Mehanika tla i stijena str.

1
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
OSNOVNA SVOJSTVA TLA I FAZNI ODNOSI

2.1 Uvod
Tlo je trofazni materijal. Sastoji se od zrna i estica koja tvore skelet tla i od
pora koje mogu biti ispunjene vodom i/ili zrakom (za pore e se koristiti indeks v od
engleskog voids, upljine). Tri faze koje promatramo su zrna i estice, koje emo
ubudue zvati vrstim esticama (indeks s od engleskog solids, vrste tvari), voda
(indeks w od engleskog water) i zrak (indeks a od engleskog air). Iako se tlo
sastoji od mjeavine ovih triju faza te bi bilo logino za oekivati da primjenjujemo
principe mehanike mjeavina za definiranje njegovih svojstava, to nije sluaj u mehanici
tla. Takoer nije sluaj da primjenjujemo principe mehanike partikularnih tvari, uzevi u
obzir pojedinane vrste estice tla i sile koje na njih djeluju. Nasuprot tome, u
mehanici tla primjenjujemo principe mehanike kontinuuma (neprekidnih sredina), gdje
se pretpostavlja da dano tijelo u neprekidnom obliku ispunjava prostor koji zauzima. To
izgleda paradoksalnim kada se radi o tlu. Kako, naime, moemo zamisliti gustou tla u
toki zamiljenog kontinuuma u kojoj se ba nalazi pora? Ili, jo bolje, kako u toj toki
moemo zamisliti naprezanje od vlastite teine tla?
Rjeenje ove enigme nalazi se u razmazanim svojstvima tla preko cijele
njegove mase ili preko masa njegovih faza. Primjerice, za odreivanje gustoe tla,
njegovu cijelu masu (sa vrstim esticama, vodom i zrakom) podijelimo s volumenom
koji zauzima. Za pojedine faze tla takoer definiramo njihove gustoe, pa razmatramo
gustou vrstih estica i gustou vode. Gustou zraka u mehanici tla ne uzimamo u
obzir.
Za definiranje odnosa meu fazama tla, predoimo element tla kao da je
podijeljen na tri dijela: na volumen ispunjen samo vrstim esticama, volumen ispunjen
samo vodom i volumen ispunjen samo zrakom. Tako jednostavno moemo definirati
svojstva tla, koja su neophodna za analizu njegova ponaanja. Pod ponaanjem tla
najee razumijevamo odnos izmeu naprezanja i deformacija u tlu. Naprezanje je sila
podijeljena s povrinom na koju djeluje. Prema principima mehanike kontinuuma, opet
zamislimo razmazani presjek kroz tlo, kao da je jednolian (neprekidan), i silu
podijelimo s povrinom tog presjeka za dobivanje naprezanja.
U mehanici tla pretpostavljamo da su vrste estice i voda nestiljivi. To znai
da, uslijed vanjskog optereenja, nee doi do promjene volumena vrstih estica tla ni
vode u zatvorenoj posudi. Deformacije se u potpunosti realiziraju u porama tla, tako da
se (za pozitivnu deformaciju) smanjuje njihov volumen. Pri tome dolazi do novog
sloaja vrstih estica i tlo, u cjelini, smanjuje volumen i/ili mijenja oblik (distorzija).
Ako su pore u tlu potpuno ispunjene vodom, nuno je da voda istee iz tla prije nego li
se moe smanjiti volumen pora. Brzina istjecanja vode iz tla ovisi o svojstvu tla koje se
zove koeficijent propusnosti, o kojem e biti rijei u etvrtom poglavlju.

