RAZRJEAVANJE ENIDBE APOSTOLSKOM POVLASTICOM

Saetak

Nerazrjeivost je bitno svojstvo enidbe. Ali dok su neke enidbe apsolutno nerazrjeive,
ima ih koje se mogu razrijeiti bilo na temelju Pavlove povlastice bilo posebnom apostolskom
povlasticom. Ovdje e biti rijei o razrjeavanju enidbene veze odlukom Vrhovnog sveenika
ili apostolskom povlasticom
Tim se nainom mogu razrijeiti nesakramentalne enidbe dviju nekrtenih osoba, makar se
nijedna od njih ne krstila, ili enidba nekrtene i krtene nekatolike osobe, ili katolike i
nekrtene osobe, ako je to na korist vjere i vjenog spasenja koje od tih osoba, ili one osobe s
kojom bi se sklopio novi valjan brak. Takvu enidbu, nakon to se provede postupak istrage na
nain koji je odreen propisima Kongregacija za nauk vjere, i utvrdi da dotina enidba nije
sakramentalna i da e njezino razrjeenje biti na korist vjere, razrjeava svojom vlau
Vrhovni sveenik ili papa.

Kljune rijei: apostolska povlastica, korist vjere, razrjeavanje enidbene veze,

nesakramentalna enidba.

Uvod

enidba je naelno, prema uenju Katolike crkve, nerazrjeiva. Nerazrjeivost je

apsolutna ako se radi o enidbama sakramentalnim i koje su izvrene branim inom
humano modo (ZKP, kan. 1056 i kan. 1141). Nesakramentalne enidbe, kao i
sakramentalne ako nisu izvrene, mogu se razrijeiti primjenom tzv. Pavlove
povlastice ako se radi o enidbi koju su sklopile dvije nekrtene stranke pa se jedna od
njih pokrsti, ili apostolskom povlasticom ako je enidba sklopljena izmeu dviju
nekrtenih osoba, i nijedna od njih se ne krsti, ili izmeu osobe krtene i nekrtene koja
je sklopljena nakon dobivenog oprosta od enidbene zapreke razliitosti vjere
(disparitas cultus). U jednom i u drugom sluaju enidba se razrjeuje u korist vjere (in
favorem fidei), bilo jednog od branih drugova, bilo tree osobe (npr. one s kojom bi
se imao sklopiti novi brak).
Razrjeavanje enidbe temeljeno na poslanici sv. Pavla, 1. Kor 7,12-16, pa odatle i
naziv Pavlova poslanica (privilegium Paulinum), u svom najuem obliku, see ve u
prva kranska vremena. Meutim, tumaenje i razjanjavanje te ustanove se tijekom
vremena razvijalo i dopunjavalo, i Pavlova povlastica je postupno, papinskim
konstitucijama Pija III.: Altitudo, od 1. lipnja 1537.), Pija V.: Romani Pontificis, od 2.
kolovoza 1571., i Grgura XIII.: Populis, od 25. sijenja 1587., poprimala iri opseg.
Svoje pravno uobliavanje je dobila u Zakoniku kanonskog prava 1917. (kan. 1120-
1127), a posve izravno, jasno i sveobuhvatno u Zakoniku kanonskog prava iz 1983.
(kan. 1143-1150).
Razrjeavanje enidbe primjenom Pavlove povlastice u kanonskom pravu i pravnoj
nauci je razraeno do u detalje, i dovoljno je poznato, te o tome ovdje nee biti govora.
Manje je poznata pastoralnim djelatnicima, a pogotovo obinim vjernicima,
mogunost da se razrijee jo neke enidbe, dakako, samo nesakramentalne ili koje
nisu meusobno sklopile dvije krtene osobe, a koje ne mogu biti obuhvaene
Pavlovom povlasticom.
 Razrijeiti se moe, kao nesakramentalna, i enidba u kojoj je jedna stranka krtena,
bilo u Katolikoj bilo u kojoj odijeljenoj Crkvi, a druga je nekrtena. Ali za razliku od
enidaba koje se razrjeuju Pavlovom povlasticom, i snagom opih odredaba
kanonskog prava, enidbena veza krtene i nekrtene stranke razrjeuje se
zamjenikom vlau (potestate vicaria) Rimskog prvosveenika. 1 To se razrjeivanje
enidbene veze obiava nazivati apostolska povlastica (privilegium apostolicum), a po-
nekad i petrovska povlastica (privilegium Petrinum).
Iako je meu teolozima i kanonistima odavno prevladalo miljenje, potkrijepljeno
takoer uenjem nekih papa, 2 a potom izriito potvreno u opem zakonodavstvu
Crkve, da je apsolutno nerazrjeiva samo tvrda i izvrena enidba, u praksi su se
enidbe sklopljene izmeu krtenih i nekrtenih osoba poele razrjeivati tek nakon
donoenja Zakonika kanonskoga prava 1917. godine.

