P17 Cudnovate Stvari-Expanded

Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehniki fakultet Sarajevo
Osnove raunarstva 2016/2017
udnovate stvari
(sve to vam niko nije rekao o
pokazivaima i stringovima)
Doc. dr Vedran Ljubovi
Deklaracije stringova
Koja je razlika izmeu:

char s[10] = "Test";
char s[] = "Test";
char* s = "Test";
10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 2

Niz od 10 elemenata:
char s[10] = "Test";
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... T e s t \0 ...

Niz od 5 elemenata:
char s[] = "Test";
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... T e s t \0 ...

Pokaziva na literal:
char* s = "Test";
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 256 T e s t \0 ...

char* s = "Test";
Ovo je jedini nain u C-u da deklariemo pokaziva na
literal.
Bitno je da se ovakav string ne moe mijenjati! Npr. elimo
da spojimo dvije rijei sa razmakom izmeu:
printf("%s", spoji(rijec1, spoji(" ", rijec2)));

char* s = "Test";
literal.

char* s = "Test";
literal.
Bitno je da se ovakav string ne moe mijenjati! Npr. jer
Krahiranje, elimo
da spojimo dvije rijei sa razmakom izmeu: je " " literal

char* s = "Test";
literal.
treba ovako:
char razmak[100] = " ";
printf("%s", spoji(rijec1, spoji(razmak, rijec2)));

Viestruki pokazivai
Dvostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na

pokaziva:
int broj=5;
int* p = &broj;
int** dp = &p;
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 254 ...
broj p dp

Viestruki pokazivai
Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

pokaziva itd.
int broj=5;
int* p = &broj;
int** dp = &p;
int*** tp = &dp;
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
int* p = &broj; printf("%d", *p);
int** dp = &p; printf("%d", **dp);
int*** tp = &dp; printf("%d", ***tp);
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5; 5
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

adresa promjenljive
broj
pokaziva itd.
int broj=5;
int* p = &broj; p = 251 (int*)
int** dp = &p; *dp = 251 (int*)
int*** tp = &dp; **tp = 251 (int*)
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd. adresa promjenljive
broj
int broj=5;
int** dp = &p; *dp = 251 (int*)
int*** tp = &dp; **tp = 251 (int*)
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
int** dp = &p; *dp = 251 (int*)
int*** tp = &dp; **tp = 251 (int*)
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd. adresa promjenljive
int broj=5; p
int* p = &broj;
int** dp = &p; dp = 254 (int**)
int*** tp = &dp; *tp = 254 (int**)
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Viestruki pokazivai

pokaziva itd.
int broj=5;
int* p = &broj;
int** dp = &p; dp = 254 (int**)
int*** tp = &dp; *tp = 254 (int**)
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 251 259 254 ...
broj p tp dp

Da li je niz isto to i pokaziva?
Ime niza nije isto to i pokaziva na prvi element niza!

Ali ime niza se po potrebi konvertuje u pokaziva na prvi
element niza:
int niz[3];
int* p = niz;
Izuzetak je prototip funkcije gdje int niz[] je zaista isto
to i int* niz (samo druga sintaksa).

Niz pokazivaa
Mogue je deklarisati niz elemenata bilo kojeg tipa, pa i

pokazivaa:
float* niz[10];
Primjer:
char* datum[3] = {"19.", "Januar", "2016."};
printf("%s", datum[1]);
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 253 257 264 1 9 . \0 J a n u ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a r \0 2 0 1 6 . \0 ...

Niz pokazivaa

pokazivaa:
float* niz[10];
Primjer: Ispisae: Januar

... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 253 257 264 1 9 . \0 J a n u ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a r \0 2 0 1 6 . \0 ...

Niz pokazivaa

pokazivaa:
float* niz[10];

Niz pokazivaa "datum"
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 253 257 264 1 9 . \0 J a n u ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a r \0 2 0 1 6 . \0 ...

Niz pokazivaa

pokazivaa:
float* niz[10];

printf("%s", datum[1]); Literali se nalaze
"negdje" u memoriji
Niz pokazivaa "datum"
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 253 257 264 1 9 . \0 J a n u ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a r \0 2 0 1 6 . \0 ...

