SHARON BOLTON

MALE
PRLJAVE LAI

Prevela s engleskoga
Sabine Mari

Znanje
Zagreb, 2017.
 Naslov izvornika
Sharon Bolton
Little Black Lies

Copyright Sharon Bolton 2015

Copyright za hrvatsko izdanje Znanje d.o.o. 2017.
Copyright za hrvatski prijevod Sabine Mari i Znanje d.o.o. 2017.
Sva prava pridrana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoavati ili javno
reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.
Za Anne Marie koja mi je prva rekla da to mogu,
i Sarah zbog koje to inim bolje.
 Ah, jao, mrko mlad i star
Gledo me u taj sat!
Ko kri mi stog stavie tog
Albatrosa o vrat.1
Samuel Taylor Coleridge,
Pjesma o starom mornaru

1Citat iz Antologija pjesnitva engleskog romantizma, prir. i prev. Luko Paljetak,

Zagreb: Konzor, 1996.
 Catrin
Razmiljala sam jesam li sposobna ubiti. Mogu li ivo bie pogledati u
oi i uiniti ono neopozivo, oduzeti mu ivot? Pretpostavljam da je
odgovor jasan. Nije mi teko ubijati. Zapravo sam prilino dobra u tome.
Utorak, 1. studenog 1994.
V jerujem da svatko moe postati ubojica u pravim okolnostima, uz
dovoljno motivacije. Pitanje je jesam li ja dola do te toke. Mislim
da jesam. ini se da odnedavno ne razmiljam ni o emu drugom.
Minuta je poslije ponoi. Za dva dana je trei studeni. Jo dva
dana. Jesam li dola do te toke?
Neto se pomie. To nije voda to me okruuje, koja se ini
smrznutom u vremenu, nego odraz ptice. Ne moram podignuti pogled
kako bih vidjela da je to veliki burnjak. Goleme ptice prethistorijskog
izgleda s rasponom krila od dva metra i ogromnim savijenim kljunom,
esto slijede brod, osobito nou. Prate me koliko god daleko ila ili brzo
vozila.
Sad ne vozim. Sjedim u kokpitu, zurim u fotografiju svojih dvaju
sinova. Sigurno to inim ve neko vrijeme jer peku me oi. Stisnem ih
pa namjerno odvratim pogled.
Planine u daljini su tamne nasuprot blijedom nonom nebu, a
voda oko mene ima izgled i teksturu staroga staklenog zrcala. Mirna je,
ponegdje napuknuta, ne posve prozirna. Ocean katkad poprimi karakter
koji mu nimalo nije nalik, uhvati vas nespremnog, navede da zaboravite
kako je jedno od najnesmiljenijih, najmanje pitomih mjesta na svijetu.
Usidrena sam uz obalu Falklandskog otoja, malog arhipelaga u
junom Atlantiku, tako dalekog od svih znaajnih mjesta, tako nevanog
na svjetskoj pozornici da stoljeima nije privlaio niiju pozornost. A
onda je postao odbaena kost oko koje su zaratila dva psa zaslijepljena
egom. Nekoliko kratkih tjedana cijeli je svijet znao za nas. To je bilo
prije vie od deset godina. Svijet je ubrzo zaboravio.
 No, mi ne zaboravljamo, kao ni Argentina. Svako toliko, ak i
dvanaest godina nakon to je dobila nogom u tur, argentinska vlast
zlobno pogledava u naem smjeru. Argentinci tvrde da Islas Malvinas
pripadaju njima. Mi na to odgovaramo: mo' mislit.
Nije da smo jako sretni s onim to smo postali: skupa
ekstravagancija, jedan od posljednjih preostalih komadia Britanskog
Carstva. eznemo za neovisnou, za prihodom kako bismo financirali
vlastitu obranu. Male su nade. Nikad se ne osjeamo sigurnima.
Fotografija mojih sinova je izblijedjela. Sad to nije tako oito, no
na danjem svjetlu Kitova crvena jakna bit e tamnoruiasta, a Nedove
ute izme blijedoute.
Mjeseev odraz na moru tako je miran i savren kao da je, itav i
neoteen, pao s neba. Krhak i lagan kao trijeska lei u blizini krme.
Zvijezde su razasute oko njega poput slame, kao da ih je netko nehajno
prosuo po povrini oceana. U ovom dalekom kutku junog Atlantika ne
postoji svjetlosno zagaenje, veeras se svaka zvijezda zrcali tono ispod
mene. Kao da sam okruena zvijezdama. Dok sam nakratko ivjela u
gradovima sjeverne hemisfere gdje su zvijezde svjetlee tokice, katkad
posve nevidljive, lako je bilo zaboraviti njihov broj. Kod kue me, svaki
put kad nou isplovim na ocean, nebo podsjeti koliko je golemo.
Trgnem se, nisam sigurna koliko sam dugo sjedila ovdje, ali znam
da noas jo imam dvadesetak minuta posla. Promijenim spremnik,
provjerim razinu kisika, stavim masku i disaljku te skoim sa stranje
strane broda.
More me u istom trenu obavije svojim hladnim pokrivaem,
osjetim hladnou unato zatitnom ronilakom odijelu, no to mi nikad
ne smeta. Gledam na to kao na dio aklimatizacijskog procesa, kao na
transformaciju iz kopnenog gmizavca u morsko stvorenje koju moram
proi.
More nije duboko, ne vie od dvadeset metara. Naravno da ne bih
smjela roniti sama. Krim prvo ronilako pravilo sigurnosti ve time to
sam sama na brodu, no vie ne postoji nitko tko ima autoritet ili utjecaj
kojim bi me sprijeio, a mene previe ne zanima vlastita sigurnost.
 Spustim pogled, gledam kako konop tone, kako nestaje u mraku,
potom ispustim zrak iz odijela pa se ponem sputati. Nekoliko metara
nie pustim konop i zaplivam prema umi kelpa koja se nazire ispod
mene.
Kelp, alge koje veina ljudi zove morskom travom, ovdje raste u
izobilju. Usidren na morskom dnu nekom vrstom korijenja, uzdie se
prema svjetlu, mjehuri sa zrakom dre uspravnima njegove stabljike i
listove.
Prije mnogo vremena ovdje je potonuo brod, otad se cijela
struktura raspala i na dnu oceana oblikovala velianstvenu podmorsku
arhitekturu. Ogromni komadi drveta kolonizirani morskim svijetom
uzdiu se s morskog dna poput podzemnih gradova. Iznad svega toga,
poput drevne ume, u neprekidnom pokretu punom otmjenosti uspinje
se kelp.
Dodirnem vrhove te se nastavim sputati. Na danjem svjetlu, u
bistrim uvjetima, sjaj boja oko mene bio bi aroban. Nou, pod svjetlom
moje svjetiljke, one su blae, priguenije. uta boja kelpa, tamna i
zagasito plava boja mora, povremeni bljesak tamnocrvene dok rakovi
bjee po pijesku.
Skupljam uzorke jeinaca. ume kelpa vana su podruja za
mrijetenje riba, no odnedavno je njihov rast usporen, a jedan od
moguih krivaca za to je jeinac koji se hrani njegovim korijenjem.
Ljudi s kojima radim moraju znati je li se pojavila neka nova, invazivna
vrsta ili je normalna populacija jednostavno malo pohlepnija. Prodaja
ribolovnih dozvola potencijalno bi mogla biti iznimno unosna za otono
gospodarstvo. Ribe su vane, vane su i ume kelpa, vani su i moji
jeinci. Preko noi bit e uskladiteni u rashladnim spremnicima na
brodu; ujutro u ih odnijeti u svoj laboratorij u Stanleyju.
Nekoliko metara od dna oceana slijedim stazu koja mi je ve
pohranjena u sjeanju. Mnogi ronioci ne vole kelp. Odbojno im je kad ih
okrzne ta mokra biljka; boje se situacija u kojima se ona poput hvataljki
ovije oko njihovih ruku i nogu. Ja volim osjeaj sigurnosti koji mi prua.
Volim biti skrivena, iznenaivati stvorenja, katkad i sama biti
iznenaena. Moje misije ienja uvijek su uspjenije ako sam meu
kelpom.
Odjednom shvatim da nisam sama. Kelp ispred mene ne pomie se
u skladu s blagim ljuljanjem valova. Neto mi dolazi ususret. Sekundu
poslije, mladi tuljan krzna i ja gotovo smo se dodirnuli vrhovima
nosova. Pogleda me u oi pa odjuri slijedei ribu koja je prebrza da bih
je prepoznala. Promatram ih kako vijugaju po dnu oceana, no ne
naputa me osjeaj nelagode.
Sve se dogodi u trenu. Iznad mene pojavi se velika sjena, val me
odgurne golemom snagom, a glomazno stvorenje zaroni kraj mene
slijedei tuljana. Sudarili su se. Slijedi mahnito svijanje i prevrtanje
tjelesa. Voda bukne eksplozijom mjehuria, pa se ova dva stvora opet
rastave.
Pridolica je morski slon, veliki mujak, dug vie od dva metra.
Puno je sporiji od tuljana krznaa, no iznimno snaan. Zapoinju
mahnitu potjeru kroz kelp, a ja sam u opasnosti.
Morski slon ne bi napao ovjeka, ne bi ak ni gnjavio velikog
tuljana, no ovaj je predan lovu, vodi ga ubilaka potreba. Voda oko
mene ve je crvena od krvi mladog tuljana. Ako uspije pobjei, a slon
opazi mene, mogao bi djelovati instinktivno. Ukoim se, uurim se
meu kelpom u nadi da e se potjera nastaviti podalje od mene.
No to se ne dogodi. Tuljan krzna krene ravno prema meni;
sprema se zaroniti i potraiti zaklon u gustoj vegetaciji kad se odozgo
pojavi slon. Lovac svoju snanu eljust stisne oko vrata plijena pa ga
estoko pone tresti. Nakon samo nekoliko sekunda, glava tuljana
krznaa je ovjeena i mlohava. Slon se sa svojom lovinom vraa na
povrinu.
Tako se to radi. Brzo, brutalno, bez stanke za dvojbe ili
razmiljanje. Tako ubijamo. Puno sam razmiljala o smrti, o smrti i
sposobnosti ljudi da nekoga ubiju, dok sam sjedila na povrini oceana,
dok sam zaranjala u njega. O vlastitoj sposobnosti da ubijam.
 Naposljetku, potjeem iz duge loze ubojica. Moj djed, prikladno
nazvan Bartholomew Coffin2, bio je jedan od najuspjenijih i
najnemilosrdnijih ubojica znanih u ovom dijelu svijeta. Iz dana u dan,
on i njegova banda isplovljavali su i lovili bez stanke i milosti,
promatrali kako ocean postaje crven od krvi. Naravno, djed je ubijao
kitove, a ne ljude, no koja je zapravo razlika?
Nakon to sam sakupila i spremila posljednji uzorak, spremna sam
izroniti. Sustiui mjehurie oko sebe, ugledam zvijezde jo dok sam
nekoliko metara ispod povrine. Izlazim na povrinu i nekoliko
trenutaka ne mogu pronai brod. Dok sam bila u dubinama, nestala je
arolija koja je ocean drala zarobljenim, vode su se opet poele kretati.
Valovi se podiu oko mene, a ja osjetim alac snanog uzbuenja. Sama
sam, daleko na puini. Ako se ne uspijem vratiti na brod, umrijet u
ovdje. Ve neko vrijeme imam osjeaj da mi se ivot pribliava kraju. Je
li stigao trenutak? Hou li danas umrijeti?
No, eno ga, ni dvadeset metara daleko.
Queenie se probudila. Skae po bonoj palubi i laje na mene sve
dok ne uhvatim ljestve i popnem se. Sagnem se i pogladim je zalijevajui
je vodom. Ona otri po stari runik koji je na krevetu. Prekriven je
blatom i pasjom dlakom, no cijenim njezinu namjeru.
Queenie je stafordski terijer, siuna za svoju pasminu, vrsti mali
zaveljaj miia i njenoga svilenkastog krzna. Njezina njuka, noge i
vrh repa bijele su boje, no ostatak je crn poput mojih misli. Stara je etiri
godine i, kunem se, postoje trenuci u kojima se i ona sjeti djeaka. Kad i
ona tuguje za njima.
Izvuem sidro, upalim motor i krenem juno prema Stanleyju
razmiljajui o djedu. ini se da su veeras moje misli odluile lutati
sjenovitim stazama gdje se tajni planovi uljaju poput napasnoga
korijenja po umskom tlu, gdje mrani kutovi naeg uma slobodno
vladaju.

2 Coffin na engleskom znai lijes. (nap. prev.)

 Djed Coffin, oev otac, bio je jedan od velikih kitolovaca na
junom Atlantiku. Bio je posljednji potomak dinastije morskih lovaca
koji su 1804. napustili Nantucket i nekoliko mjeseci poslije stigli na New
Island na Falklandima. Sljedeih dvije stotine godina pljakali su otoke i
ocean koji ih je okruivao. Morske i kopnene ivotinje jo se pokuavaju
oporaviti od udarca koji im je zadao djed Coffin i njegovi preci.
Preminuo je dok sam bila dijete. teta.
Skrenem u zatienije vode Port Williama i prilagodim kurs kako
bih izbjegla gostujui kruzer, Princess Royal. Od sada pa do kraja ljeta
viat emo neprekidni niz takvih brodova koji se zaustavljaju na
nekoliko dana na putu prema Junoj Georgiji i Antarktiku. Stotine
turista koji svakodnevno zavre na naim obalama kad se usidri brod,
dvosjekli su ma, i kao takve ih u jednakoj mjeri i volimo i proklinjemo.
Veeras se ine posebno budnima i glasnima uzimajui u obzir kasni sat,
no oni se neumorno zabavljaju na brodovima, buka od pijanki uje se na
kopnu kilometrima daleko.
Neopaena od ljudi na palubi, mugnem mimo kruzera i krenem
prema unutarnjoj luci. Skoro je jedan poslije ponoi. Uskoro u poeti
odbrojavati sate, a ne dane. Jo moram obaviti nekoliko stvari, ispuniti
obeanja koja sam dala, no dobro je biti zaposlen. Pregledam brod.
Spremita vode i goriva su puna. U zakljuanom ormariu je puka za
uspavljivanje, za rijetke prilike u kojima moram umrtviti velike sisavce,
te stari djedov pitolj kad je eutanazija jedina opcija. I puka i pitolj
savreno funkcioniraju. Spremna sam.
Spremna sam otkriti koliko obiteljske krvi kola mojim ilama.
Kormilarim kroz tjesnac prema unutarnjoj luci i odmah opazim da bi se
moji pomno smiljeni planovi mogli izjaloviti.
eka me policija.
N eto se dogodilo za kratko vrijeme koje sam provela na puini.
Veina ljudi na Falklandskim otocima ivi u Stanleyju, no to je i
dalje mala zajednica. Samo oko dvije tisue ljudi u otprilike sedam
stotina kua. Kad sam prije tri sata isplovila, mala svjetla stotinu ili vie
svjetiljki prekrivala su padine brijega poput zvijezda, no ona su sad
sigurno sva ugaena. U ovo doba Stanley bi trebao biti u gotovo
potpunom mraku. No nije. Promatram policijsko vozilo koje se vozi
obalnom cestom, a na poetku luke ima jo plavih svjetala.
Prole su tri godine, gotovo tono u dan, kad sam se posljednji put
odvezla u luku gdje me ekala policija.
Dogodila se nesrea. Nakon tri godine jo uvijek mogu uti
Benov glas, pucketav i nesiguran preko brodskog radija. Ned i Kit su na
putu u bolnicu, to je sve to znam. Doi najbre to moe.
Brzo se odjavio ostavivi me da zamiljam najgore. No nisam.
Nisam si to mogla dopustiti. Zamiljala sam kako pate. Zamiljala sam
njihova mala, savrena tijela puna modrica i lomova, rasjeena metalom
otrim poput britve. Cijelim putem do Stanleyja ula sam njihove
glasove u glavi, njihovo dozivanje, jer nisu shvaali zato nisam ondje
kad me najvie trebaju. Zamiljala sam udove otrgnute od trupa, oiljke
na njihovim lijepim licima. Nikad ih nisam zamiljala kao beivotne
leeve koji jedan pored drugog lee u mrtvanici.
Obuzeta loim sjeanjima, previe pritiem gas. Ne bih ovom
brzinom trebala ulaziti u luku. Ima stijena, vie olupina, skrivenih
prepreka koje mogu rastrgati brod. Ponem usporavati, ekam da moje
disanje i otkucaji srca uine isto. No tee ih je kontrolirati od papuice
za gas. Ipak moram ostaviti dojam da sam normalna, dorasla zadatku.
Moja ljudska ljutura mora izdrati jo neko vrijeme.
Netko me eka pored moga uobiajenog veza, jedan od
umirovljenih ribara. On ivi u kolibi kraj luke s dvije ene koje su, u
tome se slae veina ljudi, njegova majka i sestra, no nitko se ne bi
kladio na to. Ime mu je Ralph Larken, odnosno Roadkill Ralph, kad nije
u blizini. Dok mu bacam krmeno ue, opazim da ispod nepromoivog
odijela nosi izblijedjelu pidamu na pruge. Ugurana je u ogromne crne
ribarske gumene izme. Izgleda kao gusar pod ovim neobinim
polusvjetlom. Iskoim sama s pramanim uetom. to se dogaa?
Nestao je djeak.
Zurim u njega, pitam se tko e od nas dvoje to rei naglas. On.
Jo jedan. Kimne u smjeru grupice ljudi kraj lukog zida. Mogu
razaznati policijske uniforme, nekoga u vojnoj odori. ekaju tebe,
kae. Vidjeli su svjetla tvog broda.
Nestalo je jo jedno dijete. Borila sam se s vlastitom dubokom
alosti kad je prije neto vie od dvije godine nestalo prvo dijete, no
sjeam se kako su ljudi govorili da je rije o stranoj nesrei, premda su
okolnosti ostale nepoznate. Kad je nestalo drugo, ti isti ljudi govorili su
da smo strano loe sree. A sad tree?
Netko se odvojio od grupe kraj zida i krenuo prema meni. Mlada
policajka koju nitko ne moe shvatiti ozbiljno jer je tako mlada i tako
visoka i ini se da uvijek neto srui kad je u pokretu. Redarstvenica
Skye McNair jedna je od onih za koje ljudi tvrde da je vole, a zapravo je
saalijevaju i ele ispasti samilosni. Ja nemam to dokazivati, pa
priznajem da me nervira njezina nespretnost.
Promatrajui je, prvi put pomislim kako je puna ivota. Njezina
kosa, duga, kovrava i nijanse svjee napravljene marmelade, leti na sve
strane, a njezino lice, blijedo poput papira na mjeseini, govori mi da je
zabrinuta i prilino uzbuena. No se ne doima tako mranom oko nje.
Catrin, oprosti. Znatno je via od mene. Nagne se prema meni,
pa se svine unatrag kao da se boji da e me pritijesniti. Jesi li veeras
vidjela nekoga vani na puini? Plovila koja ne poznaje?
 Odgovorim nijeno. Nekoliko velikih, komercijalnih ribarskih
brodova isplovilo je iz luke otprilike istodobno kad i ja, ali sva su mi bili
poznati. Mnogo otoana ide u noni ribolov, no obino manjim
brodovima, i dre se obale.
Oprosti, sigurno ti je teko. ini se da Skye nikad ne zna to
uiniti s rukama. Sada njima zamahuje. Znam da je gotovo tono na...
Skye nije bila ovdje prije tri godine. Bila je u Engleskoj na
policijskom koledu. Pa ipak zna da za dva dana obiljeavam godinjicu
gubitka vlastitog ivota.
to se dogodilo, Skye? Pogledam Ralpha koji gladi Queenie.
Nestalo je dijete? Ne kaem jo jedno. To nije potrebno.
Jedna od gostujuih obitelji. Pogleda mnotvo iza nas. Ne s
kruzera. Doli su sami, odsjeli u jednoj od gostinjskih kua u gradu. Bili
su na pikniku nedaleko od Estancije u vrijeme ruka. Klinci su se igrali u
travi. Najmlaeg su izgubili iz vida.
Estancia je farmersko naselje udaljeno tridesetak kilometara, na
jugoistonom vrhu velike uvale.
Ima samo tri godine. ini se da je Skye na rubu plaa.
Tri godine. Dva klinca koja su nestala prije toga bila su neto
starija. Obojica su bili djeaci. Trogodinje dijete, satima odvojeno od
obitelji, samo, nou. Sigurno mu je hladno, gladan je i prestraen. Zar
biti naputen nije najvei strah male djece? Na ovim otocima, nou,
osjeat e se naputenim od cijelog svijeta.
Je li pokrenuta potraga?
Skyeino lice na tren zatreperi dok se pokuava sabrati. Nai ljudi
proveli su ondje cijeli dan. A neki su se ponovno vratili. Callum Murray,
na primjer. Otiao je onamo s nekoliko ljudi iz vojarne. ekamo da se
jave.
Je li to njegova obitelj? Odmah uoavam majku, punanu,
tamnokosu enu u kasnim tridesetima. Cijelo njezino tijelo zgreno je
prema unutra kao da se boji da e se raspasti ako popusti. Kad joj se
pribliim, znam da e joj lice biti uvenulo, sama kost i koa. Oi e joj
biti mrtve. Izgledat e kao ja.
 Osim to e se razlikovati od mene po onom najvanijem. Ona se
jo uvijek nada.
To je njegova obitelj. ini se da Skye sad stoji na jednoj nozi.
Westovi. Situacija je sve tea. Stigli su ljudi s kruzera i premda ne elim
biti neljubazna, oni ba i nisu od pomoi. Misle da bismo nasilu trebali
pregledavati kue. ele da se svim brodovima zabrani isplovljavanje iz
luke. Moe li zamisliti to e rei ribari ako im kaemo da ujutro ne
smiju isploviti?
Sumnjam da e mnogi posluati. Autoritet se ovdje tolerira, ali
samo do odreene mjere.
Obitelj je ve dovoljno zabrinuta. Zadnje to trebaju je da im ljudi
pune glavu razliitim ludim idejama.
U iskuenju sam da joj kaem da su se ve pojavile lude ideje
uzimajui u obzir nau blisku prolost u pogledu nestale djece.
Sve je ovo vrlo uznemirujue. Dok Skye nastavlja govoriti, a ja se
pretvaram da sluam, hodamo do mog auta. Od devet sati imali smo pet
poziva zbog incidenata. Glavni naelnik Stopford pokuava vratiti sve
posjetitelje na kruzer, no oni ne ele otii dok se ne pronae djeak. Ovo
e biti teka no.
Izvuem se promrmljavi ono to znam da se oekuje, neka mi
kae ako ikako mogu pomoi. Queenie skoi u auto, a ja krenem prema
svojoj kui na zapadnoj strani poluotoka Cape Pembroke, malom
komadu zemlje izmeu unutarnjih i vanjskih luka Stanleyja i samog
oceana.
Ne razmiljam o nestalom djetetu. Ili preciznije, razmiljam kako
e se sve to odraziti na mene. Ako e brodovima biti zabranjeno
naputanje vezova, ako e biti pretraeni prije naputanja luke, moji
planovi padaju u vodu. Dva i pol dana. ezdesetak sati. Dijete dotad
mora biti pronaeno.
Ne odabirem najkrai put kui. ini se da me katkad nou, obino
kad crna magla u mojoj glavi preuzme vlast, neto vodi kui
Grimwoodovih. Uvijek me nou, kad je gotovo sigurno da neu vidjeti
obitelj, neto privlai k njoj. Veeras se vozim najistonijim vrhom
stanleyjevske luke prema velikoj kui s krovom plavozelene boje koja
gleda na istok prema Surf Bayu. Usporim dok se vozim posljednjim
zavojem, vidim bijele zidove, crne prozore, nisku ivicu punu
rascvjetanih utih cvjetova. S obje strane niske drvene ograde stoje
osvijetljene bundeve, a prema zamrenim i preciznim rezbarijama
prepoznajem rad djedovih ruku. Neko je rezbario bundeve i za moju
obitelj.
Netko je budan. Vidim da je jedan od gornjih prozora osvijetljen.
Peterova soba. Nikad nisam vidjela Petera, najmlaega Grimwoodovog
sina. Posljednje dvije i pol godine ivio je u mojoj glavi. Zamiljam ga
kao svjetlokosa djeaka mrava i obla lica. Tako su izgledala njegova dva
brata u toj dobi. I on, kao njih dvojica, sigurno ima majine blistave,
plave oi.
Godinama nisam bila u toj kui, otkad je roen Peter, ali poznajem
Rachelinu kuu kao to poznajem svoju. Peter je noas budan i Rachel je
sigurno s njim, ovila je svoje tijelo oko njegovog i uspavljuje ga
zibanjem. Udie miris njegove kose, osjea kako drhti uz nju i uiva u
osjeaju moi jer moe odagnati njegove strahove. U tom je trenutku
toliko mrzim da jedino to mogu napraviti je pritisnuti papuicu za gas i
nastaviti voziti.
Da, pomislim. Bit e lako ubiti Rachel.
O tvorim ulazna vrata kue i odmah osjetim otklon od uobiajenog.
Postoji neto miris, odjek hihota, neznatna promjena u atmosferi.
Siuni znakovi, ali jasni. Opet su ovdje.
Njeno zatvorim vrata za sobom i pogledam uokolo. Nema
svjetleih oiju u mraku. Nema struganja nogama dok se siuni oblici
skrivaju dublje u sjeni. Polako napravim krug u velikoj, staromodnoj
prostoriji i izaem u hodnik. Istodobno sam oprezna i nestrpljiva.
Neobina vrsta gladi, ta potreba da se vide mrtvi.
Otkad su preminuli prije tri godine, djeaci me proganjaju. Mislim
li to doslovno? Nisam sigurna. Znanstvenica sam, vie je vjerojatno da
vjerujem u svemirce nego u duhove, no nekoliko dana nakon nesree
njihova prisutnost u kui postala je stvarnija, uvjerljivija od one mog
supruga ili bilo koga od opora prijatelja koji su se redovito pojavljivali.
Stvarni ljudi su odlazili, no djeaci su ostajali, ulazili i izlazili iz
mog ivota s pouzdanou, ako ne i pravilnosti, plime i oseke. Uvijek
kad najmanje oekujem, vidim njihove sjene iza zastora, obrise njihovih
tijela pod pokrivaima na krevetima koje jo uvijek nemam snage
raspremiti. Njihovi glasovi katkad se hihou, smiljaju zagonetke, vrlo
esto se prepiru mijeaju se sa zvukovima televizije ili radija. Ulovim
daak njihovog mirisa. Osobit mukatni miris jabuke Kitove kose, dan ili
dva nakon pranja. Trpki miris Nedovih tenisica kad je otvoren ormari
za cipele.
Ne sjede na dnu stubita i nisu se sklupali na kauu kako bi zurili
u prazan televizijski ekran. Dobro, mrzim kad to rade. Krenem gore.
Zatitna reetka koju nikad nismo stigli maknuti je zatvorena. Jesam li ja
to napravila? Zato? Rijetko pomislim da djeaci utjeu na moju fiziku
okolinu. Pojedina igraka zna biti pomaknuta. Zna se pojaviti udubljenje
na krevetima. Naravno da bi moj pas mogao biti odgovoran za to.
Queenie je dolje kraj kuhinjskih vrata i cvili, to je uobiajeno kad
su djeaci ovdje. Nemam pojma osjea li i ona njihovu nazonost ili me
samo mrzi u ovakvom raspoloenju, ali njihovi je posjeti izluuju. teta,
jer ih je i ona voljela, no ljubimci nisu majke.
Sigurna sam da u ih nai u Nedovoj sobi, sklupane poput tenadi,
no obris koji ugledam dok odgurujem vrata samo je veliki medo koji
potrbuke lei na Nedovom krevetu. Nisu ni u Kitovoj sobi. Ubrzavam,
govorim sebi da usporim, no osjeam uobiajenu paniku majke koja ne
moe pronai djecu. ak i onu mrtvu. I moja spavaa soba je prazna. Ili
se ini da jest.
Skrivaju se.
Voljela bih da to ne rade, ali igra skrivaa bila je jedna od njihovih
omiljenih igara dok su bili ivi. Katkad je i sad igraju sa mnom. Ponovno
ponem pretraivati kuu, ovaj put podrobnije, a olujni oblak u mojoj
glavi neprekidno raste. Otvaram vrata ormara, odgurujem zastore za tu,
virim ispod kreveta u gostinjskoj sobi. Iskreno, ova me igra uvijek
obeshrabrivala, ak i kad sam znala da u na kraju potrage pronai dva
topla, snana tijela.
Opet sam u prizemlju. Jedino mogu biti vani. Otvorim stranja
vrata i vjetar uleti kao da je ekao da me obori.
Nisu vani. Osjeam kako mi izmiu. Dva zvuka probiju um vjetra,
jauci puni bijede i jada. Jedan je proizvela Queenie, a drugi ja.
Ned! Kit!
Otili su. Kao to sam maloprije bila sigurna da su ovdje, tako sam
sad sigurna da vie nisu.
Ostalo je vrlo malo svjetla u mojoj glavi. Opet sam gore, u malom
proirenju spavae sobe koje rabim kao radnu sobu. Kleim kraj stola,
kopam po ladici koju uvijek drim zakljuanom. Pronaem to traim.
Odravam ga otrim.
Queenie dolje pone cviljeti.
 Magla se digla nakon nekog vremena. S naporom se podiem s
tepiha i sjedam u naslonja. Lijeva ruka mi krvari. Vraam iljak
harpuna u ladicu. Rachelina fotografija kraj mojih nogu isjeena je i
izbodena, pretvorena u potrgane, nepravilne trake.
Sagnuvi se, bacim komadie u ko za smee. Imam jo kopija te
fotografije. Za sljedei put.
Tako sam umorna, jedva mogu razmiljati. Moram se istuirati i
naspavati, no neto me dri ovdje, zavijam ranjenu ruku, zurim u
zidove. Ostatak kue ostavila sam veim dijelom kakav je bio kad su
djeaci bili ivi i kad je Ben bio ovdje, no u protekle tri godine ovaj mali
radni prostor postao je moja soba za oputanje.
Zidovi su prekriveni Nedovim i Kitovim fotografijama, neke su
uokvirene, veina je jednostavno selotejpom zalijepljena za zidove. Tu
su i kolski radovi, mala priznanja koja su dobili u koli, ak i djeja
odjea koju sam zadrala, sve to visi na zidovima poput mrane montae
sjeanja.
Isuse, Catrin, rekao je Ben kad se vratio kako bi pokupio neto s
tavana. Ovo nije radna soba nego kapelica.
No na zidu iza mene je neto drugo. Ondje su fotografije dvaju
drugih djeaka; dvaju tamnokosih, tamnookih djeaka koji su nestali
iznenada, zagonetno. Prvi, Fred Harper, nestao je tijekom Sportskog
dana na Zapadnom Falklandu, prije neto vie od dvije godine kad je
moja bol jo bila otra, vlana poput svjee rane. Imao je pet godina.
Naravno da sam ula za njegov nestanak. Na radiju se danima
govorilo samo o tome, a Ben je bio na otoku kao dio hitnog medicinskog
tima i sudjelovao je u potrazi. Srce mi je poskoilo kad sam vidjela priu
s velikom fotografijom u Penguin Newsu. Fred je toliko sliio Kitu.
Instinktivno sam je izrezala, sakrila i naposljetku zalijepila na zid sa
svim ostalim o njemu to je u nadolazeim tjednima bilo objavljeno u
novinama.
Moda sam zadrala izvjetaje kao neku vrstu testa vlastite
ljudskosti. Ako Fred bude pronaen i meni bude drago, to e biti znak
da postoji nada za mene. Zatim su, prije otprilike godinu i pol, otoci
izgubili jo jednoga malog djeaka. Sedmogodinji Jimmy Brown
posljednji je put vien u Surf Bayu gdje ivi Rachel. Prilino sam dobro
poznavala obitelj Brown. Prijateljevala sam s majkom, Gemmom, jer joj
je ki, Jimmyjeva mlaa sestra, ila u razred s Kitom. Ben je poznavao
oca koji je radio u bolnici kao tehniar.
Kad je nestao Jimmy, kad je cijeli grad provodio dane i noi u
potrazi, dok je njegova obitelj sve dublje tonula u neku vrstu mahnitog
oaja, vie njih mi je reklo da je moja pria barem zaokruena. Znam to
se dogodilo mojim sinovima, mogla sam ih pokopati, alovati, obitelji
nestalih nisu imali tu privilegiju.
Da, hvala, rekla sam jednoj eni. Doista cijenim koliko sam
imala sree.
Otad nije razgovarala sa mnom.
Ispod Fredovih i Jimmyjevih fotografija jo je jedan isjeak, nije
izravno vezan uz djeake, no dirnuo me u to vrijeme. Nekoliko mjeseci
nakon to je nestao Jimmy, kad su se i dalje odravale potrage, iako u
manjem opsegu i bez ikakve stvarne nade, glavni urednik Penguin
Newsa napisao je tekst o uinku koji nestanak djeteta moe imati na
zajednicu, osobito malu zajednicu. Govorio je o kolektivnom osjeaju
srama, o uvjerenju da su djeca naa zajednika odgovornost, kako se to
odrazi na sve nas kad se jednom od njih dogodi neko zlo.
lanak se nije odnosio na moje sinove, no ja sam ipak pronala
utjehu u njemu. Shvatila sam da Ben i ja, kao i nai najblii, nismo sami
dok proivljavamo smrt djeaka. Da na neki nain i drugi dijele s nama
bol.
Autor, nitko drugi nego Rachelin otac, nastavio je priu s
nainima na koje kulture izlaze nakraj s nestalom djecom. Napisao je
kako nestali ubrzo ulaze u lokalni folklor, ponajprije kao duhovi, a
potom u tradiciju usmenog pripovijedanja. Nestala djeca, tvrdio je, izvor
su svih pria o djeci koju su ukrale vile ili pojeli trolovi i vjetice.
Izlazimo nakraj sa svojim sramom eksternalizirajui ga. Svaljujui
krivnju na nadnaravne sile.
 Iskopao je stare legende o djeci koja su nastradala na otocima i
povezao ih sa stvarnim sluajevima neobjanjenih smrti i nestanaka.
Tvrdio je da e Jimmy i Fred za petnaest godina postati dio falklandske
mitologije.
Ned, Kit, Fred i Jimmy. Moja osobna mala kolekcija mrtvih
djeaka. Hoe li im se pridruiti i peti, hoe li na kolektivni sram
neprestano rasti?
Nagnem se preko stola i upalim radio. Lokalna radiopostaja
nastavlja s programom kasnije nego to je uobiajeno. Saznajem da se
nestalo dijete zove Archie West. Star je tri godine i dva mjeseca. Malo
stariji od Rachelinoga najmlaeg.
Ne, nemoj razmiljati o Rachel, ne sad.
Samo kao podsjetnik, kae voditelj, takoer znan kao Bill od
trgovca ribom, Archie ima plave kovre, smee oi i zdepaste je grae.
Posljednji je put vien u Arsenalovom nogometnom dresu, u crvenoj
majici s bijelim rukavima, bijelim kratkim hlaama i crvenim arapama.
Ako mislite da ste ga vidjeli, odmah kontaktirajte policiju. Okej, ovo je
Falkland Islands Broadcasting Service, sljedeih nekoliko sati s vama e
biti Bill Krill, a tono vrijeme je jedan i etrdeset i tri, i ne zaboravite,
sutra ujutro ili malo kasnije ovog jutra stie nam Ray Green iz
Astronomskog drutva kako bi nam ispriao sve o pomrini sunca ovog
etvrtka: gdje e se moi najbolje vidjeti, kako se moe izbjei oteenje
oiju i koliko e biti mrano na otocima.
Ugasim svjetla, priem prozoru i pogledam na zapad. Pomrina
sunca u etvrtak dogodit e se gotovo u isto vrijeme kad ja kreem u
ostvarivanje svog plana. Mi ovdje na jugu vidjet emo samo djelominu
pomrinu, pa ipak, negdje izmeu tri i etiri poslijepodne na mali kutak
svijeta e se zamraiti.
Na vie nego jedan nain.
Ovdje sa mnom u studiju je Sally Hoskins, kae Bill, obiteljska
prijateljica koja nam je otkrila da je Archie ivahno, radoznalo dijete. Je
li tako, Sally?
 Naravno da ne mogu vidjeti tragalaku ekipu. Udaljena je
tridesetak kilometara, a razdvajaju nas planine.
Da, Bille, tako je. Archie je divan djeak. Pun ala, zabave, pun
nepodoptina. Voli se igrati skrivaa.
Manje je svjetla dolje u luci. Skye je sigurno uvjerila putnike da se
vrate na kruzer.
Stoga obitelj isprva nije bila zabrinuta?
Tako je. Pretpostavljali smo da se skriva. Zna to raditi satima.
Jedva mogu razaznati Mount Tumbledown. Potraga se sigurno
odvija iza njega.
Svi smo ga traili vie od dva sata prije nego to smo nazvali
policiju. Sallyn glas u eteru uvijek iznova puca. Archiejevi roditelji
ele da zahvalim svima za podrku. Ljudi su bili sjajni. Pridruili su se
potrazi, pretraivali imanja. Samo ih elim zamoliti da nastave traiti.
Ako znate gdje je, molim vas, uinite dobro djelo. Molim vas, pustite da
se vrati svojoj obitelji.
Sally, zato nam ne ispriate jo neto o Archieju? Bill se brzo
ubaci. Znamo da se voli igrati skrivaa. U emu jo uiva?
O, znate Bille, on je strastveni navija Arsenala. Kao i zapravo
cijela njegova obitelj. Prolazi kroz fazu kad ne eli odjenuti nita drugo
osim Arsenalovog dresa, a njegova jadna majka ga mora prati svake
veeri kako bi ga opet mogao odjenuti sljedeeg dana. Zna sve navijake
pjesme, neke od njih ba i nisu previe primjerene trogodinjem djetetu,
ali to moete?
Samo napola sluam dok nam Sally nastavlja priati o Archiejevoj
ljubavi prema pop-glazbi. Oito ne moe sjediti mirno kad na radiju
svira Here Comes the Hotstepper, i nikad mu ne promakne nijedna
epizoda Power Rangersa.
Ako netko dri Archieja kod sebe, molim vas, nemojte ga
ozlijediti ili prestraiti na bilo koji nain, govori sad. Ako je netko
poveo Archieja, jedino elimo da nam se vrati. Molim vas, recite gdje ga
moemo nai. Molim vas, nemojte ga ozlijediti.
 Da, upravo tako. Pa, hvala vam, Sally. Mislim da valja spomenuti,
samo kao podsjetnik, da policija polazi od pretpostavke da je Archie
jednostavno odlutao od obitelji i da se izgubio. Na to se sada moramo
usredotoiti, ljudi. Mali djeak odlutao je posve sam, a mi ga moramo
pronai. Tako, s vama je Bill Krill, a vi sluate Falkland Islands
Broadcasting Service.
Isuse, to je vama ljudima? Sally prekine poetne akorde sljedee
pjesme. Koliko djece mora nestati kako biste vi zaista...
Sallyn je glas prekinut. Iskljuili su joj mikrofon. Pojaali glazbu:
reggae pjesma koju smo upravo uli je Archiejeva omiljena. Zamiljam
kako Sally njeno, ali odluno udaljavaju iz stranje sobe u uredu
lokalnih novina u kojemu je smjetena radijska postaja. Razliite
kulture, kaem sebi. Kad u Engleskoj nestane dijete, obino krene
panika zbog pedofila. Ovdje se nadamo da nije odlutalo do kolonije
morskih lavova.
Tri djeteta u isto toliko godina. Previe kako bi se moglo okriviti
morske lavove.
ujem njeni uzdah, Queenie se odluila vratiti jer vie nije u
opasnosti. Skoi na moj krevet i ugnijezdi se izmeu jastuka. Ugasim
radio i upalim kompjutor. Nakon to se zagrije, zapiem biljeke o ovoj
veeri pa zatvorim datoteku i kliknem jedini dokument koji je zatien
lozinkom.
Nikad nisam vodila dnevnik prije smrti djeaka. Nikad nisam
osjetila potrebu. Kad bih, uz supruga, dvoje djece i posao, uope imala
vremena za to? Moj nekadanji ivot bio je previe ispunjen, nije
postojala potreba za njegovim dokumentiranjem. No sad, s praznim
srcem i besmislenim ivotom, kao da mi treba ovo redovito biljeenje
aktivnosti, misaonih procesa i emocionalnih razdoblja kako bih se
podsjetila da jo uvijek postojim.
Poinjem pisati. Uvijek detaljno opiem dogaaje tijekom dana, ne
zato to istinski elim zapamtiti to radim na poslu, nego zato to mi ono
to radim pomae kako bih bolje istaknula to osjeam. Ti dnevni izljevi
patnje i bijesa neka su vrsta terapije. Posve iskreno, veinom su to izljevi
bijesa prema eni ija rastrgana fotografija lei kraj mojih nogu. eni
koja je neko bila moja najbolja prijateljica.

Imala sam osam godina kad sam upoznala Rachel, ona je bila nekoliko
mjeseci mlaa. Hodala sam uskom stazom kroz koju se moglo provui
samo dijete, toliko gusto je bila obrasla busenjem trave, kad sam naila
na malu stranjicu ukraenu leptirima i podignutu uvis. Sigurno me ula
premda hodam jako tiho jer je, ni ne okrenuvi se, podigla prljavu ruku s
izgrienim noktima. Ta bahata gesta odmah je razljutila moje
osmogodinje ja.
to to radi?
Izvijala se unatrag sve dok nisam ugledala njezino malo okruglo
lice s velikim plavim oima, bljedoukastu kou bez pjegica i jako dugu
kosu koja je za nijansu bila previe tamna da bi bila plava. Imala je obrve
koje kao da su se svijale u sredini pa se inilo da je stalno iznenaena, a
ui su joj strale s glave kao kod vilenjaka.
Zmajeva jaja, prosiktala je. A sad, tiina.
Zbunjena, bacila sam se na pijesak i dopuzala do nje. Zurila je u
dva savreno ovalna ukasta oblika, duga desetak centimetara.
Gnijezdo utonogog pingvina.
Pripadaju Ozmajian. Odluila je komunicirati tiho sikui iako u
radijusu od nekoliko kilometara nije bilo nikoga osim nas. Vrlo moan
zmaj. Dola je na svijet kad je slomljeno tisuito srce, jako je stara, ali
zmajeva sjeanja nisu kao naa.
S osam godina znala sam da utonogi pingvini esto polau
gnijezda meu busenjem trave, enke obino ne naputaju gnijezdo tako
dugo i ova se vjerojatno nije pojavila zbog nas dvije. Znala sam da
trebam predloiti da odemo, no htjela sam saznati vie o zmaju.
Stvarno? rekla sam prilagodivi se njezinom tihom, tajanstvenom
tonu.
 Stisnula se uz mene, posve nesvjesno privila se uz moje tijelo kao
to to ine jako mala djeca. Da. Zmajevi se sjeaju svega to je bilo
neko, to je sada i to e biti u budunosti.
Pa, o tome bi se dalo razmiljati. Vjerojatno bismo se trebale
maknuti, rekla sam. Mogla bi se vratiti svaki tren.
O, nee se vratiti. Jaja e ostati ovdje sve dok Mjesec tri puta ne
naraste i opadne. Zatim e ih crni orlovi sa safirnim oima odnijeti i
uvati dok ne doe vrijeme da se izlegnu. To bi moglo biti sutra ili u
sljedeem tisuljeu.
U toj sam dobi znala prepoznati gotovo etrdeset vrsta
falklandskih ptica gnjezdarica, no crni orao sa safirnim oima bio je nov
za mene. Vjetar je u meuvremenu jaao i donosio miris soli u zraku, a
ja sam se poela zabrinjavati za majku pingvina. Ako se previe
uznemiri, mogla bi odlutati i ostaviti gnijezdo.
Sljedei pun Mjesec je za pet noi. Oduvijek sam bila svjesna to
radi Mjesec, ak i kao dijete. Dotad nee otii. Ako eli, mogu se
vratiti i provjeriti.
uala je i gledala u mene s nanovo otkrivenim potovanjem.
Odjednom sam joj bolno zavidjela na sjajnim, plavim oima. Nije se
inilo pravednim da jedna osoba (ja) ima oi tamne boje olujnih oblaka,
a druga (Rachel) snene, azurno plave boje oceana za sunanog jutra.
Doi emo zajedno, obznanila je. Sad kad smo najbolje
prijateljice.
Nisam bila sigurna kako emo to izvesti, nisam ak ni znala to
radi ovdje moja teta i tetak bili su vlasnici otoka ali sviala mi se
ideja da imam najbolju prijateljicu. U redu, rekla sam.
Je li ono tvoja kua? Poskoila je na noge i pokazala prema
zelenom limenom krovu seoske kue tete Janey. Kimnula sam, jer je to
praktiki i bila. Stanovala sam ondje tijekom ljeta dok su roditelji radili.
Ima sladoleda?
Ponovno sam kimnula. Teta Janey uvijek bi se pobrinula da je
dobro opskrbljena prije mog dolaska.
 Hajdemo. Zgrabila me za ruku. Poele smo se utrkivati bila je
nevjerojatno brza kroz travu, preko livade sve do dvorita farme.
To je bilo to. Rachel i ja od toga smo dana bile najbolje prijateljice,
trebale smo jedna drugu strasno i intenzivno. Mislim da to vie ni u
jednoj vezi nisam osjetila. No nismo mogle biti razliitije. Ona je vidjela
svjetove unutar svjetova, povezane beskrajnim mogunostima. Ja sam
vidjela jaja pingvina. Pa ipak smo bile bliskije nego sestre jer smo se
same odabrale; bliskije nego ljubavnici jer ljubavnici dolaze i odlaze, a
mi smo imale neto vjeno. Ona je bila moja druga polovica. Suneva
svjetlost na stijenama naspram moga sjenovitog skrovita ispod stabla.
Povisilica mojim snizilicama. Bila je sve to ja nisam i sve to sam eljela
biti, no sve te vrline bolje su pristajale njoj, i ja sam to znala. Bile smo
nerazdvojne bez obzira na udaljenost meu nama. Bile smo prolost,
sadanjost i vjenost.
Sve dok nije ubila moje sinove.

Skoro je etiri sata ujutro. Pisala sam i razmiljala, pa dugo vremena ni

jedno ni drugo. Iskljuim kompjutor, ustanem kako bih se pridruila
Queenie kad vani zaujem buku.
Ne mogu je ignorirati, pretvarati se da je to samo od vremena.
Ne mogu tono rei kad je poela. Moda je tu ve vie godina,
moda samo nekoliko posljednjih mjeseci, ali vie nego jedanput, kad bi
vjetar puhao u pravom smjeru, ula bih neto kasno naveer i pitala se
mota li se netko vani oko kue. ula bih pokrete koje nije proizvodila
priroda, struganje koje je moglo biti koraanje. Queenie bi se znala
uznemiriti u elji da izae i nervozno se motati oko ulaza kad bih
otvorila vrata. Ranije te godine, kad su veeri bile mranije i kad bih
navlaila zastore, obuzeo bi me osjeaj da me vani iz mraka netko
promatra.
Nitko na otocima ne zakljuava vrata, no ja sam to poela raditi, i
sad mi je drago jer ono to sam ula, nije ostavljalo puno prostora za
sumnju. Netko je vani. Izlazim iz spavae sobe. Queenie nastavi hrkati.
Ona igra brojne uloge u mom ivotu, ali uloga psa uvara nije jedna od
njih.
Stigavi dolje, ne palim svjetla. Prilazim prozoru.
Krajolik oko moje kue neobian je ak i prema falklandskim
standardima. On je spomenik, muzej pod vedrim nebom ako elite,
posveen lovu na kitove. Poasno mjesto pripalo je lubanji plavoga kita.
Nalazi se na prednjem travnjaku, dosee visinu od gotovo tri metra, ima
razjapljene eljusti kao da je zamrznut u trenutku u kojem lakomo guta
hranu. Gotovo savren kostur orke lei u blizini. Kraj ograde je
kraljenica uljeure koju je djed ulovio u blizini obale June Georgije.
Izmeu nje i kue nalazi se gomila kostura dupina. Vei dio kolekcije
nabavio je moj djed. I oruja su djedova: harpuni i uad, golema puka
slina topu. No poruka muzeja iskljuivo potjee od mog tate. On je sve
sakupio, ne kako bi glorificirao lov na kitove, nego kako bi ga osudio.
Izmeu 1886. i 1902. ovom pukom ubijeno je vie od 20 000 kitova,
pie na znaku ispod topa. Tata je bio duboko posramljen pustoenjem
koje su njegovi preci proveli na morima. Proveo je ivot pokuavajui
ponovno uspostaviti ravnoteu.
Zvuk koji sam ula prije nekoliko sekunda bio je zveket prilikom
ruenja komada metala. Neto je pomaknulo kolekciju koplja za kitove
kraj ivice.
Sjena prelazi preko obrisa kostura orke, a ja se pribliavam vratima
sve dok ne ugledam velik, taman lik. Prepoznavi obrise, srce mi uspori.
Pa iz posve drugog razloga opet ubrza. Promatram kako mukarac u
mom vrtu podie jedno koplje pa drugo prije nego to otkljuam i
otvorima vrata.
Malo je kasno za trick-or-treat3. To mi izleti prije nego to imam
vremena procijeniti koliko je to pametno.

3Ameriki obiaj obilaenja kua i traenja slatkia za No vjetica 31. listopada, (nap.
prev.)
 Callum Murray namjesti posljednje koplje i okrene se. Vidio sam
da ti je upaljeno svjetlo. Uinilo mi se da si u vrtu. Htio sam biti siguran
da si dobro.
Ne odgovorim. emu sve to? Nikad neu biti dobro. Zatim
zaujemo njitanje konja, to je zapravo nemogue, uzimajui u obzir da
nitko u blizini ne dri konje.
Zvui kao da ti netko krade konja. alim se, pretpostavljam.
Nikad nisam vidjela Calluma na konju. Sumnjam da na otocima postoji
konj dovoljno velik za njega.
Doao sam pjeice. Odeta do ruba vrta i pogleda niz cestu. Konj
sigurno nije na vidiku jer brzo izgubi zanimanje i vrati se. Jesi li
dobro? inzistira.
Callum Murray nije Kelper4. On je kot koji se borio u ratu,
nekadanji drugi porunik Padobranske regimente. Ubrzo nakon
britanske pobjede napustio je regimentu i kupio seosku kuicu nekoliko
kilometara izvan Stanleyja. Kad ga ljudi pitaju namjerava li ostati ovdje
za stalno, on odgovori da dri sve opcije otvorene.
Jeste li pronali dijete? Pitam zato to osjeam potrebu da kaem
neto, a ne zato to ne mogu pretpostaviti odgovor.
Njegove oi ulove svjetlo s gornjeg prozora. Tijekom dana
neobine su zbog genetskog poremeaja znanog kao heterochromia
iridum, desno oko mu je plavo, a lijevo zeleno. No na mjeseini te
neobine, osebujne oi samo su traak svjetla. Kreemo ponovno za
etiri sata, odgovori.
Zauje se zvuk u daljini, vjetar ga nosi u naem smjeru. Pribliava
se helikopter.
Postoji mogunost da je u redu. Pokuam zvuati kao da mi je
stalo. Moda je lutao uokolo dok se nije umorio, negdje sklupao i
zaspao. Pronai ete ga ujutro.
Vraki se nadam. Postalo je prilino gadno u jednom trenutku.
Krenuli smo ponovno kako bismo smirili situaciju.

4 Nadimak za osobe rodom s Falklandskih otoka. (nap. prev.)

 Zato ovo radi? Zato je ovdje u sitni sat, zato se pretvara da me
zanima to se dogaa oko mene? Trebala bih ui, zatvoriti vrata.
Zakljuati ih. Skye je rekla neto o ljudima s kruzera koji stvaraju
neprilike.
Callumove oi kratko pogledaju u nebo, pa se spuste prema meni.
Oni su najmanji problem. Poslijepodne je doletjela obitelj Freda
Harpera. Ne skidaju se Stopfordu s vrata, optuuju ga da je previe lako
odustao prije dvije godine.
To se dogaa, kaem. Farmeri stalno gube ovce. Zapnu u tresetu
i potonu. Ili padnu s litice i odnese ih plima. Poniji i telad padaju u
rijeke. Ako su dovoljno mali, odnese ih struja. Svako toliko izgubimo i
ljude. To je strano tuno, ali dogaa se. Ovo nije nacionalni park. Ne
elim zvuati pokroviteljski, ali Callum mi ne olakava situaciju.
Helikopter, Sea King, je iznad nas, visi u zraku poput vretenca
iznad ribnjaka. Suhi, tresetni miris brda, tako razliit od mirisa mora,
uvukao se u Callumovu jaknu. Podsjeti me, kao to to uvijek ini kad je
blizu, koliko je visok.
Je li ova stvar iznad nas dio potrage? kaem. Ako neto ispadne
iz njega, ovo nije dobro mjesto za stajanje.
ekali su nas da zavrimo, kae. Kako ne bismo zbunjivali
tehniku opremu.
Sea King nastavi svojim putem ustvrdivi da nijedno od nas dvoje
nije trogodinji djeak. Callum i ja opet smo sami.
Idem spavati. Okrenem se i uem, pa zakljuam vrata. Opustim
se i tromo naslonim na najblii zid tek nakon to se uvjerim da sam
izvan njegova vidokruga. Doao je pjeice? Zato bi to uinio?
Callumova je kua barem est kilometara udaljena od moje.
Queenie gore i dalje hre dok gasim svjetla i uljam se do prozora.
Callum se okrenuo kao da je ekao da se ugase svjetla. Promatram kako
prelazi vrt i potom prekorauje nisku drvenu ogradu.
est kilometara od moje kue do njegove ako ide uobiajenom
rutom. Uzimajui u obzir kojim putom je krenuo, pretpostavljam da ne
ide.
 Prije otprilike godinu dana bila sam budna dokasna i sluajno ga
opazila kako prolazi pokraj kue. Slijedila sam ga na temelju impulsa
koji ne bih mogla ni pokuati objasniti. Gledala sam ga kako silazi s
ceste, kako se pribliava visokoj ogradi od bodljikave ice, kako otputa
tri reda i kako se potom provlai kroz nju i stupa na minsko polje.
Minsko polje?
Ima ih nekoliko na otocima, veim dijelom du obale, a postavila
ih je argentinska vojska tijekom invazije. Prema konzervativnim
procjenama u tresetu i pijesku moglo bi vrebati oko trinaest tisua
potencijalnih eksplozija. Uvjeravaju nas da e ih jednog dana
deaktivirati. U meuvremenu su ih, uzimajui u obzir da zauzimaju
samo esnaest posto neiskoritenog zemljita, jednostavno odijelili
ogradom.
Pustim da nestane u mraku prije nego to se sama pribliim ogradi.
Tri reda ice koja je odmaknuo bila su prerezana pa nakon toga spojena
malim kukicama, te vraena na svoje mjesto. Napravio je vlastiti tajni
ulaz u polje koje je desetljee nakon sukoba jo uvijek zasuto
smrtonosnim zamkama. Svaki korak koji napravi na tom polju mogao bi
biti njegov posljednji.
Dok veeras kroz prozor zurim na sad naputenu cestu, pitam se je
li opet krenuo onamo, hoe li prelaziti minskim poljem kako bi otkrio je
li noas, upravo sada, sueno da sve zavri.
A mislila sam da ja imam problema.
Popnem se u krevet koji se ini neobino velik i prazan iako je moj
hrui, daui pas zauzeo najbolje mjesto. Ovo je obino najtei dio
dana kad nemam to raditi osim razmiljati o tome to sam izgubila. San
mi nikad ne dolazi lako.
Katkad nou, u polusnovitom i polubudnom stanju u kojem se
znamo nai, osjeam kako mi se djeaci uvlae u krevet i privijaju uz
mene. Kad se to dogodi, leim posve mirno, uranjam u njihovu
prisutnost, uivam u njihovoj glatkoj, svilenkastoj koi; udiem njihov
miris, osjeam kako se njihove male ruke i noge ovijaju oko mene.
Ujutro se nakon takvih snova budim u oblaku iste sree, neoekivanoj i
zbunjujuoj, i toliko razliitoj od bijede koja slijedi, to je ini gotovo
nepodnoljivom.
Nemojte doi veeras, djeaci. Nisam sigurna da to vie mogu
podnijeti. Pustite me samo ovaj put.
Jestiem
li netko uo guvernera na radiju rano jutros? govori Brian dok
na posao koji sam oduvijek smatrala obiteljskim okruenjem.
Djed Coffin imao je nekoliko keri koje su svaka na svoj nain bile
odlune i krvolone kao on, te jednog sina koji se pokazao kao ogromno
razoaranje. Moj otac je osnovao Falkland Conservation, dobrotvornu
zakladu koja titi ivotinjski i biljni svijet na otocima za budue
generacije. Iskreno, ne mislim da mu je namjera bila osobni napad na
djeda, ali g. Coffin je to uvijek tako doivljavao.
Brian je ornitolog u kasnim pedesetima kojeg je moj otac zaposlio
prije dvadeset godina. Jo uvijek se penje i sputa liticama, provjerava
gnjezdilita i oznaava ptie premda je desetak godina prestar i dvadeset
kilograma preteak. Jednoga dana pronai e ga hladnog i izubijanog u
podnoju litice. Ako je nekome sueno da umre na poslu, onda je to
Brian.
Kao obino, njegova se bujna stranjica prelijevala preko mog
stola. Godinama sama sebi govorim da u jednog dana doi ranije i
premazati ga superljepilom.
Ne mogu zamisliti da je imao dodati ita vano. Susan u
kuhinjskom prostoru zvecka alicama za kavu.
Korporativna propaganda, kae Pete, na student na slobodnoj
studijskoj godini. Ne moe dozvoliti da itko pomisli da djeak moda
nije samo tako odlutao.
Pa, ne moe. Brian se vrpolji na stolu. To se oito i dogodilo.
ef se nakalje. John Wilcock je mali, ilavi mukarac, tamnokos i
blijede puti, koji se posljednja dva desetljea razmee istim glatkim,
tamnim brkovima. Mislimo da smo u rodbinskoj vezi, vjerojatno putem
braka sklopljenog prije nekoliko generacija, ali nijedno od nas dvoje nije
se potrudilo otkriti o kakvoj se tono vezi radi.
Cat, dolo je do promjene plana. John se rijetko potrudi poeljeti
mi dobro jutro, to mi odgovara. Ne zanima me avrljanje. Tvoja grupa
se eli prikljuiti potrazi. Rekao sam im da e ih odvesti onamo. Ti si
voa tima.
Izvorno je bilo planirano da grupu posjetitelja odvedem na George
i Barren, dva mala otoka bogata ivotinjskim i biljnim svijetom uz junu
obalu Istonog Falklanda. Dva ljudska stanovnika, moja teta Janey i
njezin suprug Mitchell takoer su neka vrsta turistike atrakcije. Janey
je jedina osoba koju poznajem koja je vlastoruno podignula malog
pingvina. Pronala je Ashley kako se grije u pepelu logorske vatre, te
je posljednjih petnaest godina pokuava nauiti da sjedi uspravno i kae
molim, da potrbuke pue po krovu taglja za strienje i krade komade
ribe iz depova.
Ljudi moraju nekako pomoi. Susan s mog lica moe proitati da
nisam previe oduevljena idejom. Nitko se ne osjea dobro zabavljajui
se dok je dijete posve samo negdje vani.
Nadajmo se da je samo, Pete progovori piskutljivim glasom.
Aha, to ba i ne pomae, Pete. Jedva je osam i trideset, a John je
ve pod stresom. Nemoj upasti u zamku, Briane, zaista nemamo
vremena za to.
Ako su ti ljudi spremni odrei se izleta, mi bismo trebali biti
spremni voditi ih, kae Susan.
Uzmem telefon i javim teti Janey da ne mora nita pripremati tog
jutra. Izbrojim etiri psovke u njezinom odgovoru, a to je blaga reakcija
prema njezinim standardima. Izvukla sam s tavana ak i svoj jebeni
vjetiji kostim.
Kao da bi itko primijetio razliku. A No vjetica bila je juer.
Prekinem vezu dok ona nastavlja gunati.
Trebate se nai u policijskoj postaji. Susan mi oboava govoriti
to moram raditi. Sve voe potrage primit e naredbe od policijskog
naelnika u devet.
 Naposljetku se stranjica pomakne i Brian stoji ispred mog stola
eui se po dijelovima tijela o kojima radije ne bih razmiljala.
Hou li gostima ponuditi povrat novca? Kaem to samo kako bih
uzrujala Johna.
Ne, dovraga, nee. Ovo je bila njihova ideja, ne moja.

Naa kolekcija zastava vijori na vjetru, kao i ostaci nae dekoracije za

No vjetica; spokoj prethodne noi je zavrio. Dok se vozim do
policijske postaje, prolazim kraj ljudi koji se kreu u istom smjeru.
Vidim lica koja poznajem cijeli svoj ivot i potpune strance. Opazim
plakate kune izrade privrene za ograde, usporim te vidim da su to
poveane fotografije dvaju djeaka koja su nestala prije. Jo uvijek
nestali, pie na njima. Archieju ne smije biti posveena sva pozornost.
Plastini kostur, koji je vjetar oslobodio okova, preleti cestom
ispred mog auta, to i nije neki dobar znak.
Ispred policijske postaje jedva jo ima mjesta za moj auto.
Catrin!
Okrenem se i ugledam visoku pojavu koja mi se uurbano
pribliava, nepromoiv kaput koji lepra i crveni al koji leti na vjetru.
Ruka u crvenim rukavicama snano mae, odluna da moram priekati,
a ja osjeam kako gubim hrabrost. Jedna od malobrojnih osoba koje
nisam uspjela iskljuiti iz ivota u posljednje tri godine. Jedna od rijetkih
koja ne eli odustati.
Idem s tobom, u redu, draga? Mel pokuava doi do zraka. Ove
gumene izme stajale su pravo bogatstvo i ne namjeravam ih izgubiti u
tresetitu. Nije me briga koliko klinaca tri uokolo izgubljeno, ja u se
drati nekoga tko zna to radi.
Mel je vjerojatno jedna od bolje odjevenih ljudi na otoku, troi
pravo bogatstvo uvozei odjeu iz glavnih europskih i junoamerikih
gradova. Spustim pogled prema savrenim novim gumenim izmama.
Ruiaste su.
 Zaigrano me potapa po ramenu. Znam. Sada doista moe kupiti
ruiaste gumene izme. to da djevojka radi?
esto znam pomisliti da ako ikad ponovno prasnem u smijeh, to e
biti zbog neega to je rekao Mel. S metar i osamdeset osam centimetara,
osamdeset kilograma te, kako sam ula, neobino velikim penisom, Mel
nije djevojka koju se lako moe opisati. On nije ak ni transvestit:
njegova odjea, iako prelijepo skrojena i arena, ipak je odjea
napravljena za mukarca.
On je glavni kuhar u Globe Tavernu, ovdje u Stanleyju. Dvije
veeri na tjedan prestaje biti kuhar i vodi pjevaki sastav uz klavirsku
pratnju. Nakon sedam naveer, doslovno je nemogue kroz vrata ugurati
jo ljudi.
Draga, besposliarit u oko tvog auta dok si unutra. Uiva u
rijei besposliariti, kotrlja je u ustima poput posebno snanog
peperminta. Ali nemoj se zadravati. Od ledenog vjetra postanem jako
nestrpljiva. Nasloni se na vrata automobila poput drolje u potrazi za
klijentima.
Guva na parkiralitu sve je vea, ini se da je redarstvenica Skye
glavna. ak je bljea nego obino. Kosa joj je raupana, mislim da je
spavala u uniformi. Sjeam je se kao djeteta, uvijek prljavog,
raskrvavljenih koljena i razderane odjee, djeteta sa sladoledom u kosi
ili mrljama okolade na majici. Dok prilazim vratima, ujem kako
pokuava uvjeriti sve vee mnotvo da se organizira u grupe od dvanaest
ljudi, provjeri ima li prijevozno sredstvo i izabere voe timova.
Prodorni glasovi privuku mi pozornost, naglo se okrenem i
ugledam kolarce kako se sputaju cestom. eludac mi se preokrene jer
je ondje, na elu, Christopher Grimwood, Nedov najbolji prijatelj.
Narastao je. Sunuo je uvis otkad sam ga posljednji put vidjela prije
godinu ili vie dana. Sad mi sigurno see do ramena. Promijenilo se i
njegovo lice, gotovo uope vie nije djeje okruglasto. eljust mu se
produila, ima istaknut hrbat nosa. Bol stie poput hirovita vala.
U mojoj glavi u mom srcu Ned jo ima osam godina, iste je dobi
kad sam ga izgubila. Jo uvijek ima zaobljena koljena i debele ruke, a
kad spusti pogled, zbog bucmastih obraza ima podbradak. Pa ipak, u
Christopheru, tom nezgrapnom, trkljastom djeaku koji je na rubu da
zauvijek za sobom ostavi djetinjstvo, vidim kako bi Ned izgledao danas.
Njegova savrena koa vjerojatno bi pokazivala prve znakove akni,
ponaao bi se poput mrzovoljnog mora. Bio bi mi slian, pun
testosterona, pravo udovite koje bi mi ivot inilo gotovo
nepodnoljivim i od udnje za njim gotovo pokleknem.
Saberem se, naravno. Imala sam tri godine vremena kako bih
usavrila umjetnost ostavljanja dobrog dojma. U policijskoj postaji
pronaem svoje ime na popisu iza stola, potom me upute u sobu za
sastanke.

Pridruim se deseterolanoj grupi koja ukljuuje trojicu u vojnim

odorama i dvojicu policijskih asnika, od kojih je jedan najvie
pozicionirani na otocima.
On je visok mukarac, otmjen i odmjeren u svojim pokretima.
Uvijek razmiljam o njemu kao o Stopfordu, Bobu, glavnom naelniku
jer se tako predstavlja strancima. On je mukarac koji je proitao
nekoliko knjiga i pogledao nekoliko dokumentaraca, koji je uspio
uvjeriti sebe, a pritom i prilian broj ostalih, da je znatno pametniji nego
to bi se moglo zakljuiti prema dokazima.
Onaj koji prolijeva kavu po stolu je ravnatelj kole, mukarac zvan
Simon Savidge, koji je postao neto poput heroja u neemu to se, napola
u ali, zove Falklandski pokret otpora. U ranoj fazi argentinske
okupacije, dok su otoani ekali na Britanski odred, Simon je uspostavio
vezu s trupama putem zabranjene radioveze i obavjetavao ih o
kretanjima argentinskih jedinica na terenu. On je bio ravnatelj kad sam
ja pohaala srednju kolu, ini se da je oduvijek na toj poziciji. Njegov
sin Josh najvie je rangirani detektiv na otocima.
Nema slobodnih mjesta, no tad po podu zakripi stolica, a ja
ugledam biveg supruga kako ustaje. Ima vie sjedina u kosi otkad sam
ga posljednji put vidjela i smravio je. Uzmi ovu, Catrin. Dri naslon
stolice, spreman da je gurne blie stolu dok ja sjedam. Ben je uvijek
ljubazan prema meni, u javnosti i nasamo. To mi se ne svia previe, ako
u biti iskrena, doima se pokroviteljski, no odbijajui ga implicirala bih
da mu zamjeram raspad naeg braka. Nije tako. Ben nije kriv to nam
brak nije uspio. Rachel je kriva.
I ja, pretpostavljam, ako emo biti poteni.
Stoga sjedim i pretvaram se da nisam primijetila kako je njegova
ruka ostala na naslonu stolice. Nama nasuprot, glavni vatrogasac
razgovara s Robertom Duncanom, vlasnikom lokalne radiopostaje i
tjednika Penguin News.
U ranim sedamdesetim, ali s energijom nekoliko desetljea mlaeg
mukarca, Robert je visok preko metar i osamdeset i izrazito je mrav.
Ima gustu sijedu kosu koja mu okruuje glavu kao griva starog lava. Ima
bijele brkove i bijelu kozju bradicu.
Kao jo jedna kljuna figura pokreta otpora, uivo je prenosio
dolazak argentinskih vojnika, drsko putao svoju verziju patriotskih
pjesama. Pjesma London Calling The Clasha tretala je radiovalovima
dok je argentinski zapovjednik marirao sa svojim vodom do zgrade i
studija. Ulazna vrata razmrskala su se pod argentinskim izmama uz
zvukove Sex Pistolsa i God Save the Queen. Rob je cijelo vrijeme bio u
eteru dok je raspravljao s junoamerikim vojnicima koji su doli da ga
uhite. Vrijeme ga nije smekalo. Mislim da danas ne postoji nijedan
pojedinac na otocima na kojeg se vie ale ili kojega vie vole od Roba
Duncana. On je, pritom, Rachelin otac.
Tad mi sine da bi se mogla pojaviti Rachel i da e to biti previe za
mene. Ne mogu biti u istoj prostoriji s Rachel. Na rubu sam da ustanem,
no opazim nejednake oi koje me gledaju iz kuta sobe. Callum nije
spavao. Trebao bi oprati svoju riu kosu, a njegova brada, osobita
mjeavina smee, plave i crvenkastoute dlake otkriva mi da je prolo
oko trideset i est sati otkad ju je posljednji put obrijao. Imam osjeaj da
e me slijediti ako odem. A onda bi to mogao napraviti i Ben.
Vrata se zatvore i Stopford, Bob, glavni naelnik uzima rije.
Bojnik Wooton, vojni asnik za civilna pitanja, stoji s njegove lijeve
strane. Znam da emo svjedoiti uobiajenom natezanju za pozicije.
Stopford e se pozivati na autoritet, a Wooton na ekspertizu.
Procjenjujemo da je petnaest kilometara maksimalna udaljenost
koju je dijete te dobi moglo prijei za osamnaest sati. Stopford korakne
ustranu. Sad mogu vidjeti veliku kartu Istonog Falklanda na zidu iza
njega. Netko je nacrtao crveni krug oko toke na Estanciji gdje je dijete
posljednji put vieno. Veliki dio kruga prekriva ocean.
Bojnik Wooton krenut e odavde sa svojim vodom. Stopford
pokae na sredite kruga. On i njegovi ljudi kretat e se prema
rubovima. Mi emo istodobno krenuti s vanjske strane, naravno
uzimajui u obzir plae, te napredovati prema sredini.
Iskljuujete li mogunost da nije odlutao? Callum se nije
maknuo iz kuta prostorije. Prema onome to mi je rekla Skye, bilo je
jo vozila na tom podruju.
Lokalnih vozila. Stopford jedva registrira Calluma. Razgovarali
smo sa svima. Nitko nije vidio djeaka.
Stopford nastavi objanjavati da e potraga potrajati etiri ili pet
sati.
to rade kolarci? Opet Callum. Ne elimo da hrpa hiperaktivne
djece tri uokolo. Zavrit emo s vie od jednoga izgubljenog djeteta.
Ne daj Boe. Djeca e pretraivati plae. Samo ona starija. Od
jedanaest godina navie. Stopford kimne u mom smjeru. Catrinin
kolega Brian pobrinut e se za njih. Cijelo e ih vrijeme na oku drati
odrasla osoba. Pridruit e mu se brojne majke zbog nadgledanja.
Ondje e biti Rachel. Na plai, drat e Christophera na oku.
Dvostruko sam sretna to ne sudjeluju manja djeca. Dovoljno je bilo
teko vidjeti Christophera. Ne bih mogla podnijeti vidjeti Michaela koji
sad ima osam godina, koji je u dobi u kojoj je bio Ned, u dobi u kojoj bi
sada bio Kit.
Ben? Stopford gleda tono iza mene u moga biveg. eli li
neto dodati?
Imamo vozilo hitne pomoi u pripravnosti, a ga West,
Archiejeva mama, ostat e kraj njega kako bismo uvijek znali gdje je.
Ben se nakalje te nastavi. Bit e promrznut i gladan kad ga pronaemo.
Utoplite ga, dajte mu male gutljaje vode, nemojte ga hraniti. Ako je
ozlijeen, nemojte ga pokuati pomaknuti. Samo ostanite kraj njega dok
ne stignemo ja ili moje kolege. To je sve.
U redu. Stopford pljesne rukama. Uinimo to to prije.
Dok grupa izlazi u koloni po jedan, optimizam kojim je Stopford
zraio djeluje dovoljno krhko da bi ga mogao otpuhati jedan snaan
daak vjetra. Radili su to i prije. Dvaput. Krenuli s Land Roverima,
konjima i etverokotaima kako bi pretraili teren i govorili sami sebi da
e brzo pronai dijete. Nita se nije dogodilo.
Moe li me povesti sa sobom, Catrin? Ben me sustigne pri
izlasku. Ne mogu se sjetiti dobrog razloga zato ne bih, ali znam da Ben
nikad nita ne radi bez razloga.
Kreemo u konvoju. U mojoj grupi svi su posjetitelji osim Mela,
Bena i mene, no ini se da su spremni za zadatak opremljeni
planinarskim cipelama i nepromoivim jaknama. Tip u unajmljenom
automobilu iza mene trenutano je moja najvea briga jer e nas cesta
voditi samo do odreene toke.
Teko je voziti se divljinom. ak i ljudi koji ive ovdje cijeli ivot
znaju zapeti dok pokuavaju prijei rijeke, preskoiti stijene, svladati
strme terene. Ako se budem morala zaustavljati kako bih ga izvlaila iz
nevolja, nismo trebali odustati od naeg putovanja i posjeta pingvinima.
Ve sam mu rekla da tono slijedi moje tragove, ne pribliava mi se
previe, ubrzava i koi snano kao ja, dijagonalno prelazi preko jaraka,
nogu mie s kvaila najvie to moe i koristi diferencijal kad zatreba.
Treba paziti na oigledne promjene boja u vegetaciji koje obino
ukazuju na movarno tlo. Sloivi se sa svime, izgledao je pomalo
nervozno, a ne nestrpljivo, to je, po mom miljenju, bio dobar znak.
Na samom rubu Stanleyja prolazimo kraj vozila hitne pomoi i na
trenutak vidim Archiejevu majku koja se upravo penje na suvozako
sjedalo. Okrene se i prati nas pogledom.
Netko mi je rekao da vodite medicinski tim. ena se obrati
Benu. Zar ne biste trebali biti kod vozila hitne pomoi?
 Nemam razloga biti ondje dok se ne pronae dijete. Ben joj uputi
svoj profesionalni osmijeh. Uvijek je bio dobar s pacijentima i jo uvijek
ima onaj crnoputi, latino look kojim armira veinu ljudi. Dotad mogu
biti od vee koristi pri potrazi.
Posjetitelji su okirani koliko brzo ostavljamo za sobom svaki
privid civilizacije. Onih nekoliko stotina stanovnika koji ive izvan
Stanleyja razasuti su po podruju veliine Walesa koje se veim dijelom
sastoji od manjih otoka. Kad napustite Stanley, prelazite u krajolik koji
je ogoljen, gotovo netaknut, bez ravnih cesta, s vrlo malo stabala i
zelenila, te gotovo bez ljudskih nastambi. Nekoliko naselja koja se mogu
vidjeti izvan Stanleyja, izolirane su seoske kue okruene gospodarskim
zgradama i naputenim, zahralim vozilima.
Nekoliko kilometara dalje niz cestu konvoj se razdvaja. Nekoliko
vozila nastavlja 40-kilometarski put do Estancije. Prema uputama, mi
naputamo cestu i kreemo na zapad. Vozilo se istog trena pone trzati i
ljuljati.
O, ovjee, kao kad se pokuava eviti na brodu za olujna
vremena. Mel se kraj mene vrsto dri za suvozako sjedalo.
Grobna tiina odostraga. Ulovim Benov pogled u retrovizoru.
Dobaci mi poluosmijeh. Sve smo to ve uli.
Zato ovdje imate toliko vojnika? upita jedna od ena s izrazito
velkim akcentom.
Dvije tisue vojnih djelatnika stacioniranih na Falklandskim
otocima u svakom trenutku, kae mukarac kraj nje. To je otprilike
jedan vojnik na svakog stanovnika Falklanda. Zbog male vjerojatnosti da
se vrate Argentinci.
Nitko odmah ne odgovori. Bila sam na zadnjoj godini studija kad je
dolo do sukoba. Ben je bio na strunoj praksi u Velikoj Britaniji. Mel je
sve to gledao iz razmjerne udaljenosti s Norlanda, civilnog broda na
kojem je radio i koji je Padobransku regimentu doveo na jug. Nitko od
nas ne osjea se dovoljno kvalificiranim da komentira kako je bilo
stanovnicima tijekom tih sedamdeset i etiri dana okupacije. Osim toga,
u najboljoj tradiciji Fawlty Towersa, otoani ne vole priati o ratu.
Moda mislimo da su se svi razgovori koje elimo voditi na tu temu ve
dogodili. to god da je razlog, jednostavno ne govorimo o tome.
Mnogo britanskoga poreznog novca ulae se kako biste se vi
osjeali sigurnima, kae jedan od mukaraca.
Jesi li se ikad probudio s pogledom na osvajaku vojsku koja
marira glavnom ulicom, dragi? Mel moda nije roeni Kelper, ali ovo
nee preutjeti. Jesi li ikad bio u kunom pritvoru? Morao se drati
redarstvenog sata? S pedeset ljudi bio zatvoren u drutvenom domu sa
samo jednim zahodom?
to elite rei?
elim rei, srce, da su dobri ljudi iz Argentine, koji vjeruju da je
otok njihov, udaljeni samo pet stotina kilometara. Britanija je, s druge
strane, udaljena trinaest tisua kilometara i trenutani premijer nema
muda kojima je bila obdarena ga Thatcher. Mel ne skrene pogled.
Pa kad imate vojnika za svakoga civilnog stanovnika, kako je
mogue da je ovo tree dijete koje je nestalo?
Drite se. Ulijeemo u jarak. Odostraga se zauje gunanje, Mel
promrmlja pokoju psovku, no uspijevamo izai i nastavljamo. Callum,
koji upravlja vozilom ispred nas, nestaje u strmoj padini te za sobom u
zraku ostavlja nekoliko uznemirenih gusaka.
Kelpske guske, kaem jer bi moja grupa trebala dobiti punu
vrijednost za svoj utroeni novac. Mujak je posve bijel pa stoga lako
uoljiv. enka ima osebujno crnobijelo perje na prsima. Obino ih
moete vidjeti uz obalu, no u ovom se udubljenju nalazi slatkovodno
jezero. Gotovo smo stigli drite se, svi.
Nakon to smo se popeli s druge strane udubljenja, usporim i
zaustavim se. Iskoim iz auta. Stojimo na golom stijenju, no tlo e
postati movarno na putu prema zapadu. Callum i njegov tim su
nastavili.
Bezbroj sam puta propjeaila divljinu, kroz busenje trave,
tresetita, slijedei kamene rijeke. Svaki put sam u lovu na neto, obino
su ta stvorenja manja, bolje kamuflirana i mnogo uspjenija u
izbjegavanju predatora od male djece. Ako je djeak ovdje, onda je lak
plijen. Traim boje koje su u neskladu s okolinom, pokrete koje ne
uzrokuje vjetar, skriveni zvuk struganja koji mi otkriva da je netko u
panici.
Vodim grupu kroz moju divlju, vjetrovitu domovinu i razmiljam
o majci kraj koje smo proli na cesti. Kad je Ned imao petnaest mjeseci,
nekoliko sam ga minuta izgubila iz vida. Bili smo na plai. Otila sam do
mora kako bih provjerila potencijalnu naftnu mrlju te ga ostavila gore
meu dinama. Kad sam se okrenula, vie ga nije bilo. Nemogue je
opisati uas koji sam osjetila tog trenutka. Nita gore mi se dotad nije
bilo dogodilo. Posve me napustila sposobnost razmiljanja, rezoniranja.
Otila sam do mjesta na kojem sam ga ostavila, viknula njegovo ime,
otrala meu busenje trave i pronala ga ondje. Otpuzao je za malim
kormoranom, promatrao kako skakue po travi.
Catrin, jesi li dobro? Ben mi je priao, gleda me zabrinuto.
Preznojavam se unato vjetru, diem prebrzo. Kimnem, no i dalje sam
veim dijelom izgubljena u loim sjeanjima. To vrijeme provedeno
meu dinama ni izdaleka nije bila najgora stvar koja mi se dogodila.
Najgora stvar dogodila se poslije, dok sam bila daleko na puini, kad me
je suprug nazvao na brodski radio.
Dogodila se nesrea. Rachelin auto skliznuo je s litice ispred kue.
Ostavila je Neda i Kita same u njemu. Bog zna zato. Runa konica
vjerojatno je bila neispravna. Moda ju je otpustio jedan od djeaka.
Nitko ne zna. Obojica su na putu u bolnicu. Doi najbre to moe.
Kad sam se dovoljno sabrala i razmislila o svemu, shvatila sam da
je Ben znao da su mrtvi. Kako i ne bi? Bio je u kui kad se sve to
dogodilo. Vidio je kako ih izvlae iz mora. Obojica su na mjestu
poginula, a on je lijenik, zaboga, on zna to znai biti mrtav.
Jednostavno se nije usudio rei mi to. Nije bio siguran to bih bila u
stanju napraviti posve sama na moru s tim stranim saznanjem. Mislio je
da u napraviti neto strano zbog boli, da u si oduzeti ivot, a to nije
mogao riskirati. Uzimajui u obzir da sam bila u estom tjednu trudnoe.
to radi u etvrtak? Hoe li netko biti s tobom?
 Bit u dobro. Nastavim gledati ravno ispred sebe. Ben ne smije
posumnjati da sam isplanirala neto posebno za etvrtak. Osobito ne
smije posumnjati da planiram ubiti svoju nekadanju najbolju
prijateljicu. Prole su tri godine. Ljudi krenu dalje.
Ja sam krenuo dalje. Ne vidim Benovo lice, ali znam da je blizu.
Spustio je glas tako da ga samo ja mogu uti. Pronaao sam nain da
ivim s tim. Ti nisi, ljubavi.
Nastavim hodati, ali ujem dugi, tuni uzdah.
Jo uvijek mi je stalo do tebe, Catrin.
uo sam da morski slonovi znaju biti agresivni. Mel nas je
sustignuo, hvala Bogu. Ako je djeak naiao na jednoga, ne bi imao
puno izgleda, zar ne? Kao i u sluaju morskih lavova.
Vjerojatno ne bi. Okrenem se kako bih se uvjerila da su ostali
izvan domaaja zvuka. No ne trebamo se time zabrinjavati ako je iao
ovim putom. Bilo bi vrlo neobino vidjeti ih ovoliko u unutranjosti.
A ptice? Bi li one napale trogodinje dijete?
Priznam da je to mogue. Pomornici znaju napadati ljude. Tijekom
sezone gnijeenja, lokalni stanovnici i posjetitelji usuuju se pribliiti
njihovim stanitima samo naoruani velikim tapovima. Iskreno,
ovisilo bi o tome koliko su gladni, a u ovo doba godine na raspolaganju
im je mnogo hrane. Pokuam se ohrabrujue osmjehnuti Melu. On je
drag mukarac i nema smisla uzrujavati ga. Vjerojatno se ne moramo
brinuti da e ga ptice iskljucati do smrti.
Je li sve u redu, Catrin? Callumov glas zauje se na radiju. Mogu
ga vidjeti u daljini, na povienoj poziciji. Shvatim da je moja grupa
prestala napredovati. Podignem ruku kako bih mu pokazala da smo
dobro. Okrene se ne odgovorivi, a njegova grupa pouri dalje. I ja
uinim isto.
Reci mi, draga, misli li da gubim vrijeme? Mel je poput ranera
prebacio ue preko ramena.
Pokuavajui odrati svoje izme istima. Gotovo sigurno.
 S porunikom Murrayjem. Mel mi, prenemaui se, uzdahne tik
do uha. Tim sjajnim, predivnim crvenokosim pastuhom. Vratio sam se
na ovaj, od svih naputeni, komad stijene samo zbog njega.
Koliko god nevjerojatno zvualo, Mel i Callum upoznali su se
tijekom sukoba, na palubi Norlanda na kojem je Mel bio glavni stjuard.
Prema Callumovim priama, tipino homofobni vojnici isprva su bili
prilino neprijateljski raspoloeni prema Melu, no on ih je osvojio
svojom dobrotom, uinkovitou i briljantnou za klavirom. Kad su
stigli ovamo, praktiki je bio maskota regimente.
Stvarno mislim da nisi njegov tip, prijatelju. Benov glas ima
otrinu od koje se i Mel zaustavi i promisli hoe li jo neto rei.
Stigli smo do tresetita, kaem svojoj grupi. iroko je tridesetak
metara, stoga emo nastaviti u koloni po jedan.
Jedna od ena nervozno gleda u gustu paprat i blijede divlje travke
koje prekrivaju mrano tlo. to ako je upao ovdje? upita. Mogao bi
sad leati na samom dnu. Mogli bismo samo tako proi kraj njega.
Jo smo prilino daleko od mjesta gdje je dijete nestalo, kaem.
Malo je vjerojatno da je stigao dovde.
Ali to je tree dijete koje je nestalo. Sigurno se pitate zato?
Ne pokuavam sakriti uzdah, ali me Ben preduhitri. Zamislite da
je na otoku Barry nestalo dijete, a nita ne ukazuje na neto zloslutnije
nego da je upao u more.
Slua ga, laska joj njegova panja.
Vie od godinu dana poslije, dijete nestane u Rhylu, nastavi Ben.
Neete nuno povezati ta dva sluaja. Govorimo o slinim
udaljenostima, slinim vremenskim razmjerima. Potom proe jo jedna
godina i nestane tree dijete, neto mlae od druge dvojice, ali vi se i
dalje nadate da ete ga pronai. Ne biste vikali o serijskim ubojicama i
pedofilima a to ne inimo ni mi.
ini se da je zadovoljna time. U svakom sluaju, zauti na neko
vrijeme. Ben je naravno izloio najbolji mogui scenarij, dijete koje e
uskoro biti pronaeno s nekoliko ogrebotina i sa silnim apetitom, kao
jedinim dokazima njegove pustolovine. To ne objanjava zato su propali
svi jueranji pokuaji da ga se pronae.
Radio se opet oglasi. Zamolim za tiinu i svi se okupe oko mene.
Negdje u daljini vidim kako Callumova grupa ini isto. Srce mi ubrzano
lupa. Netko u mojoj grupi pone govoriti, no netko drugi ga odmah
uutka. Callum opet gleda u mom smjeru. Uzvraam mu pogled
razmiljajui koliko je lake ovo raditi iz daljine, kad ne postoji opasnost
od izravnog pogleda. Opazim da me Ben gleda.
Na radiju ujem kako spominju muhe, poveanu aktivnost liinki.
O, Boe, kae Velanka iz moje grupe. Pronali su ga.
D ok je Velanka prebrzo dolazila do oitog, ali pogrenog zakljuka,
ja sam odmahivala glavom i slala privatnu poruku mukarcu na
padini brijega.
To ne moe biti Archie. Podignem glas i Melu predam radio dok
se obraam grupi. Liinke se mogu izlei u roku od dvadeset i etiri
sata, ali za to su im potrebni topliji uvjeti od ovih na Falklandu tijekom
noi, ak i u kasno proljee. Archie bi trebao biti mrtav prije nego to su
primijetili da je nestao. ak i u tom sluaju...
Mel me potapa po ramenu i podigne palac. Mrtva ovca, kae.
Zamolio sam ih da je dostave u Globe za veeru.