1. Sluenje apostolskom povlasticom

enidbena veza u enidbama sklopljenima izmeu krtenih i nekrtenih osoba,

koju neki nazivaju i naravna (vinculum naturale), 3 poela se razrjeivati u vrijeme
pontifikata Pija XI. U jednome sluaju (god. 1924.) radilo se o razrjeivanju enidbe
nekrtenoga mukarca i krtene ene anglikanske vjere. Nakon to je taj brak civilno
raskinut ili razveden, nekrteni mukarac je odluio primiti krtenje u Katolikoj crkvi,
i elio je sklopiti novi brak s katolikom strankom. U drugome sluaju (god. 1926.) u
pitanju je bila enidba krtenoga krivovjernika i nekrtene ene. ena ga je poslije
napustila i sklopila novi brak s drugim nekrtenim ovjekom. Krteni krivovjernik iz
prvoga braka je postao katolikom i priputen je na sklapanje novoga braka s osobom
katolike vjere, to je bilo mogue samo razrjeivanjem enidbene veze njegova prvog
braka s nekrtenom osobom. 4
O postupku za razrjeivanje tih enidaba izdana je posebna Instrukcija s
odgovarajuim odredbama. 5 Nije se poslije toga dugo ekalo da se pone postavljati
pitanje: Moe li Rimski prvosveenik razrijeiti takoer enidbu katolike i nekrtene
osobe, sklopljenu uz oprost od zapreke razlike kulta ili razliitosti vjere? Izmeu ove
enidbe i enidbe dviju stranaka od kojih je jedna nekrtena a druga krtena izvan
Katolike crkve, to se tie same naravi tih enidaba i vrstoe enidbene veze, nema
bitne razlike. Ni enidba katolike i nekrtene osobe nije sakramentalna, i odatle
proizlazi mogunost takoer za razrjeivanje i takvih enidaba. enidbe katolika i
nekrtenih osoba poelo su se razrjeivati za pontifikata pape Pija XII. (1947. i 1949.
god.), a nastavljeno za Ivana XXIII. (god. 1959.), 6 i takvi sluajevi su postajali sve
brojniji i skoro normalna praksa.

1
O vlasti pape, kao Kristova vikara na zemlji, u pogledu oprosta od nerazrjeivosti enidbene veze, vidi:
A. ABATE, Lo scioglimento del vincolo coniugale nella giurisprudenza ecclesiastica, 4. ed., Napoli,
1972., str. 7-54; ANTONIO M. ABATE, II matrimonio nella nuova legislazione canonica, Brescia,
1985., str. 207-237.
2
Vidi: F. M. CAPPELLO, Tractatus canonico-moralis de sacramentis vol. V, De matrimonio, ed. 7,
Torino, 1961., str. 721-723.
3
Vidi: A. ABATE, Lo scioglimento ...., str. 92ss.
4
Vidi: F. M. CAPPELLO, n. d, str. 725; E. F. REGATILLO, Ius sacramentarium, ed. 3, Santander,
1960., str. 864; A. ABATE, Lo scioglimento ..., str. 99-103.
5
KONGREGACIJA SVETOGA OFICIJA, Instructio: Normae pro conficiendo processu in casibus
solutionis vinculi matrimonialis in favorem fidei per supremam Summi Pontificis auctoritatem, 1.
svibnja 1934. -Vidi: XAVERIUS OCHOA, Leges ecclesiae post Codicem iuris canonici editae,
Romae, 1967., I (god. 1917-1941), br. 1220, kol. 1535.
6
Vidi: E. F. REGATILLO, n. d, str. 865; A. ABATE, Lo scioglimento ..., str. 104.
 ula su se, meutim, i razmiljanja kako praksa razrjeivanja naravne enidbene
veze moe lako sablazniti katolike, budui da se enidbe izmeu katolika i nekrtenih
stavljaju u povlaten poloaj u odnosu na sakramentalne enidbe dviju krtenih
osoba, i moe poticati katolike da radije sklapaju enidbe s nekrtenima, uz oprost
od enidbene smetnje razliitosti kulta, budui da ostavljaju mogunost njihova
razrjeenja i sklapanja nove enidbe ukoliko prva ne bi uspjela.7
Postavljalo se i pitanje moe li papa razrijeiti enidbu dviju nekrtenih osoba, ako
nijedna od njih ne primi krtenja. Dugo vremena se dralo da to nije mogue, budui
da papa nema nikakve vlasti nad nekrtenima, jer da ne pripadaju Crkvi. 8 S vremenom
je, meutim, dolo do drukijeg razmiljanja. Ako papa i nema izravne vlasti nad
nekrtenima, ima nad enidbom kao boanskom ustanovom. I nekrtene obvezuju
boanski naravni zakoni, pa tako i zakon o nerazrjeivosti enidbe. Kada se nau u
situaciji da se njihovu spasenju ne moe providjeti drukije nego razrjeivanjem
enidbene veze, trebaju se obratiti onomu tko posjeduje tu vlast, a taj je Rimski
prvosveenik. Takav bi sluaj bio kad dvije nekrtene osobe sklope enidbu, a potom se
razvedu, te neka od njih odlui sklopiti novi brak s osobom katolike vjere, 9 a sama se
ne eli krstiti.
U tijeku pontifikata Pija XII. i Ivana XXIII. zapoelo je i s razrjeivanjem takvih
enidaba, zatim je u prvim godinama pontifikata Pavla VI. ta praksa zaustavljena radi
preispitivanja crkvenoga nauka u toj stvari, da bi se nakon toga opet nastavilo s
podjeljivanjem oprosta i za enidbe dviju nekrtenih osoba, makar se nijedna od njih
ne krstila.

