Fotometrija

Sadraj
Svjetlosni izvori .......................................................................................................................... 2
Karakteristike svjetlosti .............................................................................................................. 2
Frekvencija svjetlosti .................................................................................................................. 3
Brzina svjetlosti .......................................................................................................................... 3
Spektar vidljive svjetlosti. Boje. ................................................................................................. 4
Fotometrijske veliine ................................................................................................................. 6
Svjetlosnifluks............................................................................................................................. 6
Intenzitetsvjetlosti ................................................................................................................... 7
Osvjetljenost (Iluminacija).......................................................................................................... 8
Osvjetljaj ............................................................................................................................... 10
Sjaj ........................................................................................................................................ 11
Kvalitet osvjetljenja .................................................................................................................. 12
Pitanja za provjeru znanja. ........................................................................................................ 15
Literatura ................................................................................................................................... 15
Dio fizike koji prouava svjetlost, njene karakteristike i svjetlosne pojave naziva se optika, a
jedna od njenih podoblasti jeste fotometrija. Fotometrija u prevodu znai mjerenje svjetlosti, a
bavi se izuavanjem kvantitativnih svojstava svjetlosti i odgovarajuih metoda mjerenja.Otkrie
oblasti fotometrije vezuje se za naunika Pierre Bouguer-a koji je 1729 izveo klasini
eksperiment u kome je uporedio izvor svjetla i svijeu to je kasnije postalo osnovni koncept
teorije fotometrije.

Svjetlosni izvori
Sva tijela natemperaturi iznad apsolutne nule zrae energiju elektromagnetnog zraenja koja
zavisi od temperature tijela, a pri dovoljno visokim temperaturama tijel mogu zraiti EM talase
koji se nalaze u vidljivom dijelu spektra. Ukoliko proizvode sopstveno zraenje izvori se
nazivaju primarni, a takvi izvori su Sunce1, svijee, vatra, elektrine svetiljke, itd. Sekundarni
izvori svetlosti reflektuju ili ine difuznim svjetlost koju emituje neki primarni izvor (razne
reflektivne povrine: staklo, aluminijum itd). Prema porijeklu svjetlosni izvori se mogu podijeliti
na dvije vrste:
Prirodni izvori svjetlosti (Sunce, zvijezde, munja elektrostatiko pranjenje u atmosferi,
vatra, polarna svjetlost, uarena lava vulkana). A sve skupa predstavlja dnevnu svjetlost
pomou koje vidimo predmete oko sebe.
Vjetaki izvori svjetlosti (koje je stvorio ovjek razne svjetiljke).
Po karakteru emitovane svjetlostiizvori se dijele na:
Spontane koji daju polihromatsku svjetlost (nekoherentnu),
Indukovane (stimulisane) npr.laseri daju iskljuivo monohromatsku (koherentnu)
svjetlost.

Karakteristike svjetlosti
Svjetlost ima dualnu prirodu: estinu i talasnu jer pojave kao to su interferencija i difrakcija
svjetlosti potvruju njenu talasnu prirodu, dok pojave kao to su apsorpcija i emisija svjetlosti
potvruju njenu estinu prirodu kao i Fotoelektirni efekat i Komptonov efekat. Spektar
optikog zraenja je podijeljen na tri podruja: infracrveno (toplotno zraenje, talasnih duina10-
390 nm), vidljivo zraenje (vidljiva svjetlost 380 do 780 nm) i ultravioletno zraenje (talasnih
duina 770-440.000 nm).

Ilustracija 1.Spektar EM (desno) i vidljivog zraenja (lijevo).

1
Temperatura povrine Sunca je oko 5800 K to odgovara maksimumu intenziteta Sunevog zraenja od oko 480 nm izvan atmosphere.
Vidljivo zraenje je sloeno polihromatsko zraenje koje se sastoji od veeg broja talasnih
duina2. Sloena zraenja mogu da imaju kontinualni i linijski spektar. Kontinualni spektar ima
blage prelaze izmeu pojedinih spektralnih komponenti, dok linijski spektar sadri vei broj
spektralnih linija koje potiu od razliitih monohromatskih zraenja.

