Socijalna revolucija

Karl Kautsky

l. Pojam sncrJalne r evolucije

Malo je pojmova koji su Lako sporni kao pojam revolucije. To se moe

dje l omino pripisati okuluosti da se nijedan pojam ne protivi tako posto-
je im interesima i pretlra.mdama kao ovaj, ali djelomino i okolnosti da
je malo tako mnogoznanih po jmU\a kao ~to je on.
Zbivanja se po pravilu ne mog u tako o~tro ograniiti kao srvan. pogo-
tmo ne drut,ena zbi\'auja, koja su vrlo zamdcna i postaju sve zamreni-
jima s daljim napretkom drutva, tj. lo raznolikijima postaju oblici ljud-
skoga s uraivanja. A u najzamrenija zbivanja spada sudjalna revolucija,
lj. potpuni preokret nas lijeenih oblika ljudskt: suradnje.
Nije nikakvo udo Sto toj l"ijei, koju svi upotrebljavaju, gotovo svatko
daj<.: diUgi smisao. a isti ovjek u rd.Zliito vrijeme razliit ~misao. J ednima
to znai barikade, spaljivanje dvoraca, giljotine, rujanska ubojst\a, spoj
s\ih moguih ogavnosti. Drugi bi ieljcli oduzeti svaku otricu Loj rijei i
promatrati je samo u smislu H:li~h ali neprimjetnih, mirnih prcobraaja
d rutva , kao otpl;like onih izazvanih o tkriem Amerike ili pronalaskom
parnoga strojn. Izwt:c.lu ta oba ekstrema posluje mnogostruki medustup
njevi.
U S\'Ome predgovom Kritici politike ekonomije Marx oznaava so-
cijalnom 1-c,olucijom laganiji ili br.l.i preokre t cijele ogromne prame 1 poli-
tike nadgradnje drutva, koji nastaje promjenom njego \ ih ekonomskih
osnova.
Ostanemo li pri toj definiciji, onda iz pojma socijalne revolucije od
mah otpada ,,prom jena ekonomskih osnova kakvu je donio parni stroj
recimo ill otkrie Amerike. Ta je promjena uz. rokom revolucije, a li ne i
sama revolucija .
Ali ne bib i.clio o tati pri O\'Oi definiciji socijalne revolucije. RC\olu
cija sc mole shvatiti i u jednom ulcm smislu. Tada ne znai svaki preokret
pravne i politike nadgradnje dru ~tva revoluciju, nego je to posebat1 oblik
ili posebna metoda preokreta koja se pod time podrazumijeva.

2 po l llika misao 305

 Svaki socijalist tdi za socijalnom revolucijom u irem smislu, a ipak
ima socijalista koji odbacuju revoluciju i socijalni preokret hoe posti i
samo reformorn. Socijalnoj se revoluciji suprotstavlja socijalna reforma. O
loj se opreci danas diskutira u naim redovima. Ovdje u govoriti samo
o socijalnoj revoluciji u lome uem smislu, kao posebnoj metodi socijal-
noga preokreta.
Opreka izmeu reforme i revolucije ne sastoji se u tome to se u
jednom sluaju upotrebljava sila ,a u drugome ne. S vaka je pravna i pol it it'
ka mjera prisilna mjera, koja se provodi dravnom silom. Ni druge vrs te
primjene sile - uline borbe ili smaknua - ne ine hit revolucije nasu-
prot reformi. One nastaju u posebnim okolnostima, nisu nuno poveza nl'
s revolucijom i mogu pratiti reformistike pokrete. Konstituiranje zastu p
nika treega stalea kao Nacim1a.lne skup.~tine Francuske 17. lipnja J789.
godine bio je eminentno revolucionami in bez ikakvoga izvanjskog nasilja.
Ista je Francuska, naprotiv, 1774. i 1775. gudim: uoivjela veli ke pobune,
s jedinom, nipoto revolucionarnom svrhom da se postigne takva dabin a
na kruh koja e zaustaviti 11jegovo poskupljenje!
Ali spominjanje ulinih borbi l smaknua kao obiljeja revolucije'
znai istovremeno upuivanje na izvor iz kojega moemo nauiti o bit i
revolucije. Veliki preokret, koji je 1789. godine poeo u Francuskoj. poslao
je klasi11im tipom svake revolucije. On nam je prije svega pred ocima
ka<.la se govori o revoluciji. Na LOme primjeru moemo najbolje izu avat i
bit revolucije a i njezinu opreku prema reformi. Revoludj i je prethouiu
niz pokuaja reformi, meu kojima su najpoznatiji Turgotovi, poku aja
koji su u mnogome pogledu teili za islim to je kasnije provela revolucija.
Sto je razlikovalo Turgotove reforme od odgovarajuih mjera rcvoluci j ~ ?
Razdvajala ih je injenica da je politiku vlast osvojila jed11a 11nva klasa.
U tome se sastoji bitna razlika izmeu revolucije i reforme. Mjere koje
tee za Lim da pravnu i politiku nadgradnju drutva prilagode izmije-
njenim ekonomskim uvjetima jesu reforme a.k o ih provod e klase koje su
u politikom i ekonomskom pogledu dosada vladale dn1tvom; o ne s u
reforme i kada nisu dobrovoljne nego izbo1ene pdti skom potinjenih klasa
ili silom prilika. Takve su mjere, naprotiv, emanacija revolucije ako imaj u
ishodite u klasi koja je do tada bila ekonomski i politiki potlaena i koj a
je sada osvojila politiku mo, koju u vlastitom .interesu mora nuno isko-
ristiti za polaganiji ili bri preokret itave politike i pravne nadgradnje
i za stvaranje novih oblika drutvenoga suraivanja.
Osvajanje dr7.avne vlasti od strane jedne do tada potinjene klase,
dakle politika revolucija, prema tome je bitno obiljeje socijalne. revolt t-
cije u uem smislu, nasuprol socijalnoj reformi. Tko naelnu odbija poli-
tiku revoluciju kao sredstvo socijalnoga preokreta i taj preokret hoe
ograniiti na takve mjere koje treba da donesu vladajue klase, on je soci-
jalni reformator, koliko god je njegov drutveni ideal supotan postojeem
obliku drutva. Nasuprot tome, svatko je n:volucionar tko tei za tim ua
jedna do sada potlaena klasa osvoji dravnu vlast. On taj karakter ne
gubi ako ovo osvajanje hoe pripremiti i ubrzati socijalnim refonnama
koje pokuava izboriti od vladajuih klasa. Socijalni se reformator ne raz
likuje od socijalnoga revolucionara po tenji za socijalnim refom1ama ve

