Dr Veselin PERI,

redovni profesor Prirodno-matematikog fakulteta ll. Sarajevu

ALGEBRA
I DIO

PRSTENI I MODULI
LINEARNA ALGEBRA

Drugo izdanje

..SVJETLOST", OOUR Zavod za udbenike i nastavna sredstva,

Sarajevo, 1987.
Odgovorni urednik
Ramiz D~ananOf}j

Recenzenti
dr ordi Cupona. profesor Matematikog fakulteta u
Skoplju;
dr Mirko Mihaljinec. profesor Prirodoslovno-matemati
kog fakulteta u Zagrebu;
dr Slavila Preli. profesor Prirodno-matematikog fakul-
teta u Beogradu

Lektor
IMuharem Bori I
Naslovna strana
Ivica (5avar

Tehniki urednik
Vladimira Dizdarevi

Korekturu izvrio autor

Tira: 1000 primjeraka

Izdaje
.. Svjetlost". OOUR Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Sarajevo

Ova knjiga je tampana uz finansijsku pomo

SIZ-a nauke BiH.

Za izdavaa

Abduselam RustempaIi

tampa
"MINERVA" Izdavako-tamparska radna organizacija
OOUR tamparska delatnost. Subotica

Za tampariju
Stjepan Vukeli. graf. in.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka BiH. Sarajevo
512(075.8)
PERle. Veselin
Algebra! Veselin Peri. - 2. izd. - Sarajevo
: Svjetlost, 1987. - 2. knj. ; 24 cm
ISBN 86-01-00930-1
Dio 1 : Prsteni i moduli ; Linearna algebra.
420 str.
Bibliografija: str. 407. - Registar.

ISBN 86-01-00930-1
P R E D G O V O R Z A P R V OI Z D A N l E

Ova knjiga, iji prvi dio izlazi, a drugi dio, poS'Veen Teoriji Galois, je u pri-
premi i trebalo bi oekivati da se i on pojavi do sredine idue godine) nastala
je iz predavanja kojfJ sam vie godina drao (Algebra 1 i Algebra 1/) ik,oja
jo drim (Algebra ll) za stu4ente matematike Prirodno-matematikog fakul-
teta u Sarajevu. Djeliminim proirivanjem tih predavanja nastojao sam 4a
u ovoj knjizi izloim uglavnom cjelokupnu materiju koja se u okviru dvaju
jednogodinjih kurseva predaje za studente matematike i na drugim univerzi-
teuma kod nas.
Ovaj prvi dio knjige trebalo bi da obuhvati ve uveliko ustaljeni materijal koji
ulazi u okvir Linearne algebre i kojim se obino poinje kurs Algebre na uni-
verzitetima i to ve u prvoj ili, najkasnije, u drugoj godini studija. Na nekim
se univerzitetima Linearna algebra predaje skupa sa Geometrijom, iz koje je
nastala iu kojoj nalazi brojne primjene. Tada ona dolazi na sam poetak stu-
dija matematike. Ima mnogo ra'Zloga za ovakvo ujedinjavanje osnovnog kursa
Geometrije i Linearne algebre. Tako se na prirodan nain stiu motivi koji
olakavaju shvatanje pojmova i metoda Linearnealgebre, a s druge strane,
primjenom aparata Linearne algebre ekonominije i elegantnije rjeavaju pro-
blemi Geometrije. Iako se tada predvidi neto vile prostora za ovakav jedno-
godilnji kurs, .obino ova simbioza Geometrije i Linearne algebre ispadne na
tetu obima, a i nivoa izloenog materijala iz Linearne algebre. To je glavni
razlog to se esto dre odvojeno osnovni kurs Geometrije i kurs Linearne algebre.
Tada neto elementarniji kurs Geometrije obino prethodi kursu Linearne algebre,
koji tako doe tek u drugoj godini studija. Naravno se f, tada u kursu Geome-
trije razvijaju i koriste elementarne metode Linearne algebre, ali se opti pristup
odgaa za godinu dana,kada se moe oekivati vea zrelost studenta i navik-
nutost na apstraktnije razmiljanje. Time, dakako, ne otpada potreba za uka-
zivanjem na geometrijske, i druge motive prilikom uvoenja optih pojmova i
razmatranja, problema Linearne algebre.
Ima tendencija, koje djeluju pomalo ekstremno, da se uloge Geomem'je i Line-
arne algebre potpuno zamijene: da kao primarna dode Linearna algebra, a da
se Geometrija izgrauje na temelju Linearne algebre. U tom pogledu tipina
je knjiga l. Diedonea .Linearna algebra i elementarna geometrija.
Na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu Linearna algebra predaje se
u obliku zasebnog kursa u drugoj godini studija. Zato je razumljivo to sam' tt
izlaganju Linearne algebre polazio od pretpostavke da je italac ove knjige
prethodno upoznat sa osnovnim kursom geometrije. Ta pretpostavka ne bi tre-
balo da predstavlja veliku obavezu za itaoca kome ova knjiga dolazi u ruke

3
na samom poetku studiJa, jer se gotovo ne moe desiti da mu osnovne injenice
iz geometriJe u toJ m/eri nisu poznate da ne bi mogao prihvatiti primjere iz
geometrzje kojima se ilustruJu po/movi i problemi Linearne algebre. Ti prim/eri
su zapravo Jedini oblik oslanJanJa na prethodna znanJa iz geometrije. Uostalom,
za takvog itaoca, a moda i inae, moemo preporuiti knJigu S. Kurepe Uvod
u linearnu algebru, koJa vrlo uspjelo na geometriJskim izvorima izgrauje os-
novne pojmove i ilustruJe osnovne probleme i metode Linearne algebre.
Iz sadraJa se uoava da su u okviru ovog dijela knjige Algebra nafli svoJe
m/esto standardni sadraJi Linearne algebre. N/ima je posveeno direktno osam
od ukupno deset glava, sve osim prve i devete glave. Prva glava je uvodnog
karaktera i predstavlja pripremu ne samo za ovai prvi nego i za drugi dio knjig8.
U devetoJ glavi razmatraJu se moduli nad prstenima glavnih ideala i direktna
razlaganja ovih modula na ciklike podmodule. To Je sadraj koji strogo uzev
ne ulazi direktno u Linearnu algebru, koja se ograniava samo na vektorske
prostore. Meutim, iz problema Linearne algebre (pitanje Zordanove-Jordan-
-kanonske forme matrica) proistie prirodna potreba za razmatranjem modula
nad speci/alnim prstenom glavnih ideala, koje bi za ove potrebe, dodue, moglo
biti neto krae nego to Je to uinjeno u devetoj glavi. Slina potreba javlja
se u vezi sa prouavanjem Abelovih grupa, a i inae. Zato Je prirodno da sadraJ
devete glave nae m/esto u okviru osnovnih kurseva Algebre. On je ovdje pri-
mijenjen na konano generisane Abelove grupe, a u posljednjoj glavi na pitanja
vezana za kanonsku lordanovu formu matrica. Citalac kojega ne zanimaju
ova pitanja moe se ograniiti na prvih osam glava. Ukoliko su mu poznate
osnovne injenice o nulama polinoma, takav italac ne mora prethodno itati
posljednji paragraf prve glave, Jer je on, to se prvog dijela knjige tie, neophodan
samo za devetu glavu. Ima italaca iji e se interes ograniiti samo na vektorske
prostore nad poljem realnih ili kompleksnih brojeva. Ako ga ne zanima kanonska
lordanova forma matrice, takav italac ne mora itati ni trei paragraf prve
glave. Ukoliko mu je poznat pojam grupe, on bi zapravo itanje mogao zapoeti
odmah sa drugom glavom. Pri tome bi trebalo da svuda polje K uzima kao
polje realnih ili polje kompleksnih brojeva, a da u tekstu prelazi preko pitanJa
koja se tiu modula, ako su posebno razmatrana za vektorske prostore, odnosno
da i tamo pod prstenom R podrazumijeva polje realnih ili kompleksnih brojeva,
ako su bile u pitanju stvari koje su iste u (slobodnim) modulima kao i u vektor-
skim prostorima, pa nije bilo potrebe da se o njima govori dva puta.
Za potrebe ovog dijela knjige mogu i ostali itaoci prvu glavu itati uz odreene
uftede truda. T ako se kod prvog itanja u svakom sluaju moe prei preko
svih zadataka iz prve glave, koji su brojni i slue proirivanju kruga injenica,
ali se, osim nekih injenica o permutacijama, koje su neophodne za optu defi-
niciju determinante matrice, ne koriste u prvom dijelu knjige. Osim toga, os-
novni tekst prva dva paragrafa prve glave je dosta elementaran i vjerovatno
je poznat veini italaca. Ti itaoci mogli bi takoer PQeti odmah sa drugom
glavom, s tim to bi se na trei i etvrti paragraf prve glave vratili kasnije, ali
svakako prije itanja devete glave.
Kako je ve spomenuto, ima mnogo stvari koie se, ponekad uz dodatne pret-
postavke koje su u sluaJu vektorskih prostora automatski ispunjene, odnose
ne samo na vektorske prostore, nego i na sve unitarne module nad komutativnim
prstenima. Kad je god to bilo mogue uraditi na jednostavan nain, odluivali
smo se za opte formulacije koje se tiu unitarnih modula, uz komentar o tome
ta se iz tih formulaciJa dobiJa u sluaju vektorskih prostora. S druge strane,
 uz mnoge injenice konstatovane za vektorske prostore, kad one ne vrijede ni
uz jednostavnu modifikaciju za sve unitarne module, ukazivali smo na injenicu
da, a ponekad i na razloge zato slino ne vrijedi i za sve unitarne module.
Ima pitanja specifinih za vektorske prostore, ak za samo realne ili kompleksne
vektorske prostore, gdje se naporedno promatranje unitarnih modula i vektor-
skih prostora nije moglo niti trebalo vriu'. Takvim pitanjima posveen je pre-
tean dio etvrte i pete glave, zatim itava sedma i osma glava.
Meutim, ak i determinante su uvedene kao odreene multilinearne funkcije
definisane na slobodnom modulu, a ne samo na vektorskom prostoru. Da bi
im se to realnije ocijenila uloga, to je uinjeno tek poto su svi problemi na koje
se determinante ovdje primjenjuju prethodno rijeeni drugim metodama, uglavnom
baziranim na elementarnim transformacijama matrica nad poljem.
I neki drugi problemi rjertvani su na vie naina. Tako je, na primjer, teorema
o rangu vrsta i kolona matrice nad poljem dokazana najprije pomou elemen-
tarnih transformacija matrica, a zatim pomou adjungovanih transformacija.
/ Nastojali smo da !'zlaganje olakavamo adekvatnim ilustracijama i primjerima,
pa je u itavom tekstu sadran veliki broj primjera kojima se ilustruju pojmovi,
odnosno odreene metode. Meu njima ima i numerikih, veinom do kraje ura-
enih primjera. Gotovo uz svaki paragraf dato je po nekoliko zadataka sa
uputstvima, koja najee predstavljaju kompletnu skicu rjeenja. Ovim je
obim prvog dijela knjige moda proiren vie nego to bi inae obuhaeni mate-
rijal zahtijevao. Nadamo se da e to proirenje biti opravdano olakanjem u
savladavanju osnovnog sadraja i sagledavanju njegovih primjena koje e time
biti; postignuto.
Napomenimo na kraju da se numeriki primjeri odnose na elementarne metode
i da u okviru ove knjige m'su mogla nai mjesto pitanja stvarnih numerikih
metoda Linearne algebre. Isto tako nije moglo biti rijei o Linearnom progra:'
miranju, koje se, dodue, koristi metodama Linearne algebre, ali ima svoje spe-
cifine probleme i metode: ono se u Sarajevu predaje u obliku zasebnog kursa,
a slino je i na drugim univerzitetima.
Koristim priliku da se zahvalim svima koji su na bilo koji nain doprinijeli da
se ova knjiga pojavi i da njen tehniki izgled, a i sam sadraj to vie odgovore
njenoj namjeni. Posebno se zahvaljujem recenzentima na korisnim primjedbama,
koje su doprinijele poboljanju teksta, i urednicima za matematiku izdavake
kue "Svjetlost" na inicijativi za ovaj poduhvat i dobronamjernom pourivanju
i podrci u njegovom ostvarenju.

U Sarajevu, maja 1979.

A u t o r

5
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE

U drugom izdanju izvrene su ispravke primijeenih tamparskih greaka i

nekih omaki autora. Pored ostalog, promijenjen je zadatak 11,1.2, formulacija i
dokaz teoreme II,3.5 i dokaz teoreme IV,2.2, te priprema i formulacija teoreme
VIII,3.1. Takoder su izvrene neke dopune Indeksa, u kome su omakom u
prvom izdanju izostali neki termini (vezani za prsten). Proireni su neki primjeri
(I,l.2.d; 1,2.1. i II,I.I.c) i dodani neki novi zadaci (1,1.10; /,1.11; 1,2.14;
1,2.15; 1,2.16; III,3.9; IV,4.12; IV,4.13; X,4.3; X,4.4; X,4.5, X,4.6 i
X,4.7). Znaajnzje izmjene izvrene su u prvom paragrafu prve glave. Tamo su
neke vanije injenice vezane za djelovanje grupe na skupu, za periodine grupe
; za Silovljeve p-podgrupe obradene sada u osnovnom tekstu knjige, umjesto u
obliku zadataka kao u prvom izdanju. N a taj nain se u spomenutom paragrafu
sada pojavljuju tri -.ova podnaslova. U vezi s tim izostavljeni su neki zadaci
(1,1.5; 1,1.6; 1,1.9; 1,1.10; /,1.11 i 1,1.15) prvog izdanja.
Na omaku u formulaciji zadatka II,1.2 upozorili su me prof. dr Kalmi Finci,
doc. dr Branko urguz i asistent mr Milan Janji, koji je i predloio da u tom
zadatku uslovom (*) zamijenim prvobitni uslov (**); ja sam tome dodao napo-
menu da su ta dva uslova ekvivalentna ukoliko prsten R posjeduje element (! za
koji su elementi e i l-e invertibilni (to je sigurno sluaj kad je element 2 . 1 prs-
tena R invertibilan, kako je to primijetio i K. Finci). Na propust u dokazu teo-
reme II,3.5 upozorio me je docent dr Aleksandar Krape. Poto sam se uvjerio
da se jedna tu bez dokaza izreena tvrdnja ne moe dokazati, morao sam da
izmIjenim ne samo dokaz nego donekle i formulaciju ove teoreme. Na omaku u
formulaciji teoreme VlII,3.1 skrenuo mi je panju prof. dr Svetozar Kurepa.
Zato sam u pripremi i samoj formulaciji ove teoreme morao da izvrim odredene
ispravke, isputajui ponovo detaljan dokaz. Osim toga, teoremu sam popratio
napomenom da se samo u kompleksnom sluaju mogu zadrati uslovi (3.4) i
(3.5) prvobitne formulacije. Ostale spomenute i druge omake, ne ukljuujui
tu i brojne tamparske greke, u ijem su mi otkrivanju pomogli moji bivi i sa-
danji studenti, sam sam uoio.
Na pojavu prvog izdanja knjige vrlo ljubazno su reagovali mnogi nai matema-
tiari, piui mi ili izraavajui u direktnom susretu svoje utiske o knjizi. Me-
du njima elim posebno da istaknem prof. dr Olgu Hadi, prof. dr Svetozara
Kurepu i prof. dr Sibu Mardeia. Prikazi prvog izdanja knjige, koje su napi-
sali prof. dr Mirko Mihaljinec (u Glasniku matematikom) i dr Milan Hladnik
(u Obzoniku za matematiko in fiziko) doprinijeli su da o njoj vie sazna jugo-
slovenska matematika javnost.
Ugodna mi je dunost da ovom prilikom svim spomenutim osobama izrazim
svoju osobitu zahvalnost. Posebnu zahvalnost upuujem izdavau "Svjetlost"
Sarajevo, naroito drugovima Savi Zirojeviu iRamizu Dananoviu, za po-
javu i dobru opremu i ovog drugog izdanja.

U Sarajevu, decembra 1986.

Autor

6
 1. GRUPA. PRSTEN. TIJELO, POLJE

1. GRUPOID, POLUGRUPA, GRUPA

Grupoid i polugrupa

U ~kupu N prirodnih brojeva definisane su operacije sabiranje i mnoenje.

Sabiranjem. odnosno mnoenjem svakom ureenom paru (x, y) iz N X N
pridruujemo element x + y, odnosno x y iz N. Operacije sabiranje i mno
enje prirodnih brojeva su, dakle, odreena preslikavanja
N X N ~N> N X N ~N.
Ima mnogo slinih primjera koji opravdavaju ovu optu definiciju.

Definicija
,-
1.1. Neka je zadan neprazan skup X. Preslikavanje
; ....

XXX~X
koje svakom ureenom paru (x, y) iz X X X pridruuje odreen element
x * ~ iz X zove se unutranja binarna kompoziciJa ili operacija u X. Ako je
u n~praznom skupu X zadana operacija * onda se kae da ta operacija na
skupu X odreuje strukturu grupoida. Skup X sa operacijom *, tj. ureen
par (X, *) zove se tada grupoid.
Bin~rnu kompoziciju oznaavaemo najee aditivno (znakom +) ili multi-
plikativno (znakom .). Tada emo govoriti o aditivnom, odnosno o multi-
plik~tivnom grupoidu. U multiplikativnom grupoidu obino se izostavlja-
zna~ . za kompoziciju, pa se umjesto x y pie jednostavno xy.
SabIranje i mnoenje prirodnih brojeva su asocijativne i komutativne ope-
racije. Uopte kaemo:

DeJi;nicija!l,l.2. Operacija * zadana u skupu X je asocijativna, odnosno

koinutativna, ako vrijedi
(1.1) (x*y)*z=x*(y*z),
odnosno
(1.2) x *y = y *x
za svako x, y z iz X.
7
Ukoliko je operacija * u grupoidu eX, *) asocijativna, odnosno komutativna,
onda se kae da je taj grupoid asocijativan, odnosno komutativan ili Abelov.
Asocijativan grupoid zove se jo i polugrupa.
U multiplikativnom grupoidu N prirodnih brojeva broj 1 ponaa se neutralno,
tj. za svako x iz N vrijedi 1 . x = x 1 = x. To je neutralni element grupoida
(N, .). Aditivni grupoid (N, +) prirodnih brojeva nema, meutim, neu-
tralnog elementa (ako broj O ne raunamo u prirodne brojeve), ali zato adi-
tivni grupoid (Z, +) cijelih brojeva ima neutralni element o.
Prisustvo neutralnog elementa u nekom grupoidu je interesantno, pa emo
precizirati ovaj dogovor:

Definicija 1.3. Neka je (X, *) grupoid. Element e', odnosno e" tog grupo-
ida zove se lijevi, odnosno desni neutralni element grupoida, ako za svako
x iz X vrijedi

(1.3) e' *x = x, odnosno x * e" = x.

U sluaju da grupoid ima i lijevi i desni neutralni element, onda su ta dva

elementa obavezno jednaka i. jedinstvena. Tada se kae da grupoid ima neu-
tralni element. Ako uopte postoji, neutralni element e grupoida eX, *) je,
dakle, jedinstven i za njega vrijedi

(1.4)

za svako x iz X.
U aditivnom grupoidu neutralni element se obino zove nulaelement i ozna-
ava se sa O iIi sa Ox, ako se eli istaknuti daje rije o nulaelementu grupoida
X. Umjesto (1.4) tada imamo

(lA') O+x=x+O=x

za svako x iz X.
U multiplikativnom grupoidu X neutralni element zove se obino jedinini
element i za njega se, pored oznake e, esto koristi oznaka 1. Za jedinini
element vrijedi, dakle,

(1.4") e.x = x.e = x, odnosno 1 . x = x.1= x

za svako x iz X.

Primjer 1.1. a) Spomenuli smo grupoide (N, +), (N, .) i (Z, +). Grupoidi su i (Z, .),
(Q., +), (Q, .), (R, +), CR, .), (C, +) i (C, .). Pri tome je Q, odnosno R,oqnosno C skup
racionalnih, odnosno realnih, odnosno kompleksnih brojeva, dok su operacije + i . uobi-
biaj eno sabiranje i mnoenje brojeva. Svi ovi grupoidi su asocijativni i komutativni. Svaki
od njih, osim grupoida (N, +), ima neutralni element i to je za aditivne grupoide broj 0,
a za multiplikativne broj 1.
b) Neka je X zadan neprazan skup, a T x = Xx skup svih preslikavanja X -+ X. U od-
nosu na slaganje preslikavanja kao operaciju skup T x predstavlja polugrupu sa neutral-
nim elementom

(1.5) idx:X~X, idx(x) = x(x E X).

8
. Operacija slaganja oznaava se obino kruiem o ili multiplikativno. Podsjetimo se da
se slaganjem preslikavanja J: X -+ Y i preslikavanja g: Y -+ Z dobija preslikavanje g o J:
X -+ Z koje se definie ovako:
(g of) (x) = g (f(x))(x E X).
Polugrupa (Tx, o) zove se'po[ugrupa (svih) transJormaci.ia skupa X. Ta pclugrupa nije
komutativna za card (X) > l. U tom sluaju, naime, X = {a, b, ...} (a '" b), pa za ele-
mente J, g iz T x za koje je
J (x) = a, g (x) = b (x E X)
vrijedi
. (fog)(x) =J(g(x)) = J (b)) = a,
(g o f) (x) = g (f (x)) = g ea) = b,
za svako x iz X, dakle J o g '" g oJ.

Regularni i invertibi1ni. elementi

U grupoidima (X, *)iz primjera 1.1. a), osim u grupoidima CZ, .), CQ, .),
(R, .) i (C, .), svako a iz X ima osobinu .
(1.6)
za svako x,.y iz X. U grupoidima koje smo izuze1i, tu osobinu nema jedino
element a = O. . .
Ra~uniljivQ je,da elementi a grupoida (X, *) koji imaju osobinu (1.6) zaslu-
uju pOsebnu panju. .

Definicija 1.4. Ako elementa grupeida (X, *) ima osobinu (1.6), onda
se kae da je taj element regularan. U' protivnom sluaju, tj. kad postoje
elementi x, y iz X za koje vrijedi
(a * x =a * y ili x * a = y * a), x =r= y,
za element a kae se da je singularan.
Pr.oizvod, 4/>. regularnih ~emenata a, b (multiplikativne) polugrupe X je
regularan. Naime,
(ab) x = (ah) y ~ a (bx) = a (by) ~ bx = by ~ x = y,
i slino
-.
x (ab) =y(ab'~ .. ............... .. ~x=y.

Medutim, akO je bar jedan' od elemenata a, b (multip1ikativne) polugrupe

X'smgularan, tada je bar jedan od elemenata ab, ba polugrupe X singularan.
Stvarno, ako je, na primjer, element b singularan i za elemente x, y iz X
vrijedi, recimo bx = by, a1ix =1= y, tada za te iste elemente imamo
(ab}x = a (bx) = a (by) = (ab)y, ali x =l=y,
to znai da je tadae1ement aD singularan. Slino bi se u sluaju da za ete.:.
mente x,y iz X vrijedi xb= yb, ali x=f:. y zakljuilo da vrijedi x (ba) = y (~a),
ali x =1= y, tj. da je element l1a singu1aran.
Ako je J : X ~ X injektivno preslikavanje, tada je njime odreeno bijek-
tivno preslikavanje (koje emo oznaiti istim slovom) J : X -+ Im (f), pri
emu smo sa

Im (f) = {f (x) I x E X}
oznaili sliku preslikavanja J :X --+ X. Zato postoji inverzno preslikavanje
J-l: Im(f)~X, J-l(y) = X8Y =J(x).
Posljednje preslikavanje moemo produiti bar na jedan nain do presli-
kavanja /' : X ~ X; dovoljno je da stavimo /' (x) = x, (x EC X '" Im (f)).
Tako se vidi da za injektivno preslikavanje J : X --+ X vrijedi
(3/, : X~X)f' oj = idx .
Obrnuto, svako preslikavanje J : X -;. X za koje vrijedi posljednja relacija
je injektivno.
Na slian nain mogu se sirjektivna preslikavanja J : X --+ X okarakterisati
uslovom
(31" : X ~X) Jo r = idx .
Ovo i druge sline situacije moemo uzeti kao povod za sljedeu definiciju.

Definicija 1.5. Neka je (X, *) polugrupa sa neutralnim elementom e. Za

element a iz X kae se da ima lijevi, odnosno desni inverzni element a', od-
nosno a", ako postoje element a' iz X, odnosno element a" iz X takvi da
vrijedi
(1.7) a' *a = e, odnosno a * a" = e.
Kad a ima i lijevi i desni inverzni element, onda su ti elementi obavezno
jednaki i a nema drugih inverznih elemenata, ni lijevih ni desnih. U tom
sluaju kae se da je element a polugrupe X invertibilan. Jedinstveni lijevi
i (ujedno) desni inverzni element invertibi1nog elementa a oznaava se sa
a-l i zove se inverzni element elementa a.
Dokaimo sada da stvarno za svaki lijevi a' i za svaki desni inverzni element
a" elementa a vrijedi a' = a":
a" = e * a" = (a' * a) * a" = a' * (a * a") = a' *e = a'.
Prema (1.7) za inverzni element a-l elementa a vrijedi
(1.7') a-l *a = a * a-l = e.

U aditivnoj polugrupi X inverzni element elementa a zove se jo suprotni

element elementa a i oznaava se sa - a. U tom sluaju umjesto (1.7') imamo

(1. 7") - a + a = a + (- a) = o.
Neutralni element e polugrupe X sa jedininim elementom je sigurno in-
vertibilan i vrijedi e-l = e. Osim toga, ako su elementi a, b invertibilni ele-
menti polugrupe X, tada je i element a * b takoer invertibilan i vrijedi
(1.8)

10
Stvarno, iz
\

a-l *a = a * a-l = e, b-l *b = b * b-l = e

slijedi
(b- l * a-l) * (a * b) = b-l * ((a- l * a) * b) = b-l *b= e
i slino

(a * b) * (b- l * a-l) = .................... = e.

U multiplikativnom, odnosno aditivnom sluaju relacija (1.8) prima oblik
(1.8') (ab)-l = b-Ia- l , odnosno - (a + b) = (- b) + (- a).
Treba obratiti panju na poredak u relacija.ma (1.8) i (1.8'), koji je bitan u
nekomutativnom sluaju.
Za invertibi1ni element a polugrupe X sa jedininim elementom e vidjeli
smo da inverzni element a-l elementa a predstavlja jedinstveno rjeenje
jednaine x * a = e, odnosno jednaine a * y = e. Uopte vrijedi:

Propozicij~ 1.1. Ako je a invertibilni element polugrupe X sa neutralnim

elementom e (i multiplikativno oznaenom kompozicijom), tada za svako b
iz X jedanina
(1.9) ax = b, odnosno ya = b
ima u X jedinstveno rjeenje
(1.9') x = a-lb, odnosno y = ba-l.
Specijalno je svaki invertibilni element a polugrupe X regularan. Ako je polu-
grupa X konana, onda vrijedi i obmuta tvrdnja: svaki regularni element polu-
~~upe X je invertibilan.

DtJkaz. - 1) Pretpostavimo da za invertibi1ni element a i dati element b

polugrupe X sa jedininim elementom e jednaine (1.9) imaju bar po jedno
rjeenje x, odnosno y u polugrupi X. Tada mora biti
x = ex = (a-la) x = a-l (ax) = a-lb,
odnosno
y = ye = y (aa-l) = (ya) a-l = ba-l,

Znai, ako uopte imaju rjeenja u polugrupi X, jednaine (1.9) imaju je-
dinstvena rjeenja (1.9'). .
S druge strane, elementi (1.9') lee u X. Osim toga oni zadovoljavaju jedna-
ine (1.9), jer

ax = a (a-lb) = (aa-l) b = eb = b
i slino
ya = (ba-l) a = b (a-la) = be = b.

To pokazuje da jednaine (1.9) imaju jedinstvena rjeenja (1.9') u polugrupi

X.

11
2) Na osnovu 1) jasno je da svaki invertibilni element a polugrupe X mora
biti regularan, pa emo dokazati samo da u sluaju konane polugrupe X
sa jedininim elementom e vrijedi i obrnuto.
Neka je, dakle, a regularni element konane polugrupe X sa jedininim ele-
mentom e. Tada je svako od preslikavanja
x f-+ ax, odnosno y f-+ ya (x, y E X)
polugrupe X u samu sebe injektivno.
Kada je X konaan skup, ta preslikavanja moraju biti i sirjektivna, pa postoje
elementi y = a' i x = a" iz X koji se preslikavaju na element e, tj. za koje
vrijedi (1.7). No, to upravo znai da je element a polugrupe X invertibilan.

Grupa

Posebno je zanimljiva polugrupa X sa jedininim elementom e u kojoj je

svaki element invertibilan.

Definicija 1.6. Polugrupa eX, *) sa neutralnim elementom e, u kojoj je svaki

element jnvertibilan, zove se grupa.

Primjer 1.2. a) (Z, +), (Q, +), (R, +) i (C, +) su grupe. Isto tako (Q', .), (R', .) i (C', .)
su grupe, pri emu smo stavili Q' umjesto Q" {O} itd. Grupe su takoer (Q+, .) i (R+, .),
gdje je Q+, odnosno R+ skup strogo pozitivnih racionalnih, odnosno realnih brojeva. Sve
ove grupe su komutativne, tj. Abelove.
b) Ako je (X, *) polugrupa sa neutralnim elementom e, a x* skup svih invertibi1nih ele-
menata te polugrupe, tada je X* f= 0, jer e E X*. Osim toga, prema (\.8) skup x* ima
osobinu
(\,10) a, b E X* =? a *b E X*.
To znai da j$ (X*, *) grupoid sa neutralnim elementom e. No, taj grupoid je asocijativan,
jer asocijativnost oigledno nasljeuje od grupoida (X, *). Konano, ako je a E X*, tada
postoji a-l E X tako da vrijedi (\.7'). Odatle se vidi da a-l ima inverzni element
(\,11)
u polugrupi X, tj. da a-l E X*. Prema tome, (X*, *) je grupa. To je grupa jedinica polu-
grupe (X, *).
e) U sluaju polugrupe (Tx, o) grupu (X*, *) oznaiemo sa (Sx, o). Tu grupu ine upravo
bijektivna preslikavanja X -+ X, tj. permutacije skupa X, pa se zato grupa (Sx, o) zove
grupa (svih) permutacija skupa X. U sluaju da je X = {I, 2, ... , n} umjesto Sx pie se
kratko Sn. Grupa Sn zove se (potpuna) grupa permutacija n-tog reda ili simetrina grupa
n-tog reda.
Grupa Sx nije Abelova za card (X) > 2. Tada je, naime, X={a, b, e, ... } (af=b, af=e,
b f= e), pa za elemente

~ ~
(x = a)

" (ah), <jo "(x) ( : (x = b)

(x f= a, b)
i T = (ac) grupe Sx vrijedi
CT o n) (a) = T (n (a)) = T (b) = b,
(n o T) (a) = n CT Ca)) = n Cc) = e,
dakle, T o n f= n o T i grupa Sx stvarno nije Abelova.

12
d) Akoje I zadan neprazan skup, a (X, +) grupoid, tada se u skupu XI svih preslikavanja
I ~ X moe na prirodan nain definisati operacija +. Za f, g E Xl definie se f -\- g
ovako:
cf + g) (i) = f (i) + g (i) (i E 1).
Na taj nain dobija se grupoid (Xl, +).
Ako je (X, +) Abelov, odnosno asocijativan grupoid, onda je to isto i grupoid (Xl, +).
Ako grupoid (X, + ) ima neutralni element Ox, tada grupoid (XI, +) ima neutralni element
O: I ~ X, O (i) = Ox (i E I).
tavie, ako je (X, +) grupa, tada je i (XI, +) takoder grupa. U tom sluaju suprotni
element - felementa f iz XI zadan je ovako:
( - f) (i) = - (J(i (i E I).
Element f skupa Xl obino piemo u obliku familije
f = (x,), E lo gdje je x, = f (i) (iE 1).
Zato moemo rei da se-sa elementima skupa XI "rauna po komponentama":
(X'\EI = (Y,)jEI ~ x, = YI (i E I),
(X'\EI + (Y')'EI = (x, + Y')'EJ.
U sluaju da je I = {l, 2, ... , n}, umjesto XI pisaemo kratke. X". Elementi skupa X"
su, dakle, n-lani nizovi
(xu XI' , xn) (XI E X, i = 1, 2, ... , n).
Moemo posmatrati i optiju situaciju. Neka je zadan skup I i. za svako i E I. grupqid
(X,. +). tj. neka imamo familiju grupoida (XI' +)iEI. Tada u skupu XI svih fami- n
jE}
lija (X')IEI (x,EX,.iEI) moemo definisati operaciju + .. po komponentama":
(x,), E I + (YI)' E l = (XI + YI)' E I
Tako dobijamo novi grupoid (n XI> + ). koji se zove direktni proiZtJod familije gTupoida

(X" +) (iE I) i oznaava sa nJEI

JEI
(X" +). Direktni proizvod (Abelovih) polugrupa. odnosno

grupa je opet (Abelova) polugrupa. odnosno grupa. Ako jeO, neutralni element grupoida
(X,. +) (iEI). onda je (O')'EI neutralni element grupoida (X,. +). Ukoliko je n
iEI
-X, suprotni element elementa XI u grupoidu (X" +) (iEI). onda je (-XI),EI suprotan
element elementa (x,), E I U grupoidu n
(X,. +). U sluaju konanog skupa 1= {I. 2...

n}. umjesto n (X,. iEI

+) koristi se i oznaka (Xl' +) x X (X... +) ili (X" +) $ ... Et>
JEI
$ (X... +). U specijalnom sluaju (X,. +) = (X. + )(iEI) grupoid n (X,. +) svodi se
na grupoid (XI. +). iE}

Podgrupa

Vidjeli smo da u svakoj polugrupi eX; *) sa neutralnim elementom skup X*

jedinica, tj. invertibilnih demenata te polugrupe, ima osobinu (1.10).

!!!!B-.t';cij" 1.1. Ako neprazan podskup X' grupoida (X, *) ima osobinu
x, YE_X' =? x *yEX',
13
onda kaemo da je podskup X' zatvoren ili stabz'lan u odnosu na operaciju *.
U tom sluaju ogranienje
*: X' X X'-.,..X
operacije * : X X X -.,.. X moemo shvatiti kao operaciju u X'. Kae se
da je ta operacija ,'nducirana u X' operacijom * iz X, a grupoid (X', *) zove
se podgrupoid grupo ida (X, *).
Podgrupoid moe biti polugrupa ili ak grupa. Tada se govori o potpolu-
grupi, odnosno o podgrupi grupoida.

Primjer 1.3. a) Za svaku polugrupu (X, *) sa neutralnim elementom e grupa jedinica

(X*, *) je podgrupa polugrupe eX, *). Specijalno je grupa permutacija (Sx, o) podgrupa
polugrupe transformacija (Tx, o).
b) Polugrupa eN, +) je potpolugrupa grupe (Z, +), a ova opet podgrupa grupe (Q, +),
ali i grupe eR, +), odnosno eC, +).
c) (Z, .) je polugrupa sa jedininim elementom l, pa je, na osnovu primjera 1.2. d), (Z, .)
polugrupa sa jedininim elementom (1,1). Ako je X skup elemenata oblika (x, 2y), a Y
skup elemenata oblika (x, O) ex, y E Z), onada je (X, .) potpolugrupa polugrupe (Z', .),
a eY, .) potpolugrupa polugrupe eX, '). Polugrupa ex, .) nema jedininog elementa, a
polugrupa (Y, .) ima jedinini element 0,0). Ovo pokazuje da polugrupa moe da ima neu-
tralni element, a da ga neka njena potpolugrupa nema ili obrnuto, te da se moe desiti
da i polugrupa i neka njena potpolugrupa imaju neutralni element, ali da ta dva elementa
budu razliita.
Poslednji sluaj ne moe nastupiti kad se radi o potpolugrupama neke grupe. Tada vrijedi

Propozicija 1.2. Neka je (X', *) potpolugrupa grupe (X, *). Ako polugrupa
(X', *) ima neutralni element e', tada se on obavezno podudara sa neutralnim
elementom e grupe eX, *). Ako je element x polugrupe X' invertibilan u X',
tada se inverzni element x' elementa x u polugrupi X' podudara sa inverznim
elementom x-l elementa x u grupi X.
Dokaz. - U grupi X vrijedi e' * e' = e' = e' * e, pa zato mora biti e' = e.
Isto tako u grupi X imuno jednakost x' * x = e = X-l * x, pa je otuda
x' = X-l.
Na osnovu prethodne propozicije lako se dokazuje

Propozicija 1.3. Neprazan podskup X' grupe (X, *) je podgrupa te grupe,

ako i samo ako ispunjava uslove:
1) x, yEX' =? x *yEX' ,
2) xEX' => x-IEX' .
Uslovi 1) i 2) skupa ekvivalentni su sa uslovom
3) x, yEX' =? X-l *y E X'.
Pri tome je sa X-l oznaen inverzni element elementa x u grupi X.
Dokaz. - a) Neka je X' potpolugrupa grupe X. Tada. je jasno da vrijedi 1).
No, prema prethodnoj propoziciji vrijedi sigurno i 2). Obrnuto, neka su
ispunjeni uslovi 1) i 2). Zbog uslova 1) X' je potpolugrupa grupe X. No,
X' je neprazan podskup grupe X, pa postoji XEX'. Na osnovu 1) i 2) odatle
slijedi x, x-lEX', tj. e = x-l *xEX' . Sada je jasno da je X' podgrupa
grupe X.

14
b) Dokaimo jo da su uslovi 1) i 2) skupa ekvivalentni sa uslovom 3). Ako
su' ispunjeni uslovi 1) i 2), tada vrijedi
x, Y.,cX' =} x-l, yEX' =} X-l *yEX',
tj. ispunjen je i uslov 3).
Obrnuto, ako je ispunjen uslov 3), tada su ispunjeni uslovi 1) i 2). Nai-
me, X' *- 0, pa postoji x E X'. No, tada na osnovu uslova 3) vrijedi
e = X-l * X E X', pa na osnovu toga iz 3) slijedi
xEX'=}x, eEX'~x-l=x-l*eEX',
tj. vrijedi 2).
Konano, na osnovu 2) i 3) imamo

x, yEX' =} X-l, yEX' =? x *y = (x-1)-l *yEX',

pa vrijedi il).
Primijetimo da je provjeravanje uslova iz definicije grupe u mnogim sluaje
vimadosta neprijatno, pa kad je u pitanju i konana grupa. Naroito se to
odnosi na zakon asocijacije. Zato je od velike koristi, kada je to mogue,
uoiti da bi promatrani "kandidat" za grupu morao biti podgrupa neke grupe,
pa zatim provjeriti samo uslove prethodne propozicije.

Normalna podgrupa. Faktorska grupa

Svaka podgrupa Y neke grupe X odreuje u X izvjesnu relaciju ekvivalen-

cije. O tome govori sljedea propozicija.
Propozicija 1.4. Akoje (Y, *) podgrupa grupe (X, *), a relacija ft definisana
OfJako
(V x, Y E x) x ft Y ~ x-l * yE Y,
tada je e relacija ekvivalencije na skupu X. Klase ekvivalencije
[x]e = {x' E X I x ft x'}
su oblika
[x]Q = x* Y = {x *y lyE Y}.
Ako sa X/Y = X/e oznaimo faktorski skup, tj. skup svih klasa ekvivalenciie
[x]" = x * Y, tada vrijedi (LagraneOfJa teorema - Lagrange):
card (X) = card (X/ Y) . card (Y).
Dok (JZ. - 1) ft je relacije ekvivalencije na skupu X, jer
x (! x, zbog X-l *x = e E Y;
xey =} Ye x, jer x-l *yE Y =} y-l *X= (x- l *y)-IE Y;
xey iy(!z=}x(!z, jer x-I*Z=(x-l*y)*(y-I*Z)EY.
2) Ako je [x]e = {x' E X I xex'} , tada je [x]1! = x * Y, jer
x' E' [x]Q {:::? xQx' ~ x-l * X' E Y ~ x' E x * Y.
15
3) Razliite klase ekvivalencije su disjunktne, pa je unija

X= u x* Y
x~ YEX/Y
disjunktna, tj. vrijedi
card (X) = E
x ,.XEX/Y
card ex * Y).
~o, preslikavanje
Y -l>- X * Y, Y 1-+ X * Y (y E y),

.ie bijektivno, tj.

card (x * Y) = card (Y) ( x E X),
dakle,
card (X) = card (X/ Y) . card eY).
U faktorskom skupu X/e svih klasa ekvivalencije dosta je prirodno da se
definie operacija * na sljedei nain:
[x]e * [Y]e = [x '* Y]e
tj. pomou predstavnika klasa. No, ova definicija nije uvijek korektna, tj.
rezultat operacije sa klasama moe da zavisi od odabranih predstavnika u
tim klasama. Naime vrijedi sljedea teorema.
Teorema 1.1. Nekaje Y podgrupa grupe X, a e relacija ekvivalencije iz propo-
zicije 1.4. Da bi prethodna definicija operacije sa klasama bila korektna, potrebno
je i dovol.fno da podgrupa Y tma osobinu
x* Y = Y * x, tj . .rl * Y * x S Y (x E X).
U tom sluaju (X/e, *) je grupa, a [x]e * [Y]e = {x' * y' I x' E [xl e, y' E [Y]e}.
Dokaz. - 1) Neka je definicija operacije sa klasama korektl;la. To znai,
ako je [x]e = [x']e' [Y]e = [y']e' tada je [x * Y]e = [x' * y']e' tj.
X-l * x' = YI E Y, y- l * y' = Y2 E Y =>
=> (x *y)-l * (x' *y') = Ya E Y.
No,
* y)-l * (x' * y') = (yI * X-l) * (x' * y') =
(x
= (yI * YI * y) * (yI * y') = (yI * YI * y) * y2'
pa kako je Y2 E Y, mora bitiy-l * YI * yE Y. Ovo vrijedi za svako YI F Y i za
svako y E X. Prema tome,
yI * Y*ysY(yEX).
Odavde slijedi

pa vrijedi
(1.12) x * Y = Y * x (x E X),
jer skupa sa y i element yI prolazi grupom X.

16
Iz (1.12) slijedi
[x*Y]Q =(x*y)* Y=x*(y* Y) =x*(Y*y) =
=x*(Y* Y)~y = (x* Y)*(Y*y) = (x* Y)*(y* Y) =
= {x' * Y' I x' E [x]Q' Y' E [y],,}, jer Y * Y = Y.

2) Obrnuto, neka vrijedi (1.12). Tada je sigurno

(1.12') X-l * Y * x~ Y (xE= X).

Zato iz
.rl * x' = Yl E Y, y-l * Y' = Y2 E Y
slijedi
(x * y)-l * (x' * Y') = (y- l * Yl * y) * y2 E Y.
3) Ako je ispunjen uslov (1.12), tada, prema 2), (Xlfb *) predstavlja grupoid.
Ovaj grupoid je sigurno asocijativan, jer je raunanje sa predstavnicima aso-
cijativno. Konano, ovaj grupoid ima neutralni element [e]l." a svaka klasa [x]"
ima inverzni element [X-l] 1.'.
Napomenimo da se iz prethodnog dokaza vidi da su uslovi (1.12) i (1.12')
ekvivalentni i da zapravo u (1.12') vrijedi znak jednakosti.
Pomou podgrupe Y moe se definisati jo jedna relacija ekvivalencije (/ u
grupi X i to ovako:
x rl y ~ x * y-l E Y, tj. y * x-lE Y;
klase ekvivalencije za ovu relaciju su oblika
[x],,, = Y * x (XEX),
pa se otuda vidi da se relacija e' podudara sa relacijom e ako i samo ako
podgrupa Y ispunjava gornje ekvivalentne uslove (1.12) i (1.12').
Sve ovo ini ovakve podgrupe interesantnima, pa zato za njih uvodimo slje-
deu .definiciju.

Definicija 1.8. Podgrupa Y grupe X koja zadovoljava uslov (1.1:z.), odnosn!)

ekvivalentni uslov (1.12') zove se normalna ili invarijantna podgrupa grupe X.
U tom sluaju grupa (XI Y, *) zove se Jaktorska ili kolinika grupa grupe X
po (normalnoj) podgrupi Y.
Primijetimo da je u sluaju Abelove grupe X svaka njena podgrupa Y auto-
matski nonnalna.

Homomorfizml grupa

Ako je Y nonnalna podgrupa grupe X, tada imamo prirodno preslikavanje

J: X---+XIY, J(x) =x* Y (XE X).

17
Za to preslikavanje vrijedi
(1.13)
prema samoj definiciji kompozicije u XI Y.
Definicija 1.9. Ako su X i X grupoidi (ije emo operacije oznaiti istim
znakom *), tada se preslikavanje j : X ---+ X zove homomorjizam grupoida X
u grupo id X ako ima osobinu (1.13). Bijektivni homomorfizam zove se izo-
morjizam. Homomorfizam, odnosno izomorfizam grupoida u sama sebe
zove se endomorjizam, odnosno automorjizam. Injektivni, odnosno sirjek-
tivni homomorfizam zove se monomorjizam, odnosno epimorjizam.

Primjer 1.4. a) Ako je Y normalna podgrupa grupe X, a X = XI Y odgovarajua fak-

torska grupa, tada je prirodno preslikavanje J: X -+ X, kako smo ve vidjeli, epimorfi-
zam. To je tzv. prirodni epimorJizam.
b) Ako je (Z, +) aditivna grupa cijelih brojeva, tada za zadani (invertibilni) element a
(polu)grupe X, iju emo kompoziciju oznaiti multiplikativno, imamo preslikavanje
a' .. a (z faktora), za z > O
(
z -+ aZ = e, za z = O
a-l . .. a-l ( - z faktora), za z < O
grupe Z u (polu) grupu X. Jednostavno se provjerava da je ovo preslikavanje homomorfizam.
Ovdje smo prvi put bez upotrebe zagrada napisali "proizvod" od vie nego dva faktora.
Pod tim se podrazumijeva element polugrupe X, koji se definie ovako:
Neka je X multiplikativni grupoid, a Xv Xa, , Xn zadan niz elemenata tog grupoida.
Tada je
(1.14) X,' Xa . Xn = X, za n = 1, X, Xa Xn = (X, Xa . Xn_l) Xn za n > 1.
Ako je grupoid X asocijativan, onda se indukcijom u odnosu na r jednostavno dokazuje
(1.15)
za r = 1, 2, ... , n - l.
Da bi relacija (1.15) vrijedila i za r = n, trebalo bi prvoj zagradi na desnoj strani relacije
(1.15), koja se svodi na proizvod praznog niza u sluaju r ~ n pripisati znaenje neutralnog
elementa grupoida, kad ovaj postoji.
Ako se ne radi o komutativnom grupoidu, onda je poredak faktora u proizvodu X, . Xa
. . Xn bitan ve za n = 2. No, u sluaju komutativne polugrupe X moe se indukcijom u
odnosu na n uz upotrebu relacije (1.15) dokazati da taj poredak nije relevantan, tj. da za
svaku permutaciju 1'& E Sn vrijedi
(1.16) Xn (1) X" (21 . Xn (n) = Xl Xa . Xn.

Zanimljivo je istai da se bez oslanjanja na asocijativnost, na osnovu koje je dokazana

relacija (1.15), relacija (1.16) ne moe dokazati na osnovu komutativnosti.
n
Za proizvod Xl . Xa . . . Xn koristiemo i oznaku TI Xi. U sluaju aditivno oznaene kom-
i~J
pozicije imamo sumu

Xl + Xa + ... + Xn = L" Xi
i~1

umjesto produkta.

18
Homomorfizam mnoge osobine originala prenosi na sliku. Tako vrijedi

Teorema 1.2. Neka je J: X-'?X homomorJizam (multiplikativnih) grupoida.

Tada je
, Im(f) = {f(x) I XEX}
podgrupoid grupoida X. Ukoliko je X Abelov grupoid, odnosno polugrupa,
tada je to i Im (f). Ako grupoid X ima neutralni element e, tada grupoid Im (f)
ima neutralni element J (e). Ako je element a polugrupe X invertibilan, tada je
i element J (a) polugrupe Im (f) invertibilan i vrijedi
(1.17) (f(a-l = J (a-l).
Dokaz. - 1) Im (f) i: 0, jer X i: 0, a osim toga
J (x), J (y) E Im (f) =? J (x) J (y) = J (xy) E Im (f),
jer x, y E X =? xy E X.
2) Ako je xy = yx (x, y ~ X), tada
J (x) . J(y) ~ J (xy) = J (yx) =/(y) . J (x)(x, yE X).
Ukoliko je (xy) z = x (yz) (x, y, z E X), tada
(f(x) .J(y J(z) = J (xy) 'J(z) = J xy) z) =
=J(x(yz =J(x) 'J(yz) =J(x) . (f(y) 'J(z
za svako x, y, z E X.
3) Ako je ex = xe = x (xE X), tada
J (e)' J (x) = J (ex) = J (x) = J (xe) = J (x) . J Ce) (xE,X).
Ukoliko je X polugrupa sa jedininim elementom e, tada iz
a-la = aa- l = e
slijedi
J (a-l) J (a) = f(a-Ia) = J Ce) = J (aa-l) = J (a) . f(a-l)
odakle se vidi da je i element J (a) polugrupe Im (j) sa jedininim elementom_
J (e)
takoder invertibilan i da ima inverzni element (1.17).
Odavde neposredno proistie
Posljeclia 1.1. Ako je J: X -'? X homomorJizam grupoida, pa ako je X grupa,
tada je i Im (f) grupa ili, kratko, homomr>rJna slika grupe je grupa.
Normalne podgrupe u tijesnoj su vezi sa homomorfizmima grupa. One,
prema sljedeoj teoremi, do izomorfizma potpuno odreduju sve homomorfne
slike date grupe X.
Teorema 1.3. Neka je J: X -'? X homomorJizam grupoida. Ako je X grupa,
tada je jezgro homomorJizma J : X -'? X
Ker(f) = {xEX IJ(x) =J(e)}

19
normalna podgrupa grupe X. Osim toga postoji jedinstveni izomorJizam

g : XIKer (f)---;.. Im (f)

takav da za prirodni epimorJizam

h : X ---;.. X lKer (f)

vrijedt' J= g o h.

Dokaz. - 1) Ker (f) CF 0, jer e EKer (f). Dalje,

x, y EKer Cj) =';> J (xy) = J (x) . J(y) =J (e) . J (e) = J (ee) =

= J (e) =';> xy EKer (f).

x EKer (f) :::::} J (x-l) = (f (x))-l = U (e))-l = J(e) =';> X-l EKer (f).
Znai, Ker Cf) je podgrupa grupe X. No, ta podgrupa je normalna, jer
x E X, Y E Ker Cf) =';> J (x-Iyx) = U (X))-l J (y)J (x) =
= (f(X))-1 J (e) J (x) = J (x-lex) = J (e) =';>
=,;>x-IyxEKer U), tj. X-l Yx~Y) Y = KerU)
2) Ako izomorfizam g: X lKer (f)---;.. ImU) koji ima osobinu J =g o h uopte
postoji, tada mora biti
g (x . Ker (f)) = g (h (x)) = J (x) (x E X),
pa emo g upravo tako i definisati.
Ta je definicija najprije korektna, jer ako je x . Ker cf) = y . Ker (f), tada je
x-ly E Ker (j), dakle
U (X))-l . J (y) = J (x-Iy) = J (e), tj. J (x) = J (y),
pa je
g (x' Ker (f)) =J (x) = J (y) =g (y . Ker (JJ).

Osim toga preslikavanje g: XIKer (f)---;.. X je izomorfizam. Naime,

g (x Ker (f) . y Ker (f)) = g (xy Ker (f)) = J (xy) = J (x) . J(y) =
= g (x Ker(f)) g(y Ker(f));
g (x Ker (f)) = g (y Ker (f)) ~ J (x) = J(y) =';> J (x-Iy) =
= (f(X))-1 J(y) = J (e) =';> x-IyE Ker(j).::::} x Ker(f) =y Ker(j)
i konano

J (x) E Im (f) ::~ J (x) = g (x Im (f)) E Im (g).

Izomorfizam g ima osobinu J = g o h, jer
J (x) = g (x Ker (f)) = g (h (x)) = (g o h) ex) ex E X).
20
Relacija kongruencije

Vidjeli smo da u svakoj (multiplikativnoj) grupi X svaka normalna podgrupa

Y te grupe definie odr,edenu relaciju ekvivalencije za koju smo vidjeli da
ima osobinu .
(1.18) xex' i ye y' =:;, xye x' y'
za svako x, x', y, y' iz X. Ta osobina relacije e ini zapravo da mnoenje u
faktorskom skupu X/e definisano pomou predstavnika bude korektno.

Definicija 1.10. Neka je X (multiplikativan) grupoid, a e relacija ekvivalencije

na X. Za tu relaciju kaemo da je saglasna (kompatibilna) sa operacijom u X
ili da je to relacija kongruencije u grupoidu X, ako za tu relaciju vrijedi (1.18).
Sve relacije kongruencije u grupi X definisane su na ve poznati nain po-
mou neke normalne podgrupe Y grupe X. Preciznije,

Propozicija 1.S. Ako je X (multiplikativna) grupa, a e relacija ekvivalencije

ua X, tada je e relacija kongruencije ako i samo ako je Y = [e]Q normalna
podgrupa grupe X, a
(1.19) ('rl x, y E X) x e y {:::} ,x-Iy E Y.
Dokaz. - Ako je Y normalna podgrupa grupe X, a relacija e definisana tako
da vrijedi (1.19), tada smo ve vidjeli da je e relacija ekvivalencije na X i da
za tu relaciju vrijedi (1.18), tj. da je to relacija kongruencije. Osim toga,
tada je Y = [e]o' jer x E Y ako i samo ako ,x-Ie = ,x-l E Y, tj. x E [e]e/'
Obrnuto, neka je e relacija kongruencije u grupi X. Stavimo Y = [eJe/' Tada
Y =#= f2f, jer e E Y. Osim toga
x, y E Y =:;, x e e, ye e =:;, xy e ee =:;, xy e e =:;, xy E Y,
xE Y =:;, x e e, x-Iex-l =:;, xx-Ieex- l =:;, eex-l =:;, x-l E Y,

tj. Y je podgrupa grupe X. Ta je podgrupa normalnay jer

....
x E X, yE Y =:;, x-lex-l, Yee,X(!x =:;, x-Iyxe ,x-lex =:;.
=:;, x-Iyxee =:;. x-Iyx E Y. -.
Konano,

x ey =:;, X-l e x-l, x e y =:;, X-l X e ,x-l y =:;, X-l ye e =:;, X-l yE Y
i obrnuto

,x-ly E Y =:;, x-l y e e, x e x =:;, xx-l y e xe =:;, y e x =:;, x ey,

dakle vrijedi (1.19).
U sluaju grupoida X relacija kongruencije e ne moe se okarakterisati na
slian nain (recimo pomou n~og podesnog podgrupoida Y). Medutim,
i tada vrijedi tvrdnja analogna onoj iz teoreme 1.3. '

21
Teorema 1.4. Neka je lj relacija kongruenczj'e u grupoidu X. Ako ufaktorskom
skupu X/e definiemo mnoenje klasa pomou predstavnika, tj. ako stavimoIl
[x]e . [Y]e = [xY]e

za svako x, y E: X, tada je (X/e, .) grupoid, a prirodno preslikavanje

fe : X -+ X/e, fe (x) = [x]e (x E X)
predstavlja epimorfizam.
Obrnuto, ako je f : X -+ X homomorfizam grupoida, a relacija e u X defini-
sana ovako
(V x, yEX)xey 8f(x) =f(y),
tada je e relacija kongruencije u grupoidu X i postoji jedinstveni izomorfizam
g : X/e-+ Im (f)
za koji je f = g o fe.

Dokaz. - l) Neka je e relacija kongruencije u grupoidu X, a X/e faktorski

skup. Tada je mnoenje u X/e korektno definisano pomou predstavnika.
Stvarno, ako je

tada je
xe x', yey', dakle xyex'y',
pa prema tome
[xY]e = [x'y']e
Znai (X/e, .) je grupoid.
Osim toga prirodno preslikavanje fe : X -+ X/e je epimorfizam grupoida.
To je preslikavanje, naime, sirjektivno, a osim toga
(V x, yE X)fe (xy) = [xY]e = [x]e . [Y]e = fe (x) . fe (y).
2) Neka je f: X -+ X homomorfizam grupoida, a .t:elacija e u X definisana
pomou f kao u teoremi. Tada je, oigledno, e relacija ekvivalencije. Osim
toga
xe x', yey' =;,f(xy) =f(x) f(y) =f(x') f(y') =
= f(x' y') =;, xy e x' y',
tj. e je relacija kongruencije u grupoidu X. Zato prema l) moemo formirati
grupoid X/e i promatrati prirodni epimorfizam fe : X -+ X/e. Ako postoji
izomorfizam grupoida g: X/e-+ Im (f) sa osobinom f =gofe' tada mora biti
g ([x]e) = g (fe (x)) = (g o fe) (x) = f (x) (x E X).

l Primijetimo da vrijedi
[xJ e [yJ e = [xyJ e J {x'y' I x' E [xJ e, y' E [yJ e}
i da u optem sluaju kad X nije grupa, ne moemo znak J zamijeniti znakom jed-
nakosti. -

22
Odatle vidinio da je izomorfizam g: Xff!-'Io- Im (f) koji ima osobinu f == g o h.
ako uopte postoji, jedinstven i zadan jednakou
g ([xJ Q) = f (x) (x E X).
Zato emo ga upravo tako i definisati. Pokazuje se jednostavno da je ova
definicija korektna, da je g: X/e -'lo- Im (f) izomorfizam grupoida i da je
f = g oJQ'
Definicija 1.11. Neka je e relacija kongruencije u grupoidu X. Tada se gru-
poid X/e u kome je mnoenje definisano pomou predstavnika klasa zove
Jaktorski grupoid grupoida X u odnosu na relaciju kongruencije (J. Epimor-
fizam Jr! : X ~ X/e zove se prirodni epimorJizam.

Ciklike grupe. Red elementa, red i indeks podgrupe.

Ako je a (invertibilni) element neke multiplikativne (polu) grupe X sa jedi-

ninim elementom e, vidjeli smo da je

J: Z->X, J(z) = a' (ZE Z)

homomorfizam aditivne grupe cijelih brojeva u multiplikativnu (polu) grupu
X. Zato je
Im (f) = { ... , a- 2, a-l, aO = e, a, a2, }
podgrupa (polu) grupe X. To je, oigledno, najmanja podgrupa (polu) grupe
X koja sadri element a, dakle je to presjek svih podgrupa (polu)grupe X
koje sadre zadani (invertibilni) element a. Bez pretpostavke o invertibilnosti
elementa a, koja je automatski ispunjena ako je X grupa, ne znamo ima li
uopte podgrupa polugrupe X koje sadre zadani element a, pa ni o najmanjoj
takvoj podgrupi ne moe biti rijei.
U sluaju da je X grupa, za svaki podskup A grupe X postoje (normalne)
podgrupe grupe X koje sadre dati podskup A. Takva je, na primjer, sama
grupa X. Presjek svih ovih (normalnih) podgrupa je najmanja (normalna)
podgrupa grupe X koja sadri zadani skup A.

Definicija 1.12. Neka je A podskup grupe X. Za najmanju (normalnu)

podgrupu grupe X koja sadri A kae se da je to (normalna) podgrupa gene-
risana skupom A. Za (normalnu) podgrupu generisanu jednolanim skupom
A ::od {a} uobiajen je naziv (normalna) ciklika podgrupa generisana ele;-
mentom a.
Ako je podgrupa Y grupe X generisana skupom A, onda se kae da je A
generator podgrupe Y i pie se Y = [AJ. Za cikliku podgrupu grupe X
generisanu elementom a imamo, u skladu sa tim, oznaku [a]. Primijetimo
da ~kup A moe biti i prazan. Tada je, naravno [AJ trivijalna podgrupa {e}.
Ukoliko je A:f= 0, onda se elementi podgrupe [AJ mogu jednostavno prikazati
pomou elemenata skupa A,'

Teorema 1.5. Neka je A neprazan podskup (multiplikativne) grupe X.

1) Podgrupa [A] grupe X generisana skupom A sastoji se upravo od svih ele-
menata oblika
al . a2 all (a, E A lj A-l, n E N).

23
2) Normalna podgrupa Y grupe X generisana skupom A je zapravo podgrupa
grupe X generisana skupom
B = {x-Iax I XEX, aEA}.

Dokaz. - l) Jasno je dl podgrupa [A] grupe X generis ana skupom A sadri

sve elemente oblika al' a2 ... an (aj E A U A-l, n E N). Oznaimo sa V
skup svih elemenata toga oblika. Tada, znai, vrijedi V <:;;; [A]. Ako dokaemo
da je V podgrupa grupe X, tada e, zbog toga to V oigledno sadri A,
vrijediti [A] ~ V, jer je [A] najmanja podgrupa grupe X koja sadri skup A.
Dokaimo, dakle, da je V podgrupa grupe X. Zbog A ~ V sigurno V =I=- 0.
Osim toga iz

slijedi
(alaZ' ... am)-l (b l b2 .... b,.) = a;;;l .... a2"l ailblb2 ... b,. E V,
jer ai E A U A-l, bj CC A l j A-l, dakle ajI, b, E A U A-l.
Znai, V je stvarno podgrupa grupe X.
2) Kako je Y normalna podgrupa grupe X generisana skupom A, sigurno
B ~ Y, pa je zbog toga takoer [B] ~ Y, jer je [B] najmanja podgrupa grupe
X koja sadri skup B. Ako dokaemo da je podgrupa [B] normalna, onda e,
zbog A ~ B, vrijediti Y ~ [B], jer je Y najmanja normalna podgrupa grupe
X koja sadri A.
Ostalo je, dakle, da dokaemo da je podgrupa [B] grupe X normalna. Za
proizvoljan element x iz X i proizvoljan element y iz [B], prema l), imamo
x-Iyx = X-l (b l b2 b,.) x = x-lb lX . x- Ib2x ... x-Ib,.x =
= x-Ixilalxlx ... x-Ix;;lanxnx = (XIX)-1 al (XIX) ... (xnx)-la,. .
. (Xnx) = b~ ... b~ E [B],
jer XiX EX, pa je

odnosno
b; = (XjX)-1 aj (xjx) = ((xjx)-lajl (Xjx))-l E B-l,
ako je aj E A-l, tj. aJI E A.

Propozicija 1.6. Za cikliku podgrupu [a] generisanu elementom a vrijedi

[a] = {... , a- 2 , a-l, a O = e, a, a 2 , . }.

Grupa [a] je konana ako i samo ako postoji prirodan broj m za koji vrijedi
am = e. U tom sluaju
n = card ([a]) = min {m E N am I = e}
i vrijedi
[a] = {aO = e, a, a 2, , an-l}.

24
Dokaz. - 1) Ako je A = {a}, tada se svaki proizvod. oblika
al~ ... aTr:(a,EAUA-I, kEN)
moe napisati u obli~u a" (ZE Z), jer a, = a ili a, = a-l. Zato prva tvrdnja
slijedi neposredno iz prethodne teoreme. Uostalom, ve smo ranije konsta-
tovali da je
Im (J) = {... ,a-2, a-l, aO = e, a, a2, }

najmanja podgrupa gn~pe X koja sadri element a, pri emu je

j: Z-+X, j (z) = a(zEZ).
2) Neka je grupa [al konana. Tada medu elementima
... , a-2 ; a-l, a Q = e, a, a2 , .

mora biti meusobno jednakih. Ako je a' = ai za neki par cijelih brojeva i,
j, pri emu je i > j, tada vrijedi
aH = ai . (ai)-l = e, i - j E N,
tj. skup {m E N I am = e} nije prazan. Taj skup zato ima najmanji elem~n.t,
oznaimo ga sa n.
Tvrdimo najprije da su elementi aO = e, a, ... , a n - l grupe [al meusobno
razliiti. Inae bi vrijedilo

aT = cf, O < r < s< n

bar za jedan par r, s, pa bismo imali
a- r = e, O <s - r < n,
a to se protivi izboru broja n.
Sad jo samo treba dokazati da za svako z iz Z postoji r iz Z tako da vrijedi
a" = aT, O ~ r < n. Stvarno, za svako z iz Z postoje r i q iz Z takvi da vri-
jeflj
z = qn + r, O ~ r < n,
pa je zato

Znai, ako je grupa [al konana, tada je n = card ([a]) najmanji prirodan broj
za koji vrijedi a" = e i obrnuto. Osim toga, tada je
[al = {a = e, a, a2, ... , a"-l} .
O

Definicija 1.13. Neka je X (multiplikativna) grupa. Za element a jz X kae se

da ima konaan red ako je ciklika podgrupa [al konana. U tom sluaju
broj n = card ([a]), tj. najmanji prirodan broj n za koji vrijedi a" = e, zove se
red elementa a i oznaava se sa ord (a). U protivnom sluaju kae se da element
a iz X ima beskonaan red.

25
Prema prethodnom dokazu za svako z E Z postoje q, r E Z za koje vrijedi
z = qn + r, O~ r < n = ord (a),
pa je
aZ = e 0 n I z (tj. r = O)
u sluaju da a E X ima konaan red n ~= ord (a).

Definicija 1.14. Ako je Y podgrupa grupe X, tada se card (Y) zove red,
a card (XI Y) indeks podgrupe Y (u odnosu na X).
Red podgrupe Y oznaava se obino sa (Y : e), a njen indeks sa (X: V).
Prema Lagranevoj teoremi vrijedi
(X: e) = (X: Y) . (Y : e)
za svaku podgrupu Y grupe X. U sluaju konane grupe X svi kardinalni
brojevi u prethodnoj jednakosti su prirodni brojevi, pa tada red (Y : e) i
indeks (X : Y) podgrupe Y dijele red eX : e) grupe X. Specijalno, u sluaju
konane grupe X, svako x E X ima konaan red
ord (x) = ([x] : e)
i ord (x) dijeli red (X : e) grupe X, dakle
x(X:e) = e(xEX).
Za svaki faktor m reda n = eX : e) konane grupe X ne mora postojati pod-
grupa Y grupe X reda (Y : e) = m, pa pogotovu ni element x grupe X koji
ima ord ex) = m. Meutim, za svaki prosti faktor p broja n i za svaki pri-
rodan broj v takav da p~/ dijeli n, postoji podgrupa Y grupe x koja ima red
(Y : e) = p". (v. teoremu 1.11). No, podgrupa Y u sluaju v > l ne mora
biti cik1ika, pa u ovom sluaju ne mora postojati element x grupe X koji
ima ord (x) = p". Meutim, za v = l podgrupa Y je obavezno ciklika, pa
svaki njen generatorni elemenL x ima ord (x) = p. Drugim rijeima, za svaki
prosti faktor p reda n = (X : e) konane grupe X postoji element x grupe
Xkoji ima ord (x) = p. To je tzv. Koijeva (Cauchy) teorema (v. teoremu 1.9).
Za (konanu) cik1iku grupu X jednostavno se mogu opisati sve njene pod-
grupe:
Propozicija 1.7. Svaka podgrupa Y ciklike grupe X je i sama ciklika. Za svaki
faktor m reda n = (X: e) konane ciklike grupe X postoji tano jedna podgrupa
Y reda (Y : e) = m.
Dokaz. - l) Neka je X cik1ika grupa generisana elementom a, a Y bilo
koja podgrupa grupe X. Ako je Y = {e}, onda je Y cik1ika podgrupa gene-
risana elementom aD = e. Neka je zato Y =F {e}. Tada postoji cio broj z =F O
za koji vrijedi aZ E Y. No, tada imamo i a-Z = (a Z)-l E Y. Prema tome, postoji
prirodan broj s za koji vrijedi a B E Y. Ako je s najmanji takav prirodan broj,
tvrdimo da je Y = [aB]. Sigurno Yd [aB], jer a BE Y. Treba dokazati obrnutu
inkluziju.
Uzmimo proizvoljno aZ E Y. Tada postoje brojevi q. r E Z za koje vrijedi
z = qs + r, O~ r < s,
tj.
aZ = (a 8)q ar, O ~ r < s.

26
Odatle slijedi
ar = a" . (a")-q E Y, O ~ r < s,
dakle, na osnovu izbora broja s, r = O, tj. a" = (a")1l E [a"]. Prema tome,
Y ~ [a"], pa, dakle, ''Y = [a'].
2) Neka je sada X konana ciklika grupa generisana elementom a i neka je
n = (X : e). Tada za svaku podgrupu Y grupe X, prema Lagranevoj teo-
remi, mora m = (Y : e) biti faktor broja n = (X : e). Obrnuto, neka je m
bilo koji faktor broja n, tj. neka je n = m . s. Tada podgr:upa Y = [a"] ima
red (Y : e) = m, jer ord (a") = m. Naime, (a')'" = an = e, (a')"" = a""" ~ e,
za O < m' < m, zato to je O < srn' < sm = n. Ovo je jedina podgrupa Y
grupe X koja ima red m. Naime; ako je Y' bilo koja podgrupa grupe X reda
(Y' : e) = m, tada je, prema 1), Y' = [a"'], pri emu je sada s' najmanji
prirodan broj za koji je a"' E Y'. Kako je an = e E Y', mora s' biti faktor broja
n, tj. vrijedi n = s' . m'. Odatle, prema prethodnom dijelu ovog dokaza slijedi
m' = (Y' : e) = m, dakle i s' = s, a time i Y' = Y.

Djelovanje grupe na nekom skupu

Za svaki element a (multiplikativne) grupe G odreeno je preslikavanje
(1.19) ot : G ~ G, ex(x) = ax (xE G).
To preslikavanje je permutacija skupa G j jer ot (x) = ot(y) => ax = ay => X=
= y, a, osim toga, zasvakoy E G imamo element x = a-1y iz Gsaex (x) = y.
Tako je svakom elementu a iz G pridruena permutacija ex iz So. Ovo pri-
druivanje je monomorfizam grupa. Naime, ako a ~ ex, b ~ {J, tada ab ~
~ ot{J, jer
(ot . (J) (x) =01: ((J(x' =tJ(bx) = (ah) x (xE G),
a, osim toga, ot = {J => ax = bx (xE G) => a == b.
Tako smo dokazali poznatu Kejlij8fJU teoremu (Cayley):
Teorema 1.6. Svaka grupa G izomorjna je sa nekom grupom (ne obavezno
svih) permutacija skupa G.
Ima puno prirodnih situacija gdje"'se neka (multiplikativna) grupa G pojav-
ljuje kaogrupa permutacija nekog nepraznog skupa X ili se moe homomorfno
preslikati u grupu permutacija S}C. ".
Definicija 1.15. Neka je G (multipJikativna) grupa, a X neprazan skup.
Rei emo da grupa G djeluje ili operira na skupu X ako postoji homomorfi-
zam grupa:
(1.20) G~}C, a~ot(aEG).
U tom sluaju umjesto ot(x) (x E X) piiemo a(x) ili ak samo ax, ako ne po-
stoji mogunost da se djelovanje elementa a iz G na element x iz X zamijeni
mnoenjem u G ukoliko je X = G.
Primjer 1.5. a) Ako je G (multiplikativna) grupa. a X = G. tada grupa G djeluje na X po-
sredstvom monomorfizma grupa (1.20). pri emu je permutacija zaana relacijom (1.19).
Permutacija skupa X = G zadana na taj nain zove se lijeva translacija grupe G pomou
elementa a. Govoriemo kratko da grupa G djeluje na X = G posredstvom lijevih transla-
cija.
27
Mi u grupi G moemo posmatrati i desne translacije:
(1.19') IX : G ~ G, IX (x) = xa (x E G).
Meutim. preslikavanje a f-+ IX grupe G u grupu SG nije homomorfizam. ve antihomo-
mor/izam grupa. jer ah f-+ {J IX. umjesto ah f-+ IX (J.
b) Neka je opet G (multiplikativna) grupa. a X = G. Za svako aE G definisan je auto-
morfizam:
(1.21) IX : G --+ G. cc (x) = axa- l (xE G)
grupe G. koji se zove unutranji automor/izam te grupe. Osim toga. preslikavanje ~oje sva-
kom a E G pridruuje unutranji automorfizam cc zadan relacijom (1.21) predstavlja homo-
morfizam grupe G u grupu Aut (G) <; SG (v. zadatak 1.4). To znai grupa G djeluje na
X = G preko unutranjih automor/izama.
Jezgro homol11orfizma G --+ Aut (G) koji svakom aEG pridruuje unutranji automorfi-
zam (1.21) je normalna podgrupa
Z(G) = {a E G: ('tj x E G) ax = xa}
grupe G. tzv. centar grupe G.
Slika toga homomorfizma je podgrupa
In (G) = {cc EAut (G) : (3 a EG) ('v x EG) cc(x) = axa- l }
grupe Aut (G). tzv. grupa unutralljih automor/izama grupe G. Lako se provjerava da za
svaki automorfizam 'p i unutranji automorfizam (1.21) grupe G vrijedi
('I' cc . '1'-1) (x) = 'I'(a) . x . ('P (a-l (x E G).

odakle se vidi da je In(G) zapravo normalna podgrupa grupe Aut(G).

e) Neka je G multiplikativna grupa. a X skup svih podgrupa grupe G. Tada za svako
a E G imamo preslikavanje
(1.22) cc : X ~ X. cc(H) = aHa- l (H EX).
koje zapravo predstavlja permutaciju skupa X. Osim toga. preslikavanje koje elementu
a grupe G pridruuje permutaciju (1.22) iz Sx je homomorfizam grupe G u grupu Sx.
Na taj nain grupa G djeluje na skupu X svih podgrupa H grupe G preko unutranjih automor-
/izama.
Umjesto skupa X svih podgrupa. moemo promatrati i skup X svih podgrupa grupe G
odreenog reda m (koji ne mora biti prirodan broj). jer podgrupa H ima oigledno isti
red kao i podgrupa aHa-l.

Ako grupa G djeluje na nekom skupu X, onda je time u skupu X zadana

odreena relacija ekvivalencije (b dakle, i razbijanje skupa X na klase ekvi-
valencije u odnosu na tu relaciju.

Teorema 1.7. Neka (multiplikativna) grupa G djeluje na nekom skupu X.

Tada je u skupu X zadana relacija ekvivalencije (! O'lJako:
(1.23) xey~(3aEG)y=a(x) (x,yEX).
Za svako x E X skup
(1.24) G" = {aEG: a(x) = x}
je podgrupa grupe G i vrijedi
(1.25) card [xl, == (G : Gz ) (xE G).

28
Ako je R potpun skup predstavnika skupa X Ie, tj. podskup skupa X koji iz wake
klase [x]" E X/e sadri tano po jedan element, tada

(1.26) cal'd (X) = card (Rl) L (G: G.,),

+ xER,R.
pri emu je Rl skup predstavnika jednolanih klasa iz X/e
Dekaz. 1) Jednostavno se provjerava da je e relacija ekvivalencije n~skupu
X. Naime, x f! x, jer x = e(x); ako x ey, tj.y = a(x) , tada x = a-l(y), tJ .. y e x;
konano, ako x ey iy e z, tj. ako y = a(x), z = b (y), tada z = (ba) (x), tJ. x e z.
2) G., je podgrupa grupe G, jer eE G." pa G., :F 0, a, osim to~a, ako a,
bE G." tj. a(x) = x, b(x) = x, tada (ab) (x) = a (b(x = a(x) = x l a-l (x) =
= x, tj. abEG., i a-lEG.
3) Po definiciji relacije e, [x], = {a(x) : aE G}. Osim toga,
a(x) = b{x) ~ (a-lb) (x) = x ~ a-lb E G., ~ aG" = bG.,.
Otuda je jasno da vrijedi (1.25).
4) Ako je R potpun sistem predstavnika skupa X/e, onda je
X = RIU U
XER,R.
[x]"

i ova unija je dislunktna, jer razliite klase ekvivalencije nemaju zajednikih

elemenata. Zato odatle na osnovu (1.25) slijedi (1.26).
Definicija 1.16. Neka (multiplikativna) grupa G djeluje na skupu X. Tada
se, za relaciju (1.23), klasa ekvivalencije
(1.27) [x}" = {a(x) : aE G}
zove orbita, a grupa (1.24) grupaznercije ili stabilizator elementa xE X, dok
se jednakost (1.26) zove jednakost klasa relacije f!.
Ako je X = [x]g, tj. ako (Vx,y E X) (3a E G) y = a(x), tada se kae da G
djeluje tranzitivno na X.

Primjer l a) Neka je G (multiplikativmi) grupa. a X = G. Za djelovanje grupe G na

X preko lijevih translacija (Primjer 1.5. a) vrijedi G., = {e} i [xl, = X.
b) Ako je G (multiplikativna) grupa. a X = G. onda se. za djelovanje grupe G na X preko
unutranjih automorfizama. relacija e iz (1.23) zove relacija konjugovanosti u grupi G.
U tom sluaju grupa G., je zapravo podgrupa
N., = Zs = {a E G : ax = xa}
p-upe G i zove se centra,lizator ~lementa x u grupi G. Osim toga. sada je R, = Z(G). pa
Jednakost klua sada pnma oblik
(1.28) (G : e) = (Z(G) : e) +L (G : N.,).
XER'Z(G)
To je jednakost klasa konjugovanosti u grupi G.
~) N~~a su sa~a G iX zadani kao u primjeru 1.5. c). Za podgrupu H E X grupe G. grupa
inerCije GH Je zapravo podgrupa
NH = {aEG:aH=Ha}

29
grupe G, koja se zove normalizator podgrupe H u grupi G. Odmah se vidi da NH J H,
jer za a EH vrijedi aH = Ha =H. Za podgrupe grupe G iz klase [H], kae se da su kon-
jugovane sa podgrupom H te grupe. Kako je klasa [HjQ jednolana ako i samo ako je H
normalna podgrupa grupe G, u ovom je sluaju Rl skup svih normalnih podgrupa grupe
G, a relacija (1.26) izgleda ovako:
card (X) = card (Rl) + 2:
(G : N H )
HER,R,

Periodine grupe. Koijeva teorema

Ako je G konana grupa rtda n = (G : e), onda za svako x E G vrijedi xn = e.
No, prirodan broj m za koji vrijedi xm = e za svaki element x (multiplikativne)
grupe G moe postojati i kad grupa G nije konana.
Definicija 1.17. Neka je G (multiplikativna) grupa. Ako svaki element xE G
ima konaan red, onda se za grupu G kae da je periodina grupa. Ako postoji
prirodan broj m takav da vrijPrii xm = e (x E G), onda se kae da grupa G
ima konaan period i tada se najmanji prirodan broj m za koji vrijedi xm =
= e (x E G) zove period grupe G. Ako grupa G nema koman period, onda
se kae da ona ima period O (ili oo).
Ako je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G : e), onda ona sigurno
ima konaan period m i pri tome vrijedi m I n. Ovdje emo dokazati da u tom
sluaju za neki prirodan broj k vrijedi n I mk. No, najprije emo za konane
grupe dokazati sljedeu teoremu koja se odnosi na centar.
Teorema 1.S. Neka je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) >
> l. Tada za svaki prosti faktor p broja n vrzjedi
p I (Z(G) : e) ili (3 xE G"'Z(G)) p,( (G : N x ).
Specijalno, ako je n = pk, tada
p I (Z(G) : e), tj. (Z(G) : e) = pi (za nekoj, l .::E; j .::E; k).
Dokaz. Iz jednakosti klasa konjugovanosti (primjer 1.6.b), zbog p I (G : e),
slijedi p I (Z(G) : e) ukoliko p I (G : N x ) za svako xE R"'Z(G), pa vrijedi
prva tvrdnja teoreme.
U specijalnom sluaju n = pk, tvrdnja je jasna ukoliko je Z(G) = G, tj. uko-
liko je grupa G Abelova. Inae, R '" Z(G) =f. 0, i za xE R '" Z (G) imamo
N. =f. G, dakle p I (G : N x ), pa otuda opet p I (Z(G) : e).
Dokaimo sada tzv. Koijevu teoremu o konanim grupama.
Teorema 1.9. Neka je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G: e
> l. Tada za svaki prosti faktor p broja II postoji element x E G koji ima red
ord(x) = p.
Dokaz. 1) Neka je najprije G Abelova grupa. Tada ona uz pretpostavke teo-
reme ima konaan generator {al" .. , ar}, pri emu svako aj ima konaan
red ord (a,), l .::E; ord (aj) ~ n. Zato se svako a E G moe prikazati u obliku
a = a~l . .. a;r (O ~ n, < ord (a,); i = 1,2, ... , r).
Takav prikaz ne mora biti jedinstven. Neka je tea) broj ovakvih prikaza ele-
menta aE G. Dokazaemo da je tea) = tee) (aE G). Stvarno, ako je
e= a~l ... a:."r (O ~ m, < ord (a,); i = 1,2, ... , r)

30
bilo koji prikaz elementa e, onda iz njega i iz gornjeg prikaza elementa a do-
bijamo prikaz
a = a e = a~l+ml .. a:,+m,,
elementa a. Kako pri. . tome eksponente potencije sa bazom a, moemo za-
mijeniti ostatkom kod diobe brojem ord (a,), moemo smatrati da je
O ~ n, + mc < ord (a,) (i = 1,2, ... , r).
No, i svaki drugi prikaz
ii = a~~ .. a;~ (O ~ n: < ord (a,); i = 1,2, ... r)
moe se dobiti iz nekog fiksnog prikaza elementa a i odgovarajueg. prikaza
elementa e. Naime,

n~ = n, + (n; - ne) (i = 1,2, ... , rl,

pri emu n; - n, i ne + (n; - n,) treba zamijeniti ostatkom kod diobe
brojem ord (a,). Prema tome, tea) = tee).
Tako vidimo da se meu ord (at) ... ord (a,) proizvoda oblika
a~l ... a~' (O ~ ne < ord (a,); i = 1,2, ... , r)
tano po tee) puta pojavljuje svaki element grupe G. To znai

(G : e) = ord (al) ... ord (a,) .

tee)
Zato za svaki prosti faktor p broja n = (G : e) postoJi i (l ~ i ~r) za koje
p I ord(a,). No, tada za x = ard(lII>/JtE G vrijedi ord(x)= p. Time je teore-
ma dokazana za sluaj Abelove grupe G.
2) Neka je sada G proizvoljna grupa reda n = p . n'. Tvrdnju emo dokazati
indukcijom u odnosu na n'. Ona je sigurno tana za n' = 1. Tada je, naime,
G ciklika grupa redit p. Pretpostavimo da je n' > 1 i da je tvrdnja tana za
sve grupe reda p . n" l sa n" < n'.
Prema teoremi 1.8, p I (Z(G) : e) ili postoji yE G"-.Z(G) sa p -t (G : Nil)'
U 'Prvom sluaju postoji xE Z(G), a u drugom xE Nil sa ord(x) = p, jer
je Z(G) Abelova grupa, odnosno Nil grupa reda (N" : e) = p . n" za neko
n" < n'. -.
Time je teorema dokazana.
Sad moemo dokazati najavljenu teoremu o periodu konane grupe G.
Teorema 1.10. Neka je G konana grupa reda n = (G : e). Tada grupa G
ima konaan period m i vrijedi m I n. Osim toga, za neki prirodan broj k vrijedI
nim".
Dokaz. Prva tVrdnja teoreme je jasna i ranije smo konstatovati inienicu
koju ona izrie. Dokaimo drugu tvrdnju. Ona je jasna za n = 1, jer (je tada
m = .1 i) moemo uzeti k = 1. Pretpostavimo zato da je n > 1. Tada, prema
prethodnoj teoremi, za svaki prosti faktor p broja n postoji element xE G, koji
ima red p, pa otuda p I m. Ako sada uzmemo k = max n" pri emu je n =
i

31
= p~l ... p;'8 razlaganje broja n na proste faktore, onda e oigledno vrijedi-
ti n I mk, jer zbog m I n i Pl I m ci = 1,2, ... s) vrijedi m = p'{'l ... P';",
l -< ml' i = 1,2, ... , s.
Primijetimo, da se, za Abelovu grupu G, druga tvrdnja teoreme, koju smo
ovdje dokazali na osnovu Koijeve teoreme, moe dokazati i na drugi nain
te da se onda iz nje moe dobiti Koijeva teorema (v. zadatak 1.8).

Si10vljeve p-podgrupe
Definicija 1.18. Ako je G (multiplikativna) grupa, a P neki prost broj, onda
se kae da je G p-grupa ukoliko svako xE G ima konaan red ord(x) = pV(x),
pri emu je 11 (x) nenegativan cio broj.
Ako je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) > l, onda je
G p-grupa ako i samo ako je n = pk za neki prirodan broj k. Naime, ako je
G p-grupa, onda, na osnovu Koijeve teoreme, ni za jedan prost broj q #- P
ne moe vrijediti q I n, pa mon' biti n = pk za neki prirodan broj k. Obrnuto,
ako je n = pk za neki prirodan broj k, onda svako x E G ima konaan red
ord(x) i ord(x) I pk, pa mora biti ord(x) = pV(x) za neki cio broj 11 (x), 0-<
-< 11 (x) -< k.
Ako je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) > 1, tada, za
svaki prosti faktor P broja n, prema Koijevoj teoremi postoji p-podgrupa reda
p grupe G. Ako je k viestrukost prostog broja P kao faktora od n, tj. ako je
n = pk . n' i p,r n', tada svaka p-podgrupa grupe G mora da ima red pi za
neki cio 'broj j, O -< j -< k. Sljedea teorema kae da postoji p-podgrupa
H, grupe G reda (Hi: e) = pi (j = l, 2, ... , k).
Teorema 1.11. Neka je G konana (multiplikativna) grupa reda n = (G :e l.
Tada za svaki prosti faktor p broja n postoji bar jedan lanac Hl ~ H2 ~ ... ~
~ Hk p-podgrupa H j grupe G reda (Hj : e) = p' (j = 1,2, ... , k), pri emu
je k viestrukost broja p kao faktora broja n.
Dokaz. Tvrdnju teoreme dokazaemo indukcijom u odnosu na n' = n/p.
Za n' = l, k = l i tvrdnja je sigurno tana. Pretpostavimo da je n' > l i
da je tvrdnja tana za sve prirodne brojeve m = p . m', m' < n'. Mogua
su samo ova dva sluaja: p I (Z( G) : e) i p,r eZ( G) : e). U prvom sluaju,
Ze
na osnovu Koijeve teoreme, postoji p-podgrupa Hl grupe G) reda (Hl : e) =
= p. Ukoliko k > l, imamo grupu G/HI (Hl je normalna podgrupa grupe G,
jer Hl ~ Z(G reda m = n/p = pm', m' < n', pa kako je p faktor broja m
viestrukosti k-l, postoje po pretpostavci indukcije p-podgrupe H2 ~ H3 ~
e ... e Hk grupe GIHI reda pH (j = 2,3, ... k). No, H, = Hi/Hl za neku
podgrupu Hi d Hl grupe G reda (H, : e) = (Hj : Hl) . (Hl: e) = pi-l. P =
= pi (j = 2,3, ... , k). Na taj nain imamo niz Hl e H2 ~ ... ~ Hk p-
-podgrupa H, grupe G reda (H, : e) = p' (j = 1,2, ... , k). U drugom sluaju,
na osnovu teoreme 1.8, postoji prava podgrupa N x grupe G, iji red m =
= (Nz: e), zbog p,r (G : N x), mora biti djeljiv brojem p i ovaj ima istu vie-
strukost k kao faktor broja m. Kako je m < n, na osnovu pretpostavke indu-
kcije postoji niz Hl ~ H2 ~ ... ~ Hk p-podgrupa H, grupe N x, dakle, i
grupe G, reda (H, : e) = p' (j = 1,2, ... , n). Time je teorema dokazana.
Prema upravo dokazanoj teoremi, postoji specijalno p-podgrupa P konane
(multiplikativne) grupe G reda CP : e) = pk, pri emu je p prosti faktor broja
n = CG : e) viestrukosti k.

32
Definicija 1.19. Neka je G konana (mu1tiplikativna) grupa reda n =
= (G : e) > L a p prosti faktor broja n viiestrukosti k. Tada se ppodgrupa
p grupe G reda (P : e) = pl< zove SilOfJ/je'Oa p-podgrupa (Sylow) grupe G.
U optem sluaju konana (multiplikativna) grupa G moe da" ima vie
Silovljevih p-podgrupa: Prema tzv. prvoj Si/OfJlj'e'Ooj teoremi, njihov broj je
pl + I za neki nenegativan cio broj l.
Teorema 1.12. Neka je G konana (muItiplikati'Vna) grupa reda n = (G:e
> l, a p prosti faktor broja n (viestrukosti k). Tada postoji pl + l Silovlje'Oih
p-podgrupa grupe G. pri tome je l neki nenegativan cio broj.
Dokaz. Prema prethodnoj teoremi skup X svih Silovljevih p-podgrupa grupe
G nije prazan. Grupa G djeluje na X preko unutrainjih automorfizama
(Primjer I.S.e). Uoimo jednu Silovljevu p-podgrupu P i oznaimo sa [P]G
orbitu podgrupe P u odnosu na G. Ona ima upravo (G : Gp ) elemenata.
Ako je H bilo koja p-podgrupa grupe G, onda H preko unutranjih automor-
fizama djeluje na [Pleo Za svako Q E [P]G oznaimo orbitu podgrupe Q u
odnosu na H sa [Q]H~ Ona lima (H : Ho) elemenata.
Kako Gp ;;2 P, daklep,t (G : Gp ), a (H: Ho) je neka potencija broja p, mora za
neko Q E [P]Q vrijediti CH : Ho) = l, jer bi se inae orbita [P]Q raspadala na
nekoliko orbita u odnosu na H za svaku .cid kojih je broj elemenata djeljiv sa
p, pa bi i broj elemenata orbite [P]Q bio djeljiv brojem p, a vidjeli smo da
nije.
No, (H : Ho) = I znai da je HQ = QH, pa je HQ podgrupa grupe G (v
zadatak 1.3), dakle HQ = Q, jer HQ ;;2 Q, a, osim toga, (HQ: e) =
= (H : e) . (Q : e) (v. zadatak 1.3), tj. HQ je p-podgrupa. Iz HQ = Q slijedi
(H n Q : e)
H~ Q.
Ako je, specijalno, H Silovljeva p-PQdgrupa lrupcG, opda je zapravo H. a:::
= Q E {P]Q, ito znai da !lU svake dvije Silovljeve p-podgrupe H i P grupe G
meusobno konjugovane.
Kad je H Silovljeva p-podgrupa grupe G, onda se samo jedna od~rbita [Q]H
(Q E [P]Q) sastoji od samo jednog elementa; naime, samo orbita [H]H'
Ostale orbite [Q]H CQe [P]Q' Q :F H) imaju broj elemenata koji \je djeljiv
brojem p, pa otuda [P]Q ima pl + l elemenata, gdje je l neki nenegativan
cio broj. Meutim, orbita [PJQ sadri sve Silovljeve p-podgrupe grupe G,
pa je pl + r zapravo broj svih Silovljevih p-podgrupa grupe G.
Time je dokazana ne samo prva ve i tzv. druga SilOfJlje'Oa teorema.
-.
Teorema 1.13. Svaka p;"podgrupa konane (multiplikati'Vne) grupe G sadra-
na je u nekoj SilOfJlje'Ooj p-podgrupi grupe G, a svake dvije SilOfJlje'Oe p-podgrupe
grupe G su meusobno konjugOfJane. .

Zadaci
1.1. Neka je eX, .) polugrupa sa lijevim jedininim elementom e' i neka za svako x E X
postoji x" E X tako da vrijedi xx" = e'. Dokazati na primjeru da eX, .) ipak ne mora
biti grupa.
Ako, meutim, u polugrupi (X, .) postoji lijevi jedinini element e' i za svako x E lt,
postoji x E X tako da vrijedi x'x = e', tada je (X, .) grupa.

33
Uputstvo: l) Neka je X skup koji ima bar dva elementa. Definiimo u X mnoenje ovako:
xy c= Y (x, Y E X). Tada je (X, .) polugrupa u kojoj svaki element e' igra ulogu lijevog
jedininog elementa. Osim toga za x" = e' vrijedi xx" = e'. Jasno je da (X, .) ipak nije
grupa.
2) Dokazaemo najprije da vrijedi takoder xx' = e'. Stvarno
xx' = e' (xx') = (x')'x" (XX') = (x')'(x'x) x' = e'.
Sad je lako dokazati da vrijedi xe' = x. Naime
xe' = X (x'x) = (xx') x = e'x = x.
1.2. Neka je (G, .) grupa. Ako za svako x E G vrijedi x'=e, dokazati da je grupa GAbelova.
Uputstvo: Za svako x, Y E G vrijedi (xY)' ,~ e, tj. xyxy = e. Odatle mnoenjem slijeva
sa x i zdesna sa y dobijamo, zbog x 2 = y2 = e, xy =c yx za svako x, y E G ..
1.3. Neka su A i B podgrupe grupe (G, .). Oznaimo sa AB skup svih ab (a E A, b E B).
Dokazati:
a) card (AB) . card (A n B) ~ card (A x B) = card (A) . card (B);
b) AR je podgrupa grupe G ako i samo ako je AB = BA;
e) Ako je jedna od podgrupa A, E normalna, tada je AB podgrupa grupe G;
d) Ako su A i B normalne podgrupe, tada je i A13 normalna podgrupa grupe G.
Uputstvo: a) Preslikavanje A x 13--+ AE, (x, y) f-+ xy ((x, y) E A x E) je sirjektivno,
ali nije injektivo (u optem sluaju), jer
xy = X,Y, q xl'x = y,y- I = v E A n E,
pa se na xy preslikava card (A n E) elemenata (XV-l, vy) (v E A n B). To upravo znai
da vrijedi

card (A) . card (E) = card (A x B) = card (A B) . card (A n B).

b) Ako je AB podgrupa grupe G, tada ).~V EO A13 =) y-lx -l = (xy)-I E AB, pa kako su
A i B podgrupe dakle A = A-I = {X-I: x E A}, 13- B-I e {y-': y E B}, mora biti
BA- AB. Odatle odmah slijedi A-lB-I e B-'A-', tj. AB '=.. BA. Prema tome, ako je
AB podgrupa grupe G, tada je AB ,~ BA.
Obrnuto, neka je AB =, BA. Tada xy, X,y, E AB (xy)-l . (XIY,) = y-1X-1XIYl =
= y- IX'Yl = X'Y'Yl = X3Y3 EO AB, pa je .~B podgrupa grupe G.
Primijetimo da A ~ .'lB i B ~ AB.
e) Ako je, na primje", A normalna podgrupa grupe G, tada je

AB = U Ab = U bA = BA,
bEB bEB

pa je prema b) AB podgrupa grupe G.

d) Ako su A i B normalne podgrupe grupe G, tada je prema e) AB podgrupa grupe G.
Osim toga, za svako x E G vrijedi

x AB = (xA) B = (Ax) B = A (xB) = A (Bx) = (AB) x,

tj. podgrupa AB je normalna.

1.4. Neka je (G, +) grupa, End (G) skup svih endomorfizama, a Aut (G) skup svih auto-
morfizama grupe (G, +). Dokazati:
a) (End (G), +) je grupa ako i samo ako je grupa (G, +) Abelova;
b) (End (G), o) je polugrupa sa jedininim elementom idG ;
e) (Aut (G), ) je grupa jedinica polugrupe (End (G), G).
Uputsl'vo: a) Ako je grupa (G, +) Abelova, tada se lako provjerava da je (End (G), +)
grupa. To je zapravo podgrupa grupe (GG, +), jer End (G) =I 0, zbog idG E End (G),
a osim toga J, g EO End (G) .~ - J + g EO End (G), zbog komutativnosti grupe (G, +~.

34
Obrnuto, ako je (End (G), +) grupa, ak polugrupa, tada ide E End (G) =:} ide + ide E
E End (G), t j . "
(x + y) + (x + y) = (ide + ide) (x+ y) = (ide + ide) (x) + (ide + ide) (y) =

",= (x + x) + (y + y) (x, y E G).

Odatle odmah slijedi y + x = x + y (x, y e G), tj. grupa (G, +) je Abelova.
b) (End (G), o) je potpolugrupa polugrupe (TG , o) transformacija skupa G, jer I, g E
E End (G) =:} log E End (G), zbog
(Jo g) (x + y) = I(g (x + y = I(g (x) + g (y = I(g (x + I(g(y =
= (/og)(x) + (lo g) (y)(x,y E G).
Jasno je da je ide E End (G) i da je to jedinini element polugrupe (End (G), o).
e) (Aut (G), o) je podgrupa grupe (SG, o) pennutacija skupa G, jer su automorfizmi spe-
cijalna bijektivna preslikavanja. Naime, I, g E Aut (G) ~ log E Aut (G), jer sigurno
log E End (G), a osim toga log je bijektivno preslikavnje skupa G na sama sebe. Ako
je lE Aut (G) tada postoji l-l, E Se. No, l-l E Aut (G), jer
I (x + y) = I (x) + I(y) =:} l-l (I (x) + I(y = x + y,
pa kako je G = Im Cf), za svako x', y' E G postoji x, y E G tako da vrijedi
x' =I (x), y' =I (y), tj. x = l-l (x'), y = l-l (y'),
-te moemo rei da vrijedi
l-l (x' + y') = l-l (x') + l-l (y') (x', y' E G).

Kako je Aut (G) ~ End (G), ujedno je (Aut (G), o) podgrupa polugrupe (End (G), o)
i to je zapravo grupa jedinica te polugrupe.
1.S. Za podgrupu H grupe (G, .) kae se da je invarijantna u odnosu na ot~E Aut (G)
ako vrijedi ot (x) E H (x E H). Ako je podgrupa H grupe G invarijantna u odnosu na
svako ot E Aut (G), onda se kae da je H karakteristilna podgrupa grupe (G, .). Dokazati:
a) Podgrupa H grupe G je jnvarijantna u odnoau na svako ot E In (G) ako i samo ako je
H nonnalna podgrupa grupe G (Otuda naziv invarijantna podgrupa za nonnalnu pod-
grt1pu);
b) Z (G) je karakteristina podgrupa grupe G;
e) Podgrupa G' grupe G generisana skupom svih komutatara XYX- 1y-l (x.y EG) je ka-
rakteristina.
dakle i normalna podgrupa grupe G;
d) Ako je H karakteristina podgrupa grupe G, a K karakteristina podgrupa grupe H,
tada je K karakteristina podgrupa grupe G.
Uputstvo: a) Tvrdnja slijedi neposredno iz definicije nonnalne podgrupe;
b) Ako je a E Z (G), x E G, tada iz ax = xa slijedi
ot (ax) = ex (xa), tj. ot (a) . ot (x) = ot (x) . ot (a),

za svaki automorfizam ex grupe G, pa kako je G = Im (ot), mora biti ot (a) E Z (G).

e) Svaki element z podgrupe G' ima oblik
z = (X 1YIXi 1Yi 1) (xnynx;;ly;;l) (x" yi E G),
jer je za svaki komutator xyx-1y-l inverzni element tog komutatora
(XYX- 1y-l)-1 = yxy- 1x- 1
opet komutator. No, tada je za svaki automorfizam ot grupe G

35
d) Ako je H karakteristina podgrupa grupe G, tada je restrikcija na H svakog automor-
fizma grupe G automorfizam grupe H, pa zato za svaki automorfizam grupe G i za
svaku karakteristinu podgrupu K grupe H vrijedi

ex. (x) = ex.H (x) E K (x E K).

Primijetimo da se u ovoj tvrdnji pretpostavka "karakteristina" ne moe zamijeniti sa

"invarijantna" .

1.6. Neka je f : G -+ G homomorfizam grupa. Dokazati da je grupa Im (J) Abe10va ako

i samo ako Ker(!);J G', pri emu je G' komutatorska podgrupa grupe G, tj. podgrupa
generisana svim komutatarima xyx-'y-l (x, y E G). Specijalno je za normalnu podgrupu
H grupe G faktorska grupa G/H komutativna ako i samo ako II ::2 G'.

Uputstvo: Grupa Im (J) (to je podgrupa grupe CT) je Abelova ako i samo ako za svako
x, y E G vrijedi f (x) . f(y) = f (y) . f (x), tj. f (xy) - f(yx). No, to je sluaj upravo onda
kada XYX-Iy-l EO Ker (j) za svako x, y E G, tj. kada Ker (j) :J G', jer je G' najmanja pod-
grupa grupe G koja sadri sve komutatore xyx-'y-l (x, y E G). Posljednja tvrdnja dobija
se kad se uzme G e G/H, a za f prirodni epimorfizam. Tada je, naime, Im (J) -- G/li,
a Ker(j) = lJ.

1.7. Ako je grupa G/Z (G) ciklika, dokazati da je Z (G) = G, tj. da je grupa G Ahelova.
Specijalno je grupa G reda p' (p prost broj) Ahelova.
Uputstvo: Ako je grupa G/Z (G) ciklika grupa generisana elementom aZ (G), tada za
svako x, y E G postoje cijeli brojevi Ill, II takvi da vrijedi
xZ (G) ~ (aZ (GIII, yZ (G) ~ (aZ (G)n,

tj. za podesne elemente z" Z2 E Z (G) vrijedi

x := amzu y = a nz 2 0

Kako elementi alil, an, Z" Z2 meusobno komutiraju, lako se zakljuuje da vrijedi xy = yx.
Znai, grupa G je Abelova, tj. Z (G) = G.
U specijalnom sluaju Z (G) = G ili (Z (G): e) = p, na osnovu teoreme 1.8. No,
druga mogunost otpada, jer bi grupa G/Z (G), kao grupa prostog redap morala biti ciklika,
pa bi prema ve dokazanome moralo biti Z (G) = G.

1.8. Neka je G multiplikativna grupa. Dokazati:

a) Ako je G konana grupa reda n = (G : e), tada grupa G ima konaan period m i vrijedi
m I n;
b) Ako je H podgrupa periodike grupe G, tada je i H periodika grupa, a osim toga za
svako x E G postoji m' = m' (x) tako da vrijedi xm' E H. Obrnuto, ako postoji periodika
podgrupa H grupe G sa osobinom da za svako x E G postoji prirodan broj m' = m' (x)
takav da vrijedi xm' E II, tada je grupa G periodina;
c) Neka je G grupa konanog perioda m, a H podgrupa grupe G. Tada je i H grupa
konanog perioda ml i postoji najmanji prirodan broj m 2 takav da vrijedi (V x E G) xm, E H.
Osim toga ml I m, m 2 I m i m I m l m 2
Uputstvo: a) Za svako x E G vrijedi xn = e, pa zato grupa G ima konaan period m.
Ako je n = qm + r (O ,;;; r < m), tada iz e = xn = (xm)q . xr = xr (x EO G) slijedi r = O,
tj. m I n.
b) Podgrupa H periodine grupe G je oigledno periodina grupa. Kako za svako x E G
vrijedi xm(x) = e E H, jer je grupa G periodina, jasno je da za svako x E G postoji pri-
rodan broj m' = m' (x) takav da vrijedi xm' E lJ. Obrnuto, neka postoji periodina pod-
grupa H grupe G sa osobinom da za svako x E G postoji prirodan broj m' = m' (x) takav
da vrijedi xm' E H. Tada svako x E G ima konaan red, jer xm' E H ima konaan red,
pa je grupa G periodina.

36
c) Neka je G grupa konanog perioda m. Tada za svaku podgrupu H grupe G vrijedi
ym == e (y E H), pa je i podgrupa H konanog perioda ml .;;; m. Ako je m = qlm l + Tl
(O .;;; Tl < ml), tada iz e = ym = (yml)q, . yr, = yr, (y E H) slijedi Tl = O, tj. ml I m.
Kako za svako x E G vrijedi xm = e E H, jasno je da postoji najmanji prirodan broj
mz';;; m za koji vrijedi (\:I x .. E G) xm, E H. Ako je m = mzq. + Tz (O .;;; r < m2), tada
iz (\:I x E G) xm E H, x m, E H i xm = (xm,)q, . xr, slijedi T. = O, tj. m2 I m. Konano
za svako x E G vrijedi xm=e, pa ako je mIm. = mq + T (O .;;; T < m), tada iz e = (xm)q .
. xr = xr (x E G) slijedi T = 0, tj. m I mIm .
1.9. Neka je G konana Abelova grupa reda n = (G : e) i perioda m. Dokazati:
a) Postoji prirodan broj k takav da n I mk;
b) Za svaki prosti faktor p broja n postoji x E G, ord (x) = p.
Uputstvo: a) Za n = 1 tvrdnja je sigurno tana. Neka je n > l i pretpostavimo da je
tvrdnja tana za sve grupe nieg reda. Ako grupa G nema netrivijalnih podgrupa, onda
je ona ciklika grupa prostog reda, pa je m = n i tvrdnja je opet tana. Ako je H netrivi-
jaina podgrupa grupe G, tada je H normalna podgrupa grupe G, a osim toga prema pret-
hodnom zadatku grupe H i G/H imaju konane periode m, i m2 Redovi nl i n. posljednjih
dviju grupa su manji od n, pa zato po pretpostavci indukcije postoje prirodni brojevi k'
i k" takvi da n, I m~' i n.1 mr.Sad je dovoljno uzeti k ~ k' 1- k", jer ~ = n l ' n., a
prema prethodnom zadatku ml I m, m.1 m.
b) Prema a) postoji prirodan broj k tako da nl mk, pa za svaki prosti faktor p broja n vrijedi
p I m, tj. m = p. m'. Kako postoji y E G sa ym' i' e, dovoljno je uzeti ."( ~ ym' , jer tada
ord (x) = p.
1.10. Neka je G (multiplikativna) grupa reda (G : e) = pq. gdje su p i q razliiti prosti
brojevi. recimo p < q. Dokazati:
a) Postoji tano jedna Silovljeva q-podgrupa Q grupe G i ona je obavezno normalna;
b) Ako grupa G nije ciklika. onda postoji tano q Silovljevih p-podgrupa Pl' ... P q
grupe G i nijedna od njih nije normalna;
c) Grupa G je Abelova. ako i samo ako je ciklika. To je sluaj sigurno kad q i' pl + l
(l = 1.2... ).
Uputstvo: a) Na osnovu Koijeve teoreme postoji bar jedna podgrupa Q grupe G reda q.
Kad bi postojala jo jedna takva podgrupa R. onda bi. zbog Q rl R = {e}. na osnovu
zadatka 1.3. podskup QR grupe G imao q2 > pq elemenata. to je nemogue. Kao jedina
podgrupa reda q. grupa Q je, naravno, normalna.
b) Prema Koijevoj teoremi postoji bar jedna podgrupa Pl grupe G koja ima red p. Kad bi
ta podgrupa bila normalna. onda bi za generatorni element x grupe P l i generatorni element
y grupe Q vrijedilo xyx-Iy-l E Pl rl Q = {e}. dakle xy = yx. pa bi element xy E G
imao red ord (xy) = pq i grupa G bi bila ciklika. Specijalno. Pl nije jedina podgrupa grupe
G koja ima red p. Neka su Pl' PI' ... Pr sve takve podgrupe grupe G. Svako x E G.
xi' e.lei u tano jednoj od podgrupa Pl' ... Pr.Q. a element e lei u svakoj od tih
podgrupa. Zato je
p . q =T(p - 1) + q. tj. (p - I)q = rep - l).
to znai da je T = q.
Do zakljuka T = q mogli smo doi koristei se drugom Silovljevom teoremom. Prema
njoj su grupe P" ... Pr meusobno konjugovane. tj. ine orbitu [PIle i zato je r = (G : Np,).
Kako je T > l. mora biti Pl ~ Np, e
G. dakle. Np, = Pl' tj. (G: Np,) = q.
c) Ako je grupa G cildika. onda je ona sigurno Abelova. Ako je. obrnuto. grupa G Abe-
lova. tada je njena podgrupa Pl sigurno normalna. pa je prema b) grupa G ciklika.
Ako grupa G nije ciklika. onda ona ima q podgrupa reda p. Prema prvoj teoremi Silova
mOfa zato vrijediti q = pl + l za neko l (l = 1.2. . . . jer q > 1). .'
1.U. Neka je G konana grupa reda (G: e) = P'" . q". pri emu su p i q razliiti prosti
brojevi. Dokazati:
a) Ako je m = 1. n d 2 tada je bar jedna Silovljeva podgrupa grupe G normalna;
b) Ukoliko je pm < q ili q" < p. tada opet grupa G ima bar jednu normalnu Silovljevu
podgrupu. (Ova pretpostavka automatski je ispunjena za m = n = t. a za III = I, n = 2
nije neophodna. kako se vidi iz a).

37
Uputstvo: a) Kad tvrdnja ne bi bila tana, postojalo bi pj + I (j ;> I) Silovljevih p-pod-
grupa i qk + I (k ;> I) Silovljevih q-podgrupa grupe G. Ako je P jedna od Silovljevih p_
-podgrupa, a Q jedna od Silovljevih q-podgrupa grupe G, tada bi normali zator Np grupe P u
odnosu na G bio neka prava podgrupa grupe G, pa bi zbog P (~ Np vrijedilo (G : Np) =" q',
I <s';;; 2, dok bi slino vrijedilo (G : N Q ) = p. To znai bilo bi:
pj +- I = q', q k +l = P (j, k ;> I; l < s < 2).
No, za s l to bi znailo da je p < q i q <p, to je nemogue. Za s ~ 2 bilo bi
=
(p - I) q2 + q2
< pq 2, jer q2 podgrupa reda p sadri (p _ l)q2 elemenata razliitih od e,
a p podgrupa reda q2 sadri vie nego q2 elemenata. Meutim, (p __ l) q21 q2" p q 2,
pa otpada i mogunost s = 2.
b) Ako Silov lj eva p-podgrupa P grupe G nije normalna, onda G ima bar dvije Silovljeve
p-podgrupe, recimo Pi i Pz =I P,. No, tada bi bilo card (P, 'Pz) <: pm . q", tj.
pm.pm
- - k - ,;;;: pmqn (p" = cord (P, n P 2) < pm),
P'

dakle, p < qn. Slino se u sluaju da Silovljeva q-podgrupa Q grupe G nije normalna
zakljuuje da mora vrijediti q < pm.

1.12. Neka je Sn simetrina grupa reda n. Tada za svaki niz i" i., ... , if' razliitih brojeva
iz skupa {l, 2, ... , n} imamo permutaciju (i" ... , ir) koja i, prevodi u i., iz U i 3, ,
i r_, u iT> a ir U i" dok ostale elemente skupa {l, 2, ... ,n} ostavlja na miru. Takva permu-
tacija zove se T-lani ciklus. Jasno je da za svako k, l < k <: T vrijedi (i" ... , ir) = (i.,+"
... , ifj i" ... , ik)' Dokazati:
a) Svaka dva ciklusa bez zajednikih elemenata medusobno komutiraju;
b) Ako je " E Sn, tada za svako i E {I, 2, ... , n} postoji najmanji prirodan broj T za
koji vrijedi ;rr (i) ,~ i. U tom sluaju elementi i, ;r (i), n 2 (i), ... , :-r"" (i) su meusobno
razliiti;

e) Ako je T, odnosno s najmanji prirodan broj za koji je n T (i) = i, odnosno :-tS (j) J,
tada prema bl imamo cikluse (i,:-t (i), n 2 (i), ... , :-rT" (i i (j, n (j), n 2 (j), . .. ,:-ts - ' (j.
Ovakva dva ciklusa su ili jednaka ili nemaju zajednikih elemenata. To su ciklusi permu-
tacije :-r.
d) Svaka permutacija n E Sn je produkt svih svojih ciklusa (bez zajednikih elemenata).
Ako je neka permutacija n E Sn proizvod ciklusa bez zajednikih elemenata, onda su ti
ciklusi do poretka odreeni permutacijom Jr.

Uputstvo: a) Ako su (i" ... , iT) i U" ... ,j,,) dva ciklusa bez zajednikih elemenata tada

za svako k I, 2, ... , II imamo
((i" ... ,ir) , U" ... ,i,
sl ino
((j" ... ,i,) (i" ... , i, (I?)
I
(i" ... , ir) (k) -' im" (k ~ im)
(k) = (I:" ... , i~) (j"" ,) = j~,+~ (I? -, jm)
(I" ... , lm) (I?) = l? (mace)
(~" . ,J:s) (i:n+1) ._~ im+, (~~ im)
= ( (J" . .. ,JsH}",) Jm', (k '. }m)
oo.

(j" ... ,j.) (k) = l? (inae).

Pri tome je in' = i" a j,., , = j,.
b) Kako je red svake permutacije :-t E Sn konaan, postoji prirodan broj II! za koji je :-tm =
0= id. Otuda postoji za svako i E {J,2, ... , n} najmanji prirodan broj r (koji zavisi od i)
takav da vrijedi :-r" (i) .= i. U tom sluaju elementi i, Jr (i), ... , ;rr ., (i) su meusobno razli-
iti. To je jasno ako je T = 1. Ako je T > 1, onda bi u protivnom sluaju vrijedilo :-r" (i)
~-, nl (i) za bar jedan par prirodnih brojeva k, l takvih da je l < k < l <", r - J. No, tada
bi vrijedilo Jrk (i) = ;rk (:-tl-I, (i, dakle ;rl-A' Ci) = i, protivno izboru broja T.
e) Ako je nk (i) = nl (j), tada u sluaju k = l imamo i = j i tvrdnja je jasna, Ako je k =I !,
tada i = n T (i) = n'-k (nk (i c_ :-tr-k ((:-tl (j, pa je i lan ciklusa (.f, ,,(j) , ... , ; r H ci),

38
 koji zato sadri sve lanove ciklusa (j. :n; (i) ... :n;r-l (i. Slino je j =.:n;' (j) "" :n;'-I (:n;I(j =
= :n;1-! (n" (i lan ciklusa (i. n (i) ... nr-l (i. pa ovaj zato sadri sve lanove ciklusa (j.
:n; (j) ... :.nS- l Ci)?: Sad je jasno da ciklusi (i. n(i) .. nr-! (i. Ci. n (j), ... n,-l j
pennutacI)e n kO)1 nisu bez zajednikih elemenata moraju biti jednaki.
d) Proizvod svih ciklusa (~z zajednikih elemenata) permutacije n E Sn djeluje na svako
k = l, 2, ... , n, nezavisno od poretka faktora koji meusobno komutiraju, isto tako kao i
sama permutacija n.
Ako je permutacija n E Sn prikazana u obliku ciklusa bez zajednikih elemenata, tada je
svako k = 1, 2, ... , n lan tano jednog od tih ciklusa (osim ako je n (k) = k; a u prikazu
su izostavljeni jednolani ciklusi koji su kao faktori suvini jer predstavljaju jedinini ele-
ment grupe Sn). Ako je to ciklus (i" i., ... ,ir), moemo bez ogranienja uzeti da je k = il,
jer svaki ciklus moemo zapoeti bilo kojim njegovim lanom. No tada je oigledno
(i" i., . .. , ir) = (k, 'lT (k), ... ,nr- 1 (k,
dakle ciklus permutacije :'t koji je jednoznano odreen elementom k.
1.13. Neka je Sn simetrina grupa reda n > l. Tada za svaki ciklus (il' j, ,irY (r> l)
vrijedi (il' i, ... , ir) = (il, i.) o (i., j3) o o (ir-H ir), pa se na osnovu prethodnog za-
datka svaka permutacija n E Sn moe prikazati u obliku (za n-, id praznog) proizvoda
transpozicija, tj. dvolan ih ciklusa. Dokazati:
a) Svaka permutacija iz Sn moe se prikazati u obliku proizvoda transpozicija oblika
(i,.i) (j ~'C I, 2, ... , ll; j # i). pri emu je i bilo koji.od ,brojeva l, 2, ... n, recimo i =~ 1.
b) Prikaz permutacije n E Sn U obliku proizvoda transpozicija nije jedinstven, ali je za
datu permutaciju broj faktora u svakom takvom prikazu iste parnosti, tj. ili je za sve prikaze
paran ili je za sve prikaze neparan.

Uputstvo: a) Dovoljno je dokazati da se svaka transpozicija (k, l) moe prikazati u obliku

transpozicija naznaenog oblika. Ako je k = i ili l = i, to je jasno, jer (k, l) = (l, k) ve ima
takav oblik. Inae je
(k, l) = (i, k) o (i, l) G (i, k).
b) Ako je ;or, =~ (i" ... ,ir) o (jI" .. ,j.) o (r> l. s> l, ... ), tada odatle dobijamo pri-
kaz ;or, , (il' i.) o Ci., i3) o o (ir--t. ir) o (j,,;.)' (j.,j3) o Cis-" j.) o permutacije n
u obliku proizvoda transpozicija koji ima
N (;"t) = (r - 1) + (s - l) + ...
faktora (za ;or, , id N (n) ~= 0, jer je skup {r, s. .. } prazan). Zato treba dokazati da
z~ .. svak!. p:ikaz n -= Ci;. i{') e, O (i~, i;,') permutacije n u obliku proizvoda transpo-
zIcIJa vflJedl
p = N (n) -I- 2m (za neki cio broj m).
Za p = 1 tvrdnja je tana, jer je tada N (n) = (2 - 1) = 1 = p. Za primjenu indukcije
(korak od p - l na p, kad je p > l) treba najprije dokazati da za svako n E Sn i za svaku
transpoziciju (i, j) E Sn vrijedi
N ('lT o (i, j = N (n) 1.
Na osnovu toga iz pretpostavke indukcije dobija se odmah
N (n) = N i~, i~') o o (i~, i p') o (i~, i~' l = P- l + 2m' l == P + 2m.
1.14. za permutaciju n E Sn kae se da je parna ako je broj N (n) paran, tj. ako je n proiz-
vod parnog broja transpozicija (v. prethodni zadatak). Dokazati:
a) Skup An svih parnih permutacija iz Sn ini normalnu podgrupu grupe Sn i vrijedi
nf
(Al: id) = 1, (An: id) = - (11 > 1).
2
b) Ako je n > 2, grupa An, tzv. alternirajua grupa reda n, generisana je svim trolanim
ciklusima iz Sn, ak svim trolanim ciklusima oblika (i,j, k) (k = 1,2, ... , ll; k # i,j) i to
za bilo koji par i, j razliitih brojeva iz skupa {l, 2, ... , n}.

39
['putstvo: a) Nema je n> l. Skup All =ft 0, jer id E An. Osim toga proizvod dviju parnih
permutacija iz Sn je opet parna permutacija iz Sn. a inverzna permutacija parne permu-
tacije je opet parna permutacija .. Zato je All podgrupa grupe Sn.
Proizvod parne i neparne permutacije je neparna permutacija, a proizvod dviju neparnih
permutacija je parna permutacija, pa je zato za svaku parnu permutaciju n i za svaku per-
mutaciju 'f ESn 'f o n o 'f- 1 parna permutacija. Znai, An je normalna podgrupa grupe Sn.
Preslikavanje An --o>- Sn ~ An koje svakoj parnoj permutaciji n pridruuje permutaciju n o
e (I, 2) predstavlja bijektivno preslikavanje skupa svih parnih u skup svih neparnih
n!
permutaci;a iz Sn; Zbog toga je (A" :id)-c ~,jer je (S" : id) --/I!.
2
Ako je n = l, tada je Sn = An C~ fid}, dakle (An: id) = l.
b) Svaki trolani ciklus (i, j, k) = (i, j) o (j, k) je parna permutacija, pa lei u An. Zato je
dovoljno dokazati da se svaka parna permutacija moe prikazati u obliku proizvoda trolanih
ciklusa naznaenog oblika. Svaka takva permutacija je proizvod parnog broja transpozi-
cija. pa je dovoljno dokazati da se proizvod od dvije transpozi:ije moe prikazati u obliku
trolanih ciklusa navedenog oblika. Neka se radi o proizvodu (i'.j') o (k'.l'). Ako su ove
dvije transpozicije jednake. onda je njihov proizvod id. pa nas ne interesuje. Uostalom.
on je tada jednak (i.j. k)3. Neka zato ove dvije transpozicije nisu jednake. Ako one nemaju
zajednikih elemenata. tada je

(i', j') e (k', l') - (i',j').(j', k') eO', k') o Ck', l'),~ (1:', j', k')eU, k', /'),
a ako imaju jedan zajedniki element, moemo bez ogranienja uzeti da je j' = 1', pa je
tada
(i', j') o Ck', 1') = (i', j') o (l', k') = (i', j', k').
Zato ostaje da se dokae da se svaki trolani ciklus (i', j', k') moe prikazati u obliku proiz-
voda trolanih ciklusa oblika (i, j, k) (k = 1, 2, .... , n; k =ft i, j). Ako su i, j lanovi cik-
lusa (i', j', k'), onda bez ogranienja moemo uzeti da je
(i', j', k') = (i, j, k) (k = k') ili
(i', j', k') = (i, k, j) = (i, j, k)1 (k = j').
Ukoliko je samo i lan ciklusa Ct, j', k'), tada bez ogranienja moemo uzeti da je i = i',
pa imamo
(i', j', k') = (i, j', k') = (i, j, k') o (i, j, j')2.
Slino u sluaju da je samo j lan ciklusa (i', j', k') moemo bez ogranienja uzeti da je
i'~ j, pa zato imamo
(i', j', k') = (j,j', k') = (i, j, k')' o (i, j, j').
Konano, ako ni i, ni j nisu lanovi ciklusa (i', j', k') = (i', j') o (j', k'), onda je

(i', j', k') = (i', j') o (j', j) o (j, j') o (F, k') =

= (i', j', j) o (j, j', k') = (i, j, j')2 o (i, j, i') o

o (i, j, k')' o (i, j, j').

1.15. Dokazati: a) An = S~ (rz ;;:, I);

b) A~ = An(n > 4);

c) Sn(k) = An, k = 1, 2, ... (n > 4).
L'pllfstvO: a) Za 1/ < 2, An = S~ = {id}. Neka rl > 2. Svaki kom.Hator elemenata iz
Sn je parna permutaci:a, pa zato An~) S;,. S druge strane, An je generisano trola
nim ciklusima (I, 2. A) Ck = 3,4, ... n), a za svaki takav ciklus vrijedi

(1, 2, k) = (I, k, 2)2 = (1, k) o (k, 2) o (1, k) o (k, 2),

tj. svaki takav ciklus je komutator, pa zato vrijedi An S S~.

40
b) Ako je II > 4, a FI bilo koja normalna podgrupa grupe A" za koju je faktorska grupa
AnIH Abelova, tada H sadri sve cikluse (1, 2, k) (k = 3, 4, ... , rl). Naime, iz
(1, 2, i) H . (2, j, k) H = (2, j, k) H (1, 2, i) H
slijedi
(1, 2, i) o (2, j, k) H = (2, j, k) o (1, 2, i) H,
tj.
(1, 2, k) = (2, k, j) o (1, i, 2) o (2, j, k) o (1, 2, i) E H (k = 3,4, ... , n).
Tu smo uzeli da su l, 2, i, j, k razliiti brojevi iz skupa {l, 2, . .. , ll}. Specijalno ovo vrijedi
za H = A~,pa je otuda A~ = An (n> 4).
c) Kako je S~ = An (n:> 1), imamo
Sn(k) = (S~)(k-l) = A n (k-lj = An, k = 2, 3" ... (n > 4).
Primijetimo da je za n OF 4 grupa An prosta, tj. da ona nema netrivijalnih norrb.alnih pod-
grupa. Kako za n > 4 grupa An nije Abelova, pa A~ OF {id}, mora vrijediti A~ = An (n>
> 4). Samo dokaz injenice da je grupa An prosta za n OF 4 nije tako jednostavan.

2. PRSTEN, TIJELO, POLJE

Prsten, oblast

Vidjeli smo da je CZ, +) Abelova grupa, a CZ, .) (Abelova) polugrupa (sa

jedininim elementom e = 1). Osim toga, operacija mnoenja je distributivna
II odnosu na sabiranje, tj. vrijedi

(2.1) Cx + y) z = xz + yz, x(y + z) = xy + xz

za svako x, y, z iz Z.
Isto vrijedi i kad umjesto Z uzmemo Q ili R ili C. Ima jo mnogo primjera
gdje se pojavljuje ista situacija. Zato uvodimo optu definiciju.

Definici.ia 2.1. Neka je zadan neprazan skup R u kome su definisane dvije

binarne operacije + i '. Skup R sa operacijama + i " tj. ureena trojka
(R, +, .) zove se (asocijativni) prsten ako su ispunjeni sljedei uslovi:
1) CR, +) je Abelova grupa;
2) CR, .) je polugrupa ;
-.
3) Mnoenje je distributivno u odnosu na sabiranje tj, vrijedi (2.1) za svako
x, y, z iz R.
Ukoliko je polugrupa CR, .) Abelova, onda se kae da je prsten (R, +, .)
komutativan. Ako polugrupa CR, .) ima jedinini element e, tada se e zove
jedinim element prstena CR, +, ').
Pojednostavljujui izraavanje, mi emo obino umjesto prsten CR, +, .)
govoriti kratko prsten R.
Vidjeemo da kad prsten R ima bar dva elementa, onda je obavezno e =F On.
Kako je trivijalan sluaj R = {OR}' kada je e = On> nezanimljiv to emo
uzimati da je e =F On> tj. kad govorimo o prstenu R sa jedininim elementom,
smatraemo da taj prsten ima bar dva elementa.

41
Rije "asocijativan" u gornjoj definiciji dolazi od asoc1Jat1vnosti mnoenja
(v. uslov 2). Danas se mnogo izuavaju i neasocijativni prsteni, ali emo se
mi ovdje baviti samo asocijativnim prstenima, pa emo rije "asocijativan"
izostavljati; podrazumijevajui tako pod prstenom zapravo asocijativan prsten.
Zbog toga to su sabiranje i mnoenje u prstenu vezani zakonom distribucije,
ne moe se u svakoj Abelovoj grupi (R, +) asocijativno mnoenje definisati
proizvoljno, pa da se dobije prsten (R, +, .). Meutim, moe se uvijek staviti
xy = OR (x, yE R).
Tako dobijeni prsten sa trivzjalnim mnoenjem Zove se nulaprsten. Iz veze
koja postoji izmeu mnoenja i sabiranja u prstenu proistie osobita uloga
nulaelementa kod mnoenja, kao i dobro poznato "pravilo o mnoenju pred-
znaka". U svakom prstenu R vrijedi, naime,
(2.2) (x = OR V Y = OR) ~ xy = OR;
(2.3) x . (- y) = (- x) . Y = - (xy)
za svako x, yER.
Stvarno,
x = OR =) xy = (x + x)y = xy + xy ~ xy = OR
slino,

y=~~~=x~+~=~+~~~=~
tj. vrijedi (2.2). Na osnovu toga dobija se
x . (- y) + xy = x ( - y) + y) = X' OR = OR ~ X . (- y) = - (xy)
slino,

(- x) JI + xy = (- x + x)y = OR' Y = OR ~ ( - x), y = - (xy).

Primjer 2.1. a) Spomenuli smo ve prstene (Z, +, .), (Q, +, .), (R, +, .) i (C, +, '). Ima i
drugih prstena iji su elementi brojevi, a operacije + i . uobiajeno sabiranje i mnoenje
brojeva. Tako se, na primjer, za R = {a + ib I a, b E Z} dobija prsten (R, +, .) cijelih
Gausovih (Gauss) brojem. Tu je i C~ V'=T,
pa je ovo samo specijalan sluaj prstena {a +
+ b vd I a, b E Z}, gdje je d zadan cio broj koji nije potpun kvadrat. Medutim, ako cio
broj d nije potpun kub, onda skup {a + b Vdl a, b E Z} nije prsten, jer eJd)2= VJ'
ne pripada tom skupu. No, lako se moe provjeriti da je skup {a + b 3/ F + e 3/d'-I a, b, c
e E Z} prsten. U svim sluajevima mogli smo umjesto Z uzeti skup Q, pa da opet dobijemo
prstene. Svaki od ovih prstena ima jedinini element l.
b) Ako je CR, +,.) prsten, tada je CR, +) Abelova grupa, a (R,') polugrupa, pa za svaki
neprazan skup I, prema primjeru 1.2. d), imamo Abelovu grupu (RI,+) i polugrupu (Rl, .).
Odmah se vidi da je mnoenje u Rl distributivno u odnosu na sabiranje, pa imamo prsten
(Rl, +, '). Ako je prsten R komutativan, tada je komutativan i prsten Rl. Ako prsten R
ima jedinini element e, tada prsten Rl ima jedinini element
(ej), E I, pri emu je ei = e (i E I).
Primijetimo da u sluaju R CI- {OR} i card (l) > l moemo u prstenu Rl odabrati elemente
x, = { Xj CI- OR (i = j)
, OR (i CI- j)

YI = { OR Ci CI- k)
Yk CI- OR Ci = k).

42
pri emu su j, k fiksni meusobno razliiti elementi skupa l. Tada je

X'" O, Y '" O, ali xy = (XIYI)lel = O.

Tako vidimo da u svako!f. prstenu. ne mora vrijediti

(2.2')

Neka je zadana familija prstena (Rl' + . ')1 e l' Tada imamo Abelovu grupu n (R" +)

i po!ugrupu n
iEI
(R".) (v. Primjer 1.2.d). No. mnoenje u skupu
\.
n
iEI
iel
R, je distributivno
prema sabiranju. pa u tom skupu imamo zapravo strukturu prstena. Taj prsten zove se
direkmi proizvod familije prstena (R,. + .. ) (i E l) i oznaava se sa (Rl' + .. ). Ako je n
svaki od prstena (Rl, + .. ) (i E l) komutativan. onda je to i prsten n iEl
(Rl' + .. ). Ako prsten
(R,. + .. ) ima jedinini element el (i E l). onda prsten n
ie]
iEl
(Rl' + .. ) ima jedinini ele-

U specijalnom sluaju kada je (Rl. + .. ) = (R. +.. ),(iE]) prsten n

iE]
(R .. + .. ) svodi se

na prsten (Rl. + .. ). Kad imamo konaan skup 1= {1.2 .... n}. onda umjesto
n
iE]
(Ni' + .. J piemo (R . +,.) )( ... x(R", +,.) i:i (Rl' +,.) Et- .. 'f (R,,, +, .). a
umjesto (Rl, + .. ) koristimo oznaku (R", + ,.).

Definicija 2.2. Neka je R prsten sa bar dva elementa. Za element a prstena

R kaemo da je djelitelj nule ako vrijedi
(2.4)
U prstenu R koji ima bar dva elementa, na osnovu (2.2), OR je sigurno dje-
litelj nule. To je trivijalni djelitelj nule.
Komutativan prsten R sa jedininim elementom zove se oblast cijelih ili
integralno podruje (domen), ako nema netrivijalnih djelitelja nule.
Djelitelji nule u svakom prstenu R su isto to i singularni elementi polugrupe
CR, .). Naime. ako je a singularni element polugrupe (R .), tada -

(3 x, yE R) (ax = ay V xa = ya) /\ x i= y.
No, tada je

a (- x+ y) = a (- x) + ay = - (ax) + ay = OR'
ili
( - X + y) a = ( - x) a + ya = - (xa) + ya = 011,

pa za z = - x + y vrijedi (2.4), tj. a je djelitelj nule prstena R.

Obrnuto. ako je a djelitelj nule prstena R, tada iz (2.4) na osnovu a' 011 =
= OR' a = OR slijedi da je a singularni element polugrupe (R, .).

43
Definicija 2.3. Neka je R prsten. Regularni, odnosno singularni elementi
polugrupe (R, .) zovu se regularni, odnosno singularni elementi prstena R.
Ako prsten R ima jedinini element, onda se invertibiini elementi polugrupe
(R, .) zovu invertibilni elementi prstena R.
Kako smo ve vidjeli, singularni elementi prstena su isto to i djelitelji nule.
Prema samoj definiciji, u svakom prstenu R sa jedininim elementom, svi
invertibilni elementi prstena su sigurno regularni. Zato Om kao singularan
element prstena, ne moe biti invertibilan element prstena R sa jedininim
elementom.

Tijelo, polje

Prema onome to smo upravo rekli, od prstena R sa jedininim elementom

e moemo u pogledu invertibilnosti traiti najvie da svi elementi a e R,
a *
O budu invertibilni, jer OR ne moe biti invertibilan. Ima mnogo prs-
tena sa jedinimm elementom koji ispunjavaju ovaj zahtjev. Za njih uvodimo
ovu definiciju.

Definicija 2.4. Prsten (K, +, .) sa jedininim elementom e (* OK) zove

se tijelo ako je svaki element iz K, osim elenenta OK' invertibilan u K.
Komutativno tijelo zove se polje.
Skup K* invertibiinih elemenata prstena K sa jedininim elementom, prema
primjeru 1.3. a), ini multiplikativnu grupu. U sluaju da je K tijelo, K* =
= K = K'" {O K}' Vrijedi i obrnuto, pa moemo rei:
Propozicija 2.1. Prsten K (sa jedininim elementom) je tijelo ako i samo
ako je (K',) grupa.
Tu smo pretpostavku "sa jedininim elementom" stavili u zagradu, jer je
ona suvina. Naime, kad je (K, +, .) tijelo, prsten K ima sigurno jedinini
element, a kad je (K', .) grupa, onda K *
0, dakle K *{OK}' a osim toga
jedinini element e grupe (K, .) je jedinini element prstena K, jer na osnovu
(2.2) imamo OK' e = e' OK = OK'
Tijelo nema netrivijalnih djelitelja nule, pa je, u svakom tijelu R, CR', .)
polugrupa iji su svi elementi regularni. Ova polugrupa je konana ako
samo ako je prsten R konaan. Zato na osnovu propozicije 1.1. vrijedi

Propozicija 2,2 Svaki konaan prsten R sa jedininim elementom koji nema

netrivijalnih djelitelja nule je tijelo.

Primjer 2.2. a) Prsteni (Q, +, .), (R, +, .) i (C. -t, .) iz primjera 2.1, a) su polja. Polja su i
prsteni {a + ib I a, b E Q}, {a + bVJI a, b E Q}, {a + b3jd+ c3j~l21 a, b, cEQ}.
Meutim, ako Q zamijenirno sa Z, nijedan od posljednja tri prstena nee biti polje. Primi-
jetimo da u prstenu {a + ib I a, b E Q} element a + ib # O (tj. a 2 + b2 > O) ima inverzni
element
a b
(a + ib)-l = - i,
a2 +b
2 a2 +b
2

44
dok je za element

a + b ..../d E {a + bVdl a, b E Q}, a -I- bV'd"# O (tj. a "# O \/ b "# O)

inverzni element l
',' a b
(a + bVd)-' = a2 _ b2d - a2 _ b2d .
b) Ako se u skupu {O', I', ... , Cm - l)'} rauna modulo m, tj. ako se pod "zbirom" T' +
+ s', odnosno pod "proizvodom" T' 's' podrazumijeva ostatak kod diobe brojem m zbira
r + s, odnosno proizvoda T s cijelih brojeva T i s, onda nije teko provjeriti da ovaj skup
postaje komutativan prsten. Ako je m > l, onda ovaj prsten ima jedinini element l'.
U tom sluaju ovaj prsten je polje ako i samo ako je m prost broj. Naime, upravo tada ovaj
prsten nema netrivija1nih djelitelja nule, a, s druge strane, svaki konaan prsten (sa jedini
nim elementom) je tijelo ako i samo ako taj pristen nema netrivijalnih djelitelja nule.
Ovaj prsten zvaemo prsten cijelih bTojeva modulo m i oznaiemo ga sa Zrn.
Ovaj primjer pokazuje da za svaki prost broj p postoji polje P koje ima p elemenata. Napro-
tiv, za svaki prirodan broj m ne "ostoji tijelo koje ima m elemenata. Da bi za prirodan broj
m postojalo tijelo koje ima m e,,,menata, kako emo kasnije vidjeti, potrebno je i dovoljno
da bude m = pn, pri emu je p prost, a n prirodan broj.
Nije nimalo sluajno to su sva tijela Zp (p prost broj) komutativna. Dobro je poznato da su
zapravo sva konana tijela komutativna (Vederbernova teorema - Wedderburn); tu net-
rivijalnu injenicu emo kasnije dokazati. Zato primjere nekomutativnih tijela treba
traiti meu beskonanim tijelima. Takav primjer sreemo kasnije (vidjeti zadatak III, 1.7).
Za sada samo spominjemo ime tog nekomutativnog tijela: to je tijelokuaterniona (Hamilton).

Potprsten. Podtijelo, potpolje

Prsten Z cijelih brojeva sadran je u prstenu (polju) Q racionalnih, a ovaj

opet u prstenu (polju) R realnih brojeva. Pri tome svaki od ovih prstena
nasljeuje operacije od ireg prstena. To je povod za sljedeu definiciju.

Definicija 2.5. Neka je (R, +, .) prsten. Ako je neprazan podskup R'

skupa R zatvoren u odnosu na operacije iz prstena R, onda
1) (R', +) je potpolugrupa Abelove grupe (R, +);
2) (R', .) je potpolugrupa polugrupe CR, .);
3) Mnoenje u R' je distributivno prema sabiranju.
Ukoliko, umjesto 1) vrijedi
l') (R', +) je podgrupa Abelove grupe (R, +),
onda je, dakle, CR', +, .) takoer prsten.
Tada se kae da je (R', +, .) potprsten prstena CR, +, .).
Potprsten moe biti tijelo ili ak polje. Tada se govori o podtijelu, odnosno
potpolju.
Tijelo K koje nema pravih podtijelu K' (K' f= K) zove se prosto ujelo.
Komutativno . prosto tijelo zove se prosto polje.
Presjek P svih podtijela datog tijela K je pr,)sto tijelo; to je jedino prosto
podrijelo tijela K.
Kako emo vidjeti (v. ZJdJtak 3.1), pojam pr,)sto tijel.) p,)dudara se sa
pojmom prosto polje.
Na osnovu ove definicije i propozicije 1.3. vrijedi

45
Propozicija 2.3. Neprazan podskup R' prstena R je potprsten prste/lu R
ako i samo ako su ispunjeni ovi uslovi:
l) x, y E R' = - x + y ,:.= R';
2) x, y cc R' ~ xy c: R'.

Primijetimo da samim tim to je potprsten nekog prstena R, prsten R' im.1

odreene osobine. Tako je potprsten komutativnog prstena komutativan,
a potprsten prstena, koji nema netrivijalnih djelitelja nule, nema ni sam ne-
trivijalnih djelitelja nule. No, potprsten R' prstena R moe da ima jedinini
element e', a da prsten R nema jedininog elementa ili da prsten Rima
jedinini element e =F e'. Isto tako moe se desiti da prsten R ima a pot-
prsten R' nema jedininog elementa. To pokazuje primjer 1.3. e), jer kad
se u tamo navedenim multiplikativnim polugrupama definie sabiranje po
komponentama, onda se iz njih dobijaju prsteni. Ovako neto, meutim,
ne moe se desiti kad su u pitanju potprsteni nekog tijela. Tada je jedinini
element tijela ujedno jedinini element svakog njegovog potprstena, koji
uopte ima jedinini element.
Za potprsten K' tijela K nije teko utvrditi uslove pod kojima je taj potprsten
podtijelo tijela K. To jc sluaj ako i samo ako je (K", .) podgrupa grupe
CK, .), pa iz propozicije 1.3. slijedi

Propozicija 2.4. Podskup K' koji ima bar dva elementa je podtijelo tijela
K ako i samo ako vrijedi:
l) x, y E K' =::'> - x + y r:: K';
2) x, y ~ K', x =F OK ~ x-1y E K'.

