Odbrana Trojstva

(Reakcija na utemeljenost odgovora teologa Vulievia na

primjedbe anti-trinitaraca)

Odgovor na primedbe adventista koji ne prihvataju Trojstvo Slavoljub Vulievi

(jvulicevic@gmail.com) Decembar 2013.

Dvije email poruke:

Dragi brate,

primjetio sam da je ekipa sa svjetlost istine sakrila moj zadnji komentar, ukoliko ga nisi
stigao proitati postavio bih ti pitanje jer se bavim analizom mog osobnog prihvaanja
vjerovanja u biblijsko Trojstvo.

1) Koja je tvoja definicija boanskog bia i to taj pojam podrazumijeva?

2) Da li je boansko bie isto to i boanska priroda?

3) Da li je boansko bie adventistiki odgovor na pitanje kako su tri boanske osobe jedan
Bog (Trojedan Bog)?

4) Koliko je adventistika teoloka progresija stvarno progresija u odnosu na ono to je

shvaala EGW do njene smrti?

5) Da li se moe rei da je adventistika progresija kozmetike prirode, da smo samo preuzeli

terminologiju Niceje ili katolike crkve zamjenivi Nebeski Trio sa Trojedan Bog (Trojstvo)?
EGW je ve usvojila biblijsko TROJE.

Nadam se da mi nee zamjeriti to preispitujem doktrinu koja je 1980 usvojena u temeljna

vjerovanja.

Boji blagoslov!

Dragi brate,

ne znam zato ne eli odgovoriti na moja pitanja, nadam se da ne misli da su previe laika,
evo jo jednog pitanja:

6) Da li si svjestan da pojam TROJEDAN zahtjeva veu razinu povezanosti tri boanske

osobe od one koju zagovaraju nai teolozi kao TROJEDAN (Trojstvo). Trojstvo (TROJEDAN)
nije NEBESKI TRIO (ista boanska priroda, zajednica tri boanske osobe, isti karakter,
naum, djelovanje u stvaranju svemira ili planu spasenja), D. Matak se u svojoj knjizi
ograuje od kategorikog tumaenja anatomije boanstva i kae da se mi time ne bavimo
(shvaa da u adventistikoj verziji neto bitno nedostaje), no ipak radi kompromis kad
zakljuuje da su ista boanska priroda, zajednica tri boanske osobe, isti karakter, ljubav,
naum, djelovanje u stvaranju svemira ili planu spasenja dovoljni da bi se NEBESKI TRIO
mogao poistovjetiti i opisati kao TROJEDAN, to naravno teoloki nije korektno. Da li si
svjestan da mi nemamo odgovor na to kako su TROJE - TROJEDAN na toj veoj razini i da
kao odgovor imamo da je to MISTERIJ u kojeg moramo vjerovati. Da li si svjestan da je naa
teoloka progresija samo kozmetike prirode jer smo samo prihvatili katoliku-protestantsku
terminologiju (vjerojatno zbog boljeg statusa unutar svjetskog saveza kranskih crkava).
Dok se njihove definicije odriemo u isto vrijeme nemamo jai argument kao odgovor na
pitanje hipoteze TROJEDAN za kojeg kao odgovor nudimo MISTERIJ. Tim istim
MISTERIJEM mi tretiramo disciplinom nae vjernike koji uviaju da neto ne tima i
pokuavaju sami doi do nekakvog odgovora. Da li je Boji ostatak na zemlji pozvan da radi
tako neto?

Bratski pozdrav!

Odgovor na neke od primedbi na raun verovanja u Trojstvo

Ovde emo dati odgovor na neke od primedbi adventistikom verovanju u Trojstvo i glavne take
razlikovanju u shvatanju Boanstva. Ovo nije konana lista svih primedbi, ali se radi o glavnim
primedbama koje obuhvataju sutinu problematike. Neke od primedbi sadre iste elemente pa
zbog prostora nije mogue u svima dati odgovore koji bi obuhvatili sve detalje odreene
primedbe. Ipak, ukoliko se proitaju odgovori na sve primedbe, dobie se prilino jasna slika
onoga to Biblija ui o ovome, i ta je to to oni koji ne prihvataju Trojstvo krivo tumae. Ova
lista isto tako slui da nam da priliku da mi sami jo vie produbimo nae znanje o ovoj biblijskoj
isitni kao i da se upoznamo sa time koje take ove istine su najvie osporavane.

1. "Isus (ni)je Sin Boji" (Luka 1 :35; Luka 22 :70; Jovan 6 :69)

Primedba je da prema verovanju u Trojstvo, Hristos i nije Boji Sin.

Ova primedba nije tana jer slubeno adventistiko verovanje je potpuno u skladu sa Biblijom.
Isus Hristos jeste Boji Sin. Evo kako poinje adventistiko verovanje o Isusu Hristu:
Bog veni Sin bio je utelovljen u Isusu Hristu..
Mnogo puta u celom tekstu adventistikog verovanja, Isus je oslovljen kao Boji Sin. Prema
adventistikom shvatanju, izraz Sin se odnosi na zadatak koji Isus ima u planu spasenja i na
njegovo roenje u Vitlejemu. Iako tekstovi govore o Sinu i o roenju od Oca, i to samo
verovanje kae veni Sin, to bi naizgled znailo da je ipak doslovno roen u venosti pre nego
to se rodio u Viteljemu, ipak neki drugi biblijski tekstovi nam jasno rasvetljavaju na ta se to
odnosi. Na primer, u Otkrivenju 13:8 za Isusa se kae da je jagnje koje je zaklano od postanja
svijeta. Mi svi znamo da se stvarno rtvovanje Isusa kao jagnjeta desilo na Golgoti, hiljadama
godina nakon postanja sveta. Pa ipak, u svetlosti rtve koju je u Hristos prihvatio prilikom
stvaranja plana spasenja, On se opisuje kao onaj koji je zaklan od postanja sveta. Svakakao se Isus
rtvovao od momenta kada je i nastao plan spasenja, i od tada je nazvan jagnje zaklano iako se
stvarna rtva desila mileniumima kasnije. Po istom principu, Isus se opisuje kao veni Sin roen
od Boga, to se odnosi na njegovo budue roenje u Vitlejemu kao i na injenicu da, iako je roen
kao Sin oveji, dakle potpuno ovek, on je jo uvek potpuno Bog, Sin Boji.

ODGOVOR: Adventistika teologija na vioj akademskoj razini ne porie (F.Canale) da se pojam

Sin Boji odnosi na vjeni odnos Oca i Sina, da je taj odnos stvaran i da nije utemeljen
(dogovoren) zbog plana spasenja (kako to mnogi nai teolozi na nioj razini razumijevanja tvrde).
Zamjerka anti-trinitaraca ide u pravcu negiranja ove spoznaje o doslovnosti odnosa.

http://utjesitelj.com/bozji-sin-1/

2. " Jer je otac moj vei od mene" (Jovan 14:28)

Primedba je da prema verovanju u Trojstvo, Otac nije u stvarnosti vei nego je jednak Sinu.
Odmah na poetku treba videti u kom kontekstu Isus kae ove rei. On govori uenicima o svom
skorom povratku Ocu i slanju drugog Uteitelja, Duha Svetoga. Zbog toga On kae uenicima da
treba da se raduju to se vraa Ocu, jer je Otac Njegov vei od Njega (Kad biste imali ljubav k
meni, onda biste se obradovali to rekoh: idem k ocu; jer je otac moj vei od mene.
Jovan14:28). Svojom ljudskom prirodom Hristos je bio ogranien, a Otac u svoj svojoj
Boanskoj slavi je bio vei od njega. Odlazak Ocu bi za uenike trebalo da znai radostan
trenutak, jer e sada Sveti Duh doi u punini boanstva, bez ogranienja ljudske prirode, da
prebiva sa njima i u njima.
Imajui u vidu ovo, moemo rei da su ove Hristove rei znaajne jer se one odnose se na njegovo
ponienje (Filipljanima 2. glava). Kao ovek Hristos je bio ogranien svojom ljudskom prirodom.
Ponieni Hristos u utelovljenju je s pravom rekao jer je otac moj vei od mene. Meutim, u
svojoj venoj preegzistenciji Isus je jednak sa Ocem, kao to i Elen Vajt o tome pie:
Gospod Isus Hristos, boanstveni Sin Boji, postojao je oduvek, kao zasebna linost, a jo
uvek jedno sa Ocem. (The Lord Jesus Christ, the divine Son of God, existed from eternity,
a distinct person, yet one with the Father. 1SM 247.4)
"Avram je video utelovljenog Spasitelja i obradovao se... 'Pre nego to je bio Avram, Ja
sam.' Hristos je oduvek postojei, samopostojei Boji Sin... Govorei o svojoj
preegzistenciji, Hristos se u mislima vraa kroz beskonane vekove. On nas uverava da
nikad nije postojalo vreme kad On nije bio u bliskoj zajednici sa venim Bogom. On, iji su
glas Jevreji sluali, bio je s Bogom kao Onaj koji je podignut s Njim." (Abraham saw the
incarnate Saviour, and rejoiced Before Abraham was, I am. Christ is the pre-existent,
self-existent Son of God.... In speaking of his pre-existence, Christ carries the mind back
through dateless ages. He assures us that there never was a time when He was not in close
fellowship with the eternal God. He to whose voice the Jews were then listening had been
with God as one brought up with Him. --Signs of the Times, Aug. 29, 1900., Ev 615.2)
"Svet je stvoren kroz Njega 'i bez njega nita nije postalo to je postalo' (Jovan 1:3). Ako je
Hristos sve stvorio, On je postojao pre svih stvari. Rei izgovorene u vezi s tim su toliko
presudne da niko ne treba da ima sumnju. Hristos je u sutini i u najviem smislu Bog. On
je bio sa Bogom oduvek, Bog nad svima, blagosloven zauvek. " (The world was made by
Him, "and without him was not any thing made that was made" (John 1:3). If Christ made
all things, He existed before all things. The words spoken in regard to this are so decisive
that no one need be left in doubt. Christ was God essentially, and in the highest sense. He
was with God from all eternity, God over all, blessed forevermore. 1SM 247.3)
"On je bio jednak Bogu, beskrajan i svemogu... On je vean, samopostojei Sin." (He was
equal with God, infinite and omnipotent. . . . He is the eternal, self-existent Son. --
Manuscript 101, 1897., Ev 615)

