365 dana

s Padre Piom
1
S I J E A NJ

1. Sijeanj
Nastojte da vae siromano srce iz dana u dan bude sve milije naem Uitelju. Kako godine protiu, a
vjenost se pribliava, potrebno je uveati hrabrost i uzdii duh Bogu te mu sluiti s jo veim arom, u svemu
onom to nas obvezuje nae zvanje i kransko ispovjedanje. Kada se oslobaamo svega to nije Bog i svih
naih neprijatelja, tada smo mili Bogu. Dakle, samo nas je to kadro dovesti do luke vjenog spasenja.
Suoimo se i sa sadanjim kunjama, kojima nas Providnost izlae, ali ne klonimo duhom i
neobeshrabrujmo se. Borimo se kao jake due. Sjetite se to nam je rekao Boanski Uitelj Neka se ne
uznemiruje vae srce (Iv 14,27) keri neka se ne uznemiruje vae srce u asu kunje, jer je Isus obeao
onome tko ga slijedi udijeliti svoju istinsku pomo.
Neka Isus uini da vae srce postaje sve vie slinije njegovu srcu.
02.sijenja 1918. upueno Antonietti Vona

2. Sijeanj
Da bi bila postojana u pobonu ivotu, potrebno je da sebi u duhu postavikao cilj nekoliko izvanrednih i
velikodunih pravila!
1-PRVO pravilo, jest pravilo sv. Pavla: Onima koji Boga ljube sve se okree na Dobro (Rim 8,28). I
doista, jer Bog posjeduje mo i mudrost da zlo okrene na dobro, za koga bi on to trebao uiniti ako
ne za one koji mu se daruju bez zadrke? ak e i grijesi Bojom Providnou postati spasenje onima
koji mu slue. (primjer grijeh Davida i Magdalene). On je veliki umjetnik Milosra! Nau bijedu
pretvara u milost, a nae pakosti u spasonosni lijek za nae due. Stoga ako ti se i dogodi da bude
trpjela kakvu nevolju, budi uvjerena da e se sve, ako od srca ljubi Boga, okrenuti na dobro. Ako Bog
odredi da blato sramote premae tvoje oi, tvoje e oko upravo po tome zadobiti istiji pogled. Pa ak
i onda kada te poput sv. Pavla baci s konja na zemlju.
Zato, kada padne ne gubi hrabrost, nego nanovo u sebi oivi pouzdanje i dublju poniznost. Obeshrabriti se i
izgubiti strpljivost poslije pada u grijeh jest zamka Zloga. To zapravo znai predati mu oruje i priznati poraz.
Nemoj, dakle to initi, jer je Gospodnja milost uvijek spremna pritei u pomo.

3. Sijeanj
2-DRUGO pravilo, jest to da je Bog na Otac. ega se boji ako si dijete Oca bez ije volje ne pada ak
ni vlas s tvoje glave? Veliko je udo, uistinu, da mi koji smo djeca takva Oca zadajemo sebi tolike brige.
A jedno je samo potrebno ljubiti ga i sluiti mu. Sjeaj me se, ree on svetoj Katarini Sijenskoj, i ja
u se sjeati tebe. A Mudrac kae: Oe vjeni, neka tvoja Providnost svime upravlja.

4. Sijeanj
3-TREE pravilo, je pravilo koje na Boanski Uitelj dao svojim uenicima: to vam je nedostajalo?
Zar nije Isus poslao svoje apostole u svijet bez novca, tapa, cipela, torbe i odjea, te ih je upitao: Kada
sam vas poslao u svijet, je li vam neto nedostajalo? A oni su odgovorili: Nije. Kada si bila puna jada i
nevolje, pa i onda kada, naalost, nisi osjeala snano pozdanje u Boga, reci mi, jesi li bila pritijenjena
pod teretom nevolje? Ti e mi odgovoriti: nisam. A ja pridodajem: Zato onda nisi odvana pobijediti
i svaku drugu protivtinu? Bog te do sada nije napustio. Hoe li te napustiti ubudue, kada jo vie nego
do sada eli biti njegovo vlasnitvo? Ne boj se zla koje ti svijet moe uiniti. Moda ti ga nikad nee
uiniti. A ako ti ga i uini, Bog e ti dati snagu da izdri. Boanski je uitelj sv. Petru zapovijedio da hoda
po vodi, a kada se on zanjihao na olujnom vjetru, spopao ga je strah zbog kojega se gotovo utopio pa je
zazvao Uitelja u pomo. A on mu prijekorno ree: Malovjerni, zato si posumnjao? Zatim mu je pruio
ruku i Petar je bio spaen. Ako ti Gospodin dopusti da hoda po valovima protivtina, ne oajavaj i ne boj
se, Bog tvoj je s tobom! Budi hrabra i bit e slobodna.

5. Sijeanj
4- ETVRTO pravilo, neka bude pravilo o vjenosti. Djeci Bojoj nije vano koliko e ovih prolaznih
trenutaka ivota proivjeti na zemlji, nego im je vano jedino to da vjeno ive u slavi sa svojim

2
 Bogom. Misli na to da si se ve zaputila prema vjenosti. Samo neka ona bude za tebe sretna! Zar je onda
vano to su prolazni trenuci tvoga ivota ispunjeni patnjom?
5- PETO pravilo, za koje te zaklinjem da ga uvijek dri na pameti jest pravilo apostola Pavla: A ja,
Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naega Isusa Krista (Gal 6,14). Razmiljaj u
svome srcu o Raspetome Isusu- pa e ti svi krievi koje ti svijet zadaje postati rue. Oni koji su osjetili
ubode trnove Spasiteljeve krune, nae Glave-naeg Uitelja, ni na koji nain ne osjeaju druge rane.
15.studenog 1917. . upueno Antonietti Vona

6. Sijeanj
Jedan jedini put u najskrovitijem i najintimnijem dijelu svoje due doivio sam tako tankoutnu pojavu da
ne znam kako je opisati. Dua prvo osjeti, ali nije kadra vidjeti, Njegovu prisutnost, a potom se On toliko
priblii dui da ona osjeti Njegov dodir. Zapravo da bih dao blijedu sliku tog dodira, mogu rei da se to dogaa
kao kada jedno tijelo dodiruje drugo tijelo vrlo, vrlo blisko. Priznajem vam da me u poetku obuzimao veliki
strah, a potom se pomalo strah pretvara u nebesku opojnost. Uinilo mi se tada da nisam vie putnik na
ovoj zemlji. A kada se to zbilo, ne mogu vam rei jesam li pri tom bio jo u ovom tijelu ili nisam. Samo Bog
to zna. Ne znam taj dogaaj drugaije opisati.
08.oujka 1916 . upueno ocu Benedettu

7. Sijeanj
Na te Gospodin ljubi i to njeno. A kada ti ne doputa osjetiti njenost svoje ljubavi, on to ini zato da te
uini poniznijom i neznatnijom u tvojim oima. Utjei se pouzdano njegovoj svetoj dobroti, osobito sada u
ovom vremenu kao malom djetetu u jaslicama, i to zbog toga da ga vie ljubimo s mnogo povjerenja i da se sa
mnogo ljubavi pouzdajemo u njega?
Budi puna ljubavi prema ovom Nebeskom Djetetu i pozorna u intimnom drugovanju tijekom molitve.
Budi obuzeta radou to u sebi uti sveta nadhnua i uvstva zato to si na jedinstven nain njegova svojina.
Budi spokojna glede svojih malih srdbi i mana. One e proi. Ako ne prou, bit e za tebe vjeba
poniznosti i mrtvljenja. ivi spokojno i ne boj se, jer Isus je s tobom. Nastavi putem kojim se zapoela i
nikada ne odustaj od njega.
30.prosinca 1918 . Mariji Gargani

8. Sijeanj
Drite se uvijek snano vjere i budite uvijek pozorni, jer tako izmiemo svim Neprijateljevim laskanjima.
Sv. Petar nas upozorava: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik va, avao, kao riui lav obilazi, traei koga da
prodre. Oprite mu se stameni u vjeri (1Pet, 5,8). I, da nas jo vie ohrabri, pridodaje: znajui da takve iste
patnje podnose vaa braa po svijetu.
U trenucima posebne borbe, oivite svoju vjeru u istinu katolikog nauka, a na poseban nain u obeanja
vjenog ivota koji na preblagi Gospodin obeava onima koji se budu borili snano i hrabro. Ohrabrite se i
utjeite u saznanju da niste sami kada trpite i da u svijetu svi sljedbenici Isusa Nazareanina trpe. Dakle, i oni
su kuani istim nevoljama.
26.studenog 1914 . Raffaelini Cerase

9. Sijeanj
Spoznajom Bojih nauma o Vama, neka Vam poslui da raspirite zahvalnost u svojoj dui prema tako
predobrom Ocu, te da neprestano obasipate hvalama Nebeskog Dobroinitelja, ujedinjujui svoje
blagoslivljanje s blagoslivljanjima Presvete Marije Bezgrijene, anela i svih blaenih stanovnika nebeskog
Jeruzalema. S druge strane ta vam spoznaja treba posluiti kao poticaj da se ne uplaite i ne zaustavite na pola
puta zbog muka i boli koje je potrebno podnositi kako bismo prispjeli na kraj toga dugoga puta.
Gospodin mi je dopustio da vam sve to priopim u prvom redu zato da se ne poljuljate u svojoj duhovnoj
borbi. Trite dakle, i ne sustajte. Gospodin neka vodi i upravlja vae korake da ne padnete na tome putu.
Trite, kaem vam, jer je put dug, a vrijeme vrlo kratko. Trite i trimo svi tako da na kraju naeg puta
moemo rei sa svetim Apostolom:Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku zavrio,
vjeru sauvao (2Tim 4,6-7).
09.sijenja 1915 . Raffaelini Cerase

10. Sijeanj

3
 Tama koja ovija nebo vae due jest svijetlo i dobro inite to govorite da nita ne vidite i da se nalazite
usred gorueg grma. Grm gori, cijeli se zrak ispunja tmastim oblakom, a duh nita ne vidi ni ne shvaa. Ali
Bog govori i nazoan je u dui koja slua, razumije, ljubi i drhti od njegove Rijei.
Ohrabrite se! Ne ekajte Tabor da vidite Boga. Promatrajte ga ve na Sinaju. Mislim da nutarnja utroba
nije ta koja je uznemirana i koja je neraspoloena kuati dobro. Jer ona ne moe vie udjeti ni za im, ni za
njegovim darovima, osim za najveim Dobrom u sebi samom. Odavde proizlazi to da ne drimo nagradama
ono to nije Bog.
Spoznaja vae nedostojnosti i nutarnje izoblienosti jest najie svjetlo Boanstva, po kojemu
spoznajete da je vae bie kadro poiniti svaki prijestup, bez milosti.
To svjetlo jest veliko Boje milosre i bilo je dano najveim svecima. Ono duu zatiuje od svake tatine
i oholosti i uvruje u poniznosti, koja je temelj istinske kreposti i kranske savrenosti. Sv. Terezija takoer
imala je tu spoznaju pa kae kako je u nekim trenutcima toliko muna i strana da bi umrla da joj Gospodin
nije podupro srce.

11. Sijeanj
Svijest o moguoj nedostojnosti, koja se sastoji od spoznaje onoga to bismo bili ili to jesmo kadri uiniti
bez pomoi milosti o kojoj smo maloas govorili, ne smijemo pobrkati sa stvarnom nedostojnou.
Svijest o moguoj nedostojnosti, koja se sastoji od spoznaje onoga to bismo bili ili to jesmo kadri uiniti
bez pomoi milosti, ini stvorenje prihvatljivim i milim pred Svevinjim.
Stvarna nedostojnost ga ini odvratnim jer je odraz stvarne zloe u dui i savjesti.
Vi u tami u kojoj se najee nalazite, brkate te dvije spoznaje i, zbog upoznavanja onoga to biste mogle
biti, bojite se mogunosti da to ve i jeste.
Ne znate jeste li pred Bogom dostojne ljubavi ili mrnje jest muka a ne kazna, jer nitko se ne boji da je
nedostojan sve dok eli biti dostojan ili jest dostojan. Tu nesigurnost Bog priputa svim ljudskim biima da se
ne procjenjuju viima negoli treba te da pomno rade oko svoga vjenoga spasenja.

12. Sijeanj
Sjetite se ovoga: ako avo privlai pozornost na sebe, to je znak da je jo vani, a ne u dui. Ono to nas
treba plaiti jest njegov mir i suglasnost s ljudskom duom. Vjerujte mi, govorim vam kao brat i u duhu
sveenikog autoriteta te kao va duhovni voa: Otjerajte te isprazne strahove, rasprite te sjene, koje avao
stvara u vaim duama da vas uznemiri i udalji, ako je ikako mogue, od svakodnevne svete Priesti.
Znam da Gospodin doputa Neprijatelju te napade kako bi vas njegovo milosre uinilo dragima njemu te
da mu nalikujete u njegovim kunjama u pustinji, u tjeskobama u Maslinskom vrtu i na kriu. Ali morate se
braniti i udaljavati Sotonu od sebe te prezirati njegova pakosna laskanja.
07.prosinca 1916 . sestre Ventrella

13. Sijeanj
uvajte se da ne izgubite iz vida Boju nazonost, ime god bili zaokupljeni. Ne prihvaajte se nikada
posla i ne zapoinjite nikakvo djelo a da prije niste uzdigli svoje osjeaje Bogu i usmjerili mu s dobrom
nakanom sva svoja djela koja ete zapoeti. Isto ete uiniti i na kraju svih svojih djela sa zahvalom i upitati se
je i sve bilo uinjeno u skladu s dobrom nakanom koju ste donijeli na poetku. I, ako ste otkrili neto
manjkavo, ponizno zamolite Gospodina za oprotenje, s vrstom odlukom da ete iskorijeniti pogrjeke.
Ne smijete se obeshrabriti ni raalostiti ako vaa djela ne uspiju onako savreno kako ste nakanili. to
hoete!? Slabi smo, zemlja smo i ne daje svako tlo jednake plodove po nakani svoga uzgajatelja. Ali ipak,
poradi svojih bijeda, uvijek se ponizimo, priznajui da smo nita bez Boje pomoi.

14. Sijeanj
Uznemiriti se zato to nam neko djelo nije uspjelo onako isto kako smo naumili, nije poniznost. To je oit
znak da dua nije stavila savrenost svojih djela u Boju pomo, nego se odve pouzdala u svoje snage.
uvajte se te potajne sotonske filozofije i odbacite njegove sugestije im ih opazite. Budna Gospodnja
milost neka vas uvijek ouva od toga da ne budete plijen toga neistoga duha, pa bilo to samo i u neznatim
stvarima. Za duu koja pripada Sinu Bojemu nije nevano ako je i u malim stvarima zavodi ta strana neman.

15. Sijeanj

4
 Ne uranjajte nikada previe duom u svoje poslove ni u druge zadae, da ne biste izgubili Boju
nazonost. U tu svrhu, molim vas, obnovite esto dobru nakanu, koju ste uinili na poetku. Katkada
strelovitim molitvama; kojima upravo kao strelicama pogaate Srce Boje i istodobno ga obvezujete
oprostite mi na ovome izriaju, jer u naemu sluaju uope nije pretjeran kaem, obvezujete Boga da nam
podari milost i svoju pomo u svemu to inimo.
Ne sjedajte za stol dok se niste pomolili i zatraili Boju pomo, da hrana, koju moramo uzimati za
okrjepu tijela ne nateti vaemu duhu. Neka Bog bude nazoan kod stola kojom pobonom milju, zamiljajui
da u svojoj sredini imate Boanskog Uitelja sa svetim apostolima na Posljednjoj veeri, koji je blagovao sa
svojima, nadasve kada je ustanovio Presveti Oltarski Sakrament.
Ukratko, trudimo se da tjelesna hrana bude priprema na onu posve Boansku hranu Presvete Euharistije.

16. Sijeanj
Nemojte se nikada dignuti od stola a da niste dali dunu hvalu Gospodinu. Ako tako budete inili, niega
se ne treba bojati, pa ni mrske prodrljivosti. Kada jedete, uvajte se prekomjerna biranja hrane i budite svjesni
da je dovoljna sitnica ako se hoe zadovoljiti prodrljivost. Ne uzimajte nikada vie jela negoli vam je
potrebno. Trudite se u svemu biti umjereni i svim srcem nastojte da radije oskudijevate negoli da prekomjerno
jedete. Ne kanim time rei da se morate gladni ustati od stola. Ne, to nije moja nakana. Neka sve bude ureeno
razborito. To je pravilo za sva ljudska djela.
Nemojte nikada lei u krevet a da prije toga niste ispitali svoju savjest o tome kako je protekao dan, i to
prije nego li ste sve misli usmjerili na Boga. Potom slijedi predanje i posveenje vas same i svih krana,
posebno moje jadne malenkosti, to i ja inim za vas.
Osim toga, poinak na koji ete poi prikaite na slavu Boanskome Velianstvu. I ne zaboravite nikada
anela uvara, koji je uvijek s vama. Nikada ga ne ostavljajte, pa ni onda kada ga bilo ime raalostite.
17.prosinca 1914 . Raffaelini Cerase

17. Sijeanj
Shvaam da se dua u kojoj Bog prebiva uvijek, na svakom koraku, boji uvrijediti Boga. I taj strah postaje
gotovo nepodnoljiv ako se protegne na ispunjenje vlastitih dunosti. No neka se takva dua tjei, jer upravo
zbog toga straha nee pasti u grijeh dok kroi naprijed. Brate moj, kad bi o nama ovisilo hoemo li pasti,
sigurno bismo kod prvog vjetra pali u ruke Neprijatelja naega spasenja. Pouzdajemo se uvijek u Boje
milosre pa emo tako sve vie spoznavati koliko je dobar Gospodin...
No, usrdno vas molim da ne gubite vrijeme u razmiljanju o prolosti. Ako smo to vrijeme dobro
uporabili, dajmo slavu Bogu. Ako li, pak, loe, osjetimo odbojnost prema tome i pouzdajmo se u dobrobu Oca
Nebeskoga. tovie, potiem vas da svoje srce umirite utjenom milju o tome da je va ivot u onome
razdoblju koje nije bilo dobro utroeno, ve zadobio oprotenje od preblagoga Gospodina.
Svom se snagom klonite duevnih nemira i uznemiravanja srca. U protivnom, svaka e vaa duhovna
vjeba donijeti malo ploda. Drimo sigurnim ovu injenicu: ako je na duh uznemiren, onda su napadi avla
ei i izravniji, jer on obiava iskoristiti tu nau priroenu slabost kako bi uspio u svojim naumima. Budimo
vrlo oprezni kod ovoga, to nema malu vanost za nas im opazimo da padamo u obeshrabrenost, oivimo
svoju vjeru i predajmo se u ruke Boanskoga Oca, koji je uvijek spreman primiti nas kada mu se iskreno
obraamo.
09. veljae 1916., ocu Basiliu iz samostana u mjestu Mirabellu Sanniticu.

18. Sijeanj
Keri moja, ne boj se tvrdoe hladne zime, jer to je zima tvra, to e proljee biti arenije od cvijea, a
etva obilnija. to god napasnik kae i uini, Bog u tebi ostvaruje svoj divni naum, to jest u sebi dovrava
tvoju potpunu preobrazbu. Ne vjeruj, predraga moja keri nagovaranjima i protivnikim sjenama Neprijatelja i
vrsto se dri istine koja je sadrana u rijeima koje izgovaram s potpunom ovlasti kao tvoj duhovni voa i u
potpunoj sigurnosti savjesti. Bojati se da se u rukama Boje dobrote ne izgubi, udnije je od straha djetete
koje je priljubljeno u krilu svoje majke. Odagnaj svaku sumnju ili tjeskobu, koje, uostalom, priputa Beskrajn
Ljubav zbog gore spomenutog nauma.
Stezanja i rastezanja koja osjea na srcu nastaju iz ljubavi koja potie i privlai. Dakle, ivi spokojno,
isprui svoju duu na Vjenome Suncu i ne boj se vruih i goruih zraka. Isprui, kaem ti, predraga keri srca
moga, svoju duu na tome Suncu vjene ljepote, ako eli da se rastvori ahura i iz nje izae prelijep leptir.

5
 19. Sijenja
Keri moja, budi strpljiva u podnoenju svojih nesavrenosti, ako ti je na srcu tvoja savrenost.
Sjeti se da je to vrlo vano ako elimo napredovati na putu koji nas vodi k Njemu.
Kada ne moe tim putem hodati velikim koracima, onda se zadovolji malima i strpljivo ekaj da ti
porastu noge za tranje ili, bolje, krila da leti. Zadovolji se, dobra moja keri, da za sada bude mala liinka,
koja e brzo postati velika pela kadra proizvoditi med.
S ljubavlju se ponizi pred Bogom i ljudima, jer Bog govori onome tko se pred Njim prigiba. Zarunici u
Psalmu 45(44) kae: Sluaj, keri, pogledaj, prisluhni, zaboravi narod svoj i dom oca svoga. Na taj nain
Ljubljeni Sin pada niice kada govori sa svojim Nebeskim Ocem i iekuje odgovor po njegovoj Boanskoj
rijei.
Bog e ispuniti tvoju posudu svojim melemom kada vidi da u njoj vie nema mirisa svijeta. I to se vie
ponizi, to e te on vie uzvisiti.
21.svibnja 1918. upueno Antonietti Vona

20. sijenja
Gotovo sam potpuno onemoguen izraziti djelovanje Ljubljenoga u sebi. Beskrajna je Ljubav u
neizmjernosti svoje snage napokon porazila tvrdou moje due i osjeam se unitenim i obesnaenim.
On se ponovno sav izlijeva u ovu malu posudu stvorenja, koje trpi neizrecivo muenitvo i osjea se
nesposobno nositi teret te beskrajne ljubavi. Jao! Tko e me uzdii? Kako u tu beskrajnost unijeti u svoje
malo srce? Kako u je zatvoriti u malu eliju svoje due?

21. Sijeanj
Moja se dua rastapa istodobno od boli i ljubavi, gorine i blagosti. Kako da odolim tako beskrajnom
djelovanju Svevinjega? Posjedujem ga u sebi i to je povod klicanju koji me neodoljivo nuka da kaem s
Presvetom Djevicom (Klike duh moj u Bogu, mome Spasitelju) Lk 1,47.
Posjedujem ga u sebi te sam osnaen rei sa zarunicom iz Pjesme nad Pjesmama (naoh onoga koga ljubi
dua moja. Uhvatila sam ga i neu ga pustiti.) Pj 3,4
No kada se vidim nesposobnim odoljeti teini te beskrajne ljubavi i sve zatvoriti u siunost svog postojanja,
tada se osjeam ispunjen strahom da u ga moda morati ostaviti poradi svoje nesposobnosti da ga obuhvatim
u kuicu svoga malenoga srca.
Ta me misao, koju obrazlaem, (odmjeravam, naime, svoje snage, koje su vrlo skuene, nesposobne i
nemone da sve tjenje uza se privinu svoga Boanskog Ljubljenoga) mui i oalouje, te osjeam kako mi se
srce slama u grudima.

22. Sijeanj
Oe moj, ne mogu dalje ivjeti u ovoj boli. U trenuktu kada se bol poveava, osjeam se satrt. Osjeam da
mi nedostaje snage za ivot i u tim trenucima ne bih Vam znao rei ivim li ili ne. Osjeam se kao da sam
izvan sebe. Pomijeana bol i blaenstvo istodobno se suprotstavljaju i dovode duu do gorko-slatke opojnosti.
Zagrljaji Ljubljenoga koji potom slijede u velikom izobilju i, rekao bih, gotovo bez poinka i neizmjerno,
ne znae da je moja dua osloboena stranog muenitva, to jest, nesposobnosti da nosi teret te beskrajne
ljubavi.
12.sijenja 1919 . upueno ocu Benedettu iz Samostana San Marco, Lamis.

23. Sijeanj
Zato uope ivimo? Nakon to smo se posvetili po Krtenju, svi smo mi svojina Isusa Krista. Dakle,
svakoj kranskoj dui trebale bi biti bliske rijei ovog velikog Apostola: Meni je ivjeti Krist, to jest, ja ivim
za Isusa Krista, ivim za njegovu slavu, ivim zato da mu sluim i da ga ljubim. I kada Bog eli ueti na
ivot, tada bi nas trebali obuzeti osjeaj i ganue osobe koja poslije truda i napora prima nagradu ili koja
poslije borbe biva ovjenana pobjedom.
O, moja draga Raffaelina, kuajmo, da, kuajmo tu vrlo uzvienu raspoloivost due velikoga Apostola!
Da, istina je da su sve due koja Boga ljube spremne za sve iz ljubavi prema Bogu, u vrstoj nadi da e im se
sve okrenuti na dobro. Budimo uvijek, u svim dogaajima ivota, spremni prepoznati premudru zapovijed
Boje providnosti. Klanjajmo joj se i oraspoloimo njome svoju volju kako bismo je uvijek i u svemu
suobliavali volji Bojoj tako da njome proslavljamo Oca nebeskoga. I sve e nam biti na korist za vjeni
ivot.

6
 24. Sijeanj
Apostol se raduje pri pomisli da ni u emu nee biti postien niti e ikada posustati u svojoj dunosti kao
apostol Isusa Krista. Raduje se to e se Isus uzveliati u njegovu tijelu unato lancima kojima je okovan. Ako
bude ivio, proslavit e Isusa po svome ivotu i propovijedanju, pa i kada bude u zatvoru, kao to je i do tada
inio propovijedajui Isusa Krista onima koji su ga osudili. Ako, pak bude muen, proslavit e Isusa Krista
dajui mu uzvieno svjedoanstvo svoje ljubavi.
Dakle, otvoreno izjavljuje da je njemu ivjeti Krist, koji je dua i sredite njegova ivota, pokreta svih
njegovih djelovanja i svretak svih njegovih tenja. I, nakon to je rekao da mu je ivjeti Isus Krist, i dodaje i
to da mu je umrijeti dobitak, jer e po svome muenitvu sveano posvjedoiti Isusu svoju ljubav, uinit e
nerazrijeivim svoje jedinstvo i Isusom i poveat e slavu koju on od njega oekuje.
to kaete o tome? Svjetovne osobe, budui da nemaju nikakva saznanja o tim nadnaravnim i nebeskim
slastima, kada uju takve rijei, smiju se, i misle da imaju pravo! Jer, Duh Sveti kae da puten ovjek ne
zapaa ono to je Boje. Te siromane due koje ne uivaju druge slasti doli zemaljsku, nisu kadre ni pojmiti
blaenstvo za koje duhovne due kau da ga kuaju u asu kada trpe i umiru za Isusa Krista.
Oh, koliko bi bolje bilo da se, umjesto to se ude i smiju, priznaju grjenima i da se, u utljivu
potovanju, barem dive srdanom zanosu tih dua, ije srce silno izgara za Bojom ljubavlju!

25. Sijeanj
Obje ove spoznaje u svetome Pavlu proizale su iz savrene ljubavi. Prva da izie iz tijela kako bi se
ujedinio s Isusom Kristom u savrenom jedinstvu u slavi, jer bi to njemu bilo kudikamo bolje, to jest
poeljnije, da ne ivi na ovoj zemlji. Ta je elja dolazila izravno iz savrene ljubavi koju je gajio prema svome
Bogu. Druga njegova spoznaja ili elja takoer je proizala iz savrene ljubavi, ali je bila usmjerena prema
spasenju blinjega. Drugim rijeima, ta je spoznaja imala svoj glavni zaetak u Bogu, a potom se oitovala
eljom za spasenjem dua.
Prvu elju, to jest da se iseli iz svoga tijela, vidi i dri korisnijom za sebe. I ona je onoliko arka koliko je
pravedna dua kadra eljeti da se ujedini sa svojim Bogom.
Drugu elju, da ostane na ivotu ili, bolje, da ivi u mukama i nevoljama kako bi pridonio spasenju dua,
on, pun Duha Isusa Krista, dri potrebnijom za due, odnosno, dok je imao objavu da nee umrijeti, pomiruje
se i trpi iz ljubavi za spasenje dua. On to odmah objelodanjuje svojim neposrednim govorom, koji potvruje
to moje tumaenje. Naime, da nije bio muen, tovie, da je zadobio slobodu. Na taj se nain sin koji njeno
ljubi svoga oca, pokorava, iz odanosti koju gaji prema njemu, svim ponienjima i tonom ispunjenju svih,
koliko god niskih, slubi koje se njegovu ocu svidjelo udijeliti mu.
Taj blagi sin ini sve s nakanom da se ne samo ni u emu ne ogrijei o volju svoga oca, nego i da mu se u
svemu svidi. 23.veljae 1915 . Raffaelini Cerase

26. Sijeanj
Budite spokojni, predajte se Boanskome Srcu Isusovu i svu svoju brigu prepustite njemu. Drite uvijek
sebe posljednjom meu onima koji vole Gospodina i mislite da su svi bolji od vas. Opaite se poniznou
prema drugima, jer se Bog protivi oholima i daje milost poniznima. to vie u vaoj dui budu rasle Isusove
milosti, to se vie ponizujte, gledajui uvijek na poniznost nae nebeske Majke, koja se, u asu kada je postala
Majka Boja, priznaje slukinjom tog Boga. U povoljnim i nepovoljnim prilikama koje vas snau uvijek se
ponizite pod monom Bojom rukom, te ponizno i strpljivo prihvaajte ne samo ono to je po vaemu
ukusu, nego i sve nevolje koje vam on alje kako bi vas uinio jo milijom sebi, dostojnijom nebeske
domovine.
Biti kuan, oit je znak da je dua vrlo mila Gospodinu. Zatim prihvatite sve sa zahvalnou. Ne mislite da
je to neko moje puko razmiljanje. Ne! Sam je Gospodin na to obvezao svoju Boansku Rije: I jer si bio
Bogu mio, kae aneo Tobiji (i u osobi Tobije svim Bogu dragim duama), bilo je nuno da bude kuan
napau.
Ojaajte se, dakle, predraga keri Isusova, i radujte se, pa i usred svekolikih napasti i nevolja, znajui da je
to vrlo jedinstvena gesta dobrote Oca Nebeskoga prema vaoj dui. I u svemu vazda zahvaljujte tome tako
dobrom Ocu, po njegovu ljubljenome Sinu Isusu Kristu.
29.sijenja 1915 . Anniti Rodote

27. Sijeanj

7
 Ako je Providnost od nas udaljila uzrok zbog kojega smo zanemarili duu kako bismo se mogli posvetiti
tijelu, onda je to beskrajna Boja mudrost u nae ruke stavila sva sredstva kako bismo uljepali svoju duu, pa
i nakon to smo je iznakazili grijehom. Dovoljno je da dua hoe suraivati s Bojom milou pa da njezina
ljepota dosegne takav sjaj i bujnost, takvu ljupkost, da u sebi samoj, zbog ljubavi i divljenja, privue ne samo
oi anela nego i same Boje oi, o emu svjedoi samo Sveto pismo: Kralj se, to jest Bog, zaljubio u tvoju
ljepotu.(usp. Ps 45).
16.prosinca 1914 . Raffaelini Cerase

28. Sijeanj
Keri moja, uvjerimo se u tu veliku i stranu istinu i pomirimo se s njome samoljublje ne umire nikada
prije nas. Boli nas zacijelo ta tako tuna istina, koju smo batinili kao kaznu za Istoni grijeh, no trebamo se s
time pomiriti i imati strpljenja prema sebi. A u strpljivosti emo, kako kae Boja rije, posjedovati svoju
duu. Nae e posredovanje biti toliko vre koliko manje bude upleteno u brige i uznemiravanja, pa i u
onome to se tie naih nesavrenosti.
Osjetni napadi i potajno djelovanje samoljublja uvijek e se osjeati dok smo na ovoj zemlji. Dovoljno je
da ne uvrijedimo Boga, da ne uprljamo duu i da ne dajemo svoj pristanak slobodnom voljom. Ta krepost
ravnodunosti tako je izvanredna da ni star ovjek, ni osjetni dio ni ljudska narav sa svojim naravnim
sposobnostima, nikada nije bio za to kadar. Pa ni sam Boanski Uitelj kao sin Adamov u svome osjetnom
dijelu i u svojim naravnim sposobnostima nije bio u tome ravnoduan. tovie, nije elio umrijeti na kriu, jer
svetu ravnodunost vjebamo upravo kada podnosimo sam kri. Naime, ona je pridrana duhu, to jest viemu
dijelu due, i moima zahvaenima milou.
Hajde, keri moja, smiri se. Ako ti se dogodi da prekri zakone svete ravnodunosti u nevanim
stvarima zbog iznenadnih navala samoljublja i strasti, baci se to prije moe skruena srce pred Boga. U duhu
pouzdanja i poniznosti reci: Gospodine, smiluj mi se, jer sam siromana bijednica.
Zatim ustani u miru i vedrini duha te u svetoj ravnodunosti nastavi svoje djelo.
17.veljae 1917 . Mariji Gargani

29. Sijeanj
Dri ovo uvijek na pameti, naime, da su sinovi Izraelovi bili 40g. u pustinji prije nego li su stigli u
Obeanu zemlju, iako je est tjedana bilo vie nego dovoljno za taj put. I nije im bilo doputeno ispitivati zato
ih Bog vodi krivudavim i neravnim putovima. A svi oni koji su se zbog toga jadali, umrli su prije noli su stigli
na odredite. Sam Mojsije, kao veliki Boji prijatelj, umro je na granici Obeane zemlje, koju je vidio
izdaleka, ali je nije mogao uivati. Ne osvri se mnogo na put kojim ide, upri pogled uvijek u Onoga koji te
vodi i u nebesku domovinu prema kojoj te On vodi. emu se brinuti, hoe li onamo stii pustinjom ili
poljima? Samo da je Bog uvijek s tobom i da stigne do posjedovanja blaene vjenosti. Dobra moja keri,
vjeruj mi, ono to si mi oitovala, moe eljeti, ali neka sve bude uinjeno s mirom i budi strpljiva u
iekivanju Gospodnjega milosra.
06. prosinca 1917. Antonietti Vona

30. Sijeanj
Sine moj, zato si tako tjeskoban zbog stanja svoga duha? Zato se osjea tako bijedno i slabo? Pa dobro,
eto ti drugog povoda da uini neto lijepo za svoju duu. Eto drugog izvora zasluga za tebe. Ponizi se pred
dobrim Bogom. Uvijek ga moli da izie iz tog stanja nemoi i slabosti, i eli to arko te nita ne zanemari
uiniti sa svoje strane to zna da je nuno za ozdravljenje.
A onda, budi strpljiv u podnoenju svojih nesavrenosti ako eli biti savren. To je vrlo vano za duu
koja se zavjetuje na savrenstvo. U svojoj strpljivoti, kae Boanski Uitelj, posjedovat ete svoje due. Dakle,
budi strpljiv u podnoenju sebe samoga i svojih nemoi, a u meuvremenu se trudi primijeniti za to ona
sredstva koja poznaje i za koja si uo od mene i drugih. Tvoje bijede i slabosti ne trebaju te straiti, jer je Isus
u tebi vidio i gore stanje, ali te nije poradi toga odbacio. A osobito te nee sada odbaciti kada se svim silama
trudi ozdraviti. Boje Milosre nije nikada odbacilo bijednike koje se trude biti njegovi. tovie, daje im
svoju milost, stavljajui svoje prijestolje slave ponad (iznad) njihovih astohleplja i kukaviluka.
30. sijenja 1919. fra Marcellinu Diconsoleu

31. Sijeanj

8
 Vie sam ti puta rekao da je u duhovnome ivotu potrebno hoditi u jakoj vjeri, bez predrasuda i samovolje.
ini to ovako. Trudi se, koliko to doputaju tvoja sposobnost i slabost, initi uvijek dobro. Ako ti to uspije,
hvali Boga i zahvali mu na tome. Ako uz svu svoju dobru volju i pozornost u tome ne uspije ili ako samo
djelomino uspije, poniziti se duboko pred Bogom, ali se ne obeshrabruj zbog toga, nego imaj nakanu biti
paljiviji ubudue. Moli Boju pomo i idi dalje.
Znam dobro da ne eli namjerno initi zlo. A druga zla koja Gospodin priputa i koja ti se dogode mimo
tvoje elje, slue ti da se ponizi i da se zatiti od tatine. Ne boj se, dakle, i ne uznemiruj se vie zbog sumnji
svoje savjesti, jer sam zna da, nakon to si uinio sve to je u tvojoj moi, nema vie povoda da se boji i
uznemiruje.
30. prosinca 1919. fra Marcellinu Diconsoleu

Rodna kua oca Pia (1887.-1968.) u Pietrelcini

V E LJ A A
01. Veljae
Ponizite se uvijek pred milosrem naega Boga i uvijek mu zahvaljujte na svim iskazanim milostima. To
e vas najbolje pripremiti za primanje novih milosti koje vam Otac Nebeski, u bezdanu svoje ljubavi prema
vama, namjerava udijeliti. Jer, poelo zdrave logike jest da onaj tko za primljene milosti ne zahvaljuje i
neprestano ne izrie hvalu, ne zasluuje nove milosti. Da, pouzdajte se u Boga i zahvaljujte uvijek na svemu,
jer ete se tako odrati i pobijediti svaki pakleni bijes.
20.travnja 1915 . Raffaelini Cerase
02. Veljae
Slika ivota, ako je sazdana od predoenja poinjenih grijeha, lana je te stoga dolazi od avla. Isus vas
ljubi i ve vam je oprostio vae grijehe pa stoga vie nema razloga za potitenost duha. Htjeti vas uvjeriti u
suprotno, prava je danguba i uvreda koja se nanosi Srcu naega preblagoga Ljubljenoga. Ako je, naprotiv,
slika ivota predoenje onoga to moete i to biste mogli biti, onda dolazi od Boga.
Oduevljenje time da budete u spokojnosti samostana, jest neto sveto. No potrebno ga je ublaiti. Dakle,
bolje je initi Boju volju i jo neko vrijeme priekati izvan tih svetih zidina da se ne ogrijeite o ljubav, negoli
uivati sjeinu lahora svetoga samostanskoga zdanja. Trpjeti a ne umrijeti, bila je uzreica svete Terezije. A
sv. Franje Salekoga: ivjeti da uvijek trpimo. Ugodno je to istilite trpjeti iz ljubavi prema Bogu.

03. Veljae

9
 Kunje za koje osjeate da vam probadaju duu, prihvatite kao znakove Boje ljubavi i dragulje za duu.
Sve ono to u vama postoji, djelo je Isusovo; i u to vjerujte! Ne spada na vas nadzirati Gospodnje djelo, nego
se ponizno podvrgnuti Bojem djelovanju. Neka Boja milost djeluje u punoj slobodi u vama i nikada se ne
uznemirujte zbog kakve protivtine koja vas snae. Ne smetnite s uma da je upravo uznemirenost zapreka
djelovanju Duha Bojega.
Stoga, im osjetite da se u vama javlja nekakav nemir, odmah se utecite Bogu te mu se potpuno i djetinje
predajte. Jer pisano je da tko se u nj uzda nikada nee ostati postien. Samo hrabro i uvijek hodite naprijed!
Proi e zima i doi e vjeno proljee, onoliko bogatije ljepotom koliko su jae bile oluje.
Suhoa duha u koju ste uronjeni i u kojoj se osjeate izgubljeno jest vrlo bolna kunja, ali vrlo ljupka zbog
ploda koji iz toga dolazi duhu. Ona je od Boga odreena da u vama uniti pretjeranosti u pobonosti koje ne
posveuju duu, nego joj samo tete. Nadalje, pomae dui stei pravu pobonost, koja se sastoji od spremne
volje da ini ono to pripada Bojoj slubi, bez ikakva vlastita zadovoljstva. Jednom rijeju, inite dobro zbog
dobra u sebi samom i zato da Boga time proslavljate i razveselite.
Kada je dua stavljena u stanje suhoe, ne smije klonuti duhom ni zanemariti ita od onoga to obiava
vjebati u vrijeme duhovnih utjeha. tovie, mora se truditi uveati vjebe pobonosti i uvijek biti budnija nad
samom sobom. 26.kolovoza 1916 . Mariji Gargani

04. Veljae
Zacijelo Vam je poznato koliko mi se srce razdire dok gledam tolike jadne slijepce to vie nego vatru
izbjegavaju vrlo slatki poziv Boanskoga Uitelja: Ako je tko edan, neku doe k meni i neku pije tko vjeruje u
mene!
Moj je duh krajnje razdn. kada se naem pred tim istinskim slijepcima koji ne osjeaju milosra prema
sebi zato to SLI im strasti pomraile um. Ni ne pomiljaju doi i napiti se te istinske rajske vode.
Oe, molim Vas da to dobrohotno promotrite, i da mi potom mi kaete imam li pravo provoditi ovako
nesretno svoj ivot zbog ludosti tih slijepaca, Pogledajte kako neprijatelji kria sve vie pobjeuju, i to
svakoga dana. O, Boe! Oni neprestano ivo ude za zemaljskim zadovoljstvima.
Isus ili poziva da se napoje ive vode. Isus jako dobro poznaje koliko im je potrebno da piti dok se ne
napoje le nove vode koju on priprema onima koji doista edaju kako ne bi izginuli u plamenu koji ih prodire.
Isus im upravlja svoj vrlo njean poziv: Ako je tko edan, neka doe k meni i neka pije! Ali, Boe moj, kako e
odgovoriti ovi nesretnici? Doimaju se kao da ne uju poziv i bjee pred Njim, podaju se zemaljskim
zadovoljenjima i uope ne opaaju u kakvoj se stranoj opasnosti nalaze.
05. Veljae
Kakav lijek postoji to bi ga se moglo primijeniti kod tih nesretnih Zidova da ih se potakne na nutarnje
obraenje? Kojemu se lijeku ovjek moe nadati da bi ti stvarni mrtvaci uskrsnuli? Ah, Oe moj! Dua mi sc
slama ocl boli. I njih je Isus pozdravio, zagrlio i poljubio. Ali za re bijednike bio je to pozdrav koji ih nije
posvetio, zagrljaj koji ib nije obratio, poljubac: koji ih, naalost, nije spasio, i koji ib moda u najveem broju
nee nikada spasiti]
Boje ib milosre vie ne dotie, njegova ih dobroinstva ne privlae, kazne ih ne krote. Po blagoslima
postaju bezoni, po strogostima bijesni, u srei napraiti, u protivtinama oajni. Na svaki najmiliji Isusov
poziv postaju gluhi, slijepi, bezosjeajni, a na svaku najbolniju opomenu Bojega milosra, koja bi ih trebala
prodrmati i obratiti, ne ine drugo doli se utvruju u svojoj tvrdoi i zatvorenosti.
Ah, Oe moj, kako sam lud! Tko mi claje sigurnost da i ja ne pripadam tim nesretnicima? Istina je,
osjeam ed za tom pravom rajskom vodom, ali, tko zna, ezne li doista moja dua arko za njom?
I kako ta voda ne utauje ed, nego je, tovie, jo vie poveava, tako se i muka poveava.
Oe, zar to nije dostatno jak razlog da siromana dua sumnja u vodu na koju nas preblagi Spasitelj poziva
daje pijemo velikim srkovima?

06. Veljae
Neka se Gospodinu, izvoru svega ivota, svidi ne uskratiti mi tu tako slatku i dragocjenu vodu, koju je
obeao u preobilju svoje ljubavi duama koje eznu za njom. Moj Oe, edam za tom vodom. Neprestano
molim Isusa, jecajui i uzdiui, da mi je dadne. Molite i Vi tla mi je ne sakrije. Oe, recite mu da On zacijelo
zna kako imam veliku potrebu za tom vodom, koja moe ozdraviti duu ljubavlju ranjenom.
Neka ovaj preblagi Zarunik' iz Pjesme nad pjesmama utjei duu kojaedaza njim cjelivajui je
Boanskim poljupcem za kojim je eznula zarunica u Pjesmi nad pjesmama. Recite Mu: dokle god dua ne

10
primi taj poljubac nee nikada moi sklopiti savez s njim ovim rijeima: Dragi moj pripada meni, a ja njemu
(Pj 2,1 6).
Neka se Gospodinu svidi ne napustiti onoga tko je u njega poloio svu svojti nadu! Ah! Neka se ova moja
nada nikada ne izjalovi i neka mu budem uvijek sve vjerniji...
(10. listopada 1915., ocu Agostinu iz samostana San Marco, Lamis

07. Veljae
Dakle, odlui velikoduno odgovoriti na ljubav Bojeg odabranja prema tebi, tako da posfane dostojan, to
jest slian njemu po savrenostima vrijednim tovanja., koje su ti poznate iz Svetoga pisma i Evanelju i koje
dobro razumije. Ali, brate moj, kako bi se posvetio nasljedovanju, potrebno je da neprestano razmilja i
razmatra Njegov ivot. Iz razmiljanja i razmatranja rada se tovanje Njegovih djeda, a iz tovanja elja i
utjeha nasljedovanja. Sve nam to pruaju naa Pravila. Budimo postojani u tonom vrenju Pravila i bit emo
savreni.
U prvome redu treba ustrajati na temeljima - kranskoj pravednosti i dobroti. Potom na kreposti, u kojoj
su nam na Boanski Uitelj i na Serafski otac oevidni uzori. Mislim zapravo na krepost poniznosti. I to na
nutarnju i vanjsku poniznost. Vie nutarnju, nego izvanjsku. Onu koja se vie osjea negoli se pokazuje. Onu
koja je dublja i nije vidljiva ljudskim oima.
(10. listopada 1918., fra Gerardu iz mjesta Deliceto, Ep. IV, str. 25)

08. Veljae
Procjenjujmo sebe onakvima kakvi uistinu jesmo - nitavilo, bijeda, slabost, izvor bezgranine
izopaenosti, kadri izokrenuti dobro u zlo, napustiti dobro radi zla, pripisati sebi dobro koje nemamo ili pak
dobro koje nam je posueno". Potom, kadri smo opravdavati sebe u zlu te iz ljubavi prema zlu prezirati
Najvee Dobro.
S tim uvjerenjem, upii ovo u svoju pamet:
Prvo, ne budi nikada samodopadan zbog bilo kojega dobra to ga u sebi opazi, jer sve dolazi od Boga, i
samo njemu zbog toga daj i ast i slavu.
Drugo, nikada se ne tui na uvrede, tko god ti ih uinio.
Tree, u kranskoj ljubavi oprosti svima, imajui na umu primjer Otkupitelja, koji je oprostio pred svojim
Ocem ak i onima koji su ga razapeli.
etvrto, uvijek poput siromaha jecaj pred Bogom.
Peto, ne udi se uope zbog svojih slabosti i nesavrenosti, nego priznaj sebe onakvim kakav jesi, zastidi
se svoje nepostojanosti i nevjernosti Bogu. A dok se u Njega pouzdaje, spokojno se preputa u ruke Oca
Nebeskoga kao nejako djetece na rukama svoje majke.
(19 kolovoza 1918., fra Gerardu iz mjesta Deliceto, Ep. IV, str. 25)

09. Veljae
Ne vjeruj, keri moja, onim eljama koje, po opem sudu osoba koje imaju Duha Bojega, nisu ostvarive.
To je svaka ona elja za kranskom savrenou kojoj se moemo diviti i zamiljati je, ali je ne i prakticirati, i
o kojoj mnogi oduevljeno priaju, ali prema kojoj je rijetko tko uskladio ivot.
Draga moja keri, znaj da je strpljivost krepost koja te najvie uzdie prema savrenosti. Ne mislim na
strpljivost s drugima, nego na strpljivost sa samom sobom. Jer tko u istoj ljubavi tei k Bogu, tome nije toliko
potrebno da ima strpljivosti s drugima koliko sa samim sobom. Mora, moja draga keri, podnositi svoju
nesavrenost ako eli postati savrena. Kaem, mora je strpljivo podnositi, a ne se njome baviti niti joj
laskati. Jer poniznost se jaa po tome strpljivu podnoenju.

10. Veljae
Vrijeme je ve da priznamo da smo bijednici, zato to nismo kadri sami po sebi initi dobro. Ali Bog u
svojoj dobroti ima suuti prema nama i zadovoljava se onim neznatnim te prihvaa spremnost naega srca. to
podrazumijevam pod tom spremnou srca? Po Svetome pismu, Bog je vei od naega srca, a nae je srce vee
od cijeloga svijeta kada zaboravi na sebe i postane spremno ivjeti za Boju slavu. Drugim rijeima, ako je
nae srce odluilo sluiti Bogu, ljubiti Boga i blinjega, krotiti svoje vanjske i nutarnje osjete te ima nakanu
initi druga dobra djela, tada nae srce zrai udotvornom snagom, a sveto brdo kranske savrenosti i
preobraenja naginje se prema njemu. Dobra moja keri, ta spremnost srca ne nalazi se ni u kakvu odnosu
prema Bojoj veliini, koja je beskrajno vea od naega srca, a nae je srce po toj svetoj spremnosti vee od

11
cijeloga svijeta, od svih naih snaga i vanjskih djela. Dua koja istinito uroni u promatranje Boje veliine,
njegove beskonane dobrote i uzvienosti, osjea se sama od sebe voena k toj spremnosti srca.
Njezini su ciljevi mrtvljenje tijela koje ne poznaje protivljenja, revnost u molitvi koja ne poznaje
rastresenosti, blagost rijei koja ne poznaje gorinu, poniznost koja ne poznaje tatu samodopadnost. Keri
moja, doista su to ciljevi svete enje, zadae radosne spremnosti srca, ali je cilj previsok, zadaa preteka i
gdje je taj tko je dosegnuo taj cilj i tu zadau ispunio! elimo li dopustiti svojoj enji da se ostvari, tada se
naa volja unitava pri spoznaji da ta najistija savrenost prebiva samo u nebeskim visinama.
Moe umrtviti svoje tijelo, ali nikada toliko da vie ne poznaje nikakvo protivljenje. Moe biti sabrana
u molitvi, ali nikada toliko da vie ne bude rastresena. Treba li to ispuniti tvoju duu nemirom, zbunjenou
ili boli? Ne!

11. Veljae
elimo li kroiti dobrim putom? Pa dobro, onda nastoj-mo poi putom koji nam je najprimjereniji. Dobro
upii u pamet ovo to u ti sada rei: mi katkada toliko snano eznemo biti dobri aneli, da zbog toga
zaboravljamo biti dobri ljudi. Nae e nas nesavrenosti pratiti sve do groba i nikada neemo moi hodati a da
ne dodirujemo zemlju. Dakako, ne smijemo se priljubiti za zemlju, ali ni htjeti letjeti, jer smo pilii koji jo
nemaju krila. Mi u ivotu postupno umiremo, i to je zapravo prirodan zakon koji je Providnost odredila. Tako
bi i nae nesavrenosti trebale zajedno s nama umirati dan za danom. O, te drage nesavrenosti koje nam
doputaju spoznati svoju bijedu, koje nas vjebaju u poniznosti, u samozatajnosti, u strpljivosti i u revnosti, i
unato kojima Bog vidi spremnost naega srca, a ona je savrena!

12. Veljae
Radije hodajmo po zemlji gdje imamo vrsto tlo pod nogama, jer plovidba po duboku moru izaziva
vrtoglavicu i prouzrouje muninu. Neka nae mjesto, zajedno s Magdalenom, bude do Gospodinovih nogu.
Dakle, hou rei, treba se vjebati u malim krepostima, kakve su prikladne tvojoj malenosti, a to su
strpljivost, podnoenje blinjega, poniznost, blagost, ljubaznost, sveto razumijevanje naih nesavrenosti i
mnoge druge kreposti.
Nadasve ti preporuujem svetu jednostavnost srca, koja je jako draga mome srcu. Gledaj uvijek naprijed i
ne razbijaj glavu u razmiljanju o opasnostima koje vidi kako ve dolaze. ine ti se poput naoruane vojske, a
nisu drugo doli okresane vrbe. Ne obaziri se na to, jer ako se na to usredotoi, moe lako pogrijeiti. Jedino
ti je potrebna vrsta i odluna volja da slui Bogu svim srcem sve dane svoga ivota. Ne misli kako e sutra
po eti initi dobro, nego ve danas poni initi dobro. A kada doe sutra, onda e se ono zvati danas i onda
emo na nj misliti.
Potrebno je imati veliko pouzdanje u Boju providnost da bismo vjebali svetu jednostavnost srca. Keri
moja, nasljeduj Boji narod tijekom njegova boravka u pustinji. Strogo mu je bilo zabranjeno sabirati manu
vie negoli je potrebno za jedan dan. Dakle, i mi proviajmo sebi manu samo za jedan dan. I, ne sumnjaj, keri
moja, da ti Bog nee dati manu sutra i prekosutra, i sve dane tvoga hodoasnikog puta.
(3. oujka 1917., Erminiji Gargani, Ep. III., str. 678)

13. Veljae
Predragi moji sinovi, odluite da ete svakoga dana sve velikodunije odgovarati na svoj poziv te tako
postajati dostojni Isusa i slini mu po savrenostima vrijednim tovanja, koje su poznate iz Svetoga pisma i
Evanelja, i o kojima ste ve poueni. Ali, sinci moji, da biste nasljedovali Isusa, treba svakodnevno
razmatrati njegov ivot. Iz razmatranja i razmiljanja raa se tovanje njegovih djela, a iz tovanja elja i
utjeha nasljedovanja.
Da, sinci moji, nasljedujte Isusa u spremnoj poslunosti i bez rasprave. Nasljedujte Isusa u strpljivosti, jer
ete u strpljivosti posjedovati svoju duu. Nasljedujte Isusa u poniznosti, kako nutarnjoj tako i vanjskoj. No
vie nutarnjoj negoli vanjskoj. Vie onoj koja je duboko u vama ukorijenjena, negoli onoj koja se pokazuje
izvana.

14. Veljae
Nasljedujte Isusa u ljubavi jer on svojima priznaje samo one koji ljubomorno uvaju taj dragocjen cvijet
(ljubav) i uvijek imajte na umu da se cjelokupni Boji sud, u trenutku kada se pojavimo pred njim,
usredotouje samo na ljubav. Usvojite izreku velikoga biskupa iz Hipone: Pondus meum, amor meus. Moja je

12
teina moja ljubav (Augustin, Ispovijesti: 13. 9. 10). Da, mjerite sva svoja djela utegom ljubavi pa ete sebi
isplesti vijenac zasluga za Nebo.
Muke koje kuate u vjebanju kreposti i u molitvi ne smiju vas uznemiriti, ali ni odvratiti od vjebanja u
kreposti i molitvi. Dakle, unato tome, nastavite se vjebati u njima i neka vam se nikada ne ini gubljenjem
vremena kada uporabimo vrijeme kako bismo inili djela koja su nam naloena u poslunosti.
Neka vas ne uplae napasti. Kroz njih se dokazuje dua, koju Bog eli iskuati kada je vidi da izdrava
borbu, kako bi vlastitim rukama sebi isplela" vijenac slave.
Neka vas Boja milost prati i bude vam oslonac u svemu.
(7. sijenja 1919., novacima, Ep. IV, str. 380)

15. Veljae
Isus mi kae da on mene voli u ljubavi, a da ja njega volim u bolima. Zato, kada bih eznuo za ivotom
bez boli, traio bih na taj nain uitak radosti i ne bih ublaivao Isusovu bol. Da, volim kri, i samo kri.
Ljubim ga zato to ga uvijek vidim na Isusovim ramenima. Isus vrlo jasno pronie da su cijeli moj ivot i
cijelo moje srce potpuno posveeni njemu i njegovim trpljenjima.
Ah, oe moj, oprostite mi to tako govorim. Samo Isus moe razumjeti koliko mi je teko kada se preda
mnom sprema bolni kalvarijski prizor. Jednako je nepojmljivo kolika se utjeha prua Isusu ne samo kada se
sudjeluje u njegovim bolima, nego kada on nae duu koja ga iz ljubavi prema njemu ne moli za utjehu, i kojoj
on ak doputa sudjelovati u njegovim bolima.
Kada mi Isus eli dati spoznati da me ljubi, daje mi okusiti svoju muku, rane, trnje i tjeskobu... Kada me
eli obradovati, tada mi srce ispunja duhovnim arom, govori mi o svojim milinama. Ali kada eli da ja njega
obradujem, govori mi o svojim bolima te me glasom, koji je istodobno i moleiv i zapovjedniki, poziva da u
to ukljuim i svoje tijelo kako bih mu ublaio muke.
Tko bi mu odolio?! Opaam kako sam jako pridonio tome da on trpi zbog mojih bijeda i da plae zbog
mojih nezahvalnosti. Odve sam ga uvrijedio. Ne elim nikoga osim Isusa, niti ita drugo (jer je to Isusova
elja) osim njegove patnje.
(1. veljae 1913., upueno ocu Agostinu iz Samostana San Marco Lamis

16. Veljae
Ojaajte se, jer je Vae trpljenje po Bogu. Ako se narav osjea pogoena i trai svoje pravo, stanje je to
ovjeka putnika koji, kada potajno i skrovito osjeti boli trpljenja, hoe tome izmaknuti. Zato to je ovjek
stvoren za sreu, a krievi su posljedica grijeha. Dok smo na ovome svijetu, uvijek emo osjeati priroenu
odbojnost prema trpljenju. To je nekako utkano u nas i posvuda e nas pratiti.
Budite sigurni da, iako u viem dijelu duha elimo kri i iako ga kada doe grlimo i iz ljubavi prema Bogu
prihvaamo, ipak emo u niemu dijelu duha osjeati prigovor naravi, koja ne eli trpjeti. Doista, tko moe
vie ljubiti kri od Boanskog Uitelja? Pa ipak je i njegovo presveto ovjetvo u svojoj dragovoljnoj tjeskobi
molilo da ga, ako je mogue, kale mimoie.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 417)

17. Veljae
Neprestano razgovarajmo kao da smo ve u Nebu ili barem u Isusovim grudima. Zajedno s Apostolom i ti
glasno vapi: U svome duhu i tijelu pronosim biljege Gospodina naega Isusa Krista, jer sada jecanje vie
pristaje tvome duhu. Ili pak: S Kristom sam u duhu raspet na kri, sve do trenutka kada e izrei: U ruke tvoje
predajem duh svoj.
Naalost, znam da eli ubrzati trenutak kada e izgovoriti ove posljednje rijei. No, keri moja, moe li
rei: Consummatum est? Svreno je (Iv 19,30). Tebi se moda ini da to moe uiniti, ali meni ne. Tvoje
poslanje jo nije dovreno i, vie negoli osjea potrebu biti sjedinjena s Bogom, osjeti e za spasenjem brae
ljudi: Sitio. edan sam (Iv 19,28).
I odozgo moe, dakako, nastaviti djelo posrednitva. No, ljudski govorei, izgleda da se sveci ipak vie
zanimaju za tuu bijedu kada su na zemlji.

