Pregledni nauni rad

Kriminalistike teme (2013); 3-4

O ORGANSKOJ VEZI SIROMATVA, MIGRACIJA I

TRGOVINE LJUDIMA
Prof. dr. Alisabri abani, doc. dr. Goran Kovaevi

Fakultet za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne
studije Univerziteta u Sarajevu
Adresa za korespondenciju:
Alisabri abani
Fakultet za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne
studije Univerziteta u Sarajevu
Zmaja od Bosne 8
71000 Sarajevo
asabani@fkn.unsa.ba
Saetak
U radu se problematizira organska povezanost siromatva,
migriranja i trgovine ljudima kao tri razliita i istovremeno
slina fenomena. Vezivno tkivo za pojavu trgovine ljudima
jest organizirani kriminalitet koji ima mo da organizira
ova fluentna stanja i konstruie rtvu ovih procesa. rtve
su najee ene i djeca, kao socijalno najslabije kategorije,
unutar socijalno nestabilnih regija zemalja treeg svijeta i
postsocijalistikih zemalja.
Kljune rijei: siromatvo, migracije, trovina ljudima, or-
ganizovani kriminalitet, rtva.

Copyrigt 2013 Fakultet za

kriminalistiku, kriminologiju i
sigurnosne studije Univerziteta u
Sarajevu

53
Kriminalistike teme (2013); 3-4 Kriminalistike teme (2013); 1-2

1. Siromatvo
Drama trgovine ljudima je izraz siromatva stanovnitva treeg svijeta kao i
postsocijalistikih zemalja. Iako je problematino definisati to je siromatvo,
to ne mora znaiti da nema zajednike ideje o znaenju pojma siromatvo, i to
je jo znaajnije, konsekvencama koje siromatvo moe da producira i izaziva.
Siromatvo je jednostavno stanje nedostatka materijalnih dobara, li ih imati
tako malo da ne mogu zadovoljavati potrebe. Siromatvo moe biti definirano
u apsolutnim ili relativnim terminima - kao mjera se uzima nivo standarda ili
minimum zadovoljavanja potreba neophodnih za odravanje ivota. Jasno je da
mjera siromatva nije ista u svim zemljama i razlike proizilaze iz stepena razvoja
industrije i opeg prosperiteta. Siromatvo je kultura ili nacrt za ivot koji se
prenosi iz jednog okruja u drugo. Sutina siromatva sastoji se u umnoavanju
nesposobnosti tj. u vjerovatnoi da e jedna nesposobnost izazvati drugu i razviti
mreu onemoguenosti. Minuli rat u BiH je pojaao snaan osjeaj identifikacije sa
siromatvom koje je postalo homogeno i stereotipizarano. Veina populacije nalazi
se u urbanom siromatvu gdje je preivljavanje posredovano institucijama. Prava
slika tog siromatva jeste preuzimanje sickrole pozicije veine, a to uzrokuje
migriranje kvalitetne populacije koja moe stvarati bogatstvo. Posredstvom te
injenice potvruje se dugorono budue siromatvo i povezano je sa kulturom
siromatva (Lewis, 1966).
Kultura siromatva je teorijski pojam amerikih antropologa 50-ih godina prolog
vijeka, a osobito Oscara Lewisa.1
Dva su razloga nastanka pojma kulture siromatva.
Prvo, uoeno je da veina ljudi u zonama siromatva reaguju slino:
-- uoljiv je snaan osjeaj marginalnosti,
-- bespomonost,
-- ovisnost i inferiornost,
-- slaba organizovanost,
-- snana orijentacija prema sadanjosti,
-- nesposobnost odgode nezadovoljstva,
-- fatalizam
-- unutar razorenih porodica ili nekvalitetnih porodica snana usmjerenost
djece na strukturalnih sredstava za njihovo postizanje majku.
Drugo, navedene osobine su socijalizacijski prenosive na mlau populaciju trajno
ih stigmatiziraju, bez obzira to u nekim sluajevima nestaju neposredne okolno-

1
Sintagma ''kultura siromatva'' je bila definirana od Oscara Lewisa (1959.) i popularizirana od
Harringtona (1962.). Izmeu mnogih diskusija ''kulture nie klase su H. Gans (1962, 1965.), W. B.
Miller (1958.), i Rainwater (1966.). izvori koji se odnose konceptualno na ovaj pojam ukljuuju
Irelanda (1966. ''ivotni stil slabo plaenih radnika''), Keil (1966.,''kultura crnaca nie klase''), Schwartz
i Henderson (1964., ''kultura nezaposlnosti''), Davis (1952., ''kultura slama''), i Bartky (1963.,''kultura
dna''), p. 192.