Ne vidimo ovde da kada Elen Vajt pie o Hristu u venosti, pre njegovog utelovljenja, da govori
da je Hristos bio nii od Boga Oca ili da je bilo vreme kada Hristos nije postojao. Hristos je
jednak Bogu.
I u ovoj taki kao i u mnogim drugim nalazimo osnovnu neloginost kod onih koji ne prihvataju
Trojstvo. Sa jedne strane, oni tvrde da je Isus jednak Ocu, a sa druge strane tvrde da Isus nije
jednak Ocu i da je sve dobio od Oca i to primenjuju kao primer ne samo za Njega u utelovljenju
nego uopteno. Nije logino izjaviti Sin je jednak Ocu ali Sin nije jednak Ocu jer je Otac iznad
njega i Sin je sve dobio od Oca. Oito je da gore navedeni stih ima drugaiji nain tumaenja.
Ovaj tekst o potinjenju Hrista je taan, ali se odnose na Hristovo ponienje u planu spasenja. Sa
druge strane, Hristos nije priao samo o svom ponienom poloaju. On je priao i o svojoj
uzvienosti koju je imao pre stupanja na snagu plana spasenja i utelovljenja: I sad proslavi ti
mene, oe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.(Jovan 17:5).
ak, on nedvosmisleno daje dalje dokaze o jednakosti sa Ocem u posedovanju svega, Sve to
ima otac moje je: zato rekoh da e od mojega uzeti, i javiti vam. (Jovan 16:15), I moje sve
je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima. (Jovan 17:10) Imamo takoe i najasnije
Hristove izjave jednakosti i jedinstva sa Ocem, kao to su Ja i otac jedno smo. (Jovan 10:30) i
Isus mu ree: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje
oca; pa kako ti govori: pokai nam oca? (Jovan 14:9) Isus pokuava Filipu i drugim
uenicima da objanjava to jedinstvo sa Ocem pa dalje nastavlja: Zar ne vjeruje da sam ja u
ocu i otac u meni? (Jovan 14:10), Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni (Jovan
14:11).
Imajui u vidu sve to je Isus rekao o sebi, to je bilo potvreno Njegovim vaskrsenjem, nije udo
da je Toma rekao Isusu: Gospod moj i Bog moj. (Jovan 20:28) Ono to se obinim itanjem
ovog teksta esto ne pokazuje jeste to da iako je ovo zapisano na grkom jeziku, Toma i Isus su
govorili aramejski (vrlo mala rzlika sa jevrejskim) i da se u Novom zavetu rei Bog (Teos) i
Gospod (Kurios) prevod jevrejskih rei ELOHIM i JAHVE. Drugim reima, ono to je Toma
rekao Isusu je JAHVE (Adonai) moj i Elohim moj!
Konano, Elen Vajt je veoma jasna po tom pitanju da su Otac i Sin jedno po pitanju namera,
karaktera, prirode, supstance i atributa:
"Pre pojave zla u celom svemiru su vladali mir i radost. ... Hristos, Re, Jedinorodni od
Boga, bio je jedno s venim Ocem jedno po prirodi, karakteru i namerama jedino Bie u
celom svemiru koje je moglo ui u sve Boje savete i namere. Bog je preko Hrista delovao
prilikom stvaranja svih nebeskih bia. ... Hristu, kao i Ocu, celo Nebo bilo je odano."
("Before the entrance of evil, there was peace and joy throughout the universe. . . . Christ
the Word, the only begotten of God, was one with the eternal Father,--one in nature, in
character, and in purpose,--the only being in all the universe that could enter into all the
counsels and purposes of God. By Christ, the Father wrought in the creation of all heavenly
beings. . . . and to Christ, equally with the Father, all Heaven gave allegiance. - GC88 493)
"Sa kojom vrstinom i snagom je izgovorio ove rei. Jevreji nikad do tad nisu uli takve rei
iz oveijih usana i to je ostavilo ubedljiv utisak na njih, jer je izgledalo kao da je Boanstvo
bljesnulo kroz oveanstvo kada je Isus rekao: 'Ja i Otac jedno smo.' Hristove rei bile su
pune dubokog znaenja dok je govorio da su On i Otac od iste supstance, i da imaju iste
atribute. Jevreji su shvatili njegovo znaenje i nije bilo nikakvog razloga zato bi ga
pogreno razumeli, pa su zato uzeli kamenje da Ga kamenuju." ("With what firmness and
power he uttered these words. The Jews had never before heard such words from human
lips, and a convicting influence attended them; for it seemed that divinity flashed through
humanity as Jesus said, "I and my Father are one." The words of Christ were full of deep
meaning as he put forth the claim that he and the Father were of one substance, possessing
the same attributes. The Jews understood his meaning, there was no reason why they should
misunderstand, and they took up stones to stone him." - Ellen G. White Signs of the Times
20th November 1893, The True Sheep Respond to the Voice of the Shepherd)
Nemogue je da govorimo o istim atributima Oca i Sina, kao to je naglaeno u ovim citatima,
ako kao oni koji se protive uenju o Trojstvu kaemo da je Otac vean, a Sin ima poetka? Da li
je to isti atribut beskonanosti? Oito je da za njih Otac i Sin nemaju iste atribute, a to vie nije
biblijski odrivo, niti je u skladu sa otkrivenjem Duha prorotva.
Elen Vajt je jasna da samo propovedanje Hrista kao onoga koji je jednak beskonanom Ocu moe
da ima efekta:
"Bilo je suvih teorija koje su predstavljene a dragocene due tee za hlebom ivota. Ovo nije
propovedanje koje je potrebno i koje e Bog nebeski prihvatiti, jer je bez Hrista. Boanska
slika Hrista mora da se dri pred narodom. On je aneo koji je stajao na suncu neba. U
njegovom odsjaju nema senke. Njega treba uzdignuti pred ljudima odevenog u atrbute
boanstva, zavijenog u slavu boanstva, i u obliju beskonanog Boga. Kada se ovo dri
pred ljudima, zasluge stvorenja tonu u beznaajnost. to vie oi gledaju na Njega, to vie
se prouava Njegov ivot, Njegove pouke, Njegov savreni karakter, to e vie grean i
odvratan greh izgledati." ("There have been dry theories presented and precious souls are
starving for the bread of life. This is not the preaching that is required or that the God of
heaven will accept, for it is Christless. The divine picture of Christ must be kept before the
people. He is that Angel standing in the sun of heaven. He reflects no shadows. Clothed in
the attributes of deity, shrouded in the glories of deity, and in the likeness of the infinite
God, He is to be lifted up before men. When this is kept before the people, creature merit
sinks into insignificance. The more the eye looks upon Him, the more His life, His lessons,
His perfection of character are studied, the more sinful and abhorrent will sin appear." 3SM
169.2)
Kada govorimo o Isusu kao ponienom utelovljenom Spasitelju, nikada ne trebamo da
zaboravimo ko je bio prikriven iza tog ponienja:
Ponienje oveka Isusa Hrista je neshvatljivo za ljudski um, ali njegovo Boanstvo i
Njegovo postojanje pre nego to je svet stvoren, ne moe se nikada dovesti u sumnju od
strane onih koji veruju Bojoj Rei. Apostol Pavle govori o Posredniku, jedinorodnom
Bojem Sinu, koji je u svojoj slavi bio u obiju Bojem, Zapovednik svih nebeskih zborova, i
koji je, kada je zaogrnuo svoju boansku prirodu svojom ljudskom prirodom, uzeo na sebe
oblije sluge. Isaija objavljuje: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na
ramenu, i ime e mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeni, knez mirni. Bez kraja e
rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i
pravdom odsada dovijeka (Isaija 9:6,7). Pristajui da postane ovek, Hristos je pokazao
poniznost kojoj se dive nebeska inteligentna bia. in pristanka da bude ovek ne bi bilo
ponienje da nije bila injenica uzvienosti Hristove preegzistencije. Moramo otvoriti svoj
razum da shvatimo da je Hristos poloio na stranu Njegovu carsku odoru, Njegovu carsku
krunu, Njegovu vrhovnu komandu i zaogrnuo Njegovu boansku prirodu sa ljudskom
prirodom, da bi mogao da sretne oveka gde se on nalazi i da donese ljudskoj porodici
moralnu snagu da postanu sinovi i keri Boje. Da bi otkupio oveka, Hristos je postao
posluan do same smrti, smrti na krstu. Ljudska priroda Bojeg sina je nama sve. To je
zlatni lanac koji vezuje nae due za Hrista i kroz Hrista za Boga. To trebamo da
prouavamo. Hristos je bio pravi ovek i On je dao dokaze Svog ponienja kada je postao
ovek. Pa ipak, On je bio Bog u telu. Kada pristupamo ovoj temi, bilo bi dobro da
posluamo rei koje je Hristos izgovorio Mojsiju u goruem bunu: Izuj obuu svoju s
nogu svojih, jer je mjesto gdje stoji sveta zemlja. (2. Mojsijeva 3:5) Mi trebamo pristupiti
ovom prouavanju sa poniznou jednog uenika i sa skruenim srcem. Prouavanje
Hristovog utelovljenja je bogato polje koje e da se isplati istraivau koji duboko kopa za
skrivenom istinom. (The humiliation of the man Christ Jesus is incomprehensible to the
human mind; but His divinity and His existence before the world was formed can never be
doubted by those who believe the Word of God. The apostle Paul speaks of our Mediator,
the only-begotten Son of God, who in a state of glory was in the form of God, the
Commander of all the heavenly hosts, and who, when He clothed His divinity with
humanity, took upon Him the form of a servant. Isaiah declares: "Unto us a child is born,
unto us a son is given: and the government shall be upon his shoulder: and his name shall be
called Wonderful, Counsellor, The mighty God, The everlasting Father, The Prince of
Peace. Of the increase of his government and peace there shall be no end, upon the throne of
David, and upon his kingdom, to order it, and to establish it with judgment and with justice
from henceforth even for ever" (Isaiah 9:6, 7). In consenting to become man, Christ
manifested a humility that is the marvel of the heavenly intelligences. The act of consenting
to be a man would be no humiliation were it not for the fact of Christ's exalted pre-
existence. We must open our understanding to realize that Christ laid aside His royal robe,
His kingly crown, His high command, and clothed His divinity with humanity, that He
might meet man where he was, and bring to the human family moral power to become the
sons and daughters of God. To redeem man, Christ became obedient unto death, even the
death of the cross. The humanity of the Son of God is everything to us. It is the golden chain
that binds our souls to Christ, and through Christ to God. This is to be our study. Christ
was a real man; He gave proof of His humility in becoming a man. Yet He was God in the
flesh. When we approach this subject, we would do well to heed the words spoken by Christ
to Moses at the burning bush, "Put off thy shoes from off thy feet, for the place whereon
thou standest is holy ground" (Exodus 3:5). We should come to this study with the humility
of a learner, with a contrite heart. And the study of the incarnation of Christ is a fruitful
field, which will repay the searcher who digs deep for hidden truth. 1SM 243,244).
Da li se Hristova izjava da je Otac vei od njega moe ikako odnostiti na Hristovu (ne)jednakost
sa Ocem u venosti ili se govori o Hristovoj nejednakosti u ponienju? Ako je Hristos svojim
izjavama o jednakosti sa Ocem (Ja i otac jedno smo., Jovan 10:30; koji vidje mene, vidje
oca, Jovan 14:9) dao izjavu o svojoj boanskoj prorodi i atributima koji su jednaki Oevim,
onda se Njegova izjava da je Otac vei od njega samo moe odnositi na ljudsku prirodu u
njegovom ponienju opisanom u Filibljanima 2. glava. Ta izjava se nikako me odnosi na njegovu
boansksu prirodu i boanske atribute koji su jednaki Oevim, a koje su bile skrivene ljudskom
prirodom. U protivnom, Isus bi bio kontradiktoran sam sebi izjavljujui na jednom mestu da je
jednak, Ocu a na drugom mestu da nije jednak Ocu. Hristove izjave se savreno uklapaju jedna u
drugu ako se vidi u kom kontekstu su reene. Dobro je da pristupimo prouavanju ove vane
istine s poniznou i skruenog srca.

Ovaj argument nije valjan iz razloga to postoji osnovno ne razmijevanje koncepta obiteljskog
odnosa Otac-Sin koji proizilazi iz ne vjerovanja u doslovnost boanskog doslovnog Oca i Sina
kroz vjenost. Kada bi autor ove publikacije vjerovao u doslovnost boanskog Oca i Sina kroz
vjenost onda bi mogao shvatiti u kojem kontekstu Isus Krist kae da je Otac vei od Sina.
Primjedba anti-trinitaraca ide upravo u tom smijeru nerazumijevanja vjenog odnosa i
dragovoljne podlonosti Sina unutar obiteljskog odnosa Otac-Sin. Adventistiki anti-trinitarci na
vioj razini razumijevanja ne negiraju jednakost boanske prirode Sina u odnosu na Oca, oni samo
ukazuju na prisutno ne vjerovanje mnogih teologa u doslovan odnos Oca i Sina i doslovnu
podlonost Sina unutar odnosa. Znai podlonost Bojeg Sina nikad nije niti viena u smislu
podlonosti boanske prirode ve podlonosti unutar stvarnog odnosa.

3. "Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao"

(Jovan 3:16)

Primedba je da oni koji veruju u Trojstvo ne smatraju stvarno da je Otac, Hristov Otac niti
da je Hristos njegov Sin, nego da oni to samo tako sebe zovu.
Nigde takvo uenje ne postoji kod adventista. Treba uvek proveriti citate slubenih adventistikih
verovanja, da se vidi da li takve tvrdnje postoje. Ve smo ranije rekli ta bi znailo pojam da je
Isus od venosti Boji Sin. Ovde emo se zadrati na rei koja se koristi u tom biblijskom tekstu.
Re od znaenja koja se ovde upotrebljava za Hrista je re jedinoroeni (grki ).
Ova re dolazi od dve rei, i . znai "jedini", dok znai "vrsta.
Doslovno znaenje bi bilo jedini te vrste. Dovoljno je rei da ta re ne dolazi od rei roenje, jer
za to ima druga ree, gegennemenon. Re monogenes se nikada u Novom zavetu ne koristi da
opie navodno Isusovo literalno roenje u svojoj preegzistenciji. Lep primer je Jovan 3. glava gde
Isus pria o novoroenju i onda kae da to je roeno, (grki gegennemenon), od Duha, duh
je. U istom tom poglavlju koristi se pridev jedinoroeni za Isusa u Jovan 3:16, ali se koristi re
"monogenes - a ne gegennemenon () kao u Jovan 3:6.
Pitanje raanja ili stvaranja Isusa Hrista dolazi iz kontraverze o Trojstvu iz 4. veka. Origen je jo
negde oko 230. godine napisao da je Hristos roen od Oca pre svakog stvaranja. On je verovao
o emanaciji i venom nastanku Sina. Sa druge strane, Arije je to odbacio verujui da Bog ne moe
da prenese svoju bit ishoenjem ili raanjem. Origenovu ideju o venom ishoenju Sina je
zamenio idejom stvaranjem ni iz ega, stvaranje koje je bilo pre i izvan vremena. Dakle, Arije
je verovao da je Bog stvorio Isusa. Prema Ariju, Sin je najvie stvorenje koje se ne moe uporediti
ni sa jednim stvorenjem. Postojalo je veme kada Sina nije bilo. Sa Njegove strane, Sin je stvorio
Duha koji mu je podloan.
Biblijski gledano, re u upotrebi za Hrista ne izraava roenje, nego odraava da je
Isus Hristos jedini te vrste, a to se svakako odnosi na njegov izbor kao Onoga koji e da se jednog
dana rodi na Zemlji. Recimo, u Jevrejima 11:17 kae se da je Isak bio jedinoroeni sin Avrama:
Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kuan, i jedinorodnoga ( ) prinoae, poto bjee
primio obeanje,. Mi svi znamo da Isak nije bio jedinoroeni sin Avrama u literalnom smislu jer
je Avram imao i druge sinove, ak nije ni bio njegov prvi sin. Jedinstvenost Isaka se nalazi u
neemu drugome, naroito kada znamo da je on tip Isusa Hrista. U tom smislu odreenog izbora
je Isak bio .
Zanimljivo je ovde jo dodati da LXX kada prevodi Stari zavet i koristi re ona je
koristi za jevrejsku re yahid. Ta se re upravo javlja u 1. Mojsijeva 22. glava kada se govori o
rtvovanju Isaka i oznaava jedno posebno voljeno dete. Meutim ta re nikada ne oznaava
roen ili neto slino tome. Ona je pridev kao i , ali ne dolazi od istog korena kao
ve dolazi od korena yahad koji znai biti jedinstven ili biti radostan. Upravo
je to ono to nam termin kae u Novom zavetu o Isus Hristu i njegovoj
jedinstvenosti. Ideja nekog literarnog raanja u smislu porekla Hrista u venosti, nije izraena u
tesktovima gde se koristi ovaj izraz nego se izraava Hristova jedinstvenost i to u pogledu plana
spasenja.
Razlog zato su prevodioci Biblije izabrali re roen (ili engleski begotten) potie kao to
smo ranije videli, iz kontraverze oko pitanja Trojstva u 4. veku sa Arijem. Zbog odbacivanja
Arijeve ideje o stvaranju Sina, Jeronim je u Vulgati preveo sa latinskom reju
unigenitus da bi se suprostavio Ariju idejom da je Isus roen, a ne stvoren. Pa ipak, stariji
latinski prevodi su ispravno koristili latinsku re unicus koja je znaila jedini, i prema tome
jedini Sin bi bio bolji prevod. Ta ideja o venom raanju ili ishoenju Hrista potie iz tog
doba i pravoslavna/katolika crkva su je koristili kao neki kontrast Arijevoj ideji o stvaranju
Hrista. To nije nae adventistiko uenje, jer se adventistiko uenje o Trojstvu ne bavi ovim
debatama. Oni meu adventistima koji negiraju Trojstvo, objanjavajui postanak Hrista roenjem
i objanjavajui linost Duha Svetoga, se bave vanbiblijskim spekulacijama kojima se nisu bavili
ni proroci ni apostoli niti Elen Vajt. Izvan onoga to nam Biblija i Duh prorotva govore o Ocu,
Sinu i Svetome Duhu, u vezi odnosa i dinamike izmeu tri lica Boanstva, utanje je zlatno.
Adventisti se ne bave onime ime su se bavile srednjovekovne debate u vezi odnosa unutar
Trojstva gde je Otac iznad Sina i Duha, a Sin se veno raa od Oca, dok Duh Sveti proizilazi od
Oca i Sina. Ono to je nama otkriveno i ime se treba baviti je uloga svake linosti Boanstva u
planu spasenja i u naem linom duhovnom ivotu i rastu. Bavimo se temama koje su od ivotnog
znaaja za nae spasenje, a spekulacije o Boanstvu treba izbegavati jer one dovode do razdora
crkve i ne slue na izgraivanje Hristovog karaktera u nama.

Ovo je politiki korektan odgovor koji je pristran u pogledu upotrebe pojma pekulacija. S
jedne strane jedno od najvanijih pravila hermenautike nalae da kad god je mogue shvaamo
biblijski tekst doslovno (unutar konteksta), s druge strane kad naa doktrina prihvaa MISTERIJ
kao odgovor na pitanje kako su tri boanske osobe TROJEDAN Bog onda to nije pekulacija ve
aluzija na jasne biblijske redke. Proglasiti doktrinom neto to je utemeljeno na MISTERIJU kao
odgovoru na TROJEDAN moe se podjednako staviti u isti ko s vjerovanjem da je Boji Sin na
neki nain (MISTERIJ) nastao-proiziao-roen od strane Boga Oca negdje u nedokuivoj
MISTERIJOZNOJ toki vjenosti. u vezi odnosa i dinamike izmeu tri lica Boanstva,
utanje je zlatno Dok je u sluaju pokuaja shvaanja doslovnog MISTERIOZNOG
proizilaenja Sina od Oca negdje u vjenosti vanbiblijska pekulacija kojm se mi ne bavimo s
druge strane to isto ne vai kada upravo definiramo odnos i dinamiku tj. ulazimo u anatomiju tri
boanske osobe i tvrdimo da je biblijska istina o TROJEDNOM , MISTERIJ - kao odgovor.
Kod jednih i drugih je vidljiv isti problem u neprikladnoj primjeni pojma Krist i Sin u kontekstu
rasprave. Anti-trinitarci ne tvrde da je Krist (Isus Krist) proiziao od Oca u vjenosti, ve Sin
Boji. Neprimjerena upotreba pojmova moe izazvati dodatnu konfuziju u raspravi. Na kraju
odogovor da smo ve predhodno ustanovili to znai Boji Sin zapravo nije odgovor jer je
ustanovljeno da je Boji Sin Sin zbog konteksta plana spasenja a ne zbog doslovnog stvarnog
odnosa boanske obitelji Oca i Sina. Ako je Sin doslovan, ako je odnos doslovan, ako je vjean
onda nije ustrojen zbog plana spasenja, nije dogovoren, stvaran je. Iz te perspektive anti-trinitarci
izvode zakljuak da je MISTERIJEM Sin proiziao od Oca u nepojmljivoj vjenosti i da neki
tekstovi to sugeriraju aluzijom jednako kao to je MISTERIJ odgovor na pitanje kako je Bog
TROJEDAN jer MISTERIJ nije neka metafizika pekulacija ve biblijski utemeljen nauk.

