HRVATSKA MORFOLOGIJA 01

MORFOLOGIJA

1. Koji su produkti prve artikulacije jezika i artikulacije jezika na rijei i leksije?

Rijei, njihova struktura, vrte i oblici, morfemi i morfovi, elementi od kojih su rijei sazdane te
naini na koji se morfovi udruuju u rijeima.
2. Koji su produkti druge artikulacije govora i jezika?
Glasovi (fonovi) i njihova artikulacijska razlikovna obiljeja, fonemi i njihova akustika
razlikovna obiljeja te promjena fonova i fonema do kojih dolazi na granicama morfova.
3. Iz ega je nastala morfologija kao jezikoslovna disciplina i kad?
Iz prouavanja paradigmi indoeuropskih jezika u 19. st.
4. U emu je morfologija odigrala kljunu ulogu i kad?
U rekonstrukciji praindoeuropskog u prvoj polovici 19. st.
5. ime je prije bila potvrena vanost morfologije?
Potvreno je njezinom sredinjom ulogom raspravom o vrstama rijei npr. u Paninievoj
gramatici sanskrta, u gramatikama grkim i rimskim.
6. Kad se morfologija afirmirala kao posebna jezikoslovna grana?
Tek u 19. st.
7. to je Franz Bopp objavio i potvrdio i koje godine?
1816. godine objavio je rezultate istraivanja i potvrdio stariju tezu Williama Jonesa iz 1786.
Godine da su sanskrt, latinski, perzijski i germanski jezici potekli od istog pretka. Dokaz se
temeljio na usporedbi gramatikih morfova, gramatema.
8. to je Jacob Grimm objavio i to je pokazao i koje godine?
1819-1837 godine objavio je klasino djelo Deutsche Grammatik i ponovo na temelju analize
tvorbe rijei i glasova pokazao veze germanskih s ostalim indoeuropskim jezicima.
9. to je i kad Max Muller dokazivao u svojim oksfordskim predavanjima?
1899. godine u svojim je oksfordskim predavanjima, potaknut darwinovom teorijom,
dokazivao da nam prouavanje rijei moe puno rei o evoluciji jezika, a radio je na 400-500
rijei u jezicima Europe i Azije.
10. Od kud je preuzet termin morfologija?
Iz biolokih znanosti (botanike, zoologije).
11. kad prvi put nailazimo na taj termin i gdje?
1796. u spisima Johanna Wolfanga von Goethea.
12. Kad prvi put nailazimo na termin morfologija u jezikoslovlju, kod koga i s kojim znaenjem?
1859. u Augusta Schleichera sa znaenjem oblikoslovlja.
13. Tko je i kad dao daljnji poticaj razvoju morfologije kao grane jezikoslovlja?
Ameriki i europski strukturalizam od 1930 ih do 1950-ih.
14. Tko su predstavnici europskog, a tko amerikog strukturalizma?
Europskog: Andre Martinet. Amerikog: Leonard Bloomfield, Zellig S. Harris, Charles F.
Hockett.
15. to je poelo 1930-ih do 1950-ih?
Inzistiranje na analizi rijei na manje znaenjske elemente.
16. Po emu je specifian Poljak J. Baudouin de Cortenay?
Jo 1880-ih je rabio termin morfem.
17. to je doktrina razdvajanja jezinih razina?
To znai da se jezik motrio hijerarhizirano: Fonologija (fonemika) -> Morfologija -> Sintaksa ->
Semantika. Fonemi se udruuju u morfeme, koji se onda udruuju u rijei, rijei u reenice, a
iznad svega toga lebdi semantika, nauk o znaenju.
18. Kad se deava vana promjena u svem jezikoslovlju? ime je potaknuta?
1957. godine kad Noam Chomsky objavljuje knjigu Sintaktike strukture.
19. Koja razina postaje tad najzanimljivija i najprodornija jezikoslovna disciplina?
Sintaksa, a morfologija je gurnuta u drugi plan.
20. to se tad konkretno promijenilo?
Promijenili su se ciljevi istraivanja u jezikoslovlju i sama odredba gramatike.
21. to Chomsky i generativna tradicija smatraju da je sredinji cilj lingvistike? Pojasni!
Odrediti to ovjek zapravo zna ako zna jezik. Jer znati jezik nije tek biti u stanju manipulirati
dugakim popisom memoriranih reenica, pa ni rijei, nego je biti sposoban proizvesti i
razumjeti golem (beskonaan) broj iskaza koje niti smo ikad uli niti smo ikad proizveli.
Proizvodnost i otvorenost jezika te kreativnost kojom ovjek u svome znanju jezika raspolae
vladaju se po nekim pravilima.
22. to je gramatika po generativnoj tradiciji?
Gramatika je preutno, podrazumljeno znanje pravila i naela koje o svome jeziku govornici
nose u umu. To ih znanje osposobljava za to da stvaraju nove iskaze te da razlikuju dobro i
nedobro tvorene iskaze.
23. Kako se jezik prouava kod generativne tradicije?
Kao modularan (za razliku od razina).
24. to gramatika u generativnoj teoriji obuhvaa?
Opseg, a gramatika ne obuhvaa samo morfologiju i sintaksu nego nekoliko modula. Ti
moduli su povezani i isprepleteni posebnim odnosima.