Frekvencija svjetlosti
Svjetlost nastaje kada se naelektrisane estice kreu u elektromagnetskom polju.Kada je neki od
elektrona u atomu supstance pobuen dodatnom energijom, dolazi do emisije svjetlosti, a to
zraenje energije predstavljamo elektromagnetnim talasima. Broj promjena (oscilacija) u jedinici
vremena daje frekvenciju svijetlosti:
1 1
Hz
T s
U skladu sa kvantnom teorijom svjetlosti energija se moe samo emitovati i apsorbovati u tano
odreenim porcijama koje se nazivaju kvanti. Prema Plankovoj jednaini za jedan kvant
svjetlosti ta energija iznosi:
E h

gdje je:
h=6,626x 10-27() ,
(Hz) frekvencija oscilacija.
Elementarni kvant izraene energije naziva se foton. Svjetlost manje energije ima manju
uestalost ili frekvenciju, ali veu talasnu duinu, a ona sa vie energije ima veu frekvenciju ali
manju talasnu duinu.

Brzina svjetlosti
Brzina svjetlosti predstavlja odnos talasne duine i perioda oscilovanja, odnosno proizvod
talasne duine i frekvencije svjetlosti.

m
c
T s
Najvea brzina u prirodi jeste brzina svjetlosti, a u vakumu iznosi c=2.998x108 m/s. Brzina
svjetlosti zavisi od elektrinih i magnetnih svojstava te sredine, odnosno indeksa prelamanja
sredine. Indeks prelamanja predstavlja odnos brzine svjetlosti u vakumu i brzine svjetlosti u
nekoj materijalnoj sredini, odnosno:
c
n o
c
Brzina irenja svjetlosti u vazduhu priblino je jednaka brzini prostiranja svjetlosti u vakumu pa
se pretpostavlja da je n1. Za sve druge supstance indeks prelamanja je vei od 1. Indeks
prelamanja predstavlja i optiku gustinu sredine. Pri prelasku iz sredine jedne optike gustine u
sredinu druge optike gustine elektromagnetno zraenje mijenja brzinu, odnosno talasnu duinu
dok frekvencija svjetlosti prema kvantnoj teoriji svjetlosti ostaje nepromijenjena.

2
Zraenje moe biti sastavljeno samo od jedne talasne duine (monohromatsko zraenje).
Spektar vidljive svjetlosti. Boje.

Boja svjetlosti odreena je njenom frekvencijom i ne mijenja se pri prolasku svjetlosti iz

jedne u drugu sredinu. Boja tijela zavisi od njegovih osobina, ali i od spektra svjetlosti koja na
njega pada, kao i od toga da li se tijelo posmatra u odbijenoj ili reflektovanoj svjetlosti. Prirodna
svjetlost je bijela i sadri cijeli spektar boja. Svakoj boji svjetlosti odgovara odreeni opseg
talasnih duina. Kada na tijelo padne svjetlost doi e djelimino do refleksije (odbijanja),
transmisije (proputanja ) i apsorpcije (odbijanja). Na osnovu ovih pojava sve predmete u prirodi
doivljavamo obojenim, crnim ili bijelim.Tijelo ima bijelu boju ako potpuno odbija svjetlost
koja na njega pada. Nasuprot tome, ako tijelo proputa svu svjetlost koja na njega pada onda je
tijelo transparentno (bezbojno), a ukoliko tijelo apsorbuje svu svjetlost koja na njega pada
onda je to crno tijelo.
Talasni opseg vidljive svjetlosti podjeljen je na karakteristine zone pri emu svakoj zoni
odgovara svjetlost jedne talasne duine, odnosno, osnovne boje svjetlosti. Pod bojom tijela
obino podrazumijevamo onu boju koju tijelo ima kad je osvjetljeno prirodnom svjetlou.
Dakle, boje su rezultat ljudskog ula vida i javljaju se pri interakciji svjetlosti sa materijom te ih
ne treba izjednaavati sa fizikim veliinama. Primjer: Tijelo koje odbija samo crvenu svjetlost
kada se osvjetli bijelom svjetlou izgleda crveno.
Na temperaturi iznad apsolutne nule (T=0 K) sva tijela zrae elektromagnetno zraenje i
zagrijavanjem tijelo poinje da zrai svjetlost velikih talasnih duina. Tako recimo na
temperaturi T=800 K tijelo emituje crvenu svjetlost temperature boje 800 K. Prema boji
svjetlosti boje dijelimo na:
tople boje (do 3300 K),
neutralna bijela boja (3300 5300 K),
hladne boje (iznad 5300 K).