4. " A ovo je ivot vjeni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si
poslao Isusa Hrista. " (Jovan 17 :3)
Primedba je da i prema verovanju u Trojstvo, Otac nije zaista jedini istiniti Bog. Jedini
istiniti Bog je trojedan, entitet koji nije linost.
Prema Bibliji, Isus Hristos je isto tako pravi Bog i On je Jahve (YHWH) iz starog zaveta. Biblija
jasno govori da je Isus istiniti Bog koji je nad svima. I da budemo u istinome Sinu
njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i ivot vjeni (Jovanova 5:20), od kojih je
Hristos koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin, (Rimljanima 9:5).
Adventistiko uenje kae da je Otac pravi Bog, osoba a ne neki entitet. Trojstvo nije bezlini
entitet koga mi zovemo trojedan, nego to opisuje Jednog Boga u jedinstvu tri Boanske
linosti u nameri i sutini, pa prema tome moemo rei sa pravom onako kako Biblija kae da
imamo jednog Boga. Ova primedba je potpuno neosnovana i suprotna naem verovanju. Evo
teksta iz slubenog uenja adventistike crkve koje pokazuju da kada se govori o Bogu, govori se
o linosti:
Bog veni Otac je Tvorac, Izvor, Odravalac i Vladar celokupnog stvaranja. On je
pravedan i svet, milostiv i pun milosra, spor na gnev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i
vernou. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takoe su i otkrivenje
Oca. Komentariui Boje javljanje Izraelu u pustinji kao Jahve u knjizi Patrijarsi i Proroci, Elen
Vajt naglaava da je Jahve jedini Bog vredan najuzvienijeg potovanja i oboavanja:
Samo Jehovi, venom, samopostojeem, jedinstvenom, koji je sam izvor svega i koji
odrava sve, pripada najvee potovanje i oboavanje. (Jehovah, the eternal, self-existent,
uncreated One, Himself the Source and Sustainer of all, is alone entitled to supreme
reverence and worship. PP 305.4)
Pa ipak, ona za Hrista, kao to je to i iz Biblije jasno, kae da je On Jahve (ili Jehova) iz Starog
Zaveta:
Jehova je ime dato Hristu ("Jehovah is the name given to Christ."--The Signs of the
Times, May 3, 1899, p. 2)
S ozbiljnom dostojanstvenou Isus je odgovorio: Zaista, zaista vam kaem: JA SAM pre
nego se Avram rodio. Veliki skup se utiao. Ovaj galilejski Uitelj tvrdio je da je Boje ime,
dato Mojsiju da izrazi pojam venog prisustva, Njegovo ime. On se proglasio Onim koji
veno postoji, koji je bio obean Izrailju, kojemu su izlasci od poetka, od venih
vremena. (Mihej 5,2) (With solemn dignity Jesus answered, "Verily, verily, I say unto
you, Before Abraham was, I AM." Silence fell upon the vast assembly. The name of God,
given to Moses to express the idea of the eternal presence, had been claimed as His own by
this Galilean Rabbi. He had announced Himself to be the self-existent One, He who had
been promised to Israel, "whose goings forth have been from of old, from the days of
eternity." Micah 5:2, margin. DA 469)
Biblija tvrdi da je Jahve jedini pravi Bog. 5. Mojsijeva 6:4 uj, Izrailju: Gospod je Bog na
jedini (jevrejski ehad jedan) Gospod (Jahve).
Isus Hristos u Starom Zavetu je isto tako nazvan Bog silni i Otac veni. Isaija 9:6 Jer nam
se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime e mu biti: divni, savjetnik,
Bog silni, otac vjeni, knez mirni.
Hristov cilj je bio da objavi Boga i njegovo ime, tj. karakter. U Jovanu 8. glavi Isus na vie mesta
za sebe kae JA SAM da bi na kraju jasno izjednaio sebe sa venim Jahvom JA SAM prije
nego se Avraam rodio. (Jovan 8 :58) Imajui u vidu ono to smo ve ranije rekli da je Isus
priao aramejski koji se vrlo malo razlikuje od jevrejskog jezika, Isus jednostavno kae da je on
JAHVE, onaj koji veno postoji.
Nema sumnje dakle da oni koji veruju u Trojstvo mogu da kau za Hrista (Jahve) da je On jedan
pravi Bog.
Ovde treba naglasiti da oni koji se protive uenju o Trojstvu naglaavalju to to Elen Vajt kae
Jehova je ime dato Hristu, Oni tvrde da koristei re dato, ona pokazuje da On nije oduvek
imao to ime nego da ga je dobio od Oca. Ovde oni pokazuju osnovno krenje biblijskog koncepta
imena.
Mi danas svojoj deci dajemo imena koja nama izgledaju prikladna i lepo nam zvue. Meutim, u
Bibliji imena znae karakter onoga koji nosi to ime naroito kada govorimo o Bogu koji ima
mnoga imena u Bibliji, a svako oznaava njegov karakter i atribute. Setimo se samo imena koja se
koriste da se opie budui Mesija. Mesija se ne zove Bog sa nama ili Bog Silni, zato to se
proroku svidelo to ime, nego zato to je to bio karakter i sutina Mesije.
Ime Jahve (YHWH), oznaava Boju venost, njegovu beskonanost. Ono oznaava onoga koji je
postojao oduvek i koji nema niti poetka niti kraja. Isto tako oznaava onoga koji je prisutan u
vremenu i izvan vremena. On je jednostavno Onaj koji jeste. Ako Isus ima poetka kao to oni
koji ne veruju u Trojstvo tvrde, onda On ne moe da bude Jahve koliko god oni tvrdili da je Isusu
Otac dao to ime. Postojali su ljudi kroz celu Bibliju koji su nosili deo imena Jahve u svom imenu,
oznaavajui neto o Jahveu kao to je i samo ime Isus grka varijanta jevrejskog imena
Jeua, ali niko nije nazvan Jahve ko u svojoj sutini nije bio Jahve. Kada je Isus izjavio JA
SAM, On time pokazuje mnogo vie od onoga da je On dobio ime od Oca, ili da nosi neku
varijantu imena koje u sebi sadri delove imena Jahve, kao to je na primer njegovo ime Isus.
Niko se nije udio imenu Isus jer je ono bilo uobiajeno i niko nije uzeo kamenje da kamenuje
Isusove roditelje zbog tog imena. Meutim, oznaiti svoju sutinu javno izjavljuji JA SAM
pokazuje sutinu Hristovog bia i onoga to On jeste - Beskonaan, Sveprisutan, Onaj koji nema
poetka ni kraja. Ne postoji vremenski ogranieni Jahve koji ima bilo kakav poetak, roenjem ili
stvaranjem. Takvo bie jednostavno ne bi bilo Jahve. Nije udo da su jevreji koji su uli ovo uzeli
kamenje da kamenuju Hrista, jer se On, koji je za njih ovek, kako su rekli, gradi Bog (Jovan 10
:33). Recimo isto da je to sasvim u skladu sa proroanstvom iz Osija 1 :7 A na dom Judin
smilovau se, i izbaviu ih Gospodom Bogom njihovijem, a neu ih izbaviti lukom ni maem
ni ratom ni konjima ni konjicima. Ovde Otac, Jahve, govori da e spasiti Izrael sa njihovim
Jahvom Elohimom (Gospodom Bogom Njihovijem), pripisujui Hristu i ime Jahve i Elohim,
imena od kojih nema veih i koja moe da nosi samo Jedan Bog.
Jedno drugo proroanstvo o Isusu je isto tako zaniljivo iz Zaharije 13 :7 Mau, ustani na
pastira mojega i na ovjeka druga mojega, govori Gospod nad vojskama, udari pastira, i
ovce e se razbjei, ali u okrenuti ruku svoju k malima. Ovo proroanstvo je Isus sam
primenio na sebe. Tu se Hristos oznaavao kao drug Gospoda, Jahvea.
Biblija definitivna govori da ima samo jedno ime kojim se spasavamo, i to je ba to ime a ne neko
drugo, koje oznaava Hristovu sutinu i koje nam se kroz celu Bibliju predstavlja kao Bog-
Elohim, Tvorac, Spasitelj, Mesija, Isus Hristos, Jahve: Jer nema drugoga imena pod nebom
danog ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. (Dela 4 :12)
Zakljuak je da se ime Jahve ne daje onome koji nije Jahve u sutini svoga bia. Isus Hristos je
dobio ime Jahve, zato to on jeste Jahve, a nije postao Jahve samo zato to je dobio to ime, jer
Jahve ne postaje. On jeste Onaj koji jeste, od uvek i zauvek JA SAM.

I u ovoj toki postoji zanemarivanje ve prije reenog o stvarnom doslovnom Ocu i Sinu.
injenica je da na kraju svake rasprave s naim teolozima dolazi izjava da Bogu ne treba doslovno
biti Otac ili Sin da se tu radi o tri jednaka boanska entiteta koji su dogovorili uloge zbog plana
spasenja. U tom pravcu ide kritika anti-trinitaraca i odnosi se na uvodni tekst ove toke. S druge
strane autor publikacije eli istaknuti da naa toka vjerovanja ne negira doslovnost uloge Otac i
uloge Sin. To je moda i istina ali u raspravama o doslovnosti uloga zakljuak je uvijek isti, Bogu
ne treba doslovan Otac i Sin, On je vei od togaOni su tri Boanska entiteta koji jesu u
prisnom odnosu nalik Otac i Sin i tako su nam objavljeni da bi mi ogranienih umova mogli
shvatiti kako je velik odnos izmeu Njih troje. Anti trinitarci naglaavaju da je Otac jedini pravi
Bog upravo iz razloga to naa teologija odbija prihvatiti doslovnost uloga kroz vjenost ve
umanjuje doslovnost s nunou Bojeg predstavljanja doslovnog odnosa nama ljudima u
kontekstu plana spasenja, koja je objanjena kao dogovor ili podjela uloga - za potrebu plana
spasenja. Doslovan Otac a ne boanski entitet moe biti doslovan Otac doslovnom Sinu koji je
doslovno proiziao od Oca u vjenosti ali ne kao da je postojalo vrijeme da ga nije bilo. Ovo je
MISERIJ jedanko kao to je MISTERIJ kao odgovor na pitanje TROJEDAN. Nije kontradiktorno
jer je stavljen u kontekst tajne Boje MISTERIJ o kojem mi adventisti ne raspravljamo.

5. " Jer je jedan Bog i jedan posrednik Boga i ljudi, ovjek Hristos Isus,"
(1.Timotiju 2 :5)

Primedba je da prema verovanju u Trojstvo, Otac nije stvarno taj jedini Bog. Ne osoba je
u stvarnosti jedan Bog, a i sve nije dolo od jednog Boga nego od svih njih koji su u
Trojstvu.
Prema Bibliji, Jedan Bog je Otac, Sin i Sveti duh. Ne radi se o tri Boga nego o Jednom Bogu. Sam
Isus je rekao Ja i Otac jedno smo Jedinstvo tri boanske osobe je Trojstvo. Trojstvo nije neki
bezlini Bog. Trojstvo je zajednica tri boanske linosti koje ine Boanstvo. Jedinstvo tri linosti
se oitava i u Hristovim reima i niko ne zna sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin (Matej
11:7) kao i u Pavlovom izjavom Tako i u Bogu to je niko ne zna osim Duha Boijega. (1.
Korinanima 2:11).
Ovo je potpuno podrano spisima Elen Vajt:
Postoje tri ive osobe nebeskog tria; u ime ovih triju velikih sila Oca, Sina i Svetoga Duha
oni koji primaju Hrista kroz ivu veru su krteni, i ove sile e saraivati sa poslunim
podanicima neba u njihovim naporima da ive novi ivot u Hristu (There are three
living persons of the heavenly trio; in the name of these three great powers--the Father, the
Son, and the Holy Spirit-- those who receive Christ by living faith are baptized, and these
powers will co-operate with the obedient subjects of heaven in their efforts to live the new
life in Christ. . . . SpTB07 63.2 -- Special Testimonies, Series B, No. 7, pp. 62, 63. 1905)
Ne postoji ni jedan adventistiki dokument koji govori o nekoj ne osobi koja je Bog. Trojedan
Bog je izraz koji obuhvata Boanstvo tri ive individue, linosti, Oca, Sina i Svetoga Duha i
oznaava jedinstvo te tri Boanske linosti.
to se tie samog stiha iz 1. Timotije 2, 5, analizirajui taj stih mi ne moemo da kaemo sa
sigurnou da li Pavle kada kae jedan Bog misli samo na Oca ili na celo Trojstvo. Oni koji su
protiv Trojstva uglavnom razdvajaju linosti Boanstva dok nas Biblija poziva na njihovo
jedinstvo. Mi ne kaemo da ne postoji razlika u Trostvu meu linostima jer bi to bio modalizam
koji ui da ima samo jedna boanska linost koja se manifestuje na razne naine i u tri razliite
forme. Pa ipak, ne moemo po onome to nas Biblija ui da razdvajamo linosti Boanstva do te
mere da imamo tri odvojena Boga (illi samo dva, Oca i Sina) to je politeizam.
Imajui u vidu jedinstvo Boanstva mi verujemo da jedan Bog iz ovog stiha se odnosi na
Trojstvo. Taj jedan Bog je isto i posrednik izmeu Boga i ljudi, i to je Isus Hristos. Kontekst ovog
teksta nam govori da je Bog Spasitelj: Jer je ovo dobro i prijatno pred Spasiteljem naijem
Bogom (1. Timotiju 2:3). Biblija je vrlo jasna da nema dva spasitelja nego samo jedan. Ovo je
kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom
spasenja; Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli
spasti (Dela 4:11,12). Da li moemo onda da kaemo da je neko drugo ime spasitelj, bilo da
se radi o najsvetijim imenima kao sto su Jahve ili Elohim? Svakako da nema dva imena i da ak
imena kao to su Jahve i Elohim nisu neki drugi spasitelj. Imajui to u vidu, za ovaj tekst iz Dela
apostolskih, ime moe biti bilo koje sveto Boje ime, i Jahve i Elohim ili bilo koje drugo Boje
ime. Isusovo ime obuhvata sva ova imena. Isus Hristos je isto tako Jedan Bog kao to je i Otac
jedan Bog i Duh Sveti. Mi nemamo tri ili dva Boga, samo Jednoga.
esto se daje primedba od onih koji ne veruju u Trojstvo da ovaj stih kao i drugi slini,
izostavljaju spominjanje Svetoga Duha, to je navodno dokaz da ne postoji Trojstvo tri razliite
linosti. Pa ipak, da li se takav zakljuak moe izvesti samo na osnovu toga to Sveti Duh nije
ovde spomenut? Postoje mnoga druga mesta u Bibliji koja nam jasno daju do znanja ko je Sveti
Duh. Ono to je oita sluba Svetoga Duha je da upuuje ljude na Oca i Sina. Svedoanstvo Duha
nije o Njemu samome, nego o Ocu i Sinu, da bi mogli da prihvatimo Hrista kao svoga spasitelja u
nae srce. Drugim reima, iako Sveti Duh nije pomenut u ovom stihu, sam tekst i istina koju nam
on iznosi je delovanje Duha Svetoga u njegovoj misiji upuivanja na Oca i Sina. On ne mora da
bude spomenut, jer je On taj koji nam to govori. U ovome se jo jednom vidi to jedinstvo i rtva
Boanstva radi ovekovog spasenja, gde jedna linost Boanstva svedoi za drugu i ne trae da
uzdiu sebe nego drugoga. Sin svedoi za Oca, Otac svedoi za Sina, Duh sveti svedoi za Oca i
Sina. Sveti Duh je do te mere posveen svojoj slubi u planu spasenja oveka, da ne govori od
sebi, nego samo ono to je od Oca i Hrista, jer nee od sebe govoriti, nego e govoriti to uje
(Jovan 16:13) Ako Duh Sveti nije tu da upuuje na sebe nego na Oca i Sina, zar zbog toga
trebamo da negiramo njegovo boanstvo i jednakost sa druge dve linosti Boanstva?