Nismo ga pronali. U dva sata popodne ve smo dva puta preli cijelo
podruje. Nije ovdje.
Vrativi se u policijsku postaju, ekala nas je hrana na koju navale
tragalake ekipe. Mel se praktiki baci na Calluma. Zaostajem, elim
otii. Nakon nekoliko minuta pozovu voe ekipa u posebnu prostoriju.
Govori se o veeranjem bdijenju, obznani Stopford. Na radiju
se ne prestaje govoriti o tome. Pozivaju ljude da kampiraju vani. Da
zapale vatru. Oito da djeaku pokau put. Vraki budalasto, naravno.
Vie je vjerojatno da e zapaliti pola kampa, i ne shvaam kako bi mu to
moglo pomoi.
Tlo je vjerojatno previe vlano da bi se razbuktala vatra,
 Bobe, kae Ben. I to je razumljivo. Nitko ne eli razmiljati o
djetetu koje je nou samo vani. Ako pola otoka kampira vani, onda nije
samo, zar ne?
Mislim da bismo trebali uzeti u obzir mogunost da je napustio
otok.
Svi se okrenu prema govorniku, bojniku Wootonu. U sobi zavlada
tajac.
I otiao kamo? upitam, iako je bilo oito da svi razmiljaju o
tome. Ognjena Zemlja u Argentini udaljena je petsto kilometara. Juna
Georgija udaljena je gotovo tisuu i petsto kilometara u drugom smjeru.
Ostale opcije? Pa, Antarktik, ako imate nekoliko tjedana vremena.
Na neki drugi otok, oito, odgovori Wooton.
Pa, to nam olakava situaciju.
Wooton me bijesno gleda.
Ne elim stvarati neprilike, ali ima ih vie od sedamsto.
Callum se nakalje. Mislim da je bojnik Wooton htio rei da
dijete nije samo napustilo ovo podruje. I, budimo iskreni, ovi otoci
imaju iskustva kad je rije o nestaloj djeci.
Muk. I to tvrdoglavi. Jasno je o emu svi razmiljaju. Mi smo mala
zajednica. Poznajemo jedni druge. Ako se vratimo nekoliko stotina
godina unatrag, polovina nas je u rodu. Ovdje nema zloina, osim
neplaenih parkirnih karta, pojedinanih tinejderskih sitnih kraa u
trgovinama i redovitih, no veim dijelom bezopasnih zabava vikendom.
U naem zatvoru su pijanci. Ideja da je netko mogao oteti Archieja je
monstruozna.
Moramo zatvoriti luke, kae Wooton, kao da ih imamo na
desetke. Nitko ne smije napustiti otoke.
Paniari. Nitko ne moe napustiti otoke ak i bez njegovoga
maistikog dranja. Nema leta do sutra ak i ako bi bilo mogue
prokrijumariti trogodinje dijete u RAF5-ovom zrakoplovu.

5 Britansko kraljevsko zrakoplovstvo, (nap. prev.)

 A to je s kruzerom? kae Ben. Trebao bi isploviti u etvrtak.
Ispriam se mrmljajui i odetam posluivi se s nekoliko
kobasiica na putu van. Na parkiralitu pustim Queenie iz auta i pruim
joj ih. Lie mi ruku sve dok na mom dlanu ne ostane nita osim tragova
psee sline.
Iza mene se zauje zvuk, znam tko me slijedio. Netko mora
zamisliti ono nezamislivo, kae Callum.
Nitko na otocima ne bi ozlijedio dijete. To je sigurno bio netko od
posjetitelja.
On odmahne glavom. Posjetitelji moda imaju elju, ali ne i
sredstva. Netko tko ne poznaje otoke, ne bi ga imao kamo odvesti. Ne bi
znao gdje ga sakriti.
Ne kaem nita.
Ista grupa posjetitelja nije bila ovdje prije sedamnaest mjeseci kad
je Jimmy Brown nestao iz Surf Baya. Nisu bili ovdje ni kad je prije
dvadeset i sedam mjeseci ieznuo Fred Harper iz Port Howarda.
Moete se pouzdati da Callum citira injenice. Nitko ga nije
oteo. Okrenem se prema golom terenu. On je negdje vani. Pao je u
rijeku i struja ga je odnijela do mora, ili je pao u tresetite, a iz nekog
razloga jo nije isplivao. Najbolji nain da ga se pronae je da se sustavno
ukloni stoka i vojska zatim obavi jo jednu detaljnu potragu. Sad traimo
tijelo i to je strano tuno, ali mogli bismo se napokon suoiti s
injenicama.
Zurimo jedno u drugo.
Kruzer e pretraiti danas popodne, kae nakon nekoliko
sekunda. Stopford se isprva nije sloio, no uspjeli smo ga nagovoriti.
Wooton e nam prepustiti sve svoje ljude koji ne moraju obavljati
straarsku dunost. Pretrait e i ribarske brodove. S vlastitom
privatnom vojskom moi emo iskljuiti posjetitelje do kraja dana.
Ako se danas pretrae brodovi, svi emo do sutra biti osloboeni
sumnji. Opet emo se moi slobodno kretati. U meuvremenu, ovaj
razgovor ne vodi nikamo. Jednostavno bih trebala ui u auto i odvesti se.
 Zar nije uvijek rije o roditeljima? kaem ja. Moda bi Stopford
trebao dugo i ozbiljno porazgovarati s Westovima.
Napola se osmjehne, no u njegovim oima je izraz saaljenja dok se
okree kako bi se vratio u postaju. On misli da ja i ostatak otoana
jednostavno odbijamo prihvatiti da bi netko koga poznajemo mogao biti
zao. Da bi meu nama moglo biti udovite.

Sredina popodneva. Trebam neto iz trgovine pa povedem Queenie na

kratku etnju gradom. Svjesna sam da je skoro kraj kolskog dana i stoga
hodam bre nego obino, sputenog pogleda. Previe mi je teko gledati
djecu kako istravaju iz kole, a ne elim ni da se majke trude biti
ljubazne prema meni. No nemogue je ne primijetiti Callumov Land
Cruiser. Vjerojatno je jedini automobil na otocima te nijanse potonice.
Tek to sam shvatila da bi mogao biti u Bob-Cats Dineru, dok
razmiljam da bih mogla no, neu to napraviti ugledam ga. Sjedi za
pultom ispred prozora. Nije jo otiao kui, u istoj je odjei u kojoj je bio
jutros. Nije sam.
Malo dijete, dijete koje ne poznajem, koje ima oko dvije godine,
nagnuto je prema njemu, njegova mala stopala nesigurno pokuavaju
odrati ravnoteu u krilu ene koja sjedi pokraj Calluma za pultom.
ena odjevena u svjetloplave traperice ugurane u jahae izme i majicu
koja je iste boje kao njezine plave oi. Callum je s Rachel.
Netko proe pokraj mene na kolniku. Imam osjeaj da je to
Roadkill Ralph, ali ne mogu skrenuti pogled s izloga zalogajnice.
Tri godine nisam bila ovako blizu Rachel. U ovako maloj zajednici
nemogue je zauvijek nekoga izbjegavati, no u onim malobrojnim
prilikama kad bih je vidjela, uspijevala bih odmagliti. Vidjet e me ako
se okrene. Oboje e me vidjeti.
Ne mogu se pomaknuti. Neto me prikovalo za ovo mjesto.
Izgleda sjajno. Kosa joj je dua nego to je se sjeam. Moda je
malo bucmastija, ali to joj pristaje. Smije se. Podignula je pogled prema
Callumu i oboje se smiju dok dijete visi meu njima. Izgledaju poput
obitelji.
Pozlit e mi. Dok mi se pljuvaka skuplja u ustima, okrenem se i
odvuem Queenie natrag niz ulicu.
Kasnije te veeri jedva mogu smoi snagu kako bih jela i poslije
pospremila. Nikad ne spavam dobro, nije potrebno previe naprezanja
kako bih zavrila u stanju potpune iscrpljenosti. Potraga za Archiejem
nastavila se poslijepodne, ali manje usredotoeno. Policija i vojska otili
su pretraiti brodove na otocima te lokalno stanovnitvo i posjetitelje
prepustili samima sebi. Otila sam na posao gdje nas je radio i
neprekidni niz posjetitelja informirao o potpunom izostanku ikakva
napretka u potrazi tog dana.
Ostalo je manje od dva dana. etrdesetak sati. Sutra u napisati
pismo i pobrinuti se da Queenie bude zbrinuta.
Okrenuo sam novi list. Cijelo popodne imala sam Benov glas u
glavi. Pronaao sam nain da to prebrodim. Ben je prebrodio gubitak
sinova koji su mu bili vani koliko i meni, pronaavi novu enu koju
moe voljeti, zamijenivi obitelj koju je izgubio novom. Jesam li i ja to
mogla napraviti? Jesam li trebala pokuati?
Sad je prekasno.
Kako danje svjetlo blijedi, tako raste snaga vjetra, a kosturi u vrtu
poinju kripati i stenjati. Queenie nakratko juri izmeu prednjeg i
stranjeg ulaza lajui na fantome u mraku. Brzo je uznemire moja
raspoloenja. Zapravo nije dovoljno hladno za paljenje vatre, no osjeam
potrebu za njezinom utjehom, a Queenie se najvie voli sklupati na
vruem sagu pred kaminom. Napunim au crnim vinom i udobno se
smjestim u naslonja. Kad ne radim, veinu veeri provodim itajui ili
gledajui filmove. Nemamo televizijske prijenose uivo na otocima. Nai
programi su rezultat susretljivosti British Forces Broadcasting Servicea,
odabrani prema potencijalnoj popularnosti meu aktivnim vojnicima.
No imamo bogatu videogaleriju s filmovima, i veina nas se rado njome
slui.
 Ne veeras. Kad bih odabrala romantinu komediju, lica glavnih
glumaca podsjeala bi me na Callumovo i Rachelino. Kriminalistiki
film? Pogodite koga bih zamislila kao le? Otkucaji sata ine se neobino
glasnima. Dijete je nestalo prije gotovo trideset sati, ini se kao da otoci
ekaju na neto.

Queenie skoi na noge kad lupanje po vratima odjekne kuom. To nije

uljudno kucanje najbliih susjeda. Ovo je netko tko zahtjeva da ue.
Srce mi snano lupa u grudima. Pritom mi ne pomae Queenien mahniti
lave.
Evo ga. Callum Murray je na mom pragu, zahtijeva moju
pozornost kao to to ini toliko esto u mojoj glavi. Dovoljno je pristojan
te zrai nelagodom.
Oprosti, znam da je kasno, ali mislim da bi netko trebao pretraiti
olupine. Trebali bismo zapoeti s Endeavour om, taj najvie obeava, pa
nastaviti sa Sanninghamom.
Prisjetivi se poslijepodneva i prizora u kafiu, poelim ga udariti,
no to bi zahtijevalo previe objanjavanja. O emu govori? kaem
umjesto toga.
Razmiljao sam o mjestima na koja bi mogao biti odveden.
Callum napravi korak unatrag kako ne bi ostavljao dojam da navaljuje.
Svi su provjerili svoje gospodarske zgrade, i svoje tale, i svoje kue od
treseta. Ne nalazi se ni na jednom oiglednom mjestu. On je negdje gdje
nitko ne bi pomislio traiti.
On je na dnu movare. Isplivat e za nekoliko dana kad mu se
tijelo napuni plinovima. Znam da zvuim bezduno, no posljednji put
kad sam vidjela ovog mukarca, osmjehivao se eni koja je ubila moju
djecu.
Endeavour, ponovi. Catrin, uje li me?
Endeavour je bio antarktiki brod za opskrbu koji sad lei na dnu
mora nedaleko od obale Fitzroyja. Vratit emo se tek u sitne sate.
Ne moe biti u olupini.
 Zapitaj se gdje bi sakrila trogodinjaka, kae Callum. Negdje na
sigurnom dok ga ponovno ne treba, negdje gdje ne postoji mogunost
bijega i gdje nitko ne bi pomislio pogledati.
Postoji vremenski odmak u naem razgovoru. On govori, a meni
treba sekunda ili dvije da obradim sadraj.
Ne prieka da odgovorim. Endeavour nije udaljen vie od sat
vremena od mjesta gdje je nestao. Veim dijelom je izvan vode, no
previe je daleko na puini kako bi gacanje ili plivanje bili opcija.
Tvrdi da ga je netko zgrabio, odvezao do obale, stavio u dinghy,
upalio motor ili odveslao do Endeavoura i spremio u kormilarnicu?
Ili Sanninghama, ali vie je vjerojatno do Endeavoura jer se ne bi
trebao odvesti gotovo do Stanleyja kako bi ga odveo onamo. Misli da je
to nemogue?
Mislim. Osim to... Jesi li to rekao Stopfordu?
On je jo uvijek zaposlen u luci zbog kruzera.
Znam za policijske aktivnosti u luci. Moj je brod maloprije bio
pretraen. Policajac koji je navratio u ured po kljueve rekao mi je da
nijedan brod, bez obzira upravlja li njime lokalni stanovnik ili
posjetitelj, nee smjeti napustiti luku bez policijskog doputenja dok se
Archieja Westa dri nestalim. U mom je interesu da se dijete to prije
pronae.
Popustim pred neizbjenim te odem po jaknu i kljueve.
Ti vozi, kaem Callumu dok nas Queenie slijedi do Toyote. Ja
sam preumorna.
On uskoi i upali motor. Da, mislim da je Archie West u ovom
trenutku prilino iscrpljen. Da ne govorimo o njegovoj mami i tati.
Nema pravog odgovora na to, stoga u tiini krenemo u luku.
U gradu je guva vea nego to bi trebala biti, ljudi su na ulicama s
pivskim bocama u ruci. Imamo mali problem sa zlouporabom alkohola
na otocima. Buka, okraji, laki vandalizmi. Iskreno, mladi ljudi i
nemaju to drugo raditi naveer, no obino je to, ako ne relativno
dobroudno, zapravo bezopasno. No ne i veeras. Ne svia mi se
namjera koju vidim u ovim grupama. Ne svia mi se kako ljudi prestaju
priati, kako gledaju dok prolazimo.
Obrazloimo sve deurnom policajcu koji pristane da glavnog
naelnika obavijesti o naim planovima. Jo jednom kratko pretrae
brod, zatim smo na putu prema tjesnacu.
Obino su luke nou prilino magine. ak ni ja nisam imuna na
ljepotu arenih svjetala koja pleu po povrini mora, zaigranih zvukova
vode oko trupa broda. No veeras oko jarbola lebdi napetost poput
galebova koji jedre na zranoj struji. Sumnja koja se pojavila, nakon to
dijete nije pronaeno, iri se poput zarazne bolesti.
Skrenemo desno oko rta Pembroke, a antarktiki nas vjetar pogodi
svom silinom. Queenie mi dobaci pogled pun prezira te kao obino
napola utri i napola upadne u pramanu kabinu, dok ja razmiljam
kako je ovo prvi put da smo Callum i ja sami, posve sami, nakon dugo
vremena. ekam da kae neto, komentira potragu ili planove policije ili
vojske. No on ne kae nita. Okrenem se i vidim da sputene glave sjedi
na pomonom leaju s rukama na koljenima.
More je nabujalo. Vjetar i plima su protiv nas, potrajat e vie od
uobiajenog sata da doemo do olupine. Valovi su visoki metar i pol,
dva. Udaraju o pramac, kapi vode raspruju se poput ljunka po trupu
broda, slijevaju se niz prozore kormilarnice. Callum se nije pomaknuo.
Ako se ne osjea dobro, vjerojatno bi bilo bolje da ode na
palubu.
Dobro sam. Nikad ne dobijem morsku bolest.
Bolestan ili ne, neto ga mui. Lice mu je boje valova koji
zapljuskuju pramac, bolesno sivo-zeleno. Osjetivi da ga gledam,
podigne glavu.
Znam da to ne eli uti, ali na otoku je ubojica.
Svjesna sam kako mi srce ubrzano kuca, kako me obuzima jeza
koja nema nikakve veze s vjetrom ili vremenom. Ovo nije Glasgow, ili
Dundee, ili London. Silno nastojim zvuati bezbrino, kao da se napola
alim. Samo nas je nekoliko tisua. Koja je vjerojatnost da je netko od
njih psihopat?
 Njegov je pogled sve stroi. Pa, nisam sudski pisar, ali rekao bih
da je vea nego vjerojatnost da tri djeaka u dobi izmeu sedam i tri
nestanu unutar tri godine.
ini se da je dobar trenutak da se usredotoim na kormilarenje.
Bio sam u Port Howardu kad je nestao Fred. Kao i Stopford.
Preklinjao sam ga da pretrai sve gostujue brodove, ali odbio je. Rekao
je da e ih vlasnici sami pregledati i da e djeak biti pronaen bez
uznemiravajue i mune potrage ako se skriva ondje.
Ne odgovorim mu. Nema smisla. Znam da nije ni priblino gotov.
Razmisli, Cat. Naa dva najvea dogaanja, Sportski dan i Zimsko
plivanje. Mnotvo ljudi na ulicama. Djeca koja odlutaju od roditelja. Da
si ti pedofil, ne bi li odabrala takav trenutak?
Odmahnem glavom. Jednostavno ne shvaa. Ne shvaa da se takvo
to ne dogaa ovdje.
Njegov prodorni glas okantan je poput iznenadnoga hladnog vala.
Isuse, Catrin, to se dogodilo s tobom?
Pogledam ga. Posve zaboravim brod. Da on, od svih ljudi...
Oprosti. Na nogama je. Glupo je to sam rekao. Rukom prijee
preko lica. Nisam spavao Bog zna otkad.
Okrenem se prema kormilu. Archie nije nestao tijekom proslave.
Bio je na pikniku s obitelji.
Moda se pretvara u oportunista. Moda je danima uhodio
Archieja i njegovu obitelj
On? Callum je tono iza mene. Mogu ga vidjeti u staklu
kormilarnice, nije onoliko visok koliko sam oekivala. Stoji iroko
razmaknutih nogu kako bi odrao ravnoteu na nemirnom moru.
Pedofili i ubojice djece obino su mukarci.
Ako brod odjednom posrne, past e na mene.
Kad je nestao Fred, nekoliko je tinejdera izjavilo da je vidjelo
malo dijete na putu prema plai. Slijedili su ga, no kad su stigli onamo,
nije bilo ni traga od djeteta. Iz toga zakljuujem da nije ni stigao do
plae. Kad je nestao Jimmy, vie njih mislilo je da ga je vidjelo u blizini
parkiranih automobila.
 No nitko od njih nije bio siguran, ako se dobro sjeam.
Zato misli da su svi nestali u blizini mora?
Nee popustiti.
Ako bi se ovdje nekom djetetu dogodilo neto loe, velika je
vjerojatnost da bi imalo veze s morem.
Mislim da ima brod. Mislim da djecu nekako namami na svoj
brod, a zatim ih Callum podigne ruke, iroko ih isprui moe
odvesti kamo god eli.
Zato mi sve to govori?
Jer bi enu koju sam poznavao bilo briga.
Vie ne mogu gledati ni njegov odraz. ena koju je poznavao imala
je dva sina koja je trebala zatititi. Naravno da bi me bilo briga da je
ubojica bio na slobodi dok su Ned i Kit bili ivi. Kako stvari stoje, tako
malo me je briga da ne mogu shvatiti ozbiljno ni ono to Callum govori.
U pravu je. to se dogodilo sa mnom?

Nastavljamo se voziti. Callum sjeda na svoje mjesto, a ja zurim u more.

Malo poslije, dok jo moramo prevaliti prilian put do Endeavoura,
poskoim kad me potapa po ramenu. Gleda kroz prozor kormilarnice
prema kopnu. Od plae do unutranjosti kilometrima se proteu male
vatre. Prekrile su krajolik poput krijesnica. Usporavam brod dok se
gotovo nismo zaustavili.
Nekoliko minuta stojimo jedno kraj drugog, putamo da brod sam
pronae put, gledamo naranaste signalne vatre razasute po obronku
poput vilinske praine. Callum zatim otkopa jaknu. Ja u preuzeti
kormilo. Namjesti se ispred kormila. Mora neto pogledati.
Nakon to smo ponovno zaplovili, bre nego to je bila moja
namjera uzimajui u obzir nabujalo more, uzmem savijene listove papira
koje mi prua i sjedam na njegovo mjesto na klupi. Jo su topli od
njegovog dodira. Dodao mi je tri A4 papira. Tablicu, popis imena.
to je ovo? Poznajem veinu ljudi. Rob i Jan Duncan, Rachelini
roditelji. Simon Savidge. Moj kolega, Brian. Guverner.
 Callum dodaje gas i brod poinje jahati po valovima. To su ljudi
koji su bili na Sportskom danu na Zapadnom Falklandu kad je nestao
Fred i u Surf Bayu kad je nestao Jimmy.
Brzo pogledam drugu stranicu, pa treu. Ukupno sedamdeset i
pet.
Bilo ih je jo. Izbacio sam one mlae od esnaest i starije
gospoe.
Naglaeno podignem obrve dok val zapljuskuje pramac, no on ne
shvati poruku. A ova masno otisnuta imena?
Mukarci u dobi izmeu esnaest i sedamdeset i pet. Snani.
etrdeset i jedan osumnjienik.
Mel je na popisu. Misli da mora biti zlostavlja djece zato to je
gej?
I ja sam na popisu. I jebeni guverner. Imena sa zvjezdicom imaju
brod, iako, posve iskreno, veina ljudi ovdje ima pristup brodu.
Kako si ovo izveo?
Poeo sam s onima kojih se sjeam, pa pregledao momadi koje su
sudjelovale. Lako je doi do popisa igraa. Pitao sam ljude koga su
vidjeli. Malo mi je pomogla Skye McNair. Neslubeno.
Je li ovo vidio Bob Stopford?
Napravi ljutit pokret, a brod ponovno ubrza. Naravno da jebeno
jest. Problem je u tome to ne slua. Ja sam doljak. Ne razumijem otoni
nain ivota. Sudim o ovome to se dogaa prema standardima loih
etvrti u Glasgowu. Rekao je to tono tim rijeima.
Vozimo se nerazborito brzo. Veliki val mogao bi preplaviti
kormilarnicu. to bi po tvom miljenju trebao poduzeti Stopford?
Provjeriti popis i otkriti gdje je svaka osoba bila kad je nestao
Archie. Ako ne mogu obrazloiti gdje su bili, trebali bismo pretraiti
njihov domove. No, ne eli to napraviti jer bi tada morao priznati da
sam u pravu.
Zato bi to bio toliki problem? Ustanem i dam znak da sam
spremna preuzeti kormilo. Ne kaem da si u pravu, ali ako jesi, zato bi
to bio toliki problem Stopfordu?
 Zamijenimo mjesta. Callum spremi popis, ali ne sjedne. Stoji iza
mene, dri se za krovnu gredu zbog ravnotee.
Zar ne bi prihvatio izazov da radi na velikom sluaju? Smanjim
gas, ali polako. On to ipak primijeti. Nita mu ne promakne.
Ne bi bila rije samo o njemu, zar ne? Guverneru, zakonodavnoj
skuptini, ministarstvu vanjskih poslova, dovraga, vjerojatno cijeloj
britanskoj vladi, svima je u interesu da ovo mjesto dre ispod radara
javnosti. Ako pone raditi neprilike, ako iz pogrenih razloga ponovno
proviri iznad ruba prsobrana, rastui bi val miljenja da vie nisi
vrijean truda ili trokova mogao postati nezaustavljiv.
Kae da si ne moemo priutiti serijskog ubojicu?
Odmahne glavom kao da oajava zbog moje naivnosti. Od svih na
jebenom svijetu, Catrin, Falklandi si najmanje mogu priutiti serijskog
ubojicu.
Ponovno pritisnem gas. Nastavljamo.

Na junoj obali Istonog Falklanda nalazi se duga, uska luka zvana Port
Pleasant, a na ulazu u luku, niski Pleasant Island. Upravo nam se
ukazuje kao tamna mrlja na obzoru. Endeavour lei u uskom vodenom
pojasu izmeu manjih i veih otoka. Veliki brodovi rijetko zalaze
ovamo, to se pokazalo korisnim jer je Endeavour napravljen od tamnog
metala, jer samo malo izviruje iz vode, pa bi se po mraku drugi brodovi
lako mogli zabiti u njega. Za nemirnih noi mogli biste ga zamijeniti za
val sve dok se praktiki ne naete na njemu.
Pazim na dubinu dok se pribliavamo. Moj brod ima plitak trup,
no oseka je, i na ovom dijelu obale posvuda su porazbacane stijene. Sad
mogu vidjeti olupinu. Sjedi na dnu oceana, korito i donje kabine su
preplavljeni, no brod je velik pa barem kormilarnica proviruje iznad
povrine.
Zaustavim se dvadesetak metara dalje od broda i pustim sidro. Dok
struganje mehanizma budi mog psa, Callum duboko udahne te rukama
protrlja lice. Nije rekao nita posljednjih dvadeset minuta.
 Moramo posljednji dio prijei dinghyjem. Nadam se da si
spreman smoiti se. Dok provjeravam dri li sidro, dok navlaim
nepromoivu jaknu i s nekoliko rijei smirujem Queenie, Callum sputa
dinghy s krova kabine. Dodam mu prsluk za spaavanje, zgrabim
naprtnjau te se ponemo sputati. Dinghy ima motor, ali ne palim ga na
Callumov znak. On podigne vesla. Tiho se kreemo kroz vodu.
Olupina djeluje golemo s povrine. Uzdie se ispred nas, crna i
mrtva. Prije ezdeset ili sedamdeset godina ostavili su je oni kojima je
dobro sluila. Ne pitam se prvi put osjeaju li brodovi bol kad njihovi
dani na moru dou kraju.
Ljulja se na nemirnom moru. Dok se pribliavamo, njie se i trza,
to je samo tuan odjek njezina nekadanjega kretanja morima.
Katkad zaranjam meu olupine, ali nikad zapravo ne uivam u
tome. One u svoja skrovita mjesta privlae posebnu vrstu morskih
organizama. Brodovi bi trebali biti iznad valova, a ne ispod njih.
Olupine priaju o izgubljenim nadama, protraenim ivotima, o
snovima koji nisu preivjeli oluju.
Drati nekoga zatoenim na ovom stranom mjestu. Mogu
zamisliti samo nekoliko okrutnijih radnji koje moe uiniti djetetu. S
druge strane, ako je zatoen ovdje, onda je jo uvijek iv.
Kako emo se popeti? Pribliavamo se pramcu, a ja se ne mogu
osloboditi osjeaja da nas stari brod promatra, da je netko na palubi i da
naa nazonost nije dobrodola. Moda je Callum u pravu vie nego to
je mislio. Na trenutak mi je drago to je sa mnom, to metar i devedeset
visoko brdo miia, no tad se sjetim da ne bih ni bila ovdje da me nije
nagovorio. Paluba se uzdie barem etiri metra iznad nas. Koliko vidim,
ne postoji nain na koji bismo se mogli popeti.
Ljestve su na krmi. S desne strane broda.
Desna strana broda gleda na otvoreno more. Callum snano
zavesla, ulazimo u duboku sjenu izmeu velikog trupa i mjeseca.
ekaj ovdje. Spusti vesla u dinghy i ustane.
Sam ide gore?
 Dok posee za ljestvama vidim kako mu drhti ruka. Stvarno ne
znamo to je gore. Povue ljestve, provjeri koliko su vrste. Ako se
neto dogodi, ako me nema vie od deset minuta, vrati se na brod i zovi
pomo.
Shvatim da on stvarno oekuje da e nai neto na ovom brodu.
Njegova tiina na putu ovamo. Njegova bolesno zelena boja. Drhtave
ruke. Boji se.
Popeo se brzo i tiho za tako velika mukarca, nestao iza ruba, a ja
sam ostala sama usred oceana.
O slukujem korake, djeji glas, ali ne ujem nita osim valova koji
udaraju o trup i vjetra koji vriti oko oblinjih brjegova. elim
ustati i popeti se za Callumom na palubu, ili se otisnuti i vratiti na svoj
brod. Ne elim biti ovdje, privezana za ovaj mrtvi brod.
Koliko je vremena prolo?
Nastavim oslukivati, no vjetar je snaan, a valovi udaraju i
povlae elini trup broda kao da ga ele podii iz njegova groba na dnu
oceana. Callum je moda ve nestao u noi.
Koliko moe potrajati pretraivanje olupine? Kormilarnica je iznad
povrine vode, no vei dio nagrizlo je vrijeme. Sprijeda je sigurno kabina
koja bi najbolje posluila kao zatvor za dijete. Sve ostale kabine i
skladini prostor najvjerojatnije su poplavljeni. Zapravo nema mnogo
toga pretraiti, a ja bih dosad sigurno neto ula.
Negdje u daljini moj se brod ljulja privezan za sidro. Mislim da na
bonoj palubi mogu vidjeti Queeniene sjajne oi.
Predugo ga nema. Posegnem u naprtnjau i pronaem to traim,
uguram djedov pitolj u dep prije nego to posegnem za ljestvama.
Samo se namjeravam popet i pogledati. Stanem na prvu preku, pa na
drugu kako bih provirila preko ruba.
Neprestano gibanje na palubi. Svakih nekoliko sekunda zapljusne
je val koji se zatim opet naglo povue. Oblaci iznad nas bacaju pokretne
sjene. Traim kretanje koje ne izaziva ocean, traim tamu koja nije
prazna. Ni traga od Calluma. Veliki val baci Endeavour na jednu stranu,
a mene gotovo zbaci s ljestvi. Odjednom se penjanje na palubu ini
sigurnijom opcijom.
 Na palubi sam, ali ne mogu se pomaknuti. elik pod mojim
nogama prekriven je mokrim muljem, hrapavim od zalijepljenih koljki.
Posvuda je korov, dijelom ga je nanio vjetar, dijelom raste sam od sebe.
Olupina je usred ume kelpa, vegetacija ga pokuava prisvojiti. Vjetar mi
se zaplete u kosu, podie je. Posegnem u dep i izvuem djedov pitolj,
nadam se da mi ruka previe ne drhti. Nisam ba iskusna s vatrenim
orujem. ljapkam dok se pribliavam kormilarnici, a neugodno vlana
tama broda kao da se obavija oko mene.
Siri se odvratan smrad. Smrdi kao da se ovdje raspadaju leevi
odavno mrtvih ivotinja, kao da su nezamisliva stvorenja ispuzala iz
mora kako bi se hranila njima.
Nedostaju vrata kormilarnice, a unutra vlada potpuni mrak. Jo
malo se pribliim, prepoznam visoki tamni obris. Prepadnem se, napola
se okrenem kako bih otrala premda znam da to moe biti samo Callum.
Stoji uspravno, nepomino. Vidim kako mu se diu i sputaju ramena.
Ne pomie glavu, gleda u neto ispred sebe. Neto to ja ne vidim. To ne
moe biti prestraeni mali djeak, jer bi se ve bio sagnuo i podignuo ga,
odnio ga do dinghyja, smjekao se pobjedniki kao to uvijek ini kad...
Ispruila sam ruku, spustila je na njegovo lijevo rame. On se isti
tren naglo okrene i tako mi snano odgurne ruku da mi ispadne pitolj
dok posrem unatrag. Spasilo me posrtanje ili moda ipak korov na koji
se poskliznuo pa pao na koljena. Da nisam posrnula, a on pao, te bi
ispruene ruke sigurno bile pronale moj vrat. U trenu je opet na
nogama, ali ja nisam pala i imam djeli sekunde prednosti.
Izvan kormilarnice sam, trim prema boku broda, gotovo sam
stigla do ljestvi kad me ulovi. Tresnem o pod palube. Na meni je.
Nemogue je pomaknuti se zbog teine koja mi pritie prsa. Njegove
ruke su oko mog vrata. Ispruim ruke i uhvatim neto tvrdo. Trznem
laktom unatrag i pogodim njegovu lubanju. On se pridigne i sklizne s
mene gunajui. Poskoim naprijed, okrenem se, njegove oi susretnu
moje.
Krv kaplje s rane na sljepoonici koju sam mu zadala.
 to radi? Umjesto da pobjegnem dok mogu, cvilim poput
djeteta. Callum? To sam ja. to, dovraga, radi?
Podigne jednu ruku do zakrvavljene glave. Drugu ostavi na podu
palube kako bi drao ravnoteu. Isuse, to sam napravio?
Nekoliko sekunda uimo i gledamo se, samo metar udaljeni.
Zatim brzo ustanem i uzmaknem. Vidim pitolj na palubi kraj
kormilarnice i odjurim do njega.
Ne, nemoj ulaziti u... Isuse, je li ta stvar nabijena?
Naglo se okrenem. Da. Prole sam godine jednim pucnjem u
glavu ubila tonu i pol tekoga nasukanog kita ubojicu. Pretpostavljam da
je tvoj mozak manji.
Predajem se.
Razgovaraj sa mnom. Zna li tko sam?
Polako ustane, ne eli me uznemiriti. Ili mi dati razlog da pucam.
Catrin Quinn, roena Coffin. Ima trideset i etiri godine i ivi na
litici iznad Stanleyja u kui s jebeno najjezovitijim vrtom koji sam ikad
vidio.
eka, vidi mi na licu da to vjerojatno nije dovoljno.
Ja sam Callum Murray, bivi drugi porunik Padobranske
regimente, izvorno iz Dundeeja u kotskoj. Sir Bradley Rose je guverner
Falklandskog otoja, a kod kue u Ujedinjenom Kraljevstvu, premijer je
John Major. eli da nastavim?
Ne. Jesi li dobro?
Dobro sam.
Trznem glavom unatrag u smjeru kormilarnice. to je unutra? to
ti je napravilo i to ne eli da vidim?
Lice mu se ukoi. Moramo nazvati Stopforda. Vratimo se na brod
i nazovimo ga na radio.
to je unutra?
Odmahne glavom. Stopford.
Ui u kormilarnicu znailo bi okrenuti mu lea, ali mislim da se
vie ne trebam bojati Calluma. Stoga se okrenem i uem. Izuzevi tanku
zraku svjetla od depne svjetiljke koja mu je ispala, kormilarnica je u
potpunom mraku. Smrad je jai unutra, kao i osjeaj da me okruuju
jezovita, napola raspadnuta stvorenja koja nastanjuju none more.
Zateknem se kako razmiljam o pjesmi koju je Rachel silno voljela, onoj
koju je uvijek citirala. Mislila je da e mi se svidjeti jer sam oduvijek
voljela more. Ali nije, mrzila sam je, no sad je se prisjeam vie nego to
bih trebala.
Kriste, trune i morsko dno!
Kako to moe bit!
Stadoe sluznim morem tim
Sluzna se bia vit.

Sagnem se kako bih podignula depnu svjetiljku, gurnem pitolj u

dep, i ujem kako Callum ulazi za mnom. Pramani pretinac. Lijeva
strana broda. Ako si sigurna.
Ni priblino nisam sigurna. No usmjerim depnu svjetiljku i
ugledam djeje stopalo. ini se da drhti na tankoj zraci, kao na snimci
starog filma. Svijet se naginje, a ja nisam sigurna je li Endeavour pogodio
jo jedan val ili sam to samo ja.
Koraknem blie: tri, etiri koraka, pa svjetiljkom prijeem du
cijeloga djetetovog tijela, od glave do tenisica.
Jimmy, kaem.
Ovo nije tijelo Archieja Westa. Gleanj koji stri iz platnenih,
zavezanih cipela gotovo je ogoljen do kostiju. Ovo se nije moglo
dogoditi Archieju za jedan dan. Ovi ostaci su preveliki kako bi pripadali
trogodinjaku, pa i petogodinjaku. To nije ni Archie, ni Fred. Pronali
smo Jimmyja.
Rekao bih da jest. Callum je na ulazu u kormilarnicu. Izgleda
kao sedmogodinjak.
Mali djeak ispred mene, samo malice mlai i manji od Neda, jo
uvijek ima komadie odjee na sebi, ukljuujui obje cipele. Jo ima
pramenova kose na njegovoj glavi. Veina koe je nestala. Nestalo je i
meso zbog kojeg je imao vrste, punane obraze, okruglastu bradu,
snane male ruke i tapiaste noge. Sve to je ostalo od Jimmyja je okvir
od kalcija koji je trebao rasti, postati snaniji, pretvoriti ga u velika,
zdrava mukarca.
Pogledah trulu palubu,
Mrtvaci svud po njoj.

Coleridge. Sad se sjeam. Pjesma o starom mornaru Samuela

Taylora Coleridgea. Sablasno djelo. Ned sigurno djelomino izgleda
ovako. Moj aneo je sada le u zemlji, polako trune poput ovog djeteta
ovdje jer Ned je mrtav due vremena, njegovo tijelo je u poodmaklom
stadiju raspadanja. Nikad dosad nisam razmiljala o tome. U mojoj glavi
Ned je jo uvijek blijedi, ali inae posve obini mali djeak koji upada i
iskae iz sjena u kui dok svoga sablasnog brata lovi od jednog skrovita
do drugog.
Kao da gledam Neda, kao da me netko prisilio da iskopam njegov
grob, suoim se sa stvarnou, s onim to je postao.
Brod se zaljulja, zraka depne svjetiljke padne, a ja osjetim teinu
dviju velikih ruku na mojim ramenima. Gotovo je neodoljivo iskuenje
da se naslonim na njih, da zatvorim oi.
Njegova lubanja izgleda udno. Callum je uzeo depnu svjetiljku
od mene i usmjerio je prema Jimmyjevoj glavi.
Nekako mu uspijevam odgovoriti. Nisu mu ispali mlijeni zubi.
Bez mesa i koe na licu, oko Jimmyjeve eljusti mogu se vidjeti dva reda
zuba, jedan iznad drugog, koji ekaju da izbiju. Posve normalno za dijete
te dobi, ali vrlo, vrlo neobian prizor.
Nedu je ispao mlijeni zub samo nekoliko dana prije smrti. Donji
desni sredinji sjekuti. Jo uvijek ga imam, uvam ga u srcolikoj kutijici
kraj kreveta. Da je ovo Ned, mogla bih vidjeti prazninu. Ne mogu ovo
podnijeti. Ne mogu.
Callum spusti svjetiljku. Katkad vidim njegovog tatu u Globeu,
kae. Radi gore u bolnici.
 Imao je sestru u Kitovom razredu. Pokuam to rei naglas kako bih
dokazala da sam dobro, ali ne mogu. Mislim da se zvala Emily. Lijepa
mala djevojica.
Callum me ponovno uhvati, ali ja mu se izmaknem. Neto mi je
sinulo. I ostali bi mogli biti ovdje. Archie, pa i Fred. Moramo
pogledati.
Archie! viknem. Archie, uje li nas?
Osjetim njegov dah kraj uha. Cat, ne mogu biti nigdje drugdje.
Ovo mjesto i kabina jedini su prostori iznad povrine. Provjerio sam
kabinu prije nego to sam ga pronaao.
Nije da mu ne vjerujem, jednostavno se moram uvjeriti vlastitim
oima. Gurnem uska zaobljena drvena vrata koja vode u trokutastu
kabinu s prednje strane broda. Netko, pretpostavljam Callum, otvorio je
tri pretinca. Prazna su, izuzevi nekoliko centimetara vode. I pod kabine
je nekoliko centimetara pod vodom. Ovdje nema niega.
Stube koje vode ispod palube nalaze se s desne strane
kormilarnice. U pravu je, naravno. Ovdje se nigdje drugdje ne mogu
sakriti tijela, a ako su ispod palube, sigurno nee pobjei u velikoj urbi.
Nestao je adrenalin koji me doveo na brod, koji mi je pomogao da se
borim i pobijedim dva puta veeg mukarca, koji mi je dao snagu da
tragam za mrtvim djetetom. Iscrpljena sam i nesretnija nego to sam
ikad bila u posljednje tri godine. Iskreno, nisam mislila da je to mogue.
Imao si pravo, apnem dok hodamo po palubi. Pa, gotovo.
estitam.
Aha, ba je sjajno biti briljantan.

Ne moramo se uljati na povratku. Upalimo motor i za nekoliko sekunda

stiemo do mog broda. Queenie kratko zacvili kao da govori: Hajde,
pourite, dok ja gasim motor, a Callum privruje dinghy.
Radioveza ovdje nije sjajna. Penjem se za njim, a on se okrene i
povue me gore. Trebali bismo se odvesti oko rta. Ondje smo
zatieniji.
 Sljedea je luka Port Fitzroy, jo jedno sidrite koje dobro
poznajem. Dok pripremam brod za plovidbu, Callum radiovezom zove
Stopforda. Zna da bi ga mogli uti brojni drugi ljudi, ak i u ovaj sat,
stoga iznosi samo minimum detalja. Skidam nepromoivo odijelo i palim
grijalicu. On mi se pridrui, sjeda nasuprot meni u kabini koja se ini
smijeno malenom kad je on u njoj. I on skida jaknu. Queenie se privija
uz mene i zuri u njega.
Pretpostavljam da je to bio flashback, kaem. Maloprije na
Endeavouru. Kad si puknuo.
Izrazom lica pokae mi da se slae, otkriva koliko ga je sram.
Rekao si mi da su prestali. Rekao si da ih vie nema. Ne
promakne mi da zvuim poput nezadovoljne supruge.
Svjetlo iza mene pada ravno na njega jer se dobro vide njegove
neobine oi. Osjeam kako mi pogled skae sa zelenog oka na plavo.
Nikad nisam mogla odluiti koje mi je drae.
Ubrzo nakon to smo se Callum i ja upoznali, rekao mi je da pati
od posttraumatskoga stresnog poremeaja, kao i brojni drugi vojnici
nakon falklandskog sukoba. Njegov sluaj psihike bolesti to jest
bolest, u to nema sumnje obino poprima oblik flashbackova o ratu.
Satima zna otii na posve drugo mjesto. Mrano, nasilno mjesto. Jednom
sam potraila definiciju PTSP-a. Flashbackovi su uobiajen simptom.
Tad je to bila istina. Gotovo su posve nestali godinu dana nakon
mog preseljenja. Ne mogu tono objasniti zato mi pomae boravak
ovdje, ali pomae. Ili mi je neko pomagao. Spusti glavu na dlanove i
prstima proe kroz kosu. Iznova su poeli prije nekoliko godina. Kad
osjetim da se pribliavaju, obino se pobrinem da ostanem sam.
Obraa se podu u kokpitu. Stres je okida. Tjeskoba. Bilo je glupo
od mene to sam doao ovamo. Ne osjeam se dobro u blizini vode. Ne
otkad oprosti, ti ovo ne eli uti.
to znai da se ne osjea dobro u blizini vode? Vidjela sam kako
pliva. Kakve veze voda ima s tim?
Podigne pogled. Gleda me nekoliko dugih, dugih sekunda. Cat,
zar doista ne zna? kae naposljetku.
 Ne znam to? Odjednom mi srce luaki lupa. Imam osjeaj da
stvarno ne znam. I da bi bilo bolje da ne saznam.
Bio sam ondje kad su poginuli Ned i Kit.
Kao da me je opet udario. Praktiki ne znam nita o nesrei u kojoj
su poginuli Ned i Kit. Znam da se auto u kojemu su bili sami poeo
kretati, jedan od njih vjerojatno se igrao runom konicom pa je auto
skliznuo s ruba litice ispred moje kue. Pao je niz est metara provalije u
nabujalo more.
Vidio sam kako auto pada u more. Ja sam ih izvukao.
Callum je bio ondje. Vidio je sve. Nije ih spasio?
Ustao je sa sjedala pa kleknuo ispred mene. Morao sam se spustiti
za njima. Litica nije strma, kao to zna, ni osobito visoka, ali trebalo mi
je neko vrijeme. Auto je potonuo prije nego to sam stigao do vode. Prvo
sam izvukao Kita, pa Neda. Izvukao sam ih na stijene, molio Boga da
samo imaju potres mozga. Morao sam se vratiti i uvjeriti se da nitko nije
ostao u autu. Znao sam da je Rachelin, mislio sam da je moda i ona
unutra. Ili njezina djeca.
Mislim da sam znala da je netko bio na mjestu nesree. Nisam
znala da je to bio on. Nitko sa mnom nije razgovarao o pojedinostima, a
ja nisam pitala. Nisam prisustvovala utvrivanju vremena i uzroka smrti.
Udar je ubio Neda i Kita, Catrin. Nisu se utopili. Bili su mrtvi kad
sam ih izvukao.
Mislim da sam to znala, da, jesam. To je uspjelo doprijeti do mene
kroz lijekovima otupjelu maglu na koju se svodio moj ivot tjednima
nakon nesree. Ned i Kit nisu se utopili. Odmah su poginuli. Oduvijek
sam pronalazila utjehu u tome. Ali taj uas! Tih nekoliko posljednjih
sekunda dok je auto padao...
Callum me dri za ruke. Ima jo neto, kae.
Nisam sigurna da mogu podnijeti jo neto.
Posegne u dep jakne. Treba mi trenutak da shvatim to je
izvukao. Imam osjeam da e mi pozliti. Potisnem neto strano, pa
ispruim ruku. Oklijeva na tren prije nego to mi preda predmet.
 To sam i ja pomislio kad sam ga ugledao, kae. Bio je na palubi,
uklijeten iza nekih lanaca. Odmah sam ga prepoznao, ali mislim da je to
nemogue. Koja je vjerojatnost?
U ruci drim plianog zeca s dugim uima, staklenim oima i
plavom jaknom. Boje su izblijedjele, smanjio se od morske vode, ali
svugdje bih ga prepoznala. Benny Bunny. Kitova omiljena pliana
igraka. Kad su Kit i Michael bili mali, Rachel i ja kupile smo identine
zeeve naim najmlaima. Kit je oboavao svoga. Morala sam ga izvlaiti
iz njegovih zaspalih ruku kako bih ga oprala. Bio je s njim u autu kad je
poginuo. Otad ga nisam vidjela.
Bilo ih je prilino mnogo na otocima prije nekoliko godina, zar
ne? kae Callum jer ja ne mogu odvratiti pogled s igrake. Vjerojatno
nije Kitov. Ova plaa prilino je omiljena meu skupljaima koljaka.
Morske struje nanesu najrazliitije stvari. Stvarno ne mislim da bi
mogao biti Kitov.
Opet kimnem.
Ve sam bio vidio Jimmyjevo tijelo. Krenuo sam prema tebi kad
sam ga opazio. Mislim da Callum ne prestaje priati jer se boji to bih
mogla napraviti. Mislim da je igraka, a ne tijelo, bila okida za
flashback. Sljedee ega se sjeam je kako me ti udara komadom eljeza
po glavi.
Je li te boljelo? Odvratim pogled s igrake kako bih pogledala
ranu na njegovoj sljepoonici. Ne izgleda previe strano, ali kladim se
da ga glava vraki boli.
Boe, jest.
Dobro.
Jesam li ja tebe ozlijedio?
Grlo me jo uvijek boli, ali nemam teih posljedica. to bi bio
uinio da ga nisam zaustavila, drugo je pitanje. Dobro sam. A ti bi
vjerojatno trebao razgovarati s nekim.
Ve jesam.
Ruke mu drhte. Unato toplini u kabini, rastuoj gustoi zraka od
isparavanja petroleja, oboma nam je jo uvijek hladno.
 Idem ti donijeti aspirin. Ustanem.
. Jesi li to ula?
Ustane, provue se kraj mene i izae u kokpit. Zbunjena, ne posve
sigurna trebam li se zabrinuti ili ne, slijedim ga te zateknem na krmenoj
palubi.
Zvuk vjetra i oceana. Zvuk usamljenosti. Zvuk udaljenosti od
svega. Zatim neto drugo. Neto melodino, lijepo, bolno tuno. Pjesma
kitova.
Blizu su. Zvuni val iezne, a ja se vratim u kormilarnicu po
dvogled.
Callum se polako okree oko vlastite osi, pokuava locirati izvor.
Nikad nisam uo takvo neto. Mislio sam da se pjesma kitova moe uti
samo pod vodom.
Zvukovi su nestali na trenutak, ujemo samo tutnjavu valova i
vjetar koji dolazi s brjegova. To je rijetkost, ali dogaa se. Postoje prie
o kitovima koji razgovaraju s ljudima. ak i sa psima.
Koji kitovi?
Prislonim dlan iza uha kako bih mu pokazala da oslukujem.
ekam da ponovno zaponu. Na trenutak ne ujem nita osim valova, a
potom dugo, duboko rezanje nakon kojeg slijedi predenje kao da je rije
o golemoj maki. Zatim se boja glasa posve promijeni. ujem skladan,
prodoran, gotovo tugaljiv zvuk.
Mislim da nisu dupini. Podignem dalekozor i pogledam u, po
mojoj procjeni, pravom smjeru. Oni proizvode zvuk slian cvoktanju i
kljocanju. Ne vidim nita. Previe je mrano, ivotinje su previe
daleko. Mogli bi biti grbavi kitovi. Oni imaju najsloenije pjesme, ali
ovdje ih se ne via esto.
Zvue tuno.
Zvukovi se ritmiki ponavljaju, pomalo podsjeaju na ljudsku
pjesmu. Zatim se zauje pitanje. Dajem dvogled Callumu, no ni on ih
ne moe pronai. Nisu u ovoj uvali, ali blizu su. Oslukujemo pet, moda
deset minuta sve dok se zvukovi ne stope s vjetrom i valovima. Zatim se
vratimo unutra. Ne sjedamo. Neto se promijenilo. Odjednom najvanija
stvar koja mi je na umu nije mrtvo dijete ili ono nestalo.
Koliko e trebati Stopfordu da doe?
On odmahne glavom. Volio bih rei da e mu trebati malo vie od
sat vremena, ali on se ne moe mobilizirati brzo kao mi. Trebala bi se
odmoriti.
Oboje pogledamo prema zatvorenim vratima pramane kabine.
Znam to misli. I ja o tome razmiljam.
Callume, to se tie... oprosti... jednostavno... Nemam pojma to
elim rei.
Uputi mi osmijeh koji ve odavno nisam vidjela na njegovu licu.
Iako mislim da nikad nisam vidjela tuniji osmijeh. Znam, kae, to je
dobro, jer ja ne znam.

Queenie mi se pridrui na leaju. Krzno joj je mokro od vodene praine.

Ne ali se dok je vrsto stiem uza se. Leimo zajedno, budne,
drhturimo. Sluamo kako se Callum kree u glavnoj kabini, ujemo
pumpe za izbacivanje vode, a potom tiinu nakon to je poao na
poinak.
Vjetar jaa. U ovom dijelu svijeta oluje se pojavljuju niotkuda.
Brod se poinje ljuljati, zatee sidro, a s kopna stie jezivi zviduk.
Tonem u san, pa opet ujem kitove. Ovaj put dvije razliite vrste,
postojanu tunu pjesmu velikih kitova zubana i vedrije, cokue note
dupina. Callum nije bio u pravu, pomislim, dok se pokuavam ne
probuditi. Ne zvue tuno. Zvue prestraeno.

Kad sam imala petnaest godina, otac i ja spasili smo bjelogrlog dupina od
utapanja. Bili smo na moru u njegovoj velikoj batani. U ribolovu. Loviti
ribu s mojim ocem znailo je sputati goleme mree na unaprijed
odabranim mjestima. Svako toliko smo ih podizali, prebrojavali,
fotografirali i pravili biljeke prije nego to bismo ponovno oslobodili
zarobljene ribe. Nakon sat vremena zaokupljenosti time, opazili smo
neto veliko u moru. Sivo-crno, glatko, nepomino.
to je to?
Mislim da je bjelogrli dupin. Tata nas je dovezao blie. Vidi
okruglu glavu? Prsna peraja doima se prilino velikom.
Je li mrtav? Dupin je glasno izdahnuvi jasno pokazao da nije.
ak sam i ja mogla vidjeti da neto nije u redu. Dupin se jedva
micao, kao da mu je za rep bio zakaen uteg.
Idem pogledati. Tata je ve bio posegnuo za disaljkom i maskom.
Polako je priao dupinu, nije bio glup, i otplivao du njegova tijela
do repa. Izronio je nakon nekoliko minuta i doplivao do broda.
Zapleo zaplela se u ribarsku mreu.
Pomogla sam mu pri penjanju na brod.
Zaplela se oko repa i obje prsne peraje, see sve do lene peraje.
Ne moe plivati, mrea joj povlai stranji dio tijela prema dolje.
Gledala sam u glatki, tamni oblik u vodi. inilo se da nam se
primie, okrenula je glavu kako bi nas mogla vidjeti. to e se dogoditi
s njom?
Tata je pokuao doi do zraka. Naposljetku e se umoriti
pokuavajui ostati na povrini. Potonut e i utopiti se.
Tata, moramo neto uiniti. S petnaest godina jo uvijek vjeruje
da tvoj tata moe uiniti sve ako se potrudi.
Promatrala sam ga dok je razmiljao. Prii prestraenom,
ozlijeenom dupinu bilo je nevjerojatno opasno. Jedan neoekivani
pokret i oboje smo u vodi. S druge strane, ako ne uinimo nita, ona e
sigurno umrijeti.
Pomogli smo joj, naravno, to nikad nije bilo dovedeno u pitanje. Ja
bih plakala cijelim putem kui da smo je ostavili, a mislim da bi i tata.
Doveslali smo tik do nje i paljivo poeli skidati mreu, ja s broda, a tata
iz vode.
Ribarske mree su goleme i vrlo vrste. Imali smo dva noa, ali
uglavnom smo je morali snano potezati. Nakon pola sata oslobodili smo
lenu peraju i jednu prsnu. Otkrivi da se opet moe kretati, dupin je
zaplivao iznenaujuom brzinom, povukao nas stotinjak metara za
sobom prije nego to se umorio, a mi nastavili s radom.
Nakon jo jednog sata slobodna je bila i druga peraja i sve je
izgledalo puno optimistinije. Jo jedna vonja uvalom i dupin se
dovoljno umirio kako bismo mogli skinuti ostatak mree s repa. Leali
smo na dnu broda sve dok tata nije skupio snagu, ustao i upalio motor.
enka dupina nije otila. Motala se pedesetak metara dalje s lijeve
strane broda. Kad smo upalili motor, krenula je za nama, prvo je
isplivala s lijeve strane broda, pa zatim s desne. Iskoila je visoko u zrak
prije nego to je duboko zaronila, pa opet isplivala na najneoekivanijem
mjestu. Gledali smo jedno izranjanje za drugim, visoko izbacivanje repa,
pljeskanje perajama, nevjerojatne prizore morske akrobatike. Ostala je s
nama sve dok nismo uli u luku u Stanleyju kad je otac ugasio motor.
Kad se propeler prestao okretati i nad morem zavladala tiina, posve
nam se pribliila, mogli smo vidjeti kako nas gleda svojim vodenim
crnim oima. Nagnuli smo se van i pogladili je po glatkoj, okrugloj glavi.
Zatim nas je napustila, posljednji put nas veselo pozdravila repom.
Koje ime ste joj dali? upitala me Rachel.
Slegnula sam ramenima. Tata i ja silno smo se trudili spasiti je,
nismo razmiljali o imenima.
Jednog dana kad se nae izgubljena nasred oceana, ona e se
pojaviti i spasiti te, izjavila je Rachel na svoj izraajan nain koji je
govorio da nema smisla proturjeiti. Kad to uini, daj joj ime.
Uvijek se probudim kad sanjam Rachel, puna iscrpljujueg,
nezaustavljivog bijesa koji pobudi njezin lik u mojoj glavi. Ustanem,
pokuavam ne probuditi Queenie. U glavnoj kabini, ini se, vlada tiina.
Pono je dola i prola. Srijeda je. Jo jedan dan do godinjice smrti
mojih djeaka. Jo jedan dan i sve e se promijeniti.
Tiho otvorim vrata. Callum uope ne bi trebao spavati uzimajui u
obzir da je klupa na kojoj lei pola metra prekratka za njega. Podignute
noge naslonjene su mu na zid kabine, a zgrbljena ramena neudobno
oslonjena na jednu stranu hladnjaka. No, spava. Duboko die, njegovo
lice je oputeno.
Duboko diem, pokuavam se smiriti, prestati se tresti.
Callum spava tako duboko, vjerojatno navika steena u vojsci kad
je morao iskoristiti svaki trenutak za odmor. Znali smo se zafrkavati da
ga, nakon to utone u san, ne bi probudila ni zapaljena petarda pod
stranjicom.
Vie nikad neu imati ovakvu priliku.
Prilazim mu, moja gola stopala ne proizvode nikakav zvuk. Ve
sam mirnija. Vie se ne tresem, ako se i tresem, onda je tome uzrok
neto drugo. Spustim se na koljena kraj njega, nagnem se blie kako bih
njegov dah osjetila na svom licu. Jo blie. Namirisala sam kavu, njegovu
kou, im god je oprao kosu. Svojim licem dodirnem njegovo, osjeam
njegovu kou, dlaice njegove brade na svojem obrazu, pa poloim usne
na njegove.
Ostanem tako nekoliko dugih sekunda, udiem vrijeme s njim,
elim da se probudi, i molim da se to ne dogodi. No tad ga opet ugledam
kako se osmjehuje Rachel, i vie ne mogu podnijeti njegovu blizinu.

Prekidaju mi san jo jednom prije jutra. Brod se zaustavio kraj naega.

ujem kako uad pada na palubu, osjetim blag udarac odbojnika drugog
broda. Mislim da ujem kako me netko doziva, ekam da me netko
razbudi. No nitko ne zove, mogu otploviti.
Srijeda, 2. studenog
B udna sam prije zore, ali vie nije mrak kad izaem na palubu.
Queenie i ja smo same. Zvukovi koje sam ula u rani sat, dolazili su
s policijskog broda koji je doao po Calluma.
Magla se tijekom noi spustila na more, ulaz u luku prekriven je
bijelom koprenom. Moglo bi se trati po njoj, doima se vrstom poput
bijelih zidina. Izgleda kao divovski val koji se protee izmeu litica, a na
trenutak imam osjeaj da mi se pribliava. Izgleda kao ograda koja e me
sprijeiti da napustim ovu sigurnu luku, moda bih trebala sluati to mi
govori priroda. Moda je ovaj zid od magle ovdje kako bi me zatitio.
Ali sve je svjetlije, oblaci upijaju blagu, bjelokosnu toplinu prvih
sunevih zraka i zid polako nestaje. Nedugo potom s njegove druge
strane mogu vidjeti toku gdje ocean dodiruje nebo. to god me ondje
eka, magla me proputa.
Prometno je u brodskom kanalu, saznajem da jueranja pretraga
brodova nije bila plodonosna. Archieja Westa, maloga nestalog navijaa
Arsenala nema ve dvije noi. Saznajem to se dogaa oko rta.
Skrenuvi prema Port Pleasantu, istog trena vidim da se neu moi
pribliiti Endeavouru. U njegovoj su blizini usidrena dva policijska
plovila, vojni brod i ronilaki brod. Callum stoji na pramcu. Zvukovi
putuju daleko u ovom kraju, oito je uo kako stiem. Okrene se,
razgovara s nekim, pa se pojavi Stopford. Gledam kako se njih dvojica
sputaju u policijski amac i kreu prema meni.
Catrin, to zna o strujama ovdje? Stopford ne gubi vrijeme
nakon to su se on i Callum popeli na palubu. Ljudi govore da struje
ovamo nanose mnotvo stvari.
 Tono. Razgovaram sa Stopfordom, ali gledam u Calluma.
Njegova brada, ona neobina mjeavina zlaanih, crvenih i smeih
dlaka, vidno je narasla oko donje vilice i donjeg dijela obraza. Ima i
sijedih dlaka. Lice mu je ispijenije nego to je bilo pri naem prvom
susretu. Moda je samo umoran jer je malo ili nimalo spavao u protekle
dvije noi. Kao da potvruje moje misli, spusti se na drvenu rebrastu
klupu koja se protee bonom palubom, a Queenie mu skoi u krilo.
Isprui ruku i podraga je po njuci. Ruke mu se tresu.
Pokuavamo otkriti jesu li djeaka ostavili na brodu ili ga je
donijela struja, pa je tako zapeo u kormilarnici. Stopford podigne glas
kako bi privukao moju pozornost.
Razmislim na trenutak. Port Pleasant je kao veina uvala oko
Falklanda, duga, uska i zavojita. A otok se nalazi usred kanala. On je
skupljalite za svakojake plutajue naplavine. Pretpostavljam i one
ljudske vrste.
Mogue je, kaem. Veliki val mogao ga je nanijeti na brod i nije
teko zamisliti kako je zapeo na njemu. Je li to Jimmy?
Stopfordovo lice se ukoi. Jo je prerano za takve zakljuke. Vratit
emo ga na kopno. Nadajmo se da e nam moi pomoi stomatolog.
Prisjetim se male lubanje koju smo vidjeli pod svjetlom depne
svjetiljke i dvaju redova zuba zbog kojih je puknuo Callum. Jeste li
pronali jo neto na brodu? Ne mislim neto, naravno, nego nekoga.
Samo to ne elim izgovoriti.
Ne. Ali ronioci e ostati ovdje vei dio dana. Ako bude potrebno,
odvui emo olupinu sve do Stanleyja. Bio bih zahvalan kad biste ti i
Callum zadrali za sebe to ste pronali. Dok ne potvrdimo identitet i
razgovaramo s djeakovom obitelji.
Pola otoana sigurno ve zna za tijelo koje smo pronali, no
kimnem potvrdno kao Callum. Istaknuvi da e ostati u kontaktu s
nama, Stopford se opet spusti u amac i vrati na Endeavour.
Jesam li to propustila? upitam.
 Callum slegne ramenima. Jo nije odlueno jesmo li pronali
rtvu ubojstva ili zarobljene ostatke tragine nesree. Nije teko
zakljuiti kojem se taboru prikljuio Stopford.
Razmislim na sekundu. A to je s Archiejem? Mislim, s potragom
za Archiejem?
Raspravljalo se o tome da se pretrae sve olupine. Ili barem one
iji su prostori za smjetaj iznad povrine mora. I to je neto. No potrajat
e.
Moramo se vratiti. Smrznuo si se. Trebao bi ui. Pokuati se
utopliti.
Na moje iznenaenje, ne prua otpor. Dok ulazi u kabinu, Queenie
ga prati kao da je njegov pas, a ne moj.
Upalim motor, izvuem sidro i krenem. Nakon to smo napustili
uvalu, a ja zakljuila da mogu upaliti autopilot, tiho se oduljam do
sjedala u kormilarnici gdje je Callum ostavio jaknu.
Pliani je zec u jednom od unutarnjih depova. Ima runo
izraene avove iza jednog uha gdje se rasparao, a netko mislim da sam
to bila ja ponovno ga je zaio. Sigurna sam da je to Kitova igraka. Ne
mogu ni poeti raunati kolika je vjerojatnost da zavri upravo na
Endeavouru, vjerojatnost da se to dogodi igraki i tijelu jadnog Jimmyja
Browna, ali ovo je posljednja utjena stvar koju je vidjelo moje dijete.
Gurnem je ispod majice. Prljava je, hladna i mokra uz moju kou, ali ne
bih eljela da je ikako drukije.
Dok uplovljavam u Stanley, ribarska flota isplovljava. Natrake se
pribliavam mrtvom vezu te priveem brod. Nisu mi se javili ni
mukarac ni pas tijekom cijelog puta natrag. Stoga nisam iznenaena
kad ih oboje pronaem u tvrdom snu, stisnute na glavnom leaju,
udobno umotane u pokrivae. Queenie otvori oi. ekam da se iskoprca
i pridrui mi se, no ona ostane u pregibu Callumove ruke.
Netom prije odlaska s broda, uguram Benny Bunnyja u ladicu u
kormilarnici. elim ga u svojoj blizini kad sljedei put isplovim iz luke.
elim ga pokraj sebe na samom kraju.
Iscrpljena sam. Fiziki i psihiki. Umorna sam od toga da moram
razmiljati o djeci koja mi nita ne znae i ulagati zadnje ostatke snage u
potragu za djecom koja nisu moja. Nikad nisam bila tako hladna. Nisam
udovite. Neko bih se uzrujala kao i svi drugi oko Archiejeva
nestanka, Jimmyjeva pronalaska. Postoje dani kad mislim da je moje
staro ja posve nestalo.
Kratko vrijeme koje mi je preostalo eljela bih provesti sama s
jedine dvije osobe do kojih mi je stalo. Premda su duhovi. Ali u ovom
trenutku ne smijem napraviti nita to bi skrenulo pozornost na mene.
Moram sve odraditi reda radi, samo jo jedan dan.
Stoga krenem u ured provjeriti je li opet sve po starom ili emo
provesti jo jedan dan u potrazi za Archiejem. Susan se uzvrpoljila.
Zvala te teta Janey. Rekla je da je odmah nazove. Problemi na
Speedwellu. Prui mi slualicu, a ja nemam izbora nego uzeti je i
okrenuti tetin broj.
Speedwell je otok kraj june obale Istonog Falklanda, nedaleko od
Georgea i Barrena. U vlasnitvu je tete Janey i njezina supruga koji dio
godine provode na njemu. Ona se tako brzo javi na poziv da je sigurno
sjedila kraj telefona. Catrin? Imamo velik problem. Kitovi na plai.
Stotine njih.
Susan me promatra. Napravim grimasu kako bih joj dala do znanja
da je ozbiljno. Jesu li ivi? upitam Janey i, iskreno, poelim da nisu.
Veina jest. Ali ptice su ih poele napadati. Catrin, zaista je
strano.
Moja teta Janey ne uzruja se lako. Kaem da u doi k njoj najbre
to mogu. U tom trenutku ue John.
Masovno nasukavanje na junoj obali Speedwella, kaem. Vie
od stotinu prema Janeynim rijeima. Najvjerojatnije bjelogrli dupini, na
temelju njezinog opisa.
Nitko od mojih kolega ne odgovori odmah. Ovo je ona vrsta
katastrofe koje se plaimo, za koju se ne moemo pripremiti.
 Nitko nam nee pomoi. Susan je problijedjela od muke. Svi e
sudjelovati u potrazi za mali djeakom.
Obino bismo se, kad bi bila rije o velikom morskom incidentu,
mogli osloniti na pomo policije i vojske. No mali su izgledi da e nam
ustupiti svoje ljude dok nije pronaeno dijete.
Danas imam sastanak ribarica, kae John.
Sastanak je planiran mjesecima. Raspravljamo o prodaji ribarskih
dozvola za odreene dijelove voda. Vaan je. Otocima je potrebna
zarada. John mora otii na sastanak. To znai da sam ja glavna. Susan e
morati ostati u uredu kao sredinja kontaktna toka.
Ali to je tvoja oblast, zar ne? Susan pogleda Johna kako bi joj to
potvrdio.
Kitovi su Catrinina specijalnost.
Kimnem. Znam to treba uiniti.
Mogu nazvati neke ljude. John je prvi koji se uspije sabrati.
Stopfordu i Wootonu objasniti situaciju. Vidjeti kako nam mogu
pomoi.
I otii na radio, kaem. Ljudi bi trebali sami odluiti to ele.
elim mu rei da je Archie gotovo sigurno na dnu nekog tresetita ili ga
je odnijela struja, ali postoji mogunost da spasimo dupine. No to ne
uinim. Moda zbog sjeanja na mali kostur koji je cijelo ovo vrijeme
leao sam na Endeavouru.
to ti treba? upita me.
Dobro bi dolo nekoliko helikoptera koji mogu podizati teret.
Ako je to nemogue, to vie ljudi. Malih brodova sa snanim motorima,
jet-skijevi bi mogli pomoi, uad, nosiljke, kante i mnogo velikih
podnica za atore ili cerada. I lopata. Puno lopata. Jesam li spomenula
kante?
Susan sastavlja popis dok John trai imenik. Mogu vam se
pridruiti negdje sredinom popodneva, kae.
Sljedeih pola sata provodim skupljajui sve to mi treba. Stie
Pete kojeg odmah zaposlimo. Nakon to je John obavio telefonske
pozive, razgovaramo o moguim scenarijima. Od svih nam samo raste
osjeaj strave. Svi se nadamo da je Janey preuveliala opseg problema.
Ne kaem da Janey nikad ne preuveliava.
Netom prije mog odlaska pojavi se redarstvenica Skye. Glavni
naelnik mi je rekao da navratim, kae. Potrudit emo se i poslati
nekoliko naih ljudi na Speedwell, ali moramo se usredotoiti na
potragu za malim Archiejem.
Oistite podruje od stoke i koristite infracrvene kamere pri
potrazi, kaem. Pronai ete ga.
Oi joj se napune suzama. Zaboravim koliko je mlada. Zaboravim
da smrt potpunog stranca moe imati ozbiljan uinak na toliko mladu i
ranjivu osobu.
G. Stopford bi radije da ostane ovdje, nastavi. Ti i Callum. U
sluaju da ponovno mora razgovarati s vama.
Cijeli dan u biti dostupna putem radioveze.
Nisam joj dala odgovor koji eli, ali odlui ne inzistirati. ao mi je
to ne mogu doi na Speedwell, kae. ef je odluio da u biti
zaduena za komunikaciju s Archiejevom obitelji.
elim joj rei da ne bih mogla zamisliti nikoga boljeg od nje za taj
zadatak, ali odvikla sam se od izgovaranja lijepih rijei, pa samo
kimnem. Oklijeva nekoliko sekunda pa se zabije u vrata na putu van i
nestane trljajui bedrenu kost.
Pete mi pomogne utovariti opremu pa krenemo. Vrativi se u
luku, naiem na prazan brod. Na trenutak osjetim muninu to sam
Queenie ostavila s emocionalno nestabilnim mukarcem. Bila sam
spremna biti popustljiva kad je rije o mojoj sigurnosti, ali ubit u ga ako
ozlijedi mog psa.
Ne mogu nita napraviti. Nemam vremena traiti ih, a Queenie
ionako ve tri godine izlazi na kraj s emocionalnom nestabilnosti.
Sumnjam da e primijetiti razliku.
Ne idemo mojim brodom. Nije dovoljno brz. Gumenjakom emo
stii za sat vremena i prestii veinu ljudi koja je krenula na otok.
Bjelogrli dupini? Pete mora uzviknuti pitanje kako bi nadglasao
tutnjavu motora dok naputamo luku u Stanleyju.
 Vjerojatno. Dajem gas do kraja. Janey je prava ki djeda Coffina,
razumije se u kitove. Osim toga, kad je rije o masovnom nasukavanju,
obino se radi o bjelogrlim dupinima.
Nee biti lijep prizor, viknem, to je previe blaga izjava. Od svih
moguih morskih nesrea naftnih mrlja, sluajeva zagaenja
nasukavanje jata velikih sisavaca jedna je od najzamrenijih i
najmunijih.
Dok se pribliavamo Speedwellu, prolazimo kraj drugih brodova
koji plove u istom smjeru. ini se da je jedan s kruzera, to nije dobra
vijest. Otoani e biti pragmatini, spremni svojski se latiti posla ako
mogu pomoi, ako ne mogu, stoiki e to prihvatiti. Posjetitelji iz
prekomorskih zemalja bez istinskog razumijevanja prirode, posve su
druga stvar.
Zato? proitam s Peteovih usana. Zato se to dogaa?
Na to ne mogu odgovoriti u nekoliko rijei i znakovnim jezikom.
Nitko zapravo ne zna zato se to dogaa. Moj otac, koji je takorei
posvetio ivot prouavanju nasukavanja kitova, tvrdio je da su nalik na
prometne nesree. Bezbroj stvari moe poi po zlu, ishod je uvijek isti.
ivotinje se sudaraju s brodovima, napadaju ih predatori; pneumonija je
uobiajen razlog za nasukavanja na sjeveru Sjedinjenih Drava.
ivotinje bi mogle imati virus, oteenje mozga, parazite. Prilino esto
struje nanesu preminule ivotinje.
No kod masovnog nasukavanja rije je neemu drugom. Snana
drutvena kohezija unutar jata kitova potaknut e grupu da slijedi
jednoga koji je bolestan, ili ranjen, ili pliva u plitke vode. Tako cijelo
jato upada u probleme.
Neki znanstvenici vjeruju da je eholokacijski sustav koji kitovi
koriste za navigaciju manje spretan u otkrivanju blago zavojitih obala
oko Falklanda. Kitovi jednostavno ne vide plae dok nije prekasno.
Ekoloki lobi odmah svaljuje krivnju na ovjeka i njegovu sklonost
unitavanju planeta, na vojne sonare koji mogu kitovima poremetiti
osjeaj za orijentaciju pa potom zalutaju u plitkim vodama i zavre na
plaama. S druge strane, postoje podaci o nasukavanju kitova u
Aristotelovo vrijeme. Moje miljenje je da je tata bio u pravu. Mnotvo
razliitih uzroka, isti straan ishod.
Ugledamo prvog dupina dok smo jo etvrtinu milje daleko od
plae. Mrtvog, na leima. Janey je bila u pravu. To je bjelogrli dupin,
gladak i crn, s okruglastim nosom. Odrasli primjerak, pretpostavljam
enka, duga oko etiri metra.
Dok se pribliavamo kopnu, vidimo ih jo. Neki plutaju u pliaku,
blago udaraju o obalu sa svakim novim valom. Veina je na plai u
jezovitoj, razvuenoj formaciji.
Isuse, kae Pete.
Jo je nekoliko brodova u uvali, svi se polako pribliavaju. Izbrojim
dvadesetak ljudi na plai, veina njih sigurno je iz susjednih naselja, iako
vidim i nekoliko crvenih anoraka koje su nosili posjetitelji s kruzera.
Opazim bejzbolsku kapu arko plave boje koju Janey uvijek nosi kako bi
zauzdala svoje guste tamne kovre kad izae van.
Nije preuveliavala. Ima ih znatno vie od sto. Vjerojatno skoro
dvjesto. Morska pjena uz obalu je crvena od krvi. Valovi odbacuju neke
od ivotinja na stijene. A zovoji nisu ekali da kitovi uginu.
Pete je na rubu suza kad se okrenem prema njemu. Usmjerim
gumenjak prema kraju uvale i nastavim. Trebam te sabranog. Zvuim
grubo, znam, ali ovo e biti dovoljno teko i bez ljudske
sentimentalnosti.
Kratko mrcne. Dobro sam.
Netko nam tri ususret kako bi nas doekao. To je Mitchell,
Janeyin suprug. Pete mu dobaci konop od gumenjaka i on nas privue.
Sto sedamdeset i est, brojao sam dvaput, kae mi Mitchell.
Kimnem mu zahvalno. Prebrojavanje bi bio moj prvi zadatak, a Mitchell
me potedio toga. Stalno pristiu novi ljudi. Motaju se oko dupina.
Netko e se ozlijediti.
Podignem torbu, pokaem Peteu da ponese nosiljke te krenem
prema plai. Kad se dovoljno pribliim najveoj grupi ljudi, dvaput
kratko zazvidim zvidaljkom.
Panja, molim, dame i gospodo. Moete li se svi okupiti i sluati.
 Ne sluaju svi. Zazvidim jo jednom, viknem na mukarca koji me
ignorira. Prijatelju, trebam te ovdje. Istjee nam vrijeme.
Brzo nastavim dok imam njihovu pozornost.
Zovem se Catrin Quinn. Radim za Falkland Conservation, a moja
specijalnost su kitovi. Ja vodim ovu operaciju. Ne kaem spasilaku
operaciju. Ne elim im davati lanu nadu. Hvala vam to ste doli. Kada
se budete pribliavali kitovima, kreite se polako i tiho. Vrlo su
uznemireni i ne elimo ih jo vie prestraiti. Budite jako oprezni. Drite
se podalje od njihovih repova i usta. Pazite da se ne skotrljaju na vas.
Oni vas jo uvijek mogu vie ozlijediti nego vi njih. Neka im se ne
pribliavaju djeca i ivotinje.
Sad me svi sluaju.
Najvanije je da ih drimo rashlaenima i mokrima. Zatitite ih
od sunca. Pokrijte ih podnicama i ceradama i zalijevajte ih morskom
vodom. Neka oni s lopatama ponu kopati kanale kako bi doveli vodu do
dupina. Sad u ta mjesta du plae oznaiti zastavicama. Crvena boja
znai da su dovoljni mali kako bi ih se vratilo u more. Moj kolega Pete je
glavni za to, on e vam rei kad smo spremni podignuti nosiljku. Plava
boja je za one vee koje moemo pokuati odvui natrag u more
koristei brodove. Crna boja znai, prekrijte ih i drite rashlaenima.
Kako emo vratiti crne?
Pogledam ga. Visok, sredovjean, umiljen. U crvenom je anoraku
kako bi ga stjuard lake uoio kad doe vrijeme da sakupi sve putnike.
eli ispasti pametan, uhvatiti me u greci.
Nadam se da e nam RAF ustupiti helikopter, kaem. Ne kaem
mu da je podizanje dupina i njihovo vraanje u more, spor i zamren
zadatak. ak i ako dobijemo helikopter i nekoliko ljudi na terenu, mali
su izgledi da emo spasiti vie od jednog ili dvojicu.
Najvie to sada moete uiniti za njih je olakati im situaciju.
Pokuajte drati ptice podalje od njih. U redu, krenimo.
Idemo, uli ste enu. Janeyin glas prati me niz plau. Napravite
lanac.
 Krenuvi s jedne strane plae, poinjem pregledavati dupine.
Bjelogrli dupini su druga po veliini vrsta oceanskih dupina, orke su
najvea. Mujaci mogu biti dugi do est i pol metara. Nisu golemi, prema
standardima kitova, ali dovoljno veliki. Zaigrana su stvorenja, rado
slijede brodove, jau pramane valove, imaju naviku da pijuniraju kad
plivaju vertikalno i proviruju glavama kako bi vas dobro pogledali. Jedna
su od mojih omiljenih vrsta kitova.
Nakon etrdeset minuta, spremni smo poeti podizati manje
dupine. Vani na puini flota brodova spremna je pogurnuti ih i
namamiti u duboke vode.
Moramo ih prevrnuti na nosiljke. Viem kako bih bila sigurna
da me svi uju. Budite paljivi jer, iako su veliki, prilino su osjetljivi i
osjeaju bol jer e njihova tijela pritiskati njihove unutarnje organe. Bit
e vrlo uznemireni zbog pijeska u dinim otvorima.
S druge strane, kad krenemo, trebali bismo obaviti posao najbre
to moemo.
Nitko ne zna kako poeti, stoga ja kleknem kraj najblieg dupina i
pokaem ostalima da mi se pridrue. Podvuem ruke ispod njegovog
tijela kad se kraj mene pojave meni poznate, velike ruke. Ostali nas
slijede.
I, dii, kaem.
Moemo ga podii samo nekoliko centimetara, i to samo na
sekundu, no Janey je kraj glave i njezina prijateljica Katie kraj repa, a
one su to ve radile. Mukarac kraj mene ima miinu snagu koja nam je
potrebna.
I, guraj, kae Janey, a dvije ene gurnu ceradu ispod dupina.
Dobro izvedeno. Okrenem se prema Callumu. Gdje je
Queenie?
U mom autu na otoku. Vjerojatno spava. Stopford nije ba
zadovoljan tobom.
Podignem obrve. Ali sretan je to si ti ovdje?
Vei sam od njega.
 estero nas namjesti se s obje strane dupina, sagne se i uhvati
ceradu. Callum je kraj glave jer je najvii.
I, dii. Dupin glasno izdahne. Ne moemo ga dugo drati. I,
krenimo.
Ovaj dupin udaljen je samo metar-dva od mora. Callum krene, a
mi dajemo sve od sebe kako bismo ga slijedili. Valovi mi zapljuskuju
noge, ne sputam pogled. Ne elim gledati kako hodam kroz
razvodnjenu krv. Dupin dae, isputa kratke, nemirne zvukove, ali
Callum je ve dovoljno duboko kako bi ga spustio i valovima prepustio
dio teine.
im povuemo ceradu, moramo se maknuti, kaem. Spremni,
pustite ga.
Otpustimo improviziranu nosiljku. Dupin oklijeva na sekundu.
Vidim kako se sprema za pokret.
Callume, makni mu se s puta.
On se pomakne ustranu, a dupin se otkotrlja na lea. Zamahne
repom i pogodi me po bedru. Zateturam, ali ostanem na nogama.
Vratimo se na obalu. Svi.
Ostale grupe slijede na primjer, omataju i podiu manje ivotinje.
Polagano, ali ustrajno, dupini oko nas vraaju se u more.
Ima li novosti? upitam. U vezi sa... zna?
Callum se ogleda kako bi bio siguran da nas nitko ne moe uti.
Nitko mi nije rekao nita. No krue glasine da e vojska danas poeti
pretraivati olupine. Manje ohrabrujue je da su obitelji Freda Harpera i
Jimmyja Browna oito kontaktirali obitelj Archieja Westa. Govori se da
se namjeravaju obratiti britanskim novinama.
Pa, to e biti od velike pomoi.
To nee pomoi Stopfordovim pokuajima da umanji vanost
cijele stvari. Pritie ga i guverner. Vlasti doista ne ele da ovo mjesto
dobije reputaciju opasnog mjesta gdje je bolje ne dovoditi djecu.
Pogledam kaos koji nas okruuje. Trenutano, ovo mjesto ne ini
se sjajnim izborom ni za koga tko eli tjedan-dva odmora i rekreacije.
Koliko ih moemo spasiti? upita Callum.
 I sama sam razmiljala o tome. Manje od treine nasukanih
ivotinja dovoljno je malo da ih moemo podignuti. Ako na plai ostanu
svi do kraja dana, bez hrane i odmora, ako nam vojska prui dodatnu
pomo, postoji ansa da u more vratimo sedamdesetak dupina.
Pojaanje. Pogledam prema dinama i odahnem s olakanjem.
Samo jedan vod, deset vojnika, no i to je bolje nego nita. Zahvalim se
crvenokosom vodniku pjegava lica i zamolim ga da svoje deke poalje
timovima s nosiljkama, dok ja pokuavam upregnuti veeg dupina. Ako
uspijemo vratiti jednog od veih, kontaktirat u RAF i preklinjati ih da
nam ustupe Chinook6.
Uz vojnu pomo moemo spasiti ak i najvee dupine. Odjednom
se to ini ispravnom odlukom. tovie, prvi put nakon vie godina imam
cilj. Zanimaju me iva bia.
ovjee, kako se ovo dogodilo?
S iznenadnim naletom energije, otrim do obale. Callum eka, ali
ne gleda u mom smjeru. Cat, vraaju se.