25. to ine moduli? Opii?
ine univerzalnu gramatiku. Leksikon i Morfologija (apstraktni umni rjenik); Sintaksa;
Fonetska forma PF (prouava reprezentaciju u govoru); Logika forma LF (prouava
znaenje).
26. Kad je nanovo prouavanje morfologije procvjetalo i s ime ima veze?
Od 1970-ih i ima veze s prikupljenim novim podacima iz najrazliitijih jezika, ali i s razvojem
novih pristupa koji mnogo duguju fonologiji i sintaksi te prouavanje jezinih univerzalija.
27. Tko je rodonaelnik jezinih univerzalija i kad?
Joseph H. Greenberg, od sredine 1950-ih do 1970 ih.
28. Kako je lake opisivati i razumijevati morfologiju?
Na razne naine povezanu s ostalim razinama, odnosno modulima.
29. to je morfologija po Simeonu?
Morfologija je nauk o oblicima, oblikoslovlje, likoslovlje, nauk o vrstama rijeci, promjenama
rijeci i tvorbi rijei; prouava gradu rijei, gramatiku strukturu rijei, promjene kojima se
rije podvrgava spajajui se s drugima; uz sintaksu osnovni dio gramatike.
30. to je morfologija po Bari et al.?
Morfologija je dio gramatike koji prouava vrste rijei i njihove oblike, tj. njihovu morfoloku
strukturu.
31. to je morfologija po Sili-Pranjkoviu?
Morfologija ili oblikoslovlje jezikoslovna je disciplina koja se bavi morfemima oblikotvornim
(tj. fleksijskim) i rjeotvornim (tj. derivacijskim).
32. to je morfologija po Chrystal?
Morfologija je grana gramatike koja prouava ustroj ili oblike rijei, ponajprije pomou
morfema. Tradicionalno se distingvira od sintakse, koja prouava pravila koja upravljaju
kombinacijama rijei u reenicama. Openito se dijeli nadvoje: nauk o fleksiji i nauk o tvorbi
rijei, derivaciji. Podjela rijei na morfeme kadto se naziva morfemikom, osobito u amerikih
strukturalista 1940-ih i 1950-ih; tada je morfemika sinkronijski nauk, za razliku od morfoloke
analize, koja je openitiji pojam i primjenjuje se i na dijakroniju.
33. to je morfologija po Trasku?
Morfologija je grana gramatike koja se bavi analizom (ralambom) strukture (ustroja) rijei.
Tradicionalno se dijeli na derivacijsku (nauk o tvorbi rijei) i fleksijsku (nauk o inaicama
oblika jednoga leksema s gramatikom svrhom).
 34. to je morfologija po Baueru?
Morfologija je nauk o oblicima rijei, rijeima i njihovu ustroju. Drugim rijeima, ona je nauk o
nainima na koji se leksemi i oblici rijeci tvore, grade od manjih elemenata te o promjenama
kojima su ti manji elementi podvrgnuti u procesu gradbe leksema i oblika rijei.
35. to je morfologija po Katamba-Stonham?
Morfologija je nauk o ustroju rijei.
36. Kad se obino spominje vrijeme nastanka Paninnieve gramatike sanskrta Osam
knjiga/poglavlja?
Ne zna se tono vrijeme nastanka, obino se spominju 5. i 4. st.
37. Kako Sili-Pranjkovi poimaju morfologiju naspram drugih?
Ue, kao nauk (samo) o morfemima.

RIJE

1. Kako Bari et al. definiraju rije?

Rije je najmanja samostalna jezina jedinica koja ima znaenje.
2. Kako se u govoru dolazi do rijei?
Izdvajanjem iz govornog lanca.
3. Kako se u pismu odreuje rije?
Tako da se jedna od druge rastavljaju praznim mjestom.
4. Kako Leonard Bloomfield definira rije?
Rije je najmanji slobodni oblik.
5. to posreduju vezani i slobodni oblici?
Znaenje.
6. to su vezani oblici? Primjeri!
Oni se pojavljuju iskljuivo vezani za druge oblike. Npr. ost (mlad-ost, glup-ost, rad-ost); -ski
(arap-ski, hrvat-ski, majin-ski); -e (en-e, djevojk-e, kol-e).
7. Koji jezici nemaju vezane oblike?
Kineski.
8. to su slobodni oblici?
Oni su koji mogu initi reenicu.
9. to je sintagma? Primjeri.
To je slobodni oblik koji sadri dva slobodna oblika ili vie njih. Crveni konj ili konj tri.
10. to je rije?
Slobodni oblik koji nije sintagma.
11. Kakve je oblike mogue izdvojiti u realnom govoru?
Samo slobodne oblike.
12. to je rije u obinom govoru?
Najmanja jedinica govora.
13. to su rjenici?
Popisi rijei (a ne popisi morfema).
14. Za to Bloomfield kae da je popis morfema?
Leksikon.
15. S im je usko povezana svijest o postojanju pojma rijei?
S postojanjem pisma (i to neslikovnog, neideografskog).
16. Iz kojih su zemalja veina nepisanih jezika malih plemena koji nemaju rije za rije?
Amazonije, Australije i Nove Gvineje.
17. to je pravopisna rije?
Jest jedinica koja je u tiskanome tekstu s obiju strana omeena bjelinama, a poiva na opoj
pretpostavci da rije kao takva ima znaenjsku, gramatiku i fonoloku cjelovitost, pa se ta
cjelovitost u pismu bjelinama dade omeiti.