Niz pokazivaa vs. matrica
Ovako deklarisan niz pokazivaa nije isto to i matrica:

char mat[3][10] = {"19.", "Januar", "2016."};
printf("%s", mat[1]);
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 1 9 . \0 J ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a n u a r \0 2 0 ...

Ovako deklarisan niz pokazivaa nije isto to i matrica:

char mat[3][10] = {"19.", "Januar", "2016."};
printf("%s", mat[1]);
Nema niza
pokazivaa
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 1 9 . \0 J ...
... 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 ...
... a n u a r \0 2 0 ...

Ime niza pokazivaa konvertuje se u dvostruki pokaziva:

char** dp = datum;
printf("%s", dp[1]);
Ime matrice se konvertuje u "pokaziva na niz":
char mat[3][10] = {"19.", "Januar", "2016."};
char (*ap)[10] = mat;
printf("%s", ap[1]);
char** dp = mat;


char** dp = datum;
printf("%s", dp[1]);
char mat[3][10] = {"19.", "Januar", "2016."};
char** dp = mat;
Upozorenje: initialization from

incompatible pointer type


char** dp = datum;
Tip promjenljive ap je
printf("%s",
"pokaziva na niz od dp[1]);
10 elemenata tipa char"
char mat[3][10] = {"19.", "Januar", "2016."};
char** dp = mat;



char** dp = datum;
Tip promjenljive ap je
printf("%s",
"pokaziva na niz od dp[1]);
Ime matrice se konvertujeTakav
u "pokaziva na niz":
tip nam je potreban
da bismo znali da je ap+1
char mat[3][10] = {"19.", "Januar",
za 10 bajta vee od ap "2016."};
char** dp = mat;



char* datum[3]Zagrade
= {"19.",
su potrebne"Januar", "2016."};
kako bi se razlikovalo
char** dp = datum;
Tip promjenljive ap je oddp[1]);
niza od 10 pokazivaa
printf("%s",
"pokaziva na niz od
Ime matrice se konvertujeTakav
u "pokaziva na niz":
tip nam je potreban
da bismo znali da je ap+1
char mat[3][10] = {"19.", "Januar",
za 10 bajta vee od ap "2016."};
char** dp = mat;


Slanje matrice u funkciju
Kada aljemo niz u funkciju mi ustvari aljemo pokaziva

na prvi lan niza (adresu).
A kada aljemo matricu, ustvari aljemo pokaziva na niz
koji predstavlja jedan red matrice.
Mora se navesti jedna dimenzija matrice!
Dakle funkcije koje rade sa matricama ne mogu biti
potpuno univerzalne.
Zbog toga radije koristimo nizove pokazivaa.

Slanje matrice u funkciju
Primjer:
#include <stdio.h>
int primimatricu(int (*mat)[10], int redova) {
printf("%d", mat[0][0]);
}
int main() {
int matrica[10][10] = {{15}};
primimatricu(matrica, 10);
return 0;
}

Parametri funkcije main
Funkcija main ima dva oblika. Do sada smo uvijek koristili

oblik bez parametara. Pored toga postoji oblik sa dva
parametra:
int main(int argc, char** argv)
Svakom programu se mogu poslati parametri putem
komandne linije.
argc je broj parametara, a argv je pokaziva na prvi lan
niza pokazivaa na stringove koji predstavljaju tekst
parametara.

Parametri funkcije main
Primjer:
int main(int argc, char** argv) {
int i;
printf("Program ima %d parametara.\n", argc);
printf("Ti parametri su:\n");
for (i=0; i<argc; i++)
printf("%s\n", argv[i]);
return 0;
}
Prvi parametar je uvijek ime samog programa.

Primjer: sortiranje
Napisati funkciju koja abecedno sortira niz stringova.

Najprije moramo definisati: da li funkcija prima matricu
tipa char ili niz pokazivaa tipa char?
Deklaracija funkcije bi izgledala:
void sortiraj(char** niz, int n)
void sortiraj(char(*mat)[100], int n)
Koristiemo Selection sort koji smo obradili na kraju
poglavlja 10.

