliatio) po-
novno sjedinjenje, izmirenje, pomi-
renje; u Kat. crkvi: ponovno primanje
grjenika u crkvenu zajednicu nakon
odrane pokore posta; sveano posve-
enje oskvrnute crkvene stvari
rekoncilirati (lat. reconciliare) ponovno
pridruiti, ponovno sjediniti, izmirili,
pomiriti; u Kat. crkvi: ponovno pri-
miti u crkvenu zajednicu; ponovo po-
svetili crkvu
rekonfrontacija (lat. rcconfrontatio)
prav. ponovno suoenje, ponovno suo-
avanje
rekonfrontirati (lat. reconfrontare)
prav. ponovno suoiti, ponovno suo-
avati
re konstitucija (lat. rcconstiiutio) po-
novno uspostavljanje, ponovno ute-
meljenje; prav. prijenos nekog pri-
hoda, stupanje u prava nekoga dru-
gog
rekonstruirati (lat. reconstruere) po-
novno izgraditi, iznova sazidati; iz
pojedinih dijelova ili ostataka stvo-
riti sebi sliku prvobitne cjeline, pa
onda ponovno sastaviti tu cjelinu,
obnoviti
rekonstrukcija (lat. reconstructio) zi-
danje iznova, ponovno uspostavlja-
nje; ponovno podizanje i obnavljanje
propalih starih umjetnikih spome-
nika. o ijem se nekadanjem obliku
i izgledu zakljuuje po naenim pla-
novima, ostacima, pisanim predaja-
ma i si; u paleobiologiji: pokuaj da
se iz okamenjenih ostataka, osobito
kostiju, ponovno sastavi lik neke izu-
mrle ivotinje
rekonvalescencija 1224
rekonvalescencija (lat. reconvalesccn-
tia) prizdravljavanje, prizdravljenje,
oporavljanje od bolesti
rekonvalescent (lat. reconvalescens)
med. oporavljenik. prizdravljenik,
onaj koji se oporavlja od bolesti, koji
je na putu potpunog ozdravljenja
rekonvencija (lat. reconventio) prav.
tuba koju optueni podnosi protiv
tuitelja istom sudu, protutuba
rekonvencijska tuba v. rekonvencija
rekonvenijent (lat. reconveniens) prav.
podnositelj protulube
rekonvenirati (lat. reconvenire) prav.
podnijeti (ili: podnositi) protutubu
rekonvent (lat. re-, conventus) prav.
onaj protiv koga je podnesena protu-
tuba
rekonverzija (lat. re-converaio okreta-
nje, vraanje prijanjem) rekonverzija
industrije vraanje industrije, po
zavretku rata. od vojne proizvodnje
na mirnodopsku; pretvaranje ratne
industrije u mirnodopsku
rekopirati (fr. recopier) ponovno pre-
pisati, ponovno prepisivati
rekord (engl. record, fr. record, lat. re-
cordum, recordari sjeati se) port,
najvei pokazani uspjeh u nekoj
portskoj grani koji je mjerodavna
portska vlast priznala i slubeno po-
tvrdila; najvee postignue, najvei
uspjeh, romek-djelo
rckordacija (lat recordatio) sjeanje
rekorder (engl. record) onaj koji je po-
stigao najvei uspjeh u nekoj port-
skoj grani, onaj koji je postigao re-
kord, prvak
rekreacija (lat. recrcatio) okrjepljenje,
osvjeavanje, osvjeenje; razonoda,
razbibriga, zabava; ponovno stvara-
nje
rekreativan (lat. recreativus) koji opo-
ravlja, osvjeavajui, koji osvjeava,
okrjepljujui, koji slui za odmor,
razonodan, zabavan
rekta-papiri
rckredencija Gat. credere, rccredentia)
prav. privremeno posjedovanje ili
uivanje nekog spornog imanja
rekredencijar (lat. recredenliarius)
prav. osoba koja privremeno posje-
duje ili uiva neko sporno imanje
rekreditiv (lat. recredilivum) pisani od-
govor koji poglavar jedne drave daje
kod sebe akreditiranom predstav-
niku druge drave, koji mu predaje
opozivno pismo svoje vlade, s tim da
ga ovaj preda poglavaru svoje drave
rekreirati (lat. recreare) oiviti, oiv-
ljavati, okrijepiti, okrjcpljivati. oso-
koliti; razonoditi; ponovno stvoriti
rekrement (lat recremcntum) izmet:
neistoa; med. tekuina koja se od-
vaja iz krvi
rekriminacija (lat. recriminatio) pro-
tutuba, odgovor na tubu tubom,
uzajamno optuivanje; odgovor na
grdnje grdnjama
rekrudescencija (lat. rccrudescentia)
ponovno otvaranje rane; med. pogor-
anje bolesti u stanju prizdravlji-
vanja
rokrudescentan (lat. rocrudescens)
med. koji se nalazi na putu pogora-
nja
reksis (gr. rexis) med. pucanje (ireva,
vena i dr.)
reksisti (lat. rex kralj) mn. pripadnici
kvislinke organizacije u Belgiji za
vrijeme Drugog svjetskog rata
rekta-indosament (lat. recta, fr. indo-
sament) trg. mjenica na kojoj indo-
sanl. prilikom prijenosa mjenice, sta-
vi napomenu "ne po naredbi"
rekta-klauzula (lat. recta clausula) trg.
oznaka na mjenici kojom izdavatelj
mjenice naznauje da je takva mje-
nica prenosiva samo u obliku i s dje-
lovanjem obinog nasljedstva
rekta-papiri (lat. recta) trgovaki pa-
piri koji se izdaju na ime nekog vje-
rovnika i koji se ne mogu prenositi
ni na koga drugog
rektalni
rektalni (lat. metalis) anat. koji pripada
stranjem crijevu
rektangularni (lat. rectangularis) ge-
om. pravokutni
rektascenzija Gat. rectus prav. ascen-
sio penjanje, uzlaenje) astr. luk na
nebeskom ekvatoru koji lei izmeu
proljetne toke i deklinicijskog kru-
ga jedne zvijezde raunajui od 0*
do 360f' sa zapada na istok
rektificirati (lat. rectificare) ispraviti,
ispravljati, popraviti, popravljati, po-
boljati, dotjerati; mat. odrediti du-
inu krivulje; kem. destiliranu teku-
inu ponovnim dostiliranjem jo vie
proistiti i pojaati; rektifteirani pi-
rit potpuno proieni pirit
rektifikacija (lat. rectificatio) isprav-
ljanje, popravljanje; mat. pretvaranje
krivulje u pravac, odreivanje duine
kri\-ulia; kem. potpuno proiavanje
tekuina ponovnom destilacijom
rektitis (lat. rectum stranje crijevo)
med. upala stranjeg crijeva
rektocela Gat. rectum mar, gr. kele
kila, bruh) med. kila (ili: bruh) stra-
njeg crijeva
rektor (lat. rector) upravitelj, gospodar;
kod Rimljana: LiLula namjesnika po-
jedinih pokrajina koji su bili pod
vlau prefekata ili egzarha; u cr-
kvenom pravu: upravitelj konventa,
sveenikog kolegija ili zaklade (u
Katolikoj crkvi); upravitelj visoke
kole, osobito sveuilita
rektorat (lat. rectoratum) zvanje, dje-
lokrug i ured rektora
rektoskop (lat. rectum mar, gr. sko-
peo promatram) med. zrcalo za is-
pitivanje mara. stranjeg crijeva
rektoskopija (lat. rectum mar, gr.
skopeo promatram) med. pregled
stranjeg crijeva pomou rektoskopa
rektotomija (lat. rectum mar. gr. to-
me rezanje) med. prorezivanje stra-
njeg crijeva
1225 rekvijem
rektum Gat. rectum sc. intestinum)
anat. mar. stranje crijevo, ravno
crijevo
rekuperacija Gat. recuperatio dobiva-
nje natrag) teh. 1. iskoritavanje spo-
rednih proizvoda proizvodnje, npr.
iskoritavanje plinova koji se stva-
raju pri koksiranju ugljena: 2. po-
novno dobivanje tvari koje se troe
pri raznim tehnolokim procesima
rekuperator (lal. recuperare natrag
uzeti) teh. ureaj za hvatanje koris-
nih sastojaka koji se nalaze u otpa-
cima proizvodnje radi njihovog po-
novnog iskoritavanja; rekuperator
topline ureaj kojim sc toplina to
izlazi s ogijevnim plinovima ponovno
iskoritava za grijanje zraka koii se
troi na gorenje
rekurent (lat rccurrons) onaj koji trai
pomo; prav. onaj koji se slui re-
kursom kao pravnim lijekom
rekurirati (lat. recurrere; opet doi,
vratiti se, vraati se (na stvar ih
predmet); obratiti se kome, potraiti
utoite; uloiti albu
rekurs (lal. recursus) prav. alba vioj
vlasti na odluku ih postupak nie
vlasti, osobito u administrativnim
pitanjima; takoer: regres, regredi-
jencija
rekusijn (lat. recutere odjekivati, recus-
sio) odbijanje, odjekivanje; odskaka-
nje, od skok
rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbija-
nje, iskljuenje, izuzee (suca, svje-
doka)
rckuzirati (lat. recusare) prav. traiti
izuzee suca, izuzeli suca; odbiti, ne
primiti, odbaciti
rekvijem (lat. requi.es mir, poinak) u
Kat. crkvi: sveano poduje i glaz-
heno djelo koje se na njemu izvodi
(nazvan po poetnim rijeima moli-
tve: Requiem aeternam dona eis, Do-
mine ets. Pokoj vjeni daruj im,
Gospodine! itd.)
rekvinteron
rekvinteron (p. requinleron) sin kvin-
terona i Europljanke, ili obratno
rekvirent (lat. requirens) istraitelj;
molitelj, traitelj
rekvirirati (lat. recjuirerc) zahtijevati,
potraivati; prav. neku drugu vlast
moliti za pomo ili suradnju; zahti-
jevati neto natrag, izlagati svoje
pravo na neto; istraivati, ispitivati;
voj. popisati (ili: popisivati, i..zeti, uzi-
mati) na priznanicu za vojne ili dr-
avne potrebe (hranu, stoku, prije-
vozna sredstva i dr.)
rekvizicija (lat. requisitio) zahtjev, mol-
ba; prav. zahtjev koji jedna vlast
upuuje drugoj radi pomoi i su-
radnje u nekoj stvari; popisivanje ili
uzimanje stvari za vojne ili dravne
potrebe (osobito u vrijeme rata) koic
se ne plaaju gotovim novcem, nego
uzimaju na priznanicu; zabrana na
neto, polaganje prava na to, npr.
uzeti neto u rekviziciju staviti .na
neto zabranu
rekvizicijski sustav voenje rata na
taj nain to se vojska uzdrava sred-
stvima pokupljenim putem rekvizi-
cije u samoj zemlji
rekvizicionar (lat. re^uisitionarius)
prav. onaj koji polae pravo na neto,
koji stavlja zabranu
rekvizit (lat. rcquisitum) potreba, pred-
met koji je potreban da bi sc mogla
izvesti kazalina predstava; v.
rekviziti
rekvizitar (lat. requisitum potreba) oso-
ba koja dobavlja predmete potrebne
pri izvoenju kazalinog djela
rekviziti (lat. rcquisita> kaz. sve potrep-
tine koje su, pored dekoracija i gar-
derobe, potrebne da bi se moglo pri-
kazati neko kazalino djelo; potrep-
tine, potrebne stvari i orua; pren.
potrebne osobine, potrebna svojstva
rekvizitorij (lat. requisitorium) prav.
v. rekvizitorijali
1226 relativan
rekvizitorij ali (lat. roquisitoriales sc.
litterae) mn. prav. akt kojim jedna
vlast trai neto od druge vlasti slu-
benim putem
relacija Gat. relatio) odnos, veza; po-
slovna veza; izvjetaj, izvjetavanje,
obavijest, pria; voj. pisani izvjetaj,
npr. zapovjednika o ratnim operaci-
jama svojih trupa; opis ratnog podvi-
ga pri prijedlogu za odlikovanje; glaz.
razmak, interval: fil. meusobni od-
nos dviju ili vie stvari ili sadraja
svijesti
relacijski (lat. relatio odnos) odnosni
relacionalizam (lat. relatio) fil. smjer
koji u svemu i svuda obraa pozor-
nost na odnose meu stvarima
relaksacija (lat. rclaxatio) med. mlita-
vosl (ivaca); prav. osloboenje, olak-
anje, oprotenje, oprost, npr. kazne
relaksancije (lat. relaxantia) mn. med.
sredstva koja izazivaju slabljenje
bola, olakanje, poputanje
relansirati (fr. relancer) divlja koja je
umakla pronai i ponovno krenuti; u
kartanju: vratiti, vraati, ponuditi vi-
e, davati vie
relapsus (lat. relapsus) padanje nazad,
ponovno okliznue; onaj koji ponovno
pada u staru pogreku, posebice koji
ponovno podlijee herezi
relntn refero (lat. refero predajem,
prenosim, priopavam, rolntum pri-
openo) priam ono to sam ili kako
sam uo, ne jamim za istinitost ono-
ga to priam
relativan Gat. relativus) odnosan, koji
se odnosi na to ili prema emu. koji
se tie ega, koji je u vezi s neim,
koji vrijedi samo pod odredenim uvje-
tima; relativna visina je, za razliku
od apsolutne ih nadmorske visine,
udaljenost od neke toke na povrini
zamiljenoj paralelno s morskom po-
vrinom, npr. visina hrijega od neke
toke u njegovu podnoju do vrha;
gram. relativna zamjenica odnosna
relativitet
zamjenica; relativna ili odnosna re-
enica reenica koja se odnosi na ne-
ka rije glavne reenice, pa tumai
subjekt, objekt, atribut i dr. glavne
reenice, npr.: Neka doe onaj koji
mi jc poruio; relativna vrijednost
vrijednost koja ovisi o raznim okolno-
stima te, prema tome, moe biti ve-
oma razliita, razmjerna vrijednost;
relativni pojmovi log. pojmovi koji
nastaju tek iz usporedbe jednog pred-
meta s nekim drugim; supr. apsolu-
tan
relativitet (lat. relativitas) odnosnost,
uvjetovanost, razmjernost; teorija re-
lativiteta fizikalna leoriia koju je ute-
meljio Albcrt Kinstein (rod. 1879.)
prema kojoj su prostorne i vremen-
ske veliine samo relativne veliine,
te se ne mogu ni odredi vati neovisno
jedne o drugima; specijalna teorija
relattvileta: svaki opi prirodni zakon
koji vrijedi u odnosu prema koordi-
natnom sustavu K mora takoer ne-
promijenjeno vrijediti u odnosu pre-
ma koordinatnom sustavu K koji se
u odnosu prema K kree jednako
(uniformno) translatorno; ova se te-
orija temelji dalje na naelu da svjet-
lost u vakuumu ima uvijek odreenu
brzinu rasprostiranja; opa teorija re-
lativiteta: fiziki zakoni neovisni su
o stanju kretanja koordinatnog su-
stava; istodobnost zbivanja u prirodi
odrediva je jedino mjerenjem koje je
povezano s gibanjem
relativizam (lat. relativus) fil. smjer
koji smatra daje svaka spoznaja sa-
mo relativna, tj. uvjetovana i ovisna
0 odnosu u kojem se nalazi onaj koji
spoznaje prema predmetu spoznaje,
1 o stajalitu koje on uzima s obzirom
na svoju psihofiziku organizaciju;
etiki relativizam shvaanje prema
kojem su "dobro" i "zlo'* relativni
relativno (lat. relative) pril. odnosno,
razmjerno
1227 religioso
relaxatio arresti it. relaksacio aresti
(lat.) prav. osloboenje (k1 zatvora
relavatio jurnmenti it. relaksacio ju-
ramenti (lat.) prav. osloboenje od
izvrenja obeanja danog pod iznu-
'r denom prisegom
relaxalio juri it. relaksacio juri (lat.)