18. Navedi 5 razloga zato pravopis moe zavoditi u krivo? Primjeri!
a) Jer mnogi jezici ni danas nisu zapisani, a nisu to bili ni u povijesti
b) Pisanje s bjelinama je novija pojava, npr. starogrki i staroslavenski esto su se pisali bez
bjelina, in continuo.
c) Ortografija je konvencija pojedine jezine zajednice, dogovor, pa moe biti nedosljedna
d) Ortografija nekad poiva na povijesnim naelima, a u povijesti je neto to je danas jedna
rije doista moglo biti vie rijei, odnosno nerijetko se dogodi da ortografija radi tradicije
stoljeima odrava ono jezino stanje kakvo je bilo kad je nastala, koje usto moe biti
nedosljedno.
e) Govornici-pisci se ni u suvremenu, sinkronijskome stanju nee sloiti oko toga kako neto
treba biljeiti: u jesen-ujesen, na alost-naalost
19. Na koja se dva naina mogu biljeiti bantuki jezici?
Disjunktivno (rastavljeno) i konjuktivno (sastavljeno).
20. Kako se futurski oblik biljei u hrvatskom, a kako u srpskom?
Hrv. Gledat u, srp. gledau (srateno, jedna rije).
21. to su tradicionalni kriteriji za odreivanje toga je li to rije ili nije?
Naglasak i stanka (jedna rije ima jedan naglasak, unutar nje ne moe se u govoru zastati) i
dodir i kontakt (rije je uvijek cjelina i u nju se ne dadu umetati trei elementi, ako je rije
sastavljena od vie elemenata, oni su uvijek u dodiru).
22. Koje su iznimke od tradicionalnih kriterija?
Vrlo je vjerojatno da neke sloenice imaju dva naglaska (nezvisnoslen, nternet-
bankrstvo) te se na njihovu spoju dade zastati (u istraivanjima australskih i amazonskih
jezika zapaeno je da govornici u sporijem govoru zastaju meu rijeima, meu stopama i
meu slogovima, ali nikad meu morfemima), mogue je i da neke izvedenice imaju dva
naglaska (pre-dobar), a nije tono ni to da se u jednu rije ne moe umetati kakav trei
segment (nitko-ni od koga), uostalom tmeza i ekspletivna infiksacija poivaju na tome.
23. Kako se definira fonem?
Apstraktna jedinica koja omoguuje svojim fizikim ostvarajima fonovima da budu
ostvareni.
24. Kako se definira morfem?
Apstraktna jedinica koja omoguuje svojim fizikim ostvarajima morfovima da budu
ostvareni.
25. Kako se definiraju oblici jedne te iste rijei?
Oblicima jedne te iste rijei jedna jedinica leksem omoguuje da budu ostvareni. Ostvaraj
leksema.
26. to je leksem?
Leksem je rije u smislu apstraktne rjenike, leksikonske jedinice. Odnosno, leksem je
ukupnost oblika i znaenja jedne rijei.
27. to je leksem po Baueru i Katamba-Stonham?
Leksem je rjenika rije, potencijalna, neostvarena jedinica apstraktnog mentalnog
leksikona.
28. to je leksem po Trasku i Katanba-Stonhamu?
Jedinica apstraktnog jezinog leksikona, uglavnom stalna jezgrenog znaenja i donekle
promjenjiva oblika.
29. Kako se leksem ostvaruje, definira?
Putem oblika rijei.
30. to leksem objedinjuje?
Sve oblike rijei putem kojih se ostvaruje.
31. Navedi oblike rijei leksema BAKA i leksema IVJETI.
Njd baka, Gjd bake, Ajd baku, Ijd - bakom, Nmn bake, Dmn bakama.
Prezent: ivim, ivi, ivi, ivimo, ivite, ive; Infinitiv: ivjeti; imperfekt:ivljah, ivljae itd.
32. to je kanonski oblik?
Kanonski oblik kojim se leksem biljei tipian je, najei ili najmanje markirani, najmanje
obiljeeni, najmanje kontekstualno uvjetovani oblik meu ponuenim.
33. Koji su kanonski oblici promjenjivih rijei u hrvatskome?
a) Za imenice: N jd.
b) Za pridjeve: N jd m.r., pozitiv, neodreeni oblik
c) Za zamjenice: N jd., m.r. (ako zamjenica ima rod)
d) Za glagole: infinitiv
e) U nepromjenjivih rijei kanonski oblik je jedini oblik.
34. Kako glasi kanonski oblik glagola u latinskom, a kako u semitskim jezicima?
U latinskom: oblik prezenta 1.l jd.; u semitskim jezicima: niz triju konsonanata bez vokala.
35. to je citatni oblik?
Oznaava oblik izabran meu nekoliko oblika rijei. Tim se oblikom jezikoslovci, leksikografi,
ali i govornici slue kad govore o leksemu ili kakvu jezinom predmetu, kad o njemu govore
kao izvaenima iz konteksta. Citatni oblik je otprilike onaj koji se dobije kao odgovor na
pitanje Kako se kae X?
36. to je citatni oblik u hrvatskom, a to u apsolutivno-ergativnim jezicima?
U hrvatskom je N jd., a u apsolutivno-ergativnim je apsolutiv.
