Nasljeduj Krista PDF

Toma Kempenac
NASLJEDUJ
KRISTA
PROMETEJ
Zagreb, 1998. godine
Toma Kempenac:NASLJEDUJ KRISTA
SADRAJ
PRVA KNJIGA
Nasljedovalje Krista i preziranje svjetovnih ispraznosti 6

Ponizno miljenje o sebi . 6
Nauk istine . 7
Razborito djelovanje . 8
itanje Svetog pisma ........ 9
Neuredne sklonosti . 9
Treba se kloniti isprazne nade i umiljenosti 9
uvaj se prevelike povjerljivosti . 10
Poslunost i podlonost .. 10
Suvino govorenje .. 11
Traenje mira i revnost u napredovanju 11
Korist od protivtina .. 12
Odolijevanje kunjama 13
Valja se uvati nepromiljena suda .. 14
Djela ljubavi .. 14
Podnoenje tuih mana .. 15
Samostanski ivot . 15
Primjeri svetih Otaca 16
Vjebe dobra redovnika 17
Ljubav prema samoi i utnji .. 18
Skruenje srca .. 19
Razmiljanje o ljudskoj bijedi .. 20
Razmiljanje o smrti . 22
Sud i kazne za grenike 23
Revni popravak svega naeg ivota 24
2
DRUGA KNJIGA
Nutarnji ivot . 27
Podlonost iz poniznosti .. 28
Dobar i miroljubiv ovjek .. 29
Neduno srce i bezazlena nakana .. 29
Prosuivanje sama sebe . 30
Radost dobre savjesti .. 30
Najvea ljubav prema Isusu .. 31
Povjerljivo prijateljstvo s Isusom .. 32
Manjak svake utjehe 33
Zahvalnost za Boju milost . 34
Malo ih je koji ljube kri 35
Kraljevski put svetoga kria .. 36
TREA KNJIGA
Kristov nutarnji govor vjernoj dui 39

Istina govori unutra bez buke rijei . 39
Rijei Boje treba sluati ponizno, a mnogi ih ne cijene . 40
Molitva za milost pobonosti
Pred Bogom treba hoditi u istini i poniznosti 41

udesno djelovanje Boje ljubavi . 42
Dokaz prave ljubavi .. 43
Milost valja sakriti u zaklon poniznosti . 44
Pred Bogom sebe malo cijeni 45
Sve treba upraviti Bogu posljednjem cilju . 46
Kad smo prezreli svijet, slatko je sluiti Bogu 46
Provjeravaj i obuzdavaj elje srca .. 47
Odgoj za strpljivost i borbu protiv pouda 48
Poslunost i poniznost po primjeru Isusa Krista . 49
Promatrajmo skrivene Boje sudove da se ne bismo uzoholili u dobru .. 49
Kako nam se vladati i govoriti u svakoj poeljnoj stvari . 50
Molitva za ispunjenje Boje volje
Pravu utjehu treba traiti samo u Bogu 51

Svu brigu treba prepustiti Bogu .. 52
Vremenite nevolje treba podnositi strpljivo, po primjeru Kristovu . 52
Podnoenje nepravdi i istinska strpljivost .. 53
3
Priznanje vlastite slabosti i nevolje ovoga ivota .. 53

Ponad svih dobara i darova, treba se smiriti u Bogu . 54
Sjeti se mnogovrsnih Bojih dobroinstava .. 55
etiri stvari koje donose veliki mir 56
Molitva protiv zlih misli
Molitva za prosvjetljenje duha
Ne ispituj znatieljno tui ivot 57

U emu je trajni mir srca i pravi napredak 58
Uzviena sloboda duha postie se vie poniznom molitvom nego uenjem 58
Sebeljublje ponajvie odvraa od najveeg dobra .. 59
Molitva za proienje srca i za nebesku mudrost
Protiv klevetnikih jezika .. 60

Kako treba Boga zazivati kad doe nevolja 60
Moli Boju pomo i uzdaj se da e ponovno zadobiti milost .. 61
Sve stvoreno teba zanemariti da uzmognemo nai Stvoritelja .. 62
Samoodricanje i svladavanje svake poude .. 63
O nestalnosti srca i o Bogu, naemu konanom cilju .. 63
Bojem ljubitelju Bog je iznad svega i u svemu .. 64
U ovome ivotu nema sigurnosti od napasti . 65
Protiv ispraznih ljudskih sudova ............................................ 65
O istom i potpunom samoodricanju da bismo postigli slobodu srca .... 66
O dobru upravljanju vanjskim poslovima i utjecanju k Bogu u pogibeljima ..... 67
Neka ovjek ne bude prenagao u poslovima ...................... 67
Po sebi ovjek nema nita dobra i niim se ne moe hvaliti ........ 68
Prezir svake vremenite asti .............................................. 68
Ne valja mir graditi na ljudima ............................................. 69
Protiv ispraznog i svjetovnog znanja ................................... 69
Ne valja se uznemirivati zbog vanjskih stvari ....................... 70
Ne treba svima vjerovati, a u rijei se lako zgrijei ........................... 70
Kad te pogode strelice rijei, pouzdaj se u Boga ................... 71
Za ivot vjeni treba podnositi sve tekoe ............................... 72
Dan vjenosti i tjeskobe ovoga ivota .................................... 73
O elji za vjenim ivotom i kolika su dobra obeana onima koji se bore ... 74
Kako se ostavljen ovjek mora predati u Boje ruke ................. 76
Bavi se obinim poslovima ako se ne moe uzvienima .............. 77
Neka se ovjek ne smatra vrijednim utjehe, nego prije kazne ...... 78
Milost nema nita zajedniko sa zemaljskom mudrou ........... 78
O razliitim poticajima naravi i milosti .......................................... 79
Pokvarenost naravi i djelotvornost boanske milosti ....................... 81
4
Moramo se sami sebe odricati i nasljedovati Krista po kriu . 82

Padne li u pogreke, ne prepusti se malodunosti .. 83
O uzvienim stvarima i skrivenim Bojim sudovima ne treba mudrovati ... 83
Svu nadu i uzdanje teba poloiti samo u Boga . 85
ETVRTA KNJIGA
POBONI POTICAJI NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA
S kakvim potovanjem treba primati Krista . 87

U ovom se sakramentu oituju velika Boja dobrota i ljubav prema ovjeku 89
Korisno je esto se prieivati .. 90
Mnoga dobra primaju oni koji se pobono prieuju 91
O dostojanstvu sakramenta i o sveenikom staleu 92
to je initi prije priesti .. 93
Ispitaj svoju savjest i odlui se popraviti 93
O Kristovoj rtvi na kriu i o vlastitu predanju . 94
Sebe i sve svoje moramo prinijeti Bogu i za sve moliti .. 95
Ne valja olako propustiti svetu priest . 96
Tijelo Kristovo i Sveto pismo vrlo su potrebni vjernoj dui . 97
Tko se eli s Kristom sjediniti, mora se s velikom pomnjom pripraviti . 98
Pobona dua mora svim srcem teiti za sjedinjenjem s Kristom u sakramentu 99
Kako poneki pobonici gorljivo eznu za tijelom Kristovim . 100
Milost pobonosti stjee se poniznou i samoodricanjem .. 101
Kristu moramo iznijeti svoje nevolje i moliti njegovu milost . 101
O arkoj ljubavi i ivoj elji da se primi Krista .. 102
Ne ispituj znatieljno sakramenat, nego ponizno nasljeduj Krista
podlaui svoj razum svetoj vjeri . 103
5
PRVA KNJIGA

Prvo poglavlje
NASLJEDOVANJE KRISTA
I PREZIRANJE SVJETOVNIH ISPRAZNOSTI
1. Tko ide za mnom nee hoditi u tami, kae Gospodin.

2. To su Kristove rijei. Potiu nas nasljedovati njegov ivot i djela, elimo li se zaista
prosvijetliti i osloboditi sljepoe srca.
3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati ivot Isusov.
4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh nai e u njemu skrivenu
manu.
5. A dogaa se, naprotiv, da mnogi, premda esto sluaju evanelje, manje ude za
njim, jer nemaju Duha Kristova.
6. Tko eli Kristove rijei shvatiti posve i s uitkom, nastojati mu je da sav svoj ivot
uskladi s njegovim.
7. to ti koriste velike rijei o Presvetome Trojstvu ako nema poniznosti? Bez nje mu
se ne svia.
8. Doista, velike rijei niti posveuju niti opravdavaju; samo je krepostan ivot drag
Bogu.
9. Vie volim skruenost osjeati nego je znati tumaiti.
10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, to bi ti sve to koristilo bez ljubavi i
Boje milosti?
11. Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinomu
sluiti.
12. Ovo je najuzvienija mudrost: prezirui svijet, teiti za nebeskim kraljevstvom.
13. Ispraznost je: gomilati prolazno blago i raunati na nj.
14. Ispraznost je i: hlepiti za astima i uspinjati se na visoke poloaje.
15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i eljama, nakon ega slijede to tee
kazne.
16. Ispraznost je eljeti dug, a malo se brinuti za estiti ivot.
17. Ispraznost je paziti samo na sadanji ivot, a ne obazirati se na ono to dolazi.
18. Ispraznost je ljubiti ono to zaas prolazi, a ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.
19. Sjeti se esto poslovice:Nitko ne moe rei da se oi nisu do sita nagledale i ui
dovoljno nasluale.
20. Budi stoga razborit pa odvraaj svoje srce od ljubavi prema vidljivim stvarima, a
navraaj ga na nevidljive.
21. Oni koji poputaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Boju.
__________________
1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp. Rim 8,9; 11. Prop 1,2;
usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp. Gal 5,16; 19. Prop 1,8.

Drugo poglavlje
PONIZNO MILJENJE O SEBI
1. Svaki ovjek, po svojoj naravi, tei za znanjem.

2. Zaista, bolji je siromaan seljak koji Bogu slui od uznosita filozofa koji putove
zvijezda prouava, a svoju duu zaboravlja.
3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu.
6
4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a ivio bez ljubavi to bi mi to koristilo pred
Bogom, koji e me suditi prema djelima?
5. Stiaj preveliku elju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, ele da ih smatraju uenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a dui jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se kojeega laa, a ne onoga to koristi dui.
9. Obilje rijei ne siti duu, ve duh obnavlja estit ivot, a ista savjest temelj je
snana pouzdanja u Boga.
10. to je tvoje znanje obilnije i vee, to e stroe biti suen nisi li i toliko svetije
ivio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijea i spoznaja, radije ivi u brizi za primljeno
znanje.
12. Ako smatra da mnogo zna i dobro shvaa, ipak se sjeti koliko je jo toga to ne
zna.
13. Ne uznosi se, radije razmiljaj o svojemu neznanju!
14. Zato bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe uenijih i vjetijih
Zakonu?
15. eli li znati i nauiti neto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvieniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se
neznatnim.
17. Do sebe nita ne drati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika
mudrost i savrenost.
18. Vidi li koga da javno grijei ili neto tako kri, ne smatraj sebe boljim. Ne zna
koliko e dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
__________________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp.
Sir. 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.

Tree poglavlje
NAUK ISTINE
1. Blaen onaj koga sama Istina pouava, ne prolaznim slikama i rijeima, nego
onakva kava je u svojoj biti.
2. Nae miljenje i na osjeaj esto nas varaju i ne dopiru daleko.
3. to koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje neemo
odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost to se, zanemarivi korisne i potrebne, bavimo jo i neobinima i
tetnima!
5. Oi imamo, a ne gledamo.
6. I emu briga za rodove i vrste?
7. Komu Vjena Rije govori, biva osloboen od mnogih nagaanja.
8. Od jedne je Rijei sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je Poetak koji i nama zbori.
9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj moe biti
postojana srca i u Bogu spokojan.
11. O Boe, Istino, sjedini me sa sobom u vjenoj ljubavi!
12. esto mi se toliko toga gadi itati i sluati; u tebi je sve to hou i elim.
13. Zautite svi vi, ueni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lake shvaa
uzviene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.
15. ist, priprost i postojan duh nee rastresti mnogi poslovi, jer sve ini na Boju ast i
u sebi se smireno opire svakoj sebinosti.
16. to ti vie smeta i dosauje negoli tvoja neumrtvljena pouda srca?
7
17. Dobar i poboan ovjek svoja djela koja treba naizvan uiniti najprije razvrsta u
nutrini.
18. I ne vuku ga djela k eljama grene sklonosti, ve on njima upravlja po sudu
zdrava razuma.
19. Komu se vie boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti na posao: pobjeivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati vie vlasti
nad sobom i bar malo napredovati u dobru.
21. Svako savrenstvo u ovome ivotu ukljuuje u sebi i neku nesavrenost, i svako
nae umovanje zastire i neko pomraenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po
znanosti.
23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od
Boga odreeno. Ali uvijek nam je vie cijeniti dobru savjest i krepostan ivot.
24. A budui da se mnogi vie trude oko znanja nego oko dobra ivota, esto se
prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao to se
uputaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po
samostanima.
26. Jamano, na sudnjem danu nee nas pitati to smo itali, nego to smo inili; niti
to smo uili, nego jesmo li pobono ivjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i uitelji koje si dobro poznavao dok su jo ivjeli i
odlikovali se uenou?
28. Na njihovim poloajima ve sjede drugi, i ne znam da li ih se jo spominju.
29. Dok su ivjeli, inilo se da neto jesu, sad su zaboravljeni.
30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je ivot bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro
uenje i pouavanje.
32. Kako mnoge u ovom svijetu upropauje isprazno znanje jer malo mare da slue
Bogu!
33. I budui da vie vole biti veliki nego ponizni, ishlapljee u mozganjima svojim.
34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu
asti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.
36. I pravi je uenjak koji provodi Boju, a naputa svoju volju.
__________________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19.
Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.

etvrto poglavlje
RAZBORITO DJELOVANJE
1. Ne treba vjerovati svakoj rijei ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i
smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na alost, esto o drugome lake povjerujemo i kaemo zlo, nego dobro; tako smo
slabi.
3. Ali savreni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku
slabost, dapae, sklonost zlu i nepostojanost u rijei.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u miljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj rijei, a niti ono to ujemo ili
povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promiljenim i radije potrai savjet od boljega nego da
se povodi za svojom udljivou.
7. estit ivot uini ovjeka mudrim po Bojem srcu i iskusnim u mnogim stvarima.
8
8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podloniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.

__________________
1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16; 5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp.
Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir 34,9.
Peto poglavlje

ITANJE SVETOG PISMA
1. U Svetome pismu treba traiti istinu, a ne rjeitost.

2. Cijelo Sveto pismo treba itati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.
3. U Svetome pismu moramo traiti vie duhovnu korist nego duhovitost.
4. Pobone i jednostavne knjige moramo itati jednako rado kao i uzviene i duboke.
5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on meu velike ili male; nego neka ta na
itanje potie ljubav k pravoj istini.
6. Ne trai tko je to rekao, nego pazi to kae.
7. Ljudi prolaze, a vjernost Gospodnja ostaje dovijeka.
8. Ne birajui osobe, Bog nam govori na razliite naine.
9. U itanju Svetoga pisma esto nas ometa naa radoznalost. Htjeli bismo razumijeti i
raspravljati ondje gdje treba jednostavno nastaviti.
10. eli li napredovati, itaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez astohleplja da ikada
stekne ime uenjaka.
11. Rado upitaj svece i paljivo sluaj njihove rijei; ne odbijaj savjet starijih: ne daju
ih oni bez razloga.
__________________
2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol 3,25; Heb 1,1; 11. Usp.
Sir 32, 9; 8,9.

esto poglavlje
NEUREDNE SKLONOSTI
1. Kad god ovjek za neim neuredno tei, smjesta u sebi postaje nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromaan i ponizan u duhu ive u potpunu
miru.
3. ovjek koji se jo nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i
beznaajne stvari.
4. Slab duhom i na neki nain jo puten, sklon sjetilnostima, teko se moe potpuno
otresti zemaljskih elja.
5. I esto je alostan ako se neega mora odrei. Lako se takoer naljuti ako mu se
tko opire.
6. im udovolji svojoj udnji, titi ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi
traenom miru.
7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u sluenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena ovjeka, niti u ovjeka odana izvanjskih stvarima;
ima ga ovjek gorljiva duha.
__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.

Sedmo poglavlje
TREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMILJENOSTI
1. Isprazan je tko polae nadu u ljude ili u stvorenja.

2. Ne stidi se sluiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao
siromah.
9
3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.

4. Uini koliko je do tebe, a Bog e potpomoi tvojoj dobroj volji.
5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domiljatost bilo kojeg stvora, nego vie u Boju
milost, koja poniznima pomae, a preuzetne poniava.
6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su moni, nego Bogom, koji
sve daje, a povrh svega eli dati sama sebe.
7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest kvari i rastae.
8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili otroumnosti da ne bi omrznuo
Bogu, ije je sve dobro to imamo od prirode.
9. Ne smatraj se boljim od drugih da se ne bi moda kod Boga, koji zna to je u
ovjeku, naao gorim.
10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukije od ljudi. Njemu se esto
ne mili, to je ljudima milo.
11. Ako je to dobra u tebi, o drugima misli jo bolje, da sauva poniznost.
12. Ne kodi podloi li se svima, a vrlo kodi ako se i jednome nametne.
13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome.
__________________
1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5; 5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp.
Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv 2,25; 13. Izr 13,10.

Osmo poglavlje
UVAJ SE PRVELIKE POVJERLJIVOSTI
1. Ne otkrivaj svojega srca svakom ovjeku, nego se o svojoj stvari posavjetuj s

razboritim i bogobojaznim ovjekom.
2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred monicima.
4. Drui se s poniznima i priprostima, s pobonima i estitima i razgovaraj o onome
to uzdie.
5. Ne budi povjerljiv ni s jednom enom, ve openito sve dobre preporui Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anelima, a kloni se poznanstva s
ljudima.
7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viena
oima, razoara.
9. Kadto smatramo da smo u naem druenju s drugima omiljeni, a poinjemo im se
nedopadati zbog loih navika koje uoavaju kod nas.
__________________
1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.

Deveto poglavlje
POSLUNOST I PODLONOST
1. Velika je stvar biti posluan, ivjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj
gospodar.
2. Mnogo je sigurnije biti podlonik nego pretpostavljeni.
3. Mnogi su posluni vie iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju;
nee stei slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.
4. Tri tamo ili onamo: nee nai mira, osim u poniznoj podlonosti pod upravom
poglavara.
5. Mnoge je prevarilo umiljanje, da e im drugdje biti bolje.
10
6. Istina je, svatko rado postupa po svojem miljenju i sklon je onima koji osjeaju s
njim.
7. No, ako je Krist meu nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje
miljenje.
8. Tko je tako mudar da bi sve mogao znati?
9. Nemoj se stoga suvie pouzdavati u svoje miljenje, rado posluaj i tua.
10. Ako je tvoje miljenje dobro, a ipak ga radi Boga napusti i prihvati drugo, na taj
e nain vie napredovati.
11. esto sam, naime, uo: sigurnije je savjet posluati i prihvatiti negoli davati.
12. Moe se takoer dogoditi da je miljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge,
kad je to razborito ili razlono, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.
__________________
1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.

Deseto poglavlje
SUVINO GOVORENJE
1. uvaj se ljudske buke koliko god moe. Mnogo, naime, smeta, bavljenje
svjetovnim poslovima, makar se to inilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas oneisti i zarobi tatina.
3. Mnogo bih puta volio da sam utio i da nisam bio meu ljudima.
4. A zato tako rado govorimo i zajedno askamo, kad se malokad bez pozlijeene
svjesti vraamo utnji.
5. inimo to zato to dugim razgovorima pokuavamo jedan drugoga tjeiti i olakati
srce, izmueno kojekakvim razmiljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmiljati o onome to volimo ili elimo ili to se protivi
naim osjeajima.
7. Na alost, preesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na tetu je onoj nutarnjoj i boanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prolo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za na napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje
rijei.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak poboni razgovor o duhovnim stvarima,
osobito onih koji su duom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.

Jedanaesto poglavlje
TRAENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU
1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime to drugi govore i rade, a
nas se ne tie.
2. Kako netko moe dugo ostati u miru ako se mijea u tue poslove, unaokolo trai
zadjevice, te malo ili malokad sabire?
3. Blaeni jednostavni, imat e mnogo mira.
4. Zato su neki sveci bili tako savreni i produhovljeni?
5. Zato to su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih elja. Tako su se, potpuno
slobodni, mogli svim srcem predati Bogu.
6. Nas suvie zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari.
11
7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i
ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani
izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kuati boanske i uivati u promatranju
nebeskih.
9. Odluujua i najvea je zapreka to, zarobljeni strastima i poudama, i ne
pokuavamo krenuti putem svetake savrenosti.
10. im iskrsne i najmanja potekoa, gubimo nadu i traimo ljudske utjehe.
11. Kad bismo se junaki dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Boju pomo
s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost.
Ona nam i prua priliku za borbu, da pobijedimo.
13. Smatramo li da emo u pobonosti napredovati tek po nekim vanjskim vjebama,
naoj e pobonosti brzo doi kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, oieni od strasti, raamo smirenost
duha.
15. Kad bismo godinje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savreni.
16. Naprotiv, esto osjeamo da smo bili bolji i istiji na poetku obraenja nego nakon
mnogih godina redovnikog ivota.
17. Naa revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo
onoga koji je uspio sauvati djeli svoje prvotne revnosti.
18. Kad bismo se s poetka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve initi s lakoom i
radou.
19. Teko se ostaviti navike, jo tee krenuti protiv vlastite volje.
20. Ali, ako ne pobijedi u sitnicama, kako e nadvladati tekoe?
21. Na poetku se opiti svojoj sklonosti i odluno se odupri looj navici, inae e te
pomalo dovesti u vee nevolje.
22. O, kad bi znao koliko e dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti,
siguran sam, vie bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
__________________
9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.

Dvanaesto poglavlje
KORIST OD PROTIVTINA
1. Dobro je za nas to nas kadto snau protivtine, potekoe i neugodnosti. One

pomau da se ovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako
je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo
radili estito i dobronamjerno.
3. To esto koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s vie volje
traimo nutarnje Boje svjedoanstvo.
5. U Bogu bi se ovjek morao posve ukorijeniti i nee mu trebati mnogo ljudske ujehe.
6. Kad ovjeka dobre volje pritisne alost ili spopadne napast ili pak salete zle misli,
bolje shvaa da mu je Bog potreban i da bez njega ne moe uiniti nita dobro.
7. Uzdie i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8. Sit je ivota i poeli smrt, da bi se oslobodio i pridruio Kristu.
9. I tada jasno uoi da u svijetu ne moe biti sigurnosti i potpuna mira.
__________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.
12
Trinaesto poglavlje

ODOLIJEVANJE KUNJAMA
1. Dokle god ovdje ivimo, ne moemo biti bez tjeskobe i kunje.

2. Zato u Knjizi o Jobu pie:Nije l` borba ivot ovjekov na zemlji?
3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kunje i bdjeti u molitvama, e da avao ne
bi naao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego obilazi kao riui lav
traei koga da prodre.
4. Nitko nije tako svet ni savren a da ne bi pokatkad imao kunji. Ne moemo sasvim
bez njih.
5. Ipak kunje, iako mune i pogubne, esto su vrlo korisne. Po njima ovjek stjee
poniznost, proienje i iskustvo.
6. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kunje i napredovali.
7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbaeni i propali su.
8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kunji i neprilika.
9. Dokle god ovjek ivi, nije siguran od kunji jer izvor je kunji u nama.
10. Budui da smo u poudama roeni, im jedna nevolja ili kunja proe, druga doe,
pa uvijek neto imamo trpjeti. Jer izgubili smo milost sree.
11. Mnogi pokuavaju umaknuti kunjama, a upadaju u jo vee.
12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivou i istinskom poniznou bivamo jai
od svih neprijatelja.
13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne upa korijenje, malo e napredovati; to vie,
kunje e se vraati jo bre i biti goropadnije.
14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnou i Bojom pomou vie e pobjeivati nego
svojom estinom i silovitou.
15. U kunji esto potrai savjet, a s onim koji je u kunji ne postupaj strogo, nego ga
nastoj utjeiti, kao to bi to i sebi elio.
16. Uzrok je svim kunjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga;
17. jer kao to lau bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i ovjeka, nemarna i
popustljiva u odlukama, zanose razliite napasti.
18. U vatri se ispituje eljezo, a u kunjama pravedan ovjek.
19. esto ne znamo to moemo, kunja nam otkriva to jesmo.
20. A napose je na poetku kunje potrebna budnost: lake se, naime, neprijatelj
pobjeuje, ako mu ne dopustimo ui na vrata svoje due, ve mu se odmah, im
pokuca, ispred praga, suprostavimo.
21. Zato je pjesnik rekao:U pravi se as odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo
s duga otezanja ve uzelo mah.
22. Naime, naprije padne na pamet obina misao, zatim doe ivahna mata, onda
uitak pa zlo nagnue i pristanak.
23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spoetka
oprli.
24. I to mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov
neprijatelj snaniji.
25. Neki trpe tee kunje na poetku svojega obraenja, neki na kraju.
26. Neki opet pate gotovo cijeli ivot.
27. Poneki su samo lako kuani, primjereno boanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje
ljudske mogunosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.
28. Zato u kunjama ne smijemo oajavati, nego to are zazivati Boga, da nas
udostoji pomoi u svakoj nevolji, jer on e, kako ree sveti Pavao kunjama dati i
ishod, da bismo mogli izdrati.
29. Priklonimo, dakle, svoju duu u svakoj kunji i nevolji pod Boju ruku jer on
klonule due spasava i uzdie.
30. U kunjama i nevoljama provjerava se ovjekov napredak; tu njegova zasluga
postaje vea, a krepost oitija.
13
31. Nije veliko ako je ovjek poboan i revan kad ne osjea tekou. No, ako u vrijeme
neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega oekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se odre u velikim kunjama, a u malim, svakodnevnim esto doive
poraz, da se, tako ponieni, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u
malim.
__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11;
15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia
amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp.
1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.

etrnaesto poglavlje
VALJA SE UVATI NEPROMILJENA SUDA
1. Upri oi u sebe i zaziri od prosuivanja tuih djela.

2. Beskorisno je ovjeku druge suditi; esto se prevari i lako pogrijei. A sebe suditi i
protresati, uvijek je koristan posao.
3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo. Sebeljublje lako
pokvari istinski sud.
4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naih nakana, tada nas ne bi lako uznemirilo
protivljenje naih osjetila.
5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijee neto, to nas na isti nain takoer
privlai.
6. Mnogi potajice u svojim djelima trae samo sebe a da to i ne zamijeuju.
7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve dogaa po njihovoj volji.
8. A bude li to drukije no to ele, zaas se uznemire i snude.
9. Zbog razliitih osjeaja i miljenja vrlo esto nastaju nesuglasice meu prijateljima i
sugraanima, redovnicima i pobonicima.
10. Stara se navika teko naputa i nitko se rado ne priklanja tuem miljenju.
11. Bude li se vie oslanjao na svoju pamet ili radinost nego na krepost podlonu
Isusu Kristu, jedva e, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer Bog eli nau
posvemanju podlonost, da bi arkom ljubavlju nadmaio sve nae umovanje.
__________________
2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp. Mudr 14,16; 11. Usp. Fil
3,21; 1 Kor 15,27.

Petnaesto poglavlje
DJELA LJUBAVI
1. Ni za to na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smije initi zlo. Ali za korist

nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim.
2. Na taj nain dobro djelo ne propada, ve se promee u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo nita ne koristi.
4. A to god je uinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je
plodonosno.
5. Bog vie cijeni kako tko radi nego koliko uradi.
6. Mnogo ini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo ini onaj tko dobro ini.
8. Dobro ini onaj tko vie slui zajednici nego vlastitoj volji.
9. esto neto izgleda kao ljubav, a zapravo je vie putenost, jer tjelesni nagon,
vlastita volja, tenja za uzvratom, elja za lagodnou trae svoje.
14
10. Tko ljubi istinski i savreno, ni u emu ne trai sebe, ve samo da sve bude na
Boju slavu.
11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne trai za sebe.
12. Niti eli uivati u sebi; ve je njegova elja blaenstvo u Bogu, to je uzvienije od
svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu
konano uivaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo
ispraznost.
__________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11.
Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.

esnaesto poglavlje
PODONOENJE TUIH MANA
1. to ovjek ne moe popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog
drukije ne odredi.
2. Razmisli: bit e da je to bolje za tvoju prokuanost i strpljivost; bez njih naa djela
ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih tekoa mora smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoi da sve
podnese.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve
prepusti Bogu. Neka njegova volja i ast budu u svim njegovim slugama. On i zlo
zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tue pogreke i kojekakve slabosti; i ti ima mnogo toga
to drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne moe odgojiti kako bi htio, kako e moi drugoga oblikovati po
svojoj volji?
7. Volimo da drugi budu savreni, a svoje mane ne ispravljamo.
8. Traimo da se drugi do u tanine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spoitavamo preveliku slobodu, a sebi nita ne uskraujemo.
10. Druge hoemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ogranienja.
11. I tako postaje oito: rijetko do blinjih drimo toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savreni, to bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da uimo nosei breme drugih. Ta nitko nije bez mane,
nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne dosee njegova mudrost;
nego nam je nositi jedan drugoga, tjeiti jedan drugoga, a tako i pomagati i
opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u asu nevolje.
15. Naime, neprilike ne ine ovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.

Sedamnaesto poglavlje
SAMOSTANSKI IVOT
1. eli li ostati u miru i slozi s drugima, mora se uiti mnogom svladavanju.

2. Nije malo ui u samostan ili u drubu, ondje nepomueno prijateljevati i u vjernosti
ustrajati do smrti.
3. Blaen onaj koji je ondje asno ivio i sretno zavrio ivot.
4. eli li ustrajati u obvezama i napredovati, smatraj sebe prognanikom i prolaznikom
na zemlji.
15
5. Hoe li redovniki ivjeti, mora biti lud poradi Krista.

6. Malo su korisni habit i tonzura; pravog redovnika ine promjena ivota i
posvemanje mrtvljenje strasti.
7. Tko trai bilo to drugo doli samo Boga i spas svoje due, naie e samo na
neprilike i alost.
8. Nee stoga dugo ostati u miru onaj tko se ne potrudi biti najmanji i svima podloan.
9. Doao si sluiti, a ne gospodovati.
10. Znaj, pozvan si trpjeti i raditi, a ne plandovati i askati.
11. Ovdje se, dakle, ljudi kuaju kao u pei.
12. Ovdje nitko ne moe opstati ako se, radi Boga, ne eli svim svojim srcem poniziti.
__________________
2. Usp. Fil 3,6; Otk 2,10; 4. Usp. Heb 11,13; 5. Usp. 1 Kor 4,10; 7. Usp. Ps 116,3; 8.
Usp. 1 Pt 2,13; 11. Usp. Mudr 3,6.

Osamnaesto poglavlje
PRIMJERI SVETIH OTACA
1. Promatraj ive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska savrenost, i vidjet
e kako je malo i gotovo nita ono to mi inimo.
2. Ah, to je na ivot usporedimo li ga s njihovim?
3. Sveci, Kristovi prijatelji, sluili su Gospodinu u gladi i ei, u studeni i golotinji, u
trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u
progonstvima i mnogim sramoenjima.
4. O, kako su mnoge i teke neprilike trpjeli apostoli, muenici i priznavatelji, djevice i
svi ostali koji su odluili slijediti stope Kristove!
5. Mrzili su, naime, svoje due na ovome svijetu da bi ih posjedovali u vjenomu
ivotu.
6. Kako su samo strog i povuen ivot sveti oci provodili u pustinji, kako su
dugotrajno i teko bili kuani, kako ih je esto muio neprijatelj, kako su este i
vrue molitve prinosili Bogu, kako su stroge postove provodili, kako su plamtjeli
revnou i arom za duhovni napredak, kako su otar rat vodili da bi ukrotili mane,
kako su istom i pravom nakanom teili Bogu!
7. Danju su radili, nou dugo molili, premda ni u vrijeme rada nisu prestajali duhom
moliti.
8. Na korist su upotrijebili svaki trenutak.
9. Svaki sat za razgovor s Bogom inio im se prekratkim pa bi zbog velika uitka u
razmatranju zaboravljali tijelu pruiti potrebnu okrepu.
10. Odricali su se svega bogatstva, poloaja, asti, prijatelja i rodbine; ni u emu od
ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.
11. Jedva su uzimali ono to im je trebalo za ivot, i s nevoljkou su traili tjelesne
potrebe.
12. Bili su, dakle, siromani zemaljskim dobrima, ali vrlo bogati milou i vrlinama.
13. Izvana su bili bez iega, ali su iznutra uivali obilje milosti i boanske utjehe.
14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.
15. Samima sebi bili su nita, a ovdanjem svijetu prezir; no u Bojim su oima bili
dragocjeni i odabrani.
16. ivjeli su istinsku poniznost i prostodunu poslunost, ljubav i strpljivost, i stoga
dnevice duhovno napredovali, stjeui i veliku milost kod Boga.
17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas vie poticati na dobar napredak,
nego to nas od toga odvraaju mnogi kolebljivci.
18. O, kolik je ar proimao sve redovnike pri osnutku njihove drube!
19. Kakva li je bila pobonost u molitvi, kakvo nadmetanje u kreposti, kako vrsta
stega; kakvo li je potivanje i poslunost pravilima u svih cvalo!
16
20. Jo i danas neizbrisani tragovi svjedoe da su to bili zaista sveti i savreni ljudi.
Borei se odvano, svijet su podloili svojim nogama.
21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio zapovijed, ako je nekomu polo
za rukom strpljivo podnijeti to je odabrao.
22. O, mlakosti i nehaja naeg stalea,
23. kad tako brzo odustajemo od prvanje revnosti i kad nam je ivot ve dodijao od
tromosti i mlakosti!
24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobonosti, nikad ne zaspe napredovanje u
krepostima!
__________________
1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv 12,25; 14. Usp. 17,16;
16. Zso, Ef 5,2.

Devetnaesto poglavlje
VJEBE DOBRA REDOVNIKA
1. ivot dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi iznutra bio takav kakav
ljudima izgleda izvana.
2. I mnogo vie mora biti iznutra nego to se vidi izvana, jer je na nadzornik Bog,
kojeg nam je nadasve tovati gdje god bili i pred njih hodati svijetom poput anela.
3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost, kao da smo
se upravo danas obratili, te rei:
4. Pomozi me, Gospodine Boe, u dobroj odluci i u svojoj svetoj slubi, i daj mi jo
danas savreno zapoeti jer nije nita to to sam do danas uinio.
5. Na napredak ovisi o naoj odluci, i potrebno je mnogo marljivosti onome koji hoe
napredovati.
6. Ako onaj koji je stvorio vrstu odluku esto posustane, to e tek biti s onim koji se
malokad i nevoljko na ita odluuje?
7. Razliiti su naini kojima naputamo svoje odluke; ve i nevelik propust duhovnih
vjebi jedva e proi bez ikakve tete.
8. Odluka se pravednik vie oslanja na Boju milost, nego na vlastitu mudrost; to
god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na nju.
9. Jer: ovjek snuje Bog odreuje; put ovjeji nije u njegovoj vlasti.
10. Ako katkad iz potovanja ili koristi za brau propustimo uobiajenu vjebu, lako
emo je kasnije nadoknaditi.
11. Ako je pak lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreka i
tetit e nam.
12. Naprezali se mi koliko god je mogue, jo emo uvijek poneto pogrijeiti.
13. Odluka nam uvijek mora biti odreena i usmjerena na ono to najvie smeta naem
uspjehu.
14. Provjeravati nam je i ureivati svoju nutrinu i vanjtinu, jer je za vlastit napredak
korisno i jedno i drugo.
15. Ako ne moe biti neprestano sabran, saberi se bar katkad, najmanje jednom na
dan, ujutro ili naveer.
16. Ujutro stvori odluku, naveer provjeri svoje vladanje; kakve su danas bile tvoje
rijei, djela i misli; moda si se upravo u tome vie puta ogrijeio o Boga i
blinjega.
17. Junaki se opai protiv avolske podmuklosti, obuzdaj prodrljivost pa e lake
ukrotiti svaku tjelesnu poudu.
18. Nikad ne budi sasvim besposlen, itaj ili pii, moli ili razmatraj ili pak radi to
korisno za zajednicu.
19. U tjelesnim poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laati svi jednako.
17
20. to svi ne ine zajedniki, ne treba pokazivati pred drugima jer se osobne vjebe
sigurnije obavljaju skrovito.
21. Ipak se uvaj zanemarivanja zajednikog, a isticanja privatnog.
22. No, nakon to si poteno i vjerno obavio dunosti i naloge, i jo ti ostane vremena,
tada po svome udovolji svojoj pobonosti.
23. Ne mogu svi imati jednu te istu vjebu, ve jednome vie koristi ovo, drugome ono.
24. Vjebe treba rasporediti i prema vremenu: jedne vie pristaju blagdanima, druge
radnim danima.
25. Drukije su nam potrebe u vrijeme kunje, a drukije u vrijeme mira i spokoja.
26. Jedno nam je drago razmiljati kad smo alosni, a drugo kad se radujemo u
Gospodinu.
27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vjebama i are zazivati zagovor
svetaca.
28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da emo tada otii s
ovoga svijeta i stii na vjeni blagdan.
29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brino pripravljati, pobonije vladati i
stroe obdravati sva pravila, kao da emo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj
trud.
30. Pa ako do toga i ne doe, smatrajmo da nismo bili dovoljno pripravni niti jo
dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti u odreeno vrijeme, i nastojmo se
jo bolje pripravljati na odlazak.
31. Blago onome slugi, veli evanelist Luka, kojeg gospodar, kada doe, nae budna!
32. Uistinu, kaem vam, postavit e ga nad svim imanjem svojim.
__________________
2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr 16,9; Jer 10,23; 12. Usp.
Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11; 18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt,
Regula, Prologus, 46; 30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.

Dvadeseto poglavlje
LJUBAV PREMA SAMOI I UTNJI
1. Trai prikladno vrijeme suoenja sa samim sobom;

2. esto razmiljaj o Bojim dobroinstivma.
3. Ostavi zantielju; itaj radije ono to e vie potpomagati skruenosti nego
radoznalosti.
4. Bude li se umio kloniti suvinih razgovora i besposlenih hodanja, sluanja novosti i
glasina, nai e dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posveti razmatranju.
5. Veliki sveci bjeali su, kamo god bi mogli, od ljudskog drutva i vie su voljeli sluiti
Bogu u skrovitosti.
6. Ree netko: Koliko god sam puta bio meu ljudima, manji sam se ovjek vratio.
7. To ponajee iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lake je utjeti nego ne prijei mjeru u rijei.
9. Lake je ostati kod kue nego se vani dovoljno uvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u ovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom
skloniti od mnotva.
11. Nitko ne moe sigurno izai pred ljude ako rado ne ivi u skrovitosti.
12. Nitko ne moe bez straha govoriti ako rado ne uti.
13. Nitko ne moe pouzdano predvoditi ako se rado ne podlae.
14. Nitko ne moe bez opasnosti zapovijedati ako nije nauio sluati.
15. Nitko se ne moe bezbrino radovati ako u sebi nema mirne savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, meutim, uvijek bila zdruena sa strahom Bojim. I iako su se
odlikovali velikim krepostima i milou, ipak nisu bili u sebi manje briljivi i ponizni.
17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okree u
beznadnost.
18
18. Nikad sebi ne obeavaj sigurnost u ovom ivotu, koliko god bio na glasu kao dobar
samostanac ili pustinjak.
19. esto su ba oni bolji u ljudskim oima dublje pali zbog svojega prevelikog
samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kunji nego esto napastovani,
kako ne bi postali previe sigurni te se moda uzoholili pa lakoumno potraili i
vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sauvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi traio prolaznu radost, tko
se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uivao, onaj koji bi potkresao svaku tatu brigu i
razmiljao samo o spasonosnim i boanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u
Boga!
23. Nitko nije dostojan boanske utjehe ne vjeba li se briljivo u svetoj skruenosti.
24. eli li se skruiti srcem, ui u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao to je
pisano:Na svojim leajima razmislite i zanijemite.
25. U eliji e nalaziti ono to vani esto gubi.
26. Ustrajnim boravkom elija nam postaje slatka, estim izbivanjem mrska.
27. Bude li na poetku svojega obraenja u njoj rado boravio i uvao je, bit e ti
kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobona dua napreduje u utnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noi oblijeva i isti, da bi svojem Stvoritelju
postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu e se Bog primaknuti sa svojim
svetim anelima.
31. Bolje je skrovito ivjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivi sebe, initi udesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude vien i da ne eli
viati ljude.
33. Zato eli vidjeti ono to ne smije imati? Svijet prolazi i pouda njegova.
34. Tvoje poudne elje vuku te da izae. Kad vrijeme proe i vraa se kui, to
donosi? Optereenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak esto urodi alosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu no
tunim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. to moe drugdje vidjeti a da ovdje ne vidi?
38. Evo neba i zemlje i svih poela, ta on njih je sve nainjeno!
39. Moe li igdje ita vidjeti, to bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Moda se nada nai zadovoljstvo, ali nee ti se posreiti.
41. I kad bi vidio sve to postoji, to bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oi uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome to ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u eliji, jer drugdje nee nai takva mira.
46. Da nisi bio izalzio i da ti se ui nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, mora podnositi nemir srca.
__________________
6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L. 1,7; prema nekima to je izreka.

Dvadeset prvo poglavlje
SKRUENJE SRCA
1. eli li ita napredovati, ostani u strahu Bojemu i ne preputaj se prevelikoj

slobodi; tovie, sva svoja osjetila privikavaj stezi i ne preputaj se nedolinomu
veselju.
2. Skrui se u srcu i stei e pobonost.
19
3. Skruenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obino brzo potire.

4. udo je da se ovjek uope moe radovati ovome ivotu, kad se osvrne i odvagne u
kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za svoju duu.
5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreke ne utimo boli svoje due;
naprotiv, esto se glupo smijemo ondje gdje bismo imali razloga plakati.
6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u strahu Bojem.
7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti i usredotoiti se na svetu
skruenost.
8. Sretan onaj koji se odrie svega to bi moglo okaljati ili oteati njegovu savjest.
9. Bori se postojano! Navika se svaladava navikom.
10. Bude li se znao odijeliti od ljudi, i oni e tebe ostaviti da radi svoj posao.
11. Ne paaj se u tue poslove, niti se uplei u obveze nadreenih.
12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a onda prijatelje.
13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi alostan. Nego nek ti je na brigu ako ne ivi
dobro i obazrivo kako dolikuje Bojem sluzi i pobonu redovniku.
14. esto je korisnije i sigurnije kad ovjek nema mnogo utjeha na ovome svijetu,
napose tjelesnih.
15. No ako nemamo boanskih ili se malokad osjeamo pobonima, krivica je na nama
jer ne teimo za skruenou srca i ne odbacujemo isprazne i izvanjske utjehe.
16. Priznaj, nisi vrijedan boanskih utjeha, mnogo si vie zavrijedio svakolike jade.
17. Kad je ovjek savreno skruen, cijeli mu je svijet teak i gorak.
18. Dobar ovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plae.
19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmilja o drugome, zna, nitko ovdje ne ivi
bez tuge.
20. I to se pomnije ispituje, to vie tuguje.
21. Razlog zasluene boli i unutranjeg skruenja su nai grijesi i mane. Njima smo
toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati nebeske stvari.
22. Kad bi ee premiljao o svojoj smrti nego o duini ivota, sigurno bi se vie
popravljao.
23. I kad bi ee pametno razmiljao o buduim paklenim ili istilinim kaznama, rado
bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi se plaio nikakve strogosti.
24. Budui da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome jo volimo ono to nam godi,
ostajemo hladni i vrlo tromi.
25. esto je nedostatak duha to nam se jadno tijelo tako lako ali.
26. Moli, stoga, ponizno Boga, da ti poda skruenost duha i reci s prorokom: Nahrani
me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama napoji.
__________________
1. Usp. Izr 23,17; 14. Rim 8,4; 23. Usp. Sir 7,40; 26. Usp. Ps 80,6.