2 politika misao 306

po i~riitom ograniavanju na njih. S druge srrane, samo ona polititka re-
volucija postaje socijahwm r evolucijom kuju die jedna dusada drutveno
potlaena klasa, koja jl; pris iljena da svoj u politiku emancipal:iju dovri
socijalnom emancipacijom, jer njezin dosadanji drutveni polo:=tj stoji
u ncspojivoj opreci s njezinom politikom vladavinom. Konflikt izmeu
vladajuih klasa nije socijalna revolucija, kolilro god on poprimio nasilne
oblike graanskoga rata.
Ovdje e biti dalje gO\ora samo o socijalnoj re,oluciji u ovome pri-
kazanom smislu.

2. J.!.voluci ju i revolucija

Socijalna :.e reforma moie \Tlo dobro podudarati s interesima \'lada-

juih kLasa. ona u tom trenutku sigurno ne ilira u njihovu drutvenu pozi
ciju moi i moe je u danim pritikama ak jo ojaati. Socijalna je revu
lucija, naprotiv, od p oetka ucspojiva s interesima vlada j uih klasa. jer
u svakom sluaju znai unitavanje njihove pozicije moi. ije nikakvo
udo to su dotine vladajue klase talno kkvclale i iigosaJe revoluciju
kada su mislile da im je ugroena pozicija , a ideji socijalne re\'Olucije
suprosta\'ljale ideju socijalne reforme, koju su uzdizali do neba, naravno.
Yrlo esto je ne os l\ ari\i na zemlj L
Argumenti proti\ revolucije uzimani su iz oblika miljenja ~lo su tada
vlauali. Dok je kra nstvo vladalo miljenjem ljudi, revolucija je odbaci-
vana kao grena pobuna protiv autoriteta koji je postavio hog. U Novom
se za\'jetu naiilo dovoljnu dokaza za to jer je nastao u timsko imperalor-
sko nijeme, u epohi kada je :.vaka pobuna proti\ vlastodraca izgledala
beznadnom i prestao sa\' samo<;talni politiki D\'Ot. Revolucionarne su klase
naravno odgmaralc !> dokazima iz Staroga za,jeta u kojemu jo moogo-
:.Lruko ivi duh iskon ke seljake demokracije.
Kada je zatim tt>olo~ ki nai u miljenja zam ijenjen pravnim, revolucipl
je dcfiniraua kao nasilni raskid pusLo j cega pravnog poretka, a nitko ne
mOL.l; imati ptavo na povredu prava, pa je pravo na revoluciju dakle apsurd,
a revolucija u \'akom !>lul:aju bespravlje. Ali prcdsla,nici klasa u usponu
:.uprotstaYili u postojeem , povijesno etabiliranom pnn u pra,o za kojim
su teili kao 'jeno umsko i prirodno pravo, kao neotuivo ljud ko pra\'o.
Ali ponovno i:t"ojentnje ovoga prava, koje sc moglo izgubiti samo pm r..:-
dama prava, samo nije moglo znaiti povredu prava i u sluaju da je po
s tignulu revolucijom.
Uanas ne c.ljcluju \ie teoloke parole, ponajmanje kod revolucionarnih
narodnih !>loj e\ a. Ali je i po7i,anje na povijesno pravo i1.guhilo IJU sYoje
'\nage. Rc,olucionamo porijeklo dananjega pra,a i dana~njih vlada ipak je
premlado da bi sc 73 njih mogla tmi.iri legirimnusl. Ne samo francuskt'
vlade nego i talijanske, ~;panjolske, bugarske, engleske, belgije i nizozem-
ski:' diuastije re,olucionarooga :.u porijekla; bavarski, \'irtemberSki i sak-