18. Veljae
Keri moja, ne boj se niega glede svoga duha. Sve je djelo Gospodnje, pa ega se onda bojati? Dakle,
pusti neka On ini, pa i onda kada ne osjea da puta, to jest, predaj se Bogu upravo onda kada ti on ne
doputa blago predanje duha. Keri moja, ti trpi i ima pravo to jadikuje. Jadikuj i glasno, i niega se ne

13
boj. rtva ljubavi zaposjednuta njome mora vikati da nije kadra posjedovati ljubav i da joj nije mogue
oduprijeti se djelovanju Ljubljenoga, koji je hoe ali je naputa, a naputa je zato to je hoe.
Moli da mi Gospodin udijeli ono to ga dugo i toliko ustrajno molim. Moli ga da mi dade shvatiti
nutarnjim svjetlom i uvjerenjem ono to mi autoritet kae, a za nagradu primit e istu milost kao i ja. Po toj
svojoj muci, koju proivljava, shvati moju, koja je znatno vea, i pomozi mi. Ti kae da mi je dostatno
jamstvo autoriteta. A zato onda tebi to nije dostatno?
(26. travnja 1919., Margheriti Tresca, Ep. III., str. 219
19. Veljae
Utjeite se po Euharistijskom Sakramentu. U tolikoj pustoi neka Va duh nikada ne prestane pjevati
"Bogu himan zahvalnosti i hvale. Uvijek ivite daleko od pokvarenosti tjelesnog Jeruzalema", od svjetovnih
druenja, od pokvarenih prizora i zavodnika te od svih bezbonih drutava.
Pruite, kao stoje uinio na Boanski Otkupitelj, svoje usne, pijte s njim crnu vodu Cedrona i prihvatite s
velikodunim predanjem nevolju i pokoru. Prijeite s Isusom taj potok i podnosite prezire svijeta iz ljubavi
prema njemu, ali postojano i hrabro. Neprestano budite sabrani i cijeli Va ivot neka je skriven u Isusu i s
Isusom u Getsemanskom vrtu, u utnji meditacije i samoe. A rijeka ponienja neka Vas ne zastrai. Naprijed,
naprijed, o Raffaelina! Gorina rijeke ponienja neka Vas ne zaustavi. Progon svjetovnih osoba i svih onih
koji ne ive po duhu Isusa Krista neka Vas ne odvrati od puta kojim su ili sveci. Trite uvijek po mukotrpnoj
padini brda svetosti i neka Vas ne zaprepasti trpka staza. Nastavite hodati uvijek zajedno s Isusom, pa i onda
kada Vas, dok ga slijedite, u svemu kua, jer je sigurno da ete u svemu s njim, kao i uvijek, i pobijediti.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470

20. Veljae
Isus, ovjek boli, hoe da ga svi krani nasljeduju. Sada mi Isus opet daje taj kale. Prihvatio sam ga i eto
zato me ne tedi. Moja bijedna patnja ne vrijedi nita, no ipak se ona Isusu mili zato to ju je on na zemlji
toliko ljubio. Dakle, u nekim posebnim danima u kojima je on najvie trpio na ovoj zemlji, daje mi jo jae
osjetiti patnju.
Ne bi li mi, da se ponizim i da pokuam biti skriven oima ljudi, trebalo biti dostatno samo to to sam bio
dostojan trpjeti s Isusom i kao Isus?
Ah, oe moj, osjeam u sebi odve veliku nezahvalnost prema Bojemu velianstvu.
(l.veljae 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco, Lamis

21. Veljae
'Razmatrajte Isusov Fiat u Maslinskom vrtu. Koliko ga je samo stajao da se ak znojio, i to krvavim
znojem! Recite i Vi taj fiat u povoljnim i u nepovoljnim prilikama ivota. I ne trudite se niti razbijajte glavu o
tome kako ete ga izgovoriti. Znamo da u tekim patnjama narav bjei od kria, ali ne moemo zato rei da se
dua, unato protivnoj snazi, ne podvrgava Bojoj volji, i da ne prihvaa kri kada se s njim suoi.
Hoete li zapravo dokaz o tome na koji nain, naime, volja izgovara svoj fiat? Krepost moemo poznati po
njezinoj suprotnosti. Naime, kada Vas Gospodin stavi bilo na teku bilo na laku kunju, recite mi osjeate li da
Vam se duh buni protiv Boga? Ili, bolje, navedimo jedan nemogu sluaj. Pokuajte se pobuniti. Recite mi, ne
uasavate li se zbog samih tih bogohulnih rijei? Pa ipak, izmeu naega Da i Ne nema niti moe biti nikakva
umetnutog da ili ne.
Ako volja bjei od pobuna, budite sigurni da je ona tajno ili izriito podlona Bojoj volji, i zbog toga ona
ipak izgovara svoj fiat. (30. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., sir. 327

22. Veljae
Sveti Pavao zapaa da su pravi krani razapeli svoja tijela poudama i strastima. Iz nauka toga svetoga
apostola, onaj koji ivi po Duhu Isusa Krista ne treba mrtviti svoje tijelo ni zbog ega drugog doli iz
privrenosti prema Isusu, koji je sam htio iz ljubavi prema nama na kriu umrtviti sve svoje udove. To
rnrtvljenje mora biti vrsto i postojano. Moramo se mrtviti dokle god ivimo. Savren se kranin ne moe
zadovoljiti mrtvljenjem koje je izvanjski strogo, nego ono mora zadavati bol i trpljenje.
Na taj se nain mrtvi tijelo, pa zato Apostol to, ne bez razloga, naziva razapinjanjem. No netko bi se
mogao usprotiviti i zapitati emu tolika strogost prema tijelu? Besmisleno, ali ako pomno razmislite to
kaete, opazit ete da sva zla koja Va duh trpi dolaze iz injenice da niste umjeli ili niste htjeli umrtviti svoje

14
tijelo onoliko koliko je bilo potrebno. Ako elite ozdraviti, onda idite u korijen - potrebno je obuzdati i
razapeti tijelo, jer je ono korijen svih zala.
Apostol takoer dodaje da se u raspeu tijela ujedinjuje razapinjanje poroka i pouda. Poroci su grjene
navike, poude su strasti. I jedne i druge potrebno je stalno mrtviti i razapinjati da ne navode tijelo na grijeh.
Onaj tko se ograniuje samo na rnrtvljenje tijela, slian je luaku koji gradi bez temelja. (23. listopada 1914.,
Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)

23. Veljae
Tatina je neprijatelj koji najvie nasre na due koje su se posvetile Gospodinu i duhovnom ivotu. Zato
se s razlogom moe rei da je ona crv za duu koja tei k savrenosti. Sveci je nazivaju moljcem koji rastae
svetost.
Na nam Gospodin, da dokae koliko je tatina protivna savrenosti, to pokazuje prijekorom koji je uputio
apostolima kada ih je vidio pune zadovoljstva i tatine dok su se avli pokoravali svakoj njihovoj zapovijedi.
Ve rumtamen in hoc nolite gaudere, quia spiritus subiciuntur vobis Ali ne radujte se to vam se duhovi
pokoravaju... (Lk 10,20).
I, kako bi im dobro usadio u pamet tune uinke toga stranog poroka, koji se ugnjeuje u srce, zastrauje
ih tako to im iznosi primjer Lucifera, koji je strmoglavljen s visine zbog tate samodopadanosti, zbog
sposobnosti, kojima ga je Bog obdario: videbam satanam, sicut fulgur de coelo cadentem. Promatrah Sotonu
kako poput munje s neba pada (Lk 10,18).
Toga se poroka treba vie bojati zato to nema suprotne kreposti kojom bi ga se suzbilo. Doista, svaki
porok ima svoj lijek i suprotnu krepost - srdba se obara krotkou, zavist ljubavlju, oholost poniznou i tako
redom. Naprotiv, samo tatina nema suprotne kreposti kojom bi ju se suzbilo. Ona se uvue u najsvetija djela.
ak i u samoj poniznosti, ako nismo oprezni, podie oholo svoj ator.

24. Veljae
Sveti Ivan Zlatousti, govorei o tatini, kae: Quantum-vis bona feceris, volens compescere vanagloriam,
tanto magis excitas earn. Iako bude inio dobro elei suzbiti tatinu, time e je jo vie poticati.
A koji je tome uzrok? Pustimo da to kae opet isti sveti nauitelj: quia de bono procedit; et ideo non
extinguitur per bonum, sed magis nutritur. jer proizlazi iz dobra pa se stoga pomou dobra ne unitava, nego
se jo vie hrani.
Dragi oe. avao vrlo dobro zna da su pohotnici, gramzljivci, krtci i drugi grjenici vie smeteni i
postieni te da se ba ne die sobom pa stoga dobro pazi da ih napastuje s te strane. No ako njih poteuje
borbe s tatinom, on te borbe ne poteuje dobre ljude, osobito one koji se trude teiti savrenosti. Svi drugi
poroci nadjaavaju samo one koji dopuste da ih ti poroci nadvladavaju, no tatina die glavu upravo protiv
onih osoba koje se s njome bore i koji je pobjeuju. Ona se osmjeljuje nasrnuti na one koji su je porazili, i to
po pobjedama koje su izvojevali protiv nje. Ona je neprijatelj koji nikada ne posustaje, koji zamee borbu
protiv nas u svim naim djelima i, ako nismo pozorni, postajemo njezine rtve.
Doista, mi, da izbjegnemo tuu hvalu, vie volimo skriven i potajan post negoli javan, vie volimo utnju
negoli rjeit govor, vie volimo biti prezreni negoli da nas drugi tuju, vie volimo da nas preziru negoli da nas
aste. Ah! Boe moj, i tu se, kako se obiava rei, tatina voli uuljati", i nasre na nas ispraznom
samodopadnou.

25. Veljae
Sveti je Jeronim imao pravo kada je tatinu usporedio sa sjenom. Doista, sjena posvuda prati ljudsko tijelo,
ak odmjerava korake. uri li ovjek, uri i ona. Hoda li polagano, i ona se tome prilagouje. Sjeda li ovjek, i
ona zauzima taj poloaj.
Isto to ini i tatina. Ona posvuda prati krepost. Uzalud bi bilo tijelu pokuati izbjei svoju sjenu. Ona ga
uvijek i posvuda prati. Jednako se dogaa onome tko se posvetio kreposti i savrenu ivotu - to vie bjei od
tatine, to vie osjea da ga ona napada. Bojmo se svi, dragi oe, toga naega velikog neprijatelja. Neka ga se
jo vie boje ove dvije odabrane due (otac Agostino i otac Pio - nap. prev), jer taj neprijatelj ima neto to nije
mogue poraziti.
Neka budu uvijek pozorni i neka ne dopuste da taj tako straan neprijatelj prodre u njihov razum i srce. Jer
ako taj neprijatelj, onakav kakav jest, ue u njih, okrznut e svaku krepost, izglodat e svaku svetost, pokvariti
sve ono to je lijepo i dobro.

15
Neka stalno od Boga mole milost da ih ouva toga kunoga poroka, jer omne donum perfectum desursutn est,
des-cendens de Potre luminum. Svaki savren poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila (Jak 1,17).
Neka raire srce u pouzdanju u Boga. Neka uvijek imaju na umu da sve ono to je dobro u njima jest isti
dar uzviene dobrote Nebeskoga Zarunika.

26. Veljae
Neka sebi dobro utisnu u pamet i snano ukleu u srce to da nitko nije dobar osim Boga i da nismo drugo doli
nitavilo. I neka budu sigurni u to. Neka postojano razmatraju ono to sveti Pavao pie vjernicima u Korintu:
Quid habes, quod non accepisti? Si autem accepisti, quid gloriaris, quasi non acceperis? to ima da nisi
primio? Ako si primio, to se hvasta kao da nisi primio?(1 Kor 4,7). I Non quod simus sufficientes cogitare
aliquid a nobis, quasi ex nobis; sed sufficientia nostra ex Deo est. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe,
sposobni to pomisliti, nego naa je sposobnost od Boga. (2 Kor 3,5).
Kada osjete da ih napastuje tatina, neka ponove sa svetim Bernardom: Nec propter te coepi, nec propter
te desinam. Niti sam zbog tebe zapoeo, niti u zbog tebe prestati. Zar nisam zapoeo ii Gospodinovim
putem? Dakle, zbog toga elim proslijediti tim putem. Ako ih Neprijatelj napadne zbog svetosti njihova ivota,
neka mu viknu u lice: "Moja svetost uope nije od moga duha, nego je ona uinak Bojega Duha koji me
posveuje. To je Boji dar, to je talent koji mi je dao moj Zarunik da ga uloim, kako bi mu u svoje vrijeme
poloio raun o onome to sam od njega stekao."

27. Veljae
Kreposti su kao kada netko dri blago, koje e, ako ga ne dri skriveno od zavidnih oiju, biti ugrabljeno.
avao je uvijek budan. On je najgori od svih zavidnika. Odmah pokuava oteti to blago, to jest kreposti. A to
ini tako to nas napada s vrlo jakim neprijateljem - tatinom.
Na Gospodin, koji je uvijek brian oko naega dobra, kako bi nas ouvao od toga velikog neprijatelja,
upozorava nas na to na raznim mjestima u Evanelju. Zar nam ne kae da se, kada elimo moliti, povuemo u
svoju sobu, zatvorimo vrata i da molimo sami sa svojim Ocem, kako drugi ne bi vidjeli da molimo? Kada
postimo, da operemo lice kako drugi ne bi vidjeli neistou i turobnost naega posta? Kada dajemo milostinju,
da ne zna desnica to ini ljevica?

28. Veljae
Neka budu oprezni i nikada ne razgovaraju s drugim osobama o milostima kojima ih dobri Isus obdaruje,
osim s duhovnim voom i ispovjednikom. Neka uvijek sva svoja djela usmjere prema istoj Bojoj slavi, u
skladu s onim to Apostol kae: Sive ergo manducatis, sive bibitis, sive aliquid facitis, omnia in gloriam Dei
facitc. Dakle, ili jeli ili pili, ili drugo to inili, sve na slavu Boju inite (I Kor 10,31). Neka tu svoju svetu
nakanu obnavljaju s vremena na vrijeme. Neka se ispitaju na kraju o svakom svome djelu i, ako uvide neke
svoje nesavrenosti, neka se ne uznemiruju zbog toga, nego neka se postide i ponize pred Bojom dobrotom,
neka mole oprotenjc od Gospodina i neka ga zaklinju da ih od toga ubudue ouva.
Neka se uvaju svake tatine u odijevanju, jer Gospodin tim duama zbog tih ispraznosti priputa da
padnu.
ene koje su tate u odijevanju ne mogu se nikada zaodjenuti ivotom Isusa Krista i gube svaki ukras"
due im taj idol ue u njihovo srce. Njihovo odijelo, kako kae sveti Pavao, neka bude pristojno i skromno
ukraeno, ali bez uvojaka, zlata, biserja, dragocjenih haljina koje bi ostavljale dojam raskoi ili gizdava
hvastanja. 2.kolovoza 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco, Lamis

29. Veljae
Svjetovnjacima se ini nevjerojatnim da ima dua koje pate kada vide da im je Providnost produljila dane
ivota. Pa ipak, povijest je to svetaca, a ona jest i bit e uiteljica ovjeanstva.
Raffaelina, iz vrlo uasnih muka koje due pravednih podnose kada znaju da su daleko od svoga sredita
moemo sebi stvoriti tek blijedu sliku onoga to te due trpe ak i zato to moraju zadovoljavati najosnovnije
ivotne potrebe, kao to su jesti, piti i spavati. I ako im milostivi Bog ne pritekne u pomo, osobito u nekim
trenutcima i danima, i ako im posebnim udom ne oduzme razmiljanje u trenutku dok ispunjavaju te ivotne
potrebe, te sirote due kuaju takvu muku dok ine samo jedno slino djelo kojemu ne mogu izbjei, da ne bih
umio, bez straha da u lagati, pronai nimalo slinosti ni s im osim s mukama koje su morali pretrpjeti oni
muenici koji su bili ivi spaljeni dajui svoj ivot Isusu kao svjedoanstvo svoje vjere.

16
 Moda bi se nekome ta slinost mogla doimati kao prava pretjeranost, ali, draga moja Raffaelina, dobro
znam to govorim. Na dan Posljednjega suda vidjet emo te due, koje nisu prokle krv za vjeru, ali emo ih,
ponavljam, vidjeti s palmom muenitva, okrunjene na istom stupnju kao i muenike.
(23. veljae 1915., Raffaelini Cerase,E.p. i, str. 340)

OUJAK
01. Oujka
Svaki i najmanji nedostatak koji poinim dui je kao kada se ma boli zarine u srce. U nekim trenutcima
sklon sam uskliknuli s Apostolom, iako naalost ne istom savrenou: Ne ivim vie ja, nego osjeam
nazonost Nekoga drugoga u sebi.
Drugo djelovanje te milosti jest u tome da mi ivot postaje sve uasnije muenitvo. A okrjepu
doivljavam samo u tome da se pomirim s time jer ivim iz ljubavi prema Isusu, iako je, oe moj, kod te
utjehe, naalost muka koju osjeam ponekad neizdriva. Ta dua bi eljela da joj je cijeli ivot pun krieva i
progona!
Naravne djelatnosti, kao to su jedenje, pijenje i spavanje, za mene su vrlo teak teret. Dua u takvom
stanju jeca, jer joj asovi presporo prolaze. Kada dan mine, ona se osjeti rastereena velikoga tereta i vrlo
olakana, ali se ubrzo osjea gurnuta u jo veu alost pri pomisli da su joj pridrani jo mnogi dani
progonstva. Upravo u takvim trenutcima dua je ponukana da krikne: O, ivote, kako si uasan za mene, kako
dugo traje! O, ivote, za mene vie nisi nikakav ivot, nego muka! O, smrti, ne znam tko te se moe bojati,
dok sc po tebi otvara ivot!"
Prije negoli mi Gospodin iskae tu milost, bol nad mojim grijesima, muka koju sam kuao vidjevi toliko
vrijeanoga Boga, izljevi uvstava koje sam osjeao za Boga u srcu nisu bili tako snani da mi omogue da
iziem iz sebe samoga. I, budui da mi je ta bol bila nepodnoljiva, prisilila me da je iskalim prodornim
kricima, jer se nisam mogao suzdrati. Ali poslije te milosti bol je bila jo uasnija, tako da mi se inilo da mi
je srce probodeno s kraja na kraj.
Sada mi izgleda moguim prodrijeti u muenitvo nae drage Majke, to mi prije nije bilo mogue. Oh,
kada bi ljudi samo mogli prodrijeti u to muenitvo! Kome e uspjeti sutrpjeti s tom naom toliko voljenom
Suotkupiteljicom? Tko da joj uskrati tako Lijep naziv Kraljica muenika"?
(7. srpnja 1913., ocu Benedctlu iz Samostana San Marco,

02. Oujka
Predragi moj oe,
elio bih, a to bi bilo samo na trenutak, otkriti Vam svoje grudi kako biste mogli vidjeti ranu to ju je
predobri Isus s mnogo ljubavi otvorio u mome srcu.
Toga Ljubljenoga Vi ve poznajete. To je Ljubljeni koji se nikada ne srdi na onoga tko ga vrijea.
Beskrajno je njegovo milosre, koje moje srce kua u sebi. Ono spoznaje da nema ba niega ime bi se pred
njim moglo diiti. On me toliko ljubio. Volio me vie od svih stvorenja.
1 kada ga pitam to sam uinio da zasluim tolike utjehe, on se smijei i ponovno mi govori da se nita ne
uskrauje takvom zagovorniku. On trai od mene za nagradu samo ljubav. Ali zar mu je ja ne dugujem iz
zahvalnosti?
O, kada bih mu, oe moj, mogao malo udovoljiti na isti nain na koji on udovoljava meni! On se tako
zaljubio u moje srce da me posvema rasplamsava svojom Boanskom vatrom, vatrom svoje ljubavi. to je ta
vatra koja me svega zahvaa? Oe moj, ako nas Isus tako usreuje i na zemlji, kako e tek biti na Nebu?!

17
 03. Oujka
Ponekad se pitam ima li dua koje ne osjeaju ar vatre Boje ljubavi, posebno kada se nalaze pred Njim
nazonim u Sakramentu. To mi se ini nemoguim, osobito ako je rije o sveeniku ili redovniku. Moda due
koje kau da ne osjeaju tu vatru to ne opaaju zbog svoga vrlo irokogrudna srca. Samo tom dobrohotnom
isprikom suosjeam s njima kako ih ne bih optuio sramotnom primjedbom da su laljivci.
Ima trenutaka kada mi se u razumu predouje Isusova strogost, i odmah se raalostim. Razmiljam o
njegovoj ljupkosti i tako bivam sav utjeen. Ne mogu se ne prepustiti toj blagosti, toj srei... to je to, oe moj,
to osjeam? Toliko se pouzdajem u Isusa da, kada bih vidio i pakao otvoren pred sobom i kada bih se naao
na rubu ponora, ne bih sumnjao, ne bih oajavao, pouzdao bih se u njega.
Toliko mi pouzdanje nadahnjuje njegova blagost u trenutku kada poinjem razmiljati o velikim bitkama,
u kojima sam s Bojom pomoi nadvladao avla, a njih je toliko da ih ne mogu nabrojiti.
Tko zna koliko bi se puta, da mi on nije ispruio svoju ruku, pokolebala moja vjera, umanjila moja nada i
ljubav prema blinjemu, a moj razum potamnio, kada ga Isus, vjeno Sunce, ne bi prosvijetlio!!!
Priznajem, naalost, da sam u cijelosti djelo njegove beskrajne ljubavi. On mi nije nita uskratio, tovie,
mislim da trebam ispovijediti da mi je dao vie negoli sam od njega traio.
(3. prosinca 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

04. Oujka
Oe moj, ujte pravedne alopojke naega preblagoga Isusa: Kakvom mi nezahvalnou ljudi plaaju za
Ljubav! Manje bi me vrijeali da sam ih manje ljubio. Moj ih Otac vie ne eli podnositi. A ja ih elim prestati
ljubiti, ali... (i ovdje je Isus zanijemio i uzdahnuo, a onda je nastavio) moje je Srce stvoreno za ljubav!
Kukavice i mlaki ljudi uope se ne trude pobijediti sebe u napastima, tovie, upravo uivaju u svojoj zloi.
Kada su moje izabranice stavljene na kunju, naputaju me. One koje su slabe zbune se i prepuste oaju, a jake
me malo pomalo naputaju."
Potom je Isus nastavio: Ostavljaju me samoga u crkvama nou i danju. Vie se ne brinu za Presveti
Oltarski Sakrament. Vie se ne govori o tome Sakramentu ljubavi. A oni koji govore o njemu, ah, s kakvom
ravnodunou i hladnoom to ine!
Moje je Srce zaboravljeno. Nitko se vie ne brine za moju ljubav. U svako sam doba oaloen. Moja je
kua postala za mnoge nekakvo kazalite za razgovor. ak me zaboravljaju i moji slubenici, na koje sam
uvijek gledao kao na izabrane due i koje sam ljubio kao zjenicu oka. Oni bi morali razveseliti moje Srce
prepuno gorine. Tko bi u to povjerovao?! Od njih moram primati nezahvalnost i nerazumijevanje. Vidim,
sine moj, mnoge... (ovdje je Isus zanijemio, od jecaja mu se stegnulo grlo, potajno je plakao) kako me
licemjerno i prijetvorno izdaju odnosei se prema svetoj Priesti poput razbojnika, tako da nogama gaze
rasvjetljenje i snagu koje im trajno dajem ..."
Isus se jo jadao. Oe moj, kako me boli kada vidim Isusa kako plae! Jeste li i Vi to kuali?
Jo je dodao: Sine moj, trebam rtvene janjce kako bih ublaio pravednu Boju srdbu svoga Oca.
Obnovi mi rtvenu posvetu cijeloga svoga bia, i uini to bez ikakva pridraja."
Oe moj, ja sam mu obnovio rtvu svoga ivota. I ako u sebi utim kakav osjeaj alosti, onda se to
dogaa dok razmatram Boga boli.
Ako Vam uspije, pokuajte nai due koje e se prinijeti Gospodinu kao rtve za grjenike. Isus e vam
pomoi.
(12. oujka 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

05. Oujka
elio bih vam rei toliko lijepoga, i sve o Isusu, no shvaam da to mora ostati samo pobona elja jer mi
ve nekoliko dana malaksale snage to ne doputaju. No neka je blagoslovljen Isus! Iz ljubavi prema njemu
drim se samo onoga nunoga.
Dragi oe, ublaite, molim Vas, svoje strepnje glede Vaega duha, jer mislim da je to pravo gubljenje
vremena za na pothvat oko vjenosti. I, to je jo gore, zbog veine tih strepnja, koje po sebi mogu biti svete,
ali i zbog nae krhkosti kao i zbog silovita Sotonina brektanja sva su naa dobra djela, dopustite mi se tako
izraziti, malo uprljana zbog nedostatka povjerenja u Boju dobrotu.
Istina, to je vrlo tanana nit, koja duh dri vezanim, ali mu ona ipak smeta da slobodno uzleti na putu
savrenosti i djeluje u svetoj slobodi. To je uvreda koju dua nanosi naemu nebeskom Zaruniku. I zato nam,
za kaznu, na predobri Gospodin mora, naalost, nanovo uskratiti mnoge milosti, samo zato to mu vrata

18
naega srca nisu otvorena u svetom povjerenju. Ako se dua ne odlui izii iz toga stanja, navlai na sebe
mnoge kazne.
Neka Vam se, dragi oe, ne ini pretjeranom ova moja tvrdnja. Prisjetimo se onoga nebrojenoga Bojega
naroda u pustinji! Posljedica njihova manjkava povjerenja bila je ta da gotovo nitko nije uspio zakoraiti u
Obeanu zemlju. Sam njihov voa, hou rei Mojsije, zato to je oklijevao udariti u stijenu iz koje je morala
iknuti voda da utai pohlepni narod, bio je teko kanjen i nije pristigao u Obeanu zemlju.
(17. kolovoza 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

06. Oujka
Osjeam vrlo arku elju i najvei dio vremena mislim samo na to da svaki trenutak ivota provedem tako
da ljubim Gospodina. elim vrsto stisnuti njegovu ruku i radosno kroiti tim putom boli na koji me stavio.
Ali nasmrt alosna srca i duboko postiene nutrine te sa stidom na licu kaem da moje elje ne odgovaraju
istinitoj stvarnosti.
Sitnica je dovoljna da me uzbudi. Dovoljno je da zaboravim na Vaa jamstva pa da zapadnem u najdublju
tamu due, u kojoj se onda trzam od boli dan i no. Moj Boe! Moj oe, koliku li je kaznu izazvala moja
prijanja nevjernost!
elio bih da moj razum ne razglaba ni o emu drugome doli o Isusu, da moje srce uvijek kuca za njega. To
sve postojano obeavam Isusu. Ali, jao, opaam vrlo dobro da se pamet zbuni ili, bolje reeno, nae u
najkruoj kunji kojoj je izvrgnut duh, a srce potom ne ini drugo doli to da gnjili u toj boli.

07. Oujka
Istina je da sam sve posvetio Isusu i imam nakanu sve trpjeti za njega. Ali to ne mogu shvatiti. Potpuno
sam lien svjetla i to je dovoljno da me ispuni uasom i strahom te me navodi na misao da se nalazim pod
najotrijom Bojom pravednou. I, izgleda mi, utvrujem se u toj istini kada vidim kako se Bog poveava
pred oima moje due i kako se sve vie udaljuje od mene te kada vidim kako je taj Bog sve vie obavijen
gustim oblacima.
Moj je duh uvijek usredotoen na tu pojavu pa mi je pamet time zaokupljena. I, to vie usredotoujem
pogled na to, postajem sve svjesniji da se on skriva u tome oblaku, koji slii isparavanju magle to se die s
vlane zemlje pri izlasku sunca.
Nebeski Otac ne proputa mi omoguiti ak ni tjelesno sudjelovanje u trpljenjima svoga jedinoroenoga
Sina. Te su boli tako probadajue da ih ovjek uope ne moe opisati ni predoiti. Zatim, ne znam je li to
nedostatak snage i ima li tu krivnje kada zbog toga stanja plaem kao dijete, iako to ne elim.
To je vrlo otra kunja za mene - ne znati ugaam li Bogu u onome to inim ili ga vrijeam. S obzirom na
to dana su mi mnoga jamstva, ali to ete kada ovjek nema oi da vidi. I onda neprijatelj hoe uvijek uvui
svoj rep da sve pokvari. Neprestano mi na srce stavlja da takva jamstva ne vrijede za sva moja djela, a jo
manje zauvijek.
(6. oujka 1917., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

08. Oujka
Boe, Boe, ne elim, ne, ne elim oajavati! Ne elim uiniti naao tvome beskrajnom milosru, ali u
sebi utim ivo i jasno, unato svim naporima da se pouzdajem, turobnu sliku tvoga naputanja i odbacivanja.
Moj Boe, pouzdajem se, no to je pouzdanje puno drhtanja i to je ono to ini gorom moju bol.
Ah, Boe moj! Kada bih mogao barem malice shvatiti da to stanje nije tvoje odbacivanje i da te u njemu
ne vrijeam, tada bih bio spreman stostruko trpjeti ovo muenitvo.
Boe moj, Boe moj... smiluj mi se!
Oe moj, pomozite mi svojom molitvom i molitvama drugih osoba. Kako li bih htio da ne osjeam tu
pregorku muku! Sve sam napustio da se svidim Bogu i tisuu bih puta dao svoj ivot da zapeatim svoju
ljubav prema njemu, a sada, ah Boe, kako mi postaje gorko to moram osjeati u nutrini srca da je on srdit na
mene! Ne, ne mogu nikako nai mira u svojoj nesrei. Neodoljivo, svim svojim zanosom, moje srce tei prema
svome Gospodinu, ali me uvijek zadrava neka eljezna ruka...
Moje sadanje stanje slii nekakvu siromanu brodolomcu koji se uhvatio za brodski stol" jer mu zbog
burnih valova i oluje prijeti opasnost da se potopi. Ili, bolje, zamislite daje moje sadanje stanje slino stanju
nesretna osuenika na smrt koji osjea kako mu srce neprestano udara jer oekuje da svakoga trenutka bude

19
odveden na stratite. I zbog toga stanja trpim ak duboko u no, kada vie negoli ikada nastojim nai svoga
Boga.
(20. veljae 1922., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

09. Oujka
Predragi moj sine, ohrabri se! Ako nema dovoljno ni zlata ni tamjana da prinese Isusu, ima barem
smirnu gorine. A tjei me saznanje da je On rado prihvaa, kao daje taj plod ivota htio staviti u smirnu
gorine, bilo po svome roenju bilo po svojoj smrti. Proslavljeni je Isus lijep, ali meni izgleda da je Raspeti
ipak mnogo ljepi.
Hajde, sine moj, vie ljubi biti na kriu negoli u podnoju kria, vie ljubi trpjeti s Isusom smrtnu tjeskobu
negoli suosjeati s Njim, jer si tada sliniji Boanskom prauzoru. U kojoj bi prilici mogao uiniti djela
nepromjenljiva jedinstva tvoga srca i duha sa svetom Bojom voljom, djela mrtvljenja tvoga ja" i ljubavi
prema tvome razapinjanju ako ne u oporim i otrim napadima koji ti dolaze od naih neprijatelja?
Predragi moj sine, zar ti nisam esto preporuivao odricanje od svega to nije Bog kako bi se zaodjenuo u
naega raspetoga Gospodina? Hajde, Bog je taj koji doputa da tvoje srce bude u suhoi i tami. Nije to, dakle,
strogost, nego njegova blagost. Ne obeshrabruj se na putu kojim hodi jer sve se to mili Bogu. Samo ako tvoje
srce hoe uvijek ostati vjerno njemu, on te sa svoje strane nikada nee opteretiti vie negoli si kadar nositi i
rado e s tobom nositi breme kada opazi da se tvoja lea savijaju pod tim teretom...
Uini posebnu vjebu blagosti i podlonosti Bojoj volji, ne samo u izvanrednim stvarima nego i u
svakodnevnim sitnicama. Uini ta djela blagosti i podlonosti ne samo ujutro nego i preko dana i naveer, u
mirnoi duha i radosno. Ako pogrijei, ponizi se i nastavi dalje. Budi siguran da se u tome krije tvoja glavna
strast.

10. Oujka
Dobro je teiti potpunoj kranskoj savrenosti, no nije nuno filozofirati u tanine, osim o onome to se
odnosi na na popravak i napredak u svakodnevnim ivotnim prilikama. Potom predati Bojoj providnosti
ostvarenje nae elje te se predati njegovim oinskim rukama poput djeteta, koje radi rasta svakoga dana jede
ono to mu njegov otac pripremi, u pouzdanju da mu nee nedostajati hrane razmjerno njegovu teku i potrebi...
uvaj se skrupula i nemira savjesti i smiri se potpuno glede onoga to sam ti usmeno priopio, jer rekoh ti
to u naemu Gospodinu. Ostani u Bojoj nazonosti onako kako sam ti rekao i to zna.
uvaj se alosti i uznemirenosti, jer nema nita to bi te vie od toga sprjeavalo u napredovanju prema
putu savrenosti. Sine moj, blago poloi svoje srce u rane naega Gospodina, ne na silu. Imaj veliko pouzdanje
u njegovo milosre i dobrotu, da te on nikada nee napustiti, ali ne prestani zbog toga nikada grliti jako njegov
sveti kri.
(20. sijenja 1918., fra Emmanuelu iz Samostana San Marco,

11. Oujka
Hoe li mi Isus udijeliti milost da barem umrem ondje kamo me s toliko dobrote pozvao? Ta me blaga
nada jo ohrabruje i odrava na ivotu.
Ali budui da mi Isus nije dopustio da cijelu svoju osobu posvetim svojoj ljubljenoj majci provinciji,
prinio sam se Gospodinu kao rtva za sve njezine duhovne potrebe, i taj prinos neprestano obnavljam pred
Gospodinom. Radostan sam to djelomino vidim uslianje toga svoga prinosa. Neka se dobri Isus udostoji
potpuno ga usliiti.
to Vam rei o sadanjem stanju moga duha? Strana kriza koju sam Vam natuknuo u prolom pismu sve
vie uzima maha. Trenutano je dua postavljena u eljezni obru. S jedne strane, boji se da gotovo u svemu
ne uvrijedi Boga i to u njoj potie strah koji se moe usporediti samo s mukama osuenika.
Oe, ne mislite da u ovoj svojoj tvrdnji pretjerujem. Sve je upravo tako. U jednoj od tih noi inilo mi se,
na-taj prizor, upravo da umirem. Gospodin mi je dao da iskusim sve muke koje ondje dolje trpe osuenici.
Ali ono to me s druge strane mui jest to to u tim trenutcima osjeam da se u mojoj dui poveava elja
da ljubim Boga i da odgovorim na njegova dobroinstva.
(11. oujka 1915., ocu Benedetto iz Samostana san Marco,

12. Oujka
Kada nas Apostol opominje rijeima: Ako ivimo po Duhu, onda se po duhu i ravnajmo, kao da nas hoe
upitati o naoj openitoj izgradnji - elimo li ivjeti kao duhovni, to jest da nas vodi i upravlja Duh Sveti?

20
Budimo oprezni dok mrtvimo vlastiti duh jer zbog toga moemo poslati oholi, svadljivi i oslabjeti. Ipak,
svojski se trudimo suzbijati astohleplje, svadljivost i zavist - tri pakosna duha koji u zarobljenitvu dre vrlo
velik dio ljudi. Ta tri pakosna duha krajnje se suprotstavljaju Gospodnjem Duhu.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)

13. Oujka
Pusti da te Boja providnost s ljubavlju vodi bilo kopnom bilo pustinjom, bilo pak po vodi" osjetnih i du-
hovnih utjeha. Dri u ruci svoj buket, ali ako naie na kakav drugi mirisniji, pomirii ga zahvalno, jer buket
prima zato da ne ostane dugo bez duhovne utjehe i zadovoljstva.
U kakvo god te stanje Isus eli staviti, budi odluna da tvoje srce bude cijelo za njega, jer nema niega
boljeg od toga. Skini potoni svu odjeu svoga suanjstva neprestanim odricanjima od svojih zemaljskih
uvstava i budi uvjerena da e ti Kralj Neba dati kraljevsku odjeu da te privue svojoj svetoj ljubavi.
itam u tvome srcu duboku odluku da eli sluiti Bogu i to mi jami da e biti vjerna vjebama svete
po-bonosti i u postizanju kreposti. Ali te upozoravam na jednu injenicu koju ti zacijelo ne zanemaruje -
kada pogrijei iz slabosti, nije potrebno uope uditi se zbog toga, nego se valja s jedne strane gnuati uvrede
koja je Bogu time nanesena, a s druge strane valja zbog toga kuati radosnu poniznost po kojoj upoznajemo i
spoznajemo svoju bijedu.
(12. sijenja 1917., Ermini Gargani, Ep. III., str. 669

14. Oujka
Pouzdanje i ljubav, keri moja, pouzdanje i ljubav u dobrotu naega Boga! Ti trpi, no utjei se jer je tvoje
trpljenje s Isusom i za Isusa. Ono nije kazna, nego spasonosna kunja.
Osvjedoi se takoer, u to te uvjeravam s Gospodnje strane - u tvojim je bolima Isus, i to upravo u sreditu
tvoga srca. Ti nisi odvojena niti si daleko od ljubavi toga toliko dobroga Boga. Ti kua u sebi slatkou Boje
misli, ali trpi to si jo daleko od potpunog posjedovanja njega i to vidi kako ga vrijeaju nezahvalna
stvorenja. Ali, keri moja, drukije ne moe biti, jer onaj tko ljubi, taj trpi. Taj je zakon nuan za duu putnicu.
Ljubav koja jo nije ispunjena, muka je, ali vrlo blaga muka. Ti to kua.
Nastavi, keri moja, prodirati bez straha u taj misterij ljubavi i boli dokle god se to svidi Isusu. Uvijek je to
privremeno stanje. Jednoga e dana Boja utjeha biti potpuna i stamena. Nastavi, moja dobra keri, u tome sta-
nju nevolje moliti za sve, posebice za grjenike, kako bi iskupljivala tolike uvrjede koje se nanose Bojemu
Srcu.
Meni izgleda da e se ti jednoga dana prinijeti kao rtva za grjenike - Isus je usliio tvoju molitvu,
prihvatio je tvoj prinos. Isus ti je dao milost da podupre rtvu. Dakle, hrabro jo malice, nagrada nije daleko.
(9. travnja 1918., Mariji Gargani, Ep. III., str. 669)

15. Oujka
Sjeti se da je sudbina izabranih dua patnja. Trpljenje koje je kranski podneseno jest uvjet da nam Bog,
zaetnik svake milosti i svakoga spasenjskog dara, podari slavu. Gore, dakle, srca! Budimo puni pouzdanja
samo u Boga. Ponizimo se pod njegovom snanom rukom, prihvatimo radosno nevolje kojima nas je
podvrgnulo milosre Oca Nebeskoga da nas uzdigne u vrijeme pohoda. Svaka naa briga neka bude ljubiti
Boga i njemu se svidjeti", i ne brinuti ni za to drugo, znajui da Bog uvijek brine o nama, vie negoli
umijemo rei ili zamisliti.

16. Oujka
O, koliko je uzvien i blag slatki poziv Boanskog Uitelja: Tko eli ii za mnom, neka se odree samoga
sebe i uzme svoj kri i neka me slijedi! Bio je to poziv koji je omoguio svetoj Tereziji da ue u onu molitvu
intimnosti s Boanskim Zarunikom: Ili trpjeti ili umrijeti". Bio je to i poziv koji je svetoj Mariji Magdaleni
de' Pazzi dao uskli-knuti: Uvijek trpjeti a ne umrijeti" . Upravo je zbog toga poziva bio upadao u ekstaze i na
serafski otac sveti Franjo kada je uskliknuo: Ono to oekujem toliko je dobro da mi je svaka muka uitak".
Daleko od nas neka je jadikovanje zbog svih nevolja i slabosti koje e se Isusu svidjeti nama poslati.
Pratimo Boanskog Uitelja prema Kalvariji dok nosi svoj kri. I kada mu se svidi staviti nas na kri, to jest na
krevet boli, zahvalimo mu zbog toga i drimo se sretnima zbog tolike asti koja nam je ukazana, znajui da
biti na kriu s Isusom jest in koji je savreniji od ina kontemplacije samoga Isusa na kriu.
(26. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 245)

21
 17. Oujka
S beskrajnim pouzdanjem u Isusa, zajedno sa zarunicom iz Pjesme nad pjesmama, molite ga da Vas
povue za sobom i da Vam dade osjetiti miris svojih pomasti da uzmognete tada sa svim moima due i tijela
potpuno trati za njim kamo god on ide.
Opet Vas potiem da drite pouzdanim ono to sam Vam do sada iznio, da je to tako - odskona daska
koja Vas mora dovesti do luke spasa. Boansko oruje da dospijemo do pobjednike pjesme jest potpuna i
slijepa podlonost naega suda poukama onoga koji je zaduen voditi nas u tminama, kolebljivostima i
ivotnim borbama. Samo Sveto pismo potvruje nam to svojim nepogrjeivim autoritetom: Vir obediens
loaueter victoriam (Posluni e pjevati pobjedu).
Ako se Isus oituje, zahvalite mu na tome. A ako se skriva, opet mu na tome zahvalite - sve je to njegova
aljiva dosjetka" iz ljubavi. elim da zajedno s Isusom izdahnete na kriu, i da s Isusom blago uzviknete:
Con-summatum est. Svreno je (Iv 19,30).
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)

18. Oujka
Oe, neka mi bude doputeno barem pred Vama izliti svoje srce. Ljubav me raspela! Doista ne mogu vie
podnositi, jer je to vrlo ukusna hrana za onoga tko je naviknut na grubu hranu. I upravo mi to trajno pripravlja
vrlo jake duhovne probavne smetnje", jer je ta hrana toliko obilna da jadna dua stenje istodobno u najivljoj
i boli i ljubavi. Jadnica ne zna kako se prilagoditi na ovaj novi Gospodinov odnos prema njoj. I tu joj predragi
Otac Nebeski prua poljubac i dodir. I to, rekao bih, bitan dodir, po kojemu se priopuje dui, to joj nanovo
zadaje krajnju muku.
Neka Vam dobri Isus dade da dokuite moje istinsko stanje! Zaklinjem Vas stoga da imate malo ljubavi
prema meni i da se o ovome izjasnite.
Predragi oe, zadovoljiti potrebe ivota, kao to su jesti, piti, spavati itd., toliki su mi teret da ne bih umio
nai usporedbe doli muka kakve moraju kuati nai muenici u inu najvee kunje.
Oe, ne mislite da u ovoj usporedbi ima iega pretjeranog. Ne, sve je doista tako. Da mi Gospodin u svojoj
dobroti ne oduzme razmiljanje, kao i u prolosti, u inu kada moram obaviti te ivotne potrebe, osjeam da ne
bih dugo izdrao i da bih izgubio tlo pod nogama. Neka mi Gospodin pomogne i oslobodi me od tolike
tjeskobe! Neka se sa mnom ophodi i neka prema meni postupa onako kako mi prilii. Neprestani sam
pobunjenik protiv Bojega djelovanja i uope ne zasluujem da sa mnom ovako postupa.
(18. oujka 1915., ocu Bcncdcttu iz Samostana San Marco

19. Oujka
Dragi oe, avao pokree rat i naalost ne daje znaka da priznaje svoj poraz. Prvih dana kada sam bio
stavljen na kunju, priznajem svoju slabost, bio sam gotovo potiten, ali je zatim malo-pomalo potitenost
prola i poeo sam osjeati malo olakanja. Dok sam molio do Isusova kria, inilo mi se da uope ne osjeam
teret muke dok nadvladavam sebe u trenutku kunje, a ni gorinu neugodnosti.
Napasti koje se tiu moga ivota u svijetu jesu upravo one koje mi najvie pogaaju srce i pomrauju
pamet. Zbog njih se preznojavam od straha i, rekao bih, drhtim od glave do pete. U tim mi trenutcima ostaju
samo oi da se isplaem. Tjeim se i ohrabrujem samo milju na Vae savjete koje mi upuujete u pismima.
Boe moj, i onda kada se uspinjem na oltar osjeam te napade. Ali Isus je sa mnom i koga da se bojim?!
(19. oujka 1911., ocu Bcncdcttu iz Samostana San Marco,

20. Oujka
ivite spokojno i ne brinite se ni za to. Isus je s Vama i ljubi Vas, a Vi odgovarate na njegova nadahnua
i milost koju u Vama izvodi. Sluajte i dalje, unato nutarnjim protivnostima, i bez utjehe koja se nalazi u
poslunosti i u duhovnom ivotu. Jer, pisano je da onaj tko slua ne smije gledati na svoja djela i mora od
Boga oekivati samo nagradu, a ne kaznu. Duh kae: Vir obocdiens, loque-tur victoriam (Posluna e dua
pjevati pobjede).
Uvijek sebi uprisutnjujte Isusovu poslunost u Maslinskom vrtu i na kriu. Upravo je ondje Isus napravio
in poslunosti u beskrajnom otporu i bez utjehe, dotle da se poalio apostolima i svome Ocu. I njegova je
poslunost bila izvanredna, te jednako i lijepa i gorka. Nikada, dakle, Vaa dua nije bila milija Bogu nego
sada kada slua Boga i slui Bogu u suhoi i u slijepoj poslunosti. Jesam li bio jasan? Budite mirni i veseli, i
nemojte uope sumnjati u jamstva onoga tko sada vodi Vau duu.

22
 Zbog vodstva Boje milosti koja u Vama djeluje, imate svako pravo na utjehu, nadu i pouzdanje u Boga,
jer on takvim vodstvom obino obdaruje samo one due koje je izabrao da budu njegovi dionici i batinici.
Prototip i uzor u koji se treba ugledati i po kojemu valja oblikovati na ivot jest Isus Krist. Isus je za svoju
zastavu odabrao kri i zato on hoe da svi njegovi sljedbenici idu putem Kalvarije, nosei kri, kako bi potom
isprueni na njemu izdahnuli. Samo se tim putem dolazi do spasenja.
(4. studenoga 1916., Mariji Gargani, Ep. III., str. 241

21. Oujka
Vrlo dobro znam: kri je zalog ljubavi, kri je zalog oprotenja. A ljubav koju se ne podrava i ne krijepi
kriem nije prava ljubav. Ta je ljubav kao vatra od slame. Unato takvoj spoznaji, ovaj prijevarni uenik
Nazarea-nina (otac Pio misli na sebe - nap. prev.) osjea na srcu kako ga titi golem kri i mnogo puta (neka
Vas ne okira i ne uasava ono to u Vam sada rei) ide u potragu za samilosnim Cirencem koji e ga podii i
ganuti.
Kakvu bi zaslugu mogla imati ta moja ljubav kod Boga? Jako se plaim da moja ljubav prema Bogu nije
prava. A to je jedan od mnogih maeva koji me, zajedno s drugim maevima, u nekim trenutcima toliko
pritie da se osjeam satrven.
Pa ipak, oe moj, imam vrlo veliku elju trpjeti iz ljubavi prema Isusu. A kako se onda dogaa da u kunji,
mimo svoje volje, traim neko olakanje? Koliku samo snagu i nasilje trebam uporabiti u tim kunjama kako
bih obuzdao narav, koja silno zahtijeva biti utjeena.
Ne bih htio osjeati tu borbu i mnogo puta poradi toga plaem kao dijete, jer mi se ini daje to nedostatak
ljubavi i sjedinjenja s Bogom. to Vi o tome kaete?
Piite mi kada Isus to hoe, i uvijek dugo. Vae odgovore u svezi s tolikim problemima, sumnjama i
tekoama ekam kao rajsko svjetlo, kao blagodatnu rosu na ednu biljku?
(21. travnja 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

22. Oujka
Koje bi geslo trebao izabrati svaki kranin ? Pustimo da nam to kae Apostol naroda kada pie
Rimljanima: An ignoratis quia quicumque baptizati sumus in Cristo Jesu, in morte ipsius baptizati sumus? (I
ne znate li da smo svi mi, koji smo krteni u Isusu Kristu, u njegovu smrt krteni?).
Dakle, kako kae sveti Pavao, Krtenje, po kojemu postajemo djeca Boja, batinicima njegova
Kraljevstva jest model, sudjelovanje i nasljedovanje smrti Isusa Krista. Krtenje je model jer kako je Isus po
kriu trpio, tako se i nama po znaku kria podjeljuje Krtenje; kako je Isus bio pokopan u zemlju, tako i mi
bivamo uronjeni u vodu svetoga Krtenja.
Krtenje znai i sudjelovanje u Isusovoj smrti, jer se Krtenje protee na misterije koje ono predstavlja te
stoga prouzrouje uinke smrti naega Otkupitelja. Kristova se smrt protee na Krtenje pa je ona zato,
zapravo, naa
smrt, te smo i mi s njim raspeti. I po snazi te smrti nama se briu svi grijesi, bilo to se tie krivnje bilo to
se tie kazne.
Na kraju, Krtenje je, rekli smo, nasljedovanje Isusove smrti. Mi smo krteni, kako kae sveti Pavao, in
morte ipsius(u njegovu smrt), to jest da nasljedujemo smrt naega Otkupitelja. Dakle, ono stoje za Isusa Krista
znaio kri, to je za nas Krtenje. Isus Krist bio je prikovan na kri da umre u tijelu, a mi smo krteni da
umremo grijehu i sebi samima. Isus Krist na kriu je umrtvio sva svoja osjetila, tako i mi po Krtenju trebamo
Isusovo mrtvljenje pronijeti u sva naa osjetila. Upravo to pie sveti Pavao u Drugoj poslanici, koju je uputio
vjernicima u Korintu: Semper mortificationem lesu in corpore nostro circumferentes, ut et vitu lesu
manifestetur in corporibus nostris (Uvijek pronosei u svome tijelu Isusovo mrtvljenje kako bi onda Isusov
ivot bio olit u naim tijelima).
(19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep II., str. 174

23. Oujka
Dan nam je dvostruk ivot. Naravni, koji batinimo od Adama kao tjelesni potomci pa je to, dakle,
zemaljski, raspadljivi ivot, kojemu smo mi privreni i koji je pun niskih strasti. Nadnaravan je onaj drugi
ivot, koji posjedujemo od Isusa po Krtenju, pa je to, dakle, duhovni, nebeski ivot, koji potie na kreposti. U
nama se po Krtenju ostvaruje istinska preobrazba. Mi umiremo grijehu i nakalemljujemo se na Isusa Krista te
na taj nain ivimo samim njegovim ivotom. Po Krtenju primamo posvetnu milost koja nam daje ivot, i to
potpuno nebeski ivot. Postajemo Boja djeca, Isusova braa i batinici Neba.

23
 Ako po Krtenju svaki kranin umire prvome ivotu i uskrsava na drugi, dunost je, dakle, svakoga
kranina da ezne za nebeskim ivotom, a ne za zemaljskim. To isto apostol, sveti Pavao, ponavlja
Koloanima. Taj veliki svetac kae: Ako ste dakle usknli s Kristom, traite to je gore, za onim gore eznitc,
gdje Krist sjedi s desne Bogu.
Da, kranin po Krtenju uskrisava u Isusu, uzdie se na nadnaravni ivot i zadobiva divnu nadu da e
sjediti slavan na nebeskom prijestolju. Kojeg li dostojanstva! Njegov poziv zahtijeva da neprestano tei prema
domovini blaenika, da se dri hodoasnikom na ovoj zemlji progonstva. Kranski poziv, kaem, zahtijeva da
ne stavimo svoje srce u prolazna dobra ovoga svijeta. Sva briga i sav mar dobra kranina, koji ivi u skladu sa
svojim zvanjem, trebaju smjerati k tome da mu pribave vjena dobra. Kranin treba oblikovati takav sud o
zemaljskim stvarima da potuje i cijeni samo ono to mu pomae u postizanju vjenih dobara, a ne ono to mu
toj svrsi ne slui.

24. Oujka
Potrebno je da se kranin uva od svih poroka ako hoe ivjeti po duhu Isusa Krista. Svi poroci i grijesi
pripadaju starom, zemaljskom i putenom ovjeku. Apostol eli da tipravo toga staroga ovjeka kranin svue,
pa zato kae: Svucite staroga ovjeka s njegovim djelima. Dakle, kranin koji je po Krtenju umro i uskrsnuo
s Isusom treba se truditi obnavljati i usavravati po promatranju vjenih istina i Boje volje. Napokon, obvezan
je neprestano u i sebi preslikavali sliku Gospodina, koji gaje stvorio.
Jako nas obvezuje kranska savrenost, a na nju nas s vrlo mudrim izriajem poziva i Apostol: Oblaimo
novoga ovjeka koji se uvijek obnavlja za spoznaju istine po slici onoga koji ga je stvorio. No kakav je taj novi
ovjek na kojega ovdje misli Apostol? To je ovjek koji je posveen po krtenju i koji ivi prema naelima
toga posveenja u pravednosti i istinskoj svetosti.
Mi smo krani, dakle, na dvostruk nain slika Boja: po naravi, to jest zato to smo obdareni razumom,
pamenjem i voljom, te po milosti, zato to, budui da smo posveeni po Krtenju, milost u nau duu utiskuje
prelijepu sliku Boju. Da, draga moja, posvetna milost tako utiskuje Boju sliku u nas da i mi sami postajemo
gotovo bogovi po naemu sudjelovanju s milou. I, da se posluim prelijepim izriajem svetoga Petra, mi
smo, dakle, sudionici same Boanske naravi (Ut per haec eddiciami-ni divinae consortes naturae).
Vidite, sestro moja, kako je veliko nae dostojanstvo. No veliki smo pod uvjetom da uvamo posvetnu
milost. Ali, jao, kako smo odvratni kada izgubimo tu milost! Naa je podlost tada nia, rekao bih, od podlosti
poljske zvjeradi. Sve iezava, sve se brie pred grijehom.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 226)

25. Oujka
im ponem moliti, odmah osjeam kako mi je srce preplavljeno vatrom ive ljubavi. Ta vatra nema
nikakve veze s vatrom ovoga prolaznoga svijeta. To je njena, tovie, slatka vatra, koja prodire i ne zadaje
nikakvih muka. Tako je slatka i zanosna ta vatra da dua pritom osjea golemu ugodu i njome se zasiuje, a
opet ne gubi enju za njom. O, Boe, meni je to neto toliko udesno i uzvieno, i moda to neu nikada
dokuiti osim u nebeskoj domovini!
Ta elja ne oduzima sitost due, nego je proiuje. Uitak koji dua kua u svome sreditu ne umanjuje se
eljom, nego se sve vie usavrava. To valja rei i o elji da se uvijek uiva tu ivu vatru, jer uitak ne trne
elju, nego se tim uitkom elja na najveem stupnju proiuje.
Po tome moete vidjeti da mi je gotovo nemogue razumski djelovati po osjetilima i njima se koristiti.

26. Oujka
Dua koju Gospodin stavlja u to blaeno stanje trebala bi biti gorljivija, jer je obogaena tolikim nebeskim
spoznajama. No, postala je gotovo nijema. Ne bih znao rei dogaa li se jo kome taj fenomen! Vrlo openitim
rijeima, a vie puta bez ikakva znaenja, dua uspijeva izraziti barem neznatne djelie onoga to u njoj izvodi
Zarunik due.
Vjerujte mi, oe moj, da to sve nije lako za duu. Dui se tada dogaa neto slino onome to se dogaa
siromanu pastiriu kada ga uvedu u pokrajnju kraljevsku sobu u kojoj je pravi nered zbog mnotva
dragocjenih predmeta koje nikada do tada nije vidio. Kada pastiri izie iz pokrajnje kraljevske sobe, zadrat
e dodue sve
te razne dragocjene i lijepe predmete pred oima svoga sjeanja, ali sigurno nee biti kadar navesti njihov
broj niti im dodijeliti stvarno ime. Ali on eli s drugima govoriti o svemu to je vidio. Napree sve svoje snage

24
razuma i znanja da bi im dobro predoio stoje vidio. A kada uvidi da nisu dostatna sva njegova naprezanja da
bi ga se razumjelo, tada daje prednost utnji.

27. Oujka
Osjeam da su se ushienja pojaala i da nastupaju takvom silinom da su svi napori kako bi ih se sprijeilo
uzaludni. Gospodin je duu premjestio u najveu moguu odcijepljenost od svega to pripada prolaznosti
ovoga svijeta i osjeam da on moju duu sve vie jaa u svetoj slobodi duha.
Izgleda mi da je Bog u najveu dubinu moje due izlio mnoge milosti suosjeanja s tuim nevoljama,
posebno s trpeim siromasima. Najdublja suut to je dua osjea pri pogledu na jednog siromaha prouzrouje
u njezinoj nutrini snanu elju da pomogne siromahu. A volja je ponukana skinuti odjeu sa sebe da njega
odjene.
Kada znam da je neka osoba satrvena, bilo na dui bilo na tijelu, to sve ne inim kod Gospodina da je
vidim osloboenu od njezinih zala? Rado bih uzeo na sebe sve njezine muke samo da je vidim izbavljenu, i
prepustio joj u njezinu korist plodove svojih patnji kada bi mi to Gospodin dopustio.
Vrlo dobro vidim da je to jedinstvena Boja milost. Jer, iako ranije nikada nisam propustio pomoi
potrebitima, ipak sam po prirodi osjeao samo neznatnu suut prema njihovim nevoljama.
Zahvaljujui iskazima milosti kojima me Bog neprestano obasipa, mnogo sam dublje uvren u
povjerenju u Boga. Prije sam osjeao potrebu za tuom pomoi. Sada vie ne. Iskusio sam da se pravo
sredstvo u borbi protiv padova sastoji u tome da se ovjek oslanja na Isusov kri i da ima povjerenja samo u
Njega, koji je sam htio na kriu visijeti radi naega spasenja.
(26. oujka 1914., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

28. Oujka
U petak ujutro bio sam jo u krevetu kada mi se ukazao Isus. Bio je sav alostan i izoblien. Pokazao mi je
veliko mnotvo redovnikih i dijecezanskih sveenika, meu kojima i razne crkvene dostojanstvenike. Neki su
slavili Euharistiju, neki su se tek zaodijevali u crkveno ruho, a neki su ga svlaili.
Isusov tjeskoban pogled zadavao mi je veliku muku pa sam ga upitao zato toliko trpi. Nisam dobio
nikakav odgovor. Tada je okrenuo pogled prema tim sveenicima. Odmah potom, gotovo uasnut i kao daje
umoran od gledanja, skrenuo je pogled. I kada ga je dignuo prema meni, vidio sam s velikim uasom dvije
suze kako mu silaze niz obraze. Udaljio se od toga mnotva sveenika s izrazom velikoga gnuanja na licu i
povikao: Mesari!" Zatim se okrenuo prema meni i rekao: Sine moj, nemoj misliti da je moja agonija zavrila
tijekom ona tri sata dok sam visio na kriu. Ne, ja u, zbog dua koje sam najvie obda rio, biti u agoniji sve
do kraja svijeta. Sine moj, ne spavaj dok sam ja u tjeskobi. Moja dua ide u potragu za kojom kapi ljudskog
milovanja, ali me oni ravnoduno ostavljaju samoga. Nezahvalnost i usnuiost mojih slubenika oteavaju mi
moju agoniju.
Kako mi samo loe uzvraaju na moju ljubav! Ono to me najvie alosti jest to da neki na svoju
ravnodunost pridodaju jo i prezir i nevjeru. Toliko sam ih puta htio smjesta udariti munjom, ali su me
zadrali aneli i due koje me ljube... Pii svome duhovnom ocu i reci mu ono to sam ti jutros dao vidjeti i
uti. Reci mu da tvoje pismo pokae ocu provincijalu..."
Isus je jo govorio, ali ono to mi je tada rekao nikada neu moi oitovati nijednom stvorenju na ovome
svijetu. To mi je vienje prouzroilo toliku bol u tijelu, a jo vie u dui, da sam cijeli dan leao, i mislim da
bih zbog toga bio umro da mi preblagi Isus ve nije to objavio ...
Isus ima pravo aliti se, naalost, zbog nae nezahvalnosti! Kolika naa nesretna braa ne uzvraaju na
Isusovu ljubav i javno prigrljuju sramotnu masonsku sektu! Molimo za njih kako bi Gospodin rasvijetlio
njihovu pamet i dotaknuo im srca. Ohrabrite naega oca provincijala utjehom da e ga Gospodin obilato
obdariti nebeskim milostima. Dobro nae majke" provincije mora biti njegova neprestana tenja. Tome
trebaju teiti svi njegovi napori. Na tu nakanu trebaju biti upuene i nae molitve, a svima nama neka je do
toga stalo.
(7. travnja 1913., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

29. Oujka
Moli me da procijenim tvoju ljubav prema Bogu. Predragi moj sine, pa zar ti sam u svome duhu ne
osjea tu ljubav? Sto je ta arka enja koju mi izraava u svome pismu? Tko ti je stavio u srce tu tenju da
ljubi Gospodina? Zar svete elje ne dolaze od njega? Kada u jednoj dui nije drugo doli enja da ljubi svoga

25
Boga, ve je tu sve, tu je ve sam Bog na djelu, jer Bog nije ondje gdje se ne ezne za njegovom ljubavlju.
Dakle, budi miran glede postojanja Boje ljubavi u tvome srcu. I kada tvoja enja nije zasiena, pa i kada ti
se ini da eli a ne dopire do toga da posjeduje savrenu ljubav, sve to ne dokazuje nedostatak postojanja
Boje ljubavi u tebi, nego znai da ne smije nikada rei dosta niti se zaustaviti na putu Boje ljubavi i svete
savrenosti.
Ti dobro zna da e se savrena ljubav postii tek onda kada budemo posjedovali predmet te ljubavi, koja
je u naemu sluaju sam Bog. Dakle, emu tolike beskorisne zebnje i obeshrabrenosti?
Uvijek ezni, ezni s jo veim pouzdanjem i ne boj se. Kako je mogue da dua koja se sva posvetila
Nebeskoj Ljubavi, koja mu se, s Bojom pomoi, pokuava svidjeti, koja eli i sve vie ezne za istim
vodama Boje ljubavi, kako je mogue, ponavljam, da jednoga dana iz ovoga svijeta izie suha, hladna i bez
enje za Bogom? Kako je mogue, kaem, da ta dua izie iz ovoga svijeta sa igom vjene osude? Ne ini li
ti se to proturjenim? I da se u tu mogunost jo povjeruje, ne bi li to bila uvreda Bojoj dobroti, koja ne samo
da ne odbacuje raskajane due, nego ide u potragu i za onima koje su tvrdokorne?