2. Korist vjere radi koje se razrjeuju nesakramentalne enidbe

Da bi se razrijeila neka enidba, nije dostatno samo da ona nije sakramentalna. I

enidbe izmeu krtenih i nekrtenih osoba, kao i one izmeu dviju nekrtenih,
razrjeuju se radi dobra ili u korist vjere (favor fidei) i spasenja dua (salus animarum).
Razrjeenje neke enidbe moe biti u korist vjere ne samo time to pogoduje krtenju
nekrtenoga branog druga, kakav je sluaj kod Pavlove povlastice, nego i na vie
drugih naina. Zato je potrebno razjasniti u emu se sve sastoji korist vjere, i za koga
takva korist moe postojati.

1) U emu se sastoji korist vjere

Evo to se o tome kae u jednome razjanjenju Kongregacije za nauk vjere: Korist
vjere i spasenje dua moe proizlaziti iz krtenja stranke koja trai razrjeenje; isto tako
iz duhovne blagodati koja nadolazi strankama i njihovoj djeci kao i crkvenoj zajednici
sklapanjem ili konvalidiranjem nove enidbe. 10 Iz toga proizlazi da je razrjeenje
jedne enidbene veze i omoguivanje da se sklopi druga enidba u korist vjere ako e
nekrtena strana primiti krtenje, ili ga je ve primila; a isto tako moe biti i u tome da
brani drug koji je bio krten, ali izvan Katolike crkve, prijee ili odlui prijei u
Katoliku crkvu. Ali i bez krtenja ili obraenja neke od stranaka, iz razrjeenja
nesakramentalne enidbe i sklapanja nove mogla bi se postii duhovna blagodat.

7
Vidi: A. ABATE, Lo scioglimento ..., str. 106-107.
8
Vidi: A. M. ABATE, Il matrimonio ..., str. 329-332.
9
Vidi: A. M. ABATE, II matrimonio ..., str. 332-336.
10
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Normae pro solutione vinculi matrimonialis in favorem fidei
per supremam Summi Pontificis auctoritatem, Typ. Pol. Vat., 1973, art. 1, 4.
Naime, za stranku koja moli razrjeenje svoje enidbene veze, bila ta stranka katolika
ili ne, ako je u javnome obliku ili faktino uspostavila novu branu zajednicu koju je
moralno nemogue prekinuti, razrjeenjem prethodne enidbe i sklapanjem nove
uklanja se stanje konkubinata, i pogoduje se spasenju dotinih osoba. 11