2.2 Vlanost tla

Vlanost tla je jedno od osnovnih svojstava tla koje se utvruje u laboratoriju za
svaki uzorak tla, budui da voda ima znaajan utjecaj na mehaniko ponaanje tla.
Mehanika tla i stijena str. 2
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
Oznaava se simbolom w i definira kao odnos mase vode Mw i mase vrstih estica Ms u
uzorku tla:
Mw
w 100 (%) (2.1)
Ms
Budui da su brojnik i nazivnik u izrazu (2.1) meusobno nezavisne veliine,
vrijednost vlanosti moe bitno premaiti 100 %. Pogodnost ovog svojstva oituje se u
jednostavnosti njegovog odreivanja. Uzorak vlanog tla naprosto se izvae (odredi mu
se masa M), zatim se osui u pei na 1050 C u trajanju od oko 24 sata, pa se ponovo
izvae da bi se dobila masa suhog uzorka Md (indeks d je od engleskog dry), koja je
jednaka masi vrstih estica Ms u uzorku. Kako je razlika mase vlanog i mase suhog
uzorka tla jednaka masi vode u uzorku, Mw = M - Ms, izraun vlanosti slijedi iz izraza
(2.1). Vlanost se izraava u postocima.
Za dobivanje prirodne vlanosti tla, one koju je tlo imalo in-situ (na terenu),
prije vaenja uzorka, izvaeni je uzorak potrebno posebno zatititi kako ne bi izgubio
vodu isparavanjem, a u laboratoriju ga prije ispitivanja treba uvati u vlanoj komori.
Kao to e naknadno biti prikazano, vrijednosti vlanosti tla odreene pod posebno
definiranim uvjetima vrlo su znaajne karakteristike toga tla. Zato je odreivanje
vlanosti jedan od osnovnih pokusa u geotehnikim laboratorijima.

2.3 Fazni odnosi

Meusobni odnos triju faza u tlu ima utjecaj na mehaniko ponaanje tla. Taj se
odnos prikazuje u faznom dijagramu, koji je prikazan na slici 2-1. U faznom dijagramu
elementa tla, Va oznaava volumen zraka u porama, Vw volumen vode u porama a Vs
volumen vrstih estica u tlu, dok Ma, Mw i Ms oznaavaju odgovarajue mase tih faza.
Za masu zraka se pretpostavlja da je Ma 0. Zrak i/ili voda ispunjavaju pore tla, pa jo
imamo oznaku za volumen pora Vv = Va + Vw. Volumen pora i volumen vrstih estica
ine ukupan volumen elementa tla, pa je V = Vv + Vs. Isti odnosi vrijede i za mase faza.

zrak Va, Ma zrak

Vv e
voda
V, M Vw, Mw voda v=1+e

vrste
estice estice
Vs, Ms 1

tlo fazni dijagram

Slika 2-1. Fazni dijagram tla i oznake volumena i masa

Iz odnosa volumena faza definiramo tri svojstva tla: to su koeficijent pora e,

stupanj zasienosti ili saturiranosti tla Sr i relativni porozitet n. Koeficijent pora
definiran je izrazom:
Mehanika tla i stijena str. 3
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
Vv
e (2.2)
Vs
Koeficijent pora bezdimenzionalna je veliina. U izrazu (2.2), Vs se ne mijenja,
bez obzira na procese kroz koje tlo prolazi. Mijenja se samo volumen pora Vv, pa ova
promjena volumena pora ujedno ini i promjenu ukupnog volumena tla V. Ako volumen
vrstih estica svedemo na jedinini, dakle Vs = 1 m3, onda je volumen pora jednak
koeficijentu pora, odnosno e = Vv, kao to je prikazano na desnoj strani slike 2-1. esto
se, za jedinini volumen vrstih estica, definira specifini volumen v = 1 + e, koji
odgovara ukupnom volumenu V za jedinini volumen vrstih estica.
Stupanj zasienosti tla definiran je izrazom:
Vw
Sr 100 (%) (2.3)
Vv
Dakle, stupanj zasienosti pokazuje koliki je postotak pora ispunjen vodom. Ako
je Sr = 0, tlo je suho. Ako je Sr = 100 %, pore u tlu su u potpunosti ispunjeno vodom, pa
kaemo da je tlo potpuno zasieno ili potpuno saturirano. Ako je 0 < Sr < 100 %, pore
su ispunjene vodom i zrakom i kaemo da je tlo djelomino zasieno ili parcijalno
saturirano.
Relativni porozitet, ili samo porozitet, definiran je izrazom:
Vv
n 100 (%) (2.4)
V
Budui da je u izrazu (2.4), brojnik sastavni dio nazivnika, relativni porozitet je
manji od 100 %. Jednostavnim proraunom doe se do veze izmeu koeficijenta pora i
relativnog poroziteta:
Vv
Vv Vv Vs e
n 100 (%) (2.5)
V Vs Vv 1 v 1 e V
Vs
odnosno
n
n 1 e e e (2.6)
1 n
gdje se n izraava kao decimalni broj a ne kao postotak.
Nijedno od definiranih svojstava tla iz faznih odnosa volumena, koeficijent pora,
stupanj zasienosti tla ni relativni porozitet, ne odreuju se izravno laboratorijskim
pokusima, ve neizravno pomou drugih svojstava, kao to e biti objanjeno u
sljedeem potpoglavlju.