30. Oujka
Sine moj, dri ovo sigurnim: Bog moe u jednom stvorenju, koje je zaeto u grijehu i zbog toga nosi
njegov neizbrisiv ig koji je batinio od Adama, sve odbaciti, ali nikada ne moe odbaciti njegovu iskrenu
enju da ga ljubi. Stoga, ako ne moe biti siguran u svoju ljubav prema Bogu iz bilo kojih razloga, i ako te
ne tjei i ne podie pouzdanje u osobu koja ti govori u ime samoga Boga, onda se barem u to uvjeri zbog svoje
iskrene elje da ga ljubi, koju ima.
Molim te, dakle, u ime Boje, da se ne da pobijediti od toga straha koji se oituje u tvojim pismima, to
jest, od straha da ne ljubi Boga i da nema strahopotovanja prema njemu, jer mi izgleda da te Neprijatelj
hoe obmanuti. Sine moj, znam da nijedna dua ne moe dostojno ljubiti svoga Boga. Ali kada dua sa svoje
strane uini sve to joj je mogue, i u ispravnoj nakani, i kada se pouzda-je u Boje milosre, zar e je Isus
odbaciti? Nije li nam on zapovjedio da ljubimo Oca u skladu s naim snagama? Dakle, ako si Bogu sve dao i
posvetio, ako nastoji u svoje srce privui Boga, ako se neumorno zalae da mu bolje slui i da ga ljubi,
emu onda strah? Moda zato to ne moe uiniti vie od toga? No Isus to ni ne trai od tebe, pa te nee dakle
poradi toga ni osuditi? Boji duh pue kada hoe, kamo hoe i kako hoe. Uostalom, reci naemu dobrom
Bogu da on sam uini ono to ti ne moe uiniti. Pitaj Isusa: eli li da te vie ljubim? Za veu ljubav nisam
kadar! Daj mi jo ljubavi i ja u ti je prinijeti!" Ne sumnjaj u to da e Isus prihvatiti tvoj prinos, i budi miran.
(29. oujka 1918., fra Emmanuelu iz Samostana San Marco,

31. Oujka
Moj predragi oe,
zahvalan na skrbi koju ste mi iskazali i budui da se pribliava svetkovina Uskrsa, osjeam svetu dunost,
koju ne elim propustiti, da Vam zaelim obilje svih milosti koje bi Vas mogle uiniti sretnim ovdje na zemlji
i blaenim na Nebu.
Oe moj, eto to je elja koju Vam umijem izraziti i mislim da e Vam biti vrlo draga. Na samu svetkovinu
neu sa svoje strane u svojoj nedostojnosti propustiti moliti uskrsloga Isusa za vau divnu duu, iako Vas ne
zaboravljam ni jednoga dana u svojoj molitvi.
Ovih svetih dana, vie negoli ikada, silno sam oaloen zbog onoga Plavobradoga (otac Pio tako naziva
avla - nap. prev.). Usrdno Vas molim, preporuite me Gospodinu, da ne postanem plijen toga naega
zajednikog neprijatelja.
Bog je sa mnom i utjehe koje neprestano kuam toliko su slatke da ih ne umijem opisati.
(31. oujka 1912., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

26
 Otac Pio zareen je za sveenika 10. VIII 1910.

T R A VA N J
1. TRAVNJA
Gospodin je s Vama, i on se bori za Vas i zajedno s Vama. A u drutvu jednoga tako vrsnoga ratnika nije
Vam doputeno sumnjati u potpunu pobjedu nad sramotnim i neistim odmetnikom. Samo jecajte pred
Isusom, kucajte uporno na njegovo Boansko Srce sve dok mu ne dodijate, no znajte takoer da njegov
odgovor, koji Vam obznanjuje mojim posredstvom, nije drukiji od onoga koji je dao Apostolu naroda:
Sufficit gratia mea (Dosta ti je moja milost). Da, uvijek bdijte nad sobom, klonite se dangube i svakog
iskvarenog razgovora i drite se daleko, koliko je mogue, od svakog pribliavanja s osobama drugoga spola,
imajui uvijek na pameti ono to je rekao Apostol - da su nae kreposti zatvorene u vrlo krhku posudu. Cesto
se povucite u svoju nutrinu i budite postojani u molitvi i meditaciji o nebeskim stvarima te nastojite zaokupiti

27
razum korisnim tivom svetih knjiga. U ovome posljednjemu, osobno Vas molim, budite postojani i ne
proputajte se u tome vjebati.
I u svemu ivite u miru sa samim sobom, jer Neprijatelj, koji uvijek lovi u mutnom, koristi nau naravnu
obe-shrabrenost da bolje uspije u svojim naumima. Na kraju, u svemu se nastojte ponaati tako da Gospodnja
milost, koja je razlivena u vaemu duhu, ne bude uzaludna.
(21. oujka 1916., ocu Paolinu iz Casacalenda, Ep. IV, str. 13
2. TRAVNJA
elim da ponienja Sina Bojega i slava koju je po tome zadobio budu predmet Vae svakodnevne
meditacije.
Razmiljajmo o ponitenjima Boje Rijei, koja je, kako kae sveti Pavao, jednaka Bogu i u kojoj je sva
punina Boanstva, ali se nije straila ponititi kako bi nas uzdigla do spoznaje Boga.
Ta se Boja Rije, u svojoj potpunoj i slobodnoj volji, htjela spustiti sve do nas, skrivajui Boansku narav
pod velom ljudskoga tijela. Na taj se nain, kae sveti Pavao, Boja Rije ponizila, to jest ponitila: Oplijeni
sam sebe uzevi lik sluge (Fil 2,7). Da, sestro moja, on je tako htio skriti Boansku narav da u svemu ude pod
ljudsku kou, pokoravajui se ak gladi, edi i umoru. I, da uporabimo izraz Apostola naroda, bio je iskuavan
u svemu poput nas, osim u grijehu.
A vrhunac njegova ponienja oituje se u njegovoj muci i smrti, kada je, podlaui se ljudskom voljom
volji svoga Oca, podnosio tolika razdiranja, sve do podnoenja najsramotnije smrti, smrti na kriu. Sveti Pavao
zato kae: Ponizi sam sebe. posluan do smrti, smrti na kriu (Fil 2,8). Ta se poslunost, ali i uzvienost te
poslunosti i tekoe s kojima se suoio zbog Oeve zapovijedi te spontanost kojom je tu poslunost prinio
Ocu Nebeskome, budui da na to nije bio ponukan ni iz straha pred mukom, jer je Oev Jedinorodenac, niti je
bio primamljen nagradom probitka, jer je Bog, u svemu jednak Ocu, toliko svidjela Vjenome Ocu da ga je,
kae Apostol, Bog zato preuzvisio i darovao mu ime, ime nad svakim imenom (Fil 2,9)

3. TRAVNJA
Samo u snazi toga imena moemo se nadati spasenju, onako kako su to apostoli izjavili pred idovima:
Nije nam dano drugo ime pod nebom po kojemu se moemo spasiti.
Vjeni je Otac htio njemu podvrgnuti sva stvorenja: Na ime Isusovo neka se prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika. Tako kae Apostol i tako jest. Isusu na Nebu iskazuju tovanje. Zbog
njegova Boanskoga imena blaeni nebeski stanovnici, dirnuti zahvalnou i ljubavlju, ne prestaju ponavljali
ono to je evanelista sveti Ivan motrio u svome vienju: Pjevali su, kae on, pjesmu novu. govorei:
"Dostojan si. Gospodine, primit i knjigu i otvorit i peate njezine, jer si bio zaklan i krvlju svojom otkupio za
Boga..."
To se presveto ime tuje i na zemlji, jer sve milosti koje molimo u Isusovo ime Vjeni nam Otac zacijelo
usliava. Boanski nam Uitelj kae: Sve ono to ete moliti od Oca u moje ime, dat e vam se. To se
Boansko ime tuje, ovjek ne bi vjerovao, ak i u paklu. Jer to ime ulijeva strah avlima, oni su onda po
njemu skrhani i poraeni: U moje e ime izgoniti zloduhe.

4. TRAVNJA
Zbog Isusove poslunosti Bog Stvoritelj htio je da to presveto ime ispovijedaju i u njega vjeruju sva
stvorenja. Zato Apostol kae: Svaki e jezik priznali da je Isus Krist Gospodin, na slavu Boga Oca. A to se
danas naalost ne dogaa na svim podrujima gdje se tuje kri! 1 na Sudnji e dan osuenici i avli, na prizor
beskrajne Isusove slave i dok budu kuali njegovu beskrajnu mo, morati sudjelovati u toj asti.
I mi emo, ako budemo nasljedovatelji Isusa Krista, podnosei sve ivotne borbe, sudjelovati li njegovim
pobjedama. Da zavrim sa svetim Ivanom Zlatoustim, vje rujmo i dalje vrsto da je Boanski Otkupitelj ureen
tolikom slavom, ali i ivimo tako kao da smo s njim u slavi, to jest oponaajui njegov primjer i nasljedujui
njegovu volju. U protivnom, nimalo nam nee koristiti nae vjerovanje ako nije u skladu s naim djelovanjem.
(4. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 217)

5. TRAVNJA
Potiem te na to vee pouzdanje u Boje milosre, na poniznost pred milosrem naega Boga i na
zahvalnost na svim milostima kojima te eli obasuti. inei tako, suoit e se sa svim paklenim srdbama i
pobijedit e ih. Ne boj se, moja predraga keri! Onaj koji ti je pomagao do sada, nastavit e u tebi svoje djelo
spasenja. Zar bi bez Boje milosti mogla nadvladati tolike krize i borbe kojima je toliko puta bio podjarmljen

28
tvoj duh? Dakle, sama milost init e ostalo. Ona e te spasiti, a Neprijatelj e se zbog toga u svome gnjevu
izgristi. Stoga, moli i trpi prema Bojoj odredbi i volji, jer plaa ti zbog toga nije daleko.
Ti se alosti zbog svoje ljubavi prema Bogu i ini ti se da je ona gotovo nitica... No kako to da ti sama,
moja dobra keri, ne osjea tu ljubav u svome duhu? Sto je ona sumnja ili, bolje, stoje ona arka elja koju mi
sama izraava u svome pismu? Dakle, mora znati, draga moja keri, da u Boanskom smislu elja da se ljubi
jest ljubav. Tko ti je stavio u srce enju da ljubi Gospodina? Ne dolaze li svete elje odozgor? Jesmo li sebi
dovoljni da u sebi samima raspirujemo samo jednu takvu elju bez Boje milosti, koja u nama blago djeluje?
Ako u jednoj dui nema niega doli enje da ljubi svoga Boga, tu je ve sve, tu je ve sam Bog na djelu. Jer
Bog nije, niti moe biti, ondje gdje nema enje za njegovom ljubavlju.

6. TRAVNJA
Budi mirna glede postojanja Boje ljubavi u tvome srcu. I ako ta tvoja udnja nije zasiena, ako ti se ini
da eli ali da ne uspijeva posjedovati savrenu ljubav, to samo znai da ne smije nikada rei dosta i da se ne
moemo niti smijemo zaustaviti na putu Boje ljubavi i svete savrenosti.
Dobro zna da e se savrena ljubav postii kada budemo imali predmet te ljubavi. Dakle, emu tolike
tjeskobe i beskorisne obeshrabrenosti? Cezni i uvijek ezni u sve veem pouzdanju, i ne boj se...
O, keri moja, ne inimo toliku nepravdu Bojemu milosru prema nama! Molim te, po preblagome Isusu,
da se ne da pobijediti od toga straha da ne ljubi Boga, jer bi te Neprijatelj na taj nain teko zaveo. Znam da
nijedna dua koja je hodoasnica na ovoj zemlji ne moe dostojno ljubiti svoga Boga. Ali, kada dua sa svoje
strane ini sve mogue i pouzdaje se u Boje milosre, zato bi je onda Isus odbacio? Nije li nam on
zapovijedio da ljubimo Boga prema naim snagama? Ako si ti sve dala i posvetila Bogu, emu onda strah?
Zato to ne moe ljubiti jo vie? No Isus to ni ne trai od tebe. Uostalom, reci naemu dobrome Bogu da on
sam uini ono to ti ne moe uiniti. Reci Isusu: eli li vie ljubavi od mene?
Nemam vie! Daj mi je jo i ja u ti je prinijeti! Ne sumnjaj u to da Isus nee prihvatiti tvoj prinos, i budi
mirna." (14. prosinca 1916., Ermini Gargani, Ep. III., str. 664)

7. travnja
Zar da sada pone plesti vijenac, stavljati dragulje i otvarati pupoljke? Proljee je ve davno prolo, vie
nije njegovo vrijeme. Duo moja, ogluila si se na glas Zarunika koji te s ljubavlju pozivao da ga slijedi
poslije minulog zla i zime. Ali dua je cijelo proljetno doba prespavala. Bio je to san nezahvalnika. A zatim se
probudila, i to vrlo kasno. A onda je posvuda traila svoga Ljubljenoga i, zahvaljujui Bojoj milosti, nala ga
je kako sjedi meu mnogim ljubljenim duama, koje su mu rukama punim cvijea prinosile njegove mirise.
Tada je dua zapazila svoj propust i odluila pratiti ga. U toj pratnji zauzela je posljednje mjesto i sve do
sada ne zna to da mu prinese, jer nema niega svoga. Boe moj, kako dua odgovara na tolike tankoutnosti
njegove ljubavi? S nezahvalnou. Eto, to je sve. Ali ona ne jadi-kuje, htjela bi okonati sa svojim
nevjernostima, ali je uvijek okruena beskrajnim opasnostima da ga nanovo ne iznevjeri.
(12. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 261)

8. T R AV N J A
Ne obeshrabrujte se zbog svojih malih nesavrenosti. Trudite se uvijek biti budni nad samima sobom da ne
upadnete u pogrjeke. Ali kada opazite da ste pogrijeile, ne gubile se u beskorisnim jadikovanjima. Ponizite
se pred Bogom, zastidite se zbog svoje slabe vjernosti, duboko se ponizite, molite oprotenje od naega
Gospodina i odluite da ete ubudue biti budniji, a potom odmah ustanite i idite putem na koji sam vas stavio.
Uvjerite se, moje predrage keri, da su padovi i mali pokreti strasti neizbjeni dok smo u ovome ivotu, jer
u svezi s tim veliki sveti Pavao uzvikuje: Siromaan sam ja ovjek i kako sam jadan! U meni su dva ovjeka,
stari i novi, dva zakona - zakon osjeta i zakon duha; dva djelovanja - naravi i milosti. Oh, tko e me osloboditi
od ovoga smrtnoga tijela?! (usp. Rim 7,21-24.)

9. travnja
Keri moje, potrebno je pomiriti se s onim to smo batinili od naih praroditelja Adama i Eve.
Samoljublje nikada ne umire prije nas, nego e nas pratiti sve do groba. Moj Boe, keri moje, koje li nevolje
za nas siromane Evine sinove! Uvijek emo osjeati njegove osjetne napade i njegova potajna djelovanja dok
smo u ovome bijednom izgnanstvu. I? Trebamo li se zato obeshrabriti i napustiti nebesku stazu kojom smo se

29
zaputili? Ne, predrage keri, ohrabrimo se. Nama je dovoljno da ne pristanemo slobodnom, vrstom i
hotiminom voljom.
A ta je krepost ravnodunosti toliko izvanredna da je ni star ovjek, ni osjetni dio ni ljudska narav, po
svojim naravnim sposobnostima nisu kadri postii. Nije za to bio kadar ni na Gospodin, koji, kao sin
Adamov, (iako slobodan od svakoga grijeha i svake privrenosti na grijeh), nipoto nije bio ravnoduan ni u
svome osjetnom dijelu ni u svojim ljudskim moima, tovie, nije elio umrijeti na kriu. Zato to je krepost
svete ravnodunosti prema kriu pridrana duhu, to jest onom viem dijelu due i moima zapaljenim milou,
te napokon samome Gospodinu, jer je on ovjek milosti, novi ovjek.
(25. rujna 1917., Rachelini Russo, Ep. III., str. 505)

10. TRAVNJA
Budite budni i nikada se nemojte jako pouzdavati u samu sebe. Nastojte sve vie napredovati na putu savr-
enosti i sve vie obilujte ljubavlju, koja je vez kranske savrenosti. Predajte se u ruke Boanskoga Oca u
sinov-skom pouzdanju i otvorite srce darovima Duha Svetoga, koji eka samo va malen pristanak kako bi
Vas njima obdario.
Da, zduno radimo. Sada je vrijeme sjetve. A ako elimo obilno eti, nije toliko potrebno mnogo sijati,
nego sjeme zasijati u dobro tlo. Ve smo puno zasijali, ali za nas koji se elimo radovati u vrijeme etve vrlo
je oskudno. Sijmo, sijmo, moja draga keri, i drugo sjeme. I nimalo se poradi toga ne alostimo. Nastojmo da
to sjeme padne u dobru zemlju. I kada pone toplinom sunca izni-cati i oblikovati se u biljku, tada bdijmo i ne
dopustimo Neprijatelju da doe i ugui te dobre biljice.
(10. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 257)
11. TRAVNJA
Misli na onu veliku napucenost koju je na Gospodin trpio u Maslinskom vrtu i promatraj toga ljubljeno-
ga Sina, koji moli od Oca utjehu, ali, znajui da mu je Otac ne eli udijeliti, vie ne misli na to niti se pouruje
moliti, nego, kao da to nije nikada traio, on hrabro poduzima djelo naega otkupljenja. U trenutcima krajnje
neutjenosti moli i ti Oca Nebeskoga da te ojaa i utjei. A ako mu se to ne mili, nemoj vie na to misliti, nego
se nanovo osnai i zduno posveti radu na svome spasenju po kriu kao da nikada ne bi smjela sii s njega i
vidjeti razvedravanje". to hoe, keri moja? Potrebno je Boga vidjeti i govoriti mu u grmljavinama i
olujama. Potrebno ga je vidjeti u grmu i vatri trnja. A da se to uini, keri moja, treba skinuti sa sebe obuu i
odrei se potpuno svoje volje i svojih privrenosti. (6. prosinca 1917.,
Antonietti Vona, Ep. III., str. 828)

12. T R AV N J A
avolska je to briga kojom je Va duh obuzet s obzirom na slubu koja Vam je po poslunosti dodijeljena,
i to ne briga zbog brojnih posljedica koje iz te slube razlono proizlaze, nego zbog same te slube. Ali Vi
sluajte i nadalje pa ete tako sebi osigurati najbolju nagradu kojoj se moe nadati dua koja ljubi Isusa. Ne
dopustite da ikakvo uznemirivanje ue u Va duh, zbog bilo kojeg razloga, osobito ne zbog naloene Vam
dunosti. Shvaam da se dua u kojoj stanuje Bog uvijek i na svakome koraku boji da e ga uvrijediti i taj
strah postaje gotovo nepodno ljiv kada pone proimati i dunost koju obavljamo. Ali dua koja je tako
satkana neka se ojaa, jer upravo zbog toga straha nee pogrijeiti dok kroi naprijed. Brate moj, kada bi o
nama ovisilo da ne padnemo, onda bismo ve na prvi daak vjetra pali u ruke Neprijatelja naega spasenja.
Uvijek se pouzdajmo u Boje smilovanje pa emo tako vazda kuati kako je dobar Gospodin.
to se tie onih vjebi koje su u sebi dobre, nastojte ih sve vie otkloniti od sebe, jer, iako je u prolosti
sve prolo dobro i po Bojemu Srcu, ne moemo se tome nadati i ubudue. Sveenik bi trebao uvijek biti, a
osobito danas, dostupniji svima. No, brate moj, da bi se to uinilo, potrebno je imati lijep kapital" kreposti.
Vrlo dobro znamo da je svijet uvijek zao i ne smijemo mu dati nikakva povoda za zlokobna naklapanja.

13. TR AV N J A
Usrdno Vas molim, ne gubite vrijeme u razmiljanju nad prolou. Ako ste je dobro uporabili, dajmo
poradi toga Bogu slavu. Ako li pak loe, gnuajmo se zbog toga i pouzdajmo se u dobrotu Oca Nebeskoga.
tovie, potiem Vas da upokojite svoje srce pri utjenoj pomisli da je Va ivot, u onome dijelu vremena koji
niste dobro upotrijebili, ve zadobio oprotenje od naega preblagoga Boga.
Bjeite svom snagom od uznemirivanja i svakoga nemira srca. U protivnom e svaka Vaa vjeba biti vrlo
malo plodna ili gotovo uope nee biti plodna. Drimo pouzdanim ovo: ako je na duh uznemiren, onda su

30
ei i izravniji napadi avla, koji obiava iskoristiti tu nau priroenu slabost kako bi uspio u svojim
naumima. Budimo oprezni u ovome, to za nas nije malo vano. Naime, im opazimo da padamo u
obeshrabrenost, oivimo svoju vjeru i predajmo se u ruke Boanskoga Oca, koji je uvijek spreman prihvatiti
nas kada mu se iskreno obratimo. (9. veljae 1916., ocu Baziliju iz mjesta Mirabello Sannitico, Ep. IV, str.
191)

14. TR AV N J A
Vi ginete od enje da budete osloboeni od neprijatelja koji nas okruuju, jer svima njima, kao
poslanicima Sotone, namjera je navesti nas na prijestup. Izjavljujem Vam da alost koju osjeate zato to ste
neprestano okrueni prigodama da uvrijedite Boga jest uinak Boje milosti, koju je premilostivi Gospodin
obilno izlio u Vae srce.
To je vrlo pouzdan znak da ljubav koju je Duh Sveti razlio u Va duh nije mrtva, nego budna. Sline
udnje, koje po poniznosti dolaze iz niskog miljenja o sebi, ne mogu sadravati ni na koji nain avolsku
prijevaru. Jer, htjeti biti slobodan od neprijatelja kojima je nakana navesti nas na prijestup i uvredu Boga, htjeti
biti slobodan od prigoda koje teko kusaju Vau vjernost, potpuno iskljuuje taktinost Neprijatelja, koji ne
moe niti umije prouzroiti takve osjeaje.

15. TR AV N J A
Zar nije Gospodin obeao svoju vjernost i da nikada nee dopustiti da budemo kuani mimo svojih sila?
Fide-lis est Deus ut non permittat vos tentari supra id quod potestis, quifacit etiam cum tentatione proventum
ut possitis sustinere.1Ta vjeran je Bog: nee pustiti da budete kuani preko svojih sila, nego e s kunjom
dati i ishod da moete izdrati (1 Kor 10,13).
I, kako se drukije u to osvjedoiti, sestro moja? Zar na Bog nije dobar ponad svakog naeg poimanja?
Zar se on ne zauzima vie od nas za nae spasenje? Koliko nam je to puta samo dokazao?! Kolike ste samo
pobjede izvojevali nad svojim vrlo monim neprijateljima i nad samom sobom zahvaljujui Bojoj pomoi,
bez koje biste neizbjeno bili satrveni?
Mislimo na ljubav koju nam Isus donosi i na njegovu revnost za nae spasenje, i upokojimo se te ne
sumnjajmo da e nam on pomoi protiv svih naih neprijatelja, i to jo brinije negoli na otac.
(28. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 138
16. TR AV N J A
Kako da Vam ispripovijedam o novim Isusovim pobjedama nad mojom duom koje su se dogodile ovih
dana? Suzdrat u se i ispriati Vam smo ono to se u meni zbilo prologa utorka. Kakav sam zapaljen oganj
toga dana osjetio u svome srcu! Ali sam osjetio daje taj oganj zapalila prijateljska ruka, ruka Boanski
ljubomorna...
Kada je zavrila sveta Misa, zadrao sam se s Isusom radi zahvale. Ah, kako sam toga jutra vodio ugodan
razgovor s Rajem! Toliko ugodan da, kada bih Vam pokuao sve ispriati, ne bih to mogao. To su dogaaji
koji se ne mogu pretoiti u ljudski jezik a da se ne izgubi njihov duboki i nebeski smisao. Isusovo Srce i moje
srce su se, dopustite mi ovaj izraz, stopili. Nisu vie bila dva srca koja kucaju, nego samo jedno. Moje je srce
iezlo kao kada se kaplja vode izgubi u moru. Isus je bio u njemu Raj, Kralj. Radost u meni bila je tako
snana i tako duboka da vie od toga ne bih mogao primiti. Neizmjerno slatke suze oblile su mi lice.
Da, oe moj, ovjek ne moe shvatiti da alosno, prognano, krhko i smrtno srce ne moe podnijeti a da ne
plae kada se u njega izlijeva Raj. Da, ponavljam, sama radost koja je proimala moje srce poticala me na
pla, i to dugo.
Taj me pohod, vjerujte mi, ojaao.
(18. travnja 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco, Lamis, Ep. I., str. 272)

17. TR AV N J A
Sav na ivot neka bude utroen u predanje, u molitvu, u rad, u poniznost i zahvalu prema dobrome Bogu.
Ako se dogodi da osjetite kako se u Vama ponovno budi nestrpljivost, odmah se utecite molitvi. Imajmo
uvijek na umu da smo neprestano u nazonosti Boga, kojemu moramo dati raun za svako nae djelo, i dobro i
zlo. Nadasve usmjerujmo misli na ponitenja koja je Sin Boji pretrpio iz ljubavi prema nama. elim da misli
o Isusovim trpljenjima i ponienjima budu uobiajen predmet Vae meditacije. Ako to budete vjebali, uvjeren
sam, ubrzo ete ubrati spasonosne plodove. Ta e Vam meditacija biti zatita u obrani od nestrpljivosti kada

31
Vam preblagi Isus poalje muke, kada Vas stavi u neku osamu, kada bude htio da budete izloeni
protivtinama.
(6. veljae 1915., Anniti Rodote, Ep. III, str. 54)

18. travnja
Neka ovo troje bude daleko od Vas:
Prvo ega se trebate uvati jest to da se nikada ni s kim ne svaate i ne prepirete, tko god to bio. Ako biste
se drukije ponaali, onda se pozdravite s mirom i ljubavlju. Prekomjerno ustrajavanje na vlastitome sudu
izvor je i poetak nesloge. Protiv toga prokletoga poroka sveti nas Pavao potie da budemo svi jednoduni i
istomiljenici.
uvajte se i od sklonosti prema tatini. Taj je porok vlastit pobonim ljudima. Mi i ne opaamo da nas
tatina zavodi i navodi na misao da inimo vie nego drugi i da stjeemo ugled kod drugih. I sveti Pavao
opominje svoje drage Filipljane kada im govori: Ne inite nita iz isprazne slave (Fil 2,3). Taj veliki svetac,
pun Duha Gospodnjega, dobro je vidio zlo u svoj njegovoj veliini koje bi taj prokleti porok donio sa sobom
svetim kranima kada bi mu polo za rukom prodrijeti u njihovu duu. I zato ih je htio upozoriti na to: Ne
inite nita iz isprazne slave! Tom se prokletom poroku, pravome crvu i moljcu pobonih dua, oprite
prezirom prema ispraznoj slavi. Ne elite da mnogo o Vama govore! Jedino ljekovito sredstvo ouvanja toga
poroka jest da ovjek nisko misli o sebi, a sve druge dri viima od sebe.
Potrebno se uvati jo neega to nije manje bezazleno od ovoga poroka, jer u sebi sadri pokvarenu klicu
podjele. Ovo posljednje ega se treba uvati jest to da nikada ne traite vlastitu prednost pred drugima, jer to
neizbjeno vodi kidanju lijepe veze ljubavi. A to je vez koji treba uvijek ujedinjavati kranske due, budui
da je ljubav, kako kae svetii Pavao, vez savrenstva.
(4. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. Ih, str. 217)

19. travnja
Zaustavimo se malo na kreposti Boje ljubavi. Stoje ta ljubav? Kako bismo dali odgovor na to pitanje,
nadasve jc potrebno imati na umu da je ista Boja ljubav jedno, a sporedna ljubav drugo. Ovu posljednju
treba pak razlikovati kao sporednu ljubav u osjetilnom i u duhovnom dijelu due. Kada smo ih tako razluili,
dolazimo sada do odgovora na gore spomenuto pitanje.
Ljubiti Boga istom ljubavlju znai prije svega to da jednostavnim i golim inom svoje volje volimo Boga
poradi njegove beskrajne dobrote vie od svega ostaloga. Dakle, onaj tko tako ljubi Boga, ljubi ga istom
Bojom ljubavlju. Ali kada Boga, osim to volimo istom ljubavlju, volimo i s milinom srca te ako je tom
milinom proeta potpuno i naa volja, tada takvu ljubav prema Bogu nazivamo sporednom duhovnom
ljubavlju. To jest, kada ta milina obuzme srce arom i slau, tada Boga ljubimo sporednom osjetnom
ljubavlju.

20. travnja
Bog nas hoe pridobiti za sebe tako da nam daje u volji i u srcu vrlo obilno kuati slatke utjehe u svakoj
naoj pobonosti.. Ali to ako tko ne spoznaje kakvim je opasnostima izloena takva vrsta ljubavi prema
Bogu? Lako se dogaa da se neka dua u svojoj pobonosti i ljubavi prema Bogu vrsto dri onoga nebitnoga,
a da se samo neznatno brine ili se uope ne brine za istu pobonost i ljubav koje ju jedine pred Bogom ine
ugodnom i dragom.
Kod te vrlo velike opasnosti na preblagi Gospodin hita pomoi nam na poseban nain. Kada vidi da se
dua dobro uvrstila u njegovoj ljubavi, da mu je privrenija i bliskija, i kada vidi cla je ve daleko od svega
zemaljskoga i od prigoda da sagrijei te da je ve stekla tolike kreposti da bi se, bez toga mamca i slatkia za
osjetila, mogla dovoljno odrati u njegovoj svetoj slubi, i budui da je on eli uvesti u veu svetost ivota,
oduzima joj slatkou uvstava koje je do tada kuala u svim svojim razmatranjima, molitvama i ostalim
pobonostima. I, to je jo bolnije za duu, u tome slanju nestaje svaka lakoa moljenja i meditiranja. A k
tome, dua je ostavljena u tami te u potpunoj i munoj suhoi.
Boe moj, kako li se dua lako prevarila! Ono to jadna dua naziva naputenosi nije drugo doli sasvim
jedinstvena i posebna skrb Nebeskoga Oca za nju. Taj njezin prijelaz nije pak nita drugo nego zapoeta
kontemplacija - u poetku, dodue, suhoparna", ali e se ta kontemplacija s vremenom, ako ostane vjerna,
preobraziti iz stanja meditacije u kontemplaciju i sve e postati blago i ugodno.
(9. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 291

32
21. travnja
Oe, kako mi se dogodi da mi, u trenutku razgovora s Isusom, sve ono to sam ga odluno nakanio i elio
upitati ne doe tada na pamet? Zbog te svoje zaboravnosti osjeam vrlo ivu bol. Kako to protumaiti? Nitko
mi to do sada nije mogao potpuno objasniti.
Poujte sada neto vrlo iznenaujue. Kada sam s Isusom, dogaa mi se da Isusa zamolim za neto to mi
prije nikada ne bi palo na um. Primjerice, da mu govorim o osobama o kojima nikada nisam razmiljao, ali, to
me jo vie udi, i o ljudima koje uope ne poznajem i za koje nikada nisam uo.
A kada mi se to dogodi, zapaam da mi nije poznato da mi je Isus u prilog tih osoba odbio ita to sam ga
zamolio.
(21. travnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

22. travnja
Kakva je srea sluiti Isusu u pustinji bez mane, vode i drugih utjeha, osim utjehe da nas on vodi i da
trpimo za njega! Neka Presveta Djevica i u naim srcima raa da bi nam podarila njegove blagoslove.
Tijekom toga stanja suhoe i osame duha ne uznemiruj se to ne moe sluiti Bogu po svome
zadovoljstvu, jer dok se prilagouje njegovim htijenjima, slui mu prema njegovoj volji, koja je kudikamo
bolja od tvoje. Nas koji smo Boja svojina ne treba brinuti ni uznemirivati nijedan nain sluenja Bogu.
Budui da ne traimo doli njega i da ga ne nalazimo nimalo manje kada hodamo po suhoj zemlji i pustinji
negoli kada hodamo po vodama osjetnih utjeha, potrebno je zadovoljiti se i jednim i drugim hodom.
(11. sijenja 1917., Luciji Fiorentini, Ep. III., str. 480)

23. travnja
S ljubavlju pusti da te vodi Boja providnost, bilo da te hoe voditi po kopnu bilo po pustinji bilo, pak, po
vodama osjetnih i duhovnih utjeha. Dri u ruci svoj buket, ali ako ti se predoi kakav drugi mirisniji, ne
propusti ga zahvalno pomirisati, jer buket prima zato da ne bude dugo bez utjehe i duhovne miline.
Budi odvana, u kakvo god se stanje Isusu svidi staviti te, .da cijelo tvoje srce bude za njega, jer nema
niega boljeg od toga. Skini takoer svu odjeu svoga suanjstva neprestanim odricanjem od zemaljskih
uvstava i budi sigurna da c te Nebeski Kralj obdariti kraljevskim uvstvima kako bi tc privukao svojoj svetoj
ljubavi.
itam u tvome srcu snanu odluku da eli sluiti Bogu i to mi jami da e biti vjerna u vjebama svete
pobonosti i neprestanog postizanja kreposti. No na jedno te potiem, to ni ti zacijelo ne zanemaruje - kada ti
se dogode pogrjeke iz slabosti, ne treba se uope tome uditi, nego se s jedne strane gnuaj uvrede koju Bog
zbog toga prima, a s druge pak strane potrebno je da iz toga urodi plod radosne poniznosti, po kojoj e
uvidjeti i spoznati svoju bijedu.
(12. sijenja 1917., Ermini Gargani, Ep. III., str. 669)

24. travnja
O, moja predraga keri, ne brini se zbog suhoe, ma-laksalosti i munih tama koje se dogaaju u tvome
duhu, jer ih Bog hoe za tvoje vee dobro. Jednoga je dana Magdalena govorila Boanskom Uitelju. Mislila
je da je odvojena od Njega pa je plakala, molila ga i toliko udjela vidjeti ga. A kada ga je vidjela, mislila je da
je to vrtlar.
Tako se dogaa i tebi. Hrabro, moja dobra keri, ne alosti se ni zbog ega! Ti u svome drutvu ima
svoga Boanskoga Uitelja i nisi od njega odvojena. To je istina, i jedina istina. ega se boji? Nad ime
jadikuje? Hrabro, dakle, i ne budi vie djevojica, a ni enica, nego neka ti je srce muko! Dok je tvoja dua
usidrena odlunou da ivi i umre sluei i ljubei Boga, ne uznemiruj se ni zbog svojih nemoi ni zbog
bilo kakve druge zapreke.
Magdalena je htjela zagrliti naega Gospodina, a taj blagi Uitelj, koji joj je to mnogo puta dopustio, toga
joj je puta to zaprijeio, govorei joj; Ne dodiruj me, jer jo ne uzioh Ocu svome.
(18. kolovoza 1918., Antonietti Vona, Ep. III., str. 871)

25. travnja
Napasti i oluje koje krue oko Vas sigurni su znaci Bojeg odabranja. Strah koji imate da ne uvrijedite
Boga jest najsigurniji dokaz da ga ne vrijeate.

33
 Pouzdajte se s beskonanim pouzdanjem u Boju dobrotu i, kako Neprijatelj bude poveavao nasilje, tako
se Vi pouzdanije privinite na grudi preblagoga Nebeskog Zarunika, koji nikada nee dopustiti da budete
nadjaa ni. Bog je sam sveano izjavio u Svetome pismu: Fidelis est Deus ut non permittat vos tentari supra id
quoed potestis, qui facit etiain cum tentatione proventum ut possitis sustinere (Vjeran je Bog i nee dopustiti
da budete kuani ponad vaih sila, nego e s kunjom dati da i izdrite.).
Uvjeriti se u suprotno, znai nevjernost. A Bog neka nas ouva da ne padnemo u sline izopaenosti. I
sveti je Pavao osjeao uznemirenost pa je molio da bude osloboen teke kunje tijela. I on se jako bojao da ga
ne svlada njegova put, ali zar mu nije tada zajameno da mu je Boja milost dostatna?
Na Neprijatelj, koji kuje urotu na nau tetu, eli nas uvjeriti u posve suprotno, ali ga prezrite u Isusovo
ime i jako ga ismijte. To je najbolji lijek da se povue. On je jak sa slabima, ali s onima koji mu se vrsto
opiru kukavica je. Bojte se. no u svetome strahu, hou rei, u onome strahu koji se nikada ne odvaja od
ljubavi. Kada su to dvoje, strah i ljubav, ujedinjeni, tada kao dvije sestre prue jedno drugom ruku da se odre
uvijek na nogama i da hode sigurne na putovima Gospodnjim.

26. travnja
Ljubav nam omoguuje trati velikim koracima, a strah nas, naprotiv, ini opreznima da gledamo kamo
stavljamo nogu kako ne bismo posrnuli na putu koji nas vodi k Bogu. Znam da je kri, predraga moja sestro,
bolan, a za one koji ljube gotovo je nepodnoljiv kada nas iskuava da uvrijedimo Boga kojega volimo i
kojemu se klanjamo. Ali Isus, kada je bio kuan u pustinji i kada je visio na kriu, jest najjasniji, najoevidniji
i najutjeniji dokaz onoga to Vam govorim u ime preblagoga Zarunika dua. Naime, za duu koja u svemu
trai Boga, koja nadasve ezne za njim i eli samo njega u svome srcu, koja udi da ga u sreditu svoga duha
ustolii kao vladara i koja arko eli da je on potpuno i svu posjeduje, i u tome je ljubomornija od dvoje
zarunika koji su silno zaljubljeni jedno u drugo, sadanja iskuenja jesu kao vihori. Ponavljam, kri je posve
oevidan znak posebne ljubavi i izvanrednog milosra ljupke Boje providnosti, koji nije dodijeljen svima, pa
ni posebno odabranim duama.

27. travnja
Dakle, hrabro naprijed! Bog je s Vama, a pakao, svijet i tijelo trebali bi jednoga dana postieni odloiti
svoje oruje i jo jednom priznati da ne mogu nita protiv due koja posjeduje Boga i koju Bog posjeduje...
Draga moja, rat protiv Vas je otvoren. Potrebno je da budete budni svakoga asa i da mu pruite snaan
otpor, s oima vjere stalno uprtim u Boga nad vojskama, koji se bori s Vama i za Vas. I da imate beskrajno
pouzdanje u Boansku pomo, jer je pobjeda vrlo sigurna. I, kako vjerovati u neto drugo? Zar naemu Bogu
nije vie stalo do naega spasenja nego nama? Zar on nije jai od samoga pakla? Tko bi se mogao ikada
oduprijeti Kralju nebesa i nadvladati ga? to su svijet, avao, tijelo, svi nai neprijatelji naspram
Gospodina?...

28. travnja
Vi kaete da ne umijete razlikovati dolaze li zrake svjetla koje se ponekad naziru u dnu Vaega duha od
Boga ili od nekoga drugoga, bojei se da Vas u svemu ne nadmudri vae prepredeno samoljublje.
Pa dobro, eto znakova da spoznate dolaze li te zrake svjeda od Oca svjetlila. Postoje tri znaka. Prvi je da ta
svjetlila stvaraju uvijek sve divniju spoznaju Boga, koji, u mjeri u kojoj nam se oituje, daje sve uzvieniju
predodbu o nedokuivosti svoje veliine. Napokon, to nam svjetlo daje da sve vie ljubimo Boga, naega
Oca, i da se sve vie posveujemo za njegovu ast i slavu. Drugi znak jest sve vea spoznaja nas samih kao
stvorenja, sve dublji osjeaj poniznosti pri pomisli da se tako nevrijedno stvorenje usudilo uvrijediti ga i da se
ak osmjehuje gledati ga i diviti mu se. Trei je znak da te nebeske zrake u dui stvaraju sve vei prezir prema
svemu ovozemaljskom, osim prema onome to moe biti korisno za sluenje njezinome Bogu.
Ako te zrake svjetla stvaraju ta tri uinka u dui, prihvatite da dolaze od Boga. Te uinke u dui ne moe
uope stvoriti Neprijatelj, a jo manje naa fantazija i naa mata.
(25. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 76)
29. travnja
Molim Vas da se ojaate i Vi ovom Boanskom milju: da su Vae duhovne i tjelesne muke dokaz Boje
volje, koja Vas tim putem hoe uiniti to slinijom Boanskom uzoru, Isusu Kristu....
34
 Mir savjesti za onoga tko se nada u Gospodinu ne dolazi osim od samoga Boga. To neka je odgovor na
Vae pitanje.
Ne osjetiti nikakvu privlanost prema bilo emu u ovome prolaznom svijetu, ne moe imati drugog
zaetnika osim Boga, koji hoe tako odvojiti duu od svega onoga to On nije.
(28. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

30. travnja
Put koji je Apostol trasirao kraninu jest da se odreknemo poroka staroga ovjeka, to jest zemaljskog
ovjeka, i da se zaodjenemo krepostima kojima nas je pouio Isus Krist. to se tie odricanja od poroka, on
kae: UMRTVITE UDOVE VAE ZEMALJSKE. Kranin posveen po Krtenju ne biva lien pobuna osjetila i
strasti. Odatle i potreba koja nas potie da, dok god ivimo, mrtvimo svoje strasti.
Sam sveti Apostol, vrlo je oporo u samome sebi iskusio pobunu osjetila i strasti, zbog ega je izrekao ovu
alo-pojku: DUHOM SLUIM BOGU, A TIJELOM SLUIM ZAKONU GRIJEHA (to jest zakonu pouda). Kao da je
htio rei: Duhom sluim zakonu Bojemu, a po tijelu sam podloan zakonu grijeha". To je duhovna utjeha
tolikim siromanim duama koje, kada ih napadaju srditost i pohotnost, u sebi osjeaju trpku proturjenost.
Naime, one ne bi htjele osjeati ni imali te pokrete srdbe ni ivu matu ni senzualne osjete. U tim se jadnim
duama ti pokreti ipak pojavljuju i napadaju ih mimo njihove volje. U sebi osjeaju tako snanu sklonost
prema zlu upravo onda kada hoe initi dobro.
Meu tim jadnicima ima nekih koji misle da vrijeaju Gospodina kada u sebi osjeaju tu snanu
sklonost zlu. Ojaajte se, odabrane due, u tome nema grijeha, jer i sam sveti Apostol, izabrana posuda,
iskusio u sebi tu stranu proturijenost, pa zato kae : Nalazim u sebi da ne inim dobro koje hou, nego zlo
koje neu. Osjetiti poticaje tijela, i to estoke, ne moe biti grijeh ako se dua na to ne odluuje pristankom
volje. (16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

35
Proelje kue donne Raffaeline Cerese (1868.-1916.) s kojom se padre Pio kao njezin duhovni voa dopisivao zadnje 3
godine njezina ivota (1914.-16.)

SVIBANJ

1. S V I B N J A
Svakoj dui koja je odreena za vjenu slavu moemo vrlo dobro rei da je kamen odreen za ugradnju u
zdanje vjene zgrade. Zidar koji hoe sazidati kuu treba prije svega oistiti sav kamen od kojega e graditi
kuu. A to postie udarcima ekia i dlijeta. Jednako se ponaa i Otac Nebeski s izabranim duama koje je, po
svojoj uzvienoj mudrosii i providnosti, od vjenosti odredio da tvore vjenu zgradu.
Dakle, dua odreena da kraljuje s Isusom Kristom u vjenoj slavi treba biti proiena udarcima ekia i
dlijeta. A koji su to udarci ekia i dlijeta kojima se slui Boanski umjetnik da pripremi kamen, to jest
izabranu duu? Sestro moja, ti udarci dlijeta jesu tame, strahovi, napasti, alosti duha, duhovne uznemirenosti,
a uz sve to ide pokoja aroma" bezutjenosti i fizike slabosti.
Dakle, zahvalite beskrajnom smilovanju vjenoga Oca to se tako ophodi prema Vaoj dui, jer je odreena
za spasenje. (19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)
2. S V I B N J A
Izabrani apostol, sveti Ivan, vidio je u Otkrivenju Boje Janje okrueno velikim mnotvom dua kako ga
posvuda slijede kamo god On ide. A te due, kae, bile su djevice: virgines enim sunt" i pratile su Boje
Janje posvuda kamo On ide: ,,et sequwuur Agtutm quocumqiw ierat". Dakle, samo djevice imaju ast posvuda
biti uz Janje! Samo e ga one posvuda pratiti.
Ali one due koje ne ljube svoje djevianstvo, nisu prave djevice, nego samo prividne, zato to im je srce
"udano". One nisu djevice o kojima je reeno: ene neudane i djevice brinu se za Gospodnje, da budu svete
tijelom i duhom. No kako se mogu brinuti za Gospodnje ako ne ljube svoga djevianstva?
O, keri moja, ovo ti nisam rekao zato da ti postavim zamku, nego za tvoje dobro. Rekao sam ti to u
iskrenosti i zato to nas djevianski ivot osposobljava da sluimo Gospodinu bez zapreka. Neka je hvaljen
Bog, koji ti je udijelio tu dragu i svetu ljubav! Uini da ta ljubav iz dana u dan sve vie raste, a iz toga e ti
proizii i utjeha. I zato to, dakle, cijelu zgradu tvoga blaenstva podravaju ta dva stupa, pogledaj barem
jednom tijekom dana jesu li oba stupa" uvrena kojom pobonom meditacijom ili razmiljanjem.
Nee ti biti beskorisno ako ti se svidi i vie puta na dan uvrivati te stupove", bilo meditacijom od toga
dana bilo nekom drugom pobonom milju. Kaem, ako ti se svidi i vie puta, zato to elim da u svemu i za
sve ima svetu slobodu duha glede sredstava za postizanje savrenosti. Dakle, samo neka ta dva "stupa" budu
ouvana i uvrena, a nije vano na koji nain.
(27. sijenja 1918., Ermini Gargani, Ep. III., str. 703)

36
 3. S V I B N J A
Sjetite se dobrote s kojom se Gospodin s Vama ophodio sve do sada. On e nastaviti svoje djelo
usavravanja u Vau korist. Nastavit e nad Vas izlijevati pun krag ulja, ne samo svoga milosra, koje e Vas
razveseljavati, nego i ulja svoje kreposti, koje e Vas uiniti jakom za uspjenu borbu. Jer, poznato je da
hrvai mau svoje udove uljem kako bi bili gipkiji, savitljiviji i jai.
ivite spokojno, jer Boje smilovanje nee uzmanjka-ti, a osobito Vama, ako se pokaete posluni njegovim
Boanskim djelovanjima. Dajte, o Raffaelina, ne budite-krti prema tome Nebeskom Lijeniku. Ne dopustite
mu, za ljubav Boju, da dugo eka. On i Vama ponavlja: Praebe cor tuum (Daj mi svoje srce), keri moja, da
u njega izli-jem svoje ulje. Za ime Boje, ne ogluite se na poziv tako blagoga Oca! S pouzdanim predanjem
otvorite mu vrata svoga srca. Nemojte ponad sebe zaustaviti dragocjen dar njegova ulja da ne biste na asu
smrti traili to ulje njegova milosra, kao lude djevice iz Evanelja, jer tada neete nai onoga tko e Vam ga
dati

4. S V I B N J A
Da, uvijek se u ivotu drite ujedinjeni s Isusom Kristom u masliniku, u kojemu proivljava tjeskobu i
muku. I ako budete tako sudjelovali u pomazanju njegove milosti i utjehi njegove snage, nai ete se i poslije
smrti u istom masliniku i sudjelovati u radosti njegova Uzaaa i Slave...
Sve podnosite kranski i ne bojte se jer nijedno trpljenje, koliko god neznatno bilo, nee ostati bez zasluga
za vjeni ivot. Pouzdajte se u Isusove zasluge pa e tako ponizna glina" postati isto zlato koje e sjati u
Kraljevstvu Nebeskog Vladara.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470)

5. S V I B N J A
Bezgrjenoj se Djevici dopao Va cvijetak, koji sam joj prinio po svojim rukama. Naa je dobra Majka
vidjela da je uistinu malo uvenuo, i to zbog malo hladne rose koja je pala na njega. No to je vrlo neznatan
nedostatak, iju ete Vi punu svjeinu nadoknaditi toplinom ljubavi.
Da, draga moja, ne smije nam se nikada uiniti da je trud oko kreposti ljubavi prevelik i, iako vidim da ste u
njoj znatno uznapredovali, ipak Vas ne prestajem poticati da sve vie obilujete u ljubavi, jer je to krepost koju
je i Boanski Uitelj najvie volio preporuivati. On je od te kreposti htio uiniti zapovijed za sve one koji e
ga nasljedovati, i to kao svoju posve novu zapovijed, jer je najvei dio naih otaca Staroga Saveza nisu ni
poznavali.
(12. prosinca 1914.. Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 261)

6. S V I B N J A
Keri moja, kako je gorka pomisao da u morati dati Bogu raun i o grijesima koje su drugi poinili zbog
moga pogrjenog vodstva ili zato to zbog svoje neukosti nisam promicao vee dobro u duama i, ne dao Bog,
zbog svoga nemara, ili jo gore, zbog svoje zloe, iako i nehotine. Ah, keri moja, moli, tovie, moli jako na
tu nakanu zajedno s drugim duama s nama ujedinjenima u jednom te istom duhu pred Gospodinom.
Ne moe vjerovati kakav mi trn priinja taj strah. Uvijek je negdje u vrku duha i zbog njega svakoga
trenutka proivljavam smrtnu tjeskobu. Kada bih samo mogao tisuu puta umrijeti na najmuniji nain, to mi
doista ne bi znailo nita u usporedbi s ovim novim kriem koji mi je Bog poslao i koji e me, ne zavaravam
se, pratiti sve do smrti.
Shvaam takoer da e me upravo taj trn malo-pomalo ubijati, jer opaam da on nije nikakva kunja, nego
izriita Boja volja...
Svi moji napori ne mogu istrgnuti ni ublaiti taj vrlo otar trn. On me ne puta ni jednoga trenutka. S tim
trnom u dui na svaku utjehu ostajem ravnoduan, svako dobro moja je muka, svaka mi je zaposlenost
dosadna, svaka mi razonoda postaje uasavajue muenitvo, a sam ivot postaje mi gorak teret. Mimo svoje
elje mislim na njega, zato to njegov ubod stalno osjeam danju, a i nou me uvijek probada u snovima. On
mi je prva muka i prva misao kada se probudim, i posljednja s kojom usnem.
(15. travnja 1918., Girolami Longo, Ep. III., str. 1021)

7. S V I B N J A
Kako je Gospodin dobar prema svima, ali je kudikamo bolji prema onome tko u srcu gaji istinsku i iskrenu
elju da mu se u svemu svidi i koji iekuje da se Boji naumi nad njim ispune!
U svim ljudskim dogaajima nauite i Vi da u svemu to Vam dode koliko god moete prepoznate Boju
volju i da joj se klanjate. Cesto ponovite rijei naega Boanskog Uitelja: fat voluntas tita sicut in coelo et in
torra (Budi volja tvoja kuko na nebu tako i na zemlji.) Da, taj lijepi uzvik neka Vam uvijek bude u srcu i na

37
usnama u svim dogaajima Vaega ivota. Ponovite ga u napastima i kunjama kojima Vas Isus bude litio
podvrgnuti. Ponovite ga i onda kada se osjeate uronjeni u more Isusove ljubavi. To neka bude Vae sidro i
Vae spasenje. Ne bojte se Neprijatelja, on nita ne moe protiv laice Vaega duha, jer je Isus kormilar, a
Marija zvijezda.
(6. veljae 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 54)

8. SVIBNJA
Moje je srce prepuno radosti i stalno je sve snanije u suoavanju s patnjom, kakva god ona bila, samo da
time ugodim Isusu.
Istina je da avao nikada ne miruje samo ne bih li ja izgubio mir due i pouzdanje koje imam u Boje
milosre. A to se uglavnom trudi postii neprestanim napastima protiv svete istoe koje potie u mojoj mati,
a ponekad i jednostavnim pogledom na neto to nije sveto, nego je u najmanju ruku beznaajno.
Sve to ismjehujem kao da za to ne hajem, kako ste mi Vi savjetovali. Samo me alosti, u nekim trenutcima,
to nisam siguran jesam li se bio spreman oduprijeti prvome napadu Neprijatelja. Zacijelo, kada se sada
ispitujem, radije bih htio smrt negoli odluiti uvrijediti moga dragoga Isusa samo jednim grijehom, pa makar i
lakim.
(17. kolovoza 1910., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. SVIBNJA
Neka Vas Isus uini sve milijom sebi i da mu nalikujete na putu boli. Marija, Isusova i naa Majka, neka
Vam podari razumijevanje svega onoga to obuhvaa veliku tajnu boli koja je kranski podnesena i svekoliku
snagu kako biste se mogli uspeti sve do vrhunca Kalvarije, nosei svoj kri.
Naalost, potrebno je mnogo snage da se proe tim putom. Ipak, hrabro, Gospodin Vam nikada nee
uskratiti svoju pomo. Zato se pourimo sjediniti sa svim pobonim i vjernim duama koje idu za Boanskim
Uiteljem. Pourimo se, kaem, da ne zaostanemo mnogo za tom svetom povorkom. Ostanimo uvijek s njom
sjedinjeni. Nikada je ne izgubimo iz vida. Ne izgubimo je nikada iz svoga pogleda jer je, u protivnom, neemo
sustii, pa emo ostati lieni tih skrivenih blaga koja se samo u njoj nalaze, dakle, bit emo iskljueni iz vjene
radosti, koja se samo po njoj i s njom stjee do posjedovanja.
(4. kolovoza 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 470)

10. svibnja
Svetost znai znati nadii samoga sebe, znai savrenu pobjedu nad svim naim strastima. Znai uistinu i
toliko ustrajno prezirati same sebe i sve to je od ovoga svijeta, da vie volimo siromatvo nego bogatstvo,
ponienje nego slavu, bol nego ugodu. Svetost znai ljubiti blinjega kao same sebe, i iz ljubavi prema Bogu.
Svetost znai ak ljubiti onoga koji nas proklinje, mrzi, progoni te mu, tovie, initi dobro. Svetost znai
ivjeti ponizno, nesebino, mudro, pravedno, strpljivo, s mnogo ljubavi, isto, blago i radino, tovie, ispunjati
svoje zadae ni iz jednog drugog razloga nego da bismo se svidjeli Bogu i da bismo samo od njega dobili
zasluenu plau. Ukratko, svetost, dobra Raffaelina, u sebi ima snagu, prema izriaju svetih knjiga, preobraziti
ovjeka u Boga.
(30. prosinca 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 541)

11. svibnja
Postoje tri velike istine za koje je potrebno posebno moliti Duha Tjeitelja da nas rasvijetli. Prvo da nam
dade sve vie spoznavati uzvienost naega kranskog poziva. Biti izabrani, i to izmeu tolikih ljudi, te znati
da su taj poziv i to izabranje od Boga ve od vjenosti, ante mundi constituthnem1, .prije stvaranja svijeta...
(Ef 1,4). i to bez ikakve nae zasluge, s jedinim ciljem da budemo njegovi u vremenu i vjenosti, jest lako
veliko i istodobno tako blago otajstvo da dua, im u njega prodre, ne moe a da se sva ne rastopi u ljubavi.
Potom molimo da nas sve vie rasvijetli u svezi s beskrajnom vjenom batinom za koju nas je odredila do-
brota Oca Nebeskoga. Prodiranje naega duha u to otajstvo udaljttje duu od zemaljskih dobara i ispunja nas
enjom da stignemo u nebesku domovinu.
Na kraju, molimo Oca svjetlila da sve vie prodiremo u otajstvo naega opravdanja, koje nas, bijedne
grjenike, privodi spasenju. Nae je opravdanje toliko golemo udo da ga Sveto pismo usporeuje s
uskrsnuem Boanskog Uitelja.