: prav. neprimjenjivanje zakona u slu-
aju koji je iznimne prirode
rclcgacija (lat, relcgatio) protjerivanje,
progon (iz drave, grada); udaljenje,
iskljuenje (sa sveuilita)
relegirati (lat. relegare) udaljiti, is-
kljuiti (sa sveuilita)
reloj (fr. relais) nova. odmorena zapre-
ga, smjena konja; postaja na kojoj
eka odmorena zaprega radi smjene;
naprava koja regulira prekide i iz-
mjene u vodovima jake struje; tele-
komunikacijski ureaj koji omogu-
ava vez: na velike udaljenosti
relejni konji odmorni konji; usp. relej
rolevacija (lat. relevatio) prav. razrje-
enje, osloboenje obveze; olakanje
relcvaneija (lat. rel ovan ti a) vanost,
znaajnost, osobito vanost pravnog
sredstva, sudskog postupka i si.;
supr. irelevancija
relevantan Gat, relevans) znaajan, va-
an, istaknut; bitan, jezgrovit; supr.
irelevantan
releve (fr. releve) trg. izvod iz nekog
rauna; kub. prvo jelo nakon juhe
relicitacija (lat. relicitatio) trg. ponov- :
na draba, ponovna prodaja ili kup-
nja putem javne drabe
religija (lat. religio) nauavanje koje se
tie najvieg bia (boanstva, Boga:;
vjera: pren. svetinja, moralno naelo
kojim je neki ovek duboko proet,
savjest
religiosnmente it. relidozamente (tal.)
glaz. pobono, ozbiljno, sveano, do-
stojanstveno
religioso it, reliozo (tal.) glaz. v. reli-
gi osa monte
religiozan
religiozan Gat, religiosus) koji je u vezi
s? religijom, koji pripada religiji; pobo-
an, bogu ugodan, bogobojazan, smje-
ran; savjestan, duboko proet osje-
ajem dunosti prema sebi i prema
drugima
religiozitet (lat. religiositas) v. reli-
gioznost
religioznost Gat. religiositas.) vjerova-
nje u Boga, ljubav prema Bogu, to-
vanje Boga, strah od Boga; ivljenje;
u skladu s vjerskim propisima, pobo-
nost
relijanisti pristae nauavanja I. Rellv-
ja i XVIII. st. u Engleskoj koji je
nauavao da su aveti sakramenti sa-
mo simboli
relijanizam nauavanje I. Rellvja; v.
relijanisti
relikt Gat, relietus ostavljen) ostatak;
biljna ili ivotinjska vrsta, ih kakva
druga pojava koja u nekom podruju
postoji kao ostatak jo iz doba kada
su u njoj vladali drukiji ivotni
uvjeti; relikt na jezera ostatak starih
velikih jezera
relikvija (lat. reliquiae) ono stoje ostalo
od nekog sveca, svetinja; obina: re-
likvije mn. u crkvenom jeziku: sve-
take moi
relikvijar (lat. reliquiarium) zbirka sve-
tih moi; posuda ih kutija u kojoj se
u crkvama uvaju svetake moi
reling (germ.) pom. ograda oko gornje
palube
reliquiae reiiquiarum olim magni ct
inclvti regni Croatiac it. relikvije
relikvijarum olim magni et inkliti re-
gni Kroacije (lat) ostaci ostataka ne-
kada velike i slavne kraljevine! Hr-
vatske (naziv za Hrvatsku u doba
turskih ratova)
relokacija (lat. relocatio) ponovno izda-
vanje u zakup
reljef (fr. relief. lal. relievo, lat. relevare
podii, uzdii) umj. ispupen plasti-
1228 remi
an lik izraen na ravnoj povrini (u
drvetu, kamenu ili kovini), vrsta ki-
parske umjetnosti kod koje likovi ne
stoje slobodno u prostoru, nego su
vezani za povrinu (usp. bareljef, ore-
ljef); pren. isticanje, istaknutost, sjaj,
znaaj, ugled, slava; nekoj stvari dati
reljef ili prikazati u reljefu = prika-
zati stvar tako da upada u oi, da
bude u punoj svjetlosti, posebno na-
glaena
reljef-intarzija (fr. relief. tal. intarsia)
umj. djelo u drvetu kod kojega se, za
razliku od intarzije, raznobojni ko-
madii drveta slau tako da ne pred-
stavljaju ravnu povrinu, nego likovi
ine blaga ispupenja
reljefan (fr. relief) I. ispupen; 2. pren.
istaknut, jasan, pregledan, razumljiv
reljefne karte zcm. zemljovidi na
kojima su slike predjela prikazane
reljefno, na kojima su predjeli prika-
zani onako kakvi su u prirodi, tj. sa
svim visinama, nizinama itd.: ta-
koer: zemljovidi koji pokazuju kar-
tografski ili fotografski otisak nekog
reljefa
Kem aeu tetigisti it. rem aku tetigis-
ti (lat.) Stvar si iglom dotakao, tj.
pogodio si
rembaznm (gr. rembasmos) lutanje;
med. tumaranje nou (niktobatija)
remedij (lat. remedium) sredstvo, lijek;
prav. pravni lijek; u ekonomiji: zako-
nom doputeno odstupanje od pro-
pisane finoe i teine zlata ili srebra
u kovanom novcu (tolerancija); re-
medium juri (lat.) pravno sredstvo,
pravni lijek
re-medura (lat.) sudski lijek, otklanja-
nje, spreavanje neke zloporabe, po-
pravljanje, poboljanje
remeta (gr. eremites) pustinjak
remi (engl. remmy) 2. hazardna igra sa
dva pila ili vie pilova karata
remi (fr. remis) 1. u ahu i kartama:
izraz koji oznaava da nitko nije do-
remilitarizacija
bio, nerijeeno, neodlueno; nerijee-
na igra
remilitarizacija (lat re, fr. militarisa-
tion) ponovno uvoenje vojnikog
ureenja u nekom podruju koje je
bilo demilitarizirano
remington vrsta pisaeg stroja i voj.
puke (naziv prema izumitelju, am.
tvorniaru F. Rcmingtonu, lBlfi
1889)
reminiscencija (lat. rcminisccntia)
opominjanje, nejasno sjeanje, uspo-
mena; mjesto u pjesmi ili kompozici-
ji koje je sluajno, po sjeanju, uzeto
od drugog autora
remis (lat. remissus) odlaganje roka
plaanja; popust u nekom plaanju,
osobito od zakupnine; popust od ku-
povne cijene, rabat
remisija :lat remissio) vraanje; oprost
(grijehova); prav. milost, pomilova-
nje, oprost kazne; ukidanje, povla-
enje (zabrane); med. prolazno slab-
ljenje, poputanje bolesti, posebice
groznice
remisionar (fr. remissionnaire) prav.
onaj koji je pomilovan, pomilovani
remisivnn (lat. remissivus) koji op-
rata. koji poputa, popustljiv
remissio jnramenti (lat.) prav. razrje-
enje prisegve
remitendn (lat. remittere poslati na-
trag) ono to treba vratiti, npr. vratiti
neprodane knjige, novine i si. izda-
vau
remitent (lat. remittens) vlasnik mje-
nice, osoba koja je, samim izdava-
njem mjenice, ovlatena mjeninu
svotu naplatiti u roku, a i prije roka
svoja vjerovnika prava ustupiti dru-
gom
remitirati (lat. remittere) natrag po-
slati, vratit; trg. dostaviti novac ili
mjenicu; odobriti popust u nekom
potraivanju
remiza (fr. remise) odgaanje, odlaga-
nje; oprost, popust; trg. = rimesa;
1229 rendgenizirati
spremite za vozila; lov. gutara u
koju se sitna plemenita divlja skla-
nja od neprijatelja ili od studeni; kaz.
ponovno prikazivanje djela
rcmocija (lat. remotio) udaljenje, otpu-
tanje, smjenjivanje s poloaja
remoliencije (lat. rcmollientia) mn.
med. sredstva za umekavanje, sred-
stva za ublaavanje
remonetizirati (lat. re-, moneta novac)
bank. novac povuen iz optjecaja po-
novno pustiti u optjecaj; usp. mone-
ti
remonstranca, rcmonstracija (lat. re-
monstrare) protupredstavka, prigo-
vor, alba
remontirati (fr. remonter) bot. nakon
glavnog cvjetanja jo jodnom cvjetati,
kasno cvjetati; voj. nabaviti nove
konje, istroene konje nekog puka
zamijeniti novim; teh. ponovno sklo-
piti, ponovno sklapati, ponovno sa-
staviti; ponovno opremiti, ponovno
opskrbiti
remorkaa (fr. remorquage) pom. vua,
vuenje, tegljenje; usp. remorker
remorker (fr. remorqueur) vuni brod,
brod za vuu drugog; vuna kola
remorkirati (fr. remorquer) vui lau
(konopcima)
remotio ab officio it remocio ah oficio
(lat.) prav. udaljenje s dunosti
remotis arbitris (lat.) prav. poto se
uklone svjedoci, bez svjedoka, u etiri
oka
remotis partibus (lat remotis parti-
bus) prav. poto se uklone stranke
removirati (lat. re movere) ukloniti,
udaljiti, smijeniti
renalni Gat, rcn bubreg, renalis) anat.
koji sc tie bubrega, bubreni
renban (njem. rennen trati. Bahn pru-
ga, staza) trkalite, trkaka staza
rendgen (njem. ROntgen) med. v. rent-
genski aparat
rendgenizirati (njem. Rontgen) v. rent-
genoskopirati
rendgenografija
rendgenografija {njem. Rontgen, gr.
grafia biljeenje, crtanje) v. radio-
grafija
rendgenogram (njem. Rontgen, gr.
gramma crta) snimka koja se dobije
rentgenskim aparatom
rendgenologija (njem. Rontgen, gr.
logia znanost o rendgenskim zraka-
ma i njihovoj primjeni
rendgenos kopija (njem. Rontgen, gr.
skopeo promatram) gledanje (ili: pro-
matranje) pomou rcntgcnskih zra-
ka, odnosno renlgenskog aparati
rendgenoskopirati (njem. Rontgen,
gr. skopeo promatram) promatrati
ili snimati rentgenskim aparatom
rendgenoterapijn (njem. Rontgen, gr.
therapeia lijeenje) med. v. pod radio-
terapija
rendgenske zrake fiz. nevidljive zrake
koje nastaju pri udarcu vrlo brzih
elektrona u povrinu nekog tijela;
zovu sc jo i x-zrake; nazvane po izu-
mitelju, njemakom fiziaru, W. C.
Rontgen u (18451923;
rendgenski aparat ureaj za dobivanje
snimaka pomou rcntgenskih zraka;
upotrebljava se osobito u medicini
renegat (lat. renegatus) otpadnik od
vjere, osobito: kranin koji je preao
na islam; pren. otpadnik, odmetnik,
izrod
renegirati (lat. renegare) ponovno ni-
jekati (ili: oporei, porei, poricati)
renesansa (fr. renaissance) 1. obnova,
preporod, procvat; 2. osobito: ponovno
raanje, preporod klasine starine ili,
tonije, slobodnog i stvaralakog ljud-
skog duha u Europi od 14. do 16. St.;
pokret se javio u Itahji (oko 1350.
g.), odakle se nadmono rairio i za-
gospodario duhovima cijelog Zapada
odravi se do poetka XVI. st.; glav-
na obiljeja ovoga doba su: odba-
civanje autoriteta, obraanje stvar-
nom ivotu i iskustvu, vjerovanje u
vlastiti razum itd.; arhit graevinski
1230 rentirati se
stil ovoga razdoblja s elementima
grko-rimske arhitekture
reneta (fr. reinette) bot. kraljiina ja-
buka
reniforman (lat. ren gen. roni bubreg,
rcniformis) bot. bubreast, u obliku
bubrega (list)
renij (lat. rhenium) kem. element, sjaj-
na i vrlo tvrda kovina, znak Re; ot-
kriven 1925.
renome (fr. renomme) dobar glas. d<>-
bro ime; slava, ugled, potivanje,
glasovitost
renomiran {fr. renomme) poznat, sla-
van. ugledan, glasovit; rijedak; na zlu
glasu; koji uiva dobar glas. dobro
posjeen (za gostionice)
renomirati (fr. renommer) slaviti, pro-
slaviti
renonsirnti (fr. renoncer) odrei se, od-
ricati :se, odustati; u kartama: baciti
drugu boju. ne odgovoriti kartom iste
boje
renovacija (lal. renovatio) obnova, ob-
navljanje, popravljanje, mijenjanje
nabolje
renovaturn (lat.) prav. ponovan nacrt
i opis imanja
renovirati (lat, renovare) obnoviti, ob-
navljati. popraviti, osvjeiti, pomla-
diti; renovirati mjenicu staru mjenicu
zamijeniti novom, tj. produivati je
renta (fr. rente, tal. rendita. lal. renda)
redovit prihod od zemljita, kapitala
ih nekih prava, a da pritom niie po-
trebna nikakva poduzetnika djelat-
nost
rentabilan (lat. renta bili s) koji donosi
prihod, koji se isplauje, unosan
rentabilnost (lat. rentabilitas) dono-
enje prihoda, isplativost, unosnost
rentijer (fr. renticr) onaj koji ivi od
dohotka svog imanja ili kapitala, ui-
vatelj rente
rentirati se (fr. renter) isplatiti se. is-
plaivati se, donositi prihod
renumeracija
renumeracija (lat. renumcratio) vra-
anje novca, doplata, doplaivanje;
ponovno izdavanje
renuncijacija (lat. rcnuntiatio} objav-
ljivanje; otkaz, otkazivanje; odrica-
nje, odustajanje od ega
rcnuntiatio litis it. renuncijacio litis
(lat.) prav. ukidanje nekog pravnog
spora
renuntiatio suecessionis it. renun-
cijacio sukcesionis (lat.) prav. odri-
canje, otkazivanje nasljedstva
Reo negante, actori iucumbuit pro-
hatio it. reo negante aktori, inkum-
buit probacio (lat.) Ako optuenik ni-
jee, tuitelj mora donijeti dokaze
rcoksidacija (lat. rcoxydaUo} kem. po-
novna oksidacija, ponovno spajanje
s kisikom
reoksidirnti (lat. re-, gr. oxys otar,
ljut) kem. ponovno spajati s kisikom
reokupncija (lat. reoccupatio) ponovno
zauzee, ponovno zauzimanje (zem-
lje, podruja)
reorganizacija (lat. reorganisatio) po-
novno ureenje, preureenje, preu-
reivanje, preustrojstvo, preustroja-
va nje, npr. nekog posla, vojske itd.