Trojedan Bog je izraz koji obuhvaa Boanstvo tri ive individue, linosti, Oca, Sina i Svetoga
Duha i oznaava jedinstvo te tri Boanske linosti. Opet ne razumijevanje to se eli istaknuti.
Kao prvo TROJEDAN nije samo jedinstvo tri Boanske osobe, TROJEDAN zahtjeva veu razinu
povezanosti od jedinstva inae ne moe biti TROJEDAN, onda je TRIO. Mnogi nai teolozi to
nikako da shvate. Na adventistiki odgovor je da je to MISTERIJ u kojeg kao vjernici moramo
vjerovati da bi bili punopravnim lanovima crkve. Anti-trinitarci pokuavaju usmjeriti na pogled
na vanost Oca u doslovnom odnosu prema Sinu zato toliko isticanje da je Bog jedan u smislu
Otac je jedinstven u svojoj doslovnoj boanskoj obiteljskoj osobitosti prema Sinu kao to je Sin
jedinstven u svojoj biti boanske osobitosti prema Ocu. Anti-trinitarci ne negiraju boanstvo i
jednakost Duha Svetoga s Ocem i Sinom u kontekstu boanske prirode i boanske osobe, to bi
autor publikacije morao znati. Moda postoji struja anti-trinitaraca koja tako vjeruje, da je Duh
samo silaali na takve niti anti-trinitarci nemaju primjedbu u vezi discipline.
6. "Sin je oblije Boga to se ne vidi, koji je roen (prvoroen) prije
svake tvari." (Koloanima 1:15)
Primedba je da iako tekst kae da je Hristos prvoroen, prema verovanju u Trojstvo, On
stvarno nije bio roen. injenica je da mi moemo ovaj izraz prvoroen da shvatimo ili kao
onaj koji je prvi roen u familiji kao suprotnost onima koji su kasnije roeni ili sa druge strane,
to moe i da zai da je to onaj koji je uzrok svih raanja. itajui tekst u Koloanima 1:15,16,
mi vidimo jasno da se radi o ovom drugom znaenju jer se izriito govori da je Isus Hristos onaj
koji je Uzrok svega stvorenog Jer kroz njega bi sazdano sve to je na nebu i to je na zemlji,
to se vidi i to se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza
nj i za nj sazda. Pojam ljudskog roenja nema nikakve veze sa nazivom prvoroeni (grki
) u Koloanima 1:15. U Bibliji se nalazi vie citata o prvoroenima koji nisu bili
prvi roeni, a u izvesnim sluajevima se ni ne radi o roenim osobama. Ovde je ree o prvenstvu
Hrista nad svim stvorenjem, to je i tema Koloanima 1:15. Prvoroeni je pridev, a ne glagol.
Adventisti ne osporavaju taj naziv Hrista nego ga upravo naglaavaju.
Na primer, u Bibliji se Izraelski narod naziva provoroeni 2. Mojsijeva 4:22 A ti e rei
Faraonu: ovako kae Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. Ovde je za prvenac
upotrebljena jevrejska rec bekor koja se na grki jezik u LXX prevodi sa to je
ista re koja je upotrebljena za Hrista u Koloanima 1:15, prvoroeni. Oito je da Izraelski
narod nije osoba da bi bila roena, niti je prva nacija nastala meu drugim nacijama, a ak i otac
Jakov nije bio provoroeni sin. Pa ipak, Izrael se naziva prvoroeni. Taj naziv dakle oznaava
prvenstvo Izrelskog naroda meu drugim narodima s obzirom na njegov Boanski izbor. On
oznaava status, a ne njegovo fiziko roenje niti redosled roenja. Prema biblijskoj istini, Bog se
ne raa, njegova karakteristika je venost. Isto tako Elen Vajt kao to smo ranije videli, za Hrista
koristi boanske epitete da je beskonani (infinite) i veni (eternal) Bog.
Imamo primer i u Mesijasnkom Psalmu 89 gde je Davidu (kao i Mesiji) dato obeanje da e biti
nainjen provoroenim. Psalam 89:27 I ja u ga uiniti prvencem, viim od careva
zemaljskih. David svakako nije bio Josejev prvi sin a obeanje je da e biti uinjen
provoroenim.
Josifov sin Jefrem je nazvan provoroeni iako nije bio Josifov prvi sin a niti pleme najstarijeg
sina u Izraelu. Jeremija 31:9 Ii e plaui, i s molitvama u ih dovesti natrag; vodiu ih
pokraj potoka pravijem putem, na kom se nee spoticati; jer sam otac Izrailju, i Jefrem je
prvenac moj. Nema sumnje da se ovde ne radi o redosledu raanja nego o najistaknutijem
plemenu koje je predstavljalo celo severno carstvo.
Isto tako nalazimo da prvorodstvo moe da se i izgubi kao to je to bio sluaj sa Isavom koji je
prodao svoje prvorodstvo za jelo: Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za
jedno jelo dao prvorodstvo () svoje. (Jevrejima 12:16)
ak se i spaeni pripadnici nebeske crkve nazivaju prvoroeni jasno pokazujui svoj uzvieni
poloaj. Jevrejima 12:23 K saboru i crkvi prvoroenijeh ( ) koji su napisani
na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savrenijeh pravednika.
Ne treba zaboraviti da samo nekoliko stihova kasnije u Koloanima 1:18, Isus se naziva
provroeni () iz mrtvih. Isus Hristos sigurno nije bio prvi koji je vaskrsao iz
mrtvih. Mnogo vekova pre toga Isus je vaskrsao Mojsija. Takoe, Isus Hristos je vaskrasao i
Lazara. Pa ipak, Isus je prvoroeni iz mrtvih jer to pokazuje Njegovo prvenstvo u vaskrsenju i
novom stvaranju. Zato to je Hristos pobedio smrt, svi drugi koji su vaskrsli ili e vaskrsnuti, su
vaskrsli zahvaljujui Hristovoj pobedi nad smru. Jo jednom je ovde izraena ideja o
superiornosti, a ne o redosledu neega. Kao to i sam stih kae za Hrista, da bude on u svemu
prvi (Koloanima 1:18).
Elen Vajt komentariui Koloanima poslanicu, upravo govori o tom uzvienom poloaju Isusa
Hrista opisanom u ovom tekstu. Nije tu re o Hristovom navodnom roenu pre svih, nego o
njegovoj uzvienosti nad celim stvorenjem:
Apostol je pred svojom braom uzdizao Hrista kao Onoga kroz koga je Bog stvorio sve to
postoji i omoguio njihovo iskupljenje. Apostol je istakao da ruka koja vodi svetove u
prostoru i odrava u besprekornom poretku i neumornoj aktivnosti sve to postoji u
beskrajnom Bojem svemiru, ista je ona ruka koja je zakucana na krstu za njih. Kroz
njega bi sazdano sve pie Pavle, to je na nebu i to je na zemlji, to se vidi i to se ne vidi,
bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. I on je
prije svega, i sve je u njemu. (The apostle exalted Christ before his brethren as the One by
whom God had created all things and by whom He had wrought out their redemption. He
declared that the hand that sustains the worlds in space, and holds in their orderly
arrangements and tireless activity all things throughout the universe of God, is the hand
that was nailed to the cross for them. "By Him were all things created," Paul wrote, "that
are in heaven, and that are in earth, visible and invisible, whether they be thrones, or
dominions, or principalities, or powers: all things were created by Him, and for Him: and
He is before all things, and by Him all things consist." Dela Apostolska p. 471)
Kao to je Hristos vladar, tj. provoroeni, nad celim stvaranjem, tako je on i glava crkvi i
prvoroeni iz mrtvih kao to Pavle kae: I on je glava tijelu crkve, koji je poetak i
prvoroeni iz mrtvijeh (Koloanima 1:18)

http://utjesitelj.com/bozji-sin-1/

7. "Jer vi neete govoriti, nego Duh oca vaega govorie iz vas." (Matej
10:20)
Primedba je da prema verovanju u Trojstvo, to nije stvarno Duh Oev nego je u stvari to
neko drugi koji je njemu jednak.
U Bibliji, Sveti Duh se naziva Boji duh ali je jasno da prema Bibliji on jeste Bog:
Dela 5:3,4 A Petar ree: Ananija! zato napuni sotona srce tvoje da slae Duhu svetome i
sakrije od novaca to uze za njivu? Kad je bila u tebe ne bjee li tvoja? I kad je prodade ne
bjee li u tvojoj vlasti? Zato si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi
slagao nego Bogu.
Elen Vajt izjavljuje da je Sveti Duh, tree lice Boanstva. On je razliita osoba od Oca ali je jo
uvek boanska linost:
Moramo da shvatimo da Sveti Duh, koji je isto toliko osoba kao to je Bog osoba, hoda
ovim prostorima. (We need to realize that the Holy Spirit, who is as much a person as
God is a person, is walking through these grounds. Evangelism, 616)
"Sveti Duh je lice jer On svedoi naem duhu da smo deca Boja. Kada se desi ovo
svedoanstvo, ono sa sobom nosi svoj sopstveni dokaz. U tom momentu, mi verujemo i
sigurni smo da smo deca Boja Sveti Duh ima linost, inae On ne bi mogao da svedoi
naem duhu i naim duhom da smo deca Boja. On mora da bude boansko lice, inae ne bi
mogao da dokui tajne koje lee u Bojem umu. 'Jer ko od ljudi zna ta je u oveku osim
duha oveijega koji ivi u njemu? Tako i u Bogu to je niko ne zna osim Duha Boijega.'"
(The Holy Spirit is a person, for He beareth witness with our spirits that we are the
children of God. When this witness is borne, it carries with it its own evidence. At such times
we believe and are sure that we are the children of God. . . . The Holy Spirit has a
personality, else He could not bear witness to our spirits and with our spirits that we are the
children of God. He must also be a divine person, else He could not search out the secrets
which lie hidden in the mind of God. For what man knoweth the things of a man, save the
spirit of man which is in him? even so the things of God knoweth no man, but the Spirit of
God. Manuscript 20, 1906, Evangelism, 616-617)
ovek moe da se odupre i pobedi greh jedino monim delovanjem Treeg lica Boanstva,
koje e doi sa neizmenjenom silom u punini boanske moi. Duh ini delotvornim ono to je
izvojevao Otkupitelj sveta. Duh Sveti isti srce. Posredstvom Duha vernik postaje uesnik u
boanskoj prirodi. Hristos je podario svoga Duha kao boansku silu u savlaivanju svih
nasleenih i steenih sklonosti ka zlu i da Crkva primi peat Njegovog karaktera. (Sin
could be resisted and overcome only through the mighty agency of the Third Person of the
Godhead, who would come with no modified energy, but in the fullness of divine power. It is
the Spirit that makes effectual what has been wrought out by the world's Redeemer. It is by
the Spirit that the heart is made pure. Through the Spirit the believer becomes a partaker of
the divine nature. Christ has given His Spirit as a divine power to overcome all hereditary
and cultivated tendencies to evil, and to impress His own character upon His church. DA
671.2)
Sasvim ispravno je verovati da je Sveti Duh razliita osoba od Oca i da je to isto tako boanska
osoba koja jednaka Ocu. Aventisti ne veruju u tri razliita boanstva ili tri boga nego u Jednog
Boga u jedinstvu tri razliite osobe, Oca, Sina i Svetoga duha. Elen Vajt je to ovako objasnila:
Bog se ne moe porediti sa stvarima koje su Njegove ruke napravile. To su samo zemaljske
stvari, koje pate pod Bojim prokletsvom zbog ovekovih greha. Otac ne moe da bude
opisan stvarima na zemlji. Otac je sva punina Boanstva telesnog, i nevidljiv je za smrtnike.
Sin je sva punina Boanstva otkrivenog. Re Boja ga proglaava da je oblije bia
Njegova. Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan
koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima ivot vjeni. Ovde je pokazana linost Oca. Uteitelj
koga je Hristos obeao da poalje nakon to se uzneo na nebo, je Duh u svoj punini
Boanstva, objavljujui mo boanske blagodati svima koji primaju i veruju u Hrista kao
linog Spasitelja. Postoje tri ive osobe nebeskog tria; u ime ovih triju velikih sila Oca,
Sina i Svetoga Duha oni koji primaju Hrista kroz ivu veru su krteni, a ove sile e
saraivati sa poslunim podanicima neba u njihovom naporu da ive novi ivot u Hristu
(God can not be compared with the things His hands have made. These are mere earthly
things, suffering under the curse of God because of the sins of man. The Father can not be
described by the things of earth. The Father is all the fulness of the Godhead bodily, and is
invisible to mortal sight. The Son is all the fulness of the Godhead manifested. The Word of
God declares Him to be "the express image of His person." "God so loved the world, that
He gave His only begotten Son, that whosoever believeth in Him should not perish, but have
everlasting life." Here is shown the personality of the Father. The Comforter that Christ
promised to send after He ascended to heaven, is the Spirit in all the fulness of the Godhead,
making manifest the power of divine grace to all who receive and believe in Christ as a
personal Saviour. There are three living persons of the heavenly trio; in the name of these
three great powers--the Father, the Son, and the Holy Spirit-- those who receive Christ by
living faith are baptized, and these powers will co-operate with the obedient subjects of
heaven in their efforts to live the new life in Christ. . . . Special Testimonies, Series B, No. 7,
pp. 62, 63. 1905)

8. Da li oni koji veruju u Trojstvo mogu da kau: pisano je: Bog je tri u
jedno?

Oni koji veruju u Trojstvo imaju jasno uputstvo da svi oni koji su krteni, jesu krteni na osnovu
verovanja u ime Oca, Sina, i Svetoga Duha. Radi se o jedom imenu, a tri su osobe u ije jedno ime
se krtavamo. Hriani se ne krtavaju u tri imena, nego u jedno ime tri nebeske osobe. Tako da
iako su tri osobe, jo uvek je jedno ime. Osim toga, imamo izjavu Biblije gde kae da je Bog
JEDAN: 5. Mojsijeva 6:4 uj, Izrailju: Gospod je Bog (rec je u mnozini, Elohim) na jedini
Gospod.
Re prevedena sa jedini je jevrejska re ehad koja znai jedan. Treba napomenuti da
Mojsije ne koristi jevrejsku re yahid koja znai jedan u smislu jedini, nego re ehad
koja oznaava jedinstvo mnoine. To je ono jedinstvo koje vidimo u Novom zavetu, Otac, Sin i
Sveti Duh. Potvrda ovog jedinstva u pluralitetu je i Boja izjava prilikom postanja kada Bog kae:
da nainimo oveka (govor u mnoini) 1.Mojsijeva 1:26, kao i prilikom ovekovog pada u
greh gde Bog kae da je ovek postao kao jedan od nas 1. Mojsijeva 3:22. Sama re Bog
(Elohim) je re u mnoini. Interesantan je i tekst u Isaiji 6:8 gde se Gospod obraa Isaiji i pita
koga u poslati i ko e nam (mnoina) ii. Iako pitanje dolazi od mnoine, Isaija odgovara u
jednini, evo mene, polji (jednina) mene.
Osim toga, nalazimo stihove koji oito govore o mnoini bez mogunosti da se pogreno shvati.
Na primer, Osija 1 :7 A na dom Judin smilovau se, i izbaviu ih Gospodom Bogom
njihovijem, a neu ih izbaviti lukom ni maem ni ratom ni konjma ni konjicima. Ovde je
govornik Jahve koji govori da e spasiti Izrael Gospodom Bogom njihovim. Drugim reima,
jedan Jahve e izbaviti Izrael drugim Jahveom, njihovim Elohimom.
Ako Duh Sveti nije bie, i predstavlja samo Boji ili Hristov duh, kao to neki protivnici Trojstva
kau, zato je Isus rekao krstei ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha? Ako je Sveti Duh samo duh
Oca ili Sina, onda bi ta Hristova izjava u stvarnosti glasila krstei ih u ime Oca, Sina i Oca, ili
krstei ih u ime Oca, Sina i Sina, poto navodno Sveti Duh je samo duh Oca ili duh Sina. Takvo
shvatanje nema smisla u ovom tekstu.