38
 12. S V I B N J A
Opravdanje nae bezbonosti toliko je golemo da moemo sigurno rei da je Bog pokazao svoju veu mo
nad naim obraenjem negoli kada je iz niega stvorio nebo i zemlju, jer je vie opreke izmeu grjenika i
milosti nego izmeu niega i bitka. Nita je manje daleko od Boga negoli grjenik. Doista, nita, budui daje
lieno postojanja, nema nikakve mogunosti oduprijeti se Bojoj volji, dok se grjenik, budui da je slobodno
bie, moe oduprijeti svim Bojim htijenjima. Osim toga, kod stvaranja je rije, naime, o naravnom redu, a
kod opravdanja bezbonika, naprotiv, o nadnaravnom i Boanskom redu.
Ah, kada bismo svi razumjeli iz kakve nas je krajnje bijede i sramote izvukla svemona Boja ruka! Ah,
kada bismo prodrli samo na trenutak u ono to zadivljuje i same nebeske duhove, to jest u stanje u koje nas je
Boja milost uzdigla da budemo, tovie, njegovi sinovi, odreeni da kraljuju zajedno s njegovim Sinom kroz
svu vjenost!
Kada bi nam bilo doputeno prodrijeti u ljudsku duu, vidjeli bismo da ona ne moe ivjeti doli potpuno
nebeskim ivotom. Bijedno li je stanje ljudske naravi! Koliko bi nam puta Otac Nebeski htio otkriti svoje
tajne, a primoran je to ne uiniti jer nismo kadri za to zbog nae zloe. Neka se svidi Gospodinu okonati
toliku bijedu i jad. Neka napokon svri kraljevstvo Sotone i neka kralju-je potpuna pravednost.
O istinama koje smo do sada izloili meditirajmo esto, tako da se ojaamo u kreposti i oplemenimo u
mislima.
(23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 197)
13. S V I B N J A
Prvo i glavno naelo koje treba utisnuti sebi u pamet jest ovo: poslunost i uvijek poslunost, kojoj treba
podloiti cijeloga sebe. Dakle, u svojim djelovanjima ne treba mozgati. I kakva god da te sumnja salijee,
nastavi dalje bez uznemirivanja i otjeraj je od sebe inom svete poslunosti. Isus e biti uvijek zadovoljan
kakva god se djela lati. Izbjegavaj samo ono to, naravno, zna da je grijeh. Samo to ne pripada u poslunost.
Dobro uoi da sam rekao kako e Isus biti vrlo zadovoljan svakim tvojim djelom. Jer kada je tvoja volja
naviknuta svidjeti se Bogu, a ta e volja, uvjerit e se i opet te uvjeravam, sada kada je posjeduje, omoguiti
da e mu svako tvoje djelo biti ugodno. I neka ti ne bude vano ako to nisi kadar dokuiti svojim razumom.
Isus gleda tvoju volju, a ona mu se uvijek eli svidjeti. Dakle, ne brini, sine moj, ni zbog jedne dvoumice i
straha. Dovoljno ti je znati iz rijei autoriteta daje Isus zadovoljan zbog tvojih djela. Od dvojice jedan grijei,
ili autoritet ili ti! Dakle, zakljuak je...?
Ve je sada nedvojbeno da bi imao pravo kada bi se htio uvjeriti u suprotno. Istina nije na tvojoj strani, nego
na strani onoga tko ti govori u Boje ime. Sine moj, to jo eli od Boga, koji se ak ali na djetinjasto svet
nain? Dakle, nikakav strah u odnosu s Bogom, nego predanje i strpljivost, a jednoga e dana vidjeti potpuno
i besprijekorno svjetlo.

14. S V I B N J A
Dri sumnjivim sve elje koje, prema mudrim i pobonim duama, ne mogu dati prave uinke. To su elje za
kranskom savrenou, o kojoj dodue moemo matati, ali je nikada ne moemo prakticirati, i o kojoj mno-
gi umiju dobro priati, ali je nitko ne pretae u ivot. A oslobodi se i sumnje koju si mi izloio u svezi s onim
to si itao o knjigama. Ozbiljno razmisli o ispraznosti ljudskoga duha - kako se taj duh sam olako prevari i
smuti. Jer, uvjeravam te da e po tome razmiljanju lako upoznati ono to si toliko puta rekao, to jest da su
nutarnje muke, koje si podnosio i ije ostatke i sada osjea, prouzroene u tebi zbog golemog razmiljanja i
mnotvom elja potaknutih velikom zebnjom da brzo prispije do zamiljene savrenosti koja te je naopako"
oblikovala. Tvoja je mata u tvome duhu oblikovala zamisao o apsolutnoj savrenosti, do kakve je tvoja volja
htjela stii. No, to se dogodilo? To sam dobro zna. Volja, prestraena zbog velike tekoe i nemoi,
zatrudnjela" je, ali nije mogla roditi plodovima pa je umnaala mnoge beskorisne elje koje su joj, poput
trutova, prodrle med iz konice, a dobre i prave elje bile su eljne svake utjehe. Dobro je za tebe to je dobri
Bog imao suuti prema tvojoj dui i na vrijeme te oslobodio iz toga stanja posredstvom moga vodstva.

15. SVIBNJA
Upravo nam krepost strpljivosti jami savrenost vie od svake druge kreposti. I ako je treba vjebati u
odnosu na druge, jednako je treba vjebati i prema samome sebi. Oni koji tee istoj Bojoj ljubavi nemaju
toliko potrebu za strpljivou s drugima koliko sa samima sobom. Da bismo postigli savrenost, moramo
podnositi vlastite nesavrenosti. Kaem podnositi strpljivo, a ne ih ljubiti i milovati. Svakako nesavrenost
prouzrouje bol dui, ali poniznost crpi snagu iz te boli. Potrebno je, predragi moj sine, napokon, da dobro

39
hoda i da se sa svim marom prikloni onoj stazi koja ti je najblia, i koju je mogue prijei. Trudi se da dobro
provede prvi dan u tjednu i nemoj se ve zadravati na elji da ezne provesti dobro posljednji dan kada jo
nisi proveo ni prvi.
Vrlo se esto zaustavljamo na elji da budemo dobri rajski aneli, a zanemarujemo biti dobri krani. Ne e-
lim ovime rei kako nije potrebno da dua postavi uzvien ideal za cilj, ali ne smije eljeti ni zahtijevati da to
dostigne u jednome danu, jer ti ta enja ne bi donijela nita drugo doli beskorisnu muku. Sine moj, nae e
nas nesavrenosti pratiti do groba. Ne moemo hodati a da pritom ne dodirujemo zemlju. Svakako, ne smijemo
biti uvijek priljubljeni za zemlju, ali jo manje smijemo htjeti letjeti, jer smo pilii koji jo nemaju krila.

16. S V I B N J A
Na je ivot postupno umiranje. Tako bi i nae nesavrenosti trebale u nama umirati iz dana u dan. Ove
drage nesavrenosti pobonim duama koje ih podnose zacijelo mogu biti izvor zasluga i snaan povod da
zadobiju krepost, jer nam one doputaju sve vie upoznati bezdan svoje bijede i potiu nas da se vjebamo u
poniznosti, u samozataji, u strpljivosti i u revnosti.
Sine moj, ne znam kakve e dojmove u tvojoj dui ostaviti ovo moje skromno pismo, no sve sam ti ovo
napisao do nogu Raspetoga. U srcu sam osjetio snaan poticaj da ti sve to napiem, zato to sam uvidio kako je
velik dio tvoga zla u prolosti bio prouzroen tvojom velikodunom spremnou u srcu, a uspjeh je bio ipak
vrlo neznatan. Snage su ti bile preslabe u usporedbi s tvojom enjom i visokim ciljevima pa je to zadavalo bol
tvo-me srcu, inilo te nestrpljivim, nemirnim i zbunjenim, a onda je prispjelo nepovjerenje u samoga sebe,
potite-nost i uznemirenosti uma i srca.
Ako je sve to istina, a naalost jest, poui se mudrosti za ubudue. Ostani ovdje na zemlji, jer plovidba po
puini izaziva vrtoglavice i greve.

17. S V I B N J A
Sine moj, dri se do Isusovih nogu, tik do Magdalene, i nastavi vjebati male kreposti, koje su prikladnije
tvojoj dobi i duhu. Malom se trgovcu povjerava mala koara, ne velika.
Zato ti preporuujem upravo ono to je prikladno za tvoju dob, svetu jednostavnost, kojom se grabi" Srce
Isusovo. Ne boj se opasnosti koje vidi izdaleka, kako mi pie, i o kojima sam ti vie puta opseno govorio.
Izgledaju ti kao vojska, a nisu drugo doli okresane vrbe. I dok ti je pogled uprt u njih, uvijek si izloen
opasnosti u hodu.
Imaj, sine moj, vrstu i openitu odluku da eli sluiti Bogu i ljubiti Boga svim srcem, i izvan toga ne
razbijaj glavu oko budunosti. Nastoj samo initi dobro u ovome danu, a kada prispije sutranji dan, onda e
se on zvati danas i onda e misliti na njega.
Imaj uvijek veliko pouzdanje i predanje u Boju providnost, ne tei skupljati mane vie nego to ti je
potrebno za dannji dan i ne sumnjaj da e Bog uiniti da sutra padne druga mana, te tako u sve dane tvoga
ivota. (25. studenoga 1917., Luigiju Bozzutu, Ep. IV., str .403)

18. svibnja
Ono to svetome apostolu Pavlu najvie lei na srcu jest ljubav pa je zato vie od bilo koje druge kreposti ivo
preporuuje i eli da bude sauvana u svakom djelu, budui da je ona jedina krepost koja ini kransku sa-
vrenost: Ponad svega, kae on, imajte ljubavi, koja je vez savrenosti.
Vidite, on se ne zadovoljava time to nam preporuuje strpljivost, meusobno podnoenje, iako su i to
plemenite kreposti, nego eli ljubav, i to s pravom, zato to se moe dogoditi da strpljivo podnosimo lude
mane i da opratamo uvrede koje su nam nanesene, ali da sve to bude bez zasluga ako to inimo bez ljubavi,
koja je kraljica kreposti i koja u sebi sadri sve druge kreposti.
Stoga, sestro moja, jako cijenimo tu krepost, ako elimo nai milosre kod Oca Nebeskoga. Volimo ljubav i
vjebajmo se u njoj. To je krepost koja nas ini sinovima jednoga Oca, koji je na nebesima; ljubimo i
vjebajmo ljubav, budui da je ona zakon Boanskog Uitelja. Po tome emo se razlikovati od svijeta, ako
ljubimo i iskazujemo ljubav, ako ljubimo milosre te bjeimo i od najmanje sjenke koja bi ga na bilo koji
nain mogla potamniti, i nek' nam je uvijek u mislima velika pouka toga apostola - da mi svi budemo udovi
Isusa Krista, a da Isus bude glava svih nas, svojih udova. Pokaimo se da smo puni ljubavi jedni prema
drugima i sjetimo se da smo svi pozvani tvoriti jedno tijelo. A ako sauvamo ljubav, Isusov e mir uvijek
radosno pobijediti u naim srcima.

19. svibnja

40
 U svezi s prikladnim sredstvima za postizanje kranske savrenosti, Apostol nam predlae dva vrlo mona
sredstva - stalno prouavati Boji zakon i sve initi na Boju slavu.
to se tie prvoga sredstva, on pie Koloanima: Rije Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U
svakoj se mudrosti pouavajte i urazumljujle! Psalmima, hvalospjevimu, pjesmama duhovnim od srca pjevajte
hvale Bogu! (Kol 3.16-17)
Nauk toga velikog apostola jasan je. Uope ga nije po-trebno komentirati. Ako jc kranin ispunjen Bojim
zakonom, koji ga upozorava i pouava da prezire svijet i njegove zavodljivosti, bogatstva, asti i sve ono to
mu prijei da ljubi Boga, nee nikada malaksati ni zbog kakve protivtine koja mu se dogodi. Sve e podnositi
ustrajno i postojano i sve e uvrede lako oprostiti. I za sve e dati hvalu Bogu.
Apostol jo vie eli da Boji zakon, Isusov nauk, bude u nama i da u nama obilno stanuje. A sve to ne
moemo zadobiti osim po postojanom itanju Svetoga pisma i onih knjiga koje govore o Bojim stvarima ili
pak sluajui Boju rije posredstvom svetili molitelja, ispovjednika itd.
Naposljetku, Apostol hoe da se kranin ne zadovolji samo poznavanjem Bojega zakona, nego eli da
prodre u njegov smisao kako bi mogao dobro sebe upravljati. A to sve ne moemo imati bez postojanog
razmatranja Bojega zakona, posredstvom kojega kranin klie od radosti i srcem prodire u slatke pjesme
psalama i himne Bogu. Odatle slijedi da kranin koji tei savrenou spoznaje kako je vrlo potrebno
obavljati razmatranje.
S obzirom na drugo sredstvo, tj. da se sve radi na Boju slavu, sluajmo pouke Apostola: / sve to god rijeju
ili djelom inite, sve inite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujui Bogu Ocu po njemu! (Kol 3, i 7 )
Tim jednostavnim sredstvom, ako ga vjerno prakticiramo, ne samo da se drimo daleko od svakoga grijeha,
nego se i osjeamo potaknuti svakoga asa teiti uvijek veoj savrenosti.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 226)

20. svibnja
Nemam rijei ni prikladnih osjeaja kojima bih zahvalio Gospodnjoj dobroti, koja se s toliko ljubavi s tobom
ophodi i titi te. Vidim jasno, dobra moja keri, da te on izabrao da bude blizu njega, iako lo nije nikakva
tvoja zasluga. Ve sada moe biti sigurna da on eli savreno posjedovati tvoje srce. I k tome eli da ono
bude probo-deno boli i ljubavlju kao i njegovo. Slabost, stezanje" srca, njenosti, sveti zanosi, napasti, suhoe
i neutje-nost, sve su to geste njegove neizrecive ljubavi. I kada te Zli eli uvjeriti da si rtva njegovih napada
ili Boje na-putenosti od Boga, nemoj mu vjerovati, jer te nagovara na zlo, eli te prevariti.
Nije istina da grijei. Nije istina da te se Gospodin gnua pa stoga nije istina da ti Gospodin nije oprostio
tvoje pogrjeke kad god si u prolosti skrenula s pravoga puta.
Boja je milost s tobom i ti si vrlo draga Gospodinu. Tame, strahovi, suprotna uvjerenja jesu avolske spletke
koje treba prezreti u ime svete poslunosti.

21. svibnja
Daj oduka i suzama, jer je to Boje djelo, i ne alosti se zbog onoga to prisutni zbog toga mogu umisliti.
Ta stiskanja koja kua na srcu Bog eli, i on ih hoe kako bi te njegovo milosre uinilo sebi draom te kako
bi sliila njegovu ljubljenome Sinu u tjeskobama u pustinji, Maslinskom vrtu i na kriu.
Jedini savjet koji ti mogu dati jest da se dri vrsto onoga to sam ti rekao u Gospodinu i da ne dopusti
initi drugo nego ono to Duh Sveti eli u tebi uiniti. Predaj se njegovu djelovanju i ne boj se. On je toliko
tankoutan, mudar i blag da ti nee prouzroiti doli dobro.
Posebno kada su nutarnje slasti praene blagim i dubokim osjeajem poniznosti, ne smiju prouzroiti
nikakvu sumnju i potrebno je rairiti srce i primiti ih.
(15. travnja 1918., Girolami Longo, Ep. III., str. 1021)

22. svibnja
Ujedinite svoje srce s Isusovim Srcem i budite jednostavna srca, kako On to hoe. Trudite se utisnuti u sebe
Isusovu jednostavnost i drati srce daleko od zemaljskih mudrosti i putenih lukavstava. Neka je Vaa misao
uvijek ista, uvijek ispravna u svojim idejama i uvijek sveta u svojim nakanama. A volja neka ne trai drugo
doli Boga, njegovu volju, slavu i ast.
Ogledajmo se, draga moja, u Isusa koji provodi skrovit ivot. Svekoliko njegovo beskrajno velianstvo
zakriljeno je utnjom one skromne nazaretske kue. Dakle, trudimo se i mi provoditi posve nutarnji ivot,
skriven u Bogu.

23. svibnja
Neka Vas ne uplai kri. Najsigurniji dokaz da ljubimo jest trpljenje za Ljubljenoga. A ako je Bog zbog
toliko ljubavi pretrpio toliku bol. bol koju se za njega podnosi postaje isto to i ljubav. U patnjama koje Vam

41
na Gospodin dariva budite strpljivi i suobliite se Boanskome Srcu s radou, znajui da se Ljubljeni s Vama
samo neprestano igra".
Nevolje i krievi uvijek su bili batina i kapital izabranih dua. Koliko Isus eli vie uzdignuti duu do savr-
enstva, toliko joj vie poveava kri i muke. Radujte se, kaem Vam, to ste toliko povlateni unato svakoj
Vaoj nedostojnosti. Koliko ste vie u nevolji, toliko vie smijete klicali, jer dua u vatri nevolja postaje isto
zlato, dostojna da bude postavljena da sjaji u Nebeskome dvoru.
(14. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 126)

24. svibnja
U ovim danima avao mi pakosti na razliite naine koliko god moe. Taj e nesretnik udvostruiti sve svo-
je napore da mi naudi. Ali se niega ne bojim, osim da ne bih uvrijedio Boga. Izgleda mi da je taj nesretnik
gori prema Vama negoli prema meni, jer me hoe sprijeiti u Vaemu duhovnom vodstvu. Doista, tko zna
koliko mi snage treba da Vam priopim svoje stanje. Osjeam tako estoke bolove u glavi da gotovo ne vidim
kamo stavljam pero.
Sve rune utvare koje mi avao potie iezavaju kada se s pouzdanjem predam u Isusove ruke. Dakle, kada
sam s Raspetim Isusom, to jest kada razmiljam o njegovim alostima, beskrajno trpim, ali mi ta bol ini
mnogo dobra. Uivam u miru i spokoju, koji se ne mogu objasniti.

25. svibnja
Dragi oe, ono to me najvie ranjava jest misao na Sa-kramentalnog Isusa. Srce se osjea privueno kao
nekom viom silom prije negoli se ujutro sjedini u Sakramentu. Osjeam takvu glad i e prije negoli primim
Sakramen-talnog Isusa, da mi ne nedostaje mnogo da umrem od boli. A to je zato to vie ne mogu izdrati to
jo nisam s Njim potpuno sjedinjen. Ponekad sam i s velikom vruicom primoran nahraniti se njegovim
Tijelom.
Ta glad i e, nakon to sam ga primio u sakramentu, postaju uvijek sve vee. A kada primim to najvie
Dobro, kuam takvu puninu slatkoe da mi samo malo nedostaje da Isusu kaem: Dosta je, jer to ne mogu
vie izdrati". Gotovo zaboravljam da sam na svijetu. Um i srce vie nita ne ele, a u nekim trenutcima, i to
dugo i dragovoljno, ne uspijevam eljeti nita drugo.
Ponekad se u blagu ljubav umijea i ljubav koja me obuzima zbog boli mojih grijeha pa mi se ini da u
zbog toga umrijeti od boli. I ovdje avao pokuava esto ogoriti moje srce uobiajenim tunim mislima.
(29. oujka 1911., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

26. svibnja
U ovome tako tunom vremenu, u kojemu tolike due otpadaju od Boga, ne znam kako ovjek moe istinski
ivjeti bez Hrane jakih. U ovome vremenu, u kojemu nas neprestano okruuju ljudi koji u srcu gaje mrnju
prema Bogu a na usnama im je uvijek psovka, sigurno sredstvo da se ne okuimo lom zarazom jest da se
jaamo Euhari-stijskom hranom.
Slobodu od grijeha i napredovanje na putu savrenosti ne postie onaj tko ivi dugo a da se ne nahrani
neokaljanim Tijelom Boanskoga Janjeta. Ne znam to drugi misle o ovome. Meni je uvijek iluzorno, uzevi u
obzir aktualne prilike u kojima ivimo, htjeti se uvjeriti kako napredujemo u savrenosti ako se ograniujemo
na to da se priest i mo jednom ili dva puta godinje.
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 87)

27. svibnja
Ve me dva dana mui vrlo jaka glavobolja i ne doputa mi da se bilo ega primim.
Uas od rata toliko me potresa. Moja je dua u potpunoj pustoi. Iako sam se na rat pripravljao, ipak to nije
sprijeilo da mi duu obuzrru uas i samoa.
Ovaj e rat za nau Italiju i za Boju Crkvu biti blagoslovljeno i spasonosno ienje. Po njemu e se u
talijanskom srcu razbuditi vjera, koja je skrivena, uspavana i uguena uslijed najrunijih pohota. On e dati da
iznikne najljepe cvijee u Bojoj Crkvi iz gotovo isuene zemlje. Ali, Boe moj, prije negoli se to dogodi,
kakva li nam je teka kunja odreena!
Moramo proi kroz svekoliku no najgue tame, kakvu naa domovina nikada nije doivjela. Istina je da e
mnogima la krajnja kunja biti kamen spoticanja, ali ponajvie spasnosan lijek po kojemu e se zadobiti
zdravlje.

42
 Blago oima koje e vidjeti svanue toga novoga dana! U toj golemoj kunji, kroz koju smo krenuli i koja e
biti za nas posebno otra, bacimo pogled iznad te duboke noi i usmjerimo ga na dan koji e svanuti. I to nam
je dovoljno da se utjeimo u preblagom Gospodinu.
(27. svibnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

28. svibnja
Draga moja keri, ti zna da lijek koji rado propisujem jest smirenost duha, a da uvijek zabranjujem pretjeranu
brigu. U taj poinak i tu mirnou trudi se nanovo poloiti svoj duh, koji je uznemiren krivnjom zloga duha, u
mislima na duhovni poinak koji nae srce treba uvijek imati U Bojoj volji, kamo god nas ona vodi. ivi,
keri moja, dok se Bogu mili u ovoj bijednoj dolini, u potpunoj podlonosti njegovoj svetoj volji. Koliki smo
dunici Bojoj dobroti, koja nam je dala da s tolikim arom elimo ivjeti i umrijeti u njegovoj ljubavi!
Uzdajmo se, keri moja, u toga velikoga Spasitelja, koji nam daje elju da ivimo i umremo u njegovoj ljubavi
kako bi nam onda dao i milost da tu elju i ispunimo.
(28. svibnja 1917., Anniti Rodote, Ep. III., str. 108)

29. svibnja
Ne isputajte iz vida ovu vrlo rjeitu lekciju, koja je dostojna biti dobro shvaena - sadanji nam ivot nije dan
ni zbog ega drugoga doli da postignemo vjeni ivot. I upravo zato to o tome ne razmiljamo dovoljno,
pomijeamo svoja uvstva s onim to pripada ovome svijetu, u kojemu smo u prolazu. A kada trebamo
napustiti taj svijet, preplaimo se i uznemirimo. Ah, uiteljice, vjerute mi, da bismo ivjeli zadovoljni na
ovome hodoau, potrebno je pred oima imati nadu dolaska u nau domovinu, u kojoj emo vjeno ostati, i
istodobno vrstu vjeru. Jer, istina je da Bog, koji nas zove k sebi, promatra kako k njemu dolazimo i nikada
nee dopustiti da nam se dogodi ita to ne bi bilo za nae vee dobro. On zna tko smo i pruit e nam svoju
oinsku ruku kada uinimo pogrjene korake, kako nas nita ne bi zadralo da hitrim korakom kroimo k
njemu. Ali da bismo uivali tu milost, potrebno je imati potpuno pouzdanje u njega.
Ne pretjeite sa zebnjom dogaaje ovoga ivota, nego ivite u savrenoj nadi da e Vas Bog, kojemu
pripadate, po mjeri u kojoj bi Vas mogli nenadano sustii, od njih osloboditi. On Vas je sve do sada titio.
Samo se drite vrsto ruke njegove Providnosti i on e Vam pomoi u svim prilikama. I kada ne budete mogli
hodati, On e Vas voditi, ne bojte se. ega se imate bojati, moja predraga keri, kada ste svojina Boga, koji
nam je tako snano obeao da se onima koji ga ljube sve okree na dobro? Ne mislite na ono to e se dogoditi
sutra jer e se Otac Nebeski, koji se danas brine za Vas, brinuti i sutra i uvijek. On Vam ne ini nita naao ili,
ako i pripusti kakvo zlo, onda e Vam dati i nepobjedivu hrabrost da to podnesete.
(23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III., str. 724)

30. svibnja
Recite mi, molim Vas, moe li sunce ili tama sve rasvijetliti? Vama ostavljam da izvuete iz toga pravi
zakljuak. Boja milost jest sam Bog. On je uzvieno sunce, a sve drugo ili je nita ili ako jest neto, jest samo
zbog njega. Bog sam, kaem, sa svojom miiou moe rasvijetliti duu i pokazati jc kakva jest. I koliko dua
vie spoznaje svoju bijedu i nedostojnost pred Bogom, toliko je vea milost koja je rasvjetljuje u spoznaji nje
same.
Shvaam da otkrivanje vlastite bijede posredstvom ovoga Boanskoga sunca u poetku prouzrouje alosti i
tuge, muke i strah za siromanu duu, koja na taj nain biva rasvijetljena. Ali ojaajte se u preblagom
Gospodinu, jer kada Boansko Srce svojim goruim zrakama ogrije zemlju Vaega duha, dat e da iz nje
izniknu nove biijke, koje e u svoje vrijeme donijeti izvrsne i do sada neviene plodove.
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 368)

31. svibnja
Isus neka je uvijek s Vama, i onda kada Vam se ini da ga ne osjeate. No nikada Vam nije Loliko blizu kao
u duhovnim borbama. On je uvijek nazoan, blizu Vas, kako bi Vas osokolio da hrabro izdrite borbu. On je
nazoan kako bi sprijeio Neprijateljeve udarce, da ne biste bili ranjeni.
Za ljubav Boju, zaklinjem Vas svim onim to Vam je najvie sveto, ne inite mu naao ni najmanjom
milju da Vas je on i jednoga trenutka napustio! To je upravo jedna od najuestalijih avolskih napasti.
Otjerajte je od sebe im je opazite.
Neka Vas tjei, draga moja, da e vjene radosti biti onoliko vee koliko emo vie dana ponienja i
nesretnih godina izbrojiti u sadanjemu ivotu. Nije to moj nain gledanja i razmiljanja, nego nam samo
Sveto pismo daje o tome neizrecivo svjedoanstvo. Evo to psalmista o tome kae: Laetati sumus per diebus,
quibus nos Innniliast, annh qutbus vidimus mala.'- Obraduj nas za dane kad si nas ibao, za ljeta kad smo
stradali (Ps 90,15).
43
 A apostol sveti Pavao ostavio nam je napisano u Poslanici Korinanima da nam jedan trenutak nae
asovite nevolje moe nam u Nebu postii slavu koju ne moemo ni zamisliti". Evo doslovnih rijei:
Momcnttincum et ieve tribulatianis nostrae, supra modum in sublimitate aetermtm gloriae pondus operalur in
nobis.{ Ta ova malenkost nae asovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave (2 Kor
4,17).
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. 11., str. 153)

LIPANJ
1. lipnja
Kako je slatko ivjeti uvijek u Gospodnjoj sjeni, u svetom samostanu! Moda sam postao vrlo nedostojan
boraviti u svetom obitavalitu u koje me s toliko ljubavi pozvao i, evo, Gospodin me silom i zbog moje
nezahvalnosti eli udaljiti. Neka bude volja njegova, jer sve ono to on ini pravedno je! eli iskuati do
krajnjo-sti vjernost svoga sluge. Gospodin, na moju tetu, eli usliati molitve svega ovoga pobonog puka,
koji me apsolutno, kako to pokazuje, hoe na silu zadrati u njem, uzdiui molitve i gotovo inei nasilje
Srcu Bojemu da ostvari tu svoju veliku elju,..
Ganuli su me do suza! No zgraam se i drhtim od pomisli na to, draga moja, jer se bojim da mi Gospodin ne
plati u ovome ivotu ono to sam uinio iz ljubavi prema njemu. Molite Isusa, molite kako bi mi sauvao
nagradu U drugome ivotu.
(15. lipnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 111)

2. lipnja
Molimo Gospodina da nikada ne dopusti da svoje srce ogluimo na njegov glas, koji nam upravlja danas na
ovaj nain. Zaklinjimo takoer Oca Nebeskoga da nikada ne zauti zbog nae drage Italije. Neka munjama
naorua svoju desnicu. Neka uvijek vie i neka jako vie u dubinu srca nas Talijana po svojim nadahnuima, a
izvana neka nas udari svakom vrstom nedaa. Neka nas zastrai, ogori, pritisne pod bremenom svoje
Boanske desnice. Neka nas ponizi i raalosti kako mu se svidi. Te, iako naoigled stroge kazne, bit e uvijek
kazne vrlo njenoga Oca, koji die svoj glas i dohvaa bi da popravi i spasi svoga sina.
Neka nas po svojoj beskrajnoj dobroti potedi strane kazne svoje stil nje, koja je zastraujui znak.
alostan preludij njegova naputanja. Neka nas potedi kobne kazne iz ljubavi prema Onome koji non novit
peceatum', ...koji je bio bez ikakva grijeha... (2 Kor 5,21). poradi naega se spasenja pm nobis peceatum
fecit. x ...uini mjesto nas grijehom... (2 Kor 5,21).
ivio Bog! 1 neka mu se svidi da nama Talijanima nikada ne uskrati naume svoje mudrosti. Neka nas sve
nade u takvom stanju da moe okrenuti na dobro naih dua i nae domovine ovaj teki i ozbiljni trenutak kroz
koji prolazimo i ovu kunju kojoj smo danas svi podvrgnuti!
(8. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 111)

3. lipnja
Moja je dua ve dugo danonono uronjena u tamnu no duha. Duhovna tama traje satima i danima, a esto i
tjednima...
Kada stignem do vrhunca toga muenitva, tada mi se uini da e se dua napokon utjeiti pri pomisli da e
na kraju nuno podlei pod teretom tih boli, jer ih je vie nemogue dugo podnositi.
No, neka ivi Bog! Jer misao o besmrtnosti koja se odupire samom paklu odmah se predouje pred tom izgu-
bljenom duom. Tada dua opaa da je jo u obliju ivoga tijela i da krikom svoje boli doziva pomo... I
ovdje moj jezik postaje nijem, i ne polazi mi za rukom izraziti ono to se u meni tada dogaa.
To su zapravo nove pojave koje se u meni dogaaju i ne umijem ih opisati. Jedino to mogu rei jest to da sam
ovdje na vrhuncu boli i ne znam ugaam li time Gospodinu ili ne. Sa svoje strane, nastojim ga ljubiti. To
elim. No, u ovoj vrlo mranoj noi moj duh tapka nasumce, moje je srce suho, snage oslabljene, a osjeti
iscrpljeni.
Pokuavam to razjasniti - uzdiem, plaem, jadikujem, no sve je beskorisno, dok se siromana dua,
izmuena boli i liena snage, ne podvrgne Gospodinu, govorei: Non mea o dulcissime lesu, sed tua
voluntas fiat.( Ne moja nego tvoja volja neka bude.).
(pisano potkraj sijenja 1916., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

4. lipnja

44
Moj Boe, izgubljen sam i izgubio sam te, hou li te nai? Ili u zauvijek ostati izgubljen? Jesi li me osudio da
vjeno ivim daleko od tvoga lica?...
Oe moj, prodirem, kako mogu, u ovaj mrani zatvor, no muno je probijanje kroz mranu umu ovih gustih
tama, u vihoru i strahu od neprijateljskog tlaenja, koji koristi oluju da me zlouporabi i pobijedi.
Traim Boga, no gdje ga nai? Da, iezla je svaka misao o Bogu Gospodinu, Gospodaru, Stvoritelju, Ljubavi
i ivotu. Sve je On rastjerao. A ja, Boe moj, izgubljen sam u gustoj pomrini najgue tame i, budui da ne
mogu vie ljubiti, uzalud dozivam u iezlim uspomenama izgubljenu ljubav. O, moje Dobro, gdje te traim
ondje te gubim, izgubljen sam traei te, jer si s milinom primio dar koji sam ti prikazao i sve si uzeo i dri u
svojoj uzvienoj vlasti. Povjeravam se tebi i nadam se da e se skrbiti oko moga potpunog predanja sve do
moga najbolnijeg oslobaanja" od ljubavi.

5. lipnja
Vie za mene nema ivota i, s ovom smru koja me gui u dui, niega se vie nisam kadar latiti u ivotu. A
ovaj moj smrtni san ne uspijeva vie rastjerati nikakva vijest. Pristajem ili, bolje, ini mi se da pristajem, a ne
bih znao kako, na providnosnu pomo koju ste mi iskazivali sve do ovoga trenutka. Prigibam i trudim se drage
volje prigibati glavu svim udarcima Boje pravednosti, koja se pravedno rasrdila na mene. Ali nita vie ne
koristi probuditi me na vjeni ivot, nita vie uzdii moj nasmrt ranjeni duh ... hvata me drijeme i
onesvjeujem se... Ponekad je duh vrlo potresen i uznemiren zbog svoga stanja. Poslije te uznemirenosti duh
se osmjeli, a onda popusti i uzalud nastoji pronai svoje izgubljeno blago.
Oe moj, moja je molitva alac boli i smrtnih muka, ovjeku je to strano sebi i predoiti. Ne razumijem vie
nita, ne znam jesu li moje molitve uope jo molitve ili jake mrnje koje srce na vrhuncu svoje boli upuuje
svome Bogu. Osjeam naputenost i prazninu u sebi. Strano je ovjeku to predoiti kada se nae u toj
napute-nosti. Nema niega. Sve je savreno nitavilo, osim vrlo rijetkih bljesaka nesigurna svjetla, u gustim
tminama u koje sam uronjen, koje govore duhu: Bog je dobar. Ali, Bog je uvijek tajnovit pozornu duhu koji se
troi bdijui u tjeskobnim, no uvijek neizbjenim traenjima. A siromani se duh troi u tolikim strahovima da
ga ne uvrijedi, zato to je sam u vrlo oajnoj samoi, sam u svome izgaranju. Sam, kada je u nutrini i izvana
tlaen. Sam u prirodnom truljenju, sam u kunjama od Neprijatelja.

6. lipnja
Moje Dobro, gdje si? Vie te ne poznajem niti te nalazim. Je li potrebno traiti te, tebe koji si ivot due koja
umire. Boe moj, Boe moj... Drugo ti ne umijem vie rei nego: Zato si me ostavio? Osim ove naputenosti,
ne znam, ne znam nita, ak ivim li ne znam.
Predragi moj oe, ne naputajte me u ovoj razdiruoj tjeskobi. Nalazim se u stanju da se izgubim. Snana
ruka Boga, koji je pravedno na mene rasrden, gotovo e me unititi. Sjetite se da me Gospodin povjerio Vama
da mi budete voa, utjeha i spas. Sjetite se da sam Vas, od trenutka kada me Gospodin Vama povjerio, drao
ocem svoje due i da sam svjedoio Bogu za Vas svu svoju djetinju njenost, koju utim i gajim sve do sada, i
uvijek sam teio svom udnjom za vaim uvjerenjima i poukama.
Oe moj, pritecite mi upomo! Htio bih izliti sve na ovaj papir, kada bi bilo mogue, i cijelu svoju duu koja
se troi. No, Vi dobro znate da mi to nije mogue, nalazim se u bolnoj nemoi... Samo viem, i po tome ete
dokuiti koliki su moje siromatvo i moja niskost, moja bijeda i nedostojnost. I preklinjite Nebo da mi
pomogne, da mi podari savrenu suoblienost istim i tajnovitim, Boanskim i svetim naumima, vrstu,
postajnu i odlunu pouljivost prema posluhu, koji je jedini pojas spasa kada se naem u tolikoj tutnjavi oluje i
jedina luka spasa koje se hvatam u tome brodolomu duha.

7. lipnja
Sveano izjavljujem, odriui se svake svoje volje i znanja, zadovoljstva i spoznaje, da u biti vrlo posluan
sin svoga duhovnog vode dok me Svevinji pritie svojim strogostima". to je jo potrebno? Moj Boe, to je
ve mnogo - lien svake tvoje utjehe, molim te za snagu u svome trpljenju. Uini me postojanijim i vrim, a
moje odluke toliko plodnijima da barem budu dostatne razoruati tvoju rasrenost. Moje najvee dobro, ti ih
sam prinesi svome rasrdenom Velianstvu, ali ih prvo potkrijepi svojom Boanskom krepou, a ja u se
truditi traiti poinak u svome nemoguem muenju na ovoj postelji otra i tvrda trnja, te iz tvoje ruke uzimati
i uivati za hranu tvoju odbaenost i naputenost.
Oe moj, ne mislite da nisam uloio sve svoje napore kako bih iziao iz ove strane tamnice. Ali, uinio sam
to beskorisno, tovie, na svoju tetu, jer sam se morao pomiriti s time da gledam kako tama silazi u moju duu
te otpoeti jo eu borbu, a uzalud mi bijae krik.

45
 8. lipnja
Izgubljen sam, da, izgubljen sam u nepoznatom. Svega sam lien. No, odluan sam, iako ne kuam nikakvu
utjehu slijediti glas onoga koji je Boji zastupnik. Gladujem, oe moj, za povratkom moga Boga u duu moju -
dajte mi njega, nasitite me njime, koji je ivot moj i sve moje. Stanje ovoga moga duha ne pokazuju drugo doli
potpunu ruevinu, nita drugo doli protivna svjetlila koja streme rasvijetliti gnjilou i zaplaiti rtvu, koja je
plijen svoje nesvjesne sudbine. Moj Boe! Oe moj, potreban je ovaj krik, samo mi on ostaje u tolikoj muci.
Nita vie ne razumijem, jako se bojim da u zauvijek biti priputen samome sebi i, zato to se bojim, hvatam
se ili usuujem se doepati" poslunosti, ali je, izgleda, nesvjesno izbjegavam.
Zaustavljam se, jer mi vrhunac boli koja me pritie oduzima svaku jasnou uma.
Uvijek me blagoslivljajte, a ja se zauzvrat neu prestati uvijek rtvovati za Vas Bogu kojega sam izgubio.
(4. srpnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. lipnja
Vidim se u krajnjoj osami. Sam moram nositi breme svih i misao da ne mogu donijeti olakanje due onima
kojima me Isus alje. alosti me, tovie, satire me, mui, biuje, unitava mi mozak i razdire mi srce pomisao
na tolike due koje se upinju opravdati u zloi prezira najveega Dobra.
Ah, Boe, koliko trnje osjeam u srcu! Osjeam da obje sile koje prividno izgledaju krajnje oprene, naime,
htjeti ivjeti da bih mogao pomagati brai u progonstvu i htjeti umrijeti da bih se sjedinio sa Zarunikom,
neizmjerno rastu te su u ovim posljednjim vremenima na krajnjem vrhu moje due. One mi razdiru duu i
oduzimaju mir, dodue, ne u najveoj nutrini due, no ipak mir koji te sile i samo izvana dodiruju, ali je meni
nuno potreban da bih mogao djelovati s vie blagosti i pomazanja.
Ah, oe moj, oe moj, ne ostavljajte me samoga, pohitite mi u pomo molitvom i poticaj em. Kaem Vam da
se doista osjeam usamljen, to mi oduzima mir i poinak, ak tek. Kada to dulje potraje, onda se, kaem
Vam, nalazimo u predveerju velike krize. Ta svjestan sam da e trpjeti i fizika strana oitovanja due. I vie
se bojim fizikoga trpljenja negoli duhovnoga, ali ne zbog sebe, nego zbog drugih.
(8. listopada 1920., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

10. lipnja
Kako Vam ispripovjediti najmuniju nevolju koja biuje moju duu? Od etvrtka do danas osjeam kako mi
je dua ispunjena vie negoli ikada krajnjom zbunjenou. Osjeam da me sve vie pritie Gospodnja ruka.
Osjeam da se ruka Gospodnja okomila na mene. Osjeam da Gospodin pokazuje svu svoju mo dok me
kanjava. Odbacuje me i progoni kao kada vjetar nosi list. Ah, ne mogu vie! Ne mogu vie podnositi snagu
njegove pravednosti. Osjeam se satrven pod njegovom silnom rukom. Suze su kruh moj svagdanji.
Uznemiren sam, traim ga, ali ga ne nalazim osim u gnjevu njegove pravednosti.
Oe moj, mogu s pravom rei kao prorok: U duboko blato zapadoh i vode mi dooe do grla. Uzalud sam se
naprezao i muio. Grlo mi je promuklo. Strah i drhtanje me obuze. Tame su me sa svih strana pokrile. Leim
na postelji svoje boli, pun tuge, traei svoga Boga. Ali gdje ga nai? Sa svoje postelje boli i iz svoga
okajnikog suanjstva uzalud pokuavam izii u ivot.
(4. srpnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

11. lipnja
Voditi brigu o nekim fizikim slabostima preduvjet je za dobar nain ivljenja. Samoljublje, cijenjenje samih
sebe i lana sloboda duha jesu korijeni koje ne moemo lako iupati iz ljudskoga srca. Moemo samo spri-
jeiti da oni ne daju plodova, a to su grijesi, jer njihove prve klice, mladice, to jest njihove prve pokrete i
kretnje uope nije mogue sprijeiti dok smo u ovome smrtnom ivotu. Iako njihovu kvalitetu i snagu moemo
umanjiti po vjebanju suprotnih kreposti, a osobito ljubavi prema Bogu.
Potrebno je, dakle biti strpljiv u iskorjenjivanju loih navika, obuzdati protivtine te nadvladati vlastite sklo-
nosti i raspoloenja, ve prema potrebama. Jer, dobra moja keri, ovaj je ivot neprestana borba i nema osobe
koja moe rei: Ja nisam napadnut". Mir je pridran za Nebo, u kojemu nas eka palma pobjede. Dok ivimo,
trebamo se uvijek boriti, u nadi i strahu, uz uvjet da nada uvijek bude jaa, te uvijek imati na umu svemo
Onoga koji nam pomae. Radi postojano, pouzdano i predano oko svoga popravka i usavravanja.
12. lipnja
Znaj, o keri, da ljubav ima tri dijela: ljubav prema Bogu, ljubav prema sebi i ljubav prema blinjemu. Neka
te moje skromne pouke privedu stazi na kojoj e sve ovo vjebati.

46
 a) esto tijekom dana s velikim pouzdanjem usmjeri cijelo svoje srce, svoj duh i misao na Boga i reci mu s
kraljevskim prorokom: Gospodine, ja sam tvoja, spasi me. Ne zadravaj se mnogo u razmiljanju o tome na
koji se nain obraa Bogu u molitvi, nego slijedi jednostavno i ponizno njegovu milost i nemoj se optuivati.
b) Predano se trudi iupati sve loe sklonosti, ali se nemoj pretjerano zamarati oko toga da to uini odjed-
nom. Nemoj se nikada straiti to vidi da si bijedna i puna loih raspoloenja, misli na svoje srce s velikom
eljom da ga usavri. Neumorno se trudi blago ga i s ljubavlju ispravljati kada se spotakne. Ponad svega, trudi
se koliko moe ojaati onaj vii dio due i nemoj se zadravati na osjeajima i utjehama, nego na odlukama i
tenjama kojima e biti nadahnuta po vjeri, duhovnom voi i razumu.

13. lipnja
O, keri moja, ne budi njena prema samoj sebi. Njene majke kvare djecu. Nemoj olako jadikovati i plakati.
Ne udi se tome salijetanju i nasilju koje s toliko muke otkriva. Ne, keri moja, ne udi se tome. Bog to
doputa kako bi te uinio poniznom u istinskoj poniznosti, malenom i neznatnom u tvojim oima. Ali tome
smijemo teiti samo onda kada nas Bog nadahnjuje, kada je na duh udaljen od stvorenja i okrenut Stvoritelju
te kada je u nama neprestana ljubav prema presvetoj poniznosti i jednostavnosti srca.
c) Budi dobra prema blinjima i ne postupaj prema njima srdito. Po potrebi izgovori esto ove Uiteljeve
rijei: Volim svoje blinje, vjeni Oe, jer ih ti ljubi. Ti si mi ih dao za brau i eli da ih ljubim kao to ih ti
ljubi. Osobito voli te djevojice, svoje uenice s kojima te sama ruka Boje Providnosti zdruila i povezala
nebeskim vezom. Ne uznemiruj se zbog ispada nestrpljivosti koji ti se dogaaju jer u tome nema krivnje osim
ako su rezultat tvoje volje, to jest ako ih ini smiljeno, a da pritom sebi ne nanosi silu da se obuzda.
Prihvati te siromane djevojice, pomiluj ih, dri ih u svome srcu, moja predraga keri, kao to ja tebe drim u
svome srcu budui da silno i na osobit nain elim tvoje duhovno usavravanje jer me sam Bog na to toliko
obvezuje.
11. lipnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III, str. 735)

14. lipnja
Prva krepost potrebna dui koja tei k savrenosti jest ljubav. Prvi pokret, prva sklonost i prvi poticaj svega
to
je naravno jest da se tei ii u sredite. To je fiziki zakon. To se dogaa i u svemu to je nadnaravno - prva
elja naega srca jest da idemo Bogu, to samo znai da ljubimo svoje istinsko i pravo dobro. S pravom se
ljubav u Svetome pismu naziva vez savrenstva.
Ljubav, za roene sestre ima radost i mir. Radost se raa iz uivanja to posjedujemo ono to volimo. A od
trenutka kada dua upozna Boga, ona dobiva naravan poticaj da ga ljubi. Ako dua slijedi taj svoj naravni
poticaj, koji raspiruje Duh Sveti, ona ve ljubi najvee Dobro. I tako ta sretna dua ve posjeduje lijepu
krepost ljubavi. A kada ljubi Boga, ona je ve sigurna da je u njegovu posjedu, jer u toj se ljubavi ne dogaa,
kao to se, naalost, dogaa onome tko ljubi novac, ast i zdravlje, da nema uvijek ono to ljubi. Tko Boga
ljubi, on uvijek ima onoga koga ljubi.
Nije to plod moga razmiljanja, nego nam to kae Sveto pismo: Tko ljubi, on je u Bogu i Bog je u njemu. Sto
znai svetopisamski odlomak: Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu. Zar on ne pokazuje da je
dua koja je posveena Bogu po ljubavi sva Boja i da Bog po tome priopenju sav pripada dui?

15. lipnja
Radost je izdanak ljubavi. No da bi ta radost bila savrena i istinska, potrebno je da njezin neodvojiv drug
bude mir, koji se u nama pokazuje onda kada dobro koje posjedujemo jest najvee i sigurno dobro. Nije li Bog
najvee dobro koje dua ljubi i, ljubei ga, posjeduje?
Potrebno je da to dobro, osim to je najvee, bude i sigurno dobro. Boanski nas Uitelj uvjerava da nam
nitko nee ugrabiti nae radosti. Ima li pouzdanijeg svjedoanstva od ovoga? Zar se dua, kada misli na sve
to, ne osjea sva radosna? To je ono to nam omoguuje da se vesela duha suoimo s najgorim protivtinama.
No, valja zapaziti da, kao to dua dok je na putu nikada nee moi dostii savrenu ljubav, tako ni njezin
mir nikada nee biti savren. Toliko je protivtina i nevolja, toliko suprotnosti koje tlae siromanu duu, da u
nekim trenutcima ivota biva na umoru, a na kraju joj i sam ivot postane nepodnoljiv. A uzrok tome jest
injenica da dua osjea opasnost da moe propasti.
Da bi se oduprla tim oporim kunjama potrebna joj je strpljivost - krepost koja nam omoguuje da svaku
pro-tivtinu podnesemo bez uzmicanja. Neka dua koja se zavjetuje na savren ivot bude brina oko te
kreposti ako joj je stalo da se ne trudi uzaludno, jer e po toj kreposti u nutrini ostati staloena.

16. lipnja

47
 Promotrimo ono to dua treba vjebati kako bi Duh Sveti mogao sigurno u njoj ivjeti. Sve se svodi na to
da mrtvimo tijelo, njegove poroke i poude, i da se uvamo svojeglavosti.
S obzirom na mrtvljenje tijela, sveti nas Pavao opominje da su oni koji su pravi krani, razapeli svoje tijelo
s njegovim porocima i poudama. Iz pouke ovoga svetoga apostola proizlazi da ovjek, ako eli biti istinski
kranin,
koji ivi po duhu Isusa Krista, mora mrtviti svoje tijelo iz ljubavi prema Isusu, koji je iz ljubavi prema nama
htio na kriu razapeti sve svoje udove. Takvo mrtvljenje treba biti vrsto, postojano, nepokolebljivo te trajati
koliko i ivot. Savren se kranin ne treba zadovoljili prividno strogim mitvljenjem, nego mrtvljenjem koje
zadaje bol.
Na taj se nain mrtvi tijelo, pa zato Apostol takvo mrtvljenje ne bez razloga naziva - razapinjanjem. No,
netko bi mogao prigovoriti emu tolika strogost prema tijelu? To se ini bezumnim, ali kada biste pomno
razmislili o onome io govorite, opazili bisle da sva zla io ih vaa dua podnosi dolaze od toga to niste
umjeli ili niste htjeli mrtviti svoje tijelo onako kako je trebalo. Ako elite ozdravili, u korijenu, potrebno je
obuzdati i razapeti tijelo, jer je ono korijen svih zala.

17. lipnja
Ljubav, radost i mir jesu kreposti koje duu ine savrenom u svezi s onim to posjeduje, a strpljivost je ini
savrenom u svezi s onim to podnosi.
To je ono to je nuno za nuiamju savrenost due. Za ono to je nuno za vanjsku savrenost, potrebne su
joj neke kreposti koje se odnose na to kako se dua, koja tei savrenosti, treba ponaati s blinjima. A druge
kreposti odnose se na upravljanje vlastitim osjetilima.
to se tie kreposti koje su joj potrebne u odnosu na blinjega, prva je dobrohotnost, po kojoj pobona dua,
nesklona bilo kakvoj neuljudnosti, svojim milim, ljupkim i uljudnim postupcima privlai one s kojima tu kre-
post nasljeduje u pobonome ivotu.
No, sve je to jo vrlo malo. Potrebno je zaci u injenice. I, evo, tu se odmah oituje dobrohotnost, kao
krepost koja duu tjera da bude drugima od koristi. I ovdje je dobro opaziti dva vrlo vana imbenika za duu
koja tei savrenosti. Jedna od njih jest injenica da se blinji ne koristi dobrom koje mu se ini. Druga je da
blinji ne samo to se ne koristi dobrom koje mu se ini, nego, to je jo gore, ponekad reagira s uvredama i
pogrdama. Dui koja nije na oprezu esto se dogaa da upadne u prijevaru. Bog neka nas ouva da ne
postanemo plijen slinih zasjeda, koje nam postavlja Neprijatelj kako bi nas unitio i kako bismo ostali bez
nagrade.
Potrebno je stoga da se protiv prve zasjede oboruamo lijepom kreposti velikodunosti. Velikodunost je
krepost koja nikada ne uzmie u pribavljanju dobra blinjemu, ni onda kada vidi da blinji iz toga ne izvlai
nikakvu korist. Protiv druge zasjede potrebno je obraniti se krot-kou, koja sprjeava srdbu, pa i onda kada
vidi da joj se uzvraa nezahvalnou, pogrdama i uvredama.
No sve ove lijepe kreposti nisu dovoljne ako nema kreposti vjernosti, po kojoj pobona dua zadobiva
vjerodostojnost. A potom neka se svatko pobrine da u njegovu djelovanju ne bude dvolinosti.

18. lipnja
Postoje tri kreposti koje usavravaju pobonu osobu u odnosu na voenje vlastitih osjeta, a to su ednost, uz-
drljivost i istoa. S krepou ednosti pobona dua upravlja svim svojim vanjskim pokretima. Dakle, sveti
Pavao svima s pravom preporuuje tu krepost i proglaava je nunom. I, gotovo kao da sve ovo nije dovoljno,
eli jo da ta krepost bude oita svima. Uzdrljivou dua obuzdava sve osjete - vid, opip, okus, miris, sluh od
pretjeranih slasti, iako su doputene. Pomou kreposti istoe, koja uzdie nau narav do aneoske, dua
suzbija putenost i udaljava se od slasti koje su zabranjene.
To je vrlo plemenit okvir kranske savrenosti. Blago dui koja posjeduje sve te lijepe kreposti, sve plodove
Duha Svetoga, koji su u njoj. Ne treba se niega bojati - svijetlit e u svijetu poput sunca posred svoda nebe-
skoga. (23. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 97)
19. lipnja
Gdje u nai svoga Boga? Kamo da poloim ovo siromano srce, za koje osjeam daje iupano iz mojih
grudi? Postojano ga traim, ali ga ne nalazim. Kucam na Srce Boanskog zatoenika, ali mi on ne odgovara.
to li je to? Je li zbog moje nevjernosti tako neshvatljiv? Hou li se moi pouzdati u milosre i u to da e
napokon uti moj krik ili se moram potpuno odrei nade? O, Boe, neka se napokon slomi moja strana
tvrdokornost! Moje Dobro! Daj da te napokon ljubim ljubavlju kakvu trai, daj da se poslije ovoga tekog i
razdirueg traenja napokon vratim tebi.
Oe moj, moj je duh razgolien i ispijen. Uvenulo je ovo srce za svoga Boga. Vie se gotovo ne pokreu za
onoga koji ga je po svojoj dobroti stvorio. Gotovo vie nemam vjere. Ne mogu se vie podignuti na duevnim
krilima nade, kreposti tako nunoj za predanje Bogu, u trenutku kada oluja bjesni najvie i satire punu mjeru
moje bijede. Ja nemam ljubavi. Ah, ljubiti svoga Boga jest posljedica potpune spoznaje u djelotvornoj vjeri, u
48
ija obeanja dua uranja, obnavlja se, predaje se I poiva u slatkoj nadi. Nemam nikakve ljubavi prema bli-
njemu, jer ona je posljedica ljubavi prema Bogu. I kada prve nema, a od nje silazi svaki ivotni sok u grane,
svaka grana sahne.

20. lipnja
Da, lien sam svega, oe, ak sjene kreposti, pa mi se ini da sam u stanju kobne mlakosti, zbog koje me
Bog na pravedan nain sve vie izbacuje iz svoga Srca. I ja vidim da je moja propast nepopravljiva, jer ne
vidim naina da iziem iz toga. Jao, izgubio sam svaku stazu, sredstvo, oslonac, pravilo! I ako probam
probuditi svoje ugaeno pamenje, dogaa se misteriozna rasprenost i nalazim se izgubljeniji negoli prije,
nemoniji da ustanem, a misteriozna je tama sve gua.
Boe moj, zato udara i grize, nanovo udara i potresa takvom silinom ovu naoblaenu duu, ve unitenu
duu, ije si unitenje, kae, ti pokrenuo, prouzroio i htio svojom zapovijedi i doputenjem?

21. lipnja
O, oe moj, Vi koji Ga poznajete, molim Vas, ne spoitavajte mi moju rasprenost, moju tjeskobu, moje
lutanje u traenju njega. Ne spoitavajte mi to nije predan moj duh koji udi za svojim poniznim poinkom u
Bojoj dobrohotnosti, i recite mi, poradi ljubavi Boje, gdje je moj Bog? Gdje u ga pronai? Sto trebam initi
da krenem u potragu za njim? Recite mi, gdje ga nai? Recite mi kamo poloiti ovo moje srce, koje je nasmrt
oboljelo pa koje instinktivno osjeam daje uvijek u neprestanom tjeskob-nom i munom traenju?
O Boe, Boe, ne umijem drugo rei doli: zato si me napustio? Ovaj duh, pravedno udaren tvojom Boan-
skom pravednou, lei u estokoj protivtini, bez ikakve pomoi i novosti, osim prolaznih bljeskova, to jo
zaotrava muku i muenitvo. Osjeam da umirem, izgaram od vruine, ginem od gladi, oe moj, no ini mi se
da se glad ve stiava u samoj udnji za suoblienou s Bojim htijenjima, onako kako on to hoe.
(19. lipnja 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
22. lipnja
Strpi se jo malo u podnoenju duhovne osame, strpi se u podnoenju tih dragih kunja kojima te Isus po
svojoj divnoj providnosti podlae kako bi te uinio slinijom sebi, i vidjet e da e Gospodin jednoga dana
potpuno usliiti tvoje zavjete, koji su i moji. Ne izgubi se ako no u tebi postaje sve tamnija i mranija, ne
prestrai se ako tjelesnim oima ne vidi vedro nebo koje obavija tvoju duu, nego gledaj uvis, izdigni se nad
samu sebe i vidjet e svjetlo koje je nazono u svjetlu Vjenoga sunca.
iva vjera, slijepo vjerovanje i potpuno pristajanje uz autoritet utemeljen od Boga nad tobom, to je svjetlo
koje je rasvijetlilo korake Bojemu narodu u pustinji, to je svjetlo koje uvijek obasjava najvii vrh svakoga
duha draga Ocu. To je svjetlo koje je vodilo kraljeve da se poklone roenom Mesiji. To je zvijezda o kojoj je
prorokovao Ba-laam, loje lu koja upravlja korake tih ucviljenih duhova. A to svjetlo, ta zvijezda i ta lu jesu i
ono to rasvjetljuje tvoju duu, upravlja tvoje korake da se ne pokoleba. Neka oni ojaaju tvoj duh u Bojoj
ljubavi, a dua, iako ih ne poznaje, uvijek napreduje prema vjenome cilju. Ti to ne vidi, ne razumije, no to
nije ni potrebno. Nee vidjeti doli tamu, ali tama ne ovija Vjeno sunce. Dri pouzdanim i vjeruj da to Sunce
svijetli u tvojoj dui. A to je ono Sunce o kojemu je pjevao Boji mudrac: U tvome u svjetlu vidjeti svjetlost.