2 politika misao 307

sonski kraljevi, badenske i hesenske nadvojvode zahvaljuju n e samo svoje
1itule ve i znatne dijelove svojih teritorija protekdj i revolucionarnoga
paneniju Napoleona; Hohenzollcrni su d oli do svoga dananjeg polo7.aja
pn:ku ruevina prijes tolja, a ak su se i Habshurgovci naklonili p red ma-
arskom r evolucijom. Ve leizdajnik Antlrassy, 1852. godine in effigie obje-
en, postao je 1867. god. carski min i tar. ne iznevjerivi ideje naeionalnt>
maarske revolucije iz 1848. godine.
Sama je buroazija akTivno sudjelO\ ala u ,.im O\'im ponedama povi-
jesnoga prava. Postavi jednom v ladajua k lasa, nije vie dakle mogla valja-
no osuiva ti n.:voluciju u imc loga prava, premda je njezina filozofi ja prava
uinila sve kako bi meu:.obno pomirila prirodno pra\'o i poYijec;no pra\'O.
Ona je morala tr"dliti djelon-ornije a11,rumemc za i.igosanje re,olucije i
nala ih je u no,om nainu miljenja nas[alom s njom: prirodiiOZ.ntmslve-
'wm. Dok je buroazija bila revolucionarna, i u prirodnim .manostima (geo
logija i biologija) su vladale teorije o katastrofama, koje su polazile od
. hvaanja da l>C priroda raz,ija u naglim. velikim skoko\ ima. Kada je gra-
anska rc\olucija bila za\ rena, 1eorije o kala'itrofama us1upilc su mjesto
sh,acanju o postupnom, neprimjetnom razvoju, koji n a!;laje it. nagomila
vanja bezbrojnih naj manjih napretlaka i p rilagoivanja u konkurents koj
horbi. Revolu cionarnoj je budoaziji bila vrlo bli~ka misao o katastrofama
i u prirc:xli , konzervathnoj bur7oaziji izgledala je ta misao nerazumom i
neprirodnom.
Time naravno ne tvrdimo da su prirodoznans tvcnici u svim svoj im teo-
rijama bili izravno odreeni po l itikim i socijalnim potrebama bur7oaz.ijc.
Upra\'O su prcdsta\nic-i teorija o katastrofama bili ponckada nio reakcio-
narni i s\e p rije negu revolucionarnu na t rojeni. Ali na S\ akoga nel>\ j es n._,
djeluje nain miljf'nja klase u kojoj ivi i svatko unosi nelo od njega
u svoja znanstvena s hvaaHja. 'l.a Danv.ina pu7.i rivno ZIJali lO d a <:u na njc-
go,e prirodoznanstvene hipoteze jaku utjecala ekonomska shvaanja Th .
R. Malthusa, toj!a odJunog proti\ uika l"e'\'oludje. Takoer sigurno nije
slu tajno to su teorije evolucije (Lyell , Darwin) nasrale u Engleskoj, zemlja
koje pov ijest vet 250 godina ma samo ona revol u cionarna ishodita t:ije
otrice vli:ttlajue klase znaju uvijek p ravov remeno s lomi ti.
U\jetO\anost nek.og na7ora raspulo7enjem klasa i;.r kojih potjee narav
no niim ne dokazuje njegO\'U lonost ili netonusr. Ali od toga raspolo71!
nja sigurno zavi<:i njegov povijesni uspjeh. Ako su iroki narodni kwgovi
~ oduevl jenjem brzo pri hvatili nove teorije razvoja, a uope nisu imali
mu~ucnusli da ih ispitaju, onda Lo potjf'{: odatle \;to su odgo\arale n ji
hm'lm istinskim potrebama. Xa jednoj su l>lraOI one - a talo c;u ,-rijedik
rnolucionarmm sloje,ima - u kinule, mnogo reme l j ilije nego stare leo-
rije u katasrrotama, waku nunost prizna\'anja natprirodne mui , ijim
iuovirna sivarnn ja sv ije t postep~.:no nastaje; ua dru goj su strani, a time
~u -.e najvie \itljele buroaziji, oznaile l>\aku revoluciju, waku kata~lro
tu kau ne;to neprirodno, protuslovno L.akonima prirode, dakle takoer
nerazumno. Tko danas hote znanst\cno suzbijati re\'Oiuciju, ini ro u ime
tJrirodoznanst\ ene tf'orije evolucije k. oja izla.le da pri ro da ne poznaje sku
kove, ua je dakle ::.vaka nagla promjena socijalnih odnol.a nemogua, d<t
se napredo\ati mo7e samu putem 7brajanja najmanjih preinaka i pohoti