37. Koja je razlika izmeu kanonskog i citatnog oblika?
Citatni oblik je odreen pragmatikom, a kanonski oblik konvencijom.
38. to je gramatika rije?
To je rije razumljena kao dio paradigme, uzorka, odnosno to je ostvaraj leksema onakav
kakav se pojavljuje unutar sintakse i paradigme, dakle s posve odreenim morfosintaktikim
obiljejima.
Drugim rijeima, baka kao gramatika rije nije samo oblik rijei leksema BAKA, nego je:
imenica baka u nominativu jednine i enskoga je roda. Na taj nain ona je dio paradigme i
stupa u odnos sa svim ostalim imenicama, s ostalim padeima, s mnoinom.
Ili: ivim je gramatika rije s morfosintaktikim obiljejima prezent (vrijeme), indikativ
(nain), 1. lice jednine, nesvreno, i na taj nain ona stupa u odnos s drugim vremenima,
nainima, licima, brojevima i sl.
Ili: nee odbiti gramatika je rije s morfosintaktikim obiljejima futur I. (vrijeme), indikativ
(nain), 3. lice jednine, svreno (vid); dapae ak se i negacija moe donekle tetirati kao
obiljeje.
39. Kako se jo zove gramatika rije?
Morfosintaktika rije.
40. U emu je razlika izmeu gramatike rijei i pukog oblika rijei? Primjeri!
U morfosintaktikim obiljejima. Npr. dva oblika pridjeva Gjd. crvenoga i crvenog dva su
oblika rijei, dvije pravopisne rijei, ali jedna gramatika rije.
Obratno je kad imamo sinkretizam u oblicima: gradovima je jedan oblik rijei, ali su zapravo
tri gramatike rijei: Dmn., Lmn. i Imn.
41. to je paradigma?
Paradigma je ukupnost flektiranih oblika koje neki razred leksema ima, npr. ukupnost
deklinacijskih ili sklonidbenih oblika u imenica, ukupnost konjugacijskih ili spregnutih oblika u
glagola (Trask), odnosno paradigma je pravilan i predvidljiv niz oblika rijei koji pripadaju
istom razredu leksema (Katamba-Stonham).Tradicionalno se paradigma smatrala uzorom u
fleksiji, u suvremenom jezikoslovlju vie ne.
42. to objedinjuje gramatika rije?
Ustroj rijei ili morfologiju i kombinaciju rijei ili sintaksu.
43. Koji su univerzalni morfoloki i sintaktiki kriteriji za odreivanje gramatike rijei (6)?
I. Neprekidnost ili neprekidljivost
II. Unutarnja postojanost i poloajna pokretljivost
III. Kohezija
IV. Nerekurzivnost
V. Jedincatost fleksije
VI. Izdvojivost
44. to je neprekidnost ili neprekidljivost?
Kad se sastavnice uvijek pojavljuju zajedno, a ne razbacane u sintagmi.
Tak kriterij ipak zahtijeva relativizaciju jer po tome razne vrste infiksacije i tmeze ne bi bile
mogue, odnosno prema njemu nije sigurno bi li nitko bila jedna rije jer u prijedlonoj
sintagmi imamo ni od koga, u superlativu je mogue npr. naj smo lui i sl.
45. Koji je kriteriji povezan s neprekidnou? Objasni!
Kriterij mogunosti pravljenja govorne stanke, pauze unutar rijei, odnosno obino se kae da
unutar jedne rijei nije mogue napraviti stanku.
Da ponovimo: kad bi tako bilo, ne bi bila mogua tmeza i infiksacija, a injenica je i to da se u
govoru osobito na granicama prefikasa i osnove moe zastati (on je pre-glup). Za taj
kriterij poredbenojezino se moe rei troje: da je tendencija (ne pravilo), da je primjenljiviji
na sintetike i aglutinativne nego na polisintetike jezika, u kojima su rijeci obino due, da je
pauziranje obino povezano s gramatikom rijeju, ne s fonolokom rijeju (usp. u engl.
primjer tipa dont dvije gramatike rijeci, do i not /nt/, jedna fonoloka izmeu kojih
sigurno nitko nee zastati). S fenomenom stanke povezan je i zanimljiv fenomen
samoispravljanja, odnosno pitanje koliko se u svakome jeziku govornik nakon pogreke
vraa unazad u samoispravljanju.
Npr. u jeziku cupik (varijetet jupika) govornici se vraaju na poetak fonoloke rijei, a to
moe biti dosta jer rije je o izrazito polisintetikom jeziku.
46. to je unutarnja postojanost i poloajna pokretljivost? Objasni.
To znai da se sastavnice uvijek pojavljuju u fiksnome i nekontrastivnome redoslijedu, tj.
prema utvrenu linearnu redoslijedu, prema utvrenim morfotaktikim pravilima, a oblik se
rijei moe pomicati po reenici, u sintaksi je pomian. Naime za razliku od reeninih
elemenata, kojih se redoslijed moe mijenjati (u nekim jezicima vie, u nekima manje, npr. u
hrvatskome vie, u engleskome manje), ime se moe utjecati na znaenje i na uspostavljanje
znaenjskih kontrasta, sastavnicama rijei redoslijed se ne moe mijenjati:
-baka *abak
-baka ivi teko baka teko ivi
Ve prema tom kriteriju hrvatski a ni srpski futurski oblik (gledat u u gledati) ne bi bio
jedna rije jer je enklitiki oblik pomonoga glagola pomian, odnosno njegov redoslijed nije
fiksan, ona se dade odvojiti od glavnoga glagola.
to se tie (II), mogue je da se elementima, morfovima unutar rijei mijenja redoslijed, ali
tada dolazi i do promjene znaenja, odnosno promjena u (II) utjee i na (III):
-glav-ar-ic-a (glavarica) zalih-ost-an- (zalihostan)
-glav-ic-ar- (?glaviar) zalih-an-ost- (zalinost)
Rankin et al. pokazuju da bi siuki jezici mogli biti dobar kandidat za iznimku u kriteriju (II).