23. lipnja
Ne obeshrabruj se ako se stanje kunje poveava - vjeruj uvijek, uzdigni svoje srce uvis i bit e sigurna da
se nee izgubiti. Kunja je tvrdokorna, a tko to ne vidi? No, nita zato. Zar Bogu, koji upravlja svime i svime
raspolae, nije stalo do naega najveeg dobra? Stoga, osnai se u dan kunje, priekaj malo i dobri e Bog
usliiti nae zavjete. Zar nas nije do sada uvijek u svemu usliio? Dakle, nee moi ne usliiti i posljednji
zavjet, krunu svih zavjeta.
Jo malo! To malo ne znamo koliko je dugo? Nije vano, moja dobra keri! Ono e doi kada se svidi Boan-
skome Zaruniku i kada emo se svi preobraziti u njega. No, vrlo sigurno e doi ono Videbilis me (Vidjet ete
me)\...
Zadri se na uvjerenju autoriteta i to ti je dovoljno -nema drugog sidra, nema drugog vodia koji bi upravljao
ladicom due u olujnom moru ovoga svijeta. Isus eli tvoje sadanje stanje - to ti jami onaj tko je pozvan od
Boga da vodi tvoj duh. I ti se mora truditi u to vjerovati. Zar je vano to u tome ne vidi svjetlo?
Ne treba ga vidjeti, jer to je bolje za tebe.
(22. listopada 1916., Assunti di Tommaso, Ep. III., str. 399)

24. lipnja
Stezanja i irenja" koja se dogaaju i koje osjea vrkom svoga duha nastaju iz ljubavi koja potie i iz
ljubavi koja privlai. Dakle, ivi u miru. A izmjenjivanje razliitih osjeaja u tvome duhu zbog nepotpunog

49
posjedovanja predmeta, koje prouzrouje toliko nutarnje mue-nitvo da to gri duu, podnesi u miru, da
moe i ti, zajedno s kraljevskim prorokom, rei: In pace amaritudo mea amarissima.s DOSLOVAN PRIJEVOD
OVIH RIJEI BIO BI: U MIRU MOJA NAJGORA GORINA", NO U NAEMU PRIJEVODU BIBLIJE NA TOME MJESTU
STOJI OVO: ...bolest e mi se pretvoriti u zdravlje... (I Z 38,17).
I isprui svoju duu na Vjenome suncu i ne boj se njegovih goruih i uarenih zraka. Isprui, kaem ti,
predraga keri moga srca, svoju duu na tome Suncu beskrajne ljepote, ti koja toliko udi otvoriti ahuru
kako bi iz tako tvrdokorna i tamna zatvora pustila divnoga leptira".
(25. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 956)

25. lipnja
Kranin na visoku poloaju toliko cijeni ast, bogatstvo, ispraznosti, ugodnosti i sve ono to ovaj bijedni
svijet nudi. O, luae, ui u sebe i sjeti se da si se po Krtenju odrekao svijeta te da si mrtav za njega. Duh
Sveti, koji govori po ustima sv. Pavla, kae ti to: umrli ste svijetu i va je ivot skriven s Kristom u Bogu.
Sjeti se, luae, da ivot osobe koja ivi Isusovim duhom nee zauvijek ostati skriven i nepoznat. Sjeti se ono-
ga to e biti u budunosti u dan Gospodnji: Kada se Krist, ivot va, pojavi, i vi ete se pojaviti s njim u slavi.
Predragi, pisao je izabrani apostol sveti Ivan vjernicima, sada smo djeca Boja, i jo se ne oitava to emo
biti. Znamo, kada se pojavi, bit emo njemu slini jer emo ga vidjeti kakav jest.
Sigurnost tako beskrajne slave, o luae, zar ti nije dovoljna da ue u sebe i da se osvijesti za ostatak
svojih dana u skladu sa svojim pozivom.
(16. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 266)

26. lipnja
Due shrvane velikom alou jesu izabranice Bojega Srca. Zato i ti budi sigurna daje Isus odabrao tvoju
duu da bude miljenica njegova Srca dostojnog klanjanja.
U tome se Srcu skrij. U to Srce izlij svoje elje. U tome Srcu ivi sve dane koje e ti Providnost udijeliti. U
tome e Srcu umrijeti kada se to Gospodinu svidi. U to sam te Srce postavio pa, dakle, u njemu ivi, budi i
krei se.
(25. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 961
27. lipnja
Kako je sretno nutarnje kraljevstvo kada u njemu kra-ljuje sveta ljubav! Kako su blaene moi nae due
kada sluaju tako mudroga Kralja! Predragi moj oe, kada smo u njegovoj poslunosti i vlasti, tada teki grijesi
nemaju pristupa, ali ni oni najlaki.
Istina je da on doputa da nesavrenosti dou do krajnjih granica" kako bismo u ratu s njima postojano
vjebali nutarnje kreposti. Jednako je istina da on doputa da u naemu nutarnjem kraljevstvu uhode", to jest
smrtni grijesi i nesavrenosti, nasru na nas. Ali on to doputa samo zato da upoznamo kako bismo bez njega
postali plijen naih neprijatelja.
Dobri moj oe, ponizimo se jako i priznajmo da bismo, kada Bog ne bi bio na oklop i tit, odmah bili
probodeni svim vrstama grijeha. I zato se moramo uvijek postojano i vrsto drati Boga u svojim vjebama i
sluiti mu odgovorno. (23. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samosana San Marco,

28. lipnja
Nikada ne treba aliti za vremenom koje smo utroili na slavu Boju i za spasenje dua. To vrijeme nikada nije
loe utroeno. Ne mislite da mi kradete vrijeme, zato to je vrijeme, kako maloas rekoh, najbolje utroeno
kada se razdaje za spasenje i posveenje dua. Ni ja ne znam kako zahvaliti smilovanju Oca Nebeskoga kada
mi predouje due kojima mogu pomoi bilo kako.
O, da! Kada bi samo Nebo htjelo da sve vrijeme ivota utroim u toj svetoj slubi, ne bih sebe doivljavao
tako runo u oima Svevinjega!
(31. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 100)
29. lipnja
Bijedna li mene!, uzviknula je velika posuda izabranja, Apostol naroda, tko e me osloboditi ovoga
smrtnoga tijela? Ne moemo sumnjati da je ovaj veliki apostol jedan od najveih svetaca i gotovo najvea
zvijezda na polju svete Crkve. Kolika progonstva, kakve muke, kolike pretrpljene nevolje za Isusa Krista!
Kakva gorljiva ljubav, kakve li vatre ljubavi, kakve arke revnosti u njegovu ast! Kolike objave, kolika
vienja, kolike ekstaze i ushiti sve do treega neba! Pa ipak je sveti Apostol, obdaren tako velikim krepostima
i uzvienim darovima, jadikovao, kako sam to malo prije iznio. Svetac priznaje da je vie puta doivio
brodolom nasred mora, bacan valovima nou i danju: Ter virgis caesus sum, semel lapidatus sum, ter
nauj'ragium feci, nocte ac die in profondo mari fui. 4 Triput sam bio iban, jedanput kamenovan, triput
brodolom doivio, jednu no ijedan dan proveo na dubokom moru (2 Kor 11,25).

50
 Ispovijeda mnoga svoja bdijenja, postove, glad, ed, golotinju i otrinu zime, koje je podnio radi Isusove
ljubavi: In vigiliis multis, in fame et in siti, in ieiuniis multis, in figor e et in nuditate. ...u estom
nespavanju, u gladi i ei, u zimi i golotinji (2 Kor 11,27). Otkriva da je bio uznesen u Raj, ivei u
smrtnome tijelu: Raptus est in paradisum, et audivit arcana verba , quae non licet homini loqui. 6 ...da
bi uznesen u raj i da je uo neizrecive rijei koje ovjeku nije doputeno izrei (2Kor 12,4). Dolazi dotle da
kae kako vie ne ivi sebi, nego samo u Isusu, preobraen u njega po ljubavi: Vivo ego iam non ego; vivit
vero in me Christus (ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist).
Sada mi reci, keri moja, to nedostaje ovome velikome apostolu i uitelju naroda pa da ga proglasimo sa-
vrenim? Pa ipak, on je u sebi osjeao cijeli bataljun" sastavljen od njegovih raspoloenja, protivtina, navika
i priroenih sklonosti, koji su se urotili da ga unite i duhovno ubiju pa se zato svega toga plai. Oituje da ih
mrzi. I zato to ih mrzi, neizbjeno zbog toga trpi bol, zbog koje iz njega provaljuje usklik na koji sam odgo-
vara - da e ga Boja milost, po Isusu Kristu, ouvati ne od straha i borbe (sve to i ti, moja draga keri,
osjea), nego od poraza, i sprijeiti da bude pobijeen.
(18. srpnja 1917., Mariji Gargani, Ep. III, str. 276)

30. lipnja
Budi uvijek u nazonosti Bojoj, onako kako sam te pouio i kako u te i nadalje pouavati. uvaj se tjesko-
be i nemira, jer ne postoji nita vee od nemira to nas sprjeava da hodamo u savrenosti. Stavi svoje srce bla-
go, a ne na silu, u rane naega Gospodina. Imaj veliko povjerenje u njegovo milosre i dobrotu, da te On nee
nikada napustiti, ali ne proputaj zbog toga vrsto prigrliti njegov sveti kri.
Poslije ljubavi prema naemu Gospodinu preporuujem ti ljubav prema Crkvi, njegovoj zarunici i naoj
njenoj Majci. Naime, prema toj dragoj i blagoj golubici koja je jedina kadra snijeti jaja i izlei golubie za
Zarunika. Zahvali Bogu sto puta na dan to si ki Crkve. Neka tvoj pogled poiva na Zaruniku i zarunici. I,
reci Zaruniku: Kako si lijep, Zarunice lijepe zarunice", a zarunici: O, ti, koja si zarunica Boanskoga
Zarunika!" Imaj veliku suut prema svim duobrinicima dua i vidi, keri moja, kako su raspreni po cijelom
licu zemlje te da nema na svijetu mjesta u kojemu ih nema. Moli Boga za njih kako bi, spaavajui sebe same,
pribavljali na plodonosan nain i spasenje dua. A takoer te zaklinjem da nikada ne zaboravi ni mene kada si
pred Isusom, koji mi ulijeva toliku elju da nikada ne zaboravim tvoju duu.
(16. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. III. str. 836)

SRPANJ
1. srpnja
U borbi se ovjeavamo krunom. I to se dua vie bori, to se vie pobjede umnaaju. A znajui da svakoj
izvojevanoj pobjedi odgovara jedan stupanj vjene slave, kako se onda, predraga moja keri, ne bismo rado-
vali kada vidimo kako odnosimo pobjede tijekom svoga ivota? Neka te utjei ova misao i neka te osnai
primjer naega Boanskog Uitelja, koji je bio iskuavan poput nas u svemu osim u grijehu, i to toliko
iskuavan da je uzviknuo: Deus meus, Deus meus, quare me dereliquisti?11 Boe moj, Boe moj, zato si me
ostavio (Mk 15,34).
Ne sluaj i ne vjeruj kada ti Neprijatelj eli rei da te Bog odbacio, ili, pak, da te Bog zbog neke
potajne nevjernosti kanjava i da te eli kanjavati sve dotle dok tu ne-vjernost ne odstrani iz svoje due, jer
to uope nije istina zato to, budui da dua jeca i boji se uvrijediti Boga, ne vrijea Boga i daleko je od toga
da to uini.
(17. svibnja 1918., Margareti Tresca, Ep. III., str. 181)

2. srpnja
Onaj tko Vas uznemiruje i strai jest Sotona. Onaj tko Vas rasvjetljuje i tjei jest Bog. Dua koja osjea sve
vei poticaj na to da se ponizi i snizi pred svojim Gospodinom, a istodobno ima potrebu sve trpjeti i izdrati
dok se ne svidi Nebeskome Zaruniku mora iz toga spoznati da sve to potjee od Boga. arke ljubavne enje

51
due prema svome Gospodinu nisu, niti mogu biti, halucinacija ni prijevara. Dakle, uvjeravam Vas da je
Isusova milost zaetnica svega lijepoga to se u Vama zbiva. Zato pustite da Nebeski Zarunik u Vama djeluje
i da Vas vodi onim putovima kojima on hoe.
Sve to to osjeate u svojoj nutrini kada ste okrueni tolikim pobonim duama, koje su se posvetile tome da
ljube Gospodina i da mu slue, jest znak da Vaa dua sama po sebi arko trai svoga Stvoritelja.
(14. srpnja 1914., Raffelini Cerase, Ep. II., str. 126)

3. srpnja
Ne preputajte se sotonskoj oluji. Vae je pouzdanje u Bogu. U njemu sve vie napredujte, a to posebice
morate oitovati u sadanjoj kunji, to e biti na veu slavu Boju i na veliku pobjedu Vae due. Ne alostite
se vie nepotrebno. Budite sretni, jer rat e brzo zavriti. Brzo e se otvoriti duani i trokovi rata bit e
natovareni" na neprijatelja Bojega, na neprijatelja dua. Kako li e biti lijepo podne" koje e Bog uiniti
kada se pojavi poslije ienja! Neka Vas, dakle, osnai misao da bijete dobar boj.
A sada, ispunjen radou u Gospodinu, elim Vam lijep dan naega otkupljenja. Neka ivi Isus uvijek u
Vaemu duhu!
(25. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 373)

4. srpnja
Nastavi u tome stanju nevolje moliti za sve, najvie za uzdignue nae Majke Crkve. I za siromane
grjenike, da nadoknadi tolike uvrede koje se nanose Bojemu Srcu. Znam da si se rtvovala i da se
neprestano rtvuje za Gospodina - Isus je primio tvoju rtvu. Isus ti je dao milost da izdri rtvu. Dakle, jo
samo malo, nagrada nije daleko.
Ne boj se kada si stavljena u tamu i suhou duha, jer nema razloga za bojazan. Nikakav razlog sadanje ni
prole nevjernosti ne utjee na tvoje stanje duha. Vjeruj mi jer te ne zavaravam. Samo te potiem da se ne
uznemiruje zbog toga stanja, nego u miru izdri svoju muku, jer sve je to Isusova ala" iz iste ljubavi.
Ne zanemaruj obavljati sve svoje uobiajene vjebe po-bonosti kada se nade u tome stanju suhoe. I budi
sigurna da je Isus zadovoljan, a da tvoja dua napreduje a da to ti niti zna niti razumije.
(4. lipnja 1918., Antonietti Vona, Ep. III, str. 861)

5. srpnja
Varate se i doista sebe zavaravate ako hoete izmjeriti ljubav due prema njezinu Stvoritelju po osjetnoj
blagosti koju kuate u ljubavi prema Bogu. Ta osjetna ljubav jest ljubav dua koje se jo nalaze u
jednostavnosti duhovnoga djetinjstva, ljubav koja bi mogla biti sudbonosna za duu koja joj se preve predaje.
A ljubav dua koje su izile iz toga duhovnog djetinjstva jest kada ljube a iz te ljubavi ne primaju zadovoljstvo
ni slatkou u dijelu koji se naziva osjetilni dio due.
Pouzdan znak koji pokazuje ljube li takve due Boga jest njihova spremnost u opsluivanju svetoga Bojega
zakona - njihova pozornost i budnost da ne upadnu u grijeh. Te due obino ele slaviti Oca Nebeskoga i tome
cilju nita ne pretpostavljaju koliko god je to u njihovoj moi. Osim toga, te due promiu irenje Bojega
Kraljevstva i u tu svrhu nita ne zanemaruju, koliko god je to u njihovoj moi. Zatim, neprestano su postojane
u molitvi koju upravljaju Ocu Nebeskom rijeima Boanskog Uitelja: Oe na... neka doe tvoje kraljevstvo.
(29. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 288)

6. srpnja
Potrebno je uvijek uvrivati dvije kreposti, a to su blagost prema blinjemu i svetu poniznost prema Bogu.
Gajim pouzdanje da e to uiniti, jer te taj veliki Bog, koji te uzeo za ruku da te privue k sebi, nee
napustiti dok te ne smjesti u svoje vjeno svetohranite. Predraga moja keri, treba se jako truditi iskorijeniti
oholost i prijanje umiljenosti, jer u asti, koja uznemiruje duu i koja olako omoguuje da ovjek poini
pogrjeke protiv blagosti i poniznosti, nikada ne uspijevamo bolje nego onda kada ovjek prezre samoga sebe.
(18. listopada 1917., sestrama Campanile, Ep. III., str. 943)

7. srpnja
Jutros poslije svete Mise, dok sam jo bio sav alostan zbog onoga to mi je natuknuto, dobio sam tako jaku
glavobolju da mi se inilo nemoguim nastaviti zahvalu. To mi je stanje povealo muku. K tome me obuzela
velika suhoa duha i tko zna to bi se dogodilo da nije nastupilo ono to Vam sada elim ispriati.
Ukazao mi se na Gospodin, koji mi je ovako govorio: Moj dragi siniu, ne propusti zapisati ovo to danas
uje iz mojih usta, jer to ne smije zaboraviti. Ja sam vjeran. Nijedno stvorenje nee se izgubiti a da to ne zna.
Svjetlo se jako razlikuje od tame. Duu kojoj obiavam govoriti privlaim sve vie sebi. avao je svojim

52
spletkama, naprotiv, nastoji udaljiti od mene. Ja nikada dui ne nadahnjujem strahove koji je udaljuju od mene.
avao nikada ne stavlja u duu strahove koji je potiu da mi se priblii.
Strahovi koje dua osjea u nekim trenutcima ivota zbog svoga vjenoga spasenja, ako sam im ja uzronik,
razlikuju se po miru i vedrini koje oni ostavljaju u dui...
To vienje i te rijei naega Gospodina uronili su moju duu u takav mir i zadovoljstvo da sve slasti svijeta, u
usporedbi sa samo jednom jedinom kapi toga blaenstva, izgledaju bljutave.

8. srpnja
Izgleda da me Isus stalno promatra. Ponekad mi se dogodi da iz svijesti izgubim Boju nazonost. Odmah
osjeam da me Gospodin poziva na odgovornost. Glas kojim me poziva nisam kadar opisati. Ipak, znam da je
taj glas uvjerljiv, i dua koja ga uje gotovo mu ne moe izbjei.
Ne pitajte me, oe moj, kako sam siguran da mi se u takvom vienju ukazuje upravo na Gospodin, iako ne
vidim nita ni oima tijela ni oima duha i, budui da to ne znam, onda o tome ne mogu rei nita vie od
ovoga to sam rekao. Samo mogu rei da ta osoba, koja mi je s desne strane, jest na Gospodin i nitko drugi.
Osim toga, jo prije negoli mi je to rekao bilo mi je vrsto urezano u pamet da je to on.
Ta je milost prouzroila mnogo dobra u meni. Dua je obuzeta trajnim mirom. Osjeam da me izjeda
izvanredno velika elja, naime, da se svidim Bogu. Od kada me Gospodin obdario tom milou, doputa mi da
beskrajno prezirem sve ono to mi ne pomae pribliiti se Bogu. Osjeam neizrecivu smetenost to ne
uspijevam dokuiti odakle mi uope dolazi tako veliko dobro.
Moja je dua najivljom zahvalnou ponukana posvjedoiti Gospodinu da joj on tu milost daruje bez ikakve
njezine zasluge. I daleko je od toga da sebe zato dri nadmonijom od drugih dua. Naprotiv, misli da, meu
mnotvom osoba koje su na svijetu, pripada onim duama koje najmanje slue Gospodinu. Ta Gospodin je po
toj milosti dao dui takvu jasnou da priznaje kako je duna, vie negoli ijedna druga dua, sluiti svome
Stvoritelju i ljubiti ga.
(7. srpnja 1915., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. srpnja
Otvorite srce tome nebeskom Lijeniku dua i predajte se s potpunim pouzdanjem u njegove presvete ruke. On
s Vama postupa kao s osobom koju je izabrao da ga izbliza slijedi na putu Kalvarije. S radou i ivim ganu-
em svoga bia gledam to vodstvo milosti prema Vama. Budite sigurni da je sve ono to se pokree u Vaoj
dui odreeno od Gospodina pa se stoga ne bojte susresti sa zlom, jednom rijeju, s uvrjedom Boga.
Neka Vam bude dostatna spoznaja da u svemu tome ne vrijeate Gospodina, nego da, naprotiv, time biva
proslavljen.
(19. svibnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. 11., str. 87)

10. srpnja
Ako je Boja volja da on duhovnim mirisima eli pridodati i one tjelesne, zar Vam onda nije dola da Vas,
to je mogue vie, usrei u ovoj dolini progonstva?
A to se drugo moe eljeti mimo Boje volje? Za im drugim da udi dua njemu posveena? to drugo
eljeti osim da se Boji naumi uvijek nad Vama ispunjaju? Hrabro, dakle, i uvijek naprijed na putovima Boje
ljubavi, drei sigurnom ovu injenicu: koliko se vie vaa volja suoblii i ujedini s Bojom, toliko ete vie
rasti u savrenosti.
Uvijek imajmo pred oima daje ovdje na zemlji mjesto borbe, a da se u Raju prima nagradu. Da je ovdje
mjesto kunje, a nagradu se prima gore. Da smo ovdje u zemlji progonstva, a da je naa prava domovina Nebo
te da njoj trebamo neprestano teiti. Stoga, boravimo ovdje na zemlji, Raffaelina, sa ivom vjerom, vrstom
nadom i arkom ljubavlju u Nebu, s velikom eljom, dok smo putnici, da moemo jednoga dana, kada se Bogu
svidi, stanovati ondje tijelom i duom.

11. srpnja
Nae su misli bez prestanka usredotoene na Nebo, nau pravu domovinu, zbog koje zemlja nije drugo doli
slika", uvajui vedrinu i mir u svakom radosnom ili alosnom dogaaju, to prilii ne samo svakom
kraninu, nego, i na poseban nain, dui koja je izvjebana u koli boli.
U svemu ovome neka Vas uvijek podravaju razlozi vjere i utjeha kranske nade. Ako se tako budemo
ponaali, gorinu kunje Otac e Nebeski zasladiti balzamom svoje dobrote i milosra. A poboni aneo,
blagotvoran vjerom, savjetuje nam i potie nas da se obraamo snanom i poniznom molitvom toj dobroti i

53
milosru Nebeskoga Oca, s vrstom nadom da emo sigurno biti usliani, kako nam to obeava Boanski
Uitelj: Traite i nai ete, kucajte i otvorit e vam se. Sve ono to zamolite Oca u moje ime, dat e vam.
Da, u vedrini te nae vjere, u mirnoi due molimo i uvijek molimo, jer arka molitva prodire kroz nebesa i u
sebi ima Boanski zalog.
(24. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 452)

12. srpnja
Znam da ste alosni to ne moete djelotvorno ispraviti svoje nesavrenosti. No, osnaite se, moji predragi
sinci, i sjetite se onoga to sam vam esto govorio, naime, da trebate jednako biti privreni vjebi vjernosti
prema Bogu kao i vjebi poniznosti, vjebi vjernosti da obnovite svoju odluku da sluite Bogu jednako
postojano kao to ste ih i prekrili, a nastojte, dakako, da ih ne prekrite. K tome, nastojte biti privreni vjebi
poniznosti. Kada Vam se dogodi daje prekrite, tada priznajte svoju bijedu i niskost.
Jako se trsite oistiti srce koliko god puta budete na to nadahnuti. esto uzdignite duu k Bogu. itajte dobre
knjige to ee moete, no s velikom pobonou. Budite postojani u meditaciji, molitvi i ispitu savjesti vie
puta tijekom dana.
(bez datuma, novacima, Ep. IV., str. 383)

13. srpnja
Kolika god je kunja kojoj Vas Gospodin podvrgava, koliko god nepodnoljiva bila osama duha u nekim tre-
nutcima ivota, nikada se ne obeshrabrite. Utecite se sa sinovskim predanjem Isusu, koji se nee moi
oduprijeti a da Vam ne udijeli kap rashlade i utjehe. Uvijek se utecite, i onda kada Vam avao, u namjeri da
Vam ogori dane ivota, bude predoavao Vae grijehe. Snano uzdignite svoj glas Isusu i neka to bude glas
ponizna duha, raskaja-na srca i gorljive molitve.
O, Raffaelina, nemogue je da Bog ne prihvati te iskaze Vae poniznosti, da ne popusti pred njima i da im se
ne preda". Boja mo, istina je, sve pobjeuje. No ponizna i usrdna molitva pobjeuje samoga Boga.
Zaustavlja njegovu desnicu, gasi njegovu munju, razoruava ga, pobjeuje, umiruje ga i gotovo ga ini
ovisnim" i prijateljskim prema nama.
Ah, kada bi svi ljudi iskusili u sebi veliku tajnu kranskoga ivota, kojoj nas je pouio Isus rijeima i djelom,
po uzoru na carinika u hramu, Zakeja, Magdalenu, svetoga Petra i tolikih glasovitih pokornika i vrlo pobonih
krana, koliki bismo zbog toga obilan plod svetosti u sebi kuali! Upoznali bismo vrlo brzo tu tajnu. Po tome
bi oruu ubrzo pobijedili Boju pravednost, stiali je kada je najrasrenija na nas, pretvorili je u ljupko
smilovanje, ishodili iz nje sve ono to im je potrebno - oprotenje grijeha, milost, svetost, vjeno spasenje i
mo da se bore i pobjeuju same sebe i sve svoje neprijatelje.
(7. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 482)

14. srpnja
Ne sumnjajte u Boju providnost, pouzdajte se u Boga, njemu se predajte, njemu prepustite brigu o sebi i
budite mirni, jer se neete postidjeti. Razumijem i proniem da je Vaa kunja tvrda, a borba otra. No
razumijem i to da je plod koji ete u svoje vrijeme eti vrlo obilan. Kruna koja se tka gore mnogo je vea
negoli ju se ljudski moe zamisliti...
Sudite me kako mislite, no ono to elim od Vas jest da u Vama, kada kunje rastu, raste i predanje i
pouzdanje u Boga. Ulazite sve dublje u poniznost i blagoslivljajte Gospodina, koji se udostojao po svojoj
dobroti tako Vas pohoditi kako bi Vas pripremio za sudjelovanje u gradnji nebeskoga Siona.

15. srpnja
Vraam se opet kako bih Vam utisnuo u srce da se niega ne treba bojati dua koja se pouzdaje u Gospodina
i u njega polae svoju nadu. Neprijatelj naega spasenja uvijek je oko nas ne bi li nam iz srca ugrabio sidro
koje nas treba voditi k spasenju, hou rei pouzdanje u Boga, naega Oca. Drimo vrsto to sidro, nikada ne
dopustimo da nas ni na trenutak ne napusti, jer bi u protivnom sve bilo izgubljeno. Ponavljajte uvijek, a
osobito u najtunijim trenutcima, one prelijepe Jobove rijei: Gospodine, ako me i ubije, u te u se uzdati.
Budite uvijek budni i nikada se ne uzdiite ponad sebe, drite sebe nesposobnom za bilo to, i niom od
drugih, da ne bi mislili da ste bolji ili barem jednaki njima, nego sve drite boljima od sebe. Neprijatelj,
Raffaelina, pobjeuje umiljene, ali ne one koji su ponizna srca. (10. travnja
1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 393)

16. srpnja

54
Kako izraziti ono to osjeam? Vjerujte mi daje upravo to moje najvee nutarnje muenitvo. ivim u
neprestanoj noi - tama je vrlo gusta.
eznem za svjetlom, a svjetlo nikako ne pomalja. A ako ponekad i vidim koji traak svjetla, koji dolazi vrlo
rijetko, upravo to u dui pali najneutjeniju udnju za tim da opet vidim Sunce koje sjaji, a ta je udnja tako
jaka i snana da vrlo esto zbog nje ginem od enje za ljubavlju prema Bogu, i gotovo gubim svijest.
Sve to osjeam iako to ne elim i iako ne ulaem nikakva napora da to postignem. Vie mi se puta to dogodi
i onda kada sam zaokupljen neim sporednim.
Ne bih to elio osjeati, zato to opaam da dua i tijelo, kada je udnja vrlo jaka, to snano osjeaju pa se
zato jako bojim da taj Boji zahvat nije za mene. Kao da u svakoga trenutka umrijeti, a htio bih umrijeti da ne
osjetim kako se teina Boje ruke obara na moj duh.
to je to zapravo? Kako se trebam ponaati da iziem iz ovoga stanja tako dostojnog saaljenja? Djeluje li to
Bog u meni ili to pak netko drugi djeluje u meni? Recite mi jasno, kao i uvijek, i objasnite mi kako se to
dogaa.

17. srpnja
Ima trenutaka u kojima me napadaju snane napasti protiv vjere. Voljom se, u to sam siguran, na tome ne
zaustavljam, ali mata je tako iva i tako jasnim bojama predouje napast koja krui u pameti, a grijeh
predouje kao neto to je ne samo nevano nego i ugodno.
To je uzrok svih onih misli obeshrabrenja, nepovjerenja, oaja pa ak, nemojte se uasnuti, oe, za ljubav
Boju, i psovke. Straim se tolike borbe, tresem se i uvijek se prisiljava da ne padnem, a siguran sam da samo
po Bojoj milosti ne padam.
Svemu tome, oe, dodajte i tamnu sliku iz moga prologa ivota, na kojoj se ne ocrtava drugo doli moja bijeda
i nezahvalnost prema Bogu. Osjeam da mi se dua slama od boli i krajnja zbrka obuzima cijelo moje bie.
Osjeam se kao da sam stavljen pod vrlo okrutnu preu i kao da se sve kosti slamaju i razdvajaju jedna od
druge.
A to tvrdo djelovanje osjeam ne samo u najskroviti-jem dijelu duha, nego i tijela. I zbog toga me spopada
veliki strah od toga da moda Bog nije zaetnik te udne pojave. Jer, ako je on zaetnik, kako onda
protumaiti uznemirenost tijela? Nijeem da je to mogue.

18. srpnja
Sumnja koja me uvijek obuzima i koja me posvuda progoni jest to da ne znam je li ono to inim Bogu
ugodno ili nije. Istina je da ste mi o tome vie puta govorili, no to trebam uiniti ja ako, stavljen u ovu otru
kunju, zaboravljam sve? Ili ako se sjeam, onda se ne sjeam niega precizno i u meni je sve zbrkano?
Za ljubav Boju, udovoljite mi jo jednom i sve mi to napiite. Bog se sve vie poveava oima moje pameti i
sve ga vie vidim u nebu moje due, koju okruuje gusta maglutina. Osjeam ga blizu, ali ga ipak vidim
daleko, daleko. I, kako raste ta udnja, Bog postaje sve dublji u meni i osjeam ga, ali zbog te udnje osjeam
daje uvijek sve udaljeniji od mene. Boe moj! udno je to!
(16. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

19. srpnja
Ono to u Vaemu duhu prouzrouje toliku osamu jest vrlo posebna milost, koju Bog udjeljuje samo onim
duama koje eli uzdii do mistinog sjedinjenja s Kristom. Upravo je tako, draga moja Ral'faelina. A mislim
da se ne varam jer je dua zbog te milosti proeta strahom i uasom.
Ta je milost zapravo vrlo jednostavno, a opet izvanredno sjajno i jasno svjetlo, kojim se siromana dua
zaodi-jeva te u poetku misli da njoj ne prilii primiti to svjetlo, pa je to uzrok upravo onoga to se sada zbiva
u Vama samoj. Kako bih Vam to dokazao ili, bolje reeno, navest u primjer koji nije povezan s ovim to
govorimo i ukazati Vam na osobu koja trpi od bolesti oiju. Kada takva osoba gleda u svjetlo, ona zbog toga
trpi i kadra je optuiti sunce za svoju patnju. Recite mi zar, po zdravu razumu, ne vole svi sunce vie od tame.
Svi kau da je sunce dobro, da je izvrsno. Pa ipak, osoba koja ima bolesne oi vie voli tamu nego svjetlo i
sunce, pa gotovo dolazi u kunju optuiti sunce kao svoga glavnog neprijatelja...
Zavravani, dakle, da se to isto dogaa dui koja biva zaogrnuta takvim svjetlom. Ona se osjea kao paralizi-
rana i nije spremna primiti takvo nadnaravno svjetlo pa stoga, jadnica, proeta tim svjetlom, proivljava uas,
strah u dui te u moima due - pamenju, razumu i volji. A neizravno sline uase i strahove osjea i u nu-
tarnjim osjetima tijela. No kako se dua polako oporavlja od te nelagodnosti, odmah poinje osjeati
spasonosne uinke te nove milosti.
(28. veljae 1915., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 360)

55
20. srpnja
Neka se preblagi Isus udostoji donijeti mir svim izmuenim srcima. Priznajem iskreno, bez bojazni da izmi-
ljam, predraga keri Kristova, da moja dua, s apostolom svetim Pavlom, iako nemam ni tisuiti dio onoga
duha ljubavi koji je gorio u srcu toga velikoga svetoga apostola, moe rei: Optabam ego ipse anathema
esse a Chri-sto pro fratribus meis. elio bih da ja osobno budem odreen za unitenje, odijeljen od
Krista, za svoju brau... (Rim 9,3).
Da, ako me preblagi Isus hoe iskljuiti i odvojiti od sebe, ako me hoe napustiti i dati mi da iskusim sramotu i
muke odreene mojoj brai u progonstvu i ako me hoe izbrisati iz knjige ivota, samo da spasi tu moju brau
i da me ne lii svoje ljubavi i milosti od koje me nita nikada nee moi odvojiti.
Molite Gospodina neka ispuni te moje elje, koje mi izjedaju utrobu i od kojih neprestano umirem.

21. srpnja
Vi se alostite zbog ljudske nezahvalnosti prema Bogu i inite dobro to plaete nad njihovom nesreom.
Prika-ite Bogu kao zadovoljtinu svoje blagoslove i sva svoja djela, i trudite se da budu dobra. Ali, nakon to
ste u skrovitosti oplakali tuu nesreu i otvrdnue u propasti, valja potom nasljedovati naega Gospodina i
apostole te, naime, od toga udaljiti svoj duh i usmjeriti ga na predmete i djela koji su korisniji za Boju slavu i
spasenje dua.
Apostoli, im obraajui se idovima, kau: Najprije je, priliilo navijestiti vama rije Boju, no
budui d a j e odbacujete te odbacujete kraljevstvo Isusa Krista, smatramo vas nedostoj nima, i eto
zato se obraamo poganima. A Boanski Uitelj u svetome Evanelju kae: Uzet e se od vas
kraljevstvo i dat e se drugome narodu boljemu od vas.
Dakle, zadravati se preve dugo na oplakivanju onih koji su otvrdnuli u grijehu, bilo bi gubljenje vremena,
koje bi se moglo prikladno i nuno iskoristiti za spasenje druge nae brae i na Boju slavu.
(25. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 76)

22. srpnja
Neka Vam Isus dade da u svome srcu, kao i sve due koje ga iskreno, od srca i isto ljube, sve vie ujete nje-
gov beskrajno ljubak poziv: Moj je jaram sladak i moje je breme lako. Taj preblagi poziv Boanskog
Uitelja neka Vas utjei u Vaoj novoj kunji, odnosno u poveanju Bojih milosti u Vama. Doista, moe se
vrlo dobro rei da to Vae novo stanje duha jest vrlo jedinstvena Gospodnja milost, milost koju Gospodin
obiava udijeliti samo jakim duama, koje su najdrae njegovu milosru.
Radujte se, dakle, i Vi sa mnom toj znakovitoj dobroti naega dobroga Boga. Oh, Raffaelina, kako je blago i
utjeno za duu kada je svjesna da ju je bez njezine zasluge na preblagi Otac uzdignuo na takvo dostojanstvo,
Otvorite srce tome Ocu, najmilijem meu svim oima, i dopustite mu da slobodno djeluje u Vama. Ne budimo
krti s onim koji nas odve obogauje i koji svoju dareljivost nikada ne ograniava niti poznaje svretak svoje
dareljivosti pa joj stoga nikada ne postavlja granice.

23. srpnja
Jedina Vaa misao neka bude ljubiti Boga i sve vie rasti u kreposti i svetoj ljubavi, koja je vez kranske
savrenosti.
U svim dogaajima ivota priznajte Boju volju, klanjajte joj se, blagoslivljajte je. Posebice kada Vas snae
neto vrlo teko, ne pourujte se odmah toga osloboditi. Uzdignite vie negoli ikada svoj um Boanskome Ocu
i recite mu: Moj ivot i moja smrt u tvojim su rukama, uini od mene kako ti se vie svia".
U duhovnim potlaenostima: Gospodine, Boe moga srca, ti poznaje i ita u dubini srca tvojih stvorenja,
ti poznaje moje muke, ti zna da mi sve moje nevolje dolaze od straha koji me obuzima pri pomisli da te ne
izgubim, uvrijedim i ne ljubim koliko zasluuje, a ja ti to dugujem i elim. Tebi, koji sve vidi i koji jedini
ita u budunost, ako spoznaje da je bolje na tvoju slavu i za moje spasenje da ja budem u ovome stanju, ne
elim onda biti toga osloboen. Samo mi daj snage da se borim i steknem nagradu jakih dua".
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 368)
24. srpnja
Neprestano u molitvama i svetoj Misi prosim mnoge milosti za Vau duu, no na poseban nain svetu Boju
ljubav, jer ona nam je sve. Dragi moj oe, ona je na med, u kojemu i po kojemu se zaslauju sve
raspoloivosti due i sva djela, kao i trpljenja.
Moj Boe! Moj dobri oe! Kako je sretno nutarnje kraljevstvo kada u njemu kraljuje sveta ljubav! Kako su
blaene moi nae due kada sluaju tako mudroga Kralja! Ne, moj predragi oe, pod njegovom poslunou i
ovla-u nemaju pristupa teki grijesi, pa ni sklonost najlakemu grijehu.

56
Istina je da on doputa da te nesavrenosti dou do krajnjih granica" kako bismo onda, u tome ratu s njima,
vjebali nutarnje kreposti da ih on uini postojanima. On isto tako doputa da uhode, a to su smrtni grijesi i ne-
savrenosti, tumaraju naim nutarnjim kraljevstvom. Ali on to doputa samo zato da upoznamo kako bismo
bez njega bili plijen naih neprijatelja.

25. srpnja
Ponizimo se jako, moj dobri oe, i priznajmo da bismo, kada Bog ne bi bio na tit i oklop, odmah bili
probodeni svim vrstama grijeha. I zato se moramo uvijek drati u Bogu i ustrajavati u svojim vjebama. I neka
to bude naa postojana briga.
Imajmo uvijek u srcu upaljenu lu ljubavi i ne klonimo nikada. A ako nas pak spopadne kakva klonulost ili
slabost duha, trimo do podnoja kria, pripojimo se nebeskim mirisima pa emo nedvojbeno biti osnaeni.
Tijekom svete Mise uvijek prikazujem Vae srce Boan-skome Ocu zajedno sa Srcem njegova Boanskoga
Sina.
On ne moe odbaciti Vae srce zbog njegova jedinstva sa Sinovljevim, po kojemu mu prinosim Vae srce.
Ne sumnjam, dragi moj oe, da i Vi sa svoje strane to inite.
Kunje moga duha sve se vie poveavaju. ivio Bog, koji mi u kunjama ne doputa da se dua izgubi!
Trpim, ali imam sigurnost da i u najveem trpljenju i u mrkloj tami, u koju je moj duh neprestano uronjen, ne
malake nada.
(24. srpnja 1917., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
26. srpnja
Budimo budni kako ne bismo dali priliku Neprijatelju da sebi prokri put, ue u na duh i okui svetite
Duha Svetoga. Ah, za ljubav Boju, ne zanemarujmo nijednog asa ovu veliku istinu! Imajmo uvijek na umu
da smo po Krtenju postali ivi Boji hram i da oskvrnjujemo taj Boji hram kad god okreemo svoj duh
svijetu, avlu i tijelu, kojih smo se po Krtenju odrekli.
Neka Vaa dua bjei od svake sjene nesavrenosti koja moe dati priliku ovim trima glavnim neprijateljima
da prodru u Vae srce - uvijek se oduprite njihovim napadima, imajui u sebi ivu vjeru, zalijevani! ivom i
velikodunom ljubavlju.

27. srpnja
Shvaam da su nai neprijatelji jaki, i to vrlo jaki. No, zar moe dua koja se bori zajedno s Isusom sumnjati
da e izvojevati pobjedu? Zar nije na Bog jai od svih? Tko e mu se oduprijeti? Tko se moe usprotiviti
njegovim zapovijedima i njegovoj volji? Nije li obeao svakoj dui da nee dopustiti da bude kuana ponad
svojih sila? Zar nije vjeran u odravanju svoga obeanja? Ima li dua koje misle da nije? Da, ima jedna. A
elite li znati koja je to dua? To je dua luaka, dua bezumnika: Luak ree: nema Boga (Boga istinitoga).
Ah, Raffaelina, luak je ovjek koji grijei zbog nevjere, zbog nedostatka pouzdanja. A Vi ste se mogli ne
samo jednom, nego bezbroj puta, osvjedoiti u to Boje obeanje. Tih je osvjedoenja onoliko koliko i
pobjeda koje je Vaa dua izvojevala nad Vaim neprijateljima. Zar biste mogli bez Boje milosti nadvladati
tolike krize i ratove, kojima je bio izvrgnut Va duh? Dakle, otvorite sve vie svoj duh Boanskim nadama,
pouzdajte se jako u Boje milosre, jedino utoite due izloene olujnu moru. Ponizite se pred milosrem
naega Boga, koji je uvijek spreman prihvatiti i podignuti duu koja pred njim iskrena srca priznaje svoju
nitavnost.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II. str. 417)

28. srpnja
Da Vas Isusova milost nije rasvijetlila i privukla k sebi, sliili biste luaku koji, nakon to je cijelu no
hodao po obali rijeka a da to nije ni opazio zbog gustog mraka koji ga je obavijao, u osvit dana koji mu je
pokazao prebroenu opasnost, prezire svjetlo, nastavlja hodati i prkosi opasnosti. Nesretnik! U jednom se
trenutku pod njegovim nogama rastvorila zemlja i on pada i utapa se.
I Vi ste hodili dobrim dijelom noi stazom provalije, ali je Isusova milost bila toliko golema da se nije
ograniavala samo na to da Vas prosvijetli i upozori na istinsku opasnost, kojoj ste do sada bili izloeni, nego
je htjela jo vie uiniti za Vas, naime, privui Vas sebi snagom ljubavi, ne dirajui pritom ni najmanje u Vau
slobodnu odluku.
Vi sce tu snagu ljubavi osjetili i niste se mogli suzdrati a da joj se ne predate. Isus se mogao prema Vama
ponijeti onako kako se svjetlo ponijelo prema onome nesretniku. Ali, ne, njegovo Vas je smilovanje htjelo
potpuno za sebe. Promotrite kako taj Otac pun ljubavi postupa s Vama. On Vas od tada, iz ljubavi dostojne
divljenja, nije ostavio ni jednoga trenutka. Uvijek Vas okruuje, upravlja, gleda i podrava da neprijatelji, koji
Vas okruuju, ne bi obesnaili Vau volju.
(4. studenoga 1914., Raffaelina Cerase, Ep. II., str. 217)

57
29. srpnja
Odgovorite na najbolji mogui nain na glas koji Vam je Isus dao uti: Trpi". I ne klonite duhom ako Vam
se ini da esto idete u potragu za Cirencom i ako narav doziva utjehu te Vam se ini da Vaa ljubav prema
Bogu nije pouzdana i savrena. To je varka. I Isusovo je ovjetvo, u svojoj dragovoljnoj agoniji, molilo da se
kale od njega udalji. Pa zar iz toga moete zakljuiti da Isusova ljubav prema Boanskome Ocu nije bila
savrena i iskrena, te da je, zato to je molio da se kale udalji od njega, bio nevjeran? Na to sami odgovorite.
Ponekad je duh spreman, ali je tijelo slabo. A Bog ponad svega eli duh. Dakle, uz njega se sve vie privinite
voljom, vrkom duha, i pustite neka narav samo negodu je i trai svoja prava, ta za nju je to neto prirodno. I
ako je danas tijelo podvrgnuto trpljenjima, ta mu trpljenja nisu prouzroena sama po sebi i po naravi, ta i tijelo
je stvoreno za sreu, nego zbog kazne grijeha.

30. srpnja
Postoji li krivac koji, kada je stavljen na muke, priznaje da te muke zasluuje, ali ne osjea patnju tih muka i
njegova narav ne trai da bude toga osloboena? Imajte uvijek na umu, kao ope i sigurno pravilo po kojemu
Bog, dok nas kua svojim krievima i trpljenjima, uvijek u naemu duhu ostavlja zraku svjetlosti koja nam
ulijeva veliko pouzdanje u njega i po kojoj vidimo njegovu beskrajnu dobrotu.
Potiem Vas, dakle, da ne klonete zbog kria koji Vam Nebo alje, nego da sauvate beskrajno pouzdanje u
Boje milosre. Raffaelina, Bog Vas ljubi, i to jako, a Vi odgovorite na najbolji Vama mogu nain na
njegovu ljubav. On ne udi ni za im drugim, a Vi se pouzdajte, ponizite se pod Bojim djelovanjima i ljubite.
(8. lipnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 440)

31. srpnja
Budite postojani u svojim odlukama, ostanite u laici u koju Vas je Gospodin stavio pa makar bila i oluja -
ivio Isus, neete se utopiti! On e spavati, ali e se u pravi as probudit i donijeti Vam mir. Na sveti Petar,
kae Sveto pismo, kada je vidio estoku oluju, prestraio se i drhtei uzviknuo: Gospodine, spasi me! A na ga
je Gospodin uzeo za ruku i rekao mu: Malovjerni, zato se boji? Promotrite, keri, toga svetoga apostola - on
po vodama hoda kao po suhu. Valovi i vjetrovi ne bi ga mogli preplaviti. Ali ga strah od vjetra i valovi
obeshrabruju. Strah je zlo gore od samoga zla.
O, malovjerna keri, ega se bojite? Ne, ne bojte se -Vi hodate po olujnu moru, no sjetite se da ste s Isusom.
ega da se bojite? A ako Vas strah spopadne, zavapite snano: Gospodine, spasi nas! On e pruiti ruku, a Vi
je vrsto stisnite i radosno hodajte s Njim.
Naposljetku, ne mozgajte mnogo o svojim nedostatci-ma, nemojte ih stalno navoditi, nego nastavite svoj put
u iskrenosti. Ne, Bog nee dati da se izgubite. A Vi, da ga ne izgubite, ustrajte u svojim odlukama. Kada bi se i
svijet okrenuo naglavce, kada bi sve bilo u mraku, dimu i meteu, Bog je s Vama. ega da se bojimo? Ako
Bog prebiva u tami i na brdu Sinaju, u grmljavini i sijevanju, ne trebamo li se zadovoljiti injenicom da smo
blizu njega?
(8. oujka 1918., sestrama Ventrella, Ep. III., str. 576)

58
KOLOVOZ
1. kolovoza
Keri, budite mirni, hodite putem na koji Vas je Bog postavio i svim se marom trudite na svet nain
udovoljiti Isusu i udobrovoljiti ga, jer on je iz ljubavi prema nama trpio naputenost od svoga Oca, koja i Vas
prati po njegovoj, to jest Oevoj, volji. A zatim, poput pela, marljivo proizvodite med svete pobonosti i
izradu j te vosak" satkan od kuanskih poslova jer, dok jedna iri blagost onako kako se mili Isusu, koji se,
kako nam kae Sveto pismo, dok je ivio na zemlji hranio vrhnjem i medom, druga se posveuje irenju
njegove velike slave, jer nastoji praviti vosak zapaljen eljom da izgrauje blinje. Bog, koji Vas je na
poseban nain uzeo za ruku, neka Vas privodi luci svoga vjenoga spasa. Pouzdajmo se u njega i ne bojmo se.
(2. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. IH., str. 832)

2. kolovoza
Ima trenutaka kada mi se ini da umirem. I doista je pravo udo Bojega milosra da sam uope iv.
Umirem svakoga trenutka - osjeam se raspet iz ljubavi. Trebao bih, naalost, biti kadar uivati u tim
slastima", ali nije vano, moj je duh naviknut na vrlo tvrdu hranu. Provodim posebno noi u krajnjoj tjeskobi
zbog kunje koja me dovodi dotle da sve izgubim.
Raffaelina moja, ovo vrlo okrutno razdoblje razapinjanja i kunja, koje je pridodano mojim svakidanjim
patnjama, vjerujte mi, ponekad me toliko pritie da se osjeam satrven pod tim golemim teretom. Ponekad
mislim da je to sve Boja kazna zbog mojih bezbrojnih nevjernosti Bojoj dobroti, njegovu Boanskom
Velianstvu, pa mi se onda sve molitve koje mu upuujem ine nekorisnima. Naalost, ja zasluujem biti
kanjen, ali zar je mogue da smilovanje Oca Nebeskoga bude pobijeeno mojom pakou? Ne, to se nikada
nee dogoditi. ivio Isus! On je s nama i niega se ne trebamo bojati.
(25. oujka 1915., Raffaelina Cerase, Ep. U., str. 373)

3. kolovoza
Potpuno gubim nadu u sve, no ne u Onoga koji je put, istina i ivot. Od njega sve molim i njemu se predajem,
jer on je bio i jest sve moje. Moje jedino Dobro! Zauvijek bih bio Tvoj kada bih se bio kadar prilagoditi tvojim
privlanostima, ali se na kraju trebam prignuti pred onim pred im se ne bih htio prignuti. Potrebno je da se
prignem pred tom kobnom istinom, ali uvijek istinitom, koja mi jedina prilii, naime, da e mi Ti moda
zauvijek nedostajati.
Oe moj, ne viite na mene, izvan sebe sam i doputam da me ponese ono to vidim i osjeam. Napastovan
sam da se priljubim uz vodstvo i poslunost pa sam zbog tih napasti ispunjen istinskim strahom i
obeshrabrenou, iako ih ja uguim i suzbijem na prvi njihov pokret.

4. kolovoza
Nikada neu prestati dozivati pomo. O, Boe, zar tvoja oinska ruka nije uvijek bila uzaludna ovome
slijepcu, koji je osuen na vjenu smrt? Kaem ti, zadri svoju pomo za onoga tko se njome umije okoristiti.
Odve osjeam teret odgovornosti zbog te dragocjene pomoi. Zar ta pomo nije doista uzaludna zato to je
moj sluaj beznadan? Odve me zbunjuje tvrdnja da moj duh usmjeravaju sve proturjenije svjetlo i moj blagi
duhovni voa, kako ga ti naziva.
Spoznajem u sebi istinu da vie nemam snage izdrati borbu - umirem od gladi pokraj bogata stola. Gorim od
ei uz izvor iz kojega tee ista voda... K tome me zasljepljuje svjetlo, a zatim se raspri magla. Zato? Umo-

59
ran sam i ne elim umarati i svoga vou. A njegova podrka i moj posluh njemu oslonac su mi da se ne
predam potpuno. U snazi toga posluha odluujem Vam oitovati ono to mi se dogaalo od onoga dana
naveer, petoga kolovoza, i cijeloga dana estoga kolovoza.

5. kolovoza
Nisam kadar izreci ono to se u meni dogodilo tijekom toga razdoblja najveega muenitva. Dok sam
ispovijedao nae djeake, uveer petoga kolovoza, zahvatio me krajnji uas kada sam vidio nebesku pojavu
koja se ukazala pred oima moga razuma. U ruci je drala orue, slino dugom tankom limu, od metala, s
dobro izotrenim vrhom koji je izgledalo kao da je izvaen iz vatre. Ta je pojava bacila to orue svom silinom
u moju duu. Jedva sam mogao ispustiti jecaj, osjeao sam kao da umirem. Djeaku kojeg sam ispovijedao
rekao sam neka ode jer se osjeam loe i nisam imao vie snage da nastavim ispovijed. To muenje trajalo je
bez prekida sve do jutra 7. kolovoza. Ne mogu iskazati to sam sve pretrpio u tome razdoblju. Bilo mi je kao
da mi netko upa crijeva. Od toga sam se dana osjeao smrtno ranjenim. U dubini due ranu osjeam stalno
otvorenom, i neprestance mi prouzrouje greve.
Nije li to nova kazna kojom me udarila Boja pravednost? Prosudite je li to uistinu kazna njegove
pravednosti i potvrdite mi zar nemam povoda za strah zbog te smrtne tjeskobe u kojoj se nalazim.
(21. kolovoza 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
6. kolovoza
O, Dobro due moje, gdje si? Gdje si se skrio? Gdje te nai? Gdje te traiti? Zar ne vidi, Isuse, da te moja dua
eli osjetiti po svaku cijenu? Trai te posvuda, ali ti ne doputa da te nae, osim u estini tvoga gnjeva, to
duu ispunja krajnjim nemirom i gorinom, i pokazuje joj da on na to ima pravo i da je ona u njegovu posjedu.
Tko moe opisati teinu moga stanja?! Ono to razumijem u odbljesku tvoga svjetla nisam kadar izrei
ljudskim jezikom. 1 kada nastojim neto tepajui rei, dua otkriva da je pogrijeila i da se vie negoli ikada
udaljila od istine.
Dobro moje! Jesi li me zauvijek napustio? Htio bih vikati i kukati iz svega glasa, ali sam vrlo slab i snaga me
izdaje. A to mi je initi doli vikati sve dok do tvoga prijestolja ne dopre ova moja jadikovka: Boe moj, Boe
moj, zato si me ostavio?.

7. kolovoza
U cijeloj svojoj dui jasno vidim sliku svoje bijede! Boe moj! Da bih podnio taj alostan prizor, molim
te, ukloni ovu zraku svoga odbljeska, jer neu izdrati tu otvorenu opreku. Oe moj, vidim svu svoju zlou i
nezahvalnost u svem njihovu sjaju - vidim uurena iskvarena stara ovjeka u sebi i kao da hoe Bogu vratiti
milo za drago zbog njegove odsutnosti te mu porie njegova prava koja su njegova nepovrediva dunost. 1
kakva je snaga potrebna da se toga staroga ovjeka izvue iz ove nevolje! Boe moj! Priteci mi u pomo, jer se
bojim samoga sebe, kao stvorenja koje je podmuklo i nezahvalno prema svome Stvoritelju, koji me zatitio od
mojih monih neprijatelja.
Nisam se umio okoristiti tvojim uzvienim milostima pa sam osuen ivjeti u svojoj nesposobnosti,
usredotoen na sebe, kadar skrenuti s puta, a tvoja se ruka sve vie okomljuje na mene. Jao! Tko e me
osloboditi od mene samoga? Tko e me osloboditi ovoga smrtnoga tijela? Tko e mi pruiti ruku da me ne
odnese i ne proguta iroko i duboko more? Hou li se morati pomiriti da u upasti u vrtlog koji neprestano
raste? Hou li morati izgovoriti ftat toj tajanstvenoj osobi, koja me posve izranila, koja me bez prestanka
okrutno i otro napada. 1 nimalo ne doputa da vrijeme prvo zacijeli stare rane, nego na njima otvara nove
rane koje nepogrjeivo razdiru siromanu rtvu?
Ah, oe moj, pomozite mi poradi ljubavi! Sva moja nutrina krvari i vie sam puta morao vlastitim oima
gledati kako se i vani izlijeva. Ah, neka prestane to razdiranje, ta osuda, to ponienje i ta smetenost! Duh se
vie nije kadar tome oduprijeti.
(17. listopada 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

8. kolovoza
U Rimu sam vidio drvo za koje sam vam rekao da ga je zasadio patrijarh sveti Dominik i kojega svatko tko
onamo doe ide pogledati iz pobonosti i iz ljubavi prema onome tko ga je posadio. Dragi novaci, u vama sam
vidio drvo elje za svetou koje je sam Bog u vaim duama zasadio. Zato ga njeno ljubim. Osjeam
zadovoljstvo dok promatram to drvo, i to vie nego kada ste bili ovdje. Dakle, potiem vas da i vi to inite te
da zajedno sa mnom kaete: Bog neka ti dade da raste, lijepo zasaeno drvo, Boansko sjeme. Neka Bog

60
uini da tvoj plod sazrije. I kada sazrije, neka se Bogu opet svidi ouvati ga od silovita vjetra, koji omlauje
cijele plodove, pa ih onda nametljive ivotinje dolaze poderati.
Moji predragi sinovi, ta elja neka je u vama poput naranaa koje rastu uz genoveku obalu i koje su, prema
rijeima onih koji su ih vidjeli, uvijek pune plodova i cvjetova i lia. Dragi novaci, i vi trebate uvijek raati
dobrim plodom, u svim ivotnim prilikama na koje naiete, kako biste svakoga dana ostvarili neke svoje elje.
Unato tome nikada ne smijete prestati eljeti i to sve vie! Te elje jesu cvjetovi vaih dobrih nakana, a esto
priznanje vaih slabosti jest lie, koje uva i dobra djela i dobre elje.
(18. sijenja 1918., novacima, Ep. IV, str. 366)

9. kolovoza
Da, dua je moja ranjena iz ljubavi prema Isusu. Bolestan sam od ljubavi. Neprestano kuam gorku muku ara
koji gori a ne izgara. Savjetujte mi, ako moete, lijek za sadanje stanje moje due.
Evo blijede slike onoga to Isus ini u meni. Kao to pijavica sa sobom povlai u dubinu mora sve na to
naie, tako i moja dua, koja je zaronila u beskrajno more Isusove ljubavi, bez ikakve moje zasluge i bez
mogunosti da to objasnim, privlai sebi sva njegova blaga.
No, oe moj, kamo leti moja misao dok ovo piem? Na lijepi dan moga reenja. Sutra je blagdan Svetoga
Lo-vre, ali i dan moje proslave. Ve poinjem iznova kuati radost koju sam doivio onoga svetoga dana moga
sveenikog reenja. Od jutra kuam rajsku slast... A to e tek biti kada tu slast budemo vjeno uivali?
Usporeujem mir srca koji sam osjetio onoga dana kada sam bio zareen s mirom srca koji poinjem kuati jo
uoi svoje godinjice reenja i ne nalazim u tome nikakvu razliku. Blagdan Svetoga Lovre bio je dan kada sam
u srcu osjetio najvei plam ljubavi prema Isusu. Kako sam sretan bio toga dana, koliku sam radost doivio!
(9. kolovoza 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

10. kolovoza
Sada e shvatiti, draga moja keri, zato dua koja je izabrala Boju ljubav ne moe ostati neaktivna" u
Srcu Isusovu, nego osjea da gori od ljubavi prema brai, zbog ega se gri od boli.
A kako je to mogue? Keri, nije to lako objasniti. Jer, budui da dua vie ne ivi vlastitim ivotom, nego
Isusovim, koji ivi u njoj, ona treba osjeati, htjeti i ivjeti iste osjeaje, volju i ivot onoga koji ivi u njoj. A
ti, predraga moja keri, zna, iako si to kasno shvatila, zna, kaem, kakvim je osjeajima i voljom bilo
proeto Srce Boanskog Uitelja prema Bogu i ovjeanstvu.
Neka se i tvoja dua gri od boli, za Boga i za brau koja ne ele uti za njega, jer se to Bogu najvie mili.
Zivi spokojno i neka je u miru tvoja gorina.
(31. svibnja 1918., sestrama Campanille, Ep. III, str. 961)

11. kolovoza
Nadam se da nije daleko dan kada ete uivati u rajskoj radosti zbog odlaska u Asiz. Taj je grad potpuno
franjevaki. On je na neki nain spomenik koji govori o ljubavi i beskrajnom milosru svetoga oca Franje. Da,
nadam se da u ubrzo uti da ste se poklonili u malom tovanom svetitu svete Porcijunkule, nagrizenom
zubom vremena, u kojemu su neuglaene zidove poslije sedam stoljea pobona tovanja pokornici tako
uglaali" poljupcima da se sjaje kao mramor i alabastar, kako pripovijeda dobra tovateljica franjevakoga
reda gospoa Henrion. O, kako lupa srce zahvalna hodoasnika kada se ondje zaustavi i arko moli! Povijest
tisua i tisua dua opet nam govori o tome kako su na svaku tamnu ciglu hodoasnici naslanjali glavu,
pritijenjeni tjeskobama ivota.
Hodoasnik se u tome svetitu nekako instinktivno pokloni i u Boanskoj utnji osjea kako se nad njim iri
neki vrlo njean blagoslov, a beskrajna i blaga molitva odzvanja i prolazi stoljeima, i prolazit e jo mnogo
stoljea, plamtei od ljubavi svetaca, od prinosa istih rtava i suza otkupljenih dua. O, kako je u Isusovoj
Crkvi velika i kako je slatka Boanska dogma Opinstva svetih. To su uistinu vrata vjenoga ivota, kao to
pie na proelju malog tovanog svetita svete Porcijunkule.

12. kolovoza
Dok se prisjeam onih divnih vremena, vidim ljubljenu prvoroenu" ki Serafskoga oca, u velikoj i
sveanoj utnji skromne blagovaonice, svetu Klaru, s njezinim poniznim i skromnim kerima kako u ritmu
siromatva pjevue kratku i jasnu pjesmu o odricanju i rtvi. Svaka sestra stane na svoje mjesto, uzdigne duh
Gospodinu i u miru eka... Tada jasni glas majke, svete Klare, otpone Benedicite (Blagoslovite). Djevianska
se ruka velikom i udesnom kretnjom, ali polagano i sveano, uzdie na blagoslov.