54 54
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

sti siromatva. Nezaposlenost i duga ekonomska kriza, te socijalne zamke siroma-

tva, rezultiraju tipom potronje koji je ovisniki. Osnovna usmjerenost na pasivnu
potronju (vano je preivjeti) dovodi do neke preutne saglasnosti izmeu vla-
sti i drutva. Meutim, neusaglaenost izmeu kulturalno definiranih vrijednosti
i strukturalnih sredstava za njihovo postizanje dovodi do anomije. Relativno rano
je otkriveno zato je nia klasa optereena nemogunostima postignua osnovnih
ciljeva. Ona u okviru kulture siromatva funkcionira kao kultura i kree se oko-
metaforikih oblika preivljavanja (Jankovi & Pei, 1983). Prva je nevolja sve
situacije i ponaanja koja dovode do neugodnog kontakta sa predstavnicima vlasti
(tue, pijanke, vanbrana trudnoa); druga je ilavost stanja koja obuhvata fu-
ziku snagu i izdrljivost hrabrost i vjetinu; trea je lukavost funkcionira kao
vrijednost u kulturi nie klase i obuhvata sposobnost nadmudrivanja drugih, po-
drazumjeva vjetinu da se novac zaradi na lak nain, te spremnost na brz i duho-
vit odgovor; etvrta taka je uzbuenje spremnost na bilo kakav eksces koji za
rezlultat ima emocionalnu uzbuenost; peto se odnosi na sudbinu povezana je
sa vjerovanjem da supjeh nije mogu bez posredovanja sila van kontrole pojedinca.
Konano, esta taka fokusa interesovanja je autonmomija konkretizira se kroz
nezavisnost i slobodu od nadzora i autoriteta.
Teorija suprotna od kulture siromatva je teorija situacijskih prisila (Haralambos &
Heald, 1989). Teoretiari ove orijentacije uoavaju kod siromanih populacija slije-
dee karakteristike:
-- slabo plaeni poslovi
-- te poslove oni sami preziru kao i njihovi poslodavci
-- defektnu vremensku orijentaciju, te odsustvo sposobnosti ulaganja vreme-
na u bolji posao, isti je razlog visoke stope divorsiteta jer nisu u stanju
zadrati enu i porodicu,
-- njihovo ponaanje je proizvod prisile i definicije situacije.
Prema marksistikim uvidima siromatvo je rezultat klasne podjele drutva i stalni
pratilac kapitalistikog drutva i moe biti ukinuto samoukidanjem klasne strukture
drutva.
Max Weber dokazuje da klasna situacija nekog pojedinca ovisi o njegovoj tri-
noj situaciji, a koliina moi kojom raspolae utjee na djelovanje trita u svoju
korist. Nagrada je rezultat njegovih vjetina i strunosti koje postie na takmiar-
skom tritu. Siromatvo se prenosi na alimentirane populacije (starci, bolesni,
invalidi) ali samo zato to je veina te populacije ve ovisila o poslovima koji im
nisu osiguravali gotovo nikakva sredstva na koja bi se mogla osloniti. Njihovo si-
romatvo je uglavnom nastavak njihovog siromatva proizalog iz slabo plaenih
poslova.

55
Kriminalistike teme (2013); 3-4

Novija istraivanja siromatva sugeriraju da siromana radnika klasa uglavnom

ima slabu pregovaraku mo koja i potvruje njihovo siromatvo (Socioloki leksi-
kon, 1982).2
Budui da u drutvu postoji niz prateih fenomena koji predstavljaju zonu rjeivih
i nerjeivih socijalnih problema siromatvo figurira kao problem koji je nerjeiv
za tranzicijske zemlje u ovom trenutku. Rije je o predvienom siromatvu koje bi
trebalo da ima odreeni rok trajanja, no uprkos tome uoljivo je nekoliko funkcija
siromatva:
-- siromatvo predstavlja znaajnu rezervu radne snage,
-- rezerve radne snage su predviene za obavljanje prljavih poslova u meu-
narodnoj podjeli rada kao i organizaciju slabo plaenih radova (rad djece,
ena u polurazvijenim zemljama ili tranzicijskih),
-- siromatvo je izvor prihoda za razne humanitarne organizacije koje pred-
stavljaju za njih isplativu kategoriju,
-- siromani predstavljaju moralni produkt ljenosti za ideologiju vladajuih
klasa i slue kako uvjerljiva argumentacija opravdanosti datog drutvenog
ureenja (Torsten Veblen teorija dokoliarske klase).
-- siromatvo regrutira masu obespravljenih ljudi predodreenih za migrira-
nje (najee ilegalno) i stoga pogodnih za trgovce ljudima.

Migracije
Jedan od najeih funkcionalnih odgovora na siromatvo jest migriranje.
Openito, osobine migracijskog kretanja su:
-- relativno stalno pokretanja individua ili grupa
-- iz jedne geografski odreene lokacije prema drugoj,
-- kojem prethodi proces odluivanja na strani individue. Zasnovane na hije-
rarhijski ureenim skupovima vrednota i elja,
-- koje rezultiraju promjenom interakcijskog sistema individualnog migranta.
Teorija migracija, kao interakcijski pomak u domen nepoznatog, ali poeljnog, obo-
gaena je sistematizacijskim informacijama o drutvu prijema i i drutvu porijekla i
kao najvanije, teite analize premjeta se s jedinine akcije (aktera) na internali-
zaciju sistemskih regulatora migracija. Rije je o Anthony Richmondovom (prema
Menari, 1991) modelu koji shematski prezentiramo:

2
Osiromaenje radnike klase se ogleda u zakonomjernoj tendenciji sve vee proleterizacije
stanovnitva, guenju, potiranju, dekvalifikaciji, desocijalizaciji radne snage, eksploataciji i
nadeksploataciji i obaranju vrijednosti radne snagwe ispod njene vrijednosti, te proirenje bijede
na sve vei broj lanova drutva. Takoe pogledati: Jutarnje novine, 19.06.2001. U Federaciji
milion i pol siromanih, s.4.; i Dnevni avaz, 20.06.2001., Siromaan je svako ko dnevno troi do 8
maraka, s. 9.