2 politika misao 308

Sanja. to se u tlrutvu naz..iva socijahtim reformama. S toga stajalita
promatrano, revolucija je ncnauni pojam nad kojiua znanstveno obra-
zovani ljudi samo jo slijeu ramenima.
Na to bi se moglo odgovoriti da se ipak ne smiju bez daljega meusobno
IZjednaili drutvena i prirodna zbivanja. Nes,jesno e, dakako, nae sh\a-
anje jednih utjecaLi i na shvaanje drugih, kao to smo upravo \"idjeli,
ali to upra,o nije nikak\a prcc.lno:.L, i ~\ako izra\' no prenoenje zakona
jednoga podruja na drugo ne treba svjesno da promiemo, nego prije da
Sua\'amo. Sigurno je da svaka napredak u metodama promatranja i u uvidu
na jednom podruju moe promicati nae metode i uvide ua drugome i da
e ih promak.uuli, ali isto tako sigurno svako od ovih podruja podlijee
S\'Ojevrsnim zakonima koji ne vrijede .ta druga.
Ve se ncii\"a i iva priroda moraju strogo razlikovati i nikome nee
pasti na um da zbog izvanjs.kih slinosti pre nosi jedan .takon, koji vai za
jedno od ovih podruja, bez daljega na drugo, npr. da se problemi spolnoga
rasploivanja i nasljeivanja ho~.: rijeili jednostavno prrimjenom zakona
kemijskih spojeva. Ali na isti sc nain grijei ako sc pri.rodui zakuni primje-
njuju izravno na dn1tvo, npr. kada se konkurencija oznaava prirodnom
nunou pozivaj ui sc na borbu za egzistenciju, jij kada se iz zakona pri-
rodne evolucije izvodi neprihvatljivost ili n emogunosl tlru lvcnc revolucije.
Ali moglo bi se jo vie otlguvoriw. Ako su s tare teorije o katastrofama
zauvijek nestale iz priodnih znanosti, sve se jae protuslovl i novim lt..:ori-
jama, prewa kojima se evolucija odvija samo gomilanjem najmanjih. ne
primjetnih izmjena Na jctlnoj :.traui xastc sklonost p1ema kvietistikim
teorijama, konzervati\'nim teorijama, koje ak evoluciju reduciraju na mi-
nimum, ali na drugoj strani injenice prisiljavaju da se katastrofama opet
prizna \ee mjesto u prirodnom raz,oju. To vrijedi i za Lyellove teorije
o geolokoj i za Dan\'.inove o organskoj evoluciji.
Dola7j do jedne vrste ~iute.te :.Larih Lcorija o katastrofama s novim
teorijama o evoluciji. slino sintezi koja je nastala u mark. izmu. Kao to
on razlikuje izmeu sporijega ekonomskog razvoja i brega preokreta
prame i politike nadgradnje, tako uiz nO\ijih biologijskih i gevlogijskili
teorija priznaje pored polaganoga gomilanja malih j najmanjih izmjena j
nagle, dublje promjene oblika, katasttrote, koje proizlaze iz prvih.
/.animJjiv primjer te vrste su opaanja to ih je dc Vric:. !>aopio na
sk-upu prirodoslovaca u Hamburgu. On je prona~o da se biljne i ?.ivotinj-
:.kc vrsle dugo ne mijenjaju; jedne konano nestaju kada ostare i vie ne
odgovaraju Livvtnim uvjetima, koji su sc u meuvremenu i.tmijenili. Druge
su vrste sretnije, naglo eksplodiraju, kako se on sam izraj.ava, da hi daro
vale ivot mnogobrojnim novim oblicima, od kojih se neki odravaju i
ire, a drugi, koji ne odgovaraju iivo lnirn Ltvjclima, propatlaju.
Ne namjeravam iz tih novih opaanja zakljuivati u korist revolucije;
lo bi znailo grijeili isto onako kao oni koji iz teorije o evoluciji izvode
neprihva1ljivost revolucije. Ali spomenula opaanja dok~:~Zuju barem tla sc
sami prirodoslovci ne slau o ulozi katasftrofa u razvoju zemlje i orga
nizama, da bi dakle ve s toga razloga bilo pogreno iz neke od njihovih
hipotc7.a iz.,olliti ncprvvjcrcno .tak1juke o uozi revolucije u drunenom
razvoju.