Primjer: sortiranje
Selection sort (Predavanje 10):

for (i=0; i<n; i++) {
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
if (niz[j] < niz[min])
min = j;
}
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}

Primjer: sortiranje

for (i=0; i<n; i++) Ne
{ moemo ovako
porediti stringove
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
min = j;
}
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}

Primjer: sortiranje

for (i=0; i<n; i++) Ne { moemo ovako
porediti stringove
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
minDodjela
= j;nizova ne
} radi znakom =
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}

Primjer: sortiranje

for (i=0; i<n; i++) Ne { moemo ovako
porediti stringove
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
minDodjela
= j;nizova ne
} radi znakom =
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min]; Trebamo koristiti
funkcije strcmp
niz[min] = temp; i strcpy
}

Primjer: sortiranje
void sortiraj(char** niz, int n) {

int i, j, min, temp;
for (i=0; i<n; i++) {
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
if (strcmp(niz[j],niz[min]) < 0)
min = j;
}
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}
}

Primjer: sortiranje

int i, j, min, temp;
for (i=0; i<n; i++) {
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
min = j;
}
???
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}
}

Primjer: sortiranje
U sluaju niza pokazivaa moemo samo razmijeniti

pokazivae:
D a n a s \0
j e \0
b i o \0
l i j e p \0
d a n \0

Primjer: sortiranje
U sluaju niza pokazivaa moemo samo razmijeniti

pokazivae:
D a n a s \0
j e \0
b i o \0
l i j e p \0
d a n \0

Primjer: sortiranje

int i, j, min; char* temp;
for (i=0; i<n; i++) {
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
min = j;
}
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}
}

Primjer: sortiranje

int i, j, min; char* temp;
for (i=0; i<n; i++) {
min=i;
for (j=i+1; j<n; j++) {
min = j;
} Razmijenili smo
pokazivae u nizu
temp = niz[i];
niz[i] = niz[min];
niz[min] = temp;
}
}

Kljuna rije const
Pored simbolikih konstanti koje smo deklarisali

preprocesorskom direktivom #define postoje i konstante
koje se deklariu tako to prije tipa navede kljuna rije
const
const int x=5;
Poto je x konstantno ne moe se mijenjati.
Ipak treba napomenuti da x iznad ustvari nije konstanta! U
programskom jeziku C to je promjenljiva koja se ne moe
mijenjati direktno (ali moe preko pokazivaa).

Usporedba konstanti
#define konstante se bukvalno zamjenjuju u kodu prije

kompajliranja, tako da ne zauzimaju nikakvu memoriju. S
druge strane, dobar kompajler e isto napraviti i sa const
promjenljivim ako je mogue.
#define konstante su uvijek globalne, a const imaju opseg.
#define konstante nemaju eksplicitno definisan tip. Njihov
tip ovisi od vrijednosti koja im je dodijeljena.
#define se ne moe promijeniti preko pokazivaa.

Konstantni pokazivai
char* const a = s;
Ovim je deklarisan konstantni pokaziva a koji sada moe
pokazivati samo na s i ni na ta drugo (ne moe se pomjerati).
const char* b = s;
Pokaziva koji pokazuje na konstantne podatke. Pokaziva se
moe usmjeriti negdje drugo, ali se ono na ta on pokazuje ne
moe mijenjati. Primjer:
*a = x; /* Moze */
a = &x; /* Ne moze */
*b = x; /* Ne moze */
b = &x; /* Moze */

const char* const c = s;

Sa ovakvom deklaracijom ne moe se mijenjati ni adresa
pohranjena u pokazivau ni ono to je na toj adresi.
Pokaziva na konstante podatke se esto koristi kada se u
funkciju alje niz ali se eli zabraniti da se niz mijenja u
funkciji. Npr.
int dajmax(const int* niz, int vel)
Na ovaj nain autori funkcije nas obavjetavaju da se u
funkciji nee promijeniti lanovi niza.
Ova ogranienja se mogu zaobii konverzijom (cast).