Dvadeset drugo poglavlje
RAZMILJANJE O LJUDSKOJ BIJEDI
1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obrati Bogu.
2. to se uznemiruje ako ti ne poe za rukom kako si elio ili naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke alosti ili stiske, bio on kralj ili papa.
5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti neto za Boga.
6. Mnogi maloduni i nestalni kau:
7. Gle, kako onaj lijepo ivi, kako je bogat i kako ugledan, kako moan i uzvien!
8. No usporedi nebeska dobra, i otkrit e to su ova vremenita: mnogo nesigurnija,
dapae, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
9. Nije ovjekova srea u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja
mjera.
20
10. Zaista je nevolja ivjeti na zemlji.

11. Koliko ovjek eli biti duhovniji, toliko mu sadanji ivot postaje gori jer bolje
osjea i jasnije uvia posljedice ljudske pokvarenosti.
12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, poivanje, rad i druge prirodne potrebe zaista
su velika nevolja i jad pobonu ovjeku, koji bi se rijeio i oslobodio svakoga
grijeha.
13. Unutranjeg ovjeka, naime, vrlo tite tjelesne potrebe na ovom svijetu.
14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih, govorei:Odagnaj tjeskobe
srca mojega, Gospodine.
15. A jao onima koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi ivot!
16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda najpotrebnije jedva stjeu naporom ili
prosjaenjem da se nikad ne bi brinuli za Boje kraljevstvo kad bi uvijek mogli
ivjeti ovdje.
17. O kako su bezumni i nevjernika srca oni koji su tako duboko potonuli u zemaljske
stvari, da vie nita ne cijene doli to je tjelesno!
18. Ali ti e bijednici i na kraju teko osjetiti, koliko je bilo nevrijedno i nitetno ono to
su ljubili.
19. Boji sveci pak i svi poboni Kristovi prijatelji nisu gledali na ono to se dopada
tijelu niti to sja u vremenu, nego su sva njihova nada i pozornost bile usmjerene k
vjenim dobrima.
20. Svom su eljom teili za onim to je trajno i nevidljivo da ih odanost vidljivom ne bi
povukla u nisko.
21. Ne gubi pouzdanja, brate, da e duhovno napredovati; pred tobom su vrijeme i
prilika.
22. Zato eli odgoditi svoju odluku?
23. Ustani, zaponi ovaj as i reci: Sad je vrijeme rada, sad je vrijema borbe, sad je
prikladno vrijeme za popravak.
24. Nevolja gola najbolja kola.
25. Proi ti je kroz vatru i vodu prije no stigne na odmorite.
26. Ne nanese li sebi sile, nee pobijediti mane.
27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne moemo biti bez grijeha niti ivjeti bez
zlovolje i boli.
28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budui da smo grijehom izgubili
nedunost, izgubili smo i istinsko blaenstvo.
29. Stoga moramo biti strpljivi i oekivati Boje milosre, sve dok ne proe ova
nepravda i ivot ne proguta ono to je smrtno.
30. O kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu!
31. Danas svoje grijehe ispovijedi, a sutra ih opet poini.
32. Ovog ih se asa odlui uvati, a za koji as ini kao da nita nisi odluio.
33. S pravom se stoga moemo poniziti i nikada o sebi misliti ita veliko, jer tako smo
krhki i nestalni.
34. Kako brzo moemo izgubiti nemarnou, ono to smo jedva stekli velikim naporom i
milou.
35. A to e jo s nama biti na kraju kad smo ve tako rano mlaki?
36. Jao nama, ako se tako elimo prepustiti poinku, kao da je ve nastao mir i
sigurnost, a u naem ponaanju nema jo ni traga pravoj svetosti.
37. Stoga bi bilo potrebno da se jo jednom, kao dobri novaci, damo pouiti u dobru
ponaanju. Tada bi moda bilo nade, da emo se u budunosti popraviti i vie
duhovno napredovati.
__________________
6. Usp. 1 Kor 11,30; 9. Usp. Izr 30,8; 10. Usp. Prop 2,17; 13. Usp. Rim 7,22; 14. Ps
25,17; 17. Usp. Rim 8,5; 21. Usp. Heb 10,35; 25. Usp. Ps 66,12; 27. Usp. Sv. Bernardo,
De gratia et libero arbitrio, 9,29; 29. 2 Kor 5,4; 30. Usp. Post 8,21; 36. Usp. 1 Sol 5,3.
21
Dvadeset tree poglavlje

RAZMILJANJE O SMRTI
1. Ovdje e ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.

2. ovjek danas ivi, sutra ga ve nema.
3. A kad iezne s oiju, brzo nestane i iz sjeanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadanje stvari, a za
budue malo mari.
5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da e danas umirijeti.
6. Kad bi imao istu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.
7. Mnogo je bolje uvati se grijeha, nego bjeati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako e biti sutra?
9. Sutra je nesigurno i tko zna hoe li ga imati?
10. to koristi dugo ivjeti kad se malo popravljamo?
11. Ah, dug ivot esto ne popravlja, ve nerijetko umnoava krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno ivjeli na ovome svijetu!
13. Mnogi broje godine od obraenja, ali je esto sitan plod njihova poboljanja.
14. Ako je strano umrijeti, moda je jo pogibeljnije dugo ivjeti.
15. Blaen onaj koji uvijek ima pred oima as svoje smrti i svaki se dan pripravlja na
umiranje.
16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da e ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nee doivjeti veeri. Kad smrkne, ne usuuj se nadati
jutru.
18. Budi, dakle, uvijek pripravan i ivi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna.
19. Mnogi umiru naglo i neoekivano. Jer u as kad i ne mislite, Sin ovjeji dolazi.
20. Kad doe taj posljednji trenutak, poet e mnogo drukije misliti o itavu svojem
proteklom ivotu i vrlo e aliti to si bio tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u ivotu nastoji biti onakav kakav eli biti u
smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit e ti potpuno preziranje svijeta, arka elja
za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na
poslunost, samozataja i podnoenje svake protivtine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela moe uiniti dok si zdrav, a kad se razboli, ne znam to e
moi.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao to se malokad posveuju i oni koji mnogo
putuju.
25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgaaj svoje spasenje za budunost jer e
te ljudi zaboraviti bre no to misli.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego
se uzdati u tuu pomo.
27. Ako se sada ne brine za sebe, tko e se za te brinuti u budunosti?
28. Sadanje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na alost, nedovoljno iskoritava da bi
u njemu zasluio vjeni ivot!
29. Doi e vrijeme kad bude zaelio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoe li ti
poi za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha rijeio, kad bi ve
sada bio bogobojazan i mislio na smrt!
31. Nastoj sada ivjeti tako, da se u asu smrti moe vie radovati nego bojati.
32. Ui sad umirati svijetu da bi tada poeo ivjeti s Kristom.
33. Ui sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurou nadati.
35. O, luae, to misli da e ivjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran?
36. Koliki su se prevarili i neoekivano rastali od tijela!
37. Koliko si puta uo govoriti: onaj je pao od maa, onaj se utopio, onaj je pavi s
visoka slomio vrat, onaj se ukoio pri jelu, onomu doao kraj usred igre; jedan
poginuo od vatre, drugi od oruja; jedan od kuge, drugi od razbojnika.
22
38. I tako je svima svretak smrt, a ljudski ivot odmie kao sjena.
39. Tko e se tebe sjetiti nakon smrti i tko e se pomoliti za te?
40. Uini, dragi, uini, sada, to god za sebe moe uiniti, jer ne zna kad e umrijeti.
41. A ne zna ni to te eka nakon smrti.
42. Dok ima vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmiljaj ni o emu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono to
je Boje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelje tujui svece i nasljedujui njihova djela, da bi te oni,
kad ostavi ovaj svijet, primili u vjene stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uope ne tiu svjetski poslovi.
46. Sauvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nema grada u kojemu e ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i pronje da bi tvoja dua nakon
smrti zasluila sretno prijei Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim
6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal
6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.
Dvadeset etvrto poglavlje
SUD I KAZNE ZA GRENIKE
1. U svemu razmiljaj o svretku i kako e stati pred strogim sucem, kojemu nita
nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaa isprike, nego e suditi
po pravdi.
2. O bijedni i ludi grenie, to e odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad
se katkad plai srdita pogleda ovjeka?
3. to se ne pobrine za sebe u dan suda, kad te nitko drugi nee moi opravdati ili
obraniti, nego e svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, pla dobrodoao, uzdah moe biti uslian, bol donijeti
zadovoljtinu i oienje.
5. Trpei ovjek prolazi kroz veliko i korisno istilite, ako prihvaa nepravde
saaljevajui vie zlou drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli
za one koji mu se protive i od srca im oprata krivice, ne oklijeva zaiskati
oprotenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, esto samoga sebe prisiljava i
svoje tijelo u svemu nastoji podloiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budunosti.
7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu.
8. to e drugo prodirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada vie tedi i ugaa tijelu, toliko e to kasnije munije otplaivati i
skupiti veu hrpu za spaljivanje.
10. U emu je ovjek grijeio, u tome e biti i kanjen.
11. Tamo e lijenine podbadati uarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom
glau i eu.
12. Ondje e pohotnike i pohlepnike polijevati goruom smolom i smrdljivim sumporom,
a zavidnici e zavijati od boli kao mahniti psi.
13. Nee biti nijedne mane koja nee imati svoje posebne muke.
14. Tamo e oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce e pritisnuti najvea
oskudica.
15. Tamo e sat kazne biti tei od ovdanjih stotinu godina najgore pokore.
16. Tamo za osuenike nema nikakva poinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad
otpoinemo od truda i uivamo prijateljsku utjehu.
23
17. Sada se pobrini i oplai svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno meu
blaenima.
18. Tada e se, naime, pravednici vedro sueliti s onima koji su ih tlaili i potiskivali.
19. Tada e ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlae ljudskim prosudbama.
20. Tada e veliko pouzdanje imati siromah i ponien, a oholica e strahovati kuda god
se okrene.
21. Tada e se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i
preziran radi Krista.
22. Tada e biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka e zloa zaepiti
usta svoja.
23. Tada e se radovati svaki pobonik, a tugovati svaki bezbonik.
24. Tada e radosnije poskakivati tijelo mueno pokorama nego da smo ga uvijek
hranili nasladama.
25. Tada e zasjati priprosta odjea, a potamnjeti kiena.
26. Tada e biti hvaljenija siromana kuica nego pozlaena palaa.
27. Tada e vie znaiti postojana strpljivost od sve moi ovoga svijeta.
28. Tada e se vie slaviti skromna poslunost nego sva svjetska domiljatost.
29. Tada e nas vie radovati ista i dobra savjest, nego uena mudrost.
30. Tada e vie vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga.
31. Tada e se vie utjeiti pobonom molitvom nego ukusnom zakuskom.
32. Tada e se vie radovati to si utio nego to si dugo razovarao.
33. Tada e vie valjati dobra djela nego mnoge lijepe rijei.
34. Tada e strogi ivot i otra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim uicima.
35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio osloboen velikih.
36. Pokuaj najprije ovdje ono to e kasnije moi trpjeti.
37. Ako sada ne moe podnijeti tako malo, kako e uzmoi podnijeti vjene muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav e biti u paklu?
39. E, zaista, ne moe imati dvije radosti: uivati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s
Kristom.
40. Ako si sve do dananjeg dana uvijek ivio u astima i slastima, to bi ti sve to
koristilo kad bi morao umrijeti ovoga asa?
41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome sluiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla,
jer po savrenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu.
43. Onaj pak koji se jo i sada veseli grijehu, nije udno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te ve od zla ne odvraa ljubav, da te pred paklom zaustavlja
bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Boji strah, nee dugo ustrajati. Brzo e upasti u avolju
zamku.
__________________
1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10. Usp. Mudr 11,16; 12. Usp.
Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt 19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps
107,42; 27. Usp. Izr 16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim 6,9.

Dvadeset peto poglavlje
REVNI POPRAVAK SVEGA NAEG IVOTA
1. U Bojoj slubi budi budan i marljiv te esto razmiljaj zbog ega si doao i zato si
napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu ivio i postao duhovan ovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer e zakratko primiti plau za svoj trud i tada te vie
ni bol ni strah nee okruivati.
24
4. Sada e se malo upeti, a stei velik mir, tovie, vjenu radost.

5. Ostane li vjeran i revan u radu, i Bog e bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.
6. Mora uuvati dobru nadu da e osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da
se ne zalijeni ili uzoholi
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao izmeu straha i nade i jednom se prilikom,
pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmiljao u
sebi:O kad bih znao, hou li ustrajati!
8. Uas je zauo boanski odgovor u svojoj nutrini:Kad bi znao, to bi uinio?
9. ini sada ono to bi onda uinio i bit e posve siguran.
10. I doskora se, utjeen i okrijepljen, predao Bojoj volji, a tjeskobno je kolebanje
prestalo.
11. I nije vie htio znatieljno istraivati, to ga eka u budunosti, ve se mnogo vie
trudio otkriti dobrohotnu i savrenu volju Boju, da bi po njoj zapoeo i dovrio
svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i ini dobro, kae prorok, da bi smio stanovati u zemlji i
uivati njezina dobra.
13. Jedno mnoge odvraa od napretka i revnog popravka: strah od potekoa, odnosno
estoka borba.
14. A, dakako, vie od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti
upravo ono to im je najtee i najpogubnije.
15. Naime, ovjek vie postie i obilnije milosti sjee tamo gdje sebe vie svladava i u
duhu se mrtvi.
16. Svi, meutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak e briljivi revnitelj snanije napredovati, pa imao i vie strasti negoli drugi,
boljeg vladanja, ali manjeg ara u krepostima.
18. Dvoje napose pomae veem uspjehu: silom se trgati od onoga emu narav greno
naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam jo treba.
19. Osobito se nastoj uvati i svladavati u onome to ti se ee ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidi li ili uje za dobre primjere, s oduevljenjem
ih nasljeduj.
21. Opazi li neto pokudno, uvaj se da i ti ne uini isto, a ako si nekada uinio,
potrudi se to prije popraviti.
22. Kao to tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobonu brau, dobra vladanja i stege!
Kako je alosno i teko gledati one koji ive neuredno i ne ine ono na to su
pozvani!
24. Kako je tetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime to ti nije
povjereno!
25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred oima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se moe kad promatra Kristov ivot. Premda si odavno na Bojem putu,
nisi se trudio da mu postane sliniji.
27. Redovnik koji zduno i pobono promilja o presvetom ivotu i muci Gospodinovoj,
nai e ondje sve to mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i nee morati
traiti ita bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio nae srce, kako bismo brzo i dobro bili poueni.
29. Revan redovnik rado prihvaa i ispunjava sve to mu se naloi.
30. Mlaka i nemarna redovnika titi nevolja za nevoljom i u neprestanu je kripcu, jer
nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije traiti.
31. Redovik koji ivi bez stege pred velikim je padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek e biti u stisci jer mu ne odgovara sad
jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici ivei po svojim samostanskim pravilima poprilino
skueno?
34. Malokad izlaze, povueno ive, siromaki se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade,
malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado itaju i strogo odravaju
red.
25
35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice razliitih drubi kako svake noi
ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijema i ljenari, dok toliki
redovnici poinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi nita drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga
naega!
38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga
i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuje kojekakvim tjelesnim
potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih uitaka, koje, na alost, tako
rijetko kuamo!
41. Kad ovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora vie ne trai utjehe, tada mu tek Bog
poinje savreno goditi.
42. Tada e biti zadovoljan to god se dogodilo. Zbog obilja se nee radovati niti zbog
oskudice alostiti. Na Boga e se osloniti posvemanjim pouzdanjem. On mu je sve
u svemu. U njega nita ne propada niti umire, ve sve ivi i na njegov mig bez
oklijevanja slui.
43. Sjeti se uvijek svretka i da se izgubljeno vrijeme ne vraa.
44. Bez ara i mara ne stjeu se kreposti!
45. im pone poputati, eto zla.
46. A preda li se revnosti, nai e velik mir i trud e ti biti laki od Boje milosti i
ljubavi do kreposti!
47. Revan i marlji ovjek na sve je spreman.
48. Vei je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreke, pomalo upada u vee.
50. Provede li dan korisno, naveer e se uvijek veseliti.
51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemari sebe.
52. Toliko e napredovati koliko sobom zagospodari. Amen.
__________________
1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt 25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim
12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps 37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91;
49. Usp. Sir 19,1.
26
DRUGA KNJIGA

Prvo poglavlje
NUTARNJI IVOT
1. Kraljevstvo je Boje meu vama, kae Gospodin.

2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni svijet pa e nai
spokoj svojoj dui.
3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti i vidjet e kako se
kraljevstvo Boje nastanjuje u tebi.
4. Jer kraljevstvo je Boje mir i radost u Duhu Svetom, to se ne daje bezbonima.
5. Krist e doi k tebi i pruiti svoju utjehu bude li mu pripravio dostojno boravite u
svojoj nutrini.
6. Sva je slava i ljepota njegova iznutra i tamo mu se dopada.
7. esto on posjeuje unutranjeg ovjeka, uljudno razgovara s njim, ljubazno ga
tjei, velik mu mir i prijatljestvo donosi.
8. Hajde, vjerna duo, pripravi svoje srce ovom Zaruniku kad se ve udostojao k tebi
doi i nastaniti se kod tebe.
9. Ovako, naime, on kae:Ako me tko ljubi, uvat e moju rije i k njemu emo doi
i kod njega se nastaniti.
10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zaprijei pristup.
11. Kad bude imao Krista, bogat si i dosta ti je.
12. On e nad tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na ljude.
13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malaku, a Krist ostaje zauvijek i
nepokolebljivo je postojan do kraja.
14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana ovjeka, pa bio on i koristan i drag,
niti se treba mnogo alostiti ako ti se tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.
15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se ve mogu usprotiviti i obratno; ljudi su
esto kao vjetar.
16. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.
17. On e odgovarati za tebe i uiniti kako je najbolje.
18. Nema ovdje trajna grada i, gdje god bio, stranac si i putnik; a niti e ikad imati
trajna mira, osim ako s Kristom bude vrsto sjedinjen.
19. to trai ovdje uokolo, kad tu nije mjesto tvojega poinka?
20. Tvoje e obitavalite biti u nebesima, a na sve vremenito mora gledati kao u
prolazu.
21. Sve prolazi, a i ti s tim.
22. Pazi da se ne zaplete, ne uhvati i propadne.
23. Neka tvoja misao bude kod Svevinjega, a tvoje zazivanje neka se neprestance
uzdie Kristu.
24. Ako ne zna razmatrati uzviene i nebeske stvari, onda svoj otpoinak nai u
Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.
25. Ako se, naime, pobono utee Isusovim ranama i dragocjenim znamenjima, u
nevolji e outjeti veliku utjehu, nee te mnogo zabrinuti ljudski prezir i lake e
podnijeti podcjenjivanja.
26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u najveoj potrebi prijatelji i
poznanici prepustili su ga ruglu.
27. Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuuje na neto aliti?
28. Krist je imao neprijatelj i kelevetnik, a ti hoe da ti svi budu prijatelji i
dobroinitelji?
29. ime e se okruniti tvoja strpljivost ako te ne snae nikakva protivtina?
27
30. Ako ne eli podnijeti nita neugodno, kako e Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, eli li kraljevati s Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno uao u Isusovo srce i osjetio samo malo ara njegove
ljubavi, ne bi se vie brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapae, radovao bi
se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi ovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i ivi pravim nutarnjim ivotom, slobodan od neurendih sklonosti,
moe se prostoduno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uivati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se priinja ili misli, taj posjeduje istinsku
mudrost pouen je vie od Boga nego od ljudi.
35. Tko ivi iz svoje nutrine i malo polae na vanjtinu stvari, taj ne trai mjesto niti
eka priliku da se prihvati pobonih vjebi.
36. Nutarnji se ovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjtini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nudan posao, nego kako ga zapadne,
tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staloen i sreen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.
39. ovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima.
40. Da je kod tebe sve u redu i sve isto, sve bi ti sluilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a esto te i smeta, jer jo nisi potpuno umro sebi niti
se odijelio od svega to je zemaljsko.
42. Nita tako ne kalja i ne zaplee ljudsko srce kao neuredna ljubav prema
stvorenjima.
43. Odrekne li se vanjske utjehe, moi e promatrati nebeske stvari i esto u sebi
klicati od radosti.
__________________
1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam
7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18.
Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23.
Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj
5,41.

Drugo poglavlje
PODLONOST IZ PONIZNOSTI
1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali nastoj i brini se da Bog bude
uza te u svakoj stvari koju poduzima.
2. Sauvaj istu savjesti i Bog e te pouzadno tititi.
3. Komu je Bog blagonaklono na pomoi, niija mu zloba nee moi nakoditi.
4. Bude li umio utjeti i trpjeti, nesumljivo e ugledati Boju pomo.
5. On zna vrijeme i nain da te oslobodi, i stoga mu se prepusti.
6. Boja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake smetnje.
7. esto iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude nae nedostatke.
8. ovjek kojega poniavaju vlastite pogreke lako e se pomiriti s drugima i brzo
opravdati pred onima koji se srde na nj.
9. Poniznoga Bog titi i oslobaa. Poniznoga ljubi i tjei. Poniznome se priklanja.
Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga ponienosti uzdie k slavi.
10. Poniznome otkriva svoje tajne i njeno ga privlai i poziva k sebi.
11. Ponizan ostaje u miru unato uvredama i smutnjama, jer se oslanja na Boga, a ne
na svijet.
12. Ne vjeruj da si ita napredovao ako ne smatra da si manji od svih.
__________________
4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2 Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp.
Mt 11,25.
28
Tree poglavlje

DOBAR I MIROLJUBIV OVJEK
1. Najprije sebe ispuni mirom pa e ga i drugima moi dati.

2. Pomirljiv je ovjek korisniji od uenog.
3. Neobuzdan ovjek i dobro e okrenuti na zlo i zlu olako povjerovati.
4. Dobar i miroljubiv ovjek sve obraa u dobro.
5. Istinski smiren ovjek nikome ne prilazi s predrasudom. A tko je sam sa sobm u
sukobu i smuen razliitim sumnjama, niti miruje niti druge ostavlja na miru.
6. esto kae to ne bi trebao rei, a nerijetko proputa ono to bi za njega bilo bolje
uiniti.
7. Promilja ono to su drugi duni uiniti, a zanemaruje vlastite dunosti.
8. Pobrini se, dakle, najprije za sama sebe i tada e se moi s pravom brinuti za
svojega blinjega.
9. Svoja djela umije dobro opravdati i uljepati, a ne eli prihvatiti isprike drugih.
10. Pravian bi bio da sebe optuuje, a svojega brata opravda.
11. eli li da te drugi podnosi, podnosi drugoga.
12. Gle kako si jo daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ne zna ni na koga srditi
niti predbacivati ikome, doli samome sebi.
13. Nije nikakva zasluga dijeliti ivot s dobrima i blagoudnima; to se, prirodno, svima
svia. Svatko se veseli miru i vie voli one koji suosjeaju s njim.
14. Ali ivjeti miroljubivo s osornima i opakima ili neobuzdanima ili spram nas
neprijateljski raspoloenima, velika je milost i vrlo je pohvalno i muevno djelo.
15. Ima ljudi koji su sa sobom u miru i podupiru mir s drugima.
16. A ima ih koji sami nemaju mira niti druge putaju na miru. Teki su drugima, a sebi
jo tei.
17. A ima ih, opet, koji sebe uspijevaju sauvati u miru, i nastoje druge privesti miru.
18. Pa ipak, sav na mir u ovome bijednom ivotu sastoji se vie u tom da protivtine
ponizno podnostimo nego da ih ne osjetimo.
19. Tko zna bolje trpjeti, imat e vie mira; pobjednik je nad samim sobom, Kristov
prijatelj i batinik neba.
__________________
10. Usp. Izr 18,17; 11. Usp. Gal 6,2; 18. Usp. Lk 21,19.

etvrto poglavlje
NEDUNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA
1. Dvojim se krilima ovjek die sa zemlje, naime, bezazlenou i nedunou.

2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedunost u djelovanju.
3. Bezazlenost tei Bogu, nedunost ga dohvaa i kua.
4. Nema toga to bi te zaustavilo, bude li u svojoj nutrini slobodan od svake
neuredne sklonosti.
5. A nutarnju e slobodu uivati ako ne tei ni za im drugim i ne trai nita drugo
osim Boju volju i dobro blinjega.
6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo ogledalo ivota i knjiga svete
nauke.
7. Nema tako siuna i neugledna stvora koji ne bi odraavao Boju dobrotu.
8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i neduan, tada bi sve bez opasnosti gledao i dobro
shvatio.
9. Neduno srce prodire u nebo i u pakao.
10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuuje okolinu.
11. Ako na svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje ovjek neduna srca.
12. A ako je gdje alosti i stiske, to najbolje zna zla savjest.
29
13. Kao to u vatri od eljeza otpada hra i sve se uari, tako se i ovjek koji se sasvim
prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog ovjeka.
14. Kad ovjek poinje bivati mlak, strai se i neznatna napora pa posee za vanjskom
utjehom.
15. Ali kad zduno zapone svladavati sebe i postojano koraati Bojim putem, onda
mu je sitnica ono to je prije smatrao tekim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim
2,9.

Peto poglavlje
PROSUIVANJE SAMA SEBE
1. Ne smijemo sebi previe vjerovati jer nam esto nedostaje milosti.

2. Malo je u nama svjetla, a nemarnou ga brzo gubimo.
3. esto i ne opaamo koliko smo slijepi u svojoj nutrini.
4. esto inimo zlo i, to je jo gore, opravdavamo se. Kadto nas pokree strast, a mi
mislimo revnost.
5. Druge korimo za sitnice, a kod sebe prelazimo preko velikih stvari.
6. Brzo primijetimo i istiemo ono to trpimo od drugih, a ne svraamo pozornost na
ono to drugi trpe od nas.
7. Tko bi dobro i pravilno prosuivao svoje postupke, ne bi imao razloga strogo suditi
o drugome.
8. ovjek nutrine brigu o sebi samome pretpostavlja svim drugim brigama.
9. I tko se pomnjivo brine o sebi, lako uti o drugima.
10. Nikad nee postati nutarnji, poboan ovjek, ne bude li utio o tuim stvarima i
posebice pazio na sebe.
11. Usredotoi li se na sebe i na Boga, malo e te smetati ono to te spopadne izvana.
12. Gdje si kad nisi bliz samom sebi? I kad si sve obiao, a sama sebe zapustio, to si
postigao?
13. eli li nai mir i pravo jedinstvo, mora sve staviti u drugi red i sebe sama drati
na oku.
14. Upravo e tako mnogo napredovati, ako se oslobodi svake vremenite brige.
15. Zasigurno e skrenuti s prava puta bude li se uhvatio neke prolazne stvari.
16. Neka ti nita ne bude uzvieno, nita veliko, nita drago, nita privlano, osim Boga
i onoga to je od Boga.
17. to god utjena moe doi od bilo kojeg stvorenja, sve smatraj ispraznou.
18. Dua koja ljubi Boga, prezire sve to je manje od Boga.
19. Samo je Bog vjeni i neizmjerni, koji sve ispunjava dui utjeha i srcu istinska
radost.
__________________
19. Usp. Jer 23,24.

esto poglavlje
RADOST DOBRE SAVJESTI
1. Slava dobra ovjeka svjedoanstvo je njegove dobre savjesti.

2. Imaj dobru savjest i uvijek e biti veseo.
3. Dobra savjest moe vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivtinama.
4. Loa je savjest uvijek u strahu i u nemiru.
5. Ugodno e poivati ako te srce tvoje ne prekorava.
6. Nemoj se veseliti, osim kad neto dobro uini.
30
7. Zli nikada nemaju prave radosti ni uitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima,
kae Gospodin.
8. Pa i ako kau: U miru smo, nee nas stii nesree. Tko e nam se usuditi nauditi?
ne vjeruj im: jer iznenada e se podii Boja srdba, djela e im biti ponitena, a
namisli upropatene.
9. Onome koji ljubi nije se teko diiti u nevoljama, jer to znai diiti se kriem
Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi alost.
12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska rije.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.
14. Tko ezne za istinskom i vjenom slavom, ne brine se za vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu trai ili je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni
nebesku.
16. Veliki mir srca uiva onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.
17. Onaj ija je savjest neokaljana, lako e biti zadovoljan i smiren.
18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.
19. to si to si; sve rijei ne ine te veim pred Bogom.
20. Svrati li pozornost na svoju nutrinu, nee se brinuti to ljudi vani govore o tebi.
21. ovjek gleda u lice, Bog u srce.
22. ovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne due: uvijek ispravno postupati, a malo drati do sebe.
24. Ni od kojega stvora traiti utjehe, znak je velike estitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne trai nikakva izvanjska svjedoanstva, oituje da se svekoliko
predao Bogu.
26. Ta nije prokuan onaj tko sam sebe preporuuje, kae sveti Pavao, nego onaj koga
preporuuje Gospodin.
27. ivjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonou ne prianjati za vanjsko to znai biti
nutarnji ovjek.
__________________
21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.

Sedmo poglavlje
NAJVEA LJUBAV PREMA ISUSU
1. Blaen tko shvaa to znai: Isusa ljubiti, a sebe, radi Isusa, prezirati.
2. Treba ostaviti voljeno radi Voljenoga, jer Isus eli da ga ljubimo iznad svega.
3. Ljubav prema stvorenju prijevarna je i nestalna, ljubav prema Isusu blagorodna i
postojana.
4. Tko je prionuo uza stvorenje, s njim e propasti, tko je pak prigrlio Isusa, u njemu
e opstati.
5. Odaberi i smatraj svojim prijateljem onoga koji te nee ostaviti makar te svi
napustili i koji nee dopustiti da na kraju propadne.
6. Htio - ne hitio, jednom ti se od svih odijeliti.
7. Dri se Isusa u ivotu i u asu smrti i prepusti se njegovoj vjernosti, jer kad svi
klonu on ti jedini moe pomoi.
8. Tvoj je Ljubljeni takve naravi da nikoga drugoga ne puta uza se. Sam eli
posjedovati tvoje srce i u njemu kao kralj sjesti na prijestolje.
9. Kad bi se ti umio odvojiti od svakoga stvorenja, Isus bi se rado nastanio kod tebe.
10. Gotovo sve to gradi na ljudima, mimo Isusa, moe smatrati izgubljenim.
11. Ne uzdaj se i ne oslanjaj na krhku trsku, jer svako je tijelo kao trava i sva njegova
slava propada kao travin cvijet.
12. Brzo e se prevariti bude li gledao samo na vanjtinu ljudi.
13. Ako, naime, u drugima trai svoju utjehu i korist, preesto e ponjeti gubitak.
31
14. Ako u svemu tai Isusa, njega e, sigurno, nai.

15. Ako pak trai sama sebe, nai e i sebe, ali na svoju propast.
16. Tko ne trai Isusa, sam sebi kodi vie no to mu kode sav svijet i svi njegovi
protivnici.
__________________
11. Usp. Iz 36,6; Mt 11,7; Iz 40,6-7.

Osmo poglavlje
POVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM
1. Kad je Isus nazoan, sve je dobro i nita ne izgleda teko.

2. Kad Isusa nema, sve je trpko.
3. Kad Isus ne govori u nutrini, slaba je utjeha.
4. A kae li Isus samo jednu rije, outimo veliku utjehu.
5. Nije li Marija Magdalena odmah ustala s mjesta svojeg plaa kad joj je Marta
rekla:Uitelj je ovdje i zove te?
6. Sretna li trenutka kad Isus zove od suza na duhovno veslje!
7. Kako si suh i opor bez Isusa! Kako lud i tat ako neto eli izvan Isusa!
8. Nije li to vea tea nego kad bi cijeli svijet izgubio!
9. to ti moe pruiti svijet bez Isusa?
10. Biti bez Isusa, teki je pakao; biti s Isusom, ugodni je raj.
11. Bude li Isus s tobom, nijedan ti neprijatelj nee moi nakoditi.
12. Tko nae Isusa, naao je dobro blago, dapae, dobro ponad svih dobara.
13. A tko izgubi Isusa, previe je izgubio, i vie no cijeli svijet.
14. Tko ivi bez Isusa, najvei je siromah, a tko je s Isusom u prijateljstvu, najvei je
bogata.
15. Velika je umjenost znati ivjeti s Isusom, i velika mudrost znati ga zadrati.
16. Budi ponizan i miroljubiv i Isus e biti s tobom.
17. Budi poboan i miran i Isus e ostati uza te.
18. Brzo e Isusa otjerati i izgubiti njegovu milost bude li se priklanjao izvanjskim
stvarima.
19. A ako njega otjera i izgubi, komu e se tada utei i kojeg e tada potraiti
prijatelja?
20. Bez prijatelja ne moe dugo ivjeti, a ako ti Isus ne bude prvi prijatelj, bit e
duboko alostan i osamljen.
21. Ludo stoga radi ako svoje pouzdanje i veselje stavlja u nekoga drugog.
22. Radije neka ti je cijeli svijet protivan nego da uvrijedi Isusa.
23. Odvai se, i neka ti je od svih dragih Isus najdrai!
24. Sve nam je ljude ljubiti radi Isusa, a Isusa radi njega samoga.
25. Samo Isusa Krista treba ljubiti na osobit nain jer on je vjeran i dobar prije svih
prijatelja.
26. Radi njega i u njemu neka su ti dragi i prijatelji i neprijatelji, da bi ga svi upoznali i
uzljubili.
27. Nikad ne poeli da te zasebice hvale i vole, jer to pripada samo Bogu, koji nema
sebi slina.
28. I ne eli da se itko tobom bavi u svojem srcu, a ni ti se ne daj zaokupiti ljubavlju
prema ikome, ve nek je Isus u tebi i u svakome dobrom ovjeku.
29. Budi neokaljan i slobodan u svojoj nutrini, bez navezanosti na bilo koje stvorenje.
30. eli li se Gospodinu predati na raspolaganje i vidjeti kako je dobar, potrebno je da
si bezazlen i da pred Isusa iznese isto srce.
31. I, istini za volju, to nee postii, ako te ne pretee i ne privue njegova milost, po
kojoj e se, sve uklonivi i svega se oslobodivi, sam sjedini s Bogom.
32. Jer kad Boja milost pohodi ovjeka, sve mu je mogue.
33. A kad ga ostavi, siromaan je i nemoan i tako rei preputen samo udarcima.
32
34. No pritom ne smije klonuti niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Bojoj volji i,
sve to ga stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista.
35. Ta nakon zime slijedi ljeto, poslije noi vraa se dan, a nakon oluje velika vedrina.
__________________
5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop 4,10; 24. Usp. Sv.
Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr 10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.

Deveto poglavlje
MANJAK SVAKE UTJEHE
1. Nije teko ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo boansku.

2. Ali je veliko, i to vrlo veliko, uzmoi biti bez ljudske i bez boanske utjehe i iz
ljubavi prema Bogu rado podnostiti progonstvo srca i ni u emu ne traiti sebe niti
se obazirati na vlastitu zaslugu.
3. Zar je veliko biti radostan i poboan kad doe milost? Takav trenutak svi ele.
4. Koga Boja milost nosi, na krilima leti.
5. I kakvo udo ako onaj koga nosi Svemogui i vodi najvei Voa, ne osjea tereta?
6. A volimo se neim tjeiti i teko se ovjeku odrei sama sebe.
7. Sveti muenik Lovro, obodren od Prvosveenika, pobijedio je svijet, jer je prezreo
sve to je u svijetu izgledalo ugodno te iz ljubavi prema Kristu mirno podnio i to da
ga rastave od njegova dragog prijatelja, pape Siksta.
8. Dakle, ljubavlju prema Stvoritelju nadiao je ljubav prema ovjeku; i mjesto
ljudske utjehe, radije je odabrao boansku volju.
9. Tako se i ti, iz ljubavi prema Bogu, privikavaj ostaviti nekog bliskog i dragog
prijatelja.
10. Ne smatraj nesreom ako te prijatelj napusti; ta zna da se najposlije ipak svi
moramo odijeliti jedan od drugoga.
11. Mnogo i dugo mora se ovjek boriti sa sobom, prije nego se uspije potpuno svladati
i svu svoju ljubav upraviti Bogu.
12. Dokle god se ovjek oslanja na sebe, olako se povodi za ljudskim utjehama.
13. Ali tko Krista istinski ljubi i revno slijedi kreposti, ne preputa se takvim utjehama
niti trai takve osjetne ugode, nego vie naporne borbe i vjebe i uporni rad za
Krista.
14. Stoga, kad ti Bog dade duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnou i znaj, ona je Boji
dar, a ne tvoja zasluga.
15. Ne budi suvie radostan ni isprazno umiljen, nego, zbog dara, budi jo ponizniji pa
i oprezniji i savjesniji u svim svojim postupcima, jer to e vrijeme proi i nadoi
kunje.
16. Kad proe utjeha, nemoj odmah zdvajati, nego u poniznosti i strpljivosti oekuj
nebesko pohoenje; ta kadar je Bog obdariti te jo obilnijom milou i utjehom.
17. To nije nita novo niti strano onima koji poznaju Boji put, i takve su obrate iskusili
i veliki sveci i davni proroci.
18. Tako je onaj zahvaen milou govorio:U svojoj srei rekoh: neu se pokolebati
nikada!
19. A kad je milost prestala, iznosi svoje raspoloenje, govorei: ali im lice sakrije,
sav se uplaim.
20. No ipak nije oajavao, nego je pomnjivije molio Gospodina govorei:Tada,
Gospodine, zavapih k tebi, i zazvah milosre Boga svojega.
21. Konano pobire plod svoje molitve i ovako svjedoi da je uslian:uo je Gospodin i
smilovao mi se; Gospodin mi je pomogao!
22. A u emu? Okrenuo si, kae, moj pla u igranje, skinuo kostrijet s mene i
opasao me radou!
33
23. I ako se tako dogaalo velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji
smo kadto gorljivi, kadto hladni, odriemo nade.
24. Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoe. Stoga blaeni Job kae:Svakoga jutra
pohodi (ovjeka) i svakog ga trena iskuava.
25. U to se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne u samo veliko milosre
Gospodnje i samo u milost odozgo?
26. Bili oko mene dobri ljudi, bila pobona braa i prijatelji, bile svete knjige i lijepe
rasprave, bile ugodne pjesme i himni, sve to malo pomae i malo znai ako me
napusti milost i ostanem u vlastitoj bijedi.
27. Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju Boju.
28. Nikad nisam naao pobonika koji katkad ne bi doivio uskraenje milosti ili osjetio
poputanje u revnosti.
29. Nema sveca koji bi bio uzdignuti tako visoko, a da ne bi prije ili kasnije bio kuan.
30. Nije, naime, dostojan uzvienja Bojeg gledanja onaj koji Bogu za ljubav nije
pretrpio bar poneku nevolju.
31. Nevolja koja dolazi obino je znak utjehe koja e slijediti.
32. Pobjedniku u, ree, dati jesti od stabla ivota.
33. Daje se boanska utjeha da ovjek bude jai u podnoenju protivtina.
34. No, slijedi kunja da se ne uzoholi zbog dobra.
35. Nit avao spava nit je tijelo obamrlo.
36. Zato se ne prestani spremati za borbu, jer neprijatelji, koji nikada ne miruju, naviru
zdesna i slijeva.
__________________
5. Usp. Pnz 1,30; 31,6; 18, 19. i 22. Ps 30,7-12; 24. Usp. Iv 3,8; Job 7,18; 32. Otk 2,7.

Deseto poglavlje
ZAHVALNOST ZA BOJU MILOST
1. to trai poinak kad si roen za rad.

2. Budi spreman prije na strpljivost nego na utjehu, prije na noenje kria nego na
veselje.
3. A koji, pa i od svjetovnjaka, ne bi rado primao utjehu i duhovnu radost, kad bi ih
samo mogao dobiti?
4. Ta duhovne utjehe nadilaze sve slasti svijeta i naslade tijela.
5. Sve su svjetske slasti ili sramotne ili isprazne.
6. A samo su duhovne slasti ugodne i asne, plod kreposti i Boji dar istim duama.
7. Ali ove boanske utjehe nitko ne moe uivati trajno, kad god mu se prohtije, jer
as kunje ne treba dugo ekati.
8. Ovaj pohod odozgo najvie prijee lana sloboda duha i vlastita umiljenost.
9. Bog ini dobro pruajui milost utjehe, ali ovjek postupa naopako ne uzvraajui
mu odmah zahvalom.
10. I evo zato nas ne mogu preplaviti darovi milosti: nezahvalni smo Zaetniku i
primljeno ne uzvraamo prvobitnom Izvoru.
11. Milost, naime, uvijek zasluuje onaj koji dostojno zahvaljuje. Oholici se oduzima
ono to se obiava dati poniznome.
12. Neu utjehu koja mi oduzima skruenost niti udim za dubokim zanosom koji vodi k
oholosti.
13. Nije, naime, ni sve uzvieno sveto, ni svaka elja ista, ni sve slatko dobro, ni sve
drago Bogu milo.
14. Rado primam milost od koje u biti ponizniji i bogogojazniji i spremniji na odricanje.
15. Tko je okusio dar milosti pa zatim iskusio njezino oduzimanje, nee se usuditi sebi
pripisati ita dobro; radije e priznati svoje siromatvo i prazninu.
16. Bogu daj Boje, a sebi pripii svoje. To znai: Bogu zahvaljuj za milost, a tvoj je,
priznaj, samo grijeh i kazna koju za nj zasluuje.
34
17. Za sebe uvijek odaberi najnie i dat e ti se najvie.

18. Jer najviega nema bez najnieg.
19. Najvei sveci pred Bogom bili su najmanji u svojim oima;
20. i to su bili slavniji, to su u sebi bili ponizniji.
21. Oni koji su puni istine i nebeske slave, nisu eljni isprazne slave, oni koji su pak u
Bogu utemeljeni i utvreni, ne mogu biti oholi.
22. I oni koji sve dobro to su primili Bogu pripisuju, ne trae slave jedan od drugoga,
ve im je do Boje slave. ele da se u njima i u svim svetima nadasve Bog proslavi.
Uvijek k tome tee.
23. Budi stoga zahvalan za najmanje i bit e dostojan primiti vee.
24. Neka ti je najmanje kao najvee, a ono prezira vrijedno smatraj duhovnim darom.
25. Gleda li dostojanstvo Darovatelja, nijedan ti se dar nee initi malenim ni
beznaajnim. to, naime, daje svevinji Bog, nije maleno.
26. Pa i kad dijeli kazne i udarce, treba zahvaljivati, jer to god doputa da nas
zapadne, uvijek to ini za nae spasenje.
27. Tko eli ostati u Bojoj milosti, nek` je zahvalan za milost koju je primio, i strpljiv,
ako ju je izgubio.
28. Neka moli da mu se vrati, neka bude oprezan i ponizan, da je ne izgubi.
__________________
16. Usp. Mt 22,21; 17. Usp. Izr 25,6-7; Lk 14,10; 20. Gal 5,26; 22. Usp. Iv 5,44; 1 Sol
2,6; 25. Usp. Jak 1,17.