2 politika misao 309

 Ako se to hoe unalo svemu ipak uiniti, onda moemo odgovorili vrlo
popularnim, openito poznatim primjerom, koji jasno dokazuje da i pri
roda pra\ i skokove: mislim na proces railanja. Cin raanja je jedan skok.
lz embrija, koji je dio majinoga organizma, koje ctijeli njegom cirkulaciju
krvi, prima hranu od njega, ne pot.najc disanje, odjednom postaje samo-
slalno ljudsko bie s vlastitom cirkulacijom krvi, bie koje die i krii,
uzima vlao;tiru branu i izluuje kroz crijevo.
Ali se analogija izmeu raanja i revolucije ne odnosi samo na skuko-
vjLosl procesa. Pogledamo li blie, vidimo ua je skokoviti preobraaj pri
raanju ogranien oa furzkcije. Organi se razvijaju samo polagano i tek na
stanovitoj visini razvoja mogu je onaj skok koji naglo pokree njihove:
nove f unkcije. Doe li do skoka prije nego to sc dosegne ta visina razvoja,
tada rezultat nije puclak novih funkcija organa, ve prestanak svih funk
cija, smrt novoga bia. S druge strane, polagani razvoj organa u majinoj
ulrobi mogao bi trajati koliko hoe, ali oni ne bi nikada mogli poeti sa
svojim novim funkcijama bez revolucionarnoga ina raanja. 0 \'aj in
postaje neizbjean na stanovitoj ra~ini mzvoja organa.
Isto nalazimo i u drut\'U. T m tl je su revolucije rezultat polaganih,
poslupnih r.uvuja (evolucija). I ovdje su drutveni organi uni koji se pola-
gano razvijaju. Ono to se mo.l:c promijeniti naglo, odjednom, revolucionar
no, to su njihove funkcije. !eljeznice :.u :.e razvijale samo polako. Ali
jedna se eljez.nica moe odjednom pretvoriti iz putl~ea koje funkcionira
na kapitalisti ki nai n i slui bogaenju jednoga broja kapitalista u :.oci
jalistiko, koje slui iskljuivo zajcduici. I kao to se pri raanju sve
funkcije djeteta - krvotok, disanje, probava - islov1emeno revolucioni-
raju, tako se moraju pri upravo spomenutom preobraaju sve funkcije
eljeznice istovremeno od jednom rcvolucionin:~,ti, jer su sve najue meu
~obno povezane. Te se funkcije ne mogu potlrhwili jed na po jedna, po-
stepena, recimo danas funkcije strojovoa i loaa, nekoliko godina kasnije
funkcije uvara pruge, opet nekoliko godina k:1snije funkcije blagajnika
i knjigovoa itd. To je jasan sluaj kod eljeznice, ali postepena socijaliza-
cija razliilih funkcija eljeznice nije nita manje besmislena ou socijali
zacije nekoga ministarst>.-a u centraliziranoj dravi. l ono je jedinstven orga
nizam, tiji organi moraju suradi\.ati, funkcije jednoga od njih ne mogu se
promijeniti a da se ne prom ijene funkcije svih ostalih organa. I deja da
socijaldemokracija postupno osvaja pojedina odjeljenja jednoga ministar
stva nije nila manje strana nego to bi bio pokuaj da se in r.tanja
ra7loi u vie inU\ a raanja, raanja, u razmacima od po oko mjesec dana,
i da se pri svakome po jedan organ prelvori iz stanja embrija u stanje sa
mostalnoga djeteLa, a da dijete ostane pri tome povezano s majinom
pupkov.inum dok ne naui hodati i govoriti.
Ali ako sc eljeznica ili ministarstvo ne mogu postupno, ve samo
odjednom i u svim svojlm organima istovremeno prefimkcionirati iz kapi
talistikih u socijalistike, iz organa kapitala u organe radnike klao;e,
onda je lo mogue samo na stanovitoj razini razvoja svih drutvenih orga
na, pri emu sc u drutvu ne moe kao u majinu organizmu znan tveno
utvrditi kada je dostignut potrebni stupanj zrelosti.