2.4 Gustoe i zapreminske teine

Gustoa je jedna od osnovnih veliina koje opisuju mehanike karakteristike
svakog materijala. Definira se kao masa jedininog volumena materijala. Tako jedan
kubni metar vode ima masu od oko 1 Mg, a 1 cm3 vode ima masu od 1 g pa je gustoa
vode w = 1 Mg/m3 = 1 g/cm3. Izmeu prve i druge jedinice za gustou vode, treba
preferirati prvu jedinicu, u skladu s meunarodnom konvencijom o jedinicama.
Mehanika tla i stijena str. 4
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
Gustou u mehanici tla definiramo za pojedine faze, osim zraka, koji ima
zanemarivu masu, i za cijeli element tla. Tako definiramo gustou vode w i gustou
zrna i estica s iz:
Mw
w (Mg/m3) (2.7)
Vw
Ms
s (Mg/m3) (2.8)
Vs
Mjerenje gustoe provodi se konzistentno s njenom definicijom, mjerenjem
mase poznatog volumena. Masa se mjeri preciznom vagom. Dok je za vodu relativno
jednostavno odrediti volumen koji zauzima dana masa vode, volumen koji zauzima
neka masa vrstih estica nije jednostavno izmjeriti, jer se meu vrstim esticama
nalaze pore. Za odreivanje gustoe vrstih estica, u geotehnikom laboratoriju slui
piknometar, vatrostalna staklena posuda poznatog volumena, kao to je prikazano na
slici 2-2.

(a) (b) (c))

Slika 2-2. Postupak mjerenja gustoe vrstih estica piknometrom: (a) piknometar ispunjen vodom;
(b) masa vrstih estica tla; (c) piknometar s vodom i vrstim esticama prema Arhimedovu
zakonu, iz piknometra e se preliti odgovarajui volumen vode

Sa slike 2-2, masu piknometra ispunjenog vodom (a) oznaimo s M1, masu
vrstih estica (b) oznaimo s Ms, masu piknometra s vodom i vrstim esticama (c) s
M2, a masu vode koja se prelila iz piknometra s Mw. Masu vode koja se prelila iz
piknometra odredimo iz: Mw = M1 + Ms M2. Osim toga, Mw = w Vw, a prema
Arhimedovu zakonu, Vw = Vs. Sada imamo odreene Ms i Vs pa time i gustou vrstih
estica s. Gustoa vrstih estica u tlu kree se u relativno uskim granicama, obino
izmeu 2,65 i 2,75 Mg/m3.
Gustou tla definiramo izrazom:
M
(Mg/m3) (2.9)
V
U izrazu (2.9), masa tla i njegov volumen ukljuuju vrste estice, vodu i zrak,
znai sve to se u tlu nalazi. Odreivanje gustoe tla provodi se mjerenjem mase i
volumena uzorka tla, obino tako da se uzorak tla oblikuje u pravilni oblik, kvadar ili
valjak, kojem se lako izmjeri volumen mjerei njegove dimenzije, a masu vaganjem.
Alternativno se volumen uzorka tla moe mjeriti pomou volumena istisnute tekuine
prilikom njegova potapanja, uz uvjet da je povrina uzorka prethodno zatiena od
prodora tekuine u uzorak, primjerice, potapanjem uzorka u rastopljeni vosak. Gustoa
Mehanika tla i stijena str. 5
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
tla kree se u granicama od 1,0 do 1,1 Mg/m3 za treset, 1,4 do 2,0 Mg/m3 za glinu i prah
te 1,9 do 2,3 Mg/m3 za pijesak i ljunak.
Sve definirane gustoe za tlo mogu se, kako je navedeno, odrediti jednostavnim
laboratorijskim pokusima. U mehanici tla definiramo jo jednu gustou, gustou suhog
tla, koja je omjer mase vrstih estica i ukupnog volumena elementa tla:
Ms
d (Mg/m3) (2.10)
V
a odreujemo je vaganjem suhoga tla (nakon suenja u pei) poznatog
volumena.
Korisni izrazi za fazne odnose:
s
d (2.11)
1 w 1 e