2) Za koga moe postojati korist vjere

Kad se trai razrjeenje nesakramentalne enidbe moe se najprije raditi o koristi

vjere za katoliku stranu. Ona moe sklopiti novi brak s osobom katolike vjere, s
krtenom nekatolikom, ili s nekrtenom osobom. U prvome i drugome sluaju
duhovna blagodat je u tome to bi novi brak bio sakramentalni. A u treemu sluaju
katolikoj stranci, koja se rastavila ili razvela od svog nekrtenog branog druga i moda
uspostavila prileniku zajednicu, razrjeenjem prethodne enidbe prua se mogunost
da izbjegne prilenitvo, ili da ga otkloni ako je ve uspostavljeno, da uredi svoje
stanje i u novoj branoj zajednici ivi potpunim kranskim i katolikim ivotom, te
tako stupi na put koji vodi vjenom spasenju. 12
Korist vjere i duhovna blagodat koja postoji za katoliku stranku kada trai i
dobije razrjeenje enidbe, moe postojati i za krtenu nekatoliku stranku kad trai
razrjeenje svoje enidbe koja je sklopljena s nekrtenom osobom, da bi sklopila novi
brak s katolikom strankom, ako postoji utemeljena nada da e novi brak pogodovati
njegovu, odnosno njezinu obraenju na katolicizam. 13
Ne gleda se samo na korist vjere za stranku iz prethodne enidbe koja e se
razrijeiti, bilo da se nekrtena krsti, bilo da se krtena obrati na katolicizam, nego se
uzima u obzir i korist vjere koja bi mogla uslijediti za nekoga treeg. Tako korist vjere
i duhovna blagodat moe proizai za osobu s kojom e netko, iji se brak razrjeuje,
sklopiti novu enidbu. Ta osoba moe biti nekatolik ili nekatolkinja, ali krtena, i koja
je raspoloena stupiti u Katoliku crkvu; zatim nekrtena i bez iskazane elje da se
krsti, odnosno krtena izvan Katolike crkve i bez namjere da se obrati na katolicizam;
a moe biti i katolik ili katolkinja. U prvome sluaju duhovna blagodat bi bila u
krtenju nekrtene osobe, odnosno u obraenju na katoliku vjeru one koja je
krtena u odijeljenoj Crkvi ili crkvenoj Zajednici; u drugome, iako nekrtena stranka
nije pokazala namjeru krstiti se, odnosno krtena osoba nije pokazala namjeru pri-
stupiti u Katoliku crkvu, moglo bi se raditi o utemeljenoj nadi da e se ipak krstiti, ili
stupiti u Katoliku crkvu; u treemu sluaju, kod razrjeivanja neke nesakramentalne
enidbe, za osobu katolike vjere to razrjeivanje bi moglo biti na njezino duhovno
dobro ako predstavlja jedinu pogodnu priliku da sklopi valjanu enidbu s nekrtenom
ili nekatolikom osobom ija se enidba razrjeuje. 14
Nadalje, razrjeenju nesakramentalne enidbe moe pogodovati i duhovna blagodat
za djecu, kako onu roenu u tome braku tako i onu koja su roena ili e se roditi u
novome braku koji e se sklopiti ili konvalidirati. Djeca, dakle, mogu pripadati ili
osobi iji se brak razrjeuje, ili onoj s kojom e ta sklopiti novi brak, ili njima
obadvjema, roenoj u izvanbranoj zajednici ili prilenitvu svojih roditelja.
Sklapanjem braka meu dotinim osobama djeca mogu rasti u normalnu obiteljskom
ozraju, s mogunou takoer da budu krtena i katoliki odgajana. 15

11
Vidi: A. M. ABATE, II matrimonio ..., str. 298.
12
A. M. ABATE, , II matrimonio ..., str. 299.
13
Na istome mjestu.
14
Na istome mjestu.
15
A. M. ABATE, Il matrimonio ..., str. 299-300.
 Na kraju, kako se kae u naprijed spomenutome razjanjenju Kongregacije za nauk
vjere, korist vjere moe biti i u duhovnoj blagodati za crkvenu zajednicu u kojoj dvije
osobe sklapaju ili konvalidiraju novi brak, ili u koju se kao brani drugovi ukljuuju.
Za kransku zajednicu duhovna blagodat e biti ako se razrjeenjem
nesakramentalne enidbe izbjegava ili otklanja nevaljan brak i izvanbrana zajednica,
koja bi bila na sablazan vjernicima. U svakome sluaju, oprost od enidbene veze se
daje radi provianja duhovnomu dobru pojedinaca, ali ni u kojemu sluaju ono ne
smije biti na tetu odreene zajednice, jer ope dobro i dobro zajednice prevladava
nad pojedinanim i privatnim dobrom. Zato se kod razrjeivanja odreene enidbe
gleda i postoji li pogibelj sablazni, uenja ili pakosnog tumaenja bilo meu
katolicima bilo nekatolicima, kao da Crkva pogoduje divorciju ili razrjeavanju
enidbene veze i braka.16
Evo sasvim jednostavna primjera. Dvije nekrtene osobe, ili jedna krtena izvan
Katolike crkve a druga nekrtena, sklope valjan civilni brak. Nakon nekoga vremena
one se civilno razvedu, i jedna od tih osoba sklopi novi civilni brak s osobom katolike
vjere. Razrjeivanje prvoga braka bit e u korist vjere nekrtene osobe ako e se ona
krstiti, odnosno krtene nekatolike stranke ako e prijei u Katoliku crkvu; a za treu
osobu, u ovome sluaju za katolkinju koja ivi u nevaljanu braku, razrjeenje
prethodnoga braka njezina nekatolikog partnera bit e u korist vjere za nju time to e
omoguiti da ona svoj brak sredi pred Crkvom i da ivi punim vjernikim ivotom.
Ili drugi primjer. Jedan katolik, dobivi oprost od enidbene zapreke razliite vjere,
valjano se oeni s muslimankom, ili s osobom koja je nekrtena i bez ikakve vjere.
Nakon izvjesnoga vremena ta osoba svojevoljno napusti katolikoga branog druga i
uda se ponovno za drugu neku nekrtenu osobu. A i katolik se ponovno oeni s
katolkinjom, dakako sklapanjem samo civilnoga braka. Ovaj je brak izvana gledano
bio sretan i okrunjen brojnom djecom, ali su brani drugovi trpjeli zbog toga to ne
mogu na sakramente ispovijedi i priesti; a trpjela su zbog toga i njihova djeca.
ivei u nesreenim brakovima ili u izvanbranim zajednicama katolicima je
ugroeno njihovo vjeno spasenje. A ureivanjem tih novonastalih branih zajednica
pred Crkvom, omoguilo bi se katolikim branim drugovima potpuno provoenje
vjerskoga ivota i olakalo bi im se postizanje vjenoga spasenja, a koristilo bi i
katolikomu odgoju njihove djece. Razrjeivanjem enidbene veze nesakramentalnih
brakova stvara se mogunost za sklapanje novih valjanih i pred Crkvom ureenih
branih zajednica, i to svakako moe biti na korist vjere kako onoga iji e se raniji
brak razrijeiti, tako i osobe s kojom e se sklopiti novi valjan brak, a i djece koja su ve
roena ili e se roditi u novome braku, te vjenomu spasenju jednih i drugih.