56
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

A. Richmondov model regulatora migriranja

Shema br. 1.

Shema obuhvata predmigrantsko stanje migranta i situacijske determinante pri-

hvata kao eksplanatorne varijable migriranja odnosno odrednice migrantskog ko-
lektiviteta.
Nuna je inkorporacija ovog koncepta za istraivanje prijelaznog stanja migranta
u vezi sa duinom bivanja u drutvu prijema. Preko ovog odnosa prelazi vertikal-
na osa modela koja dijeli itav model na lijevi i desni diskurs migriranja (sistemski
i individualni).
Dospijevi u situaciju migriranja, individue i grupe, postaju nosioci struktura na taj
nain to, osim fizikog pomaka, poduzimaju i intorojekciju novih interakcijskih
sistema koji su joj ponueni preko simbolikih sistema migrantskog kolektiviteta
ili imigrantskog drutva. Nain da doe do introjeciranja jeste kontakt migranta, ili
potencijalnog migranta sa migrantskim kolektivitetom, poznavanje i djelovanje oba
sistema. Na strani imigrantskog drutva i migrantskog kolektiviteta prireene su
uloge za promjene koje u alokaciji i integraciji uloga u sistemima unosi masa novih
potencijalnih nosilaca ili struktura. Na ovoj ravni mogue je razlikovati uspjenog
i neuspjenog migranta, on je nuno u okruenju koje treba savladati. Kompeticij-
ski usmjeren migrant kontrolira svoju okolinu, a nekompeticijski razinu. Za BiH i
Kosovo moemo rei da imaju znaajna migrantska iskustva sa Slovenijom. Silva
Menari (Menari, 1991), prouavajui migracije zapadne Bosne u odnosu prema
Sloveniji, uoila je est tipova transformacije grupa u drutvu prijema (Slovenija)
koje prezentiramo radi analitikih razloga:

57
Kriminalistike teme (2013); 3-4

-- TIP A grupe izolirane od imigranata i od lanova grupa vlastitog drutva,

apatine, marginalne;
-- TIP B grupe izolirane od imigranata, nemarginalne, stabilna ponaanja,
komunikacija s vlastitim drutvom samo u instrumentalnoj sferi (porodica
rad potronja);
-- TIP C grupe, izolirane od imigranata, aktivne u vlastitom drutvu, ek-
stenzivno participativno polje sa strogo diferenciranom identifikacijom u
simbolnom prostoru (religiozna identifikacija, na primjer);
-- TIP D kohezivna etnika grupa, diferencirano saobraanje s imigrantima
(prema potrebama), naglaena orijentacija participiranja s centralnim sfe-
rama moi drutva (alokacija resursa), mobilna, identificiranje bez ostataka
s vrednotama, normama drutva ali ne i sa simbolnim prostorom koji osta-
je tradicionalan (jezik, literatura, rituali, primarna grupa i njeno znaenje),
mogua regresija na etnocentrizam;
-- TIP E otvorena aktivna etnika grupa - ekstenzivno polje participiranja,
ukljuivo migrantima, netradicionalne vrednote i simbolni prostor, razvija
novi identitet, orijentirana na drutvenu promjenu, aktivna;
-- TIP F instrumentalna kohezivna grupa granini sluaj prethodne; identi-
fikacije s vrednotama, simbolnim prostorom, normama drutva bezrezervno,
bez kritike orjentacije i bez akcije promjene. Participacija u drutvu i saobra-
anje s migrantima aamo u instrumentalnoj sferi orjentirana na mobilnost i
potronju. Mogunost regresije u etnocentrizam, nacionalizam zbog kompe-
ticije s imigrantima za privilegije u kanalima mobilnosti i potronji.
Aktivni migrant je onaj koji bespovratno investira prednosti steene u drutvu pri-
jema. Karakterie ga kritiko, ali aktivno primjenjivanje vrednota, normi, simbola
u drutvu prijema. Aktivni migrant je vana pojava u bosanskohercegovakim ur-
banim prilikama i veemo je neposredno za rat. Ako bi se pogledala druga ili trea
generacija primarne migrantske mase uvidjeli bi da je aktivni odnos na primjer prve
generacije prema vrednotama normi i simbolima grada u drugoj generaciji ve re-
zultiralo znatnim pomacima u osvajanju urbane kulture bar u njenom simbolnom
znaenju. Ova pojava se posebno odnosi na onu djecu migranata koje su kolovanje
shvatili kao jedini mogui mobilnosni kanal, to im je kasnije potpomoglo na tritu
personalnosti.
Otvorenog migranta karakterie nedovrenost identiteta u smislu povratka starom
identitetu, (mit o povratku), bijeg od bilo kakvog identiteta, gubitka identiteta, tra-
ganje za novim identitetom pojavu veemo za interne BiH migracijske prilike.
Jedno posmigrantsko stanje u pravilu bi trebalo da rijei ove nedovrenosti, ali na
razini svakodnevnog ivota oni ostaju vidljivi kao nedovrenosti. Bitna karakteristika
nedovrenog postmigracijskog iskustva je redukcija na etniki i nacionalni aspekt.
Pojam blagostanja, te motivacija da se ono postigne, povezano je sa migriranjem i
prua uvid u uzroke, motive i tipove suvremenih migracija. U vezi ljudskih potre-
ba migriranje je uvijek znak derivacije i deficijencije u drutvu. Brojna migracija
ponajbolje govori o stanju u drutvu. Paradoksalno migracijom se izvozi suvino