Specifinu gustou definiramo izrazom:

s
Gs (2.12)
w

Stupanj zasienosti tla sada moemo odrediti iz izraza:

S r e Gs w (2.13)
Zapreminsku teinu definiramo kao teinu jedininog volumena materijala.
Budui da je odnos izmeu teine i mase takav da teinu dobijemo kada masu
pomnoimo s gravitacijom sile tee g = 9,81 m/s2, zapreminsku teinu tla dobijemo iz
izraza:
g (kN/m3) (2.14)
Analogno definiramo zapreminsku teinu vode, vrstih estica i suhog tla:
w g w (kN/m3) (2.15)
s g s (kN/m3) (2.16)
3
d g d (kN/m ) (2.17)

ZBIJENOST I ZBIJANJE TLA

Krupnozrnata tla, pijesci i ljunci, ne pokazuju zamjetno smanjenje volumena pri

smanjenju vlanosti pa tako niti svojstvo plastinosti. Jedan od razloga je taj to su im je
efektivni promjer zrna ( D10 ), pa tako i pora meu njima, preveliki za razvoj znaajnijih
kapilarnih sila koje bi stezale skelet tla. Znai da je krupnozrnatom tlu teko smanjiti
volumen i dovesti ga u zbijenije stanje primjenom statikog optereenja. Ali, ako se
uzorak rahlog krupnozrnatog tla malo potrese, on e znaajno smanjiti volumen na
raun smanjenja volumena pora i to tako da se njegova zrnca bolje posloe. ak se i
pravilne kuglice mogu razliito posloiti tako da tvore najrahliju strukturu, s pripadnim
maksimalnim koeficijentom pora, emax , odnosno najzbijeniju strukturu, s pripadnim
Mehanika tla i stijena str. 6
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
minimalnim koeficijentom pora, emin , (Slika 3-2 i tablica 3.2). Razlika izmeu
minimalnog i maksimalnog koeficijenta pora nekog zrnatog tla bit e to vea to ima
pogodnije zastupljene pojedine veliine zrna u granulometrijskom sastavu (dobro
graduirano tlo).

(a) (b)

Slika 3-2. Najrahlija (kubina), (a), i najzbijenija (heksagonalna), (b), struktura kuglica jednakog
promjera

Tablica 3-2. Minimalne i maksimalne gustoa nekih zrnatih tla

opis koeficijent pora suha gustoa, Mg/m3
emax emin d min d max

jednake kugle 0,91 0,34 - -

Ottava pijesak 0,80 0,50 1,47 1,76
isti jednoliki pijesak 1,00 0,40 1,33 1,89
jednoliki neorganski prah 1,10 0,40 1,28 1,89
prainasti pijesak 0,90 0,30 1,39 2,03
sitni do krupni pijesak 0,95 0,20 1,36 2,21
prainasti pijesak i ljunak 0,85 0,14 1,43 2,34