Ideali i homornorfizmi prstena

Kad se ima u vidu definicija homornorfizma grupoida, prirodna je ova

definicija:

Definicija 2.6. Neka su (R, +,.) i (R, -i,') prsteni. Preslikavanje I : R- k

zove se homomorJizam prstena, ako je to preslikavanje homomorfizam grupe
(R, +) u grupu (R, 1-) i homomorfizam polugrupe (R, .) u polugrupu (R, .),
tj. ako vrijedi
x,yt=R=-;J(x +y) =J(x) +J(y); J(xy) =J(x) 'J(y).
Nazivi monomoriizam, epimorJizl1l1l, izomorJizam, endomOliizam i aUfomo)'-
Jizam koriste se i kod prstena u istom smislu kao i kod grupoida. Kad postoji
izomorfizam R-;.R, tada piemo R ~ R i kaemo prsten Rizomorjan .Ic
sa prstenom R.
Iz teoreme 1.2 slijedi

46
Propozicija 2.5. Neka je J : R-* R homomorJizam prstena., Tada je Im (J)
potprsten prstena R, a 0ii= J (OR)' Ako prsten R ima jedinini element e, tada
prsten Im (j) ima jedinini element J (e) ilije Im (J) = {OR}' Akoje R tijelo,
tada je i Im (j) tijelo,)li je Im (J) = {OiJ
Kako je homomorfizam J : R -* R prstena ujedno i homomorfizam odgo-
varajuihaditivnih grupa, Ker (j) = {x E R I J (x) = OR} je (normalna) pod-
grupa aditivne Abelove grupe R. No, pored toga Ker Cf) ima i osobinu
x ER, yE Ker Cf) =;, xy EKer (f), yx Ec Ker Cf)
Stvarno,
xER, yE Kerej) =;J(xy) =J(x) .J(y) =J(x)' OR = OR =>
::':,;; xy E Ker Cf) ;
i slino

x E R, yE Ker (f) ~ yx E: Ker Cf)

Podskupovi prstena R koji imaju ove osobine navedene za Ker Cf) su inte-
resantni. Za' njih emo uvesti ime ovom definicijom.

Definicija 2.7. Neka je R prsten, a A neprazan podskup toga prstena.

Ako A ima osobine:
1) x,y E A=?- x + y E A, tj. eA, +) je podgrupa (Abelove) grupe (R, +);
2) x E R, y E A =? xy, yx E A,
tada se A zove ideal prstena R.
Od A se ponekad trai da umjesto uslova 2) ispunjava samo uslov
2') xER, yEA =? xyEA;
odnosno
2") XER, yEA =?yXEA.
Tada se kae da je A lijevi, odnosno desni ideal prstena R.
V komutativnom prstenu Ruslovi 2), 2') i 2") su meusobno ekvivalentni,
pa se tada ove tri vrste ideala podud~raju.
Kako smo vidjeli, za svaki homomorfizam J : R -* R prstena, Ker (f) je
ideal prstena R. Obrnuto, za svaki ideal A prstena R postoji prsten R i homo-
morfizam J : R -* R prstena tako d~ je A = Ker (f). O tome govori sljedea
teorema.

Teorema 2.1. Neka je A ideal prstena R, a (RIA, +) Jaktorska grupa

grupe (R, +). Ako u RIA deJiniemo mnoenie pomou predstavnika, tj. ako
Slavimo
(x +-
A) . (y + A) = xy + A (x, yE R),
onda je RIA prsten, a prirodno preslikavanje
J: R-*R/A, J (x) = x +A (xER)
predstavlja epimorJizam prstena, za koji vrijedi Ker (J) = A.
47
Dokaz. 1) Prije svega, definicija mnoenja u RIA je korektna, jer ako je
x +- A = x' +- A, y +- A = yi +- A, tada je - x +- x', - y +- yi E A, pa
prema tome
- xy +- X'y' = x(- y) +- xy' + (- X)y' +- X'y' =
= X(- y +- yi) +- (- x +- x') yi e=: A,
dakle,
xy +- A = X'y' +- A.
2) Prirodno preslikavanje J : R --+ Rl A je sigurno sirjektivno za njega
vrijedi
x, yER =;J(x +-y) =J(x) +- J(y).
No, vrijedi i
x, yER ==>J(xy) = xy +- A = (x +- A) '(y +- A) =J(x) .J(y).
Na osnovu toga i iz injenice da je R prsten, odmah se vidi da je RIA prsten.
3) Konano, Ker Cf) = A, jer
x EKer (f) 8 x +- A = OR +- A 8 x (= - OR +- x) E A.

Definicija 2.8. Neka je A ideal prstena R. Tada se prsten RIA zove Jak-
torski prsten ili prsten klasa ostataka prstena R po idealu A.
Prethodna teorema pokazuje da je faktorski prsten prstena R homomorfna
slika prstena R. No, do izomorfije, vrijedi i obrnuta tvrdnja, slino kao i
kod grupa:

Teorema 2.2. Neka je J : R --+ R homomorJizam prstena. Tada postoji jedin-

stveni izomorJizam
g : RIKer (JJ -'7 Im (f)
prstena, takav da za prirodni epimorJizam
h : R--+RIKer(f)
vrijedi J = g o h.

Dokaz. Homornorfizam prstena je ujedno homornorfizam aditivnih grupa, pa

zato prema teoremi 1.3. postoji jedinstveni izomorfizam g : RIKer (f)--+
--+ Im Cf) grupa za koji vrijedi J = g o h. Pri tome je h : R --+ RIKer Cf) pri-
rodni epimorfizam aditivnih grupa. Na osnovu toga mora biti g (x +- Ker (f)) =
= J (x) (v. dokaz teoreme 1.3), pa vrijedi x, y ER=? g ((x +- A) . (y +- A)) =
= g (xy +- A) = J (xy) = J (x) . J (y) = g (x +- A) . g (y +- A), tj. g je i izo-
morfizam prstena.
Primijetimo da je svaki od uslova 2), 2') i 2") iz definicije 2.7. jai od odgo-
varajueg uslova za potprsten. Zato je svaki ideal A prstena R ujedno i
potprsten prstena R. No, obrnuto ne vrijedi.

48
Prjmjer~2.3. a) Ako je R prsten, a A'l (oc E l) familija ideala (potprstena) prstena R, tada
je A = n Aa takoer ideal (potprsten) prstena R. Ukoliko je Aa (oc E l) familija
aEl
svih ideala (potprstena) prstena R, koji sadre zadani podskup X toga prstena, onda je
A = n Aa najmanji ideal,(potprsten) prstena R koji sadri X. Za ideal (potprsten) A
a E l ' ..
kae se da je generisan skupom X. Ideal A prstena Rgenerisan skupom . oznaava se Sa
(X), a u sluaju da je X = {Xl> , xn} umjesto (X) pie se i (Xl> ,XII) (Iz konteksta
e uvijek biti jasno da li se misli na niz ili na ideal generis an datim skupom!). Ideal ea)
generisan jednim jedinim elementom zove se glavni ideal.
Jednostavno se provjerava da za svaki prsten R sa jedininim elementom vrijedi
n
(X) = I L rlX's, I
;=1
Ti' S, E R, X, E X; n E Nl .
Ako je jo prsten R komutativan, onda je
II

(X) = ( L TlXi I rl E R, XI E X; n E Nl .
i=1

b) Svi ideali prstena Z cijelih brojeva su glavni. Naime, jednostavno se provjerava da kad
ideal A prstena Z nije nulaideal (O), onda A sadri i prirodnih brojeva. U tom sluaju A
je generisan najmanjim prirodnim brojem sadranim u A.
Za ideal A = (m) = {zm I z E Z} prstena Z vrijedi

Z/Cm) ~ Zm (vidjeti primjer 2.2. b.

No, za m = p prost broj, prsten Zp je polje, pa je Z/Cp) polje. To pokazuje da faktorski
prsten (komutativnog) prstena koji nije polje moe biti polje. Kasnije emo vidjeti da je to
uvijek sluaj kada se radi o faktorskom prstenu komutativnog prstena R po maksimanom
idealu M toga prstena, tj. idealu M =F R koji nije strogo sadran ni u jednom idealu M' =F R
prstena R.
e) Tijelo K nema ne trivijalnih ideala (onih koji nisu ni (O) ni K), pa i kad su u pitanju samo
lijevi ili samo desni ideali. Naime, ako je A nenuhi lijevi, odnosno desni ideal tijela K,
tada postoji a E A, a =F o. No, tada a-l E K, pa vrijedi e = a-l a E A, odnosno e . =
=aa- l E A. Otuda za svako X E K vrijedi X = xe E A, odnosno X = ex E A, pa je
prema tome A = K.
Vrijedi i obrnito: ako prsten K sa jedininim elementom e nema netrivijalnih lijevih ideala,
tada je taj prsten tijelo. Stvarno, ako je a E K, a =F O, tada je A = {xa I x E K} lijevi
ideal prstena K. Zbo~ 0_ =F a E A mora biti A = K, pa postoji a' E K, a'a = e. Dokaimo
da je tada i aa' = e, tj. da je a invertibilan element prstena K. Skup B =, {x E K I X (aa'-
-e) = O} je lijevi ideal prstena K. Zbog a'(aa' - e) = a' (aa') - a' = (a'a) a' - a' =
=Ila' - a' = O, O =F a' E B, pa mora biti B = K. To znai e E B, dakle,
aa' - e =~ e (aa' - e) = O, tj. aa' = e.
Vidimo da kad prsten K sa jedininim elementom e nema netrivijalnih lijevih ideala, tada
je svaki element a E K, a =F O invertibilan, pa je takav prsten K tijelo. Slina tvrdnja vri-
jedi i za desne, ali ne vai i za dvostrane ideale.

Prsten polinoma

Neka je R prsten kompleksnih brojeva. (Tada je R zapravo polje!) Odredena

preslikavanja f : R -+ R imaju analitiki prikaz
n
fex) = :2 ajxi (xER).
j_O

49
Takva preslikavanja zvali smo polinomi sa kompleksnim koeficijentima u
jednoj varijabli x. Dobro je poznato da su takva dva polinoma jednaka (kao
preslikavanja R --* R) ako i samo ako su im jednaki odgovarajui koeficijenti.
To je tzv. teorema o identinosti polinoma. Ona vrijedi i kad za R uzmemo
polje racionalnih ili polje realnih brojeva.
Kako osim toga svakom polinomu moemo dopisati koliko hoemo lanova
ajxi (j> n), ako je samo aj = O (j > n), moemo rei da je svaki ovako
shvaen polinom odreen nizom

(a o' al' ... , an' O, ... ) (aj tc' R, j = O, l, ... , n, ... ).

Obrnuto, svakom polinomu pripada ovakav jedan niz.
Uobiajenom raunanju sa preslikavanjima R -+ R (izjednaavanje, sabiranje
i mnoenje), pa specijalno i sa polinomima odgovara jednostavno raunanje
sa pripadnim nizovima koeficijenata. Zato se bez ikakve tekoe moe iz-
vriti identifikacija polinoma i odgovarajueg niza koeficijenata toga poli-
noma. Kad se sve ovo ima na umu, onda ni za trenutak sljedea definicija
ne bi smjela djelovati neobino.

Definicija 2.9. Neka je R komutativan prsten sa jedininim elementom

e, a R [xl skup svih nizova
(a o, al' ... , an, 0, ... ) (aj E R, j = 0, l, ... , n; n E N).
Elemente skupa R [xl izjednaujerno i sa,biramo na uobiajeni nain, tj. "po
komponentama", a mnoimo ovako:
(a o, al> ... , am) 0, ... ) . (b" bl, ... , b,,, O, ... ) = (c" Cl' . , Cm, n' O, ... )

ako i samo ako je

lc

Ck = L ajb"_J Ck = 0, l, ... , m + n).

j_O

Jednostavno se provjerava da R [xl u odnosu na ovako definisano sabiranje

i mnoenje ini komutativan prsten sa jedininim elementom (e, 0, ... ,
O, ... ).
Prsten R [xl zove se prsten polinoma nad R u varijabli x. Elementi prstena
R [xl zovu se polinomi. Nulaelement prstena R [xl je nulapolinom. Elementi
aj prstena R zovu se koeficijenti polinoma (a o' al> ... , an, ... ). Koeficijenti
nulapolinoma su svi jednaki O. Ako je (a o' al' ... , an, ... ) = anenulti po-
linom, onda se
deg (a) = max {j I aj =F O}
zove stepen polinoma a. Ako je n == deg (a), onda se an zove najstariji koe-
ficijent polinoma a.
Za nulapolinom defini~e se deg (O) = - oo.
Neposredno se provjerava sljedea tvrdnja.

50
Propozicija 2.6. Preslikavanje
j: R-+R [x], j(a) = (a, 0, ... > O, 0, ... ) (a (= R)

predstavlja monomorjizam prstena.

Na osnovu prethodne propozicije moe se svako a E R identifikovati sa
svojom monomorfnom slikom j (a) = (a, O, ... ) O, ... ) i smatrati polinomom.
Time se prSten R identifikuje sa potprstenom Im (f) prstena R [x], pa
tako R postaje potprsten prstena polinoma. Polinomi iz R su konstante
a = (a, O, .. , O, ... ).
Uz ovu identifikaciju vrijedi sljedea propozicija, koja nam pomae da u
polinomima iz prethodne definicije prepoznamo izraze graene kao "obini"
polinomi.

Propozicija 2.7. Neka je R [x] prsten polinoma u varijabli x nad prstenom

R sa jedininim elementom e, a
x = (O, e, 0, ... ,.0, ... ).
Tada uz identifikaciju
aj = (aj, O, , .. , O, ... ) (ajER)
moemo polinom

a = (ao, al' ... , all' O, ... )

napisati u obliku
II

a = 2: ajx j.
j=O

Dokaz. Jednostavno se provjerava da je

----
x j = (O, ... , O, e, O, ... )

a na osnovu toga omah slijedi

j
ci = 0, 1, ... ),

II

a = (a o, al' ... , an, O, ... ) = 2: ajxi.

j=O

Ako je R potprsten prstena S, tada je pomou polinoma

II

a= 2: ajxiER [x]
j=O

mogue definisati preslikavanje

fl

ja: S-+S, j,. (s) = 2: al (sE S).

j=O

51
Propozicija 2.8. Neka je R potprsten prstena S. Tada preslikavanje
R [x] =3 a 1--+ fa E SS
predstavlja homomorfizam prstena. Ako je prsten S konaan, ovaj homomorfizam
ne mora biti injektivan.
Dokaz. 1) Podsjetimo se najprije da se u prstenu Ss rauna po komponen-
tama, tj. ovako:

f=g8f(s) =g(s) (sES);

(f+g)(s) =f(s) +g(s) (sES);
(f. g)(s) = f (s) . g (s) (s E S).
Prema tome, ako je a = b, tj. aj = b, ci = 0, l, ... ), tada je
n n
fa (s) = 2: ajs' = 2: b,sJ = fb (s) (s c: S),
j=O j=O

tj. fa = fb, pa je preslikavanje a t-+ fa (a E R [x]) dobro definisano. To pre-

slikavanje je homomorfizam prstena, jer
n n n
faH (s) = 2: (a, + b,) Si = L ais' + L b,S1 = fa (s) + fb (s) =
j=O j=O j=O

= (fa + fb) (s) (s E S),

m+n lc m+n lc

fab (s) = L t L ajb,,_j) Sk = L (L aj s' . bk-, Sk-i) =

= fa (s) . fb (s) = (fa . fb)(S) (s E S),

dakle,
fa+b = fa + fb' fab = fa . fb
2) Ako je prsten S konaan, recimo S = {sp ... , sn}, tada za R ,~C S i za
polinom
a = (x - Sl) (x - Sn) = Xn + ... + (- l)ns1 ... Sn ER [xl
vrijedi fa (s) = Os (s Ec S), tj. fa = 0,

dok je oigledno anenulti polinom.

Posljednja propozicija kazuje da se za svaki potprsten R prstena S poli-
nomi iz R [x] dodue mogu shvatiti kao odreene funkcije S ~ S, ali da,
u optem sluaju, dva razliita polinoma mogu predstavljati istu funkciju
S ~ S. To zapravo znai da, u optem sluaju, ne vrijedi teorema o identi
nosti polinorna. Kako emo kasnije vidjeti, ona ipak vrijedi u sluaju da je
R beskonano polje.
Vidjeli smo da prsten R' = R [x] ima jedinini element. Zato moemo for-
mirati prsten polinoma R' [y] u varijabli y nad prstenom R' = R [x]. Pri

52
tome prsten R [x] smatramo potprstenom prstena R' [y]. Zato se svaki
element prstena R' [y] moe napisati u obliku
n ln ln n
2: (2: aSJ:xJ) yi: = 2: 2: aSJ:xyJ: (aJJ: ER).
J:=O j='o j=O 11:=0

Prsten R' [y] oznaava se kratko sa R [x, y] i zove se prsten polinoma nad
prstenom R u varijablama x i y.
Rekurzivno se definie prsten polinoma R [Xl' ... , Xn] nad prstenom R
u n varijabli Xl' , X". Elementi toga prstena su oblika
,"l mn
L ... 2: aj, ... ;"X{"" X~n (a/ls.ER).
i,-O ;,,-0
Koeficijenti aj"";n gornjeg pofinoma su jednoznano odredeni.
Ako polinom nije nulapolinom onda mu je bar jedan koeficijent razliit od
nule. Onaj meu koeficijentima koji je razliit od nule i za koji je suma m =
= jI + ... +j,. maksimalna odreduje stepen m dotinog nenuItog polin~ma.

Zadaci
2.1. Ako u prstenu (R, +,.) vrijedi x 2 = x (x E R), dokazati da je tada 2x = x + x = O
(x E R) i da je prsten R komutativan.
Uputstvo: Iz (x + X)2 = X + x, tj. iz x + 2x' + X2 = X + x, na osnovu x" = x slijedi
2x = O (x E R). Iz (x + y)2 = X + y dobija se slino xy + yx = O. Odatle i iz xy +
+ xy = O slijedi odmah xy = yx (x, y ER).
Prsten R sa jedininim elementom koji ispunjava uslove prethodnog zadatka zove se
Bulov prsten (Bool).
2.2. Neka je (R, +, .) Bulov prsten. Ako u prstenu R definiemo binarne kompozicije
/\ i V ovako
x /\ y = xy, x V.y = x + y + xy (x, yE R),
a unarnu kompoziciju ovako I

x' = e + x (x ER),
tada je (R, /\, V:) algebarska struktura sa ovim osobinama:
x/\x=x x Vx = x (idempotentnost)
x /\ y = y /\ x x V y = y /\ x (komutativnost)
(x /\ y) /\ z = x /\ (y /\ z) (x V y) V z = x V (y V z) (asocijativnost)
x /\ (y V z) = (x /\ y) V (x /\ z)
(distributivnost)
x V (y /\ z) = ex V y) /\ (x V z)
x/\O=O xVO=x
x/\l=x xVl=!
x/\x'=O xVx'=l
x /\ (x V y) = x
(zakon apsorpcije)
x V (x /\ y) = x
za svako x, y, z E R.

53
UputS!vo: Sve nav~del?'e osobine operacija 1\, V i ' neposredno se provjeravaju. Provjerimo,
na prImer, prvu distrIbutivnost. Po definiciji je
x 1\ (y V z) = x(y + z + yz) = xy + xz + x (yz),
(x 1\ y) V (x 1\ z) = xy + xz + (xy) (xz) = xy + xz + x 2(yz) =
~ xy + xz + x (yz).
Algebarska .struktura (R, 1\, V, ') sa dvije binarne kompozicije 1\ i V i jednom unarnom
kompozicijom' za koju postoje elementi O i l u R tako da su ispunjeni gornji uslovi zove
se Bulova algebra.

2.3. Neka je X neprazan skup, a R parti tivni skup skupa X. Ako V oznaava uniju, 1\
presjek, a ' komplementiranje u odnosu na X, dokazati da je (R, 1\, V, ') Bulova algebra
i da je O = 0, a l = X.
Uputstvo: Sve osobine koje se trae od Bulove algebre jednostavno se provjeravaju kad se
imaju na umu dobro poznate osobine operacija presjek, unija ikomplement.

2.4. Neka je (R, <:) parcijalno ureden skup (koji ima najmanji element O i najvei element 1).
Pretpostavimo da za svako x, y E R postoji
inf {x, y} = x 1\ y, sup {x, y} = x V y.
Dokazati da tada operacije 1\ i V imaju osobine idempotentnosti, komutativnosti, asoci-
jativnosti i apsorpcije ( v. zadatak 2.2).
Uputstvo: Treba imati na umu definiciju infimuma isupremuma:
inf (x, y} = u 8 ((u <: x, u <: y) i (u' <: x, u' <: y =? u' <: u))
sup {x, y} = V 8 ((x <: v, y <: v) i (x <: v', y <: v' =? v <: v')).
Nakon toga sve provjere su jednostavne.
Primijetimo da se parcijalno ureeni skup (R, <:) u kome za svako x, y E R postoji inf {x,
y} i sup {x, y} zove mrea ili reetka (koriste se i termini struktura i latica (od "lattice")).
Ako u mrei R vrijedi i distributivnost, onda se kae da je ta mrea distributivna. Ako osim
toga za svako x postoji x' tako da vrijedi x ;\ x' ~ O, x V x' ~, 1, onda se govori o distri-
butivnoj mrei s komplementiranjclII ili o Buluvoj mrei.

2.5. Neka je (R, 1\, V, ') Bulova algebra. Ako se u R definiu binarne kompozicije +
i . ovako:
x +y = (x 1\ y') V (x' 1\ y), xy = x 1\ y (x, y ER),
dokazati da ie (R, +,.) Bulov prsten.
Uputstvo: Korienjem osobina operacija u Bulovoj algebri R lako se dokazuje da je kom-
plementiranje ' jedinstveno i da vrijedi O' = 1, l' = O, te
(x')' = x, (x 1\ y)' = x' V y', (x 1\ y)' = x' V y' (x, y ER).
Nakon toga nije teko provjeriti da je (R, +, .) Bulov prsten.
2.6. Prema zadatku 2.2 iz svakog Bulovog prstena R moemo dobiti Bulovu algebru R,
a iz ove na osnovu zadatka 2.5. ponovo Bulov prsten. Dokazati da se operacije u polaznom
prstenu i u onom koji se dobije na kraju podudaraju.
Uputstvo: Za mnoenje je to jasno. Za sabiranje se to odmah ne vidi, pa emo sabiranje
u prstenu koji se dobije na kraju oznaiti sa Et>. Po definiciji je
x Et> y = + y) + (1 + x)y + x (1 + y)(l + x)y =
(x 1\ y') V (x' 1\ y) = x (1

= x + xy + y + xy + (x + xy) (y + xy) = x + xy + y + xy + xy + x2y + xy' +

+ X'y2 = X + y + (xy + xy) + (xy + xy) + (xy + xy) = x + y,
jer je Bulov prsten R komutativan i 2z = O (z ER).

54
2.7. Prema zadatku 2.5. moemo iz svake Bulove algebre napraviti Bulov prsten, a iz
ovoga na osnovu zadatka 2.2. ponovo Bulovu algebru. Dokazati da se polazna Bulova
algebra podudarIa sa onom koju dobijamo na kraju.
Uputstvo: Za operaciju 1\ to je jasno, a za ostale dvije operacije provjera nije teka.
2.8. Neka je (R, 1\, V, 'f) Bulova algebra. Dokazati:
a) x 1\ y = x ~ x V y = y;
b) Ako stavimo x ..;;; y ~ x 1\ y = x (x V y = y), tada je (R, <) parcijalno ureden skup
koji ima najmanji element O i najvei element 1;
e) Za operacije 1\ i V iz Bulove algebre (R, 1\, V, ') vrijedi x 1\ y = inf {x,y}', x V y =
= sup {x,y} (x,y ER).

Uputstvo; a) x 1\ y = x na osnovu zakona apsorpcije povlaiy = y V (x 1\ y) = y V x =

c= X V y. Slino iz x V y = y na osnovu zakona apsorpcije slijedi x = x 1\ (x V y) =
= x 1\ y.
b) Iz definicije relacije..;;; u R vidi se odmah da je ona refleksivna i antisimetrina. No,
ona je i tranzitivna, jer X .;;; y, y ..:: z. tj. x 1\ y = x, y 1\ z = y povlai x 1\ z = (x 1\
1\ y) 1\ z = x 1\ (y 1\ z) = x 1\ y = X. tj. x .;;; z. Osim toga iz x 1\ O = O vidi se da je
O najmanji element parcijalno uredenog skupa (R .;;;). Slino se iz x 1\ I = x vidi da je
1 najvei element uredenog skupa (R, .;;;).
e) Iz x 1\ (x 1\ y) = (x 1\ x) 1\ y = x 1\ y vidi se da vrijedi x 1\ y .;;; x. Slino je x 1\
1\ y = y 1\ x .;;; y. Ako u.;;; x, u .;;; y, tada u V x = x, u V y = y, dakle, u V (x 1\
1\ y) = (u V x) 1\ (u V y) = x 1\ y, tj.u .;;; x 1\ y. Prema tome, x 1\ y = inf {x,y}. Sli-
no se dokazuje da je x V y = sup {x,y}. .
2.9. Neka je R prsten, a P ideal prstena R, P i= (O). Dokazati da faktorski prsten RIP
nema netrivijalnih djelitelja nule ako i samo ako vrijedi
('rl x, y E R)(xy E P ~ (x E P V y E P.
Uputstvo; Ako ideal P ima navedenu osobinu, tada prsten RIP nema netrivijalnih djeli-
telja nule, jer (x + P) , (y + P) = O + P =} xy + P = O + P ~ xy E P ~ (x E P V
V y E P) ~ (x + P = O + P V y + P = O + P).
Obrnuto, ako prsten RIP nema netrivijalnih djelitelja nule, tada xy E P ~ (x + P) .
. (y + P) = xy + P = O + P ~ (x + P = O + P V y + P = O + P) ~ (x E P Vy E P).

Ako je R komutativan prsten, tada se ideal P prstena R koji ima osobinu iz prethodnog
zadatka zove pravi prosti ideal. Primijetimo da je i P = R ideal prstena R i da taj ideal
ima takoder osobinu iz prethodnog zadatka. To je nepravi prosti ideal komutativnog pr-
stena R.
Kako je RI(O) """ R, moemo rei da je komutativan prsten R oblast ako i samo ako je
(O) prost ideal prstena R.

2.19. Neka je J : R ~ iI homornorfizam prstena sa jezgrom Ker (J). Ako za ideal A pr-
stena Im (f) stavimo A = J-l (A), dokazati da je time uspostavljena biunivoka korespon-
dencija izmeu svih ideala prstena Im (J) i svih onih ideala prstena R koji sadre jezgro
Ker (J) i da su odgovarajui faktorski prsteni RIJ- 1 (A) i Im Cf)1 A izomorfni.
Uputstvo; Ako je A ideal prstena Im Cf), jednostavno se provjerava da je J-l (A) ideal
prstena R koji sadri jezgro Ker Cf) i osim toga A = J (J-l (A. Prema tome, imamo injek-
tivno preslikavanje A f-+ J-l (A) skupa svih ideala prstena Im Cf) u skup svih ideala prstena
R koji sadre jezgro Ker Cf).
To preslikavanje je i sirjektivno. Ako je, naime, A bilo koji ideal prstena R, jednostavno
se provjerava da je J (A) = A ideal prstena Im Cf) i pri tome vrij edi J-l (A) = A + Ker Cf).
Ukoliko A sadri Ker (J), tada je J-l (A) = A. Ako su A i J-l (A) korespondentni ideali,
tada imamo epimorfizam

j = g o J: R ~ Im (f)IA,

55
pri emu je g : Im Cf) -> Im (J)IA prirodni epimorfizam. Odmah se vidi da je Ker (J) .
O~ j-' (A) (t&ko se odmah vidi da je j-' (ii) ideal prstena R), pa su na osnovu teoreme 2.2.
odgovarajui faktorski prsteni Rlf-' (A) i Im (J)/A- meusobno izomorfni.
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao druga teorema izomorjije za prstene. Ako se primijeni
na prirodni epimorfizam j: R -7 RIB, pri emu je B neki ideal prstena R, te uzme u ob-
zir da su ideali A. prstena Im (J) = RIB oblika AlB, pri emu je A = j-' (A), vidimo da
je za svaki ideal A prstena R koji sadri dati ideal B, faktorski prsten RIA izomorfall sa
faktorskim prstenom (RIB)/(AIB), pa je tako, do izomorfije, faktorski prsten faktorskog
prstena opet faktorski prsten (uz prirodno znaenje ovog neto uproenog izraavanja).
2.11. Dokazati da se u prethodnom zadatku u pr~om dijelu tvrdnje moe oba puta rije
"ideal" zamijeniti rijeju "potprsten" . Nakon toga dokazati da je, za svaki potprsten A
prstena R i za svaki ideal B prstena R, A + B potprsten prstena R, a A n B ideal prstena
A i da su faktorski prsteni (A + B)IB i A/(A n B) meusobno izomorfni.
Uputstvo: Prva tvrdnja ovog zadatka provjerava se jednostavno i zapravo ulazi u sast'!\'
ve spomenute druge teoreme izomorfije za prstene.
Ako specijalno uzmemo prirodni epimorfizam j: R -7 RIB, onda se odmah vidi da je
A = J(A) potprsten prstena RIB, a J-' (A) = A + B, dakle, A + B potprsten prstena
R. Ako J ograniimo na A + B, dobi emo epimorfizam J, : A + B -7 A sa jezgrom
Ker(J,) = (A + B) n B = B, pa je (A + B)IB izomorfno sa A. Ako J (ili J,)\ograni-
imo na A, dobiemo epimorfizam J. : A -7 A sa jezgrom Ker (J.) = A n B, pa je
A n B ideal prstena A i A/(A n B) izomorfno sa A.
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao prva teorema izomorjije za prstene.

2.12. Neka je R prsten a II relacija ekvivalencije u prstenu R. Dokazati da je relacija e

saglasna sa sabiranjem i mnoenjem u R, tj. da je sabiranje i mnoenje u faktorskom skupu
Rl!! korektno definisano pomou predstavnika ako i samo ako postoji ideal A prstena R
takav da vrijedi

(V X,Y E R) (x IlY <=} - x +Y E A).

Uputstvo: Ako je II relacija ekvivalencije uRsaglasna sa sabiranjem i mnoenjem, tada

je A = [Ole ideal prstena R i vrijedi

(V x, Y E R) (x (! Y ~; - x +Y E A).
Stvarno, A je ideal prstena R, jer A of. 0, a osim toga
X,Y E A ~ x l.! O, Y (! O ~ (x + y) l.! (O + O) ~ (x + y) l.! O ~ x + Y E A,
x E A ~x (! O, (- x) (! ( - x) ~ e- x + x) (! ( - x + O) ~ o (! ( - x) ~ - x E A,
x E R, Y E A =~ x (! x, Y (! O ~ xy (! xO, yx (! Ox ~ xy (! O, yx (! O ~ xy, yx E A.
Konano,

x (! y ~ e-x) (! ( - x), x (! y ~ (- x + x) (! ( - x + y) ~ O (! e-x + y) ~ - x + y E A,

- x +y E A ~ (- x + y) (! O, X(! x ~ (x + e- x + y (! ex + O) ~y /lX ~ x (!y.
Obrnuto, ako je A ideal prstena R, a relacija (! definisana ovako
(V x, y E R) (x (! y ~ - x +y E A),
tada je /l relacija ekvivalencije u R, ta relacija saglasna je sa sabiranjem i mnoenjem II
R, a osim toga A = [Ole' Provjera svega ovoga nije komplikovana.
2.13. Neka je R prsten sa jedininim elementom e. Pretpostavimo da postoji prirodan broj
n takav da vrijedi ne = e + e + .... + e = O. Neka je p najmanji takav broj. Dokazati:
n puta
a) px = O (x ER).

56
 b) Ako prsten R nema netrivijalnih djelitelja nule, tada je p prost broj, a osim toga vrijedi

-'
= O ~ CP I m V x = O.
('rf x E R) (mx
Uputstf)O: a) px = x + '" + x = ex + ... + ex = (e + ... e) x = (pe)' x = O' x = O
p puta ...
p puta ' ... p puta~,
za svako x E Rj
b) ~o prste~ ~ ne!Da n~triviial~ih djelite!ja nule, tada}e p prost broj, jer bi u protivnom

--- --- ----

sluaJu postoJah prirodm brOJeVI T, s vei od 1, za kOJe je TS = p, pa bi vrijedilo
(Te) . (se) = (e + ... + e)' (e + ... + e) = el + ... + e' = pe = O,
r puta I puta rl puta
dakle, Te = O ili se = O, a to je nemogue zbog l <T < p, l < s < p.

c.
povlaI me -- ----
Jasno j~ da (p I mV x=O)=>mx=O. Obrnuto, neka vrijedi mx=O. Ako x=O, nemamo ta da
dokazuJemo. Neka zato x 'I: O. Tada (me) x = (e + ... + e) x = ex + ... + lx = mx = O
' . '" puta
= O. Neka Je m = pq + T (O <: T < p). Tada me = pe = Q povlai Te
odatle zbog O <: T < P slijedi T = O, dakle p I m.
. III

Prirodan broj p iz prethodnog zadatka zove se karakteristika prstena R. Kad takav broj
puta
'
=O
a

p ne postoji. kae se da je karakteristika prstena R jednaka nuli. Karakteristika prstena

bez netrivijalnih djelitelja nule. specijalno karakteristika tijela. je prost broj p ili nula.

2.14. Neka je R prsten koji ima bar dva elementa. Ako za svako a. b iz R. a 'I: O. postoji
x iz R sa ax = b. dokazati da je R tijelo.
Uputstvo: Iz uslova zadatka vidi se odmah da R nema netrivijalnih desnih ideala. Za neko
fiksno a iz R. a 'I: O. postoji e iz R sa ae = a. Tada je ea = a. jer bi inae desni
anihilator A = {y E R I ay = O} elementa asaddavao nenulti element ea - a. pa bi
moralo biti A = R. zato to je A desni ideal. To je nemogue. jer po pretpostavci zadatka
vrijedi aR = R budui da za svako b iz R postoji x iz R sa ax = b. No. tada eb = b za
svako b iz R. jer b = ax za neko ~ iz R. pa.'bi ... 'ax = ax = b. Sad Be lako dok&c da je
be = b za svako b iz R. Inae bi za neko b iz R, b "" Ovrijedilo be - b 'I: O. No. desni ani-
hilator B elementa be - b saddi nenuln elenient b. pa otuda B = R. Itp je nemoguc,
jer (be - b) R = R ako .be __ b "" O. Tako je ,jedinini element prstena R. Konano.
za. svako.a iz R. a "" O. postoj~ a' iz R sa aa' = e. Meutim. vrijedi i a' CZ = '. jer inae bi
nenulti element a'a - e iz R leao u desnom anihilatoru A nenultog elementa a. pa bi
bilo A = R. to je. kako smo ve vidjeli. nemogue.
Primijetimo da uz Uinjene pretpostavke R' predstavlja polugrupu u kojoj za svako a.b
iz R' postoji x iz R' sa ax = b. Meutim. bez uvaavanja injenice da je R prsten. iz toga
se ne bi moglo zakljuiti da je R' (multip1ikativna) grupa (v. zadatak 1.1).

2.11L Neka je R prsten. Dokazati:

a) Ako je P maksimalan desni ideal prstena R i R' $: P. tada za svako a ER,"" P vrijedi
aR $: Pj "
b) Ako Rl 'I: (O) i prsten R nema netrivijalnih desnih ideala. tada je R tijelo.
Uputstvo: a) Ako je a E.R ,""P. oznaimo sa A desni ideal prstena Rgenerisan elemen-
tom a. Tada je A + P desni ideal prstena R koji strogo saddi P. pa bluda R = A + P.
Na osnovu toga dobija se Rl ~ aR + PR. pa kako PR ~ P. ne moe biti aR ~ P. jer bi
inae bilo R' ~ P.
b) Uz uinjene pretpostavke (O) je maltsimalni desni ideal prstena R. pa na osnovu a)
za "Ilvako a E R. a "" O. vrijedi aR "" ,(O). tj. aR =R. jer je aR desni ideal. a R nema ne-
.trivijalnih desnih ideala . Znai prsten R ispunjava pretpostavke prethodnqg zadatka. pa je
zato R t i j e l o . , .
Primijetimo da je uslov Rl 'I: (O) sigurno ispunjen kad R ima jedinini element. Prema tome,
svaki prsten R sa jedininim elementom koji nema netrivija1nih desnih ideala predstavlja
tijelo (v. prim:jer 2.3.e) Moe li se u ovom zadatku uslov postavljen na desne ideale zamije-
niti odgovarajuim uslovom za lijeve ideale? Kako bi trebalo promijeniti prethodni zadatak?

57
2.16. Neka preslikavanje I: R --+ R' asocijativnih prstena ima osobine:
(1) I(x +y) =f(x) +/(y) (x.y ER);
(2) I(xy) = (x) '/(y) V I (xy) =/(y) '(x) (x.yER).
Dokazati da je I :R --+ R' homomorfizam ili antihomomorfizam prstena. tj. da vrijedi

(3) I(xy) =/(x) '/(y) (x.yER)

ili
(4) f (xy) = (y) . I (x) (x.y ER).
Uputstvo: Tvrdnja zadatka ne vrijedi ako i samo ako
(5)

(5') (3x.,y.ER) I(x.y.) =/(y.)/(x.) #/(x,)f(y,).

Meutim. ako se pretpostavi da vrijedi (5) i (5'). pa se
Ix, + x.) (y, + Y. = (x,y, + x,Y. + x.y, + X,Y2)
izrauna na dva naina. onda se dobija kontradikcija sa (5) ili sa (5'). Stvarno. s jedne strane.

(6) I x, + x.) . (y, + y2 = (x,) . (y,) + (x,Y.) + I (x2Y,) + I (Y.) . I (x.).

a. s druge strane.
(6') ((x, + x,) (y, + y, = I(x, + x.) (y, + y,) =
=/(x,) '/(y,) + I (x,) '/(y,) + (x.) '/(y,) + (x.) /(y.)

ili

(6") Ix, + x.) (y, + Y. = I(y, + y.). I (x, + x.) =

= I(y,) . I (x,) + I (y,) . I (x.) + I (Y.) . I (x,) + I (Y.) . I (x.).
No. iz (6) i (6') dobijamo I (Y.) . I (x,) = I (x.) . I (Y.). to je u kontradikciji sa (5'). dok iz
(6) i (6") slijedi I (x,) . I (y,) = I (YI) . I (x,). to je protivno relaciji (5). Naime. vrijede
relacije
(7) l(xlY.) =/(x,)/(y.) =/(y.)/(x l )

(7') I (x.y,) = I (x.) . I (y,) = f (y,) . I (x.).

koje se dobijaju izraunavanjem elemenata I (x, (y, + Y2' I (x. (YI + Y.. I x, + x.) YI)
i I x, + x.) yJ na po dva naina. slino kako smo dobili relacije (6) .(6') i (6").

3. POLUGRUPA RAZLOMAKA. PRSTEN RAZLOMAKA

U multiplikativnoj polugrupi D prirodnih brojeva skup S svih prirodnih

brojeva veih od 1 ini potpo!ugrupu polugrupe D. Multiplikativna polu-
grupa Ds pozitivnih racionalnih brojeva ima jedinini element. Osim toga
postoji homomorfizam fs : D ~ Ds sa ove dvije osobine:
1) Svako fs (s) (s E S) je invertibilno u Ds;
2) Ds = {fs (x) . (fs (S))-l : x E D, s E S}.

58
U ovom sluaju zapravo je Ds grupa a fs monomorfizam. ak fs (x) =
= x (x E 0), jer se fs (x) = xs/s izjednauje sa x.
Posve slinu situaciju imamo, samo u aditivnoj oznaci, kod aditivne polu-
grupe D prirodnih brojeva i njene potpolugrupe S = D. Tamo je Ds adi-
tivna polugrupa (zapravo grupa) cijelih brojeva, a fs (x) = x (x E D), jer
se opet fs (x) = (x + s) - s izjednauje sa x.
Moe se postaviti pitanje: Da li za svaku (multiplikativnu) polugrupu D i
za svaku njenupotpolugrupu S postoji polugrupa Ds i homomorfizam
fs : D-+- Ds sa osobinama 1) i 2). Ovakvo pitanje moe se. specijalno,
postaviti za multiplikativnu polugrupu (R, .) prstena R. No, tada je prirodno
traiti da se u Rs m'Je definisati i sabiranje tako, da Rs bude komutativan
prsten- sa jedininim elementom, a da fs: R -+- Rs bude homomorfizam
prstena.
Postavljena pitanja nemaju u nekomutativnom sluaju uvijek pozitivan od-
govor. U komutativnom sluaju, kako emo vidjeti, odgovor na ova pitanja
je pozitivan: Da se Ds ne bi reduciralo na samo jedan element, to je po-
sebno nezgodno kad je D multiplikativna polugrupa komutativnog prstena
R, potpolugrupu S podvri emo jednom dodatnom uslovu.

Polugrupa razlomaka

Posmatraemo samo komutativne polugrupe koje imaju bar dva elementa.

Definicija 3.1. Neka je D polugrupa, a S neprazan podskup skupa D.

Tada se S zove multiplikativni sistem polugrupe D, ako ispunjava ova dva
uslova:
1) s, tES='>stES, tj. S je potpolugrupa polugrupe D;
2) (3 x, y E D) (V s E S) xs =f=. ys.
U sluaju da je D multiplikativna polugrupa komutativnog prstena Ruslov
2) ekvivalentan je sa uslovom
2') O Et: S.
Stvarno, iz 2) slijedi 2'), jer xo = yO (x, yE R).
Obrnuto. iz 2') slijedi 2). U protivnom sluaju za svako x, yE R postoj1llo
bi s E S tako da vrijedi xs = ys. Specijalno za x = O, Y E S bilo bi O =
= xs =ysES.
Na cilj je da dokaemo sljedeu teoremu.

Teorema 3.1. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D. Tada postoji

polugrupa Ds sa .iedininim elementom i homomorfizam fs " D -+- Ds polu-
grupa sa osobinama,'
1) Svako fs (s)(sE S) je invertibilno u Ds;
2) Ds = {fs (x) . (fs (S))-1 " x E D, s E S} ;
3) fs (x) = fs (y) ~ (3 s E S) xs = ys.

59
Prije dokaza teoreme 3.1. konstatujmo najprije da se uslovom 3) dobija
"najvjerniji" homomorfizam f~ : D --+ Ds sa osobinom 1), jer vrijedi

Lema 3.1. Ako je Ds polugrupa sa jedininim elementom, a f~ : D--+ Ds

homomorfizam polugrupa sa osobinom 1), tada vrzjedi
3') (3sES)xs =ys=fs(x) =fs(Y)'
Dokaz. Iz xs = ys slijedi fs (x) . fs (s) = fs (xs) = fs (ys) = fs (y) . fs (s)
dakle: fs (x) = fs ey), jer je fs (s) invertibilno u Rs
U vezi sa prethodnom lemom pokuaemo da konstrukciju polugrupe Ds
iz teoreme 3.1. izvedemo u dva koraka, Prvi se sastoji u konstrukciji polu-
grupe 15 i homo:norfizma gs : D --+ i5 za koje vrijedi:
a) gs (x) =gs(y)o(3sES)xs=ys;
b) S = k~ (s) : s e S} je multiplikativni sistem polugrupe D sastavljen
samo od regularnih elemenata.
Drugi korak pred<;tavlja konstrukciju polugrupe Ds sa jedininim elementom
i monomorfizma fi : jj --+ 1.58 sa osobinama (analognim onima u) 1) i 2).
Nakon toga stavljajui Ds = Ds-,js = fi o gs, dobija se tvrdnja teoreme 3.1.
Da je prvi korak mogu, pokazuje sljedea lema.

Lema 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D. Relacija e defini-

sana u D ovako:
xey ( ? (3 s E:' Sj xs = ys

je relacija ekvivalencije lt D. Ako u skupu D = D/e definiemo mnoenje po___

mocu predsta'1mika, onda .Ic 15 po!ugrupa, a prirodno preslikavanje gs : D -;>- D
.le epimorfizam po!ugrupa za koji vnjedi a j i b j.
Dokaz (leme 3.2). Dokaimo najprije da je e relacija ekvivalencije u D.
Stvarno,
x e x, jer xs = xs (s E S);
x (} Y => Y C! x, jer (3 s E S) xs = ys=?(3 s E S)ys = xs;
xC! y, ye z cc-~ (3 s, t E S) xs = .vs, yt = zt =} x . st =

== y . st = Y . ts = z . ts = z . st (st E S) => x (! z.

Definicija mnoenja u skupu D = D/e je korektna, jer

[x]g= [x'Jg, [Y]g = [y']e =? x e x', ye y' =? (3 s, t E S)
xs = x's, yt = ,y't =? (3 s, t E S) xY' st = x'y' . st =? [xY]e = [x'y']g.

Zato je D u odnosu na ovako definisano mnoenje bar grupoid. Osim toga

prirodno preslikavanje gs : D --+ Jj je homomorfizam grupoida, jer
gs ex' y) = [xY]Q = [x]e . [y]g = gs (x) . gs ey)
za svako x, yE D. Kako je ovo preslikavanje oigledno sirjektivno, mora
i grupo id jj = Im (gs) biti asocijativan.

60
Jasno je da epimorfizam gs : D ~ 15 ima osobinu a).
Dokaimo da taj epimorfizam ima i osobinu b). Kao homomorfna slika
polugrupe S i S je polugrupa, dakle potpolugrupa polugrupe 15. No, S ne
sadri singularnih elemenata polugrupe 15, jer
gs (x) . gs (s)= gs (y) . gs (s) (x, y E D> sE S) ~ gs (xs) = gs (ys) ~
~ (3 t E S) xs . t = ys . t ~ (3 t E S) x . st = Y . st (st E S) ~ gs (x) = gs(Y)

Drugi korak. zapravo, predstavlja specijalan sluaj teoreme 3.1. i moemo

ga formulisati ovako:

P,r-opozicija 3.1. Ako je S multiplikativni sistem polugrupe D koji ne sa-

dri singularnih elemenata te polugrupe, onda postoji polugrupa Ds sa jedini
nim elementom i monomorfizam fs : D ~ D s sa osobinama 1) " 2).
Dokaz (propozicije 3.1). Pretpostavimo najprije da je propozicija 3.1. tana
i pogledajmo kako tada izgledaju Ds i fs. Prema uslovu 2) svaki element
iz Ds ima oblik fs (x) . (fs (S-1 (x E D, s E S), tj. potpuno je odreen
ureenim parom (x, s) Ec' D X S. No, moe se desiti da i ureeni par
(x', s') E D X S odreuje isti element polugrupe Ds. Pogledajmo kad je to
sluaj. Kako je fs monomorfizam, imamo

fs (x) . (fs (s)-1 = fs (x') . (fs (S'-1 {::::} fs (xs') = fs (x's) {::::} xs' = x's.

Ovo nam sugerie da poemo od skupa D X S i da u njemu promatramo

relaciju fl definisanu ovako:
(x, s) fl (x'. s') ** xs' = x's.
Jednostavno se provjerava da je fl relacija ekvivalencije u D X S. Ta je re-
la~ija,naime, oigledno refleksivna i simetrina. No, ona je i tranzitivna,
jer zbog toga to S ne sadri singularnih elemenata polugrupe D vrijedi:
(x, s) fl (x', s'), (x', s') fl (x", s") => xs' = x's, x's" = x"s' ~ x . s's" =
= x' . ss" = x' . s"s = x" . s's =? xs" = x"s ~ (x, s) fl (x", s").

Ako, dakle, formiramo skup D X S/lb onda izmeu klasa ekvivalencije

[(x, s)JQ E D X S/e, koje emo kratko oznaavati sa [x, sl, i elemenata skupa
Ds postoji biunivoka korespondencija:
[x, sl 1-+ fs (x) . (fs (S-I.
Otuda je dosta prirodno da kao Ds uzmemo skup DxS/fl svih klasa [x, sj.
Samo, kako raunati u tom skUpu?
Ostanimo Za as jo kod pretpostavke da je tvrdnja propozicije 3.1. tana.
Tada u Ds vrijedi:
fs (x) . (fs (s-1 . fs (y) . (fs (t)-1 = fs (xy) . (fs (st-I,
zato to je Ds komutativna polugrupa. Tome bi odgovaralo sljedee mnoenje
klasa iz D X S/e:
[x, s] . [y, t] = [xy, st].

61
Zato emo mnoenje u D X S/e upravo tako i definisati. Ta je definicija
korektna. Stvarno, ako je [x, s] = [x', s'J, [y, t] = [y', t'J, tada
xs' = x's, ye' = y't, tj. xy s't' = x'y' . st,
znai
[x, s] . [y, t] = [x', s'] . [y', t'].
Prema tome, D X S/e je grupoid. No, mnoenje u D X S/e je oigledno
asocijativno, pa je to zapravo polugrupa.
Polugrupa D X S/e ima bar dva elementa. Naime, po definiciji multipli-
kativnog sistema S, postoje x, y E S za koje je xs # ys (s E S), pa zato
[x, s] # [y, s].
Kako je, uz pretpostavku da je propozicija 3.1. tana, fs (s) . (fs (S))-l jedi-
nini element polugrupe Ds, a njemu odgovara klasa [s, s], prirodno je
oekivati da sve klase [s, s] (s E S) budu jed!lake i da predstavljaju jedinini
element polugrupe D X S/e. Stvarno je tako, jer
[s, s] = [t, t] (s, t E T), zbog st "'-, ts (s, t E S),
[s, s] . [x, t] = [xs, st] = [x, t], zbog xs . t = X . st.
Kako je, dalje,
fs ex) = fs (x) . fs (s) . (fs (S))-l = fs (xs) . (fs (s))-l, (x E D, s E S)
prirodno je oekivati da e preslikavanje
x ~ [xs, s] (x t-e D)
predstavljati monomorfizam D-~ D X S/e. I to je tano. Najprije je ovo
preslikavanje dobro definisano zbog
[xs, s] = [xt, t] 8 xs . t = xt . s (x E D, s, t E S).
Osim toga
xy 1-;>- [xy s, s] = [xy st, stJ = [xs, s] . [yt, t],
[xs, s] = [yt, t] 8 xs . t = yt . s ~7 x = y, jer st E S.

Sad moemo uzeti

Ds = D X S/e, fs (x) = [xs, s] (x E D).
Treba jo samo provjeriti uslove 1) i 2).
Svako fs (s) = [st, t] ima inverzni element (fs (s))-l = [t, st] u Ds, jer
[t, st] . [st, t] = [t . st, st . t] = [s, s].

Znai, vrijedi 1).

Svaki element u Ds ima oblik
[x, s] = [x st, s2t] = [xt, t] . [s, st] = fs (x) . (fs (S))-l,

a, s druge strane, za svako x E D i svako s E S vrijedi

fs (x), (fs (S))-l E Ds, dakle fs (x) . (fs (C))-l E Ds

62
Prema tome, vrijedi i 2).
Tako je dokazana propozicija 3.1., a time i teorema 3.1.
Dokazaemo sada da polugrupa Ds iz teoreme 3.1. ima ovo univerzalno
svojst'vo:

Teorema 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D, afs ,'D-+Ds

homomorfizam polugrupa sa osobinama 1), 2) i 3). Tada za svaki homomor-
fizam polugrupa J' " D -+ D' sa osobinom
1') SvakoJ'(s) (SE S) je invertibilno u D';
postoji jedinstveni homomorfizam g " Ds-+ D' za koji vrijedi J' = g o fs.
Dokaz. Ako homornorfizam g : Ds-+ D' sa J' = g o fs uopte postoji, tada
mora vrijediti
g (fs (x)) = (g o fs) (x) = J' (x) (x E D),
dakle,
g (fs (x) . (fs (S))-1) = g (fs (x)) . (g (fs (S)))-1 = J' (x) . (J' (S))-1
za svako x E D i svako s E S. Specijalno, tada je homomorfizam gs jedin-
stven. Zato emo ga i definisati upravo onako kakav mora da bude:
g (fs (x) . (fs (s))-1) = J' (x) . (f' (S))-1 (x E D, s E S).
Ta )e definicija najprije korektna, jer, prema 1'),
J' (x), (f' (S))-1 E D',
a osim toga, na osnovu 3),
fs (x) . (fs (s))-1 = fs (y) . (fs (t))-1 =? fs (xt) = fs (ys) ::=)

==> (3 u E S) xt . u = ys . u =? (3 u E S) J' (x) . f' (t) . J' (u) =

= J' (y) . J' (s) . J' (u) =? J' (x) . (J' (s))-1 = J' (y) . (f' (t))-1.
Osim toga preslikavanje g : Ds -+ D' je homornorfizam polugrupa, jer
g (fs (x) . (fs (s))~l fs (y) . (fs (t))-1) = g (f~ (xy) . (fs (st))-l) =
= J' (xy) . (f' (st))-1 = J' (x) . (f' (S)-1 . J' (y) (f' (t))-1 =
= g (fs (x) (fs (S))-1) . g (fs (y) (fs (t))-1).
Konano,

(g o fs) ex) = g (fs (x)) = g (fs (xs) . (fs (S))-1) =

= J' (xs) . (J' (S))-1 = J' (x) (x E D)~
dakle, g o fs = J'.
Univerzalno svojstvo i osobina l) odreuju par (Ds, fs) jednoznano do
izomorfizma. Stvarno, ako je (D', J') jo jedan par sa osobinom 1') i sa uni-
verzalnim svojstvom, tada postoje jedinstveni homomorfizmi :
f : Ds-+ D' sa osobinom J' = f o fs

g : D' -+ Ds sa osobinom fs = g o/,.

63
 Odatle slijedi
f'=(fog)of' fs = (g o f) o fs.
No, zbog univerzalnog svojstva para (D', f'), odnosno (Ds, IJ
idD , : D' -+ D', odnosno id DS : Ds -+ Ds
su jedini homomorfizmi za koje vrijedi
l' = idu'f', odnosno fs= id us vf~,

pa zato mora biti

fog = idD " g of = id Ds '
No, to znai da su preslikavanja
f: Ds-+ D' g : D' ---;>- Ds

jedna drugom inverzna, dakle, izomorfizmi.

Definicija 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D, afs : D -+ Ds

homomorfizam polugrupa sa osobinama 1), 2) i 3). Tada se polugrupa Ds
zove generalizirana polugrupa razlomaka polugrupe D u odnosu na multi-
plikativni sistem S, a fs prirodni homomorfizam.
Ukoliko je S regularan multiplikativni sistem, tj. multiplikativni sistem
sastavljen samo od regularnih elemenata polugrupe D, tada je fs monomor-
fizam, pa se D moe identifikovati sa potpolugrupom Im (fs) polugrupe
Ds, dakle, smatrati potpolugrupom polugrupe Ds.
Ako se S sastoji od svih regularnih elemenata polugrupe D (pretpostavlja
se da takvih elemenata ima u D), tada sc polugrupa Ds oznaava sa Q (S)
i zove se totalna polugrupa razlomaka polugrupe S.
Totalna polugrupa razlomaka polugrupe D moe biti ak (Abelova) grupa.
To je sluaj upravo onda kad polugrupa D nema singularnih elemenata.
Tada govorimo o grupi razlomaka polugrupe D.
Prema tome vrijedi sljedea teorema.

Teorema 3.3. Svaka polugrupa D koja nema singularnih elemenata moe se

uloiti (monomorfno preslikati) u (Abelovu) grupu.

Primjer 3.1. a) Neka je D polugrupa, a s zadan regularni element te polugrupe. Tada

je skup S = {sn i n = J, 2, ... } multiplikativni sistem polugrupe D. Uz identifikaciju
elementa fs (x) sa elementom x moemo rei da se polugrupa razlomaka Ds sastoji upravo
od svih elemenata oblika xs-- nexE D, n E N).
b) Ako je D multiplikativna polugrupa prstena Z cijelih brojeva, tada je S = Z multi-
plikativni sistem svih regularnih elemenata polugrupe D, pa je totalna polugrupa raz-
lomka Q (D), opet uz identifikaciju f., (x) = x, sastavljena upravo od svih elemenata X5- 1
(x E Z, s E Z), tj. Q (D) = Q je multiplikativna polugrupa racionalnih brojeva.
Primijetimo da se Q dobija iz Z i za S = Z+ = {s E Z I s > OJ.
e) Neka je Daditivna polugrupa N prirodnih brojeva. Tada jc S = N multiplikativni
sistem polugrupe D sastavljen od svih regularnih elemenata te polugrupe. Zato je totalna
polugrupa razlomaka Q (D) u ovom sluaju Abelova grupa. Ta grupa sastoji se, uz iden-
tifikaciju fs (x) = x, upravo od svih elemenata x - y (x, y E N} i nije nita drugo do
(aditivna) grupa Z cijelih brojeva.

64
Prsten razlomaka

Promatraeino ovdje samo komutativne prstene R sa bar dva elementa. U

skladu sa onim to smo rekli uz definiciju 3.1. uvodimo najprije sljedeu
definiciju.

Definicija 3.3. Neprazan podskup S prstena R zove se multiplikativni

sistem toga prstena ako ispunjava ova dva uslova:
1) S, tES=>stES;
2) O El: S.
Prema tOme~ multiplikativni sistem S prstena R je multiplikativni sistem
multiplikativne polugrupe toga prstena.
Teoremi 3.1. odgovara kod prstena tvrdnja:

Teorema 3.4. Neka je S multiplikativni sistem prstena R. Tada postoji prsten

Rs sa jedininim elementom i homomorfizam prstena fs : R -+ Rs sa ovim
osobinama:
1) Svako fs (s) je invertibilno u Rs;
2) Rs = {fs (x) . (fs (S~l I xE R, sE S};
3) Ker(fs) = {xER I (3sES)xS = O}.
Dokaz. Rekli smo da je mu1tiplikativni sistem S prstena Rujedno multi-
plikativni sistem muitip1ikati1Tne polugrupe R toga prstena. Zato prema
teoremi 3.1. postoji mu1tiplikativna polugrupa Rs sa jedininim elementom
i homomorfizampolugupa fs : R-+Rs sa osobinama l), 2) i
3') fs (x) = fs (y) ~ (3 s E S) xs = XS.
Dokazaemo sada da se u multiplikativnoj polugrupi R.~ moe definisati
sabiranje tako da Rs postane prsten (sa jedininim elementom)~ a da fs : R-+
-+ Rs bude homomorfizam prstena.
Uzmimo najprije da je to mogue, pa pogledajmo kako bi trebalo da izgleda
sabiranje. Prema uslovu 2) moralo bi biti
fs (x) . (fs (S-1 + fs (y) . (fs (t-l = fs (z) . (fs (u-I,
dakle,
-.
(fs (Xl) + fs (ys . (fs (st-1 = fs (z) . (fs (U)}-I,
odnosno
fs (xt + ys) . (fs (st-1 = fs (z) . (fs (u-I.
To znai, treba. da bude
fs ex) . (fs (s-1 + fs (y) . (fs (t-1 = ls (xt + ys) (fs (st-l.
Zato emo sabiranje u Rs upravo tako i definisati. Jednostavno se provje-
rava da na taj nain Rs postaje prsten a fs : R -+ Rs homomorfizam prstena
za koji vrijedi l), 2) i 3'). .

65
Nakon toga treba jo samo pokazati da su uslovi 3) i 3') ekvivalentni. Stvarno,
ako vrijedi 3'), tada
x EKer (fs) q fs (x) = fs (O) (= O) q (3 s E: S) xs = Os = O
pokazuje da vrijedi 3).
Obrnuto, ako vrijedi 3), tada se iz
fs (x) = fs (y) q x - Y EKer (fs) q (3 s E S) (x -- y) s = O, tj. xs = ys
vidi da vrijedi 3').
Tako je teorema 3.6. dokazana.
Par (Rs, fs) ima univerzalno svojstvo:
Teorema 3.5. Neka je S multiplikativni sistem prstena R, a (Rs, fs) par prstena
Rs i homomorfizma prstena fs : R ->; Rs sa osobinama 1), 2) i 3) iz teoreme
3.4. Tada za svaki par (R',/,) prstena R' i homomorfizma pn tena /' : R -']J> R'
sa osobinom
1') Svako /' (s) je invertibilno uR';
postoji jedinstveni homomorfizam prstena g: Rs ->; R' za koji vrijedi /' = g o fs.
Dokaz. - Multiplikativni sistem S prstena R je ujedno multiplikativni sistem
multiplikativne polugrupe R prstena R, dok je multiplikativna polugrupa
prstena Rs polugrupa razlomaka polugrupe D u odnosu na S, a homornorfizam
po1ugrupa fs : R ->; Rs prirodni homornorfizam. Multiplikativna polu-
grupa R' prstena R' i homornorfizam polugrupa /' : R ->; R' ispunjavaju
uslove teoreme 3.2. Zato postoji jedinstveni homomorfizam po1ugrupa g :
: Rs->; R', za koji vrijedi/, = g o Is. Treba jo samo dokazati da je g : Rs->;
->; R' i homornorfizam prstena. Stvarno,

g (fs (x) . US (S))-1 + fs (y) . Us (l))-I) = g (fs (xt+ ys) . Us (Sl))-I) =

= /' (xt + ys) . (f' (Sl))! = /' (x) . (f' (5))-1 +/' (y) . (f' (l))-1 =

= g (fs (x) . (fs (s))-I) . g (fs (y) . (fs (t))-I).

Kao i kod polugrupa dokazuje se slino da je par (Rs, I,) osobinom 1) iz

teoreme 3.4. i univerzalnim svojstvom iz teoreme 3.5. jednoznano odreen
do izomorfizma.

Definicija 3.4. Neka je S multiplikativni sistem prstena R, a (Rs, fs) par prs-
tena Rs i homomorfizma prstena fs : R ->; Rs sa osobinama 1), 2) i 3) iz
teoreme 3.4. Tada se Rs zove generalizirani prsten razlomaka prstena R u
odnosu na S, afs : S ->; Rs prirodni homomorfizam. Ako je S regularan multi-
plikativni sistem, tada se iz uslova 3) vidi da je prirodni homomorfizam fs
injektivan, pa se tada prsten R moe izjednaiti sa potprstenom Im (fs)
prstena Rs. U tom sluaju Rs je prsten razlomaka, a ako se S sastoji od svih
regularnih elemenata prstena R (pretpostavlja se da ih ima l), R) je totalni
prsten razlomaka prstena R i oznaava se za Q (R).
~ko prsten R nema netrivijalnih djelitelja nule, tada je Q (R) polje, koje se
zove polje razlomaka prstena R.
Vrijedi, dakle,

66
 ,
Teorema 3.6. Svaka oblast R moe se uloiti (monomorfno preslikati) u ne-
ko polje.
Primjer 3.2. a) Polje racionalnih brojeva Q je polje razlomaka prstena Z cijelih brojeva,
a Js : Z -+ Q, Js (x) = xl} = xsls (x E Z, s E Z) prirodni monomorfizam.
b) Ako je P prost ideal prstena R, P "# R, a S = R" P, tada je S multiplikativni sistem
prstena R. Odgovarajui prsten razlomaka Rs oznaava se esto i sa Rp. Prsten Rp ima
tada jedan jedini maksimalni ideal i on je generisan skupomJs (P), dakle, jednak Js (P) . Rp.
e) Ako je R = K [Xl' , Xn] prsten polinoma u n varijabli Xl, .. , Xn nad poljem K,
tada je R oblast. Polje razlomaka Q (R) zove se polje racionalnih Junkcija u n varijabli Xl>
, Xn nad poljem K. Za ovo polje uvodi se oznaka K (Xl> , xn). Svaki element polja
K(x l , . , xn) ima oblik ls (a (Xl' Xn . (Js (b (X, Xn)) I, za koji je, uz identifi.
kaciju fs (a (Xl' Xn = a (X, , Xn). uobiajena oznaka .
a (Xl' , XII) . (b (x" ... , Xn-l = a (Xl> , xn)lb (Xl> , xn).
Pri tome su a (x" . .. , x,,), odnosno b (x" . .. , XII) proizvoljan, odnosno proizvoljan ne-
nulti polinom iz K [Xl> , xn].

Zadaci
3.1. Neka je Z prsten cijelih brojeva, a K proizvoljno tijelo. Dokazati da je preslikavanje
J: Z -+ K, J (z) = ze (z E Z, e jedinini element tijela K) homomorfizam prstena i da:
a) Ker(!) = (p) (p karakteristika tijela K);
h) Im (j) je prosto podtijelo P tijela K, ako p "# O;
e) postoji jedinstveni izomorfizam g : Q -+ P sa g I Z = J, ako je p = O.
Uputstvo: Neposredno se provjerava da je J : Z -+ K homornorfizam prRIaL
a) Prema zadatku 2.12. Ker(!) = (p).
b) U svakom sluaju je ImCf) najmanji potprsten tijela K koji sadri jecliDibd element
e, dakle lm (j) C;;; P. No, ako je p "# O, tada je p prost broj, pa je Im (j) ~ Z/K.(f) polje,
dakle, Im(j) = P.
e) Ako je p = O. tada Ker (J) = (O). tj. J: Z ~ P je monomorfizam prstena, pa. ato
to je Q (polje racionalnih brojeva) polje razlomaka prstena Z, tj. Q = Zs za S - {l,
2... }. moe monomorfizam J : Z ~ P jednoznano produiti do monomorfizma 6 : Q ....
~ P. No. Im (g) je potpolje tijela P. kao izomorfna slika polja Q. dakle. g: Q .... P pred
stavlja izomorfizam.
Iz prethodnog zadatka vidimo da je svako prosto tijelo P karakteristike p "# O izomorfno
sa prostim poljem Z/(p) ~ ZP' a svako prosto tijelo P karakteristike p = O izomorfno je
sa prostim poljem Q racionalnih brojeva. Prema tome, svako prosto tijelo je komutativno
i do izomorfizma je odredeno svojom karakteristikom.
3.2. Neka je R komutativan prsten sa jedininim elementom e, a A "# R ideal prstena R:
Dokazati:
,a) Skup d svih multiplikativnih sistema prstena R koji se ne presijecaju sa A nije prazan
i sadri maksimalni element u odnosu na inkluziju ;
b) Ako je S maksimalni multiplikativni sistem prstena R koji se ne presijeca sa AJ tada
je P = R " S prosti ideal prstena R i to je minimalni prosti ideal koji sadri A.
Uputstvo: a) Skup d nije prazan, jer {e} je multiplikativni sistem prstena R koji se ne
presijeca sa A. Ako je (S/)iE I lanac iz d, tada je S = U Si E d, tj. skup d je induktivno
iEI
ureden relacijom inkluzije, pa na osnovu Cornove leme (Zorn) postoji bar jedan maksimalni
element skupa d.
b) Ako je S maksimalni element skupa d, tada je P = R" S proet ideal prstena R.
Sigurno je P"# 0, jer AC;;; P. Osim toga x, Y E P ~ - X + Y E P, jer zbog X Et S,
multiplikativni sistem S' = {sx!' : s E S, k :> O} strogo sadri SJ pa postoji J E S,

67
m > O sa sx m E A, a zbog y It- S, multiplikativni sistem S" = {syk : s E S, k > O}
strogo sadri S, pa postoji t E S, rl > O sa tyn E A. Na osnovu toga vidi se da st (- x +
-;-. .1')"'+" E A. Odatle, zbog st E S, slijedi ~- x -I y Et S, tj. - x + y E P.
Dalje, x E R, y E p-~) xy E P, jer x E R, ty" E A povlai t (xy)" E A pa zbog t E S
ne moe biti xy E S, dakle vrijedi xy E P. Osim toga x tf:. P i Y tf:. P ~ x, y E S ~ xy E
E S ~ xy tf:. P. Prema tome, P je prosti ideal prstena R i P :2 A. Kad bi postojao prosti
ideal P' prstena R sa A r;;:; P' e P, tada bi S' = R ~ P' bio multiplikativni sistem prstena
R sa S e S' i A n S' = 0.
Prema prethodnom zadatku za svaki ideal A # R komutativnog prstena R sa jedininim
elementom e postoji minimalan prosti ideal P koji sadri A. No, postoji i maksimalan
(prosti) ideal M koji sadri A. O tome govori sljedei zadatak.
3.3. Neka je A # R ideal komutativnog prstena R sa jedininim elementom e. Dokazati:
a) Postoji bar jedan maksimalni ideal M prstena R koji sadri A;
b) Ideal Mol R je maksimalan ako i samo ako je RIM polje;
e) Svaki mak~imalni ideal AI prestena R je prost.
Uputstvo: a) Skup 13 svih ideala B # R prstena R koji sadre dati ideal A # R nije
prazan, jer A E 13. Osim toga skup 13 je induktivno ureen relacijom inkluzije. Zato u
skupu (]l prema Cornovoj lemi postoji maksimalni ideal M.
b) Ako je M # R maksimalni ideal prstena R, tada je RIM komutativan prsten sa jedi-
ninim elementom e + NI. Iz druge teoreme izomorfije (v. zadatak 2.10) slijedi da prsten
RIM nema netrivijalnih lijevih ideala, pa je zato prsten RIM tijelo, dakle, polje. Uostalom,
ako je a + M E RIM, a -j- M # O + M, tj. a q= M, tada ideal (a) + M :J M, dakle,
(a) i- M = R, pa postoje elementi b E R, 111 E M takvi da vrijedi ab + m = e, tj. ab -
- e = -~ /rl E M. No, to znai da je a + M E RIM invertibilni element i da je njegov
inverzni element b -I- M.
Ohrnuto, ako je R,'M polje, tada prsten RIM nema netrivijalnih ideala, pa je na osnovu
druge teoreme izomorfije ideal M sadran jedino u M i u R, tj. M je maksimalni ideal
prstena R.
e) Ako je M maksimalni ideal prstena R, tada je RIM polje, dakle, sigurno prsten bez
netrivijalnih djelitelja nule, pa je M prost ideal (v. zadatak 2.9).
3.4. Neka je R komutativan prsten, a N = N (R) skup svih nilpotentnih elemenata prstena
R, tj. takvih elemenata x E R za koje postoji n = 11 (x) > O sa xn =- O. Dokazati:
a) N je ideal prstena R;
b) N je presjek svih prostih ideala prstena R;
e) Prsten RIN nema nenultih nilpotentnih elemenata.
Uputstvo: a) Noi 0, jer O E N;
x,y E Nec) (3m,n > O)xm =yn = O~ (3m,n > 0)(- X +y)m+n = O=~ - x +YEN;
X E R, y E N ~) (3 n > O) (xy)n = xnyn = XnO = O c~ xy E N.
h) Ako je P prosti ideal prstena R, tada x E N =;- (3 n > O) x" = O E P =' (311 > O)
x y"-I E P ~7 (3 n > O) x E P \i X,,-l E P itd. dakle, svakako x E P. Prema tome, N
je sadrano u presjeku svih prostih ideala prstena R. Sad je dovoljno dokazati da je svaki
element iz tog presjeka nilpotentan. Neka je X takav element. Kad x ne bi bilo nilpotentno,
skup {xn I n > O} bio bi multiplikativni sistem prstena R. Taj sistem sadran je u nekom
maksimalnom multiplikativnom sistemu S prstena R koji se ne presijeca sa idealom (O),
pa bi P = R '" S bio prosti ideal prstena R koji ne sadri x (v. zadatak 3.2).
e) Ako je x + N ERIN nilpotentan element, tada (3 ln > O) (x + N)m = O + N, tj.
x"' E N. No, tada (3 n > O) xmn ~ O, dakle x E N, tj. x -j- N = O + N.
Ideal N = N (R) iz prethodnog zadataka zove se mali radikal ili nilradikal komutativnog
prstena R. Pored malog radikala N = N (R), promatra se i veliki radikal J = J (R) prstena
R, koji se zove i Dekopsonov mlikal prstena R (Jacobson) a definie se kao presjek svih
maksimalnih ideala prstena R, ako ih uopte ima, odnosno kao sam prsten R, ukoliko mak-
simdnih ideala uopte nema. Ovo posljednje moe biti sluaj samo kad R nema jedini
nog elementa.

68
 3.5. Neka je R komutativni prsten sa jedininim elementom e, a J = J CR) Dekopsonov
radikal prstena R. Dokazati:
a) x E J CR) ,'-) CV y E R) 1 + xy E R*, tj. invertibilno u R;
b) Za svaki ideal A prstena R
A c;;, J CR) {='; CV a E A)(3 a' E R) a + a' + aa' = O;
e) N CR) ~ J CR).
Uputstvo: a) Ako xEJ CR), tada xEM za svaki maksimalni ideal M prstena R, dakle,
,CVy E R)CV M) xy E M, pa CVy E R)Cnon3M) l + xy E M, dakle,CVy E R) 1 +
+ XYE R*.
Ukoliko x Et J CR), tada C3 M) x Ef M, pa ideal Cx) + M strogo sadri M, tj. vrijedi
Cx) + M = R. No, tada postoji z E R, m E M, 1 = xz + m, dakle, 1 + x C- z) =
=m Ef R*.
b) Ako A ~J CR), tada a E A =} a E J CR), pa 1 +
a = 1 + ae E R*, dakle postoji
(1 + a)~1 = 1 + a' za neko a' E R. No, tada cl + a) cl + a') = l {='; a + a' + aa' = O.
Obrnuto, ako za svako a E A postoji a' E R sa a + a' + aa' = O, tada x E A =} xy E A
Cy E R) =} 1 + xy E R*(y E R) =} x E J CR), dakle A ~J CR).
e) Ako je R komutativan prsten sa jedininim elementom, tada je svaki maksimalni ideal
M prstena R prost i maksimalni ideali postoje Cv. zadatak 3.3), pa je jasno d~ N CR) e
c;;, J CR), jer je N CR) presjek svih prostih, a J CR) presjek samp svih maksimalnih ideJa
prstenaR. Uostalom, ideal A = N (R) ispunjava uslov iz b). Naime, a E A ~C? C3 n > O) an =
= O ~ C3 n > O) (1 + a)-1 = 1 - a + a 2 - + (- t)lI-la"-t, pa za a' = - a + a 2 -
- ... + C- l)n-l a n- 1 E,R vrijedi a + a' + aa' = O.
Napomenimo da se za element a E R za koji postoji a' E R sa a + a'\- aa' = O Ci u
nekomutatlvnom sluaju) kae da je (desno) kvazi-reguI4ran. pa i kad R nema jedinini
element.

4. EUKLIDOVI I GAUSSOVI PRSTENI. PRSTENI GLAVNIH

IDEALA

Prsten Z cijelih brojeva i prsten K [x] polinoma u varijabli x nad poljem K

odlikuju se osobinom da se u njima moe dijeliti sa ostatkom, koji se moe
mjeriti na dosta prirodan nain. U prvom prstenu ta mjera je apsolutna vri-
jednost cijelog broja, a u drugom stepen polinomil, dakle oba puta cio nene-
gativan broj. Situacija koju sreemo u ova dva vana primjera povod jc za
promatranje itave jedne klase prstena, tzv. Euklidovih prstena.
Pokazuje se da su svi ideali Euklidovog prstena glavni, ali ovu zanimljiv1f
osobinu imaju i neki prsteni koji nisu Euklidovi. Svi takvi prsteni ine klasu
prstena glavnih ideala.
Vidjeemo da svi prsteni glavnih ideala imaju ipak jednu lijepu osobinu
(Euklidovih) prstena Z i K [x] : i u njima se, kao i u prstenima ,Z i K [x]
moe, i to u izvjesnom smislu jednoznano, svaki nenuIti element razloiti
na nesvodljive faktore. Klasa prstena sa ovom posljednjom osobinom neto je
ira od klase prstena glavnih ideala. Nju ine tzv. Gaussovi prsteni.

Euklidovi prsteni i prsteni glavnih ideala

Ovdje emo posmatrati samo komutativne prstene sa jedininim elementom

koji nemaju netrivija1nih djelitelja nule, tj. samo oblasti.

69
Definicija 4.1. Prsten (R, +, .) zove se Euklidov prsten ako postoji preslika-
vanje
'p: R-+Nu {O}
sa ove dvije osobine:
l) (Va, bER') 'p (ab) ~'P(a);
2) (Va, b E R, b ,e O) (3 q, rE R) a = qb + r ; r = O V 'p Cr) < 'p Cb);
Uslov 2) ne garantuje samo mogunost dijeljenja sa ostatkom, jer ta mogu
nost postoji u svakom prstenu R, nego osim toga trai da ostatak bude u ne-
kom smislu manji od djelitelja, ako ve nije jednak O. Uslov l) predstavlja
odreen zahtjev na mjeru 'p kojom mjerimo ostatak.

Primjer 4.1. a) Rekli smo da je prsten Z cijelih brojeva Euk1idov prsten. U tom prstenu,
naime, preslikavanje
rp : Z --7 N U {O}, rp (x) = Ix I (x E Z)

ima osobinu
rp (xy) = rp (x) . rp (y) :> rp (x) (x, y E Z').

Osim toga, za date cijele brojeve x, y E Z, y # O, postoji tano jedan cijeli broj q takav
da broj x lei u poluotvorenom razmaku [qy, qy + I y I), pa za r = x - qy E Z vrijedi
x = qy + r; r =0 V I r I < I y I.
b) Neka je R [x] prsten polinoma u varijabli x nad prstenom R. Za nenuIti polinom
a cco (a o, au ... , an> ... ) E R [x]

definisali smo stepen polinoma a

deg (a) = max {j I aj # O},
dok smo za nulti polinom stavili deg (O) = - CIJ. Ako uvedemo dogovor
- CIJ +a = a + (- CIJ) = - CIJ + (- CIJ) = - CIJ, (a ER),

onda za svaka dva polinoma a, b E R [x] vrijedi

(4.1) deg (ab) = deg (a) + deg (b).
Ako je jedan od polinoma a, b nulapolinom, onda je to i ab, pa je tada jednakost (4.1) jasna
na osnovu gornjeg dogovora. Ako, meutim, vrijedi
deg (a) = m :> O, deg (b) = n :> O,
tj. ako su a i b nenulti polinorni, dok je
am # O, odnosno bn # O
najstariji koeficijent polinoma a, odnosno b, tada je
c m +n = am . bn # O

najstariji koeficijent polinoma

c = ab = (co, Cu , Cm + n' O, . ).
Relacija (4.1) kazuje da preslikavanje
rp : R [x], --7 N U {O}, rp (a) = deg (a) (a E R [x],)

70
ima sigurno osobinu
tp (ab) ;;;. tp (a) (a, b E R [xl").

Ako su a, b zadani polinomi, pri emu je b nenuiti polinom sa najstarijim koeficijentom

koji je jedinica prstena R-; tada se dobro poznatim postupkom dijeljenja polinoma polino-
mom mogu nai polinomi q i r za koje vrijedi
a = qb + r, r = O V tp (r) < tp Cb).
Medutim, svaki nenulti polinom b iz prstena R [x] J;lema najstariji koeficijent jednak jedi-
nici prstena R, osim ako je R polje. Zato iz onoga to smo rekli slijedi samo da je prsten
polinoma K [x] u varijabli x nad poljem K Euklidov prsten.
e) Prsten Z [i] = {a + ib I a, b E Z} je takoder Euklidov prsten. Stvarno, prsten Q [i] =
,,= {a + ib I a, b E Q} je polje (r,azlomaka prstena Z [i]), pa za date elemente a + ib,
+
e id prstena Z [i], od kojih je ovaj posljednji razliit od nule, postoji ct + ifJ E Q [i]
takav da vrijedi
a + ib = (ct + ifJ) . (c + id).
No, ct, fl su racionalni ~rojevi, pa postoje cijeli brojevi I, g sa osobinom
1 l
\-/I"2",lfl-gl"i'
dakle,
a + ib = cl + ig) (c + id) + ct '- f) + i ({J - g)) . (c + id),
pri emu je
ct - f) + i (fJ - g)) . (c + id) = a + ib - (f + ig) . (c + id) E Z [i),
ao, osim toga za tp (a + ib) ~ I a + ib II vrijedi:
'JI (IX - /) + i (fl - g)) . (c +- id)) = I ct - IH- i (fl - g)) li. tp (c + id) "

<; (~
4
+ ~)
4
. 'JI (c +. id) < 'JI (c + id).
Vidjeli smo da je svaki ideal A EuklHovog prstena Z glavni ideal. Pri tome
je ideal A #- (O) prstena Z generisan onim elementom a 0' A, a #- O, za koji je
gy (a) = min (gy (x): xEA, x #- O).
To sve vrijedi za svaki Euklidov prsten R. Ako je, ~ime, A proi2voljan ideal
Euklidovog prstena R, tada je, u sluaju A = (O), A' sigurno glavni ideal, a
u sluaju A =f:. (O) postoji elementa E: A, a =1= O sa gornjom osobinom. Taj
element generie ideal A, jer za proizvoljno x E A imamo ~.

x = qa + T, T = O V ,,(r) < ,,(a).

No, T = X - qa E: A, pa ne moe biti T #- O, jer bi to bilo u prQtivrellosti sa
izborom elementa a. Znai, x E A:::::} a I x, tj. xE (a), pa vrijedi A S; (a), dak-
le, A = (a), jer je obrnuta inkluzija jasna..
Tako smo sreli i prstene iji su svi ideali glavni. ;a njih uvodimo prirodno
ime- ovom definicijom.
(.

Definicija 4.2. Prsten R iji su svi ideali glavni, tj. generisani sa po jednim
elementom~ zove se prsten glavnih ideala.

Propozicija 4.1. Svaki Buk/idov prsten je prsten glavnih ideala.

7l
Gausove polugrupe

Dobro je poznato da se svako a E Z moe napisati u obliku

a = U' Pl'" Pr'
pri emu je u jedinica prstena Z, tj. u = 1, a Pl" .. ; Pr prosti brojevi.
Faktori Pl>"" Pr ne mogu se dalje razloiti, osim u obliku
PI = Ul Ul-lp" (Ul EC Z*).

Osim toga gornji prikaz jedinstven je u smislu da iz

a = v . ql ... q. (v E Z*, q, E Z nesvodljiiv)

slijedi
r = s, (3 Jr E Sr) qi = Ul' P"(i i = 1, 2, ... , r.
Primijetimo da se pitanje ovakvog razlaganja zapravo tie samo mnoenja u
prstenu Z, dakle polugrupe (Z', '). Zato emo uvesti sljedeu deliniciju.
pretpostavljajui stalno da je D komutativna multiplikativna polugrupa
sa jedininim elementom e, koja nema singularnih elemenata.

Definicija 4.3. Za elemente a, b E D rei emo da je a djeljiva elementom

h ili da je b faktor elementa a, ili da b dzjeli a i pisati b ,a, ako pos-
toji element e E D tako da vrijedi a =~ bc.
U sluaju da a I b i b I a kaemo da su elementi a i b asocirani u D i piemo
a ,.....,b.

Propozicija 4.2. Rt/aczja djeljivosti (!) lt D je refleksivna i tranzitivna, a

rdacija asociranosri ("") u D je relacija ekvh1alencije. Osim toga
(4.2) a'" b O (3 u E D*) a = ub.

Dokaz. 1) Relacija djeljivosti je refleksivna i tranzitivna, jer

a I a, zbog a = ea;
alb, blc=:;,alc, zato to (3a', b'ED)b=aa'; c=bb'=,>(3a', b'ED)
e = bb' = (aa') b' = a . (a'b').
2) Relacija""'" je refleksivna i tranZlt1vna, jer je ,....., presjek relacija I i l-l,
a ove dvije relacije su refleksivne i tranzitivne, kako smo ve ustanovili (za
relaciju I , a time i za relaciju l-l). Osim toga, relacija "" = Ir l-l je oigledno
simetrina.
3) Konano, vrijedi (4.2). Naime,
a "" b =:;, a I b, b I a =:;, (3 a', b' E D) b = aa', a = bb',
pa kako je
sb = b = aa' = (bb') a' = (a'b') b,

'12
mora biti
a'b' = e, tj. b' = uE D'!<.
Znai,
',' a ,....., b =? (3 u E D*) a = ub.
, Obrnuto:
(3 u E::: D*) a = ub =? (3 u, U-l E D) a = ub, b = u-la :oo>
=? b I a, a I b =? a '" b.
Definicija 4.4. Za element p E D"'-.D* rei emo da je nesvodljiv ili ireduci-
bilan, ako vrijedi
(4.3) p = ab =? aED* V bED*,
tj. ako element p nema netrivijalnih faktora (faktora koji nisu ni jedinice,
niti su asocirani sa p).
Za element p E D '" D* kaemo da je prost ili prim (element), ako vrijedi
(4.4) p I ab =? p I a V p I b.
U polugrupi (1:, .) prosti i nesvodljivi elementi su jedno te isto. To su zapravo
prosti brojevi ili njima suprotni brojevi. U optem sluaju vrijedi samo

Propozicija 4.3. Svaki prosti element p polugrupe D je nesvodljivo

Dokaz. - Neka je p (cc D* prost element. Tada
p = ab =} p I ab :::} p I a V p I b,
a, s druge strane,
p = ab ~ a I p 1\ b I p,

pa prema tome vrijedi

p = ab ~ a '" p V b ,....., p,
a to je isto to i (4.3).
Kako je ve u polugrupi (Z', .) razlaganje na nesvodljive faktore jedinstveno
samo do poretka i asociranosti faktora, prir04:lno je da i u optem sluaju
jedinstVenost razlaganja na nesvodljive faktole shvatamo u smislu ove defi-
nicije.

Definicija 4.5. Neka je a E D. Ako je

(4. S) a = u . Pl' ... Pr (u E D*, p, E D nesvodljivi elementi),
onda emo prikaz (4.5)elementa a zvati razlaganje elementa a na nesvodljive
faktore. Razlaganje (4.5) i razlaganje e
(4.5') a = 'v . ql ... q. (v t: D*, q1 ED nesvodljivi elementi)
smatraemo ekvivalentnima ako je
r = s i (3 JJ; E Sr) q, "" Pn(~) (i = 1, 2" ... , r).
73
Polugrupa D, u kojoj se svako a E D moe razloiti na nesvodljive faktore i to
tako da su svaka dva razlaganja ekvivalentna, zove se polugrupa sa jedinstve-
nom Jaktorizacijom ili Gausova polugrupa.

Teorema 4.1. Polugrupa D je Gausova ako i samo ako ispunjava ova dva
uslova:
1) Uslov stacionarnosti : Za svaki niz
al' a2, ... , aj) ... (al E D, a 1+1 I ai' i = 1, 2, ... )
postoji prirodan broj n sa osobinom al f""-' an Ci = n + 1, n + 2, ... ).
2) Svaki nesvodlJivi element p E D je prost.
Dokaz. - Dokazaemo najprije da su u svakoj Gausovoj polugrupi D ispu-
njeni uslovi 1) i 2).
Uzmimo proizvoljan niz
al> a2' ... , a p . (aj F D, ai+l I aj) i = 1, 2, ... ).
Ako grupiemo asocirane nesvodljive faktore u razlaganju elementa al> mo
emo to razlaganje napisati u obliku
al = Ul' PT' P7't(u I ED*, mk ~ 0, Pk ,.., Pi' k =/=-j).
Kako aj I al' za ai imamo slino razlaganje
ai = Ul . Plml(i) ... ptmt(i) CU; E D*, O ~ mk Ci) ~ mk)'
Pri tome je, zbog ai+! I ai'
mk (i +- 1) ~ mk Ci) (k = 1,2, ... , t; i = 1,2, .... ).
a osim toga
aHI f""-' aj 8 mk Ci + 1) = mk (i) (k = 1, 2, ... t).
Sad se samo treba sjetiti da je svaki opadajui niz
mk (1) ~ mk (2) ~ ... Ck = 1, 2, ... , t)
nenegativnih cijelih brojeva stacionaran, tj. postoji prirodan broj n sa oso-
binom
mk (i) = mk Cn) ci = n + 1, n + 2, ... ; k = 1, 2, ... , t),
pa da se zakljui da vrijedi
ai "-' an ci = n + 1, n + 2, ... ).
Znai, Gausova polugrupa ispunjava uslov 1).
Dokaimo da ona ispunjava i uslov 2). Neka je p E D",D* nesvodljiv clement
polugrupe D i neka p I ab, tj. ab = p . c. Tada iz razbganja
a = u . Pl ... pr> b = v . ql . . . qs' C = W p~ ... p;
dobijamo dva razlaganja
ab = uv . Pl ... Pr . ql ... qs = W P . p~ ... P;

74
elementaab na nesvodljive elemente. Zbog ekvivalentnoti tih razlaganja mora
nesvodljivi faktor p iz drugog razlaganja biti asociran sa nekim faktorom
Pc ili ql prvog razlaganja, a to upravo znai da P I a V P I b, pa je P prost
element.
Obrnuto, ako su u polugrupi D ispunjeni uslovi 1) i 2), tada je D Gausova
pol~grupa. To slijedi iz ove dvije leme.

Lema 4.1. Ako je u polugrupi D ispunjen uslov 1) prethodne teoreme, tada se

svako a -= D moe razloiti na nesvodljive faktore.
Dokaz. - Neka je a proizvoljan element iz D. Tada, u sluaju a E D*, a
sigurno ima razlaganje na nesvodljive faktore, naime a = a. U sluaju a EE D*
postoji nesvodljivi faktor Pl elementa a. Ako je, naime, a nesvodljiv element,
to je jasno. U protivnom sluaju postoji razlaganje .
a = al . a' (al' a' E D",p*).
Ako al nije nesvodljiv element, tada imamo razlaganje
al = a2 ' a" (a 2, a" E D",D*)
itd. Na ovaj nain dobija se niz al' a2 , elemenata iz D sa osobinom al+l/a l
ali, zbog a(I+l> tC: D",D*, aHI ~ ai' Zato, zbog uslova 1), ovaj niz mora biti
konaan. Njegov zadnji element, oznaimo ga sa Pl> je zbog toga nesvodljiv,
jer bi se inae niz mogao nastaviti. Tako imamo
a = Pl bl (Pl E D nesvodljiv element, bl Cc: D).
Ako je bl E D*, dobili smo razlaganje elementa a na nesvodljive faktore.
Inae, postoji nesvodljivi faktor P2 elementa bl) pa imamo

a = Pl PI . bj (Pl> P2 E D nesvodljivi elementi, b2 E D)

itd. Na ovaj nain dobija se opet niz bl> b2 , elemenata iz D sa osobinom
bHI I bi' ali bi+1 ~ bi' jer Pi EE D*. Ovaj niz zato, na osnovu uslova 1), mora
biti konaan, pa ako mu je br zadnji lan, onda je br = Pr . br+ l (br+! E D*),
tj. imamo razlaganje
a = u . Pl P2 ... Pr (U = bHI E D*)
elementa a na nesvodljive faktore, to sm~i eljeli da pokaemo.
Lema 4.2. Ako je u polugrupi D ispUnjen uslov 2) teoreme 4.1, tada su, za S'lJtlki
element a polugrupe D, svaka dva razlaganja elementa a na nesvodljive faktore
ekvivalentna.
Dokaz. - Neka le a proizvoljan element polugrupe D u kojoj je ispunjen
uslov 2) teoreme 4.1. Indukcijom u odnosu na r dokazaemo da su tada
svaka dva razlaganja (4.5) i (4.5') ekvi~alentna. Ako je r = O, to je jasno,
jer bi u sluaju s > O svako qj bilo invertibilno, a to je nemogue. Neka je
sada r > O i tvrdnja tana za r - 1. Zbog uslova 2) nesvodljivi element Pr
je prost, pa kako Pr I V ql .. q., postoji j, Pr I qj' tj. Pr ,...., ql' jer je qj nes-
vodljiv element. Eventualnom prenumeracijom faktora u razlaganju (4.5')
moemo postii da bude Pr ,...., q., pa ako je q, = u' Pr> nakon skraivanja sa
Pr' dobijamo
u . Pl ... P,-l = VU' ql ... q,-l'

75
Odatle, na osnovu pretpostavke indukcije, dobijamo T-l = $ - 1, tj.
T = $, a, nakon eventualne prenumeracije faktora, ql"'" q.-l'

Skupa sa Pr ,...., qr ovo dokazuje nau lemu.

Primijetimo da iz egzistencije razlaganja na nesvodljive faktore ne slijedi
automatski i jedinstvenost ovakvog razlaganja. To pokazuje ovaj jednostavni
primjer (Primjer 4.2. b)).

Primjer 4.2. a) Multiplikativna polugrupa D = z prstena Z cijelih brojeva, kako smo

ve konstatovali, je Gausova polugrupa.
b) Neka je R = Z [iv'dl prsten svih brojeva oblika a + ibVd, pri emu je a, bEZ,
dok je d fiksan prirodan broj, za koji, u sluaju d > 1, uzimamo da nije potpun kvadrat.
Ako je D = R', tada je D* = {l, - l} za d> 1, a D* = {l, - 1, i, - i} za d = 1.
Stvarno, u sluaju d > 1, iz

(a + ibVd)' (a' + ib' vd) = 1

slijedi, nakon konjugovanja i mnoenja,
(a" + b"d) . (a" + b'2d) = 1,
dakle,
a2 + b2d = 1, tj. a = 1, b = O.
To znai, D*~{l, - l}. Obrnuto, {l, - l} ~D*, dakle D* = {l, - l}.
Slinose u sluaju d = 1 dobija D* = {l, ,- 1, i, - i}.
Polugrupa D ispunjava uslov stacionarnosti. Stvarno, ako niz

ima osobinu

tada iz

slijedi

No, tada je niz

a~ + b;d (j = 1, 2, ... )

elemenata Gausove po!ugrupe z stacionaran, a to znai da postoji prirodan broj n sa

osobinom

a;a + b;Z d = 1 (j = n + l, n + 2, ...),

dakle,

a; + ib; Vd E D* ci = n + 1, n + 2, ..),
pa Je l polazni niz elemenata polugrupe D takoder stacionaran.
Prema lemi 4.1. moe se zato svako a E D razloiti na nesVodljive faktore.'

78
 Uzmimo sada d = S. Razlaganje na nesvodljive faktore u D sada nije jedinstveno. Stvarno,
clement 9 E D ima bar ova dva neekvivalentna razlaganja na nesvodljive faktore:

9 = 3 . 3 = (2 + i vs) . (2 - i Vs).
Naime, iz
3 = (a + ibVS)' (c + id vS)
slijedi
3 = (a - ib vs) . (c - idv5),
a odatle mnoenjem
9 = (a' + Sb') . (c' + SdS).
Zato je
- a' + Sb' = 1, c' + Sds = 9 ili al + Sb! = 9, Cl + SdI = I.

dakle,
a + ib VS E D* ili c + id vS E D*.

To znai da je 3 nesvodljiv element polugrupe D.

Posve slino zakljuuje se da je svaki od elemenata 2 + i vs, 2 - i VS nesvodljiv element
polugrupe D.
Kon~no je, zbcg D* = {l, - l}, jasno da 3"" 2 iVS.

GBusovi prsteni

Za svaku oblast Rimamo multiplikativnu polugrupu D = R. Djeljivost i

asociranost u R definie se kao djeljivost i asociranost uR'. Osim toga, zbog
O == O . x (x E R), uzima se da je element O djeljiv svakim elementom x iz R.
Prosti, odnosno nesvodljivi elementi polugrupe R' zovu se prosti, odnosno
nesvodljivi elementi prstena R. Na taj nain moe se u svakom prstenu R
govoriti o razlaganju elementa a E R' na nesvodljive faktore. U vezi sa tim
uvodimo ovu definiciju:
\
Definicija 4.6. Prsten R zove se prsten sa je4fioznalkom jaktorizacijom na
nesvodljive elemente ili Gausov prsten, ako je R' Gausova polugrupa, tj.
ako se svako a E R' moe prikaati u obliku proizvoda jednog invertibilnog
elementa i konano mnogo nesvodljivih elemenata iz R i ako su pri tome svi
faktori u takvom prikazu do poretka i asociranosti jednoznano odredeni.
Djeljivost u prstenu R u vezi je sa glavnim idealima toga prstena. Naime,
vrijedi

Propozicija 4.3. Za proizvoljne elemente a, b, u, p prstena R vrijede ove ekvi-

valentnosti:
1) alb~(a)d(b)~bE(a);
2) a,....,b~(a) = (b);
3) uER* ~ (u) = R;
4) P je prost element ~ CP) je netrivijalan prost ideal;
5) p je nesvodljiv element ~ (p) je maksima/an glavni ideal, razliit od (O).

77
Dokaz. - 1) a; b (-'; (j af ER) b = a af <=> b,.:: (a) 8 Cb) ~ (a);
2) a ~ b <==i a i b /\ b I a 8 (Ca)c;,.(b) /\ (b) ~(a)) <==i (a) = (b);
3) u E R* ~~ u i e <==i (u) J (e) = R <:=} (u) = R.
4) Neka je p prost element prstena R. Tada p CF 0, dakle Cp) CF (O), a osim
toga p . :C R*, tj. (p) cic R, pa je (p) netrivijalan ideal prstena R. Ideal Cp) je
prost, jer
:xy E (p) = p I xy =~ p I x V p Iy ~ x E (p) V Y E Cp),
zato to je p prost element.
Obrnuto, ako je Cp) netrivijalan prosti ideal prstena R, tada p CF 0, zbog
(p) CF (O), odnosno p EE R* zbog (p) CF R. Osim toga,

pjxy=}xyr::(p):c::;,xE(p) V yc(p)=>plx V ply,

zato to je Cp) prost ideal.

5) Nekajep nesvodljiv element prstena R. Tada p '*' Oip Ef R*,tj. (p) #- (O),
(p) CF R. Osim toga

Cp) c;,. (a) =} a Ip =} a E R* Va'" p =} (a) = R V (a) = (p),

pa je Cp) maksimalan glavni ideal.

Obrnuto, ako je (p) maksimalan glavni ideal,
(p) CF R, a osim toga
razliit od (O), tada p CF
p = ab .. a I p => Cp) ~ (a) =? Cp) = (a) V (a) = R =} P~a V a ER*,

to znai da je p nesvodljiv element.

Primijetimo da u optem sluaju ideal (p) prstena R ne mora biti maksimalan,
ve samo maksimalan glavni ideal, ako je p nesvodljiv element prstena R.

Teorema 4.2. S~'aki prsten glavnih ideala je Gausov prsten.

Dokaz. - Provjeriemo uslove 1) i 2) teoreme 3.1.
cr slov l) ispunjen je u svakom (komutativnom) Neterinom (N6ther) prsttnu,
tj. prstenu iji svaki ideal ima konaan generator.
Stvarno, ako za niz al> az, ... ai' ... elemenata Neterinog prstena R vrijedi
a,+l Iai Ci = 1, 2, ... ), tada prema prethodnoj propoziciji imamo

(aJ'.: (ai+l) (i = l, 2, ... ).

Zato je oo
A = U Caj)
;=1

ideal prstena R (provjeriti!). No, R je Neterin prsten, pa ideal A ima konaan

generator:
A = (bl' b2 , , bm ).
Ako je bk E (a. k ) (k = l, 2, ... , m), tada za n = max ik vrijedi A c;,. (an).
Kako je obrnuta inkluzija jasna, imamo zapravo A = (a ..), dakle,
(aj) ~ A = (an) ci = 1,2, ... ).

78
S dritge strane,
\ (a ..) ~ (aj) (i> n),
pa vrijedi
(aj) = (a ..), tj. aj '" a.. (i > n).
U prstenu R glavnih ideala ispunjen je uslov 2) teoreme 3.1.
Neka je p nesvodljiv element prstena R. Pretpostavimo da p I ah, ali p k a.
Tada
(P) e (p, a),

jer a E (p~ a), ali a EE (p). No, (P, a) je glavni ideal,

(3eER)(p, a) = (e).
Kako je (p) maksimalan glavni ideal i (p) e (e), mora biti (e) = R, znai, ,~c

(p, a) = R.
Zato postoje elementi x, y iz R za koje vrijedi
px + ay = e.
Prema tome,
b = be = pxb +
aby E (p), tj. p I b.
Vidjeli smo da je svaki Euk1idov prsten prstfn glavnih ideala, pa otuda na
osnovu teoreme 3.2. imamo ovu posljedicu
Posljedica 4.1. Svaki BuklidCI'D prsten je GausOfJ.
Vidjeemo kasnije da je klasa Gausovih prstena ira od klase Euklidovih
prstena (v. Primjer 4.3).

"-J
Zajednika mjera i zajedniki vilekratnik

U prstenu Z cijelih brojeva najvea zajednika mjera dvaju ili vie cijelih
brojeva a, b, ... (konano mnogo njih!) definie se kao najvei prirodan broj
d koji je zajedniki faktor brojeva a, b,. .. Slino se najmanji zajedniki
viekratnik (sadratelj) brojeva a, b, ... definie kao najmanji prirodan brQj
v koji je djeljiv svim brojevima a, b, .. .
Uproizvoljnoj multiplikativnoj polugrupi D, odnosno u proizvoljnom prstenu
R nemamo mogunost uporedivanja elemenata, pa tamo nemaju smisla ri-
jeii ,,najmanji" i "najvei". Ali zato se i tamo moe prenijeti karakterina
osobina najvee zajednike mjere, odnosno najmanjeg zajednikog viekrat-
nika da je djeljiva svakom zajednikom mjerom, odnosno da dijeli svaki
zajedniki viekratnik. Otuda ova definicija.

Definicija 4.1. Neka je D multiplikativna polugrupa. Ako za date elemente

a, b, . .. (konano mnogo njih!) iz D postoji element d E D sa osobinama
1) d I a, d I b, ...
o ,

2) d' E D, d' I a, d' I b, ... ~ d' I d, .

Oo

79
onda se d zove najvea zajednika mjera elemenata a, b, ... u D. Ako uopte
postoji, najvea zajednika mjera elemenata a, b, . . . odreena je samo do
asociranosti. Za nju se uvodi oznaka
N.z.m. (a, b, .. .J.
Najmanji zajedniki viekratnik (sadritelj) elemenata a b, ... definie se
kao onaj element v E:=D koji ima osobine:
1') a I v, b I v, ...
2') v'ED, alv', blv', ... =?vlv'.
Za najmanji zajedniki viekratnik elemenata a, b, ... upotrebljavamo oz-
naku
n.z.v. (a, b, ... ).
Ako uopte postoji, n.z.v. (a, b, ... ) odreen je samo do asociranosti.
U Gausovoj polugrupi D za date elemente a, b, . .. (konano mnogo njih)
postoji uvijek N.z.m. (a, b, ... ) i n.Z.v. (a, b, ... )*). Preciznije, vrijedi
Propozicija 4.4. Neka je D Gausova polugrupa, a P potpun skup predstavnika
nesvodlfivih (ili, to je ovdje isto, prostih) elemenata iz D. Tada za date ele-
mente
a = u' IT pvp(al , b = V' IT pvp(b),
PEP PEP

iz D (njih konano mnogo) postoji N.z.m. (a, b, ... ) i n.z.v. (a, b, ... ) i vrijedi

N.z.m (a, b, ... ) '" fI pv~,

PEP

n.z.v. (a, b, ... ) '" IT pv~,

PEP
pri emu je
v; = min {vl' (a), vp (b), ... }, v;: = max {vp (a), vp (b), ... }
Dokaz ostavljamo itaocu za vjebu.

Definicija 4.8. Za elemente a, b, ... (konano mnogo njih) Ga\1sove polu-

grupe D kaemo da su relativno ili uzajamno prosti ako je
N.z.m. (a, b, ... ) '" e.
Ovi elementi su u parovima prosti ako su svaka dva (razl~ita) elementa meu
njima uzajamno prosta.
Neposredno se provjeravaju sve tvrdnje sljedee propozicije:
Propozicija 4.5. Za proizvoljne elemente Gausove polugrupe D vrijedi:
l) N.z.m. (a, b). n.z.v. (a, b) '" a.b;
2) N.z.m. (a, b,) ,...., e (i = 1; 2, ... , n) ~) N.z.m. (a, bl' .. bn ) ,...., e;
3) N.z.m. (a, b) "-' e, a I bc ~ a I c.

* Ipak se N.z.m. a isto tako ni n.z.v. ne mogu shvatiti kao funkcije D x D x . '.'
-o" D, jer je N.z.m. (a. b. .. ), a isto tako n.z.v. ea.
b ... ) odreeno samo do asocI-
ranosti. Mogli bismo rei da su to., vie7.l1ane funkcije".

80
Sve to smo rekli, vrijedi specijalno u polugrupi D = R-, pri emu je R
Gausov prsten. U ovom slu~aju vrijedi takoer:

Propozicija 4.6. Za proizvoljne elemente a. b, . . . (njih konano mnogo) Gau-

sovog prstena R vrijedi':
1) Ako je N.z.m. (a, b, ... ) ,...., d, tada je (d) najmanji glavni ideal prstena R
koji sadrz' ideal (a, b, ... ); ukoliko je R prsten glavnih ideala, tada je
(a, b, ... ) = (d);
2) Ako je n.z.v. (a, b, ... ) ,...., v, tada je (v) najvei glavni ideal prstena R sa-
dran u idealu (a) n (b) n ... ; ukoliko je R prsten glavnih ideala, tada je
(a) n (b) n ... = (v). ~..
I dokaz ove propozicije ostavljamo itaocu za vjeb~.

Eukliov algoritam

Ako je R prsten glavnih ideala, tada prema propoziciji 4.6. za svaka dva ele-
menta a, b prstena R postoje elementi x, yE R za koje vrijedi
ax + by = d,...., N.z.m. (a, b).
U sluaju da je R E.uklidov prsten, elementi x, y E R za koje vrijedi gornja
jednakost mogu se efektivno konstruisati. Postupak koji se za ovo koristi posve
je analogan Euklidovom algoritmu za odreivanje zajednike mjere dviju
dui i od njega dolazi i ime za Euklidove prstene. Taj postupak izloiemo
u sljedeoj propoziciji.

Propozicija 4.7. (Euklidov algoritam) . Neka je R Euklidov prsten. Za svaka

dva elementa a: b E R, b =1= 0, niz
a = gb + rD, ro =1= 0, fP (ro) < fP (b),
(*) b = goro + rl' rl =1= 0, fP (rl) < fP (rD),
ro = gIrl + r2 , r2 =1= 0, fP (r2) < fP (rl).

je konaan. Ako je
(**)
zadnji lan gornjeg niza, tj. ako je
(***)
tada je
rk ,...., N.z.m. (a, b).
Osim toga idui odozdo prema gore iz niza (*) dobija se
rl: = ax + by.
81
Dokaz. - Opadajui niz cp Cb) > cp (ro) > cp (rl) > ... nenegativnih cijelih
brojeva je konaan, pa je zato konaan i niz jednakosti (*). Ako je (**) zadnji
lan niza (*), tj. ako vrijedi (***), tada rk I rk-l' pa prema tome rk I rll:- 2 itd.
Na kraju se, idui nizom (*) odozdo prema gore, zakljuuje da rk I b, rao la.
Iz zadnje od jednakosti (*) moe se rk prikazati "linearno" pomou rll:-2 i
rk-l' pa kad se iz predzadnje jednakosti r k - l slino prikae pomou rll:- 3 i
r k - 2 i to uvrsti u prethodni prikaz elementa rh pomou r k- 2 i rll:- 1 ' dobie se
"linearan" prikaz elementa rk pomou r k - 3 i r k - 2 itd. Na kraju se dolazi do
r ll = ax + by. Odavde se vidi da

d' ER', d' I a, d' I b =? d' I rk'

pa je stvarno rk '"-' N.z.m. (a, b).
Ilustrovaemo upravo opisani postupak na konkretnom primjeru:
R = Z,a = 36, b = 15. Sada niz (*) ima samo dva lana:
36 = 2 . 15 + 6, 6 < 15,
15 = 2.6 + 3, 3 < 6,
jer je 6 = 2 3.
Znai,

3 = 15 - 2 . 6 = 15 - 2 '(36 - 2 . 15) = 5 . 15 - 2 . 36.

Prsten polinoma nad Gausovim prstenom

Ako je K polje, tada je K [x] Euklidov, a time i prsten glavnih ideala, dakle i
Gausov prsten. Kako je K, kao polje, sigurno Euklidov, dakle, prsten glavnih
ideala, a time i Gausov prsten, moglo bi se pomisliti da je tana sljedea
tvrdnja: Ako je R Euklidov, odnosno Gausov, odnosno prsten glavnih ideala,
tada je to i prsten polinoma R [x]. Pokazaemo da le tana samo jedna vari-
janta te tvrdnje:

Teorema 4.3. Ako je R Gausov prsten, tada je takav i 'prsten poZinama R [x].
Dokaz ove teoreme proveemo u nekoliko koraka. Najprije uvedimo pojam
primitivnog polinoma: '

Definicija 4.9. Neka je R Gausov prsten, a

f (x) = aoxn + alx n- 1 + ... + an E R [x].
Tada se
m Cf) '" N.z.m. (a o' al' ... an)
zove mjera poZinoma f Cx). Ako je m (f)'"-' e, tada se kae da je polinom f (x)
primitivan.
Prvi korak u dokazu teoreme 4.3. je ova

Lema 4.3. (Gausova Zema). Proizvod dvaju primitivnih poZinoma je opet pri-
mitivan poZinom.

82
Dokaz. - Ncb je svaki od polinoma / (x) E R [x] i
g (x) = boX" + bl X-- 1 + ... + b",ER [x]
primitivan, a
/. g = eox"H .. + elx"u~+ . + C..+
Zbog m (f) ,...., e, m (g) ,...., e, za svaki prosti element p E R vrijedi
(3 .) P I a o' . . . , p I aH' ali p k ai'
(3 J) WO' ... ,p I bl-l' ali p kb).
Tvrdimo da tada p k ei+l' Naime,

Ci+} = ~ aJ:bi+I-J: + 2 aJ:bi+I + ajbJ'-1I:

k<i Ie>i

a osim toga
. p I aJ: (k < i), P I bi+}-J: (k > i),
pa bi iz P I Ci+} slijedilo p I a.iJI, dakle p I ai V p I bl' a to nije sluaj. Na taj
nain smo za svaki prosti element p E R nali koeficijent Ci+} polIDoma /. g
za koji vrijedi p k Ci+/" No, to znai da za svaki prosti element p E R vrijedi
p k m cf . g), pa je /. g primitivan polinom, to smo i tvrdili.
Ako je K polje razlomaka (Gausovog) prstena R, tada je K [x] Euklidov,
pa prema tome i. Gausov prsten. Prirodna je pomisao da bi se ova injenica
mogla iskoristiti za dokaz teoreme 4.3. No, za ovo je potrebno prethodno
ustanoviti neku "dobru" vezu izmedu polinoma iz K [x] i (primitivnih)
polinoma iz R [x]. Tu vezu utvrduje

Lem. 4.4. Neka je R Gausov prsten, a K polje razlomaka prstena R. Tada za

svaki polinom rp (x) E K [x]- postoji (x E K' i primitivni polinom / (x) (: R [x]
za Itoj_ vrijli
rp (x) = (x f(x).
pri t01M su (x i / (x) odredeni polinomom rp (x) do faktora iz R*.
Dokaz. - Neka je rp (x) = XoX" + (X1X"-1 + ... + (Xn' Ako koeficijente (XJ
svedemo na zajedniki imenitelj, moemo pisati -,
rp (x) = b-l . (a~" + aix"-l + ... + a~) (ai E R, b E: R).
NeM je
" a ,...., N.z.m. (a.;, ai, ... , a~).
a~ = a . ai (i = 0, 1, ... , n)
i za polinom
lex) = aoX n + alxn - l + ... + anER [x]
vrijedi
rp (x) = a . b-l ./ (x).

83
Pri tome je oigledno a . b-l = IX E K', a polinom J ex) E R [x] je primitivan.
Ako je, osim toga,
fP ex) = e . d-l. g ex),
pri emu je e' d-l = {J E K- (e, d E R), a g (x) E R [x] primitivan polinom,
tada vrijedi
ad . J (x) = bc . g (x).
No, J (x) i g (x) su primitivni polinomi, pa je
ad,....., m (ad' J), bc ,....., m (bc' g),
dakle, ad ,....., bc, pa postoji u E R* za koje je
ad = u . bc, tj. IX = U (J.
Na osnovu toga dobija se
g (x) = u . J (x).
Vratimo se sada dokazu teoreme 4.3.
Uzmimo proizvoljan polinom J(x)r:cR [xl. Tada je
J(x) = mCj) 'Jo (x),
pri emu je m (f) E R', a Jo (x) E R [x] primitivan polinom. U Gausovom prs-
tenu R imamo razlaganje
m (f) = u . Pl ... Pr
elementa m (j), a u Gausovom prstenu K [x] razlaganje
Jo (x) = rp1 (x) ... fP. (x)
elementa Jo (x) na nesvodljive faktore.
Prema lemi 4.4. vrijedi
fPj (x) = rJ.j Jj (x) (rJ. j E K', Jj (x) e R [x] primitivan po1inom)
pa je otuda
Jo (x) = 1X1 IX Jl (x) .. . J. ex).
No, prema lemi 4.3., proizvod Jl (x) .. . J. (x) primitivnih
po1inoma je opet
primitivan polinom, pa kako je i Jo (x) primitivan polinom, mora, na osnovu
leme 4.4, vrijediti 1X1'" IX, E R*.
Prema tome, u R [x] imamo razlaganje
J (x) = v . pt ... Pr . J1 (x) ... J. (x),
pri emu je
v = U 1X 1 IX.ER*.
To je razlaganje elementa J (x) na nesvodljive faktore. Kako su faktori Pi
sigurno nesvodljivi, dovoljno je dokazati da su nesvodljivi i faktori Jj (x).
Kao primitivan polinom, Jj (x) nema netrivijalnih konstantnih faktora u
R [x]. No, JI (x) nema netrivijalnih nekonstantnih faktora ni u K [x], jer je
JI (x) u K [x] asociran sa nesvodljivim polinomom fP, (x).
84
Ostalo je da dokaemo da je naeno razlaganje polinoma J (x) na nesvodljiv e
f
falttore jednozna~o (do asociranosti poretka faktora). Pa neka je
J (x) = W . ql' .. 'qr' gl (X) ... g.' (X)
jo jedno razlaganje polinomaJ(x) na nesvodljive faktore u R [x]. Kako je,
prema lemi 4.3., gl (x) ... go' (x) primitivan polinom, mora, na osnovu leme
4.4., vrijediti
Pt . Prz-=, u' . ql' .. q,', gl (x) ... go' (x) = u' . JI (x) .. . Jr (x)
za neko u' ER*.
Poto je R Gausov prsten, iz prve jednakosti slijedi})
r' = r, qi ~ Pi (i = 1, 2, ... , r).
Lako "se zakljuuje da su polinomi JJ (x), g" (x) nesvodljivi i u K [x], pa poto
je K [x] Gausov prsten, mora vrijediti!)
s' = s, gJ (x) = {JJ JJ (x), {JJ E K' (j = 1,2, ... , s).
Budui da su polinomi JJ (x), gJ (x) primitivni, na osnovu leme 4.4. slijedi
{JJ E R* = R [x]*, pa je posljednje jednakosti mogue pisati u obliku
s' = s, gJ (x) ~ JJ (x) u R [x] (j = 1, 2, ... , s).
Time je teorema 4.3. dokazana.
Dokaimo sada da slina tvrdnja ne vrijedi (u optem sluaju) kad umjesto
Gausovog prstena uzmemo Euklidov ili prsten glavnih ideala.. To se vidi iz
sljedee propozicije.

Propozicija 4.8. Neka je R prsten. Svaki netrivijalni prosti ideal prstena po-
!inoma R [x] je maksimalan ako i samo ako je R polje.
Dokaz. - Ako je R polje, tada je R [x] Euklidov, a time i prsten glavnih
ideala, pa je zato svaki netrivijalni prosti ideal prstena R [x] maksimalan.
Obrnuto, neka je svaki netrivijalan prosti ideal prstenaj R [x] maksimalan.
Promatrajmo preslikavanje -
. cp : R [x] ~ R, 91 cf (x ~ J (O) cf (x) E R [x]).
Ovo preslikavanje je, oigledno, epimorfizam prstena. Jezgro Ker (91) je
,netrivijalan ideal prstena R [x], jer X-E Ker (91), e (j: Ker (91). No, R je oblast
C{to je opta pretpostavka ovog paragrafa!), pa je zbog _.
R = Im (91)- ~ R [x]/Ker (91),
Ker (91) netrivijalan prosti, dakle, maksimalan ideal prstena R [x]. Zbog toga
je R = Im (91) polje (v. zadatak 2.9 i zadatak 4.3).

Primjer 4.3. a) R = Z je Euklidov, dakle i prsten glavnih ideala, ali Z nije polje. Zato
Z [x] nije prsten glavnih ideala. To slijedi iz prethodne propozicije, ali se i neposredno
moe zakljuiti. Naime, za proizvoljan prost broj p ideal CP, x) nije glavni. Stvarno, kad
bi bilo CP, x) = (f Cx, tada bi moralo biti Cp) ~ cf (x, tj. p = f (x) . g Cx), dakle f (x) =
== a E R. No, tada x E (a) povlai x = a . h (x), dakle a E R*, tj. (p, x) =R. To je
nemogue, jer se ideal (p, x) oigledno sastoji od svih polinoma iz R [x] iji je slobodni
lan djeljiv elementom p, pa na primjer x +.
e EE (p, x).

1) Uz eventualnu prenumeraciju faktora.

85
b) Kako je, za svako polje K, K [x,] Euklidov, dakle sigurno Gausov prsten, to je i
K [x" x 2 l ~ (K [x,]) [x 2 ], na osnovu teoreme 4.3., opet Gausov prsten. Uopte je K [xu
... , xnl = (J<. lX" . . . , Xn_,]) [Xn l Gausov prsten. Meutim, za n > 1, K [x" ... , xn-ll
nije polje, pa zato K [x" ... , xnl nije prsten glavnih ideala.

Nesvodljivi elementi prstena K [x]. Nule polinoma

Vidjeli smo da je, za svako polje K, prsten K [x] Euklidov, dakle, sigurno,
i Gausov prsten. Linearni polinomi x - a E K [x] su sigurno nesvodljivi
elementi prstena K [x]. U optem sluaju, meutim, nesvodljivi polinoml
prstena K [x] ne moraju biti linearni. Vrijedi sljedea teorema.

Teorema 4.4. Neka je K polje. Tada su sljedei uslovi ekvivalentni:

l) Svaki polinom f ex) E K [x] stepena deg Cf) ~ l ima u K bar jednu nu/u;
2) Svaki prosti polinom f ex) E K [x] je linearan;
3) Svaki polinom f ex) E K [x] stepena deg Cf) ~ l je proizvod linearnih poli-
noma;
4) Ako je K potpolje polja L, tada svako ~ E L koje je nula nekog po/inoma
f ex) E K [xr obavezno pripada polju K.
Dokaz. - l) =':> 2). Neka je f ex) E K [x] prost polinom. Tada je deg Cf) ~ l,
pa, prema l), postoji bar jedna nula a E K toga polinoma. Neka je
f (x) = q (x) . (x - a) + r,
pri emu je q (x) E K [x], a r = O ili deg (r) < deg (x - a) = l, dakle r E K.
Tada je r = f (a) = O, dakle
f (x) = q (x) . (x - a).

No, f (x) je nesvodljiv polinom U K [x], znai, q (x) E K [x]' i polinom

f (x) je lineara.-'l.
2) ===> 3). Kako je K [x] Gaussov prsten, svaki polinom f (x) E K [x] stepena
deg (f) ~ l je proizvod nesvodljivih polinoma iz K [x]. No, prema 2), svaki
nesvodljivi polinom iz K [x] je linearan, pa je svaki polinom f (x) E K [x]
Itepena deg Cf) ~ l proizvod linearnih polinoma iz K [x].
3) ===> 4). Neka je K potpolje polja L, a IX E L nula nekog polinoma f ex) E
E K [x) stepena deg Cf) ~ 1. Prema 3),
f (x) = ao . (x - aJ ... (x - a.. ) (u K [x]),
pa iz
o =f(a.) = ao ' (a. - al)'" (~- a.. ) (u L)
slijedi
(3 i) ~ - aj = O, tj. ~ = aj E K.
4) =} l). Kad ne bi vrijedilo l) postojao bi nesvodljivi polinom f (x) E K [x]
toji u K nema nijednu nulu. Vidjeemo kasnije da se za svaki takav polinom
f (x) moe konstruisati polje L tako da je K potpolje polja L, a da L sadri
bar jednu nulu ~ polinoma f (x). Kako ~ El: K, to bi se protivilo uslovu 4).
Primijetimo da polja K sa osobinama iz prethodne teoreme stvarno postoje.

88
Takvo je, r;J.a primjer, polje e kompleksnih brojeva, to slijedi iz osnovne
teoreme algebre, koju ovdje navodimo bez dokaza:

Teorema 4.5. Svaki polinom I (x) E e [xl stepena deg Cf) ~ 1 z'ma u po/ju e
kompleksnih brojeva bar jednu nulu.
Istaknimo da polje Q racionalnih, ni polje R realnih brojeva nemaju nipoto
slinu osobinu. Naprotiv vrijedi

Teorema 4.6. Za svaki prirodan broj n postoji nesvod/iiv polinom I (x) E Q [xl
stepena deg (f) = n. Svaki nesvod/iivi polinom I (x) E R [xl je linearan ili
kvadratan.
Dokaz. - Neka je n proizvoljan prirodan broj, a I (x) = xn - 2 E Q [xl.
Za n = 1 taj polinom je linearan, dakle, nesvodljivo Ako je n > 1, taj polinom
nema u Q [xl linearnih faktora, jer mu nijedna nula ne lei u Q. No, to jo
ne znai da je ovaj polinom nesvodljiv u Q [xl, pa tu injenicu moramo do-
kazati na drugi nain. U tu svrhu dokazaemo dvije sljedee leme.

Lema 4.5. (Ajzentajnov krz'terij - Eisenstein). Neka je R (GatISov) prsten, a

I (x) == aoxn + a 1x"- 1 + ... + an E R [xl.
Ako postoji prost element p E R sa osobinom:
p I al' ... ,p I an, alzo p %aD, p2 %an,
tada u R [xl ne postoje poHnomz' g (x) z' h (x) sa osom'nom
I (x) = g (x) . h (x), deg (g) ~ 1, deg (il) > 1.
.Dokaz. - Neka je,naprotiv, za polinome
g (x) = b():l:'n + bl X"'-l + ... + bm, bo * 0, m ~ 1,
h (x) = cux n -", + c1x,,-m- 1 + ... + C m Co fI - != 0, n - m >1
iz R [xl tana jednakost
I(x) == g (x) h (x).
Tada, zbog

vrijedi -.
S druge strane, zbog
an = bm cn - m' p I an, ali p2 %a .. ,
vrijedi sa iskljuivim "ili"
p I bili ili P I Cn- m
Pretpostavimo da
p I bm , ali p %C n - m
Kako p %bo, postoji indeks i sa osobinom
p I bm, P Ibm-l' ... , p I biH' ali p %bi'

87
Tvrdimo da tada p ,r a m -- n ,i' to je, zbog n - m +i ~ n - m > 0, protiv-
rjeno sa pretpostavkom o polinomu / (x).
Zbilja,
an-m+i = L
j+k=n-m+i
biCk = biCn-m +
j>i
j+k=n-m+i
jer k ~ n - m, dakle j ~ i, pa zato, zbog p I an-m+i. mora vrijediti p I biCn-m,
tj. p I bi' jer p,r Cn-m' p I bj ci> i).
U sluaju Gausovog prstena R znaaj Ajzentajnovog kriterija proistie iz
ove leme.

Lema 4.6. Nekaje R Gausov prsten, a K polje razlomaka prstena R. Ako za

poZinom / (x) E R [x] stepena deg Cf) > 1 ne postoji razlaganje
lex) = g (x) . h ex), deg (g) ~ 1, deg (h) ~ 1
u R [x], tada je polinom / (x) nesvodljiv u K [x] i obrnuto.
Dokaz ove leme zahtijeva rezonovanje slino onome iz dokaza teoreme 3.3.
pa itaocu ne bi smjelo biti teko da ga sam provede.
Vratimo se sada dokazu teoreme 4.6. U ovom sluaju imamo Gausov prsten
R = Z i njegovo polje razlomaka K = Q. Polinom / (x) = xn - 2 ispunja-
va uslove leme 4.5. za prost broj p = 2. Zato je taj polinom nesvodljiv u
Q [x].
Tvrdnja "teoreme koja se odnosi na polje R dokazuje se ovako. Neka je
/ (x) E R [x] proizvoljan nesvodljiv polinom. Ako je taj polinom linearan, onda
nema ta da dokazujemo. U protivnom sluaju on se u e [x] razlae na line-
arne faktore
n
/ (x) = ao . Il (x - IXi ) (IX) E e, j = 1: 2... , n).
j=l

Operacija konjugovanja u polju e ostavlja polinom / (x) E R [x] na miru.

Dakle, vrijedi
PI

lex) = a o ' Il (x - a.~).

j=l

Zbog jednoznanosti razlaganja na nesvodljive faktore u e [x] vrijedi

(V j) (3 k = k (j)) x - IX, ....., X - ~k' tj. IX, = ~k'
jer su u pitanju normirani polinomi, pa iz njihove asociranosti sUjedi jed-
nakost.
Za realno IX). k (j) = j, a inae k (j) -=F j, pa imaginarne nule dolaze u parovima
IX}, IXIc(J) = ~}'
Za svaku imaginarnu nulu IX, polinoma / ex) imamo kvadratni polinom
(x - IXi ) . (x - ~}) = x2 - (IX, + ~}) + a., E R [x]
X IX,

koji je nesvodljiv u R [x], jer bi inae u R [x] imao bar jednu nulu. Osim
toga taj polinom dijeli/ex) (u R [x]), pa iz nesvodljivosti polinoma lex) u
R [x] slijedi
lex) = a o (x - IX,)' (x - ~J)'
tj. / (x) je kvadratni polinom.

88
U dokazu teoreme 4.4. vidjeli smo da, za svako polje K, vrijedi

Lema 4.7. (Bezuo'va ceorema-Bezout). Neka je J (x) E K [x], deg Cf) ~ l

Tada.it a E K nula polinoma f ex) ako i samo ako ex - a) l f ex).
'.'

Definicija 4.10. Neka je K polje, a J (x) E K [x], deg (f) ~ 1. Tada emo
rei da a E K predstavlja nulu polinoma f (x) mestrukosti ", ako

ex - a)' IJ (x), ali (x - a)-+1 .r J (x) (u K [x}).

Teorema 4.7. PoZinom J(X)EK[x] stepena deg(f) = n ~ 1 ima u polju K
najme n razliitih nula. Ako su al> a 2 , , am E K ree razliite nule polinoma
J (x) mestrukosti "1' ".' ... , "m respektivno, tada vrijedi
I(x) = (x - al)"' ... ex - a.f. "g (x)(u K [x}),
pri emu polinom g (x) E K [x] nema u K nijednu nulu.
Dokaz. Neka su najprije al> a2 , a. razliite nule polinoma f (x) vie-
strukosti 1'lJ 1'1" , "., respektivno. Tada, prema samoj definiciji,
(x - aj)'j l I (x) (u K [x]), j = 1, 2, ... , m.
No, polinomi (x - aJ)!Ij su relativno prosti, pa zato i njihov proizvod dijeli
f(x), dakle vrijedi
I (x) = (x - alr... (x - am)-m g (x) (u K [x]).
Odatle, specijalno, dobijamo
n = deg(f) ="1 + ... +"m + deg.(g),
dakle,
m !'( "1 + ... + "m !'( n.
Prema tome, polinom f (x) ima u K najvie n = deg (f} razliitih nula.
Pretpostavimo sada da polinom J (x) u polju K nema drugih nula do
al' ... , am' U tom sluaju polinom g (x) nema u K nijednu nulu. Ako je, naime,
a E K nula po1inoma g (x), tada je to nula i polinoma f ex), dakle, a = aj
za il!!ko j !'( m. No: tada

a to je nemogue. Znai, g (x) nema u K nijednu nulu.

Primijetimo da u sluaju K = R polinom g (x), ako nije konstanta, mora
biti proizvod nesvodljivih kvadratnih polinoma, dok je u sluaju K = e
polinom g (x) obavezno konstanta (jednaka najstarijem koeficijentu polinoma
I (x.
Sad moemo lako dokazati najavljenu teoremu o identinosti polinoma.

Teorema 4.8. Neka je K polje, a f ex),

g (x) E K [x]. Ako polje K ima me
nego n = max {deg (f), deg (g)} elemenata, tada su poZinomi f (x) i g (x) iden-
tini na K, tj.

(V aEK) JCa) = g (a),

89
ako i samo ako je f (x) = g (x), tj. ako su odgovarajui koeficijenti tih polinoma
jednaki.
Dokaz. - Ako su odgovarajui koeficijenti polinoma f (x) i g (x) jednaki,
onda su, bez posebne pretpostavke o broju elemenata polja K, ova dva poli-
noma oigledno identina na K.
Obrnuto, neka su polinomif (x) i g (x) identini na K i neka K ima vie nego
n = max {j (x), g (x)} elemenata. Kad polinomi f (x) i g (x) ipak ne bi bili
jednaki, tada bi h (x) = f (x) - g (x) bio nenulti polinom stepena' deg (h) ~ n,
pa bi zato u polju K mogao imati najvie deg Ch) razliitih nula. S druge strane.
svako a E K je nula polinoma h (x), pa kako K ima vie nego n elemenata,
imao bi polinom h (x) u polju K vie nego deg (h) razliitih nula. Dobijena
protivrjenost pokazuje da mora biti h (x) = O, tj. f(x) = g (x).

Zadaci

4.1. Neka je R Buklidov prsten, a rp : R' -+ N U {O} preslikavanje iz definicije Buklido-

vog prstena. Dokazati:
a) Jedinice prstena R su upravo oni elementi a iz R' za koje je rp (a) = min {rp (x) : x E' R'} ;
b) Ako su elementi a, b prstena Rasocirani, tada rp (a) = rp (b);
c) Ako za element p prstena R vrijedi rp (p) = min {rp (x) : x E' R; x El: R*}, tada
(V x E' R')p I x V N.z.m. (x, p) '" e.
Uputstvo: a) Ako je a jedinica prstena R, a x E' R', tada x = xa-la povlai rp (x) =
= rp (xa-l. a) ;;. rp (a), dakle rp (a) = min {rp (x) : x E' R}. Obrnuto, ako za a E R' vri-
jedi rp (a) = min {rp (x) : x E' R'}, tada iz e = qa + T, T = O V rp (T) < rp (a) slijedi r = O,
tj. a I e, pa je a jedinica prstena R.
b) Ako a ~ b, tada a = eb, b = e-l. a (e E' R*), dakle rp (a) ;;. '('(b), rp (b) ;;;. rp (a), tj.
rp (a)
= rp (b).

c) Neka x = qp + T, T = O V rp (T) < rp (p). Ako T = O, tada p I x. Ako T #- O, tada

rp (r) = rp (e), tj. T je jedinica prstena R. No, tada x +
p (- q) = T, tj. T-IX+T- l ( - q) p = e,
odakle se vidi da je N.z.m. (x, p) '" e.

4.2. Neka je R prsten glavnih ideala, a, b, e E' R. Dokazati:

a) Diofantova jednaina ax + by = e ima u R bar jedno rjeenje x, y ako i samo ako za
N.z.m. (a, b) ~ d vrijedi d I e;
b) Akoje N.z.m.(a, b) -d,a = a 'd, b' = b'd,axo,yojednorjeenjejednaineax + by = e,
tada opte rjeenje te jednaine ima oblik

x = Xo + b'z, y = Yo - a'z (z E' R).

Uputstvo: a) Ako je N.z.m.(a, b) '" d, tada (a, b) = (d), pa postoje x', y' E' R sa ax' +
+ by' = d. Ukoliko d I e, tj. (3 e' E' R) e = de', tada x = e'x', y = e'y' predstavlja jedno
rjeenje jednaine ax + by = e. Obrnuto, ako jednaina ax + by = e ima bar jedno rje-
enje x, y u R, tada iz d I a, d I b slijedi d I e.
b) Ako je xo, y. jedno, a x, y bilo koje drugo rjeenje jednaine ax + by = e, tada ax +
+ by = ax. + by., tj. a (x - xo) = b (Y. - y), dakle, nakon skraivanja sa d,
a' (x - x.) = b' (Y. - y). Kako su a' i b' relativno prosti, a osim toga a' I b' (yo - y),
odnosno b' I a' (x - x.) odatle dobijamo: x - Xo = b'z, Y. - Y = a'z'. dakle

a'b'z = a'b'z', zj. z = z'.

Prema tome,
x = x. + b'z, y = Y. - a'z (z E' R).

90
 4.3. Neka su a, b, e elementi Gausovog prstena R. Dokazati:
a) Ako je e relativno prosto sa a i sa b, tada je e relativno prosto i sa ab;
b) Ako a I e, b I e, a elementi a i b su relativno prosti, tada ab I e.
Uputstvo: a) Kako je e relativno prosto sa a i sa b, nijedan prosti faktor p elementa e ne
dijeli ni a, ni b, dakle ni ab. Zato je e relativno prosto sa ab.
Ukoliko je R prsten glavnih ideala, moemo rezonovati i ovako: Kako je e relativno prosto
sa a i sa b, postoje elementi x', y', x" i y" E R za koje vrijedi
ax' + ey' = e, bx" + ey" = e.
Odatle mnoenjem dobijamo
abx'x" + e . (ay"x' + bx"y' + ey'y") = e,
to znai da su elementi ab i e relativno prosti.
b) Ako a I e, tada (3 e' E R) e = ae'. Kako b I e, tj. b I ac', a osim toga a i b su relativno
prosti, svaki prosti faktor p elementa b mora dijeliti e', dakle b I e', tj. (3 e" E R) e' = bc".
Prema tome (3 e" E R) e = abe", pa ab I e.
Ukoliko je R prsten glavnih ideala moemo rezonovati i ovako. Kako su a i b relativno
prosti, postoje elementi x, y E R za koje vrijedi
ax + by = e, dakle ex + be'y = e'
pri emu zbog al e vrijedi e = ac'. Kako b I e iz jednakosti ex + be'y = e' slijedi b I e'
tj. (3 e" E R) e' = be", pa prema tome e = abe", kao i gore. '
4.4. Neka su A i B ideali (nekomutativnog) prstena R sa jedininUn elementom e.
Tada su A (J B i A -t B = {a + b : a E A. b E B} ideali prstena R. Isto tako A . B =
a,
- {2'alb, : E A, b, E B} je ideal prstena R (Provjerite I) Za ideale A i B kae se da su
relativno prosti, ako vrijedi A + B = Ce). Dokazati:
a) Ako je e relativno prosto sa A e
i B. tada Je relativno prosto i sa AB;
b) AB ~ A (J B, a ako su ideali A i B relativno prosti, i AB-:JBA. tada vrijedi
AB = A (J B; -
'c) Ako je R prsten glavnih ideala, tada su A = (a) i B = (b) relativno prosti ako i samo
ako su elementi a i b relativno prosti.
Uputstvo: a) Ako je A + e = Ce) i B + e = Ce), tada postoje elementi a E A, b E B,
e', e" E e takvi da vrijedi
a + e' = e, b + e" = e, dakle ab + ae" + e'b + e'e" = e.
Kako je _ae" + e'b + e'e" = e E e, ab E AB, vrijedi takoder.AB + e =(e).
b) Kako je a,b, E A n B (a, E A, bl E B), jer su A i B dvostrani ideali, a svaki ele-
ment. iz AB ima oblik 2'aib" jasno je da vrijedi AB ~ A n B. Ukoliko su ideali A i B
relativno prosti, tada postoji a E A, b E B tako da vrijedi a + b = e. Zato za svako
e E A n B vrijedi e = ec = ac + be E AB, jer ae E AB, be E BA ~ AB. Znai,
AnB~AB, a kako obrnuta inkluzija vrijedi uvijek, sada imamo AB = A n B. -.

4.S. Vidjeemo kasnije da se za svaki potinom f (x) E K [x] moe nai polje L koje sadri
K kao svoje potpolje tako, da se f (x) (ukoliko nije konstanta) razlae u L [x] na linearne
faktore.
Koristei se tom injenicom dokazati:

a) Ako za potinom f (x) E K [x] definiemo izvodni polinom f' ex) E K [x] ovako:
n n
f (x) = L ileX' =7 f' (x) = L ja/xi-l,
i=1l . i=1
tada vrijede uobiajena pravila diferenciranja:
(J(x) + g (x, = f' (x) + g' (x),
(a . f (x, = a . f' (x), (J(x) g (x, = f (x) . g' (x) +f' ex) . g (~).
91
b) N.z.m.(f(x), J' (x)) '" e (u K [x]) ili (iskljuivo "ili") postoji polje L:::> K tako da f (x)
ima u L bar jednu viestruku nulu. -
e) J' (x) = O ako i samo ako postoji polinom g (x) EO K [x] tako da vrijedi f (x) = g (xP),
gdje je p karakteristika polja K.
Uputstvo: a) Direktno se provjerava polazei od gornje formalne definicije izvodnog
polinorna.
b) Ako postoji polje L::::J K u kome f (x) ima bar jednu viestruku nulu, tada u L [x]
vrijedi
f (x) = (x - a)" . g (x), v > I.
Odatle se dobija
J' (x) = v . (x - a)"-l . g (x) + (x - a)" g' (x),
pa prema tome f (x) iJ' (x) imaju u L [x] netrivijalni zajedniki faktor (x - ay-l. Dakle,
N.z.m. (f (x), J' (x)) ". e (u L [x]).
No, N.z.m. polinomaf (x) i J' (x) koji pripadaju prstenu K [x] odreuje se poznatim Eukli-
dovim algoritmom, pa ne zavisi od polja L::::J K. Dakle, vrijedi N.z.m. (f(x), J' (x)) ". e
(u K [x]). Obrnuto, ako N.z.m.U (x), J' (x)) '" d (x) ". e (u K [x]), a L d K polje za koje
se f (x), pa i d (x) razlae u L [x] na linearne faktore, tada svaka nula IX EO L polinoma
d (x) predstavlja viestruku nulu polinoma f (x).
n
e) J' (x) = L iaixi-1 = O (=} ('V i) ai = O V p I i. Znai J' (x) = O ako i samo ako f (x) =
i~1

= L a!xi = g (xP), pri emu je 19 (x) = L aixi/P EO K [x].

p Ii pJi

92
 II. VEKTORSKI PROSTORI I MODULI

l. VEKTORSKI PROSTOR, MODUL. PODMODUL, POTPROSTOR.