Bauer donosi neke primjere iz inuita, za koje veli da se dadu osporavati, ali i da samo njihovo
postojanje govori o tome da ni kriterij (II) nije apsolutan.
47. to je kohezija? Objasni.
To znai da gramatike rijei imaju konvencionaliziranu unutarnju povezanost (koheziju) i
ustaljeno, fiksirano znaenje.
Tako npr. govornici mogu razgovarati o rijei (ali teko ili nikako razgovaraju o morfemima).
To se ogleda i u sloenicama divokoza i divolijeska znae vrstu koze i vrstu lijeske, ali ne
svaku ili koju god divlju kozu i svaku ili koju god divlju lijesku. Sloenice dakle nisu puki
spoj svojih sastavnih dijelova, nego razvijaju novo, zasebno znaenje.
48. to je nerekurzivnost? Objasni.
Morfoloki procesi koji sudjeluju u tvorbi i oblikovanju rijei naginju tomu da budu
neponovljivi (nerekurzivni), to jest, jedan element nee se u rijei ponoviti dvaput.
U sintaksi rekurzivnost je mogua, npr. relativna sureenica unutar relativne sureenice,
repeticija i sl.:
-Rekli su mi da vam kaem da nee doi.
-Rekli su mi da su jako jako umorni.
Ovaj kriterij vrijedi u nekim jezicima, ali u nekima ne, npr. u turskome kauzativna se
derivacija (kauzativni sufiks) moe u istoj rijei ponoviti dvaput. U hrvatskome se nekoliko
prefikasa s pojaajnim znaenjem moe ponoviti dva (pa i vie) puta, usp.:
-pra-pra-djed
-prek-prek-sutra
49. to je jedincatost fleksije? Objasni.
To znai da e na svakoj gramatikoj rijei biti samo jedan flektivni morf.
Kriterij, naravno, vrijedi za one jezike koji imaju flektivne morfeme, kakav je i hrvatski.
Za aglutinativne jezike poput turskoga i maarskoga, kriterij bi se morao modificirati jer su
morfemi za broj i pade zasebni ali i dalje bi bio primjenljiv. Meutim ne bi bio primjenljiv
npr. u jezicima s dvostrukim padeom ima i takvih (neki australski jezici).
S druge strane i u hrvatskome imamo pojedine imenike sloenice koje ako ih smatramo
sloenicama imaju dvostruku fleksiju, usp. npr.:
-N grad-drava toka-zarez
-G grada-drave toke-zareza
50. to je izdvojivost? Objasni.
To znai da gramatika rije moe sama po sebi tvoriti cio iskaz (reenicu), moe se pojaviti
izolirana, odvojena.
Naime tu je rije o onome to Bloomfield zapravo zove minimalnom slobodnom formom. A
zapravo: neke rijei u nekim jezicima to mogu. Npr. lanovi (u jezicima koji lanove imaju)
obino ne mogu sami po sebi initi iskaz, ne mogu se pojaviti samostalno, a ipak su
gramatike rijei. Isto je tako u hrvatskome s veznicima i s prijedlozima.
Ili: esti su dijaloki primjeri s dijeljenjem sloenica ili prijedlonih izraza (prijedlozi naelno
ne dolaze samostalno):
A: Imate drvenu ili alustolariju?
B: Alu!
A: Grah s kobasicom ili bez?
B: Sa!
Valja naglasiti da je u takvim primjerima rije o jezinome spominjanju, ne o
jezinoj uporabi, pa se ne mogu uzimati kao odluujui.
Konano, klitike nisu slobodne, ne mogu se pojaviti izdvojeno, a ipak su gramatike rijei.
51. to su perifrastini, opisni, sloeni ili analitiki oblici? Primjeri.
Oblici koji su sloeni od dviju ili vie jedinica koje moemo smatrati rijeima, iskazani su
perifrazom, odnosno pomou vie rijei za ono za to se drugdje u paradigmi rabi jedan
flektivan oblik rijei; pritom su neke od tih rijei pomone, odnosno preuzimaju na sebe
funkciju koju u drugim oblicima ima gramatiki morf. Npr. pomoni hrvatski glagoli u
perifrastinim oblicima imaju onu funkciju koju imaju gramatiki morfovi u sintetskim
glagolskim oblicima, npr. u prezentu, aoristu i sl., tonije funkciju oznake lica.