Opet ne razumijevanje autora ove publikacije u vezi s onim na to anti-trinitarci ciljaju. Opet
postoji ne shvaanje autora da kad anti-trinitarc kae : Tri u jedno to je isto to i TROJEDAN,
da se to odnosi na veu razinu povezanosti tri Boanske osobe od one koje autor navodi. Anti-
trinitarcima je jasan pojam NEBESKI TRIO i to je ono to autor cijelo vrijeme navodi ne
shvaajui da naa teologija zna da je TROJEDAN vea razina povezanosti od jedinstva tri
Boanske osobe koji se predstavljaju u Bibliji kao JEDAN Bog. Zato naa teologija i ima kao
odgovor ili kao rjeenje za tu veu razinu povezanosti - MISTERIJ. Kritika anti-trinitaraca je
upuena takvom shvaanju i objanjenju vie sfere povezanosti tri boanske osobe. Zato ovi
mnogi odgovori ove publikacije pucaju u prazno.

9. Da li oni koji veruju u Trojstvo mogu da kau: pisano je, Sveti duh je
jednak Ocu?

Ve smo videli da Biblija oznaava Svetog Duha kao Boga (Dela 5. glava). U biblijskom argonu
postoji samo jedan pravi Bog. Ako je Sveti Duh Bog, kao to nam Biblija kae, onda on mora biti
isti po atributima kao i Otac. U 1. Jovanovoj 2:1 Isus Hristos je nazvan Uteitelj
(). Obeavajui dolazak Svetog Duha, Isus Hristos je nazvao Svetog Duha drugi
Uteitelj (grki ). Re drugi u Jovan 14:16-17 je grka re to
znai drugi iste vrste nasuprot grke rei koja oznaava drugi razliite vrste. Prema
tome, Sveti Duh je Uteitelj iste vrste kao Isus Hristos, a Isus Hristos je tvrdio da je on Jedan sa
Bogom i sebe je izjednaavao sa Bogom zbog ega su jevreji vie puta pokuali da ga ubiju, a
konano su ga razapeli, jer se prema njihovim tvrdnjama gradio Bogom.
Isto tako, poznavanje grke gramatike moe da nam pomogne u onome kako je Jovan shvatio
Svetog Duha kada je pisao Jevanelje. Zamenica u grkom jeziku uvek sledi rod imenice kao i u
naem jeziku, pa tako uteitelj, grki parakletos, je imenica mukog roda pa je i zamenica
mukog roda. Meutim, re Duh, grki , je re srednjeg roda i prema svim
gramatikim pravilima trebala bi da sledi zamenica za srednji rod ono. Meutim u tekstovima iz
Jovana 14:17, 14:26 i 15:26 u originalu grkog jezika za re pneuma koja je srednjeg roda,
Jovan umesto ono koristi on za muki rod, jasno naglaavajui da je Sveti Duh osoba, a ne
neka stvar ili sila. Isto je to naglaeno i kod Elen Vajt gde ona u tekstovima gde komentarie ove
stihove koristi on (ona koristi engleski He umesto It koji bi se normalno upotrebio za re
duh - spirit).
Elen Vajt to jasno naglaava:
Sveti Duh ima linost, inae On ne bi mogao da svedoi naem duhu i naim duhom da smo
deca Boja. On mora da bude boanska linost, inae ne bi mogao da dokui tajne koje lee
u Bojem umu. 'Jer ko od ljudi zna ta je u oveku osim duha oveijega koji ivi u njemu?
Tako i u Bogu to je niko ne zna osim Duha Boijega.' (The Holy Spirit has a personality,
else He could not bear witness to our spirits and with our spirits that we are the children of
God. He must also be a divine person, else He could not search out the secrets which lie
hidden in the mind of God. For what man knoweth the things of a man, save the spirit of
man which is in him? even so the things of God knoweth no man, but the Spirit of God.
Evangelism, 616-617)
Ako je sveti Duh Bog, kao to smo videli iz Biblije, onda oni koji negiraju Trojstvo i jedinstvo tri
Boanske osobe unutar Trojstva, su prihvatili krivoverje politeizma. To je jasno vidljivo imajui u
vidu da je prema njihovom verovanju Isus Bog, ali manji od Boga Oca time to je bilo vreme kada
ga nije postojalo, a Sveti Duh nije Bog niti bie, iako je Isus rekao da je on drugi Uteitelj iste
vrste kao i prvi Uteitelj, sam Isus Hristos. Oni koji veruju u Trojstvo izbegavaju ovakvu vrstu
politeistikog shvatanja.
Kao to je i pitanje boanstva dolazeeg Mesije bilo potpuno otkriveno tek nakon utelovljenja
Isusa Hrista, tako je i pitanje boanstva Duha Svetoga tek potpuno otkriveno nakon Pedesetnice.
Isus je najavio dolazak tree linosti boanstva. Meutim, do Pedesetnice nije bilo potpuno
prepoznavanje njegove boanske linosti.
I kao to je Isus Hristos, iako je delovao u Starom Zavetu, ekao dan svoga utelovljenja da bi se
potpuno otkrio ljudima u svome boanstvu, tako je i Sveti Duh, iako je delovao i pre Pedesetnice,
ekao taj momenat kada e se u potpunijem svetlu otkriti kao tree lice boanstva. Elen Vajt
govori o tom ekanju Svetoga Duha da se otkrije ljudima:
Ali, vreme [nakon Hristovog vaznesenja] je sada dolo. Duh je ekao Hristovo raspee,
uskrsenje, i vaznesenje. Deset dana su uenici upuivali svoje molbe za izlivanje Duha, a i
Hristos na nebu je dodao svoje posredovanje. Za ovo je bila prilika Njegovog vaznesenja i
inauguracije koja je bila slavlje na nebu. On se uzneo na visine i zaplenio plen, i sada je
traio dar Duha da bi mogao da ga izlije na svoje uenike. (But the time [after Christs
ascension] had now come. The Spirit had been waiting for the crucifixion, resurrection, and
ascension of Christ. For ten days the disciples offered their petitions for the outpouring of
the Spirit, and Christ in heaven added His intercession. This was the occasion of His
ascension and inauguration, a jubilee in heaven. He had ascended on high, leading captivity
captive, and He now claimed the gift of the Spirit, that He might pour it out upon His
disciples. ST, December 1, 1898 par. 5) Ono to je roenje bilo u Vitlejemu za Hrista, to je bila
Pedesetnica za Duha Svetoga. Duh se nije utelovio kao Hristos, jer je Hristos bio ogranien
svojim telom, dok to nije sluaj sa Svetim Duhom. Nezavisan od ogranienja tela, Duh je mogao
biti sa svima u svakom trenutku. To je i razlog zato je Isus rekao uenicima: Nego vam ja
istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utjeitelj nee doi k vama;
ako li idem, poslau ga k vama (Jovan 16:7).
Pedesetnica nije sluajan dogaaj koji se desio nakon to su se nekolicina prvih hriana sjedinili
u molitvi. Tipologija Starog zaveta usko povezuje Pashu i praznik sedmica Pedesetnicu (2.
Mojsijeva 23:16; 34:22; 3. Mojsijeva 23:15-22; 4. Mojsijeva 29:26-31; 5. Mojsijeva 16:9-12)
injenica da su se za ovaj praznik brojali dani i sedmice od Pashe pokazuje koliko su ta dva
praznika bila povezana.
Apostol Pavle kae u Rimljanima 8:26,27: A tako i Duh pomae nam u naijem slabostima:
jer ne znamo za to emo se moliti kao to treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem
neiskazanijem. A onaj to ispituje srca zna to je misao Duha, jer po volji Boijoj moli se
(grka re koja znai posredovati) za svete. Zapazimo da se Duh moli ali i
posreduje za svete. Ista re koja se koristi za Hristovo posredovanje u Jevrejima
7:25. Posredovanje radi jedna linost kod druge. Kako bi Pavle pisao o Duhu koji posreduje za
svete ukoliko je to samo Oev Duh, a ne odvojena boanska linost koja svojom voljom i svojim
naporom, uzdisanjem neiskazanijem, posreduje u korist oveka.
Iako Sveti Duh nije bio vidljiv kao Hristos, njegov dolazak i delovanje u hrianskoj crkvi je bilo
popraeno nadprirodnim manifestacijama i udima isto tako kao to je to bilo u ivotu Isusa
Hrista. Iako je Duh Sveti delovao i pre Pedesetnice, sada je tree lice boanstva bilo otkriveno
ljudima u potpunijoj meri. Zbog tako intenzivnog prisustva Svetoga Duha u prvoj hrianskoj
crkvi, mnogi kau da bi knjigu Dela apostolska trebalo nazvati Dela Svetoga Duha. Svakako ne
moemo da prenaglasimo koliko je ovo novo otkrivenje treeg lica boanstva znailo za ivot
crkve kao i za na lini ivot.

Ako je sveti Duh Bog, kao to smo videli iz Biblije, onda oni koji negiraju Trojstvo i jedinstvo tri
Boanske osobe unutar Trojstva, su prihvatili krivoverje politeizma. To je jasno vidljivo imajui u
vidu da je prema njihovom verovanju Isus Bog, ali manji od Boga Oca time to je bilo vreme kada
ga nije postojalo, a Sveti Duh nije Bog niti bie, iako je Isus rekao da je on drugi Uteitelj iste
vrste kao i prvi Uteitelj, sam Isus Hristos. Oni koji veruju u Trojstvo izbegavaju ovakvu vrstu
politeistikog shvatanja.

Opet generalna kritika koja puca u prazno, anti-trinitarci uglavnom ne vjeruju kao to je dano u
odgovoru. To je samo autorovo subjektivno vienje. Anti-trinitarci ne negiraju jedinstvo tri
Boanske osobe unutar nebeskog TRIJA ali ne mogu prihvatiti da je taj TRIO = TROJEDAN
Bog. Oni daju naglasak da je Bog JEDAN kroz boansku obiteljsku vezu Otac je Bog, ima
doslovnog Sina koji je boanske prirode i u tom smislu jednak s Ocem i Duha Svetoga koji ima
sve karakteristike boanske Osobe. Ovakvo shvaanje ne moe upotrebljavat terminologiju
TROJEDAN jer pojam TROJEDAN u suprotnosti s jedinstvom-povezanou tri boanske osobe
iskljuivo boanskim obiteljskim odnosom.Upravo taj odnos je veza izmeu TROJE ali to ni
izbliza nije TROJEDAN (metafiziki ili misterijem jedan) Bog.

Razumijevanje Boje prirode

10. Da li oni koji veruju u Trojstvo mogu da kau: pisano je, Isus se
nikada nije rodio u venosti?

Oni koji veruju u Trojstvo ne moraju uopte da daju ovakve izjave jer nigde u Bibliji ne pie da je
Isus Hristos roen u venosti. Ono to u Bibliji pie je da je Hristos prvoroen .
Gore smo ve objasnili da to objanjava Hristovo prvenstvo nad svime. Re prvoroen
je Hristova titula, a ne atribut njegovog porekla. Isus je provoroen nad svim
stvorenjima (Koloanima 1:15), prvoroen iz mrtvih (Koloanima 1:18), prvoroeni meu
mnogom braom (Rimljanima 8:29), prvoroeni nad anelima (Jevrejima 1:4-8)
Isto tako, esto se citira Jevrejima 1:5,6 kao dokaz Hristovog roenja: Jer kome od anela ree
kad: sin moj ti si, ja te danas rodih (grki )? I opet: ja u mu biti otac, i on e mi
biti sin. I opet uvodei prvorodnoga (grki ) u svijet govori: i da mu se
poklone svi aneli Boiji.
Jevrejima 1:5 je citat 2. Psalma, koji je prvi od vie Mesijanskih psalama. Kontekst Psalma jasno
ukazuje na to da se radi o krunisanju cara, tj. Mesije, a ne o njegovom roenju. Za ovo imamo i
potvrdu apostola koji su shvatili da se to desilo nakon vaskrsenja Isusa Hrista, jer u Delima
Apostolskim 13: 30,31,32 Pavle kae: A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh... I mi vam javljamo
obeanje koje bi ocevima naima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvi
Isusa; Kao to je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. Pavle povezuje
roenje () Hrista sa njegovim vaskrsenjem.
Elen Vajt takoe za tekst iz Jevrejima 1:6 i uvoenje prvoroenog u svet (
) kao i klanjanje anela tom prilikom, komentarie u kontekstu
Hristovog ustolienja za cara nakon vaznesenja i to povezuje sa Otkrivenjem 5. glava. Ne radi se
dakle o nekom Hristovom navodnom roenju u davnoj prolosti.
On ulazi u prisustvo Njegovog Oca. Pokazuje Njegovu ranjenu glavu, probodena rebra,
ranjene noge Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgrenih svetova, oni [spaeni]
su proglaeni opravdanima. Gde je On, tu e biti i Njegova crkva. Milost i istinasree se,
pravda i mir poljubie se. Psalam 85:10. Oeve ruke okruuju svog Sina i nareenje je
dato, da mu se poklone svi aneli Boiji. Jevrejima 1:6. Sa neizrecivim radou, vladari i
poglavarstva i sile, priznaju vrhovnu vlast Princa ivota. Aneoske ete klanjaju se pred
Njime, dok usklici radosti ispunjavaju nebeske dvore, dostojno je jagnje zaklano da primi
silu i bogatstvo i premudrost i jainu i ast i slavu i blagoslov. Otkrivenje 5:12. (He enters
into the presence of His Father. He points to His wounded head, the pierced side, the marred
feet... Before the heavenly angels and the representatives of unfallen worlds, they [saved
one] are declared justified. Where He is, there His church shall be. "Mercy and truth are
met together; righteousness and peace have kissed each other." Ps. 85:10. The Father's arms
encircle His Son, and the word is given, "Let all the angels of God worship Him." Heb. 1:6.
With joy unutterable, rulers and principalities and powers acknowledge the supremacy of
the Prince of life. The angel host prostrate themselves before Him, while the glad shout fills
all the courts of heaven, "Worthy is the Lamb that was slain to receive power, and riches,
and wisdom, and strength, and honor, and glory, and blessing." Revelation 5:12. Desire of
Ages, p. 834)
Komenatariui tekst iz Rimljanima 8:29 i jo jednu upotrebu titule prvoroeni meu mnogom
braom, Elen Vajt opet stavlja taj tekst u kontekst vaskrsenja, a ne nekog navodnog Hristovog
roenja u davnoj prolosti:
Hristos je bio prvi plod onih koji su umrli. Boja slava je bila da Princ ivota bude prvi
plod, antitip mahanog snopa. Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obliju
sina njegova, da bi on bio prvoroeni meu mnogom braom. Rimljanima 8:29. Upravo
ova scena, vaskrsenje Hrisovo iz mrtvih, je bila proslavljana kroz Jevrejsku tipologiju
(Christ was the first fruits of them that slept. It was to the glory of God that the Prince of
life should be the first fruits, the antitype of the wave sheaf. "For whom he did foreknow, he
also did predestinate to be conformed to the image of his Son, that he might be the firstborn
among many brethren" (Rom. 8:29). This very scene, the resurrection of Christ from the
dead, had been celebrated in type by the Jews 1SM 305).