MALO IH JE KOJI LJUBE KRI
1. A ima Isus mnoge koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, a malo njih koji e
ponijeti njegov kri.
2. Ima mnoge koji ele utjehu, a malo njih koji prihvaaju patnju.
3. Mnogi mu se pridruuju kod stola, a malo njih kod posta.
4. Svi se s Kristom ele radovati, a malo e njih njemu za volju neto podnijeti.
5. Mnogi Isusa slijede do lomljenja kruha, a malo e njih s njim popiti au muka.
6. Mnogi aste njegova udesa, a malo njih dijeli s njim sramotu kria.
7. Mnogi vole Isusa dok ih ne stignu nevolje.
8. Mnogi ga hvale i veliaju dok od njega primaju kakve utjehe.
9. A ako se Isus sakrije, i naas ih napusti, zapadaju u alost ili u prekomjernu
malodunost.
10. A oni koji vole Isusa radi Isusa, a ne radi neke vlastite utjehe, vole ga i veliaju u
nevolji i stisci kao i u najdubljoj utjehi.
11. I da ih nikad ne obdari utjehom, ipak bi ga hvalili i uvijek zahvaljivali.
12. O, koliko moe ista ljubav spram Isusa, nepomuena koristoljubljem ni
samoljubljem!
13. Zar ne, one koji uvijek trae utjehu, morali bismo zvati plaenicima?
14. Nije li oito da oni koji uvijek misle na svoju korist i probitak vie ljube sebe nego
Isusa?
15. Gdje nai ovjeka koji e Bogu sluiti badava?
16. Malokad je netko toliko duhovan, da bi se liio svega.
17. Ta tko e nai istinskog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja?
18. Cijena mu je kao dragocjenostima iz dalekih krajeva.
19. I kad bi ovjek dao sav svoj imutak, jo je nita.
20. I kad bi inio veliku pokoru, jo je malo.
21. I kad bi stekao sve znanje, jo je daleko.
22. I kad bi imao mnogo kreposti i arku pobonost, jo bi mu mnogo nedostajalo.
23. Naime, jedno, najpotrebnije.
35
24. A to? Da, nakon to je sve ostavio, ostavi sebe i iz sebe posve izae i nita ne
zadri od svojega sebeljublja.
25. Kad je uinio sve to je mislio da mora uiniti, neka smatra da nita nije uinio.
26. Neka ne smatra velikim ono to bi se kod njega moglo uvelike cijeniti, ve neka se
prizna uistinu nekorisnim slugom.
27. Ovako kae Istina:Kad izvrite sve to vam je nareeno, recite: Sluge smo
beskorisne!
28. Tada e zaista moi biti siromaan i slobodan duhom
29. te govoriti s prorokom: jer osamljen sam i nevoljan.
30. Ipak, nitko nije bogatiji, nitko slobodniji, nitko moniji od onoga koji sebe i sve
umije ostaviti i smatrati se posljednjim.
__________________
1. Usp. Lk 14,27; 3. Usp. Sir 6,10; 5. Usp. Lk 24,35; Mt 20,22; 17. Mt 5,3; 18. Izr
31,10; 19. Pj 8,7; 23. Usp. Lk 10,42; 24. Usp. Mt 16,24; 27. Lk 17,10; 29. Ps 25,16.

Dvanaseto poglavlje
KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIA
1. Mnogima se ini tvrd ovaj govor: Odreci se sama sebe, uzmi svoj kri i slijedi Isusa!
2. Ali mnogo e tvre biti sluati onu posljednju rije: Odlazite od mene, prokleti, u
oganj vjeni!
3. Jer oni koji sada rado sluaju i slijede rije kria, nee se tada bojati sluajui
vjenu osudu.
4. Ovaj e zanamen kria biti na nebu kad Gospodin doe suditi.
5. Tada e svi prijatelji kria, koji su se za ivota suobliili Raspetome, prilaziti Kristu
Sucu s velikim pouzdanjem.
6. to se, dakle, boji uzeti kri s kojim se ide u kraljevstvo?
7. U kriu je spasenje, u kriu je ivot, u kriu je zatita od neprijatelj.
8. U kriu odozgo dotjee slatkoa, u kriu je snaga srca, u kriu je radost duha.
9. U kriu je najvea krepost, u kriu je savrenost svetosti.
10. Nema dui spasenja ni nade vjenoga ivota doli u kriu.
11. Uzmi, dakle, kri i slijedi Isusa i bit e na putu vjenoga ivota.
12. On je iao pred tobom, nosei svoj kri, i umro je za tebe na kriu, da bi i ti ponio
svoj kri i bio voljan umrijeti na kriu,
13. jer umre li s njim, jednako e s njim i ivjeti,
14. i ako si mu bio dionik muke, bit e i slave.
15. Eto, sve je u kriu, i nema drugog puta u ivot i do pravoga nutarnjeg mira, osim
puta svetoga kria i svakodnevnog mrtvljenja.
16. Poi kamo god hoe, potrai to god eli, nee nai uzvienijega puta u nebo ni
sigurnijeg po zemlji no to je put svetoga kria.
17. Porazmjesti i uredi sve po svojoj volji i umijeu i otkrit e da ti je uvijek neto
pretrpjeti, s voljom ili preko volje, i tako uvijek nalazi kri.
18. Ili e utjeti tjelesnu bol, ili e u dui podnostiti duhovnu muku.
19. Katkad e te Bog ostaviti, katkad blinji uznemiriti, a, to je najgore, esto e sam
sebi biti teak.
20. I nee se toga moi osloboditi ili sebi olakati nikakvim lijekom ili utjehom, nego
mora izdrati dok je Boja volja.
21. Bog, naime, eli da naui trpjeti nevolju bez utjehe, da mu se potpuno preda i
kroz nevolju postane ponizniji.
22. Nitko tako duboko ne osjea muku Kristovu kao onaj koga je snala slina patnja.
23. Kri je, dakle, svagda spreman i posvuda te eka.
24. Ne moe pobjei, kamo god krenuo, jer kamo god doe, sebe donosi i uvijek
sebe nalazi.
36
25. Okreni se gore, okreni dolje, okreni van, okreni unutra u svemu e nai kri i
svuda treba biti strpljiv, eli li sauvati nutarnji mir i zasluiti vjenu krunu.
26. Nosi li kri dragovoljno, on e tebe nositi i dovesti te eljenome cilju, gdje je kraj
patnjama.
27. Nosi li ga preko volje, namee si novo breme, jo se vie optereuje, a ipak
mora trpjeti.
28. Odbaci li jedan kri, nai e, bez sumnje, drugi, moda jo tei.
29. Misli li da e utei od onoga to nije mimoilo nijednog smrtnika?
30. Koji je svetac na svijetu bio bez kria i muke?
31. Ta ni Gospodin na Isus Krist nije bio ni jedan as bez mune patnje, dok je ivio
(na zemlji).
32. Trebalo je da Krist sve to pretrpi da bi ustao od mrtvih te uao u svoju slavu.
33. I to trai drugi put od ovog kraljevskog, koji je put svetoga kria?
34. Cijeli je Kristov ivot bio kri i muenitvo, a ti bi za sebe htio mir i veselje?
35. Vara se, vara, ako drugo trai do trpjeti nevolje, jer je sav ovaj smrtni ivot pun
nevolj i obiljeen krievima.
36. I koliko tko duhom vie napreduje, toliko tee esto nalazi krieve, jer to mu je
ljubav vea, to vie osjea kaznu progonstva.
37. Pa ipak, taj tako mnogostruko pogoeni ovjek nije bez traka utjehe jer sluti da
mu noenje kria nosi obilan plod.
38. Naime, dok ga dragovoljno trpi, sav se teret nevolje pretvara u oekivanje
boanske utjehe.
39. I koliko nevolja vie pritie tijelo, toliko se vie duh krijepi nutarnjom utjehom.
40. Pa katkada, iz ljubavi da se suoblii Kristovu kriu, toliko ojaa u elji za mukom i
trpljenjem da i ne bi htio biti bez boli i nevolje,
41. jer smatra da je Bogu toliko drai koliko je vie i tee mogao podnijeti za njega.
42. Nije to ljudsko junatvo, nego Kristova milost, koja u krhkome tijelu toliko moe i
ini, da ono od ega po prirodi uvijek zazire, arom duha prihvaa i ljubi.
43. Nije po ovjekovoj mjeri nositi kri, ljubiti kri, obuzdavati i upokoravati tijelo,
izbjegavati asti, rado podnositi uvrede, prezirati samoga sebe i, dapae, eljeti
prezir, svakojaka stradanja i trpjeti tete i ne eznuti ni za kakvim uspjehom na
ovom svijetu.
44. Rauna li na samoga sebe, nita od toga nee moi.
45. No, ako se pouzda u Gospodina, dat e ti snagu s neba i gospodarit e svijetu i
tijelu.
46. I bude li naoruan vjerom i obiljeen Isusovim kriem, nee se straiti ni
neprijatelja avla.
47. Kreni, dakle, kao vjeran i dobar sluga Kristov, odluno ponesi kri svojega
Gospodina, raspetoga za tebe iz ljubavi.
48. Pripravi se na podnoenje mnogih protivtina i razliitih neprilika u ovome bijednom
ivotu, jer e ti tako biti gdje god bio i samo to e doista nai kamo god se skrio.
49. Tako mora biti. I nema naina kako izbjei nevolje zala i boli, nego da trpi.
50. Posluno ispijaj au Gospodnju, ako si mu prijatelj i eli imati dijela s njim.
51. Utjehe prepusti Bogu; on neka ih priputa po svojoj volji.
52. A ti se pobrini kako e podnositi nevolje i smatraj ih najveim utjehama, jer muke
sadanjega vremena nisu nita prema buduoj slavi, ak ni onda kad bi ih sam sve
mogao podnijeti.
53. Kad do toga doe, da ti nevolja bude draga i ugodna radi Krista, tada je, znaj, s
tobom dobro, jer si naao raj na zemlji.
54. Dokle god ti je trpljenje teko i nastoji mu umaknuti, dotle e biti zlo po tebe i
posvuda e te pratiti nevolje.
55. Ako si spreman na ono to je neizbjeno, naime, na trpljenje i umiranje, ubrzo e s
tobom biti bolje i nai e mir.
56. Pa kad bi s Pavlom bio ponesen ak do treeg neba, ne bi zbog toga bio siguran da
nee trpjeti nikakvu neugonost.
57. Ja u mu, kae Isus, pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti.
58. Ostaje ti, dakle, trpjeti, ako si voljan Isusa ljubiti i njemu trajno sluiti.
37
59. O, kad bi bio dostojan trpjeti neto za Ime Isusovo!

60. Dakako, strpljivost svi preporuuju, premda je malo njih voljno trpjeti.
61. Bilo bi pravo da bar malo trpi za Krista, kad toliki mnogo vie trpe za svijet.
62. Utisni si u pamet; potrebno je da ivi umirui.
63. I koliko je netko vie sebi umro, toliko je vie poeo ivjeti Bogu.
64. Niko nije kadar shvatiti nebesko ne prihvati li radi Krisat podnositi protivtine.
65. Nita nije Bogu milije, nita za tebe spasonosnije na ovome svijetu, nego od srca
trpjeti za Krista.
66. I kad bi ti bilo na izbor, vie bi morao eljeti radi Krista trpjeti protivtine, nego se
krijepiti mnogim utjehama; jer bi i Kristu bio sliniji i svim svecima bliskiji.
67. Ne sastoji se, naime, naa zasluga i staleki napredak u mnogim ugodnostima i
utjehama nego vie u podnoenju velikih tekoa i nevolja.
68. Kad bi zaista ljudskome spasenju bilo neto bolje i korisnije od trpljenja, to bi Krist,
zasigurno, pokazao rijeju i primjerom.
69. Ta on i uenike koji su ga slijedili i sve koji ele poi njegovim stopama, otvoreno
hrabri da ponesu kri, pa kae:Hoe li tko za mnom, neka se odree samoga sebe,
neka uzme svoj kri i neka ide za mnom.
70. Dakle, nakon to smo sve prouili i istraili, ovo je konani zakljuak:Kroz mnoge
nam je nevolje ui u kraljevstvo Boje. Amen.
__________________
1. Iv 6,60; Mt 16,24; 2. Mt 25,41; 3. 1 Kor 1,18; Ps 112,7;4. Usp. Mt 24,30; 5. Usp. Rim
8,29; 12. Iv 19,17; 13. Usp. Rim 6,6-8; 14. Usp. 2 Kor 1,7; 19. Usp. Job 7,29; 25. Usp.
Lk 21,19; Heb 10,36; 32. Lk 24,46; 35. Usp. Job 14,1; 37. Usp. 2 Kor 8,2; 41. Usp. Tob
12,13, 43. Usp. 1 Kor 9,27; 49. Ps 107,39; 50. Usp. Mt 20,23; Iv 13,8; 52. Rim 8,18;
56. Usp. 2 Kor 12,2; 57. Dj 9,16; 59. Usp. Dj 5,41; 62. Usp. Ciceron, De republika, L.
VI,3,6; Grgur Vel. Hom. 36 in Evang.; 69. Mt 16,24; Lk 9,23; 70 Dj 14,21.
38
TREA KNJIGA
NUTARNJA UTJEHA

Prvo poglavlje
KRISTOV NUTARNJI GOVOR VJERNOJ DUI
1. Da posluam to mi to Gospodin govori!

2. Blaena dua koja u sebi slua rije Gospodnju i iz njegovih usta prima rije utjehe.
3. Blaene ui koje sluaju boanski apat, a ne haju za doaptavanje svijeta.
4. Zaista blaene ui koje ne prislukuju glas to odjekuje izvana, nego istinu koja
govori i pouava iznutra.
5. Blaene oi koje se zatvaraju za izvanjsko, a paze na nutarnje.
6. Blaeni koji poniru u nutrinu i svagdanjim duhovnim vjebama nastoje sve vie
dokuiti nebeska otajstva.
7. Blaeni koji se ele Bogu otvoriti i otresti se svake svjetovne navezanosti.
8. Budi oprezna, duo moja, i zatvori vrata svoje putenosti da uzmogne uti to
Gospodin Bog govori u tebi.
9. Ovo govori tvoj Ljubljeni:Ja sam tvoje spasenje, tvoj mir i tvoj ivot.
10. Ostani uza me i nai e mir.
11. Ostavi sve prolazno i trai vjeno.
12. A to je sve vremenito, nego zamama?
13. I to e ti pomoi sva stvorenja ako te Stvoritelj ostavi?
14. Odreci se, dakle, svega, nastoj biti odan i vjeran Stvoritelju, da uzmogne primiti
pravo blaenstvo.
__________________
1. Ps 85,9; 3. Job 4,12; 8. Ps 85,9; 9. Ps 35,3.

Drugo poglavlje
ISTINA GOVORI UNUTRA BEZ BUKE RIJEI
1. Govori, Gospodine, sluga tvoj slua!

2. Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.
3. Prikloni mi srce propisima svojim; neka mi nauk dadi poput kie.
4. Neko su Izraelovi sinovi govorili Mojsiju:Ti nam govori, a mi emo sluati. Neka
nam Bog ne govori, da ne pomremo.
5. Ne tako, Gospodine, ne molim tako, nego te radije s prorokom Samuelom ponizno i
eljno zaklinjem:Govori, Gospodine, sluga tvoj slua!
6. Neka mi ne govori Mojsije ili neki od proroka, nego bolje govori ti, Gospodine Boe,
nadahnitelju i prosvjetitelju svih proroka, jer me ti sam, bez njih, moe savreno
pouiti.
7. A oni, bez tebe nita ne mogu.
8. Mogu, dodue, izgovarati rijei, ali duha ne donose. Lijepo govore, ali, ako ti uti,
srca ne zaiu.
9. Piu slova, ali ti otkriva smisao.
10. Iznose otajstva, ali ti objavljuje poruku znakova.
11. Izdaju zapovijedi, ali ti pomae da se provedu.
12. Pokazuju put, ali ti krijepi za putovanje.
13. Oni djeluju samo izvana, a ti pouava i prosvjetljuje srca.
39
14. Oni izvana natapaju, a ti daje plodnost.

15. Oni izvikuju rijei, a ti daje uima da razumiju.
16. Neka mi, dakle, ne govori Mojsije, nego ti, Gospodine Boe moj, vjena istino:
17. Da ne bih umro ne donijevi ploda, budem li samo naizvan opomenut, a unutra
nezapaljen; da mi rije koju sam uo, a nisam ispunio, koju sam spoznao, a
nisam uzljubio, koju sam vjerovao, a nisam sauvao ne bude na osudu.
18. Govori, dakle, Gospodine, sluga tvoj slua. Ti ima rijei ivota vjenoga!
19. Govori mojoj dui na svaku utjehu i na popravak svega mojega ivota; a tebi na
slavu i vjenu ast.
__________________
1. 1 Sam 3,9; 2. Ps 119,36; Pnz 32,2; 4. Izl 20,19; 9. Usp. Lk 24,45; 11. Usp. Fil 2,13;
13. Usp. Sir 2,10; 14. 1 Kor 3,7; 15. Usp. Job 32,8; 17. Usp. Jak 1,22; 18. 1 Sam 3,9; Iv
6,68; 19. Usp. 1 Pt 1,7.

Tree poglavlje
RIJEI BOJE TREBA SLUATI PONIZNO, A MNOGI IH NE CIJENE
1. Posluaj, sinko, moje rijei. Moje su rijei slatke, nadilaze znanje filozofa i umnika
ovoga svijeta.
2. Rijei su moje duh i ivot i ne smiju se prosuivati po ljudskom shvaanju.
3. Ne smiju se tumaiti po ispraznoj samodopadnosti, nego ih treba sluati u tiini i
prihvaati s posvemanjom poniznou i velikim predanjem.
4. Odgovaram:Blago onome koga ti pouava, Gospodine, i ui Zakonu svojemu: da
mu mir udijeli od nesretnih dana, da se ne bi razoarao na zemlji.
5. Ja sam govori Gospodin pouavao proroke od poetka, a i sada ne prestajem
svima govoriti. Ali mnogi su gluhi i tvrdi na moj glas.
6. Mnogi radije sluaju svijet nego Boga.
7. Spremnije slijede svoju tjelesnu poudu nego Boju volju.
8. Svijet obeava prolazne sitnice, a slui mu se s velikom poudom.
9. Ja obeavam najvrednije i vjene stvari, pa ipak srca smrtnika ostaju nepokretna.
10. Tko mi tako briljivo i u svemu slui i pokorava se kao to slui svijetu i njegovim
gospodarima?
11. Stidi se, Sidone, jer more govori. A ako trai razlog, uj zato.
12. Za neveliko imanje dugi se put putuje, a za vjeni ivot mnogi jedva da e noge sa
zemlje podii.
13. Za sitan se dobitak jagmi, za dukat sramotno parnii, a za neku ispraznu stvaricu
ili prazno obeanje ne strai se danonone muke.
14. O, sramote! Za nezamjenljivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najuzvieniju
ast i beskrajnu slavu lijeni su se i malo potruditi.
15. Zastidi se, stoga, lijeni i mrzovoljni slugo, to su oni spremniji na propast nego ti na
ivot.
16. Oni se vie raduju ispraznosti nego ti istini.
17. Dakako, oni se u svojoj nadi uvijek prevare, a moje obeanje nikoga ne iznevjeri,
niti ikoga koji se pouzda u mene, ostavlja praznih ruku.
18. to sam obeao, to u i dati, to sam rekao, to u ispuniti onomu koji mi do kraja
ostane vjeran u ljubavi.
19. Ja sve dobre nagraujem, a sve pobonike estoko iskuavam.
20. Zapii moje rijei u svojem srcu i marljivo ih promiljaj; u vrijeme kunje bit e ti
vrlo potrebne.
21. to ne razumije dok ita, shvatit e u dan pohoda.
22. Na dva naina obiavam pohoditi svoje izabranike, naime, kunjom i utjehom.
23. I dvije im poruke svakodnevno aljem: jednu korei njihove mane, drugu nukajui
ih na vee kreposti.
24. Tko ima moje rijei pa ih prezre, ima tko e ga suditi u posljednji dan.
40
Molitva za milost pobonosti
25. Gospodine Boe moj, ti si sve moje dobro.

26. I tko sam ja da se usuujem tebi govoriti?
27. Najbjedniji sam od tvojih slugu i odbaeni crv, jadniji i prezira vredniji no to sam
toga svjestan i to se usuujem rei.
28. Ipak, sjeti me se, Gospodine, jer ja sam nita, ne mogu nita i nemam nita.
29. Ti si jedini dobar, pravedan i svet. Sve moe, sve daje, sve ispunjava, samo
grenika otputa prazna.
30. Spomeni se, Gospodine, svoje vjernosti i napuni moje srce svojom milou, jer ti
nee da tvoja djela budu neplodna.
31. Kako u se odrati u ovome jadnom ivotu ako me ne ojaa svojim milosrem i
milou?
32. Ne okrei lice svoje od mene, ne odgaaj pohod svoj, ne uskrati mi svoju utjehu,
da mi dua ne postane kao zemlja bezvodna.
33. Naui me, Gospodine, da vrim volju tvoju. Ui me pred tobom ivjeti dostojno i
ponizno,
34. jer ti si moja mudrost, ti me poznaje u istini i znao si me prije nego je svijet
postao i prije nego to sam se rodio na svijetu.
__________________
1. Izr 4,10; 2. Iv 6,63; 4. Ps 94,12-13; 11. Iz 23,4; 17. Usp. Job 41,1; Ps 74,19; Lk
1,53; 18. Mt 10,22; 1 Tim 2,15; 20. Usp. Pnz 6,6; 24. Usp. Iv 12,48; 28, 2 Kor 12,11;
Prop 3,10; usp. Iv 15,5; 29. Usp. Lk 18,19; 2 Mak 1,24-25; 1 Sam 2,2; Job 42,2; 1 Tim
6,17; Jr 23,24; 30. Ps 25,6; Mudr 14,5; 32. Tob 4,7; Ps 143, 6; 33. Ps 143,10; 34. Iv
17,5.

etvrto poglavlje
PRED BOGOM TREBA HODITI U ISTINI I PONIZNOSTI
1. Sinko, hodaj preda mnom u istini, i uvijek me trai u jednostavnosti svojega srca.
2. Tko preda mnom hoda u istini, bit e zatien od zlobnih nasrtaja i istina e ga
osloboditi od zavodnika i poruga opakih.
3. Ako te istina oslobodi, zaista e biti slobodan i nee se brinuti o ispraznim
ljudskim ogovorima.
4. Gospodine, istina je to govori. Molim te, neka tako bude sa mnom.
5. Nek me tvoja istina ui, ona neka me uva i sauva sve do spasonosnog svretka.
6. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa u s tobom
hodati u velikoj slobodi srca.
7. Pouit u te govori Isus to je pravo i milo preda mnom.
8. Sjeti se svojih grijeha i razmiljaj o njima s velikim prezirom i ne umiljaj si da si
ita zbog svojih dobrih djela.
9. Zaista si grenik, vezan i podloan mnogim strastima.
10. Po sebi uvijek tei za onim to je nita. Lako pada, brzo se zbuni, zaas
popusti.
11. Nema nita ime bi se mogao diiti, a mnogo toga zbog ega bi sebe morao
prezirati; jer mnogo si slabiji no to moe shvatiti.
12. Stoga, od svega to ini, nita ne smatraj velikim, nita znamenitim, nita
dragojenim ni hvalevrijednim. Neka ti nita ne bude znaajno, nita uzvieno, nita
hvalevrijedno ni poeljno, osim onoga to je vjeno.
13. Neka ti je od svega najdraa vjena Istina.
14. Neka ti je od svega najmra tvoja beskrajna nevrijednost.
15. Niega se toliko ne plai i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe, nad kojima se
mora raaliti vie nego nad gubitkom ikojih stvari.
41
16. Neki preda mnom ne hodaju iskreno, ve zavedeni znatieljom i drskou; ele
doznati moje tajne i doprijeti u Boje dubine, a zanemaruju sebe i svoje spasenje.
17. Takvi, zbog svoje razmetljivosti, esto padaju u velike kunje i grijehe, u oholost i
znatielju, jer sam im protivan.
18. Boj se suda Bojega, strepi pred srdbom Svemoguega.
19. Nemoj ispitivati djela Svevinjega, ve istrai svoje zloe, u emu si pogrijeio i
kolika dobra propustio.
20. Nekima je sva pobonost u knjigama, a nekima u slikama; nekima opet u vanjskim
znakovima i oblicima.
21. Neki me dre na jeziku, ali malo u srcu.
22. A ima ih i koji prosvijetljena uma i ista srca uvijek eznu za vjenim stvarima,
nerado sluaju o zemaljskim, iz nevolje udovoljavaju naravnim potrebama;
23. takvi razumiju to Duh istine govori u njima;
24. on ih ui da ne haju za zemaljsko, a ljube nebesko, da svijet zapostave, a nebo
danonono prieljkuju.
__________________
1. 1 Kr 2,4; Mudr 1,1; 2. Usp. Iv 8,32; Mudr 10,12; 3. Usp. Iv 8,36; 5. Usp. Ps 25,5; 7.
Usp. 1 Iv 3,22; 11. Usp. 1 Kor 4,7; 16. Usp. Tob 3,5; 18. Usp. 2 Mak 7,38; 19. Sir 11,4;
21. Usp. Iz 29,13; 23. Mt 10,20; 24. Popriesna 2. nedjelje Doaa.

Peto poglavlje
UDESNO DJELOVANJE BOJE LJUBAVI
1. Blagoslivljam te, Oe nebeski, Oe Gospodina mojega Isusa Krista, koji si se

udostojao sjetiti mene siromaha.
2. O, Oe milosra i Boe svake utjehe, zahvaljujem ti to mene, nedostojna bilo
kakave utjehe, katkada krijepi utjehom.
3. Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinoroenim Sinom tvojim i Duhom Svetim
Tjeiteljem u vijeke vjekova. Amen.
4. Ah, Gospodine Boe moj, sveti ljubitelju, kad ti doe u moje srce, klicat e sve to
je u meni.
5. Ti si moja slava i radost mojega srca, moja nada i utoite u dan moje nevolje.
6. No, budui da sam jo nejak u ljubavi i nesavren u kreposti, trebaju mi tvoja
okrepa i utjeha.
7. Zato me esto pohodi i poui u svojoj nauci.
8. Oslobodi me od opakih i zlih strasti i moje srce ozdravi od svih neurednih nagnua
da, iznutra ozdravljen i oien, budem sposoban ljubiti, sanan trpjeti, stalan
ustrajati.
9. Velika je stvar ljubav, i zaista veliko dobro, jer samo ona s lakoom nosi tekoe i
jednakim raspoloenjem nosi to je nejednako.
10. Jer teret nosi neoptereena i sve gorko pretvara u slatko i ugodno.
11. Plemenita ljubav prema Isusu potie na velika djela i bdi elju za sve veim
savrenstvom.
12. Ljubav eli uzvienost i ne da se zadrati nikakvim niskim stvarima.
13. Ljubav hoe slobodu i zazire od svakoga svjetovnog nagnua, da ono ne postane
zaprekom njezinom nutarnjem zanosu, da se ne splete zbog nekoga vremenitog
probitka ili da u neprilikama ne klone.
14. Nema nita slae od ljubavi, nita jae, nita uzvienije, nita obuhvatnije, nita
ugodnije, nita savrenije, nita bolje na nebu ni na zemlji; jer, ljubav je roena od
Boga, i, samo u Bogu, ponad svega stvorenoga, moe otpoinuti.
15. Zaljubljen ovjek leti, tri, veseli se, slobodan je i niime vezan.
16. Sve daje svima, sve ima u svemu, jer on, ponad svih, poiva u Jednom, najviem,
od kojega tee i napreduje sve dobro.
17. Ne gleda darove, nego se, ponad svih darova, okree darovatelju.
42
18. Mjera ljubavi esto je bez mjere.

19. Ljubav ne osjea tereta, ne obazire se na napor, vie hoe nego to moe,
20. ne rauna na nemogue, jer joj sve izgleda doputeno i mogue.
21. Sposobna je, dakle za sve i mnogo donosi i umnogome uspijeva.
22. A tamo gdje zaljubljenik klone i zaspi, ljubav bdije, ni u snu ne spava, ni trud je ne
utrudi, ni tjeskoba ne stisne, ni strah ne smete, nego se kao ivi plamen i gorua
baklja podie uvis i sigurno ide naprijed.
23. Tko ljubi, zna to znai ta rije.
24. U Bojim uima snano odjekuje arka ljubav due koja govori: Boe, Boe moj,
ljubavi moja! Ti si sav moj, a ja tvoja!
25. Usavri me u ljubavi da nutrinom svoga srca nauim okusiti slatkou ljubavi,
rastopiti se i plivati u ljubavi.
26. Neka me tako zahvati ljubav, da u silnom aru i zanesenosti nadvisim sama sebe.
27. Daj mi zapjevati pjesmu ljubavi, i tebe slijediti, moj Ljubljeni.
28. Nek mi dua iznemogne hvalei te ljubavnim klicanjem.
29. Daj da te ljubim vie od sebe, a i sebe samo radi tebe i u tebi sve koji te zaista
ljube, kao to nalae zakon ljubavi, koji sja iz tebe.
30. Ljubav je okretna, iskrena, pobona, mudra, velikoduna, hrabra i nikad ne trai
sebe.
31. Tko samo na sebe daje, ljubav izdaje.
32. Ljubav je obazriva, ponizna i potena, nije mekoputna, nije lakoumna ni ispraznih
elja; trijezna je, postojana, ista, pomirljiva i uvar svih osjetila.
33. Ljubav je podlona i posluna poglavarima, sebe malo cijeni, dapae, prezire se,
Bogu je odana i zahvalna, na njega se oslanja i u nj se pouzdaje i kad se ne osjea
ugodno: jer nema ljubavi bez bola.
34. Tko nije spreman sve pretrpjeti i biti na raspolaganju Ljubljenome, nije dostojan
zvati se ljubiteljem.
35. Ljubitelj mora za volju Ljubljenoga rado prihvatiti sve teko i gorko i nipoto ne
odstupiti od njega.
__________________
2. 2 Kor 1,3; 4. Usp. Izr 23,16; 5. Usp. Ps 3,4; 118,111; 32,7; Jer 16,19; 7. Usp. Job
33,6; 18. Vergilije, Ecloge II, 68; 22. Usp. Pj 5,2; 24. Usp. Pj. 2,16; 27. Usp. Iz 5,1; 28.
Ps 84,3.

esto poglavlje
DOKAZ PRAVE LJUBAVI
1. Sinko, jo nisi jak i razborit ljubitelj.

2. Zato, Gospodine?
3. Zato to zbog sitne neugodnosti odustaje od zapoetog i s velikom pohlepom trai
utjehe.
4. Jaki ljubitelj postojan je u napastima, i ne povodi se za lukavim nagovaranjima
neprijatelja.
5. Ako sam mu drag u srei, ne odvraa se od mene ni u nesrei.
6. Tko razborito ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav kojom mu ga
ljubljeni daje.
7. Vie gleda na ljubav nego na vrijednost dara i Ljubljeni mu je drai od svih darova.
8. Plemenitom ljubitelju nije glavno dar. Ja sam mu vaniji od svakog dara.
9. Nije zato pogubno ako su kadto tvoji osjeaji o meni ili o mojim svecima loiji
nego to eli.
10. Dobar i ugodan osjeaj, koji pokatkad primi djelo je nazone milosti i neki
predokus nebeske domovine; ne teba previe raunati na njega, jer on dolazi i
odlazi.
43
11. Ali boriti se protiv zlih sklonosti duha i prezirati avlovo doaptavanje, znak je
kreposti i velika zasluga.
12. Neka te zato ne zbune neugodna matanja, radilo se o bilo emu.
13. Hrabro ustraj u odluci i istoj nakani prema Bogu.
14. I nije nikakva obmana padne li katkad u zanos, a zatim se uas vrati k
svakodnevnim ludostima srca.
15. Vie su ti, naime, od nevolje nego od volje; i dok su ti nemile i mrske, zasluga ti je,
a ne sramota.
16. Imaj na umu, stari neprijatelj upinje se svim silama omesti tvoju elju za dobrim i
odvratiti te od svake pobone vjebe: od tovanja svetaca, od pobona razmatranja
moje muke, od korisna prisjeanja na grijehe, od paske nad vlastitim srcem, od
vrste odluke da napreduje u kreposti.
17. Na mnoge te zle misli nuka da bi u tebi probudio gaenje i strah, i tako te odvratio i
od molitve i od sveta itanja.
18. Trn mu je u oku ponizna ispovijed i, kad bi mogao, odvratio bi te od svete priesti.
19. Ne vjeruj mu niti se obaziri na njega, makar ti uvijek nanovo postavljao zamke.
20. Njemu pripii kad te navodi na zlo i neistou.
21. Odgovori mu:
- Odlazi, neisti due! Zastidi se, bijednie. Sama si neistoa kad mi takve stvari
doaptava!
22. Odlazi od mene, najbestidniji zavodnie! Nema ti mjesta kod mene. Uza me e se
boriti Jaki, Isus, a ti e ostati posramljen.
23. Radije u umrijeti i svaku muku podnijeti negoli uza te pristati.
24. Utihni! Umukni! Neu te vie sluati, makar mi i dalje dosaivao.
25. Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?
26. Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji.
27. Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj!
28. Bori se kao dobar vojnik.
29. Pa ako koji put od slabosti padne, upni se jae no prije, raunaj na jo veu moju
milost i nadasve se uvaj isprazne samodopadnosti i oholosti.
30. Radi njih mnogi krenu stranputicom, a katakad padnu i u neizljeivu sljepou.
31. Neka ti je propast tih oholica i ludih umiljenika opomena i poziv na trajnu
poniznost.
__________________
21. Usp. Mt 4,10; Mk 5,8; 24. Mk 4,39; 25. Ps 17,1; 26. Ps 27,3; 27. Ps 19,15.

Sedmo poglavlje
MILOST VALJA SAKRITI U ZAKLON PONIZNOSTI
1. Sinko, korisnije je i sigurnije za te skrivati milost pobonosti i ne uznositi se njome,

i o njoj mnogo ne govoriti niti je posebno isticati, ve sebe gledati s vie sumnje i
bojati se kao da si je nedostojan primio.
2. Ne treba se previe oslanjati na te osjeaje jer se brzo mogu prometnuti u svoju
protivnost.
3. Dok si u milosti, razmiljaj kako bi bijedan i jadan bio bez milosti.
4. I napredak duhovnoga ivota nije samo u tome da ima milost utjehe nego da
ponizno, samozatajno i strpljivo podnosti kad ti se uskrati; pa da tada ne zapusti
revnu molitvu niti propusti druga svoja djela koja si obiavao initi, ve ih ini to
bolje zna i moe, i, koliko je do tebe, od srca, da se, zbog suhoe i tjeskobe
duha, koje osjea, ne bi sasvim zanemario.
5. Jer mnogi, im im ne ide po volji, odmah gube strpljenje ili odustaju.
6. Put ovjekov, naime, nije uvijek u njegovoj vlasti, nego Bogu pripada davati i tjeiti
kad hoe i koliko hoe i komu hoe, po svojoj volji i nikako vie.
44
7. Neki, neoprezni, sami su sebe unitili radi milosti pobonosti jer su vie htjeli nego
to su mogli. Ne uzimajui u raun svoje skromne mogunosti, vie su se povodili
za nagonom srca nego za sudom razuma.
8. I budui da su vie naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili milost.
9. I tako su oni koji su ve gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i nevolji, da
ponieni i osiromaeni ue ne letjeti svojim krilima, nego se uzdati u moja.
10. Oni koji su jo novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu prevariti i zai
s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
11. Budu li vie slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne budu li od takva
svojeg shvaanja htjeli odustati, zlo e svriti.
12. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno doputaju da ih drugi vode.
13. Bolje je malo znanja i umijea s poniznou negoli veliko blago nauke s ispraznom
samodopadnou.
14. Bolje je da ima manje nego toliko da bi se uzoholio.
15. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj koji zaboravlja
svoje prijanje nedostatke i neporoni strah Gospodnji, koji ne strepi da e izgubiti
primljenu milost.
16. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo kakve potekoe
preko svake mjere oajava i na mene se oslanja s mnogo manje odanosti i
promiljenosti nego to bi trebao.
17. Tko bi u vrijeme mira htio biti previe siguran, esto e u vrijeme borbe biti
maloduan i straljiv.
18. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj obuzdavati i vladati
njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
19. Dok si gorljiva duha, pametno je razmiljati, to e biti, kad svjetlost utrne.
20. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se moe opet vratiti, jer uzeo sam ti je
privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
21. esto je takva kunja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
22. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima vie vienja ili utjeha ili koliko
je vjetiji Svetome pismu ili sjedi na viem poloaju, nego po tome je li bio
postojan u istinskoj poniznosti i pun Boje milosti, trai li uvijek iskreno i posvuda
Boju ast, smatra li sebe nevanim, tovie, vrijednim prezira pa mu je drae da
ga drugi zapostavljaju i poniavaju nego hvale.
__________________
6. Usp. Jer 10,23; 7. Usp. Sv. Benedikt, Regula, Prologus; 9. Usp. Ob 4; Ps 91,4; 12.
Usp. Rim 11,25; 20. Job 17,12.

Osmo poglavlje
PRED BOGOM SEBE MALO CIJENI
1. Ja se, evo, usuujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!

2. Budem li se vie cijenio, evo, ti stoji protiv mene, ali istinsko su svjedoanstvo i
moje opaine, koje ja ne mogu opovrgnuti.
3. A ponizim li se i ponitim, i odreknem svake samodopadljivosti, i izjednaim li se s
prahom, to i jesam, tvoja e mi milost biti sklona, a tvoja svjetlost nadomak
mome srcu; tada e svatko, pa i najmanje, precjenjivanje sama sebe potonuti u
dolini moje nitavnosti i zauvijek nestati.
4. Tada e dati da se vidim tko sam, tko sam bio i kamo idem, da sam nita i da to
nisam znao.
5. Ostanem li preputen sebi, nita sam, samo nemo.
6. No, im se na me obazre, istog sam asa jak i pun nove radosti.
7. udesno je kako me neoekivano podie i tako dobrohotno privija k sebi, dok ja,
po sebi, uvijek teim prema dolje.
45
8. To je djelo tvoje ljubavi koja me blagonaklono pretjee i u premnogim potrebama

podupire. uva me, dapae, od velikih opasnosti i spasava od, zaista, bezbrojnih
zala.
9. Jer, ljubei se neuredno, sm sam sebe upropastio. A im sam potraio samo tebe i
uzljubio te istom ljubavlju, naao sam zajedno i tebe i sebe i po ljubavi jo sam
dublje uronio u svoju nitavnost.
10. Ti, Preslatki, ini sa mnom preko svake moje zasluge i vie od onoga to se
usuujem nadati ili moliti.
11. Blagoslovljen budi, Boe moj! Premda sam nedostojan bilo kojeg dobra, tvoja
plemenitost i beskrajna dobrota nikada se ne prestaju nuditi, pa i onima koji su
nezahvalni i odlutali daleko od tebe.
12. Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i poboni, jer ti si na spas, naa
mo i snaga.
__________________
1. Post 18,27; 2. Usp. Br 22,34; 4. Usp. Ps 73,22; 9. Usp. Iv 12,25; 11. Ps 18,47; Mt
5,45; 12. Ps 80,4.

Deveto poglavlje
SVE TREBA UPRAVITI BOGU POSLJEDNJEM CILJU
1. Sinko, ja moram biti tvoj krajnji cilj.

2. Ta e nakana proistiti tvoju ljubav, koju esto naopako usmjerava k sebi i
stvorenjima.
3. Ako, naime, bilo u emu trai sama sebe, odmah smalake i usahne.
4. Sve, dakle, prvo upravljaj meni, jer ja sam sve dao.
5. Sve promatraj kako istjee iz najviega Dobra; i to je razlog da sve treba privoditi k
meni kao svojem izvoru.
6. Iz mene, kao iz ivog vrela, ivotnu vodu zahvaa malen i velik, ubog i bogat; i koji
mi rado i slobodno slue, primit e milost na milost.
7. A tko bude traio svoju slavu izvan mene ili se naslaivao u neku svojem dobru,
nee si osigurati trajnu radost ni svom srcu slobodu, nego e ga odasvud saplitati
zapreke i stiske.
8. Sebi, dakle, ne pripisuj nita dobro, niti bilo kojem ovjeku pridaji krepost, nego
sve priznaj Bogu, bez kojeg ovjek nema nita.
9. Ja sam sve dao, ja sve potraujem, i vrlo strogo traim zahvalnost.
10. Evo istine kojom se istjeruje ispraznost slave.
11. A ako ti navrate nebeska milost i istinska ljubav, nee biti mjesta ni za kakvu zavist
ni stisku u srcu, niti e te zaokupljati samoljublje.
12. Ta boanska ljubav sve pobjeuje i daje krila svim duevnim moima.
13. Ako si istinski mudar, samo e se u meni radovati, samo u meni nadati, jer nitko
nije dobar doli Bog, koga treba nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.
__________________
6. Usp. Otk 13,16; 21,6; Iv 1,16; 4,10; 7. Us. 2 Kor 6,11-12; 12. Vergil, Ecloga X,69:
Omnia vicit amor: Ljubav sve pobjeuje; 13. Lk 18,19.
Deseto poglavlje

KAD SMO PREZRELI SVIJET, SLATKO JE SLUITI BOGU
1. Opet u govoriti, Gospodine, i neu utjeti. aptat u u ui Boga i Kralja svojega

koji je u visinama:O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju uva za one
koji te se boje!
2. A to si tek onima koji te ljube? Koji ti slue svim srcem?
46
3. Zaista je neiskazana milina razmiljati o tebi, a to iroke ruke daje onima koji te
ljube.
4. Najvie si pokazao milinu svoje ljubavi u tome, to si me stvorio kad me nije bilo; i
kad sam od tebe daleko zalutao, natrag si me doveo u svoju slubu i zapovjedio mi
da te ljubim.
5. O, izvore vjene ljubavi, to rei o tebi?
6. Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se udostojao mene sjetiti?
7. I nakon to sam se raspustio i izopaio, iskazao si sluzi svojemu milosre preko
svakog oekivanja i pruio prijateljstvo i milost preko svake mjere.
8. to u ti uzvratiti za tu milost?
9. Nije, naime, svima dano, odrei se svega, ostaviti svijet i prihvatiti samostanski
ivot.
10. Zar je moje sluenje tebi neto veliko, kad je to dug svakoga stvorenja?
11. Sluenje tebi ne smijem smatrati velikim. Veliko i zadivljujue je, naprotiv, to to si
se ti udostojao uzeti za svojega slugu takva siromaha i nedostojnika i pridruiti ga
svojim odabranim slugama.
12. Evo, tvoje je sve to imam i ime god ti sluim.
13. Zapravo obratno: ti vie slui meni, nego ja tebi.
14. Gle, nebo i zemlja, koje si stvorio na slubu ovjeku, spremni su i svednevice ine
ono to si im odredio.
15. I, ini mi se, da ti je i to malo, pa si i anele stvorio i odredio na slubu ovjeku.
16. A sve ovo nadvisuje to to si se ti sam udostojao sluiti ovjeku i obeao mu dati
sama sebe.
17. to u ti uzvratiti za tisue tih dobara?
18. O, kad bih ti mogao sluiti sve dane svojega ivota!
19. Eh, kad bih ti bar jedan dan mogao dostojno sluiti!
20. Zaista, ti si dostojan svakog sluenja, svake asti i vjene hvale.
21. Zaista, ti si moj Gospodin, a ja tvoj siromani sluga. Duan sam ti sluiti svim
silama i nikada ne malaksati u tvojoj hvali.
22. Tako hou, tako elim, i to god mi uzmanjka, ti se udostoj nadopuniti.
23. Velika je ast i slava tebi sluiti i radi tebe sve prezirati.
24. Veliku e milost zadobiti koji se svojevoljno podloe tvojoj presvetoj slubi i nalazit
e preslatku utjehu Duha Svetoga.
25. Veliku e slobodu duha stei oni koji radi tvojega Imena krenu uskim putem i
napuste svaku svjetovnu brigu.
26. O draga i ugodna slubo Boja po kojoj ovjek postaje istinski slobodan i svet!
27. O svetog li redovnikog stalea! Po njemu je ovjek izjednaen s anelima, Bogu
ugodan, avlima straan, a svim vjernicima preporuljiv!
28. O slubo, koju je uvijek vrijedno poeljeti i prigrliti, kojom zasluujemo najvie
dobro i stjeemo beskrajnu radost!
__________________
1. Usp. Ps 68,25; 31,20; 4. Usp. Pnz 19,9; 7. Usp. Ps 119,65; 10. Usp. Jdt 16,17; 12. 1
Ljet 29,14; 16. Usp. Lk 1,73; 20. Usp. Otk 4,11; 23. Usp. Sir 23,38; 25. Usp. Mt 7,14;
26. Usp. Mt 11,29-30.