Najee se o perifrastikim oblicima govori u glagolskim paradigmama, pa su npr. u
hrvatskome perifrastini glagolski oblici perfekt (radio sam), pluskvamperfekt (bio sam
radio, bijah radio), futuri (radit u, budem radio), kondicionali (radio bih, bio bih radio),
pasivni oblici (raen je, radi se), ali termin se normalno rabi i za druge paradigme, pa se
moe govoriti i o perifrastinoj komparaciji (usp. brz bri, ali i manje brz, vie brz, to je u
engl. vieslonih pridjeva gramatikalizirano, usp. fast faster, ali: interesting *interestinger
more interesting), perifrastinoj deklinaciji (usp. idem baki idem kod bake) i sl.
52. to su jednostavni, nesloeni ili sintetski oblici? Primjeri.
Oblici koji su nesloeni i imaju samo jednu jedinicu koju smatramo rijeju.
53. to je fonoloka rije ili fonetska rije?
To je jedinica koja je domena odreenog fonolokog procesa u kojem jeziku (Trask).
Odreivanje fonoloke rijei bitno ovisi o fonolokim procesima pojedinog jezika, pa se od
jezika do jezika fonoloka rije razlikuje. U hrvatskome je pritom odluujui fonoloki proces
(jedan) naglasak.
54. Kad se fonoloka rije poklapa s gramatikom rijeju?
U neobiljeenim i metodoloki najlakim sluajevima fonoloka rije poklapa se s
gramatikom rijeju (Trask).
55. Kad je fonoloka rije vea od gramatike?
U mnogim jezicima klitike zajedno s naglaenom, tonikom rijeju uz koju se naslanjaju ine
fonoloku rije koja je vea od gramatike.
56. Kakva moe biti naglasna cjelina koja ini fonoloku rije u hrvatskom?
Moe biti:
- manja od gramatike rijei, npr. u bka-srvis imamo dvije fonoloke rijei (a
jednu gramatiku), a tako je i u duim hrvatskim sloenicama i izvedenicama, npr.
nezvisnosloen, najzanimljviji, jednputjdan; i u drugim jezicima esto je tako, npr. u
turskome sloenice u pravilu ine dvije fonoloke rijei.
- moe biti jednaka gramatikoj rijei, npr. u vjeti.
- moe ju initi i vie gramatikih rijei, npr. jedna naglaena rije i klitike okupljene oko nje,
npr. n brijem se.
57. Koji su kriteriji odreivanja fonoloke rijei (3)?
I. naglasak, uope prozodija
II. fonoloka pravila
III. segmentalna, odsjena obiljeja
58. to je naglasak tj. prozodija i kako utjee na fonoloku rije?
U mnogim jezicima postoji tendencija da svaki oblik rijei ima jedan naglasak (udar), u
pojedinima pridruivanje tona ovisi o obliku rijei, broju slogova i sl.
Vidjesmo da u hrvatskome nije uvijek tako, odnosno da u hrvatskome ima rijei bez vlastita
naglaska (klitike) te da due sloenice mogu imati dva naglaska, odnosno fonoloka rije
moe biti i dua i kraa od gramatike. U hrvatskome nadalje uzlazni ton naelno ne moe biti
na zadnjem slogu, pa to moe biti kriterij za odreivanje gdje nije granica fonoloke rijei.
Naglasni kriterij moe biti vaan u jezicima s fiksnim naglaskom, odnosno u takvim je
jezicima dosta lako odrediti granicu fonoloke rijei (naglasak ima demarkacijsku funkciju): u
francuskome uvijek je naglaen zadnji slog (s time da e u francuskome zbog klitika nerijetko
fonoloka rije biti dua od gramatike), u ekome, finskome, islandskome uvijek prvi
(opet uz napomenu da islandski prijedlozi nisu naglaeni i pridruuju se doetku prethodee
fonoloke rijei), u poljskome, svahiliju penultima, predzadnji slog.
59. to su fonoloka pravila i kako utjeu na fonoloku rije?
Pojedina fonoloka pravila mogu se odnositi samo na granice rijei. Npr. u hrvatskome
palatalizacija i sibilarizacija djeluju samo unutar rijei, odnosno one mogu biti kriterij gdje nije
granica rijei. Za razliku od tih promjena asimilacija po zvunosti djeluje i preko granica
gramatike rijei (s djecom -> [zdjecom]).
Openito su zanimljive sandhi-pojave (jednaenja) do kojih dolazi ili ne dolazi preko granice
rijei. Usp. npr. obezvuivanje u kajkavskome do kojega dolazi na kraju rijei:
N bok vrak krf
G boga vraga krvi
60. Na koje dvije stvari se odnose fonoloka pravila? Objasni.
S kriterijem II. povezan je i pojam vokalske harmonije, odnosno ujednaivanja, jednaenja,
asimilacije vokala na daljinu (vokali unutar jednog oblika rijei dijele neka fonetska obiljeja,
npr. stranjost, zatvorenost, nezaobljenost i sl., odnosno vokali u afiksima fonetski su
uvjetovani vokalima u osnovi). Usp. hrv. razgovorno ili dijalektalno:
-potkoulja -> potkuulja
-blagovaonica -> blagavaonica
Tako vokalska harmonija u jezicima koji ju imaju (npr. finski, maarski, turski) moe biti
kriterij za odreivanje toga to je fonoloka rije. No ni vokalska harmonija nije apsolutan
kriterij. Prvo, u veini jezika koji ju imaju sloenice su definirane kao sljedovi dvaju oblika
rijei, ne kao jedna rije vokalska harmonija obuhvaa samo afikse, ne i sloenice. Drugo, u
vokalskoj harmoniji ima izuzetaka, npr. u turskome ima nekoliko pozajmljenica koje joj ne
podlijeu (premda veina da), a ima i nekoliko sufikasa koji se ne mijenjaju u skladu s
osnovom. Unato nekim nepravilnostima u jezicima koji ju imaju vokalska harmonija moe
biti dobra ispomo u odreivanju fonoloke rijei.