58
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

stanovnitvo i nezaposlenost. Pogled na potrebe ljudi otkriva ovjeka spram onog

to radi i spram onog kako ivi. Odgovor na pitanje to radi raspravlja o motivima
ovjekovih prava i sloboda, dok odgovor na pitanje kako ivi kree se u okvirima
blagostanja i zadovoljstva.
Neudovoljavanje potrebama odnosno deprivacije doivljava se na raznim nivoi-
ma, no treba rei da ve puko postojanje deprivacija, ne dovodi do migriranja. U
dinamici migriranja vaan je momenat kriterij i proces koji postojeu deprivaciju
prevodi u odluku migriranja.
Prenapueni gradovi balkanskog regiona sa novoformiranim migrantskim masama
su oblikovani prema maksimalama migranata (vidljive i opipljive deprivacije u svim
aspektima svakodnevnice), sa osnovnom rezultantom migracijske nezaposlenosti
(Socioloki leksikon, 1982).3

Ilegalne migracije i trgovina ljudima

Migracije su pojmovno antipod ilegalnoj migraciji. Ilegalne migracije su posred-
no povezane i sa trgovinom ljudima. Razlika izmeu ilegalnih i legalnih migracija
skoro da i ne postoji, osobito u pogledu motiva, a temeljna i osnovna razlika je u
tome to su legalne migracije doputene, a ilegalne ne. Jedan od savremenih oblika
krijumarenja jeste i krijumarenje ljudi. Pod krijumarenjem migranata, odnosno,
ljudi smatra se obezbijeivanje ilegalnog ulaska u stranu dravu lica koja nisu njeni
dravljani ili lica sa stalnim boravkom, a radi sticanja, na neposredan ili posredan
nain, finansijske ili druge materijalne koristi. Pod ilegalnim ulaskom podrazumi-
jeva se prelazak dravne granice bez pridravanja i potovanja neophodnih uslova
za legalan ulaz u zemlju prijema.4 Krijumarenje predstavlja posredniku djelatnost
kojom se olakava ilegalan ulazak u zemlju preko granice, uz saglasnost lica koja su
predmet-objekt krijumarenja. Uporedbom definicije trgovine ljudima i krijuma-
renja ljudi , moe se doi do slijedeih zakljuaka:
-- krijumarenje ljudi podrazumijeva postojanje elje ilegalnog migranta da
pree dravnu granicu i on moe svkog trenutka odustati od toga (princip
dobrovljnosti), dok rtva trgovine ljudima najee nema ovu mogunost,
-- lica koja ele ilegalni ulazak u drugu zemlju najee prvo kontaktiraju lica
koja e ih prokrijumariti. Dok kod trgovine ljudima organizatori ovog kri-
vinog djela na razne naine regrutuju rtve stupajui u kontakt sa njima,

3
Nezaposlenost se odreuje kao nemogunost radno spsosobnog lica, koje trai zaposlenje, da
zasnuje radni odnos uz naknadu za svoj rad, ime bi obezbjedilo svoju egzistenciju. Nezaposlenim se
smatra i svakolice koje hoe radi ali mu drutvo to onemoguava ili, pak, lice koje nije u mogunosti da
svojim radom zadovolji svoje osnovne potrebe. Takoe postoji otvorena ili prikrivena nezaposlenost
to su sva ona lica koja prestavljaju tehnoloki viak u procesu rada. Kod nas je poznat kao institut
ekanja. Smatra se da je stopa nezaposlenosti iznad 10% nepodnoljiva.
4
lan 3. Protokola protiv krijumarenja migranata kopnom, morem i vazduhom, dopuna Konvencije
UN protiv transnacionalnog organizovano kriminala

59
Kriminalistike teme (2013); 3-4

-- prokrijumareni ljudi su nakon prelaska dravne granice slobodni, dok r-

tve trgovine ljudima to nisu;
-- prema licima kojima se trguje primjenjuje se sila, odnosno prinuda, to naj-
ee nije sluaj sa licima koja se krijumare;
-- rtve trgovine ljudima bivaju eksploatisane, to ne vai za prokrijumarene
ljude;
-- krijumarenje ljudi nuno zahtjeva prelaz dravne granice najmanje dvije
zemlje, dok se trgovina ljudima moe odvijati unutar nacionalnih granica
jedne drave;
-- krijumarenje ljudi predstavlja krivino djelo protiv drave, dok trgovina
ljudima predstavlja krivino djelo protiv lica, tako da je u prvom sluaju
pasivni subjekt krivinog djela drava, a u drugom jedinka;
-- kod trgovine ljudima dolazo do krenja ljudskih prava rtava, dok u sluajevi-
ma krijumarenja ljudi dolazi do povrede propisa o prelasku dravne granice
(to ne iskljuuje mogunost krenja ljudskih prava ilegalnih migranata);
-- krijumarena lica su u materijalnom smislu prestupnici propisa o prelazu
granica koje, prema aktuelnim tendencijama u meunarodnom pravu, ne
treba sankcionisati. Razlog je taj to su oni zapravo rtve loih uslova ivota
ili diskriminacije u matinim dravama. S druge strane, rtve trgovine lju-
dima rtve su krivinog djela u pravom smislu rijei;
-- krijumarenje ljudi je pojam koji je ui od pojma trgovine ljudima, i moe
predstavljati fazu u procesu trgovine ljudima. Krijumarenje ljudi, ilegalne
migracije mogu prerastu u trgovinu ljudima ukoliko organizatori prodaju
prokrijumarene osobe ili ih protivpravno lie slobode i prinude na eksplo-
ataciju.