U nekim kompajlerima moete dobiti upozorenje ako

pridruujete string literal pokazivau koji nije konstantan:
char* s = "Test";
Konkretno ovo se deava sa C++ kompajlerom. Treba
pisati:
const char* s = "Test";
Takoer ako oekujete da se funkcija moe pozivati sa
literalom trebali biste navesti const char* kao tip
parametra.

Pokazivai na funkcije
Mogue je deklarisati pokaziva koji pokazuje na funkciju.

To je korisno kako bi se funkciji mogla proslijediti druga
funkcija kao parametar.
Deklaracija pokazivaa na funkciju:
TIP (*ime_pokazivaca)([tip,tip,tip...])

Primjer:
int kvadrat(int x) {
return x*x;
}
...
int (*p)(int) = kvadrat;

Primjer:
return x*x;
} Deklarisana je
promjenljiva p
...

Primjer:
return x*x;
} Deklarisana je
promjenljiva p
...
Tip promjenljive je:

"pokaziva na funkciju koja ima
jedan parametar tipa int i
vraa vrijednost tipa int"

Primjer:
return x*x;
} Deklarisana je Pokaziva pokazuje
promjenljiva p na funkciju kvadrat
...


Primjer:
return x*x;
} Deklarisana je Pokaziva pokazuje
promjenljiva p na funkciju kvadrat
...

Ime funkcije
(bez zagrada) je
pokaziva na tu
funkciju

Pokaziva se mora slagati sa funkcijom po tipu i broju

parametara i tipu povratne vrijednosti.
return x*x;
}
...
void (*p2)(int) = kvadrat;
int (*p3)(int,int) = kvadrat;

Pokaziva se mora slagati sa funkcijom po tipu i broju

parametara i tipu povratne vrijednosti.
return x*x;
}
...
void (*p2)(int) = kvadrat;
int (*p3)(int,int) = kvadrat;

Preko pokazivaa se moe pozvati funkcija na koju

pokazuje:
return x*x;
}
...
k = (*p)(5);


pokazuje:
return x*x;
}
... Da bismo pozvali funkciju
dereferenciramo pokaziva p
k = (*p)(5);


pokazuje:
return x*x;
}
k = (*p)(5);
Parametar funkcije
je broj 5


pokazuje:
return x*x;
}
k = (*p)(5);
Parametar funkcije
k e biti 25 je broj 5

emu to slui?
Pokazivai na funkcije se najee koriste da bi se funkcija

poslala kao parametar funkcije:
int kvadrat(int x) { return x*x; }
int kub(int x) { return x*x*x; }
void izracunaj(int* niz, int vel, int (*fun)(int)) {
int i;
for (i=0; i<vel; i++)
niz[i] = (*fun)(niz[i]);
}
...
/* kvadriraj sve clanove niza */
izracunaj(niz, 100, kvadrat);
/* kubiraj sve clanove niza */
izracunaj(niz2, 100, kub);

void pokaziva
Mogue je definisati pokazivae na sve poznate tipove u

C-u, pa i nizove (to smo vidjeli ranije).
Pored toga mogue je definisati generiki pokaziva void*
za koji nije poznat tip vrijednosti na koju pokazuje.
void* p;
Koristi se kada tip nije unaprijed poznat nego e kasnije
biti odreen.
Nad void* nije mogue primjenjivati pokazivaku aritmetiku
jer se ne moe znati za koliko bajta treba pomjeriti
pokaziva.

void pokaziva
Primjer:
void* p;
...
if (tip == INT_TIP)
printf("%d", *(int*)p);
Prije upotrebe void* moramo pretvoriti (cast) u neki drugi
tip.

void pokaziva
Primjer:
void* p; Konvertujemo u
... pokaziva na int
if (tip == INT_TIP)
tip.

void pokaziva
Primjer:
Tako dobiveni pokaziva
void* p; dereferenciramo kako bismo
... dobili cijeli broj
if (tip == INT_TIP)
tip.