PROVJERAVAJ I OBUZDAVAJ ELJE SRCA
1. Sinko, jo ti je mnogo nauiti onoga to do sada nisi dobro nauio.

2. to to, Gospodine?
3. Da svoju elju potpuno uskladi s mojom voljom i da ne ljubi sama sebe, ve da
uporno nastoji ispuniti moju volju.
4. elje te esto raspaljuju i estoko potiu, ali odmjeri: ide li vie za mojom au ili
za vlastitim probitkom.
5. Ako sam ja razlog tvojega odabira, bit e, dakako, zadovoljan to god odredim.
47
6. A ako se tu skriva kakva osobna korist, eto, to je ono to te smeta i titi.

7. uvaj se, dakle, da odvie ne prione uz neku unaprijed smiljenu elju, prije no
to si se posavjetovao sa mnom; da bi moda poslije okajao i omrznuo ono, to ti
se spoetka svidjelo i za im si kao boljim revnovao.
8. Ne valja, naime, odmah slijediti svaku sklonost koja se ini dobra; kao to ni od
svake oprene sklonosti ne treba odmah bjeati.
9. Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i eljama, da od
uskovitlana duha ne padne u rastresenost, da neuobiajenim ponaanjem druge
ne sablazni, ili da te njihov otpor ne smete pa klone.
10. Katkad treba i silu primijeniti i odluno se oprijeti poudi osjetila, pa se ne obazirati
na ono to tijelo hoe ili nee, nego to vie nastojati da ono, makar i protiv volje,
bude podvrgnuto duhu.
11. I dotle ga treba krotiti i prisiljavati na sluenje dokle god ne bude spremno na sve i
dok se ne navikne biti zadovoljno malim, uivati u jednostavnosti i ne mrmljati na
neugodnosti.
__________________
3. Usp. Ef 1,9; 11. Usp. 1 Kor 9,27.

Dvanaesto poglavlje
ODGOJ ZA STRPLJIVOST I BORBA PROTIV POUDA
1. Gospodine Boe, kako vidim, vrlo mi je potrebna strpljivost. U ovom svijetu ima,
naime, mnogo nedaa.
2. Ma koliko god nastojao osigurati svoj mir, nema ivota bez boli i borbe.
3. Tako je, sinko.
4. I moja je elja da ne ite takav mir, koji bi bio bez kunji ili u kojem ne bi osjetio
neda, nego smatraj da si mir naao i onda kad te budu spopale nevolje i kad
bude kuan mnogim nedaama.
5. Kae li da ne moe mnogo trpjeti, kako e onda podnijeti oganj istilini?
6. Od dvaju zala treba izabrati manje.
7. Dakle, da bi mogao utei buduim vjenim mukama, nastoj, radi Boga, dragovoljno
podnositi sadanje boli.
8. Misli li da ljudi ovoga svijeta nita ne trpe? Ili malo?
9. To nee nai ak ni meu onima koji najraskonije ive.
10. Rei e: Oni imaju mnoge uitke i ive po vlastitoj volji, zato se mnogo ne obaziru
na svoje nevolje.
11. Da, moglo bi se tako rei: imaju to im srce eli. A to misli, dokle e to trajati?
12. Poput dima e se rasplinuti imunici ovoga svijeta i nee ostati ni spomena na
prole radosti.
13. A i jo za ivota, ne uivaju ih bez gorine, dosade i straha.
14. Naime, ista stvar u kojoj nalaze uitak esto im uzvraa bolnom kaznom.
15. I pravo im biva: neuredno trae i tre za uitcima, pa stoga i ne uivaju u njima bez
grkosti i razoaranja.
16. O, kako su svi (uici) asoviti, kako lani, kako neuredni i sramotni!
17. No, zbog opijenosti i zaslijepljenosti oni to ne shvaaju, nego poput nerazumnih
ivotinja, za malo naslade prolazna ivota gube duu.
18. Ti, dakle, sinko ne idi za svojim strastima i odvrati se od svoje volje. Sva radost
tvoje neka bude Gospodin: on e ispuniti elje tvojega srca.
19. I doista, eli li nai istinsku radost i obilje moje utjehe, gle, u preziranju svega to
je svjetovno i u odricanju od svih niskih uitaka bit e tvoj blagoslov i obilnu e
primiti utjehu.
20. I to se vie otrgne od utjehe bilo kojeg stvorenja, toliko e slae i snanije
utjehe nai u meni.
21. To, spoetka, nee postii bez nekakve alosti i naporne borbe.
48
22. Suprostavit e se ustaljena navika, ali ona se pobjeuje boljom navikom.

23. Mrmljat e tijelo, ali ono se svladava arom duha.
24. Uzbunit e se i razdraiti stara zmija, ali ona se u bijeg tjera molitvom; povrh toga,
korisnim radom uvelike joj se zatvara pristup.
__________________
1. Usp. Heb 10,36; 2. Usp. Ps 31,11; Job 7,1; 12. Usp. Ps 37,20; 73,12; 14. Usp. Mudr
11,16; 17. Jd 10; 2 Mak 6,25; 18. Usp. Sir 18,30; Ps 37,4; 19. Post 27,40; 24. Otk 12,9;
usp. Mt 17,20.

Trinaesto poglavlje
POSLUNOST I PONIZNOST PO PRIMJERU ISUSA KRISTA
1. Sinko, tko se nastoji izmaknuti poslunosti, izmie se milosti i, tko namie samo
sebi, izmie mu zajedniko.
2. Onaj koji se svojem poglavaru ne podvrgava rado i svojevoljno, znak je da mu se
tijelo jo sasvim ne pokorava, nego se esto buni i mrmlja.
3. Navikni se, dakle, hitro podvrgavati svojemu poglavaru eli li zagospodariti svojim
tijelom.
4. Bre se, naime, pobjeuje vanjski neprijatelj, ako ovjek nije zaputen iznutra.
5. Nema dui munijeg i goreg neprijatelja od tebe, ako nisi u pravome skladu sa
svojim duhom.
6. Mora, bez sumnje, naviknuti prezirati sebe, eli li opstati protiv tijela i krvi.
7. A budui da jo uvijek neuredno ljubi sebe, boji se potpuno podloiti volji drugih.
8. Ta zar je neto veliko ako se ti, prah i nita, podloi ovjeku radi Boga, kad sam se
ja Svemogui i Svevinji, koji sam sve iz nita stvorio, ponizno podloio ovjeku
radi tebe?
9. Postao sam najponizniji i posljednji da bi ti po mojoj poniznosti pobijedio svoju
oholost.
10. Naui se pokornosti, prahu! Naui se poniznosti, zemljo i kalu!
11. Ui lomiti svoju volju i potpuno se podloiti.
12. Revnuj protiv sama sebe i ne daj mjesta nadmenosti u sebi, ve se pokai tako
podlonim i prahom da bi svi mogli hodati po tebi i gaziti te kao blato na ulici.
13. Na to se ima aliti, bazvrijedni ovjee?
14. to moe iznijeti, prosti grenie, nasprem svojim klevetnicima, kad si sam toliko
puta Boga uvrijedio i toliko puta zasluio pakao?
15. No, budui da je preda mnom bila tvoja dragocjena dua, potedjelo te moje oko,
da bi spoznao moju ljubav i zauvijek ostao zahvalan za moja dobroinstva, i da bi
bio uvijek pripravan na poslunost i poniznost te strpljivo podnosio prezir sama
sebe.
__________________
5. Usp.Tob 12,10; 8. Post 3,19; 10. Usp. Sv. Bernardo, Homilia super Missus est; 12.
Ps 18,43; 13. Jak 2,20; 15. Ez 20,17; 1 Sam 26,21.

etrnaesto poglavlje
PROMATRAJMO SKRIVENE BOJE SUDOVE

DA SE NE BISMO UZOHOLILI U DOBRU
1. Nada mnom grme tvoji sudovi, Gospodine, a strah i trepet snano potresaju sve
kosti moje.
2. Stojim zbunjen i razmiljam, gle, oku njegovu ni nebesa ista nisu.
3. Ako si u anel naao zlou, i nisi ih potedio, to e biti sa mnom?
4. I zvijezde padoe s neba, to ja mogu oekivati?
49
5. Oni ija su djela izgledala hvalevrijedna, potonuli su na dno, a one koji su aneoski
kruh blagovali, vidio sam kako slatko jedu svinjske mahune.
6. Nita, dakle, ne ostaje od svetosti odmakene li ti svoju ruku, Gospodine.
7. Nikakva mudrost ne koristi prestane li ti njome upravljati.
8. Nikakva hrabrost ne pomae prestane li je ti podupirati.
9. Nema sigurne istoe ako je ti ne zatiuje.
10. Nikakvo vlastito osiguranje ne koristi nema li tvoje svete budnosti,
11. a im nas ostavi, tonemo i propadamo.
12. A im nas pohodi, oivljavamo i ustajemo.
13. Nestalni smo, dakako, ali jaki po tebi. Mlaki, ali ti nas zaaruje.
14. O, kako se ponizno i nisko moramo osjeati!
15. Kako nita ne vrijedim ako mi se i ini, da imam neto dobra!
16. O kako se duboko moram prignuti pred tvojim nedokuivim sudovima, Gospodine,
u kojima ne otkrivam nita drugo doli da sam nita i opet nita.
17. O teino neizmjerljiva, o more nesavladivo, gdje ne nalazim nita o sebi, ama ba
nita!
18. Kamo se to sad djenula moja slava? Gdje je sigurnost umiljene kreposti?
19. Sva isprazna slava potonula je u dubinu tvojih sudova nada mnom.
20. to znai pred tobom bilo koje tijelo? Zar e se glina uznositi pred lonarom koji ju
je oblikovao?
21. Kako se moe hvastati onaj ije je srce istinski podlono Bogu?
22. Ni cijeli svijet nee zavesti onoga koga je Istina privezala uza se, niti e zov svih
hvalitelja uzdrmati onoga koji je svu nadu uvrstio u Bogu.
23. Naime, i ti koji govore, svi zajedno nisu nita, nestat e s jekom rijei.
24. A vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
__________________
1. Usp. Ps 119,120; Job 4,14; 2. Job 15,15; 3. Usp. Job 4,18; 2 Pt 2,4; 4. Otk 6,13; 5.
Ps 78,25; 16. Usp. Ps 36,7; 20. Usp. Iz 45,9; Rim 9,20; 24. Ps 117,2.

Petnaesto poglavlje
KAKO NAM SE VLADATI I GOVORITI U SVAKOJ POELJNOJ STVARI
1. Sinko, ovako govori u svakoj prilici: Gospodine, ako je tebi milo, neka to bude.
2. Gospodine, ako je tebi na ast, neka je u tvoje ime.
3. Gospodine, ako smatra da e to biti probitano i korisno za mene, tada mi to daj
na svoju ast.
4. No, ako zna da e mi tetiti i nauditi spasenju moje due, uzmi od mene takve
elje.
5. Nije, naime, svaka elje od Duha Svetoga, makar ovjeku izgledala pravedna,
ispravna i dobra.
6. Teko je pravo prosuditi potie li te na neku od elja dobar, zao ili tvoj vlastiti duh.
7. Mnogi koji su u poetku smatrali da ih vodi dobar duh, na kraju su bili prevareni.
8. Zato ono to ti se uini poeljnim treba uvijek eljeti i moliti s Bojim strahom i
poniznim srcem; posebice se treba odrei sama sebe i sve preporuiti meni,
govorei:
9. Gospodine, ti zna to je bolje; uini ovo ili ono, kako hoe.
10. Daj mi, to hoe, koliko hoe i kada hoe.
11. Postupi sa mnom kako zna i kako ti se vie svidi i kako e tvoja ast biti vea.
12. Stavi me kamo hoe i slobodno raspolai mnome u svemu.
13. U tvojoj sam ruci, prevri me i okrei.
14. Evo, sluga sam tvoj, na sve spreman, jer ne elim ivjeti sebi nego tebi: samo kad
bih mogao dostojno i savreno!
50
Molitva za ispunjenje Boje volje
15. Preodobrostivi Isuse, udijeli mi svoju milost da sa mnom bude, da se sa mnom

trudi i sa mnom do kraja ustraje.
16. Daj mi uvijek eljeti i htjeti ono to je tebi milije i drae.
17. Nek tvoja volja bude moja, a moja neka uvijek slijedi tvoju i bude s njom u
najveem skladu.
18. Daj da s tobom isto hou i isto neu, da nita ne mogu niti htjeti niti ne htjeti, nego
to ti hoe ili nee.
19. Daj da umrem svemu to je svjetovno i da mi radi tebe bude drago ako me u
svijetu preziru ili ne poznaju.
20. Ponad svega to se moe poeljeti, daj mi da u tebi otpoinem i da se srce moje
smiri u tebi.
21. Ti si istinski mir srca, ti si jedini poinak. Izvan tebe sve je trpko i nemirno.
22. U tome u miru, to jest u tebi, jedinom i najveem i vjenom dobru, usnuti i
otpoinuti. Amen.
__________________
14. Usp. Fil 1,21; 15. Mudr 9,10; 21. Usp. Ef 2,14; 22. Ps 4,9.

esnaesto poglavlje
PRAVU UTJEHU TREBA TRAITI SAMO U BOGU
1. Koju god utjehu mogu poeljeti ili zamisliti, ne oekujem je ovdje, nego u
budunosti.
2. Naime, kad bih i imao sve utjehe svijeta i kad bih ih sve mogao uivati, to zacijelo
ne bi dugo trajalo.
3. Stoga se, duo moja, nee potpuno utjeiti niti savreno okrijepiti, osim u Bogu,
tjeitelju siromanih i prihvatitelju poniznih.
4. Strpi se malo, duo, poekaj boansko obeanje, i imat e obilje svih nebeskih
dobara.
5. Ako previe neuredno udi za ovdanjim dobrima, izgubit e vjena i nebeska.
6. Zemaljskima se koristi, za vjenima tei!
7. Nijednim zemaljskim dobrom ne moe se zasititi jer nisi ni stvorena da u njima
ivi.
8. Pa kad bi i imala sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blaena. U Bogu
Svestvoritelju stoji sve tvoje blaenstvo i srea, ali ne kako to zamiljaju i hvale
ljubitelji svijeta, nego kako oekuju pravi Kristovi vjernici, a katkad unaprijed okuse
oni koji su duhovni i ista srca, ije je odredite nebo.
9. Isprazna je i kratka svaka ljudska utjeha.
10. Blaena je i prava utjeha koja dolazi iznutra, od istine.
11. Poboan ovjek ima posvuda uza se Isusa, tjeitelja, i govori mu:
12. Gospodine Isuse, budi sa mnom na svakom mjestu i u svako doba.
13. Ovo e mi biti utjeha, da volim biti bez svake ljudske utjehe.
14. I ako mi izostane tvoja utjeha, bila mi i tvoja volja i pravedna kunja najveom
utjehom.
15. Ta, nee se uvijek ljutiti, niti dovijeka plamti srdba tvoja.
__________________
3. Usp. Ps 76,3-4; 7. Usp. Iz 43,7; 8. Usp. Fil 3,20; 13. Usp. Job 6,10; 15. Usp. Ps
102,90; 103,9; Iz 57,16.
51

SVU BRIGU TREBA PREPUSTITI BOGU
1. Sinko, pusti me da s tobom radim to hou. Ja znam to je za tebe korisno.

2. Ti razmilja na ljudsku. O mnogim stvarima sudi prema ljudskim osjeajima.
3. Gospodine, istina je to kae.
4. Tvoja je skrb za mene vea od svake brige koju ja mogu voditi za sebe.
5. Jer, na vrlo je labavim nogama onaj tko svu svoju brigu ne prepusti tebi.
6. Dok je, Gospodine, moja prava i vrsta volja uza te, ini sa mnom to god hoe.
7. to god mi uinio, ne moe biti nego dobro.
8. eli li da budem u tami, bio blagoslovljen!
9. Udostoji li me utjeiti, bio blagoslovljen! Ostavi li me u tuzi, isto tako bio
blagoslovljen!
10. Sinko, tako mora postupati eli li uza me ii.
11. Jednako si duan biti spreman na trpljenje kao i na radost.
12. Jednako si duan bit oskudan i siromaan, kao i izobilan i bogat.
13. Gospodine, rado u za tebe pretrpjeti sve to god pripusti da me zadesi.
14. Jednako u iz tvoje ruke prihvaati dobro i zlo, slatko i gorko, veselo i alosno i za
sve to me zadesi iskazat u ti zahvalnost.
15. uvaj me od svakoga grijeha, i neu se bojati ni smrti ni pakla.
16. Kakva god me nevolja stigla, nee mi nakoditi, samo ako me zauvijek ne odbaci i
ne izbrie iz knjige ivota.
__________________
5. Usp. Ps 55,23; 1 Pt 5,7; 16. Usp. Ps 77,8; Otk 3,5.

VREMENITE NEVOLJE TREBA PODNOSITI STRPLJIVO,

PO PRIMJERU KRISTOVU
1. Sinko, s neba sam siao radi tvojega spasenja, prihvatio sam tvoje nevolje, ne iz
potrebe, nego iz ljubavi; da se naui strpljivosti i da vremenite nevolje ne nosi
nevoljko.
2. Od trena mojega roenja pa do smrti na kriu nije mi uzmanjkalo boli.
3. Mnoge su mi vremenite stvari nedostajale; esto sam sluao optube protiv sebe;
dobrohotno sam podnosio ruganja i sramoenja; za dobroinstva su mi uzvraali
nezahvlnost, za udesa hule, za pouku uvrede.
4. Gospodine, budui da si u svojem ivotu najvie ispunio Oevu zapovijed po
strpljivosti, dostojno je da i ja, nesretan grenik, po tvojoj volji sam sebe strpljivo
podnosim, i dokle je tvoja volja, nosim breme raspadljiva ivota za svoje spasenje.
5. Iako je sadanji ivot teret, ipak je, tvojom milou, postao vrlo zasluan. Nama,
slabima, uinio ga je podnoljivim i jasnijim tvoj primjer i hod stopama svetaca. A i
mnogo utjenijim nego to je bio neko u Starom savezu, kad su nebeska vrata bila
zatvorena i put izgledao mraniji pa se tek malo njih trudilo traiti nebesko
kraljevstvo. Dapae ni tadanji pravednici, koji su se imali spasiti, nisu mogli ui u
nebesko kraljevstvo prije tvoje muke i svete smrti.
6. Koliko li ti moram zahvaljivati to si se udostojao meni i svim vjernicima pokazati
pravi i dobar put u vjeno kraljevstvo!
7. Tvoj je put na put; i svetom strpljivou idemo k tebi, naoj kruni.
8. Da ti nisi poao pred nama i pouio nas, tko bi te htio slijediti?
9. Eh, koliko bi zaostali da nisu vidjeli tvoj divan primjer!
10. Ta evo jo smo mlaki, premda smo uli za tolike tvoje znakove i pouke. to bi bilo
kad ne bismo imali toliko svjetla da te slijedimo?
__________________
1. Usp. Iv 3,17; 2. Usp. Iz 53,3; 4. 2 Mak 6,25; 7. Usp. Iv 14,6.
52
Devetnaesto poglavlje

PODNOENJE NEPRAVDI I ISTINSKA STRPLJIVOST
1. to to govori, sinko?
2. Prestani se tuiti, razmiljaj o muci mojoj i drugih svetaca.
3. Ti se jo nisi odupirao do krvi.
4. Ono to ti trpi, malo je u usporedbi s onima koji su toliko toga pretrpjeli. Kako su
oni estoko napastovani, kako teko uznemirivani, kako mnogostruko kuani i
mueni!
5. Potrebno je, dakle, dozvati si na um tee muke drugih da bi lake podnio svoje,
koje su doista male.
6. A ako ti se ine prevelikima, pogledaj, nije li to s tvoje nestrpljivosti.
7. No, bile one male ili velike, nastoj sve podnostiti strpljvo.
8. to se bolje pripravi za trpljenje, to mudrije postupa i vie zasluga sjee, a i
lake e ga podnostiti ako si duom i vjebom na to spreman.
9. I ne reci: Od ovoga ovjeka to ne mogu podnijeti, niti ovako to treba podnostiti;
teku mi je tetu nanio i predbacuje mi to nikad nisam niti pomislio; ali od drugog
u rado trpjeti sve to mi se uini potrebnim.
10. Luda je misao koja se ne osvre na krepost strpljivosti i njezinu buduu krunu, ve
vie istrauje osobe i nanesene uvrede.
11. Nije istinski strpljiv onaj koji ne eli trpjeti, ve samo koliko mu se hoe i od koga
mu se svia.
12. Istinski strpljiv ovjek ne gleda od koga trpi; da li od svojega poglavara, od sebi
jednaka ili niega, da li od dobra i sveta ili od opaka i nedostojna ovjeka; naprotiv
sve, bez razlike, to god ga ili koliko god ga teka od nekoga stvorenja zadesilo,
zahvalno prima iz Boje ruke i smatra velikim dobitkom, jer kod Boga nita, ma
kako bilo maleno, ali ako je za Boga pretrpljeno, nee propasti.
13. Budi stoga spreman za borbu eli li pobijediti.
14. Bez borbe ne moe se domoi krune strpljivosti.
15. Ako ne eli trpjeti, ni do krune ti nije stalo.
16. A ako eli biti okrunjen, bori se muevno, podnesi strpljivo.
17. Bez rada se ne uiva poinak niti se bez borbe dolazi do pobjede.
18. Neka mi, Gospodine, bude mogue po milosti ono to mi se ini nemogue po
naravi.
19. Ti zna da ne mogu mnogo trpjeti, i da, im se pojavi mala potekoa, brzo klonem.
20. Neka mi svaka vjeba u nevolji, radi tvojeg imena, bude mila i draga.
21. Jer trpjeti i muiti se za tebe, vrlo je spasonosno mojoj dui.
__________________
3. Heb 12,4; 4. Usp. Heb 11,37-39; 16. Usp. 2 Tim 2,5; 18. Usp. Lk 18,27.

Dvadeseto poglavlje
PRIZNANJE VLASTITE SLABOSTI I NEVOLJE OVOGA IVOTA
1. Priznat u nepravdu svoju, prizat u tebi, Gospodine, slabost svoju.

2. esto me sitnica obara i alosti.
3. Odluim postupati odluno, a kad doe mala napast, u velikoj sam stisci.
4. Katkad od vrlo neznatne stvari doe velika kunja, i dok, ne osjeajui napast,
mislim da sam donekle siguran, dogodi se da me kadto svlada i lagani daak.
5. Pogledaj, dakle, Gospodine, moju poniznost i, tebi odsvud poznatu, slabanost.
6. Smiluj mi se i izvuci me iz blata da ne potonem te zauvijek i posvuda ostanem
odbaen.
7. Tako me esto mui i posramljuje pred tobom to sam nestalan i slab da se opirem
strastima.
53
8. Premda uz njih posve ne pristajem, ipak mi je mrsko i neprilino njihovo nasrtanje,

i vrlo mi se gadi ivjeti tako iz dana u dan u borbi.
9. Moja slabost postaje mi oita po tome to rune slike mate mnogo lake naviru
nego to odlaze.
10. O kad bi, silni Boe Izraelov, revnitelju vjernikih dua, pogledao na trud i muku
sluge svojega i bio uza nj u svemu to poduzme!
11. Okrijepi me nebeskom snagom da ne prevlada stari ovjek bijedno tijelo to ga
duh jo nije sasvim upokorio protiv kojega se treba boriti dokle god se die u
ovome jadnom ivotu.
12. Ah, kakav je to ivot u kojemu nema kraja neprilikama i jadima, u kojemu sve vrvi
od klopki i neprijatelja!
13. Ta, tek to jedna nedaa ili kunja proe, druga doe; tovie, dok se jo borimo s
prvom, iznenada banu i mnoge druge.
14. Pa kako ljubiti ivot ljudski, koji nosi tolike gorine i koji je podloan tolikim
nesreama i bijedama?
15. Kako ivotom i zvati to, to raa tolikom smru i propau?
16. Pa ipak mnogi ga vole i trae njegove uitke.
17. esto se svijet kudi da je varljiv i isprazan, pa ipak, ako su vlast preuzele tjelesne
strasti, ne ostavlja se lako.
18. Jedno nas, naime, potie da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.
19. Na ljubav prema svijetu potie nas pouda tijela, pouda oiju i oholost ivota; ali
kazne i bijede koje ih slijede raaju mrnjom i ogavnou prema svijetu.
20. Na alost, zla naslada zarobljuje duh odan svijetu i, budui da nije niti vidio niti
okusio Boju milinu i nutarnju ugodnost kreposti, dra smatra uitkom.
21. A oni koji potpuno preziru svijet i nastoje ivjeti Bogu u svetoj stezi, poznaju
boansku milinu, obeanu istinskim samoprijegornicima, i uviaju kako je svijet u
velikoj bludnji i u svakojakoj obmani.
__________________
1. Ps 32,5; 5. Ps 25,18; 6. Ps 69,15; 10. Usp. Post 33,20; Ps 10,14; J 1,9; 11. Usp. 1
Sam 2,9; Rim 6,6; 14. Usp. Prop 2,23; 15. Usp. Ciceron, De re publica, L. VI, 3; 19. Usp.
1 Iv 2,16; 20. Usp. Job 30,7; Ps 34,9.

Dvadeset prvo poglavlje
PONAD SVIH DOBARA I DAROVA, TREBA SE SMIRITI U BOGU
1. Duo moja, ponad svega uvijek e se smiriti u Bogu jer on je svetima vjeni pokoj.
2. Daj mi, preslatki i premili Isuse, poivati u tebi ponad svakoga stvorenja, ponad
svakoga zdravlja i ljepote, ponad svake slave i asti, ponad svake moi i
dostojanstva, ponad svakoga znanja i umovanja, ponad svakog imanja i umijea,
ponad svakoga veselja i klicanja, ponad svakog glasa i hvale, ponad svake miline i
utjehe, ponad svake nade i obeanja, ponad svake zasluge i elje, ponad svakog
dara i prinosa koji moe dati i uliti, ponad svake radosti i slavljenja to ga duh
moe shvatiti i outjeti,
3. napokon ponad svih anela i arkanela i ponad sve nebeske vojske, ponad svega
vidljivog i nevidljivog i ponad svega to nisi ti, Boe moj: jer ti si, Boe moj, najbolji
od svega.
4. Ti si jedini svevinji, ti jedini svemoni, ti si jedini dostatnost i punina, ti jedini
milina i utjeha, ti jedini ljepota i ljubaznost, ti si jedini plemenitiji i slavniji od
svega: u tebi sva dobra savreno jesu, bit e i bila su; zato je premalo i nedovoljno
to god mi dao, osim sebe, ili to god o sebi objavio ili obeao ako tebe ne ugledam
i potpuno ne zadobijem;
5. jer zaista moje srce ne moe istinski otpoinuti niti se potpuno zadovoljiti, ne
otpoine li u tebi i ne uzdigne li se ponad svih darova i ponad svakoga stvorenja.
54
6. O, premili moj zarunie, Isuse Kriste, najistiji ljubitelju, gospodaru svega

stvorenja, tko e mi dati krila istinske slobode da poletim i otpoinem u tebi?
7. O, kad e mi biti dano da potpuno izaem iz sebe i okuam kako si sladak,
Gospodine Boe moj?
8. Kada u se potpuno sabrati u tebi, da od tvoje ljubavi vie ne osjeam sebe, nego
samo tebe, uzvienije od svakog osjeaja i naina, nainom koji nije znan svima?
9. Sada, naime, esto uzdiem i s boli nosim svoju nesreu,
10. jer u ovoj bijednoj dolini mnoga me zla salijeu, esto zbunjuju, aloste i
zasjenjuju, esto smetaju i rastresaju, mame i zapleu, da tebi ne pristupam
slobodno i da ne uivam u slatkim zagrljajima koje uvijek jami blaenim
duhovima.
11. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka pusto zemaljska!
12. O Isuse, sjaju vjene slave, utjeho due putnice, pred tobom mi glas zastaje u
grlu, a moja ti utnja progovara.
13. Dokle e Bog moj oklijevati s dolaskom?
14. Neka doe k meni, svojem siromaku, i razveseli me.
15. Nek isprui ruku svoju i iupa jadnika iz svake tjeskobe.
16. Doi, doi, ta bez tebe nema mirna dana ni asa, jer ti si moje veselje i bez tebe je
moj stol prazan.
17. Jadan sam i kao neki teko okovani uznik dok me ne okrijepi svjetlom svoje
prisutnosti i ne vrati slobodi, i dok se na me ne obazre i ne pokae mi svoje
uljudno lice.
18. Neka drugi trae, u zamjenu za tebe, to god im je drago; meni se, meutim, niti
ita svia niti e mi se sviati, osim tebe, Boe moj, nado moja, vjeno spasenje.
19. Neu umuknuti niti prestati moliti dok se milost tvoja ne vrati i dok ne progovori u
mojoj nutrini.
20. Evo me!
21. Evo me k tebi jer si me zvao.
22. Tvoje suze i enja tvoje due, tvoja poniznost i skruenost srca privoljeli su me i
doveli k tebi.
23. I rekao sam: Gospodine, zazvao sam te i poelio uivati, spreman poradi tebe sve
ostaviti po strani.
24. Jer ti si me najprije poticao da te traim.
25. Budi stoga blagoslovljen, Gospodine, jer ti si svojim mnogostrukim milosrem
uinio dobo svojem sluzi.
26. to ima rei, Gospodine, sluga tvoj pred tobom, nego da se duboko ponizi,
spominjui se uvijek vlastite zloe i bezvrijednosti.
27. Nema, doista, slina tebi meu svim udima neba i zemlje.
28. Tvoja su djela veledobra, tvoji sudovi istiniti, a tvoja providnost svime ravna.
29. Zato, hvala ti i slava, Mudrosti Oeva! Neka te hvale i blagoslivljaju usta moja, dua
moja i zajedno sva stvorenja.
__________________
5. Usp. Sv. Augustin, Confessiones, L.I,1; 6. Usp. Ps 55,7; 7. Usp. Ps 34,9; 12. Heb 1,3;
15. Usp. Ps 144,7; 18. Iz 58,9; 21. Usp. 1 Sam 3,6; 25. Usp. Ps 119,65; 51,3; 27. Usp.
Ps 40,6; 28. Usp. Sir 39,21; Ps 19,10.

Dvadeset drugo poglavlje
SJETI SE MNOGOVRSNIH BOJIH DOBROINSTAVA
1. Otvori, Gospodine, srce moje svojem Zakonu i naui me hodati po tvojim

zapovijedima.
2. Daj mi spoznati tvoju volju i s velikim se potovanjem i briljivim razmiljanjem
sjeati tvojih djela, cjelokupnih i pojedinanih, da bih ti mogao dostojno
zahvaljivati.
55
3. Zaista znam i priznajem da ti ni za najmanju stvar nisam kadar dostojno zahvaliti.

4. Manji sam od svih dobara kojima sam odlikovan, i kad svratim pozornost na tvoju
plemenitost, dah mi staje od njezine veliine.
5. Sve to nam ima dua ili tijelo i sve to posjedujemo izvana i iznutra, naravno ili
nadnaravno, tvoja su dobroinstva i hvale tebe, dobrotvornog, blagog i dobrog, od
koga smo sva dobra primili.
6. Pa iako je jedan primio vie, a drugi manje, sve je ipak tvoje, i bez tebe ne bi
mogao imati ni najmanje.
7. Onaj koji je primio vie, niti se moe diiti svojom zaslugom niti nad druge uznostiti
niti pak skromnijemu rugati, jer vei i bolji je onaj koji manje sebi pripisuje i
poniznije i pobonije zahvaljuje.
8. I tko se smatra gorim od svih i dri se najnevrijednijim, prikladniji je da vie primi.
9. A tko je manje primio, ne mora se alostiti ni zlovoljiti niti zavidjeti bogatijem, nego
vie na tebe gledati, a ponajvie hvaliti tvoju dobrotu, to tako obilno, tako rado,
tako irokogrudno, ne gledajui tko je tko, dijeli svoje darove.
10. Sve je od tebe, i zato te u svemu treba hvaliti.
11. Ti zna to je kome potrebno dati. I zato ovaj ima manje, a onaj vie, nije nama
odluivati, nego na tebi, koji svakom odmjerava zasluge.
12. Stoga, Gospodine, velikim dobroinstvom smatram i kad nemam mnogo od onoga
to naizvan i po ljudskome shvaanju donosi hvalu i slavu.
13. I stoga, kad netko promatra svoje siromatvo i nevrijedost, ne samo da se ne smije
jadati ili alostiti ili obeshrabriti ve se, naprotiv, mora uvelike tjeiti i veseliti to si
ti, Boe, siromane i ponizne i prezrene od ovoga svijeta, odabrao sebi za prijatelje
i ukuane.
14. Svjedoci su tome upravo apostoli koje si postavio knezovima na svoj zemlji.
15. ivjeli su na svijetu bez albe, i ponizni i krotki, bez ikakve zloe i prevare, radosni
to mogu podnijeti pogrde za tvoje Ime i s velikim su arom prihvaali ono od ega
je svijet zazirao.
16. Onaj, dakle, koji te ljubi i poznaje tvoja dobroinstva, niemu se ne smije toliko
radovati koliko tome, da se na njemu ispunjavaju tvoja volja i dobrohotnost tvoje
vjene odredbe, te mu upravo to treba biti toliko zadovoljstvo i utjeha da
dragovoljno eli biti najmanji, kao to netko eli biti najvei i biti smiren i
zadovoljan na posljednjem mjestu, kao da je na prvom i tako rado prezren i
odbaen, bez ikakva imena i glasa, kao da je asniji i vei od ostalih na svijetu.
17. Jer tvoja volja i ljubav prema tvojoj asti moraju biti iznad svega, i bolje ga tjeiti i
vie mu se sviati od svih dobroinstava koje je primio ili e primiti.
__________________
1. Usp. 2 Mak 1,4; Ez 20,19; 2. Usp. Ef 17,20; 4. Usp. Post 32,10; 5. Usp. Jak 1,17; 6.
Usp. 1 Kor 7,7; 7. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Rim 2,11; 11. Usp. Mt 6,8; 13. Usp. Jak 2,5; 14.
Usp. Ps 45,17; 15. Usp. Fil 3,6; 1 Pt 2,1; Dj 5,41; 16. Usp. Lk 14,10.

Dvadeset tree poglavlje
ETIRI STVARI KOJE DONOSE VELIKI MIR
1. Sinko, sada u te pouiti o putu mira i prave slobode.

2. Uini, Gospodine, to kae, jer drago mi je o tome sluati.
3. Trudi se, sinko, vie ispuniti tuu volju nego svoju.
4. Uvijek radije imaj manje nego vie.
5. Potrai uvijek nie mjesto i budi svima podloan.
6. Svagda eli i moli da se Boja volja potpuno ispuni na tebi.
7. Evo, takav e ovjek ui u krajeve mira i spokoja.
8. Gospodine, ovaj tvoj kratak govor nosi u sebi obilje savrenosti.
9. krt je rijeima, ali pun smisla i bogat plodom.
10. Kad bih ga se mogao vjerno drati, ne bih se tako lako uznemirivao.
56
11. Ta kad god u sebi osjeam nemir i potitenost, otkrijem da sam odstupio od te
pouke.
12. Ali ti, koji sve moe i eli dui napredak, udijeli mi jo vie milosti da bih mogao
ispuniti ono to si govorio i ostvariti svoje spasenje.
Molitva protiv zlih misli
13. Gospodine, Boe moj, ne stoj daleko od mene, pohitaj mi u pomo jer na mene
su ustale isprazne misli i mnogi su se strahovi oborili na duu moju.
14. Kako proi neozlijeen? Kako ih razbiti?
15. Ja u, veli, hoditi pred tobom da poravnam uzvisine; otvorit u vrata tamnika
i otkrit u ti tajne svetake.
16. Uini, Gospodine, kako govori, da od lica tvojega pobjegnu zle misli.
17. To je moja nada i jedina utjeha da se u svakoj neprilici mogu utei k tebi, u te se
pouzdati, iz dna te srca zazivati i strpljivo oekivati tvoju utjehu.
Molitva za prosvjetljenje duha
18. Prosvijetli me, dobri Isuse, jasnoom vjenoga svjetla; izvedi iz doma srca mojega
svaki mrak.
19. Saberi premnoge rastresenosti i otjeraj silovite napasti.
20. Bori se za me odluno i pokori zle zvijeri, to jest zamamljive poude, da bude mir
u zidinama tvojim i obilje slave tvoje u Svetitu, to jest u istoj savjesti.
21. Zaprijeti i olujama. Reci moru: - Umiri se. Reci sjevercu: - Ne pui! I bit e velika
utiha.
22. Poalji svjetlost svoju i vjernost, neka svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja
pusta i prazna dok me ne rasvijetli.
23. Izlij svoju milost odozgo, natopi srce moje nebeskom milou, pusti vodu
pobonosti da natopi lice zemlje i donese plod dobar i obilan.
24. Podigni duh pritisnut bremenom grijeha i sve moje elje usmjeri k nebeskim
dobrima, da okusivi slatkou vinje sree, zamrzi pomiljati na zemaljske stvari.
25. Otmi me i otrgni od svake prolazne utjehe to je trae stvorenja, jer se moja enja
nijednom stvorenom stvari ne moe potpuno smiriti ni utjeiti.
26. Privei me uza se nerazrjeivom vezom ljubavi, jer jedino ti dostaje onome koji
ljubi, i bez tebe cijeli svijet malo vrijedi.
__________________
13. Ps 71,12; usp. 27.12; 15. Usp. Iz 45,1-3; 18. Usp. Iv 17,5; 20. Usp. Ps 121,7; 1
Tim 3,9; 21. Usp. Mt 8,26; 22. Ps 43,3; Post 1,2; 23. Usp. Lk 8,15.

Dvadeset etvrto poglavlje
NE ISPITUJ ZNATIELJNO TUI IVOT
1. Sinko, ne budi znatieljan i okani se nepotrebnih briga.

2. to je tebi do toga? Ti idi za mnom!
3. Ta zar je na tebi da ocjenjuje je li netko ovakav ili onakav ili kako onaj radi i to
govori?
4. Ti ne mora odgovarati za druge, nego e za sebe polagati raun.
5. to se onda uplee?
6. Gle, ja sve poznajem i vidim sve to biva pod suncem, i to se sa svakim zbiva; to
misli, to kani i kamo smjera njegova nakana.
7. Meni, dakle, treba sve povjeriti; a ti ostani u potpunu miru i ostavi svakoga neka
radi to mu je volja.
8. Vrati e mu se to god je uinio ili rekao jer mene ne moe prevariti.
9. Ne mui se brigom za veliko ime, niti za mnotvo prijatelja niti za ljubav kojega
ovjeka.
57
10. To, naime, raa rastresenou i velikom pometnjom u srcu.

11. Rado bih ti rekao svoju rije i otkro tajne kad bi pomnjivo pazio na moj dolazak i
otvorio mi vrata srca.
12. Budi razborit i bdij u molitvama i ponizi se u svemu.
__________________
2. Iv 21,22; 4. Usp. Rim 14,12; 6. Prop 1,14; 12. Usp. 1 Pt 4,7; usp. Sir 3,20.

Dvadeset peto poglavlje
U EMU JE TRAJNI MIR SRCA I PRAVI NAPREDAK
1. Sinko, rekao sam:Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao
to svijet daje.
2. Svi ele mir, ali se svi ne brinu za ono to pridonosi pravom miru.
3. Moj je mir s onima koji su krotka i ponizna srca.
4. Tvoj e mir biti u mnogoj strpljivosti.
5. Bude li me sluao i slijedio moj glas, uivat e mnogo mira.
6. to sve moram initi?
7. Pazi to ini i to govori i svaku svoju nakanu usmjeri na to da samo meni omili i
da izvan mene nita ne eli niti trai.
8. A o tuim rijeima ili postupcima ne sudi prenaglo, niti se mijeaj u stvari koje ti
nisu povjerene pa e se malo ili malokad uznemiriti.
9. No, nikada ne outjeti nemir i ne pretrpjeti neku tekou srca ili tijela, neostvarivo
je u sadanjem vremenu, nego pripada stanju vjenoga mira.
10. Zato ne misli da si naao pravi mir ako ne osjea nikakvu potekou; niti da je sve
dobro, ako ti se nitko ne suprotstavlja; niti pak da je savrenstvo u tome, kad sve
biva po tvojoj volji.
11. A ni sebe ne smatraj posebno zaslunim ni osobitim (Bojim) miljenikom, kad
osjeti veliku pobonost i ugodnost, jer se po tome ne prepoznaje istinski ljubitelj
kreposti, niti o tome ovise ovjekov napredak i savrenstvo.
12. O emu, onda, Gospodine?
13. O tome, da se svim svojim srcem preda Bojoj volji, ne traei svoje ni u malom ni
u velikom, ni u sadanjosti ni u vjenosti, te da jednako ustraje zahvaljivati u srei
i u nesrei, sve jednakom mjerom mjerei.
14. Bude li tako jak i ustrajan u nadi, da, i kad ostane bez unutranje utjehe, svoje
srce spremi na jo vea trpljenja, i ne bude li se opravdavao i hvalio svetou,
tada e hoditi istinskim i ravnim putem mira, i moi e se pouzdano nadati da e
opet u radosti gledati moje lice.
15. Pa kad doe do potpuna preziranja sama sebe, znaj, tada e uivati obilan mir, i
to onoliko koliko je to ovdje mogue.
__________________
1. Iv 14,27; 3. Usp. Mt 11,29; 7. Usp. 1 Kor 10,31; 13. Usp. 1 Kor 13,5; 14. Job 33,26;
15. Ps 72,7.

Dvadeset esto poglavlje
UZVIENA SLOBODA DUHA POSTIE SE

VIE PONIZNOM MOLITVOM NEGO UENJEM
1. Gospodine, znaajka je savrena mua, da duu nikada ne odvraa od promatranja

nebeskih stvari i da usred mnogih briga ivi kao da je bez brige, ali ne kao slabi,
ve svojevrsnom povlaenou slobodnog duha koji ni uz jedno stvorenje ne
prianja neurednom sklonou.
2. Zaklinjem te, preblagi Gospodine Boe moj, sauvaj me od briga ovoga ivota da
me odvie ne zapletu, od mnogih tjelesnih potreba da me pouda ne zarobi; od svih
duevnih zapreka da ne klonem stijenjen nevoljama.
58
3. Ne kaem od onih stvari koje tako pohlepno trai tati svijet, nego od ovih nevolja
koje duu sluge tvojega bolno pritiu opim prokletstvom smrti i prijee mu postii
slobodu duha koliko bi elio.
4. O, Boe moj, neizreciva dragosti, zagori mi svaku tjelesnu nasladu koja me
odvraa od ljubavi prema vjenim dobrima i mami me na zlo pod izgovorom bilo
kakva ugodnoga vremenitog dobra.
5. Ne daj, Boe moj, ne daj da me svladaju tijelo i krv, ne daj da me prevare svijet i
njegova asovita slava, ne daj da mi nogu podmetnu avao i njegova lukavost.
6. Daj mi snage da se oprem, strpljivosti da podnesem, postojanosti da ustrajem.
7. Mjesto svih svjetovnih utjeha pomai me svojim preblagim Duhom, mjesto tjelesne
ljubavi ulij mi ljubav svojega Imena.
8. Ta, jelo, pilo, odijelo i sve drugo to slui uzdravanju tijela gorljivom su duhu
teret.
9. Daj da tim potrebama umjereno udovojavam, da se od prevelike elje ne bih zapleo
u njih.
10. Sve ne treba odbaciti jer treba podravati ono to je prirodno.
11. No traiti vie nego to je potrebno i to vie godi, brani sveti zakon.
12. Jer e se inae tijelo ponijeti protiv duha.
13. U tome, molim te, neka me tvoja ruka vodi i pouava da ne bi to bilo odvie.
__________________
5. Usp. Ps 17,2; 8. Usp. Mudr 9,15; 12. Usp. Gal 5,17.