Pojmovno razgranienje trgovine ljudima i

prostitucije
Pored krijumarenja ljudi, prostitucija je bezbjednosna pojava ije se znaenje naje-
e permutuje sa znaenjem pojave trgovine ljudima tako to se izmeu tih dviju po-
java stavlja znak jednakosti, odnosno tako to se rtve trgovine ljudima smatraju pro-
stitutkama. Stoga je neophodno napraviti distinkciiju izmeu ovih dviju fenomena.
Pod prostitucijom se podrazumijeva seksualni odnos koji karakteriu plaanje (naj-
ee u novcu), ekstreman promiskuitet i emocionalna ravnodunost prema partne-
ru u samom seksualnom inom (Jeftovi & Milainovi, 2002).
Iz navedene definicije se moe zakljuiti da su bitne odlike prositucije slijedee:
-- povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem ili kakvom drugom ko-
risti;
-- ekstreman seksualni promiskuitet, odnosno vezanost za veliki broj razlii-
tih, ali i nepoznatih pratnera i

60
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

-- emotivna ravnodunost ne samo prema seksualnom zadovoljstu, ve i pre-

ma partneru.
Smatra se da posljedna dva elementa sve vie gube znaaj uslijed savremenih dru-
tvenih promjena i izmjena onih normi koje se odnose na seksulanu slobodu, krize
institucije braka i zanemarivanja patrijarhalnih zahtjeva, tako da veza izmeu novca
i seksualne eksploatacije ostaje najvanije i trajno obiljeje prostitucije (Jeftovi &
Milainovi, 2002).
Znaaj razlikovanja prostitucije od trgovine ljudima nije ni malo manji od znaaja
razlikovanja krijumarenja ljudi od trgovine ljudima. Opravdanje je u injenici da
je u praksi prostitucija najzastupljeniji oblik seksualnog vida eksploatacije uope
eksploatacije rtava trgovine ljudima. Susretom sa licima koja se odaju prostituciji,
naroito organizovanoj, pripadnici subjekata bezbjednosti nikad nisu sigurni da li
se iza konkretnih sluaja krije trgovina ljudima. Nerazlikovanje ova dva fenomena
moe uzrokovati sekundarnu viktimizaciju rtve (u zemljama gdje je prostitucija
kanjiva), s jedne, i oslobaanje odgovornosti trgovaca ljudima, s druge strane. Va-
an uslov za njihovo razlikovanje jeste poznavanje navedenih bitnih obiljeja ovih
bezbjednosnih pojava (Bertone, 2000), kao i koritenje relevantnih znanja drugih
naunih disciplina kao to je, npr., kriminalistika, psihologija kriminala, kriminali-
stika psihologija itd.
Uzroci prostitucije u BiH i postsocijalistikim zemljama
-- politika zbivanja u srednjoj i istonoj Evropi;
-- migracije stanovnitva prema razvijenim zemljama u Evropi;
-- raspad Jugoslavije i ratni sukobi;
-- goepolitiki poloaj BiH;
-- ekonomska kriza zemlje u tranziciji;
-- strane vojne i policijske snage u BiH;
-- nejedinstvo politikog vostva BiH;
-- neusklaena zakonska regulativa;
-- korumpiranost vlasti.
Motivi prostitutki prema jednom istraivanju u BiH su najee materijalne priro-
de, 60% njih su ule u prostituciju dobrovoljno, a 40 % na prevaru, pod prijetnjom
silom (Adajli-Dedovi, 2003).

Organizirani kriminalitet i funkcionisanje

trgovine ljudima
Trgovina ljudima nije mogua bez organiziranog kriminala. Organizirani kriminal je
zajedniko kriminalno djelovanje kojeg karakterie planirani i kontrolirani tok zbiva-
nja. Historijski gledano, organizirani kriminal je nastao u Italiji, a u SAD-u svoju punu
afirmaciju. Vie je razloga zato se organizirani kriminal najvie razvio u toj zemlji, a
prije svega ekonomska, komunikacijska, kulturna, etnika i politika struktura zemlje.