Pojam vektorskog prostora i modula

U skupu V obinih slobodnih vektora, koje prikazujemo orijentisanim du-

ima, imamo, pored sabiranja vektora, jo jednu "hibridnu" operaciju. To
je mnoenje vektora skalarom, realnim brojem. itaocu bi ove dvije operacije
morale biti dobro poznate. Podsjeamo da u odnosu na sabiranje skup V
ini Abelovu grupu. to se tie ove druge operacije, koju moemo shvatiti
kao preslikavanje
(1.1) K X V -+ V, (IX, x) ~ lXX (IX E K, x E V),
sjetimo se da ona ima ove osobine:
IX (fl x) = (IX P) x, (IX + P) x = lXX + {Jx,
(1.2) IX (x + y) = lXX + IXY,
. lx = x,
za svako IX, {J E K i svako x, y E V.
Tu smo sa K oznaili polje realnih brojeva, a sa 1 jedinini element polja K.
Iznad latinskih slova, koja predstavljaju vektcre, nismo pisali uobiajene
strelice, jer se i bez toga vektori jasno razlikuju od skalara koje smo oznaili
grkim slovima.
Srcemo mnogo drugih primjera u kojima se, u sutini, pojavljuje jei'na
aditivna Abelova grupa V, jedno polje K i operacija (1.1) sa osobinama (1.2).
oni opravdavaju sljedeu optu definiciju.
lh/i";cija 1.1. Neka je dat skup V = {a, b, ... , x, y, ... } i skup K =
'- {ot, p, . .. }. Preslikavanje oblika (1.1) zovemo (spoljanja) operacija u V nad
K. Rei emo da skup V sa unutranjom kompozicijom + i operacijom u V
nad K ini vektorski ili linearni prostor nad K ako je (V, +) Abelova grupa,
K polje, te ako operacija u V nad K ima osobine (1.2) za svako x, y E V i
ft8lw ot. PE K. Govoriemo kratko da je V vektorski prostor nad K.
EJe:mtatc vektorskog prostora V nad poljem K zovemo vektm, a elemente
polja K ..ka/ari. Nulaelement aditivnegrupe V oznaavamo ~ i zovemo
ga nulav,luor. a vektor lXX proiZ'Vod skalara ot i v,1utIN s.

93
Pokazuje se kao svrsishodno uopten;e pojma vektorskog prostora koje se
sastoji u tome da se umjesto polja K uzme komutativan prsten R sa jedini
nim elementom. Tako se dolazi do pojma unitarnog modula V nad prstenom R
ili, kratko, unitarnog R-modula. U uoptenju se ide i dalje, pa se od prstena
R ne trai da bude komutativan, a ni da ima jedinini element, odnosno,
ako ga ima, onda se obavezno ne insistira na uslovu lx = x, zbog kojeg uz
naziv ,,modul" dolazi "unitarni". U sluaju nekomutativnog prstena zamjena
uslova ot (fl x) = (oc fl) x uslovom oc C{J x) = (jJ Ot) x bitno mijenja situaciju,
pa se u vezi sa ovim uslovom razlikuju, u sluaju nekomutativnog prstena R,
lijevi i desni R-moduli.
Mi emo uzimati da je prsten R komutativan i da ima jedinini element,
pa nemamo potrebe da pravimo razliku izmeu lijevih i desnih R-modula.
Kako emo, osim toga, promatrati samo unitarne R-module, nema potrebe
da posebno istiemo rije "unitaran" , pa emo je sasvim isputati.

Primjer 1.1. a) Ve smo imali u vidu, prije same definicije, jedan primjer vektorskog pro-
stora. To je bio vektorski prostor V obinih, slobodnih vektora nad poljem K realnih brojeva.
b) Ako je K potpolje (R potprsten) nekog prstena V sa jedininim elementom l, tada V
moemo shvatiti kao vektorski proator (modul) nad poljem K (prstenom R). Naime, V
je..ai;urnQ aditivna Abelova grupa. OJim toga elemente iz V umijemo mnoiti slijeva ele-
mentima iz K (iz R), jer su i jedni i drugi iz V. Odmah se vidi da su osobine tog mno"enja
upravo takve da V ini vektorski prostor (modul) nad poljem K (prstenom R). Pri tome,
u sluaju da je V samo prsten, a ne tijelo, treba pretpostaviti da se jedinini element tog
prstena podudara sa jedininim elementom polja K (prstena R).
Tako je, specijalno, polje kompleksnih brojeva mogue shvatiti kao vektorski prostor nad
samim sobom ili nad poljem realnih ili nad poljem racionalnih brojeva, ali i kao modul nad
prstenom cijelih brojeva.
Svako polje K moe se shvatiti kao vektorski prostor nad samim sobom, a svaki prsten
R sa jedininim elementom kao R-modul.
c) Ako je X neprazan sk\lp, a Y modul J;Uld prstenom R, tada u skupu V = YX svih pre-
slikavanja X -+ Y, pored$abiranja definisanog kao u primjeru l, 1.2. d), moemo na pri-
rodan nain definisati operaciju u V nad R:
(a., f) 1-+ a.i, (a.J) (x) = a. (f(x (x E X).
Nije teko provjeriti da se na taj nain dobija R-modul yx.
Ako, specijalno, umjesto Y uzmemo polje K (realnih ili kompleksnih brojeva), dobiemo
vektorski prostor V svih funkcija definisanih na X, koje primaju vrijednosti iz polja K
(realnih ili kompleksnih brojeva).
Ukoliko je X = {l, 2, ... , n}, a Y = R, tada elemente iz V moemo identifikovati sa
n-lanim nizovima elemenata prstena R. Ti nizovi se, kako smo ranije vidjeli, izdjednauju
i sabiraju po komponentama. No, oni se tako i mnoe elementima iz R:
a. . (OI:lJ 01:2, , a.n ) = (a. . OI:lJ a.' a.., .. , a.' a. n ).
U ovom specijalnom sluaju R-modul V oznaavamo sa Rn. Za R = K imamo vektorski
prostor Kn nad poljem K.

Uopte. ako je zadana familija R-modula (Yi)i E lo tada u direktnom proizvodu V = Q Yi

skupova Yi (i E J) moemo definisati sabiranje ~ mno.en;: skalarim~.~z R "po komponen-

tama". Tako dobijamo R-modul V koji se zove direktni prOizvod famIlIJe. R-modula CYI)i E \
U specijalnom sluaju Yj = Y Ci E J) on se svodi na R-modul yI. Ak~ J.e 1..= {1.2 ... n
umjesto n YI koristimo oznaku YI X ... x Y n ili Y, EB ... EB Y n. ne IStlUCl ponovo opera-
iEl
cije R-modula. kao to to nismo inili ni u oznaci
n YI.
iEl

94
 Ako j~ V modul nad prstenom R, tada za svako ex E R i svako x E V vrijedi
(1.3) (~ = OR V X = O) ~ exx = Ov;
(1.4) ... ex (- x) = (- ex) x = - (exx).
Stvarno, ako je x proizvoljan element iz V, tada je
0RX = (OR + OR) x = 0RX + 0RX, dakle ORx = Ov,
jer je Vaditivna grupa.
Slino za proizvoljan element ex iz Rimamo
ex . Ov = ex . (Ov + Ov) = exO v + exO v, dakle OtO v = Ov'
Time je relacija (1.3) dokazana. Primijetimo da u sluaju vektorskog prosto-
ra V, tj. u sluaju kad je R polje K, u toj relaciji moemo znak implikacije
:::} zamijeniti znakom ekvivalencije {:9. Naime, ako je exx = Ov, a ex =F O.
tada postoji ex-l, pa iz
ex-l. (exx) = ex-lOv = Ov,
ex-l. (exx) = (ex- l ex) x = lx = x,
slijedi x = Ov.
Dokaimo jo relaciju (1.4). Iz
exx -I- (- ex) x = (ex + (- ex) x = 0RX = Ov,
odnosno iz
exx + ex ( - x) = ex (x + (- x = exOv = Ov,
slijedi
(- ex) x = - (exx), odnosno ex (:- x) = - (exx).

Linearna kombinacija

Neka je V modul nad prstenom R, (exl )iel familija skalara, a (Xi)iel fami-
lija elemenata iz V. Ako su lanovi prve familije, osim eventualno konano
mnogo njih, jednaki OR' tada pr~a (1.3) to isto vrijedi za familiju (exIXi)iel
(sa Ov umjesto OR)' Zato je potpuno odredena suma posljednje familije.
Uz tu pretpostavku o familiji skalara uvodimo vaan pojam linearne kom-
binacije familije elemenata modula. -,
Definicija 1.2. Suma I:iel ex' Xi zove se lmeat'na kombinacija familije (xi)iel'
Skalari ex' ci E' I) zovu se koeficijenti te lineame kombinaciJe. .
Kako smo rekli, medu ovim koeficijentima je samo konano mnogo razli-
itih od OR' Ako su svi koeficijenti linearne kombinacije jednaki OR' onda
, kaemo da je ta linearna kombinacija trivijalna.
Prema samoj definiciji, svaka linearna komhinacija familije elemenata R:-mo-
dula V je odredeni element iz. V. Trivijalna linearna .kombinacija jednaka je
Oy.Primijetimo da smo u svakoj aditivnoj Abelovoj grupi definisali i sumu
prazne familije. Ta suma jednaka je nulaelementu te grupe. Zato imamo i
linearnu kombinaciju prazne familije svakog R-modu1a. Kako ona, zapravo,
nema koeficijenata, moemo i tu kombinaciju smatrati trivijalnom. To je

95
 jedina linearna kombinacija prazne familije. Meutim, svaka neprazn~ f~
lija, pored trivijalne, ima bar jo jednu (nettivijalnu) linearnu kombmaclju.
Kao jednostavnu vjebu preputamo itaocu dokaz ove propozicije.
Propozicija 1.1. Neka je V modul nad prstenom R. Za svako IX E R i za
svake dvije linearne kombinaq'je jz V vn'jedj:
EiEI lXiX; + E;EdJiXi = EiE1(lXi + (Ji) Xi;
EiEI lXiX; + EiEI IXY; = EiEIlXi (X; + Yi);
IX EiEI lXiXi = EiEl (IX' lXi)Xi'

Specijalno, za IX =- I, vrijedi
- EiEllXlXi = EiEl ( - lXi) Xi'

Uopte, ako je, za svako iE I, data linearna kombinacija E'EJ {JIx,> tada je
EiEIlXi (EjEJ {J1Xj) = E jEJ (EiEI lXi{J{)Xj.

Podmodul i potprostor

italac se na primjeru polugrupa i prstena morao navii da uoava pod-

strukture date algebarske strukture. Zato ne osjeamo potrebe za posebne
pripreme itaoca na ovu definiciju.
Definicija 1.3. Neka je V modul nad prstenom R, a S neprazan podskup od
V. Rei emo da je skup S zatvoren ili stabilan u odnosu na operacije iz V,
ako ispunjava ova dva uslova:
(1.5) x, YES~ X + YES;
(1.6) IX E R, X E S ~ lXX ES.

U tom sluaju skup S nasljeuje od V operaciju sabiranja i operaciju mno-

enja elementima iz R. Ukoliko je pri tome S modul nad R u odnosu na ove
operacije, onda se kae da je S podmodul R-modula V. U sluaju vektorskog
prostora umjesto podmodul a imamo potprostor.
Zanimljivo je d'l iz same zatvorenosti nepraznog podskupa S slijedi da je S
podmodul R-modula V. Naime vrijedi

Propozicija 1.2. Neprazan podskup S R-modula V je podmodul toga mo-

dula ako i samo ako ispunjava uslove (1.5) i (1.6). Ti uslovi ekvivalentni
su sa uslovom
(1.7) IX, {J EC R, x, Y":: V =" lXX + {Jx ES.

Dokaz. - Ako je S podmodul R-modula V, tada su, prema samoj definiciji

ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6).
Obrnuto, neka su za neprazan podskup S ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6). Tada
je S podmodul R-modula V. U S su tada definisane operacija sabiranja i
operacija mnoenja elementima iz R. Oigledno te operacije imaju osobine
(1.2) samim tim to ih imaju njihova proirenja na V. Zato treba dokazati
da je S podgrupa aditivne Abelove grupe V, tj. d'l osim (1.5) vrijedi
xES~ -xES. To odmah slijedi iz (1.6) za IX =-1.

96
Dokaimo, na kraju, da su uslovi (1.5) i (1.6) skupa ekvivalentni sa uslovom
(1.7). Ako su ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6) tada je S podmodul R-modula
V, pa zato sigurno vrijedi i (1.7). Obrnuto, ako vrijedi (l.7), tada vrijedi (l.5)
i (1.6). Uslov (1.5) dobJja se iz (l.7) za oc = {J = l, a uslov (l.6) za (J = OR'
Primjer 1.2. a) Za svaki R-modul V su S ~ {Ov} i S = V podmoduli modula V. To
su tzv. trivijalni podmoduli.
b) Ako je (XI)IE I data familija elemanta R-modu~a V, tad!l skup S syih linearnih kom-
binacija te familije ima, prema propoziciji 1.1. o50b1l1e (1.5) I (1.6). To Je, dakle, podmodul
modula V.
Taj podmoduloznaiemo sa [(Xi)!E/l ili kratko [Xj]iEI.
Ako, specijalno, za V uzmemo vektorski prostor obinih vektora koji izlaze iz take 0,
pa u V odaberemo tri nekomplanarna vektora Xl> X. i X., tada [x,l predstavlja potprostor
radijvektora svih taaka prave p koja prolazi takom 0, a sadri vektor Xl> dok je [Xl> x.]
potprostor radijvektora svih taaka ravni 1: koja prolazi takom 0, a sadri vektore x,
i x . Svi netrivijalni potprostori prostora V imaju jedan od ova dva oblika. itav prostor
V dobija se u obliku [x" X., x.l.
e) Neka je V vektorski prostor realnih funkcija definisanih na razmaku (a, b) (v. primjer
1.1. e.Ako sa S oznaimo podskup svih neprekidnih (odnosno diferencijabilnih, odnosno
integrabilnih) funkcija na (a, b), tada je S potprostor prostora V, jer je suma dvije, a isto
tako i proizvod realnog broja i jedne neprekidne (odnosno diferencijabilne, odnosno inte-
grabilne funkcije) na (a, b) opet takv~ funkcija. Potprostor ini i skup svih funkcija iz V
koje se ponitavaju na nekom podskupu A razmaka (a, b).

Zadaci
1.1. Neka je R komutativan prsten sa jedininim elementom, a V skup svih polinoma u
promjenljivoj x sa koeficijentima iz R. Provjeriti da je V unit~an R-modul u odnosu na
uobiajene operacije sabiranja polinoma i mnoenje polinoma skalarom. Da li je skup S svih
polinoma iz V iji je stepen najvie n (n zadan nenegativan cio broj) podmodul modula V?
A.skup T svih polinoma iz V iji je stepen upravo n? Je li skup U svih polinoma iz V koji
imaju samo parne eksponente podmodul modul3 V?
Uputstvo: Lako se provjerava da je V unit~ni R-modul, te da su S i U podmocluli mo-
dula V. Meutim, T nije podmodul modula V, zato Ato suma dvaju PaiiDCaa stepena "
nije obavezno polinom stepena n, nego taj stepen moe biti i Dili.
1.2. Neka je V modul nad prstenom R, a X neprazan podskup o V. Ilobzati da skup
X ima osobinu !

(*) x,y, z E X. IX, (3, Y E R, IX + (3 + Y = 1 =* lXX + (3y + yz E X,

ako i samo ako postoji podmodul S modula V i 4 e v ako da je -.
X =4 +S .... {a +.:s eS}.
U taD alu&;u podmodul S je ;edaor&namo odreden skupom X, a element a se moe pro.
izvoljno uzeti iz X.
ukoliko pnten R posjeduje element , za koji su II i l - II invertibilni. recimo ako je R
polje "" {O. l}. tada je uslov (*) ekvivalentan sa uslovom

(**) ".y E X. IX ER "* GIX + (l - OI)Y E X.

Uputswo: Jednostavno se provjerava da za svako a E V i za Ivaki P<X;ln:odul ~ modula
V skup X = a + S ima osobinu(*): <?sim t~a iz a = a + O~ (O" E S) VidI se da Je a E X.
a iz " = a + $. tj. s = - a + " VIdi se da Je podmodul S Jednoznano odreen skupom
X i vehorom a E X. jer je zapravo S = - a + X = { - a + " : " E X}. Ako podskup
X modula V ima osobinu (*). onda se lako provjerava da za svako a E X skup S = - a + X
predstavlja podmodul modula V; osim toga jasno je da vrijedi X = a + S.

97
 U svakom sluaju iz uslova (*) slijedi uslov (**).
Ukoliko prsten R ispunjava dodatni uslov, onda iz uslova (**) slijedi uslov (*). Naime,
prema uslovu (**),
x. y E X. A. E R =oo) A.X -+ (l .~ A) y E X.
x. z E X. I' E R =oo) f'X -+ (I - IL) Z E X.
dakle
(eA. + (l - e) 1') X + e (1- A.)y + (I - e) (1 -,I) z EX.
Zato treba samo dokazati da za svako Ot. P. y E R sa o( + p + y = I postoji A.,
da vrijedi
,I E R tako
eA. + (I - e) l' = Ot, e (l - A.) = p, CI - e) (\ - 1') = y.
No. iz posljednje dvije jednakosti dobija se
A. = l - e-1P,f' = I - (\ - e)-I1'
i lako se vidi da elementi A.. I' E R odreeni na taj nain zadovoljavaju i preostalu od gornje
tri jednaine.
Primijetimo da navedeni dodatni uslov ispunjava svaki prsten R u kome je element 2 (= 21)
invertibilan. Za polje R = {O,I} iz uslova (**) ne slijedi uslov (*). U ovom sluaju za svaki
podskup X bilo kog vektorskog prostora V nad R = {O.l} vrijedi (**). Meutim. uslov
(*) ne mora biti ispunjen; ako uzmemo. recimo. V = Kn (n> 1). a X = {x.Y. z} c:,: V,
onda S = - a + X nije potprostor prostora V. jer S nije podgrupa aditivne grupe V,
zato to pi inae S moralo da ima red 3. a V ima red 2n i 3 ne dijeli 2n.

1.3. Neka je V R-modul, S, T podmoduli modula V, a

X = a + S, Y = b -+ T.
Dokazati da je
X n Y = 0 ili X n Y = c +s n T
i drugi sluaj nastupa ako i samo ako a - b E S + T = {s +t : s E S, t E T}.

Uputstvo.. Ako c E X n Y, tada X = c + S, Y = c + T, dakle X n Y = c + S n T.

U ovom sluaju (3 s E S,3 t E T) c = a + s, e = b + t, dakle a - b = - s + t E S + T.
Obrnuto, ako a - b E S + T, tj. (3 s' E S, 3 t' E T)' a - b = s' + t', tada
(3 s' E S,3 t' E T) a - s' = b + t'E X n Y.

1.4. Neka je V vektorski prostor obinih vektora koji izlaze iz date take 0, a S netri-
vija1ni potprostor prostora V. Interpretirati skup a + S.

Uputstvo: Potprostor S je generisan jednim vektorom b "# Ov ili sa dva linearno neza-
visna vektora b, c. U prvom sluaju S je skup vektora poloaja svih taaka prave p koja
prolazi takom 0, a smjer joj je odreen vektorom b, dok je a + S skup vektora poloaja
svih taaka prave p' koja prolazi vrhom vektora a, a smjer joj je odreen vektorom b. U
drugom sluaju a + S je skup vektora poloaja svih taaka ravni ~' koja prolazi vrhoIl'
vektora a, a paralelna je sa vektorima b, c.
U vezi sa interpretacijom skupova a + S u zadatku 1.4. za njih se uvodi naziv linearna
mnogostrukost i kae se da je linearna mnogostrukost a + S paralelna sa potprostorom S.
Uopte se za mnqgostrukost a + S kae da je paralelna sa b + T ako S ~ T V T ~ S.

~:5. Ne~a je .V II?-0~ul nad prste~~~ ~. Dokazati. da paralelne linearne mnogostrukosti

III nemajU zajednikih elemenata III Je Jedna od njih sadrana u drugoj.

Uputstvo: Uzmimo da je S ~ T. Tada je S + T = T, pa mnogostrukosti a + S b + T

nisu disjunktne, ako i samo ako a - b E T, tj. a E b + T. No, tada a + S ~ b + T.

98
2. SUMA I PRESJEK PODMODULA. DIREKTNA SUMA,
KOMPLEMENT

Suma i presjek podmodula

Teorema 2.1. Neka je (Sj)jE} familtia podmodula R-modula V. Tada je presjek

S = n Sj te familzie podmodula opet podmDdul R-modula V. To je najvei
JEI
podmodul sadran u s'vakom od podmo:Jula Sj ci E l).

Skt4p T =
jE!
2:
Sj svih elemenata x E V koji se mogu napisau' u obliku sume bar

jedne familije (xi)j E l za koju je Xj E Sj Ci E l) predstavlja takoder podmodul

R-modula V. To je najmanji podmDdul modula V koji sadri sve podmodule
Sj ci E l).
Dokaz. - Ako je fUBili;' (Sj)iEI prazna, tada je S = V, T = {Ov} i tvrdnja
je tana. Neka 8'0 familija (Si)iE l nije prazna.
Sigurno S =I=~J Jer OvESj(iEI), dakle OvES. Osim toga
XJYES~ x,yESj(iE/) ~ x + yESi(iE l) ~ x +yES;
ER, XE S=> E R, x E Sj Ci E l) => a.XE Sj (i E l) ~ lXX E S;,

x, y E T => ('tl i E l) (3 Xj, Yi E Sj), x = 2:

JEI
Xj' Y = 2: Yi ~
jE}

=> ('tl i E l) (3 x, + y, E S,), x +y = 2: (x, + YI) => x + y E T;

JEI

a. E R, x E T => a. E T, ('tl i E 1)(3 Xi E S,), x = 2: x, => ('tl i E 1)(3 a.x; E Sj),

JEI

a.x = 2: a.X => a. x E T.

jEI
j

Prema tome, S i T su podmoduli modula V.

Oigledno je S najvei podmodul modula V sadran u svakom od podmodula-
S, Ci E 1). Dalje, T sadri sve podmodule Sj Cj E l), jer za svako j E 1 i za svako
XESj imamo familiju (X,)jEI za koju je x, = OvES,CiE/, i =j: j), Xi =
= x E Sj, te x
jE}
= 2: x,. Konano, svaki podmodul T' modula V koji sadri
sve podmodule S, Ci E l) sadri oigledno i podmodul T, pa je T najmanji
podmodul modula V koji sadri sve podmodule S, Ci E l).
Za podmodule S i T iz prethodne teoreme uvodimo nazive sljedeom defi-
nicijom.

Definicija 2.1. Podmodul n Si zove se presjek, a podmodul

JEI . iEl
S, suma pod- 2:
modula SI (i E l), odnosno familije (SI) i E I Ako je 1 konaan skup, na primjer,

99
J = {l, 2, ... , n}, tad1 emo pis1ti S l II Sz ll ... Il Sn umjesto II So
iEl
odnosno S l + S2 -1- ... + Sn umjesto 2: Si'
iE l
Napomenimo da se suma podmodul a ne mora podudarati sa unijom tih pod-
modula. Unija podmodula, naime, ne mora biti podmodul Cv. Primjer
2.1. a).

Primjer 2.1. a) Neka su Su S2, Sa tri nekomplanarna vektora u vektorskom prostoru V

radijvektora koji izlaze iz take 0, a Si = [s;] ci ~~ l, 2, 3). Tada je suma tih potprostora jed-
naka itavom prostoru V, S, + S2 + S3 = [s" S2, sal = V, dok je, na primjer, S, +
+ S2 = [s" s21 potprostor radijvektora svih taaka ravni L: koja prolazi takom i sa-
dri radijvektore s" S2' Skup S, U S2 nije potprostor, jer ve vektor S, -1- S2 ne pripada

skupu S, U S2'
b) Ostanimo kod prostora V iz take a). Neka S, i S2 imaju takoe isto znaenje, a S neka
bude potprostar prostora V koji se sastoji od radij vektora svih taaka neke ravni Il koja
sadri taku 0, a ravan L: sijee u pravoj p koja ne sadri ni S" ni S2'
Tada je S n S, = S n S2 = {Ov}, dakle (S n S,) + (S n S2) = {Ov}. Medutim,
S n (S, -I S2) = [x], pri emu je x bilo koji vektor na pravoj p razliit od Ov. Prema tome
u ovom sluaju
S n (S, + S2) =f (S n 5\) -I (S n S2)'

U optem sluaju vrijedi samo

(2.1) S n L Si ~ L (S n Si).
iEl iEl

Direktna suma podmodula

Prema samoj definiciji sume 2: Si podmodula Si Ci E: J) nekog R-modula V,

iE l
svako x iz te sume jednako je sumi bar jedne familije <Xi>iEl za koju je Xi e Sj
Ci L 1).
Definicija 2.2. Za sumu 2: Si podmodula Si Ci ~-' 1) R-modula V kae se da je
iE l
direktna ako je svako x iz te sume jednako sumi tano jedne familije <Xi>iEi>
Xi rc Si Ci rc J).
Direktnu sumu potprostora Si Ci rc 1) oznaavamo sa 2: Si> odnosno sa
iE l

Sl -+- S2 -+- ... +-

Sn ako je J = {l, 2, ... , n}.
U definiciji direktne sume zahtijeva se jedinstvenost prikaza svakog elementa
x iz te sume u obliku sume familije <Xi>iE il Xi rc Si Ci rc J). Zanimljivo je da se
taj zahtjev moe prividno ublaiti, jer vrijedi

Propozicija 2.1. Suma 2: Si podmodula je direktna, ako t samo ako se bar

iEI
jedan elemenat X iz te sume moe napisati kao suma tano jedne jamilije <Xi)iEb
Xj rc Si Ci rc J).

100
 DoNu. - Oigledno je dovoljno dokazati da je suma 2: s, podmodula di-
iEI
rektna ukoliko bar jedan njen element x ispunjava uslov jednoznanosti pri-
kaza x.= !
jel
Xc, x, ES, (i E I). Pretpostavimo da je y bilo koji element su-
'.'

me~Sua
jel
y = 2: y, = 2: 1:,; Yu 1:, E S"
iEI iEI
(i E I).

Tada je
x= x + y + (- y) = 2: (x, + y, -
iE I
1:1), x, + y, - z, E Sli E I),

pa zbog jedinstvenosti prikaza vektora x mora biti

x, + YI - Z, = x, (iE I), tj. YI = z, (iE I).
Direkt.na suma 2: Si podmodula moe se okarakterisati i ovako:
iEI

Teorema 2.2. Da bi suma ~ S, bila direktna, potrebno je i dovoljno da za svako

iE I
j E I vrijedi
(2.2) Sjn ( 2: S,) = {Ov}.
iEl\v1

Dokaz. - .Neka je posmatrana suma podmodula direktna. Tada za svako

j E I i za svako x E Sj n ( 2: S,) vrijedi
iE 1'{jJ

x= L: x"
iEI"
x, = Ov (i 1=j), Xj = x,
jer je x E Sj, odnosno

x= 2: x;, x; F S, (i
iEI
=I=- j), x; = Ov,

jer xE 2: SI
;.e1'U}
No, prikaz elementa x je jedinstvm, tj. familije <~'el' ~)/e l su iste, pa je,
SJ)CCijalno, x = Xi = xi = Ov. .
PIema tOl1le, vrijedi Sin ( ~ . Sc) = {Ov}.
ie1'.(J}
Obrnuto, neka je ovaj uslov ispunjen za svako j E I i neka je x proizvoljan
element sume L s,. Ako je
iel

x= 2: x, = 2: x"
iel tEl
x" x~ E S,, (i E I),

101
tada za svako j E I vrijedi

2:
;EI
(Xi - X;) = X - X = Ov, tj.

Sj~Xj - xj = 2:
i E l".{if
(X~ - Xj)E 2:
i E l'-... {j}
St>

pa prema tome
Xj - xj = Ov> tj. Xj = xj.
To znai da je suma 2: Sj direktna.
iEl

Primjer 2.2. a) Ako je V vektorski prostor radij vektora koji izlaze iz take 0, Si ci = l, 2)
potprostor radijvektora svih taaka prave Pi ci = J, 2) koja prolazi ishoditem 0, tada je
suma Sl + S2 direktna ako je Pl op P. Ako se umjesto P2 uzme bilo koja ravan II kroz
koja ne sadri pravu Pu tada je suma S l + S2 opet direktna, s tim to sad vrijedi Sl + Si =

=V.
b) Neka je V modul iz primjera Ll. e). Ako je X unija nepraznih disjunktnih podskupova
Xi (iEI), a Si (iEI) podmodul modula V sastavljen od onih preslikavanja koja se ponita-
vaju na X~Xi' tada nije teko provjeriti da za podmodule Si (i E I) vrijedi uslov (2.2),
tj. da je suma tih podmodula direktna. Medutim, ne mora biti I Si = V. Zato?
iEi

Komplement podmodula

Suma S + T dvaju podmodula S i T R-modula V sastoji se iz svih elemenata

iz V koji imaju oblik X + Y (x E S, Y E T). Prema teoremi 2.2. ta SUma je
direktna ako i samo ako je S II T = {Ov}. Ukoliko je jo S T = V, -+
onda se svako X E V moe na jedan jedini nain napisati u obliku
x = Xl + X 2 (Xl E S, x 2 E T).
Definicija 2.3. Neka je S podmodul R-modula V. Za podmodul T modula V
rei emo da je komplement podmodula S, ako je suma S + T direktna i daje
itav modul V, tj. ako vrijedi

S+ T= V.
Prema samoj definiciji, komplement podmodula S zavisi ne samo od S ve i
od modula V. Osim toga, komplement T podmodula S, ako uopte postoji,
nije obavezno jedinstven (v. primjer 2.2. a).
to se tie egzistencije komplementa T za dati podmodul S R-modula V
dokazaemo najprije jednu osobinu komplementa, koja je u sluaju vektorskih
prostora karakteristina za komplement.

Propozicija 2.2. Neka je S podmodul R-modula V. Ako je Tkomplement

podmodula S, tada je T maksimalni element skupa rJ svih podmodula T R-mo-
dula V koji imaju osobinu S II T = {Ov}, Ukoliko je R polje, tj. V vektorski
prostor, tada vrijedi i obrnuta tvrdnja,' svaki maksimani element skupa rJ je
komplement potprostora S.

102
Dokaz. - Ako je Tkomplement podmodula S, tada sigurno T E r;-. Osim
toga za svako T' E r;- sa osobinom T ~ T' vrijedi
T' = T'n V = T'n(S + T) = (T'nS) +T = {Ov} +T = T,
to znai da je T maksimalni element skupa r;-.
Ukoliko je R = K polje, tj. V vektorski prostor, tada je svaki maksimalni ele-
ment T skupa (7 komplement potprostota S. Kako je S n T= {Od treba samo
dokazati da je jo S + T = V, tj. da se svako x E V moe napisati u obliku
x = Xl + x 2 (Xl E S, x 2 E T). Ako je x E T, to je jasno, jer je dovoljno uzeti
Xl = Ov, x 2 = x.
Neka zato x \f T. Tada T' = T + [x] :J T, dakle T' cf: r;-, pa S n T' =j.c {Ov}.
Drugim rijeima, postoji vektor y E S, y =f Ov koji jc sadran u T', dakle
ima oblik
y = z + ocx (z E: T, oc E K).
Kako y =F Ov> sigurno oc =F O, zbog S fl T = {Ov}. Zato postoji oc- l E K,
pa je
x = oc-1y - oc- 1zES + T.
Iz dokaza posljednje tvrdnje vidi se u kom momentu nam je zatrebala pret-
postavka da je R = K polje.
Egzistencija maksimalnog elementa u skupu r;- moe se lako dokazati na osnovu
Cornove leme. Stvarno, skup r;- je induktivno ureen relacijom inkluzije.
Ako je, naime, (T,)je] lanac iz r;- ,tada je T = U Ti podmodul modula V,
a osim toga je]
Sn T = U (Sn Tj) = {Ov},
je]
tj. T Er;-.
Zbog toga iz prethodne propozicije slijedi

Teorema 2.2. Neka je V vektorski prostor nad poljem K. Tada za svaki pot-
prostor S prostora V postoji komplement T potprostora S.
Kasnije emo dati jedan drugi dokaz egzistencije komplementa, ak "efek-
tivan" postupak za njegovo odreivanje u sluaju kad vektorski prostor V
ima ,,konanu dimenziju".

-.
Zadaci
2.1. Dokazati da je unija Sl U Ss podmodula R-modula V podmodul toga modula ako i
samo ako je jedan od podmodula Sj sadran u onom drugom.
Uputstvo: Ako je Sl ~ Ss ili SI ~ Su tada je Sl U SI = Ss ili Sl" pa ie tada Sl U Ss
sigurno podmodul modula V. Ako Sl $ SI' niti Sz S Su tada postoji xESu xEESuyeSv
yEESI' Kako x,ye Sl LJ Sl ali x + yEESI U Sa (zato?), Sl US, nije podmodul modu-
la V.
2.2. Neka su S, Sj (ieI) podmoduli modula V. Ako S sadri sve podmodule Sj, osim
eventualno jednog od njih, recimo Sj, dokazati da vrijedi

(2.3) S n L Sj = L (S n S,)(S ~ Sj, i =I j).

je! je]

103
Specijalno za l = {l, 2}, j = 2 vrijedi
(2.4) s n (S, + S2) = S, + (S n S2)(SJ S,).

Uputstvo: Desna strana jednakosti (2.3) sigurno je sadrana u lijevoj. Zato treba dokazati
da je svako x = L Xi koje pripada lijevoj strani jednakosti (2.3) sadrano i u desnoj
leI
strani te jednakosti. Sigurno Xi E S n Si (i "i' j), jer S J Si (i "i' j). No, tada

Xj = X - L Xi E S n Sj,
i'ij
pa stvarno X pripada i desnoj strani jednakosti (2.3).

2.3. Neka je l ~ {l, 2, ... , n}. Dokazati da je suma L Si direktna ako i samo ako \Tijedi
ieI

Sj n (Sl + ... + Sj-l) = {Ov} (j.~ 2, 3, ... , ll).

Uputstvo: Ovaj uslov je sigurno potreban. No, on je i dovoljan, jer ako je

O, = X, + ... + Xn, XiESi (iE!), tada
Xn = -X, - ... - xn_IES n n (S, + ... + Sn_l),
dakle Xn ~~ Ov. Zato Xl l- ... + X n_ l = Ov, pa
Xn_l = -X"" - x n_2 ESn_ 1 n (S, + ... + Sn_2),
dakle Xn_l = Ov itd.

2.4. Provjeriti da za podmodule'Si iz primjera 2.2. b) stvarno vrijedi (2.2). Ukoliko je skup
l konaan, dokazati da je suma tih podmodula jednaka V.

Uputstvo: Neka je j E l, a J E Sj n L Si. Tada

ii)

(1:/ i E !), (3Ji E S;) f C~ h = L JiJ

i;fj
dakle,
J (x) =Jf(X) "i' O=lxEXj ,

J (x) = L 1; (x) "i' o=} (3 i "i' j) X E Xi'

i ;fi

Poto su skupovi Xi (i E l) u parovima disjunktni, mora biti J (x) = O (xEX), tj.

J= Ov.
Ako je skup l konaan, konaan je i skup funkcija

Osim toga Ji E St (i E l), te J= L ft.

ieI
Primijetimo da se u sluaju beskonanog skupa l skup L Si sastoji od onih funkcija J.za
leI
koje postoji konaan podskup I' CI' zavisi od J) takav da vrijedi J (x) = O Cx Ef U Xi)' Kako
ie l'
se meu ovakvim funkcijama ne nalazi funkcija koja svako x E X prevodi u neko fiksno
yE Y, y "i' Oy, ako je Y"i' {Ov}, suma podmodula Si ne daje u ovom sluaju itav mo-
dul V.

104
3. LINEARNA ZAVISNOST. BAZA I DIMENZIJA.

Linearna zavisnost ','

Za svaku familiju (X)iEl elemenata R-modula V trivijalna linearna kombi-

nacija te familije daje 0,. Za neke familije moe se dogoditi da i neka nji-
hova netrivijalna linearna komhinadja bude 0,.

Definicija 3.1. Za familiju <xi>iE I elemenata R-modula V rei emo da je

linearno nezavisna akn se 0" moe dobiti samo kao trivijalna linearna kom-
binacija te familije. U protivnom sluaju kaemo da je ta familija linearno
zavisna.
Prema samoj definiciji, prazna t~m1ilija je linearno nezavisna, jer ona i nema
drugih linearnih kombinaciju osim trivijalne. Ako je neprazna familija <Xi>iE I
linearno nezavisna, tada za svaku familiju skalara (rJ.i)iEI imamo

(3.1) .2: rJ.i Xi = 0,. -.;, rJ. j = Oci EO J),

'EI

dok u sluaju kad je neprazna familija (Xi>iEI linearno zavisna, za bar jednu
familiju skalara (rJ. i ) i E 1> vrijedi

(3.2) (3j E J) rJ.1 =1= O, .2: rJ.i Xi = Ov'

iE I
Upravo uvedeni pojam rasvjetljava donekle ova teorema.

Teorema 3.1. Ako je bar jedan lan Xj Jamilije (Xi>iEl elemenata R-modula
V linearna kombinacija Jamilije (xi> i E I '{j} preostalih lanova, tada je data
jamilija linearno zLn.isna. U sluaju da je R = K polje, tj. V vektorski prostor,
vrijedi i obrnuta tvrdnja,' ako .ie Jamilija (xi> i E I linearno zavisna, tada je bar
jedan lan te Jamilije linearna kombinacija Jamilije preostalih lanova.
D~~~z. - Ak~ je .bar jedan lan Xj familije (Xi>iE [ linearna komhinacija fa-
mtllJe preostahh elanova, recimo

tada je

pa je familija (x1)iEllineariJ.o zavisna.

Ne~a je sada V vekt~rski pros~o.~ nad poljem K, a familija (X1>iE T linearno
zaV1sna. Tada za bar Jednu famll1Ju ska1ara (rJ. i ) i E I vrijedi (3.2), pa prema to-
me
(3 j) xi = L - (<<1)-1 IX'X"
iE I',U}

105
tj. neki lan Xj familije (X;) i E I je linearna kombinacija familije preostalih
lanova.
Iz prethodne teoreme vidi se da nijedan lan linearno nezavisne familij e
(X;)iEI elemenata R-modula V ne smije biti Ov' Osim toga nikoja dva lana
Xi' X} ci # j) takve familije ne mogu biti jednaki. Dl"Ugim rijeima, u sluaju
linearno nezavisne familije (X,>iEI skup A = {xII i E I} ne sadri O~" a
preslikavanje

je biunivoko.
Za svaki skup A elemenata R-modula V imamo bijektivno preslikavanje
idA: A -)- A, dakle familiju <a>aC:A u kojoj je ulogu skupa indeksa I preuzeo
skup A lanova familije. Kako je za ovu familiju xa = a, umjesto 2 (x" x"
aE: .1

imamo jednostavno .L (x" a.

aEA
Na osnovu toga moemo pojam linearne kombinacije, a time ilinarne (ne)za-
visnosti definisati za svaki podskup AR-modula V.

Definicija 3.2. Neka je A podskup R-modula V. Pod linearnom kombinacijom

skupa A podrazumijeva se linearna kombinacija familije (a>aEA. Za skup A
kae se da je linearno (ne)zavisan, ako je familija (a) a E A linearno (ne)zavisna.
Ako je skup A prazan, tada je i familija (a)aEA prazna, pa je svaki prazan
podskup A R-modula V linearno nezavisan.

Primjer 3.1. arAko je V vektorski prostor obinih slobodnih vektora tada se zna da su:
I) dva vektora linearno zavisna, ako i samo ako su ta dva vektora kolinearna;
II) tri vektora linearno zavisna, ako i samo ako su ta tri vektora komplanarna;
III) svaka etiri vektora linearno zavisna, jer se uvijek biir fedan od njih moe dobiti kao
linearna kombinacija preostala tri.
b) Ako je V = R [xl R-modul svih polinoma u jednoj varijabli ~ nad prstenom R, tada je
skup A = {l, x, ... J Xli, } stih potencija varijable x linearno nezavisan, jer je, prema
samoj definiciji nulapolinoma,
oo
L <Xi Xi = O (x) 8 <Xi = O ci = O, 1, ... ).
;=0
c) Ako je V = Rn, tada je skup A svih n-lanih nizova kojima je samo po jedaR lan jednak
l, a ostali lanovi su jednaki O, oigledno linearno nezavisan. Uz upotrebu Kronekerovog
(Kronecker) simbola

(3.3) 151 = { l (i = j)
O (i # j)
mo:emo lan Ci skupa A koji na i-tom mjestu ima 1 napisati ovako:

Svako x = (<xl, . J <xn) E V moe se prikazati kao linearna kombinacija skupa A, jer je

106
Generator i baza

Neka je zadana familija (Xt ) i E I elemenata nekog R-modula V. Prema primjeru

1.2. sl,<up [(xt)iEll svijllinearnih kombinacija te familije je podmodul modula
V. To je najmanji podmodul modula V koji sadri sve lanove ove familije.

Definicija 3.3. Za podmodul [ (Xi>' E Il R-modula V sastavljen od svih linearnih

kombinacija familije (X;)iC l kae se da je genensan tom familijom ili da mu
je ta familija generator.
Ako je u pitanju familija (a>aEA, tada umjesto [(a)aEAl piemo jednostavno
[Al i kaemo da je [Al podmodul generisan skupom A ili da je A generator
podmodula [AJ.
Odmah se vidi da je [AJ presjek svih podmodula modula V koji sadre skup
A.
Prema samoj definiciji, svaki podmodul S R-modula V ima bar jedan gene-
rator, naime, (a>aES, odnosno sam skup S. Trivijalan potprostor {Ov},
pored samog sebe ima jo samo prazan skup kao svoj generator.
Na osnovu definicije, svako x E V moe se prikazati kao linearna kombinacija
generatora mpdula V. Samo, u optem sluaju, taj prikaz nije jedinstven.
Jedinstvenost, kako emo odmah vidjeti, obezbijeena je dodatnom pretpo-
stavkom da je generator linearno nezavisan.

Definicija 3.4. Linearno nezavisan generator R-modula V zove se slobodni

generator ili baza modula V.
Za R-modul V koji ima bazu kae se da je slobodan modul.
Vidjeemo da bazu imaju svi vektorski prostori.
Primijetimo da smo bazu definisali ne samo kao odreenu familiju, nego i
kao odreen podskup R-modula V. Ipak emo kasnije, esto i kod same
promjene "numeracije" lanova baze, govoriti o "novoj bazi", smatrajui
u tim sluajevima da je baza odreena familija, a ne naprosto podskup R-mo-
dula V.
Dokazaemo najprije sljedeu teoremu.

Teorema 3.2. Neka je V R-modul, a A podskup modula V. Tada su sljede,a

dva uslova ekvivalentna:
l) A je baza modula V;
2) Svako x E V moe se tano na jedan nain prikazati kao linearna kombi-
nacija skupa A.
U tom sluaju

3) A je maksimalan linearno nezavisan podskup modula V;

4) A je maksimalan linearno nezavisan podskup nekog generatora B modula
V.
Ukoliko je R = K polje, tj. V vektorski prostor, prethodna etiri uslova su
meusobno ekvivalentna.

107
Dokaz. - Ako je V proizvoljan R-modul, dokazaemo implikacije 1) ~ 2),
2) --> 1), 2) -", 3) i 3) =--:-c 4).
Ako je A baza modula V, onda je A sigurno i generator, pa se svako x e V
moe prikazati kao linearna kombinacija skupa A:

.\ = 2: ';<1. a.
aEA

Taj prikaz je jedinstven, jer ako je jo

x =~C 2: lt a,
aEA
tada Je
Ov = x -- x ~= 2: (~" - ln . a,
GEA

pa kako je skup A i linearno nezavisan, odatle slijedi ,;" = i/, za svako ar .'1.
Prema tome 1) =;" 2).
Jednostavno se dokazuje da 2) =/ 1).
Dokaimo sada da 2) ~. 3).
Ako je A strogo sadrano u podskupu A' modula V, tada postoji XE':A'''''-.A.
No, prema 2), x je linearna kombinacija skupa A, a time i skupa A '",,{x} ,
pa zato skup A' ne moe biti linearno nezavisan prema teoremi 3.1. Znai,
al.::o vrijedi 2), tada je A maksimalan linearno nezavisan podskup modula V.
Ako uzmemo B C~ V, onda jc jasno da 3) 4). "*
Neka je sada V vektorski prostor nad poljem K Dovoljno je da dokaemo
implikaciju 4) c~ l).
Neka, dakle, vrijedi 4). Dokaimo najprije da je svako x e B linearna kombi-
nacija skupa A. Ako je xeA, to je jasno. Ako XEB~A, tada skup A' =
= A U {x} strogo sadri A j sadran je u generatoru B, pa zato ne moe biti
linearno nezavisan. Dakle postoji netrivijalna linearna kombinacija skupa A'
koja daje Ov. Neka je to ova linearna kombinacija:

IX X + L IX a a = ov.
aEA

U toj linearnoj kombinaciji mora biti IX cf O, jer bismo inae imali netrivijalnu
linearnu kombinaciju

L (Xa. a = Ov>
aEA

a to je nemogue.
Zato je
x = L (- IX-l. IX a ) a.
aEA

!Q8
Tako vidimo da je svako x E B linearna kombinacija skupa A, tj, B ~ [A].
No, tada je [B] ~ [A], tj. V = [B] ~ [A], pa je A generator, dakle, zbog
linearne nezavisnosti, baza prostora V.
Kako svaki modul V posjeduje generator B, pitanje egzistencije 'baze A,
svodi se, u sluaju da je V vektorski prostor, na pitanje egzistencije maksi-
malnog linearno nezavisnog podskupa u generatoru B. Pozitivan odgovor na
posljednje pitanje dobija se jednostavno kad je generator B konaan ili ,pre-
brojiv (v. zadatak 3.3) Odgovor je pozitivan i u optem sluaju, ali se tada
zakljuivanje osniva na Cornovoj lemi. Naime, skup 04 svih linearno neza-
visnih podskupova A skupa B je induktivno ureen relacijom inkluzije.
Zato prema Cornovoj lemi postoji maksimalan element A skupa 04. To je
onda maksimalan linearno nezavisan podskup generatora B vektorskog
prostora V, dakle baza prostora V.
To znai, vrijedi

Teorema 3.3. Svaki vektorski prostor V ima bazu. U svakom generatoru

prostora V sadrana je bar jedna baza toga prostora.

Dimenzija vektorskog prostora

Vidjeli smo da sva\ri vektorski prostor V posjeduje bazu i da je to zapravo

maksimalan linearno nezavisan podskup prostora V. Sada emo dokazati
da svake dvije baze vektorskog prostotra V imaju istu mo. Za to nam treba
ova lema.
Lema 3.1. (Lema o zamjeni) Neka je B podskup vektorskog prostora V, a
Bl podskup skupa B. Akoje vektor a E V,,\ B linearna kombinacija skupa B,
ali ne i skupa B"",Bl) tada u skupu Bl postoji vektor b takav da za skup B',
.nastao iz B zamjenom vektora b vektorom a, vrijedi [Bl = [B']. Ako je skup B
linearno nezavisan, tada je to i B'.
Dokaz. - Ako je a linearna kombinacija skupa B, ali ne i skupa B""'Bu pos-
toii vektor b E B 1 za koji vrijedi
(3.4) a= :2 a,~' x, ix b =1= O.
",e B
-.
Zato je

yeB'

Na osnovu toga je B' ~ [B] i B ~ [B'], dakle [B'] = [B].

Ako je skup B linearno nezavisan, tada je to i skup B'. Tada, naime, iz

:2 ,,1I. y = Ov,
yeB'
na osnovu (3.4) slijedi

:2 tJ"' x = Ov, tJb = a,b "IJ, ()~ = a,Z "IJ + ,,~, x =1= b,
xeB

109
a odatle, zbog linearne nezavisnosti skupa B,

tj.
yG = O, y'" = 0, x *- a, dakle yY = O (y E B'),
jer (1.b *- O.
Najavljenu tvrdnju da svake dvije baze vektorskog prostC'ra V imaju istu mo
dokazaemo najprije za sluaj da V ima (bar jednu) konanu bazu. To odmah
slijedi iz ove teoreme.

Teorema 3.4. Ako vektorski prostor V ima bazu {el' ez, ... , en} sastavlJenu
od n vektora, tada (je n najmanji nenegativan cio broj za koji) su svakih n 1 +
vekt ora iz V linearno zavisni. Obrnuto, ako (je n najmanji nenegativan cio
broj za koji) su svakih n + 1 vektora prostora V linearno zavisni, tada svakih
n linearno nezavisnih vektora iz V ine bazu prostora V.
Dokaz. - 1) Neka V ima bazu {el"'" en} sastavljenu od n vektora, a
Ul' . , Un, Un+l neka su bilo kojih n + 1 vektora iz V. Ako su ve vektori
Ul' .. , Un linearno zavisni, onda su pogotovu linearno zavisni vektori Ul>
... , Un' Un+!' Ukoliko vektori Ul' . , Un nisu linearno zavisni, dokazaemo
da oni ine bazu. Zato se vektor U n +1 moe prikazati kao linearna kombinacija
vektora Ul' . . . , Un' pa su opet vektori Ul' . . . , Un' Un+1 linearno zavisni.
Dokaimo, dakle, da, u sluaju linearne nezavisnosti, vektori Ul' U 2, , Un
ine bazu prostora V. U tu svrhu primijenimo najprije lemu 3.1. na B =
= Bl = {el' ... ,en} i vektor a = Ul' Na osnovu te leme, uz eventualnu
prenumeraciju vektora el"'" en' dobijamo bazu B' = {Ul' e2 , , en}.
Primjenom iste leme na skup B' umjesto B i Bl = {e 2 , , en}, te na vektor
U 2 , dolazimo do baze Bil = {Ul' U 2 , e3, , en}. Itd. Nakon n koraka dolazimo
do baze {Ul' U 2 , , Un} prostora V.
Ako su, obrnuto, svakih n + 1 vektora iz V lirtearno zavisni, dok postoji n
linearno nezavisnih vektora u V, tj. ako je n najmanji nenegativan cio broj
za koji su svakih n + 1 vektora iz V linearno zavisni, tada svakih n linearno
nezavisnih vektora iz V ine bazu vektorskog prostora V, jer oni ine maksi-
malan linearno nezavisan podskup prostora V (v. teoremu 3.2.).
Prema ovoj teoremi, svaki linearno nezavisan podskup prostora V, koji ima
bazu sastavljenu od n vektora, ima najvie n elemenata, pa otuda, u ovom
specijalnom sluaju, svake dvije baze prostora V imaju isti broj elemenata.
Dokaimo sada da to vrijedi i u optem sluaju.

Teorema 3.S. Ako je A (neprazan) linearno nezavisan podskup, a B baza

vektorskog prostora V, tada postoji podskup B' baze B, takav da je unija A U B'
disjunktna i da predstavlja bazu prostora V. Ako je i A baza prostora V, tada
postoji bijektivno preslikavanje f : A -+ B, tj. svake dvije baze A i B prostora
V imaju istu mo.
Dokaz. 1) Ako je A linearno nezavisan podskup, a B baza vektorskog pro-
stora V, tada je A U B generator toga prostora. Za skup y svih linearno neza-

110
 visoih podskupova generatora A U B lako se provjerava da je induktivno
ureen reJacijom inkluzije. Zato na osnovu Cornove leme postoji maksima-
lan element A skupa ;t za koji vrijedi A k A'. No, tada je A' baza vektor-
I

skog prostora V na osn<?Yll teoreme 3.2. Osim toga, A' ima oblik A' = A U B'
za neki podskup B' skupa B disjunktan sa A.
2) Neka su A i B dvije baze ve~torskog prostora V. Moemo pretpostaviti
.da one nisu prazne, jer kad bi jedna od njih bila prazna, onda bi bilo V =
= {Oy}. pa bi i ona druga bila prazna.
Posmatrajmo skup ET svih parova (A',J'), pri emu je A' podskup od A, a
J' : A' -+ B injektivno preslikavanje, takvo da je unija A' U (B '" lm(f'
disjunktna i linearno nezavisna. Skup ET nije prazan, jer se na osnovu leme o
zamjeni odmah vidi da se za svaki jednolan podskup A' skupa A moe nai
J' tako da vrijedi (A',f') E ET. Definiimo sada u skupu ET relacijU -< ovako:
(A' ,J') -< (A",!,,) ako i samo ako A' k A" iJ' =!" lA" Lako se provjerava
da je tom relacijom -skup ET induktivno ureen. Zato na osnovu Cornove
leme postoji makshD8lni element (A.,/o) skupa (ET, -<l. Ako je Ao = A.
onda je Im(!o) = B, jer inae skup Ao U (B "'Im (lo ne bi bio linearno
n~avisan. No, tada je lo : A -+ B bijektivno preslikavanje i moemo uzeti
/=/0'
Medutim. i u sluaju At .,. A mora biti Im(fo) ~ B. Sada. naime, postoji
element a E A '" Ao. Ako je a linearna kombinacija skupa Ao U (B '" Im(f..
onda. prema lemi o zamjeni. postoji b E B '" Im(fo). takav da je unija
(Aou{a})u(B ",(Im(fo) U {b})) disjunktna i linearno nezavisna. Ako. pak.
a nije linearna kombinacija skupa Ao u(B '" Im(fo. onda je unija (A. U
U {a}) U (B", Im(!o sigurno linearno nezawna i. ako je Im(fo)'" B,
bie to i unija (A. u {a})u(B "'(Im(fo)u{b} ~proizvoljno bEB '"
'" Im(!o)' Zato se u oba sluaja moe uzeti A' = Aou {a} i definisati J': J

: A' -+Btakoda budeJ' IAI ;=: /.iJ'(a) =b, pa da vrijedi (A~,/o) < (A'. J')E
E (ET. -<l, to je nemogue. Prema tome, ili je I. : A-+B bijektivno presli-
kavanje ili je 101 : B-+A injektivnopreslikavanje.
Zamjenom uloga bazama A i B zakljuujemo da ili postoji bijektivno presli-
kavanje Ko : B -+ A ili injektivno presli}atvanje KOl : A -+ B.
Za dokaz je nepovoljan samo sluaj kad imamo samo injektivno preslikavanje
/;1 : B -+ A i injektivno preslikavanje KOl : A -+ B. Meutim, i tada, na
osnovu Kantor-Bernitajnove teoreme, postoji bijektivno preslikavanje 1_:
: A -+ B i teorema je dokazana. .
Prema prethodnoj teoremi mo, kardinalni broj baze vektorskog prostora V
ne zavisi od. odabrane baze, ve predstavlja jednu od osobina samog prostora.
. Zato ima smisla ova definicija.

DeJiflicija 3.5. Mo ili kardinalni broj (bilo koje) baze vektorskog prostora V
210vese dimenzija toga prostora i oznaava se sa dim V.
~o ~ mo. konanog skupa izraava prirodnim brojem, koji kazuje koliko
dotini skup Ima elemenata, za vektorski prostor V, koji ima bazu sastavljenu
od n elemenata, rei emo da je konane dimenzije i pisati dim V = n.

111
Osobinu da im sve baze imaju istu mo nemaju svi slobodni R-moduli, ali
emo vidjeti da je to ipak sluaj za neke specijalne prstene (koji nisu obavezno
polja). Mo baze takvih R-modula zvaemo rang modula.

Primjer 3.2. a) Kako su svaka etiri vektora u prostoru V obinih vektora linearno zavisna,
a svaka tri nekomplanarna vektora iz V linearno nezavisna, prostor V obinih vektora ima
dimenziju dim V = 3, to je sasvim u skladu sa naim ranijim shvatanjem dimenzije.

b) Prema primjeru 3.1. e), za svako polje K, vektorski prostor Kn ima bazu sastavljenu od
n vektora, pa je dim Kn = n.
e) Prema primjeru 3.1. b) vektorski prostor K [xl svih polinoma u varijabli x nad poljem
K nema konanu dimenziju;

Prvi dio teoreme 3.5. kazuje nam zapravo da se svaki (neprazan) linearno
nezavisni podskup A vektorskog prostora V moe nadopuniti do neke baze
A U B' prostora V tako da se u proizvoljnoj bazi B prostora V neki podskup
(B" = B "'" B') nadomjesti skupom A. Zato emo ovu teoremu citirati kao
teoremu o nadopunjavanju do baze.
Neka je S podmodul R-modula V, a T komplement podmodula S. Ako je Bl
baza podmodula S, a B2 baza podmodula T, tada je B = Bl U Bs baza R-
-modula V (v. Zadatak 3.5). Obrnuto, ako se baza A = Bl podmodula S
moe nadopuniti do baze B modula V, tada je T = [B'"A] = [B 2] kompIe-
ment podmodula S (v. Zadatak 3.5).
Ako, dakle, podmodul S modula V ima bazu A, tada se pitanje egzistencije
komplementa T svodi na mogunost nadopunjavanja baze A do baze B
itavog DiodulaV, bar onda kad i T ima bazu. U sluaju kad je R = K polje,
tj. V vektorski prostor,. svaki potprostor S ima bazu A i ona se, prema pret-
hodnoj teoremi, moe nadopuniti do baze B prostora V. Na taj nain imamo
jo jedan dokaz egzistencije komplementa T za svaki potprostor S prostora
V. Kako je A ~ B, vidi se da za svaki potprostor S prostora V vrijedi

(3.5) dim S ~ dim V,

kao i
s= V~A = B,

to se u sluaju prostora V konane dimenzije moe pisati i u obliku

(3.6) dim S = dim V ~ S = V.

Primijetimo da, bez dodatnih pretpostavki o prstenu R koji nije polje, pod-
modul S R-modula V ne mora imati slobodni generator, pa i kad ga sam modul
V ima, a osim toga moe se desiti da modul V ima konaan generator, a da
svaki generator nekog njegovog podmodula S bude beskonaan (v. Zadatak
3.10).

112
 Zadaci

3.1. Neka su A i B podskupovi modula V. Dokazati:

l) A C; [A]; ako je A podmodul, tada A = [A];
2) A C; B =* [A] ~ [B];
3) [A] ~ [B] ~ A ~'[B];
4) [A U B] = [A] + [B];
S) [A n B] ~ [A] ntB];
6) LA + B] ~ [A U B]; ako je Ov E A U B, tada [A + B] = [A U B].

Uputstvo: l) Za svako aEA vrijedi a= L 6:' bE [A]; ukoliko je A podmodul modula

6eA
V. tada
x E [A] =* x = L A-' a EA .
.. eA,

2) A C; B
C ='>. A ~ [B], jer 13 k [B] prema l); no; [B] je podmodul, pa A ~ [B] =}[AJ ~ [B].
3) [A] ~ [B] =* A C; [B], jer A ~ [A].
4)A ~ [A], B ~ [B], pa zat~ A U B ~ [A] + [B]. No, [A] + [B] je podmodul, pa"~to
[A U B] ~ [A] + [B]. Obrnuto. A ~ A U B.,B c;;. A U B, pakako je lA U B] podmod\ll,
vrijedi [A + B] ~ [A U BJ. '" ' ,',' , '
S) Iz A n B ~ [Al n [B] i .injenice da je [Al n [B] podmodul modula V slijedi
[A nB] c;;. [A] n [B]. '
6) Sigurno A c;;. [A U B], B ~ [A U B], pa kako je [A U B] podmodul modula V vrijedi
[A + B] c;;. [A U B]; ukoliko je OV E A' U, B, recimo Ov E A, tada A + B;J B, dakle
[A + B]~A + B;}B, tj. [A + B]~(A + B) - B"JA, pa vrijedi A LJ B~[A + Bl,
dakle i [A U B] c;;. [A + B].
3.2. Neka je B = {bu . , b.., . } prebrojiv podskup vektorskog prostora V nad poljem
K, .. skup A = {au aa, . ;} formiran ovako: l) al = bl;, pri emu je il najmanji broj i
za koji bl nije Ov; .'
2) Ako je Ve formiran skup {au aa, ... , a"_l}' tada je a" =bl", pri emu je i" najmanji
broj i za koji bl nije linearna kombinaeija vektora al. aa, ... , ati_l'
Dokazati da je A ,baza potprostora [B].
Uputstvo: Prema samoj konstrukciji, skup A je linearno nezavisan. Inae bi postojao naj-
~anji prirodan broj n za koji su vektori al> aa, .. , a" linearno zavisni. No, tada bi vektor
a" bio linearna kombinacija vektora au al" . , a"_l ako je n > l, odnosno a" = Ov,
Jtlco je n == l;
Skup A je generator potprotora [B} .ier je svaki, vektor iz B ili ujao u skup A ili je izostav--.
ljen upravo zbog toga to je bio linearna kombinacija nekoliko prvih vektora iz A.
3.3. Neka je BI (slobodni) generator podmodula SI (jE]). a S (direktna) suma podmodula
SI (iEl). Dokazati da je B = U BI (slobodni) generator podmodula S.
iel
. 'Uputstvo : B je generator podmodula S. Najprije B ~ S, jer BI c;;. SI ~ S (i E l). Osim toga
svako x E S moe se napisati u obliku
..
x = L XI. XI E Sj (i E]).
iel
No, za svako iE] vrijedi

113
dakle
x = L L ;.f b = L ~b. b,
jEl bEBj bEB

pa je B stvarno generator podmodula S.

Ako je S direktna suma podmodula Sj (iEl), a B j slobodni generator podmodula Si CiE l),
tada su skupovi Bi (i E 1) u parovima disjunktni, a osim toga

L ~b. b = Ov =} L L ~b. b = Ov =}
bEB jE! bEBi

=} L ~b. b = Ov Ci E I) =} ~b = O (b E Bh i E I),
bEB;

tj. skup B je linearno nezavisan.

3.4. Ako je B (slobodni) generator R-modula V, a (B j ); E 1 familija (disjunktnih) podskupova
B; skupa B za koju je B = U B j , dokazati da je V (direktna) suma podmodula Sj = [B j ]
(iEl). iE!

Uputstvo: Svako x E V moe se napisati u obliku x = L ~b. b, (~E R), a zbog B = U Bj

bEB iE!
moemo B razbiti u uniju disjunktnih podskupova B; S; Bi Ci E I), pa je

x = L L ~b. b = L Xh Xj = L ~b. bES"

iEIbEB; jEl bEB;

tj. x E L Sj. Znai, V je suma podmodula Sl (i E I).

jE!
Ako je unija U B j disjunktna, a B slobodni generator modula V, tada
jE!

Ov = L XI, xiE [BiJeiEl) => Ov = L L ~b. b=}

iE! iElbEB j

=;> ~b = O (bEBi, iEl) =} XI = OJI' (iEl).

3.5. Ako je S podmodul R-modula V, A baza podmodula S, a B::! A baza modula V, do-
kazati da je T = [B", AJ komplement podmodula S.
Uputstvo: Tvrdnja slijedi iz prethodnog zadatka, za I = {l, 2}, Bl = A, Ba = B"'A.
3.6. Ako svaki od potprostora Sl (i = 1, 2, ... , n) vektorskog prostora V ima konanu

dimenziju, dokazati da i potprostor L Sj ima konanu dimenziju i da vrijedi

i::::;n

dim L S;.;;; L dim Sj.

i~n i~n

Uputstvo: Ako je B j baza potprostora Si (i E I), tada je prema zadatku 3.3. B = U Bj

iEn
generator prostora L Si' pa je zato:
i~n

dim I: Sl .;;; card (B) .;;; L card (B j) = L dim S,.

1,'~n i~n i~n

3.7. Neka su Su S. podmoduli modula V, S = Sl n S., a Tkomplement podmodula S

u Sl + S. (ili u V). Dokazati da je
Sl + Sa = S +- (Sl n T) +- (Sa n T).

114
Ako je R = K polje, a bar jedan od potprostora Sl' S. ima konanu dimenziju, tada vri-
jedi
+ S.) =.dim Sl + dim S. - dim (Sl n S.).
dim (Sl
UputStf]o: Neka je S -+- T = Sl + S. (ili V). Tada je, zbog S, ~ S,
S, = S, n (S -+- n = S + (S, n n (i = l, 2),
pa je otuda
Sl + S. = S + (Sl n T) + (S. n n.
pri tome je posljednja suma direktna, jer
n (Sl n n = S n T = {Ov},
S
(S + (Sl n T)) n (S. n n = Sl n (S. n n = S n T = {Ov} .
Iz

slijedi
dim (Sl + S.) ,.,;. dim Sl + dim (S. n T) = dim S. + dim (Sl n n,
odatle i iz
dim S, = dim S + dim (S, n n (i = 1,2),
zbog dim S <;; dim S, (i = 1,2), tj. dim S < <Xl, dobija se
dim (Sl + S.) = dim Sl + dim S. - dim (Sl n S.).
3.8. Ako su S, (i = 1, 2, .. , T) potprostori prostora V, dim V EO n, dim S, = rl - 1
ci = 1, 2, ... , T), dokazati da je
dim n S, ;;;. " - T,
i~r

a da tu vrijedi znak jednakosti ako i samo ako

n S, $ SI (j = 1, 2, ... , T).
1..;;;/-1

UputStf]o: Za T = 1 tvrdnja je jasna. Neka tvrdnja vrijedi za T = k. Doka!imo da vrijedi

zaT = k + l. Ako n S, $ SI:+1' tada
i"",k

dakle,
n = dim n S, +n - l - dim n S"
Io;;;k 10;;;1:+ l
tj. -,
dim n S, = dim n S, - l.
1.,;;;10+1 j.O;;;A
Ukoliko jol
n S, $ SI (j = 1, 2, ... , k), tj. dim n S, = T - k,
i";;;j-l i..;;;k

tada, dakle,
dim n SI = n - k - l = n - (k + l).
1..;;;/0+1

U protivnom sluaju dim n S, > n-k, dakle

io;;;k

dim n S, > n - k - l ;= rl - (k + l).

i.,;;;k+l

115
Konano, ako je

tada
dim n Si = dim n Si ;;;, n - k > n - Ck +' 1).
i~k+ l i~k

3.9. Ako je S potprostor prostora V, dim V = n, dim S = n - r, dokazati da postoje pot-

prostori S. prostora V, dim Sl = n - l (i = 1, 2, ... , r), takvi da vrijedi
S = n S .
i~r

Uputstvo.' Baza {e" ... , en_r} potprostora S moe se nadopuniti do baze {eu ... , en}
prostora V. Svaki od potprostora
S, = [e v ... , en_" ... , en-r+l-l> en_r+.+v . ,', en] Ci = 1,2 , ... , r)
ima oigledno dim S. = n-l. Osim toga jasno je da vrijedi
S = n S,.
i~r

3.10. Neka je R =
YI, pri emu je Y prsten sa jedininim elementom, Tada je R prsten sa
jedininim elementom, ali ne obavezno i oblast. R se moe shvatiti kao R-modul. Dokazati
da je R konano generis ani slobodni R-modul, ali podmodul S svih (Xl). E I EO R za koje je
skup {i EO I : Xi # Oy} konaan, u sluaju da je skup I beskonaan, nema uopte konanog
generatora.
Uputstvo.' Jedinini element e prstena R ini slobodni generator R-modula R. Svaki ko-
naan podskup elemenata iz S generie podmodul S' modula S sastavljen od elemenata
(x.). E I za koje vrijedi x. = Oy ako i EO ~1', pri emu je l' neki konaan podskup skupa
I koji zavisi od S'. Poto je ~kup I beskonaan, u S' ne lei, na primjer, element (Y')l E I za
koji je Yi = Oy (i # j), Yi # Oy, pri emu je j EO I ~ 1'. S druge strane, opisani element
(Yi)' E I sigurno lei u S.

4. EFEKTIVNO RJEA VANJE PROBLEMA VEZANIH ZA LINEARNU

ZAVISNOST VEKTORA U KONANODIMENZIONALNOM
VEKTORSKOM PROSTORU.

Odreivanje baze potprostora [al' , , . , am]

U vektorskom prostoru V konane dimenzije moemo na osnovu prikaza

vektora al" .. , am pomou odreene baze {el"'" en} toga prostora II
konano mnogo koraka odrediti bazu {bl> ... , br} potprostora [al> ... , am].
Na taj nain dobija se i odgovor na pitanje da li su dati vektori al"", am
linearno nezavisni ili ne; ako je r = m, odgovor na ovo pitanje je pozitivan,
a ukoliko je r < m, tada su dati vektori linearno zavisni i meu njima ima
samo r linearno nezavisnih.
Osnovnu ulogu pri tome igra sljedea, u sutini vrlo jednostavna

Lema 4.1. Neka je {el"" en} baza vektorskog prostora V nad poljem K.
Za svaki niz vektora

(4.1) aj
" ~1 ej (i =
= 2: 1, 2, ... , m)
j=1

116
 moe se u konano koraka formirati niz vektora
n
(4.1') bl< = L p~ ej (k = l, 2, ... , r)
'.' ;=1
koji generiu isti potprostor prostora V i imaju osobinu

(4.2) p~ = O(j = 1,2, ... ,jk - l), pi" =F o, (k = l, ... , r),

pri emu je
(4.2')
Ako za vektore (4.1') vrijedi (4.2) i (4.2'), tada su ti vektori linearno nezavisni.
Dokaz. - Ako su svi vektori (4.1) jednaki Ov> onda nam interes za vektore
(4.1') otpada, ali i tada moemo uzeti da je niz (4.1') prazan, pa da tvrdnja
opet bude tana.
Zato emo pretpostaviti da je bar jedan od vektora (4.1) razliit od Ov' Uz
tu pretpostavku postoji najmanji broj j = jI takav da bar za jedno i, recimo
za i = il) vrijedi oc~: 0:1:- O. Staviemo tada
n

(4.3) bl = ai, = L pl ej
j=l
i formirati vektore
n
(4.3') a; = aj - oc:" (p{')-lb l = Loc'{ej(i = 1,2, .,., m;i=/=i l )
j=l

Oigledno vektori (4.3') skupa sa vektorom bl generiu isti potprostor kao i

vektori (4.1). Osim tOga svi vektori (4.3') imaju prvih jI skalarnih kompo-
nenata jednakih nuli. Sad su mogua dva sluaja: svi vektori (4.3') su jed-
naki Ov, kada se (4.1 ') svodi na jedan jedini vektor b l' ili meu vektorima
(4.3') ima razliitih od Ov, kada meu njima, slino kao maloas bl meu
vektorima (4.1), moemo odabrati vektor
n
b. = ah - ~t (p{')-1 bl = L Pie;.
;=1
Tu je il '#il onaj btoj za koji postoji najmanji broj jz, takav da bude oc't =F OK'
Na osnovu onoga to smo rekli o vektorima (4.3') jasno je da mora biti l ~
~jl < jI i da za vektore bl i ba vrijedi (4.2) (za k = 1,2). Osim toga vek-
tori bl> bs skupa sa vektorima
n
(4.3") a;' = a; - ex;J (ffz)-lb2 = L oc"k (i = 1, 2, ... , m; i 0:1:- il' iz)
;_1
generisu isti potprostor kao i vektori (4.1).
Sad je postalo jasno kako treba postupak nastaviti dok se ne doe do vektora
(4.1') koji generiu isti potprostor kao i vektori (4.1). Iz postupka je jasno
da dobijeni vektori (4.1') imaju osobinu (4.2) i (4.2').

117
-Za vektore (4.1') koji imaju osobine (4.2) i (4.2') jednostavno se dokazuje da
su linearno nezavisni. Naime, ako je

onda mora biti

)' AI:P~ = Oci = 1, 2, ... , n).

"-
k=l

Za i = il na osnovu (4.2) i (4.2') dobijamo Al = O, zatim za i = j2' A7 = O

itd. -
Postupak za dobijanje vektora (4.1') iz zadanih vektora (4.1) efektivan je
utoliko, ukoliko efektivno moemo raunati u polju K. On je, dakle, potpuno
efektivan kad je K polje realnih ili polje kompleksnih brojeva.

Primjer 4.1. Neka je V = K', K polje realnih brojeva, a

el = (1,0,0, O), e, = (O, 1,0, O), es = (0,0, 1, O), e, = (0,0,0, 1).
a) Ako su zadani vektori
al = (O, 1,0, 3), ai = (2,0, 1, 3), aa = (4, 1,2,9),
onda u oznakama iz prethodnog dokaza imamo, na primjer, jI ~~ 1, il = 2. Dakle,
bl = ai = (2, 0, 1, 3),
odnosno
ai = al - .2- lbl = al = (O, 1, 0, 3),
a; = a 3 - 4 . 2- b, = a. - 2b l
l = (O, 1, 0, 3).

Sad vidimo da moemo uzeti j. = 2, i, = J, dakle

b. = ai = (O, 1, 0, 3).

Kako preostaje samo

a~' = a~ - 1 . l- l bl = (O, 0, 0, O),

postupak je zavren. Dobili smo bazu {bl, bl} potprostora [au al, as]. To pokazuje da su
dati vektori al' al' a. linearno zavisni i da medu njima postoje dva vektora koja su linearno
nezavisna.
b) Neka je S potprostor prostora V generisan vektorima au al i a. iz primjera a). Ako je
T potprostor prostora V generisan vektorima

a. = (2,1, 1,6), a, = (2, 1, 1,5),

onda moemo odrediti dim (S n T).

Prema zadatku 3.7.

dim (S n T) = dim (S) + dim (T) - dim (S + T).

Nali smo da je dim (S) = 2. Na isti nain odrediemo dim (T). Moemo uzeti,

b~ = a, = (2, 1, 1, 5),
a. = a, - 2 . 2-lb~ = (O, O, O, 1).

118
To pokazuje da vektori
b~ = (2, 1, l, S), b; = (O, 0, 0, 1)
ine bazu potprostora T, pa je, dakle, dim (T) = 2.
Potprostor S + T, kako z!).amo, generis an je vektorima bu b., b~, b~, koje emo oznaiti
sa Cl' CI' Cs, C Za posljednje vektore odrediemo sada vektore du ... , dr koji ine bazu
potprostora S + T.
Imali smo
Cl = (2,0, 1, 3), c. = (O, 1,0, 3), Cs = (2, 1, 1, S), C, = (0,0,0, 1).
Moemo uzeti
dl = Cl = (2, 0, 1, 3),
pa je
C~ = C. - .2- 1 dl = C. = (O, 1, 0, 3),
C; = C3 - 2 2- 1d l = (O, 1, O, 2),
c~ = C, - . 2- l d 1 = C, = (O, 0, 0, 1).
Na osnovu toga moemo uzeti
dl = c~ = (O, 1, 0, 2),
to daje
c~' = c~ - 1 . 1-1 d. = (O, 0, 0, 1),
c~' = c~ - O .1- 1 dt = (O, 0, 0, 1).
Ako konano uzmemo
d3 = c~' = (O, 0, 0, 1)
imaemo
c~" = (O, 0, 0, O).
To -znai da vektori du dz, d 3 ine bazu potprostora S + T. Prema tome,
dim (S n T) =2 +2 - 3 = 1.
e) Za potprostor S iz primjera a) moemo odrediti komplement T. Konstatujmo najprije
kako bi to ilo u optem sluaju. Neka je potprostor S nekog vektorskog prostora V generisan
yektorima (4.1). Prema lemi 4.1. moemo odrediti bazu potprostora S koju ine vektori
oblika (4.1'), sa osobinama (4.2) i (4.2'). Ako tim vektorima pridodamo jo vektore
(4.4)
9nda e dobijeni skup vektora, prema istoj lemi, biti linearno nezavisan. Taj skup, s druge
$trane, ima r + (n - r) = n elemenata, pa on predstavlja bazu prostora V. To znai da
pridodati vektori (4.4) ine bazu komplementa T.
Vratimo se sada konkretnom sluaju. za potprostor S iz primjera a) nali smo vektore
bl = (2, 0, l, 3), b. ~ (O, 1, 9, 3)
koji ine bazu potprostora S. Prema tome, vektori
e3 = (O, O, 1, O), e, = (O, 0, O, 1)

inebazu komplementa T, jer je sada il = 1, i2 = 2.

d) Odrediti bazu potprostora S n T ako su S i T potprostori iz primjera b).
NdH smo da vektori

bl = (2, O, 1, 3), b. = (Q, 1, O, 3)

ine bazu potprostora S, a vektori

bi = (2, 1, 1, S), b~ = (O, O, O, l)

119
bazu potprostora T. Osim toga vidjeli smo da je dim (S n T) = 1. Zato se baza potpro-
stora S n T sastoji od jednog jedinog vektora b "# Ov koji se moe dobiti u obliku
b = rdJ I + Pb. = rx'b~ + ln;,
dakle,

Odavde slijedi

dakle,
rx = P = rx' = P' (rx proizvoljno, ali "# O).
Ako uzmemo IX = 1, imaemo

b = (2. 1, 1, 6).

Zadaci

4.1. Neka je {el' el' e e,. e., e.} baza vektorskog prostora V nad poljem K realnih brojeva.
Neka je potprostor S prostora V generisan vektorima
al = el + 2es + 3e, + 4e., aa = 2el + 3e. + 4e3 + 5e. + e., aa = el + e. + e. + e. + e.,
a potprostor Tvektorima
a, = el - ea + ea = el + ea + e3 + e. - 4e., a. = el + 2e. + 3e3 + 4e
- e, + e., a.
Odrediti bazu potprostora S + T i bazu potprostora S n T.
Uputstvo: Odrediti najprije bazu {bl>"" br} potprostora S i bazu {br+l"'" br+8 }
potprostora T. Tada vektori bl> . , br> . , br+< generiu potprostor S + T i iz njih se
lako moe dobiti baza {Cl> , Ct} potprostora S + T. Na osnovu toga moe se izraunati

dim (S n T) = r + s-t.
Toliko linearno nezavisnih vektora

Ck = 1, 2, ... , r +s - t)

ine bazu potprostora S n T.

4.2. Neka su S i T potprostori iz prethodnog zadatka. Za potprostor S l = S n T prostora
S + T odrediti komplement Tl u S + T. Za isti potprostor Sl odrediti komplement T.
u V. Uvjeriti se da je i T. n (S + T) komplement potprostora Sl u S + T. Podudara li se
ovaj sa Tl? Je li to sluajno?
Uputstvo: Naena je baza potprostora S l = S n T i baza potprostora S + T. Zato se
prva baza moe lako nadopuniti do baze potprostora S + T. Pridodati vektori ine bazu
potprostora Tl'
Slino se baza potprostora Sl moe nadopuniti do baze prostora V. Pridodati vektori sada
generiu potprostor TI' Iz '

V = Sl -+- T. i S + T~ Sl
dobija se
S + T = Sl -i- T. n (S + T),

pa je i Ta n CS + T) komplement potprostora Sl u S + T.
Moglo se desiti da bude Tl = T. n CS + T), ali to nije obavezno ukoliko Tl "# {Ov}.

120
 III. HOMOMORFIZMI MODULA.
LINEARNA PRESLIKAVANJA I MATRICE

1. ALGEBRA .ENDOMORFIZAMA

Definicija i primjeri homomorfizama

Egzistencija homomorfizma jedne grupe u drugu ili jednog prstena u drugi

izraava injenicu da je prva struktura u nekom smislu slina sa nekom pod- ~
strukturom druge. Kad su u pitanju moduli, onda slinost ove vrste ne oe
kujemo izmeu modula nad razliitim prstenima, pa uvQdimo sljedeu
definiciju.

De/inicija 1.1. Neka su V i V' moduli nad istim prstenom R. Preslikavanje

J : V -+ V' zove se homomorJizam modula ako ima ove dvije osobine:
(1.1) J(x + y) = J (x) + J(y)
(1.2) J (a. x) = a. 'J(x)
za svako x, y E V i za svako a. E R.
Skup svih homomorfizama modula Vu modul V' oznaiemo sa Horn (V, V').
Ako je V = V' onda se uvodi oznaka End (v) = Horn (V, V). Elementi
skupa End (V) zovu se endomorJizmi modula V. -,
U sluaju vektorskih prostora homomorfizmi se zovu linearna preslikavanja
ili linearni operatori, a endomorfizmi linearne transJormacije.
Iz uslova aditivnosti (1.1) vidi se da svaki homomorfizam modula predstavlja
homomorfizam pripadnih aditivnih grupa. Obrnuto, u optem sluaju ne
vrijedi. No, kad se radi o modulima nad prstenom R = Z cijelih; brojeva ili
o vektorskim prostorima nad poljem K = Q racionalnih brojeva, svako
preslikavanje J : V -+ V' koje ima osobinu aditivnosti (1.1) ima i osobinu
homogenosti (1.2). (v. Primjer 1.1. a.
Primijetimo da su uslovi (1.1) i (1.2) skupa ekvivalentni sa uslovom
(1.3) J(a.x + tJx) = a.. J (x) + p. J(y)
za svako a.; pE R i svako x, y E V.

121
Naime, na osnovu (1.1) i (1.2) dobija se
J(ru + {Jy) = J (ocx) + J(f3y) = ocJ(x) + {JJ(y)
za svako x, y E V i svako oc, {J E R.
Obrnuto, iz (1.3) za oc = {J = l dobijamo (1.1), a za p = O iz (1.3) slijedi
(1.2).
Indukcijom u odnosu na broj swnanada iz (1.3) dobija se

(1.4) J ( 2: OCiXI)
tel
= L:
tel
rJ.1 J (Xc),
kad se uzme u obzir da zbog (1.1) mora vrijediti
(1.5)

Primjer 1.1. a) Neka je V proizvoljna aditivna Abelova grupa. Ako za proizvoljan cio broj
IX i za proizvoljno x E V stavimo
X + x + ... + x (IX sumanada) za OI >O
{
(1.6) IXX= OvzaIX=O
(-x) + ... (-x) (-IX sumanada) za cl < O,
onda se jednostavno provjerava da je na taj nain uz postojee sabiranje _ V definisano
mnoenje skalarima iz R = Z tako, da V postaje modul nad prstenom ,cijelih brojeva
R = Z. Obrnuto, u svakom (unitarnom) modulu V nad prstenom R = Z cijelih brojeva
mora mnoenje skalarima biti definisano na upravo opisani nain.
Tako vidimo da (unitarni) modul nad prstenom cijelih brojeva nije nilta drugo do aditivna
Abelova grupa (toga modula).
Dokaimo sada da svaki homomorfizam J aditivne Abelove grupe V predstavlja ujedno
homomorfizam pripadnog modula V nad prstenom R = Z cijelih brojeva. Ako, naime,
uzmemo, proizvoljno IXE R = Z, i proizvoljno xE V, tada na osnovu (1.6)
J(x) + ... + J (x) = ClJ(X) (za cl> O)
(
J (lXX) = J(Ov) = Ov (za IX = O)
J(-x) + ... +J(-x) = (-J(x + ... + (-J(x = ClJ(X) (za cl < O),
dakle vrijedi (1.2), jer iz (1.1) slijedi

(1.7) J(-x) = -J (x) (xE V).

Neka se sada radi o vektorskom prostoru V nad poljem K = Q racionalnih brojeva. Tada
svako IXE K ima oblik IX = p-1y, gdje su p, y cijeli brojevi, a osim toga p :F O. Zato prema
dokazanom, za svako xE V vrijedi

yJ(x) =J(yx) = J (PClX) = PJ(u),

tj.
J (u) = P-l y J (x)~ = IXJ (x),

ukoliko vrijedi (1.1).

b) Neka je V vektorski prostor svih radij vektora koji izlaze iz zadane take O, a V' = V.
Tada je projiciranje vektora na neku pravu p (ili neku ravan II) koja prolazi takom O li--
nearno preslikavanje, jer se dobro zna da je "projekcija sume vektora jednaka sumi projek-
cija, a ... ".
Isto tako preslikavanje koje vektor poloaja x take P prevodi u vektor poloaja x' take P'
simetrine taki P u odnosu na O (ili na pravu p ili na ravan II) takoder je linearno prea1i1ta-

122
 j

vanje. Ako taka P' nastaje rotacijom take P za dati ugao fP oko neke ose p koja prolazi
takom O, onda je preslikavanje x t-+ J (x) = x' opet linearno ptes1ikavanje.
U svakom od navedenih primjera u ovoj taki mole se za dato jE V odrediti vektor x' =
= I (x) eksplicite. .
Ako je '1 jedinini vektor' na pravoj p, odnosno jedinini vektor normale na ravni II, tada
za normalnu projekciju na p, odnosno na II vrijedi
J(x) = (x' '1) '11
odnosno
I(x) = x - (x' '1) '1'
Ukoliko je rije o simetriji u odnosu na O, odnosno p, odnosno II, tada imamo
J(x) = -x,
odnosno
J (x) = 2 (x . ,J '1 - x,
odnosno
I (x) =x - 2 (x . '1) '1'
Nacrtati odgovarajue slike, pa se uvjeriti u tanost izreenih jednakosti.
c) Neka je V vektorski prostor realnih neprekidnih, odnosno integrabi1nih funkcija na
razmaku [a, bl, a V' vektorski prostor svih realnih odnosno svih diferencijabi1nih funkcija
na tom istom razmaku. Tada preslikavanje I koje svakoj funkciji x = x (t) pridruuje funk-
ciju I (x)E V' zadanu ovako
t
(I (x)) (t) = f x (t) dt (t E [a, bl)
/I

predstavlja linearno preslikavanje, jer je ,,integral sume jednak sumi integrala i ......
d) Ako je V vektorski prostor svih diferencijabilnih, a V' vektorski prostor svih realnih
funkcija na razmaku (a, b), tada preslikavanje D koje svakoj funkciji x = x (t) pridruuje
njen prvi izvod D (f) = f' (t) predstavlja linearno preSlikavanje prostora V u prostor V'.
e) Preslikavanje O: V --7 V', koje svakom xE V priduruuje vektor O (x) = Ov, pred-
stavlja homomorfizam modula. U sluaju V = V' preslikavanje idv : V --7 V predstavlja
llutomorfizam modula V.

Kako se vidi iz primjera e), skup Hom (V, V') sadri bar jedan element, re-
" cimo preslikavanje O. Ako je V slobodan modul, a osim toga ni V ni V' se
ne svode na samo nulae1ement, tada skup Hom (V, V') osim elementa O ima
jo mnogo elemenata. Naime, vrijedi

Teorema 1.1. Neka je A baza (slobodnog) modula V, a A' = (a')/lEA bilo

koja jamilija elemenata modula V' nad istim prstenom R. Tada postoji tano
jedan homomorjizam j : V -+ V' :ta koji vrijedi -.
(1.8) j(a) = a' (aEA).
Taj homomorjizam zadan je relaaJom

(1.8') j (L ~. a) = L ~. a'.
/lEA /lEA

Ukoliko je A samo linearno P18za'Oisan podskup modula V, a R =.K polje,

tada postoji bar jedno liPl8arno preslikavanje f : V -+ V' za koje vrijedi (1.8).
Dokaz. - 1) Ako je A baza (slobodnog) modula V, a j : V -+ V' homomor-
fizam za koji vrijedi (1.8)~ tada prema (lA), mora vrijediti i (1.8'), pa je taj
homomorfizam jedinstven.
I .

1.23
Kad to vidimo, definisaemo I : V -+ V' upravo pomou relacije (1.8').
Ta definicija je korektna, jer se svako x E V moe na jedan jedini nain pri-
kazati u obliku x = 2: ;". a (;" ER).
aEA
Jednostavno se provjerava da je tako definisano preslikavanje homomorfizam
modula i da za njega vrijedi (1.8).
2) Ako je A linearno nezavisan podskup, a R = K polje, tada se A moe
nadopuniti, bar na jedan nain, do baze B prostora V. Ako sada preslikavanje
a ~ a' (a E A) na bilo koji nain produimo do preslikavanja b 1-+ b' skupa
B u V', onda prema l) postoji jedinstveno linearno preslikavanje I: V -+ V'
za koje vrijedi I (b) = b' (b E B), pa prema tome i (1.8).
Napomenimo da u sluaju kad R nije polje, drugi dio teoreme 1.1. ne vrijedi
bez pretpostavke da se (linearno nezavisan) skup A moe nadopuniti do
baze B modula V, koja je u sluaju kad je R=K polje automatski ispunjena.

Modul Hom (V, V')

S~up Horn (V, V') je podskup R-modula V 'V svih preslikavanja R-modu1a
Vu R-modu1 V' (v. primjer 1.1.c). Dokazaemo da je Horn (V, V') podmodul
modula V'V.

Teorema 102. Skup Horn (V, V') svih homomorlizama R-modula V uR-mo-
dul V' predstavlja podmodul R-modula vtV svih presLik"avanja R-modula V
u R-modul V'. Drugim rijeima, suma I + g homomorjizma I i homomorlizma
g, a isto tako proizvod skalara ex E R i homomorlizma I R-modula V uR-modul
V' su opet homomorlizmi R-modula V u R-modul V'.
Dokaz. - Vidjeli smo da je Horn (V, V') neprazan podskup R-modula vtV,
pa drugi dio teoreme predstavlja stvarno parafrazu prvog dijela. Zato emo
provjeriti samo drugi dio teoreme.
Ako su I, g E Horn (V, V'), onda vrijedi
cf +g)(x + y) =/(x + y) + g(x + y) =/(x) + 1(Y) +
+ g (x) +g(y) =/(x) +g(x) +/(y) +g(y) = Cf+g)(x) +
+ cf + g) (y),
cf + g)(AX) = I (AX) + g (Ax) = AI (x) + A g (x) =
= Acf (x) + g (x =A . (f + g)(x),
odnosno
(oc!) (x + y) = ex' I(x + y) = a.' (f(x) + 1(Y =
= ex '/(x) + a. '/(y) = (ex/)(x) + (af) (y),
(ex/) (Ax) = = a.' (A/(X =
ex '/(A x)
= A (ex I (x = A (a.f) (x)
za svako x, y E V i svako oc, A E R. To znai da je I + g, oc I E Horn (V, V').

124
Ako su V i V' slobodni moduli nad prstenom R, a modul V, qsim toga, inu
konanu bazu, tada je i Hom (V, V') slobodan modul. Naime, vrijedi

Teorema 1.3. Ako je A balla modula V, a A' bQtla modula V' nad istim prste-
nom R, tada Jamilzja (fa&')aEA,b'EA' homorrwrJizamaJtJ&" za koje vrijedi
(1.9) J,.&, (e) = { b' (e = a) (e E A)
OI" (e =F a)
je linearno nezavisna. Ukoliko je baza A konalna, ta Jamilija ini bazu modula
Hom (V, V'). Ukoliko, dakle, V ima bazu od m, a V' bazu od n elemenata,
tada modul Hom (V, V') ima bQtlu od mn elemenata.
Dokaz. - Primijetimo najprije da su homomorfizmi JtJb' jednoznano odre-
eni uslovom (1.9) na osnovu teoreme 1.1.

Pretpostavimo sada da je 1tJ&'/.tJ&, --

1\
O
aEA.b'EA,
Tada, prema (1.9), za svako e E A vrijedi
OY~ = L:
).,.&' J,.II' (e) = ).c&'. b', L:
aEA,b'EA' b'EA'
pa kako je A' baza modula V', dakle sigurno linearno nezavisan skup, odatle
slijedi
).cb' = OR (b' EA', eEA).

To upravo znai da je familija (fa&')aEA,b'EA' homomorfizama fali' linearno

nezavisna.
Ako je baza A konana, tada je, za svako e E A i za svako J EHom (V, V')

J(e) = L rb' = b'eA'

"eA'
L ~'fc.'(e) =
b'EA' "eA "eA.b'eA'
pri emu je )..tJ&' = !', jer tada, za svako b' EA', suma
lab,!, ima samo L
/leA
konano mnogo sumanada, dakle potpuno je odreena. To znai onda, na
osnovu teoreme 1.1., da je
J= 1 '4' ,
1\ Jd'
-.
aeA.b'eA'
dakle familija (fall')a e A. b' E A' je ne samo linearno nezavisna nego generi!e
modul Hom (V, V'), tj. predstavlja bazu toga modula. Ako baza A ima m,
a baza A' n elemenata (m i n prirodni projevi). tada baza (f')"eA.b'eA' ,ima
mn e1emenat.a i teorema je dokazana.

SJapaJe hO"ID~ma

Ako preslibvanje I E V',. s10f.im0 sa preslikavanjem I E V"", dobienlo

preslikavanje log: V" ~ V'. Zanimljivo je da u sluaju kad su I i I homo-
morrJDni modula, tada je i / o, homomorfizam modUla.

125
Teorema 1.4. Neka su V> V', V" i V'" moduli nad istim prstenom R. Tada
vrijedi:
1) JEHom (V, V'), gEHom (V", v) =;>JogEHom (V", V');
2) J E V'v, g E VV", h E V"v'" =:; U o g) o h = J o (g o h);
3) J, gEV'V, hEV,v"=;>(f+g)oh=Joh+goh;
4) J, gEV1V , hEHom(V', V")=;>hoCf+g) =hoJ+hog;
S) ilER, jEHom (V, V'), gE VV" =;> (Iln og = J o (Il g) = ll' cf og).
Dokaz. - 1) Za svako x, y E V" i za svako II E Rimamo
(fog) (x + y) =J(g(x + y =J(g (x) +g (y=J(g (x+J(g(y =
= (f o g)(x) + (f o g) (y);
(f o g) (o:x) = J (g (o:x = J (Ilg (x = o:J (g (x = (Il cf o g (x),
ako je tana pretpostavka u 1). To znai da je tada tana i tvrdnja 1).
2) Ve je ranije bilo konstatovano da je slaganje preslikavanja asocijativno.
Moda se u ovoj situaciji ne moe koristiti taj jezik, jer je rije o slaganju
elemenata iz razliitih skupova. Ipak jednakost u 2) vrijedi i to se vidi ovako:
Za svako xE V'" imamo
(Cf o g)oh) (x) = cf o g) (h (x = J (g (h (x) = J g o h) (x = cf o (g o h (x),
dakle, cf o g) o h = J o Cg o h).
3) Za svako x E V" imamo
(Cf + g) o h)(x) = (f + g)(h (x = J (h (x + g (h (x =
= cf o h) (x) + (g o h) (x) = cf o h +g o h) (x),
dakle, (f + g) o h = J o h + g oh.
4) Ovdje je bitna pretpostavka h EHom (V', V"). Na osnovu toga, za proiz-
voljno x E V imamo
(h U + g)(x) = h (U + g)(x = h U (x) + g (x = h U (x + h (g (x
o =
= (h o J) (x) + (h o g) (x) = Ch o J + h o g) (x),
dakle, h o (f + g) = h o J + h og.
5) Dokazuje se slino.

Algebra End (V)

Kada u teoremi 1.4. uzmemo V = V' = V" = V"', onda vidimo dau
skupu End (V), pored sabiranja i mnoenja skalarima iz R, tj. pored opera-
cija koje End (V) ine modulom nad prstenom R, imamo jo i slaganje kao
operaciju koja je asocijativna, distributivna u odnosu na mnoenje, a prema
mnoenju skalarima iz R ponaa se ovako:
(IlJ) o g = J o (o: g) = II . cf o g).
To emo iskoristiti kao povod za. ovu definiciju.

126
Definicija 1.2. Ako je u R-modulu X definisano mnoenje koje je (asocija-
tivno) prema sabiranju u X distributivno, a prema mnoenju skalarima iz
R ponaa se ovako:
-
(1.10) (IX x)y = X (IXY) = IX (xy)
za svako IX E R i za svako x, yE X. tada se kae da skup X sa ove tri opera-
cije ini (asocijativnu) algebru nad prstenom R.
Algebra X nad prstenom R je. dakle. ujedno R-modul i prsten (koji n~
mora biti asocijativan), a osim toga mnoenje skalarima u modulu vezano je
sa mnoenjem u prstenu uslovom (1.10).
Ako je prsten X komutativan, onda se za algebru X kae da je komutativna.
Ako prsten X ima jed.inini element e. onda je to i jedinini element algebre X.
Ako je prsten X tijelo. onda se za algebru X kae da je to algebra sa dijeljenjem.
Ako je R = K polje, onda se dimenzija vektorskog prostora X zove i rang
algebre X.

Teorema 1.5. Skup End (V) svih endomorJizama R-modula V ini algebru
(u odnosu na sabiranje i slaganje endomorJizama i mnoenje endomorJizama
elementima iz prstena R) nad istim prstenom R.
Ako je V =1= rOy}. tada algebra End (V) ima jedinini element e = idy. Ako
R-tnodul V ima bazu koja sadri bar dva elementa. tada algebra End (v) nije
komutativna. Ako je V vtktorski prostor konane dimenzije dim V, tada je
End (V) algebra konanog ranga dim End (V) = (dim V?
Doka~. - Prvi dio teoreme ustanovili smo neposredno prije definicije (1.9).
Ako Je V =1= {Oy}, tada e = idy E End (V) nije nula. Osim toga,
J<>8 = eoJ =JCfEEnd(V,
pa End (V) ima jedinini element e = idy.
Neka sada R-modul V ima bazu A = {a. b, .. ;} koja sadri bar dva ele-
menta. Tada za JtIb, I ... E End (V) vrijedi
Cf... o J...) (a) = J... Cf... (a) = I ... (Oy) = Oy,
Cf... o I ...) (a) =1... Cf... (a = IIIA (b) = a.
dakle I ... 01... =1= J... o J..., pa ~gebra End (v) nijf! komutativna.
Ako je V vektorski prostor konane dimenzije dim V, tada prema teore.pli
1.2. vrijedi dim End (v) = (dim V)z, dakle algebra End (v) je tada konanog
ranga (dim V)Z.

1.1. Ako je S podmodul modula V. a Je Horn (V, V'), tada se ogranienjem preslikavanja
lua S dobija preslikavanje/seHom(S. V'). .
Dolu.uuJli: 1) Ako poltoji komplement T podmoduia S, tada sVIto leHom(S. V') ima
oblik I =-Is za neto leHom(V. V');
2) Ako je V dhektna suma pomodu1a S, (ie!) g,eaont (S" V'),(ie,!). tada poetoji
ta~ jedno leHom (V. V') za koje vrijedi II -f.,
(ie!);

127
1) Ako lU S i T podmoduli modula V takvi da poatoji komplement T' podmoclula S + T,
tada postoji bar jedno, a u sluaju S + T = V tano jedno lE Hom (V, V') za koje je/., _
= g, 17' = h, ako i samo ako za date homomorfizme gE Hom (S, V') i hE Hom (T. V,)
vrijedi
. g (x) = h (x) (xES n T).

Uputstvo: 1) Ako postoji komplement Tpodmodula S, tada za proizvoljno gEHom (S, V')
i h E Hom (T, V) moemo definisati
I (x) = J (s + t) = g (s) + h (t).
Tu je x = s + t (SES, tE T). Odmah se vidi da je JEHom (V, V') i g = Js;
2) Svako xE V moe se na jedan jedini nain napisati u obliku

x = L x" (x, E S" (iE]),

iel
pa moemo definisati
J (x) = L gj (x,).
iel

Lako se provjerava da je JE Horn (V, V') i gj = JS j (iEI), te da je J jedino pres1ikavanjr

sa ovim osobinama.
3) Ako postoji JE Horn (V, V') za koje je g = Js, h = J7', tada
g (x) = ls (x) = h (x) = h (x) (xE.S n T).
Obrnuto, neka je ispunjen uslov g (x) = h (x) (xES n T). Tada postoji jedinstveno presli-
kavanje g' E Horn (S + T, V') tako da vrijedi g = g~, h = g~ i zadano je ovako:
g' (s + t) = g (s) + h (t) (SES, tE T). Kako postoji komplement T' potprostora S + T,
postoji prema l) bar jedno JE Horn (V, V') sa g' = Is+7" Sad je jasno da za ovo
JE Horn (V, V') vrijedi ls = g, h = h.
Ukoliko je S + T = V, tada I = g' i jednoznano je odredeno.
1.2. Neka je X asocijativna algebra nad prstenom R, a preslikavanje la : X ~ X, odnosno
af : X ~ X zadano ovako:
l" (x) = ax, al(x) = xa (xEX).
Dokazati da preslikavanje g, odnosno h, koje svakom aEX pridruuje J", odnosno "J, pred-
stavlja homomorfizam, odnosno antihomomorfizam algebre X u algebru End (x) endo-
morfizama modula (a ne algebre!) X.
Uputstvo: Za svako a E X, preslikavanje la : X ~ X je endornorfizam modula X. Stvarno,
Ja (x + y) = a' (x + y) = a' x + a' Y = la (x) + la(Y).
Ja (exx) = a' (<XX) = ex' (a . x) = ex' Ja (x)
za svako x, YEX i svako exE R.
Zato preslikavanje g prevodi X u End (X). Osim toga:
g (a + b) = g (a) + g (b), g (A a) = Ag (a), g (a' b) = g (a) . g (b).
jer
(g (a + b (x) = (a + b) . x = a .x + b.x = (g (a) + g (b (x).
(g (Aa (x) = (A a)' x = A' (a x) = (Ag (a (x).
(g (ab (x) = (ab)' x = a' (bx) = (g (a) . g (b (x)
za svako x E X. To znai g: X ~ End (X) je homomorfizam algebri.
Slino se dokazuje da je h : X ~ End (X) antihomomorfizam algebri, jer umjesto h (ah) -=
= h (a) . h (b) vrijedi h (ah) = h (b) . h (a).

128
1.3., Neka je R potprsten nekog prstena X ~_ jedininim elementom e koji je zajedniltiza
oba prstena, a osim toga neka svako AeR komutira sa svakim xeX (tj. R je sadrano li
centru prstena X). Tada se X moe shvatiti kao algebra nad prstenom R. Kako? Na taj
nain moe se polje e kompleksnih brojeva shvatiti kao algebra nad poljem R realnih
brojeva. Koliki je rang te algebre ?
Uputstvo: Elemente xeX riinoicmo elementima i.eR onako kako se mnoi u prstenu X.
Po pretpostavci je ex = eR' pa je X unitarni R-modul. No, u X imamo i mnoenje, koje je
asocijativno, a u odnosu na sabiranje i distributivno. Osim toga iz asocijativnosti mnoenja
u X i injenice da je R sadrano u centru prstena X slijedi A (xy) = (i. x) y = x (i. y) za
svako AeR i svako x, yeX.
Znai, X je algebra nad R.
Tako je i u sluaju X, = e, R = R. Rang ove algebre je 2, jer vektorski prostor e nad R
ima bazu {l, i}. .
1.4. Neka je X asocijativna algebra nad prstenom R, a A baza R-modula X.
1) Dokazati da za
x= L ~". a, y = L 1]b. b
aEA bEA
vrijedi
xy = L (E'" 1]b) ab;
a, bEA
2) Kako je aba X, bie

ab = L i.: b e, tj. xy = L .
(~" ",b) ;,gb e.
cEA a,b,ceA
Pri tome, za svako a, beA, samo za konano mnogo elemenata eeA vrijedi A:b i: O.
Dokazati:
(1.11) L ~.' Af., = L Ag., A~ (a, b, d. le A).
cEA cEA

Uputstvo: 1) Dokazuje se indukcijom u odnosu na broj sumanada razliitih od Ox.

2) Iz ab = L A:.' e dobija se
ceA

(ab) d = L A~' cd = L ;,g L Ar.. 1=

cEA cEA lEA

= L (L A:.' Ar..). I.
le~ ceA
Slino se dobija
(11' (bd) = L CL
leA ceA
Ag, A'c)' /.
Odatle i iz (ab)d = a(bd) dobija le (1.11).
1.1. Neka je X modul nad pnteDom R, A baza modula X) a
(~)...,.eA
familija lbIa-a iz R toja ima OIObine da,. Ivako a, be A ima samo konano mnogo ele-
mawa cEA takvih da je;':' #: O i da vrijedi (1.11). Ako ~ za

,,= L ~. a, y = 1: "1-'" b
.. eA beA

xy = L (E" rf), A:. c,

..,b,ceA .

129
dokazati da je time u X definisano mnoenje koje X, skupa sa operacijama R-modula,
ini asocijativnom algebrom nad R.

Uputstvo; Uslov (1.11) povlai (ah) d = a (M) (a, b, d E A). Iz definicije proizvoda xy
vidi se, naime, da je

ab = L ).:b e (a, bEA)

ceA

i da je mnoenje distributivno u odnosu na sabiranje. Zato je zapravo

xy = L (~a. rl) . ab.

a,beA

Sad se odmah vidi da je mnoenje u X asocijativno. Osim toga vrijedi). . (xy) = ().x) y =
= x ().y) ().ER, x, yEX), pa je X asocijativna algebra.

1.6. Neka je X modul nad prstenom R, a A baza toga modula. Ako je zadano ahE X
(a, bE A), onda se preslikavanje (a, b) /---'>o ab (a, bE A) moe na jedan jedini nain pro-
duiti do mnoenja u X koje X skupa sa operacijama R-modula ini algebrom nad R. Ta
algebra je asocijativna ako i samo ako vrijedi
(ab) e = a (be)(a, b, e E A).
Dokazati!
Uputstvo; Za mnoenje u X koje predstavlja produenje preslikavanja (a, b) /---'>o ab
(a, bE A) sa A x A na X x X mora vrijediti

xy = L (~a. 'lb) ab (x = L ;a. a, y = L 'lb. b)

a,beA aeA beA

ako elimo da X bude algebra nad prstenom R. Zato emo mnoenje u X upravo tako
definisati. Jednostavno se vidi da je ta definicija korektna, da se proizvod ab (a, bE A)
podudara sa prvobitnim proizvodom i da X ini agi beru nad prstenom R.
Ako je ova algebra X asocijativna, tada naravno mora vrijediti

(ab) e = a (be) (a, b, eE A).

Primijetimo da su tu prvobitno zadani samo proizvodi ab i be (ukoliko nijedan od ova dva

proizvoda ne lei u A), a da se (ab) e i a (eb) raunaju po proirenoj definiciji.
Obrnuto, ako je ispunjena gornja jednakost, tada se, polazei od definicije mnoenja u X,
lako zakljuuje da vrijedi

(xy) z = x (yz) (x, y, ZEX),

tj. da je algebra X asocijativna.

1.7. Neka je X vektorski prostor dimenzije 4 nad poljem R realnih brojeva, a A =

= {eo, e" e., ea} baza prostora X. Ako je preslikavanje (a, b) /---'>o ab (a, bE A) dato sljede-
om tabelom
eo e, el ea

eo eo e, el ea
e, e, -eo ea -e.
I
e. e. -e 3 -eo e,
e3 e3 e. -e, -eo

dokazati da se proirivanjem tog preslikavanja do mnoenja u X dobija asocijativna neko-

mutativna algebra s dijeljenjem koja ima rang 4. To je tzv. algebra kvaterniona (Hamilton).
Uputstvo; Iz tabele se vidi da je ispunjen uslov (ab) e = a (be) za svako a, b, eE A (Pri-
mijetimo da provjera ovog uslova nije sasvim jednostavna iako ne treba provjeravati svih

130
41 = 64 jednakosti (ej el) elt: = ej (ejti), jer akojebar jedan od indeksa O, onda je jednakost
sigurno tana). Zato se proirivanjem preslikavanja (a, b) t-+ ah (a, bEA) do mnoenja u
X dobija asocijativna algebra (v. prethodni zadatak). Ta algebra ima, naravno, rang 4.
Iz gornje tabele se odmah vidi da ova algebra nije komutativna. Ako se' za
"'3 3
X = L ~ ejEX definie
i-O
i = ~e. -
i_l
ri j ej

onda se jednostavno provjerava da ovakva operacija ,,ltonjugovanja" u X ima ove osobine:

za svako x,yEX i svako AER. Za naJe potrebe vano je da vrijedi

3
x .i = i . x = (L (A')')' e..
1.0

Kako je oigledno '0

jedinini elem.ent algebre X, odavde slijedi da svako xEX, x ~ OV
ima inverzni element
3 .~

X-l = (L (~)'rl. x.
i-O

1.B. Neka je V vektorski prostor nad poljem K, a JE End (V) preslikavanje !foje ima oso-
binu
(V geEnd (VJg = gf.

Dokazati najprije da za svako xE V postoji AzEK takvo da je

J(x) = As' x,

a zatim da Ax ne zavisi od x, tj. da postoji AE K tako da je

Uputstvo: Za x = Oy sigurno je J (x) = A x za svako AEK. Zato pretpostavlmo da Je

x ~ Oy. Kad ne bi postoja1ao AEK za koje je J (x) = Ax, onda bi, zbog x ~ Ov, vektori
x, J (x) bili linearno nezavisni, pa bi postojala baza A prostora V koja sadri ova dva vek-
tora. Kako znamo, tada postoji tano jedno gE End (V) sa unaprijed i po volji zadanim
vektorima g (a)(a S A). Neka je g (x) = Ov, a g (f (x ~ Oy. Tada imamo

(fg)(x) =J(g(x = J (Oy) = Ov, -.

(gf)(x) = g (f(x ~ Ov,

dakle Jg ~ gf, a to nismo pretpostavili.

Prema tome, za svako xEX, postoji AxEK sa J (x) = Ax' x. Dokaimo sada da se za svako
xE V moe uzeti isto AEK. Ako su vektori x, YE V linearno zavisni i, recimo, y = x,
tada
J(y) = a.J(x) = a.' Ax . x =As' y,

dakle, moemo uzeti Ay = Ax' Ako su vektori x, y linearno nezavisni, onda iz

AX+ll' ex + y) = J(x + y) = J ex) + J(y) = As' x + .301/' Y

131
2. IZOMORFIZAM MODULA I ALGEBRI

Izomorfizam modula

Bijektivni homomorfizam modula zove se izomorJizam modula. Kaemo

da je R-modul V' izomorfan sa R-modulom V ako postoji izomorfizam.
J: V ----3>- V'. Ovaj odnos je simetrian, jer ako je J : V -+ V' izomorf~
modula, tada je i J-l: V' ----3>- V izomorfizam modula.
Stvarno, inverzno preslikavanje J-l: V' ----3>- V bijektivnog preslikavanja
J : V ----3>- V' je opet bijektivno preslikavanje. Osim toga
J(f-l (x) +J-l (y = J(f-l (x + J(f-l (y = x + y,
J (),J-l (x = ;. . J (J-l (x = ), x,
dakle,
J-l (x + y) = J-l (x) + J-l (y),J- l (), x) = ), .J-l (x)
za svako x, y E V i za svako ), E K. ~

Primijetimo da su izomorfizam J: V ----3>- V' i inverzni izomorfizam

J-l: V' ----3>- V vezani relacijom
(1.12) J-loJ = id p J o J-l = id v.
Ako R-modul V ima bazu, onda se meu homomorfizmima modula V u
R-modul V' mogu prepoznati izomorfizmi po tome da li bazu A prevode u
bazu modula V'. Naime, vrijedi

Teorema 2.1. Neka je A baza R-modula V, a JEHom(V, V'). Tada j,

preslikavanje J : V ----3>- V' injektivno, odnosno sirjektivno, ako i samo ako je
Jamilija (f(aaEA linearno nezavisna, odnosno generator modula V'.
Dokaz. - Ako je preslikavanje J : V -+ V' injektivno, tada iz

2: ),a. J (a) = Ov'

aEA
slijedi
J( 2: ),a. a) = J (Ov),
aEA
a odatle
2: ),a. a = Ov> tj. ),a = OR (aEA),
aEA
jer je A baza modula V. To znai, familija cf (aaEA je linearno nezavisna.
Obrnuto, ako je familija (f (a))aEA linearno nezavisna, tada iz
J (x) = J (y),
zbog
x= 2: ~a. a; y = L 'YJa. a,
aEA aEA

132
slijedi

aeA aeA
dakle
X=y.

Neka je sad preslikavanje f: V -+ V' sirjektivno. Tada za svako x' E V'

postoji
X= L ~aEV
aeA
sa
. x' = f(x) = L ~.. f(a).
aeA

To znai, da familija (f(aaeA predstavlja generator modula V'. Obrnuto,

ako je ova familija generator modula" V', tada se svako x' E V' moe napisati
u obliku
X' = 2: ~tJ f(a).
aEA
No tada za

aeA
vrijedi x' = f (x) i preslikavanje f : V -+ V' je sirjektivno.
Iz prethodne teoreme vidi se da kad jedan od dva izomorfna R-modula ima
bazu, tada i drugi modul ima bazu iste moi. Obrnuto, ako R-moduli V i
V' imaju baze A i A' iste moi, tada se bijektivno preslikavanjef: A~A',
naosnovu teoreme 1.1., moe prodUiti do homomorfizma f: V ~ V' i to
na jedan jedini nain. Taj homomorfizam preslikava bazu A modula V na
bazu A' modula V' i to bijektivno,pa zato prema teoremi 2.1. predstalvja
izomorfizam modula. To znai da vrijedi

Teorema 2.2. Dva slobodna modula V i V' nad istim prstenom R su iaomorjna
ako i samo ako za, SfJaku (za bar jednu) bazu A modula V postoji baaa A'
iste moi modula V'. -,
Specijalno, dva vektorska prostora V i V' nad istim poljem K su izomorJna
ako i samo ako imaju iste dimenzije.

Faktorski modul

Ako je S podmodul R-modula V, tada je S (normalna) podgrupa grupe

(V,+), pa u V imamo relaciju ekvivalencije II zadanu ovako:
(l.l) XIlY ~ -x + yES
za svako x, yE V. Ta relacija saglasna je sa sabiranjem u V, pa imamo fak-
torsku grupu (V/S, +), pri emu je u faktorskom skupu V/S svih klasa

133
ekvivalencije x + S (x E V) u odnosu na relaciju e sabiranje definisano po-
mou predstavnika, tj. ovako

(2.2) (x + S) + (Y+ S) = (x + y) + S
za svako x, yE V.
Jednostavno se provjerava da je relacija e saglasna i sa mnoenjem skalarima,
pa u faktorskom skupu VIS moemo i mnoenje skalarima definisati preko
predstavnika, tj. ovako:
(2.3) ~ . (x + S) = ~x +S
za svako ~ E R i za svako x E V.
Na taj nain faktorski skup VI S dobija strukturu R-modula. Osim toga pri-
rodno preslikavanje
(2.4) Jg : V ----+ VIS, Je (x) = x + S (xE V)
predstavlja ne samo epimorfizam aditivnih grupa nego i modula.

Definicija 2.1. Neka je S podmodul R-modula V, a e relacija ekvivalencije

u V zadana pomou S kao u (2.1). Tada se modul VIS u kome su operacije
modula definisane pomou predstavnika, tj. kao u (2.2) i (2.3), zove Jaktorski
modul modula V po podmodulu S. Prirodno preslikavanje (2.4), koje pred-
stavlja epimorfizam modula, zove se prirodni epimorJizam.
Ako je J : V ----+ V' homomorfizam modula, tada je
(2.5) Im (f) = {j (x) I x EC' V}
podgrupa aditivne grupe V', a
(2.6) Ker (f) = {x E V IJ (x) = Ov'}
(normalna) podgrupa aditivne grupe V. Osim toga postoji jedinstveni homo-
morfizam
(2.7) g: X/Ker(f)----+ Im (f), g (x + Ker(f = J (x) (xE V)
aditivnih grupa za koji vrijedi J = g o Jg , pri emu je e relacija ekvivalencije iz
(2.1) definisana pomou S = Ker(f).
Jednostavno se provjerava da su Im (g) i Ker (f) podmoduli odgovarajuih
modula V' i V, a g : V/Ker (f) ----+ Im (f) homornorfizam modula. Tako smo
dokazali sljedeu teoremu.

Teorema 2.3. Neka je J: V ----+ V' IwmomorJizam modula. Tada je Im Ci)

podmodul modula V', a Ker (f) podmodul modula V. Osim toga postoji jedin-
stveni izomorJizam g : X lKer Cf) ----+ Im (f) modula za koji vrzjedi J = goje'
pri emu je Je : V ----+ V lKer (f) prirodni epimorJizam.
Ako je S podmodul R - modula V, tada za prirodni epimorfizam
J: V ----+ VIS
i za svaki podmodul T modula V imamo homomorfizam modula
JT : T ----+ VIS, JT (y) = J (y)(y E T).

134
Jednostavno se provjerava da je
,Ker (f'1') = S n T,
pa je J'1' : T---+ V/S ~onomorfizam, ako iJ samo ako je Sn T = {Ov}.
Ukcliko je jo S + T = V, tj. ukoliko je T komplement podmodula S u V,
tada je J'1' : T---+ V/S i epimorfizam, dakle, izomorfizam modula. Tada,
naime, za svako z'E V postoji x E S, Y E T tako da vrijedi
z -:- x + y, tj. J Cz) = J (x) + J(y) = J(y) = J'1' (y),
jer J (x)= x + S = S, zbog x E S~ To pokazuje da za podmodul S modula
V komplement T, ukoliko uopte postoji, ne mora biti (doslovno) jedinstven,
ali je ipak jednoznano odreden do izomorfije. Znai, vrijedi
Teorema 2.4. Ako postoji komplement T podmodula S u modulu V, tada je
T ~ V/S, tj. komplement T je odreden jednoznano do izomorJizma.

lzomorfizam algebri. Faktor.ka algebra

Ako su X j X' algebre nad istim. prstenom R, onda se homomorfizamJ:X ~ X'

modula zove homomorJizam algebri, ako ispunjava dopunski uslov
(2.8) J(xy) =J(x) 'J(y)(x,y E X).
Bijektivni homomorfizam algebri zove se izomorJizam algebri. Kad je X =
= X' umjesto hom.orp.orfizam, odnosno izomorfizam, govorimo i u sluaju
algebri endomorjizam, odnosno automorjizam.
Ako je J: X ---+ X' izomorfizam algebri, lako se provjerava da inverzno presli-
kavanje J-l : X' ---+ X predstavlja izomorfizam algebri. Isto tako slaganjem
homomorfizama algebri J : X ---+ X', g: X" ---+ X dobijamo homomorfizam
algebrijog: X" ---+ X'. Kad. se to ima u vidu, onda nije tdko provjeriti.da skup
End (x) svih endomorf'lZ8IIla aJgebre X ini polugrupu u odriosu na slagan'c.
No. End(X) nije podai,ebra a1gcbrc svih endomorfizama modula X,
jer za lE End (X) nc mora biti - JE End (X), niti IXJE End (X) za svako
lXeR~ .
pri tome se pod poda1gebrom .Y neke algcbre X podrazumijeva podmodul Y
mOdula X koji je zatvoren u odnosu na mnoienje u X.
A1I.P je Y poda1gcbra algebre X t onda je, po definiciji, Y podmodul modula x.,
pa~lmamo faktoraki modul XIV. Prirodna je pomisao da se u faktorskom
skupu XIV definile i mnoenje preko predltavnika, tj.
(x +
Y)' (y y) - xy+ Y. +
Meutim, ova def"micifa je korebnajed.ino Ilko podmodul Y JD.odula X umjesto
uslova zatvorenosti u odnosu na mnof.enie
(2.9) x; yE Y~ xyE Y,
ispunjava Delta jai zahtjev
(2.9') x E X, yE Y ~ xy, yx E Y.
Kao i u sluaju prstena za ovabv podmodul Y uvodimo nazj'v-",a.llllllbr,
X.
135
/
Ako je Y ideal algebrt: X, tada u faktorskom skupu X/ Yoperacije algebre
definisane preko predstavnika odreuju strukturu aJgebre, a prirodno pres-
likavanje
(2.10)
predstavlja epimorfizam algebri.
Algebra X/Y zove sejaktorska algebra algebre X po idealu Y, a epimorfizam
(2.10) prirodni epimorjizam algebri.
Ako je j: X --* X' homomorfizam algebri, onda je to homomorfizam modula,
pa je Ker (f) podmodul modula X, a Im (f) podmodul modula x'. Osim
toga postoji jedinstveni izomomorfizam modula
(2.11) g: X /Ker (f) ~ Im (f),
za koji vrijedi j = g o jg. Jednostavno se dokazuje da je zapravo Ker (f) ideal
algebre X, a g: X/Ker(f)--* Im(f) izomorfizam algebri.
Moemo, dakle, izrei sljedeu teoremu :
Teorema 2.5. Nekaje Y ideal algebre X. Ako u skupu X/Y klasa ekvivalen-
cije x + Y (x E X) dejiniemo operacije pomou predstavnika, onda X/Y pos-
taje algebra nad istim prstenom, a prirodno preslikavanje (2.10) predstavlja
epimorjizam algebri.
Ukoliko je j: X --* X' homomorjizam algebri, tada je Y = Ker (f) ideal al-
gebre X, a Im (f) podalgebra algebre X'. Osim toga, rada postoji jedinstveni
izomorjizam algebri (2.11) za koji Vrtjedi j = gojg.
Kako smo ve konstatovali, svaki izomorfizam j: X --* X' algebri je ujedno
izomorfizam odgovarajuih modula. Obrnuto ne mora da vrijedi. Zato umjesto
potpunog analog ona teoreme 2.2. vrijedi samo
Teorema 2.6. Ako postoji izomorjizam j: X --* X' algebri, tada za svaku
bazu A modula X postoji baza A' = {j (a) I aEA} modula X koja ima istu
mo kao A. Ako za bar jednu bazu A modula X postoji baza A' modula X'
koja ima istu mo kao A, tada se bijektivno preslikavanje j: A ~ A' moe
produiti i to na tano jedan nain do izomorjizma 111lJdula j: X --*X'. Taj
izomorjizam modula je ujedno izomorjizam algebri ako i samo ako vrijedi
(2.12) j (ab) = j (a) . j (b)(a, b CC A}.
Dokaz. Sve tvrdnje teoreme, osim one posljednje, jasne su na osnovu teoreme
2.2. Ako produenje j: X --* x' bijektivnog preslikavanja j : A --* A' pred-
stavlja izomorfizam algebri, a ne samo modula, onda je jasno da vrijedi (2.12).
Obrnuto, neka za jedinstveni izomorfizam modula j : X ~ X' koji pred-
stavlja produenje bijektivnog preslikavanja j: A --* A' vrijedi (2.12). Tada
se jednostavno provjerava da je to ujedno i izomorfizam algebri.

Zadaci
2.1. Neka je X = End (V), X' = End (V'), a J : V -+ V' izomorfizam R-modula. Ako J
definiemo ovako:
"-
J(g) = Jgf-t (gE End (V)),
"-
dokazati da je f izomorfizam algebre X na algebru X'.

136
Uputstvo: Provjera je vrlo jednostavna.
2.2. Vidjeli smo da se polje e kompleksnih brojeva moe shvatiti kao algebra nad poljem
R realnih brojeva. Dokazati da ta algebra ima samo dva automorfizma, identitet i konjugo-
vanje. Koliko ta algebra ima endomorfizama?
Uputstvo: Identitet x ~ x"'i konjugovanje x ~ i su sigurno automorfizmi algebre e. Dru-
gih automorfizama nema, jer ako je j bilo koji automorfizam algebre e, tada j(lx) =
= l . j (x), jer 1 E R, a osim toga j (lx) = j (1) . j (x). Kako za x '" O, mora biti j (x) '" O,
dobija se j (1) = 1. Slino se iz i2 = -1 zakljuuje da vrijedi j (i) = i ili j (i) = - i. U
prvom sluaju za svako x = IX' 1 + tJ iEe imamo j(x) = IX' j(l) + fl j(i) = x, a u
drugom j (x) = IX' j(l) + fl j (i) = X.
Primijetimo da vektorski prostor (a ne algebra!) e ima i automorfizam -ide koji xE e
prevodi u -x. To, meutim nije automorfizam algebre. Pored navedenih endomorfizama
algebra e ima oigledno i endomorfizam x ~ O (xE e), nu1aendomorfizam. No, to su
svi endomorfizmi algebre e. Naime, iz l . J (x) = j (1) j (x) (ova jednakost vrijedi za svaki
endomorfizam j algebre e) vidi se da je ili j (1) = 1 ili je j (x) = O(xE C). Ako, dakle,
j nije nu1aendomorfizam, onda je j (1) = 1. Odatle i iz il = -1, dobija se j (i) = i,
pa je j identitet ili konjugovanje.
2.3. Neka je K algebra kvaterniona nad poljem R realnih brojeva. Tada je identitet na K
automorfizam algebre kvaterniona, ali konjugovanje x ~ i u algebri kvaterniona nije
x,
automoifizam, nego antiautomorfizam, jer vrijedi (xy)- = y . a ne (xy)- = i . y.
Dokazati!
UputJtvo: Vidjeti uputstvo uz zadatak 1.7.
2.4. Dokazati da antiautomorfjzam x ~ i algebre K kvaterniona ima osobine:
1) (i)- = x;
2) X' i = x' x = l e. (AeR) i l = O ~ x = O;
3) x '" O ==} X-l = l-l x,
gdje je X' i = A eo.
Uputstvo: Sve provjere su jednostavne. Vidjeti uputstvo uz zadatak 1.7.
2.6. Neka je Y podalgebra, a Z ideal neke algebre X. Dokazati da je Y +Z podalgebra
algebre X, a Z n Y ideal podalgebre Y i da vrijedi
(Y + Z) IZ ~ YI (Y n Z),
UPUfJtvo: Kako je Z ideal algebl'e X, imamo faktorsku algebru XIZ i epimorfizam algebri
'j:X -+XIZ, j(x) = x + Z (XEX),
tzv. prirodni epimorfizam. Pri tome je Z = Ker(/).
Ako sada j ograniimo na Y, imaemo homomorfjzam algebri
g : Y -+ XIZ, g (x) = x +Z (x E Y).

Sad je Ker(g) = i<er(f) n Y =zn Y, pa je zato Z n Y ideal podalgebre Y. Osim

toga vrijedi
YI(Y n Z) ~ Im (g).
pri tome je Im (g) podalaebra algebre X/Z, pa se lako dokae da je i j-l (Im (g =
= {x E X : j (x) E Im (g)} podalgebra algebre X. No, odmah se vidi da je j-l (Im (g =
= Y + Z. Sad se mole promatrati ogranienje

h: Y + Z-+X/Z
homomorfizmaJ na Y + Z. Vrijedi Ker(h) = Ker(/) n (Y + Z) = Z, Im (h) = Im (l),
dakle
(Y + Z)/Z ~ Im(g).

sad 'Je j.DO da vrijedi (Y + Z)/Z ~ Y/Z.

Ovo je tzv.1 jmJa tIM''''"' izomorjije za algebre.

137
2.6. Neka je f :X ~ X' epimorfizam algebri. Dokazati da preslikavanje
y' ~ j-l (Y') = {x E X :j(x) E Y'}
predstavlja bijektivno preslikavanje skupa svih podalgebri alge bre X' na skup onih pod-
algebri algebre X koje sadre jezgro Ker (f).
Pri tome je Y' ideal algebre X', ako i samo ako je j-:l (Y') ideal algebre X, i tada je
X/j-l (Y') ~ X'/Y'.
Uputstvo: Ako je Y' podalgebra algebre X', lako se provjerava da je j-l (Y') podalgebra
algebre X koja sadri jezgro Ker(!), a osim toga Y' = j(f-l (Y')). Zato je preslikavanje
Y' ~ j-l (Y') injektivno. Ukoliko je Y' ideal algebre X', tada imamo epimorfizam
g :X~X'/Y'

koji se dobije slaganjem epimorfizma j: X ~ X' prirodnog epimorfizma

h: X' ~ X'/Y'. Odmah se vidi da je
Ker (g) = j-l (Y'),
pa je zato sada j-l (Y') ideal algebre X, a osim toga X/j-l (Y') je izomorfno sa X'/Y'.
Treba jo dokazati da je preslikavanje Y' ~ j-l (Y') sirjektivno i da je Y' ideal alge bre
X' ukoliko je Y = j-l (Y') ideal algebre X. Pa neka je Y ideal (podalgebra) algebre X
koji sadri jezgro Ker(j). Lako se provjerava da je Y' = j (Y) ideal (podalgebra) algebre
X' i da vrijedi
j-l (Y') = Y +Z = Y (jer Z~ Y).
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao druga teorema izomorJije za algebre.

3. ALGEBRA MATRICA

Definicija matrica i operacije sa matricama

Ako je R prsten sa jedininim elementom, a I = {l, 2, ... , m}, J =

= {l, 2, ... , n}, tada imamo R-modul RIXJ. Svaki element A toga modula
je preslikavanje A : I X J -+ R i, poto skup I X J moemo napisati u m re-
dova od po n elemenata, moemo i A identifikovati sa pravougaonom
shemom, tabelom

vrijednosti
IJ(~ = A (i, j) Ci = 1, 2, ... ) m; j = 1, 2, ... , n)
preslikavanja A.
Definicija 3.1. Neka je R prsten sa jedininim elementom, a I = {l, 2, ... ,
m}, J = {l,2, ... , n}. Tada elemente modula RIxJ, koji emo krae oznaiti
sa Rmxn, shvaene kao pravougaone tabele svojih vrijednosti, zovemo matri-
cama formata m X n nad prstenom R.
Vrijednosti lJ(i = A Ci, j) matrice A zovu se elementi matrice. Elementi
lJ(i, ... , IJ(~ matrice A ine j-tu vrstu, a elementi IJ(}, , 1J('f' i-tu kolonu mat-
rice A.

138
 Kako su matrice elementi R-modula !?"'x", sa matricama istog formata rauna
se po komponentama, dakle, ovako:
Ako je otER, a
'.'
(3.1) A = (ot{)...x,,' B = (fl{)PXIl' e = (rOrxr>
tada je

(3.2) A = B ~ tn = p, n = g, lj{ = ot{Ci = 1, ... , n;

j=l, ... ,m);

(3.3) A + B = e ~ m = p =r, n = g = S, (V i, j) r~ =
-al+(J'i
- i i'

(3.4) ot A = B ~ m = p. n = q, (V i, j) P1 = ot ot~.

Matrica A + B zove se suma matrice A i matrice B, a matrica ot A proizvod

skalara ot i matrice A.
Kako vidimo, izjedaujemo i sabiramo samo matrice istog formata, dok
svaku matricu A, bez obzira na format, moemo pomnoiti svakim skalarom
ot iz prstena nad kojim se uzima matrica.
, 'Iz razloga koji e nam kasnije postati jasni definie se jo jedna operacija sa
matricama:
ft

(3.5) A .B = e ~ n = p, r = m, s = q, (V i, Dr! = 2: ot~ . P~

k=l

Matrica A . B zove se proizvod matrice A i matrice B.

Proizvod A . B matrice A i matrice B je definisan ako i samo ako prvi, faktor
ima onoliko kolona koliko drugi faktor ima vrsta. U tom sluaju matrica
A . B ima onoliko vrsta koliko prvi faktor, a onoliko kolona koliko drugi fak-
tor.

Teorema 3.1. R-modul Rmx" je slobodan i itna bazu sastavljenu od matr~a

(3.6) Eft = ("1 . ~)mx" (p = 1, 2, ... , m; g = 1, 2; ... , n),

pri umu je tY, KrtJllWkero'IJ simbol:

'Dokaz. - Tvrdnja ove teoreme se neposredno provjerava. Uostalom, ova
teorema slijedi iz o~ovarajue tvrdnje oR-modulu ako samo eleatcnte R-,
modula R""" umjesto u jednoj vrsti od m . n lanova napiiemo u m vrata od
po n lanova.
Jednostavno se provjeravaju sve tvrdnje sljedee teoreme, koju ~ U alje-
deem. paragrafu dobiti kao neposrednu posljedicu odgovarajuih
mdnji za
homomorfizme slobodnih modula, pa zato ovo 'provjeravanje prepulrmiO
itaocu.

139
Teorema 3.2. Za matrice (3.1) nad istim prstenom R vrijedi:
(3.7) (A . B) . C = A . (B . C) (ako je n = r) ; = p, q
(3.8) (A + B)' C = A C + B C (ako je m = p, n = q=r);
(3.8') C . (A + B) = C . A + C . B (ako je m = p = s, n = q) ;
(3.9) (~A) . B = A . (~B) = ~ . (A . B) (ako je n = p).

Drugim rijeima, mnoenje matrica je asocijativno, a u odnosu na sabiranje

distributivno i slijeva i zdesna, dok je mnoenje matrice skalarom na odreen
nain povezano sa mnoenjem matrica.
Iz teoreme 3.2. i injenice da je R""" modul nad prstenom R slijedi nepos-
redno
Teorema 3.3. Skup Run svih kvadratnih matrica Jormata n X n nad prstenom
R ini asocijativnu algebru nad tim prstenom. Algebra Rnxn ima jedinim' element
(3.10) En = (!5Dnxn.
U sluaju da je n > 1, algebra Rnxn nzj'e komutativna.
Ako je R = K polje, algebra Rnr.n ima rang n2
Dokaz. - Prvi i posljednji dio teoreme slijedi iz teoreme 3.1. i teoreme 3.2.,
odnosno iz relacije
(3.11) Em . A = A . En = A (A E Rmxn),
koja se neposredno provjerava.
Ako je n > 1, tada za matrice A = (~Dnxn iB = (P;)nxn odabrane, na primjer,
tako da vrijedi
al2 = 1, pl2 = l, ~ij = OR' PJi = O'
R 1nace,
v

vrijedi

2" ~% . P~ = l, 2" P~ . ~~ = OR>

k=l k=l
dakle A . B =I- B . A.

Matrica homomorfizma slobodnih modula

Dok,azaemo da svaki homomorfizam modula koji imaju konane slobodne

generatore moe biti zadan nekom podesnom matricom nad istim prstenom,
te da se na taj nain uspostavlja izomorfizam modula Horn (V, V') i modula
Rmr.n, pri emu je m broj elemenata baze modula V', a n broj elemenata
baze modula V.

Teorema 3.4. Neka je {el' ... , en} baza R-modula V, a {e;, ... ,e~} baza
R-medula V'. Tada za datu matricu A = (aDmxn E Rmxn postoji tano jedan
homomorJizam modula df : V -+ V' za koji vriJedi
m
(3.12) df (ej) = 2 ~~e; (i = 1, 2, ... , n).
j-l

140
Obrnuto, za svaki homomorjizam modula dl : V -+ V' postoji tano jedna
matrica A = (aDmx" E Rm",,, za koju vrijed,' (3.12).
Dokaz. - Za svaku matricu A = (ocDmxn potpuno su odreeni elementi
(3.12) modula V', a.prem~ teoremi 1.1. postoji tano jedan homomorfizam
dl : V -+ V' modula za ko;ivrijedi (3.12).
Obrnuto, ako je dl : V -+ V' homomorfizam modula, tada su potpuno od-
reeni elementi dl (e,) (i = 1, ' .. , n) modula V' i oni se na tano jedan
nain mogu prikazati u obliku (3.12), pa tako postoji tano jedna matrica
A = (ocDmx .. za koju vrijedi (3.12).
Prema teoremi 3.4. za zadanu bazu {el' ... , e.. } modula V i zadanu bazu
{e~, ... , e;"} modula V' nad istim prstenom R definisano je bijektivno
preslikavanje modula Horn (V, V') na modul Rmxn. Ovo preslikavanje zavisi
od odabranih b~a i obezbijeeno je pretpostavkom da moduli V i V' imaju
konane baze, to je sigurno sluaj kad su u pitanju vektorski prostoti ko-
nane dimenzije.

Definicija 3.2. Matrica A = (ocDmxn pridruena homomorfizmu dl E

E Horn (V, V') u smislu teoreme 3.4. zove se matrica homomorjizma dl u
odnosu na bazu {el) ... , e.. } modula V i bazu {e~, ... , e;'} modula V'.
Prema samoj definiciji matrica homomorfizma zavisi ne samo od tog homo-
morfizma nego i od odabranih baza slobodnih modula V i V'. Osim toga
i-tu kolonu matrice A homomorfizma dl ine skalarne komponente vektora
dl (ej) u odnosu na bazu {e~, .. " e~}.

Teorema 3.5. Bijektivno preslikavanje modula Horn (V, V') na modul Rm" ..
koje svakom homornorJ,'zmu diE Hom (V, V') pridruuje matricu A toga
homomorJizma u odnosu na date ba.ze modula V i V' predstavlja izomorJizam
modula, Drugim rijeima, ako je, za zadane baze modula V i modula V', A
matrt'ca homomorJizma dl, a B matrica homomorJizma 13, tada je A + B
matrica homomorJizma dl. + '73, a oc A matrica IwmomorJizma oc . dl.
Dokaz. - Neka je A = (ocDmx .. , odnosno B = (PDmx .. matrica homomor-
fizrna dl, odnosno 13 u odnosu na bazu {el"'" e.. } modula V i bazu
{e~, ... , e:"} modula V'. Tada vrijedi

n n
dl (e,) = 2: octej, '73 (e,) = L p~el'
j_l }=1
dakle,
n
(dl + '73) (e,) = dl (ej) + 13 (e,) = 2: (oc~ + PD ej.
j=l

..
(oc . dl) (e,) = oc . dl (e,) = 2: (oc ocD ' ej
j=1

za i = 1, 2, ... , n. To pokazuje da u odnosu na zadane baze modula V i

V' homomorfizam dl + '73 ima matricu A + B, a homomorfizam oc dl
matricu oc A.

141
Izomorfizam modula iz prethodne teoreme ponaa se vrlo pravilno i prema
slaganju homomorfizama, odnosno mnoenju matrica. Naime, vrijedi slje-
dea teorema, koja opravdava definiciju mnoenja matrica.

Teorem-a 3.6. Akoje.A = (IXDmxn matrica homomorjizma 04 E Hom (V, V'J

u odnosu na bazu {el> ... , en} modula V i bazu {ei" ... , e;"} modula V',
a B = CPDnxp matrica homomorjizma 'l3EHom (V", VJ u odnosu na bazu
{ei', ... , e~'} mod'!-41a V" i bazu {el' ... , en} modula V, tada je A . B ma-
trica homomorjizma 04 o 'l3EHom (V", V') u odnosu na bazu {e~', ... , e~'}
modula V" i bazu {ei" ... , e;"} modula V'.
Dokaz. - Po pretpostavci imamo
m n
04 (ej) = L IXfej, 'l3 (e~) = L pie"
j=l .-1
pa prema tome
n n
(04 o 'l3) (e~) = 04 (L P~ e,) = L Pi . 04 (e,) =
.= 1 ;= 1
n m m n
L P; . L lX[ej = L CL IX! P'k) ej
;=1 j=l j=l ;=1

za k = 1, 2, ... , p.
To upravo znai da homomorfizam 04 o 'l3 EHom (V", V') ima matricu
AB u odnosu na bazu {ei,', ... , e~'} modula V" i bazu {e~, .... , e;"} modula
V'.
Iz posljednje dvije teoreme slijedi neposredno

Teorema 3.7. Algebra Rnxn svih kvadratnih matrica jormata n X n (kae

se i reda nj izomorjna je sa algebrom End (VJ svih endomorjizama R-modula
V ~oji ima bazu od n elemenata.
Primijetimo da se izomorfizam algebri iz teoreme 3.7. uspostavlja tako to
se odabere jedna baza {el> ... en} (slobodnog) modula V i u odnosu na tu
bazu svakom homomorfizmu 04 E End (V) pridrui matrica A toga endo-
morfizma. OVdje je V' = V, pa nam je dosta jedna jedina baza (modula V).