reorganizator (lat. reorgnnisator) pre-
uslrojitelj. prcureiva
reorganizirati (lat. reorganisare) iz-
nova urediti, preurediti, preustrojiti,
preustroja vati
reoskop (gr. rheos tijek, teenje struja,
skopeo gledam, promatram) fiz. po-
kaziva struje, ureaj koji pokazuje
prisutnost elektrine struje
roostat (gr. rheos tijek, teenje, struja,
od rheo toem, istemi postavim, sta-
vim) fiz. otpornik, naprava kojom se
otpori poznate veliine inogu po volji
uvoditi u strujni krug ili iz njega is-
kljuivati, a da se struja pritom ne
prekida, bilo radi dobivanja eljene
jakosti struje, bilo radi usporeivanja
poznatih otpora s nepoznatim; ago-
metar
1231 repertoar
reparabilan (lat. reparabilis) poprav-
ljiv. uspostavljiv; nadoknadiv
reparacija (lat. reparatio) popravak,
ponovno uspostavljanje, obnavljanje,
obnova; nadoknada, plaanje tete;
nadoknada tete uinjene ratom, rat-
na odteta
reparatura (lat. reparatura) popravak;
naknada tete
reparirati Gat. reparare) popraviti, po-
pravljati; ponovno uspostaviti; nado-
knaditi, platiti uinjenu tetu; repu-
rirati se okrijepiti se, oporaviti se,
ojaati
reparticija (lat. repartitio) podjela, raz-
dioba; razrez, razrezivanje
repasaa (fr. repassage) ponovno pre-
laenje. pregled i dotjerivanje; novih
satova (u urarstvu)
repasirati (fr. repasser) nov sat prije
uporabe ih kupovine tono pregleda-
ti i ispitati
repatrijacija (lat. repatriatio) povratak
u domovinu; ponovno primanje pri-
janjeg podanika u podanitvo
repatrirac (lat, repatriare) osoba koja
se vraa u domovinu, povratnik
repatrirati (lat repatriare) vratiti u do-
movinu; ponovno primiti u domovinu
reper (fr. reperc snalazite) u geodeziji:
visinska toka, uoljiva taka
reperkusija ( lat. rcpcrcussio) fiz. odba-
civanje, odbijanje (zvuka, svjetlosnih
zraka i dr.); mini. suzbijanje; glaz.
ponavljanje istog tona; ponavljanje
postavljene teme u svima glasovima
fuge; pren. protudjciovanje, odjek
reperkutirati (lat. repercutere) fiz. od-
biti. odbijati, odudarati; protudje-
lovati na neto, odjekivati
repertoar (fr. repertoire) popis uloga
koje je glumac ili pjeva prouio i
koje moe izvoditi; popis djela koja
se prikazuju u jednom kazalitu ili
e se prikazivati u odreenom raz-
doblju, raspored, plan prikazivanja
ili predstavljanja; popis djela koji e
repertorij
se prikazivati ili predstavljati u jed-
nom. tjednu
repertorij (lat. re per tori um) popis pri-
lagoen za brzo snalaenje i obavje-
tavanje (otuda esto naslov asopisa
koji sadri preglede, kratke prikaze
i priopenja o knjievnim i dr. djeli-
ma); popis stvari, registar; ureena
zbirka, zbornik
repete (lat. repetere natrag traiti; po-
noviti) ponovi! opet! jo!; repetatur
lijenika naznaka na receptima sa
znaenjem da se propisani lijek izda
ponovno
repetent Gal. repetens) uitelj koji po-
navlja s uenicima na kolskom sa-
tu obraeno gradivo, pouavatelj;
uenik koji ponavlja razred; repeti-
tor
repotieija (lat. repetitio) ponavljanje,
opetovanje; proba kazalinog djela
repetirati Gat. repetere) ponoviti, po-
navljati, opetovati; ponavljati razred
repetirka (lat. repetere) puka u iji
spremnik stane vie metaka, brzo-
metka
repetitio est mnter studiorum it.
repeticio est mater studiorum (lat.)
ponavljanje je majka uenja
repetitor (lat. repetitor) v. repetent
repetitorij (lat. repelilorium) poua-
vanje; koje sc sastoji u saetom po-
navljanju obraenog gradiva
repetunde (lat. repetundae sc. res, pe-
cuniae) mn. prav. stvari ili novac koji
se mogu traiti natrag
repignoracija (lat. repignoratio) prav.
ponovno zalaganje, ponovno davanje
u zalog
replantacija (lat. replantatio) med. po-
novno usaivanje, pe>ne>vno umetanje,
npr. izvaenih zuba
replatirati (fr. replaler) ponovno pre-
mazati, pone>vo oblijepiti gipsom;
pren. zamazati, zabauriti; popraviti,
opravdati
1232 reporter
replecija (lat. repletio) punokrvnost;
pretjerana debljina; prenatrpanost
eluca; zatrudnjivanje (ene)
repledirati (fr. replaider) prav. epe;t po-
vesti spor, ponovno u sporu zastu-
pati, ponovno braniti (pred sudom;
replicato it. replikalo (tal.) glaz. po-
novno, iznova
replicirati (lat. replicare) prav. odgo-
voriti. dati odgovor na govor suprot-
ne strane; prolurijeiti
replika (lat. replica) 1. glaz. ponavljanje
jednog niza tonova, osobito u drugom
glasu
replika (lat. replica) 2. prav. odgovor
na odgovor (ekscepciju), odgovor tui-
telja na govor optuenog kojim je
odgovorio na tubu; spis koji je od-
gove>r na drugi nc;ki spis; suprotstav-
ljanje; ponavljanje, oponaanje, ko-
pija nekeg umjetnikog djela koju
izrauje umjetnik koji je izradio i
original; replikacija
rcplikacijn (lat. replicatio) v. replika
2.
rcplumbirati (lat. plumbum olovo) teh-
nol. izdvojiti olovo od srebra, oistiti
od olova
reponibilan (lat. reponibilis) med. koji
se moe vratili na svoje mjesto (i-
aena kost, kilava utroba itd.)
reponirati (lat. reponerc) poloiti, osta-
viti, smjestiti u pohranu; med. kilavi
dio tijela vratiti na svoje mjesto; na-
mjestiti iaenu kost
report (engl. report) izvjetaj, izvje-
tavanje; trg. prijenos u trgovakim
knjigama
reportaa (fr. reportage) 1. izvjetava-
nje, skupljanje i dostavljanje politi-
kih i drugih novosti u dnevnim li-
stovima; 2. knjievna vrsta koja neki
dogaaj, temu i dr. prikazuje novi-
narskim stilom i nainom, tj. lako i
zanimljivo
reporter (fr. rapporleur) izvjestitelj
reportlrati
reportirati (lat. reporlare, fr. reporter)
natrag odnijeti, vratiti; u novinar-
stvu: vidjeti neto na licu mjesta i o
vienom izvijestiti list, donijeti izvje-
taj, prepriati dogaaj; trg. unijeti
u knjigu, pisati na raun
repozicija (lat. reposilio) med. ponovno
namjetanje iaene ili slomljene
kosti; vraanje kilavog dijela utrobe
u trbunu upljinu
repozitar (lat. repositarius) onaj koji
sreuje i uva spise
repozitorij (lat. repositorium) polica s
pregradama za spise ili knjige; ormar
za spise ili knjige
repozitura (lat. reposilura) mjesto gdje
stoji repozitorij; sreivanje spisa ili
knjiga u repozitorij
represalija (lat. repressalia) u meu-
narodnom pravu: opravdano nano-
enje neke nepravde od jedne drave
drugoj kao osveta za nepravdu koju
je ova prije toga nanijela onoj prvoj;
osveta, vraanje uvrede uvredom,
nepravde nepravdom i si.
represija (lat. repressio) sprjeavanje,
uguivanje, guenje, obuzdavanje,
suzbijanje
represivan (fr. reprcssif) koji sprjea-
va, koji koi, koji obuzdava, koji suz-
bija
represivne mjere zakonske i druge
mjere koje dravna vlast poduzima
protiv osobe ili skupina osoba koje
svojim djelovanjem, radom i tenja-
ma ugroavaju sigurnost ili opsta-
nak drave
reprezentacija (lat. representalio)
pred stavljanje, zastupanje, zamjenji-
vanje; gospodski izgled, dostojan-
stveno dranje, ponaanje koje odgo-
vara poloaju koji netko ima; na-
rodno predstavnitvo; port, najbolji
predstavnici neke portske grane koji
se natjeu kao cjelina te predstav-
ljaju jednu dravu
1233 repriza
reprezentncijsko prnvo pravo zamje-
njivanja; u nasljednom pravu: stu-
panje u prava umrlog pretka
reprezentand (lat. repraesenlandus)
onaj koga treba predstavljati (zastu-
pati)
reprezentant (lat repraesentans) pred-
stavnik. zastupnik, zamjenik (odsut-
noga); osobito: predstavnik neke po-
krajine, grada ili tijela u slalekoj
skuptini, narodni zastupnik; port,
glavni predstavnik jedne poriske
grane u nekoj dravi (rep reze n ta -
livac)
reprezcntativac (lat. repraesentativus)
port, najbolji predstavnik nekog
porta u dravi, osobito: igra koji
igra u dravnoj reprezentaciji
reprezentativan (lat representativus)
koji predstavlja, zamjenjuje, zastu-
pa; koji slui za reprezentaciju
reprezentativna monarhija ustavna
monarhija
reprezentativni sustav ustavni su-
stav, tj. sustav po kojem je narodu
dana mogunost da preko svojih iza-
branih predstavnika (izaslanika) u
narodnoj skuptini sudjeluje u uprav-
ljanju dravom, osobito u donoenju
zakona
reprezentativni ustav v. reprezenta-
tivni sustav
reprezentirati (lat repraesentare
predstavljati, predstaviti, izraziti)
zastupati ili predstavljali nekoga od-
sutnog; znaiti, oznaavati, pred-
stavljali sobom (npr. gospodstvo,
vlast, silu); dostojanstveno se drati,
predstavljali dostojno svoj poloaj
reprint (engl.) ponovno otisnuta stara,
ve tiskana knjiga
repriza (fr. reprisc) ponovno uzimanje,
vraanje prije uzetog; ponavljanje,
ponovno prikazivanje kazalinog dje-
la, priredbe; prva predstava nakon
premijere; glaz. ponavljanje glavnog
dijela neke izvedbe; znak za ponav-
reprobacija 1234
Ijanje; u cirkusu: stanka zbog izmo-
renosti artista koju obino ispunja-
vaju klaunovi svojim alama
reprobacija (lat. reprobatio) teol. odba-
civanje, prokletstvo, vjeno proklet-
stvo; u koli: popravni ispit, popra-
vak; prav. protudokaz
reproduccnt (lat. reproducens) onaj
koji ponovno proizvodi, koji ponovno
stvara; prav. podnositelj protudoka-
za
reproducirati (lat. reproducere) ponov-
no proizvesti, ponovno proizvoditi,
ponovno stvarati, ponovno stvoriti;
ponovno izvesti, ponovno izvoditi, po-
novno prikazivati, ponovno prikazati;
pretiskati; umnoiti, umnoavati;
prav. navesti proturazloge, pro tud o-
kaze, navesti svjedoke koji e doka-
zati suprotno; psih. doivljeni sadraj
ponovno oiviti u svijesti, ponovno
usvijestiti; reproducirati, se ponovno
se pokazati, ponovno se pojaviti, po-
javljivati se ponovno; reproducirati
reprodukcija (lat. roproduetio) u eko-
nomiji: obnavljanje proizvodnje: moe
biti: a) jednostavna reprodukcija
ako se obnavlja proizvodnja u istom
omjeru; b)proirena, reprodukcija
ako je proizvodnja u sljedeem raz-
doblju na vioj razini, vea po opsegu
nego u prethodnom; karakteristina
za kapitalizam, a jo u veoj mjeri
za komunizam; c) smanjena repro-
dukcija ako se obnavljanje pro-
izvodnje vri u manjim razmjerima;
obino posljedica elementarnih ne-
pogoda. ratova, epidemija itd.; stvar
izraena putem umnoavanja (za
razliku od originala); psih. ponovno
oivljavanje u svijesti prije doiv-
ljenog sadraja; biol. popunjavanje ili
nadoknada unitenih ili oteenih
dijelova na ivotinjskim tijelima, npr.
naknadno rastenjc repa kod gute-
ra; popunjavanje ili nadoknada tvari
izluenih iz organskih tijela
republika
reprodukcijska metoda nain (ih: po-
stupak) pri umnoavanju (slika,
knjiga itd.)
reprodukcijska sposobnost biol. v.
reproduktivnost
reprodukcijski organi bot. spolni or-
gani pomou kojih se rasplouju or-
ganska bia (za razliku od nespolnili
organa, pomou kojih se takoer vr-
i rasploivanje, npr. truske)
reproduktivan (lat. reproduetivus) koji
ponovno proizvodi, koji ponovno stva
ra; reproduktivne umjetnosti ili vje-
tine one koje ponovno proizvode neto
to ve postoji (gluma, pjevanje, glaz-
ba)
reproduktivnost (lat. reproduetivitas)
mo ponovnog proizvoenja i uspo-
stavljanja; biol. sposobnost nadokna-
ivanja osakaenih ili potpuno uni-
tenih dijelova tijela kod biljki i i-
votinja, osobito kod crva i amfibija
(vodozemaca)
reproduktor (lat. re- ponovne], produ-
cere proizvodili) naprava koja poja-
ava i ponovno proizvodi govor ili
glazbu primljenu radio prijamnikom
ili prenesenu telefonskim putem;
zvunik
reprotestirati (lat. reprotestare) prav.
odgovoriti na protest ili prigovor, od-
biti prigovor i proglasiti ga neva-
ljanim ih neopravdanim
reprozelit (lat. re- opet, ponovno, gr.
proseKtos) onaj koji se ponovno vra-
tio prijanjoj vjeri ili zajednici
reptil (lat. repere gmazili) zool. gmaz;
pren. ulizica, plaenik
reptilije (lat.. repere gmaziti, reptilia)
zool. gmazovi, kraljenjaci koji diu
pluima, kreu se nogama (koje su u
nekih vrsta posve iezle, npr. kod
zmija), razmnoavaju Se najee ja-
jima: guteri, zmije, krokodili i kor-
njae
republika (lat. res publica drava, fr.
republique) u antikom smislu: dr-
republikanac
ava, osobito drava s priznatim na- rcpunca (lat. re-, tal. punzone) peat
rodnim pravima; u novije doba: dr-
avno ureenje u kojem dravna
vlast pripada narodu ("narodni su-
verenitet7'), bilo cijelom narodu (.de-
mokratska republika), bilo najugled-
nijem staleu, kao u antiko doba
((aristokratska republika)-, u "demo-
kratskoj republici" vlast moe biti u
rukama samog naroda (neposredna
demokracija), ili u rukama od naroda
izabranih predstavnika (;reprezenta-
tivna demokracija)
republikanac (fr. republicain) gra-
anin republike; pristaa republi-
kanskog oblika vladavine; lan stran-
ke koja tei uvoenju republikanskog
oblika drave; supr. monarhist
republikauizam (fr. republique) pri-
vrenost republikom obliku drav-
nog ureenja
republikanizirnti (fr. republicaniser)
uiniti republikom, pretvoriti u re-
publiku; zadojiti republikanskim du-
hom, uiniti pristaom republike res controversa it res kontroverza
repudij (lat. repudium) v. repudijacija
repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje
s preziranjem, odbacivanje; prav. raz-
vod braka; izjava jedne od sjever-
noamerikih saveznih drava da ne
pristaje platiti u punom iznosu dr-
avne dugove i interese na njih
repudium nccessarium it, repudijum
necesarijum (lat.) pravno utemeljen,
opravdan razvod braka
repudium voluntarium it. repudijum
voluntarijum (lat.) svojevoljan razvod
braka
repulzija (lat ropulsio) odbijanje, odba-
civanje, nepovoljan odgovor (na mol-
bu)
repulzivan (lat. repuslivus) koji odbija,
odbojan; repulziona sila fiz. odbojna
sila (supr. atraktivna sila privlana rescisija (lat. rescissio) prav. ponite-
sila)
repulzoran (lat. repulsorius) v. repul-
zivan
1235 resecirati
koji se utiskuje na robu izraenu od
plemenitih kovina (zlata, srebra,
platine) kao znak da je istoa is-
pravna
repuncirati (lat. re-, tal. punzone) na
predmete od plemenito kovine (zla-
ta, srebra, platine...), kao potvrdu da
su iste, udariti (utisnuti) osim obi-
nog peata (punce), jo jedan (rc-
puncu)
repurgirati (lat. repurgare) med. po-
novno oistiti, ponovno proistiti
reputacija (lat.. repu tati o) ime, glas;
osobito: dobar glas koji neki ovjek
uiva, ugled
res Gat) stvar, predmet; stanje, poloaj,
odnos, okolnost; posao, poduzee; oe-
vidnost, stvarnost, istina; imanje, do-
bro, posjed; gradivo, grada, sadraj;
pravna stvar; zajednica, drava
res communis it. res komunis (lat.)