Talasna duina (nm)

Ilustracija 2.Boje spektra vidljive svjetlosti i odgovarajue talasne duine.

Reakcija oka na svjetlost zavisi od fizikih, ali i fizolokih i psiholokih faktora, a osjetljivost
oka zavisi od talasne duine svjetlosti koju registruje. Postoje standardizovani modeli
osjetljivosti ljudskog oka za dnevnu (fotoskopsku) i nonu (skoposkposku) osjetljivost. Naime, u
sluaju kada intenzitet svjetlosti odgovara normalnom dnevnom osvjetljenju (ili je vei) oko je
najosjetljivije pri talasnoj duini 555 nm (10-9 m) to odgovara uto-zelenom dijelu spektra
(Slika 3). Meutim, u sluaju smanjene vidljivosti (nou) osjetljivost oka se pomjera ka
manjim talasnim duinama i maksimum se nalazi na oko 507 nm to i dalje odgovara
zelenoj boji.
Ilustracija 3.Kriva raspodjele osjetljivosti oka.
Svjetlost vjetakih izvora treba da omogui da se boje vide kao da su obasjane prirodnom
svjetlou, a kvalitet izvora svjetlosti naziva se reprodukcija boje, i izraava se faktorom
reprodukcije boje (Ra faktorom). Faktor reprodukcije boje je mjera podudaranja boje objekta
osvijetljenog izvorom koji se mjeri i boje tog objekta pod referentnim izvorom svjetla (s
Ra=100). to je Ra faktor izvora nii, to je reprodukcija boje tog izvora loija.

Svjetlost na graninoj povrini razliitih sredina

Kada svjetlost, kao elektromagnetno zraenje, padne na neku povrinu moe biti apsorbovana,
reflektovana i transmitovana (proputena) u zavisnosti od svojstava te povrine. Ako sa E
oznaimo energiju upadnog svjelosnog talasa, a sa Er, Et i Eaenergiju koju povrina reflektuje,
propusti ili apsorbuje, redom, tada se u skladu sa zakonom odranja energije moe zapisati:

Odnosno, ukupna energija koja je pala na povrinu jednaka zbiru energije reflektovane od
povrine, transmitovane kroz povrinu i apsorbovane od strane povrine. Dijeljenjem prethodne
jednaine sa ukupnom energijom E, dobija se:

odnosno

gdje je:
r=Er/E[-] - koeficijent refleksije (dio dozraene energije koji tijelo reflektuje),
t=Et/E[-] - koeficijent transmisije (dio dozraene energije koji tijelo proputa),
a=Ea/E[-] - koeficijent apsorpcije (dio dozraene energije koji tijelo apsorbuje).
Svi koeficijenti zavise od talasne duine zraenja, a kada se govori o vidljivoj svjetlosti kako bi
se razlikovali od toplotnog zraenja treba im dodati oznaku optika propustljivost, apsorpcija ili
refleksija.
Fotometrijske veliine
Svjetlost se moe opisati pomou fizikih veliina i pomou fotometrijskih veliina. Kada
svjetlost posmatramo kao elektromagnetni talas onda koristimo fizike veliine kao to su:
energija zraenja, fluks ili izraena snaga, intenzitet zraenja, zraenje i ozraenje. Svjetlosne,
odnosno, fotometrijske veliine ograniene su na opseg talasnih duina koji odgovara vidljivoj
svjetlosti, odnosno, 380 nm do 780 nm i preko njih izraavamo svjetlost iskljuivo na osnovu
osjeaja ula vida.