Primjer 3.1. a) Neka je {el' ... , en} baza modula V, a {e~, ... , e:'} baza modula V'.
Tada je respektivno

Epq(p = l, 2, ..., n; q = l, 2, ..., m)

matrica homomorfizma

0pq = 0.p'~ (p = l, 2, ... , n; q = l, 2, ... , m)

u odnosu na bazu {eu . . en} modula V i bazu {e;, ... , e;'} modula V'. Tu je, kao to
znamo, Epq matrica formata m X n koja na presjeku p-te kolone i q-te vrste ima element
1, a inae svuda OR> dok je 0ep .~ homomorfizam koji ep prevodi u e~, a sve ostale e, u Ov'
b) Neka je V modul svih polinoma u jednoj varijabli A nad prstenom R stepena < n, a

142
e, = A' (i = O, l, .., n). Tada monomi e, ine bazu modula V. U odnosu na tu bazu
endomorfizam ci) koji svakom polinomu pridruuje izvodni polinom tog polinoma, zbog
9) (e,) = i e'_l (i = l, 2, ..., n), 9) (eo) = OR,
ima u odnosu na bazu {~o, eu .. , e,,} modula V matricu

-010 ... 00-j

002 ... 00
D=
OOO ... On
000 ... 00
formata (n + l) x (n + l). Tu je zapravo umjesto OR napisano kratko O, a umjesto
l + ... + l (i puta) kratko i.
e) Neka su V i {eo, .. , e,,} zadani kao u b), a V' neka je modql svih polinoma u A nad
prstenom R stepena <: n + 1. Bazu modula V' ine monomi e; = A' Ci = O, l, ... , n, n +
+ l). Pretpostavimo da su svi elementi i + l, dakle elementi I + ... + l (i + 1 puta)
prstena R invertibilni . Tada imamo homomorfizam 'J E Horn (V, V') koji svakom
polinomu .

f (A) = L" ct,' A' E V

i=O
. pridruuje p<)linom

('J f) (A) = L" cr., (i + 1)-1 AHl E V'.

i=-O
Zbog
rl (e,) = (i + 1)-1 e'+1 (i = O, l, ..., n)
homomorfizam 'J ima u odnosu na bazu {eo, eu .. , e,,} modula V i bazu {eo> eu .. , e",
e,,+l} modula V' matricu
-OO ... 0 O
1 O ... O O
O 2-1 O O
1=

OO n-lO
OO ... O (n + 1)-1
formata (n + 2) x (n + l).
d) Neka je V = V' vektorski prostor svih radijvektora koji izlaze iz zadane take O. Neka
je p prava, a II ravan koje prolaze takom O i pri tome p ne lei u II. Neka je #: Ov '1
radijvektor koji lei na pravoj p, a el> e3 nekolinearni radijvektori koji lee u ravni II. Tada
je {el; e., ea} baza prostora V.
i) Ako je 04 1 projiciranje na p paralelno sa Il, tada je 041 linearna transformacija prostora
V. Zbog

transformacija 04 1 ima u odnosu na ovu bazu matricu

Al =
l O O
[ O O O
O O O
l

143
ii) Ako je dis projiciranje vektora na ravan II paralelno sa pravom p, tada je eA. linearna
transformacija prostora V i

pa je
dl. (el) = Ov,

As
dl. (e.) = e.,

=
O O O
[ O 1 O
O O 1
l
eAS (ea) = ea,

matrica linearne transformacije eA. u odnosu na bazu {eve., ea}.

l
iii) Ako je p okomito na II, a eA a znai simetriju u odnosu na II, tada linearna transfor-
macija dia prostora V u odnosu na bazu {el' e., ea} toga prostora ima matricu

-1 O O
Aa = [ O l O .
O O l
Zato?
iv) Pretpostavimo sada da su el, e. i ea meusobno ortogonalni jedinini vektori koji u
tom poretku ine desni triedar. Ako je eA rotacija oko ose p orijentisane jedininim vek-
torom el za orijentisani ugao (jJ, tada se sa slike vidi da za linearnu transformaciju dl pro-
stora V u odnosu na bazu {eve., eJ:i} toga prostora vrijedi

e, eA (el) = el,
-, eA (e.) = cos (jJ e. + sin (jJ ea,
"\ ~ eA (eJ)
dl (ea) = - sin (jJ e. + cos (jJ ea
To znai da linearna transformacija eA pros-
., \ tora V u odnosu na ovu bazu ima matricu
O
cos (jJ
- sin (jJ
Vidjeli smo da je svaki homomorfizam modula df E. Hom (V, V') potpuno
odreen matricom A = (cxO mxn koja mu je pridruena u odnosu na neku ba-
zu {el' ... , en} modula V i neku bazu {e{, ... , e;"} modula V'. To znai, ako
vrijedi
m
(3.13) dl (e,) = L cxf e; (i = 1,2, ... , n),
j=l
tada su za svako
ft

(3.14) X = 2: ~i etE. V
j-l
potpuno odreene komponente rl (j = l, 2, ... , m) vektora
m
(3.15) dl (x) = L r/ e; E. v'.
;= l
Dokazaemo da zapravo vrijedi:
n
(3.16) 1/ = L (X~ ~; (j = l, 2, ... , m),
i-l

144
to se u matrinom obliku moe pisati kao
(3.17) (rl, . .. , 'YJ"')'1' = A . (El, . , En)'1',
pri emu smo znakom T (uansponovanje) naznaili da dotinu vrstu treba
napisati u obUku kolone.
..
Stvarno, za vektor (3.14) vrijedi eA (x) = 2: r eA (e,), pa kad tu eA (ec) zami-
i-i
jenimo izrazom (3.13), sredimo i uporedimo sa (3.1 S), dobiemo odmah (3.16).

Zadaci
3.1. Na osnovu teoreme 3.S. i teoreme 3.6. sumi (proizvodu) homomorfizama odgovara
suma (proizvod) odgovarajuih matrica, a proizvodu skalara i homomorfizma proizvod tog
skalara i odgovarajue matrice. Na osnovu toga mogu se tvrdnje teoreme 3.2. izvesti iz
~varajuih tvrdnji Za homomorfizme slobodnih modula. Uradite to!

Up,mtfJo: Ako su date matrice (3.1) sa, recimo, m=p, n=q=r, tada treba odabrati slobodne
!f1od~e V, V:} V" nad R i u svakom od njih redom.p~ jednu .bazu.{~l'"'' e.}, {ei, ...,e;}
1 {.;, ,e, }, pa u odnosu na ove baze matriCI A pndrullti ~ E Horn (Vj V ),
matrici B homomorfizam 'lJ E Hom (V, V'), a matrici C homomorfizam
eEHom(V", V). Tada je u odnosu na ove baze hornomorfizmu (..4+'lJ) eEHom (V", V')
pridrufena matrica (A + B) . C, a homomorfizmu ..4 + 'lJ E Hom (V", V') e e
matrica AC + BC. Kako je (.II + 'lJ) e = ..4 e + 'lJ e, mora biti (A + B) . C = AC +
~+ BC itd.

3.2. Neka je A matrica homomorfizma ..4 E Hom (V, V') u odnosu na bazu {eu ., e.}
slobodnog modula V i bazu {ei, , e:"} slobodnog modula V'. Neka je dalje:
S ;... [eu ... , e!l]' T = [enu .., en];
S' = [ei, , e;], IT' = [e~+1' ., e;"],
..41 = ..48 E Hom (S, V'), ..4. = ..4'1' E Hom (T,
V').
Dokazati: 1) Ako je ..4 (s) E S' (s E S), tada se ..41 mole shvatiti kao element skupa
Hom (S, SJ. U tom sluaju

A ='=[~I~].
O All

pri emu je Au matrica homomorfizma ..41 E Hom (S, 8'), a [~::] matrica homo- -,
morfizma ..4. E Hom (T, V') u odnosu na odgovarajue baze ovih slobodnih modula.
2) Ukoliko je jo ..4 (t) E T' Ct E T), tada Au = O. tj.'

A= [~l~].
O All
pri etnU je All matrlca homomorfizma ..4. E -Hom (T, T').
Uputstvo: l) Ako je ..4 (s) E S' (s E S), tada je
~
..4 (e,) = L 04 e; (i = 1. 2, ..., q).
l_l

~ -= O Ci - l, 2, . q; j =- p + l, ..., m).

145
2) Ako osim toga vrijedi dl (t) E T' (t E n, tada

(i = q + 1, ... , n),
dakle,
~ =O (i = q + 1, ... , n; j = 1, 2, ... , p).
tane obrnute tvrdnje tvrdnji iz 3.2?
3.3. Kako glase i jesu li
Uputstvo: Uz iste oznake kao u 3.2 obrnute tvrdnje glase ovako:
1) Ako matrica A ima oblik

A - [All
- - . Au
O
-- ,
Au
I J
tada vrijedi dl (s) E S' (s E S);
2) Ako je osim toga Au = O (nulamatrica), tada vrijedi i dl (t) E T' (t E n.
Obje ove tvrdnje su oigledno tane.
3.4. Neka je X algebra kvaterniona (v. zadatak 1.7). Odrediti matricu Aa, odnosno ma-
tricu aA linearnog preslikavanja dia E End (X) odnosno adl E End (X) (v. Zadatak
1.2) u odnosu na bazu {eo, el, el, es} prostora X.
Dokazati da preslikavanje a 1-+ Aa (a E X) predstavlja izomorfizam, a preslikavanje a 1-+ aA
(a E x) antiizomorfizam algebre X na neku podalgebru alge bre R'x,.
Uputstvo: dia (x) = ax (x E X). Specijalno:
dia (eo) = aeo = a = fXoe o + fXlel
+ fXle + fX3e3,
dia (el) = ael = - fXleo + fXoe l + fX'e. - fX'es,
dia (e.) = ael = - fX 2e o - fX'e l + fXoe. + fXle.,
dia (ea) = aea = - fX3eo + fX2el - fXle. + fXoe,.
Prema tome

Aa =
[ .01
01.

01. 2
- 01. 1

01.0

01.'
_

_
01. 2

01.3

01.0
-.'
+ 01.2
_ 01. 1
]
_ 01.2
01.' 01. 1 OCO

Preslikavanje a 1-+ dia predstavlja izomorfizam algrebre X na neku podalgebru algebre

End (X), a preslikavanje dia 1-+ Aa izomorfizam ove podalgebre na neku podalgebru al-
gebre R'x', pa je zato preslikavanje a 1-+ Aa (a E X) izomorfizam algebre kvatemiona
na neku podalgebru algebre matrica R'X'.
Slino se dokazuju tvrdnje koje se odnose na preslikavanje a 1-+ aA. Primijetimo da se
matrica Aa moe napisati u obliku:
Aa = 01.0 Ae. + ocIA + fX2A .. + oc'Ae. J
odakle se vidi da spomenuta podalgebra algebre R4X' ima stvarno rang 4 i da je (kao
vektorski prostor nad R) generisana matricama A., = E., A , A .. , A ...
3.5. Neka je X algebra kvaterniona, a Y potprostor prostora X generisan vektorima eo,
el' Dokazati da je zapravo Y (komutativna) podalgebra algebre X izomorfna sa algebrom
e kompleksnih brojeva. Prema tome, vektorski prostor X moe se shvatiti i kao vektorski
prostor n!ld poljem Y, i nad poljem e kompleksnih brojeva (ako Y identifikujemo sa C).
Moe li se X shvatiti i kao algebra nad poljem Y, dakle, i kao kompleksna algebra?
Uputstvo: Prostor e kompleksnih brojeva ima bazu {l, i} nad poljem R realnih brojeva.
Potprostor Y prostora X ima bazu {eo, el} nad poljem realnih brojeva R. Zato je presli-
kavanje
01.-' 1 + (J . i 1-+ fXe o + (Je l

146
 izomorfizam prostora C na potprostor Y prostora X. Kako je
1 . 1 = 1, i 1 = l . j = j, j. j = - 1,

odmah se vidi da je ovo preslikavanje zapravo izomorfizam algebre C na Y, pa je speci-

jalno Y (komutativna) podalgebra algebre X izomorfna sa algebrom C.
No, C je polje, pa je i Ypolje. Zato se X moe shvatiti kao vektorski prostor nad poljem
Y, a samim tim i nad poljem C. Medutim, za A = el E Y i za e, = x, ea = y E X imamo:
A (xy) = el' (+ el) = + (el' '1) = - eo,
x . (AY) = e, (el'.) = e, . (- e.) = e.,
pa ne vrijedi A. (xy) = x . (Ax), iako, zbog asocijativnosti mnoenja u X vrijedi A. (xy) =
= (Ax) y. Zato se X ne moe shvatiti kao algebra nad Y, pa ni kao algebra nad C.
3... Prema prethodnom zadatku realnu algebru kvaterniona X moemo shvatiti kao vek-
torski prostor nad poljem Y, dakle i kao vektorski prostor nad C. da taj prostor Dokazat~
ima bazu {e., el}, da je ,.",4 automorfizam kompleksnog prostora X i odrediti matricu A
toga automorfizma u odnosu na bazu {eo, e.}. Zatim dokazati da preslikavanje a t-+ AT
predstavlja automorfizam algebre X nad R na neku podalgebru algebre C'xl nad R.
Dil li je 04,. automorfizam kompleksnog prostora X?
Uputstvo,' Sigurno, vektori eo, el, e, i ea generiu vektorski prostor X nad poljem Y.
Kako je el = el' eo, ea = el' el> a osim toga '1 E Y, prostor X generiu i vektori e.,
el, za koje se lako provjerava da su linearno nezavisni nad Y. Znai, {eo, e,} je baza vek-
torskog prostora X nad poljem Y.
Za .svako a E X, preslikvavnje ,.04 je endomorfizam vektorskog prostora X nad poljem
Y. Naime,
,.04 (x + y) = (x + y) a = xa + ya = ,.",4 (x) + ao4(Y);
,.04 (Ax) = (Ax) a = A . (xa) = A . ,.",4 (x)

za svako x, y E X i za svako A E Y.
Sad se lako dokazuje da preslikavanje a t-+ ,.",4 (a E X) predstavlja antiizomorfizam' al-
gebre X nad R na neku podalgebru algebre End (X) nad R. Kako je preslikavanje ,.04 t-+ A
iZQlIlorfizam algebre End (X) nad R na algebru CXI, a preslikavanje A t-+ AT .antiauto~
morfizam algebre C'X., jasno je da e preslikavanje a t-+ AT biti izomorfizam realne al-
gebre X na neku podalgebru realne algebre Ctxl.
za svako a E X preslikavanje ",4,. ne mora biti endomorfizam vektorskog prostora X nad
poljem Y, jer za a = el> A = el> x = e. vrijedi
04,. (Ax) = e . (el' ea) = et . ( - el) = eo,
A",4,. (x) = el' (e,' ea) = el' el = -<eo.

3.7. Neka je K polje, a A E KflxfI. Dokazati da vrijedi

('tl B E KflXfI) A B = B . A
ako i saIho ako je A skalarna matrica, ti. ako za neko A E K vrijedi A = A' E".
Uputstvo: U odnosu na neku bazu {el' ... , e.. } prostora V nad poljem K matrici A od-
govara linearna transformacija ",4 E End (V). Zbog toga je ('tl B E K"X") A . B = B . A
ekvivalentno sa ('tl 1.1 E End (V ",4.' 1.1 = 1.1 '",4, a ovo, prema zadatku 1.8., sa
",4 = A . idv za neko A E K.

3.& Ako matricu A E Rmx" razbijemo na blokove Al formata ms x PIj, a matricu B E R"xl>
na blokove B~ formata nj x Pic (i = 1, 2, ... , r; j = 1, 2, ... , s; k = 1 2, ... , t), pri emu
je, naravno,

m = ml + ... + mr; n = nl + ... + n,; p = Pl + ... Pt,

147
dokazati da je

A B-
. _[~~ ~ A~] [~~ _'"'m] _[ ~~ _... e:]
. . . - . ,
---- . ---
- . ---
-
A~ ". A; Br". B~ e:". e:
pri emu je

ct = Af. B! + " . + A~' B~ (j = l, "., S; k = 1, " ., t).

Drugim rijeima, matrice A i B razbijene na blokove odgovarajuih formata mnoe se
slino kao da umjesto tih blokova stoje skalari.

Uputstvo: Tvrdnja zadatka neposredno se provjerava.

3.9. Neka je V vektorski prostor nad poljem K. a f} E End (V). Dokazati:

a) f}1 = f} ako i samo ako postoji razlaganje V =S + T prostora V tako da je f}s =
= ids. f}'1' = OT;
b) U sluaju dim V = n E N. f}1 = f} ako i samo ako postoji baza {ft .. . f .. } prostora

V u odnOlu na koju f} ima matricu P = [ : I: ] E K"x".

Uputstvo: a) Ako je f}1 = f}. tada za S = Im (f}) i T = Ker (f}) vrijedi V = S -+- T. jer
S () T = {Ov}. zbog f} (x) = f}1 (y) = f}(y) = x (x = f}(y) E S). f}(x) = Ov (x E T);
S +T= V. zbog x = f}(x) + (x - f}(x. f}(x) E S. x - f)J(x) E T (x E V).
Obrnuto. ako je V = S +
T i f}(x) = x (x E S). f}(x) = Ov (x E T). tada f}1 = f}.
jer za x E V vrijedi x = Xt + x. (x t E S. Xa E T), dakle. f}'(x) = f}1(Xt) + f}1(X.) =
= xt = f}(:r;).

b) Ako je f}1 = f}. onda. prema a). postoji razlaganje V = S T prostora V sa f}(x) = +
= x (x E S) i f}(x) = Ov (x E T). Zato za bazu {fl'" . fn} prostora V. ijih prvih
s = dim S vektora ine bazu prostora S. a preostalih t = n - s vektora ba~u potprostora

T. matrica' P =
{ft .. .f.. }.
[:'1 : ]
Oigledno
predstavlja matricu endomorfizma f} u odnosu na bazu
vrijedi i obrat. jer PI = .p.
Preslikavanje f}E End (V) iz a) zoYe se proi,ktor prostora V na S paralelno sa. T.

148
 IV. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA
I RANG MATRICA

1. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA

Rang i defekt linearnih preslikavanja.

Definicija 1.1. Neka te 04 E Horn (V, V'). Podmodul lm (04) modula

V' Zove se slika, a podmodul Ker (04) modula V jezgro homomorfizma 04.
U sluaju vektorsk.ih prostora dimenzija slike zove se rang, a dimenzija
jezgra defekt linearnog preslikavanja 04. Oznake:
rang 04 = dim Im (04), def 04 = dim Ker (04).
Za komplement T potprostora Ker (04) vrijedi

T ~ Im (04), dakle, rang 04 = dim T = coim Ker (04),

pa prema tome i
(1.1) rang 04 + def 04 = dim V.
Kako je lm (04) potprostor prostora V', vrijedi
(1:2) rang 04 ~ dim V',
dok jz (1.1) slijedi
(l.3) rang 04 ~ dim V.

I.,ekdvni i sirJekdvni homomorfizmi

Primijetimo najprije da je homomorfizam 04 EHom (V, V') injektivan ako

i samo ako je Ker (04) = {Ov}, a sirjektivan ako i samo ako je Im (V) = V'.
Injektivnost i sirjektivnost homomorfizma modula, bar u sluaju vektor-
skih prostora, moe se okarakterisati na sljedei nain.

149
Teorema 1.1. Neka je 04 E Hom (V, V'). HomomorJizam 04 je injektivan
ako vrijedi
(1.4) (3'13 E Hom (V', V '13 o 04 = idv ;
ukoliko su u pitanju vektorski prostori, onda vrijedi i obrnuto. Preslikavanje
04 je sirjektivno ako vrijedi
(1.5)
u sluaju vektorskih prostora vrijedi i obrnuta tvrdnja.

Dokaz. - Ako vrijedi (1.4), odnosno (1.5), onda je preslikavanje

04 E Hom (V, V') oigledno injektivno, odnosno sirjektivno.
Neka su sada V i V' vektorski prostori.
Ako je preslikavanje 04 Ec Horn (V, V') injektivno, dokazaemo da vrijedi
(1.4). Stvarno, preslikavanje 04 : V ~ Im (04) je tada bijektivno pa imamo
inverzno preslikavanje 04-1 E Horn (Im (04)", V). No, V' je vektorski pro-
stor, pa postoji komplement T' potprostora S' = Im (04). Svako z' E V'
moe se na jedan jedini nain napisati u obliku
Zi = x' + y' (x' E S', y' E T').
Ako stavimo
'13 (ZI) = 04- 1 (x') + '13 2 (yi),
pri emu je '13 2 proizvoljan element iz Horn (T', V), bie oigledno
'13 EHom (V' ~ V), a osim toga
('13 o 04) (x) = '13 (04 (x = 04- 1 (04 (x = x (x E V),
pa vrijedi (1.4).
Ako je preslikavanje 04 E Hom (V, V') sirjektivno, onda se ogranienjem
preslikavanja 04 na komplement T potprostora S = Ker (04) dobija izo:"
morfizam AT : T -+ V'. Inverzno preslikavanje (04T)-l : V' -+ T je takoer
izomorfizam i moemo ga shvatiti kao homomorfizam prostora V' u prostor
V. Oznaimo posljednji homomorfizam sa e. Tada vrijedi
(04 o c) (x') = 04 (e (x' = 04 T 04T )-l (x' = x'
za svako x' E V', pa je zadovoljen uslov (1.5).
Primijetimo da nam je u dokazu prethodne teoreme pretpostavka da su
V i V' vektorski prostori zatrebala samo za obezbjeenje egzistencije kom-
plementa T' podmodula S' = Im (04), odnosno komplementa T podmodula
S = Ker (04). Zato se pretpostavka da su u pitanju vektorski prostori moe
oslabiti pretpostavkom o egzistenciji podmodula T', odnosno T. Bez ove
dodatne pretpostavke obrnute tvrdnje iz prethodne teoreme ne moemo
dokazati za sluaj da su V i V' samo moduli, a ne i vektorski prostori.
Iz prethodne teoreme slijedi neposredno.

Teorema 1.2. Preslikavanje 04 E Hom (V, V') je izomorJizam modula ako

i samo ako vrijedi (1.4) i (1.5). Tada je '13 = = 04-1 e
150
 Dokaz. - Ako je 04 EHom (V, V') izomorfizam modula, tada inverzno
preslikavanje 04-1 ; V ~ V' predstavlja izomorfizam modula i vrijedi
(1.4') 04-1 o 04 = idv ,
(1.5') " 04 o 04-1 = idv"
pa prema tome i (1.4), odnosno (1.5).
Obrnuto, ako vrijedi (1.4) i (1.5), tada je prema prethodnoj teoremi homo-
morfizam modula 04 EHom (V, V') injektivan i sirjektivan, dakle pred-
stavlja izomorfizam modula. No, tada prema prvom (lijelu dokaza inverzno
preslikavanje 04-1 ; V' ~ V predstavlja izomorfizam modula, za koji vrijedi
(1.4') i (1.5'). Na osnovu (1.4') i (1.5') iz .(1.4), odnosno (1.5) slijedi
']j = idv o ']j = (04- 1 o 04) o ']j = 04-1 o idv' = 04- 1,
odnosno
e= e o idy' = e (04 o 04- 1) = idv 004-1 = 04- 1
Kako vidimo, ralacije (1.4) i (1.5) skupa karakteristine su za izomorfizme
04 E Hom (V, V') modula. U optem sluaju, uslovi (1.4) i (1.5) su neza-
visni, pa i kad se radi o vektorskim prostorima. Meutim, vrijedi

Teorema 1.3. Ako su V i V' vektorski prostori konanih i jednakih dimenzija,

tada su, za svako 04 E Horn (V, V') uslovi (1.4) i (1.5) ekvivalentni, pa
je 04 E Horn (V, V') izomorJizam, ako i samo ako je ispunjen bar jedan od
ova dva uslova.
Dokaz. - Ako vrijedi) (1.4), preslikavanje 04 E Hom (V, V') je injek-
tivno, paje 04 : V ~ Im (04) izomorfizam vektorskih prostora. No, tada
je .dim Im (04) = dim V = dim V', pa kako je dim V' < <xl, mora biti
Im (04) = V', tj. 04 je izomorfizam prostora V na V'. Obrnuto, ako je
04EHom(V, V') izomorfizam, tada vrijedi (1.4) i (1.5). Ostaje jo samo
da dokaemo da iz (1.5) slijedi da je preslikavanje 04 E Hom (V, V') izo-
morfno.
Stvarno. zbog (1.5) je homomorfizam 04 sirjektivan, pa za komplement T
, potprostora S = Ker (04) 04'1' ; T ~ V' predstavlja izomorfizam vektorskih
prostora. Zato je dim T = dim V' = dim V, pa poto je dim V < <Xl,
mora biti T = V. No. tada je Ker (04) = {Ov,}' pa je homomorfizam 04 E
EHom (V, V') injektivan.

Regularne Unearne transformacije

Vidjeli smo da za svaki modul V nad prstenom Rimamo algebru End (V)
nad istim prstenom. Ako se V ne sastoji samo od Ov, tada algebra End ( V)
ima jedinini element idv =1= O. Za ta,; sluaj imamo ovu definiciju.

D_ji_cija 1.2. Neka je V modul nad prstenom R. Regularne elemente

algebre End (V) zovemo regularni endomorJizmi modula V. U sluaju da je
V vektorski prostor, govorimo oregularnim transJormacijama prostora v.
Invertibilni elementi algebre End (V) zovu sc invertibilni endomorJizmi od-

151
nosno, u sluaju da je V vektorski prostor, invertibilne linearne transfor-
macije.
Svaki .invertibi1ni endomorfizam je sigurno regularan, ali u optem sluaju
ne vrijem i obrnuto. U sluaju vektorskog prostora ova dva pojma se me-
utim podudaraju, jer vrijedi

Teorema 1.4. Neka je V vektorski prostor koji se ne sastoji samo iz 0Y'

Linearna transformacija d/. prostora V je regularna, ako i samo ako je inverti-
bilna. U tom sluaju d/. je automorfizam prostora V, a inverzni elementd/.-l
elementa d/. u algebri End (V) podudara se sa inverznim preslikavanjem bijek-
ti'lmOg preslikavanja d/. : V ~ V.
Dokaz. - Ako je d/. invertibilna linearna transformacija prostora V, tada
prema teoremi 1.2. d/. predstavlja automorfizam prostora V, a inverzni
element elementa d/. u algebri End (V) je inverzno preslikavanje d/.-l pre-
slikavanja d/.. Kako smo ve rekli, tada je, naravno, linearna transformacija
d/. regularna.
Obrnuto, neka je linearna transformacija d/. prostora V regularna. Dovoljno
je da dokaemo da je tada preslikavanje d/. : V ~ V injektivno i sirjektivno.
Pretpostavimo obrnuto.
Ako preslikavanje d/. : V ~ V nije injektivno, tada S = Ker (d/.) ;f=. {Oy}.
Zato ids nije nula, pa ako je T komplement potprostora S,'a 2:2 E Hom (T, S)
proizvoljno odabrano, tada za 2: EHom (V, V) sa 2:s = ids, 2:'1' = 2:2
vrijedi
2: ;f=. 0, d/. o 2: = 0,
protivno pretpostavci da je d/. regularna transformacija.
Ako preslikavanje d/. E End (Vr nije sirjektivno, tada Im (d/.) ;f=. V, pa
komplement T' potprostora S' = Im (d/.) nije sastavljen samo od Ov> dakle
id,., nije nula. Zato za cg. E End (V) koje se na S' ponitava, a na T'" dje-
luje kao identitet vrijedi
cg. ;f=. 0, cg.
d/. = 0, o

to bi znailo da linearna transformacija d/. nije regularna.

Primijetimo da u sluaju vektorskog prostora V konane pozitivne dimen-
zije linearno preslikavanje d/. E End (V) je sirjektivno ako i samo ako je
rang d/. = dim V. Zato na osnovu teoreme 1.3. i teoreme 1.4. vrijedi

Teorema 1.5. Linearna transformacija d/. vektorskog prostora V konane po-

zitivne dimenzije je regularna, odnosno invertibilna ako i samo ako je
rang d/. = dim V.

Zadaci
1.1. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem K, a 04 E Hom (V, V'),
~ E Hom (V", V). Dokazati da je
rang (04 o ']) <: min {rang 04, rang ']},
te da je
rang (04 o ']) = rang 04 (odnosno rang '])
ukoliko je preslikavanje'] (odnosno 04) bijektivno.

1~2
UputItvo: rang (~o~) == dim ~ (~(V'f') < dim ~ (v) = rang.A,
rang (~ o ~) = dim ~ (~{V" < dim ~ (V") = rang ~.

Ukoliko je preslikavanje ~ bijektivno, tada

.JI = (~o~) ~t, dakle rang dl < rang (dl o ~),
a ako je preslikavanje dl bijektivno, tada
~ = dl-t (~ o ~), dakle rang ~ < 1.'ang (dl o ~).
1.2. Neka su V i V' vektorski prostori nad istim poljem K, a dl, I] E Horn (V, V'). J),>-
kazati da je
rang (dl + 1]) < rang dl + rang 1],
a ako su rang dl i rang ~ konani, da vrijedi jo!
l rang dl - rang I] l < rang (dl + 1]).
Uputstvo: Kako je Im (dl + 1]) ~ ~m (dl) + Im (1]), sigurno je
rang (dl + 1]) = dim Im (dI_ + 1])< dim Im (dl) + dim Im (I]) =

= rang dl + rang 1].

Na osnovu toga je
rang dl = rang (dl + I] - 1]) < rang (dl + 1]) + rang ( - 1])
rang I] = rang (dl + I] - dl) < rang (dl + 1]) + rang (- dl).
Kako je rang (-~) *= rang dl, rang ( - 1]) = rang 1], odavde u sluaju da su rang eA
i rang ~ konani slijedi
rang dl - rang I] < rang (dl + 1]),
rang izl - rang dl < rang (dl + 1]).
1.3. Neka su V i V' vektorski prostori pozitivne dimenzije nad istim poljem K. Dokazati
da je ~ Ej Hom (V, V') izomorfizam prostora V na V' ako i samo ako relacija (1.4) vrijedi
za tano jedno ~ E Horn (V', V) (odnosno relacija (1.5) za tano jedno E Horn (V', V. e
Uputstvo: Ako je.c4 E Hom (V, V') izomoizam, tada postoji dl-l E Horn (V' ~ V) i
vrijedi ~-l ~ = illy,. odnosno dldI- 1 = iIly~,a osim toga iz I] o dl = idy slijedi
I] = ~ o idy' ... ~ (~~-l) = illy o dl-l = ~-1 (odnosno iz dl o = idy' 'slijedi e
e e ".
= illy o (~-l~ e
= dI-'idy' = dl-l), pa (1.4) vrijedi tano za jedno
~ E Hom (V', V), (odnosno (1.5.) tano za jedno e
E Horn (V', V).
Obrnuto, neka vrijedi (1.4) i to za tano jedno I] E Horn (V', V). Zbog (1.4), preslika-
vanje ~ : V -+ V' je injektimo. Kad to preslikavanje ne bi bilo i sirjektivno, postQ{alo bi,
prema dokazu teoreme 1.4., preslikavanje ~ E Horn (V', V) koje nije nula i za koje vrijedi
'j o ~ ... O. Zato bi za ~ e Hom (V', V) i za ~ + 'j .;. ~ vrijedilo
~o dl == illy; (~+ 'j) o dl = I] o dl + 'j o dl = idy + O = idy.
e
(Ukoliko vrijedi (LS) za.tano jedno E Horn (V', V), tada je preslikavanje dl : V -+ V'
sigurno sirjektivno, ali je ono i injektivno, jer inae bi prema dokazu teoreme 1.4., posto-
jalo ~ E Hom (V':. V), koje nije nula, a ipak dl o ~ = O, pa bi za i za e
+ ~ i' e e
vrijedilo ~ o e = illy', dl o (e + ~) = idy').
lA. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem K i neka se pri tome V" ne
,.toji samo od Oy". Dokazati da za zadano dl E Horn (V, V') i I] E Horn (V, V"~
postQji bar jedno (tano jedno) 'j E Horn (V', V") za koje vrijedi 'j dl = 1], ako i samo
ako vrijedi
Ker (dl) h Ker (~) (i osim toga Im (dl) '"' V').

153
Uputstvo: Ako postoji bar jedno cy. E Horn (V', V") tako da vrijedi cy. A = 'l3, tada
x E Ker (A) =} 'l3 (x) = cy. (A (x = Ov" =} x EKer ('l3). Ako postoji tano jedno
ovakvo cy., tada je Im (A) = V'. U protivnom sluaju, postojalo bi cy.IE Horn (V', V")
koje se sa cy. podudara na Im (A) = S', dok se na komplementu T' potprostora Im (V)
razlikuje od O. Naime, zbog Im (A) of. V', mora biti T' of. {Ov'}, a osim toga po pretpo-
stavci je V" of. {Ov"}, pa Horn (T', V") ima bar dva elementa. Za cy.l vrijedilo bi naravno
cy. 1 04 = cy.04 = 'l3.
Obrnuto, neka je ispunjen uslov Ker (04) ~ Ker ('l3). Ako cy. E Horn (V', V") sa Cif 04 = 'l3
uopte postoji, onda za svako x' = A (x) E Im (A) mora vrijediti cy. (x') = 'l3 (x), pa
emo na Im (04) preslikavanje cy. upravo tako i definisati. Ta je definicija korektna, jer
ako je x' = A (y), tada je A (x) = 04 (y), tj. x - y E Ker (A), dakle i x - Y EKer ('l3),
tj. 'l3 (x) = 'l3 (y). Ako je Im (A) = V', tada je na ovaj nain definisano jedinstveno
cy. E Horn (V', V") za koje vrijedi cy. A = 'l3. U protivnom sluaju treba cy. produiti
sa Im (04) na itavo V'. Kako je sada T' of. {Ov'}, ovo se moe uiniti na bar dva naina.
1.5. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem i neka se V" ne sastoji samo
od Ov". Dokazati da za zadano 04 E Horn (V, V') i 'l3 E Horn (V", V') postoji bar jedno
(tano jedno) q E Horn (V", V) za koje vrijedi o4q = 'l3, ako i samo ako je ispunjen
uslov
Im (A) =-2 Im ('l3) (i osim toga Ker (A) = {Ov}).
Uputstvo: Ako postoji bar jedno q E Horn (V", V) za koje vrijedi A q = 'l3, taa za
svako x' = 'l3 (x") E Im ('l3) vrijedi
x' = 'l3 (x") = 04 (q (x", tj. x' E Im (A).
Ako je pri tome q E Horn (V", V) jedinstveno, onda je Ker (A) = {Ov}. Inae bi po-
stojalo ql E Horn (V", Ker (A, ql of. O, pa bi za q +- ql of. q vrijedilo
dl- (q + ql) = AY +- AY I = 'l3 + O = '].
Pretpostavimo sada, obrnuto, da je ispunjen uslov Im (A) :) Im ('l3). Ako sa T oznaimo
komplement potprostora Ker (A) u V, onda imamo bijektivno preslikavanje AT E Horn (T,
Im (A, pa i (AT)-l E Horn (Im (A), T), dakle, i (AT)-I73 E Horn (V", V). Za ovo
preslikavanje vrijedi 04 o [(o4T)-1 o 'l31 = id1m(A) o 'l3 = (], pa moemo uzeti~ q =
= (o4T)-1 o 'l3. Ukoliko je jo Ker (A) = {Ov}, tada je T = V, pa za svako q E
E Horn (V", V) iz A o q = 'l3 slijedi q = (AT)-l 73, jer sada je (AT)-lo A = (AT)-l o
o o4T = idT = jd v .

1.6. Neka su V, V', V" i V'" vektorski prostori nad istim poljem K. Ako je
e
04 E Horn (V, V'), 'l3 E Horn (V", V"'), E Horn (V"', V) i pri tome dim (Ker (A) n
n Im (e o 'l3 konana, dokazati da je
(1.6) rang (04 o e) + rang (e o 'l3) <; rang e + rang (A o e o ']).
Uputstvo: Neka je S = Ker (04) n Im (e o 'l3), a Sl = Ker (A) n Im (e). Tada je
S ~ Sh .tj. dim S <; dim Sl' Kako je zapravo

vrijedi
dim Im (A o e) + dim Sl = dim Im (e),
dakle,
(a) rang (04 o e) +- dim S <; rang e.
Posve slino je

(b) rang (A o e o 'l3) +- dim S = mg (e o 'l3).

Iz (a) i (b), s obzirom na pretpostavku da je dim S konana, odmah slijedi (1.6).

1.7. Uz oznake prethodnog zadatka i dodatnu pretpostavku V'" = V, dim V .;; dim V" <
< <X), dokazati da vrijedi:
(1.7) max {rang 04 - def 'l3, rang'l3 - def 04} <: rang (04 o 73).

154
Uputstw: Ako Be u (1.6) uzme e = idv, dobija se
rang .:A + rang ~ < dim V + rang (.:A o ~),
a odatle, zbog dim V < dim V",
'tang .:A + rang ~ < dim V" + rang (.:A ~).
Prema tome,
rang ~ - def.:A < rang (.:A o ~),
rang.:A - def ~ < rang C.:A ~).
1." Neka je .:A E Horn (V, V'), b' E V', a .:A-l (b') = {x E V:.:A (x) = b'}.
Dokazati da je
.:A-l Cb') ':F 121 ~ b' E Im (.:A)
i da je tada
.:A-l (b') = Xo + Ker (.:A)
za proizvoljno Xo E .:A-l (b').
UputstfJo: Prva tvrdnja je jasna. Ako je x E .:A -1 (b'), tada je
.:A (x - x.) = .:A (x) - .:A (xo) = b' - b', tj. x - Xo E Ker (.:A),
dalde .:A-l Cb,) ~ x. + Ker (.:A).
Obrnuto, ako je y E Ker (.:A), a x = Xo+ y, tada
.A. (x) = .:A (x.) + .:A (y) = b' + Ov' = b', tj. x E .:A-l (b').

l. RANG MATRICA

. . . . matrice i rang pripadnog linearnog preslikavanja

Neka je zadana matrica A = (<<n "'XA nad poljem K. Vrste matrice A moemo
posmatrati kao elemente vektorskog prostora KA, a njene kolone kao elemente
vektorskog prostora K!". Zato moemo govoriti o broju linearno nezavisnih
vrsta, odnosno kolona matrice A.

D.Ji-rijG Z.l. Broj linearno nezavisnih vrsta, odnosno kolona matrice-. A E

E K!"'"'A zove se rang fJ1'sta, odnosno rang kolona matice A.
Za ova dva ranga matrice A koristimo posebne oznake: rang.,A i rang~.
Kasnije emo vidjeti da je
(l.l) rang.,A = rang~ (AEK!"XA)
pa se broj .rang A = rang.,A = rang~ zove kratko rang matrice A.
Primijetimo da se upravo definisani pojam odnosi samo na matrice nad
nekim poljem.
Kako vektorski prostor KA ima dimenziju n, a vektorski prostor K!" dimen-
ziju m, jasno je da vrijedi
(4l) rang~ ~ m, rang.,A ~ ft (A E K!"XA),

155
dok je iz same definicije jasno da vrijedi takoer

(2.3)
Pojam ranga matrice je izuzetno vaan. Znaaj ranga kolona vidi se ve iz
sljedee teoreme.

Teorema 2.1. Neka je A = (ocDmxn matrica linearnog preslikavanja

eli E Hom (V, V') u odnosu na bazu {el' ... , en} vektorskog prostora V i bazu
{ei, ... , e~} vektorskog prostora V'. Tada je
(2.4) rang eli = rang kA.
Dokaz. Kao to znamo, potprostor Im (eli) prostora V' generiu vektori
m
eli (el) = L oc[e; ci = l, 2, ... , n),
i=l

pa je rang eli = dim Im (eli) jednak broju linearno nezavisnih vektora

meu upravo navedenim vektorima.
m

S druge strane, ako svakom vektoru x' = L ;' e; cc: v' pridruimo vektor
j=l
(;1, ... , ;m) E Km, dobiemo oigledno linearno preslikavanje prostora V'
na prostor Km, koje vektore eli (ej) E V' preslikava na kolone matrice A.
Ovo preslikavanje je zapravo izomorfizam, pa Zato meu vektorima eli (el)
(i = 1, 2, ... , n) ima upravo onoliko linearno nezavisnih koliko i meu
kolonama matrice A, tj. vrijedi (2.4).

Uslovi za linearnu zavisnost

vrsta, odnosno kolona matrice

Kad matricu A mnoimo zdesna (slijeva) nekom matricom podesnog for-

mata, onda kao rezultat dobijamo matricu ije su kolone (vrste) linearne
kombinacije kolona (vrsta) matrice A. Na toj jednostavnoj injenici osnivaju
se veze jednog i drugog ranga matrice i njezinih osobina vezanih za mnoenje
matrica.

Teorema 2.2. Neka je A E Kmx". Tada je rangkA = m ako i samo ako

(2.5)
a rang,.A = n, odnosno rangvA = n ako i samo ako
(2.6) (3 e E Knxm) e . A = En.
Dokaz. - Ako je rangkA = m, tada kolone matrice A generiu prostor
Km, pa se specijalno kolone matrice Em mogu prikazati kao linearne kom-
binacije kolona matrice A. Uzmemo li sada matricu B kojoj j-tu kolonu
ine koeficijenti u linearnoj kombinaciji kolona matrice A koja daje j-tu ko-
lonu matrice Em, vrijedie A . B = Em, tj. ispunjen je uslov (2.5).

156
Obrnuto, ako je ispunjen uslov (2.5), tada kolone matrice E., koje ine bazu
prostora J(!-, lee u potprostoru prostora J(!- generisanom kolonama matrice
A, pa meu kolonama matice A mora biti tano m linearno nezavisnih, tj.
rangkA = m. ..
Tvrdnja koja se odnosi na (2.6) i rangyA dokazuje se slino, pa to ostavljamo
itaocu za vjebu. Ostaje da se dokae tvrdnja ko.ja se odnosi na (2.6) i rang~.
Uz taj dokaz daemo jo jedan dokaz prve tvrdnje prethodne teoreme. On se
oslanja na (2.4) i teoremu Ll. a tee ovako. U odnosu na bazu {el' ... e,,}
prostora V i bazu {e~, ... , e;"} prostora V' nad poljem K pridruimo matri-
ci A linearno preslikavanje- 04E Horn (V, V').
Prema teoremi 2.1. vrijedi
rangkA = m {:9 rang 04 = m{:9 04 je sirjektivno,
rangkA = n {:9 rang 04 = n ~ 04 je injektivno,
pa je na osnovu teoreme 1.1.
rangkA = m ~ (1.5); rangkA = n {:9 (1.4).
No, ako je B, odnosno e matrica linearnog preslikavanja t] EHom (V', V).
odnosno e E Hom (V', V) u odnosu na bazu {e~, .. e:"} prostora V'
i bazu {el> ... ~ e,,} prostora V, tada je
(1.5) ~ (2.5); (1.4) {:9 (2.6).
Prema tome,
rangkA = m {:9 (2.5); rangkA = n ~ (2.6).
Na osnovu prethodne teoreme
rangvA = n {:9 rangkA = n (A E Kmx").
To nije sluajno, jer vrijedi (v. teoremu 4.4):
rangy(A) = rang,,(A) (A E K-X").
Ova injenica moe se dokazati i na osnovu gornje ekvivalencije (v. zadatak
4.12).
Kao specijalan sluaj teoreme 2.2. dobija se

Teorema 2.3. Ako je A E K""", tada je (za m = nj

rangkA = n ~ (2.5) ~ (2.6) {:9 A je invertibilno.
Primijetimo da je K"n algebra sa jedininim elementom E", pa se u tom
kontekstu moe govoriti o invertibilnosti matrice A E KU". Iz istog raz-
loga moe se govoriti i o regularnosti matrice A EO KU" (v. definiciju 2.2).

Regularne matrice

Ako je R prsten, tada je R""" algebra sa jedininim elementom E".

Definicija 2.2. Regularni elementi algebre R""" zovu se regularne, a sin-

gularni elementi singularne matrice. Invertibilni elementi algebre R"x" zovu
se invertibilne matrice.

157
Znamo da preslikavanje koje matrici A E Rnxn pridruuje endomorfizam
04 E End (V) slobodnog R-modula V sa matricom A u odnosu na bazu
{el' .,. en} modula V predstavlja izomorfizam algebre R""n na algebru
End (V). Otuda slijedi
Teorema 2.4. Neka je AERnxn matrica endomorJizma o4EEnd(V) u
odnosu na bazu {el' ... , en} R-modula V. Tada je matrica A invertibilna
(regularna), ako i samo ako je endomorJizam 04 invertibilan (regu!aran) .. U
sluaju invertibilnosti matrice A inverzna matrica A-l matrice A Je mamca
endomorJizma 04-1 EEnd (V). ., ..
Ako je R polje, matrica A je regularna, ako i samo ako Je znvertzbtlna.
Primijetimo da u optem sluaju (kad R nije polje) iz invertibilnosti matrice
A slijedi regularnost te matrice, ali ne vrijedi obrnuto.

Zadaci
2.1. Neka je K polje, a A E Kmx n, B E Knxp. Dokazati da je
rangk (A, B) .;;; min {rangk A, ran~ B}
i da je
rangk (A, B) = rangk A (odnosno rangk B)
ukoliko je matrica B (odnosno matrica A) regularna.
Uputstvo: Ako odaberemo po jednu bazu u svakom od vektorski h prostora V, V' i V"
nad K dimenzije n, m i p respektivno, pa u odnosu na te baze matricama A i B pridruimo
linearna preslikavanja 04 E Horn (V, V'), odnosno '73 E Horn (V", V), tada e linearnom
preslikavanju 04'73 E Horn (V", V') biti pridruena matrica A . B. Osim toga u sluaju
n = p matrica B (odnosno u sluaju m = n matrica A) je invertibilna, ako i samo ako je
linearno prelikavanje '73 (odnosno 04) bijektivno. Konano rang linearnog preslikavanja
jednak je rangu kolona odgovarajue matrice. Zato tvrdnja ovog zadatka slijedi iz zadatka 1.1.

2.2. Neka je K polje, a A, B G Kmxn. Dokazati da je

I rangk A - rangk B I .;;; rangk (A + B) .;;; rangk A + rangk B
rangk (A B) .;;; rangk (A I B) .;;; rangk A + rangk B.
Pri tome je, naravno, (A I B) blokovska matrica koja nastaje iz A kad iza kolona matrice
A dopiemo redom sve kolone matrice B.
Uputstvo: Slino \<ao tvrdnja zadatka 2.1. na osnovu zadatka 1.1., dokazuje se i prva
tvrdnja zadatka 2.2. na osnovu zadatka 1.2. Sto se druge tvrdnje tie, treba se sjetiti defi-
nicije ranga kolona i primijetiti da su kolone matrice A B linearne kombinacije kolona
matrice eAt B), te da kolone posljednje matrice generiu potprostor koji je suma potpro-
stora generisanog kolonama matrice A i potprostora generisanog kolonama matrice B.

2.3. Neka je K polje, a A E Kmxn. Dokazati da je m = n i matrica A regularna, tj. inver-

tibilna, ako i samo ako relacija (2.5) (odnosno relacija (2.6) vrijedi za tano jednu matricu
B (odnosno e).
Uputstvo: Treba odabrati po jednu bazu u svakom od prostora V i V' nad poljem K
dimenzije n i m respektivno, pa u odnosu na te baze matrici A pridruiti linearno presli-
kavanje 04 E Horn (V, V').
Matrica A je invertibilna, ako i samo ako je linearno preslikavanje 04 bijektivno.- Osim
toga ako sa '73, odnosno sa el oznaimo linearno preslikavanje iz Horn (V', V), koje od-
govara matrici B, odnosno e, tada relacija (2.5) (odnosno (2.6 vrijedi za tano jednu
matricu B (odnosno e), ako i samo ako relacija (1.4) (odnosno (1.5 vrijedi za tano jedno
'73 E Horn (V', V) (odnosno e
E Horn (V', V. Zato tvrdnja zadatka 2.3. slijedi iz
zadatka 1.3.

2.4. Neka je K polje, a V, V' i V" vektorski prostori nad K dimenzije n, m i p respektivno.
Odaberimo u svakom od ovih prostora po jednu bazu, pa u odnosu na te baze matrici

158
A e px_, B e Ktn<- i ee K-X" pridndimo linearna preslikavanja ~ e Kom (y.. V'),
l] e Hom (V, V") i ee Rom (V", V') respektivno. Dokazati:
l) Ker (~) ~ Ker (I]) (i pri tome lm (~) = V')
ako i samo ako je
ran~ (~) = rangk (A) (i pri tome rang., A =,m);
2) Im (e) ~ lIri (04) (i pri tome Ker (~) = {Ov})
ako i samo ako je
~8k (A I G) = rang., (A) (i pri tome rangk A = n).
UputstTJo: l) Neka je {el> ..., e,,} odabrana baza prostora V. Tada x = Elel + ... +
+ E"e" E Ker (04), ako i samo ako A . (;1, ..., E")7' = (O, ., 0)7', pa je Ker (c:A) ~
~ Ker (1]), ako i samo ako, za svaku linearnu kombinaciju kolona matrice A koja daje
nu1akolonu, linearna kombin,acija kolona matrice B sa istim koeficijentima daje takoder
nu1akolonu. To je sluaj upravo onda kada vrijedi rangk (~) = rang., A. Pri tome je
Im (04) = V',akoi samo ako kolone matrice A generiu itav prostor Km, tj. kad je rang., A=
=m.
2) Odmah se vidi da je Im (e) ~ Im (04), ako i samo ako je svaka linearna kombinacija
kolona matrice G ujedno (neka druga) linearna kombinacija kolona matrice A, dakle ako
i samo ako je rang., (A I G) = rang., A. Prhome je Ker (04) = {Ov}, ako i samo ako su
kolone matrice A linearno nezavisne, tj. rangli: A = n.
2.5. Neka je K polje, a A E Km x", B E K"xn. Dokazati da postoji bar jedno (tano jedno)
YE KPxm sa YA = B, ako i samo ako je

rang., (~) = rangk A (i pri tome rangk A = m).

UputStTJo: Ako se u svakom od vektorski h prostora V, V' i V" odabere po jedna baza i
sa 04 E Hom (V, V'), l] E Hom (V, V") i "v E Hom (V', V") oznai linearno presli-
kavanje koje u odnosu na te baze ima matricu A, B i Y respektivno, tada postoji bar jedno
(tano jedno) Y E K"x m za koje vrijedi Y A = B ako i samo ako postoji bar jedno (tano
jedno) "v E Hom (V', V") za koje vrijedi "v C:A = 1].
Zato tvrdnja ovog zadatka slijedi iz zadatka 1.4. i prvog dijela zadatka 2.4.
2.8. Neka je A E Kmx", a B E K"'xP, dok je K polje. Dokazati da postoji bar jedno
(tano jedno) X E Knxp sa AX = B ako i samo ako je

rang., (A I B) = rang., A (i pri tome rangk A = n).

UputStTJo: Ova tvrdnja dokazuje se na osnovu zadatka LS. i drugog dijela zadatka 2.4.
kao i tvrdnja zadatka 2.6. na osnovu zadatka 1.4. i prvog dijela zadatka 2.4.
Uostalom, oba posljednja zadatka mogu se rijeiti i direktno, tj. bez pozivanja na ze,datke
1.4. i LS, odnosno na zadatak 2.4. Istini za volju, u ovom se momentu mole direktno do-
kazati tvrdnja zadatka 2.S. samo ako se umjesto rangk (~) = rangk A uzme rang. (~) =

= rang" A. Provedite te dokaze I

2.7. Neka je K polje, a A E KmX"J B E KPXfl, GEKnxp. Dokazati da vrijedi (Frobeniu-
sova) nejednakost:
ranik (AG) + rang., (GB) .;;; rangk G + rangk (AGB).
UputstTJo: Uzeti vektorske prostore VJ V', V" i V'" nad poljem K dimenzije n, m, q i p
respektivno i u svakom od njih odabrati po jednu bazu, pa u odnosu na ove baze matri-
cama A, B, G pridruiti linearno preslikavanje '04 E Hom (VJ V'), l] EHom (V"J V"'),
e E Hom (V"', V) respektivno. Tada matrici AG, GBJ AGB ogovara u odnosu na ove
baze linearno preslikavanje 041], el], dlel] respektivno, pa tvrdnja ovog zadatka slijedi
iz zadatka 1.6.

159
2.8. Dokazati da u sluaju n = p < q za matrice iz prethodnog zadatka vrijedi (Silves-
trova, Sylvester) nejednakost
max {rangk A - defk B, rangk B - defk A} .;; rangk (AB).
Pri tome je sa defk M oznaena razlika broja kolona i ranga kolona matrice M.
Uputstvo: Ako se u prethodnom zadatku uzme n = p .;; q i e = En, dobija se
rangk A + rangk B .;; n + rangk (AB).
Odatle slijedi
rangk A + rangk B .;; q + rangk (A B),
a time i traena nejednakost.

3. PRELAZAK SA JEDNE BAZE NA DRUGU

Matrica prelaza

Neka su zadane dvije baze {el' ... , en} i {fD .. .,In} modula V nad prstenom
R. Tada su te dvije baze vezane jednakostima
n n
(3.1) II = L A.{ej; el = L p,;h (i = 1, 2, ... , n).
j=l j=l

Relacijama (3.1) odreene su matrice

(3.2)
Pri tome i-tu kolonu matrice L, odnosno M ine redom skaIarne komponente
elementa li u odnosu na bazu {el> ... , en}, odnosno elementa el u odnosu
na bazu {fl' ... , ln}.

Definicija 3.1. Neka su zadane dvije baze {el' ... en} i {fl' ... , ln} mo-
dula V nad nekim prstenom R. Tada se matrica L, odnosno M iz (3.2) za
koju, vrijedi prvi, odnosno drugi dio relacije (3.1) zove matrica prelaza sa
baze {el' ... , en} na bazu {JI' .. ,In} modula V, odnosno sa baze {fl' ., .,In}
na' bazu {el' ... , en} toga modula.

Teorema 3.1. Matrice prelaza (3.2) su invertibilne i jedna drugoj inverzne.

Za svaku bazu {el' ... , en} modula V i za svaku invertibilnu matricu L =
= (A.Vnxn nad istim prstenom R postoji baza {fl' ... , ln} modula V za koju
L predstavlja matricu prelaza sa baze {el' ... , en} na bazu {fl' ... , ln} mo-
dula V.
Dokaz. Za prvu tvrdnju teoreme treba dokazati jednakosti ML = En i
LM = En. Dokazaemo samo jednakost ML = En, tj.
n
L p,{ . A.~ = bl (i,j = 1, ... , n),
k=l

jer se jednakost LM = En dokazuje na isti nain.

160
Na osnovu (3.1) imamo

2:!' (2:" /l~. An lJ = 2:"A:"

(2: /lt lj) = 2:" ~: el: = I, = 2:" lJUj,
j=l 1:=1 10=1 j=l 1:_1 j=l

(i = 1, 2, ..., n),
dakle

2:" /l~ . ;.: = lJ: (i,i = 1, 2, ... , n).

1:=1

Dokaimo sada drugu tvrdnju teoreme. Za zadanu bazu {el' ..., e.. } modula
V i zadanu invertibilnu matricu L = (AD ..."" nad istim prstenom R defi-
nisani su elementi I, (i = 1,2, ... , n) modula V prvom jednakou iz (3.1).
Treba dokazati da ovi elementi ine bazu modula V.
Neka je dl, odnosno ?J endomorfizam modula V kome u odnosu na zadanu
bazu {el> ... , e.. } modula V pripada matrica L, odnosno matrica L-l. Tada
zbog L L -1 = L -1 L = E.. vrijedi dl o ?J = ?J o dl = idv , pa je dl iza-
morfizam modula V. Zbog toga elementi
I, = dl (e,) (i = 1,. 2, ... , n),
na osnovu teoreme III> 2.1., ine bazu modula V.

Promjena skalarDih komponenata pri promjeDi baze

Ako imamo dvije baze {el' ... , eft} i {fl> .. .,I.. } modula V, onda su te baze
vezane relacijama (3.1), koje pomou matrica prelaza (3.2) moemo napi-
sati u matrinom obliku
(3.1') (fl' ..., I .. ) = (el> . , e..) L; (el> .. ' e..) = (fl> ..., I ..) . M.
Pri tome nam se ovdje pojavljuju matrice iji elementi nisu elementi nekog
prstena, nego nekog modula. Bez obzira na to, jasno je kako treba shvatiti
jednakosti (3.1'). Mnoenja u tim jednakost ima treba izvoditi kao kad bi
se radilo o obinim matricama., samo to treba voditi rauna o tome da se
kod tog mnoenja mnoe elementi modula V odreenim elementima prstena
R nad kojim je zadan taj modul.
Svako XE V moe se preko svojih skala.rnih komponenata izraziti pomou
svake baze modula V. Neka je

(3.3) x= 2:" ~/ej; x= 2:" rlli

j=l j-l

Pogledajmo kako su vezane skalarne komponente istog vektora x u odnosu

na ove dvije baze.
Na osnovu (3.1) moemo prvi prikaz iz (3.3) napisati ovakQ:
n II n ft

X = 2: r (2: /lIh) = 2: (2: pt . E') lJ,

161
dakle,

(3.4) x = L" (2." Ilt . ~') fl'

j= l ;= l

Iz (3.4) i iz druge jednakosti u (3.3) dobijamo, zbog jedinstvenosti prikaza

pomou baze,

(3.5) rl = L" III . ~j (j = 1, 2, ... , n).

;=1

Jednakosti (3.5) moemo u matrinom obliku napisati ovako:

(3.5') ( 1]l , ... , 1] ")T _
- M . .. , ... ,..I:")T ,
(~l

pri emu smo znakom T naznaili da dotinu

matricu treba transponovati,
tj., u ovom specijalnom sluaju, da tu matricu
umjesto u obliku vrste treba
napisati u obliku kolone. U optem sluaju (v. definiciju V, 4.1) matrica
AT predstavlja matricu koja se dobije iz A kad vrste i kolone matrice A
zamijene uloge.
Ako i (3.3) napiemo takoer u matrinom obliku, imaemo
(3.3') x = (el' ... efi)' (~l, ... , ~n)T; X = (fl' ... , fn) (1]1, .. , 1],,)T
Na osnovu (3.1') prvu od jednakosti (3.3') moemo napisati i ovako
(3.4') x = (fl' ... , fn) . M' (~l, ... , ~ny.

Uporeivanjem relacije (3.4'), koja je, oigledno, matrini zapis relacije (3.4),
sa relacijom (3.3'), dobijamo (3.5').
Uporeivanjem relacija (3.1') i (3.5') primjeujemo da je veza izmeu ska-
1arnih komponenata istog vektora x u odnosu na dvije baze gotovo obrnuta
vezi izmeu tih baza, jer je M = L -l. Rekli smo "gotovo" zato to bi za
lake uporeivanje sa (3.1') relaciju (3.5') trebalo napisati u obliku
(3.5") (1]1, ... , 1]") = C~I, ... , ~") . MT,
koji se dobije transponovanjem. Vidimo da u (3.5") stoji MT = CL -1)T, dok
u vezi (3.1') izmeu odgovarajuih baza imamo matricu L.
Zbog toga se kae da su skalarne komponente kontragredijentne ili kontra-
varijantne.
Da rezimiramo:

Teorema 3.2. Ako su dvije baze modula V vezane relacijama (3.1), od-
nosno (3.1'), tada su skalarne komponente vektora (3.3) u odnosu na te baze
vezane relacijama (3.5), odnosno (3.5').

Promjena matrice homomorfizma pri promjeni baza

Rekli smo da matrica A = {a.i} mxn homomorfizma 04 EHom (V, V') u

odnosu na bazu {el' ... , en} modula V i bazu {e~, ... , e~} modula V'
zavisi i od ovih baza. Za drugu bazu {fl' ... , fn} modula V i drugu bazu.

162
 {fi,,,,' ., J:"} modula V' homomorfizam dl ima drugu neku matricu B:::s
= (lJOm" ..' Pri tome vrijedi /
~ (3.6)
odnosno
(3.7) (dl (fl)' ... , dl (f.. = (f;', ... , J:") . B,
jer su to samo matrini zapisi relacija
m m
dl (ej) = ~ rx,1e;, odnosno dl (fj) = 2. PU;,
j=l j=l

i = 1, 2, ... , n, kojima se definie matrica homomorfizma.

Ako je P matrica prelaza sa baze {eu . .., e.. } na bazu {JI' ... , J.. }, a Q ma-
trica prelaza sa baze {ei, ... , e:"} na bazu {fi, ... , J:"}' tada vrijedi
(3.8) (ei, ... , e:") = (f;', ... , J:") . Q-I,
odnosno
(3.9) (el> .. e..) = (fl' ... , J..) . P-l,
pa, prema tome,
(3.9') (cA (el)' .. .,dI (e .. = (dl (fJ, ..., dl (f.. .P-l.
Kada (3.8) i (3.9') uvrstimo u (3.6) i dobijeni rezultat uporedimo sa (3.7),
vidimo da mora vrijediti
(3.10) B = Q-IAP.

Ako je V = V', moemo uzeti ej = e; Jj = J; (i = 1, 2, ... , n). Tada

je Q = P, pa umjesto (3.10) vrijedi
(3.11) B = P-IAP.

Time smo dokazali sljedeu teoremu

-,
Teorema 3.3. Neka je A matrica homomorJizma dl E Hom (V, V') u od-
nosu na bazu {el' ... , e.. } modula V i bazu {/!li, ...) e:"} modula V', a B
matrica toga homomorJizma u odnosu na bazu {fl> ... , J .. } modula V i bazu
{fi, ... , J:"} modula V. Ako je P, odnosno Q matrica prelaza sa baze
{el>' .. , e.. } na bazu {Jl~ ... J .. }.' odnosno sa baze {ei, ... , e:"} na bazu
{Ji,\... , j:"}, tj. ako vrijedi (3.9), odnosno (3.8), tada vrijedi (3.10). U slu-
aju V= V', e, = e;, Jj = J: (i=l, 2, ..., n) umjesto (3.10) vrijedi (3.11).
Istaknimo posebno i injenicu kako se pomou matrice A homomorfizma
a4EHom(V, V') zadane u odnosu na bazu {eu ..., e.. } modula V i bazu
{e;', ... , e:"} modula V' raunaju komponente vektora dl (x) u odnosu na
bazu {ei, .. , e:"} na osnovu komponenata vektora x u odnosu na bazu
{el> ... , e.. }.

163
Teorema 3.4. Ako je A matrica hamamarjizma 04 EHom (V, V') u odno-
su na bazu {el> ... , en} modula V i bazu {e~, ... , e~} modula V', tada za vektor
(3.12)
vrijedi
(3.12') 04 (x) = (e{, ... e;") . A . (~1, ... , ~n)T.

Dokaz. Kako se (3.12) moe napisati u obliku

n
X = 2: ~iei>
;=1

iz kojeg se odmah dobija

n
04 (x) = 2: ~i 04 (ej)'
;=1
vrijedi sigurno
(3.12")
No, iz (3.12") slijedi (3.12') na osnovu (3.6).
Primijetimo da smo relaciju (3.12") zapravo ve koristili izvodei iz (3.9)
relaciju (3.9').
Prirodno se postavlja pitanje: postoji li za zadani homomorfizam 04 E
E Horn (V, V') baza modula V i baza modula V' u odnosu na koje taj homo-
morfizam ima u odreenom smislu najjednostavniju matricu i kojeg je ob-
lika ta matrica? U sluaju vektorskih prostora konane dimenzije odgovor
na to pitanje daje sljedea teorema.

Teorema 3.5. Neka su V i V' vektorski prostori konane dimenzije nad

istim poljem K. Tada za svako linearno preslikavanje 04 E Ham (V, V')
postoji baza {JI' ... , Jn} prostora V i baza {f{, ... , J~.} prostora V' u od-
nosu na koje linearno preslikavanje 04 ima matricu

(3.13)

tj.
B = ({JOmxn> {Ji = 1 (i =j = 1, 2, ... , r), {Ji = O (inae).
Ako je (3.13) matrica linearnog preslikavanja 04, tada je r = rang 04.
Dokaz. - Neka je r = rang 04, a {fl' ... , Jn} baza prostora V odabrana
tako da vektori IT+l' ... , Jn ine bazu potprostora Ker (04). Tada su vektori
J: = 04 (fi) ci = 1, ... , r) linearno nezavisni, pa se mogu nadopuniti do
baze {f{, ... , J;"} prostora V'. Kako je sada
(3.14) 04 (fj) = J( (i = 1, ... , r); 04 (fi) = Ov' Ci = r + 1, ... , n),
jasno je da u odnosu na bazu {JI' ... , Jn} prostora V i bazu {f{, ... , J;"}
prostora V' preslikavanje 04 E Horn CV, V') ima matricu (3.13).

164
Ako je, obrnuto, (3.13) matrica preslikavanja c4 EHom (V, V') u odnosu
na neku bazu {fl' ... , j .. } prostora V i neku bazu {f;, ... , j:"} prostora
V', tada vrijedi (3.14), to znai da je rang c4 = r. Uostalom, tada je rang c4 =
=: rangkB = r.
Iz prethodne teoreme za matrice nad poljem K dobijamo sljedeu teoremu.

Teorema 3.6. Za zadanu matricu A E Km".. postoji regularna matrica

Q E Kmxm i regularna matrica P E Kn".. takve da matrica (3.10) ima oblik
(3.13). Pri tome je obaveznor = rangkA.
Dokaz. - Odaberimo vektorski prostor V dimenzije n i vektorski prostor
V' dimenzije m nad poljem K, recimo V = Kn, V' = ~. U odnosu na
neku bazu {el' ... , en} prostora V i neku bazu {e~, ... , e~,} rrostora V'
pridruimo matrici A linearno preslikavanje c4EHo.Iil. (V, V'). Prema pret-
hodnoj teoremi postoji baza {fl' ... , jn} prostora V i baza {J;, ... , j;"}
prostora V' u odnosu na koje preslikavanje c4 ima matricu (3.13). Ako je
P matrica prelaza sa baze {el' ... , e,,} na bazu {fl>"" j,,}, a Q matrica
prelaza sa baze {e;, ... , e;"} na bazu {f~, ... , j~,}, tada prema teoremi
3.3. vrijedi (3.10). Pri tome je r = rang c4 = rangkA.

4. EKVIVALENTNOST MATRICA. ERMITOVA KANONSKA

FORMA MATRICE

Elementarne matrice

Pokazuje se da se prelazak od jedne na drugu bazu, bar u sluaju vektorskog

prostora (konane dimenzije), moe izvesti u nekoliko vrlo elementarnih
koraka. Svaki od tih koraka ima jedan od oblika o kojima govori sljedea
teorema.

Teorema 4.1. Neka je {el' .. '0 e,,} baza modula V nad prstenom R, a
(i, j) jiksan ureen par razliitih indeksa i, j. Ako je respektivno
(4.1) j, = ej, li = e" j" = e" (k =I- i, j);
(4.2) j, = ot e, (otER*), j" = e" (k =I- ,);
(4.3) j, = e, + otej (ot E R), j" = e" Ck =I- i);
tada je {JI' ... , j,,} baza modula V. Osim toga matrica prelaza sa baze
{ev"" e,,} na bazu {JI' .. .,jn} je respektivno:
(4.1') Matrica E'j koja nastaje iz matrice E" zamjenom i-te vrste (kolone)
j-tom vrstom (kolonom);
(4.2') Matrica E, (ot) koja nastaje iz E" tako da joj i-tu vrstu (kolonu) po-
mnoimo skalarom ot E R*;
(4.3') Matrica E'j (ot) koja nastaje iz matrice E. tako da i-tu vrstu (j-tu
kolonu) pomnoenu skalarom ot E R dodamo j-toj vrsti (i-toj koloni).

165
Matrice E lj , E, (ex) i E lj (ex) su invertibilne i vrijedi
(4.4) (Ejj)-l = E ij , (Ej (ex-l = Ei (ex-l), (Eij (ex-l = Eij (- ex)
Dokaz. - Ako vrijedi (4.1), odnosno (4.2), odnosno (4.3), tada oigledno
vrijedi respektivno
(4.1") et = jj, ej = f" ek = fk (k =ft. i, j);
(4.2") ej = ex-l. fi> ek = fk (k =ft. i);
(4.3") ei =fi - ex h, ek =fk Ck =ft. i);
Nakon toga jednostavno se provjeravaju sve tvrdnje teoreme i to preputamo
itaocu.

Definicija 4.1. Neka je En jedinina matrica nad prstenom R i to formata

n X n. Tada se matrice (4.1'), (4.2') i (4.3') zovu elementarne matrice formata
n X n nad prstenom R.

Elementarne transformacije matrica nad poljem

Operacije koje smo vrili na kolonama, odnosno vrstama jedinine matrice

da bismo iz ove dobili odgovarajuu elementarnu matricu odreenog formata,
moemo, naravno, izvriti na vrstama i kolonama svake matrice A E Rmxn.
Zanimljivo je da te operacije odgovaraju mnoenju matrice A slijeva, odnosno
zdesna odgovarajuom elementarnom matricom formata m X m, odnosno
formata n X n. Tu vanu, ali gotovo oiglednu injenicu naveemo bez
dokaza, koji se sastoji u direktnoj provjeri.
Teorema 4.2. Neka je A E Rmx", a Eif), EjPI (ex) (x E R*), Ejr> (ex) (ex E
E R) neka su elementarne matrice formata p X P nad prstenom R. T ada ma-
trica
(4.5) Eij) . A, odnosno A . El;),
(4.6) EIj) (ex) . A, odnosno A . El n ) (ex)
(4.7) Egn) (ex) . A, odnosno A . Ein) (ex)
nastaje iz A upravo onako kako se zz matrice Em' odnosno iz matrice En
dobzjaju odgovara/ue elementarne matrice formata m X m, odnosno n X n.

Definicija 4.2. Operacija kojom se iz matrice A E Rmxn dobija proizvod

elementarne matrice formata m X m i matrice A zove se elementarna trans-
formacija vrsta matrice A. Operacija kojom se iz matrica A E Rmxn dobija
proizvod te matrice i elementarne matrice formata n X n zove se elementarna
transformacija kolona matrice A.
Prema teoremi 4.2. elementarne transformacije vrsta neke matrice A sastoje
se ili u zamjeni dviju vrsta te matrice, ili u mnoenju neke vrste te matrice
odreenim skalarom ex E R*, ili u dodavanju neke vrste pomnoene nekim
skalarom ex E R nekoj drugoj vrsti matrice A. Slino se mogu opisati ele-
mentarne transformacije kolona date matrice A.

166
Dokaimo sada da se svaka matrica A E }("'''.. uzastopnim izvoenjem ele-
mentarnih transformacija vrsta i kolona moe u konano mnogo koraka pre-
vesti u matricu oblika (3.13).
'.'
Teorema 4.3. Svaka matrica A E }("'X.. moe se u konano koraka uzastopnim
izvoenjem elementarnih transformacija vrsta i kolona prevesti u matricu oblika
(3.13.) Ako je matrica (3.13) dobijena iz matrice A na ovaj nain, onda je
rangkA = r.
Dokaz. - Neka je r = rangv A. Tada prema dokazu leme II, 4.1 uzastopnim
izvoenjem samo elementarnih transformacija vrsta moemo iz matrice A
u konano koraka dobiti matricu kojoj su prvih r vrsta linearno nezavisne,
a preostalih m - r vrsta sastavljene od samih nula. ak u svakoj od prvih
r vrsta prvi element u toj vrsti koji nije jednak nuli predstavlja jedinini
element p(\lja K; to je jedini element u svojoj koloni koji nije jednak nuli.
Poslije" ovoga elementarnim transformacija kolona, koje se zapravo sastoje
samo II premjetanju kolona, u konano koraka dobijamo matricu kojoj u
lijevom gornjem bloku stoji jedinina matrica Er. Konano, nastavljanjem
elementam~h transformacija kolona moemo u konano koraka doi do
matrice kojoj je lijevi gornji blok ostao Er> a desni gornji blok 0rx( .. -r), dok
su preostale vrste, kao i na kraju prve etape, sastavljene iz samih nula.
To znai da se iz matrice A E Kmx,. u konano mnogo koraka uzastopnim
izvoenjem elementarnih transformacija vrsta i kolona moe dobiti matrica
oblika (3.13), u kojoj je r = rangv A.
Neka je sada (3.13) matrica koja se u konano koraka dobija iz matrice A
uzastopnim izvoenjem elementarnih transformacija vrsta i kolona. Prema
teoremi 4.2. svakoj pojedinoj elementarnoj transformaciji vrsta, odnosno
kolona odgovara mnoenje slijeva, odnosno zdesna prethodno dobijene
matrice odgovarajuom elementarnom matricom. To zapravo znai da za
matricu (3.13) vrijedi

(4.8) B = S'A 'P,

pri emu je P proizvod elementarnih matrica kojima smo vrili mnoenje
zdesna i to uzetih istim redom kako je to mnoenje vreno, a S proizvo..sl
elementarnih matrica kojima smo vrili mnoenje slijeva, ali sada obrnut un
redom. Kao proizvodi elementarnih matrica, matrice P i S su invertibilne,
pa ako stavimo Q = S-l, moemo (4.8) napisati u obliku

(4.9) B = Q-1. A P.
Zbog toga fe, na osnovu teoreme 3.6., r = rang k A.
Iz dokaza prethodne teoreme neposredno proistie

Teorema 4.4. Za s'vaku matricu A E Kmx" vrijedi

(4.10) rangv A =rangk A.

167
Ekvivalentnost matrica nad poljem

Ako su matrice A, B E Kmxn matrice istog linearnog preslikavanja

04 E Horn (V, V'), ali u odnosu na dva razliita
para baza, onda za te mat-
rice vrijedi (4.9). Pri tome su P, Q invertibilne matrice odgovarajueg for-
mata i predstavljaju matrice prelaza sa jedne na drugu bazu prostora V, odnos-
no V'. Vrijedi i obrnuto. Zbog toga je jasno da izmeu matrica A i B vezanih
relacijom (4.9) postoji srodstvo kojim se sa matrice A na matricu B prenose
sve one osobine koje se mogu vezati za odgovarajue osobine linearnog pres-
likavanja 04 E Horn (V, V'). Pokazuje se da uz jednakost formata to srodstvo
poiva jo samo na jednakosti rangova.

Definicija 4.3. Za matricu A E Rmxn kae se da je nad prstenom R ekvivalen-

tna sa matricom B E Rmxn ako postoje invertibilne matrice P E Rnxn i
QERmxm za koje vrijedi (4.9).
Prema teoremi 3.6. svaka matrica A E Kmxn ekvivalentna je nad poljem K
sa tano jednom matricom B E Kmxn oblika (3.13). Ta matrica B zove se Er-
mitova (Herrnite) kanonska forma matrice A E ~xn.
Primijetimo da je ekvivalentnost matrica relacija ekvivalencije u skupu matrica
Rmxn. Naime, ako je A E Rmx", tada je A ekvivalentno sa A, jer A =E;;;l . A . E,..
Ako je A E R mxn ekvivalentno sa B E Rmxn, tj. ako za invertibilne matrice
PE Rnxn i Q E Rmxm vrijedi B=Q-IAP, tada za invertibiine matrice Pl =P-I,
QI = Q-I nad R vrijedi A = Q?BP I , tj. B je ekvivalentno sa A. Konano,
ako je A E Rmxn ekvivaletno sa B E Rmxn, a B ekvivalentno sa CE Rmxn, tada
za invertibilne matrice Pl' P 2 E Rnxn i Ql' Q2 E Rmx m vrijedi A = QiIBPl'
B = Q21 CP2, dakle A = Qil (Q2ICP2) Pl = (Q2Ql)-1 C (P2P l ), pa kako
su matrice P = P 2P 1 i Q = Q2Ql invertibilne, izlazi da je A ekvivalentno
sa C.
Upravo definisana ekvivalentnost matrica samo je specijalan sluaj ove opte
situacije. Neka je X neprazan skup, G multiplikativna grupa, a (p: G ---+ S x
homomorfizam grypa. Tada se za x E X kae da je ekvivalentno sa y E X
ako postoji g E G tako da je x = rp (g) y. Ova relacija je stvarno relacija ekvi-
valencije. Naime, x =rp (e) x, tj. x je ekvivalentno sa x. Ako je x ekvivalentno
sa y, tj. x = rp (g) y, tada je y = rp (g-l) x, tj. y je ekvivalentno sa x. Konano,
ako je x ekvivalentno sa y, a y ekvivalentno sa z, tada iz x = rp (g) y, y =
= rp Ch) z, slijedi x = rp (gh) z, tj. x je ekvivalentno sa z. U sluaju matrica
treba za X uzeti skup Rmxn, a za G grupu Gl X G 2 , pri emu je Gl' odnosno
G~ grupa invertibilnih matrica reda m, odnosno reda n nad prstenom R.
Za element g = CQ,P)EG definie se rp (g)ESx ovako: rp (g) B = Q-IBP
CB E Rmxn). Ako se mnoenje u G definie ovako (Ql> Pl) . (Qz, Pz) =
= (Q2Ql' P 2P I ), onda nije teko provjeriti da je rp : G---+ Sx (X = Rmx,,) ho-
momorfizam grupa. Osim toga, A je ekvivalentno sa B ako i samo ako pos-
toji g = (Q, P) E G za koje je A = rp (g) B = Q-IBP.
Ekvivalentnost matrica nad poljem K moe se jednostavno okarakterisati.
Vrijedi, naime,

Teorema 4.5. Za matrice A, B E Kmxn ravnopravna su sljedea etiri uslova:

1) A je ekvivalentno sa B;
2) A i B imaju istu Ermitovu kanonsku formu;

168
3) A i B imaju isti rang;
4) B se moe u konano koraka uzastopnim izvoenjem elementarnih transfor-
macija vrsta i kolona dobiti iz matrice A.
Dokaz. - Neka su A~'i Bl Ermitove kanonske forme matrica A i B respek-
tivno. Tada je
Al = QilA Pl> Bl = Q"2lBP2
za podesne invertibilne matrice Pl> Ps E Knx", odnosno QI' ~E [("'xn..
1) =? 2), Ako je B = Q:lAP, tada je Bl = (QQ2)-1 A (PP2 ), pa je Bl Ermi-
tova kanonska forma i matrice A, tj. Al = Bl'
2) ~ 3). Ovo je oigledno.

2) =? 4). Ako je Al = Bl, tada se, prema teoremi 4.3., Al = Bl moe u

konano koraka uzastopnim izvoenjem elementarnih transformacija vrsta i
kolona dobiti iz matrice A. Slino se Bl moe dobiti iz B, pa ako ove posljed-
nje zamijenimo inverznim elementarnim transformacijama i primjenjujemo
ih obrnutim redom, onda emo u konano mnogo koraka uzastopnim izvo-
enjem elementarnih transformacija vrsta i kolona iz matrice Al = Bl
dobiti matricu B. Odavde slijedi da uzastopnim izvoenjem elementarnih
transformacija vrsta i kolona moemo polazei od matrice A i idui preko
Al = Bl u konano koraka doi do matrice B.
4) =? 1). Ovo slijedi iz drugog dijela dokaza teoreme 4.3.
Primijetimo, za sada, da, u sluaju kad je R prsten koji ne predstavlja polje,
ne moemo dati ovako jednostavnu karakterizaciju ekvivalentnost i matrica.
Pokazae se da se za neke prstene moe nai kanonska forma matrice takva
da uslovi 1), 2) i 4) budu ekvivalentni. Samo tada ta kanonska forma nema
onako jednostavan oblik (3.13), niti se ekvivalentnost svodi na jednakost
ranga dotinih matrica, o kome u optem sluaju ni ne moe biti govora
(v. IX).

Primjena elementarnih transformacija na invertiranje matrica

I

Elententarne transformacije mogu se, u sluaju matrica nad poljem K, pri.-

mijeniti kao dosta praktina metoda za odreivanje inverzne matrice A-l
za datu invertibilnu (odnosno, to je sada isto, regularnu) matricu A E K"x".
O tome govori sljedea

Teorema 4.6. Neka je A E Kmx", a Al kanonska Ermitova forma matrice A.

Ako sve elementarne transformacije vrsta (kolona) koje treba izvriti uzastopno
da bi se od A dobila matrica Al primjenjujemo istim redom na vrste (kolone)
matrice Em (matrice E,,), tako da hipermatrica (blokovska matrica)

A -Em
[ E. .- l pree u [Alp --
S , l
HJ9
tada su matrice S i P invertibilne i za Q = S-l vrijedi:
(4.11)
Ukoliko je matrica A invertibilna (tada je m = n i) vrijedi
(4.12) A-l = PQ-I = PS.'
Dokaz. Kako znamo, uzastopnom izvoenju elementarnih transformacija
vrsta (kolona) matrice A odgovara uzastopno mnoenje matrice A slijeva
(zdesna) elementarnim matricama. Proizvod onih elementarnih matrica ko-
jima je vreno mnoenje slijeva (zdesna) predstavlja neku invertibilnu matricu
S E Kmxm, (odnosno P E Knxn). Kod toga smo sve elementarne transformacije
vrsta (kolona) izvodili istim redom i na matrici Em (matrici En), pa je zato
S = SEm (P =EnP) matrica u koju na kraju prelazi matrica Em (matrica En).
S druge strane AL = SAP, pa z1 Q = S-l stvarno vrijedi (4.11).
Ukoliko je matrica A invertibilna, tada je A L = En, pa iz (4.11) dob ijamo
redom
En = Q-IAP, p-l = Q-IA, En = PQ-l A,
dakle (4.12).

Primjer 4.1. Neka je data matrica

A~[: ~ :]
nad poljem K racionalnih brojeva.
Odrediemo matricu A, i regularne matrice Q-I i P za koje vrijedi Al = Q-'AP.
- 1 2 3 O 0- - 1 2 3 O 0-
2 3 1 O 1 O O -1 -5 -2 O
3 5 5 O O l O -1 -4 -3 O 1
-3>- -3>-
O O O O
O O O LO
O O O O 1
- l 2 3 1 O 0- - 1 O O 1 O O-
O 5 2 -1 O O 5 2-1 O
O O 1 -1-1 1 O O 1 -1-1 1
-3>- -3>- -3>-
O O -2 -3
O 1 O O l O
O O O O
- l O O O O-
O 1 O 7 4-5
O O -1-1 l
~

l -2 -3
O l O
O O 1

170
Svaka strelica predstavlja prelaz od prethodne na sljedeu matricu izvren pomou nekoliko
uzastopnih elementarnih transformacija, koje nije teko odgonetnuti. Tako prva strelica
pokazuje elementarne transformacije vrsta: drugoj vrsti dodana je prva pomnoena brojem
- 2, a treoj vrsti prva pomnoena brojem - 3. Iz matrice dobijene na kraju oitavamo:

O
l
01
O , Q-I = [17 O
4
l -2
p= [ O l
-3l
O
O l -1 -1 O O 1
Prema tome, matrica A je invertibilna i

- 2 -
O
~
l
l. [ ~ ~ -~ ]
-1 -1 l
= [ -1~ -! -;
- l -1 l
l.
Kontrola: A-l. A = E3

Primjena elementarnih transformacija na matrine jednaine

Promatrajmo matrinu jednainu

(4.13) A . X = B.
p
Tu su A E Kmxn i B E Kmx zadane matrice, a X E Knxp matrica koju treba
odrediti. Primijetimo da matrice A i B moraju imati isti broj vrsta, jer za
svaku matricu X E Knxq matrica AX ima isti broj vrsta kao i matrica A.
Zato smo neophodno usaglaavanje formata matrica A i B umatrinoj jed-
naini (4.13) izvrili u pretpostavci o formatima ovih matrica. Format matrice
X, ako ova uopte postoji, time je potpuno odreen.
-
Pretpostavimo da matrina jednaina (4.13) ima bar jedno rjeenje X. Ispi-
taeino uslove pod kojima to rjeenje postoji i opisati oblik svakog rjeenja
jednaine (4.13). U tu svrhu posluiemo se jednakou (4.11), u kojoj je
Al Ermitova kanonska forma matrice A, a Q-l i P invertibilne matrice koje
raunamo kao u prethodnom primjeru.
Iz (4.11) dobijamo
(4.11') A = QA t P-l.
Ako to zamijenimo u (4.13) i nakon toga dobijenu jednakost pomnoimo sli-
jeva matricom Q-l. dobiemo
(4.13') Al . (P-IX) = Q-IB.
Iz jednakosti (4.13'), budui da matrica Al ima posljednjih m-r (r=rang A)
vrsta sastavljenih od samih nula, zakljuujemo da su takve i posljednjih
m - r vrsta matrice Q-IB, tj. da ova matrica ima oblik
(4.14) Q-IB = [ ~] (U E Krxp, O E K(m-r)xp).

Vodei rauna o obliku matrice Al' iz (4.13') na osnovu (4.14) zakljuujemo

da mora biti
(4.15) p-IX = [ ~] (V E K(n-r)x,,)
tj.
(4.16) X = p. [ ~] (VE K(n-r)x p).

171
Obrnuto, neka je ispunjen uslov (4.14), koji trai samo to da matrica Q-IB
ima posljednjih m - r vrsta sastavljenih od samih nula. Tada za proizvoljnu
matricu V E K(n-T)xP matrica (4.16) predstavlja rjeenje matine jednaine
(4.13). Naime, tada matrica (4.15) zadovoljava matrinu jednainu (4.13'),
odakle se mnoenjein slijeva matricom Q, na osnovu (4.11 ') zakljuuje da
matrica (4.16) predstavlja rjeenje matrine jednaine (4.13.)
Tako smo dokazali sljedeu teoremu. koja s obzirom na jednostavnost i
praktinost postupka za odreivanje regularnih matrica Q-l i P i odreivanje
ranga r == rang A, predstavlja ne samo kriterij rjeivosti nego i praktian
postupak za iznalaenje rjeenja matrine jednaine (4.13).

Teorema 4.7. Neka su A E K!"xn i B E Kmxp zadane matrice. Neka je, dalje,
r = rang A, Al Ermitova kanonska forma matrice A, a Q-l i P regularne
matrice za koje vrijedi (4.11).
Matrina jednaina (4.13) ima bar jedno rjeenje ako i samo ako je ispunjen
uslov (4.14). U tom sluaju sva rjeenja matrine jednaine (4.13) imaju oblik
(4.16) i svaka matrica toga oblika predstavlja rjeenje matrine jednaine (4.13).

Primjer 4.2. Rijeiemo matrinu jednainu AX = B za sluaj

A~[~
2
3
5
n, B ~ [.~
3
5 -1
8
2

1 J
Konstatujmo najprije da nam matrica Q-l nije direktno potrebna, jer zapravo treba nam
samo matrica Q-l B. Matricu Q-IB dobijamo ako umjesto od matrice

[;n I~] poemo od matrice [;n l_B -l

Dakle:

- 1 2 3 3 2 1- - 1 O O 1 3 2 1 -
2 3 l 2 5 -1 l 2 -1 -5 2 5 -1 1
3 5 4 3 8 l 2 3 -1 -5 3 8 1 2
-+ -+
O O -2 -3
O l O O l O
O O 1 O O

- l O O l 3 2 l - l O O l 3 2 l-
O -1 -5 0-1-5-1 O O 0-1-5-1
O O O O O O O O O O O O O O
-+ -+
l -2 -3 l 2 7
O l O O -1 -5
_0 O l _O O 1

172
Dobili smo

Kako je r = 2, tj. m - r = 3 - 2 = l, vidimo da je uslov (4.14) ispunjen imatrina jed-

naina AX = B ima rjeenje
2
X=P.(~)= -1

tj.

X= : [
l
l-8s -1] + [- SA:
l 1
n
o o o Al
pri emu su Al, A., A., A, proizvoljni elementi polja K.
Primjer 4.3. Neka je o4E Horn (V, V') linearno preslikavanje koje u odnosu na bazu {el>
e:l> ea} prostora V i bazu {e~, e;, e~, e~} prostora V' ima matricu

Odrediemo bazu potprostora Ker (04) i bazu potprostora Im (04). Kao to znamo, pot-
pro~tor Ker (04) sastoji se od svih vektora x = ~lel + ~'ea + ~'eaE V, za koje je 04 (x) =
= Ov', tj.

A . (;1, ~', ~)T = (O, O, O, O)T.

Opet, znai, treba rijeiti matrinu jednainu A .X = B, gdje je B = (O, O, O, O)T. Na
poznati nain nalazimo

-2 -3]
l -1 , (Q-IB = (O, O, O, O)T).
O 1

Prema tome,
X = p. (O, O, A)T = A' ( - 3, - 1,l)T,

pa se baza potprostora Ker (04) sastoji od jednog jedinog vektora

J= - 3el - e. + 63'
Ovaj rezultat smo odmah mogli proitati iz matrice P. To je, naime, matrica prelaza sa
baze {el' e., ea} prostora V na bazu {fu Ja, J.} toga prostora odabranu tako da prvih r (u
ovom sluaju r = 2) vektora ine bazu komplementa potprostora Ker (04), a preostalih
n - r (u ovom sluaju n - r = 3 - 2 = l) vektora bazu potprostora Ker (04). Prema tome,
(u ovom sluaju) trea kolona matrice P sastavljena je od komponenata vektora J. = - 3el-
- ea + e., koji ini bazu potprostora Ker (04). Osim toga vektori o4(fl) = J~, 04(f.) = J;
ine bazu potprostora Im (04). Komponente ovih vektora raunaju se iz

A . (1, O, O)T = (1,2, 3, 4)T, A . (- 2, l, O)T = (O, - l, - 2, _7)T,

173
pa imamo
f{ = ei + 2e~ + 3e; + 4e~, f; = -e~ - 2e~ - 7e~.
Komponente ovih vektora ine prve dvije kolone matrice Q, ali matricu Quismo izraunali,
pa smo vektore f{ i f; morali raunati na ovaj nain.
Primjer 4.4. Neka su 04, V i V' zadani kao u prethodnom primjeru, a b' = ei +e; + ei - 3e';.
Odrediemo skup 04- 1 (b') (v. Zadatak 1.8.). Kako je

x = elel + ~2e2 + ~3e3E 04-1 (b') 8 04 (x) = b' 8 AX = B,

pri emu je

A ~ U! H ~ X W, M)T, B ~ Cl, l, l, -3)T,

treba opet rijeiti matrinu jednainu AX = B.

Na poznati nain dobijamo matrice A h P i Q-1B = (1, l, O)T, pa je
X = p. (1, 1 I A)T = (-1, 1, O)T + A . (- 3, - 1, I)T.
Ako stavimo

tada je
04- 1 (b') = Xo + [fa] = Xi+ Ker (04),
to je u skladu sa zadatkom 1.8. koji smo ve spomenuli.

Zadaci
4.1. Neka je

A = [
1-1 O]
O O -1 ,
O-2]
l -1 E RaX".
-1 l O 1 O
Dokazati da je matrica B ekvivalentna na matricom A nad R i odrediti invertibilne matrice
S = Q-l i P za koje vrijedi B = SAP.
Uputstvo .. Postupkom ilustrovanim u primjeru 4.1 dobija se:
- 1 O O O O-

[~ I~]~ O
O
1
O
O
O
O
1 O
O
1
1 1 1
O 1 1
O O
- 1 O O O 1 O-

[:31~]~ O
O
1
O
O
O
O -1
l -2
1
2
1 -1
O O 1
O l O

174
Dakle,

pa je matrica B ekvivalentna sa A.
Ujedno je

1 O O]
Sl = [ O 1 O ,
11]
1 1 ,
101 O 1

O 1
Sa = [ 0-1
l -2

pa se iz
SlAPl = SaBPa
dobija
B = S.lSl . A . P1P.l, tj.

1 -2
O
21 O]
1 .
l 1 O

Primijetimo da matrice S 1> Pl' te matrice Sa, PI nisu jednoznano odredene, a time ni matrice
S i P (v. Zadatak 4.7).

4.2. Rijeiti matrinu jednainu AX = B ako je

3 106] ,
A-[~
2
3 5
1 4 8

Uputstvo: Kao u primjeru 4.2. raunaj mo najprije

- 1 O O O 1 O

[;.I~]~ O
O
1
O
O
O
O O 1
O O O
1 0-1 O
O 1 -1 O
O O 1 -2
O O O 1
Dobili smo

SB- [H], P=[:

O
~=U],
O O 1

175
pa je

pri emu su .1.1> .1.2, 1'3 i .1.4 proizvoljni elementi polja nad kojim se rjeava data matrina jed-
naina.

4.3. Rijeiti Q1atrinu jednainu YA = B, ako je

2
3

dakle,

4.4. Neka linearno preslikavanje eA E Horn (V, V') u odnosu na bazu {eu . .. ,en} prostora
(slobodnog modula) V i bazu {e~, . .. , e;'} prostora (slobodnog modula) V' ima matricu
A E Kmxn (A E Rmxn). Kada e to~linearno preslikavanje i u odnosu na bazu {jv dn}
prostora (slobodnog modula) V i bazu {j{, ... ,f;'} prostora (slobodnog modula) V' imati
istu matricu A?

Uputstvo: Ako je P invertibilna matrica prelaza sa prve na drugu bazu prostora (slobodnog
modula) V, a Q invertibilna ma,trica prelaza sa prve na drugu bazu prostora (slobodnog
modula) V', tada treba da bude

Q-IA P = A, tj. AP = QA.

4.5. Linerarna transformacija eA prostora V ima u odnosu na bazu {el> e2, e3} prostora V
matricu
15 -11
[ -15
A = 2~
-7

176
Odrediti matricu B linearne transformacije 04 u odnosu na bazu prostora V koju ine vek-
tori
fl = Ze l + 3e, + e., f. = 3e l + 4e, + ea, f3 = el + 2e. + 2e3'
Uputstvo: Matrica prelaza'Sa prve na drugu bazu je
3
4
-6 5
4 -3 -7]
4 .
1 -1 2
Zato je traena matrica

~
6
B = P-1AP = p-l. [ 8 63 'j'
=
.[ -43 -108 -30
18. ]
'0 1 2 6 129
.. n
4.8. Neka 04 predstavlja rotaciju prostora za Ugao fP = - oko ose p koja prolazi takom O
. 3
i odreena je vektorom a = 2i + 2j + lk. Odrediti matricu A linearne transformacije 04
u odnosu na bazu {i, j, k} koju ine jedinini meusobno ortogonalni vektori, za koje je
Ci, j, k) desni triedar.
Uputstvo: Najbolje je najprije odrediti matricu linearne transformacije 04 u odnosu na bazu
{fu f., fa} koju ine jedinini meusobno ortogonaini vektori za koje je fl jedinini vektor
u smjeru vektora a, tj.
1
fl = -
3 .
CU + 2j + k),
a (fl' f., fa) desni triedar. Ako je
). . fz= a.li + a.1j + a.sk,
tada iz 3fl' ).f. = 2a. l + 2' a.' + a.' = O dobijamo:
a.3 = - 2a.l - 2a..
Ako uzmemo a.l = 1, a." = -_2, dobiemo a.3 = 2, dakle
1
fa = - Ci - 2j + 2k).
3
Sad se vektor fa moe dobiti u obliku
1
fa = fl X fa = - CU - j - 2k).
3
Kako znamo, u odnosu na bazu Uuf.,fa} linearna transformacija 04 ima matricu

O O
n n
O cos- sin -
P-1AP = B = 3 3
n n
O -sin- cos-
3 3
pa se sada lako nalazi

A = PBP-l, gdje je
P~+U -2
1

2 -2
-q.
177
4.7. Linearno preslikavanje o4E Horn (V, V') ima u odnosu na bazu {el' e., ea} prostora
V i bazu {ei, e~, e;} prostora V' matricu

A =
I I -1 O]
O
-1
1 -1
1 O
.

Odrediti sve parove sastavljene od jedne baze Uu!.'!a} prostora V i jedne baze Ul'!~'!~}
prostora V' u odnosu na koje 04 ima matricu

Uputstvo: Da bi postojao bar jedan traeni par, mora za odgovarajue matrice prelaza P i
Q sa zadanih baza vrijediti B = Q-IAP. Za matrice A i B odredili smo u zadatku 4.1.
matrice S = Q-I i P za koje vrijedi B = SAP. Matrice P i Q daju nam jedan par traenih
baza. Bilo kom drugom traenom paru odgovaraju matrice prelaza p' i Q' za koje vrijedi
Q-IAP = Q'-IAP', tj. Q'Q-IA = AP'P-I. Trebalo bi, znai, odrediti sve parove inverti-
bi1nih matrica X, Y za koje vrijedi XA = A Y, pa uzeti Q'= XQ, P' = YP (v. Zadatak
4.11).

4.8. Neka je {el' ... ' en} baza prostora V, a vektori

n
aj = L txt ej ci = l, 2, ... , n)
j=l

linearno nezavisni. Odrediti matricu e linearnog preslikavanja E Horn (V, V) u odnosu e

na bazu {eu ... , en} prostora V, ako se zna da e
prevodi vektor ai u vektor
n
bi = L pl ej (i = l, ... , n).
j=l

Na kraju uzeti konkretan sluaj: n = 3,

al = + ea + ea, aa = el - ea + ea,
el aa = 2el + ea + ea,
bl = el + Te. + ea, b. = el + ea + 2ea, b3 = 2el + 2e. + 2ea.
Uputstvo: Poto su vektori al, . , an linearno nezavisni, oni ine bazu prostora V, pa
e
postoji tano jedno E Horn (V, V) koje vektor aj prevodi u vektor bi (i = l, 2, ... , n).
e
Ako je e matrica linearne transformacije u odnosu na bazu {eu . .. , en}, onda iz (aj)= e
= bi (i = 1, 2, ... , n) slijedi
(Pl, ..., fJf)T = c (txl, , txf)T (i = l, 2, ... , n),
tj.
B = c A, gdje je A = (txl)nxn, B = (P[)nxn.
No, matrica A, kao matrica prelaza sa baze {eu . .. ,en} na bazu {al' ... ,a..} prostora V
je invertibi1na, pa slijedi
e = B A-l.
U konkretnom sluaju,

-1

A~[ :]- B~[

n
2 1
-1 A-l = 1 2 1
--
11
O
2 1 2
O -1

178
dakle

e= B . A-I = ~.[ ~ ol -2l l .

" -2 l l

4.9. Linearno preslikavanje 04E Hom (V, V') ima u odnosu na bazu {elJ ea, e8, et} prostora
V i bazu {el, ea,
e~} prostora V' matricu

l
A = [ 2
2 -3
3 -4 -1
-4l .
3 4 -5 2

Odrediti bar jednu bazu potprostora Ker (04) i bar jednu bazu potprostora Im (04).
Uputstvo: Odrediemo matricu Al i invertibilne matrice P i Q za koje vrijedi Q-IAP =
=A I Prema teoremi 3.3. Al je matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu na bazu
{flJ .. , ln} prostora V kojoj odgovara matrica prelaza P i bazu {f;, ... ,I:"} prostora V'
kojoj odgovara matrica prelaza Q. Iz matrice Al se vidi da posljednih n - r vek~ora baze
{fl' ... ,In} ine bazu potprostora Ker (04), a prvih r vektora baze Ut, . .. ,I:"} ine bazu
potprostora Im (04).
oRaunajmo !
- l O O O -3 2 0-
2 -1
I~]-+
O l O O O
[;. O O O O
l 1 1
4 2 4
1 O 10
O l -2 -7
O O l O
O O O l

Vidimo da je r = 2, pa kako je

~ -i ~~ ]
O l O '
O O l
-.
vektori

ini bazu vektorskog prostora Ker (04).

Ve imamo i matricu Q-I, ali nam treba matrica

~ l
2
3
4 -4

179
Iz matrice Q vidimo da vektori
l 2
f'1 = "3 el, + "3 e.' - ' f '
ea' = e1, +'e. - ea',
ine bazu vektorskog prostora Im (dl).

4.10. Neka je K polje, a A =

All
[- Al. ] I
- - - E Kmxn, pri emu je All E Krx r, dok su
Au A
A 12' Au i A.. matrice odgovarajuih formata. Dokazati:
l) Ako je All invertibilna matrica, tada je r = rang A ako i samo ako je A22 = Au Al:! Au.
2) Ako je m =n, a Au ili An nulamatrica, tada je matrica A invertibilna ako i samo ako
su matrice All i A22 invertibilne.
Uputstvo: l) Ako je All invertibilna matrica, onda su vrste te matrice, pa i matrice
(All [Au) linearno nezavisne. Osim toga matrica A ima rang r ako i samo ako su vrste
matrice (Au I AH) linearne kombinacije vrsta matrice (All' [ Au), tj. ako i samo ako postoji
matrica PE K<m-r)xr za koju vrijedi
p. (All [Au) = (Au [A 2.), tj. A21 = PAll> A .. = PAli'
2) Ako je m = n i, recimo, Au = 0, tada je

[ All
A -
I'A:.-
O ] [Xll I Xl. ]
. -X -x-:: [Er IO
~ -E =
]
21 21 n_r

ekvivalentno sa

a ovo opet sa
. All je invertibilno i X ll = AlL Xn = O;
{
A 22 je invertibilno i X II = A'2l, X 21 = - A'22l A "All
4.11. Neka je

l
1

Odrediti sve invertibilne matrice X, Y za koje vrijedi XA = AY.

Uputstvo: Neka je QllAPl = [ : \ : ]. Tada je XA = A Y ekvivalentno sa

XQl [ : \.: ] PIl = Ql [ ; I : ] PIl Y, tj. sa

QllXQl [ : I: ] = [ ; I : ] P1IYP I
Zato, ako stavimo

dobijamo

180
Kako su matrice Q11XQl i Pl'lYP l invertibilne, moraju matrice X 1l = Y 1l reda r
matrice Xn i Yu reda (n - r) biti invertibilne. Prema tome,

X = Ql' [ -Xll Xn
- 1- -] . Q,l, Y =
ll
Pl' ( -X- - \-O- -] . PIl,
O X.. Yu Yaz
pri emu su matrice X ll reda r i matrice Xn i Y .. reda (n - r) invertibilne.
U konkretnom sluaju r = 2,

(V. zadatak 4.1).

4.12. Neka ;e A E Kmx .. matrica nad poljem K formata m x n. Na osnovu teoreme 2.2.
dokazati teoremu 4.4, t;. jednakost
rang.. (A) = rangk(A).
Uputstvo: Neka ;e rangy(A) = r, a rangk(A) = s. Ako;e B matrica formirana od s line-
arno nezavisnih kolona matrice A, tada B E Kmx, i rangk(B) = s, pa je. na osnovu teoreme
2.2. rangy(B) = s. Za svakih s linearno nezavisnih vrsta matrice B. sigurno su linearno
nezavisne odgovarajue vrste matrice A, pa, prema tome. r > s. t;. rangv(A) > rangk(A).
Isto tako rangv(AT) > rangk(AT). t;. rangk(A) ;;;. rangv(A).
Prema tome, rang,,(A) = rangk(A).
4.13. Ako za matricu Q E K"x" vrijedi QI = Q. dokazati da postoji invertibilna matrica
M E K"x" takva da ;e

M
-l
QM=
[E. I O]
OrO'
Uputstvo: NekA za matricu Q E K"x" vrijedi QI = Q. Ako u odnosu na neku bazu
{'l' ... " ..} vektorskog prostora V nad poljem K matrici Q pridruimo linearnu transforma-
ciju ~EEnd(V), onda e, zbog ~'=~, na osnovu zadatka 3.9, u odnosu na neku bazu-

{fl' .. ,f.. } prostora V linearno; transformaciji ~ pripadati matrica P = [~ i : ].

Osim toga, matrica prelaza M aa baze {'U"'' e,,} na bazu {fl'" . f,,} ;e invertibilna i
vrijedi P = M-IQM.
Vrijedi i obrat. jer ako je

M-IQM = [ : ' I :.J. tada ;e Q = M . [ ~ 1: ] . M-l;

dakle,

QI = M [ :'1 : r. M-l = M' [ : I: ]. M-l = Q.

181
 V. ADJUNGOVANI ILI DUALNI PAR
PROSTORA

1. LINEARNE FUNKCIJE. LINEARNE FORME. DUALNI MODUL

Linearne funkcije i linearne forme

Medu homomorfIzmima modula posebno se istiu homomorfizmi modula V
nad prstenom R u modul Rl.
D_Ji,,;cija 1.1. Neka je V modul nad prstenom R. Modul Hom (V, Rl) zove
se dualni modul modula V i oznaava se ob ino sa V*. Element i modula V*
, oznaavaju se sa x*, y*, ... i zovu linearne funkcije ili linearni funkcionali.
, Kako je Rl slobodan modul sa bazom sastavljenom samo od jednog elementa,
za slobodni modul V koji ima konanu bazu vrijedi
Teorema 1.1. Ako je V slobodni modul koji ima konalnu bazu, tada je i V*
,slobodan modul i ima k01'lalnu bazu sa istim brojem elemenata. Specijalno, ako
jeV vektorski prostor konalne dimenzije, tada fJrijedi dim V = dim V*.
Prethodna teorema je, naime, samo specijalan sluaj teoreme III, 1.3. Pri-
mijetimo aa za vektorski prostor V beskonane dimenzije vrijedi
dim V < dim V*.
Ako je {el: ... , e.. } baza slobodnog modula V, tada moemo uzeti {l} kao
buu modula Rl .. U odnosu na ove dvije baze linearnoj funkciji x* E V*
pripada matrica _,
(Ll) A = (atI' , at..),
pri emu je
(L2) x* (et) = <ltt l = IX, (i = 1, 2, ... , n)
jer je l jedinini element prstena R.
Osim toga, za zadani vektor
(1.3) x = E~el + ... + ~~en = (el' .. , e.. ) . (~~, ... , ~~)T
iz V vrijedi
(1.4) x* (x) = IXI ~~ + ... + IX .. ~~ = A . (~~, ... , ~~).T
U vezi sa tim promatraju se odreene funkcije u n varijabli nad prstenom R.

183
Definicija 1.8. Neka je R prsten, ~l, ... , ~n niz varijabli nad R, a IX!) , IXn
niz zadanih elemenata prstena R. Tada se izraz
(1.5)
zove linearna jorma u varijablama ~l, . . , ~n nad prstenom R. Matrica (1.1)
je matrica linearne jorme (1.5).
Kako vidimo, linearne forme su zapravo homogeni po1inomi prvog stepena.
Zato se linearne forme izjednauju, sabiraju i mnoe skalarima iz Ronako
kako se to radi uopte sa polinomima u n varijabli nad prstenom R.
Neposredno se provjerava da sve linearne forme u n varijabli ~l, ... , ~n
nad prstenom R ine slobodni modul nad prstenom R i da taj modul ima bazu
sastavljenu od n linearnih formi ~l, ~2, . , ~n.
Vidjeli smo da svaka linearna forma (1.5) ima matricu (1.1). Preslikavanje
koje linearnoj formi j pridruuje njenu matricu A predstavlja izomorfizam
modula linearnih formi u n varijabli nad R u modul Rlxn= Rn nad istim
prstenom.
Prema (1.3) i (1.4), svakoj linearnoj funkciji x* definisanoj na slobodnom
modulu V nad prstenom R pridruena .ie u odnosu na zadanu bazu
{el' ... , en} modula V linearna forma j u n varijabli nad prstenom Rtako,
da, za svaki vektor (1.3), x* (x) predstavlja vrijednost forme j koja se dobije
kad se varijablama ~j daju vrijednosti ~J skalarnih komponenata vektora
(1.3), tj.
(1.6) x* (x) = j (n ... , ~~).
Obrnuto, ako se za zadanu bazu {el' ... ,en} slobodnog modula V i za zadanu
linearnu formu (1.5) za svaki vektor (1.3) definie x* (x) relacijom (1.6),
tada je x* linearna funkcija na V.
Pridruivanje koje u ovom smislu svakoj linearnoj funkciji x* slobodnog mo-
dula V nad prstenom R u odnosu na zadanu bazu {el" .. , en} modula V
pridruuje linearnu formu j u n varijabli nad R predstavlja oigledno izo-
morfizam modula V* na modul linearnih formi u n varijabli nad R.
Zbog toga se vrlo esto izmeu linearnih funkcija i linearnih formi ne pravi
razlika.

Kanonska bilinearna funkcija

Teorema 1.2. Neka je V* dualni modul modula V nad prstenom R.

Ako za x E V i x* E V* stavimo
(1.7) x*(x) = (x, x*),
tada skalarna junkcija (x, x*) ima ove osobine:
(1.8) (x + y, z*) = (x, z*) + (y, z*),
(1.9) (lXX, x*) = IX (x, x*),
(1.10) (x, y* + z*)= (x, y*) + (y, z*),
(1.11) (x, IXY*)= IX (x, y*),
(1.12) (x, y*) = O (x E V) =? y* = Ov*.

184
Ukoliko je V slobodan modul) tada '01'ijedi i
(1.13) (x, y*). = O(y* E V*) =? x = Ov.
Dokaz. - Osobine (t8) i (1.9) slijede neposredno iz definicione jednakosti
(1.7) i iz osobina linearne funkcije.
Relacije (1.10) i (1.11) slijede iz (1.7) i iz definicije operacija u V*.
Relacija (1.12) slijedi iz (1.7) na osnovu definicije linearne funkcije Oy*.
Relacija (1.13) u optem sluaju ne vrijedi. Meutim, ako je V slobodni
modul nad prstenom R, a (e')'El baza toga modula, tada se svako xE V moe
na jedan jedini nain napisati u obliku

Ukoliko je x =f=. Ov, tada postoji i E I za koje je ~' =f=. O. S druge strane, postoji
ef E V* tako da vrijedi

Za ovo er E V* vrijedi

er (x) = L ,J. er (ej) = ~ =f=. OR'

JEI

To pokazuje da u sluaju slobodnog modula V vrijedi (1.13).

Definicija 1.3. Neka je V modul nad prstenom R, a V* dua1nimodulmodula

V. Tada se skalama funkcija (x, x*), zadana relacijom (1.7), zove kanonska
bilineama funkcija na V X V*.

Zadaci

1.1. Neka je V vektorski prostor nad poljem K, a x* -# Ov*. Dokazati da je Ker (x*)
hiperpotprostor prostora V, tj.
codim Ker (x*) = 1.
Uputstvo: Neka je S = Ker (x*), a T komplement potprostora S. Tada je T ~ Im (~).
No, Im (x*) je potprostor prostora KI dimenzije 1, pa kako x* -# Oy*, vrijedi dim Im (x*) =
= 1, tj. dim T = 1.
1.2. Uz oznake i pretpostavke prethodnog zadatka dokazati da za svako ct E K skup rje-
enja linearne jednaine
x* (x) = ct

predstavlja hiperravninu u prostOru V, tj. linearnu mnogostrukost kodimenzije 1.

Uputstvo: Zbog x* -# ov* skup rjdenja prethodne jednaine nije prazan. Naime, postoji
y E V sa x*(y) = {J -# O, pa za x. = ct {J-Iy iz V.vrijedi x* (x.) = ct {J-l x*(y) = ct.
Zato je skup rjeenja date jednaine linearna mnogostrukost
X = Xo + Ker (x*).
No, prema prethodnom zadatku Ker (x*) je potprostor kodimenzije 1.

185
1.3. Neka je V vektorski prostor obinih vektora. Dokazati da za svako x* E V* postoji
tano jedan vektor a E V tako da vrijedi
x* (x) = a.x (x E V).
Obrnuto, za svaki vektor a E V preslikavanje x* : V --o>- K zadano prethodnom jedna-
kou predstavlja linearni funkciona1 na V.

Uputstvo: Ako odaberemo ortogonalne jedinine vektore el> el, e3, oni e initi bazu pro-
stora V, pa se svaki vektor x E V moe prikazati u obliku
x = ';lel + ';2ea + ';3 e.
Zato za svaki linearni funkciona1 x* E V* vrijedi
x* (x) = ';IX* (el) + ';2X* (ea) + ';x* (e.).
Ako sada uzmemo

vrijedie
x* (x) = a . x (x E V).
Ako vrijedi jo
x* (x) = b . x (x E V),
tada vrijedi
(a - b) . x = O (x E V), tj. a = b.
Iz osobina ska1arnog proizvoda jasno je da za svaki vektor a E V preslikavanje x* : V --o>- K
zadano kao u zadatku predstavlja linearni funkciona1. na V.

2. BILINEARNA FUNKCIJA. BILINEARNA FORMA. ADJUNGO-

VANI PAR MODULA

Bilinearna funkcija. Adjungovani par modula

Modul V nad prstenom R moe se, slino kao sa modulom V* preko kanonske
bilinearne funkcije, vezati sa proizvoljnim modulom V' nad istim prstenom,
preko tzv. bilinearne funkcije.

Definicija 2.1. Neka su X i Y moduli nad istim prstenom R. Preslikavanje

qJ.: Xx Y-+R koje svakom ureenom paru (x, y)EXX Y pridruuje ele-
ment qJ (x, y) E R zove se bilz'nearna funkcija na X X Yako ima sljedee oso-
bine:
(2.1) qJ(xI + X2~ y) = 4> (Xl) y) + 4> (X2' y); (XI,X2EX;yE Y);
(2.2) qJ(~x, Y) = . 4> (x, y); (~ER;XEX; yE Y);
~

(2.3) 4> (x, YI + Y2). = 4> (x, YI) + qJ (x, Y2); (x E X; YI' Y2 E y);
(2.4) 4> (x, ~y) = ~. qJ(x, y); (~ER, xEX, yE Y);
Ako je osim toga ispunjen uslov
(2.5)

186
odnosno uslov
(2.6)
tada se kae da je bilinearnafunkcija fP nedegenerisanau odnosu na Y~ od-
nosno u odnosu na X' U sluaju da su ispunjena oba uslova (2.5) i (2.6) kae
se da je bilineama funkcija fP nedegenerisana. U tom sluaju ureena trojka
(X, Y; fP) zove se adjungovan ili dualan par modula.
Kod vektorskih prostora nad poljem K kompleksnih brojeva promatraju se
i funkcije fP: xy Y ~ K koje umjesto uslova (2.4) zadovoljavaju uslov
(2.4') fP (x, IXY) = a: . fP (x, y), (IX E K, xE X, yE Y),

u kome crti~ iznad skalara IX oznaava konjugovanje. Takve funkcije zovu se

seskvilinearne ("jedan i po put linearne").

Primjer 2.1. a) Ako je X = V modul nad prstenom R, Y = V* dualni modul modula

V, a fP (x, y) = (x, y) kanonska bilinearna funkcija, tada je fP biIinearl\ll funkcija na
X x Y nedegenerisana u odnosu na Y. Ukoliko je V slobodan modul, tada je
(V, V*; (., .) adjungovani par modula (v. teoremu 1.2).
b) Ako je X = Y = V vektorski prostor obinih vektora, tada iz osobina skalarnog pro:-
izvoda tih vektora slijedi da za funkciju
fP (x,y) = x' y (x,y E V)
imamo adjungovan par prostora (V, V; fP).
c) Ako je rp bilinearha funkcija na X x Y, tada za
rp7' (y, x) = rp (x,y) (x E X, y E Y)
dobijamobilinearnu funkciju na Y x X. Bilinearna funkCija fP7' je tzv. transponovana
bilinearna funkcija funkcije rp. Ako je biIinearna funkcija fP nedegenerisana u odnosu na
X, odnosno Y, tada je bilinearna funkcija fP7' nedegenerisana u odnosu na X, odnosno
Y, i obrnuto. .
Slino se iz seskvilinearne funkcije rp na X x Y dobija seskViIinearna funkCija rp* na
Y x X, koja se definie ovako:
fP* (y, x) = (fP (x, y))- (x E X,y E Y).
Pri tome, opet, crtica iznad skalara oznaava konjugovanje. Seskvilinearna funkcija rp*
zove se adjungOfJQntI 1unkcija aeskvilinearne funkcije fP.
Uz neke dodatne pretpostavke modul Y, odnosno modul X, moe se preko
bilinearne funkcije fP Qa X X Y dovesti u odreenu vezu sa dualnim modulOlll
X*, odnosno Y*. Naime, vrijei .

Teorema 2.1. Neka je fP bilinearna funkcija na Xx Y, X* dualni modul

modula X~ a y* dualni modul modula Y.
T ada preslikavanje
(2.7) x 1-+ fP (x, .), fP (x, .)(y) = fP (x, y) (y E Y),
odnosno
(2.8) Y 1-+ fP (., y)~ fP (., y)(x) = fP (x, y) (xE X)
predstavlja homomorfizam modula X u modul Y*, odnosno modula Y u modul
X*.

187
Ukoliko je bilinearna junkcija cp nedegenerisana u odnosu na X, odnosno u
odnosu na Y, tada je preslikavanje (2.7), odnosno (2.8), injektivna.
Dokaz. - cp (x,) E Y*, jer
cp (x, ')(y) = cp (x, y) ER (y E Y)
cp (x, .) (YI + Y2) = cp (x, YI + Y2) = cp (x, YI) + cp (x, Y2) =
= cp (x, .) (YI) + cp (x, .) (Y2);
cp (x, .) (~y) = cp (x, ~y) = ~ . cp (x, y) =

= ~ . cp (x, .) (y).
Osini toga
cp (Xl + X2, .) = cp (Xl' .) + cp (X2' .)
CP(~x, .) = ~. CP (X, .),
jer za svako Y::= Y vrijedi
cp (Xl + X2, .) (y) = cp (Xl + X2' y) = cp (Xl> y) + cp (X2' y) =
= CP (XI")(Y) + CP (x 2")(y) =

=CCP (Xl") + cp (X2' . (Y),

cp (~X, .) (y) = cp (~X, y) = ~ . cp (X, y) = (~ . cp (X, . (y).

Prema tome, preslikavanje (2.7) je homomorfizam modula X u modul Y*.

Ako je cp nedegenerisano u odnosu na X, tada
cp (Xl' .) = cp (X2' .) =? cp (Xl' .) (y) = cp (X2' .) (y) (y E Y) =?
=? cp (Xl> y) = cp (X2'Y) (y E Y) =>
=? cp (Xl - x 2,y) = OR (y E Y) =? Xl - X2 = Ox =;, Xl = X2,
to znai
da je preslikavanje (2.7) injektivno.
Slino se dokazuju tvrdnje koje se odnose na preslikavanje (2.8).
Ako je (X, Y; CP) adjungovan par prostora onda su, prema prethodnoj teo-
remi, preslikavanja (2.7) i (2.8) monomorfizmi modula X u modul Y*, od-
nosno modula Yu modul X*. Meutim, bez dodatnih pretpostavki ta presli-
kavanja ne moraju biti i sirjektivna.

Teorema 2.2. Neka je (X, Y; CP) adjungovan par vektorskih prostora nad po-
ljem K. Ako bar jedan od prostora X i Y ima konanu dimenziju, tada je ima i
drugi, i u tom sluaju dim X = dim Y, a preslikavanja (2.7), odnosno (2.8)
. predstavljaju izomorjizam prostora X na prostor Y*, odnosno prostora Y na
prostor X*.
Dokaz. - Pretpostavimo da, recimo, prostor X ima konanu dimenziju
dim X. Tada i prostor X* ima konanu dimenziju i vrijedi dim X* = dim X.
No, preslikavanje (2.8) je monomorfizam prostora Y u prostor X*, pa zbog
toga vrijedi dim Y ~ dim X*, dakle dim Y ~ dim X. Specijalno je i di-

188
menzija prostora Y konana. Zato vrijedi dim y* = dim Y~ pa se iz mono
morfizma (2.7) zakljuuje da vrije4i dim X ~ dim Y.
Prema tome, dim X = dim Y. ~
U ovom sluaju preslikavanja (2.7) i (2.8) su sirjektivna, jer je slika presli-
kavanja (2.7), odnosno preslikavanja (2.8) potprostor prostora y* dimenzije
dim X = dim Y = dim Y*, odnosno potprostor prostora X* dimenzije
dim Y = dim X = dim X*, dakle itav prostor Y*, odnosno itav prostor
X*~ jer ovi prostori imaju konanu dimenziju.
Kao specijalan sluaj prethodne teoreme dobija se

Teorema 2.3. Neka je V vektorski prostor konane dimenzije~ V* dualni

prostor prostora V, a <. , . )
_kanonska bilinearna funkcija na V X V*. Tada
preslikavanje
(2.9) x ~ <x, .), (x, .) (y*) = (x, y*> (y* E V*)
predstavlja izomorfz'zam vektorskog prostora V na dualni prostor V** prostora
V*.
Primijetimo da bez pretpostavke o konanosti dimenzije prostora V presli-
kavanje (2.9) ne mora biti sirjektivno preslikavanje prostora V na V**.
Iz teoreme 2.2. vidi se da u sluaju vektorskog prostora V konane dimenzije
ni za jedan pravi potprostor V' prostora V* organienje bilinearne funkcije
(".) na Vx V' ne moe bitinedegen~isana bilinearna funkcija na Vx V'.
Kako je to sigurno bilinearna funkcija nedegenerisana u odnosu na V', ona
nije nedegenerisana u odnosu na V.
Ako je V vektorski prOStor beskonane dimenzije, moe se nai pravi pot-
prostor V' prostora V* takav da (V, V'; <. , . bude adjungovan par vek-
torskih prostora. No, tada; opet na osnovu teoreme 2.2., prostor V' mora imati
beskonanu dimenziju. U ovom sluaju preslikavanje (2.9) moemo shvatiti
kao monomorfizam prostora V na neki potprostor V" dualnog prostora V ' *
prostora V'.
Obino se linearne funkcije iz V' mogu izdvojiti na neki prirodan nain~
recimo, kao ograniene linearne funkcije na V. Tada se V' uzima kao dualn 1
prostor prostora V. Ako se na slian nain odabere dualan prostor (V')'
prostora V, onda se moe desiti da bude V" = (V')', dakle V ~ (V')'. Tada
se kae da je vektorski prostor V refleksivan.
-.

Bilinearna funkcija i bilinearna forma

Za svaka dva modula X i Y nad istim prstenom R skup svih bilinearnih

funkcija na X x Y predstavlja podmodul modula R XXY Naime, nulaelement
iz R XXY predstavlja bilinearnu funkciju na X X Y, a osim toga lako se provje-
rava da suma dviju bilinearnih funkcija na X X Y i proizvod skalara iz R i
bilinearne funkcije na X X Y predstavlja bilinearnu funkciju na X X Y.
U sluaju slobodnih modula X i Y sa konanim bazama od m, odnosno
od n elemenata podmodul modula R XXY svih bi1inearnih funkcija na X x Y
izomorfan je sa modulom Rmxn matrica formata m X n nad prstenom R. Naime,
vrijedi:

189
Teorema 2.4. Neka je {el: iEI} baza slobodnog modula X, a {fj :jEJ}
baza slobodnog modula Y nad prstenom R. Tada za svaku Jamiltj'u skalara
(ajj)(j, jj E lxJ postoji tano jedna bilinearna Junkcija cp na X X Y za koju vri-
jedi
(2.10) CP (el, h) = ~i(iEI; JEJ).
Ta bilinearna Junkcija zadana je relacijom

(2.11)
;EI JEI iEI, JEJ

Preslikavanje kojim se svakoj Jamiliji (ajj) (i,j) E lxJ pridruuje bilinearna

Junkcija cp za koju vrijedi (2.10) predstavlja izomorJizam modula R1XJ na
modul svih bilinearnih Junkcija na X X Y.
Dokaz. - Ako za bilinearnu funkciju cp na X X Y vrijedi (2.10), onda se jed-
nostavno zakljuuje da za nju vrijedi i (2.11), pa je, specijalno, ta bilinearna
funkcija jednoznano odreena.
Zato emo, za zadanu familiju (ajj)(I, j) E lxJ skalara iz R, funkciju cp deJini-
sati relacijom (2.11).
Ta definicija, najprije, ima smisla, jer je samo za konano mnogo indeksa i,
odnosno j, ~j =1= OR' odnosno rl =1= OR' Osim toga ta je definicija korektna,
jer su u kombinacijama 2 ~jej' odnosno 2 r/h skalari ~, odnosno rl jed.:.
jE I JEJ
noznano odreeni elementom koji predstavlja ta kombinacija.
Konano, lako se provjerava da je na taj nain definisana funkcija cp bilinearna
na X X Y i da vrijedi (2.10).
Isto tako predstavlja jednostavnu provjeru dokaz preostalih tvrdnji teoreme.
U sluaju da su X i Y slobodni moduli sa konanim bazama, familiju (ajj)(I,i> E lxJ
moemo posmatrati kao matricu iz R mx", gde je
1= {l, 2, ... , m}, J= {l, 2, ... , n}.

Definicija 2.2. Neka je {el' .. , em} baza modula X, a {fl' ... ,j,,} baza mo-,
dula Y nad istim prstenom R. Ako za bilinearnu funkciju cp na Xx Y vrijedi
(2.10), tada se matrica (ajj)mxn u kojoj prvi indeks oznaava vrstu, a drugi
kolonu, zove matrica bilinearne Junkcije cp u odnosu na bazu {el>"" em}
modula X i bazu {fl" .. , Jn} modula Y.
Pomou matrice A=(ajj)mx" bilineme funkcije l/J na Xx Y moe se relacija
(2.11) napisati u obliku
m ft

(2.11')
;=1 j=1 .

Kad je rije o vektorskim prostorima konane dimenzije, nedegenerisanost

bilinearne funkcije cp u vezi je sa rangom. pripadne matrice A = (ajj)mxn.

Teorema 2.5. Neka je A=(ajj)mx" matrica bilinearne Junkcije na Xx Y u

odnosu na bazu {el"'" em} prostora X i bazu {fl>"" J .. } prostora Y.
Tada je bilinearna Junkcija cp nedegenerisana u odnosu na X ako i samo ako je
rangv A = m, a u odnosu na Yako i samo ako je rangk A = n.

190
Dokaz. - Zbog (2.11') uslov (2.6) ekvivalentan je sa uslovom
(i6') (~1, ... , ~m) . A . (rJl, ... , rJu)7' = O rJl, ... , rJ") E K") =}
oo =} (~1, ... , ~In) = (O, .. , O).
No, u svakom sluaju vrijedi
(2.6") (~1, ... , ~m) A . (rJl, . , rJ"Y' = O rJ1, ... , rJ") E K") ~
~ (~1, ... , ~m) .A = (O, ... > O),
a iz (~1, ... , ~m). A = (O, ... , O) slijedi ce1, ... , ~") = (O, ... , O) ako i
samo ako su vrste matrice A linearno nezavisne, tj. ako je rangv A = m.
Znai, (2.6) je ekvivalentno sa rangv A = m.
Slino se dokazuje da je (2.5) ekvivalentno sa rangk A = n.
Ako je m = n, tada su, zbog rangv A = rangk A, uslovi (2.5) (2.6) ekviva-
lentni.
U vezi sa relacijom (2.11') uvodi se sljedea definicija.

Definicija 2.3. Neka su ~1, . . . , ~m i rJ1, ... , rJ" dva niza varijabli nad prste-
nom R, a A = (lXjj),nx" matrica nad istim prstenom. Tada se homogeni po1i-
nom drugog stepena
ln fl

(2.12) 2: 2: 1X1j ~I rJl = W, ... , ~m) A . (111 .. , 1]")7'

i - lj_I

zove bilinearna jorma U pomenutim varijablama nad prstenom R.

Matrica A zove se matrica te bilinearne jorme.
Za dvije bilinearne forme kae se da su 'ekvivalentne ako su ekvivalentne matri-
ce tih formi.
Iz relacije (2.11') se neposredno vidi da je u odnosu na bazu {el"'" em}
modula X i bazu {fl>' .. ,j,,} modula Y bilinearnoj funkciji fP na Xx Y
pridruena bilinearna forma sa istom matricom tako, da je fP (x, y) upravo
jednako vrijednosti bilinearne forme koju ona prima kad se varijablama
~l, . . . , ~m daju vrijednosti komponenata vektora x u odnosu na bazu
{el' . -.. ,em}, a varijablama 1]1; , rJ" vrijednosti komponenata vektora ~
u odnosu na bazu Ul"'" jn}.
Odade se neposredno zakljuuje da su dvije bilinearne forme onda i samo
onda ekvivalentne kad su u gornjem smislu pridruene istoj bilinearnoj
funkciji fP (eventualno u odnosu na razne baze). Naime, vrijedi:

Teorema 2.6. Neka- je A = (lXjj)"'A" matrica bilinearne junkcife u odnosu

na bazu {el> ... ,e,ll} modula X i bazu Ul' ... ,jn} modu Ta Y. Akofe P matrica
prelaza sa baze {el" .. , em} na bazu {ei, . .. , e;"} modula X, a Q matrica
prelaza sa baze Ul' ... ,jn} na bazu U{, ... , f:'} modula Y, tada fP u odnosu
na "crtane" baze ima matricu
(2:13) B = P7'AQ.
191
Dokaz. - Ako je P = (ADmxm' Q = CflD"xn, tada je
m n
e; = ~ A~ek' f; = ~ fl;f! (i = 1, ... , m; j = 1, ... , n),
k= 1 1=1

pa je
m n m n
{Jj} = cp Ce;,f;) = .2 Af .2 fl; rp Cek' el) = ~ Af 2: CX kl p;,
k=1 1=1 k=1 1=1

to upravo znai da vrijedi relacija (2. 13).

3. ANIHILATOR. DUALNA BAZA. KANONSKA MATRICA

BILINEARNE FUNKCIJE

Anihilator

Definicija 3.1. Neka je cp bilinearna funkcija na X x Y. Ako je A podskup

modula X, tada se skup
(3.1) A1- = {yE Y: cp (x, y) = 0, XEA}
zove anihilator skupa A (u odnosu na CP).
Na isti nain definie se anihilator B1- podskupa B modula Y, s tim to se
umjesto cp uzme transponovana bilinearna funkcija CPT. Prema tome,
(3.1') B1- = {xEX: CP (x, y) = 0, YEB}.
Ova definicija anihilatora vrijedi i za seskvilinerne funkcije. U oba sluaja
imamo sljedeu teoremu.

Teorema 3.1. Neka je cp bilinearna (seskvilinearna) funkaJa na X X Y, a

A, Al i A2 podskupovi modula X.
Anihilator A 1- skupa A je podmodul modula Y. Osim toga:
(3.2) A l r;;;A 2 ---.:;,Atr;;; A f;
(3.3) A1- = [A] 1- ;
(3.4) A r;;; [A] r;;;A1-1-, A1- = A1-1-.L.
Analogne tvrdnje vrijede za podskupove B, Bl' B2 modula Y.
Konano je

(3.5)
a ukoliko je cp nedegenerisano u odnosu na Y, odnosno na X, vrijedi
(3.6) X1- = rOy}, odnosno Y 1- = {Ox}.
Dokaz. - Dokazaemo samo tvrdnje koje se odnose na anihilatore podsku-
pova modula X, uzimajui da je funkcija cp bilinearna, jer se tvrdnje koje se

192
odnose na podskupove modula Y, odnosno na seskvilinearnu funkciju,
dokazuju analogno.
Neka je A podskup modula X. Tada je
,,([>(x, y) = O(xEA, YEA.l),
pa je

4> (x, L A!I. y ) = L A!I([>(x,y) = O (xEA),

yEA.l yEA.l
dakle

To znai

Al.:2 [A.l], tj. A.l = [A.l].

Drugim rijeima, A.l, je podmodul modula Y.
Relacija (3.2) je jasna.
Ako je bEA.l, tj. ([> (a, b) = O(a E A), tada za svako XE [A], tj. x = 2: Ati. a
aEA
vrijedi
([> (x, b) = L Aa. ([> (a, b) = O, tj. b E [A].l.
aEA

Prema tome,
A.l ~ [A].l.
Obrnuta inkluzija slijedi iz A ~ [A] na osnovu (3.2). Zato vrijedi (3.3).
Prema (3.3)
A.l.l = (A.l).l = ([A].l).l = [A].l.ld[A]~A,

pa vrijedi prvi dio relacije (3.4). Iz tog dijela, na osnovu relacije (3.2) slijedi
Al. ~A.l.l.l. S druge strane je oigledno A.l ~A.l.l.l, pa vrijedi i drugi dio
relacije (3.4).
Kad se radi o vektorskim prostorima i nedegenerisanoj bilinearnoj funkciji,
vrijedi dalje

Teorema 3.2. Neka je (X, Y; 4 adjungovani par vektorskih prostora. Tada

za svaki podskup A prostora X za koji je dim [AJ konana
(3.7) codim A.l = dim [A].
Analogna tvrdnja vrijedi za svaki podskup B prostora Y.
Dokaz., - Neka je Tkomplement potprostora AJ., dakle codim A.l = dim T.
Ako funkciju 4> ograniimo na [A] X T, dobiemo oigledno bilinearnu funk-
ciju na [A] x T. Ta bilinearna funkcija je nedegenerisana. Stvarno, ako je
yE T i ,
4> (x, y) = O(xEA), " ,

193
tada je y EA.l rl T, tj. y = Oy. Ako je xE [AJ i
(/>(x, y) = O(yE T),
tada, za svako UE Y, (3y E T, 3 zEA.l), u = y + z, dakle
(/> (x, u) = (/> (x, y) + (/> (x, z) = 0, tj. x = Ox.
Ako je dim [AJ konana, mora, prema teoremi 2.2., i dim T biti konana i
jednaka dim [AJ, pa vrijedi (3.7).

DuaIna baza

Prethodnu teoremu iskoristiemo da dokaemo egzistenciju baze {fD ... ,fn}

prostora Y koja je sa zadanom bazom {el>"" en} prostora X vezana
rel ac ijom
(3.8) (/> (et> h) = {Jij (i, j = 1, ... , n).
Pri tome je (/> nedegenerisana bilinearna funkcija na X X Y. Za tu bazu uve-
emo najprije sljedeu definiciju.
Definicija 3.2. Neka je (X, Y; (/ adjungovan par vektorskih prostora. Ako za
bazu {eD' .. , en} prostora X i bazu {fp ... ,fn} prostora Y vrijedi (3.8),
tada se za svaku od tih baza kae da je dualana baza one druge baze.

Teorema 3.3. Neka je eX, Y; (/ adjungovan par vektorskih prostora konane

dimenzzj'e, a {el"'" en} baza prostora X. Tada postoji tano jedna baza
{fl' ... , fn} prostora Y za koju vrzj'edi (3.8).
Dokaz. - Neka je
Aj = {el" .. , ej-l> ej+1' ... , en} (j = 1, ... , n).
Tada je, prema prethodnoj teoremi, codim Al = n - l, tj.
1. .
Aj = [bJ, bj cf= Ox (j = 1, ... , n).
Osim toga, za Aj cf= O vrijedi
=O(icf=j)
(/> (ei> Ajbj) = Aj . (/> (ei> bj) = { .,
cf= O(z =}),
pa ako odaberemo
.Ii = Ajbj, Aj = ((/> (ej, bj))-l (j= 1, ... , n),
bie oigledno ispunjen uslov (3.8).
Ako je {el>" . , en} baza vektorskog prostora X, a za vektore fl> ... ,fn iz
Y vrijedi (3.8), dokazaemo da ovi posljednji vektori ine bazu prostora Y.
Dovoljno je dokaz~ti da su ti vektori linearno nezavisni, jer je dim Y =
= dim X = n. Stvarno, iz
n

194
slijedi
ft ft

0= 4> (e" L p/h) = l: p/. 4> (eu jj) = p.' (i = 1, ... , n).
j=1 j=1

Konano, ako i za vektore

L e: j" (j =
ft

j; = 1, ... , n)
,,=1
vrijedi
4> (eu j;) = tJ'i (i, j = 1, ... , n),
ta~ je
ft

tJ'j = 4> (e" ji) = 2: e: 4> (e" j,,) = e' (i, j = 1, ... , n),
,,=1
dakle,
jj = li ci = l, ... , n).

Kanonska matrica bUlnearne funkcije

Ako je X vektorski prostor konane dimenzije dim X =m, a Y vektorski pro-

stor konane dimenzije dim Y = n, tada znamo da je u odnosu na zadanu
bazu prostora X i zadanu bazu prostora Y bilinearna funkcija na X X Y
odreena svojom matricom A E Kmx". Pokazaemo da postoji baza pro-
stora X i baza prostora Y u odnosu na koje bilinearnoj funkciji 4> pripada
matrica B koja predstavlja Ermitovu kanonsku formu matrice A. To nepo-
sredno slijedi iz ove teoreme, kad se ima u vidu teorema 2.6.
Teorema 3.... Neka je 4> bilinearna junkcija na X X Y, S komplement pot-
prostora Y.L, a T komplement potprostora Xl... Tada je (S, Tj 4 adjun-
govan par prostora. \ ;
U1!oliko X ima konalnu dimenziju dim X = m, a Ykonalnu dimenziju dim Y = n,
tada postoji baza {e~,. ... , e:"} prostora X i baza {f{, ... ,j~} prostora Y u
odnosu .na koje bilinearnoj junkciji 4> pripada matrica
fR P _ {l Ci = j = 1, ... , r)
(
3.9) B = ~Ij)mX"J lj - O (inae).
Ako je (3.9) matrica bilinearne junkcije 4> (u odnosu na neku bazu prostora-o
X i neku bazu prostora Y), tada je
r = codim Xl.. = codim Yl...
Dokaz. - CS, Tj 4 je adjungovan par prostora. Sigurno je 4> bilinearna
funkcija na S X T, pa treba samo dokazati da je ta bilinearna funkcija ne-
degenerisana. Neka za s E S vrijedi
4> (s, t) = O (tE T).
Kako se svako yE Y moe napisati u obliku y = t + 'ZI (t E T: 'ZI E Xl..),
iz zadnje jednakosti slijedi
4> (s,y) = O (y E y),
dakle, s E S () Y 1... = {Ox}, tj. s = Ox.

195
Slino se iz
tJ> (s, t) = O (sES)
dob ija t = 0y,
Neka je sada dim X = m, dim Y = n. Tada, na osnovu teoreme 2.2., vrijedi
dim S = dim T. Neka je
r = eodim Y-L = dim S = dim T = eodim X1-,
{el' ... , e~} baza potprostora S, a {f~, ... , f;} njoj duaina baza potpro-
stora T. Ako te dvije baze proirimo vektorima e;+i' ... , e;", koji ine bazu
potprostora Y -L, do baze {el,"" e~} prostora X, odnosno vektorima
f;+I' .. , f~, koji ine bazu potprostora X1-, do baze {f{, ... , f~} prostora
Y, tada bilinearna funkcija tJ> u odnosu na ove dvije baze prostora X, od-
nosno Y ima matricu (3.9).
Ako je (3.9) matrica bilinearne funkcije tJ> na X X Y u odnosu na neku bazu
{e~, ... , e;"} prostora X i neku bazu {f{, ... , f~} prostora Y, tada je,
oigledno, Y J. = [e;+I' ... , e;"], X -L = [f;+1' ... , f~], dakle,

r = eodim Y J. = eodim XL.

Zadaci

3.1. Neka je (X, Y; q,) adjungovan par vektorski h prostora konane dimenzije, {e" .. Jen}
i {e~ ... , e~} baze prostora X, a {fu ... , Jn} i {f;, ... , J:'} njima dualne baze pro-
stora Y. Ako je P matrica prelaza sa baze {e" .. , en} na bazu {e;, .. , e~}, dokazati da
je (PT)-l matrica prelaza sa baze {f" ... , Jn} na bazu {f;, ... , J~}.

Uputstvo: Ako je P = (A{)nxn, Q = (P1>nxn i

n n
e, = L: Ah J~ = L:
j=1 I_I
P~JI (i, k = 1, 2, ... , n),

tada

n n n
= L: L: Af p; t5 J! = L: A 1 p~ T
j=ll=l j=l

za i, k = 1, 2, ..., n, dakle

3.2. Neka je q, bilinearna funkcija na X' x Y, A E Hom(X, X'), a tp definisano na X x Y

ovako:
tp (x,y) = q,(A (x),y) (x E X, Y E V).
Dokazati da je 'p bilinearna funkcija na X x Y.
Ukoliko je bilinearna funkcija q, nedegenerisana, dokazati da vrijedi
tp (x,y) = O (y E Y) 8 x E Ker (A);

tp (x,y) = O (x E X) 8 y E (Im (A-L,

pri emu se anihilator uzima u odnosu na cz,.