61
Kriminalistike teme (2013); 3-4

U mas-medijima problem organiziranog kriminala je esto prisutan, a ponekad je i

mitologiziran, poput filmova Kum. Chichago s poetka prolog stoljea je bio centar
organiziranog kriminala i specifinog iskustva sa organiziranim kriminalom, pozna-
tog kao prohibicija (1919. godine) - potpunom zabranom toenja, prodaje i uzimanja
bilo kakvog alkoholnog pia. Ve u tim godinama su naznaene osnovne djelatnosti
kojima se bavi organizirani kriminal: reket (ucjena uz primjenu sile u sluaju nepla-
anja traene sume), verc umjetninama, zlatom, cigaretama, organizovanje igara na
sreu, organiziranje prostitucije, trgovnina drogom i organizacija ubistava. U to vrije-
me tkz. Kefauverova senatska komisija je utvdila da je organizirani kriminal tada obr-
tao sredstva u visini od preko 7 milijardi dolara (ondanji ef Al Capone je zaraivao
6 mil. dolara sedmino, nikad nije uhvaen i optuen za jedno od 80 ubistava). Uoe-
na je relativno trajna osobina organiziranog kriminala - uska i mnogobrojna veza sa
policijom, vlastima, politikom i javnim osobama. ini se da je taj model ostao relativ-
no trajna osobina i modernog organizovanog kriminala. Organizovani kriminal je s
jedne strane zatvorena grupa, a s druge strane jako je ovisan od niza drugih suradnika
i izgleda da je mjera njegovog uspjeha upravo u balansu izmeu zatvorenosti i otvore-
nosti samog kriminalnog sistema (Petrovi & Meko, 2004).
U organiziranom kriminalu postoji relativno kruta, klasna, podjela rada. Postoje
organizirane grupe (gangovi) koje djeluju na terenu ili ulici i broje do 15 ljudi.
Uglavnom su nieg socijalnog statusa, marginalne skupine, jako siromane i ovisne
od svojih neredbodavaca. Nikada ne upoznaju glavnog efa i imaju razvijenu
vanjsku personalnu infrastrukturu koja se njeguje po osnovi etnikog porijekla.
Unutar grupe takoe postoji podpodjela rada izmeu lanova i zna se ko vri nasilje,
koristi vatreno i hladno oruje za ubijanje rtava. Oni izvravaju otmice, pljake,
ucjene, organiziraju prostituciju, ukratko oni su radna snaga unutar organiziranog
kriminala (eparovi, 1987).
Organizirani kriminal ima trajni karakter, to znai da vlada naelo hijerarhije, be-
zuslovne poslunosti i relativno trajna veza lanova. Organizacija titi svoje lanove
pred policijom i pomae lanove njihove obitelji. Kazne za neposlunost variraju
od smrtne kazne pa do unakaavanja odreenih dijelova tijela. lanom se postaje
ucjenom ili vrbovanjem. Nisu svi kriminalci udrueni u gangove, mnogi rade samo-
stalno i relativno su neuspjeniji u kriminalnoj aktivnosti.
Postoje razliiti oblici organiziranosti. Zavjera se odnosi na dogovor vie osoba na iz-
vrenje odreenih krivinih djela po mjestu i objektu. Grupa je skupina ljudi poveza-
nih istim ciljem da izvre neku krivinu radnju koja treba da se uradi. Grupa se nakon
izvrenja moe jednostavno raspasti, tj. nije strogo vrsta i hijerarhizovana. Banda je
izraz vre organizacije i lanovi su povezani sa ciljem izvrenja krivinih djela.
No, organizirani kriminalitet nije samo vezan za SAD, mada je jednim dijelom ta
zemlja veliki potroa usluga koje ovaj kriminalitet nudi a i ima ve tradicionalno
iskustvo sa ovim oblikom kriminaliteta (The 2005 Trafficking in Persons (TIP) Re-
port: Its Purpose, 2005). Organizirani kriminalitet u razliitim drutvima razliito
funkcionira, od potpune zabrane do tolerancije vlasti koja je esto i sama ukljuena
u organizovani kriminal. To je razlog zato je teko dati jedinstvenu definiciju or-
ganiziranog kriminala. Za pojam organiziranog kriminaliteta koristi se nekoliko

62
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

sinonima: internacionalniorganizirani kriminalitet, transnacionalni organizirani

kriminalitet, multinacionalni organizirani kriminalitet, i globalni organizirani kri-
minalitet. Internacionalni (meunarodni organizirani kriminalitet) podrazumijeva
organizirane kriminalne grupe, koje djeluju u jednoj dravi a po potrebi i drugim.
Transnacionalni kriminalitet se odnosi na organizovane kriminallne grupe koje
zbog obima i kompleksnosti kriminala kojim se bave djeluju i u drugim dravama.
Multinacionalni organizirani kriminalitet se odnosi na udruene organizovane gru-
pe iz pojedinih drava, tako da predstavljaju jednu cjelinu. Globalni organizirani
kriminalitet je najuniverzalniji jer obuhvata sve pojavne oblike grupa organiziranog
kriminaliteta u svijetu.
Organizirani kriminal, zbog svojih organizacionih karakteristika i fleksibilnosti,
sposoban je da organizuje sve vrste poslova koji donose dobit. Jedna od najpropul-
zivnijih oblasti organizovanog kriminala je trgovina ljudima. Jedna od izvedenica iz
organiziranog kriminala je trgovina ljudima, tj. nema jedne kriminalne djelatnosti
bez druge. One su organski vezane i ine jednu cjelinu. Stoga ima smisla navesti
neke od karakteristika savremenih oblika trgovine ljudima koji podrazumijeva vi-
soku oslonjenost na organizovani kriminal, a to su:
-- protivpravnost, zabranjena je radnja zakonodavstvom i smatra se krivinim
djelom;
-- nemoralnost, kre osnovne etike norme drutva i predmet je osude ire
javnosti;
-- organizovanost, najvie se ispoljava pri regrutovanju, transportovanju,
eksploataciji i eliminaciji rtava;
-- specifinost etiologije, udrueno djelovanje vie uzroka i uslova koji dovode
do nastanka, opstanka i razvoja trgovine ljudima, a koji se mogu klasifiko-
vati kao egzogeni i endogeni faktori, push i pull faktori, unutranji i meu-
narodni itd;
-- specifinost viktimoloke dimenzije, bitne crte i odlike rtava ovog feno-
mena poput viktimizacije, doprinos vlastitoj viktimizaciji, posljedice, speci-
finost oblika eksploatacije rtava poput prodaje rtve drugom licu, radna
eksploatacija, seksualna eksploatacija, ilegalno usvojenje djece, prinudno
sklapanje brakova, trgovina ljudskim organima ili dijelovima tijela, prinud-
no uee u oruanim sukobima, prinuda na vrenje odreenih kriminal-
nih radnji inespecifini oblici eksploatacije;
-- specifinost procesa realizacije, faze poput regrutovanja, transportovanja,
eksploatacije i eliminacije rtava ine poseban karakter ove pojave;
-- multimanifestnost, ogleda se u kroz vie oblika manifestacije pojave;
-- specifinost sastava organizovanih kriminalnih grupa, zbog vie faza u re-
alizaciji trgovine ljudima, neophodno je postojanje vie podgrupa unutar
organizovane kriminalne grupe, tako postoji podgrupa za vrbovanje, za
transport, ubacivanje na trite i podgrupe za eliminaciju rtava, podgrupa
za prebacivanje preko dravne granice, za organizovanje prostitucije. Sve to
ih ini razliitim od od ostalih organizovanih kriminalnih grupa;