Dvadeset sedmo poglavlje
SEBELJUBLJE PONAJVIE ODVRAA OD NAJVEEG DOBRA
1. Sinko, mora dati sve za sve i nita ne smije ostati tvoje.

2. Znaj, sebeljublje ti vie kodi nego ita drugo na svijetu.
3. Kako koju stvar zavoli ili prigrli, tako ona vie ili manje prione uza te.
4. Bude li tvoja ljubav ista, jednostavna i uredna, stvari te nee zarobiti.
5. Ne udi za onime to ne smije imati.
6. Ne zadravaj ono to te moe smetati i liiti nutarnje slobode.
7. udno je zato mi ne prepusti cijelo srce sa svime to bi mogao eljeti ili imati.
8. Zato se satire ispraznom alou? Zato se mui suvinim brigama?
9. Stavi se meni na raspolaganje, i nee nimalo biti na gubitku.
10. A trai li ovo pa ono i eli li biti ovdje pa ondje, radi svoje koristi i vee ugodnosti,
nikada nee biti miran i bezbrian, jer svaka stvar ima neki nedostatak i na
svakom e ti se mjestu netko suprostaviti.
11. Dakle, nita ne koristi stekao ti ili zadrao bilo koju stvar izvana, ve, naprotiv, ako
si je prezreo i s korijenom iupao iz srca.
12. Ne vrijedi to samo ako je rije o novcu i bogatstvu nego i kad je posrijedi pohlepa
za au i tatom slavom. Sve to nestaje sa svijetom.
13. Slab je tit poloaj nema li revna duha.
14. I nee dugo potrajati onaj mir koji si traio vani, ako nema pravog temelja u
raspoloenju srca. To jest, ako se na me ne bude oslanjao, moe se mijenjati, ali
ne popravljati.
15. Jer im ti doe zgodna prilika, nai e to si izbjegavao, ak i vie.
Molitva za oienje srca i za nebesku mudrost
16. Okrijepi me, Gospodine, milou Duha Svetoga.

17. Podaj mi snage da u sebi utvrdim nutarnjega ovjeka i svoje srce oslobodim svake
nepotrebne brige i tjeskobe. Da me kojekakve elje ne odvuku za bilo kojom stvari,
nevrijednom ili dragocjenom, nego da sve gledam kao u prolazu, kao to u i sam
proi, jer nita pod suncem ne ostaje i sve je samo ispraznosti i muka duhu.
59
18. Mudar je onaj koji tako razmilja!

19. Udijeli mi, Gospodine, nebesku mudrost, da nauim tebe nadasve traiti i nalaziti,
nadasve cijeniti i ljubiti i sve ostalo urediti po zakonu tvoje mudrosti.
20. Daj mi da se razborito uklanjam laskavcu i strpljivo vladam s protivnikom
21. jer velika je mudrost ne pokolebati se od svakoga vjetra rijei i ogluiti se o sirenski
zov laskanja. Tako se, naime, sigurno hodi zapoetim putem.
__________________
8. Usp. Mih 4,9; Izl 18,18; 12. Usp. 1 Iv 2,17; 15. Rim 7,8; 16. Jdt 13,7; 17. Usp. Ef
3,16; Prop 1,14; 19. Usp. Mudr 9,4; 21. Usp. Sir 5,11.

Dvadeset osmo poglavlje
PROTIV KLEVETNIKIH JEZIKA
1. Sinko, neka ti ne bude teko, ako neki o tebi zlo misle i govore ono to ne bi rado
sluao.
2. Ti o sebi mora jo gore misliti i nikoga smatrati gorim od sebe.
3. ivi li nutarnjim ivotom, nee mnogo polagati na rijei koje odlijeu.
4. Nije mala razboritost u zlo vrijeme utjeti i u svojoj se nutrini obratiti k meni te se
ne dati smesti ljudskim prosudbama.
5. Neka tvoj mir ne bude u ustima ljudi.
6. Bilo, naime, da o tebi sude dobro ili zlo, nisi od toga drugi ovjekl
7. Gdje su pravi mir i prava slava?
8. Nije li samo u meni?
9. Tko ne ide za tim da se ljudima svidi, i tko se ne boji da im se nee svidjeti, velik e
mir uivati.
10. Od neuredne ljubavi i isprazna straha raa se svaki nemir srca i nesklad osjetil.
__________________
4. Ps 37,19; 8. Iv 16,33.

Dvadeset deveto poglavlje
KAKO TREBA BOGA ZAZIVATI KAD DOE NEVOLJA
1. Blagoslovljeno bilo, Gospodine, ime tvoje u vijeke to si htio da ova napast i nevolja
dou na mene!
2. Ne mogu joj izmaknuti, nego se k tebi moram utei da mi pomogne i okrene je
meni na dobro.
3. Gospodine, sad sam u neprilici i nije mi srcu dobro, sadanja patnja snano me
mui.
4. I sada, Oe dragi, to kazati?
5. Sustignut sam u tjesnacu.
6. Izbavi me iz ovoga asa.
7. No, zato dooh u ovaj as, da se ti, kad budem vrlo ponien, proslavi, i ti me
oslobodi.
8. Bilo ti milo, Gospodine, da me izbavi. Ta to mogu ja, siromah, uiniti i kamo u
bez tebe?
9. I ovoga puta, Gospodine, daj mi strplivosti.
10. Pomozi mi, Boe moj, i, koliko god me nevolja stislo, neu se bojati.
11. A dotle, to rei?
12. Gospodine, budi volja tvoja!
13. Zaista sam zasluio nevolju i tjeskobu.
14. Moram stoga trpjeti: i kamo sree da to bude strpljivo, dok oluja ne proe i ne bude
bolje.
60
15. A kadra je, Svemogui, tvoja ruka ukloniti od mene ovu kunju i ublaiti njezin
napad, da ne bih sasvim podlegao, kao to si mi i prije esto puta inio, Boe moj,
milosre moje.
16. I to je meni tee, to je tebi laka ova promjena desnice Vinjega.
__________________
1. Tob 3,23; usp. Ps 113,2; 4. Iv 12,27; 5. Tu 1,3; 6. Iv 12,27; 7. Usp. Iv 12,27-28; Ps
116,6; 8. Ps 40,14; 10. Ps 109,26; 12. Mt 6,10; 15. Mudr 11,17; Ps 59,18; 16. Ps 77,11.

Trideseto poglavlje
MOLI BOJU POMO I UZDAJ SE DA E PONOVNO ZADOBITI MILOST
1. Sinko, ja sam Gospodin, okrilje u dan nevolje.

2. Doi k meni kad ti ne bude dobro.
3. Najvie prijei nebesku utjehu to to prekasno krene moliti.
4. Jer prije nego mene ozbiljno zamoli, u meuvremenu, trai mnoge utjehe i
posee za izvanjskim stvarima.
5. I to je razlog zato ti sve malo koristi, dok ne uoi: ja izbavljam one koji se u
mene uzdaju, i izvan mene nema ni prave pomoi ni korisna savjeta ni trajna lijeka.
6. A kad nakon oluje doe k sebi, oporavi se u svjetlu mojih smilovanja, jer blizu
sam, rije je Gospodnja, da sve obnovim, ne samo potpuno nego i izobilno.
7. Zar je meni ita teko? Ili sam nalik na onoga koji obea, a ne uini?
8. Gdje je vjera tvoja?
9. Ostani vrst i ustrajan.
10. Budi strpljiv i muevan! Doi e ti utjeha u svoje vrijeme.
11. ekaj me, ekaj.
12. Doi u i izlijeiti te.
13. Napast je ono to te mui; isprazni je strah ono to te plai.
14. to je drugo zabrinutost o budunosti doli alost na alost?
15. Dosta je svakomu danu zla njegova.
16. Isprazno je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti zbog buduih dogaaja, koji se
moda nikada nee dogoditi.
17. Ljudski je, dodue, zavaravati se takvim zamiljajima, no i znak je maloduja dati
se tako lako zavesti nagovaranjem neprijatelja.
18. Jer njemu je svejedno obmanjivao te i varao istinom ili laju, upropastio te
navezanou na sadanje stvari ili strahom pred buduim dogaajima.
19. Neka se, dakle, tvoje srce ne uznemiruje i ne strepi.
20. Vjeruj u mene i uzdaj se u moje milosre.
21. Kad misli da si mi daleko, esto sam ti vrlo blizu.
22. Kad misli da si gotovo propao, esto si u prilici za vei dobitak.
23. Nije sve izgubljeno kad neto poe naopako.
24. Ne smije suditi prema trenutnom osjeaju, niti neku potekou, odakle god
dolazila, doivljavati i primati tako kao da nema nikakve nade u zaslugu.
25. Ne smatraj se sasvim naputenim, iako ti za neko vrijeme pripustim neku nevolju.
26. Naime, to je put u kraljevstvo nebesko.
27. I, bez sumnje, tebi i ostalim mojim slugama vie koristi da vas taru nedae nego da
vam je sve po volji.
28. Ja znam skrivene misli: vrlo je korisno za tvoje spasenje ostati katkada bez ugode,
kako se ne bi moda od dobra uspjeha uzoholio i samom se sebi pokuao svidjeti u
onome to nisi.
29. Ono to sam dao, mogu oduzeti i vratiti kad mi se svidi.
30. Kad dajem, moje je, kad uzimam, nisam tvoje uzeo; jer od mene je svaki dobar
dar, svaki savren poklon.
31. Pripustim li na tebe tekou ili kakvu neugodnost, ne srdi se i ne kloni srcem, jer ja
sam kadar odmah pomoi i svaki teret prometnuti u radost.
61
32. Pa ipak ostajem pravedan i dostojan hvale, postupam li tako s tobom.

33. Ako pravo razmisli i istinski gleda, nikada se, zbog neprilika, ne smije tako
maloduno alostiti, ve prije radovati i zahvaljivati; tovie, kao radost prihvaati
upravo to to te ibajui nevoljama ne tedim.
34. Kao to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas rekao sam svojim dragim
uenicima, kojima, dakako, nisam namijenio vremenite radosti, nego velike borbe,
ni asti, nego prezir, ni dokolicu, nego rad, ni spokoj, nego da donose obilni rod u
ustrajnosti.
35. Sinko moj, upamti ove rijei!
__________________
1. Nah 1,7; 5. Usp. Ps 16,7; 6. Usp. Sir 36,1; 7. Usp. Jer 32,27; 12. Usp. Mt 8,7; 14.
Usp. 2 Kor 2,3; 15. Mt 6,34; 19. Usp. Iv 14,27; 28. Usp. Ps 44,22; 30. Jak 1,17; 33.
Usp. Job 6,10; 34. Usp. Iv 15,9; Lk 8,15; 35. Usp. Iv 15,20.

Trideset prvo poglavlje
SVE STVORENO TREBA ZANEMARITI DA UZMOGNEMO NAI STVORITELJA
1. Gospodine, potrebna mi je jo vea milost elim li doi onamo gdje mi nitko i

nikakvo stvorenje nee moi smetati.
2. Naime, dokle god me neto zadrava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.
3. elio je slobodno letjeti onaj koji ree:O da su mi krila golubinja, odletio bih da
otpoinem!
4. to je spokojnije od nevina oka? I to slobodnije od ovjeka koji nema zemaljskih
elja?
5. Potrebno je, dakle, izdii se nad svako stvorenje pa i sama sebe sasvim ostaviti,
duhom se zanijeti i spoznati da ti, Stvoritelj svega, nema nita slino sa
stvorenjima.
6. I ako se netko ne odijeli od svih stvorenja, nee moi slobodno pronuti uz boanske
stvari.
7. Zato je malo ljudi koji doivljavaju duboki zanos jer se malo njih umije potpuno
otrgnuti od prolaznih stvari.
8. K tome je potrebna velika milost koja e duu uzdii i uznijeti je iznad nje same.
9. I ako ovjek u Duhu ne nadvisi sama sebe i ne oslobodi se svih stvorenja i posve se
ne sjedini s Bogom, to god znao i to god imao, ne vrijedi mnogo.
10. Dugo e biti malen i uz zemlju prikovan onaj tko bilo to smatra velikim, osim
jedino, neizmjerno, vjeno Dobro.
11. I to god nije Bog nita je, i na to treba gledati kao na nita.
12. I, dakako, velika je razlika izmeu mudrosti prosvijetljena i pobona ovjeka i
znanja naitana i uena sveenika.
13. Neusporedivo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo, od boanskog
nadahnua, od nauke koja se stjee trudom ljudskog uma.
14. Mnogo ih je koji ele doivjeti duboki zanos, ali se ne trude vjebati to je za to
potrebno.
15. Velika je zapreka zaustaviti se kod znakova i osjetnih stvari, a malo uloiti u
potpuno mrtvljenje.
16. Ne znam koji nas to duh vodi i koji nam je zapravo cilj kad prihvaamo da nas zovu
duhovnim osobama, a tolik trud i golemu brigu ulaemo u prolazne i bezvrijedne
stvari, dok o svojoj nutrini jedva kad potpuno sabrani razmiljamo.
17. Na alost, im smo se zakratko sabrali, bjeimo napolje i svoja djela vie ne
odvagujemo savjesnim provjeravanjem.
18. Ne marimo kamo su se usmjerila naa nagnua, i ne oplakujemo sve ono to je u
nas neisto.
19. I budui da se svako bie na zemlji izopailo, doao je veliki potop.
20. Budui pak da je nae nutarnje nagnue vrlo iskvareno, nuno je onda, kao znak
praznine nutarnjeg ivota, poguban i njegov uinak.
62
21. Iz ista srca izlazi plod estita ivota.

22. Postavlja se pitanje koliko je tko uinio, ali se toliko pomno ne ispituje iz kojih
pobuda to ini.
23. Istrauje se, je li bio snaan, bogat, lijep, vjet ili dobar pisac ili dobar pjeva i pak
dobar radnik, a koliko je siromaan u duhu, koliko strpljiv i blag, koliko poboan i
duhovan mnogi preuuju.
24. Narav gleda na vanjtinu, milost se okree ovjekovoj nutrini.
25. Prva se esto prevari, a druga se oslanja na Boga da se ne bi prevarila.
__________________
3. Ps 55,7; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 5. Usp. Ps 67,28; 19. Post 6,12 i 17; 21. Usp. 1
Tim 1,5.

Trideset drugo poglavlje
SAMOODRICANJE I SVLADAVANJE SVAKE POUDE
1. Sinko, nee stei pravu slobodu, ako se sasvim ne odrekne sama sebe.
2. Sebinjaci i sebeljupci, lakomci, radoznalci, lutalice, svi su oni robovi koji vazda
trae neobino i ugodno, a ne Isusa Krista; no to to snuju i kuju esto ne moe
opstati.
3. Sve e, naime, propasti, to nije niknulo od Boga.
4. Zapamti ovu kratku i svrenu rije: Ostavi sve i sve e nai; ostavi poudu i nai
e mir.
5. Primi to k srcu i, kad ispuni, sve e razumjeti.
6. Gospodine, nije to posao od jednog dana ni djeja igra; naprotiv, u to malo rijei
sadrana je sva redovnika savrenost.
7. Sinko, kad uje za put savrenih, ne smije se odmah odvratiti i uplatiti, nego te
upravo to treba potaknuti na uzvieniji ivot ili da ga u najmanju ruku svim srcem
eli.
8. O, kad bi bio takav i kad bi postigao da ne bude sebeljubiv, nego sasvim na
raspolaganju meni i onomu koga sam preda te stavio, Ocu. Tada bi mi bio vrlo drag
i sav bi tvoj ivot tekao u radosti i miru.
9. Jo se mnogoega mora ostaviti, i ako se u svemu potpuno ne preda meni, nee
postii to eli.
10. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri eena da se obogati, to jest nebesku
mudrost koja prezire sve to je nisko.
11. Zapostavi svaku zemaljsku mudrost i elju da se dopadne ljudima i sebi.
12. elim rei, odaberi za sebe to je u manjoj cijeni, umjesto stvari koje su po
ljudskom miljenju dragocjenije i uzvienije.
13. Prava je nebeska mudrost, naoko, prezrena i neugledna, gotovo zaboravljena: o
sebi ne misli visoko niti trai da je cijene na zemlji. Mnogi je ustima razglauju, ali
ive sasvim drukije. Pa ipak, ona je dragocjeni biser, mnogima skriven.
__________________
2. Usp. 2 Tim 3,2; Fil 2,21; 10. Usp. Otk 3,18; 13. Rim 12,16; Mt 13,46.

Trideset tree poglavlje
O NESTALNOSTI SRCA I O BOGU, NAEMU KONANOM CILJU
1. Sinko, ne vjeruj svojim trenutnim nagnuima: brzo e se promijeniti!

2. Dokle god ivi, podloan si promjeni i mimo svoje volje. askom si radostan,
askom alostan, askom smiren, askom smeten; sad si poboan, sad nepoboan,
sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad lakouman.
63
3. Ali ovu promjenjivost nadvisuje razborit i produhovljen ovjek. On se ne osvre na

svoje osjeaje ni na vetar nestalnosti, s koje god strane dolazio, ve se itavim
svojim duhom upinje postii pravi i najvredniji cilj.
4. I moe ostati takav, nepokolebljiv, bude li bezazleno oko njegove nakane, unato
svim moguim zbivanjima, neprestano upereno na mene.
5. A koliko je oko nakane istije, toliko se sigurnije hodi kroz svakojake oluje.
6. Samo, kod mnogih je oko iste nakane potamnjelo.
7. Uas se, naime, okrene za nekom usputnom nasladom i malokad je netko sasvim
slobodan od ljage vlastita sebeljublja.
8. Tako su ono idovi doli u Betaniju k Marti i Mariji ne samo zbog Isusa, ve i zato
da vide Lazara.
9. Treba, dakle, oistiti oko nakane da bude bezazleno i poteno i uperiti ga, ponad
svega vidljivoga, na mene.
__________________
2. Usp. Rim 8,20; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 8. Iv 11,19, 12,9.

Trideset etvrto poglavlje
BOJEM LJUBITELJU BOG JE IZNAD SVEGA I U SVEMU
1. Evo, Boe moj i sve moje!

2. to bih vie i koju bih vie sreu mogao poeljeti?
3. O, ugodne li i slatke rijei! Ali za onoga koji ljubi Rije, a ne svijet i ono to je u
njemu.
4. Boe moj i sve moje!
5. Umnom dostaje jednom rei, a zaljubljenom je ugodno mnogo puta ponavljati.
6. Doista, kad si ti prisutan, sve je ugodno; kad si odsutan, sve je odvratno.
7. Ti umiruje srce i donosi velik spokoj i blagdansku radost.
8. Po tvojem nadahnuu o svemu dobro mislimo i u svemu te hvalimo. Bez tebe nam
nita ne moe trajno omiliti.
9. A da ita postane drago i ugodno, potreban je dar tvoje milosti i zain tvoje
mudrosti.
10. Komu ti godi, to mu nee goditi?
11. A komu ne godi, moe li mu ita goditi?
12. Ali mudrima ovoga svijeta i onima kojima godi tjelesnost, nedostaje tvoje mudrosti,
jer se u prvome krije ponajvie ispraznost, a u drugome smrtnost.
13. Oni pak koji te slijede prezirui svijet i mrtvei tijelo, mogu se smatrati istinski
mudrima jer se od ispraznosti propinju k istini, a od tijela k duhu.
14. Njima Bog godi; i to god se nalazi u stvorenjima, prinose na hvalu svojem
Stvoritelju.
15. A razliita je, i to vrlo razliita ona ugoda to nam je pruaju Stvoritelj i stvorenje,
vjenost i vremenitost, svjetlost nestvorena i svjetlost dobivena.
16. O vjena Svjetlosti, koja nadilazi sve stvorene svjetlosti, sijevni munjom s visine i
proni svu nutrinu mojega srca.
17. Oisti, razveseli, prosvijetli i poivi moj duh i njegove moi, da uz tebe prionem u
radosnu zanosu.
18. O, kad e doi taj blaeni eljeni ivot, da me nasiti svojom prisutnou i bude mi
sve u svemu!
19. Dokle god to ne steknem, ni radost mi nee biti potpuna.
20. Na alost, jo uvijek u meni ivi stari ovjek, nije sasvim raspet, nije potpuno umro.
21. Jo se uporno bori protiv duha, potie nutarnje borbe i ne doputa da kraljevstvo
due miruje.
64
22. No ti koji zapovijeda bunom moru i obuzdava silu valova njegovih, ustani,
pomozi mi!
23. Raspri narode koji se ratu vesele, satri ih snagom svojom!
24. Pokai, molim te, veliinu svoju, neka se proslavi tvoja desnica, jer nema za me
druge nade ni utoita, osim u tebi, Gospodine Boe moj!
__________________
1. 1 Kor 15,28; 3. Iv 2,15; 12. Usp. Jer 8,8-9; 1 Kor 1,19; Rim 8,5; 16. Ps 144,6; 18. 1
Kor 15,28; 20. Usp. Rim 6,1-11; 21. Gal 5,17; 22. Ps 89,10; 44, 26; 23. Ps 68,31; 24.
Sir 17,7; Ps 31,1.4.

Trideset peto poglavlje
U OVOME IVOTU NEMA SIGURNOSTI OD NAPASTI
1. Sinko, nikada nisi siguran u ovome ivotu, nego, dokle god ivi, uvijek ti je
potrebno duhovno oruje.
2. Boravi meu neprijateljima, napadaju te zdesna i slijeva.
3. Ne bude li se, stoga, sa svih strana branio titom ustrajnosti, nee dugo biti bez
rana.
4. Povrh toga, ne utvrdi li se u meni svim srcem, s istinskom voljom sve pretrpjeti
poradi mene, nee dugo moi izdrati tu estinu niti osvojiti palmu blaenik.
5. Mora, dakle, sve podnostiti muki i jakom se rukom suprostaviti napadajima.
6. Pobjednik, naime, dobiva manu nebesku, mlitavcu ostaje velika bijeda.
7. Ako u ovome ivotu trai poinak, kako e onda doi do vjenog poinka?
8. Ne pripravljaj se na veliki poinak, nego na veliku mukotrpnost.
9. Trai istinski mir, ali ne na zemlji, nego na nebesima, ne u ljudima i u drugim
stvorenjima, nego samo u Bogu.
10. Iz ljubavi prema Bogu mora sve rado podnijeti: napore i boli, napasti i
zlostavljanja, tjeskobe i obveze, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, ponienja,
sramoenja, prigovore i prezir.
11. To pomae kreposti, to kali Kristova borca, to savija nebesku krunu.
12. Za kratki napor ja u mu uzvratiti vjenom nagradom i za prolaznu sramotu
beskrajnom slavom.
13. Misli li da e u svako vrijeme, kad god ti se prohtije, imati duhovne utjehe?
14. To nisu imali ni moji sveci, nego, naprotiv, mnoge potekoe i razliite kunje i
velike suhoe.
15. No sve su to strpljivo podnosili i vie se pouzdavali u Boga nego u sebe, svjesni da
sve patnje sadanjega vremena nisu nita prema buduoj slavi.
16. Zar ti odmah eli imati, ono to su mnogi postigli tek nakon mnogih suza i velikih
napora?
17. U Gospodina se uzdaj, ojunai se, skupi snagu. Ne oajavaj, ne odstupaj, nego
odluno zaloi duu i tijelo za salvu Boju.
18. Ja u ti uzvratiti preobilno; ja u biti uza te u svakoj nevolji.
__________________
2. 2 Kor 6,7; 6. Usp. Otk 2,17; 14. Jak 1,2; 15. Rim 8,18; 17. Ps 26,14; 18. Usp. Ps
91,15.

Trideset esto poglavlje
PROTIV ISPRAZNIH LJUDSKIH SUDOVA
1. Sinko, srcem svojim vrsto se osloni na Gospodina, i kad ti savjest svjedoi da si

isti i nevin, ne boj se ljudskoga suda.
2. Dobro je i blaeno trpjeti. Poniznu srcu, koje se vie uzda u Boga nego u sebe, nee
to biti teko.
3. Mnogi mnogo govore i zato im je malo vjerovati.
65
4. Ali i svima ugoditi nije mogue.

5. Premda je Pavao nastojao svima ugoditi u Gospodinu i svima biti sve, ipak nije
nimalo drao do ljudskoga suda.
6. Koliko je bilo do njega i koliko je mogao, predano se trudio na izgradnji i spasenju
drugih, ali nije mogao izbjei da ga drugi katkad ne osude i ne prezru.
7. Stoga je sve povjerio Bogu, kojemu je sve znano, a protiv zlih se jezika, koji su
smiljali lai i ispraznosti i bezobzirne podvale, borio strpljivou i poniznou.
8. Ipak bi kadto i odgovorio da se slabi s njegove utnje ne bi sablaznili.
9. Tko si ti da se boji smrtna ovjeka?
10. Danas jest, a sutra mu vie ni traga.
11. Boga se boj pa se nee plaiti ljudskih prijetnji.
12. to ti tko moe rijeima ili pogrdama?
13. Vie kodi sebi nego tebi; i od suda Bojega nee pobjei pa tko god bio.
14. Ti imaj Boga pred oima i nemoj se prepirati uljivim rijeima.
15. Pa ako ti se ini da si za koji as klonuo i da trpi sramotu koju nisi zasluio, ne
ljudi se bzog toga i ne smanjuj svoju krunu nestrpljivou, ve radije okreni pogled
svoj k meni na nebo! Kadar sam te oteti svakoj sramoti i nepravdi, a svakomu
vratiti po njegovim djelima.
__________________
2. Usp. 2 Kor 1,9; 5. 1 Kor 10,33; 9,22, 4,3; 7. Ps 63,12; 9. Iz 51,12; 10. Usp. 1 Mak
2,63; 11. Prop 12,13; Sir 34,16; 13. Usp. Rim 2,3; 15. Usp. Mt 16,27; Rim 2,6.

Trideset sedmo poglavlje
O ISTOM I POTPUNOM SAMOODRICANJU

DA BISMO POSTIGLI SLOBODU SRCA
1. Sinko, ostavi sebe i nai e mene.

2. Nemoj izbirati i nita svojatati i uvijek e biti na dobitku.
3. Naime, im se odrekne sebe i to ne porekne, vea e ti milost dotei.
4. Gospodine, koliko mi se puta odricati i u emu to sebe moram ostaviti?
5. Uvijek i u svaki as, i u malim i u velikim stvarima.
6. Nita ne izuzimam, nego elim da se lii svega.
7. Kako e, inae, moi biti moj i ja tvoj, ako se izvana i iznutra ne oslobodi svake
samovolje?
8. to to bre uini, bolje za tebe; to potpunije i iskrenije, to e mi biti miliji i na
veem dobitku.
9. Neki se odriu, ali uz neki pridraj.
10. Ne pouzdaju se sasvim u Boga pa neto predvide i za sebe.
11. Neki pak spoetka sve predaju, ali kasnije, kad se ustoboi napast, vraaju se na
svoje. Stoga vrlo malo napreduju u kreposti.
12. Ovi nee doi do istinske slobode istoga srca ni do milosti ugodna prijateljevanja
sa mnom, osim po prethodnom, potpunom samoodricanju i svakodnevnom
rtvovanju, jer bez toga nema niti e biti plodonosnog sjedinjenja sa mnom.
13. Bezbroj sam ti puta rekao i opet ti kaem: ostavi sebe, odreci se, i uivat e veliki
nutarnji mir.
14. Podaj sve za sve, nita ne izuzimaj, nita ne trai natrag, na mene se osloni
potpuno i bez dvojbe i imat e me; bit e slobodna srca i tama te nee zasjeniti.
15. To se upni, to moli, to udi, da se moe otresti svega to je tvoje te lien svega,
nasljedovati Isusa u siromatvu; sebi umrijeti, a meni zauvijek ivjeti.
16. Tada e nestati sve isprazne utvare, zle smutnje i suvine brige.
17. Tada e odstupiti i prekomjerni strah, a neuredna ljubav umrijeti.
__________________
14. Usp. Ps 138,2.
66

Trideset osmo poglavlje
O DOBRU UPRAVLJANJU VANJSKIM POSLOVIMA

I UTJECANJU K BOGU U POGIBELJIMA
1. Sinko, pomno mora nastojati oko toga da pri svakom izvanjskom nastupu ili poslu,
gdje god to bilo, u svojoj nutrini ostane slobodan i svoj gospodar; i da sve bude
pod tobom, a ti ni pod im; da svojim djelima bude gospodar i upravitelj, a ne
sluga i najamnik; tovie, da bude poput osloboenog i pravog hebreja, koji
sudjeluje u slobodi i slavi djece Boje: koja, zagledana u vjenost, nadilaze
sadanjost, koja lijevim okom pogledaju prolazno, a desnim nebesko; njih ne
privlae vremenite stvari da bi se prilijepili uz njih, ve ih prigrljuju za uspjelije
sluenje, ba kako su i odreene od Boga i od vrhovnog Tvorca, koji u svojemu
stvoriteljskom djelu nije ostavio nita neureeno.
2. Ako kod svakog dogaaja ne ostane samo na vanjskom prividu i ako ga ne
promatra samo naizvan, tjelesnim okom ili uhom, ve u svakoj prilici kao Mojsije
ue u ator upitati Gospodina, nerijetko e dobiti odgovor i vratiti se pouen o
mnogim sadanjim i buduim stvarima.
3. Mojsije se, naime, uvijek navraao u ator da rijei sumnje i pitanja, a molitvom je
vapio za pomo da otkloni ljudske pogibli i nepravde.
4. Tako i ti mora pribjei u skrovite srca i to revnije moliti Boju pomo.
5. Zato su, naime, kako itamo, Joua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gibeonaca,
jer nisu najprije upitali Gospodina, nego su se, odve lakovjerni, dali zavesti slatkim
rijeima i lanom pobonou.
__________________
1. Usp. Kol 1,12; Rim 8,21; 5. J 9,14.

Trideset deveto poglavlje
NEKA OVJEK NE BUDE PRENAGAO U POSLOVIMA
1. Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao. Ja u njime na vrijeme ravnati kako valja.
2. Iekuj moju naredbu i po njoj e postii napredak.
3. Gospodine, s veseljem ti povjeravam sve svoje poslove, jer malo je napretka od
mojeg umovanja.
4. Kamo sree kad se ne bih toliko vezao za budunost, nego se bez skanjivanja dao
tebi na raspolaganje!
5. Sinko, esto se ovjek s velikim arom zauzima za stvar koju eli, a im je
postigne, promijeni miljanje. elje se, naime, ne zadre dugo na istoj stvari, ve
nas gone sad na jedno, sad na drugo.
6. Zato nije sitnica odricati se sitnic.
7. Istinski je ovjekov napredak u samoodricanju; i takav je ovjek vrlo slobodan i
stalan.
8. No stari neprijatelj, protivnik svakomu dobru, ne prestaje napastovati. Danonono
postavlja opasne zasjede ne bi li koga neoprezna uspio strmoglaviti u zamku
obmane.
9. Bdijte i molite, kae Gospodin, da ne padnete u napast!
__________________
8. Usp. 1 Pt 5,8; 9. Mt 26,41.
67

etrdeseto poglavlje
PO SEBI OVJEK NEMA NITA DOBRA I NIIM SE NE MOE HVALITI
1. Gospodine, to je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te ga pohodi?

2. ime je ovjek zasluio da mu daje svoju milost?
3. Gospodine, kako se smijem poaliti ako me ostavi, ili, s kojim ti pravom mogu
prigovoriti ako ne uini to traim?
4. Zaista, kad zbiljski razmislim,mogu rei samo ovo: Gospodine, nita sam, od mene
nita dobro, naprotiv, u svemu malakem i uvijek naginjem nitavilu.
5. I ako me ti ne podupre i u nutrini ne poui, ostat u sasvim mlak i ravnoduan.
6. A ti si, Gospodine, uvijek isti i ostaje dovijeka dobar, pravedan i svet, sve vodi
dobro, pravedno i sveto te upravlja mudro.
7. A ja, koji sam skloniji nazatku nego napretku, nisam stalan ni u jednom stanju, jer
sedam vremena proe nada mnom.
8. Ipak, uas biva bolje, im se tebi svidi i prui nada mnom ruku pomonicu, jer
samo ti moe pomoi bez ljudske pomoi i toliko me utvrditi, da se moje lice vie
svako malo ne mijenja, ve da mi se srce samo tebi okrene i otpoine.
9. Stoga, kad bih umio odbaciti svaku ljudsku utjehu bilo zato da postanem
poboniji bilo da sam te iz nevolje prisiljen potraiti (jer nema ovjeka koji bi me
utjeio) tada bih se zaista s pravom mogao nadati tvojoj milosti i klicati zbog dara
nove utjehe.
10. Hvala ti! Od tebe je sve to god mi dobro uspije.
11. Ja sam, naprotiv, ispraznosti i nita pred tobom, ovjek nestalan i krhak.
12. ime se mogu podiiti ili zato poeljeti da me cijene?
13. Zbog toga to sam nita? To bi tek bila ispraznost!
14. Zaista, isprazna je slava zla kuga, najvea samoobmana, jer nas odvraa od prave
slave i liava nebeske milosti.
15. Naime, dok se ovjek dopada samome sebi, gadi se tebi; dok udi za ljudskom
slavom, gubi istinske kreposti.
16. A prava je slava i sveto veselje diiti se tobom, a ne sobom; radovati se tvojem
imenu, a ne vlastitoj vrlini, i ne uivati ni u jenom stvorenju, osim radi tebe.
17. Hvaljeno bilo ime tvoje, a ne moje; blagoslovljeno bilo sveto ime tvoje, a ne moje.
A od ljudskih hvala nita meni ne pripalo!
18. Ti si moja slava, ti si radost mojega srca.
19. U tebi u se slaviti i cijeli dan klicati:a samim se sobom neu hvaliti, osim
slabostima svojim.
20. Neka idovi trae slavu jedni od drugih; ja u traiti onu koja dolazi od Boga
jedinoga.
21. Sva ljudska slava, sva vremenita ast, sva svjetska vanost, usporeena s tvojom
vjenom slavom, ispraznost je i ludost.
22. Istino moja, milosre moje, Boe moj, blaeno Trojstvo, tebi jedinome neka je
hvala, mo, ast i slava u beskrajne vijeke vjekova!
__________________
1. Ps 8,5; 3. Usp. Post 44,16; 6. Ps 102,28.13; Mudr 12,15; 7. Usp. Dn 4,13; 8. 1 Sam
1,18; 11. Usp. Ps 39,6-7; 17. Ps 113,2; 18. Ps 3,4; 119,111; 19. Usp. Ps 89,17; 2 Kor
12,5; 20. Usp. Iv 5,44; 22. Ps 59,18; usp. 1 Tim 1,17.

etrdeset prvo poglavlje
PREZIR SVAKE VREMENITE ASTI
1. Sinko, ne alosti se ako opazi da druge aste i uzdiu, a tebe preziru i poniavaju.
2. Upravi srce svoje k meni na nebo, i nee te alostiti ljudski prezir na zemlji.
3. Gospodine, poput slijepaca smo i ispraznost nas lako zavede.
4. Razmilim li pravo, nikada mi neki stvor nije uinio nepravdu,
68
5. zato se nemam pravo poaliti na tebe.

6. A budui da sam ja tebi esto i teko sagrijeio, s pravom se protiv mene die
svako stvorenje.
7. Meni, dakle, s pravom pripadaju sramota i prezir, a tebi hvala, ast, mo i slava.
8. I dok ne budem spreman dragovoljno podnositi da me svako stvorenje prezire i
naputa i da nita ne dri do mene, neu se u sebi smiriti i ustaliti, kamoli duhovno
prosvijetliti i potpuno sjediniti s tobom.
__________________
3. Usp. Neh 1,7; 6. Usp. Mudr 5,17; 7. Usp. Dan 9,7; Bar 1,15.

etrdeset drugo poglavlje
NE VALJA MIR GRADITI NA LJUDIMA
1. Sinko, temelji li svoj mir na osobi s kojom te veu zajedniki osjeaji ili ivot, ostat
e nestalan i nemiran.
2. No, ako se usidri u uvijek ivoj i trajnoj Istini, nee te oalostiti odlazak ili smrt
prijatelja.
3. Na meni se mora temeljiti ljubav prama prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga u
kome god otkrije da je dobar ili prijatelj ili posebno drag u ovome ivotu.
4. Prijateljstvo bez mene niti vrijedi niti je duga vijeka, i nema isitinske i iste ljubavi
ako je ja ne povezujem.
5. U nagnuima spram dragih osoba mora tako sobom vladati da bi, koliko je do
tebe, elio biti i bez prijateljevanja s ljudima.
6. ovjek se toliko vie pribliava Bogu koliko se vie udaljuje od svake zemaljske
utjehe.
7. I toliko se vie uzdie k Bogu koliko dublje ulazi u sebe i to manje dri do sebe.
8. Tko sam sebi pripisuje bilo kakvo dobro, prijei sebi dolazak Boje milosti; jer
milost Duha Svetoga uvijek trai ponizno srce.
9. Kad bi znao sebe sasvim ponititi i odrei se ljubavi prema svakom stvorenju, tada
bih te morao obasuti velikom milou.
10. Dok se ti okree za stvorenjima, gubi s vida Stvoritelja.
11. Navikavaj se u svemu svladavati radi Stvoritelja, tada e uspjeno doprijeti do
boanske spoznaje.
12. Koliko god neto bilo siuno, ako se ljubi i trai na neuredan nain, odvraa od
najvieg Dobra i raa grijehom.
__________________
2. Heb 7,24-25; 8. Usp. 1 Pt 5,5.

etrdeset tree poglavlje
PROTIV ISPRAZNOG I SVJETOVNOG ZNANJA
1. Sinko, neka te ne zbunjuju lijepi ljudski izriaji. Ta nije u rijei kraljevstvo Boje,
nego u krepostima.
2. Pripazi na moje rijei! One zaaruju srce i rasvjetljuju duh, vode k skruenju i
donose raznovrsnu utjehu.
3. Nikada ne itaj knjigu da bi te ljudi smatrali uenijim ili mudrijim. Naprotiv, trudi se
iskorijeniti pogreke! To e ti koristiti vie od poznavanja mnogih tekih pitanja.
4. Nakon to si mnogo proitao i saznao, uvijek se treba vratiti na jedan jedini
poetak.
5. Ja sam onaj koji ovjeka uim znanju, a i malenima pruam jasniju spoznaju nego
to ih moe nauiti ovjek.
6. Onaj kome govorim, brzo e postati mudar i vrlo napredovati u duhu.
69
7. Jao onima koji neprestano ljude ispituju o novostima, a malo haju kako e meni
sluiti.
8. Doi e vrijeme kada e se pojaviti Krist, Uitelj nad uiteljima, Gospodar anelima,
da saslua svaije znanje i svakome ispita savjest. I u to vrijeme pretrait u
Jeruzalem sa zubljama i izai e na vidjelo sve to je skrivala tama, a umuknut e
naklapanja jezika.
9. Ja poniznu duu zaas toliko uzdignem da smisao vjenih istina shvati bolje od
nekoga tko je deset godina uio kolu.
10. Ja uim bez buke rijei, bez zbrke pojmova, bez hlepnje za au, bez prepirke oko
dokaza.
11. Ja uim zemaljsko prezirati, sadanje malo cijeniti, vjeno traiti, beskrajno kuati,
asti izbjegavati, smutnje podnostiti, svu nadu polagati u mene, nita, osim mene,
ne eljeti i nadasve me arko ljubiti.
12. Jer onaj koji je mene najiskrenije ljubio, boanske je stvari nauio i o divotama
svjedoio.
13. Vie je napredovao odricanjem od svega nego istraivanjem otroumnih pitanja.
14. Jednima govorim openito, drugima misaono.
15. Nekima se objavljujem ljupko, u znakovima i slikama; nekima pak otajstva
otkrivam velikim bljeskom.
16. U knjigama su ista slova, ali iz njih svi ne naue isto, jer u dui sam ja uitelj istine,
istraivatelj srca, italac misli, pokreta ina, dijelei svakome napose kako mi se
ini pravo.
__________________
1. 1 Kor 4,20; 5. Usp. Ps 94,10; 119,130; 8. Sef 1,12; 1 Kor 4,5; 15. Usp. Dn 2, 28; 16
1 Ljet 28,9; 1 Kor 12,11.

etrdeset etvrto poglavlje
NE VALJA SE UZNEMIRIVATI ZBOG VANJSKIH STVARI
1. Sinko, u mnogim stvarima mora biti neznalica i smatrati sebe kao mrtvim na
zemlji i kao onaj kojemu je cijeli svijet raspet.
2. Preko mnogo toga mora prijei, kao da si gluh, i vie misliti na ono to je za tvoj
mir.
3. Korisnije je odvratiti oi od onoga to ti nije milo i prepustiti svakom njegovo
miljenje nego se uputati u svadljive rasprave.
4. Bude li stajao na Bojoj strani i raunao s njegovim sudom, lake e podnijeti kad
bude nadvladan.
5. O Gospodine, dokle smo doli?
6. Gle, plaemo zbog vremenite tete, muimo se i trimo zbog sitna dobitka, a na
duhovnu se tetu ne obaziremo, i kasnije jedva da razmiljamo o njoj.
7. Pozornost usredotoujemo na ono to malo ili nita ne koristi, a najpotrebnije
nemarno proputamo jer ovjek je po sebi naklonjen vanjtini, i, ako na vrijeme ne
otvori oi, rado joj se preputa.
__________________
1. Usp. Sir 32,12; Kol 3,3; Gal 6,14.

etrdeset peto poglavlje
NE TREBA SVIMA VJEROVATI, A U RIJEI SE LAKO ZGRIJEI
1. Pomozi mi, Gospodine, u nevolji, jer ljudska je pomo nitavna!

2. Koliko puta nisam naao vjere ondje gdje sam je mislio nai!
3. I koliko sam je puta naao ondje gdje sam je najmanje oekivao.
4. Isprazno je uzdati se u ljude; spas pravednicima dolazi od tebe, Boe.
5. Blagoslovljen budi, Gospodine Boe, u svemu to nam se dogodi.
70
6. Slabi smo i nestalni, brzo se prevarimo ili promijenimo.