opa stvar, ope dobro
(lat) sporna stvar
res facti it. res fakti (lat.) istinsko sta-
nje stvari, injenica
res integra (lat) prav. stvar neokr-
njena, stvar u cijelosti
res judicata it res judikata (lat) prav.
pravovaljana odluka, stvar o kojoj je
donesena zakonska presuda
res naturales (lat) mn. prirodne stvari
res publica it. res publika (lat.) opa
stvar, ope dobro; drava, zajednica;
usp. republika
rescindirati (lat. re-scindere) prav. ras-
kinuti, proglasiti nevaljanim, poni-
titi, npr. oporuku
rcscisibilitet (lat. rescissibilitas) prav.
ponitivost, mogunost ponitenja
pravnog akta
nje, ponitenje oporuke
rcsecirati (lat. re-secare) med. izrezi-
vati, vriti resekciju
resekcija
resekcija (lat. resectio) med. izrczi-
vanjc, vaenje (npr. kostiju, zglobova,
ivaca)
rescrancijc (lat. reserantia) mn. med.
sredstva (ili: lijekovi) za otvaranje
reservatio honoris it. rezervacio ho-
noris (lat.) prav. izuzimanjc asti, po
kojem izreena kazna ne liava osu-
enog asti i asnih prava
reservatio mentalis it. rezervacio
mentalis (lat.) preutna ograda, lu-
kava, podmukla ograda, npr. pri po-
laganju prisege kad netko, u mi-
slima, svojim rijeima daje drukije
znaenje i tumaenje nego to ga one
samo po sebi imaju
residencija (lat. residentia) kem. osta-
tak, talog koji ostaje u posudi za de-
stilaciju
residuum Gat.) ostatak; kem. talog
resignacija (lat. resignatio) prav. otva-
ranje oporuke; odricanje, odustaja-
nje, ustupljenje, ustup; ostavka na
zvanje; takoer: = rezignacija
resignirati (lat. resignare) odrei se,
odustati od; ustupiti, ustupati, osta-
viti zvanje, dati ostavku, zahvaliti
se na poloaju; prav. otpeatiti, ras-
pea ti ti, otvoriti, npr. oporuku; pren.
= rezignirati
resina (lat.) smola
resinat (lat. resina smola, resinatum)
kem. smolina sol
resinejin (lat. resina smola) kem. smc>-
lino ulje
res unifikacija (lat. resinificatio) pre-
tvaranje u smolu, usmoljavanjc
resinirati (lat. resina smola, resinare)
nasmoliti, mazati smolom, premazati
smolom; komad smole pustiti u vino
resinoznn (lat, resinosus) smolast;
s molili
Resistancc it rezistans (fr.) 1. skupina
konzervativnih francuskih stranaka
u 19. st.; 2. francuski pokret otpora
u Drugom svjetskom ratu
1236 respectus parcntelae
Resistcnza it, rezistenca (tal.) talijan-
ski pokret otpora protiv njemake
okupacije u Drugom svjetskom ratu
resiver (engl. receiver) kem., fiz. v. re-
cipijent: u tenisu: igra koji se brani
(usp. server)
reskontrirati (tal. reseontrare) trg. v.
riskontrirati
reskontro (tal. reseontro) trg. v. ris-
kontro
rcskripcijn (lat. rescriptio) zapovijed,
naredba: trg. pisani nalog za podi-
zanje ili isplatu novca
reskript (lat rescriptum) pisani odgo-
vor vladara ih nekog visokog tijela
podreenim tijelima i ustanovama na
pitanja, molbe i si.; u rimskom pravu:
carska naredba
resolucija (lat. resolutio) rastvaranje;
poputanje, labavljenje, labavost,
umrtvljenost; usp. rezolucija
resolutio domini it, resolucio domini
Gat.) prav. ukidanje, ponitenje pra-
va vlasnitva
resolutio nervorum it resolucio ner-
vorum Gat.) med. uzetost ivaca
resolutivan (lat. resolutivus) otapajui,
koji otapa
resolveneijc (lat. resolventia) mn. med.
sredstva za razluivanje, za otapanje
resor (fr. ressort) djelokrug, mjerodav-
nost; podruje djelatnosti; resorni mi-
nistar ministar kojem je povjereno
neko ministarstvo (npr. prosvjeta, fi-
nancije, vojska i dr.), za razliku od
ministra bez portfelja
resorbencije (lat. resorhentia) mn.
med. sredstva, lijekovi koji ponovno
upijaju
resorbirati (lat. resorbere) ponovnu
upiti, ponovno upijati, ponovno usi-
sati, ponovno usisavati
resorpcija (lat. resorptio) ponovno upi-
janje. usisavanje, npr. neke tekuine
u kredu ili u tijelo
respectus parentelae it. respektus
parentele (lat.) prav. zakonski odnos
I
reapekt 1237
prema brai i sestrama ili prema
neposrednim roacima roditelja, po-
tovanje roditelja
respckt (lat. respcctus) obzir; poto-
vanje, poslunost iz potovanja
rcspektabilan (lat. respectabilis) koji
zasluuje potovanje, dostojan po-
tovanja, ugledan
respektirati (lat. respectarc, fr. respec-
ter) imati obzira, potovati, uvaa-
vati; tedjeti, potedjeti: trg. primiti
na sebe mjenicu i isplatiti
respoktive (lat. respective) pril. s ob-
zirom, odnosno, prema prilikama
respektivni Gat. respoctivus) odnosni,
dotini, uzajamni, obostrani
respcktni dani trg. dani poeka, rok
koji se odobrava kao poek za pla-
anje mjenice nakon dana isteka ro-
ka; diskrecijski dani
respicijcnt (lat. respiciens) izvjestitelj,
izvjeta; nadglednik
respirabilan (lat. respirabilis) pogodan
za disanje, mogu za disanje, za udi-
sanje
respirabilitct (lat. respirabilitas) mo-
gunost disanja
respiracijn (lat. respiratio} disanje, udi-
sanje; oporavljanje, odmor; isparava-
k* nje (vode)
rcspiracijski aparat organi za disanje;
sprava koja dovodi ist zrak u radio-
nice s neistim zrakom; instrument
za ispitivanje ivotinjskog disanja
respiraeijski organi organi za disa-
nje (plua, dunik, krge)
respirator (lat. respirator) pomaga
disanja; sprava za omoguivanje di-
sanja; sprava koja se stavlja na usta
i nos i koja sprjeava neposredno
prodiranje suvie hladnog ili tetnog
zraka u plua
respirirati Gat. rcspirare) disati, udi-
sati
respiro (tal.) dah; trg. strpljenje, pro-
duen rok, odlaganje plaanja
restaurator
rcspondencija (lat. respondentia) trg.
osiguranje za zajam na robu koja sc
izvozi morem
respondent Gat, rcspondens) na sveu-
ilitima: branitelj disertacije
respondirati (lat. respondere) odgo-
varati, odgovoriti, dati odgovor, da-
vati odgovor; slagati se, podudarati
se, biti nalik na; odgovarati (du-
nosti); biti dorastao, moi se mjeriti
s
responzivan (lat. responsivus) koji daje
odgovor, koji odgovara na to
responzum (lat. responsum) pisani od-
govor, miljenje o emu izloeno u
pismu, svaki pisani odgovor neke
ustanove, neke ustanove na pitanje
privatnih osoba; responsum juri it.
responzum juri (lat.) pravno mi-
ljenje, npr. nekog pravnog tijela ili
pravnog fakulteta o nekom zamre-
nom i spornom pravnom pitanju
rest (fr. reste, lat. restare ostati) osta-
tak, ono to prcostaje; zaostatak du-
ga, zaostali dug; mat. ostatak koji se
odbije pri oduzimanju, razlika
restnnt (lat. restans) onaj koji je u
zaostatku, dunik; zaostali dug; za-
ostalo potraivanje; preostala roba,
neprodana roba
restati (njem. rosten) priti na masti,
na ulju, npr. meso, krumpir itd.
restauracija (fr. restaurant) mjesto za
okrjepljenje (gostionica, pivnica i si.)
restauracija (lat. reslauratio) ponovno
uspostavljanje, obnova; popravak,
npr. umjetnikih djela, spomenika i
si.; vraanje na prijestolje revolu-
cijom ili uzurpacijom svrgnute dinas-
tije, vraanje prevratom ukinutog
oblika vladavine u nekoj zemlji; gos-
tionica. restoran
restaurancije Gat, restaurantia) mn.
med. sredstva za okrjepljenje
restaurator (r. restaurateur) obnav-
lja, popravlja: onaj koji popravlja
oteene umjetnike predmete
restaurator
restaurator (lat.) umjetnik koji je
strunjak za obnavljanje i poprav-
ljanje oteenih starinskih grae-
vina, kipova ili slika
restaurirati (lat. restaurare) uspo-
staviti, uspostavljati, ponovna podig-
nuti: obnoviti, obnavljati, popraviti;
osvjeiti, krijepiti, okrijepiti; vratiti
na prijestolje, opet dovesti na vlast
restela (tal.) leaj s prorijeenim das-
kama (obino u zatvorima)
restitucija (lat. restitutio) uspostavlja-
nje, vraanje u prijanje stanje, ob-
nova; nadoknada, popuna, vraanje
restituirati Gat. restituere) uspostavi-
ti, uspostavljati, vratiti u prijanje
stanje; nadoknaditi, vratiti; popraviti
restitutio in integrum it. restitucio
in integrum (lat.) vraanje u prija-
nje slanje (posjed i si.); med. potpuno
ozdravljenje
restitutio naturalium it. restitucio
naturalijum Gat.) ozakonjenje izvan-
brane djece
restl (fr. reste, njem. Restlein ostatak)
ostatak, osobito neke tkanine i si.
resto (lat. restare ostati) ostatak u kar-
tama, osobito u "ajneu": ostajanje na
dobivenim kartama
rcstrikc.ijn (lat. restrictio) smanjenje,
ogranienje; log. ograniavanje pojma
restriktivan (lat, restrictivus) koji
ograniava, ograniavajui
restringirati (lat. restrignere) smanjiti,
ograniiti, ograniavati, suziti
resumcija Gat. resumptio) v. rezime
resumirati (lat. resumere) v. rezimirati
resumtiv (lat. resumptivum) med. lijek
za jaanje, okrepljujue sredstvo,
sredstvo za okrjepljenje
resumtivan (lat. resumptivus) med.
koji jaa. koji slui za jaanje, okrjep-
ljujui
resupinacija (lat. resupinarc. resuupi-
natio) bot. okrenutost cvjetne stapke
nanie
1238 retencija
resurekcija (lat. resurrectio) ustajanje
od mrtvih, uskrsnue; umj. slika koja
prikazuje Kristovo uskrsnue
resurs (fr. ressource) pomono sredstvo,
izvor pomoi; izvor (privrede) iz ko-
jega se dobavljaju sirovine; mjesto
za razonodu; ue drutvo
resuscitacija Gat. resuscitatio) ponovno
pokretanje, obnavljanje (npr. spora)
resuscitirati (lat. re-suscitare) opet
probuditi, ponovno razbuktati; prav.
obnoviti (parnicu, spor)
re (njem. rbsch) hrskavo ispeen, dobro
peen
reedija (tur.-ar. reidije) kuh. vrsta
slatkog jela
rema (tur. reme) 1. ular. povodac; 2.
vrsta mreastog veza
remeta (tur.) predmet od koralja (naj-
ee narukvica)
reso (fr. rechaud) grijalica, naprava za
kuhanje (na elektrinu struju ili plin)
ret (njem. Arrest) zatvor
rctnbl (fr. retable) okomiti dio kaloli-
kog oltara s kipovima, slikama i si.;
zaelje rtvenika
retablirati (fr. retablir) ponovno ure-
diti, vratiti u prijanje stanje, ob-
noviti
retake it. ritejk (engl.) u filmskom je-
ziku: ponovno snimanje isloga kad-
ra
retardacija Gat. relardatio) otezanje,
oklijevanje; usporavanje, usporenje,
zaostajanje
retardirati (lat. retardare) usporavati,
usporiti, izostajali, zakanjavati, ii
sporo (sat)
retencija (lat. retentio) zadravanje,
uskraivanje, odbijanje za sebe. npr.
od neke svote; med. zadravanje,
zaustavljanje, zastoj; psih. sposob-
nost zadravanja doivljaja nakon
prestanka njegovog vanjskog povo-
da, tako da on, pri kasnijem slinom
doivljaju, neprimjetno ponovno is-
krsne u svijesti
retencijsko pravo
retencijsko pravo pravo zadravanja
stvari do konano isplate duga
rctentio alvi it. retcncio aivi (lat.)
med. zadravanje u crijevima, zatvor
retentio mensium it. retcncio men-
zijum (lat.) med. izostanak mcn-
struacije
retentio placentae it. retencio pla-
cente (lat.) med. zaostajanje poste-
ljice nakon poroda
retentio urinae it. retencio urine (lat.)
med. zadravanje mokrae, nemo-
krenje
retenuto glaz. v. ritenuto
reterirati (fr. retircr) v. retirirati
reticcncija (lat. reticentia) preui-
vanje. prelaenje utke preko ega;
ret. prekid u tijeku reenice, apo-
ziopeza
retikul(um) (lat. reticulum) med. mre-
nica
retina (lat. rctina) anat. mrenica (oka),
unutarnja ovojnica one jabuice
retinirati (lat. retinere) zadrati, zadr-
avati; zadrati za sebe, uskratiti; u-
vati, sauvati u polirani; unajmiti,
naruiti, npr. automobil i si.; reti-
nimno ureenje voj. utvreno mjesto
koje se nalazi samostalno u nekoj
tvravi
retinitis (lat. rctina) med. upala mre-
nice (oka); usp. retina
retinitis pigmentosa it. retinitis pig-
mentoza (lat) med. nagomilavanje
crne tvari u mrenici koje dovodi do
sljepila
retinitis septica it. retinitis septika
(lat.) med. upala mrenice (oka) zbog
trovanja krvi
retinoid (gr. rhetine smola, eidos ob-
lik) farm. lijek sa sloenom smolas-
tom osnovom
retinol (gr. rhetine smola, lat. ohrum
ulje) farm. lijek s jednostavnom smo-
lastom osnovom
retipedi (lat. retipedes) mn. zool. ptice
s mreastom koicom na nogama
1239 rctrakeija
retiracija (lat retiratio) tisk. tiskanje
druge strane arka
retirirati (fr. rotirer) povui, povlaiti;
povui se, povlaiti se, udaljiti se,
ukloniti se, skloniti se. pobjei; po-
vui se, povlaiti sc, smiriti se, povui
se u miran ivot
retor (gr. rhetor) govornik
retoriki (gr. rhetorikos) govorniki;
krasnorjciv
retorika (gr. rhetorike) vjetina lije-
pog govorenja i tehnika govornitva
uope; dio stilistike koji se bavi ne-
vezanim govorom u rijei i pismu
retoriznm (gr. rhetor govornik) nain
govornikog izraavanja i izlaganja;
u prijezirnom smislu; prenemaganje
u govoru, slatkoijeivost, razmetanje
rijeima
retorski (gr. rhetorikos) govorniki
retorta (lat.) kem. metalna, porculan-
ska ili staklena posuda sa svinutim
grlom; slui pri destilaciji kao posu-
da za zagrijavanje
re torzija (lat. retorsio) odvraanje istim
razlozima, uzvraanje nanesenih
uvreda uvredama, vraanje istom
mjerom, uporaba istih mjera prema
kome
retorzijske carine poveane uvozne
carine kojima se optereuju strani
proizvodi, kao sredstvo u borbi protiv
inozemne carinske politike ili dru-
gih trgovinsko-politikih mjera
retorzijsko pravo pravo osvete (odgo-
varanja istim mjerama); usp. re-
torzija
retraetatio juramenti it. retraktacio
iuramenti (lat.) prav. pobijanje va-
nosti prisege zato to je bila lana
retrahent (lat, retrahens) posjednik
preeg prava, osobito prava prekupa
retrahirati (lat. retrahere) v. retrak-
tirati
retrakcija (lat. retractio) povlaenje,
uvlaenje; med. grenje, stezanje,
retrakt 1240
skupljanje ivaca; smeuravanjc oi- retrogradacija (lat. retrogradatio) uz-
ljaka
retrakt (lat. retractus) prav. stupanje
u prava prc kupca; pro kup
retraktacija (lat. retractatio) vraanje,
opozivanje, povlaenje dane rijei
rctrnktirati (lat. retractare) povui,
opovrgnuti, opozvati danu rije; is-
postaviti povratnu mjcnicu
retraktno pravo (lat. jus retractus)
pravo prc kupa
retrasirati (fr. retracer) ponovno crtati,
ponovno nacrtati; ponovno izloiti,
ponovno prikazati
retrata (tal. retralla) trg. v. ritrata
rctribucija (lat. retributio) plaanje po
zasluzi, naknada, nagrada
retro- (lat.) pred metak u sloenicama
sa znaenjem: natrag, nazad, opet.