61
Jednom tako u samostanu nije bilo niega osim jednog kruha, a bilo je vrijeme ruka. Glad je muila eludac
siromanih sestara, koje, iako su sve pobijedile, nisu uvijek mogle ignorirati nune ivotne potrebe. Sestra
Cecilija, koja je dijelila hranu, utekla se u oskudici opatici, a ona joj je zapovjedila da razdijeli kruh na dvije
polovice i da se jedan dio poalje brai koji su bdjeli u samostanu, a druga da se zadri i podijeli na pedeset
obroka, koliko ima sestara, i da se svakoj stavi njezin dio za siromaan objed. Budui je odana ki rekla da su
potrebna nekadanja udesa Isusova da bi maleni krui, razdijeljen tako na pedeset obroka, mogao svima
dotei. Majka joj je odgovorila: Keri moja, uini s pouzdanjem ono to ti kaem".
Posluna ki pouruje ispuniti majinu zapovijed, a majka Klara potom se utjee Isusu molitvom i samilo-
snim uzdasima za svoje keri. Tada se, po Bojoj milosti, umnaa ono malo kruha u rukama one sestre koja ga
ra-zlama pa svakoj dotie obilat obrok.

13. kolovoza
Jednoga je dana slubenica Gospodnja (sveta Klara) ostala bez ulja pa nije mogla pripremiti hranu ni za
svoje bolesne sestre. Tada je sveta Klara, uiteljica poniznosti, uzela posudu za ulje te ju je sama oprala i
ostavila na pogodan zidi da je uzme fratar koji je skupljao milostinju, jer gaje pozvala da ide prositi ulja. Brat
Bentivenga pourio se olakati bijedu siromanih sestara. Ali kada je stigao, posuda je bila puna ulja,
posredovanjem Bojega milosra, jer je molitva svete Klare preduhitrila poslunost Svetoga oca u namjeri da
olaka svojim siromanim kerima. Dobri je fratar pomislio da su ga sestre uzalud zvale pa je progunao:
Moda su me ove sestre pozvale da zbijaju alu sa mnom, jer, evo, posuda je puna".
Pitali su uokolo tko bi donio ulje, no nikoga nisu nali. Tako je Gospodin udesno pritekao u pomo onima
koje su poradi njega sve napustile i posluno se prignuo volji svoje zarunice, koja ga je zazivala u istoi i
vjeri koja premjeta brda.
Molimo i mi da nam dragi Isus dade poniznost, pouzdanje i vjeru nae drage svetice. Molimo Isusa arko,
kao to je ona inila. Predajmo se njemu i udaljimo se od ovoga lanoga svijeta, u kojemu je sve ludost i ispra-
znost. Sve prolazi, samo Bog ostaje, u dui koja ga zna potpuno ljubiti.
30. prosinca 1921., Graziellli Pannulo, Ep. III., str. 10879)

14. kolovoza
Ne boj se ako osjea da si hladna u meditaciji, u molitvama i u svim drugim vjebama pobonosti, ako
osjea da si jo vezana uz stvorove, ako jo osjea oprenost izmeu staroga ovjeka i novoga ovjeka, ako
vidi da si slaba. Jer, ako ti se sve to dogaa mimo tvoje volje, nema krivnje. 1 ne samo da nema krivnje, nego
je to i izvor zasluga za tebe.
To su kunje due koju je Bog odabrao i koju hoe iskuati kada vidi da je dovoljno snana izdrati borbu i
vlastitim rukama isplesti sebi vijenac slave.
(sijeanj 1919., sestrama Campanile, Ep. III., str. 989)

15. kolovoza
Presveta Djevica, ije uznesenje na nebo danas cijela Crkva slavi, neka Vas utjei kao i uvijek, i izbavi iz
svake opasnosti! Tko e Vam ikada dostojno zahvaliti za postojane novosti, koje su uvijek bile izvrsne i koje
ste mi neprestano darivali? Meni nedostaju prikladne rijei da to uinim, no srce sve nadoknauje.
Zajedno s izabranim duama pratimo Vas posvuda s goruom i postojanom molitvom pred Isusom. Svi drhti-
mo zbog Vaeg vrlo neugodnog stanja. Svi smo se uivjeli u Va ivot i svi se pourujemo s uzdasima
preduhitriti presretan trenutak u kojemu e Vas preblagi Gospodin vratiti u na zagrljaj.
Hrabro, oe. Taj e dan na vrijeme svanuti, unato svim naim ljudskim predvianjima. Taj lijepi dan ve se
pribliava i sretne li su one due koje e moi uzviknuti: A DOMINO FACTUM EST ISTUD. Jahvino je to djelo... (Ps
118,23).Svi emo se ujediniti s Vama i pjevati vjenu hvalu Bogu, jer e taj dan sigurno biti divan pred naim
oima - M I R A B I L E I N O C U L I S N O S T R I S , zbog pobjeda Boanske pravednosti nad nepravednou.
Samo Bog moe uiniti da taj lijepi dan osvane, a on e to uiniti radi uskrsnua mnogih i radi pobjede svoje
slave. D E O G R A T I A S (B O G U H V A L A ).
Sve due koje vi dobro poznajete hode I N S A N C T I T A T E E T I U S T I T I A C O R A M I P S O . ...u svetosti i
pravednosti pred njim... (Lk 1,75). Neka bude za to slavljen Bog.

16. kolovoza
Sto Vam rei o sebi? Ja sam samome sebi misterij. I ako uspijevam izdrati, to je zato to je dobri Bog sau-
vao posljednju i najpouzdaniju rije autoritetu na ovoj zemlji i to nema vjernijeg pravila od volje i elje
poglavara. Tome se autoritetu povjeravam kao dijete na rukama majke i nadam se i uzdam u Boga da neu
pogrijeiti, iako me moj osjeaj uvjerava da je sve mogue.

62
 Oe moj, kada e zasvijetliti sunce na nebu moje due? Ah! Osjeam se izgubljen u dubokoj i velikoj tami
kroz koju prolazim. No neka ivi Bog, koji nikada ne naputa one to se u nj uzdaju i koji se nadaju!
T O V A M R E I O S V O M E F I Z I K O M S T A N J U ? I I A D I J E O T O ME N E B I H G O V O R I O , J E R J E T O Z A
ME N E N E V A N O I N E U D I M N I Z A I M D R U G I M D O L I Z A T I M D A B O G Z A D A P O S L J E D N J I U D A R A C .
(15. kolovoza 1916., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

17. kolovoza
Blaga je gorina ljubavi i sladak njezin teret. Zato, dakle, govori da je, osjeajui njezin beskrajni zanos,
ne uspijeva podnositi? Tvoje je srce siuno, ali rastezljivo. I kada vie ne bude moglo obuhvatiti veliinu
Ljubljenoga i oduprijeti se njegovu beskrajnom pritisku, ne boj se da on nije i unutra i vani - izlijeva se u
nutrinu i obuhvaa i zidove". Poput otvorene koljke u moru, pit e do sitosti i bit e u izobilju okruena i
noena njegovom moi.
Domalo nee vie biti neiskusna u novim izljevima ljubavi pa ti njezina estina nee izgledati nepodnolji-
va. Kada se navikne na uobiajeni ar, pozvat e tada Ljubav da se s tobom natjee i borit e se kao Jakov s
anelom, ali nee biti svladana.
(29. srpnja 1920. Girolami Longo, Ep. III., str. 1023)

18. kolovoza
Neka je blagoslovljen Bog koji jedini umije initi takva udesa u dui koja mu se uvijek opirala i koja je na-
stamba" beskrajnih neistoa. On je od mene htio uiniti primjer milosti. eli me dati za uzor svim
grjenicima, da nitko ne oajava. Neka, dakle, grjenici upru pogled u mene, najveega meu grjenicima, i
neka se pouzdaju u Boga.
Grjenici, obratite pozornost na mene nevaljala i ohrabrite se da ne oajavate u spasenje jer Gospodin ne
samo to mi je dao oprotenje od grijeha, nego se udostojao obasuti me najdragocjenijim milostima.
Oprostite mi. Ovo vam govori ovjek lud od ljubavi prema svome Bogu. On zasluuje vae suosjeanje.
(16. studeni 1914., Raffaelini Cerase , Ep. II., str. 226)

19. kolovoza
Neka brzo doe Boje kraljevstvo. Neka premilosrdni Otac posveti svoju Crkvu. Neka izlije obilno svoje
milosre na one due koje ga jo nisu upoznale. Neka uniti kraljevstvo Sotone, unese pomutnju u tu paklenu
ivotinju i u sva njezina zla umijea. Neka dade da sve due koje su robovi te paklene ivotinje shvate koliki je
on la-ac. Neka preblagi Otac prosvijetli pamet svih ljudi i dodirne njihovo srce, da se oni revni ne ohlade i ne
smalak-u na putu spasenja, da se mlaki zagriju, a oni koji su se od njega udaljili da mu se vrate. Neka raspri
sve mudre ovoga svijeta da se ne opiru i ne sprjeavaju irenje njegova kraljevstva. Neka Presveti Otac
napokon udalji od svoje Crkve svaki razdor koji postoji i neka sprijei druge razdore, kako bi bilo samo jedno
stado i jedan pastir. Neka ustostrui broj izabranih dua, neka poalje tolike svete i uene slubenike i posveti
one koji jesu slubenici, i uini da se po njima vrati ar u sve kranske due. Neka se povea broj katolikih
misionara pa da, zajedno s Boanskim Uiteljem, i mi kaemo: E T V A J E V E L I K A , A R A D N I K A M A L O .
(8. oujka 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 61)

20. kolovoza
Zaklinjem vas, moji predragi sinovi, da se zduno brinete oko vaega srca. Pobrinite se da sauvate mir i
urav-noteujte vau ud. Pazite, ne kaem sauvajte mir, nego pobrinite se da sauvate mir - neka to bude vaa
glavna elja. I jako se uvajte da se ne uznemirujete to ne moete upokoriti razliite osjeaje svoje udi.
Znajte dobro to znai samostan kako ne biste imali o njemu pogrjeno miljenje. On je akademija vjernoga
ispravljanja, u kojemu svaka dua treba nauiti pustiti se da se njome rukuje, daju se ostrue i brusi kako bi,
dobro izbruena i uglaena, mogla biti ujedinjena i sjedinjena s Bojom voljom. Oevidan znak savrenosti
jest htjeti da te drugi ispravljaju, jer je to glavni plod poniznosti, po kojoj upoznajemo da nam je ispravljanje
potrebno.
Samostan je bolnica duhovnih bolesnika koji ele ozdraviti. A da bi ozdravili, putaju da im se britvom, kao
kirurkim noiem, puta krv, da ih se kali eljezom, vatrom, i svim gorkim lijekovima. U prvoj su se Crkvi
prvi redovnici nazivali imenom koji zapravo znai lijenik.
Sinovi, budite i vi takvi i ne obazirite se ni na to to vam samoljublje moe protivno doaptavati, nego blago,
ljupko i ljubazno odluite da ete ili umrijeti ili ozdraviti. A budui da ovjek ne eli duhovno umrijeti, onda
treba ozdraviti. Da biste ozdravili, trebate trpjeti da vas se ispravlja. I zaklinjite lijenike svoje due da vas ne
potede niega, kako biste mogli ozdraviti. Budite uvijek iskreni s onim koji treba iscijeliti vae duhovne
slabosti.

63
 21. kolovoza
Prije nekoliko dana razmiljao sam o tome to ljudi priaju o morskim lastama. Te malene ptice polau jaja
na morskoj obali. Grade gnijezda u obliku lopte i tako zbijeno da morska voda ne moe u njih prodrijeti. Samo
na vrhu ostave malen otvor za disanje. U to gnijezdo smjetaju svoje malene. Ako ih iznenadi plima, ona
podie gnijezdo i oni bez opasnosti plivaju na valovima, a voda ih ni ne dotakne, a kamoli da ih potopi. Zrak
koji ulazi kroz maleni otvor slui istodobno i za odravanje ravnotee pa ta siuna plovila mirno plutaju i
nikada se ne prevrnu.
Predragi moji sinovi, neka vae srce bude kao to gnjez-dace, jednako dobro zbijeno i zatvoreno. Tada ga
mogu spopasti uasi i oluje svijeta, tijela i avla, ali nita od toga ne prodire u vau nutrinu jer je ona otvorena
prema gore, prema Nebu, kako bi disala i ivjela u Gospodinu Isusu.
Dragi sinovi, za koga bi on nainio to gnjedace ako li ne za pilie onoga koji ih je stvorio zbog Boje
ljubavi te zbog Boanske i nebeske naklonosti prema njima?
Dok morske laste grade svoje gnijezdo, a njihovi su mladi jo nejaki pa ne mogu podnijeti huku valova, Bog
ih uzima u svoju zatitu. Ta ista dobrota koja vlada svijetom uva gnjezdace naega srca od svakoga napada
svijeta za njegovu svetu ljubav.
O, kako volim te ptice koje su okruene plimama i ive samo od zraka; koje se skrivaju na moru, a gledaju
samo u nebo! Plivaju kao ribe i pjevaju kao ptice; a da bi se zatitile od valova, imaju sidro koje nije baeno u
dubinu, nego u visinu.
Dragi moji sinovi, neka vam dobrostivi Isus udijeli da i vi, dok prebivate u tijelu, ivite po duhu i da, uz svu
tatinu svijeta, uzdignete pogled prema Nebu. Da ga, ivei s ljudima, hvalite i s anelima ljubite te da uvijek
otkrivate temelj svoje nade u Bogu.
(18. sijenja 1918., novacima, Ep. IV., str. 366)
22. kolovoza
ivi ponizno, blago i u ljubavi prema naemu Gospodinu i ne rastuuj se to se ne moe sjetiti svih svojih
sasvim neznatnih nedostataka da ih ispovjedi. Ne, keri, ne prilii da se zbog toga alosti, jer koliko god puta
padne a da to ni ne opazi, jednako se toliko puta i po-digne a da to ni ne opazi.
Nismo li rekli na onome mjestu o kojemu smo toliko puta raspravljali, ako se sjea, da pravednik ne samo to
osjea da pada sedam puta na dan, nego doista i pada sedam puta na dan. A kada sedmi put i padne, opet se
die. Dakle, ne mui se time, nego smjelo i ponizno reci ono ega se sjea, i sve to prikae blagome Bojemu
milosru, koje u svoju ruku dobrostivo uzima one koji padaju kako se ne bi ozlijedili ili izranili. A onda ih
tako brzo die i okrjepljuje da ni ne opaaju da su pali, jer ih je Boja ruka podigla dok su padali. Ali ne
opaaju ni da su se digli, jer su podignuti tako brzo da nisu imali vremena na to misliti.
(18. listopada 1917., sestrama Campanille, Ep. III., str. 943)

23. kolovoza
Kada sam prologa petka u crkvi zahvaljivao za svetu Misu, osjetio sam da mi se u srce zabila tako iva i
uarena vatrena strijela da sam pomislio da u umrijeti. Ne nalazim pravih rijei kojima bih Vam opisao
prodornost i djelotvornost te vatre. Doista Vam to nisam sposoban izraziti. Vjerujete li mi? Dua koja postaje
rtva takvih utjeha, zanijemi. Kao da sam nekom nevidljivom snagom posve uronjen u vatru... moj Boe,
kakva vatra! Kakva milina!
Tih zanosa ljubavi doivio sam toliko mnogo, razliita trajanja, da sam se osjeao kao izvan ovoga svijeta.
Ranije je ta vatra bila manje snana, a ovoga puta, da je trajala samo trenutak dulje, dua bi mi se odijelila od
tijela... i pobjegla bi s Isusom. Ah, kako je lijepo postati rtveno janje ljubavi!
(26. kolovoza 1912., ocuAgostinu iz Samostana San Marco,
24. kolovoza
Naalost, imate sve razloge plaiti se ako elite vlastitim snagama odmjeriti borbu. Ali Vam iskustvo da Vas
Isus nikada ni na trenutak ne ostavlja samu, mora dati najveu utjehu. Bog nam pokazuje daje on s onima koji
su oaloeni i izmueni - C U M I P S O S U M I N TR I B U L A T I O N E (S N J I M U B I T I U N E V O L J I ) (usp. Ps
91,15). I sputa se da obrie suze. Neka Vas ojaa blaga pomisao da e poslije tako gustoga mraka zasjati
sunce. Promatrajte u tome svjetlu naega Nebeskoga Zarunika, ali jednostavnim i istim pogledom. Ne
vjerujte, predraga moja sestro, da Vas je Gospodin napustio i da za Vas nema spasenja. Odbacite taj osjeaj,
koji Vam dolazi od naega zajednikog neprijatelja.
(23. sijenja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 304)

64
25. kolovoza
Molite postojano pa ete tako izvojevati pobjedu nad naim neprijateljima. Ponizite se pod snanom rukom
Nebeskoga Lijenika pa e Vam Isus na svadbenoj gozbi dati da sjednete za prvi stol, jer je Bog obeao da e
se uzvisiti onaj tko se ponizi.
Sve vie zahvaljujte Bogu po Isusu Kristu pa ete tako biti pripravni primiti i druge nebeske milosti.
Suprotno od toga, onaj tko se nije dostojno ponio prema ve primljenim milostima, nije dostojan primiti nove
milosti.
28. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 500)

26. kolovoza
Mata i avao htjeli bi Vas prevariti da neprestano vrijeate Boga i da se uvijek ili gotovo uvijek odupirete
Bojim pozivima. Budna milost Oca Nebeskoga uva Vas da ne padnete u takvu nevjemost. Budite sigurni u
to. Takvi osjeaji, uvjeravam Vas, dolaze samo iz mate i od avla. uvajte se da im ne biste pridavali kakvu
vanost. Oni nemaju drugog cilja doli ohladiti osjeaje ljubavi prema Nebeskom Zaruniku kako bi Vam
dosadila kranska savrenost, koju prikazuju kao neto teko i nemogue za Vas. A to je jo gore, njihova
najizravnija tenja jest da u Vaemu srcu presui i presahne svaki osjeaj pobonosti.
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 153)

27. kolovoza
Predraga Isusova keri, kada bismo bili preputeni sebi, uvijek bismo padali i nikada ne bismo bili na noga-
ma. Zato se ponizite pred preblagom milju da ste u Isusovim Boanskim rukama, poput djeteta koje spokojno
lei u majinu krilu, sigurni da Vas vodi onamo gdje e Vam biti najkorisnije. Zar se moemo bojati kada je
cijelo nae bie, koje je posveeno Bogu, osvjedoeno da poiva na tako blagim rukama?!

28. kolovoza
Strah za koji kaete da ga osjeate zbog poinjenih grijeha jest utvara i prava muka koju Vam prouzrouje
avao. Osim toga, zar ih Vi niste ve ispovjedili? Pa dobro, ega se bojite? Pustite da ta B E Z V E Z A R I J A
proe i otvorite svoje srce, koje je puno svetog i prosvijetljenog pouzdanja u Isusa. I vjerujte da on nije onaj
okrutni poreznik, kako Vam ga oslikava onaj nepoteni radnik, nego Janje koje oduzima grijehe svijeta, i koje
se neizrecivim uzdasima zauzima za nae spasenje.

29. kolovoza
Bilo bi pogrjeno kada bih potvrdio Vae rijei da Vas je Isus otjerao. Pouzdajte se u njega i ne bojte se, zato
to se nemate razloga bojati. Nije to naputenost, nego Vam na preblagi Spasitelj na taj nain pokazuje ljubav
i ja nemam prikladnih osjeaja da zahvalim dobroti Gospodnjoj koja tako ljubazno s Vama postupa i titi Vas.
Pakosnik Vas hoe uvjeriti da ste rtva njegovih nasrtaja i Bojeg naputanja. Ne vjerujte mu, jer Vas hoe
zavarati. Prezrite ga u Isusovo ime i u ime njegove presvete Majke.
I nikada se ne pouzdajte u samu sebe. Svako pouzdanje stavite samo u Boga. Od njega oekujte svaku snagu
i ne elite pretjerano biti osloboeni od sadanjega stanja. Pustite da Duh Sveti djeluje u Vama. Predajte se
svim njegovim zanosima i ne bojte se. On je toliko mudar, blag i obziran da ne prouzrouje doli dobro. Koje li
dobrote ovoga Duha Tjeitelja za sve, no nadasve za Vas koji ga traite!
(29. oujka 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 60)
30. kolovoza
Po Bojemu odreenju jo se uvijek zdravstveno osjeam loe. No najvie me mue jaki i otri bolovi u
grudnom kou. U nekim su trenucima toliko neugodni da mi se ini da mi hoe slomiti kraljenicu i prsa. No
Isus ne prestaje s vremena na vrijeme ublaiti moja trpljenja na drugi nain, to jest kada mi govori u srcu. Da,
oe moj, Isus je tako dobar prema meni! Kakvi li su to dragocjeni trenutci! To je srea koju ne mogu ni s ime
usporediti, srea koju mi Gospodin gotovo samo u alostima daje okusiti.
U tim trenucima vie negoli ikada, sve mi je u svijetu dosadno i mui me, nita ne elim osim ljubiti i trpjeti.
Da, oe moj, i u tolikom trpljenju sretan sam jer osjeam kako moje srce kuca s Isusovim. Sada zamisliti
koliku utjehu u srcu mora pobuditi ovjekova spoznaja da gotovo sigurno posjeduje Isusa.
31. kolovoza
Istina je da ma mnogo napasti kojima sam podvrgnut, ali se pouzdajem u Boju providnost da neu upasti u
zamke obmanjivaa. Istina je da se Isus vrlo esto skriva, no nije vano ja u nastojati, s vaom pomoi,
nikada ga ne napustiti, jer ste me uvjerili da to nisu naputanja nego njegove ale iz ljubavi.

65
 Ah, kako u tim trenucima eznem za nekim tko bi mi pomogao ublaiti udnju i ar koji mi ponese srce!
14. rujna 1910., ocu Benedettu iz Samostana San Marco

Padre Pio (rukavice pokrivaju stigme)

RUJAN
1. R U J N A
Otklonite ono to Vam Neprijatelj snano priap-tava u duu kako bi Vas uvjerio da ete propasti. Prezrite te
pakosne podvale i ivite spokojno, jer je Gospodin najvie s Vama onda kada ste u nevoljama. I Sveto pismo
jami nam da je ojaena dua u jedinstvu sa svojim Bogom. S njom sam u nevolji, kae Bog. Hrabro, dakle, i
nc bojte se, jer je sigurno da dua koja se pribojava svoje propasti nee propasti. I ona koja se bori gledajui na

66
Boga, pjevat e pobjedu, pjevat e pobjedniku pjesmu. Nema mjesta strahovanju, moja Raffaelina, jer nam je
Otac Nebeski obeao pomoi da nas napasti ne bi nadvladale.
(10. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 393)

2. R U J N A
Kada, dakle. Neprijatelj hoe prodrijeti u Vae srce da ga osvoji strahom iz prolosti, mislite na to kako se
on ve utopio u moru nebeske dobrote, a onda se usredotoite na sadanjost, u kojoj je Isus s Vama i ljubi Vas.
Mislite na budunost, kada e Isus nagraditi Vau vjernost i predanje, ili, bolje, na sve one milosti kojima Vas
je obasuo i kojima Vas neprestano obasipa, i koje zacijelo niste ziorabili. Dakle, molio bih Vas da odloite,
koliko je mogue (jer na nemogue nitko nije primoran), svaki strah i imajte uvijek pouzdanje, vjeru i ljubav.
Djevica sveta Terezija od Djeteta Isusa govorila je: Bit emo sueni po ljubavi". Dakle..., ljubimo Isusa.
Pustimo ga da djeluje u nama onako kako mu se vie mili, govu veu slavu i radi naega veeg posveenja.
(8. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 509)

3. R U J N A
Isus Vas eli uznemiriti, prodrmati, omlatiti i proree-tati kao penicu da bi Va duh postigao istou kakvu
on eli. Moe li se penica pospremiti u itnicu ako nije oiena od svakog kukolja i pljeve? Moe li se lan
sauvati u gospodarevoj krinji ako prije toga nije postao bijel kao snijeg? Tako mora biti i s izabranom
duom.
Shvaam da se ini kako napasti prljaju duh, a ne kako ga iste. Ali ne, nije tako. Posluajmo ono to o tome
kau sveci, a Vama neka bude dostatno znati ono to kae veliki sveti Franjo Saleki - da su napasti kao sapun
za koji se ini, kada ga se nanese na tkaninu, daje prlja, a zapravo je isti.
(11. travnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 68)

4. R U J N A

Neka Vas ne uznemiruju brojne napasti koje Vas neprestano salijeu, jer Duh Sveti svakoj pobonoj dui
koja se odluuje napredovati na Bojemu putu unaprijed najavljuje da bude spremna i da se pripravi na
napasti. Zato se i Vi ohrabrite, jer siguran i nepogrjeiv znak da je dua odabrana za spasenje jest napast, koja
je za sirotu duu kao znak upozorenja na mnoge oluje. Neka nas u podnoenju kunja ohrabri misao na ivot
svetaca, jer ni oni nisu bili osloboeni kunja.
Napast ne poteuje nijednog izabranika. Nije potedio ni Apostola naroda koji, nakon stoje bio ugrabljen pa
sve do raja, dok je jo bio u smrtnom tijelu, biva izvrgnut kunji kojom ga je Sotona udarao. Moj Boe! Tko
moe itati te stranice a ne osjetiti da mu se krv ledi u ilama?! Kolike je suze, kolike uzdahe, kolike jecaje i
kolike molitve uzdizao ovaj sveti apostol da Gospodin udalji od njega tu vrlo bolnu kunju! Ali, kakav je bio
Isusov odgovor? Samo ovaj: Dosta ti je moja milost... Snaga se u slabosti usavrava.

5. R U J N A
Osnaite se. I Vama Isus daje da ujete, posredstvom onoga kojega Vam je odabrao za vou, isti onaj glas koji
je uo sveti apostol Pavao. Borite se snano i postii ete nagradu jakih dua. Nikada se ne pouzdajte u samu
sebe. U trenutcima krajnje borbe i malaksalosti utecite se molitvi. Pouzdajte se u Boga i napast Vas nikada
neete nadjaati. Ako Vas Gospodin stavlja na kunju, znajte da on nee dopustiti da ona nadie Vae snage.
Ako Vas svijet prezire, uivajte zbog toga, jer su prvo mrzili tvorca ivota, Boanskog Uitelja. Ako Vas
mue i oalouju svakovrsna odricanja, napasti i kunje, koje dolaze od avla i njegovih nasljednika,
podignite pogled prema Nebu i jo se vie osnaite. Gospodin je s Vama i nema mjesta strahu.
Neka Neprijatelj samo ratuje s Vama, ali Vas nikada nee moi usmrtiti. Borite se kao jaka dua. Borite se
protiv putenosti, protiv svjetovne ispraznosti, protiv zamamnosti bogatstva i asti, po kojima avao s nama
neprestano ratuje. Otpor e jamano biti tvrd, bitka muna. Ali, sursum corda!1,gore srca! uprite pogled u
Nebo. Neka Vas u svemu ojaa zasluga pobjede, neizreciva utjeha, besmrtna slava koja se time daje Bogu.
(4. rujna 1916., Mariji Gargani, Ep. III, str. 241)

6. R U J N A
OE, MOJE sadanje stanje nije dobro. Osjeam da me uvelike naputa snaga. Vidim da se trenutanom kriu
dodaju drugi krievi, sadanjoj boli nove boli. I ne bih mogao izdrati kada mi Otac Nebeski ne bi pomogao
svojom svemoguom rukom.
Loe fiziko stanje popraeno je otrim borbama due. Na nebu moje siromane due tamni oblaci postaju sve
gui. Isus je uvijek sa mnom, to je istina, ali kako je bolna kunja, moj oe, koja dovodi duu u opasnost da

67
uvrijedi nebeskoga Zarunika! Ali, neka uvijek ivi Bog! Vjera u pobjedu i u to da u izii kao pobjednik, i
snaga za borbu, nikada mi se ne umanjuju.

7. R U J N A
NEKA se beskrajno pjeva pjesma zahvalnica predobrom Isusu jer je obrisao suze svoje Crkve i utjeio njezino
udovitvo, poslao joj vrhovnoga poglavara pa je sve proteklo prema Bojemu Srcu. Poelimo ovome novom
papi da doista bude dostojan nasljednik velikoga vrhovnog pastira. Jer, Pio X. bio je uistinu plemenita i sveta
dua, kakvu Rim nije gotovo nikada imao.
Potekao je iz jednostavna puka i nikada nije zatajio svoje skromno podrijetlo. Doista je bio neizmjerno dobar
pastir, kraljevski mirotvorac najviega ranga, dobri i njeni Isus na zemlji. A vie ga se trebamo sjeati kao do-
broga vrhovnog pastira, kao jo jednog zagovornika kod Svevinjega, negoli uzdizati vrue molitve Nebu za
pokoj njegove velike due.
On je bio prva, najvea i najnevinija rtva bratoubilakog rata, koji zagluuje bukom oruja i bukom naorua-
nih, a cijelu Europu ispunja uasom. Nije se vie mogao oduprijeti bijesnoj i stranoj oluji, a njegovo se srce
rasprsnulo na komadie od uasne boli, srce koje je bilo izvor apostolata mira za cijeli svijet tijekom cijeloga
njegova ivota.
Uistinu, zapaeno je da on nedostaje ovome svijetu, zbog velike ljubavi kojom je gorjelo njegovo srce. Moli-
mo, moj oe, za prestanak neprijateljstava. Razoruajmo ruku Boanskoga Sudca, koja je s pravom rasrena
zbog naroda koji ne eli nita znati o zakonu ljubavi.
(7. rujna 1914., ocu Agostinu, iz Samostana San Marco,

8. R U J N A
Sino mi se dogodilo neto to ne mogu ni objasniti ni razumjeti. U sredini dlana pojavilo se neto crveno, ve-
liine i oblika jednog malog novia, s jakom probadajuorn boli u sredini toga crvenog mjesta. Ta se bol
pojaala u sredini lijeve ruke, i to tako jako da jo uvijek traje. I na nogama osjeam malu bol. Ova se pojava
ponavlja sada ve gotovo godinu dana. Ali nemojte se uznemirivati to Vam to govorim prvi put. Uvijek sam
doputao da me pobijedi ova vraka stidljivost. A kada biste znali koliko se i sada moram prisiljavati da Vam
to kaem! Imao bih Vam mnogo toga rei, ali teko nalazim prave rijei za to. Jo Vam samo elim rei da
srce poinje vrlo jako udarati kada boravim kod Isusa u Sakaramentu. Ponekad mi se ini da e mi iskoiti iz
grudi.
Na oltaru osjeam ponekad tako jako rasplamsavanje cijeloga moga bia da Vam to ne mogu opisati. Tada
mi je kao da e mi lice potpuno izgorjeti. Kakvi su to znaci, ja ne znam.
(8. rujna 1911., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,
9. R U J N A
ivi sva u Bogu i iz ljubavi koja te nosi podnosi strpljivo samu sebe u svim svojim bijedama. Sjeti se da biti
dobar Boji sluga ne znai biti uvijek utjeen, biti uvijek u blagosti, biti uvijek bez protivtina i odvratnosti
prema dobru. Jer kada bi to bilo tako, onda ni sveta Katarina Si-jenska ni sveta Terezija ni sveti Pavao ne bi
sluili dobro Gospodinu.
Biti dobar sluga Boji znai, naprotiv, biti milosrdan prema blinjemu, imati u viemu dijelu duha netaknutu
odluku o ispunjavanju Boje volje, imati duboku poniznost i jednostavnost da se pouzdamo u Boga i da se
dignemo onoliko puta koliko puta padnemo, da podnosimo sebe u vlastitim sramotama i padovima te da mirno
podnosimo druge u njihovim nesavrenostima.
(4. kolovoza 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 922)

10. R U J N A
Samoljublje ne umire prije nas. Uvijek je potrebno osjetiti njegove osjetne napade, njegovo tajno djelovanje,
sve dok smo u ovome bijednome svijetu. Neka nam dostaje Boja milost da ne pristajemo svojom slobodnom
voljom. Ta krepost svete ravnodunosti tako je izvanredna da ni stari ovjek, to jest grjean ovjek, ni osjetni
dio ni ljudska narav sa svojim naravnim moima nikada za to nije kadra, a ni sam Sin Boji kao sin Adamov.
Iako je izuzet od grijeha i od svake prividnosti grijeha, u svome osjetnom dijelu i po svojim prirodnim moima
nije bio ravnoduan. 1 on je priznao apostolima da mu je dua puna alosti. I on je traio utjehu. Ni on nije
elio umrijeti. I on je htio iskusiti, jednom rijeju, sve ono to je bilo uinak iste naravi. Naprotiv, sveta je
ravnodunost ouvala njegovu duu da ne popusti naravi. I mi se moramo truditi ugledati u Krista pa u vrijeme
kunje i kria sauvati svetu ravnodunost u duhu, u viemu djelu duha, u moima koje su ispunjene
milostima.
Hajde, predraga moja keri, ivi sva u naemu Gospodinu i budi spokojna. Kada ti se dogodi da oskvrne
zakone svete ravnodunosti u nevanim stvarima ili iznenadnim navalama samljublja ili strasti, ponizi, im

68
moe, svoje srce pred Isusom i reci mu sa svim pouzdanjem i poniznou: Gospodine, podari mi milosre,
jer sam bijedna". Potom se digni u miru pa sa svetom ravnodunou nastavi svoja djela.
Potrebno je ponaati se u takvim protivnostima onako kako se ponaa violinista. Kada siromaak opazi da
violina nije ugoena, ne lomi tada strunu niti ostavlja violinu, nego odmah slua da vidi odakle dolazi nesklad,
a onda strpljivo stee ili blago poputa strunu, prema potrebi.
Dakle, tako se ponaaj. Ne gubi strpljenje zbog neprilika koje se dogode niti slamaj strunu kada opazi
nekakav nesklad, nego se strpi. Ponizi se pred Bogom. Stegni ili popusti strunu svoga srca pred Nebeskim
Glazbenikom kako bi je on uskladio.
(22. studenoga 1916., Mariji Gargani, Ep. III., str. 258)

11. R U J N A
Kada sudjeluje na svetoj Misi i svetim obredima, s velikim se dostojanstvom digni, klekni ili sjedni. I
ispunjaj svaki vjerski in s najveom pobonou. Budi edna u pogledima, ne okrei glavu amo tamo da vidi
tko ulazi ili izlazi. Nemoj se smijati, iz potovanja prema svetome mjestu i iz obzira prema osobama koje su
pokraj tebe. Trudi se da ne razgovara, tko god to bio, osim iz ljubavi ili nune potrebe.
Ako moli s drugima, izgovaraj jasno pobone rijei, naini dobre stanke i nikada se ne uri.
Naposljetku, ponaaj se tako da svi nazoni budu time izgraeni te da po tebi budu ponukani slaviti i ljubiti
Oca Nebeskoga.
Kada izlazi iz crkve, budi sabrana i mirna. Pozdravi prvo sakramentalnoga Isusa, moli ga za oprotenje
zbog poinjenih propusta u njegovoj Boanskoj nazonosti i nemoj otii od njega prije negoli ga zamoli i od
njega primi oinski blagoslov.
(25. srpnja 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 86)

12. R U J N A
Svetosti,
koristim Va susret s kapitulamim oima da se ujedinim duhovno sa svojom subraom te izrazim potovanje
i svu svoju odanost Vaoj uzvienoj osobi u inu vjere, ljubavi i poslunosti prema dostojanstvu onoga koji je
predstavnik na zemlji. Red kapucina uvijek je bio u prvome redu u ljubavi, vjernosti, poslunosti i odanosti
prema Svetoj Stolici. Molim Gospodina da tako i ostane te da nastavi svoju tradiciju vjerske ozbiljnosti i
strogosti, evaneoskog siromatva, vjernog opsluivanja Pravila i Konstitucija. I da se istodobno obnavlja u
vitalnosti i nutarnjem duhu prema smjernicama Drugoga vatikanskog koncila, da bude uvijek spreman
pripomoi potrebama Majke Crkve na prvi znak Vae Svetosti.
Znam da Vae srce jako trpi ovih dana zbog sudbine Crkve, zbog naruenog mira u svijetu, zbog tolikih
potreba naroda, no nadasve zbog nedostatka poslunosti nekih, ak katolika, uzvienoj pouci koju nam Vi,
potpomognuti Svetim Duhom, nauavate u ime Boje. Prikazujem svoju molitvu i svakodnevno trpljenje kao
neznatno ali iskreno sjeanje posljednjega" meu Vaom djecom kako bi Vas Gospodin ojaao svojom
milou da nastavite pravi i muni hod, u obrani vjene istine koja se nikada ne mijenja iako se vremena
mijenjaju.
I u ime mojih duhovnih sinova i molitvenih skupina zahvaljujem Vam na jasnoj i odlunoj rijei koju ste
izrekli posebice u posljednjoj enciklici Humanae vitae, te nanovo potvrujem svoju vjeru i bezuvjetnu
poslunost Vaim prosvijetljenim uputama.
Neka Gospodin udijeli pobjedu istine, mir svojoj Crkvi, spokoj narodima zemlje, zdravlje i sreu Vaoj
Svetosti, kako bi rasprili ove prolazne oblake, kako bi Boje kraljevstvo kraljevalo u svim srcima,
zahvaljujui Vaemu apostolskom djelovanju kao vrhovnog pastira cijeloga kranstva.
(12. rujna 1968., papi Pavlu VI., Ep. IV, str. 12)

13. R U J N A
Bog nam zapovijeda da ga ljubimo ne koliko i kako on to zasluuje, jer zna dokle dopire naa sposobnost pa
nam ne zapovijeda niti od nas ne trai ono to ne moemo uiniti, nego nam zapovijeda da ga ljubimo prema
naim snagama, svom duom, svim umom, svim srcem. Zar se ti ne trsi to sve initi? A ako nam to i ne
uspijeva, emu se aliti? emu se uznemirivati? Bog vrlo dobro poznaje nau nakanu, koliko je ispravna i
sveta pred njim. Bog vrlo dobro poznaje razlog zbog kojega doputa da se tolike dobre elje ostvare tek nakon
to smo se jako pomuili, a neke se uope ne ostvare. Ni u tome nema razloga uzaludno se alostiti, jer u tome
uvijek ima dobitka i koristi za duu. Jer kada iz ovoga ne bismo izvukli nikakvu drugu korist osim koristi
mrtvljenja due, i to bi bilo veliko.
(3. lipnja 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 918)

69
14. RUJNA
Moli za mene toga Boanskog Ljubljenoga, dragoga Zarunika naih dua, da ispuni djelo milosti koje je
zapoeo u meni bijednome, u meni koji sam njegovo siromano i bijedno stvorenje, jer mi je ve od roenja
pokazao vrlo posebne znakove odabranja - pokazao mi je da nee biti samo moj Spasitelj, moj najvei
dobrotvor, nego i odan, iskren i vjeran prijatelj, prijatelj srca, vjena i beskrajna ljubav, utjeha, radost, okrjepa,
sve moje blago.
A moje srce, ah! Uvijek cijelo gori od ljubavi prema Jedinome i prema svima dok sam ga izlijevao, iako
prostoduno i nesvjesno, na stvorove meni drage i mile. Uvijek je budan nada mnom, u nutrini me oinski
opominjao i blago korio, ali je taj ukor dua ipak osjeala.

15. RUJNA
Tuni, ali preblagi glas odjekivao je u mome siromanome srcu. Bila je to opomena moga ljubljenoga Oca,
koji je u pameti svoga sina oznaivao opasnosti na koje e nailaziti u ivotnoj borbi. Bio je to glas blagoga
Oca, koji je htio odvojiti sinovljevo srce od djetinjastih i naivnih ljubavi. Bio je to glas ljubljenoga Oca koji je
aptao u sinovljeve ui i srce da se odvoji od svega stvorenoga, od blata, i da se ljubomorno u nutrini posveti
samo njemu.
arko, ljupkim uzdasima, neiskazanim jecajima i blagim rijeima zvao ga je sebi, htio ga je uiniti posve
svojim.
Jo vie, gotovo ljubomoran na ovoga sina, esto je doputao da zemaljska i blatna stvorenja udaraju nogom i
nezahvalnou amaraju njegova sina kojeg on voli njeno i s ljubavlju. I tada e sin shvatiti kako je varljiva i
lana ljubav koju je on bezazleno i djetinjasti davao stvorenjima...
Ja, nezahvalni sin, tada sam sve shvatio i jasno vidio stranu i zastraujuu sliku koju mi je prikazivao u svo-
me beskrajnom milosru, sliku doista neugodnu, od koje bi se i najsiromanije due mogle zastraiti i
zadrhtati.
Dok sam gledao rune sramote i bijede, arkom sam udnjom zazivao dobroga Oca da mi pomogne. I evo,
pripravan na moj poziv, predoava mi se. 1 vidjevi da sam se trudio udaljiti od sebe tu alosnu sliku, kao da
se smijei, kao da me zove na drugi ivot - dao mi je shvatiti da sigurna luka, utoite mira, za mene jest
povorka crkvene vojske.

16. rujna
Gdje mogu bolje sluiti tebi, Gospodine, ako ne u samostanu i pod zastavom Siromaka iz Asiza? A on se,
vidjevi moju smetenost, smijeio, dugo se smijeio. I taj je smijeak u mome srcu ostavljao neizrecivu
blagost. Ponekad sam ga doista osjeao tako blizu. inilo mi se da vidim njegovu sjenu, a moje tijelo, cijelo
moje bie, klicalo je u svome Spasitelju, u svome Bogu.
A onda sam osjetio dvije snage u sebi, koje su se medu sobom opirale i razdirale mi srce. Svijet koji me htio
za sebe, i Boga, koji me zvao na nov ivot! Tko bi mogao opisati to nutarnje muenitvo koje se u meni
zbivalo?!
Samo sjeanje na tu nutarnju borbu koja se tada odvijala u meni ledilo mi je krv u venama, a ve je prolo ili
e proi dvadeset godina.
Osjetio sam glas obveze da sluam tebe. Boe istiniti i dobri! Ali su me moji i tvoji neprijatelji zlostavljali,
iaili su mi kosti, izrugivali me i savijali mi utrobu!
Htio sam te posluati, Boe moj, Zarunice moj. Taj je osjeaj uvijek prednjaio u vrhu moga duha i srca, ali
gdje prikupiti toliku snagu da mogu vrsto i odluno gaziti prvo lane primamljivosti a potom zlostavljanje
svijeta koji nije tvoj?!

17. rujna
Ti poznaje, Gospodine, vrue suze koje sam prolijevao pred tobom u onim vrlo alosnim trenutcima. Ti
poznaje, Boe due moje, jecaje srca moga, suze koje silaze iz ovih oiju. To sam ti posvjedoio suzama koje
su natapale moje obraze, zbog razloga kojeg sam ti ve predoio. Htio sam, i to uvijek, sluati tebe, ali mi se
ivot zaustavljao. Htio sam radije umrijeti, nego iznevjeriti svoj poziv.
A ti, Gospodine, koji si ovome svome sinu dao iskusiti sve uinke istinskoga predanja, naposljetku si se
pojavio, pruio mi svoju monu ruku i vodio me onamo kamo si me prvi put pozvao. Neka ti je beskrajna
hvala i zahvala, Boe moj!
Ovdje si me sakrio od oiju svih, ali si svome sinu odonda povjerio veliko poslanje - poslanje koje je samo
tebi i meni poznato. Moj Boe! Oe moj! Kako sam odgovorio na to poslanje?!
To ne znam. Samo znam da sam mogao initi vie, i to iitavam iz sadanje uznemirenosti svoga srca.
Uznemirenosti za koju osjeam da se poveava ovih dana duhovnih vjeba.

18. rujna

70
 Ustani jo jednom, Gospodine, oslobodi me od svega io jesam i ne dopusti da se izgubi onaj kojega si s
toliko brige i panje pozvao i istrgnuo iz svijeta koji nije tvoj. Ustani jo jednom, Gospodine, utvrdi u svojoj
milosti one koje si mi povjerio i ne dopusti da se netko izgubi naputajui tvoje stado.
O, Boe! O, Boe!... Ne dopusti da se izgubi tvoja batina. O, Boe! Daj da te sve vie osjeam u svome
siromanom srcu i dovri u meni djelo koje si zapoeo.
Osjeam u nutrini glas koji mi neprestano govori: Posveti se i posveuj". Pa dobro, predraga moja sestro, ja
to hou, no ne znam odakle poeti.
I ti mi pomozi. Znam da te Isus jako voli, i to zasluuje. Dakle, govori mu o meni da mi uini milost da
budem sin manje dostojan od svetoga Franje, da mogu biti uzor svojoj subrai, tako da u meni sve vie raste
ar koji e od mene uiniti savrena kapucina.
(studeni 1922., sestrama Campanille, Ep. III., str. 1005)
19. rujna
Ja mislim da to dua misli da je bogatija, to vie ima razloga poniziti se pred Gospodinom, kako bi darovi
Gospodnji rasli. Ali nikada nee moi dati potpunu zadovoljtinu darivatelju svakoga dobra. A ime se Vi na
poseban nain diite? to imate a da niste primili? A ako ste sve primili, ime se onda diiti, kao da je neto
Vae?
Ponovite samoj sebi kada napasnik hoe da se uzoholite: Sve ono to je u meni dobro primila sam od Boga
u zajam". Diiti se onim to nije Vae, bila bi ludost. inite tako i ne bojte se.
(20. sijelnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 321)

20. rujna
Ujutro 20. prologa mjeseca, na koru, poslije svete Mise, iznenadila me smirenost slina slatku snu. Svi
osjeti, nutarnji i vanjski, i sve duevne moi utonuli su u nekakav neopisiv mir. Oko mene i u meni bila je
potpuna utnja. Odmah sam osjetio velik mir i predanje u potpuno liavanje svega. To se dogodilo u trenu.
I dok se sve to zbivalo, naao sam se pred nekom tajnovitom osobom, slinom onoj koju sam vidio naveer
5. kolovoza, ali se razlikovala po tome to joj je tekla krv iz ruku, nogu i boka.
Njezin me izgled zapanjio. A to sam u sebi osjetio u tome trenutku, ne bih Vam umio izrei. Osjeao sam
da umirem i bio bih umro da mi Gospodin svojim zahvatom nije podrao srce, koje kao da je htjelo iskoiti iz
prsiju.
Zatim se to vienje povuklo i opazio sam da su ruke, noge i bok probodeni i da iz njih tee krv. Zamislite
raz-diranje koje sam osjetio tada i koje osjeam neprestano gotovo svakoga dana.
Iz rane u srcu ustrajno tee krv, posebno od etvrtka uveer do subote. Moj oe, umirem od boli uslijed te
muke i od postienosti koju osjeam u dui. Pribojavam se da u umrijeti od iskrvarenja, ako Gospodin ne
uslia jecanje moga jadnog srca i ako to svoje djelovanje ne povue od mene. Hoe li mi Isus, koji je tako
dobar, iskazati milost?
Hoe li mi barem uzeti ovu postienost koju osjeam zbog ovih vanjskih znakova? Snano u mu uputiti
svoj glas i neu ga prestajati zaklinjati, ne da mi po svome milosru oduzme muku i bol, jer vidim da je to
nemogue i slutim da me hoe opiti bolima, nego vanjske znakove, koji mi postaju neopisiv i nepodnoljiv
uzrok stida i ponienja.
(22. listopada 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
21. rujna

To to si spoznala svoju nedostojnost i nutarnju ,,izo-blienost" jest vrlo isto Boansko svjetlo kojim vidi
svoje bie i sposobnost da poini grijeh ako si bez njegove milosti. To je svjetlo veliko Boje milosre i bilo
je doputeno najuzvienijim svecima, jer ono stavlja duu u zaklon od svake tatine i oholosti i uvruje
poniznost koja je temelj istinske kreposti i kranske savrenosti. I sveta je Terezija imala tu spoznaju, za koju
kae da je tako strana i muna da prouzrouje smrt ako Gospodin ne podri srce.
Vijest o moguoj nedostojnosti ne smije se pobrkati sa stvarnom nedostojnou. Prva ini stvorenje ugodnim
i dragim pred licem Svevinjega. Druga ga ini mrskim, jer je odraz postojanja uznemirenosti u savjesti. Ti, u
tami u kojoj se nalazi, brka te dvije spoznaje. I zbog upoznavanja onoga to bi mogla biti, boji se
mogunosti da to ve i jesi.
(20. oujka 1918. Antonietta Vona, Ep. 111., str. 847)

22. rujna
Isus eli da se priopi jednostavnim duama. I potrudimo se da zadobijemo tu lijepu krepost jednostavnosti,
cijenimo je jako. Isus je rekao: Ako ne postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko. No prije negoli

71
je nas to pouio rijeima, on je to inio djelom. Postao je dijete i dao nam je primjer jednostavnosti, to je
poslije nauavao i rijeima. Otjerajmo iz srca i drimo daleko od srca svaku zemaljsku mudrost. Trsimo se da
nam na umu uvijek budu iste misli i ispravne zamisli, uvijek svete nakane.
Sauvajmo uvijek volju koja ne trai nita drugo nego Boga i njegovu ast. Ako se potrudimo napredovati na
putu ove lijepe kreposti, onda e nas On, koji nas je pouio, uvijek obogaivati novim prosvjetljenjima i jo
veim nebeskim izljevima milosti.
Uvijek imajmo na umu svoje sveenitvo. I kada mo-gnemo pred svim ljudima rei, sa svetim Pavlom:
Imitatores mei estote, sicut et ego Christi2, Nasljedujte mene, kao to i ja nasljedujem Krista (1 Kor
11,1)neemo se zaustavljati, nego uvijek napredovati u ovoj lijepoj kreposti jednostavnosti.
Ali nikada neemo moi napredovati u ovoj lijepoj kreposti ako se ne potrudimo ivjeti u svetom i
nepromjenjivom miru. Sladak je Isusov jaram, lako je njegovo breme. Zato neemo pruiti priliku Neprijatelju
da se uvue u nae srce kako bi nam iupao taj mir.

23. rujna
Mir znai jednostavnost duha, vedrinu srca, mir due, vez ljubavi. Mir je red, sklad u svima nama - trajna ra-
dost to proizlazi iz svjedoanstva dobre savjesti. On je sveto veselje srca, u kojemu Bog vlada kao kralj. Mir
je put savrenosti, tovie, u miru se pronalazi savrenost. (vidjeti:
A avao, koji to sve dobro zna, ini sve da bismo izgubili mir.
Dakle, budimo vrlo oprezni pred svakom najmanjom naznakom uznemirenosti. im opazimo da smo obeshra-
breni, utjeimo se djetinjim pouzdanjem i beskrajnim predanjem Bogu. Svako nae preputanje uznemirenosti
ne dopada se nikako Isusu, budui da se takvo uznemirenje nikada ne razdvaja od nesavrenosti, a podrijetlo
mu je uvijek u egoizmu i samoljublju.

Mir - Padre Pio

Mir je jednostavnost duha, vedrina savjesti, spokoj due, veza ljubavi. Mir je red, sklad unutar osobe,
neprestana radost koja je posljedica mirne savjesti, sveta radost srca u kojem vlada Bog. Mir je put savrenstva
ili, jo bolje: savrenstvo se nalazi u miru.
Demon, koji zna sve te stvari, ini sve napore da nam oduzme mir. Dua se ne smije alostiti ni zbog ega,
osim toga da uvrijedi Boga. No i u tome moramo biti vrlo razumni: valja nam aliti zbog naih slabosti, no
neka to bude mirna alost, uvijek puna povjerenja u Boje milosre. uvajmo se onih predbacivanja i grinje
savjesti koja dolazi najee od neprijatelja koji nam eli oduzeti mir.
Ako nas grinja savjesti vodi poniznosti i marljivosti u dobru, ne oduzimajui nam povjerenje u Boga, znajmo
sa sigurnou da dolazi od Boga. Ako nas, naprotiv, ini bojaljivima, nepovjerljivima, lijenima, sporima u
dobru, znajmo sa sigurnou da dolazi od demona, odbacimo je i traimo utoite u povjerenju u Boga.

24. rujna
Dua se treba raalostiti samo zbog jednoga, to jest zbog uvrede Boga, a i u tome je potrebno biti oprezan.
Trebamo se alostiti zbog naih pogrjeaka, no ta bol mora biti proeta mirom. Uvijek se trebamo pouzdavati
u Boje milosre.
Osim toga, uvajmo se nekih prijekora i grizoduja zbog vlastitih djela, koji najee dolaze od Neprijatelja
koji hoe uznemiriti na mir u Bogu.
Ako nas ti prijekori i grizoduje ine poniznima i marljivima u injenju dobra, a ne oduzimaju nam pouzdanje
u Boga, budimo sigurni da dolaze od Boga. Ali ako nas smuuju i zastrauju, ine nas nepouzdanima, lijenima,
sporima u dobru, budimo sigurni da nam dolaze od avla pa ih kao takve otjerajmo i s pouzdanjem se utecimo
Bogu.
Kada bismo tako u svakoj neprilici drali duh spokojan i u miru, tada bismo jako napredovali na Bojim
putovima. Naprotiv, kada se izgubi taj mir, svaki na trud u postizanju vjenoga ivota urodit e vrlo slabim ili
gotovo nikakvim plodom.

72
 (10. srpnja 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

25. rujna
Tame koje okruuju Va duh samo su posljedica povlaenja svijetlog odbljeska iz due. Ali Gospodin je tome
svijetlom odbljesku pridodao drugo svjetlo, mnogo ivlje i jae, no to svjetlo nije drukije. Ono je, naprotiv,
isto ono svjetlo koje e jednoga dana na nebeskoj gozbi ujediniti stvorenje s njihovim Stvoriteljem.
Ne treba se uditi ako ovo vrlo uzvieno svjetlo stvara razliite uinke i gotovo, rekao bih tako, oprene, jer to
ne ovisi o razliitom raspoloenju i stanju u kojemu se nae dua u kojoj se to zbiva. Prije svega, gore spome-
nuto svjetlo ovija duu u osamu, jer otkriva mrlje koje nikada ne bi vidjela.
Ima mnogo razloga zbog kojih se dua osjea tako ojaena, no jedan koji vie od svih oalouje jest onaj koji
mui Boju izabranicu. im dua biva proeta tim uzvienim svjetlom, ona ne vidi Boga kao ljubljenoga Oca,
nego kao vrlo strogog sudca. Ona ne optuuje Boga, nego, puna uasa, okrivljuje samu sebe, jedini i jedin-
stveni razlog tolike nesree.
(oujak 1916., Margharita Tresca, Ep. III., str. 167)

26. rujna
Ta dua tako zapaljena Bogom ne poznaje sebe onakvu kakva jest. Misli da ga ne ljubi, iako se sirota trudi
ljubiti ga. ini joj se da Gospodin ne samo to ne prihvaa njezinu ljubav, nego je ak odbacuje.
Iz toga se u njezinu srcu rada potpuno uvjerenje da je zauvijek odbaena od Boga pa se vie ne nada da e se
on vratiti u duu. Pa ipak, dua s takvim uvjerenjem ne oajava. Njezini vapaji koje uzdie k Nebu bivaju
postojaniji. Neprestano kuca na vrata Boanskoga gosta, iako je uvjerena da joj nikada nee biti otvoreno, da
Nebo nikada nee nad njom prignuti svoju kraljevsku vlast.
Sirota! Kako uope moe opstati! Tko je uistinu dri? Ona se treba osvjedoiti da je Bog za kojega misli da je
daleko od nje, u njoj i da djeluje u njoj te da njezino postupanje i djelovanje potpuno odgovara njegovoj
ljubavi prema stvorenjima.
Tako je u kratko vrijeme razgolieno Vae sadanje stanje due. Vama ne preostaje doli pomiriti se,
blagosloviti njegovu ruku koja Vas vodi rijetkim putem, da, ali vrlo sigurnim zbog ploda koji iz toga dolazi
Vaemu duhu. Budite sigurna da je Nebo, iako Vam se ini crno i puno oblaka, ipak vedro u Vaemu duhu. Tu
vedrinu Vi ne vidite, ne moete je vidjeti niti je smijete vidjeti, zato to Bog tako hoe i zato to je tako bolje
za Vau duu. Ali ta vedrina svijetli i u to Vas uvjeravam u Gospodinu i s Gospodinom.
(oujak 1916., Margharhi Tresca, Ep. II!., str. 167)

27. rujna
Koliki dvorani pristupaju stotinu puta svome kralju, ne zato da im on neto kae ili da oni neto njemu kau,
nego zato da ih on opazi i da tom ustrajnou posvjedoe da su oni njegovi sluge. Taj nain boravljenja u
Bojoj nazonosti, kojim voljno posvjedoujemo da se priznajemo njegovim slugama, izvrstan je, svet i ist pa
je stoga potpuno savren.
On e s tobom razgovarati, proetat e se u tvome drutvu sto puta stazama svoga vrta molitve. Pa ako to nika-
da i ne uini, to je zapravo nemogue, jer bi tome njenome Ocu srce puklo gledajui svoje stvorenje U
STALNOM pokretu, zadovolji se lime da nam je dunost biti u njegovoj pratnji i time to nam ukazuje tako
veliku milost i ast prihvaajui nau nazonost.
Tako inei, nee biti nestrpljiva ako mu ne moe govoriti, jer nam je jednako korisno naprosto biti u njego-
voj blizini. Naprotiv, to nam jc jo korisnije, iako nam se to ba i ne svia. Kada se, dakle, nade u Bojoj
blizini tijekom molitve, promatraj njegovu istinu, govori mu ako moe. A ako ne moe, budi ondje, neka te
on vidi i ne mari ni za to drugo.
(23. kolovoza 1918., sestrama Campanille, Ep. III., str. 979

28. rujna
Koliko mi se stie srce gledajui kako Vas uvijek vitlaju nove oluje. A koliko jo vie kliem u duhu pri
spoznaji da je osobita providnost Oca Nebeskoga dopustila da se u Vama digne bijes valovlja i uini Vas
slinim njegovu ljubljenome Sinu, koji je bio progonjen i udaran sve do smrti, i to smrti na kriu!
Sto su vee muke, to je vea ljubav koju Vam Bog donosi. Neka Vam te muke, draga moja, budu kao kamen
kunje Boje ljubavi prema Vama. Boju ete ljubav prepoznati po ovome znaku - po nevolji koju Vam alje.
Znak je u Vaim rukama i u dometu Vaega razuma. Klici te, dakle, dok oluja bjesni. Kliite, kaem Vam, sa
sinovima Bojim, jer to je jedinstvena ljubav Boanskoga Zarunika prema Vama. Ponizite se pred Bojim

73
velianstvom, gledajui tolike druge due u svijetu dostojnije od Vas i bogatije od Vas intelektualnim
darovima i krepou, ali s kojima Bog ne postupa s tako jedinstvenom ljubavlju s kakvom postupa s Vama.