7. Koji se ovjek uspijeva tako oprezno i promiljeno uvati u svemu, a da se katkad
ne prevari ili upadne u nepriliku?
8. No onaj tko se u tebe, Gospodine, uzda i trai te iskrena srca, nee tako lako pasti.
9. Pa ako i upadne u neku nevolju, zapleo se bilo kako u to prije e ga izbaviti i
utjeiti jer ti ne ostavlja nikoga tko se u tebe do kraja pouzdaje.
10. Malo je pouzdanih prijatelja koji e ustrajati u svakoj prijateljevoj stisci.
11. Ti, Gospodine, ti si jedini od svih najvjerniji, i takovoga, osim tebe, vie nema.
12. Kako je mudra bila dua koja je rekla:Moja je dua utvrena i utemeljena u
Kristu.
13. Da je tako sa mnom, ne bi me tako lako uzdrmao ljudski strah, niti bih se obazirao
na uvredljive rijei.
14. Tko je kadar sve predvidjeti, tko budua zla otkloniti?
15. Pa ako me esto pogaa nesrea koju sam predvidio, kako li e me tek ljuto raniti
ona koju nisam predvidio?
16. Zato se ja, nesretnik, nisam bolje za sebe pobrinuo? I zato sam tako olako
vjerovao drugima?
17. Ljudi smo, nita drugo doli krhki ljudi, makar nas mnogi smatrali i nazivali
anelima.
18. Komu u povjerovati, Gospodine? Komu, ako ne tebi?
19. Ti si Istina koja ne vara i koja se ne moe prevariti.
20. I ponavljam:Svaki je ovjek laac. Svaki je slab, nestalan, prevrtljiv napose u
rijei, pa jedva da smije odmah povjerovati i ono to se ini kao oita istina.
21. Mudro si unaprijed upozorio da se treba uvati ljudi i da e neprijatelj ovjeku biti
ukuani njegovi. I da nije vjerovati kae li tko:evo ga ili eno ga.
22. Moj me promaaj opametio. I kamo sree da mi bude razlogom veeg opreza, a ne
stida.
23. Budi oprezan, ree mi jedan, budi oprezan i uvaj za sebe ono to sam ti rekao!
24. A dok ja utim i drim tajnu, on, koji je od mene traio utnju, nije kadar utjeti;
prokazuje mene i sebe i odlazi.
25. Ouvaj me, Gospodine, od takvih brbljavih i nepouzdanih ljudi, da ne padnem u
njihove ruke i nikada tako neto ne poinim.
26. U usta moja stavi rije istinitu i pouzdanu, a jezik prijevaran ukloni od mene.
27. Ono to ne elim trpjeti, od toga se i sam na svaki nain moram uvati.
28. O, kako je dobro i mirotvorno: o drugima utjeti, sve otprve ne povjerovati niti
olako prenositi drugima; malobrojnima se povjeravati, tebe, nadziratelja srca,
uvijek traiti; za svakim vjetrom rijei ne poletjeti, ve eljeti da se sve, u nama i
izvan nas, dogaa po tvojoj volji!
29. O, kako je razborito za ouvanje nebeske milosti izbjegavati pojavljivanje pred
ljudima i kloniti se svega to bi moglo pobuivati izvanjsko divljenje, ve s velikom
pomonjom traiti ono, to pridonosi boljitku ivota i revnosti.
30. Kolikima je nakodilo to je njihova krepost razglaena i prerano hvaljena!
31. A kolike li blagodati ako se u ovome krhkom ivotu, koji zna samo za napast i
borbu, milost uva u tajnosti!
__________________
1. Ps 60,13; 4. Usp. Ps 37,39; 5. Ps 144,1; 8. Usp. Isr 10,9; 9. Usp. Jdt 13,17; 12. Acta
matyrii S. Agathae; 20. Ps 116,11; Rim 3,4; 21. Mt 10,17.36; 24,23; 22. Ps 21,2; 26.
Usp. Iz 30,8; 28. Iz 24,12; 31. Usp. Job 7,1.

etrdeset esto poglavlje
KAD TE POGODE STRELICE RIJEI, POUZDAJ SE U BOGA
1. Sinko, ostani vrst i pouzdaj se u mene.

2. A to su rijei doli rijei?
3. Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.
71
4. Ako si kriv, odlui se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odlui ih, za Boga,
dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadto podnijeti rijei, dok jo nisi sposoban podnositi tee udarce.
6. I zato ti tako sitne stvari vrijeaju srce? Upravo zato to si jo puten i prianja uz
ljude vie negoli treba?
7. Boji se, naime, prezira, zazire od prijekora za svoje prijestupe i trai izgovor za
opravdanje.
8. No, pogleda li se malo bolje, otkrit e: u tebi jo ivi svijet i tata elja da se
dopadne ljudima.
9. Dokle god se strai ponienja i osramoenja zbog pogreaka, oito je da nisi
istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato sluaj moje rijei i nee te zabrinjavati ni deset tisua ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije to se moe zamisliti, bi li ti nakodilo da to
jednostavno pusti proi i ne smatra veim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred oima, lako ga smete
prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, nee se plaiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u emu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izala rije: To se dogodilo po mojemu doputenju, da se razotkriju
namisli mnogih srdaca.
18. Ja u suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskuati obojicu.
19. Ljudsko svjedoanstvo esto vara; moj je sud istinit, ostat e i nee biti oboren.
20. Veini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se moe
prevariti, makar se oima ludih inio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito miljenje.
22. Pravednik se, naime, nee smesti to god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i to nepravedno, nee se mnogo zabrinuti; ali ni tato se
radovati ako ga drugi razlono uzmu u zatitu.
24. Zna on da ja proniem srca i bubrega i ne sudim po vanjtini ni po tome kako se
ljudi domiljaju.
25. Ta esto je u mojim oima greno ono to po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. Gospodine, Boe, sue pravedni, odluni i strpljivi, koji zna ljudsku slabost i
opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti zna ono to ja ne znam; i zato sam se morao
poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako inio, i podaj mi iznovice milost
vee strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosre da zadobijem oprotenje nego moja
umiljena pravednost kojom unitavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg
milosra, nitko iv nije pravedan pred tobom.
__________________
9. Usp. Gal 6,14; 14. Izr 28,1; 15. Usp. Jer 29,23; Dn 13,42; 17. Usp. Lk 2,35; 19. Usp.
Ps 19,10; 22. Usp. Izr 12,21; 24. Ps 7,10; Iv 7,24; 26. Ps 7,12; 29. Usp. Ps 63,4; 30.
Usp. 1 Kor 4,4; Ps 143,2.

etrdeset sedmo poglavlje
ZA IVOT VJENI TREBA PODNOSITI SVE TEKOE
1. Sinko, ne daj da te slome napori koje si za mene poduzeo niti uznemire bilo kakve
nevolje. Naprotiv, neka te u svakoj prilici jaa i tjei moje obeanje.
2. Ja ti mogu vratiti iznad svakog oekivanja i mjere.
3. Nee se ovdje dugo naprezati niti e te uvijek titati boli.
72
4. Priekaj malo, i uskoro e ugledati kraj zlima.

5. Doi e as u kojemu e prestati svaki napor i nemir.
6. Sitno je i kratko sve to s vremenom prolazi.
7. Zato, radi to radi. Trudi se zduno u mojem vinogradu, ja u biti tvoja nagrada.
8. Pii, itaj, pjevaj, uzdii, uti, moli, junaki podnosi neprilike; ivot je vjeni
vrijedan svega toga, pa i veih bojeva.
9. Jednoga dana stii e mir, poznat Gospodinu.
10. I nee to biti dan i no, kao to je u ovom vremenu, nego vjena svjetlost,
beskrajna jasnoa, siguran mir i nepomuen poinak.
11. Tada nee govoriti:Tko e me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
12. Niti e vikati:Jao meni to mi je boraviti u tuini!
13. Budui da e smrt biti strmoglavljena, spasenje e biti potpuno; nee vie biti
tjeskoga, nego blaena radost, ugodno i plemenito zajednitvo.
14. O, kad bi mogao vidjeti neuvenive vijence svetaca u nebu! U kakvoj slavi sada kliu
oni koje je ovaj svijet nekada smatrao vrijednima prezira i gotovo nedostojnima
sama ivota! Zacijelo bi se umah do zemlje snizio i radije svima podloio, nego ma i
jednom zapovijedao. I ne bi eznuo za veselim danima ovoga ivota, nego bi se
vie radovao za Boga podnesenim nevoljama. I najveim bi dobitkom smatrao, kad
te ljudi ne bi cijenili.
15. O, kad bi ti to u dio palo i kad bi ti se duboko u srce usadilo! Kako bi se onda usudio
i jednom potuiti?
16. Ne treba li za vjeni ivot sve muke podnijeti?
17. Nije sitnica izgubiti ili zadobiti kraljevstvo Boje.
18. Stoga podigni oi svoje k nebu! Evo ja i sa mnom svi moji sveti koji su u ovome
svijetu velik boj bojevali sad se raduju, sad su utjeeni, sad su sigurni, sad
otpoivaju i zauvjek e ostati sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.
___________________
7. Usp. Mt 21,28; Post 15,1; 9. Usp. Mt 24,36; 11. Rim 7,24; 12. Usp. Ps 119,5; 13.
Usp. Iz 25,8; 14. Usp. Mudr 5,4; 18. Heb 10,32; Otk 14,13; Mt 26,29.

etrdeset osmo poglavlje
DAN VJENOSTI I TJESKOBE OVOGA IVOTA
1. O preblaeno boravite vinjega Grada!

2. O presjajni dane vjenosti, to ga no ne zamrauje, ve vinja Istina uvijek
rasvjetljuje; dane uvijek radosni, uvijek sigurni, bez promjene!
3. O, da je taj dan ve zablistao, a sve ovo vremenito zavrilo!
4. Dakako, on svetima svijetli sjajem vjene slave, ali zemaljskim putnicima samo
izdaleka, u zrcalu.
5. Nebeski graani znaju koliko je taj dan radostan; prognani pak sinovi Evini uzdiu
jer je njihov dan gorak i muan.
6. Dani ovoga vremena kratki su i zli, puni boli i tjeskoga.
7. U njima ovjeka kaljaju mnogi grijesi, svakojake mu strasti razapinju mreu, teki
ga strah spopada, kojekakve brige zaokupljaju i premnoge znatielje mame; mnoge
ga tatine za sobom povlae, mnoge zablude okruuju, teki napori satiru,
nebrojene napasti pritiu, uici iscrpljuju, siromtvo izjeda.
8. O, kad e kraj ovim zlima? Kad u se osloboditi bijedna robovanja manama?
9. Kad u misliti samo na tebe, Gospodine? Kad u se samo tebi radovati?
10. Kad u ivjeti nesmetano, u potpunoj slobodi, bez ikakva tereta due i tijela?
11. Kad e nastupiti istinski mir, mir nepomuen i siguran, mir izvana i iznutra, mir
vrst sa svih strana?
12. Dobri Isuse, kad u te smjeti vidjeti? Kad u ugledati slavu tvojega kraljevstva? Kad
e mi biti sve u svemu?
73
13. O, kad u boraviti s tobom u kraljevstvu tvojemu, koje si odvijeka pripravio svojim
miljenicima?
14. Naputen sam, siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji, gdje su dnevice ratovi i
najvee nesree.
15. Utjei me u mojem progonstvu, ublai bol moju, jer za tobom uzdie svaka moja
elja.
16. Jer teret mi je sve to god mi svijet ovdje nudi kao utjehu.
17. elim tebe uivati u svojoj nutrini, no ne uspijevam to dosei.
18. elim pripadati onome to je nebesko, ali me pritiu vremenite stvari i
neumrtvljene strasti.
19. Duhom bih se htio uzdii iznad svih stvari, ali tijelo me protiv moje volje, sili da im
se podloim.
20. I tako se ja, nesretnik, borim sam sa sobom i sm sam sebi postao teretom. Duh
mi tei gore, a tijelo dolje.
21. O, kakve li nutarnje muke kad me, dok razmatram nebeske stvari, najednom,
usred molitve, saleti gomila putenih napasti i misli!
22. Boe moj, ne udalji se od mene i ne odbij u gnjevu slugu svojega!
23. Sijevni munjom i raspri ih, odapni strijele i neka se smetu sve neprijateljske
utvare.
24. Saberi sve moje osjeaje k sebi, podaj mi da zaboravim sve svjetske stvari; da
smjesta odbacim i prezrem grene utvare.
25. Priteci mi u pomo, vjena Istino, da me ne vodi nikakva ispraznost.
26. Prii mi, nebeska Milino, da pred tobom pobjegne svaka neistoa.
27. Oprosti mi i milosrdno otpusti kad god za vrijeme molitve pomislim na neto drugo
nego to si ti!
28. Priznajem iskreno: esto sam vrlo rastresen.
29. esto nisam ondje gdje stojim ili sjedim, nego vie ondje kamo su me odnijele
misli.
30. Ondje sam gdje mi je misao; a misao mi je najee uz ono to ljubim.
31. Pred oi zaas iskrsne ono to je po prirodi poeljno ili po navici omiljelo.
32. Zato si ti, vjena Istino, otvoreno rekao:Gdje ti je blago, ondje e ti biti i srce.
33. Volim li nebo, rado u misliti na nebeske stvari.
34. Volim li svijet, veselit u se svjetovnoj srei, a alostiti zbog onoga to je prijei.
35. Volim li tijelo, vrlo u esto matati o tjelesnome.
36. Volim li duh, s uitkom u razmiljati o duhovnim stvarima.
37. to god, naime, volim, o tome rado govorim i sluam, i slike o tome donosim kui.
38. Ali blaen ovjek, koji radi tebe, Gospodine, svim stvorovima daje slobodu da ga
napuste; koji upokorava narav i duhovnim arom razapinje tjelesnu poudu da ti
mirne savjesti prinese istu molitvu, i da, nakon to je izvana i iznutra odbacio sve
zemaljsko, bude dostojan pridruiti se aneoskim korovima.
____________________
4.Usp. Heb 11,13; 1 Kor 13,12; 6. Post 47,9; Prop 2,23; 8. Usp. Rim 8,21; 9. Usp. Ps
71,16; 12. Usp. 1 Kor 15,28; 13. Usp. Mt 25,34; 20. Rim 7,24; Job 7,20; 22. Ps 71,12;
27,9; 23. Ps 144,6; 32. Mt 6,21; 38. Usp. Gal 5,24.

etrdeset deveto poglavlje
O ELJI ZA VJENIM IVOTOM

I KOLIKA SU DOBRA OBEANA ONIMA KOJI SE BORE
1. Sinko, kad god u sebi zamijeti elju odozgo za vjenim blaenstvom i kad poeli
izai iz atora tijela da bi uzmogao gledati moju slavu bez sjenke mijene, rairi
svoje srce i svim arom primi to sveto nadahnue.
2. Preobilno zahvali svevinjoj Dobroti, koja s tobom postupa tako asno i milostivo te
posjeuje, arko potie, mono podupire, da od vlastite teine ne padne na zemlju.
74
3. Ne dobiva to po svojoj zamisli ili na svoje traenje, nego samo dobrohotnou

vinje milosti i boanske naklonosti, da napreduje u krepostima i u to veoj
poniznosti i pripravi se za budue borbe, a i da uza me svim srcem prione i
nastoji mi sluiti odlunom voljom.
4. Sinko, oganj esto gori: no gdje je vatre, tu je i dima.
5. Tako u nekih plamsaju elje za nebeskim stvarima, ali ipak nisu slobodni od napasti
tjelesnih pouda.
6. Zato ni za Boju ast ne rade sasvim isto, ma koliko se arko molili.
7. Takva je esto i tvoja elja, koju iznosi s toliko estine.
8. Nije, naime, isto i savreno ono, to je okaljano sebinou.
9. Ne trai ono to je tebi ugodno i korisno, nego to je meni drago i asno! Ako pravo
sudi, moja odredba treba da je iznad tvoje elje i bilo kojega zahtjeva i nje se
mora drati.
10. Poznajem tvoju elju i nisu mi skriveni tvoji vapaji.
11. Ti bi ve htio biti u slobodi slave djece Boje, ve te privlae vjeni dom i nebeska
domovina puna radosti. No taj as jo nije doao, sada je jo drugo vrijeme, naime,
vrijeme boja, napora i kunje.
12. eli se nasititi najviim Dobrom, no ovdje to jo ne moe postii.
13. Tu sam ja, ekaj me govori Gospodin dok ne doe kraljevstvo Boje.
14. Jo ti je biti kuan na zemlji i u mnogome izvjeban.
15. Bit e katkad i tjeen, ali ne do sitosti.
16. Budi odvaan i hrabar, i u radu i u podnoenju onoga to proturjei naravi.
17. Mora obui novoga ovjeka i postati drugi ovjek.
18. esto mora raditi ono to ne eli, a ostaviti to eli.
19. to se drugima svia, uspijevat e, a to se tebi svia, nee napredovati.
20. to drugi kau, sluat e, do onoga to ti kae, nee nita drati.
21. Drugi e traiti i dobiti; ti e traiti, ali nee dobiti.
22. Druge e veliati na sva usta, o tebi e utjeti.
23. Drugima e povjerovati ovo ili ono, tebe ni za to nee smatrati korisnim.
24. I zbog toga e se tvoja narav katkada rastuiti, ali veliko si uinio ako to utke
podnese.
25. U tim i u mnogim slinim stvarima red je da se vjerni sluga Boji okua i pokae
koliko se umije odricati i u svemu svladati.
26. Jedva da postoji ita u emu je toliko nuno sebi umrijeti koliko je to kad gleda i
trpi ono to se protivi tvojoj volji; a napose, kad ti nalau initi ono to smatra
nerazboritim i manje korisnim.
27. I budui da se, kao podlonik, ne usuuje opirati vioj vlasti, smatra vrlo munim
slijediti tuu volju i odrei se svakog vlastitog miljenja.
28. No, sjeti se, sinko, ploda ovog napora, skorog svretka i neizmjerne nagrade, i nee
ti biti tako teko, ve, tovie, utjeha tvojoj strpljivosti.
29. Jer i za ovo malo volje koje se neprisiljeno odrie imat e uvijek svoju volju u
nebesima.
30. Tamo e, naime, nai sve to bude htio, sve to bude poelio.
31. Ondje e imati na raspolaganju sva dobra, bez straha da e ih izgubiti.
32. Ondje e tvoja volja uvijek biti u skladu s mojom: nee poeljeti nita neprilino ili
sebino.
33. Tamo ti se nitko nee opirati, nitko se nee aliti na tebe, nitko te nee smetati,
nita ti se nee suprostavljati; naprotiv sve e to poeli odmah biti i u potpunosti
e utaiti svako tvoju enju.
34. Ondje u slavom uzvratiti za podnesenu sramotu; platom hvale za alosti; za
posljednje mjesto kraljevskim prijestoljem u vijeke.
35. Ondje e izai na vidjelo plod poslunosti, u radost e se pretvoriti trud u pokori i
ponizna podlonost bit e okrunjena slavom.
36. Sada se, dakle, ponizno prigni pod svaku ruku i ne brini se tko je rekao ili
zapovjedio, nego se mnogo vie skrbi da sve to od tebe zatrai li ti naloi, bilo
poglavar bilo netko nii bilo tebi jednak, prihvati sasvim dobronamjerno te
iskrenom voljom nastoji ispuniti.
75
37. Neka ovaj trai ovo, a onaj ono; neka se ovaj dii ovim, a onaj onim; neka ga hvale
tisue tisua puta! Ti se ne raduj ni ovome ni onom, ve nek ti je veselje prezirati
sama sebe i samo se meni svidjeti i mene astiti.
38. To ti je eljeti da, bilo ivotom bilo smru, uvijek uzvelia Boga.
___________________
1. Usp. 2 Pt 1,13; Iv 17,24; Jak 1,17; 10. Usp. Ps 38,10; 11. Rim 8,21; 13. Sef 3,8; Lk
22,18; 16. J 1,6; 17. Usp. Ef 4,24; Kol 3,9-10; 1 Sam 10,6; 28. Usp. Post 15,1; Heb
6,18; 34. Usp. Iz 61,3; 1 Mak 2,57; 36. Sv. Benedikt, Regula; 38. Fil 1,20.

Pedeseto poglavlje
KAKO SE OSTAVLJEN OVJEK MORA PREDATI U BOJE RUKE
1. Gospodine Boe, sveti Oe, budi blagoslovljen sada i u vijeke. Kako si htio, tako se
dogodilo; i to ini, dobro je.
2. Sluga tvoj neka se raduje u tebi, a ne u sebi niti u ikome drugome. Ta jedini si ti
pravo veselje, ti si moja nada i kruna, ti moja radost i ast, Gospodine.
3. to ima sluga tvoj a da nije od tebe primio, i to bez svoje zasluge?
4. Tvoje je sve to god si dao i uinio.
5. Bijedan sam i umirem ve od djeatva i dua mi je katkad alosna do suza;
kadto pak i u sebi uznemirena zbog strasti koje joj prijete.
6. eljan sam radosti mira, eznem za mirom tvojih sinova koje pase na svjetlu
utjehe.
7. Dade li mir, izlije li svetu radost, dua sluge tvojega ispunit e se klicanjem i
pobonom hvalom.
8. A ako se sustegne, kao to esto obiava, nee imati snage kroiti putem tvojih
zapovijedi, nego e vie prigibati svoja koljena i udarati se u prsa, budui da joj nije
kao ono juer i prekjuer, kad joj je nad glavom sjao tvoj iak, a sjena je krila
tvojih titila od nasrtaja napasti.
9. Oe pravedni i uvijek hvale dostojni, doao je as kunje sluge tvojega.
10. Pravedno je, Oe ljubljeni, da u ovome asu sluga tvoj neto pretrpi za tebe.
11. Oe, vjenoga tovanja dostojni, doao je as, za koji si odvijeka znao da e doi:
da tvoj sluga zakratko izvana klone, a u nutrini uza te vjeno ivi,
12. da malo bude prezren, ponien i poniten pred ljudima, da kre strasti i tjeskobe
pa da s tobom u zoru nove svjetlosti nanovo uskrsne i bude proslavljen na
nebesima.
13. Oe sveti, ti si tako odredio i htio, i bilo je kako si zapovijedio.
14. Ovo je, naime, milost za tvojega prijatelja: iz ljubavi prema tebi, na ovome svijetu,
trpjeti i nevolje podnositi, koliko god puta i od koga god ti bude htio.
15. Nita na zemlji ne biva bez tvoje odluke i providnosti.
16. Dobro mi je to sam ponien, Gospodine, da bih tvoja nauio pravila i oslobodio
se svake oholosti i uobraenosti srca.
17. Dobro je za mene, to mi stid prekriva lice pa utjehu radije traim kod tebe nego
kod ljudi.
18. Odatle sam takoer nauio bojati se tvojega nedokuivog suda. Ti udara i prava i
kriva, ali ne bezrazlono i nepravedno.
19. Hvala ti to nisi tedio mojih grijeha, nego si me mekao udarcima ljubavi, ranjavao
bolima i pogaao tjeskobom izvana i iznutra.
20. Nema toga tko bi me utjeio od svih pod nebom, osim tebe, Gospodine, Boe moj,
nebeski lijenie dua, koji udara i iscjeljuje, dovodi u podzemlje i odande
izvodi.
21. Tvoja je stega nada mnom i iba e me tvoja pouiti.
22. Evo, ljubljeni Oe, u tvojim sam rukama, sagibam se pod tap tvoje strogosti; udri
me po leima i po iji da tvojoj volji podloim svoju nepokornost.
76
23. Uini od mene, kao to obiava initi, pobonog i poniznog uenika, da se ganem
na svaki tvoj mig.
24. Preputam ti se, ispravi mene i sve moje. Bolje je da me kanjava ovdje nego u
vjenosti.
25. Ti zna sve i svaku pojedinost i nita ti nije skriveno u ljudskoj savjesti.
26. Ti zna unaprijed, to e se dogoditi, nitko te ne treba pouiti ili podsjetiti na ono
to se zbiva na zemlji.
27. Ti zna to koristi mojem napretku i koliko nevolja slui da se oisti hra grijeha.
28. Postupi sa mnom po svojoj dobrohotnosti i ne preziri moj greni ivot, nikome bolje
i jasnije poznat doli tebi.
29. Daj mi, Gospodine, znati to je vrijedno znati; ljubiti to je dostojno ljubiti; hvaliti
to se tebi najvie svia; cijeniti to je tebi najdragocjenije, kuditi to je tebi
najodvratnije.
30. Ne daj mi da sudim po vienju niti da odluujem po uvenju od neukih ljudi; nego
da pravim sudom prosuujem vidljive duhovne stvari i nadasve uvijek traim ono
to ugaa tvojoj volji.
31. Ljudska se osjetila esto varaju u svojemu sudu. Varaju se ljubitelji ovoga svijeta,
ljubei samo vidljivo.
32. Ta biva li ovjek bolji od toga to ga ljudi smatraju veim?
33. Varalica vara varalicu, hvalisavac hvalisavca, slijepac slijepca, slabi slabia, kad ga
uzvisuje, zapravo jo ga vie sramoti, ako ga bezrazlono hvali.
34. Naime, kolik je netko u tvojim oima tolik je, i nita vie, veli sveti Franjo.
_________________
3. Usp. 1 Kor 4,7; 5. Ps 87,16; 8. Usp. Ps 119,32; Post 31,5; Job 29,3; Ps 17,8; 9. Usp.
Iv 17,1; 13. Jdt 9,4; 16. Ps 119,71; 17. Ps 69,8; 20. Usp. Tu 1,2; Pnu 32,39; Tob 13,2;
1 Sam 2,6; Mudr 16,13; 21. Is. Ps 17,36; 25. Usp. Job 42,1; 26. Dn 13,42; Iv 16,30; 30.
Usp. Iz 11,3; 34. Usp. Sv. Bonaventura, Vita s. Francisci.

Pedeset prvo poglavlje
BAVI SE OBINIM POSLOVIMA AKO SE NE MOE UZVIENIMA
1. Sinko, nisi kadar uvijek ostati u arkoj zanesenosti za krepostima niti na uzvienu
stupnju gledanja; nego se zbog iskvarenosti nae naravi istonim grijehom, mora
pokatkad spustiti k obinim stvarima i, premda s nevoljkou i odbojnou, nositi
breme raspadljiva ivota.
2. Dokle god nosi smrtno tijelo, osjeat e u srcu gorinu i teret.
3. esto e, dakle, budui da si u tijelu, morati uzdisati pod njegovim teretom, jer se
nee moi neprestance baviti duhovnim poslovima i boanskim gledanjem.
4. Bit e ti tada korisno pribjei obinim i vanjskim poslovima i okrijepiti se dobrim
djelima; vrstim pouzdanjem oekivati moj dolazak i vinji pohod; strpljivo
podnositi svoje progonstvo i suhou srca, sve dok ti opet ne navratim i od svih te
tjeskoba oslobodim.
5. A uinit u da zaboravi patnje i uiva unutranji mir.
6. Rairit u pred tobom livade Svetoga pisma da prosvijetljenim srcem kroi putem
mojih zapovijedi.
7. I rei e:Patnje sadanjega vremena nisu nita prema buduoj slavi koja se ima
oitovati u nama.
________________
1. 2 Mak 6,25; 6. Usp. Ps 119,32; 7. Rim 8,18.
77

Pedeset drugo poglavlje
NEKA SE OVJEK NE SMATRA VRIJEDNIM UTJEHE, NEGO PRIJE KAZNE
1. Gospodine, nisam dostojan tvoje utjehe ni tvojega duhovnoga pohoda, i zato pravo
sa mnom postupa kad me ostavlja bez pomoi i utjehe.
2. Pa kad bih i more suza mogao isplakati, jo ne bih bio dostojan tvoje utjehe.
3. Zato nita nisam zavrijedio doli bi i kaznu jer sam te teko i esto vrijeao i u
mnogome pogrijeio.
4. Kad, dakle, pravo promislim, nisam vrijedan ni najmanje utjehe.
5. Ali ti, blagi i milosrdni, koji ne eli propast svojih djel, dostoji se, da bi pokazao
bogatstvo svoje dobrote na posudama milosra, tjeiti slugu svojega, mimo
ikakve njegove zasluge, preko svakoga ljudskog oekivanja.
6. Tvoje, naime, utjehe nisu kao ljudsko naklapanje.
7. ime sam zasluio, Gospodine, bilo koju nebesku utjehu?
8. Ne sjeam se da sam ita dobro uinio. Naprotiv, uvijek sam bio sklon manama i
spor na popravak.
9. To je istina, ne mogu je opovrgnuti.
10. Kad bih rekao drukije, ti bi ustao protiv mene i nitko me ne bi mogao opravdati.
11. to sam drugo zasluio za svoje grijehe, osim pakao i vjeni oganj?
12. Zaista priznajem, zavrijedio sam svaku sramotu i prezir i nisam dostojan boraviti
meu tvojim pobonicima.
13. Pa iako mi je neugodno uti, ipak, radi istine, iznosim protiv sebe svoje grijehe, ne
bih li lake ishodio tvoje milosre.
14. to rei kad sam krivac i pun sramote?
15. Nemam to odgovoriti doli jedno: Sagrijeio sam, Gospodine, sagrijeio! Smiluj mi
se, oprosti!
16. Pusti me da se jo malo veselim prije nego u na put... u zemlju tmine guste...
gdje je svjetlost slina noi najcrnjoj.
17. to drugo trai od krivca i bijednoga grenika, nego da se skrui i ponizi za svoja
zlodjela?
18. Od istinskog skruenja i ponienja srca raa se nada oprotenja, smiruje se
uznemirena savjest, zadobiva izgubljena milost. ovjek se spasava od budue
srdbe i u uzajamnu se svetom poljupcu susreu Bog i raskajana dua.
19. Ponizno skruenje grenika tebi je draga rtva i pred tobom mirii mnogo ugodnije
od tamjanova kda.
20. Ono je i ugodna pomast koju si dopustio izliti na svoje noge, jer srce raskajano,
ponizno nikada nee prezreti.
21. Ono je mjesto utoita od neprijateljeva lica.
22. U njemu se popravlja i pere to god je drugdje oskvrnjeno krivicom ili grijehom.
__________________
5. Usp. Rim 9,23; 11. Mt 18,8; 16. Job 10,20-21; 18. Mudr 17,10; Mt 3,7; 19. Usp. Ps
51,19; Izl 29,25; 20. Usp. Lk 7,46; Ps 51,19.

Pedeset tree poglavlje
MILOST NEMA NITA ZAJEDNIKO SA ZEMALJSKOM MUDROU
1. Sinko, moja je milost dragocjena. Ne trpi mijeanje s vanjskim stvarima i sa

zemaljskim utjehama.
2. Treba, stoga, ukloniti sve zapreke milosti eli li primiti njezin dotok.
3. Odaberi sebi skrovito mjesto. Rado budi sam. Ne trai nikoga s kime e naklapati,
nego radije izlij pred Boga pobonu molitvu da bi sauvao skrueno srce i istu
savjest.
4. Do cijeloga svijeta nita ne dri.
78
5. Povezanost s Bogom neka ti je prea od svih vanjskih stvari.

6. Jer ne moe se posvetiti meni, a istodobno se naslaivati prolaznim stvarima.
7. Mora ostaviti poznanike i prijatelje i svojemu srcu uskratiti svaku vremenitu
utjehu.
8. Tako blaeni apostol Petar zaklinje da se Kristovi vjernici na ovome svijetu dre
kao pridolice i putnici.
9. O kakvo e biti pouzdanje umirueg kojega na svijetu ne zadrava elja ni za
kakvom stvari!
10. No slab duh jo ne shvaa to znai imati srce odijeljno od svega; niti je puteni
ovjek upoznao slobodu nutarnjega ovjeka.
11. Pa ipak, eli li zaista biti duhovan, mora se odijeliti i od poznanika i od srodnika, a
najvie se uvati od sama sebe.
12. Zagospodari li potpuno nad samim sobom, sve e drugo lako upokoriti.
13. Najvea je pobjeda slaviti pobjedu nad samim sobom.
14. Tko je sama sebe ukrotio tako, da mu putenost slua razum, a razum u svemu
mene, taj je pravi pobjednik nad sobom i gospodar svijeta.
15. eli li se uspeti do toga vrhunca, mora odvano zapoeti i sjekiru upraviti na
korijen da bi iupao i istrijebio skrivenu i neurednu sklonost prema samome sebi i
prema svakome osobnom i tvarnom dobru.
16. Upravo je u ovoj mani, kojom ovjek sama sebe neuredno ljubi, izvor svega, to se
mora s korijenom upati.
17. Kad se to zlo pobijedi i ukroti, nastat e veliki mir i trajni spokoj.
18. No jer se rijetki trude posve umrijeti samima sebi, i ne nastoje potpuno izai iz
sebe, ostaju u sebi zapleteni i ne uspjevaju sebe duhom nadvisiti.
19. Tko, dakle, eli sa mnom boraviti u slobodi, mora umrtviti sve svoje opake i
neuredne sklonosti i ne smije poudnim sebeljubljem ni uz koje stvorenje prianjati.
_______________
3. Usp. Sv. Grgur Vel. Dialogi, II, 3; 8. Usp. 1 Pt 2,11; 10. Usp. 1 Kor 2,14; 15. Usp. Mt
3,10; Lk 3,9; Jer 1,10.

Pedeset etvrto poglavlje
O RAZLIITIM POTICAJIMA NARAVI I MILOSTI
1. Sinko, paljivo prati poticaje naravi i milosti. Vrlo su suprotni i tako tanahni, pa ih
jedva itko moe razlikovati, osim duhovna i duboko prosvijetljena ovjeka.
2. Svi ljudi, dakako, tee, a rijeju i djelom nastoje, ostvariti neko dobro; zato se pod
vidom dobra mnogi prevare.
3. Narav je lukava pa mnoge privlai, zaplee i obmanjuje, a kao svrhu uvijek ima
sebe.
4. Milost, naprotiv, nastupa bezazleno, sklanja se svakoj sjeni zla, ne slui se
prevarom i sve radi samo radi Boga; u njemu se konano i smiruje.
5. Naravi se ne da umrijeti, ne da se potisnuti niti nadvladati, ne eli biti podlona,
kamoli se svojevoljno podvrgnuti.
6. A milost se trudi u samoodricanju, opire se putenosti, trai da bude podlona, daje
se pobijediti i ne eli se koristiti svojoj slobodom; voli biti pod stegom i ne eli ni
nad kim vladati, ve pod Bojom rukom trajno ivjeti, ostati i biti, spremna se, radi
Boga, ponizno prignuti i pred svakim ljudskim stvorom.
7. Narav radi za vlastitu korist i sve vreba, kako e od drugoga uiariti neto za sebe.
8. Milost, naprotiv, ne trai svoju korist i probitak, nego kako e vie koristiti
mnogima.
9. Narav rado prima ast i odlikovanje, a milost svaku ast i slavu vjerno pripisuje
Bogu.
10. Narav se boji sramote i prezira. Milost se pak raduje da moe podnijeti pogrde za
Isusa.
79
11. Narav voli dokolicu i tjelesni odmor. Milost ne moe biti skrtenih ruku i rado se
prihvaa posla.
12. Narav se nastoji domoi malobrojnih i vrijednih stvari, a zazire od obinih i grubih.
Milost se, meutim, veseli onomu to je bezazleno i ponizno, ne odbija neugodno i
ne stidi se obui iznoenu odjeu.
13. Narav se brine o vremenitim stvarima, veseli se zemaljskim dobicima, aloste je
gubici, ljute je sitne uvrede.
14. Milost pak okree se vjenim stvarima, ne vee se uz zemaljske, ne uznemiruje ju
gubitak stvari, niti je ogoruju grube rijei, budui da je svoje blago i svoju radost
smjestila u nebu, gdje nita ne propada.
15. Narav je lakoma i radije prima nego daje, voli ono to je njezino osobno.
16. A milost je uljudna i ima smisao za zajedniko, izbjegava posebnosti, zadovoljna je
malim, uvjerena je da je blaenije davati nego primati.
17. Narav se priklanja stvorenjima, vlastitom tijelu, tatini i rastresenosti.
18. Milost pak tei k Bogu i krepostima, odrie se stvorova, izbjegava svijet, mrzi
tjelesne poude, malokad hoda naokolo i stidi se javnih nastupa.
19. Narav voli imati neku izvanjsku utjehu, koja e goditi njezinim sjetilima.
20. Milost, naprotiv, trai utjehu samo u Bogu i eli u najveem Dobru uivati vie nego
u svim vidljivim stvarima.
21. Narav sve ini radi dobitka i vlastite koristi; nita nije kadra uiniti badava, ve se
za svoja dobroinstva nada dobiti ili jednako ili bolje, ili pohvalu ili naklonost. Gori
od elje da njezina djela i darove posebno cijene.
22. A milost ne trai nita vremenito. Kao plau ne oekuje druge nagrade, osim Boga
jedinoga, a od vremenitih dobara nita vie nego koliko e joj posluiti da stekne
vjena.
23. Narav uiva u mnogim prijateljima i roacima, dii se visokim poloajem i
podrijetlom, ulaguje se monicima, laska imunicima, pljee sebi slinima.
24. Milost pak ljubi i neprijatelje. Ne uznosi se mnotvom prijatelja, ne gleda na poloaj
ni podrijetlo predaka, osim ako su bili kreposniji; vie se priklanja siromahu nego
bogatau, vie suosjea s nevinim nego s monim, raduje se s istinoljubivim, a ne s
lacem; dobre uvijek potie da eznu za viim darima i da se krepostima suoblie
Sinu Bojemu.
25. Narav se svaki as tui kako joj neto nedostaje ili smeta. Milost strpljivo podnosti
oskudicu.
26. Narav misli samo na sebe, bori se za sebe i istjeruje svoje pravo.
27. Milost je pak posve okrenuta Bogu, izvoru svega; nita dobro ne pripisuje sebi niti
je obijesno preuzetna; ne prepire se niti drugima namee svoje miljenje, nego se
u svakom miljenju i umovanju podlae vjenoj mudrosti i boanskome sudu.
28. Narav eli doznavati tajne i sluati novosti; voli se pokazati i ezne za uzbudljivim
doivljajima; oekuje priznanja i trudi se u onome to donosi hvalu i divljenje.
29. Milost ne tri za novostima i zanimljivostima jer svemu je tome izvor stara
pokvarenost. Ta nema na zemlji nita novo ni trajno.
30. Ona ui obuzdavati sjetila, izbjegavati tatu samodopadnost i hvalisavost, ponizno
skrivati ono to je vrijedno pohvale i divljenja, a u svakoj stvari i u svakom nauku
traiti neto spasonosno te hvalu i ast Boju. Ne eli da ljudi hvali ni nju ni njezina
djela, ve da Bog, koji sve dijeli iz iste ljubavi, bude blagosivljan u svojim
darovima.
31. Ova je milost nadnaravno svjetlo i osobit duhovni dar Boji te poseban znak
izabranih i jamstvo vjenoga spasenja. Die ovjeka od zemaljtine da ljubi
nebesko i putenoga promee u duhovnog.
32. Stoga, to bude vie obuzdana i pokorena narav, to e potei obilnija milost, a
nutarnji e se ovjek dnevice novim pohodima obnavljati na Boju sliku.
________________
2. Usp. Aristotel, Ethica a Nicomachum, L.I,1; 4. Izr 10,9; usp. 1 Sol 5,22; 6. Usp. 1 Pt
2,13; 8. Usp. 1 Kor 10,33; 10. Dj 5,41; 14. Usp. Mt 6,20; 16. Dj 20,35; 24. Usp. Lk
6,27; 1 Kor 13,6; 12,31; 29. Usp. Prop 1,10; 31. Usp. Ef 2,8; Rim 4,11; Ef 1,14; 32.
Usp. 2 Kor 4,16.
80

Pedeset peto poglavlje
POKVARENOST NARAVI I DJELOTVORNOST BOANSKE MILOSTI
1. Gospodine Boe, stvorio si me na svoju sliku i priliku. Podaj mi onu milost koja je,
kako si mi pokazao, tako velika i nuna za spasenje da bih mogao pobijediti svoju
opaku narav, koja me odvlai u grijeh i propast.
2. Osjeam, naime, u sebi zakon grijeha koji vojuje protiv zakona uma moga, te me
kao sunja vodi, da se u mnogoemu podvrgnem putenosti. Neu se moi opirati
njezinim strastima ne bude li uza me tvoja presveta milost, arom ulivena u moje
srce.
3. Potrebna je tvoja milost, i to velika, da se svlada narav, trajno sklona zlu, od
svojega poetka.
4. Naime, nakon to je pala u prvome ovjeku, Adamu, i izopaila se grijehom, kazna
za ovu krivicu prelazi na sve ljude, pa se i sama narav, kou si ti stvorio kao dobru i
estitu, zbog zloe i slaboe naziva pokvarenom naravi jer njezina sklonost,
preputena sebi, odvodi u zlo i podlost.
5. A ono malo preostale moi tinja kao iskra zapretana u pepelu.
6. To je sam naravni razum koji, premda obavijen gustom tamom, jo razlikuje dobro
od zla, i lui istinu od lai, ali je nemoan ispuniti sve to odobrava, niti vie
posjeduje potpuno svjetlo istine ni neporonost svojih sklonosti.
7. To je razlog, Boe moj, to se po iznutranjem ovjeku s uitkom slaem sa
Zakonom Bojim, svjestan, da je tvoja zapovijed dobra, pravedna i sveta. Ona me
potie da izbjegavam svako zlo i grijeh.
8. Tijelom, naime, sluim zakonu grijeha dok vie sluam poudu nego razum.
9. Tako biva da mi je dano htjeti, ali ne i initi dobro.
10. To je razlog zbog kojega esto stvorim mnogo odluka, ali, budui da nema milosti
koja bi poduprla moju slabost, ve i pri neveliku otporu uzmiem i iznemaem.
11. Tako se dogaa da poznajem put savrenstva i sasvim jasno vidim kako trebam
raditi, ali, pritisnut teretom vlastite pokvarenosti, ne uzdiem se k veoj
savrenosti.
12. O, kako mi je prijeko potrebna tvoja milost, Gospodine, da dobro zaponem,
nastavim i dovrim.
13. Jer bez nje ne mogu uiniti nita, a sve mogu u tebi, kad me jaa tvoja milost.
14. O zaista, nebeska milosti! Bez tebe su vlastite zasluge nitetne, naravni darovi
bezvrijedni!
15. Bez tvoje milosti, Gospodine, ne vrijedi kod tebe nikakvo umijee, nikakvo
bogatstvo, nikakva ljepota ili snaga, nikakva sposobnost ili rjeitost.
16. Ta naravni darovi zajedniki su i dobrima i zlima; a izabranima je vlastiti dar milost,
odnosno ljubav. Njome znamenovani, dostojni su vjena ivota.
17. Ova milost toliko je vrijedna da bez nje ni dar prorokovanja ni injenje udesa ni
bilo kako uzvieno umovanje ne znae nita.
18. I bez ljubavi i milosti nisu ti mile ni vjera, ni nada, ni druge kreposti.
19. O preblaena milosti! Po tebi siromah duhom biva bogat krepostima, a bogat
dobrima ponizan srcem.
20. Doi, sii k meni, jutrom me nasiti smilovanjem svojim i utjehom svojom, da srce
moje ne klone od umora i duhovne sue.
21. Zaklinjem te, Gospodine, da naem milost u tvojim oima. Dovoljna mi je milost,
ako i ne dobijem to trai narav.
22. Budu li me muile i kuale mnoge nevolje, neu se bojati zla dok uza me bude tvoja
milost.
23. Ona mi je snaga; ona me svjetuje i pomae.
24. Jaa je od svih neprijatelja, umnija od svih umnika.
81
25. Uiteljica je istine, pouavateljica stege, prosvjetiteljica srca, tjeiteljica u stisci,

odgoniteljica alosti, braniteljica od straha, pokroviteljica pobonosti, roditeljica
suza.
26. to sam bez nje doli suho drvo i truli panj to se odbacuje?
27. Podaj, dakle, Gospodine, da me tvoja milost uvijek pretjee i prati i neprestance
potie na dobra djela, po Isusu Kristu, tvojemu Sinu. Amen.
_________________
1. Usp. Post 1,26; Mudr 2,23; 2. Rim 7,23; 3. Usp. Post 8,21; 4. Usp. Prop 7,27; 5. Usp.
Sv. Jeronim Comment. In Ez.I,1,10; 6. 2 Mak 3,27; Prop6,5; Heb 5,14; 7. Rim 7,22.12;
8. Usp. Rim 7,25; 9. Usp. Rim 7,18; 13. Usp. Iv 15,5; Fil 4,13; 17. Usp. 1 Kor 13,1; 20.
Ps 90,14; 21. Post 18,3; 2 Kor 12,9; 22. Ps 23,4; 25. Mudr 8,4; 26. Sir 6,3; Iz 14,19.

Pedeset esto poglavlje
MORAMO SE SAMI SEBE ODRICATI

I NASLJEDOVATI KRISTA PO KRIU
1. Sinko, koliko uspije iz sebe izai, toliko e k meni prijei.