61. Objasni segmentalna, odsjena obiljeja.
To su npr. npr. struktura sloga, pauze i sl. Npr. u nekim jezicima pojedini glasovni slijed moe
biti na granicama dviju rijei, ali ne unutar rijei, npr. ima jezika koji ne mogu unutar rijei
imati slijed dvaju vokala. Ili: u nekim australskim jezicima korijen ili sufiks mogu imati jedan ili
vie slogova, ali fonoloka rije mora imati barem dva sloga.
62. Koji elementi dovode u pitanje svaku odredbu rijei?
Klitike, koje su manje od fonoloke rijei, nemaju svoj naglasak, a ipak su gramatike rijei. S
druge strane postoje jedinice koje su evidentno vee od gramatike i fonoloke rijei, a ipak
zadovoljavaju pojedine kriterije da ih smatramo leksemima; to su frazemi, eventualno
poslovice, citati.
63. to je leksika jedinica ili leksem?
Leksika jedinica ili listem svaka je jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj koje govornik
memorira.
64. to mogu biti leksike jedinice ili listemi? Primjeri.
- leksem, npr. baka, ivjeti.
- klitika, npr. hrv. ne, li
- afiks, npr. -ic- (bak-ic-a), pra- (pra-baka)
- frazem, npr. hrv. otegnuti papke umrijeti
- pojedine vielane jedinice vee od gramatike rijei i fonoloke rijei (Tafra Koutar
zovu ih vierjenicama) npr. morski pas, kiselo mlijeko
- poslovice i uzreice, npr. hrv. tko pod drugim jamu kopa
- pojedini citati, npr. tko je jamio jamio
65. to je tradicionalno bio leksikon, a to gramatika?
Tradicionalno se leksikon smatrao popisom nepravilnosti u jeziku; gramatika je bila popis
pravilnosti.
66. Kako zovemo rije u kineskom jeziku?
Sintaktikom jedinicom.
67. Kakvu rije imaju svi jezici?
Fonoloku i gramatiku.
68. Tko je vaan u europskoj, a tko u amerikoj lingvistici?
U europskoj Ferdinand de Saussure, u amerikoj Bloomfield.
 69. to su bantuki jezici? Kako je podijeljena Afrika u smislu jezinih porodica?
Bantuki jezici skupina su unutar nigersko-kordofanskih, tonije nigersko-kongoanskih jezika,
govore se u itavoj junoj Africi. Afrika je u smislu jezinih porodica podijeljena naetvero:
afro-azijski jezici u itavoj sjevernoj Africi (semitski jezici, npr. arapski, berberski jezici, adski
jezici i sl.), nigersko-kordofanski u sredinjoj i junoj Africi, s dvama velikim otocima nilo-
saharski jezici (ugrubo sredinja Afrika) te khojsanski jezici (npr. jezici Buman) na samome
jugu.
70. Tko pie rijei s crticom kod rijei to-day i to-morrow, gdje i kad?
U svojoj poznatoj knjizi The philosophy of language iz g. 1924. O. Jespersen pie te rijei s
crticom.
71. to je rjenik?
Rjenik koji se u odredbi leksema spominje nije kakav god realan jednojezini rjenik, nego je
to zamiljen idealan mentalni rjenik ili leksikon koji idealan izvorni govornik nosi u umu.
72. to kae Trask za termin gramatike rijei?
Termini gramatike rijei i oblika rijei kadto se uzimlju kao sinonimi, kadto kao razliiti
termini. Trask za razliku od Bauera, Katambe Stonhama smatra da termin gramatika
rije nije osobito sretan u ovome smislu u kojem smo ga iznijeli. Naime kae da je taj termin
ve rezerviran i ustaljen za funkcionalne, suznane rijei, npr. prijedloge, lanove. Za ono to
Bauer i Katamba Stonham zovu gramatikom rijeju Trask predlae neutralne termine oblik
rijei ili morfosintaktika rije: morfosintaktiki oblik leksike jedinice koji se javlja u
odreenom gramatikom okruju (npr. knjiga, knjige, knjiguoblici su leksema KNJIGA).
73. Koja pojava nadilazi pojedinanost u smislu neprekidnosti ili neprekidivosti?
Jezine pogreke tipa hoemo li -> hoe-li-mo.
74. Objasni etimoloki prefikse divo- i div-.
divo- je prema divalj, to je pak od *divo udo, odakle i *diviti se; div je posve drugoga
podrijetla, odnosno posuenica iz turskoga tur. dev zao duh, avao. Skok divokoza,
divolijeska, Divoselo i sl. povezuje sa starim pridjevom dik6 divlji, koji se u h.-s. izgubio,
potisnuo ga je divalj, s kojim je bio u vezi oba su od *di-, samo je jedan dobio sufiks -ko (kao
velik), a drugi dvostruki sufiks -vo + -jo. Skok pie da je u tur. div 1 demon, 2 gigant.
75. Tko je pisao o konsituativnim iskazima na razini sintagme?
Pranjkovi.