naprotiv; lit retro (lat.) kao na pred-
njoj strani lista
retroakcija (lat. retroactio) povratno
djelovanje. povratna sila
retroaktivan (lat, retroactivus) koji dje-
luje unatrag; s povratnim djelova-
njem, s povratnom silom; retroak-
tivan zakon zakon koji ini kanji-
vim, ili njemu podlonim, djelo iz-
vreno prije svoga stupanja na snagu
retroaktivnost (lat, retroactivitas) po-
vratno djelovanje, povratna sila
retro auri kularan (lat. retroauricu-
laris) anat, koji se nalazi iza donjeg
mekog kraja usne koljke
retrohulharan (lat. retrobulbaris)
anat. koji se nalazi u onoj upljini
iza one jabuice
retrodatirati (lat. retro-dare) na spis
ili pismo staviti raniji datum, a ne
onaj kada je pisano
retrofaringealan (lat. retropharynge-
alis) anat. koji sc nalazi iza drijela
retrofleksija (lat. retroflezio) med. pre-
savijenost maternice unazad
retrognatijn (lat. retro nazad, unazad,
gr. gnathos eljust) anat. prevelika
zabaenost gornje eljusti
retur
mak, uzmicanje, kretanje unazad;
voj. vraanje na nii in; astr. privid-
no kretanje planeta unazad, tj. s
istoka na zapad
retrogradan (lat. retrogradus) koji ide;
unazad, unazadan; nazadan, zaostao
retrogradirati (lat. retrograd) ii una-
zad, kretati sc kao rak, uzmicati;
pren. nazadovati
retrogradivan (lat. retrogradivus) v.
retrogradan
retrogrado (tal.) giaz. sve sporije i spo-
rije
retrnnazalan (lat. retronasalis) anat.
koji se nalazi iza nosa, koji pripada
dijelu drijela koji se nalazi iza nosa
retroperitonealan (lat. retroperito-
nealis) anat. koji se nalazi iza po-
trbunice
retrorsum versus it. retrorzum ver-
zus (lat.) okrenut natrag
retrospekcija (lat. retrospeclio) gle-
danje unazad, osvrt, podsjeanje
retrospektivan (lat. retrospeetivus)
koji gleda unazad, koji se osvre, koji
se podsjea, podsjetni
retrosternalan (lat. retrosternalis)
anat. koji se nalazi iza prsne kosti
retrovakcinacija (lat. retrovaccinatio)
med. ohnavljanje tvari za cijepljenje
ponovnim cijepljenjem djece
retroversio uteri it. retroverzio utori
(lat.) med. okrenutost maternice
retroverzija (lat. retroversio' okrenu-
tost natrag, okrenutost
retur (fr. retour) vraanje s puta, po-
vratak; trg. roba vraena zbog neis-
pravnosti; roba koja se vraa zbog
toga to se ne moe prodati; roba koja
se prima kao protuvrijednost za robu
prodanu u inozemstvu; na pismima
i dr. post. poiljkama: retur! = natrag,
ne prima se!; retur pismo pismo koje
se potom vraa poiljatelju; relur-
raun povratni raun (u mjeninom
pravu); retur karta povratna karta
retu
retu (fr. rctouchc) preradba, poprav-
ljanje, dotjerivanje; popravljanje
slike tuem; popravljeno ili prera-
eno mjesto na slici
retuer (fr. retoucheur) preraiva,
popravlja, osobito fotografija
retuirati (fr. retoucher) preraditi, pre-
raivati, dotjerati, dotjerivati, po-
praviti (kemijskim i mehanikim me-
todama i sredstvima); popraviti sli-
ku, osvjeiti sliku: na fotografskim
snimkama ih kopijama: svijetle toke
ih druge nedostatke ponovno prema-
zati tuem; glaz. ukrasiti kolora-
t urama
reuma (gr. rheo teem, rheuma) med.
v. reumatizam
reumartritis (gr. rheuma tok, teenje,
struja, arthron zglob) med. reuma-
lina upala zgloba
reumatalgija (gr. rheuma tok. teenje,
struja, algos bol) med. v. reumatizam
reumatian (gr. rheo teem, rheuma
tok, teenje, struja) koji boluje ili po-
tjee od reumatizma
reumatizam (gr. rheo teem, rheuma
tok, teenje, struja) med. opi naziv
za razne, nestalne i bolom praene
bolesti miia, zglobova, ivaca, ila
i krvnog tkiva kod kojih je zajedniko
to to nastaju zbog hladnoe i vlage,
i to sc hladnoom pogoravaju, a
toplinom ublauju
reumatopira (gr. rheuma tok, teenje,
struja, pyr vatra) med. reumatina
groznica
reunija (lat. reunio) sjedinjenje, ujedi-
njenje; pomirenje, izmirenje; drutvo,
udruga; skup, zbor, sastanak; med.
zatvaranje, zaraivanje, zalijeenje
rane
rcus (lat.) prav. optueni, optuenik
Reuter it. rojter (engl.) engleska novin-
ska agencija, utemeljena 1849.
revakcinacija (lat. revaccinatio) med.
ponovno cijepljenje protiv boginja
1241 revelin
revakcinirati (lat. revaccinare) med.
ponovno cijepiti protiv boginja
revaiidacija (lat. validus zdrav, krje-
pak, snaan, revalidatio) prav. po-
novno osnaenje, ponovno proglaa-
vanje valjanim, npr. zakona
revalidirati (lat. revalidare) prav. os-
naiti, ponovno proglasiti valjanim
revalirati (lat. revalere) trg. ponovno
se oporaviti od nekog izdatka ili pla-
anja za drugog, nadoknaditi svoju
tetu, materijalno ozdraviti
revalorizacija (lat. revalorisatio) vra-
anje prijanje vrijednosti nekom
novcu ili robi koja je bila pala
revalvacija (lat. re-valvatio) bank. po-
pravljanje vrijednosti neke vrste
novca; supr. devalvacija
revandikacija (fr. revandication) prav.
v. revidikacija
revan (fr. revanehe) uzvraanje, uz-
vrat, vraanje (u dobrom ili loem
smislu); vraanje milo za drago, osve-
ta; uzdaije; u kartanju: druga igra
na koju igra koji je izgubio poziva
svog suigraa da bi nadoknadio pr-
ijanji gubitak; port, druga utak-
mica, na kojoj pobijeeni imaju pri-
liku uzvratiti za poraz na prvoj:
politika revanizma tenja neke dr-
ave da novim ralom vrati podruje
koje jc izgubila nakon poraza u pret-
hodnom ratu
revanirati (fr. revaneher) osvetiti; re-
vanirat i se osvetili se, vratiti milo
za drago, dobiti zadovoljtinu; uzvra-
titi dar, oduiti se
revejon (fr. reveillon) objed usred noi
(nakon plesa ili zabave, uoi Boia
i si.); kod slikara: jai potez kistom
ime se nekim predmetima daje vie
svjetlosti i izraenosti; ivlje obo-
jeno, izrazitije mjesto na slici
revelin (fr. ravelin) voj. vanjski dio
utvrde u obliku polumjeseca
revelin (tal. rivelino) utvrda u obliku
polumjeseca
rever
rever (fr. revers, Int. rcvcrsus vraen,
okrenut) stranja strana, nalije, po-
leina, strana kovanog novca na ko-
joj je grb ili simbol s oznakom vrijed-
nosti (supr. avcrs); suvratak na (di-
jelu (rukavima i ovratniku); voj. stra-
na bedema ili rova koja je zaklonje-
na od neprijateljske vatre
revcrans (fr. reverence) v. reverencija
reverber (fr. rverbere) limeno zrcalo
koje se stavlja iza plamena radi jaeg
bacanja svjetlosti ili topline u nekom
smjeru, odbija svjetlosti
reverberacijn (lat. revcrbcratio) odbi-
janje svjetlosti ili topline, odbljesak
reverencija (lat. reverentia) potova-
nje; dubok naklon, klanjanje
reverend (lat. reverendus) preasni,
veleasni (titula kat. i engl. svee-
nika)
reverenda (lat.) duga crna gornja ha-
ljina (mantija) katolikih i evange-
likih, sveenika; talar, sulana
reverendissimus (lat.) visokopreasni,
veleasni
reverendus (lat.) potovani, asni, pre-
asni (osobito kao titula katolikih
sveenika)
rcverentan (lat. reverens) pun poto-
vanja, smjeran
revers (lat. revertere okrenuli, vratiti,
reversus) pisana potvrda prijama,
priznanica na stvar uzetu na po-
sudbu (npr. knjigu i dr.); nalije, dru-
ga sirana novca; usp. rever
reverzibilan (lat. reversibilis) povra-
tan, koji se moe povratiti; koji se
moe prevrtati, okretati (sukno); fiz.
povratan (supr. ireverzibilan); budui
da u prirodi ne postoji nijedno zbi-
vanje (nijedan proces) koje nije po-
vezano s trenjem ih provoenjem to-
pline, onda su sva zbivanja u prirodi
zapravo ireverzibilna, a reverzibilna
zbivanja su samo idealan graniili
sluaj; tijek svakog zbivanja u prirodi
usmjeren je tako da se zbroj entropija
1242 revirman
svili tijela koja sudjeluju u zbivanju
poveava; kod reverzibilnog zbivanja,
graninog sluaja, ovaj zbroj ostaje
nepromijenjen
reverzibilitet (lat reversi bi I i tas) prav.,
fiz. povralnost (supr. ireverzibilnost,
preverzibilitet)
rever/ija (lat. reversio okretanje; vra-
anje) prav. povrat ustupljenog do-
bra gospodaru; ret ponavljanje rijei
u obrnutom ili razliitom znaenju
reverzijsko njihalo fiz. njihalo prila-
goeno da se moe objesiti izmjeni-
no i o svoju obinu toku vjean ja i
0 svoju toku oscilacije, a da se ne
promijeni vrijeme oscilacija
revident (lat revidens) prav. onaj koji
sc slui pravnim sredsLvom revizije
revidirati (lat. revidere) pregledati,
izvriti pregled, ispitali
revija (fr. revue, eng. revievv) 1. knjiev-
no-umjelniki asopis s knjievnim,
znanstvenim, kulturnim i politikim
pregledom; 2. kazalino djelo sastav-
ljeno od niza odvojenih scena, epi-
zoda i toaka s aktualnim sadrajem,
s glazbom i plesom (baletom): voj.
smotra trupa; 4. prikazivanje najno-
vije mode, modne revije
rcvindicirati (lat. revindicare) polagati
pravo na neto, zahtijevati povrat
izgubljenog ih otetog vlasnitva
revindikainja (lat. revindicatio) prav.
zahtjev za povratom vlasnitva, tu-
ba vlasnika-neposjednika protiv ne-
vlasnika-posjedni ka
revir (njem. Revier, lat. ripa obala, fr.
riviere rijeka, rive obala) kraj, predio,
podruje, okrug (npr. ugljeni revir
predio hogat ugljenom)
revirman (fr. revirement) pom. okre-
tanje broda; trg. obraun izmeu vie
dunika i vjerovnika putem prijenosa
1 obrauna; bank. uporaba vika u
jednoj stavki prorauna na druge
proraunom nepredviene ili neodo-
brene izdatke
rcviviscencija
reviviseencija {lat. reviviscentia) zool.
ponovno oivljenje, ponovno oivlja-
vanje, npr. kolnjaka i dr.
revizija Gal. revisio ponovno vienje,
ponovno gledanje) pregled; prav. ob-
nova spora (procesa); pregled i mije-
njanje zakona, ugovora, ustavnih od-
redaba i si; tisk. posij ed nj i pregled
sloga prije ulaska u tiskarski stroj,
posljednja korektura
revizionist Gal. revisio ponovno gle-
danje) pristaa izmjene ustava; pri-
staa revizionizma u socija I demo-
kratskom pokretu; pobornik mije-
njanja odredaba Versajskog ugovora
o miru (v. revizionizam 3.)
revizionizam (lat. revisio ponovno gle-
danje) 1. pokret za mijenjanje ustava:
2. smjer u socijaldemokratskom po-
kretu koji bi htio dovesti u sklad
_Ylarxovo nauavanje sa stvarnim pri-
likama i potrebama povijesnog raz-
voja; 3. zahtjev za promjenom od-
redbe Versajskog ugovora o miru (u
razdoblju izmeu Prvog i Drugog
svjetskog rata)
revizor (lat. revisor) ispitiva, pregle-
davao; tisk. pregled a va revizije (po-
sljednje korekture)
rcvocirati (lat. revocare) pozvati nat-
rag, opozvati; oporeci, oporicati po-
vui. npr. danu rije
revokacija (lal. revocatio) opozivanje,
poricanje; oduzimanje poloaja ili
slube; otkazivanje, otkaz
revolt (fr. revolte) buna. pobuna, usta-
nak; bunjenje, jaka ljutnja protiv
koga ili ega
revoltirati (fr. rvolter) buniti, pobu-
niti, izazvati pobunu; uzbuniti, iza-
zvati ljutnju; revoltirati se pobuniti
se, buniti sc, ustati protiv koga ili
ega, ljutiti se
revolucija Gat. revolutio) 1. prevrat,
preokret, naglo i nasilno mijenjanje
postojeeg drutvenog poretka koje
1243 revotirati
vre dotle priguivane klase, npr.
buroaske ili graanske revolucije
(1618 st.) dovele su do novog po-
retka u drutvu (npr. Francuska re-
volucija); 2. astr. gibanje ili optje-
canje manjeg nebeskog tijela oko
veeg. npr. Zemlje oko Sunca, op-
tjecaj, optjecanje, vrijeme optjecanja;
3. potpuna izmjena ili preobrazba
ega, npr. ivotinjskog organizma,
Zemlji ne kore (zbog velikih poplava,
potresa i si.); 4. okretanje
revolucionar (fr. rvolutionnaire) pre-
vratnik, sudionik u revoluciji, onaj
ije je shvaanje da se napredak u
drutvu zbiva putem revolucije
revolucionaran (fr. rvolulionnaire)
prevratniki, koji potjee iz revolu-
cije, koji jc utemeljen na revoluciji
Revolucionarni tribunal (fr. Tribunal
revolutionnaire) izvanredni prijeki
sud za vrijeme Francuske revolucije,
utemeljen 10. oujka 1793. u Parizu
radi suenja svim protivnicima revo-
lucije; ukinut 23. svibnja I79.5).