6 Vienamjenski helikopter s dvostrukim motorom za prijevoz tekih tereta, vojnih

jedinica, opskrbu bojita, (nap. prev.)
R ijei kojih sam se bojala. Pa ipak ih pokuavam ne uti.
Dupini. Callum gleda prema pedesetak metara udaljenoj puini.
Oni koje smo spasili. Vraaju se.
Odem do ruba vode. Moram biti sigurna da je Callum u pravu,
premda nimalo ne sumnjam u to. Vidim tri, ne, etiri manja dupina koja
smo izvukli, kako oprezno napreduju prema obali. Kako se opet
nasukavaju. To poinju primjeivati i drugi ljudi oko mene. Vijest se
proiri, a akcija spaavanja se zaustavlja.
Zato to rade?
to se dogaa?
Kaem sebi da to nije kraj svijeta. Ove vode imaju zdravu
populaciju bjelogrlih dupina. Moemo si priutiti gubitak nekoliko
stotina. Ovakve stvari se dogaaju. Svi me gledaju.
Jesu li to oni isti?
Nee se valjda opet nasukati?
Napravit e upravo to. Nitko ne zna zato, ali vrlo je uobiajeno. Ili
je, prvo, nasukavanje bilo namjerno, i oni nee dopustiti da ljudska
sentimentalnost pokvari njihov plan, ili jednostavno ne mogu podnijeti
odvajanje od grupe.
Nastavi, kaem Callumu. Pokuaj vratiti jo nekoliko.
Idemo, svi, neemo sad odustati. Ostavim Calluma iza sebe i
zakoraim u more. Slijede me teta Janey i njezina prijateljica Katie te
jedno ili dvoje s otoka. Nastavljamo dugim koracima, idemo izravno
ususret kitovima koji se vraaju. Janey dlanovima udara po povrini
mora. Netko drugi vie. Janey se poslui izrazima koji bi i mene otjerali.
Uspijevamo, neko vrijeme. Kitovi oklijevaju, neki ak odlaze, ali nisu
oduevljeni povlaenjem. Zastajkuju, pokuavaju pronai drugu rutu,
zure u nas svojim velikim, prijekornim oima. Ovako ili onako, vratit e
se.
ekam da se jo est dupina vrati u more prije nego to priznam
poraz. Ne moemo zauvijek ostati u vodi, previe je hladna. Sad
jednostavno moramo ekati i vidjeti to e se dogoditi.

Vraaju se svi. Oprezno probijaju sebi put, proguravaju se izmeu onih

ve uginulih, tiskaju se kraj umiruih. Kotrljajui, udarajui perajama i
gurajui se izlaze iz mora, natrag na pijesak.
Obeshrabrenost oko mene je beskrajna. Nekoliko ena i mladia
poelo je plakati. Mukarci su blijedi, stiu oi, trljaju lica. To nije
pravedno. Ovi ljudi silno su se trudili, zasluuju neto zauzvrat.
Naalost, priroda tako ne funkcionira.
to sad? tiho upita Callum. Pretpostavljam da zna to slijedi.
Odmahnem glavom, a on me slijedi dok odlazim k vodniku. Nas troje se
odmaknemo od mnotva.
Moram ih eutanazirati, kaem vodniku. Nema veze koliko ih
puta nosimo natrag u more, oni e se nastaviti vraati.
Vojnik, koji je gotovo jo djeak, je okiran. Okrene se prema
pokolju na obali, pukom broju o kojem se radi.
to ako ih odnesemo u dublje vode? upita Callum. Ako ih
izvuemo gumenjakom?
Znala sam da e se to dogoditi. Argumenti i protuprijedlozi koji e
samo odugovlaiti ono neizbjeno i poveati uznemirenost ivotinja.
Odmahnem glavom. Kad se kitovi ponovno nasuu, vie nita ne
moemo napraviti.
Stanka. Bezuspjeno pokuavaju smisliti neki odgovor. Kako ete
to napraviti? upita vodnik koji svake minute izgleda sve mlae i
nesigurnije.
 Pucnjem u glavu. Ako mi vi i vai ljudi moete pomoi, bila bih
vam zahvalna. Ako ne moete, moram vas zamoliti da raistite plau.
Nitko to nee htjeti gledati.
Callum rukom proe kroz kosu. Catrin, zar doista ne postoji
alternativa?
Osjeam kako u meni raste bijes. Ovo e samo po sebi biti
dovoljno teko, trebam ovu dvojicu na svojoj strani. Ne. Ako ne
napravimo nita, umirat e sporo i bolno. Kod nekih bi to moglo
potrajati danima. Ako ih budemo neprekidno vraali u more, samo e
biti uznemireniji, a ljudi iscrpljeniji.
Razgovarat u sa svojim zapovjednikom. Vodnik produi
plaom. Na morskom rubu ljudi i dalje vraaju manje dupine u more,
pokuavaju otjerati one koji se vraaju iz pliaka.
Zar... ne znam, ne treba odobrenje za to? upita Callum.
Koga predlae da pitam? Boga?
Gdje je John?
Implikacija da moja sposobnost prosuivanja nije dovoljno
razborita, da se moram konzultirati sa efom, razbjesnila me. Zar doista
misli da John i ja nismo razgovarali upravo o ovoj mogunosti prije nego
to sam dola ovamo? Da nismo pomno izbrojali i zabiljeili broj metaka
koji e mi trebati?
Vodnik se vraa s radijem u ruci. Moj zapovjednik ne moe
odobriti odstrel bez propisanog ovlatenja. Zvat e guvernerov ured.
Va zapovjednik nema ovlasti ni nad ovom plaom niti nada
mnom, odgovorim mu. Ja kreem.
Odlazim dugim koracima. Mislim da vidim kako vodnik jednom
od svojih ljudi gestom pokazuje da me zaustavi, no Callum ga
preduhitri. Priekaj minutu. Govori jako tiho, tik iznad mog uha.
Guvernerov ured nazvat e Johna koji e te poduprijeti. Moda ne
treba odobrenje ovog tipa, ali treba njegovu pomo.
Ono to mi treba je da mi se makne s puta.
 Zgrabi me za rame, fiziki me zaustavi. Catrin, na plai je barem
pedeset ljudi. Manje od polovice su mjetani. Nee razumjeti to radi i
zato je to potrebno.
Vodnik razgovara preko radija. Proi e vrijeme, dragocjeno
vrijeme dok njegov ef nazove guvernera, pa guverner nazove Johna
kako bih naposljetku ula uvjerljive, umirujue rijei. Vrijeme tijekom
kojeg e dupini patiti, a ja besposleno stajati i razmiljati o jednom od
najgorih zadataka koje mogu zamisliti.
Ne moraju razumjeti, kaem.
to e uiniti ako odlue tititi dupine? Ako te pokuaju fiziki
sprijeiti? Polovica njih ima kamere. Ne moe ovo obaviti bez pomoi
vojske.
U pravu je. Mrzim ga zbog toga, ali u pravu je.
Teta Janey u meuvremenu je shvatila da se neto dogaa. Ona i
njezina prijateljica krenule su plaom prema meni. Pete i Mitchell
vratili su gumenjak te takoer dolaze. Nisam posve sama. Samo se tako
osjeam.
Idem sve pozvati u nau kuu, kae Janey. Moemo im pokazati
farmu i taj dio otoka. Imam kolaa u hladnjaku. A Ashley ima novi trik.
Doista je nauila sjediti uspravno i rei >molim<.
Uspijevam se blago osmjehnuti. Svojim planom e, ako uspije,
maknuti posjetitelje s plae. Nee vidjeti kako pucam u glavu sto
sedamdeset i est dupina. kripanje pijeska otkriva nam da se vraa
vodnik. miri zbog sunca, a pjege se sve vie istiu na njegovu licu.
Moj zapovjednik ne moe dati odobrenje da ja i moji ljudi
sudjelujemo u odstrelu, kae. Razoarana sam, ali ne i iznenaena.
Nijedan vii zapovjednik ne eli vidjeti fotografije svojih ljudi kako
ubijaju bespomone ivotinje. Dat emo vam prostora za rad, ponuditi
pomo koju moemo.
Kimnem zahvalivi mu. I to je bolje nego nita.
Jesmo li sigurni da smo dovoljno priekali? Callum gleda prema
plai, u nizove dauih, jadnih ivotinja.
 Imali smo bolji pregled vani na puini, kae Pete. Svaki
pojedini dupin kojeg smo vratili u more, na putu je natrag. Neki su to
napravili dvaput.
Mitchell kimne sloivi se. Neemo doekati nikakav drugi ishod
ako budemo odugovlaili jo jedan sat.
Dosta. Okrenem se prema vodniku. Moete li zamoliti ljude da
napuste plau? Uloili su nevjerojatan trud, ali sad moraju sve prepustiti
nama.
Idem s vama. Janey uhvati mladog vojnika ispod ruke te ga
njeno pone gurati prema mnotvu koje eka.
Nadajmo se da e biti ovako lako. Callum im se pridrui.
Pete mi kae da e donijeti puku te krene prema gumenjaku, a ja
ostanem sama.
Zovoj se obori tako nisko da osjetim nalet vjetra iznad glave.
Neoekivana nagrada uinila ih je jo agresivnijima nego obino. Znam
da ovo vie ne mogu odgaati. Krenem prema mnotvu kojem je vodnik
ve rekao ono najgore.
Ljudi poinju vikati na mene dok im prilazim. Neki iskreno
pokuavaju pomoi, imaju prijedloge kako pomoi dupinima, doista
misle da se toga nisam ve sjetila. Drugi samo ele da se uje njihov glas
meu mnotvom. Glavobolja koje nisam bila svjesna poinje tutnjati u
mojim sljepooicama.
Podignem ruku.
ao mi je to je dolo do ovoga, no postojali su veliki izgledi za
ovakav ishod, kaem kad su dovoljno tihi kako bi me uli. U otprilike
pedeset posto sluajeva, kitovi se ponovno nasuu. Nitko ne zna zato,
ali nastaviti s akcijom spaavanja znailo bi uznemiriti ih jo vie.
Eutanazija je najbezbolnije rjeenje.
ekam. Pogledom prelazim od jednoga okiranog lica do drugog.
Sada je najbolje da napustite plau. Hvala vam jo jednom.
Oluja pitanja i protesta slijedi me dok odlazim. Mlada ena protri
kraj mene, cilj joj je jedan od veih dupina. Vojnik jurne za njom i
zgrabi je za ruku. Ja nastavljam. Obuzdavanje mnotva sad je zadatak
vojske.
Idem zaobilaznim putom do Petea, hodam izmeu mrtvih i
umiruih ivotinja. Osim razmjerno malog broja ivotinja, veim
dijelom iz porodice dupina, koje drimo u zatoenitvu, rijetko imamo
priliku prouavati ih. Mnogo se govori o inteligenciji kitova i dupina.
Veliina njihova mozga, u apsolutnom mjerilu i u odnosu na njihovu
tjelesnu teinu, ukazuje na to da zasluuju mjesto meu
najinteligentnijim stvorenjima na planetu. Pokazuju sposobnost
rjeavanja problema i kreativnog razmiljanja. Pokazuju odlike snane
socijalne kohezije, formiraju dugorone i intenzivne odnose, zabiljeeni
su i sluajevi suradnje meu vrstama. Vjeruje se da su samosvjesni, mogu
se prepoznati u zrcalu i na videosnimkama. No istina je da trebamo jo
tota nauiti.
Znaju li to namjeravam, razmiljam, dok hodam meu njima,
tjeram zovoje, dok skupljam vodu i izlijevam je po njihovim nosovima.
Imam osjeaj da znaju. Da se ovim jatom iri drhtaj svijesti dok se
vraam po pitolj.
Jesi li ikad ikoga ubila? Callum me sustigao i dri korak sa
mnom.
Moram razmisliti na trenutak prije nego to odmahnem glavom.
Nikad nisam ubijala divlja iz zabave. Bila sam prisutna kad su ivotinje
eutanizirane, ali nikad nisam bila ona koja je povukla okida.
eli da ja to uinim? ponudi.
Odmahnem glavom. Moja odgovornost.
to eli da napravim?
Budi moja zadnja crta obrane. Ako vodnik i njegovi veseli momci
ne budu mogli zadrati mnotvo, molim te, uini to ti.
Stigli smo do Petea. Ima kutiju rezervnih metaka. Prui mi pitolj.

Eutanazija velikih sisavaca nije ni uredan, ni brz, ni bezbolan zadatak.

Metci komadaju meso koje leti na sve strane. iklja krv, kao na svim
mjestima zloina. Ubrzo sam prekrivena njome. Mogla bih se
odmaknuti, ostati izvan dosega, ali tako bi postojala vea vjerojatnost da
u promaiti prvim pucnjem. ak i uz dobar, izravan pucanj a ja sam
dobar puca, to otkrivam tog dana mozgu treba vremena da se ugasi.
ivotinja ispusti usamljen, tuan krik dok osjea kako umire, a oni oko
nje je slijede. Uskoro je plaa ispunjena pjesmom dupina koji pjevaju
posljednji put. Pete je poeo plakati prije nego to smo zavrili. Osjeam
kako se neto vlano slijeva niz moje obraze. Pitam se plaem li i ja. No,
kad podignem ruku kako bih obrisala suze, dlan mi je crven. Krv, a ne
suze slijevaju se niz moje lice. Na pola puta shvatim da me pokolj ne
rastuuje. On poveava moj bijes.
Callum ostane netaknut svime, pomie se od jedne ivotinje do
druge, zaklanja me od pogleda, no ne moe zaustaviti optube koje mi
odzvanjaju u uima.
Stiem do velike enke. Dok se pribliavam, sjetim se enke
bjelogrlog dupina koju smo tata i ja spasili prije toliko godina. One koja
je sad odrasla, koja je dostigla spolnu zrelost. One kojoj bih trebala dati
ime ako je ikad ponovno sretnem. Zdravo jo jednom, Rachel, apnem
sekundu prije nego to je upucam u glavu, i
R achel je bila optuena za zanemarivanje djece. Ostaviti dvoje _
ivahne male djece petnaest minuta bez nadzora u automobilu na
vrhu litice, oito se nije moglo okvalificirati kao ubojstvo iz nehata. Kad
je zapoelo suenje (morali su samo zbog toga poslati sudca iz Velike
Britanije), bila je u estom mjesecu trudnoe. Izjasnila se krivom te bila
osuena na dvanaestomjesenu zatvorsku kaznu koja je bila
suspendirana zbog njezina visokog stadija trudnoe i dvaju malih sinova.
Oduzeli su joj vozaku dozvolu na dvije godine. Ako ste dobrodune
naravi, vjerojatno biste rekli da je krivnja s kojom mora ivjeti dovoljna
kazna.
Tjedan dana nakon donoenje presude, Ben me pomno promotrio,
shvatio da ono to se dogaa u mojoj glavi i mom tijelu nije samo
duboka alost, pa me odveo u bolnicu. Dobila sam infekciju koja je
vjerojatno bila rezultat etveromjesene zaputenosti i stresa. Oporavila
sam se, ali moj sin nije. Doao je na svijet kao mrtvoroene, tri tjedna
prije termina. Kad sam ga prvi i jedini put drala u rukama, kunem se da
sam ula prodoran titraj, zvuk kidanja ice na gitari, i znala sam da je
nestala jedina preostala spona koja me vezala za ivot. Bila sam olupina
koja je plutala prema opasnom, otvorenom moru nakon to se izlizalo
posljednje sigurnosno ue.
Ono to je uslijedilo bilo je krajnje predvidljivo. Ben se nakon
osamnaest mjeseci gotovo pomirio s gubitkom. Bio je jo mlad, imao je
tek trideset i sedam godina i bio mnogo snaniji od mene, no nije mogao
izai nakraj sa suprugom koja je prestala funkcionirati kao ljudsko bie.
Oh, odvukla bih se do posla svaki dan, dovoljno kompetentno obavljala
svoje zadatke. Uspijevala ne prijei granicu doputenog nereda u kui.
Kupovala hranu i sudjelovala u kuhanju. Izvodila sam i hranila Queenie
te se obavijala oko nje kad me trebalo podsjetiti da tijela griju, a srca
kucaju. Seksala sam se s Benom kad bih osjetila da mu treba utjeha u
vidu fizike intimnosti te pokuala ne protrnuti kad bi njegove ruke
prelazile preko mog tijela. No ena koju je Ben oenio vie nije bila
ondje, ni on ni ja nismo znali gdje je pronai. Kad mi je rekao da e se
iseliti i ivjeti s mladom asistenticom s radiologije, nisam bila nimalo
iznenaena. Iskreno, laknulo mi je jer se vie nisam morala truditi biti
normalna u njegovoj blizini. Jedva sam primjeivala da ga vie nema u
kui. istila sam manje, jela manje, razgovarala samo s ljudima s posla.
Kad sam ula da mu se rodio sin, plakala sam tako dugo i glasno da je
Queenie pobjegla iz kue. Nakon toga, ena koja sam postala, nastavila
se pretvarati da je dobro.

Nitko ne odlazi s plae. ak ni uz primamljivu ponudu kolaa, tek

roene janjadi i pingvina koji izvodi cirkuske trikove, nitko ne eli s
tetom Janey otii na drugi dio otoka, a ona me ne eli ostaviti samu u
neprijateljskom okruenju. Stoje i gledaju, dovikuju: Sramota,
fotografiraju dok odlazim od jedne ivotinje do druge. Uzvikuju:
Ubojica! dok ciljam i ispucavam metak u mozak stvorenja koje je
plemenitije i ljepe, koje zasluuje mjesto na ovom planetu puno vie od
njegovog ubojice. Ne osvrem se, ne gledam naprijed, samo nastavljam,
odlazim do sljedeeg, ciljam i pucam. Ubijam uvijek iznova, a i prije
nego to danje svjetlo poinje blijedjeti, vie ne postoji sumnja da sam
postala ono to mi dovikuju. Ubojica.
Zaustavim se samo jedanput. Usred popodneva, dok je jo
tridesetak kitova ivo i pati. Zaustavim se jer grupa pridolica zaobilazi
vojnike i dolazi k meni. Toliko sam zaokupljena svojim stranim
zadatkom da ih ne primijetim sve dok ne izgovore moje ime.
Okrenem se i priekam nekoliko sekunda da se raisti tamna
magla koja se poela iriti mojom glavom kad sam poela ubijati. Callum
nije kraj mene. Katkad se zaustavi kako bi provjerio jesu li dupini koje
sam upucala doista mrtvi. Nekoliko je metara daleko, ui kraj mlade
enke.
Sedmero ljudi. Svi su mjetani, iako se ne mogu odmah sjetiti
imena. Potom prepoznam Gemmu Brown. Prije nekoliko sati vjerojatno
sam vidjela tijelo njezina sina na Endeavouru.
elimo znati to ste sino vidjeli u olupini. Obraa mi se
mukarac, vrlo vjerojatno njezin suprug, Jimmyjev otac.
Morat ete razgovarati sa Stopfordom, ljudi. Callum nam se
pribliava dugim koracima. Svi ga ignoriraju.
Samo elimo znati to ste vidjeli. Koji je od njih dvojice. Ne
traimo previe. Ovo je drugi mukarac, slian prvome, moda brat,
djeakov stric. Ne trae previe, ali kako ovim obiteljima mogu rei da je
le koji sam vidjela bio neprepoznatljiv? Da mali djeak kojeg su neko
voljeli vie ne postoji.
to je imao na sebi? Gemma, majka, je najpraktinija. Pomislim
na platnene tenisice koje sam vidjela, tamnoplave s vezicama koje su
neko moda bile blijedoute. Nekoliko mojih rijei potvrdilo bi njezine
najvee strahove. Ili produljilo njezinu agoniju. Ne mogu joj rei, to bi
bilo stravino neodgovorno.
ao mi je, ne mogu vam pomoi. Trebate razgovarati s policijom.
Sigurna sam da e vrlo brzo imati odgovore za vas. Pokuam se
okrenuti, netko me uhvati za rame.
to ste, dovraga, uope radili ondje? Tko ide na olupinu usred
noi? Mukarac stoji tono nasuprot meni, visok je i prijetea izgleda.
Catrin, pitolj, tiho kae Callum i stane uz mene. Opustim stisak
oko pitolja i prepustim mu ga upravo kad ga je opazila i grupa koja se
isprijeila preda mnom. Na njihovim se licima ukae posve druga
emocija. Nekoliko njih napravi korak unatrag.
Odlazak na olupinu bila je moja zamisao. Callum zatakne pitolj
za remen. Traili smo nestalo dijete od obitelji turista. Catrin me
povela. Jako smo zaposleni ovdje, a vi morate razgovarati s policijom.
Pridruila su nam se dva vojnika. Narednie, ovi ljudi moraju
napustiti plau. Callum ne trpi niije gluposti, ali meni je upuen zadnji
komentar Jimmyjeva oca. Ogleda se, pogledom upija mrtve ivotinje,
crvenu plau, mrlje na mojoj odjei i koi.
Isuse, to je vama?
Okrene se, a ostali ga slijede dok naputaju plau.
*
Do kasnog poslijepodneva svi su dupini mrtvi. Stiu John, Brian i
policijski asnik, poinjemo sa skupljanjem podataka. Nitko nema srca
rei da u svakom zlu ima i neto dobra, ali informacije koje emo danas
prikupiti, strunjaci za dupine razmjenjivat e irom svijeta.
Plaa se naposljetku polagano prazni, sve dok nisu ostali samo ljudi
s posla, vojska i onih nekoliko koji su ovdje zbog mene. Teta Janey
donosi sendvie koje nitko ne moe jesti i vruu kavu koju nitko ne
moe dovoljno brzo popiti. Donijela je i rezervnu odjeu zbog ega u
joj biti zahvalna prije kraja dana. Moli me da ostanem, uvjerava me da je
moja nekadanja soba uvijek spremna, ali ja imam samo jo dvadeset i
etiri sata. Veeras se moram vratiti u Stanley.
Kad ono malo to se jo mora obaviti mogu rijeiti John, Brian i
Pete, odeem do sljedee, opustjele plae. Sve ptice u radijusu od deset
kilometara sada se sigurno goste mrtvim dupinima. Skinem sve osim
rublja i uem u more. Dovoljno je hladno da bi mi moglo zaustaviti srce.
Nastavim, zaronim ispod povrine, istrljam krv s tijela, lica i kose, a
cijelo vrijeme znam da, koliko god dugo ivjela, nikad je neu moi
izbaciti iz glave.
Na trenutak sam u iskuenju da nastavim i, plivam dok vie ne
budem mogla podnijeti hladnou. Moda mogu ublaiti bijes ljudi koji
su me danas vidjeli kako ubijam ako dupinima zauzvrat ponudim sebe.
P rije otprilike godinu dana, kad nisam imala razlog da nastavim
ivjeti, poela sam ozbiljno razmiljati da ne nastavim ivjeti. Moji
roditelji i moja djeca bili su mrtvi, moj suprug je zapoeo nov ivot,
moja najbolja prijateljica postala je netko koga nisam mogla podnijeti u
svojoj glavi, a kamoli u svom ivotu. No tu je naravno bila Queenie koju
nisam htjela napustiti, no zakljuila sam da e je Ben uzeti k sebi i da se
ona nee buniti. Poela sam joj ostavljati vie hrane, u sluaju da jednog
dana iskoristim trenutak i ne vratim se kui, no ona je pohlepna
zvjerica pa sam morala prestati jer se previe udebljala.
Jednog sam nedjeljnog jutra poljubila svoga malog psa, spremila
kuu i odvezla se brodom sve do obale New Islanda na najzapadnijem
dijelu Falklanda.
Tijekom godina moja je obitelj posjedovala mnogo zemlje na
otocima, no New Island smo oduvijek doivljavali kao svoj dom jer su
moji predci prvo doli na New Island i poeli se baviti kitolovom. U
blizini obale nalazi se olupina broda Isabella koji se naao u nevolji dok
je prevozio sedef. Desetljeima poslije na obali se i dalje mogu pronai
fragmenti, neki u obliku malih ploica koje se rabe u mozaicima, neki
jo uvijek privreni za koljke. Rachel je bila oarana mjestom, nazvala
ga je Otok s blagom. Na dan mog vjenanja dala sam joj ogrlicu i
naunice napravljene od Isabellinih sedefa, a ona je plakala tako dugo da
sam joj ponovno morala nanijeti minku.
Kad su nai stariji sinovi imali est godina, a mlai samo etiri,
odveli smo ih na Otok s blagom. Palili smo vatre, pjevali pjesme, gledali
pingvine kako tumaraju i albatrose kako sjede na svojim prstenastim
gnijezdima te nakon sat i pol na plai sakupili dvadeset komadia sedefa.
Mislim da je to bilo jedno od najljepih razdoblja u mom ivotu.
Ako bi me ijedno mjesto moglo podsjetiti to sam izgubila, olakati
mi naputanje ovoga ispraznog ivota, onda je to bio New Island.
Zato toga nedjeljnog jutra kad sam odluila sve okonati, nisam
ponijela nepromoivo odijelo zakljuivi da e hladnoa olakati moj
odlazak. Stavila sam spremnik s kisikom koji e se isprazniti za deset
minuta i zaronila. Zaronila sam dijagonalno kako bih se to vie udaljila
od broda. Kad sam stigla do dna oceana, preostalo mi je samo jo pet
minuta kisika. Bila sam na dubini od tridesetak metara i vidljivost je bila
loa. Razmiljala sam o sinovima, prepustila se boli. Razmiljala sam o
naem ponovnom susretu, premda nikad nisam vjerovala u zagrobni
ivot. Oslukivala sam zrak koji je proizvodio zvukove nalik na sisanje i
struganje dok je istjecao.
Sjedila sam, zalijepljena za pijesak. Kad su se moja plua poela
boriti, skinula sam spremnik i strgnula disaljku s lica. Trbuh mi je poeo
pulsirati, prsni ko kao da je bio spreman rasprsnuti se. Znala sam da e
proi samo nekoliko sekunda prije nego to ne budem mogla odoljeti
iskuenju da udahnem, a kad se to bude dogodilo, udahnut u vodu i
ovaj pothvat vie nee biti pod mojom kontrolom. No kad mi se poeo
magliti vid, zraka svjetlosti probila se do dna oceana. Ondje, tono
ispred mene, bio je mali, svjetlucavi fragment koji nije bio ni stijena ni
koljka, iako je neko rastao u jednoj. Komadi sedefa.
Rachel. Bila je ondje sa mnom, na dnu mora. Vidjela sam njezino
dvanaestogodinje ja, lice sjajno od svjetlucavih, blistavih stvari koje je
more nanijelo na plau. Vidjela sam je, suznih oiju i lijepu na dan mog
vjenanja. Vidjela sam je u setu noeva, vilica i lica koji je darovala
Nedu za krtenje.
Trenutak poslije bila sam na povrini, vrsto drala komadi
koljke.
Pokuala sam ponovno, naravno, ne moe me se tako lako
odvratiti od moje namjere. Gomilala sam rezerve paracetamola, no
uspjela sam se samo jako razboljeti. Ponijela sam otri kuhinjski no u
kupaonicu, pa poslije nekoliko mlakih pokuaja da zareem kou, bacila
no u zrcalo. Proitala sam sve ega sam se mogla dokopati o psihologiji
samoubojstva, pokuala otkriti to je to to mi nedostaje. Naposljetku
sam shvatila. Bila sam previe bijesna da si oduzmem ivot. Osim,
naravno, ako prvo mogu Rachel oduzeti ivot.
Dok stojim ovdje u moru, dok me zapljuskuje hladna voda, kao da
postoji mogunost da bih se opet mogla osjeati istom, shvatim da su
naposljetku nestale i moje posljednje dvojbe.
Razmiljala sam jesam li sposobna ubiti. Mogu li ivo stvorenje
pogledati u oi i uiniti ono neopozivo, oduzeti mu ivot.
Pretpostavljam da je odgovor jasan. Nije mi teko ubijati. Zapravo sam
prilino dobra u tome.

Ve je pao mrak kad teta Janey svojim brodom odveze mene i Calluma
na kopno. Dok je pozdravljam, drim je tako vrsto i tako dugo da je
sigurno neto posumnjala. No imam sree. Zakljui da je to zbog stresa
tijekom dana.
Queenie oduevljeno pozdravlja Calluma i mene, skae visoko u
zrak od uzbuenja, no to je moda zato to satima nije jela.
Jo uvijek osjeam miris krvi, kaem dok kreemo.
Callum se pomakne na sjedalu. Janey nije imala nita to bih
mogao odjenuti. Osmjehne se. A prevelika sam kukavica da se okupam
u moru.
Iznenaeno mu uzvratim osmijehom. Ovdje na otocima imamo
ludu tradiciju koja se zove Zimsko plivanje. Nad dan zimskog solsticija,
koji je ovdje u lipnju, nekoliko stotina ludo odvanih ljudi okupi se u
Surf Bayu i nije da zaplivamo, ali se zatrimo u vodu, zaronimo i
istrimo vritei. Callum je neko sudjelovao svake godine. Kad sam ga
prvi put vidjela u kupaim gaama, pomislila sam da je iz mora izaao
mukarac iz nordijske mitologije, jedan od junaka o kojima je Rachel
esto priala. Tad je imao prilino dugu kosu koja je pod zimskim
suncem bila sjajne crvenkaste boje. Koa mu je bila svijetla, puna pjegica
i prekrivena njenim, zlaanim dlaicama. Bio je golem, velianstven,
vrlo, vrlo muevan. To je bilo prije etiri godine, nekoliko tjedana prije
nego to sam se zapravo upoznala s njim. Tad sam bila posve drukija
ena.
Izgubila sam puno vie od sinova kad je Rachelin automobil pao s
litice.
Naglo se probudim, ne znam ni koliko je sati ni gdje sam. Shvatim da
leim na prednjim sjedalima Callumova Land Rovera. Njegov je kaput
ispod moje glave, a karirani vuneni pokriva zamotan oko mene. Auto
smrdi na pokolj koji smo ostavili za sobom na plai na Speedwellu: krv,
obala, meso koje se poinje raspadati.
Queenie je kraj mene, nije se namjestila izmeu mog trbuha i
bedra kao to to ini kad spavamo, na stranjim je nogama, uzdignutih
uiju. Na oprezu je, iekuje nekoga, zuri kroz prozor. Moda vidi neto
vani. Ja ne vidim. Moj i njezin dah zamaglili su stakla.
Callum? Ne oekujem odgovor. Ne dobivam ga.
Sanjala sam. Loe snove o pucnjavi i rastrganom mesu. O krvi i
kostima koje eksplodiraju u zraku. Bila sam na mranom mjestu. Svuda
oko mene tutnjala je buka, a mene je bilo silno strah.
Uspravim se, obriem vjetrobran, pa suvozaki prozor. Queenie
skoi na vozako sjedalo kako bi mi se maknula s puta, no prati svaki
moj potez.
Kamo je otiao?
Pritisne njuku o staklo, pa se okrene i pogleda me. Spusti ui. Ni
ona ne zna.
Nema kljueva u autu.
Noni zrak, gust od mirisa tipavca, treseta i mora, struji u
unutranjost automobila dok izlazim. Zvijezde izgledaju kao kapljice
oceana kad ih uhvati suneva zraka, ali nema mjeseca. Previe je mrano
kako bi se vidjelo onkraj crvenih voronika, gustih drvenastih grmova
koji rastu uz cestu i izgledaju poput izlizanih krajeva vrpce.
 Izvuem malu depnu svjetiljku koju uvijek nosim sa sobom i
zaobiem auto. Onkraj voronika je irok, dubok jarak s obje strane ceste,
to znai da sam negdje izmeu Darwina i Stanleyja. Svjetiljkom
pokuavam osvijetliti to vei prostor. Ni traga od Calluma.
Od iznenadne eksplozije zvuka i svjetla zatitraju moji ve istroeni
ivci. Vatromet. Dok iezavaju arene iskre, prisjeam se sna. Blato i
pokolj. Tmina i zagluna buka. Bitka za Goose Green.
Kad sam ga prvi put upoznala, Callum mi je priao brojne prie o
sukobu, ali samo one vedrije. Priao mi je kako je ukrao ovcu i skuhao
varivo od ovetine, kako je bila pogoena vinarija u Stanleyju i kako je
ulicama teklo vino i pivo. Nije mi rekao nita o smrti i sakaenju. Nije
podijelio nita o stvarnim uasima Falklandskog rata.
Sama sam ih otkrila. Proitala sam sve ega sam se mogla dokopati.
Nije mi Callum priao o pet uasnih dana koje je njegova regimenta
provela na planini Sussex odmah nakon slijetanja, okruena golim
brdima i beivotnim padinama pokuavajui se utopliti unato
nezaustavljivom zimskom vjetru. Nije mi nita ispriao o tome, no znala
sam za njihove neuspjele pokuaje da iskopaju rovove na stjenovitom ili
natopljenom tlu, da pronau bilo kakav zaklon, ak i grm voronike.
Znam to je preivio na toj padini brijega.
Dok sam i dalje neodluna to uiniti, Queenie jurne niz cestu.
Piglet, stani! Ne razmiljajui, pokuala sam je dozvati imenom
koje joj je Callum dao. Ona izvue njuku iz grma i pogleda me. Potom
nastavi.
Je li otiao tim putom? Queenie nije traga, no obino bi uspjela
pronai deke kad bi se skrivali.
Zacvili ispred grma. Podignem se na vrhove prstiju, ali ne vidim
nita onkraj tamne vritine i beskrajne crne praznine. Zatim potri
nekoliko metara niz cestu. Slijedim je kad se zauje jo jedna eksplozija.
Otkad ga poznajem, Callum mi nije rekao nita o nonom maru
njegove regimente prema Goose Greenu kad su po zimskom mraku
propjeaili dvadeset kilometara. Saznala sam iz pisanih izvjetaja da je
padobranska pukovnija tiho marirala ravnim, golim krajolikom znajui
da ih njihovi neprijatelji nadmauju brojnou, da su imali vremena
pripremiti obranu, iskopati rovove.
Promakla mi je rupa na cesti, spotaknem se.
Vritina koju je padobranska pukovnija prela te noi 1982.
pretvorila se u zamku. Vojnici su upadali u movarno do, ozljeivali
glenjeve na skrivenim stijenama, nauili mrziti zemlju do koje su
doplovili izdaleka kako bi je zatitili. Pribliavali su se mjestu gdje su ih
ekali neprijateljski vojnici, pitali se hoe li zvuk prvog pucnja biti
posljednji koji e uti. Zauvijek.
Callum mi je ispriao da im je tijekom prvog mara dva puta bilo
nareeno da se okrenu i vrate istim putom. Bili su mokri i iscrpljeni kad
je zapoela bitka. Rekao mi je da je zahvaljujui golemom zajebu, BBC
obznanio svijetu da je britanska vojska spremna osloboditi Goose Green,
te tako neprijateljima otkrio plan.
Nakon nae stresne pustolovine na Endeavouru prethodne noi,
Callum je proveo dan okruen smru. Gledao me kako ubijam jednu
ivotinju za drugom, uo skoro dvjesto pucnjeva. Callum je danas satima
bio izloen bolnom zvuku umiruih ivotinja. Sluao je kako ljudi plau,
kako uzvikuju optube. Sad je negdje u mraku, na istoj padini brijega
gdje je jednom sudjelovao u stranoj bitci.
Callum je na poetku naeg poznanstva imao vatreno oruje.
Drao ga je u zakljuanoj kutiji u prtljaniku svog Land Cruisera.
Trebala sam provjeriti tu kutiju.
Queenieno bijelo lice pojavi se s druge strane jarka. S rastuim
osjeajem nelagode, skoim u njega.
Callum mi nije rekao nita o rovovima, jarcima koje su iskopale
obje strane kako bi se zatitile od neprijateljske vatre. Od drugih sam
saznala da su bili upali u neprijateljske jarke ukraene djejim
podsjetnicima na dom: autiima, stripovima, pismima, fotografijama.
Nije mi ispriao da su pronali puke s vjerskim slikama na kundacima i
odsjeenim rukama koje su i dalje vrsto drale okidae. Nije mi priao o
bezglavim leevima, o licima s velikim zjapeim rupama, o jo ivim
mukarcima s odsjeenim udovima. I mesu koje se rastvaralo zbog
stranih sumpornih opeklina. Nije mi rekao da je bio baen napalm.
Sve to otkrila sam sama.
Vidim svjetlo depne svjetiljke. Sjeverno od moje trenutane
pozicije. Stotinjak metara udaljeno. Nastavljam kao to su to uinili
njegovi padobranci prije dvanaest godina. Queenie je nekoliko koraka
ispred mene.
Nisam trebala dopustiti Callumu da ostane na plai. Moda su
vonja po mraku i vatrometi koji zvue poput pucnjeva iz pitolja bili
dovoljni da ga gurnu preko ruba. Da izazovu jo jedan flashback.
A ja sam usred noi kilometrima udaljena od bilo ega, dok je
negdje u mojoj blizini emocionalno nestabilan, treniran ubojica koji bi
mogao pomisliti da je 1982. i da se sprema za bitku. I koji bi mogao biti
naoruan.
Nekako uspijevam nastaviti hodati.
Dok su se padobranci pribliavali mjestu bitke, sa svih strana
zasula ih je paljba. Merzeri, metci, granate i protutenkovsko oruje
obruavali su se na njih dok su napredovali, od jednoga malog zaklona
do drugog.
To ja radim sada. Napredujem, pribliavam se, pokuavam ostati
nevidljiva.
Dok su se pribliavali neprijateljskoj poziciji, padobranci su uli
stranu vijest da je zapovjednik, pukovnik H. Jones, pozivni znak
Sunray, bio ubijen tijekom samoubilake paljbe na mitraljesko gnijezdo.
Sunray je pao. Ponavljam, Sunray je pao.
Stvarno moram pronai Calluma.
Stignem do vrha grebena, s njega imam bolji pogled na okruenje.
Vidim auto i svjetla zrane baze Mount Pleasant, udaljene najvie pet,
est kilometara. Queenie je nestala.
Ubrzam korak najvie to mogu. Jo jedan greben. Vidim malu
kuu. Sad znam gdje sam. To je mala koliba za skladitenje stone hrane.
Ovo je moja zemlja, dajem je u najam. Godinama nisam bila ovdje.
 Vie ne vidim svjetlo depne svjetiljke, ne mogu se oteti dojmu da
su ona i mukarac koji je nosi, nestali u kolibi.
Pred kraj prve bitke, kad su Argentinci znali da su poraeni, bijela
zastava pojavila se na snano utvrenoj koli. Trojica iz Callumove
jedinice otili su prihvatiti predaju. Callum je sigurno gledao dok su se
pribliavali, kako je izbila pomutnja i kako je krenula paljba. Sva trojica
su poginula, kao i svi Argentinci u koli.
Pribliavam se kolibi. Nitko me ne upuca. Ne vidim da je itko
unutra, ali sigurna sam da me netko gleda. Pribliim se i otvorim vrata.
Koliba za skladitenje hrane iz mojih uspomena nije kakve je se
sjeam. Pod je drven, kao to je uvijek bio kako bi vlagu drao podalje
od hrane za ovce, ali netko je pokuao mjesto uiniti udobnim. Madrac
je gurnut tik do zida. Na njemu je jastuk i zamrljani karirani vuneni
pokriva. Koliba smrdi na ljudske izluevine, vidim hrpu maloga smeeg
izmeta u jednom kutu.
Callum.
Tu sam. Okrenem se i vidim kako njegov obris, taman i
ogroman, prijei ulaz u kolibu.
to se dogaa? to je ovo? Strah me je. Ne svia mi se to sam
ovdje, zarobljena u smrdljivoj kolibi. I ne svia mi se to od Calluma
mogu vidjeti samo veliku, tamnu siluetu.
Vidio sam Archieja. Ili, mislim da jesam. Stajao je uz rub ceste,
gledao kako prolazimo. Oprosti, mislio sam da se nee probuditi.
Vidio si ga? Okrenem se, pogledam sve jo jednom. Je li bio
ovdje?
Pretpostavljam. Izgleda da ga je netko hranio. Callum gleda u
vreice ipsa na podu. Queenie se progura odostraga i krene ravno
prema omotu za okoladu.
I dao mu pivo. Kimne prema pivskoj limenci kraj jastuka. Skoro
je puna. ini se da se deku nije sviao okus. Hvala Bogu za to, limenka
piva moe nanijeti ozbiljnu tetu djetetu te dobi. Ostavi to, Piglet.
Callum se doima racionalnim. Glas mu je staloen, ravnomjerno
die. Dakle nije flashback. Hvala Bogu. Gdje je onda?
 Bog zna. Nije mogao stii daleko, ali potrebna nam je pomo. Ne
moemo ovaj teren pretraiti sami po mraku.
Jo jednom pogledam kolibu pa izaem za njim. Queenie nas
nevoljko slijedi.
Dozivao sam ga, ali mislim da bi se mogao bojati mukaraca.
Moda bi ti trebala pokuati.
Pokuam. Uzvikujem Archiejevo ime, govorim mu da je siguran s
nama, da emo ga odvesti k mami i tati, no on nas ili ne uje ili nam ne
vjeruje. Depnim svjetiljkama osvjetljavamo obje strane staze, no ako je
Archie iza stijena ili grmlja, ne izlazi iz svog skrovita.
Kako si ga uspio izgubiti? upitam kad se malo odmorim od
vikanja.
Nisam se mogao dovoljno brzo zaustaviti jer biste ti i Piglet
izletjele kroz vjetrobran. Kad sam iskoio, ve se bio provukao izmeu
grmlja i nestao. Vikao sam, iao u smjeru u kojem sam mislio da je
otiao, no nisam ga mogao pronai. Bio sam na rubu da odustanem kad
sam ugledao kolibu.
Opet smo na cesti, auto je udaljen tridesetak metara.
Barem je iv.
Aha. Ali moramo ga pronai veeras. Vidio sam ga samo na
sekundu, no nije izgledao dobro. Izgledao je poput duha. ekaj. Cat, jesi
li ostavila otvorena vrata s vozake strane?
Callum otri do auta. I ja bih to napravila, no jedva se drim na
nogama. Gledam kako stie do auta, zaviruje unutra, pa stane kao
ukopan. Ne vidim izraz njegova licu.
Ubrzam korak dok se on naginje unutra. Srce mi pone snano
lupati. Trim dok se on opet uspravlja. Ovaj put dva para oiju gledaju u
mene. Callum dri Archieja Westa.
Nije duh. Nije mrtav na dnu tresetita. Nije ispod prljavih
pokrivaa u kui nekog pedofila s otiscima prstiju na vratu. Ne raspada
se polagano u davno naputenoj, preplavljenoj olupini. Dok smo Callum
i ja pretraivali vritinu, ovaj pametni mali djeak popeo se u auto.
 Sjedi na mom sjedalu, posve drsko. Callum oslobodi jednu ruku i
izvue pokriva. No vraki je hladan. Callum mi preda Archieja, i prvi
put nakon tri godine imam ivo dijete u rukama.
N emogue da je posve sam odlutao ovako daleko. Callum ugasi
radio i ubaci u veu brzinu. Ovo nije bila impulzivna otmica.
Netko ju je isplanirao. Netko je pripremio kolibu.
No ini se da nije ozlijeen. Spustim pogled na tihog, drhteeg
djeaka u mom krilu. Archie je naslonio lice na moje rame. Oi su mu
zatvorene, ali mislim da nije zaspao.
Callum ne kae nita.
Zlostavljanje ostavlja tragove. Izuzevi nekoliko ogrebotina i
modrica, izgleda u redu. I, jo uvijek ima odjeu na sebi.
Callum toliko spusti glas da gotovo moram itati s njegovih usana.
Ta koliba je zaudarala na seks.
okirana sam. Ja sam namirisala pialinu i govno malog djeaka,
zemljani miris treseta i, mislim, pivo iz otvorene limenke. Nisam
namirisala...
Mogu li Stopford i njegove kolege analizirati mjesto zloina?
upitam. Imaju li uope opremu?
Callum skrene kako bi izbjegao rupu na cesti. Trebat e im pomo
za ovakav sluaj. Svakako si ne mogu priutiti grubu pogreku. Samo je
pitanje vremena kad e sve zavriti u britanskim novinama.
A to je s vojskom? Imaju vojnu policiju.
On odmahne glavom. Ona radi prema posve drukijim pravilima.
Pretpostavljam da e poslati nekoga iz Velike Britanije.
Ve ima dovoljno teak zadatak, mora pokuati zadrati kruzer.
Mislim da negdje u daljini mogu vidjeti svjetla. Ljudi nam dolaze
ususret. Da ne govorim o svim posjetiteljima koji su doli zasebno. Svi
imaju svoj program.
Callum mi ne odgovara.
Molim?
I dalje nita. Izluuje me kad to radi.
Misli da se zavaravam idejom da je to mogao biti netko od
posjetitelja?
Pretpostavljam da to nije posve iskljueno.
Oboje uutimo. Svjetla ispred nas pretvorila su se u dugi niz.
Pribliavaju nam se vozila.
Razmiljam da odem kui. Callum zuri u konvoj koji nam dolazi
ususret. Zbunjena sam na trenutak. Misli li sad? Nakon to predamo
Archieja?
Mislim, u kotsku, doda. Zauvijek.
Nastavimo se voziti. Ne skida ruku s upravljaa, ni oi s ceste.
Nije drukije nego ovdje. Barem na obali. Loe vrijeme. Puno
velikih, glasnih ptica. Svi znaju sve o svima.
Auto se odjednom zaustavi. Traim rupu, zalutalu ovcu, mrtvog
psa. Nita, cesta je prazna. Callum se okrene prema meni. Zurim preda
se, u svoj odraz u vjetrobranu dok se auto lagano ljulja u ritmu otkucaja
mog srca.
Poi sa mnom, kae.

Imam osjeaj da je prola cijela vjenost prije nego to smo Queenie i ja

stigle kui. Jedva se drim na nogama. Brzo skinem odjeu, a zatim se
nas dvije udobno smjestimo ispod pokrivaa. Iako sam iscrpljena, san mi
dugo ne dolazi na oi.
Jedna od stvari o kojoj sam razmiljala odrastajui je da istodobno
postajemo i snaniji i ranjiviji dok pletemo mreu svojih ljubavi. Kad
sam bila mala, tri su osobe nastanjivale moj svijet: mama, tata i ja. S
osam godina, Rachel se ubacila u grupu i moj mali trio dobio je jo jedan
glas, upadljiv i snaan, kako bi pjevao harmonije. Kad sam prerano
izgubila oba roditelja, no takvo to se dogaa, Rachel i Ben drali su me
za ruku kako bih prestala padati. Nekoliko godina opet nas je bilo troje,
no bacili smo mreu i izvukli nae djeake. Prvo Neda, pa Christophera,
Kita i Michaela, etiri razbaruena, snana, glasna, smrdljiva, drska mala
djeaka, udesna, vesela bia koja su bila bliska poput opora vukova. Da
su morali, lizali bi jedan drugome rane. Zatim sam trei put zatrudnjela,
a Rachel mi je otkrila da i ona pokuava. etvorica e postati estorica.
Znale smo, jednostavno smo znale da e biti djeaci. Neke su ene
roene kako bi na svijet donosile ratnike, to je bila naa uloga. Nekoliko
kratkih godina inilo se da svijet nije dovoljno velik kako bi imao mjesta
za svu ljubav u mom srcu.
Tu je bio i Callum.

Odspavam jedan sat i sanjam pokolj. Zatim sjedim u vrtu umotana u

pokriva, s Queenie u krilu, usred vlastite kolekcije mrtvih kitova. Dok
se sunce die na nebu, osjeam da me polagano prodire smrt, i to se ini
posve prikladnim.
Poi sa mnom, rekao je Callum sino nekoliko minuta prije nego
to smo malog Archieja predali njegovim uplakanim roditeljima. Doi i
ivi u kotskoj, toliko nalik na Falklande, gdje je vrijeme grozno, ljudi
znatieljni, a divlje ivotinje velike i glasne.
U pravi as, ptica se obrui tik ispred mene. To je albatros,
ogroman i snaan, ptica koja se ak i ovdje rijetko via kako leti iznad
kopna. Odjednom opet razmiljam o Rachelinoj omiljenoj pjesmi.
Stari mornar je na dugom putu na jug kad u besmislenom inu
nasilja usmrti albatrosa. U ostatku prie mrtva ptica oko mornareva
vrata simbolizira krivnju i tugu koju osjea starac.
Katkad mislim da svi nosimo albatrose oko vrata.
Onaj ivi iznad mene pronae zranu struju i poleti visoko, pa se
okrene i krene van na more. Pratim ga pogledom sve dok se mrlja u koju
se pretvorio ne stopi s oblacima.
 Oprosti, ljubavi moja, prekasno je. Odlazim danas i vie se nikad
neu vratiti. Ali nisi ti taj koji ide sa mnom. Nego Rachel.
etvrtak, 3. studenog, 15.45 sati
V rijeme je. Naslovna pria u Daily Mirroru senzacionalistika,
neuka glupost s budalastom fotografijom mene na plai na
Speedwellu daje mi opravdanje koje mi treba. Nitko me ne pokua
sprijeiti kad kaem da idem kui. Pretpostavljaju da sam uznemirena,
da trebam vremena samo za sebe.
Mislim da se nikad u ivotu nisam osjeala smirenijom.
No zbog nereda u uredu imam velik problem. Nisam imala
vremena za telefonski poziv. Improviziram. Vani me doeka jezovit
sumrak, kao da je svijet pao u sjenu neega zlokobnog. Na trenutak me
je strah. Zatim se sjetim pomrine. Ako bih tog trena podigla pogled kao
to to ine ljudi oko mene, vidjela bih kako Mjesec prodire Sunevu
svjetlost.
Nisam praznovjerna osoba, ali ovo se ini posve prikladnim.
Upalim farove i krenem. Kue, trgovine, uredi u Stanleyju
prolijeu kraj mene. Cesta se zavojito uzdie. Izlazim iz grada.
Netko me pokua zaustaviti. Vidim obris, poznate oi, ali prekasno
je. Prekasno da zaustavim auto, upustim se u razgovor, budem normalna
osoba. Nisam normalna osoba. Ubojica sam. udovite. Zahvaljujui
fotografiji na naslovnoj stranici nacionalnih britanskih novina, cijeli
svijet zna to sam.
Ne znaju ni dio prie.
Vozim bre nego to bih trebala uzimajui u obzir manjak svjetla,
no ova cesta uvijek je prazna. Skrenem iza zavoja i ugledam bijelu kuu
s plavim krovom. Rachelinu kuu.
Netko je na cesti. Dijete. Na trenutak pomislim da je Archie West
koji se iz grmlja kraj ceste opet materijalizirao preda mnom, i da je
njegovo pojavljivanje znak moga posljednjeg stadija ludila. Zatim mi se
dovoljno razbistri glava kako bih vidjela da to nije Archie. Ni jedan od
mojih djeaka. Dijete je mravije od Archieja, moda malo nie, svjetlije
kose i sjajnih plavih oiju, no ipak stvarnije od plodova mate
poremeena uma koji me proganjaju posljednje tri godine.
Dijete izgleda kao Rachel. To je Peter. Peter Grimwood, njezin
najmlai sin. Ovo je prilika koju nisam mogla zamisliti ni u svojim
najmranijim snovima.
Tri, Petere. Okreni se i tri.
Na sredini je ceste, zuri u mene dok mu jurim ususret. Ne mie se s
mjesta. Neustraiv je. Zuri.
Koliko je lake uzeti dijete umjesto odrasle osobe. Koliko
pogubnije za Rachel izgubiti dijete umjesto vlastitog ivota. Savrena
osveta.
Snano pritisnem konicu i auto se klizei zaustavi. Peter je
nekoliko koraka udaljen od mene. Sigurno nije sam.
Sam je. Vidim Rachelin auto na prilazu, ali od nje ni traga, kao ni
od dvojice starijih sinova koji su se ve trebali vratiti iz kole. Otvorim
prozor i oslukujem.
Nita osim krikova pomornika i tutnjave oceana. I nekontroliranog
lupanja dvaju srca.
Tri, Petere. Zaboravi sve to su ti govorili. udovita postoje, i
ovo je dolo po tebe.
Ostavivi upaljen motor, izaem iz auta oekujui da e se
okrenuti i pobjei, nestati unutar sigurnih granica obiteljskog vrta. On
to ne napravi. Nastavi zuriti. Pitam se na trenutak je li ga preplaio
prizor nestajueg sunca, iznenadno zamraenje njegova sjajnog svijeta,
ali nije. On gleda mene. Nikad me u ivotu nije vidio, ali u njegovim
oima boje zvonia vidim traak prepoznavanja. Ili sam stekla
sposobnost hipnotiziranja. Kao zmija.
Posljednja prilika, Petere. Razbij aroliju. Samo sam korak
udaljena. Nadohvat ruke. Samo jedan udarac udaljena.
arolija nije nestala. Peter se ne pomie. Zato to uinim ja.
 Callum
Upucaj ga! Jebeno ga upucaj.
Ti ga upucaj!
Nada iezava iz djeakovih oiju. Nijedan mukarac nema muda ubiti
prestraeno dijete. Jedan metak. estok ubod bajunetom. Dijete pada u
blato. Moj metak. Moja bajuneta. Katkad ne moe pobjei od
odgovornosti.
etvrtak, 3. studenog, 10.30 sati
S tiem u Stanley sredinom jutra i odlazim na kasni doruak u Bob-
Cat's Diner. Dugu, usku jednokatnicu s jarko naranastim krovom i
stolovima. Slike na zidovima su izblijedjele, jeftino uokvirene fotografije
luke. to je zapravo besmisleno uzimajui u obzir da zalogajnica ima
jedan od najboljih pogleda na luku u Stanleyju.
Kod kue bi sluba za zatitu okolia naredila njezino ruenje. Na
zidovima su masne mrlje, a u sjenilima mrtve muhe. I, hrabrija ste osoba
od mene ako se odvaite ui u zahod odostraga. No, kao to Bob-Cat
redovito istakne, nitko tko je jeo ovdje nije umro unutar dvadeset i etiri
sata.
Otvorim vrata i osjetim poznat miris prenog ulja. Nekoliko
posjetitelja sjedi za stolom kraj prozora, a momci s ribarskih brodova na
kraju pulta za posluivanje. Druina lokalnih radnika razvlai ik-pauzu
koliko god moe. Tradicionalna jutarnja stanka, ik-pauza, ukljuuje
aj, cigaretu i kola. Propast za ivot veine poslodavaca.
emu se ti smije? Roberta Catton, poznata i kao Bob-Cat,
ostrue slaninu s rotilja i baci je na pecivo. Doda lagano peeno jaje te
smeim umakom ispie slovo C za Callum. Kao to zna rei, detalji
ine razliku. Ve dugo vremena mi posluuje doruak. Vie ne mora
pitati to elim. I zna da neu uvijek odgovoriti na njezina drska pitanja.
Kava se ohladila. Nasloni se na pult. Skuhat u svjeu.
Tijekom vie od deset godina, koliko dolazim ovamo, Bob-Cat
nijednom nije ponudila tek skuhanu kavu. Pije ono to je u loncu sve
dok ne mora istresti zrna kave, a ako ima muda poaliti se, podsjetit e
te da kod kue vjerojatno ima loni i staklenku s instant-kavom.
 Ja ne kaem nita. Neu iskuavati sreu. Kava kod Bob-Cat nije
loa kad je tek skuhana.
Imat e mnogo toga za ispriati danas, proguna.
Tanjur koji mi prui nije napuknut, a obrisala je i ostatke ulja.
Dodala je ubrus, mali potrgani komadi kuhinjskog papira, ali to znai
da je uloila vie truda nego obino. eli neto. Nije previe teko otkriti
to.
to je s povjerljivosti odnosa izmeu lijenika i pacijenta? Kaem
to iz principa jer znam da ne postoji ni najmanja mogunost da u ovom
mjestu neto ostane tajnom. Svaka dva tjedna posljednje tri godine
odlazim na jednosatni razgovor kod savjetnice, a za manje od tjedan
dana nakon prvog razgovora svi su na otocima znali da idem kod
lokalnog rinka. (Osim Catrin, kao to sam saznao u utorak naveer.) No
svi su se ponijeli prilino blagonaklono. Dok su bivi patrioti ovdje
znani kao trostruki M militaristi, misionari i mangupi vrlo su
popustljivi prema bivim vojnicima.
Nikad nisam pitao koji sam ja od trojice M. Nisam morao.
Nema nita povjerljivo glede pronaenih djeaka. Jedan iv, jedan
mrtav, neka nam Bog pomogne. Bob-Cat doima se uvrijeenom. Za
enu otra jezika, ivac joj se digne bre od kose. Trenutano je
uspravna. Pet centimetara ekinjave prosijede kose stri joj navrh glave
dok joj je sa strane prilino udno uvrnuta. Ona je jedna od onih
lokalnih ena koje nemaju ni vremena ni strpljenja baviti se sitnicama
koje znae biti ena. Voenje zalogajnice njezin je drugi posao. Skoro mi
je odgrizla uho kad sam jednom rekao da je to njezin hobi.
Promatram je. Okrenula se i petlja oko aparata za kavu koji pone
pitati, a ja gotovo oekujem da e ga udariti.
Njezin glavni posao je voenje farme. Ona i suprug imaju mali
posjed izvan Stanleyja s nekoliko ovaca, par svinja i malom vojskom
peradi. Njezine ruke prekrivene su mrljama svijetlosmee boje od
treseta koji iskopava za gorivo, a nokti uvijek prljavi. Njezina je koa
preplanula i izborana, no miii se dobro dre. Mogla bi biti bilo koje
dobi izmeu etrdeset i ezdeset. Ima mesa na kostima, ali nitko
svakako ne mukarci ne bi je proglasili debelom. Vidio sam je na
natjecanjima u obaranju ruku s prilino snanim momcima. U Globeu je
gotovo svaku veer.
Nisu prestajali priati o tome sino na radiju. I dalje govori o
djeacima, Archieju i Jimmyju, dok vie preko ramena i bori se s
aparatom za kavu. Razgovori oko nas su utihnuli. Naravno, svi ve sve
znaju, ali ele uti jo jednom, iz prve ruke.
Odavno sam se naviknuo na nepopustljivu znatielju.
Kad si stotinama kilometara daleko od ostatka svijeta, kad je vijesti
iz ostatka svijeta uvijek premalo, kad uvijek stiu prekasno, svijet koji
nastanjuje, koliko god malen ili rijetko naseljen bio, poprima
nevjerojatnu vanost. Na Falklandskom otoju, svi znaju sve o svima.
Bob-Cat mi nalije kavu i stavi je preda me. Pazi na alicu, kae.
Imali smo puno nezgoda ovaj tjedan.
Prije dva dana razbio sam jednu od njezinih alica, i platio vie
nego to je vrijedila. Ne namjeravam se jo jednom ispriavati. S druge
strane, kava koju mi je posluila doima se kao odgovor na sve moje
probleme ovaj tren, a imam pet minuta za etnju od trideset sekunda.
Mogu si dopustiti velikodunost.
Prokleti radio zna biti prava gnjavaa. Duboko zagrizem i iznova
pomislim da postoji Bog koji sigurno uiva u dobrom doruku. Ljudi bi
ili u rat za Bob-Catinu slaninu. Debela je poput naglo peenog odreska,
sona poput mlade piletine, savreno slatka i slana. Bob-Cat uvozi med
iz June Amerike, sama soli i sui meso. Rabi sol iz oceana. Svaki put
kad je jedem imam osjeaj da je to najbolje to sam ikad probao. Moda
su Argentinci to nanjuili prije dvanaest godina.
eka da nastavim. Svi ekaju.
U Globeu su sigurno ostali bez dobrog dijela zarade, kaem
nakon to sam progutao zalogaj bre nego to sam htio. Mislim da su
nas svi doli doekati. Potpun krkljanac dug vie od kilometra.
Odluim da u govoriti samo o Archieju. Ta je pria imala sretan
kraj. Jimmyjeva obitelj ne zasluuje da se traa o njoj.
 Rekla sam im. Bob-Cat odmahuje glavom na onaj nitko-te-ne-
slua nain. Govorila sam im da ostanu gdje jesu i ostave cestu
prohodnu za policiju i hitnu pomo, ali nisu me posluali.
Prilino sam siguran da sam sino u koloni proao kraj Bob-
Catinoga starog Land Rovera, ali ne elim se prepirati. Imam manje od
tri minute, i ne namjeravam ostaviti ni mrvicu ove hrane.
Kad smo se sino vozili s Archiejem zamotanim u moj pokriva na
Catrininom krilu (to je izluivalo Piglet), raspravljali smo o tome
trebamo li vijest javiti radiovezom. Odnosno, ja sam raspravljao naglas
sam sa sobom. Catrin je sluala irom otvorenih oiju i stisnutih usana.
Kad sam odluio da je prilika da njegove roditelje to prije oslobodimo
muka vanija od vjerojatnosti da e pola stanovnika Stanleyja izai kako
bi nas doekalo, kimnula je sloivi se. Nazvao sam Boba Stopforda
preko navodno sigurnoga kanala, koji to naravno nije. uli samo kako je
petnaest minuta poslije vijest objavljena na radiju.
Mislim da sam donio pogrenu odluku, kaem, kad su se na
obzoru pojavili farovi naeg odbora za doek. Nije problem sresti jedan
auto na Darwin Roadu i zaobii ga. No posve je druga stvar zaobii
nekoliko desetaka, uzimajui u obzir dubinu jaraka kraj ceste. Pa ipak je
drhtei, utljivi mali djeak morao biti predan roditeljima i odvezen
vozilom hitne pomoi koje se potom moralo provui kraj svih ostalih
automobila kako bi stiglo do bolnice.
Nisi. Napokon se javila Njegovi roditelji znaju da je na
sigurnom. Znaju to ve sat vremena. Nema pojma koliko im to znai.
ak i ako e sunce izai prije nego to ga budu mogli drati u
rukama?
Zurila je u svjetla koja su se poput goleme zmije iz filmova
znanstvene fantastike vijugala u naem smjeru. Nee ih sprijeiti zastoj
u prometu. Njezine ruke bile su bijele od napetosti, a ja sam shvatio da
je to vjerojatno prvi put da Catrin dodiruje dijete otkad su poginula
njezina djeca.
Barem je sad sve gotovo, kae Bob-Cat. I djeaku se nita nije
dogodilo.
 Njezine me rijei vrate u sadanjost. Planirao sam poslije otii do
bolnice kako bih provjerio je li Archie dobro. Znamo li kako je?
Kimne u smjeru jednog od radnika. Neakinja Ronijeve ogorice
radi u bolnici. Djeak je stabilno. eka da to potvrdi Ron. On polagano
kimne i ugasi cigaretu izmeu palca i kaiprsta.
Jako dehidriran. Bob-Cat nastavi prije nego to Ron ima priliku
otvoriti usta. Vjerojatno upala plua, no davali su mu antibiotike
tijekom noi, puni su nade. Nema veih ozljeda. Nekoliko ogrebotina i
modrica.
Nagne se preko pulta. Mogu osjetiti dim, kavu i alkohol u njezinu
dahu. Nema znakova da je netko dirao djeaka, ali to se ne moe uvijek
prepoznati, zar ne?
Zapravo, mislim da moe. Osobito ako je diranje ukljuivalo
penetriranje.
Ona spusti pogled. Bob-Cat se u tren oka moe iz ljubazne osobe
pretvoriti u vraki podlu.
Tko je njegov lijenik?
Zloban osmijeh. Ben Quinn. Catrinin suprug.
Znam da eli da je ispravim, da kaem bivi suprug. Napravim
mentalnu biljeku da moj odlazak u bolnicu ipak nema smisla. Ako je
tono sve to mi je rekla, ispalo je bolje nego to se itko od nas mogao
nadati.
Zahvalim joj na doruku, ispijem kavu i platim kao da bi me
inae pustila i izaem na vjetar.

Moram proi nekoliko ulica, no uvijek mi je drago proetati

Stanleyjem. Veina kua napravljena je od materijala koji lokalni ljudi
zovu vijugavi lim. Podsjea na vodoravne drvene daske, a kad zapue
vjetar, kripi i fijue poput grupice dauih starih gospoa koje igraju
tombolu. Veina kua obojena je jarkim bojama. Mislim da je to zbog
prkosa vie nego zbog dekora, kao da snaan vjetar ne bi mogao
polovicu njih porazbacati po oceanu.
 Dok se pribliavam osnovnoj koli, redarstvenica Skye izlazi kroz
dvorina vrata. Malo se trgne kad me ugleda i spusti pogled na stazu.
Jutro. Zaustavim se pred njom. Namjeravao sam to jutro
navratiti i u policijsku postaju.
Callum. Zdravo. Skine kapu i pone njome lagano udarati po
bedru kao da je bubanj. Kako ste jutros? Mislim, jeste li se oporavili od
pustolovine?
Da. Kao i Archie, koliko sam uo. Bez loih posljedica, prema
izjavama ljudi.
I dalje ima zabrinut izraz lica koji mi govori sve to trebam znati.
Kolaju glasine da nije povrijeen, Skye. Ako to nije istina, nikome
ne radi uslugu prikrivanjem.
Pogleda preko svog ramena pa preko mog dalje niz brijeg. Nitko
nita ne prikriva. Koliko znamo, Archie nije ozlijeen. Osim to se
gotovo smrznuo i bio jako gladan, ini se da je u redu.
U emu je onda problem?
Jo jedno ogledavanje. Kae da ga je oteo mukarac, to zapravo
nema smisla. Tko bi ga oteo i ne uinio nita? Slegne ramenima.
Glavni naelnik Stopford misli da je vjerojatno zbunjen.
Suzdrim se od opscenoga komentara. Moda je zbunjen, ali nije
sam preao pedeset kilometara.
Korakne u stranu. Stvarno se moram vratiti. Moete poslije
izravno pitati g. Stopforda.
ak ni ja nisam dovoljno lud da na silu zadrim policijsku asnicu.
Pustim je da ode i krenem dalje.
Nekoliko koraka od kole na drugoj strani ulice ugledam malo
dijete u kolicima. Crveno je u licu, natee remen, plae i pokuava se
osloboditi. Spremam se prijei cestu kako bih provjerio je li dobro kad
prepoznam dijete i kolica. To je najmlai sin Rachel Grimwood, dijete
koje me dovelo u nepriliku kad sam poetkom tjedna razbio Bob-Catinu
zdjelicu.
Zatim ugledam ensku stranjicu kako izviruje iz stranjeg dijela
Land Rovera nekoliko metara dalje te prema jahaim hlaama i izmama
zakljuim da je to Rachel. Imam dobro oko za prepoznavanje ena
prema njihovim stranjicama. No automobil nije njezin nego Bob-Catin.
Svugdje bih prepoznao tu prljavu, staru hrpu lima.
Iz nekog razloga Rachel kopa po stranjem sjedalu Bob-Catina
auta.
Slegnem ramenima. Ne tie me se. A klinac se ini u redu.
Iznerviran, ali u redu. Nastavim se penjati uzbrdicom.

Dr. Sapphire Pirrus nije lijenica prema ijednoj definiciji, svakako nije
psihijatrica, ali pohaala je sve prave teajeve, ima prave svjedodbe na
zidovima i prije svega, zna sluati.
Njezina je kua dovoljno uzdignuta kako bih imao dobar pogled na
luku. Papirologija, odgovorila je Catrin kad sam je pitao to planira
danas. Danima emo biti zauzeti zbog nasukavanja dupina. Bit e u
uredu cijeli dan zbog papirologije. No traim njezin brod meu
ribarskim plovilima, jahtama i trajektima koji jure u luci. Mislim da ga
vidim privezanog, no teko je rei odavde. Malo dalje, usidren u
vanjskoj luci je kruzer Princess Royal. Ve je trebao zaploviti prema
Junoj Georgiji, pa dalje prema Antarktiku. Putnici su sigurno platili
malo bogatstvo za putovanje. Nee im se svidjeti ovo odgaanje.
Pa ipak se svi na otocima nadaju da je otmiar Archieja Westa
negdje na tom brodu. Stopford ga ne moe pustiti.
Sapphire otvori vrata i odvede me do ordinacije u prednjem dijelu
kue. U zraku se, kao obino, osjeti blagi trag eterinoga ulja paulija.
Sapphire je bila dijete hipijevskih roditelja prije nego to su hipiji bili u
modi. Njezina obitelj dola je na otok prije etrdeset godina kad su ona,
njezin brat i sestra bili mali. Doli su sanjajui jednostavan ivot,
samodostatnost.
Jesi li dobro? upitam dok sjedam na svoje uobiajeno mjesto,
naslonja s drvenim rukama okrenut prema prozoru. I dalje mogu
vidjeti luku, promatrati brodove. Zimsko ienje?
 Dok sjeda u naslonja nasuprot meni, zatitraju joj usne. Zbuni je
kad je pitam neto osobno. Ona je ena koja ne voli mijeati stvari. Sat
koji plaam pripada meni, treba ga iskoristiti i razgovarati o meni i
mojim problemima. Ne suraujem uvijek jer ne elim biti zahtjevni
luzer zaokupljen samim sobom koji bih mogao postati nakon previe
savjetovanja.
Imali ste nekoliko vrlo zanimljivih dana. Podigne notes i
provjeri je li joj olovka pri ruci. Nikad ne dri olovku, samo je tu i tamo
uzme kako bi napravila biljeku. Pretpostavljam da to radi namjerno jer
kad je jednom na to zaboravila, neprestano se igrala njome, vrtjela je i
okretala, nabijala je i valjala po rukohvatu. Kad Sapphire dri olovku,
otkriva koliko je nervoznom ini ovaj posao. Ili je moda rije o meni.
Zar bi trebala obraati pozornost na traeve?
Mali otok.
Ne kaem joj to doslovno, otoci su golemi, gotovo veliine Walesa,
ali broj stanovnika je mali. Svjestan sam da bi me mogla prestati primati
na razgovor ako je previe razljutim.
Dobro izgleda, kaem umjesto toga, to je vjerojatno jo gore.
No, istina je. Visoka je i ilava, vie mrava nego vitka, lijepo se odijeva i
preferira jarke boje. Danas je u kardiganu boje safira koji joj see do
koljena. Ima duge, mrave noge. S obzirom na ime Sapphire, oekivao
bih da ima plave oi, no njezine su svijetlosive, gotovo iste boje kao
njezina kosa koja joj u kovrama pada do ramena. Blijede je puti.
Jednom sam je pitao kako mala djevojica koja nema plave oi
zavri s imenom Sapphire. Napuila je usne na trenutak, pitala se kako
e se izvui, a da mi ne odgovori.
Moj stariji brat zove se Mistral, rekla je naposljetku. Moja mlaa
sestra je Blaze. Rekla bih da sam imala sree.
Kao to sam rekao, hipijevski roditelji.
O emu bi prvo htio razgovarati? Ton njezina glasa otkriva da je
bilo dosta zezanja za danas. Zapravo, postoji samo jedno o emu bih
uvijek htio razgovarati, ali osjeam se kao djevojica kad to inim.
 Imao sam jo jedan flashback, kaem joj umjesto toga i opiem
incident na Endeavouru, ili ono ega se sjeam. Slua ne prekidajui me,
katkad napravi biljeku, katkad joj se izmeu svijetlih obrva pojavi mala
bora. Ne reagira kad joj kaem da sam pronaao tijelo Jimmyja Browna,
istaknuvi tako da to i nije novost, no kad doem do zaista zanimljivog
dijela (barem po njezinu miljenju) ona olovkom pone kuckati po
rukohvatu naslonjaa.
Ozlijedio si Catrin? kae nakon to zavrim. Fiziki je
ozlijedio?
Ne koliko je ona mene, kaem sjetivi se kako me udarila
eljeznom polugom. Sigurno ne onoliko koliko me je mogla ozlijediti,
mislim, prisjetivi se pitolja koji je izvukla.
Na olupini sam vidio dovoljno od poluautomatskog pitolja kako
bih se zaustavio i razmislio. Poslije, nakon to je Catrin otila u svoju
kabinu na brodu, pronaao sam ga i poblie pogledao. Ballester-Molina,
star nekoliko desetljea, argentinska kopija slavnoga amerikoga kolta
M1911. Kolt se proizvodio irom svijeta, katkad je kopija bila
zanimljivija od originala. Britanska vojska rabila je Moline u nekoliko
tajnih operacija tijekom Drugoga svjetskog rata. Nemam pojma kako je
onaj zavrio u Catrininim rukama, ali neki njezini predci i nisu bili
previe miroljubivi.
Sve u svemu, Molina je pristojno oruje. Nisam ozbiljno bio
razmotrio mogunost da ga Catrin uporabi. ena koju sam mislio da
poznajem ne bi mogla uperiti pitolj u ivo bie i povui okida. To
samo pokazuje koliko sam pronicljiv.
Ne pokuavam si to objasniti, kaem. Sam Bog zna da je Catrin
zadnja osoba koju bih svjesno ozlijedio.
Reci mi sve ega se moe sjetiti. Od penjanja na brod do trenutka
kad si opet doao k svijesti.
Pokuam, ali flashbackovi su poput snova. Ako ih ne ulovi
nekoliko sekunda nakon buenja, brzo ieznu. Neto u vezi s
bombardiranjem Galabada, mislim.
 Tvoja regimenta svjedoila je dogaanjima, zar ne? U to ste
vrijeme bili utaboreni u Fitzroyju? Sapphire, kao i mnogi stariji
otoani, dobro je upoznata s povijeu sukoba. Chinook nas je 2. lipnja
1982. spustio na ogoljenu, snijegom prekrivenu padinu brijega iznad
Port Pleasanta. Bilo nam je nareeno da se odmorimo prije priprema za
posljednji juri na Stanley. Umorni od bitke i zauzimanja Goose Greena,
utaborili smo se i gledali kako dva broda, Sir Galahad i Sir Tristram,
ulaze u luku s novim jedinicama i naoruanjem. Na nae iznenaenje,
jedinice se nisu iskrcale pretvorivi oba broda u laku metu u sluaju
argentinskog napada.
To se dogodilo nakon nekoliko dana. uli smo dolazak Sky
hawkova, grmljavinu strojnica te gledali kako se vojnici iz zapaljenog
broda bacaju u zapaljeno more. Paljba, motori aviona i eksplozije
projektila navodno su bili zagluujui. Moda i jesu. Moda su uzvici
ranjenih i umiruih vojnika bili samo u naim glavama. Sve to znam je
da je tada zvualo stvarno, da i dalje zvui stvarno u mojim
flashbackovima.
Otrali smo dolje do plae i otkrili da ne moemo dodirnuti
preivjele jer se njihova pocrnjela koa ljutila poput kore drveta. Zrak
je bio ispunjen smradom baruta i fosfora koji je prijetio da nam uniti
plua, no i to je bilo bolje od mirisa spaljenog mesa. Dandanas poelim
povratiti kad osjetim i najmanji traak mirisa rotilja.
I Catrinini sinovi, Ned i Kit. Oni su takoer vani. No ne postoji
nita logino u vezi flashbackova kad se dogode. Zamislite drogiranu,
pijanu nonu moru. Najstraniji prizori koje moete zamisliti vrte vam
se po glavi.
To ima smisla. Sapphire se nagne prema meni. Osjetim njezin
teki, mousni parfem. U stresnom stanju otiao si s Catrin na mjesto
gdje si preivio jedno od najgorih iskustava u ivotu. Nisi ondje
pronaao samo tijelo mrtvog djeaka, premda ne onoga kojeg ste traili,
nego i igraku koja je pripadala jednom drugom mrtvom djetetu.
Jednom koje ti je mnogo znailo.
Moda to nije bio Kitov zec.
 Kratko odmahne glavom ne uvaivi moj odgovor. Nije vano. U
tom si trenutku mislio da jest. Uope nisam iznenaena da je to bio
okida za jo jednu epizodu. No iznenauje me to si se uope doveo u
takvu situaciju.
Slegnem ramenima. Svi smo htjeli pronai dijete.
Mogao je otii jedan od dvije tisue asnika na otocima. Jesi li
siguran da nisi traio izgovor da bude sam s Catrin?
Sapphire je nepopustljiva. Prolo je pet minuta od poetka seanse,
a ona me ve prikovala.
Jesi li razmiljao o onome o emu smo razgovarali proli put?
Ustanem i odem do prozora. Ribarski brod koji uplovljava u luku
ostavlja bijeli trag na moru, a jato ptica strvinara je u zraku.
Callume, veina tvojih simptoma PTSP-a nestala je tijekom
godine dana od tvog dolaska ovamo. Bio si na dobrom putu da ozdravi.
Znam to slijedi. Sve sam to ve uo.
Zatim su se, gotovo odmah nakon nesree s Grimwoodovim
autom, strani flashbackovi opet vratili. Prema Sapphireinom
povienom tonu znam da se okrenula u mom smjeru. Ne mora biti
genij kako bi otkrio da su izravno vezani uz ono to se dogodilo tog
dana, uz novu traumu u koju si bio osobno upleten.
Kako je tata? upitam. Spreman za veliku no? Sapphirein otac
odgovoran je za vatromet petog studenog.
Ignorira me. Ne krivim je. To je bio prilino jadan pokuaj
skretanja s teme.
Prole su tri godine i nema naznaka poboljanja. Naprotiv, prema
onome to si mi upravo ispriao, sve je gore. Osim ako nisi neto
skrivao. Nikad dosad nisi bio fiziki nasilan.
Nita ne skrivam od tebe, kaem. Laem, naravno.
Meni se ini da Catrin i njezina tuga imaju izravan i lo utjecaj na
tvoje psihiko zdravlje. Ona odbija preboljeti svoj gubitak i dok je ona u
tvom ivotu, ni ti ne uspijeva preboljeti to se dogodilo.
Naglo se okrenem. Izgubila je dvoje djece. Troje djece. ujem
kako mi puca glas i znam da sam napravio greku koju e Sapphire
uoiti. Koliko je to brzo trebala preboljeti? Za est mjeseci? Godinu
dana?
Mora razgovarati s njom. Zna da mora.
Nije dovoljno snana.
Podigne jednu svijetlu, savrenu obrvu. Juer je ubila skoro
dvjesto dupina. Rekla bih da je snanija nego to se ini.
Pat pozicija. Ljutit sam. Po njezinom pogledu, ini se da je i
Sapphire prilino iznervirana.
Misli da ne moe razgovarati s Catrin o neemu tako bolnom jer
si zabrinut kako e to podnijeti?
Moda sam zabrinut kako u ja to podnijeti.
Kao odgovor dobijem odluno odmahivanje glavom. Ne slaem
se. Uvijek se radilo o tome to je najbolje za nju. I dalje tvrdim da ne bi
trebalo biti. Radi se o vama dvoma.
Ona je izgubila sve.
Pa, moglo bi se rei da si i ti.
Duboko udahnem.
Ima i drugih ena na svijetu, kae, ne prvi put, no glas joj je
njeniji nego obino. Ima i drugih ena na otocima.
Osmjehnem se. To mi ne pada teko. Iako mi oteava ivot,
Sapphire mi je draga. Ti, kaem. Premda bi mogla pomisliti da je to
neetino. Dok ekam na njezin odgovor, shvatim da se samo napola
alim. Sapphire je jebozovna, iako je deset godina starija od mene. Iako
je udana. Odjednom je poeviti Sapphire najbolja ideja koju sam odavno
imao. Ovdje, sada. Na tankom sagu be boje ili na stolu dok gledam kako
isplovljavaju brodovi. Spustila je pogled na notes. ekam da podigne
pogled. Odgovor e biti u njezinim oima, a ja u se ravnati prema
njemu.
To bi bilo potpuno neetino, kae jednolinim glasom i dalje
sputena pogleda. Osjeam se kao kreten.
U prostoriji je zavladala nelagodna atmosfera. Pitam se trebam li
otii, iako je ostalo jo dvadeset minuta nae seanse.
 Kako je Catrin bila sino? Kad ste vas dvoje vraali dijete. To joj je
moralo biti teko.
Sapphire obino nerado troi vrijeme razgovarajui o Catrin. To
to ju je ponovno spomenula vjerojatno znai da mi je oprostila. Ili da je
izabrala najbolji nain da moju pozornost skrene sa sebe. Prijeem sobu
i sjednem, odluan da u se ostatak seanse ponaati pristojno.
Tiha. Kao da sve to ne moe istinski pojmiti. Ali i ja sam nakon
Speedwella bio slina raspoloenja. Mislim da smo oboje funkcionirali
na autopilotu.
Kimne, to je znak da eli da nastavim.
Bila je neuobiajeno tiha. ak i prema njezinim standardima. Nije
bilo pitanja poput: >Kako je stigao onamo? Koliki su bili izgledi da emo
u tom trenutku prolaziti onuda?< ni reakcije koju biste oekivali.
Gotovo je, ne znam, sve lako svladala. Kao to sam rekao, funkcionirali
smo na autopilot.
Misli li da e to ublaiti javno miljenje? To to je odigrala
presudnu ulogu u pronalaenju djeaka.
Koje bi se to javno miljenje trebalo ublaiti?
Ubila je dvjesto kitova.
Eutanazirala je dvjesto umiruih ivotinja.
Nee svi biti tog miljenja. U Sapphirein glas uvukla se otrina.
Zna to radi, podbada me u vezi s Catrin.
Otoani nee imati problema s tim.
Neki. Moda veina njih. No uvijek e biti nekoliko njih koji e
sumnjati. Je li pretjerala? Je li doista sve isprobala? ula sam da su
posjetitelji mnogo priali o tome.
Oni e otii za nekoliko dana. Ne bih se iznenadio kad bi kruzer
danas isplovio.
Opet kimne, iako znam da se ne slae sa mnom. Dotaknula je temu
koja me, moram priznati, zabrinjava. Catrin bi se trebala moi osloniti
na podrku ljudi oko sebe. Nisam siguran da e je dobiti nakon
jueranjeg dana.
Voli li je jo uvijek?
 Pitanje me iznenadi. Nikad me to nije pitala tako izravno.
Ponaa se vrlo zatitniki, kae. Ne samo sa mnom. Juer si
odjurio na Speedwell kako bi joj uvao lea, zar ne?
Kimnem, ne pokuavam se pretvarati jer bih tako uzaludno troio i
svoje i njezino vrijeme. Ona nije ena koje se sjeam. I dalje se nadam
da e se vratiti, barem traak nje, no ona je ljutura. Kako se ono kae
kartonski lik.
Slaem se s tobom, no nisam te to pitala.
Naslonim se i zatvorim oi. Volim li jo uvijek Catrin? Zapravo
sam je zaprosio prije nekoliko sati, okirao sebe koliko i nju. Rekao sam
joj poi sa mnom, pozvao je u svoj dom na drugom kraju planeta.
Napusti ovo mjesto i sjeanja koja te sputavaju, izgradi nov ivot. Usudi
se vjerovati da bi opet mogla biti sretna. Nije odgovorila. Nije rekla ni
rije ostatak puta. Volio bih se uvjeriti da je to zato to razmilja, ali ni ja
nisam tako glup.
Sve to znam je da je postala dio onoga to jesam. To mi se
posebno ne svia, kao to mi se ne svia da patim od PTSP-a, kao to se
nekim mojim prijateljima iz regimente ne sviaju njihovi osakaeni
udovi ili lica puna oiljaka. Jednostavno sam nauio ivjeti s tim da ona
postoji.
Zanimljivo je to svoje osjeaje prema Catrin usporeuje s ratnim
ozljedama.
Koji dio trivijaliziram prema vaem miljenju?
Mislim da su tvoji osjeaji prema Catrin poput topovske vatre
koja i dalje gori. Prole su tri godine od prekida vae veze, a ona ti jo
uvijek nanosi bol.
U pravu je. Oduvijek sam znao da je u pravu, ali u ovom trenutku
nemam snage za raspravu.
to da uinim u vezi s tim?
Pa, mislim da bi mogao poeti razgovarati s njom.
Razgovaram s njom. Proveo sam vei dio jueranjeg dana s
njom.
 Ne govorim o avrljanju. Govorim o onome to se dogodilo
izmeu vas. Zato se dogodilo. Zato je zavrilo.
Pogledam na sat i odluim da je vrijeme isteklo, bez obzira na to je
li zaista tako ili ne. Dogodilo se jer se nije moglo ne dogoditi. Zavrilo
je jer se nije mogla baviti ni s kim i ni sa im nakon smrti sinova. Nema
se to tu rei. Ustanem i spustim gotovinu na stol. Obino dobacim
neku duhovitu primjedbu o tome kako mi je bilo zadovoljstvo. Ne i
danas.
O, mislim da ima. Slijedi me kroz sobu i hodnik. Nikad dosad
nije nastavila razgovor nakon to je zavrila seansa. O djetetu koje je
nosila kad su djeaci poginuli. Ono koje je izgubila.
Znam to slijedi. Otvorim vrata i ne okrenem se. Ne moram.
Njezin zavrni potez savreno se uje.
Callume, mora saznati je li to dijete bilo tvoje.
N e idem kui. Sam Bog zna da trebam tota obaviti, no dananji dan
nee biti jedan od onih produktivnijih. Umjesto toga, odvezem se
do plae nekoliko kilometara udaljene od Stanleyja. Izaem iz auta i
krenem kroz dine.
Sprema se oluja. Vjetar jaa, baca ogromne valove po obali. Ptice
Catrin bi u tren navela njihova imena; one su samo velike, bune ptice
za mene zabavljaju se iznad moje glave, zaranjaju, valjaju se, vrite iz
svega glasa.
Ovo je jedna od manje omiljenih plaa, ak i meu otoanima.
Stijene su veim dijelom preniske kako bi pruile zatitu,
onemoguavaju igre loptom. Zbog njih je gotovo nemogue pratiti djecu
pogledom. S druge strane, idealno su stanite za sve vrste gnijezdeih
ivotinja, stoga je odavno jedno od Catrininih omiljenih mjesta.
Mjesto je sjajno i za tranje ako mislite da je neprestano
izbjegavanje i zaobilaenje stijena dobra vjeba za reflekse i okretnost.
Tako smo se upoznali.