3. Voenje postupka za razrjeenje enidbe apostolskom povlasticom

Kongregacija za nauk vjere je 6. prosinca 1973. donijela posebne odredbe o

razrjeavanju enidbe apostolskom povlasticom i o voenju postupka s tim u svezi 17.
U nacrtu novoga Zakonika nalazila se jedna opa odredba o tome, 18 ali je ona iz
konanog promulgiranog teksta izostavljena. Spomenute odredbe Kongregacije za
nauk vjere vrijedile su neko vrijeme i nakon stupanja na snagu novog Zakonika
kanonskog prava, da bi ta Kongregacija kasnije izradila nove, koje je papa Ivan Pavao

16
A. M. ABATE, II matrimonio ..., str. 300.
17
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Normae pro solutione vinculi matrimonialis in favorem fidei
per supremam Summi Pontificis auctoritatem, Typ. Pol. Vat., 1973.
18
Vidi: Codex Iuris Canonici, Schema novissimum iuxta placita Patrum Commissionis emendatum atque
Summo Pontifici praesentatum, Typ. Pol. Vat., 1982., c. 1150.
II. odobrio u audijenciji 16. veljae 2001., a ista Kongregacija je 30. travnja 2001.
donijela dokument Normae: Potestas Ecclesiae de conficiendo processu pro
solutione vinculi matrimonialis in favorem fidei, kojeg je potpisao Joseph kard.
Ratzinger, tadanji prefekt Kongregacije. 19 I sada se postupak za razrjeavanje enidbi
apostolskom povlasticom odvija prema tim novim odredbama.
Evo kratkog pregleda tih odredaba.
enidbu koju su sklopile stranke, od kojih barem jedna nije krtena, moe u korist
vjere razrijeiti Vrhovni sveenik, papa, ukoliko enidba nije bila izvrena nakon to su
oba brana druga primila krtenje (l. 1). Prije nego molba doe pred Vrhovnog
sveenika, spada na Kongregaciju za nauk vjere da ispita pojedine sluajeve, i da, ako
je uputno, molbu za dobivanje milosti razrjeenja enidbene veze podastre Vrhovnom
sveeniku (l. 2). Molbi za razrjeenje neke enidbe treba prethoditi istraivanje i
postupak za koji je nadlean dijecezanski biskup, i oni koji se u pravu s njim
izjednaavaju, ili u istonim sjedinjenim Crkvama eparhijski biskup (l. 3).

1) Nuni uvjeti za razrjeenje enidbene veze

Za razrjeavanje enidbene veze apostolskom povlasticom temeljni ili bitni su ovi

uvjeti:
- da za cijelo vrijeme braka koji bi se imao razrijeiti barem jedan od branih drugova
nije bio krten, a to znai da enidba nije postala sakramentalnom;
- ako je za trajanja nekog braka primila krtenje i druga stranka, odnosno brani drug
koji je u vrijeme sklapanja enidbe bio nekrten, ili su krtenje primila oba brana druga
nakon to su sklopili valjanu enidbu, da poslije toga meu njima nije bilo spolnog
openja (jer bi u suprotnome sluaju dotini brak postao sakramentalan i izvren, i kao
takav postao bi apsolutno nerazrjeiv).