76. Navedi due hrvatske sloenice koje imaju silazni naglasak na srednjem slogu.
Kupoprdaja, maloprdaja, poljoprvreda, samobrana, samoprava.
77. Zbog ega Martinet izbjegava termin rije i koji termin rabi?
Zbog pojedinih vielanih jedinica veih od gramatike rijei i fonoloke rijei te rabi termin
autonomna sintagma.

VRSTE RIJEI

1. Od kad se protee tj. kad poinje podjela rijei na vrste i ime zapoinje?
Protee se u prolost najmanje do Gramatikog umijea Dionizija Traanina oko 100. Pr. Kr.
2. to je odredilo Dionizijevih osam vrsta?
Odredilo je opise grkog i latinskog sve do kraja srednjeg vijeka.
3. to je preuredio Dionizije? Objasni.
Preuredio je stariju stoiku podjelu grkih vrsta rijei (npr. spojio je vlastite i ope imenice u
jednu vrstu) i dao ovakav niz dijelova govora: imenica ili ime, glagol, particip,lan, zamjenica,
prijedlog, prilog i veznik.
4. to je uslijedilo kasnije, kroz srednji vijek?
Slijedilo je nekoliko vanih dopuna ili preinaka takve podjele. Prvo, Priscijan je u svojoj
gramatici Poduavanja gramatike (o. 500 po. Kr.) razdijelio tu podjelu na uzvike i priloge, ali u
njega nije bilo lanova. Drugo, tek e u 1213. st. komentatori Priscijanove gramatike
spekulativni gramatiar Petar Helias i modist Toma iz Erfurta nomen razdijeliti na imenice i
pridjeve, uoivi da ima nomena koji se mijenjaju prema rodu i onih koji se ne mijenjaju.
Tree, participi su nanovo pripojeni glagolima; u hrvatskim gramatikama tako je i dan-danas.
etvrto, kako se vidi, ono to danas zovemo brojevima najkasnije je ustanovljeno kao
zasebna vrsta rijei, no ipak dovoljno rano da ih ve B. Kai ima u svojoj gramatici iz g. 1604.
Peto, lan je ponovo postao aktualan kad su se ozbiljnije poeli prouavati dananji romanski
jezici, nastali iz latinskoga, koji su razvili lanove.
5. Do kakve vane podjele je dolo nakon upoznavanja s jezicima koji imaju bitno drugaiji
ustroj od indoeuropskih jezika?
Na otvorene i zatvorene vrste rijei.
6. to su otvorene vrste rijei? Koje su i u kojim jezicima?
Otvorene vrste rijei imaju velik broj lanova i lako primaju nove lanove (tvorbom ili
posuivanjem). U svim jezicima svijeta, univerzalno, tek se za dvije vrste rijei moe tvrditi da
su uvijek razluene i otvorene imenice i glagoli. Drugim rijeima, svi jezici razlikuju imenice i
glagole i u svim jezicima imenice i glagoli ine otvorene vrste rijei.
7. to su zatvorene vrste rijei?
Zatvorene vrste rijei imaju malen broj lanova i teko i rijetko dobivaju nove lanove.
8. Koje su otvorene, a koje zatvorene vrste rijei u hrvatskom jeziku?
Otvorene su: glagoli, imenice, pridjevi, prilozi, eventualno prijedlozi, veznici, estice, uzvici.
Zatvorene su: brojevi, zamjenice.
9. Koje su promjenjive, a koje nepromjenjive vrste rijei u hrvatskome?
Promjenjive su: glagoli, imenice, pridjevi, zamjenice, prilozi, brojevi. Nepromjenjive su:
prijedlozi, veznici, estice, uzvici.
10. to se sklanja u keltskim jezicima, a u hrvatskom ne?
U keltskim jezicima se prema licu i broju sklanjaju prijedlozi, a u hrvatskom ne.
11. to su samoznane (autosemantine ili samoznane) vrste rijei i koje su?
Samoznane vrste su rijei koje imaju samostalno znaenje i mogu stajati samostalno. U
hrvatskom su to: glagoli, imenice, pridjevi, prilozi i brojevi.
12. to su suznane (sinsemantine ili suznanice) vrste rijei i koje su?
Suznane vrste su rijei koje nemaju samostalno znaenje i ne mogu stajati samostalno, nego
se pridruuju bilo samostalnim rijeima bilo reenici. U hrvatskom su to: zamjenice,
prijedlozi, veznici, uzvici i estice.
13. S kakvom se podjelom poklapa podjela na samoznane i suznane vrste rijei? Objasni.
Naelno se takva podjela poklapa s podjelom na punoznane (leksike) i pomone
(gramatike, funkcionalne) rijei, ali granica je daleko od otre.
14. Kakve su Sili-Pranjkovi rijei opisali u poglavlju Morfologija, a kakve u poglavlju Sintaksa?
Unutar poglavlja Morfologija opisali su promjenjive rijei, a unutar Sintakse suznane rijei.
15. Koji se termini rabe u engleskom za brojne i malobrojne vrste? Kakvi su pridjevi u drugim
jezicima?
Major i minor. Pridjevi dakle nisu univerzalno otvorena i velika vrsta rijei. U mnogim npr.
afrikim jezicima ima tek aica pridjeva, u nekim jezicima nekoliko desetaka njih, i to
zatvorenih skupina, ne nastaju novi.