Trao sam brzo i uporno, osjeao se prilino dobro. ivot je bio dobar.
Od trajnog preseljenja na Falklande, loi snovi i dnevni flashbackovi
gotovo su posve nestali. Ne znam je li to bilo zato to sam bio okruen
ljudima i nainom ivota koji smo htjeli zatititi, zato to sam bio
dovoljno blizu demonima kako bih ih mogao gledati u oi, ili
jednostavno zato to sam imao dovoljno mira za razmiljanje. No ve
godinama se nisam bio osjeao tako dobro. Bio sam zdrav. U formi,
snaan, trao sam redovito, dizao utege, igrao nogomet. Posao je iao
dobro. Dobro sam zaraivao, pomalo tedio, bio uvjeren da u jednog
dana postii veliki uspjeh. Bio sam u ljubavnoj vezi sa enom iz
guvernerova ureda. Oboje smo znali da je neobvezna. Ili sam to barem ja
znao, te se nadao da i ona tako misli. to god, zaposlen kurac, zdrav duh,
kako su neko govorili momci iz regimente.
Sve je bilo dobro, moj ivot ispunjen koliko moe biti. Nisam imao
pojma da bi neto moglo nedostajati. No, dok sam zaobilazio veliku
stijenu, netko kao da je pneumatskom builicom izbuio prokleto veliku
rupu u mom ivotu koju je mogla ispuniti samo jedna ena.
Bili su udaljeni stotinjak metara kad sam ih ugledao. ena i dvoje
djece prilazili su mi na plai, zaobilazili su stijene i lokve uz rub mora.
Svi su bili u kratkim hlaama i majicama svijetlih boja. Drali su se za
ruke. Manje dijete bilo je najudaljenije od mora, hlaice su mu jo uvijek
bile mokre od valova. ena je imala dugu tamnu kosu poput kelpa uz
rub mora.
Nastavio sam trati u irem luku. Nitko ne uiva u prizoru velikog
momka koji se tutnjajui pribliava. Bili su zaokupljeni neim u vodi, no
podignuli su pogled kad sam im se pribliio. Tad mi je neto sinulo pa
sam se zaustavio.
Ondje je kolonija tuljana. Podignuo sam glas kako bih nadglasao
vjetar, izravno se obratio eni i pokazao trzajem glave otkuda sam stigao.
Prilino su agresivni. Bolje je da djecu drite podalje.
To su mali juni morski lavovi, viknuo je preko plae stariji
djeak. Stari su oko est tjedana. Nisu ih napustile njihove mame. Otile
su u potragu za hranom.
Potragu, ispravila ga je majka.
Priao sam joj blie, pogledao njezinu ogrubjelu kou i bore oko
oiju koje su otkrivale da je u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim.
Otprilike mojih godina.
Ti si onaj vojnik, rekao mi je djeak.
Odvaio sam se i priao jo blie. Manji je djeak uzmaknuo,
uhvatio se za majine noge.
 Ja sam Callum. Gledao sam u mamu. Callum Murray, dodao
sam. Kimnula je kao da je to ve znala.
Ima li pitolj? Stariji klinac bio je kraj mojih nogu podignuta
pogleda.
Ne vie. To ba i nije bilo tono, ali mislio sam da bi se njegovoj
mami svidio taj odgovor. Bilo mi je teko izbliza skinuti pogled s nje.
Njezino lice bilo je siuno, savreno, svaki detalj tono one veliine i
oblika kakav bi trebao biti. Nije bila naminkana. Kozmetika bilo koje
vrste pretvorila bi to lice u lice jezivih porculanskih lutki.
Njezine oi, suzne na vjetru, bile su boje stijena koje su nas
okruivale. Njezina kosa bila je duga i ravna, neprestano u pokretu na
vjetru. Izbliza je jo vie nalikovala na kelp. Njezina koa bila je tople
bjelokosne boje pijeska. Kao da je plai udahnula ivot.
I djeca su bila tamnija. Stariji je bio preslika mame, mlai je imao
tamniju kosu i smee oi. ak i u tako ranoj dobi, neto glede njegove
brade, govorilo mi je da e nalikovati na oca.
Mi smo Quinnovi, rekla je dok je sve jae stiskala djeaka
naslonjenog na nju. Pitao sam se je li ih namjerno predstavila kao
obitelj. Mi smo dovreni i cjeloviti. Nemoj nas ni pokuati slomiti. Ovo
je Kit. Ned je onaj s opsesivnim zanimanjem za rat.
ekao sam podignutih obrva. Nee se samo tako izvui.
Catrin, rekla je trenutak poslije. Ben je moj suprug. Radi u
bolnici.
Da, to je bila poruka. Nisam slobodna. Nemoj ni pomisliti na to.
Ostavi nas sad.
Nisam siguran, ali mislim da je u blizini obale jato orka. Ako
dolaze kako bi ozlijedili tuljane, doista ne biste trebali... Spustio sam
pogled, pogledao jednog, pa drugog djeaka. Bio sam siguran da e
shvatiti to elim rei. Zar je doista eljela riskirati i prepustiti djecu
gladnim orkama?
I ona je sputena pogleda gledala djeake. Njezino lice odjednom je
ivnulo od uzbuenja. To zvui kao neto to bismo trebali pogledati.
Dobacila mi je kratak nezainteresiran pogled. Hvala vam.
 Krenula je, lagano dogirala dok su djeca drala korak s njom. Ve
nakon nekoliko minuta stigli su do stijena koje su razdvajale sigurniji
dio plae od kolonije tuljana. Morskih lavova. to god.
Krenuo sam za njima. ivotinje koje sam vidio bile su velike,
agresivne i brojne. Pozdravile su me glasnom rikom dok sam trei
zaobilazio njihovu koloniju i nije mi se svidjela ideja da progutaju ovu
malu druinu. ak i ako se mame morskih lavova nisu vratile sa svoje
ekspedicije. ak i bez dodatne opasnosti od jata orki.
ena i djeaci nestali su iza stijena, a ja sam ubrzao. Laknulo mi je
kad sam ih ponovno ugledao jer su sjedili na irokoj, ravnoj stijeni na
sigurnoj udaljenosti od ivotinja. Catrin me opazila i osmjehnula se
samoj sebi prije nego to je pokazala na crnu, trokutastu peraju koja se
lijeno povlaila na veoj udaljenosti od obale.
Prestao sam trati, nastavio dugim koracima kako bih im se
pridruio, odabrao stijenu malo dalje niz plau. Dovoljno blizu za
razgovor, ali ne preblizu kako bih ih prestraio. Manji klinac, Kit, bio je
u maminom krilu, vei stisnut uz nju.
Troje ih je, moda etvero, rekla je oiju i dalje uprtih u crna
jedra u vodi. Malo jato, moda mladci u potrazi za zabavom. ekaju da
mali morski lavovi isprobaju more. Ovaj plitki dio plae vrlo je omiljen
bazen za mladunad.
Mama, ne elim da kitovi pojedu mladune.
Rukom je obgrlila starijeg sina. Mislim da nee, duo. Pogledaj,
pingvini su shvatili to namjeravaju te velike orke.
Valovi kao da su odjednom oivjeli kad se jato glatkih, debelih
pingvina pojavilo uz rubu mora. Sudarali su se, muili se i histerino
mlatarali malim krilima u nastojanju da izau iz mora. Iza njih su se
pribliavala etiri crna jedra.
Mali morski lavovi vikali su na pridolice koje su upadale u njihov
prostor, zaplitale se u kelp, ispunjavale plau bukom. Istodobno su se
niotkuda pojavile morske ptice, okupljale se oko dijela oceana gdje je,
bio sam prilino siguran, voda poprimala crvenu boju. Kitovi su ulovili
neto.
 Blie obali, plaa se pretvarala u bunu ivotinjsku zabavu dok su
pingvini stizali do stijena i poeli skakutati poput loptica u bubnju za
bingo. Ostavivi more za sobom, nastavili su skakati, poskakivati od
stijene do stijene, sve vie se udaljavajui od mora. Manji djeak prasnuo
je u smijeh.
Ovo su utouhi pingvini. Vidi li njihove velike ute obrve?
Gledaj ih, skakat e uz liticu sve do svojih gnijezda. Okrenula se prema
djeacima. Zato se ne popnemo lakim putom i provjerimo kako su
mladci?
Vidjela je ulov kitova na puini, eljela je odvratiti pozornost
svojih sinova. Kad su ona i djeaci ustali, to sam uinio i ja. Izgleda da
znate to radite. Ostavit u vas na miru.
Bilo mi je drago. Ispruila je ruku. Na kratak, nezgrapan
trenutak pitao sam se prua li je meni. Mislim da sam se trgnuo, spustio
pogled kako bih je primio, no tad sam shvatio da je posegnula za starijim
djeakom. Zgrabio je njezinu ruku te hodao unatrake zurei u mene
dok ga je majka odvlaila. Kad sam zakljuio da bi bilo neprikladno
nastaviti ih gledati, nastavio sam trati. Neto me zaustavilo nakon sto
metara. Okrenuo sam se i vidio Catrin Quinn kako me promatra preko
stijena.
Tad sam shvatio. I ona je shvatila, iako je prolo etiri mjeseca
prije nego to sam je naveo da prizna.
Galeb leti nisko, krijeti. Vjerojatno sam preblizu njegovom
gnijezdu. Gnijezde li se galebovi u studenom? Nemam pojma. Catrin mi
je satima znala priati o ivotinjama na otoku. Nisam nita zapamtio.
Samo sam volio zvuk njezina glasa.
Skrenem i krenem natrag prema autu. Ovdje za mene nema
odgovora.
Moja terapeutkinja smijenoga imena je u pravu. Prije dvije i pol
godine, kad je do bilo prekriveno gustim snijegom, ena ije su srce i
dua bili slomljeni, rodila je siuno, mrtvo dijete. Moram znati je li bilo
moje, i samo mi Catrin to moe rei.
Nakon susreta na plai poeo sam viati Catrin u gradu. Otkrio sam gdje
stanuje, gdje honorarno radi, na kojem odjelu radi njezin suprug. Saznao
sam u koji vrti vozi sinove kad ujutro odlazi u zakladu. Poeo sam
odlaziti u Stanley kad bi postojala mogunost da je vidim, motao se po
gradu, pratio njezin brod kako odlazi i dolazi, provjeravao registracije
slinih srebrnastih Land Rovera u sluaju da je njezin. Zvuim li kao
uhoda? To sam i bio. Jednostavno si nisam mogao pomoi.
Poeo sam trati po istoj plai svaki dan jer bi me ona mogla
pronai ondje. Nakon dva tjedna je dola, ovaj put sama.
Nije mi olakala stvar. Imala je dvoje male djece, vodila zaposlen
ivot. Najmanje joj je trebao netko tko bi sve to mogao sruiti poput kule
od karata. Kad sam joj dao naslutiti da elim vie od prolaznog
poznanstva, povukla se.
Ukljuio sam se u stanleyjsku drutvenu scenu, odlazio na plesove,
filmske veeri i partije whista. Jebenog whista. Toliko me bilo ulovilo.
Ona u drutvu supruga. To je bio prizor kojim sam esto bio nagraen.
Bio je pristojan momak, osjeao sam se loe zbog svega, no bio sam
prilino siguran da nije zaljubljen u nju. Ne onoliko koliko je neko
moda bio. Zraio je hladnoom. Nikad je nije dodirnuo u javnosti,
nikad posesivno spustio ruku na njezina kria, nikad pogladio po kosi ili
prstima obuhvatio zapee. Nikad nisam vidio da ju je poljubio. I bolje,
vjerojatno. Moda bih ga bio opalio, a to bi bilo teko objasniti.
Nikad ne bih prije njih napustio neko dogaanje. Gledao bih kako
ona sjeda za volan nikad zapravo nije pila pa otiao kui. Proganjalo
me sjeanje na njezinu visoko podignutu tamnu kosu, njezina gola
ramena i vrat, na krivulju njezina rista u potpeticama. Razmiljao sam
kakav bi bio osjeaj dodirivati je, drkao i govorio sebi da u izgubiti
razum ako se to brzo ne dogodi.
Zatim sam je jednog dana, nekoliko mjeseci nakon naeg
upoznavanja, zatekao kako se bori s nekoliko kutija na brodu. Padala je
kia, a njezina kosa, vie nego ikad nalik na morsku travu, padala joj je
niz lea. Uzeo sam kutije, odnio ih do njezina auta i predloio odlazak
na kavu.
Radije bih neto estoko, rekla je na moje iznenaenje.
Deset minuta poslije sjedili smo u baru Victory s dva burbona, a
ona mi je priala o olupini koju je istraivala. Zahvalan Bogu i svim
njegovim dragim anelima na teaju za ronjenje koji sam pohaao s
regimentom, pokazao sam onoliko entuzijazma za taj sport koliko sam se
usuivao. Moda je to bilo zbog viskija, moda sam je bio iscrpio, no kad
smo popili pie, spustila je pogled.
Idem opet u petak. Prola je prstom kroz kapljicu vode na
drvenoj povrini, kao da su joj misli tekle slobodno i neoptereeno. Nije
me prevarila. Njezina druga ruka drhtala je poput marake u salsa-bendu.
Moram uzeti nekoliko uzoraka. Moe ii sa mnom, ako eli.
Pretvarao sam se da razmiljam. ekam jedan poziv u petak
ujutro, rekao sam. No vjerojatno ga mogu odgoditi.
Sljedea tri dana gotovo nisam spavao. ivio sam od juhe jer moje
stisnuto grlo nije proputalo krutu hranu. U petak sam je ekao kraj
malo koritenoga gata u Whalebone Bayu, u blizini njezine kue. Kad je
predloila da e me radije pokupiti ondje nego biti viena kako naputa
luku sa mnom u Stanleyju, znao sam. Sranje, znao sam od trenutka kad
sam je ugledao. Nikad nije bilo pitanje hoe li se dogoditi, nego kada.
Kasnila je deset minuta. Nakon pet minuta pomislio sam da se nee
pojaviti. Prepala se. Sve ovo bila je ala. Ona pije jutarnju kavu s
prijateljicama i zabavljala se na raun lakovjernih mukaraca. Glupih,
bivih vojnika, preciznije. Iskreno, nisam bio siguran kako u preivjeti
sljedeih sat vremena. Tad se, zaobilazei rt, pojavio njezin brod. Nisam
je mogao vidjeti. Sunce se odbijalo o prozore kormilarnice, no mogao
sam prepoznati njezina maloga debelog psa na pramcu.
Dobacila mi je konop, ja sam ga ulovio, skoio na brod i odgurnuo
nas.
Ljudima iz ureda za zdravlje i sigurnost ne bi se svidjelo nae
usidravanje. Ubacila je u rikverc kako bismo se odmaknuli od gata te
potom okrenula brod kako bismo krenuli prema otvorenom moru.
 Vjetar jaa. Omotao sam konop oko podlaktice. Ako postane
previe nemirno, moda nee eljeti potonuti s amaterom kakav sam ja,
a ja bih mrzio propustiti priliku vidjeti Mary Jane.
Jebeno sam lagao. Nije me bilo briga hoemo li roniti. Ustvari,
radije ne bih. Jedino to sam elio je ukrcati se na njezin brod i isploviti
to dalje na otvoreno more kako nam nitko ne bi mogao smetati. Ve
smo bili na pola puta.
Ronili smo. Catrin je odluila drati me podalje od sebe koliko god
moe. Ako se eljela nastaviti pretvarati da smo stigli ovamo kako bismo
prouavali olupinu, bio sam spreman sudjelovati u igri. Stavili smo
odijela i spremnike, maske, disaljke i peraje te skoili u vodu.
More je bilo dovoljno hladno gotovo kako bi me smirilo. Sunce
je dotad gotovo posve nestalo iza oblaka, pa je vidljivost bila loa.
Slijedio sam snane zamahe Catrininih peraja i zraku njezine depne
svjetiljke u sve veu dubinu, i pitao se je li itko ikad vodio ljubav na dnu
oceana. Slijedio sam je u trup starog kitolovca, odgurivao u stranu kelp
koji me kakljao, provlaio se izmeu eljeznih ploa, katkad napipavao
put kad bih izgubio iz vida zraku njezine svjetiljke. Zaustavila bi se
svako toliko, priekala me i usmjerila zraku prema mjedenoj ploi ili
hrpi harpuna. Pretvarao sam se da me to zanima, premda sam jedino
elio dodirnuti njezinu kosu koja je lelujala u vodi kao da je iva, te je
privui k sebi. Vidio sam kako joj oi sjaje iza maske. Bila je brza ovdje
dolje, bra od mene, snana plivaica. Nije me se bojala ovdje dolje.
Kad smo posjetili sve dostupne dijelove olupine, isplivali smo kroz
rupu s desne strane trupa broda, a ona se okrenula kako bi bila sigurna
da je slijedim. Posegnuo sam za njezinom rukom.
Plovili smo kroz vrtlog sjena na dnu oceana, naa tijela lebdjela su
u vodi, njezino lice bilo je u ravnini s mojim. Privukao sam je k sebi,
ispljunuo usnik i poljubio joj ruku.
Ulovila ju je panika, posegnula je za mojim usnikom, gurnula ga
prema meni. Osmjehnuo sam se, primio ga i polagano ga, kako bih joj
pokazao da nisam zabrinut, vratio. Kimnula je kad sam podignuo palac,
dao znak da se vratimo na povrinu.
 Vrativi se na brod, brzo smo se poeli smrzavati. Drhtei smo
skinuli opremu. Dopustila mi je da joj skinem odijelo i da joj oko crnoga
kupaeg kostima zamotam runik. Kosa joj je sezala do struka, kapala po
podu u kokpitu. Kad sam ja skinuo sve osim kupaih gaica, odveo sam
je kroz kormilarnicu u pramanu kabinu.
Kao lan regimente padobranaca, skakao sam vie desetaka puta,
ali nikad nisam zaboravio prvi skok. Gotovo paralizirajui osjeaj uasa
dok avion leti visoko, a ti zna da postoji samo jedan put natrag na
zemlju slobodan pad. Saznanje da je trenutak doao, da u iskoiti iz
aviona. Izvjesnost da je smrt udaljena samo nekoliko sekunda. A potom
neopisivo veselje to sam na nebu, to letim poput strijele, taj osjeaj
apsolutne, bezgranine snage, osjeaj da je sve mogue. Tako sam se
osjeao taj prvi put s Catrin.
I dandanas samo moram zatvoriti oi kako bih se sjetio njezine
ledeno hladne, svilenkaste koe na mojoj dok se stiskala uz mene, prvo
kako bi se utoplila, a poslije jer se nije eljela odmaknuti. Ili njezine kose
koja se lijepila poput mokre uadi. Uzbuenje koje me opijalo jer je ena
iz mojih snova postala ena koja me grize za vrat, rukama prelazi po
mojim bedrima, uzima me u ruke i igra se prstima dok vie nisam mogao
jasno razmiljati.
Bila je predivno prirodna. Poznavala je samo Bena, a on oito nije
bio pustolovan tip. Dahtala je i vriskala, ponavljala ne, migoljila se
poput jegulje, ritala se poput tek roenog drebeta i drala se za mene
snagom koja me iznenadila.
Kad je bilo gotovo, kad sam leao na leima na tom malenom
krevetu i gledao u strop obloen drvenim daskama, a ona bila privijena
uz mene s glavom na mom ramenu i rukom posesivno prebaenom
preko mojih prsa, rekao sam joj da je volim.
Dugo vremena nije mi uzvratila istim rijeima. No to nije bilo
vano. To to sam osjeao, inilo se dovoljnim za oboje. Nakon mjesec
dana preklinjao sam je da napusti Bena. I nastavio to raditi sve do
trenutka kad ju je on napustio i kad me je pogledala onim praznim
oima. Mislim da je to bio trenutak kad sam odustao.
 Odlazim kui i poinjem raditi. Vei dio posla obavljam na
zapadnoj obali Sjedinjenih Drava koja je pet sati iza nas, a pribliava se
vrijeme kad e ljudi s kojima moram razgovarati biti za svojim radnim
stolovima.
Odluim da u veeras otii u grad i opiti se. U Stanleyju e vladati
dobro raspoloenje, svi e brige oko nestanka Archieja Westa ostaviti po
strani. Globe e piti pun mjetana i posjetitelja. Svirat e bend i dame
nee biti nesklone blagom flertovanju. Sapphire je u pravu. Catrin nije
jedina ena na otocima, moda je topla, poudna ena ono to mi treba.
Na brzinu napiem e-mail prijatelju Samu u Palo Altu. Imam
ISDN-liniju u kui koju su mi sredili poslodavci kad sam se doselio, nije
mi problem biti u kontaktu s ostatkom svijeta. Izuzevi vojsku,
vjerojatno imam najbolji IT-sustav na otocima. Zato sam prvi koji
saznaje za buru koja je zahvatila stvarni svijet poput one iznad Falklanda
koja iskazuje svoju mo nad tlom koje me okruuje.
Poelo je bezazleno.
U vijestima si, pie Sam.
Molim? odgovorim. Prsti su mi preveliki, oteavaju mi rad na
tipkovnici stoga rijetko tratim rijei.
Po svim si novinama. Ovdje i u Velikoj Britaniji. Juna Amerika
ima razlog za slavlje.
Opet, molim? I dalje nisam previe zainteresiran. John Major
poslao je sigurno Argentincima neprijateljsku poruku, a oni se dure. To
se dogaa s vremena na vrijeme. Ili je guverner moda dao preuranjenu
izjavu o naftnim rezervama oko otoka.
Probat u ti poslati fotografiju u privitku. Priekaj.
ekam. Ili preciznije, ustanem, skuham kavu, popiam se, zurim u
kiu koja lijeva vani, pa se vratim nakon deset minuta te u sanduiu
pronaem e-mail s fotografijom u privitku. Otvorim je i ugledam
skeniranu naslovnicu Daily Mirrora te shvatim da Catrinina uloga u
sigurnom povratku Archieja Westa nee promijeniti nain na koji e je
gledati na otocima. Njezina uloga u otkrivanju tijela Jimmyja Browna,
kojim je zavrena sedamnaestomjesena agonija njegovih roditelja, nee
ni najmanje utjecati na to kako e je doivljavati na svjetskoj pozornici.
ak i ja, neuki bivi padobranac kakav jesam, prepoznam zlata vrijednu
priu kad je vidim.
Fotografiju je prokleto dobrom kamerom snimio jedan od turista.
Savreno je otra. Sigurno je rabio zoom-objektiv jer se ne sjeam da je
itko bio tako blizu. I ja sam na snimci, no ovjek bi je trebao poblie
pogledati kako bi me opazio jer sam napola okrenut leima. Pete, druga
osoba u prednjem planu, stoji sputena pogleda kao da mu je muno. U
boji je pa je doivljaj krvi oko plae, u vodi, krvi koja se slijeva niz lice
koje je u prvom planu, potpun.
Na fotografiji je Catrin kraj mujaka bjelogrlog dupina dugakog
est metara. Zbog razbaruene kose izgleda kao osvetnika furija. Pitolj
joj je u ruci. Gleda dolje u svoju lovinu. Blagi trag dima lebdi oko
puane cijevi. Usta ivotinje otvorena su kao za vriska, to ovo nije.
Naslov govori sve:
Killer Quinn7

7Neprevodiva igra rijei. Killer Quinn podsjea na izraz Killer Queen, u slobodnom
prijevodu kraljica ubojica, (nap. prev.)
K ia je popustila kad sam stigao u Stanley. No to je samo privremeno
olakanje. Vani na puini skupljaju se novi oblaci. Osjetim
olakanje ugledavi auto Roberta Duncana parkiranog ispred ureda
Penguin Newsa. Izgubio bih jo vremena pokuavajui ga pronai. Pult s
kojega se novine prodaju jednom tjedno je prazan, podignem ga te u
stranjem dijelu zateknem sva tri zaposlenika Newsa u uredu, svi su na
telefonu. Robert me ugleda, podigne prst i nastavi razgovarati.
Ne elim da Catrin vidi fotografiju. Ne elim da itko ovdje vidi
fotografiju. Prilino sam siguran da, ako bude potrebno, mogu prekinuti
svu komunikaciju e-mailovima na otocima na nekoliko dana. Ne mogu
ui u sustav vojske, previe dobro je zatien, no civilna komunikacija
nee mi predstavljati problem. Ljudi e jednostavno zakljuiti da postoji
problem s telefonskom linijom. Obratit e se svojim operaterima kojima
Falklandi nee biti prioritet, a nakon dan-dva opet u proputati e-
mailove. Nekoliko dana, moda tri, bit e dovoljni da splasne bura. Ljudi
brzo zaboravljaju, a nakon nekoliko dana svijet e imati neto novo oko
ega e bjesnjeti.
Moram saznati je li vijest ve procurila. Jesu li Rob i njegov tim
ve vidjeli priu koja se nalazi u depu moje jakne.
Pa, sigurna sam da e vam se javiti im uzmognu. Cathy, Robova
glavna (jedina) novinarka izgleda iscrpljeno. Zaklada ima mali broj
zaposlenika, pretpostavljam da su njihove linije trenutano zauzete.
Izgleda da sam zakasnio.
Callume, to mogu uiniti za tebe? Rob je zavrio s razgovorom.
Zaobie stol. Desnom rukom primim njegovu te lijevom izvuem
fotografiju iz stranjega depa. Jesi li vidio ovo?
 Mora baciti samo letimian pogled. Telefoni nisu prestali zvoniti
posljednjih sat vremena. Prokleti turisti.
Zna li Catrin?
Opet kimne, nerado. Sigurno. Morao sam upozoriti Johna nakon
to smo primili prvi poziv. Ne uspijevamo ih dobiti na telefon pa
pretpostavljam da dobivaju vie poziva nego mi.
To neto govori. Mabel, Robova mama i najnie rangirani
zaposlenik, zavrila je s razgovorom. News International dolazi
unajmljenim zrakoplovom, Robe. Moemo ih oekivati sutra ujutro.
Zbog nekoliko jebenih mrtvih kitova? Ne mogu vjerovati.
Oprostite, Mabel, Cathy.
Robu opet zazvoni telefon. Napravi grimasu ispriavajui se i
okrene se kako bi se javio. ujem kako govori oekivana prirodna
katastrofa i znam da e to potrajati neko vrijeme.
Nije samo rije o kitovima, Callume. Cathyn telefon zvoni, ali
ona ga ignorira. Povezuju njezino ubijanje kitova s nestankom Archieja
Westa.
Na trenutak sam zbunjen. Kako im je, dovraga, to uspjelo? Ne
postoji veza.
Duboke bore od mrtenja pojave se izmeu Cathynih obrva.
Naravno da ne postoji. Ali mora shvatiti njihovo gledite. Imamo oteto
britansko dijete i otoanku koja je pomogla u masovnom pokolju.
Podigne ruku kako bi me zaustavila. Da, znamo da je to uinila iz
pravih razloga, ali pokuaj to rei ljudima ije se znanje o kitovima svodi
na gledanje Mog prijatelja Willyja. Uz sve to, dotina ena, koja je
emocionalno nestabilna, prole se veeri dovezla u grad s otetim
djetetom.
Catrin nije emocionalno nestabilna i ona je pronala jebeno
dijete.
Mabel ustane i ode u kuhinju.
ak se i leerna Cathy sad doima uzrujanom. Moda, ali prva
izvjea to ne govore. Prema njima, ona je nestala s plae prekrivena
krvlju i nekoliko sati poslije pojavila se s djetetom u rukama.
 Jebene gluposti! Ja sam bio u autu s njom. Ona je spavala vei dio
puta. Bila je prokleta srea to smo ga zatekli ondje.
Mabel se vratila, stoji preda mnom, u ruci ima bocu deterdenta.
Spustim pogled. Pogledam boicu; pogledam nju.
Pazi to govori, mladiu, ili u ti usta isprati sapunom, kae.
Ovo moda jest novinarska redakcija, ali nismo u Fleet Street8 i nismo
mi ti koji piu sranja.
Mabel je upola nia od mene, vjerojatno tei samo etvrtinu moje
teine, a ipak imam osjeaj da u poaliti ako se nasmijem. Ali smijem
rei >sranje<? Zar ne?
Mae mi deterdentom ispred lica. Ne, meni je doputeno da
kaem >sranje< jer imam devedeset i dvije godine i jer me nije briga. Ti
moe rei >da, gospoo, ne gospoo, oprostite to sam pogrijeio,
gospoo <. No da sam ja ti, izjurila bih odavde i pokuala pronai
Catrin.
Pronala je tijelo Jimmyja Browna u uvali za koju se zna da je
posjeuje. Cathy je malo odvanija kad joj Mabel uva lea.
O emu govorite? Moja je ideja bila da pretraimo olupinu.
Cathy odluno odmahne glavom. Ne prema priama koje ujemo
u gradu.
Rob je zavrio razgovor, pa Cathy okrenem lea. Je li potvreno
da je dijete na Endeavouru bilo Jimmy?
Pogleda me preko Mabeline glave. Obavili su inicijalni pregled
juer popodne. Dok ste ti i Catrin bili na Speedwellu. To je nesumnjivo
bio Jimmy. Imali su zubni karton.
ekam da nastavi.
Obavijestili su njegovu obitelj, razumije se. Sad moramo ekati na
dolazak patologa.

8Ulica u Londonu u kojoj je od 1702., kad je pokrenuto tiskanje prvih dnevnih novina
The Daily Couranta, do 1980-ih bila smjetena veina redakcija najznaajnijih
britanskih novina.
 Na otocima nemamo kvalificiranu osobu za obavljanje post
mortem pregleda. Kad neija smrt zahtijeva istragu, netko mora doletjeti
iz Velike Britanije. Proi e nekoliko dana, moda tjedan ili vie, prije
nego to saznamo to se dogodilo Jimmyju.
Rob napravi grimasu. Ne oekujemo da emo saznati puno vie
nego to znamo sad. Prema onome to su otkrili juer, ne postoji
oigledan uzrok smrti, a ostaci odjee sugeriraju da nije bio zlostavljan.
Bob kae da vjerojatno nikad neemo saznati to mu se dogodilo, ali
mnogo toga upuuje na to da je dijete koje je ulo u more u Surf Bayu
vrlo lako moglo isplivati u Port Pleasantu.
Telefon pone zvoniti. Rob si ne moe pomoi te podigne
slualicu.
Okrenem se prema Mabel. Stopford je, dakle, opet sretan. Archie
je pronaen iv i zdrav, a smrt jadnoga malog Jimmyja bila je puka
nesrea. Nema udovita na Falklandskim otocima.
O, ne bih ila tako daleko, kae Cathy.
Mabel zuri u nju kako bi uutjela. Najbolje to moe napraviti u
ovom trenutku je odvesti Catrin iz Stanleyja na neko vrijeme, kae mi.
Ukrcajte se veeras na brod, odvezite se do New Islanda ili negdje
drugdje i sakrijte se dok se sve ne smiri. Ovo mjesto e sutra biti
prepuno novinara, a ja mislim da ona to nee moi podnijeti.
Na izlasku bacim letimian pogled na Roba koji stoji pred
prozorom i jo uvijek razgovara na telefon, dok gleda gore u nebo, pa
dolje u sat, pa opet u nebo, te onome s druge strane linije govori da
jebeno krene ili da e mu promaknuti.
Falkland Conservation udaljen je pet minuta vonje. Vjerojatno je
bolje da trim, stoga krenem i nakon dvije minute znam da sam donio
pogrenu odluku. Catrinin Land Rover juri mi ususret. Nemam vremena
skoiti na cestu, a moda je i bolje tako jer nisam siguran da bi se
zaustavila. Projuri kraj mene, pa mi ne preostane nita drugo nego
okrenuti se i otrati natrag do auta.
Stigavi do njega, pokuavam doi do daha, diem plitko, to nije
dobar znak. Moji flashbackovi slini su napadajima panike kod drugih
ljudi. Srce mi pone ubrzano i nepravilno lupati. Drugim rijeima, imam
palpitacije. Ubrzano diem. Osjetim vrtoglavicu, sve mi postaje
nestvarno kao da se svijet udaljio od mene. Sve to istodobno. Uz to,
svijet oko mene postaje sve mraniji. Vrtim glavom kako bih je
proistio. Ne uspijevam. Gubim vlast nad sobom.
Kad se osjeam ovako, obino odem na neko tiho mjesto, legnem i
pokuavam obuzdati disanje. Ako to uspijem na vrijeme, katkad mogu
sprijeiti napadaj. Ovo nije pravo vrijeme za leanje. Moram pronai
Catrin.
Duboko udahnem nekoliko puta i uskoim u auto. Ima prednost
od osam ili deset minuta. Krenem na istok du sve mranijeg Ross
Roada, proem vei dio grada te skrenem u unutranjost prema Airport
Roadu. Jo nekoliko minuta i mogu krenuti izravno na sjever prema
njezinoj kui. Govorim samom sebi da nastavim disati, da ostanem
miran.
Gotovo sam stigao do toke skretanja kad je ugledam kako mi
ponovno juri ususret. Naglo se zaustavi uz kripu kotaa, vrati se u
rikverc nekoliko metara, pa se popne na povienje uz rub ceste kako bi
prola kraj mene. Dok je zbunjeno gledam, ona ne eli da nam se pogledi
sretnu, ak ni ne pogleda u mom smjeru. Auto koji zaobilazi mogao bi
isto tako biti prazan. Uz prskanje blata spusti se s povienja i odjuri u
suprotnom smjeru. Svijet se zamrai i ja ne mogu dalje.

Probudi me kia, i ja se podignem na noge. Nemam pojma ni kako ni

zato sam zavrio ovdje, ali znam da nisam odjeven za boravak vani. U
laganoj sam jakni od trapera, trapericama, cipelama koje obino nosim
za odlazak u pub ili oko kue. Nisam jutros bio u tome. U nekom
trenutku izmeu vonje obalnom cestom u potrazi za Catrin i odlaska
ovamo, bio sam kod kue.
Bolno je mrano. Nema zvijezda, nema mjeseca, nema rumenila od
neminovnog dolaska sunca. Pritisnem dugme za svjetlo na satu, a
iznenadni bljesak svjetla pretvori se u vatru topovske paljbe.
 Uzviknem, osvrnem se uznemireno. Potom duboko udahnem i
kaem sebi da je gotovo. Da su flashback i dogaaji koji su mu prethodili
gotovi. No ne naputaju me tako lako.
Trinaestog lipnja 1982. Napad na Wireless Ridge. Moja jedinica
ve je bila pretrpjela velike gubitke kod Goose Greena, nismo bili
spremni za jo jedan dugi napad. ekali smo u blatu. Topovi su utihnuli.
Morao sam dati zapovijed: Pripremite bajunete, momci! Bez
zarobljenika.
Stie zapovijed i mi kreemo. Juri u crnu nonu moru. Ne znamo
ni gdje je neprijatelj ni kakav teren prelazimo. Upadamo u smrdljivo
blato neprijateljskih rovova kako bismo otkrili da su naputeni.
Penjemo se, moj glas gura momke naprijed. Nastavimo. Hajdemo.
Zato smo ovdje. Klju uspjeha u bitci je nastaviti napredovati bez
obzira na osobne gubitke.
Osigurana nam je topnika potpora, no uz strane posljedice.
Topovske granate strovaljuju se po nama, gubimo vie ljudi u
prijateljskoj vatri. Nastavite, momci. Za ovo smo osposobljeni. Kao da
bi itko mogao biti osposobljen za ovaj pakao. Uasnuti mladi Argentinac
iskae pred nas s rukama u zraku.
Bez zarobljenika.
Nemogue je objasniti ljudima koji se nikad nisu borili, koji znaju
citirati enevsku konvenciju, ali koji nemaju pojma to znai nai se u
neprijateljskom okruenju, da usred bitke ne uzima zarobljenike. Da bi
se zarobio ili osigurao jedan jedini neprijateljski vojnik, potrebno je
zaposliti tri ili etiri momka koja su potrebna za prodor.
Pred nama je dijete. Tinejder koji nas preklinje da ga ne ubijemo.
Upucaj ga! Jebeno ga upucaj!
Ti ga upucaj!
Nada iezava iz djeakovih oiju. Nijedan mukarac nema muda
ubiti prestraeno dijete. Jedan metak. estok ubod bajunetom. Dijete
pada u blato. Moj metak. Moja bajuneta. Katkad ne moe pobjei od
odgovornosti.
 Znojim se unato hladnoi. Tresem se nakon flashbacka kojeg se
uvijek bojim. Za mene je najgora no u ratu, no kad sam ubio uasnuto,
nenaoruano dijete.
Kad smo Catrin i ja bili zajedno, znala je priati o pjesmi koju je
voljela njezina prijateljica Rachel. Potraio sam je jer takva je u to
vrijeme bila moja zanesenost svime u vezi s Catrin. Bila je duga, toga se
sjeam, nisam razumio vei dio, ali tri sam stiha zapamtio:
Jer svod i val i val i svod
Pritiskahu mi vid, jer brod
Pun mrtvih bjee, svud.

Rado bih zaboravio ta tri stiha. Ne mogu. Znam to znai biti

okruen mrtvacima. Spoticati se o njih, hodati po njima. Katkad imam
osjeaj da su mrtvaci uvijek kraj mojih nogu.
Opet pogledam na sat. Prola su dva sata poslije ponoi. Posegnem
u dep jakne i zahvalim Bogu da je ondje jo uvijek moj vicarski no jer
ima malu svjetiljku.
Kraj kamene rijeke sam, one koja presijeca cestu na putu prema
Estanciji. Mogu je slijediti. To e biti prokleto teak put, ali neu se
izgubiti. Krenem, drim se uz rub kamenja, svakih nekoliko sekunda ih
osvijetlim kako bih bio siguran da nisam zalutao. Slike u mojoj glavi ve
poinju blijedjeti. Pritisak u mojim grudima poinje poputati.
Pokuam se sjetiti posljednjega stvarnog trenutka prije flashbacka.
Catrin. Nedaleko od kue Grimwoodovih. Slijedim je natrag u grad.
Promatram kako njezin brod nestaje iz luke, znam da je ne mogu
slijediti. Prema odjei znam da sam nakratko otiao kui, tuirao se i
presvukao. Sjeam se Globea, negdje nakon etiri sata popodne. Ondje je
bilo nekoliko momaka iz ribarske flote. I par ljudi iz kampa. aica
vojnika iz baze na dopustu. Saznao sam da je Stopford uspio zadrati
kruzer jo jednu no, no trebat e mu sudski nalog ako ga eli zadrati
jo neko vrijeme.
 Poeo sam s pivom, ubrzo se prebacio na kotski viski. Svirala je
glazba, nijedan bend ne nastupa prije osam. Nemam pojma u koje sam
doba napustio pub.
Ispred mene izranja obris, trajniji od noi, bljei od padine na
kojoj stoji. Moj Land Cruiser.
Smatraju me nekonvencionalnim na otocima iz vie razloga, jedan
od njih je moj izbor vozila. Patriotski mjetani obino odabiru britanski
Land Rover, katkad Ranger Rover ili Land Rover Discovery. Moj Toyota
Land Cruiser, FJ40 iz 1974. koji sam kupio kod zastupnika u Teksasu,
jedini je primjerak ovdje.
Popnem se na prednje sjedalo, skinem jaknu, pronaem pokriva
onaj koji je juer naveer bio zamotan oko Catrin i Archieja i omotam
se njime. Negdje u bliskoj budunosti vraki mamurluk eka svoj
trenutak za napad.
Flashback je skoro gotov, najgore slike su izblijedjele. A ipak se
neto zadralo. Jedno drugo sjeanje, puno svjeije. Ja sam na brdu iznad
Port Fitzroyja. Nebo je jo uvijek svijetlo, a ja gledam Catrinin brod,
daleko ispod mene u uvali.
Stvarno ili ne? Zato bi se, zaboga, vratila na mjesto gdje smo prije
nekoliko noi pronali le? Ako je stvarno, kad? Prijepuba ili nakon to
sam otiao? Svjetlo ne znai nita. Svijetlo je skoro do deset sati u ovo
doba godine. Ako sam doista vidio Catrinin brod usidren u uvali, je li jo
uvijek ondje?
Naposljetku stiem do ceste te nastavim prema Stanleyju. Dok sam
jo kilometar udaljen od grada, siguran sam da se neto dogodilo, toliko
sam opsjednut sobom da sam uvjeren kako to ima veze sa mnom.
Ozlijedio sam nekoga. Zaslijepljen alkoholom i mranim sjeanjima,
pregazio sam nekoga i nastavio voziti, nesvjestan. Ugledam plava
treperava svjetla i znam da trae mene.
Krenem dolje prema luci, ekam uzvike prepoznavanja, trenutak u
kojem e se policijsko vozilo zaustaviti ispred mene. U tri sata ujutro
Bob-Cat's Diner je otvoren.
Vod vojnika krenuo je prema policijskoj postaji.
 Parkiram i odjenem mokru jaknu. Ako imam sree, moi u popiti
vruu kavu prije nego to me odvedu.
Vidi tko je doao. Bob-Cat spusti alicu na pult i podigne lonac s
kavom, to je, pretpostavljam bolje nego da je otrala do vrata i viknula:
Tu je, tu je!
to se dogaa? Zgrabim alicu prije nego to je do kraja nalila
kavu.
Za tvoju informaciju, kad me mukarac asti piem, obino ostane
dovoljno dugo kako bi ga platio. Ulije mlijeko u alicu i ubaci dvije
kocke eera. Ne pijem kavu sa eerom. Ona to zna. Da sam znala da
u sama morati platiti pie, naruila bih malo pivo.
Ima nade, pomislim, ako je Bob-Cat prije svega uzrujana jer ju je
netko prevario za pie.
Sjea li se u koje sam vrijeme otiao?
Otiao si nakon to si mi naruio pie i prije nego to si ga platio.
To e biti pet funti i ezdeset, molim.
Oduzevi funtu i pedeset za kavu, pretpostavljam da sam Bob-Cat
duan veliki Bacardi s Colom. Platim i mislim da sam dobro proao. Pa
ipak se ne mogu rijeiti osjeaja koji mi govori da me eka neto gore od
onoga to sam upravo proao.
to se dogaa? upitam je pretpostavivi da smo opet u dobrim
odnosima. Ona mi dobaci pogled koji govori ti kao da si pao s Marsa.
Ozbiljno? Pokaem prema van. To ne moe imati veze samo s
neplaenim barskim raunom.
Stisne oi. Svi smo pretpostavljali da si bio unaprijed upozoren.
Da si zato naglo otiao.
Unaprijed upozoren na to? Vraaju li se Argentinci?
Vani se nekoliko vojnika sprema pridruiti nam se. Toptaju
nogama, stresaju kiu s ovratnika svojih jakni. Vrata se otvore, a nas
pogodi val vlanoga, hladnog zraka. Ima kave, duo?
Stie. Bob-Cat mi okrene lea.
Ustanem, ispijem kavu i krenem. Gore na brijegu, ispred
novinarske redakcije stoji Rob Duncan s kiobranom. Ispod njega mogu
razabrati enski obris. Smjeta je na suvozako sjedalo automobila. ini
se da je klonula, da je uspravnom dri samo mukarac kraj nje. Vrata se
zatvore, Rob lupne po krovu i automobil krene.
Sve ovo izgleda zastraujue poznato. Vidim to na uasnutim
licima ljudi koji ure od jednoga nedostatnog zaklona da drugog. Vidim
to u ubrzanim pokretima policijskih asnika koji lupaju automobilskim
vratima, tre od vozila do postaje, podiu ruke kako bi se obranili od
pitanja.
ini se da se ljudi skupljaju u gradskoj vijenici. Krenem onamo.
Unutra opazim dvije zasebne skupine. U crvenom kutu su posjetitelji.
Ugledam oca Archieja Westa, sjaj u njegovim oima i energinost
pokreta kojih nije bilo kad sam ga posljednji put vidio. U plavom kutu
kraj pulta za posluivanje su mjetani. Meu njima je grupa koju ne
poznajem previe dobro, pitam se jesu li doli iz Port Howarda, jesu li
moda obitelj Freda Harpera. Svi su mokri. Nitko se nije sjetio upaliti
grijanje pa je zrak unutra gotovo hladan kao onaj vani. Iskoristim
trenutak da se zahvalim to sam i dalje mokar jer e misliti da
sudjelujem u potrazi.
Kako znam da je rije o jo jednoj potrazi? Da je nestalo jo jedno
dijete? Jednostavno znam.
Krenem prema grupi ljudi koje znam. Terry iz moje nogometne
momadi, John koji radi s Catrin u Falkland Conservation, Chad, jedan
od eljezara. Jo jedan ili dvojica. Samo mukarci.
Ima li novosti? upitam jer se to uini najsigurnijim izborom.
Nekoliko njih zuri u mene. Jedan momak gleda u pod. Potom se
javi glas odostraga. Mislim da se svi nadamo da ete ti i moja biva
supruga izvesti jo jedno od vaih uda.
Proklinjem se jer nisam bio paljiviji. Nisam opazio Bena Quinna.
Stajao je iza Chada, no sad je istupio i izravno me gleda. Izbjegavam
Catrininog supruga ako ikako mogu. To mi je postala navika i prije nego
to sam poeo izlaziti s njom. Izbjegavam ga pogledati, razgovarati s
njim, ak i biti u istoj prostoriji s njim. Ne sjeam se kad smo se
posljednji put pogledali u oi kao to to inimo sada. Nije se mnogo
promijenio. Oi latino ljubavnika i blijedouta koa. Tamna kosa gdje
jo nema sjedina. Slika i prilika maloga Kita. Pitam se kako je Catrin
uope mogla ostati tako dugo s njim.
Vitak je momak. U formi, pretpostavljam, ali nekoliko kilograma
laki od mene. Mogao bih ga svladati ak i napola pijan. elim to jer sam
napola pijan. Barem se nadam da jesam, jer to bi to inae govorilo o
meni? Nije da ga mogu kriviti da se ponio kretenski prema meni. Ja sam
evio njegovu enu.
Koliko znam, ono to se dogodilo izmeu mene i Catrin nikad nije
izalo u javnost, no ako krue glasine, postoji mogunost da ih je uo.
Kako god. On je na kraju bio taj koji je otiao.
Pretpostavljam da su provjerili kolibu za stonu hranu gdje su
drali Archieja Westa. Ne obratim se izravno Benu, no ne spustim
pogled. Ostavio bih dojam da se povlaim, a odjednom je jako vano da
to ne uinim.
To je bilo prvo mjesto koje su provjerili. Chad mi odgovori. Ben i
ja se gledamo kao dva klinca s previe testosterona, a premalo mozga.
Jo uvijek ne znam koje je dijete nestalo. To i nije tako vano. Ne
znam veinu djece u Stanleyju.
Ako zna gdje je Catrin, malo smo zabrinuti, kae John. Nitko je
nije uspio dobiti od popodneva.
Nisam je vidio otkad sam je jutros odbacio kui, odgovorim, to
je samo djelomino istina odvezao sam Catrin u sitne none sate ali
uivam muiti njezina biveg mua. Dok jo vie sputa pogled, shvatim
da se ponaam kao idiot. Kimnem uz pozdrav te krenem van. Dok
izlazim u no osjetim ruku na svom ramenu. Nema nita ljubazno u
nainu na koji me zaustavi. Okrenem se i nisam nimalo iznenaen da je
Quinn taj koji me slijedio. Pa, pretpostavljam da je dolo vrijeme i za to.
Ona krivi tebe, zna. Za ono to se dogodilo djeacima.
Pripremao sam se za udarac, pitao se koliko snano u mu smjeti
uzvratiti. Ovo nisam oekivao.
Odmahnem glavom. Nisi u pravu. Do prije nekoliko dana nije ni
znala da sam bio upleten. Zapitam se trebam li mu rei da mi je ao
zbog njegova gubitka, da su klinci bili sjajni. Zakljuim da e me sigurno
opaliti ako to kaem.
Ne govorim o tvom velikom pokuaju spaavanja. Svi znamo da si
tog dana bio heroj. Govorim o injenici da Catrin misli da je smrt
djeaka bila kazna to se evila uokolo.
To su gluposti.
Ima poseban nain na koji trepe, trenutak predugo zatvori oi.
Naravno da jesu. No u sjebanom mozgu moje bive to je savreno
logino. Za ono to je radila s tobom, platila je ivotom svoje djece.
Stoga, ako se preputa sentimentalnim snatrenjima o sretnom kraju,
bolje da zaboravi na to.
Ne mogu ga udariti. Ako ponem, nikad neu prestati. Onda e
kriviti mene i za smrt svoga biveg supruga.
Koje dijete? upitam jer moram promijeniti temu, a ova je dobra
kao i bilo koja druga.
Molim?
Koje je dijete nestalo? Nisam cijelu veer bio u Stanleyju. ije je
dijete oteto?
Uzmakne odmahujui glavom kao da vie nisam vrijedan njegove
panje. No odgovori mi viknuvi preko ramena dok ulazi u vijenicu.
Peter Grimwood. Najmlai sin njezine prijateljice Rachel.
Petak, 4. studenog
T rim uz brijeg. Ljudi zure. Misle da znam neto. Ponaam se glupo,
tako privlaim pozornost na sebe, ali moram se nastaviti kretati jer
u inae poeti razmiljati. Ne smijem u policijsku postaju. Kad bih
nasamo mogao uloviti Skye, vjerojatno bih izvukao iz nje osnovne
podatke, ali ne mogu to napraviti pred njezinim kolegama.
Peter Grimwood. Vidio sam ga nekoliko puta ovaj tjedan. Njega i
njegovu majku. Prije par dana gotovo me na smrt preplaio pitoljem
igrakom. Smijean klinac. Pomalo tih i mamina maza.
Nestao je Rachelin klinac? To ne moe biti dobro. Ni u kojem
pogledu.
Lupam po vratima novinarske redakcije. Otvorim je tren poslije.
Znam da su svi jo ovdje, vidio sam ih kroz prozor dok sam prolazio
trei. Cathy je naslonjena na svoj stol. Mabel, u ruiastoj trenirki od
velura, mota se oko kuhinjskih vrata, a Rob stoji usred prostorije. Svi
troje zure u mene. Telefon zvoni. Svi ga ignoriraju.
Robe, prijatelju. Kako mogu pomoi?
Rob podigne ruku kako bi maknuo zamiljeni pramen kose s lica.
Idi kui. Provjeri upu, upu za treset, garau, ispod grmlja. Svako
mjesto gdje bi se mogao skrivati mali djeak. Zatim se u samu zoru vrati
ovamo kako bi se pridruio potrazi. To je jedino to moemo napraviti.
U tom se trenutku na njemu vidi da ima sedamdeset i neto
godina.
Moe odvesti Roba kui, kae Cathy. Ili, jo bolje, odvezi ga k
Rachel. Ona ne bi trebala biti sama.
Gdje je Sander? Sander je Rachelin suprug. Radi u Tajnitvu.
 Na putu, kae mi Rob. Vraa se sutra. I ona nije sama. Jan je s
njom.
Pogledi Mabel i Cathy govore mi da nemaju visoko miljenje o
Janinoj sposobnosti da se pobrine o keri u kriznom trenutku. Jedva
poznajem Rachelinu majku, ali uo sam da ima izraen smisao za
dramatinost.
Jan ne moe izai na kraj s Rachel i djeacima, kae Mabel. I
nije da ovdje stvarno odgovaramo na pozive.
Kao narueno, pone zvoniti jo jedan. Rob isprui ruku, a njegova
ga majka zaustavi kratko zakaljavi. Ode do vjealice i skine kaput.
Trenutano nisi novinar, Roberte, ti si vijest, a ti najbolje od svih
zna zbrku u koju e se uplesti ako pone razgovarati s ljudima koji e
te citirati. Hajde. Gurne mu kaput u ruke. Callum e te odvesti kui.
Cathy e odvesti mene. Posljednji se pojavio iv i zdrav, tako e i Peter.

Neto ranije danas proao sam kraj Racheline kue, kaem dok
izlazimo iz grada. Kad je nestao Peter?
Netom nakon etiri. Kad su svi promatrali pomrinu. Rob me
odjednom ne eli pogledati. Cathy je iz kole upravo bila vratila stariju
dvojicu. Rachel je nazvala policiju u pola pet nakon to su ona i deki
pretraili kuu i vrt.
Primio sam e-mail s Catrininom fotografijom netom prije tri
popodne. Stigao sam u Stanley otprilike sat vremena poslije. Bilo je oko
etiri kad sam slijedio Catrinin auto uz brijeg.
U koje si vrijeme bio ondje? upita me. Jesi li ga vidio?
Ranije, laem. Nisam vidio Petera, dodam, zahvalan to mu
mogu rei istinu.
Krenem istim brijegom gdje sam samo nekoliko sati prije slijedio
Catrin. Koju je prednost imala? Nekoliko minuta? Deset? Dovoljno
vremena kako bi stigla do prilaza kue Grimwoodovih, okrenula se u
blatu te zatim odjurila niz brijeg. Pokuam se sjetiti jesam li stigao
dovde, ali ne uspijevam. Veliki dio ovog popodneva nestao je u
flashbacku. Ali ovo je najbolje mjesto za okretanje, pa sam to vjerojatno
i napravio.
Vozim se naprijed-natrag, pitam se pokuavam li namjerno unititi
stare tragove kotaa. Ako to pokuavam, to, dovraga, radim. Rob iskoi
im pritisnem konicu. Nestane u kui prije nego to mu mogu poeljeti
laku no, stoga nemam izbora nego slijediti ga.
Dok ulazim, zahvalan sam barem zbog jedne informacije. Rob me
upravo podsjetio na jueranju pomrinu. Znao sam za nju svi smo
znali samo sam zaboravio zbog svega to se dogaa. Ipak, dobro je
znati da je jezovita, neplanirana tama bila prirodni fenomen, a ne znak
moga nadolazeeg ludila.
Tijekom dana ovo je jedna od ljepih kua u Stanleyju, smjetena
visoko iznad Surf Baya usred velikoga, strmog vrta. U kuhinji mirie na
kavu, goveu juhu i zagorjeli tost. Neugodno mi je to sam uao
nepozvan, ali bilo bi jo gore da sam pobjegao. Zateknem Roba u
dnevnom boravku gdje je njegova supruga Jan sklupana ispod
pokrivaa s Christopherom, Rachelinim najstarijim.
Ima li novosti? Ona me opazi i irom otvori oi.
Callum je proao ovuda neto ranije danas. Rob se okrene prema
meni. Jeste li obavijestili Boba Stopforda?
Koliko je bilo sati? Jesi li bio sam?
Neto prije etiri, odgovorim Jan. Bio sam sam. Nisam vidio
Petera. I nisam jo rekao Stopfordu. Bok, Chrise. Kako je mama?
Prije nekoliko mjeseci odrao sam predavanje starijim klincima u
Chrisovoj koli o budunosti informatike tehnologije i o tome kako e
jednoga dana kuni kompjutori promijeniti na ivot i svijet. Chris je bio
jedan od bistrijih, najvie zainteresiranih.
On problijedi. Mislim da e biti bolje kad se tata vrati kui.
Zar ne bi trebao biti u krevetu? upita ga djed.
Ne mogu zaspati. Michael je u mom krevetu, a on me gura
laktom.
 Pogledam na sat. Skoro je etiri sata ujutro, prolo je gotovo
dvanaest sati od Peterova nestanka. Jan podigne pokriva i pokrije
ramena.
Mogao bih zapaliti vatru? Pogledam u pe na treset. Pometena je
i ista, na jednoj strani stoji koara s uigaem i trijeem. Sve je
spremno, a ja u imati to raditi. Zna li gdje su ibice, Chrise?
Slijedim Chrisa u kuhinju. Bit e visok momak. Njegov tata Sander
je visok. I Rachel, za enu. Chris je uvijek nekoliko centimetara bio vii
od Neda.
Kad si posljednji put vidio Petera? upitam kad nas odrasli ne
mogu uti.
Bio je u svom krevetiu kad sam se vratio iz kole. Imao je mokru
pelenu. Presvukao sam ga.
A nakon toga?
Michael me dozivao. Dogovorili smo se da emo otii dolje na
plau gledati pomrinu.
Skrene pogled. Misli da je u nevolji. Otrao je van bre nego to ga
je mogao slijediti njegov mali brat, i sad krivi sebe. Izvuem stolicu kako
bih bio u visini djeakova pogleda.
Gdje je bila mama?
U krevetu. U svojoj sobi. Obino je ondje kad se vratimo kui.
Umoran je, Callume. Trebao bi biti u krevetu. Rob me slijedio iz
dnevnog boravka.
Ti si pronaao onoga drugog djeaka, zar ne? upita me Chris.
Hoe li traiti Petera?
Naravno, svi emo ga traiti. Jesi li Petera odnio dolje?
Nosio sam ga, odgovori mi Chris. Zatim sam ga spustio. Prilino
je teak.
Malo udovite, ubaci se Rob. Jedva ga ja mogu podignuti.
to se onda dogodilo, prijatelju?
 Otrao sam dolje i pridruio se Michaelu. Imamo skrovite na
plai. Igrali smo se. Ostali smo ondje dok nas nije dozvala mama. Tad
smo saznali da nema Petera.
Rachel je nazvala policiju u etiri i trideset, kae Rob.
Chris me gleda. Hoe li paliti vatre za Petera? Kao za onoga
drugog djeaka?
Ustanem. Previe je mokro za vatre veeras. No onaj drugi djeak
sad je na sigurnom. Nemoj to zaboraviti.
Chris se ne pomakne. No Jimmy nije bio na sigurnom, zar ne?
Rob i ja se pogledamo. Obojica nemamo to rei na to.
Policija je juer pretraila olupinu u zaljevu. Chris sad izgleda
prkosno. Zna da to ne elimo uti. Traili su onoga drugog djeaka.
Onoga sa Zapadnog Falklanda. Sad ih je etiri.
Krevet, kae Rob jer ne zna to bi drugo rekao.
Hoe li me odvesti? Chris upita mene.
Ja u te odvesti gore, Chrise. Njegova baka oklijevala je na
vratima, promatrala nas.
elim Calluma. Koliko god je iscrpljen, Chris je odluio
nametnuti svoju volju.
Nakon to Rob kimne s odobravanjem, a Jan iznemoglo slegne
ramenima, izujem cipele i slijedim Chrisa gore, ne bez bojazni. Nemam
iskustva s malom djecom.
Na gornjem katu opazim etvera otvorena vrata i jedna zatvorena.
Pretpostavljam da je iza zatvorenih Rachel. Chris zastane pred pragom
jednih prije nego to nastavi. Dok ga slijedim, ugledam malo tijelo
sklupano u krevetu. Sljedea soba u nizu je Peterova. Nagnem se i
upalim svjetlo.
Zar ne bi trebala biti zagraena? Poprite zloina? Odluivi da
neu nita dotaknuti, nagnem se nad kreveti i osjetim blagi miris
pialine. Teko je rei na ovom svjetlu, ali mislim da mogu vidjeti mrlju
gdje je procurila Peterova pelena. Na podu je podloak za previjanje,
otvoreni paket pelena kraj uzglavlja. Preostale su tri. Prljave su pelene u
kutu sobe.
 Pronaem Chrisa u sljedeoj sobi. Ovo je Michaelova soba, kae
te tako objasni neobine plakate i igrake za djeaka koji je gotovo
tinejder. Trait e Petera, zar ne?
Da. Svi e ga traiti.
Gdje e traiti?
Pretpostavljam da emo poeti u blizini kue. Ako je odlutao sam,
sigurno nije stigao daleko.
Provjerili smo vrt. Michael i ja gledali smo posvuda. Otili smo i
do plae. I do starog spremita za amce. Nije nigdje u blizini kue.
Chrise, ako se sjeti neega, bilo ega, mora rei policiji. Ili meni,
ako ti je to drae. Hoe li mi to obeati?
Kimne i udobno se umota. Hoe li mama biti u redu? upita dok
izlazim iz sobe. Ne sjeam se to sam mu rekao, samo da sam pogledao
vrata Racheline sobe u nadi da njezino nepojavljivanje znai da spava,
da je na nekoliko sati uzela stanku od svega ovoga.
Dok se pribliavam dnevnom boravku, ujem glasove za koje
znam da nisu namijenjeni meni.
... on od svih ljudi ovdje!
Odgurnem vrata. Jo uvijek nisam obuo cipele, za velikog momka
mogu se kretati prilino tiho. Rob i Jan se okrenu, na licima im je izraz
iznenaenja i jo neega. Neega to nije zabrinutost za unuka. Rob je
bezuspjeno pokuavao upaliti vatru. Ignorirajui ozraje, odgurnem ga
u stranu i uspijem je upaliti za nekoliko sekunda.
Ve sam bio u ovoj kui, ali prije vie godina. Sjeam se
kvalitetnog namjetaja i pristojnih platna na zidovima. Tijekom veeri
blago su gorjele svijee, a zrak je bio ispunjen mirisima. Uvijek je bilo
cvijea. Nikad nije nedostajalo djeje graje, no porazbacano bi bilo samo
nekoliko igraaka. Veeras soba izgleda kao da se tjednima nitko nije
potrudio oistiti je, a u cijeloj kui osjea se ustajali miris. Nije rije samo
o nekoliko sati nemara uasnute majke.
Kako je Rachel?
Jan i Rob se pogledaju.
 Mislimo da je u oku, odgovori Rob. Trese se. Jedva moe
govoriti. Pokuava biti snana za starije djeake, ali...
Sander zna, pretpostavljam?
Razgovarao sam s njim, kae Rob. To nije najlaki meugradski
razgovor koji moe voditi, ali morao sam mu rei.
Kad si se tono popodne provezao ovuda? Jan ne prieka da
odgovorim. Znam da si otiao iz redakcije netom prije etiri, nisi mogao
biti ovdje mnogo ranije. Jesi li bio s Catrin Quinn?
Ne znam nita o Peterovom nestanku, pa ipak se odjednom
osjeam vraki krivim. Jan je krenula natrake prema kuhinjskim
vratima, a ja shvatim da se pribliava telefonu.
Kakve veze ima Catrin sa svim ovim? Ustanem.
Rachel ju je danas popodne vidjela ovdje. Rob me vie ne moe
pogledati. Nekoliko sekunda prije nego to je nestao Peter. Tono kad
se sve zamrailo. Vidjela je kako ga je Catrin podignula. Kad je istrala
van, vie ih nije bilo.
Policija je trai. Pronai e je. Ako je ozlijedila mog unuka...
Rob poloi ruku na enino rame. Svi smo zabrinuti, Callume.
Moda je bolje da...
Ne treba mi rei dvaput. Pronaem cipele, obujem se i izaem.
Jasno je da se svi nadamo da je dolo do nesporazuma. Rob me
slijedio.
Nema nesporazuma, Robe. Rachel ju je vidjela. Jan mi prie,
uhvati me za ruku. Prolo je dvadeset i etiri sata otkad je navodno
pronala onoga drugog djeaka. Bio je na njezinoj zemlji, na njezinom
imanju. I svi ti dupini koje je ubila. Da ne govorimo o mrtvom djetetu u
olupini. Nitko ne vjeruje da je to sluajnost. Ona nije dobro, Callume.
Mora nam pomoi da je pronaemo prije nego to napravi neto
strano.

S jednom jedinom milju u glavi odvezem se do luke. Catrinin auto je

ondje, a njezina broda i dalje nema. Zatim krenem prema brdima iznad
Port Fitzroyja. Mrano nebo se razbistrava. Nastavim se voziti, skrenem
s ceste u smjeru litice. Po danjem svjetlu mogu doi sve do ruba. U
polumraku to se ini riskantnim, ali moram znati je li njezin brod dolje
u uvali.
Odvezem se najdalje to se usuujem, pa izaem.
Toliko mi je hladno da je bolno ak i hodati, ali pokriva iz auta
ipak pomae. Nastavim, i sve je svjetlije.
Vjetar je opak toliko blizu ruba. Povlai pokriva, eli ga za sebe.
Ispod mene, okruen nazubljenim stijenama, izmeu oblaka koji se vrte
i mora koje snano udara, nalazi se Catrinin brod.
Ne vidim da se itko kree na brodu, ne postoji nain na koji je
mogu kontaktirati. Ako je nazovem preko radija, ut e nas cijeli svijet.
Ako se spustim u luku, pokuam rekvirirati brod kako bih doao do nje,
zaustavit e me ili slijediti.
Bljesak bijele boje ponad elino sivog mora privue mi pogled.
Velika bijela ptica leti nisko, jedva dodiruje povrinu mora. Dok se
pribliava Catrininom brodu, podie se u visinu. Mogu prepoznati
ogromna krila crnih vrhova i savijeni kljun. Lebdi iznad broda, a ja bih
dao sve da mogu vidjeti to ona vidi.
to se dogaa dolje, Catrin? to, dovraga, radi na tom brodu?
Razmiljam o tome da se spustim, otplivam do nje, no znam da ne
bih uspio.
Kaem samom sebi da Catrin ne bi ozlijedila dijete. Juer se
provezla kraj kue Grimwoodovih i ugledala Petera kako se igra u vrtu
ili gleda kroz ogradu. Ugledala ga je i to ju je strano pogodilo jer bi
njezin sin moj sin sad bio gotovo iste dobi. Strano ju je to pogodilo,
eljela je biti sama. Otila je onamo kamo uvijek ide kad se mora sabrati,
vani na puinu.
Ako je vidjela Petera, zato ga ja nisam vidio?
Vjetar me odgurne kao da se boji to bi se moglo dogoditi ako se
previe pribliim rubu. Vidim jo jedno plovilo, zaobilazi rt i velikom se
brzinom pribliava Catrininom brodu. Policijski brod. Pronali su je.
 Catrin i ja provezli smo se pored kue Grimwoodovih u otprilike
etiri sata popodne. U deset minuta poslije etiri, Rachel nije znala gdje
je njezin najmlai sin, poela ga je traiti. Manje od deset automobila na
dan vozi se tom cestom. Kako bi ih moglo biti tri u manje od deset
minuta?
Rachel tvrdi da je vidjela Catrin kako podie dijete.
Catrin je patila vie nego itko koga poznajem. Vidio sam mnogo
patnje, no i dalje to iskreno tvrdim. Slomljena je onkraj
prepoznatljivosti, vjerojatno nenadoknadivo, ali nikad ne bi ozlijedila
dijete.
Moram nastaviti vjerovati u to. Inae bih odmah mogao skoiti s
ove litice.
Policijsko plovilo uspori dok se pribliava Catrininom brodu.
Ugledam Queenie koja ih trei doeka na palubi. Zatim se pojavi ona.
Kree se polagano, kao da napola spava. Catrin, koja je obino tako brza,
tako agilna na brodu, djeluje drogirano. Uhvati konop koji joj dobace i
privee ga. Gledam kako se prvi policijski asnik ukrcava na njezin brod,
pa drugi. Trei. Pomau Catrin, s Queenie u rukama, da se prebaci na
policijski brod. Vode je dolje u kabinu sputene glave kako ne bi udarila
u krov. Ne vidim lisiine, ali jasno je to se dogaa. Catrin je uhiena.
P rije svog povratka u Stanley, tri sata poslije, molim za jo kie. Za
prokleto velik pljusak, oluju; dobro bi doao jebeni uragan. Bilo to
kako bi se ove ljude maklo s ulica. Posvuda su. Bob-Cat's Diner je pun.
Pub je otvoren ranije. Mnotvo je ispred pote. Ljudi izlaze i ulaze u
gradsku vijenicu. Prije dva dana, kad smo traili Archieja Westa,
postojao je gotovo opipljiv osjeaj svrhovitosti. Svi su odluili izai i
pronai djeaka. Sad je sve posve drukije, to nije iscrpljenost od
suosjeanja. Mnogo lica mi nije poznato, siguran sam da su s kruzera,
privueni dramom koja se rasplie.
Svi znaju za Catrinino uhienje. Ako misle da je kriva, ekaju da
policija iznudi priznanje, da im kae gdje je Peter. Nitko nee tragati za
njim.
Gotovo je osam sati ujutro. Oduprijevi se iskuenju da odjurim
natrag u grad nakon to sam vidio kako uhiuju Catrin, odvezao sam se
kui, istuirao se, odjenuo suhu odjeu, jeo. Natjerao sam se da ostanem
miran znajui da Catrin, kao i bilo koji drugi uhienik, mora biti
ispitana. Upisali su je u sustav, uzeli otiske i fotografirali je. Ponudili joj
odvjetnika, i ako je pristala molim Boga da jest prolo je jo nekoliko
sati prije nego to su ga pronali i probudili. Prvi razgovor potrajao je
moda sat vremena, a potom su morali uzeti stanku.
Sva ta sranja trebala bi dosad biti gotova, a poetno uzbuenje,
barem u postaji, sigurno je splasnulo. Imat e vremena razgovarati sa
mnom.
Glave se okreu u mom smjeru dok parkiram. Ve sam oznaen
svojim poznanstvom sa enom koju sumnjii policija. Neka mi Bog
pomogne, stigla je i televizijska ekipa kako bi snimila priu o
nasukavanju dupina. No doekao ju je posve neoekivani zlatni rudnik.
Jedan tip dri kameru na ramenu, a drugi ima jedan od onih upavih
mikrofona koji lebdi izvan kadra. ena u kaputu boje marelice ima
nepominu kosu. Kovrava je i tople svijetle nijanse. Vjetar joj puhne al
u lice. Kosa se ne pomakne. Netko ih upozori na mene dok izlazim iz
auta. Krenuli su.
Callume Murray, vaa bliska prijateljica Catrin Quinn jutros je
uhiena. elite li komentirati?
Koraknem u stranu, ona skoi ispred mene. Ima debeli sloj minke
na licu. To moda funkcionira pred kamerama, u stvarnosti izgleda
groteskno. Govorite li i dalje ljudima da ste vi i ona sluajno pronali
Archieja Westa na padini brijega prije dva dana?
Ponovno je zaobiem i pritom nagazim snimatelja. Pazi,
prijatelju, promrmlja.
to se dogodilo? Je li te napao? Gospoa Marelica odvrati
pozornost od mene, a ja nastavim dugim koracima. Ponovno jurne i
zaustavi se ispred mene. elite li neto rei o tijelu djeteta koje ste
pronali u utorak tijekom noi?
Sreom, pred vratima sam. Policajac deura pred ulazom. Gospoa
Marelica me pokua slijediti. asnik Bouncer je zaustavi.
U redu je, Neile. Kimnem policijskom naredniku za stolom. Je li
Catrin ovdje?
Potvrdi, kimnuvi nijemo. Iza nas banda gospoe Marelica buni se
da ima pravo ui u policijsku postaju kao i svi drugi. Bouncer ne
poputa.
Mogu li je vidjeti?
Neil trepne i ustoboi se preda mnom. Na razgovoru je.
Ima li odvjetnika?
Pogled mu padne na pult. Nije siguran.
Jesu li je optuili?
Prazan pogled.
Kad je mogu vidjeti
 Pogleda prema vratima. Vrati se poslije.
Netko iza bande gospoe Marelice eli ui. asnik Bouncer se
koleba. Zbog oklijevanja prisiljen je na uzmak, a sobu za primanje
odjednom preplave pridolice. Narednik Neil je rastrzan. Bouncer je
smeten. Bivi drugi porunik Murray lukavi je nitkov. Uzmaknem i
neujno se uuljam u unutarnji hodnik.
Ne idem daleko, samo do ureda s desne strane gdje Skye ima svoj
stol. Ona podigne pogled.
Neil me pustio, kaem. Vani vlada kaos.
Ona kimne, napravi grimasu. Ma nemoj mi rei?
Priem njezinom stolu, privuem stolicu i sjednem. Skye, reci mi
to se dogaa s Catrin.
Ona pocrveni i pone petljati oko dugmeta na koulji. Kao obino,
teko joj je pogledati me u oi. Ljudi su mi rekli da je Skye zatreskana u
mene, i sam sam to pretpostavljao. Nikad to nisam iskoristio, premda je
ona jedina ena na otocima koja je moje visine. Skye je za mene veliko
dijete. No ako je slaba na mene, sad u to iskoristiti do kraja.
Nagnem se naprijed. Catrin i ja poznajemo se jako dugo, Skye. Sve
to je daleko u prolosti, ali vjerojatno je poznajem bolje nego bilo tko
drugi. Mogu pomoi.
Skye je dovoljno mlada i dovoljno revnosna kako bi slijedila svaki
trag. eli li dati izjavu?
Naravno. Siguran sam da mogu neto smisliti ako moram.
Najradije tebi. No prvo moram znati to se dogaa. Je li Catrin
uhiena?
Ona nevoljko kimne. Ako pita mene, pomalo prenagljeno. Ja bih
je bila dovela samo na razgovor. No budui da se sve dogodilo netom
nakon otmice Archieja Westa i uz veliku medijsku pozornost,
pretpostavljam da glavni naelnik nije htio riskirati.
Je li optuena?
Ne, koliko ja znam.
to je s injenicama, Skye? to imate?
 Odmahne glavom. Stvarno ne bih smjela. Potom ustane, velikim
koracima ode do vrata i zatvori ih. Ma, briga me, kae. Sigurna sam
da ionako zna cijeli Stanley. Kad je ita ovdje ostalo tajnom?
ekam. Vjerojatno izgledam strpljivo, ali znam da mi istjee
vrijeme.
Catrin je viena kako se juer netom prije etiri vozi uz brijeg
prema kui Grimwoodovih, kae.
Tko ju je vidio?
Netko tko radi u brodogradilitu. Ponovno ju je vidio deset
minuta poslije, no tad je ila u suprotnom smjeru, prema luci.
ekam, dam Skye vremena.
Zaustavila se ispred kue. Rachel Grimwood bila je kraj prozora u
spavaoj sobi. Vidjela je kako Catrin izlazi iz auta i nosi Petera.
Dijete je moda istralo na cestu. Naravno da se Catrin zaustavila
zbog njega.
Viena je govorim o Catrin kako se ukrcava na svoj brod s
velikom torbom ili zaveljajem. Skye doista ne uiva dok prenosi loe
vijesti. Nosila je neto uz veliki napor.
to ona kae na to?
Skye odmahne glavom. Nema tu informaciju.
Je li to sve? Provezla se kraj kue, maknula dijete s ceste i odnijela
torbu na brod? Nagnem se naprijed, ispruim ruku kao da elim
dodirnuti Skye, pa odglumim da sam se predomislio. Skye, ovo je
opasno. Dok su tvoji ljudi usredotoeni na Catrin, ne trae Petera. Jesi li
vidjela cirkus vani? Nitko ne trai Petera.
Ustanem, odem do prozora, pa se okrenem. Vrijeme se pogorava.
Peteru e biti tee nego Archieju. Malo dijete ne moe posve samo dugo
preivjeti u ovim uvjetima.
Njezino se lice zgri. ao mi ju je, ali na kocki je mnogo vie od
Skyeinih osjeaja. Napravi nagli pokret koji kao da ne vodi nikamo i ne
eli postignuti nita te srui dra za olovke sa stola. On uz zveket padne
na pod.
 Za veeras najavljuju oluju, kaem, to, koliko ja znam, nije
istina.
Vojska je spremna za potragu. une kako bi pokupila olovke.
Prilino sam siguran da je glavom udarila o rub stola, no ugrize se za
usnu i ne poali se. No glavni naelnik rekao je da priekaju dok ne
ispitamo glavnu... razgovaramo s Catrin.
On je budala.
Tim ronilaca pretrauje uvalu gdje je sino bio usidren njezin
brod.
Priem stolu i pronaem njezinu zadnju olovku. Dok je predajem,
uhvatim je za ruku. Velika je i topla, tako razliita od Catrinine male,
uvijek hladne ruke. Skye, trebam dvije stvari. Moram razgovarati s
Catrin i molim te da to prije pokrene potragu. Sigurno je negdje jo
jedna nastamba. Stara koliba, spremite za hranu, gospodarska zgrada.
Pustim je i oslonim se na pete. Sluaj, oito je da je osoba koja je otela
Petera, takoer otela Archieja, a znamo da je Archieja oteo mukarac.
U depu jo uvijek imam popis koji sam pokazao Catrin u utorak
naveer, ali ne moram ga izvaditi. Prije vie mjeseci e-mailom sam ga
poslao Skye.
etrdeset i jedan mukarac izmeu esnaest i sedamdeset pet
godina bio je na Sportskom danu na Zapadnom Falklandu i na Zimskom
plivanju. aica njih nee imati alibi u vrijeme Archiejeva i Peterova
nestanka. Dobrom starom policijskom istragom otkrit e se tko otima
djecu, Skye. Ti ga moe nai; danas, ako to odlui.
Trlja dlanove dok se uspravlja. Archie je zapravo prilino zbunjen
glede svega to se dogodilo. Spominje i enu.
Molim?
Skye napravi korak blie vratima. U hodniku je alarm koji se
protee du oba zida. Samo ga mora dotaknuti, i moje je vrijeme isteklo.
Najnoviji je zakljuak da su Archieja oteli mukarac i ena koji
rade zajedno.
 Apsurdno, kaem. Ne mislim na predodbu da je Archie imao
dva otimaa, nego na posve novu ideju koja se Skye vrti po glavi. Ako je
Catrin u svojoj novoj ulozi otimaice djece imala suradnika...?
Catrin nema alibi za vrijeme Archiejeva nestanka, kae Skye.
Radila je kod kue, cijelo popodne, sama.
Da, i ja, kaem, to vjerojatno nije najpametniji odgovor na
svijetu uzimajui u obzir smjer kojim je krenuo razgovor. Kao i
polovica ljudi na otocima.
Na brodu je bila igraka. Rachel ju je prepoznala, pripadala je
Peteru. ao mi je, Callume, ali ne izgleda dobro.
Osjetim golemo olakanje jer mogu ponititi upravo izreeni
dokaz. Kakvu igraku? Moda zeca? Pomalo izlizanog? Nije Peterov.
Catrin i ja pronali smo ga one noi na Endeavouru. Njezin sin imao je
takvog.
Da, Rachel nam je to rekla. Mislimo da je za Catrin Peter s
igrakom koju je prepoznala bila kap koja je prelila au.
Catrin ne bi ni mrava zgazila.
Skye podigne obrve. Poteno.
Pronali su dlake na njezinoj majici. Tanke, kratke, plave.
Svakako ne njezine. Ni tvoje. Morat emo ih poslati na testiranje, oito,
ali...
Vjerojatno su Queeniene. Nosi tog psa naokolo poput djeteta.
Stopford e potroiti malo bogatstvo kako bi se testirale te dlake.
Uostalom, gdje je Queenie?
U toru. Mislim da je ugrizla nekog.
Dobro. Odem do vrata i otvorim ih. Mogu li barem vidjeti psa?
Z a vrijeme koje je Queenie potrebno da pojede ono to sam planirao
veerati, da se posere u mom vrtu i ostavi psee dlake posvuda po
mom krevetu, uspijem hakirati kompjutorski sustav policije. Iskreno,
bilo je tee nego to sam oekivao. To e naravno biti uzaludno uloen
napor ako jo nije uneseno nita u vezi s Catrininim uhienjem i
naknadnim ispitivanjem.
Ponem sa Stopfordovim privatnim e-mailovima i pronaem
jutros poslanu molbu vojsci na Mount Pleasantu da provede ronilaku
pretragu uvale u kojoj je Catrin bila usidrena tijekom noi. Iz odgovora
saznam da e pretraga zapoeti sredinom jutra i zavriti, nadaju se,
sredinom popodneva. U sluaju da ne pronau nita, ponudili su i
suradnju strunjaka za morske struje koji mogu predvidjeti kamo bi
predmet baen u more u Port Fitzroyju najvjerojatnije mogao otplutati.
Takoer pronaem e-mail poslan forenzikom laboratoriju
londonske policije u kojem ih se obavjetava da e za dva dana biti
poslana odjea osumnjienika u sluaju otmice djeteta. Trei je e-mail
odgovor na molbu poslanu MET-u9 za pomo u ljudstvu. U jo jednom
istrauje se mogunost da se na otoke poalje forenzikog patologa koji
bi pogledao tijelo Jimmyja Browna. Stopford se osigurava. Interna
obavijest informira sve policijske slubenike da se zasad nee krenuti s
pretragom terena oko kue Grimwoodovih. Budui da dokazi ukazuju
na to da je Peter bio odvezen od kue, Stopford misli da nema smisla

9 Metropolitan Police ili MET, odnosno londonska policija, (nap. prev.)

troiti dragocjene sate na pretragu koja e se najvjerojatnije pokazati
beskorisnom.
Glupan.
Kopam dublje i pronaem transkript razgovora voenog s Catrin
tog jutra. Vodio ga je narednik Josh Savidge, sin ravnatelja lokalne kole.
Savidge mlai najvii je rangirani policijski asnik na otocima. U pratnji
je inspektorice Liz Wilkins. Catrin nije htjela da bude prisutan
odvjetnik.
Preletim uvodne formalnosti, podsjetnik da ima pravo na pravnog
zastupnika i njezino ponovno odbijanje.