2 politiko misao 3 10
 Ali akt raanja ne znai, s druge strane, zavretak razvoja ljudskih
organa, ve poetak nove epohe razvijanja. Dij,ete dolazi sada u nove odnose
u kojima se stvaraju novi o.rganj, a ve .postojei se dalje usavravaju u
posebnom pravcu. U ustima rastu zubi, o.i ue gledati, ruke dohvatati,
noge hodati, usta govoriti itd. Tako ni socijalna revolucija ne moe pred-
stavljati zavretak socijalnoga razvoja, ve samo poetak jednoga novog.
Socijalisti:ka revolucija moe jednu tvornicu odjednom prenijeti iz kapi-
talistikog u socijalistiko vlasnitvo. No samo postupno, tokom polaga
noga razvoja, mogla bi se jedna tvornica preobra2iti od mjesta montonoga
odbojnog prisilnog rada u privlana mjesto radosne aktivnosti veselih
ljudi. Socijalistika. bi revolucija mogla takoer odjednom pretvorili po-
stojea velika poljoprivredna gospodarstva u drutveno vlasnitvo. Ali gdje
vlada poljoprivredno sitno gospodarstvo, tu se moraju tek stvoriti organi
drutvene, socijal istike proizvodnje, a to moe biti samu rezultatom pola-
ganoga razvoja.
Vidimo da je analogija izmeu raanja i revolucije prilino daleko-
sena. Ali to naravno samo dokazuje tla nije u pravu Lko, pozivajui se na
prirodu, prikazuje socijalnu revoluciju kao neto to je nuno nerazumno
i neprirodno. Jer mi nemamo pravo, kao to je ve reeno, iz prirodnih
zbivanj-a donositi izravne zakljuke o drutvenim zbivanjima. Dakle, ne-
mamo pravo ii dalje i na osnovi tih anolgija zakljuiti: Kao to svako
ivotinjsko bie mora jednom preivjeti katastrofu da bi doseglo vii stu-
panj razvoja (in raanja ili probijanje leda), tako i jedno drutvo moe
samo preko katastrofe dosei vii stupanj razvoja. (str. 7 - 15).

7. Oblici i oruja revolucije

U kojrim e se oblicima odvijati odlune borbe izmeu vladajuih klasa

i proletarijata? K ada ih moemo oekivati? Koja e oruja pri tome stajati
na raspolaganju proletarijatu?
Na ta je pitanja teko odreeno odgovoriLi. Mi moemo vjerojaLno <.lo
stanovitoga stupnja istraiti unaprijcd pravac razvoja, ali ne i njegove
oblike i njegov tempo. Pri ,istraivanju pravca razvoja rije je o relativno
jednostavnim zakonin1a; ovdje se moe zanemariti itava zbunjujua mno-
gostrukost onih pojava kojc nc moemo prupoznati kao zakonomjeme,
nune i koje nam zato izgledaju sluajnim. Ali one .imaju veliku ulogu pri
odrcivarnju oblika i tempa .lrretanja. Tako je npr. u svim modernim 'k-ttl-
turnim zemljama bio isti pravac kapitalistikoga razvoja u posljednjem
stoljeu, no u svakoj su bili vrlo razliiti oblici i tempo. Geografske osobi-
tosti, rasne osobine, milosl i nemilost susjeda, koenje iU promicanj e
preko velikih l<inosti, sve to i jo mnogu <.lmgoga utjecalo je na taj razvoj .
Dobar dio toga nije se mogao unaprijed spoznati, ali i prepoznatljivi meu
tim initeljin1a utjeu tako jako jedni na druge da je rczullat krajnjc
kompliciran i nemogue ga je predvidjeti na dosadanjoj raliini spoznaje.
Tako se moglo desiti da s u ak ljudi kao Marx i Engcls, koji su sve suvrc-