Svjetlosnifluks
Zrana snaga koja se emituje, prenosi ili prima kroz neku povrinu u jedinici vremena
predstavlja svjetlosni fluks:
dE / dt
Svjetlosni fluks ima dimenziju snage, odnosno jedinica za svjetlosni fluks je vat (1W=1J/1s).
Meutim, da bi se uzela u obzir spektralna osjetljivost oka za svjetlosni fluks se uvodi jednica
lumen (lm), pri emu je 1W=683 lm na frekvenciji 540x1012 Hz. Lumen je svjetlosni fluks koji
se emituje u jedinicu prostornog ugla (od jednog steradijana) iz takastog svjetlosnog izvora
intenziteta od jedne kandele (cd).
Kada svjetlosni izvor emituje svjetlost ne pretvara se sva snaga (energija) svjetlosnog izvora u
svjetlost ve se jedan dio pretvori u toplotu to je dato stepenom korisnog
dejstvasvjetliljke.Stepenkorisnogdejstvaopisujesvjetlosniflukssvjetiljke u relacijisanjenom
utroenomsnagom:

P
Stepen korisnog dejstva se izraava u lm/W. Maksimalna (teoretska) vrijednostfluksa jeste
kada se svaizraenaenergijapretvara u svjetlosti to je 683 lm/W. esto se stepen korisnog dejstva
izraava u procentima kada se dobijena decimalna vrijednost pomnoi sa 100%. Idealan
svjetlosni izvor bi imao stepen korisnog dejstva koji iznosi 1 odnosno 100%, to u praksi
naravno nije sluaj.
Na primjer elektrina sijalica od 100 W daje svjetlosni fluks od 1630 lm.

Prostorni ugao
Prostorni ugao predstavlja odnos povrine sfere i kvadrata njenog poluprenika.
2 sr
A
r
Jedinica za prostorni ugao je steradijan (sr). Jedan steradijan je prostorni ugao kupe sa vrhom u
sreditu lopte, koja na omotau obuhvata povrinu jednaku kvadratu njenog poluprenika. Puni
prostorni ugao obuhvata cjelokupan prostor oko centra lopte, odnosno, cijelu povrinu omotaa
lopte to odgovara 4 sr.
Ilustracija 4. Prostorni ugao.

Intenzitetsvjetlosti

Ako materijalna taka emituje sferni svjetlosni talas, takav svjetlosni izvor se naziva takasti
svjetlosni izvor. Idealan takasti izvor emituje svjetlost u svim pravcima u prostoru. Mautim,
kod realnih izvora svjetlosni fluks nije uniformno rasporeen zbog svoje strukture kao i naina
na koji je svjetlost usmjerena u prostoru (Slika 6). Stoga se uvodi veliina koja se naziva
intenzitet svjetlosti. Intenzitet (jaina) svjetlosti definie se kao koliina svjetlosnog fluksa d
emitovana iz takastog izvora (ili elementa povrine konanih dimenzija) u jedinini prostorni
ugao d u datom pravcu.

d
I
d

Dakle, intenzitet svjetlosti koji izrai neki izvor srazmjeran je svjetlosnom fluksu, a obrnuto
srazmjeran prostornom uglu kroz koji se svjetlost emituje u prostor. Ako jaina izvora ne zavisi
od pravca i jednaka je u svim pravcima takav izvor se naziva izotropan3. Jaina svjetlosti
izotropnog izvora predstavlja fluks koji se izrai po ukupnom prostornom uglu, odnosno, =4
sr.

I
4

Jedinica za intenzitet svjetlosti je kandela [cd]. Kandela (1cd) je jaina svjetlosti u datom
pravcu, iz izvora koji emituje monohromatsko zraenje frekvencije 5,4 1014Hz, a ima u tom
pravcu energetsku jainu od .Jainu svjetlosti od jedne kandele u datoj oblasti talasnih
duina emituje apsolutno crno tijelo elementa povrine dS=1/60 cm2 na temperaturi 2043.5 K
(temperatura ovravanja platine). Intenzitet svjetlosti je jedna od 7 osnovnih veliina iz
internacionalnog sistema mjera.

3
Ukoliko izvor nije izotropan, jaina svjetlosti je razliita u raznim pravcima, odnosno predstavlja funkciju uglova.
 Ilustracija 5.Svjetlosni izvor ne zrai svjetlost
podjednako u svim pravcima.

Osvjetljenost (Iluminacija)
Osvjetljenost, jaina osvjetljenosti, iluminacija, jednaka je povrinskoj gustini svjetlosnog
fluksa, odnosno ,fluksa koji padana povrinu u okoliniposmatrane take prijemnika (Slika 7 a).

d
E
dS

Osvjetljenost povrine predstavlja odnos svjetlosnog fluksa i povrine na koju pada:

E
S
Jedinica za osvjetljenost je luks [lx]. Osvjetljenost od jednog luksa ima povrina od 1 m2 na koju
pada ravnomjerno rasporeeni svjetlosni fluks od jednog lumena.