Opet pucanje u prazno jer nije rije o Isusu Kristu kao onom tko je proiziao od vjenosti ve o
Bojem Sinu. Razlikaje u vremenu o kojem raspravljamo, govorimo o Sinu prije konteksta plana
spasenja i stvaranja svemira. Jasno je da se Sin utjelovio u Isusa Krista ali kada se raspravlja o
proizilaenju anti-trinitarci podrazumijevanju vrijeme prije plana spasenja.

11. Pitanje Hristovog Boanstva i Njegove venosti.

Oni koji se protive crkvenom uenju o Trojstvu imaju takoe primedbe na pitanje Hristovog
Boanstva. Iako neki od njih vrlo odluno tvrde da je Isus Bog i da je jednak Ocu, jo uvek veruju
da zbog svog navodnog roenja, Hristos je u neku ruku nii od Oca jer je Otac ipak pravi i
jedini Bog (Jovan 17:3 A ovo je ivot vjeni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga).
Meutim, oni u ovome zanemaruju tekstove u Bibliji koji isto kau da je Isus Hristos istini Bog
(1. Jovanova 5:20 ) i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog
i ivot vjeni) i koji je nad svima Bog blagosloven vavijek (Rimljanima 9:5 od kojijeh
je Hristos koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin)
Ne izgleda logino da neko moe u isto vreme da tvrdi da je Isus Hristos jednak Ocu, to neki od
onih koji se protive Trojstvu izjavljuju, da bi ve u sledeoj reenici u istom dahu rekli da Isus
Hristos ipak nije u svemu jednak Ocu. Ako neko nije jednak Ocu, on nije. Logika ne dozvoljava
ovakve izjave. Mi moemo dati izjave koje pokazuju odreenu misteriju i nau ljudsku
ogranienost u shvatanju jedinstva Oca i Sina, ali ne moemo prihvatiti nelogine izjave kao to je
na primer izjava Isus je jednak Ocu, ali Isus nije jednak Ocu.
U diskusijama i u pisanim tekstovima adventista koji ne prihvataju biblijsko uenje o Trojstvu i
potpunu venost i beskonanost Isusa Hrista, esto ujemo ili itamo izjave kao to su "Isus je
Bog" ili "Isus je Jahve" ali u dubljim objanjenjima ovih izjava, pokazuju da uopte ne prihvataju
pravo znaenje tih tvrdnji, onako kako bi one znaile koristei biblijsko znaenje tih izjava. Oni
shvataju na osnovu Biblije i Duha prorotva da su te izjave tane, ali ne prihvataju potpuno
znaenje tih izjava.
Prvo da kaemo da re "Bog", kada se izgovara u biblijskom smislu (ne u smislu naeg paganskog
porekla te rei koja oznaava pojedinog paganskog boga), dolazi od jevrejske rei "Elohim". Ova
re je mnoina i literalno znai "Bogovi". Re "Elohim" u Starom Zavetu oznaava
transcedentnog Boga, Vladara i Tvorca svemira koji je toliko iznad nas da ga je nama ljudima
teko i shvatiti i dokuiti. Re "Elohim" u mnoini se u Bibliji isto koristi i za paganske bogove
kada se o njima govori u mnoini i tada je u naim Biblijma prevedena kao bogovi to i jeste
njeno literalno znaenje.
Imajui u vidu ovo znaenje rei "Elohim", znaajno je zapaziti da u 5. Mojsijeva 6:4, doslovan
prevod bi bio "uj Izailju, Jahve, na Bog (literalno "nai Bogovi"), Jahve je jedan". Ovo znai da
nasuprot politeizma gde ima mnogo bogova ali koji uopte nisu "jedno" ili "jedan", Izrael ima
Elohim-a (literlano BOGOVI) koji je "JEDAN" ili koji je "JEDNO" (jevrejska re ehad). Ta
ista re jedan ili jedno na jevrejskom, se koristi u 2. Mojsijeva 2:24. gde oznaava da dvoje
trebaju biti jedno. 5. Mojsijeva 6:4 ne kae da Jahve je jedini Bog. Rae, tekst kae da je On
jedno ili jedan.
Ovo je jako znaajno zato to postoji re "Bog" u jednini na jevrejskom, i ona je "Eloah", ali za
trascedentnog Boga se ne koristi ta re u jednini, to bi monoteisti oekivali, nego se koristi re u
mnoini "Elohim" ("Bogovi"), to pokazuje mnoinu u rei Bog.
Postoji jedan pokuaj onih koji poriu Boju mnoinu da ovo objasne sa takozvanom "mnoinom
velianstva", neto u stilu kao kada mi nekom persiramo i kaemo Vi a ne Ti. Meutim, ne
postoji ni jedan biblijski dokaz za tako neto. Tek nakon nastanka hrianstva su jevreji poeli da
govore o ovom principu, ali niti u originalnom babilonskom i palestinskom Talmudu, niti u
jednom rabinskom ili jevrejskom delu, pre nastanka hrianstva, nikada se ne spominje ta
"mnoina velianstva". ta vie, u Bibliji nemamo ni jedan primer da neki car sebe oznaava kao
"Mi" ili kao "Nas" i da se neko obraa bilo kome caru ili velikanu sa "Vi", "Vas" ili Vama.
Ovu mnoine velianstva su prihvatili i oni hriani koji poriu Trojstvo. esto se citra tekst iz
2. Mojsijeve gde Bog kae Mojsiju da e on biti Bog - Elohim faraonu da bi se dokazao mnoina
velianstva. Meutim taj tekst bio samo simbolika da e Mojsije biti faraonu umesto Boga ali se
nigde u gramatici ne vidi da se Mojsiju neko obraa u mnoini niti da je ikada Mojsije za sebe
govorio u mnoini.
Sa druge strane, osim to u Starom Zavetu imamo Boga, Elohim-a, transedentnog Boga, mi
vidimo da imamo i Jahvea koji se pojavljuje kao personalni Bog koji je u dodiru sa ljudima. Na
primer, Jahve se ne spominje u 1. Mojsijevoj 1. glavi. Svo vreme se govori o Elohim-u,
transcendentnom Bogu koji stvara sve pa i samog oveka. Meutim, kada odemo u 1. Mojsijeva
2. glava gde imamo opis stvaranja oveka u detalje, onda vidimo da je tu Jahve. Jahve je taj koji
formira oveka od praha zemaljskoga. On je taj koji se obraa oveku u naoj realnosti stvorenog
sveta. Jahve je Bog koji je uao u ljudsku realnost da bi ostvario zajednicu sa ovekom i enom.
Imajui sve ovo to smo videli u Starom zavetu i upotrebi rei Elohim i Jahve (YHWH), pitamo
se onda ta mi zapravo kaemo kada kaemo "Isus je Bog"? U Novom zavetu, starozavetne rei
Elohim i Jahve su prevedene sa Teos i Kurios. Kada mi kaemo "Isus je Bog" mi zapravo
kaemo "Isus je Elohim", transcendetni Bog, vrhovni Bog koji vlada svemirom kao Tvorac i
Gospodar koji je iznad svih. Kada kaemo "Isus je Jahve" mi kaemo da je Isus Bog koji je uao
u ljudsku realnost kao Bog koji ostvaruje zajednicu sa ovekom. Kada se apostoli obraaju Isusu
kao Gospod, oni zapravo se obraaju sa starozavetnim znaenjem Jahve ili Adonai, poto je Isus
javno izjavio da je on Jahve ("JA SAM")
Kada oni koji poriu mnoinu Boga, Trojstvo, kau "Isus je Bog" to znai "Isus je Elohim"
(Elohim literalno znai Bogovi), onda je bolje da budu sigurni ta zapravo time kau i koju
izjavu daju o onome za koga se kae da je u Njemu bila sva "punina boanstva telesno"
(Koloanima 2 :9) Iako oni izjavljuju da je Isus Bog, oni ne prihvataju da je Isus Elohim, Bog
iznad koga nema veega i koji je vrhovni Vladar i Tvorac svemira.
Ljudi su Isusa u Jovanu 5:18 i 10:33 optuivali: graae se jednak Bogu i to ti, ovjek
budui, gradi se Bog. Iako je Novi zavet pisan na grkom, Isus i jevreji ovde razgovaraju na
aramejskom koji je skoro identian jevrejskom. Tako, ako je Isus ovde sebe oznaio kao Boga,
grki Teos, na originalnom jeziku Isus je sebe oznaio kao Elohim.
Isto tako, ako neko kae "Isus je Jahve", onda to znai da je Isus Bog koji je doao u ljudsku
realnost kao lini Bog. Sama re Jahve (YHWH) oznaava Boje veno postojanje bez poetka
i kraja, Ja sam koji jesam. Ako neko ne veruje u potpunosti onako kako Biblija daje znaenje
tim izjavama, onda ni izjava Isus je Jahve nema znaenje onoga to se izjavljuje ukoliko se
potpuno ne prihvati biblijska definicija ovog imena.

Pucanj u prazno

12. Njihovo objanjavanje izjave da je Hristos roen od Boga

Ovo njihovo verovanje nije u potpunosti doreeno. Oni veruju da je Bog literarno rodio Hrista, ali
iako tvrde da ova re roenje znai da je Otac na neki nain rodio Sina, ipak ne veruju da je to
literarno roenje takvo kakvo je nama poznato u uobiajenom shvatanju te rei. Moda jedna od
najasnijih definicija tog dogaaja prema njihovom shvatanju je dao C. S. Longacre koji je 1947.
godine za Hristovo raanje napisao:
On [Bog Otac] bio je u stanju da reprodukuje Samog Sebe i podigao je drugog
samopostojeeg Boga koji ima sopstveni ivot i silu i atribute. (He [God the Father] was
capable of reproducing Himself and bringing forth another self-existent God possessing His
own life and power and attributes. C. S. Longacre, The Deity of Christ, January 1947, 3.)
Biblija nigde ne govori o nekom Bojem reprodukovanju samog sebe i jasno govori da je Isus
oduvek postojao, da je vean. Elen Vajt isto to kae koristei izraze da Isus ima originalan
iskonski ivot koji nije pozajmljen.
Osim toga, koncept raanja bogova je tipian mitoloki motiv koji stoji sasvim u suprotnosti sa
onim to Biblija ui o Bojim atributima. Bog se ne moe roditi jer je on pre svakoga, a sam nema
uzroka postojanja. Ako je Isus Bog, a mi znamo iz Biblije da jeste, onda On nema poetka ni u
vremenu niti izvan vremena, niti raanjem niti bilo kojim drugim procesom ili dogaajem.

Opet pucanj u prazno jer to nitko ne tvrdiopet se mjea zemaljsko roenje Krista i roenje
boanskog doslovnog Sina od strane doslovnog boanskog Oca u doslovnom ali neshvatljivom i
neobjanjivom trenutku vjenosti koji je MISTERIJ jer nikad nije postojao trenutak a da Sin nije
postojao. Ako autor eli uhvatiti anti-trinitarce u zabludi onda je ovo poimanje objanjeno u
predhodnoj reenici - mjesto za to, ali proglasiti ovu tvrdnju kontradiktornom pekulacijom
znailo bi izjednaiti pojam MISTERIJ s pekulacijom u bilo kojem kontekstu a najznaajnije
kada se MISTERIJEM argumentira pojam TROJEDAN to je upravo ono to adventistika verzija
Trojstva (TORJEDAN) nudi.

13. Njihovo shvatanje Svetoga Duha

Kao i po pitanju roenja Isusa Hrista, i ovde je objanjenje onih koji se protive Trojstvu u
potpunosti nedoreeno. ini se kao da se radi o nekoj igri rei. Dok sa jedne strane tvrde da veruju
u tri linosti Boanstva, ipak poriu da je Sveti Duh zasebna individua, zasebno bie. Prema
njihovom shvatanju, Sveti Duh je samo Boji i Hristov Duh, a ne zasebno bie. Postoje samo dva
bia, Otac i Sin, a Sveti Duh je samo linost Oca ili linost Isusa Hrista ili linost Oca i Sina.
Iako ovako shvatanje suproti onome to je Isus rekao uenicima kada im je zapovedio da
krtavaju u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, (jedno ime, a tri Boanske linosti), oni tvrde da su
se prvi hriani krtavali samo u ime Isusa a ne onako kako je Isus Hristos naredio.
Ve smo videli biblijske citate kao i citate od Elen Vajt koji svakako pobijaju ovakvo shvatanje.
Biblija govori o Svetome Duhu kao o Bogu (Dela 5. i 13. glava) i on je drugi Boanski
Uteitelj koji e doi da predstavlja Hrista (Jovan 14. glava).
Bog Sveti Duh je stvarna osoba koja trai stan u naem srcu. Zar negiranje Svetog Duha kao
jednog Boga istog ranga kao to su Otac i Sin ne ini oaloavanje Bojeg Duha? I ne
oaloavajte Svetoga Duha Boijega, kojijem ste zapeaeni za dan izbavljenja (Efescima
4:30). Duha ne gasite. Prorotva ne prezirite (1. Solunjanima 5:19). Zato vam kaem:
svaki grijeh i hula oprostie se ljudima; a na Duha svetoga hula nee se oprostiti ljudima. I
ako ko ree rije na sina ovjeijega, oprostie mu se; a koji ree na Duha Svetoga, nee mu
se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome (Matej 12:31,32).
David je molio molitvu koju trebamo moliti svakog dana: Nemoj me odvrgnuti od lica svojega,
i Svetoga Duha svojega nemoj uzeti od mene. Vrati mi radost spasenja svojega, i Duh
vladalaki neka me potkrijepi (Psa 51:11,12).

Ovdje autor ne daje pravo nekim drugim shvaanjima na pojam MISTERIJ (tajna Boja) za
razliku kad se taj pojam koristi kao rjeenje za problem TROJEDAN.

oni tvrde da su se prvi hriani krtavali samo u ime Isusa a ne onako kako je Isus Hristos
naredio.