revolucionirati (fr. rvolutionner) po-
buniti, podignuti bunu, izazvati pre-
vrat; uzbudili, uzrujati, uzrujavati;
promijeniti iz temelja
revolver (engl. to revolvo okretati, re-
volver) kratko runo vatreno oruje
(pitolj) s rotacijskim bubnjem koji
slui kao spremnik i dobavlja stre-
ljiva
revolving-kredit (engl. revolve okre-
tati, fr. credit dug) bank vrsta zajma
koji traje odreeno vrijeme, ah se u
tom roku stalno obnavlja oko prvo-
tne visine ime korisnik zajma vrati
u roku vjerovniku bilo ukupan iznos
bilo samo jedan dio odobrenog zajma;
najee se javlja u meunarodnom
kreditnom prometu
revotirati (lat, votum rezultat glaso-
vanja) ponovno glasovati; promijeni-
ti neku odluku ponovnim glasova-
njem
revulzija
revulzija (lat. revulsio odvoenje) med.
jako kretanje tjelesnih sokova; od vo-
enje i rasporeivanje sokova po ti-
jelu; lijeenje izazivanjem navale krvi
daleko od bolesnog organa da bi se
sprijeila navala krvi na bolesni or-
gan (vri se putanjem krvi)
reza (tur. reze) zasun, zatvara, kraun;
zavornica, prijevornica; jeziac u bra-
vi koji se pomie kljuem; arka na
vratima i prozorima
rezaija (tur. razaky) suho groe, gro-
ice, cvebe, rozine
rezalet (tur.) stid, sram, bruka, blama-
a. skandal; srameljivost; ponienje
rezeda (lat. Keseda lutea) bot. vrsta mi-
risne biljke krasnice; katanac
rezeda (lat. resedare ublaavati, reso
da) bot. katanac, poznata biljka
ugodna mirisa, podrijetlom iz Kgipta
rezerva (fr. reserve) zadrano pravo,
ograda; zaliha, priuva, ono stoje os-
tavljeno ili to se uva za sluaj po-
trebe; voj. vojnici koji su odsluili
redoviti vojni rok i koji se pozivaju
ponovno u vojsku samo u sluaju ra-
ta; vojska koja nije u prvom borbe-
nom redu, nego na raspolaganju vr-
hovnom (strateka rezerva) ili nekom
drugom zapovjedniku daje iskoristi
tamo gdje se ukae potreba; dopun-
ska vojska, dopuna; pren. suzdra-
vanje, suzdrljivost, opreznost; s re-
zervom s iznimkom, uz ogradu, osim;
bez rezerve bez iznimke, bez ograde,
bezuvjetno, potpuno
rezervacija (lat. reservatio) zadrava-
nje prava na to. npr. na prodanu
stvar, dok ne bude potpuno isplae-
na; cum raseroaiione it. kum rezer-
vacione (lat.) s iznimkom, osim, uz
ogradu
rezervat (lat. reservatum ono to je za-
drano) 1. prav. zadrano pravo, pra-
vo po kojem uporaba neega pripada
samo odreenim osobama; 2. spis
povjerljive prirode
1244 rezilijacija
rezerviran (lat. reservatus) zadran,
ostavljen za kasnije; namijenjen za
kasnije; koji se ne opredjeljuje ili ne
izjanjava o emu otvoreno, suzdr-
an, oprezan; drati se rezervirano
drati se po strani, ne opredjeljivati
se, ne izjanjavati se
rezervirati (lat. reservare) zadrati,
zadravati, imati u pripremi (za ubu-
due); uvati, priuvati, sauvati, te-
djeti; namijeniti to za kasniju upo-
rabu
rezervist (fr. rserviste) vojnik iz re-
zerve, iz priuve, priuvnik
rezervoar (fr. rservoir) spremnik, pri-
uvite za vodu, petrolej. benzin; rib-
njak
rezidencija (lat. residentia) mjesto
stalnog prebivanja, boravite, prebi-
valite, stan; osobito: mjesto stalnog
boravka poglavara zemlje, prijes-
tolnica; dvor; mjesto stalnog prebi-
vanja visokog crkvenog dostojan-
stvenika, npr. patrijarha, episkopa,
biskupa itd., kao i njegov dvor
rezident (lat. residens) 1. opunomoeni
izaslanik (nieg reda), otpravnik
poslova; 2. graanin neke drave koji
stalno ivi u nekoj drugoj dravi; 3.
tajni voditelj pijunae u nekoj stra-
noj dravi
rezidirati (lat. residere) stanovati, bo-
raviti, stalno prebivati
rezignacija (lat. resignatio) utuenost.
predanost volji Bojoj, pomirenje sa
sudbinom, tj. s onim to je neizbje-
no, pripravnost na sve
rezigniran (lat. resignatus) utuen,
predan sudbini, pomiren sa sudbi-
nom, pripravan na sve
rezil (tur.) posramljen, blamiran, obru-
kan, osramoen, ponien; podao,
prost; na zlu glasu, gnusan, beas-
tan
rezilijacija (lat. rosiliatio) prav. odusta-
janje od ugovora, ponitenje (ili: ras-
kidanje) ugovora
rezilirati
rezilirati (fr. rsilier) prav. odustati od
ega, raskinuti ugovor sudskim pu-
tem
rezilja (p. resilla) svilena mrea ili vrp-
ca za kosu (enski ukras)
rezime (fr. resume) saetak, saeto po-
navljanje glavnog sadraja, kratak
pregled, izvod; zavrna rije
rezimirati (fr. resumer) saeti, saima-
ti, ukratko ponoviti, saeto, ukratko
izloiti, dati kratak i saet pregled
neega prije opirno izloenoga
rezistencija (lat, resistentia) otpor,
otpornost, odupiranje, odolijevanje;
obrana; protivljenje, suprotstavljanje;
izdrljivost; pasivna rezistencija iz-
vravanje rada tono po slovu pro-
pisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako
da se time stvarno ometa i koi us-
pjeh rada, namjerno ometanje i
usporavanje rada
rezistentan (lat. resistere) otporan,
tvrd
rezistirati (lat. resistere) protiviti se,
opirati se, davati otpor; braniti se;
izdravati, podnositi to, ustrajati,
odolijevati
rezolucija (lat. resolutio, fr. rsolution)
pisani zakljuak, odluka, rjeenje
(npr. na kraju neke skuptine) u
kojem se iznosi raspoloenje i mi-
ljenje sudionika i formuliraju zah-
tjevi); odlunost, spremnost
rezolutan (lat. resolutus) odluan, spre-
man na djelo, odvaan, smion, sran;
pribran, priseban
rezolutnost (lat. resolutio) odlunost,
spremnost, odvanost, smjelost, sra-
nost, postojanost
rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum;
razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo,
pravda, pravednost (imati rezona =
imati pravo, biti u pravu); trg. ime
trgovakog poduzea, firma
rezonancija (lat. rcsonantia) odjek, od-
jekivanje; fiz. svojstvo odgovaranja
124-5 reans
na broj titraja u jedinici vremena u
kojoj je neko tijelo sposobno i samo
zatitrati, prenoenje titraja jednog
zvunog izvora, kroz zrak ili neku
drugu sredinu, na drugi zvuni izvor;
ovo svojstvo sutitranja javlja se i kod
elektrinih titraja; pren. odjek, suos-
jeaj; rezonanca
rezonantan (lat. resonans) koji odje-
kuje, koji se ori, koji se razlijee; zvu-
an, snaan (glas); fiz. koji odgovara
svojim titrajima u jedinici vremena
kada do njega dopre isti broj titraja
u jedinici vremena
rezonator (lat. resonator) fiz. sprava
pomou koje se mogu uti gornji to-
novi koji zvue istodobno s osnovnim
tonom, suzvunik
rezonirati (fr. raisonner) misliti, raz-
miljati, umovati, promatrati, govo-
riti, rasuivati i zakljuivati razum-
no; promatrati i zakljuivati o emu
na temelju razumom opravdanih raz-
loga; prijezirno: mudrijaiti, protu-
rjeiti, prigovarati, stavljati primjed-
be.
rezonirati (lat. resonare) odjekivali,
orili se, razlijegati se; fiz. suzvuati;
rezultanta (laat. resultare) fiz. sila koja
nastaje zajednikim djelovanjem vi-
e sila; usp. komponenta
rezultat (lat. resultatus) rezultat, iznos,
krajnje rjeenje neke raunske ope-
racije; uspjeh, rezultat nekog rada,
krajnji zakljuak do kojega se doe
ispitivanjem
rezultirati (lat. resultare) proizlaziti,
proizii, doi (ili: dolaziti) kao poslje-
dica ega
reans (fr. rgence) namjesnitvo, re-
gentslvo; osobito: doba namjesnitva
Filipa Orleanskog u Francuskoj
(17151723), poznato po svojoj raz-
vratnosti. predstavlja prijelazno raz-
doblje izmeu stila koji je vladao u
doba Luja XIV. (baroka) i stila u doba
Luja XV. (rokoko)
reija
reija (fr. regie) odgovorno i na pola-
ganje rauna obvezna uprava koja
upravlja dravnim privrednim podu-
zeima (umska, duhanska itd. re-
ija); troak, rashodi oko podizanja
ega ili oko voenja nekog privrednog
poduzea; u vlastitoj reiji raditi sam,
raditi kao poduzetnik, tj. sam uprav-
ljati radovima; kaz. upravljanje po-
zornicom u umjetnikom smislu, oso-
bito; umjetniko iznoenje na pozor-
nicu nekog dramskog djela
reim (fr. rgime, lat. regimen) uprav-
ljanje, uprava; vlada, oblik vladavi-
ne; nain vladanja i upravljanja dr-
avom; ustrojstvo, ureenje; nain i-
vota; med. higijenski nain prehra-
ne, dijeta
reimlija (fr. regime) slijepi pristaa
jednog ohlika vladavine, vladin o-
vjek
reimski (fr. rgime) koji pripada re-
imu, koji pristaje uz vladu, vladin,
reimski list
reiranje (fr. regir) v. reija
reirati (fr. regir, lat. regere) vladati,
upravljati, voditi; obavljati posao ka-
zalinog reisera
reiser (fr. regisseur) 1. raunski po-
slovoa, raunovoa; 2. kaz. redatelj,
umjetniki voditelj kazalinog ili
filmskog izvoenja koji usklauje i
organizira, umjetniki i tehniki, sav
rad na pripremanju predstave; 3.
osoba koja rukovodi pripremama i
izvoenjem neke sveanosti
Rgvcda (sanskr.) v. Rigveda
Rh kem. kratica za rodij
ri (jap.) mjera za duinu u Japanu: kop-
nena = 3,927 km.; morska = 1,852
km
ribaso (tal. ribasso) trg. v. rabat
ribiz (lat. ribes, ar. riba) bot. poznata
biljna vrsti iz porodice Grosslari-
aceae, obino s crvenim plodom u ob-
liku grozdia
1246 rigidan
ricercare it. rierkare (tal.) glaz. oso-
bito vjeto izraena fuga
ricinus (lat.) bot skoac, biljka iz
porodica mljoika (osobito jc vana
zato to se iz njezinog sjemena do-
biva ukastozeleno ulje (ricinusovo
ulje) koie se upotrebljava kao lijek
protiv glista, zacpljcnosti itd.)
ridikil (fr. ridiculc) mrea za kosu;
enska torbica za pletivo
rido (fr. rideau. ar. rudhat) zavjesa na
krevetu i prozoru; zavjesa na pozor-
nici; voj. niz blagih uzviica, valovita
povrina, polje, mala uzvisina s koie
se inoe bombardirati neko mjesto;
zatitni bedem
ridoto (tal. ridotto) izdvojeno, zasebno
mjesto, skrovite; soba u kojoj koc-
kaju maskirane osobe; glaz. ulomak
iz nekog velikog djela za jedan in-
strument ili manji broj instrume-
nata; usp. reduta
rif (ma.) stara mjera za duinu, = 0,777
m
riff (engl.) glaz. nain glazbene pratnje
puhakim instrumentima i udaralj-
kama u dez-glazbi
rifiormenti (tal.) mn. glaz. proizvoljni
ukrasi (pri pjevanju ili sviranju)
rifljaa (njem. Kiefe brazda, ljebi)
drvena ih metalna naprava s ilije-
bljenim limenim prednjim dijelom
koja slui za trljanje rublja pri pra-
nju
rifondo (tal.) trg. protupokrie za vu-
enu (trasiranu) mjenicu
rifugium peccatorum il. rifugium
pekatorum (lat) utoite grjenika
(esto upotrebljavana fraza iz jedne
katolike molitve, kao izraz za neko
mjesto kamo se sklanjaju svi koji nig-
dje drugdje ne mogu nai sklonita)
rignndon (fr.) provansalski ivahni
drutveni ples u 17. i 18. st.
rigidan (lat. rigidus) krut; ukruen,
ukoen; strog, neumoljiv
 rigl
rigl (njem. Riegel) zasun, jezine na bra-
vi ili zasunu
rigocefal (lat. rigare moiti, gr. kefale
glava) med. sprava za rashlaivanie
glave
rigol (fr. rigole) kanali, mali jarak za
utjecanje vode
rigometar (gr. rhigos studen, metron
mjera, mjerilo) naprava za mjerenje
veoma niskih temperatura
rigor (lat. rigor krutost; ukoenost)
ukoenost od hladnoe, hladnoa;
strogost, neumoljivost; ukoenost,
i krutost
rigorizam (lat. rigor krutost) pretjerana
strogost, nepopustljivost u pitanjima
morala i naelnosti; potpuna vjernost
naelima, posebice moralnim
rigoroz (lat. rigorosum sc. examen) na
sveuilitu: strog dravni ispit, dok-
torski ispit
rigorozan (lat. rigorosus) strog, neu-
moljiv, nepokolebljiv u naelima; to-
an, nepobitan; neosporan
rigoroznost (lat. rigor) strogost, neu-
moljivost
Rigsdag (dan.) danski parlament
Itigveda (sanskr.) najstariji spomenik
indijske knjievnosti, u 10 knjiga i
sa 1028 pjesama (himni), veinom
vjerskog sadraja; Rgveda
rijas (gr. rheo teem, curim, rhyas)
med. suzenje oiju
rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjer-
skog starjeinstva
rijenist (fr. rien nita) v. nihilisl
rijeri (fr. rire smijati se. rieurs) mn. u
francuskom kazalitu: ljudi plaeni
da se smiju alama
rikambio (tal. ricamhio) trg. povratna
mjenica, mjenica koja se vraa s pro-
testom; relur-mjenica
rikapitirati (tal. ricapitare uputiti, pre-
dati. dostaviti) trg. uputiti nalog, po-
ruiti; primiti na sebe, isplatiti, ot-
kupiti mjenicu
1247 rimovati se
rikapito (tal. ricapito) trg. natpis, na-
slov, adresa; primanje ili isplata
mjenice; per ricapito it. per rikapito
(tal.) putem isporuke ili dostave
rikavio (tal. ricavio) trg. ist prihod od
prodane robe
riknoza (gr. rhiknos ukoen, rhiknosis)
dobivanje bora, naboravanje, sme-
uravanje, smeuranost
rikolirati (lal. ricolare) iskopati odvod-
ne kanale ili duboke brazde radi
odvodnjavanja polja
rikordanca (tal. ricordanza) glaz. sje-
anje
rikorzo (tal. ricorso) trg. v. rckurs, ri-
kambio
rikoe (fr. ricochct) odslcok, odskaki-
vanje plosnatog kamena baenog
povrinom vode, abica; voj. odskok
zrna (ili projektila) od predmeta u
koji je udarilo pod malim kutom; par
ricochet it. par rikoe (fr.) posred-
no, okolinim putem
rikovero (tal. ricovero) ponovno dobi-
vanje; trg. obeteenje, nadoknada
tete = regres, rekurs
rikn (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini
i drugim zemljama Dalekog Istoka:
ovjek koji prevozi putnike na lakoi
dvokolici koju sam vue
rilasciando it. rilaando (tal.) glaz.