2 politika misao 311

menike znatno nadmaili temeljitim i opSl;Zmm poznavanjem socijalnih
prilika naih kulturnih zemalja i cjelov.itom i plodnom metodom svoga
istrajvanja, mogli unaprijed 'Odrediti pravac ekonomskoga razvoja za niz
deseljea na nain koji je sjajno potvren tokom dogaaja, ali da su se
isti istraivai ponekada mogli jako prevariti u procjeni tempa -i ohlika
razvoja sljedeih mjeseci.
Mislim da se samo jedno moe ve danas sa sigurnou rei o buduoj
revoluciji: Ona e izgledati sasvim drukoije neg:o njezine prethod nice. Jedna
je od najvei h greaka u kuju zapadaju esto i 1evolucionari i njihovi pro-
tivnici da sebi predoavaju butluu n:volul:iju prema uzorku prolih, a
kako nita nije lake nego dokazati da takve revolucije nisu vie mugul;,
b lizak je zakljuak ua jl; pojam socijalne revolucije uope zastario. To je
prvi put u svjetskoj povijesti lla nam prctlstujl; revolucionarne borbe koje
e, koristei demokratske oblike, vodjti organizacije formirane na osnovi
demokratskih slubuua, proLlv sredstava moi to ih svijet jo nije vidio ,
prije svega protiv udruenja poslmlavaca, preu kojima sc ak monarsi
klanjaju, i ija se snaga jo pojaava sredstvima moi moderne veledravl;,
njezinom bimkracijom i vojskom, koje je razvio apsolutizam.
Jedna od osobi tusli dananje situacije sasto.ii sc i u tome to nam,
kao to je ve reeno, u nizlu drava ne pruaju vie vlade najotriji otpor.
Pod apsolutizmom, protiv kojega s u se ranije revolucije usmjeravale, bila
je vlada prejaka, klasne suprolnusU sc nisu mogle jasno oitovati; vlada
nije ometala samo eksploatirane ve i eksploatatorske klase da 'S lubotlno
brane svoje i nterese. A na stTani vlade bio je samo jedan dio eksploatator-
skih plasa; drugi, vrlo waajan diu eksploatalora, osobito lnduslirijalci, bio
je u taboru opozicije, kao i sve radne klase, ne samo proleteri ve i malo-
graani i 'S eljaci -izuzev u nekim zaostalim krajevima. Vlada je bila dakle
izolirana u rnarudu, nije hnala oslonca u irokim narodnim slojevima a
reprezentirala je glavnu snagu pritiska i pljakanja nan1da. Mogla se ubo-
riti eventualno udarom.
U demokraclj<i mogu slobodnije razvijati svoje organizacije ne s amo
eksploatirane nego i eksploatatorske kl::~se; one to moraju initi ele li sc
obraniti od sve jaih protivnika. Nije samo snaga prvili, ve l snaga drugih
vea nego pod apsolutizmom; one primjenjuju svoja sredstva mo6i. bezob-
zirn~je i JOtrije nego sama vlada kuja ne stoji vie iznad njih nego pod
njima.
Revolucionarni slojev.i nemaju dakle vie posla samo s vladom, ve
i sa sna~uim eksploalatorskim organizacijama. A revoluoionarni slojevi ne
predstavljaju vie, kao u ranijim rl;volw.;;ijama, ogromnu veinu naroda na
spram ake eksploatatora. Oni reprezentiraju danas u biti samo jednu klasu,
prolctarijat, naspram ko je stoje ne samo sve eksploatatorske klase ve
i veina malograana i seljaka i jedan uio intcligendjc.
Samo se jedan djeli inteligencije, kao l najsitniji seljaci i malograani
koji su zaista najamni radnioi ili zavise od ovih kao od svojih muterija,
ujedinjuju s proletarijatom. Ali to su katkada vrlo nesigurni save7.nici, oni
su svi teko pri stupani upravo onome on1ju iz kojega proletarijat prije
svega crpi svoju snagu - organizaciji.