Koji su to oni koji tako tvrde, nije mi poznato

14. Njihova primedba na krtenja u ime Oca, Sina i Svetoga Duha

Hristos je dao veliki nalog svojim uenicima: Idite dakle i nauite sve narode krstei ih va
ime Oca i Sina i Svetoga Duha, (Matej 28:19) Pa ipak, oni koji ne prihvataju doktrinu o
Trojstvu imajui u vidu da poriu postojanje nezavisne tree linosti boanstva, tvrde da ovaj stih
iako autentian (neki smatraju da nije autentian i da je dodat ksanije), nije dokaz za Trojstvo.
Kao dokaz svome verovanju, oni navode da izvetaji iz Dela apostolskih pokazuju da su uenici
krtavali samo u ime Isusa Hrista. Jedan od tekstova koji koriste je A Petar im ree:pokajte se,
i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oprotenje grijeha; i primiete dar Svetoga
Duha; (Dela 2:38).
ak i povran pogled u ovaj stih nas upuuje da je Sveti Duh tesno povezan sa krtenjem. Ali, ono
to treba naglasiti je pitanje imena. Ako pogledamo Matej 28:19, videemo neto to je veoma
karakteristino za taj tekst, a to je da iako se spominju tri osobe jo uvek je to jedno ime.
Dakle, ne radi se o tri razliita imena nego o jednom imenu. Mi se ne krtavamo u imenima Oca,
Sina i Svetoga Duha, nego u jednom imenu.
Nemogue je u ovom kratkom pregledu ii u detalje u objanjavanju biblijskog koncepta imena
kao nosioca karaktera onoga ko nosi ime, ali dovoljno je ovde naglasiti da prema Materju 28:19, i
Otac i Sin i Sveti Duh imaju jedno ime. Nema sumnje da potpuna boanska priroda svakoga od tri
Boanskih linosti podrazumeva da svako od njih nosi iste karakteristike izraene u tom imenu.
Da li prema tome kada se kae da se neko krtava u ime Isusa Hrista to ime iskljuuje Oca i
Svetoga Duha? Svakako ne. Ne postoji vie imena kojima se mi spasavamo nego samo jedno.
Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome
drugom spasenja; Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi
mogli spasti (Dela 4:11,12). Sva imena koje moemo da primenimo na Boga su ukljuena u
ovom imenu, a sa njima i celokupno Boanstvo. Izgovaranje formule prilikom krtenja je vie
nego ponavljanje odreenih rei. Ono izraava veru u jednog Boga i Spasitelja, Oca, Sina i
Svetoga Duha. Apostol Pavle je lepo izrazio to jedinstvo tri linosti u apostolskom pozdravu
Korinanima: Blagodat Gospoda naega Isusa Hrista i ljubav Boga i Oca i zajednica
Svetoga Duha sa svima vama. Amin. (2. Korinanima 13:13)
to se tie spisa Elene Vajt, ona je izraavala vrsto verovanje u krtenje u ime Oca, Sina i
Svetoga Duha. Postoje na desetine citata koje smo citirali u delu njenih citata o Trojstvu, a ovde
emo navesti samo dva:
Oni koji su krteni u trostruko ime Oca, Sina i Svetoga Duha, na samom poetku svog
hrianskog ivota, javno izjavljuju da su prihvatili poziv: Zato iziite izmeu njih i
odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neistote, i ja u vas primiti, i biu vam otac,
i vi ete biti moji sinovi i keri, govori Gospod svedritelj. Imajui dakle ovaka obeanja,
o ljubazni! da oistimo sebe od svake pogantine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu
Boijemu. Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, traite ono to je gore gdje Hristos sjedi s
desne strane Boga. (Those who are baptized in the threefold name of the Father, the Son,
and the Holy Ghost, at the very entrance of their Christian life declare publicly that they
have accepted the invitation, "Come out from among them, and be ye separate, saith the
Lord, and touch not the unclean thing; and I will receive you, and will be a Father unto you,
and ye shall be my sons and daughters, saith the Lord Almighty." "Having therefore these
promises, dearly beloved, let us cleanse ourselves from all filthiness of the flesh and spirit,
perfecting holiness in the fear of God." "If ye then be risen with Christ, seek those things
which are above, where Christ sitteth on the right hand of God." 6BC 1075)
Kada ste uli u vodu i krstili se u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, ove tri velike nebeske sile
zavetuju Sebe da vam daju silu i blagodat da se oduprete svakom iskuenju da sramotite
Boga. (When you went down into the water and were baptized in the name of the Father,
the Son, and the Holy Spirit, these three great powers of heaven pledged Themselves to give
you power and grace to resist every temptation to dishonor God.19 Manuscript Releases,
235.)
Zapazimo njenu upotrebu izraza trostruko ime. To je ista ta ideja iz Mateja 28:19 gde
nalazimo jedninu vezanu za tri linosti. Ne radi se o tri imena, nego o jednom trostrukom
imenu.
Opet pucanj u praznoproitati: Razumijevanje Boje prirode

15. Prie Solomonove 8:22-30

Postoje dva mesta gde Elena Vajt citira ovaj tekst a oni koji odbacuju Trojstvo koriste ove njene
citate kao navodno definitivan dokaz da taj tekst dokazuje da Isus Hristos ima poetak roenjem.
Pogledaemo oba citata i vidimo da li je to sluaj:
Vladar svemira nije bio sam u svom delu dobroinstva. Imao je saveznika saradnika, koji
je znao da ceni Njegove namere, s kojim je mogao da podeli radost koju je 100
oseao donosei sreu stvorenim biima. U poetku bee Re, i Re bee u Boga i Bog bee
Re. Ona bee u poetku u Boga. (Jovan 1:1,2) Hristos, Re, Jedinorodni, bio je jedno s
venim Ocem jedno po prirodi, po karakteru, po namerama jedino bie koje je moglo da
pronikne u sve Boje savete i namere. Ime e mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac
veni, Knez mirni. (Isaija 9,7) Kojemu su izlasci od poetka, od venih vremena. (Mihej
5,2) Sin Boji je objavio o samome sebi: Gospod me je imao u poetku puta svojega, pre
dela svojih, pre svakoga vremena... kada je postavljao temelje Zemlji, tada bejah kod njega
hranjenica, bejah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njime svagda. (Prie 8,22-30)
Otac je delovao preko svoga Sina stvarajui sva nebeska bia. Jer kroz Njega bi sazdano
sve... (The Sovereign of the universe was not alone in His work of beneficence. He had an
associate--a co-worker who could appreciate His purposes, and could share His joy in giving
happiness to created beings. "In the beginning was the Word, and the Word was with God,
and the Word was God. The same was in the beginning with God." John 1:1, 2. Christ, the
Word, the only begotten of God, was one with the eternal Father--one in nature, in
character, in purpose--the only being that could enter into all the counsels and purposes of
God. "His name shall be called Wonderful, Counselor, The mighty God, The everlasting
Father, The Prince of Peace." Isaiah 9:6. His "goings forth have been from of old, from
everlasting." Micah 5:2. And the Son of God declares concerning Himself: "The Lord
possessed Me in the beginning of His way, before His works of old. I was set up from
everlasting. . . . When He appointed the foundations of the earth: then I was by Him, as one
brought up with Him: and I was daily His delight, rejoicing always before Him." Proverbs
8:22-30. The Father wrought by His Son in the creation of all heavenly beings. "By Him
were all things created, . . . PP 34.)
Sam ovaj citat Elene Vajt govori o Hristu kao o onome koji je od venih vremena isto kao to i
biblijski tekst to radi. Paljivo itanje ovog biblijskog teksta nam pokazuje da se nekoliko puta
izjavljuje da je Hristos vean:
- Gospod me je imao u poetku puta svojega koliko god dugo je Otac postojao, toliko je i
Sin postojao. Poetak se ne odnosi samo na Sina nego i na Oca to oznaava beskonanost.
- pre svakoga vremena - Sin je bio sa Ocem pre svakog vremena.
- bejah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njime svagda Nije postojalo nikada vreme
kada Sin nije bio u potpunoj zajednici sa Ocem.

Ono to treba podvui je da citat iz Pria poinje sa glavnom postavkom radi koga ga Elen Vajt i
citira: Gospod me je imao u poetku puta svojega, pre dela svojih, pre svakoga vremena.
Drugim reima, radi se od samog poetka Jahvea, pre svakog vremena, tu je bio i Isus Hristos. Mi
znamo da Jahve nema poetak i da je to samo ljudski jezik da se kae da je Hristos bio oduvek sa
Ocem, pre svakog vremena, od vremena venih, od poetka puta Jahvinog.
Pogledajmo drugi citat gde Elen Vajt citira ovaj biblijski tekst:
Meutim, iako Boja Re govori o Hristovoj ljudskoj prirodi dok je bio na zemlji, ona
takoe odluno govori u pogledu njegovog prepostojanja. Re je postojala kao boansko
bie, ak i kao veni Boji Sin, u zajednici i jedinstvu sa Ocem. On je od veka bio Posrednik
zaveta, onaj u kome e biti blagosloveni svi narodi na zemlji i Jevreji i neznaboci, ako ga
prihvate. Rije, bijae u Boga, i Bog bijae Rije (Jovan 1:1). Pre nego to su ljudi ili
aneli stvoreni, Re je bila sa Bogom i bila je Bog. Svet je stvoren kroz Njega 'i bez njega
nita nije postalo to je postalo' (Jovan 1:3). Ako je Hristos sve stvorio, On je postojao pre
svih stvari. Rei izgovorene u vezi s tim su toliko presudne da niko ne treba da ima sumnju.
Hristos je u sutini i u najviem smislu Bog. On je bio sa Bogom oduvek, Bog nad svima,
blagosloven zauvek. Gospod Isus Hristos, boanstveni Sin Boji, postojao je oduvek, kao
zasebna linost, a jo uvek jedno sa Ocem. On je bio nenadmaiva slava neba. On je bio
zapovednik nebeskim inteligentnim biima i Njegovo pravo je bilo da ga aneli oboavaju
tako pravednog. To nije bilo oduzimanje od Boga. 'Gospod me je imao u poetku puta
svojega, pre dela svojih, pre svakoga vremena. Pre vekova postavljena sam, pre poetka, pre
postanja zemlje. Kad jote ne bae bezdana, rodila sam se, kad jo ne bae izvora obilatih
vodom. Pre nego se gore osnovae, pre humova ja sam se rodila; Jo ne bee nainio zemlje
ni polja ni poetka prahu vasiljenskom; Kad je ureivao nebesa, ondje bejah; kad je
razmeravao krug nad bezdanom' (Prie 8:22-27). ("But while God's Word speaks of the
humanity of Christ when upon this earth, it also speaks decidedly regarding His pre-
existence. The Word existed as a divine being, even as the eternal Son of God, in union and
oneness with His Father. From everlasting He was the Mediator of the covenant, the one in
whom all nations of the earth, both Jews and Gentiles, if they accepted Him,were to be
blessed. "The Word was with God, and the Word was God" (John 1:1). Before men or
angels were created, the Word was with God, and was God. The world was made by Him,
"and without him was not any thing made that was made" (John 1:3). If Christ made all
things, He existed before all things. The words spoken in regard to this are so decisive that
no one need be left in doubt. Christ was God essentially, and in the highest sense. He was
with God from all eternity, God over all, blessed forevermore. The Lord Jesus Christ, the
divine Son of God, existed from eternity, a distinct person, yet one with the Father. He was
the surpassing glory of heaven. He was the commander of the heavenly intelligences, and the
adoring homage of the angels was received by Him as His right. This was no robbery of
God. 'The Lord possessed me in the beginning of his way, He declares, before his works of
old. I was set up from everlasting, from the beginning, or ever the earth was. When there
were no depths, I was brought forth; when there were no fountains abounding with water.
Before the mountains were settled, before the hills was I brought forth: while as yet he had
not made the earth, nor the fields, nor the highest part of the dust of the world. When he
prepared the heavens, I was there: when he set a compass upon the face of the depth.'
(Proverbs 8:22-27)." - 1SM 247,248)
Moramo ovde zapaziti da Elen Vajt ovaj biblijski tekst citira kao dokaz da Gospod Isus Hristos,
boanstveni Sin Boji, postojao je oduvek, kao zasebna linost pa ipak protivnici Trojstva i
venog Hristovog postojanja, citiraju ovaj tekst kao njihov najbolji dokaz da Hristos nije postojao
od venosti. udno, zar ne?
Vano je videti kada 22. stih kae u poetku puta svojega ne govore o poetku Hrista kao to
neki tvrde, nego se tu govori o samom poetku i Oeve egzistenije, koje znai od venosti. To je
najbolje to ljudski jezik moe da objasni da je Hristos bio od venosti sa Ocem. Osim toga, ta
fraza nas podsea na Jovan 1:1-3 U poetku bjee rije, i rije bjee u Boga, i Bog bjee rije.
Ona bjee u poetku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje nita nije postalo to je
postalo, kao i 1. Jovanova 1:1 to bjee ispoetka o rijei ivota:
Ve smo rekli u vezi prethodnog citata da se u ovom tekstu vie puta potvruje Hristova venost.
Evo jo nekih elemenata ovog teksta iz Pria 8. glave, koji pokazuju da Mudrost moe da se
izjednai sa Jahvom iz Starog Zaveta jer je ona neko ko: daje ivot i smrt (8:35,36 uporediti sa
Prie 10:27), je izvor pravih vladara (8:15,16), koga treba da traimo (8:17), kogaljubimo i koji
ljubi za uzvrat (8:17), koji daje bogatstvo (8:18-21) i ono to je najvanije, Mudrost je neko ko je
izvor otkrivenja (8:6-10,19,32,34). Nema sumnje da se ovde radi o boanskoj osobi sa svim
karakteristikama koje ima Jahve u Starozavetnom otkrivenju.
Zanimljiv je i 30. stih koji u Daniievom prevodu kae da je mudrost bila hranjenica. Radi se
o jevrejskoj rei amon koja znai graditelj, ili glavni arhitetka. (Na primrer, Lujo
Bakoti prevodi tad ja bijah kod njega na djelu; Jerusalimska Bibija kae bila sam kraj
njega, kao graditeljica; Tomislav Drotar prevodi ovaj stih ovako Ja bih glavni graditelj s
njegove strane) Oito je dakle da je ovo boanska osoba, Isus Hristos, Tvorac svega to se vidi i
ne vidi.
Meutim, bez obzira na sve to smo do sada rekli i to nam ovaj tekst nedvosmisleno govori o
Hristu kao venom biu u kome su svi boanski atributi, ovde elimo da pogledamo glavnu
primedbu na ovaj tekst gde se govori o roenju Mudrosti (24,25. stih).
Jevrejska re khul ima vie znaenja, meu ostalim vrtlog, ples, griti se, meutim
kontekst je ipak takav da oznaava roenje deteta. O emu nam ovo govori i gde u Bibliji
nalazimo ovakav jezik raanja u vezi Isusa Hrista osim u kontekstu njegovog roenja od
Marije?
Deo teksta o roenju poinje u 23. stih gde se kae u naem prevodu za Mudrost, da pre vekova
postavljena sam, jeste zapravo klju za razumevanje stiha od 23-25. Ova re postavljena je
jevrejska re nasak to znai ustoliiti, inaugurisati, pomazati za kralja. Ako
pokuamo da naemo gde se jo ova re upotrebljava u Bibliji, jedino drugo mesto gde je
nalazimo je ba u mesijanskom Psalmu 2:6,7 gde se upravo ta re koristi za Hristovu inauguraciju
kao cara. Psalam 2:6 Ja sam pomazao (nasak) cara svojega na Sionu, na svetoj gori
svojoj., i Psa 2:7 Kazau naredbu Gospodnju; on ree meni: "ti si sin moj, ja te sad rodih.
Iako drugi Psalam ima svoju lokalnu primernu na Davida, on se konano odnosi na Mesiju u
njegovoj inkarnaciji i stihovi 6. i 7. se odnose na Hristovo pomazanje kao cara nakon vaskrsenja i
uzneenja. Ovo potvruje novozavetni tekst u Dela 13:32 I mi vam javljamo obeanje koje bi
ocevima naima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvi Isusa; Kao to je
napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.Re roen vidimo da je ovde
tehniki izraz za ustolienje kao cara. Prema tome, kada se u Priama 8. glavi govori o pomazanju
i roenju Mudrosti, tj. Hrista, to se ne odnosi na njegovo literarno roenje i poetak, nego se
odnosi na njegovo uspostavljanje slube Sina u planu spasenja u venoj prolosti kao i njegovom
ustolienju ka cara nakon vaskrsenja i uznesenja.
Prie 8:23-25 nam dakle govore o neemu to se desilo pre vremena venih gde je Isus Hristos bio
pomazan za poseban zadatak. Mi vidimo da se u daljnjim stihovima od 26-29 govori o
stvaranju. Ali, pre tog stvaranja, Isus Hristos je bio pomazan za izvesnu slubu kao to nam tekst
kae.
Meutim, koji je to zadatak i sluba na koji je Isus uspostavljen pre nego to je stvoren ovaj svet?
Odgovor na to pitanje nalazimo u 30. i 31. stihu. Ve smo analizirali re amon koju Danii
prevodi hranjenica ali se radi o znaenju glavni Graditelj. Nakon to je stvorio svet, Isus
Hristos se veseli jevrejski mesaheket (30. stih) sa sinovima ljudskim (31.stih). Ovde se
prepoznaje posrednika sluba Isusa Hrista. Sa jedne strane on je sa Jahveom, a sa druge strane je
sa sinovima ljudskim. Kao onaj koji voli Jahvu i koji voli ljude, Hristos nas povezuje sa Bogom.
Jedina veza izmeu oveka i Boga je Mudrost Posrednik Isus Hristos.
Da li je biblijski mogue dokazati da se ovaj izbor drugog lica Boanstva za slubu posrednika
desio pre postanja sveta i da li nam ovaj tekst o tome govori? Uvek je vano imati vie biblijskih
svedoanstava za neto to verujemo. Ve smo videli da re roen prema Psalmu 2. i Delima
13. se odnosi na Hristovo ustolienje kao cara nakon vaskrsenja i uznesenja. ta je sa njegovim
izborom kao Posrednika u dalekoj prolosti, pre nego to je ita i bilo stovreno?
Za shvatanje ovoga nam je jako znaajan tekst iz 1. Petrove poslanice gde kae: Znajui da se
propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg ivljenja, koje ste vidjeli
od otaca; Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i preista jagnjeta; Koji je
odreen jo prije postanja svijeta (1. Petrova 1:18-20). Hristos je odreen kao Sin, Jagnje,
Posrednik, jo pre postanja sveta. To je upravo roenje o kojem nam govori tekst u Prie 8:23-
25.Biblija na vie naina potvruje ovaj izbor Hrista pre stvaranja sveta kao posrednika. Kada
Biblija govori o Anelu Gospodnjem u Starom Zavetu jasno je da je on poslan od Jahvea da
bude njegov predstavnik dok je u isto vreme i sam on Jahve (1. Mojsijeva 16:13; glava 18 i 19;
22:24; 48:16; 2. Mojsijeva 23:20,21; glava 32 i 33; Isus Navin glava 5 i 6). Isto tako Danilo
spominje Mihajla koji je jedan od prvijeh knezova (Danilo 10:13; 21; 12:1). U Novom zavetu
ovo je potvreno time da Hristos dolazi sa glasom arhanelovim (1. Solunjanima 4:15-17), kao
i sa glasom Sina Bojega (Jovan 5:28,29). Re Mihajlo koje znai ko je kao Bog? je zapravo
Isus Hristos u svojoj ulozi zastupnika ljudi pred Bogom.
Sve u ovom tekstu ukazuje da je u Bojem savetu odlueno pre stvaranja sveta da jedan lan
Boanstva delimino isprazni sebe (Fibljanima 2. glava 7. stih ponizi, grki kenosis to
znai isprazniti) da stupi dole sa svoga uzvienog poloaja jednakosti Bogu i postane Posrednik.
Ovo ispranjivanje kenosis e se nastaviti milenijumima kasnije prilikom uteloveljenja pa i
jo dalje do same smrti na krstu. To u ni u kojem sluaju nije neka podreenost Sina Ocu, nego
dobrovoljno ponienje Sina i njegovo prihvatanje Posrednike slube koja e otkriti neizmernu
Boju ljubav celom svemiru. Ovaj proces ponienja nije literarno raanje nego momenat
uspostavljanja plana spasenja u beskonanoj prolosti.
O ovome pie i Elen Vajt kada kae da je plan spasenja napravljen pre postanja sveta, to znai da
se Hristos ve tada ponizio da bi postao Posrednik imajui u vidu greh u koji e pasti
oveanstvo:
Svrha i plan blagodati postoje od sve venosti. Pre postanka sveta je bilo odlueno prema
Bojem savetu da ovek treba biti stvoren, obdaren snagom da ini boansku volju. Ali pad
oveka sa svim njegovim posledicama nije bio sakriven od Svemoguega, a ipak ga nije
odvratilo od izvrenja Njegove vene namere, jer e Gospod uspostaviti svoj presto u pravdi.
Bog zna kraj od poetka.... Prema tome, otkup nije bio neto to je naknadno smiljeno...
nego vena namera koja e biti izvrena za blagoslov ne samo za ovaj mali svet nego za
dobro svih svetova koje je Bog stvorio...
Uslovi ovog jedinstva izmeu Boga i oveka u velikom zavetu iskupljenja je bio dogovoren
sa Hristom od venih vremena... Pavle govi o Jevanelju i propovedanju o Isusu Hristu, kao
neemu to je po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, a sad se javila i
obznanila kroz pisma proroka, po zapovijesti vjenoga Boga, za posluanje vjere meu
svima neznabocima. (Rimljanima 16:25,26.) (The purpose and plan of grace existed from
all eternity. Before the foundation of the world it was according to the determinate counsel
of God that man should be created, endowed with power to do the divine will. But the
defection of man, with all its consequences, was not hidden from the Omnipotent, and yet it
did not deter Him from carrying out His eternal purpose; for the Lord would establish His
throne in righteousness. God knows the end from the beginning. . . . Therefore redemption
was not an afterthought . . . but an eternal purpose to be wrought out for the blessing not
only of this atom of a world but for the good of all the worlds which God has created The
terms of this oneness between God and man in the great covenant of redemption were
arranged with Christ from all eternity. . . . Paul speaks of the gospel, the preaching of Jesus
Christ, as "the revelation of the mystery, which hath been kept in silence through times
eternal, but now is manifested, and by the Scriptures of the prophets, according to the
commandment of the eternal God, is made known unto all the nations unto obedience of
faith Romans 16:25, 26, R.V. AG 129)
Naglasak u ovom citatu je da je Hristos bio posrednik od veka imajui u obzir Boje predznanje o
ovekovom buduem padu i potrebi za Posrednikom. Sam citat iz Izabranih svedoanstva pre
nego to Elen Vajt citira Prie 8. glavu govori o Hristu: On je od veka bio Posrednik zaveta
(From everlasting He was the Mediator of the covenant. 1SM 247) Tekst iz Prie 8:23-25
nam upravo govori o uspostavljanju Hrista kao Posrednika.
Gledajui u ovaj tekst iz Pria 8. glave, koji je jedan od najveih primedaba na verovanje u
Trojstvo i potpunu jednakost Hrista sa Ocem, te navodno Hristovo literarno roenje od Oca,
moemo slobodno rei da ovaj biblijski tekst uopte ne govori o nekom Hristovom poetku kao
odvojenog bia od Oca. On govori o Hristovom venom postojanju sa Ocem, kao i o postavljanju
Hrista kao jedinog Posrednika koji e spasiti oveanstvo, te Tvorcu svega to vidimo. U tom
smislu Hristos jeste roen pre postanja sveta. Ovo je sasvim u skladu sa drugim tekstovima iz
Bibije i Duha prorotva i potpuno se uklapa u koncept boanstva i plana spasenja onako kako
veruje adventistika crkva.