2) Utvrivanje uvjeta i injeninoga stanja

Uz navedene temeljne ili bitne uvjete, za razrjeenje nekog braka apostolskom

povlasticom jo se trai da:
- ne postoji nikakva mogunost za ponovno uspostavljanje branog zajednitva meu
odreenim osobama iji je brak u pitanju (l. 4, 1o);
- stranka moliteljica nije kriva, iskljuivo ili preteito, za brodolom braka, niti je
stranka s kojom bi se imao sklopiti ili konvalidirati novi brak svojom krivnjom
prouzrokovala rastavu branih drugova (l. 4, 2o);
- ako katolika stranka namjerava sklopiti ili konvalidirati novi brak s nekrtenom
osobom ili s osobom krtenom nekatolikom, ona treba izjaviti da je spremna otkloniti
pogibelj otpada od vjere, a nekatolika stranka izjaviti da je spremna ostaviti katolikoj
stranki slobodu da ispovijeda vlastitu vjeru i da djecu krsti i odgaja u katolikoj vjeri (l.
5, 1); te izjave treba dati napismeno, i obje ih stranke potpisati (l. 5, 2).
Ne moe se voditi postupak i Kongregaciji za nauk vjere uputiti molba za
razrjeenje enidbene veze u korist vjere ako je ta enidba sklopljena ili konvalidirana
nakon to je prethodni brak ili enidba razrijeena takoer u korist vjere (l. 6)
Moe se traiti razrjeenje enidbene veze nesakramentalne enidbe sklopljene
nakon dobivenog oprosta od zapreke razliitosti vjere ako katolika stranka namjerava