196
Uputstvo: Provjera da je 'l' bilinearna funkcija na X X Y je vrlo jednostavna.
Ukoliko je bilinearna funkcija cz> nedegenerisana, tada
lJ'(x,y) = O(y E Y)~CZ>(a4(x),y) = O(y E Y)~

~'di. (x) E y.1 = {Ov'} ~ x EKer (04);

'JI (x,y) = O (x E X) ~ CZ>(a4 (x),y) = O (x E x) ~

~ Y E (Im (04.1.
3.3. Neka CZ>, 'JI i 04 imaju znaenje kao u prethodnom zadatku. Ako je A = (cxb.x .. ma-
trica homomorfizma 04 u odnosu na bazu {el>"" en} slobodnog modula X, i bazu
{ei, ... , e;"} slobodnog modula X', a B=(fJj/c)mxp matrica bilinearne funkcije cz> u odnosu
na bazu {ei, . , e;"} slobodnog modula X' i bazu {fl> .. , jp} slobodnog modula Y,
dokazati da .za matricu e = (Ylk)nxp bilinearne funkcije lJ' u odnosu na spomenute baze
slobodnih modula X i Y vrijedi e = AT. B.
Ako je, specijalno, eX', Y; CZ adjungovan par vektorskih prostora, a baze {ei, ... , e;"}
i {fl> .. , jp} jedna drugoj dualne, tada je (m = p i) e = AT.
Uputstvo: Prva tvrdnja slijedi iz jednakosti
m
Yl/C = 'JI (e/dk) = cz> (04 (ei),j,,) = cz> (L cxi e;, j,,) =
j=1

m m
L cxl cz> (e~,jk) = L cxT~. {JJk,
i-I i=1
koja vrijedi za svako i = 1, 2, ... n, i svako k = 1, 2, ... , p.
U specijalnom sluaju B = Em (i p = m), pa druga tvtdnja slijedi odmah iz prve.
3.4. Primjenom teorema 2.4, 2.6. i 3.3. dokazati da je svaka matrica A E Km>':n nad po-
ljem K ekvivalentna sa nekom matricom B E Kmxn oblika (3.9).
Uputstvo: Odabrati vektorske prostore X i Y nad poljem K dimenzije m, odnosno n.
Prema teoremi 2.4. postoji tano jedna bilinearna funkcija cz> na X X Y koja u odnosu na
bazu {el> ... , em} prostora X i bazu {fl' .. , jn} prostora Y ima matricu A. Za to cz> po-
stoji baza {e~, .. , e;"} prostora X i baza {f;, ..., j~} prostora Y u odnosu na koje cz>
ima matricu B oblika (3.9) (v. Teoremu 3.3). No, prema teoremi 2.6. vrijedi B = pTAQ,
pri emu je P, odnosno Q invertibilna matrica prelaza sa prve na drugu bazu prostora X,
odnosno Y, pa su matrice A i B ekvivalentne nad poljem K.

4. ADJUNGOVANA PRESLIKAVANJA -.

AdJungovana preslikavanja. Transponovanje matri.:a

Teorema 4.1. Neka su (X, Y; CP) i (X', Y'; CP') dva adjung(tvana para
vektorskih prostora konatne dimenzije. Tada za svako 04 E Horn (X, X') po-
stoji tano jedno preslikavanje 04' : Y' --+ Y za koje vrijedi
(4.1) CP' (04 (x),y') = CP (x, 04' (y')) (XEX, y' E Y')
i preslikavanje 04' je takoer
linea.rno.
Ako je A = (ocDmxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu na bazu
{el' ... , en} prostora X i bazu {e~, ... , e~} prostora X', tada je matrica

197
B = (PDnxm linearnog preslikavanja eA' u odnosu na bazu {j{, ... , J~l}
prostora Y' i bazu {jl> ... , Jn} prostora Y zadana relaczj'om

(4.2) B = F-l. AT. P.

Pri tome je F, odnosno P matrica bilinearne Junkczj'e rp, odnosno bilinearne

Junkcije rp' u odnosu na spomenute baze prostora X i Y, odnosno X' i Y', a
AT transponovana matrica matrice A.
Ukoliko je {JI' ... , Jn}, odnosno {j{, ... , J:n} duaina baza baze {el' ... , en},
odnosno baze {e{, ... , e;"} tada umjesto (4.2) vrijedi

(4.2')
Analogne- tvrdnje vrijede za svako preslikavanje eA iz Horn (Y, Y'), od-
nosno Horn (Y', Y), odnosno Horn (X', X).
Dokaz. - 1) Za svako eA E Horn (X, X') imamobi1inearnu funkciju
rp' (eA (x), y') (x E X, y' E Y') na X X Y' (v. zadatak 3.2. s neto drugaijim
oznakama). Ta bilinearna funkcija, u smislu teoreme 2.1, za svako fiksno
y' E Y', odreuje linearnu funkciju na X. No, (X, Y; rp) je adjungovan
par prostora konane dimenzije, pa, na osnovu teoreme 2.2., postoji tano
jedno yE Y za koje je
rp' (eA (x),y') = rp (x, y) (x E X).

Ako stavimo y = eA' (y'), vrij ed ie, dakle, ralacija (4.1). Jednostavno se
pokazuje da je preslikavanje eA' linearno. Naime, iz jednakosti

rp (x, eA' (y{ + y~)) = + y;) = rp' (eA (x),y{) +

rp' (eA (x),y~

+ rp' (eA (x), y~) = rp (x, eA' (y~)) + rp (x, eA' (y~)) =
= rp (x, eA' (y~) + eA' (y;))

koje vrijede za svako x E X i svako y~, y; E Y', slijedi

za svako y{, y; E Y'.

Slino iz jednakosti

rp (x, eA' (~y')) = rp' (eA (x), ~y') = ~ . rp' (eA (x), y') =
= ~ . rp (x, eA' (y')) = fl> (x. ~ . eA' (y'))

koje vrijede za svako

xCX, ~EK, Y'E Y',

slijedi
eA' (~y') = ~ . eA' (y')
za svako IX E K, y' E Y'.

198
2) Ako je
III

df. (e,) = ~ at{e; (i = 1, ... , n) .

i_l
II

df.' (Ji) = ~
._1 prit (j = 1, ... , m),

tada je

tj.
JI III

(e" 2: pr I.) = (1)' (2: at~e~,/;),

<I)
.-1 ._1
dakle,
ft III

'" P, <I) (e"I.) . "s' etf (1)' (e~,f;) (i= 1, . , n; j = 1, .. 0' m)

'.'::1 t:l.
Prema tome vrijedi
F' B = Af' F',
pa, kako je matrica F regularna (v. teoremu 2.5), vrijedi i (4.2).
3) Oigledno je da analogne tvrdnje vrijede i za svako preslikavanje df. iz
Horn (Y, Y'), odnosno Horn (Y', y), odnosno Horn (X', X), jer samo treba
respektivno uzeti ad;ungovane parove (Y, X; <l)f') i (Y', X'; (1)'2,), odnosno
(Y', X'; <I)'T) i (Y, X; <l)T), odi:losno (X', Y'; (1)') i (X, Y; (1).

Defi_rij" 4.1. Ako su preslikavanja C:II i c:II' vezana kao u teoremi 4.1.,
tada se preslikavanje df.' zove adjungovano ili dualno preslikavanje preslika-
vanja C:II (u odnosu na <I) i (1)').
Ako je A = (riO"'XfI matrica nad prstenom R, tada se matrica
(4.3) . AT = (T') .
ot1 fiX"" (""v J,J') ot TIi = ot,f
zove transponovana matrica matrice A.
Polazei od definicije adjungovanog preslikavanja jednostavno se dokazuje
eta operacija adjungovanja ima sljedee osobine.
Teorema U. Neka su (X, Y; (1), (X', Y'; (1)') i (X", Y"; (1)") tri adjungo-
!iana para vektorskih prostora konane dimenzije, a 'neka oznaava operaciju
adjungooanja linearnog preslikavanja. Tada vrijedi:
(4.4) (df. + r;BY = c:II' + r;B' (c:II, 73EHom (X, X';
(4.5) (ot C:II)' = ot .A' (ot E K, .A E Horn (X, X';
(4.6) (C:II')' = ",4 (",4 E Horn (X, X';
(4.1) (",4r;B)' = ~'",4' (df. E Hom (X, X'), r;B E Horn (X", X.

199
Dokaz. - Prema (4.1)
fP (x, (04 + 'lJ)' (y')) = fP' 04 + 'lJ) (x),y') = fP' (04 (x) + 'lJ (x),y')
= fP' (04 (x),y') + fP' ('lJ (x),y') = fP (x, 04' (y')) +
+ fP (x, 'lJ' (y')) = fP (x, (04' + 'lJ') (y')) (x E X),
dakle,
(04 + 'lJ)' (y') = (04' + 'lJ') (y') (y' E= Y'),
tj. vai (4.4).
Slino se dokazuje (4.5).
Prema samoj definiciji je
fP' (04 (x),y') =fP (x, 04' (y')) = fP' 04')' (x),y')
za svako x E X i svako y' E Y', pa prema tome
(04')' (x) = 04 (x) (x E X),
to znai da vrijedi (4.6).
Kako je, s jedne strane,
fP" 04 o 'lJ) (x), y") = fP (x, (04 o 'lJ)' (y")),
a, s druge strane,
fP" (04 o 'lJ)(x), y") = tP" (04 ('lJ (x)),y") = fP' ('lJ (x), 04' (y")) =
= fP (x, 'lJ' (04' (y"))) = fP (x, ('lJ' o 04') (y")
za svako xEX i za svako Y"E Y", mora biti
(04 o 'lJ)' = 'lJ' 004' (04 E Horn (X, X'), 'lJ E Hom (X", X,
dakle vrijedi (4.7)
POtpUIro analogne osobine ima operacija transponovanja matrica.

Teorema 4.3. Za transponovanje matrica nad prstenom R vrijedi:

(4.4') (A + BY = AT + BT
(4.5') (ocA)T = ocAT (a. E R, A E R mx ,,);
(4.6') (AT)T = A (A E Rmx,,);
(4.7') (A' B)T = B T . AT (A E Rmx", B E R"XP).

Dokaz. - Relacije (4.4')-(4.7') neposredno se provjeravaju. U sluaju da

je R = K polje one slijede i iz odgovarajuih relacija teoreme 4.2. Dovoljno
je, naime, u svakom od tri dualna para prostora uzeti po par dualnih baza,
pa u odnosu na te baze matricama A, B, A + B, a.A i A . B pridruiti line-
arne transformacije 04, 'lJ, 04 + 'lJ, a.04 i 04 o 'lJ. Prema teoremi 4.1. line-
arnim transformacijama 04', 'lJ', (04 + 'lJ)" (a.04)' i (04 o 'lJ)' pripadae
respektivno matrice AT, BT, (A + B)T, ta.A)T i (A . BY.

200
Rang dualnog preslikavanja

Kad se radi o vektorskim prostorima konane dimenzije, onda linearno pre-

slikavanje 04 i njemu.dualno preslikavanje 04' imaju jednake rangove. Pre-
ciznije, vrijedi
Teorema '4.4. Neka $u (X, Y, ~) i (X', Y', ~') dva iuljungOf.lana para
vektorskih prostora konane dimenzije nad istim poljem K. Ako je 04' E
E Horn (Y', y) dualno preslikavanje preslikavanja 04 E Horn (X, X'), tada
vrijedi
(4.8) Ker (04) = Im (04').L, lm (04) = Ker (04').L,
(4.9) rang (04) = rang (04').
Dokaz. - Iz definicione jednakosti
~ (x, 04' (y') = ~' (04 (x),y') (xEX, y' E Y')
dualnog preslikavanja vidi se da je
x E Ker (04) ~ x E (Im (04' .L,
dakle,
Ker (04) = (Im (04').L.
Na isti nain je
Ker (a4') ... tlm (a4')').L,
dakle, zbog (a4')' = 04,
Ker (04') = (Im (04.L, tj. Im (04) =z (Ker (04'.L.
Znai,vrijedi (4.8).
Na osnovu toga je
dim (X) - rang (04)..:= dim Ker (04) = codim (Im (04' =
= dim (Y) - rang (04'),
dakle, zbog dim (X) = dim (y),
rang (04) = rang (04').
Sad moemo na drugi nain dokazati teoremu o jednakosti dvaju rangova
matrice nad proizvoljnim poljem (v. teol'emu IV, 4.4.).
Neka je A E Kmx". Odaberimo dva para adjungovanih prostora (X, Y; <P)
i (X', Y'; ~') nad poljem K konanih dimenzija n, odnosno m i u svakom
od nj ih po par dualnih baza, pa u odnosu na odabrane baze prostora X i
X' matrici A E ~x" pridruimo linearno preslikavanje 04 E Hom (X, X').
Tada u odnosu na odgovarajue baze dualno preslikavanje 04' EHom ( Y', Y)
ima matricu AT. Osim toga vrijedi
rangkA = rang (04), rangyA = rangkAT = rang (04'),
pa kako je, prema prethodnoj teoremi, rang (04) = rang (04'), vrijedi
(4.9') rangkA = rangyA (A E K-X").

201
 Zadaci
4.1. Neka su (X, Y; (/ i (X', Y'; (/>') dva duaina para vektorskih prostora konane dimen-
zije nad pJljem K. Ako je eliE Horn (X, X') izomorfizam, dokazati da je i eli' E Horn (Y', Y)
izomorfizam i da vrijedi
(4.10)
Uputstvo: Ako je eli izomorfizam, tada postoji eli-l E Horn (X', X) tako da vrijedi
eli-lo eli = idx , eli o eli-l = idx '.
Zato, na osnovu (4.7), vrijedi
(eli-l), o eli' = (idx')' = idy', eli' o (eli-l), = (idx)' = idy ,
tj. eli' je takoer izomorfizam i vrijedi (4.10).
Obrnuta tvrdnja slijedi iz dokazanoga kad se ima u vidu da je eli = (eli')', pa se zadatak
mogao formulisati i ovako; Dokazati da je eli E Horn (X, X') izomorfizam ako i samo ako
je i eli' E horn (Y', Y) izomorfizam i da u tom sluaju vrijedi (4.10).
4.2. Neka je A E Rnxn. Dokazati da je matrica A invertibilna ako i samo ako je matrica
AT invertibilna i da tada vrijedi
(A-l)T = (AT)-l.
Uputstvo: Ako je matrica A invertibi1na, tada postoji matrica A-l tako da vrijedi A-lA =
= A A-l = En. Odavde se transponovanjem dobija AT (A-l)T = (A-l)T. AT=E", odakle
se vidi da je i matrica AT invertibilna i da vrijedi (AT)-l = (A-l)T.
Obrnuta tvrdnja slijedi iz A = (AT)T.
4.3. Neka su (X, Y; (/ i (X', Y'; (/>') dva duaina para vekt\)l'Skih prostora konane di-
menzije nad istim poljem K. Ako za eli E horn (X, X') i potprostor S prostora X, odnosno
potprostor S' prostora X' vrijedi eli (S) ~ S', dokazati da je eli' (S'.1) ~ S.1.
Uputstvo: Zbog eli (x) E S' (x E S) vrijedi
(/>' (eli (x), y) = O, tj. (/> (x, eli' (y = O

za svako x E S i za svako y E S' 1.. No, to znai da je eli' (y) E Sl. za svako y E S'.1,
dakle eli' (S' l. ) ~ S 1..

4.4. Neka je (X, Y; (/ dualan par prostora konane dimenzije nad poljem K. Ako je
X=S +- T, dokazati da je Y = Sl -+- TJ, te da su (S, T.1; (/ i (T, Sl.; (/ dva duaina
para prostora.

Uputstvo: Sl. i Tl su potprostori prostora Y. Osim togayE Sl. n T.1 povlai (/>( x,y) =
=(/>(s + t, y) = (/>(s,y) + (/>(t,y) = O(x = s + t E X, s E S, t E T), dakle, y = Oy,
pa je suma S.1 + T.1 direktna. Kako je jo
dim (Sl. + Tl.) = dim Sl- + dim Tl- = dim T + dim S =
= dim X = dim Y,
vrijedi Y = Sl- -~ Tl-.
Ogranienjem bilinearne funkcije (/> na S x TJ., odnosno na T x Sl- dobijaju se, naravno,
bilinearne funkcije. Svaka od tih bilinearnih funkcija je nedegenerisana. Ako je za neko
sE S
(/>(S,y)=O(YE T.1),
tada je
(/> (s,y) = (/> (s, u) + (/>(s, v) = O (y = u +v E Y, u E S.1, v E Tl-)
dakle, s = Ox; slino za neko v E Tl- vrijedi
(/> (s, v) = O (s E S)

202
ako i samo ako vrijedi
tIJ (x, 'll) = tIJ (s + t, 'll) = ci> (s, 'll) + tIJ (t, 'll) = O(x = s + t E x)
tj. ako i samo ako je 'll = Oy. Znai,fll je nedegenerisano na Sx Tl.. Slino se dokazuje
da je tIJ n~degenerisano "na T X Sl.. '

4.5. Neka su (X, Y; tIJ) i (X', Y'; tIJ') dva.dualna'para ve1ttorskih prQStora konane dimen.
zije nad poljem K. Ako je 04 E Hom (X, X'), a X = S -+- T, tada u vezi 8a parovima
(S, T.1;tIJ) i (X, Y';tIJ') imamo preslikavanje 04s E hom(S, X) i njemu dualno p~
slikavanje (04s)' EHom (Y', T.1), II u vezi sa parovima (T, Sl.;' tIJ) i (X', Y'; tIJ') pre
slikavanje 04'1' E H9m (T, X') ,i njemu dU1ano preslikavanje (04'1')' EHom (Y', S.1).
Dokazati da za preslikavanje 04' EHom (Y', y) vrijedi
04' ='(04s)' + (k)'.
Uputstvo: Pogledati najprije prethodni zadatak. za svako x E X imamo x = s + t
(s E S, t E T), a za svako y' E Y' vrijedi slino 04' (y') = u + il (u E Sl., 'll E T.1). Pri
t0me je
tIJ (x, 04' (y'))= tIJ (s + t, u + 'll) = tIJ (s, u) + tIJ (s, 'll) +
+ tIJ (t, u) + tIJ (t, fl) = tIJ (s, fl) + tIJ (t, u),
a, s druge strane,
tIJ (x, 04' (y')) = tIJ' (04 (x), y') = tIJ' (04 (s), y') + tIJ' (04 (t), y')
= tIJ (s, (04s)' (y')) + tIJ (t, (04'1')' (y')).
Ovo vrijedi za svako s E S, t E T i y', E Y', pa zato mora Vrijediti
'll = (04s)' (y'), u = (04'1')' (y'),
tj.
04' (y') = u + 'll = + (04s)') (y') (y'
04'1')' E Y'),
dakle,
04' = (04'1')' + (04s)'.

-.

203
 VI. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
JEDNAINA. DETERMINANTE

1. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAINA

Operatorska linearna jednaina

Neka su V i V' moduli )lad istim prstenom R. Tada se za zadano

oAEHom(V, V') i zadano If E V' moe postaviti pitanje: Postoje li i koji
su to elementi x E V za koje vrijed~
(1.1) OA (x) = b'.
To pitanje kratko se zapisuje u obliku (1.1).

DeJi..icija 1.1. Relacija (1.1) shvaena kao pitanje za koje x iz V vrijedi

04 (x) = b' zove se operatorska linearna jednaina sa jednom nepoznatom x .
Ako je b' = Oy' onda se za linearnu jednainu (1.1) kae da je homogena.
Svako xE V koje zadovoljava jednainu (1.1), tj. za koje vrijedi stvarno
04 (x) = b' zove se rjeenje jednaine (1.1).
Rijeiti jednainu (1.1) znai odrediti sva rjeenja te jednaine, ako ih uopte
ima, tj. ako je jednaina saglasna, odnosno utvrditi da jednaina (1.1) nema
rjeenja, tj. da je ona protivurjena. .
-,
Homogena linearna jednaina
(1.1') OA (x) = Ov'
ima uvijek bar tri'lJ1.'jaino rjeenje x = Ov' Njena rjeenja ine podmodul
Ker (oA) modula V.
Nehomogena linearna jednaina (1.1) ima bar jedno rjeenje ako i samo ako
je b' E Im (04). Tada je Xo + Ker (oA) skup rjeenja te jednaine; pri tome
je Xo bilo koje odreeno, partikularno rjeenje jednaine (1.1).
Prema tome, ako homogena jednaina (1.1') ima samo trivijalno rjeenje,
tada odgovarajua nehomogena jednaina (1.1) ima najvie jedno rjeenje;
ako nehomogerta jednaina (1.1) ima tano jedno rjeenje, tada pripadna
homogena;ednaina (1.1') ima samo trivijalno rjeenje.

205
Primjer 1.1. a) Neka je V vektorski prostor beskonano puta diferencijabilnih realnih
funkcija zadanih na nekom razmaku (a, b), a CI/. linearna kombinacija izvoda (derivacija).
Tada 04 E Horn (V, V'), pr; emu je V' vektorski prostor svih realnih funkcija zadanih
na (a, b). Za svaku realnu funkciju b' E V' linearna jednaina (1.1) predstavlja linearnu
diferencijalnu jednainu sa konstantnim koeficijentima u jednoj nepoznatoj funkciji x.
No, V' je prsten, pa konstantne koeficijente u linearnoj kombinaciji 04 moemo zamijeniti
proizvoljnim (neprekidnim) funkcijama iz V'.- Tako dobijeno 04 je opet linearno presli-
kavanje prostora V u V'. Linearna jednaina (1.1) predstavlja sad linearnu diferencijalnu
jednainu.
b) Ako se za V uzme vektorski prostor svih realnih funkcija iji je kvadrat integrabilan
na razmaku [a, bl a za V' vektorski prostor svih realnih funkcija definisanih na tom raz-
maku, tada se za 04 moe uzeti operator oblika
b
(04 (x (s) = x (s) + A f k (s, t) x (t) dt (s E [a, b]),
a

pri emu je k (s, t) E V kao funkcija od t za svako s E [a, bl, a A E K. U ovom sluaju
jednaina (1.1) predstavlja linearnu integralnu jednainu Fredhomovog tipa.

Sistem linearnih algebarskih jednaina

Algebra se posebno bavi linearnim jednainama oblika (1.1) za sluaj kad

moduli V i V' imaju konane baze. Ako je {el' ... , en} baza modula V, a
{ei, ..., e':'} baza modula V', tada homomorfizmu 04EHom(V, V') u
odnosu na te dvije baze pripada matrica
A = (otDmxn,
a vektor b' moe se napisati u obliku

b' = :2 PJe;,
j=l
pa za svako

jednaini (1.1) odgovara matrina jednaina

(1.2) A X= B,
pri emu je
(1.3)
Matrina jednaina (1.2) moe se, zbog (1.3), napisati u obliku

(1.4) (j = 1, ... , m).

Definicija 1.2. Neka su ot!, {JJ (i = 1, 2, ... , n; j = 1, 2, ... , m) zadani

r
elementi prstena R, a (i = l, 2, ... , n) varijable nad tim prstenom. Tada

206
relaciju (1.4) shvatamo kao pitanje: za koje vrijednosti ro ER. varijabli E'
vrijedi '

.x"
;=1
ot{ ~, = pi ci = 1, 2, ... , m).

Tako shvaena relacija (1.4) zove se sistem od m linearnih algebarskih jedna-

ina sa n nepoznatih ~l, . . '0 ~n nad prstenom R.
Svaki niz (~~, ~~, ... , ~o) elemenata prstena R za koji vrijedi (1.40) zove
se rjeenje sistema (1.4). Ako sistem (1.4) ima bar jedno rjeenje, kae se da
je taj sistem saglasan, dok se u protivnom sluaju kae da je sistem protivu-
rjean.

Rijeiti sistem (1.4) znai nai sva rjeenja toga sistema ili utvrditi da taj
sistem nema rjeenja, tj. da je protivrjean. Ako je pi = O ci = .1, 2, ... , m),
za sistem (1.4) se kae da je homogen.
Homogeni sistem

(1.4') (j = 1, 2, ... , m)

je saglasna, jer ima bar trivijalno rjeenje (O, ... , O). Zato je u sluaju homo-
genog sistema interesantno samo pitanje egzistencije i iznalaenja eventual-
nih netrivijalnih rjeenja.
Kako smo vidjeli, sistem (1.4) ekvivalentan je sa matrinom jednainom
(1.2), tj. ako je X = (~l... , ~n)T rjeenje matrine jednaine (1.2), tada
je niz al, ...,~n) rjeenje sistema (1.4), i obrnuto. Zato, bar u sluaju kad
je R = K polje, moemo odmah navesti efektivne kriterije za saglasnost
sistema (1.4).

T~orema 1.1. Neka je R = K polje. Da bi sistem (1.4) bio saglasan, potrebno

je, a i dovoljno, da bude

(1.5) rang (A) = rang (A I B);

pri tome je A = (ott)mxn matrica sistema (1.4), a (A I B) proirena matriJ;a

toga sistema, tj. matrica nastala iz A dopisivanjem jo jedne kolone B slobod-
nih lanova pl, ... , pm sistema (1.4).
Saglasan sistem (1.4) ima tano jedno rjeenje ako i samo ako je

(1.6) rang (A) = n.

Sistem (1.4) salgasan je za svako (Pl, ... , pm) E Km ako i samo ako je
(1.7) rang (A) = m.
Dokaz. Sve tvrdnje teoreme, osim one posljednje, sadrane su kao spe-
cijalan sluaj u zadatku IV, 2.6. Osim toga jasno je da relacija (1.5) Vrijedi
za svako B = (pl, ' .. , pmY ako i samo ako vrijedi. (1.7),

207
Fundamentalni skup rjeenja i opte rjeenje homogenog sistema

U sluaju kad je R = K polje, sljedea teorema daje jednostavan pregled

svih rjeenja homogenog sistema (1.4').

Teorema 1.2. Neka matrica A = (cxDmxn homogenog sistema (1.4') nad po-
ljem K ima rang CA) = r. Tada skup svih rjeenja sistema (1.4') ini potprostor
prostora Kn dimenzije n - r.
Ako je r < n i ako su

(1.8) Ck = 1, 2, . .., n - r)

nezavisna rjeenja sistema (1.4'), tada x = (~1, ... , ~n) predstavlja rjeenje
sistema (1.4') ako i samo ako postoje elementi 1)1, . . . , 'f}n-r iz K tako da vrijedi
n-T
(1.9) Ci = 1, 2, ... , n).

Dokaz. - U odnosu na bazu prostora V = Kn, sastavljenu od vektora

ej= (bl, ... , b~) ci = 1, ... , n), i bazu vektorskog prostora V' = Km, sa-
stavljenu od vektora e; = (bl, ... , b~) (j = 1, 2, ... , m), matrici A sistema
(1.4') odgovara linearna transformacija 04 E Hom (V, V'). Osim toga, sis-
tem (1.4') ekvivalentan je sa homogenom linearnom jednainom (1.1'), tj.
x = (~l, ... , ~n) je rjeenje sistema (1.4') ako i samo ako je x rjeenje homo-
gene jednaine (1.1').
No, rjeenja jednaine (1.1') ine potprostor Ker (04) prostora V = Kn
dimenzije dim (V) - rang (04) = n - rang (A) = n - r. Znai, rjeenja sis-
tema (1.4') ine potprostor prostora Kn dimenzije n - r. Ako su (1.8) bilo
kojih n - r linearno nezavisnih rjeenja sistema (1.4'), onda ta rjeenja
ine bazu potprostora svih rjeenja sistema (1.4'), pa je x = (~l, ... , ~n) E Kn
rjeenje sistema (1.4') ako i samo ako je x linearna kombinacija vektora
(1.8), tj. ako i samo ako postoje skalari 1)1, ' , " 1)n-k iz K za koje vrijedi (1.9),

Definicija 1.3. Neka je (1.4') homogeni sistem linearnih algebarskih jedna-

ina nad poljem K. Bilo koja baza potprostora svih rjeenja toga sistema,
tj, svaki skup od n - r linearno nezavisnih rjeenje sistema (1.4') zove se
fundamentalni skupI> rjeenja homogenog sistema (1.4'),
Ako je rang (A) = r < n, tada se kae da niz al, ' , " ~n) od n linearnih
formi (1.9) u varijablama 'f}l, ' , " 'f}n-r nad K predstavlja opte rjeenje sis-
tema (1.4') ako se skup rjeenja toga sistema sastoji upravo iz svih nizova
(~~, ' , " ~~) iji se lanovi ~~ dobiju kao vrijednosti formi (1.9) za odre-
ene vrijednosti 1)~, . , " 'f}~-r iz K varijabli 'f}1, ' , " 'f}n-r,

Prema prethodnoj teoremi postoji opte rjeenje homogenog sistema (1.4')

nad poljem K. Ono se moe dobiti iz fundamentalnog skupa rjeenja (1.8)
toga sistema u obliku (1.9),

1) Fundamentalni skup je (neto zastarjeli) sinonim za bazu,

208
Obrnuto, iz opteg rjeenja (1.9) sistema (1.4') moe se dobiti fundamentalni
skup rjeenja (1.8) toga sistema. Dovoljno je varijablama "1 1, .. , "1"-' dati
redom ove vrijednosti iz K:
1J,~ = I, "12 = O, ... , "1"-' = O

"11 = O, "12 = O, ... , "1"-' = 1.

Na taj nain dobije se, naime, n - r partikularnih rjeenja (1.8) sistema
(1.4'), za koja se lako provjeri da su linearno nezavisna. Prema tome, rjea-
vanje homogenog sistema (1.4') linearnih algebarskih jednaina nad poljem
K svodi se na iznalaenje fundamentalnog skupa rjeenja, odnosno na odre-
ivanje opteg rjeenja toga sistema.

Opite rjeenje nehomogenog sistema linearnih Jednaina

I u sluaju nehomogenog sistema (1.4) linearnih jednaina nad poljem K

moe se skup svih rjeenja toga sistema, kad je sistem saglasan, paramettizi-
rati na slian nain. Vrijedi, naime, ,

Teorema 1.3. Neka je nehomogeni sistem (1.4) nad poljem K saglasan i

< n. Tada je x = (~1, ... , ~n) E Kn rjeenje sistema (1.4) ako i
rang (A) = r
samo ako je
rl-T

(1.10) r = ro + L A~ "1~ (i = 1, 2, ... , n),

.1:-1

pri emu je (~~, ... , ~~) bilo koje partikularno rjeenje sistema (1.4), a
n-r
(1.11) (L A! n", .. " L A: tl)
.1:_1 .1:=1

opte rjeenje pripadnog homogenog sistema (1.4'), dok su t7~ E K vrijednosti

varijabli "1 lc (k = l, 2, ... , n - r).
Dokaz. - Kao i u dokazu teoreme 1.2. za matricu A = (a.DmxlI sistema (1.4)
vezaemo linearnu transformaciju o4EHom (K", ~). Sistemu (1.4) odgo-
vara tada linearna jednaina (1.1). Zbog toga je x = (~1, ... , ~") rjeenje.
sistema (1.4) ako i samo ako je x E Xo + Ker (04), tj. ako vrijedi (1.10), pri
emu je Xo = (~~, ... , ~~) partikularno rjeenje sistema (1.4), a (l.ll) opte
rjeenje pripadnog homogenog sistema (1.4').

Definicija 1.4. Neka je nehomogeni sistem (1.4) nad poljem K saglasan, a

matrica A toga sistema neka ima rang (A) = r < n. Tada se kae da niz
polinotila
n-r n-r
(1.12) (~~ + L A! "1
.1:=1
lc
, ... , ~o + L ": "1
.1:_1
lc
)

u varijablama "1" (k = 1, 2, ... , n - r) sa koeficijentima iz K predstavlja

opte rjeenj~ nehomogenog sistema (1.4) ako se sva rjeenja sistema (1.4) mogu

209
dobiti u obliku (1.10) za odreene vrijednosti "l~ E K varijabli "lk
(k = 1, ... , n - r) i ako svaki niz elemenata iz K dobijen na ovaj nain
predstavlja rjeenje sistema (1.4).
Prema prethodnoj teoremi postoji opte rjeenje nehomogenog saglasnog
sistema (1.4) i ono se dobije kao suma bilo kojeg partikularnog rjeenja
aA, ... , ~~) toga sistema i opteg rjeenja (1.11) pripadnog homogenog sis-
tema (1.4). Opte rjeenje nehomogenog sistema mora da ima taj oblik.
Naime, iz opteg rjeenja (1.12) nehomogenog sistema (1.4) za "l" = O
Ck = 1, ... , n - r) dobijamo partikularno rjeenje (~~, ... , ~o) toga
sistema, dok se odmah vidi da (1.11) mora biti opte rjeenje pripadnog
homogenog sistema (1.4').
Tako vidimo da se rjeavanje sagi asnog nehomogenog sistema (1.4) svodi na
iznalaenj~ bilo kojeg partikularnog rjeenja toga sistema i na odreivanje
opt~g rjeenja pripadnog homogenog sistema.

DuaIna jednaina i transponovani sistem linearnih jednaina

Definicija 1.5. Neka su (X, Y; tP) i (X', Y'; tP') dva duaina para vektorskih
prostora konane dimenzije, a 04' E Horn ( Y', Y) dualno preslL"avanje presli-
kavanja 04 E Horn (X, X')' Tada se linearna jednaina
(1.13) c:JI.' (y') = Ol'
zove dualna jednaina linearne jednaine

(1.14) A (x) = Ox"

Homogeni sistem linearnih algebarskih jednaina
m
(1.15) L <xi "ll = O (i = 1, 2, ... , n)
i=1

zove se transponovani (ili dualni) sistem sistema (1.4').

Teorema 1.4. Neka su (X, Y; tP) i (X', Y'; tP') dva duaIna para vektorskih
prostora konane dimenzzje, a C:JI.' E Horn ( Y', Y) dualno preslikavanje presli-
kavanja 04 E Horn (X, X'). Da bi nehomogena linearna jednaina (1.1) imala
rjeenje, potrebno je, a i dovoljno, da bude ispunjen uslov
(1.16) b'E(Ker(04'.L,
tj. da b' anulira sva rjeenja (da bude "normalno" na svim rjeenjima) jed-
naine (1.13) dualne jednaini (1.14).
Da bi nehomogeni sistem (1.4) bio saglasan, potrebno je, a i dovoljno, da za
svako rjeenje "ll> ... , "lm sistema (1.15) vrijedi
m
(1.17) L: {JJ "ll = O.
j=1

Dokaz. 1. Jednaina (1.1) (za koju je sada V = X, V' = X') ima rjeenje
ako i samo ako je b' E Im (04). No, prema relaciji (4.8) iz prethodne glave,
b' E Im (04) ako i samo ako vrijedi (1.16).

210
2. Ako odaberemo bazu {el' .. , e.. } u X i njoj dualnu bazu {'l' .. , f .. }
u Y, te bazu {ei, ... ,e~} u X' i njoj duainu bazu {f{, ... , f:n} u Y', pa
matrici sistema (1.4') pridruimo 04 E Hom (X, X'), tada e linearnoj trans-
formaciji 04' EHom (Y', Y) pripadati matrica AT sistema (1.15), jer se radi
o parovima dualnih baza:"Zbog toga se jednaina (1.1) moe napisati u obliku
sistema (1.4), a jednaina (1.13) u obliku sistema (1.15) ako se samo stavi
II m

x = L ~i el> y' = L 'YJd;

i= l ;= l
Prema tome je, na osnovu take 1. ovoga dokaza, sistem (1.4) saglasan ako i
samo ako za svako rjeenjey' jednaine (1.13) vrijedi fIJ' (b', y') = 0, tj. ako i
samo ako za svako rjeenje ('YJl' . , 'YJm) sistema (1.15) vrijedi (1.17), jer je
m
fIJ' (b', y') = L pi 'YJj
j=1

poto se radi o dualnim bazama.

Primijetimo da se uslov (1.17) za saglasnost nehomogenog sistema (1.4)
moe formulisat i ovako:

Teorema 1.5. (Kron eker-Kapeli, Kronecker-Capellt'}; Nehomogeni sistem

(1.4) nad poljem K sa matricom A i proirenom matricom (A I B) je sagla-
san ako i samo ako za svaku linearnu kombinaciju vrsta matrice A koja daje
nula-niz, linearna kombinacija vrsta matrice (A I B) sa istim koeficijentima
daje takoder nula-niz.
Ova formulacija u onom dijelu koji se odnosi na potreban uslov za saglasnost
sistema (1.4) vrlo je pr.irodna i evidentna. Taj dio tvrdnje oigledno vrijedi i
u sluaju da je K bilo koj i prsten. .

Rjeavanje i diskusija sistema linearnih jednaina

Vidjeli smo da je sistem (1.4) ekvivalentan sa matrinom jednainom (1.2)

ako se uzme u obzir (1.3). Kako smo matrinu jednainu oblika (1.2) ranije
rijeili za optiji sluaj kad matrica B ima, umjesto jedne, p kolona, umijemo
na isti nain rijeiti i sistem (1.4).
Meutim, esto koeficijenti ~t, pi sistema (1.4) nisu elementi polja K, nego
odreene funkcije parametara 'fl, ... , 'ft, koje su definisane za odreene
vrijednosti parametara iz K i primaju vrijednosti iz K. Pod rjeavanjem
takvog sistema podrazumijevaju se dvije stvari:
1. Podjela podruja definicije funkcija ~1, 8j na oblasti koje imaju osobinu
da je za sve vrijednosti parametara iz pojedine oblasti sistem protivrjean
ili ima rjeenje koje je mogue prikazati pomou tih parametara izrazima koji
vrijede za itavu tu oblast.
2. Odreivanje (opteg) rjeenja sistema za svaku od oblasti u kojoj je sistem
saglasan.
Obino se prvi korak uzima kao diskusija sistema. On se, naravno, ne moe
posmatrati strogo izdvojeno od drugog koraka, ve se ove dvije stvari isprepli-
u u toku rjeavanja, kako emo to vidjeti na konkretnim primjerima.

211
Primjer 1.1. Rijeiti sistem nad poljem K racionalnih brojeva:
;1 + 2;2 + 3;3 = 1

2;~+ 3;2 + 5;3 = 1

3~1 + 4;2 + 5;3 = 1

4~1 + ~2 + 5;3 = - 3.

Ovaj sistem ekvivalentan je sa matrinom jednainom AX = B iz primjera IV, 4.4. Pre-

ma tome,

predstavlja opte rjeenje ovog sistema. Pri tome je fJl racionalni parametar.

Primjer 1.2. Rijeiti sistem

a~l + ~I + ~3 = 4
~1+ {J;2 + ~3 = 3

;1 + 2{J;2 + ~3 = 4,

pri emu su a i {J realni parametri.

OVdje je, znai, K polje realnih brojeva. Polazimo od ma1!rice

a 1 4-
{J 1 3
1 2{J 1 4

D D

~I
D 1
D O

iz koje poznatim postupkom dobijamo redom

- 1 P. 3 - 1 {J 3
O 1 - a{J 1- a 4-3a D 1- a 4- 2a
O {J O O D - {J(1-a) 1 - {J (4 - 2a)
--+ --+
D O 1 O O
D D D D
D O D D 1

- 1 D D 3
D 1 O 4 - 2a
O O - {J (1 - a) 1- {J(4- 2a)
--+
1 -{J -1+{J-a{J
D 1 a-
D D 1

Ovo je vrijedilo za sve vrijednosti parametara a i {J, ali sad moramo zastati, zapravo zapo-
etidiskusiju. Razlikujemo sluajeve.

212
I. P(1 - ex) :f: O, tj. P :f: O j ex :f: 1.
U ovom sluaju dozvoljen je jo jedan korak. On vodi do matrice
100 3
O ..1 O 4 - 2ex

O O 1
1 - 4P + 2cxp
P(1 - ex)
1 - p -l+P+exp
O 1 ex - 1
O O 1
Matrina jednaina AX = B ima zato u ovom sluaju rjeenje

2{1- 1
P(1 -
-p
1
-l+P-exP ]
ex-l'
[3 4 - 2ex ] =
1
IX)

O
1 __
1 _-_4P_+_2_cxfJ P
fl (1 - Ot) 1-411+2exl1
p (1 - ex)
pa je
2P- 1 1 1 - 4tJ + 2IXP
;,= _____ c-
El = - P(1 _ IX) , E'=p' p (1 - IX)
jedinstveno rjeenje sistema za oblast {(IX, (J) I CI :f: 1, {J :f: O}.

II. {J (1 - IX) = O, tj. P = O ili IX = 1.

ILI. P = o. U ovom sluaju posljednja matrica dobijena prije nego to smo zapoeli
diskusiju reducira se na matricu
- 1 O O 3
O O 4- 2ex
O O O 1
1----
0-1
O 1 ex-l
O O 1
iz koje se vidi da je dati sistem protivrjean.

11.2. IX = 1, (P :f: O). Iz matrice koja se u ovom sluaju dobija vidi se da je sistem saglasan _.
samo ako je
1
11.2. a) 1 - 2P = O, tj. P= 2' Matrina jednaina AX = B ima sada rjeenje

- ~l ] . [ :311 ]
1
2
___ [ 2:"1- 1}1 ] (1J' proizvoljno),
o
pa je
;1 = 2 - TJ1, E' = 2, E' = TJ1

opte rjeenje datog sistema za oblast {(IX, P) I IX = 1, P = ~} .

213
Zadaci

1.1. Rijeiti sistem

+ ~2 + ~3 = l
~1

ex~l + fl~2 + y~3 = <l

(ex)2 ~1 + (fl)2,2 + (1')2 ~3 = (<l)2,

pri emu su ex, fl, l' i <l realni parametri
Uputstvo: Polazei od proirene matrice datog sistema jednostavno se primjenom ele-
mentarnih transformacija vrsta dolazi do matrice

l
[ O
O
l
fl-ex
{J (fl - ex)
1'- ex
I' (1' - ex)
<l-ex
l
<l (<l- ex)
l
a odavde do matrice

fl - ex
O
1'- ex
(1' - fl)()' - ex)
<ll - ex
(,5 - fl) (rl - ex)
l

Sad se u diskusiji nameu sluajevi:

ILa) ex = fl = l' =: o: sistem ima opte rjeenje

~3 = 'JI, ~2 = rl, ~1 = l - 1)1 - rj2;

1. b) ex = fl = l' # o: sistem je protivrjean;

I 2. a) ex = (J # JJ 0= o: sistem ima opte rjeenje

~3 = l, ~2 = 1)1, ~1 = - 1)1;

I 2. b) ex = fl # l' # <l: sistem je protivrjean;

II l. a) ex # fl, l' = ex, <l =

-ex V o= fl: sistem ima opte rjeenje

~3 = 1}1, ~2 = (fl - ex)-l (rl - ex), ~1 = l - (fl - ex)-l (rl - ex) - ri';

II 1. b) ex # fl, l' = ex, o# ex, rl # fl: sistem je protivrjean;

II 2. a) ex # fl, l' = fl, rl = ex V <l = fl: sistem ima opte rjeenje

~3 = 1)1, ~2 = (fl - ex)-l (o - ex) - (fl - ex)-l (1' - ex) 1)"

~1 = l - (fl - ex)-l (o - ex) + [(fl - ex)-l (1' - ex) - 1]1)1;

II 2. b) ex # fl, l' = fl, o # ex, o # fl: sistem je protivrjean;

II 3. ex # fl, l' # ex, {J: sistem ima jedinstveno rj,eenje

~3 = (1' - ex)-l (1' - {J)-1 (o - ex) (o - fl),

~2 = ({J - ex)-l (o - ex) - ({J - ex)-1 ()' - fl)-l (<l - ex) (o - fl),
~1 = l - (1' - ex)-l (r - {J)-1 (<l - ex) (o - {J) - ({J - ex)-l (o - ex) +
+ (fl - ex)-l ()' - fl)-l (<l - ex) (<l - fl).

214
1.2. Rijeiti sistem
2El- E'+E'+E'=l
El+2EI- ta+4E'=2
El + 7EI - 4E' + lU' =A,
gdje je A reahii parametar.
Uputswo: Sistem je saglasan samo za A = S. Tada ima opite rjeenje

3 3 7
E' = 5 +S '11 - 5 '11,

416
El = 5 - 5'11 - 5 '11 ,

1.3. Rijeliti sistem

OIEl+ p~1 + E' = 1
~l + + EB =
OIPE' OI

El + PE' + ~ = 1,
ako su OI i P realni parametri.
UPUtswo: Proirena matrica sistema prevodi se elementarnim transformacijama vrsta
u matricu

[
~~
O O
(OI - 1) ; -
(1 -
OI

OI) (2 + OI)
1
01
0
- 1 l
iz koje .se odmah vidi da u sluaju

I. 1. a) p OF O, OI OF 1, - 2 postoji E' = O, El = p-l, El = O;

jedinstveno rjeenje
I. 1. b) P OF O, OI = 1 opte rjeIenje glasi E* = '11, El = TJI, El = 1 - TJl- P'1I;
I l. c) {J OF O, OI = - 2 opite rjeenje glasi E* = '11, El = p-l + p-lTJl, El = '11;
II 1. P = O, OI = 1 opite rjeenje glasi E* = '11, ~ = TJI, El = 1- 1]1; -,

II 2. P = O, OI = - 2 opite rjeenje glasi El = - 1, El = 1]'. Et = - 1;

II 3. P = O, OI OF 1, - 2 sistem je protivrjean.

1.4. Ako su koeficijenti sistema (1.4) elementi polja K, tada se taj sistem moe shvatiti
kao sistem nad bilo kojim poljem L za koje je K potpolje polja L. Dokazati da je sistem
(1.4) saglasan nad poljem K, ako i samo ako je saglasan nad bilo kojim poljem L koje~a
dri K kao svoje potpolje.
Upuuwo: Ako je sistem protivrjean nad poljem K, onda se uobiajenim postupkom rje-
avanja toga sistema dobija jedna~jna sa koeficijentima iz K koji su svi jednaki nuli i slo-
boc:blim lanom iz K koji nije jednak nuli. Ta jednaina ne moe biti zadovoljena ni u jed-
nom polju L koje sadri K kao svoje potpolje.
Ako je sistem saglasan nad K, onda on ima u K bar jedno rjeenje, koje je sigurno rjee-
nje i u svakom polju L koje sadri K kao svoje potpolje.

215
2. DETERMINANTE

Determinanta matrice

U vezi sa rjeavanjem sistema od n linearnih algebarskih jednaina sa n

nepoznatih pojavila se prirodno potreba za promatranjem odreene skalarne
funkcije iji je argument matrica n-tog reda. To je tzv. determinanta n-tog
reda, koja je itaocu dobro poznata bar za n = 2 i n = 3.
Za optu definiciju determinante trebaju nam neke jednostavne injenice o
permutacijama. Kako znamo, skup Sn svih permutacija n-tog reda, tj. per-
mutacija skupa {l, 2, ... , n}, ini grupu u odnosu na slaganje permutacija,
tzv. simetrinu grupu reda n. Svaka permutacija J!; E Sn odreena je nizom
:n; (1), :n; (2), ... , n (n) brojeva 1, 2, ... , n, U kome nema ponavljanja, tj.
za koji vrijedi :n; (i) = n (j) :::::? i = j. Sve ovakve nizove lako je prebrojiti.
Njihov broj, tj. red grupe Sn dat je jednostavnom formulom
(2.1) card (Sn) = n! = 1.2 ... n.
Svaka permutacija J!; E Sn moe se prikazati u obliku proizvoda transpozicija,
tj. permutacija oblika (i, j) ci i= j), koje element i prevode u j, a j u i, dok
ostale elemente k skupa {l, ... ,n} ostavljaju na miru. Broj faktora u ovak-
vom prikazu nije odreen permutacijom :n;, ali je taj broj za datu permutaciju
:n; u svakom takvom prikazu uvijek paran ili uvijek neparan. One permutacije
n E Sn za koje je taj broj paran zovu se parne permutacije. Ostale permutacije
iz Sn su neparne. Parne permutacije :n; mogu se okarakterisati i drugaije:
to su upravo one permutacije za koje je broj inverzija
(2.2) I (:n;) = card {Ci,j) : i <j, n (i) > n (j)}
paran.
Svaka transpozicija (i, j) je neparna permutacija, jer ako je i < j, onda je
(i, j) (i) = j > i = Ci, j) (j), odnosno, ako je j < i, tada je (i, j) (j) = i > j =
= Ci, j) (i).
Identina permutacija B = (1) je parna. Za svaku permutaciju :n; E Sn in-
verzna permutacija n-l je iste parnosti kao :n;, zapravo,
(2.3) I (n) = I (n-l).
Preko broja I (:n;) definisano je preslikavanje
(2.4) sign: Sn ~ {l, -l}, sign (:n;) = ( _1)1<") (n E Sn)
grupe Sn na multiplikativnu grupu {-l, l}. To preslikavanje je homomorfi-
zam grupa, tj. vrijedi
(2.5) sign (:n; b) = sign (:n;) sign (b) (:n;, t5 E Sn).
Broj sign (:n;) zove se predznak permutacije n. Parne permutacije imaju pred-
znak sign (n) = 1, a neparne predznak sign (:n;) = -1. To znai, homomorfizam
(2.4) ima jezgro Ker (sign) sastavljeno od svih parnih permutacija. To je
normalna podgrupa grupe Sn, koja se oznaava sa An i zove alternirajua
grupa reda n.

216
Sve injenice koje smo ovdje iznijeli o permutacijama italac, kome one nisu
poznate odranije, moe nai u glavi I, 1, Zadaci. Sad moemo dati definiciju
determinante n-tog reda.

Definicija 2.1. Neka je R prsten. Preslikavanje

(2.6) det: Rt&Xt&~R

. koje matrici A = (otf)t&x;, E Rt&xt& pridruuje skalar

(2.7) det (A) = lA I= 2: sign (:n) OtTI> Ot:(t&)
.. es"
zove se determinanta n-tog reda na R.
Skalar det (A) zvaemo determinanta matrice A ili krae determinanta.
Vrste, odnosno kolone, odnosno elemente matrice A zvaemo 'lJTste, kolone,
odnosno elementi determinante det (A).
PJ'ema (2.1) suma it (2.7) ima n! sumanada. Svaki od njih formiran je ovako:
Iz svake kolone uzet je tano po jedan element i to iz i-te kolone element
oc.,""), pa je proizvod tih elemenata pomnoen brojem sign (:n). Kako su br~
jevi :n (1), ... , :n (n) meusobno razliiti, uzet je zapravo i iz svake vrste
po jedan element.

Primjer 2.1. za n = 1, robija se detmninanta proog reda:

. det (ac) = ac.
za n = 2 dobija se detmninanta drugog reda:
1X1 aci I
1 ! : =lXl'~-q'acf,
at;: ex.
koja se, dakle, rauna tako da se od proizvoda elemenata na glavnoj dijagonali IXI' ~
oduzme proizvod elemenata na sporednoj dijagonali ac~' exf.
Za n = 3 imamo detmninantu treeg 'reda:
IXI ati ~
ex~ IXI ac: = IXI ac: IX: + IXf ex~ exl + IXtlX:I - IXr exllXl - IX~ ex~ ex: - 1X1r41X:.
atI aci ex:
Panienje izraza za determinantu treeg reda. koji smo dobili iz opte definicije (2.7) za
sluajn = 3, olakava se tzv. Sarrusuuim pravilom: Uz odgovarajuu matricu treeg {eda
dopilu se (u mislima) s desne strane njene prve dvije kolone, pa se od SWlle proizvoda ~le
menata na glavnoj dijagonali i na dvjema linijama paralelnim sa njom oduzme suma pro-
izvoda elemenata nasporednoj'ijagOnali i na dvjema linij8milparalelnim sa njom (v. na-
rednu tabe1u).

217
Ako elemente determinante treeg reda zamijenimo takama, onda vidimo, bez dopisi-
vanja dviju kolona, da prva tri prvizvoda ine elementi na glavnoj dijagonali i vrhovima
dvaju trouglova kojima je po jedna stranica paralelna sa tom dijagonalom, dok se za pre-
ostala tri proizvoda uzimaju elementi na sporednoj dijagonali i na vrhovima trouglova
kojima je po jedna stranica paralelna sa sporednom dijagonalom:

Determinanta n- tog reda ima ove osobine:

Teorema 2.1.1) Ako matrica A ima dvije jednake kolone, tadaje det (A) = O;
2) Ako se matrice A = (ot!)"x" i B = (PD ..x" razlikuju samo u jednoj koloni,
recimo u k-toj, tada je
det (A) + det (B) = det (C),
pri emu se C = (YDnxn razlikuje od A samo u k-toj kolom' i vrijedi
r1, = ot~ + P~ (j = l, 2, ... , n).
Drugim rijeima, determinanta je aditivna funkcija svake svoje kolone:
ot ll otkl + plk ot nI

otIn otA:n + pnk ..

otn

otlI plk ' " ot,.l

............ +
..
ot l
pn11:'" ot"
n

3) Determinanta je homogena funkcija svake svoje kolone:

ot} ot~ ot!

ot~ ot~ ot~

za svako AER i svako k = 1,2, ., ., n.

4) det (E,,) = l, dakle, specijalno, determinanta n-tog reda kao funkcija na
R"xn mje identiki jednaka O.
5) det (AT) = det (A), tj. determinanta ne mijenja vrijednost kad se u njoj
vrste zamzjene odgovarajuim kolonama.
Dokaz. - l) Neka matrica A = (oti)"x" ima dvije jednake kolone, recimo,
i-tu i k-tu Ck =F i).

218
Tada,zbog ot{ = ot~ (j = 1, 2, ... , n),za svako n E Sn i za (J = n . (i, k) imamo
( -1)1(,,) ot,,(1)
l
ot,,(I) . . ot"O')
. " It:
ot"(")
n
=

= - (-lY(a) oti<1> otf(~) ot~(k) otg("),

','
pa se u (2.7) sumand koji odgovara permutaciji n dokida sa sumandom koji
odgovara permutaciji (J = n . (i, k), dakle, vrijedi det (A) = O.
Tvrdnje 2) i 3) dokazuju se lako polazei od definicione relacije (2.7).
4) Ova tvrdnja je oigledna, jer je za A = En jedini sumand u (2.7), koji
nije jednak nuli, onaj koji odgovara jedininoj permutaciji n = e.
5) Sumand u izrazu za det (AT) koji odgovara permutaciji n ima oblik
sign (n) fJ'i<l) fJ~(n) = sign (n) ot!(1) . ot~(n) =

= sign (n) ot'f1<l) ot~-l(n),

jer kad u pretposljednjem proizvodu ispremjetamo faktore tako da donji

,indeksi idu u prirodnom poretku 1, 2, ... , n, onda e gornji indeksi biti u
poretku 101 (1), ... , n-l (n), a osim toga za AT = ({Jf)nxn vrijedi {J{ = ot~
(i, j = 1, 2, ... , n).
Kad se uzme u obzir da je sign (n) = sign (n-l) i da skupa sa n i n-l prolazi
skupom Sn, onda postaje jasno da mora vrijediti det (AT) = det (A).

Determinantna funkcija

Iz teoreme 2.1. vidi se da je determinanta n-tog reda odreena skalarna

funkcija svojih kolona, koja se ponitava ako ima dvije jednake kolone, a
osim toga predstavlja linearnu funkciju svake svoje kolone (kad ostale kolone
fiksiramo). To je, znai, multilinearna funkcija od n argumenata iz slobodnog
modula R", koja se ponitava kad su joj dva argumenta jednaka, zbog ega se
kae da je ta multilinearna funkcija alternativna.
Dokazaemo da se sve altetnativne multilinearne funkcije od n argumenata
uzetih iz slobodnog modula X nad R koji ima bazu od n elemenata samo
eventualno u konstantnom faktoru razlikuju od det A, pri emu je A matrica
skalarnih komponenata tih n argumenata. Zato emo ovakve funkcije zvati
determinantne funkcije.
Definicija 2.2. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu. sas-
tavljenu od n elemenata. Preslikavanje LI.: xn ~ R, tj. skalarna funkcifa LI
od n argumenata iz X zove se determinantna funkcija na X, ili kratko deter-
minanta ako ima ove osobine:
1) LI je alternirajua funkcija, tj.
(2.8) ('rf i,j) (x, = Xi' i =1= j =? LI (Xl' ... , Xl> ... ,XI' ,xn) = OR);
2) LI je multilinearna funkcija, tj.
(2.9) LI (Xl> , X, + YI' , xn) = LI (Xl' .. , X" , Xn) +
+ LI (Xl' .. ,yu . .. ,xn),
(2.10) LI (Xl' .. , A' x,, ... , Xn) = A. LI (Xl> . , x" ... , X..)
za svako Xl' , XI> YI' .. , Xn E X, svako A. E R i svako i = 1, 2, ... , n.

219
Za determinantnu funkciju Lt na X kae se da je netrivijalna (regularna)
ako postoje elementi Xl' ... , Xn U X za koje je
Lt (Xl' ... , Xn) i= OR (invertibilno uR).
Primijetimo odmah da se iz uslova (2.8) za svaku determinantnu funkciju
Lt na X dobija
(2.8') (V i, j) (i i= j =? Lt (Xl> ... , X" ... , Xi' ... , X,,)
= - Lt (Xl> .. , X" .. , XI> , X,,)).
Stvarno, prema (2.8) vrijedi
Lt (Xl> .. , X, + XI' . , x, + X" . , x,,) = O,
pa prema (2.9)
Lt (Xl> .. 'XI> . XI' ,x,,) + Lt (Xl' ... ,X" . , X" ,x,,) +
+ Lt (Xl' , XI' j Xi' ... , X,,) + Lt (Xl> ... , X,, .. , X" . , X,,) = O.
Kako su tu drugi i trei sumand, na osnovu (2.8), jednaki O, vidi se da vrijedi
(2,,8').
Ukoliko prsten R ima osobinu
(2.11) 20t = OR =? ot = OR (otER),
tada su uslovi (2.8) i (2.8') ekvivalentni za svaku multilinearnu funkciju Lt
na X. Tada, naime, i iz (2.8') slijedi (2.8).
Stvarno, ako je i i= j, tada za x, = x,, prema (2.8') vrijedi
Lt (Xl' , XI> , Xi" . , Xn) = -Lt (Xl> , Xi? .. , X,, . ~ X,,),
dakle,
2 Lt (Xl' ... , X,, . , Xi' . , X,,) = O,
budui da je x, = XJ' UZ uslov (2.11) odatle slijedi
Lt (Xl' , X,, . , XI' . , X,,) = 0,
pa vrijedi (2.8).
Ako je R = K polje karakteristike p i= 2, onda je uslov (2.11) sigurno ispu-
njen. Uslov (2.8') opravdava zapravo nazivalternirajua funkcija.
Indukcijom u odnosu na broj sumanada m iz (2.9) i (2.10) dobija se relacija

(2.12) Lt (Xl> , XC-l> L:'" otrYII:' XC+I" , x,,) =

I:-t

= L:'" otr Lt (Xl' , X,-l> y", XHl> , X,,).

1:_1

Pri tome su Xl> , X,-l' XHI' , X,,, Yl> ,Y... proizvoljni elementi
slobodnog modula X, otr proizvoljni elementi prstena R, a i moe biti bilo
koji od brojeva 1, 2, .. , n. .

22()
Sada moemo formulisati teoremu o egzistenciji i jednoznanosti determi-
nantne funkcije.

Teorema 2.2. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu od n
elemenata. Neka je {e}> ... , e,,} generator modula X, a
n
(2.13) X, = L ot{ ej (i = 1, 2, ... , n), A = (ot!)"x,,'
;_1
1) Tada za svaku determinantnu funkciju LI na X vrijedi
(2.14) LI (Xl' ... , XI' ... , X,,) = LI (el' ... , ej, ... , e,,)' det (A).
Ako je determinantna funkcija LI netrivijalna (regularna), tada je, za svaki
generator {el"'" en} modula X,
(2.15) LI (el' ... , e,,) =1= O (invertibilno uR).
2) Obrnuto, ako je {el>"" e,,} baza modula X, a LI (el> ... , e.. ) element
prstena R [odabran tako da vrijedi (2.15)], tada skalarna funkcija LI defini-
sana na X relacijom (2.14) predstavlja [netrivijalnu (regularnu)] determinantnu
funkciju na X.
Dokaz. - 1) Ako je LI determinantna funkcija na X, tada se za elemente XI
iz X prikazane u obliku (2.13), na osnovu relacije (2.12), dobija
n ..
LI (Xl> ... , X,,) = L .,. Loti .... ot~n LI (e", ... , el,,)
;1=1 ;,,=1

Zbog (2.8) moemo na desnoj strani posljednje jednakosti umjesto po svim

sumirati po svim razliitim vrijednostima indeksa jl> ... , jn' dakle, po svim
permutacijama n E Sn. Prema tome,

LI (Xl> .. , xn) = L ot~<1> ... ot~(") LI (e"(1)' ... , en (,,).

nES"

No, 1'6(1), .. , n (n) dobije se iz niza 1, 2, ... , n uzastopnom primjenom

transpozicija na koje se razlae permutacija n, a svaka transpozicija, prema
(2.8'), mijenja predznak funkcije LI, pa zato vrijedi
(2.16) LI (x"( 1), , xn (") = sign (n) . LI (Xl' ... , x,,)
za svaku permutaciju n E S" i za svaki niz vektora Xl' ... , x" E X. Prema tome,
moemo za vektore iz (2.13) pisati

LI (Xl' ... , Xn) = LI (el' ... , e,,)' L sign (n) oc~<1> ... oc~(n),
nEStI

to znai da vrijedi (2.14).

Ako je LI netrivijalna (regularna) determinantna funkcija na X, tada postoje
elementi oblika (2.13) za koje je
lj (Xl' ... , Xn) =1= OR (invertibilno uR).

221
No tada, zbog (2.14), sigurno vrijedi (2.15).
2) Ako je {el' ... , en} baza modula X, tada su prikazi (2.13) elemenata Xl
iz X jedinstveni, pa je za odabrani skalar L! (el' ... , en) iz R relacijom (2.4)
potpuno odreena skalama funkcija L! na X. Iz osobina determinante n-tog
reda, jednostavno se zakljuuje da tako definisana skalama funkcija L! na X
ima' osobine (2.8), (2.9) i (2.10), tj. da je to determinantna funkcija na X.
Ako za odabrani skalar L! (el' ... , en) iz R vrijedi (2.15), onda je, naravno,
upravo definisana determinantna funkcija L! na X netrivijalna (regularna).
Iz prethodne teoreme neposredno slijedi

Teorema 2.3. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu od n
elemenata. T ada postoji netrivijalna ( regularna) determinantna funkcija L!
na X. Ako je L! regularna, a LlI bzw koja determznantna funkcija na X, tada
vrijedi
(2.17)
za svaki niz Xl' ... , Xn elemenata modula X. Pri tome je skalar Al zz R jedno-
znano odreen determznantnim funkcijama L! i LlI i za svaki generator
{el' ... , en} modula X vrijedi
(2.18)
Dokaz. Za proizvoljnu bazu {el' ... ' en} modula X moemo odabrati
skalar L! (el> ... ,en} u R za koji vrijedi (2.15). Za tako odabrani sk alar
Ll (el' ... ,en):determinantna funkcija L! definisana relacijom (2.14) u kojoj je
matrica A uZeta iz (2.13), predstavlja, prema prethodnoj teoremi, netrivijal-
nu (regularnu) determinantnu funkciju na X.
Za regularnu determinantnu funkciju Ll na X vrijedi (2.14), a osim toga
skalar L! (e!) ... , en) je invertibilan u R za svaki generator {el'.'" en}
modula X.
Za proizvoljnu determinantnu funkciju L!l na X vrijedi slino
L!l (Xl' ... ,Xn) = LlI (el' ... , en) . det (A),
pa kako je, na osnovu (2.14),
det (A) = (L! (el' ... , en-l . L! (Xl' ... , Xn),
vrijedi
LlI (Xl' ... , X,,) = L!l (el' ... , en) . (Ll (el' ... , en-l .
L! (Xl> ... , Xn).
To znai da za skalar (2.18) vrijedi (2.17).
Primijetimo da skalar Al za koji vrijedi (2.17) mora biti dat relacijom (2.18).
Naime, iz (2.17) za Xl = ej ci = 1, ... , n) dobijamo
LlI (el' ... , en) = Al . Ll (el' ... , en),
a odatle slijedi (2.18) zbog invertibilnosti elementa L! (el' ... , en).
Determinantna funkcija Ll osjetljivo registruje linearnu zavisnost svojih argu-
menata. Naime, vrijedi

222
Teorema 2.4. Neka R-modul X ima bazu od n elemenata.
Ako je bar jedan od vektora al' ... , an z'z X linearna kombinacija preostalih,
tada za svaku determinantnu funkciju J na X vrijedi
J (al> . . . , an) = OR'
Ako elementi al' ... , an ine generator modula X, tada za svaku netrivijalnu
(regularnu) determinantnu funkciju J na X vrijedi
J (al' ... , an) =F OR (invertibilno uR).
Dokaz. - Druga tvrdnja teoreme sadrana je u teoremi 2.2. Zato emo do
kazati samo prvu tvrdnju.
Neka je vektor aj linearna kombinacija vektora al> ... , aj-l' aHI> ... , an.
tj.
al = L A{ aj.
Ni
Tada, na osnovu osobine (2.12), imamo
J (al> ... ,al-l' al' aHI" .. , an) =
= L At J (al' ... , aj-l'
J#i
aj, aH!>" .. ,an) = 0,

jer se zbog j =F i sve determinante u posljednjoj sumi ponitavaju zato to su

uvijek po dva argumenta jednaka.
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da u sluaju kad je R = Kpolje, prva pretpostavka ovektorima
al' ... , an znai upravo da su ti vektori linearno zavisni, dok druga pretpostav-
ka o tim vektorima, budui da ih je onoliko kolika je i dimenzija prostora X,
znai upravo da su ti vektori linearno nezavisni.

Determinanta endomorfizma modula

Ako je J regularna determinanta na slobodnom R-modulu X koji ima bazu

od n elemenata, a 04 E End (X) tada se jednostavno provjerava da je relaci-
jom
(2.19) JI (Xl' ... , Xn) = J (04 (Xl)' ... , 04 (Xn
na modulu X zadana determinantna funkcija JI' Prema teoremi 2.3. postoji
ska1ar Al takav da vrijedi (2.17). Pri tome je, prema (2.18), ska1ar Al dat re-
lacijom
(2.20) Al = J (04 (el), ... , 04 (en . (J (el' ... , en -l
za proizvoljan generator {el> ... , en} modula X. Skalar Al iz relacije (2.20),
ne samo da ne zavisi od generatora {el' ... , en} ve on ne zavisi ni od oda-
brane regularne determinantne funkcije J. Ako je, naime, J' bilo koja druga
regularna determinantna funkcija na X, tada je, prema teoremi 2.3.,
J' (Xl' ... ,xn) = J' (el> . , en) . (J (el' ... ,e,,-l
. J (Xl> , Xn),
223
dakle,
LJ' (04 (91)' ... ,04 (e ..)) . (LJ' (eu . .. , e..))-l =
= LJ' (eu . .. , e,,) . (LJ (el' ... , e..))-l . LJ (04 (el), .. , 04 (e,,)) .
(LJ' (el> .. , e,,))-l = LJ (04 (el)' ... , 04 (e,,)) . (LJ (eu . .. , e,,))-l.

Definicija 2.3. Neka je LJ regularna determinantna funkcija na slobodnom

modulu X nad R, a 04 E End (X). Tada se skalar
(2.21) det (04) = LI (04 (el)' ... , 04 (e,,)) . (LJ (eu . .. , e,,))-l

zove determinanta endomorjizma 04. Pri tome je {eJ> . .. , en} bilo koja baza
slobodnog modula X.
Kako smo vidjeli, det (04) ne zavisi ni od determinantne funkcije LI, niti od
odabrane baze modula X. Osim toga vrijedi

za svaki niz Xu ... , x" elemenata modula X. Relacijom (2.22), kao to smo
vidjeli, potpuno je odreena determinanta det (04).

Teorema 2.5. Determinata det (04) upravo je jednaka determinati matrice

A =(~n"x .. endomorJizma eJ/. E End (X) u odnosu na bilo koju bazu {el> ... , en}
modula X.
Dokaz. - Prema samoj definiciji imamo

LJ (04 (el)' .. , A (en)) = det (04) . LJ (el' .... , en).

S druge strane,
n
LJ (04 (el)' .... , 04 (en)) = LJ (2:" ~{l el' ... , 2: ~~n en) =
h-l ~=l\

Iz ovih dviju jednakosti slijedi neposredno det (04) = det (A).

\ \
\
Teorema 2.6. Neka je X slobodni R-modul koji ima bazu od nelementua.
Tada za 04, t] E End (X), odnosno A, B E R"x" vrijedi \
\

(2.23) det (04 . t]) = det (04) . det (t]),

(2.24) det (A . B) = det (A) . det (B).

Dokaz. - Odaberimo bazu {el' ... , e.. } slobodnog modula X i u odnosu na

tu bazu endomorfizmima 04, t] E End (x) pridruimo respektivno matrice
A, B E R"x". Tada endomorfizmu 04 t] E End (X) pripada matrica
A . B E R"x". Osim toga, prema prethodnoj teoremi, vrijedi
det (04) = det (A), det (t]) = det (B), det (04 . t]) = det (A . B).
224
Zbog toga j e dovoljno dokazati jednakost (2.23). Ona neposredno slijedi iz
ovih dviju jednakosti:
Ll ((04 . '13) (eJ, .. , (04 . '13) (e,,)) = det (04 . '13) . LJ (e}> . , e,,),
Ll ((04 . '13) (el)' ... ,'C04 . '13) (e,,)) = det (04) LJ ('13 (el)' ... , '13 (e,,)) ==
= det (04) . det ('13) . LJ (el' ... , e,,).

Zadaci

2.1. Formulisati i "aokazati tvrdnje za determinantu matrice analogne onima izreenim

. u (2.12) i (2.16) za determinantnu funkciju.
'0

~Uputstvo: Tvrdnje o kojima je rije glase ovako:

'(2.12') Ako se matrice A, Au ..., Am razlikuju samo u i-toj koloni i pri tome je i-ta ko-
lona matriccr A linearna kombinacija i-tih kolona matrica Au .. , Am sa koeficijentima
Al.., ;..m, tada je
III

det (A) = L ;.::. det (At);

t-l

(2.16') Ako je n E S"' a, za svako i = l, 2, ..., n, i-ta kolona matrice B E R"x" pred-
stavlja n (i)-tu kolonu matrice A E R"x", tada je
det (H) = sign (n) 'det (A).
Prva tvrdnja dokazuje se indukcijom u odnosu na m uzimajui u obzir injenicu da je
determinanta matrice multilinearna funkcija kolona dotine matrice.
Druga tvrdnja slijedi iz injenice da je determinanta matrice alternirajua funkcija kolona
dotine matrice.

2.2. Ako je A ER">'" invertibilna matrica, dokazati da je det (A) invertibi1an element
prstena R i da vrijedi
det (A-l) = (det (A-l.
Uputstvo: Ako je matrica A invertibilna, tada postoji inverzna matrica' A-l E R"x" za
koju vrijedi A-lA = AA-I = E". Odatle, na osnovu (2.24), slijedi det (A-l) . det (A) =
= det eA) . det (A-l) "'" det (E,,) = I.
2.3. Ako je AT = - A E R"x" i n neparno, dokazati da je tada
2 . det (A) = O.
Uputstvo: S jedne strane, je det (AT) = det (A), a, s druge strane, det (AT) = det (- A) =
= (- l)'" det eA) = - (A), budui da je n neparno.
Primijetimo da ukoliko R ima osobinu (2.11), recimo, ukoliko je R = K polje karakte-
ristike p =f. 2, tada iz AT = - A 6 R"x" za neparno n slijedi det (A) = O.
2.4. Koristei relaciju (2.24) dokazati da sline matrice A, B = P-IAP E R"x" imaju
jednake determinante. Kako se jo moe dokazati ova ista injenica?
l{PUtStf)o: Prema (2.24) vrijedi
det (B) = det (P-I AP) = det (P-l) . det (A) . det (P) =
= det (P-l) . det (P) . det eA) = det (P-lP) . det eA) =
= det (E..) . det (A) = det (A),
225
Ova injenica moe se dokazati i ovako: Slinim matricama A i B nad prstenom R odgo-
vara endornorfizam dl- slobodnog modula X nad prstenom R, ali eventualno u odnosu na
razliite baze toga modula (vezane matricom prelaza P). Zato je, na osnovu teoreme 2.5.,

det (B) = det (eA) = det (A).

2.5. Dokazati da za svaku determinantnu funkciju Ll na slobodnom R-modulu X koji

ima bazu od n elemenata i za svaki niz Xu , Xn elemenata iz X, odnosno niz ,V, ..,
An elemenata iz R vrijedi

Ll (Xl' , XI + L ;,JXj, ... , Xn) = Ll (Xl' , XI> , Xn).

ji'i

Kako glasi i kako se dokazuje odgovarajua tvrdnja za determinantu matrice?

Uputstvo: Kako je Ll aditivna funkcija svojih argumenata, vrijedi sigurno

Ll (xu , Xl +
Ni
L AiXj , .. , xn)=Ll (Xl' , XI, , xn)+Ll (Xu . ,2:
1i'i
).ixi'.' Xn).

No, prema teoremi 2.4. drugi sumand na desnoj strani je jednak QR, pa je prva tvrdnja
zadatka dokazana.
Odgovarajua tvrdnja za matrice moe se formulisati ovako: Ako, za bilo koje i, i-toj ko-
loni matrice A dodamo proizvoljnu linearnu kombinaciju preostalih kolona matrice A,
tada za matricu B, dobijenu na taj nain, vrijedi det (B) = det (A). Posljednja tvrdnja
dokazuje se na isti nain kao prethodna tvrdnja koja se odnosi na determinantnu funkciju,
jer je i determinanta matrice multilinearna i alternirajua funkcija svojih kolona.

2.6. Na osnovu jednakosti det (AT) = det (A) (A E Rnxn) dokazati da se tvrdnje zada-
taka 2.1. i 2.5. mogu formulisati i tako da se svuda umjesto kolona uzmu vrste matrice A.
Uputstvo: Spomenute tvrdnje formulisane za matricu AT u terminima kolona prelaze
u odgovarajue tvrdnje za matricu A formulisane u terminima vrsta, jer su kolone matrice
AT upravo odgovarajue vrste matrice A.

2.7. Neka je f : Rnxn -* R preslikavanje koje se ponitava za svaku matricu A E Rnxn

koja ima dvije jednake kolone i koje predstavlja multilinearnu funkciju kolona svog matri
nog argumenta. Dokazati da je
f (A) = f (En) . det (A) (A E Rnxn).
Uputstvo: Ako uzmemo slobodni modul X = Rn i odaberemo bazu toga modula koju
ineelementi
ej = (ot, ..., (jn (i = l, 2, ... , n),

tada za svaku matricu A E Rnxn i kolone al, ..., an te matrice imamo determinantnu funk-
ciju Ll na X zadanu ovako:

Ll (au ..., an) = f (A).

Kako je
n
~=Ltl.lej (i = l, 2, ... , n),
j=l

pri emu je A = (cx;)nxn; na osnovu teoreme 2.2. vrijedi

f (A) = Ll (au ... , an) = Ll (el' ... , en) . det (A) = f (En) . det (A).
2.8. Neka su B E RPXP i e E Rnxp zadane matrice, a O E RPxn nula matrica. Dokazati
da preslikavanje f : Rnxn -* R, koje je definisano ovako

f (A) = det ( ; I:) (A E Rnxn),

226
ima osobine preslikavanja iz prethodnog zadatka, pa odatle zakljuiti da vrijedi

det ( ~ ): ) = det (A) det (B).

'.'

Uputstvo: Za fiksne matrice B 'i e, / (A) = det ( ; 1: ) predstavlja sigurno alt.:r-

nirajuu i multilinearnu funkciju kolona matrice A. Zato, na osnovu zadatka 2.7., vrijedi

/ (A) =/ (E,,) . det (A). No,/ (E,,) = det'( :"1 : ) =g (B) predstavlja alternativnu mu-
ltilinearnu funkciju vrsta matrice B za svako B E RpXp. Zato se, slino kao u prethodnom

zadatku, kad je bila u pitanju ovakva funkcija kolona, zakljuuje da vrijedi det( :" l: ) =

... g (B) = g (Ep) . det (B) (B E RpXp).

vrijedi
No, g (El') ... det ( :" l:. ) = J J pa tako

det ( ; 1: ) = det (A) . det (B).

2.9. Neka je B E R"x" zadana matrica, a preslikavanje / : R"x" -')oo R zadano ovako
/ (A) = det (A . B) (A E R"X").
Dokazati da ovo preslikavanje ima osobinu preslikavanja iz zadatka 2.7., pa na osnovu
toga zakljuiti da vrijedi
det (A . B) = det (A) det (B) (A, B E RflX").
Uputstvo:' Kolone matrice A . B su linearne kombinacije kolona matrice A, ali se otuda
ne vidi odmah da. / CA) = det (AB) ima kao funkcija kolona matrice A osobine presli-
kavanja/iz zadatka 2.7. Medutim, ako su dvije vrste matrice A meusobno jednake, onda
su jednake i odgovarajue vrste matrice A . B, pa je zato / (A) = OR. Isto tako, ako se
jedna vrsta matrice A pomnoi skalarom A, onda se tona matricu A . B odrazi tako da
odgovarajuu vrstu mattice A . B treba pomnoiti tim istim skalarom. Zato je /(A')=
= A /(A), pri emu smo sa A' oznaili matricu koja nastaje iz A kad joj dotinu vrstu
pomnoima skalarom A. Konano, ako se A' i AN E R"x" razlikuju od A samo u jednoj
vrsti i ta vrsta je suma odgovarajuih vrsta matrice A' i matrice AN, tada se i matrice A'B
i ANB razlikuju od matrice AB samo u spomenutoj vrsti, koja je opet suma odgovarajuih
vrsta matrica A'B i ANB, pa je zato
/ (A) == det (AB) = det (A'B) + det (ANB) = / (A') + / (AN).
Prema tome, / (A) je altemirajua i multilinearna funkcija vrsta matrice A, a time ujedno
i takva funkcija kolona matrice A. .

2.10. Neka je (r4)"X7I E R7Ix7I gornja (donja) trougaona matrica, tj. neka vrijedi

IXI = O kad je i <j (kad je j < i).

Dokazati da je tada
det (A) = IXt IXlI,

tj. da je determinanta trougaone matrice jednaka proizvodu dijagona1nih elemenata te

matrice.
Uputstvo: Ako n E Sn nije jedinina permutacija, tada postoji i E {l, 2, , n}., za koje
je n Ci) = j -# i. Ukoliko je pri tome i < j, a matrica A gornja trougaona, tada je r4 = OR,
pa je sumand sign (n) . IXi'(l) 1Xj'(I) 1Xl!(7I) U izrazu za det (A), koji odgovara permu-

227
taciji Tt sigurno jednak OR. Isto to vrijedi u sluaju da je Tt Ci) = j < i, a A donja trougaona
matrica.
Sad je dovoljno dokazati da za svako Tt E Sn koje nije jedinina permutalcija postoji i
za koje je Tt Ci) = j > i, te k za koje je 11: Ck) = l < k. Ako je, naime, i najmanji broj za
koji je Tt Ci) =I- i, tada mora biti Tt Ci) > i, a ako je k najvei broj za koji je Tt Ck) =I- k, tada
mora biti Tt Ck) < k.
2.11. Uz oznake zadatka 2.8. dokazati da je

det ( : l~ ) = C- l)np. det CA) . det CB).

Uputstvo: Matrica ( : I~ ) moe se prevesti u matricu ( ; \ : ) u n . p koraka

tako da se prva kolona matrice (~) uzastopno premjeta sa kolonama matrice (~) dok

se ne nae ispred njih, zatim se to isto radi sa drugom, treom ... kolonom matrice (~)
sve dotle dok se ne doe do matrice (~ I : ) . Kako svako pojedino premjetanje
izaziva promjenu znaka determinante matrice dobijene prije toga premjetanja, jasno je
da vrijedi jednakost navedena u tekstu zadatka.

3. NEKE PRIMJENE DETERMINANTI

Ovdje emo izloiti prun)enu determinanti na odreivanje ranga matrice,

na izraunavanje inverzne matrice za zadanu invertibiinu matricu, te na
rjeavanje sistema linearnih algebarskih jednaina. Treba istai da su sve ove
pri.tnjene interesantne samo u tom smislu, to uglavnom daju mogunost
eksplicitnog prikaza rezultata. Sa stanovita numerikog rjeavanja ovih
problema uloga determinanti je praktino beznaajna, bar u sluaju kad se
radi o matricama velikog formata, odnosno o sistemima sa velikim brojem
jednaina i nepoznatih. Sa ovog stanovita prikladnije su elementarne metode
koje se osnivaju na elementarnim transformacijama matrica. U jo prakti
nije numerike metode za rjeavanje ovih osnovnih problema linearne al-
gebre ne moemo ovdje ulaziti.

Laplasovo pravilo o razvoju

Najprije emo dokazati tzv. Laplasovo (Laplace) pravilo o razvoju determi-

nante. Prema tom pravilu raunanje determinante reda n svodi se na rau
nanje determinanti nieg reda.

Definicija 3.1. Neka je A = (cx{)mxn E Rmxn, a

(3.1)

228
Matrica

(3.2) A[jI' ... , jr] = (jJII) rx.' pil = a.'", (P = l, 22, ... , S;)
[
'l' ... , '. ] p p 'p
q = l, , ... , r;
','
formirana pomou r ,vrsta i s kolona matrice A koje nose indekse j1' . , jr,
odnosno il' ... , i., zove se submatrica matrice A.
Za .,.=s determinanta det A [j1' ... , jr] zove se minor r-tog reda matrice A.
[il, ... , ir]
Minori

. 2, ... , k] (k = 1, 2, ... , mtn

d et A [1, . { m, n})
[1, 2, ... , k]
zovu se glavni minori matrice A.
Minor matrice A koji nije jednak O, a meu svim takvim minorima matrice A
ima najvii red, zove se fundamentalni minor matrice A. Ako je m = n, tada
se skalar
(3.3) A ,=
I
-
(" 1)'+1 . d et A [1, ... , j - l, j + 1, ... , n]
[1, ... , i - l , i + 1, ... , n]
zov~ algebarski komplement ili kofaktor elementa a.{ (matrice A, odnosno
detetminante det A). .
Evo sada najavljenog Laplasovog pravila o razvoju determinante.

Teorema 3.1. Aleo je A = (oc1)"x. E R"x", tada je

II

(3.4) L a.{ A~ = ~fk det A, (i = k = l, 2, .. , n);

j-l

II

(3.4~) L a.{ Af = ~lI: det A, (j, k = 1, 2, ... , n).

i=1

Za i' = k desna strana relacije (3.4) jednaka je det A i ta relacija predstavlja

Lapl:4soo rfUfJoj determinate det A po i-toj koloni. Slino za j = k relacija
(3.4j predstavlja razvoj determinante det A po j-toj vrsti. -.
Oba ~'ova razvoja predstavljaju puno prikladniji postupak za izraunavanje
dete.rminante, nego definiciona jednakost (2.7), pogotovo ako se prethodno,
korifenjem osobine iz zadatka 2.7., u vrstu, odnosno kolonu po kojoj se
vrti razvoj dovede to vie nula. -
DoliO.sr teoreme 3.1. Dovoljno je da dokaemo relaciju (3.4), jer se iz nje
dobija relacija (3.4') ako samo umjesto A uzmemo AT i sjetimo se da je
detA = det AT ..
NeO. -je najprije i = k. Tada iz
ft

a.~ = L cS;. rz.{ (t = l, 2, ... , n)

j_l

229
na osnovu multilinearnosti determinante kao funkcije kolona slijedi
n
det A = L IX{ det Aji'
j=l

pri emu smo sa A jJ oznaili matricu koja nastaje iz A kad se njena i-ta kolona
zamijeni kolonom (b], ... , bjy.
Primjenom alternativnosti determinante kao funkcije kolona lako se dobija
l o o
O
det Afi = (_l)l+i . A [1, ... , j-l, j + 1, ... , nl
[1, ... , i - l , i + 1, ... , nl
O

= (-l),+i . det A [1, ... , J~ - 1, <

+ 1, ... , n] = Af.
[1, ... , z-l, z + 1, ... , n]
Prema tome,
n
L lXi A~ = det A = b(j . det A.
;=1

Za i =f= k lijeva strana relacije (3.4) predstavlja, prema dokazanome, razvoj

po k-toj koloni determinante koja se od det A razlikuje samo u tome to u
k-toj koloni, umjesto elemenata IX~ (j = 1, 2, ... ,n), stoje elementi IX~
(j = 1, ... , n). Ta determinanta ima, dakle, dvije jednake kolone, i-tu i
k-tu, pa je zato jednaka nuli. Za i =f= k, znai, i lijeva l desna strana relacije
(3.4) su jednake O, pa ta relacija vrijedi i za i =f= k.

Fundamentalni minor

U sluaju da je R = K polje, red r fundamentalnog minora M matrice A E Rmxn

jednak je rangu matrice A. Osim toga u ovom sluaju postoji jednostavan test
za utvrivanje je li neki minor M =f= O fundamentalni minor matrice A.
Vrijedi, naime

Teorema 3.2. Red r fundamentalnog minora matrice A E Kmxn jednak je rangu

matrice A.
Da bi minor
M = detA [jI' ... ,jr] =f= O
[il' ... , ir]
matrice A bio fundamentalni minor te matrice, potrebno je, a i dovoljno, da se
ponitavaju svi minori matrice A koji nastaju proirivanjem minora M jednom
novom vrstom i jednom novom kolonom matrice A.

230
Dokaz. - Neka je M fundamentalni minor matrice A. Tada su, prema teo-
remi- 2.4., kolone minora M linearno nezavisne, pa su pogotovo linearno
nezavisne odgovarajue kolone matrice A. Prema tome, rang A ~ r.
Ako .Je , A d .. b
r = rang ,ta "a postOjI su matrIca.,
. A "Ije
. A [1, 2, ... .,, n] matnce
. [tl' ... , tr']
SU kolone linearno nezavisne, dakle i submatrica A [ji, ... , i;,] ije su vrs-
[ii, ... , i;,]
te linearno nezavisne, jer je rang vrsta jednak rangu kolona. No, tada je
det A [ji, ... ,K] :;6 O
[ ., .,] ,
'l> ... ,tr'
pa je zato r' ~ r, d~e, rang A ~ r.
Prema tome, r = rang A.
Ako je M fundamentalni minor matrice A, tada se sigurno ponitavaju svi
minori reda r + 1 koji nastaju iz M proirivanjem toga minora jednom novom
vrstom i jednom novom kolonom matrice A.
Obrnuto, neka minor M ima osobinu da se ponitavaju svi minori reda r + 1
koji nastaju iz M njegovim proirivanjem jednom novom vrstom i jednom
novom kolonom. Kad M ne bi bio fundamentalni minor matrice A, onda bi
vrijedilo r < rang A. To znai, postojala bi bar jedna kolona matrice A koja
nije linearna kombinacija kolona matrice A [1, .. ,n] . Proirivanjem
[il> ... , ir]
posljednje matrice tom kolonom matrice A dobila bi se submatrica ijih
su r + 1 kolona linearno nezavisne. Zato bar jedna vrsta te matrice nije li-
nearna kombinacija onih njenih vrsta koje nose indekse il> ... ,ir' Skupa
sa ovim posljednjima ta vrsta odreuje minor M' matrice A reda r + 1
ije su vrste linearno nezavisne, pa zato Mt :;6 O. To je nemogue, jer je mi-
nor M' nastao proirivanjem minora M jednom vrstom i jednom kolonom
matrice A, pa bi zato, po pretpostavci, moralo biti M' = O. Znai, vrijedi
r = rang A. .
Drugi dio prethodne teoreme omoguava znatne utede pri odreivanju
ranga; dakle fundamentalnog minora matrice A E ](:"xn. Kad je ve pronaen
minor M =1= O reda r, onda za utvriavn.je injenice da je M fundamentalni
minor matrice A ne treba raunati svih

i (m). (n)s
__ r+l S
(t = min {m, n})
minora vieg reda i utvrditi da su svi oni jednaki nuli. Dovoljno je izraunati
samo (m - r) . (n - r) minora reda r + 1 koji nastaju proirivanjem mi-
nora M jednom novom vrstom i jednom novom kolonom matrice A, pa ako
su svi oni jednaki nuli, onda je M sigurno fundamentalni minor matrice A.

Asociraaa matrica. Inverzna matrica

Ako je A E RnXfl invertibilna matrica, tada je, kako znamo (v. zadatak 2.2.),
det (A) invertibilan element prstena R. Sada emo dokazati da vrijedi i
obrnuta tvrdnja i pokazati kako se izraunava inverzna matrica A-l inverti-

231
 A
bi1ne matrice A. U tu svrhu uveemo najprije tzv. asociranu matricu A
matrice A.

Definicija 3.2. Neka je A = (exf)"x" E Rnxn, a A{ algebarski komplement ele-

menta exi. Matrica
A A A
(3.5) A = (exf)"xn E R"x", ex{ = A; (i, j = 1, ... , n)
zove se asocirana matrica matrice A.
Upozoravamo na injenicu da se za matricu (3.5) esto upotrebljava termin
adjungovana matrica ili adjunkta matrice A, koji emo mi rezervisati za jedan
drugi pojam (v. def. VIII, 2.2).
Znaaj asocirane matrice proistie iz ove teoreme.

Teorema 3.3. Za svaku matricu A = (exO nx " E Rnx n vrijedi

A A
(3.6) AA = AA = det(A) . E".
Matrica A je invertibilna ako i samo ako je det (A) invertibilan element prstena
R; u tom sluaju
A
(3.7) A-l = I A l-l . A.
Dokaz. - Relacija (3.6) predstavlja samo drugi zapis relacija (3.4) i (3.4').
A
Stvarno, za elemente (JI matrice A . A vrijedi

A
to znai da vrijedi A . A = det (A) . En.
A
Slino, za elemente y{ matrice A . A vrijedi
" A n
y{ = L ex~' exf = L exf Af = t5{ det (A).
1:-1 1:-1

A
pa, prema tome. vrijedi A . A = det eA) . En.
U sluaju da je matrica A invertibilna iz A . A-l = En dobija se
det (A) . det (A-l) = det (A' A-l) = det (E,,) = 1,
dok se iz A-l. A = En dobija slino

det (A-l) . det (A) = 1.

Iz posljednjih dviju jednakosti koje povezuju det (A) i det (A-l) vidi se da je,
u sluaju invertibilne matrice A, det (A) invertibilan element prstena R i
da vrijedi
(3.8) det (A-l) = (det A)-l.

232
Obrnuto, ako je det A invertibilan element prstena R, tada za matricu
"-
IAI-l. A, na osnovu (3.6) vrijedi
A A
A . (IAI-l. A) = (IAI-l. A) A = E",
','

odakle se vidi da je matrica A invertibilna i da vrijedi (3.7).

Sad smo u stanju da dokaemo i obrat drugog dijela teoreme 2.4.

Teorema 3.4. Neka je X modul nad prstenom R koji ima bazu od n elemenata.
Tada elementi al' ... , a" modula X ine generator toga modula, ako i samo
ako, za S'Oaku regularnu determinantnu funkciju LJ na X; LJ (a!) ... , a,,) pred-
stavlja invertibilan element prstena R.
Dokaz. -N~ je {el' ... , e.} baza (generator) modula X, a

af = L:" otl el (j = 1, 2, ... , n).

i-l
Tada je
J (al' ... , a.) = LJ (eu . .. ,e,,) . det (A),
pri emu je A = (<<,I)"x.' Kako je LJ (el' ... , e..) invertibilan element prstena
R, bie LJ (al' ... , a..) invertibilan element prstena R ako i samo ako je to i
det (A), tj., na osnovu prethodne teoreme, ako i samo ako je A invertibi1na
matrica u R"xfl.
Ako je, dakle, LI (al' .. , a..) invertibilan element prstena R, tada je A inver-
tibi1na matrica u R"x. Ako je A-l = CPD .. xfI' tada vrijedi
..
, ID L pt al (i = l, 2, ... , n),
J-l
odakle se odmah vidi da elementi al~ ... , a" generiu modul R.
Primijetimo da, u sluaju kad je R = K polje, e!ementi al.. , a" generiu
vektorski prostor X dimenzije n ako i samo ako su linearno nezavisni. S druge
strane, tada je LJ (al> ... , a,,) invertibilan element u K ako i samo ako je
LI (al> ... , a,,) =1= O. Teorema 3.4. moe se tada, znai, formulisati u ovom
obliku.

Teorema 3.4'. Neka je X vektorski prostor dimenzije n. Tada su vektor,

au ... , a. iz X linearno nezavisni, ako i samo ako je, za S'Oaku netrivijalnu
determinantnu funkciju LJ na X,
LJ (al> . , a,,) =1= O.
Kako smo ve istakli, teorema 3.4'. sadrana je zapravo i u teorerni 2.4.

Kramerovo pravno

Ako je matrica A sistema od n linearnih algebarskih jednaina sa n nepoznatih

nad poljem K regularna, taj sistem ima jedinstveno rjeenje. Ovdje emo
dokazati da slina tvrdnja vrijedi i za sluaj kad umjesto polja K imamo

233
prsten R, ali uz pretpostavku da je matrica A invertibilna u R"x", tj. det (A)
invertibilan element u R. Pri tome e jedinstveno rjeenje sistema biti ekspli-
cite navedeno. To je sadraj sljedee teoreme, koja predstavlja tzv. Krame-
rovo pravilo (Cramer).

Teorema 3.5. Ako je matrica A = (ocDnxn E Rnxn sistema

n
(3.9) L oc{ ~j = pi (j = 1, 2, ... , n)
;=1

od n linearnih algebarskih jednaina sa n nepoznatih nad R invertibilna u R nxn ,

tj. ako je
(3.10) D = det (A) invertibilno u R,
tada sistem (3.9) zma jedznstveno rjeenje
(3.11) ~i = D-l. Dj cz" = 1, 2, .... , n).
Pri tome je DI determinanta koja nastaje zz determznante D = det (A) kad se u
ovoj i-ta kolona zamijeni kolonom (Pl, ... , pn)T slobodnih lanova szstema.
Primijetimo da je, u sluaju kad je R = K polje, uslov (3.10) ekvivalentan
sa uslovom
(3.10') D = det (A) *- o.
Dokaz teoreme 3.5. Ako je ispunjen uslov (3.10), tj. ako je matrica A inver-
tibilna u Rnx", tada znamo da sistem (3.9) ima jedinstveno rjeenje
(~l, ... , ~n)T = A-l. (Pl, ... , pn)T.
Odatle, na osnovu (3.4) i (3.7), dobijamo
n n
~i = L IAI-l. oc} pi = A
IAI-l. L pl. A{= D-l. Dj
j_l j=1

za i = 1, 2, ... , n.
U sluaju homogenog sistema, tj. kad je pl = ... = pn = O, imamo
D 1 = .. . =Dn=O, pa ako je ispunjen uslov (3.10), onda homogeni sistem
ima samo trivijalno rjeenje: ~l = ... = ~n = o. Na taj nain kao potreban
uslov za egzistenciju netrivijalnog rjeenja homogenog sistema (3.9) dobija se
uslov
(3.12) D = det (A) nije invertibilno u R.
Zapravo u (3.12) treba da stoji "regularno" umjesto "invertibilno". Naime,
za svako rjeenje (~l, ... , ~n) sistema (3.9) vrijedi
(3.9') D. ~k = Dk (k = l, 2.... , n),
jer ako se j-ta jednaina sistema (3.9) pomnoi elementom A~, pa zatim iZHi
sumiranje po j i primijeni relacija (3.4), dobie se D . e
= Dk. Ovo se mo,-
uraditi za svako k = 1, 2, ... , n. Tako se iz (3.9) dobija sistem (3.9') koji je
posljedica sistema (3.9). Ako je sistem (3.9) homogen, tada je D k = O
(k= l, ... , n), pa se iz (3.9') vidi da kad homogeni sistem (3. 9) ima netrivijalno

234
rjeienje, onda determinanta D toga sistema mora biti singularan element
prstena R, odnosno D = O ako je R = K polje.
Primijetimo da se, u sluaju kad je D invertibilno, rjeenje (3.11) sistema
(3.9) dobija i na osno~ (3.9').

Determinantni kriterij saglasnosti. Reducirani sistem

U sluaju kad je R= K polje moe se jednostavna veza izmeu ranga matrice

A =(ocD"xtI E ~XtI i reda fundamentalnog minora M te matrice iskoristiti za
formulisanje na jeziku determinanti potrebnog i dovoljnog uslova za saglas-
nost sistema od m linearnih algebarskih jednaina sa n nepoznatih. Nakon
toga naveemo eksplicitne izraze za opte rjeenje tog sistema u sluaju
kad je on saglasan, a rang njegove matrice A je manji od broja nepoznatih.

Teorema 3.6. Neka- je A = (ocD"xfI E K:"XfI matrica sistema

fl

(3.13) 2 oc{ ~ = {JJ (j = 1, 2, ... , m)

i=l

od m linearnih algebarskih jednaina sa n nepoznatih nad poljem K, a

(3.14) M = I A Ul> ... , jr] I

[il' ... , ir]
fundamentalni minor matrice A.
Da bi sistem (3.13) bio saglasan, potrebno je i dovoljno da bude ispunjen uslov
OCi, J,
II OCl r
{JJ,

(3.15)
OCi, Ir {JJ
= O (j =J:- ji' ... , jr)'
" OC'r r
OCi" OCl;r {JI

Ako je uslov (3.15) ispunjen, tada je sistem (3.13) ekvivalentan sa reduciranim

sistemom

(3.16) L" ocl ~' = {JJ (j = jl> .. ,jr)

i-l

i ima opIte rjelenje

(3.17) ~le = M-l. Mlle - 2 M-l. M'le' rl' (k = 1, 2, ... , r)

i~ill ~ ir

~ = 1]' (i =J:- il' ... , ir)'

pri tome je M lk , odnosno Mlle' determinanta koja se dobije iz M kad se ile-ta

kolona u M zamijeni kolonom ({Jia, ,{Jlr)T, odnosno kolonom (OC{l, , octr)T.

235
Dokaz. - Kako znamo, sistem (3.13) je saglasan ako i samo ako je
rang A = rang (A I B),
tj. ako je M ujedno fundamentalni minor matrice (A I B), pri emu je (A I B)
proirena matrica toga sistema. No, to je, prema teoremi 3.2, sluaj upravo
onda kada je ispunjen uslov (3.15), jer je determinanta u (3.15) do predznaka
jednaka minoru matrice (A I B) koji se dobije proirivanjem minora M zad-
njom kolonom i j-tom vrstom matrice (A I B).
Ako je ispunjen uslov (3.15), tada je, za svakoj =F jl> .. ,j" j-ta vrsta matrice
(A I B) linearna kombinacija vrsta te matrice koje nose indekse jl> ... , j"
jer je r = rang (A I B) i jer su ove posljednje vrste sigurno linearno nezavisne.
Zbog toga je, oigledno, sistem (3.13) posljedica sistema (3.16).
Kako je sistem (3.16) u svakom sluaju posljedica sistema (3.13), ta dva sis-
tema su sada ekvivalentna.
Sistem (3.16) moe se napisati u obliku
,
(3.16') 2. (t.t,.~,. = {Ji - ~ (t.t ~ (j =j1J ... ,j,).
~=al i"#ib ~ir

Ako stavimo
1:1
s- = 'Y} 'r 'l' ... , t, ,
, (. --t- )

tada iz (3.16'), prema Kramerovom pravilu, dobijamo (3.17). To je, oigledno,

opte rjeenje sistema (3.16), a time i sistema (3.13).

Primjer 3.1. Rijeiemo sistem

1X~1+~1+~8=4

~1 + {J~z + ~3 = 3
~1 + 2{J~! + ~3 = 4
na upravo izloeni nain, uzimajui da su IX i {J realni parametri. Ovdje je

A = [ lXII]
1 {J 1 ,(A I B) =
[a:11
1 {J 1
1 2{J 1 1 2{J 1
Osim toga, m = n = 3J pa moemo izraunati determinantu sistema
D = det (A) =- {J (IX - 1).
I. Ako je D =F OJ tj. {J =F O i a: =F lJ sistem ima jedinstveno rjeenje koje se dobija po Kra-
merovom pravilu. Kako je
411 IX4 1
Dl = 3 {J 1 =- 2{J + lJ D. = 1 3 1 =- IX + 1,
4 2{J 1 141

a: 1 4
Da == fJ 3 = - 2a:fJ + 4fJ - lJ
1 2p 4

2-38
bie u ovom sluaju

El = D-l. Dl = (- 2P + l)/P (1 - ex),

El = D-l. DI = l/P, E" = D-l. Da -= (2exp - 4P + l)/tJ (ex - 1)
jedinstveno rjeenje datog sistema.
II. Ako je P= O, tada imamo
eX 1 1 1
A = [
1 O O 1
1 O O 1
U matrici A uoavamo minor drugog reda

M = I~ :I = 1 ~ O.
To je fundamentalni minor matrice A. Da bi sistem bio saglasan, treba da bude ispunjen
uslov
ll! 4
O 1 : 3 = o.
O 1 4
Determinanta na lijevoj strani jednaka je l, pa posljednji uslov nije ispunjen. To znai
u ovom sluaju sistem nije saglasan.
III. Ako je ex = 1, tada imamo

III
{J l , (A I B)
2tJ l
= [ l
1l {J 1
1 2{J 1
1

U matrici A uoavamo sada minor drugog reda

M = II I P
1 2P
= {J.
Kako smo sluaj {J = O ve razmotrili, moemo uzeti da je {J ~ O. Zato je sada M funda-
mentalni minor matrice A. Da bi sistem bio saglasan, potrebno je i dovoljno da bude is-
punjen uslov
1 {J 3
1 2{J 4 = O, tj. 2{J - 1 = o.
1 1 4
Ovaj uslov ispunjen je za P= 1/2. Tada je sistem ekvivalentan sa reduciranim sistemom
El + (1/2) El = 3- Ea,
El + ;a = 4 - E3,
koji se lako rijei po Kramerovom pravilu. Dobija se
El = 2- 1/1, ES = 2, E3 = tl,
pri emu je tl realna varijabla. To je opte rjeenje sistema za sluaj ex = 1, P= 1/2.
U sluaju ex = 1, {J ~ 1/2 sistem nema rjeenja.
Ovaj sistem rijeili smo ranije na drugi nain (v. primjer 1.2.).

237
Zadaci
3.1. Rijeiti po K.ramerom pravilu sistem
2;1 -;2 + ;3 = 1
;2 _ ;2 _ 2;3 = - 3
;1 + 2;2 _ ;3 = 2.
Uputstvo: Sistem moemo promatrati nad poljem K racionalnih brojeva, jer mu svi koefi-
cijenti lee u tom polju. Kako je

2 -1 -1 1
D= 1 -1 -2 = 14, D1 = -3 -1 -2 = 8,
2 -1 2 2 -1

2 2 -1
D.= -3 -2 = 18, D3= 1 -1 -3 = 16,
2 2 -1 2 2

sistem ima jedinstVeno rjeenje

4 9 8
;1 = _, ;2 =_, ;3 = _.
7 7 7

3.2. Nai najprije reducirani sistem, a zatim opte rjeenje sistema

;1+;2+;1_ ;'=2
;1 + ;2 _ ;3 + ;' = 2
3;1 + ;2 + ;3 + ;' = 6
;1 _ ;2 + ;3 + ;' = 2.

Uputstvo: Odmah se uoava minor

M= -1 =-4~0

3 1

matrice sistema A. Proirimo li ga posljednojm vrstom i posljednjom kolonom matrice A,

dobijamo minor
1 1 -1
1 -1 1
D= = O,
3 1
1 -1

pa je M fundamentalni minor matrice A. Proirimo sada minor M posljednjom vrstom i

posljednjom kolonom proirene matrice (A I B) datog sistema. Dobijamo

1 l 2
l -1 2
D,=
3 1 6
1 -1 2

238
Kako je i minor D, = O, jer mu je posljednja kolona proporcionalna prvoj, dati sistem jOe
saglasan, a reducirani sistem glasi:
~1+~2+~3=2+~'

~1+~1_~=2-~'

3~1 + ~I + ~3 = 6 - ~'.
Ako stavimo ~, = 1'/1, dobijamo na osnovu Kramerovog pravila

2 l l l l l
l .
__ l
~1=
2 l -1 -1 1 -1 . 1'/1 = 2 - 1'/1;
4 4
6 1 1 -1 1 1

1 2 l l 1 l
l .
__
~I=
l 2 -1 l -1 -1 . 1'/1 = 1'/1;
4 4
3 6 1 3 -1 1

l 1 2 1 1 1
l l
~=--. l l 2 - -' 1 l -1 . 1'/1 = 1'/1;
4 4
3 1 6 3 1 -1

~'= 1'/1.
To je opite rjeienje datog sistema.
S.S. Rijeiiti pomou determinanti sisteme iz zadatka 1.1., 1.2 i 1.3.
Uputswo: Sistem iz zadatka 1.1. ima determinantu

D = f: ~ ~
(~)I ({J)I (,,)'
=
O
~ ; -
P(p-~)
~ ~-~
,,(,,-~)
= (fl - ~) (,; - ~)(" - (J).

Determinanta sistem je razliita od nule ako i samo ako su ~, P i " meusobno razliiti.
Tada sistem ima jedinstveno rjeenje koje je navedeno u uput&tvuuz zadatak 1.1. i koje se
moe dobiti po Kramerovom pravilu.
Uoimo sada minor

M=I~ ~I=p-~
matrice A promatranog sistema. Ovaj minor je razliit od O ako i samo ako je ~ ". p. U tom
sluajuon e biti fundamentalni minor matrice A, ako i samo ako je D = O, tj. " = ~ ili
" = P No, tada sistem ima rjeienje ako i samo ako je "
1 1
Da = ~ P = O, tj. 15= ~ ili = p.
(~)I ({J)I
Ukoliko je M = O, tj. ~ = p, onda sigurno M' = I 1 I ". O i to e biti fundamentalni mi-
nor matrice A ako i samo ako je

~ p = ".
\ 1 1 \ = O, tj. =

Da bi u tom sluaju
" ~
sistem bio saglasan, mora biti
"

I! ! I = O, tj. ac <c p = y .... -6.

239
U ovom sluaju sistem se svodi na jednu jedinu jednainu

~1+~2+~8=1

i ima opte rjeenje

~l = 111, ~. = 11', ~3 = 1- 111 - 1/2.

U mjesto
odmmora
' M moglo se ,.
POCI odmmora
' 11ex 1y 1'1'1 {31
l l Yl I

Tako bi se dobili ostali sluajevi navedeni u uputstvu uz zadatak 1.1.

Slino se postupa i sa sistemima iz zadatka 1.2. odnosno 1.3.

3.4. Dokazati da za svako AE R i za svako A E Rnxn vrijedi

"-
(A AY' = An-l. A.
UputstVO: Sjetiti se da za svaku matricu A E Rnxn vrijedi
det (A A) = An . det eA),
"-
te da su elementi matrice A do predznaka odreeni minori reda n-l matrice A.
3.5. Dokazati da u sluaju kad je K polje za svaku matricu A E Knxn vrijedi
" = (det (An-l.
det (A)
"'-
Uputstvo: Ako je det (A) ,;, 0, tada se iz A . A = det eA) . En, tj. iz
A
det eA) . det eA) = (det (An
dobija traena jednakost.
Neka je sada det eA) = O. Tada emo razlikovati dva sluaja:

I) rang (A) < n-l;

II) rang eA) = n-l;.

U prvom sluaju je A
...
= 0, dakle sigurno det (A)
" = 0, pa opet vrijedi traena jednakost.
A
Neka je u drugom sluaju det (A) ,;, O. Tada bi iz A . A = det (A) . En =
A "-
slijedilo
"

A = O, jer je zbog det (A) ,;, 0, matrica A invertibilna. To je, meutim, nemogue.
3.6. Neka su A, BE Rnxn invertibilne matrice. Dokazati da je
" A
eA . B)" = B . A.
Uputstvo: Za invertibilne matrice A, B E Rnxn invertibilna je i matrica A . B E Rnxn i vri-
jedi (AB)-l = B-1A-l. Osim toga
(ABY' = det (AB) . (AB)-l = det (A) . det (B) . B-1A-l =
= det (B) . B-l. det (A) . A-l =
"..
B . A.
'"
3.7. Ako je R = K polje, dokazati da jednakost iz prethodnog zadatka vrijedi za svake dvije
matrice A, BE Knxn.
Uputstvo: Ako su matrice A i B invertibilne, onda je tvrdnja jasna i slijedi iz prethodnog
zadatka. Ako je rang (A) < n - l ili rang (B) < n-l, tada je rang eA . B) < n-l,
dakle
~ ~ A A
(AB)" = 0, B . A = 0, tj. (ABY' = B . A.
Moemo se odmah ograniiti na sluaj kad je rang (A) = rang (B) = n-l. Tada postoji
element ex{ matrice A i element f3! matrice B iji je kofaktor odnosno B~ razliit od O. AL
Oznaimo sa A eA), odnosno sa B eA) matricu iz K eA)nXn koja se dobije iz A, odnosno iz B
kad spomenuti element /Zt
odnosno f3~ zamijenirno sa exl + A, odnosno sa f3~ + A. Tu je
sada K (A) polje racionalnih funkcija u varijabli A nad poljem K.

240
Odmah se vidi da su matrice A (A) i B (A) invertibi1ne, pa zato vrijedi
(A (A) . B (A))' = (B (A))" (A (A))".
Ako u ovo; jednakosti, koja sadri samo cijele izraze u A, uzmemo A = O, dobienlo oigledno

3.8. Dokazati da za svaki prirodan broj n > 1 i za proizvoljne elemente Al> ... , A" prstena
R vrijedi

l l
Al Aa
V" (Al' . , A,,) = (Al)1 (Aa)- TI (A(- AJ).
n;;;.i>j;;.1

(A,,)"-l

Uputswo: Za n = 2 tvrdnja je oigledna.

za korak indukcije od n - 1 na n zgodno je u determinanti V" (Al>' , ).,.) od svake vrste
oduzeti prethodnu pomnoenu sa Al, pa zatim razviti determinantu po prvoj koloni.
Primijetimo da se determinanta V .. (Al>' .. , A,,) zove VandermondOfJa (Vandermonde)
determinanta. Ona je, kako vidimo, razliita od nule ako i samo ako su elementi Al, , A"
meusobno razliiti, (naravno, ukoliko, osim toga, R nema netrivija1nih djelitelja nule).

3.9. Izraunati determinantu n-tog reda

2et fl fl
fl 2et fl

Uputswo: Ako prvoj vrsti determinante dodamo sve preostale, onda za datu determi-
nantu D dobijamo:
l l

D = (2et + (n - 1) P)
P 211 P

P P oo. 211
Drugi faktor u D, oznaimo ga sa D', moemo oduzimanjem prve vrste pomnoene sa {J
od svih preostalih vrsta napisati u obliku:
l 1
O 2et-P oo. O -.
D'=

O O oo. 211-P
Prema tome,
D= (2 + (n - l) P) . (2 - P)"-l.
3.10. Izraunati determinantu n-tog reda

P fl 2et
D= P 2et P

211 oo. {J fl

241
Uputstvo: Ova determinanta nastala je iz one u prethodnom zadatku premjetanjem kolona
(ili vrsta). Da posljednju kolonu matrice D dovedemo na prvo mjesto, treba je uzastopno
premjestiti sa svakom od prethodnih n - l kolona. Nakon toga moe se predzadnja kolona
dovesti na drugo mjesto tako to emo je uzastopno premjetati sa svakom od n - 2 ko-
lone ispred nje itd. Ukupan broj ovakvih premjetanja potrebnih da se iz D dobije deter-
minanta iz prethodnog zadatka iznosi (n - l) + en - 2) + ... + l = n (n - l) . Zato
2
je, na osnovu prethodnog zadatka,

D = (-l)P . (2a + (n - l) (3)' (2a - fl),'-l,

gdje je
n (n - l)
p=
2
3.11. Izraunati determinantu

2 3 n-l n
l l l-n
D= l-n

l l-n l ...

Uputstvo: Ako prvoj koloni dodamo sve preostale, pa dobijenu determinantu razvijemo
po elementima prve kolone, imaemo

D =
n en + l) . D',
2

pri emu je, na osnovu prethodnog zadatka (za (3 = l, 20e = l - n i za n - l umjesto n),
(n-l)(n- 2)

l ... 1- n = e-l) ----2-. (l _ n +n_ 2) (1 _ n - l)n-z =

D'=
n (n-I)
l-n l ... l = e- l) --2--- . nn-2.

3.12. Izraunati determinantu

2 3 4 ... n-l n
3 3 4 ... n-l n
D=
2 3 4 ... n- l 2n- l

Uputstvo: Primijetimo najprije da u i-toj vrsti determinante D na glavnoj dijagonali stoji

element 2i-l, a ostali elementi se podudaraju sa brojem kolone u kojoj se nalaze.
Ako prvu vrstu determinante D oduzmemo redom od svih preostalih, pa tako dobijenu
determinantu razvijemo po elementima prve kolone, dobiemo

O O O
O 2 O O
D= =(n-l)!.

o O ... O n-l

242
3.13. Izraunati determinantu
1 2 3 .. n-l n
-1 O 3 ... n-l n
D"",,,:. -1 -2 O n-l n

-1 -2 -3 ... -(n-l) O
Uputstvo: Ako prvu vrstu determinante D dodamo redom preostalim vrstama, dobiemo
gornju trougaonu matricu koja na glavnoj dijagonali ima redom elemente 1, 2, ... , n.
Zato je D = n! (vidjeti zadatak 2.10).
3.14. Izraunati determinantu
1 2 2 .. 2 2
2 2 2 . 2 2
D= 2 2 3 . 2 2

2 2 2 ... 2 n
Uputstvo: Ako se prva kolona determinante D oduzme redom od svake preostale, pa dobi-
jena determinanta razvije po drugoj koloni, dobite se D = -ID'I, pri emu je D' dijag0-
nalna matrica za koju se odmah dobija ID'I = 2. (n - 2)!.
3.15. Neka je K polje, A E K"xp, a B E KPx". Dokazati da je
det (AB) = O(p < n);
det (AB) = det (A) det (B) (p = n);
det (AB) = '" det (A[i" . .. ,i"I). det (B[~" .. ~I ) (n < p).
. ~ ...... [J, . . . ,n) [11J I,.]
1";;1J,.< <l n ""'P

Uputstvo: Ako je p < n, tada je rang (AB) " p < n, dakle det (AB) = O. Ako je p = n,
tada, kako ve znamo, vrijedi det (AB) = det (A) . det (B).
Neka je sada n < p.
Odaberimo vektorski prostor X dimenzije p i vektorski prostor Y dimenzije n nad poljem
K. Uoimo bazu {el> ,ep} prostora X i bazu {fl>' .. ,Jn} prostora Y, pa u odnosu na
te baze matrici A pridruimo linearno preslikavanje dJ. E Hom (X, Y), a matrici B linearno
preslikavanje t]E Hom (Y, X). Matrici AB odgovara tada linearno preslikavanje
dJ.r.8E End (Y), u odnosu na bazu {fl>'" ,Jn}. Ako je LJ netrivijalna determinantna
funkcija na Y za koju vrijedi LJ (fl> ... ,/..) = 1, tada je
det (AB) = LJ dJ.73) (fl), .. , (dJ.t]) (fn =
p p
= LJ ( L P{' dJ. (ej,), ... , L (JJ" dJ. (ej,.)) =
j,=l j .. = 1

p p
L L p{' ... pJ.. LJ (dJ. (ej,), .. , dJ. (ej,, =
i,=l j,,=l

L L sign (n) . P{,,(1) p~"'(") . LJ (dJ. (el,), . , dJ. (ej,, =

l..;;j,< .. <j,,";;P "eSn
== L .
det (B[j" ... , inI) . LJ (dJ. (ej, ), . , dJ. (el ..
!l, ... , n)
=
l";;j,< " . <l ....;;P

L
h;;;j,< ... <j....;;P
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao Bine-Koijeva teorema (Binet, Cauchy).

243
 VII. NORMIRANI I UNITARNI PROSTORI

u ovoj glavi posmattaemo .samo vektorske prostore i to uglavnom samo

one nad poljem K realnih ili kompleksnih brojeva. Ali zato emo sada, za
ruliku od dosaddnjih razmatranja, koja su se ograniavala na osnovne ope-
racije u vektorskim prostorima i modulima, izuavati neka metrika svojstva
ovih prostora. ona se osnivaju na nonni i skalarnom proizvodu.
,

1.. METRIKI PROSTORI

Ovdje emoposjetlti itaOca na osno\tne pojmove o metrikim prostorima

i neprekidn~ preslikavanjima, koji su mu vjerovatno ve poznati. Uopitenja
sa metrikih na topoloke prostore neemo koristiti u daljem izlaganju, pa
o ajima nee biti govor.

DeflDlelJe i primjeri
D41fliciJG 1.1. Neka je X neprazan skup, a d : X X X ~ K preslikavanje
skupa X X X u polje K realnih brojeva, koje svakom ureenom paru
(x,Y)EX X X pridruuje realan broj d(x,y). Preslikavanje d zove se mlt-
rilk:P (distancijalna) funkcija ili metrika na X ako vrijedi
1) ~.(x,y) ~ O i t() d (x,y) = O {::> x = Yi
2)t(x,y) == d(y,X)i
-.
3) (t(x, y) ~ d (x,.) + d (s, y) (relacija trOugla) ;
za ~ x, y, sEX.
AkO je na skupu X zadana metrika funkcija d, kUe se da je na tom skupu
ZadIma mltrika, a ureeni par (X, d), tj. skup X sa metrikom d, zove se ml-
trillei prostor. - .
Najde emo umjesto (X, d) pisati kratko X, osim kad na istom skupu X
iDlQ1llo vile metrika, pa je potrebno istai o k()joj se od njih radi.

Pri1flier 1.1. Neka je X = K polje realnih (kompleksnih) brojeva, a presl.ikavanje tl zadano

ovako:
tl (x, Y) = Ix - Y I (x, 'YEX),

245
pri emu Izl oznaava aps(llutnu vrijednost broja z. Tada je d metrika na X. jer je Izl
realan broj. a osim toga
d (x, y) = lx - YI ;;. i d (x, y) = lx - yi = O ~ x = y;
d (x,y) = lx - YI = Iy - xl = d(y, x);
d (x, y) = lx - YI = lx - z +z- YI <: lx - zi + Iz - yi =
= d (x, z) +d (z, y);
za svako x, y, zE X.
Primjer 1.2. Neka je X = Kn, K polje realnih ili kompleksnih brojeva, a funckija d zadana
na jedan od naina:
I) dl (x, y) = max 1~1 - 1]11 ;

II) ds (x. y) = L I~J - 1]11 ;

j

III) da (x, y) = CL I~i - 1]i12 t";

j

pri emu je
X=C~l, ... , ~n),y=C1]\ ... , 1/")EKn.
Tada nije teko provjeriti da je d metrika funkcija na X. Provjeravanje nije sasvim trivi-
jalno samo za relaciju trougla metrike d., koja e biti kasnije dokazana, pa to italac u ovom
asu i ne mora provjeravati.

Primjer 1.3. Neka je X skup svih ogranienih realnih ili kompleksnih funkcija definisanih
na nekom skupu T. Ako funkciju d definiemo ovako
d (x, y) = sup I x Ct) - y Ct) I ,
tET

onda nije teko provjeriti da je time na X zadana metrika.

Primijetimo da u sluaju T = {I, 2, ... , n} prostor X predstavlja metriki prostor Kn
iz prethodnog primjera sa d = dl' Ako je jo n = l, tada je d = dl = d. = d.
Dalje primjere metrikih prostora sreemo kasnije.

Konvergencija. Kompletnost. Kompaktnost

Definicija 1.2. Neka je (X, d) metriki prostor. Za niz (Xn),.EN elemenata

Xn E X kae se da je konvergentan i da konvergira prema elementu X E X
ako niz (d (x, x .. .. E N realnih brojeva konvergira prema broju 0, tj. ako
vrijedi
(1.1) ('rl e> O) (3 noE:~N) (n> no ~ d (x, xn) <e).
U tom sluaju pie se
(1.2) X,,----7X (n----7 oo) ili x = lim x .. ,
n~oo

a element x zove se limes ili granina vrijednost niza (x ..).. EN.

Kao i. u specijalnom sluaju metrikog prostora iz primjera 1.1. dokazuje se
i u optem sluaju da je limes x konvergentnog niza (x ..) .. E N jednoznano
odreen. Da bismo mogli istai jo jednu vanu osobinu konvergentnih

246
nizova, uvelemo najprije, onako kako se to ini u analizi za sluaj X = Rl,
pojam ogranienog skupa i pojam Koijevog niza.
Deji_djtl 1.3. Neka j~ (X, d) metriki prostor. Za podskup Y prostora
X rei emo da je ogramen ako vrijedi
(1.3) (3'Y > O) d (x,y) < 'Y (x,y E y).
U tom sluaju je
d (Y) = sup d (x,y)
x,yeY

realan broj i taj broj zove se dijametar skupa Y.

Niz (X.).eN zove se Kolije'() niz ako vrijedi
(1.5) (V e > O) (3 nl = nl (e) E N) (m, n > nl ~ d (X,., x.) < e).
Lako se dokazuje daje, za svaki podskup Y metrikog prostora X, uslov
(1.3) ekvivalentan sa uslovom
(1.3') (V xE x) (3" > O) d (x,y) < "(y E y).
Isto tako jednostavno se dokazuje sljedea teorema i potpuno je analogna
dobro poznatoj teoremi koja se za sluaj X = Rl dokazuje u analizi. Zato
je navodimo bez dokaza

Teorema 1.1. SfJaki konfJergentan niz metrikog prostora X je Kolije'() niz.

SfJaki KolijefJ niz metrikog prostora X je ogranien.

Primijetimo da, II optem sluaju, ne vrijedi opti Koijev kriterij konver-

gencije, tj. svaki Koijev niz ne mora biti konvergentan. Prostori u kojima
pomeJiluti kriterij vrijedi zasluuju zato posebnu panju.

Deji,,;cijtl 1.4. Za metriki prostor X kae se da je potpun ili kompletan

ako svaki Koijev n~ prostora X ima limes u X.
Ako je Y neprazan podskup metrikogprostora X, tada je metrikom u X
induc~rana metrika i u Y. Za tu metriku Y je potprostor metrikog prostora
X. P9tprostor Y metrikog prostora X ne mora biti potpun, pa i kad je sam
prostW X potpun. Moe se, naime, desiti da za neki Koijev niz iz Y grani~
vriied1tost niza, koja sigurno postoji u kompletnom prostoru X, ne bude'
sad.rana u Y.

Deji~cijtl 1.5. Za podskup Y metrikog prostora X kae se da je zatfJoren

ako zil svaki konvergentan niz (X.).eN prostora X vrijedi
(1.6) x,. E Y(nEN) ~limX,.E Y.
Komplement X '" Y zatvorenog skupa Y zove se otvoreni skup metrikog
prost0ra X.
odmah se vidi da je zatvoreni podskup potpunog metrikog prostora i sam
potpun (kao potprostor).
Osobito vaan je poiam kompaktnosti.

247
Definicija 1.6. Za zatvoren podskup Y metrikog prostora X kae se da
je kompaktan (u sebi) ako svaki niz (Yn)nEN iz Y sadri bar jedan konvergentan
podniz (Yn)kEN.
Jednostavno se dokazuje da je svaki kompaktan podskup Y metrikog pro-
stora X, ne samo zatvoren (po definiciji), nego i ogranien. Ogranien i za-
tvoren podskup metrikog prostora ne mora, u optem sluaju, biti kompak-
tan. Vidjeemo, meutim, da je to ipak sluaj u metrikom prostoru Rn,
to se, uostalom, dokazuje u analizi.

Neprekidna preslikavanja

Jedan od najvanijih pojmova analize je pojam neprekidnosti. Taj pojam

prirodno se proiruje na preslikavanja metrikih prostora uopte.

Definicija 1.7. Neka je J: X ---..,.. Y preslikavanje metrikog prostora X u

metriki prostor Y. Kae se da je preslikavanje J neprekzdno u taki x E X
ako vrijedi
> O) (3 15 > O) {'r/y E X)(d (x,y) < 15 =:} d' cf (x),J (y < e).
(1.7) ('r/ e
Za preslikavanje J se kae da je neprekidno na X, ako je neprekidno u svakoj
taki XEX.
Lako se moe provjeriti da je uslov (1.7) ekvivalentan sa uslovom
(1. 7') x = lim x" => J (x) = lim J (xn)
..-+00

za svakiniz(xn)nEN iz X. Pri tome sc, naravno, prvi od limesa u (1.7') uzima

u prostoru X, a drugi u prostoru Y.
Ako svaki skup V koji sadri otvorenu "kuglu"
K(x,e) = {yEX : d (x,y) < e}
nazovemo okolinom take x u prostoru X, onda moemo rei:
Preslikavanje J : X ---..,.. Y je neprekidno u taki x E X ako za svaku okolinu
take J (x) u Y postoji okolina take x II X koja se preslikavanjem J prevodi
u pomenutu okolinu take J (x).
Ovakva definicija neprekidnog preslikavanja doputa uoptenja sa metrikih
na tzv. topoloke prostore.
Dokazaemo sada da neprekidna preslikavanja uvaju kompaktnost.

Teorema 1.2. Neka je J : X ---..,.. X' neprekidno preslikavanje metrikog pro-

stora X u metriki prostor X'. Ako je podskup Y prostora X kompaktan, tada
je i njegova slika Y' = J (X) kompaktan podskup metrikog prostora X'.
Dokaz. - Neka je Cf(YnnEN bilo koji niz iz Y'. Niz (Yn)nEN kompaktnog
skupa Y sadri bar jedan konvergentan podniz (Yn/c)/CEN. Ako jey = limYn/c,
it'+oo
tada je yE Y, jer je kompaktan skup Y po definiciji i zatvoren. Zato je
J(y) E Y'. Osim toga, zbog neprekidnosti funkcije J vrijediJ (y) = limJ(Yn/c).
it'+oc>

248
To znai, da svaki niz U (y,,. eN iz Y' sadri bar jedan konvergentan podniz
U(y",)"eN' Ako niz U(y,,.eN ima u X' limes y/~ tada mora biti
y' = limf(Y,,) = limf(y,,) =f(y)E Y',
',' flo+> " ....."" "

pri emu je y = 1imy.." E Y .

.....""
To znai da je za neprekidno preslikavanje f: X~X' slika Y' =f(Y)
kompaktnog podskupa Y metrikog prostora X kompaktan podskup metri
kog prostora X'.
Ako je X' = Rl metriki prostor realnih b~ojeva, onda je svaki kompaktan
podskup Y' metrikog prostora X' zatvoren i ogranien, pa iz prethodne
teoreme neposredno slijedi

Teorema 1.3. Svaka neprekidna realna funkcija f~ tj. wako neprekidno pre-
slikavanje f : X ~-lll metrikog prostora X u metriki prostor Rl realnih
brojeva, ograniena je na wakom kompaktnom podskupu Y prostora X i na
tom podskupu poprima woju najmanju i woju najveu vrijednost.

2. NORMIRANI PROSTORI

Pojam intenziteta obinog vektora moe se prenijeti na proizvoljne vek-

torske prostore nad poljem K realnih ili kompleksnih brojeva. Tako se dolazi
do pojma norme. Ovo uoptenje postie se prenebregavanjem konkretnog
sadraja pojma intenziteta i uoavanjem nekih osnovnih osobina toga pojma.
Pomou norme moe se prirodno definisati odreena metrika. Za lake pri-
hvatanje svih pojmova i razumijevanje svih tvrdnji u vezi sa normom i me-
trikom koja joj odgovara, dobro je da se italac stalno vraa na vektorski
prostor obinih vektora i intenzitet vektora toga prostora. No: tome e do-
prinijeti i ostali primjeri koje e italac sresti.

Norma i metrika odreena normom -.

. Ako je X vektorski prostor obinih vektora, dakle, K polje realnih brojeva,
onda svako xEX ima svoj intenzitet I x I, koji emo oznaavati sa II x II.
Time je zadano preslikavanje prostora X u polje realnih brojeva. Dobro
poznate osobine intenziteta vektora pokazuju da pomenuto proslikavanje
ispunjava ove uslove:
1) Ilxll ~O ito Ilxll =O{::}x=Ox;
2) II Ax II = I A. I . II ox II;
3) II x + y II ~ II x II + II y II
za svako x, y ~X i za svako A. E K.

249
Ovu injenicu uzimamo kao povod za sljedeu optu definiciju:

Definicija 2.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K realnih ili kom-
pleksnih brojeva. Preslikavanje II' II prostora X u polje realnih brojeva,
koje svakom x E X pridruuje realan broj II x II, zove se norma na X ako
su ispunjeni prethodni uslovi 1), 2) i 3).
Vektorski prostor X na kome je zadana norma zove se normirani prostor.
Ako je X realna (kompleksna) algebra, tada se od norme zahtijeva da ispu-
njava i uslov
4) II X'y 11:( II x 11'lly II (x,yEX).
Algebra X sa takvom normom zove se normirana algebra.
Ako je i I . II norma na prostoru (algebri) X, tada je i ex II . II norma na X
za svako pozitivno realno IX (ex ):: 1).
Nejednakost iz uslova 3) zove se relacija Minkovskoga (Minkowsky). Iz
nje se neposredno dobija
(2.1) III x II - liy 111:( II x - y II (x, ycX).
Stvarno, prema 3) imamo
Ii x II = iI y + (x - y) II :( II y II + II x - y II, tj.
II x II - II y II :( II x - y II
i slino, na osnovu 2),

iiy II - II x 11:( lly - x II = II x - y II,

odakle odmah slijedi (2.1).
Primijetimo da je norma u vektorskom prostoru X takoer uoptenje apso-
lutne :vrijednosti broja, jer brojevi (kompleksni ili realni) ine vektorski
prostor Kl, a apsolutna vrijednost brojeva ima sigurno osobine 1), 2) i 3)
(a takoer i 4) i to sa znakom jednakosti). Pomou te norme u prostoru Kl
definisali smo metriku d (x, y) = I x - y I (x, yE Kl). Sad emo slino
uraditi za bilo koji normirani prostor.

Teorema 2.1. Ako je X normiran prostor, tada je relacijom

(2.2) d(x,y)=llx-YII (x,yEX) I

definisana metrika i ta metrika ima osobinu

(2.3) d (x + z, y + z) = d (x,y); d (AX, Ay) = I AI . d (x,y)
za svako x, y E X i za svako A E K.
Obrnuto, ako je na realnom (kompleksnom) vektorskom prostoru X zadana
metrika d koja ima osobinu (2.3), tada je na X relacijom
(2.4) II x II = d (x, Ox) (xE X)
zadana norma, za koju vrijedi (2.2).

250
Dokaz. - Neka je X normiran prostor a d definisano relacijom (2.2). Tada
je d metrika. Stvarno,
d (x, y) = \I x - y II = II y - x \I = d (y, x),
','
d (x,y) = \I x - y \I ~ O
i to
d (x,y) = O ~ \I x - y \I = O~ x - y = Ox ~ x = y,
te
d(x,y) = II x - y II = lI(x - z) + (z - y) II ~ \I x - z II + \I z - y II =
= d (x, z) + d (z,y)
za svako x, y, z E X.
Ta metrika ima osobinu (2.3), jer na osnovu (2.2) vrijedi
d(x + B, y + z) =II (x + z) - (y + z) II = II x - y \I = d (x,y),
d (Ax, AY) = " AX - Ay II = II A' (x - y)\I = I AI II x - y \I = I A I . d(x,y).
Obrnuto, neka je na realnom (kompleksnom) prostoru X zadana metrika
d koja ima osobinu (2.3), a pomou ove norme definisano preslikavanje II . II
relacijom (2.4). Tada je II . II norma na X. Zaista, za svako x E X, prema
(2.4), II x II predstavlja realan broj, a osim toga vrijedi
II x II = d (x, Ox) ~ O,
II x II = O ~ d (x, Ox) = O ~ x = Ox,
II AX II = d (Ax, Ox) = d (Ax, AO x ) = I A I . d (x, Ox) = I A I . II x II,
IIx + y II = d (x + y, Ox) = d (x + y - y, Ox - y) = d (x, - y) ~
:::;; d (x, Ox) + d(Ox, + d (Ox + y, -
- y) = d (x, Ox) y + y) =
= d(x,Ox) + d(y, Ox) = II x \I + IIY \I.
Ovako definisana norma, prema prvom dijelu dokaza, odreduje neku metriku
d' na X zadanu relacijom d' (x,y) = II x - y II. Treba da dokaemo da
vrijedi d I = d. Stvarno,
d' (x,y) = II x - y II = d (x - y, Ox) = d (x - y + y, Ox + y) = d (x,y)
za svako x, y E X.
Definicija 2.2. Neka 'je X realan (kompleksan) normirani prostor. Ako ie
prostor X kompletan (u odnosu na metriku odredenu normom) tada se X
zoveBanahov prostor (Banach).

Primjer 2.1. Neka je X vektorSki prostor dimenzije n nad poljem K realnih ili kompleksnih
fl
brojeva. Ako za odredenu bazu {el e.} prostora X i za svako x = 1: El el stavimo
j=l
I) IIxlll = max IEII
i
II) IIxll. = r WI.
fl

j-l
fl l
III) IIxll. = (1:
j_l
IElii) '2

251
onda su time na prostoru X zadane tri norme. To je lako provjeriti. Jedino je provjera
relacije Minkovskoga za treu normu malo netrivijalna, ali emo tu relaciju dokazati kas-
nije, pa na njenoj provjeri ovdje ne moramo insistirati.
Za X = Kt, el = l te tri norme se podudaraju i svode se na apsolutnu vrijednost realnih
(kompleksnih) brojeva.
Za X = Kn, ef = (t5}, , (j;) (j = l, 2, ... , n) norme I), II) i III) odreuju na Kn U
smislu prethodne teoreme metrike d v d. i da iz primjera 1.2.

Primjer 2.2. Neka je X realna (kompleksna) algebra ogranienih realnih (kompleksnih)

funkcija zadanih na nekom skupu T. Ako stavimo
Ilxll = sup lx (t)1 (XE X),
tET

tada nije teko provjeriti da je time definisana norma na X, pa je X normirana algebra.

Primijetimo da je metrika na X zadana ovom normom u smislu prethodne teoreme upravo
metrika iz primjera 1.3.
Primjer 2.3. Neka je X=Kmxn, a K polje realnih (kompleksnih) brojeva. Tada su, u skladu
sa primjerom 2.1., preslikavanja II' II i II' II', za koja je
n m l
IIAII = n' ~~ leti I, odnosno IIAIi' = (L: L: letll') 2,
~1 i=lj=1

norme na vektorskom prostoru X. Pri tome je A = (et{)mxn E Kmxn. Isto tako preslikavanja
II' III i II' II. zadana relacijom
n m
lIAIIl = m~x L: letll, odnosno lIAII, = m~ L: let~1
1 i=1 I j=1

predstavljaju norme na vektorskom prostoru X.

Sve ove norme za m = n, kada je X = Knxn algebra nad K, zadovoljavaju i uslov 4) definicije
2.1., pa je tako za svaku od ove etriri norme X = Knxn normirana algebra.
Faktor n u izrazu za normu II . II uzet je upravo zato da ona u sluaju m ~ n bude norma u
algebri X = Knxn.

Ekvivalentne norme

Vidjeli smo da se u normiranom prostoru pomou norme moe definisati

metrika. S druge strane, na osnovu metrike imamo uveden pojam konver-
gencije niza. Razumljivo je da sve metrike na nekom skupu X koje vode
na isti pojam konvergencije, tj. koje imaju osobinu da proizvoljan niz (Xn)nEN
konvergira u odnosu na jednu od tih metrika, ako i samo ako konvergira u
odnosu na drugu i to prema istoj granici, podjednako dobro slue osnovnoj
svrsi - definiciji konvergencije u skupu X. Otuda je zanimljivo pitanje,
kada dvije norme I\a vektorskom prostoru X odreuju u smislu prethodne
teoreme ovakve dvije ekvivalentne, ravnopravne metrike. Pokazae se da
je to upravo onda sluaj kad su date dvije norme ekvivalentne u smislu slje-
dee definicije.

Definicija 2.3. Za dvije norme II . III i II . 112 na nekom prostoru X kaemo

da su ekvivalentne ako i samo ako postoje pozitivni realni brojevi IX i Ptakvi
da je
(2.5) (XEX).

252
Upravo definisana relacija u skupu svih normi na X je stvarno relacija ekvi-
valencije, tj. ta relacija je refleksivna, simetrina i tranzitivna. Naime, svaka
norma II . II je ekvivalenma sama sebi, jer je dovoljno uzeti oc = {J = l, pa
da bude ispunjen uslov
'.'

oc'IIxll <IIxII <{J'IIxll (xEX).

Ako je norma II' III ekvivalentna sa normom II . 112' tj. ako vrijedi (2.5),
tada oigledno vrijedi
{J-l'IIxll2<llxll l <oc- 1 'IIxliz (xEX),
tj. tada je i norma II . 112 ekvivalenma sa normom II . Ill'
Konano, ako je norma II' III ekvivalentna sa normom II'! 12' a norma
II . II 2 ekvivalentna sa normom II . II 3' tada iz (2.5) i iz
oc' II X 112 < II X 113 < {J" II X 112 (xEX)
slijedi
oc . oc' . II x II l < II X 113 < {J . {J' II x II l (XEX),
tj. norqla II . III ekvivalentna je sa normom II' Ila.

Teorema 2.2. Dvije norme na prostoru X odreduju u smislu teoreme 2.1.

metrike koje vode do istog pojma konvergencije na X, ako i samo ako su te dvije
'tlorme ekvivalentne.
Dokaz. -. Gotovo je oigledno da dvije ekvivalentne norme na prostoru
X odreuju na X metrike koje vode na isti pojam konvergencije. Zato emo
dokazati samo obrnutu tvrdnju. U tu svrhu dovoljno je dokazati da za dvije
norme II . III i II . II z koje na prostoru X definiu metrike sa istim pojmom
konvergencije postoji pozitivan realan broj {J takav da vrijedi II x 112 < fl .
. II X III (x E X), jer se iz toga, z.unjenom uloga ovih dviju normi, dobija
preostali dio relacije kojom je definisana ekvivalentnost normi.
Kad tvrdnja koju elimo da dokaemo ne bi bila tana, postojao bi, za svaki
prirodan broj n, ,neki vektor Xn E X za koji je
"XII 112 > n' II x" Ill'
Kako je sigurno xn;i; Ox' dakle i II ~n II 2 *'
O, moemo pretpostaviti da je
II Xn 112 = 1, jer inae umjesto Xn treba uzetiYn = II Xn 112-1 X"' pa da bl!~e
IIYnllz>n'IIYnlll i IIy"IIa=1.
No, iz
(nEN)
vidi se da niz (X"),,eN konvergira prema Ox u odnosu na metriku zadanu
normom II . Ill' Meutim, taj isti niz ne moe konvergirati prema Ox i u
odnosu na metriku zadanu normom II . 112> je II Xn Ila = 1 za svako n E N,
pa II x" 112 ne tei O kad n tei oo.
Dobijena protivrjenost dokazuje da je tvrdnja koju dokazujemo tana.