poputajtii u tempu, usporavajui
rima (fr. rime, njem. Reim) poet. srok,
podudaranje glasova na kraju sti-
hova
rima glottidis (lat.) anat. glasnica
rima oris (lat.) anat. usni otvor
rima palpebrarum (lat. rima palpe-
brarum) anat. om. otvor
rima pudendorum (lat. rima puden-
doruin) anat. otvor, prorez stidnice
rimesa (tal. rimessa) trg. tuzemna mje-
nica, ona koja glasi na tuzemnu
valutu i isplauje se na domaem tr-
itu
rimovati se (fr. rime) glasovno se po-
dudarati (za stihove); usp. rima
rimski brojevi
rimski brojevi starorimski brojani
znakovi koji se jo i danas upo-
trebljavaju (I = 1, V = 5, X = 10, L
= 50, C = 100. D = 500, M = 1000
kombinacijom ovih znakova sastav-
ljaju se svi ostali brojevi)
rina (njem. Rinne) lijeb
rrnalgija (gr. rhis gen. rhinos nos, al-
gos bol) med. bol nosa, nosobolja
rinanhena (gr. rhis gon. rhinos nos,
anehono guenje) ined. suenost no-
sa. stijenjenost nosa
rinica (njem. Ring) naunica
rinclflaj (njem. Rind govedo, Flcisch
meso) govedina, govee meso
rinelkoza (gr. rhis gen. rhinos nos, cl-
kosis zagnojavanje) med. zagnoja-
vanje nosnice, stvaranje ira u nos-
nici
rinenhit (gr. rhis gen. rhinos nos, cn-
cheo ulijevam) med. brizgalica, tr-
caljka za nos
rinenhizija (gr. rhis gen. rhinos nos,
cnheo ulijevam) med. ubrizgavanje
lijeka u nos
rinezmus (gr. rhis gen. rhinos nos)
med. govorenje kroz nos, unjkanje,
unjkavo si
rinforz^indo it. rinforcando (tal.) glaz.
pojaavajui, u jakom crescendu
rinforzato it. rinforcato (tal.) glaz. v.
rinforzando
rinfranko (tal. rinfranco) trg. nado-
knada trokova (ili: izdataka)
rinfuza (tal. alla rinfusa na gomilu,
poprijeko) trg. roba, utovar robe (u
vagon, ladu, teglenicu) u rasutom
stanju, bez vrea, sanduka i si., npr.
ilo, ugljen itd.
ring (engl. ring. njem. Ring) prsten,
kalup, alka; port, borilite, etvo-
rokutni prostor ograen konopcima,
osobito za hrvake, boksake i dudo
borbe
ringlpil (njem. Ringclspicl) vrtuljak,
okretaljka
124 rinoplnstikn
ringofen (njem. Ringofen) pe u obliku
prstena, kruna pe u kojoj se peku
cigla, vapno i cement
rinhofori (gr. rhvnchos rilo, fero no-
sim) mn. zool. ici, pipe (kukci iz
porodice kornjaa)
rinhos {gr. rhynchos) zool. njuka, sur-
la, rilo
rinitis (gr. rhis gen. rhinos nos) med.
upala nosa, kihavica, hunjavica. pre-
hlada
rinkonada (p. rinconada) junoame-
riko zlato u prahu
rino- (gr. rhis, rhinos) predmetak u slo-
enicama sa znaenjem: nos. nosni
rinoblenoreja (gr. rhis gen. rhinos
nos, blenna sluz, rheo teem, curim)
med. slinavost nosa
rinofima (gr. rhis, rhinos. tyma izras-
lina) vorugavost nosa. kvrgavost
nosa
rinofonija (gr. rhis, rhinos, fone zvuk,
glas) med. govorenje kroz nos, unj-
kanje, unjkavost
rinokarcLnom (gr. rhis gen. rhinos
nos, karkinos rak) med. rak nosa
rinolalija (gr. rhis. lalia brbljanje)
med. v. rinofonija
rinolit (gr. rhis, rhinos, lithos kamen)
med. nosni kamiak
rinologija (gr. rhis gen. rhinos nos,
logia znanost) dio medicine koji se
bavi bolestima i lijeenjem nosa
rinometrija (gr. rhis, rhinos. metria
mjerenje) med. mjerenje sposobnosti
nosnica za proputanje zraka
rinoplast (gr. rhis, rhinos, plasso uob-
liavam, oblikujem) popravlja oblika
nosa, strunjak u rinoplastici (plas-
tina kirurgija)
rinnplastika (gr. rhis, rhinos, plas-
tikos uoblien, oblikovan, koji pri-
pada uobliavanju) operativno po-
pravljanje (ili: uljepavanje) oblika
nosa unakaenog kakvom upalom ili
vanjskim povredama
rinoragija
rinoragija (gr. rhis gon. rhinos nos,
rag- korijen od regnvmi slomim, pre-
kinem) med. krvarenje iz nosa
rinoreja (gr. rhis, gen. rhinos nos. rheo
teem, curim) med. izluivanje teku-
ine iz nosa, curenje vode iz nosa
rinoskop (gr. rhis, rhinos, skopeo pro-
matram) med. zrcalo za pregled nosa
rinoskopija (gr. rhis, rhinos, skopeo
promatram) med. pregled nosa po-
mou rinoskopa
rinostegnoza (gr. rhis, rhinos, stegnos
zaepljen) med. zaepljenost nosa
zbog velike koliine sline, polipa itd.
rinotomija (gr. rhis, rhinos. tome reza-
nje) med. operacija nosa
riparograf (gr. rhvparos prljav, grafo
crtam, slikani) mazalo, lo slikar; sli-
kar koji slika prljave predmete
riparografija (gr. rhvparos prljav, gra-
ha) loe slikarstvo, loe slikanje, ma-
zanje
ripieno (tal. ripieno) 2. pril. glaz. svi. u
punom zboru: riplciio-glas dopunju-
jui glas, glas koji samo prati i po-
jaava neki drugi glas; usp. solo-glas
ripieno (tal.) 1. glaz. popunjavanje, do-
punjavanje glasova
ripijenist (tal. ripieno) glaz. dopunja-
va, onaj koji ne pjeva ili ne svira
solo, nego samo slui kao pojaanje
solistu
ripileri (engl. ripealer) mn. opozivai,
otkazi vai; Irci (lanovi engleskog
parlamenta) koji trae ukidanje jed-
instva izmeu Engleske i Irske
riposta (tal.) doskoica, brz i zgodan
odgovor; u maevanju: brz protuudar
maem
ripostirati (tal. ripsota) na porugu ili
uvredljivu alu brzo i zgodno odgo-
voriti, doskoiti; u maevanju: odbiti
udarac i odmah zadati protuudarac;
parirati
ripozo (tal. riposo) mir, tiina; slika
mrtve prirode
1249 rispostirati
ripresa it. ripreza (tal.) glaz. ponav-
ljanje glavnog stavka; poet. vrsta
stance
rips (engl. ribs, njem. Rips) pamuna
ili svilena tkanina s ispupenim uz-
dunim ili poprenim brazdama (za
haljine i presvlaenje namjetaja)
riptici (gr. rhvpto istim) mn. med.
sredstva, lijekovi za ienje, npr.
krvi
riptian (gr. rhyptikos koji isti) med.
koji isti; osobito: koji isti krv, koji
sniava krvni tlak
Rira bien qui rira lc demier it. rira
hjen ki rira Vdernije (fr.) Najbolje se
smije tko se posljednji smije
risentito (tal. risentito) glaz. izraaj-
no, ivo
riskantnn (fr. risque) smion, opasan,
povezan s mogunou neuspjeha, s
izgledom i bez izgleda na uspjeh; ri-
zian; v. rizik
riskirati (fr. risquer) usuditi se, izloili
se opasnosti, staviti na kocku, stav-
ljati na kocku, raditi ili pokuati to
na sreu
riskontrirati (tal. riseontrare) trg. me-
usobno se obraunati, izjednaiti
stanje dugovanja i potraivanja
riskontro (tal. riseontro) trg. meusob-
no izjednaavanje, obraunavanje
dugovanja i potraivanja
risolutamente (tal.) glaz. odluno.
snano, krepko
risoluto (tal.) glaz. v. risolutamente
risonante (tal.) glaz. zvuei, jeei
risorgimento it, risordimento (tal.)
razdoblje talijanske povijesti od 1S40.
g. u kojem jc doao do punog izraaja
pokret za zbacivanjem austrijske vla-
sti, stvaranja ujedinjene i slobodne,
tzv. "Nove Italije''
rispedirati (tal. ri-spedire) poslati da-
lje, ekspedirati (robu) dalje
ris posta (tal.) v. riposta
rispostirati (tal. risposta) v. ripostirati
ristorirati 1250
ristorirati (tal. ristornare) trg. ponovno
upisati u glavnu knjigu, otpisati i
odobriti nekome neku svotu; usp.
stornirati
ristorno (tal.) trg. v. ritorno
ristreto (tal. ristringere, ristretto) trg.
kratak izvod, glavni sadraj rauna;
najnia cijena neke robe
Risu inepto res inoptior nulla est
it. rizu inepto res inepcior nula est
(lat.) Nema neumjcsnije stvari od ne-
umjesna smijeha
risus saronius it. rizus sardonijus
(lat.) "sardonski smijeh", usiljen, go-
rak i kiseo smijeh; t;ikoder: grevito
razvlaenje miia lica (slino smi-
jehu) koje navodno nastaje od neke
otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia
herba) od ijeg se okusa usta razvla-
e; pren. podrugljiv, pakostan smi-
jeh
risvegliato it. ris vel jato (tal.) glaz.
budno, ivahno, veselo, sve ivahnije
rielje (fr. richelieu) vrsta veza s izre-
zima
ritam (gr. rhvtmos) ravnomjerno, od-
mjereno kretanje; glaz. i poet. pra-
vilno. izmjenino dizanje (arza) i spu-
tanje (teza) glasa, izmjenina upo-
raba naglaenih i nenaglaerh (du-
gih i kratkih) slogova u rijeima i
reenicama pjesnikog stila
ritardando (tal.) glaz. usporavajui,
oteui, poputajui u brzini, sporije;
ritardalo
ritardato (tal. ritardalo) glaz. v. ritar-
dando
ritenuto (tal.) glaz. sa zadravanjem u
taktu, usporavajui
riter (njem. Ritter) vitez, plemi
ritidoza (gr. rhytis gen. rhytidos bora,
rhytidosis boranje) med. smeura-
nost; nestajanje one jabuice zbog
suenja oka
ritmiki (gr. rhytmikos) koji se kree
odmjereno, ravnomjerno, po taktu:
ritmika jedinica poet. povezivanje
ritual
dvaju naglaenih ili nenaglaenih
(dugih i kratkih) slogova ih vie na-
glaenih i nenaglaenih (dugih i
kratkih) slogova u cjelinu; ritmiki
period udruivanje cijelih "ritmikih
redova", tj. stihova, u vee zvune
cjeline (strofe); ritmiki red = stih;
ritmika gimnastika gimnastika ko-
joj je cilj dovesti u sldad kretanje i
ritam, tj. uiniti pokrete lijepim i
odmjerenim
ritminost (gr. rhytmos) postojanje
ritma; dranje ritma; skladnost, me-
u dijelovima reenico
ritmika (gr. rhvtmos) znanost o ritmu,
osobito u govora i glazbi, tj. znanost
o vremenskoj vrijednosti tonova (za
razliku od metrike)
ritmomahija (gr. rhytmos, mahe bor-
ba) igra brojevima koja se izvodi
kameniima na ahovskoj ploi
ritmometar (gr. rhvtmos, metron mje-
rilo, mjera) glaz. sprava za mjerenje
takta
ritmopeja (gr. rhytmos, poieo inim,
pravim) glaz. znanost o ritmu u kom-
poziciji
ritomol (tal. ritornllo) glaz. vraanje,
ponavljanje, svaki glazbeni slavak
koji se ponavlja, refren; svako mjesto
na kojem solo-glas zauti, a pojav-
ljuje se samo zbor; poel. strofa, kitica
od tri stiha od kojih se prvi i trei
rimuju (potjee iz talijanskog narod-
nog pjesnitva i predstavlja osnovni
oblik terci ne)
ritorno (tal. ritorno) vraanje, povratak;
trg. otpisivanje i ponovno upisivanje
jedne svote ih jedne stavke u glavnu
knjigu
ritrata (tal. ritratta) trg. povratna mje-
nica; povlaenje vuene mjenice; re-
trata
ritual (lat. rituale) knjiga o vjerskim i
crkvenim obiajima i obredima (a-
genda); knjiga koja sadri propise 0
vrenju odreenih ceremonija; svi
ritualan
obiaji i obredi koji su u vezi sa slo-
bodnim zidarstvom
ritualan (lat. ritualis} koji spada u
vjersko-crkveno obiaje i obrede; obi-
ajni. obredni; ritualno klanje, klanje
ivotinja namijenjenih za prehranu
po posebnim vjerskim propisima
(npr. kod Zidova); ritualno ubojstvo
ubojstvo iz vjersko-obrcdnih pobuda,
pripisano, bez osnovo, idovima koji,
toboe, upotrebljavaju kransku krv
za kruh i vino za Pashu
Rituale romanum (lat. Rituale Roma-
num) knjiga koja sadri propise o
vrenju vjerskih i crkvenih obreda u
Rimokatolikoj crkvi, objavljena
1614. g.. vrijedi i danas
ritualist (lat. ritualisla} poznavatelj ili
polw)rnik vjersko-crkvenih obiaja i
obreda
ritualistika (lat, ritus) nauavanje o vr-
enju vjersko-crkvenih obiaja i ob-
reda
ritualizam (lat. ritus) struja u Angli-
kanskoj crkvi, osobito snana od
1830. g., tei zbliavanju s katolian-
stvom; usp. prusijizam, traktarija-
nizam
ritus (lat.) vjerski obiaj, obred, vjerski
propis; obiaj, nain, navika
rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival, onaj
koji ima S nekim na njivi zajedniki
rivus = potok, i zbog toga potoka sa
susjedom dolazi u sukob); suparnik,
protivnik; osobito: suparnik u ljubavi
rivalitet (lat. rivalitas) v. rivalstvo
riva 1 iz ir a ti (fr. rivaliser) natjecati sc u
emu ili oko ega
rivalstvo (lat. rivalitas) natjecanje; su-
parnitvo. ljubomora
riverso it. riverzo (tal.) glaz. obrnuto,
natrake (tj. itati note i svirati )
rivescio it. riveo (Lal.) glaz. v. riverso
rivijera (Lal. riviera) primorski kraj,
primorje; osobito: primorski krajevi
na Sredozemnom moru, odlini zbog
tople klime i dobrog zraka
1251 rizopodi
rivolgimento it. rivoldimento (tal.)