Dinamika alokacija memorije
Kako da dobijemo niz stvarno proizvoljne veliine? Pomou

dinamike alokacije!
Funkcija za dinamiku alokaciju je malloc i nalazi se u
biblioteci stdlib.h
Funkcija ima jedan parametar broj bajta koliko treba zauzeti
u memoriji, a vraa void pokaziva na zauzetu memoriju.
Npr. ako nam treba niz od 10 vrijednosti tipa int, potrebno
nam je 40 bajta.
Da bi kod radio na razliitim platformama piemo
10*sizeof(int)

sizeof operator
Jedan od operatora u programskom jeziku C je sizeof

unarni operator.
Daje veliinu u memoriji vrijednosti sa desne strane
int niz[] = { 7, 5, 0, 3, 7, 2 };
printf("%d", sizeof niz);
Ako se u zagradama navede tip, daje veliinu tog tipa
printf("%d", sizeof(double));
Operator sizeof vraa vrijednost tipa size_t koji je na PC-u
ekvivalentan long unsigned int (zbog ega gornje naredbe
daju upozorenje).

sizeof operator
Jedan od operatora u programskom jeziku C je sizeof

unarni operator.
Daje veliinu u memoriji vrijednosti sa desne strane
Ispisae: 24
int niz[] = { 7, 5, 0, 3, 7, 2 };
printf("%d", sizeof niz);
Ako se u zagradama navede tip, daje veliinu tog tipa
printf("%d", sizeof(double));
Operator sizeof vraa vrijednost tipa size_t koji je na PC-u
ekvivalentan long unsigned int (zbog ega gornje naredbe
daju upozorenje).

Curenje memorije
Sva memorija zauzeta funkcijom malloc mora se

osloboditi funkcijom free.
Ako se memorija ne oslobodi dolazi do curenja memorije
(eng. memory leak)
Program radi ispravno ali zauzima sve vie i vie
memorije to izaziva postepeno usporenje raunara.
Po zavretku programa memorija se oslobaa, ali treba se
vjebati da se sva zauzeta memorija oslobodi zbog
programa koji dugo stoje pokrenuti.

Primjer dinamike alokacije
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int vel, i;
int* niz;
printf("Unesite velicinu niza: ");
scanf("%d", &vel);
niz = (int*)malloc(vel * sizeof(int));
printf("Unesite clanove niza: ");
scanf("%d", niz[i]);
/* ... radimo kao sa obicnim nizom */
free(niz);
return 0;
}

Primjer 2
Zadatak: Program omoguuje korisniku da unese niz od

najvie 100 rijei pri emu svaka rije ima najvie 99 slova.
Unos se zavrava sa dva minusa "--"...
char rijeci[100][100];
Deklaracijom iznad smo zauzeli 10000 bajta od ega je
veina neiskoriteno.
Da bismo to izbjegli, koristimo niz pokazivaa pri emu
svaki pokazuje na dinamiki alocirani string koji je tano
onoliko velik koliko je potrebno.

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
printf("Unesite rijeci (-- za kraj): ");
do {
char rijec[100];
unesi(rijec, 100);
rijeci[vel] = (char*)malloc(strlen(rijec) + 1);
strcpy(rijeci[vel++], rijec);
} while (strcmp(rijec, "--") != 0);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h> Niz od 100 pokazivaa tipa char
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
do {
char rijec[100];
unesi(rijec, 100);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
Unosimo rije u niz
do { od 100 elemenata
char rijec[100];
unesi(rijec, 100);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
Unosimo rije u niz
do { od 100 elemenata Dinamiki alociramo onoliko
char rijec[100]; bajta koliko je dugaka rije + 1
unesi(rijec, 100);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
Unosimo rije u niz
Dodajemo pokaziva na rijeci (-- za kraj): ");
printf("Unesite
novu memoriju u niz
unesi(rijec, 100);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
Unosimo rije u niz
printf("Unesite
novu memoriju u niz
unesi(rijec, 100);
/* ... */
for (i=0; i<vel; i++) Kopiramo rije iz privremenog
free(rijeci[i]);
stringa u alociranu memoriju
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100];
Unosimo rije u niz
printf("Unesite
novu memoriju u niz
unesi(rijec, 100);
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}
Po zavretku rada treba