Sin Boji je Krist (Mesija) od vjenosti ako je plan spasenja od vjenosti ali je Isus Krist po
ispunjenju obeanja i utjelovljenju. Te dvije faze se trebaju tretirati kao dva odvojena konteksta
vremena, Krist na zemlji i Krist na nebu prije utjelovljenja kao Boji Sin. O kojem Kristu priamo
i u kojem kontekstu vremena kada govorimo o Njegovom roenju?
16. 1. Korinanima 8:6 navodno jasno pokazuje da je Otac jedini pravi
Bog.

Ovde opet dolazimo do izvesnih neloginosti kod onih koji ne veruju u Trojstvo. Sa jedne strane,
oni otvoreno prihvataju da je Isus Bog, da je jednak Ocu, ali e svaki stih koji naizgled imalo
govori o Bogu Ocu kao pravom i jedinom Bogu, koristi da pobiju ono to su pre toga rekli u vezi
toga da je Isus Bog. Dobije se utisak da postoji vie nivoa boanstva u onome to je Otac i onome
to je Sin.
Ovaj stih se esto navodi u diskusijama i u spisima onih koji se protive verovanju u Trojstvo kao
najbolji dokaz njihovog verovanja. Meutim da li taj stih pobija sva mesta u Bibliji gde sam Isus
izjavljuje da je Bog i Jahve ili gde apostoli izjavljuju njegovo Boanstvo? Teko da bi Biblija bila
kontradiktorna sama sebi. Zabuna dolazi iz razloga to se vrlo esto zanemaruje kontekst ovog
sitha, kao i da ga je potrebno uskladiti sa svime to Biblija pie o Hristovom boanstvu i
boanstvu Svetoga Duha. Pa tako, pogledajmo ovaj tekst u irem kontekstu:
1. Korinanima 8:4 A za jelo idolskijeh rtava, znamo da idol nije nita na svijetu, i da nema
drugoga Boga osim jedinoga.
1. Korinanima 8:5 Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao to ima
mnogo bogova i mnogo gospoda:
1. Korinanima 8:6 Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i
jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj.
1. Korinanima 8:7 Ali nema svatko razuma; jer neki koji jo i sad misle da su idoli neto,
kao idolske rtve jedu, i savjest njihova, slaba budui, pogani se.
Ve i povran pogled na ovaj tekst nam pokazuje da se on smeta u kontekstu opisa paganskih
verovanja u razne bogove. Oni imaju mnogo gospoda i bogova, ali mi hriani znamo da nema
drugog Boga osim Jednoga (4. stih). Sve ono to sledi nakon toga kao izraz hrianskog
verovanja mora da zadovolji taj osnovni biblijski princip da ima samo jedan Bog. Ako znamo da
je u 6. stihu re Gospod, grki Kurios prevod jevrejskog Adonai ili Jahve, to je
definitivno Bog, i da je re Bog grki, Teos prevod jevrejskog Elohim, to je isto tako
definitivno Bog. Onda se postavlja problematika da li mi to ipak imamo dva Boga?
U stvari, ovaj tekst vie pravi problema protivnicima Trojstva, nego to slui kao neki dokaz
protiv toga. Ako 4. stih tako jasno kae da nema drugog Boga osim jednoga, i ako oni tumae 6.
stih kao neprikosnoveni dokaz da je samo Otac Bog, kako onda zdravom logikom mogu da kau
Isus jeste Bog? Samim time, oni su sebe svrstali u politeiste protiv kojih ovaj tekst i govori, jer
imaju dva Boga.
Sa druge strane, ovaj tekst se savreno uklapa o verovanje u Jednog Boga, onako kako
adventistika crkva veruje. Tu se ba izraava ta istina o Jednom Bogu gde nalazimo vie osoba
koje su jo uvek jedno (u ovom sluaju Gospod Isus Hristos i Bog Otac, u drugim tekstovima i
Duh Sveti), a sve to nasuprot paganskom politeizmu opisanom u 4. i 5. stihu koji imaju vie
bogova i gospoda. Mi na osnovu 4. stiha i izjave da nema drugoga Boga osim jedinoga,
znamo da Gospod i Bog u 6. stihu nisu dva Boga nego Jedan Bog, Otac i Sin. Ako je Pavle kao
suprotnost mnogim bogovima hteo da spomene samo jednoga, pravoga, zato bi u tom kontekstu
pominjao Hrista ako je to neki drugi Bog?
Ako tome dodamo jo i druge stihove o Isus Hristu koji ga jasno pokazuju kao jedinog i istinitoga
Boga, onda znamo zasigurno da ovaj tekst iz 1. Korinanima 8. glave ne slui kao dokaz kako se
Hristos i Otac trebaju ovde razumeti kao dva Boga, nego kao samo jedan, kako nam 4. stih to i
definie.
Evo jo nekih stihova koji pokazuju da je Isus potpuno Bog u najviem smislu te rei:
Koloanima 2:9 Jer u njemu ivi svaka punina Boanstva tjelesno
Fillibljanima 2:6 Koji, ako je i bio u obliju Boijemu,
Rimljanima 9:5 ... Hristos... koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin
Titu 2:13 ekajui blaena nada i javljanja slave velikoga Boga i spasa naega Isusa Hrista,
2. Petrova 1:1 Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima to su primili s nama
jednu asnu vjeru u pravdi Boga naega i spasa Isusa Hrista.
1. Timotiju 3:16 I, kao to je priznato, velika je tajna pobonosti: Bog se javi u tijelu,
opravda se u Duhu.
1. Jovanova 5:20 A znamo da sin Boij doe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga,
i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i ivot vjeni.
Jevrejima 1:8 A sinu: prijestol je tvoj, Boe, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva
tvoga.
Isaija 9:6 Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime e mu
biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeni, knez mirni.
Otkrivenje 22:12,13 I evo u doi skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima
njegovijem. Ja sam alfa i omega, poetak i svretak, prvi i poljednji.
Da li onda izjava koju nalazimo u 1. Korinanima 8:6 Ali mi imamo samo jednoga Boga oca,
od kojega je sve umanjuje Hristovo Boanstvo i da sve ne dolazi od Hrista? Svakako ne, jer
jedinstvo Hrista i Oca je takvo da Isus moe da kae Sve to ima otac moje je (Jovan
16:15) i kao to je dalje rekao I moje sve je tvoje, i tvoje moje (Jovan 17:10).
Vano je zapaziti i gramatiku u tekstu iz Tita 2:13, velikoga Boga i spasa naega Isusa Hrista.
Gramatika analiza ovog sklopa u reenici, zbog odreenog lana koji se nalazi ispred rei Bog
a nedostatka lana ispred rei spasitelj pokazuje u grkoj gramatici, prema takozvanom
arpovom pravilu (Granville Sharps Rule), da se radi o istoj osobi, Isusu Hristu. Isti gramatiki
sklop je i u 2. Petrova 1:1, Boga naega i spasa Isusa Hrista.
Jedan drugi tekst koga ovde treba pomenuti je u Otkrivenju 1. glavi gde se u stihovima od 12-17.
Isus javlja u viziji Jovanu. Zanimljiv je 17. stih: I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem
kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govorei mi: ne boj se, ja sam prvi i poljednji,
(Otrivenje 1:17). Izraz ja sam prvi i poljednji je izraz koji Bog koristi za sebe da pokae da
osim Njega nema drugoga. Ovaj tekst u Otkrivenju je referenca na ono to nalazimo kod proroka
Isaije: Ovako govori Gospod car Izrailjev i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: ja sam
prvi i ja sam poljednji, i osim mene nema Boga (Isaija 44:6). Onaj ko daje ovakvu izjavu
zapravo kae da je on jedini Bog. Da li Isus ovde daje izjavu da je on jedini Bog? Svakako! Ne
postoje vie pravih Bogova osim jednoga.
Ovo je dodatno potvreno i Isusovom upotrebom za sebe naziva Alfa i Omega. I evo u doi
skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem. Ja sam alfa i omega,
poetak i svretak, prvi i poljednji (Otkrivenje 22:12,13). Kao i naziv Prvi i Poljednji
tako i naziv Alfa i Omega oznaava Boju sveobuhvatnost, venost i cijenicu da je samo jedan
Bog i osim njega nema drugoga.
Treba zapaziti da se u Otkrivenju ove titule isto koriste i za Oca, to nam dodatno ukazuje da i
Otac i Sin tvrde da su jednako veni i jedini Bog. Jedan od oitih razloga zato sada na kraju Isus
sebi daje ove titule je i ono to primeujemo u Otkrivenju 22:1 gde se za Boji tron sada kae
prijesto Boiji i Jagnjetov. Nije vie Isus samo Jagnje pred prestolom Bojim (5. glava), nego
sada kada je konano pobeda nad grehom izvojevana, i red i sklad se vratio u svemiru, Hristos se
vraa na uzvien poloaj jednakosti sa Bogom na Bojem i Jagnjetovom prestolu.

Na ovom mjestu u prekinuti svoj komentar jer je uglavnom sve ponavljanje ili uzimanje nekih
krajnje neutemeljenih izjava nekih anti-trinitaraca s ciljem da se ocrne oni koji imaju iskrene
pobude i zdravu logikuAutor ove publikacije Odbrana Trojstva prvo treba rjeiti sa samim
sobom MISTERIJ ne razumijevanja definicije adventistike teologije u pogledu shvaanja pojma
TROJEDAN a tek onda rjeavati misterij anti-trinitarnog shvaanja Boje prirode.