Za odreivanje emin i emax koristi se izraz koji povezuje gustou suhog tla s
koeficijentom pora:

s s
d e 1
1 e d

Iz ovog izraza proizlazi da najrahlijem stanju, s maksimalnim koeficijentom pora,

odgovara minimalna gustoa suhog tla i obrnuto, najzbijenijem stanju, s minimalnim
koeficijentom pora, odgovara maksimalna gustoa suhog tla.
Za krupnozrnata tla standardizirani su pokusi odreivanja minimalnog i
maksimalnog koeficijenta pora. Minimalna gustoa suhog tla (ili maksimalni koeficijent
pora emax ) odreuje se, primjerice, kienjem (sipanjem) suhog uzorka tla kroz lijevak
u posudu poznatog volumena. Ako se ova posuda vibrira (trese) dobije se maksimalna
gustoa suhog tla (ili minimalni koeficijent pora emin).
Stupanj zbijenosti nekog krupnozrnog tla u odnosu na minimalnu i maksimalnu
zbijenost, kao indikator moguih mehanikih svojstava tog tla, opisuje se indeksom
zbijenosti, I D , definiranom kao
Mehanika tla i stijena str. 7
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
emax e
ID (3.6)
emax emin

Prema tom indeksu moe se klasificirati zbijenost prirodnog krupnozrnatog tla. Tablica
3-3 prikazuje jednu takvu klasifikaciju.

Tablica 3-3. Klasifikacija zrnatih tala prema indeksu zbijenosti I D (Mayne i dr. 2001)
indeks zbijenosti opis zbijenosti penetracija ipkom debljine 13 mm SPT "N"
0,00-0,20 vrlo rahlo lagano prodire runim utiskivanjem 0-4
0,20-0,40 rahlo prodire jakim runim utiskivanjem 4-10
0,40-0,70 srednje zbijeno lagano prodire pod udarcima ekia od 2 kg 10-30
0,70-0,85 zbijeno prodire par cm pod udarcima ekia od 2 kg 30-50
0,85-1,00 vrlo zbijeno prodire samo par mm pod udarcima ekia
od 2 kg >50

Znai, krupnozrnata se tla mogu zbijati vibriranjem. S druge strane, za sitnozrnata

tla to ne vrijedi. Ako, meutim, sitnozrnato tlo treba ugraditi, primjerice, u nasip, radi
postizanja najvee mogue vrstoe i krutosti ugraenog tla, treba ga ugraditi pri
najveoj moguoj zbijenosti. Pokazalo se da je, za neku danu energiju zbijanja, najveu
zbijenost mogue postii onda ako je tlo pri nekoj odreenoj optimalnoj vlanosti. Radi
odreivanja te optimalne vlanosti koristi se Proctorov pokus (lagano zbijanje, energije
zbijanja koja odgovara lakim strojevima za zbijanje) i modificirani Proctorov pokus
(teko zbijanje, energije zbijanja slina dananjim graevinskim strojevima za zbijanje).
U Proctorovom pokusu vlano se tlo ubacuje u standardni kalup u tri sloja. Svaki se
sloj nabija batom mase od 2,5 kg koji pada s visine od 300 mm 27 puta. Pokus se
ponavlja s uzorcima razliite vlanosti. Iz izmjerenog volumena tla nakon nabijanja,
mase uzorka, mase osuenog uzorka te vlanosti uzorka, izrauna se gustoa suhog tla.
Rezultati se prikazuju grafiki kao ovisnost gustoe suhog tla o vlanosti (Slika 3-3).
Optimalna vlanost, w opt , je ona vlanost koja odgovara najveoj postignutoj gustoi
suhog tla, d max . Tako dobivena optimalna vlanost i maksimalna gustoa suhog tla (ili
maksimalna zbijenost) nisu konstante ispitivanog tla, ve ovise o energiji uloenoj u
njegovo zbijanje. Kako su se od uvoenja Proctorovog pokusa u praksi razvili
graevinski strojevi koji mogu zbijati tlo sa znatno veom energijom, danas se vie
koristi modificirani Proctorov pokus u kojem se tlo zbija s veom energijom.
Kod modificiranog Proctorovog pokusu koristi se isti kalup kao kod Proctorovog
pokusa, ali se tlo ugrauje u pet slojeva. Bat za nabijanje mase je 4,5 kg i pada s visine
450 mm 27 puta. Daljnji je postupak isti kao kod Proctorovog pokusa. Energija
nabijanja modificiranog Proctorovog pokusa 2,7 je puta vea od one za Proctorov
pokus.
Mehanika tla i stijena str. 8
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje

2.4 2.4
A= A=
10% 5% 0% 10% 5% 0%

suha gustoa, d (Mg/m3) 2.2 2.2

suha gustoa, d (Mg/m3)

15%

2.0 2.0 20%

bat 4.5 kg GW

d max 2
1.8 bat 2.5 kg 1.8 SW

ML

d max 1
1.6 1.6
CL
wopt 2 wopt 1 CH
1.4 1.4
0 5 10 15 20 25 30 0 5 10 15 20 25 30
vlanost, w (%) vlanost, w (%)

(a) (b)

Slika 3-3. (a) Optimalna vlanost i maksimalna gustoa suhog tla iz Proctorovog pokusa (bat 2.5 kg) i
modificiranog Proctorovog pokusa (bat 4.5 kg); (b) oekivane krivulje zbijenosti prema Proctorovom
pokusu za tipine vrste tla

Na slici 3-3 ucrtane su, za ilustraciju, linije postotka zraka u uzorku ( A Va /V ).

Slika 3-3b prikazuje gruba oekivanja izgleda i poloaja krivulja iz Proctorovog pokusa
za neke tipine vrste tla. Ona pokazuje da e tla s veim zrnima, pri istoj energiji
zbijanja postii veu maksimalnu gustou suhog tla od tla s manjim zrnima ili
esticama.

KAPILARNOST U TLU

Voda u tlu ima veliki utjecaj na njegova mehanika svojstva. Taj utjecaj oituje se kroz
nekoliko vidova. Molekula vode u elektrinom je smislu dipol pa ju estice tla, koje su
veinom negativno nabijene, jako privlae. Smatra se da je tanki sloj molekula vode uz
estice gline za njih relativno vrsto vezan i da gotovo ima svojstvo krutog tijela.
Nadalje, u vodi mogu biti otopljene razliite tvari koje svojim kemijskim svojstvima
utjeu na mehanika svojstva glina. Promjena tih tvari ili njihove koncentracije,
izazvane strujanjem vode, mogu izazvati promjene mehanikih karakteristika tla. To
moe biti znaajno pri projektiranju glinenih prepreka kod odlagalita otpadnih tvari. S
druge strane, istraivanja su pokazala da su viskozna i difuzna svojstva vode u tlu, u
dijelu u kojem privlane sile estica vie ne djeluju, gotovo ista onima u slobodnoj vodi.
To znai da linearni zakon procjeivanja, o kojima e rijei biti kasnije, kao i linearni
zakon difuzuje (na primjer zakon gibanja zraka kroz vodu) vrijede u tlu neovisno o
veliini pora i veliini estica pored kojih se voda giba.
Mehanika tla i stijena str. 9
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
Voda u tlu moe samo djelomino ispunjavati pore, kada kaemo da je tlo
djelomino zasieno vodom, ili ih moe potpuno ispunjavati, kada kaemo da je tlo
potpuno zasieno vodom. U sluaju djelomino zasienog tla ili u sluaju potpuno
zasienog tla, na njegovoj granici sa zrakom, pojavljuje se neposredno suelje vode i
zraka. Na tom se suelju javlja povrinska napetost u vodi koja je, meu ostalim,
odgovorna za pojavu kapilarnih sila.

Ts zrak Ts

ua u = - whc

-
uw
hc menisk
Rs

kapilara
voda
0 u = uw - u a

z
u = wz
Slika 3-1 Dizanje vode u kapilari i hidrostatiki pritisci u mirnoj vodi (ua = tlak zraka, uw = tlak vode, u =
relativni tlak vode u odnosu na tlak zraka, tlak koji se mjeri uobiajenim tlakomjerima)

Suelje vode i zraka ima svojstvo membrane u kojoj se javlja vlana sila. Obzirom
na moivi karakter vode i estica tla, ta se vlana sila prenosi na estice, a time i na
itav skelet tla. Veliina vlane sile u povrinskoj membrani ovisna je o temperaturi, a
za temperature od 0 do 100 oC kree se u relativno uskom rasponu izmeu 76 i 59
mN/m. Vlana sila u membrani omoguuje joj zakrivljenu povrinu u sluaju da je
pritisak zraka vei od pritiska vode. Ta se zakrivljena povrina naziva menisk. Ako se s
ua oznai pritisak zraka, s uw pritisak vode, s Ts membranska sila (izraena kao sila
po jedinici duine presjeka membrane), a s Rs polumjer zakrivljenosti meniska (slika 3-
1), tada slijedi iz jednadbe ravnotee membrane da je