Savidge: U koje ste vrijeme napustili svoj ured juer popodne, go

Quinn?
Catrin: Bojim se da nisam bila previe svjesna koliko je sati. Sredinom
popodneva.
Savidge: Vae kolege su nas obavijestile da je bilo netom prije etiri,
nedugo nakon to je faksom stigla vaa fotografija na naslovnici Daily
Mirrora. Tono kad je poela pomrina.
Catrin: Otprilike.
Savidge: Dakle, netom prije etiri sata?
(Kratka stanka.)
Savidge: Zbog snimke, go Quinn, moete li odgovoriti na pitanje?
Catrin: Da, pretpostavljam da je bilo oko etiri kad sam otila.
Savidge: Sama?
Catrin: Moja kujica bila je sa mnom. Gdje je ona, uostalom?
Savidge: Zato ste tad otili?
Catrin: Jeste li vidjeli fotografiju koju e vidjeti milijuni ljudi irom
svijeta?
Savidge: Molim vas, odgovorite na pitanje, go Quinn.
Catrin: Bila sam uzrujana. eljela sam biti sama.
Savidge: Kamo ste planirali otii?
Catrin: Kui.
 Savidge: Kojim ste putom krenuli?
Catrin: Istonim krakom Airport Roada.
Savidge: To nije najkrai put, zar ne?
(Kratka stanka.)
Wilkins: Go Quinn?
Catrin: Ne, nije. No katkad se vozim onuda.
Wilkins: Zato?
Catrin: Na Falklandima ima jako malo cesta. Katkad mi je
jednostavno dosadno.

Prestanem itati i naslonim se. Ne ujem nita odozgo, ak ni blagi zvuk

pseeg hrkanja. Vratim se transkriptu gdje Savidge, to nimalo ne
iznenauje, nije prihvatio da je Catrinina elja za promjenom bila razlog
da se juer odveze tom cestom. Vri pritisak na nju. Ona ne eli
odgovoriti. On nastavlja. Ona prva popusti.
Catrin: Ta cesta vodi kraj kue Rachel Grimwood. Neko sam
provodila mnogo vremena ondje. Kad sam bila mlaa, kad su moji
sinovi bili ivi. Pretpostavljam da me podsjea na vrijeme kad sam
bila sretna.
(Nerazumljivo mrmljanje.)
Savidge: Go Quinn, juer smo razgovarali s Christopherom
Grimwoodom, najstarijim djetetom. Krasan djeak. Tek je navrio
dvanaest.
Catrin: Christopher je moje kume. Znam tko je.
Savidge: Da, tako je. Kad ste posljednji put proveli vrijeme s njim?
Catrin: Oprostite, elite znati kad sam posljednji put vidjela
Christophera?
Savidge: Da. Kad ste posljednji put, ne znam, pojeli obrok s njim?
Otili u etnju s njim? Sjedili i gledali zajedno televiziju?
Catrin: Nisam provela vrijeme ni s jednim lanom te obitelji tri
godine.
Savidge: Tri godine? A vae je kume?
Catrin: Joshu, zna vrlo dobro to se dogodilo prije tri godine. Zna
zato ne viam Rachel i njezinu obitelj.
Savidge: Da. Bilo nam je jako ao kad smo onomad uli za va
gubitak.
(Kratka stanka.)
Catrin: eka da vam zahvalim?
Savidge: ekam da mi kaete zato, uzimajui u obzir da se vie ne
elite druiti s obitelji Grimwood iz razumljivih razloga, uostalom
zato se bespotrebno vozite kraj njihove kue. Zato toliko vremena
provodite u blizini kue parkirani, u mraku.
Catrin: Tko to kae?
Savidge: Christopher. Vidio vas je. Prozor u njegovoj sobi gleda na
cestu. Kae da vas je vidio vie puta parkiranu vani u mraku. Zapisao
je vau registarsku tablicu, stoga ne postoji sumnja da je vidio upravo
vas.
Catrin: ao mi je zbog toga. Nisam eljela prestraiti Christophera.
Savidge: Dakle, priznajete da se redovito parkirate ispred kue
Grimwoodovih u mraku?
Catrin: Da, pretpostavljam.
Savidge: Koliko esto?
Catrin: Nisam sigurna da mogu odgovoriti na to. Ne vodim zapisnik.
Savidge: Jednom dnevno? Jednom tjedno?
Catrin: Rjee. Nekoliko puta mjeseno.
Savidge: Uvijek nou?
Catrin: Provezem se i tijekom dana. Parkiram se samo nou. Kad
mislim da me nitko nee vidjeti.
Savidge: Zato?
Catrin: Rekla sam vam. Veu me sjeanja za tu kuu.
Savidge: Parkirati se ispred kue tijekom noi doima mi se kao in
prilino poremeena uma.
(Kratka stanka.)
Wilkins: Go Quinn?
 Catrin: Oprostite, je li to bilo pitanje?

Ustanem kako bih protegnuo noge. Za one koji je dobro poznaju, Catrin
je bila Catrin. Nema previe strpljenja s budalama, a Savidge nije jedan
od bistrijih. Naalost, ne moram biti u sobi kako bih znao da ne stjee
prijatelje. Moda ne mogu dokazati da je kriva, no dok je njihova
pozornost usmjerena na nju, nitko ne trai Petera.
Ne izmie mi ironija situacije. Ve mjesecima ponavljam da je
meu nama ubojica, no nitko nije obraao ni najmanju pozornost na
mene. Sad su naposljetku poeli razmiljati kao ja, pa zakljuili da je to
Catrin.
Vratim se k stolu.

Savidge: Recite nam to se dogodilo juer. Kad ste se ponovno

provezli kraj kue Grimwoodovih. Samo ovaj put tijekom dana.
Catrin: Odvezla sam se uz brijeg. Ula sam u posljednji zavoj prije
kue i ugledala Petera na cesti.
Mogu doslovno vidjeti porast zanimanja u sobi, kako Savidge i
Wilkins razmjenjuju poglede, kako se oboje uspravljaju u svojim
stolicama.
Wilkins: Peter je bio na cesti?
Catrin: Da, u mom traku.
Wilkins: to ste napravili?
Catrin: Zaustavila sam se. Ugasila motor. Izala, otila do njega,
podigla ga, spustila ga s druge strane ograde, provjerila je li
zakljuana kako vie ne bi mogao izai. Potom sam okrenula auto i
vratila se niz brijeg.
Wilkins: Zato niste pokucali na vrata? Predali ga njegovoj majci,
pobrinuli se da je na sigurnom.
Catrin: Znala sam da je na sigurnom. Malo dijete ne moe izai iz vrta
ako su zatvorena vrata.
 Wilkins: Veina ljudi bi razgovarala s njegovom majkom, zar ne?
Obavijestili je to se dogodilo. Osobito uzimajui u obzir koliko
mrano je bilo.
Catrin: Ja nisam veina ljudi. Ja sam majka koja je izgubila djecu zbog
nemara te ene. Nikad ne razgovaram s Rachel.
Savidge: Doista je mrzite, zar ne?
Nemoj odgovoriti na to, Catrin. Molim te, nemoj odgovoriti.
Catrin: Mrzim je vie nego to sam ikad vjerovala da se nekoga moe
mrziti.

Neko vrijeme ne mogu nastaviti itati. Ustanem, odem gore, zagrlim

Queenie. Skuham kavu i zurim van u brda.
Catrin nije briga. To je oito ak i iz transkripta. Nema to izgubiti.
Nije je briga ako ljudi misle da je ubila dijete. Ve je ena koja je
sposobna ubiti gotovo dvjesto dupina i svjesna je da je u glavama
mnogih to mnogo gore od ubojstva djeteta.
Odluan da u dovriti to sam zapoeo, vratim se i letimice
proitam ostatak. Kako je Savidge pita za svijetle dlake na njezinoj
majici i kako mu Catrin vidno nestrpljivo objanjava da su se sigurno
nakupile kad je Petera podigla i odnijela u vrt. Kako je pita za veliki
zaveljaj koji je ponijela na brod i kako mu ona objanjava da je to
posteljina iz glavne kabine koja se smoila dan prije.
Pretpostavljam da sam je ja smoio kad smo Queenie i ja zaspali
prije neki dan. Mogu to potvrditi. Kao i pronalazak zeca na Endeavouru.
Morat u uskoro razgovarati s njima. Ponovno provjerim koliko je sati.
Nisam siguran koliko dugo nekoga mogu drati bez podizanja optunice.
Savidge nastavi priati o naem odlasku na Endeavour u utorak
naveer. Zato smo ili, to smo pronali. Catrin na sve odgovara
brutalno iskreno, osim to ne spominje moj napad na nju. No prizna
neto ega nisam bio svjestan. Da esto odlazi u Port Pleasant i susjedni
Port Fitzroy tijekom noi, da poznaje uvalu i olupinu Endeavoura bolje
od ikoga.
 Moram razgovarati s njima. Moja je zamisao bila pretraiti
Endeavour, ne njezina. ak me je vrlo nevoljko odvela onamo.
Savidge u transkriptu pita Catrin to je jutros bacila u more u Port
Fitzroyju. Porie da je ita bacila. On inzistira da ju je netko vidio.
Izaziva ga da joj kae tko. On joj to ne moe rei. Ili nee. Ona tvrdi da
ne bi odabrala tu uvalu da je eljela neto baciti u more jer je preplitko.
Kae da na otocima postoji bezbroj drugih mjesta gdje su izgledi da e
tijelo biti pronaeno vrlo mali. Pokuavam je zaustaviti, premda znam
da je razgovor u realnom vremenu ve gotov, jer Savidge zbog tih rijei
krene sasvim novim smjerom. Gdje bi bacila tijelo? Je li o tome mnogo
razmiljala?
Kad mu to ne uspije, krene dalje. Je li vidjela ikoga na Airport
Roadu? Ne, nije. Je li juer odnijela Petera Grimwooda iz njegova doma?
Ne. Je li ga odnijela na svoj brod? Ne, ostavila ga je na sigurnom u vrtu.
Gdje je bila prije tri dana kad je Archie West bio razdvojen od obitelji?
Kod kue, radila je. Ne, nitko to ne moe potvrditi, ivi sama.
Prekine niz upitavi ga to e se dogoditi s njezinim psom. Savidge
ne zna. Nastavlja. Misli li da je sluajnost to su Archieja Westa drali u
kolibi koja pripada njoj, kolibi za koju mali broj ljudi zna da postoji?
Nema miljenje u vezi s tim. Je li otela Archieja Westa od njegove
obitelji? Nikad u ivotu nije vidjela Archieja Westa prije nego to ga je
pronala na Darwin Roadu one noi.
I tako dalje, sve dok i ja budem iscrpljen. Ispitivanje potraje neto
vie od sat vremena. Traim jo, ali ne pronalazim nita. Ako je jo
jednom bila ispitivana, to nije bilo zabiljeeno u sustavu.
Podignem slualicu i naposljetku dobijem Neila u policijskoj
postaji. Ugovorim sastanak za kasnije tog dana. Uz malo sree mogu
pomoi da se pliani zec odbaci kao dokaz protiv Catrin.
Archieja su oteli mukarac i ena? Skye misli da to to govori nema
smisla. Ako je dijete zbunjeno, mukarac i ena o kojima govori lako
bismo mogli biti ja i Catrin. Mukarac i ena odnijeli su ga od obitelji? Ili
su ga vratili mukarac i ena? Isuse, samo nam jo treba idiotska linija za
prepoznavanje, Archie koji e gotovo sigurno prepoznati Catrin, i sve e
otii jebeno doavola.
Nazovem odvjetniku tvrtku u Stanleyju koja mi potvrdi ono u to
sam bio prilino siguran. U ozbiljnom sluaju kao to je otmica djeteta,
mogu zadrati Catrin etiri dana bez podizanja optunice. Ako etiri
dana odgode potragu za Peterom Grimwoodom, dijete e umrijeti.
Nazovem ljude koje znam u Mount Pleasantu i saznam, na moje
veliko olakanje, da je potraga ve u tijeku. Manja jedinica vojnika
pretrauje teren oko spremita za stonu hranu gdje su drali Archieja.
Dovoljno za poetak, no ne polaem previe nade u to. Ako je ista osoba
otela Petera a to je drugo mogue? onda on, ona, oni imaju i drugo
mjesto kamo ga mogu odnijeti.
Ne znajui to da dalje poduzmem, odvezem se do kue
Grimwoodovih. Stigavi, ugledam dva policijska vozila parkirana ispred
kue i teren oko zavoja ograen policijskom trakom. Pretrauju ga ljudi
u bijelim zatitnim odijelima. Bolje ikad nego nikad, pretpostavljam.
Priem im i nakaljem se.
Jeste li pronali neto? Znam da mi ne bi trebali odgovoriti.
Takoer znam da vjerojatno hoe. U pravu sam.
Otisak stopala. Jedan od njih ulijeva svijetlu tekuinu u rupu u
tlu. Samo jedan. Kia je sigurno isprala ostale, ali jedan je dovoljan.
Netko je nedavno stajao ovdje. Velik momak, prema veliini stopala.
Catrinina stopala su siuna.
Ostavim ih te otvorim vrtna vrata. Christopher i Michael su na
ljuljaci nedaleko od kue. Poskoe kad me ugledaju i krenu prema
meni.
Bok, vas dvojica. Ima li novosti?
Tatin je let odgoen, odgovori Chris. Vraa se tek sutra.
Koja teta. Sigurno svi elite da se to prije vrati.
Kad se Michaelove oi ponu crvenjeti oko rubova, poalim to
nisam rekao neto ohrabrujue, kako njihova mama ima sree to ima
dva tako pametna, odrasla djeaka koji joj pomau, ili neto slino.
Gdje je vaa mama? upitam.
 Lei. Baka kae da mora spavati.
Christopher je onaj koji bi trebao spavati, ako pitate mene. Nisam
siguran da sam dosad znao to znae kolutovi ispod oiju. Kao da je
netko paleve umoio u ljubiastu boju i njima dijagonalno preao od
kutova Chrisovih oiju do obraza. Jesi li doao kako bi traio Petera?
upita me.
Moemo traiti zajedno ako elite. Predloim to jer znam da
obitelji u ovakvim situacijama esto osjete silnu potrebu da rade neto,
bilo to, to se doima produktivnim. Moemo se spustiti do plae.
Ve smo bili ondje. Chris isprui ruku i uhvati bratovu. Otili
smo dolje rano ujutro. Prije nego to su se ostali probudili.
I juer smo je pretraili. Michael je jo uvijek u pidami.
Odjenuo je jaknu od flisa kako bi mu bilo toplo, na nogama ima tenisice,
ali nije se potrudio presvui. Traili smo posvuda im ga mama nije
mogla pronai.
Ona je pretraila kuu, a mi vrt, kae Chris. Odnijeli su ga. Nije
ovdje.
Ljudi misle da ga je odnijela teta Catrin.
unem kako bih bio u visini Michaelova pogleda. Tko to kae,
prijatelju?
uli smo baku i djeda kako razgovaraju jutros. Chris odgovori
umjesto brata.
U zatvoru je, ubaci se Michael. Baka kae da je bolesna u glavu
jer su umrli njezini sinovi, a sad eli nauditi Peteru.
Blago uhvatim djeake za ramena i odem s njima do nekoliko
preokrenutih bavi sloenih u krug.
Deki, je li jedan od vas dvojice juer vidio Catrin u blizini kue?
Oko etiri sata? Netom prije nego to je nestao Peter?
Spuste poglede; prvo Christopher odmahne glavom, zatim i njegov
brat.
Jeste li vidjeli ikoga? Neki automobil?
 Jo odmahivanja glavom. Pa ipak su obojica bila u vrtu kad smo se
Catrin i ja provezli kraj kue. Kad su djeca u svom vlastitom malom
svijetu, pretpostavljam da ne vide i ne uju nita izvan njega.
Jeste li primijetili ikoga drugog oko kue? Ne nuno juer, nego
posljednjih nekoliko dana? Moda posljednjih nekoliko tjedana? Nekoga
koga ne poznajete dobro? Moda nekoga tko vas je promatrao?
To nas je juer pitao policajac, odgovori Chris. Rekao sam mu
da nismo. Osim tete Catrin.
Baka kae da nas ona mrzi.
Catrin vas ne mrzi, kaem. Samo je jako tuna.
I mama je tuna, kae Michael. esto plae. Ne samo zbog
Petera. Plae zbog svega.
Katkad se ini da su svi tuni, kae Chris. Uvijek su bili i uvijek
e biti.
Pa, zar nije tako?
Queenie repom udara po suvozakim vratima dok se vraam do Brain
Holidays auta. Tad mi sine da mi treba psea hrana ako e ona
sljedea etiri dana biti moja goa. Imam jo sat i pol do sastanka u
policijskoj postaji. Kupovina je dobar nain za ubijanje vremena.
Callume! Netko vikne moje ime dok zatvaram vrata. John,
Catrinin ef tri mi u susret. ekam, pustim da se priblii, svjestan da je
na ulicama Stanleyja jo uvijek previe ljudi i da je mnogo njih previe
zainteresirano za mene.
Kako si, Johne?
Uzvrati mi onim svojim kratkim prepredenim osmijehom. Nemam
nita protiv Johna, no nikad se ne osjeam oputeno u njegovom
drutvu. Veliki mukarci esto se tako osjeaju u drutvu malih
mukaraca. Mali trebaju mnogo toga dokazati. Mali mukarci te mogu
iznenaditi. Iznenadili biste se koliko malih mukaraca nosi duge, otre
noeve.
Jesi li danas vidio Catrin? upita me, a ja odolim iskuenju da
odgovorim nijeno uzimajui u obzir injenicu da je uhiena pod
sumnjom da je otela dijete. Odmahnem glavom.
Mora razgovarati s odvjetnikom. Skakue s jedne noge na drugu
sputena pogleda. Prema onome to uspijevam izvui iz Neila u postaji,
odbija odvjetnika. Pokuao sam razgovarati s njom, ali ne eli nikoga
vidjeti.
Nemaju dokaza protiv nje, kaem s veim uvjerenjem nego to
ga osjeam. Morat e je pustiti za nekoliko dana.
 U tome jest problem, misle da imaju prilino vrst sluaj. Nagne
se blie. Neil mi je rekao da su uvjereni kako e do kraja dana podii
optunicu protiv nje.
To sigurno ima veze sa zecom. to imaju bez toga i pukih indicija
da je bila u blizini Grimwoodove kue juer popodne?
Oito imaju otiske prstiju. John odgovori na moje nepostavljeno
pitanje.
ije otiske prstiju?
Djeakove. Catrin je juer nosila konatu torbu. Njegovi otisci su
na njoj.
Kaem samom sebi da to ne znai nita. Peterovi otisci prstiju su
na Catrininoj torbi iz istog razloga zbog kojeg su njegove dlake na
njezinoj majici. Pronala ga je na cesti, podignula ga i vratila u vrt.
No ne svia mi se sve ovo. Ako su Peterove dlake bile na
Catrininoj majici, mogle bi biti i u njezinom autu i na njezinom brodu.
Raste broj dokaza koji se doimaju sve uvjerljivijima premda su lani.
I otiske prstiju na pitolju koji dri na brodu. Oito su noviji, iako
nemam pojma kako to mogu utvrditi. Nedavno je rukovala pitoljem.
Rukovala je pitoljem kad smo ona i ja bili na Endeavouru. Hvala
Bogu to nije pucala, ne samo zbog mene.
Sad doista treba nekoga tko joj moe dati nekoliko pametnih
savjeta, kae mi John.
Ono to treba je da pronau Petera i otkriju pravog otmiara,
razmiljam dok se pozdravljam i penjem uzbrdicom.
Callume!
John me slijedio. Sluaj, ima jo neto. Nisam elio nita rei, no
imam osjeaj da se nitko ne brine za nju i za probleme koje bi mogla
imati. Potrebna joj je podrka.
Ono to joj treba je da pronau Petera i tako zavri ovo sranje.
Callume, jesi li poznavao ona druga dva djeaka koja su nestala?
Jimmy Brown bio je odavde, vjerojatno si ga viao. Druga obitelj,
Harperovi, dolazili su ovamo s vremena na vrijeme. Jesi li ih poznavao?
 Odmahnem glavom. Oprosti, prijatelju, zato je to vano?
Knjinica sigurno ima stara izdanja Penguin Newsa. Fotografije
obaju djeaka objavljene su u novinama kad su nestali. Pogledaj ih. Ne
preporuam ti da zbog toga izravno ode do Duncanovih. Vjerojatno i u
policijskoj postaji imaju fotografije. Ljudi poinju povezivati stvari. I ti
bi trebao.
Odmahne glavom, ao mu je to ne moe uiniti vie, potom se
okrene i krene niz brijeg.
Imam jo sat vremena do sastanka u postaji. Knjinica u Stanleyju
smjetena je u drutvenom domu, stoga krenem onamo kako bih iskopao
arhivirana izdanja Penguin Newsa.
Jimmy je nestao u lipnju 1993. Pronaem priu na naslovnici
izdanja tog tjedna i fotokopiram je.
Pozornost mi na trenutak privue pria o obojici djeaka ili
preciznije, o uinku koji e njihov nestanak imati na otoke. Prema
miljenju autora, Roba Duncana, za nekoliko desetljea pojavit e se u
naem folkloru, kao djeca koju su odnijele vile. A unutar godinu dana,
tvrdio je, pojavljivat e se kao duhovi na otonim plaama.
Sjeam se teksta i kako sam se pitao je li pomalo bezosjeajan,
premda je bio napisan dok smo se jo svi molili za Jimmyjev povratak.
No Rob je bio u pravu u vezi s jednom stvari. Ne postoji nita gore za
zajednicu od nestalog djeteta. Ne znam hoe li ova uspjeti prebroditi
nestanak jo jednoga.
Znajui da mi nita ne smije odvui panju, prolistam izdanje iz
kolovoza 1992. te kopiram priu o nestalom Fredu Harperu. Odloim
novine i odnesem fotokopije do stola kraj prozora.
O, ne.
Sjednem i privuem ih k sebi. Nadam se da e se prvi dojam
raspriti nakon pomnog pregleda.
Jimmy je imao sedam godina i ivio s obitelji u kui u Stanleyju.
Fred je imao pet godina i ivio u naseobini na Zapadnom Falklandu.
Nita ne ukazuje na to da su se obitelji poblie poznavale. Nisu imali
nita posebno zajednikog. Osim injenice da su djeaci nalikovali jedan
na drugog poput brae.
Obojica su bila tamnokosa, tamnooka i tamnoputa, to je
pokazatelj latinoamerikog utjecaja, kao kod veine ovdanjeg
stanovnitva. Obojica su vraki nalikovala na Catrinine sinove.
Nitko nije glasnije i strastvenije izjavljivao da je na otocima
ubojica. Nitko nije uestalije od mene tvrdio da tri nestala djeteta, a
kamoli etiri, ne mogu biti sluajnost. Ostatak stanovnitva naposljetku
poinje razmiljati kao ja.
Isuse, to sam napravio?

Nekoliko sati poslije pitam se jesam li ita postigao. Rei da policija nije
povjerovala u moju priu o pronalasku zeca na Endeavouru, bio bi puki
eufemizam. eljeli su znati zato to nismo spomenuli. Dok je meni
savreno imalo smisla da smo privremeno zaboravili na zeca nakon to
smo pronali mrtvo dijete, ini se da oni time nisu bili impresionirani.
Kao ni mojim inzistiranjem da je moja, iskljuivo moja ideja bila
pretraiti olupinu.
Pokazali su mi ak i kopiju moga jebenog popisa, kojem su dodali
Catrinino ime. Kad sam ih poeo pobijati, rekli su mi da je vie osoba
vidjelo Catrin u Surf Bayu na kupanju. Navodno je bila na vrhu litice te
kroz dalekozor promatrala plivae. I dok nitko ne tvrdi da ju je vidio
tijekom Sportskog dana, prema biljekama lukoga kapetana njezin je
brod u to vrijeme bio u luci u Port Howardu.
Nakon to su me pustili, jasno mi je da Catrin i mene doivljavaju
kao vrlo neobian par, i da je malo potrebno da i sam postanem jedan od
osumnjienika. Tek se kod kue sjetim da sam trebao kupiti hranu za
Queenie. Ona pokae prezir dok otvaram konzervu s juhom od rajice
za sebe, i nije impresionirana kad joj ponudim pahuljice. Prekasno je da
se vratim u Stanley. ini se da je jedini izbor da odem po hranu u
Catrininu kuu.
 Mogu jednim udarcem ubiti dvije muhe, uzeti nekoliko komada
odjee i odnijeti ih ujutro u postaju. Tako u imati izliku da ih ponovno
zamolim da je vidim.
Ne odvezem se autom. Catrinina kua samo je est kilometara
udaljena od moje, a ja sam silno napet. Nita me ne smiruje kao hodanje,
to je neobino kad bolje promislim, uzimajui u obzir da mi je moje
prvo pjeaenje falklandskim krajem bila jedna od najusranijih ivotnih
epizoda.
No u godinama koje su uslijedile otkrio sam da postoji golema
razlika izmeu mariranja neobinom zemljom u mraku s mokrom
opremom ususret neizbjenoj i nasilnoj smrti i pjeaenja meni znanom
vritinom pod zlatnim mjesecom okruen mirisima mora koji se
mijeaju s onima s kopna.
Dok sunce nestaje, srebrni traak na obzoru otkrit e mi smjer
kojim moram krenuti, i to je dovoljno. Za petnaestak minuta stii u do
uske rijeke, a tad u ve biti na pola puta. U tom trenutku okrenut u
lea zalazeem suncu, ako ga jo bude, i krenuti na istok prema
Catrininom domu.
Dobro napredujem, Queenie je kraj mene, tu i tamo odvuku je
mirisi ili zvukovi, no opet mi se pridrui kad zazvidim. Vjetar je sve
jai dok se pribliavamo zranoj luci, a odavde mogu vidjeti i svjetla
Stanleyja.
Kad se bijeli obrisi kue iznad Whalebone Baya poinju nazirati,
Queenie zna da je nadomak doma. Potri ugledavi usku, ugaenu stazu
koja nas vodi do ruba vrta. No je tako mrana da jedva mogu razaznati
proklete skelete riba, ak i iz velike blizine. Boe, mediji e slaviti kad
ugledaju Catrininu kuu. Svima koji je poblie pogledaju bit e jasno da
se protivi kitolovu, no nekoliko pomno odabranih snimaka kamerom i
malo domiljate montae ispriat e posve drukiju priu. Mogu ostaviti
dojam da ona ivi na groblju, mogu je prikazati kao kakva demona.
Ljudi ovdje rijetko zakljuavaju svoje domove. Ja zakljuavam svoj,
no teko je mijenjati stare navike. Catrin nije imala tu naviku, no
stranja vrata se ne pomaknu kad ih pokuam otvoriti, stoga potraim
kamenu teglicu ispod prozora blagovaonice i pronaem kljueve na
uobiajenom mjestu.
Uavi u kuu, Queenie pone trati uokolo kao da se tota toga
dogaalo dok je nije bilo. Ponjui pod, zidove, vrata ormaria, odjuri
gore i tutnjajui se spusti minutu poslije. Ja za to vrijeme stojim u
kuhinji, pokuavam se snai. Nikad nisam bio ovdje bez Catrin. Bez
Catrin ovo je sasvim drukija kua.
Pronaem Queenienu hranu u smonici, napunim naprtnjau pa
krenem gore. Na kraju hodnika je soba s bijelim vratima. Zatvorena.
Nikad nisam bio u Catrininoj spavaoj sobi. Kad bismo se sastali
ovdje obino bi izbor pao na moju kuu ili brod odvela bi me u
gostinjsku sobu. Ako govorimo o gesti lojalnosti, uvijek mi se inilo da je
za to malo prekasno. Zaboga, seksao sam se s njegovom enom. to bi
promijenilo moje lijeganje u njegov krevet? No ako je Catrin bilo vano
ne prijei tu granicu, vrlo rado sam pristajao na to.
No neobino sam nervozan dok otvaram vrata i ulazim.
Veliki brani krevet uredno je spremljen, stari areni pokriva
prekriva njegov donji dio. Pokriva je napravljen od svih boja i svih
materijala, gledajui ga imam osjeaj da vidim generacije falklandskih
ena kako sjede pod svjetlom svjetiljki i ivaju ovo ogromno umjetniko
djelo. Vidim Catrininu baku koja vodi malo, tamnokoso dijete kroz
svijet sjeanja. Ovo je haljina koju sam nosila kad sam upoznala tvog
djeda. O, pogledaj, ovo je obrubljivalo tvoju kolijevku kad si bila beba,
sjea se?
Catrin i ja mogli bismo provesti godine stisnuti ispod pokrivaa
dok mi ona prepriava povijest svakoga komadia tkanine u njegovom
stvaranju.
Soba je u obliku slova L, iza kuta mogu vidjeti uredski prostor.
Stol, ormari za spise, stolicu. Donja ladica ormaria je otvorena.
Pretpostavljam da je nedavno maknut stolni kompjutor zbog silnih
kablova na stolu i podu. Ostao je laserski pisa, stari model Hewlett
Packard; kabel kojim je bio povezan s kompjutorom visi sa stola i gotovo
see do poda. Pribliivi se, ugledam prsten praine.
 Tri zida prekrivena su fotografijama Neda i Kita, samih, udvoje, s
roditeljima. Meu njima su i crtei koje su nacrtali u koli, ak i listovi
iz zdravstvenoga kartona. etvrti je zid gol, premda mogu vidjeti rupice
od avlia i ljepljivi plastelin.
Queenie se trgne i izjuri. ujem je na stubama pa potom u
hodniku u prizemlju. Otvaram ladice, trudim se da mi panju ne odvue
Catrinin miris. Pronaem hlae, majicu, arape. U ladici za rublje
pronaem stvari koje sam joj kupio iz bijednoga mukog poriva da je
vidim u odjei koju sam ja platio. Veim dijelom radi se o teritoriju, zar
ne, u naim odnosima sa enama?
Druga vrata vode u kupaonicu, pretpostavljam da e joj trebati
pasta i etkica za zube. S unutarnje strane vrata objesila je pidamu, a ja
si ne mogu pomoi. Primaknem je licu i udahnem njezin miris. U
posljednje tri godine ovo je trenutak u kojem najvie osjeam njezinu
blizinu. Zatvorim oi i gotovo povjerujem da je ovdje, sad, u sobi sa
mnom.
Zdravo, kae.
Poskoim, iz ruku mi ispadne svilenkasta tkanina, a ja osjetim
silnu krivnju. Ovo ne zamiljam. Tu je, na vratima. Queenie joj je kraj
nogu, obje bi mogle izgubiti ravnoteu koliko snano mae repom.
Smanjila se, prvo pomislim. Odjea joj je ogromna, visi joj s
ramena, zavrnuta joj je oko zglobova i glenjeva. Kosa joj je ravna i bez
ivota, maknuta s lica. Oi su joj ogromne i srebrnaste u polumraku.
Rekli su mi da je Queenie kod tebe. Hvala. Sagne se kako bi
pomilovala ivotinju, no pogled zadri na meni.
Mislio sam da e ti trebati odjea. Imam potrebu da joj objasnim
zato sam ovdje, u njezinoj spavaoj sobi, nepozvan.
Treba mi. Napola se osmjehne, pogleda se, podigne ruke. Ovo je
Skyeina. Mislim da ne nosimo isti broj.
Pustili su te?
Neznatno nagne glavu u jednu stranu. Ne, ekala sam da
pogledaju u drugom smjeru, pa odjurila.
 Kako si stigla ovamo? Nisam uo automobil. No vjetar u ovom
trenutku silno pue.
Na metli.
Zna to initi. Oboava kad sam ja glupa biva vojniina, a ona ima
spremne sve odgovore. Zatim opazi neto na mom licu i saali se. Skye
me dobacila.
to se dogaa? Zato?
Slegne ramenima, ali se ne pomakne s mjesta na vratima. Ronioci
su zavrili s pretragom Port Fitzroyja i nisu pronali nita. To znai da se
sve to imaju protiv mene svodi na puke indicije. Bob Stopford odluio
je da zapravo nemaju smjetajne kapacitete potrebne za dulji boravak
zatvorenika i, budimo iskreni, ne namjeravam otputovati.
Preokret se dogodio tako naglo da mi treba trenutak da ga
probavim. Gotovo je?
Namrti se. Naravno da nije gotovo. Ronioci e ponovno zaroniti
sutra. Ja se sutra moram vratiti u postaju. Zapravo, moe li me odvesti u
luku? Moj auto jo uvijek je ondje.
Rado, sutra rano ujutro. Doao sam pjeice.
Ona kimne, a slon u prostoriji zabaci glavu i zatrubi tako snano
da bi mogao zbaciti krov. I ona ga uje. Jesi li me htio neto pitati?
Ne. Ba me briga za slona. Neu to izgovoriti.
Ti si budala, kae, ali lice joj se smeka. Opazim kako joj se
trznulo tijelo. Moda je osjetila poriv da prijee sobu i pridrui mi se, no
znam da ona mora napraviti prvi korak.
Jesi li vidio Rachel?
Prole su tri godine kad sam posljednji put uo da je Catrin
spomenula Rachel. Odmahnem glavom pretpostavljajui da misli na
vrijeme nakon djetetova nestanka. Vidio sam njezine roditelje. I
dvojicu starijih sinova. No ne i Rachel.
Jesu li ti rekli kako je?
U oku. Pokuava sve to probaviti. Prilino oekivano.
 Trae li ga? Kao to su traili Archieja? Nisam mogla izvui nita
smisleno iz Stopforda i njegovih aljivdija. Jesu li organizirali potragu?
Sranje, ovo je Catrin. Stvarna Catrin, a ne duh za kojim sam trao
tako dugo da sam gotovo zaboravio da su stvari neko bile drukije.
Sigurno je opazila neto na mom licu. Crte lica joj blijede. ini se da joj
se nadimaju obrazi. Je li na rubu da mi se osmjehne?
Skoro sam poludio od brige za tobom, kaem.
Nije osmijeh, barem ne jo, moda samo sjeanje da je takvo to
neko bile mogue. Bila sam zatvorena manje od dvadeset i etiri sata.
Govorim o posljednje tri godine.
Hajde, Catrin. Pet koraka do mene, to je sve to je potrebno.
Doista mislim da e to napraviti kad zvuk razbijanja stakla nadglasa
oluju. Netko je dolje razbio prozor.
Potom zaujemo eksploziju.
C atrin je irom otvorila oi od oka. To je bio pucanj. Dolje je netko
s pitoljem.
To je bila petarda, kaem, okrenem je i ugasim svjetla.
Catrinina spavaa soba je sa stranje strane kue, zvukovi koje smo uli
dolazili su s prednje strane. Vjerojatno djeca koja se igraju, dodam,
iako sam manje siguran u potonji dio. ekaj ovdje.
Otrim dolje, zahvalan to maloprije ni ja ni Catrin nismo upalili
svjetla, jer postoji mogunost da tko god je vani ne zna da smo unutra.
Na podu u kuhinji je kamen i petarda koja je naknadno uletjela kroz
prozor. Kuna izrada. Neko smo ih nazivali praskalicama. Kao djeca
bacali smo ih usred mnotva tijekom Noi lomae. Odnosno ja, sve dok
me tata nije dobro ispraio po turu. Odem do stranjih vrata i okrenem
klju.
Vani mogu uti turiranje motora. Ne automobila, nego
etverokotaa. Sve su popularniji na otocima, osobito meu mlaima.
Trebate vozaku dozvolu kako biste vozili automobil, no ne i
etverokota dok izbjegavate ceste. A etverokotai mogu svladati
terene koje automobili ne mogu. Vidio sam ak i dvanaestogodinjake
kako jure uokolo na etverokotaima.
Ne vidim nita vani, krenem natrag gore i na pola puta sretnem
Catrin koju odvuem sa sobom. U maloj prednjoj spavaoj sobi koja je
neko pripadala Nedu koja i dalje izgleda pomalo jezovito kao soba
osmogodinjaka oduljam se do prozora. Catrin me slijedi, pa lagano
nasloni bradu na moje rame. Vjetar je dosegnuo veliku snagu, udara u
zidove ove stare graevine, fijue oko krova. Nije udno to nismo uli
dolazak etverokotaa.
 Puno je ljudi vani, apne mi Catrin u uho.
Vani su upaljeni farovi i prema onome to uspijevam vidjeti,
dugaki red parkiranih automobila blokira cestu. Nisu svi stigli
etverokotaima.
Ne mii se. Ostani iza mene, kaem joj.
Ispod nas upaljena su sigurnosna svjetla koja nam daju prednost.
Moemo vidjeti vie nego ljudi vani. Vjetar je otjerao oblake i bijeli
obrisi Catrininih jezovitih vrtnih ukrasa svijetle pod umjetnim
svjetlima.
Zato nisi mogla odabrati patuljke kao svi normalni ljudi?
promrmljam ispod glasa.
Potom opazim baklje. Izbrojim tri, etiri, est ispred kue,
razbacane izmeu skeleta i oruja. Gledam kako se pribliavaju. Sjene se
pretvaraju u tijela. Pokreti poprimaju ljudske oblike. Mnogo ljudi se
pribliava i neto mi govori da to nije preuranjeni boini zbor. Ovakvo
ponaanje otoana nije mi nepoznanica.
Ugledam svjetlo vani, goli plamen koji treperi blizu tla. Zatim
neto, raketa, doleti prema kui. Bezopasno je preleti.
Pogledaj stranju stranu, kaem Catrin. Pogledaj jesu li
odostraga. Nemoj da te vide.
Jo jedna raketa leti u naem smjeru. Promai prozor, no pogodi
zid i bezopasno padne na tlo. Mogla bi uslijediti jo jedna. Ona moda
nee promaiti. Ako nastave bacati rakete prema kui, zapalit e je.
Protresem glavu kako bih je proistio. Sir Galahad u plamenu. Krikovi
mukaraca u plamenu.
Vratila se, stoji na vratima iza mene. Ima ih i sa stranje strane
kue. Izbrojala sam troje. Tko su oni?
Devet baklji. Barem devet ljudi, no uzevi u obzir broj automobila,
vrlo vjerojatno i vie. Donesi mi telefon, Catrin. Nemoj paliti svjetla.
Zauje se snano lupanje po vratima, opazim jednoga koji je
napravio korak unatrag i podigao pogled. Baklja prvo osvijetli drugi
gornji prozor to mi daje vremena da se maknem u stranu. Neto mi
govori da ovi tipovi ne znaju da smo unutra. Oekuju da je Catrin u
pritvoru, a nema automobila koji bi im otkrio da smo ona i ja ovdje.
Ako ne ele nas, to ele?
Dobivam odgovor sekundu poslije kad se nekoliko baklji udalji od
kue u smjeru skeleta kitova. Kroz treperei plamen vidim kako netko
podie eki pa potom njime zadaje udarac skeletu orke. Spojen ljepilom
i avlima, visi s postolja kako bi ostavljao dojam velikog sisavca koji se
brzo i otmjeno kree oceanom. Stup se slomi pod snagom udarca i skelet
padne na tlo. Jo jedan zamah i rep se razbije u dva dijela. Jo jedan, i
peraja je razmrskana.
Netko drugi ima sprej i baca se na posao odabravi dugu iljatu
lubanju plavetnoga kita. Trei vandal podigne harpun i zavitla ga prema
kui. Ne bi uao u prvi tim, ali ubrzo drugi slijede njegov primjer te
koplja poinju letjeti u naem smjeru. ujemo kako nekoliko njih
pogaa zidove.
Odostraga bacaju manje komade kostiju preko ivice kako bi
zavrili na plai desetak metara nie.
Unitavaju sve. S telefonom u ruci, Catrin je irom otvorila oi
od oaja. Dok groblje kitova kod nekih izaziva osjeaj duboke nelagode,
svakako kod mene, za nju je to dio naslijea, dio povijesti otoka.
Izlazim, kae mi.
Jebeno nee. Zgrabim je jednom rukom, a drugom uzmem
telefon i palcem nazovem policiju. Dok ekam, cijeli skelet orke bacaju s
ruba litice, a mnotvo se nakon toga okrene dupinima. Catrin se trese
kraj mene, nisam siguran koliko dugo u je moi zadrati.
Dok objanjavam situaciju deurnom asniku u policijskoj postaji,
ljudi vani poinju podizati razbacane harpune i baciti ih na kuu. ujem
kako se razbija jo jedan prozor.
Policijskom vozilu trebat e petnaest, dvadeset minuta da stigne
ovamo. Zbog blokade ceste vani, moglo bi potrajati i dvostruko vie.
Svi ovi ljudi misle da sam otela Petera. Primijetim da nije rekla
ubila Petera.
 Nije rije samo o Peteru. Mrzim to to moram rei, ali mora
shvatiti s ime ovdje ima posla.
Nego? Dupinima? Znam da se to nikome nije svidjelo, ali ljudi
ovdje razumiju da je to bilo potrebno.
Odgurnem je blie vratima dok vani i dalje praskaju petarde, a sve
glasniji povici ohrabrenja prate bacanje kostiju i memorabilija za kitolov
s vrha litice.
Dvojici djeaka koja su nestala prije Archieja i Petera?. Dvojici
lokalnih djeaka?
Zuri u mene, prestraena, nesigurna. Jimmyju i Fredu?
Ljudi su primijetili da silno slie na Neda i Kita. Prvi je nestao
vrlo brzo nakon to su djeaci poginuli. Ljudi ne razmiljaju logino,
Cat. Djeca su poela nestajati, a kad su ljudi dovoljno prestraeni,
poinju se meusobno napadati.
Queenie dolje pone lajati. Isteklo nam je vrijeme. Znaju da smo
ovdje.
Opet ih nazovi, kaem joj i krenem prema stubitu. Reci policiji
da se jebeno pouri.
Jo povika izvana. Neto udari u prozor. Nije se razbio, ali samo je
pitanje vremena.
Ne moe samo tako izai.
Policija e stii za deset minuta. Uplest u ih u razgovor.
Ona me pokua zadrati, no imam gravitaciju i trideset kilograma
vie na svojoj strani. Kaem joj da nazove policiju i potom me prieka u
stranjem dijelu kue. Dugim koracima prijeem kuhinju dok mi snano
lupa srce. Nitko se ne voli naslijepo izloiti opasnoj situaciji, a ja nemam
pojma tko je vani i to planiraju. No znam da moram djelovati brzo,
iznenaditi ih. Otvorim vrata, koraknem ispod sigurnosnog svjetla te
zatvorim i zakljuam vrata za sobom. Klju spremim u dep. Onaj tko
mi ga pokua uzeti, morat e biti silno hrabar.
to elite, momci? Pitanje je dovoljno pristojno. Ton moga glasa
govori da je bolje da se ne zafrkavaju sa mnom. Zapravo sam se usrao od
straha, no ako to otkriju, svemu je kraj.
 Jedna baklja mi osvijetli lice. Pa druga. Dovraga!
elimo razgovarati s tvojom djevojkom. Dovedi je. enski glas,
prilino sam siguran da nije otoanka. Razvuen akcent, umjesto
mekanog, gotovo zapadnoengleskog naina nerazgovijetnog izgovora
karakteristinog za veinu otoana. Okrenem glavu u jednu stranu. Ako
propadnu diplomatski pregovori, moram znati to slijedi. Ako je policija
odmah krenula, u najboljem sluaju joj treba jo deset minuta. Zasad
sam sam.
Tko eli razgovarati S njom? I makni mi tu jebenu baklju s lica ili
u ti je nabiti u dupe!
Uslijede uzvici negodovanja koji su sve blii, no baklja je nestala.
Sad opet mogu vidjeti to je ispred mene. Ugledam obrise izmeu
preostalih skulptura na groblju kitova. Odrasle osobe umotane u debele
kapute zbog hladnoe. Lica djelomino prekrivena kapama i alovima.
Anonimni. ujem kako stiu automobili, ali to jo ne moe biti policija.
Znam li nekoga meu vama ili ste svi s kruzera? Ako jeste, bolje
je da dvaput razmislite prije nego to se naete u sukobu za zakonom
ovdje. Brod nee ekati dok vas puste uz jamevinu.
Tiina. Osjetim da sam u prednosti. Platit ete tisuu funti po
glavi za let kui. Sumnjam da e vam to pokriti putno osiguranje.
Nitko se nee nai u sukobu sa zakonom. Istupi mukarac. Velik,
no ne i moje visine, podebeo. Nije s kruzera. Prilino sam siguran da je
to otac Jimmyja Browna. Samo elimo razgovarati s njom.
Cijeli je dan razgovarala s policijom. To je njihov posao. Vratite se
kuama.
Jedna ena velikim koracima krene prema meni, progura se kraj
mukarca. Slijedi je druga. Ne poznajem nijednu. Posve mi se priblii. U
etrdesetima, s ogrubjelom koom i borama oko usta koji ukazuju na
pijanicu. Osjetim alkohol. Ovo je zamrenije. Mukarac bi bio na oprezu
sa mnom za razliku od ene. Uvjerila bi se da se neu usuditi dotaknuti
je. Bila bi u pravu. Ne pred toliko svjedoka, osobito zato to sam prilino
siguran da iza mnotva, premda se zasad dri povueno, vidim blijedo
svjetlo kamere. Ona jebena televizijska ekipa slijedila je svjetinu ovamo.
 ena stoji samo nekoliko centimetara daleko od mene, pokuava
me zastraiti blizinom. Nestalo je dvogodinje dijete. Uperi kaiprst
prema mom licu. etvero djece nestalo je u posljednje tri godine. Je li
vas imalo briga?
Dovedi je ovamo! Dio ljudi ponovno krene naprijed. To nisu
samo posjetitelji. Mjetani oklijevaju, ali tu su. Svakako obitelj Brown,
vjerojatno jedno ili dvoje iz obitelji Harper. Iza unitene lubanje
plavetnoga kita, ugledam crne i bijele pramenove Bob-Catine kose.
Ostalo je previe vremena do dolaska policije. Ovi ljudi su
prestraeni. Njihova djeca tajanstveno nestaju, osjeaju se
bespomonima. Ohrabreni alkoholom i poduprijeti brojnou, pronali
su nain da izbace svoje frustracije. Ni u ludilu nee dobiti klju od
mene, ali ve su razbili vie od jednog prozora. Mogu ui.
elite razgovarati s Catrin? Pogledam iznad enine glave u
mukarca za kojeg sam prilino siguran da je otac Archieja Westa. Sa
enom koja je, uzgred budi reeno, pronala vaeg sina. Sa enom koja
ga je vratila majci prije nepunih dvadeset i etiri sata? Zar je sve ovo
zbog nje?
On je dovoljno pristojan da se posrami, no drugi i dalje osjeaju
snagu anonimnosti. Nekolicina djece iz pozadine ak pone pjevati
pjesmu Queena, onu o eni koju zovu Killer Queen. Podignem obje
ruke.
U redu, pobijedili ste. Idem po nju.
To ih iznenadi. Prestanu s glupim pjevanjem, no nastave se
pribliavati.
Dajte mi dvije minute. No izai e samo kako bi razgovarala. Ona
je ena koja nije napravila nita pogreno. Imala je vraki teak dan i vi
ete se prema njoj ophoditi s potovanjem.
Gobby Cow progura se do mene dok kreem prema vratima. to
kae na to da odem s tobom? kae ona.
Sagnem se, govorim joj izravno u lice kako bi me samo ona mogla
uti. to kae na to da ti slomim taj runi nos? Uspravim se. Dvije
minute, viknem dok otkljuavam pa otvaram vrata. I nitko je nee
ozlijediti jer e inae imati posla sa mnom.
Kliznem unutra i okrenem klju. Catrin eka u hodniku. Pogleda
pokraj mene u stranja vrata. Razgovarat u s njima. Nije me strah.
Aha, ali mene jest. Odvuem je kroz kuu do mjesta gdje se
prema mom sjeanju nalazi praonica. Perilice, suila uredno poredana
uza zid. I veliki prozor tono iznad sudopera koji gleda na zabaeni dio
vrta.
Seksao sam se s Catrin vie puta u ovoj kui. Njezin suprug bio je
udaljen samo dvadeset minuta vonje. Isplanirao sam svoju rutu bijega
prije vie godina.
Ima ljudi i sa stranje strane, kae bijesno dok otvaram prozor i
penjem se na sudoper.
Sad su sigurno otili naprijed i ekaju da se pojavi. Uz neto
potekoa moda sam deblji nego prije tri godine izguram se i
skliznem na tlo. Ispruim ruke kako bih joj pomogao da se spusti, no ona
mi prui Queenie.
Sjajno.
S psom ispod jedne ruke, pomaem Catrin drugom rukom. Vjetar
e prekriti sve zvukove. Samo se nadam da e pas ostati tih. Kad smo svi
troje vani, zaustavim se na trenutak kako bih se snaao.
U malom smo ograenom prostoru gdje Catrin dri kante za
smee. Ostavim prozor otvoren kako bi znali da smo izali i kako,
nadam se, nee biti u iskuenju da porazbijaju stvari u kui. Otvorim
dvokrilna vrata i provirim. Ne vidim nikoga, no ionako mogu izai na
kraj s pokojom zaostalom lutalicom. Queenie predam Catrin, pa ih oboje
odvuem uskom, poploanom stazom do dna vrta. Kad preskoimo
ogradu, eka nas otvoreni krajolik. No nestao je pokrov od oblaka,
etverokotai bi nas lako mogli slijediti.
Ponovno se zauje pjevanje ispred kue. ujem glasno lupanje po
vratima, znam da vie nemaju strpljenja, a mi smo stigli do ograde.
Preskoim je, uzmem Queenie pa je spustim, te se nagnem kako bih
podignuo Catrin.
 Raketa zatutnji iznad naih glava ostavljajui trag, male arene
iskrice, dok ja povlaim Catrin. U Skyeinoj posuenoj odjei nije ba
opremljena za pjeaenje tresetitem, no ne smijemo stati.
Osjetivi promjenu raspoloenja iza nas, bacim letimian pogled te
ugledam nasumini ples baklji. Iznad vjetra mogu uti povike
frustracije.
Pretpostavljam da znaju da smo otili. Catrin je ve zadihana.
Prije tri godine bila je u sjajnoj formi. Sad nisam siguran hoe li moi
svladati est kilometara pjeaenja u mraku. No nosio sam i tee terete
falklandskim krajem usred noi.
Baklja padne tono ispred mene, a slijedi je odgovarajui uzvik iza
mene. Otkrili su nas. Ponovno ubrzam, no ono to Catrin ima na
nogama nisu tenisice. Pokuava drati korak sa mnom dok iza nas mogu
uti tutnjanje etverokotaa. U looj smo situaciji. Uz moralnu prednost
koju smo imali, moda smo ih mogli svladati kraj kue. Sad smo postali
plijen koji lovi rulja. Sasvim druga pria.
Opcije? Sakriti se? Okrenuti se i suoiti se s njima? Izubijati
jednoga tako strano da se ostali povuku? Naglo donijevi odluku,
mijenjam smjer i krenem prema cesti.
Imaju aute. Ne moemo im pobjei cestom.
Ni neemo. Prijei emo je.
ekam prigovor. ekam da Catrin shvati to se nalazi s druge
strane ceste i kae da sam lud. Probijamo se kroz borovicu i borunicu.
Jo ima oblaka iznad nas, svako toliko jedan prekrije mjesec i skrije nas u
mraku. Svaki put kad se to dogodi, postoji mogunost da im umaknemo,
stoga ubrzam koliko mogu. Nije lako kretati se falklandskim krajem
nou kad si pod pritiskom. Ima busena trave, rupa i jazbina, velikih
movarnih predjela, pa ak i rjeica i jezerca gdje ih najmanje oekuje. I
stijena, duboko ukopanih u do, niskih, ali otrih, opasnih poput zamki.
etverokotai su sve blie. Okrenem se i vidim njihova svjetla. Idu
ravno prema nama.
 Napokon, cesta. Moemo ubrzati, ak i bez svjetla. No to mogu i
momci koji nas love. Skrenem lijevo. I dalje vrsto drim Catrin. Ostalo
nam je etrdesetak metara uzbrdice, a ona sve tee die.
Nisi u formi.
Ti nisi normalan.
Stigli smo do ograde. Obino ne ulazim na polje na ovom mjestu,
nisam pripremljen. Vjeruje mi? upitam. Preko njezina ramena
izbrojim svjetla triju etverokotaa koji su nam za petama.
To je najmanje to mogu uiniti.
Osmjehnem se, bacim se na tlo i otkotrljam. Jakna mi zapne za
bodljikavu icu no uspijevam se osloboditi. Tlo je movarno, no
nemamo vremena potraiti bolje mjesto. Ona me slijedi, pa se provue i
Queenie.
U minskom smo polju.
D rim se ograde dok se pokuavam orijentirati. Goli izdanak stijene
nalazi se malo sjevernije od nae trenutane pozicije. Kad stignemo
do nje, moemo krenuti prema zapadu. Ovja staza vodit e nas vei dio
puta. Iza mene, Catrin opet nosi psa.
Piglet nee nita aktivirati. Spusti je.
ena jo vre stisne psa. Zaustavim se i okrenem. Cat, polje je
puno ovaca. Prelagane su kako bi aktivirale mine, pa i ona. Samo pazi da
ih ne pone loviti jer bismo svi mogli poginuti od metka.
To je samo djelomino ala. Minsko polje unajmio je Chase
Wentfield, lokalni farmer koji ne tolerira pse koji gnjave njegovu stoku.
Svjetla nas i dalje slijede i kreu se bre od nas s druge strane ograde.
Stigli smo do stijene. Izvuem kompas kako bih bio siguran. Obino to
ne inim, i ne znam imamo li vremena za to, no osjeam da je Catrin jo
uvijek prilino nervozna.
Ovamo, kaem. Ostani tono iza mene. I spusti toga vrajeg
psa.
Potrim ovjom stazom. Catrin je tako blizu da se gotovo spotie o
moje pete, no to je dobro. Moramo nestati u tami prije nego to nas
sustignu svjetla jer bi ti ludi gadovi mogli doi u iskuenje da nas slijede.
Okrenem se nakon sto metara. Svjetla su jo uvijek ondje, osvjetljavaju
polje, ali etverokotai ne mogu ovamo. ini se da nas nitko ne slijedi
pjeice. Povuem Catrin prema dolje. Nakon nekoliko minuta pogledom
pratimo kako se etverokotai okreu i vraaju nizbrdo.
Volim kad se plan ostvari, kaem.
Sjajno. Ona i dalje stie Piglet uza se. Mala je cijena pritom
izgubiti pokoji ud.
 Ustanem i krenem, a ona me slijedi poput malog slona koji juri za
svojom mamom. Moda bismo se trebali razdvojiti, kaem. Ako
stanem na jednu, izbjegla bi vee ozljede.
Jako smijeno. Hoe li mi rei kako ovo uspijeva?
Imam kartu.
Ona promisli o tome na tren. Ima kartu? Velike povrine otoka
nedostupne su vie od deset godina jer nitko ne eli odletjeti u zrak, a ti
ima jebenu kartu? Jesi li rekao ikome?
Nitko nije pitao. Okrenem se. Nita osim mraka iza nas.
I Catrin se zaustavila. Poznat mi je taj pogled. Da ne dri Queenie,
rukama bi se podboila o bokove.
Naravno da ljudi znaju da je imam. Odnosno, vojska zna. Problem
je to je nepouzdana. Uzeo sam je od argentinskog zatvorenika pred kraj
rata. Njegov vod postavio je mine, tono je znao gdje su. Britanska vlada
eli sama obaviti razminiranje, i dok ne nabavi sredstva, imamo minsko
polje.
Ogledava se. Gleda teko prohodan, neravan teren, razbacane
stijene, jezovite bijele obrise u daljini, vjerojatno ovce. Koliko ih ima?
Sto i etrdeset.
Zeza me. A ti zna gdje se svaka od njih nalazi?
Boe, ne. Samo znam da je ova staza sigurna.
Uhvati me za ruku i osvrne se. Otili su. Odustali su. Moemo se
vratiti na cestu.
Prolo je mnogo vremena otkad me Catrin drala za ruku. Shvatim
da se trese, i to ne samo od straha da e odletjeti u zrak. Otkopam jaknu
i skinem je. Dok je umatam imam priliku privui je k sebi, napraviti
neto to sam oboavao. Uguram prste iza njezinog vrata i izvuem kosu.
Sjea se. Vidim to u njezinim oima, prema blagom trzaju dok joj
moji prsti dodiruju vrat. Ne mogu vjerovati da mi se upucava usred
minskog polja, promrmlja.
Jedino to elim je poljubiti je. Gledajui lice koje nije vie od
sjene, imam osjeaj da se neto mijenja. Prvi put nakon vie godina
osjeam neto nalik na nadu.
 Idemo. Opet smo u pokretu. Nakon nekoliko koraka i dalje se
drimo za ruke.
Sve ovo vrijeme mislila sam da igra neku iskrivljenu verziju
ruskog ruleta ulazei ovamo. Mislila sam da si ozbiljno poremeen.
Mogao si mi rei da ima kartu.
Nisam imao pojma da je Catrin znala da ulazim na minsko polje.
pijunirala si me?
Nemoj si laskati.
Nastavimo. Queenie, koja je napokon opet na zemlji, osjeti miris
ovce, a ja je upozorim zareavi. Pogleda me poput tvrdoglava djeteta.
Iskesim zube.
Prestani je zastraivati. ekaj trenutak. Kako moe biti siguran
da je karta tona? Potrebna je samo jedna koju je zaboravio tvoj
argentinski prijatelj da zavri kao hrana pticama.
Zaboravio ih je zapravo nekoliko. Aktivirao sam jednu prolog
svibnja. Slomio sam nekoliko rebara kad sam sletio.
Ona se ukoi. Stvarno nije smijeno.
Stvarno se ne zezam.
Prestanem je muiti. Argentinci nisu bili dobri u postavljanju
mina. Zakopali su ih preduboko i podcijenili uinak tresetne zemlje.
Dok hodamo, ispriam joj priu o noi nedugo nakon naeg
slijetanja kad smo krenuli prema argentinskim obrambenim pozicijama
u Goose Greenu. Napredovali smo s lijevog boka, u blizini plae, preko
terena za koji smo uskoro saznali da su ga minirali Argentinci. Jedan iz
nae ete, osamnaestogodinja budala iz Glasgowa, aktivirao je minu i
odletio est metara u zrak. Sletio je na movarno do, ustao i nastavio
trati. Te noi eksplodiralo je nekoliko mina. Nijedan od naih momaka
nije bio ozlijeen. Barem ne od mina.
Argentinci su mislili da smo jebeni supermeni.
Prisjeam se toga uz osmijeh. Usred pakla oslobaanja Falklanda,
ovjek mora iskoristiti svaku priliku za oduak.
Nedostajale su mi tvoje vojnike prie.
 Nastavim hodati. Ne mogu odgovoriti na to. Kad to napravim,
razgovor e se nastaviti. Onda to vie nee biti posljednja stvar koju mi
je rekla.
Callume, to misli da mu se dogodilo? Mislim na Rachelinoga
malog sina.
Vraki dobro pitanje. Jedno na koje doista moramo pronai
odgovor. Znamo da nije odveden cestom jer smo mi bili na cesti.
Padaju mi na um samo dvije mogunosti. Prva je da je netko s plae
priao imanju i odveo ga brodom.
To znai da moe biti bilo gdje na otocima.
Druga je da su doli iz vritine.
I odnijeli ga pjeice?
Mislio sam zapravo na etverokota. Ili konja.
Odmah prihvati prijedlog. Mnogi jo uvijek dre konje kako bi se
kretali vritinom. I Rachel ih ima nekoliko.
Da je tako, bilo bi tragova. Na tlu oko kue, ako je bila rije o
etverokotau ili konju. Ili na poetku plae, ako je bila rije o brodu.
Vjerojatno ih je bilo. No policija ih nije traila jer je bila
usredotoena na tebe.
A kia je sve isprala.
Kad sam juer otiao onamo, tim za uviaj pronaao je otisak
stopala. Ili su barem tako mislili. Veliki. Muki. Mislim da su ga uzeli
prije kie.
uti na trenutak, razmilja. I dalje ne mogu vjerovati da je netko s
otoka, kae. Svi ive ovdje ve godinama. Ljudi ne postaju pedofili
preko noi.
Tijekom godina ljudi su me esto pitali zato sam se vratimo
ovamo nakon sukoba, zato sam ostao tako dugo. Iskreno, vratio sam se
zbog Catrin, premda je tad jo nisam poznavao, i zbog ljudi slinih njoj.
Ono to volim kod ove ene kraj sebe, kod svih ljudi ovdje,
njihova je nevinost. Ovaj je arhipelag poput mjehuria od sapunice,
izoliran od ostatka svijeta, u njemu ljudi imaju priliku biti najbolji to
mogu. Ovdje je kult pojedinca, tako uobiajen u zapadnjakom svijetu,
veim dijelom nepoznanica. Ovdje ne postoji uroena bahatost. Nitko
ovdje ne govori o mojem vremenu. Ovdje se ivot vrti oko tekog rada
i znoja, kako u tekim uvjetima stvoriti najbolji mogui ivot i, to ih
ini vrlo razliitima, kako pomoi drugima na tom putu. Ovo je
zajednica. Tim.
Margaret Thatcher, koja je praktiki postala svetac zatitnik ovih
otoka nakon to je rijeila invaziju, govori o drutvu kao redundantnoj
stvari, o pojedincu kao kralju. Kad bi doista poznavala i razumjela ovo
mjesto, nikad ne bi izgovorila takvu gomilu gluposti.
Izuzevi sukob ak su se i tad osvajaki Argentinci ponijeli
prilino pristojno prema otoanima Kelperi nemaju iskustva s onim
najgorim to je ljudska vrsta sposobna uiniti. Ne znaju da stvaranje
udovita moe potrajati godinama.
Nakon pola sata stiemo do kraja minskog polja, pa se provuemo
ispod ograde. Catrin se vidno opusti. Ja se smrzavam. No skratili smo
nae putovanje gotova za dva kilometra, i ubrzo stiemo do potoka koji
nas direktno vodi do moje kue.
Je li ovo budi sjeanja? I dalje se trudi drati korak, no vjetar je
leden i ja ne mogu usporiti. ini se da i Queenie epa kraj mojih nogu.
Pitam se hou li nositi obje do kraja veeri. Kako si to ono bio nazvao,
vuenje?
Gospoo, isperite usta sapunom. Slabii su se vukli. Mi smo
marirali.
Dvije rijei za tono istu stvar.
Gluposti, kaem, iako je tehniki u pravu. Vuenje je mornariki
pojam. Oduvijek postoji zdravo rivalstvo izmeu mornarice i
padobranaca. Osjeali smo veliko potovanje prema njima, ali to je sve.
Kad je Stanley bio ponovno osvojen, glaveine su htjele da mornarica
podigne zastavu na otocima. Iz simbolikih razloga, to god to znailo.
to se nas ticalo, glupani su ga bili izgubili, a nama nije padalo na pamet
popustiti. Mi smo bili prvi bataljun koji se iskrcao, prvi koji je potukao
Argentince, i vrsto smo bili odluili prvi ui u Port Stanley. I jesmo.
 Mariranje ukljuuje vee naprtnjae i nekoliko kilometara na sat
veu brzinu, kaem joj, i ne namjeravam raspravljati o tome. Deki se
vuku, mukarci mariraju.
Zadnja ograda, kratak put nizbrdo i mogu vidjeti kuu. Catrin
glasno izdahne kraj mene. Zvui li suludo ako se nadam toploj vodi?
Odjednom zamislim Catrin u kadi, njezinu ruiastu kou usred
pare, i kaem samom sebi da usporim. Postigli samo napredak, no ostao
je vraki dug put pred nama. Vjerojatno mogu obeati i kuhanu veeru,
iako e moda biti iz mikrovalne.
Njezin je glas tii, ozbiljniji kad ponovno progovori. Cal, misli li
da Rachel misli da sam ja kriva?
Zapravo nemam pojma. Nikad nisam uspio upoznati Rachel
dovoljno dobro; kad se sretnemo drimo se drutvenih konvencija.
Poznaje te due nego ja. Ako ja znam da nisi, sigurno zna i ona.
Ali ne zna. A ne zna ni ona. Moda se nada, ak i vjeruje u to,
ali ne zna. Usporila je, gotovo se vie ne mie. U redu, ali ona i dalje
ima moj kaput, a no nije nita toplija.
Poznajem te, kaem.
Poznavao si me prije tri godine. Znao si me neko. Sad sam posve
drukija.
Ljudi se toliko ne mijenjaju. Govorim joj ono u to moram
vjerovati: da je u svom srcu Catrin i dalje ista ena. Bez obzira na to to
su proivjeli, duboko u nutrini ostaju isti.
Mislim da oboje znamo da to nije istina.
Gotovo smo stigli kui. Znam emu se nadam, a to nije topla voda i
topao obrok. Govorim sebi da ne smijem vriti pritisak na nju. A onda
napravim upravo suprotno. Izvrim pritisak na nju. Zaustavim se i
pogledam je. Stojimo zajedno na uskoj stazi.
Sino sam razgovarao s Benom. Zna za nas. Jesi li mu ti rekla?
Lice joj se smrai kad spomenem Bena. Zapravo elim da kae da
mu je rekla. Sam Bog zna koliko sam je puta molio da to uini. Kad
nema nita, male pobjede znae mnogo.
 Ona tono zna to elim da kae, no ona je ena koja nikad ne
lae. Nisam. Rekla mu je Rachel.
Ti si rekla Rachel? Uvijek je inzistirala da Rachel ne zna.
Ne moe me pogledati u oi. Osjetim da e mi to nerado rei, ak i
danas. Ne, nisam joj rekla. Otkrila je. Jedanput nas je vidjela zajedno.
Mi smo, pa, mislim da je bilo vrlo jasno to radimo.
ekam na jo pojedinosti. Ne mogu se sjetiti situacije u kojoj nas je
Rachel mogla vidjeti. Bili smo prilino oprezni.
Zato je bila u kui tog dana, kad je ostavila djeake u autu.
Catrin sad govori tlu pred svojim stopalima. Dola je skoro sat vremena
prije nego to smo se dogovorile. Otila se nai s Benom i rekla mu za
nas. Moja najbolja prijateljica bila je u mojoj kui, pokuala raskinuti
moj brak, unititi moju obitelj kad su poginuli moji sinovi. Moda bih
oprostila nesreu, trenutak nepanje. No ne i to.
Sranje. Ne znam to da pitam prvo. Je li joj to rekao Ben? Zato bi
Rachel htjela toliko povrijediti Catrin? Zato nita od toga nije isplivalo
tijekom istrage o smrti djeaka? No postavim najmanje vano i
najsebinije pitanje koje mogu zamisliti.
Jesi li mu ikad namjeravala rei?
Ne dobijem amar koji sam vjerojatno zasluio. Dugo vremena ne
dobijem nita. Zatim uslijedi: Bilo me strah. Ben je bio tako pouzdan.
Jako sam te voljela, ali bio si tako nepredvidljiv. Nisam imala pojma
mogu li se osloniti na tebe, a morala sam razmiljati o dvoje djece.
O, drago mi je to je to spomenula. Troje djece. Morala si
razmiljati o troje djece.
Uzmakne, pokua me zaobii. Posegnem za njom, no ona je ve
izvan mog dosega.
Je li bilo moje? viknem za njom dok odlazi dugim koracima.
Znam da mi nee rei. Barem ne sad. Ipak, lopta je baena. Sad je red na
njoj.
Nastavimo, skoro smo stigli.
Cal, moram te pitati neto u vezi s kompjutorom.
Trebao bih ti moi pomoi. Malo se durim.
 Moram izbrisati neke dokumente. Ako otvorim upravljanje
datotekama i izbriem sve, jesu li nestali zauvijek ili se jo uvijek nalaze
negdje na tvrdom disku?
Pitaj me neto teko. I dalje su ondje. Mogu ih posve izbrisati za
tebe, ako je to vano.
Moe li mi rei kako da to napravim?
Dok se poinjem pitati kamo sve ovo vodi, stiemo do posljednjega
grebena, tik do kue. Ako se radi o tvom kunom kompjutoru, moda
e morati priekati. Nije bio u tvojoj spavaoj sobi. Vjerojatno su ga
uzeli zbog istrage.
Zaustavi se. Tog trenutka ugledam dva policijska vozila ispred
moje kue. I ja se zaustavim. Ona se okrene, ne svia mi se to vidim na
njezinu licu. Skine moj kaput i prui mi ga. Hvala, kae. Ne samo za
kaput.
Vidjeli su nas. Stopford izlazi iz jednog automobila s Joshom
Savidgeom. Skye je u drugom s jo dva asnika. Krenu prema nama.
Bolje ikad nego nikad. Osjetim potrebu pretvarati se da nije
velika stvar to nas eka policija uzimajui u obzir ono to smo ostavili
za sobom kod Catrinine kue.
Bila sam u krivu, kae. Ben nije pouzdan. Ti si bio tu za mene,
nikad nisi odustao. Oprosti.
Osmijeh. Samo na sekundu, ali stvaran je. Potom iezne.
Callume, nemoj napraviti nita glupo. Vie me ne moe tititi. Nemoj
se dovesti u neprilike.
Cat, to su gluposti. Vjerojatno su doli kako bi bili sigurni da smo
dobro.
Pazi na Queenie, molim te. Mislim da e je uzeti Ben, no dok on
neto ne smisli, obeaj mi da e paziti na nju.
Ne mogu nita napraviti. Nemaju dokaza.
O, imaju dovoljno. Vie nego dovoljno.
Krene naprijed. Ispruim ruku kako bih je zaustavio, no ona je
njeno odgurne.
 Stvarno mi je ao, Callume, kae mi. Potom nastavi. Dok no
postaje sve hladnija, ostajem stajati na mjestu. Gledam je kako izravno
prilazi policiji. Gledam je kako prua ruke zbog lisiina, vidim kako
slua bez pogovora dok je ponovno uhiuju. Zatim gledam kako je
odvode.
*
Queenie je ozbiljno uznemirena. Grebe po vratima, cvili, tri s
jednoga kraja kue na drugi. Nisam siguran elim li vikati na nju ili joj
se pridruiti, pa ponem i sam etati prostorijom.
Catrin je eljela da obriem neto na njezinom kompjutoru. Ne,
htjela je da joj pokaem kako da to napravi. Policija ima njezin
kompjutor. Vidjeli su ono to nije htjela da ja vidim. Zna da su to vidjeli,
pa je otila s njima bez pogovora.
Catrinin kompjutor je samostalan model. Nema kabel koji bi ga
povezivao s modemom. Ni modem. Nije mogla slati e-mailove ili
posjetiti web-stranice. Rabila ga je za pohranjivanje informacija. To
znai da ne postoji nain da se izravno prikljuim na njega. Kako bi
prenosila informacije, morala ih je prvo snimiti na disk pa potom
prebaciti na drugi kompjutor. Ako je to ve napravljeno, mogu ga
pokupiti u policijskoj postaji.
Nakon nekoliko minuta opet sam u sustavu policije, ali ne
pronalazim nita. Ustanem, zapalim vatru, nasilu pojedem, nahranim
Queenie, pa pokuam ponovno. Nita. Nastavim pokuavati.
Naposljetku, sat prije svitanja, uspijevam. Preuzete su i snimljene sve
njezine datoteke, ali jedna je nekoliko puta bila otvorena i proitana u
posljednjih nekoliko sati. Otvorim je, i pronaem dnevnik. Nisam imao
pojma da pie dnevnik. Moda ga nije pisala kad smo nas dvoje bili
zajedno. Poela ga je pisati gotovo prije tri godine.
U drugim okolnostima ne bi mi palo na um povrijediti Catrininu
privatnost. No svi koji su povezani s otonom policijom sigurno ve
znaju sadraj dokumenta. Krenem itati. Zavrim kad se sunce pone
pojavljivati na istonom obzoru.
Subota, 5. studenog
U naim glavama postoji mehanizam koji djeluje kao neka vrsta filtra
kad nam se dogode doista strane stvari. Ublaavajui snagu udarca,
proputa loe vijesti postupno, korak po korak, kako bismo izali nakraj
prije nego to nam naredi da stanemo i uzmemo stanku. Nakon itanja
Catrininog dnevnika, trudim se shvatiti ga, dati svemu smisao.
Omamljen sam prvih sat vremena.
Catrin je pisala dnevnik. Toliko znam. Poeo je kao zapisnik tuge,
izraz uenja da netko moe nastaviti ivjeti s toliko boli. Probavljam to
dok lutam od sobe do sobe, dok izlazim van kako bih osjetio bol na
hladnom zraku. Catrin je pisala dnevnik i u njemu zabiljeila oit
prijelaz od tuge, strahovita bijesa do hladne, beskrajne odlunosti da se
osveti.
itajui Catrinin dnevnik, otkrio sam enu za koju nisam znao da
postoji. enu ija je bol bila tako velika da je bila spremna postati
udovite radije nego nastaviti ivjeti.
Mislio sam da me vie nita ne moe okirati. Gledao sam kako
granate diu u zrak moje prijatelje u noima kad mi je bilo tako hladno
da sam bio u iskuenju poloiti ruke u njihove razmrskane utrobe kako
bih se utoplio. Gledao sam tamnopute djeake kako tre bojitima u
potrazi za svojim izgubljenim udovima. Gledao sam mukarce vee od
mene kako jecaju za svojim majkama dok su umirali sami u hladnoi na
drugom kraju planeta. Mislio sam da je nemogue okirati me. Kako sam
bio u krivu.
Posve me iznenadi kucanje na vratima.
 Vratila se. Sve ovo bila je pogreka. Dnevnik je bio besmisleno,
lano, iskrivljeno djelo fikcije. Odjurim do vrata i otvorim. Na mom
pragu nije Catrin.
Nego Rachel.
Z audara kao podloak za pivo u Globeu nekoliko sati nakon zviduka
za kraj nogometne utakmice. Mrlje od maskare ispod oiju otkrivaju
da se danima nije umila ni pogledala u zrcalu.
Moram razgovarati s tobom. Ne gleda me izravno u oi.
Pomaknem se kako bih je pustio unutra, no na oprezu sam.
Nemam pojma zato bi Rachel dola ovamo. Ona i ja jedva se
poznajemo. Catrin je esto govorila o njoj, no nije htjela da zajedno
provodimo vrijeme.
Shvatit e, znala mi je govoriti. Ako nas vidi zajedno, odmah e
shvatiti.
Zar bi to bilo tako strano? Za razliku od Catrin, nikad nisam
htio nau vezu drati u tajnosti. elio sam da svi znaju. elio sam
viknuti svijetu da je ona moja. Isuse, tetovirao bih joj vlasnitvo
Calluma Murrayja na elo da sam mogao.
Nije fer nametati joj tajnu. Catrin se nije ni pretvarala da
razmilja o tome. Ona i Sander su moji i Benovi prijatelji. Stavila bih je
u vrlo teak poloaj.
Tajna je ostala tajnom, a Catrin, koja je sve dijelila sa svojom
najboljom prijateljicom, sad je imala neto to ne moe podijeliti. No
izgleda da je Catrin imala vie tajni nego to smo nas dvoje bili svjesni.
Nakon to se maknula s vjetra, Rachel se protrese poput psa koji
nakon kie dovodi krzno u red. Smatraju je jednom od najljepih ena na
otocima, no ja je nikad nisam doivljavao takvom. ak i prije nego to je
zabrinutost za sina njezino lice liila ivota, ona je za moj ukus uvijek
bila previe umiljata, previe plavokosa. Crni korijeni proviruju joj sad
kroz kosu, a njezine toliko poznate plave oi su zakrvavljene.
 Ponovno su uhitili Catrin. Nije prikladno odjevena za ovo
vrijeme. U jahaim je hlaama i majici dugih rukava. Odjea joj je
preuska, napinje se na tijelu, naborana je na pogrenim mjestima. izme
do koljena. Bez kaputa. Policija je pronala dnevnik na njezinom
kompjutoru. Ljudi govore da je jednakovrijedan priznanju, Callume. Da
je priznala da je ubila Petera.
Isuse, zar povjerljivost ne znai nita ovim ljudima?
Rachel opazi neto na mom licu i nervozno uzmakne. Znao si, zar
ne? Kako si znao?
Ne treba mi ovo. Ne mogu se sad baviti ucviljenim, histerinim
majkama, i sam sam previe histerian.
Catrin je bila ovdje kad je policija dola po nju. Prije nekoliko
sati. Rachel, trebala bi biti sa svojom obitelji. Dopusti da te odvezem
kui.
Okrenem se prema vratima, namjeravam ih otvoriti kako bih je
izveo van i osjetim miris konja. Sigurno je dojahala ovamo.
Ponovno napravi korak unatrag, isprui ruku kako bi se obranila.
Moram ga proitati, kae. Inae neu povjerovati u to. Catrin to ne bi
napravila.
Siguran sam da bih dao sve da vratim tu sigurnost, to povjerenje u
Catrin. No proitao sam dnevnik. A sad to eli i ova ena. Ne smijem to
dopustiti.
Rachel, sljedeih nekoliko dana irit e se svakojake glasine. Ne bi
trebala obraati pozornost na njih. Ako postoji dnevnik, pojavit e se
tijekom suenja.
To moe potrajati mjesecima. Ja moram znati sada.
Ne miem se od vrata. Njezino lice blijedi, oi joj se pune suzama.
Ja sam njegova majka, Callume. Moram znati to mu se dogodilo. Ne
mogu podnijeti da svi u policijskoj postaji znaju pojedinosti, a ja ne.
Rach. Ni ne promislivi, upotrijebim Catrinino ime za nju. Ne
znam to misli da mogu uiniti...
Moe ga pronai. Korakne naprijed, isprui ruku kao da me eli
dotaknuti, ali se ne usudi. Njezin je kompjutor u policijskoj postaji.
Sigurno su kopirali dokumente, a ti im moe pristupiti. Ne postoji nita
to ti ne zna o kompjutorima.
Ponem odmahivati glavom.
Znam vie o tebi nego to misli. Znam za vas dvoje. Znala sam od
poetka. Nikad nije mogla nita sakriti od mene.
Rachel, nisam siguran na to misli, ali...
Bilo je oito. Fiziki bi se promijenila kad bi se spomenulo tvoje
ime. Uspravila bi se, prestala raditi ono to je dotad radila kako joj ne bi
promakla nijedna rije. Praktiki sam mogla vidjeti kako napinje ui.
Moram te odvesti kui. Osvrem se kako bih otkrio neto to bih
mogao podignuti, kako bih dao do znanja da je njezino vrijeme isteklo.
Ta ena nije donijela ni kaput, ni torbu, nita. Ne mogu napraviti nita
osim otvoriti vrata i ispratiti je.
ee je spominjala tebe nego to je priala o suprugu. Iskoristila
bi svaku izliku da ubaci tvoje ime u razgovor. Vidjela sam joj oi kad te
je gledala. Catrin nije znala skrivati tajnu. Svakako nije znala lagati.
Znala sam kad je bila s tobom, i znala sam kad je ne bi nazvao nekoliko
dana.
Ne, ne mogu se baviti ovime, ne sad. ao mi je ove ene, ali i moj
svijet je uzdrman. Uzrujana si. Morala bi biti sa svojim si... s Chrisom i
Michaelom. Pitat e se gdje si.
Nisam rekla nita. ini se da sad ona mene pokuava umiriti.
Nikad ne bih nita rekla. ekala sam da ona kae meni.
Nije rekla nita Catrin, ali rekla je Catrininom suprugu? Moram
ovo zaustaviti, izvui je odavde. Rachel, nisi imala to rei. Pogreno si
zakljuila.
Znam da Bena nikad nije voljela onoliko koliko je voljela tebe.
Nisam sigurna da ga je ikad voljela, no kad si se ti pojavio, meu njima je
bilo gotovo.
Ova je ena pametnija od Catrin. Ili moda samo bolje manipulira.
Catrin se nikad ne bi dodvoravala ili laskala kako bi dobila ono to eli.
Pitala bi, izravno. Ako ne bi uspjela, uvjeravala bi, rabila jasne
argumente. Catrin je argumentirala poput mukarca. Nikad joj ne bi palo
na um iskoritavati neiju slabost, kako to upravo radi Rachel. A Rachel
lae. To su male lai, ali ipak su lai. Ako je Catrin govorila istinu a
znam da je to uvijek inila onda nas je Rachel uhvatila in flagranti.
Idem nazvati tvoje roditelje. Zaobiem je i krenem prema
telefonu na stolu. Velika greka. Ona me naravno slijedi, a Catrinin
dnevnik jo uvijek je otvoren na mom kompjutoru. Sve to Rachel mora
napraviti je pomaknuti mi, i dokument e se pojaviti. Naglo skrenem i
stanem izmeu stola i goe.
Rachel, ne zna to trai od mene. to god da je Catrin napisala
ili nije napisala u tom dnevniku, to nije neto to bi eljela proitati.
Ne odustaje. Shvatim da ova ena sigurno nee odustati. Naravno
da ne elim. Ne elim da se Bob Stopford danas pojavi u mojoj kui,
posjedne me i kae mi kako mu je jako ao i kako su pronali tijelo mog
sina. Ali znam da e se to dogoditi jer mu je Catrinin dnevnik otkrio
gdje je Peter. Ne elim sljedeih est mjeseci izbjegavati itati novine jer
e u njima biti sve pojedinosti o tome kako ga je ubila. Ne elim rei
Chrisu i Michaelu da se njihov mali brat vie nikad nee vratiti kui. Ne
elim doekati let svog supruga i rei mu da sam dopustila da njegovo
dijete ubije luakinja koja je neko bila moja prijateljica. No morat u
napraviti sve to. No ako se sama uvjerim, ako proitam njezine rijei,
mogle bi mi se urezati u pamenje, mogla bih poeti izlaziti nakraj sa
svime.
O, sranje, sranje na kvadrat, jebeno sranje.
Doi i sjedni.
Dopusti mi da je odvedem u dnevni boravak. Queenie, savijena
kao klupko na tepihu, otvori oi i trzne se. Polako se digne ne skidajui
pogled s Rachel. Gurnem Rachel u naslonja kraj vatre i oboma nalijem
pie. Potom sjednem kraj nje i pogledam je izravno u oi. Ne postoji
jednostavan nain za ovo.
Rachel, stvarno mi je ao, ali mislim da bi Peter mogao biti
mrtav.
 Ona krikne, ispusti neto izmeu jauka i vriska. Podigne ruke
prema ustima i ini se kao da e zagristi neto ispred svog lica. Zaalim
to sam zapoeo sve ovo, no znam da to sad moram privesti kraju.
Siguran sam da ga nije ozlijedila. Ili prestraila. Ona nije okrutna.
Siguran sam da se sve dogodilo jako brzo, no ini se da je mrtav. Tako mi
je ao.
Rachel zatvori oi, pone se njihati naprijed-natrag. Govorila je
samoj sebi da je sve bolje od neznanja, a sad otkriva da neznanje ima
svoje prednosti. Potom me pogleda i odmahne glavom. Ona to ne bi
napravila. Znam to. Ne bi.
Muti mi se pred oima. Duboko udahnem i protrljam oi. Potom je
u mom zagrljaju i zaista ne mogu rei tko od nas dvoje jeca. Ili tko od
nas jeca glasnije. Umirivi se nakon nekoliko minuta, opazimo Queenie
koja se uvukla izmeu nas dvoje.
Ve si proitao dnevnik, zar ne? apne Rachel.
Ne bi ga trebala itati, kaem. Trebala bi mi vjerovati da nita
dobro nee donijeti tvoje itanje.
Odmakne se od mene. A ipak moram. Je li na tvom kompjutoru?
Ovaj je put ne zaustavim. Podignem Queenie, krenem za njom i
svi troje sjednemo za moj stol.