19
KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Normae: Potestas Ecclesiae, kojih se treba pridravati u voenju
postupka za razrjeenje enidbene veze za dobro vjere, 30. travnja 2001. u: Enchiridion Vaticanum,
Edi. Dehon., Bologna 2004., sv. 20, str. 402-423.
sklopiti novi brak s krtenom osobom (l. 7, 1), a ne da bi sklopila novi brak ponovno
s nekrtenom strankom. Molba se moe uputiti Vrhovnom sveeniku za razrjeenje
enidbe sklopljene uz oprost od zapreke razliitosti vjere ukoliko nekrtena stranka iz
tog braka namjerava primiti krtenje i sklopiti novi brak s krtenom strankom (l. 7,
2). Biskup ne treba slati Kongregaciji za nauk vjere molbu za razrjeenje enidbe ako
postoji opravdana sumnja o iskrenosti obraenja stranke moliteljice ili stranke s kojom
se namjerava sklopiti brak, makar da su jedna ili obje stranke primile krtenje (l. 7,
3).
Kad se radi o sklapanju enidbe katekumena vjenanje se treba odgoditi do iza
krtenja; a ako to nije mogue zbog tekih razloga, treba imati moralnu sigurnost da e
se krtenje uskoro primiti (l. 8).
Ukoliko za stranku moliteljicu postoje kakve potekoa glede naina udovoljavanja
obvezama prema ranijem branom drugu i steenoj djeci, ili ako postoji bojazan od
sablazni zbog podjeljivanja milosti razrjeenja enidbe, biskup se treba posavjetovati s
Kongregacijom (l. 9).
Ako se zbog nekog razloga pozitivno sumnja o valjanosti enidbe od koje se trai
razrjeenje, molba se upuuje Vrhovnom sveeniku, ali s napomenom o postojanju te
sumnje (l. 10).
U daljnjim odredbama o samom voenju postupka za traenje razrjeenja enidbene
veze najprije se naznauje da ga vodi ili biskup sam, ili da to povjerava istraitelju
izabranom izmeu sudaca dijecezanskog sudita ili izmeu osoba koje on za tu slubu
odobri, i to uz pomo biljenika i uz sudjelovanje branitelja enidbene veze (l. 11, 1);
to povjeravanje voenja postupka nekome drugom treba biti napismeno, i konstatirano u
spisima (l. 11, 2).
U istranom postupku treba sasluati oba brana druga (l. 12, 2), a tvrdnje treba
dokazati prema odredbama prava bilo ispravama, bilo iskazima vjerodostojnih svjedoka
(l. 12, 1). Izjave stranaka ne mnogu imati pune dokazne snage osim da ih
potkrepljuju drugi elementi iz kojih je mogue doi do moralne sigurnosti (l. 12, 3).
Isprave koje su podnesene bilo u izvornom obliku bilo u autentinoj kopiji biljenik
treba ovjeriti (l. 13, 1), i one koje se alju Kongregaciji za nauk vjere trebaju biti
cjelovite i u kopiji ovjerenoj od biskupovog biljenik (l. 13, 2).
Ispitivanje stranaka i svjedoka vri istraitelj, pozvavi branitelja enidbene veze da
prisustvuje, i biljenik mu treba biti na pomoi (l. 14, 1), a od stranaka i svjedoka
treba zatraiti prisegu da e govoriti istinu, ili da je istinito to su kazali; ako netko
odbije dati prisegu, sasluat e ga se i bez nje (14, 2), svakako uz napomenu u spisima
istrage da je stranka odbila dati prisegu.
Stranke i svjedoke istraitelj treba ispitati prema upitniku kojeg je ranije pripremio
on sam, ili branitelj enidbene veze; ako sluaj trai, mogu se dodati i drugi upiti (l. 14,
3); a odgovore trebaju potpisati stranke, istraitelj i biljenik (l. 14, 4). Ako druga
strana ili neki svjedok odbije, ili se ne moe pojaviti da dadne iskaz, njihove izjave se
mogu uzeti pred biljenikom ili na bilo koji drugi zakonit nain samo ako je sigurna
njihova tonost i autentinost (l. 15, 1), a odsustvo iz postupka druge stranke,
proglaeno prema odredbi prava, treba u spisima evidentirati (l. 15, 2).
Nepostojanje krtenja kod kojega god od branih drugova mora biti tako dokazano
da se iskljui svaka razborita sumnja (l. 16, 1), i o tome treba ispitati svjedoke,
vodei rauna o njihovim osobinama, uzete koliko je mogue izmeu roditelja i krvnih
srodnika nekrtene stranke, ili onih koji su bili uz nju u vrijeme njezina djetinjstva i
poznaju cijeli tijek njezina ivota (l. 16, 2). Svjedoke treba ispitati ne samo o
nepostojanju krtenja, nego i o okolnostima i indicijama iz kojih izlazi kao vjerojatno da
krtenje nije podijeljeno (l. 16, 3), a treba se pobrinuti da se takoer pregledaju knjige
krtenih u mjestima za koje je utvreno da je stranka u njima ivjela u vrijeme
djetinjstva, posebno u crkvama koje je moda posjeivala, ili u kojoj je enidbu sklopila
(l. 16, 4). Ako je enidba bila sklopljena uz oprost od zapreke razliitosti vjere,
istraitelj treba pribaviti kopije oprosta i predbranog ispitivanja (l. 16, 5).
Ukoliko je u vrijeme kad se trai milost razrjeenja enidbe nekrteni brani drug
ve primio krtenje, treba obaviti istragu o moguem zajednikom stanovanju s drugim
krtenim branim drugom poslije krtenja; o tome takoer treba ispitati svjedoke (l. 17,
1), a same brane drugove treba ispitati jesu li poslije rastave imali meu sobom neki,
i kakav odnos, i naroito da li su izvrili brani in (l. 17, 2).
Istraitelj treba skupiti informacije o ivotnom stanju druge stranke, te naznaiti da
li je ona nakon razvoda pokuala sklopiti novi brak (l. 18, 1); stranke i svjedoke treba
ispitati koji je bio razlog rastave ili razvoda, tako da se vidi ija je bila krivnja za raskid
braka ili brakova (l. 18, 2). Treba zatraiti kopiju odluke o razvodu ili presude o
civilnoj nitavosti braka stranaka (l. 19, 1); isto tako, ako postoji, treba predoiti
kopije dekreta razvoda ili presude civilne nitavosti i dispozitivu kanonske presude
nitavosti bilo koje enidbe koju je pokuala bilo koja od stranaka koje su si obeale
enidbu (l. 19, 2).
Istraitelj treba navesti da li je stranka moliteljica imala djece i kako se pobrinula, ili
namjerava pobrinuti, prema zakonima i svojim mogunostima, za vjerski odgoj te djece
(l. 20, 1), a takoer izvidjeti postoje li obveze stranke moliteljice, bilo moralne bilo
graanske, prema prvom branom drugi i djeci koju je imala (l. 20, 2).
Stranku moliteljicu, ili koja je obeala brak, ako je obraena i krtena, treba ispitati o
vremenu i o nakani vezanoj za primanje krtenja (l. 21, 1); upnika treba pitati o
motivima koji su bili razlog krtenja, a naroito o asnosti stranaka (l. 21, 2).
U spisima treba iznijeti izriitim rijeima kakve je religioznosti kako stranka
moliteljica tako i stranka kojoj je obeana enidba (l. 22, 1). Treba pribaviti i u spise
priloiti isprave krtenja ili ispovijesti vjere, ili jednoga i drugoga (l. 22, 2).
Kad se istrani postupak zavri, istraitelj treba sve spise, izostavivi njihovo
objavljivanje, s prikladnim izvjetajem proslijediti branitelju enidbene veze, na kojeg
spada da izvidi ima li razloga koji bi prijeili da se enidbena veza razrijei (l. 23). Svi
se spisi na kraju predaju biskupu da dadne svoje miljenje o molbi. On u iznoenju
svoga miljenju treba detaljno prikazati jesu li ispunjeni svi uvjeti potrebni za
podjeljivanje milosti, naroito glede jamstava o kojim je rije u l. 5, (l. 24, 1), a radi
se o izjavi katolike stranke da je spremna otkloniti pogibelj otpada od vjere, i
nekatolike stranke da je spremna ostaviti katolikoj stranci slobodu da ispovijeda
vlastitu vjeru i da djecu krsti i odgaja katoliki. Biskup treba takoer iznijeti razloge koji
idu u prilog podjeljivanja milosti razrjeenja enidbene veze, uvijek dodavi da li je
stranka moliteljica ve na bilo koji nain pokuala enidbu ili ivi u prilenitvu (l. 24,
2).
Nakon svega, biskup alje Kongregaciji za nauk vjere tri kopije svih spisa u tiskanoj
formi, zajedno sa svojim miljenjem i primjedbama branitelja enidbene veze,
dopunjene popisom materije sadrane u istranim spisima i kratkim sadrajem (l. 25,
1). Biskup se takoer ima pobrinuti da se spisi istranog postupka, izraeni jezikom i
stilom mjesta, prevedu na jedan od jezika prihvaenih u uredovanju Rimske kurije, uz
pridodanu izjavu, utvrenu prisegom, o njihovu vjernom prijepisu i prijevodu (l. 25,
2). 20