Ilustracija 6. (a) Osvjetljenost povrine.

Posmatrajmo dvije povrine koje se nalaze na razliitim rastojanjima od svjetlosnog izvora kao
to je prikazano na Slici. Ako se zapiu izrazi za osvjetljenost svake povrine ponaosob dobija
se:

E1
4r12
E1 r22
E2
4r22 E2 r12

Ilustracija 8. Osvjetljenost povrina na razliitom rastojanju od izvora.

Dakle, zakljuak je da su osvjetljenosti povrina obrnuto srazmjerne njihovim
udaljenostima od takastog svjetlosnog izvora.
U sluaju da svjetlosni fluks pada na taku pod nekim uglom (Slika 9) zamjenom prostornog
ugla u prethodni izraz dobija se:

d Id
E
dS dS
dS cos
I
r2 I cos
E
dS r2

Poslednji izraz predstavlja Lamberov zakon: Osvjetljenost elementa neke povrine koju
proizvodi takasti izvor srazmjerna je intenzitetu svjetlosnog izvora, a obrnuto srazmjerna
kvadratu rastojanja izvora od te povrine.

Ilustracija 9. Svjetlost pada pod nekimuglom u odnosu na normalu na povrinu.

Dakle, osvjetljenost je srazmjerna kosinusu ugla koji svjetlosni zrak zaklapa sa normalom na
povrinu koja se posmatra, a obrnuto srazmjerana kvadratu odstojanja svjetlosne povrine od
izvora koji je osvjetljava.
Srednja vrijednost osvjetljenosti neke povrine rauna se kao srednja vrijednost osvjetljenosti
odreenog broja taaka te povrine:
n

E i
E i 1
.
N
Ako vie izvora osvjetljava istu povrinu (ukupno N) tada je ukupna osvjetljenost jednaka zbiru
osvjetljenosti svih svjetiljki u datoj taki i rauna se prema obrascu:

E E1 E2 ... En
Tabela 1. Prosjene osvjetljenosti.

Povrina Osvjetljenost (lx)

Slabo osvjetljen put 0.5-5
Dobro osvjetljen put 5-30
Prosjeno osvjetljen put 30-100
Stan sa dnevnom osvjetljenou 100-500
Otvoreni prostor pri oblanom nebu 1k-2k
U sjenci na otvorenom prostoru 3k-8k
Otvoren prostor neposredno osvjetljen Suncem 70k-100k

Tabela 2. Preporuene osvjetljenosti.

Povrina Osvjetljenost (lx)

Slabo osvjetljen put 0.5-5
Dobro osvjetljen put 5-30
Prosjeno osvjetljen put 30-100
Stan sa dnevnom osvjetljenou 100-500
Otvoreni prostor pri oblanom nebu 1k-2k
U sjenci na otvorenom prostoru 3k-8k
Otvoren prostor neposredno osvjetljen Suncem 70k-100k

Osvjetljaj

Za opisivanje povrinske gustine fluksa koji naputa neku povrinu u okolini posmatrane take
definie se svjetlosna emitancija osvjetljaj (Slika 10):
d lm
L
dS m 2
Kod tijela koja emituju svjetlost na raun rasijavanja ili transmisije upadne svjetlosti (sekundarni
izvori svjetlosti) ove dvije veliine su povezane relacijom:
L kE
k koeficijen t transmisije ili refleksije (rasipanja)

Ilustracija 10. Emitivnost povrine.

Emitovanje svjetlosti vre primarni izvori (sopstvena emitancija) ili sekundarni izvori (refleksija
ili transmisija svjetlosti koja pada na povrinu). Za sva tijela je k<1.Ako je za neko tijelo k stalno
za razne talasne duine takvo tijelo je bijelo, inae tijelo je obojeno. Ako je za neko tijelo k
konstantno i mnogo manje od jedinice za sve talasne duine takvo tijelo je crno. Za crne
hrapave povrine k (0.01-0.02), za ist bijeli list hartije k (0.8-0.85), za povrinu istog snijega
k(0.85-0.9). Osvjetljenost E i osvjetljaj L dimenziono su jednake veliine.