63
Kriminalistike teme (2013); 3-4

-- rasprostranjenost, skoro sve drave imaju problema sa ovim oblikom kri-

minaliteta;
-- internacionalnost, trgovina ljudima je globalnog karaktera, istok i zapad,
sjever i jug su organski povezani sa ovom pojavom. Grubo govorei, bogate
zemlje ljudsko meso nalaze u siromanim zemljama.
-- visoka profitabilnost, rezultat je nadeksploatacije rtava u svim dimenzijama
trgovine ljudima, osobito u domeni prostitucije i radne nadeksploatacije;
-- visok stepen drutvene opasnosti, ogleda se u opasnosti po bezbjednost dr-
ave i drutva, po posljedicama za optedrutvene vrijednosti ;
-- nasilnost, odnosi se na razne metode prisile i nasilja prema rtvama, kon-
kurenciji i subjektima bezbjednosti s ciljem odranja i razvoja oblika ek-
sploatacije rtava;
-- stalna ekspanzija, zapaeno je stalno poveanje broja rtava trgovine ljudi-
ma i stalni porast organizovanih grupa za vrenje ovih djela;
-- latentnost, odnosi se na tajnjost postupanja, organizovanja i djelovanja
organizovanih kriminalnih grupa, to dovodi do nevidljivosti pojavnih
oblika trgovine ljudima, stvaranje privida da ona ne postoji, nemogunosti
prepoznavanja u njenom pojavnosti i viktimizaciji graana;
-- visoka tamna brojka, u neposrednoj je je vezi sa latentnou ovog fenomena, i
predstavlja broj izvrenih krivinih djela i prekraja neposredno ili posredno
povezanih sa trgovinom ljudima, nepoznati za subjekte bezbjednosti;
-- mobilnost, odnosi se na veoma lakoj pokretljivosti kroz prostorno razliite
entitete, kako samih lanova organizovane kriminalne organizacije, tako i
rtava. Cilj mobilnosti je sprjeavanje zbliavanja rtava i njihovih klijenata
ili uspostavljanje povjerenja sa nekim od predstavnika vlasti. Latentnost i
tamna brojka su posljedica mobilnosti;
-- dinaminost, odnosi se na stalnu pojavu novih oblikatrgovine ljudima i
oblika eksploatacije rtava;
-- elastinost, mogunost prilagoavanja novonastalim uslovima u drutvu i
konkretnim situacijama;
-- nepredvidivost, nemogunost procjene i predvianja metoda, sredstava i
postupaka lanova organizovanih kriminalnih grupa pri realizaciji trgovine
ljudima i njenih pojavnih oblika eksploatacije usljed njene dinaminosti. To
za posljedicu ima nemogunost bezbjedonosne procjene i prognoze tren-
dova ove bezbjedonosne pojave;
-- povezanost sa drugim oblicima ugroavanja bezbjednosti, kao to smo na-
glasili, trgovina ljudima je povezana usko sa organiziranim kriminalom,
terorizmom, krijumarenjem narkotika, oruja i automobila, korupcije i
slino;
-- nedovoljna prouenost, ukazuje na to da ovaj problem nije dovoljno dobro
istraen i jer ta znanja ne mogu u dovoljnoj mjeri biti osnov za preventivno
djelovanje i uspjene preventivne akcije na nacionalnom i meunarodnom
planu;