2Ts
ua uw (3.1)
Rs

Veliina (ua uw ) naziva se kapilarni ili matrini usis i vana je veliina u analizama
djelomino zasienih tala.
Mehanika tla i stijena str. 10
Vlasta Szavits-Nossan 2. predavanje
Visina dizanja vode u pravilnoj krunoj kapilari polumjera jednakom polumjeru
meniska Rs proizlazi iz uvjeta ravnotee izmeu teine stupca vode visine hc i
vertikalne komponente rezultante sila povrinske napetosti Ts . Za sluaj kad je kut
moivosti 0 , slijedi iz uvjeta ravnotee da je

2Ts ua uw
hc (3.2)
Rs w w

gdje je w zapreminska teina vode ( 10 kN/m3). U vodi ispod meniska kao i u vodi
bazena u kojeg je kapilara uronjena vladat e hidrostatiki tlak ija veliina raste
linearno s dubinom (u smjeru gravitacije), za svakih y m za veliinu w y. Iz izraza (3.2)
slijedi da je visina kapilarnog dizanja obratno proporcionalna promjeru kapilare.
Kapilarnost je prisutna i u tlu, s tom razlikom da kapilare nisu pravilne i glatke
cjevice, ve mrea nepravilnih i meusobno spojenih pora. Zbog toga razina
kapilarnog dizanja u tlu nee biti jasno izraena. to vie, kako se razina vode u tlu
cikliki mijenja s vremenom zbog promjena u hidrolokim prilikama, dio vode e se
nai ovjeen u tlu. Zbog toga e dio pora ostati samo djelomino zasien. Stupanj
zasienosti obino e opadati u viim razinama tla iznad slobodnog vodnog lica, osim
ako priljev vode s povrine, na primjer od kie ili otapanja snijega, ne poremeti tu sliku.
Mogue prilike u tlu mogu postati jo sloenije ako temperatura i mala vlanost zraka
na povrini tla ne pojaaju isparavanje vode.
Kako kapilarno dizanje ovisi o polumjeru pora, to e u tlima s manjim porama
visina kapilarnog dizanja biti vea. Prosjeni promjer pora iznosi oko 20% efektivnog
promjera zrna D10 to moe posluiti za grubu procjenu veliine kapilarnog dizanja u
tlu. Kapilarno dizanje za krupni pijesak iznosi oko 3 cm do 15 cm, za fini pijesak oko
30 cm do 3,5 m, za prainasta tla do 12 m, a za glinovita tla i daleko iznad 12 m.
Uslijed promjena u hidrolokim prilikama, u tlu dolazi do gibanja vode koje
nazivamo procjeivanjem. Procjeivanje izaziva dodatno optereenje skeleta tla u
odnosu na sile uzgona o emu e biti podrobno rijei kasnije.
Osim opisanih utjecaja vode na skelet tla, njena velika krutost na promjenu
volumena takoer je vrlo znaajna za mehanika svojstva tla. U sluaju potpuno vodom
zasienih pora, a zbog velike krutosti samih estica tla, tlo ne moe promijeniti volumen
pri optereenju bez da istisne dio vode iz pora. Tek time tlo moe smanjiti volumen na
raun smanjenja volumena pora. Kako promjena volumena pod vanjskim optereenjem
ima bitan utjecaj na vrstou i krutost tla, to je utjecaj vode na deformacije u tlu vrlo
znaajan. U usporedbi s odgovarajuim modulom elika, voda je oko 100 puta, a u
usporedbi s betonom oko 10 puta meka. S druge strane, voda je mnogo krua na
promjenu volumena od bilo kojeg tla u praktinom rasponu pritisaka pa se esto u
usporednim analizama sa skeletom tla, ona smatra apsolutno krutom (nestiljivom).