Uvod

Sve izraenija zagaenja ivotne sredine, intezivne promjene klime, rast cijene
fosilnih goriva i predvianja o njihovom nestanku u bliskoj budunosti utiu da se
stanovnici Zemlje okrenu ka racionalnom korienju energije kroz primjenu mjera
energetske efikasnosti i korienje obnovljivih izvora energije. Najvei izvor obnovljive
energije je Sunce. Ona se iri svemirom u obliku svjetlosne i toplotne energije tako da
samo jedan njen mali dio dolazi do Zemlje, gdje se pretvara u druge vidove energije.
Zbog praktino neiscrpne koliine energije Sunevog zraenja, koje predstavlja
osnovni izvor ivota na Zemlji i velikog broja prednosti u odnosu na sve ostale koriene
izvore, danas se sa izuzetnom panjom vre istraivanja u cilju razvoja efikasnih
tehnologija korienja energije Sunevog zraenja za zadovoljavanje ovjekovih, svakim
danom sve izraenijih, energetskih potreba. Naroito se ulau veliki napori da se
mnogobrojne tehnologije korienja Suneve energije, kako tehnologije koje su ve
razvijene tako i one na kojima se radi u laboratorijama, to prije komercijalizuju i uine
kompatibilnim sa postojeim energetskim izvorima, kako bi se sve vei dio energetskih
potreba na Zemlji pokrivao energijom sunca neposredno ili njenim transformisanim
oblicima, mijenjajui deficitarna i ekoloki nepoeljna fosilna goriva ili elektrinu
energiju i omoguavajui njenu racionalnu potronju. Da bismo mogli govoriti o
Sunevoj energiji, najprije moramo spomenuti da je Sunce sredinja zvijezda Sunevog
sistema, sistema u kojem se mi (planet Zemlja) nalazimo.
Ono to je vano za shvatanje znaenja Sunca za ivot na Zemlji jeste da energija sa
Sunca do Zemlje dolazi u obliku Sunevog zraenja. U unutranjosti Sunca odvijaju se
nuklearne reakcije, prilikom kojih se fuzijom vodik pretvara u helij uz oslobaanje velikih
koliina energije. Dio te energije dolazi i do nas te nam omoguuje odvijanje svih
procesa, od fotosinteze pa do konanog, ono to je u energetici znaajno, proizvodnje
elektrine energije.
Kroz istoriju nalazimo niz primjera iskoritavanja energije Sunca, jo od 7. vijeka
nove eere, od antikih civilizacija, zatim preko starog vijeka i otkria heliocentrinog
sistema (Nikola Kopernik, 1473.-1543.). Tada je otkriveno da je Sunce u centru Sunevog
sistema, a ne kako se prije vjerovalo Zemlja. Slijedi novije doba i pojava solarnih elija,
kolektora i elektrana. Prvi i vjerojatno najpoznatiji oblik upotrebljavanja Sunca za
dobijanje nekog oblika energije koji se moe iskoristiti je svakako dobivanje vatre,
koristei povealo kako bi se koncentrirale zrake Sunca - usmjeravanjem putem ogledala
i stakla za dobivanje vatre.
Drevni Kinezi, Grci, Inke i Rimljani, vrlo rano su otkrili da zakrivljena ogledala mogu
koncentrirati Suneve zrake na bilo emu zapaljivom sa visokim intenzitetom koje
uzrokuje da objekte zahvati plamen u trenu. Zbog sposobnosti zapaljivanja, stari narodi
su ove instrumente, bez obzira kojim jezikom govorili, gotovo jednoznano nazivali
goruim ogledalima.
Zakljuak