osloboditi zauzetu memoriju
Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
int main() {
int i, vel=0;
char* rijeci[100]; Mogli smo
Unosimo rije u niz
printf("Unesite
do {
novu memoriju u niz dinamiki alocirati i
od 100 elemenata Dinamiki alociramo onoliko
unesi(rijec, 100); sam niz pokazivaa!
/* ... */
free(rijeci[i]);
return 0;
}
Po zavretku rada treba

osloboditi zauzetu memoriju
Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>
int main() {
int i, vel=0;
char** rijeci;
printf ("Unesite broj rijeci: ");
scanf("%d", &vel);
rijeci = (char**)malloc(vel * sizeof(char*));
/* ... */
free(rijeci[i]);
free(rijeci);
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>
int main() {
int i, vel=0;
char** rijeci;
scanf("%d", &vel);
/* ... */
free(rijeci[i]); Prvo treba osloboditi
free(rijeci); lanove niza...
return 0;
}

Primjer 2
#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>
int main() {
int i, vel=0;
char** rijeci;
scanf("%d", &vel);
/* ... */
free(rijeci[i]); Prvo treba osloboditi
free(rijeci); lanove niza...
return 0;
}
...pa onda i sam niz!

qsort
Bibliotena funkcija za sortiranje qsort nalazi se u

biblioteci stdlib.h.
int poredjenje(const void* a, const void* b) {
int aint = *((int*)a);
int bint = *((int*)b);
return aint<bint;
}
qsort (niz, vel, sizeof(int), poredjenje);
Poto qsort "ne zna" kojeg tipa je niz, pravi se funkcija
komparator koja prima dva const void* pokazivaa.

Jo neke korisne funkcije za rad sa stringovima
Funkcije iz biblioteke string.h strcat i strcpy smatraju se

nesigurnim. Primjer:
void funkcija(char* s) {
char pomocni[100];
strcpy(pomocni, s); /* Primljeni string ce imati
najvise 100 znakova */
...
ta ako primljeni string bude ipak imao vie od 100

znakova???
U C++ programskom jeziku ove funkcije se smatraju za
prevaziene (deprecated) i dobiete upozorenje ako ih koristite.

Jo neke korisne funkcije za rad sa stringovima
Funkcije iz biblioteke string.h strcat i strcpy smatraju se

nesigurnim. Primjer:
char pomocni[100];
strcpy(pomocni, s); /* Primljeni string ce imati
najvise 100 znakova */
...
ta ako primljeni string bude ipak imao vie od 100

znakova???
Korisnik koji moe funkciji
U C++ programskom jeziku
poslatiove funkcije
vie od se smatraju za
100 karaktera
prevaziene (deprecated)
moe ipisati
dobiete upozorenje
po memoriji ta eli! ako ih koristite.

strncat i strncpy
Umjesto njih koristite strncat i strncpy. Primjer:

char pomocni[100];
strncpy(pomocni, s, 100);
pomocni[99] = '\0';
...
Iz stringa s u string pomoni e biti kopirano najvie 100

karaktera. Primjer strncat:
void funkcija(char* s1, char* s2) {
char pomocni[100];
strncpy(pomocni, s1, 100);
pomocni[99] = '\0';
strncat(pomocni, s2, 99-strlen(s1));
...

strtok funkcija
Jo jedna korisna funkcija u biblioteci string.h je strtok
(skraeno od string tokenizer).
Ova funkcija "sjecka" primljeni string po nekom iz niza karaktera.