20
Sve odredbe vidi: CONGREGAZIONE PER LA DOTRINA DELLA FEDE, Normae Potestas
Ecclesiae alle quali attenersi nell'istruire il processo per lo scioglimento del vincolo matrimoniale in
favorem fidei, 30 aprile 2001; da copia conforme, Citt del Vaticano 2001; takoer u: Enchiridon
Vaticanum, Ed. Dehon., Bologna, 2004., 20, 412-423.
 Druga faza, razmatranje sluaja, spada na Kongregaciju za nauk vjere. Ona
preispituje spise biskupijskog istranog postupka i odluuje ima li osnove, i je li
prikladno ili nije, da se Svetome Ocu preporui da podijeli milost i razrijei
odgovarajuu enidbu.

SCIOGLIMENTO DEL MATRIMONIO CON L'USO DEL PRIVILEGIO APOSTOLICO

Sommario

L'indissolubilit propriet essenziale del matrimonio. Ma finch alcuni matrimoni siano

assolutamente indissolubili, ci sono alcuni chi possono sciogliersi sia con il privilegio Paolino
sia con il privilegio apostolico. Qui parleremo dello scioglimento del vincolo matrimoniale
con la disposizione del Sommo Pontefice ossia con l'uso del cos detto privilegio apostolico.
In tal modo possono sciogliersi matrimoni non sacramentali delle due persone non
battezzate, sia pure se nessuna di esse riceva il battesimo, o matrimonio della persona non
battezzata e battezzata ma non cattolica, o della persona cattolica e non battezzata, sempre
per se questo sia in favore della fede e della salvezza eterna di alcuna di esse, o di quella con
la quale il nuovo matrimonio sarebbe contratto.
Questo tipo di matrimoni, dopo eseguita procedura istruttoria secondo le norme stabilite
dalla Congregazione per la dottrina della fede, e che saranno qui esposte dettagliatamente, ed
accertato che il rispettivo matrimonio da sciogliere non sacramentale e che il suo
scioglimento sar in favore della fede, la decisione sullo scioglimento di esso appartiene al
Sommo Pontefice.

Parole chiavi: privilegio apostolico, favore della fede, sciogliemento del vincolo
matrimoniale, matrimonio non sacramentale.

DISSOLUTION OF MARRIAGE AND APOSTOLIC PRIVILEGE

Summary

Indissolubility is an essential characteristic of marriage. But while some marriages are

absolutely indissoluble, there are those that can be dissolved either on the basis of Pauline
Privilege or through special Apostolic privilege. We discuss marriage dissolution based on the
auihority of the Pope, or on apostolic privilege.
Based on this principle, it is possible to dissolve a non-sacramental marriage between two
non-baptized persons; even though neither is baptized; or the marriage of a non-baptized and a
baptized non-Catholic person; or the marriage of a Catholic person and a non-baptized person
if dissolution can be judged to benefit faith and the eternal salvation of those persons, or a
person with whom a valid marriage is intended to be made. In such cases, after an investigation
conducted in a manner determined by the regulations of the Congregation for the Doctrine of
the Faith has found that the marriage is not sacramental and that its issolution will favor faith,
a marriage may be dissolved on papal authority.
Key words: apostolic privilege, favor of faith, marriage dissolution, non-sacramental
marriage.

lanak je objavljen u: Vrhbosnensia, XV/2011., 1, str. 129-141.