2 politika misao 312

 Ako su dakle posljednje re\'olucije bile pobune narodnih masa proli\
\'Jade, onda bi budua revolucija - izuze\~i moda rusku - mogla imati
kruakter borbe jednoga dijela naroda protiv dmgoga, i po tome se, ali samo
po Lome, manje pribliiti t~pu fr-dnt:uskc revolucije, a vie onome rcfor-
macijskih borba. Gotovu bill rekao da e manje s l iiLi nagloj pobuni protiv
vlasLi, a vie dugotrajnom graanskom. raru, ako se posljed njom rijeju ne
il'Ovcu pojmovi stvarnih ratova i pokolja. Ali nemamo razloga da prelpo-
s tavimo da oruane pubune s borbama na barikadama i slinim ratnikim
dogaajima mogu jo danas u Zapadnoj EHopi imati onu presudnu ulogu
koju su prije imale. Dakako, isk-ustva u Rusiji dokazuju da naspram dezor-
J!ani<;irane vojske borba ua barikadama jo~ moe biti djelotvorna kao sred-
SL\'O da same tmpe po!>lanu svjesne raspadanja \'Ojske i time potpuno
otkau poslunost. Pored borbe na barikadama bila je financijska oskudica
najvanija po luga ranijil! revolucija. Ona je to i sada u Rusiii. Ali u Zapad-
noj je Evropi i u tome pogledu siLuaoija sasvim drugaija nego 1789. i
1848. godine. Tada je kapitali7.am bio jo slab, akwnulacija kaptala jo
niska, a dobivao se rijetko i teko. Pri tome se kapilal odnosio prema
apsolutizmu djelomice neprijateljski, a barem djelomice nepovjerljivo. Vla-
de su ipak bile jo neovisne o kapitalu, osobito o industrijskom. i ponekada
mu jako ometale r.u\oj, premda veinom nerado. Ali je i:zumirui feudali-
aun iscrpio sve materijalne pomone izvore tako da su vlade mogle sYe
manje novca iscijediti iz svojih ?.emalja, a sve su se \'ie morale zaduivati.
To je moralo voditi u financijski slom ili u ustupke prema klasama u
usponu, a oboje je uzrokovalo politiki s lom.
Danas je sasvim drugaije. Kapitalizam ne stvara manjak proizvodn je
kao feudalizam, nego viak proinodnje, on se gu.~i u vlastitome salu. Ne
postoji manjak kapitala, ve obilje kapitala, izuzev kratkih razdoblja pl;-
\ redne konjunkture; postoji viak kapitala koji zabtije,a ulaganje s profi-
tom i koji se pri tome ne plalii ni riLika. Vlade su potpuno ovisne o klasi
kapitalista j ona ima S\'C razloge da ih titi i podr1ava Pordl>l dravnih
dugova moe pt:i tome postali revolucionarnim faktorom samo utoliko to
pojaava poreski pritisak a time negodovanje niih kJasa, ali teko bi mo-
gao - izm;evi Rusiju, kao to je reeno - izazvati neposrednj financijski
slom ili i samo ozbiljnu fiancijsku krizu vlade.
Mnogo vee znaenje od financijske oskudice ili oruane pobune dobiva
u razvijenome kapitalistikom drutvu proletarijatu S\'Ojstveno sredstvo pri-
ti ka i borbe, organ.iziiaDo odbijanje rada - 1rajk. Sto sc \ie razvija
kapitalistiki nain proizvodnje i to se vie kapital konccnlrira, to ogrom-
nije dimenzije dobhaju trajkovi. I to vie kapitalistiki nain projzyod-
nje potiskuje ::.iLnoburoaski, to zavisnijim postaje cjelokupno dnttvo od
neomelanoga razvoja kapitalistike proizvodnje, time vie postaje nacional-
nom krizom, politikim dogaajem svako o7.hiljno oml:Lanje Le proizvodnj e.
kakvo prouzrokuje trajk ,elikih razmjera. Na odreenoj razini ekonom-
skog razvoja sazrijeva onda misao da -;e trajk iskoristi j kao politiko
sredsno borbe. On se kao takvo redslvo \e pojavio u Farncuskoj i Be l-
giji, u Italiji i osobito u Rusiji, i tamo je uspjeno primijenjen. Sigurno e
imati veliku ulogu u buduim revolucionarnim borbama.

2 politika misao 313

 Tako ja mislim ve odavno. U svojim lancima o programu partije
(Neue zeit, 1890/ 91, br. 50, str. 757) ve sam ukazao na mogunost da pod
odreenim okolnostima, kada predstoji velika odluka, kada slllini dogaaji
do kraja uzbude radne mase, iroke obustave rada mogu izazvati velike
politike posljedice.
Time se ne bih elio zalagati za ideju generalnoga trajka u smislu
anarhista i francuskih sindikalista prema kojima bi ~trajk trebao da zami.
jeni politiku i osobito parlamentarnu djelatnost proletarijata i da postane
sredstvo kojim e se pos tojei drutveni poredak jednim mahom sruiti.
To je besmisleno. Generalni trajk u smislu da e svi rddnici jedne
zemlje obustaviti posao na dali znak pretposta\'lja jednodunost i organi
zaciju radnika kal.-va se u dananjem drutvu teko moe ikada postii i
koja bi, jl:dnom postignuta, bila tako neodoljiva da joj generalni trajk ne
bj ni trebao. Ali bi takav trajk onemoguio jednim mahom ne samo po-
stojee drutvo ve uope svaku egzistenciju, prolcLersku jo prije nego
egzistenciju kapitalista, on bi se dakle morao sigurmo slom iti upravo u
trenutku kada b i poeo revolucionarno djelovati (str. 51- 55.).

Prema:
Karl Kautsky, Die So.ziale Revolution, Drlt s njemakog preveo:
te durchgeschene Auflage, Buchhandlung Tomislav Martinovi
Vorwarts, Berlin, o. J.

2 politika misao 31 4