Sjaj

Sjaj ili sjajnost predstavlja odnos jaine zraenja koje dolazi u pravcu normale sa dijela
povrine S, i povrine S.

I cd
B m 2 nt
S

Ukoliko svjetlost pada pod nekim uglom u odnosu na povrinu elementa povrine u nekom
pravcu je sjaj odnos inteziteta svjetlosti koju dati element emituje u tom pravcu i projekcije
povrine tog elementa na ravan normalnu na pravac emitovanja:
I cd
B nt
S cos m 2

gdje je:
S=Scos projekcija povrine svjetlosnog izvora normalno na ravan prostiranja (Slika 11).

Slika 11. S povrina svjetlosnog izvora, a S projekcija povrine svjetlosnog izvora

normalno na ravan prostiranja.

B predstavlja iluminaciju svjetlee ili osvjetljene povrine kako je vidi ljudsko oko. Sjajnost je
jedina fotometrijska veliina koju ljudsko oko moe direktno vidjeti, a oko posebno dobro
moe da uoi razliite sjajnosti nekih tijela ili povrina koje ga okruuju.
Ukoliko zrai svjetlost podjednako u svim pravcima takva povrina se naziva savreno difuzna,
a njen sjaj iznosi:
I0
B ,
S
gdje je I 0 jacina svjetlosti u pravcu normalnom na S
Ako se radi o nekom pravcu pod uglom , onda je jaina svjetlosti u tom pravcu I=I0cos, a
normalna povrina Scos, pa se za sjaj opet dobije isti izraz. Svjetlosni izvori kod kojih sjaj ne
zavisi od pravca nazivaju se Lamberovi ili kosinusni svjetlosni izvori (idealno rasipaju
svjetlost na sve strane). Kod difuznih svjetleih povrina (sekundarni svjetlosni izvori) pomou
jednostavne relacije sjaj se moe povezati sa osvjetljenou:
E
B

gdje je r(-) faktor refleksije svjetlee povrine.

Kontrast sjajnosti izmeu dvije povrine je mjera za definisanje svjetlosnog komfora u nekom
prostoru. Ukoliko je kontrast sjajnosti izmeu dvije povrine vei od standardima preporuenog
moe doi do nekomforne vizuelne situacije, zbog nemogunosti ljudskog oka da se prilagodi
velikom kontrastu. U Tabeli 2 je data lista vrijednosti kontrasta za radne porvine preporuena
od strane Evropske komisije.

Tabela 2. Kontrast sjajnosti razliitih povrina u skladu sa standardom.

Glavno vidno polje-bliza okolina vidnog polja 3:1 do 5:1

Glavno vidno polje-dalja okolina vidnog polja 10:1 do 20:1
Svjetlosni izvor-susjedna povrs unutar vidnog polja 20:1 do 40:1

Kvalitet osvjetljenja
Bilo da se koristi prirodno, vjetako ili oba naina osvjetljavanja kvalitetno osvjetljenje
unutranjeg prostora treba da zadovolji odreene kriterijume kao to su:
1. dovoljna osvijetljenost,
2. ravnomjernost osvjetljenja,
3. izbjegavanje stroboskopskog efekta,
4. izbjegavanje bljetanja,
5. raspodjela sjajnosti,
6. smjer upada svjetlosti,
7. dobre sjene i
8. dobro prepoznavanje boja.

Zadovoljavajui nivo osvjetljenosti (intenzitet) se relativno lako postie pravilnim

dimenzionisanjem i dispozicijom otvora. Nivo osvjetljenosti se definie kao minimalna srednja
osvjetljenost referentne povrine potrebna za izvravanje odreenog vidnog zadatka. Pri tome
je u radnim prostorijama referentna povrina predstavljena radnom ravni, koja se definie kao
horizontalna ravan ograniena zidovima, a ukoliko nije drugaije naglaeno uzima se da je ona
postavljena na 0.85 m od poda. U sluaju radne ravni kao referentne povrine, pod
osvjetljenou se podrazumjeva horizontalna osvjetljenost. Optimalni nivo osvjetljenosti radne
prostorije predstavlja najmanju srednju osvjetljenost radne ravni koja obezbeuje ne samo
potrebne vidne performanse (brzinu zapaanja i tanost sa kojima se izvrava vidni zadatak),
nego i potreban vidni komfor i oseanje prijatnosti.
Na potreban nivo osvjetljenja koji zahtjevaju odreene djelatnosti utiu: Prostorne karakteristike
vizuelnog zadatka, veliina vizuelnog zadatka, stepen refleksije posmatranog predmeta,kontrast
sjaja neposredne okoline i samog vizuelnog zadatka, vrijeme trajanja vizuelnog zadatka, brzina
kojom se obavlja rad, stepena zahtjevane tanosti obrade podataka, doba starosti onoga ko
obavlja zadatak. Opti zahtjevi za nivo osvjetljenosti su: 20 200 luxa za opte osvjetljenje u
prolaznim i malo upotrebljavanim prostorijama, 200 2000 luxa za opte osvjetljenje u radnim
prostorijama, 2000 20 000 luxa za dodatno osvjetljenje radnih mjesta kod vrlo fino vidnih
zadataka.