Primjer 2.4. Neka je X normiran prostor nad poljem K. Tada norma 11 . H tog prostora
preslikava normiran prostor X u prostor Kl normiran apsolutnom vrijednofu. Iz relacije
(2.1) se odmah vidi da je to preslikavanje neprekidno.

253
Ako je specijalno X vektorski prostor dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih)
brojeva, onda je prostor X normiran i normom II . Ilz iz primjera 2.1. Za svaku normu II' Ii
na X preslikavanje II' II : X ~ K1 je neprekidno preslikavanje prostora X normiranog
normom II . Ilz u prostor Kl normiran apsolutnom vrijednou. Stvarno, ako je {el"'"
en} baza prostora X pomou koje je definisana norma II' 112, tada za svako x =
n
= L ';je,E X vrijedi
j=1

n n
Ilxll.;;; L 1';'1' Ile,11 .;;; (~ax 11e,11)' L 1';'1 = (~ax Ile, II) llxllz
j= l J j= l J

Zato, zbog
Illxll- Ilylll .;; Ilx - yll .;;; (max lIe,ll)' Ilx - yll!>
j

moemo u relaciji (1.7) uzeti = (max Ile,ll)-l. B.

j

Primjer 2.5. Konvergencija u normiranom prostoru X iz primjera 2.2 je zapravo uniformna

konvergencija (niza funkcija) na T.

Dokazaemo sada sljedeu teoremu o kompaktnim podskupovima normiranih

prostora.

Teorema 2.3. Svaki kompaktan podskup Y normiranog prostora X je ogra-

nien i zatvoren. Ako je dim X konana, tada vrijedi i obrnuta tvrdnja, tj.
svaki ogranien i zatvoren podskup Y normiranog, prostora X je kompaktan.
Dokaz. - l) Dokazaemo najprije prvu tvrdnju teoreme.
Kompaktan podskup Y normiranog prostora X je po definiciji zatvoren.
Kad skup Y ne bi bio ogranien, onda bi za svako n E N postojao vektor
Y .. E Y za koj i vrijedi II Y n II > n. Za niz (y n)n E N vrijedilo b i, dakle,
lim IIYn II = r:t:).
n

To isto bi vrijedilo i za svaki podniz (Yn,.)TcEN niza (Yn)"EN. To je nemogue,

jer je Y kompaktan podskup, pa se u nizu (Yn)nEN moe odabrati konver-
gentan poo.iz (Y",.)TcEN, koji je sigurno ogranien. Prema tome, kompaktan
podskup Y normiranog prostora X je i ogranien.
2) Sada emo dokazati obrnutu tvrdnju teoreme, ali najprije za sluaj kad
je prostor X konane dimenzije n normiran normom II . 112 iz primjera 2.1.
Neka je Y ogranien i zatvoren podskup prostora X konane dimenzije n
normiranog normom II' 112 iz primjera 2.1.
Tada postoji pozitivan realan broj y, takav da za svaki niz

!Ck = l, 2, ... )

vektora iz Y vrijedi
n
I ~~ I < L: I ~~ I = II X1c 112 < y (i = l, ... , n; k = l, 2, ... ).
i-t

254
Zato je svaki od nizova
Ci = 1, 2, ... , n)
ogranien. Prema tome, moe se u nizu (E~)teN nai podniz CE~, )",eN koji
',-
lWnvergira prema nekom broju El. Slino postoji podniz (E:".)",eN niza
.
(EJ~)",eN koji konvergira prema nekom broju E2 itd.Na kraju se zakljuuje
egzistencija nekog podniza (E:",c.)",eN niza (E:",(.-l)",eN koji konvergira
prema nekom broju En.
Sad se vidi da, za svako i = 1,2, ... , n, parcijalni niz (E!.,.c.)",eN niza
(E!.)teN konvergira prema nekom broju E'.
n
Zbog tog)a, oigledno, za vektor x = ~ El e, E X vrijedi
J-l
lim Xt ..cn ) = x,
111+00

pri emu se konvergencija uzima u odnosu na normu II' II ll'

Kako je Y zatvoren podskup, vrijedf jo x E Y.
3) Neka je sada 11'11 bilo koja norma u prostoru X konane dimenzije n.
Ako je norma " . II II na prostoru X definisana pomou baze {el' ... , e.},
onda smo u primjeru 2.4. vidjeli da za pozitivan realan broj {J = max II el "
vrijedi II x II ~ {J II x II II (x E X). Dokazaemo da je zapravo norma II' II
ekvivalentna sa normom II . 112' tj. da postoji i pozitivan realan broj /lt za
koji vrijedi /lt II x II_ ~ II x II (xEX). U tu svrhu, promatrajmo podskup
Z= {zEX:llzlla=l}.
skup Z je kompaktan. Taj skup je, naime, ogranien sigurno u odnosu na
normu II' 112' Ali, skup Z je i zatvoren u odnosu na tu istu normu, jer, za
svaki niz (Xt)teN vektora iz Z, relacija
n n
Xt = ~ E~ er-').- X = L El el (k-+ oo)
j=l j-l
povlai
n

II Xt - x II II = ~ I E~ - EJ 1-+ O (k-+ oo).

j-l

,Dakle, za svako j =' 1, 2, ... , n, vrijedi

(k-+ oo),
pa zbog
n

~ I E~ I = II Xt II II = 1 Ck = 1, 2, ...)
. j-l

mora vrijediti
n
~ I Eli = 1, tj. xEZ.
j-l

255
Kako je u pitanju norma II . 112, ogranien i zatvoren podskup Z normiranog
prostora X je, prema taki 2) ovog dokaza, kompaktan.
Prema primjeru 2.4. preslikavanje II . II : X --* KI prostora X normiranog
normom II . 112 u prostor KI normiran apsolutnom vrijednou je neprekidno,
pa zato, prema teoremi 1.3., preslikavanje II . II poprima na kompaktnom
skupu Z.svoju najmanju vrijednost. Ako je oznaimo sa Ot, vrijedie
II x II ;:;:,: ot = ot II X 112 ex E Z)
Zato za proizvoljno xEX, x #- Ox, vrijedi
II X 112 ~ II x II,
ot

jer X= IlxI1 2 z, za z= II x IiiI x E:. Z.

No poslednja nejednakost vrijedi oigledno i za x = Ox. Osim toga ot je
pozitivan realan broj, jer ot = II z II za neko z E Z, pa kako je z #- Ox zbog
II z Ila = 1, mora biti ot > O.
Kako vidimo, norma II . II je ekvivalentna sa normom II . 112. Zato se poj-
movi kompaktnosti, zatvorenosti i ogranienosti za ove dvije norme podu-
daraju. Odatle i iz take 2) ovog dokaza slijedi da obrnuta tvrdnja teoreme
vrijedi za svaku normu II . II prostora X konane dimenzije.
U dokazu prethodne teoreme sadran je dokaz sljedee teoreme.

Teorema 2.4. Ako je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K

realnih (kompleksnih) brojeva, tada su svake dvije norme na X meusobno
ekvivalentne.
Iz teoreme 2.4. i iz injenice da je prostor X konane dimenzije n kompletan
u odnosu na normu II . 112' koja se dokazuje rezonovanjem iz take 2) dokaza
teoreme 2.3., s tim to se polazi od bilo kojeg Koijevog niza (Xk)kEN iz X,
koji je sigurno ogranien, dobija se

Teorema 2.5. Svaki normirani prostor X konane dimenzije n je kompletan.

Zadaci.
2.1. Neka je X normiran prostor konane dimenzije n, a {el> ... , e,.} bilo koja baza pros-
tora X. Prema teoremi 2.4. svake dvije norme na X su ekvivalentne. Za svaki par normi
iz primjera 2.1. odrediti realne brojeve IX i {J iz nejednakosti koje izraavaju ekvivalentnost
tih dviju normi.
n
Uputstvo: IIxlll = m~x 1$11 ..;; Ilxlla = L WI ..;; n ~ax WI = n Ilxlll;
J j=l J
n i l 1
Ilxlll ..;; (L 1;112):2 = Ilxlla ..;; en IIxll2 = n2 . Ilxlll;
j=l

a na osnovu toga 1
1 --
- . Ilxll a ..;; Ilxlla ..;; n 2 . Ix112.
n
2.2. Neka je II . II bilo koja norma na prostoru X, a Y podskup prostora X ..Prema definiciji
1.3. i definiciji metrike u normiranom prostoru X, skup Y je ogranien ako i samo ako pos-
toji realan broj y za koji je
Ilx - yll < yex, yE Y) ..
256
Dokazati da je skupY ogranien, ako i samo &Jico postoji realan broj y' takav da je
!lxI] < y' (xE Y).
UPutswo: Ako je \lx!l < y'(XE Y), tada
IIlV- y\l <Ux!l + lIyll < 2y' (x, yE Y).
Ukoliko je
!Ix - yll < y (x, yE Y).
tada za fiksno YE Y vrijedi
!lx!l = !Ix - y + y!l < !Ix - yll + !ly!l < y + !lyll (XE Y).
2.3. Neka je X normiran prostor, a y. konanodimenziona1an potprostor prostora X.
Dokazati da za svakoxE X postoji YoE Y za koje vrijedi
IIx - YolI = inf IIx - y II.
yEY

Uputswo: Ako je a. = inf !Ix - yll, tada je skup

yEY

Z = {yE Y : IIx - j i II < a. + l}

neprazan, ogranien i zatvoren podkup potprostora Y. Zato neprekidna funkcija f(y) =
= " x - y " prima na Z svoj infinum u nekoj taki Yo E Z: .
!Ix - Yoll = inf IIx - yll = inf IIx - yll
yEZ yEY

2.4. Provjeriti da norme i2; primjera 2.3. ispunjavaju i uslov 4) definicije "2.1. u sluaju
m=n, tj. da su to norme na algebri J(tlXII realnih, odnosno kompleksnih kvadratnih matrica
reda n.
II

U,uuwo: II AB II = n' max I "5' a.t flf I < ,.1 max I a.t I max I fl' I = II A II ' II B II ;
i,j k'='l j,k j,k
II II II l
IIAB II' = (L L I L atl fl:\I) 2' ,
.=1 j_I I:-.! "

pa je. na osnovu Koli-Svarcove nejednakosti (v. zadatak 4.1).

II II II II 1
IIABI!' < (L L L lat~ II, L IPl II) -i =
;=lj=II:=1 1=1 --,

II' II I "" 1
= (L L I atllZfi . (L L IPllz) "2 = lIAII" iiB!I';
j-l 1:-1 ,-11-1
II II II I:
lIABIIl = Ill:ax
. J
L I L atL P: I < max
i=l a-l
L L I atL I . Ifl:1 ==
J t-l a-l
-.
,. ft ft ft

= m~ L la.' I ' L IP: I '< m~ L latL I . max L I p: I ...

l a-l i=l l 1:=1 l i-l

= II Alil' liBI h ;
ft ft ft rl

\lABIII. = m~
,
L I1:=1
j~l
L atL tf, I < m~x L L lat!: ' Ipri =
' j_l II-l

ft" ft ft

=m!ll'
I
L Ifltl' j-l
1:_1
L lat~1 <m~' 1:-1
L Iprl'max L I atti = l j-l

== lIBII. ' lIAlI ..... 11;111.' I!BI1~, .

257
3. OGRANIENI OPERATORI. NORMA OPERATORA

Ogranieni operatori igraju vanu ulogu u normiranim prostorima besko-

nane dimenzije. U sluaju normiranih prostora konane dimenzije vidje-
emo da su zapravo svi operatori ogranieni. Tako u ovom specijalnom
sluaju kao netrivijalan pojam ostaje samo norma linearnog operatora (pot-
injena normi odgovarajueg vektorskog prostora), kojoj emO ovdje po-
svetiti izvjesnu panju.

Definicija 3.1. Neka su X i x' normirani prostori nad istim poljem K,

a dl E Hom (X, X'). Za operator dl kaemo da je ogranien, ako je
(3.1) II dili = sup. II dl (x) II'
Ilx 11=1.
realan broj. Pri tome smo sa II . II oznaili normu u prostoru X, a sa II . II'
normu u prostoru X'. Ubudue emO norme u X i X' oznaavati istim zna-
kom, jer e svaki put iz konteksta biti jasno koja je norma u X, a koja u X'.
Ogranieni operatori mogu se okarakterisati na drugi nain.

Teorema 3.1. Operator dl E Hom (X, X') normiranog prostora X u nor-

miran prostor X' je ogranien ako i samo ako
(3.2) (3 Y > O) (V xEX) II dl (x) II ~ y '11 x II.
U tom sluaju je
(3.3) II dili = inf{y : (V x E X) lidi (x)11 <; y . II x II}.
Dokaz. Neka je operator dl ogranien, tj. neka je II dili realan broj.
Ako je xEX, x =F Ox, tada y = II x II-l x EX i Ily II = l, pa iz (3.1)
slijedi
11-1 lidi (x)11 <; II dili, tj. II dl (x) II ~ II dili' II x II
II X

Kako je II dl (Ox)11 = II OX' II = lidi II . II OX II, vidimo da relacija (3.2)

vrijedi recimo za y = II dili.
Obrnuto, neka vrijedi (3.2). Tada za II x II = l vrijedi II dl (x)11 ~ y, dakle,
sup II dl (x)11 <;y. To znai da je operator dl ogranien i da je II dili ~y
Ilxll=l
za svako y za koje vrijedi (3.2). No, tada, kako smo vidjeli, (3.2) vrijedi i
za y = II dili, pa zbog toga imamo relaciju (3.3).
Oznaka u (3.1) prejudicira neku osobinu preslikavanja dl ~ II dili. To je
opravdano, jer vrijedi

Teorema 3.2. Skup Y svih ogranienih operatora iz Hom (X, X') je pot-
prostor prostora Horn (X, X'), a za X = X' podalgebra algebre End (X) =
= Hom(X, X).
Osim toga preslikavanje

dl ~ II dili (diE y)
predstavlja normu na prostoru, odnosno na algebri Y.

258
Dokaz .. -Kilkosmo vidjeli, operator.A je ogr~ien ako i. samo ako, vr~jedi
(3.2). Tada je
(3.4) II.A (x) II ~ 11.A1I11 x n (xEX).
Operator O je sigurno ogranien i II O II = O. Zato Y =1= JO. Ako d/., I] E Y,
tada .A + I] E Hom (X, X') i '
11(..4 + l])(x)II = II c::4 (x) + I] (x) II ~ II ..4 (x) II + II I] (x) \I ~

1\ c::4 II . II x II + II I] II . II x II = (11..4 " + II I] II) . II x II ( x E X)"

dakle,
..4 + I] E Y
i \I c::4 + I] II ~ II ..4\1 + II I] II.
Ako je ..4 E Y, A E K, tada A..4 E Hom (X, X'), a osim toga
" (A.A) (x).1I = II A . ..4 (x) II = I A I . \I.A (x)II~ A . 11..411 ~ II xII (x EX),
ito znai da je
A..4EY i IIA..4I1~IAI"..4I1.
Ako je A = O, onda u posljednjoj nejednakosti imamo zapravo znak jedna-
kosti. Ukoliko je A =1= O, tada A-l E K, pa imamo
II ..411 = " A-l. (A..4) \I ~ I A-l I . " A..411 ~ I A-l I . I A I . II .A" . '. II.A II,
odakle se vidi da i 'za A =1= O vrijedi jednakost IIA..4" = I A I . " .A II.
Tako smo dokazali da je Y potprostor p,ostora Hom (X, X') i da preslika-
vanje ..4 ~ II :fI-.I 1 zadovoljava ~va uslova za normu u ,vektorskom .pro-
storu Y. ProvJeruno sada 1 tre1 uslov za normu. .
Ako je ..4=0, tada je..4 = 0'..4, pa je II.A" = II O' ..411 = O' 11..411 = o.
Obrnuto, ako je 11.A l! = O, tada iz (3.4) slijedi
II ..4 (x) II = O, tj . ..4 (x) = Ox' (x E X),
dakle, .A = O.
Ako je X = X', treba dokazati da za ..4, I] E Y vrijedi
..4 o I]FY i 11..4 1] II ~ 11..4/1'11 I] II.
0

Sigurno .A o I] E End (X). Osim toga

,. ,

II (.A o I])(x) 1\ = II ..4 (I]x)\l ~ \I ..4' II . II I] (x) II ~ II "ii I . \I I] \I . Ilxll

(XEX),
pa prema tome
..4 o I] F.'Y i 11..4 o I] II~ 1I.A " . II I] II.
T;me je teorema dokazana.

Definicija 3.2. Neka je ..4 ogranien operator normiranog, prostora, X .u

normiran prostor X'. Tada se za normti operatora ..4 kue daje POtinjena
normi u X i normi u X', odnosno da je saglasna sa tim normama, ako je 110411
definisano relacijom (3.1), odnosno ako vai (3.4).
Za normu operatora 04 definisanu relacijom (3.1) vidjeli smo da vrijedi
(3.4), pa je zato pojam "potinjena" ui od pojma "saglasna".

Primjer 3.1. Neka je 04 linearno preslikavanje normiranog prostora X konane dimenzije

u sama sebe, a A = (exbnxn matrica preslikavanja 04 u odnosu na bazu {e" ... ,en} prostora
X. Tada je operator 04 ogranien u odnosu na normu II . Il, prostora X zadanu kao u prim-
jeru 2.1. Za normu 110411, operatora 04 potinjenu normi II . Il, prostora X vrijedi 110411, =
= IlAII" pri emu je IlAII, definisano kao u primjeru 2.3.
Stvarno,
n n n
1104 (x) Il, = 11 04 (L: ~I el) Il, = II L: (L: exi ~1)eJll, =
;=1 j=l ;=1

n n
=m~xl L: ex{~il.;;; (max L: lexfl.)m~ I~II = IIAII,llxll,(XEX).
J i=l J ;=1 I

Odavde se vidi da je operator 04 ogranien i da je 110411, .;;; IlA Il" Da tu dokaemo jedna-
kost, odabraemo vektor

tako da bude
lex~ 1_ ako je ~ *O
~t = ( exf
l ako je ex~ = O,
pri emu je k broj za koji vrijedi
n n
IlAII) ~ max L: I exil ~ L lexfl.
j i=1 i-l
Tada je Ilxll) ~ l, pa je
n n
110411,:> 1104 (x)ll, --- m~x I L: exl ~jl = L lex~1 = IlAII"
J ;=1 i=1
jer je
n n n
! L: ex{ ~II .;;; L: I ex! I .;;; L: lex:l.
i=1 i=l i=1
Prema tome, vrijedi i JI04II, :> IlAII" dakle, 110411, = IlAII"
Primjer 3.2. Operator 04 ogranien je i u odnosu na normu II . II. prostora X i za normu
110411. operatora 04 potinjenu normi 11 . II. prostora X vrijedi 110411. = IlAII . Tu su upotri-
jebljene oznake iz prethodnog primjera, dok je norma II . II. na X definisana u primjeru
2.1. a norma IlAII. kao u primjeru 2.3.
Stvarno,
n n n n
1104 (x)ll. = II L: (L exl ~i) eJII. = L: I L: ex{ ~il <;
j=l ;=1 j=1 i=l
n n n n
.; ; L: (L lex~I)I~1 <:(m~x L: lex;I)' L: I~il <: IIAII."llxll.(xEX).
;=1 j=1 ' j=1 i=l
To upravo znai da je operator 04 ogranien i u odnosu na metriku II . II. prostora X i da je
11041! .;; IlAII .

260
No, zapravo vrijedi, 110411 2 = IIAI12' Ako, naime, broj k odaberemo tako da vrijedi
11 n
IlAIla = max L I odi = L I!X~ I,
I j=1 j=1
a zatim vektor

x = ek, tj. ;1 = <l~ Ci = 1, 2, ... , n),

bie IIxl12 = 1, a osim toga
n n n
1104 Cx)112 = L IL !Xi;1 I = L ! !Xkl = IIAI12
j=1 ;=1 j=1

Prema tome vrijedi 1104112 = IlAIla.

Kasnije emo vidjeti koja je norma operatora 04 potinjena normi II . 113 prostora X defi-
nisanoj u primjeru 2.1.

Dokaimo sada sljedeu teoremu.

Teorema 3.3. Ako su X i X' nor.mirani prostori konane dimenzije, onda

je svaki linearni operator 04 E Horn (X, X') ogranien.
Dokaz. - Neka je A = (oc{)mxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu
na bazu {el' ... , en} prostora X i bazu {e~, ... , e;"} prostora X'. Kao u
primjeru 3.1. dokazuje se da je operator 04 ogranien u c.dnosu na normu
II' 111 prostora X i normu II' II~ prostora X', te da je 1104111 = II Alil'
Uzmimo sada bilo koju normu II' II u X i bilo koju normu II' II' u X'.
Prema teoremi 2.4. postoje realni pozitivni brojevi oc, P, odnosno oc', P' za
koje vrijedi
oc II x II ~ II x 111 ~ p. II x II (x E X),
odnosno
oc' . II x' II ' ~II x' III ~ P' . II x' II' (x' E X').
Zbog toga je
II 04 (x) II' ~ (oc')-lll 04 (x) 11'1 ~ (oc')-l '11 04111 '11 x III ~
~ p. (oc')-l . 1104111' II x II
za svako x ~ X, tj. operator 04 je ogranien i u odnosu na normu II' II pro-
stora X i normu II . II' prostora X'.

4. UNITARNI PROSTOR

Skalami proizvod obinih vektora definisan je pomou intenziteta i ugla

izmeu vektora. U proizv0ljnom realnom i kompeksnom prostoru intenzitet
smo nadomjestili normom vektora, ali jo nemamo pojam ugla. Zato se
pojam skalarnog proizvoda sa obinih vektora moe prenijeti na realne, od-
nosno kompleksne vektorske prostore samo ako se uoe karakteristine osobine

261
skalarnog proizvoda obinih vektora iskazane na optem jeziku realnih ili
kOOlpleksnih vektorskih prostora.
Kao to se kod obinih vektora Oloe intenzitet vektora izraunati POOl0U
skalarnog proizvoda tog vektora sa saOliD1 soboOl, tako se u optem sluaju
Oloe POOl0U skalarnog proizvoda vektora sa SantiD1 soboOl definisati nOfD1a
vektora.
Kako se sve ovo ini, izloiemo u OVOOl paragrafu. Pri tOOle e, opet, sagle-
davanje opte situacije biti olakano brojniD1 priD1jeriD1a, naroito priD1jeroOl
obinih vektora.

Skalarni proizvod. Unitarni prostor

Vektorski prostor X obinih vektora zadan je nad poljeOl K realnih brojeva.

Ako skalami proizvod X' Y = I x I . I yi' cos <}: (x, y) oznaiD1o sa (x, y),
onda dobro poznate osobine skalarnog proizvoda obinih vektora Oloemo
iskazati ovako: Preslikavanje X x X -+ K koje svakoOl ureenoOl paru
(x,y) E X X X pridruuje realan broj (x,y) iOla osobine:
l) (x, x) ;:?: O i to (x, x) = O =:;, x = Ox;
2) (x + y, z) = (x, z) + (y, z);
3) .(AX, y) = A . (x,y);
4) (x,y) = (y, x)-;
za svako x, y, z E X i za svako A E K.
Pri tOOle je za kOOlpleksan broj A = IX + ifJ (ex, fJ realni brojevi) sa I oznaen
konjugovano kOOlpleksan broj IX - ifJ broja A. U ovoj situaciji znak konju-
govanja u uslovu 4) je izlian. On e biti bitan SantO u sluaju kOOlpleksnog
vektorskog prostora i treba ga ignorisati kad je rije o realniOl prostoriD1a.
Zbog toga je prirodna sljedea opta definicija.

Definicija 4.1. Neka je X vektorski prostor nad poljeOl K realnih ili koOl-
pleksnih brojeva. Preslikavanje (', .) : X X X -+ K koje ureenoOl paru
(x,y) E X X X pridruuje broj (x,y) zove se skalarni ili unutranji pro-
izvod na prostoru X,ako to preslikavanje iOla gore navedene osobine l),
2), 3) i 4). Za zadane vektore x, y Ec X broj (x, y) zove se skalarni proizvod
vektora x i vektora y. Vektorski prostor X na kOOle je zadan skalarni pro-
izvod zove se unitarni prostor.
Obino se konanodiD1enzionalan unitarni prostor X zove Buklidov prostor
u realnoOl, a Brmitov prostor (HerOlite) u kOOlpleksnoOl sluaju.
Iz uslova 4) vidi se da je, za svaki vektor x E X, (x, x) realan broj. Uslov
l) kazuje da je taj broj nenegativan, ak pozitivan, ukoliko je x -=1= Ox'
Iz 2) i 3) na osnovu uslova 4) lako se dobija
2') (x,y + z) = (x,y) + (x,z);
3') (x, Ay) = A . (x,y)
za svako x, y E X i svako AE K.

262
To zapravo znai da je skalarni proizvod simetrina bilinearna u realnom,
a ermitska bilinearna forma u kompleksnom sluaju. Iz uslova 1) vidi se
da je ta forma nedegenerisana.
U svakom unitarnom prostoru X vrijedi tzv. Koi-varcova nejednakost
(Cauchy, Schwartz):
(4.1) I (x, y) 12 ~ (x, x) . (y, y) (x, yEX);
pri tome u (4.1) vrijedi znak = ako i samo ako su vektori x iy linearno zavisni.
Ako su, naime, vektori x, y linearno zavisni, tada je x = Ay ili y = flx, pa
je u prvom sluaju
I (x,y) 12 = I (AY, y) 12 = I A (y, y) 12 = A1 (y,y)2 = (x, x) . (y,y),
a u drugom sluaju

I (x, y) 12 = I (x, flX) 12 = I -;;, . (x, x) 12 = fl . -;;, . (x, X)2 = (x, x) . (y, y).
Neka su sada vektori x i y linearno nezavisni. Tada je
x - AY = z i= Ox (AEK),

pa je, prema uslovu 1) za skalarni proizvod,

(x - AY, x - AY) > O (A E- K),
tj.
(x, x) - A (y, x) - I (x,y) + A1 (y,y) > O (A E K).

Ako se specijalno uzme

A = (x, y) . (y, y)-l,
dobie se
(x, x) - (x, y) (y, x) (y, y)-l - (y, x) (x, y) (y, y)-l +
+ (x, y) (y, x) (y, y)-l > 0,
odnosno
(x, x) (y,y) - I (x,y) 12 > O,
to odmah daje (4.1) i to sa znakom <.
Ve smo rekli da se u svakom unitarnom prostoru moe definisati norma
pomou skalarnog proizvoda i to upravo onako kako se u prostoru obinih
v~tora intenzitet vektora rauna pomou skalarnog proizvoda. Vrijedi,
naime,

Teorema 4.1. U svakom unitarnom prostoru X relacijom

l
2"
(4.2) II x II = (x, x) (xEX)

definisana je norma. Tako definisana norma zadovoljava ralaciju paralelo-

grama
(4.3) (x, yEX)

263
(4.4) (x,y) = ~ (II x + y 112 - II X - y 112) + .!..(II X+(y 112_11 x-iy III)
4 4
za SfJako X, yEX. pri tome u relaciji (4.4) drugi sumand na desnoj strani
pojavljuje se samo u kompeksnom sluaju.
Obrnuto, ako je X normiran prostor ija norma zadovoljava relaciju paralellJ-
grama, tada se relacijom (4.4) moe definisati skalami-proiZvod na X, koji
preko (4.2) reproducira zadanu normu.
Dokaz. - 1. Neka je X unitarni prostor.
Relacija (4.2) definie nonnu na X. Stvarn<1,
l
ilx" ~O, jer (x,x)2 ~ O;
" X II = O ~ X = O.n jer (x, x) = O ~ x = Ox;
1 1 1

" Ax II = (AX, AX) 2" = (I A 12 . (X, x2 = I A I . (x, x) 2 = I A I . II x II

za svako xEX i za svako AEK.
Osim toga
IIx + yll2 = (x + y, x + y) = (x, x) + (x, y) + (y, x) + (y;y) =
= IIxll 2 + 2 Re (x, y) + lIyll2 ~ IIxll2 + 2 l (x, y) I+ lIyll2,
pri'emu smo za kompleksan broj A = IX + iP (IX, P realni brojevi) sa Re A
oznaili realan dio IX broja A. Prema relaciji (4.1) je dalje
IIx + yll2 ~ IIxll 2 + 2 IIxll . IIyll + IIyll2 = (IIxII + IIyll)2,
dakle,
IIx + yll ~ IIxll + lIyll (x, yEX).
Norma, zadana relacijom (4.2), zadovoljava relaciju paralelograma, jer
(4.5) Ilx + Yll2 = (x + y, x + y) = IIxll2 + lIyll2 + (x,y) + (y,x)
(4.5') IIx - yll2 = (x - y, x - y) = IIxll2 + lIyll2 - (x, y) - (y, x),
dakle,

IIx + Yll2 + IIx - YJl2 = 211xll 2 + 211Yll2 (x, y E X).

Konano, vrijedi (4.4).
Iz (4.5) i (4.5') dobija se
1 1 1
(4.6) - (I!x + yl12 - Ilx - Y112) = - (x,y) + -(y, x) =Re (x,y) (x,y EX).
4 2 2
Ako je prostor X realan, onda je Re (x,y) = (x,y) i relacija (4.6) predstavlja
upravo ono to nam za ovaj sluaj treba ~ znai relacija (4.4).

286
Ako prostor X nije realan, onda iz (4.6) za iy umjesto y dobijamo

(4.6') ~(llx + iyl12 - Ilx - iY112) =.i.. (y, x) _.i.. (x, y) = Im (x, y)
4 2 2
ex, yEX).
Iz e4.6) i e4.6') neposredno slijedi (4.4).
2. Neka je sada X normiran prostor ija norma zadovoljava relaciju parale-
lograma.
Relacija (4.4) definie na X skalarni proizvod, koji preko (4.2) reproducira
zadanu metriku.
Iz (4.4) slijedi, naime, za svako x E X,

(x, x) = -.!.112xI1 2 + i.- II (1 + i) x 112 - !.--II (1 - i) xl12 =

4 4 4

= ~ . 411xl12 + .i.. 11 + il2 'lIx11 2 - .i.. 11 - il2 . IIxll 2 = Ilxll 2.

4 4 4
Iz ovoga se vidi takoer da (x, y) ima prvu osobinu skalarnog proizvoda.
Dokaimo sada drugu osobinu skalarnog proizvoda, tj.

(x + y, z) = (x, z) + <Ji, z) (x, y, ZEX).

Prema (4.4)

(4.7) 4 (x + y,z) = Ilx + y + zl12 -llx + y - zl12 + i(llx + y +izI1 2 -

- lix + y - izl 12).

Prema relaciji paralelograma

IIx + y + zl12 + IIx - y+ Zll2 = 211x + zll2 + 211yll2

IIx + y - zll2 + Ilx - y + zll2 = 2 IIxl12 + 2 lIy-zIl2,
odakle se dobija

(4.8) IIx + y + zll2 - Ilx + y - zll2 = -211x11 2 + 211Yll2 +

+ 2 IIx + Zll2 - 2 lIy - z1l2.
Posve slino dobija se

(4.8') !lx +y + zl12 - IIx +y - zll2 = -211Y112 + 211xll 2 +

+ 2I1y'+zI12 - 211x - z112.
Uostalom (4.8') slijedi iz (4.8) kad se umjesto x staviy, i obrnuto. Sabiranjem
relacija (4.8) i (4.8') dobija se

(4.9) !Ix + y + $112 - IIx +y - zl12 = (lIx + zll2 - Ilx - z1l2) +

+ (lIy + zl12 - Iiy - zI12).

265
Ako u (4.9) umjesto z stavimo iz, dobiemo

(4.9') Ilx + y + izl1 2 - Ilx + y - izl1 2 = (11x + izl1 2 - Ilx - izl 12) +
+ (11y + izl1 2 - Ily - iz11 2)
Iz (4.7), (4.9) i (4.9') slijedi
4 (x + y, z) = (11x +z112 - Ilx - z112) + i (11x + izl1 2 - Ilx - izl 12) +
+ (11y + zl12 - Ily - z112) + i (11y + izl1 2 - Ily - izl 12) =
= 4 (x, z) + 4 (y, z) (x, y, ZEX).
Na osnovu dokazanog drugog uslova za skalarni proizvod neposredno se
vidi da je i trei uslov
(AX, y) = A' (x, y)
ispunjen za svaki prirodan broj A. Taj uslov ispunjen je sigurno i za A = O.
Na osnovu toga dobija se
0= (Ox,y) = (-x + x,y) = (-x,y) + <x,y), tj. (-x,y) = - <x,y).
Drugim rijeima, trei uslov ispunjen je i za A = -1. Sad se na osnovu dru-
gog uslova lako provjerava da je trei uslov ispunjen za sve cijele brojeve A.
Za racionalan broj A =!!!...- imamo sada
n
1 1
(Ax, y) = (m' - x, y) = m . ( - x, y).
n n
No,
(x,y) = 1 ) =n'(-x,y),
( n'-x,y 1 .1 1
tj. (-x,y) =-(x,y),
n n n n

pa je uslov 3) za skalarni proizvod ispunjen za svaki racionalan broj A = m .

n
U kompleksnom sluaju taj uslov vrijedi i za A = i, jer je, prema (4.4),
4 (ix, y) = Ilix + Yl12 - Ilix - yl12 + i (1lix + iyl12 - Ilix - iY112) =
= !Ix - iYl12 - IIx + iYl12 + i (11x + Yl12 - Ilx - Y112) =
= 4i (x, y).
Sad se lako zakljuuje da uslov 3) za skalarni proizvod vrijedi (u komplek-
snom sluaju) za sve brojeve A = r + is (r, s racionalni brojevi). Naime,
r + is) x,y) = + isx,y) = (rx,y) + <isx,y) ==
(rx
,
= r' (x,y) + i (sx,y) = r' (x,y) +is' (x,y) =
= (r + is)' <x,y).

286
Za kompleksan broj A == OC + i{1 moemo nai nizove Cr,,) i (s,,) racionalnih
brojeva koji tee broju oc, odnosno broju {1. Tada vrijedi A = lim (r" + is,,).
n-+CXl
Kako je

vrijedi takoer

A x = lim Cr n + is,,) x (x E X).

Budui da je norma neprekidno preslikavanje prostora X u prostor Kl,
bie i x 1-+ (x, y) neprekidno preslikavanje prostora X u prostor Kl za svako
zadano y E X, Zbog toga je
(AX, y> = (lim (r n
n-+CXl
+ is,,) x, y> = lim <Crn + is,,) x, y) =
n-+CXl

= lim (r" + is,,) . (x, y> = A' (x, y).

n-+CXl

Ostalo je jo da za funkciju (x, y) definisanu relacijom (4.4) provjerimo uslov

4) iz definicije skalarnog proizvoda. Ta je provjera vrlo jednostavna: Na
osnovu (4.4)
4' <x, y) = [[x + y[[2 - [[x - y[[2 + i ([[x + iy[[2 - [[x - iy[[2) =
= [[y + X[[2 - [[y - X[[2 + i([[y - ix[[2 -[[y + ix[[2) =
= 4 (y, x)-.
Time je teorema dokazana.
Prema prethodnoj teoremi svaki unitarni prostor X je normiran normom
definisanom pomou skalarnog proizvoda. Zato za unitarne prostore vrijedi
sve to smo rekli o normiranim prostorima. Specijalno se moe govoriti o
kompletnosti unitarnog prostora.

Definicija 4.2. Unitaran kompletni prostor X zove se Hilbertov prostor.

Primijetimo da su svi konanodimenzionalni unitarni prostori, kako znamo,
kompletni, pa bismo ih u smislu prethodne definicije morali smatrati Hil-
bertovim prostorima. Meutim, ovaj termin rezervie se za beskonanodimen
zionalne prostore.

Ortogonalizacija vektora

Za obine vektore imamo definisan pojam ugla, pa specijalno i pojam orto-

gonalnosti. Skalarni proizvod obinih ortogonalnih vektora jednak je nuli.
Ta injenica daje nam povoda i mogunost da ovaj koristan i vaan pojam
uvedemo za proizvoljan unitarni prostor.

Definicija 4.3. Za vektore x, y unitarnog prostora X kaemo da su meusob

no ortogonalni ako vrijedi (x, y) = O. (Tada je (y, x) = <x, y)- = O).
Za vektor x unitarnog prostora X kaemo da je normiran ili jedinini vektor
ako je [[x[[ = 1.

267
Za podskup A unitarnog prostora X kaemo da je ortogonalan ako ne sadri
Ox i ako su svaka dva (razliita) vektora iz A meusobno ortogonalna.
Za skup A kae se da je normiran ako je svaki vektor iz A normiran. Za nor-
miran i ortogonalan skup A kae se da je ortonormiran.
Kad su u pitanju obini vektori, dva meusobno ortogonalna vektora (od
kojih nijedan nije nula-vektor) ne mogu biti kolinearni. Isto tako tri meu
sobno ortogonalna obina vektora (od kojih nijedan nije nula-vektor) ne
mogu biti komplanarni. Kako je linearna zavisnost vektora u proizvoljnom
vektorskom prostoru uoptenje pojmova kol inearnost i i komplanarnosti
obinih vektora, moglo b i se na osnovu ovoga oekivati da je svaki ortogonalan
podskup unitarnog prostora X linearno nezavisan. Stvarno je tako.

Teorema 4.2. Svaki ortogonalan podskup unitarnog prostora X je linearno

nezavisan.
Dokaz. - Ako je A= 0, onda je skup A po definiciji linearno nezavisan.
Neka je sada A =1= 0 i neka je

aeA
2: A.. a = Ox
Treba dokazati da je Ab = O(bE A).
Iz osobina skalarnog proizvoda indukcijom u odnosu na broj sumanada (raz-
liitih od Ox, jer je (Ox, b) = (O . Ox, b) = O . (Ox, b) = O) jednostavno
se doka%uje

(4.10) (2: A.. . a, b) = 2: A. (a, 11),

aeA .. eA
a isto tako
(4.10') (b; 2 .t. a) = 2 l . (b, a).
aeA GeA

Kako je (a, b) = O (a E A, a =1= b), dok je (b, b) = lIbIIs > O, :zbog b =1= Ox,
iz (4.10) slijedi

GeA

No, ~ Aw a = Ox, pa vrijedi

A

IIbll 2 Ab = O, tj. Ab = O (b E A).

Time je teorema dokazana.
Linearno nezavisan podskup A unitarnog prostora X ne mora, naravno, biti
onogonalan. Ako je linearno nezavisan podskup .A unitarnog prostora X
konaan ili uopte prebrojiv, onda se on moe ortogonalizirati u smislu slje-
dee teoreme.
Teorema 4.3. Za svaki linearno nezavisni prebrojivi podskup A = {al' a2!
... , a", ... } unitarnog prostora X moe se formirati ortogonalan (ak or to-
normiran) podskup B = {bl: b2 , , bn, ... } prostora X tako da vrijedi
(4.11) [al' ~, ... , an] = [bl> b2 , , bn] (n = 1, 2, ... ).
Dokaz. Kako je skup A linearno nezavisan, sigurno al -:j::. OX. Stavimo
bl = al. Tada je skup Bl = {bl} ortogonalan, a osim toga sigurno vrijedi
(4.11) za n = 1.
Pretpostavimo sada da smo za prirodan broj m formirali ortogonalan skup
Bm = {bl> . .. , bm } tako da vrijedi (4.14) za n = 1, 2, ... , m. Staviemo
tada
(4.12) bm+l = AlbI + ... + Ambm + am+l.
Kad se ima u vidu (4.11) za n = m, odmah se vidi da je vektor bm+l linearna
kombinacija vektora al' ... , am' am+l. U toj kombinaciji uz vektor am+l
stoji koeficijent 1, pa je zato bm+l -:j::. Ox, jer su vektori al' a2' ... , a"" am+l
linearno nezavisni.
Iz (4.12) se vidi da je bm +l E [al> a2' ... , am' am+l]' ali i am+l E [bl> b2,
... , bm, bm+l]. Odatle se odmah vidi da (4.11) vrijedi i za n = m + 1.
Sve ovo tano je za proizvoljno odabrane brojeve Al' ... , Am. Sada emo te
brojeve odabrati tako da vrijedi jo
(4.13) (b lc , bm + 1) = O (k = 1, 2, ... , m).
Tada e skup Bm+l = {bl> ... , bm , bm+l} biti ortogonalan.
Iz (4.12) i (4.13) dobijamo
O = (b m +!> bk) = Al (bl' b,,) + ... + A" (b bk) + ... +
lc ,

+ Am (b m, bk) + (am+l' bk} = Ak (bk, bk) + (a m+l , b,,),

jer je, po pretpostavci indukcije, (b j , bk) = O ci -:j::. k; j, k = 1.2, ... , m).
Prema tome, ako se odabere
(4.14)
onda e skup Bm+l biti ortogonalan.
Time je uinjen korak indukcije od m na m + 1, a samim tim dokazana je
teorema 4.3.
Treba samo dodati da ukoliko skup B ve nije normiran, onda svako bn E B
treba zamijeniti jedininim vektorom
(4.15) en = /lb nli-1 . bn (n = 1, 2, ... ),
jer je jasno da e vrijediti
[al> ... an] = [el' ... , en] (n = 1, 2, ... ).
Ako je skup A konaan, onda u prethodnoj konstrukciji skupa B postoji
posljednj i korak, naime, onaj u kome je uveden u igru i posljednj i element
skupa A.
Konstrukcija skupa B u dokazu prethodne teoreme poznata je kao Gram-
-Smitov (Graam, Schmidt) postupak ortogonalizactje~

269
Beselova i Parsefalova nejednakost

Ako je X unitaran prostor konane dimenzije, tada ononormiranjem proiz-

voljne baze {al"'" a..} prostora X dobijamo ortonormiranu bazu {el'
, e.. } prostora X, tj. bazu za koju vrijedi
I ci = k)
(4.16) (e" el:) = ,1: = { .
O(j =F k)
Ononormirana baza {el>"') e.. } je, naravno, maksimalan ononormirani
podskup prostora X.
Egzistencija maksimalnog ononormiranog podskupa u proizvoljnom uni-
tarnom prostoru X moe se lako dokazati pomou Cornove leme. Meutim,
maksimalan ononormiran podskup unitarnog prostora X beskonane di-
menzije ne mora predstavljati (ononormiranu) bazu toga prostora. Takav
. skup je baza nekog potprostora Y koji je gust u prostoru X u smislu da je
svako x E X granina vrijednost nekog niza vektora iz Y. Da to dokaemo,
uveemo prethodno sljedeu definiciju.

Definicija 4.4. Neka je A ononormiran podskup unitarnog prostora X.

Tada se skalari
(4.17) (x, a) (aEA)
zovu Furijeovi (Fourier) koeficijenti vektora x E X u odnosu na A.
Iako skup A moe biti neprebrojiv, vrijedi

Teorema 4.4. Za svako x E X i za svaki ononormirani podskup A unitarnog

prostora X skup {a E A I (x, a) =F O} je prebrojiv, a
(4.18) L I (x: a)12 ~ Ilx11 2.
aeA
Dokaz. - Ako je x = Ox, onda je tvrdnja jasna, jer je skup {a E A I
(x, a) =F O} tada prazan, a suma u (4.18) jednaka O, jer je svaki sumand o.
Neka je zato x =F Ox'
Prvo emo dokazati da za svaki konaan dio A' skupa A vrijedi
(4.18') 2: I(x, a)12 ~ Ilx11 2
aeA'
Stvarno,
x- L (x, a) . a E X,
aeA'
pa je zato
{x - L (x, a) . a, x - ~ (x, b) . b) ~ O.
aeA' beA'
Na osnovu (4.10) i (4.10') odavde se dobija
(x, x) - L (x, b)- . (x, b) - L (x, a) . (x, a)- +
beA' aeA'

+ 2: 2: (x, a) (x, b)- (a, b) ~ O.

aeA'beA'

270
Kad se uzme u obzir da je skup A' ortonormiran, iz posljednje nejednakotsi
dobija se (4.18').
Da doka~emo prebrojivost skupa {a E A I (x, a) #- O}, uveemo oznaku

(4.19) A" = {a E A I I(x, a>1 2 :? ~ IIXl/2} (n = 1,2, ... ).

Skup An sadri najvie n elemenata. Inae bi za podskup A' skupa A" koji
sadri bar n + 1 elemenata vrijedilo

2: I (x, a)12 :? (n + 1) . ~ . I/xl/2 > I/xl/2,

GeA' n
protivno relaciji (4.18').
Kako je skup {aEA I (x, a) #- O} oigledno unija konanih skupova An
(n = l, 2, ...), skup {a E A I (x, a> #- O} mora biti prebroj iv. Zato suma u
(4.18) ima samo prebrojivo mnogo lanova razliitih od O. Kako su ti lanovi
pozitivni realni brojevi, a prema (4.18') parcijalne sume reda na koji se svodi
suma u (4.18) su ograniene, izlazi da je taj red konvergentan i da mu je
suma ograniena istim brojem I/xl/ 2. To znai da vrijedi (4.18).
Nejednakost (4.18) zove se Beselova nejednakost (Bessel). Ona nekad prelazi
u Beselovu jednakost, kao to se vidi iz naredne teoreme.

Teorema 4.5. Neka je X kompletan unitarni prostor, a A ortonormiran pod-

skup prostora X. Tada su sljedei uslovi meusobno ekvivalentni:
l) A je maksimalan ortonormiran podskup prostora X;
2) Za svako x E X vrijedi Beselova jednakost

2: I <x, a) 12 = I/xW;
GeA
3) Za svaka dva vektora x, y E X vrtjedi Parsefalova jednakost (Parseval) :
(x, y) = 2: (x, a> . (y, a)-;
GeA
4) Za svako x E X vrijedi

x = 2: (x, a) . a.
GeA
Pri tome se u uslovima 2), 3) i 4) radi o redovima koji konvergiraju i ija suma
ne zavisi od poretka lanova.
Dokaz. - Dokazaemo redom ove implikacije: l) ==;> 4); 4) =;. 3); 3)::::} 2);
2) ~ l), ime e dokaz teoreme biti zavren.
l) ::::} 4). Prema prethodnoj teoremi skup {a E A I (x, a) #- O} je prebrojiv,
oo
tj. moemo ga napisati u obliku {al' a2" .. }. Red 2: (x, ak) ale ima parcijal-
10=1
ne sume

x" = L" (x, alt)' ak (n = 1,2, ... ).

10 .. 1

271
Zbog
n+p
Ilx'HP - xn l1 2 = 2: i(x, ak) 12 CP = 1,2, ... ; n = 1,2, ... )
k=n+1

oo
i zbog konvergentnosti reda 2: !(x, a k >12, parcijalne sume Xn ine Koi-
k=1
jev niz u X.
No, X je kompletan prostor, pa postoji x' E X sa x' = lim Xn. Za vektor x'
n-+oo
vrijedi tada
(x', aj) = (lim Xn> aj) = lim (xn' aj) = (x, aj) ci = 1,2, ... ),

jer za svako n vrijed i

(xn' aj) = (x, aj) ci = l, 2, ... , n),
(xn, a) = O, aEA -"-.. {al"'" an}.
Zato je (x - x', a) = (x, a) - (x', a) = O (a E A), pa kako je A maksi-
malan ortonormirani podskup prostora X, mora biti x - x' = Ox, tj. x' = x.
Tako vidimo da iz 1) slijedi
oo
= 2 (x, ak) ak
X
._1
za svaku numeraciju {al' a 2, } skupa {a E A I (x, a) =1= O}. To znai,
vrijedi 4).
4) =? 3). Skup A' = {a E A I (x, a> =1= O V (y, a) =1= O}: kao unija dvaju
prebrojivih skupova je prebrojiv skup. Ako je A' = {aJ> ... , an, ... }, onda
prema 4) vrijedi
co oo
X = 2 (x, ak) ak' y = 2: (y, ak) ak'
"'=1 k=1
To znai,
n
"
= lim 2:
x (x, aj) aj, y = lim 2: (y, ak) ale'
n-+OOj=1 n-+oo k=1
dakle,
n n
(x, y) = (lim 2 (x, aj) aj, lim 2: (y, ak) ak) =
n-+OO j= 1 n-+oo k= 1

n n n
= lim (2 (x, ai> aj, 2 (y, ak) ale) = lim 2 (x, aj) (y, aJ)- =
n-+OO j_I k= l n-+oo j= l

oo
= 2 (x, aj) (y, aJ)-'
j-I

272
To zapravo znai da iz 4) stvarno slijedi 3), jer se suma u 3), prema izboru
skupa A', svodi na posljednju sumu u gornjem nizu jednakosti. Ova posljed-
nja suma jednaka je (x, y), pa nije bitno kako smo numerisali skup A'.
3) :=;, 2). Ovo je oigledno, jer se 2) dobija iz 3) za y = x.
2) :=;, 1). Kad skup A ne bi bio maksimalan ortonormiran skup u X, postojao
bi jedinini vektor xEX koji je (razliit od Ox i) ortogonalan na svakom
vektoru a E A. To je, meutim, nemogue, jer bi, prema 2), vrijedilo

!lxi!2 = L I (x, a) 12 = O.
aeA

Napomenimo da smo pretpostavku o potpunosti prostora X iskoristili samo

za zakljuak 1) :=;, 4). Zapravo se i tu ova pretpostavka mogla zaobii, ali u to
neemo ulaziti. Kako znamo, ta je pretpostavka ispunjena ako je X unitarni
prostor konane dimenzije. Tada je maksimalni ortonormirani podskup
prostora X isto to i ortonormirana baza toga prostora.

Ortogonalni komplement

Ve smo rekli da sena osnovu Cornove leme lako dokazuje egzistencija maksi-
malnog ortonormiranog skupa u svakom unitarnom prostoru. Zapravo se
tako moe dokazati da se svaki ortonormiran podskup A' unitarnog prostora
X moe proiriti do maksimalnog ortonormiranog skupa A toga prostora.
Odatle se lako dobija

Teorema 4.6. Neka je X kompletan unitaran prMtor, a Y zatvoren potprostor

prostora X. Tada skup
(4.20) Y1. = {ZEX: (y, z) = O, (yE Y)}
predstavlja komplement potprostora Y. Osim toga skup Y 1. je zatvoren pot-
prostor prostoraX.
Naravno su u sluaju prostora X konane dimenzije pretpostavke o komplet-
nosti prostora X i zatvorenosti potprostora Y izline, jer su same po sebi
ispunjene.
Dokaz. - Ako je A' maksimalan ortonormiran podskup u unitarnom pros-
toru Y, a A maksimalan ortonormiran podskup u prostoru X koji sadri A',
tada je A" = A '" A' oigledno maksimalan ortonormiran podskup u Y 1..
Skup Y J.. je zatvoren potprostor prostora X. Stvarno, Y J.. # 0, jer Ox E Y 1..
Osim toga
u, v E Y J.. :=;, (y, U + v) = (y, u) + (y, v) = O(y E Y) :=;, u + v E Y 1.,
). E K, u E Y 1.:=;, (y, ). u) = i (y, u) = O (y E Y) :=;, ). u E Y 1..

Znai, Y J.. je potprostor prostora X.

Konano,

u = lim Uli (U,. E Y1.) ::::} (y, u) = lim <y, Uli) = O(y E Y) ;;-} u E Y 1..

273
Jasno je da vrijedi Y n Y J.. = {Ox}, pa treba jo samo dokazati da je Y +
+ YJ = X.
Kako je A maksimalan ortonormiran podskup kompletnog unitarnog pros-
tora X, za svako x E X vrijedi

x = L (x, a) . a = L (x, a') . a' + L (x, a") . a".

aEA a'EA' a"EA"

Pri tome je

y = L (x, a') . a' '= Y, z = L (x, a") a" E Y 1.,

a'EA a"EA"

jer je Ypo pretpostavci, a Y J.. prema ve dokazanome, zatvoreni POtpl'OstOl

prostora X. Znai, (3YE Y, 3zE Y1.) x =y + z, tj. X = Y + Y1..
Time je dokaz zavren.
Iz ovog dokaza vidi se kako se u sluaju prostora X konane dimenzije moe
odrediti ortonormirana baza prostora Y J.. kad imamo ortonol'miranu bazu
prostora Y. Ako uopte imamo bilo koju bazu prostora Y, onda ortonormira-
njem dobijamo ortonormiranu bazu A' potprostora Y. Zatim ovu bazu na-
dopunimo do baze prostora X, pa ovu posljednju bazu ortonormiramo.
Time dobijamo ortonormiranu bazu A prostora X koja sadri A', a odatle
ortonormiranu bazu A" = A '" A' potprostora Y 1..
No, u ovom specijalnom sluaju moemo bazu potprostora Y J.. odrediti i
na drugi nain. Uzmimo bilo koju bazu {al" .. , aT} potprostora Y i bilo
koju bazu {el" .. , en} prostora X. Svako x E X moemo napisati u obliku

(4.21) x = L" ~j. ej,

j_l
pa kako je
xE Yl 8 (x, y) = (y, x)- = O (y E Y) 8 (x, ak> = O Ck = 1. ... , r),
vektore x E Y J.. dobijamo iz sistema linarnih jednaina

(4.22) L" (ej, ak) . ~j = O (k = 1, 2, .... , n).

j=l

Fundamentalni skup rjeenja sistema (4.22) daje nam preko (4.21) bazu
potprostora Y 1., koja, dodue, nije obavezno ortonormirana. Primijetimo
da je skalarni proizvod na X odreena nedegenerisana bilinearna (seskvili-
nearna) funkcija na X X X, pa je otuda jasno da je Y J.. zapravo anihilator
potprostora Y, dakle, potprostor prostora X. Ostale tvrdnje o Y J.. morali
smo, meutim, dokazati, kao to smo to i uradili.

Definicija 4.5. Neka je Yzatvoren potprostor kompletnog unitarnog prostora

X. Tada se skup (4.20) zove ortogonalni komplement potprostora Y Cu odnosu
na prostor X).

274
Gramova matrica

Iz teoreme 4.5. slijedi, a moe se i direktno dokazati, da za svaku ortonormi-

ranu bazu {el> ... , en} unitarnog prostora X konane dimenzije n vrijedi
n
(x,y) = 2: (x, e i )' (y, ei )-
j=1
Ako je
n n
(4.23) X= L: efei' Y = 2: r/e",
;=1 k_l
tada je
(4.24)
pa je
n
(4.25) (x,y) = 2: ejW
j=l

Obrnuto, ako u n-dimenzionalnom vektorskom prostoru X nad poljem K

realnih ili kompleksnih brojeva odaberemo bazu {el' ... , en} pa za vektore
(4.23) iz X definiemo (x, y) relacijom (4.25), onda se moe provjeriti da
je time na prostoru X zadan skalarni proizvod, u odnosu na koji je data
baza {el' ... , en} ortonormirana.
Ako, meutim, baza {el' ... , en} unitarnog prostora X nije ortonormirana,
tada za vektore (4.23) ne mora vrijediti (4.24), niti relacija (4.25). Umjesto
relacije (4.25) vrijedi tada samo
n
(4.26) (x,y) = L (ej, e,,) . eir;-k = (el, ... , ~n). G . (lJ!, ... , rt)*
j,,,=l

Pri tome je
(4.26)
tzv. Gramova matrica vektora el> ... , en' Matrica (4.26) moe se promatrati
za svaki niz el' e2' ... , en vektora unitarnog prostora X.

Definicija 4.6. Neka je el' e2, ... , en konaan niz vektora unitarnog pro-
stora X. Tada se matrica (4.26) zove Gramova matrica, a
r= r(el' ... , en) = det G
Gramova determinanta vektora el' e2' ... , en'
Ve smo konstatovali da skalami proizvod (. , .) predstavlja seskvilinearnu
formu na X X X, koja je zbog prve osobine skalarnog proizvoda sigurno
nedegenerisana. Ako je X prostor konane dimenzije, tada je {el' ... , en}
ortonormirana baza prostora X upravo onda kada je ta baza sama sebi duaIna
u smislu definicije V, 3.2. Isto tako je Gramova matrica vektora el' ... , en
koj i ine bazu unitarnog prostora X zapravo matrica seskvilinearne funkcije
(', .) na X X X u odnosu na bazu {el' ... , en} prostora X.

275
Znaaj Gramove matrice vektora koji ine bazu unitarnog prostora X ko-
nane dimenzije proistie iz relacije (4.26). Dalje osobine Gramove matrice
i to za opti sluaj mogu se nai u nekoliko zadataka uz ovaj paragraf.

Zadaci
4.1. Neka su ~l, ... , ~n; rJl, , rJ" zadani kompleksni brojevi. Dokazati da je
n n n
l L ~i Tji l" < CL I ~i 12) . (2: 111k 12)
j=1 j=1 k=J

i da tu znak jednakosti vrijedi ako i samo ako je

~l : rJl = ... = ~n : 'I".

Uputstvo: Odaberimo ortonormiranu bazu {eu . .. , en} kompleksnog unitarnog prostora X

dimenzije n. Tada za vektore
n n
X = L ~jel' y = L 1)kekEX
j=1 k=1

vrijedi Koi-varcova nejednakost I (x, y) 12 <: Ilxll" llyll" i pri tome u njoj vrijedi znak
jednakosti ako i samo ako su vektori x i y linearno zavisni, tj. ako i samo ako je ~l:'1l= ..
= ~n : 'In. Ovdje u sluaju kad su svi rJk jednaki nuli, od brojeva ~l ne traimo nita, a ako
je bar jedan od brojeva rJk razliit od O, traimo da tada za svako j iz I]i = O slijedi ~l = O,
kao to se obino i shvata ovakva razmjera.
n
Sad se samo treba sjetiti da je (x, y) = L ~i i)i, a
j=l

n ft

IIxl12 = L I ~jI2, !lyll' = L I II l'.

j_I .1:=1

4.2.Neka je X unitarni prostor. Dokazati da u X vrijedi Pitagorina teorema:

(V x, YE X) x, y) = O=> !Ix + y!l" = !lx!l' + !ly!l').
Uputstvo: Ako je <x, y) = O, tada je i 0, x) = O, pa je
<x + y, x + y) = (x, x) + 0, y).
4.3. Ako je {el' ... , en} ortonormiran skup vektora unitarnog prostora X, dokazati da za
svako xE X vrijedi
n n
ilx- L ~ieill;;. IIx- L <x, el) el II,
j=1 j=1

tj. da od svih linearnih kombinacija vektora eu ... , en dati vektor XE X najbolje aproksi.
mira ona u kojoj su odabrani Furijevi koeficijenti vektora x u odnosu na vektore eu .. , en.

Uputstvo:
n n n
IIx - L ~i el ll' = II ex - L <x, el) ei) + L x, ek) - ~k)e.l:l1 =
j-I j=1 .1:=1

n n
= JI X - L (x, ei) el W+ II L (x, e.l:) - ~.I:) ek 11',
j-I .1:=1

276
jer je vektor
n
X - L (x, ej) ej
j=1
ortogona1an na vektorima eu ... , en, pa i na vektoru
n
L x, el;) - ;1;) el;.
1;=1

4.4. Ako je Y zatvoren potprostor kompletnog unitarnog prostora X, a x E X, dokazati

da je
X=Y+Z(yEY, zEy1.)<:=>YEY, Ilx-YII = inf Ilx- uli'
UEY

Uputstvo: Ako je x = Y + z (yE Y, zE y1.), tada za svako uE Y vrijedi

Ilx - u II! = II (x - y) + (y - u) III = \Ix - yll' + Ily - ulll:;:. Ilx - YII',
Jer je x - y = ZE y1. ortogonalno na y - uE Y.
Primijetimo da zbog pretpostavki o X i Y sigurno postoje vektori yE Y, z E y1. za koje
vrijedi x = y + z.
4.5. Neka je X unitaran prostor, a Y i Z potprostori prostora X. Ako je dim Y <dim Z <
< ex:>, dokazati da vrijedi
Y~Z=} Z = Y -i- (yL n Z).

i da postoji vektor ZE Z, z =F Ox, za koji je (y, z) = O (yE Y).

Uputstvo: Iz Y ~ Z, slijedi Z = Y -+- Y', pri emu je Y' = {ZE Z I (y, z) = O, (YE Y)},
jer je Z unitarni prostor konane dimenzije. Zato pogotovo vrijedi Z ~ Y -i- y..L. (Kako
nismo pretpostavili da je prostor X kompletan, ne znamo da li je Y y..L = X). No, +
tada iz Y ~ Z, slijedi Z = Zn(Y -+- y.l) = Y -i- CZ n y.l). Poto je dim Y < dim Z,
nemoe biti Z n y1. = {Ox},papostojizEZ, z =F Ox za koje vrijei (y,Z)=O\yE Y).
4.8. Neka je X unitaran prostor, Xu ,Xn E X, a O = O (x" ... , xn) Gramova matrica
vektora Xl, , Xn. Dokazati da je
G* = O, det O :;:. O
i da je det O = O ako i samo ako su vektori x" ... , Xn linearno zavisni.
Uputstvo: Kako je (Xj, X.l:) = (x", Xj)- (j, k = l, 2, ... , n), sigurno je 0* = O. Na os-
novu toga je
det O = det 0* = (det 0)-,
tj. det O je realan broj. Ako su vektori Xu , Xn linearno zavisni, tada postoje skalari
Au . , An, od kojih je bar jedan razliit od O, takvi da vrijedi
AIXl + ... + Anxn = Ox, tj. Al (xu x,,) + ... + An (xn' x,,) = O za k = l, 2, .. , n.
Drugim rijeima, tada su vrste matrice O linearno zavisne, pa je zato det O = O.
Ako su vektori Xu ,Xn linearno nezavisni, tada se oni mogu ortonormirati, pa za vek-
tore el> ,en dobijene ortonormiranjem vrijedi
n
Xj = L r4 eli: (j = 1, 2.... , n),
1:=1
dakle,
n
(Xj, x,,) = L cx~ ~~ (j, k = 1, 2, ... , n),
l_I
tj

277
Prema tome,

det G = det AT. det A= Idet AI2 > O,

jer je matrica A invertibilna, dakle, det A # O.

4.7. Neka je X unitarni prostor, G = G (Xl' .. ,xn) Gramova matrica, a T = T (Xl>

... , xn) = det G Gramova determinanta vektora Xl"" XnE X. Ako je Y = [Xl> ,
Xn], dokazati da za

X =y + z (y E Y, z E Y 1- )
vrijedi
T (Xl' .. , Xn, X) = IJZIJ2 . T (Xl> , Xn),
a zatim na osnovu toga (indukcijom u odnosu na n) dokazati nejednakost

Uputstvo: Kad se uzme u obzir da je (Xj, x) = (Xj, y) ci = 1, ... , n); (x, Xk) = (y,
Xk) (k = 1, 2, ... , n), te (x, x) = (y, y) + (z, z), lako se oduzimanjem od posljednje
vrste podesne linearne kombinacije preostalih vrsta determinante T (Xl> .. , Xn; X) do-
bija determinanta koja ima posljednju vrstu (O, ... , O; (z, z). Razvijanjem te determi-
nante po posljednjoj vrsti dobija se odmah

T (Xl> .. , Xn; X) = IIzIJ2 . T (Xl> .. ,Xn).

Kako je IIzl12 + IIyl12 = Ilx112, imamo
T (Xl" .. , Xn; X) .;; Ilx11 2. T (Xl>"" Xn)'
Odatle se primjenom indukcije u odnosu na n dobija odmah

4.8. Neka je A = {al> a 2, ,an, .. } prebrojiv linearno nezavisan podskup unitarnog

prostora X, a B = {bu b2, , bn, ...} skup definisan ovako:

(n = 1,2, ... ).

Dokazati da je B ortonormiran skup i da vrijedi

[al' . ,an] = [bl' , bn] (n = 1, 2, ... ).

Uputstvo: Iz izraza za bn+ l vidi se odmah da je taj vektor linearna kombinacija vektora
al> ... , an, an+ u a osim toga

(b n + 1> ak) =O (k = 1, 2, ..., n),

(T (al' .. , an +l)) 2"

# O.
1
(T (al' , a n))"2

278
Kako se vidi, razvijanjem determinante u brojiocu izraza za bn +! po posljednjoj koloni,
uz vektor .an+l stoji koeficijent
1
(r (au ., a,,))2
1 ;

(r (au .. , an+l))2

zato je (b,,+u bn+!) = 1.

Ako su, dakle, vektori bu ..., bn normirani i meusobno ortogona1ni, tada su to i vektori
bu ... , bn+!. Osim toga, ako je jednakost [al' ..., a~J = [bu . . , blc] tana za k = 1, 2,
..., n, onda je ona tana i za k = n + 1.

279
 VIII. SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI
I SVOJSTVENI VEKTORI

Mnogi problemi matematike i njenih primjena vode na pitanje: Za koje

A E K. postoj i x iz vektorskog prostora X nad poljem K tako da za datu
linearnu transformaciju 04 prostora X vrijedi
04 (x) = AX, x::f:. Ox'
Na to pitanje prirodno se nadovezuje zahtjev da se odrede svi ovakvi skalari
A i da se za svako takvo A o<4'ede svi vektori X E X za koje vrijedi gornja
relacija. To je opti problem svojstvenih vrijednosti i svojstvenih vektora.
Mi emo se ovim problemom baviti samo za sluaj vektorskog prostora X
konane dimenzije i to najprije za proizvoljno polje K, a zatim za polje K
realnih, odnosno kompleksnih brojeva.

1. SLUCAJ PROIZVOLJNOG VEKTORSKOG PROSTORA

U sluaju vektorskog prostora X konane dimenzije problem odreivanja

svojstvenih vrijednosti svodi se na rjeavanje odreene algebarske jednaine,
a odreivanje pripadnih svojstvenih vektora na rjeavanje odreene matrine
jednaine, odnosno sistema linearnih algebarskih jednaina. Pri tome dolazi
do izraaja matrica linearne transformacije 04.
U okviru ove problematike razmatraemo pitanje egzistencije baze prostora
X sastavljene od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Kako u
odnosu na ovakvu bazu linearnoj transformacij i 04 odgovara dijagonaina
matrica, ovim se zapravo rjeava i pitanje egzistencije dijagonalne matrice
koja je slina datoj kvadratnoj matrici.

Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori

Definicija 1.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X)

linearna transformacija prostora X. Ako za neko AE K postoji x E X takav da je
(1.1) 04 (x) = AX, x::f:. Ox,
281
tada se A. zove svojstvena vrijednost, a x pripadni svojstveni vektor linearne
transformacije dl-.
Relacija (1.1) ekvivalentna je oigledno sa relacijom
(1.2)
koja kazuje da linearna transformacija dl- - A. idx prostora X nije injektivno
preslikavanje, a to je, kao to znamo, isto to i injenica da dl- - A. idx nije
regularna linearna transformacija prostora X.
U sluaju prostora X konane dimenzije uslov (1.1) moe se prevesti jo bolje.

Teorema 1.1. Neka je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K,

a A = (C1.Dnxn matrica linearne transformacije A E End eX) u odnosu na bazu
{el> ... , en} prostora X. Tada je A. E K svojstvena vrijednost, a
n

(1.3)

pripadni svojstveni vektor linearne transformacije dl- ako i samo ako je A. E K

korijen jednaine
(1.4) det (A - A.En) = 0,
a (~1, ... , ~n) c=: Kn netrivijalno rjeenje matrine jednaine

(1.5) (A - A En) . (~1, ... , ~"Y = (O, ... ,Or,

tj. homogenog sistema linearnih algebarskih jednaina

(C1.t - A) ';:1 + C1.~ ~2 + . . . -+- C1.~ ~n = O

(1.5')
C1.~ ~1 -+- C1.; ~2 + ... -+- (C1.~ - A) ~n =
Dokaz. - Kako smo ve rekli, relacija (1.1) ekvivalentna je sa relacijom (1.2)
a ova opet, u naem sluaju, s~ re1acijom (1.5), ako je vektor x dat relacijom
(1.3).
Prema tome, ACC K je svojstvena vrijednost, a vektor (l.3) pripadni svojstveni
vektor linearne transformacije dl- prostora X, ako i samo ako matrina jed-
naina (1.5), odnosno, to je isto, homogeni sistem linearnih algebarskih
jednaina (1.5'), ima netrivijalno rjeenje (~l, ... , ~n) c=: Kn. No, matrina
jednaina (1.5) ima netrivijalno rjeenje ako i samo ako je A E K korijen jedna-
ine (1.4).
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da je jednaina (1.4) algebarska jednaina stepena n. Lijeva
strana te jednaine je, naime, po1inom n-tog stepena u A. sa koeficijentima
iz K:
(1.6) (-lt det eA - A En) = An - tr (A)' An_1 + ... -+- C- l t IAI,
pri emu je
n
(l. 7) trCA) = 2 C1.;.
,~l

282
Definicija 1.2. Neka je A =(aDnxn kvadratna matrica nad poljem K. Jednaina
(1.4) zove se svojstvenajednaina, apolinom (1.6) svojstveni polinom m.atrice A.
Skalar (1.7) zove se trag matrice A. Korijeni jednaine (1.4) zovu se svojstvene
vrijednosti, a netrivijalna rjeenja (;1, ... , ~n) E Kn matrine jednaine (1.5)
pripadni svojstveni vektori matrice A.
Pri tome se podrazumijeva da svojstvene vrijednosti matrice A, kao i kom-
ponente pripadnih svojstvenih vektora lee u polju K. Tako svojstvene vri-
jednosti i svojstveni vektori matrice A zavise od toga nad kojim poljem
posmatramo matricu A. Recimo, realnu matricu A moemo posmatrati kao
matricu nad poljem K realnih, ali i kao matricu nad poljem K kompleksnih
brojeva. Ako su za tu matricu svi korijeni jednaine (1.4) imaginarni, onda
matrica A posmatrana kao matrica nad poljem K realnih brojeva nema uopte
svojstvenih vrijednosti, dok ih kao matrica nad poljem K kompleksnih bro-
jeva sigurno ima, jer polinom (1.6) stepena n ;?: 1 ima u polju kompleksnih
brojeva, kako znamo, bar jednu nulu.
Problem koji vodi na promatranje svojstvenih vrijednosti i svojstvenih vek-
tora matrice A odreuje i samo polje K nad kojim treba uzimati tu matricu.
Ono e uvijek biti precizirano kad budemo promatrali svojstvene vektore i
svojstvene vrijednosti matrice A.
Ako linearna transformacija 04 u odnosu na bazu {el> . .. , en} prostora X
ima matricu A, onda ona u odnosu na neku drugu bazu {fl' ... , jn} prostora
X, kojoj odgovara matrica prelaza P, kao to znamo, ima matricu
(*) B = P-lAP.

Prema prethodnoj teoremi, karakteristine vrijednosti linearne transformacije

04 mogu se odrediti bilo iz jednaine (1.4), bilo iz jednaine
det (B - A En) = O,
pa te dvije jednaine imaju u polju K nad kojim se promatra vektorski prostor
X iste korijene. Vrijedi zapravo:

Teorema 1.2. Sline matrice A i B nad poljem K, tj. kvadratne matrzce A i B

nad poljem K za koje postoji regularna matrica P nad istim poljem K takva da
vrijedi (*), imaju iste svojstvene polinome, pa prema tome i jednake tragove i
determinante.
Dokaz. - Uzmimo da su matrice A i B sline, tj. da za njih vrijedi relacija
(*) za neku regularnu matricu P nad istim poljem K. Tada za svako A E K
vrijedi
det (B - A En) = det (P-lA P - A En) = det (P-l (A - AE,.) P) =
= det (P-l) . (detA - AEro) . det (P) =

= det (P-l) . det CP) . det (A - AEro) =

= det (P-l P) . det CA - A En) = det (A - J.En).

Ako polje K ima beskonano mnogo elemenata ili bar jedan element vie
nego to je red n matrica A i B, odnosno stepen polinoma det CA - AEn) i
det (B - AEro), tada iz dokazane jednakosti slijedi da su p0linomi det (A-

283
- A.E,,) i det (B - J. E,,) isti. Zbog toga su tragovi i determinante matrica
A i B, kao odgovarajui koeficijenti ovih polinoma, obavezno jednaki.
Ukoliko polje K nema dovoljno elemenata za ovaj zakljuak, onda se umjesto
K moe uzeti polje L = K (x) racionalnih funkcija u varijabli x nad poljem
K. Polje L je sigurno beskonano. Osim toga jednakost det (B - A. E,,) =
= det (A - J.E,,) vai oigledno za svako A. E L, pa su zato po1inomi det (A -
- J. E,,) i det (B - J. E,,) jednaki.
Tako je teorema 1.2. dokazana.

Primjer 1.1. Neka je X vektorski prostor radij vektora koji izlaze iz date take O prostora.
a) Ako je dl E End (x) projiciranje na ravan I (pravu p) paralelno sa pravom p (ravni
I), tada je
CV x II p) dl (x) = Ox = O' x, ('r/y II I) dI(Y) =y = l'y,
odnosno
CV x II p) dl ex) = x = l . x, CVYIII) dI(y)=Ox=O'Y,
pa imamo svojstvene vrijednosti

odnosno

i pripadne svojstvene vektore

x II p, x #- Ox za J. u y II I, y #- Ox za J..
linearne transformacije dl.
b) Ako je dl e End (X) simetrija u odnosu na ravan I koja prolazi takom O i ima je-
dinini vektor normale a, tada iz

a4 (x) = x - 2 . (x . a) . a i a4 ex) = J.. x (x #- Ox)

dobijamo
(J. - l) . x = - 2' ex . a) . a ex #- Ox).
za J. - 1 #- o odatle slijedi
x = tr.. a (oo; #- O),
dakle
e;. - 1). oo; a = - 2 oo; a, tj. J. =- l.

Za J. - 1 = O, tj. za J. = l, dobija se
- 2' ex . a) = O, tj. x .l. a.

Tako imamo svojstvenu vrijednost J. 1 = - 1 kojoj pripada kao svojstveni vektor svaki
vektor x kolinearan sa a (i razliit od Ox), te svojstvenu vrijednost J.. = l kojoj pripada
kao svojstveni vektor svaki vektor x #- Ox koji je okomit na vektoru a.
e) Ako dl E End (X) predstavlja rotaciju za ugao rp (#- kn) oko ose koja prolazi takom
O, tada za svaki vektor x #- Ox koji lei na osi rotacije vrijedi
dl ex) = x = l . x,

pa je J. 1 = l svojstvena vrijednost, a svaki ovakav vektor x pripadni svojstveni vektor

linearne transformacije dl.

284
U svim sluajevima iz prethodnog prun)era d/- nema drugih svojstvenih
vrijednosti niti drugih svojstvenih vektora, osim onih koji su navedeni.
Ovaj primjer pokazuje kako se svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori
linearne transformacije eA ponekad mogu odrediti i bez korienja teoreme
1.1.

Potprostor S generisan svojstvenim vektorima koji pripadaju istoj

svojstvenoj vrijednosti

Neka je A. svojstvena vrijednost linearne transformacije d/- prostora X nad

poljem K. Sa S,. emo oznaiti potprostor prostora X generisan svim svoj-
stvenim vektorima linearne transformacije eA koji pripadaju istoj svojstvenoj
vrijednosti A. SJ. je svojstveni potprostor linearne transformacije d/- koji odgo-
vara svojstvenoj vrijednosti A.
Potprostor SJ. pored Ox sadri iskljuivo svojstvene vektore linearne trans-
formacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A. Naime, vrijedi
Teorema 1.3. Nekaje A. svojstvena vrijednost linearne transformacije d/- prostora
X, a SJ. potprostor prostora X generisan svim svojstvenim vektorima linearne
transformacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A.. Tada za svako x E X
vrijedi
(1.8) xE SJ. {:=? d/- (x) = AX.
Osim toga
(1.9)
Dokaz. - Ako je d/- (x) = A x, tada je ili x = Ox, ili je x svojstveni vektor
linearne transformacije d/- koji pripada svojstvenoj vrijednosti A., pa u oba
sluaja vrijedi x E SA.
Obrnuto, ako x E SA, tada postoje svojstveni vektori Xl' ... ' Xr linearne
transformacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A. iskalari ot l , . . .
ot, E K, takvi da vrijedi

Zato je
d/- (x) = ot 1d/- (Xl) + ... + ot, d/- (x,) = otlAXl + ... + ot,AX, =
= A (otlXI + ... + ot,x,) = AX.
Prema tome, vrijedi (1.8).
Relacija (1.9) vrijedi prema samoj definiciji~kupa SJ.. Naime, A je svojstvena
vrijednost linearne transformacije d/-, pa postoji bar jedan pripadni svojstveni
vektor x te transformacije. Vektor x E SJ, i x =I=- Ox, pa zato dim SJ. ~ 1.
Iz relacije (1.8) vidi se, specijalno, da za svako x E X vrijedi
x E SJ, ::::} d/- (x) E SJ,.

Definicija 1.3. Neka je d/-lineama transformacija a S potprostor vektorskog

prostora X nad poljem K. Kae se da je potprostor S ,nvarijantan u odnosu
na transformaciju d/-, ako za svako x E X vrijedi
(1.10) XES::::}-d/-(X)ES.

285
Ako postoji netrivijalan potprostor S prostora X koji je invarijantan u odnosu
na linearnu transformaciju eA, tada se kae da taj potprostor S reducira eA
i da je eA reducibilno. Ako je X direktna suma potprostora S i T od kojih
svaki reduciraeA, tada se kae da je eA potpuno reducibilno.
Ako je potprostor S invarijantan u odnosu na linearnu transformaciju eA
prostora X, tada pored eAsE(S, X) vrijedi eAs E End (S).
Jednostavno se dokazuje da je suma i presjek svake fami1ij~ potprostora in-
varijantnih u odnosu na linearnu transformaciju eA prostora X potprostor
prostora X invarijantan u odnosu na eA. Zato je za svaki skup A svojstvenih
vrijednosti linearne transformacije eA prostora X suma potprostora SA (A E A)
potprostor prostora X invarijantan u odnosu na eA. Dokazaemo sada da je
ova posljednja suma direktna.

Teorema 1.4. Neka je A bilo koji neprazan skup svojstvenih vrijednosti line-
arne transformacije eA prostora X. Tada je suma 2 SA svojstvenih potprosto-
AEA
ra SA (A E A) direktna.
Dokaz. - U protivnom sluaju postojao bi konaan podskup {Al>""
Ar} skupa A i vektori x, E SA, (i = 1, 2, ... , r), od kojih je bar jedan 4 Ox
za koje vrijedi
Xl + ... + Xr = OX'

OVO je meutim nemogue. Ako je, naime, Xj =1= e, tada djelovanjem linearne
transformacije '13 = IT (eA - i.idx ) na lijevu i desnu stranu gornje jednakosti
;~j
dobijamo

No, to je nemogue, jer

'13 (x!:) = IT (A!: - A,) X k = Ox (k =F j)

.~j

'13 (Xj) = IT (Aj - A.i ) Xj =F Ox,

i~j

zbog
IT (Ak - A,) = O(k =1= j), IT (Aj - ~) =F O.
;~j ;~j

Iz prethodne teoreme slijedi neposredno

Teorema 1.S. Nekaje eA E End (x) linearna transformacija vektorskog prostora

X konane dimenzije n nad poljem K. Ako su A.l> . , Ar razliite svojstvenB
vrijednosti linearne transformacije dl, a .

X" j, (j, = 1, 2, ... , sJ

286
linearno nezavisni svojstveni vektori linearne transformacije dl- koji pripadaju
svojstvenoj vrz}'ednosti AI'Ci = 1, 2, ... , r), tada su vektori
Xi, Jj (jj = 1, 2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r)
linearno nezavisni, dakle, Sl + Sr ~ n.
Specijalno je r ~ n.
Dokaz. - Vektori Xi, j.' (jj = 1, 2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r) su linearno ne-

zavisni. Ako je, naime,

L lXi, ii Xi, ii = Ox,

i" i
tada je

L (L lXi, Ji Xi, Ji) = Ox,

i=1 ;,=1

pa zbog
'j

L lXi,;j X j , jj = x, E SA; Ci = 1,2, .. , r),

;;=1

mora, na osnovu teoreme 1.4, vrijediti

'j

L IX" ij Xi, jj = Ox Ci = 1, 2, ... , r).

;,=1

Odatle zbog linearne nezavisnosti vektora Xn, X i 2' , Xi, Si slijedi

IXn = lXi2 = ... = lXi, ' i = O Ci = 1, 2, ... , r).
Tako u vektorskom prostoru X dimenzije n imamo Sl + ... + Sr linearno
nezavisnih vektora Xi,}i (jj = 1,2, ... , ;i = 1,2, ... , r). Zato mora vrijediti
Sl + ... + Sr ~ n.
Kako moemo uzeti da je Sj ~ 1 Ci = 1,2, ... , r), vrijedi specijalno
r = 1 + ... + 1 ~ Sl + ... + Sr ~ n.
Uostalom, posljednja tvrdnja teoreme slijedi iz injenice da su Al> ... , Ar
korijeni algebarske jednaine det CA - A En) = O stepena n.

Egzistencija baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora li-

nearne transformacije dl- toga prostora

Ako. je Ao svojstvena vrijednost linearne transformacije dl- vektorskog prostora

X dimenzije n, tada je, na osnovu teoreme 1.1.,
(1.11) dim S).. = def eA - AoE",) = n - rang CA - .10 En).
287
S druge strane, svojstvena vrijednost .ito, kao korijen karakteristine jednaine
(1.4) ima odreenu viestrukost "0 = " (.ito) ~ 1, to znai dl je
(1.12)
Ako su.itl> ... , .it m sve (razliite) svojstvene vrijednosti linearne transformacije
dt, tada vrijedi
m
(1.13) det (A - .itE,,) = g (.it) . IT (.it - .it,).(A,) ,
j=l

pri emu je " (.itj) viestrukost svojstvene vrijednosti ~ kao korijena karakte-
ristine jednaine (1.4), a g (.it) polinom sa koeficijentima iz K koji u K nema
nijednu nulu.
Kad-jednaina (1.4) ima uK "dosta" korijena, onda jeg (.it) konstanta, zapravo
g (.it) = (-1)". Ovo e sigurno biti sluaj kad je K polje kompleksnih brojeva,
jer za to polje svaki nekonstantni polinom sa koeficijentima iz K ima bar jednu
nulu u K. Ista je situacija i u sluaju bilo kog algebarski zatvorenog polja K,
tj. polja koje ima osobinu da svaki nekonstantni polinom sa koeficijentima iz
K ima u K bar jednu nulu.
Ipak ni tada ne mora za svako dt E End (X) postojati baza vektorskog prostora
X konane dimenzije n nad poljem K sastavljena od svojstvenih vektora li-
nearne transformacije dt. Vrijedi samo

Teorema 1.S. Nekaje dt E End eX) linearna transformacija vektorskog prostora

X konane dimenziJe nad poljem K, a A matrica te transformacije u odnosu
na neku bazu {el' ... , e,,} prostora X. Neka su .itl' ... , .it m sve razliite
svojstvene vrijednosti linearne transformacije dt, tako da vrijedi (1.13).
Tada je
m
(1.14)

ako i samo ako je

(1.15) g (.it) = (-1)", def(A - .itJE,,) = " (.it J) (j = 1, 2, ... , m).
Dokaz. - Iz (1.13) se vidi da je
m
L" (AJ) = n - deg(g),
j_l
dakle,
III

L "(A,) = n ~ g (.it)=( -1)".

j=1

Dokaimo sada da za svaku svojstvenu vrijednost .ito linearne transformacije

dt vrijedi
(1.16) def (A - .itoE,,) = dim SA. ~ " (A.o).
Odaberimo u tu svrhu bazu {g l> ... ,g ,,} prostora X tako da prvih r = dim SJ..
vektora te baze ine bazu prostora SA.. Tada, zbog
dt (g,) = .itog, (j = 1, 2, ... , r),

288
u odnosu na tu bazu linearna transformacija 04 ima matricu
- ilo O . O y~+ l . . . y!
O ilo ... O "~+l ... y~

C= O O ... ilo y~+l ... 'Y~

O O ... 0 ,,~~~ ... y!+l

o O O y~+l ... y: _
Otuda je

det (A - ilE,,) = det (C - ilE,,) =

O O . ilo-il

............... = (il - ilo? . h (il),

y~ +1 y: - il I
pa prema tome r ~ " (ilo), jer moda (il - ilo) I h (il).
Znai,vrijedi (1.16).
Neka sada vrijedi (1.14). Tada prema ve dokazanom vrijedi

n = dim X = ~ dim SAt ~ L "(il J) = n - deg (g),

j_l j-l
dakle,
deg (g) = O, tj. g (il) = ( -1)".
Osim toga mora umjesto znaka ~ vrijediti znak = , to zbog relacije (1.16)
:tnai
da je
dim SAj = " (ilj ) ci = 1, 2, ... , m).
Znai,vrijedi (1.15).
Obrnuto, neka vrijedi (1.15). Tada je
III III III

dim ~ SAj = ~ dimSAj = ~ ,,(~) = n = dim X,

J-l j-l j_l

pa zato vrijedi (1.14).

Teorema 1.7. Neka je 04 E End (X), dim X = n, a A matrica linearne trans-

jormacije 04 u odnosu na neku bazu {el' ... ' e,,} prostora X. Neka su dalje
ill' ... , ilm sve razliite svojstvene vrijednosti linearne transjormacije 04,
tako da vrijedi (1.13).
Da bi postojala baza {JI' ... ,j..} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora
lintarne transjormacije 04, potrebno je i dovoljno da bude ispunjen uslov (1.15).

289
 U tom sluaju matrica B linearne transformacije 04 u odnosu na bazu {Jl' ... ,
fn} prostora X je dijagonaina i na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am linearne transformacije 04, od kojih se svaka pojavjiuje onoliko puta
kolika joj je viestrukost kao korijena jednaine det (A - A En) = 0, a baza
{JI> ... , fn} je unija baza potprostora SAl' ... , SAm'
Dokaz. - Neka postoji baza {Jl> ... ,fn} prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04.
Nakon eventualne prenumeracije moemo uzeti da prvih rl vektora te baze
pripadaju svojstvenoj vrijednosti Al> sljedeih r2 svojstvenoj vrijednosti A2
itd. Tada vrijedi
04 (h) = Adi (Sk-l < j ~ Sk)'
pri emu treba uzeti So = 0, Sk = rl + r 2 + ... + rk Ck = l, 2, ... , ni).
To znai da u odnosu na bazu {JI' ... ,fn} prostora X linearnoj transformaciji
04 pripada dijagonaina matrica B koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene
vrijednosti Al' ... , Am' od kojih se prva pojavljuje rl puta, druga r2 puta itd.
Zato je
det (A - A En) = det (B - A En) = (A - AI)'l ... CA - Am)'m' (-l)",
tj.
rk = v (Ak) (k = l, 2, ... , m).
Zbog toga je, na osnovu (1.16),
dim SAk ~ rk (k = l, 2, ... , m),
dakle,
dim SAle = rie Ck = 1, 2, ... , m),
jer u SAk imamo rk linearno nezavisnih vektora baze {Jl> ... ,fn} prostora X.
Sad vidimo da tih ric vektora ine bazu prostora SAk' pa je baza {fl' ... ,fn}
prostora X unija baza potprostora SAl' ... , SAk'
Iz prethodnoga je jasno da je ispunjen i uslov (1.15).
Obrnuto, neka je ispunjen uslov (1.15).
Tada prema prethodnoj teoremi vrijedi (1.14), pa ako uzmemo uniju baza
potprostora SAl' ... ,SAm dobiemo oigledno bazu {JI' ... ,fn} prostora X
sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da se moe obrnuti tvrdnja teoreme 1.7. koja kae da u odnosu
na bazu {JI' ... ,fn} prostora X sastavljenu od svojstvenih vektora linearne
transformacije 04 toj transformaciji pripada dijagonaina matrica. Vrijedi,
naime,
Teorema 1.8. Linearna transformaciJa 04 prostora X ima u odnosu na bazu
{Jl> ... ,fn} dijagonainu matricu B ako i samo ako je ta baza sastavljena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Dokaz. - Kako smo u prethodnoj teoremi dokazali da linearnoj transformaciji
04 prostora X u odnosu na bazu {JI' ... ,fn} toga prostora sastavljenu od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04 pripada dijagonalna matrica,
dokazaemo samo obrnutu tvrdnju. Neka, dakle, linearno; transformaciji 04

290
prostora X u odnosu na bazu {fl' ... ,fn} toga prostora pripada dijagonaina
matrica
B = diag ({ll' ... ,(ln),
tj.

Tada vrijedi
n
(k = 1, 2, ... , n),
j=l

tj., zbog fie *- Ox, fie je svojstveni vektor linearne transformacije 04 i pripada
svojstvenoj vrijetnosti {lie te transformacije.
Dokaimo jo sljedeu teoremu koja se odnosi na matrice.
Teorema 1.9. Neka je A E K"x", a Al' ... , Am sve razliite svojstvene vri-
jednosti matrice A u polju K, tako da vrijedi (1.13). Da bi matrica A bila slina
(nad K) nekoj dijagonainoj matrici B E Knx n, potrebno je i dovoljno da vrijedi
(1.15). U tom sluaju dijagonaini elementi matrice B su svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am matrice A, od kojih se svaka ponavlja onoliko puta kolika joj je
viestrukost kao korijena jednaine det (A - AEn) =' O.
Dokaz. - Primijeniemo posljednje dvije teoreme i injenicu da su dvije
matrice A, B E Knx n sline nad K ako i samo ako pripadaju istoj linearnoj
transformaciji 04 prostora X dimenzije n nad poljem K, ali eventualno u odnosu
na razliite baze toga prostora. U tu svrhu odaberimo vektorski prostor X
dimenzije n nad poljem K i matrici A pridruimo linearnu transformaciju 04
prostora X u odnosu na neku bazu {el' ... , en} toga prostora.
Ako je matrica A slina (nad K) sa nekom dijagonalnom matricom B, tj.
ako vrijedi B = P-IAP za neku dijagonainu matricu B i neku regularnu
matricu P (B, P E Knxn), tada je B matrica linearne transformacije 04 u odnosu
na bazu {fl' ... ,fn} prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P (sa baze
{el' ... , en}). Prema teoremi 1.8. baza {fl' ... ,fn} sastavljena je od svojstve-
nih vektora linearne transformacije 04, pa zato, na osnovu teoreme 1.7., vri-
jedi (1.15). Obrnuto, neka vrijedi (1.15). Tada, prema teoremi 1.7., postoji
baza {fl' ... ,fn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne
transformacije 04. U odnosu na tu bazu linearnoj transformaciji 04 pripada
dijagonaIna matrica B, koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am matrice A, jer su to upravo svojstvene vrijednosti linearne trans-
formacije 04. Svaka od svojstvenih vrijednosti pojavljuje se na glavnoj dija-
gonali matrice B onoliko puta kolika joj je viestrukost kao korijena jednaine
det (A - A En) = o. Ako sa P oznaimo matricu prelaza sa baze {el' .. ,
en} na bazu {ft> ... ,fn}, tada e vrijediti B = P-IAP, to znai da je matrica
A slina dijagonainoj matrici B.
Primjer 1.2. Neka je A matrica linearne transformacije 04 E End eX) u odnosu na bazu
{el' ... J en} prostora X. Odrediemo svojstvene vrijednosti i svojstvene vektore linearne
transformacije 04 ako je
i) 4J ii) 3,

A=[~ ~ ~ :J.
11 = 11 =
16

4 1 O O J A= [
- 1~
1 4 O O

291
i) det (A - lE,) = O,
det (A - lE,) = (A - 5) (A + 5) . (A - 3) . (A + 3),

Iz

za Al = 5 dobija se
E~ = Et = Et = Et, tj. (za Et = l) Xl = el + ea + e. + e,.
Slino se dobija:
za AI = - ~5, Xa= el + e. - es - e"
za Aa = 3, Xa = el - e. + ea - e"
za A, = - 3, X, = el - el - es + e,.
Kako su svojstvene vrijednosti Au Aa, As i Au u ovom sluaju, meusobno razliite, pri-
padni svojstveni vektori Xl> XI' Xa i X, su linearno nezavisni, pa ine bazu prostora X.
Ako stavimo
l l 1
P = [ 1 1 - l - 11 ]
, bie B = P-1AP
O
=[ 5
1 - 1 - 1 O
1 - 1 - l 1 O
ii) det (A - AEs) = O, tj. - AU. - 25)2 = O daje:

A, = O (v (A,) = l), Aa = 25 (v (A 2 ) = 2).

Za A, = O dobija se
4 .
il = O, ;1 = "3 El, tj. (za ;1 = 3), Xl = 3e 1 + 4e
Za Aa = 25 dobija se

;3 = _ 2. ;1 W i ~2 proizvoljno),
4
pa ako odaberemo ;1 = 4, ;2 = O, odnosno ;1 = O, ;2 = 1, dobiemo

Kako ovdje za dvostruku svojstvenu vrijednost AI = 25 imamo dva linearno nezavisna

svojstvena vektora Xa i X3, opet su svojstveni vektori Xl, XI i x3linearno nezavisni, pa ine
bazu prostora X. Toj bazi pripada matrica prelaza

P= [ O3 O4 O]
1 ,
4 - 3 O

pa linearnoj transformaciji 04 u odnosu na bazu {x" XI, X3} pripada dijagonaina matrica

B = P-l AP = [O O O]
O 25 O
O O 25

292
Zadaci

1.1. Zna se da su matrice A = [ - ~~

24
sline.
Na osnovu toga odrediti: i) parametre IXJ (J i y;
ii) svojstvene vektore matrice A i svojstvene vektore matrice B;
iii) regularnu matricu P za koju je B = P-l AP.
Uputstvo: Prvo nai svojstvene vrijednosti matrice A, pa iz uslova da su to ujedno svoj-
stvene vrijednosti i matrice B odrediti parametre IXJ f1 i y. Ako je PIl AP I = p . I BP,
dijagonalna matrica koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti matrice AJ od-
nosno matrice BJ tada za P = Pl' P;l vrijedi B = P-l AP.
1.2. Neka je B = P-l AP. Dokazati da za regularnu matricu Q vrijedi B = Q-I AQ
ako i samo ako je Q = RPJ gdje je.R regularna matrica koja komutira sa matricom A.
1.3. Za kvadratnu matricu A kae se da je involutivnaJ ako je AZ = En. Dokazati da je
involutivna realna ili kompleksna matrica A slina dijagonainoj matrici B koja na glavnoj
dijagonali ima brojeve 1.
Uputstvo: Iz AZ = En slijedi (A - En) . (A + En) = OJ odakle se lako zakljuuje da je
rang (A - E,,) + rang (A + En) = n. Iz toga i iz rang (A - E" I A + En) = n treba za-
kljuiti da je matrica P = (Pl I P.) regularna, ako je Pi matrica formirana od Tj = rang (A +
+ (- l)i En) linearno nezavisnih kolona matrice A + (- I)lEn (i = 1, 2). Konano
AP=(APII AP.)=A+En) Pl -Pl I (A -En) p.+p.)=( -Pl I p.)=p. - - -O- ] . [-Er,/
O Er.
1.3. Neka je A E Knxn J tr (A) = IX -:I O, rang A = l. Dokazati da je matrica A slina
dijagonalnoj matrici.
Uputstvo: Iz rang (A) = l slijedi def (A - O . En) = n - l, pa je A, = O svojstvena
vrijednost matrice A i to bar (n - l )-struki korijen jednaine det (A - AEn) = O. Zato
je .1.2 = tr (A) = IX -:I O, pa se moe primijeniti teorema 1.9.
1.4. Neka je A E KnX"J 1 (A) = det (A - AEn), a g (A) = Yo (A - A,)' (A - A,) ... (). -
- ).",).
i) Dokazati da je det g (A) = '1'0/(.1.,) IUm);

=: l
ii) Izraunati det g (A) ako je

g (A) = 2.1.8 - SA' + A + 2, A = [~ ~

3 6 - 8

Uputstvo: Uvjeriti se da je g (A) = '1'0 (A - AlEn) . (A - AmEn), pa zatim primijeniti

teoremu o determinanti proizvoda matrica.
1.5. Neka su dlJ t] E End (X) i dl o t] = t] o dl. Ako je potprostor S prostora X invari-
jantan u odnosu na dlJ dokazati da je i potprostor 'l3 (S) invarijantan u odnosu na dl.
Uputstvo: Za svako x E X vrijedi
dl (t] x) = (dl o t]) (x) = (t] o eA) (x) = t] (eA x).
1.6. Neka su dlJ t] E End (X) i eA o 'l3 = 'l3 o eA. Ako je x svojstveni vektor linearne
transformacije dl, a osim toga '73 (x) -:I Ox, dokazati da je y = t] (x) svojstveni vektor
linearne transformacije dl i da pripada istoj svojstvenoj vrijednosti A; specijalno je za svaku
svojstvenu vrijednost A. linearne transformacije dl potprostor SA invarijantan ne samo u
odnosu na dl nego i u odnosu na t].

293
1.7. Neka je eA E End (X), dim X = n < oo. Dokazati da je 04 potpuno reducibilno
ako i samo ako postoji netrivijalni projektor f} (f]) "# O, f]) "# idx ) prostora X koji ko-
mutira sa eA.
Uputstvo: Ako je f]) netrivijalan projektor prostora X, tada su S = Im (f])) i T = Ker (f]))
netrivijalni potprostori prostora X i S -+
T = X. Ukoliko osim toga vrijedi eA o f]) =
= f]) o eA, tada prema zadatku 1.5. potprostori S i T nisu invarijantni samo u odnosu
na f]), nego i u odnosu na eA.
Obrnuto, ako je S +-
T = X, pri emu su S i T netrivijalni potprostori prostora X inva-
rijantni u odnosu na eA, tada za netrivijalni projektor f]) prostora X na S paralelno sa
T vrijedi eA o f]) = f]) o eA.
1.8. Neka je K polje realnih brojeva, a A E KRxn. Ako su sve svojstvene vrijednosti ma-
trice A realne i za njih vrijedi
ex < ;. < fl (ex, fl zadani realni brojevi),
dokazati da su i sve svojstvene vrijednosti matrice
B = yA + (jEn (y, (j zadani realni brojevi, y > O)
takoer realne i da za njih vrijedi
exy + (j < " < fly + (j.
Uputstvo: I B - ftEn I = O 81 A - "~~En I = O, tj. svojstvene vrijednosti;' matrice
A i svojstvene vrijednosti II matrice B vezane su relacijom ft = y;' + ~.
1.9. Neka je eA E End (X), dim X = n < oo, f (;.) zadan polinom iz K [;.], a '73 = f (eA).
Ako postoji baza {xv . .. , xn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne trans-
formacije eA, dokazati da su to ujedno svojstveni vektori linearne transformacije '73 i da
je rang eAk = rang eA (k = 1, 2, ... ).
Uputstvo: Iz '73 = f (eA), eA (Xj) = AjXj (j = 1, 2, ... , n) slijedi '73 (Xj) = f (;'j) Xj (j =
= 1, 2, ... , n).
Specijalno ovo vrijedi za f (;.) = ;'k, pa je rang eAk jednak broju svojstvenih vektora Xj
koji pripadaju nenultim svojstvenim vrijednostima;'r, dakle jednak rang 04.

1.10. Ako singularna linearna transformacija eA "# O prostora X konane dimenzije ima
osobinu
eA' (x) = Ox =} eA (x) = Ox,
dokazati da je eA potpuno reducibilno.
Uputstvo: U svakom sluaju dim Ker (eA) + dim Im (eA) = dim X, a u ovom sluaju
Ker (eA) i Im (eA) su netrivijalni potprostori prostora X, koji nemaju zajednikih eleme-
nata osim Ox. To znai Ker (A) +-
Im (eA) = X, jer dim X = n < co. Osim toga pot-
prostor Ker (eA) i. Im (dl-) su invarijantni u odnosu na eA.

1.11. Neka je ;'0 EK svojstvena vrijednost matrice A E Knxn, a B = A - ;'oE,.. Doka-

A A
zati da je B . B = emu je B asocirana matrica matrice B, pa odatle zakljuiti da
O, pri
A
nenulte kolone matrice B predstavljaju svojstvene vektore matrice A koji pripadaju svoj-
stvenoj vrijednosti ;'0'

Odrediti na taj nain svojstvene vektore matrice A = [ ~ ~ =~ ] .

- 4 4 - 8
A
Uputstvo: B B = I B I . En = I A - ;'oEn I . En = OE Knxn, pa ako je ($1, " ' J $n)T
A ~

nenulta kolona matrice B, tada je B . ($1, ..

'J $n)T kolona matrice B . B, tj. (A - ;'oE,.)
. ($1, ..., $")T = (O, .. , O)T.

294
1.12. Neka je K polje kompleksnih brojeva, a A = (<X~) E Knxn. Ako je (~l, , ~n) svoj-
stveni vektor matrice A koji pripada svojstvenoj vrijednosti Ao, a I ~k I = max I ~j I, do-
kazati da je
I Ao - <x"" I ..;; ~
LJ I <Xkj I
j""
Na osnovu toga nai tri kruga u kompleksnoj ravni unutar kojih lee svojstvene vrijed-
nosti matrice

A=[~ ~ ~l' 3 l 2

Uputstvo: Iz (A - AoEn)' (;" . , ~n)T = (O, .. , O)T i I ~k I = max I ~j I slijedi

j

,,~,,~j "~k
(A. - <x,,) = LJ <Xj k ' dakle I Ao - <Xk I ..;; LJ I <Xj I.
j"" ~ jH

Za zadanu matricu A krugovi koji se trae imaju respektivno centar u taki l, odnosno
3, odnosno 2, apoluprenike 2 + 3 = 5, odnosno 2 + l = 3, odnosno 3 + l = 4. (Svoj-
stvene vrijednosti Al = 5, A2 = 2 i A3 = - 2 matrice A lee zapravo u svakom od ova
tri kruga.)

1.13. Neka je A E Knx n, g (A) = (). - }'o)' h (A), a f (A) = I A - AEn I. Dokazati da je
det g (A) = f (Ao) . det h (A). Ako je, specijalno, Ao svojstvena vrijednost matrice A, tada
je det g (A) = O. Ukoliko f (A) ima u K bar jednu nulu Ao, tada je det f (A) = O.

Uputstvo: Lako se pokae da je g (A) = (A - AoEn)' h (A). Odatle se primjenom teo-

reme o determinanti proizvoda matrica dobija odmah det g (A) = f (Ao) . det h (A). Ostalo
slijedi odatle.
Napomenimo da je zapravo uvijek f (A) = O E Knxn (vidjeti Hamilton-Kejlievu teoremu
- Hamilton, Cayley - korolar X, 3.3.).

2. SLUAJ UNITARNOG PROSTORA KONANE DIMENZIJE

U ovom paragrafu, ako izriito ne kaemo drugaije, uzimaemo da je X

unitarni prostor konane dimenzije, dakle K polje realnih ili kompleksnih
brojeva.
Ako je K polje kompleksnih brojeva, onda za svaku matricu A E Knxn vri-
jedi
(2.1) det (A - AEn) = ( _1)" . n
m

j=l
(A - AJ)vCl.j ) ,

pa se uslov (1.15) svodi na

(2.2)

Postoji jedna klasa linearnih transformacija kompleksnog unitarnog prostora

X za koje je uslov (2.2) sigurno ispunjen. Prvo emo opisati tu klasu transfor-
macija.

295
Adjungovana linearna transformacija
Adjungovana matrica

Ve smo rekli da skalarni proizvod predstavlja nedegenerisanu bilinearnu u

realnom sluaju, a nedegenerisanu seskvilinearnu funkciju na X X X u
kompleksnom sluaju. Zato se, vodei rauna o tome da u kompleksnom
sluaju umjesto

(x, o(.y) = o(. (x, y)

vrijedi
(2.3) (x, o(.y) = ii . <x, y) (x, y E X, o(. E K),
uz neznatnu modifikaciju dokaza iz V, 4 dobija

Teorema 2.1. Neka su X i Y unitarni prostori nad istim poljem K. Tada za

svako 04 E Horn (X, Y) postoji tano jedno preslikavanje 04* E Horn (Y, X)
za koje vrijedi
(2.4) (04 ex),y) = (x, 04* (y) ex E X,y E Y).
Osim toga, ako je A = (O(.i.)mxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu
na bazu {el' ... , en} prostora X i bazu {fl> ... , fm} prostora Y, tada je

(2.5)

matrica linearnog preslikavanja 04* E Horn eY, X) u odnosu na bazu {fl' ... ,
fm} prostora Y i bazu {el' ... , en} prostora X.
Pri tome je Gl Gramova matrica vektora el' ... , en> a G 2 Gramova matrica
vektora fl, ... , fm' dok je
(2.6)
Konjugovanje koje se pojavljuje u (2.5) i potreba da se tu umjesto AT stavi
matrica A* iz (2.6) dolazi od uslova (2.3) koji moemo zadrati i u realnom
sluaju, jer tada konjugovanje nita ne mijenja.

Definicija 2.1. Neka su Xi Yunitarniprostorinad istim poljem K. Linearno

preslikavanje 04* E Horn (Y, X) definisano relacijom (2.4) zove se adjungo-
vano preslikavanje linearnog preslikavanja 04 E Horn eX, Y).
Za linearnu transformaciju 04 E End eX) kae se da je autoadjungovana ili
ermitska ako vrijedi
(2.7) (04x, y) = (x, 04y) (x, y E X), tj. 04* = 04.
Ako umjesto (2.7) vrijedi
(2.8) (04x, y) = -<x, 04y) (x, y E X), tj. 04* = -04,
onda se za linearno preslikavanje 04 E End eX) kae da je antiermitsko.
Za transformaciju 04 EO End (x) kae se da je unitarna ako je
(2.9) (04x, y) = <x, 04-1 y) ex, y E X), tj. dt* = 04-1

296
Konano se za transformaciju A E End (X) kae da je normalna ako komutira
sa preslikavanjem A* E End (X), tj. ako vrijedi
(2.10) A . A* = A* . A.
U realnom sluaju umjesto ermitska, odnosno antiermitska kae se simetrina,
odnosno antisimetrina, a umjesto unitarna - ortogonalna.
Ako za A E End (X) vrijedi bilo koja od relacija (2.7), (2.8) i (2.9), onda za
A sigurno vrijedi i (2.10). To znai da klasa normalnih obuhvata klasu er-
mitskih, klasu antiermitskih i klasu unitarnih transformacija.
Primijetimo, dalje, da je uslov (2.9) ekvivalentan sa uslovom
(2.9') <Ax, Ay) = (x, y) (x, y E X).
Naime, ako vrijedi (2.9), tada vrijedi (2.9'), jer je na osnovu (2.9) i (2.4)
(Ax, Ay) = (x, A*Ay) = (x, A-lA y) = (x, y) (x, y E X).
Obrnuto, ako vai (2.9') tada vai (2.9), jer iz (2.9') na osnovu (2.4) dobijamo
(x, y) = (Ax, Ay) = (x, A* Ay) (x, y E X),

A*A = idx , tj. A* = A-l.

Istaknimo da uslov (2.9') moemo promatrati i u optijoj situaciji kad je
A E Horn (X, Y) i kada na lijevoj strani jednakosti iz (2.9') imamo skalarni
proizvod u unitarnom prostoru Y. Taj uslov od linearnog preslikavanja
A E Horn (X, Y) trai da ono ne mijenja skalarni proizvod, pa se takvo presli-
kavanje zove i izometrija, jer ono, specijalno, ne mijenja ni normu, a samim
tim ni metriku definisanu pomou norme.
Da bismo na slian nain preformulisali uslov (2.10), dokazaemo najprije
jednu osobinu adjungovanja linearnih transformacija. Ostale osobine te ope-
racije naveemo bez dokaza u teoremi 2.2.
Ako je zadano linearno preslikavanje A E Horn eX, Y), onda imamo linearno
preslikavanje A* E Horn (Y, X) za koje vrijedi (2.4). Na isti nain za A* F
E Horn (Y, x) imamo linearno preslikavanje A** = (A*)* E Horn (X, Y)
za koje vrijedi
<A* y, x) = (y, A** x) (x E X, yE Y).

No, prema (2.4)

(A*y, x) = (x,A* y>- = (A x, y)- = (y, Ax) (x E X, Y E Y).
Kad ovo uporedimo, dobijamo
(2.11) A** = (A*)* = A (A E Horn (X, Y)).
Sad moemo dokazati da je uslov (2.10) ekvivalentan sa uslovom
(2.10') (Ax, Ay) = (A*x, A*y) (x, y E X).

297
Stvarno, ako vai (2.10), tada na osnovu (2.11) vai i (2.10'), jer
(04x, 04y) = (x, 04* 04 y) = (x, 04 04* y) = (04*x, 04* y) (x, y E X).
Obrnuto, ako vai (2.10'), tada vai (2.10), jer iz
(04x, 04y) = (x, 04* 04y) (x, y E X)
i
(04*x, 04*y) ;;", (x, 04** 04*y) = (x, 0404*y) (x, y E X),
na osnovu (2.10'), odmah slijedi (2.10).
U teoremi 2.1. pojavila se matrica A* zadana relacijom (2.6), koju smo zapravo
i ranije sretali. Za nju sada uvodimo naziv, a preko nje, po analogiji sa defi-
nicijom 2.1. istIemo specijalne klase kvadratnih kompleksnih matrica.

Definicija 2.2. Neka je K polje kompleksnih brojeva. Za datu matricu A EC

E [("'xn imamo matricu A* E Knx m zadanu relacijom (2.6). Matrica A* zove
se adjungovana matrica matrice A.
Z~ matricu A E Knxn kae se da je ermitska, odnosno antiermitska odnosno
unitarna, odnosno normalna ako vrijedi A* = A, odnosno A* = -A, od-
nosno A* = A-l, odnosno A*A = AA*.
Istaknimo jo jednom da se termin adjungovana matrica koristi i za oznaku
jednog drugog pojma, za koji smo ranije uveli termin asocirana matrica.
Primijetimo da je u sluaju realne matrice Akonjugovanje izlino, zapravo
da ono nita ne mijenja, pa se tada operacija adjungovanja svodi na ranije
upoznatu operacij1; transponovanja. U sluaju realnih matrica termini er-
mitska, antiermitska i unitarna zamjenjuju se respektivno terminima simetri
na, antisimetrina i ortogonalna.
Termini iz definicije 2.2. dobro se slau sa onima iz definicije 2.1. Ako,
naime, u teoremi 2.1. odaberemo ortonormirane baze u X i Y, onda e biti
Gl = En, G2 = Em, dakle, prema (2.5), B = A*. Drugim rijeima, u odnosu
na ortonormirane baze adjungovanom linearnom pres1ikavanju 04* pripada
adjungovana matrica A* matrice A koja je u odnosu na te baze pridruena
transformaciji 04.
Specijalno, za Y = X, linearna transformacija 04 E End (X) je ermitska,
antiermitska, unitarna, odnosno normalna ako i samo ako je matrica A pridru-
ena toj transformaciji u odnosu na ortonormiranu bazu prostora X respek-
tivno ermitska, antiermitska, unitarna, odnosno normalna.
Kao odgovarajua teorema u V, 4 dokazuje se uz voenje rauna o uslovu
(2.3) sljedea teorema.

Teorema 2.2. Adjungovanje linearnih preslikavanja um'tarnih prostora, pored

o.sobine (2.11), ima i ove osobine:
(2.12) (04 + 'lJ)* = 04* + 'lJ*;
(2.13) (IX' 04)* = ci 04*;

(2.14) (04 . (3)* = e* . 04*

za svako 04, 'lJ E Hom (X, Y), e E HOrn (Z, X) i za svako IX E K.

298
Operacija konjugovanja matrica ima oigledno ove osobine:
(2.11-) A= (A)- = A;
(2.12-) eA + B)- = A + B;
(2.13-) (IX' A)- = ii A;
(2.14-) (A . C)- = A . C;
za svako A, B E Kmx", CE Knxp i svako IX E K.
One se dobijaju iz osobine konjugovanja kompleksnih brojeva i iz definicije
osnovnih operacija sa matricama.
Kad se to ima u vidu, onda iz osobina operacije transponovanja matrica sli-
jedi
Teorema 2.3. Operacija adjungovanja matrica ima ove osobine:

(2.11*) A** = (A*)* = A;

(2.12*) (A + B)* = A* + B*;
(2.13*) (IX A)* = ii . A*;
(2.14*) (A . C)* = C* . A*;
za svako A, B E Kmxn, CE Knxp i svako IX E K.
Primijetimo da se teorema 2.3. moe dobiti iz teoreme 2.2. ako se odabere po
jedna ortonormirana baza u unitarnim prostorima X, Y i Z dimenzije res-
pektivno n, m i p, pa u odnosu na odgovarajue parove baza matricama A,
B i C pridrui respektivno linearna transformacija dl, '73 E Hom (X, Y) i
e E Horn (Z, X).

Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori normalnih linearnih

transformacija kompleksnog unitarnog prostora

Na poetku najavljena klasa linearnih transformacija kompleksnog unitarnog

prostora za koje je sigurno ispunjen uslov (2.2), potreban i dovoljan za egzis-
tenciju baze prostora sastavljene od svojstvenih vektora linearne transforma-
cije sa matricom A, je upravo klasa normalnih linearnih transformacija.
Ove linearne transformacije imaju u pogledu svojstvenih vrijednosti i svoj-
stvenih vektora jo mnogo lijepih osobina o kojima e biti rije. Samo kad te
osobine bitno zavise od toga je li unitarni prostor realan ili kompleksan
isticaemo precizno o kojem od ta dva prostora je rije.

Teorema 2.4. Neka je dl normalna linearna transformacija unitarnog prostora

X. Ako je A svojstvena vrijednost, a x pripadni svojstveni vektor linearne trans-
formactje dl, tada je x svojstveni vektor i linearne transformacije dI* i pripada
svojstvenoj vrijednosti I transformacije dI*.
Svojstveni vektori Xl' x~ linearne transformacije dl koji pripadaju razliitim
svojstvenim vrijednostima Al' ~ su O'ftogonaini.

299
Dokaz. - Ako je dtx = ilx, tada je
dt - il idz ) x, (dt - il idz ) x) = (Oz, Ox) = o.
S druge strane, dt - il idz je takoer normalna linearna transformacija, jer

(dt - il idz )* (dt - il idz ) = (dt* - l' idx ) . (dt - il idz ) =

= dt*dt - ildt* - Idf. + 1 il idz = (dt - il z'dx ) (dt* - 1 idx ) =
= (dt - il idz ) (dt - il idx )*.

Zato, prema (2.10'), vrijedi

dt* - I idz ) x, (dt*-1 idz ) x) = dt - il idz )* x, (dt - il idz )* x) =t

= dt - il idz ) x, (dt - il idz ) x) = O,

dakle,
(dt* - 1 idz ) x = 0z, tj. dt* (x) = 1 x.
Time je dokazana prva tvrdnja teoreme.
Neka je sada dtXI == AIXU dtxa = ilax. i pri tome ill =ft. Aa.
Tada prema ve dokazanome vrijedi
Al (Xl> XV = (ill Xl> xa> = (c:Axu Xa> = (Xl' c:A*x.) =
= (Xl> ~z> = ila (Xl' xi).
Odatle, zbog ill =ft. ila, slijedi (Xl' Xp'> = O, pa je tako dokazan i preostali dio
teoreme.
Prethodna teorema vrijedi specijalno za ermitske, antiermitske i unitarne
linearne transfomiacije. Za svojstvene vrijednosti ovih transformacija moe
se dokazati i vie.

Teorema 2.5. Svojstvene vrijednosti ermitske, odnosno antiermitstke transfor-

macije kompleksnog unitarnog prostora su realne, odnosno isto imaginarne.
Svojstvene vrijednosti unitarnih transformacija su po modulu jednake 1.
Dokaz. - Neka je il svojstvena vrijednost, a X pripadni svojstveni vektor
linearne transformacije dt unitarnog prostora X, tj. neD je dtx = ilx, X =ft.
=p Oz'
Ako je X kompleksan prostor, a dt ermitska, odnosno antiermitska transfor-
macija, tada vrijedi
A (x, x) = (AX, x) = <cl/.x, x) = (x, dtx) = (x, il x) =

= l (x, x),
odnosno
A' (x, x) = (A x, x) = (dtx, x) = (x, -dtx) = (x, - A x) =
= - I (x, y).

300
Odatle, zbog (x, x) i= O slijedi

A = ~ odnosno A = -.f,
a to upravo znai da je A realan, odnosno isto imaginaran broj.
Ako je A unitarna transformacija, onda iz
IAI2 . (x, x) = (AX, AX) = (Ax, Ax) = (x, x),
zbog (x, x) i= O, slijedi IAI2 = L
Time je teorema dokazana.
Sad emo dokazati sljedeu, za nae ciljeve pomonu, ali i samu po sebi
interesantnu teoremu.

Teorema 2.6. Neka je S potprostor unitarnog prostora X, a A E End (X).

Ako je S invarijantno u odnosu na A, tada je S.L invarzj'antno u odnosu na A*.
Ako je X kompleksan prostor, a A normalna transformacija, tada je S invari-
jantno u odnosu na A ako i samo ako je invarijantno ti odnosu na A*.
Dokaz. - Ako je S invarijantno u odnosu na A, tada 'la svako x E S i svako
yES.L vrijedi
(x, A*y) = (Ax, y> = O,
jer Ax E S. No, to znai d'l je, za svako y E S.L, A* y E S.L, tj. S.L je invarijant-
no u odnosu na A*.
Neka je sada X kompleksan prostor a A normalna transformacija. Dovoljno
je da dokaemo da je S invarijantno i u odnosu na A* ukoliko je invarijantno
u odnosu na A, jer obrnuta tvrdnja slijedi odatle, budui da je, skupa sa A,
i transformacija A* nor.:mlna, a osim toga A = (A*)*.
Ovu tvrdnju dokazaemo indukcijom u odnosu na l' = dim S.
Ako je r = O, tvrdnja je trivijalna.
Za korak indukcije od r - 1 na r (u sluaju r > O) treba nam, kako emo
vidjeti, zakljuak da tvrdnja vrijedi i u sluaju r = 1. Za l' = 1 postoji vektor
xE S takav da je x i= Ox i S = [x]. Kako je S invarijantno u odnosu na A,
mora biti Ax = AX, za neko A E K, pa je x svojstveni vektor linearne transfor-
macije A. No, na osnovu teoreme 2.4, x je tada i svojstveni vektor linearne
transformacije dl-*, pa je potprostor S = [x] invarijantan i u odnosu na A*.
Uzmimo sada da je r > 1. Kako je S invarijantno u odnosu na A, linearna
transformacija As E End (S) kompleksnog prostora S ima bar jedan svoj-
stveni vektor x, jer je dim S> O. (Tu nam jedino treba pretpostavka da je
prostor X kompleksan!) Potprostor [x] invarijantan je u odnosu na A, jer
je x svojstveni vektor i linearne transformacije c4, pa prema tome i u odnosu
na A*. No, tada je potprostor [x].L prostora X invarijantan u odnosu na A=
= (A*)*, pa je i potprostor T = S () [x] L invarijantan u odnosu na A. Iz
X = [x] +- [X]L i S:2 [x] slijedi S = [x] +- T. Zato je dim T = r - 1,
pa je, po pretpostavci indukcije, potprostor T, koji je invarijantan u odnosu na
A, invarijantan i u odnosu na A*. Kako je i potprostor [x] invarijantan u
odnosu na A*, izlazi da je i potprostor S = [x] -~ T invarijantan u odnosu
na A*.

301
Ovime je dokaz zavren.
Sad su izvrene sve pripreme za dokaz dviju osnovnih teorema o svojstvenim
vektorima normalnih transformacija kompleksnog unitarnog prostora.

Teorema 2.7. Neka je 04 normalna linearna transformadja kompleksnog uni-

tarnog prostora X konane dimenzije, a Al' ... ,Am sve razliite svojstvene
vrijednosti te transformacije. Tada je
nf

i pri tome je ova suma ne samo direktna nego i ortogonalna, tj.

SAkCSf (j =ft k).

i

Dokaz. - Prema teoremi 2.5. svojstveni vektori koji pripadaju razliitim

svojstvenim vrijednostima normalne linearne transformacije 04 su meu
sobno ortogonalni, pa je jasna ortogonalnost gornje sume. Treba, znai,
samo dokazati da ona daje itav prostor X. U tu svrhU staviemo

Potprostor S je invarijantan u odnosu na normalnu linearnu transformaciju

04 kompleksnog prostora X, pa je prema prethodnoj teoremi taj potprostor
invarijantan i u odnosu na 04*. No, tada je prema istoj teoremi potprostor
T = Sl. invarijantan u odnosu na 04 = (04*)*. Kad bi bilo S =ft X, bilo bi
T =ft {Ox}, pa bi linearna transformacija 04T E End (T) imala u T. bar jedan
svojstveni vektor x. To bi naravno bio ujedno i svojstveni vektor linearne
transformacije 04, pa bi zato morao pripadati potprostoru S. Kako je ovo ne-
mogue, zbog Sn T = {O~}, mora biti S = X i teorema je dokazana.

Teorema 2.8. Neka Je 04 normalna linearna transformadja kompleksnog uni-

tarnog prostora X konane dimenzije dim X = n. Tada postoji ortonormirana
baza {fl' ... ,f,,} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne tran-
sformacije 04.
Dokaz. - Ako su Au ... , Am sve (razliite) svojstvene vrijednosti linearne
transformacije 04, tada je, prema prethodnoj teoremi, prostor X ortogonalna
suma svojstvenih potprostora SA" ... ,SA",. Ako u svakom od ovih potprostora
odaberemo po jednu ortonormiranu bazu, onda e unija ovih baza predstavljati
ortonormiranu bazu {fl"'" fn} prostora X sastavljenu od svojstvenih
vektora transformacije 04.
Iz prethodne teoreme dobija se

Teorema 2.9. Neka je A E Knxn normalna kompleksna (moe, dakle, biti i

realna) matrica. Tada postoji dijagonaIna matrica B E Knxn i unitarna matrica
p E Knxn tako da vrijedi B = p*AP.
Dokaz. - Odaberimo kompleksan unitaran prostor X dimenzije n i u njemu
ortonormiranu bazu {el' ... , en}. U odnosu na tu bazu normalnoj matrici

302
A pripada normalna linearna transformacija 04 prostora X. Prema pret-
hodnoj teoremi postoji ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X sastav-
ljena od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. U odnosu na ovu
posljednju bazu linearno j transformaciji 04 pripada dijagonaina matrica B,
za koju vrijedi B = P-l AP, pri emu je P matrica prelaza sa ortonormirane
baze {el> ... , en} na ortonormiranu bazu {fl> ... , fn} prostora X. Kao takva,
matrica P je unitarna (dokazati l), tj. p* = P-l, pa zapravo vrijedi B = p*AP.

Dijagonaina normalna forma simetrine realne matrice

Teoreme 2.7. i 2.8. ne vrijede u realnom sluaju, jer svojstvena jednaina

normalne realne matrice A moe imati i imaginarnih korijena, pa ne mora
vrijediti (2.1). Ukoliko je, meutim, realna matrica A simetrina, tada je
linearna transformacija 04 kompleksnog unitarnog prostora X, pridruena
matrici A u odnosu na neku ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X,
ermitska, pa ima samo realne svojstvene vrijednosti (teorema 2.5). Orto-
normirana baza {fl' ... , fn} unitarnog kompleksnog prostora X dobija se
kao unija ortonormiranih baza svojstvenih potprostora SA" ... , S;'m linearne
transformacije 04. Ortonormirana baza u svakom od potprostora SA.J dobija
se rjeavanjem matrine jednaine
(A - A.jEn) . (~l, ... , ~n)T = (O, .. , oy
i ortonormiranjem tako dobijenih vektora. Kako je matricl'l A - A.jE" realna,
prvi korak ne zahtijeva uvoenje imaginarnih komponenata ~1c, a kako je
baza {el> ... , en} ortonormirana, to ne trai ni sam postupak ortonormiranja.
To znai, ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X, sastavljena od svoj-
stvenih vektora linearne transformacije 04, moe se odabrati i tako da svaki
od vektora fJ ima u odnosu na bazu {el> ... , en} samo realne komponente.
U tom sluaju matrica prelaza P sa baze {el' ... , en} na bazu {fl' ... , fn}
je realna unitarna, dakle, ortogonalna matrica. Zato za dijagonainu realnu
matricu B pridruenu linearnoj transformaciji 04 u odnosu na bazu {fl'
... , fn} prostora X vrijedi B = pT AP. Tako smo dokazali sljedeu teoremu.

Teorema 2.10. Za svaku simetrinu realnu matricu A postoji realna dijago-

nalna matrica B i ortogonalna realna matrica P tako da vrijedi B = pT AP.
Iz ove teoreme lako se dobija
Teorema 2.11. Za svaku simetrinu transformactj"u 04 realnog unitarnog pro-
stora X postoji ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X sastav(jena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Dokaz. - Realna matrica A pridruena simetrinoj transformaciji 04 u od-
nosu na neku ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X je simetrina.
Zato, prema prethodnoj teoremi, postoji realna dijagonaina matrica B i realna
ortogonalna matrica P takve da vrijedi B = pT AP. Ako je {fl' ... , fn}
baza prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P, onda e zbog ortogonal-
nosti matrice P ta baza biti ortonormirana. Osim toga linearnoj transformaciji
04 u odnosu na ovu bazu pripada dijagonaina matrica B, pa se zato ova baza
sastoji od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Teorema je time
dokazana.

303
Struktura ortogonalne transformacije i ortogonal ne matrice

Onako jednostavnu strukturu kao simetrine nemaju ortogona1ne transfor-

macije i ortogonalne matrice. Ortogonalna matrica A je sigurno normalna,
pa se prema teoremi 2.9. moe dijagonalizirati, ali pomou kompleksne, a
ne obavezno realne unitarne matrice P. Nas zanima pitanje koji "jednostavni"
oblik moe primiti realna matrica B = pTAP kad se "pogodno" izabere
ortogonalna matrica P. Zanimljivo je da temo odgovor na ovo pitanje dobiti
pomotu kompleksnog unitarnog prostora.

Teorema 2.13. Nelea je 04 unitarna linearna transformacija kompleksnog uni-

tarnog prostora X, koja u odnosu na neku ortonormiranu bazu {el) ... , en}
prostora X ima realnu matricu A. Tada postoji ortonormirana baza {al> ... ,
ar; bl, Cl; b" c,} (r + 2s = n) prostora X takva da vektoyz' te baze imaju
o o o,

realne skalame komponente u odnosu na bazu {el' o o, en}, a da 04 u odnosu

na tu baau ima kvazi-dijagonalnu matricu
o O O O O

O O O
(2.15) B= O O O
O O O

O O O O
O O O O
D.
Pri tome je
(2.16) A.; = 1, D,. = [C~srp., - sin 9'' 1 ' rp,. =1= mn
Sin"., cos 9',.
ci = 1, 2, o o ., r; k = 1, 2, ... , s),
r broj realnih svojstvenih vrijednosti AJ = 1, a s broj (neureenih!) parova
konjugovano kompleksnih imaginarnih svojstvenih vrijednosti
li,. = cos CPic - z' sin CPic
linearne transformacije 04, raunajui oba puta viestrukosti tih svojstvenih
vrijednosti.
Dokaz. - Neka je Al' ... , Ar niz svih realnih svojstvenih vrijednosti line-
arne transformacije 04, u kojem se sva.~a svojstvena vrijednost pojavljuje
onoliko puta kolika joj je viestrukost. Eventualne imaginarne svojstvene
vrijednosti linearne transformacije 04, kao korijeni svojstvene jednaine
det eA - AE,,) = o koja ima realne koeficijente (jer je matrica A realna!),
dolaze u parovima konjugovano kompleksnih vrijednosti sa istim viestru-

304
kostima. Neka je 1-'1' Pl; ... ; 1-'., P. niz (neureenih) parova konjugovano
kompleksnih imaginarnih svojstvenih vrijednosti linearne transformacije eA
u kojem se svaki par ponavlja onoliko puta kolika mu je viestrukost. Naravno,
r+2s=n.
Prema teoremi 2.8. postoji ortonormirana baza
{
au ... , ar' al' al ,
I ".
,. a's, a"}
, Cr + 2s = n)
prostora X za koju vrijedi
eA (aj) = Ajaj ci = 1, 2 ... , r);
eA (a~) = I-'"a;, eA (a~') = p"a~' Ck = 1, 2, ... , s).
Prema teoremi 2.5. unitarna transformacija eA ima svojstvene vrijednosti
koje su po modulu jednake 1, pa zato vrijedi
Aj = 1 ci = 1, 2, ... , r)
1-'" = cos rp" + i sin rp", Ji" = cos rp" - i sin rp"
rp" =1= mn Ck = 1, 2, " ., s).
Kako je A realna matrica, realna je i matrica (A - AlE,,) ci = 1, ..., r)
pa mofemo pretpostaviti da vektori aj ci = 1, 2, ... , r) imaju realne skalarne
komponente u odnosu na bazu {el' ... , e,,} prostora X. Vektori a~ ne. moraju
imati realne skalarne komponente, jer matrica (A - I-'"E,,) nije realna, ali
ih zato mofemo na jedan jedini nain napisati u obliku
(k = 1, 2.... , s)
tako da vektori b;, e; Ck = 1, 2, ... , s) imaju realne skalarne komponente
u odnosu na ortonormiranu bazu {eu . .. , en} prostora X. Tako dobijamo
niz vektora al' ... , ar; b~, Cl; ... ; b;, e;. Tvrdimo da su ovi vektori meu
sobno ortogonalni.
Sigurno vektori au ... , ar ine ortogonalan, ak ortonormiran skup. Osim
toga iz
(j= 1,2, ... , r; k = 1, 2, ... , s)
slijedi
(aj, b~> + i (aj, e;'> = 0, tj. (aj, b;> = (aj, c~> = O~
(j = l, 2, ... , r; k = l, 2, ... , s)
jer su (aj, b~, (al' e~> realni brojevi.
Treba jo dokazati da je
<b;, b;> = (c~, e;> = O Ck =1= I);
(b~, e;> = O (k, 1 = l, 2, ... , s).
U tu svrhu stavimo
(k = l, 2, ... , s).

305
Dokazaemo da je
(ot) (k = 1, 2, ... , s).
Zbog toga e vrijediti
<u~, dl> = O (k, l = 1, 2, ... , s),
jer su svojstveni vektori normalne linearne transformacije eli- koji pripad.aju
razliitim svojstvenim vrijednostim ftk' Ji, meusobno ortogonalni.
Iz posljednjih jednakosti dobija se
CA) C(b~, b;> - <e~, e; + i . b~, e;> - (e;, b~ = O (k, l = 1, ... , s),
a iz
(k, l = 1, 2, ... , s)
slijedi
(B) b~, b;) + <e~, e; + i . (- <b~, e;> + <e;, b~ = 6"1
(k, l = 1, ... , s).
Sabiranjem i oduzimanjem relacija (A) i (B) dobijamo
(c) (k, l = 1, 2, ... , s).
Ako sada stavimo
bk = V2 e~, Ck = vl' b~ (k = 1, 2, ... , s),
bie vektori {al' ... , ar; bl' Cl; . . ; bB> e.} (r + 2s = n) ortonormirani.
Za vektore bk' Ck Ck = 1, 2, ... , s) vrijedi
eli- (bk) = cos f/Jkbk + sin tpkek
(fl)

Stvarno,

a, na osnovu eli- (a~) = ftka~,

eli- (a~) = (cos f/Jk+ i sin tpk) Cb~ + ie~) =

= (cos f/Jkb~ - sin tpke~) + i . (sin f/Jkb~ + cos tpke~),
tj.
eli- (b~) = cos tpkb; - sin tpke~
(y)
eli- (e~) = sin tpkb~ + cos tp~~.
Kad se uzme u obzir veza izmeu vektora bk' Cic i vektora b~, e~, odatle se
odmah vidi da vrijedi (fl).
Sad je jasno da vektori ortonormirane baze

prostora X imaju realne skalarne komponente u odnosu na bazu {el' ... ,

en} prostora X i da matrica B linearne transformacije eli- u odnosu na kon-
struisanu ortonormiranu bazu ima oblik (2.15). Ostalo je jo da dokaemo

306
relaciju (ex). Ona se neposredno dobija iz (y) i iz
df (die) = 04 (b~) - i . 04 (c~).
Time je teorema dokazana.
Iz prethodne teoreme slijedi

Teorema 2.13. Za ortogonalnu realnu matricu A E KnAn postoji ortogona-

lna matrica P i realna matrica B oblika (2.15) tako da vrijedi B = pT AP
i (2.16).
Ovdje je sada r broj realnih korijena Aj = 1, a s broj (neureenih) parova
konjugovano kompleksnih imaginarnih kortjena
!lk = cos rpk + i sin rpk' !lk = cos rpk - i sin rple
jednaine det (A - AEra) = O raunajui im i viestrukost.
Dokaz. - Odaberimo ortonormiranu bazu {el> ... , en} kompleksnog uni-
tarnog prostora X i u odnosu na tu bazu ortogonalnoj realnoj matrici A pri-
druimo linearnu transformaciju 04 prostora X. Transformacija je unitarna,
pa moemo primijeniti prethodnu teoremu. Za matricu prelaza P sa baze
{el> ... , en} na ortonormiranu bazu {al> ... , ar; bl> Cl; . . . ; bg> cs} prostora
X, koja je unitarna, i za matricu B, za koju vrijedi (2.15) i (2.16), vrijedie
B = pT AP, jer je matrica P oigledno realna, dakle ortogonalna.
Kako su svojstvene vrijednosti linearne transformacije 04 ujedno korijeni
jednaine det (A - AEn) = O, ovime je teorema dokazana.
Sad se na osnovu teoreme 2.13. dobija teorema koja govori o strukturi orto-
gonaIne transformacije realnog unitarnog prostora.

Teorema 2.14. Neka je 04 ortogonalna transformacija realnog unitarnog

prostora X. Tada postoji ortonormirana baza {al' ... , ar; bl' Cl; . . ; b., cs}
prostora X u odnosu na koju transformacija 04 ima matricu B za koju Vrtjedi
(2.15) i (2.16). Pri tome je r broj realnih korijena Aj = 1, a s broj (neure-
enih) parova konjugovano kompleksnih imaginarnih korijena

!lie = cos rple + i sin rpk' !ile = cos rpk - i sin rpk
jednaine det (A - AEn) = O raunajui viestrukost. Tu je, naravno, A ma-
trica linearne transformacije 04 u odnosu na bilo koju bazu prostora X.
Dokaz. - Odaberimo ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X. U od-
nosu na tu bazu ortogonalnoj transformacij i 04 pripada ortogonalna matrica
A. Za matricu A, prema prethodnoj teoremi, postoji ortogonalna matrica
P i realna kvazi-dijagonalna matrica B za koju vrijedi B= pT AP, (2.15) i
(2.16). Pri tome je r broj realnih korijena Aj = l, a s broj (neureenih)
parova konjugovano kompleksnih. korijena

!lk = cos rpk + i sin rpk' !ik = cos rpk - i sin rpk
jednaine det (A - AEn) = O, raunajui viestrukost.
Ako sa {al' ... , ar; bl' Cl;' ; bg> cs} oznaimo ortonormiranu bazu prostora
X kojoj u odnosu na ortonormiranu bazu {el' ... , en} odgovara ortogonalna
matrica prelaza P, onda je jasno da e B biti matrica linearne transformacije
04 u odnosu na ovu novu bazu prostora X. Time je teorema dokazana.

307
U sluaju unitarnog realnog prostora X dimenzije 3 jednaina 3. stepena
det eA -
AE3 ) = o ima bar jedan realni korijen Al = 1, pa je r = 1 ili
r = 3. To znai, matrica B ima jedan od ova dva oblika:

B~[ ~smp
1 O
O cos g;
o sin g; cos g;
l eg; =1= m.,,,,,)

ili

B =
[1 1 ~ l
~
O

1 O

Zamjenom vektora al vektorom - al' ako je ovo potrebno, moe se uvijek

postiida triedar (al' bl' Cl) u prvom sluaju, odnosno triedar (al> a 2 , aa)
u drugom sluaju, bude desne orijentacije, a da se pri tome matrica B ne
promijeni. Kako osim toga vrijedi

B = r O1 O
L
l O
O . [1O
O O l
l O
cos g;
O sing;
~mnp
cos g;
l (g; =1= mn)

u prvom, a

~H~ ~l [~ ~l
[ 1 O O O
B = ~ 1 1 1
O O O
u drugom sluaju, vidimo da vrijedi sljedea teorema.

Teor~ma 2.15. Neka je (el> e 2 , ea) ortonormirani desni triedar u realnom

unitarnom prostoru X dimenzije 3, a A matrica ortogonalne transformacije
dl prostora X u odnosu na bazu koju ine navedeni vektori. Tada
l) dl predstavlja rotaciju za ugao g; =1= mn oko ose odreene jedininim svoj-
stvenim vektorom al koji pripada svojstvenoj vriJednosti Al = + 1 ili je rezul-
tat slaganja jedne rotaczj"e za ugao g; =1= mn oko ose odreene jedininim svoj-
stvenim vektorom al koji pripada svojstvenoj vrijednosti Al = - 1 i jedne
simetrije u odnosu na ravan normalnu na vektoru al' ukoliko je Al = 1 +
ili Al = - 1 jedini jednostruki realni korijen, a

fll = cos-g; + i sin g;, Jil = cos g; - i sin g;

par imaginarnih korijena det (A - AE3) = O.
jednaine

2) dl predstavlja rezultat uzastopnog izvoenja simetrija u odnosu na svaku

od ravni normalnih na jedininom svojstvenom vektoru aj koji pripada svoj-
stvenoj vrijednosti Aj = - 1 ili je identitet ako ovakvih svojstvenih vrijednosti
nema, ukoliko jednaina det eA -
AaE) = O nema imaginarnih korijena. Pri
tome je (al' az, aa) ortonormirani desni triedar sastavljen od svojstvenih vek-
tora linearne transformact"je dl.

308
Primijetimo da u sluaju 1) imamo samo rotaciju upravo onda kada je det eA) =
= 1. U sluaju 2) za det eA) = 1 imamo identitet ili dvije simetrije u odnosu
na ravni, dakle jednu simetriju u odnosu na pravu odreenu svojstvenim vek-
torom a" koji pripada svojstvenoj vrijednosti A" = 1. Za det eA) = - 1 u
sluaju 2) imamo ili jednu simetriju u odnosu na ravan ili tri takve simetrije,
tj. simetriju u odnosu na taku Ox'

Primjer 2.1. Linearna transformacija 04 realnog unitarnog prostora X ima u odnosu na

ortonormiranu bazu {el' ea, e3} toga prostora matricu

16 O - 12]
A= [ O 25 O.
- 12 O 9

Odrediemo ortonormiranu bazu {fl' J2> J.} prostora X sastavljanu od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04, a time i ortogonalnu matricu P za koju je matrica B = pT AP
dijagonalna. Primijetimo da je ovo mogue, jer je matrica A simetrina. Za ovu matricu
A ve smo raunali det eA - )'B.) i nali (v. primjer 1.2)

det eA - )'B.) = - ). O. - 25)",

dakle,
).1 = 0, ).2,3 = 25.