29. rujna
Neka Sotona samo ratuje, bilo izravno sa svojim opakim sugestijama bilo neizravno posredstvom svijeta i nae
iskvarene naravi. Neka samo taj nesretni odmetnik privlai pozornost na sebe. Neka samo prijeti da e Vas
progutati. Nije to vano. On nita ne moe protiv Vae due, koju je Isus ve uza se privinuo i u tajnosti je
podupire svojom uvijek pomnom milou. Radujte se, ljubljena keri Isusova, jer Vam govorim istinu. Nikada
prije niste bili u tako dobru duhovnom stanju kao sada.
Nemojte se zavaravati da su Vam Vaa trpljenja dosuena kao zadovoljtina za grijehe koje ste poinili, nego
Vas Gospodin pritie nevoljama samo zato da ukrasi di-jademu Vaih ve uvrenih biserja".
(19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 174)

30. rujna
Ne sumnjajte u Boju pomo, ne preputajte se zbog mnogih nevolja kojima ste neprestano izloeni jer to je
sve na slavu Boju i spasenje dua. Recite mi, kako moete sumnjati u sigurnost Boje pomoi? Zar biste bez
nje mogli nadii tolike krize i ratove kojima je Va duh tijekom prolosti bio izvrgnut? Dakle, uvijek se
pouzdajte, jer e milost uiniti u Vama ostalo. Spasit e Vas, a Neprijatelj e se zbog toga izjesti u svome
bijesu.
Nastavite moliti, zahvaljivati i trpjeti prema Bojim naumima i prema Bojoj odredbi. Neka Vas osnai
misao da nagrada nije daleko. Shvaam da je kunja tvrda, da je bitka za duu do krajnosti muna, ali je zato
zasluga pobjede velika, neizreciva utjeha, besmrtna slava i vjena nagrada.
(20. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 403)

LISTOPAD

1. listopada
Draga moja keri, vidim da se u tvojoj dui izmjenjuju sva godinja doba. Sada u dui osjea zimu s
njezinom krutom neplodnou i krajnjom dosadom, s njezinom munom prezasienou i bezvoljnou. A
onda se sputa svibanjska rosa na miris svetoga cvijea. I tvoja se enja opet die u svetom aru prema Bogu.
Samo jesen nedostaje jer plodove uzalud trai. Ipak znaj, kada se ito vre i groe prea, esto se pokazuje
bogatiji urod nego to sjetva obeava i vinova loza daje naslutiti. Vjerojatno eli da u tvojoj dui bude vjeno
proljee i ljeto. Ipak, izmjena u naemu nutarnjem ivotu nije manje nuna negoli u vanjskome. Samo s one
strane cvjeta ljepota vjenog proljea, samo je ondje vjeni urod u svetom uivanju, samo ondje cvjeta sveta
ljubav na vjenom ljetu. Ondje ne postoji zima. Ovdje dolje na zemlji zima due je nunost, jer iz njezine
neplodnosti niu poniznost i ljubav, i tisuu lijepih pupoljaka kreposti navire iz nje.
2. listopada
Hodaj, dobra moja keri, uvijek tim korakom i ne brini se ako ti se ini sporim. Samo ako su tvoja uvstva
dobra i odluna, ne moe ne hodati dobro. Ne, ljubljena moja keri, nije nuno za vjebu kreposti biti uvijek
paljiva prema svemu. To bi doista odve zbunilo i smelo tvoje misli i uvstva duha.
Napokon, mora i moe ostati spokojna jer je Gospodin s tobom i on djeluje u tebi. Ne boj se ostati u ladici
u kojoj se odmara i u kojoj sam te ostavio. Prepusti se potpuno rukama Boje dobrote naega Oca Nebeskoga
i ne boj se, jer bi tada tvoj strah bio smjeniji negoli strah djeteta u majinu naruju.
(18. svibnja 1918., Mariji Gargani, Ep. III., str. 315)

3. listopada
Isus neka bude uvijek sav tvoj, a sveti otac Franjo neka te nagradi dobrima koja ini duama iz naega
zaviaja bodrei ih da se bore pod njegovom svetom zastavom. Koliko je samo moje srce kualo zadovoljstva i
utjehe kada je ulo za buenje vjere koja je uvrivana posredstvom Treeg franjevakog reda, ostavljam tebi
da to zamisli.

74
 Plakao sam od ganua i utjehe i vie sam puta podi-gnuo ruku u tiini noi i samoe moje male elije bla-
goslivljajui sve vas i prikazujui vas Isusu i naemu zajednikom ocu svetome Franji da se prema vama
odnose kao sa svojom izabranom djecom i da vaim posredstvom pozovu mnoge druge due koje se, sirote,
nakon to su izgubile put pravednosti i svetosti i ugasile u sebi vjeru, povlae kao raspreni meteori na svodu
nebeskom, tragom izgubljenoga puta. Neka i tim duama zablista zvijezda Djeteta Isusa i neka ih dovede k
njemu, Pastiru i jedinom Ocu svih.
Ne zaustavljaj se u irenju Treega reda. Pokuaj da svi posredstvom Treega franjevakog reda pronau
istinski ivot. Uini da svi upoznaju svetoga Franju i njegov pravi duh. Velika je zasluga koja e ti zbog toga
biti sauvana gore. No sjeti se takoer da je i velika odgovornost koju preuzima na sebe pred Bogom i u
svojoj savjesti ako se ne bude trudila potpomagati taj blagonakloni" vjetar milosti, koji snano pue u tebe i
u na rodni kraj.
Budi, dakle, uvijek vjerna Bogu u opsluivanju obeanja danih njemu i ne brini se zbog zadirkivanja nerazu-
mnih. Znaj da su sveci uvijek bili izrugivani od svijeta i svjetovnjaka i da su pod noge stavili svijet i njegova
naela.
(31. prosinca 1921., Violanti Masone, Ep. III., str. 1079)

4. listopada
Moja predraga keri,
Isus neka je uvijek sav tvoj, neka te uvijek promatra dobrostivo, neka ti uvijek i u svemu pomogne svojom
brinom milou, neka ti je uvijek i u svemu tvoj sudrug na putu, podrka i voda, i neka te uini svetom!
S ovim najiskrenijim eljama, koje neprestano izriem Isusu, odgovaram na tvoje pismo poslano mi po
gospoici Serritelli. Raduje me saznanje da si uvijek ispunjena dobrom voljom i zbog toga dajem hvalu Bogu.
Trudi se sve vie ulagati talente koje si primila od Boga.
Radi postojano za spasenje nae brae i posvjeuj svima duh svetoga Franje, koji je Duh Isusa Krista.
Drutvo ima potrebu za obnovom i ja ne poznajem uinkovitije sredstvo doli da svi budu treoredci svetoga
Franje i ive po njegovu duhu. Pod tim uvjetom, ubrajam te meu svoje predrage keri.
Preporuujui sebe i sve one koji su moji u tvoje molitve, blagoslivljam te oinskom i udvostruenom
ljubavlju. Najodaniji u Isusu Kristu, otac Pio iz Pieterlcine.
(25. sijenja 1914., Eleni Bandini, Ep. III., str. 1050)

5. listopada
Budi vrsta u svojim odlukama. Ostani u laici u koju te stavio na Gospodin pa ako i oluja doe, nee
propasti. ini ti se da Isus spava, ali ako i spava, ne zna li daje njegovo Srce stalno budno i da e se u
pogodno vrijeme probuditi da ti donese mir. Predragi se sveti Petar, kae Sveto pismo, prestraio, i drhtei je
zavapio: Gospodine, spasi me! A na ga je Gospodin uhvatio za ruku i rekao mu: Malovjerni, zato si
posumnjao? Promotri, keri, toga svetoga apostola - on po vodama hoda po suhu. Valovi i vjetar nisu ga
mogli potopiti, ali se obeshrabruje i utuen je zbog straha od vjetra i valovlja. Strah je vee zlo od samoga zla.
Keri malovjerna, ega se boji? Zar On ne bdije nad tobom? Ti hoda po moru i nailazi na vjetar i valove,
ali zar ti nije dostatno to to si s Isusom? ega se onda boji? No ako te ipak spopadne strah, zavapi jako:
Gospodine, spasi me"! On e ispruiti ruku. Stisni je vrsto i poi s njim radosno po moru i kroz oluje ivota.
(27. prosinca 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 927)

6. listopada
ivite spokojno, predraga moja keri, uklonite iz mate ono to Vas moe uznemiriti i recite esto naemu
Gospodinu: Boe, ti si Bog moj i ja se pouzdajem u tebe; ti e mi pomoi i bit e moje utoite i niega se
neu bojati". Jer, ne samo da ste Vi s njim, nego je on u Vama, a Vi u njemu. ega se ima bojati dijete na
rukama takvoga oca? Budite kao dijete, moja predraga Erminia. Djeca gotovo nikada ne misle na svoju
budunost. Ima tko misli za njih. Osjeaju se jaka samo onda kada su sa svojim ocem. Uinite i Vi tako,
predraga moja keri, i nai ete mir.
(23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III, str. 724)

7. listopada
Dua koja ne ljubi Boga, uope ne mari za Boga, uope ne osjea zabrinutost to ne ljubi Boga, nikada se ne
trudi ni misliti na njega s iskrenom eljom da ga ljubi. I ako joj se koji put u glavi pojavi misao na Boga,
domalo ili gotovo odmah vidjet ete kako tu misao od sebe udaljuje.
Tjeite se, ponavljam Vam, jer im se bojite da Boga ne ljubite i da ga vrijeate, ve ga ljubite. Ah, kada bi
se Nebu svidjelo da sve due osjete strah koji Vi osjeate, s lica zemlje bila bi protjerana uvreda koju se nanosi

75
naemu Gospodinu! Ne bismo vie vidjeli tolike due koje su liene Boje ljubavi! Kada bi tako bilo za sve
due, moete li vjerovati, ne bismo mogli pojmiti to znai da je dua liena Boje ljubavi. ak bismo izgubili
pojam o grijehu u ljudskom stvorenju. Sve emo to vidjeti samo u nesretnim aneoskim duhovima koji su pali
i liili sebe svoga dostojanstva.
(4. oujka 1915., Raffaelini Cerasc, Ep. 11, str. 368)

8. listopada
Biti stavljen na kunju, ne ovisi nipoto o dui. Ona ne moe izravno na to nimalo utjecati. To ovisi samo o
Bojoj volji. Savjetujem Vam da budete spokojni i da se ne brinete oko onoga to e biti. Sve e se rijeiti na
Boju slavu i na posveenje due.
Koliko god moete, drite se uvijek u poniznosti pred beskrajnom dobrotom Gospodnjom, otvorite to vie
svoje srce, zahvaljujte uvijek bez prestanka dobrom Bogu na milostima kojima Vas neprestano obdaruje, jer
nije dostojno primiti nove milosti onome tko nije zahvalan za ve primljene milosti. Napokon, pustite da Boja
milost slobodno djeluje i sluite se njome uvijek na Boju slavu, na spasenje svoje due i svih dua. I ne
zaboravite nikada da se nebeske milosti udjeljuju ne samo radi vlastitog posveenja, nego i radi posveenja
drugih.
(23. veljae 1915., Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 340)

9. listopada
Radujmo se to dolazi dan kada emo pjevati najradosnije himne naemu preblagom Ljubljenome,
preslatkom Poinku svih srdaca zaljubljenih u njegovu ljepotu. Radujmo se, kaem Vam, to dolazi dan, i ja
ga iekujem, dan kada nae srce vie nee razdirali okrutno grizoduje to nismo dovoljno ljubili dragoga
Gospodina.
A u meuvremenu se pripremimo na taj veliki dan i, ako volimo Isusa, trgnimo se ve jednom. I neka je od
nas daleko sve ono za to se svijet zanima. Promislimo dobro da su sve muke ovoga svijeta, kako kae sveti
Pavao, nita u usporedbi s velikom slavom koja nas eka. Mislimo na to da Boanski Zarunik, nezadovoljan
tom vrlo velikom nagradom koju uva iz ljubavi prema nama u drugom ivotu, eli da je ve iskusimo i u
ovome ivotu. Neka Gospodin uini da shvatimo kolika je srea za duu prepustiti se u njegove ruke i s njim
sklopiti savez ovim rijeima: Dileclus meus mihi, et ego Uli (Ja sva pripadam dragome svome, a moj dragi
pripada sav meni; neka on misli na mene a ja u misliti na njega.)
(7. rujna 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II, str. 482)

10. listopada
Zato se ne umijete savreno suobliiti Bojoj volji? Zato se zavaravate da ste gotovo liene pastira samo
zato to je fiziki daleko, ali u duhu jako blizu? Moje predrage keri, ve je vrijeme da iziete iz toga
duhovnog djetinjstva i uzdignete duh prema uzvienijem kraju i ondje udahnete ii zrak.
to se mene tie, ja sam u stanju u kojemu samo vidim da se dua polagano mie prema vrstoj i istinskoj
pobo-nosti te kranskome milosru da bih uistinu, samo da me taj blagoslovljeni" trn ne bode, koji ni moji
napori a ni glas ni jamstvo autoriteta nisu uspjeli otkloniti, bio u takvu miru da bi mi se na njemu moglo jako
zavidjeti. No ja se s time rado pomirujem jer znam da ne trpim beskorisno.
Blagoslivljam od srca Boga, koji mi je ovdje dao upoznati uistinu dobre due, kojima sam pokazao da su one
Boji vinograd. Cisterna je vjera, toranj je nada, prea je sveta ljubav, ograda je Boji zakon koji ih odvaja od
ovoga narataja

11. listopada
Vama, moje predrage keri, kaem: vaa dobra volja jest va vinograd. Cisterna jesu sveta nadahnua na
savrenost, koje Bog izlijeva. Toranj znai svetu istou koja, kako je reeno za onu Davidovu, treba biti
bjelokosna. Prea je poslunost, koja donosi veliku zaslugu za ine koje ona iscjeuje". Ograda su vai zavjeti
i vae tenje.
Bog, dakle, keri, neka uva taj vinograd koji je svojom rukom zasadio. Bog neka uini da sve vie obiluju
ljekovite vode njegove milosti u njegovoj cisterni. Bog neka uvijek zatiuje svoju kulu. Bog neka se udostoji
uvijek okretati preu koliko je potrebno da iscijedi dobro vino i neka dri zatvorenom tu lijepu ogradu kojom
je okruio taj vinograd. Neka uini da aneli budu njegovi besmrtni vinogradari.
(1. svibnja 1918., sestrama Ventrella, Ep. III., str. 585)

12. listopada
Hvata me jeza, sestro moja, zbog tete koju duama nanosi uskraivanje tiva svetih knjiga.

76
 Eto kako se izraavaju sveti oci u poticanju dua na takvo tivo. Sveti Bernard, u svojoj samostanskoj
ljestvici, pretpostavlja da imaju etiri stepenice ili sredstva kojima se uzlazi k Bogu i u savrenost, te kae da
su to tivo i meditacija, molitva i kontemplacija. I, da dokae to to kae, donosi rijei Boanskoga Uitelja:
Traite i nai ete, kucajte i otvorit e vam se. I primjenjujui ih na etiri sredstva ili stupnja savrenosti, kae
da itajui Sveto pismo i druge svete i pobone knjige, traimo Boga. U meditaciji ga nalazimo. U molitvi
kucamo na njegovo Srce, a u kontemplaciji ulazimo u kazalite Boanskih ljepota, koje se otvara pogledima
naega uma po itanju, meditaciji i molitvi.
To je itanje kao duhovna hrana to lijee na nepce due, meditacija je vae svojim razmiljanjima, molitva
kua njezin dobar okus, a kontemplacija je stvarna slatkoa te duhovne hrane, koja oivljava i jaa cijelu duu.
itanje se zadrava na kori onoga to se ita, meditacija itanja prodire u sr. Molitva itanjem trai u svojim
molbama. Kontemplacija u tome nalazi slast kao da to ve posjeduje.

13. listopada
Nevjerojatno je potovanje koje je sveti Jeronim oitovao prema itanju svetih knjiga. Primjerice, Salviniju
preporua da uvijek u ruci ima pobone knjige, jer su one snaan tit koji odbacuje zle misli s kojima se
suoava mladenaka dob. To preporuuje i svetom Paolinu: Uvijek neka u tvojim rukama bude sveta knjiga
koja e napojiti tvoj duh pobonim tivom". Udovicu Furiju potie da esto ita Sveto pismo i knjige onih
nauitelja iji je nauk svet i zdrav kako se ne bi zamarala da u glibu lanih spisa probire zlato svetih i zdravih
pouka.
Demetriadi ovako pie: Ljubi itanje Svetoga pisma ako eli da te Boja mudrost ljubi, ako eli da te ona
uva i posjeduje. Prije si se ukraavala", dodaje odmah ovdje sveti nauitelj, na razliite naine. Nosila si dra-
gulje na prsima, ogrlice oko vrata, dragocjene naunice na uima. Ubudue sveta tiva neka budu tvoje drago
kamenje i tvoje radosti, kojima e svoj duh ukrasiti svetim mislima i pobonim uvstvima".

14. listopada
Dat u Vam da vidite koliku snagu ima sveto tivo -ono dovodi do toga da ak svjetovne osobe promijene
stazu i zakorae na put savrenosti. Kod ovoga neka Vam je dovoljno razmisliti o obraenju svetoga
Augustina. Tko je za Boga pridobio toga velikoga ovjeka? Posljednji osvaja" na kraju nije bila ni majka sa
svojim suzama ni veliki sveti Ambrozije sa svojom boanskom rjeitou, nego itanje jedne knjige.
Tko ita knjigu njegovih vjeroispovijesti ne moe suspregnuti suze. Kakve li je ljute borbe, kakve smione
oprenosti podnio u svome siromanom srcu zbog vrlo velikih odvratnosti koje je kuao kada je ostavljao
pohotne uitke osjeta. Kae o sebi daje bio primoran jecati vezan uza svoju volju gotovo tvrdim lancem i da je
pakleni neprijatelj tijesno drao njegovu volju u kladama okrutne nude. Kae da je kuao smrtnu agoniju
kada se odvajao od svojih izopaenih navika...
No dok se taj svetac borio s tako buntovnim uvstvima, uo je glas koji mu je rekao: Uzmi i itaj". Otimah
je posluao taj glas i, dok je itao poglavlje svetoga l'avla. iz njegova su uma izlazile guste maglutine,
smekala se sva tvrdoa njegova srca, duh mu je poslao potpuno vedar i spokojan. Od toga trenutka, raskinuvi
sa svijetom, avlom i puti, posvetio se posvema Bojoj slubi i postao velik svetac, kojega se danas asti na
oltarima...
Ako itanje svetih knjiga ima toliku snagu da obrati svjetovne osobe u duhovne, koliku tek mo takvo tivo
ima da duhovne osobe uvede u jo veu savrenost?
(28. srpnja 1914., Raffaelini Ccrasc, Ep. I I , str. 138)

15. listopada
Govorite mi daje tovana sveta Terezija od Djeteta Isusa obiavala rei: Ne biram ni smrt ni ivot, nego
neka mi Isus podari ono to on hoe!" Naalost, vrlo dobro vidim da je to slika svih dua koje su se odrekle
sebe i koje su pune Boga. Ali, kako je moja dua daleko od toga odricanja! Ne uspijevam obuzdati estine
srca. Pa ipak se trudim, oe, suobliiti se onome to je govorila sveta Terezija, dostojna tovanja, a to treba
biti govor svake due zapaljene Bojom ljubavlju.
No priznajem da ne uspijevam kada je rije o tome da i dalje ostanem suanj u ovome smrtnome tijelu. Znak
je to, kaem, da u meni nema ljubavi prema Bogu, jer, kada bi je bilo, budui da jedan te isti duh sve oivljava,
trebao bi onda biti i jedan uinak za sve.
Pod tim kanim rei: ako onaj koji u meni djeluje jest isti onaj koji je djelovao u svetoj Tereziji, i u meni bi se
obistinilo ono to je rekla ta sveta dua. Recite mi, zar nemam razloga u to sumnjati? Tko e me osloboditi od
tako okrutne boli moga srca?

16. listopada

77
 Boe moj, sve muke ove zemlje, zajedno skupljene, prihvaam i eznem za njima kao dijelom svojim. Ali se
nikako ne bih mogao pomiriti s time da budem rastavljen od tebe zbog nedostatka ljubavi. Radi svoje ljubavi
ne dopusti da tumara ova bijedna dua. Ne dopusti nikada da bude uzaludna moja nada. Uini da se nikada ne
odvojim od tebe. I, ako bi to bilo sada, a da ja to ne znam, izvuci me brzo. Okrijepi moj razum, Boe moj,
kako bih dobro upoznao sebe i veliku ljubav koju si mi iskazao, i kako bih mogao vjeno uivati u uzvienim
ljepotama tvoga Boanskoga lica.
Neka se nikada ne dogodi, moj dragi Isuse, da izgubim to dragocjeno blago, koje si mi ti. Moj Gospodine i
Boe moj, odve je snana ova neizreciva slatkoa u mojoj dui to kapa iz tvojih oiju. I udostoj se, Boe
moj, pogledati pogledom ljubavi ovu siromanu i bijednu duu.
Kako ublaiti bol moga srca zbog saznanja da sam daleko od tebe? Moja je dua vrlo dobro iskusila tu
stranu bitku kada si se ti, Ljubljeni moj, od mene skrio! Kako je iva, ljubljeni moj Isuse, ta strana i estoka
slika utisnuta u ovu duu!

17. listopada
Tko e uspjeti odagnati ili ugasiti ovu vatru koja mi zbog tebe gori u grudima tako snanim plamenovima?
Gospodine, ne dopusti da ti se mili skrivanje od mene. Ti shvaa kakva zbunjenost i uznemirenost
zaposjedaju sve moi due i sve osjeaje! Ti vidi da sirota dua ne odolijeva okrutnom razdiranju i
naputenosti, jer se odve zaljubila u tebe, beskrajnu ljepotu.
Ti zna kako te ona puna strepnje trai. Ta se strepnja ne oituje nimalo manje od one koju je kuala tvoja za-
runica u Pjesmi nad pjesmama. I ova dua skita izvan sebe po javnim ulicama i mjestima, poput svete
zarunice, te moli i zaklinje keri Jeruzalemske da joj kau gdje je njezin ljubljeni: Zaklinjem vas, keri
jeruzalemske, ako naete dragoga moga, recite mu da sam bolna od ljubavi? (usp. Pj 5,8)

18. listopada
Kako dobro moja dua u ovome stanju razumije ono to je pisano u psalmima: Deficit spiritus meus! ...daha mi
nestane (PS 77,4).Defecit in salutare tuum anima mea Dua moja gine za tvojim spasenjem.. (P S 119,81).
Ti dobro vidi da je muka za duu traiti te, pa ipak, moj Gospodine, ova bi je muka uvela u mir iz ljubavi
prema tebi kada bi znala da je ti i u ovome stanju nisi napustio, izvore vjene sree!...
Opet e razumjeti kako je okrutno muenitvo za ovu duu vidjeti velike uvrede koje u ovim vrloalosnim
vremenima poinjaju sinovi ljudski. I strahovitu nezahvalnost kojom ti plaaju tvoje izraze ljubavi te zato to
te istinske slijepce nije nimalo briga to su tebe izgubili.
Boe moj! Boe moj! Treba rei i to da se oni ne pouzdaju vie u tebe, jer tako grubo nijeu danak tvoje
ljubavi. Boe moj, kada e doi trenutak u kojemu e ova dua vidjeti nanovo uvreno tvoje kraljevstvo
ljubavi?... Kada e okonati ovu moju muku?...

19. listopada
O, svete due, bez ikakve tjeskobe, koje ve uivate u nebeskom blaenstvu u moru uzvienih slasti, koliko
vam zavidim na vaoj srei! Za ljubav Boju, ta vi ste kod Boanskoga izvora i vidite me kako umirem od ei
u ovome bijednom svijetu, budite mi naklonjene i darujte mi malo te svjee vode.
O, sretne due, odve sam loe, da, priznajem to, odve sam loe protratio svoj ulog, odve sam loe uvao
ovaj toliko vrijedan dragulj. Ali, ivio Bog! Osjeam da jo ima lijeka za tu krivnju.
Pa dobro, blaene due, budite ljubazne i malo mi po-mozite. I ja, budui da ne mogoh ni u poinku ni u noi
nai ono to je potrebno dui mojoj, i ja u ustati kao zarunica u Pjesmi nad pjesmama i trait u onoga koga
ljubi dua moja: Surgam et quaeram quem diligit anima mea! Ustat u i (...) trait u onoga koga ljubi dua
moja... (Pj 3,2). I trait u ga uvijek, trait u ga u svemu i nita me nee zaustaviti dok ga ne naem na pragu
njegova kraljevstva...

20. listopada
O, Boe, o, Boe, kamo mi leti moja misao, to e biti od one tvoje nesretne djece i moje brae koji su
moda ve zasluili da na njih ispali" svoje munje? Ti zna, moj slatki Otkupitelju, kako mi se esto od
uasa zbog sjeanja na tvoje Boansko lice, to je ogoreno zbog ove moje nesretne brae, ledi krv u ilama
vie negoli od pomisli na vjene muke i sve paklene kazne...
Uvijek sam te drui zaklinjao i danas te zaklinjem da se poradi svoga milosra udostoji odvratiti svoj mu-
njeviti pogled od ove moje nesretne brae... Ti si rekao, blagi moj Gospodine, daje ljubav jaka kao smrt, a
ljubomora teka kao grob. Stoga gledaj okom neizrecive blagosti na ovu smrtnu brau, i otmi ih za sebe
snanim konopcem ljubavi.

78
 Neka uskrsnu svi ovi pravi mrtvaci, Gospodine Isuse. Ni Lazar te nije molio da ga uskrisi. Usliao si
molitve ene grjenice da njega uskrisi. Evo ti, Boanski moj Gospodine, jo jedne due i grjenice toliko
opake da se usporediti ne moe, koja te moli za tolike smrtnike koji ne haju moliti te da ih uskrisi.
17. listopada 1915., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

21. listopada
Moj uobiajeni nain molitve izgleda ovako. im krenem s molitvom, odmah osjetim kako se dua poinje
puniti mirom i tiinom, to se ne moe opisati rijeima. Osjetila ostaju iskljuena, s izuzetkom sluha, koji
ponekad nije iskljuen, jer mi to osjetilo obino ni nije smetnja. Da, usudim se priznati, kada bi se oko mene
priredila i najvea buka, ne bi me uspjela ni najmanje omesti.
Zbog toga ete razumjeti da mi samo u rijetkim sluajevima uspijeva razgovarati sluei se razumom.
esto mi se dogaa to da mi se na neko vrijeme moja stalna misao na Boga poneto udalji iz uma. Tada naje-
dnom u dubini due osjetim, na vrlo prodoran a blag nain, kako me na Gospodin dotaknuo, tako da sam
najee prisiljen prolijevati bolne suze nad svojom ne-vjernou i suze njenosti to imam tako dobroga i tako
paljivoga Oca da me zove u svoju prisutnost.

22. listopada
Drugi mi se put dogaa da sam u velikoj suhoi duha. Osjeam da mi je tijelo jako pritisnuto zbog mnogih ne-
moi. Osjeam da mi je nemogue sabrati se da bih molio, unato dobroj volji koju za to imam.
To se stanje sve vie pojaava. Gospodinovo je udo da tome ne podlegnem. Kada se potom nebeskom Za-
runiku dua svidi okonati to muenitvo, poalje mi u jednom trenutku takvu pobonost duha da se ni na
koji nain ne mogu tome oduprijeti. Zatim odmah osjetim da sam potpuno promijenjen, obogaen
natprirodnim milostima i tako ispunjen jakou da mogu prkositi cijelome Sotoninu kraljevstvu.
O toj molitvi mogu rei to da mi se dua posve gubi u Bogu te kako u tim trenutcima iz toga izvlai vie
koristi negoto je mogla ostvariti u dugim godinama vjebanja uz sva svoja naprezanja.

23. listopada
Ponekad se osjeam zahvaen vrlo snanim izljevima. Osjeam kako se rastapam pred Bogom. Tada mi se
ini da zbog toga umirem. To sve ne proizlazi iz nekog razmiljanja, nego iz nutarnje vatre i tako neizmjerne
ljubavi da bi me ta vatra, kada mi Bog ne bi pomogao, ubrzo sagorjela.
U prolosti bi mi ponekad uspijevalo vlastitim naporima ublaiti te izljeve, ali se sada vie uope ne mogu
od njih obraniti. O tome mogu rei, bez straha da u se prevariti, da ja ni na koji nain tome ne pridonosim.
Osjeam da dua u tim trenutcima gorljivo ezne izii iz ivota i kada vidi da njezina elja nije zadovoljena,
ona toliko trpi zbog te gorke i istodobno dragocjene muke da nikada ne bi eljela prestati gledati tu muku.
Dui se ini da svi drugi nalaze utjehu, ak i olakanje, a svojim potrebama, a da ona sama ostaje u svojim
mukama. Muenitvo, koje stvarno prodire u njezinu nutrinu, tako je nadmono njezinoj slaboj prirodi da joj
nika ko ne bi polo za rukom izdrati ga kada sam milosrdni Gospodin ne bi doao ublaiti estinu toga
muenitva s nekoliko zanosa, poslije kojih se jadni leptir umiruje i nalazi smiraj, bilo zato to joj je Gospodin
dao predokus onoga za ime ona ezne bilo zbog uzvienih divota to ih on ponekad otkriva.

24. listopada
No ponekad me spopadnu velike elje savreno sluiti Bogu. Onda za duu nema nikakve muke koju ne bi
eljela radosno istrpjeti. I to mi se dogaa bez moga razmiljanja i posve iznenada. Dua ne razumije odakle
joj dolazi velika hrabrost koju osjea. Takve elje izjedaju duu, jer shvaa posve jasnom svjetlou, koju joj
Bog daje, da nije kadra sluiti Bogu onako kako eli. Zatim se sve zavrava milinom, kojom Bog preplavljuje
duu.

25. listopada
Najee mi je velika muka susretati se s drugima, osim s ljudima s kojima mogu razgovarati o Bogu i
beskrajnoj vrijednosti due. Upravo zato volim samou.
ak mi je esto vrlo naporno ispunjati ivotne potrebe, kao to su jelo i noni poinak. Tome se onda
podlaem kao kakav osuenik, samo zato to to Bog eli.
Izgleda mi da vrijeme brzo odmie i da ga nikada nemam dovoljno za molitvu. Osjeam ak da me vrlo pri-
vlai itanje dobrih knjiga, a ipak itam vrlo malo, budui da su me u tome onemoguile moje slabosti. Ali i
zato to se, kada uzmem neku knjigu, ve poslije kratkoga itanja naem u dubokoj sabranosti. Tako se itanje
pretvara u molitvu.

79
 Od kada mi Gospodin to ini, osjeam se posve promijenjen, tako da se, u usporedbi s onim to sam bio
prije, vie ne prepoznajem.

26. listopada
Jasno prepoznajem da mi sve ono to je u meni dobro dolazi od nadnaravnih darova. Spoznajem da mi je
odatle dola vrlo vrsta odlunost da sve podnosim odano i vedro i da se ne umaram od trpljenja, iako,
naalost, s brojnim nesavrenostima. vrsto sam odluio ne uvrijediti Boga, pa ni najmanje. Prije bih podnio
tisuu puta smrt, negoli svjesno poinio jedan grijeh.
Osjeam da sam se znatno popravio u poslunosti prema ispovjedniku i svome duhovnom voi, tako da bih
sebe drao prokletim kada bih bilo to uinio protivno njima. Kada se razvuku razgovori iz razbibrige, a ne
mogu ih izbjei, onda se moram snano prisiljavati da ne odem, i to mi priinja veliku muku.

27. listopada
Od svega to je nadnaravno nije nikada bilo niega to mi ne bi donijelo znatnu korist. Ti nebeski iskazi
milosti, uz djelovanje svake od njih, poluili su u meni sljedea tri glavna uspjeha: zauujue poznavanje
Boga i njegove neshvatljive veliine, veliku samospoznaju i dubok osjeaj poniznosti pri spoznavanju da se ne
usuujem povrijediti tako svetoga Oca, te velik prezir prema svemu zemaljskom i veliku ljubav prema Bogu i
krepostima.
Ipak, spoznajem da mi je od tih nebeskih blaga dola velika elja susretati ljude koji imaju vie iskustva na
putovima savrenstva. Jako ih volim, jer su mi velika pomo da ljubim Boga, uzronika svih udesnih djela.
Osjeam silnu elju posve se prepustiti Providnosti. I vie me ne optereuju ne samo povoljni dogaaji, nego
ni oni protivni. A to se sve dogaa bez tjeskobe i brige.

28. listopada
U prolosti sam se stidio kada bi drugi saznali za ono to Gospodin u meni ini. Ali ve neko vrijeme ne
osjeam vie taj stid, jer shvaam da zbog tih milosti nisam bolji. Ta vidim da sam zacijelo jo gori i da malo
koristi primam iz svih tih milosti. O sebi imam takvo uvjerenje da ne znam ima li gorih od mene. I kada na
drugima vidim neto to mi izgleda da je grijeh, onda ne mogu biti uvjeren da su uvrijedili Boga, iako to vrlo
jasno vidim. Samo me brine openiti grijeh, to me mnogo puta dublje boli.
To je, dakle, ono to moja dua obino kua. Ponekad mi se, ali ipak rjee, dogaa da su mi te milosti
oduzete na neko vrijeme, i to ak na vie dana, pa mi iezavaju iz sjeanja, tako da se ne mogu sjetiti ni onoga
najneznatni-jega to se zbilo u meni. ini mi se da mi je dua u tami i ne uspijevam se niega sjetiti.

29. listopada
Sve su se tjelesne i duhovne patnje sporazumjele" u tome da me mue. Osjeam se zbunjen u dui. Htio bih,
ne kaem moliti, to bi bilo mnogo, nego samo jednu jedinu misao iznijeti Bogu, ali mi je sve nemogue u
ovome stanju. Zatim vidim da sam pun nesavrenosti. Sva hrabrost, koju sam prethodno osjeao, posve me
naputa. Osjeam da sam krajnje slab vjebati se u krepostima i oduprijeti se napadima Neprijatelja. Zatim se
uvjerim vie negoli ikada da nisam ni za to dobar. Obuzme me duboka tuga i neka mi grozna pomisao prolazi
kroz glavu - mogao bih, naime, biti prevaren a da to ni ne znam. Sam Bog zna kolika mi je to muka? Mislim:
pa zar e on moda, kao kaznu za moje nevjernosti, dopustiti da zavaravam sebe i svoje duhovne voe a da to
ne znam? I to initi da pobijedim ove sumnje, kada po rasvjetljenju u dui jako dobro znam za svoje mnoge
pogrjeke u koje mimo svoje volje uvijek upadam unato tolikim Gospodnjim blagima koje u sebi nosim?!
U istini potpuno jasno shvaam da moje srce i tada ljubi velikoduno, mnogo vie negoli moj razum shvaa.
O tome me ne obuzima nikakva sumnja i toliko sam siguran da ljubim da, poslije vjerske istine, nisam ni u to
tako siguran kao u to. U tome stanju mogu sa sigurnou rei da Boga ne vrijeam vie kao obino, jer, Bogu
hvala, ne gubim nikada povjerenje u Njega. im me Gospodin pohodi, sve prestane. Razum mi se ispunja
svjetlou. Osjeam kako u meni opet oivljuju jakost i sve druge elje, a ak se i u tjelesnim slabostima
osjeam vrlo olakan.
(1. studenoga 1914., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

30. listopada
Ne dajte da tuga zauzme mjesto u Vaoj dui, jer ona sprjeava slobodno djelovanje Duha Svetoga. I ako se
hoemo alostiti, alostimo se, ali to uinimo tako da naa tuga bude sveta, a posebno onda kada vidimo zlo
koje se iri u dananjemu drutvu. Ah, kolike se siromane due odmeu od Boga, naega najveeg dobra!
Ne htjeti podloiti vlastiti sud drugima, posebice onome tko je u tome vrlo iskusan, znak je nepopustljivosti i
oevidne potajne oholosti. I Vama je to poznato i slaete se sa mnom u tome. Pa dobro, ohrabrite se,

80
izbjegavajte to vie moete da u to opet ne upadnete. Budite vrlo pozorni na taj prokleti porok, znajui kako
se to ne mili Isusu, jer pisano je da se Bog odupire oholima, a poniznima daruje milost".
(26. studenoga 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 245)

31. listopada
Kada ne bi bilo, oe moj, rata koji Davao neprestano vodi sa mnom, bio bih gotovo u raju. Nalazim se u ru-
kama Sotone, koji se trudi iupati me iz ruku Isusovih. Koliki mi rat, Boe moj, on namee! U nekim
tremuci-ma malo nedostaje da mi ne ode glava zbog neprestanog nasilja koji trebam sebi nanijeti. Kolike suze,
uzdisaje, oe moj, upuujem Nebu za to! Ali, nije vano, neu se umoriti moliti Isusa. Istina je da su moje
molitve prije dostojne kazne negoli nagrade jer sam previe uvrijedio Isusa svojim bezbrojnim grijesima. No
na kraju e mi se smilovati bilo da me uzme iz svijeta i pozove sebi bilo da me oslobodi svijeta. Ako se ne
dogodi nijedna od ovih dviju milosti, nadam se barem da e mi i dalje udjeljivati milost da ne popustim
napasti. Isus nije mjerio svoju krv za spasenje ovjeka. Hoe li onda mjerili moje grijehe da me pogubi?
Mislim da nee. On e se svojom ljubavlju brzo i sveto osvetiti" najnezahvalnijem od svojih stvorova.
A to Vi kaete na to? Recite i Vi Isusu da u odrati to obeanje, naime, da ga vie neu vrijeati i da u se,
tovie, truditi da ga uvijek ljubim.
(20. prosinca 1910., ocu Benedcttu iz Samostana San Murco,

81
 STUDENI

1. S T U D E N O G A
Kako bismo se ohrabrili i rado podnosili nevolje koje nam Boja milost dariva, uprimo pogled prema ne-
beskoj domovini, koja nam je sauvana, kontenvplirajmo je, neprestano je vrlo pomno promatrajmo. Osim
toga, otklonimo pogled od onih dobara koja se vide, hou rei, od zemaljskih dobara, budui da pogled na njih
otima i rastresa duu i izopauje naa srca. Ona nam skreu pogled od nebeske domovine.
Sluajmo ono to nam Gospodin kae o tome po ustima svoga svetoga apostola Pavla: Non contemplantibus
nobis, quae vien tur, sed quae non videntur (eznimo ne za zemaljskim, nego za nebeskim). Sasvim je
ispravno motriti nebeska dobra i ne brinuti za ona zemaljska, jer su nebeska dobra vjena, a zemaljska
prolazna.
Sto emo rei ako se zaustavimo nasuprot siromanom seljaku koji gotovo zapanjeno promatra rijeku
brzicu? Moda bismo se zbog toga smijali, i imali bismo na to pravo. Nije li onda ludost zaustavljati pogled na
onome to brzo prolazi? U takvu je, dakle, stanju osoba koja zaustavlja pogled na vidljivim dobrima. Doista,
to su ona u stvarnosti? Zar su drukija od rijeke brzice, ije vode ne uspijevamo ni vidjeti jer izmiu naemu
pogledu?
Pustimo onome, draga moja, tko je zbog nemilosti lien vjere, pustimo onome tko zbog svoje nesree vie ne
umije razlikovati dragocjeno od nevrijednoga elju i ljubav prema zemaljskim i osjetnim dobrima. A mi koji
smo po dobroti Svevinjega Boga pozvani da kraljujemo s Boanskim Zarunikom, mi kojima pravo Boje
svjetlo sjaji jasno pred naim umom, uprimo neprestano pogled prema svjetlu Nebeskoga Jeruzalema.
Neka razmatranje tih velikih dobara koja se ondje posjeduje bude slatka hrana naim mislima. A iz razuma
zaljubljena u vjene slasti zapalit e se i u srcu najsnanija uvstva prema tim dobrima.
(10. listopada 1914., Raffaelmi Orae, Ep. II., str. 85)

2. S TU D E N O G A
Uspinjimo se, moje predrage keri, uspinjimo se i nikada se ne umorimo, prema nebeskom gledanju Spasite-
lja. Udaljimo se polako od zemaljskih uvstava, svucimo staroga ovjeka i obuimo se u novoga, te teimo
prema srei koja nam je pripravljena.
Molim Vas, nadasve, da se ograniite na sadanji trenutak, da molite jako Isusa za mene, kako bih se pokorio
njegovoj volji, koja mi je oitovana po mome poglavaru, i da mu sluim vjerno i iskreno.
elim, a Vi to znate, umrijeti i ljubiti Boga - ili smrt ili ljubav, budui da je ivot bez ove ljubavi gori od
smrti. Keri moje, pomozite mi! Ja umirem i u tjeskobi sam svakoga asa. Sve mi izgleda kao san i ne znam
kamo se okreem. Boe moj! Kada e doi as u kojemu u i ja moi pjevati: Evo moga poinka, Boe,
zauvijek!"?
(31. listopada 1916., Assunti di Totnaso i drugima, Ep. III., str. 404)

3. S TU D E N O G A
O, kako je teak za Boje sinove ovaj smrtni ivot, moje predrage keri! Ali ivot na drugome svijetu, koji
e nam Gospodin po svome milosru udijeliti, koliko je samo poeljniji! Ne smijemo sumnjati u to da emo ga
jednoga dana posjedovati, iako smo vrlo bijedni. A i ako nismo toliko bijedni, onda je lo zato to je Bog
milosrdan prema onima koji u njega polau nadu. Kada je sveti kardinal Karlo Boromejski zavravao trku
svoga ivota, zatraio je da mu donesu kri kako bi mu rastanak dok gleda Gospodina bio blai.
Najbolji lijek, dakle, kada se naete izloene kunji, bilo fizikoj bilo moralnoj, bilo tjelesnoj bilo duhovnoj,
jest misliti na onoga koji je na ivot. 1 nikada ne mislili na zemaljski ivot, nego misliti na vjeni. Moj Boe,
moje predrage keri, ne ispitujte je li ono to ste uinile ili to inite ili to elite uiniti bilo ili e biti malo ili
mnogo, dobro ili loe uinjeno. Uzdrite se samo od grijeha i od injcnjenja onih djela u kojima zasigurno
vidite grijeh. I sva vaa djela inite s nakanom i eljom da se svidite Bogu.

4. S TU D E N O G A
Trudite se, keri, initi najbolje, ali bez pretjerane stre-pnje da morate ispunjati savreno ono to morate ili
elite. A ako ste ve neto uinile, ne osvrite se na to, nego gledajte naprijed i mislite na ono to jo elite
uiniti. Zato muiti svoju duu? Idite u jednostavnosti srca putem Gospodnjim i sve e biti dobro. Jamano,

82
morate mrziti svoje pogrjeke, ali s jasnim uvjerenjem u njihovu odvratnost, ne sa strasnom mrnjom, koja
duu zbunjuje. Treba imati strpljivosti s manama i njima se okoristiti po svetoj poniznosti.
Ako Vam nedostaje strpljivosti, dobre moje keri, vae se nesavrenosti nee umanjiti, nego e vie rasti, jer
nita toliko ne hrani nae mane koliko uznemirenost i pourivanje u elji da ih uklonite.
Sjetite se, keri, da sam zakleti neprijatelj takvih elja, koje su beskorisne i opasne. Jer, iako je bit tih elja
dobra, sama elja ipak nije dobra za nas, osobito kada je u njoj pretjerana skrb, budui da Bog ne trai od nas
da inimo ovo dobro, nego neko drugo, u kojemu eli da se vjebamo.
Bog nam eli govoriti iz goruega grma kao neko Mojsiju, a mi hoemo da nam govori u blagom lahoru
kao neko Iliji. ega se bojite, keri moje? Sluajte naega Gospodina, koji kae Abrahamu, a i Vama: Ne
bojte se, ja sam va zatitnik. A to traite na zemlji ako ne Boga?
(8. oujka 1918., sestrama Ventrella, llp. Uh, sir. 576)

5. S TU D E N O G A
O, kako je gorka misao da emo morati Bogu poloiti raun i za grijehe koje su drugi poinili zato to ih
nismo dobro vodili. Ili, pak, raune zbog dobra koje svojim neznanjem nisam u duama potaknuo, a, ne dao
Bog da se to dogodi, i zbog moga nehaja! Istina je da sam se uvijek preporuivao Bogu u tome vrlo vanom
pothvatu, no tko e mi zajamiti da sam uinio koliko je bilo u mojoj moi? Ah, keri moja, taj je trn uvijek
zaboden u dnu due i osjeam kako me neprestano razdire! Ah, keri, moli jako za plodno rjeenje moga
misterija i reci mi neto to e me smiriti ako ti Bog to dopusti.
9. travnja 1918., Mariji Gargani, Ep. IIL, str. 312)

6. S TU D E N O G A
Stavi se esto u Boju nazonost i njemu prinesi sva svoja djela i trpljenja. Nisam protiv toga da se u trplje-
njima uzdrava od aljenja, ali elim da to uini s Gospodinom i u sinovskom duhu, naime, onako kako bi to
uinilo nejako dijete sa svojom majkom. Samo ako se to u ljubavi ini, onda nije zlo aliti se kako bismo bili
olakani. ini to s ljubavlju i predanjem na rukama Boje volje. Ne uznemiruj se ako ne uspije u inima
kreposti onako kako bi htjela jer, kako ti rekoh, oni ne mogu ne biti dobri i dragi njegovu Boanskom
velianstvu, iako su ne tvojom krivnjom uinjeni mlohavo, s mukom i gotovo na silu.
Ti ne bi mogla dati Bogu nita bolje od toga to trpi u vrijeme nevolje i u sadanjem asu, draga moja keri,
tvoj je dragi za tebe struak smirne. Ne propusti, dakle, jako ga stisnuti na svoje grudi. Moj je Dragi moj, a ja
sam njegova. On e zauvijek biti u mome srcu".
3.lipnja 1917., upueno nepoznatoj osobi, Ep. III., str. 918)

7. S TU D E N O G A
Moj Boe, to je bio moj ivot ovih dana pred tobom, kada me posve obuzela najgua tama! I kakva e jo
biti moja budunost? Nita ne znam ni o emu, ba nita. Ali neu prestajati uzdizati svoje ruke usred noi u
tvome svetitu i uvijek u te slaviti dokle god u meni bude daha ivota.
Vapijem tebi, dobri moj Boe, da bude moj ivot, moja laa i moja sigurna luka. Dao si mi da se uspinjem
na kri tvoga Sina, a ja se trudim prilagoditi tvome kriu na najbolji nain.
Uvjeren sam da vie nikada neu sii s njega i da vie nikada neu smjeti vidjeti vedro nebo.
Uvjeren sam da tebi moram govoriti usred gromova i oluja, da te trebam gledati u trnju, kroz vatru trnja. Ali
da bih sve to ispunio, vidim da moram izuti sandale i potpuno se odrei svoje volje i privrenosti sebi.
Na sve sam spreman, ali hoe li se jednoga dana pokazati na Taboru, na svetom zalazu"? Hou li imati
snage i ne umoriti se dok se budem uspinjao nebeskom gledanju moga Spasitelja?

8. S TU D E N O G A
Osjeam da tlo po kojemu kroim poputa. Tko e osnaiti moje korake? Tko ako ne Ti, koji si oslonac moje
slabosti? Smiluj mi se, Boe, smiluj mi se! Ne daj da jo vie kuam svoju slabost!
Tvoja vjera neka jo jednom prosvijetli moj razum, tvoja ljubav neka ogrije ovo srce slomljeno od boli, da te
ne uvrijedim u asu kunje!
Moj Boe, kako me bolno proima ova strana misao, koja se vie nikako ne udaljuje od mene! Boe moj,
Boe moj, ne daj da skapavam za tobom, ne mogu vie uspravno stajati!..
Oe moj, oprostite mi! Vie ne znam kamo bih s mislima. Kada ne bih prestao razmiljati, tko zna gdje bih
zavrio. Stavio bih Vau strpljivost na kunju a da to ne bih ni opazio.
Budite ljubazni i ujte moje sadanje stanje, koje u Vam ukratko opisati. Borba i dalje traje s jo veom e-
stinom. Moj je duh ve nekoliko dana uronjen u najgui mrak. Svjestan sam da nisam sposoban initi dobro.

83
Nalazim se u krajnjoj naputenosti. Osjeam jaku smetnju u duhovnom elucu", kuam veliku gorinu u
nutarnjim ustima pa mi je najslae vino ovoga svijeta zbog toga gorko.
(8. rujna 1916., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

9. S T U D E N O G A
Proivljavam stranu krizu i ne znam to mi je pridrano. Kriza kroz koju prolazim vie je duhovna negoli
tjelesna, ali je tijelo nimalo manje ne osjea te na izvanredan nain sudjeluje u svim trpljenjima ove krize. I
duh i tijelo natjeu se da me unite u boli.
Jao, tko e me spasiti iz ovoga mranog zatvora! Tko e me osloboditi ovoga smrtnoga tijela! Ali, neka ivi
Bog na nebesima! On je moja snaga, on je spasenje moje due, on je dio moj u zemlji ivih. U njega se uzdam,
u njega svoju nadu polaem i nikada se neu postidjeti.

10. S T U D E N O G A
Ne recite da ste sami u uspinjanju na Kalvariju i da ste sami u borbi i plau, jer je s Vama Isus, koji Vas
nikada ne naputa. Vi biste ga htjeli vidjeti, uti. No vjerujte mi da bi to bilo gore za Vas i da bi Vas previe
stajalo kada bi Vam se Isus objavio.
Radi ljubavi Boje, molim Vas da stiate svoje enje i svoju zebnju za tim. ivite spokojno i uvijek naprijed,
i neka Vas na tome putu ne zaustavi moje jamstvo, koje Vam iznosim u preblagom Isusu, to jest da ste na pola
puta od vrhunca Kalvarije. U najveoj ste noi, istina je, no pomisao na jasnu zoru i vrlo sjajan dan neka Vas
dri, ohrabri i potakne da idete naprijed. Ne sumnjajte da e Vas Onaj koji Vas je do sada podravao s velikom
strpljivou i Boanskim zadovoljstvom podravati i na ostatku Vaega oporog i tvrdog puta.
(14. srpnja 1915., Raffaclini Cerasc, Ep. II., str. 462)

11. S TU D E N O G A
Pouzdajte se u Boga i u njegovu oinsku dobrotu, koja osvjetljava. Uzdignite um proet vjerom prema
nebeskoj domovini i prema njoj neka budu okrenuti svi nai otkucaji i sve nae tenje. Divite se nebeskim
stanovnicima, koji onamo nisu stigli drugim putem doli putem boli. Nebeska domovina naa je prava
domovina. Zar je vano da se u nju prispijeva samo tvrdim stazama nevolje i rtve?
Ono to Bog hoe od Vas uvijek je pravedno i dobro. Neka je vjeno blagoslovljen. Zaponimo djelovati. Na
Nebu neemo imati druge slube doli ispunjati Boju volju. Trudimo se blagoslivljati Gospodina u
ponienjima i prezirima, ime smo obiljeeni. Blagoslivljajmo ga u nevoljama naega duha i u boli srca, jer je
Bog sve odredio svojom uzvienom odlukom. I ona se u Vama ispunja na vrlo jedinstven nain i zbog
posebnog odabranja Oca Nebeskoga. Neka je uvijek blagoslovljen u svim naim bijedama i u svim naim
bolima.
Blagoslivljajte ga u svemu to Vam nanosi trpljenje ovdje na zemlji i radujte se tome, jer se u svakoj
izvojevanoj pobjedi stjee novi vijenac za Raj. Neka Vas ne zaustavljaju ni ne prestrae sile koje trebamo
nanijeti sebi jer je Gospodin vjeran i ne doputa da nas napast nadie.

12. S TU D E N O G A
Da bismo postigli svoj posljednji cilj potrebno je slijediti Boansku Glavu, koja izabranu duu vodi samo onim
putom kojim je i ona ila, putem odricanja i kria: Qui vult post me venire abneget semetipsum et tollat erucem
suam, et sequatur me .1 Ako, dakle, tko hoe ii za mnom, neka sc odree samog sebe, neka uzme svoj kri i
neka me slijedi (Mt 16,24). I zar ne kaete sebi da ste sretni to vidite da Isus s Vama tako postupa? Luak je
tko ne zna prodrijeti u tajnu kria.
Da bi izabrane due stigle u luku spasa, kae nam Duh Sveti, trebaju se oistiti i proi u vatri bolnih
ponienja, kao zlato i srebro u talioniku, i na taj nain sebe poteu-ju iskajavanja u drugome ivotu: In dolore
sutine, et in hu-militate tua patientiam habe: quoniam in igne probatur aurum et argentum, hominis vero
receptibiles in camino humilitatis. Primi sve to te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer kao
io se u vatri kua zlato, lako i odabranici u pei ponienja (Sir 2,4-5).
Isus nas eli uiniti svetima po svaku cijenu, pa i Vas vie od svega eli posvetiti. Neprestano Vam daje
dokaz za to. Izgleda da nema drugih briga doli da posveti Vau duu. O, kako je dobar Isus! Neprestani krievi
kojima Vas podlae, a istodobno Vam daje ne samo potrebnu nego i preobilnu snagu da ih valjano podnosite,
vrlo su pouzdan i jedinstven znak njegove duboke ljubavi prema Vama. Snaga koju Vam daje, vjerujte mi, ne
ostaje besplodna u Vama. Uvjeravam Vas u to od Boje strane, i morate me ponizno posluati i udaljavati od
sebe svaki protivan osjeaj.
(15. kolovoza 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 153)

13. S TU D E N O G A

84
 Imaj uvijek za uzor pred oima uma skromnost Boanskog Uitelja. Ta je skromnost, prema izriaju svetoga
Apostola Korinanima koji izjednauje Isusovu skromnost s blagou, bila i njegova krepost, i gotovo njegovo
obiljeje: Ja, Pavao, opominjem vas blagou Kristovom. Po tako savrenom uzoru obnovi svako svoje
vanjsko djelovanje, koja su vjerno ogledalo koje otkriva privrenosti tvoje nutrine.
Ne zaboravi nikada taj Boanski uzor, Antonita, - zamisli da osjeti nazonost njegova ljupkog velianstva,
njegov ugodan autoritet u govoru, ugodno vladanje u hodu, u gledanju, u govoru, u razgovoru, blagu vedrinu
na licu. Zamisli taj izgled lica tako staloen i tako blag, za kojim je hrlilo mnotvo. Zamisli kako ih je izvodio
iz gradova i dvoraca, i vodio ih na brda, u ume, u samou, na puste morske obale, a oni su zaboravljali na
hranu, pie i svoje svakidanje obveze.
Da, trudimo se preslikati u sebi, koliko nam je to mogue, tako skromna i tako divna djela i trudimo se po-
stati, koliko je to mogue, slini njemu u vremenu, da bismo potom bili savreniji i sliniji kroz cijelu vjenost
u Nebeskom Jeruzalemu.
(25. strpnja 1915., Anniti Rodote, Ep. III., str. 86)
14. STUDENOGA
Ono to morate initi, kada Isus po svojoj dobroti stavi na kunju Vau vjernost, jest uvijek pokazati urnost
u ispunjanju svojih dunosti i ne zanemariti nita od onoga to inite u vrijeme utjehe i duhovnog blagostanja,
a ne brinuti se to ne osjeate osjetno zadovoljstvo, budui da je to neto sporedno, ali bi mnogo puta moglo
biti vrlo tetno za duu. Sluiti Bogu i ne kuati ni u jednom osjetnom dijelu neku vrstu utjehe, jest srna i
prava po-bonost. To znai sluiti Bogu i ljubiti ga iz ljubavi prema njemu samome.
Da bi dua prispjela do te bitne pobonosti, njezino je stanje u velikoj opasnosti i potrebno je ii naprijed
vrlo obzirno i razborito.
15. S T U D E N O G A
Mnogo ete sebi pomoi u tome vremenu itanjem svetih knjiga. elim ivo da u svakom vremenu itate te
knjige jer su one velika hrana za duu i velik napredak na putu savrenosti, nimalo manji od puta molitve i
svete meditacije. Jer u molitvi i meditaciji mi govorimo Gospodinu, a u svetom itanju Bog govori nama.
Nastojte, to najvie moete, da Vam ta sveta tiva budu riznica pa ete vrlo brzo osjetiti obnovu svoga duha.
Nadasve, prije negoli ponete itati te knjige, uzdignite um Gospodinu i zaklinjite ga da on bude voa
Vaega razuma, da se udostoji govoriti Vam u srcu i da on pokree Vau volju. Ali to nije dovoljno. Trebate se
poniziti pred Gospodinom prije negoli ponete itati, i tu poniznost s vremena na vrijeme tijekom itanja
obnoviti. Jer ne itate zato da prouavate ili da napasate svoju znatielju, nego samo zato da se Bogu svidite i
da mu ugodite.
(14. srpnja 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 1269)

16. studenoga
Budi sigurna da tvoje sadanje stanje Bog nije pripustio kao kaznu, nego radi ienja tvoga duha, kako bi ga
uinio dostojnim najviih priopenja. Vjeruj mi da svoje sadanje stanje ne treba oplakivati, nego mu se
diviti. Pusti da Boanski Lijenik slobodno djeluje i budi sigurna da e sve biti na Boju slavu i na tvoje
posveenje. Sto se tie strahova da vrijea Boga i da ne zna to initi da mu ugodi, srdano te molim da
umiri svoje strepnje. Vjeruj jamstvima autoriteta, koji ti od Boje strane kae da je Isus uvijek zadovoljan
tobom kako god da djeluje samo ako jasno vidi da tvoje djelovanje nije protivno Bojemu zakonu i
zakonima zasnovanim od autoriteta, te ako su uinjena na slavu Boju.
S tim pravilom treba djelovati bez raspravljanja. I idi naprijed u djelovanju i ne sluaj glas svojih strahova.
Uoi, dobra moja keri, da kaem ne sluaj, to jest da se ne osvre na te strahove i da ne mari za njih. Ne
kaem da ih ne osjea, jer je nemogue ne osjeati ih, ali im ne smije pridavati vanosti. Idi naprijed na putu
svoga djelovanja kao ovjek koji se ne brine zbog isprazna lajanja psia kojeg susree na putu. Te male
varljive i nametljive lavee zacijelo se uje, no ne treba se na to obazirati, ak ih valja ismijavati, i tc je
dovoljno.
0 17. studenoga
4
Znam da nisi u to uvjerena dok traje stanje kunje, da ne vidi tome razloga, da ne kua utjehu te velike istine.
No sluaj glas onoga koji pred Bogom ljubi tvoju duu kao svoju i dosta ti je. Ovo su rijei koje je jednoga
dana Bog rekao svetoj djevici Gertrudi: Htio bih da se moji izabranici uvjere u istinu da mi se njihovo
djelovanje i dobra djela jako mile kada mi slue o vlastitom 'troku'. Sluiti mi o vlastitom troku znai da,
iako ne osjeaju nikakvu ugodu pobonosti, ipak vjerno ine svoja djela i pobone vjebe najbolje to mogu, i
pouzdavaju se u mene da u sve rado prihvatiti poradi svoje dobrote." A Gospodin je dodao i ove znamenite
rijei: Znaj, Ger-trudo, da velikom broju pobonih osoba ugode i utjehe, kada bih im ih dao, ne bi koristile na
njihovo spasenje, i ne bi poveale njihovu zaslugu, nego bi je znatno umanjile.

85
 A daje to, naalost, istina, mogu pokazati po dugotrajnom iskustvu jedne due koja je intimno sa mnom
ujedinjena. Zato, keri moja, ivi u miru i doi e dan kada e Gospodin i tebi dati da upozna istinu koju ti se
govori. Ili, bolje, dat e ti da se u to uvjeri kako bi spoznala da ti govorim istinu. Jer, nitko te ne eli
obmanuti, i zato e se morati u to uvjeriti.
(30. oujka 1917., Mariji Gargani, Ep. III., str. 269)

18. studenoga
Recite mi, je li mogue da Isus bude daleko od Vas dok ga zovete, dok mu se molite, dok ga traite i, recimo
to, dok ga posjedujete? Je li mogue da u dui koja je s njim na kriu nema Boga kada je on zaloio" svoju
neizrecivu rije da e biti s tom duom u nevolji: Cum ipso sutn in tribulatione?3 s njim u biti u nevolji... (Ps 91,15
Kako je mogue da izvor ive vode, koji iklja iz Bojega Srca, bude daleko od due koja onamo hita kao
edan jelen? Istina je da nam ta dua moe i ne povjerovati, zato to uvijek osjea neutaivu i neutianu e. I
onda? Je li to dokaz da dua ne posjeduje Boga? Nipoto.
To se dogaa zato to jo nije prispjela na kraj svoga puta, jo nije posve uronjena u vjeni izvor svoje
Boanske ljubavi, to e se dogoditi u Kraljevstvu slave. Stoga, ljubimo napojiti se na tome izvoru ive vode i
idimo uvijek naprijed putovima Boanske ljubavi. No, keri moja, budimo sigurni i u to da naa dua nikada
nee biti zasiena ovdje na zemlji. Naprotiv, jao nama ako mislimo da emo biti utaeni dok smo u hodu, jer
to je znak da mislimo kako smo stigli na odredite, a tako bismo samo sebe obmanjivali.