Prostorna ravnomjernost se postie pravilnom dispozicijom otvora (uzduno, popreno) kao i

kombinacijom otvora sa vie strana). Postoje dva osnovna razloga za to ravnomernijom
osvjetljenou prostorije: Poveana ravnomjernost osvjetljenosti dovodi do poveanja otrine
vida, odnosno lakoe raspoznavanja sitnih detalja na osvjetljenom predmetu. Drugi razlog je
posljedica saznanja da bolja ravnomjernost osvetljenosti smanjuje zamaranje oka.
Ravnomjernost osvetljenosti proizvoljne referentne povrine predstavlja odnos minimalne i
srednje vrijednosti osvjetljenostite povrine, pa tako prema standardu DIN 5035 za proizvoljnu
referentnu povrinu ravnomjernost osvetljenosti treba da iznosi bar 0.6.
Odnos izmeu najslabije osvjetljenog radnog mejsta prema osvjetljenosti prostorije treba da stoje
u odnosu datom u Tabeli 3.

Tabela 3. Odnos osvjetljenosti najslabije osvjeltjenog mesta prema osvjetljenosti prostorije

Vremenska ravnomjernost Brze vremenske promjene osvjetljensoti ometaju vienje i zamaraju

oi, a mogu izazvati i stroboskopske efekte sa tetnim posljedicama pri radu i kretanju. Veoma
esto dnevna svjetlost nije dovoljna za obavljanje odreene vrste rada, a razlozi za to su da se
osvjetljenost od dnevne svjetlosti mijenja u irokim granicama u toku dana i godinjeg doba sa
geografskim poloajem i vremenskim prilikama. Pored toga dnevna osvjetljenost na nekom
mjestu u zgradi zavisi od upadnog ugla svjetlosti, poloaja radnog mjesta- udaljenosti od
prozora, oblika, veliine i konstrukcije svjetlosne povrine razliita mjesta imaju drugaije
rastojanje, oblika i veliine i faktora transmisije stakla, faktora refleksije tavanica, zidova,
namjetaja u prostoriji. Da bi se uzeli u obzir navedeni efekti pri proaunu osvjetljenosti, zbog
promjenljivosti dnevnog osvjetljenja, potrebno je uzeti u obzir i faktor dnevne osvjetljenosti dat
u Tabeli 4:

Tabela 4. Osvjetljenost i faktor dnevne osvjetljnosti u zavisnosti od zahtjevnosti radnog

zadatka.
Zahtjevi Osvjetljenost (lx) Faktor dnevne osvjetljenosti (%)
Veoma mali 30-50 0.6-1.0
Mali 50-80 1.0-1.6
Srednji 80-150 1.6-3
Veliki 150-300 3-6
Veoma veliki 300-600 6-12
Izvanredno veliki Preko 600 Preko 12

Vremenska ravnomjernost se postie pravilnom orijentacijom prema stranama svijeta i

koritenjem stalnog dodatnog vjetakog osvjetljenja kada i gdje je to potrebno.