2. Kao to nutarnji mir postie, ako ni za im ne udi izvana, tako se i s Bogom
sjedinjuje, ako mu prepusti sama sebe iznutra.
3. elim da naui potpuno se odricati sama sebe, prema mojoj volji, bez protivljenja i
jadikovanja.
4. Poi za mnom! Ja sam Put, Istina i ivot! Bez puta nema napretka, bez istine
nema spoznaje, bez ivota nema ivljenja.
5. Ja sam Put koji ti je slijediti, Istina koju ti je vjerovati, ivot koji ti je oekivati.
6. Ja sam Put nepogreiv, Istina neprevarljiva, ivot neogranien.
7. Ja sam Put najizravniji, Istina najuzvienija, ivot istinski, ivot blaeni, ivot
nestvoreni.
8. Ostane li na mojemu putu, spoznat e istinu i istina e te osloboditi i zadobit e
ivot vjeni.
9. Ako hoe u ivot ui, uvaj zapovijedi.
10. Ako hoe istinu spoznati, vjeruj meni.
11. Hoe li biti savren, idi prodaj to ima.
12. eli li biti moj uenik, odreci se sama sebe.
13. eli li zadobiti blaeni ivot, ne haj za sadanji ivot.
14. eli li biti uzvien u nebu, budi ponizan u svijetu.
15. eli li sa mnom kraljevati, ponesi sa mnom kri.
16. Jer samo sluge kria nalaze ivot blaenstva i prave svjetlosti.
17. Gospodine Isuse Kriste, tvoj je put bio tvrd i prezren od svijeta. Podaj mi da te
nasljedujem preziranjem svijeta.
18. Nije sluga vei od gospodara, niti uitelj nad uiteljem.
19. Na tvojem ivotu neka se sluga ui jer u tome su moje spasenje i prava svetost.
20. to god izvan njega itao ili sluao, ne moe me okrijepiti niti potpuno razveseliti.
21. Sinko, budui da to zna i da si sve iitao, blago tebi bude li to i inio!
22. Tko ima moje zapovijedi i uva ih, taj me ljubi; i ja u ljubiti njega i njemu se
oitovati; i posjest u ga uza se na prijestolje u kraljevstvu Oca mojega.
23. Neka bude tako, Gospodine, kao to si rekao i obeao, i daj da to zasluim.
24. Iz tvoje sam ruke primio kri; nosit u ga sve do smrtri, kako si mi ga naloio.
25. Zaista, ivot dobra redovnika jest kri, i upravo je on vodi u raj.
26. Zapoeto je: ne smije se odustati, nema smisla napustiti.
27. Hajde, brao, poimo zajedo. Isus e s nama.
28. Radi Isusa prihvatili smo ovaj kri; njemu za volju ustrajat emo na kriu.
29. On, koji je na voa i pretea, bit e nam i pomonik.
30. Evo, kralj na stupa pred nama, borit e se za nas.
82
31. Slijedimo ga odvano! Neka se nitko ne plai opasnosti: budimo spremni hrabro
umrijeti u boju i ne ostavljamo ljage na svojoj slavi bijegom od kria.
__________________
4. Mt 9,9; Iv 14,6; 7. 1 Tim 6,19; 8. Iv 8,32; 9. Mt 19,17; 11. Usp. Mt 19,21; 12. Usp.
Mt 16,24; 15. Mt 16,24; 18. Iv 13,16; 15,20; usp. Mt 10,24; 21. Usp. Iv 13,17; 22. Iv
14,21; usp. Otk 3,21; 31. Usp. 1 Mak 9,10.

Pedeset sedmo poglavlje
PADNE LI U POGREKE, NE PREPUSTI SE MALODUNOSTI
1. Sinko, vie cijenim strpljivost i poniznost u potekoama nego veliku utjehu i

pobonost u sretnim trenucima.
2. Zato te rastui sitnica koju ti predbace?
3. Da je i neto vee, ne bi se smio uzrujavati.
4. No sad ostavi to, neka proe. Nije ni prvo ni novo, ni posljednje, poivi li due.
5. Sve dok te ne snae protivtina, osjea se snanim.
6. Zna i dobro savjetovati i drugima uputiti rije ohrabrenja.
7. Ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, ponestane ti i savjeta i hrabrosti.
8. Imaj na umu svoju veliku krhkost. esto ona izae na vidjelo i pri neznatinim
potekoama.
9. Ipak, to biva za tvoje spasenje.
10. Kad ti se dogode takve i sline stvari, protjeraj ih, koliko moe, iz srca; pa ako te
nevolja i pritisne, ne daj se obeshrabriti i dugo uznemirivati.
11. Podnesi je bar strpljivo, ako ve ne moe radosno.
12. uje li to neugodno pa te ozlovolji, suzdri se i ne dopusti da ita neuredno, to bi
sablaznilo malene, izae iz tvojih usta.
13. Oluja e brzo utihnuti, a im se vrati milost, zasladit e nutarnju bol.
14. Ja jo ivim kae Gospodin. Spreman sam ti pomoi i utjeiti te vie no prije,
samo ako se u mene pouzda i pobono me zazove.
15. Budi smireniji i spreman na jo veu strpljivost.
16. Nije sve propalo ako osjea da te esto sustiu neprilike i teke kunje.
17. ovjek si, a ne Bog; tijelo, a ne aneo.
18. Kako bi ti mogao ostati uvijek na istom stupnju kreposti kad to nije bilo dano ni
anelu na nebu ni prvome ovjeku u raju?
19. Ja sam taj koji ojaene pridiem k spasenju i one koji priznaju svoju slabost
prikuujem k svojem boanstvu.
20. Gospodine, neka je blagoslovljena tvoja rije, od meda je slaa ustima mojim.
21. to bih uinio u tolikim svojim nevoljama i tjeskobama da me ti ne jaa svojim
svetim rijeima.
22. Samo ako napokon stignem u luku spasa, zar e biti vano to sam i koliko trpio?
23. Podaj mi dobar svretak i sretan prijelaz s ovoga svijeta.
24. Spomeni me se, Boe moj, i upravi me pravim putem u kraljevstvo svoje. Amen.
_______________
19. Usp. Job 5,11; 20. Usp. Ps 19,11; 119,103; 24. Neh 13,22.
Pedeset osmo poglavlje

O UZVIENIM STVARIMA I SKRIVENIM BOJIM SUDOVIMA
NE TREBA MUDROVATI
1. Sinko, uvaj se rasprava o uzvienim stvarima i skrivenim Bojim sudovima: zato

je ovaj tako zapostavljen, a onaj obdaren tolikom milou; i zato je ovaj toliko
potisnut, a onaj izuzetno uzdignut.
83
2. To nadilazi svaku ljudsku sposobnost. I Boje sudove ne mogu dokuiti nikakvo

umovanje i rasprave.
3. Kada ti, dakle, takve stvari priaptava neprijatelj ili te o tome propituju radoznali
ljudi, odgovori s prorokom:Pravedan si, Gospodine, i pravedni su sudovi tvoji.
4. I ono:Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.
5. Mojih se sudova valja bojati, a ne raspravljati o njima, jer su ljudskome umu
nedokuivi.
6. A nemoj istraivati i raspravljati ni o zaslugama svetaca; tko je od koga svetiji ili
tko je vei u nebeskom kraljevstvu.
7. To esto raa svaama i beskorisnim prepirkama, potie oholost i ispraznu slavu, a
otuda opet dok ovaj uporno tei uzdii ovoga, a onaj nekoga drugog sveca
proizilaze zavist i razdori.
8. elja za takvim znanjem i istraivanjem ne donosti nikakva ploda. Osim toga ni
svecima se to ne dopada. Nisam ja Bog nesklada, nego mira. A taj je mir vie u
istinskoj poniznosti, nego u vlastitoj uznositosti.
9. Neka ar ljubavi potie da vie tuju ove ili one svece, no ta je sklonost prije
ljudska nego boanska.
10. Ja sam zaetnik svih svetaca; ja sam davalac milosti, ja sam darivatelj slave.
11. Ja svakom poznajem zasluge, ja sam ih predusreo blagoslovima svoje ljubavi.
12. Ja sam svoje ljubljene imao na umu prije vjekova.
13. Ja sam ih izabrao od svijeta, nisu oni mene izabrali.
14. Ja sam ih pozvao, privukao milosrem.
15. Ja sam ih vodio kroza svakojake opasnosti, ja sam ih veleduno tjeio.
16. Ja sam im dao ustrajnost, ja sam okrunio njihovu strpljivost.
17. Ja poznajem prvog i posljednjeg, ja ih ljubim neprocjenjivom ljubavlju.
18. Mene treba hvaliti u svim svetima mojim, mene treba, nadasve, u svakom od njih
blagoslivljati i astiti. Ta ja sam ih tako slavno uzvisio i predodredio, bez ikakvih
njihovih prethodnih zasluga.
19. Tko, dakle, prezire najmanjega od mojih, ne asti ni velikoga, jer ja sam uinio i
maljunja i velika.
20. Tko svecu neto ustee, ustee meni i svima u nebeskome kraljevstvu.
21. Svi su oni jedno, svezom ljubavi: jednako osjeaju, jednako ele i svi se uzajamno
ljube.
22. Povrh toga i to je ono najljepe vie ljube mene nego sebe i svoje zasluge.
23. Budui da su sebe nadili i otresli se sebeljublja, potpuno uranjaju u moju ljubav, u
njoj uivaju i poivaju.
24. Nema niega to bi ih moglo odvratiti ili obeshrabriti; puni vjene istine, gore
ognjem neugasive ljubavi.
25. Zato neka puteni i niski ljudi prestanu raspravljati o poloaju svetaca jer oni ne
znaju ljubiti nita doli vlastita zadovoljstva;
26. omalovaavaju i pretjeruju kako im se svidi, a ne kako pristaje vjenoj Istini.
27. A mnogi su neznalice, osobito oni manje prosvijetljeni, te jedva koga znaju voljeti
savrenom duhovnom ljubavlju.
28. Mnoge jo na ovu ili na onu stranu zanose naravna sklonost i ljudsko prijateljstvo,
pa kao to se vladaju u zemaljskim stvarima tako i u nebeskima.
29. No neusporediva je razlika izmeu onoga to nesavreni misle i onog uzvienog to
prosvijetljeni ljudi po objavi doive i promatraju.
30. uvaj se, dakle, sinko, radoznala raspravljanja o stvarima koje nadilaze tvoje
znanje. Ali se to vie upni i nastoj da se, makar kao najmanji, nae u Bojem
kraljevstvu.
31. Pa kad bi netko i znao tko je od koga svetiji ili vei u kraljevstvu nebeskom, to bi
mu to znanje koristilo ako se zbog te spoznaje ne bi preda mnom ponizio i uzdigao
do vee hvale mojega imena?
32. Mnogo je Bogu drai onaj koji razmilja o teini svojih grijeha i o siunosti svojih
kreposti te kako je jo daleko od svetake savrenosti nego onaj koji raspravlja koji
je svetac vei ili manji.
84
33. Bolje se svecima preporuivati pobonim molitvama i suzama i ponizna srca zazivati
njihov slavni zagovor nego ispraznim istraivanjem ispitivati njihove tajne.
34. Oni su vrlo, vrlo zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdavati svoja
tata govorenja.
35. Ne die se vlastitim zaslugama, dapae, sebi ne pripisuju nikakva dobra, nego sve
meni, jer sam im sve darovao iz svoje beskrajne ljubavi.
36. Ispunjeni su tolikim obiljem boanske ljubavi i radosti da njihovoj slavi nita ne
manjka niti srei ita nedostaje.
37. Svi sveci, koliko su vii u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni blii i miliji.
38. I zato ima napisano da su stavili svoje vijence pred Boga i pali niice pred
Janjetom i poklonili se ivome u vijeke vjekova.
39. Mnogi istrauju tko je vei u Bojemu kraljevstvu, a ne znaju hoe li biti dostojni
ubrojiti se meu najmanje.
40. Veliko je biti i najmanji u nebu, gdje su svi veliki, gdje e se svi sinovi Boji zvati!
41. (Od najmanjega postat e tisua, a tko ne doivi stotinu godina, prokletim e se
smatrati)
42. Kad su ono pitali uenici tko je najvei u kraljevstvu nebeskom, uli su ovaj
odgovor: Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo
nebesko.
43. Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najvei u kraljevstvu nebeskom.
44. Jao onima koji se ne ele svojevoljno poniziti s malenima. Niska vrata nebeskog
kraljevstva nee ih pustiti ui.
45. Jao i bogataima, koji ovdje imaju svoju utjehu! Dok siromasi budu ulazili u
kraljevstvo Boje, oni e stajati vani jauui.
46. Radujte se, ponizni, i kliite, siromasi, vae je kraljevstvo Boje, samo ako hodite
u istini.
________________
3. Ps 119,137; 4. Ps 19,10; 5. Rim 11,33; 7. Usp. Tit 3,9; 2 Tim 2,23; 8. Usp. 1 Kor
14,33; 10. Usp. Ps 84,12; 11. Usp. Ps 21,4; 13. Usp. Iv 15,16; 14. Usp. Gal 1,15; Jer
31,6; 18. Usp. Ps 150,1; 19. Usp. Mt 18,10; Mudr 6,7; 21. Usp. Iv 17,21; 38. Usp. Otk
4,10; 40. Mt 5,9; 41. Iz 60,22; 65,20; 42. Mt 18,1-3; 43. Mt 18,4; 45. Usp. Lk 6,24; 46.
Usp. Lk 6,20; 3 Iv4.

Pedeset deveto poglavlje
SVU NADU I UZDANJE TREBA POLOITI SAMO U BOGA
1. Gospodine, tko je moje uzdanje to ga imam u ovome ivotu ili tko mi je utjeha
vea od iega to ima pod nebom?
2. Zar nisi ti, Gospodine Boe moj, ijem milosru nema kraja?
3. Gdje mi je bilo dobro bez tebe ili kad mi je moglo biti loe uza te?
4. Vie volim biti siromaan radi tebe nego bogat bez tebe.
5. Radije u s tobom zemljom tumarati nego bez tebe nebo posjedovati.
6. Gdje si ti, ondje je nebo; a gdje tebe nema, ondje su smrt i pakao.
7. Ti si moja enja, i zato mi je za tobom uzdisati, vikati i zapomagati.
8. Ni u koga se, naposljetku, ne mogu potpuno pouzdati, koji bi me u nevolji pravo
pomogao, do u tebe jedinoga, Boga svojega.
9. Ti si mi nada i uzdanje, i tjeitelj moj i vjerniji od svih.
10. Svi trae svoje, a ti trai samo moje spasenje i moj napredak i sve mi u dobro
obraa.
11. Pa ako me i izloi razliitim kunjama i neprilikama, sve to upravlja na moju
korist. Obiaj ti je kuati svoje miljenike na tisuu naina.
12. I za tu kunju ne pripadaju ti manja ljubav i hvala, nego kad bi me ispunio
nebeskim utjehama.
85
13. U tebe, dakle, Gospodine, Boe moj, stavljam svu svoju nadu i uzdanje, tebi na
volju preputam svaku svoju nevolju i stisku jer, na to god izvan tebe svrnem oko,
sve je krhko i nestalno.
14. Ta nee mi biti koristi od mnogih prijatelja, niti e mi uzmoi pomoi jaki pomagai,
niti e mi prikladan savjet dati mudri savjetnici, niti me utjeiti knjige uitelj, niti
me spasiti kakvo dragocjeno blago, niti me zatititi neko skriveno i pogodno mjesto
ako ti uza me ne stane, ako me ti ne potpomogne, ne ojaa, ne utjei, ne
poui i ne zatiti.
15. Sve, naime, to naizgled vodi miru i srei, a bez tebe je, zbiljski ne donosi nikakvu
sreu.
16. Ti si, dakle, konana svrha svakome dobru i vrhunac ivotu i dubina svakom izriaju
i u tebe se nadasve uzdati najsnanija je utjeha svim tvojim slugama.
17. U te su uprte oi moje, Boe moj, Oe milosra.
18. Blagoslovi i posveti duu moju nebeskim blagoslovom da postane tvojim svetim
boravitem i prijestoljem tvoje vjene slave i da se u hramu tvojega dostojanstva
ne nae nita to bi povrijedilo oi tvojega velianstva.
19. Po mnoini svojih smilovanja i po veliini svoje dobrote, pogledaj na mene i ulii
molitvu svojega siromanog sluge, daleko prognanoga u kraj smrtne sjene.
20. titi i uvaj duu sluge svojega u tolikim pogibeljima pokvarena ivota i, uz pratnju
svoje milosti upravi je putem mira u domovinu vjene sree i svjetla. Amen.
________________
9. Ps 141,6; 10. Fil 2,21; 16. Heb 6,18; 17. Ps 141,8; 25,2; 2 Kor 1,3; 19. Ps 51,3; Dan
9,17; Iz 9,2; 20. 2 Mak 6,25.
86
ETVRTA KNJIGA
POBONI POTICAJ NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA
1. Glas Kristov govori:Doite k meni svi vi, izmoreni i optereeni, i ja u vas

odmoriti.
2. Kruh koji u ja dati, tijelo je moje za ivot svijeta.
3. Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo inite meni na
spomen.
4. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu.
5. Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot su.
_______________
1. Mt 11,28; 2. Iv 6,51; 3. Mt 26,26; Lk 22,19; 1 Kor 11,24; 4. Iv 6,56; 5. Iv 6,63.

Prvo poglavlje
S KAKVIM POTOVANJEM TREBA PRIMATI KRISTA
1. To su tvoje rijei, Kriste, vjena Istino, iako nisu izreene u isto vrijeme niti
zapisane na istome mjestu.
2. A budui da su tvoje, primiti mi ih je sa zahvlnou i povjerenjem.
3. Tvoje su i ti si ih iznio, a i moje su, jer si izrekao za moje spasenje.
4. Rado ih primam iz tvojih usta da bi se dublje usadile u moje srce.
5. Rijei tolike blagosti, pune slatkoe i ljubavi bodre me; ali me plae vlastiti
prijestupi, a neista savjest odvraa od primanja tolikoga otajstva.
6. Milina me tvojih rijei vabi, a mnotvo mojih mana zaustavlja.
7. Nalae da ti pristupam s povjerenjem elim li imati dijela s tobom i da primam
hranu besmrtnosti elim li stei vjeni ivot i slavu.
8. Doite, veli k meni svi vi, izmoreni i optereeni, i ja u vas odmoriti.
9. O slatke li i prijateljske rijei u uhu grenika, kojom ti, Gospodine Boe moj,
potrebna i siromana poziva na priest svojega presvetoga tijela.
10. A tko sam ja, Gospodine, da se usuujem prii k tebi?
11. Ta ni nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a ti kae doite k meni svi.
12. to znai ta preljubazna blagonaklonost i tako prijateljski poziv?
13. Kako u se odvaiti doi kad u sebi ne nalazim traga nikakvu dobru, koje bi me
preporuilo?
14. Kako u te uvesti u svoj dom, kad sam tako esto vrijeao tvoje preblago lice?
15. Aneli i arkaneli drhte iz potovanja, sveci i pravednici od straha, a ti meni
govori:Doite k meni svi!
16. Kad to ne bi bila tvoja rije, tko bi joj povjerovao? I da to ti ne zapovijeda, tko bi
se usudio pristupiti?
17. Eno, pravednik Noa! Stotinu je godina uloio u gradnju lae, da bi se s nekolicinom
spasio. Kako bih se ja u sat vremena mogao pripraviti da dostojno primim
Graditelja svijeta?
18. Mojsije, tvoj veliki sluga i posebni prijatelj, nainio je koveg od neraspadljiva drva
pa ga obloio najistijim zlatom da bi u njega pohranio ploe Zakona; a da se ja,
raspadljivi stvor, usudim tako olako primati tebe, Zaetnika Zakona i Darivatelja
ivota?
87
19. Salomon, najmudriji izraelski kralj, sedam je godina gradio velianstveni hram na
slavu tvojega Imena i osam dana proslavljao negovu posvetu; prinio je tisuu
rtava pomirnica i uza zvuk roga i klicanje sveano postavio Koveg Saveza na
pripravljeno mjesto; a kako u te ja, najnesretniji i najsiromaniji od ljudi, uvesti u
svoj dom, kad jedva pola sata mogu provesti u pobonosti, i kamo sree kad bih
bar jednom dostojno proveo tih pola sata!
20. O, Boe moj, koliko li su se oni trudili da ti ugode!
21. Ah, kako je neznatno ono to ja inim! Kako malo vremena upotrijebim da se
pripravim na priest!
22. Malokad sam potpuno sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
23. A, dakako, u spasonosnoj nazonosti tvojeg boanstva, ne bi mi smjela doi na um
nikakva nedolina misao, niti me zaokupljati ikoji stvor, jer se spremam ugostiti ne
anela nego Gospodara anel.
24. A ipak je velika razlika izmeu Kovega Saveza Gospodnjeg s njegovim sadrajem i
tvojeg preistog Tijela s njegovim neizrecivim krepostima; izmeu onih zakonskih
rtava, koje su predoznaavale ono to ima doi i prave rtve tvojega Tijela, koja je
upotpunjenje svih starih rtava.
25. Kako to da se vie ne raarim uz tvoju asnu prisutnost?
26. Zato se onda s veom pomnjom ne spremam na primanje tvojih svetinja, kad su
oni stari sveti patrijarsi, pa i kraljevi i knezovi s cjelokupnim narodom pokazivali
toliku pobonost u boanskom tovanju?
27. Vrlo poboni David igrao je iz sve snage pred Bojim Kovegom, sjeajui se
dobroinstava, neko iskazanih ocima.
28. Nainio je razliita glazbala, objavio psalme i odredio da se radosno pjevaju, a i
sam je nadahnut milou Duha Svetoga, esto udarao u citru; uio je izraelski
narod svim srcem hvaliti Boga i posebne dane skladnim glasom blagoslivljati i
slaviti.
29. Ako su se ve tada toliko isticali u pobonosti i obnavljanju sjeanja na boansku
slavu pred Kovegom Saveza, koliko tek sada moramo imati i ja i sav kranski puk
potovanja i pobonosti pred sakramentom, primajui preslavno Tijelo Kristovo?
30. Mnogi tre na razliita mjesta pohoditi svetake moi, i dive se kad sluaju o
njihovim djelima; razgledaju sjajne crkve i ljube njihove svete kosti umotane u
svilu i zlato; a evo, ovdje si ti, preda mnom na oltaru, Boe moj, Svetac nad
svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar anel.
31. Ljudi to esto razgledaju iz puste znatielje da bi vidjeli nevieno, a vrate se s
jedva kakvim plodom popravka, osobito ako je takvo optravanje lakoumno, bez
prave skruenosti.
32. A ovdje u Oltarskom sakramentu, sav si prisutan, Boe moj i ovjee, Isuse Kriste,
ovdje se, kad god te dostojno i pobono primimo, stjee i obilni plod vjenoga
spasenja.
33. Ali k tomu nas ne vodi nikakva lakoumnost, kamoli znatielja ili putenost, ve vrst
vjera, pobona nada i iskrena ljubav.
34. O nevidljivi Stvoritelju svijeta, Boe, kako divno postupa s nama! Kako blago i
ljubazno upravlja svojim izabranima, dajui im u sakramentu sama sebe za hranu.
35. To, zaista, nadilazi svaki pojam, to osobito privlai srca pobonika i raaruje enju.
36. Tvoji pravi vjernici, koji nastoje popraviti sav svoj ivot, esto iz ovoga presvetog
sakramenta dobivaju veliku milost pobonosti i ljubav prema kreposti.
37. O udesna i skrovita milosti sakramenta, za koju znaju samo vjernici Kristovi;
nevjernici i sluge grijeha nisu je kadri iskusiti!
38. Taj sakramenat daje duhovnu milost, dui obnavlja izgubljenu snagu i vraa
grijehom nagrenu ljepotu.
39. Kadto je ta milost tolika da se od obilja udijeljene pobonosti osjea krepkijim ne
samo duh, nego i slabo tijelo.
40. Ipak nam je oplakati i izrazito aliti svoju mlitavost i nemarnost to u sebi nemamo
vie elje za primanje Krista jer u njemu je sva nada i zasluga onih koji se ele
spasiti.
88
41. On je, naime, nae posveenje i otkupljenje; on je utjeha putnicima i uitak

svecima.
42. Zato se valja izrazito aliti to mnogi tako malo mare za ovo spsonosno otajstvo
koje je nebu veselje i cijelome svijetu zatita.
43. O slijepo li si i tvrdo ljudsko srce! Neizrecivi dar tako malo cijeni, a, primajui ga iz
dana u dan, pada u ravnodunost.
44. Kad bi se, naime, ovaj presveti sakramenat slavio samo na jednom mjestu i kad bi
ga posveivao samo jedan sveenik na svijetu, to misli kolika bi elja ljude vukla
na to mjesto i za tim Bojim sveenikom, da vide kako se slave boanska otajstva?
45. A sada su mnogi postali sveenici i Krist se prikazuje na mnogim mjestima. Na taj
se nain milost i ljubav Boja prema ovjeku pokazuje toliko vea, koliko je sveta
priest po cijelom svijetu rairenija.
46. Hvala ti, dobri Isuse, vjeni Pastiru, koji si se nas siromahe i prognanike udostojao
okrijepiti dragocjenim Tijelom i Krvlju svojom te nas na primanje ovih otajstava
pozvati i rijeju iz vlastitih usta, govorei:Doite k meni svi vi, izmoreni i
optereeni, i ja u vas odmoriti.
__________________
7. Usp. Iv 13,8; 8. Mt 11,28; 11. 1 Kr 8,27; 14. Pj 3,4; 17. Post 6,9; usp. 7,7; 1 Pt 3,20;
18. Sir 45,1; Izl 25,10.11.16; 19. 1 Kr 5,9-11; 27. 2 Sam 6,14; 28. Usp. 2 Ljet 20,21;
23,13; 36. 1 Tim 2,5; 41. Usp. 1 Kor 1,30; 45. Usp. Heb 7,23; Mal 1,11; 46. Mt 11,28.

Drugo poglavlje
U OVOM SE SAKRAMENTU OITUJU

VELIKA BOJA DOBROTA I LJUBAV PREMA OVJEKU
1. Uzdajui se, Gospodine, u tvoju dobrotu i veliko milosre, pristupam k tebi kao
bolesnik k Spasitelju, kao gladan i edan k Izvoru ivota, kao siromah Nebeskom
Kralju, sluga Gospodaru, stvor Stvoritelju, kao rastueni k svojumu blagom
Tjeitelju.
2. Ta otkuda mi da ti dolazi k meni?
3. Tko sam ja da mi daje sama sebe?
4. Kako da se grenik usudi pojaviti pred tobom i kako da ti smatra vrijednim doi
greniku?
5. Ti poznaje svojega slugu i zna da nema u sebi naikakva dobra radi kojega bi mu
to priutio.
6. Ispovijedam stoga svoju bijedu, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i
zahvaljujem za tvoju preveliku ljubav.
7. ini to od svoje volje, a ne zbog mojih zasluga, da bolje upoznam tvoju dobrotu,
da se obilnije ispunim tvojom ljubavlju, da mi na osobit nain preporui poniznost.
8. A budui da se to tebi svia i odredio si da bude tako, tvoja se dobrohotnost svia i
meni; samo da se moja opakost ne bi usprotivila!
9. O, preslatki i predobrostivi Isuse, koliko li ti, uz vjenu hvalu, dugujemo potovanja
i zahvalnosti za primanje tvojega svetog Tijela, ije dostojanstvo nijedan ovjek ne
moe dostatno cijeniti.
10. A o emu u razmiljati kod ove priesti, pristupajui svojem Gospodinu, kojeg
nisam kadar dostojno tovati, a ipak ga elim pobono primiti?
11. to mi je smisliti bolje i spasonosnije nego da se pred tobom do kraja poniavam, a
uzvisujem tvoju neizmjernu dobrotu prema meni?
12. Hvalim te, Boe moj, i slavim u vijeke.
13. Sebe prezirem i tebi se u dubini svoje bijede podlaem.
14. Ti si Svetac nad svecima, a ja hrpa grijeha. I ti se priklanja meni koji nisam
dostojan k tebi podii oi.
15. Gle, ti dolazi k meni, eli biti sa mnom, zove me na svoju gozbu.
89
16. Nakanio si mi dati nebesku hranu i aneoski kruh za jelo: doista, ne neto drugo,
nego sama sebe, kruh ivi koji je s neba siao i daje ivot svijetu.
17. Eto, otkuda dolazi ljubav i u emu odsijeva blagonaklonost! Koliku ti zahvalnost i
hvalu dugujemo za to!
18. O, kako je spasonosan i koristan tvoj naum koji si to ustanovio! Kako je draga i
ugodna gozba, u kojoj sama sebe daje za hranu!
19. O, kako je divno tvoje djelo, Gospodine, kako mona tvoja snaga, kako neizreciva
tvoja istina!
20. Rekao si, i sve je postalo; dogodilo se upravo to to si zapovijedio.
21. udesna je i vjerodostojna zbilja, koja nadilazi svako ljudsko poimanje, da si ti,
Gospodine Boe moj, pravi Bog i ovjek, sadran u neuglednim prilikama kruha i
vina i da te priesnik blaguje, a ipak ne potroi.
22. Ti, Gospodaru svemira, komu nitko ne nedostaje, eli po ovom sakramentu
boraviti u nama. Sauvaj neokaljanim moje srce i moje tijelo, da tvoja otajstva
koja si odredio i ustanovio u prvome redu na svoju ast i trajni spomen mogu
radosnom i istom savjeu to ee slaviti i primati na svoje vjeno spasenje.
23. Veseli se, duo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitu daru i jedinstvenoj utjehi,
koju ti je ostavio u ovoj suznoj dolini.
24. Jer koliko god puta slavi ovo otajstvo i primi Tijelo Kristovo, toliko se puta
ukljuuje u djelo svojega otkupljenja i postaje dionikom svih Kristovih zasluga.
25. Kristova se ljubav nikada ne umanjuje i veliina se njegova smilovanja nikada ne
iscrpljuje.
26. Stoga se na nju mora uvijek iznovice pripravljati duhovnom obnovom i pomno
razmatrati veliko otajstvo spasenja.
27. Kad slavi misu ili joj prisustvuje, mora to za te biti tako veliko, novo i drago, kao
da je upravo toga dana Krist prvi put, siavi u krilo Djevice, postao ovjekom, ili,
visei na kriu, trpio i umirao za spasenje ljudi.
____________________
1. Usp. Ps 36,10; Iv 7,37; 2. Usp. Lk 1,43; 6. Ef 2,4; 16. Usp. Ps 78,25; Iv 6,33.51; 20.
Usp. Ps 148,5; 22. Usp. 2 Mak 14,35; 25. Usp. 1 Iv 2,2.

Tee poglavlje
KORISNO JE ESTO SE PRIEIVATI
1. Da, dolazim k tebi, Gospodine, da uivam u tvojem daru i da se radujem na tvojoj

gozbi to si je, u dobroti, spremio siromahu, Boe.
2. Gle, u tebi je sve to mogu i moram eljeti. Ti si moje spasenje i otkupljenje, nada i
snaga, ast i slava.
3. Zato razveseli duu sluge svojega, jer k tebi, Gospodine, duu uzdiem.
4. elim te sada pobono i s potovanjem primiti, spreman sam te uvesti u svoj dom,
da uz Zakeja, i ja budem dostojan tvojega blagoslova i pribrojen sinovima
Abrahamovim.
5. Dua moja i tijelo moje eznu za tobom, srce moje eli se sjediniti s tobom.
6. Predaj mi se i dovoljno je.
7. Jer bez tebe nikakva utjeha ne tjei.
8. Bez tebe ne mogu biti i bez tvojega pohoda ne mogu ivjeti.
9. Zato mi je k tebi esto dolaziti i primati te kao lijek svojega spasenja da ostanem
li bez nebeske hrane ne smalakem na putu.
10. Ovako si, premilosrdni Isuse, propovijedajui puku i lijeei razliite bolesti jedno
rekao:Neu ih otpraviti gladne da ne klonu putem.
11. Uini, dakle, sa mnom tako jer ti si u sakramntu ostao vjernicima za utjehu.
12. Ti si, naime, dui slatka okrepa i tko te dostojno blaguje, bit e dionik i batinik
vjene slave.
90
13. Upravo je meni, koji tako esto posrem i grijeim, tako brzo omlitavim i klonem,
potrebno obnavljati se, istiti i poticati mnogim molitvama, ispovijedima i
primanjem tvojega svetog Tijela, da ne bih moda, uzdravajui se due od priesti,
napustio i sveti nain ivota.
14. Ta ovjeje su misli opake od njegovog poetka i, ako ne pritee u pomo
boanski lijek, pada on u jo vee opaine.
15. Dakle, sveta priest odvraa od zla i jaa u dobru.
16. Pa ako sam sada tako esto nemaran i mlak kad se prieujem ili slavim misu, to
bi tek bilo kad ne bih uzimao lijek i kad ne bih traio tako vanu pomo?
17. Iako se svaki dan ne osjeam spremnim i dovoljno pripravnim za slavljenje, ipak u
nastojati u prikladno vrijeme primiti boanska otajstva i postati dionikom tolike
milosti.
18. Jer vjernoj dui, dokle god putuje daleko od tebe, u smrtnome tijelu, ovo je jedina
utjeha da esto pomilja na Boga i pobonim srcem prima svoga Ljubljenoga.
19. O divne li blagonaklonosti tvoje dobrote! Ti, Gospodin Bog, Stvoritelj i ivotvorac
svih duhova, dostoji se doi siromanoj dui i svim svojim boanstvom i
ovjetvom utaiti njezinu glad!
20. O sretna li duha i blaene due, koja tebe, Gospodina Boga svojega, zasluuje
primiti i, primajui te, ispuniti se duhovnom radou!
21. Kako li velikog Gospodara prima, kako dragog Gosta ugouje, kako ugodnog
Pratioca prihvaa, kako vjernog Prijatelja doekuje, kako krasnog i plemenitog
Zarunika grli, kojega joj je ljubiti vie od svih koje ljubi i ponad svega to eli!
22. Preslatki moj Ljubljeni, neka pred tvojim licem zanijeme nebo i zemlja i sav njihov
ures. Ono to imaju od slave i krasote, dar je tvoje milosti i nikada nee dostii
asti tvojega imena, ijoj mudrosti nema mjere.
_________________
1. Usp. Ps 67,11; 3. Ps 86,4; 4. Lk 19.9; 5. Usp. Iz 26,9; 10. Mt 9,35; 15,32; 14. Post
8,21; 18. Usp. 2 Kor 5,6; 22. Hab 2,20; Post 2,1; Ps 147,5.

etvrto poglavlje
MNOGA DOBRA PRIMAJU ONI KOJI SE POBONO PRIEUJU
1. Gospodine, Boe moj, preteci slugu svojega blagoslovom sretnim da zavrijedim

dostojno i pobono pristupiti tvomu uzvienom sakramentu.
2. Potakni srce moje k sebi i izbavi me od moje mlitavosti.
3. Pohodi me spasenjem svojim da duhom okusim tvoju milinu koja se u ovom
sakramentu skriva obilno kao u izvoru.
4. Prosvijetli i moje oi, da proniknu u toliko otajstvo i ojaaj me nepokolebivom
vjerom da vjerujem u nj.
5. To je tvoje djelo, a ne mo ljudska; tvoja sveta ustanova, a ne ljudski izum.
6. Nema, naime, toga koji bi po sebi bio prikladan shvatiti i razumijeti ono to nadilazi
i aneosku otroumnost.
7. A gdje u onda ja, nevrijedni grenik, prah i pepeo, istraivati i dokuiti tako
duboko sveto otajstvo?
8. Gospodine, u priprostosti srce, u dobroj i vrstoj vjeri i po tvojoj odredbi pristupam
k tebi s nadom i potovanjem. Zaista vjerujem, ti si ovdje u sakramentu nazoan
kao Bog i ovjek.
9. Ti, dakle, eli da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
10. Zato zazivam tvoju blagost i k tomu jo usrdno molim posebnu milost da se sav s
tobom stopim i uronim u ljubav te vie ne hajem ni za kakvu drugu utjehu.
11. Ovaj, naime, najuzvieniji i najdostojniji sakrament spas je due i tijela, lijek svakoj
duhovnoj slabosti.
91
12. Ti si ve mnoga dobra udijelio, a odsad ih u sakramentu jo ee dijeli svojim

miljenicima koji se pobono prieuju; ti, Boe moj, zatitnie due moje,
obnovitelju slabosti moje i darivatelju svake nutarnje utjehe.
13. Veliku im, naime, utjehu ulijeva u razliitim nevoljama i die ih iz ponora vlastite
malodunosti k nadi u tvoju zatitu; i nekom ih novom milou iznutra krijepi i
prosvjetljuje, te oni koji su sprva bili bojaljivi i prije priesti osjeali se bez
oduevljenja, poslije okrijepljeni nebeskim jelom i pilom zapaaju da su se
promijenili nabolje.
14. A sa svojim izabranicima tako briljivo postupa zato da oni istinski upoznaju i oito
iskuse kako sami po sebi nita nemaju, a to je god dobra i milosti od tebe
primaju.
15. Sami su po sebi, naime, hladni, grubi i nepoboni; a po tebi postaju gorljivi, radosni
i poboni.
16. Ta tko, ponizno pristupajui izvoru slasti, nee odatle ponijeti malo slasti?
17. Ili tko, stojei uz velik oganj, nee ondje primiti malo topline?
18. A ti si vrelo, uvijek puno i obilno, oganj koji trajno ari i nikada ne dogori.
19. Stoga, ako mi nije doputeno zahvatiti iz punine izvora i napiti se dokraja, prislonit
u usta svoja na mali otvor toga nebeskog toka da odatle zahvatim bar kapljicu
kojom u ugasiti svoju eu, kako ne bih sasvim usahnuo.
20. Pa iako jo ne mogu biti pun neba i ara kao to su kerubini i serafini, nastojat u
se ipak truditi u pobonosti i pripraviti srce, da poniznim primanjem ovoga
ivotvornog sakramenta steknem bar plamiak toga boanskog ognja.
21. A to god meni nedostaje, to ti, dobri Isuse, presveti Spasitelju, u meni dobrostivo i
milostivo nadomjesti. Ti si se udostojao sve pozvati k sebi, govorei:Doite k meni
svi vi, izmoreni i optereeni, i ja u vas odmoriti.
22. Ja se, dodue, trudim u znoju lica svoga, bol mi srce para, grijesi me tite,
napasti uznemiruju, mnoge zle strasti sapinju i zaokupljaju, a nikoga nema da mi
pomogne, nikoga da me oslobodi i spasi, ostim tebe, Gospodine Boe, Spasitelju
moj. Tebi predajem sebe i sve svoje. uvaj me i dovedi u ivot vjeni.
23. Primi me na hvalu i slavu imena svojega jer meni si pripravio svoje tijelo i krv za
hranu i pie.
24. Podaj, Gospodine Boe, spasu moj, da po estom primanju tvojega otajstva, raste i
ar moje pobonosti.
__________________
1. Usp. Ps 21,4; 3. Ps 106,4; 4. Ps 13,4; 7. Sir 17,31; 8. 1 Ljet 29,17; 12. Ps 54,6; 18.
Usp. Heb 12,29; Lev 6,5; 21. Mt 11,28; 22. Usp. Post 3,19; Ps 22,12; 24,5.

Peto poglavlje
O DOSTOJANSTVU SAKRAMENTA I O SVEENIKOM STALEU
1. Kad bi imao istou aneosku i neporonost svetog Ivana Krstitelja, ne bi bio

dostojan primati ovaj sakramenat niti ga dijeliti.
2. Nisu, naime, ljudske zasluge to to ovjek posveuje i dijeli Kristov sakramenat i
hrani se kruhom aneoskim.
3. Uzvieno je otajstvo i veliko dostojanstvo sveenik kojima je dano ono to
anelima nije doputeno.
4. Samo, naime, sveenici, u Crkvi zakonito zareeni, imaju vlast slaviti misu i
posveivati Tijelo Kristovo.
5. Sveenik je upravo Boji slubenik koji se slui Bojom rijeju, kako je Bog naredio
i ustanovio.
6. Meutim, Bog je tu glavni pokreta i nevidljivi izvritelj. Njegovoj je volji sve
podlono i njegovom se nalogu sve pokorava.
7. Stoga u ovome najuzvienijem sakramentu vie mora vjerovati Bogu
svemoguemu, nego vlastitim osjetilima ili kakvu vidljivu znaku.
92
8. I zato k ovom inu treba pristupati sa strahom i potovanjem.

9. Pripazi, dakle, i imaj na umu, kakva ti je sluba povjerena polaganjem biskupovih
ruku.
10. Gle, postao si sveenik i posveen si za slavljenje otajstva. Gledaj sada vjerno i
pobono, u svoje vrijeme, prinositi rtvu i sam se pokazati neprijekornim.
11. Nisi olakao svoje breme, ve si vezan vrom svezom stege i obavezan na veu i
potpuniju svetost.
12. Sveenik mora biti ureen svim krepostima te drugim pruati primjer estita ivota.
13. Njemu nije traiti savjeta od neukih nego od anela na nebu ili od savrenih ljudi na
zemlji.
14. Sveenik, odjeven u svetu odjeu, zastupa Krista, molei se smjerno i ponizno Bogu
za sebe i za sav svoj narod.
15. Sprijeda i straga nosi znak kria Gospodnjega da bi se neprestance sjeao muke
Kristove.
16. Sprijeda nosi kri na misnici da bi paljivo gledao na stope Kristove i revno ih
nastojao slijediti.
17. Straga je oznaen kriem da bi neprilike, tko god mu ih nanio, krotko snosio radi
Boga.
18. Sprijeda nosi kri da bi alio vlastite grijehe, a straga da i tue samilosno oplakuje,
svjestan da je postavljen posrednikom izmeu Boga i grenika i da ne smije klonuti
ni u moljenju ni u prinoenju rtve, sve dok ne bude dostojan isprositi milost i
milosre.
19. Kad sveenik slavi misu Boga asti, anele razveseljava, Crkvu gradi, ive
potpomae, mrtvima pokoj pribavlja, a sam postaje dionikom svih dobara.
___________________
2. Ps 78,25; 9. 1 Tim 4,14; 10. Usp. Br 9,13; tob 10,13; 11. Usp. Ev. Benedikt, Regula;
12. Usp. Tit 2,7; 13. Usp. Fil 3,20; 14. Usp. Heb 5,3; 7,27; 16. Usp. 1 Pt 2,21.

esto poglavlje
TO JE INITI PRIJE PRIESTI
1. Gospodine, kad odmjerim tvoje dostojanstvo i svoju nitavnost, sav zadrhtim i u

sebi se stidim.
2. Ne pristupim li, bjeim od ivota; priem li nedostojno, nanosim ti uvredu.
3. to mi je, dakle, uiniti, Boe, pomonie moj i svjetnie moj u nevoljama?
4. Ti me naui pravome putu, pokai mi kakvu kratku vjebu, primjerenu svetoj
priesti.
5. Korisno je, naime znati, na koji mi je nain pobono i smjerno pripraviti srce da tvoj
sakramenat spasonosno primim ili da tako veliku i boansku rtvu, dapae,
prinesem.
____________________
3. Iz 50,7.9.