Dovoljno je teko proitati prve dvije treine. To su osobne misli ene

koja jedva uspijeva funkcionirati, toliko je teak bio teret njezine tuge.
Svima bi bilo muno. Za dvoje ljudi koji su je voljeli, koji su vjerojatno
bili izravno odgovorni za njezinu patnju, gotovo su nepodnoljive.
Rachel me vrsto dri za ruku dok ita prvu stranicu. Kad dovri drugu,
oslobodim se kako bih otiao po rolu kuhinjskog papira. Trebat e i
meni.
Vrativi se, ona mi se uini manjom. Izvana je ista kao to je bila
kad sam otiao, i dalje zuri u ekran oima koje su zaboravile treptati; no
iznutra je nestalo neto bazino ljudsko.
Sjednem, stavim kuhinjsku rolu izmeu nas, pa nastavimo.
 Dok drugi put itam o duhovima malih djeaka koje Catrin vidi u
kui, o glasovima koji je dozivaju van, na more, pomislim da bi se svaki
imalo pristojniji odvjetnik pri obrani mogao pozvati na neuraunljivost.
itam kako je njezin suprug blijedio pred njezinim oima, kako su
njegove boje postajale sve priguenije, kako je njegov glas postajao sve
slabiji dok je nestajao iz njezina ivota. Ponovno proitam njezinu
odluku da ne zapone nov ivot negdje drugdje nego da ostane na otoku.
Ovdje na Falklandu, govori sebi, nikad je nitko nee pitati ima li djece.
Nitko od nje nee zahtijevati da bude normalna.
Ne spominje mene. Imam dovoljno velik ego da bih to primijetio.
Kao da sam prestao postojati za Catrin onog dana kad nisam uspio spasiti
njezinu djecu.
Odlomke koje Rachel treba proitati, rijei koje e osuditi njezinu
nekadanju prijateljicu kad se proitaju na sudu, na samom su kraju.
Catrin je 19. listopada ove godine napisala:
Ljudi su mi govorili da oprostim Rachel; da je to to se dogodilo
bila nesrea za koju nitko nije kriv, da i ona pati. Govorili su da se
samo pratanjem mogu izlijeiti. Kao da je izljeenje uope
mogue. Ili poeljno. Ne mogu podnijeti pomisao na ivot bez
svojih sinova. U ovom poluivotu koji mi je ostao, ovom
postojanju u sjeni, oni su i dalje sa mnom. Ne mogu ih pustiti da
odu.
Rachel poskoi kad opazi vlastito ime na ekranu. Kao u tekstu
pjesme She aint seen nothing yet.
Istina je da ne mrzim Rachel, enu koju sam neko poznavala, jer
ona za mene vie nije ena. Ona u mojim oima vie nije ljudsko
bie, kao ni ja. Postala je dogaaj. ivua nesrea. Rupa koja
usisava i posljednji traak svjetlosti oko mene. Ona je razlog zato
je svijet izgubio ravnoteu. Dok je ona ovdje, svijet je izvrnut, a svi
mi s donje strane na rubu smo da padnemo u pakao.
Vie ne gledam u enu pored sebe. Ne mogu.
Dio koji e bez sumnje postati poznat kao Catrinino priznanje napisan je
u utorak, 1. studenog, dan nakon otmice Archieja Westa.
Nestalo je dijete. Ne zanima me tko je ili kako se to dogodilo. Ne
zanima me hoe li ga pronai danas ili za est mjeseci nakon to ga
ptice oiste sve do kosti. Ne zanima me nijedno ivue dijete, ali
ne mogu iz glave izbaciti prizor njegove majke. Nestajala je pred
mojim oima. Presavijala se prema unutra. Jednostavno nije mogla
podnijeti osjeaj oka i bespomonosti.
Pomislila sam da izgleda kao ja. Tijekom puta kui vidjela sam
svoje lice umjesto njezinoga. A potom, dok sam parkirala, vidjela
sam Rachelino.

Dovoljno? upitam jer bih vrlo rado stao na tom mjestu. Rachel
odmahne glavom.
to bi bilo gore, pitam se znati da ti je dijete mrtvo, da je umrlo
brzo i bezbolno, ili ne znati gdje je, s kim je ili koliko pati? Koliko sati
neznanja, zamiljanja najgorega jedna ena moe podnijeti prije nego to
izgubi kontakt sa stvarnou?
Prije nego to pone patiti kao ja?
Rachel rukama prekrije lice i opet pone jecati. Pustim je. Nisam
lud da joj ponovno predloim da se zaustavimo. Tri godine s ovime u
sebi, kae naposljetku. Moe li gore?
Bojim se da moe.
U redu, nastavimo.
Rach...
Nastavimo.
Kao da je netko upalio svjetla, kao da je sve to je bilo u sjeni
odjednom bilo jasno kao dan. Zato ondje na gatu nije stajala
Rachel i raspadala se? Patila kao to je patila ona jadna kuka.
Zato Rachel nije umirala iznutra, upravo sad, umjesto da lei u
krevetu svog sina i uspavljuje njegovo toplo tijelo? Zato ona nije
zurila u krevet, hladan i prazan, i pitala se gdje je?
Dok se pribliavamo kraju, ne mogu iz glave izbaciti jedan prizor. Catrin
stoji blijeda kao krpa kraj tijela velikoga bjelogrlog dupina, lice joj je
poprskano krvlju, a iz pitolja u njezinoj ruci jo uvijek izlazi dim. Vidim
je kako tako stoji iznad tijela mrtvog djeteta, i znam da e zahvaljujui
lanku u Daily Mirroru uskoro i cijeli svijet to zamiljati.
Zadnji zapis datiran je 3. studenog, u utorak, dan nakon
nasukavanja kitova. Catrin ga je sigurno unijela nekoliko sati nakon to
je Archieja Westa predala roditeljima. Svi su u suzama svjedoili tom
susretu. Catrin je ostala nedirnuta njime.
Razmiljala sam jesam li sposobna ubiti. Mogu li ivo stvorenje
pogledati u oi i uiniti ono neopozivo, oduzeti mu ivot.
Pretpostavljam da je odgovor jasan. Nije mi teko ubijati. Zapravo sam
prilino dobra u tome.
Danas je godinjica smrti djeaka. Prolo je tono tri godine otkad
je Rachelin nemar unitio njihove ivote i moj.
Tri godine otkad sam poela kovati planove kako bih mogla
ponovno uspostaviti ravnoteu. Vei dio vremena provela sam
razmiljajui kako i kada u ubiti Rachel. Sad se pitam hoe li to biti
dovoljno? Hou li moda napraviti korak dalje?
Od mene nije ostalo nita. Upravo sam oduzela stotinu sedamdeset
i est ivota. to znai jo jedan?
B ez stvarne ideje kamo idem ili to u napraviti kad stignem onamo,
krenem prema gradu nakon to je odjahala Rachel. Catrin je
potreban odvjetnik. Mogu nazvati tvrtku u Stanleyju i razgovarati s
jednim od partnera koji bi je mogao zastupati, barem u poetnoj fazi.
Poslije u morati pronai strunjaka za kazneno pravo koji e doputovati
iz Britanije. Ni Catrin ni meni, na sreu, ne manjka novca.
Mislim da se gospoa Marelica, koja je sad u grimiznoj boji, upravo
ispred policijske postaje izravno obraa gledateljima, stoga nastavim i
skrenem prema privatnom parkiralitu iza postaje. Uem kroz stranja
vrata i naem se u jednom od stranjih ureda.
Neil, deurni policajac koji trenutano ne deura, opazi me i
preprijei mi put. Van. Koristi ulazna vrata kao svi drugi.
Televizijska ekipa blokira ulaz, slaem. Bolje je da ih makne ili
e poeti stizati albe.
Izae mrmljajui.
elim vidjeti Catrin, kaem Skye, jedinoj preostaloj osobi u
prostoriji.
Odmahne glavom. Ispituju je.
Je li prisutan odvjetnik?
Odbila ga je. Skye se nagne nad stol i zatvori dokument koji su
gledali ona i Neil. No ne i prije nego to bacim letimian pogled na
njega.
Je li prisutan posrednik?
Skye stisne oi.
 Catrin je emocionalno vrlo krhka. Vjerojatno mentalno
neuravnoteena. Zakon Ujedinjenoga Kraljevstva propisuje da se
svjedok mora ispitati u nazonosti kompetentnog posrednika..
To je otprilike osamdeset posto istog sranja i deset posto
nagaanja. Jednostavno sam spreman kladiti se da Skye i njezine kolege
nisu ba u toku sa zakonima vezanima uz ispitivanje ranjivih svjedoka.
Pa ipak je ne mogu lako zastraiti. Sigurna sam da su to uzeli u obzir.
Tko je, dakle, s njom? Tko je posrednik, i kakvu obuku su on ili
ona proli? Skye, cijeli vraji svijet pratit e ovaj sluaj. Ne moete si
priutiti pogreku, ne samo zato to u uzeti najboljega engleskog
odvjetnika da je brani.
Pa, drago mi je. Skye izgleda kao ljutita tinejderka.
Ne shvaa. Kako e se to odraziti na tebe i druge tupoglavce
ovdje ako se ona izvue zbog tehnikalije jer vi niste slijedili proceduru?
Svima e vam trebati posao u jebenoj Junoj Georgiji kako biste pobjegli
od lokalnih ljudi.
Nije je lako zastraiti, no naposljetku uspijevam. Zamoli me da
ostanem gdje jesam te izae iz sobe. ujem kako zvuk njezinih koraka
nestaje u hodniku. Priem kompjutoru. Zatvorila je dokument. Otvorim
povijest pregledavanja i na samom vrhu pronaem dokument koji je
gledala. Otisak stopala ispred kue Grimwoodovih.
S osjeajem olakanja ako istraga nije zakljuena, moda jo ima
nade za Catrin otvorim dokument i vidim snimku.
O, Boe, ne.
Na trenutak se doista pitam hou li se onesvijestiti. Protrljam oi,
zatvorim ih na sekundu, pa pokuam ponovno. Nije se promijenio. I
dalje je otisak koji odmah prepoznajem.
Kad sam tog popodneva jurio za Catrin uz brijeg, kad sam se
okrenuo ispred kue Grimwoodovih i krenuo natrag, tog popodneva kad
je nestao Peter Grimwood, ne sjeam se da sam izaao iz auta. No izgleda
da jesam.
Nisam nosio planinarske cipele one koje su ostavile otisak koji
upravo gledam, nema sumnje, svugdje bih prepoznao otisak svojih
nekadanjih vojnikih izama kad sam se, mokar do koe, probudio
vani usred noi nakon to sam nakratko bio izgubio svijest. Preobuo sam
se ranije tog dana. Kako bi moji otisci zavrili u blatu ispred kue
Grimwoodovih, morao sam tog popodneva izai iz auta. Kad sam se,
dvanaest sati poslije, vratio i Roba odvezao kui, imao sam druge cipele
na nogama.
Zauvi zvuk iz hodnika, zatvorim dokument i odmaknem se od
stola.
Ako se ne sjeam da sam izaao iz auta, to sam jo zaboravio?
Kao kad videosnimku premotavam unatrag, pretraujem sjeanja
tijekom flashbacka. Buka, pucnjava, krikovi. Krajnja zbrka. Uasnute
mlade oi zure u mene. Argentinski djeak kojeg sam ubio.
Osim to oi koji zure u mene vie nisu smee. One su svijetlo-
plave, irom otvorene od oka dok iz malih crvenih usta izlazi vrisak.
Odem do vanjskog zida, naslonim elo na hladnu, glatku povrinu.
Potom lupim njime o zid, isprva njeno, pa sve snanije kao da
pokuavam osloboditi neka sjeanja.
Plave oi. Svijetla kosa. Uasnuto dijete.
Vidio sam Petera tog dana. Kad sam slijedio Catrin do kue
Grimwoodovih, vidio sam Petera. Osjetim potrebu da sjednem. Znam da
mi istjee vrijeme.
Ako sam vidio Petera, onda on nije bio u Catrininom autu. Ako je
ono ega se sjeam istinito, nije ga otela ona. On nije bio u njezinom
autu i nije bio na njezinom brodu. Ona ga nije ubila.
Voza koji je pobjegao s mjesta nesree. Jo jedan automobil,
nakon Catrininog, koji se prebrzo vozio tom cestom. Voza koji je
odlutao u mislima, koji nije bio usredotoen na vonju. Malo je dijete
drugi put pobjeglo iz vrta jer kad je djeci neto zabavno, oni to ine
uvijek iznova. Dijete na cesti. Dnevna svjetlost nestala je zbog jezovitoga
solarnog dogaaja. Voza koji se ne moe zaustaviti.
Voza koji nije pri zdravom razumu, koji je izbezumljen od straha
kad shvati da je dijete mrtvo, koji podigne siuno tijelo i sakrije ga u
svom vozilu. Moda ga umota u neto prije nego to ga itko moe
vidjeti. Odlazi. Ne kae nikome. Izbrie sve iz glave kao to je izbrisao
tolika sjeanja koja su previe strana da bi se zapamtila.
Pred prozorom sam. Vidim svoj Land Cruiser. U prtljaniku je
velika kutija s lokotom u kojoj je prethodni vlasnik drao kolekciju
oruja kad bi bio na putu. Pokuam se sjetiti jesam li je otvorio od noi u
kojoj je nestao Peter. Netko stie. mugnem van.
Na stranjem vjetrobranu je crna muha. To nije nita
neuobiajeno. Ljeto je, muhe esto slete na vrue automobile. Je li to
sluaj? Ili...
Jo pet metara. Osvrnem se. Soba koju sam napustio i dalje je
prazna. etiri metra, tri. Gurnem ruku u dep i pronaem klju prije
nego to se sjetim da auto nije zakljuan. Nikad ne zakljuavam auto. Ni
kutiju. Vie ne drim oruje u njoj. to god je u kutiji, bilo je dostupno
svima ovih posljednjih dvadeset i etiri sata.
Dva metra, jedan, stigao sam. Ako Catrin nije ubila Petera
Grimwooda, onda...
Pritisnem dugme i otvorim prtljanik.
 Rachel
Otkinuta bih ruku, rastrgala lice kad bi to bila dovoljna kazna za ono to
sam uinila. Katkad pomislim da ne postoji nita to ne bih napravila, da
nijedna rtva ne bi bila prevelika za Catrinin oprost.
Ponedjeljak, 31. listopada
O seka je, more se danas vie nee povlaiti. Blistav trag na pijesku
podsjea me da je more bilo ovdje, a treperenje svjetla, kretanje na
obzoru, otkriva mi da bi se opet moglo vratiti. Ostavilo je za sobom
iroku i blago zavojitu plau okruenu niskim liticama. Ogrlica od
naplavljenog drvlja samo je nekoliko centimetara izvan dosega valova i
ukraava pijesak koji je poput koe mlade djevojke, gladak i bijel.
Nedaleko od mene tri otriarke svojim otiscima slinim ranama
ostavljaju uzorke koji bi mogli biti nasumini, ali i skrivati tajnu
svemira. Neto privue njihovu pozornost, pa istodobno okrenu svoje
koraljno crvene kljunove. Gledaju tono u istom smjeru kao da su tri
oitovanja iste due.
Sjedim na stijeni zamrljanoj ptijim izmetom, dvadeset metara
visoko iznad plae, kao to to inim esto kad je vrijeme pristojno, a
katkad i kad nije, kako bih uivala u pogledu koji se nikad ne mijenja, a
koji ipak nikad nije isti. Katkad gledam surfere. Kad je more uzbibano,
pojavljuju se poput stvorenja iz dubina, crna i glatka, samo su njihova
lica izloena hladnoi. Isprueni na daskama, snano veslaju, lebde na
vodenoj praini ekajui svoj trenutak. Potom lete, bacaju se u zrak,
potpuno nestaju meu zapjenjenim, tirkiznim valovima, pa se
neoekivano pojave ondje gdje biste najmanje oekivali.
Danas nema surfera, samo usamljena patka koja za sobom ostavlja
trag poput brazde motornog amca. Vrrrummmmm. Sasvim tiho
proizvedeni taj zvuk poput djeaka koji se igra autiima. Otriarke me
budno motre, kao da sam priprosta dua koja bi ih mogla napasti i
ugristi.
 Oko mene i uz liticu proteu se buseni beivotne sive trave. Za
vjetrovita dana, povijaju se i njiu, udaraju o stijene poput tisua
siunih bieva. Danas nema vjetra pa je trava nepokretna poput
kamena. I ja se ne miem. Sjedim i zurim u beskrajni ocean dok mi se
vid ne zamagli i ne osjetim da sam na samom rubu svijeta.
Poleti jato ptica. Mislim da su kormorani, njihova vitka strelasta
tijela su poput travki dok se naglo podiu s plae. Tono ispred mene je
sklonite prema kojemu su krenuli kormorani veliki pramac olupine
Sanninghama. Lei nepomino, isputa morsku vodu, raspada se od
starosti. Bio je brod za opskrbu, stavljen u promet u prvim godinama
dvadesetog stoljea, jedan od prvih eljeznih parobroda koji je plovio
dugom i opasnom rutom do June Amerike. Prije nekoliko desetljea
poeo je proputati dok je pokuavao oploviti rt Horn te se nikad nije
vratio kui. U vrijeme plime samo se kabine na palubi mogu vidjeti
iznad valova, no kad se ocean povue, izroni trup broda, njegove hrave
mrlje pod pravim svjetlom nalikuju na osuenu krv. Sjedim i promatram
kako i dalje trune sa svakom novom plimom.
Prije nekoliko godina, kad su djeaci bili manji, kad je moj ivot
bio znatno drukiji, Catrin, ja i djeca otplovili smo do broda za vrijeme
oseke i popeli se na njega. Ostalo je dovoljno od broda kako bismo mogli
uhvatiti traak ivota koji su vodili nekadanji mornari: uske palube,
opasne za loeg vremena; stisnute visee mree koje su sigurno bile
mokre vei dio vremena; kabine niskih stropova kao da su, i
desetljeima nakon to se brod prestao koristiti, smrdjele na sumpor.
Catrin je pokuala djeake nauiti neto o morskom svijetu koji je
kolonizirao olupinu, no ja sam je bila pretekla. Iuljala sam se nekoliko
sati prije i sakrila pedeset okoladnih zlatnika u vodootpornim
paketiima. Imali smo najbolju potragu za blagom ikad.
Djeaci su naravno bili oduevljeni, otad me mole da se vratimo,
no ne mogu ih pustiti da odu sami. Previe je opasno tijekom plime, a
ostatak vremena prilino je teko popeti se na njega. Sander ih je odveo
jedanput ili dvaput. Ja jednostavno ne mogu.
 Umjesto toga promatram. Sjedim i zurim u otrcani, zahrali
spomenik boljih vremena i mislim: u boljem je stanju od mene.
Na udaljenom kraju plae neto se mie. Ne moram se okrenuti
kako bih vidjela da je to Ralph Larken. Ralph me uvijek podsjeti na
Coleridgea.
Oslovi stari Mornar to
Jednoga od njih tri.

Osim to Ralph nikad ne oslovi mene. Mislim da nas dvoje nikad

nismo razmijenili ni rije.
Otkad je u mirovini, dva puta na dan prijee plau tijekom oseke u
potrazi za naplavljenim drvljem koje bi mogao iskoristiti za
potpaljivanje vatre, rakove koje je more ostavilo za sobom, pa ak i
strvine: ptice, pingvine ili ribe koje je nanijelo more. Krue glasine da
on i dvije ene s kojima ivi kuhaju i jedu sve to pronae, no o tome ba
i ne elim previe razmiljati.
Ralph je na crnoj listi. Listi poznatih alkoholiara kojima se u
pubovima, restoranima i trgovinama ne bi trebao prodavati alkohol. To
funkcionira kao sustav, ali sporadino. Odlune pijanice ve e pronai
neki nain. Neto u nainu na koji se kree danas, otkriva da je to moda
uspio u posljednjih dvanaest sati. Kree se poput marionete, svako
zamahivanje rukom je ukoeno i nespretno.
Sekundu ili dvije kopa po pijesku, pa se opet uspravi. ini se da me
opazio. Zurimo jedno u drugo, a ja tiho samoj sebi izgovaram rijei.
S tom sijedom bradom, s okom tim Sjajnim, to hoe ti?
Rachel.
Glas moje majke, iza mene, na litici. Oekivala sam je kasnije tog
dana. Vodi djeake na trick-or-treating. Saila im je ak i kostime,
ukljuujui outfit za maloga koji e izgledati kao bundeva. Bit e
najbolje kostimirana udovita u gradu i svi koji ih budu vidjeli, pomislit
e: Pa, barem imaju baku.
Ptice najbolje to mogu iskoritavaju oseku, pretrauju plau za
naplavljenim koljkama ili previe odvanim crvima. Stotinu ih je ili
vie, mile po pijesku i na trenutak me podsjete na crve u leevima. Svako
toliko neto ih prepadne. To ne mogu biti ja, nisam se pomaknula dobar
dio sata, a Roadkill je predaleko. No tu i tamo polete, jurnu uvis u
iznenadnoj oluji buke, perja i izmeta. Te ptice seru svakih nekoliko
sekunda, kao da je unutranjost njihovih tijela posve tekua. ovjek
primjeuje takve stvari kad neto dovoljno dugo promatra.
Rachel! Ne mogu je dvaput ignorirati. Mogu tvrditi da su pri
prvom pokuaju njezin glas prekrili valovi i ptice. Pretjerala bih kad bih
to uinila jo jednom, ne smijem se posvaati s mamom. Ustanem i
okrenem se, opazim da se spustila liticom vie nego to je bilo potrebno.
Sigurno se uzrujala. Put je strm, a da sam se ranije okrenula, potedjela
bih je dobrog dijela puta. Die s naporom, premda je silazak liticom
jednostavan. Nije ak ni dovoljno strm kako bi optereivao koljena. eli
time neto rei. Iznova.
Pokuavamo te dobiti na telefon ve vie od sat vremena. Glasno
uzdahne. To je uzdah ogorenja, uzdah iz mojih tinejderskih dana. ini
se da ga neprestano ujem ovih dana. Gdje je Peter?
Priblii mi se vie nego to je potrebno, pokuava osjetiti alkohol u
mom dahu. No nee. Dananji dan bio je jedan od boljih.
Bilo je razdoblja kad bih se osjetila potitenom ugledavi mamu.
Vidjela bih njezino punano tijelo ugurano u odjeu koja je uvijek bila
za broj premala, njezinu izblijedjelu, sve tanju plavu kosu, oputanje
miia oko eljusti, te pomislila: za dvadeset godina to u biti ja. Sad
mislim da je dvadeset godina preoptimistina prognoza, no istinski ne
marim za to.
Peter spava, odgovorim. Dobacim joj osmijeh, iako me od toga
sve vie boli lice.
Pogleda na sat, shvati da je skoro etiri. to ako se probudi, a ti si
ovdje?
Nee. Ima vrst san.
Bolje da odem po njega. Ona krene, a ja opet osjetim one
nevidljive spone, one koje me odvlae od kue, koje mi oteavaju
povratak. Slijedim je nevoljko, pokuavam smisliti pristojan nain na
koji u je pitati zato je ovdje. emu mogu zahvaliti tvoj dolazak?
najbolje je to mogu smisliti. Opet se osmjehnem, ili barem pokuam,
kako bih ublaila rijei.
Poslao me tvoj otac. Nestalo je dijete. Izgovori to tiho, kao da
eli prevariti prislukivala. Jo jedno.
Odjednom mi se u glavi pojavi slika otriarki koje se obraaju
jedna drugoj glumei konsternaciju. Nestalo dijete? Jo jedno? Kakvi su
ovo ljudi?
Koje dijete? Kako? Osvrnem se. Drugo dijete koje je nestalo,
posljednji je put bilo vieno na plai tono ispod nas.
Posjetiteljevo. U gradu vlada panika. Ljudi kreu u potragu. Moja
majka nije previe u formi. Vodi uzbrdo, prilino smo spori. On i
njegova obitelj pecali su nedaleko od Estancije. Djeci je bilo dosadno pa
su se poeli igrati skrivaa. Jo uvijek nisu pronali najmlaeg.
Pretpostavljam da su obavijestili policiju?
Ljudi ga trae ve nekoliko sati. Zaustavi se, majica joj je zapela
za borovicu. Ispruim ruku kako bih je oslobodila, a ona pogleda preko
mog ramena. Ralpha jako zanima tvoje spremite za amce.
Slijedim njezin pogled te opazim Ralpha tono ispod nas na plai
kako se kree prema starom spremitu smjetenom tik do litice.
Neka se slobodno poslui. Jo jednom povuem njezinu majicu.
Evo.
Nastavimo uzbrdo. Mama die s naporom. U jednom u joj
trenutku platiti za ovo. Na vrhu otvori vrata ograde koja razdvajaju
liticu od vrta. Jesi li sigurna da je ovaj zasun dovoljno siguran? upita
me, ne prvi put. Ne bismo eljeli da Peter otvori vrata.
Kakav je plan? Mislim na potragu?
Mislim da je uao u tvoje spremite, zna. Opet proviruje dolje
prema plai.
Ta vrata ve godinama nitko nije otvorio, kaem. Nije ni blizu
spremita. Gledaj, jedva ga se jo moe razabrati ispred Sanninghama.
 Shvati da sam u pravu, pa prezirno frkne. Zbog prljave smee i
sive odjee jedva se vidi ispred pramca starog broda. Pribliava mu se,
oima uprtim u pijesak. Sigurno trai rakove.
U tom trenutku udovini val udari u brod. Vodena praina jurne
visoko u zrak i kao da ostane visjeti ondje. Na sekundu, ili due, doista
imam osjeaj da se vrijeme zaustavilo. Molim te, Boe, nemoj. Moji dani
ionako sporo prolaze.
Gdje e se sastati svi prije potrage?
Nedaleko od farme. Ondje gdje se obitelj parkirala. ele da
povede Beeja. Ja u povesti Petera i otii po djeake.
Bee, ili punim imenom Belzebub, moj je konj. Osam godina star,
metar i sedamdeset centimetara visok kopac ileanske pasmine. Lijep je
poput izlaska sunca i ima avolju narav. Tako je dobio ime. Odavno bih
ga bila prodala, no nitko osim mene nikad ga nije uspio jahati.
U staro doba, prije nego to je motorizirani nain prijevoza postao
tako sofisticiran, davno prije nego to su bile izgraene djelomino
pristojne ceste, ljudi su ovdje putovali konjima. Moj djed s oeve strane,
Englez, bio je lijenik ope prakse na otocima. Vrlo brzo nauio je
jahati, posjeivao pacijente na konju, a sve otad Duncani posjeduju
konje. Veliki dijelovi otoka ak su i danas nedostupni vozilima.
Kad je dovoljno vana, u potragu kreemo konjima.
Negdje na sredini travnjaka zaujemo Peterovo gunanje. Nije
uzrujan, samo mrmlja, ali mama me prostrijeli pogledom. Prieka da
ubrzam korak prije nego to me pretekne. Ja u, izjavi.
Meni je svejedno. Krenem prema stranjoj strani kue kako bih
privrstila prikolicu. im se pojavim, moj konj pone kopitima udarati
po stajskim vratima. Pronaem opremu i provjerim je li sijeno u mrei
svjee. Sad vratom trlja o stajski zid. Konji se tako mogu ozlijediti, no on
to radi samo kad sam ja u blizini. On je jebena kraljica drame.
Pokraj njega proviri svjetlosiva njuka. Strawberry, poni za djecu,
jedva moe proviriti preko vrata svog pregratka. Pogladim ga po nosu i
turim mu pepermint, te zaradim ljutito rzanje iz susjednog pregratka.
 Hajdemo, ti stari grintavi klipane. Imamo posla. Podignem zasun
na njegovim vratima. Sam ih otvori kopitom te izae u dvorite. Njegova
dlaka sjaji na suncu. Beeja bi se slubeno moglo nazvati crnim konjem,
no to ne bi bio dostatan opis. Izbrojala sam vie od deset nijansi njegove
dlake, od najintenzivnije crne do zasiene crveno-smee.
Jesu li derita u blizini? Prezrivog pogleda trai klince koje ne
voli. Mrzovoljan sam.
Stigla je baka. U tom trenutku snizim glas. Otvoreno je nekoliko
prozora na kui, nikad se ne zna gdje se pritajila. Vie nego dovoljno
mesa na toj stranjici.
Gdje sad jebeno idemo? Vodim ga prema prikolici, a on i nije
previe oduevljen. Ve smo bili vani.
Estancia. Svia ti se ondje.
Jebeno grijei. Plava glina tjednima ostaje zalijepljena za kopita.
Razgovori koje vodim s mojim konjem su naravno zamiljeni,
nisam posve luda. No ovih dana esto traim svau koju nikad neu
imati u stvarnosti. Udaram iz oba kuta, branim se i napadam stisnutih
aka u izmiljenom okraju. Katkad je to dovoljno da se umirim. Katkad.
Ulazi. Pljesnem ga po sapima. Rairi anus i izbaci tri savreno
okrugle loptice izmeta slatkasta mirisa. Jedna se otkotrlja do mojih
stopala.
Hvala, promrmljam.
Nema na emu, proguna.
Peter se htio pozdraviti.
Mama me slijedila u dvorite. Dijete, jo uvijek zguvano i
razdraljivo od sna, sjedi joj na boku i vrsto se dre za njezino rame.
Opazi nas i pone plakati.
Ne nosimo ga ovamo. Boji se Beeja.
Kad je prije otprilike godinu dana sjedio na Sanderovim ramenima,
moj draesni konj odluio je da eli odgristi komad. Sander se
pomaknuo u pravom trenutku, sve to je kljuse uspjelo uloviti je uperak
kose. Dijete se posve razumljivo razljutilo.
 Priem kako bih ga pozdravila. Ne nagne se prema meni, ne
podigne ruke kako bih ga podignula, iako vidim da to stalno radi sa
Sanderom, pa ak i s djeacima. Njegove velike plave oi, jo vlane od
sna, gledaju me radoznalo. Idi sad s bakom, kaem mu. Pokupite
Mikea i Chrisa. Poslije u doi po vas.
Ike i Ris, ponovi. Ike i Ris.
Jesi li dogovorila pregled?
Hou, ali sigurna sam da je u redu. Djeca se razvijaju u svom
ritmu. Malo je ljeniji od njih dvojice, to je sve. Moja majka odnedavno
je umislila da govorne sposobnosti mog sina nisu dovoljno razvijene za
njegovu dob. Ima li sve to ti treba?
Napui usne i kimne. ekat e te otac.
O, veselje, ukljuen je i moj otac. ekam da mamin auto nestane
niz cestu, pa odem u kuu po sve to mi treba.
Lijepo se provedi, veselo mi dobaci Strawberry dok se penjem u
auto. Bee joj pokae srednji prst, to je u njegovom sluaju neplanirani
trzaj uima.
Kanim krenuti kad opazim ugao iste bijele omotnice kako viri iz
moje torbe. Bila je jutros u naem pretincu u poti. Poslao ju je netko s
otoka. Nisam prepoznala rukopis. Uredan, prilino upadljiv, malo
nesiguran na rubovima. Moda od nekoga tko ne pie esto, ili nekoga
tko eli sakriti svoj rukopis.
Izvuem list papira. Posve bijel, poput omotnice. Rukom ispisan
istim plavim flomasterom. etiri kratke rijei.
NE OSTAVLJAJ GA SAMOG
B rzo izaem iz grada, no moram usporiti dok se penjem k brdima
izmeu Stanleyja i velike morske uvale Port Salvador. Dok se vozim
preko kamene rijeke, odjednom polete male sive ptice koje su se skrivale
meu stijenama i nekoliko sam sekunda okruena njima. Kao da su
poletjele same stijene.
Kamene rijeke neobine su, gotovo nezemaljske stjenovite
formacije. Jedva su poznate u drugim dijelovima svijeta, no ovdje su
uobiajene. Vijugaju krajolikom poput rijeka. Volim razmiljati o njima
kao o drevnim putovima izgraenima za putnike toliko razliite od ljudi
koliko smo mi razliiti od bezbroj stvorenja s kojima dijelimo ove otoke.
Uvjerena sam da te kamene rijeke imaju neku svrhu, da postoji razlog
zato nizovi kamenja vijugaju krajolikom.
Bilo je trenutaka kad bih se vozila ovim putom i bila sigurna da je
kamena rijeka oivjela i opet poela tei kao to znanstvenici vjeruju da
neko jest. To se dogodi kad svjetlost izvodi poseban trik, kad su oblaci
niski, a vjetar i sunce snani. Tad se pojave sjene, milijuni malih
negativa svjetla koji jure tlom, a kamenje koje je nepomino poput
stijena, naoko klizi, pada, kotrlja se niz brijeg. Ako snano trepne,
kamenje se zaustavi. Ako se osvrne i pogleda krajikom oka, ono
nastavi svoj ludi, zamiljeni tok.
Mnogo posjetitelja ide ovim putom kako bi vidjelo kamene rijeke.
I Estancia je omiljena. Vlasnici farme, George i Brenda Barrell,
organiziraju ture za ljetnih mjeseci, najvie u Volunteer Point zbog
kraljevskih pingvina. Dok prelazim greben i kreem nizbrdo s druge
strane, mogu vidjeti vei dio uvale ispred sebe, a obala oko nje toliko je
zavojita i isprekidana da je katkad nemogue rei gdje kopno zavrava, a
poinje more. Ima dana kad se ini da je more nepomino, a da se kopno
neprekidno valovito giba. No ne i danas. ist zrak naglaava boje ispod
mene. Plavi ocean, bijela plaa, zeleni, sivi i uti breuljci. Ima i
ustajalih bazena, voda koje ne mogu pronai svoj put natrag u ocean, a
svijetle najudesnijim bojama koje priroda moe proizvesti.
Smaragdnozelena, tamna azurnoplava, ak i nijansa ljubiaste.
Za dosadnih dana, moja domovina djeluje golo i naputeno, no kad
nebo sjaji, ove otoke kao da je isplela duga.
Tragalake ekipe okupile su se na farmi Estancia. Ona je njihova
baza. Dok se pribliavam, mogu razaznati nekoliko policijskih vozila,
nekoliko prikolica, ukljuujui oevu, i nekoliko etverokotaa. ini se
da je jedan automobil u sreditu pozornosti ljudi koji se okupljaju. Ne
prepoznajem ga, pa se pitam je li moda unajmljeni auto dotine obitelji.
Novi Land Rover, srebrnast, s crnom opremom.
Parkiram to dalje od oeve prikolice, pa izaem. Lica pogledavaju
u mom smjeru, pa se ponovno okreu. Ve je neko vrijeme tako. Ja sam
neto poput zloduha na ovim otocima. Nitko me ne pogleda, a da ne
pomisli: ena koja je ubila dvoje djece. Pitam se je li itko od njih
pomislio: Gdje je njezino dijete danas? Je li ga ostavila samog? Opet?
NE OSTAVLJAJ SA SAMOG

to uope znai ne ostavljaj ga samog? Nemoj ii u drugu sobu?

Nemoj ii u vrt ako je on u kui? Nemoj vjebati s konjima ako on nije u
tvom vidokrugu?
Naslonim se na auto i razmislim. Nemamo susjeda, nitko ne moe
znati jesam li u blizini najmlaeg sina ili nisam. Prijatelji su odavno
prestali dolaziti, osobito kad je Sander na putu. Ralph me vidi na plai,
ali sumnjam da Ralph zna pisati.
Pa ipak je netko odluio da osjeaj stida, koji osjetim im se
probudim, nije dovoljan. Kad je rije o osjeaju krivnje, ena oito nikad
ne moe osjetiti dovoljno. Nagnem se u auto i pronaem poruku,
duboko je uguram u dep jahaih hlaa.
Bee poinje udarati kopitima kako bih ga oslobodila.
 Umukni na trenutak, kaem ljutito.
Molim? Glas ne pripada mom konju. Okrenem se i ugledam
policajku, Skye McNair, kako se mota oko prikolice.
Zdravo, Skye. Kako si? Osmjehnem se previe srdano,
neprikladno, uzimajui u obzir okolnosti, no ona odgovori ljubazno.
Ne previe dobro. Nema ga ve dva sata.
Blie farmi, ljudi se penju na konje. Vidim est jahaa; moj otac na
ogromnoj rioj kobili pokuava biti njihov voa.
Kako mogu pomoi?
Tvoj otac misli da bi tragai na konjima trebali ostati zajedno.
Mislim da je plan da se rairite i krenete prema zapadu. Oni koji idu
pjeice, krenut e drugom stranom ceste. Nije mogao daleko
odmaknuti.
Netko je zove. Zahvali mi se to sam dola, pa ode. U prikolici se i
dalje uje lupanje kopita.
Dobro, dobro. Spustim vrata, na brzinu procijenim gdje e konj
iz Hada najvjerojatnije spustiti kopita, pa mugnem kraj njega.
Netko te promatra, kae mi dok prebacujem uzde preko njegove
glave.
Idi dovraga. Zauzdam ga drei ga podalje od sebe u sluaju da
me shvatio ozbiljno.
Mota se oko kue. pijunira te.
Zavei, moe?
Pa, netko ti mora rei. Mora uvati lea.
Spustim sedlo. Opusti se, budalo. Nisam glupa.
Kao mnogi konji, Bee napuhne prsa dok kolanom privrujem
sedlo. Opasno je olabavljeno dok se penjem na njega. Kunem se da sam
ula kako se glasno nasmijao kad sam jednom prigodom pala.
Razbojnici stiu s june strane, kae.
Sad se izvan prikolice zauju kopita. Duboko udahnem i gurnem
konja natrake u svijet pun osuivanja, negativnosti i skupljanja bodova
na koji se svodi moj odnos s ocem.
 Zdravo. Spustim stremen, provjerim kolan i popnem se. Bee
zatetura unatrag kao da teim devedeset kilograma, a ne ezdeset.
Loa srea, kae otac pokazujui prema planinama na zapadu.
Stie magla. Trebali smo krenuti ranije. Popodnevno spavanje?
Okrenem Beeja i usmjerim ga prema drugim jahaima. Ne mogu
vidjeti naznake magle. Rano ujutro uobiajena je u blizini oceana, no ne
i u ovo doba dana.
Mislio sam da ti je motor na popravku. Tata je tik uz mene,
budalasto blizu uzimajui u obzir Beejovo loe raspoloenje. Kad je
posljednji put bio servisiran?
Sander se brine o tome.
Kao i o svemu ostalom.
Pitam se kako bi reagirao moj otac da mu pokaem poruku koju
sam primila jutros. Pretpostavljam da bi se sloio s autorom.
Vjerojatno je dijete kod jednog od onih klipana iz vojarni,
promrmlja. Svakih nekoliko mjeseci stiu novi, a mi nemam pojma tko
su i to su. Rekao sam Bobu Stopfordu da provjeri tko nije bio deuran.
Sigurna sam da ga nitko nije oteo. Samo se izgubio.
O, oprosti to te nisam odmah pitao za miljenje. Moj otac
podigne glas, eli uvui ostale u raspravu kako bi stali na njegovu stranu.
Moemo svi otii kuama, sad kad je Rachel zakljuila da e biti
pronaen za deset minuta.
Zato je takav prema meni? Boe, gdje da ponem? U prvom redu,
za razliku od 75 posto mojih vrnjaka, nisam se odmah nakon zavrenog
fakulteta vratila na otoke. Boe, kako smo ponosni na tu statistiku: 75
posto naih mladih ljudi naih inteligentnih mladih ljudi, nemojmo
zaboraviti vrati se prvom prilikom na otoke. Toliko sjajno mjesto je
ova nakupina stijena u junom Atlantiku. Odgodivi povratak,
pridruila sam se 25 posto vrnjaka ija se odluka neizbjeno doivljava
kao osobno i kulturoloko negiranje.
Rekla sam svima kod kue da e moj rad u engleskim novinama
biti od neprocjenjive vanosti, uiniti me boljom novinarkom, potom i
boljom urednicom. Da rtvujem vlastite elje za dobrobit otoka. To je
naravno bila la; nisam se eljela vratiti kui.
Kad bi me ljudi u Velikoj Britaniji pitali zato ostajem, odgovorila
bih da mi se svia London. ak sam napisala lanak o tome. Voljela sam
anonimnost masa, osjeaj da je sve mogue i da to nitko s otoka nikad
nee saznati; da mogu biti tko god elim, svaki dan druga osoba, ako
poelim: ozbiljna i otmjena ujutro, u lepravoj haljini i nalivperom s
ljubiastom tintom; popodne divljakinja koja pui i psuje te nosi crnu
rasparanu konatu odjeu i bijelu minku; a naveer mogu navui
sportsku odjeu i trati beskrajnim londonskim parkovima. Nitko mi ne
bi rekao: Rachel Duncan, kad si poela trati? Rachel, zna li tvoja majka
da si tako odjevena? Zaboga, Rachel, jesi li krenula na kostimiranu
zabavu?
Mora biti podrijetlom s malog otoka, usred niega, napisala sam,
kako bi mogao cijeniti anonimnost. I to je, naravno, bila la. Pravi razlog
bilo je neto posve drugo.
No moj otac taj je znak nezavisnosti protumaio kao potvrdu
superiornosti s moje strane. Ne vrativi se odmah, jasno sam dala do
znanja da se smatram boljom od svih s kojima sam odrasla. U oevom
ponaanju prema meni vidim prezir koji uvamo za one koji nas
pokuaju nadrasti, koji nas ele ostaviti za sobom.
Ili je moda sve mnogo jednostavnije. Moda jednostavno ne moe
biti u blizini ene u koju sam se pretvorila prije tri godine.
Paklenu stvar uinih ba.
Paklenu stvar koju nikad neu smjeti zaboraviti.

Drte lisicu! viknem krenuvi prema vritini. On podbode svoju

kobilu Primrose kako bi me slijedio.
Prvo prelazimo teren koji je suh i izloen vjetru. Gole stijene
proviruju kroz tanki sloj zemlje, a nisko grmlje oblikuje guste, jastuaste
prostirae na tlu. Dovoljno su mekani kako bi se moglo stati na njih, no
povrina tla je neravna i puna rupa, pa onemoguava bre kretanje. No
proviruju i cvjetovi koji kao da simboliziraju otpornost falklandskog
duha.
Pazi kuda ide. Jahala sam previe blizu oca, Bee je pokuao
ugristi njegovu kobilu za stranjicu.
Oprosti. Usredotoena sam na potragu za djetetom. No ipak se
odmaknem. Ne elim ostatak popodneva provesti avrljajui s ocem.
S moje lijeve strane odjednom se zauje povik. Neto su nali. Za
velikog, rasnog konja, Bee je prilino spretan na neravnom terenu, brzo
sustignemo jahaa ispred nas, otonu psihologinju, Sapphire Pirrus.
Nakon nesree, jedan od uvjeta za izbjegavanje zatvorske kazne
bio je odlazak psihologu. Nakon tree seanse poela sam razmiljati da bi
zatvor mogao biti bolja opcija. Kako si danas, Rachel? Kako se osjea
zbog toga, Rachel? to si osjeala tog trenutka? Boe dragi, kako bih se
mogla osjeati? Moj svijet se raspao. Nisam mogla zatvoriti oi a da ne
vidim lica tih dvaju mrtvih djeaka, da ne ujem kako vrite dok auto
pada, a ona je mislila da e pomoi razgovor o mojim osjeajima?
Tijekom posljednje seanse, rekla sam joj za Coleridgeovu pjesmu,
onu koju nisam nikad previe voljela, no koju sam nauila napamet jer
sam mislila da e se svidjeti Catrin koja je potjecala iz duge loze
mornara. Pod Sapphirenim staklastim pogledom, ispriala sam priu o
dugom, opasnom putovanju na jug, o albatrosu koji je mornarima bio
neka vrsta ljubimca ili surogata za dijete, a kojega je usmrtio mornar iz
naslova.
Mornara mui grizoduje do samog kraja prie, pa doslovno ili
metaforiki (nikad nisam bila sigurna) odlui nositi mrtvu pticu oko
vrata kao vanjski simbol unutarnjega duhovnog bremena.
Osjeam se poput Coleridgeovoga starog mornara, rekla sam
Sapphire. Napravila sam neto glupo i nepromiljeno, a posljedice snose
sad svi oko mene. Imam osjeaj da sam bacila kletvu na sve ljude do
kojih mi je stalo. Imam osjeaj da su ljudi na ovim otocima objesili
albatrosa oko mog vrata. Imam osjeaj da kamo god idem, sa sobom
nosim smrad raspadajueg bia, svi koji me pogledaju, vide krv koja jo
uvijek kapa. Koja e zauvijek kapati. No nisam joj rekla da pred kraj
pjesme, kad mornar naposljetku naui moliti, albatros padne s njegova
vrata.
Bit e potrebno puno vie od nekoliko minuta u crkvi da
raspadajui le padne s mog vrata. Sapphire, na sivom kopcu koji joj
pristaje uz kosu i odjeu, i ja na vragu boje mahagonija, pribliavamo se
grupi i mukarcu koji dri komad crvene tkanine. Ve su nam rekli da je
Archie bio odjeven u crveno.
Mogu li pogledati? Podbodem Beeja. Sapphire dri korak sa
mnom, prilazimo im zajedno.
Preda mi ga nevoljko. Crveni kockasti uzorak. Veliki uzorak.
Komad etkanog pamuka, dvadeset i pet s dvadeset centimetara, otrgnut
s dna majice, s jo uvijek priivenim uputama za odravanje.
Ne. Sapphire odmahne glavom. Poznata mi je ova etiketa. To je
marka odjee koja se prodaje u Stanleyju. Nema nikakve veze s
djeakom.
Ljudi gledaju u mene kako bih to potvrdila. Mi smo jedine dvije
ene, pa smo sigurno strunjakinje po pitanju odjee.
I meni je poznata etiketa. Mislim da je pripadala nekome tko ivi
ovdje. Uzorak se doima prilino izblijedjelim. No zadrat u ga za svaki
sluaj.
Gurnem tkaninu u bisage prije nego to ga dohvati tata. Vidjela
sam kako ga svrbe ruke. On predloi da se ponovno rasporedimo i
nastavimo.
Moramo ga uskoro pronai. Osvrnem se te vidim Sapphire koja
dri korak sa mnom. ak i ako je mrtav a molim Boga da nije
moramo ga pronai. Nita ne moe izazvati veu paniku u zajednici od
nestalog djeteta.
Pomislim, ali ne kaem, da ni nema zajednica koje vole mrtvu
djecu.
To je na najgori prvobitni strah. ujem kako die. Jako se trudi
drati korak s mojim veim konjem koji je u boljoj formi. Mogunost
da netko otima nau djecu. Tvoj otac napisao je sjajan lanak o tome
prije godinu dana. Jesi li ga vidjela?
 Nisam samo vidjela dotini lanak osvrt na to kako zajednice na
nestanak djece reagiraju ukljuujui njihove prie u folklor nego ga i
napisala. Tata je tvrdio, vjerojatno s pravom, da nitko ne eli proitati
moj tekst o nezgodama koje se dogaaju djeci, pa ga je pod svojim
imenom ubacio u novine. Mislim da je u meuvremenu samog sebe
uvjerio da ga je napisao.
Djeak se igrao, kaem. Sigurna sam da se samo izgubio.
Nadajmo se da si u pravu. No strah mijenja zajednicu.
Pazi na Beeja. Ubrzam. Rita se. Opak je.
Gle, tko mi to govori, proguna moj konj.

Nismo pronali djeaka tog popodneva, premda smo ostali vani dok
sunce nije zalo ispod planina, a nebo oko nas poprimilo ljubiastu boju.
Dok se pribliavamo farmi, pridruim se Tomu Barrellu, najmlaem
sinu farmera koji jae s moje lijeve strane. Razgovara sa Sapphire koja je
s njegove lijeve strane.
Nisam sigurna da sam vidjela tvog oca, govori mu.
Izaao je rano popodne. Ne zna za sve ovo.
Misli li da je djeak pao u rijeku?
Tomovo lice se nabora, i sam ima malo dijete. Nitko naravno ne
eli razmiljati o tome da se dijete utopilo, no uzimajui u obzir koliko
smo blizu vode, to je mogue. U proljee, nakon zimskih kia i snijega,
rijeke znaju biti duboke i brze.
To je sve izglednije, kae on. Plima e ga vjerojatno izbaciti
tijekom noi ili sutra.
Zatvorim oi. Diem duboko. Ned i Kit nisu se utopili, to je
potvrdio njihov post mortem, no bezbroj sam puta bolno zaronila s
njima. Svaki lo san, svaka nona mora je jednaka. Znam kakav je osjeaj
biti okruen vodom, ne vidjeti nita osim vode, osjeati kako udara u
lice, kako prodire u usta. Znam kakav je osjeaj biti izgubljen u
vodenom svijetu, ne znati hoe li ikad izai. To se nije dogodilo Nedu i
Kitu, ali dogaa se meni, svaki dan.
 Svud voda, voda, voda svud.
Nitko ne bi smio umrijeti u vodi, osobito ne trogodinje dijete.
Vratili smo se. Bee ugleda mreu za sijeno i pone poskakivati.
Jurne prema njoj, i gotovo nagna asnicu Skye u bijeg.
Tome, neto sam te eljela pitati, vikne mu. Bee stie do sijena i
pone jesti prije nego to sam skoila s njega.
Jedan od Archiejeve brae kae da je vidio jo jedan srebrni Land
Rover parkiran na dnu ceste. Skye poskakuje poput nervozna drebeta,
boji se da e je nagaziti konj. Je li netko od vas na farmi neto
primijetio?
Tom razmisli pa odmahne glavom. Posve iskreno, ne moemo od
kue dobro vidjeti taj dio. No mnogo ljudi ljeti se parkira ondje. Katkad
desetak automobila na tjedan. Mogue je.
A taj drugi Land Rover nije bio dio grupe? Douljao se moj otac.
Uvijek mora biti u sreditu zbivanja.
Archiejeva obitelj i prijatelji doli su dvama unajmljenim
automobilima, objanjava Skye. Land Roverom i crvenim Ford
Mondeom. Ovdje je bila jo jedna grupa kad su stigli, u plavom
Vauxhallu. Ti ljudi su i dalje ovdje, pomau u potrazi. Dakle, tri
automobila. Postoji mogunost da ih je bilo etiri.
Svako drugo vozilo ovdje je sivi ili srebrni Land Rover. Dijete se
moda zabunilo.
Doista moramo razgovarati s tvojim tatom, Skye kae Tomu.
Moda je vidio nepoznati automobil. Moda je vidio dijete. Kad si
rekao da je izaao?
Ostavivi ih nasamo, odvedem Beeja do prikolice, privrstim ular
te izaem kako bih pokupila njegovu opremu. Na dnu rampe sudarim se
s mukarcem kojeg poznajem. Prosjeno visok, vitak, ima tamne oi
kojima esto i upadljivo trepe i blijedoutu kou. Njegova neko tamna
kosa protkana je sjedinama.
Ben Quinn. Njegovi sinovi poginuli su zbog mene. Dok smo bili
vani i traili, stiglo je vozilo hitne pomoi, pretpostavljam da je stigao s
medicinskim timom.
 O, zdravo. ini se da je iznenaen koliko i ja. Sigurno nije
prepoznao moju prikolicu.
Na trenutak ne znamo to uiniti. Stoga jednostavno zurimo jedno
u drugo. Sigurno sam zadnja osoba u ijoj blizini eli biti, no pravila
civiliziranog drutva nalau da razmijenimo nekoliko uljudnih rijei.
Jesi li dobro? upita, te upadljivo trepne kao da pokuava razbiti
aroliju koja ga dri u dosegu ene koju je vjerojatno vie puta u svojoj
mati poelio zadaviti.
Dobro. A ti?
to jo? Pitati ga za njegovu obitelj? Njegovo sedmomjeseno
dijete? Hvala Bogu, nemam priliku napraviti neto tako glupo jer se on
prvi okrene, gotovo spotakne o grumen zemlje. Zaboravivi opremu,
vratim se u prikolicu. Uem najdublje to mogu i naslonim se, drhtei,
na vrsta prsa svoga konja.
Bee se nemirno pomakne. to je pak sad?
, daj mi minutu. Spustim glavu. Beejeva je dlaka topla i vlana
od znoja. Osjeam kako mu kuca srce.
Jadna si, zna? Zamahne glavom.
Da, znam.
Osjetim da moram kihnuti zbog praine, no ne pomaknem se.
Privijam se uz konja, govorim sebi da mi treba minuta, samo minuta, no
cijelo vrijeme znam da tisuu minuta, milijun minuta, ne bi bilo
dovoljno.

Budui da smo ista generacija, Catrin i ja otile smo zajedno u Englesku,

premda ne i na isti fakultet. Ona je studirala biologiju mora u
Plymouthu, a ja sam odabrala engleski i dramsku umjetnost u Bristolu.
Mislim da nikad neu zaboraviti uzbuenje tijekom prvog
putovanja. Bilo nas je petero na putu u akademski svijet u RAF TriStaru,
ukljuujui Bena koji je bio na treoj godini medicine. Stariji su spavali,
no Catrin i ja smo ostale budne cijelu no, promatrale kako nestaje
svjetlost i kako se neprirodno brzo vraa dok smo prelazile vremenske
zone.
Govorile smo jedna drugoj da je ovo nova faza u naem
prijateljstvu. Planirale smo kupiti podloge i vree za spavanje za vikende
koje bismo provodile zajedno. Catrinini novi prijatelji (bila je izbirljiva i
oprezna, imala je visoke standarde kad je rije o ljudima koje bi putala
u svoj ivot) bit e i moji prijatelji, a moji (planirala sam to dalje baciti
mreu, umoiti prst u svaku rijeku, jezero i lokvu jer kako u inae
saznati tko mi se doista svia, Catrin?) i njezini. Sjeam se da sam u
mjesecima prije odlaska bez prestanka priala o prirodi pravog
prijateljstva, o sinergiji dviju dua koje se zbliavaju dok obje postaju sve
snanije. Catrin je istraila red vonje vlakova i izraunala koliko od
godinje stipendije moramo odvojiti za vozne karte.
Voljela bih vidjeti kotsku, rekla sam dok je zrakoplov iznova
uzlijetao nakon punjenja gorivom na otoku Ascension. itala sam Sir
Waltera Scotta i matala o Robu Royju i uruenim tvravama, ratnicima
u tartanu i planinama obraslim vrijeskom.
Dramsko drutvo u Bristolu obino s nekoliko predstava odlazi na
Edinburki festival, nastavim nakon to nije reagirala.
Zar festival nije ljeti?
Oekivalo se da emo kao brucoi odletjeti kui tijekom dugih
ljetnih praznika.
Okrenula se na sjedalu. Bene, kad je Edinburki festival?
Sjedio je tri reda nie s Joshom Savidgeom koji je bio na zadnjoj
godini prava u Bathu. Ben je u to vrijeme uvijek izgledao kao da se tek
probudio. Moda su razlog bili njegovi teki kapci ili navika da brzo i
snano trepe. Moda jednostavno nije dovoljno spavao.
U kolovozu. Maknuo je kosu s oiju. Sjedine koje e je prekriti
jo se nisu bile pojavile. Tad je bila crna kao kod Latinoamerikanaca.
Zato? Namjerava doi?
Rachel namjerava.
Doi za Hogmanay. Tad je ludnica. Obino ima mjesta kod nas.
 Doli smo za Hogmanay, kotsku Novu godinu. Na vlak sa
spavaim kolima stigao je u est i trideset u utorak ujutro, a Ben nas je
doekao na kolodvoru. Slijedilo je pet dana u gradu koji kao da je bio
isklesan od crnog leda. Bile smo oarane Edinburghom, impozantnim i
trajnim poput planina koje su ga okruivale. Budui da smo dolazile iz
naseobina gdje su kue imale vrst, limen krov kako bi izdrale test
vremena, obje smo osjeale strahopotovanje prema tvravama i
okolnim palaama, kulama i crkvama, velikim kolonadama i irokim
stubitima, ulicama poploanim kamenim kockama i podzemnim
barovima, nebu koje je bilo tako slino onome kod kue, premda se
nalazilo iznad grada koji nije mogao biti razliitiji od onoga to nam je
dotad bilo poznato.
Novogodinja hladnoa izvlaila je zrak iz naih plua i trgala kou
s naih jagodica, ali alkohol boje jantara koji smo pili prodirao je sve do
vrhova nonih paleva. Nismo se zaustavile pet dana. Mislim da nijedan
sat nismo provele trijezne. No nismo obje spavale na podu, ne nakon
prve noi. Ben i Catrin postali su par na tom putovanju.
Ostavivi svog frkuega i topuega konja, oduljam se do kraja
prikolice i provirim. Ben je kod vozila hitne pomoi, razgovara s
bolniarom koji ga je dovezao.
ini mi se da ljude koje volimo moemo podijeliti u dvije
kategorije. Prvo, one za koje moramo mariti jer su u krvnom srodstvu s
nama ili katkad brakom vezani uz nas. Zatim postoji onih nekoliko dua
koje nam tako savreno pristaju da ih jednostavno moramo voljeti.
Njihovo postojanje kao da nas nadahnjuje, umiruje na nemir, vraa
svijet u ravnoteu.
U cijelom mom ivotu postojale su samo dvije osobe koje sam
voljela na taj nain. Dvije osobe koje sam jednostavno morala voljeti.
Moja najbolja prijateljica i srodna dua Catrin, naravno.
I mukarac za kojeg se udala.
P et dana u Edinburghu pretvorilo se u pet noi fizikog i
emocionalnog muenja. Sama u vrei za spavanje na prljavom
tepihu u dnevnom boravku, sanjala sam Benove ruke na sebi, toplinu
kad bi se dodirnula naa tijela, tople tragove koje bi ostavljali njegovi
prsti, dok je Catrin to u stvarnosti doivljavala samo nekoliko metara
udaljena od mene. Govorila sam sebi da to nee potrajati, da e jednog
dana opet biti slobodan, da e tada birati pametnije, ali potrajalo je.
Trajalo je tijekom tri fakultetske godine, a pred kraj studija nosila je
dijamantni prsten.
Kad se vratila kui kako bi poela raditi za zakladu i planirala
vjenanje, ja jednostavno nisam mogla poi za njom. Nisam se vratila sve
do velikog dogaaja, vie od godinu dana poslije, i plakala sam cijeli dan.
Na sreu, svi su mislili da je to zbog sentimentalnosti. Uvijek bih se lako
rasplakala. Tad sam odluila da bih i ja mogla ostati. Gore ionako ne
moe biti.
Osim toga, na otoku je bio nov mukarac, Nizozemac zvan Sander
koji je doao kako bi radio u Tajnitvu. Oito je bio slab na djevojke
vlanih plavih oiju jer se nije maknuo od mene tijekom vjenanja.
Katkad bih se zapitala je li znao da su to bile stvarne suze, da je ispod
zlaanog satena moje srce bilo slomljeno. Ako je znao, nikad mi to nije
pokazao.
Donekle me smirilo razmiljanje o Sanderu. Obino je tako. Ne
volim ga nisam sigurna da ikad jesam no bolja sam i snanija osoba
kad je on u mojoj blizini.
Pokupim ostatak opreme, posluam samo okvirno smiljen plan za
sutranje okupljanje ako bude potrebno te potom svi krenemo natrag
prema Stanleyju. Oajniki elei izbjei Bena, odlazim posljednja
izuzevi policijska vozila i auta obitelji.
Nekoliko metara prije krianja ceste i kamene rijeke opazim stari
zeleni Range Rover kako dolazi iz suprotnog smjera. Makne se u stranu
kako bih prola. Podignem ruku zahvalivi se, a George Barrell, koji se
vraa s posla, podigne svoju u znak pozdrava.
ini se da sam ostala sama na cesti. Shvatim da se pribliava
vrijeme za Peterov odlazak u krevet.
Neto mi smeta u stranjem depu. Sjetim se da jo uvijek imam
anonimnu poruku. Poruku o kojoj bih nekoga trebala obavijestiti, makar
Sandera. Pa ipak, ne mogu nikome rei za nju a pritom ne priznati da
svog najmlaeg sina znam ostaviti samog dulje vremena tijekom dana.
On ide spavati, a ja krenem prema svojoj stijeni iznad plae ili uzmem
tabletu koju mi je propisao lijenik zbog problema sa spavanjem. esto
se probudi prije mene, ili prije nego to se vratim s plae, ali ne moe
izai iz krevetia. Na sigurnom je.
Pribliavam se mjestu gdje se rava cesta prema Stanleyju. Lijevi
odvojak vodi prema Darwinu, Goose Greenu i zranoj luci, a desni
odvojak (kojim se ja vozim) prema Estanciji. Jo jedno vozilo prilazi mi
sa zapada, veom brzinom od moje, kao da eli prije mene stii do
raskrija. Zakoim, pustim Land Rover svijetle boje da me pretekne, no
ne i prije nego to zapamtim tri zadnja slova registarske tablice, SNR,
koja me podsjete na kamenu rijeku.

Halloween je u punom zamahu dok se vozim Stanleyjem. Prolazim kraj

grupa malih vjetica, minijaturnih vragova i malenih kostura koji su svi
u pomnoj pratnji roditelja. Vani su i starija, vea djeca, njihove maske su
mranije, zlokobnije. Zombi teturajui prelazi cestu ispred mog auta i
prisili me da ugasim motor.
Prije nego to uspijem upaliti motor, primijetim da su im se
pridruili i odrasli. Mel, kuhar u Globeu, paradira ulicom u kostimu
pantomimiarke. Opazi me i stane, jedna ruka mu je na boku ukraenom
ljubiastom svilom, a drugom pokuava nabiti eir u stilu Carmen
Miranda na glavu. Kako izgledam, draga?
Mel je jedan od rijetkih otoana koji je iskreno drag prema meni.
Odmjerim ga i pokuam se osmjehnuti. Nema nita ljepe od dame,
odgovorim.
Glumi da namjeta testise. A nisam nimalo nalik na damu.
Namigne mi prije nego to krene niz ulicu.
Kod kue zateknem djeake budne i zadubljene u igru s bakom,
premda je najmlai odavno trebao biti u krevetu. Pronala je stare
kartonske kutije i izgradila niz tunela i pilja u dnevnom boravku. Ne
vidim nijednog dok tiho ulazim kroz stranja vrata, no vidim kako se
kutije tresu i ujem zvukove struganja koje mali ljudi proizvode
tapkajui u njima.
Ua, ha, ha, ha! Baka jo vie nego obino zvui kao zli demon.
Izroni na jednom kraju kartonskoga grada zbunjena pogleda kad me
opazi na vratima. Ispuzavi, nespretno se digne na noge.
Je li otac s tobom? Obrie prainu kartonskih kutija s odjee.
Mislim da je otiao ravno u redakciju. Planiraju ostati due u
eteru veeras. Komeanje je utihnulo. Chris proviri i naceri mi se,
potom Michael. Naposljetku izae najmlai. On me ignorira. Bako, lovi
nas!
Sva trojica su u pidamama. Osjetim miris ampona i keksa.
Jeste li imali sree? proitam s maminih usana. Odmahnem
glavom.
Jeste li ga pronali? Chrisu nita ne promakne. Michael doe i
zagrli me oko struka. On je oduvijek bio dijete koje se voli maziti. Peter
opazi moje ruke oko starijeg brata i, oekivano, osjeti ljubomoru. Dotri
i podigne obje ruke kako bih ga uzela u naruje. Gleda u Michaela, ne u
mene, a ja ga podignem.
to kaete na toplu okoladu? predloi baka.
U kuhinji je posue oprano i spremljeno u ormarie. Na stolu
nema nereda. Radne povrine sjaje. Pokuam to doivjeti kao in
ljubaznosti, to i jest, no blistave slavine govore mi da sam promaen
sluaj.
to e se dogoditi s njim? upita Chris dok sjedamo.
Sigurna sam da je dobro, kaem. Bit e mu hladno i malo e ga
biti strah, no ne moe mu se dogoditi nita strano. Prognoza za veeras
je dobra. Moe li drati Petera dok pomaem baki? Predam malog
djeaka onom veem.
Hoe li umrijeti? upita Michael.
Naravno da nee. Kako bi umro? Pingvini e ga iskljucati?
U tren oka Michael se pretvori u pingvina, dri ruke ukoeno uz
tijelo, prste pod pravim kutom, usta napuena poput kljuna. Pone
kljucati svoga malog brata koji naravno zakljui da je to najbolja igra na
svijetu.
Mama Sama Welsha kae da e umrijeti od izlaganja zimi, kae
Chris.
Izloenosti. To je malo vjerojatno. Puno ljudi ljeti spava vani.
Jo, zahtijeva Peter.
U atorima. U vreama za spavanje. Chris i dalje djeluje
zabrinuto.
Ne kaem da mu nee biti neudobno, no jedna no vani nee mu
nanijeti trajnu tetu. Vidim da nikoga nisam uspjela prevariti svojim
pozitivnim stavom.
Ugasili smo svijee u bundevama, kae Michael. Da ga ne bude
strah ako doe ovamo.
Rekla sam im da to naprave. Moja mama nee dopustiti da
osmogodinjak bude pohvaljen za njezine zasluge. Pretpostavljam da su
ondje bili njegovi roditelji, kae sniena glasa kao da Chris i Michael ne
upijaju svaku rije. Nikad ne zna to ima dok to ne izgubi. Mama na
stol spusti dvije alice i jednu plastinu au s poklopcem. Boe, to ta
jadna majka sad proivljava. O, jesi li i ti htjela okoladu, Rachel?
Ne treba, kaem, iako nisam jela nita od ruka.
Mama mi pomogne da djeake stavim u krevet, potom je otpratim
do auta.
 Misli li policija da postoji nekakva veza? upita me dok otvara
vrata. Ja se stiem uz ivicu kako bih izbjegla zamahe vjetra. S druga
dva sluaja?
Nitko nije nita rekao. Mislim, osim mog oca. On je odluio da je
rije o uroti.
Sva trojica nestala su u blizini vode. Spusti svoje bujno tijelo na
vozako sjedalo i podigne pogled prema meni. Moda bismo trebali
poeti razmiljati o ljudima s brodovima.
Polovina ljudi koji ive ovdje ima brodove, i ona to zna. Sigurna
sam da emo ga sutra pronai. Laku no, mama. Sagnem se kako bih je
poljubila u obraz. Pravim se da nisam primijetila kako se trznula
unatrag. Hvala ti za pomo.
Frkne i odveze se prije nego to se uspijem maknuti. Ne prijee mi
preko stopala, za dlaku me promaila.
Sat poslije probudi me bolni pla. Priekam nekoliko minuta; u
sobi najmlaega uvijek je upaljeno nono svjetlo. esto se sam uspijeva
smiriti. No ne i noas. Poinje istinski plakati, znam da e probuditi
ostale.
Treperenje svjetla vani privue mi pozornost dok se sputam
hodnikom. Priem prozoru znajui da me vjerojatnije nee vidjeti
izvana.
Na cesti je automobil. Odmah ga prepoznam, premda ne vidim
enu blijede puti i tamne kose na vozakom sjedalu. Catrin je ponovno
parkirana ispred kue i gleda u sobu moga najmlaeg sina.