Odbrana od prekomjernog dejstva bljeska- Prema efektima bljeska na vizuelnu sposobnos

tbljesak moe biti:
Neugodni bljesak (ne mora nuno dovesti do ometanja vienja i ne moe se mjeriti).
Onesposobljavajui (prisustvo jakog svjetlosnog izvora direktno ugroava sposobnost
vienja npr. Podrumske prostorije). Onesposobljavajui bljesak u radnim prostorijama
treba iskljuiti jer onemoguava oku da uoi kontraste i smanjuje efikasnost rada.
Naini smanjivanja onesposobljavajueg bljeska su sljedei:
a. Poveanjem ugla izmeu dolazeeg i reflektovanog zraka, (podizanjem
svjetlosnog izvora na veu visinu).
b. Umanjenjem sjaja samog svjetlosnog izvora postavljanjem odreenih zaklona
ispred izvora tako da se dobije indirektno osvjetljenje,
c. Poveanjem intenziteta osvjetljenosti predmeta rada (koncentrisano polje vida).
d. Poveanjem osvjetljenosti okoline (ne vie od koeficijenta 1 jer bi u protivnom
okolina predstavljala izvor bljeska).
e. Bilateralnim postavljanjem otvora u prostoriji.
f. Odstranjivanjem iz blizine predmeta rada svih uglaanih povrina koje snano
reflektuju svjetlost.
g. Pri izboru i pozicioniranju svjetiljke treba voditi rauna o bljesku. Zato se biraju
mat radne povrine, a luminacija (sjaj) unutar sobe ne bi trebalo da iznosi vie od
200 cd/m2.
BLJESAK SE IZBJEGAVA SAMO U RADNIM PROSTORIJAMA jer bi se u potpunom
odsustvu arhitektonskih prostorija izgubili pozeljni efekti.U praksi se problem bljeska rjeava
proraunom bljeska u glavnom vidnom polju i blioj okolini vidnog polja i dobijene vrijednosti
uporede sa standardima.

Dnevna svjetlost se moe uvesti u zgradu na razliite naine putem otvora sa strane ili otvora na
krovu (balkonski prozori i vrata, tavanski prozori isl.) pri emu se treba voditi sa tri osnovna
kriterijuma: da se omogui dovoljno svjetlosti kako bi se nemoetano mogli obavljati vizuelni
zadaci, da se kreira poeljno raspoloenje i dnevna svjelost integrie sa arhitekurom (Szokolay).
Proraun osvjetljenja se vri za prostorije ija dubina prelazi 5 m (radna mjesta na velikim
rastojanjima nemaju dovoljan nivo osvjetljaja). Za stambene prostore proraun osvjetljenja se ne
radi jer su prozori dovoljan izvor svjetlosti. Iz prorauna proizilazi raspored otvora, orijentacija
prostorije ili samog objekta u odnosu na strane svijeta.

Pitanja za provjeru znanja.

1. ta predstavlja svjetlost?
2. ta predstavlja koeficijent refleksije svjetlosti? Kako je povezan sa osvjetljajem?
3. Kako su povezani svjetlosni fluks i intenzitet svjetlosti?
4. ta je svjetlosni fluks? Objasniti rijeima, napisati izraz, objasniti veliine koje ga opisuju
i napisati njihove mjerne jedinice.
5. Kako je svjetlosni fluks povezan sa snagom svjetlosnog izvora?
6. ta je osvjetljaj? Od ega zavisi?
7. Kakva je veza izmeu osvjetljenosti i osvjetljaja odreene povrine? Objasniti i napisati
izraz koji ih povezuje.
8. ta znai da je povrina savreno difuzna? Koliki je sjaj takve povrine?
9. ta je osvjetljenost? Kojom se jedinicom izraava? Opisati veliine koje ulaze i uzraz i
napisati njihove mjerne jedinice.
10. ta je sjaj? Kojom relacijom je povezan sa osvjetljajem? Kojom se jedinicom izraava?
Zato je znaajan?
11. Nabrojati kriterujume kvalitetnog osvjetljenja!
12. Koji su naini zatite od prekomjernog bljeska

Literatura

1. M.Rakoevi, Arhitektonska fizika dnevni osvetljaj, Nauna knjiga, Beograd 1989

2. Georgijevi, Tehnika fizika, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
2008
3. R. L. GREGORY, Eye and Brain, World University Library, London, 1966.
4. W. R. Stevens, O.B.E., B.Sc, C.Eng., F.I.E.E., BUILDING PHYSICS:LIGHTING,
Seeing in the artificial environment, Pergamon Press Ltd., OXFORD,. 1969
5. Dnevno i elektrino osvjetljenje prostorija u zgradama U.C9.100 Xl-1962