19. studenoga
Opominjem Vas da u Kristovu milosru utiate svoje strepnje, pijui na izvoru Boje ljubavi, i da ih utiate s
vjerom, pouzdanjem, poniznou i u podlonosti Bojim htijenjima. Sestra Terezija od Djeteta Isusa, koja je
vrijedna tovanja, kae: Ja sam jedna mala dua. Ne elim birati hou li ivjeti ili umrijeti. Neka Isus uini od
mene to hoe". Eto, keri, due koja se potpuno odrekla sebe i koja je puna Boga! To je ono to se i Vi morate
truditi da, s Bojom pomoi, postanete.
Ne sumnjajte u to da je Isus u Vaoj dui i, ako se pokaete poslunom njegovu djelovanju, i Vi ete biti
osoba koja se potpuno odrekla sebe. Shvaam da strepnje due potpuno zapaljene Bojom ljubavlju mnogo
puta postaju silovite za sirotu duu, ali neka je to ne strai. Neka slobodno hodi prema ovoj udnji za Isusom i
pusti da je vodi njegova ljubav.
(21. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 522)
20. studenoga
Prije svega, priznajem da je za mene velika nesrea to ovaj cijeli stalno zapaljeni vulkan, koji me saie i
koji je Isus poloio u ovo tako maleno srce, ne mogu opisati ni omoguiti da doe na vidjelo.
Sve se moe saeti u ovu reenicu: progutala me Boja ljubav i ljubav prema blinjemu. Meni je Bog uvijek
usaen u svijesti i utisnut kao peat u srcu. Nikada ga ne gubim iz vida. Nuka me da se divim njegovoj ljepoti,
njegovu smijeku, njegovim uznemirivanjima, njegovim iskazima milosra, njegovu kanjavanju ili, bolje,
strogoi njegove pravednosti.
Zamislite kakvi osjeaji izjedaju jadnu duu kada je tako liena vlastite slobode, kada su joj tako povezane
duevne i tjelesne moi.
Vjerujte mi, oe, izljevi bijesa kojima ponekad podleg-nem prouzroeni su zapravo tim otrim suanjstvom, a
nazovimo ga i donositeljem sree.

21.studenoga
Kako ovjek moe gledati kako zlo Boga oalouje i ne alostiti se? Kako je mogue gledati kako se Bog
sprema istresti svoje munje, a da bi se to zaustavilo nema drugoga lijeka osim podignuti jednu ruku i njome
zadrati Boju ruku, a drugu strogo okrenuti prema vlastitoj brai - da odbace zlo i da se brzo udalje od mjesta
u kojemu su, jer se ruka Sudca okomljuje na njih?
Ali, vjerujte mi da u tome trenutku moja nutrina nije nimalo potresena ni uzbuena! Osjeam samo da elim
imati i htjeti ono to Bog hoe. I u njemu se uvijek osjeam odmoren, barem u nutrini, a u vanjtini je to pone-
kad malo neugodno.
A prema brai? Ah, kako mi esto, da ne kaem uvijek, doe da s Mojsijem kaem Bogu, Sudcu: Ili e
oprostiti ovome puku ili me izbrii iz knjige ivota (usp. Izl 32,32).
Kako je alosno ivjeti sa srcem! Da bismo ivjeli umirui, moramo umirati u mnogim trenutcima smru koja
ne da umrijeti. Ah, tko e me osloboditi te izjedajue vatre? Molite za mene, oe moj, neka doe slap vode da
me malo osvjei od vatra koje izjedaju, koje me bez prestanka u srcu spaljuju?
(21. listopada 1921., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,

22. studenoga

86
Ah, Raffaelina, kako li je utjeno znati da uvijek stojimo pod zatitom jednoga nebeskog Duha, koji nas nikada
ne ostavlja, ni onda, to je udno, kada Boga raalostimo! Kako slatka biva ova velika istina za vjernu duu!
ega se moe bojati pobona dua koja se trudi ljubiti Isusa, pri emu uvijek ima uza se tako silnoga ratnika?
Zar on nije bio jedan od onih koji su, zajedno s arkanelom Mihovilom, gore u Kraljevstvu obranili Boju ast
od Sotone i svih drugih pobunjenih duhova, koje je naposljetku porazio i svezao u paklu?
Dakle, znajte da je on jo moniji protiv Sotone i njegovih nasrtaja. Njegova ljubav nije smalaksala niti e
ikada smalaksati u naoj obrani. Usvojite lijepu naviku - uvijek misliti na njega, budui daje u naoj blizini
nebeski Duh koji nas nikada ni na trenutak ne naputa, od kolijevke do odra, vodi nas kao prijatelj, titi nas
kao zarunik, posebno nas tjei u najalosnijim trenutcima.

23. studenoga
Trebate znati, Raffaelina, da taj dobri aneo moli za Vas - prinosi Bogu sva Vaa dobra djela, Vae svete i i-
ste elje. U trenutcima u kojima Vam se ini da ste sami i naputeni, ne alite se da nemate nijednu prijateljsku
duu kojoj se moete otvoriti i povjeriti joj sve svoje boli. Poradi ljubavi, ne zaboravljajte toga nevidljivoga
suputnika, koji je uvijek s Vama da Vas saslua, uvijek spreman utjeiti Vas. O, dragocjena prisnosti, o blae
no drutvo! Kada bi svi ljudi umjeli shvatiti i cijeniti taj golemi dar koji nam je Bog, u svojoj neizmjernoj
ljubavi prema ovjeku, udijelio, toga nebeskoga Duha! Sjetite se esto njegove nazonosti. Potrebno ga je
promatrati okom due, zahvaljivati mu i moliti ga. On je tako njean i osjeajan. Potujte ga. Bojte se stalno da
ne povrijedite istou njegova pogleda.

24. studenoga
Zazovite esto anela uvara, toga dobrostivog anela, i esto molite onu lijepu molitvu: Anele Boji,
uvaru moj, povjerila me tebi dobrota Oca Nebeskoga; prosvijetli me, uvaj me, vodi me sada i uvijeke".
Kakva li e utjeha biti, draga moja Raffaelina, kada u trenutku smrti Vaa dua vidi toga tako dobroga anela
koji Vas je pratio na putu i koji je bio neizmjerno dareljiv i pun majinske skrbi? S tom blagom milju, budite
sve odaniji kriu Isusovu, jer dobri aneo upravo to hoe! Zelja da vidite toga nerazdvojivoga ivotnog druga
potie u Vama i onu ljubav koja Vam usauje elju da brzo iziite iz ovoga tijela.
Neka nam sveta i spasonosna misao bude da vidimo toga naega dobroga anela! To bi nam takoer omogu-
ilo da to prije iziemo iz ovoga mranog" zatvora za koji smo vezani. Ah, koliko je puta zbog mene plakao
moj dobri aneo! Koliko sam puta ivio bez ikakva straha da vrijeam istou njegova pogleda! Tako je
njean, i osjeajan! Moj Boe, koliko sam puta na brinost toga anela, koja je velikodunija od majinske,
odgovorio bez ikakva znaka potovanja, ljubavi i zahvalnosti.
(20. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II. str. 403)

25. studenoga
Bog se eli vjenati s duom koja je u vjeri, a takva dua, koja treba slaviti to nebesko vjenanje, neka hodi u
istoj vjeri. Jer, vjera je jedino priklano sredstvo za takvo sjedinjenje ljubavi. Kaem, da bi dua gledala Boga,
ona mora biti ne samo oiena od osjetila, nego i od svih uobiajenih nesavrenosti, kao to su razna nagnua
i zle navike koje nije bilo mogue iskorijeniti ienjem osjetila i koje su jo ukorijenjene u dui. A to se
postie ienjem due, po emu Bog proima duu uzvienim svjetlom koje duu u nutrini preplavljuje i
posve obnavlja.
To vrlo snano svjetlo, kojim Bog rasvjetljuje spomenute due, zaodijeva" njihov duh mukom i osamom
tako to u njima izaziva krajnju alost i nutarnje smrtne muke. One tada nisu kadre razumjeti to Boansko dje-
lovanje, to uzvieno svjetlo. A to im se dogaa iz dva razloga. Prvi je samo svjetlo, koje je tako uzvieno da
nadilazi sposobnost shvaanja njihove due, to je za njih vie kao tama i muka, nego svjetlo. Drugi razlog jest
malenost i neistoa same due, zbog ega to uzvieno svjetlo ne postaje samo tamno, nego muno i alosno,
pa im stoga, umjesto da ih utjei, nanosi bol i ispunja ih velikim mukama u osjetilnoj udnji, velikim
tjeskobama i uasavajuim mukama u duhovnim moima.
To se sve dogaa na poetku, jer Boansko svjetlo nalazi due koje jo nisu spremne za Boansko
sjedinjenje. 1 zato ono stavlja duu u proces ienja. A kada ih to Boansko svjetlo oisti, tada ih na
prosvijetljen nain stavlja u savreno gledanje Boga i sjedinjene s Bogom.
Neka se te due, dakle, raduju u Gospodinu zbog tako visokoga dostojanstva na koje ih on eli uzdignuti i
neka se potpuno pouzdaju u Gospodina, kao stoje uinio Job, kojega je Bog prenio u isto takvo stanje i koji se
vrsto nadao da e poslije tame ugledati svjetlo.
(19. prosinca 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

26. studenoga

87
 Nismo svi pozvani od Boga spaavati due i iriti njegovu slavu po uzvienom apostolatu propovijedanja. I
znajte da to nije jedino sredstvo dostizanja dvaju velikih ideala. Dua moe iriti Boju slavu i raditi za
spasenje dua po istinski kranskom ivotu, moliti neprestano Gospodina da doe njegovo kraljevstvo", da
se sveti" njegovo presveto ime, da nas ne uvede u napast" i izbavi nas od zla".
I Vi trebate to initi, prikazivati cijelu sebe Gospodinu, i to neprestano, poradi toga cilja. Molite za zlobnike,
za mlake, molite za revne, no posebno molite za Svetoga Oca papu, za sve duhovne i materijalne potrebe svete
Crkve, nae preblage Majke. A posebnu molitvu uputite za one koji rade za spasenje dua i na slavu Boju u
misijama medu nevjernicima na cijelome svijetu.
(11. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 68)

27. studenoga
Kaete mi da zbog svoga pospanog, rastresenog, lakoumnog i vrlo bijednog duha, a uz to jo i s tjelesnim
smetnjama, ne moete izdrati u crkvi vie od pola sata. Ne brinite se zbog toga, ne pridajite tome veliku
vanost, trudite se sa svoje strane i ne umarajte pretjerano svoj duh vrlo dugim molitvama. A nastavite i onda
kada duh i um vie nisu za to raspoloeni.
Izmeu ostaloga, nastojte se tijekom dana osamiti, budui da Vam je to mogue, i u utnji srca i samoi
prine-site svoje hvale, svoje blagoslove, svoje raskajano i ponizno srce i svu sebe Ocu Nebeskome. I tako, dok
dobrotu Boanskog Zarunika zaboravlja velik dio njegovih stvorova, koji su njegova slika, mi smo mu po tim
naim povlaenjima" u nutrinu i pobonim vjebama uvijek blizu.
(19. rujna 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 174)

28. studenoga
U napadima Neprijatelja, u kunji ivota, ustanimo i molimo Gospodina da otkloni od nas kraljevstvo Nepri-
jatelja i da ga dri daleko od nas te da nam dade milost da budemo primljeni u njegovo Kraljevstvo kada mu se
svidi, i neka mu se svidi da to bude to prije.
Nemojmo se izgubiti, Raffaelina moja, u asovima kunje. Zbog postojanosti u injenju dobra, zbog
strpljivosti u voenju dobre bitke mi emo pobijediti bestidnost svih naih Neprijatelja i, kako kae Boanski
Uitelj, zadobit emo strpljivost naih dua, jer nevolja raa strpljivost, strpljivost raa kunju, a kunja
nadu". Slijedimo Isusa na putu boli - drimo pogled uvijek vrsto uprt u Nebeski Jeruzalem pa e svaka
tekoa koja nas sprjeava na putu dostignua naega posjedovanja te domovine biti sretno nadvladana.
(14. travnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 514)

29. studenoga
Oivimo jako svoju vjeru i uprizorimo sebi silnu pobjedu, koju je u Svetome pismu zabiljeio izraelski narod
nad Midjancima. U pono, itamo, dok je beskrajna neprijateljska vojska nakon to je izila iz rovova,
zasigurno ekala u dolini, potiho ju je okruilo samo tristo Gideon-skih ratnika. Svaki je u jednoj ruci imao
rog, u drugoj vr, a u vru zapaljenu lu. Na znale vode snano su razbili vreve, zatrubili u rog te na znak
roga stali vikati: Za Gospodina i Gideon!"
Od strane vike i buke rogova, od golemog bljeska lui, neprijateljski je tabor zahvatio takav uas da su se svi
vojnici jo sneni dali u bijeg. Rogovi su trubili svoje a-lopojke, a neprijatelji, u neopisivu i bjesomunu
meteu, okrenuli su ma jedan na drugoga i ostavljali mnoga trupla po taboru.
TU pobjedu izraelski narod, kako smo ve vidjeli, nije dobio orujem, nego osobitim ratnim lukavstvom.
Dakle, i mi se trebamo boriti dok ivimo, i to vrlo oporom borbom. Pobijedimo u tome ratu posebnim ratnim
lukavstvom kakvim se koristio Gideon. Neka toj borbi prethodi lu dobrih djela, krepost Boje mudrosti, arka
elja za Bojom rijei. Borimo se i mi himnima, psalmima i duhovnim pjesmama, snano pjevajui i uzdiui
glas Gospodinu pa emo tako zasluiti da po njemu postignemo pobjedu u Isusu Gospodinu naemu, kojemu
neka je slava i vlast u vjekove.
(14. listopada 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 514)

30. studenoga
4 Sjetite se da se mir duha moe odrati i u oluji sadanjega ivota. Taj se mir, znajte to dobro, prvenstveno sa-
4
stoji od sloge s blinjim, kojemu elimo svako dobro. Sastoji se potom od prijateljstva s Bogom, posredstvom
po-svetne milosti. A dokaz da smo ujedinjeni s Bogom jest moralna sigurnost koju imamo da nismo poinili
smrtni grijeh, koji pritie nau savjest. Mir se. naposljetku sastoji od pobjede nad svijetom, avlom i
vlastitim strastima.
Recite mi, zar nije istina da se taj mir, koji nam je donio Isus, moe sauvati jako dobro ne samo kada je na
duh u obilju utjeha, nego i kada je srce uronjeno u gorinu zbog buke i rezanja Neprijatelja?

88
 (10. listopada 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II.,

PROSINAC
1. prosinca
Ne boj se, Isus je s tobom, a ti si s njim! Tko ti to jami? Autoritet kojega je Bog odredio da bude tvoj
duhovni voa, autoritet koji te voli i koji te ne eli niti te moe obmanuti, autoritet koji ti govori u ime Boje.
Ima pravo aliti se, predraga moja keri, jer se mnogo puta vidi u tminama - trai svoga Boga, uzdie za
njim, i ne moe pronai njegove tragove. ini se da se Bog skriva, da te naputa! No, ponavljam, ne boj se!
Isus je s tobom, a ti si u njemu i s njim. Skriva se da povea ljubav. U tminama, u nevoljama, u tamama, u
tjeskobama duha Isus je s tobom. Ti vidi, dobra moja keri, samo tamu u svome duhu, a ja ti jamim od Boje
strane da Gospodnje svjetlo preplavljuje i okruuje tvoj duh. Ti se vidi u nevoljama, a Bog ti ponavlja po
ustima autoriteta: ja sam s tobom u nevolji! (Cum ipso sum in tribulatione!)
(28. sijenja 1918., Antonietti Vona, Ep. HL, str. 865)
2. prosinca
Ti se vidi u naputenosti, a ja ti jamim da te Isus vie negoli ikada privinuo uza svoje Boansko Srce.

89
 I na se Gospodin na kriu alio zbog Oeve naputenosti. A je li Otac ikada mogao napustiti svoga Sina? To
su velike kunje duha. Isus ih hoe: fiat! Izgovori predano taj fiat kada se nae u takvim kunjama i ne boj se.
ali se Isusu kako god hoe, moli kako god eli, ali vrsto vjeruj onome koji ti govori u njegovo ime.
Pii mi esto o stanju svoga duha i ne boj se niega. Iskazat u ti svekoliku ljubav za kakvu je kadro oevo
srce. Znam, iako sam nedostojan, da Isus postupa s tobom po svojoj volji. On je uvijek otac, i to jako dobar
otac!
(28. sijenja 1918., Antonictti Vona, Ep. III. str. 865)

3. prosinca
Sveti se Augustin vrlo dobro izrazio rekavi da je nae srce nemirno dok se ne smiri u Bogu.
Znajte jako dobro da e se savrena ljubav zadobiti kada se posjeduje predmet te ljubavi, a predmet te ljubavi
po-sjedovat e se samo onda kada ga dua ne bude gledala kroz veo, nego licem u lice, kako kae sveti Pavao,
onakvog kakav jest, kada e ga upoznati onako kako mi znamo same sebe, a to e se sve postii kada se otvore
vrata naega suanjstva.
Po tome zamislite kakva je muka za duu kojoj je Bog otkrio neka nebeska blaga kada vidi da je jo putnica
na zemlji progonstva.
(20. travnja 1915., Raffaclini Ccrase, Ep. II., str. 403)

4. prosinca
Boanski e umjetnik obnovljenim udarcima spasonosnog dlijeta i marljivim ienjem pripremiti kamenje
koje treba ugraditi u vjenu zgradu. Tako pjeva sveta Crkva u himnu za slubu itanja za posvetu Crkve i tako
to doista jest. Osim dugotrajnih i raznolikih kunja, koje doivljavamo od svojih roaka zbog tvoga izbora
stalea, Gospodin ti u svome beskrajnom smilovanju dodaje i kunju duhovnih strahova, ali ti to ipak zaini"
kojom utjehom.
Neka je hvaljen to postupa s tobom kao s izabranicom koja slijedi izbliza Isusa na putu Kalvarije. I ja s nutar-
njom radou i ganuem gledam to djelovanje milosti u tebi, predraga keri srca moga. Kada te ne bih vidio u
tekoi, ne bih bio toliko zadovoljan, jer bih vidio da ti Gospodin tada daruje manje bisera. Ja, koji u svetoj
ljubavi silno elim da ti napreduje, uivam zbog toga i sve vie uivam vidjeti te da tako napreduje.

5. prosinca
Preblagi Gospodin Isus nije te time napustio, nego ti iskazuje ljubav. Nije uope istina da u tome stanju du-
hovne suhoe i osame, u koje te predragi Isus stavio, vrijea Boga, jer te od toga vrlo dobro titi njegova
budna milost.
I ako, dakle, uope ne vrijea Boga, nego ga, naprotiv, ljubi onako kako on hoe, emu se onda aliti? Na
to se onda tuiti? Lati se, dakle, svoga uspinjanja na kri. Isprui se na nj i budi strpljiva sa sobom, jer u
strpljivosti ete, kae Boanski Uitelj - posjedovati svoju duu. A taj e posjed biti onoliko vri koliko je
manje u njega upleteno brige i nemira.
6. prosinca
Ohrabri se i budi sigurna da je Bog zadovoljan tobom i da u tebi nalazi svoje miroljubivo prebivalite. Ne
ekaj Tabor da vidi Boga. Ti ga ve promatra na Sinaju iako to i ne opaa. Mislim da nutarnja utroba" nije
uznemirena ni oneraspoloena u kuanju dobra - ona ne moe udjeti osim za uzvienim Dobrom u njemu
samome, a ne u njegovim darovima. Nesvojevoljne rastresenosti duha i napasti uinak sli koji nudi Neprijatelj.
Ali kada ih odbacimo, nema u tome nikakva grijeha. Kada avao privlai pozornost, to je izvrstan znak, znak
da on hoe tvoju volju, ali je ipak jo uvijek nije okrznuo. Ono to treba privui moju ljubljenu ker i sestru
jest to da bude u miru i skladu sa sobom.
Tijekom razdoblja suhoe duha budi ponizna, strpljiva i predana Bojem htijenju, i ne zanemari nita od
onoga to obino ini u vrijeme duhovne radosti. Jer istinska ljubav nije u tome da se u Bojoj slubi okuse
mnoge utjehe, nego u tome da smo uvijek spremni initi ono to se Bogu svia te da to prikaemo za svoj
duhovni napredak i na njegovu slavu.
Vjeruj uvijek u sve to. I nije vano to to vjeruje na silu i vrkom duha te to ne vidi za to razloga. I
muenici su vjerovali trpei. Najljepe vjerovanje jest ono kada se izgovara sa rtvom i velikim trudom.

7. prosinca
Sjeti se, moja dobra keri, da Bog moe sve odbaciti u stvorenju koja je zaeta u grijehu i koje nosi neizbrisiv peat toga grijeha
batinjenog od Adama, no ne moe potpuno odbaciti iskrenu elju stvorenja da ljubi Boga. Stoga, ako iz nekih
drugih razloga ne moe biti sigurna i ne eli vjerovati meni, koji ti o nebeskom milosru prema tebi govorim
u ime Boje, onda barem vjeruj u to zbog svoje iskrene elje da ljubi Boga.

90
 Da zavrim, moe i treba biti mirna i radosna. Vjeruj mi da ti govorim od strane Boga. Potjeraj te strahove,
raspri sjene koje avao zgunjava na tvojoj dui da bi te uznemirio i udaljio, kada bi bilo mogue, od stalne
svete Priesti i puta savrenosti.
Znam da Gospodin doputa te napade Neprijatelja zato to te njegovo milosre ini njemu dragom i eli da
mu slii u tjeskobama pustinje, u Maslinskom vrtu i na kriu. No treba se braniti, udaljavati se i prezirati
njegova zlobna nagovaranja. Jesam li jasan? Hrabro, dakle, i uvijek naprijed! Bori se poput jake due i primit
e nagradu jakih.
(6. prosinca 1916., Ermini Gargani, Ep. IIL, str. 659)
8. prosinca
Bjeite, bjeite, koliko god bila neznatna sjenka koja Vam predouje Vau savrenost. Razmislite i imajte uvi-
jek pred oima uma veliku poniznost Majke Boje i nae Majke, koja je, to su vie u njoj rasli nebeski darovi,
to vie prodirala u poniznost, toliko daje, od trenutka kada je bila osjenjena Duhom Svetim, koji ju je uinio
Majkom Bojom, mogla pjevati: Evo slubenice Gospodnje. To je ta naa draga Majka pjevala u kui svete
Elizabete, iako je u svome istom krilu nosila Rije koja je postala tijelom.
to vie rastu darovi, to vie neka raste i Vaa poniznost, imajui na umu da nam je sve dano na posudbu".
to vie rastu darovi, neka se to vie pridrui ponizna zahvalnost prema tako glasovitu dobroinitelju, i neka
Va duh bude neprestano proet pjesmom zahvalnicom. inei tako, suoit ete se i sa svim paklenim
bjesovima i pobijedit ete ih - protivnike sile bit e skrene, Vi ete se time spasiti, a Neprijatelj e se izgristi
u svome bijesu. Imajte vjeru u Boju pomo i budite sigurni da e onaj koji Vas je do sada branio, nastaviti u
Vama djelo svoga spasenja.
(13. svibnja 1915., Raffaelini Cerase, Ep. U., str. 417)
9. prosinca
Vaa redovita meditacija neka po mogunosti bude usredotoena na ivot, muku i smrt te uskrsnue i
uzaae naega Gospodina Isusa Krista. Moete, dakle, razmatrati njegovo roenje, bijeg i boravak u Egiptu,
njegov povratak i skriven ivot u Nazaretu sve do tridesete godine ivota. Njegovu poniznost to je dopustio
da ga krsti njegov pretea sveti Ivan. Moete razmatrati njegov javni ivot, njegovu vrlo bolnu muku i smrt,
ustanovljenje Presvetoga Sakramenta, upravo one veere kada su mu ljudi pripremali najljue i najokrutnije
muke. Moete razmatrati i Isusa koji moli u Maslinskom vrtu i koji se znojio krvavim znojem na prizor muke
koju su mu ljudi pripravljali i zbog njihove nezahvalnosti to se nisu okoristili njegovim zaslugama.
Razmatrajte i Isusa kojega su vukli i vodili na sud, bievah i krunili trnovom krunom, njegov hod prema
Kalvariji, pod kriem, njegovo raspee, i naposljetku njegovu smrt na kriu u moru tjeskobe kada je vidio
svoju Presvetu Majku.
(8. oujka 1915., Anniti Rodote, Ep. 11!., str. 61)

10. prosinca
Nastavite, moje dobre sestre i keri, posebice u ovome vremenu velike kunje za mene, sjeati me se u
svojim molitvama i shvatit ete da mi jest i da mi mora na srcu biti vie duhovno spasenje ovjeka negoli
tjelesno. To je zapravo milost za koju vi znate.
1 U mojim siromanim ali postojanim molitvama nikada vas neu zaboraviti, kao ni one koje mi, poput vas,
2 iskazuju ljubav. Isus i Presveta Djevica neka uine da budemo dostojni vjene slave. Po ovoj vjeri i enji
elim vam danas svako dobro s Neba.
A sada prelazimo na vaa duhovna dobra. Neodlunosti duha koje kuate jesu pakosna umijea Napasnika, a
Bog ih ne priputa zato to vas mrzi, nego zato to vas ljubi. Ne zasluuje prijekor neiji osjeaj, nego
pristanak. I stoga vas potiem u preblagom Gospodinu da budete mirne, jer u tome niti vrijeate Gospodin a
niti se Gospodin skriva da vas kazni zbog vaih nevjernosti. Pa vam izjavljujem, u ime i snagom svete
poslunosti, da u vama nema nevjernosti uinjenih potpunom pozornou i odlunom voljom.

11. prosinca
Zanos da budete u vjenom miru jest neto dobro, sveto, no potrebno ga je ublaiti potpunim predanjem
Bojim htijenjima - bolje je initi Boju volju na zemlji, negoli uivati u raju. Trpjeti a ne umrijeti - bilo je
geslo svete Terezije. Blago je istilite kada se trpi iz ljubavi prema Bogu.
Kunje kojima vas Gospodin podvrgava i kojima e vas podvrgavati jesu dokazi Boje miline i biseri za duu.
Proi e, drage moje, zima i doi e beskonano proljee, toliko bogatije ljepotama koliko su bile jae oluje.
Maglutina koju kuate jest poetak Boje blizine u vaoj dui.
(11. prosinca 1916., sestrama Ventretle, Ep. III., str. 548)

91
12. prosinca
Mojsije, veliki predvodnik Bojega naroda, naao je Gospodina u sinajskoj maglutini. idovski ga je narod
vidio u obliku oblaka, kada se oblak pojavio u Svetitu. Isus Krist prvi je put bio vidljiv u preobraenju na
Taboru, zatim je postao nevidljiv za svoje apostole, jer je bio uronjen u svijetao oblak. Boje skrivanje u
maglutini" znai da on raste pred vaim oima i da se iz vidljiva i opipljiva preobrauje u isto Boansko.
Borba s Neprijateljem neka vas ne prestrai - to je Bog prisniji duhu, to protivnik postaje nutarnjiji. Samo
hrabro!
Govorei o maglutini, ve sam odgovorio na injenicu o sjenama koje se doimaju kao da se zgunjavaju u
vama. Nisu to sjene, ljubljene moje keri, nego svjetlo, i to tako uzvieno da zapanjuje duu, privikava duu da
misli na Boga na uobiajen nain i gotovo ljudski. Zahvaljujte Gospodinu ako vam ve u ovome ivotu daje
okusiti vienje u kojemu se, iako se nita ne vidi, ipak sve vidi.
(11. prosinca 1916., sestrama Ventrelle, Ep. III., str. 548)

13. prosinca
Budite sigurne da nutarnje borbe nisu opasne za vjernost Bogu, nego prilika za dragocjene zasluge,
koje se zovu vijenac i pobjeda. Ne sumnjajte u dobrotu svojih djela, jer sve to inite proeto je poslunou,
koju sam vam ve izloio i koju vam nanovo izlaem. I to openito
O poslunosti u mislima, djelima i u poinku koji inite na slavu njegova Boanskog velianstva.
Ta poslunost ne obuhvaa niti moe obuhvaati ona djela za koja jasno spoznajete da su uvreda Bogu.
Jesam li jasan? Jeste li me shvatile? Radite onako kako sam vam rekao i sve prebacite na moju savjest.
Pristupajte svakodnevno svetoj Priesti, prezirui uvijek sumnje koje su nerazborite, i pouzdajte se u slijepu
1 vedru poslunost. Ne bojte se suoiti sa zlom - stol koji vas treba dovesti do luke spasenja i Boansko oruje
da dospijete pjevati pobjede jest potpuna podlonost vaega suda miljenju onoga koji je ovlaten voditi vas u
sumnjama, uznemirenostima i borbama ivota. Dakle, ponavljam, jer vam je to na korist, odbacite sumnje u
ime i snagom poslunosti i pouzdano vjerujte da u tim borbama ne grijeite. Tako vam izjavljujem i tako jest.
Ako se Isus oituje, zahvaljujte mu na tome; ako se skriva, takoer mu zahvaljujte. Sve je to iz ljubavi. Blaga I
M I L A D J E V I C A N E K A V A M I Z M O L I O D N E I Z R E C I V E G O S P O D N J E D O B R O TE S N A G U D A I Z D R I TE
D O K R A J A T O LI K E K U N J E L J U B AV I K O J E V A M D A R U J E S V E LI K I M M R T V L J E N J I M A . E LI M D A
P R I S P I - J E TE U M R I J E TI S I S U S O M N A K R I U I D A Z A J E D N O S N J I M U Z V I K N E TE : Consummatum est
(Sve je dovreno).
(1 l. prosinca 1916., sestrama Ventrelle, Ep. III., str. 548)

14. prosinca
J AK O U D I Z A TI M D A U D O V O LJ I I S U S U , A O N , K O J I J E T A K O D O B A R I N E G L E D A O D V E
S I TN I AV O , N A G R A D I T E TE S V E T E E L J E TV O J I M N AP R E D O V A N J E M N A P U TU S V E T O S TI .
I V I S V A Z A N J E G A , D R E I Z A U V I J E K D A L E K O O D S E B E T O LI K E B E S K O R I S N E M I S LI K O J E
I S P U N J A J U S R C E I S P R A Z N O U TE S M U - U J U I P O M R A U J U U M .
U S V I M D J E L I M A , I O N I M N E Z N A T N I M , B U D I LJ U B O M O R N A D A I H U I N I S I S P R AV N O M
N A K A N O M , D A S E S V I D I B O G U , I O D B A C I S V A K U P A I N A J M A N J U B R I G U O V L AS T I T O M
P R O B I TK U . A I M A LI V E E Z A R A D E Z A D U U O D O N E D A U D O V O L J I G O S P O D I N U ?
UVIJEK PONIZNO MISLI O SEBI, JER ZACIJELO SVA DJ ELA TO IH DUA MOE UINITI ZA
B O G A , K O LI K O G O D B I L A B R O J N A , I P A K S U U V I J E K N E Z N A T N A . A A K O I Z A D O B I V A J U S J A J I
V R I J E D N O S T , T O J E P O R AD I G O S P O D N J E M I L O S T I .
(12. prosinca 1915., Anniti Rodte, Ep. III., str. 98)
15. prosinca
VIDIM SE URONJENIM U VATRENO MORE. RANA, KOJA MI SE OPET OTVORILA, KRVARI, I TO SVE VIE. MOGLA
BI MI TISUU PUTA ZADATI SMRT. AH, BOE MOJ, ZATO NE UMREM? ILI NE vidi da i ivot za duu koju si
ranio postaje muka? Jesi li toliko okrutan da ostaje gluh na krike onoga tko trpi i ne tjei ga? Ali, to ja
govorim..?! Oprostite mi, oe izvan sebe sam. Ne znam to govorim. Prekomjerna bol O D R AN E K O J A J E
U V I J E K O TV O R E N A I Z L U U J E M E M I M O M O J E V O L J E I D O V O D I M E D O L U D I L A . P O TP U N O S A M
N E M O A N O D U P R I J E TI S E .
R E C I T E M I J A S N O , O E , V R I J E A M LI G O S P O D I N A U TI M P R E K O R A E N J I M A U K O J A
U P A D AM ? T O M O R AM I N I T I D A N E O D B I J E M G O S P O D I N A , K A D A J E U D AR S I L A N I K A D A
N E M AM S N A G E O D O L J E T I ? M O J B O E !... B R Z O ... D A J D A U B R Z O N AP U S T I M F I Z I K I I V O T ,
J E R J E U B I T I U Z A L U D N O S V AK O N AP R E Z A N J E I U S T A J A N J E I Z D U H O V N E S M R TI . N E B O S E ,
R AZ M I L J A M U S E B I , Z A TV O R I LO Z A M E N E . S V AK I Z A N O S I S V A K O J E C A N J E O D AP I N J E

92
S M R TN U S TR I J E L U K O J A R A N J AV A M O J E S I R O M A N O S R C E . M O J A M O LI TV A I Z G L E D A M I
P R AZ N A I M O J P O TI T E N I D U H V E K O D P R V O G P O K U A J A D A U E U M O L I TV U N A L A Z I
O N O G A K O J I G A LI AV A S V AK E S M J E L O S TI I S N A G E , K O J I G A O B E S H R A B R U J E U N J E G O V O J
P O TP U N O J N E M O I I N I T AV I LU P A N I J E K A D A R I T A V I E R I S K I R A T I , I A K O U B R Z O O P E T
RISKIRA I OPET SE NALAZI U JEDNAKOJ NEMO I

16. prosinca
BOE MOJ, TI TO DOBRO ZNA, POALJI SVJETLO BAREM DUHOVNOM VOI, DA PRONAE ONO TO JA NE
PRONALAZIM - ISTINSKI IZVOR TOLIKIH ZALA U TVOME STVORENJU. NIKADA MOJE MOI NISU BILE TAKO
NEPOKRETNE I TROME. KAKVA LI JE TO GORINA ZA VOLJU, PAMENJE I RAZUM! MISLIM DA JE ZA VOLJU,
KOJA barem hoe i eli dobro, teka i nepojmljiva ta muka zbog koje trpi. Dui koja u sebi obiluje svekolikim
sjeanjem na Boje bogatstvo u svim njegovim nijansama, a koja nije kadra prodrijeti u tajanstvenost kojom je
obavijena, to predstavlja pravu smrt. Dua osjea da je zapljuskuje" njezina bijeda, kao da je samo njome
zaogrnuta i za-sunjena te zaslijepljena i razdirana.
Razum je satiran pod preom. A kada biva prosvijetljen, postaje slijep. I to je tako bolna sljepoa da samo
onaj tko ju je doivio ima siguran dokaz o njezinu postojanju. Osobito za razum koji su kunje prodrmale" i
koji se onda protivi sjajnim i blistavim zrakama pravoga ivota, koji, kada se pojavi, postaje nepodnoljiva
muka...
Moj Boe, privedi me pokajanju, prisili me na iskrenu skruenost i vrsto obraenje srca k tebi.
(5. rujna 1918., ocu Benedettu iz Samostana San Marco,
17. prosinca
Kada zapoinjemo svetu devetnicu u ast Djeteta Isusa, moj se duh osjea kao roen na nov ivot - srce se
osjea dosta maleno da primi nebeska dobra, dua se osjea sva rastopljena u nazonosti toga naega Boga
koji je radi nas postao ovjek. Kako odoljeti i ne ljubiti ga uvijek novim arom!? Pristupimo Djetetu Isusu
neokaljana srca, jer emo zato kuati kako je ljupko i blago ljubiti ga.
Nikada, a osobito u ovim svetim danima, neu prestati moliti Boansko Dijete za sve ljude, a posebno za Vas i
sve osobe koje su Vam toliko na srcu. Molit u ga da Vas uini sudionicom svih karizma koje je tako obilno
izlio i sve vie izlijeva u moj duh.
(17. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 271)

18. prosinca
Veliko dobro tvoje due jest to je ona Boja svojina. Tko je Boja svojina, on poznaje samo jednu bol, naime,
da ne uvrijedi Boga. A ta mu bol slui za duboku, mirnu i predanu poniznost i podlonost od kojih se u
slatkom i savrenom povjerenju uzdie prema Bojoj dobroti, bez nagrizajue boli i mune srdbe.
Onaj tko je samo Boja svojina, trai samo Boga. I zato to nam se on neopazice pribliuje u patnji, kao i u
radosti, takva osoba i u najveim protivtinama ostaje u spokoju.
Onaj tko je samo Boja svojina, neprestano misli na Boga u svim prilikama ovoga ivota i trudi se postati sve
bolji u Bojim oima. Nalazi Boga i divi mu se u svim stvorovima te klie sa svetim Augustinom: Sva stvore-
nja, o Gospodine, kazuju mi da te ljubim".
Onaj tko je Boja svojina eli da svatko zna da on hoe sluiti Bogu, da eli ljubiti Boga i sve uiniti kako bi
ostao sjedinjen s Bogom.
Zato, moja predraga keri, budi Boja svojina, samo njegova svojina. Trai da se samo njemu svidi, a
stvorovima samo u njemu i poradi njega.
(17. kolovoza 1918., Rachelina Russo, Ep. III., str. 521)
19. prosinca
Za skoranje Boine blagdane aljem od srca i u si-novskoj ljubavi svoje najiskrenije estitke, elei Vam
od Djeteta Isusa duhovnu i vremenitu sreu.
Neka Djetece, koje se eli roditi, primi moje skromne i slabane molitve, koje mu uzdiem u ovim svetim
danima sa ivom vjerom, za Vas, za sve poglavare i za cijeli svijet.
Neka se ovome Nebeskom Djetecu svidi primiti moje elje, to jest da ga ljubim onoliko koliko gaje samo
kadro ljubiti jedno stvorenje na zemlji te da vidim kako ga svi ljudi ljube!
Naposljetku, neka spusti malo nebeske rose u srce nevoljnih dua! Sada nemam za njih rijei kojima bih im
uputio savjet. elim im samo rei da im se moe sveto zavidjeti na njihovoj sudbini. Budui da ih vidim tako
utuene, radujem se tome u duhu i osjeam zbog njih neku svetu zavist, onu, naime, natjecateljsku". Dragi
oe, njihovo je stanje takvo, a posebno jedne due, da nisu kadre osjetiti nikakvu utjehu ni od kakve dobre
rijei koju bi im se moglo uputiti.

93
 Bog je njihov razum zapeatio tamom, njihova je volja stavljena u suhou, sjeanje u prazninu, srce u
gorinu, potitenost u krajnju osamu. A sve je to vrlo vrijedno svete zavisti, jer pridonosi tome da oraspoloi i
pripravi njihovo srce na primanje istinskoga oblija duha, to zapravo nije drugo doli sjedinjenje u ljubavi.
Bog je s tim ljudima. Neka im dostaje volja koja je uvijek spremna posve se posvetiti Bogu i initi djela
njemu na ast i slavu.
(19. prosinac 1913., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,
Lamis, Ep. I.,str. 439)
20.prosinca
Moj predragi oe,
dok se pribliava sveti Boi, savjest mi jednostavno nalae da ne dopustim da blagdani prou a da Vam ne
zaelim puninu svih nebeskih utjeha koje Vae srce eli. Jako sam svagda molio za Vas, koji ste mi bili i bit
ete mi osoba vrlo draga. Ovih u dana udvostruiti svoje molitve Nebeskom Djetetu kako bi se udostojalo
sauvati Vas u ovome svijetu od svake nemilosti, ponajvie od nemilosti da izgubite Dijete Isusa.
Moje je zdravlje as bolje as gore. Trpim, istina je, vrlo mnogo, ali sam vrlo radostan jer mi ni u trpljenju
Gospodin ne prestaje davati da kuam neizrecivu radost.

21. prosinca
Za skoranje blagdane svetoga Boia i Nove godine, srca puna zahvalnosti i u sinovskoj ljubavi, aljem
Vam svoje najiskrenije estiike, molei Nebesko Djetece za Vau duhovnu i vremenitu sreu.
Ne dvojite, oe, da Va sin ne zna u svojoj malenkosti ispuniti svoju dunost prema naemu zajednikom
Ocu s vrstim pouzdanjem dae vidjeti kako se ispunjaju njegove elje. Neka novoroeno Djetece primi moje
slabe i mlake molitve, koje mu upuujem s najsvetijom upornou u ovim danima, s nakanom za Red,
poglavare, Provinciju i cijelu Crkvu.
ujte kakva mi se neobina pojava dogaa ve neko vrijeme, koja mi ne zadaje ba malu brigu. Kod molitve
mi se dogaa da zaboravim moliti za one koje su mi se preporuili (dodue, ne sve) ili za koje bih elio moliti.
Napreem se prije nego to ponem moliti, primjerice, preporuiti ovu ili onu osobu. Ali im zaponem moliti,
moj Boe, pamenje postaje prazno i ne moe se nai vie nikakva traga onome to mi tako lei na srcu.
A, drugi put osjeam se ponukan, dok sam u molitvi, moliti za one za koje nikada nisam namjeravao moliti i,
to je jo udnije, ponekad za one za koje nikada nisam uo, koje nikada nisam vidio i koji mi se nikada nisu
preporuili, ni preko drugih ljudi.
I takve molitve Gospodin usliava uvijek prije ili kasnije. Neka se Gospodinu svidi da spoznate pravo
znaenje ove neobine i nove pojave i, ako Bog hoe, moete mi to obznaniti, a ja Vas molim da mi to ne
uskratite.
(20. prosinca 1910., ocu Bencdettu iz Samostana San Marco,

22. prosinca
Opet Vam dolazim estitati svetkovinu Roenja Svetoga Djeteta, kao i Vaoj vrlo cijenjenoj obitelji.
Gospodin i Presveta Djevica neka Vas sve vie uine dostojnima vjene slave. U toj vjeri i po nadahnuu
Bojemu arko elim da Vam svi divni Boini blagdani Roenja Djeteta Isusa budu ispunjeni velikim
zadovoljstvom te da uzmo-gnem upuivati Vam ovu estitku dugi niz godina, i to sa eljom da u Vama sve
vie raste ljubav, koja je kraljica i majka svih kreposti.
O, lijepa kreposti ljubavi, koju nam je donio Boji Sin, koliko si uzviena! Ona treba biti svima na srcu, a
posebno onime koji su se zavjetovali na svetost. Na tu Vas je svetost Gospodin pozvao bez ikakve Vae
zasluge. I, iako Vas vidim kako dobro napredujete na puru ljubavi, ipak ne prestajem ustrajavati na tome kako
biste sve vie u njoj napredovali.
(20. prosinca 1914., Raffaelini Cerase, Ep. IL, str. 280)

23. prosinca
Duhovne hunjavice koje ponekad kua ne trebaju te uditi a niti dotui ni obeshrabriti samo ako posjeduje
istinsku elju za revnou. Dakle, ako zbog tih duhovnih hunjavica dua ne ostavi svoje svete vjebe, ona ide
naprijed te slui Bogu i ljubi Boga o vlastitom troku", u nesebinoj ljubavi. Reci mi, moja dobra keri, zar se
blagi Isus nije rodio u najveoj studeni? Pa zato onda ne bi ostao u hladnu srcu? Pod tom studeni ne podra-
zumijevam, dakako, zanemarivanje naih dobrih odluka, nego jednostavno umor i teinu duha, zbog kojih
muno hodamo stazom na koju smo postavljeni i od koje se ne elimo nikada udaljiti dok ne stignemo do luke.
( 1. kolovoza 1917., upuenoj nepoznatoj osobi, Ep. IH., str. 922)

24. prosinca

94
 Dijete Isus neka uvijek kraljuje u tvome srcu i uvrsti i utvrdi svoje kraljevstvo u tebi! Upravo sam te, a i
druge elje, prikazao za tebe Bedehemskom Djetetu u ovim elanima.
Na te Gospodin ljubi, keri moja, i ljubi te njeno. I ako ti ne daje uvijek okusiti blagost te svoje ljubavi, to
ini zato da te vie ponizi i poniti u tvojim oima. Ne proputaj stoga utjecati se njegovoj svetoj
dobrohotnosti s pouzdanjem, posebno u vremenu u kojemu ga predo ujemo kao majuno betlehemsko dijete.
Jer, keri moja, radi ega on preuzima na sebe ovo blago i ljupko oblije djeteta ako ne da nas potakne da ga s
pouzdanjem ljubimo i da se s ljubavlju pouzdajemo u njega?
(25. prosinca 1918., Antonietti Vona, Ep. III., str. 881)

25. prosinca
Dijete Isus neka ti nadahnjuje sve veu ljubav prema trpljenju i preziru svijeta, neka njegova zvijezda sve
vie rasvjetljuje tvoj um, a njegova ljubav preobrazi tvoje srce i uini ga dostojnim njegovih Boanskih milina.
Tim iskrenim eljama, koje u ovim danima stalno izraavam za tebe pred Djetetom Isusom, odgovaram na
tvoje posljednje pismo, koje mi je nedavno stiglo. Neka se Isusu svidi usliiti sve te moje elje.
Radostan sam zbog onoga to milost ini u tebi i, dok se s tobom radujem, ujedinjujem se s tobom u
velianju Bojega milosra zbog tolike naklonjenosti koju ti iskazuje. Dakle, rairi svoje srce i pusti da
Gospodin slobodno djeluje. Rasprostri svoju duu pred Boanskim Suncem i pusti da njegove spasonosne
zrake odagnaju od nje tamu koje Neprijatelj esto stvara.
Preporuujem ti poslunost bez pogovora onome koji zastupa Boga na zemlji. Posluna dua, kae Duh
Sveti, pjevat e pobjedu pred Bogom. Dri sebe uvijek niticom pred Gospodinom i jako potuj sve ljude, no
posebno onoga tko ljubi Boga vie od tebe. I raduj se zbog toga to mu tu ljubav, koju ti nisi uspjela dati Bogu,
daju druge due, koje su Bogu drae i vjernije.
(bez datuma, Mariji Gargani, Ep. III., str. 388)

26. prosinca
Rastite sve vie i nikada se ne umorite napredovati u kraljici svih kreposti - kranskoj ljubavi. Razmislite o
tome da nikada nije previe rasti u toj prelijepoj kreposti. Neka Vam bude draa negoli zjenica oka, jer je
upravo ona najdraa naemu Boanskom Uitelju, koji je u Svetome pismu naziva svojom zapovijedi". Ah,
cijenimo jako tu zapovijed Boanskog Uitelja i sve e tekoe biti nadvladane.
Toliko je lijepa krepost ljubavi, Rafaelina, da je Boji Sin, da bi je zapalio u naim grudima, htio sam sii iz
krila Vjenoga Oca i postati slian nama da nas poui i da nam olaka, po sredstvima koja nam je ostavio,
stjecanju te predivne kreposti.
Molimo ustrajno od Isusa tu krepost i zalazimo se uvijek novim snagama da rastemo u njoj. Molimo je,
ponavljam, uvijek i vie negoli ikada na svetkovinu Kristova uskrsnua. Molite je i za mene, koji toliko
potrebujem tu krepost da ne iznevjerim dobrotu Oca Nebeskoga.
(30. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 382)

27. prosinca
Potiem i Vas i sebe da se ujedinimo i pribliimo Isusu kako bismo od njega primili zagrljaj i poljubac, koji
nas posveuje i spaava. Sluajmo kako nas sveti kralj David poziva da pobono cjelivamo Sina: Osculamini
filhim 1 Poljubite sina, vidi Ps 2,11. jer taj sin o kojemu ovdje govori kraljevski prorok nije nitko drugi doli
onaj o kojemu je govorio prorok Izaija: D I J E T E N A M J E R O E N O , S I N N A M J E D A R O V A N ( P U E R
N A T U S E S T N O B I S , F I L I U S D A T U S E S T N O B I S ).
O, Raffaelina, lo je dijete dragi Brat, Zarunik koji voli nae due, ije drutvo sveta zarunica u liku vjerne
due u Pjesmi nad pjesmama trai i za ijim Boanskim poljupcima ezne: Q U I S MI H I D E T T E F R A T R E M
2
ME U M , E T I N V E N I A M T E E T D E O S C U L E R T E ! O S C U L E T U R M E O S C U L O O R I S I 2 O, da si mi brat (...)
nala bih te (...) poljubila bih te (Pj 8,1). Poljubi me poljupcem usta svojih (Pj 1,2). U latinskom
doslovno stoji.- neka me poljubi itd. Taj Sin jest Isus. A poljubiti ga i ne zatajiti ga, privinuti ga uza se a ne
zarobiti ga za sebe, pruiti mu poljubac i zagrljaj miline i ljubavi, koji on od nas oekuje i koji nam doputa da
uinimo, znai, kae sveti Bernard, sluiti mu istinskom ljubavlju, ispunjati po svetim djelima njegove
nebeske pouke, koje ispovijedamo rijeima.
Ne prestajmo stoga ljubiti na taj nain Bojega Sina. Jer ako mu budemo pruali takve poljupce, on e sam
doi, kako je obeao, pun milosra i ljubavi. Doi e uzeti nas na svoje ruke da nas izljubi poljupcem mira po
sakramentu svete popudbine u smrtnome asu. I tako emo, u svetom Gospodnjem poljupcu, zavriti svoj
ivot. Divan poljubac Boje blagonaklonosti, zbog ega se ne primie, kako kae sveti Bernard, lice licu, usne
usnama, nego se meusobno Stvoritelj i stvorenje, ovjek i Bog, ujedinjuju kroz cijelu vjenost.

28. prosinca

95
 Da, Boanski Ljubitelju, Gospodaru naega ivota, TV O J E J E M I L O V A N J E S L A E O D V I N A . M I R I S
TVOJIH POMASTI PUN J E MILINE.
O, keri moja, tko moe priopiti divne tajne koje se kriju ispod vela ovih rijei zarunice iz Pjesme nad pje-
smama? Uzaludno bih pokuavao objasniti sve te divne tajne. Ono to mogu rei jest da upravo onda kada pre-
blagi Gospodin uini duu dostojnom da moe izgovoriti te rijei onako kako ih je izgovorila zarunica iz
Pjesme nad pjesmama, ona osjeti takvu milinu da odmah zapazi da joj je Isus jako blizu. Sve njezine moi
bivaju stavljene u tako savren spokoj da joj se ini da posjeduje Boga onoliko koliko samo moe poeljeti.
Gotovo dodiruje rukom nitavilo, to su zapravo sve stvari ovoga bijednoga svijeta.
Boanski joj Zarunik oituje vrlo vane istine na posve nov nain. Ali dua ne vidi Boanskog Dragoga,
koji joj se na ovaj nain priopuje, samo zna da je on s njom i ne moe u to ni najmanje sumnjati. Ona se
nalazi u ozraju slinom ozraju svjetla, kua u sebi divne uinke toga jedinstva sa Zarunikom, i osjea se
toliko uvrena u kreposti da joj se ini da gotovo vie nije ona ista osoba. ivi tako nastanjena u beskrajnosti
potpuno nebeske utjehe da u opojnosti svoje radosti vie ne zna to eljeti ili traiti od Boga.
Ukratko, u tome moru svjetla i blaenstva dua ne zna to je postala. Osjea da je sva izvan sebe, osjea da je
Boanski Zarunik grli i privija je k sebi te se sirota od preobilne radosti osjea onesvijetena. Tada joj se ini
da je s mnogo ljubavi noena na Bojim rukama i da je on stie uza svoje grudi, na svoja Boanska prsa, a
njezina je opojnost takva da zbog toga ostaje kao zapanjena i gotovo izvan pameti pa u zanosu svete ludosti
moe rei onome koji ju je blago osvojio: TVOJE JE MILOVANJE SLAE OD VINA. MIRIS TVOJIH POMASTI JE
PUN MILINE.
(7. rujna 1915., Raffaclini Cerase, Ep. II., str. 482)

29. prosinca
Jo jedna godina odlazi u vjenost s teinom mojih grijeha koje sam u njoj poinio! Kolike su due sretnije
od mene pozdravile zoru a ne svretak! Kolike su due ule u Isusovu kuu i ondje e zauvijek ostati! Kolike
su due, mnogo sretnije od mene i kojima sveto zavidim, prele u vjenost kao pravednici! S Isusovim
cjelovom, ojaane sakramentima i potpomognute Bojim slubenikom, umrle su s nebeskim osmjehom na
usnama, unato tjelesnim bolima kojima su bile pritisnute!
Oe moj, dosadno mi je ivjeti ovdje dolje. Tako mi je gorka muka ivjeti ivot progonstva da vie gotovo
ne mogu. Pomisao da svakoga trenutka mogu izgubiti moga Isusa toliko me brine da to nije mogue opisati.
Samo dua koja iskreno ljubi Isusa moe to razumjeti. Samo ona dua koja iskreno ljubi Isusa moe to znati.
U ovim tako sveanim danima za mene, jer su blagdani Nebeskog Djeteta, esto sam bio obuzet tim
prekomjernim izljevima Boje ljubavi, koje toliko oslabljuju moje siromano srce. Sav proet Isusovim
blagonaklonostima prema meni, uputio sam mu uobiajenu molitvu s najveim pouzdanjem: O, Isuse, kada
bih te mogao ljubiti, kada bih mogao trpjeti koliko bih htio i zadovoljiti i nadoknaditi na neki nain
nezahvalnosti ljudi prema tebi!"
(29. prosinca 1912., ocu Agostinu iz Samostan San Marco,

30. prosinca
Beskrajno pouzdanje u Boga i onda kada Vas nesrea i neprijateljske zasjede uznemiruju. Tko se predaje
Bogu, tko se u nj uzda, nee nikada biti postien. Va ivot neka bude sav istroen u zahvaljivanju Boanskom
Zaruniku, njemu neka budu upuena sva Vaa djela, svi Vai otkucaji srca, svi Vai uzdasi: s njim ostanite
uvijek, u vremenu zla i kunje. S njim ostanite i u duhovnim utjehama. Za njega, naposljetku, ivite, za njega
neka bude istroen cijeli va ivot. Njemu predajte svoj i tui odlazak s ove zemlje, kada, gdje i kako on hoe.
U svemu se pokaite sve dostojnijom svoga kranskoga poziva.
ivite tako da se Otac Nebeski moe Vama diiti, kako to i ini, a dii se po tolikim izabranim duama,
kakva je i Vaa. ivite tako da svakoga asa moete ponoviti s apostolom svetim Pavlom: B U D I T E M O J I
N A S L J E D O V A T E L J I , K A O T O S A M J A N A S L J E D O V A T E L J I S U S A K R I S T A . ivite tako, ponavljam,
da svijet opet moe rei za Vas: Evo Krista!" O, nemojte, za ljubav Boju, drati ovaj izraz pretjeranim!
Svaki kranin, istinski nasljedovatelj plavokosoga Na-zareanina, moe se i treba zvati drugi Krist, iju sliku
treba duboko u sebi nositi. O, kada bi svi krani ivjeli u skladu sa svojim zvanjem, sama bi se zemlja
progonstva pretvorila u raj!
(30. oujka 1915., Raffaelini Cerase, Ep. II., str. 382)

31. prosinca
Priznajem vrlo dobro da u sebi nemam nita to je kadro privui poglede ovoga naega preblagoga Isusa. Sama
njegova dobrota ispunila je moju duu tolikim dobrima! Njegov me pogled gotovo nikada ne naputa. Posvuda
me slijedi. Oivljuje moj ivot zatrovan grijehom. Raspr-uje u meni guste oblake kojima je obavijena moja
dua poslije grijeha.

96
 Nou, dok sklapam oi, vidim kako se sputa zavjesa i kako se preda mnom otvara Raj. I, obradovan tim
vienjem, spavam sa smijekom blagog blaenstva na usnama i savrenim mirom na elu, ekajui da me moj
mali drug iz djetinjstva doe probudili kako bismo zapjevali jutarnje hvale Ljubljenome naega srca.
O, oe moj, ako spoznaja moga stanja budi u Vama samo jednu misao koja ne budi samilost, upravite je,
molim Vas, mome Ljubljenome za mene u znak zahvalnosti.
(14. listopada 1912., ocu Agostinu iz Samostana San Marco,

Ureeno: 19. V 2015.

Izvori

* Agostino da san Marco u Lamisu, Diario, G. di Flumeri, Edizioni Padre Pio da Pietrelcina, San
Giovanni Rotondo (Foggia) 1971.
* Capobianco C. Detti e aneddoti di padre Pio G. di Flumeri, Edizioni Padre Pio da Pietrelcina,
San Giovanni Rotondo (Foggia) 1973.
' Congregatio de Causis Sanctorum, Sipondna, Beatifcadonis et Canonizationis Servis Dei Pii
a Pieterlcina sacerdotis professi OFM Cap. Informatio super virtutibus (Francesco Forgi-one)
(Pieterlcina 1887. - San Giovanni Rotondo 1968.), peti svezak, Grad Vatikan 1997.
* D'Apolito A., Padre Pio da Pieterlcina. Ricordi - Esperienze - Testimonianze, Edizioni Padre Pio da
Pieterlcina, San Giovanni Rotondo (Foggia) 1986.
* Di Flumeri G., Componimenti scolastici, Edizioni Padre Pio da Pieterlcina, San Giovanni Rotondo
(Foggia) 1973.
* Paolino da Casca lenda, Le mie memorie intorno a Padre Pio, Edizioni Padre Pio da Pieterlcina,
San Giovanni Rotondo (Foggia) 1975.
* Pasquale G. Padre Pio. Le mie stimmate. Le lettere del santo di Pieterlcina, San Paolo,
Cinisello Balsamo (Milano) 2002.
* Pasquale G. Padre Pio. Vittima per consolare Ges. Le lettere del santo di Pieterlcina, San
Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2002.
Pasquale G. Padre Pio. Modello di vita spirituale. Le lettere del santo di Pieterlcina, San
Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2003.
* Pasquale G. Padre Pio. Nel segno di Francesco. Le lettere del santo di Pieterlcina, San
Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2004.
* Pasquale G. Padre Pio. Profeta obbediente. Le lettere del santo di Pieterlcina, San Paolo,
Cinisello Balsamo (Milano) 2005.
* Pasquale G. Padre Pio. Maestro e guida dell'anima. Le lettere del santo di Pieterlcina, San
Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2006.
* Pasquale G. Padre Pio. San Paolo modello del vero cristiano.. Le lettere del santo di
Pieterlcina, San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano) 2008.
* Vincenzo da Cascalenda, Padre Pio da Pieterlcina, Testi-moninaze, Edizioni Padre Pio da
Pieterlcina, san Giovanni Rotondo (Foggia) 1969.

97
98