Zakljuam vrata, to gotovo nikad ne radim, ali uznemiruju me nestalo

dijete i anonimni poiljatelj poruka. Poeo je vjetar koji vei dio dana
nije puhao, kue kripe i stenju u znak protesta.
Neuobiajeno je i to to sam Chrisu ostavila poruku na kuhinjskom
stolu. Nikad se ne budi i ne silazi nou, ali ovo nije uobiajena no.
Otila sam pogledati konje, napisala sam. Brzo se vraam.
O, ne mogu vjerovati, proguna moj konj.
 Hajde, lijeni gade. Za promjenu zaradi svoje uzdravanje.
Osedlala sam ga u tren oka, izvela u dvorite te odvela niz travnatu
stazu koja uspjeno priguuje zvukove.
Catrinina kua cestom je udaljena nekoliko kilometara, no
poprijeko mogu stii onamo za malo vie od pola sata. Ve neko vrijeme
igramo ovu igru. Ona se nou proveze kraj moje kue, katkad se zaustavi
na minutu. Ja se odvezem do nje. ini se da znam kad je ondje vani,
mislim da i ona zna kad sam ja u blizini. No ne napravimo nita.
Jednom, moda veeras, jedna od nas dvije uinit e neto i pomaknuti
stvari s mrtve toke.
Moda, ako to uinimo, moda u opet moi pronai sebe. Izvui
se, nakon pokore, iz dubina u kojima tumaram.
Vie od dvadeset godina, vei dio naih ivota, Catrin je bila moja
druga polovica. ak i kad sam bila bolesna od ljubomore jer je imala
Bena, trebala sam je u svom ivotu. Sada, godinama nakon to sam
posljednji put razgovarala s njom, izgubljena sam bez nje. Otkinula bih
ruku, rastrgala lice kad bi to bila dovoljna kazna za ono to sam uinila.
Katkad pomislim da ne postoji nita to ne bih napravila, da nijedna
rtva ne bi bila prevelika za Catrinin oprost.
Albatrosovu krv e sprat.
Otoci su transformirani zalaskom sunca. Dok boje blijede i stapaju
se u jednu, dok se njeni obrisi krajolika pretvaraju u sjene, zvukovi,
mirisi i tekstura da se bude. Ljudi koji ive u naseljenim dijelovima
svijeta govore o miru, o dubokoj tiini noi. Kad ovdje malobrojni ljudi
odu na poinak, dogaa se suprotno. Ovdje nono vrijeme znai
beskrajnu kakofoniju zvukova. Gnijezdee ptice kraj kojih prolazimo
Bee i ja, hihou se i traaju usred neprekidnoga, glasnog preobilja
zvukova. Iznad nas, ptiji tinejderi buno se zabavljaju, pijani od
letenja i slobode. Jastrebovi pjevaju, pingvini na oblinjoj obali viu na
vjetar koji zavija, kolonija albatrosa na vrhu litice moda raspravlja
o politici, tako raznoliki i inteligentni ine se njihovi razgovori. Ispod
svega toga beskrajno je mrmljanje i bijes oceana.
 Skrenem sa staze, uputim se poprijeko otvorenoga krajolika, i
znam da putujem kroz borovicu zbog slatkastog mirisa koji me okruuje.
On e se pretvoriti u miris vlane, trulee vegetacije kad stignemo do
treseta. Vjetar je ojaao, iritira Beeja, no uskoro stiemo do mjesta gdje
ga mogu okrenuti. Sad je vjetar iza nas i pouruje nas.
NE OSTAVLJAJ GA SAMOG

Na pola puta gotovo se okrenem i vratim kui. Ostavila sam svoje

djeake same. Ako me prate, moda su vidjeli da sam napustila kuu.
Moda su ondje sada, uljaju se, pokuavaju ui.
Moj konj korisnim je komentarom sigurno pridonio maloj
unutarnjoj raspravi. To je budalasta ideja. Ovdje se usnuloj djeci ne
moe dogoditi nita loe. To mu i kaem.
Roditelji su Archieja Westa ostavili samog.
Archie se izgubio. Odlutao je. To je najgore to mu se moglo
dogoditi.
Ne prestaje to ponavljati samoj sebi, ljubavi.
Ii emo kui kad ja to kaem. A sada, umukni.
U Catrininoj sobi upaljeno je svjetlo. Opazim ga premda sam
daleko jo gotovo kilometar. No nije neobino da je Catrin budna u ovo
doba. Nou odlazi svojim brodom u izolirani zaljev. Moda i ona ne
moe spavati.
Posljednji dio puta vodi me niz cestu, premda se drim njezina
ruba kako bih priguila zvukove koje proizvode Beejova kopita. Vidim
gornji kat kue, vrhove kostura, no ivica od borovice koja raste oko
vrta skriva vei dio pogleda. Sjaem i zaveem Beeja na zaklonjenom
mjestu iza stijene.
ivica ima slabu toku. Neugodno je provlaiti se kroz trnje, ali to
mi nije prvi put. Spustim glavu, stisnem se i ubrzo sam na drugoj strani.
Svjetlo koje sam vidjela iz daljine jo uvijek je upaljeno. Dok se
pribliavam kui, napola se nadam da e pogledati kroz prozor i vidjeti
me ili da e me Queenie nanjuiti i poeti lajati.
 Malo iza mene, Bee zanjiti, a sekundu poslije zaujem blagi, tihi
ljudski zvuk. Gunanje zbog napora, malo vie od uzdaha. Netko dolazi.
mugnem natrag u ivicu. ekam.
Visok mukarac dugim koracima prie ogradi i prekorai je.
Zaustavi se na rubu vrta i ogledava se.
Halo?
Smjesta prepoznam akcent, no ne i glas kojemu pripada. kot. U
kombinaciji s visinom i irinom, to jedino moe biti Callum Murray.
ini se da me vidi, ini se da gleda ravno u mene dok prelazi
vrtom pribliavajui se mom skrovitu. Skvrim se jo vie, ali znam da
ne mogu pobjei a da ne proizvedem kakav zvuk. Spasi me injenica da
vrt ne poznaje tako dobro kao ja i da ne vidi hrpu harpuna.
Nogom zapne za jedan. Izgubivi ravnoteu, pomakne i ostale; uz
zveket padaju na travu.
Iskoristim prednost koju mu prui ova zbrka i povuem se jo
dublje u ivicu. No u trenutku u kojem se namjeravam okrenuti i
pobjei, otvore se vrata kue.
Malo je kasno za trick-or-treat. Catrin je na vratima, jedva
vidljiva zbog zamraene sobe iza nje. Callum promrmlja neto o tome
kako je mislio da ju je vidio u vrtu. Dok se pribliava, vjetar zaglui
njihove glasove, vie ne mogu uti to govore. No glas u mojoj glavi je
prodoran i jasan. Catrin i Callum opet su zajedno.
Prije tri godine znala sam da Catrin skriva neto od mene. Znala
sam to mjesecima. Promijenila se. Odjednom je ee bila zauzeta.
Prestala je biti otvorena, spremna sa mnom dijeliti sve to joj se dogaa
u ivotu. Znala sam da neto skriva. Igrala sam se milju da ona i Ben
imaju problema, no duboko u sebi znala sam da nije tako. Nije djelovala
nesretno. Potom sam jedan dan dojahala ovamo s Beejom ne kazavi joj
da stiem. Privezala sam ga na istom mjestu gdje stoji sada, prila
vratima te ula njezin glas sa stranje strane kue. Zaobila sam je i
zaustavila se na uglu.
Stranja strane Catrinine kue, ona koja gleda na more, uvijek je
izloena suncu. Kad je vjetar blag, a nebo bistro, taj mali komad zemlje
je oaza sunca i topline. Bio je kraj proljea i vru dan prema
falklandskim standardima.
Catrin je leala gola na hrpi razbacanih jastuka s mukarcem koji
je takoer bio gol. Znala sam istog trena da to nije Ben. iroka lea
nagnuta nad njom bila su svjetloputa i previe miiava, njegove noge
toliko due od nogu njezina supruga. Njezino napeto tijelo, nain na koji
je grila i istezala none prste, rukama stezala njegova ramena, govorili
su mi da e voditi ljubav. Mukarac je potom podignuo glavu, a ja sam
prepoznala njegovu kosu boje pijeska.
Pobjegla sam pitajui se kako u zadrati tako golemu, tako vanu
tajnu. Bilo je nevjerojatno barem meni da ena kojoj se Ben vraa
svake veeri moe pomisliti da potrai nekoga drugog. S druge strane,
imalo je smisla, a Catrinino neprekriveno zanimanje za kota koji se
borio u ratu, postalo je razumljivo.
Tog sam dana, nakon to sam se oporavila od oka, osjetila istinsku
sreu. Catrin je upoznala nekoga drugog. Znala sam je dovoljno dobro i
bila sigurna da ne bi bila u vezi s nekim do koga joj nije stalo. Catrin se
zaljubila u drugog mukarca. Ben e opet biti slobodan. Slobodan da
bude sa mnom. To e naravno biti komplicirano. Bit e mi teko
razdvojiti djeake od njihova oca, no neto emo smisliti. Moj ivot
odjednom je bio pun mogunosti. Prvi put nakon vie godina, postojala
je nada da u biti sretna, a ne samo utjeena. Da u osjetiti vie od
utjehe.
Osjeam neto slino tome sada, dok odvodim Beeja. Catrin se opet
via s Callumom. Ako se vratio u njezin ivot, znai li to da se
oporavlja? Ako ponovno moe pronai sreu, moda moe pronai nain
da i mene pusti u svoj ivot.
Utorak, 1. studenog
P otraga za Archiejem Westom nastavlja se idueg dana. Cijelo jutro
jahai apokalipse, kako nas moj otac uporno naziva, patroliraju
plaama, tragaju za njegovim ostacima zamrljanim pijeskom, za malom
cipelom koja izviruje iza stijena. Ostali, ukljuujui Catrin i Calluma,
briljivo pretrauju brda. Pribliava se podne, sve je tee ostati
optimistian. Ako je dijete samo odlutalo, ve bismo ga pronali. Ako je
preminuo u tresetitu, ve bismo ga pronali.
Ostaju dvije mogunost. Prva, pao je u rijeku i struja ga je odnijela
nizvodno sve do mora. Ako ga plima dosad nije izbacila, vrlo vjerojatno i
nee. Moda ga nikad ne pronaemo.
Miljenja su silno podijeljena oko druge mogunosti da ga je
netko oteo. Nijedan otoanin, osim mog oca, nee otvoreno priznati da
je to mogue, no posjetitelji razmiljaju o tome. Vojska razmilja o tome.
Gdje god pogledam, vidim sve veu zabrinutost. Ljudi su otvoreno
nezadovoljni. Poinju zauzimati strane.
Moram prekinuti potragu u podne. Mama, koja je cijelo jutro bila s
Peterom, ima dogovoren lijeniki pregled, a danas je i moj red da
pokupim djeake iz kole. Odem po najmlaeg i krenem u Stanley jer ne
mogu zamisliti da s njim nasamo provedem ni jedan sat u kui.
Vie je ljudi u gradu nego to je uobiajeno. Veinom vojnici koji
su stigli u grad kako bi pomogli u potrazi. Ostali su s Princess Royal.
Nita neobino, naravno, no posjetitelji se obino samo na nekoliko sati
iskrcaju na kopno kako bi promatrali divlje ivotinje, odlazili do manje
pristupanih plaa. Ne zadravaju se u Stanleyju.
No ini se da ovu gomilu privlai nevolja kao to muhe privlai
raspadajue meso.
 Razlog nije bliskost s Archiejevom obitelji jer su Westovi ovamo
stigli sami, a ne kruzerom. Ovi ljudi s raupanom kosom, arenom
runo izraenom odjeom i svjetleim tenisicama, ovdje su zbog drame.
Ovdje su kako bi udahnuli zadah naih nevolja.
Pokupim sveanj pisama, uguram ga u torbu ni ne pogledavi ga. U
duanu sretnem Roadkill Ralpha koji kupuje cigaretni papir i duhan.
Kimne i ini se da mi namjerava neto rei, no ena za pultom mu se
obrati pa se on okrene.
Nakon to sam nabavila sve to mi treba, imam sat vremena do
zavretka nastave, stoga krenem u Bob-Cat's Diner na kavu. Dvokrilna
su vrata masivna, teko ih je otvoriti s djejim kolicima, pa previe ne
obraam pozornost tko je unutra.
Bum, bum, bum! Djeji glas. Moje dijete.
Neto se razbije na kamenom podu nakon to se zalupe vrata. Bob-
Cat psuje iza pulta. Svi ostali u prostoriji su utihnuli.
Callum, koji stoji izmeu pulta i vrata, uasnut zuri u mog sina, u
pitolj u njegovoj ruci. Ostaci alice za kavu ratrkani su po podu. Moje
dijete odjednom pone neugodno glasno jecati.
Zaboga, prijatelju, to je djeji pitolj, to se dogaa s tobom? Bob-
Cat je silno ljuta zbog razbijene alice i prolivene kave.
Callum i dalje zuri, a u njegovim oima vidim svjetlo koje mi se ne
svia, koje ne prepoznajem. Povuem kolica unatrag dok se Bob-Cat
naginje preko pulta kako bi Calluma povukla za rame. Postie cilj. On
protrese glavom kao da je eli proistiti, pa pogleda u nered na podu.
Sranje, oprosti. Sagne se i pone skupljati razbijene komade, pa
se zaustavi. Rachel, mislim da sam ga poprskao kavom. Mislim da se
opekao.
Odjednom su svi u zalogajnici strunjaci za prvu pomo, odluili
su dignuti silnu buku zbog djeteta koje je prestalo vikati kad je shvatilo
da je u sreditu panje. Na lijevoj cjevanici ima ljubiastu mrlju i trag od
kave na arapici. Brzo skinemo arapicu i omotamo nogu hladnom,
mokrom krpom. Za minutu-dvije vie se nita ne vidi.
 Dok se mi bavimo Peterom, Callum poisti nered i ponudi da e
platiti alicu. Bob-Cat ga uzme za rije i naplati mu kao da je razbio cijeli
set kotanog porculana.
Ja sam kriva, kaem nakon to se situacija donekle smirila.
Nisam znala da ga ima sa sobom. Bratov je. Vjerojatno je bio negdje na
dnu kolica.
Nita strano. Callum je inzistirao da plati moju kavu i frape mog
sina. Namjeravala sam sjesti za jedan od praznih stolova straga, no to se
sad ini nepristojnim. Osim toga, Callum i Catrin? Sjednem na stolicu
kraj njega za pultom. Dijete se buni, to je bilo za oekivati, stoga
otkopam remenje i stavim ga u krilo. Pokuava se popeti na pult, no
panju mu odvrati keks.
Niste imali sree danas popodne? upitam.
Callum spusti glas. Stopford je budala. Iskljuuje svaku drugu
mogunost osim one da je djeak odlutao. Potragu je ograniio na jedno
podruje. Nitko ne trai nigdje drugdje.
Razmislim na trenutak. O veliini otoka. Da, no budimo poteni,
odakle bi krenuo?
Nitko nije pokuao pronai onaj drugi Land Rover koji je vidio
djeakov brat.
Iza nas otvore se vrata, a miris prene hrane, morske trave i
dizelskih isparavanja uleti kao da smo na dnu tunela koji vodi izravno u
luku. Okrenem se i ugledam Roadkill Ralpha koji u svojim prstima
utim od nikotina dri napola popuenu motanu cigaretu.
Jel su se tvoji deki igrali na olupini?
Treba mi sekunda da se oporavim od iznenaenja da je Ralph
progovorio. Mislim da nisu. Znaju da ne smiju sami ii onamo.
On kimne i povue dim iz tanke, visee cigarete prije nego to se
okrene i izae iz zalogajnice.
Moram njega i djevojke uskoro pozvati na veeru. Callumovo je
lice bezizraajno, i u tom trenutku shvatim to je Catrin vidjela u njemu.
Vidi u njemu? Zaudim se kad trenutak poslije otkrijem da se smijem. I
on se pridrui sekundu poslije.
 Ostanem predugo u zalogajnici, predugo avrljam s Callumom ni o
emu, a zapravo ga elim pitati: Kako je Catrin? Hoe li razgovarati sa
mnom, to misli? Usput, znam da ti se nikad nisam zahvalila za ono to
si napravio tog dana. Znam da si uao u vodu u potrazi za mnom, za
mojim sinovima, riskirao si svoj ivot kako bi spasio na, no to je bio dan
kad su poginuli njezini sinovi, kad sam postala udovite koje nitko ne
moe izravno pogledati u oi, a ne moemo razgovarati o tome, zar ne?
Nikad?
On krene prvi. Meni treba malo vie vremena. Guram kolica uz
brijeg do auta. Sigurno sam vie rastresena nego obino jer uem u krivi.
To je lako jer ovdje nitko ne zakljuava auto, a imamo puno Land
Rovera svijetle boje. Otvorim stranja vrata i pomislim da je netko ukrao
djeju sjedalicu. Potom ugledam kartonsku kutiju s etiketom za slaninu,
primijetim da moj auto nikad nije bio ovako prljav jer je pun pijeska te
shvatim da sam zabunom otvorila Bob-Catin auto. Postieno izaem i
osvrnem se, no ini se da me nitko nije vidio, pa uhvatim kolica i
pokunjeno nastavim nekoliko metara uz brijeg do svog auta.
Vrativi se kui s djeacima, pogledam potu. Jo jedna bijela,
rukom ispisana omotnica. Lokalna potanska marka.
Premda mogu uti kako se igraju, moram otii do njihove sobe i
prebrajati ih. Veliki djeak, srednji djeak, mali djeak, svi prisutni i
besprijekorni, udubljeni u izgradnju Zvijezde Smrti Lego kockama.
elim baciti omotnicu, ali ne mogu se natjerati.
Otvorim je. Ista kao prije. Skoro.
NE OSTAVLJAJ GA SAMOG. ZADNJE UPOZORENJE.

Ne uspijevam vrsto spavati. ini se da svakih sat vremena ustajem,

provjeravam brave, zatvaram zastore i provirujem kod djeaka. Svaki
put izraunam koliko je sati kod Sandera. Iznenadim samu sebe koliko
elim da se vrati kui. Iznenadim samu sebe koliko sam prestraena.
Tijekom tree ophodnje primijetim vatre. Desetak ili vie. Proteu
se padinom brijega, pleu na vjetru. Signalne vatre za malog Archieja
Westa. Po cijelom otoku, ljudi kampiraju vani, bdiju kako dijete ne bi
bilo posve samo. Imaju dobre namjere, znam, no poelim da nemaju jer
imam dojam da je prizor na vrhu brda ivo utjelovljenje stihova koje ne
mogu izbaciti iz glave.
Mrtvaki krijes, pleu' svoj ples,
Okrui brod na sav.

Svaki mali plamen meni izgleda kao pogrebna lomaa.

Srijeda, 2. studenog
A rchieja Westa nema ve dvije noi. Svugdje nailazim na podsjetnike
onoga to mi je Sapphire rekla prvog dana potrage. Strah mijenja
zajednicu. Ovu svakako mijenja. Dok djeake vozim u kolu, proem
kraj etiriju automobila iji mi vozai ne mahnu. To je neto to radimo
ovdje. Kad na cesti proemo kraj nekoga, mahnemo mu u znak
pozdrava. Posjetiteljima je to smijeno, misle da stalno podiemo ruku s
volana, no tako nas je malo da nam ne pada na um prestati s tom
ljubaznou. Danas, premda su mi automobili poznati, nema
uobiajenog znaka prepoznavanja. Potom shvatim da ga ne? dajem ni ja.
Svi smo zaokupljeni. Svi razmiljamo o mrtvom djetetu. Vie nije
nestalo dijete, iako ga tako nazivamo kad ga spominjemo naglas. U
naim glavama postalo je mrtvo dijete.
Jo jedno mrtvo dijete. to se dogaa s nama? Zato ne moemo
zatititi svoju djecu?
Dva mukarca prepiru se ispred potanskog ureda. Ne poznajem ih,
kao ni mnotvo koje ih promatra iz daljine. Netko zatetura na cestu, a ja
naglo zakoim. Mukarac, bucmast i sredovjean, ugleda djeake, prie
blie i pogleda ih ispod oka. Oi mu se raire kad opazi najmlaeg
odostraga. Naglo dam gas. Na povratku kui odluim da u zakljuati
auto.
vrsto zagrlim Chrisa i Michaela dok se pozdravljamo pred
ulazom u kolsko dvorite. Primijetim da to rade i drugi roditelji oko
mene. Vie je majki nego obino. U pravilu, ak i osnovnokolska djeca
idu sama u kolu. Majke im mau na vratima, sretne to e sami
propjeaiti nekoliko kratkih, tihih ulica. No ne i danas. ini se da ih g.
Savidge prebrojava kako bi se uvjerio da su stigli svi koji su pod
njegovim nadzorom.
Ne mogu skinuti pogled s njih, kae jedna majka. Ne kae to
meni. Rijetko mi se obraaju, no dovoljno su blizu kako bih ulovila
dijelove njihovih razgovora.
Svi ekamo da se zalupe vrata za zadnjim djetetom. Pitam se
koliko nas e se vratiti za vrijeme odmora kako bismo se uvjerile da su i
dalje na sigurnom.
Guram kolica do duana, kao to to esto radim. Moj ivot postao
je beskrajna vjeba u kraenju vremena. Previe je vojnika na ulicama.
Ovdje su kako bismo se osjeali sigurnima, no danas kao da su
podsjetnik na na neuspjeh. Na nae neuspjehe.
Nekoliko jebenih kitova! Svi su krenuli prema nekom otoku bogu
iza nogu kako bi spasili nekoliko jebenih kitova. to je tim ljudima?
Osobito nakon protekle noi, ovjek bi pomislio da su djeca
prioritet.
Usporim. Opet sam kraj skupine posjetitelja koju sam prije vidjela
usred rasprave. Mislim da je jedan od njih otac Archieja Westa. Za ostale
nisam sigurna.
Nazovi novine. Nabavi broj Daily Mirrora.
Jebena je sramota to je tvoj djeak jo uvijek negdje vani.
Diskretno promijenim smjer i krenem prema redakciji Penguin
Newsa. Iako nemam osobitu elju vidjeti oca, moram ga upozoriti ako su
na vidiku pozivi britanskih novina.
Dok ulazim u hodnik, ujem njegov glas na radiovalovima, to
znai da e iznad studija biti upaljeno crveno svjetlo i prekidi nisu
dobrodoli. No mogu ostaviti poruku. Moja baka navali na Petera i
izvue ga iz kolica.
Vani se situacija zaotrava, kaem Cathy, naoj staroj prijateljici
koja radi s tatom i koja djeake nekoliko puta tjedno pokupi iz kole.
Zna da ne govorim o vremenu. Ne treba mi govoriti. Telefoni ne
prestaju zvoniti. Kao da mi ita znamo.
 Kao narueno, jedan od telefona na stolovima pone zvoniti.
Cathy se nagne, upali automatsku sekretaricu, podigne prst i zamoli za
tiinu. Glazba se stiava, a ja shvatim da moj otac intervjuira glavnog
naelnika Stopforda.
Svi sluamo, a moj sin tako je tih da sam sigurna da mu baka Mabel
daje peperminte. Nikad ne propusti priliku da ih potajno turi mojoj djeci
ili mojim konjima. Izuzevi mene, ona je jedina osoba koju Bee tolerira.
Jasno je da nam je stalo do lokalnih ivotinja, Bobe, no moe li
nam potvrditi da je potraga za malim Archiejem i dalje prioritet? Glas
mog oca uvijek je dublji i kultiviraniji kad govori na radiju.
Svakako, Roberte. Naravno. Stopford se nakalje. Proirujemo
podruje koje pretraujemo. Vojska je trenutano kod Estancije, kao i
brojni volonteri koji imaju vremena.
Osim onih koji su otili na Speedwell kako bi zakladi pomogli pri
spaavanju nasukanih kitova?
Roberte, nije na meni da ljudima govorim to da rade tijekom
slobodnog vremena. Oni to sami odluuju. Ono to ti mogu rei je da
mnotvo ljudi danas trai Archieja i da emo ga uz Boju pomo i
pronai.
Jeste li pretraili Princess Royal?
Stopford napola odgovori, izgubi nit, pa pone ispoetka. Istakne
da imaju dovoljno ljudi kako bi pretraili podruje gdje je nestao Archie.
Jeste li uspjeli pronai srebrni Land Rover koji je bio vien?
Jo razmetanja o tome kako slijede nekoliko tragova, kako nije
sigurno da je kraj Estancije uope bio jo jedan srebrni Land Rover i
kako je ono najvanije da se potraga za malim Archiejem nastavlja i
nastavit e se sve dok bude potrebno.
to je s pretragom kua? U Stanleyju ima oko sedam stotina
domova? Uzimajui u obzir broj vojnika o kojima neprestano govorite,
to ne bi potrajalo vie od jednog dana, zar ne?
Pa, zna, Roberte, ne moemo pretraivati kue bez sudskog
naloga, a svi su bili vie nego kooperativni. Usudio bih se rei da je svaki
stanovnik Stanleyja pretraio svoje zemljite u posljednja dvadeset i
etiri sata, kako bi bio siguran. Mislim da bismo policijske resurse trebali
koristiti ondje gdje su najpotrebniji.
Hoete li zatraiti pomo od londonske policije?
Ako bude potrebno, naravno, no u ovom trenutku nita ne
ukazuje na to da je situacija... Ono to elim rei je da su sve nae
raspoloive snage na terenu i trae Archieja. Siguran sam da emo ga
uskoro pronai.
Uslijedi stanka u studiju. Sekunda ili dvije mrtve tiine. Mabel i
Cathy se pogledaju. Priekaj, kae Mabel.
Krue glasine da je prole noi pronaeno tijelo malog djeteta u
Port Pleasantu, glavni naelnie. Moete li nam rei neto vie o tome?
Molim? Naglo se okrenem prema Cathy. Ona me ponovno uutka.
Stopford u eteru proizvede tih, hripav zvuk. Uskoro emo imati
vie informacija. Zna da bi bilo pogreno nagaati.
Tijelo? U Port Pleasantu? Djeaci i ja sluali smo radio tijekom
doruka. Nije bilo spomenuto nikakvo tijelo.
Mislite li da je to Archie? upita tata.
U ovom trenutku nemamo razloga misliti... Odnosno, gotovo smo
sigurni da to nije Archie, u skladu s tim obavijestili smo i njegovu
obitelj.
Tijelo djeteta? Nije ni udo da su ljudi u gradu bili nervozni. No
ako nije Archie, tko...
Jimmy, proitam s Cathynih usana. Jimmy Brown.
Koliko e vam vremena trebati za pozitivnu identifikaciju?
Doista ne elim nagaati. Doslovno mogu vidjeti kako Stopford
ustaje sa stolice i prilazi vratima.
Mislite li da su ova dva sluaja povezana?
Ne postoji nikakav apsolutno nikakav razlog da u ovom
trenutku poveemo, odnosno zakljuimo da postoji veza izmeu ova dva
sluaja. Bilo bi neodgovorno nagaati. I vrlo nepravedno prema
obiteljima.
 Tri mala djeaka u posljednje dvije godine. Svi su nestali u blizini
vode a vi traite da ljudi i dalje misle da nisu povezani?
Roberte, ovo ne pomae i vrlo je uznemirujue za dotine obitelji.
Morat emo stati ovdje.
Krene glazba, a mi ujemo struganje stolica i otvaranje vrata
studija. Glavni naelnik Stopford nas ne primjeuje dok dugim koracima
prilazi vratima te potom izae. Moj otac stoji na vratima i gleda kako
odlazi dok Sweat Inner Circlea treti otojem. Gonna make you
sweat10, upozorava pjeva.
Ima dana kad i ja volim tatu.

Vrativi se kui, nahranim Petera i povedem ga na plau, to obino ne

radim. Uskoro e postati mrzovoljan jer bi nakon ruka zapravo trebao
spavati, ali ja imam potrebu biti izvan kue i iz nekog razloga gotovo
sigurno zbog poruka ne elim ga ostaviti samog.
Izlazei iz kue ula sam od tate na radiju da e se inicijalni
pregled tijela, za koje policija jo treba utvrditi da je Jimmy Brown, ovog
popodneva obaviti u bolnici.
Ponovno se pitam trebam li nekome rei za poruke, no moj
anonimni poiljatelj sigurno nee biti prioritet uzimajui u obzir ime se
policija trenutano mora baviti. Pritom Archiejeva obitelj nije primala
poruke prije Archiejeva nestanka.
Ili moda jest, ali se to dri u tajnosti. to da napravim? Trebam li
ih prijaviti i potencijalno protratiti policijsko vrijeme, a da i ne govorim
o razotkrivanju svojih loih roditeljskih sposobnosti, ili... Prijavit u,
odluim. Svakako. Uskoro.
Moje najmlae dijete zaboravi da je umorno zbog iznenadnog
odlaska na plau. Napravi nekoliko brzih koraka prema jatu ptica koje
poleti u zrak. Pone se vrtjeti na pijesku oaran moi koju ima nad
mnotvom drugih ivih bia.

10 U slobodnom prijevodu: preznojavat e se zbog mene. (nap. prev.)

 To je opasna mo, pomislim, dok promatram kako poskakuje
njegova plavokosa glava, kako stopalima strue po pijesku irom
otvorenih oiju od zadivljenosti. Ja bih to trebala znati.
Tijekom prvih dana mog majinstva, iznenadna odgovornost za
tek roenog Chrisa inila mi se gotovo zastraujuom. Tad smo najvei
dio vremena provodili posve sami. Samo ja i siuno stvorenje
preputeno na moju milost i nemilost, i moja glava puna bolesnih,
nasilnih matarija.
Dole su niotkuda. Kuhala bih aj i razmiljala kako bi bilo lako
izliti sadraj lonia u njegov kreveti. Izvela bih ga na zrak u vrt,
odetala do ruba litice i pitala se koliko bi mu trebalo da stigne do dna
ako bih ga sad ispustila. Bi li plakao? Bih li poalila? U onih nekoliko
trenutaka prije nego to bi udario u stijene, tko bi on ili ja vritao
glasnije?
S naporom sam ga dojila i vrlo brzo prela na adaptirano mlijeko.
Mogla bih staviti to god poelim u to mlijeko, pomislila bih dok sam ga
spremala svako jutro. ista odvoda? kotski viski? Tko bi me mogao
sprijeiti?
Nisam imala pojma to je polo naopako u mojoj glavi, zato su se
uvijek iznova pojavljivale te neizrecive misli. Voljela sam svoje dijete.
Katkad bih imala osjeaj da je ta ljubav tako intenzivna da u mojoj glavi
nema dovoljno mjesta za nju. Nisam mogla podnijeti razdvojenost od
njega. Nou bih se probudila s rukom na njegovu trbuhu dok je on leao
u krevetiu kraj mene. Pitala sam se kako sam tolike godine svog ivota
provela bez njega. Pa ipak sam imala te mrane, poremeene misli.
Poela sam se bojati same sebe, onoga to bih mogla uiniti, a nije
bilo nikoga kome bih se mogla obratiti za pomo. Kako bih mogla
priznati da matam o tome da ubijem vlastito dijete? Druge majke bi
prestraeno irom otvorile oi, ispriale se i pobjegle iz moje kue.
Lijenik bi me poslao na psihijatriju. Sander bi zatraio skrbnitvo. Moja
najbolja prijateljica upravo je dobila dijete, ona nije bila u stanju baviti
se mojom paranojom.
 Na kraju sam rekla Catrin. Slomila sam se jednog popodneva i sve
joj ispriala. Zagonetna i mirna kao uvijek, razmiljala je neko vrijeme.
Mislim da tvoja podsvijest prerauje prilino kataklizminu
promjenu u tvom ivotu, rekla je naposljetku. Na jednoj si razini
svjesna da bi mogla napraviti takvo to, stoga na toj razini isprobava,
istrauje granice. Ne bih se brinula. Mislim da e te misli nestati s
vremenom, nakon to se navikne na majinstvo.
to ako se to ne dogodi? to ako doista napravim takvo neto?
Pogledala me kao da sam glupa. Rach, vidjela sam kako rukama
lovi ose jer ih ne moe zgnjeiti. To su matarije.
S vremenom sam poela vjerovati da je u pravu. Matarije su se
prorijedile i naposljetku nestale, a kad se rodio Michael, vie se nisu
pojavile.
No kontrola nad drugim ljudskim biem opasan je oblik moi.
Doao je dan kad sam ostavila trag u ivotima drugih ljudi, a posljedice
te pogreke i godinama poslije izjedaju me poput raka.
Policijsko plovilo zaobie rt. Gledam ga kako se pribliava.
Krenulo je prema olupini. Pretrait e sve sljedeih nekoliko dana. Stari
brod, na kojem su ljudi koje volim glumili gusare, vrvjet e policajcima.
Snano nas udari iznenadni nalet vjetra, gotovo obori moje dijete.
Odlutao je niz plau i na nekoliko sekunda osvre se u panici, misli da se
izgubio.
Katkad imam osjeaj da su svi oko mene izgubljeni. Dvadeset
kilometara odavde, ljudi i dalje trae izgubljenoga malog djeaka.
Sedamdeset kilometara odavde, drugi ljudi pokuavaju vratiti stotinu
izgubljenih kitova onamo kamo pripadaju. Ja sjedim na hladnom
pijesku, gledam mravog dvogodinjaka kako lovi kormorane i njorke na
plai, i pitam se tko e mene pronai, i kako u ikad stii kui.
Chris me probudi usred noi. Ima telefon u ruci. Vjerojatno je
zvonio neko vrijeme, no nije prodro u moj lijekovima inducirani san.
Mama.
Na krevetu je sa mnom, povlai me za rame. Uhvati me panika,
uspravim se.
 Djed. Pronali su ga. Pronali su malog djeaka.
Zgrabim telefon i pokuam se usredotoiti. Zapravo nije jako
kasno, samo neto poslije ponoi, ali lijekovi imaju snano djelovanje.
No shvatim dovoljno toga. Pronaen je Archie West. iv je i razmjerno
dobro.
Chris se nagnuo blie s osmijehom na licu, pokuava uti to
govori tata. ujem uzbuenje koje moj otac oajniki eli sakriti,
majino brbljanje u pozadini. Imam osjeaj da svi oko mene duboko
diu, ekaju da iezne napetost. Gotovo je.
Tata i dalje pria. Malog Archieja pronali su, od svih ljudi, Catrin
i Callum na povratku sa Speedwella. Tata jedva moe obuzdati veselje
zbog prie koja mu je pala s neba poput ambrozije baene s Olimpa.
Ubili su gotovo dvjesto dupina nakon dosad nevienog nasukavanja i na
putu kui, uz rub ceste, opazili smrznutoga i gladnoga malog djeaka.
Kad se tata zaustavi kako bi predahnuo, a ja iskoristim priliku i
poelim mu laku no, Chris se ve ugnijezdio i zaspao u mom krevetu.
Prebacim se na Sanderovu stranu. Osjetim koliko je ugodno
hladna.
Nona je mora gotova, zavrila je bolje nego to se itko nadao.
Pronaeno je malo dijete koje je stiglo izdaleka. Odjednom se toliko toga
ini moguim. Umirim se, uivam u Sanderovim hladnim, istim
plahtama i zvuku Chrisova disanja kraj mene. Gotovo je. to god se
dogodilo Archieju je...
Zatim se sjetim koji je danas dan. Trei studenog. Dan kad sam
ubila sinove svoje najbolje prijateljice.
San se sada ini nemoguim, pa pokriva prebacim preko
Chrisovih ramena dok izlazim iz kreveta. U Michaelovoj sobi opazim
neobino veliku izboinu ispod pokrivaa iz kojeg izviruju dvije
svjetlokose glave. Najmanji ne moe sam izai iz krevetia, pa je jedini
logini zakljuak da se probudio, Michael ga je uo te potom odnio u
svoj krevet.
 Na putu natrag prema svojoj sobi, nagnem se kako bih zatvorila
vrata Peterove sobe. Premda znam gdje je moj najmlai, prepadnem se
prizora praznoga krevetia.
Naa najmlaa djeca trebala bi nam biti najdragocjenija. Najmlaa,
najslaa, najvie voljena, posljednja djeca naih tijela. Archie je najmlae
dijete. Dok ga dri u naruju, njegova majka sigurno ima osjeaj da
tanka, krhka ovojnica njezina srca nee moi podnijeti navalu osjeaja.
Ostat e budna cijelu no, drati u rukama njegovo siuno, hladno
tijelo, jedva moi vjerovati da je dobila drugu priliku.
Hou li i ja dobiti drugu priliku?
Mamice. Pospani djeji glas u mojoj sobi zove me da se vratim u
krevet. Ne vratim se. Stojim na mjestu, razmiljam, zurim u prazan
kreveti.
etvrtak, 3. studenog
O na nije normalna. Ona nije normalna otkad...
Opazi me jedna od mama traara ispred ulaza u kolsko dvorite.
Vidim kako je govoriteljica dobila laktom u rebra kako bi zautjela.
Pa to? Nisam rekla nita to ne znamo svi. Spustila je glas, ali
samo neznatno. Odavno sam prestala biti netko iji se osjeaji uzimaju u
obzir.
ekamo da se otvori kola. Jedan je od onih dana kad je nebo jo
uvijek vedro premda znamo da nas eka loe vrijeme jer se skupljaju
oblaci. Nagomilavaju se iznad mora, sve su gui i tamniji dok im se
pridruuju novi i dok se sjena ispod njih protee oceanom. U ovom
trenutku svjetlucaju suncem obasjani areni krovovi Stanleyja. Jo
nekoliko sati i uurit e se poput rublja ostavljenog na kii.
Na dananji dan prije tri godine bilo je neobino mirno,
neuobiajeno toplo. Djeca su bila na plai. Dok sam Neda i Kita vozila
kui, razmiljala sam kako moram oistiti auto. To naravno nikad nisam
napravila. Pijesak, oblutci i druge naplavine s plae, zavrili su u moru
zajedno s djeacima.
Vrijeme je bilo savreno tog dana kad su poginuli Ned i Kit.
Oluje stiu brzo, no nauili smo itati znakove. Golema vojska
daleko na zapadu skupljat e snagu tijekom jutra. Zatim e, za sve koji
obraaju pozornost, uslijediti trenutak tiine. Svi koji ne poznaju ovo
mjesto, pomislit e da je najgore prolo, no tad e se pojaviti pridolica,
dugaka sjena od oblaka koja se sputa sve veom brzinom. To je
predstraa koja stie nesmiljeno i neustraivo, koja tjera sve ostale da bi
se kia punom snagom izlila na sve nas.
Die se tad oluje bijes
 I bjee jak i ljut.

Ignorirajui ene koje traaju, pretvaram se da gledam Michaela

kojeg na igralitu pokuava uloviti njegov brat. Starije dijete potri
naprijed, zatim prieka da ga mlae gotovo ulovi prije nego to ponovno
pobjegne. Mali e se uskoro umoriti od toga, no zasad se zabavlja.
Ne znam kako je mogla. Jedan za drugim, poput smaknua.
No to je njezin posao, zar ne?
Bi li ti mogla? Ja ne bih. Vie od dvjesto. Malene, i trudne mame,
i sve.
Razgovaraju o Catrin. Ne o meni.
No pronala je malog djeaka.
Pronala je oba djeaka. Jednoga mrtvog. To neto govori.
Ne bih joj se htjela zamjeriti, znam to.
Dosta. Okrenem se i priem grupici. Koliko janjadi zakolje tvoj
Allan svako proljee, Alison? Zurim u enu s plavokosom trajnom i
crvenim obrazima. Ona i njezin suprug imaju farmu ovaca na jednom od
manjih otoka. Kako to tono radi?
Ona ne skrene pogled. To nije isto, i ti to zna.
Alison i ja ile smo zajedno u kolu iako je bila godinu ili dvije
starija od mene. Sjeam se da je vie bila poznata po dosjetljivosti nego
po intelektu, zato je kakljivo ui u raspravu s njom.
Masovno klanje iz nude, kaem ja. Janjad se ubija jer nam je
potrebna hrana. Dupini su ubijeni kako ne bi patili. Nedvojbeno je da je
ono to je napravila Catrin bilo daleko milosrdnije od onoga to radite ti
i tvoj suprug.
Ona se podsmjehne i napravi korak naprijed. Osjetim stiskanje u
grudima. Nagne se prema meni, unese mi se u lice. Pa, oprosti.
Zaboravila sam da si ti strunjak u ubijanju nevinih stvorenja.
Na to ne mogu rei nita. Ne postoji reakcija na to. Veina ena
oko nas dotad smo privukli prilino mnotvo osjea nelagodu, no
vidim nekoliko lica koja uivaju u ovoj drami.
 Ne mogu pobijediti. Ono to sam napravila oduzelo mi je pravo da
imam miljenje o bilo emu, da branim bilo koji stav. Vie nikad ne
mogu nikoga izazvati jer oni imaju oruje koje me moe unititi. Ubila
sam dvoje djece. Za to u plaati, uvijek iznova, svaki sat i svaki dan.
Ulaze. Mnotvo se raspri, nekoliko majki otri kako bi
pozdravilo djecu. Ostale se okupe oko Alison poput opora pasa i ekaju
da pokaem dovoljno slabosti. Osjeam kako me peku suze. Ne, ne
smijem plakati. Ne sad, ne ispred njih.
Mama! Peter pokuava ui.
Chrisov glas. Kraj ograde je, podignuo je brata. Michael je ve
nestao. Odem do njega, nagnem se i uzmem dijete. Ne eli poi sa
mnom, naravno da ne eli, tko eli? Izvija se prema natrag, prema
starijem bratu, vrpolji se, rita se. Sjajno, pravi napad bijesa.
Bijesni trogodinjaci nevjerojatno su snani. Potrebna mi je sva
snaga kako bih ga vratila u kolica i privrstila remenje, a muno je to to
moram raditi pod osuujuim pogledima Alison i njezinih prijateljica.
Jedna od njegovih letei aka pogodi me u oko. Na sekundu osjetim
stranu bol. Viknem na njega bez razmiljanja.
Prestani, ti malo govno!
Svjesna da me svi gledaju, da je Chris na ogradi svjedoio mom
ponienju, dijelio ga sa mnom, ne preostaje mi nita drugo nego da
okrenem kolica i odem.

Ve dio jutra provedemo plaui. Svog sina okruim igrakama, stavim

video koji voli i ostanem s njim u sobi. No svjestan je mog raspoloenja,
hirovit je i razdraljiv, katkad se vrsto dri za mene, a katkad pobjegne
u kut kako bi se sakrio.
Boli me srce koliko mi ga je ao. Kad nema Sandera i djeaka, a to
je vei dio vremena, ovo malo stvorenje nema nikoga na koga bi se
moglo osloniti osim mene. Vidim kako udi za neim to njegov mali,
nerazvijeni mozak ne moe vizualizirati ili artikulirati. Ne zna to eli,
samo zna da neto temeljno nedostaje u njegovom ivotu. Plae i vriti, i
svaki znak njegove patnje govori mi da se saberem, da budem majka, da
se brinem o njemu kao to sam to inila, kao to to inim sa starijom
dvojicom, ali ja jednostavno ne mogu.
Ne mogu.
Naposljetku upalim radio kako bih pronala neto, bilo to, to bi
mi odvratilo misli od mene same i mog ivota. Promaknula mi je velika
konferencija za medije, ali saznat u sve novosti na vijestima.
Ostaci pronaeni na Endeavouru slubeno su identificirani.
Obitelj sedmogodinjeg Jimmyja Browna uskoro e ga moi pokopati,
istinski alovati za njim. Policija nema razloga ne vjerovati da je njegova
smrt bila iskljuivo rezultat nesree.
Radijski spiker, ovaj put to nije tata, obavjetava nas da je policija
uvjerena da je Archie bio otet, te zasada pretpostavlja da je osoba koja je
otela Archieja izgubila hrabrost i pustila ga. Krenula je potraga za
otmiarem, a Princess Royal u dogledno vrijeme nee moi napustiti
luku.
U tri, kad je ostalo gotovo punih sat vremena do povratka djeaka,
stavim Petera u sjedalicu i odvezem se do Catrinine kue. Znam da je na
poslu. Nijednom u tri godine nije bila na mjestu na kojem su poginula
njezina dva sina kad je auto pao s litice. To jezovito bdjenje odravam
sama.
Izaem iz auta. No prije toga provjerim je li moj mali tienik
zavezan, a runa konica podignuta. Prije tri godine to nisam napravila.
Potom krenem gore prema kui. Prije tri godine to sam napravila
uarena lica i lupajueg srca. Znala sam da je Ben kod kue i da stiem
sat vremena prije nego to mu je najavila Catrin. Prije tri godine, hodala
sam prema nepoznatom.
Okrenem se pred vratima. Nikad ne idem dalje. Moj auto kao da
na sekundu klizi prema naprijed, kao onomad. To naravno nije sluaj,
radi se o igri svjetla, ali ja bez obzira na to jurnem natrag.
Zvuk automobila koji skree s ceste izvue me iz stanja
oamuenosti u koje sam upala. ujem kako se Cathy pozdravlja, kako
Michael i Christopher tre stazom. Uspravim se, pretresem glavom,
istrljam oi.
Dok tako stojim, osjetim navalu krvi u mozak, nesigurnost u
nogama. Ispod prozora ujem kako Chris i Michael tiho razgovaraju.
Peter ih doziva iz susjedne sobe.
Krenem prema kupaonici, odem na zahod, operem ruke i lice.
Mama! Chris obino odmah ode u moju sobu kad se vrati kui.
Drugi djeaci vraaju se iz kole i zateknu mamu u kuhinji kako sprema
veeru. Moji me bude iz sna induciranog lijekovima.
Tu sam. Pokuam zvuati normalno. Daj mi sekundu.
U redu.
Otri dolje. ujem glasove vani. Pogledam se u zrcalo i ne
prepoznam enu koja zuri u mene.
Shvatim da je u sobi mranije nego to bi trebalo biti. Sjetim se
pomrine. Chris i Michael. Ne elim da se u polumraku sputaju stazom
niz liticu.
Jo jedan automobil stie uz brijeg. To moe biti samo Cathy u ovo
doba dana. Sigurno je neto zaboravila.
Nije crvena limuzina koju sam oekivala. Ovo je srebrni Land
Rover s crnim krovom. Catrinin auto. Nikad prije nisam vidjela da se
danju provezla kraj kue. Vozi brzo. Prebrzo za ovu usku, loe
popravljenu cestu. Snano zakoi, a trenutak poslije osjetim miris
uarene gume.
Izlazi. Doista je izala iz auta. Njezina tamna kosa leti na sve
strane. Prestrai me neto na njezinu licu. Toliko sam puta eljela da me
kontaktira.
Ne danas. Ne mogu se danas suoiti s njom.
Nestane iz mog vidokruga sagnuvi se iza ivice. Zatim se ponovno
uspravi.
Ima moje dijete u naruju.
Gledam otvorenih usta dok se vraa prema vozilu. ena koja me
mrzi, koja prieljkuje moju smrt, ena koja se juer pokazala kao
hladnokrvna ubojica, dohvatila je moje dijete.
Petak, 4. studenog
(kasno naveer)
T ek kad u kui zavlada tiina, uspijem se osloboditi osjeaja tuposti
kojim sam bila preplavljena vei dio dana. Policija, oni dobrih
namjera i oni znatieljni otili su kui, moja majka hre u gostinjskoj
sobi, a moja dva sina sruila su se od jada i iscrpljenosti te sklupala
zajedno u jednom krevetu. Tek sad ustajem i izlazim iz svoje sobe,
pronalazim put kroz zamraenu kuu.
Ne mogu se zapravo sjetiti veeg dijela dana; da vani ne vidim
nono nebo, ne bih bila sigurna da se uope dogodio. No sati su prolazili
i neto ih je moralo ispuniti.
Paljivo se sputam stubama, nisam sigurna koga se bojim
probuditi, no za svaki sluaj provjeravam sve mrane kutke. Za sluaj da
sam ondje zaboravila neto malo i beznaajno. Kao na primjer to sam
zaista napravila sa svojim najmlaim djetetom. 0, da, evo ga! Kako sam
mogla zaboraviti da sam ga ugurala u mali ormari za cipele na dnu
stubita? Oprostite, svi, bez panike, cijelo je vrijeme bio ovdje.
Diem duboko, no ini se da ni priblino dovoljno zraka ne ulazi u
mene. Govorim samoj sebi da ponovno proem cijeli dan, da se sjetim
svega, da pronaem oslonac u svojoj glavi. Udahni, izdahni.
uli smo vijest o Catrininom uhienju rano ujutro. im se juer
pojavila policija, rekla sam im da se zaustavila ispred kue i pokupila
dijete. to su mogli drugo nego zakljuiti da je glavni osumnjienik?
Uskoro su saznali da je brodom isplovila iz luke, pa su pokrenuli
sveobuhvatnu potragu, no Catrin vrlo dobro poznaje falklandske vode.
Pala je no prije nego to su u potragu uspjeli ukljuiti helikopter.
Nisu je uspjeli pronai do prve jutarnje svjetlosti, a tad na brodu
nije bilo nikoga osim psa i Catrin. Nitko mi nije rekao da je Catrin imala
Petera vie od dvanaest sati, mogla je napraviti to god poeli s njim,
mogla ga je ostaviti bilo gdje, ali znam da razmiljaju o tome.
Juer je bila trea godinjica nesree kad sam u automobilu opasno
blizu ruba litice bez nadzora ostavila dva djeaka, ni na trenutak ne
pomislivi da e moje ponaanje rezultirati njihovom smru u ledenoj
vodi. Ljudi su sigurno svjesni te godinjice. Koliko njih e se pitati je li
Catrin namjerno odabrala taj dan kako bi napravila istu stvar mom sinu?
Policija nas je vie puta tijekom dana zvala iz obzirnosti,
pretpostavljam ponajprije zbog oca koji bi ih izludio da nas ne dre u
toku. Stoga znamo da je Catrin bila detaljno ispitana, nije priznala nita
osim da je vidjela dijete, podignula ga i vratila u vrt. Pronali su dlake na
njezinoj majici i djeje otiske prstiju na torbi, no oni samo potvruju
injenicu da ga je podignula, a to je ionako priznala.
Hodnik je hladan na dnu stubita, ploice na podu neugodne pod
mojim golim stopalima. Sander je neprestano zvao. Mislim da je
izbezumljen jer ne moe nita napraviti dok je tako daleko. Kao da bi se
osjeao drukije, manje nemono, da je ovdje.
Policija je uvjerena da Catrin lae, uglavnom zato to su pronali
igraku na njezinom brodu, maloga plianog zeca kojeg sam odmah
prepoznala. Pripadao je Michaelu prije nego to ga je prisvojio njegov
mlai brat. Nismo ga uspjeli pronai u kui. Policija smatra da je on
dokaz da ga je povela na brod, isplovila s njim na puinu. Ronioci su
vei dio dana proveli u Port Pleasantu u potrazi za bilo im to je Catrin
moda bacila u more. To je barem slubena verzija. Svi znaju da trae
tijelo mog sina.
Kuhinja jo uvijek mirie na pagete bolonjeze koje je baka
pripremila djeacima. Svi smo je gledali kako iznosi tri tanjura,
ukljuujui Peterov tanjuri s Petrom Zecimirom, no nitko nije imao
srca rei joj ita. Kad je shvatila to je napravila, istrala je iz sobe. uli
smo kako jeca u hodniku. Chris je ustao, spremio bratov tanjuri u
ormar za posue te sebe i Michaela posluio pagetima.
Informacija da sam primila dvije anonimne poruke zasad se dri u
tajnosti. Stopford kae da je uobiajeno da se u takvim sluajevima neto
preuti iroj javnosti, iako znamo da Catrin porie da ih je ona poslala.
Nakon pomnijeg pregleda pronaeni su samo moji otisci prstiju i otisci
ene koja vodi potanski ured. Ona, naravno, prodaje mnotvo slinog
materijala. Uzorak Catrininog rukopisa bit e poslan na analizu, no prije
nego to se vrate rezultati, poruke ne predstavljaju nikakav znaajan
dokaz.
Ne znam to bih drugo, pa se opet vratim u krevet. Oko Stanleyja
ispaljuju se vatrometi. Svaki zvui poput pucnja iz pitolja.

Prva sam na nogama jutro poslije. Brzo se odjenem, izaem, prijeem

vrt i odem do staze na litici. Dok se pribliavam rubu, nebo mijenja
boju, hvata odraze sunca za koje znam da stie brzo. Samo mali broj
prizora vie ohrabruje, vie podie raspoloenje od izlaska sunca,
velianstvene objave svijetu da je no zavrila. No nema niega
ohrabrujueg u ovom izlasku sunca. Nema njenih ruiastih ili
pastelnih nijansi naranaste u paleti boja koja se iri oko mene. Oblaci,
gusti i teki, nagomilani visoko iznad nas posljednjih dvadeset i etiri
sata, pretvaraju se u masu tamnih sjena okruenih intenzivnom
crvenom bojom kao iz rudnika bakra. Kao vrelo ko bakar nebo bje iz
Coleridgeove pjesme. Zatim i more mijenja boju. Dok se die i buja
nalikuje na zgruanu krv. Nijanse duboke, tamnocrvene boje oko mene
sve su intenzivnije, ak i trava, borovica, stijene sjaje grimiznom bojom.
Svijet je postao crven.
Ako je crveno jutarnje nebo ikad ostavljalo dojam da pretkazuje
neto zloslutno, onda je to danas. Ova zora ovdje je da obiljei djetetovu
smrt.

Vraajui se kui, zateknem policiju koja me eka. Catrin je priznala.

Subota, 5. studenog
(PET SATI POSLIJE)
N e krenem kui nakon to smo Callum i ja proitali Catrinin
dnevnik. Ne mogu. Ionako ne moram. Djeaci su s mojom majkom
i premda me ona izluuje, sjajna je baka. Chris e oistiti staju, nahraniti
i izjahati sa Strawberry. Tata e ih braniti vlastitim ivotom ako to bude
potrebno, toliko znam o njemu. Za nekoliko sati Sander e se vratiti
kui, a on je najbolji otac koje dijete moe imati. Oni me ne trebaju.
Misle da me trebaju, ali nije tako.
Vie se nikad ne moram vratiti kui.
Nakon inicijalnog oka i tuge, bit e im bolje bez mene. Poput
zdravog tijela nakon uklanjanja gangrenoznog uda. Zato ne idem kui.
Umjesto toga odjaem do najblie litice dovoljno visoke za ono to imam
na umu.
Boe, vjetar. Zavija, vriti mi u lice. Doima se dovoljno snanim i
dovoljno bijesnim da cijeli Istoni Falkland podigne iz mora. Mislim da
e mi pomoi i preuzeti odgovornost. Mogu mu se prepustiti, lebdjeti
onkraj nade da u se predomisliti i dopustiti vjetru da odabere trenutak
kad e me ispustiti.
Usporim Beeja dvadesetak metara od ruba. Smeta mu vjetar, ne
elim ga preplaiti odvodei ga blie.
Ona u mojim oima vie nije ljudsko bie.
Kako je to dobro izrazila. Ja nisam ljudsko bie ni u ijim oima.
Kako me je opisala? Postala je dogaaj. ivua nesrea. Rupa. Ja sam
oluja koja je izbrisala dva mlada ivota, ja sam protivan vjetar koji je
unitio jo toliko njih.
Mukarca kojeg sam voljela, moju najbolju prijateljicu, mukarca
koji je volio nju, tuga ih je sve pretvorila u neto to ni sami ne mogu
prepoznati. A tu su i moji sinovi, suprug, roditelji, svi obiljeeni
povezanou sa mnom. Jedan od njih ve je platio cijenu, iako sam ja
trebala podmiriti raun. Jedan od nas, najmanji, najranjiviji je rtvovan.
To mora biti dovoljno.
Skliznem s Beejovih lea, skinem sedlo i uzde, pa ih poloim na
tlo. Bit e pronaeni dovoljno brzo poput tragova u potrazi za blagom.
to to, dovraga, radi?
Nisam doista oekivala da e moj konj to primiti utke, pa nisam
iznenaena. Naslonim se na njegova rebra, osjetim kako mu je dlaka
vlana gdje je bilo sedlo i ispruim ruku kako bih ga potapala po njuci.
, budi dobar. Idi kui.
Ona je razlog zato je svijet izgubio ravnoteu. Dok je ona ovdje,
svijet je izvrnut, a svi mi s donje strane na rubu smo da padnemo u
pakao.
Oni koje volim su s te donje strane. Jedan je ve pao. To je
dovoljno. Moda samo jo jedan. Samo jo ja.
Odmaknem se od toplog tijela konja, odgurnem mu glavu na
drugu stranu i pogurnem ga. Zatim se okrenem prema litici.
Vidio sam kako radi prilino glupe stvari, ali ovo... Bee nije
otiao. Glavom me udari ravno izmeu lopatica.
Idi kui, glupi konju. Volim te. Nemoj nikoga ugristi. Ponovno
ga odgurnem, snano ga udarim po slabinama, a on otkasa. Vie ga ne
mogu pratiti pogledom. Okrenem se i ne vidim gotovo nita, ispast e mi
oi od vjetra. Zaslijepljena opipavam put, napravim jedan korak, pa
drugi.
Zato ondje na gatu nije stajala Rachel i raspadala se?
Patila kao to je patila ona jadna kuka. Zato Rachel nije umirala
iznutra, upravo sad, umjesto da lei u krevetu svog sina i uspavljuje
njegovo toplo tijelo? Zato ona nije zurila u krevet, hladan i prazan, i
pitala se gdje je?
Jesam. Jesam, sve to. Dosta sada. Ubrzam korak. Neu se zaustaviti
i razmiljati. Nastavit u hodati. Zapravo, bolje je da potrim. Potrim i
skoim.
 Ne mogu trati. Nemam snage. No na rubu sam. Jo jedan pogled.
Plaa ispod mene puna je velikih, tvrdih stijena prekrivenih otrim
rubovima. Ako imam sree, razmrskat e mi lubanju, to e biti najbra
smrt, no ako moja glava preivi, brojni lomovi probost e mi vitalne
organe, a snano krvarenje ubit e me za nekoliko minuta. Moda u
stvarno imati sree i slomiti vrat.
Rairim ruke i nagnem se, vjetar me primi, dri me na rubu
zaborava a moj jebeni konj me zgrabi za rame.
Otetura unatrag, vrsto se kopitima ukopa u mekano tlo, povlai
me sa sobom.
Pusti me. Pokuam se osloboditi. Uinila bih to, znam da bih,
osjetila sam kako gubim ravnoteu, kako je teina prevagnula na jednu
stranu.
Ne moe razgovarati sa mnom. Zubima me vrsto dri za majicu.
Osim toga, napor koji ulae kako bi me odvukao uzima svu njegovu
energiju. Ne mogavi se osloboditi, skliznem na tlo. On me pusti i
njukom lupi po glavi.
Ustani, osedlaj me, hajdemo kui.
Bee, ne mogu. Jednostavno ne mogu.
Draga, za dvadeset i etiri sata osobno u te gurnuti. No prije toga
mora neto napraviti.
Okrenem se i pogledam mekanu, crnu njuku, smee oi boje
okolade, i protivno svim uvjerenjima, znam da je u pravu. Uskoro u se
vratiti ovamo, ako budem mogla. No prvo moram neto obaviti.
N o lomae je. Slavimo je jer smo na neki nain ipak Britanci. To
ovdje naravno nije lako jer je u studenom kasno proljee i veeri su
duge. Lomae nemaju jednak uinak u sumrak, moramo dugo ekati
prije ispaljivanja vatrometa, no potrudimo se usprkos tome.
im smo Bee i ja stigli kui, upitam mamu moe li ostati s
djeacima, ali ona silno eli otii. Ona i tata zaokupljeni su potragom za
mojim sinom, a od toga ih ne mogu odvratiti. No pristane da ih naveer
odvede do lomaa. Moram izdrati samo jo nekoliko sati.
Voljela bih da mogu rei da sam dan provela sreujui stvari da
sam obila konje, oistila kui, skuhala veeru za Sandera i djeake no
istina je da je sve ve bilo napravljeno za mene. Zato sate provodim
pazei na sinove, sjedei u njihovoj blizini kad god mogu. Pokuavam ne
razmiljati je li odluka koju sam donijela na vrhu litice bila ispravna.
Gledam kako se kazaljke sata sporo pomiu.
U est sati stigao je as. Ostavim upute Sanderu, gdje sam stavila
stvari, kako da nahrani konje. Ne kaem mu to namjeravam napraviti,
ni zato. Prvo e ionako uskoro otkriti, drugo nikad nee razumjeti.
Ne elimo ii vidjeti lomae, proguna Chris prije nego to stavi
pojas. elimo ostati ovdje.
Moram se suzdrati kako ne bih viknula da ue u jebeni auto.
Uvijek idemo, kaem. Odvratit e ti misli na neko vrijeme.
to ako se Peter vrati, a mi nismo ovdje?
Tata e se uskoro vratiti kui. A ja u se nastojati vratiti im
obavim to moram.
Ne ide s nama? upita Michael.
 Peter ne eli tebe. Chris pokua ne zaplakati. Uvijek je malo
zloest kad se uzruja i kad ne eli da se to primijeti. On zna da ga ne
voli. On eli nas.
Duboko udahnem. Chris je uvijek bio onaj pametniji.
Volim te, kaem mu. Volim tebe i Michaela vie od svega na
svijetu. Molim te, uini to za mene.
Ali ne Petera.
Naravno da volim Petera. Uhvatim ga i vrsto zagrlim kako me
ne bi mogao pogledati u oi. Uskoro e me prerasti. Zagrlit u ga
jednoga dana i on e biti vii od mene. Potom shvatim da se to moda
nikad nee dogoditi i odjednom imam osjeaj da je vjetar s Antarktika
jurnuo kroz auto. Pustim ga, a on se mrzovoljno povue.
Pozdravim se s njima na prilazu kod bake i djeda. elim obojicu
ponovno zagrliti, rei im neto to e jednog dana imati smisla. No znam
da nikad neu otii ako ponem.
eka me samo kratka vonja do policijske postaje. Zalutali
vatrometi lete oko mene. Prolazim kraj kua s obojenim krovovima,
vidim Guyjeve11 naslonjene na ograde, obitelji koje kreu prema lomai.
Imam osjeaj da sve to gledam posljednji put.
Zdravo, Rachel.
Policajca za pultom znam od djetinjstva. Sad gledam kako mu se
lice oduljilo. Bojim se da ne znam imamo li novosti, no mogu pozvati
narednika Savidgea da popria s tobom?
Postaja se doima praznom sigurno su svi vani kako bi nadgledali
vatromete ili jednostavno uivali u njima. No i dalje imam potrebu ostati
u njegovoj blizini, govoriti tiho.
Je li Catrin ovdje? Znam da je juer naveer bila putena kui. A
danas?

11
No lomae zove se i Dan (ili No) Guya Fawksa. Guy Fawkes je 5. studenog 1605.
bio optuen da je pokuao dii u zrak Houses of Parlament. Djeca izrauju lutke
poznate kao Guyevi, koje se spaljuju na lomaama.
 Namrtivi se odmahne glavom. Jo je ovdje. Ali Rach dopusti
da pozovem Josha.
ekam na recepciji, gledam kako se policajeve crte lica trzaju dok
mrmljajui vodi telefonski razgovor.
Stie. Spusti telefonsku slualicu uz kljocaj. Mogu li ti donijeti
neto? aj?
Odmahnem glavom. Ne elim da sada napravi neto to e poslije
poaliti. A to ukljuuje ljubazne geste.
Josh Savidge djeluje napeto kad se pojavi minutu ili dvije poslije.
Misli da sam ovdje jer elim odgovore, jer ga krivim to moj sin nije
pronaen. Uskoro e poeljeti da je tako.
Rachel, ao mi je. Nemam novosti. Osvre se kao da trai
nadahnue. Gledaj, doi i popij alicu aja. Soba za ispitivanje je
slobodna, Neile, zar ne? Ne, hajdemo radije u ajnu kuhinju.
Svi su vrsto odluili biti ljubazni prema meni. Moda je bolje
slubenije okruenje. Dola sam kako bih dala izjavu.
Pogleda me iznenaeno. U redu. I dalje me gleda iznenaeno.
Sjetila si se neega? U redu. Pa, poi za mnom.
Zidovi s obje strane hodnika kao da se pribliavaju.
Sljedea s tvoje desne strane.
Uemo u standardni, sterilni sobiak s visoko postavljenim
prozorom s reetkama na jednom zidu te stolom koji je premali za etiri
stolice razmjetene oko njega. U jednom kutu naslagane su jo etiri
stolice. Tu je i oprema za snimanje. Kroz prozor mogu vidjeti raketu
kako leti u zrak. Eksplodira u tisue ljubiastih zvijezda, a ja se ne mogu
ne sjetiti da Peter mrzi vatromete, da nije prestajao plakati kad smo ga
odveli da ih vidi prole godine. Strani su, tata, jecao je u oevo rame.
Tiho je. Mislim, u postaji.
Veina je vani na vatrometu. U gradu je jo uvijek puno ljudi s
Princess Royala, a stvari su malo ostali su samo najnuniji slubenici.
Josh osjea krivnju, oekuje da u ga kriviti to svi njegovi ljudi nisu
ovdje dok se ne pronae moj sin. No zato bi bili? Uvjereni su da ga je
ubila Catrin, a nema smisla plaati bezbroj prekovremenih sati kako bi
se pronalo njegovo tijelo.
Skye McNair pridrui nam se nekoliko sekunda poslije. Dok sjeda,
udari cjevanicom o stol. Na ovratniku vidim neto slino mrlji od
keapa, a nakrivljena joj je i puna.
Savidge ima otvoren notes pred sobom. Nakon nekoliko sekunda
nespretne potrage, Skye izvue svoj. Oboje iskoriste trenutak mira,
ekaju da ponem.
Rekla si da si se neega sjetila, Rachel, potakne me Savidge.
Uzmem trenutak da se umirim, pa ga izravno pogledam u oi.
Ubila sam svog sina, narednie. Ubila sam Petera Grimwooda.
T iina u sobi. Negdje je sat, moda na zidu iza mene, ujem kako
kuca. Zatim ujem kranje eluca. Savidgea i dalje izravno gledam u
oi, a Skye mogu vidjeti krajikom oka. Misle da haluciniraju. Dam im
vremena. Zapravo ponem brojati u glavi. Jedan, dva... Na etiri,
Savidge se nagne preko stola.
Moe li to ponoviti, Rachel?
Narednie...
Priekaj trenutak, Skye. Rachel?
Narednie, moramo je upozoriti. Skye se naglo okrene i skoro
srui stolicu. Trebali bismo upaliti magnetofon.
On shvati smisao te ustane.
Skye prvo mene pogleda velikim, preplaenim oima, pa svoga
nadreenog koji prtlja oko opreme za snimanje. Rachel Grimwood,
ovdje ste samovoljno kako biste dali izjavu, zapone ona. Niste
uhieni, no mogli biste biti u budunosti. Moete se braniti utnjom. No
moe natetiti vaoj obrani ako tijekom ispitivanja ne spomenete neto
na to se kasnije pozivate na sudu. Sve to kaete moe biti
upotrijebljeno protiv vas.
Savidge sjedne kraj nje i pogleda me kao da sam se upravo tog
trena promijenila pred njegovim oima. Pretpostavljam da jesam.
Narednie, je li to bilo u redu? to sam upravo rekla? Skye
nervozno pogleda mukarca kraj sebe.
Bilo je dobro. Izvrsno, duo. Ne moe skinuti pogled s mene.
Rachel. Opet Skye. Jesi li razumjela prava kao to je, odnosno,
kao to su ti upravo bila proitana?
 Njihova krajnja zbunjenost ima umirujui uinak na mene. Imam
osjeaj da sam ja glavna, a ne oni. Jesam, hvala ti.
Savidge nabroji sve formalnosti zbog snimke. Kaemo naa imena,
a potom me zamoli da ponovim svoje priznanje.
Ubila sam svog sina, kaem. Catrin Quinn nije kriva. Ja sam.
ao mi je to sam tratila vae vrijeme.
Pokuavaju to probaviti. ekam da me pitaju kada, gdje, da me
pitaju kako sam tono uinila najstraniju stvar koju njih dvoje moe
zamisliti.
Zato? upita me Skye umjesto toga. Ne smeta mi to. Lako mogu
na to odgovoriti.
Nisam ga voljela, odgovorim.
Nastave zuriti.
Nikad ga nisam voljela, ponovim. Nisam mogla.
Volite svoja druga dva sina? upita me Skye.
Vie od svega.
Zato ne Petera? Glas joj je tih, blag, kao da razgovara s
invalidom.
Dobro pitanje na koje neu lako moi dati pravi odgovor. To nikad
dosad nisam artikulirala. Ni s kim nisam razgovarala o svom odnosu s
najmlaim sinom. Nikome, ni suprugu, ni roditeljima, ak ni konju
nisam priznala da moji osjeaji nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Ni sebi
nikad nisam dopustila da razmiljam o tome, ali istina je da je oduvijek
bilo nemogue da za njega osjetim neto nalik na ljubav.
Prije tri godine, prije nego to si se vratila s koleda u Engleskoj,
Skye, ubila sam dvoje djece. Znam da to zna. Josh svakako zna.
Znam da se dogodila nesrea. Skyeina kosa kao da je dodatan
izvor svjetlosti u loe osvijetljenoj sobi. Strana nesrea. To nije isto.
Pokuaj to rei mojoj najboljoj prijateljici.
Nastavite, go Grimwood, kae mi Josh. Uzmite si vremena.
Nakon nesree osjeala sam da ne zasluujem da moji sinovi budu
ivi, a kamoli da se rodi jo jedan. Katkad sam mislila da bi bilo
pravedno da je s litice pao jedan moj sin i jedan Catrinin. To bi bilo
uasno, ali pravedno, zar ne?
ekam na odgovor koji nikad neu dobiti. Kao da pravednost ima
ikakve veze s nasuminom okrutnou koja se zove sluajna smrt.
Trebao je poginuti jedan od mojih sinova. Tako bi Catrin imala
jednog sina. Njezin ivot ne bi se raspao, ne bi se razboljela, izgubila
dijete koje je nosila.
Gledaju me kao da sam malo luda. Samo malo? Imam jo posla.
Da se to dogodilo, obje bismo danas imale dvoje djece i uspjele
bismo zajedno izdrati stranu tugu. Sve smo radile zajedno. Tako je
trebalo biti.
Tvrdite da biste eljeli da je poginuo jedan od vaih sinova?
Ne, naravno da ne. Samo da bi to bilo pravedno. Ako morate
birati izmeu strane tuge i stranog osjeaja krivnje, mislim da je tuga
laki izbor, zar ne?
Skye pone govoriti, no odjednom je vano da neto dodam prije
toga. Ne kaem da bih ikad mogla odluiti kojeg bih se odrekla. Silno
volim obojicu, svoga velikog, ozbiljnog, pametnog djeaka i svoju malu
mazu. Volim svoja dva sina najvie na svijetu.
No ne i najmlaeg? Ve me to pitala, samo ne uspijeva probaviti
istinu onoga to joj govorim. Rodila sam dijete. Nisam ga voljela.
Nisam mogla. Nikad nisam bila okrutna prema njemu. Nisam ga
zlostavljala. Hranila sam ga i previjala. No nisam se mogla igrati s njim,
ili mu pjevati, ili ga tetoiti, kao to sam to radila s drugom dvojicom.
Nije postojao osjeaj povezanosti. Postporoajni kemijski spojevi nisu
preplavili moj mozak kao to su trebali, nisu mi govorili da bih dala
ivot za to malo stvorenje. Svi uobiajeni elementi odnosa izmeu majke
i djeteta nisu proradili s njim.
Osjeaj krivnje koji me izjedao imao je novi izvor na kojem se
mogao hraniti.
Izvana se zauje vikanje, pa trei koraci. Netko je vani na ulici
utnuo limenku. Vrijeme je da se zapali lomaa, da se pone posluivati
rotilj, no ini se da nisu svi na kolskom travnjaku.
 Jesu li vam dijagnosticirali postporoajnu depresiju? Ona moe
biti ozbiljna. ini se da je Skye preuzela razgovor.
Imala sam sve vrste depresija koje su ikad zabiljeene, a i
nekoliko novih. Na neki neobian nain osjetim olakanje izgovorivi
sve ovo naglas. Svakako nita od ovoga nisam rekla Sapphire Pirrus
tijekom mojih obvezatnih seansi. Iskreno, jedva se sjeam njegove prve
godine ivota. Zatim sam odjednom imala glasnoga, zahtjevnog malog
djeaka. Kao da se pojavio niotkuda. Kao da je podmetnuto dijete dolo
ivjeti s nama.
Podmetnuto dijete? Josh se probudio. to je podmetnuto
dijete?
Skye se na trenutak okrene prema njemu. Vilinsko dijete.
Britanski folklor, narednie. Vile bi ukrale ljudsku djecu i umjesto njih
ostavljale vilinsku djecu. Samo to su ona bila zloesta, loe naravi i
runa. Jeste li tako doivljavali Petera, go Grimwood?
Odjednom ga vidim kako me gleda kroz reetke svoga krevetia,
nateen od spavanja. Ne, naravno da nije bio takav. Bio je lijepi mali
djeak. Samo ne moj lijepi mali djeak.
John se nakalje. to se dogodilo u etvrtak popodne? Popodne
treega studenog.
Dam si vremena. Ovo e biti tee.
Bila sam u svojoj sobi. Vidim je dok to govorim. Probudila sam
se i opazila da je nestalo popodnevno sunce koje je zamijenila jeziva,
zloslutna tmina. Kroz otvoren prozor ujem zvuk oceana, osjetim gorki
miris soli koji vjetar katkad donese.
Djeaci su se vratili kui. ujem auto koji ih je dovezao, Cathy
koja ih pozdravlja, njihove korake na stubama. ujem bebu koja vie
kako bi privukla njihovu pozornost, no oni uvijek prvo dou k meni.
Uli su u moju sobu. Tad sam ve bila u kupaonici, pokuavala se
rijeiti omamljenosti. Rekla sam im da imam glavobolju. To je bila la,
ali jednostavno se nisam mogla suoiti s onih nekoliko bunih sati prije
odlaska na spavanje. Katkad imam osjeaj da me moja djeca gaaju
kameniima dok se redaju njihovi zahtjevi. Mama, mogu li dobiti
vreicu ipsa? Mama, mogu li dobiti keks? Mama, Peter je napunio
pelene. Mama, boli me prst. Brinuti se o trojici djeaka je nemilosrdan
posao, ak i kad se ne prepiru, to ine u pedeset posto sluajeva. Sander
zna da teko podnosim vrijeme male uine i vrijeme prije odlaska na
spavanje. Obino se rano vrati kui.
Neto pogodi vanjski zid. Savidge poskoi i ode do prozora.
Djeca, promrmlja dok se vraa. Nastavite, go Grimwood, djeaci su
se vratili iz kole, a vi ste imali glavobolju.
Chris i Michael otili su u Peterovu sobu. ujem kako vriti od
ushita kad ih ugleda, kako Chris tiho zaroke dok podie brata. Mislim
da mu je Chris promijenio pelene.
Jo uzvika izvana. Oba para oiju meni nasuprot naglo pogledaju
prema prozoru. Skye mi kimne da nastavim.
Potom su svi izali. ula sam ih kako tre, kako se dovikuju.
Obojica su bili tako dobri prema njemu. Voljeli su svoga malog
brata i brinuli se o njemu. Zatim su smijeh i povici utihnuli. Vie ih
nisam mogla uti. Sjetila sam se maminog upozorenja u vezi sa starim
zasunom na vratima vrtne ograde. Sjetila sam se pomrine, da e Chris i
Michael vjerojatno otii dolje na plau kako bi je gledali.
Ustala sam. ula sam auto vani i prila prozoru. Vidjela sam
Catrinin auto, pa Catrin kako izlazi i kako se saginje.
Rekli ste nam sve ovo kad smo prije razgovarali s vama. Skye se
namrti i pone listati po notesu.
Kad se uspravila, imala je dijete u naruju, ignoriram Skyeino
prekidanje. Nekako je zavrio na cesti. Rekla sam vam sve to. Nisam
vam rekla da sam je vidjela kako se nagnula preko ograde, ponovno ga
spustila, otila do auta i odvezla se.
ini se da se oboma u istom trenutku oteo uzdah. Pogledaju jedno
drugo, pa mene.
Ono to nam je rekla bila je, dakle, istina?
Naravno. Osjetim neobian, perverzan uitak branei svoju
nekadanju prijateljicu. Catrin ne zna lagati.
 Stanka. Pogledaju se, pa ponovno istodobno uzdahnu. Imam
osjeaj da im je oboma drago to je Catrin osloboena krivnje.
Nastavite, go Grimwood, kae Savidge.
Iznenadi me kratka uputa, no u prii koju pripovijedam moj
najmlai sin je jo uvijek iv. Moram je zavriti.
Vidjela sam ga u blizini vrata. ekala sam da se vrate i da ga
pokupe njegova braa, no vjerojatno su otili dalje niz vrt prema plai.
Nisam ih ula. Opet je krenuo prema ivici i poeo se provlaiti.
Pronaao je slabu toku i htio izai. Bilo je oito da moram poi dolje.
Jeste li?
Trebalo mi je nekoliko minuta. Nisam bila posve odjevena. Kad
sam se spustila, opet je bio na cesti.
Je li ga Quinn bila u blizini?
Ne. Nije bilo njezinog auta. Mislila sam da ujem motor, da netko
drugi stie uzbrdicom, no nisam ekala. Podigla sam dijete i vratila ga u
vrt.
Nastavite.
im smo proli kroz vrata, posve je prolupao.
Prolupao?
Posve podivljao. Imao napad bijesa. Vritao je, ritao se, plakao.
Udarao me akama. Ne znam koliko iskustva vas dvoje imate s
napadajima bijesa kod dvogodinjaka, no oni znaju biti vrlo snani.
Vjerujemo vam na rije, kae Josh. Skye je utihnula, kladim se
da radije ne bi ula to slijedi. Sam Bog zna da ja to radije ne bih
izgovorila.
elio je biti vani na cesti ili sa svojom braom. Ono to nije elio
je da mu kvarim zabavu.
Zastanem. Na stolu je voda iako se ne sjeam da su je donijeli.
Podignem au. Topla je kao soba. Blijede boje kao dobri kotski viski.
Ima gorak okus kao da je ondje stajala danima. Policajci me ekaju.
Pogledam njega, pa nju, te vidim izraz osude za koji znam da e odsada
biti u svakom paru oiju koji me pogleda.
 Nastavite, kae Josh.
Spustila sam ga, a on je odmah krenuo prema rupi u ivici.
Zagradila sam je svojim tijelom, a on me poeo udarati nogama i
rukama. Dvogodinjaci znaju biti prava udovita.
A to ste vi napravili udovitu ispred vas?
Skye prijekorno pogleda kolegu. Ne eli da me osudi prije nego to
uju cijelo priznanje.
Ne sjeam se mnogo od toga to je uslijedilo, pokuam.
Oprostite, ali vrlo je teko govoriti o tome.
Svi poskoimo kad kamen pogodi prozor. Josh uzme telefon,
mrmljajui kratko porazgovara s policajcem na recepciji, naredi mu da
sredi te proklete huligane vani, pa se opet okrene prema meni.
to ste napravili s njim? upita.
Pogledam mukarca kojeg poznajem cijeli ivot i vidim kako ima
sve manje razumijevanja za mene. Sa svakom sekundom koja prolazi,
sve me vie osuuje. Od njih dvoje, Skye je ona koja se bolje dri. Nagne
se prema meni i potapa po ruci. Bojim se da moramo znati to se tono
dogodilo, Rachel. Uzmi si vremena. Dobro ti ide.
Opet se nasloni pa protrlja prste kojima me dotaknula.
Uhvatila sam ga za ramena i protresla kako bi prestao plakati. Bio
je histerian. Bio mu je potreban ok. Ne mogu ih pogledati dok to
govorim, pa nastavim zuriti u stol.
inilo se da mu je jo gore od trenje. Ne sjeam se puno toga.
Vjerojatno sam ga opet protresla. Zaista ne znam. Samo se sjeam kako
sam spustila pogled i vidjela ga mlohavog u svojim rukama.
Mislim da krajikom oka vidim kako je Skye rukama prekrila lice.
Brzo se oporavi. Kad podignem pogled, njezino je lice blijedo, ali
sabrano.
Ispustila sam ga. Nije disao.
Jeste li pokuali s umjetnim disanjem? Jeste li ga pokuali
reanimirati?
Zurim u ledene, plave oi. To ne bi imalo smisla, Joshu. Vrat mu
je bio slomljen.
 Kako ste mogli biti tako sigurni? Skye mi se obrati gotovo
apatom. U iskuenju sam da joj kaem da govori glasnije zbog snimke,
no prevlada moj zdrav razum pa to ne napravim.
Jeste li ikad vidjeli slomljen vrat, Skye? Vjerujte mi, ne moe ga
se ne primijetiti. Osim toga, potrebno je samo nekoliko sekunda da tijelo
poplavi. Ovo priznanje mi se vie ne doima tako tekim. Gotovo se
moram podsjetiti da govorim o svom sinu.
Jeste li razmiljali o tome da pozovete pomo? Obavijestite
policiju?
Zapravo nisam. Vie me zabrinjavalo gdje u s njim kako ga ne bi
vidjeli djeaci.
ujem samu sebe. Moj najmlai sin. Moja beba postala je smetnja.
Nezgodna besmislica koje sam se morala rijeiti. Prela sam granicu.
Djeaci nisu bili u blizini?
Boe, ne. Kao da bi mi oni dopustili da ozlijedim njihovog brata.
to ste napravili?
Mislim da me kratko uhvatila panika. Razmiljala sam o tome da
ga bacim s litice, da se pretvaram da je proao kroz ogradu i spotaknuo
se zbog pomrine. No nisam bila sigurna hoe li tijekom post mortem
pregleda otkriti slomljen vrat i shvatiti da on nije rezultat pada. Osim
toga, ula sam kako stiu djeaci. Nisam njihovoga malog brata mogla
baciti preko njihovih glava, zar ne?
Sad policijski slubenici trebaju malo vremena. Savidge se nasloni,
podigne prst u mlakom pokuaju da me zaustavi. Dam mu nekoliko
sekunda, no Skye prva prekine utnju. Djeaci su se vraali. Imali ste
samo nekoliko minuta da se rijeite tijela. to ste napravili?
Stavila sam ga u prtljanik svog auta.
Vaeg auta?
Slegnem ramenima. Bio je pri ruci.
Savidge izgleda kao da sam ga oamarila. Nemogue. Pretraili
smo auto. Pretraili smo cijelo imanje.
Joshu, vai policajci obavili su vrlo povrnu pretragu. ak i ja sam
mogla vidjeti da se nisu previe trudili. Svi su pretpostavljali da ga je
uzela Catrin ili osoba koja je otela Archieja Westa. Pretpostavljali su da
je na putu u skrovite nekoga seksualnog prijestupnika ili je na brodu,
vani na puini. Nitko nije oekivao da je u blizini kue. I nitko nije
pogledao u moj prtljanik.
Osjetim traak zadovoljstva to mogu istaknuti da su i oni zabrljali.
Savidge namjerava ustati. Skye poloi dlan na njegovu ruku.
Moemo provjeriti, narednie, kae. Dovrimo ovo.
to ste nakon toga uinili s njim, go Grimwood? Primijetim da
vie ni za nju nisam Rachel. Nema suosjeanja, istinskog ili lanog, u
njezinim oima. Ili mogu pretpostaviti da je jo uvijek u prtljaniku
vaeg auta?
Ne. Rijeila sam ga se.
Kako?
Nee im se svidjeti ovaj dio. ekaju. Priekaju trenutak. Samo
trenutak.
Go Grimwood?
I dalje ne kaem nita.
Go Grimwood, to ste napravili s tijelom vaeg sina?
Neu vam rei, odgovorim. Rei u Catrin.
I mam osjeaj da je netko isisao sav zrak iz sobe, da me prolaze trnci od
napetosti koja vlada izmeu nas troje. Znam da nam predstoji borba iz
koje moram izai kao pobjednik.
To se nee dogoditi. John Savidge izgleda kao da sam ga
oamarila.
Zato ne? to mislite da u joj napraviti? Znam da nije uinila
nita naao mom sinu, znam to bolje nego bilo tko drugi. Ako je
namjeravala meni uiniti neko zlo, mogla je to bezbroj puta u posljednje
tri godine. elim razgovarati s njom. Ako mi dopustite da je vidim, rei
u vam gdje moete nai tijelo mog sina.
Pronai emo ga, bez obzira na to kaete li nam ili ne, odgovori
Josh. Sigurno je negdje na vaem imanju ili u blizini. Jednostavno nije
bilo vremena da ga odnesete nekamo drugdje, a znam da niste bili sami
otkad je nestao. Ovaj put emo obaviti detaljnu pretragu. Pronai emo
ga. Moda smo bili rastreseni zbog onoga to se dogodilo Archieju
Westu, ali...
Netko pokuca na vrata. Josh dlanom prijee preko lica, no mislim
da je dijelom sretan zbog prekida. Prekine razgovor, ustane i otvori
vrata. Ne prepoznajem glas s druge strane.
Nazovi efa, ujem kako govori Josh. Treba nam jo ljudi ovdje.
Jo mrmljanja.
Nije me briga to su planirali gore, reci im da imam dvije ene u
pritvoru, tono pet policajaca i bandu vani koja namjerava raditi
probleme.
Vrata se zatvore. Magnetofon je opet upaljen, Josh ode do prozora
i pogleda van prije nego to ponovno sjedne.
 Narednie. Skye je prelistavala notes namrtenih obrva.
Pokuavali smo odgonetnuti postoji li poveznica izmeu sva etiri
sluaja nestale djece. Ljudi su poeli tvrditi da je Catrin otela Freda i
Jimmyja jer su toliko nalikovali na njezine sinove i jer je pronala
Jimmyjevo tijelo. S druge strane, Archie je bio plavokos, posve razliit
od druge dvojice, i nije bio ozlijeen.
Plave oi zure u mene. Pa, jeste li oteli Archieja Westa, Rachel?
Jeste li ubili Freda i Jimmyja?
Drago mi je to je postavila to pitanje. Naravno da nisam. Nemam
pojma to se dogodilo Jimmyju i Fredu, ali pretpostavljam da su njihove
smrti bile rezultat nesree, kao to ve godinama tvrdi glavni naelnik
Stopford.
No doista su podsjeali na Catrininu djecu, kae Skye.
etvrtina djeca na otocima je junoamerikog podrijetla, kaem.
Mislim da to ne znai nita.
Savidge nas eli prekinuti. Ne dopustim mu. No mogu vam rei
to se dogodilo Archieju Westu. Shvatila sam prije nekoliko dana.
Razmijene jo jedan zbunjeni pogled. Nastavite, kau gotovo
uglas.
Sklopim ruke na stolu, pokuam izgledati oputeno kao udovite
za koje me sada smatraju. Rei u vam ako mi dopustite da razgovaram
s Catrin.
Savidge lupi dlanovima po stolu. Prsten na njegovoj lijevoj ruci
zazvekee uinivi gestu agresivnijom nego to je namjeravao. Zato je
tako vano da razgovarate s gom Quinn?
elim joj rei da mi je ao. elim je pogledati u oi i rei joj da mi
je istinski ao to sam joj unitila ivot. to sam ubila te djeake koje sam
voljela gotovo koliko i ona.
Savidge mi ne povjeruje. Imali ste tri godine da to napravite.
Nisam, jer je ve tri godine nisam zatekla u svojoj blizini, a nisam
imala hrabrosti otii do nje. Nije eljela uti moje isprike ili opravdanja.
Nije me eljela vidjeti.
Vrlo je vjerojatno da ne eli ni sad, kae Skye.
 Ali hoe ako to znai da e biti pronaen moj sin.
Razmiljaju u tiini. Oito je da bi se najradije skrili i apui
dogovorili plan. No ako sad napuste sobu, izgubit e momentum.
Hej, Quinn! Kakav je osjeaj ubiti dijete?
Ubojico! Kuko! to si napravila s Fredom?
Reci nam gdje su, Quinn!
ujemo ih kao da su s druge strane zida. Skye se vie ne moe
usredotoiti na mene, neprestano pogledava prema prozoru.
Ove budale vani dole su zbog Catrin, kaem. Gdje je? Je li na
sigurnom?
Dobro je, kae Josh glasnije nego to je potrebno. Reci nam to
zna o nestanku Archieja Westa.
Mogu li ui? Skye zabrinuto pogleda Josha.
On odmahne glavom. Neil je zakljuao sva vrata dok ne stigne
pojaanje. Stiu uskoro. Usiljeno se osmjehne.
Pitajte je hoe li razgovarati sa mnom, pokuam ponovno. Samo
je pitajte.
Mislim da je bolje da razgovarate s njom nakon to sve rijeimo
ovdje.
Iritira me to me Josh smatra glupom. Kakva e tada biti moja
pregovaraka pozicija? Zato biste se ti ili ona sloili nakon to vam vie
nemam to otkriti? Osim toga, nakon to sve ovo zavri, poslat e me u
Englesku, u zatvor ili neku psihijatrijsku bolnicu. Vie je nikad neu
vidjeti. Ovo je moja jedina prilika.
Iza mene kuca sat. Izbrojim etiri, pet, est otkucaja. Izvana dopire
neprekidna buka. Bacanje pivskih limenki, pritube, povici. Kamenje
kojim gaaju zgradu. No ne ujem policijske sirene. Pitam se to se
dogaa kod lomaa, zato policajci jo nisu stigli. Sjetim se da su ondje
Chris i Michael. Moramo ovo privesti kraju. Smjesta.
Kako bi bilo da nam u znak dobre volje kaete to se dogodilo
Archieju, a mi vam poslije dopustimo da vidite Catrin? upita Skye.
 Josh ustane. Razgovor prekinut u osam sati i etiri minute. Izaite
na trenutak sa mnom, asnice McNair. Pokae prema vratima. Skye
ustane i pritom srui stolicu. No ona je ta, a ne njezin nadreeni, koja se
sjeti iskljuiti magnetofon.
Pristajem, kaem dok se pribliavaju vratima. Vratite se, upalite
magnetofon i rei u vam to se dogodilo Archieju Westu. Potom to
moete provjeriti, a kad otkrijete da vam govorim istinu, moete me
odvesti Catrin. Cijela ova gadna situacija moe biti rijeena prije nego
to se ugase lomae, a vas dvoje bi moglo ekati unaprjeenje.
Nije nas briga za to, kae Skye brzo. Vjerujem joj na rije. Samo
elimo smo eljeli pronai vaeg sina ivog i zdravog.
Josh ne kae nita, samo upali magnetofon. Gledaju u mene poput
gladnih, ali opreznih pasa. Bacim im kost koju ele.
Archiejev nestanak s Estancije bio je puka nesrea. Bez obzira na
upaljen magnetofon, Skye pie biljeke, a ja je priekam. On, njegova
braa i prijatelji igrali su se skrivaa, nastavim im se zaustavi njezina
pisaljka. Nasluali smo se koliko je Archie volio igru skrivaa. Bila je
njegova omiljena igra. Zato roditelji isprva nisu bili zabrinuti. Mislili su
da je naao jako dobro skrovite.
Usprkos svemu, prilino sam ponosna to sam sve ovo
odgonetnula.
Gdje se skrio? Skye pisaljkom lupka po notesu.
U unajmljenom Land Roveru njegovih roditelja. Ili u onom za
koji je mislio da je Land Rover njegovih roditelja. Tog je dana ondje bio
jo jedan Land Rover, identine marke i boje. Bio je parkiran samo
nekoliko minuta, dok je jedan posjetitelj kratko skoio do Estancije.
Stranja vrata bila su otvorena. Vlasnik se vratio, zatvorio vrata ne
znajui da je unutra malo dijete, i odvezao se.
Archiejev brat spomenuo je da je ondje bio jo jedan srebrni Land
Rover, Skye podsjeti Savidgea.
Koji nitko osim njega nije vidio, kaem ja. Odbacili ste njegovu
izjavu jer je nitko nije mogao potvrditi i jer je dijete.
 Savidgeu se ovo ne svia. Mogu priznati da sam ubila malo dijete,
ali on ni u kojem sluaju nee priznati da je napravio pogreku.
Pitali smo Barrellove. Nitko tog popodneva nije posjetio farmu.
Nisu vidjeli srebrni Land Rover.
Jeste li pitali Georgea Barrella?
Dok Savidge trepe, pokuava se sjetiti, Skye odmahne glavom.
Nije bio ondje tog popodneva, ali razgovarali smo s njim sutradan.
Nitko nije posjetio farmu.
Lae. Ima dobar razlog za to, ali ipak lae.
Jo jedna stanka dok smiljaju to e me dalje pitati. Savidge krene
prvi. U redu, Archie je u misterioznom Land Roveru i odvoze ga tko
zna kamo. Zato ne kae neto?
Isprva misli da ga vozi obitelj, pa se i dalje skriva. Kad otkrije da
nije tako, da je u autu s potpunim strancem, ne kae nita jer ga je strah.
Vjerojatno je umirao od straha. Koliko puta govorimo djeci da ne ulaze u
automobil s nepoznatim osobama? Moda ne mi ovdje, ali ljudi u
Britaniji paranoino se boje toga. Archie je britansko dijete.
A taj Land Rover bio je na putu prema kolibi za skladitenje
stone hrane gdje je bio pronaen?
Aha. Zbog sastanka. Voza se ve neko vrijeme ondje sastajao s
nekim. Uredili su kolibu za svoje potrebe. Mislili su da je to zadnje
mjesto na koje e netko pomisliti. Vjerojatno bi bilo tako da nisu
pokupili maloga slijepog putnika.
Bili su u ljubavnoj vezi. Skye izgleda kao da je otkrila Ameriku.
Dvoje ve oenjenih otoana. Koliba nije bila skrovite pedofila nego
ljubavno gnijezdo.
Tko? eli znati Savidge.
Jedan od njih je George Barrell, odgovorim. Zato je lagao o
srebrnom Land Roveru. Njegova djevojka dola je u kratak posjet,
dogovorili su sastanak u kolibi, a dok je odlazila, vidio ju je Archiejev
brat. George je nakon nekoliko minuta krenuo za njom. Provezao se kraj
mene, rano naveer.
Tko je ena? upita Skye. S kim se sastajao George?
 S Robertom Catton. U drugim okolnostima, mislim da bih
prilino uivala glumei Miss Marple. Bob-Cat iz zalogajnice. Tog sam
popodneva vidjela i njezin auto, srebrni Land Rover, kao onaj koji su
unajmili Westovi. Slova na registraciji su SNR. Prilino je stariji od
automobila Westovih, no mislim da trogodinjak to ne bi primijetio.
Dolazila je iz smjera Darwina kad sam skretala na glavnu cestu. Tad je
nisam prepoznala, no vidjela sam njezinu registraciju, a dan poslije i
auto ispred zalogajnice.
Skyeino lice se naboralo od usredotoenosti. Sigurno su vidjeli
dijete kad su stigli do kolibe.
Odmahnem glavom. Koliko ja vidim, Barrell i Catton krivi su
samo zbog preljuba, a ja ih neu napadati zbog toga. Ne nuno. Sjetite
se, Archie je bio prestravljen. Mislim da je izaao iz Land Rovera i sakrio
se. Spominjao je mukarca i enu kad ste poslije razgovarali s njim, zar
ne? Sakrio se dok su njih dvoje bili u kolibi, radili ono to su morali.
Mislim da su ubrzo otili, odvezli se i ostavili ga izgubljenog. Uinio je
ono to je mogao. Skrio se unutra, preivio na ostacima hrane koje su
drali ondje te naposljetku, kad vie nije mogao izdrati usamljenost,
krenuo prema cesti. Na svu sreu, Callum i Catrin su u to vrijeme
prolazili onuda.
O, Boe, jadno dijete, promrmlja Skye.
Savidge dlanovima protrlja lice. Ruke su mu nakon toga masne. U
redu, to je mogue. Ali samo to. Puka teorija.
Teorija koju moda nikad neemo moi dokazati. Vidim da Skye
jo razmilja o strahu malog djeaka ostavljenog usred niega. Pitam se
ima li preblago srce da postane doista dobra policijska asnica.
Razgovarajte s Georgeom i Bob-Cat. Obeajte da ete biti
diskretni. Sigurna sam da e priznati da su bili u kolibi tog popodneva i
da je Bob-Cat parkirala auto ispred Estancije ranije tog dana. Vjerojatno
su ve pomislili da je ona bila ta koja je odvela Archieja do kolibe.
Sigurno bi to spomenuli, zar ne? Skye nije uvjerena.
Zato bi riskirali da njihova veza izae u javnost? Archie je
pronaen, nije uinjena nikakva teta. Pretpostavljam da su mislili, to
manje rijei, to bolje. A imam i ovo... Posegnem u dep traperica i
izvuem vreicu. Spustim je na stol tono izmeu Skye i mene. Skye
isprui ruku; Savidge poloi svoju na njezinu.
Treba nam vreica za dokaze, kae on. to je to, go
Grimwood?
Pijesak. Sastrugala sam ga s poda Bob-Catina auta u etvrtak.
Kladim se da je pijesak koji se moe pronai samo na plai kod Estancije.
I kladim se da je s potplata Archiejevih cipela zavrio u autu.
Razgovor prekinut u osam sati i petnaest minuta. Savidge ustane,
pronae istu plastinu vreicu i stavi moju u nju. Rei u da vam
donesu alicu aja, go Grimwood.
Skye ga slijedi, a ja ostanem sama.
Potrajat e neko vrijeme, dva ili vie sati, dok pronau Bob-Cat i
Georgea. ak i ako budu suraivali, nita se nee rijeiti na brzinu.
Mogu pregledati Bob-Catin automobil, sigurno ga nije oistila, no ak i
ako pronau pijesak, ne mogu dokazati da potjee s Estancije prije nego
to ga poalju na analizu. Sve ovisi o tome hoe li golupii priznati sve.
Ne oekujem da u uskoro vidjeti Catrin.
Treperenje plaviastog svjetla na zidu nasuprot prozoru otkriva mi
da je stiglo barem jedno policijsko vozilo. ujem kako polako vozi oko
zgrade.
Uskoro e se pojaviti moj otac, koji e htjeti saznati to se dogaa,
zato me dre tako dugo. Vjerojatno e mu rei da sam priznala. Htjet e
me vidjeti. Pretpostavljam da u smjeti odbiti, pa u to naravno i
napraviti.
Vie nikad ne moram pogledati oca u oi, vie nikad ne moram
gledati kako ne ispunjavam standard koji je ovaj put odredio za mene.
Mislim da je to dobra strana ove situacije za kojom sam tragala.
Vani je tiho. Nestalo je policijsko vozilo. Pretpostavljam da je
nestalo i neposluno mnotvo puno mrnje prema Catrin koje su trebali
utiati. Uskoro e to mnotvo svoj gnjev s Catrin preusmjeriti na mene.
Pokuavajui ne sluati kucanje sata, sjedim i razmiljam o
sinovima, svojim dragim djeacima. Kakav e biti osjeaj ne gledati ih
kako rastu, vidjeti ih samo nekoliko puta na godinu s druge strane stola,
moda slian ovom. Gledati oi koje e svaki put biti drukije,
pokuavati u njima pronai ostatke ljubavi, a vidjeti samo osudu i stid.
Iznenadni val boli zapljusne me tako snano da moram ustati,
kretati se, nasloniti se na hladne, tvrde zidove. Vani je tiina. Pa ipak
nedostatak zvukova djeluje zloslutnije od vikanja i tranja.
Sat otkucava posljednje sekunde ivota za koji se jo uvijek
grevito drim, a ja razmiljam o Sanderu koji je zasluio puno vie nego
mene. Moj suprug dobar je mukarac. Mudar, radian, odan. Pravi
zatitnik svoje obitelji i silno, silno zaljubljen u mene. Da sam se barem
vie potrudila. Toliko toga moe se voljeti na mom velikom, runom
Nizozemcu. Zato to nisam opazila dok sam imala priliku?
Kucanje sata sve je glasnije. Hodam ukrug, zurim u nebo, moda
zadnji vatromet u mom ivotu. Razmiljam o zatvoru. Bit u ubojica
djeteta, neto to nitko ne tolerira. Razmiljam o batinama, zlostavljanju
koje u podnositi, te pomislim da u ga na neki nain srdano doekati.
Razmiljam o ljudima koji su maloprije bili vani, koji su bili eljni
Catrinine krvi. Uskoro e poeljeti moju. Imam osjeaj da se vraaju. Ne
ujem ih, ali osjeam neiju prijeteu blizinu.
Ne mogu razmiljati o Catrin. Svaki put kad pokuam, imam
osjeaj da postoji prepreka koja mojim mislima ne doputa da uu.
Catrin i ja susrest emo se veeras, no to nije susret za koji se mogu
pripremiti. Kad se ona i ja napokon sastanemo, morat u improvizirati.
Tako naposljetku ponem razmiljati o najmlaem sinu. Trebao je
biti najdragocjeniji, posljednje voljeno dijete, ono kojemu ne bih
dopustila da odraste brzo kao njegova braa. Trebao je biti moje najdrae
dijete, moj ljubimac. Umjesto toga bio je uljez, podmetnuto dijete,
neprestani podsjetnik najstranijega to sam napravila. On je bio ivo
utjelovljenje moje krivnje.
Razmiljam o njegovoj koi koja poprima boju bjelokosti, jeftinog
voska. Razmiljam kako mu je hladno, kako je osamljen vani u mraku.
Vidim kako mu se raspada tijelo, kako me doziva njegova dua, kako
doziva ljubav koju sam mu uskratila tijekom ivota.
 Vie ne vidim sat. Ne vidim zidove u sobi. Ne vidim nita osim
svjetlucavih kapljica koje mi iz oiju padaju na stol.