64
 Kriminalistike teme (2013); 3-4

-- nedovoljna efikasnost suprostavljanja trgovini ljudima, posljedica je nedo-

voljnog poznavanja problema i relativno brzo irenje pojave (Mijalkovi,
2005).
Kriteriji za definisanje trgovine ljudima su razliiti i kompleksni, ali ipak na temelju
pojavnih formi izdvojilo se nekoliko kriterija. Prije svega to su stepen drutvene
opasnosti, prostorni, biofizioloki, status rtve i nain eksploatacije.
Svrha ovih kriterija je razlikovanje nivoa i posljedica za rtvu, jer pojava nije jedno-
znana i homogena
U trgovini ljudima mogue je razlikovati obiajnu i kriminalnu, organizovanu, tr-
govinu ljudima. Ova podjela ima za kriterij stepen drutvene opasnosti. Obiajna,
tradicionalna trgovina ljudima proizlazi iz kulture jedne skupine i spada u domen
rituala. Cilj nije eksploatacija i stoga je drutvena opasnost daleko bezazlenija u od-
nosu na kriminalnu organizovanu trgovinu ljudima. U kriminalnu trgovinu ljudima
spada odnos prodavca i kupca ljudi koji je kontinuiran i funkcionie kao kupopro-
dajni odnos. Organizovane grupe su specijalizirane za sve nivoe trgovine, poev od
vrbovanja, tranzita pa sve do eksploatacije i eliminacije. Ovaj proces ne samo da je
kriminalan, nego je i krajnje surov i bezduan. Izmeu tradicionalnog i kriminalno
organizovanog trgovanja ljudima postoji i meuskala koja se moe prepoznati kao
obiajno-kriminalna, pojedinana (neorganizovana) i organizovana. Kako se feno-
menologija trgovine pribliava nivou koji odgovara krajnje organizovanom krimi-
nalu, tako je rtva u sve teem i oajnijem stanju, kao to je i vei stepen drutvene
opasnosti (Mijalkovi, 2005).

Sugestije
Pored niza obavezujuih dokumenata, dogovora i napora da se ovaj tuni fenomen
reducira, sugeriemo nekoliko stratekih orijentacija koje bi mogle ubrzati rjeenje
problema. U rjeavanju i prevenciji trgovine ljudima, prije svega, mora postojati
kontinuitet i sistematinost u rjeavanju i otklanjanju uzroka i uslova koji doprino-
se njenom nastanku. Mora postojati jedinstvena strategija drave za suprostavljanje
trgovini ljudima kao dio strategije za suzbijanje organizovnog kriminala. Zakono-
davstvena osnova mora biti izuzetno senzibilna za ovu vrstu problema u svim as-
pektima pojave. Potrebno je na nivou lokalnih zajednica senzibilirati javnost za ovu
vrstu problema jer samo tako se moe prevenirati ova izuzetno opasna pojava. Mora
biti adekvatno razvijen sistem formalne i neformalne socijalne kontrole jer bez ovih
oblika kontrole nema ni kontroliranja ove negativne pojave.
Takoe je potrebno razvijanje svih oblika meunarondne saradnje koji se bave ovim
problemom.
U zavisnosti od svih ovih navedenih postupaka i strategija ovisie i prijem bal-
kanskih zemalja u Evropsku Uniju, a time i u okvir zemalja gdje vea kontrola nad
kriminalnom djelatnou. Time se i ire oblici slobode od kriminala i stabilizira
opa sigurnost

65
Kriminalistike teme (2013); 3-4

Literatura
1. Adajli-Dedovi, A. (2003.). Prostitucija u bosni i hercegovini. (str. 110). Sarajevo: Fa-
kultet kriminalistikih nauka.
2. Bertone, M. A. (2000). Sexual trafficking in woman: International political economy
and the politics of sex. Gender Issues, Winter 2000, str. 1-19.
3. Grupa autora (1982). Osiromaenje radnike klase. In Socioloki leksikon (str. 315).
Beograd: Savremena administracija.
4. Haralambos, M., & Heald, R. (1989). Uvod u sociologiju. (str. 153-161). Zagreb: Globus.
5. Human Rights Watch, Bosnia and Herzegovina; Trafficking of Women and Girls to
Post-Conflict Bosnia and Herzegovina for Forced Prostitution, Vol. 14 No 9(D)-No-
vember 2002
6. Jankovi, I., Pei, V. (1981.). Drutvene devijacije: kritika socijalne patologije. (str. 73-
74). Beograd: Via kola za socijalne radnike.
7. Menari, S. (1991). Osvajanje prostora, prekrivanje vremena: migracije umjesto razvo-
ja. (str. 70-75). Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo.
8. Mijalkovi, S. (2005). Trgovina ljudima. (str. 82-102). Beograd: BeoSing.
9. Oscar, L. (1966). The culture of poverty. American Scientific, 215(4), str. 19-25.
10. Petrovi, B., & Meko, G. (2004.). Kriminologija. (str. 178-189). Sarajevo: Pravni fakul-
tet Univerziteta u Sarajevu.
11. Protokol UN-a za spreavanje, suzbijanje i kanjavanje trgovanja osobama, posebno
enama i djecom - dodatak Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog
kriminala iz 2000 godine. (Palermo protokol)
12. eparovi, Z. (1987). Kriminologijai socijalna patologija. (str. 223-224). Zagreb: Pravni
fakultet U Zagrebu.
13. The 2005 Trafficking in Persons (TIP) Report: Its Purpose, (2005). Trafficking in person
report released by the office to monitor and combat trafficking in persons (Trends in
Organized Crime / Vol. 9, No. 1, Fall 2005), str. 55-62.

66