Za ).1 = O odredili smo svojstveni vektor Xl = 3el + 4e. On nije normiran, jer II Xl 112 =
= (Xl' Xl) = 9 + 16 = 25, tj. II Xl II = 5. Vektor
1 3 4
JI = -
5
Xl = -
5
el + -5 ea

je normiran i ini bazu potprostora S" .

Za ).. = 25 nali smo X2 = 4e l - 3e., X. = e . Ovi vektori ine bazu potprostora SJ."
koju treba ortonormirati. Kako je

II X. 112 = (X., X.) = 16 +9= 25, tj. II Xa II = 5,

imamo
1 4 3
J. = - X. = - el - - e.
5 5 5
Sada traimo

dakle J; = e.. Kako je ovaj vektor ve normiran, uzeemo

J3 =J; = e.
Tako smo odredili ortonormiranu bazu {fl' J., f.} prostora X sastavljenu od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04.
Matrica P je matrica prelaza sa baze {e" e., ea} na bazu {f" f., f.}, znai,

3 4
O
5 5
P= O O
4 3
O
5 5

309
Kao matrica prelaza sa ortonormirane na ortonormiranu bazu realnog unitarnog prostora
X, matrica P je ortogonalna. Provjerimo to kako bismo izvrili kontrolu dosadanjeg rauna:

3 4 3 4
O O

l ~ E,
5 5 5 5 O O
pT.p= 4
O
O
3
5
O
4
--
O
3
O
[ O
O O
O]

O 1 O 5 5
-
Traena dijagonaina matrica

B = pT AP = [ 0.1, ~.IC 00] [OO 25O ~ ].

O O .13 O O 25
Primijetimo da smo umjesto vektora fu mogli uzeti vektor g, = - f" a umjesto vektora
f. i f. bilo koja dva ortonormirana vektora gai g. koji
ine bazu prostora S;.,. Ortogonalna
matrica prelaza Q sa baze {eu e" ea} na ortonormiranu bazu {gu g., ga} daje istu matricu
B = QT AQ iako je Q "# P.
Primjer 2.2. Zadana je linearna transformacija dl- unitarnog realnog prostora obinih
vektora. Odrediti geometrijsko znaenje te transformacije, ako ona u odnosu na ortonor-
miranu bazu {eu e., ea} prostora X ima matricu

A=+'[~ ~ ~]. 2 - 2

Linearna transformacija dl- je ortogonalna, jer je baza {e" e., e,,} ortonormirana, a matrica
A, zbog AT A ~C E", ortogonalna.
Jednaina det (A - AEs) = O ima korijene

1', = -
5
-
6
+ J. V'TI
--,
6
Zato dl- predstavlja rotaciju oko ose odreene svojstvenim vektorom a, koji pripada svoj-
stvenoj vrijednosti A, - 1 za ugao

rp = arc cos (- -~ )~.

Odredimo samo vektor a" Iz

dobija se
;' = 3;3, ;' = ;3, tj. (za ;3 = 1) X, = 3e, + e. + e3
Normiranjem vektora X, dobijamo vektor

Vektore, b" C, koji skupa sa a, ine ortonormiranu bazu prostora X odredili bismo u skladu
sa dokazom teoreme 2.14. Oni ine ortonormiranu bazu potprostora [a,]-L, pa ih moemo
odrediti i ovako. Svaki od tih vektora ortogonalan je na vektoru a" pa za njegove kompo-
nente u odnosu na bazu {e" e., e3 } vrijedi:
3;' + ;2 + ~3 = O,

310
odakle se dobija

tako da imamo
za ';1 = 1, ';3 = O, x. = el - 3e.;
za ';1 = O, .;a = 1, Xa = -e. + ea.
Sad vektore x. i Xa treba samo ortonormirati. Uzimamo

a zatim najprije traimo

300
lX =- (bl' bl)-l. (Xa, bl) = - --,
10
to daje
1
Y3 = - (- 3e l - e. + lOes),
10
odnosno

Cl = - IIY311- 1 Ya
v'110
= - ---(- 3e l - e. + lOes)
110
U odnosu na ortonormiranu bazu {alJ blJ Cl} prostora X, ije smo oznake prilagodili teo-
remi 2.14, linearna transformacija 04 ima kvazi-dijagonalnu matricu

O O
5 11
O --
B = PTAP = 6 6
11 5
O
6 6
Pri tome je
v'iT
3--
v'110 v'iO 3--
11 110 10
P=
v'iT Vio
-3-
v'110
11 10 110
v'iT O
v'Ilo
----
II 11
ortogonalna matrica prelaza sa baze {el' e., ea} na bazu {al' bl' Cl}, pa se moe provje
riti dobijeni izraz za B.
Tako smo uradili mnogo vie nego to se od nas trailo.

Zadaci

2.1. Ako je 04 normalna linearna transformacija kompleksnog unitarnog prostora X ko-

nane dimenzije n, tada postoji ortonormirana baza {JlJ ..., ln} prostora X sastavljena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Obrnuta tvrdnja glasi ovako: Ako linearna transformacija 04 kompleksnog
unitarnog prostora X konane dimenzije n ima n meusobno ortogonalnih svojstvenih

311
vektora, tada je 04 normalna linearna transformacija prostora X. (Naime, normiranjem
tih vektora dobija se ortonormirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04.)
Ova tvrdnja je tana. Stvarno, ako je Ul' ..., ln} ortonormirana baza unitarnog prostora
X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije 04, tada vrijedi
04 (h) = Ath (j = 1, 2, ..., n),
dakle,

a s druge strane

Prema tome,

<h, o4*(fk = <h, X;'/Ir) (j, k = 1, 2, ..., n),

tj.
<h, 04* (f,, = O(j OF k), <lb 04* (fir ~. <I", 411c),
pa je

Zato za svako
x = ~J1 + ... + ~"In E X
vrijedi
(04 o 04*) (x) = 04 (~1 1d1 + ... + ~nInln) =
= ~111).J1 + ... + ~nf,,).nln'

i posve slino

dakle,
(04 o 04*) (x) = (04* o 04) (x) (x E X).
2.2. Ako je A normalna matrica reda n, tada postoji unitarna matrica P i dijagonaina ma-
trica B za koje vrijedi B = p* AP. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Obrnuta tvrdnja je tana i glasi: Ako za kvadratnu matricu A postoji unitarna
matrica P i dijagonalna matrica B za koje vrijedi B = P* AP, tada je matrica A normalna.
Tada je. naime, A = PBP*, A* = PB*P*, dakle
A . A* = PBB*P* = PB*BP* = A*A,
jer je svaka dijagonaina matrica B sigurno normalna.
2.3. Za svaku simetrinu realnu matricu A postoji realna ortogonalna matrica P i realna
dijagonalna matrica B za koje vrijedi B = pT AP. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Vrijedi, i rezonovanje je slino onome iz prethodnog uputstva, jer B ~~ PT AP,
B, P realno povlai A = PBpT, A realno i
AT = PBTpT = PBPT ~ A.
2.4. Ako je 04 simetrina transformacija realnog unitarnog prostora X konane dimen-
zije n, tada postoji ortonormirana baza Uu .. 'J ln} prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Vrijedi. Ako je {eu"'J en} ortonormirana baza prostora XJ a Uu .. 'J ln}
ortonormirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije
04, tada, u odnosu na prvu bazu, linearnoj transformaciji 04 pripada matrica AJ a u od-
nosu na drugu bazu, dijagonaina matrica B = pTAP, pri emu je P ortogonalna matrica
prelaza sa prve na drugu bazu. Zato je prema prethodnom zadatku matrica A simetrina,
a zbog toga je simetrina i sama linearna transformacija 04.

312
2.5. Neka je A ortogonalna matrica. Tada postoji ortogonalna matrica P i kvazi-dijagonalna
matrica B oblika (2.15) za koje vrijedi B = PT AP. Vrijedi li i obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Odmah se vidi da za matricu B oblika (2.15) vrijedi BBT = BTB = En. Zato
vrijedi obrnuta tvrdnja koja glasi: Ako za realnu matricu A postoji ortogonalna matrica
p i kvazi-dijagonalna matrica B oblika (2.15) za koje vrijedi B = pT AP, tada je matrica
A ortogonalna. Naime, tada je A = PBPT, dakle AAT = PBPT . PBTpT . = PBBTpT =
= PEnPT = ppT = En.

3. ERMITSKE I KVADRATNE FUNKCIJE

Bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije definisane pomou

linearne transformacije unitarnog prostora

Ako je X unitarni prostor nad poljem K realnih, odnosno kompleksnih

brojeva, a 04 E End (X), tada je jednakou
(3.1) <p (x,y) = <04 (x),y) (x,yEX)
definisana bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija na X X X. Ako je
dimenzija prostora X konana, tada vrijedi i obrnuto, tj. svaka bilinearna,
odnosno seskvilinearna funkcija <p na X X Y ima oblik (3.1) za odredeno
04EEnd (X).
Naime, ako je {al' ... , an} ortonormirana baza prostora X, tada je oigledno
(3.1) ekvivalentno sa
(3.1') <p (a" ak) = (04(a ak>j ), Ci, k = 1, 2, ... , n).
No, ako je A = (oc~)nxn matrica linearne transformacije dl- u odnosu na
spomenutu bazu, tada je
n
<04 (aj)' ak> = L oc; . (aj, ak> = ocr ci, k = 1, 2, ... , n),
j=1

pa (3.1') vrijedi ako i samo ako je

(3.1 ff) (i, k = 1, 2, ... , n).
tj. ako i samo ako je AT matrica bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije
<p u odnosu na ortonormiranu bazu {al> .... , an} unitarnog prostora X.
Kako je
(3.2) (04 (x),y) = <x, 04* (y) (x,yEX),
odmah se vidi da je bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija (3.1) sime-
trina,odnosno ermitska, ako i samo ako je 04 simetrina, odnosno ermitska
linearna transformacija.

Definicija 3.1. Neka je X unitarni prostor nad poljem K realnih, odnosno

kompleksnih brojeva, a 04 E End (X). Tada se za bilinearnu, odnosno seskvi-
linearnu funkciju (3.1) kae da je definisana pomou linearne transfor-
macije 04.

313
Kvadratna, odnosno ermitska funkcija i pripadna bilinearna
odnosno seskvilinearna polarna funkcija

Definicija 3.2. Neka je @ ex, y) simetina bilinearna, odnosno ermitska

seskvilinearna funkcija na X X X, pri emu je X vektorski prostor nad
poljem K realnih, odnosno kompleksnih brojeva. Tada se funkcija
(3.3) f(x) = @(x, x) (xEX)
zove kvadratna (ermitska) funkcija na X.
Prema samoj definiciji, kvadratna, a i ermitska funkcija ima samo realne
vrijednosti, jer vrijedi
f (x) = @ (x, x) = (@ ex, x))- = (f (x))- (x E X).
Osim toga, zbog
f (AX) = @ (AX, AX) = I A 12 . @ (x, x) = I A 12 f (x) (x E X),
odnosno
f~+~=@~+~x+~=@~~+@~~+@~~+@~~
f(x -y) = @(x-y, x -y) = @(x,x) + @(y,y) - @(x,y) - @(y,x)
vrijedi
(3.4) f (Ax) = I A 12 f (x) (x E X, A E K)

(3.5) f(x + y) + f(x - y) = 2f(x) + 2f(y) (x,yEX).

Iz (3.4) slijedi da je, za svako x E X, preslikavanje A f-+ f (Ax) (A E R) nepre-
kidno. No, iz (3.3) se lako zakljuuje da zapravo vrijedi
(3.4') (V x, y E X) preslikavanje A f-+ f (Ax + y) (A E R) je neprekidno.
Osim toga, u kompleksnom sluaju, iz (3.4) slijedi
(3.4") f(ix) = f(x) (x E X).
Ermitska seskvilinearna, odnosno simetrina bilinearna funkcija @ (x, y) za
koju vrijedi (3.3) potpuno je odreena ermitskom, odnosno kvadratnom funk-
cijom f (x). Naime,
f(x + y) - f(x - y) = 2@(x,y) + 2@(y, x),
pa odatle II realnom sluaju dobijamo
1
(3.6) @(x,y) = -(f(x + y) - f(x - y (x,yEX).
4
U kompleksnom sluaju umjesto (3.6) imamo samo
1
Re @(x,y) = -(f(x + y) - f(x - y) (x,y EX),
4
a posve slino dobija se

Im@(x,y) = ~(f(x + iy) - f(x - iy (x,yEX),

4
314
tako da u kompleksnom sluaju vrijedi
1 .
(3.7) cp (x,y) = - (f(x + y) - f(x - y)) + ~ (f(x + zy) - f(x - iy))
4 4
za svako x, y EX.
Moe se dokazati, posve slino dokazu teoreme VU,4.1., da za svaku realnu
funkciju f (x) na vektorskom prostoru X nad poljem K realnih, odnosno
kompleksnih brojeva, koja ima osobine (3.4'), (3.4") (u kompleksnom sluaju)
i (3.5) funkcija cp (x,y) definisana na X x X jednakou (3.6) u realnom,
odnosno jednakou (3.7) u kompleksnom sluaju predstavlja simetrinu
bilinearnu, odnosno ermitsku seskvilinearnu funkciju na X x X i da osim
toga vrijedi (3.3).
Prema tome, za kvadratne, odnosno za ermitske funkcije vrijedi ova teorema

Teorema 3.1. Realna funkcija f (x) definisana na prostoru X nad poljem K

realnih, odnosno kompleksnih brojeva je kvadratna, odnosno ermitska funkcija
na X ako i samo ako ona ima osobine (3.4'), (3.4") (u kompleksnom sluaju)
i (3.5). U tom sluaju za simetrinu bilinearnu, odrwsno za ermitsku seskvili-
nearnu funkciju cp (x, y) iz (3.3) 'l-'rijedi (3.6), odrwsno (3.7).
Primijetimo da se u realnom sluaju uslov (3.4') ne moe zamijeniti uslovom
(3.4), ali se u kompleksnom sluaju uslovi (3.4') i (3.4") mogu nadomjestiti
uslovom (3.4) (v. S. Kurepa, Glasnik mat. fiz. i astr. 19 (1964), 23-36, i lO
(1965), 79-92).
Vidimo da je simetrina bilinearna, odnosno ermitska seskvi1inearna funkcija
cp (x y) na X X X potpuno odreena pripadnom kvadratnom, odnosno ermit-
skom funkcijom (3.3).

Definicija 3.3. Ako je f ex) kvadratna, odnosno ermitska funkcija na X,

tada se simetrina bilinearna, odnosno ermitska seskvilinearna funkcija cp (x, y)
na X X X za koju vrijedi (3.3), tj. (3.6), odnosno (3.7) zove polarna funkcija
funkcije f (x).

Definitnost bi1inearnih (seskvi1inearnih) funkcija i linearnih

transformacija i matrica

Definicija 3.4. Neka je X (unitaran) prostor nad poljem K realnih odnosno

kompleksnih brojeva.
Za simetrinu bilinearnu, odnosno ermitsku funkciju cp (x,y) na X X X
kaemo da je
l) pozitivno dejinitna, odnosno pozitivno semidejinitna ako je pripadna kvad-
ratna, odnosno ermitska funkcija f (x) pozitivna, odnosno nenegativna za
x * Ox;
2) negativno definitna, odnosno negativno semidefinitna ako je pripadna kvad-
ratna, odnosno ermitska funkcija f (x) negativna, odnosno nepozitivna za
x * Ox'

315
Definicija 3.5. Neka je X unitarni prostor konane dimenzije nad poljem
K realnih, odnosno kompleks'nih brojeva, a eA E End (X) simetrina, od-
nosno ermitska linearna transformacija prostora X. Tada se kae da je line-
arna transformac ija eA
1) pozitivno definitna, odnosno pozitivno semidefinitna ako je bilinearna,
odnosno seskvilinearna funkcija <eA ex), y) pozitivno definitna, odnosno po-
zitivno sem idefin itna ;
2) negativno definitna, odnosno negativno semidefinitna ako je bilinearna, od-
nosno seskvilinearna funkcija <eA (x),y) negativno definitna, odnosno nega-
tivno semidefinitna.
Ako je funkcija rp (x,y) na X X X pozitivno definitna, odnosno pozitivno
semidefinitna, tada je funkcija - rp (x, y) negativno definitna, odnosno ne-
gativno semidefinitna, i obrnuto. Zato je dovoljno da okarakteriemo pozi-
tivno definitne, odnosno pozitivno semidefinitne bilinearne, odnosno seskvi-
linearne funkcije. U sluaju unitarnog prostora X konane dimenzije, ove
funkcije definisane su pomou linearnih transformacija, pa emo to uiniti
samo za linearne transformacije.

Teorema 3.2. Neka je X unitaran prostor konane dimenzije n nad poljem

K realnih, odnosno kompleksnih brojeva, a eA E End CX) simetrina, odnosno
ermitska linearna transformacija. Linearna transformacija eA je pozitivno defi-
nitna (pozitivno semidefinitna) ako i samo ako su sve svojstvene vrijednosti
linearne transformaczje eA pozitivne (nenegativne).
Dokaz. - Ako je linearna transform'lcija eA pozitivno definitna (pozitivno
semidefinitna), tada za svaku svojstvenu vrijednost A i pripadni svojstveni
vektor x te transformacije vrijedi:
O < <eA (x), x) = <AX, x) = A . <x, x),
odnosno O ~ A . (x, x), pa kako je <x, x) > O, mora vrijediti
A > O, odnosno A ~ O.
Obrnuto, neka su sve svojstvene vrijednosti linearne transformacije eA pozi-
tivne, odnosno nenegativne. Kako znamo, postoji ortonormirana baza {fl>
... , fn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije
eA, pa za svaki vektor
x = ~1J1 + ... + ~"f"EX, x 'i= Ox
vrijedi
<eA (x), x) = I ~l 12 . <eA (JI),fl) + ... + I ~ .. 12 <eA (J,.),f.. ) =
= Al . I ~1 12 + ... + A" I ~ .. 12,
dakle,
<04 (x), x) > O, odnosno <eA (x), x) ~'O

jer su sve svojstvene vrijednosti A.I pozitivne, odnosno nenegativne.

U odnosu na ortonormiranu bazu {el) ... , e.. } unitarnog prostora X konane,
dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva simetrinoj (ermit-
skoj) linearnoj transformaciji eA prostora X odgovara simetrina realna

316
(ermitska kompleksna) matrica A. Pri tome su svojstvene vrijednosti line-
arne transformacije CJI. upravo svojstvene vrijednosti pripadne matrice A.
Zbog toga je, s obzirom na prethodnu teoremu, prirodna ova definicija.

Definicija 3.5'. Za simetrinu realnu (ermitsku kompleksnu) matricu A

kaemo da je
l) pozitivno defim'tna (pozitz'vno semidefinitna) ako su joj sve svojstvene
vrijednosti pozitivne (nenegative) ;
2) negativno definitna (negativno semidefinitna) ako su joj sve svojstvene
vrijednosti negativne (nepozitivne).
Ako je x = (~l, ... , ~,,). (el' ... , e,,)T, tada za linearnu transformaciju CJI.
unitarnog prostora X kojoj u odnosu na ortonormiranu bazu {el> ., o, e.. }
prostora X pripada matrica A vrijedi
CJI. (x) = (~l, ... , ~n) . (cJI. (el)' ... , CJI. (e,,T =
= al, ...,
~n). AT . (el> ... , e,,)T,
dakle
<CJI. (x), x> = (~l, ... , ~n) AT (~l, ... , ~n)*.
o o

Ukoliko je A simetrina realna (ermitska kompleksn~) matrica, onda se iz

posljednje jednakosti vidi da e ona biti
l) pozitivno definitna (pozitivno semidefinitna) ako i samo ako je desna
strana posljednje jednakosti pozitivna (nenegatlvna) za svako (~l, E") *- o o o,

*- (O, o o O);
.,

2) negativno definitna (negativno semidefinitna) ako i samo ako je desna

strana posljednje jednakosti negativna (nepozitivna) za svako (~l, ... , ~") *-
*- (O, .. o, O).
Primijetimo na kraju da je za svaku (regularnu) linearnu transformaciju
CJI. unitarnog prostora X konane dimenzije linearna transformacija CJI. o cJI.*,
a isto tako i linearna transformacija cJI.* o CJI. pozitivno semidefinitna (pozi-
tivno definitna).
Naime, sigurno je, zbog (cJI. o CJI.*)* = (CJI.*)* o cJI.* = CJI. o cJI.*, linearna
transformacija CJI. o cJI.* ermitska, a osim toga je
eII* o cJI.) (x), x> = <eli ~x), (eII*)* (x = <eli (x), eli (x
nenegativno (pozitivno) za svako x -=F Ox, pa je linearna transformacija
cJI.* o CJI. py~itivno se:nid~finitna (pozitivno ddinitna). Slino se dokazuje
da to isto vrijedi i za CJI. o eII*.

EkstremaIna svojstva svojstvenih vrijednot"ti simetrine odnosno

er mitske linearne transformacije
Iz dokaza teoreme 3.2. vidi se da za najmanju svojstvenu vrijednost Amin i
najveu svojstvenu vrijednost Amax simetrine, odnosno ermitske linearne
transformacije eli vrijedi
(3.8) Amin' <x, x> ::::;; <CJI. (x) x> ::::;; Amax <x, x> (x E' X),
odnosno
(3.8')

317
Pri tome se u (3.8') donja, od~osno gornja gra!1ica dostie za svojstveni
vektor x linearne transform'lcije A koji pripad'l" svojstvenoj vrijednosti Amin,
odnosno Amax. Specijalno vrijedi
(
3.9)
1
Amin =
f<A(x),x)
m =
. f
m <dt!I( x), x),
xEX <x, x) xEX
x#Ox Ilxll=1
<A (x), x)
(3.10) Amax = sup = sup <A (x), x).
xEX (x, x) xEX
x#Ox il xll=1
Definiimo sada realne brojeve Amin i Am.x jednakostima (3.9) i (3.10). Pri-
mijetimo da se infimum u (3.9), odnosno supremum u relaciji (3.10) stvarno
dostiu, jer je skup {xEX III x II = l} kompaktan podskup prostora X,
a presl ikavanje
(3.11) I (x) = <A (x), x) (x E X)
neprekidno. Naime,
II (x) - I (y) I = I <A (x), x) - <A (y), y) I = I <04 (x), x - y) +
+ <A (x - y),y) I:::;; I <04 (x), x - y) I + I <A (x - y),y) I:::;; II 04 (x) II
. II x - y II + II A (x - y) IIII y II :::;; II A II . (II x II + II y II) . II x - y II.
Svrha sljedee leme je da se ovako definisanim realnim brojevima Amin i
Amax da znaenje minimalne i maksimalne svojstvene vrijednosti simetrine,
odnosno ermitske transformacije A i to bez pozivanja na teoremu o egzi-
stenciji ortonormirane baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04. tavie, tu teoremu dokazaemo na drugi nein
uz oslanjanje na ovu lemu.

Lema 3.1. Neka se inlimum u (3.9) dostie najedininom vektoru/l , a supre-

mum u (3.10) na jedininom vektoru ln. Tada je II svojstveni vektor linearne
translormaczje A koji pripada svojstvenoj vrzjednosti Al = Amin linearne trans-
formacije A, a ln svojstveni vektor koji pripada svojstvenoj vrijednosti An =
= Amal< linearne transiormacije 04.
Dokaz. - Dokazaemo samo tvrdnju koja se odnosi na Amin, jer se tvrdnja
koja se odnosi na Amax moe dokazati posve slino, a osim toga nju ne kori-
stimo u dokazu teoreme 3.3., iz koje inae neposredno slijedi.
Prema (3.9) moemo pisati

(x E X, x =F Ox),
dakle,
(3.12) <04 (x), x) ~ Al <x, x) = <A UI),/I) <x, x) (xEX)
jer za x = Ox u (3.12) zapravo vrijedi znak jednakosti.
Stavimo sada
y = 04UJ - Adl

318
Dokazaemo da je

Stvarno,

<Jl'Y) = <J1> 04(fJ - Adl) = <JI' 04 (fl) -)..1 <Jl,f1) =

= <04 (fl)' JI) - Al <fuft> = )..1 - )..1 = O.
Osim toga za svako e> O imamo
<dl- (fl - ey),Jl - ey) ~ Al <JI - ey,Jl - ey),
tj.
<04 (fl),J1) - e <04 (fl)'y> - e <04 (y), JI> + e2 <04 (y),y> ~

~ Al <J1>Jl) - Ale <Jl'Y) - Ale <y,Jl> + Ale2 (y,y),

dakle,
<y,y) = <04 (fl)'y) ~ ~. 04 (y),y) - Al <y,y), (e>O), tj. (y,y) = O,
2
jer
= Al . <Jl,Jl)' <tl'Y) = <y,Jl) = O,
<04 (fl),Jl)
<04 (fl)'y) = (y,y) = <y,y)- = <y, 04 (fl.) = <04 (y),Jl)'
Sad moemo dokazati najavljenu teoremu.

Teorema 3.3. Nekaje X unitarni prostor konane dimenzije n, a 04 E End (X)

simetrina (ermitska) linearna transJormacija. Tada postoji ortonormirana baza
{fl> ... , Jn} prostora X za koju je
(3.13) ci = 1, 2, ... , n),

pri emu je
(3.14) ci = 2, 3, ... , n),
U tom sluaju vektori JJ su svojstveni vektori linearne transJormact}'e 04 i pri-
padaju svojstvenim vrijednostima
(3.15) ci = 1, 2, ... , n),
za koje prema torne vrijedi
(3.16)
Dokaz. Prema lemi 3.1. jedinini vektor JI iz (3.13) je svojstveni v.!ktor
linearne transformacije 04 i pripada svojstvenoj vrijednosti Al iz (3.15).
Prema tome, tvrdnja teoreme 3.3. tana je za n = 1. Pretpostavimo da je
n > 1 i da je tvrdnja teoreme tana za n-l. :9okazaemo da je ona onda
tana i za n.

319
u tu svrhu uvedimo oznaku Y = X{. Kako je X 2 = [flJ potprostor pro-
stora X invarijantan u odnosu na 04, potprostor Y prostora X invarijantan
je u odnosu na 04* = 04, pa imamo simetrinu (ermitsku) linearnu transfor-
maciju o4y E End (Y). Po pretpostavci indukcije postoji ortonormirana
baza U2' ... , fn} prostora Y za koju vrijedi
ci = 2, ... , n),

pri emu je
Y 2 = {Ox}, Y j = [f2"" ,fi-l] ci = 3, 4, ... , n),
a ortogonalni komplement se uzima u Yane u X.
Osim toga f2' ... , fn su svojstveni vektori linearne transformacije o4 y koji
pripadaju svojstvenim vrijednostima
Aj := (o4y (fj), fj) (j = 2, ... , n).

Ako se sjetimo da je zapravo

Y/- (u Y = xi-) = xf (u X), = 2, ... , n),
(j
te da je o4y (y) = 04 (y) (y E Y), onda je jasno da vektori fl> f2' ... , fn
ine
ortonormiranu bazu prostora X i da za njih vrijedi (3.13) uz (3.14), te da
su to svojstveni vektori linearne transformacije 04 koji pripadaju svojstvenim
vrijednostima (3.15). Zbog Xl e X 2 c. .. e Xn vrijedi => xt xt
=> .. =>
=>X;-, pa je iz (3.13) i (3.15) jasno da vrijedi (3.16).
Time je teorema dokazana.

Kanonska forma kvadratne (ermitske) funkcije. Teorema inercije

Ako je 04 simetrina (ermitska) linearna transformacija unitarnog prostora X

konane dimenzije n, tada za ortonormiranu bazu {fl" .. ,fn} prostora X
sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 04 vrijedi
(3.17) 04 (ff) = Adf ci = 1, 2, ... , n).
Zato za kvadratnu (ermitsku) funkciju (3.11) na X vrijedi
(3.18) f (x) = Al 1~112 + ... + All WI2
za svaki vektor
(3.19)

Definicija 3.6. Neka je f (x) kvadratna (ermitska) funkcija na prostoru X

konane dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva. Ako za
neku bazu {gl> ... , gn} prostora X vrijedi
(3.18') f(x) = /-t1'11j 1 12 + ... + /-tn 11]"1 2
za svaki vektor
(3.19')

320
tada se desna strana jednakosti (3.18') zove kanonska forma kvadratne (er-
mitske) funkcije f (x).
Za datu kvadratnu (ermitsku) funkciju f(x) postoji vie baza prostora X
za koje uz (3.19') vrijedi (3.18'). Koeficijenti
(3.20') flj = f (gj) (j = 1, 2, ... , n)
kanonske forme (3.18') su realni brojevi i zavise od odabrane baze prostora X.
Meutim, broj pozitivnih i broj negativnih. koeficijenata kanonske forme za
datu kvadratnu.(ermitsku) funkciju f(x) na X ne zavise od odabrane baze
prostora X. To tvrdi tzv. teorema inercije (Silvester). Kako se u svakom
prostoru X konane dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva
moe definisati skalarni proizvod i zatim za svaku kvadratnu (ermitsku)
funkciju f (x) na X nai simetrina (ermitska) linearna transformacija 04
prostora X za koju vrijedi (3.11), moemo teoremu inercije formulisati ovako:

Teorema 3.4. Neka je 04 simetrina (ermitska) linearna transformacija uni-

tarnog prostora X konane dimenzije nad poljem K realnih (kompleksnih)
brojeva. Tada je broj p' prozitivnih, odnosno broj q' negativnih koeficijenata u
svakoj kanonskoj formi (3.18') kvadratne (ermitske) funkcije (3.11) na X jednak
broju p pozitivnih, odnosno broju q negativnih svojstvenih vrijednosti linearne
transformacije 04. Pri tome se svaka svojstvena vrijednost uzima onoliko puta
kolika joj je viestrukost.

Dokaz. Bez ogranienja moemo uzeti da je

AJ =f(fJ) > O ci = 1,2, ... , p)
Ap+1c = f(fp+/c) < O (k = 1, 2, ... , q)
Ap +q+! = f (fp+q+!) = O CZ = 1, 2, ... , n - (p + q
a isto tako
flj = f (gi) > O (j = 1, 2, ... , p')
flp'+1c =f(gp'+1c) < O (k = 1,2, ... , q')
flp' +q'+! = f (gP'+q' +1) = O (l = 1,2, ... ,n - (p' +q',
jer to inae uvijek moemo postii prenumeracijom baza.
Tu je {fl' ... , fn} ortonarmirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04. U odnosu na tu bazu, kako se vidi iz
(3.18), simetrinoj bilinearnoj (errnitskoj seskvilinearnoj) funkciji
(3.21) cp (x, y) = <04 (x), y) (x, y Ec X)
pripada matrica
(3.22)
Pri tome je A matrica linearne transformacije 04 u odnosu na tu istu bazu.
Iz (3.18') vidi se da funkcija (3.21) u odnosu na bazu (gl' ... ,gn) prostora X
ima matricu
(3.22')

321
Ako je P matrica prelaza sa baze {fl> ... ,jn} na bazu (gl' ... ,gn} onda,
kako znamo, vrijedi
(3.23) B = PTAP,
pa je zato
p' + q' = rang B = rang A = rang 04 = p + q,
dakle,
(3.24) p' + q' = p +q= rang 04.
Pretpostavimo da je,. recimo, p' < p. Tada bi bilo p + (n - p') > n, dakle,
[jl> .... ,jp] n [gp'+l' ... ,g,,] #- {Ox}.
No, za nenuIti vektor x iz ovog presjeka vrijedilo bi
j (x) > O, jer xE [fl"': ,jp] i x #- Ox,
j(x) ~O, jer xE[gp'+ll ... ,gn]'
To je, meutim, nemogue, pa zato vrijedi p' ;? p. Slino se dokazuje da
mora biti p ;? p'. Prema tome, p' = p, a na osnovu (3.24) i q' = q.
Prema (3.24) za datu kvadratnu (ermitsku) funkciju (3.11) broj p pozitivnih
i broj q negativnih koeficijenata pripadne kanonske forme, koji su na osnovu
teoreme inercije nezavisni od kanonske forme, daju skupa rang 04. Oni su
potpuno odreeni brojem rang 04 = p + q i brojem
(3.25) (J = p - q.
Definicija 3.7. Ako je p broj pozitivnih, a q broj negativnih koeficijenata u
kanonskom obliku kvadratne (ermitske) funkcije (3.11), tada se broj (3.25)
zove signatura te funkcije.
Iz poznate matrice A linearne transformacije 04 u odnosu na neku bazu {el'
... , en} prostora X Iako je odrediti rang 04 = rang A. Uz odreene pretpos-
tavke o matrici A moe se relativno jednostavno odrediti i signatura kvadratne
(ermitske) funkcije (3.11).

Teorema 3.4. Neka je A matrica simetrine (ermitske) linearne transjorma-

cije 04 unitarnog prostora X konane dimenzije n nad poljem K realnih (kom-
pleksnih) brojeva u odnosu na ortonormiranu bazu {el"'" en} prostora X.
Ako je .do = 1, i ako su
(3.26) .dr #- O (r = 1, 2, ... , n)
glavni minori matrice A, tada postoji baza {gl" .. , gn} prostora X za koju
vriJedi (3.18') uz (3.19') i
.d j-l
(3.27) ftJ = - - ci = 1,2, ... , n).
.dj
Drugim riJeima, broj p pozitivnih koejicijenata u kanonskoj jormi kvadratne
(ermitske) junkcije (3.11) jednak je broju ponavljanja znaka, dok je broj q
negativnih koeficijenata jednak broju promjena znaka u nizu
(3.28)

322
Dokaz. - U odnosu na ortonormiranu bazu {el"'" en} funkcija (3.1)
ima matricu AT = (otij)nxn sa istim glavnim minorima (3.26). Osim toga
vrijedi
(/J (x, y) = L otij ;i tj'
i~i
za svako
n n
x = L ~ ep y = L l]j ej E X.
;=1 j=1
Konstrukcija baze {gl' ... , gn} izvodi se slino kao postupak ortogonalizacije
Uzeemo

i zahtijevati da bude
(/> (gl' el) = 1, tj. Au (/> (el> el) = 1,
To daje
1
tj. gl = -el'
otu
jer otu = Lli =F O.
Pretpostavimo sada da smo ve konstruisali vektore gl> ... , gk tako da je
(/> (gj, ej) = O (i = 1, 2, ... , j - 1), (/> (gj, ej) = 1
za j = 1, 2, ... , k. Tada emo vektor gk+1 definisati ovako
k+l

g"+l = L Ai, "+1 el'

i=1
pri emu je
(/> (g,,+l' ej) = O ci = 1,2, ... , k), (/> Cgkq, eki 1) ~~ l,
tj.

ota Al, Hl + ... + otktl, "Ak+l, k+l = O

ot l , k+l Al., k+l + ... + ot"+l, k+l A"t-l, k+l = 1.
Ovaj sistem od k + 1 linearnih algebarskih jednaina sa k + 1 nepoznatih
ima determinantu II lc t l -# O, pa ima jedinstveno rjeenje. Specijalno se dob ija
Cl. l l . . Cl. Ie , l O

otlk . Cl.k , k O
ot 1 , k+l Cl.k,,....l 1 LI"
AHI, k+l =
Llk+l Ll Ie + l
Vidi se odmah da vrijedi
[el' ... , ek] = [gl> ... ,gk] Ck = 1, 2, ... , n),

323
pa vektori gl> ... , gn ine bazu prostora X. Osim toga,
.1"-1
tf> (gi' gle) = O (j =I=- k), tf> (gle, gle) = Ale' lc tf> (gk' Zle) == -:1;;-'
Odavde se odmah vidi da za svaki vektor (3.19') vrijedi (3.18') i (3.27).
Posljednja tvrdnja teoreme slijedi neposredno iz onoga to smo ve dokazali i
poznata je kao lakobijeva (Jacob i) teorema osignaturi.

Zadaci
3.1. Neka je dl- pOZIt1vno (semi-) definitna linearna transformacija unitarnog prostora
X konane dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva. Dokazati da postoji
tano jedna pozitivno (semi-) definitna linearna transformacija 'J3 prostora X za koju
vrijedi dl- = 'J32 i da postoji polinom I (A) E K [A] iji stepen ne premauje broj razli-
itih svojstvenih vrijednosti linearne transformacije dl-, takav da je 'J3 = I (dl-).

Uputstvo: Egzistencija i jedinstvenost linearne transformacije 'J3 .dokazuje se ovako. po-

stoji ortonormirana baza {jH ..., ln} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora line-
arne transformacije dl-. Ako se stavi 'J3 Ch) = v'f;h (j = l, i, ... , n), tada se iz dl- (h) =
= Vj (j = l, 2, ... , n) vidi da vrijedi 'J32 (h) = AJij = dl- (h) (j = l, 2, ... , n), dakle
'J32 = dl-. Pri tome je 'J3 pozitivno (semi-) definitna linearna transformacija prostora X.
Obrnuto, ako za pozitivno (semi-) definitnu linearnu transformaciju 'J3 prostora X vrijedi
'J32 = dl-, tada postoji ortonormirana baza {gl' ... , gn} prostora X sastavljena od svoj-
stvenih vektora linearne transformacije 'J3. Ako je 'J3 (gJ) = !'jgj (j = l, 2, ... , n), tada
dl- (gj) = 'J32 (gJ) = {I;gj, tj. {I~ = AJ, dakle {l1 = v';;- (j = l, 2, ... , n), a vektori gl,
... , gn su ujedno svojstveni vektori linearne transformacije dl-.
Sad je dovoljno odrediti poli nom I (A) E K [A] tako da vrijedi

Ako su AH , Am razliite svojstvene vrijednosti linearne transformacije dl-, tada se moe

uzeti Lagranev (Lagrange) interpoZacioni poZinom

l
Linearna transformacija 'J3 iz ovog zadatka oznai:ava se obi(;no sa dl- 2-.

3.2. Neka je dl- (regularna) linearna transformacija unitarnog prostora X konane dimen-
zije. Dokazati da postoji jedinstvena pozitivno semidefinitna (definitna) linearna transfor-
e
macija'J3 i (jedinstvena) unitarna transformacija prostora X za koje vrijedi dl- = 'J3 o e.
Uputstvo: Pretpostavimo da ovakve linearne transformacije 'll i e postoje. Tada je
dakle
(a) dl- o dl-* = ']32.

Kako je linearna transformacija d/. o dl-* pozitivno semidefinitna (definitna), postoji prema
prethodnom zadatku jedinstvena pozitivno semidefinitna (definitna) linearna transfor-
macija 'J3 za koju vrijedi (a).
Neka je 'J3 tako odredeno, a {au .. ., an} neka predstavlja ortonormiranu bazu prostora
X sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 'J3, tj. neka je
'J3 (aj) = Iljaj, odnosno dl- o dl-* (aj) = I,~aj (i = l, ..., n).

324
Tada je
(o4*a" o4*aj) = (04 o o4*aj, ai) = (fl~a;, aj) = ,,16 jj ,
pa postoji ortonormirana baza {b" ... , bn } prostora X za koju je
di*a; = flib; (i = 1, 2, ... , n).
Ako stavimo
e* (ai) = bi (i = 1, 2, ... , n),
bie e* unitarna transformacija prostora X, a osim toga
o4*aj = e* ("iaj) = e* 13 ai (i = 1, 2, ... , n),
dakle
04* = e* o 13, tj. 04 = 13 o e.
Ako je 04 regularno, tada je, kako smo vidjeli, 13 pozitivno definitno, dakle regularno,
pa je ne samo 13 nego i e
= 13- 1 o 04 jedinstveno.

3.3. Neka je 04 ermitska (pozitivno definitw), a 13 pozitivno definitna lineana transfor-

macija unitarnog prostora X konane dimenzije. Dokazati da dl o '7:1 ima realne (pozi-
tivne) karakteristine vrijednosti.
I
Uputstvo: Prema zadatku 3.1. postoji pozitivno definitna linearna transformacija 132"
prostora X. pa kako je
I I 1 1
04 o 13 == 13- 2 o (132 o 04 o 132:) o 132

vidi se da 04 o '73 ima iste svojstvene vrijednosti kao i linearna transformacija 132 o 04 o
I I I
0'73 2 . No, operator '732 "004 0 13 2 je ermetski, jer
I l 1 I 1 1
(13"2 o 04 013 2 )* = 13-2 * o dI* o 13 2 * = 13.2 o 04 013 2 ,

pa ima realne svojstvene vrijednosti. Ako je 04 pozitivno definitno, tada je

1 I 1 I
('73 2 o 04 o '73 2 x, x) = (dl (1312 x), '73 2- x) ;;;:. O
i to
I I 1
('73 2 o dl o 132 x, x) = O=? '73 2 x = Ox =7 x = Ox,
1
jer je '73"2 pozitivno definitno.

3.4. Ako je dl semidefinitna linearna transformacija unitarnog prostora X konane di-

menzije, dokazati da

(dl x, x) = O =) dl x = Ox.

Uputstvo: Neka je {a" .. , an} ortonormirana baza unitarnog prostora X sastavljena od

n
svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Tada za x = L ~iai E X vrijedi
i=l
n
(04 x, x) == O =7 L Aj" / ;, /. = O => (V i) Aj = O V ;j = O =}
i-l
n
=7 04 x = L Ai~jai = ox.
i=1

325
3.5. Neka je CP (x, y) pozitivno definitna, a lJ' (x, y) ermitska seskviJinearna funkcija na
X x X. Dokazati da postoji baza {el' en} prostora X u odnosu na koju je

n n
CP (x,y) = L ~lrji' lJ' (X, y) = L ~~,"ijl
j= 1 j= 1
za svako
n n
X = L ~iei' y = L 'ljej E X.
i~l j=l

Pri tome su ).U , ).n korijeni algebarske jednaine

det (B - AA) = O,
A matrica seskvilinearne funkcije CP (x, y), a B matrica seskvilinearne funkcije lJ' ex, y)
u odnosu na jednu istu bazu prostora X.
Uputstvo: Neka je {al' .. , an} bilo koja baza vektorskog prostora X, a A i B matrice
datih seskvilinearnih funkcija na X x X u odnosu na tu bazu. U vektorskom prostoru
X moemo definisati skalarni proizvod pomou pozitivno definitne bilinearne funkcije
CP (x,y). Ako je {bu . .. , bn} bilo koja ortonormirana baza tako dobijenog unitarnog prostora
X, a P matrica prelaza sa baze {au . .. , an} na bazu {bu . .. , bn }, tada u odnosu na ovu
posljednju bazu cP(x, y) ima matricu En, a lJ' (x,y) matricu C = PTBP.
Kako znamo, postoji ortonormirana baza {el' ... , en} prostora X u odnosu na koju CP (x, y)
ima opet matricu En, a lJ'(x, y) dijagonaInu matricu D koja na glavnoj dijagonali ima ko-
rijene ).1' , ).n algebarske jednaine
det (C - ).En) = O.
No,
C = PTBP, En = PTAP,
tj.
det (C - ).En) = det pT. det (B - AA)' det li,
pa je jednaina det (C - ).En) = O ekvivalentna sa jednainom

det (B - AA) = o.
3.6. Neka je A = (IXij)nxn pc>zitivno definitna kompleksna matrica. Dokazati da postoji
regularna kompleksna matrica P za koju je pT Al' = En. Ukoliko je matrica A realna,
tada se moe uzeti da je i matrica P realna.
Uputstvo: Neka je {au .. , an} ortonormirana baza unitarnog prostora X, a d/. linearna
transformacija toga prostora koja u odnosu na navedenu bazu ima matricu A. Kako je
matrica A pozitivno definitna, takva je i linearna transformacija d/..
Zadatak se sada moe rijeiti na dva naina.
Prvo rjeenje: Za pozitivno definitnu linearnu transformaciju d/. imamo pozlt1vno defi-
nitnu transformaciju l] prostora X za koju vrijedi d/. = 1]2 (v. zadatak 3.1). Ako sa B
oznaimo matricu linearne transformacije 1]-1 u odnosu na istu bazu prostora X, bie
zbog d/. = 1]2, tj. 1]-1 o d/. o 1]-1 = idx ,
BAB = En, dakle i B*AB = En,

jer B* = B. Ako sada stavimo P = B, bie P regularna matrica za koju vrijedi pTAp = En.
Drugo rjeenje: Bilinearna funkcija CP (x,y) definisana pomou linearne transformacije
d/. je pozitivno definitna, pa moemo pomou nje definisati novi skalarni proizvod u X.
Ortonormiranjem zadane baze {au ... , an} prostora X sa novim skalarnim proizvodom
dobijamo ortonormiranu bazu {bu ... , bn} prostora X. U odnosu na ovu bazu CP (x,y)
ima matricu En = P*ATp, pa vrijedi PTAl' = E'{; = En.
Ako je matrica A realna, moe se uzeti realan prostor X, pa je tada i matrica P realna.

326
 IX. MODULI NAD PRSTENIMA
GLAVNIH IDEALA

Po nekim svojim osobinama moduli nad prstenima glavnih ideala (PGI)

dosta su bliski vektorskim prostorima. S druge strane, ovi moduli prirodno
se pojavljuju u ove dvije vrlo vane situacije:
1. Svaka komutativna Abelova grupa X moe se zapisati aditivno i shvatiti
kao modul nad prstenom R = Z cijelih brojeva, a ovaj prsten je ne samo PGI
nego i Euklidov prsten. Ako je pri tome grupa X konano generisana, onda je
i odgovarajui modul konano generisan.
2. Ako je X vektorski prostor nad poljem K, a eA E End (X), onda se X moe
shvatiti kao modul nad prstenom polinoma R = K [A.], ako se za svako
f CA) E K [A] i za svako x E X stavi f (A.) x = f (eA)(x). Prsten R = K [A.] je,
kako znamo, Euklidov prsten, d!ikle i PGI. Ukoliko je X vektorski prostor
konane dimenzije, onda je X konano generisani modul nad PGI R = K[A].
Mi emo ovdje prouavati uglavnom konano generisane module nad PGI.
Kao primjenu rezultata tog ispitivanja dobiemo osnovne teoreme o strukturi
konano generisanih Abelovih grupa, a u sljedeoj glavi teoreme o strukturi
linearqe transformacije eA vektorskog prostora X konane dimenzije.

1. SLOBODNI MODULI NAD PGI I NJIHOVI PODMODUL!

Ograniiemo se prvo na konano generisane slobodne module. Svaki takav

modul ima konanu bazu (v. Zadatak 1.3). Dokazaemo da sve baze konano
generij;anog slobodnog modula X nad o1:>lasti R imaju isti broj elemenata.
Ukoliko je R PGI, onda je i svaki podmodul Y slobodnog modula X nad
prstenom R opet slobodan modul. U ovom sluaju moe se za svaki podmodul
Y modula X nai baza modula X iz koje se dosta jednostavno dobija baza
podmodula Y. Dokaz ove posljednje tvrdnje izveemo pomou elementarnih
transformacija matrica, koje za ove potrebe treba proiriti jednom elementar-
nom transformacijom novog tipa.

327
Rang slobodnog mo.... nad oblasti

Vidjeli smo da svake dvije baze vektorskog prostora X imaju isti broj eleme-
nata. Slinu osobinu ima i svaki konano generisani slobodni modul X nad
oblasti R.

Teorema 1.1. Neka je X modul nad oblasti R. Ako modul X ima bazu {el'
... , en}, onda svaki linearno nezavisni podskup modula X ima najvie n ele-
menata. SpeClj'alno, svake dvije baze toga modula imaju isti broj elemenata.
Dokaz. - Neka je {Xl" , xm} bilo koji linearno nezavisni podskup mo-
dula X. Indukcijom u odnosu na n dokazaemo odmah da je m ~ n. Za n = O
to je jasno, jer tada je X = {Ox}, pa je samo prazan podskup modula X
linearno nezavisan.
Neka je sada n > O. Pretpostaviemo da je tvrdnja tana za n-L
Treba dokazati da je tvrdnja tana i za n.
Za ovo e nam trebati da tvrdnju dokaemo i za n = 1.
Ako je n= 1, tada su svaka dva elementa a, b E X linearno zavisna, pa ne postoji
linearno nezavisan podskup modula X koji bi imao vie nego jedan element.
Ako je jedan od elemenata a, b jednak Ox> to je jasno. Inae je a = lXe l , b =
= {Je l (IX =ft O, (J =ft O), pa se iz {Ja - 1Xl] = Ox vidi da su elementi a i b linearno
zavisni.
Neka je sada n > 1. Tada je X = Rel -+- ... -+- Re n Podmodul
x' = Re2 -+- ... -+- Re n
modula X ima bazu od n - l elemenata, pa je za njega tana tvrdnja koju
treba dokazati za X. Isto tako faktorski modul
X/X' = R . (el + X')
ima bazu od jednog elementa, pa je i za njega tana ova tvrdnja. Ako svako
Xj pripada podmodulu X', onda, znai, mora biti m ~ n-l, dakle, sigurno
m ~n.
Neka zato, na primjer, xl$X'. Tada Xl + X' =ft Ox + X'. Osim toga,
za svako i = 2, 3, ... , m, elementi Xl + X', XI + X' modula X/X' su
linearno zavisni, tj. postoje 1Xl> {Jj e R, od kojih je bar jedan razliit od O,
takvi da je
IXj (Xl + X') + {J! (X, + X') = Ox + X', tj. IXjXI + {JiXi = Yi EX'.
Zapravo je (Jj =ft O Ci = 2,3, ... ,m). Inae bi za bar jedno i vrijedilo lXiX I E X',
IX, =ft O. To je, meutim, nemogue, jer

Xl + x' = IX (el + X'), tj. Xl - lXe l = YI E x' (IX =ft O),

pa bi vrijedilo

a to je u suprotnosti sa linearnom nezavisnosti elemenata el' ... ,en, budui

da je cx =F O, cx, =F O, dakle' CX,IX =F O.

328
Kad bi bilo m > n, onda bi bilo m ~ 1 > n ~ 1, pa bi elementi Y2' ... >
Ym modula X' bili linearno zavisni. Postojali bi, znai, elementi Yi E R Ci =2,
... , m), od kojih je bar jedan razliit od O, takvi da vrijedi
+ ... + YmYm = Ox,
Y2Y2
tj.
(01: 2 Y2 + ... + 01:", Ym) + (J2 Y2 X '+ ... + (JmYmXn,
Xl 2 = Ox'
Ovo je nemogue, jer je bar jedno Yi i svako (Ji razliito od O, a elementi
su linearno nez1visn i.
X l' X2' , Xm

Mora, dakle, vrijediti m ~ n.

Specijalno je svaka druga baza modula X konana, jer bi se inae u takvoj
bazi moglo nai n + 1 linearno nezavisnih elemenata.
Ako je {fl' ... ,fm} bilo koja druga baza modula X, tad'l mora biti m ~ n.
Ako promijenimo uloge ovim bazama, dobijamo n ~ m. Dakle, m = n i
teorema je dokazana.

Definicija 1.1. Neka je X modul nad obhsti R. Ako modul X ima konanu
bazu, onda se kae da modul X ima konaan rang. U tom sluaju broj eleme-
nata b ilo koje baze modula X zove se rang modula X.
Kako vidimo, rang modula X je odreeno uoptenje pojma dimenzije vek-
torskog prostora.
Treba napomenuti da, ak i u sluaju konano generisanog slobodnog modula
X nad PGI R koji nije polje, baza modula X, dodue pred<;tavlja minimalni
generator modula X, ali svaki minimalni generator modula X ne mora biti
baza. Isto tako maksimalni linearno nezavisni podskup modula X ne mora
biti generator, dakle ni baza modula X, pa ni u sluaju kad taj skup ima upravo
rang X elemenata. Evo jednostavnog primjera za sve to.

Primjer 1.1. Neka je R PGI koji ima bar dva prosta neasocirana elementa IX, fl, a X slo-
bodni modul nad R koji ima bazu {el> ... , en}, n > I. Tada je skup {IXe" fle" e2J ... , en}
minimalni generator modula X. Naime, to je najprije generator modula X, jer za relativno
proste elemente IX, fl PGI R postoje elementi IX', fl' E R takvi da vrijedi
IXIX' + fifi' = 1,
pa
e, ~ 1 . e, = IX' IXe, + fl' . fle,.
Taj generator je minimalan. Iz njega se, naime, ne moe izbaciti nijedan od elemenata
e., ... , en, ali isto tako ni bilo koji od elemenata IXel> fle,. Kad bi se i nakon toga dobio jo
manji generator modula X, onda bi se izbaeni element mogao prikazati kao linearna kom-
binacija preostalih, a to bi vodilo ili na zakljuak da su elementi el, e., .... , en linearno
zavisni, ili na to da IX i fi nisu relativno prosti (provesti ovo rezonovanje!).
S druge strane, skup {Ml' e., ... , en} je linearno nezavisan, dakle, prema prethodnoj
teoremi maksimalan linearno nezavisan podskup modula X. Ipak taj skup nije generator
modula X, jer se e, ne moe prikazati kao linearna kombinacija elemenata M" e., ... ,
en (Dokazati l).

Pod moduli konano generisanog slobodnog modula nad PGI

Ako je X vektorski prostor konane dimenzije, tada svaki potprostor Y pros-

tora X ima konanu dimenziju i vrijedi dim Y ~ dim X, a osim toga
dim Y = dim X ako i samo ako Y = X. Iz prethodnog primjera vidi se

329
da u sluaju slobodnog modula X nad PGI R koji nije polje podmodul
Y = [lXel> e2 , , en] modula X ima rang Y = rang X iako Y cp X. Doka-
zaemo, meutim, da svaki podmodul Y konano generisanog slobodnog
modula X nad PG I R ima konaan rang Y ~ rang X.

Teorema 1.2. Neka je X modul nad POl konanog ranga n. Tada svaki pod-
modul Y modula X ima konaan rang m ~ n.

Dokaz. - Neka je {el" .. , en} baza modula X. Dokaz emo provesti in-
dukcijom u odnosu na n.
Ako je n = O, tada je X = {Ox}, pa je i Y = {Ox}, dakle rang Y = O.
Za korak od n - l na n, u sluaju n > O, treba da dokaemo da je tvrdnja
tana i za n = 1.
U sluaju n = 1 preslikavanje IX ~ IX el (IX EC R) predstavlja izomorfizam
modula Rl na modul X, pa izmeu ideala J prstena Ripodmodula Y mo-
dula X postoji biunivoka korespondencija: J ~ Y = Je l
No, svaki ideal J PGI R ima oblik J = RIX za neko IX EC R, pa je svaki podmodul
Y modula X oblika Y = R lXel, dakle ranga O (za IX = O) ili 1 (za IX -i O).
Neka je sada n :> 1.
Podmodul X' = Re2 -~ ... +-
Re n modula X je slobodan modul ranga
n-L Zato je po pretpostavci indukcije za svaki podmodul Y modula X,
podmodul Y II x' modula X' slobodan i ima rang (Y II X') ~ n-l.
S druge- strane modul X IX' ~ Rel je slobodan modul ranga 1.
Posmatrajmo prirodni epimorfizam
X~XIX'

i njegovo ogranienje na Y

rp:Y~XIX'.

Podmodul Im (rp) modula X Ix' je slobodan modul ranga ~ 1. S druge strane,

Ker (rp) = Y II X' je slobodan modul ranga ~ n-L
Ako dokaemo da postoji podmodul Y' :::: Im (rp) modula Y takav da vrijedi
Y = Y' -+- Ker (rp), bie Y slobodan modul i

rang Y ~ l + (n - l) = n.
Egzistencija podmodula Y' sa eljenom osobinom slijedi iz naredne leme.

Lema 1.1. Neka je Y modul nad prstenom R, a F slobodni modul nad R. Tada
za svaki epimorJizam rp: Y ~ F postoji podmodul Y' modula Y takav da vri-
jedi Y = Y' -+- Ker (fP).
Dokaz. - Neka je (f1)1 El baza slobodnog modula F. Tada postoje elementi

Za tako odabrane elemente Yi E: Y postoji homomorfizam

'IfJ: F ~ Y, "p (f,) = Y, (i EC l).

330
Kako je
(fP . tp) (fj) = fP (tp fl) = fP (YI) = fl (i E I),
vrijedi fP o tp = idF'
Oznaimo sada sa Y' podmodul Im (tp) modula Y. Dokazaemo da je Y =
= Y' -+- Ker (fP), a Y':::::. F.
Stvarno,
fP (Y') = (fP o tp) (F) = idF (F) = F = Im (fP).
Prema tome, za svako yE Y postoji y' E Y' sa fP (y) = fP (y'), tj.
y - y' = y" E Ker (fP), dakle, y = y' + y" (y' E Y',y" E Ker (fP
Ako dokaemo da je Y' n Ker (fP) = {Oy}, bie g;: Y' ~ F izomorfizam,
a Y = Y' -+- Ker (fP).
Neka je, dakle, u E Y' n Ker (g;). Tada g; (u) = OF' jer u EKer (g;). S druge
strane,u = tp (v)zanekovEF,jer Y' = Im (tp),auE Y'.Zatojev = idF (v) =
= (fP' tp) (v) = fP (tpV) = fP (u) = OF' dakle, u = tp (v) = Oy.
Time je lema dokazana.
Iz dokaza teoreme 1.2. vidi se da smo ve za sluaj n = 1 koristili pretpostavku
da je R PGI. Ta pretpostavka je bitna, jer ako je R oblast ali nije PGI,tada
je modul R slobodni modul ranga 1, ali postoji podmodul Y, tj. ideal prstena
R koj i nije glavni ideal. Ako Y uopte ima konaan rang, onda je rang Y > 1.
Ako R nije ni Neterin prsten, tada postoji ideal Y prstena R koji uopte nije
konano generisan, pa podmodul Y modula R ne moe biti konanog ranga.

Konstrukcija baze podmodula iz podesne baze konano generisanog

slobodnog modula nad PGI

Neka je X slobodni modul ranga n nad PGI R, a Y podmodul modula X.

Prema teoremi 1.2. podmodul Y je slobodan modul i ima bazu od m :::;;; n
elemenata. Dakle, sigurno postoji konaan generator podmodula Y. Uzmimo
bilo koju bazu {el"'" en} modula X i bilo koji generator {ei., ... , e~}
podmodula Y. Tada vrijedi
n
(1.1) e; = 2: !Xij ej ci = 1,2, ... ,p).
;=1

Ako odaberemo neku drugu bazu {fl' ... ,fn} modula X, onda vrijedi
n
(1.2) fk = 2: A.ik ej (k = 1, 2, ... , n).
j=1

Pri tome je matrica prelaza

(1.3)
invertibilna.

331
Ako je i matrica
(1.4)
invertibilna, ona e i elementi
p
(1.5) JI = L ilJI ej (l = 1, 2, . oo , p)
j=l

predstavljati generator podmodula Y.

Elementi (1.5) mogu se pomou elemenata (1.2) izraziti ovako:
n
(1.6) (l = 1, 2, . . . , p)

U vezi sa (1.1) (1.6) imamo matrice

(1.7) A = ((Xij)nxp, B = C{Jkl)nxp.
Jednostavno se dokazuje da su matrice (1. 7) vezane uslovom
(1.8) B = P-lAQ.
Stvarno, zbog (1.5), iz (1.6) i (1.1) slijedi
n p n n p

L {Jkz!/C = L ilji L (Xi} ei = L (L (Xij ilJI) e"

k=1 j= 1 i= 1 i=1 j=1

a odatle zbog (1.2)

n n n p

L: (L Ailc thl) ei = L (L iX;j Ilj!} eo

i=1 k=l ;=1 j=1
tj.
n p
L AlIc {Jkl = L (Xij fljl ci = 1, ... , n; 1= 1, ... ,p).
k=1 j=1

To znai da je
PB = AQ, tj. B = P-lAQ.
U narednom paragrafu dokazaemo sljedeu teoremu.

Teorema 1.3. Neka je R PGI. Tada za svaku matricu A E Rnx p postoji in-
vertz"bilna matrica (1.3) i invertibilna matrica (1.4) tako da vrijedi

(1.9) P-lAQ = diag ((\, 2 , , q ), q = min {n, p}

i pri tome
(1.10) ci = 1,2, ... , q - l).

332
Primijetimo da smo ovu teoremu u sluaju kad je R = K polje dokazali u
stroijem obliku. Tada za dijagonalne elemente b" umjesto (1.10) vrijedi
(1.10') b, = 1 (i = 1, ... , r = rangA), 61 = O(j = r + l, ... , q).
Iz teoreme 1.3. neposredno slijedi

Teorema 1.4. Neka je R PGI, a X slobodni modul nad R ranga n. Tada za

svaki podmodul Y modula X postoji baza {fl>' .. , f ft} modula X i elementi
bl>' .. , bqER (q :( n) za koje vrijedi (1.10), takvi da nenuiti elementi niza
(1.11)
ine bazu podmodula Y.
Dokaz. - Neka je {el" .. , en} bilo koja baza modula X, a {e~, ... , e~}
bilo koji generator podmodula Y. Tada vrijedi (1.1). Ako invertibilne matrice
p i Q odaberemo kao u teoremi 1.3, onda e elementi (1.2) initi bazu modula
X, a elementi (1.5) - generator podmodula Y. Zbog (1.9) i (1.8) prvih q
elemenata (1.5), tj. (1.6) su upravo elementi (1.11), dok su, u sluaju p > q,
ostali elementi iz' (1.6) jednaki Ox' Zato nenulti elementi niza (1.11) takoer
generiu potprostor Y. No, ti elementi su oigledno linearno nezavisni, pa
zapravo ine bazu podmodula Y iteorema 1.4. je dokazana. .
U sluaju kad je R = K polje, niz (1.11), zbog (1.10') prelazi u niz
(1.11') fl> ... ,f" Ox, ... , Ox
ij ih su prvih r vektora linearno nezavisni i ine bazu potprostora Y vektorskog
prostora X. Zato teorema 1.4. pred~tavlja uoptenje dobro poznate injenice
da za svaki potprostor Y prostora X konane dimenzije postoji baza prostora
X ijih prvih dim Y vektora ine bazu potprostora Y~
Ovo uoptenje ne vrijedi bez pretpostavke da je R PGI. Tu pretpostavku
iskoristiemo u dokazu teoreme 1.3. Osim toga ona j~ ve iskoriena pozi-
vanjem na teoremu 1.2. na samom poetku ovog odjeljka. Primijetimo jo
da se, prema primjeru 1.1, u sluaju kad PGI R nije 'Polje, tvrdnja teoreme
1.4. ne moe preformulisati na jezik koji je vaio u sluaju vektorskih prostora,
dakle u obliku tvrdnje da bi baza podmodula Y morala biti podskup neke
baze modula X.

Zadaci
1.1. Ako je X slobodan modul nad oblasti R, tada za svako ex E R i za svako x E X vrijedi:
(xx= Ox =} ex = O V x = Ox. Dokazati.
Uputstvo: Ako je Ce,), E I baza slobodnog modula X, tada za
x = L ex,e, E X
iEI
vrijedi
(xx = Ox ~ IXIX; = Ox Ci E I).

1.2. Neka je R PGI, a X slobodni modul ranga n nad prstenom R. Dokazati da je faktor-
ski modul X/Y modula X slobodan, ako i samo ako postoji podmodul Y' modula X tako
da vrijedi X = Y -i- Y'.

333
Uputstvo: Ako postoji podmodul Y' modula X tako da vrijedi X = Y -+- Y', tada je
X/Y s=; Y'. Osim toga Y' je slobodni modul (teorema 1.2), pa je i X/Y slobodan modul.
Obrnuto, ako je X/Y slobodni modul, onda se na epimorfizam rp : X ---* X/Y sa jezgrom
Ker (rp) = Y moe primijeniti lema 1.1. (Oprez sa oznakama!).
1.3. Ako je X konano generisani slobodni modul nad prstenom R, dokazati da X ima
konanu bazu.
Uputstvo: Neka je (ej\ E I baza, a {fl' ... , Jp} konaan generator slobodnog modula X.
Tada se u prikazima
Ii = L ajJej ci = 1, 2, ... , p)
jE I
pojavljuje samo konano mnogo koeficijenata OCjJ koji nisu jednaki O, pa je konano mnogo
vektora ej za koje postoji bar jedno j sa aij "# o. Ti vektori ej generiu modul X. Kad bi
promatrana baza bila beskonana, postojao bi bar jedan vektor ek koji se ne nalazi medu
ovih konano mnogo vektora ej, pa se ne bi mogao prikazati kao linearna kombinacija
vektora ej.
1.4. Neka je X konano generisani slobodni modul nad PGI R, a Y podmodul modula
X. Neka je {fH ... , fn} baza modula X, a bH ... , <lq E R odabrani tako da vrijedi (1.10)
i da nenulti lanovi niza (1.11) ine bazu podmodula Y. Dokazati da postoji komplement
Y' podmodula Y u odnosu na X, ako i samo ako vrijedi
(1.12) <lj = O V <lj ~ 1 (i = 1, 2, ... , q).
Uputstvo: Dokazati da je faktorski modul X/Y slobodan ako i samo ako je ispunjen uslov
(1.12), a zatim primijeniti zadatak 1.2.
1.5. Ako PGI R nije polje dokazati da za svaki slobodni modul X konanog ranga n > O
i za svaki prirodan broj ln .;;; n postoji beskonaan niz podmodula
Yi"') :J Y~m) :J ...
modula X koji imaju rang ln.

Uputstvo: Ako je {el> ... , en} baza modula X, tada za svaki prosti element a E R (taj
element postoji, jer R nije polje!) moemo uzeti
Yk"') = [ake v eu ... , em] (k = 1, 2, ... ).
1.6. Neka je X modul nad prstenom R, a {Xl> , xm} <;;;; X. Dokazati da su elementi
Xv , X lIl linearno nezavisni ako i samo ako se, za svaki modul F nad R, svako presli-
kavanje rp : {xv , xm} ---* F moe produiti do homornorfizma rp : [xv . , xm] ---* F.
Uputstvo: Ako su elementi Xv , Xm linearno nezavisni, oni ine bazu podmodula [Xl>
.. , xml, pa se svako preslikavanje rp : {xv .--:, xm} ---* F moe produtiti do homomorfizrna
rp : [Xl> , xml ---* F. Obrnuto, neka ovo vrijedi za svaki modul F. Uzmimo za F slo-
bodni modul sa bazom {fl' ... , Jm} i preslikavanje
rp : {Xl> .. , xm} ---* F sa rp (Xi) = Ji (i = 1, 2, ... , ln).

Za homomorfizam rp : [Xl> , xm] ---* F vrijedi tada

alxl + ... + amXm = Ox ~ OCJI + ... + a",J", = rp (Ox) = OF.
1.7. Neka je X vektorski prostor konane dimenzije. Tada je svaki injektivni (sirjektivni)
endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan (injektivan). Vrijedi li slina tvrdnja za slobodni
modul X konanog ranga?
Uputstvo: Ako je R PGI koji nije polje, tada za slobodni modul X nad R sa bazom {eh
r
, en} za prosti element a prstena Rimamo injektivni endornorfizam rp : X ---* X, rp (x) =
= ocx (x E X) sa Im (rp) = [oce h , aenl e X.
Ako je, meutim, endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan, tada prema lemi 1.1. postoji
podmodul x' modula X izomorfan sa X = Im (rp) takav da vrijedi X = X' -+- Ker (rp).
Podmoduli X' i Ker (rp) konano generisnog slobodnog modula X su konano generisani
slobodni moduli, pa kako je rang X = rang X' + rang Ker (rp) = rang X + rang Ker (rp),
mora biti rang Ker (rp) = O, tj. Ker (rp) = {Ox}.

334
1.8. Neka je X modul nad prstenom R, a Y podmodul modula X. Ako su moduli Y i
XIY slobodni, dokazati da je i X slobodni modul. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Ako je XIY slobodan modul, tada prema lemi Ll. postoji podmodul Y' mo-
dula X koji je izomorfan sa XI Y i za koji vrijedi X-=
Y' -+
Y. Podmodul Y' koji je izo-
morfan sa slobodnim modulom XIY je slobodan modul, a ako je i podmodul Y slobodan
modul, onda je i X slobodan modul.
Obrnuto ne vrijedi (vidjeti zado 1.2. i 1.4.).

2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI

U sluaju- kad je R = K polje vidjel i smo da su dvije matrice iz Rnxp ekviva-

lentne ako i samo ako se elementarnim transformacijama mogu prevesti
jedna u drugu. Osim toga, tada je svaka klasa ekvivalencije skupa Rnx p pot-
puno odredena Ermitovom kanonskom formom. Pokazaemo da uz neznatnu
modifikaciju elementarnih transformacija i zamjenu Ermitove tzv. mitovom
formom (Schmidt) ove tvrdnje vrijede i za svaki PGI.

Definicija elementarnih transformacija nad PGI

Elementarnim transformacijama koje smo ranije uveli pridodaemo u slu-
aju PGI R transformaciju sljedeeg oblika.
Neka su ot, {J relativno prosti elementi PGI R. Tada postoje (takoer rela-
tivno prosti) elementi ot', {J' prstena R za koje vrijedi
(2.1) ot ot' + {J' {J' = 1.
Za svaku ovakvu etvorku (ot, {J; ot', (J') elemenata PGI R i za svaki par (i, k)
(i =1= k) promatraemo transformaciju 0 Ci, k; ot, {J; ot', (J') skupa R"XP koja
na matricu A E Rnx p djeluje tako da joj i-tu vrstu zamijeni linearnom kombi-
nacijom ota' + {Jak, a k-tu vrstu linearnom kombinacijom -{J'ai + ot'a k i-te
vrste a' i k-te vrste ale.
Ako se primijeni na jedininu matricu En, ova transformacija je prevodi u
matricu
i
~

10 ... 0 ... 0 ... 0

OO ... ot . . . {J ... O k

(2.2) En (i, k; ot, {J; ot', (J') =

O O .. -{J' ... ot' ... O

00 ... 0 ... 0 ... 1

335
Odmah se vidi da ova transformacija prevodi matricu A E Rnx p u matricu
(2.3) En (i, k; IX, {J; IX', (J') . A.
Matrica (2.2) je invertibilna, jer ima detenninantu
(2.4) det En (i, k; IX, !!; IX', (J') = IX IX' + {J . {J' = 1.
Inverzna matrica matrice (2.2) je zapravo matrica istog tipa
(2.5) E;;l (i, j; IX, {J; IX', (J') = En (i.j; IX', -(J; IX, -(J').
Analogna transformacija kolona matrice A E Rnx p ostvaruje se mnoenjem
matrice A zdesna matricom
(2.6) E~(i,j;IX,{J;IX',{J') = Ep (i,j; IX, -(J'; IX', -(J).

Smitova kanonska forma

Prema teoremi 1.3. svaka matrica A E Rnx p ekvivalentna je sa nekom dijago-

nalnom matricom
(2.7)
za koju vrijedi
(2.8) i I i + 1 ci = 1, 2, ... , q - 1).
Definicija 2.1. Ako je matrica A E R"xp ekvivalentna nad R sa dijagonalnom
matricom (2.7) za koju vrijedi (2.8), tada se ta dijagonaIna matrica zove
Smitova kanonska forma matrice A.
Primijetimo odmah da mitova kanonska forma matrice A, za koju emo tek
dokazati da uvijek postoji; jer teoremu 1.3. jo nismo dokazali, nije u doslov-
nom smislu jednoznano odreena matricom A. Ako je, naime, ispunjen
uslov
(2.9) d; ,...., dj (i = 1, 2, ... , q),
tada je jasno da je dijagonaIna matrica
(2.7') diag (d~, ... , d~) E Rnx p , q = min {n, p}
ekvivalentna sa matricom (2.7), dakle i sa matricom A, a osim toga vrijedi
(2.8') ~ I ;+tCi = 1, 2, ... , q - 1).
Prirodno je zato da izmeu matrica (2.7) i (2.7') za koje vrijedi (2.9) ne pra-
vimo veliku razliku.

Definicija 2.2. Za matrice (2.7) i (2.7') kaemo da su asocirane ako za njih

vrijedi (2.9), tj. ako su im odgovarajui dijagonaIni elementi asocirani.
Dokaimo sada sljedeu teoremu.

Teorema 2.1. Svaka matrica A E Rnxp nad prstenom R glavnih ideala moe se
elementarnim transformacijama svesti na matricu oblika (2.7) za koju vrijedi
(2.8).

336
Dokaz. - Ako je A = O E R"xp, onda A ve ima oblik (2.7) i tvrdnja je jasna.
Neka je A =F O. Tada postoji element IXjJ matrice A koji je razliit od O i za
koji je broj l (CXiJ) prostih faktora (raunajui viestrukost) minimalan.
Taj broj oznaiemo sa A (A).
1) Indukcijom u odnosu na A (A) dokazaemo da se elementarnim transfor-
macijama matrica A moe svesti na matricu oblika
t5 l O ... O
O
(2.10)
A'

O
pri emu je A'ER(n- 1 )x(p-1l,a t5 1 ER dijeli sve elemente matrice A'.
Stvarno, ako je A (A) = O, onda je jedan od elemenata matrice A inverti-
bilan, jer uopte nema prostih faktora, pa taj element oznaimo sa t5 l . Njime
su djeljivi svi elementi matrice A i premjetanjem vrsta i kolona moemo
ga dovesti u lijevi gornji ugao. Nakon toga izvoenjem elementarnih transfor-
macija vrsta i kolona moemo doi do matrice obli~a (2.10). U njoj je svaki
element matrice A' naravno djeljiv invertibilnim elementom b J
Ako je A (A) > O, tada su mogua ova dva sluaja:
a) Postoji element t5 l matrice A kojim su djeljivi svi ostali elementi matrice A.
Taj element elementarnim transformacijama vrsta i kolona dovedemo u li-
jevi gornji ugao matrice, a zatim pomou njega, nastavljanjem elementarnih
transformacija vrsta i kolona, dobijemo matricu (2.10). U njoj je svaki element
matrice A' djeljiv elementom t5 l , jer je svaki element matrice A' linearna kom-
binacija elemenata matrice A, a ovi su svi djeljivi elementom dl'
b) Ovakav element dl ne postoji. Tada se u matrici A mogu nai dva ele-
menta ija zajednika mjera t5 ima manje nego A eA) prostih faktora. Uz-
mimo najprije da se takvi elementi mogu nai u istoj koloni, recimo j-toj.
Oni tada lee u razliitim vrstama, recimo u i-toj i u k-toj. Tada postoje
relativno prosti elementi IX, p E R za koje vrijedi
IX IXjj + P. IX/cJ = t5.
Ako sada za IX, {J odredimo IX' i {J' iz R tako da vrijedi
IX IX' + {J . {J' = l,

pa na matrici A izvedemo transformaciju 0 (i, k; IX, {J; IX', {J'), dobiemo matri-
cu koja u i-toj vrsti i j-toj koloni ima element t5. Na tu matricu moemo
primijeniti pretpostavku indukcije i pomou elementarnih transformacija
prevesti je u matricu oblika (2.10).
Ukoliko je svaki element j-te kolone djeljiv elementom IXi} sa }. (lXi) = Ll (A),
onda elementarnim transformacijama vrsta moemo dobiti matricu kojoj je
IXiJ jedini element j-te kolone razliit od O. Ako sada ni u i-toj vrsti nema ele-
menata koji nisu djeljivi elementom IXjj' moemo ih elementarnim transfor-
macijama pretvoriti u O. Sad eventualni element matrice koji nije djeljiv

337
elementom !Xlj moemo dovesti u j-tu kolonu dodavanjem njegove kolone
j-toj koloni i imamo mogunost da nakon toga kao na poetku take b) prim-
jenom elementarne transformacije tipa {; (i, k; !x, {J; !X', {J') dobijemo matricu
na koju moemo primijeniti pretpostavku indukcije.
2) Sad se matrica (2.10) elementarnim tansformacijama prevodi u matricu
oblika (2.7) ovako. Koristi se indukcija u odnosu na format, pa se zakljuuje
da se matnca A' moe elementarnim transformacijama prevesti u matricu
diag (02' ... , IJ q ) E: R(n-ll x (p-l> sa osobinom
Oj l OH 1 (i = 2, 3, ... , q - l).
Ako elementarne transformacije kojima je matrica A' prevedena u matricu
diag (02' ... , Oq) protegnemo na itavu matricu [~ I~,J dobiemo matri-
cu diag ( 1" " ,Oq). Pri tome je O2 ili element matrice A' ili je linearna kom-
binacija elemenata matrice A', dakle u svakom sluaju vrijedi 01 I 02'
Time je teorema dokazana.
Ilustrujmo ovaj dokaz na jednom konkretnom primjeru.

Primjer 2.1. Neka je zadana matrica

9 15]
O 15 E Rax a,
3 15

pri emu je R = Z prsten cijelih brojeva.

Odrediemo kanonsku mitovu formu matrice A.
U matrici A nema elementa kojim bi bili djeljivi svi ostali, ali zato elementi 7 i 5, na pri-
mjer, su relativno prosti i vrijedi

7.3 + 5 . (- 4) = l,

pa moemo uzeti or: = 3, f3 = - 4. Za or: = 3, {J = - 4 mogli bismo uzeti or:' = 7, tJ' = 5,

ali je, zbog
3 . (- l) + (- 4) . (- l) = l,

jo jednostavnije da uzmemo or:' = - l, {J' = - 1.

Primjenom elementarne transformacije vrsta 0a CC 2; or:, {J; or:', {J') dobijamo iz A matricu

[
~ 2~ -l~
4 3 15
j.
Posljednju matricu lako prevodimo II matricu oblika [ ~ I :' J.
Naime,

[1 3~ ~ ~ 3~
l! 2~ ~-I~]~[~
27 O O
-15]
-45 30 ~ O -45 ] [ 15 ] .
3 15 O -105 75 O -105 75 O 45 75

338
l.JaKle,

A' = [15 30].

45 75
Svi elementi matrice A' djeljivi su elementom 15, koji ve stoji u lijevom gornjem uglu,
pa se ona lako elementarnim transformacijama prevodi u matricu diag (j2' (j3), t'J, = 15.
Naime,

[ 15 30 J -i> [ l5 30 ] -i> [ 15 O] [15 O]

45 75 O -15 O -15 -i> O 15 .
Tako smo dobili matricu

~[: ~ l
O
di.g (1, lS. lS) t5
O t5

Primijetimo da su minori prvog reda 7 i 5 matrice A relativno prosti, pa je (jI = 1 najvea

zajednika mjera svih minora prvog reda matrice A. Pogledajmo sada minore drugog reda
matrice A.

[~ ~ [= -45, [ 7
5
15[
15 = 30, itd.

Vidi se da im je najvea zajednika mjera (jI . (j, = t5.

Konano,

7 9 15 7 9
det (A) = 5 O 15 = 15 5 O
4 3 15 4 3

Kasnije emo vidjeti da ovo nije sluajno.

Sad moemo dokazati teoremu 1.3.

DJkaz teoreme 1.3. Prema teoremi 2.1. moe se matrica A E RRXP uzastopnim
izvoenjem elementarnih transformacija prevesti u matricu oblika (2.7) za
koju vrijedi (2.8). No, svakoj elementarnoj transformaciji vrsta, odnosno
kolona, odgovara rnnoenje slijeva, odnosno zdesna podesnom elementarnom
matricom, za koju znamo da je invertibi1na. Zato za matricu diag (bl, ... ,
bq ) dobijenu iz A na ovaj nain vrijedi
diag (15 1 , .. , Dq) = S' A . Q,

gdje su S i Q proizvodi elementarnih matrica, dakle invertibi1ne matrice iz

Rnxn, odnosno iz RPXP. Ako sada stavimo P = S-l, vrijedie (1.9) i teorema
1.3. je dokazana.

Invarijantni faktori matrice

Rekli smo da veza izmeu dijagonalnih elemenata bl> b2 i ba i lninora matrice

A iz primjera 2.1. nije sluajna. To emo sad dokazati. Na taj nain bie
dokazano da je dijagonaina matrica iz teoreme 1.3., odnosno iz teoreme 2.1.,
u izvjesnom smislu potpuno odreena matricom A.

339
Teorema 2.2. Neka je (2.7) mitova kanonska jorma matrice A E Rn xp nad
PGI. Tada za svako k = 1, 2, ... , q element
(2.11)
predstavlja najveu zajedniku mjeru svih minora reda k matrice A. Otuda su
dijagonaini elementi matrice (2.7), a time i matrice (2.7'), do asociranosti, jedno-
znano odredeni matricom A.

Dokaz. - Svaki minor reda k matrice (2.7) ilije jednak Oili ima oblik (\" .. blk
(1 :( il < ... < ik :( q), pa je zato zbog (2.8) djeljiv glavnim minorom
15 1 , . . r5 k To znai da je (2.11) najvea zajednika mjera svih minora matrice
(2.7).
Dokaimo sada da su za ekvivalentne matrice A i B E Rnxp najvea zajednika
mjera J k (A) svih minora reda k matrice A i najvea zajednika mjera J k CB)
svih minora reda k matrice B asocirani elementi prstena R.
Ako vrijedi B = SAQ za invertibilne matrice S E Rnxn i Q E RPXP, tada su
vrste matrice SA linearne kombinacije vrsta matrice A. Otuda su minori
reda k matrice SA linearne kombinacije minora reda k matrice A. Slino su
kolone matrice B = (SA) Q linearne kombinacije kolona matrice SA, pa
su minori reda k matrice B linearne kombinacije minOIa reda k matrice SA,
a samim tim i matrice A. Zato
J k (A) I h tB) (k = l, 2, ... , q).
Slino se iz A = S-lBQ-l zakljuuje da
J k (B) I J k (A) (k = 1, 2, ... , q).
Prem.. tome, za ekvivalentne matrice A, B E Rnxp nad PGI R vrijedi
(2.12)
Specijalno, za B = diag (151) ... , r5 q ) vrijedi

(2.13) J k (diag (bl' ... , Oq'-"'" bl' . . ble ,-...., J k (A) (k = 1, 2, ... , q).

Iz (2.13) slijedi
(2.14) J k - l (A) . b/C ,-...., J/c (A) Ck = 1,2, ... , q)
uz dogovor Jo (A) = 1.
Iz (2.14) se vidi da su dijagonaini elementi matrice (2.7) do asociranosti od-
reeni matricom A.
Dokaimo sada da mitova kanonska matrica (2.7) jednoznano odreuje
klasu ekvivalencije skupa Rnxp.

Teorema 2.3. Neka je R PGI. Matrice A i B E Rn xp ekvivalentne su nad R

ako i samo ako se elementarnim transjormacljama mogu svesti jedna na drugu.
To je sluaj upravo onda kada su im mirove kanonskeforme asocirane.
Dokaz. - Ako su matrice A i B E Rmx n ekvivalentne, onda za njih vrijedi
(2.12). Zato su tada, prema teoremi 2.2, mitove kanonske forme matrica
A i B asocirane.

340
U tom sluaju matricu B moemo elementarnim transformacijama prevesti
u mitovu kanonsku formu matrice A, a ovu smo dobili elementarnim trans
formacijama iz matrice A. Izvodei obrnutim redom inverzne elementarne
transformacije iz kanonske forme dolazimo do matrice B. Tako se elementar-
nim transformacijama moe u ovom sluaju iz matrice A dobiti matrica B.
Obrnuto, ako se iz matrice A elementarnim transformacijama moe dobiti
matrica B, tada je B = S . A . Q, pri emu je S proizvod elementarnih
matrica kojima jc trebalo vriti mnoenje slijeva, a Q proizvod elementarnih
transformacija kojima je u toku svoenja matrice A na B vreno mnoenje
zdesna. Kao proizvodi invertibilnih matrica, matrice S i Q su invertibilne,
pa su tako matrice A i B ekvivalentne. Time je teorema dokazana.
Prethodna teorema pokazuje da su u sluaju PGI R dijagonaini elementi
kanonske mitove forme invarijante transformacija koje datu matricu pre-
vode u ekvivalentnu matricu i da zapravo ti elementi ine potpun sistem
invarijanti matrice za ovu vrstu transformacija. Osim toga vidimo da se ove
transformacije ostvaruju uzastopnim izvoenjem elementarnih transforma-
cija.

Definicija 2.3. Neka je R PGI, A E RnxP, a (2.7) mitova kanonska forma

matrice A. Tada se dijagonaini elementi matrice (2.7) zovu invarijantni fak-
tori matrice A.

Zadaci

2.1. Data je matrica

A = [~ -:

S -5
I~
4
l: l.
6

Odrediti invarijantne faktore mitovu kanonsku formu matrice A nad PGI R = Z

2.2. Date su matrice

A = [! I~ ~~
2 -7 II
l i B = [
II
4
-5
2S -46
-7 15
l
.

Ispitati da li su te matrice ekvivalentne nad PGI R = Z. Ako jesu, odrediti invertibilne

matrice S, QE R8XS za koje vrijedi B = SAQ.
Uputstvo: Odrediti invarijatne faktore matrice A i matrice B. Ako su invarijantni faktori
matrice A asocirani sa invarijatnim faktorima matrice B, tada se matrice A i B mogu ele-
mentarnim transformacijama svesti na istu dijagonalnu matricu

Ako pri tome vrijedi

diag ("1' "2, ".) = S1AQ1 = S2 B Q2'

tada je
B = S;1S1AQ1Q. 2

341
Pri tome se matrice Sl> Ql> slino kako smo to radili u sluaju kad je R = K polje, mogu
raunati ovako:

Na analogan nain raunaju se matrice S., Q .

2.3. Ako je R Euklidov prsten, dokazati da tada nije neophodno uvoditi elementarne trans-
formacije tipa 0n (i, k; ex, fl; ex', fl'), a da ipak vrijedi tvrdnja teoreme 2.1. Ilustrovati to na
primjeru matrice A iz primjera 2.1.
Uputstvo: Ako je fP preslikavanje iz d~finicije Euklidovog prstena, onda se indukcija u do-
kazu teoreme 2.1. moe voditi u odnosu na cp (A)=minqJ (ex,,). Element d; matrice A koji
ima najmanje tp dovede se premjetanjem vrsta i kolona u lijevi JOrnti ugao. Za-
tim se elementi tako dobijene prve vrste napiu u obliku {J.,li; + yk (k=2, ... ,fl), pri
emu je Yk ostatak, a flk parcijalni korinik kod diobe s ostatkom. Sa:dse elementarnim trans-
formacijama kolona moe dobiti matrica ija je prva vrsta (d~, 1'., ... , ('p). Ako je, za neko
k, Yk # O, onda je fP (Yk) < fP (d;), pa moemo primijeniti pretpostavku indukcije. Inae
imamo ve matricu ija je prva vrsta (d~, O, ... , O). Sad na slian .nain izvoenjem ele-
mentarnih transformacija vrsta dolazimo do matrice ija je prva kolona (d~, O, ... , O)T
ili se u toj koloni naao element razliit od O ije je fP manje nego fP (d;), pa opet moemo
primijeniti indukciju. Ako se na ovaj nain dolo do matrice
-
d'[_1_10
O A'.
--] tak.o da u mat-

rici A' ima bar jedan element koji nije djeljiv elementom d;, onda najprije dodajemo prvoj'
vrsti onu vrstu u kojoj lei takav element, zatim kao malo prije dolazimo do matrice koja u
prvoj vrsti ima element za koji je fP manje nego fP (o;), to omoguava primjenu indukcije.

3. RAZLAGANJE KONANO GENERISANIH MODULA NAD PGI

Konano generisani slobodni moduli nad oblasti R imaju konanu bazu,

pa se zato mogu razloiti u obliku direktne sume konano mnogo netrivijal-
nih ciklikih modula bez torziJe. Broj direktnih sumanada u tom razlaganju
predstavlja rang slobodnog modula X, pa je isti za svako ovakvo razlaganje.
Osim toga, svaka dva netrivijalna ciklika modula bez torzije su izomorfna,
pa su direktni sumandi ovakvog razlaganja jednoznano odreeni do izo-
morfizma.
Ukoliko je R PG I, slino razlaganje imamo za svaki konano generisan i modul
X nad prstenom R. No, sada netrivijalni direktni sumandi mogu biti i tor-
zioni moduli. Na redove ovih sumanada mogu se postaviti odreeni uslovi.
Uz te uslove broj netrivijalnih direktnih sumanada nezavisan je od dotinog
razlaganja, a sami sumandi odreeni su jednoznano do poretka i izomorfije.

Torzioni elementi i torzioni moduli

Ako je X slobodni modul nad oblasti R, tada za svako x E X vrijedi otX =

= Ox => x = Ox V ot = OR (v. Zadatak 1.1). U optem sluaju nije tako-o
Definicija 3.1. Neka je X modul nad prstenom R, a x E X. Ako postoji
R tako da vri jed i otX = Ox, ot =ft OR' tada se kae da je x tor zioni element
ot E

342
modula X. Ako je svako x E X torzioni element, tada se kae da je X tor-
zioni modul.
Ako x nije torzioni element, onda se kae da je x element bez torzije. Ukoliko
je svako x E X, x =1= Ox element bez torzije, onda se kae da je X modul bez
torzije.
Za svako xEX imamo epimorfizam modula R~Rx, IX~IXx(IXER).
Jezgro ovog epimorfizma zove se torzioni ideal elementa x i oznaava se sa
Tor (x). Dakle,
Tor (x) = {IX ER: lXX = Ox}.

Ukoliko je R PGI, tada je Tor (x) glavni ideal. Generatomi element ideala
Tor (x) zove se red elementa x i oznaava se sa ord (x). Torzioni ideal, od-
nosno red elementa x, zove se i torzioni ideal, odnosno red ciklikog pod-
modula Rx.
Ako je R = Z, onda se od dva generatoma elementa !5 ideala Tor (x) moe
odabrati onaj koji je nenegativan. Obino se on uzima kao red elementa x.
Odmah se vidi da su cikliki moduli (nad istim prstenom R) izomorfniako
i samo ako imaju iste torzione ideale, tj. asocirane redove. Naime, Rx '"'"'
~ R/Tor (x).
Ako je modul X generisan torzionim elementima Xl" .. , Xn' onda je X
torzioni modul jer za IXI E Tor (Xi)' IXi =1= O Ci = 1, 2, ... , n) vrijedi oc =
= IX I .' IXn =1= O i lXX = Ox (xEX).

Teorema 3.1. Neka je X modul nad oblasti R. Skup T svih lOlzionih eleme-
nata x E X ini podmodul modula X. Faktorski modul X/T .le modul bez
torzije.
Dokaz. T je podmodul modula X. Naime, T =1= .0, jer Ox E T, a osim
toga
x, Y E T =? x + y E T; AE R, x E= T =":> Ax E T,
jer ako je

tada
(IX{J) (x + y) = {J (lXX) + IX ((Jy) = Ox, oc{J =1= O,

odnosno
IX (Ax) = ). (lXX) = Ox, IX =1= O.

X/T je modul bez torzije.

Stvarno, ako za x + T E X/T por-toji IX E R, tako da vrijedi IX Cx + T) =
= Ox + T, IX =1= O, tada
lXX E T, IX =1= O,
pa postoji {J E R tako da vrijedi
(IXP) x = p (lXX) = Ox> rt{J =1= O,
to znai da je
x E T, tj. x +T = Ox + T.
343
Definicija 3.2. Neka je X modul nad oblasti R. Tada se podmodul T mo-
dula X sastavljen iz svih torzionih elemenata modula X zove torzioni pod-
modul modula X.

Egzistencija razlaganja konano generisanog modula nad PGI

Neka je X konano generisani modul nad prstenom R. Ako je {Xl> , X k }

konaan generator modula X, a {el' ... , eA:} baza nekog slobodnog modula
F nad prstenom R, tada postoj i epimorfizam modula
cp : F---+X, cp (ej) = Xj ct' = 1, 2, ... , k).
Pri tome je
X :::::: FIKer (cp).
Ukoliko je R PGI, tada prema teoremi 1.4. postoji baza {fl' ... , lk} modula
F i elementi 15 1, . . , k prstena R takvi da vrijedi
(3.1) ct' = 1, 2, ... , k-l)
i da nenulti elementi niza
(3.2)
inebazu podmodula Ker (cp).
Elementi
(3.3)
generiu tada modul X. Osim toga vrijedi
k k

2: Aj Yi = Ox ~ 2: Adi E Ker (cp) =? Ai E (J,) ct' = 1, ... , k).

;=1 i= 1

To zapravo znai da je
(3.4)
pri emu je
(3.5) ord (Yj) ,....." (jj (i = l, 2, ... , k).
Nekoliko prvih elemenata niza (JI' .. :, k mogu biti asocirani sa elementom
l. Odgovarajui cikliki moduli RYj su tada trivijalni i moemo ih izostaviti
u (3.4). Ako to uradimo, dobiemo razlaganje modula X u obliku direktne
sume netrivijalnih ciklikih podmodula
(3.6) X = Xl-+- ... Xn +-
za ije torzione ideale, na osnovu (3.5) i (3.1), vrijedi
(3.7) Tor (X,) d Tor (Xi+l) (i = 1, 2, ... , n - l).
To znai, vrijedi sljedea teorema.

Teorema 3.2. Neka je X konano generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoji razlaganje (3.6) u obliku direktne sume netrivijalnih ciklikihpodmodula
X j , za ije torzione ideale vrijedi (3.7).

344
Ako su Tor (Xl)' ... , Tor (Xm) netrivijalni ideali, a Tor (Xm + 1) = ... =
= Tor (X n) = (O), onda je
(3.8) T = Xl -+ ... -+ Xm
torzioni modul, dok je
(3.9) X' = X m+1 -+ ... -+ Xn
slobodni modul. Osim toga vrijedi
(3.10) X= T-t-X'.
Tako je dokazan prvi dio sljedee teoreme.

Teorema 3.3. Ako je X konano generisani modul nad PGI R, tada je R

direktna suma jednog konano generisanog torzionog modula T i jednog slo-
bodnog konano generisanog modula X'. U tom sluaju T je torzioni modul
modula X, dakle jednoznano je odreen, dok je X' '""-' X/T, dakle jednoznano
je odreen do izomorjzj'e.
Dokaz. - Prvu tvrdnju teoreme smo ve d')kaz'lli. Budui d'1 je T torzioni
modul, treba dokazati da on sadri sve torzione elemente x modula X. Svako
x E X ima oblik
x = y + z (y E T, z E X'),
pa ako je lXX = Ox, mora biti
IXY + IXZ = Ox, tj. IXY = OX, IXZ = Ox,
je-r je suma T + X' direktna.
Ukoliko je IX -=I=- O, mora biti z = Ox, jer je X' slobodni modul, dakle i modul
bez torzije, pa x = yET.
Konano je

X/T '""-' X'/eX' n T) '""-' X'.

Iz prethodne teoreme neposredno slijedi

Teorema 3.4. Konano generisani modul X nad PGI R je bez torzije ako i
samo ako je X slobodan modul.
Stvarno, ako je konano generisani modul X modul bez torzije nad PGI R,
tada je T = {Ox}, pa je X = x' slobodan modul. Obrnuto, ako je X slobo-
dan modul nad oblasti R, tada je X modul bez torzije (v. zadatak 1.1).

Jedinstvesost razlaganja konano generisanog modula nad PGI

Dokazaemo da je razlaganje iz teoreme 3.2. jednoznano u smislu ove torerne.

Teorema 3.5. Neka je X konano generisani modul nad PGI R. Ako su

(3.6) i
(3.6') X = X~ -+ oo. -+ X~,
345
razlaganja modula X u obliku direktne sume netrivijalnih ciklikih podmodula
takva da vrijedi (3.7) i
(3.7') Tor (X~) d Tor (X~+1) (k = 1, 2, ... , n' - 1)
tada je n = n', Tor (X,) = Tor (X;), dakle Xi ~ X; (i = 1, 2, ... , n).
Dokaz. - Ako je Tor (Xl) = (O), onda je X slobodan modul, pa je n za-
pravo rang modula X. No, tada je Tor (X~) = (O), pa je iz istog razloga n'
rang slobodnog modula X, dlkle n = n'. Oaim toga netrivijalni slobodni cik-
liki moduli X~ i X k su izomorfni za k = 1, 2, ... , n.
Neka je sada Tor (Xl) =1= (O), dakle i Tor (XD =1= (O). Tada postoje maksi-
malni prirodni brojevi m i m' takvi da je Tor (Xm) =1= (O), Tor (X:r,,) =1= (O).
U tom sluaju (3.8), a isto tako i

(3.8') T' = X{ -+- ... -+- X:r"

predstavlja torzioni podmodul modula X, dakle T = T', pa je

X;"'+1 -+- ... -+- X~, ~ X/T ~ Xm+l -+- ... -+- Xn,
tj. n' - m' = n - m, jer se radi orangovima izomorfnih slobodnih modula.
Kako su netrivijalni cikliki slobodni moduli X~, X k meusobno izomorfni
(k = m + 1, ... , n), ostaje da dokaemo tvrdnju za razlaganja (3.8) i (3.8')
torzionog modula T = T'.
Moemo pretpostaviti da je m :? m'.
Neka je Xi = RXi (i = 1, 2, ... , m), X~ = Rx~ (k = 1, 2, ... , m'). Odabe-
rimo bazu {fl' ... , lm} nekog slobodnog modula F nad PGI R. Tada
postoji epimorfizam
fP : F--3>- T, fP (fi) = XI (i = 1, 2, ... , m).
Ako je (151) = Tor (XI) (i = 1, 2, ... , m), tada je {!5dl> ... , bmlm} baza
podmodula Ker (fP). Pokazaemo da postoji baza {fl, ... , l:n} modula F
takva da
(3.10)
bude baza modula Ker (fP), pri emu je (b~) = Tor (X~) (k = 1, ... , m').
Odavde, na osnovu teoreme 2.2., slijedi m - m' = O, tj. m = m', jer bl ,... 1.
Osim toga 15, b;, tj. Tor (X,) = Tor (X;) ci = 1, ., ., m), to znai da
f"-.J

je X, "" X: cz' = 1, ... , m).

Da bismo dokazali egzistenciju baze {fl' ... , l:n} slobodnog modula F
takve da (3.10) bude baza podmodula Ker (fP) trebae nam sljedea lema.

Lema 3.1. Neka je T konano generisani torzioni modul nad PGI R, a (3.8')
razlaganje modula T = T' u obliku direktne sume netrivijalnih ciklikih modula
X; = Rx~ (k = 1, 2, ... , m') za koje vrijedi (3.7') (ali sa m' umjesto n').
Ako je m :? m', F slobodni modul nad R ranga m, a rp : F --3>- T epimorlizam
modula, tada postoji baza {f;, ... , l:n} modula F takva da vrijedi

(3.10')
rp(f;) = Op ci = 1, ... , m - m')
rp (f;"-m'+k) = y~, Ry~ = Rx~, (k = 1, 2, ... , m').

346
 Dokaz. - Ako je m' = O, o:1da bazu U:;, ... , l;,} slobodnog modula F
moemo odabrati proizvoljno. Neka je zato m' > O. Tada postoji IEF,
lP Cf) = x;"" Kako je x;", =1= OT' to I =1= OF' Zato, prema teoremi 1.4., po-
stoji baza {gl' ... , gm} modula F i element b Eo R takav da b . gl ini bazu
podmodula Rl. To znai I = I.bg l za neki invertibilni element ). E R. Osim
toga x;'" = )'blP (gl) = )'by;"', tj. x~, E Ry;".. Tu je y;'" = lP (gJ E T, pa
mora biu b;'" y~, = OT' No, tada je RX;n' = Ry;"'. Naime, b;" = ord ex;",),
pa ako je S' = N.z.m. (~;,." ),8), tada 8;". = 8;':, . 8',),15 = 8" 8', dakle 8~:. x;". =
= 8"8;".y;". = OT' pa 8;"., 8;':., dakle 8;", "" 8;':" tj. 8' je invertibilan ele-
ment prstena R. Zbog toga postoje ).', )." E R sa l = ),'),8 + )."8;", pa
y;'" = l .y~.. = ).')'by;", = ).'X;"'ERx;"" tj. Ry;"C;;;Rx;",.

Ako stavimo Tl = Rx~ -+- ... -+- RX;"'-l' tada T = Tl Rxm ,. Slino za -+
Fl = Rg 2 -+- ... -+- Rgm vrijedi F = Fl Rg I -+
Ako je n : T -+ T l projekcija paralelno sa Rx;"" tada imamo ep imorfizam
n o lP : F -+ Tl'
Poto se svako h E F moe napisati u obliku h = g + egl (g E: Fl' e ER),
bie (n o lP) (h) = (n o rp) (g), pa je i

epimorfizam.
Zato po pretpostavci indukcije postoji baza {g~, ... , g;"-l} slobodnog
modula Fl za koju vrijedi:
(n o lP)(g~) = OT Ck = 1, 2, ... , (m - 1) - (m' - 1) = m - m')
(n o lP) Cg~'-m'+k) = y~, Ry~ = Rx~ Ck = 1, 2, ... , m' - 1).
To zapravo znai,

rp (g~) = ekY;'" (k = 1, 2, ... , m - m')

rp Cg;,,-m'+k) = y~ + e~y;'" (k = 1, 2, ... , m' - 1),
odnosno
rp (g~ - (.!kg!) = OT (k = 1, 2, ... , m - m')

rp (g;"-m'+k - e;gl) = y~ (k = 1, 2, ... , m' - 1).

. Ako sada stavimo
= g; - ekgl Ck = 1, 2, ... , m - m')
I~

1;.-m'+Ic = g;"-m'+k - e;gl (k = 1, 2, ... , m' - 1)

I;', = gl'
dobiemo oigledno traenu bazu slobodnog modula F. Time je lema 3.1.
dokazana.
Za bazu {f~, ... , l;,} slobodnog modula F iz leme 3.1. vrijedi
rp ().d~ + ... + )..J:n) = ).m-m'+ly~ + ... + ).my~" = OT
347
ako i samo ako

tj. (3.10) predstavlja bazu podmodul a Ker (f{J).

Ovim je dokaz teoreme 3.4. kompletiran.

Primarno razlaganje torzionih konano generisanih modula nad

PGI

Promatrana razlaganja konano generisanih modula nad PG I mogu se even-

tualno jo profiniti, tj. poneki od netrivijalnih ciklikih podmodula u tom
.razlaganju moe se razloiti u obliku direktne sume dvaju ili vie netrivijalnih
(ciklikih) modula. Vidjeemo da je to upravo sluaj onda kad dfJtini cik-
liki modul nije slobodan, tj. kad je taj modul torzioni modul, ali mu tor-
zioni ideal nije primaran, tj. red mu nije potencija prostog elementa.
Dokazaemo dalje da se svaki konano generisani modul X nad PGI R
moe razloiti u obliku direktne sume netrivijalnih ci~likih modula koji
su ili slobodni ili primarni (tj. imaju primarni torziani ideal), pa se dalje
ne mogu razloiti. Ovakvo razlaganje jedinstveno je u istom smislu u kome
i prethodno promatrano razlaganje.
Najprije dokaimo ovu teoremu.

Teorema 3.6. Neka je X netrivijalni modul nad PGI R, B' "-' 1, a

element prstena R koji niJe ni nula ni jedinica, pri emu su ::";1' , :rtr neaso-
cirani prosti elementi prstena R. Ako je ()X = {ll x}, tada postoje jedinstveni
podmoduli Xl' ... , Xr modula X takvi da vriJedi

(3.11) X = Xl -+ ... -~ Xr
(3.12) ci =.1, 2, ... , r).
Ako je X cikliki modul, tada su i moduli Xi cikliki. Ukoliko je () red cikli
kog modula X, tada je :rt~i red ciklikog modula Xi (i = l, 2, ... , r).
Dokaz. - AY:o je r = l, sve su tvrdnje trivijalne. Ne1,a je zato r > 1. Tada
su elementi ()i E R (i = l, 2, ., ., r) za koje vrijedi () = i nfi Ci = l,
2, ... , r) relativno prosti, pa zato postoje elementi lXi E R Ci = l, 2, ... , r)
takvi da je
1X1()1 + ... + IXr()r = 1.
Isto tako elementi :rt;'i , ()i su relativno prosti, pa postoje elementi Pi' Yi E R
takvi da vrijedi

ci = l, 2, ... , r).

348
Dokaimo sada da za podmodule Xl' ... , Xr za koje vrijedi (3.11) i (3.12)
mora vrijediti
(3.13) Xj = bi X ci = 1, 2, ... , r).
Stvarno,
bjX} = {Ox} Ci =1= j), b/Xi ~ Xi>
pa odatle i iz (3.11) slijedi
~iX~bjXI + ... + ~jXi + ... + ~iXr~Xi (i = 1,2, ... , r)
S druge strane,
Xi = 1 . X j ~ Pinri Xi + Yi b/Xi = YibjXi ~ jX,
pa prema tome vrijedi (3.-13).
Uzmimo zato podmodul e Xl' ... , Xr d'lte relacijom (3.13). Kako sigurno
X~XI + ... + X"
treba dokazati da vrijedi i obrnuta inkluzija i da je gornja suma direktna.
Za svako x E X imamo
x = 1 x = OCI~IX + ... + ocrbrx E Xl + ... + X"
dakle, stvarno

Ako je, za bilo koje i = 1, 2, ... , r, y E Xi n C~: Xj), tada zbog

Ni

bS = Ox, jer y EC L Xj'

Ni
vrijedi
y = ly = Ptn7iY + YttY = Ox,
dakle, suma Xl + ... + Xr je direktna.
Ukoliko je X = Rx, tada Xi = b;Rx = R~iX (i = 1, 2, ... , r).
Ako je osim toga b red ciklikog modula X = Rx, tada
ord (Xi) I n~i (i = 1, 2, ... , k),

ord (Xl) ... ord (Xr) . X = {Ox},

tj.
O lord (Xl) ... ord (Xr).
To znai,
ord (Xt ) "" n:'t (i = 1, 2, ... , r).
Time je teorema dokazana.
Uvedimo sada sljedeu definiciju.

349
Definicija 3.3. Netrivijalni modul X nad prstenom R je nerazloiv (iredu-
cibilan ), ako vrijedi

X = X l -+- X 2 =? Xl = X V X 2 = X.
Kad se ima u vidu prethodna teorema, onda sljedea kazuje da je netrivi-
jalan cikliki modul nad RGI R nerazloiv upravo onda kada je to modul
bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.

Teorema 3J7. Netrivijalni cikliki modul nad PGI je nerazloiv ukolz'ko jel,
to modul bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.
Dokaz. - Neka je X = Rx netrivijalan cikliki modul. Ako je X modul
bez, torzije, tada je X slobodni modul i to ranga 1. Zato je modul X neraz-
loiv.' Naime, ako- je X = Xl -+
X 2 , Xl OF X, X 2 OF X, tada bi postojali
elementi Xl E Xl' X 2 E X 2 razliiti od Ox' No, ti elementi bili bi linearno
nezavisni, jer

jer je suma Xl + X 2 direktna, a Xl' X2 elementi bez torzije. To je, naravno,

nemogue, jer su u slobodnom modulu ranga 1 nad PGI R svaka dva ele-
menta linearno zavisna.
Neka je sada X = Rx torzioni modul iji jc red :tn potencija prostog elementa
n. Tada X ::::::: RI(nn), pa izmeu podmodula modula X i ideala prstena R
koji sadre ideal (nn) postoji biunivoka korespondencija. No, to su upravo
ideali
R = (nO) ":J (n) ":J (:t 2 ) ":J . ":J ln"),
pa su zato i podmoduli modula X = Rx linearno ureeni relacijom inkluzije,
dakle

tj.

Time je teorema dokazana.

Sad smo u mogunosti da dokaemo sljedeu glavnu teoremu o razlaganju
konano generisanih modula nad PG I.

Teorema 3.8. Neka je X konano generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoje netrivijalni cikliki moduli ZI' ... , Zs iji su redovi potencije prostih
elemenata PI stena Rinetrivijalni slobodni cikliki moduli Fl' ... , Ft tako
da vrijedi
(3.14)
Pri tome su brojevi s i t jednoznano odredeni, a elementi ord (Z]), ... , ord (Z.)
jednoznano odredeni do poretka i asociranosti.
Dokaz. Prema teoremi 3.1. postoji razlaganje

(3.15) X = RXl -+- ... -+- RXm -+ RXm+l -+- ... -+- RX n
350
u obliku direktne swne netrivijalnihciklikih podmodula za ije redove
, = ord (x,) = ord (Rx,) (i = 1, 2, ... , n)
vrijedi
, I '+l (i = 1, 2, ... , n-l).
Pri tome su 1 , . . ~ " jednoznano odreeni do asociranosti. Ako su u razla-
ganju (3.15) posljednjih t redova jednaki nuli, onda se svaki od prvih m =
= n - t swnanada, prema teoremi 3.6., moe razloiti u obliku direktne
sume netrivijalnih ciklikih podmodula iji su redovi potencije prostih ele-
menata. Ako svaki od modula Rx, (i = 1, 2, ... , m) zamijenimo takvom
sumom, dobiemo razlaganje oblika (3.14).
Ostalo je jo da dokaemo tvrdnje koje se odnose na jedinstvenost ovakvog
razlaganja.
Najprije, ZI -+- ... -+- Z. je torzioni, a Fl' -+- ... -+- Ft slobodni modul, pa
je ZI +- ... +-
z. = T torzioni podmodul modula X. No, tada je t rang
slobodnog modula Fl -+- ... +-
Ft = F""XIT, pa je zato t jednoznano
odreen broj. U svakom drugom razlaganju

(3.15') x = Zi +- ... -+- Z;. +- F{ +- ... +- F;,

bie, dakle, t' = t. Osim toga

T = Z; -+- '" -+- Z;"

Neka su :rl;1' , :rl;r prosti elementi prstena R takvi da je ord (Z,) i ord (Z;)
potencija nekog od tih elemenata.
Prenwneriimo, ako treba, sumande Z, tako da
ZI' ... , Z" imaju red koji je potencija elementa :rl;l'

Z',+l' ... , Z" "

" " " " "
itd.
Slino moemo prenumerisati module Z; tako da
Zi, ..., Z;, imaju red koji je potencija elementa :I'l>

Zf,+l> ... , Z;, "

itd.
" " " " "
Na taj nain dobijamo dva razlaganja modula T:

T = (ZI -+- ... -+- Zli) +... +- ... -+- Z'r) =

-+- (Zlr-l+l

= (Zi -+- ... -i- Zi,) -+- ... +- (Z;r-l+1 +- ... +- Zir)'
pa, na osnovu teoreme 3.5, mora biti

ZI -+ ... +- Z" = Z~ +- ., . -+- Zi'" ... , Z, T-l +1 -i- ... -+- Z, r

=

351
tj. ako stavimo io = jo = 0,

Zlk_l+l +- ... +- Zik = Zik_l+! +- +- Zik (k = l, 2, ... , r).

Svaki od podmodula u posljednjem razlaganju ima red jednak potenciji
prostog elementa nk' pa te module moemo poredati tako da vrijedi
ord (Zlk-I+l) lord (Z'k_I+ 2) I ... lord (Zik)
ord (Z;k_l +1) lord (Zjk-l+2) I ... lord (Z;k)'
No, tada, na osnovu teoreme 3.1, mora biti ik = jk' a
ord (Zjk_l+1)'-'" ord (Zjk-l+1)' ... , ord (Zik) ,-.., ord (Z;k)'
Time je teorema dokazana.

Zadaci

3.1. Neka je X konano generisani modul nad oblasti R. Ako X ima generator {Xl>"" xm}
od m elemenata, tada su svakih m + 1 elemenata iz X linearno zavisni.
Uputstvo: Ako je {el>" . ,em} baza slobodnog modula F nad R, tada postoji epimorfizam
modula rp : F -+ X sa rp (ej) = Xi (i = e
2, ... , nz). Zato za proizvoljne elemente Yl>
, Ym, Ym+1 E X postoje elementi fl> .. ,fm, fm+! E F za koje vrijedi rp (fJ)=YJ (j= 1,
... , m, m + 1). No, elementi fl> . ,f"" fm+1 su linearno zavisni, pa su zato linear-
no zavisni i elementi y" ... , Ynu Ym+1'
3.2. Neka je X konano generisan modul bez torzije. Tada je X slobodni modul konanog
ranga koji je jednak maksimalnom broju linearno nezavisnih elemenata iz X.
Uputstvo: Ako je {x" . .. , xm} generator modula X, tada prema zadatku 3.1. za svaki linear-
no nezavisan podskup {Yl> ... ,Yn} iz X vrijedi n <, nl. Zato postoji maksimalan linearno
nezavisan podskup, recimo {y" ... ,Yn} u X. Za svako i (i = 1, 2, ... ,m) elementi y"
.. , Yn, Xi iz X su linearno zavisni, pa postoje skalari rl.ij, rl.i E R, od kojih je bar jedan
razliit od On, takvi da vrijedi

n
2: rl.jJ Yi + rl.iXj = Ox (i = e 2, ... , m).
j=l
Tu je zapravo
rl.j cf. On (i = e 2, ... ,m), dakle rl. = rI., iXm cf. On.
Osim toga za svako X E X vrijedi
rl. XE Y = [y" . .. ,y,,].
To znai, imamo homomorfizam modula
X -+ Y, X f- ... =(x E X).
Kako je X modul bez torzije, a rl. cf. On, jezgro ovog homomorfizma je {Ox}, tj. X ~ Z
za neki podmodul Z slobodnog modula Y. No, Z je takoer slobodni modul i ima
rang Z = P <, n. Zato je i X slobodan modul i ima rang X = P <, n. Zapravo je p=n,
jer inae elementi Y,., ... ,Yn iz X ne bi mogli biti linearno nezavisni.
3.3. Dokazati da je svaki podmodul konano generis anog modula X nad PGI R takoer
konano generis an.
Uputstvo: Neka je {Xl> . , xm} generator modula X, a {e" . .. , em} baza slobodnog mo-
dula F nad PGI R. Tada postoji epimorfizam modula rp : F -+ X sa rp (et) = Xi (i = 1,

352
2, .. , , m). Za proizvoljan podmodul Y modula X imamo podmodul rp-l (Y) slobodnog
modula F. Podmodul rp-l (Y) je slobodan modul konanog ranga n .;;; m. Kao homomorfna
slika modula tp-l (Y) ima podmodul Y modula X konaan gen~rator (sastavljen od n ele-
menata).

3.4. Neka je X cikliki torzioni modul nad PGI R. Opisati sve podmodule modula X
i dokazati da je svaki faktorski mo~l modula X izomofran sa nekim podmodulom toga
modula.

Uputstvo: Sluaj X = {Ox} je jasan. Neka je zato n11 . .. n;k = ord (X), X ~O Rx #-
#- {Ox}. Tada je X ~ RI(ord (X, pa izmeu podmodula modula X i ideala prstena R
koji sadre ideal Tor (X) = (ord (X postoji biunivoka korespondencija. No, navedeni
ideali imaju oblik

(1)
Odgovarajui podmoduli modula X su

(2)
Svaki faktorski modul XI Y je cikliki modul R (x + Y). Torzioni ideal (IX) modula XI Y,
zbog tor (X) . x = {Ox} C;;;, Y, sadri ideal tor (X), pa ima oblik (1). To je ujedno torzioni
ideal modula (2), dakle XjY izomorfno je sa nekim podmodul om (2) modula X.
3.5. Neka je Z prsten cijelih brojeva. Razloiti Z-modul Zl5 Zao U direktnu sumu primar-
nih ciklikih modula.
Uputstvo: Zu je cikliki Z-modul reda ord (Z,,) .~. 3 5. Zato je

Zl5 = (3)' ZlO +- (5)' Zl5 = Z (3 + (15 -t, Z (5 + (15.

Slino je, zbog 60 = 22 . 3 . 5,

Z.o = Z . (4 + (60 -+ Z (31- (60 -+ Z (5 + (60.

Na osnovu toga je

Zl5 Zoo = (Zl5 {O + (60)}) -~ ({O + (l5} lB Z.o) = Z . (3 + (15), O + (60 +

+Z(5+(l5),0+(60+Z'(0+(l5)A+(60+Z' (0+(15),3+(60 +- Z (0+(15),5+(60.
3.6. Neka je X konano generisani torzioni modul nad PGI R. Dokazati da za svaki prosti
faktor n elementa ord (X) viestrukosti n ,> O i za svako m, O < 111 n, postoji x E X sa
ord (x) = nm.
UputstVO: Konano generisani torzioni modul X nad PGI R je direktna suma ciklikih
primarnih modula. Redovi ovih ciklikih modula su potencije prostih faktora elementa
ord (X). Za svaki takav prosti faktor n odaberirno najviu potenciju nn koja se pojavljuje
kao red nekog od ciklikih sumanada. Proizvod ovih potencija je upravo ord (X), pa zato
n predstavlja viestrukost prostog elementa n kao faktora elementa ord (X). Postoji, dakle,
cikliki sumand RXi sa ord (Xi) = nn. Za proizvoljno m, O < m .;;; n, treba samo uzeti
x. = :ltn-m Xi, jer je tada ord (x) = :It"'.

4. KONANO GENERISANE ABELOVE GRUPE

Kako smo ve rekli, svaku Abelova grupa moe se shvatiti kao modul nad
prstenom Z cijelih brojeva, koji je Euklidov prsten, dakle, sigurno prsten
glavnih ideala. Radi usklaivanja sa operacijama u modulu, grupnu operaciju
u Abelovoj grupi oznaavaemo aditivno.

353
Abelova grupa je konano generisana ako i samo ako je ona kao Z-modul
konano generisana. Cikliki Z-modul isto je to i ciklika Abelova grupa.
Ako kao generatorni element ideala tor (Zx) uzmemo nenegativni cio broj,
to je uvijek mogue, onda je ord (Zx) nenegativan cio broj i u sluaju kad
je ord (Zx) > 0, to je ujedno broj elemenata ciklike grupe Zx. U sluaju
ord (Zx) = O ciklika grupa Zx je beskonana i obrnuto. Kako pod redom
grupe podrazumijevamo broj elemenata te grupe, mi emo ord (Zx) zvati
period, a ne red grupe Zx.

Slobodni rang i. torzione invarijante Abelove grupe

Teoreme o razlaganju konano generisanih modula nad PGI vrijede speci-

jalno za konano generisane Abelove grupe. Ovdje emo ih preformulisati
na jeziku grupa.
Teoremi 3.2. odgovara sljedea teorema.

Teorema 4.1. Neka je X konano generisana Abelova grupa. Tada postoji

razlaganje
(4.1) X = Xl --i- ... --i- Xn
U obliku direktne sume netrivijalnih ciklikih podgrupa X" perioda TA; ~ O(k = l,
... , n) tako da vrijedi
(4.2) r l lr 2 1lrn
Ako je
(4.3) r, > O (i = 1, ... , m), rj = O (j = ln + 1, . , n),

tada je
(4.4)
lOrziona podgrupa grupe X, a

(4.5) Y = Xm+l + ... +Xn

slobodna Abelova grupa i vrijedi

(4.6) X = T +
Y.
Iz teoreme 3.4. dobija se sljedea
teorema o jedinstvenosti razlaganja iz
teoreme 4.1.

Teorema 4.2. Neka je (4.1) razlaganje konano generisane Abelove grupe

X u direktnu sumu netrivijalnih ciklikih podgrupa za ije periode vrijedi (4.2)
i (4.3). Tada su brojevz' m, n, rl" .. , rm jednoznano odreeni.

Definicija 4.1. Neka je X konano generisana Abelova grupa, a brojevi

m, n i rl' ... , r", dati kao u teoremi 4.1 Ci 4.2). Tada se broj n - m zove
slobodni rang, a brojevi rl' ... , r .. torzione invarijante konano generisane
Abelove grupe X.

354
Prema teoremi 4.2. slobodni rang i torzione invarijante potpuno su odre-
eni grupom X. No, i grupa X odreena je do izomorfije slobodnim rangom
i torzionim invarijantama. Vrijedi, naime,

Teorema 4.3. Za date prirodne brojeve m, n (? m) i rl> ... , rm za koje

vrijedi rl I r 2 I ... I rm postoji grupa X bji je slobodni rang n - m, a torzione
invarijante rl' ... , rm. Grupa X odreena je jednoznano do izomorJije.
Dokaz. - Neka je Y, ciklika grupa perioda rl' recimo Y, = Z/Cr,) (i = l,
2, ... , m), a Y j (j = m + 1, ... , n) beskonana ciklika grupa, recimo
Yi = Z. Tada grupa
(4.7) X = Y 1 E ... E Ym E Y m +1 ffi ... E Yn
ima slobodni rang n - m, a torzione invarijante rl' ... , rn.
Naime, ako je
Xk = {(Y1' 'Yk' ,Yn)EXIYi=OEYj> i =1= k},
tada vrijedi (4.1), a osim toga
Xk '" Yk (k = 1, 2, ... , n),
dakle,
ord (Xi) = ord (Yi) = rj (i = 1, 2, ... , m)
ord (Xj) = ord (Yj ) = O (j = m + 1, ... , n).

Ako je X bilo koja konano generisana Abelova grupa iji je slobodni rang
n - m, a torzione. invarijante rl' ... , rm' tada

x = Xl -+- ... -+- Xm -+- Xm+l -+- ... -+- Xn,

pri emu su gl ciklike grupe perioda rj ci = 1,2, ... , m), a gl ciklike
grupe perioda 0, tj. beskonane ciklike grupe (j = m + 1, ... , n).
No svake dvije ciklike grupe istog perioda su meusobno izomorfne, pa
postoje izomorfizmi grupa
(k = 1, 2, ... , n).
Iz njih se dobija izomorfizam grupa

f{J = f{Jl -+- ... -+- f{Jn : X---+X

zadan ovako
n

k=l k=l

Primarne invarijante Abelove grupe

Primarno razlaganje torzionog konano generisanog modula nad PGI pri-

mijenjeno na torzionu podgrupu konano generisane Abelove grupe X daje
jo jedno razlaganje grupe X.

355
Teorema 4.4. Neka je X konano generisana Abelova grupa. Tada postoji
razlaganje

(4.8)
grupe X u obliku direktne sume n;:trivzjalnih ciklikih podgrupa Yi sa osobinom
(4.9) ord (Yi) = p;'j (i = l, ... , s), ord (Yj ) = O (j =) + l, ... , t).
Pri tome su brojevi s, t (::;;, s) jednoznano odredeni, a brojevi P;i jednoznano
do poretka.

Definicija 4.2. Brojevi p~i iz teoreme 4.4. zovu se primarne invarijante

konano generisane Abelove grupe X.
Broj t - s iz teoreme 4.4. predstavlja, naravno, slobodni rang konano gene-
risane Abelove grupe X.
Slobodni rang t - s i primarne invarijante P~i ci = l, ... , s) koji su pot-
puno odreeni grupom X, odreuju grupu X do izomorfije. Vrijedi, naime,
sljedea teorema, iji je dokaz slian dokazu teoreme 4.3.

Teorema 4.5. Za zadane prirodne brojeve s, t (;? s) i P~i (i = l, ... , s)

postoji konano generisana Abelova grupa X iji je slobodni rang t - s, a pri-
marne invarijante P~i (i = l, ... , s). Grupa X odredena je jednoznano do
izomorJzje.

Konane Abelove grupe

Svaka konana Abelova grupa je sigurno konano generisana. Osim toga

takva grupa je torziona, tj. irna slobodni rang O, jer za svako x E X vrijedi
(X: Ox) . x = Ox, pri emu je (X : Ox) broj elemenata konane grupe X.
Razlaganje (4.1) svodi se sada na
(4.10)
pri emu je X, netrivijalna cik1ika grupa perioda r, (i = l, ... , m) i vrijedi
(4.11) rl I r 2 I ... I rm
Osim toga za ciklike grupe Xi sada vrijedi
(4.12) ri = ord (Xi) = (Xi: Ox) (i = 1, 2, ... , m),
pa iz (4.10) slijedi
(4.13) (X: Ox) = r l ' . rm.
Tako teoremarna 4.1. 4.2. u ovom specijalnom sluaju odgovara

Teorema 4.6. Svaka konana Abelova grupa X reaa (X: Ox) > 1 ima
razlaganje (4.10) u obliku direktne sume netrivijalnih ciklikt'h grupa Xi reda
r i > O (i = l, ... , m), tako da vrijedi (4.11). U tom sluaju vrijedi (4.13),
a brojevi rl> ... , rm jednoznano su odredeni grupom X.
Posve slino se iz teoreme 4.4. dobija

356
Teorema 4.7. Svaka konana Abelova grupa X ima razlaganje
(4.14)

u obliku direktne sume netrivtjalnih ciklikih podgrupa X ij reda p~ij ci = 1,

2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r) ,pri emu su Pl' ... , Pr razliiti prosti brojevi.
Pri lome su brojevi r, Pi> Si i lXij jednoznano odredeni grupom X. Osim
toga za brojeve

(4.15) (i = 1, 2, ... , r)

vrijedi
(4.16) (X: Ox) = pa, ... par.
l '"

Stvarno, ako u razlaganju

(4.17) X = YI -+ ... + Y.
konane Abelove grupe X u obliku direktne sume netrivijalnih ciklikih
podgrupa, iji je red potencija prostog broja, grupiemo sumande iji je red
potencija istog prostog broja, dobiemo razlaganje (4.14). Iz (4.14) slijedi
(4.16) za brojeve (4.15).
Razumije se da je i konana Abelova grupa jednoznano do izomorfije odre-
ena svojim torzionim, a isto tako i svojim primarnim invarijantama. Zato
se one mogu iskoristiti za klasifikaciju konanih Abelovih grupa odreenog
reda.

Primjer 4.1. Odrediemo

do izomorfije sve konane Abelove grupe reda (X: Ox) = 60.
Posluiemo se najprije torzionim invarijantama. U tu svrhu treba odrediti sva razlaganja
broja 60 u obliku
60 = Tl T Tm, Tl I T. I .. I rm (I', > l).
Imamo samo ova dva takva razlaganja:
60 = 60 i 60 = 2 ' 30.
Zato imamo (do izomorfije) samo ove dvije Abelove grupe reda 60:
X = Xl (ciklika grupa reda 60) i

X = Xl -+ Xi (Xl ciklika grupa reda 2, X. ciklika grupa reda 30),

Sad emo se posluiti primarnim invarijantama. Kako je
60 = 2 2 .3. 5.
dakle Pl = 2, P. = 3, Pa = 5 (T = 3), IXl = 2. IX. = l, lXa = l, imamo samo ove dvije mo-
gunosti

IXll = IXn = 1 (Sl = 2), lXu = l, IXn = 1 (s. = S. = 1)

ili
IXll = 2 (s, = 1), 1X21 = 1, 1X3' = 1 (s. = Sa = 1).
To znai, imamo (do izomorfije) samo ove dvije Abelove grupe reda 60:
X = X ll +- X l2 -+- Xn -+- Xa,

357
(Xn i XII ciklike grupe reda 2, Xn ciklika grupa reda 3, a X3l ciklika grupa reda 5)

X = Xn -+- Xn -+- X3l

(Xn ciklika grupa reda 4, Xn ciklika grupa reda 3, a X S1 ciklika grupa reda 5).
Primijetimo da su dobijeni zakljuci pomou torzionih invarijanti u skladu sa onima koji
su dobijeni pomou primarnih inavrijanti, jer je u sluaju X = X l -+- Xa ciklika grupa Xa
reda 30 direktna sujma jedne ciklike grupe reda 2, jedne ciklike grupe reda 3 i jedne cik-
like grupe reda 5, dok je u sluaju X = Xl ciklika grupa Xl reda 60 direktna suma jedne
ciklike podgrupe reda 4, jedne ciklike podgrupe reda 3 i jedne ciklike podgrupe reda 5.

Zadaci
4.1. Neka je X konana Abelova (aditivna) grupa reda n = (X : Ox). Dokazati:
a) Ako je p prosti faktor broja n viestrukosti" (p), tada postoji tano jedna podgrupa P
grupe G reda p'(P);
b) Podgrupa P iz a) sastoji se od svih elemenata iz G iji je red neka potencija broj p.
Uputstvo: Prema teoremi 4.7. postoji primarno razlaganje (4.14) grupe X. Kad seu tom
razlaganju grupiu sve ciklike grupe iji je red potencija prostog broja PI, onda suma tih
ciklikih grupa daje podgrupu Pi reda pfi, pri emu vrijedi (4.15) i (4.16). Odatle se odmah
vi4i da je Ot, = ,,(p,). Tako dolazimo do direktnog razlaganja X = Pl -+ ... -+
Pr. Odatle
odmah slijedi da je za svako i grupa Pi sastavljena upraV9 od svih elemenata grupe X iji je
red neka potencija broja Pl. Zato je jasna i jedinstvenost podgrupe Pi reda p~(Pil.
Primijetimo da zapravo za svaku konanu grupu X reda n = eX: Ox) i za svaki prosti
faktor P broja n postoji bar jedna podgrupa P grupe G reda P'(P), ali kad grupa X nije Abe-
lova, ovakvih podgrupa P za dato P moe biti vie., pl. nipoto ne vrijedi b). (v. teo-
reme Silova iz kojih, uostalom, slijede sve tvrdnje zadatka).
4.%. Dokazati tvrdnju zadatka I, 1.9. koristei se teoremom 4.7.
Uputstvo: Prema teoremi 4.7. ko'nana Abelova grupa X je direktna suma ciklikih pod-
grupa XIJ reda pfll , pri emu su PI (i = 1,2, .. ,r) svi prosti faktori broja n = (X : Ox).
Odatle se odmah vidi da je X periodika grupa perioda

period (X) = p~1 ... tl,r ({Ji = max Otll' i = l, ... , r).
j

358
 X. KANONSKE FORME MATRICA

Ako je X vektorski prostor nad poljem K, tada za s-yako A E End (X) moemo
X posmatrati kao K [AJ-modul. Ukoliko je dimenzija prostora X konana,
tada je X konano generis ani torzioni modul, pa kako je K [A] PGI, mogu se
n::l K [AJ-modul X primijeniti teoreme o strukturi konano generisanih mo-
dula nad PGI. Na taj nain dobijaju se razlaganja vektorskog prostora X
u direktnu sumu ciklikih potprostora invarijantnih u odnosu na dato df E
E End (X), kome odgovara razlaganje linarne transformacije df u direktnu
sumu ciklikih linearnih transformacija. Iz ovog razlaganja dobija se odre-
ena kanonska baza prostora X u odnosu na koju df ima matricu relativno
jednostavnog oh lika , tzv. kanonsku matricu linearne transformacije df.

1. INVARIJANTNI POTPROSTORI LINEARNE TRANSFORMACIJE

Modul linearne transformacije

Neka je X vektorski prostor nad. poljem K, a A E End (X). Tada za svako

(1.1)
imamo linearnu transformaciju
(1.2) f (A) = OC o . id x + oclA + ... + ocmdfm E End (X).
Ako sada stavimo
(1.3) f(A) x = f(A) (x) (j (A) eK [AJ, XEX),
onda oigledno X postaje K [AJ-modul.

Definicija 1.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a df E End (X).

Tada se K [AJ-modul X, ija je struktura definisana relacijom (1.3), zove
modul linearne transformacije df.

Lema 1.1. Ako je X vektorskz' prostor nad pol:fem K konane dimenzije, tada
je modul X linearne transformacije A E End (X) konano generisani torzioni
modul. Podmoduli modula X su upravo potprostori prostora X z'nvarijantni
u odnosu na df.

359
Dokaz. - l) Neka je {el' ... , en} baza prostora X. Tada, zbog Ke;;;. K [A],
vektori el> , en generiu modul X linearne transformacije 04. Osim toga,
za svako i = 1, 2, ... , n, vektori
ej) 04 (ej)' ... , o4 n (et)
su linearno zavisni nad K, jer ih je n + 1 na broju. Zato postoje skalari

od kojih je bar jedan razliit od nule, takvi da vrijedi

!XOte, + !Xli 04 (ej) + ... + !Xn! 04" (ej) = Ox
Drugim rijeima, postoji po1inom
JI (A) = !XOI + !XHA + ... + !XniAn E K [A],
za koji vrijedi

Ako sada stavimo

J(A) = n.z.v. (fl (A), ... ,Jn (A)),
vrijedie
J (A) ej = Ox ci = 1, 2, ... , n),
dakle,
(1.4) J (A) x = Ox (XEX),
a osim toga J (A) =I=- o.
Prema tome, ako je X vektorski prostor konane dimenzije n nad poljem K,
onda je modul X linearne transformacije 04 E End (X) konano generisani
torzioni modul.
2) Neka je Y podmodul modula X linearne transformacije 04 E End (X).
Tada je, zbog K e;;;. K [A], Y sigurno potprostor prostora X. Osim toga
o4(y) = AYE Y(yE Y),
tj. potprostor Y je invarijantan u odnosu na 04.
Obrnuto, neka je Y potprostor prostora X invarijantan u odnosu na 04 c:-
E End (X). Tada

Ay = o4(y) E Y(yE Y),

pa otuda i
J(A)YE Y (f(A) E K [A],y E Y),
tj. Y je podmodul modula X linearne transformacije 04.

Cikliki potprostori i ciklike transformacije

Definicija 1.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X).

Cikliki podmodul K [A] a modula X linearne transformacije eli- zove se cik-
liki potprostor prostora X
(invarijantan) u odnosu na 04.

360
Ako je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K, tada, prema
lemi 1.1., svako x iz modula X linearne transformacije 04 ima Tor (x) -=I=-
=1= (O). U tom sluaju postoji jedinstveni normirani polinom f (A) E K [Al
koji generie iQ.eal Tor (x). Taj polinom f (A) zvaemo red elementa x.

Lema 1.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X). Potprostor
Y prostora X je cikliki potprostor u odnosu na 04 ako i samo ako postoji a E Y
tako da vektori
(1.5) a, 04 (a), ... , Am (a), ...
generiu potprostor Y prostora X.
Ako je a torzioni element modula X linearne transformacije 04, a

red elementa a, tada elementi

(1.7) a, 04 (a), ... ,04 m- 1 (a)
ine bazu ciklikog potprostora Y generisanog vektorom a.
Dokaz. - 1) Neka je Y cikliki potprostor prostora X u odnosu na linearnu
transformaciju 04. Tada postoji a E Y za koje je Y = K [Al a, tj. za koje je
cikliki potprostor Y generisan vektorom a.
Znai, svako yE Y ima oblik

p p
(1.8) y = g (A) a = :z: {ljAja = :z: {lj04 j (a),
j=O j=O

tj. elementi (1.5) generiu potprostor Y prostora X.

Obrnuto, neka postoji a E Y tako da elementi (1.5) generiu potprostor Y
prostora X. Tada svako yE Y ima oblik (1.8), pa vrijedi
p
04 (y) = :z: {lj04 M (a) E Y (y E V),
j=O

tj. potprostor Y je invarijantan u odnosu na 04.

Osim toga iz (1.8) se vidi da je Y = K [Al a, tj. Y je cikliki potprostor pros-
tora X u odnosu na 04.
2) Ako je a E X torzioni element i ima red (1.6), tada se iz
f(A) a = Ox
dobija
m-l
04 m (a) = - L I'J. j 04 (a),
j

i=O

a na osnovu toga lako se zakljuuje da se i svaki element niza (1.5) koji dolazi
iza lana 04 m(a) moe prikazati kao linearna kombinacija elemenata (1.7).
Zato elementi (1.7) generiu potprostor Y = K [Al a prostora X. No, ti
elementi su linearno nezavisni nad K, tj. ine bazu potprostora Y.

361
 m-l
Stvarno, kad bi bilo 2 PjcA' (a) = ox, tada bi za po1inom g (A) =
j=O
m-l
= 2 PJAJ vrijedilo g eA) a = Ox, dakle} (A) I g (A). To je mogue samo ako
;=0
je g (A) = O, tj. Po = Pl = ... = Pm-l = o.
Definicija 1.3. Za linearnu transformaciju CA vektorskog prostora X kae se
da je ciklika transformacija (reda f (A)) ako je X cikliki potprostor (reda
f (A)), tj. X = K [Al a za neko a E X (reda f (A).

Razlaganje linearne transformacije u direktnu sumu ciklikih trans-

formacija

Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a CA E End (X). Ako je

. .
(1.9) X = Xl + ... + Xm
razlaganje prostora X u direktnu sumu potprostora Xi invarijantnih u odnosu
na cA, tada imamo linearne transformacije
(1.10) .
cAt = CA I x. E End (Xt) (i = l, 2, ... , m).
Svako x E X moemo na jedan jedini nain prikazati u obliku
(1.11) x = Xl + ... + Xm (Xi E Xi' i = 1, 2, ... , m).
Osim toga vrijedi
(1.12)
Obrnuto, neka imamo razlaganje (1.9) prostora X u direktnu sumu potpros-
tora Xl i neka je, za svako i = l, 2, ... , m, data linearna transformacija
cAl E End (Xl). Ako za svako X E X prikazano u obliku (1.11) definiemo presli-
kavanje cArelacijom (1.12), tada e CA biti linearna transformacija prostora X,
a svaki od potprostora Xi invarijantan u odnosu na CA. Osim toga vrijedie
(1.10).

Definicija 1.4. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a (1.9) razlaganje

toga prostora u direktnu sumu potprostora Xi ci = l, ... , m). Ako za CA E
E End (X) postoje cA E End (Xi) cz" = 1, 2, .. , m) tako da za svaki vektor
j

(1.11) iz X vrijedi (1.12), onda emo rei da je CA direktna suma linearnih

transformacija cA, (i = 1, 2, ... , m) i pisati
(1.13)
Sada moemo teoremu o razlaganju konano generisanog torzionog modula X
linearne transformacije CA E End (x) formulisati ovako:

Teorema 1.1. Neka je X vektorski prostor konane dimenzlje n nad poljem

K, a CA E End (X). Tada postoje ciklike transformacije cA; reda fj (A.) takve
da vrijedi (1.13) i
(1.14) fl (A) I f2 (A.) I ... I fm (A).
362
Pri tome su normirani nekonstantni polinomi fi (A) jednoznano odreeni line-
arnom transformacijom df.
Dokaz. - Za konano generisani torzioni modul X linearne transformacije df
postoji razlaganje (1.9) modula X u direktnu sumu ciklikih modula X j =
= K [Alaj) koji su netrivijalni i torzioni, pa su njihovi redovi fi (A) nekon-
stantni normirani polinomi iz K [A]. Osim toga vrijedi (1.14). (v. IX, teorema
3.2).
Prema lemi 1.1. podmoduli Xi su invarijantni u odnosu na df, pa za linearne
transformacije (1.10) vrijedi (1.13). No, X; je cikliki podmodul reda fi (A),
pa je df; ciklika transformacija reda fi (A).
Ostaje jo samo da dokaemo da su nekonstantni normirani polinomi fi (A)
jednoznano odreeni linearnom transformacijom df. Ako je, naime, df di-
rektna suma ciklikih transformacija df; E End (X;) reda fl (A), tada su xi
cikliki podmoduli modula X linearne transformacije df i to reda fl (A) i za
njih vrijedi (1.9). Zato su zbog (1.14) nekonstantni normirani polinomi fi (A)
jednoznano odreeni do asociranosti (v. IX, teorema 3.4.). Kako se radi o
normiranim polinomima, oni su zapravo jednoznano odreeni.
Slino sada iz teoreme o primarnom razlaganju konano generisanog torzio-
nog modula X linearne transformacije df dobijamo primarno razlaganje li-
nearne transformacije df.