glaz. obrtanje glasova u udvostru-
enom kontrapunktu
rivoltato (tal.) glaz. obrnuto, obratno
rizalit (tal. risalirc isticati se, risalto)
arhit. istaknuti dio proelja (fasade)
graevine koji se protee kroz sve
katove
rizanteje (gr. rhisa korijen, anthos cvi-
jet) mn. bot. biljke koje cvjetaju iz
korijena
rizi-bizi (tal. risi-pisi) kuh. jelo od rize
i graka
rizian 'fr. risque) v. riskantan
rizik (tal. risico, fr. risque) prvobitno:
opasnost koja je prijetila brodovima
od hridina i stijena (riseo); kasnije:
opasnost, izlaganje opasnosti, smion
podvig; posao ili ulog povezan s opas-
nou a propadne; osiguranje; trg.
osigurana roba, osiguran predmet
rizling (njem. Riesling) vrsta vinove
loze s bijelim, sitnim i veoma slatkim
zrnima; bijelo vino od ovog groa,
veoma ugodna mirisa i ukusa
rizofag (gr. rhiso korijen, fagein de-
rati, jesti) zool. korjenoder
rizoidan (gr. rhisa korijen, eidos oblik)
bot. korjenast. slian korijenu
rizoidi (gr. rhisa korijen, eidos oblik)
mn. geol. okamine u obliku korijena
rizoliti (gr. rhisa korijen, lithos ka-
men) mn. geol. okamenjeno korijenje
drvea
rizolog (gr. rhisa korijen, logos) po-
znavatelj korijenja, skuplja korije-
nja
rizomn (gr. rhisoma korijenska masa)
bot. podanak, podzemno stablo koje
je slino korijenu
rizopodi (gr. rhisa korijen, pus gen.
podos noga) zool. praivotinje, je-
nostanine ivotinje s proLoplazma-
tinim izraslinama ("lanim noica-
ma") koje st; stidno izvlae i uvlae u
svrhu pokretanja
riotom
riotom (gr. rhisa korijen, tome reza-
nje) prouavatelj korijenja: pozna-
vatelj i skuplja ljekovitih biljaka
rizotomija (gr. rhiso korijen, tome
rezanje) razrezivanje i prouavanje
korijenja; skupljanje ljekovitih bi-
ljaka
rioto (tal. risotto) jelo od rie i mesa
ro umjetni jezik koji je oko 1906. stvorio
Amerikanac E. Foster; odbacuje sve
postojee rijei i korijene
roaring forties it. roring fortiz (engl.)
uzburkana podruja morske povrine
izmeu 39. i 50. stupnja june zem-
ljopisne irine
roba (tal.) proizvod rada namijenjen za
trite, tj. za drutvenu uporabu pu-
tem razmjene; odjea, rublje
Robin Hood it. Robin Hud (engl.)
glavni junak velikog broja engleskih
narodnih balada i veih pjesama iz
XV. st.; odmetnik koji je sa svojom
druinom pljakao bogatae, a siro-
mahe pomagao i titio, te bio vjeran
i odan svom kralju
Robinson Crusoe it. Robinson Kruso
(engl.) junak slavnog romana Dani-
ela Defoa, objavljenog 1719. g., mla-
di koji se nakon brodoloma spasio
na nekom pustom otoku u Tihom oce-
anu i, zahvaljujui svojoj domilja-
tosti i mudrosti, odrao se tu dug
niz (28) godina; pren. usamljenik
robinzonade rnn. romani, osobito iz
XVIII. st., pisani po uzoru na roman
D. Defoa "Robinson Crusoe"
roborancijc (lat. roborantia) mn. med.
lijekovi za jaanje, lijek ili sredstvo
za okijepljenje
roborans (lat.) med. v. roborativ
roborativ (lat. roborativum) med. lijek
za jaanje, za okijepljenje
robot (slav.) mehaniki ovjek, automat,
po vanjskom izgledu slian ovjeku,
oponaa tyjekove pokrete i moe
zamijeniti ovjeka u obavljanju odre-
enih mehanikih poslova
1252 rojalistiki
rock and roll it. rok end roul (engl.
"ljuljanje i valjanje, kotrljanje") glaz-
ba i ples s dvotaktnom ritmikom
frazom, nastao poetkom pedesetih
godina 20. st.
roco it. roko (tal.) glaz. tupo, muklo
rodelejon (gr. rhodon rua. elaion ulje)
ruino ulje
rodij (lat. rhodium) kem. element, kao
srebro bijela kovina, otkriven 1804.
u platinskim rudaama, atomska
teina 102,91, broj 45, znak Rh
rodlanje (njem. Rodeln) sanjkanje
rododendron (gr. rhodon rua, den-
dron drvo) bot. porodica grmastih
biljki s lijepim Ijevkastim cvjetovi-
ma, mnoge vrste su zimzelene; go-
tovo sve rastu po visokim planinama
Europe, Azije i Sjeverne Amerike
rodologija (gr. rhodon rua, logia) bot.
opisivanje rua; znanost o ruama
rodomel (gr. rhodon rua, lat, mel
med) ruin med. ined od rua
rodomont (tal. rodomonte) hvalisavac
(izraz stvoren po Rodoinontu, hva-
lisavcu i razmntljivcu u Ariostovom
epu "Bijesni Orlando")
rodomontada (fr. rodomontade, tal.
rodomontata) razmetanje, hvalisanje
rodosaharon (gr. rhodon rua, sak-
ehar eer, sok koji curi iz koljenaca
bambusove trske) ruin eer
rodostagma (gr. rhodon rua, stagma
kap, tekuina) rui na voda
rogacija (lat. rogatio) molba
ilogate (lat.) u kat. crkvenoj godini: na-
ziv za petu nedjelju nakon Uskrsa
rojal (fr. royal, lat. regalis) kraljevski;
format papira srednje veliine
rojalist (fr. royaliste) pristaa kraljev-
stva, kraljevske vlasti, monarhijskog
oblika vladavine; u Francuskoj: pri-
staa Burbona (za razliku od bona-
partista i republikanaca)
rojalistiki (fr. royalistc) odan kralju
ili kraljevstvu, kraljevski; supr. repu
blikansV
rojalizam
rojalizam (fr. royalisme) odanost i vjer-
nost kralju i monarhiji; pripadnost
monarhijskoj stranci
rojta (mad. rojt) resa isprepletena met-
alnim icama
rok (ar., perz.) legendarna plia ogrom-
ne snage i veliine u arapskim pri-
ama. posebice u Tisuu i jednoj
noi"
rokada (perz. roh, fr. ros, rochade) u
ahu: potez kod kojega kralj, ako nije
u ahu i ako su polja izmeu njega
i topa slobodna, a dotle se nije pomi-
cao sa svog mjesta, mijenja svoje
mjesto s jednim od topova i osigurava
bokove na taj nain to se pomie za
dva mjesta ustranu, a top zauzima
mjesto do njega s druge strane
roke ta (tal. rocchetta) stjenovita tvr-
ava
roketa (tal. rocchetto) kratka bijela ko-
ulja katolikog biskupa s donjim
dijelom u ipkama
rokfor (fr. roquefort) vrsta odlinog fr.
ovjeg ih kravljeg sira sa zelenim glji-
vicama plijesni
rokirati (fr. roa.uer) u ahu: izvriti ro-
kadu; voj. pomaknuti, premjestiti,
prebaciti trupe s jednog mjesta (ili:
poloaja) na drugo; pren. pomicati
ustranu
rokoko (fr. roc, rococo) umj. stil u Fran-
cuskoj koji se u doba namjesnitva
Filipa Orleanskog i vlade l.uja XV.
(u XVIII. st) razvio iz baroka; odli-
kuje se bogatim i prenatrpanim
ukrasima, osobito u graevinskim
ukrasima, namjetaju i odjei
rokost (njem. roh sirov, Kost hrana)
nekuhana hrana (voe, orasi, lje-
njaci itd.)
rola (njem. Rolle) smotuljak, paket u
obliku valjka; kotur, klupko
rola (njem. Rolle) uloga u kazalinom
djelu
Roland (fr. Roland, tal. Orlando) pro-
slavljeni junak pria iz "Karolinkog
1253 romanca
ciklusa" iji su viteki podvizi i borbe
protiv Maura u panjolskoj, tema ve-
likog broja narodnih i umjetnikih
pria i pjesama u fr., p. i tal. knji-
evnosti
roler (njem. Roller) 1. kanarinac iz Ilar-
za (goija u Njemakoj); 2. port, u
nogometu: udarac lopte tako da se
lopta kotrlja po zemlji; 3. takoer =
trotinet
roleta (njem. Rollette) prozorska za-
vjesa koja se svija, smata
rolfilm (njem. Rolllilm) fot. film namo-
tan na kotur, predvien za vie sni-
maka
rolo (fr. rouleau zavijutak) drvena ili
platnena zavjesa koja se pri dizanju
savija u svitak; metalna (limena) za-
vjesa na duanskim izlozima, vra-
tima i dr.
rolomobil (fr. rouleau valjak, lat. mo-
bilis pokretan) v. trotinet
roltul (njem. Rollstuhl) stolac na ko-
taiima
Romagna it. Romanja (tal.) pov. po-
krajina u Italiji (gradovi: Ravenna,
Rimini, Imola, Faenza, Forli, Cesena)
roman (fr. roman, tal. romanzo, lat.
romanicus rimski, u Rimu naprav-
ljen.) prvobitno (u Francuskoj): izraz
kojim su oznaavane epske pjesme
napisane romanskim, tj. narodnim
jezikom (lat. lingua romana), za raz-
liku od svega drugog to je pisano
latinskim jezikom; danas: opirna
umjetnika pripovijetka koja obu-
hvaa cjelinu odreene stvarnosti;
pren. rijedak i zanimljiv doivljaj,
osobito ljubavni (koji kao da je iz ne-
kog romana)
roman-cement prirodni cement (za
razliku od umjetnog portland-ce-
nienta)
romanca (p., sfr. romans neto napi-
sano na narodnom jeziku, ne na la-
tinskom) u narodnom tonu spjevana
romancero 1254
epsko-lirska pjesma vedrog sadraja
i sretnog zavretka
romancero (p. romanccro) knjiga ro-
manci, zbirka manjih epsko-lirskih,
posobicc starih panjolskih romanci
romanco (tal. romanzo = lingua roman-
za) romanski jezik
romaneskan (fr. romanesque) koji je
kao u romanu, izmiljen, udnovat,
pun dogadaja; pren. pretjeran, za-
nesen
romanist (lat. romanista) poznavatelj
romanskih jezika i knjievnosti; zna-
lac i pobornik rimskog prava; pri-
staa rimokatolikog crkvenog nau-
avanj a
romanizam (lat. Roma Rim) riinstvo,
rimski jezik, rimska kultura, rimski
duh i sve to je s tim u vezi; u vezi
s religijom, vjerom: papinstvo, tj. ri-
mokatolika vjera, njezino naua-
vanje i njezina naela
romanizirati {fr. romaniser) poroma-
niti, dati emu karakter kakav ta
stvar ima kod romanskih naroda;
privesti u krilo Kat. crkve, drati se
Kat. crkve; dati oblik romana, priati
u obliku romana, pretvoriti u roman,
npr. ep ili dramu
romanomanija (fr. roman, gr. mania
pomama, strast) pretjerana strast, za
itanjem romana
romansa (fr. romance) poet, v. romanca
romansijer (fr. romancier) pisac ro-
mana, romanopisac
romansirati (fr. romancer) pretvoriti
u roman, obraditi u obliku romana;
romansirana, biografija ivot nekog
ovjeka napisan u obliku romana
romanski (fr. roman) 1. v. romaneskan
romanski (lat. romanus) 2. koji vodi
podrijetlo od starorimskog ili latin-
skog jezika; romanski jezici j ezici koji
su u sred. vijeku nastali od latin-
skog: francuski, talijanski, panjol-
ski, portugalski i dr.; romanski stil
romboid
stil u arhitekturi koji se razvio od X.
do XV. st ( = bizantski stil)
romanticizam (lat. romanticismus) v.
romantika
romantiar (fr. romantique.) pristaa
{ili: sljedbenik) romantike u knjiev-
nosti i umjetnosti
romantika kola pjesnika kola u
njem. knjievnosti XVIII. i XIX. st.
iji su predstavnici pravi izvor poe-
zije i umjetnosti gledah u kran-
skom srednjem vijeku i narodnim
motivima i umotvorinama
romantiki (fr. romantique) napisan
(ih: sastavljen) na jednom od roman-
skih jezika; koji je u duhu i po ukusu
kranskog srednjeg vijeka (supr. an-
tiki, klasini, moderni); koji ima u
sebi pomalo vitekog ih pjesnikog
duha, pjesniki lijep, ivopisan, lju-
bak i ugodan, s mriogo drai, kao iz-
miljen
romantika (fr. romantique) duhovni i
umjetniki, osobito knjievni smjer
koji se na Zapadu pojavio krajem
XVIII. st., i poglavito radio u duhu,
ukusu i po motivima kranskog
srednjeg vijeka; supr. antika, klasi-
ka
romar (lat., tal. Roma Rim) hodoasnik
(budui da se nekad ponajvie ho-
doastilo u Rim)
romb (gr. rhombos) geom. paralelo-
gram s istim stranama sa dva otra
i dva tupa kuta, kosi kvadrat
romb-dodekaedar (gr. rhombos romb,
dodeka dvanaest, edra osnova) min.
kristalni oblik teseralnog sustava
omeen s 12 podudarnih rombova;
granatoedar
rombian (gr. rhombos romb) rombni,
oblika romba, koji ie kao romb
romboedar (gr. rhombos, edra osnova)
tijelo omeeno sa est rombova
romboid (gr. rhomboeies u obliku
romba, rhombos, eidos oblik) geom.
paralelogram ije su samo suprotne
romen
strane jednako i suprotni kutovi jed-
naki
romen (fr. romain) 1. tisk. latinica u
slogu antikva
romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, br-
za vaga
Romeo glavni junak poznate Shak(jspe-
areove tragedije "Romeo i Julija",
mladi koji je zbog svoje velike lju-
bavi izgubio ivot: pren. strasno za-
ljubljen mladi
Romul (lat. Romulus) mit. brat Remov,
osniva i prvi kralj grada Rima
(753- 716). sin vestnlko Reje Silvije
i boga Marsa
romulidi (lat. romulidae) mn. potomci
Romulovi, tj. Rimljani
rondel (fr. rondcl) poet. pjesma od 14
stihova u tri strofe (4-4-6) u kojoj se
prva dva stiha ponavljaju na kraju
druge i tree strofe
rondela (fr. la rondellc) okrugli cvijet-
njak
rondinetto (tal.) glaz. v. rondino
rondino (tal.) glaz. mali rondo
rondo (fr. rondeau) 1. mala pjesma,
obino od 13 redaka, u dva dijela i s
jednim refrenom koji se po odrode-
1255 rotacija
rora (njem. Rohr cijev) 1. tajni izlaz; 2.
stranjica
rosaceae it. rozacee (lat) mn. bot. rue
rosata (tal.) soli ka; sitan dad
roshar (njem. RoBliaar) struna, konj-
ska dlaka od repa i grive, slui pre-
kuhana za violinske strune, posebne
tkanine i za punjenje jastuka itd.
Rosinanta (fr. Rossinante) ime Don Ki-
hotovog konja; otuda: kljuse. kljusi-
na
roskona (fr. rosconne) vrsta bijelog bre-
tanjskog platna
rosso antico it, roso antiko (tal.) an-
tiki, crvenkasti mramor
rost (njem.) reetka za propust pepela
(u loitu pei ili tednjaka
rostbif (eng. roastbcof) kuh. govedsko
meso peeno na aru po engleskom
nainu, tj. da ostane polukrvavo
rostbratn (njem. Roslbraten) prolica
od goveeg mesa
rostfraj (njem. rostfrei) koji nije pod-
loan hranju, koji ne hrria
rostrai Gat. rastrum) glaz. v. rastral
Ro hasana (hebr.) "poetak godine",