Kada prvi put pozovemo funkciju aljemo joj string i niz
delimitera (razdjelnika). Svaki sljedei put aljemo nul-pokaziva
kao prvi parametar kako bismo oznaili da i dalje radimo sa istim
stringom, a dobiemo pokaziva na sljedei podstring.
Ovo je primjer bibliotene funkcije koja ne daje uvijek isti
rezultat za iste parametre (koristi statike promjenljive).
Funkcija strtok unitava polazni string jer ubacuje \0 na
mjestu svakog delimitera.

strtok funkcija
Primjer:
#include <stdio.h>
#include <string.h>
int main() {
char tekst[] = " Ovo, za pocetak,, je neki
primjer.";
char* p;
p = strtok(tekst, " .,");
while (p != NULL) {
printf("Rijec: %s\n", p);
p = strtok(NULL, " .,");
}
return 0;
}

strtok funkcija
Primjer:
#include <stdio.h>
#include <string.h>
int main() {
char tekst[] = " Ovo, za string
Cjepkamo pocetak,, je neki
po znakovima
primjer."; razmak, taka i zarez
char* p;
while (p != NULL) {
}
return 0;
}

strtok funkcija
Primjer:
#include <stdio.h>
#include <string.h>
int main() {
char tekst[] = " Ovo,
Cjepkamoza string
pocetak,, je neki
po znakovima
primjer."; razmak, taka i zarez
char* p;
while (p != NULL) {
}
return 0;
} Nakon posljednje rijei
dobiemo NULL

sprintf funkcija
Funkcija sprintf iz biblioteke stdio.h radi slino kao printf

samo to umjesto na ekran upisuje tekst u string.
char str[10];
int a=5, b=7;
sprintf(str, "%d+%d=%d", a, b, a+b);
String str sada glasi:
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 + 7 = 1 2 \0 ...

sprintf funkcija

char str[10];
int a=5, b=7;
ta ako stavimo vee

brojeve (etverocifrene)?
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 + 7 = 1 2 \0 ...

sprintf funkcija

char str[40];
int a=5, b=7;
ta ako stavimo vee

brojeve (etverocifrene)?
... 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 ...
... 5 + 7 = 1 2 \0 ...

sscanf funkcija
Slino i funkcija sscanf oitava vrijednosti promjenljivih iz

stringa.
char str[40];
int a=5, b=7, c, d, e;
sscanf(str, "%d+%d=%d", &c, &d, &e);
printf("Zbir je %d", e);

sscanf funkcija
Drugi primjer:
char recenica[] = "Mehmed ima 19 godina";
char ime[20];
int godina;
sscanf(recenica, "%s %*s %d", ime, &godina);
printf("Ime: %s, Godina: %d\n", ime, godina);

P17 Cudnovate Stvari-Expanded

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

P17 Cudnovate Stvari-Expanded

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehniki fakultet Sarajevo

Osnove raunarstva 2016/2017

Koja je razlika izmeu:

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 2

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 3

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 4

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 5

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 6

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 7

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 8

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 9

Dvostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 10

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 11

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 12

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 13

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 14

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 15

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 16

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 17

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 18

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 19

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 20

Trostruki pokaziva je pokaziva koji pokazuje na dvostruki

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 21

Ime niza nije isto to i pokaziva na prvi element niza!

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 22

Mogue je deklarisati niz elemenata bilo kojeg tipa, pa i

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 23

Mogue je deklarisati niz elemenata bilo kojeg tipa, pa i

char* datum[3] = {"19.", "Januar", "2016."};

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 24

Mogue je deklarisati niz elemenata bilo kojeg tipa, pa i

char* datum[3] = {"19.", "Januar", "2016."};

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 25

Mogue je deklarisati niz elemenata bilo kojeg tipa, pa i

char* datum[3] = {"19.", "Januar", "2016."};

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 26

Ovako deklarisan niz pokazivaa nije isto to i matrica:

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 27

Ovako deklarisan niz pokazivaa nije isto to i matrica:

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 28

Ime niza pokazivaa konvertuje se u dvostruki pokaziva:

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 29

Ime niza pokazivaa konvertuje se u dvostruki pokaziva:

Upozorenje: initialization from

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 30

Ime niza pokazivaa konvertuje se u dvostruki pokaziva:

Upozorenje: initialization from

10.1.2017 Vedran Ljubovi * OR16 * P17: udnovate stvari 31

Ime niza pokazivaa konvertuje se u dvostruki pokaziva:

Upozorenje: initialization from