Teorema 1.2. Neka je X vektorski prostor konane dimenzife nad poljem K,

a df (C: End (X). Tada postoje ciklike transformacife 13j reda (pj (A)"i, pri emu
su pj CA) normirani prosti polinomi iz K [Al, a Vj > O cz/eli brojevi, tako da
vrt/edi
(1.15)
Normirani prosti polinomi Pl (A) i cijeli brojevi Vj > O odreeni su transforma-
cifom df jednoznano do poretka.
Dokaz. - Za torzioni konano generis ani modul X linearne transformacije df .
postoji razlaganje
. .
(1.16) X = Zi + ... + Zs
modula X u direktnu sumu netrivijalnih torzionih ciklikih podmodula Zi
reda (Pi (AVj, pri emu su prosti normirani polinomi pj (A) E K [Al i cijeli
brojevi Vj > O jednoznano odreeni do poretka (IX, teorema 3.8).
Prema lemi 1.1. podmoduli Zi su cikliki potprostori prostora X reda
(p, (A"i, pa su 13 j = df I Zi E End (Z,) ci = 1, 2, ... , s) ciklike transfor-
macije reda (Pi (Avi i za njih vrijedi (1.15).

2. KANONSKE FORME MATRICA

Matrica A linearne transformacije df vektorskog prostora X konane dimen-

zije zavisi od odabrane baze prostora X. Za odreenu klasu linearnih trans-
formacija, recimo za normalne linearne transformacije kompleksnog unitarnog
prostora X konane dimenzije, postoji baza prostora X u odnosu na koju df

363
ima dijagonainu matricu. U optem sluaju tako neto ne vrijedi, ali se uvijek
moe nai takva baza prostora X u odnosu na koju dl ima kvazi-dijagonalnu
matricu, iji dijagonaini blokovi imaju relativno jednostavnu strukturu.

Dijagonaina suma matrica

Neka je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K, a dl E End (X).

Neka je dl direktna suma linearnih transformacija dlt E End (X,) (i = 1,
2, ... , m). Tada je
(2.1)
direktna suma potprostora Xl invarijantnih u odnosu na dl. Ako odaberemo
bazu
(2.2)
potprostora Xl i u odnosu na tu bazu naemo matricu AI linearne transfor-
macije dl" onda e, kako znamo,
(2.3)
biti baza prostora X u odnosu na koju dl ima kvazi-dijagonalnu matricu

(2.4)
A ~ [ :.'.. :.' ........ :~ J
Definicija 2.1. Kvazi-dijagonalna matrica (2.4) zove se dijagonalna suma
matrica A l ' , Am i oznaava se sa
(2.5)
Prema tome, moemo rei, malo neprecizno, ali bez opasnosti da se to krivo
razumije, da direktnoj sumi linearnih transformacija odgovara dijagonaina
suma pripadnih matrica.

Matrica ciklike transformacije

S obzirom na teoremu 1.1., odnosno teore:nu 1.2. i ve konstatovanu inje

nicu da direktnoj sumi linearnih transformacija odgovara dijagonalna suma
pripadnih matrica, postavlja se pit mje matrice ciklike transfo,macije.
Ovo pitanje rjeava sljedea lema.

Lema 2.1. Neka je dl ciklika transformacija vektorskog prostora X konane

dimenzije n reda
(2.6) f (A) = ~o + ~IA + ... + ~"_lAn-l + An E K [AJ.
Tada postoji baza
(2.7) {a, dl (a), ... , dl n - 1 (a)}

364
prostora X u odnosu na koju dt ima matricu
o O O ... OO-oto
1 O O ... O O - otl
(2.8) C(f)= 01 O ... OO-ota

O O O... 1 O - ot"-2
_ O O O... O 1 - ot"-l _
Dokaz. - Prema lemi 1.2. postoji a E X tako da (2.7) predstavlja bazu pros-
tora X. U odnosu na tu bazu prostora X linearna transformacija dt ima mat-
ricu (2.8), jer vrijedi
dt (dt j (a)) = dtH1 (a) ci = O, 1, ... , n - 2)
dt (dt"-l (a)) = dt" (a) = -otoa - otld/- (a) - ... - ot .._ldt"-l(a).

Definicija 2.2. Matrica (2.8) zove se pratea matrica polinoma (2.6).

Ako je
(2.9) f e).) = (p ().))v,
pri emu je
(2.10)
normiran prost polinom, a v > O cio broj (v . m = n), tada se za ciklinu
transformaciju dt prostora X dimenzije n nad poljem K redaf()') moe nai
jedna druga baza prostora X u odnosu na koju dt im~ neto drugaiju ka-
nonsku matricu. Naime, vrijedi

Lema 2.2. Neka je dt ciklika transformacija prostora X konane dimenzije n

nad poljem K reda (2.9). Tada postoji baza
(2.11) {a, dt ea), ... , dt m- 1 (a), p (dt) (a), dt p (dt) (a), ... ,
dtm-1p (dt) (a), ... , pv-l (dt) (a), dtpv-l (dt) (a), ... ,
dt m - 1 pv-l (dt) (a)}
prostora X u odnosu na koju dt ima matricu

(2.12) J (p, v) = [ ~~) ~~) . .. : : : ... ~ ~

.... ] ,

O O. . . D C(p) nXn
pri emu je C Cp) pratea matrica polinoma p eA), koja se u (2.12) pojavljuje v
puta, a

(2.13) D = r ~.. ~ . . . ~.. ~ ]

O O .. O O mXm

365
Dokaz. - Prema lemi 1.2. postoji aEX reda (p (A))". Skup (2.11) ine n=
= m . v elemenata, pa ako dokaemo da su ti elementi linearno nezavisni,
onda oni sigurno ine bazu prostora X.
Ako je
L{JjjAipj (A) a = Ox
i,j
tada, naime, za polinom
g (A) = L {Ji)ip (A) E K [AJ
j

vrijedi
g (A) a = Ox, tj. (p (A))V I g (A).
No, deg (g) < n, pa mora biti g (A.) = o. Kako je deg (A.ipi (A.)) = mj + i,
iz g (A.) = O jednostavno se zakljuuje da vrijedi (Jij = O, za svako i, j.
Sad se lako vidi da u odnosu na bazu (2.11) prostora X linearna transforma-
cija A ima matricu (2.12).

Definicija 2.3. Matrica (2.12) zove sc elementarna lordanova (Jordan) matrica

ili lordanov blok i kae se da odgovara potenciji (2.9) prostoga polinoma
(2.10).
Ako je K algebarski zatvoreno polje, recimo K = e polje kompleksnih bro-
jeva, onda svaki nesvodljivi polinom p (A.) E K [A.J ima oblik
(2.10') p (A) = A. - rJ..

Tada umjesto (2.9) imamo

(2.9') f (A.) = (A. - rJ.)n,
jer zbog m = 1, sada vrijedi v = n. Kako je sada p = A. - rJ., e (p) ima oblik
(rJ.)IXI. Zato iz leme 2.2. slijedi neposredno

Korolar 2.1. Ako je A ciklika linearna transformacija vektorskog prostora X

konane dimenzije n nad poljem K i to reda (2.9'), tada postoji baza

(2.11') {a, (dt - rJ.) a, . .. , (A - rJ.)n-l a}

prostora X. U odnosu na tu bazu df ima matricu

l
-7~ ... ~~
J (rJ., n)
(2.12') = J (A. - rJ.,
n)= O~ .. ~ .... ~ .. ~
O ... 1 rJ. nXn

Racionalna kanonska forma matrice

Na osnovu teoreme 1.1. i leme 2.1. dokazaemo sada sljedeu teoremu.

Teorema 2.1. Neka je X vektorski prostor konane dimenzlie n nad poljem K,

a A E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju A ima matricu
(2.14) e = e (fl) E ... E e (fm),
366
pri emu su e (fj) pratee matrice normiranih poZinoma fi (A) E K [A] ci = 1,
... , m) za koje vrijedi
(2.15) fl (A) i f2 (A) I . I fm (A).
Normirani poZinomif, (A) E K [A] ci = 1, ... , m) za koje vrijedi (2.14) i (2.15)
jednoznano su odredeni linearnom transformacijom df.
Dokaz. - Prema teoremi Ll. postoje ciklike transformacije Ai rcda fi (A)
za koje vrijedi (1.13) i (2.15).
Prema lemi 2.1. postoji baza prostora Xi u odnosu na koju linearna transfor-
macija df, E End (Xi) ima matricu e (fi)' No, tada u odnosu na bazu prostora
X koja predstavlja uniju pomenutih baza svih potprostora Xi linearno;
transformaciji df':::: End (X) pripada matrica (2.14).
Ostaje jo da dokaemo da su normirani palinomifi CI.) CC K Ud, z<] koje vri-
jedi (2.14) i (2.15) jednoznano odreeni linearnom transformacijom AE
E End (X).
Stvarno, ako u odnosu na neku bazu prostora X linearna transformacija A
ima matricu (2.14) tako da vrijedi (2.15), tada prvih 111 e_e deg (fl) vektora
te baze ine bazu potprostora Xl invarijantnog u odnosu A, daljih n2 =
=deg (f2) vektora ine bazu potprostora X 2 invarijantnog u odnosu na A itd.
Osim toga vrijedi

a za dfl EC End (XI) vrijedi

df = dfl E ... E 04 m
Konano dfp u odnosu na bazu prostora Xi o kojoj je upravo bilo rijei,
ima matricu e (fi) ci = 1, 2, ... , m). Zato je, kako se lako zakljuuje, dt i
ciklika linearna transformacija reda fi (A), tj. ft (A.) = ord (Xt ) (i = 1,
2, ... , m), pa kako vrijedi (2.15) normirani po1inomi fl CI.) E K [A] su
jednoznano odreeni na osnovu teoreme 1.1.
Iz teoreme 2.1. dobija se

Korolar 2.2. Neka je A E K'lO,". Tada postoji invercibiZna matrica PE K" n i

normirani poZinomi f, (A) E K [A] za koje vrijedi (2.15) i
(2.16)
Pri tome poZinomi fi (A.) zavise samo od matrice A, a ne i od matrice P.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} nekog vektorskog prostora X nad po-
ljem K. pa u odnosu na tu bazu matrici A pridruimo linearnu transformaciju
df E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl> ... ,fn} prostora
X u odnosu na koju df ima matricu (2.14), pri emu su fl (A.) E K [A.] normi-
rani polinomi za koje vrijedi (2.15). Ako sa P oznaimo matricu prelaza sa
prve na drugu bazu prostora X, bie e = P-tAP, tj. vrijedie (2.16). No,
tada su, opet prema teoremi 2.1., polinomi fi (A) jednoznano odredeni.

DeJinicija2.4. Neka su fl (A.) E K [A] normirani pol inom i za koje vrijedi

(2.15). Ako je df E End (X), a matrica (2.14) matrica linearne transformacije df
u odnosu na neku bazu prostora X, tada se matrica (2.14) zove racionalna

367
kanonska matrica linearne transformacije 04. Ako je matrica A E Knx n ~lina
matrici (2.14), tj. ako postoji invertibilna matrica PE Knx n za koju vrijedi
(2.16) tada se matrica (2.14) zove racionalna kanonska forma matrice A nad
poljem K.
Prema korolaru 2.2. racionalna kanonska forma matrice A potpuno je odre-
ena matricom A. ak vrijedi

Korolar 2.3. Dvije matrice A, B E K"x n su sline nad K ako i samo ako imaju
jednake racionalne kanonske forme.
Dokaz. - Ako matrice A i B imaju istu racionalnu kanonsku matricu e,
onda postoje invertibilne matrice Pl> P2 E Knxn za koje vrijedi
P]}AP 1 = e = P;lBP2 ,
dakle,
B = P2P-IAP I P;.1 = P-IAP, (P = PIP;.1 E Knxn),
pa su matrice A i B sline nad K.
Obrnuto, neka je matrica B slina matrici A nad K, tj. neka za neku inverti-
bilnu matricu PE Knx n vrijedi B = P-lAP. Tada za racionalpu kanonsku
formu e matrice A postoji invertibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi
e = PilAPl' No, tada vrijedi
e= PilAP1 = P11PBP-IP I = P;.IBP2 , (P2 = P-IP1E Knxn),
tj. e je ujedno racionalna kanonska forma i matrice B.

ordanova kanonska matrica

Ako se poe od razlaganja linearne transformacije 04 E End (X) o kome je

rije u teoremi 1.2. i primijeni lema 2.2. d~bija se

Teorema 2.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K konane dimenzije n,

a 04 E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju linearna trans-
formacija 04 ima matricu
(2.16) J = J (pl> Vl) EB ... EB J (p" V.),
pri emu su Pi (A) E K [AJ normirant' prosti polinorni, a Vj > O cijeli brojevi.
Polinomi pj (A) i cijeli brojevi Vj > O odredeni su jednoznano do poretka line-
arnom transfiJrrnacijom 04.
Dokaz. - Prema teoremi 1.2. postoje ciklike transformacije tJ3 j E End (X,)
reda (p, (A))" za koje vrijedi
tJ3 1 EB .. EB tJ3.
04 =

Na osnovu leme 2.2. linearnoj transformaciji tJ3, u odnosu na podesnu bazu

podprostora Xj pripad'l elementarna ordanova matrica J (p" v,). No, tada
u odnosu na bazu prostora X koja predstavlja uniju baza svih potprostora Xj
linearnoj transformaciji 04 pripada matrica (2.16). Pri tome su normirani
prosti polinomi p, (A) E K [AJ i cijeli brojevi 'VJ jednoznano do poretka odre-
eni linearnom transformacijom 04.

368
Naime, ako u odnosu na neku podesnu bazu prostora X linearnoj transfor-
maciji df pripada matrica (2.16), onda prvih nl = ml Vl vektora te baze
ine bazu nekog potprostora ZI invarijantnog u odnosu na df, sljedeih n2
vektora ine bazu nekog potprostora Z2 invarijantnog u odnosu na df itd.
Osim toga vrijedi

X = Zl ~- ... -+- Z"

a za linearne transformacije 73, = df I Z, (j = 1, 2, ... , s)
df = 73 1 EB ... +73.
Pri tome su 73, ciklike transformacije reda (p, (AV', pa su zato normirani
prosti polinomi p, (A) i cijeli brojevi Vj > O ci = 1,2, ... , s) odreeni jed-
noznano do poretka.
Iz teoreme 2.2. slijedi

Korolar 2.4. Neka je A E Knx". Tada postoje tIO rm irani prosti polinomi
p,(A)EK[A] i cijeli brojevi vJ> O(j = 1, 2, ... , s) te invertibilna matrica
PE Knx", tako da vrijedi
(2.17)
Ako za matricu A vrijedi (2.17), tada su normirani prosti polinomi pj (A) t=
E K [A] i cijeli brojevi V J > O ci = 1, 2, ... , s) jednoznano do poretka oire-
deni matricom A.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} vektorskClg prostora X nad poljem K
i u odnosu na tu bazu pridruimo matrici A linearnu transformaciju df E
E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl' ... ,In} prostora X u
odnosu na koju linearna transformacija X ima matricu (2.16). A~() je P matrica
prelaza sa prve na drugu bazu prostor<t X, ond, eA U odnosu na ovu drugu
bazu ima matricu P-IAP, pa vrijedi (2.17).
Obrnuto, neka za invertibilnu matricu P E Knxn vrijedi (2.17). Tada je (2.17)
matrica linearne transformacije df u odnosu na bazu {fl" .. ,In} prostora X
kojoj odgovara matrica prelaza P sa baze {el> ... , en}. Zato su prema pret-
v,
hodnoj teoremi normirani prosti polinomi Pi (A) E K [A] i cijeli brojevi > O
odreeni jednoznano do poretka.

Definicija 2.5. Neka je X vektorski prostor konane dimenzije n nad poljem

K, df E End (X), a A E Knxn.
Ako df ima matricu (2.16) u odnosu na neku bazu prostora X, o!1d~ se matrica
(2.16) zove kanonska ordanova matrica linearne transformacije df. Ako je
matrica A slina matrici (2.16), tj. ako postoji invertibiina matrica PE K n x 1t

tako da vrijedi (2.17), tada se matrica (2.16) zove kanonska ordanovalorma

matrice A.
Prema korolaru 2.4. kanonska ordanova forma matrice A E Knxn postoji i
odreena je jednoznano do poretka ordanovih blokova. Ona zapravo pred-
st1vlja potpun sistem invarijanti za grupu slinosti na skupu Kn"", jer vrijedi

Korolar 2.5. Matrice A, B E Knx" su sline nad K ako i samo ako imaju ka--
nonske ordanove forme koje se podudaraju (do poretka ordanovih blokova).

369
Dokaz. - Ako je B = P~IAP, a J ordanova kanonska forma matrice A,
tada postoji invettibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi J = PilAPl. No,
tada je
J = Pil (P-lBP) Pl = PilBP2 (P2 = PP l E Knxn),
tj. J je ujedno i kanonska ordanova forma matrice B.
Obrnuto, neka matrice A i B imaju kartonske ordanove forme J 1 i J 2 koje se
podudaraju (do poretka ordanovih blokova). Ako je potrebno, moemo u
J 2 ispremjetati ordanove blokove da J 2 pree u JI' pa odmah moemo
pretpostaviti da je JI = J 2. Naime, premjetanjem ordanovih blokova iz
J2 opet dobijamo kanonsku ordanovu formu matrice B.
Neka je, dakle, JI = J 2 Tada je
P I IAP l = JI = J 2 = P 2lBP2,
tj.
B = P 2 P j lAP l P 2l = P-lAP, (P = PlP?l E Knxn),
to znai da je matrica B slina matrici A.

3. MINIMALNI I KARAKTERISTINI POLINOM

Minimalni i karakteristini polinom linearne transformacije

Neka je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K, a eA E End (X).

Tada prema dokazu leme 1.1. postoji polinom f (J,.) E K [Al stepena l ~
~ deg (f) ~ n 2 takav da za svako x E X vrijedi f (eA) (x) = Ox> tj.

(3.1) f (eA) = (), f (x) =1= o.

Svi polinomi f (A) EC: K [AJ za koje vrijedi (3.1), skupa sa nUla-polinomom
ine (glavni) ideal prstena K [AJ. Generatorni element tog ideala je polinom
najnieg stepena za koji vrijedi (3.1) i odreenje jednoznano do konstantnog
faktora iz K.

Definicija 3.1. Normirani polinom f (A) E K [AJ najnieg stepena za koji

vrijedi (3.1) zove se minimalni polinom linearne transformacije eA E End (X) i
oznaava sc sa ft 04 (A) ili kratko ft (A).
Kako smo vidjeli, minimalni polinom ft eA (A) linearne transformacije eA E
E End (X), u sluaju da je dim X konana, postoji i jednoznano je odreen.
Osim toga vrijedi
(3.2) ('>/ g (A) EC K [AJ) (g (eA) = O {='; ft 04 (A) 1 g (A)).
Ako je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u odnosu na neku
bazu {el' ... , en} prostora X, tada normirani polinom n-tog stepena
(3.3) x 04 (A) = x (A) = det (AEn - A)

370
ne zavisi od A, nego samo od eA. Naime, ako je B matrica linearne transfor-
macije A u odnosu na neku drugu bazu prostora X, tada vrijedi B = P-IAP,
pri emu je P matrica prelaza .sa prve na drugu bazu. Zato vrijedi
det eAEn - B) = det ep-1 e)'En - B) P) = det eAEn - A),
za svako A E K. Ako je K polje koje ima vie nego n elemenata, onda iz pos-
ljednje jednakosti slijedi da su polinomi det eAEn - B) i det eAEn - A) jed-
naki. Ako K nema vie nego n elemenata, onda gornja jednakost vrijedi za
svako). E K et), gdje je K et) polje racionalnih funkcija nad K, dakle besko-
nano polje, pa su zato polinom det e)'En - B) i det eA En - A) opet jednaki.

Definicija 3.2. Neka je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u

odnosu na neku bazu {el' ... , en} prostora X. Tada se polinom e3.3) zove
karakteristini ili svojstveni polinom linearne transformacije eA.
Ako je X vektorski prostor konane dimenzije nad poljem K, tada invari-
jantni faktori modula X linc.lrne transformacije eA E End eX) odreuju mini-
malni i karakteristini polinom te transformacije. Naime, vrijedi:

Teorema 3.1. Neka je X vektorski prostor konane dimenztje n, a eA E End eX).

Ako je eA ciklika transformacija reda f e).) E K [).l, tada je

(3.4)

Uopte, ako je eA direktna suma ciklikih transformactja eA I E End eXI ) reda

fi (A) ci = 1, 2, ... , m) tako da vrijedi

(3.5) fl e).) I f2 ().) I ... I fm (A),

tada je
e3.6)

a
(3.7)

Dokaz. 1) Ako je eA cik1ika transformacija reda f (A), tada postoji baza

la, eA (a), ... , eAn-! ea)) prostora X u odnosu na koju eA ima matricu e (f).
Zato je
). o
-1 A
x dl ().) = det eAEn - e Cf)) =

o o ). iX n - 1

o O ... -1 A
tj.
x dl ().) = f ().).
Osim toga, zbog ord ea) = f ().) vrijedi,

371
pa prema tome
J (04) = (), tj. I-' a4 (A) IJ (I.).
No, s druge strane,
I-' a4 (04) (a) = () ea) = Ox, pa J (A) II-' a4 eA),
jer je J (A) red elementa a. Znai,

I-'A(A) "'J(A), tj. I-'A(A) =J(A),

poto se radi o normiranim polinomima.
2) Neka je sada 04 direktna suma linearnih transformacija 04/ reda Ji (A)
ci = 1,2, ... , m), pri emu vrijedi (3.5). Tada prema 1) imamo '
l-'a4 i (A) = "'a4i (A) = fl (A) (i = 1, 2, ... , m).
Iz (3.5) slijedi zato

pa prema tome i

No, zapravo je

jer zbog 04 m = 04.1 Xm vrijedi

Znai,vrijedi (3.6).
Konano) prema teoremi 2.1. postoji baza prostora X u odnosu na koju 04
ima matricu C = C (fl) EB ... EB C (fm). Zato je
'" a4 (A) = det (AEn - C) = det (AEn - C (fl)) ...
. det (A En m - C (fm)),
tj. na osnovu 1)

Time je teorema dokazana.

Korolar 3.1. Za vektorski pdrostor X konane dimenzije i za svako 04 E End eX)

vrijedi
(3.8)
Specijalno,
(3.9)
Jednakost (3.9) poznata je kao Hamilton-Kejltieva teorema (Hamilton, Ceyley).

372
Mbiimalni i karakteristini polinom matrice

Minimalni polinom moe se definisati za svaku kvadratnu matricu A E Knxn.

De/inicija 3.3. Normirani polinom J (A) E K [Al najnieg stepena za koji

vrijedi
(3.10) J(A) = O, J (A) 0/= O
zove se minimalni poZinom matrice A E ~xn i oznaava se sa !lA (A). Normirani
polinom n-tog stepena
(3.11) XA (A) = det (AEn - A)
(koji smo promatrali ranije) zove se karakteristini ili svojstveni po/inom matrice
A.
Minimalni polinom matrice A postoj i i jednoznano je odreen. Ako je X
vektorski prostor nad poljem K konane dimenzije n, a 04 E End (X) linearna
transformacija koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu A, tada
je zapravo
(3.12)
dok po definiciji imamo
(3.13)
Naime, za svako J (A) E K [Al linearnoj transformaciji J (04) u odnosu na istu
bazu prostora X pripada matrica J (A), pa je
3.14) J(04) = () 8 JCA) = O.
Kako znamo, sline matrice imaju iste karakteristine polinome. Ali sline
matrice A i B = P-lAP imaju i iste minimalne polinome. Ako je, naime,
04 linearna transformacija prostora X kojoj u odnosu na neku bazu prostora X
pripada matrica A, tada toj istoj transformaciji u odnosu na neku drugu bazu
prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P pripada matrica B. Zato vrijedi
!lA (A) = !leA (A) = !lB (A).
Iz teoreme 3.1. dobija se neposredno

Korolar 3.2. Ako je

(3.15)
racionalna kanonska Jorma matrice A E Kn>:n, tada vrzJedi
(3.16)
i
(3.17) XA (A) = JI (A) .. . Jm (A).
S obzirom na (3.12) i (3.13) moemo korolar 3.1. preformulisati za sluaj
matrica.

373
Korolar 3.3. Za svaku kvadratnu matricu A E K-xn vrijedi
(3.18)
dakle, specijalno
(3.19) itA (A) = o.

Veza minimalnog i karakteristinog polinoma

sa kanonsko m ordanovom matricom

Vidjeli smo da se minimalni i karakteristini polinom linearne transforma-

cije, odnosno matrice mogu oitati iz racionalne kanonske matrice,. odnosno
forme. Slino je i sa kanonskom ordanovom matricom, odnosno formom.
Pri tome je u oba ova sluaja interesantniji moda podatak koji se iz mini-
malnog i karakteristinog po1inoma moe dobiti o racionalnoj, odnosno o
ordanovoj kanonskoj matrici ili formi. Taj podatak, dodue, nije dovoljan
da bi se iz njega mogla dobiti racionalna, odnosno ordanova kanonska matri-
ca. Potpune podatke za ove potrebe pruie nam u sljedeem paragrafu svoj-
stvena matrica matrice A.
U vezi sa teoremom 2.2. imamo najprije teoremu analognu teoremi 3.1.

Teorema 3.2. Neka je X vektorski prostor konane dz'menzije n nad poljem K"
a df E End (X). Ako je (2.16) kanonska 2ordanova matrica linearne transfor-
maczje df, tada je
(3.20) !-l04 (A) = n.z.v. {(p, (A))V, lJ' = 1,2, ... ,s},
tj.

(3.21) !-lJ/. (A) = IT (qle (A))Qk,

1e=1
pri emu su
ql (A) , ... , qt (A)
razliiti normirani polinomi koji se pojavljuju medu polinomima
Pl (A), ... ,P, (A),
dok je
(3.22) (]k = max {v, I Pi (A) = qk (A)} (k = 1, ... , t).
Osim toga
(3.23) lt 04 (A) = IT (p, (A))" .
j=1

Dokaz. Ako je (2.16) kanonska ordanova matrica linearne transformacije

df, tada je df direktna suma ciklikih transformacija df, reda (p, (A))"
(j= 1, 2, ... , s).
Prema teoremi 3.1. vrijedi
(3.2.t) !-l04, (A) = (Pi eA))v, (j = 1, 2, ... , s).

374
Odatele se sad lako zakljuuje da vrijedi (3.20), dakle i (3.21). Osim toga

1(04 (A) = det (AEn - J) = TI det eAEnj - J (Pi' Vj)) =

j~l

= TI (Pi eA))"j .
j~l

Iz teoreme 3.2. slijedi

Korolar 3.4. Neka je A E J<;.nxn, a (2.16) kanonska 2ordanova forma ma-

trice A. Tada vrijedi

(3.25) !-lA (A) = TI (qk (AQk

k~1

i
(3.26) I(A (A) = TI (p; (A)"j ,
j~l

pri emu polinomi qk (A) z cijeli brojevi (lk (k = 1,2, ... , t) imaju isto znaenje
kao u teoremi 3.2.
Dokaz. - Ako u odnosu na neku bazu prostora X dimenzije n matrici A
pridruimo linearnu transformaciju 04 E End (X), onda e (2.16) biti kanon-
ska :lordanova matrica linearne transformacije 04. Zato, na osnovu (2.12)
i (3.13), iz teoreme 3.2. dobijamo tvrdnje korolara 3.4.
Pokuajmo sada da iz poznatih podataka o minimalnom i karakteristinom
polinomu izvedemo neke zakljuke o racionalnoj, odnosno o :lordanovoj
kanonskoj matrici.
Odmah se iz (3.5), (3.6) i (3.7) vidi d"l polinomi !-l dl (A) i 1(04 (A) imaju iste
nule (koje ne moraju sve leati u polju K), ali se viestrukosti ovih nula ne
moraju podudarati.
Ako se minimalni polinom razlae u K [A] na linearne faktore, tj. ako je
(3.27) qk eA) = A - (Xk Ck = 1, 2, ... , t),
tada su (Xl> , (Xk sve razliite nule polinoma !-l04 (A), dakle i sve razliite
nule polinoma l(dl- (A), tj. sve razliite svojstvene vrijednosti linearne trans-
formacije 04, pa se u K [A] i polinom 1(04 (A) razlae na linearne faktore.
Znai, tada vrijedi i

(3.28) Pi (A) = A - Aj (j = 1, 2, ... , s),

pri emu je AJ neki od brojeva (XA;, tj.

je neki niz svojstvenih vrijednosti linearne transformacije 04 u kojem se

pojavljuju sve svojstvene vrijednosti (Xl> , (Xt i u kojem, ako je s > t,
dolazi do ponavljanja.

375
Zbog toga tada dl ima kanonsku ordanovu matricu
(3.29) J = J (Al' vl) (jj ... (jj J (A" vs),

(3.30)

(j= 1, 2, ... , s).

Znai, vrijedi

Teorema 3.3. Neka je X vektorski prostor konane dimenzije n nad poljem

K. Ako se minimalni poZinom !-ld/. (A) linearne transformacije dl razlae u
K [AJ na linearne faktore, tj. ako u K [Al vrijedi (3.21) za polinome (3.27), tada
se i polinom 'xd/. (A) razlae u K [Al na linearne faktore, tj. vrijedi (3.23) za
polinome (3.28). Pri tome je Al" .. , As niz svojstvenih vrijednosti linearne
transformacije dl u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti 0(1' , O(r
i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada dl ima kanon-
sku 2ordanovu matricu (3.29).
Iz teoreme 3.3. neposredno slijedi

Korolar 3.5. Neka je A E Knxn. Ako se minimalni poZinom !-lA (A) matrice
A razlae u K [Al na linearne faktore, tj. ako vrijedi (3.25) za poZinome (3.27).,
tada se i karakteristini polinom 'XA (A) matrice A razlae u K [Al na linearne
faktore, tj. vrijedi (3.26) za polinome (3.28). Pri tome je Al> ... , As neki niz
svojstvenih vrijednosti matrice A u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti
O(l> ... , O(t i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada
matrica A ima kanonsku 2ordanovu formu (3.29).
Primijetimo da su pretpostavke teoreme 3.3., odnosno korolara 3.5. sigurno
ispunjene u sluaju kada je polje K algebarski zatvoreno, recimo, u sluaju
kada je K = e polje kompleksnih brojeva.
Zadrimo dosadanje oznake i pretpostavku da se !-ld/. (A) razlae u K [AJ
na linearne faktore. Ako uz to po1inom !-l d/. (A) ima samo jednostruke kule,
tj. ako vrijedi
(3.31) fb, = 1 (k = 1, 2, ... , t),
tada sigurno vrijedi i
(3.32) Vj = 1 (j = 1, 2, ... , s),
dakle
(3.33)
pa je matrica (3.29) dijagonalna. Obrnuto, ako je matrica (3.29) dijagonaina,
onda se iz (3.30) odmah vidi da mora biti ispunjen uslov (3.32), a samim tim
i (3.31). Prema tome, vrijedi

376
Teorema 3.4. Neka je X vektorski prostor konane dimenzije n nad poljem
K. Tada je kanonska 2ordanova matrica linearne transformacije df E End (X)
dijagonaina ako i samo ako minimalni polinom Pd/. (A) te transformacije ima
samo jednostruke nule i pri tome one lee u samom polju K.
Iz teoreme 3.4. dobija se neposredno

Korolar 3.6. Kvadratna matrica A E K nxn slina je nad K sa nekom dija-

gonalnom matricom ako i samo ako minimalni polinom PA (A) matrice A ima
samo jednostruke nule i pri tome sve one lee u samom polju K.
Iz onoga to od ranije znamo jasno je kako izgledaju dijagonalne matrice iz
teoreme 3.4. odnosno iz korolara 3.6. U njima se, naime, na glavnoj dijago-
nali nalaze sve svojstvene vrijednosti transformacije df, odnosno matrice A,
i svaka od njih ponavlja se onoliko puta kolika joj je viestrukost kao korijena
karakteristine jednaine.
to se tie kanonskih ordanovih matrica, iz teoreme 3.3. ikorolara 3.5.
vidi se samo da one imaju sigurno po jedan ordanov blok J (rtk' (bJ za svaku
nulu rt~ minimalnog po1inoma, ali za sada nemamo pregled nad ostalim or-
danovim blokovima J (Aj' "'1) koji odgovaraju istoj nuli Al = rt k ; o njima
znamo samo to da im red "'1 nije vei nego (h i nita vie.
Ipak se i ovi nepotpuni podaci mogu iskoristiti da se iz minimalnog i karak-
teristinog polinoma u nekim sluajevima odredi ordanova matrica.

Primjer 3.1. Neka je zadana matrica

pri emu je K = R polje realnih brojeva.

Za ovu je matricu
"A (A) = A3 - 15A2 - 18A.

Vidi se da polinom "A (A) ima jednostruke nule Al = O, A2 i A3 i da one sve lee u polju K
Zato je I'A (A) = "A (A).
Iz ovoga zakljuujemo da A ima racionalnu kanonsku formu

O O O]
e = e (ItA) = [ 1 O 18 .
O 1 15

Moemo li odrediti invertibilnu matricu PE K 3 x3 za koju vrijedi

U tu svrhu matrici A pridruimo u odnosu na bazu

{(l, O, O), (O, l, O), (O, O, l)}

prostora X = K3 linearnu transformaciju eA E End (X). Ako za bar jedan od vektora ej

ove baze vrijedi ard (ej) = I'A (A), za taj vektor bie, zbog 3 = deg (ilA (A, vektori el>
eA (ej), 04 1 (ej) linearno nezavisni, pa e initi bazu prostora X.

377
Za vektor el imamo
el = (1, O, O);
dl (el) = (A . (1, O, 0)2')2' = (1, O, O) A2' = (1, 4, 7);
dil (el) = (1, O, O) (AI)2' = (l, 4, 7). A2' = (30, 66, 102).
Jz
30
66
102 O O 1
l[ -
~ ~ ~ ~ O~ -1~ -305~ ~O
-2
-7
-2

se vidi da su vektori eu dl (el) i dil (el) linearno nezavisni i ine bazu prostora X kojoj od-

l
govara matrica prelaza

1 1
P = [ O 4 30
66
O 7 102

l
sa baze {eu elJ e.}. Matrica P ima pri tome inverznu matricu

1 -2 1
p-l = [ O -17/9 11/9 .
O 7/54 -4/45

Napravimo probu. Najprije provjerimo da je stvarno

l
AS- 15AI- 18A = O.

AI = [ !~
36
81 42
96
102 126 150
l , -I5A = [
-15 -30
-45
-60 -75 -90
-105 -120 -135
,

~ l'
-18 O 6
-18E. = [
~ -18 tj. AI-15A-I8E. = [ -: -12 -3l
6 ,
O -18 -3 6 ...,...3

dakle,

A' - 1SA' - 1BA ~ A eA' - ISA - 1BE,) ~ [~ ~ ~ l.

Sad molemo provjeriti i jednakost

378
 l [~~ 1~ l
Stvarno

!~ 1~:~
102 1656 O 15

Kako minimalni polinom !lA CA) = A' - l5A2 - l8AE K CA) ima jednostruke nule Al = O,
A. i A., kanonska 20rdanova matrica] matrice A je dijagonaina. Od ranije znamo kako se
sada nalazi invertibi1na matrica PE K'x' za koju vrijedi P-1AP = ], pa se ovdje neemo
na tome zadravati. Recimo samo da i-tu kolonu matrice P ine komponente svojstvenog
vektora matrice A koji odgovara svojstvenoj vrijednosti Aj matrice A, dok je] dijagonaina
matrica koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti A1> A., A3 matrice A.
Primjer 3.2. Neka je opet K = R polje realnih brojeva i uzmimo da je
"A CA) = A3 - 4A + 5A - 2.
Treba ispitati kako izgleda racionalna, a kako 20rdanova kanonska forma matrice A E K"xa.
Odmah se vidi da je
"A CA) = (). - 1)' CA - 2).
Zbog toga je
f1A CA) = CA - 1)' CA - 2)
ili
PA CA) = "A (A) = CJ. - 1)2. (A - 2).
Razmotrimo najprije prvi sluaj.
U ovom sluaju imamo invarijantne faktore

modula X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu
A. Zbog toga je sada kanonska racionalna forma matrice A:

G = G(1) Ef> G U.) = (1)lxl Ef> [ O

1 -23]=[~1 Oo -O~l.
Kanonska 20rdanovamatrica matrice A je dijagonaIna matrica koja na glavnoj dijagonali
ima svojstvene vrijednosti 1 i 2 matrice A. Pri tome se svojstvena vrijednost l ponavlja,
jer joj je viestrukost 2. Dakle,

Pogledajmo sada drugi sluaj.

Sada je
fl (A) = (A - 1)2. (A - 2) = A3 - 4A2 + 5A - 2,
dakle,

Minimalni poli nom I"A CA) se sada dodue razlae na linearne faktore u K [A], ali ima dvo-
struku nulu e pa zato kanonska 20rdanova forma matrice A nije vie dijagonalna. Ona
zapravo ima sigurno jedan 20rdanov blok

] (1, 2) = [~ ~]

379
reda 2 i jedan .zordanov blok
J(2, 1) = (2)
reda 1. Kako je n = 3, vie .zordanovih blokova i nema, dakle

Uzmimo konkretno matricu

52
l
A=- [ O 2
3
-l O
Za ovu- matricu je

}.-5/3 -2/3 O
UA (A) = O A- 2/3 2/3 = Aa - 4}.2 + 5). - 2.
1/3 O }.- 5/3
Osim toga

A2 - 3A + 2Ea = ~ . [ ~ -4 -4]4 4
-1 -2 -2
pa mora biti
/lA (A) = ,p - 4A2 + 5A - 2.
Za matricu A vrijedi, dakle, posljednja od dvije gornje mogunosti, tj. ona ima kanonsku
.zordanovu formu

Odredimo sada matricu PE Kaxa za koju vrijedi P-IAP = ].

U tu svrhu uzmimo vektorski prostor X = Ka i matrici A pridruimo linearnu transfor-
maciju 04 E End (X) u odnosu na bazu prostora X koju ine vektori
Cl = (1, O, O), C2 = (O, 1, O), Ca = (O, O, 1).
Treba nai vektor aE X reda ord (a) = (A - 1)2 i vektor bE X reda ord (b) = ). - 2.
Tada e vektori a, (04 - lidx ) (a) i b initi bazu prostora X u odnosu na koju 04 ima matri-
cu J. Matrica P bie tada matrica prelaza sa baze {eu e., ea} na ovu posljednju bazu.
Neka je a = (<Xl> <X., <Xa). Tada je
(04 - 1 . idx )2 (a) = (<Xl' <X., <Xa)' (AT - 1 . Ea)' =

2/3 O
- ~/3]2
= (<Xl> <X2, <Xa) [ 2/3 -1/3
O -2/3 2/3
tf.
2/9
-4/9]
1/9 - 2/9 = (O, O, O).
-2/9 4/9

380
Odatle se dobija
<XI = - 2<x, + 2<Xa.
za <x, = 1, <Xa = 2 dobijamo, dakle, <Xs = 2. Slino za <X, = 2, <Xa = 1 dobijamo <xs = - 2,
ali nam je dovoljan jedan vektor a = (1, 2, 2). Za ovaj vektor a imamo

2/3 o -1/3 ]
(04 - 1 . idx ) (a) = (1, 2, 2) . [ 2~3 -1/3 O = (2, -2, 1).
-2/3 2/3
Stavimo sada b = ({Ju {J., (Ja). Iz
(04 - 2 idx ) (b) = ({Ju {J., {Ja) . (AT - 2 . Ea) = (O, O, O),
tj.
-1/3 O
-1/3 ]
({J" {Ju (Ja) . [ 213 - 4/3 O = (O, O, O)
O -2/3 -1/3
dobijamo
{J, = - {Ja = 2{J., tj. za {J. = 1, b = (2, 1, - 2).
Znai, kanonsku bazu ine vektori
(1, 2, 2), (2, - 2, l), (2, 1, - 2).
Njima odgovara matrica prelaza

P=[~2 -~1 -2~1.

Zadaci
3.1. Neka je {eu c., ... , en} baza prostora X, a o4E End (X). Ako je
ft (A) = ord (ej) (i = 1, 2" ... , n),
dokazati da je
I' 04 (A) = n.z.v. (f, (A), ... ,Jn (A).
3.2. Neka je X = K3, a linearna transformacija o4E End (X) neka u odnosu na bazu prostora
X, koju ine vektori
e, = (l, O, O), ea = (O, 1, O), ea = (O, O, 1),
ima matricu

Odrediti na osnovu prethodnog zadatka polinom 1'04 (A).

Uputstvo: e, = (1, O, O),

04 (e,) = (1, 0, O) . AT = (1, 2, 3),
04 (e,) = (1, 2, 3)' AT = (14, 11, 17),
043 (e,) = (14, 11, 17) A7' = (87, 78, 121).

381
 Vidi se da su prva tri od ova etiri vektora linearno nezavisna. Zato postoje skalari 1Xl> IX., IX,
za koje vrijedi.
A' (e,) = IX,A" (e,) + IX. A (e,) + lX,e,.
Iz

]~ [~ -:n ~[ ]
14 87 O 8 1 O O -21

[ O 2
O 3
11
17
78
121
O -1
6
O 1
O O
O 5
8

dobija se
IX, = - 21, IX. = - 5, "', = 8,
dakle,
f, ().) = ).3 - 8).2 + 5). + 21.
Kako je
3 = deg (f,) .;;; deg (,uA) 3,

vrijedi zapravo

3.3. Neka je X* dualni prostor prostora X konane dimenzije n, a eA* E End (X*) dualno
preslikavanje preslikavanja eA E End (X). Dokazati da je
,u04* ().) =~ f1 A ().).
Uputstvo: f1A (A) = O ~.} f104 (A*) = 0* ~ f104'" ().) I f1A ().)
I'A* (A*) = 0* ~ f104* (04) = O ~ f1A ().) II'A* ().).
3.4. Dokazati da minimalni. poli nom f1 04 ().) ermitske linearne transformacije A komplek-
snog unitarnog prostora X konane dimenzije ima realne koeficijente.

Uputstvo: Minimalni poli nom f1A().) razlae se u e [).] na linearne faktore. Osim toga nje-
gove nule su, kao svojstvene vrijednosti ermitske transformac:je 04, realne.
Moe se, m~utim, rezonovati i ovako: Ako je
f1A ().) = ).k + lX,xk -' + ... + "'b 04 = A*,
tada iz

adjungovanjem dobijamo
04k + Ci, 04k-1 + ... + Clkidx = O,
a oduzimanjem ovih dviju jednakosti dobija se
(ri l - "'l)' 04 lc -' + ... + (lXk - "'lc) idx = O
tj.

3.5. Dokazati da je slobodni lan minimalnog polinoma f1 04 ().) razliit od O, ako i samo ako
je A E End (X) invertibilna linearna transformacija.

Uputstvo: Ako je ,u04().)=).k + IX,Ak - 1 + ... + "'k_l). + IXkJ tada iz I'A(A) 0= O slijedi
A' (Ak-l + 1X,04k-2 + ... + IXk'_, idx ) = - IXkidx.

3.6. Neka je 04 E End (X). Ako je 1104 ().) = ).k, onda se kae da je linearna transformacija
04 nilpotentna i to stepena nilpotentnosti k. Dokazati:
a) Ako je 04 nilpotentna transformacija stepena k, tada je i dualno preslikavanje A* nil-
potentna transformacija stepena k.

382
 b) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, tada
je k .( dim (X).
e) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, a
X = Xl +- X. direktna suma potprostora Xi invarijatntnih u odnosu na 04, tada su 04,=
= 04 I Xl niJpotentne linearne transformacije i bar jedna od njih ima stepen niipotent-
nosti k.
Uputstvo: a) Vidi zadatak 3.3.
b) Postoji a E X sa 04 k- l (a) #- O. Tada su vektori a, 04 (a), ... , 04 k - l (a) linearno
nezavisni.
e) Iz 04k = O slijedi 04~ = (04 k ) lx.t =Ojx.t = Oxl.. Kad bi bilo dI.k ' = Ox.t (i=l, 2)
i pri tome k' < k, tada bi vrijedilo
(04 k ') lx, = 04r = Ox, (i = 1, 2), dakle 04 k ' = O,
a to je nemogue.

3.7. Neka je dI* E End (X*) dualno preslikavanje linearnog preslikavanja 04 E End (X),
a Xl potprostor prostora X invarijantan u odnosu na dl. Dokazati da postoji invarijantan
potprostor X. u odnosu na 04 sa X = Xl +- X. ako i samo ako postoji potprostor Yt pros-
tora X* invarijantan u odnosu na 04* takav da je to zapravo dualni prostor prostora Xl'

Uputstvo: Ako postoji X., dovoljno je uzeti Yt = X;-. Ako postoji Yt, dovoljno je uzeti
X. = (Yt)..L.

3.8. Neka je dl nilpotentna linearna transformacija prostora X stepena nilpotentnosti k.

Dokazati da je prostor X ireducibilan u odnosu na dl ako i samo ako je k = dim X.
Uputstvo: Postoji a E X za koje je dl k - l (a) #- Ox. Zato postoji a* E X* (dualni prostor pros-
tora X) sa (dl k - l (a), a*) #- O, tj. dI*k-l (a*) #- Ox*. Potprostor YI' prostora X* generisan
vektorima a*, dI* (a*), ... , 04 H - l (a*) invarijantan je u odnosu na dI* i, predstavlja dualni
prostor prostora Xl generisanog vektorima a, A (a), .. ,cAk - l (a). Zato se moe primije-
niti zadatak 3.7.
3.9. Neka je 04 nilpotentna linearna transformacija prostora X konane dimenzije, stepena
nil potentnosti k. Dokazati:
I) Modul X linearne transformacije dl razlae se u direktnu sumu
X = Xl +- ... -+ X",
ciklikih podmodula Xi.
II) Ako je Nj broj podmodula Xi razlaganja iz take l), koji kao potprostori imaju dimen-
ziju j, tada vrijedi
Nj = rang 04 j- l + rang 041+1 - 2. rang 04 j (j = 1, 2, ... , k).
Uputstvo: I) Ako je k = dim X, tada je X = X l' Inae, prema prethodnom zadatku postoji
potprostor X' prostora X invarijantan u odnosu na dl, za koji je X = Xl +- X'. No, dl' =
= dl lx' je linearna transformacija prostora X', koja je nilpotentna i ima stepen nilpotent-
nosti k' k. Sad se moe koristiti indukcija u odnosu na dim X.
II) Ako potprostor Xi ima dimenziju j, tada postoji aj E Xi za koje vektori aj, 04 (ai), ... ,
ine bazu potprostora Xi. Za 04i = dllx i je otuda jasno da vrijedi
dl j - l (ai)
rang 04, = j-t.
Otuda je
rang div = 1 . NHI + 2 NH2 + ... + (k - v) . Nk.
3.10. Neka su dl, 'll E End (X) nilpotentne transformacije stepena nilpotentnosti k. Doka-
zati da su ove transformacije sline, tj. da postoji invertibi1na transformacija E End (X) e
za koju vrijedi 'll = e-Idle, ako i samo ako je
rang 04' = rang 'lli (i = 1, 2, ... , k).

383
Uputstvo: Neka su X = X, -i~ ... + Xm = X~ -+- ... -i- X;'" razlaganje modula X li-
nearne transformacije 04, odnosno ':8 u direktnu sumu ciklikih podmodula. Tada je prema
uslovu zadatka, a na osnovu zadatka 3.9, broj Nj potprostora X j dimenzije j jednak broju
N; potprostora Xi' dimenzije j. Specijalno je m = m', pa moemo uzeti da je
dim X j = dim Xi Ci = l, 2, ... , m).
Potprostor X j ima kanonsku bazu koju ine vektori

aj, 04 (/lj), ... , 04 dimXj-1 (ai) (i = 1, i, ... , m)

a potprostor Xi ima bazu sastavljenu od vektora
bi> ':8 (bi), ... , ':8 dim Xi -I (bj ) (i = l, 2, ... , m).

Zbog dim Xi = dim Xi postoji jedinstvena invertibi1na transfonnacija e E End (X) za

koju vrijedi
e (':8 j (bi = 04 j (aj) (j = O, 1, ... , dim X j - 1; i = l, 2, ... , m).
Za to e E End (X) vrijedi tada ':8 = e-l. 04 . e.
3.11. Dokazati da su ni1potentne linearne transformacije 04, ':8 vektorskog prostora X
dimenzije 3 sline, ako i samo ako je /1.A (A) = P~ (A).
Uputstvo: Uslov zadatka je sigurno potreban. Taj uslov je i dovoljan. Za razlaganja iz
uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi sada m <: 3,m' <: 3. Osim toga mo.emo uzeti da je
dim X l = dim X; oc k (stepen nilpotentnosti transformacija 04 i ':8). Ako je k = 3, tada
je m ~C m' = 1. Ako je k ~. 2, tada je m ~ 2 = m', a dim X 2 ~ dim X~ = 1. Znai, u
svakom sluaju je m = m', dim Xi = dim Xi (i = 1, ... , m).
3.12. Dokazati da su nilpotentne linearne transformacije 04, 73 vektorskog prostora X
dimenzije 6 sline, ako i samo ako je
IL 04 (A) = /104(':8) i rang 04 = rang ':8.
Uputstvo: Uslovi zadatka su sigurno potrebni, pa treba samo dokazati da su oni i dovoljni.
Za razlaganja iz uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi
rang 04 = dim X - m, rang ':8 = dim X - m',
pa zbog rang 04 = rang ':8, mora biti m = m'.
Ako je k stepen nilpotentnosti linearnih transformacija 04 i ':8, tada za k = 2 imamo N.=
= N;, jer 04 2 = 04 3 = ':8' = ':8 3 = O. Osim toga dim X j <: 2, dim Xi <: 2, pa otuda
dim Xi = dim X; (i = 1,2, ... , m).
Ako je k = 1, tada dim X j = dim Xi = 1 (i = l, 2, ... , m).
Ako je k -;:, 3, tada dim (X, -+ ... + Xm = dim (X~ -i- ... +- X;,.) = 6 - k <: 3,
jer moemo uzeti da je dim Xl = dim Xl = k, pa opet vrijedi dim X j = dim X, (i ~
= 1,2, ... , m).

4. SVOJSTVENA MATRICA

Svojstvena matrica i kanonska forma matrice

Kanonske matrice linearne transformacije 04 E End (X) dob ili smo iz od-
govarajuih razlaganja modula X linearne transformacije 04 u obliku direktne
sume ciklikih podmodula. Ta razlaganja dobijaju se na sljedei nain.
Ne!<a je {el' ... , en} baza vektorskog prostora X nad poljem K, a {fl' ... ,
JA} baza slobodnog modula F nad prstenom R = K [A]. Tada postoji epi-
morfizam
(4.1) cp:F~X, cp(f/)=e j (i=1,2, ... ,n).

384
Podmodul
(4.2) N = Ker (cp)
modula F ima rang N ~ n, pa se moe odabrati generator {gl' ... , gn} sas-
tavljen od vektora
n
(4.3) g" = 2: y,d/ (k = l, 2, ... , n).
j=l

Pomou elementarnih transformacija mogu se za matricu

(4.4)
odrediti invertibilne matrice
(4.5)
tako da vrijedi
(4.6) S-lCT = diag (1, ... , l; bl O.), ... , bm (A E Wxn,
prremu su
(4.7)

neinvertibilni invarijantni faktori matrice C.

Ako je {f{, ... , J~} baza R-modula F kojoj odgovara matrica prelaza S,
sa baze {fl' ... , Jn}, a {g{, ... , g~} generator podmodula N kojem odgo-
vara matrica prelaza T sa generatora {gl' ... , gR}' tada vrijedi
(4.8) g; =J; (j= l, ... , n - m); g;,-rrH" = (5,,(A)J~-m+k (k=I, ... , m)
Zato je tada
(4.9)
direktna suma ciklikih podmodula
(4.10) x" = R . rp (f~-m+") (k = l, 2, ... , m)
reda
(4.11) ord (X,,) = o" (A) (k = l, 2, ... , 111).
Tako su nam za razlaganje (4.9) bitni samo vektoriJ~-m+k (k = 1,2, ... , m)
ije komponente u odnosu na bazu {fl> ... , Jn} modula f ine posljednjih
m kolona matrice S. Matricu S-l moemo na poznati nain dobiti iz
(4.12) [C I En] ~ ... ~ [S-lCT I S-l],

a zatim se lako dobija matrica S. Kako nam matrica T zapravo nije neop-
hodna, nismo je biljeili u nizu (4.12).
Sad se samo radio tome da se za datu bazu {fl>' . . ,Jn} slo6odnog R-modula
F odredi.generator {gl> ... , gR} modula N, tj. matrica C. Ovaj zadatak rje-
ava se lako, jer uz uvedene oznake vrijedi

385
Teorema 4.1. Ako je A = (lX;j)nxn E Knxn matrica linearne transJormacije
df E End (X) u odnosu na bazu {el' ... , en} prostora X, tada se moe uzeti
(4.13) e= A En - A,
tj. svojstvena matrica matrice A.
Dokaz. Treba dokazat i da element i
n
(4.14) gk = L (A bjk - IXjk)f, (k = 1, 2, ... , n)
j=1

generiu R-modul N. Sigurno elementi (4.14) pripadaju podmodulu N.

Naime,
n n
rp (gk) = L (A (jik - IX jk) ej = Aek - 2: IXjk ej =
j=1 i=1

= df (e k) - df (ek) = Ox (k = 1, 2, ... , m).

Ako sa N' oznaimo podmodul modula F generisan elementima (4.14),
onda, dakle, vrijedi N' ~ N. Da dokaemo i obrnutu inkluziju, staviemo
F' = N' + KJl + ... + KJn.
Kako je F' r;;;. F, jer Kr;;;. R, a JJ) ... , Jn E F, dovoljno je dokazati da je
F' podmodul R-modula F, pa da se zakljui da vrijedi F' = F.
Dosta je da dokaemo da vrijedi AJE F' CJEF'). No, prema (4.14)

JE F' .=;> J = g' + L IX;!; (g' E N', lXi E K) ~

i=1
n n n

II n pl

= Ag' + L lXi gi + L (L IX; IX};) Jj EF'.

i=1 j=1 i=1

Znai, F' = F, pa, specijalno, svako g E N moemo napisati u obliku

g = g' + ') IX;!; (g' E N',

"--'
IX; E K).
i= 1
No, tada
n n
Ox = rp (g) = rp (g') + L lX,e, = L lXi e"
i=1 i=1
dakle,
lXi = O (i = 1,2, ... , n), tj. g =g'EN'.
Prema tome, N = N'. Time je teorema dokazana.
Sad je lako iz poznate matrice A E Knxn linearne transf"rmacije df E End eX)
u odnosu na bazu {eu . .. , e,,} prostora X dimenzije n nad poljem K odre-
diti sve kanonske matrice linearne transformacije df.

386
Primjer 4.1. Neka je zadana matrica

pri emu je K = R polje realnih brojeva (v. pnmJer 3.1). Odredi emo racionalnu i
2ordanovu kanonsku formu matrice A i invertibilnu matricu P za koju je P-IAP odgo-
varajua kanonska forma matrice A.
Polazimo od svojstvene matrice

e = lE. - A = [
l -
- 4
- 7
l - 2
l- 5
--8 l-9
-
- 6
3

].
i traimo mitovu kanonsku formu te matrice.

[e I Es] = [
l-l
- 4 l -
-2
5
-3
- 6
l
o l o
o O] --*
-7 -8 l-9 o o l
o
1
--* [ l+l H-3
l-lIO
-4 o 1 o1 oO] --*
1- l - 2l - 6 - 7 o o l l

O l-l o o
H - 3 - l' - 3 - l - l H - 3 - l' - 3
l - 9 - 2l- 9 - 2 l-9 -2A,-9

o o o
-n~
l
-l-l o1 O]
o --* ['o 24 - l' + 6l + 24 -l+5 -2
- 2 1 1 o l- 9 - 2A,- 9 -2

o
~ [: -:J~
O O
24 - l' + 6l - l + 5 -2
l - 9 - 3l -2 1

~[: -:]~
O
o
24 o
- l + S -2
l3 - l5l' - l8l
l- 9 -2 1
24

o o o
~U
O
1
o
o
l3 - lSl' -18), ).1 -
). + S
14). - 3 2).+
2
6
3
3). - 3
l 387
Vidimo da je
m = 1, 15 1 ().) = )., - 15).2 - 18)"

s-o ~ [ -l +5
II - l4l - 3
Na onovu stoga raunamo

S - 1
det (S-l)
.[ O]
~ = ~:
[ ..
-~.
0]
(Zbog m = 1 treba nam samo posljednja kolona matrice S, pa zato nismo raunali ostale
elemente ove matrice.) l
Posljednja kolona matrice S je - (0.3. _2)T. Znai. X je cikliki prostor generisan vek-
torom 24
al = 3e. - 2e.

reda til ().). Kanonsku bazu prostora X ine zato vektori al>

dl- (al) = + 5et + 8e.) - 2 (3e + 6e. +ge,) = 3e, + 6e.

3 . (2e l l

dl- 2 (al) = 3 . (2e l + 5e. + 8e.) + 6 (3e l + 6e. + ge.) = 24e l + 5Ie. + 78e .
Zato je

P = [
O O 24]
3 3 51 , a P-lAP = [~ ~ l~]
- 2 6 78 O 15

racionalna kanonska forma matrice A.

Kako je 15 1 e;.) = J.a - 15). - 18), = ). . (J. - )..). (). - ).a), raspada se X u direktnu
sumu
X = ZI +Z. -+ Za
ciklikih modula Zj = R . bi (i = l, 2, 3), pri emu je R = K [J.],

bl = (J.z - 15), - 18) al = dl- 2 (al) - 15 dl- (al) - 18al = 24e, - 48e. - 4e.,

b. = J. (J. - ).a) al = dl- (al) - ).a dl- (a,) = 24e l

2 + (51 - 3)..) el + (78 - 6).3) e.,
ba = ).. (). - ).1) al = dl- 2 (a,) - ).. dl- (al) = 24el = (51 - 3),.) e. + (78 - 6}) e.

Zbog toga je sada

24 ]
P= 51 - 3).. ,
78 - 6).1

je 2ordanova kanonska forma matrice A.

388
Primjer 4.2. Neka je sada zadana matrica

A = ~ . [
-
~ ~ ~
1 O
-
5
l E K8X8

iz primjera 3.2.
Sada je:
5 2
).- O
3 3
2 2
e= ).B. - A = O ).--
3 3

O ).-~
3 3 ...l
pa imamo

[C I E,J ~[
3), -
O
5
3), -
-
O
2
2
3). -
2
O
5 O O
O 3
3 O
n,
-+ [10
O 3). -
O - 2
2
3), -
2
-(3),-5)'
5 O O 3
O 3 O
3 O - 3 (3). - 5)
l4~

~[:
O O O O 3
3
1 O O O
2
2 (3). - S)' 2 (3), - 5)
O ).3 _ 4).' + 5). - 2
9 9 9

Opet je, znai, m = 1, ali je sada

15, ().) = ).3 _ 4).' + 5), - 2 = (). - 1)2. (). - 2),
dok je
O 3
3
O
2
(3), - 5)' - 2 (3), - 5)
9 9
dakle,
9
2
S - .

Iz matrice Soitavamo
I
det (S-l) [ O
O l-
9
a, =- 2 e,.

389
Na osnovu toga raunamo

15 3 5 1
A" (el) = - - A (el) +- A (ea) = - - (5e l -- es) + - . (- 2ea + 5ea) =
2 2 2 2
25
- el - ea + 5ea,
2
pa je

p = +.[ -: - 1~ O 3
-_ 2~
10
l' P-lAP = [~ ~
O 1
- ~
4
l.
Iz 61 (l) = (l - 1)2. (A - 2) vidi se da se cikliki modul X = Ral razlae u direktnu
sumu
X = ZI Za +
primarnih ciklikih modula ZI = Rbl (i = 1, 2), gdje je R = K [l],
3 3
bl = (l - 2) al = A (al) - 2a l = - el +- ea,
2 2
b. = (l - 1)2 al = A2 (al) - 2 A (al) + al = - 2e 1 - ea - 2es.
Zato u odnosu na bazu prostora X koju ine vektori
3 3
bl = -
2
el + -2 e2'

1 1
(A - 1) bl = A (bl) - bl = - . (5e l - ea) + - . (- 2e. + 5ea) -
2 2
331
- 2" el - 2" ea = el - ea + 2" ea.
b. = - e. - 2e a2e l -

l
linearna transformacija A E End (X) ima matricu

O O
1 O ,
O 2
pri emu je

-~ =~l -4

Zadaci
4.1. Neka su A, B E K1Ix". Dokazati da su matrice A i B sline nad K ako i samo ako su
odgovarajue svojstvene matrice lEn - A i lEn - B ekvivalentne nad prstenom R = K [A].

Uputstvo: Ako su matrice A i B sline nad K, tj. ako postoji invertibilna matrica P E Knxn
za koju vrijedi B = P-lAP, tada
p-l (J.E n - A) P,
AEn - B =

pa kako je P, P-l E K <;;; R, matrice lEn - A, lEn - B su ekvivalentne nad R = K [A].

390
Obrnuto, ako su matrice ABn - A, J.En - B ekvivalentne nad R = K [Al, tada ove dvije'
matrice imaju jednake odgovarajue invarijantne faktore (v. IX, teorema 2.3). Iz teoreme
4.1. slijedi da se modul X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora
X ima matricu A razlae u direktnu sumu (4.9) ciklikih modula X k reda (4.11). Za ana-
logno razlaganje X = X~ +... + X;" modula X linearne transformacije '13 koja u
odnosu na neku bazu prostora X ima matricu B vrijedi ord (X;) = (<lk) (k = 1,2, ... , m),
jer matrice ABn - A i ABu - B imaju jednake invarijantne faktore. No, tada postoji baza
prostora X u odnosu na koju 04 ima matricu C = C (<ll) +... +
C (<lm). Isto tako po-
stoji baza prostora X u odnosu na koju '13 ima istu ovu matricu C. Matrice A i B sline su,
dakle, istoj matrici C, pa su zato i meusobno sline nad K.
4.2. Ispitati da li su nad K = R sline matrice

~
45
l'
Ako jesu, odrediti invertibi1nu matricu P E K3X3
13

-2
4

sa B = P-lAP.
Uputstvo: Primijeniti prethodni zadatak. Odgovor: jesu i, npr. za matricu

p=+.[ ~
- 1

vrijedi B = P-IAP.
4.3. Neka je V vektorski prostor konane dimenzije n ;;;. l nad poljem K, 04 E End (V).
a A E Knxn. Dokazati:
a) S = {x E V I (3 m E N) o4 m (x) = Ov} je potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4s E End(S) je ni1potentan operator. tj. (3m E N) (04 s )m = Os;
b) Ako je (o4 s )m = Os. tada je T = Im(04 m) potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4T E End(T) je regularan operator;
e) V = S +
T. tj. 04 je direktna suma nilpotentnog operatora o4s i regularnog operato-
rao4T;
d) Matrica A je slina sa dijagonalnom sumom ni1potentne matrice B E Kn'xn' i regularne
matrice C E Kn"xu" (n' + n" = n).

Uputstvo: a) S je P9tprostor prostora V. jer Ov E S. a, osim toga. ako ex. fl E K i x. yES.

tada, +
lXX +
fly E V i o4 m (exx fly) = IX' o4 m (x) +
fl o4 m (y) = Ov. ukoliko 04'"'(x) = Ov,
o4"':;'(y) = Ov i m = max {m', m"}.
Poti;lrostor S je invarijantan u odnosu na 04, jer ako x E S i 04 m (x) = Ov. tada o4 m (04(x =
= A (o4 m(x = Ov. tj. o4(x) E S. Zato o4s E End(S). Ako je {e" ... en'} baza pot-
prostora S. tada o4 m i (e,) = Ov (i = 1.2 .. oo n'), pa za m = max {ml' ... mn'} vrijedi
.,,4m(x) = Ov (x E S). tj. (o4 s )m = Os.
b) Ako (o4s )m = Os. tada je T = Im (04 m ) potprostor prostora V. jer 04 m E End (V).
Osim toga. za x = .,,4m (y) E T vrijedi o4(x) = o4 m (A(y E Im (o4 m ). pa je T invarijan-
tno u odnosu na 04 i zato o4T E End (T). Konano. ako za x = o4 m (y) E T vrijedi 04 (x) =
= Ov, tada 04 m+l (y) = Ov. pa otuda YES. tj. x = o4 m (y) = Ov. To znai da je 04T E
E End (T) regularan operator.

e) V = S +
T. Naime, ako x E S n T. tada.,,4m (x) = Ov i x = o4 m (y); dakle. 04. m (y) =
= Ov. tj. Y ES. pa je x = .,,4m(y) = Ov. Osim toga. S = Ker CAIII), T- Im (04"');
dakle. dim S + dim T = dim V.
Zbog toga je .,,4 direktna suma nilpotentnog operatora 04 s E End (S) i regularnog opera-
tora 04 T E End (T);

391
d) Odaberimo neku bazu p:ostora V i u odnosu na tu bazu matrici A E Knx,. pridruimo
linearni operator 04. Tada je 04. prema dokazanom. direktna suma nilpotentnog operatora
a4s i regularnog operatora a4T. Ako je {el' e,.'} bilo koja baza potprostora S. a {en' +1'
en'+n"} bilo koja bazapotprostora T. tada je n' + n = n. a {el . en} je baza prostora
V. U odnosu na te baze operatorima a4s. 04T i 04 respektivno pripada nilpotentna
matrica B. regularna matrica C. kvazidijagonalna matrica B (tl C. Zato je matrica A slina
sa matricom B (tl C.
4.4. Neka je V vektorski prostor nad poljem K konane dimenzije n ;;;. I. 04 E End (V).
a A E KAxA. Dokazati:
a) Linearni operator 04 je nilpotentan. ako i samo ako ima svojstveni polinom "..4 (A) = AA;
b) Matrica A ima svojstveni polinom
(4.15)
pri emu je

(4.16) ar = L [il' ' ..

det ( A . .
irl)
l~jl< ... <ir~n [tlt,J r]

suma dijagolIainih minora reda r matrice A (r = t .2 ... n).

e) Matrica A je nilpotentna ako i samo ako je. za svako r = l ... n. suma dijagonalnih
minora reda r matrice A jednaka O.
Uputstvo: a) Ako je linearni operator a4 nilpotentan. onda za neko m' N vrijedi a4m' =c:
= O. Zato za minimalni polinom 1';,4 (A) operatora 04 vrijedi';I'.A >(A) I Am'. tj; 't/~ JA) = Am,
m <: m'. No. to znai da ,1!;,4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukosti m. pa zato i kara-
kteristini polinom "..4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukost n. tj. vrijed~ "..-,(A) =
= An. '

b) Svojstveni polinom matrice A zadan je ovako x A(A) = det(AEn - A). Odatle se,
primjenom pravila za sabiranje determinanti (koje se razlikuju u samo jednoj koloni). lako
dobija (4.15) i (4.16).
e) Ako odaberemo bilo koju bazu {el' . en} prostora V. pa u odnosu na tu bazu matrici
A E Knxn pridruimo linearni operator 04 E End (V). bie operator 04 nilpotentan ako i
samo ako je matrica A nilpotentna. a osim toga. vrijedie "..4 eA) = XA ().). Zato ova tvrdnja
slijedi iz a) i b).
4.5. Neka je K polje. aR = K[Al prsten polinoma nad K u varijabli A. Dokazati:
a) Svaka A-matrica A E Rnx n moe se prikazati u obliku matriIlog polilIoma
A = Ao + AlA + ... + AmAm (Aj EKnxn. i = 0.1. ... n).
i to na jedan jedini nain;

b) Za svaki matrini polinom

P(A) = Po + PIA + ... + PmA m (Pi E Kn x ", i = 0.1. .. . ,m)
i za svaku matricu A E Knxn odreene su dvije matrice:
PI(A) = Po + AP + ... + Am Pm EKnxn
l

PaCA) = Po + PIA + ... + PmAm EKnxn

koje se podudaraju ukoliko A komutira sa svim koeficijentima Pi matrinog polinoma P(A);
c) Za svaku matricu A E Knxn i svaki matrini polinom P(A) postoje matrini polinom
QI(A) i matrica Rl. odnosno matrini polinom Qd(A) i matrica Ra za koje vrijedi
P(A) = (EnA - A) . Q,(A) + Rl.
odnosno

392
i pri tome su Q/(X) i Rl. odnosno Qa(A) i Ra jedinstveni. i to
Rl = PI (A). odnosno Ra = Pa CA).
III

Uputstvo: a) Svaka A-matrica A ERnxn ima oblik A = C~: I%W Aj)nxn. pa se otuda
;=0
moe napisati u obliku matrinog polinoma

A = Ao + A,A + ... + Am Am. CA j = (1% Jn nXn. i = 0.1. m).

Taj prikaz je oigledno jedinstven.

b) Ova tvrdnja je oigledna.

e) Dokazaemo samo tvrdnju koja se odnosi na Qa i Ra. jer se preostala tvrdnja dokazuje
slino. Stavimo
Qa(A) = Qoa + Q,aA + ... + Qm-" aAm -,.
Ako to uvrstimo u jednakost PCA) = Qa(),) . (EnA - A) + Ra. izvrimo na prirodan nain
naznaeno mnoenje i nakon sreivanja izjednaimo odgovarajue koeficijente na lijevoj
desnoj strani. dobiemo sistem matrinih jednaina
Po = - QOdA + Rd
P, = - Q,aA + Qoa,

P m-, = - Qm-,. d A + Qm-a' d

Pm = Qm-l,d'
Odavde se. idui odozdo prema gore. dobija redom
Qm-,'" = Pm.

Qo" = Pl + P.A + ' .. + PmAm-1

R" = Po + PIA + ... + Pm Am.
Kad bi. pored toga. vrijedilo jo
P(A) = QW.) CEni. - A) + Rd.
onda bi bilo
C~Ci.) - Q4Ci.)) . CE,,). - A) = Rd - Rd.
odakle slijedi (kako ?)
Q:SCi.) = Q"Ci.). pa otuda i Rd = R".
4.8. Neka A. B E K"x" i neka je R = K[A] prsten polinoma nad Ku varijabli).. Dokazati:
a) Akoje xACA) = A" + I%,A n-, + ... + 1%" karakteristini polinom matrice A. a CCi.)
asocirana matrica matrice ACi.) = E"i. - A. tada je
E"i. n + I%,E"An-, + ... + I%"E" = CE"A - A) . CCA),
pa otuda
XACA) = O.
b) Ako su matrice ACA) = E"A - A i B CA) = Eni. - B ekvivalentne nad R. tj. ako je
ACA) = SCi.) . BCA) . TCA) za invertibilne matrice SC),) i TCA) iz Rnx". tada za matricu P =
= TaCA) vrijedi A = P-'BP. tj. matrice A i B su sline nad K.

393
Uputstvo: a) Znamo da je CEn). - A) . CC).) = detCE n). - A) . En = ".AC).) . En; dakle
En).n + a:IEn).n-1 + ... + a:nEn = (En). - A) . CC).).

Odatle. na osnovu prethodnog zadatka. slijedi "A(A) = o.

b) Ako je AC).) = SC).) B()') . TC).). tada prema prethodnom zadatku.
S()') = A()') . Ql().) + Rl i T().) = QdC).) . A()') + Rd
pri emu je Rl = SI(A) i Rd = Ta(A). Osim toga.
A()') = AC).) QIC).) . B()') . TC).) + Rl . B()') . T().) =
= A()') . QI ().) . (S().-l . A()') + Rl . B()') . Qa().) . A()') + Rl . B()') . Rel =

= A()') . QI().) . (S().-l . A()') +

+ (S().) - A()') . QI(). . B().) . Qa().) . A()') + Rl' B()') . Ra =
= A()') . D()') . A()') + Rl . B()') . Ra.
pri emu je
D()') = ,QI().) . (S().-l + (T().-I Qa().) - QI().) . B()') . Qa().).
No. D()') = O. jer ako je D()') = Do + Dl). + ... + Dt).t. Dt '# O. t O.
tada A().)
. D()') . A().) = ... +
Dt)'H!. Dt '# O. to je nemogue. Otuda A()') = Rl' B()') . Ra. tj.
A = Rl . B . Ra. En = Rl . Rd.

4.7. Neka je K polje. a A. B E Knxn. Dokazati:

a) Ako je jedna od matrica A.B regularna. onda su matrice AB i BA sline nad K;
b) Matrice AB i BA imaju u svakom sluaju jednake svojstvene polinome.
Uputstvo: 'a) Ako je matrica A regularna. tada je AB = A . BA A-l. dok u sluaju da je
matrica B regularna vrijedi BA = B . AB . B-I.
b) Ako je polje K beskonano. tada postoji beskonano mnogo elemenata a: E K za koje je
matrica A - a:En regularna. Za svako takvo E K matrice (A - En)B i B(A - a:En)
su sline nad K. pa zato imaju jednake svojstvene polinome:
det (AB - a:B - ).En) = det (BA - B - )'En).
Koeficijenti /1,(<<) po1inoma na lijevoj strani posljednje jednakosti su polinomi u a: sa koefi-
cijentima iz K. Slino vrijedi za koeficijente gk(a:) polinoma na desnoj strani gornje jednako-
sti. Pri tome je deg /Je. deg gk ..;; n (k = 1.2 ... n). Osim toga.
I,,(a:) = g,,(a:) Ck = 1.2 .... n)
za beskonano mnogo vrijednosti a: E K. Zato je
/JeC).) = g,,().) (k = 1.2... n).
pa specijalno i
j,.(O) = g,,(O) (k = 1.2 ... n).

No. to upravo znai da je det (AB - )'E.. ) = det (BA - ).En).

Ukoliko je polje K konano, onda umjesto K treba uzeti beskonano polje K(IJ)
racionalnih funkcija u varijabli nad K. ,j

394
 Dodatak
SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA

1. SKUPOVI

Skup i element
Pojam skupa uzimamo kao poznat. Neuputajui se u njegovu definiciju
i potekoe logike prirode koje mogu da se pojave zbog "komotnog" shva-
tanja pojma skup, mi emo skup shvatiti kao neku cjelinu sastavljenu od
odreenih objekata. To su elementi posmatranog skupa. Bitno je pri tome
da za svaki objekt x nastupa tano jedna od ove dvije mogunosti :
l) x je element skupa X, tj. x pripada skupu X (oznaka: xEX ili .X3X) i
2) x nije element skupa X, tj. x ne pripada skupu X (oznaka x Et: X ili
X:J:) x).
Ova injenica kojom se istie odnos skupa i njegovih elemenata toliko je
bitna, da je svaki skup potpuno odreen svojim elementima. Drugim rije-
ima, dva skupa X i Y su jednaka ako i samo ako su sastavljena od istih
elemenata. To moemo istai na ovaj nain
X = Y ~ (V x) (x E X ~ x E Y).
Korisno je da se meu skupovima promatra i prazan skup ili vakuum. To
je skup koji nema uopte elemenata. Za dva skupa X i Y koji uopte nemaju
elemenata formalno je tana desna strana gornje ekvivalencije, pa moemo
rei da postoji samo jedan prazan skup. Taj skup oznaavamo znakom 0
(precrtano O).

Podskup i nadskup
Ako je svaki element skupa X ujedno element skupa Y, tada kaemo da je
X podskup ili dio skupa Y, a za. Y kaemo da je nadskup skupa X ili da sa-
dri X (kao svoj dio, a ne kao element).
To oznaavamo ovako: Xr;;, Y ili Y~X. Prema tome,
Xr;;, Y~ YdX~(VX)(XEX~XE Y).

395
Ako je X podskup skupa Y, ali X nije jednako Y, tada kaemo da je X pravi
podskup skupa Y, a Y pravi nadskup skupa X; kae se takoer da je skup
X strogo sadran u skupu Y ili da Y strogo sadri X. U ovom sluaju piemo
Xc Y ili Y:) X. Prema tome,
Xc Y 8 Y:) X ~ ((rt x) (xE X => xE Y) /\ (3y)(y EE X, yE Y)).

Unija, presjek i razlika skupova

Za svaka dva zadana skupa X i Y moemo formirati sljedee skupove:

X U Y, X n Y i X ~ Y.
Skup Xu Y (ita se: X unija Y) se sastoji upravo od onih elemenata koji
pripad3ju (bar jednom od skupova X i Yi Z')ve se unUa skupa X i skupa Y.
Prema tome
(rt x) (xEXU Y 8 xEX V xE Y).
Skup se obino zapisuje isticanjem svih njegovih elemenata kad je to mogue.
Tako je {l, 2, 3} skup kome su elementi brojevi 1,2 i 3 i koji nema drugih
elemenata. No, kad nismo u mogunosti da navedemo sve elemente datog
skupa (recimo kad ih ovaj ima beskonano mnogo ili ih direktno ne znamo),
ond'! se koristi zapis {x: x ima osobinu ... }. Na ovaj nain moemo skup
Xu Y zapisati ovako
Xu Y = {x: xEX V xE Y}.
Skup X U Y ima iste elemente kao i skup Yu X. Zato je X U Y =
= Y UX. To nam daje z'! pravo da govorimo jednostavno o uniji skupova
X i Y. No, unija se moe definisati za svaku nepraznu familiju F skupova.
Za takvu uniju imamo oznaku U X koja predstavlja skup sastavljen upravo
XEF
od onih elemenata x koj i pripadaju bar jednom od skupova X E F. Prema
tome,
U X = {x: (3 XEF) XEX}.
XEF

Za praznu familiju F uzimamo

U X= 0
XEF

Skup X n Y (ita se: X presjek Y) sastoj i se od svih elemenata koj i su

zajedniki skupu X i skupu Y, tj. koji su sadrani u skupu X i u skupu Y
i zove se presjek skupa X i skupa Y. Prema tome, skup X n Y odreen je
ekvivalencijom
(rt x) (xEXn Y 8 xEX !\ xE Y).
Zato moemo p isat i:
X n Y = {x : x E X !\ x E Y}.
Skup X n Y moe biti praz:m. Tada se kae dl su skupovi X i Y ra~daoj.;!ni
ili disjunktni.

396
Kao i uniju, moemo i presjex definisati za svaku nepraznu familiju F skupo-
va. To je skup
II X = {x: (Tf XEF)xEX}.
XEF
Kad se radi samo o podskupovima nekog fiksnog skupa V; onda za praznu
familiju F uzimamo
(I X= V
XEF
Skup X"-., Y (ita se: X razlika Y) sastoji se od svih onih elemenata skupa
X koji ne pripadaju skupu Y, dakle
X'~ Y = {x: xE X 1\ x Ef Y}.
Skup X"-., Y dobija se, znai, tako da iz skupa X odstranimo sve elemente
skupa Y (ako ih ima). Ovaj skup zove se razlika skupa X i skupa Y.

Partitivni skup, univerzalni skup, komplement

Za dati skup X posmatra se skup svih podskupova skupa X. To je partitivni

skup skupa X i oznaava se sa f}> (X). Prema samoj definiciji

f}>(X) = {A : A e: X}.
Kako je 0 e: X, a isto tako XC: X, sigurno 0, X E f}> (X).
U mnogim razmatranj ima ograniavamo se samo na skupove sadrane u
nekom zadanom skupu X, dakle na elemente skupa (j) (X). Tad1 se X zove
univerzalni skup.
c:
Ako je A X, tada se razlika X "-., A zove i komplement skupa A u odnosu
na skup X, a umjesto X "-., A koristi se i oznaka e (A) ili, kad se eli istai
i skup X, e x (A).

2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA

Dekartov proizvod skupova

Za svaka dva elementa a, b moemo napraviti skup {a, b} koji kao jedine
elemente ima a i b. Pri tome ne iskLjuujemo mogunost a = b, kada se
{a, b} svodi na {a}. Iz elementa a i elementa {a, b} moemo formirati skup
{a, {a, b}} koji se oznaava kratko sa (a, b) i zove se uredeni par. Elementi
a i b su komponente uredenog para (a, b) i to a prva, a b druga komponenta.
Skup
A X B = {(a,b): aEA, bEB}

zove se Dekartov (Descartes, Cartesius) ili direktni proizvod skupa A iskupaB.

397
Dva ureena para su jednaka ako su im odgovarajue komponente jednake.
Zato u optem sluaju skupovi A X B i B X A nisu jednaki; ovi skupovi
jednaki su samo kad je A = B ili kada je bar jedan od skupova A, B prazan.
Ako skupovi A i B nisu prazni, tada ni A X B nije prazan skup. Ako je
jedan od skupova A i B prazan, tada je i skup A X B prazan.

Pojam binarne relacije

Izmeu elemenata nekog skupa A i elemenata nekog skupa B moe postojati

odreeni odnos, relacija. Cesto nas zanima samo to jesu li dati element a E A
i dati element b E B u toj relaciji ili nisu, a ne i to to ta relacija znai. Sa
tog stanovita svaka relacija izmeu elemenata skupa A i elemenata skupa
B potpuno je odreena podskupom skupa A X B svih ureenih parova
(a, b) za koji je a u toj relaciji sa b. Zato se relacija e sa A u B definie kao
odreen podskup skupa A X B. Umjesto (a, b) E e pie se a e b (ita se:
a je u relaciji e sa b).
Kako su relacije sa A u B podskupovi skupa A X B, sa njima se mogu na
prirodan nain izvoditi operacije unije, presjeka i razlike. Tako za relacije
e', e" ~ A X B imamo relacije
e'Ue" = {(a, b) EA X B :ae'b V ae"b};
e'ne" = {(a,b)EA X B: ae' b A Qe" b};
e',""e" = {(a,b)EA X B :ae' b A a non e" b}.
Pri tome smo injenicu (a, b) Et: e" oznaili sa a non e" b (ita se: a nije
u relaciji e" sa b).
No, za datu relaciju e ~ A X B moe se posmatrati relacija e-l ~ B ~ A
koja se definie ovako:
e-l == {(b,a)EB X A :aeb},
dakle
('tf a, b) (b e-l a <=} a e b).
Za relacije e' ~ A X B i e" ~ B X e moemo definisati relaciju e" o e' ~
~A X e ovako:

a e" o e' e <=} (3 b E B)(a e' b A b e" e).

Relacija ekvivalencije

Ako je e~ A X A~ moe se desiti da bude e-l ~ e. Tada je zapravo e-l = e.

Za relaciju e ~ A X A kae se tada da je simetrina. To zapravo znai da
vrijedi: ('tf a, b) (a e b ~ b e a). Relacija e ~ A X A moe biti toliko ne-
simetrina da e n e-l bude sadrano u dijagonali

LlA = {(a, a) :aEA}

skupa A, tj. da vrijedi: ('tf a, b E A) (a e b A b e a ~ a = b). Tada se za
relaciju e~ A X A kae da je antisimetrina.

398
Ako relacija e : A x A sadri dijagonalu ,1.4> tj. ako vrijedi (Va E A) a e a,
tada se kae da je relacija l.! refleksivna. Ako za relaciju l.! : A x A vrijedi
(!Oe:e, tj. ako
(Va, b, cE A)(a e b /\ b ec==;, a ec),
tada se za relaciju e kae da je tranzitivna.
Refleksivna, simetrina i tranzitivna relacija e ~ A x A zove se relacija
ekvivalencije na skupu A.
Za relaciju e : A x B i element a E A staviemo (} [aj = {b E B : a e b}.
Ako je e : A x A relacija ekvivalencije na skupu A, tada se e [aj zove
klasa ekvivalencije elementa a u odnosu na relaciju e <;;;: A x A. Umjesto
l.! [aj pisaemo tada i [aje ili naprosto [aj, ako se zna da je u pitanju klasa
u odnosu na relaciju ekvivalencije e. Skup A/e svih klasa ekvivalencije zove
se faktorski skup skupa A u odnosu na relaciju ekvivalencije e.
Faktors1:<i skup A/e ima ove karakteristine osobine:
1) Svaka dva (razliita) elementa skupa A/e su disjunktna;
2) Unija svih skupova iz A/e je itav skup A;
3) (Va, b E A) (a e b ~ (3 C E A/e) a, b EC).
Rekli smo karakteristine zato, to vrijedi i obrnuto: Ako je A/e familija
(nepraznih) podskupova skupa A za koje vrijedi 1) i 2), pa ako definiemo
relaciju e : A x A pomou uslova 3), tada je e relacija ekvivalencije na
skupu A, a A/e skup svih klasa ekvivalencije u odnosu na tu relaciju.

Relacija poretka

Ako je (! tranzitivna i antisimetrina relacija na skupu X, tada se e zove

relacija poretka na skupu X, a za X se kae da je tom relacijom (parcijalno)
ureen.
Relacija poretka obino se oznaava ovako ~. Tada se x ~y ita: x je is-
pred y.
Ako je e relacija poretka na skupu X, tada su to oigledno i relacije eu Ll x
i e '" Ll x' Relacija e u Ll x je refleksivna, dok relacija e '" Ll x ne samo da
nije refleksivna nego ak nikoj i element x E X nije u toj relacij i sam sa
sobom, pa se za nju kae da je antirefleksivna.
Antirefleksivna relacija poretka obino se oznaava sa < i zove se relacija
strogog poretka. U vezi sa svakom relacijom strogog poretka imamo refleksivnu
relaciju poretka ~ koja se definie ovako:
(V x, yE X)(x ~ Y p. x < y V x = y).
Za skup X ureen relacijom ~ uvodi se oznaka (X, ~). Skup (X, ~) je
totalno ili linearno ureen ako su svaka dva elementa iz X uporediva, tj. ako
vrijedi
(V x,yEX)(x ~y V y ~ x).
Za odgovarajuu relaciju strogog poretka < vrijedi tada zakon trihotom!je:
('V x, y E X) (x < y ':L y < x ':L x = y), pri emu smo podvlaenjem znaka
t,ili" eljeli istai da je upotrijebljen u strogom, is~ljuivom smislu.
Za svaku relaciju e (;; x x X i za svaki podskup Y skupa X imamo relaciju
en (Y x Y) (;; Y x Y induciranu relacijom e na Y. Ako je <; relacija
poretka na X, tada je inducirana relacija relacija poretka na Y. Tako za svaki
ureen skup (X, <;) i za svaki neprazan skup Y (;; X imamo ureen skup
(Y, <;). Ako je ovaj posljednji skup totalno ureen, onda se kae da je to
lanac skupa (X, <;).
Ako je e relacija poretka na X, tada je i e-l relacija poretka na X. Tako iz
ureenog skupa eX, e) dobijamo ureen skup eX, e-l). Ovo drugo ureenje
zove se dualno uredenje prvoga. Za ureen skup (X, <;) imamo oznaku
(X, ;?!) za dualno ureenje skupa X.

Minoranta, donja mea. Majoranta, gornja mea.

Neka je Y podskup ureenog skupa (X, <;).

Svako m E X koje ima osobinu: (\:I yE Y) m <; y zove se minoranta skupa
Y II (X, <;). Vidi se da najvie jedna minoranta skupa Y pripada skupu
Y. Kad takva minoranta postoji, ona se zove najmanji element skupa Y.
Najmanji element treba u optem sluaju razlikovati od minimalnog ili po-
etnog elementa Yo E Y skupa Y, koji se definie ovako:

(\:I yE Y)(y <; Yo :::;, Y = Yo).

Skup Y moe da ima jedan ili vie poetnih elemena~a, a da nema najmanjeg
elementa. Ako skup Y ima najmanji element, onda je to jedini minimalni
element skupa Y.
Majoranta, najvei element i maksimalni element skupa Y u odnosu na
(X, <;) definiu se kao minoranta, najmanji element i minimalni element
skupa Y u odnosu na dualno ureenje (X, ;?!).
Skup svih minoranti skupa Y u eX, <;) moe da ima najvei element. Tada
je taj element jedinstven i zove se donja meda ili infimum skupa Y u
(X, <;), a oznaava se inf Y.
Ako, slino, skup majoranti skupa Y u eX, <;) nije prazan i ima najmanji
element, tada je ovaj element jedinstven i zove se gornja meda ili supremum
skupa Y u (X, <;), a oznaava se sup Y. .

Dobro ureeni skupovi

Za totalno ur'!en skup (X, <;) kae se da je dobro ureden ako svaki neprazan
podskup Y ima minimalni element (Kako je eX, <;) totalno ureen skup,
to je ujedno najmanji element skupa Y). Skup N prirodnih brojeva je dobro
ureen uobiajenom relacijom <; ("manje ili jednako"). U skupu N vrijedi
princip totalne indukcije: Ako podskup M skupa N ima ove dvije osobine
a) Minimalni element skupa N pripada skupu M, tj. 1 EM;
b) (\:InEN) (nEM:::;, n + lEM);
tada je M = N.
Uslov b) moe se u ovom sluaju zamijeniti uslovom
b') (\:I n E N)((m < n ~ mE M) :::;, n E M).
400
U optem sluaju zahtjev b') je jai od zahtjeva b).
Sa tako pojaanim uslovom b) imamo princip transfinitne indukcije: Ako
podskup Y d)bro ureenog skupa eX, ~) ima osobine
i) Minimalni element skupa X pripada skupu Y;
ii) (V xEX) ((y < x =} yE Y) =} xE Y);
tada je Y = x.

Cornova lema i aksioma o izboru

Vidjeli smo da dobro ureeni skupovi imaju osobinu da u njima vai princip
transfinitne indukcije. Zato je od interesa pitanje: moe l i se svaki neprazan
skup X dobro urediti?
Prije nego odgovorimo na to pitanje, naveemo Cermelovu aksiomu (Zermelo)
iIi aksiomu o izboru: Za svaku familiju F nepraznih disjunktnih skupova
postoji skup B koji sa svakim skupom A E F ima zajedniki samo po jedan
element.
Trebaju nam jo dva pojma. Neka je eX, ~) ureen skup. U skupu L svih
lanaca skupa eX, ~) moemo promatrati relaciju inkluzije t;:;;. Maksimalni
elementi skupa (L, t;:;;) zovu se maksimalni lanci skupa (X, ~). Za ureen
skup (X, ~) kae se da je induktivno ureen, ako svaki lanac Y skupa
(X, ~) ima bar jednu majorantu u (X, ~).
Sljedei iskazi su ekvivalentni:

1) Aksioma o izboru;
2) (Cerrnelova teorema). Svaki neprazan skup X moe se dobro urediti;
3) (Hausdorfova teorema). Za svaki ureen skup (X, ~) svaki lanac Y
skupa (X, ~) sadran je bar u jednom maksimalnom lancu Y' skupa
(X, ~);
4) (Cornova lema-Zorn). Ako je (X, ~) induktivno ureen skup, tada za
svako xE X postoji bar jedan maksimalni element y skupa (X, ~) tako da
vrijedi x ~ y.

Pojam preslikavanja

Za relaciju f t;:;; A X B kae se da je funkcionalna ako je za svako x E A

skup f [x] jednoelementan. U tom sluaju svakom x E A moemo pridruiti
jedini elementf (x) skupaf [x]. To pridruivanje oznaava se ovako f : A -:;.. B
(ita se: f sa A u B) i zove se preslikavanje ili funkcija skupa A u skup B.
Skup A zove se domen ili podruje definicxje preslikavanja f : A -:;.. B, dok
se skup B zove antidomen toga preslikavanja. Za x Ec A element f ex) E B
zove se slika elementa x u odnosu na preslikavanje f : A -:;.. B. Skup Im Cf) =
= {f (x) : x E A} zove se slika ili skup vrijednosti preslikavanja f : A -:;.. B.
Kad je iz konteksta jasan domen A i antidomen B preslikavanja f : A -> B,
onda se umjesto f : A -:;.. B pie kratko f.

401
Za svako preslikavanje J : A ---* B i svaki neprazni podskup A' skupa A imamo
preslikavanje f' :A'---*B zadano ovako:f' (x) =J(x) (xEA').
To je suenje ili restrikcija preslikavanja J na A' i oznaava se sa JA' ili
JIA'.
Slino za svako B', Im (f) ~ B' ~ B, imamo preslikavanje r :
A --... B' de-
finisano ovako: rex) =J(x)(xEA). Iako u sluaju B' CF B postoji raz-
lika izmeu J ir, ona je manje b itna od one izmeu J if', pa emo umjesto
r : A--...B' pisati J: A---*B'.
Za preslikavanje J : A --+ B kae se da je injektivno il i 1 - 1 preslikavanje, ako
(V x, x' E A) (f(x) = J(x')=? x = x').
U tom sluaju imamo inverzno preslikavanje J-l : Im (f) --+ A koje se defi-
nie ovako:
(V x E A, V Y E B) (f (x) = Y 8 J-l (y) = x).
Pri tome je Im (j-l) = A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je sirjektivno ako vrijedi Im (f) = B,
tj. ako je svako y E B slika bar jednog x E A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je bijektivno ako je injektivno i sirjek-
tivno. U tom sluaju inverzno preslikavanjeJ-I : B ---* A je takoer bijektivno.
Za funkcionalne relacije J ~ A x B i g ~ B x e imamo relaciju g o J ~ A X e,
koja je takoer funkcionalna. Prema tome za preslikavanja J: A --+ B i g : B--...
---* e imamo preslikavanje g o J : A ---* e koje se definie ovako

(V x E A)(g o J)(x) = g (f ex)).

To je sloeno preslikavanje nastalo slaganjem presl ikavanja J : A .-- B i pre-
slikavanja g : B -+ c.
'Ako su preslikavanja J : A --+ B i g : B ---* einjektivna (sirjektivna), tada
je to i preslikavanje g o J : A ---* e. Osim toga u sluaju injektivnosti vrijedi
(gof)-l = J-l og-l : Im(gof)--+A.
Identitet na A, idA> je preslikavanje idA: A ---* A definisano ovako (V x E: A)
idA (x) = x. To preslikavanje je bijektivno i za svako J : A -+ B vrijedi
J o idA = J = idB oJ.

Direktni proizvod proizvoljne familije skupova

Ranije smo upotrijebili termin familija u smislu skup, kako bismo izbjegli
ponavljanje termina skUp. Termin Jamilija upotrebljava se i u jednom dru-
gom smislu. Ako je J: 1-+ X bilo koje preslikavanje, tada za svako ex E I
imamo element x .. = J (ex) E X. Preslikavanje J: I -+ X zapisuje se i u ob-
liku (x ..)",El i tada se zove Jamilija. Elementi x", E X su lanovz' ili komponente
Jamilije J, a skup I je skup indeksa te familije.
Neka je sada zadlna familija (nepraznih) skupova (X",)", e I Tada se skup
IT Xa. svih preslikavanja J: 1---* X = U X", za koja je (V ex E I) J (ex) E X",
",El a.EI
zove direktni proizvod Jamilije (Xa.)",el.

402
Direktni proizvod (neprazne) familije (X"),, E I nepraznih skupova je nepra-
zan skup. Naime, moe se lako dokazati da je aksioma o izboru ekvivalentna
sa sljedeim iskaz(llU: Za svaki neprami skup X postoji junkcija izbora
j: r]J (X) \ {0} ~ X takva da za svako A EC (jJ (X) '" {0} vrijedi j (A) EC A.

Kardinalni brojevi

Za skup A kaemo da ima istu mo kao skup B, ili da je A ekvipotentno sa

B, A ,...." B, ako postoji bijektivno preslikavanje j : A ~ B. U tom sluaju
postoji bijektivno preslikavanje j-l: B -+ A, pa i skup B ima istu mo kao
i skup A. Kako je idA: A -+ A bijektivno preslikavanje, svaki skup A ekvi-
potentan je sam seb i.
Ako sUf: A ---;.: B i g: B ~ C bijektivna preslikavanja, tada je i g o j: A ~ C
bijektivno preslikavanje, tj. ako su skup A i skup B ekvipotentni, a isto tako
i skup B i skup C, tada su ekvipotentni skup A i skup C.
Prema tome, za svaki neprazan skup X imamo relaciju ekvipotentnosti '"'"
na skupu r]J (X). Ta relacija je relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u
odnosu na tu relaciju zovu se kardinalni brojevi. Za skup A e X kae se
da ima kardinalni broj a. E r]J(X)I'" ako A E a.. Tada se pie a. = card (A).
Sa kardinalnim brojevima rauna se ovako:
Ako j~ oc = card (A), fl = card (B), tada se definie
IX + fl = card (A U B) (ako su skupovi A i B disjunktni);

a.' fl = card (A X B);

pa = card (BA), pri emu je BA skup svih preslikavanja skupa A u skup B.
Pokazuje se da je ovako definisano raunanje sa kardinalnim brojevima ko-
rektno definisano i da ima mnogo dobrih osobina raunanja sa realnim bro-
jevima. No, ovo raunanje ima i nekih osobenosti. Tako, na primjer, za svaki
beskonaan kardinalni broj (1. i za svaki kardinalni broj fl, 1 < {3 ~ (1., vrijedi
oc + {3 = OC {J = 0;.
Pri tome smo sa 1 oznaili kardinalni broj skupa {0}. Uopte se za svaki skup
A koji se moe preslikati bijektivno na poetni komad {l, 2, ... , n} skupa
N kae da ima card (A) = n. Pokazuje se da je tu prirodni broj n potpuno
odreen skupom A. Za ovakve skupove A kae <'P da su konani, a umjesto
card (A) = n kae se da skup A ima n elemenata. Ostali neprazni skupovi
su beskonani.
Konani skup A ne moe sc preslikati bijektivno na svoj pravi podskup.
Svaki beskonani skup moe se bijektivno preslikati na svoj pravi dio. Tako
je skup N svih prirodnih brojeva beskonaan. On se moe bijektivno presli-
kati na svoj pravi dio N", 1, ali i na svoj pravi dio koji se sastoji od svih
paro ih brojeva.
Upotrijebili smo i nejednakost < izmeu kardinainih brojeva. Ako je oc =
= card (A), {3 = card (B), onda emo rei da je (1. < {3 ukoliko postoji injek-
tivno preslikavanje j: A ~ B, ali ne postoji injektivno preslikavanje g: B ~ A.
Primijetimo da je tada Im (f) obavezno pravi podskup skupa B, pa je card (A) =
card (Im Cf)), tj. A je ekvipotentno sa nekim pravim podskupom Im (f)
skupa B.

403
Moe se, meutim, desiti da je A ,...., Bl e B i B ,..., Al e A., ali tada, prema
Kantor-Berntajnovoj teoremi (Cantor, Bernstein) obavezno postoji bijel<tivno
preslikavanje h : A ---+ B, dakle vrijedi card (A) = card (B).
Kardinalni broj skupa N prirodnih brojeva oznaava se sa ~ o (ita se: alef
nula; alef je prvo slovo hebrejskog pisma).
To je najmanji kardinalni broj meu kardinalnim brojevima beskonanih
skupova. Moe se, naime, pokazati da za svaki beskonani skup A postoji
injektivno preslikavanje J : N -+ A.
A ima li uopte veih kardinainih brojeva? Ima, jer se za svaki neptazan
skup A moe dokazati dl vrijedi card (A) < card (jJ (A = 2c rd (A).
Broj e = card (jJ (N = 2N je, dakle, vei od ~o. To je upravo kardinalni
broj realnog kontinuuma, tj. skupa R svih relanih brojeva. Za konane sku-
pove i za sve beskonane skupove koj i imaju mo kao i skup N kae se da su
prebrojivi. Svi ostali skupovi su neprebrojivi. Kako smo vidjeli, neprebrojiv
je, recimo, skup R svih realnih brojeva.

Ordinalni brojevi

Za ureeni skup (X, :::;;) kae se da je uredajno izomorJan sa ureenim sku-

pom (Y, :::;;) ako postoji bijekcija J : X ---+ Y tako da vrijedi
(V x, x' E X)(x:::;; x' 8 J (x) ~ J (y.

Za podskup X' ureenog skupa (X, :::;;) kafe se da je poetni komad skupa
(X, :::;;) ako vrijedi
(V x E X) 3x' E X') x :::;; x' => x E X').
Za dva dobro ureena skupa eX, <) i (Y, <) mogu je tano jedan od slu-
ajeva:
l) Skup (X, :::;;) je ureaj no izomorfan sa skupom (Y, :::;;);
2) Skup (X, ~) je ureajno izomorfan sa nekim pravim poetnim komadom
skupa (Y, :::;;);
3) Skup (Y, :::;;) je ureaj no izomorfan sa nekim pravim poetnim komadom
skupa (X, ~).
U svakoj familiji dobro ureenih skupova relacija ureajne izomorfnosti je
relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u odnosu na tu relaciju zovu se
ordinalni ili redni brojevi. Ako dobro ureen skup (A, :::;;) pripada klasi IX,
tj. rednom broju IX, tada se kae da je IX tip uredenja ili ordinalni broj skupa
(A, :::;;) i pie se IX = ord (A, :::;;).
Ako je A = {O, l, ... , n - l} tada za svako dobro ureenje skupa A imamo
isti tip ureenja ord (A, <;) koji se oznaava sa n. Za prazan skup stavlja se
ord (0) = O. Za dobro ureen skup (N, :::;;), pri emu je ~ prirodno ureenje,
stavlja se ord (N, :::;;) = Wo,
Ako je IX = ord (A, ~), {J = ord (B, ~), tada je prema samoj defniciji IX = {J,
ako i samo ako su skupovi (A, ~) i (B, :::;;) ureaj no izomorfni. Ukoliko je,
meutim, dobro ureen skup (A, :::;;) ureaj no izomorfan sa pravim poetnim
komadom skupa (B, :::;;), tada se kae da je IX manje od {J i pie IX < {J. Na taj

404
nain je u svakoj familiji ordinalnih brojeva definisana relacija potpunog
poretka.
Prema Cerrnelovoj teoremi svaki neprazan skup moe se dobro urediti.
Zato za svaki neprazan skup X moemo promatrati familiju svih rednih bro-
jeva ex = ord (A, ';;:;), pri emu je A podskup skupa X, a ,;;:; neko dobro
ureenje tog podskupa. Ovaj skup rednih brojeva je dobro ureen relacijom
,;;:;, a osim toga, za svako ex iz tog skupa svaki ordinalni broj ex', ex' ,;;:; ex pripada
tom skupu. Skup ({ex' : ex' < a}, ,;;:;) je dobro ureen i a = ord ({a' : a' <ex},
';;:;). Skup ({a'; a' < a}, ,;;:;) moe da ima zadnji element, ali ne mora. U
prvom sluaju se kae da je a redni broj prve vrste, a u drugom sluaju -
redni broj druge vrste.
Iz skupa X = N dobije se na prethodni nain skup' rednih brojeva u kome
nema zadnjeg elementa. Tip ureenja toga skupa rednih brojeva je novi
redni broj koji se oznaava sa dJ l '
Primijetimo da je N, shvaen kao skup rednih brojeva, upravo skup {a: a < wo}.
Na slian nan iz skupa {a : a < W l ) moemo dobiti redni broj Wz, a zatim
iz skupa {ex : a < W 2 } redni broj Wa itd.
Za svaki redni broj a = ord (A, ,;;:;) imamo kardinalni broj card (A), za koji
se uvodi i oznaka card (a). Za redni broj Wo imamo, naravno, ~o = card (wo).
Za ostale transfinitne redne brojeve Wl' W 2 , . . . imamo kardinal ne brojeve
~ 1 = card (w l ), N 2 = card (W2), ...
Pri tome je N 1 prvi kardinalni broj iza N o' ~ 2 prvi kardinalni broj iza N 1
itd. Meutim, Wl nije nipoto prvi ordinalni broj iza wo, jer iza Wo odmah
dolazi w o+ l, pa Wo + 2 itd. gdje smo za redne brojeve a = card (A, ,;;:;) i
a = card (R, ,;;:;) sa a + f3 oznaili redni broj ord (C, ~) za dobro ureeni
skup CC, ~) kome je poetni komad ureaj no izomorfan sa (A, ';;:;), a ostatak
uredaj no izomorfan sa CR, ~). Kako je No < c, vrijedi, dakle, Nl';;:; c.
K.antorova hipoteza kontinuuma kae da tu zapravo vrijedi znak jednakosti.

405
 LITERATURA

l. T. Aneli: Matrice. Nauna knjiga, Beograd, 1962.

2. G. upona: Predavanja po algebra, knjiga L Skopje, 1968.
3. N. Bourbaki: Algebre, Chap. II. Algebre lineaire. Hermann, Paris, 1947. (Ruski
prevod, Gl FML, Moskva, 1962.)
4. J. Dieudonne: Algebre lineaire et geometrie elementaire. Hermann, Paris, 1964.
(Srpskohrvatski prevod, kolska knjiga, Zagreb, 1977.)
5. K. Doev, D. Dimitrov: Lineina algebra. Nauka i iskustvo, Sofija 1978.
6. G. Fischer: Lineare Algebra, RoRoRo Vieweg, Reinbek bei Hamburg, 1975.
7. F. Gantmaher: Teorija matric. "Nauka", Moskva. 1966. (Njemaki prevod. VEB
Deutscher Verlag der Wiss., Berlin, 1959.)
8. I. M. Gel'fand: Lekcii po Iineinoi algebre."Nauka", Moskva. 1966.
9. W. Greub: Linear Algebra. :lrd Ed. Springer Berlin-Heidelberg-New York, 1977.
10. P. Halmos: Finite dimensional Vectorspaces. Van Nostrand. Toronto -- New
York, 1958.
ll. B. Hartley and T. O. Hawkes: Rings. Modules and Linear Algebra. Chapman
and Hall. London, 1976.
12. N. Jacobson: Lectures in Abstract Algebra. Vol. II. Linear Algebra. Van No-
strand. Toronto- New York. 1953.
13. L. A. Kaluin: Vvedenie v obuju algebru. "Nauka", Moskva. 1973.
14. E. Kamke: Mengeniehre. 5. Auflage. De Gruyter-Goschen. Berlin. 1965.
15. H. Kowalsky: Lineare Algebra. 7. Auflage, De Gruyter, Berlin, 1975.
16. Dj. Kurepa: Teorija skupova. blska knjiga, Zagreb, 1951.
17. Dj. Kurepa: Via algebra, I, II. 2. izdanje, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije,
Beograd, 1971.
18. S. Kurepa: Uvod u matematiku. kolska knjiga, Zagreb, 1970.
19. S. Kurepa: Uvod u linearnu algebru. kolska knjiga, Zagreb. 1975.
20. S. Kurepa: Konanodimenzionalni vektorski prostori i primjene. Tehnika
knjiga, Zagreb, 1967.
21. A. G. Kuro: Kurs vysei algebry. Moskva. 1960.
22. A. G. Kuro: Lekcii po obei algebre. Moskva, 1962.
23. S. Lang: Algebra. Addision-Wesley, Reading, 1965.
24. L. Lesieur, R. Temam,J. Lefevre: Complements d'Algebre Lineaire. Armand
Colin-collection U, Paris, 1978.
25. S. Lipschutz : Linear Algebra. Schaum Publ. Co. New York, 1968.
26. A. I. Mal'cev: Osnovy 1ineinoi algebry. "Nauka", Moskva, 1970.
27. H. Mitseh: Lineare Algebra und Geometrie I. Prugg Verlag, Wien, 1978.
28. E. Oeljeklaus, R. Remmert : Lineare Algebra I. Springer-Verlag, Berlin - Heidel-
berg- New York, 1974.
29. D. A. Raikov: Vektornye prostranstva. Gl MFL, Moskva, 1962.
30. M. Stojakovi: Elementi linearne algebre. Matematika biblioteka, Zavod za
izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1961.
31. G. E. Silov: Konenomernye vektornye prostranstva. "Nauka", Moskva, 1969.
32. I. Vidav: Algebra. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1971.
33. B. L. van der Waerden: Algebra I. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-- New
York, 1976. (Ruski prevod, "Nauka", Moskva, 1976.)

407
r-
 INDEKS IMENA I POJMOVA
Abel. N. 8. 12. 354. 356. 357
Aditivnost 121
Ajz~ntajn (Eisenstein F.G.M) 87
AksIOma Cermelova. - izbora 401
Alef 404. 405
Algebra asocijativna 127
- Bulova 54.
- endomorfizama modula 127. 136
- faktorska 136
- kvadratnih matrica 140
- kvate~niona 130. 137. 146. 147
- nornurana 250
Algoritam Euk1idov 81
Anihilator 192
- desni. lijevi 57
Antidomen 401
An~homomorfizam 28. 58. 128
Antiautomorfizam 137.
Antiizomorfizam 146. 147
Automorfizam 18. 46. 135
- unutranji 28
Apsorpcija 53
Banah (Banach. S.) 251
Baza. slobodni generator 107. 109.
110. 125. 328. 333
- duaina 194
- ortonormirana 270
- podmodula. potprostora 116.
333
- sastavljena od svojstvenih vektora
289. 290. 302. 311. 312. 319
Berntajn (Bernstein. S.A) 110. 404
Besel (Bessel. F.W.) 271
Bezu (Bezout. E.) 89
Bine (Binet. J.P.M.) 243
Blok-matrica v. matrica blokovska
- Zordanov. elementarna Zorda-
nova matrica 366
Brojevi glavni. kardinalni 403
- ordinalni. redni 404. 405
Bul (Booi. G.) 53. 54
Centar 28. 129
Centralizator 29
Cerrnelo (Zermelo. E.) 401
Ciklus 38
Corn (Zorn. M.) 67. 68. 103. 109.
111. 270. 401
lan. komponenta familije 402
urguz. B. 6
Defekt linearnog preslikavanja 149
- kolona. vrsta matrice 160
Dekart (Cartesius. Descartes. R.) 397
Determinanta 217. 218. 219. 222.
224. 225. 226. 227. 229. 243
- endomorfizma 224
- Gramova 275
- Vandermondova 241
Diedone (Dieudonne. J.) 3
Dijagonala skupa 399
Dijametar skupa 247
Dimenzija vektorskog prostora 111
Diofant 90
Djelitelj. djelilac. faktor 72
- nule. nuladjelitelj 43
Djelovanje grupe 27
Domen. oblast. integralno podruje 43
Domen. podruje definicije 401
Dekopson (Jacobson, N.) 68
Ekvivalentnost matrica v. matrice
ekvivalentne
Element skupa 395
- invertibilni. jedinica 10. 44
- inverznl 10. 44
- jedinini 8. 41
- kvazi-regularni 69
- maksimalni. - najvei 400
- minimalni. - najmanji 400
- nesvodljivi. ireducibilni 73. 77
- neutralni 8
- nilpotentni 68
- nula. nulaelement 8
- prosti. primelement 73. 77
- regularni. - singularni 9. 44
- suprotni '10
- torzioni. - bez torzije 342. 343
409
Elementi asocirani 72 - ciklika23
- determinante 217 - djeluje. operira 27. 28. 29
- matrice 138 - faktorska 17
- relativno. uzajamno prosti 80 - inercije. stabilizator 29
- u _parovima prosti 80 - jedinica 12
- uporedivi 399 - p-o p-grupa 32
Endomorfizam 18. 46. 121. 128. 135 - permutacija. simetrina grupa
- invertibilni 151. 158 12. 38. 39. 216
- regularni 151. 158 - periodina 30. 31
Epimorfizam 18. 46 - razlomaka 64
Grupoid 7
- prirodni 18. 23. 48. 134, 136
- Abelov. komutativni 8
Ermit (Hermite. Ch.) 168, 262. 296. - asocijativni. polugrupa 8
298, 314. 315 - faktorski 23
Euklid 70. 81. 262
Hadi. O. 6
Familija 396. 402 Hamilton (Hamilton. W.R.) 45. 295.
Faktor. djelitelj. djelilac 72 372
- invarijantni 341 Hausdorf (Hausdorff. F.) 401
- viestruki 32 Hilbert. D. 267
Hipermatrica v. matrica blokovska
Finci. K. 6 Hiperpotprostor 185
Forma bilinearna 191 Hiperravnina 185
- linearna 184 Hipoteza kontinuuma 405
- kanonska v. funkcija bilinearna. Homogenost 121
matrica kanonska
Homomorfizam 18. 46. 121. 128.
Fredholm. E. L 206 135. 150
Frobenius, G. 159 - prirodni 64. 66
Funkcija. preslikavanje 401
- alternativna, alternirajua 219 Ideal 47. 135
- biline arna 186. 187. 190. 192. - generisan datim skupom 49
313. 321 - glavni 49
- determinantna 219. 220. 221. - maksimalni 49. 68. 69
222. 233 - netrivijalni 49
- ermitsaka 314. 315 - prosti 55. 69
- izbora 403 - - minimalni 67
- kvadratna 314. 315 - torzioni 343
....:. linearna. linearni funkcional 183 Ideali relativno. uzajamno prosti 91
- metrika. metrika 245. 250 Identitet 402
- multilinearna 219 Indeks lana familije 402
- negativno definitna. semidefi- - podgrupe 26
nitna 315
- polarna 315 Indukcija totalna 400
- pozitivno definitna. semidefi- - transfinitna 401
nitna 315 Infimum. donja mea 54. 400
- seskvilinearna 187. 192. 313 Invarijante primarne 356
Furije (Fourier. Ch.) 270 - torzione 354
Izometrija 297
Gaus (Gauss. C.F.) 42. 74. 82 Izomorfizam 18. 46. 132. 133. 135.
Generator 23. 107 136. 147. 150. 151
- slobodni v. baza
Gram (Gram. J.P.) 269. 275 Jakobi (Jacobi. C.G.) 324
Granica. granina vrijednost. limes Janji.M. 6
246 Jedinica. invertibiIni element 10. 44
Grupa 12 Jednaina Diofantova 90
- Abelova. komutativna 12. 354. - duaIna 210
356. 357 - linearna 205
- - slobodna 354 - - diferencijalna 206
- alternirajua 39. 40. 216 - - integralna 206
- automorfizama. - - unutra- - matrina 159. 171. 172. 206
njih 28. 34 - svojstvena. karakteri~tina 283

410
Jednakost Beselova 271
- klasa 29
- Parsefalova 271
Jezgro homomorfizma 19. 47. 136. 149
Kantor (Cantor. R.G.) 404. 405
Kapeli (Cape lli. A.) 211
KarakteriFtika 57
Kejli (Cayley. A.) 27. 295. 372. 374.
393
Klasa ekvivalencije 15. 399
- konjugovanosti 29
Koeficijenti Furijeovi 270
- linearne kombinacije 95
- polinoma 50
Kofaktor. algebarski komplement 229
Komad poetni 404. 405
Kombinacija linearna 95
Kolone matrice 138
- determinante 217
Komplement algebarski. kofaktor 229
- podmodula 102. 112. 135. 334
- ortogonalni 274
- skupa 397
Komponente. lanovi familije 402
- ureenog para 397
- vektora skalarne 161. 162. 164
Kompozicija v. operacija
Komutator 35
Konvergencija niza 246
- uniformna 254
Koi (Cauchy, A.L.) 26. 30. 243. 247.
263
Kramer (Cramer. H.) 234
Kriterij Ajzentajnov 87
Kroneker (Kronecker. L.) 106. 211
Kurepa. S. 4. 6. 315
Lagran (Lagrange. J.L.) 15. 324
Lanac 400. 401
Laplas (Laplace. P.S.) 228. 229
Lema Cornova 67. 68. 103. 109. 111.
270. 401
- Gausova 82
- o zamjeni 109
Limes. granica 246
Majoranta 400
Mardei. S. 6
Matrica 138. 139
- adjungovana. adjunkta 232. 298.
299
- antiermitska. ermitska 298
- antisimetrina. simetrina 298.
303. 312
- asocirana 232. 240. 294
- bilinearne funkcije. forme 190.
191. 195
- blokovska. blok-matrica. hiper-
matrica 158. 169
- dijagonaina 290. 291. 302. 303.
312. 332. 336. 377
- elementarna 166. 335. 342
- - 2ordanova. 2ordanov blok
366
- Gramova 275. 277
- homomorfizma. linearnog presli-
kavanja 141. 158. 163. 164. 290
- invertibilna 157. 158. 170. 202.
225. 232
- inverzna 158. 170. 202, 232
- involutivna 293
- jedinina 140
- kanonska Ermitova 168, 195
- - racionalna 368, 373
- - Smitova 336. 340
- - 2ordanova 369. 374. 375.
376. 377
- konjugovana 299
- kvadratna 140. 142
- kvazi-dijagonalna 304. 307. 313.
364
- A-. A-matrica, matrini polinom
392
- linearne funkcije. forme 184
- negativno definitna. semidefi-
nitna 317
- normalna 298. 302. 312
- ortogonalna 298. 307. 313
- pozitivno definitna. semidefinit-
na 317. 326
- pratea 365
- prelaza 160. 162. 163
- regularna. singularna 157. 158
- sistema 207
- skalarna 147
- svojstvena 386. 390, 393
- transponovana 199. 200. 202
- unitarna 298
Matrice asocirane 336
- ekvivalentne 168. 336. 340. 390,
393
- sline 283. 368. 369. 390. 391.
393
Mea donja. infimum 54. 400
- gornja. supremum 54. 400
Metrika. metrika funkcija 245. 250.
251
Minkovski (Minkowsky. H.) 250
Minor. subdeterminanta 229
- fundamentalni 229. 230
- glavni 229. 322
- dijagonaini 392
Minoranta 400
Mjera najvea zajednika 80
- polinoma 82
Mnogostrukost linearna 98
Mo skupa 403
411
Modul nad prstenom R. R-modul 93. Parsefal (Parseval. M.) 271
94 Period grupe 30. 31. 36. 354
bez torzije 343. Permutacija 12. 38. 39. 216
cikliki 342. 344. 350 Pitagora 276
dualni 183 Podalgebra 135
faktorsk i 134. 333. 335 Podgrupa 14
homomorfizama 124 - ciklika 23. 24
- konano generisani 344. 345. - generisana datim skupom 23
350. 352. 353 - invarijantna. normalna 17. 35
- linearne transformacije 359. 360. - karakteristina 35
361. 362 komutatorska 35. 36
- nerazloivi. ireducibilni 350 - p-o p-podgrupa 32
- pravougaonih matrica 139 - Silovljeva 33
- slobodni 107. 328. 334 - torziona 354
- torzioni 343 Podgrupoid 14
Monomorfizam 18. 46 Podmodul 96
Mrea. latica. reetka. struktura 54 cikliki 343
- Bulova 54 - ciklikog torzionog modula nad
- distributivna 54 PGI 353
- s komplementiranjem 54 - generisan datom familijom.
skupom 107
Nadskup 395. 396 - konano generisanog modula nad
Nejednakost Beselova 271 PGI 352
Frobeniusova 159 - torzioni 344
- Koi-varcova 263 - trivijalni 97
- Silvestrova 160 Podniz 248
Neter (Niither. E.) 78 Podruje definicije. domen 401
Nezavisnost linearna v. vektori zavisni.
nezavisni linearno Podskup. dio skupa 395. 396
Niz konvergentan 246 - gust 270
- Koijev 247 - kompaktari 248. 254
- ogranieni 24'i - normiran 268
Norma 250. 252. 253. 256. 257. 263 - ogranien 247
- operatora 258. 259. 260 - otvoren. zatvoren 247
Normalizator podgrupe 30 - ortogonalan. ortogonaliziran 268
Nule polinoma 86. 89 - ortonormiran 268
- - viestruke 89 - stabilan. zatvoren 14. 96
Podtijelo 45
Oblast. domen. integralno podruje 43 - prosto 45. 47
Okolina 248 Polinom 50. 53
Operacija. kompozicija (unutranja) 7 - nula. nulapolinom 50
- adjungovanja 199. 298. 299 - izvodni 91
- asocijativna 7 - Lagranev interpolacioni 324
- definisana pomou predstavnika - matrini. A-matrica 392
16. 22. 134. 135. 136 - minimalni 370. 371. 372. 373.
- idempotentna 54 374. 375. 376. 377. 382-
- inducirana 14 - primitivni 82
- komutativna 7 - svojstveni. karakteristini 283.
- konjugovanja 88. 131. 137. 299 295. 371. 372. 373. 374. 375.
- po komponentama 13. 43. 94 376. 392
- spoljanja (u V nad R. odnosno Polugrupa. asocijativni grupoid 8
K) 93 - endomorfizama 34
slaganja 125 .402 - Gausova. - sa jednoznanom
transponovanja 145. 162. 199, faktorizacijom 74
200 - razlomaka 64
Operator linearni v. linearno presli- - tr:wsformacija 9
kavanje Polje. komutativno tijelo 44
Orbita 29 - prosto 45. 67
- racionalnih funkcija 67
Par modula adjungovani. dualni 187. - razlomaka 66
188 Postupak ortogonalizacije Gram-mitov
- uredeni 397 269

412
Potpolugrupa 14
Potpolje 45
- prosto 45. 67
Potprostor metrikog prostora 247
- vektorskog prostora 96
- cikliki 360. 361
- invarijantni 285. 301. 302. 383
- svojstveni 285. 286. 288
Potprsten 45
Pravilo Kramerovo 234
- Laplasovo o razvoju 229
- Sarusovo 217
Predznak. signum permutacije 216
Presjek ideala 49. 91
- podgrupa 23
- podmodula 99
- relacija 398
- skupova 396
Preslikavanje. funkcija 401. 402
- linearno. linearni operator 121
- - adjungovano. dualno 199.
201. 202. 203. 296. 382. 383
- - ogranieno. 258. 261
- prirodno 17. 22
- neprekidno 248. 249
Proizvod direktni. Dekartov skupova
397
- ;- grupoida 13
- - prstena 43
- - R-modula 94
- ideala 91
- matrica 139
- skalara i homomorfizma 124
- skalami. unutranji 262. 264
Projektor 148
Prostor linearni. vektorski 93
- - Banahov 251
- - dualni 183. 189
- - normirani 250. 256
- - unitarni 262
- - Ermitov. Euklidov 262
- - Hilbertov 267
- metriki 245
- - potpuni. kompletni 247. 256
Prsten (asocijativni) 41
- bez netrivijalnih djelitelja nule 43
- Bulov 53
- cijelih brojeva modulo m 45
- - Gausovih brojeva 42
- Euklidov 69. 70
- faktorski.-k1asa ostataka 48
- Gausov 69. 77
- glavnih ideala 69. 71, 327. 330.
332. 333. 334. 336. 340. 344.
345. 348. 350. 352
- komutativni 41
- Neterin 78
- polinoma 50. 53. 82
- - nad Gausovim prstenom 82
- razlomaka 66
- sa jedininim elementom 41
- sa trivijalnim mnoenjem, nula-
prsten 42
Radikal mali. nilradikal 68
- veliki. Dekopsonov radikal 68
Rang algebre 127
- linearnog preslikavanja 149. 153.
154. 156. 201
- matrice 155. 156. 157. 167. 201
- slobodni Abelove grupe 354
Razlaganje Abelove grupe 354. 356.
357
- elementa. faktorizacija 73. 74. 76
- linearne transformacije 362. 363
- modula 344. 345. 346. 348. 350
Razlika skupova 397
Razvoj Laplasov determinante 229
Red elementa 25. 343. 361
- grupe. - podgrupe 25
Relacija binarna 398
- - anti simetrina. - - simet-
rina 398
- - antiref!eksivna. - - reflek-
sivna 399
- asociranosti 72. 77
- djeljivosti 72. 77
- ekvivalencije 399
- funkcionalna 401
- inducirana 400
- konjugovanosti 29. 33
- ~inkovskoga 250
- paralelograma 263. 264
- poretka 399
- tranzitivna 399
- trougla 245
Restrikcija. suenje preslikavanja 402
Rjeenje jednaine 205
- sistema jednaina 207. 208. 209
Sarus (Sarrus) 217
Signatura 322. 324
Silov (Sylow. L.) 33
Silvester (Sylvester. J.J.) 160. 321
Simbol Kronekerov 106
Sistem jednaina linearnih 207. 211.
234. 235
- - - reducirani 235
- - - transponovani. dualni 210
- multiplikativni 59. 64. 65 .
- predstavnika. skup predstavmka
29. 80
Skalar 93
Skup 395
- beskonaan. - konaan 403
- faktorski. - klasa ekvivalencije
15. 399
- indeksa familije 402
- partitivni 397
413
 - prazni. vakuum 395
- prebrojivi. - neprebrojivi 404
- predstavnika. sistem predstavnika
29. 80
- univerzalni 397
- ureeni 54. 399. 400. 401
Skupovi disjunktni. razdvojeni 396
- ekvipotentni 403
- ureajno izomorfni 404
Slaganje homomorfizama 125
- preslikavanja 402
Slinost matrica v. matrice sline
Slika elementa. - preslikavanja 401
- homomorfizma. homomorfna
slika 19. 134. 136. 149
Stepen polinoma 50. 53. 70
- nilpotentnosti 382. 383
Struktura v. mrea
Struktura grupoida 7
Suma ideala 91
- homomorfizama modula 124
- linearnih transformacija direktna
362. 363
- matrica 139
- - dijagonaIna 364
- podmodula 99
- - direktna 100. 101
- potprostora ortogonalna 302
Subdeterminanta. minor 229
Submatrica 229
Supremum. gornja mea 54. 400
Suenje. restrikcija preslikavanja 402
Svojstvo univerzalno 63. 66
Smit (Schmidt. E.) 269. 336. 340
Svarc (Schwarz. H.A.) 263
Teorema alge bre osnovna 87
- Bezuova 89
- Bine-Koijeva 243
- Cerme10va 401
- Hamilton-Kejlijeva 295. 372.
374. 393
- Hausdorfova 401
- inercije Silvestrova 321
- izomorfije prva 56. 137
- - druga 56. 138
- Jakobijeva osignaturi 324
- K,mtor-Berntajnova III. 404
- Kejlijeva 27
- Koijeva 26. 30
- Kroneker-KapeJijeva 211
- Lagraneva 15
- o identinosti polinoma 50. 52
89
- o nadopunjavanju do baLe 112
- Pitagorina 276
- Silova 33
- Silvestrova inercije 321
- Vederbernova 45
414
Tijelo 44
- komutativno. polje 44
- kvaterniona 45
- prosto 45, 67
Tip ureenja 404
Trag matrice 283
Transformacija linearna 121
- - antiermitska. antisimetrina
296. 297
- - autoadjungovana. ermitska.
simetrina 296. 297. 300. 303.
319
- - ciklika 362. 363. 364. 365.
366. 371
- - invertibilna 151. 152
- - negativno definitna. semi-
definitna 316
- - nilpotentna 282. 391
- - normalna 297. 299. 301. 302
- - pozitivno definitna. semi-
definitna 316
- - reducibiIna 286
- - regularna 151. 152
- - unitarna. ortogonalna 296.
297. 304. 307. 308
Transformacije matrica elementarne
166. 167. 169. 171. 336. 340. 342
- linearne sline 383
Translacija lijeva, desna 27, 28
Transpozicija 39, 216
Unija skupova 396
- relacija 398
Ureenje v. skup ureeni
- dualno 400
Uslov stacionarnosti 74
Vandermond (Vandermonde, A.T.) 241
Vederbern (Wedderburn, J.H.M.) 45
Vektor 93
_ jedinini, normirani 267
- nula, nulavektor 93
- svojstveni 281, 282, 283, 286,
289, 290, 299, 302, 303, 311,
312, 319
Vektori ortogonalni 267
_ zavisni, nezavisni linearno 105,
106, 117, 223, 352
Viekratnik, sadratelj najmanji zajed-
niki 79, 80
Viestrukost faktora v. faktor vie-
struki
- nule v. nula viestruka
Vrijednost svojstvena 282, 283, 285,
286, 288, 289, 290, 291, 299, 300,
302, 304, 307, 319, 376
Zakon trihotomije 399
Zavisnost linearna v. vektori zavisni,
nezavisni linearno
lordan (Jordan, C.) 366, 369, 374,
375, 376, 377
415
 SADRAJ
PREDGOVOR ZA PRVO IZDANJE .................................... 3
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE .................................. 6
I. GRUPA. PRSTEN. TIJELO, POLJE
1. GRUPO ID, POLUGRUPA, GRUPA .................................. 7
Grupoid i polugrupa (7). Regularni i invertibilni elementi (9). Grupa (12). Pod-
grupa (13). Normalna podgrupa. Faktorska grupa (lS). Homomorfizmi grupa (17).
Relacija kongruencije (21). Ciklike grupe. Red elementa, red i indeks podgru-
pe (23). Djelovanje grupe I,Ia nekom skupu (27). Periodine grupe. Koijeva teore-
ma (30). Si!ovljeve p-podgrupe (32). Zadaci (33).
2. PRSTEN, TIJELO, POLJE .......................................... 41
Prsten, oblast (41). Tijelo, polje (44). Potprsten, podtijelo, potpolje (45). Ideali i
homornorfizmi prstena (46). Prsten polinoma (49). Zadaci (53).
3. POLU GRUPA RAZLOMAKA. PRSTEN RAZLOMAKA ................ 58
Polugrupa razlomaka (59). Prsten razlomaka (65). Zadaci (67).
4. EUKLIDOVI I GAUSOVI PRSTENI. PRSTENI GLAVNIH IDEALA.. 69
Euklidovi prsteni i prsteni glavnih ideala (69). Gausove polugrupe \(72). Gau-
sovi prsteni (77). Zajednika mjera i zajedniki viekratnik (79): Euklidov algori-
tam (81). Prsten polinoma nad Gausovim prstenom (82). Nesvodljivi elementi prs-
tena K [xl. Nule polinoma (86). Zadaci (90).

II. VEKTORSKI PROSTORI I MODULI

1. VEKTORSKI PRQSTOR, MODUL. POTPROSTOR, PODMODUL 93
Pojam vektorskog prostora i modula (93). Linearna kombinacija (95). Podmodul i
potprostor (96). Zadaci (97).
2. SUMA I PRESJEK PODMODULA. DIREKTNA SUMA, KOMPLEMENT 9!i
Suma i presjek podmodula (99). Direktna suma podmodula (100). Komplement
podmodula (102). Zadaci (103).
3. LINEARNA ZAVISNOST. BAZA I DIMENZIJA ...................... 105
Linearna zavisnost (105). Generator i baza (107). Dimenzija vektorskog pros-
tora (109). Zadaci (113).
4. EFEKTIVNO RJEAVANJE PROBLEMA VEZANIH ZA LINEARNU
ZAVISNOST VEKTORA U KONANODIMENZIONALNOM PROSTORU 116
Odreivanje baze potprostora [au . . , aml (116). Zadaci (120).

III. HOMOMORFIZMI MODULA. LINEARNA PRESLIKAVA-

NJA I MATRICE
l. ALGEBRA ENDOMORFIZAMA ...................................... 121
Definicija i primjeri homomorfizama (121). R-modul Horn (V, V') (24). Sla-
ganje homornorfizama (125). Algebra End (V) (126). Zadaci (127).

417
2. IZOMORFIZAM MODULA I ALGEBRI .............................. 132
Izomorfizam moula (132). Faktorski modul (133). Izomorfizam algebri. Fak-
torska algebra (135). Zadaci (136).
3. ALGEBRA MATRICA .................................... :........... 138
Definicija i operacije sa matricama (138). Matrica homomorfizma slobodnih
modula (140). Zadaci (145).

IV. RANG LINEARNIH PRESLIKA VANJA I RANG MA TRICA

1. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA .............................. 149
Rang i defekt linearnih preslikavanja (149). Injektivni i sirjektivni homomorfiz-
mi (149). Regularne linearne transformacije (151). Zadaci (152).
2. RANG MATRICA . " ... . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . ... .. . ... . . . .. . . . . . . . . 155
Rang matrice i rang pripadnog linearnog preslikavanja (155). Uslovi za linearnu za-
visnost vrsta, odnosno kolona matrice (156). Regularne matrice (157). Zadaci CI 58).
3. PRELAZAK SA JEDNE BAZE NA DRUGU.......................... 160
Matrica prelaza (160). Promjena skalarnih komponenata pri promjeni baze (161).
Promjena matrice homomorfizma pri promjeni baza (162).
4. EKVIVALENTNOST MATRICA. ERMITOVA KANONSKA FORMA
MATRICE. . . . . .. . ... . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . .. .. . . . ... .. . . 165
Elementarne matrice (165). Elementarne transformacije matrica nad poljem (166).
Ekvivalentnost matrica nad poljem (168). Primjena elementarnih transformacija
na invertiranje matrica (169). Primjena elementarnih transformacija na matrine
jednaine (171). Zadaci (174).

V. ADJUNGOVANI ILI DUALNI PAR PROSTORA

1. LINEARNE FUNKCIJE. LINEARNE FORME. DUALNI MODUL 183
Linearne funkcije i linearne forme (183). Kanonska bilinearna funkcija (184).
Zadaci (185).
2. BILINEARNA FUNKCIJA. BILINEARNA FORMA. ADJUNGOVANI
PAR MODULA ........................................................ 186
Bilinearna funkcija. Adjungovani par modula (186). Bi1inearna funkcija i bilinearna
forma (189).
3. ANIHILATOR. DUALNA BAZA. KANONSKA MATRICA BILINEARNE
FUNKCIJE ............................................................ 192
Anihilator (192). Duaina baza (194). Kanonska matrica bilinearne funkcije (195).
Zadaci (196).
4. ADJUNGOVANA PRESLIKAVANJA.................................. 197
Adjungovana preslikavanja. Transponovanje matrica (197). Rang dualnog
preslikavanja (201). Zadaci (202).

VI. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAINA.

DETERMINANTE
1. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAINA ................ lOS
Operatorska linearna jednaina (205). Sistem linearnih algebarskih jednaina (206).
Fundamentalni skup rjeenja i opte rjeenje homogenog sistema(208). Opte rje-
enje nehomogenog sistema linearnih jednaina (209). DUalna jednaina i trans-
ponovani sistem linearnih jednaina (210). Rjeavanje i diskusija sistema linearnih
jednaina (211). Zadaci (214).

418
2. DETERMINANTE .................................................. 216
Determinanta matrice (216). Determinantna funkcija (219). Determinanta endo-
morfizma modula (223). Zadaci (225).
3. NEKE PRIMJENE DETERMINANTI ................................ 228
Laplasovo pravilo o razvoiu (228). Fundamentalni minor (230). Asocirana mat-
rica. Inverzna matrica (231). Kramerovo pravilo (233). Determinantni kriterij sag-
lasnosti. Reducirani sistem (235). Zadaci (238).

VII. NORMIRANI I UNITARNI PROSTORI

1. METRIKI PROSTORI .............................................. 245
Definicije i primjeri (245). Konvergencija. Kompletnost. Kompaktnost (246).
Neprekidna preslikavanja (248).
2. NORMIRANI PROSTORI ............................................ 249
Norma i metrika odreena normom (249). Ekvivalentne norme (252). Zadaci (256).
3. OGRANIENI OPERATORI. NORMA OPERATORA.................. 258
4. UNITARNI PROSTOR.............................................. 261
Skalarni proizvod. Unitarni prostor (262).Ortogonalizacija vektora (267). Beselova
i Parsefa10va nejednakost (270). Ortogonalni komplement (273). Gramova matri-
ca (275). Zadaci (276).

VIII. SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI I SVOJSTVENI VEKTORI

1. SLUAJ PROIZVOLJNOG VEKTORSKOG PROSTORA .............. 281
Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori (281). Potprostor S generisan svim svoj-
stvenim vektorima koji pripadaju istoj svojstvenoj vrijednosti C285). Egzistencija
baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora linearne transformacije 04 toga
prostora (287). Zadaci (293).
2. SLUAJ UNITARNOG PROSTORA KONANE DIMENZIJE ........ 295
Adjungovana linearna transformacija. Adjungovana matrica (29 J. Svojstvene vri-
jednosti i svojstveni vektori normalnih linearnih transformacija kompleksnog uni-
tarnog prostora (299). Dijagonaina normalna forma simetrine realne matrice (303).
Struktura ortogonalne transformacije i ortogonalne matrice (304). Zadaci (311).
3. ERMITSKE I KVADRATNE FUNKCIJE ............................ 313
Bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije definisane pomou linearne transfor-
macije unitarnog prostora (313). Kvadratna, odnosno ermitska funkcija i pripadna
bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija (314). Definitnost bilinearnih (seskvili-
nearnih) funkcija i linearnih transformacija i matrica (315). Ekstremaina svojstva
svojstvenih vrijednosti simetrine, odnosno ermitske linearne transformacije (317).
Kanonska forma kvadratne (ermitske) funkcije. Teorema inercije (320). Zadaci (324).

IX. MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA

1. SLOBODNI MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA I NJIHOVI
PODMODULI .......................................................... 327
Rang slobodnog modula (328). Podmoduli konano generisanog slobodnog modula
nad PGI (329). Konstrukcija baze podmodula iz podesne baze konano generisanog
slobodnog modula nad PGI (331). Zadaci (333).

419
2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI .......... 335
Definicija elementarnih transformacija nad PGI (335). mitova kanonska for-
ma (336). Invarijantni faktori matrice (B3). Zadaci (-341).
3. RAZLAGANJE KONANO GENERISANIH MODULA NAD PGI .... 342
Torzioni elementi i torzioni moduli (342). Egzistencija razlaganja konano gene-
risanog modula nad PGI (344). Jedinstvenost razlaganja konano generisanog mo-
dula nad PGI (345). Primarno razlaganje torzionih konano generisanih modula
nad PGI (348). Zadaci (352).
4. KONANO GENERISANE ABELOVE GRUPE........................ 353
Slobodni rang i torzione invarijante Abelove grupe (354). Primarne invarijante
Abelove grupe (355). Konane Abelove grupe (356). Zadaci (358).

X. KANONSKE FORME MATRICA

1. INVARIJANTNI POTPROSTORI LINEARNE TRANSFORMACIJE 359
Modul linearne transformacije (359). Cikliki potprostori i ciklike transforma-
cije (360). Razlaganje linearne transformacije u direktnu sumu ciklinih transfor-
macija (362).
2. KANONSKE FORME MATRICA .................................... 363
Dijagonaina suma matrica (364). Matrica ciklike transformacije (364). Raci-
onalna kanonska forma matrice (366). 20rdanova kanonska matrica (368).
3. MINIMALNI I KARAKTERISTINI POLINOM .... . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Minimalni i karakteristini polinom linearne transformacije (370). Minimalni i ka-
rakteristini polinom matrice (373); Veza karakteristinog i minimalnog polinoma
sa kanonskom 20rdanovom matricom (374). Zadaci (381).
4. SVOJSTVENA MATRICA. . . . . . ... . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 384
Svojstvena matrica i kanonska forma matrice (384). Zadaci (390).

Dodatak

SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA

1. SKUPOVI 395
Skup i element (395). Podskup i nadskup (395). Unija, presjek i razlika skupo- .
va (396). Partitivni skup, univerzalni skup, komplement (397).
2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA...................................... 397
Dekartov proizvod skupova (397). Pojam binarne relacije (398). Relacija ekviva-
lencije (398). Relacija poretka (399). Minoranta, donja mea. Majoranta, gornja
mea (400). Dobro ureeni skupovi (400). Cornova lema i aksioma o izboru (401).
Pojam preslikavanja (401). Direktni proizvod proizvoljne familije -skupova (402).
Kardinalni brojevi (403). Ordin alni brojevi (404).

LITERATURA 407
INDEKS IMENA I POJMOVA 409

420