Mirnija sam kad se ponovno otvore vrata. Poloila sam glavu na stol,
vlanu od suza i znoja, punu bolnih toaka jer sam njome vjerojatno
udarala u tko zna to. Nadam se da nema krvi jer bi se tako samo
odugovlaila cijela situacija. Policijski asnik s recepcije. Donio mi je aj.
Stigao je va suprug. Dok sputa alicu, drei se podalje od
mene, susretnu nam se pogledi. Zna. Ne uzmakne, no vidim kako se
njegov mozak povlai od udovita pred njim.
Navikni se. Odsad e ovako reagirati cijeli svijet. Neto je rekao.
Saberi se. Sander. Uspio je uhvatiti let.
Ovdje je? U postaji?
Kratko kimne glavom. Nepotrebne rijei nisu za one poput mene.
eli li me vidjeti?
Da.
Moram li?
Slegne ramenima. Da je u njegovoj moi, prisilio bi me da se
suoim sa suprugom, te svjedoio tome. Odluite sami.
Ne elim ga vidjeti. Recite mu da su djeaci kod bake i djeda.
Rei u mu da dvojica jesu.
Vrata se zatvore, a klju okrene u bravi. Pijem aj. ekam.
Kad sljedei put zaujem kako se otvaraju vrata, stojim kraj
prozora, vrsto se drim za reetke. Lagani vjetar prodire kroz loe
postavljeno okno na prozoru, unosi miris dima od treseta i gorue soli
koji je uvijek u zraku na No lomae. Spaljujemo naplavljeno drvlje i
vatru odravamo tresetom jer nemamo mnogo stabala i jer drvo uvijek
visoko kotira. Promatrala sam vatromete kako lete prema zvijezdama u
koje se ele pretvoriti i razmiljala da bih u paralelnom svijetu sada
mogla biti kod kue, udobno sjediti u naslonjau kraj prozora s
najmlaim sinom u krilu. Vatrometi ga ne bi straili iz daljine. Iz
daljine, u mojim rukama, zaljubio bi se u neobinu, prolaznu ljepotu
vatre koja leti nebom.
Oivje u visini zrak,
I stostruk planu krije
Tvoj je suprug bio ovdje, Rachel. Skyein glas.
Znam. Vatromet polagano dosee vrhunac. Eksplozije su sve
intenzivnije. Banenje e naravno potrajati do dugo u no, ali zabave e
biti privatne. Ako se za bistrih noi popne na uzvisinu, moe gledati
sve zabave s vatrometima na Falklandu.
I amo-tamo, na sve strane
Vidje se zvijezda ples.
Molim?
Samuel Coleridge. I dalje gledam u nebo. Pjesma o starom
mornaru. Vatromet me podsjetio na nju. to si ono rekla o mom
suprugu?
Otiao je potraiti Christophera i Michaela. Odvest e ih kui.
U mislima se zahvalim suprugu jer je veeras stigao kui, jer
djeaci nee biti sami.
Skye stoji s jedne strane vrata, a Savidge s druge. Policajac u
uniformi je u sredini. Izgledaju kao odred za smaknue.
Razgovarali smo s Georgeom Barrellom i Robertom Catton.
Savidge prvi razbije tiinu. Priznali su vezu i da su tog popodneva bili u
kolibi. Sutra e doi odvojeno i dati slubene izjave. Oboje naravno
tvrde da nisu znali da je djeak s njima, no...
Nikad to neete dokazati, pa nemojte ni pokuavati, prekinem
ga.
Savidge izgleda kao da me eli oamariti, a ja odluim da ga vie
neu provocirati. Moramo krenuti dalje.
Idemo. Pokae navrata.
Kamo idemo? Ne pomaknem se. elim vidjeti Catrin.
Pristala je, na moje veliko iznenaenje. Svi smo u sobi za
sastanke. Hajde, protratili smo dovoljno vremena.
 Potpuno se slaem. Slijedim ga najbre to mogu. Skrenemo na
dnu hodnika gdje jo jedan policajac dri otvorena vrata koja vode u
sobu za sastanke. Catrin sigurno eka unutra. Zamiljam kako gleda kroz
prozor, kako joj je rasputena duga kosa, kako se u zadnji tren okree
prema meni.
To se naravno ne dogodi. Catrin nikad nita ne radi zbog dojma i
nikad joj ne bi palo na um glumiti zbog publike. Ona je i dalje
najskromnija osoba koju poznajem. Tiho sjedi za stolom i ne podie
pogled dok ulazim.
Odvode me do stolice njoj nasuprot. U odjei je koja joj je
prevelika. Pamune hlae stegnute su joj oko struka. Majica skriva
koliko je mrava. Kosa joj je svezana elastinom gumicom. Ruke su joj
sklopljene i poloene na stol. Zuri u njih. Utjelovljene je smirenosti,
osim to joj se tresu prsti desne ruke. Lice joj je mravo, izdueno. Bore
kojih se sjeam izraenije su nego prije tri godine. Sad su bore tuge, a ne
samo brazde od vjetra i sunca.
Svi zauzimaju svoja mjesta u sobi. Skye s moje desne strane,
Savidge s moje lijeve. Druga dva policajca sjedaju kraj Catrin. Dvije smo
suprotstavljene vojske, osim to postoji samo jedan neprijatelj, a to sam
ja. Svi navedemo svoja imena nakon to upale magnetofon. Kad je Catrin
na redu, glas joj pukne kao da ga dugo nije rabila. Nakalje se i pokua
iznova.
U redu. Savidge pokua preuzeti kontrolu. Go Grimwood,
eljeli ste razgovarati s gom Quinn, i ona je pristala. Go Quinn,
obavjetavam vas da u bilo kojem trenutku moete prekinuti ovaj
razgovor ako to poelite. Niste obavezni razgovarati s gom Grimwood.
Mogu li vas obje podsjetiti da ste jo uvijek pod kaznenom
odgovornou?
Vani se uje tunjava, pa zvuk nogometne lopte utnute u zid.
Jedan od policajaca u uniformi ustane i tiho kae nekoliko rijei u
telefon na zidu. Ne mogu skinuti pogled s Catrinina lica. Ona ne moe
skinuti svoj s rukava majice.
 U redu, go Grimwood, dobili ste to ste eljeli. Moete li nam
sad, molim vas, rei to ste napravili s Peterovim tijelom?
Ona tad podigne pogled. Mirne sive oi. Zure u moje, i znam da
nee skrenuti pogled dok ne izaemo iz sobe. elim da Rachel kae
meni ono to je rekla vama. Glas joj je ostao isti. Moda je malo drhtav,
ali u osnovi je isti.
To smo ve obavili. Savidge govori tiho kao da je Catrinina
mirnoa prela na njega. Ponovili smo vam to je rekla. Ne moramo sve
to prolaziti jo jednom.
Moram to uti od nje. Catrin se obraa njemu, a gleda mene.
elim da mi kae kako je ubila svog sina.
Oekivala sam to. Spremna sam. Kao to sam maloprije ispriala
Skye i Savidgeu, ponovim da sam vidjela kako se autom zaustavila kraj
moje kue, da sam gledala kako podie Petera i kako ga vraa u vrt.
Podigne obrvu; ne skida pogled s mene.
Ponovim da sam je vidjela kako se sputa brijegom, oslobodivi je
upletenosti u nestanak mog sina. Ona i dalje uti. Vratim joj slobodu,
oslobodim je krivnje, omoguim joj budunost s mukarcem kojeg voli.
Povjerim joj svoj ivot, a ona mi nita ne ponudi zauzvrat. Nita osim
svoje pozornosti.
Nita ne izostavim. Gotovo od rijei do rijei ponovim priznanje
koje sam dala Skye i Joshu. Policajci, koji ga dosad nisu uli, okirani su
prepoznajem to prema nainu na koji diu, na koji se pogledavaju no
Catrin nije potresena.
Stavila sam ga u prtljanik auta. Ne mogu rei tijelo. Znala
sam da e se dii velika buka. Ljudi e ga traiti. Sakrila sam ga kako bih
se kasnije pobrinula za njega.
Sive oi trepnu i ovlae se. Opet trepnu. I dalje me gledaju.
To je sve, zavrim. Sad znate razlog i nain na koji sam ubila
svog sina.
Svi ekaju Catrin. Na trenutak ne uini nita. Zatim digne ruke i
pljesne dlanom o dlan, jedanput, dvaput, triput. Usporeno pljeskanje
koje razbije tiinu u sobi. Nitko se ne pomakne. Kao da nas je zaarala.
Ne mogu odvratiti pogled. Igramo igru koju smo voljeli kao djeca,
natjeemo se tko e dulje zadrati pogled. Gubi onaj koji prvi skrene
pogled. Uvijek bi pobijedila. Ovaj put nee.
Vani se rasprskava vatromet. Netko ga je zapalio tik do zgrade. Na
zidu iza Catrin vidim odraz crvenih, plavih i ljubiastih iskri. Nisku
srebrnih zvijezda. Pucnjevi i tutnjava potraju gotovo cijelu minutu prije
nego to opet zavlada tiina. Nestala je arolija.
U redu. Savidge je odluan. To je to. Napravili smo to ste
traili, go Grimwood, napravili smo to ste traili, go Quinn. Sad
elim znati gdje je dijete.
ekam da Catrin progovori. Ona eka mene.
Go Grimwood. Rachel. Savidge zna da je riskirao dopustivi
susret Catrin i mene. Uhvatila ga je panika da se nije isplatilo. Zbog
vae obitelji, zbog svih, ukljuujui vas, recite nam gdje moemo nai
Petera.
Ne moe. Catrin je to rekla ni ne pomaknuvi usne, ali sam ja
toliko fiksirana na njezine oi da ne vidim nita drugo. Ne zna. Lae.
Molim? Skye zacvili kraj mene. Mukarci se pogledavaju. Catrin
i ja se i dalje natjeemo u zurenju, a ja se pritom molim kao to se nikad
dosad nisam molila. Usne joj se pomaknu, trznu.
Uvijek je bila manipulativna krava.
etvero policajaca ukoi se na svojim mjestima, laktom odgurnu
stolicu ili to namjeravaju napraviti. Svi pogledaju Catrin, pa mene, kao
da oekuju da e svaki tren jedna od nas skoiti na onu drugu.
O, molim te, Boe, molim te, Boe, molim te, Boe.
Catrin se uspravi prije nego to skrene pogled s mene i usmjeri ga
na Savidgea.
Nisam sigurna da mogu disati. Ne dok...
Rachel nije ubila Petera. Ton joj je preziran, gotovo sumnjiav.
Sramite se to ste to uope mogli pomisliti, Joshu Savidgu. Poznajete je
od djetinjstva, to vam je?
Priznala je. Skye kao da se boji Catrin. Snimili smo priznanje.
Vani se opet zauje tranje. Ignoriramo ga.
 Priznala je jer misli da sam ga ja ubila. Catrin me ponovno
pogleda. Misli da mi to duguje. Ona je unitila moj ivot, zato mi
zauzvrat daje svoj. Dopustit e da ostanem nekanjena za smrt njezina
sina, ona e umjesto mene odleati zatvorsku kaznu jer misli da je to
jedini nain da se iskupi.
Ne razu... Savidge zvui kao da e briznuti u pla. Ne mogu ga
pogledati. Ne mogu maknuti pogled sa ene koja moj ivot ima u svojim
rukama.
Ta ena se nasloni kao da je posve oputena. Moda je vidjela
kako sam podignula Petera s ceste, ali nije mogla vidjeti kako ga sputam
u vrt. Ne mogu se vidjeti dvorina vrata s prozora njezine sobe.
Razdraeno pogleda ukrug. Mili Boe, bila sam u toj sobi bezbroj puta.
Znam to se moe, a to se ne moe vidjeti s tog prozora. Vidjela je kako
sam podignula njezina sina, uhvatila ju je panika, dotrala je kako bi ga
zatitila, no mene vie nije bilo kad je stigla u vrt. Ni njega.
Rachel, je li to istina?
Rukama se drim za stol. Past u ako ga pustim.
Catrin nije gotova. Osim to je moja nekadanja najbolja
prijateljica malo lukavija. Pretpostavlja da joj to neu dopustiti. Da u
popustiti u zadnji tren i priznati, rei vam to sam napravila s Peterom i
gdje je. Voljna je riskirati odlazak u zatvor kako bi dobila natrag tijelo
svog sina. Toliko voli toga malog djeaka za kojeg tvrdi da ga je ubila.
Zatrese glavom i neto se smeka na njezinom hladnom, ozbiljnom licu.
Ti jadna, jadna, glupa kravo.
Nisam namjeravala jecati, jednostavno si ne mogu pomoi. Dolo
je niotkuda. Odjednom me dre i Skye i Josh, pokuavaju me zaustaviti
kako glavom ne bih lupala o tvrdu povrinu stola. Naposljetku, nakon
cijele vjenosti, a zapravo samo nekoliko minuta, sjedim mirno na
stolici. Skye je stegnula ruke oko mene, imam osjeaj da to nije
obuzdavanje nego zagrljaj. Josh je unuo kraj mene. Glasno die.
Sluajte, obje u vas optuiti ako ne dobijem odgovore. Znam da
ne misli ozbiljno. Zbunjen je, nesretan i zaprepaten kao i svi mi ostali.
Osim, moda...
 Catrin eka da se smirim, da prestanem jecati, da je opet pogledam
u oi.
Molim te, kaem. Znam da u je preklinjati, pasti na koljena ako
moram. Uinit u sve kako bih posljednji put vidjela svoga malog
djeaka. Osjeam kako mi se raspada lice, znam da u opet poeti
plakati.
Rach. Nagnula se preko stola. Dvojica nadglednika uine isto,
spremni da je povuku natrag. Sluaj.
Mislim da je njezin glas jedino to mi moe vratiti zdrav razum.
Provela sam tri godine razmiljajui kako u te povrijediti. Tri
godine u mojoj glavi nije bilo niega osim jada i glupih planova osvete.
Neke sam i zapisala. Zato sam ovdje. Svi znaju da je etvrtak bio poseban
dan. etvrtak je bio dan kad sam sve namjeravala privesti kraju.
Ne mogu ovo podnijeti. Mislila sam da sam dovoljno snana.
Nisam.
Rachel, sluaj me, pogledaj me. Namjeravala sam te nazvati u
etvrtak, oko tri sata, prije nego to se djeaci vrate iz kole.
Namjeravala sam ti rei da moramo razgovarati, da sve ovo predugo
traje.
Namjeravala sam ti predloiti da isplovimo s mojim brodom kako
bismo mogle biti same, kako nitko ne bi znao to radimo, da nas nitko
ne bi mogao prekinuti. Znala sam da e pristati.
Da. Pristala bih. Odmah bih pristala.
Catrin me gleda u oi, a usne kao da joj se blago izvijaju u neto
nalik na osmijeh. Namjeravala sam isploviti iz luke, a kad bismo se
dovoljno udaljile od kopna da nas nitko ne moe vidjeti, upucala bih te
pitoljem za uspavljivanje.
To nitko nije oekivao. Vidim to po trzajima, smetenom mrtenju,
nervoznim oima.
To je bilo riskantno. Catrin ignorira policajce. to se nje tie, u
sobi smo bile samo nas dvije. Znam koliko otprilike tei, izraunala
bih koliinu anestetika koja mi je potrebna za sisavca sline teine. No
razliite vrste razliito reagiraju na lijekove. Postojala je mogunost da
u te ubiti.
Nisi me namjeravala ubiti?
Njezine sive oi ledene su poput elika. Naravno da jesam.
Sporo.
U sobi se opet promijeni raspoloenje. Savidge se nakalje, ali ini
se da ne zna kako zapoeti. Skye, koja je na podu kraj mene, razbije
tiinu. Kakav je bio plan? Kad ako bi se probudila Rachel?
Ile bismo na jug.
Policajci oko nas razmijene poglede. to znai >na jug<? upita
jedan od asnika.
Nita, odgovorim, jer mi je tim etirima rijeima tono rekla to
je bio plan. Umrle bismo zajedno, zar ne? Nakon nekoliko dana, tjedna
ili vie, more bi progutalo mali brod i mi bismo bile izgubljene.
Catrin nagne glavu. Planirala sam da potraje barem nekoliko
dana. Dovoljno vremena kako bi mogla razmiljati o tome to slijedi. to
ostavljamo za sobom. Nekoliko dana agonije nije se doimalo dovoljnim,
ali nisam mogla smisliti nita bolje.
Sve dok nisi vidjela Petera na cesti? kae Savidge. Odjednom si
imala mnogo bolji plan. Odluila si uzeti dijete, a ne majku.
Da.
To je to. Doao je trenutak. Posegnem za Skye, no ona se
odmaknula. Ne mogu je potraiti pogledom. Ne mogu maknuti pogled s
Catrin.
Duboko uzdahne jer se njezino priznanje, kao i moje, pokazalo
iscrpljujuim. Kad sam tog dana vidjela Petera na cesti, zaustavila sam
auto, izala i pokupila ga. Kao to si i sama vidjela.
elim da prestane. Predomislila sam se. Ne elim to uti.
To je bio drugi put u dva dana da sam u rukama drala malo
dijete. Archie je, kad sam ga pronala, bio previe u oku i promrzao da
bi mogao ita drugo nego stisnuti se uz mene, no Peter je bio posve
drukiji. Zagrlio me je oko vrata i naslonio lice na moje rame, kao to je
to radio Kit u njegovoj dobi.
 Gleda me, ali nije usredotoena na mene. Odlutala je, ponovno
proivljava trenutak kad je Petera drala u rukama. Mislim da je
zasvjetlucala suza u njezinom oku.
I... potie je Savidge.
Vratila se, trepne, slegne ramenima. I sve se promijenilo.
Savidge otvori usta, ali mu ona ne prui priliku.
Znala sam da nikad ne bih mogla ubiti Petera. Opet se izravno
obraa meni. Vie nisam eljela ubiti ni tebe. Odnijela sam ga do
ograde i spustila u vrt. Okrenula sam auto i spustila se niz brijeg. Kad
sam posljednji put vidjela tvog sina, Rachel, bio je iv i zdrav.
Imam osjeaj da opet cijelu vjenost zurimo jedna u drugu.
Sve dok nas ne prekine Savidge. Catrin, ako nisi uzela Petera,
zato si odjurila do broda? Zato te satima nije bilo?
Nakratko skrene pogled s mene. Morala sam razmiljati.
Mjesecima sam planirala da e moj ivot zavriti u etvrtak. Morala sam
se suoiti s milju da nee. Da neu umrijeti i da neu ubiti Rachel.
Zato nam sve to nisi rekla ranije?
Ozlojeeno zatrese glavom. Ne bi previe pomoglo mom sluaju,
zar ne? I bilo je posve nevano jer je, to se mene tie, Peter bio u
najboljem redu kad sam ga posljednji put vidjela.
ini se da gubi interes za Savidgea, pa se opet okrene prema meni.
Znam to se dogodilo tog dana, kae. Zna, kad su poginuli Ned i
Kit?
Ne mogu nita osim nastaviti zuriti u nju. Ona zna? Zna to sam
napravila tog dana?
Znam to si osjeala za Bena. Tuno odmahne glavom. Nitko ne
plae pet sati na prijateljiinoj svadbi. Znam da si znala za Calluma.
Slegne ramenima. Pretpostavljam da je iskuenje bilo preveliko.
Posegne za mnom, no stol je preirok. U redu je, kae, a na licu
joj se pojavi neto nalik na osmijeh. Osmijeh saaljenja. Bolje ita nego
nita. Zna, da se nije dogodilo nesrea, vjerojatno bi mi napravila
uslugu. Doista, u redu je.
 Nisam znala da patnja moe tako boljeti. No negdje daleko u
svemiru, zubac kotaa sjeo je na svoje mjesto. Kotai se opet okreu, bez
zapinjanja.
Albatrosovu krv te sprat
On mi, i spasit duh.
Jako mi je ao, kaem.
Njezino malo, mravo tijelo oputa se dok se oslobaa mrnje
prema meni. Zna da to vidim. Znam, kae.
Ako postoji neto, bilo to, to mogu napraviti...
Kratko, gotovo zaigrano pogleda uokolo. Naravno.
Zvuk struganja drveta po podu. Dosta. Savidge je na nogama.
Pozvat u efa. Razdvojit u vas. Otkrit emo istinu na ovaj ili onaj
nain.
Otvorim usta. Catrin me preduhitri.
Nemoj biti takva budala, Joshu. Dovedi Stopforda, dovedi cijelu
prokletu policijsku postaju, ali nee postii nita razdvojivi nas. Rekle
smo ti sve to znamo. Rachel nije ubila Petera. Ne bi ga mogla ubiti ni
da joj je vlastiti ivot na kocki.
A Catrin ne zna lagati. Obraam se Joshu, ali gledam u najbolju
prijateljicu.
Ona mi uzvraa pogledom. Za razliku od tebe. Ti si prokleti
strunjak u tomu.
No nikad nisam mogla prevariti tebe, zar ne?
Naznaka osmijeha. Potom se opet obrati Savidgeu. Joshu, hajde.
Usredotoio si sve svoje napore na nas, a nitko ne trai Petera. Ne traite
ga otkad ste odluili da sam ga ja otela.
Nije ga uvjerila, vidim to na njegovu licu. Danas je imao dva
osumnjienika, nee nas pustiti obje bez borbe.
Kucanje na vratima. Otvore se. Policajac s recepcije. Joshu,
trebam te na trenutak.
Daj mi minutu, Neile.
Ne, odmah. Ozbiljno, Joshu.
 Boe dragi, to je?
Policajac pogleda uokolo kao da pokuava donijeti odluku.
Callum Murray je u sobi za ispitivanje. Tvrdi da je ubio Petera
Grimwooda.
S ama sam u sobi za ispitivanje. Catrin su vratili u eliju. Callumov
dolazak a da ne govorimo o njegovom priznanju zapanjio nas je
sve, ali Savidge je dovoljno razborit i zna da nasamo mora razgovarati s
njim.
Prolo je deset minuta, sigurno jo nisu upisali ni sve njegove
podatke. Nemamo vremena za ovo. Moje je dijete negdje vani. Peter.
Poela sam aptati njegovo ime sebi u bradu poput mantre. Peter, Peter,
Peter.
Ne mogu sjediti. Koraam gore-dolje, udaram akama po zidovima,
ali ne glasno kako bih privukla pozornost jer vie ne smijem tratiti
vrijeme. Provirim u hodnik i ne vidim nita. Odem do prozora i
pogledam u nebo.
Ne vjerujem. Nije to uinio mukarac na ijem sam ramenu jutros
plakala. Oduvijek mi se sviao Callum. On je velik, ljubazan, vei od
ivota u svakom pogledu i, da, moda ima mranijih strana, nitko tko je
proao ono to je on proao u ratu ne moe ostati neoteen, ali on svoja
mrana mjesta dri za sebe i sakrivena. Nikad nisam pomislila da je
opasan.
Moj tata ga iznimno cijeni, a on nikad ne grijei u pogledu ljudi.
Mene je svakako davno ispravno procijenio.
Callum ne bi mogao ozlijediti moje dijete. A vie ne vjerujem ni da
je to uinila Catrin. Pogledala sam je u oi. Catrin to nije uinila.
Jesam li ja? Jesam li ga ja ubila i izbrisala to iz sjeanja? Je li to
uope mogue? Ako se ovo nastavi, poet u vjerovati da je sve mogue.
Vratim se u prolost. Gledam Catrin kako se s Peterom u rukama vraa
prema autu, gubim je iz vida (bila je u pravu), istravam iz sobe, iz kue,
pretravam vrt.
Vani zatutnji motor, a ja se automatski odmaknem od zida. Buka
se nastavlja, sve je glasnija. Uslijedi naglo ubrzanje. Povuem se, gotovo
do vrata, a kamion se zaustavi. Njegovi farovi zasvijetle kroz prozor.
Potom, isto toliko brzo, motor zacvili, kotai zakripe po cesti i kamion
odjuri.
Unutar zgrade ujem tree korake. Oglasi se jo jedna sirena, no
ona se penje brdom prema lomai.
elim lupati po vratima, znati to se dogaa, ali u zgradi
jednostavno nema dovoljno ljudi da se bave mojom histerijom. Moda
gubim razum, ali moram to initi tiho.
Neto se dogaa gore kod lomae, inae bi ovdje bilo vie
policajaca. Molim Boga da je Sander bio dovoljno pametan i odvezao
djeake kui; da su, gdje god bili, moja tri mukarca na sigurnom.
Krene alarm koji zaglui sve vanjske zvukove. ujem jo treih
koraka u zgradi.
Bijeg? Callum se predomislio i pobjegao?
Alarm nastavi zvoniti, bolno prodorno. Netko je na vratima.
Napravim korak unatrag, a Skye ulijee. Odjenula je reflektirajuu
jaknu.
Uzmi kaput. Ne priekavi da se pomaknem, zgrabi ga s naslona
stolice na kojoj sam sjedila.
to se dogaa? upitam bez razmiljanja iako iz hodnika
nedvojbeno stie blagi miris dima. Skye ga je unijela u sobu, prilijepio se
za nju poput jeftinog parfema.
Netko je bacio raketu kroz prozor. Zapalio se glavni ured. Izvue
lisiine. Bojim se da ti moram staviti lisiine. Narednikova zapovijed.
Dim je gui u hodniku, negdje u blizini ujem praskanje dok me
Skye, sada lisiinama vezana za mene, odvlai do recepcije.
Dii najmanje to moe dok ne izaemo. Uhvati je napad kalja.
 Peku me oi. Iza nas zauju se koraci, no ne okrenem se.
Protrimo kroz zatitna vrata u recepcijski prostor. Neil, policajac s
recepcije, rupiem pokriva usta i dri ulazna vrata otvorena.
Dim nas je pretekao, sve je gui na hladnijem zraku. Skye me
gurne van, izvan njegova dosega, onkraj vala topline koji je svake
sekunde sve jai. Osjetim veliko olakanje na hladnom, istom zraku.
Prozor se razleti u krhotine dok nas slijedi Catrin, lisiinama
vezana za policajca u uniformi. Slobodnom rukom protrlja oi i pogleda
uokolo. Pogled joj ne zastane na meni nego na Callumu. On je ve na
parkiralitu, takoer vezan, stoji sa svojim nadglednikom kraj
policijskog minibusa. Pogled mu je sputen, a ramena mu se sa svakim
udisajem vidno podiu.
Josh Savidge zadnji napusti zgradu. Vatrogasci? upita.
Neil podigne ruke. Na putu. Pogodi gdje su svi?
John velikim koracima stie do nas. Svi u autobus. Provjeri
depove. Idemo. Ne znamo tko je bacio raketu, ali ja vas troje neu
ostaviti vani.
Kamo ide? upita Neil.
Josh ne zna. To se jasno moe proitati s njegova lica. Moete me
dobiti putem radija, kae. Pokuajte dobiti efa.
Odvlae nas i navode prema minibusu. Josh je upalio motor i
krenuo s parkiralita prije nego to smo uspjeli sjesti.
Gradska vijenica, predloi Skye.
Loa ideja, piskutavim glasom odgovori Callumov policajac.
Veeras e biti prepuna ljudi. Doista u to mnotvo eli ubaciti troje
ubojica djece?
Koje sranje. Josh se nasloni na upravlja. Zaustavili smo se
nasred ceste.
Katedrala? predloi policajac vezan za Catrin.
Nou je zakljuana, kae ona. Joshu, vozi do zaklade. Na
trijemu je sakriven klju. Nitko nas ondje nee traiti, a autobus moe
sakriti sa stranje strane.
 Josh shvati da to ima smisla ili se u ovom trenutku hvata za
slamku. Otpusti konicu te krene prema uredima u Ross Roadu gdje radi
Catrin.
Svi izaemo kod zaklade. Nema nikog. Ili se dobro skrivaju. Zrak
je ispunjen dimom od brojnih lomaa. Kao da je magla prekrila cijele
Falklande, a bezbrojni vatrometi podsjeaju na topovsku paljbu.
Catrin pronae klju. Ulazimo. Nakon to su vrata zatvorena i
zakljuana, Catrin i meni skinu lisiine. Ona nas odvede do sobe za
sastanke. Jezivo nalikuje na onu koju smo napustili u policijskoj postaji.
Ona spusti aluzine. Odsjeeni smo od svijeta.
Callum je i dalje u lisiinama. etiri policijska asnika nee
riskirati s bivim vojnikom tekim devedeset kilograma. Odvedu ga do
glave stola i on sjedne, odvojen od nas ostalih.
to sad? Jo uvijek ne moe nikoga pogledati u oi, najmanje
mene. to slijedi?
Uslijedi svaa. Josh inzistira da priekamo Stopforda i ostale da
nam se pridrue. Mora se slijediti procedura, kae, a nas troje
osumnjienika mora odvojeno biti ispitivano.
Catrin se ubaci, uvjerava ih da e previe potrajati dok Stopford
stigne ovamo i sazna sve novosti. A on ba i nije brz u donoenju
odluka, podsjeti. Glupo je razdvajati nas, kae. Svaki put kad netko
od nas neto kae, morate to provjeriti s ostalima. Bit emo ovdje cijelu
no. A dok se mi ovdje kolebamo, Peter je negdje vani.
To je postala Catrinina mantra. Svaki put kad nas pouruje,
podsjea nas da je Peter negdje vani, eka da ga pronaemo. Da ja nisam
ovdje, sigurna sam da bi netko napomenuo da je Peter mrtav i da
nekoliko sati ne predstavlja veliku razliku. No ja sam tu, pa to nitko ne
uini.
Nikad neemo moi podii optubu ako zabrljamo razgovor,
Skye upozori Josha.
Priznao je, kae jedan od policajaca. Presuda je gotova stvar.
A ja sam uo tri jebena priznanja tijekom jedne veeri, ljutito
odvrati Josh. Oprostite ako ih vie ne mogu shvatiti ozbiljno.
 Uslijedi gotovo deset minuta Catrininog uvjeravanja, i ja se svako
toliko ubacim. Josh eka pojaanje, no njegovi se pokuaji da sazna vie
od Neila u postaji izjalove. Posve je razumljivo da je policajev prioritet
sprijeiti da zgrada ne izgori do temelja. Callum kao da je upao u trans.
Josh se naposljetku sloi iako mu se u oima jasno vidi koliko je
sumnjiav.
Catrin pronae kazetofon. Provjere je li ispravan, upale ga, a mi
svi navedemo svoja imena, Callum je posljednji.
Crveniji je u licu nego obino. Ima onu vrstu svijetle puti kroz
koju se vidi svaka emocija. Glasno die, no ini se dovoljno smirenim.
Dok ne opazi njegove ruke, vrsto stisnute iza lea. Te se ruke ne mogu
zaustaviti.
Josh je sjeo na zaelje stola nasuprot Callumu. Deset minuta do
jedanaest. Vani je potpuni mrak.
Recite nam to se dogodilo tijekom popodneva treega studenog,
zapone Josh. Kad je nestao Peter Grimwood.
Callum proguta pljuvaku. Bio sam zabrinut za Catrin. Ne
pogleda je iako ona nije skinula pogled s njega otkad smo uli u
prostoriju. Znao sam da je vidjela fotografiju u Daily Mirroru. Znao
sam da e biti uzrujana. elio sam je pronai, uvjeriti se da je dobro.
Pogleda udesno, na trenutak sretne njezin pogled. Na rubu je da
neto kae, no samo odmahne glavom.
Slijedio sam je u autu. Pogleda u mom smjeru. Uzbrdo do tvoje
kue, Rachel. Mislio sam da ne bi trebala biti sama.
Koliko je bilo sati? upita Josh.
Nekoliko minuta do etiri. Poelo se smraivati. Pogleda Catrin
kao da eka da to potvrdi. Ona se doima zbunjenom. Catrin, koja je bila
hladna kao led kad sam priznavala da sam ubila vlastitog sina, poela se
raspadati kad je Callum poeo govoriti.
U redu, nastavite, molim vas.
Nisam trebao voziti. Osjeao sam da se pribliava napad.
Napad?
 Blackout. Ne, to nije prava rije, nisam epileptiar, ali imam
epizode.
Soba je puna zbunjenih lica.
Bolujem od posttraumatskoga stresnog poremeaja. Imam
flashbackove o ratu. Znaju potrajati nekoliko sati, a poslije se gotovo
uope ne sjeam gdje sam bio ili to sam radio.
Sad je svima za stolom jasnije o emu govori. Svi smo uli za PTSP.
Moe li netko potvrditi te flashbackove?
Dr. Pirrus. Odlazim k njoj ve nekoliko godina. I Catrin. Skoro
sam je zadavio prije nekoliko dana.
Catrin je rukama prekrila lice na spomen flashbacka. Sad ga gleda
preko vrhova prstiju. Nisi me ozlijedio. Ne istinski. Ja sam tebe vie
ozlijedila.
Pogled mu je blag. Ti se zna braniti. Ali zamisli da mi u ruke
padne dijete...
Uznemireni pogledi okreu se prema meni. Usredotoim se na
disanje, znam da e me izvesti iz sobe ako pokaem da sam previe
uzrujana. Gledam u jednu toku na zidu, iza Catrinine glave. Pokuam
ne gledati Calluma, ne razmiljati o tim snanim rukama na mom
djetetu.
U redu, slijedili ste Catrin na Airport Road i predosjeali napad?
Tako je. No prije nego to sam stigao do kue Grimwoodovih,
prije nego to sam je uspio vidjeti, Catrinin Land Rover vratio se
velikom brzinom niz cestu. Nisam siguran je li me vidjela, iako je
projurila kroz grmlje kako bi prola kraj mene. Odjurila je dok sam ja i
dalje iao smjerom.
Vidjela sam te, kae Catrin.
Bio sam u iskuenju da odem kui, da te pustim. Sad se izravno
obraa njoj. No shvatio sam da si vjerojatno krenula prema brodu, a to
mi se nije inilo dobrom idejom. Zato sam se odvezao do vrha kako bih
se okrenuo i slijedio te do luke.
 Nekoliko minuta prije etiri, kae Josh. Catrin je upravo
spustila malog djeaka u vrt, Rachel ju je vidjela s prozora te potrala niz
stube. Nastavite, molim vas.
U tom se trenutku ve vozim prebrzo. Zabrinut sam za Catrin.
Gubim se.
Gubim? Ovaj put Skye.
Gubim kontrolu. Osjeam kako se javljaju flashbackovi.
Skoro je etiri sata. Sigurno ste dotad stigli do kue?
Skoro je etiri sata. Callum je kraj kue, a ja sam gdje? Obuvam
cipele? Ne, bila sam bosa kad sam istrala tog dana.
Stigao sam do kue. Callum nastavlja s priom. Vozio sam
prebrzo. Nisam bio usredotoen. Peter je opet izaao na cestu. Udario
sam ga, izravno. Poletio je, pao na haubu, pa vjetrobran, a potom nestao
ispod kotaa.
Blijeda kao krpa, Catrin pogleda Calluma, mene, pa opet njega. Ne
reagiram. Ne mogu. Mislim, bilo je brzo. Nije ga bilo strah. Nije patio.
Vjerojatno ga nije jako boljelo. Mogu si to nastaviti govoriti, zar ne?
Nesumnjivo ima gorih naina na koje mali djeak moe umrijeti.
Callum i dalje pria. Naravno, zaustavio sam auto. Izaao, ali
djeak je bio mrtav. Odmah sam znao. Da nije, uinio bih neto, nazvao
nekoga, znam da bih. No vidio sam dovoljno leeva da znam kad se
nekome vie ne moe pomoi.
Mrtav na mjestu. Ako mora biti mrtav, to je najbolji nain, zar ne?
Shvatim da me Skye dri za ruku. Stisnem joj ruku kako bi znala da sam
joj zahvalna.
to si napravio s njim? upita Josh.
Callum ne gleda ni u koga dok nastavlja s priom. Podigao sam
ga, zamotao u pokriva iz auta i stavio straga u kutiju za vatreno oruje.
Zatim sam se okrenuo i spustio brijegom. Mislim da sam otiao do luke,
nastavio traiti Catrin, ali nisam siguran u taj dio.
Tono ono to sam ja tvrdila. U mojoj glupoj, izmiljenoj prii,
rekla sam da sam ga stavila u prtljanik auta. Sad plaam za to.
 Niste sigurni u taj dio? Skye je pustila moju ruku. Jasno se
sjeate nesree, ali se ne sjeate to se napravili netom poslije?
Ne tono. Duboko udahne, spreman je pokuati ponovno.
Rekli ste prije nekoliko sekunda da se sjeate malo toga kad imate
flashback, kae Skye. Samo prizora iz rata. A ipak se sjeate da ste
udarili Petera i njegovo tijelo stavili u prtljanik?
Morat ete me posluati do kraja, ljudi.
Josh se nakalje. Nastavi, Callume. Pusti ga da dovri, Skye.
Neto kasnije tog dana rijeio sam se njegova tijela, kae Callum.
Nisam siguran kad, mutno se sjeam, ali znam da sam se odvezao do
litica iznad Port Pleasanta.
Catrin podigne glavu kao pas koji je nanjuio trag.
Skrenuo sam s ceste, pribliio se rubu koliko sam mogao, pa
izvadio Petera iz auta. Bacio sam ga preko ruba litice.
Skye opet zgrabi moju ruku. To vie nije vano, govorim samoj
sebi. Vie ga nije moglo biti strah. Vie ga se nije moglo ozlijediti.
Narednie, mislim da bih trebala izvesti Rachel.
Dobro sam, kaem, iako tako snano stiem njezinu ruku da
sumnjam da ona jest. Hvala ti, Skye, ali dobro sam. Nastavite, molim
vas.
Jesi li vidio kako je udario u dno? upita Josh nakon to me
zabrinuto pogledao.
Callum odmahne glavom. Nisam gledao. Mislim da je bila plima.
Vjerojatno sam pretpostavljao da e ga odnijeti struja.
Pitam se jesam li izgubila svijest. Ne vidim nita. Netom poslije
shvatim da sam zatvorila oi.
Zato niste prije nita rekli? upita Josh. Zato ste doli sada?
Niega se nisam sjeao. Nisam imao pojma dok nisam vidio otisak
stopala na kompjutoru u postaji.
ekaj, ekaj. Otisak stopala?
To su sada samo glasovi koji se vrte u mraku.
 Neto ranije danas otiao sam u postaju. Bilo je nekoliko
policajaca u stranjoj sobi, no morali su neto obaviti pa sam ostao sam.
Pogledao sam tvoj kompjutor, Skye, i pronaao otisak stopala koji ste
pronali ispred Racheline kue. Odmah sam ga prepoznao. Nosio sam te
izme samo tog popodne kad je nestao Peter. To znai da sam sigurno
izaao iz auta, iako se ne sjeam da sam to napravio.
Imam osjeaj da klimaju glavama, prate objanjenje.
Kad sam vidio otisak, znao sam da sam tog dana sigurno ubio
Petera i izbrisao to iz sjeanja. Odmah sam otiao do auta i oekivao da
u ga pronai u kutiji. Naravno, nije bio ondje, kao ni pokriva.
Ne, leao je na plai, slomljen na stijenama. O, Boe, ako nije bio
mrtav? to ako se ondje dolje borio za ivot, dozivao ne mene, ne bi
dozivao mene.
Rachel, jesi li dobro?
Malo se saberem na Skyeino pitanje. Otvorim oi i kimnem.
etvero policajaca gleda u mene. Catrin gleda Calluma. On gleda negdje
u daljinu.
Doista mislim da bi trebala priekati vani, pokua Josh.
Odmahnem glavom. Ne idem nikamo.
Neto je sinulo Skye. Callume, razumijem zato si zabrinut, ali
nita ne ukazuje na to da si ga ubio.
Slaem se. Josh se ne doima nita sretnijim od Skye. Ako sam
dobro razumio, zapravo se ne sjea niega, samo si to zakljuio nakon
to si vidio otisak na naem kompjutoru i otkrio da nema pokrivaa.
Callum sad gleda u stol. Ne mogu s policajcima podijeliti osjeaj
olakanja. Vidim da to ne moe ni Catrin. Obje znamo da slijedi jo
neto.
Popodne sam otiao na plau, kae. Onu na kojoj je zavrilo
djetetovo tijelo.
ekamo.
Pronaao sam ga.
 Ne mogu potisnuti jecaj. S druge strane stola, Catrinino lice
naboralo se od muke. Mislim da sam vidjela kako je ispruila ruku, pa je
potom brzo povukla.
Pronaao si ga? On je na plai? On je jo uvijek ondje? upita Josh.
Callum spusti glavu, pa je opet podigne. Moja beba jo uvijek je na
plai. Pokuavam to ne zamisliti. Pokuavam isprazniti glavu. Njegovi
mravi, mali udovi, njegova blijeda, savrena koa.
Josh daje upute dvama policajcima. Morate otii onamo. Najbre
to moete. Nazovite im ga pronaete.
ekajte. Catrin je blijeda kao zid.
Josh odbija sluati. Ne, neu vie ekati. Krenite, obojica.
Obavijestite me im neto pronaete.
Budite oprezni, vikne Catrin za njima. Ta litica dovoljno je
strma i za danjeg svjetla. Uzmite dobre svjetiljke i pazite kuda hodate.
im se vrata zalupe za njima, okrene se prema Callumu. to si
vidio na plai? Reci mi to si tono vidio?
to to radi? Skye me opet uhvati za ruku. Josh se nakalje. Bolje
ne. Moramo Rachel vratiti k obitelji. Catrin, moe li ostati ovdje dok ne
obradimo sav materijal?
Catrin sad gleda mene. Imaj povjerenja u mene, kae. Rach,
imaj povjerenja u mene.
Kimnem. To je najmanje to mogu napraviti, a ona se opet okrene
prema Callumu. to si vidio na plai?
Callum me pogleda kao da eka odobrenje.
Reci, kaem mu.
Brzo sam pronaao pokriva, kae. Zapeo je za stijenu, izvan
dosega plime. Isprva nisam vidio nita osim njega, no dok sam se
pribliavao ao mi je, Rachel ugledao sam njegovo tijelo.
elim biti hrabra. elim vjerovati Catrin, ali pomisao da moja beba
lei na dnu litice...
Ne! Catrin dlanom udari o stol. Reci nam to si vidio. Ne to
misli da si vidio. to si vidio?
 Zaboga, Catrin!
Ona na to ustane, ode do njega prije nego to je mogu zaustaviti
policajci, te se nagne nad stol. Jesi li vidio odjeu? Peter je bio u plavim
kratkim hlaama i majici na bijele i ute pruge kad sam ga podigla. Jesi li
to vidio?
Nekako se uspije sabrati i odmahne glavom. Nije bilo odjee.
Mislim da je bila strgana s njega. Catrin, bio je dva dana na plai, u
proljee. Zna to mu se vjerojatno dogodilo.
Tijelo moje bebe, na milosti i nemilosti svih leteih, puzeih i
plivajuih stvorenja s otoka. Osjeam kako mi se krik skuplja u grlu.
Neu ga moi zadrati kad stigne do toke na kojoj u ga pustiti.
Jesi li vidio cipele? Catrin je nemilosrdna. Prilino sam sigurna
da sam vidjela sandale s kopom. Ne bi lako mogle skliznuti s njegovih
stopala.
ini se da razmilja o tome. Je li vidio smee konate sandale na
malim, bucmastim stopalima?
A kosa? Peter je plavokos. inila mi se prilino dugom. Kao da ga
treba oiati. Jesi li vidio kosu?
Vidio sam dovoljno! Nisam namjeravao obaviti jebenu autopsiju!
Odmaknem se od Skye, rukama zagrlim samu sebe. Ponem se
ljuljati naprijed-natrag. Pradavna reakcija tijela na bol. Je li to njezina
kazna? Da svjedoim ovome?
Spusti se na koljena kraj Calluma, isprui ruke i uzme mu glavu
meu dlanove. Mislim da se eli odmaknuti. Ona mu to ne dopusti.
Reci mi to si vidio. Rachel to moe podnijeti. Snanija je nego
to se ini.
Sumnjam. Visim o koncu.
Rebra, lubanju, kimu. Neto nalik na prste. Vie nisam mogao
podnijeti. Vidio sam to i otiao.
Kostur, ili je jo bilo mesa?
Poeo je jecati. Ona ga mui, kao i mene. Veim dijelom kostur.
Neto mesa, no ptice su se hranile njime dok sam prilazio. Malo toga je
ostalo.
 Catrin glasno uzdahne, uspravi se, nagne se i poljubi ga u elo. Ne
mogu vjerovati to gledam. Znala sam da me mrzi, ali...
Vidio si tuljana, budalo, kae.
Molim? kau Josh i Skye uglas.
Uspravi se. Junog tuljana krznaa, pretpostavljam. Mladunad je
velika koliko i mala djeca. Okrene se prema vratima. Pokazat u vam.
Upalit u kompjutor i pokazati vam kostur tuljana.
Josh i Skye zure jedno u drugo. Callum ne moe skinuti pogled s
Catrin. Ja ne smijem razmiljati. Ne ekajui doputenje, Catrin izae iz
sobe. Josh pokae Skye da je slijedi. I ja krenem za njima. Na zaelju su
Callum i Josh.
Sve kao da se odvija u usporenom ritmu. Barem meni.
Usredotoim se na Catrinino tjeme. Upalila je kompjutor, unijela
korisniko ime i lozinku.
Tog se dana jesi odvezao do Port Pleasanta. Podigne glas kako bi
je mogao uti Callum. Rano uveer, oko est i trideset. Prvo sam ula
tvoj auto, pa ugledala tebe.
Napravimo polukrug oko Catrin. Svi gledaju u zaslon, no Josh i
Skye se pobrinu da smo Callum i ja razdvojeni.
Moe li potvrditi da se g. Murray oko est i trideset, treega
studenog odvezao do litice iznad Port Pleasanta? kae Josh.
Da, priblino u to vrijeme. Rastresena je, pretrauje bazu
podataka. Upie neto u trailicu, no tipka previe brzo kako bih mogla
proitati. Ostao je ondje oko pola sata. Vei dio vremena proveo je u
autu, no u jednom je trenutku izaao i otiao do vrha litice. Okrene se
prema Callumu. Zabrinula sam se na trenutak. Doao si do samog
ruba.
Je li nosio neto? upita Josh. Je li imao neto u rukama?
Prelazi s jedne fotografije na drugu. Ne. Bio je u izblijedjeloj
traper-jakni i trapericama. Imao plavo-smei al oko vrata. Nije bio u
odjei koju je nosio ranije tog dana. Sjeam se da sam se pitala zato se
preobukao.
Jesam li ja vidio tebe? upita je Callum.
 Ona odmahne glavom. Bila sam dolje, gledala te kroz prozori.
No nisam skinula pogled s tebe dok si stajao ondje. Kad sam se
namjeravala popeti na palubu i mahnuti ti, okrenuo si se, uao u auto i
odvezao se.
Onda sam to napravio kasnije.
Vratio si se kasnije. Snano kimne u znak potvrde. Puno
kasnije. Sljedee jutro. Gledala sam te kako parkira, izlazi i odlazi do
ruba. Ovaj put je preko tvojih ramena bio prebaen pokriva. Posve
razumljivo. Bilo je jako hladno jutro. Gledao si kako me uhiuju i
prebacuju na drugi brod.
On kima glavom. Sjeam se toga. Tad vie nije bilo flashbackova.
Ve nekoliko sati. Bio sam budan cijelu no.
Izgledao si malo ogrubjelo. Prije nego to se pojavio policijski
brod, gledala sam te kroz dalekozor.
Je li ga vidio jo netko? upita Josh. Netko od policajaca?
Moda, no mislim da su ponajprije bili usredotoeni na mene. No
rei u ti to sam vidjela prije nego to su me odveli u prostor ispod
palube.
to?
Vidjela sam kako si se okrenuo i vratio do auta. Vidjela sam kako
je pokriva odletio s tebe u zrak, pa poeo padati do dna litice.
On odmahuje glavom, ne usuuje se povjerovati u ono to mu
govori.
Nisi ni primijetio, zar ne? Samo si razmiljao o meni. Eto.
Povea fotografiju na zaslonu. Svi zurimo u kostur junog tuljana
krznaa, dugakog oko sto centimetara. Oito je da je rije o tuljanu.
Catrin, ne mislim da... zapone Josh.
Ne bi bio potpun i nedirnut poput ovog. Podigne glas kako bi to
istaknula, zadrala nau, pozornost. Strvinari bi ga rastrgali.
Callume, danas si na plai vidio pokriva koji je potvrdio tvoje
najgore strahove. Potom si vidio rebra, vrlo slina onima ljudskog
djeteta. Vidio si dijelove kime, takoer vrlo sline djejima, moda i dio
lubanje. Nekome tko nije sabran ak bi i kosti peraja mogle nalikovati
na kosti ljudske ruke. No sad zna da nisi bacio pokriva, pa vie ne
postoji razlog da misli da si bacio dijete.
Lica oko mene ne djeluju nimalo uvjereno. Ja elim biti uvjerena,
ali...
Catrin vie ne gleda u kompjutor, gleda izravno u Calluma.
Gledala sam te cijelo vrijeme dok si bio na vrhu litice. Nisi bacio
Petera. Nisi ubio Petera.
Tko, dovraga, jest?
Oboje me pogledaju. Odmahnem glavom. Nisam ga ubila. Ne
znam tko ga je ubio. Svi troje se gledamo. Kao da dvoje policijskih
asnika vie ne postoji. Callum prvi progovori.
Nestao je u roku od petnaest minuta? Catrin i ja bili smo ispred
tvoje kue. Tri automobila na toj cesti u tom razdoblju? Nemogue.
Nisam ga vidjela, kaem. Kad sam istrala, vie ga nije bilo.
Tako je. To sam morao biti ja. ao mi je, Cat, no jedino ja imam
rupe u sjeanju. Jedino ja imam psihiki poremeaj. Jedino ja imam
povijest nasilnog ponaanja.
Ona odmahne glavom. Ne.
Nije bilo nikoga drugog.
Osim njegove brae, tiho kae Skye.
M islila sam da sam otupjela. Kako sam bila u krivu. Vidim odraz
vlastitog oka na licu svoje prijateljice. Ne, kae ona iznova.
Callum nee samo tako predati krivnju. Nemoj govoriti gluposti,
Skye.
Pet osoba bilo je na imanju ili u njegovoj blizini kad je Peter
nestao bez traga. Skye je tiha, ali uporna.
Kad si se spustila do vrta, Rachel, jesu li tvoja dva starija sina bila
ondje? upita Josh.
Pretvaram se da razmiljam. Ne, kaem nakon nekoliko sekunda.
Bili su dolje na plai. Planirali su otii dolje kako bi gledali pomrinu.
Vratili su se kad sam ih poela dozivati. Pomogli su mi traiti Petera.
Jeste li se razdvajali?
Jesmo. im sam shvatila da nema Petera, uspaniila sam se,
prestala logiki razmiljati. Mislim da su se vratili na plau, kaem. Ja
sam pretraila kuu i konjunicu. Razdvojili smo se na dvadesetak
minuta. Zatim sam nazvala policiju.
Tiina. Ne mogu podnijeti ono to vidim na licima pred sobom.
Oni vole svog brata. Bolje se brinu o njemu nego ja. Ne bi mu naudili.
Sigurna sam da ne bi, Rachel, Skye me opet uhvati za ruku. No
mogla se dogoditi nesrea. Moda su se osjeali odgovornima. Nisu imali
snage rei ti.
Vrata vrtne ograde. Ona zbog kojih mi je mama uvijek iznova
prigovarala. Moda je staza niz liticu bila u sjeni. Moram ii kui.
Moram razgovarati s njima.
Jesu li ondje? Mislila sam da su s bakom i djedom.
 Sander se vratio. Sigurno ih je odveo kui. Pogledam Josha.
Moram razgovarati s njima.
Ne moemo sad odjuriti onamo. Nemamo dovoljno ljudi.
Callum slegne ramenima kako bi pokazao da je u lisiinama. Neu
biti prevelika prijetnja.
Gledam kako Josh donosi odluku da bi, nakon to je veeras toliko
puta zaobiao ili prekrio pravila, mogao knjigu pravila jednostavno
baciti kroz prozor. Istrimo van i uemo u minibus. Skye vozi, a Josh je
u stranjem dijelu kako bi sve nas imao na oku. Ne treba se brinuti.
Usredotoeni smo iskljuivo na cestu pred nama, jedino to nas zanima
je to bre stii do kue.
Skye izlazi iz Stanleyja, zaobilazi ljude na cesti. Netom je poslije
ponoi.
Svaki put kad pomislim da ne moe biti gore, dogodi se upravo to.
Ako moj sin mora biti mrtav, milijun puta bih radije da ga je Catrin
ubila iz osvete ili Callum pod utjecajem traumatskog flashbacka, a ne
njegova braa.
Sjeam se kako me je Ralph pitao motaju li se moji deki oko stare
olupine. Sigurno je vidio neto, otiske stopala koje vode do nje, jednog
od njih kako se penje na palubu. Jesu li ga ondje ostavili? Kako u ih
uvjeriti da nisu krivi? Da sam ja kriva. Moj je zadatak brinuti se o njemu.
Moja krivnja, ne njihova.
Stigli smo do kue. Izaem prva. ujem kako Josh vie da usporim,
no ja sam otvorila vrata, pretrala vrt i prola kroz ulazna vrata prije
nego to je itko drugi izaao iz vozila.
Oekujem da su deki u krevetu, no ujem tihi um upaljenog
televizora u dnevnom boravku. Sander me pogleda sa sofe, njegove
plave oi su svjetlije nego inae, mutnije od tuge. Sjedi izmeu djeaka
koji su glave poloili u njegovo krilo. Obojica su prekrivena pokrivaem.
Obojica spavaju.
Skye me sustignula. Spusti ruku na moje rame. Polako, Rachel,
apne.
 Moram razgovarati s njima. Pogledam Chrisa, pa Michaela,
obojica su jo uvijek tako mlada, tako lijepa kad spavaju. Probudi ih. I
ja apem. Glasom koji je dovoljno tih da im ne poremeti san, govorim
da ih elim probuditi.
Sander isprui ruke kako bi branio djecu, titio ih od mene. Vidim
mu na licu da vjeruje da sam ubila njegova najmlaeg sina. to radi?
kae. Odlazi.
G. Grimwood, moramo razgovarati s Christopherom i
Michaelom. Skye stane ispred mene. Stigli su Josh, Catrin i Callum.
Neto, moda buka ili hladan zrak, probudi Chrisa. Protrlja oi i
otvori ih. Mamice.
Poskoi kao to to mogu samo oni najmlai nakon sna. Potrim
mu u susret, a on me rukama zagrli oko vrata. Obratim se Sanderu preko
njegovog ramena. Jesi li im rekao?
Chris se ukoi. Rekao to? Mamice, rekao nam to?
Uzmem mu glavu meu dlanove. Mislim da nikad nisam voljela
neije lice koliko volim njegovo. Chrise, mora mi rei istinu. Tata i ja
volimo tebe i Michaela vie od svega na svijetu. to god se dogodilo,
uvijek emo vas voljeti i brinuti se o vama, ali mora nam rei istinu.
Vidim to na njegovu licu, trzaju njegovih crta lica, tamnom svjetlu
u njegovim oima. Ne mora me pitati o emu govorim.
O, Boe, ne.
Rachel, to se dogaa?
Ne mogu. Ne elim to uti. Chrisova usta drhte. Oi mu se sjaje.
ao mi je, mamice. Zajeca. Privinem ga uza se. Izgubila sam jednog
sina, neu izgubiti jo jednog.
U redu je, anele moj. U redu je, to god se dogodilo. Volim te.
Jeca sve jae uz moje rame. Svaki put kad udahne ujem rijei ao
mi je. Mislim da e mi se slomiti srce ako to kae jo jednom.
Rachel. Sander, koji je jo uvijek na sofi kako ne bi uznemirio
Michaela, poeo me je preklinjali.
Dogodila se nesrea, kaem, jer mi je sad sve postalo jasno.
Onog dana kad je nestao Peter. Ja sam odgovorna, nisam pazila na
njega. Pokuao je slijediti djeake dolje na plau i pao. Vidjeli su to se
dogodilo, vidjeli su da je mrtav i mislili da su oni krivi. Ali niste, ljubavi
moja, stvarno niste. Zibam Christophera. Mislim da se eli odmaknuti
od mene, ali nisam jo spremna pustiti ga.
Uspaniili su se i sakrili njegovo tijelo. Vjerojatno na staroj
olupini. Mislili su da u se ljutiti. Mislili su da u okriviti njih, ali to ne
bih nikad napravila, anele moj. Nikad ne smijete pomisliti da ste vi
krivi.
ujem kako iza mene mrca Skye.
No sad nam mora rei, ljubavi. Mora nam rei gdje je.
Peter nije mrtav, mamice. U spremitu je za amce.
Ukoim se. Svi se ukoe. Nitko nije primijetio da se Michael
probudio i uspravio kraj oca. Pogleda grupicu kraj vrata. Bog, teta
Catrin.
Molim?
Nisam sigurna tko je to rekao. Nisam ja. Ja ne mogu govoriti. Mogu
samo zuriti.
Michael trepne kako bi odagnao san s oiju pa spusti pogled kao
to to uvijek ini kad zna da je u nevolji. Sakrili smo ga u spremitu za
amce kad su svi gledali pomrinu. Dali smo mu tvoje tablete za
spavanje kako ne bi plakao. Chris je rekao da e ga poeti voljeti kao to
voli nas nakon to otkrije da je nestao. Rekao je da e biti kao ostale
mamice malih djeaka, sva tuna i tako. To je bila Chrisova ideja.
Chris se ukoio. Njegova glava kao da je zalijepljena za moje rame.
Mislim da ne die.
Chris je napisao poruke. Vidio sam. Poslao ih je iz grada.
Jedva sam svjesna kako Sander ustaje.
Mislim da Peter eli izai, kae Michael. Vie nemamo tableta.
Danas je puno plakao.
Ne miem se. Ne mogu. Svijet se pomakne umjesto mene. Kua se
pretvori u maglu i ja sam vani, osjeam zamah vjetra i slanu vodenu
prainu. U mraku me sa svih strana bombardiraju zvukovi. Eksplodiraju
vatrometi. Povici ljudi koje volim. Krikovi galebova. Zagluujue
tutnjanje vjetra iz oblinjega grada, zvuk zvona na katedrali koji
oznaava pono.
Rachel, mi emo otii dolje. Vrati se.
Rachel, uspori. Ne moe trati dolje po mraku.
Neka mi netko skine jebene lisiine!
Mamice, ao mi je.
Mamice!
Vidim plau koja blijedo sjaji pod arom tisua vatrometa. Daleko
je ispod mene; zatim ne vie toliko, plaa se podie kako bi me doekala.
Eksplozije poput topovskih paljbi odzvanjaju oko stijena. Padam i plaa
me dohvati. Bez daha sam, bez snage u nogama, bez misli u glavi, ali
stari kameni zidovi spremita za amce su ispred mene. Spremite za
amce u kojem nitko nije bio vie od deset godina.
Rachel! Sanderov glas s vrha litice. Kau da se moe otvoriti
prozor na krovu. Tako su uli.
Gledam uokolo, traim rutu kojom su ili djeaci kako bi se popeli
na krov. Vidim stijene, olabavljeno kamenje u zidu, i u trenutku u
kojem se bacam na njega, Callum je kraj mene. Nogom srui vrata prema
unutra. Udari nas miris mokrog sijena i prljavih pelena. Callum krene
prvi, no se ja proguram ispred njega.
Peter, uplakan, prljav, smuen od sna i tableta, sjedi na starom
konjskom pokrivau. Okruen je sijenom i vrsto dri plianog zeia.
Lice mu poprimi izraz zbunjenog oaja, pa isprui ruke prema meni.
Dok padam na koljena, ujem tree korake pa potisnut krik, znam da je
moja najbolja prijateljica opet kraj mene. Moj sin podigne ruke, vrsto
me njima zagrli oko vrata i svojim bucmastim prstima skine zahrali, od
mulja prljavi lanac.
Albatros pada s mene i tone duboko u more.
 Petak, 3. studenog 1995.
(DVANAEST MJESECI POSLIJE)
T atin glas uje se na radiju dok stiem do Catrinine stare kue iznad
Whalebone Baya.
... to je bio John Wilcock iz Falkland Conservation s najnovijim
vijestima o ienju naftne mrlje oko Carcass Islanda. Ovo je podsjetnik
svima na brodovima oko otoka da se odmah jave zakladi ako uoe i
najmanje zagaenje. U ovo doba godine ono moe imati razoran uinak
na na biljni i ivotinjski svijet.
Parkiram na najsigurnijem mjestu, u blizini nema nizbrdica,
povuem runu konicu i okrenem se kako bih provjerila spava li Peter i
dalje mirno na stranjem sjedalu. Moram se osmjehnuti. Toliko je
narastao tijekom protekle godine. Kad je budan, jednostavno ne prestaje
priati. Prava mamina maza, slijedi me posvuda.
Ovo je Rob Duncan, a vi sluate popodnevnu emisiju na Falkland
radiju. Pozdravit u vas za nekoliko minuta, no prije toga vijest koju sam
uvao cijeli dan. Dobre vijesti iz dalekog St. Andrewsa na istonoj obali
kotske od naega dobrog prijatelja koji je prije nepunih godinu dana
naalost napustio nae obale.
U redu, bolje da ovo napravimo kako treba. Gdje je onaj komad
papira? Hvala, Mabel. Dakle.
Catrin i Callum Murray s oduevljenjem objavljuju da je njihova
prva ki sigurno dola na svijet. Skye Elise rodila se u deset i petnaest
danas ujutro, tei tri kilograma i dvjesto grama. Ima svjetlocrvenu kosu,
a oba su joj oka, tako ovdje pie, jednake boje. Ostanite s nama kako
biste saznali koja je to boja. Saznao sam i da su majka i beba jako dobro.
Izaem iz auta i odetam do vrha litice. Na obzoru opazim brod
koji se pribliava. Brod koji mi djeluje poznato ak i iz te daljine.
 Neuobiajeno je toplo, jo uvijek je dan i brojne su obitelji na plai
ispod mene. Malo dalje skupina djece igra nogomet. Jedan djeak, star
oko est godina, udaljio se od ostalih. ini se da je zaokupljen pijeskom.
Iza sebe jo uvijek mogu uti tatu.
Sve one koji ele poslati razglednicu ili poruku kako bi estitali
novoj obitelji sigurno e zanimati podatak da e moja ki Rachel, koja
mi nee zamjeriti to u otkriti da e biti kuma, organizirati slanje
paketa sljedee srijede. Javite se Rachel ako elite utedjeti na potarini.
Brod se pribliava, smanjuje brzinu, cilj mu je mali gat na dnu
plae. Jedva mogu razaznati usamljeni lik za kormilom.
Catrin i ja vie nikad ne moemo biti prave prijateljice. Prihvatila
sam to nakon noi kad smo pronali Petera u skladitu za amce.
Nemogue je biti prijatelj s nekim tko ti je toliko toga oduzeo. Gotovo
sam osjetila olakanje kad ju je Callum uvjerio da se presele u kotsku. Iz
daljine moemo odrati privid. Pokazala je svijetu da mi je oprostila kad
me zamolila da budem kuma. To je dovoljno. Mora biti.
U meuvremenu nastavljam svoj godinji obilazak mjesta gdje sam
ubila njezine sinove.
Na dananji dan prije tono etiri godine dola sam ovamo, sat
vremena prije nego to je bilo dogovoreno, puna tatine i patetine nade
da u provesti neko vrijeme s Benom bez opasnosti da nam se pridrui
Catrin. Imala sam osjeaj da e ga uskoro napustiti te odluila da u mu
ja biti podrka. Ben. Samo sam o tome razmiljala. ivot s Benom.
Iza mene, u autu, tata se odjavljuje.
Pozdravit u vas uz pjesmu iz 1982. kad je Callum prvi put doao
na otoke. Za njegovu ker Skye, Elton John i Blue Eyes.
Nikad ne bih Benu rekla za Catrininu i Callumovu vezu.
Pogrijeila je u vezi s tim. Ako mene pitate, Ben je shvatio nakon to je
njihovo tree dijete dolo na svijet kao mrtvoroene. Sin koji je imao
istu nijansu crveno-ute kose kao njegov bioloki otac. Dola sam ovamo
prije etiri godine kako bih je izdala, ali ne na nain na koji je ona
mislila. Dola sam kako bih zapoela vezu s njezinim suprugom.
Diem ubrzano kao to to uvijek inim kad sam ovdje, no iznad zvuka
svog disanja ujem kako je utihnuo motor broda dolje u zaljevu.
Catrinin brod, nije ni udo da mi je djelovao poznato, no za kormilom
nije Catrin, ona je tisuama milja daleko u odjelu za rodilje. Ondje dolje
je Ben koji pokuava vezati brod za mol.
Taj je san naravno gotov. Bio je gotov jer me je odbio tog dana,
prije nego to sam ubila njegove sinove. Znao je zato sam ondje prije
nego to sam izgovorila hrpu rijei. Blago, jer Ben je uvijek bio blag
mukarac, no odluno mi je rekao da je to nemogue. ak i da nisam
najbolja prijateljica njegove supruge. On me jednostavno ne doivljava
na taj nain. I nikad nee.
Gdje su djeca? upitao je kad sam mu okrenula lea pokuavajui
potisnuti jecaje i spremna da izjurim iz kue. Rachel, gdje si ostavila
djeake?
Izaao je za mnom. Vidio to se dogaa prije mene. Poeo je trati
prema autu, ali bilo je prekasno. Mislim da nikad neu zaboraviti
njegove prste koji vrsto dre branik auta i Kitovo uasnuto lice kad je
posljednji put pogledao oi svog oca.
Dok sam iva, neu zaboraviti Benov krik kad je nestao auto.
Pa ipak Ben se pokazao kao najsnaniji od nas. Dok smo Catrin,
Callum i ja tumarali izgubljeni u svojoj tuzi, on je pronaao nain da sve
prebrodi. Kad se Catrin prepustila sudbini i tragala samo za duhovima
onih koje je izgubila, Ben je odabrao ivot, pronaao ljubav i krenuo
ispoetka. Dok je Catrin izjedala mrnja jer je kovala beskrajne, ali
uzaludne planove za osvetu, Ben je pronaao hrabrost da oprosti.
Bol koja ga je razdirala sigurno je bila nemilosrdna kao ona koja je
ranjavala Catrin, Calluma i mene, ali lijenik Ben pronaao je nain da
izlijei sebe.
Promatram ga kako prelazi s broda na mol, kako polako hoda do
obale na svoj oputen, leeran nain. Podigne sunane naoale na elo i
pogleda uokolo. Uzmaknem, ali mislim da me ne moe vidjeti ovdje
gore. Borovica je ispred mene, a sunce iza mene. Potom une. Ugledam
i malog djeaka kraj mola. Razgovaraju. ini se da Ben djeaku pokazuje
neto to ima u ruci, neto to je izvukao iz depa. U tom trenutku
opazim da je dijete mravo, tamnoputo i tamnooko kao Ned i Kit
dvojica djeaka koje sam ubila.
Ben pokae na brod. Djeakove oi ga slijede.
Mrav, tamnoput i tamnook poput Freda i Jimmyja, dvaju djeaka
za koje su svi poeli vjerovati da su poginuli u traginim nesreama. Za
iju smrt su ljudi neko vrijeme optuivali Catrin jer su je u njezinom od
boli razapetom stanju nepodnoljivo podsjeali na njezine mrtve sinove.
Iznenada panian pla iz mog auta. Peter se probudio, sam i
izgubljen, a meni je drago to mogu otrati natrag, sagnuti se u auto i
umiriti ga poljupcima. Vrijeme je da krenem. Uskoro e se vratiti
njegova braa, a ja se ovih dana uvijek potrudim pozdraviti ih na
vratima vrtne ograde.
Dok Peteru briem suze i obeavam okoladne browniese kad se
vratimo kui, ujem kako se pali motor broda.
Ne elim se vratiti i ponovo pogledati dolje na plau, no ne mogu
si pomoi. Jednostavno ne mogu. Brod s Benom za kormilom polako
plovi, motori su tihi, ali ve je prilino udaljen od mola. Ubrza nakon to
je iza sebe ostavio pliine i Stanley, na putu prema tjesnacu The
Narrows i otvorenom moru. Ne vidim dijete.
Uem u auto, upalim motor i krenem unatrag. Na putu sam kui i
znam da vie nikad neu doi ovamo. Ne pogledam more ni nebo. Prije
svega ne pogledam plau. Ne pogledam komad pjeane plae
dvjestotinjak metara od mola gdje e se obitelj na pikniku uskoro poeti
pitati gdje je njihov najmlai sin.
 BILJEKA AUTORICE

Roman Male prljave lai plod je mate, djelomino nadahnut

falklandskim sukobom 1982. godine. U prii spominjem nekoliko
stvarnih dogaaja, no moji likovi su izmiljeni. Slinost s bilo kojom
osobom, ivom ili preminulom, vezanom uz Falklandsko otoje, posve je
sluajna.
Pomrina Sunca doista se dogodila 3. studenog 1994., no odgodila
sam njezin uinak na Falklandsko otoje za nekoliko sati.
 BIBLIOGRAFIJA

Uivala sam u ovim korisnim knjigama:

A Little Piece Of England, Andrew Gurr (John Blake, 2001.)
Storming the Falklands, Tony Banks (Little Brown, 2012.)
Forgotten Voices of the Falklands, Hugh McManners (Ebury Press,
2007.)
A Falkland Islands Story (A Doctor on Horseback), Tom Hopwood
(Lulu Press, 2007.)
Atmosphere, Landscapes of the Falkland Islands, Ian i Georgina
Strange (Design in Nature, 2005.)
Birds and Mammals of the Falkland Islands, Robin W. i Anne Woods
(Wild Guides Ltd, 2006.)
Falkland Adventure, Andrew Coe (Bluebell Publishing, 2000.)
Old Whaling Days, William Barron (Irving Lewis Press, 2007.)
 ZAHVALE

Knjige su rijetko iskljuivo plod autora, a moje svakako nisu. Veliko

hvala sljedeim ljudima:
Adrian Summons ija je zamisao bila da mjesto radnje moje knjige
bude Falklandsko otoje.
Trish Preston Whyte koja je bila asnica u Kraljevskom ratnom
zrakoplovstvu na Falklandskim otocima i Andyju Williamsu koji je vie
godina ivio ondje.
Prijateljskom timu iz Transworlda koji me i dalje podupire i
ohrabruje. Ne mogu zamisliti bolje ljude za suradnju. Posebno hvala
Sarah Adams, Alison Barrow, Larryju Finlayju, Frankieju Grayu, Claire
Ward, Suzanne Riley, Kate Samano i Billu Scottu Kerru.
Elizabeth Lacks, Andrewu Martinu i Kelley Ragland iz St. Martins
Press, mom izdavau u Sjedinjenim Dravama.
Belindi Bauer koja mi je dopustila da joj ukradem naslov.
Obitelji Buckman (Rosie, Jessica i Peter), mojim divnim agentima
kod kue i u inozemstvu.
I naposljetku, Anne Marie Doulton koja ove godine zasluuje
posebnu pohvalu. (Ona zna zato.)