Sedmo poglavlje
ISPITAJ SVOJU SAVJEST I ODLUI SE POPRAVITI
1. K slavljenju, dijeljenju i primanju ovoga sakramenta Boji sveenik mora pristupati

s najveom poniznou srca i svesrdnim potovanjem, s velikom vjerom i
pobonom nakanom da proslavi Boga.
2. Briljivo ispituj svoju savjest i, koliko god si u moi, oisti je i uredi istinskim
skruenjem i poniznom ispovjeu, tako da nema niti bude svjestan iega tekoga
to bi te uznemirivalo i prijeilo ti slobodan pristup.
93
3. Izrazi negodovanje prema svim svojim grijesima openito, a svagdanje prijestupe

jo naposte poali i oplai; i, dopusti li vrijeme, ispovijedi Bogu u tajnosti srca svu
bijedu svojih strasti.
4. Uzdii i ali to si jo tako puten i svjetovan, tako neumrtvljenih strasti, tako pun
poudnih osjeaja, tako neoprezan u vanjskim osjetilima, tako esto upleten u
razliita matanja, tako pretjerano sklon vanjtini, tako nemaran za nutrinu, tako
lak na smijeh i razuzdanost, tako tvrd na pla i skruenost, tako hitar na
lakoumnost i tjelesne radosti, tako trom na strogost i revnost, tako znatieljan uti
novosti i gledati posebnosti, tako nemaran prihvatiti ono to je ponizno i obino,
tako pohlepan to vie imati, tako krt davati, tako uporan u zadravanju, tako
nesmotren u govorenju, tako nesuspregnut u uenju, tako rasputen u ponaanju,
tako bezobziran u postupanju, tako poglepan za jelom, tako gluh za rije Boju,
tako brz na dokolicu, tako spor na posao, tako budan kad se pria, tako pospan kad
je sveto bdijenje, tako spreman odmah zavriti, tako nestrpljiv ekati, tako
nemaran u asoslovu, tako trom u bogosluju, tako suh kod priesti, tako esto
rastresen, tako rijetko istinski sabran, tako umah razdraljiv, tako neumoljivo
zamjerljiv, tako nagao u osuivanju, tako otar u prekoravanju, tako objestan u
srei, tako potiten u neprilikama, s tako mnogo stvorenih dobrih odluka, a tako
malo ostvarenih
5. Ispovjedivi i oplakavi ove i druge svoje nedostatke, s bolom i velikom alou
zbog svoje slabosti, stvori vrstu odluku da e neprestano popravljati svoj ivot i
napredovati u dobru.
6. Zatim s potpunim predanjem i svojom voljom prikai na oltaru svojega srca
sama sebe na ast mojega Imena, kao vjenu rtvu paljenicu, predajui mi, naime,
vjerno svoje tijelo i duu, da tako zavrijedi dostojno pristupiti prinoenju rtve
Bogu i primanju spasonosnog sakramenta mojega Tijela.
7. Jer nema dostojnijeg prikazanja i vee zadovoljtine za oprotenje grijeha nego
isto i potpuno prikazati Bogu sama sebe, zajedno s prikazanjem Tijela Kristova u
misi i priesti.
8. Uini li ovjek ono to moe i istinski se pokaje svaki put kad k meni doe moliti
oprotenje i milost: ivota mi moga rije je Gospodina Boga nije mi do smrti
bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi!, jer vie se neu
spominjati grijeha njihovih nego u im sve oprostiti.
___________________
3. Usp. Ps 32,5; 8. Usp. Ez 33,11; 18,22; Heb 10,17.

Osmo poglavlje
O KRISTOVOJ RTVI NA KRIU I O VLASTITU PREDANJU
1. Kao to sam, rairivi ruke na kriu i naga tijela, sama sebe dragovoljno prikazao
Bogu Ocu za tvoje grijehe, i to tako da u meni nije ostalo nita to ne bi prelo u
rtvu boanskog pomirenja, tako mora i ti, dragovoljno, to je mogue srdanije,
sa svim svojim silama i osjeajima, prikazati sebe svaki dan u misi kao istu i svetu
rtvu.
2. to vie traim od tebe negoli da mi se nastoji posve predati?
3. to god da, osim sebe, ne hajem, jer ne item tvojega dara, ve tebe.
4. Kao to tebi ne bi dostajalo da ima sve, osim mene, tako se ni meni nee moi
svidjeti, to god dao, ako mi ne prinese sebe.
5. Prinesi se meni i svega sebe predaj Bogu pa e biti primljena tvoja rtva.
6. Evo, ja sam za tebe svega sebe predao Ocu; dao sam i sve svoje Tijelo i Krv za
hranu, da sav budem tvoj, a ti ostane moj.
7. Ako pak ostane kod sebe i ne preda se svojevoljno mojoj volji, nije to potpuno
prikazanje niti e meu nama biti prava sjedinjenja.
8. Stoga, eli li postii slobodu i milost, svim tvojim djelima mora prethoditi
dragovoljno predanje sama sebe u Boje ruke.
94
9. I malo je prosvijetljenih i iznutra slobodnih, zato to se ne znaju potpuno odrei

samih sebe.
10. Nepromjenjiva je moja rije:Koji se ne odree svega to posjeduje, ne moe biti
moj uenik.
11. Ti, dakle, eli li biti moj uenik, prinesi mi sama sebe, sa svim svojim eljama.
__________________
1. Usp. Iz 53,7; Heb 9, 28; 3. Usp. 2 Kor 12,14; Fil 4,17; 10. Usp. Lk 14,33.

Deveto poglavlje
SEBE I SVE SVOJE MORAMO PRINIJETI BOGU I ZA SVE MOLITI
1. Gospodine, tvoje je sve to je na nebu i na zemlji.

2. elim se prikazivati tebi kao dragovoljni prinos i vjeno ostati tvoj.
3. Gospodine, u jednostavnosti svojega srca prinostim se danas tebi, za vjenog
slugu, kao dar i rtva svudiljne hvale.
4. Primi me s ovim svetim prinosom svoga dragocjenog Tijela, koje ti danas
prikazujem u nazonosti anela to te nevidljivo okruuju, da meni i svemu tvome
puku bude na spasenje.
5. Gospodine, prinosim ti, na oltaru izmirenja, sve svoje grijehe i prijestupe koje sam
poinio pred tobom i svetim anelima od dana kad sam prvi put mogao sagrijeiti
pa sve do danas: da ih ti sve spali i saee ognjem svoje ljubavi, da izbrie i sve
mrlje mojih grijeha, oisti moju savjest od svakoga prijestupa te, otpustivi mi
potpuno sve i milosrdno me zagrlivi s poljupcem mira, vrati mi svoju milost koju
sam grijeei izgubio.
6. to mogu uiniti za svoje grijehe, nego ih ponizno ispovjediti i oplakivati te bez
prestanka moliti tvoje smilovanje?
7. Zaklinjem te: milostivo me uslii, dok stojim pred tobom, Boe moj.
8. Svi su mi moji grijesi nadasve mrski; ne elim ih nikada vie poiniti; ve za njih
alim, i alit u dokle god ivim, spreman initi pokoru i to veu zadovoljtinu.
9. Oprosti mi, Boe, oprosti mi grijehe moje radi svojega svetog Imena; spasi duu
moju, koju si otkupio svojom dragocjenom Krvlju.
10. Evo, tvojem se milosru preporuujem, u tvoje se ruke predajem.
11. Postupaj sa mnom po svojoj dobroti, a ne po mojoj zloi i krivici.
12. Prinosim ti i sva svoja dobra, premda ih je malo i nesavrena su, da ih ti proisti i
posveti pa da ti postanu draga i prihvatljiva i da me neprestano potie na bolja te
da mene, lijena i nekorisna ovjeuljka, dovede blaenom i asnom cilju.
13. Prinosim ti i sve elje pobonika, potrebe mojih roditelja, prijatelja, brae, sestara i
svih koji su mi dragi i onih koji su, iz ljubavi prema tebi, meni ili drugima inili
dobro: koji su od mene molili i eljeli da za njih i za njihove molim ili mislim, bilo da
jo ive u tijelu bilo da su ve mrtvi za ovaj svijet; da svi na sebi oute kako im je
dola pomo tvoje milosti, mo utjehe, zatita od pogibelji, osloboenje od kazni,
da, izbavljeni od svih zala, tebi iskau veliku zahvalnost.
14. Prinosim ti i molitve pomirnice napose za one koji su me u neemu uvrijedili,
raalostili ili pokudili, ili mi nanijeli kakvu tetu ili pak neugodnost; a i za sve koje
sam ja raalostio, uznemirio, povrijedio i sablaznio rijeima ili djelima, svjesno ili
nesvjesno; da svima nama zajedno oprosti nae grijehe i meusobne uvrede.
15. Iupaj, Gospodine, iz naih srca svaku sumnju, zlovolju, srdbu i razdor i sve ono
to moe povrijediti ljubav i umanjiti bratski sklad.
16. Smiluj se, Gospodine, smiluj, onima koji mole tvoje milosre; podaj milost
potrebnima, daj da ivimo tako da postanemo dostojni uivati tvoju milost te
zadobijemo ivot vjeni.
_________________
1. Usp. 1 Ljet 29,11; 2. Usp. Pnz 16,10; 3. 1 Ljet 29,19; Tob 8,19; 5. Iz 60,7; 9. Usp. Ps
25,11; 1 Pt 1,18.19; 11. Usp. 1 Mak 13,46; 16. Usp. Ps 123,3.
95

Deseto poglavlje
NE VALJA OLAKO PROPUSTITI SVETU PRIEST
1. esto treba navraati k izvoru milosti i boanskog milosra, izvoru dobrote i svake
istoe, da se uzmogne izlijeiti od svojih strasti i opaina i da zaslui postati jai
i budniji protiv svih kunji i avolskih zamki.
2. Neprijatelj, znajui kakav se plod i osobita pomo krije u svetoj priesti, na sve
naine i u svakoj prilici upinje se da, koliko god moe, vjerne i pobone due od nje
odvrati i odbije.
3. Kad se, naime, neki odlue pripraviti za svetu priest, upravo tada trpe gore
sotonine nastraje i podrugivanja.
4. Taj, naime, zloduh kako pie u knjizi o Jobu dolazi meu djecu Boju da ih
uznemiruje svojom uobiajnom zlobom ili ih toliko ustrai i dovede u nedoumicu
kako bi umanjio njihovu ljubav ili im nasrtljivou ugrabio vjeru, te da onda oni ili
sasvim napuste priest ili joj pristupaju mlako.
5. Pa ipak, ne treba se nimalo obazirati na njegova lukavstva i izmiljanja, ma koliko
bila runa i strana, ve sva ta straila okrenuti na njegovu glavu.
6. Toga bijednika treba prezirati i ismijati, i zbog njegovih nastraja i uznemirivanja
koja on potpiruje, ne treba proputati svetu priest.
7. Preesto smeta i pretjerana briga oko pobonosti i neka tjeskoba kad treba poi na
ispovijed.
8. Postupi po savjetu razoritih ljudi i otkloni starljivost i sitnjiavost jer to prijei
Boju milost i upropatava pobonost duha.
9. Ne propusti svetu priest zbog neke male uznemirenosti ili potekoe, ve to prije
poi na ispovijed, a drugima rado oprosti sve uvrede.
10. Ako si ti pak koga uvrijedio, ponizno zamoli oprotenje pa e ti i Bog rado oprostiti.
11. to koristi dugo odgaanje ispovijedi ili odgoda svete priesti?
12. Oisti se to prije, hitno ispljuj otrov, pouri uzeti lijek, i osjeat e se bolje nego
ako je nadugo odgaa.
13. Odgodi li je danas radi ovoga, sutra moe naii vea potekoa: i tako bi se mogao
neprestano sustezati od priesti i postajati sve nesposobniji.
14. to bre moe, otresi se sadanje malaksalosti i tromosti jer nita ne donosi dugo
ostati tjeskoban, dugo uznemiren i zbog svagdanjih se napasti odvraati od
boanskih otajstava. Jo vie kodi dugo odgaati priest. Redovita je posljedia
velika mlakost.
15. A, na alost, neki mlaki i rasputeni rado odgaaju ispovijed pa tako ele odgoditi i
svetu priest, da ne bi bili obvezni vie pozornosti posvetiti sebi.
16. O, kako je mala ljubav i slabana pobonost onih, koji tako olako proputaju svetu
priest!
17. Kako je sretan i Bogu drag onaj koji tako ivi i svoju savjest uva u takvoj istoi
da je svakoga dana pripravan za priest, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo
doputeno i kad bi to mogao bez prigovaranja!
18. Uzdri li se tko katkada iz poniznosti ili ga zaprijei opravdan razlog, vrijedan je
hvale zbog strahopotovanja.
19. No, ako je posrijedi mlakost, tada mora sam sebe poticati i uprijeti se koliko je do
njega, a Gospodin e pripomoi njegovoj elji, zbog dobre volje, na koju napose
pazi.
20. Kad je pak opravdano zaprijeen, ali u sebi trajno podupire dobru volju i pobonu
nakanu da se priesti, nee tada izgubiti plod sakramenta.
21. Ta svaki se pobonik moe svakodnevno i svaki as, spasonosno i neometano,
duhovno priestiti Kristom; no ipak u neke dane i u odreeno virjeme s dubokim
potovanjem teba primiti Tijelo svojega Otkupitelja na sakramentalni nain i vie
pred oima imati Boju hvalu i ast nego traiti svoju utjehu.
22. Jer toliko se puta otajstveno prieuje i nevidljivo okrepljuje koliko puta iznovice
razmatra otajstvo utjelovljenja i muke Kristove i raaruje se u njegovoj ljubavi.
96
23. A tko se inae ne sprema, osim uoi blagdana ili samo iz obiaja, nerijetko e biti
nespreman.
24. Blaen tko se Gospodinu prikazuje kao paljenica, kad god slavi misu ili se
prieuje.
25. Ne budI pri slavljenju mise prespor ili prebrz, ve se dri dobroga opeg naina onih
s kojima ivi.
26. Ne smije drugima biti teak i dosadan, ve se drati zajednikog puta kako su
utanaili pretpostavljeni; nastoj sluenjem vie koristiti drugima negoli vlastitoj
pobonosti ili sklonosti.
__________________
3. Usp. Ps 78,49; 4. Job 1,6; 2,1; 9. Usp. Kol 3,13; 10. Usp. Mt 5,23-24.

TIJELO KRISTOVO I SVETO PISMO VRLO SU POTREBNI VJERNOJ DUI
1. O preslatki Gospodine Isuse, kolika je slast za pobonu duu s tobom blagovati na

tvojoj gozbi. Tu joj se ne nudi drugo jelo za hranu doli ti, jedini njezin ljubimac, za
kojim ezne ponad svih elja srca.
2. I za mene bi bila slast, u tvojoj nazonosti, plakati od duboka ganua i, poput
pobone Magdalene, suzama kvasiti tvoje noge.
3. Ali gdje je ta pobonost? Gdje je ta velika bujica svetih suza?
4. Doista, pred tobom i pred tvojim svetim anelima moje bi srce moralo gorjeti i
plakati od radosti.
5. U sakramentu, naime, ti si zaista uza me, premda skriven pod drugim prilikama.
6. Ta gledati te u tvojemu vlastotom i boanskom sjaju to moje oi ne bi mogle
podnijeti, ali ni cijeli svijet ne bi podnio sjaj slave tvojega velianstva.
7. Time, dakle, to se skriva u sakramentu, pomae mojoj slabosti.
8. Onoga kojemu se klanjaju aneli na nebu, ja posjedujem i klanjam mu se.
9. No, ja za sada jo u vjeri, oni pak u obliju i bez vela.
10. Ja moram biti zadovoljan svjetlom prave vjere i hoditi u njoj dok ne svane dan
vjene jasnoe i ne uminu sjene prilik.
11. A kad doe ono savreno, prestat e potreba za sakramentima, jer blaenici u
nebeskoj slavi ne trebaju sakramentalnog lijeka.
12. Oni se beskrajno raduju u Bojoj nazonosti, gledajui njegovu slavu licem u lice i,
od slike preobraeni u sliku beskrajnoga boanstva, uivaju Boju Rije koja je
postala tijelom, to bijae od poetka i ostaje dovijeka.
13. Kad se prisjetim tih divota, preko volje mi je i svaka duhovna utjeha, jer dokle god
ne budem otvoreno gledao Gospodina svoga u njegovoj slavi, za nita u smatrati
ono to vidim i ujem na svijetu.
14. Svjedok si mi, Boe, da me nijedna stvar ne moe utjeiti, nijedan stvor smiriti,
osim tebe, Boe moj, koga elim vjeno gledati.
15. No to je nemogue dok sam u ovome smrtnom tijelu. Stoga je potrebno da budem
vrlo strpljiv i u svakoj elji tebi podloan.
16. Jer i tvoji sveci, Gospodine, koji se ve raduju s tobom u nebeskom kraljevstvu,
dok su ivjeli, ekali su dolazak tvoje slave u vjeri u velikoj strpljivosti.
17. Ono to su oni vjerovali, i ja vjerujem, emu su se oni nadali, tomu se i ja nadam,
kamo su oni prispjeli, vrsto se uzdam i ja prispjeti po tvojoj milosti.
18. Dotada u pak hoditi u vjeri, ohrabren primjerima svetaca.
19. Imat u, dakako, i Svete knjige za utjehu i ogledalo ivotu, a ponad svega tvoje
presveto Tijelo kao osobit lijek i pribjeite.
20. Osjeam da su mi dvije stvari najpotrebnije u ovome ivotu. Bez njih bi mi bio
nepodnoljiv ovaj bijedni ivot.
21. Zatoen u tamnici ovoga tijela, priznajem, u dvojemu oskudijevam, naime, u hrani i
u svjetlu.
97
22. Zato si meni iznemoglom za okrepu due i tijela dao svoje sveto Tijelo, a nozi mojoj
postavio svjetiljku svoje rijei.
23. Bez toga dvoga ne bih mogao dobro ivjeti.
24. Boja je rije, naime, svjetlo mojoj dui, a tvoj sakramenat kruh ivotu.
25. To se moe nazvati i dva stola, postavljena sa svake strane u riznici svete Crkve.
26. Jedan je stol svet oltar i na njemu posveeni kruh, to jest dragocjeno Tijelo
Kristovo.
27. Drugi je boanski Zakon, i u njemu sveti nauk, koji tumai pravu vjeru i
pouzdano vodi sve do iza zastora, gdje je Svetinja nad svetinjama.
28. Hvala ti, Gospodine Isuse, Svjetlo vjene svjetlosti, za stol svetog nauka, koji si
nam prostro po svojim slugama prorocima i apostolima i drugim uiteljima.
29. Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si, da bi cijelome svijetu pokazao svoju
ljubav, priredio veliku veeru, i na njoj nam pruio kao hranu ne slikovito janje, ve
svoje presveto Tijelo i Krv, razveseljavajui sve vjernike svetom gozbom i
napajajui ih spasonsnim kaleom, u kojemu su sve rajske slasti. Tu se s nama
goste i aneli, ali s jo veim uitkom.
30. O, kako je uzviena i potovanja dostojna sluba sveenik kojima je dano
Gospodara Slave svetim rijeima posveivati, usnama blagoslivljati, rukama drati,
vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
31. O, kako moraju biti iste ruke, kako neoskvrnjena usta, kako sveto tijelo, kako
neokaljano srce sveenika u koje toliko puta ulazi Zaetnik istoe!
32. Iz usta sveenika, koji tako esto uzima Kristov sakramenat, ne smije izlaziti rije
koja ne bi bila sveta, estita i blagotvorna.
33. Njegove oi, naviknute gledati Tijelo Kristovo, morale bi biti bezazlene i stidljive.
34. Ruke, naviknute esto doticati Stvoritelja neba i zemlje, moraju biti iste i
uzdignute k nebu.
35. Posebno je sveenicima reeno u Zakonu:Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin,
Bog va!
36. Pomogla nam, svemogui Boe, tvoja milost, da mi koji smo primili sveeniku
slubu, uzmognemo tebi sluiti dostojno i pobono u svakoj istoi i dobre savjesti.
37. Pa ako ve ne moemo ivjeti u tolikoj nevinosti ivota kao to bismo morali, daj
nam da bar dostojno oplakujemo zla koja smo poinili te tebi ubudue, u duhu
poniznosti s dobrom voljom i nakanom, to revnije sluimo.
____________________
2. Usp. Lk 7,38; 4. Usp. Otk 14,10; Tob 11,11; 8. Usp. Heb 1,6; 9. Usp. 2 Kor 5,7; 10.
Pj 4,6; 11. 1 Kor 13,10; 12. Usp. 1. Kor 13,12; 2 Kor 3,18; 1 Iv 1,1; 1 Pt 1,25; 14. Rim
1,9; 16. Usp. Heb 6,12; Tit 2,13; 18. Usp. 2 Kor 5,7; 1 Mak 12,9; 22. Ps 119,105; 24.
Iv 6,48; 25. Usp. Ez 40,39; 26. 1 Sam 21,5; 27. Heb 6,19; 9,3; 28. Usp. Ef 4,11; 29.
Lk 14,16; Ps 116,13; 30. Usp. Ps 29,3; 34. 1 Tim 2,8; 35. Usp. Lev 11,44; 19,2; 36. 1
Tim 1,5.

Dvanaesto poglavlje
TKO SE ELI S KRISTOM SJEDINITI,

MORA SE S VELIKOM POMNJOM PRIPRAVITI
1. Ja sam ljubitelj istoe i davalac svake svetosti.

2. Ja traim isto srce i ondje je mjesto mojega poinka.
3. Pripravi mi veliko blagovalite, prostrto, i kod tebe u blagovati Pashu sa svojim
uenicima.
4. eli li da k tebi doem i stanem kod tebe, ukloni stari kvasac i oisti stan srca
svojega.
5. Izbaci sav svijet i sav zveket opaina.
6. Ostani kao samotan vrabac na krovu i u gorini svojega srca razmiljaj o svojim
prestupcima.
98
7. Ta svaki zaljubljenik pripravlja svojoj Ljubavi najbolje i najljepe mjesto, jer se u

tome ogleda naklonost onoga koji prima Ljubav.
8. No, znaj, nee se dostatno pripraviti vrijednou svojega truda, pa ak kad bi se
tako pripravljao i cijelu godinu i kad nita drugo ne bi imao na umu.
9. Nego te k svojem stolu priputam samo smilovanjem i milou, kao to bi bogata
pozvao na objed prosjaka i taj ne bi mogao niime drugim uzvratiti njegova
dobroinstva, osim da se ponizi i zahvali mu.
10. Uini to je do tebe, i to pomnjivo ne iz obiaja, ne iz nude, ve sa strahom i
potovanjem i s ushitom primi Tijelo ljubljenog Gospodina, Boga svojega, koji se
udostojao doi k tebi.
11. Ja sam onaj koji te pozvao, ja sam odredio da tako bude, ja u nadoknaditi ono to
ti nedostaje. Doi i uzmi me!
12. Kad udijelim milost pobonosti, zahvali Bogu svojemu, ne zato to si dostojan, ve
stoga to sam ti bio milostiv.
13. Ako je nema, nego se, naprotiv, osjea suhim, prioni na molitvu, uzdii, kucaj i
ne prestani dok ne zavrijedi primiti mrvicu ili kapljicu spasonosne milosti.
14. Ti mene treba, ne ja tebe.
15. Ti ne dolazi mene posvetiti, nego ja dolazim tebe posvetiti i poboljati.
16. Ti dolazi da se od mene posveti i sa mnom sjedini, da novu milost primi i da se
iznovice oduevi za popravak.
17. Ne zanemari ove milosti, ve, neprestance, sa svom pomnjom, pripravljaj svoje
srce i uvedi k sebi svoga Ljubljenog.
18. Potrebno je, meutim, da se na priest ne samo pobono pripravi nego da u toj
pobonosti briljivo ostane i nakon primanja sakramenta.
19. I nije manje vana briljiva zahvala od pobone priprave.
20. Briljiva pak zahvala opet je najbolja priprava za stjecanje vee milosti.
21. Ako se, naime, netko odmah previe prepusti vanjskim utjehama, postaje od toga
vrlo neprikladan za vee milosti.
22. uvaj se brbljavosti, ostani u skrovitosti i uivaj Boga svojega.
23. Ima onoga koga ti itav svijet ne moe oteti.
24. Ja sam onaj kojemu mora dati svega sebe; tako da ne ivi vie u sebi, nego bez
svake brige u meni.
___________________
2. Usp. Dj 7,49; 3. Mk 14,14-15; Lk 22,11-12; 4. Usp. 1 Kor 5,7-8; 6. Ps 102,8; Iz
38,15; 9. Usp. Lk 14,13-14; 12. Mt 18,33; 14. Usp. 2 Mak 14,35; 17. 1 Tim 4,14; usp. 1
Sam 7,3; 22. Usp. Iz 10,19; 24. Usp. Gal 2,20.

Trinaesto poglavlje
POBONA DUA MORA SVIM SRCEM TEITI

ZA SJEDINJENJEM S KRISTOM U SAKRAMENTU
1. Tko e mi, Gospodine, dati da tebe sama naem, da ti otvorim cijelo svoje srce, da
te uivam po elji due svoje i da me nitko zato ne prezire; nego da samo ti govori
meni i ja tebi, kao to ljubitelj obiava govoriti ljubljenom i prijatelj objedovati s
prijateljem.
2. To molim, to elim, da se sav sjedinim s tobom i srce svoje odvratim od svih
stvorenih stvari, a da primanjem svete priesti i estim slavljenjem svete mise sve
vie zavolim ono to je nebesko i vjeno.
3. Nego, Gospodine Boe, kad u se s tobom sav sjediniti i potpuno se utopiti u tebi i
sebe posve zaboraviti?
4. Ti budi u meni, a ja u tebi i dopusti da tako zajedno i ostanemo.
5. Zaista, ti si moj Ljubljeni, izabran meu tisuama, u kojemu moja dua eli
boraviti sve dane ivota svojega.
6. Zaista, ti si moj mirotvorac, u kojemu je najvei mir i pravi spokoj, izvan koga
vladaju muka i bol i beskrajna bijeda.
99
7. Zaista, ti si Bog skriveni; s bezbonicima ne raspravlja, ve rije izmjenjuje s

poniznima i bezazlenima.
8. O, kako je drag duh tvoj, Gospodine. Da bi djeci posvjedoio svoju ljubav, dosotoji
se krijepiti ih slatkim kruhom to silazi s neba!
9. Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao to je Bog na
svim svojim vjernima? Njima se ti, da bi imali svagdanju utjehu i da im srce
uzdigne k nebu, daje da te blaguju i uivaju.
10. Koji je to narod tako slavan kao to je puk kranski? Ili koje je stvorenje pod
nebom tako ljubljeno kao pobona dua kojoj Bog pristupa da bi je hranio svojim
slavnim Tijelom?
11. O neizrecive milosti! O udesna dostojanstva! O neizmjerne ljubavi na tako osobit
nain iskazane ovjeku!
12. I, to da uzvratim Gospodinu za tu milost, za tako izuzetnu ljubav?
13. Nema nita drugo to bih mu umjesnije mogao dati nego da Bogu svojemu potpuno
predam svoje srce i s njim se najsrdnije zdruim.
14. Tada e zaklicati sve to je u meni, kad se s Bogom savreno sjedini dua moja.
15. Tada e mi rei: Ako ti hoe biti sa mnom, ja hou s tobom.
16. A ja u mu otpovrnuti: Udostoj se, Gospodine, ostati sa mnom, ja elim rado biti s
tobom.
_________________
1. Usp. Pj 8,1; Izl 33,11; 5. Usp. Pj 5,10; Iz 42,1; Mt 12,18; 7. Iz 45,15; Izr 3,32; 8.
Mudr 12,1; 16, 21; Iv 6,50; 9. Pnz 4,7; 10. Pnz 4,8; 12. Ps 116,12.

etrnaesto poglavlje
KAKO PONEKI POBONICI GORLJIVO EZNU ZA TIJELOM KRISTOVIM
1. O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju uva za one koji te se boje.
2. Kad se sjetim nekih pobonika, Gospodine, kako pristupaju tvojem sakramentu s
velikom pobonou i enjom, vrlo esto u sebi se zastidim i pocrvenim to k
tvojem oltaru i svetoj priesti pristupam tako mlako i hladno, to ostajem tako suh,
bez pobonosti i srdanosti, to nisam potpuno raaren pred tobom, Bogom svojim,
ni tako snano zanesen i ganut, kao to su bili mnogi pobonici, koji se zbog
prevelike elje za prieu i ive ljubavi u srcu nisu mogli uzdravati od suza, nego
su za tobom, ivim vrelom, udili jednako ustima srca i tijela, ne mogavi drukije
ublaiti niti utaiti svoju glad nego da u najveoj radosti i duhovnoj enji prime
tvoje Tijelo.
3. Njihova istinski arka vjera pouzdan je znak tvoje svete prisutnosti.
4. Jer oni zaista prepoznavaju Gospodina svojega u lomljenju kruha; njihovo srce
tako ivo gori zbog Isusa koji s njima hodi.
5. A od mene su esto daleko takva enja i pobonost, tako snana ljubav i ar.
6. Dobri, slatki i blagi Isuse, budi mi milostiv.
7. Dopusti svojemu siromanom prosjaku bar katkad outjeti u svetoj priesti malo
tvoje srdane ljubavi, da moja vjera jo ojaa, nada tvojom dobrotom poraste, a
ljubav, jednom zbiljski zapaljena, nakon to je okusila nebesku manu, nikada ne
ugasne.
8. A tvoje milosre moe mi udijeliti i tu eljenu milost te me duhom arke ljubavi
blago pohoditi u dan tvoje naklonosti.
9. Iako, dakako, ne gorim tolikom enjom tvojih odabranih pobonika, ipak, po tvojoj
milosti, osjeam elju za tom njihovom arkom enjom i zato molim i udim da
postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih, ne bih li se pribrojio i
njihovoj svetoj zajednici.
__________________
1. Ps 31,20; 2. Usp. Jer 2,13; 4. Usp. Lk 24,32.35; 6. Lk 18,13; 8. Usp. 2 Kor 9,8; Iz
4,4.
100

Petnaesto poglavlje
MILOST POBONOSTI STJEE SE PONIZNOU I SAMOODRICANJEM
1. Milost pobonosti mora ustrajno traiti, eljno moliti, strpljivo i pouzdano

oekivati, zahvalno primati, ponizno uvati, revno suraivati s njom, a Bogu
prepustiti vrijeme i nain pohoda, dok ne doe.
2. Posebice se mora poniziti kad uti malo ili nimalo pobonosti u nutrini; ali ne valja
odvie klonuti duhom niti se prekomjerno alostiti.
3. Bog esto u kratkome trenutku daje ono to je dugo kratio.
4. Katkada daje na kraju ono to je spoetka, na nau molitvu, oklijevao dati.
5. Kad bi se milost uvijek brzo davala i po elji umah dobivala, slab ovjek ne bi to
mogao izdrati.
6. Zato milost pobonosti valja iekivati u dobroj nadi i u poniznoj strpljivosti.
7. Ipak, pripii sebi i svojim grijesima ako ti ne bude udijeljena, ili ak neopazice
oduzeta.
8. Katkada milost prijei ili skriva sitnica; kad bi se to smjelo zvati sitnicom, a ne
nadasve velikom stvari, jer spreava toliko dobro!
9. Meutim, ako to, bilo malo bilo veliko, ukloni i potpuno svlada, bit e ti to si
molio.
10. Odmah, naime, im se Bogu svim srcem preda i nita ne trai po svojoj elji ili
volji, nego se sasvim prepusti njemu, osjetit e se zadovoljnim i smirenim; ta
nita ti nee tako goditi i ugaati kao naklonost Boje volje.
11. Tko god, dakle, svoju tenju bezazlena srca upravi gore k Bogu, i otrese se svake
nuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj stvari, bit e najprikladniji da
primi milost i dostojan dara pobonosti.
12. Jer Gospodin izlijeva svoj blagoslov tamo gdje nae prazne sudove.
13. I to se tko savrenije odrekne niskih stvari i to vie samoprezirom mrtvi sama
sebe, to bre milost pristie, to obilnije ga napunja, to mu vie osloboeno srce
uzdie.
14. Tada e vidjeti i obilovati i uditi se i irit srce u njemu jer ruka Gospodnja je s
njime, a on se sav predao u ruke njegove dovijeka.
15. Eto, tako e biti blagoslovljen ovjek, koji Boga trai svim srcem svojim i komu se
dua ne predaje ispraznosti.
16. On e, primajui svetu Euharistiju, stei veliku milost sjedinjenja s Bogom, budui
da nita ne polae na vlastitu ugodnost i utjehu, ve na Boju ast i slavu.
___________________
12. 2 Kr 4,3; 14. Iz 60,5; Lk 1,66; 15. Ps 128,4; 24,4.

esnaesto poglavlje
KRISTU MORAMO IZNIJETI SVOJE NEVOLJE I MOLITI NJEGOVU MILOST
1. O, preslatki i premili Gospodine kojega sada elim pobono primiti ti zna moju
slabou i nevolju koju trpim, u kolikim grijesima i manama leim, kako sam esto
optereen, kuan, smeten i okaljan.
2. K tebi dolazim po lijek, od tebe molim utjehu i olakanje.
3. Govorim sveznajuem, kojemu je oita sva moja nutrina. Samo ti me moe
potpuno utjeiti i pomoi.
4. Ti zna koja su mi dobra najpotrebnija i kako sam oskudan krepostima.
5. Evo, stojim pred tobom siromaan i gol, molei milost i zazivajui milosre.
101
6. Okrijepi gladna prosjaka, zagrij moju hadnou ognjem svoje ljubavi, prosvijetli
moju sljepou jasnoom svoje prisutnosti.
7. Sve zemaljsko preobrazi mi u gorinu, sve teko i protivno u strpljivost, sve nisko i
stvoreno u prezir i zaborav.
8. Uzdigni moje srce k sebi u nebo i ne daj da lutam zemljom.
9. Ve od sada ti mi jedini budi sladak dovijeka jer samo ti si moje jelo i pilo, moja
ljubav i radost, moja slatkoa i sve moje dobro.
10. O, kad bi me svojom prisutnou zaario, zapalio i u sebe preobrazio, da postanem
s tobom jedan duh po milosti nutarnjega sjedinjenja i po rastapanju arke ljubavi!
11. Ne dopusti da odem od tebe gladan i edan, nego postupi sa mnom milosrdno, kao
to si esto obiavao divno postupati sa svojim svetima.
12. Zar bi bilo udno ako bih se po tebi sav pretvorio u oganj i ako bi sve moje u meni
nestalo, kad si ti oganj koji vjeno gori i nikada ne prestaje, ljubav koja srca isti i
razum prosvjetljuje?
________________
3. Usp. Iv 18,4; 10. Usp. 1 Kor 6,17; 12. Lev 6,5-6.

O ARKOJ LJUBAVI I IVOJ ELJI DA SE PRIMI KRISTA
1. S najveom pobonou i arkom ljubavlju, sa svom udnjom i arom srca, elim te

primiti, Gospodine, kao to su te eljeli primiti mnogi sveci i pobone osobe koje su
ti se najvie svidjele zbog svetosti ivota i bile vrlo gorljive u pobonosti.
2. O Boe moj, vjena ljubavi, sve dobro moje, sreo neograniena, udim te primiti
najsnanijom enjom i najuzvienijim potovanjem to ga je ikada koji svetac
imao ili mogao outjeti.
3. I premda nevrijedan imati sve one osjeaje pobonosti, ipak ti prinosim sve enje
svojega srca, kao da bih ja jedini posjedovao sve one arke, tebi najdrae elje.
4. No i sve to pobona dua moe shvatiti i poeljeti, sve to pruam tebi i prikazujem
s najveim tovanjem i najiskrenijom srdanou.
5. Nita ne elim pridrati sebi, nego sebe i sve svoje dragovoljno i najradosnije
rtvovati.
6. Gospodine Boe moj, Stvoritelju i Otkupitelju moj, elim te danas primiti s takvom
enjom i potovanjem, hvalom i au, s takvom zahvalnou, dostojnou i
ljubavlju, s takvom vjerom, nadom i istoom, kako te je primila i eljela tvoja
presveta Majka, slavna Djevica Marija, kad je ono anelu, koji joj je navijestio
otajstvo Utjelovljenja, ponizno i pobono odgovorila:Evo slubenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj rijei!
7. I kao to je blaeni tvoj Pretea, najodliniji od svetaca, Ivan Krstitelj, dok je jo
bio zatvoren u majinoj utrobi, u tvojoj prisutnosti zaigrao obradovan po Duhu
Svetom, i kasnije, ugledavi Isusa kako hoda meu ljudima, u velikoj poniznosti s
pobonom enjom rekao:Prijatelj zarunikov, koji stoji uza nj i slua ga, klike od
radosti na glas zarunikov, tako i ja elim usplamtjeti velikim i svetim eljama i
tebi od svega srca darovati sama sebe.
8. Stoga ti, za sebe i za sve koji su mi se preporuili u molitve, prinosim klicanja svih
pobonih srdaca, njihove arke enje, duhovne zanose i nadnaravna prosvjetljenja
i nebeska vienja, i pruam ti to sa svim krepostima i hvalama kojima te slavilo ili
e te slaviti svako stvorenje na nebu i na zemlji, da bi te svi dostojno hvalili i
dovijeka slavili.
9. Primi moje elje, Gospodine Boe moj, i enje da te beskrajno hvalim i neizmjerno
blagoslivljam, na to ti ima pravo prema punini svoje neizrecive veliine.
102
10. To ti predajem i elim predati svaki dan i as, te pozivam i zaklinjem da ti

molitvama i eljama sa mnom zahvaljuju i hvalu iskazuju svi nebeski duhovi i svi
tvoji vjernici.
11. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici i neka uzvienim klicanjem i arkom
pobonou uzvisuju tvoje sveto i poput meda slatko Ime.
12. I svi koji smjerno i pobono slave i pravom vjerom primaju tvoj sakramenat, nek
zaslue nai kod tebe milost i milosre, a neka se usrdno pomole i za me grenika.
13. I kad zadobiju eljenu pobonost i ugodno sjedinjenje, te se, potpuno utjeeni i
udesno okrijepljeni, vrate od svetog stola, neka se udostoje sjetiti i mene
siromaha.
_____________________
6. Lk 1,38; 7. Usp. Lk 1,44; Iv 1,36; 3,29; 9. Ps 150,2; 11. Dan 7,14; Dj 19,17; 12. Dan
3,39; Heb 4,16.
NE ISPITUJ ZNATIELJNO SAKRAMENAT, NEGO

PONIZNO NASLJEDUJ KRISTA PODLAUI SVOJ RAZUM SVETOJ VJERI
1. uvaj se znatieljna i beskorisna istraivanja ovog najdubljeg sakramenta ne eli li

potonuti u dubinu sumnje.
2. Tko istrauje Boje velianstvo, smrvit e ga slava njegova.
3. Bog vie moe uiniti negoli ovjek shvatiti.
4. Doputeno je pobono i ponizno istraivanje istine, ako si spreman uvijek prihvatiti
pouku i dosljedno slijediti zdravo miljenje Otaca.
5. Blaena jednostavnost koja ostavlja teke putove istraivanja te hodi ravnom i
sigunom stazom Bojih zapovijedi.
6. Mnogi su izgubili pobonost dok su pokuavali istaivati previsoke stvari.
7. Od tebe se trae vjera i neporoan ivot, a ne dubokoumnost ni uranjanje u Boja
otajstva.
8. Ako ne razumije i ne shvaa to je nie od tebe, kako e shvatiti ono to te
nadvisuje?
9. Pokori se Bogu i svoje miljenje podloi vjeri pa e ti se dati svjetlo znanja, kako ti
bude korisno i potrebno.
10. Neki prolaze teke kunje u vezi s vjerom i sakramentom, no to ne treba pripisati
njima, nego radije neprijatelju.
11. Nemoj biti zabrinut i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na izazove
i sumnje to ti ih namee avao, nego vjeruj Bojim rijeima.
12. Vjeruj njegovim svecima i prorocima i pobjei e od tebe opaki neprijatelj.
13. esto je vrlo korisno da sluga Boji podnese takve stvari.
14. Ta nevjernike i grenike avao ne kua, njih ve ima sigurno u vlasti; zato na
razliite naine kua i mui vjerne i pobone.
15. Poi, dakle, s jedostavnom i nedvojbenom vjerom, i s potovanjem pristupi
sakramentu.
16. I to god ne moe razumijeti, mirno povjeri svemoguem Bogu.
17. Bog ne vara; vara se onaj koji previe vjeruje sebi.
18. Bog se pridruuje jednostavnima, objavljuje se poniznima, poklanja razumijevanje
malenima; smisao otkriva istim duama, a uskrauje milost radoznalima i oholima.
19. Ljudski je razum slab i moe se pravariti; prava se vjera pak ne moe pravariti.
20. Svaki um i svako naravno istraivanje moraju slijediti vjeru, a ne pretjecati je niti je
satirati.
21. Ovdje su, naime, najvanije vjera i ljubav i u ovome najsvetijem i najodlinijem
sakramentu djeluju otajstvenim nainima.
103
22. Vjeni, neizmjerni i beskrajno moi Bog ini velika i nedokuiva djela na nebu i na
zemlji i nema ga tko e istraiti njegova udesna djela.
23. Kad bi njegova djela bila takva da ih ljudski um shvatiti lako moe, ne bi bila
udesna niti bi se moglo rei da su neizreciva. Amen.
_________________
2. Izr 25,27; 5. Ps 118,35; 6. Usp. Sir 3,32; 12. Usp. 2 Ljet 20,20; Jak 4,7; 18. Usp. Izr
2,7; 3,32; Mt 11,25; Ps 119,130; Lk 24,45; 22. Job 5,9; usp. Sir 11,4; Iz 40,28.
104

Nasljeduj Krista PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nasljeduj Krista PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Toma Kempenac

Nasljedovalje Krista i preziranje svjetovnih ispraznosti 6

Kristov nutarnji govor vjernoj dui 39

Pred Bogom treba hoditi u istini i poniznosti 41

Pravu utjehu treba traiti samo u Bogu 51

Priznanje vlastite slabosti i nevolje ovoga ivota .. 53

Ne ispituj znatieljno tui ivot 57

Protiv klevetnikih jezika .. 60

Moramo se sami sebe odricati i nasljedovati Krista po kriu . 82

POBONI POTICAJI NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA

S kakvim potovanjem treba primati Krista . 87

1. Tko ide za mnom nee hoditi u tami, kae Gospodin.

PONIZNO MILJENJE O SEBI

1. Svaki ovjek, po svojoj naravi, tei za znanjem.

8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podloniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.

1. U Svetome pismu treba traiti istinu, a ne rjeitost.

TREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMILJENOSTI

1. Isprazan je tko polae nadu u ljude ili u stvorenja.

3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.

UVAJ SE PRVELIKE POVJERLJIVOSTI

1. Ne otkrivaj svojega srca svakom ovjeku, nego se o svojoj stvari posavjetuj s

TRAENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU

1. Dobro je za nas to nas kadto snau protivtine, potekoe i neugodnosti. One

1. Dokle god ovdje ivimo, ne moemo biti bez tjeskobe i kunje.

VALJA SE UVATI NEPROMILJENA SUDA

1. Upri oi u sebe i zaziri od prosuivanja tuih djela.

1. Ni za to na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smije initi zlo. Ali za korist

PODONOENJE TUIH MANA

1. eli li ostati u miru i slozi s drugima, mora se uiti mnogom svladavanju.

5. Hoe li redovniki ivjeti, mora biti lud poradi Krista.

PRIMJERI SVETIH OTACA

VJEBE DOBRA REDOVNIKA

LJUBAV PREMA SAMOI I UTNJI

1. Trai prikladno vrijeme suoenja sa samim sobom;

1. eli li ita napredovati, ostani u strahu Bojemu i ne preputaj se prevelikoj

3. Skruenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obino brzo potire.

RAZMILJANJE O LJUDSKOJ BIJEDI

10. Zaista je nevolja ivjeti na zemlji.

Dvadeset tree poglavlje

1. Ovdje e ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.

Dvadeset etvrto poglavlje

SUD I KAZNE ZA GRENIKE

REVNI POPRAVAK SVEGA NAEG IVOTA

4. Sada e se malo upeti, a stei velik mir, tovie, vjenu radost.

1. Kraljevstvo je Boje meu vama, kae Gospodin.

1. Najprije sebe ispuni mirom pa e ga i drugima moi dati.

NEDUNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA

1. Dvojim se krilima ovjek die sa zemlje, naime, bezazlenou i nedunou.

PROSUIVANJE SAMA SEBE

1. Ne smijemo sebi previe vjerovati jer nam esto nedostaje milosti.

RADOST DOBRE SAVJESTI

1. Slava dobra ovjeka svjedoanstvo je njegove dobre savjesti.

NAJVEA LJUBAV PREMA ISUSU

14. Ako u svemu tai Isusa, njega e, sigurno, nai.

POVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM

1. Kad je Isus nazoan, sve je dobro i nita ne izgleda teko.

MANJAK SVAKE UTJEHE

1. Nije teko ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo boansku.

ZAHVALNOST ZA BOJU MILOST

1. to trai poinak kad si roen za rad.

17. Za sebe uvijek odaberi najnie i dat e ti se najvie.

MALO IH JE KOJI LJUBE KRI

KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIA