PROF. DR ING.

BORIS APSEN'

REPETITORI J.
VIE
MATEMATIKE.

III DIO

Tree izdanje

'11EHNICKA KNJIGA
ZAGREB 1965.
 SADRZAJ

: 1. DETERMIN ANTE l
l. Openito l
2. Determinante drugog reda l
3. Determinante treeg reda 6
4. Determinante viih redova 14
5. Svojstva determinanata 17
6. Operacije s determinantama 20
a) Mnoenj e de te,rmin,ana,ta 20
b) Kvadriranje determLn:anata 20
7. Matrice 21

' 2. VEKTORI U PROSTORU. VEKTORSKA ALGEBRA 23

1. Openito o vektorima i skalarima . 23

2. Prostorni pravnkutni koordinatni srustav, koordinatne osi ravnine 24
3. _Komponente vektora. Njegova duljina i smjer 25
4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora 31
5. Vektorski ili vanjski vrodukt dvaju veMora 37
6. Zbroj vektora poliedra 46
7. Viestruki produkti vektora . 47
a) Umnoak skalarnog produk,ta dv.aju vektora
i treeg vektor1a 47
b) T1rostruki skalarni pro:d!l.likt 47
e) Trostrukd vektorsk,i produk,t 50
d) e e lt v er o ,s, t r u k ,j s k .a l a r n il p .r o d lU k t 52
e) Cetverostrukd veklto.rsk,i produkt 53
8. Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici 54

3. ANALITICKA GEOMETRIJA U PP.OSTORU. PRAVCI I RAVNIN~ 60

l. Openito . 60
2. Pravac 60
a) Jedn.ad,be pravca kroz jednu za,danu taku 60
b) Pravac kroz jednu zadanu taeku pTedoen
SVOJlffi or,to.gon,aln,im 'P'rojekcli.,j.ama u dvije
koorrdrim.a<tne ravn,ine 63
e) Pravac kao presje:k dvli.ju rravninoa 65
cU Jednadba pravca kroz dvd.je zadane take 67

v
 3. Dva. pravca . 6"
Kut dvaju pravaca 611
b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"avacra 69
e) Uvjert :pall"ralelnosrtd dva~u pravaca 70'
d)Sjec1ite dva;ju. p'I"avaca 70'
4.. Ravnina 73
a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>dbe ra<v n~n e 73'
ib) O:pi obiJ:ik jednadbe ravnine 74
e) P:rije~raz od ope .;ieldn,adbe ravnline na nor-
m.alni. oblik 7&
d) Ud.a~:je111ost t.a!ke od il."i3V'llline 77
e) Jednadiba ll".avnrine ru se.gmentnom obiiiku 78
f) Jednadba r.avnli.ne k:roe jednu rzadanu taku 79'
d) Jednadba ravnine k~roz tr1i zadane rtake - 79
h) Jednadba .r.avnrine u !lHlHr.ame.tall"'s.kom oibliiku OO
5. Dvije ravnine ~

a) K ut d v liju J:'ravn. na 82
b) Uvjert o!komlitos,tli dvliiju .r1a<vn~na 82
e) Uvjet :paralerlno,sti dvliju ravn1ina 82
d) P~Tes,j enlica dvti. u rtarvnlina 85
8. Sjecite triju ravnina 86'
7. Pravac i ravnina . 87
a) K u t rpr:a v ca ~ r.a.vnli.ne 87
b) U!Vje:t paT.ale,lnolst<i pcrra!Vca i l!'tavn.ine 88
e) Uvjet oko:m1ito1stli ,p.r,avca ti :ravnline 88'
d) Ptrobodis'te !pcr'a'VC'a ri ravnine 89
e) Uvjeti d,a pll"av.a.e lei u ravnrin.i 110'

4. FUNKCIJE DVIJU I VIE IN!EzAVISNIH PROMJENLJIVIH D4

l. Openito o funkciji dvi.Ju promjenljivih. Njeno geometrijsko znae-

nje i neprekinutost 94
2. Plohe drugog reda . 98
a) Openrito o cploham.a dll'ru.gog reda 98'
b) TII'oosni elipsodd 99'
e) D<volkll"ilnli troosnli hi.perboloid 102
d) Jednokrni>ln. troo'Snli h.iperbolo1id IM
e) Eliptd.kli.paii',abolotird llll'
f) Hiiperborlni piU:raibololid ili sedlaSta ploha 113
3. Parcijalne derivacije funkcije dviju i vie promjenljivih 120
4. Geometrijsko znaenje parcijalnih derivacija funkcija dviju pro-
mjenljivih 125
5. JednadbJ tangentne ravnine l normale na plohu 127
6. Parcijalne derivacije viih redova 134
7. Totalni diferencijal funkcije i njegova primjena 137
8. Totalni iferencijaU viih redova 142
9. Totalni diferencijal sloenih funkcija 145
10. Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie promjenUivih 14R

VI
 11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa . IM
12. Pa.rametarski oblik funkcija dviju nezavisnih promjenUivih i nji-
hovo eriviranje 165
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije dviJu
i vie nezavisnih promjenljivih . , . 169
14. Primjena Taylor-ove formule za priblino rjeavanje jednadbi 175
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviJu i vie promjenljivih 179
a) Pojam eks>trema pr>a'vog netpra>vog 179
b) Nun>i uvjet za e!ks:trem 180
e) Dovoldnti uvjett za e>kstrem 181
d) V e z a>ni ck,s,trem:i 193
16. Geometrijske primjene parcijalnih derivacija 201
a) S lin g u l arn e ta ke ravn lih ik rd. vu 1\ja 202
bl Ovojnica (anvelopa) famiiH.je ravntih k:ri v u l j a 206

5. VISESTRUKI ODREENI INTEGRAL! I NJIHOVA PRIMJENA 212

l. Dvostruki integrali 212

a) P o j a m, g e o m e t tr i j 1s k o z n ta
e n j e ti raruiilanje 212
b) S.rednja vrdjednost dvots:rttrukog iiil>teg:r.ala 227
2. Trostruki integrali 228
3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima 232
a) P o J,a .r n e ktoordlin,ate 232
b) Op>i sluraj 235
~ Elliptlke koorddnate 238
4. Zamjena promjenljivih u trostrukom integralu 245
a) Clil i n drik e koordinate 245
b) KiUgl<ine ~sfe{["ne) ili proslto:rne poJa.Tne koordinate 247
e) o p li sl u ra j 249
5. Primjena dvostrukih i b-ostrukih ingtegra.la 250
a) Po v.rrt nra ra v n i h lli. k o vra 250
b) Ma.sa ravnih likova 252
e) S.tatrikd momenti ikoordinarte :tedta rav-
nih likova 254
d) M o m e n t i e
t rom o s ti (i n T e i d e) l i k o v a 257
e) Komplanacija (od.reliv,anj.e povrine) ploha 263
f) Masa koord-ina:te tei~t.a ploha 268
g) Masa i koordrinate tei.ta h-j eJ a 271
h) Momenti tromosti (inercije) td.j el a 274

6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERIVIRANJE

I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU 281

l. Pojam parametra lntegrala 281

2. Deriviranje lntegrala po parametru 281
3. Integriranje integrala po parametru 286

7. !EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE 287

8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. EULER-OV MULTIPLI-

KATOR 295

vn
 9. KRIVULJE U PROSTORU 30~

l. .Jednadbe prostornih krivulja 303

2. .Jednadba tangente na prostornu krivulju 307
3. .Jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju 308
4. Rektifikacija i masa prostorne krivulje . 308
5. .Jednadba oskulacione ravnine . . . . . 312
6 .Jednadba prostorne krivulje u vektorskom obliku 316
. 7. Zakrivljenost prostorne krivulje ; . . . . . . . . . . 317
8. Glavna normala. Binormala. Rektifikaciona ravnina. Osnovni t.robri 320
9. Torzija prostorne krivulje 326
10. Frenet-ove formule 330

10. LINIJSKI (KRIVULJNI) INTEGRAL! 332:

. l. Linijski integrali po ravnoj .krivulji 332

2. Linijski integrali po prostornoj krivulji 343

ll. PLONI INTEGRAL! 347

12. VJEZA IZMEU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA 358:

l. Green-ova formula 358

2. Stokes-ova formula 365
3. G111uss-ova formula 371

13. VEKTORSKA ANALIZA 379'

1. Usmjerena erivacija. Gradijent skalarne funkcije U (x, y, z) 379

2. Potencijal 387.
3. Vektorski oblik Gauss-ove formule. Dive~gencija vektorskog polja 391
4. Vektorski oblik Stokes-ove formule. Rotor vektorskog polja. Po-
tencijalno polje sila. Odreivanje potencijala .. 397
5. Operatori \l - nabla i Ll delta i njihova primjena. u vektor-
skim raunima 40*

14. SUSTAVI OBICNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADZBI 43~

15. PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE 441!.

POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA 453

VIII
 \
l. DETERMINANTH

l. Openito

" Determinante su brojani izrazi, koji su gradem prema odredemm pravilima,

te predstavljaju pojednostavljeni nain pisanja stanovitih matematikih izraza.
Jedna od prim]ena deterrninanata je rjeavanje linearnih algebarskih jednadbi.
Rjeavajui sustav od dvije linearne algebarske jednadbe s dvije nepoznanice
dolazimo do determinanata drugog reda, koje imaju dva retka i dva stupca; sustav
od tri linearne algebarske jednadbe s tri nepoznanice vodi do dcterminanata
treeg reda, koje imaju tri retka i tri stupca, i t. d.
Promotrimo posebno pojedine vrste detcrrninanata.

2. Determinante drugog reda

O tim determinantama ve smo govorili nav\ldei metode nesavanja sustava

linearnih algebarskih jednadbi s dvije nepoznanice (vidi Repet. element. mate-
matike, I, ll). Ponovimo ukratko ve reno, pri emu koeficijente nepoznanica
oznaimo slovom a, kojemu dodijeliino dva indeksa: prvi indeks oznauje
redni broj retka, u kojem se nalazi dotini lan jednadbe, a drugi
indeks oznauje redni broj njegova stupca. Prema tome, sustav od dvije
jednadbe S dvije nepoznanice X i y glasi:

aux + a.,y = b,
a"x + a"y = b,

Rijeivi taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr. nainom jednakih koeficijenata,
dobijemo za nepoznanice slijedee izraze :

au b,-b,. a.,
X= v=
al\ . au - au . au

Izraz, u nazivn1cirna ( a,.a.,- a,.a~,J moemo simboliki prikazati u obliku

detenninante drugog reda:

1 B. ~: aepetlfmij vt!le matematike - Dio m. 1

 + do koje dolazimo tako, da jednostavno prcpiemo koeficijente
nepoznanica onim redom kako dolaze u jednadbama zada-

X nog sustava. Ta determinanta zove se determinanta zada-

nog sustava jednadbi, a itamo li gornju jednakost s desna
na lijevo, vidimo i naip rjeavanja te determinaote: deter-
minanta drugog reda rauna se tako, da se mnoe u kri
lanovi, ili, kako se obino kae, elementi determinante, pri emu se drugi
umnoak dodaje prvom s protivnim predznakom, kako se to vidi iz sheme, a
takoer i iz gornje jednakosti.
I oba brojnika u izrazima za x i y moemo prikazati u obliku determinanata,
koje d(>bijemo iz determinante sustava

L\= l a .. a"
a,. a.,

tako, da za brojnik nepoznanice x zamijenimo stupac njegovih koeficijenata a,.

i au lanovima b, i b., koji se nalaze na desnim stranama zadanih jednadbi, a za
brojnik nepoznanice y zamijenimo u determinanti drugi stupac, koji ine koefi~
cijenti te nepoznanice, istim lanovima b, i b,. Dobijemo:

b,a,.- a,.b,
l b,b, au
au
l anb,- b,a., la"
au b.
b,
x=
auaaa- auau lau au l y=
. auau- a ua&, = ,a,,a .. ,
a,,
a21 au a.,

Kako se vidi iz tih jednakosti, determinante, koje su u brojnicima, rjeavaju

se po istoj gore navedenoj shemi, t. j. mnoenjem u kri.
Promotrimo pojedine sluajeve, koji mogu nastati pri rjeavanju sustava od
dvije linearne algebarske jednadbe. Promatranje tih sluajeva popratit emo nji-
hovim geometrijskim tumaenjem, jer svaka linearna jednadba predouje geo-
metrijski pravac u ravnini XY, pa se rjeavanje sustava od dvije linearne jedna-
dbe s dvije nepoznanice svodi geometrijski na odreivanje koordinata presjecita
tih pravaca.
Primijetimo, da gore napisane jednadbe za b, :::f: O i b, :::f: O ine tako zvani
nehomogeni sustav, a kad je b, =O i b,;= O homogeni sustav jednadbi.
Promotrimo posebno ta dva sustava.
I. Nehomogeni sustav

aux + -a.,y = b, lt :::l la" b,

au ba
l
x=la" a,. l'
y = 1--------+
+ a"y
a,,x = b.
a., a .. l::: :::l
a) Neka su determinanta sustava a i obje determinante brojnika. razliite :od
nule.
U tom sluaju ima sustav jedno rjeenje x = x 0 , y = y.,.
Geometrijski to znai, da se pravci'sijeku u toki S(x., y,).

2
 Na pr.
p1 = 9x- 6y + 54 = O
p,=:2x+ y - 2=0

-54 -6
2 l -54 + 12 -42
Xo = 9 -6 = 9+12=-u=-l
2

9 -541
12
~--2-:--' = 18 + 108 = =
y.=,~ -119+12
126
21
6

Presjecite S ( - 2, 6). Vidi sl. l. Sl. I

b) Neka je determinanta sustava ~ = O, dok su determinante brojnika razli-

ite od nule, t. j.

Ll = l1 a"
au
a,.
a ..
l= O

Odatle

t. j. koeficijenti od x i y su razmjerni (proporcionalni).

U tom sluaju.'dobij~o:

Xa=
b., a,.
b, a
o
l= b,a,, -
o
au/Ja'
.
Kako dijeljenje s nulom
nema smisla, sustav jed-
au b,
Y =
au bo
o
l = a.,b, -o b,au nadbi nema rjeenja.

Razmjemost koeficijenata od x i y znai geometrijski, da su pravci uspore-

dni, pa se ne sijeku, ili, kako se esto kae, sijeku se u beskonanosti, jer je

. b,a,.- a,.b,
1
JJmx=zm =oo
6-+0 A-+0 ~
i analogno
lim y = oo,
6--+0

kad su brojnici razliiti od nule.

3
 'Na pr.
p, ""' 2x - y - 3 = o
Pa ""' 4x- 2y + 8 = O

-ll
xo=ll
3
-8 -2 __:__6-8 -14
2 ...:..11==-m=-o-;
4 -2

Yo =
l~ o-~1 = -16-12
O
-28
=-o-
X
Sl. 2
Vidi sl. 2.
e) Neka je determinanta sustava 6., a takoer obje determinante brojnikl
Jednake nuli, t. j.

ili

a11 a,,
ili b;= h.
au b,
ili 'au= b.

a odatle je:

Svi koeficijenti zadanih jednadbi su razmjerni, t. j. jedna je jednadba dobi-

vena iz druge tako, da je pomnoena nekom konstantom, drugtm rijeima, nemamo
dvije jednadbe, ve samo jednu, ili, kako se kae, imamo dvije linearno' zavisne
jednadbe; geometrijski to znai, da nam je zadan samo jedan pravac.
U . tom je sludju ~
y
o o
Xo =O> Y=o
Kako ~ nema odreenog smisla, mogli bismo
:zakljuiti da zadani sustav jednadbi nema rjeenja.
Meutim, smatramo li da obje linearno zavisne
jednadbe sustava predouju dva pravca, koji se
po,dudaraju u svim tokama, tada moemo svaku
toku pravca smatrati sjecitem pravaca, pa kazati,
da na sustav ima beskonano mnogo rjeenja. Sl. 3

Na pr.1 Pt ""' X- Jy - 6 = 0/ - ~~
p,"= -2x + 6y + 12 = O Vidi sf. J:.
 Prihvatimo li to proireno shvaanje linearno zavisnih jednadbi, .moemo
kazati, da nehomogenl sustav ima ili samo jedan sustav rjeenja, ili
uope nema rjeenja, ili ih ima beskonano mnogo.

ll. Homogeni sustav

a,,x + a"y =O
a 21 x + a,.y = O

a) Neka je determinanta sustava ~ =

a11
l a,,
a"
a,. l =t= o
U t_m je sluaju:

o a"
o a,. \ o
Xo =0
a" a .. anan- auasl
a" au
a" o
a" o o =0
Y = a,, a,. a 11 a 11 - auau
a., a,,

Ta su r}esenja x. = O i Yo = O trivijalna ili oevidna, jer se na prvi pogled

vidi, da vrijednosti x 0 = O i Yo =O zadovoljavaju zadani sustav.
Geometrijski to znai, da se oba pravca sijeku u ishoditu.
Na pr. p1 = x-2y =O
r r')' ;

p,= 7x + 3y =O _,, Vidi sl. 4.

Sl. 4 Sl. 5

b) Determm:mta sustz;a ~= j a,,, = O

a 11
a 11 a 11
To znai, da su koeficijenti od x i y razmjerni, jer iZ gornje jednakosti, kako
smo to malo prije vidjeli, slijedi da je ~ =~ Drugim rijeima, zadane su
a.. a
jednadbe linearno zavisne: jedna je dobivena iz druge mnoenjem s nekom kon-
stantom.

5
 . s luca)u
U tom Je . . x. = o y. -=7 o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU 'Itl,. d a sustav
0 0
nema rjeenja. Meutim, smatramo li da obje jednadbe sustava predouju dva
identina pravca, moer..m svaku toku tog dvostrukog pravca smatrati sje-
citem pravaca, pa kazati, da homogeni sustav ima beskonano mnogo rjeenja,
ako je determinanta sustava jednaka nuli

Na pr. p, = 4x - 5y = O l :- 4
5
p. a= - X +4 y = 0
Vidi sl. 5.
Na taj smo nain doli do vanog zakljuka:
Homogeni sustav od dvije linearne jednadbe s dvije nepo-
znanice ima rjeenja razliita od oevidnih samo u tom sluaju,
kad je determinanta sustava jednaka nuli, i tada ih ima beskonano
mnogo.

3. Determinante treeg reda

Rjeavajui sustav od dvije linearne algebarske jednadbe s dvije nepozna-

nice, dolazimo do determinanata drugog reda. Slino tome vodi nas rjeavanje
sustava od tri jednadbe s tri nepoznanice do determinanata treeg reda, koje
imaju tri retka i tri stupca. Slino determinantama drugog reda oznaujemo i
lanove determinanata treeg reda indeksima, od kojih prvi indeks znai redni
broj retka, a drugi - redni broj stupca. I sustav od 3 linearne jednadbe s tri
nepoznanice moe biti homogen ili nehomogen ve prema tome, da li je desna
strana sustava (t. j. lanovi b" b, i b,) jednaka ili razliita od nule.
I. Nehomogeni sustav

a"x + a"y + a ..z = b,

aux + a.,y + a..z= b,
a.,x + a.,y + a,,z = b,

(Obrati panju, da se prvi indeksi od a ne' mijenjaju, ako ide po' bilo kojem
retku, ali rastu od l do 3 kad ide po stupcu. Obratno se vladaju drugi indeksi).
Rijeimo li na bilo koji n\)in taj sustav jednadbi, dobit emo za nepoznamce
izraze, koje moemo prikazati u obliku determinanata treeg reda. Kao i u rjee-:
njima sustava od dvije j,ednadbe s dvije nepoznanice, imat e sva tri izraza za xj
y i z jednake nazivnike, koje .moemo simboliki prikazati u obliku determinante
treeg reda. To je determinanta Ll zadanog sustava jednadbi.

Do te determinante dolazimo na isti nain, kao i do determinante sustava

drugog reda: jednostavno prepiimo sve koeficijente nepoznanica i to onim. redom,
kako su navedeni u jednadbama. Dobijemo:

a 11 a,.
t!>= a .. aul

aJ, au

6
 l brojnike u izrazima za nepoznanice x, y i z moemo napisati u obliku deter-
lni.nanata. U tu ~;vrhu postupamo na isti nain, kao i pri rjeavanju: sustava od.dvije
jednadbe s dvije nepoznanice.
Da dobijemo brojnik izraza za x, zamijenimo prvi stupac determinanteisu-
stava /),., t. j. koeficijente od x, desnim stranama jednadbe, t. j. s b., b, i b,_:

/J, a .. a,.
b. a,. a,.
X~=
l b, a,. a ..
au a,. au
~a)
au a a ..
l a., a., a ..

Na isti nain dobijemo u obliku determinanata izraze za y i z: u brojniku za

y zamijenimo u determinanti sustava/),. drugi stupac, t. j. koeficijente oy, desnbn
stranama bh b,i b,, a u brojniku za z zamijeqimo u determinanti ~ trei stupac.
t. j. koeficijente od z, s b" b, i b,. Dobijemo:

,J
au b, a,. b,

.J
aa,,
.. , . au
au b. au a., b,
au b. a .. . au a .. b,
(b) (e)
au a"
l au a,. au

!
au a .. aa,.
..
On aa, a .. l au a ..
a., a.. a ..
a ..

Nastaje pitanje, kako emo izraunati vrijednosti nepoznanica x., y. i z., ak()
rjeenja zadanog sustava jednadbi neposredno napiemo u gore navedenim...Q:bli-
cima (a), (b) i (e), t. j. u obliku determinanata.
Najprije navedimo shemu predznaka;
\

l ~l+ +l
+ - +
Shema predznaka

Ta se shema lako pamti, jer idemo li po retku, ili po stupcu, uvijek dolaze
naizmjence + i -. Prema toj shemi uzimamo predznake pojedinih.elemen.ta,
kad razvijemo determinantu.
Svaku determinantu moemo razviti na vie naina; po elementima bilo kojeg
retka ili po elementima bilo kojeg stupca. Postupak je uvijek isti.
Hoemo li 'da determinantu razvijem9 na pr. po elementima prvog retka.
a to je najei sluaj razvijanja determinanata, tada prepisavi prvi element toga
retka, precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, pa prepisani prvi element
mnoimo s preostalim dijelom determinante. To je determinanta drugog reda,
koja se zove subdeterminanta ili IIlinor.
Iza toga prepiemo s _protivnim predznakom (vidi shemu predznakn) drugi
element prvoga retka, pa slino kao i prije mnoimo taj element sa subdetermi-
nantom drugog reda, koju_ dobijemo, kad precrtamo prvi redak i drugi stupac za-

7
~ane determinante .. Konano,- prepiemo trei; element prvog retka i mnoimo ga
sa subdeterminantom, koja se d6biva, kad se precrta prvi redak_ i trei stupac--u
zadanoj deternunanu. Sada razvijemo subdetetminante na nain, koji nam je. ve
poznat. Na slini nain razvijemo determinantu po elementima drugog ili treeg
retka, odnosno po elementima bilo kojeg stupca, samo moramo paziti, da kod
tvorenja subdeterminanata precrtamo uvijek onaj redak i stupac, u kojem se nalazi
element, koji se mnoi s dotinom subdeterminantom. Pokaimo taj razvoj na
determinanti sustava 6.

-a,i~a~a-at .. -
1 ll 111
au au au
l ll 111
au au ass

Razvoj po elementima prvog retka:

A= a"., a.,
.aas
a .. ,
a..
-a,.
.
l a 11
au
a,.,=
a ..
= au(aa - a a.,) --au(auaaa- a a .. ) + au(aua .. --auau) =
= a"a ..a - alla ..a .. -a,.auau + aua,.a., + a 18 a.,a 8; - a,.a 11au

Vidimo, da se determinante treeg reda razviju u tri subdeterminante drugog

.reda.
Na slini nain raZvijemo bilo koju determinantu treeg reda po elementima
cb:ugog i treeg retka i po elementima' prvog, drugog i treeg stupca.
~zvijmo na pr. determinantu tl po elementima drugog stupca~

a,,-a,,.-a,,
l
l
A = -a.,=a .. =au
l
aa1::=aaa=aaa
l
u=-au. ~- a,.
A a ..
a., a
,+ au
a.,
l - a .. l a_ l l a .. ,
a 11 au
=
= - a,.(a.,a - a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =
= - a,.a,.a .. + a ..a,.a., + a ..a"au- auauau- auauau + a.,a,.au
Usporedimo li obje vrijednosti dobivene za determinantu sustava 6, vidjet
~o da su te vrijednQsti identine.
Primjer
Rijelii zadani sustav jednadbi, pri emu sve determinante razvi j- na razliite naine:.

2x-3Y+ z= 5
4x + y - 7z """ --'-8
x-8y+4z= O

8
 s
x, =
-8
o -S
2 -3
-3
l
-!l
4
l -8
l
-i l
Detenninantu, koja je u brojniku, razvijemo po elementima prvog retka, a onu u nazivniku
- po elementima prvog stupca:

+l 1 -8o .-8l l
Xo "" 2 l -8
l . -7
4
l -4
l -3
-8
l
4
l +l 1 -3l -7l l
5(4-56)+3(-32+0)+1(64-0) -292 73
2(4-56)-4(-12+8)+ 1,..(21-1) = _ 68 =11
5

lt
~l~
-8
o -i J

-~l
Yo -3
l
. l -8 4

Prvu determinantu razvijemo po elementima drugog retka, a drugu, t. j. determinantu su-

.stava, po elementima drugog stupca:

-4 jg ! l-sl 2 ! 1--<-7) l 2l gl l

- ( - 3) l i -~l +I l l ! 1-(-8) l 4
Yo =
-~l
2 2

-4(20-0)-8(8-1) + 7(0 - 5) -171 171

3 (16 + 7) + 1(8- l) + 8 (-14-4) - 68=68

Zo
11
= J : -3l
-3
-8
l
-!ll
' l
-7
-8 4

Prvu determinantu razvijemo po elementima treeg retka, a drugu po elementima treceg

stupca:

5 1--(-8) l 2
-8 1 4 -85 l +O

l i -8l /--<-7) l" 2l -8

-31 +4/ 42 -3,
l
.(24-5)+8(-16-20) -269 269
(-32-J) + 7(-16 + 3) + 4(2+ 12) = - 68 =68
Spomenimo jo, da svaku detertninantu moemo razvltl i po Sarrusovu
pravilu. Napisavi determinantu 6; ponovimo ispod nje njena prva dva retka. a .
zatim uzimamo tri produkta po dijagonalama s lijeva na desno i tri produkta s pro-
tivnim predznakom po dijagonalama s desna na lijevo:

9
 Moemo postupati i tako, da napiemo na desno od determinante njena
dva prva stupca, a dalje raunamo produkte kao u prvom sluaju uz istu shemu
predznaka.
Naini to!
Rijei gore navedeni sustav jednadbi raunajui determinante po Sarrusovu
pravilu.
Promotrimo sada pojedine sluajeve, koji mogu nastati pri rjeavanju ne-
homogenog sustava od tri linearne algebarske jednadbe s tri nepoznanice.
a) Neka'' je determinanta sustava 6
i sve tri determinante brojnika r:J.z!iite
od nule.
U tom sluaju ima sustav jednadbi
samo jedan sustav rjeenja x = x., y =
= Y i z =z. Kako emo kasnije vid-
jeti (vidi 3, 4 - 6), svaka jednadba
sustava predouje geometrijski ravninu
u prostoru, pa rijeiti sustav od tri line-
arne algebarske jednadbe znai geome-
trijski odrediti onu toku S, u kojoj sc
sijd;u sve tri ravnine, t. j. toku, koja
pripada svima trima ravninama, a sjeci-
te je njihovih meusc!:mih presjenica
(pravaca). U naem sluaju sve se tri ra-
:.;1. 6 vnine P, Q i R sijeku u jednoj toki
S(xo, y., Z 0 ). (Vidi sl. 6).
Tako se na pr. sijeku u ishoditu O sve tri koordinatne ravnine prostornog
pravokutnog koordinatnog sustava (vidi dalje sl. 22). Preanji primjer, u kojem
smo rijeili sustav od tri jednadbe, ilustrira ba na sluaj a), jer su u tom pri-
mjeru sve determinant~ razliite od nule, pa se tri zadane ravnine, koje. su geo-
.. ka pre d od'b
metnJS z a za d amhJe d nad.b.
z 1 sustava, SlJe s(
ku u to .ki 73 171 269
IT' "68' 6R) .
b) Neka je determinanta sustava 6 jednaka nuli, dok su determmante orojnika
razliiteod nule.
U tom sluaju imaju izrazi (a), (b) i (e) za nepoznanice x., y. i Zo nule u na-
zivnicima, dok su njihovi brojnici razliiti od nule.

lO
 Kako dijeljenje s nulom nema smisla, zakljuujemo, da zadani sustav jednadbi
nema rjeenja.
Geometrijski to znai, da se presjenice ravnina ne sijeku u jednoj toki, kao
u sluaju a), ve da su dvije ili sve tri ravnine meusobno paralelne. (Vidi sl. 7 i 8).

Sl. 7 Sl. 8

U prvom su sluaju koeficijenti od x, y i z u dvima jednadbama sustava

jednaki ili razmjerni, dok u drugom sluaju ti su koeficijenti jednaki ili razmjerni
u svima trima jednadbama. (Vidi dalje 3, 5, e).
Rijei na pr. sustave jednadbi:

l. 2x - 3y + 5z = 3
4x- 6y + l Oz = 7
x+ y+ z=-2

2. 2x- 3y + 5z = 3
4x-6y + IOz = 7
6x- 9y + 15z = - 2
Moe biti jo jedan sluaj, kad sustav jedna-
dbi nema rjeenja, iako koeficijenti od x, y i z
nisu proporcionalni. Do tog sluaja dolazimo, ako
je lijeva strana jedne Jednadbe sustava zbroj Sl. 9
ili razlika lijevih strana ostalih dviju jedna-
dbi. U tom sluaju ravnine, koje predouju zadane jednadbe sustava. sijeku
se meusobno u ni paralelna pravca p, q 1 r (vidi sl. 9)
Rijei na pr. sustav, u kojem je lijeva strana tree jednadbe zbroj lijevih strana prvih dviju:

2x- 3y + 5z = 6
x+ y+ z""2
3x-2y+ 6z = 7
-3 -5
Dobit e: x. =o-8 Y =
0 ; z.=o
Kasnije u primjeru (vidi dalje 3,6) dokazat emo, da su presjenice tih ravnina medu
sobno paralelni pravci p, q i r
e) Neka je determinanta sustava L\ i sve tri determinante brojnika jednake
nuli.
U tom sluaju dobijemo prema (a), (b) i (c)-slijedee vrijednosti za rjeenja
x., Y i Z o zadanih jednadbi

ll
 o o o
x.=o, Y=o z.=
0
Kako kvocijent ~ nema odreenog smisla, mogli bismo zakljuiti, da su-
stav jednadbi nema rjeenja. U tom su sluaju e) proporcionalni ne samo koefi-
cijenti od x, y i z, ve i desne strane jednadbi, t j. sve tri jednadbe su medu-
sobno zavisne, jer su druga i trea jednadba dobivene jz prve tako, da je ta prva
jednadba pomnoena s nekim konstantama. Podijelimo li drugu i treu jednadbu
tim konstantama, dobit emo prvu jednadbu. To znai, da nam je zapravo za-
dana samo jedna jednadba ili geometrijski samo jedna ravnina. Smatramo li,
da tri zadane linearno zavisne jednadbe predouju tri ravnine, koje se podudaraju
u svim tokama, tada moemo svaku toku te ravnine smatrati kao sjecite triju
ravnina, a to znai, da zadani sustav jednadbi ima beskonano mnogo rjeenja.
Postoji jo jedna mogunost linearne zavisnosti zadanih jednadbi. Pretposta-
vimo, da je jedna od triju zad:mih jednadbi sustava zbroj ili razlika ostalih dviju,
koje su linearno nezavisne
~a pr

Rije.~imo li ta) sustav jednnd7,bi, dobit emo opet:

xo=
o
Sl. 10 0

Kako cemo kasnije u 3, 6. pnmjer 2. vidjeti, tri ravnine P, Q 1 R, koje su

geometrijska predodba zadanih jednadbi sustava, SIJeku se u tom sluaju u jed-
nom pravcu p, imaju dakle beskonano mnogo zajedJ1ikih toaka, pa moemo
opet kazati, da sustav jednadbi ima beskonano mnogo rjeenja. (Sl. 10).
Iz navedenog vidimo, da nehomogeni sustav od tri jednadbe s tri
nepoznanice, kao i nehomogeni sustav od d_v1jc 1ednadbe s dvije
nepoznanice, ima ili samo jedan sustav rjeenja, ili uope nema
rjeenja, ili ih ima 'beskonano mnogo
I L Homogeni sustav

a"x + a,ty + a.,z =O

a,.x + a,.y + a.,z = O
a 31 x + a,,y + a.,z = O
a) Neka je determmama sustava 1). =l= O.
U tom je sluaju

o o ll
Xo ='K'= O' \'<i=--=
1). o Z o= 'K =O,

jer e u izrazima (a), (b) i (e) za x., Y i z. svaki brojnik sadravati po jedan stupac,
koji Se sastoji Samo Od nula, pa raZVIJemo }i SVakU determinantU brojnika po ele-
mentima toga nulstupca, dobit emo nulu, dok su nazivnici 1). razliiti od nule.

12
 To Je oevidno rjeenje, Jer pada u oi, da
vrijednosti Xo =O, Y = O i z, =O zadovolja-
vaju sve jednadbe homogenog sustava.

St. 11 Sl. n

Geometrijski to znai, da se tri zadane ravnine P~ Q i R sijeku u ishoditu O

Koordinatnog sustava (sl. ll).
b) Neka je determinanta sustava Ll =O
U tom je sluaju

x,=
o o o
0 Y=o Zo=-,
. o
a ti kvocijenti, kako znamo, nemaju odreenog smisla.
Ako je determinanta sustava Ll = O, koeficijenti dviju ili svih triju jednadbi
su razmjerni, a to znai geometrijski, da se dvije ili sve tri ravnine podudaraju
u svim svojim tokama, pri emu u prvom sluaju identine ravnine P i Q sijeku
treu ravninu R u pravcu p, koji prolazi ishoditem (sl. 12), a u drugom sluaju
trostruka ravnina P, Q i R prolazi ishoditem (sl. 13).
K.onano, determinanta sustava Ll jednaka je nuli, kad je jedna od triju jed-
nadbi sustava zbroj ili razlika dviju ostalih. Geometrijski to znai, da se sve tri
1ravnine sijeku u jednom pravcu q, koji prolazi ishoditem (sl. 14). Slian sluaj
!imali smo prije, kad je lijeva strana jedne jednadbe nehomogenog sustava
bila zbroj ili razlika lijevih strana drugih dviju jednadbi (vidi sl. 9), ali tada
sustav jednadbi nema rjeenja. Budui da sada sve tri ravnine prolaze ishoditem
O, paralelni pravci p, q i r poklapaju se.
U svim tim sluajevima imaju sve tri
ravnine beskonano mnogo zajednikih
toaka, pa moemo kazati, da homogeni
sustav ima uz A = O beskonano mnogo
rjeenja.

SL 13 Sl. ~4
 Na taj nain doli smo do istog vanog zakljuka do kojeg smo doli ve prije
govorei o homogenom sustavu od 2 jednadbe .s 2 nepoznanice.
Homogeni sustav od tri linearne algebarske jednadbe s tri
nepoznanice ima r)esenja razliita od oevidnih samo u tom slu-
aju, kad je determinanta sustava ll= O, i tada ih ima beskonano
mnogo.
Primijetimo jo, da zavisnost jednadbi zadanog homogenog sustava moemo
lako prepoznati po tome, to je determinanta sustava jednaka nuli, dok za nehomo-
geni sustav ll = O znai linearnu zavisnost lijevih strana jednadbi.

4. Determinante viih redova

Determinante etvrtog, petog ili openito n-tog reda, t. j. determinante, koje

rma1u etiri, pet, odnosno n redaka i stupaca. rjeavaju se na isti nain, kao i de-
termmante treeg reda, t. j. te determinante moemo razviti po elementima bilo
kojeg retka i po elementima bilo kojeg stupca. Slina je i shema pred znaka. Na pr.
za determinante etvrtog reda ta shema glasi:

+ +
+ +
+ +
+ +
5 -3 2 l l

l l -1 4
Razvijmo na pr. determinantu etvrtog reda ll
2 10 o -3 po.
-1 7 -2
elementima prvog retka.
Dobit emo:

1-11'
10
-1
o
7
'i=
=S[ J(()+ 21) + 1(-20- 3) + 4(70 +O)] + 3f1(0 +21) + 1(-4 + 3) +
+ 4(14- O)] + 2[1(-20- 3)- 1(-4 + 3) + 4(-2- 10))- 1[1(70 +O)-
- 1(14- O) -1( ~ 2 - lO))= 1390 + 228- 140-68 = 1410.

Vidimo, da se determinanta etvrtog reda razvije u etiri subdeterminante ili

etiriminora treeg reda.
Rijei za vjebu pomou determinanata sustav od etiri 1ir:.earne algebars~
jednadbe s etiri nepoznanice:

5x - 3y + 2z + u = 7
x+ y - z+4u=-5
2x + l Oy - 3u = r:
.:t- y+7z-2u=

14
 Rezultate kontrolira; uvrtenjem u zadime jednadbe "vrijednosti dobivene za
nepoznanice, pa e istovremeno opaziti, da je rjeavanje sustava od 4 i vie line-
arnih jednadbi nainom determinanata glomazan po~ao i da druge metode, na pr.
metoda jednakih koeficijenata. bre vodi cilju.
Radi toga se metodom determinanata rjeavaJu sustavi od. najvie etiri
linearne jednadbe Praktika prednost determinanata lei u drugome, a to emo
uskoro vidjeti.
Sve to smo rekli o rjeavanJU sustava od tri linearne algebarske jednadbe
s tri nepoznanice, vrijedi i za sustav od n linearnih jednadbi s n nepoznanica.
Nehomogeni sustav od n linearnih .Jednadbi s n nepoznanica
ima za bilo koje desne strane tih je.dnadbi samo jedan sustav
f)esenja x" x,, ,x", ako je determinanta sustava razliita od nule.
Za Li= O taj sustav nema rjeen) a. ako su determinante u brojni-
cima izraza za nepoznanice razl~ite od nlde, odnosno ima bes-
konano mnogo rjeenja, ako su te determinante jednake nuli.
Homogeni sustav od n ltnearmh algebarskih jednadbi s n
nepoznanica ima rjeenja razliita od oevi.dnih (x, =-0, x, = 0, ..... ,
x" =O) samo u tom sluaJu, kad je determinanta sustava tl.= O,
i tada ih ima beskonano mnogo.
Daljnje pnmjene raunanja determinantama nalazimo u analitikoj geometriji,
kao to pokazuju slijedei pnmjeri
l. Napii jednadbu pravca,. ko11 prolazi dvjema zadanim tokama T,(x" y,)
T.(x,, y,)
' Znamo opu jednadbu pravca
Ax +By +e= O Pravac prolazi tokom T,(x" y,), dakle
Ax, + By, +e= O takoer tokom T,(x., y,), dakle
Ax, + By, +e= O
Dobili smo homogeni sustav od tri linearne jednadbe s tri 'nepoznanice
A, B i e. Da taj sustav ima rjeenja razliita od oevidnih, nuno je i dovoljno
da je determinanta sustava ~ = O
Dobijemo:
x y
x, y,
l x. Y
~
},
l = o
a to je traena jednadba pravca kroz dvije zadane toke. Da se u to UVJeruno,
oduzmimo od elemenata drugog retka elemente prvog retka, a od elemenata treeg
retka elemente drugog retka. Kako emo kasnije vidjet~ (vidi dalje svojstvo 7)~
time se vrijednost determinante ne mijenja.
Dobijemo:

x,~x y, ~ 6f = 0

Sada razvijemo tako

l x. -x, y, --y, O l
ureenu determinantu po elementima treeg stupca.
Dobijemo: (x,-x)(y,-y,)- (y,-y)(x,- x,) =O
ili - (x- x,)(y. -y,) +
(y- y,)(x.- x,) = ~

15
Odatle

a to je poznata jednadba pravca kroz dvije zadane toke./

2. Napii uvjet, koji moraju ispunjavati koeficijenti triju pravaca

A,x + B,y + C, = O
A 0x+ B,y +G, = O
A,x + B,y + e. = O

da se ti pravci sijeku u istoj toki T ( x, y).

Da taj sustav od tri jednad?be s dvije nepoznanice x i y sveerno na homogeni
sustav, stavimo:
X y
x=z y = z , gdje je Z =t= O

Uvrstimo li te tako zvane homogene koordinate u zadane jednadbe, i po-

mnoimo li jednadbe sa Z, dobit emo homogeni sustav

A ,X + B, Y + C,Z = O
A,X + B,Y + C,Z =O
A,X + B.Y + C.Z ~O
Sada stavimo da je determinanta sustava t1 = O, pa dobijemo traeni uvjet

l
l A,
A,
A,
B, C,
B,
B,
G,
G,
=0
.

3. Napii jednadbu krunice;, koja prolazi trima zadanim tokama T,(:x:.,y,)~

T,(x., y,) i T,(x,, y,).
Znamo opu jednadbu presjeka stoca

Ax' + Bxy + Gy' + Dx + Ey + F = O

{vidi Repet. elem. mat., IV, 12), koja predouje krunicu za G= A i B =O,
te njena opa jednadba glasi:

A(x2 +y2) +Dx +Ey +F=O Krunica prolazi tokom T., dakle
A(xr +yi)+ Dx,+ Ey, + F =O takoer tokom T,
A(x~ + y~) +Dx,+ Ey, + F =O i tokom T,.
A(x; + y~) +Dx,+ Ey, + F =O
'
. Dobili-smo homogeni sustav od etiri jednadbe s etiri nepoznanice A, D,
E i F. Taj sustav ima rjeenja razliita od oevidnih A == O, D = O, E = O i F =O,
ako je determinanta sustava 6 =O, t. j. ako je

lt!
 x2 +yz X y
x2l +Yi Xt Y
x. y, =0
X~ +y~
Xi+ y~x. Y
To je traena jednadba krunice kroz tri zadane toke.
Ako te tri zadane toke lee na istom pravcu, krunica se reducira na pravac,
pa njena jednadba ne moe vie sadravati lanove s x i y. Briemo li stoga prvi
redak i prvi stupac u determinanti, dobit emo uvjet da tri toke T., T, i T 1
lee na istom pravcu

:: ~: l =o
l x. Y
Razvijemo li determinantu, koja predouje jednadbu krunice, na pr. po
elementima prvog retka, dobit emo etiri subdeterminante treeg reda, a svaka
od njih dat e po tri subdeterminante drugog reda. Ukratko, dobit emo jednadbu
krunice kroz tri zadane toke u obliku glomaznog izraza, koji se ne da zapamtiti.
Sad vidimo glavnu praktiku prednost determinanata: pomou determinanata
moemo mnoge dugake i sloene formule prikazati u jednostavnom, kratkom i
preglednom obliku, koji se lako pamti.
Izraunaj za vjebu jednac,tbu krunice, koja prolazi tokama T, (2, 3), T,(!, l)
i T. (--2, 4). (Rezultat: 3x' + 3y' + x - 17y + 10 = 0).

5. Svojstva determinanata

Na kraju navedimo nekoliko najvanijih svojstava determinanata. Veina tih

svojstava jasno slijedi iz nae diskusije o determinantama i navedenih primjera.
l . Determinantu moemo razviti po elementima bilo kojeg retka i bilo kojeg
stupca. Uvijek dobijemo istu vrijednost determinante.
2. Determinanta ne mijenja vrijednost, ako zamijenimo retke determinante
:kako dolaze, stupcima kako dolaze, ili, drugim rijeima, ako determinantu zaokre-.
nemo za 180 oko njene glavne dijagonale, t. j. dijagonale koja ide od lijeva na
desno.
To svojstvo slijedi iz svojstva l.
3. Determinanta je jednaka nuli, ako su svi elementi jednog retka ili stupca
nule. Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, u kQjem
su nule, dobit emo nulu, jer e se svaka subdeterminanta mnoiti s nulom.
4. Determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo meusobni poloaj dvaju
susjednih redaka ili stupaca.
To svojstvo slijedi iz sheme predznaka za raunanje determinanata, jer ele-
menti susjednih redaka ili stupaca imaju protivne predznake. -

Na pr. zamijenimo li u determinanti l~~ _? -~ 1 + = 117

.meusobni poloaj prvog i drugog retka, dobit emo:

l
-4
2
5
o
-1
3 -!1 = - 117.

2 B. Apsen: Repetitorij vik matematike - Dio IU.

17
 l
~ 5. Determinanta je jednaka nuli, ako tma dva jednaka retka ili stupca. Da to
dokaemo, pretpostavimo, na pr., da su u determinanti dva prva retka jednaka.
Razvijemo tu determinantu po elementima prvog retka. Neka 1e D njena vrijednost
Sada zamijenimo meusobni poloaj jednakih redaka 1 opet razvijemo determi-
nantu po elementima prvog retka. Obzirom na svojstvo 4. detetrninanta e pro-
mijeniti predznak, pa emo dobiti - D za vrijednost determinante. Prema svoj-
stvu l. mora biti :

D =- D, a odatle je 2D. =Oi D = O.

6. Imaju li svi elementi jednog retka ili stupca isti faktor, taj faktor pripada
itavoj
determinanti pa ga moemo izluiti, t. j. postaviti ispred determinante.
Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, koji
sadri taj stalni faktor, svaka subdeterminanta bit e pomnoena tim faktorom,
pa je jasno da ga moemo postaviti ispred itava razvoja determinante.
Na pr.

~: l = -
a, -2b,
a. -2b. 2 1 :: :: e,
l a, -2b. Cs aa ba Ca

7. Determinanta ne mijenja svoje vrijednosti, ako elementima jednog retka

(ili stupca) pribrojimo pripadne elemente kojeg drugog retka (ili stupca) eventualno
pomnoene bilo kojom konstantom.
Da dokaemo to svojstvo determinante, pomnoimo na pr. elemente drugog
retka deterrninante

a" au au l
l a., a a ..
a., a .. a ..

s nekom konstantom ex, pa ih pribrojimo pripadnim elementima prvog retka.

Dobijemo au+ oca., au+ Otaul =

l au
a.,
au
a ..
Razvijemo li tako dobivenu determinantu po elementima prvog retka, vidjet
emo, da je moemo prikazati u obliku zbroja dviju determinanata izluivi prema
svojstvu 6. konstantni faktor ex:

=
l
a" au a,.
au au au
a., a a..
l l
+ ot a., a..
an a.. aa..
a., a.. aaa
.. l =

dnlga determinanta jednaka je nuli prema svojstvu 5., jer ima dva jednaka retka~

a11 a,.
l
~

l Uu
a., a..
Uta a,.
au
a .. a to je zadana deterrninanta.
 Na Jill. ~oaimo li sve elemente treeg stupca. determiDIIAte

l
l
-4
2
5 -1
o3 -15
3
= 117

s -2, JN1 pri brojimo li ih elementima prvog stupca, dobit emo. opet

+ (-1)
l
2
-4
5
+s. (-2)
+
. (-2)

3. (-2) -l
3
e
1 -1
-1! - t~ -~3, = J 17
Posljednje sedmo svojstvo determmanata prua nam mogunost da znatno
pojednostavimo rjeavanje determinanata.
Postupak se sastoji u tome, da pribrajajui, ili oduzimajui elemente jednog:
retka (ili stupca), koje u sluaju potrebe mnoimo s nekim istim brojem, od pri-
padnih elemenata drugog retka (ili stupca), nastojimo u jednom retku (ili stupcu)
sve elemente osim jednoga svesti na nulu, pa po tom retku, odnosno stupcu.
razvijemo determinantu.
Primjeri
t. U primjeru na str. 9 imala je determinanta sustava zadanih .jednadbi oblik:

ll= 4
2 -3
l -7
l l
1l -8 4

Izraunajmo sada njenu vrijednost na jedni>stavniji nain. U tu svrhu pomnoimo sve ele--
mente prvog retka s - 2, pa ih pribrojimo elementima drugog retka.

DobijeJOO:
.6. = o2 -3
7
-8
-9
l
4
l
1t

Sada pomnoimo elemente treeg retka s -2, pa ih pnbrojimo elementima prvog retka;

o0 ' 13 -7,
A"""
l 1 -8
7 -9
4

Determinantu razvijemo po elementima prvog stupca

A= l
1
13 _
7
-71
9 =-ll7 + 49 =-!!.
Jasllo je, da bismoprw i drugu operaciju mogli izvditi .istodobno.

elementima prVog retka pri brojimo. elemente treeg retka

=
l 5
l -7
-6
l -t
4 -5
4
l =

19
elemente drugog retka pomnoimo s {-5), a zaum s ( +6), pa ih pril;lrojimo elementima prvog.
odnosno treeg retka

= lo .
~ --=;~
36 -:21
l~
l = -l
l 36
-38
~21
19
l= ~
3 Izraunajmo na t_aj jednostavniji nain determinantu sustava jednadfbi navedenih u pri-
m,eru na str. 14:

5
l
2
l
-3
t
lO
-l
2
-l
o -3 =.
7, - 2 -
l
! ~'- 11 i82 7
-l
l
10
6
-l

svojstvo 7)
o
o
o JI
26

+t li -l
lO
6
(svojstvo l)
-3
91-l=
2 6 - so
l 72
10 61 7 o

(svojstvo 7)
-l
o
o
87
80
91 =+l 172
50
(svojstvo l)
871 = 5760- 4350
80
= 1410

6. Operacije s determinantama

a) Mnoenje determinanata
Pravilo za mnoenje dviju determinanata drugog reda moemo ukratko for-
mulirati ovako :
Mnoi elemente prvog i drugog retka prve determinante redom s elemen-
tima prvog stupca druge deterrninante, rezultate mnoenja pii u obliku stupaca.
pri emu pribroj elementima tako dobivenog prvog stupca elemente drugog stupca,
Drugi stupac traene deterrninante produkta dobit e na isti nain zbrajajui
stupce nastale mnoenjem elemenata prvog i drugog retka prve determinante
s elementima drugog stupca druge determinante. Prema tome, mnoenje dviju
determinanata drugog reda vri se ovako:

aubu + a.,bl
a,.b,. +a b
11 11

Na slian nain mnoimo dvije determinante treeg reda:

a,, bu bul
a,.
a., l b"
b.,
b,.
b,.
b,.
b..
b..
=
'

+ a,.b .. + a.,bu + a.,b,. + aubu aubu + aaibu + aubu

l
a11b,, a"bu
.-a ..bu + a,,b .. + a.,b., a ubu + ab,. + a ..b.. a..b.. + a.b.. + a..b..
a,.b" + a,.b" + ab.. a.,b,, + aubu + aub aubu+ aubu + aubn
b) Kvadriranje determinanata
Uzmemo li u gore navedenom izrazu za umnoak dviju determinanata drugog
reda, da ~u deterrninante identine, t. j. da je

::!0
4obit emo formulu za kvadrat determinanata drugog reda:

Dobili smo takozvanu simetrinu determinantu, u kojoj su jednaki elementi,

to lee simetrino spram glavne dijagonale.
Izraunaj na isti nain kvadrat determinante treeg reda. Rezultat e opet
biti simetrina dcterminanta.
Primjeri
l.
l~ ~ l l~ ~ l l =
26+4-8
36+58
2. 7 + 4 9
3 . 7 + 5 . 9
l- l
-
44
58
~~
""
l
2. 7
9
151'
10

251 130
39 391
13 -25.
- 169 = 4225.

7. Matrice

Svrstamo li m n elemenata u pravokutnu shemu, koja ima m redaka i n stu-

paca, dobit emo pravokutnu tablicu, koja slui izvorom razliitih detemunanata,
pa se zove matrica.
Dok se determinanta stavi izmeu dva vertikalna pravca, matrica se stavi
izmeu dva para pravaca. Matrica sama nema numerike vrijednosti,. jer je samo
pregledno napisan sustav izraunatih veliina, obino koeficijenata jednadbi. De-
terminante dobiveoe iz matrice zovu se njeni minori ili subdeterminante.
Na pr. iz matrice

l ~:
moemo dobiti tri determinante ll drugog reda uzastopce izostavljajui jedan od
stupaca, pri emu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji neposredno
slijedi iza izostavi jenog:

cl A, Al B,
e, A, A, B,
Navedimo jo jedan primjer.
Kako emo kasnije vidjeti iz formuje (27a), koordinate vektorskog produkta
dvaju vektora

a = axz + ay} + azk

b =b) + by} + bzk

21
'iesu determinante_drugog _r~da, koje se dobiju na gore navedeni naift_~ matnce.

'llako, da.dobijemo:

-+-
axb= la Y
by
-+ -+
= (ai z - azb) i + (azbx- a"bz) j + (a,.by- ,aYb") k
Rangom matrice zovemo broj, koji je jednak najviem redu determinante
te matrice, koja se ne pretvara u nulu. Prema tome, ako je rang matrice jednak p,
tadasesvedeterminante reda (p+ 1)-ga te matrice pretvaraju u nulu, ali po-
stoji bar jedna determinanta reda p, koja je razliita od nule.
Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadbi zadanog sustava
Na pr. neka je zadan sustav od tri linearne homogene jednadbe s etiri
nepoznanice
A ,x + B ,y + e ,z + D,t = O
A,x + B,y + e.z + D.t = O (a)
A,x + B.y + e.z + D,t = O
Matrica sastavljena od sviju koeficijenata tog sustava glasi:

A=
A,
A,
B,
B.
e,
e. D,
D,
l
l A. B. e. D,

Iz te matrice moemo na gore navedeni nain dobiti etiri determinante

l
III. reda:

,6, =l B,
B,
B.
e;. D,
e. D,
e. D, l; =l 6

e,
e.
e.
D,
D. A, l =l D,
A. ; 6.
D, Aa
D, A,
D. A, B,
B,
A, B,
l
e. l
A, B,
64 = l As
A. B, G,
B, e.
Ako je-tri rang matrice A, t. j. ako su sve determinante 6." 6 1 , 6 1 i 6., r~.:.
ite od nule, ili bar jedna od njih razliita od nule, tada gornji sustav (a) jednadbi
.ima tri linearno nezavisne jednadbe, koje daju jedno odreeno rjeenje sustava.
Gore navedena matrica A drugoga je ranga, ako je bar jedna od triju determi-
nanata, koje izlaze iz matrice izostavljanjem jednog retka i stupca; razliita od nule.
Ona je, konano, prvog' ranga, ako je determinanta, koja izlazi iz matrice A izo-
stavljanjem jednog retka i dvaju stupaca, razliita od nule.
esto se govori i o rangu determinante, ako je determinanta razliita od nule
rreda n-toga; njezin je rang jednak njenom redu, t. i- n.
 ; 2. VEKTORI U PROSTORU VEKTORSKA ALGEBRA

t. Openito o vektorima i skalarima

PGd vektorom razumijemo veliinu, koja je odreena

l) svojom apsolutnom vrijednou ili modulom, ili duljinom izraenom nekim
mjernim brojem,
2) smjerom (pravcem) i
3) smislom.
Vektor prikazujemo u obliku strjelice i
<lznaujemo ga malim slovom sa strj~licom, na

predouje njegovu apsolutnu vrijednost lv l =v,

a nanesena je u nekim odgovarajuim jedinica-
-
pr. v. Duljina strjelice, koJa prikazuje vektor,

Sl. 15
ma (sl. 15).
Svaka usmjerena veliina jest, dakle, vektor, na pr. sila, pomak toke, brzina,
ubrzanje. Veliine, koje su odreene samo svojim mjernim brojem, pozitivnim ili
negativnim, zovu se skalari, na pr. temperatura, gustoa, masa, radnja i t. d.
Vektori u ravnini ve su nam poznati, govorili smo o njima u I. dijelu Repeti-
torija prikazujui kompleksne brojeve u obliku vektora. Znamo, takoer, zbrajati
i oduzimati vektore. Pri oduzimanju vektora pamtimo, da je vektor razlike

a
Sl. 16

uvijek uperen prema minuendu. (Vidi

sl. l 6 i l 7).

Sl. 18
#6
Sl. 19
U daljnjem izlaganju govorit emo
o slobodnim vektorima, t. j. o vekto-
rima, koji nisu vezani na jednu toku;
pa ih moemo usporedno, pomicati
(translirati).
---+
:Prema tome, jednakost a = b znai dva jednaka i usporedna vektora istog
smisla (sl. 18), dok-;=- b znai, da su ti vektori pro'tivnog smisla (sl. 19).
Primijetimo jo, da umnoak skalara m i vektora v, t. j. mv predouje vektor,.
---+ -
kojiima smjer vektora v, kojemu je apsolutna vrijednost m.lvl =mv, t. j. m puta

23
vea od .'l', i koji ima za m > O smisao vektora v, odnosno protivni smisao za m< O.
(Sl. 20).
Iz toga slijedi, da svaki vektor v moemo prikazati kao umnoak duljine v
toga vektora i jedininog vektora ili orta v,, kojemu je duljina, t. j. apsolutna vri-
jednost [vol= l, pa je

1' = 'll .... (l)

(Vidi sl. 21 ).

Sl. 20 Sl. 21

Iz posljednje jednakosti slijedi da Je

'if (2)
"V.--
- 11

jedinini vektor dobiJemo tako, da zadani vektor podijelimo i nje-

govom apsolutnom vrijednosti.
Poloaj vektora u prostoru odreujemo obino pomou prostornog pravo-
kutnog koordinatnog sustava.

2. Prostorni pravokutni koordinatni sustav, koordinatne osi ravnine

Za odreivanje poloaja toke u prostoru sluimo se obino pravokutmm

koordinatnim sustavom. Taj sustav ine tri meusobno okomita pravca, koji ne
lee u jednoj ravnini. To su koordinatne osi X, Yi z. One se sijeku u jednoj
toki O ishodi~tu koordinatnog sustava.

,..,.. .,.. ...: ~

+Z
?T(A.Ij.Z)

_) :z . ."-x
1 ~!'

+X iz
Sl. 22 Sl. 23

24
 Za predoivanje poloaja i smjera vektora u prostoru uzima se t zv. desni
koordinatni sustav prikazan na slici 22.
Taj sustav zove se desni, jer koordinatna os +X prelazi u koordinamu os
+ Y okretanjem na desno, t. j. u smislu protivnom gibanju kazaljke na satu. Na
isti nain prelazi os + Y u os +Z, a os +Z u os +X. Oznaimo li na slici 22 s
+ X koordinatnu os + Y, a s + Y koordinatnu os + X, dobit emo l i j e v i koordi-
natni sustav.
Kako dva pravca, koji se sijeku, odreduju jednu ravninu, koordinatne osi
X, Y i Z odreuju tri meusobno okomite koordinatne ravnine: hori-
zontalnu XY i dvije vertikalne: ravninu YZ, koja je ispred nas, i ravninu XZ,
koja je sa strane. Te tri ravnine dijele prostor u osam dijelova - aktanata. Po-
loaj svake toke T u prostoru posve je odreden s tri koordinate apscise x, ordi-
nate y i aplikate ili kote z (sl. 22). Kao svaki geometrijski lik imaju koordinatne
ravnine i osi svoje .jednadbe.
Kako se vidi iz slike 23, za sve toke, koje lee u ravnini XY, uvijek je kota
z= O, pa je
z = O- jednadba koordinatne ravnine XY.

1z slinog je razloga

y =0 jednadba ravnine XZ
x=O jednadba ravnine YZ

Os X je presjek koordinatnih ravnina XY i XZ, kojima su jednadbe t = 6

y =O, pa je

; : gl jednadba osi X

Do istog rezultata dolazimo uoivi, da je za sve toke na osi X. y = O i

z= O.
lz slinog je razloga

z=O jednadba osi y

x=O
x=O jednadba osi z
y=O

3. Komponente vektora. Njegova duljina i smjer

SvakoJ toki T( x, y, z) prostora moemo dodijeliti )edan vektor spojivi prav-

cem tu toku T s ishoditem O koordinatnog sustava. i orijentiravi taj pravac
prema toki T (sl 24) Taj vektor r zove se radijvektor, jer izlazi iz ishodita O.
DulJina spojmce OT Je njegm.m apsolutna vrijednost l rj = r, a njegov smjer i
smisao odreen je kutovima ex, ~ i y, to ih vektor zatvara s koordinatnim osima
+X, + Y i +Z. Ti kutovi raunaju se od pozitivnog srrusla koordinatnih osi i
primaju vrijednosti od O do 180.

25
 z Iz pravokutnog trokuta O TT' (sL 24)
imamo:
r = OT' +z'
.a kako se iz pravokutnog trokuta.i OMT'
vidi, da je
OT' = x +y,
dobijemo vanu formulu;za.~dliljinu ra-
r,=yj dijvektora

r = + Vx + y + z (3)

Ta formula daje istodobno udalje-

Sl. 24 nost toke T(x, y, z) od ishodita
O. To je prostorni Pitagorin pouak.
Iz pravokutnog trokuta OMT slijedi (kut OMT je pravi kut, jer je os Y
okomita na desnoj poboki paralelopipeda, dakle je okomita. na svakom. pravcu,
koji lei u toj poboki)
. (.j. y
COSI"=-
. r

Na- isti nain dobijemo iz pravokumih trokuta ONT i OPT

cos y = rz
X
COS O t = -
r
ili uzevi u obzir formulu (3) dobijemo konano:

cos oc = -X. = --;;:=;;==:::;;:::===:

X

r +Vx"+y"+z"
cos~=~-=- y
r +Vx'+y"+z' (4)
z z
cos y = .- = -:--;-;::::;;===;;==~
r + Vx" + y + z'
:ro su takozvani kosinusi' smjera vektora ili openito oilo kojeg
prostornog pravcL
--Kvadriramo li i zbrojin;w li izraze (4), dobit emo vanu vezu izmedu kosi-
nusa:smjera:vektora; odnosno pravca:
x +y+-z
cosoc + cos~ + cos"y = x
+ y
+z ' 1

ili
cos'a + cos~+ cos'y = l (5)

2G
 Iz te formule vidimo, da je jedan kut, na +Z
pr. cos y = V l-cos'oc-cos'[3 odreen, ako
su poznata druga dva kuta oc i [3. Ostaje ne-
odreen samo predznak kosinusa, a to znai
samo neodreenost smisla, a ne smjera, jer
prema slici 25. imamo
cos y = cos(l80- y) =-cos y
Negativni predznak bilo kojeg kosinusa
smjera vektora pokazuje dakle, da dotini kut
lei u drugom kvadrantu.
Iz slike 24 vidimo, da radijvektor r rasta-
vljamo u njegove skalarne komponente tako,
da konstruiramo pravokutni paralelopiped; ko-
jemu je jedan ugao toka T, dijagonala radij-
Sl. 25
vektor r, a bridov1 su skalarne komponente
tog radij vektora r;

Uzmemo li u obzir formule (4), dobijemo

TX = X = T ' COS 0C l
rY = y = r cos ~ skalarne komponente vektora r (6)
rz = z = ,. cos y

Skalarne komponente svakog radijvektora jesu koordinate nje-

gove krajnje toke.
Primijetimo, da emLl u daljnjem izlaganju skalarne komponente vektora
jednostavno nazivati komponentama vektora.
Da dobijemo i \'ektorske komponente radijvektora r, uvedimo osnovne
jedinine vektore: i na osi X, 1 na osi Y i k na osi Z, pri emu je

Iii= l, Iii= -
Iki
Tada su prema slici 24 i formuli (l);

pa radij vektor r !J ts erno obino u obliku geometrijske sume:

r=xi+y]+zk (6a)

27
 Na pr. r = 2 i+ 2j- k predouje radijvektor,: kojemu krajnja toka T ima
koordinate_(2, 2, -1), pa su r" = 2, rY = 2 i rz = -l-njegove skalarne kompo-
..... -+ -+

neot e, dok su r" = 2 i, r" = 21 i rz = - k njegove vektorske .komponente.

Prema formulama (3) i (4) moemo lako ,izraunati duljinu vektora i
k u t o v e oc, [j i y, to ih. ta i vektor zatvara s koordinatnim _osima:
Prema (3) r = + V4 + 4 + t= 3
2
Prema (4) cos 17. = 3 = 0,667
2
cos [j= :r= 0,667
l
cos y = - 3 =- 0,333

Proba prema (5)

cosat+ cos[j + cos"y = 0,667' + 0.667' + 0,333 =

= 0;445 + 0,445+ O,IIO = 1,000
Konano. dobijemo:

17. = 4810'
f3 = 4810'
y =.180- 8340' = 9620:
Sve raune'vrimo,~naravno, logaritamskim raunalom.
Analitiki.izraz (6a) za .vektor

rr= xi +Yi+ z k
ima'tu veliku'1>rediiost;-:-tose zbrajanje, odnosno"oduzimanje .vektora napisanih
u tom obliku. svodi . na jednostavno algebarsko zbrajanje, odnosno odtizimanje
njegovih istoimenih komponenata, jer su komponente svakog vektora projekcije'
tog vektora u smjer koordinatnih osi, pa_ sve istoimene komponente im'aju isti'
'smjerr- smjer dotine koordinatne osi.
-+
r, = 3i-5j+ 6k
r, = - 4i +j - 2k

r, +r 1 = - i - 4j +4k
r,-r,= 7i-6j.+8k

lzrau~aj
- -
za viebu duljinu'i. smjert_t.: j; kutove a; ~_i
.
vektora zbroj rs i razlike' rd:
y,~zadanih~vektOI'Il --
r, i_j~aitaltoder

28
 Uzmimo sada vaan poseban sluaj. Neka je zadani radijvektor jedinini, t.j.
7 = + Vx + y +z'= l. Tada prema (4) imamo:
X= COS Ot
y =cos [3 (7)
z= cos.y
To znai: ako je vektor jedinini, tada su skalarne komponente
'toga vektora njegovi kosinusi smjera.
Iz toga slijedi: ako hoemo da nekom pravcu u prostoru dodije-
lima smjer, dovoljno je da mu dodijelimo jedinini vektor.
Primijetimo, da taj pravac ne mora prolaziti ishoditem koordinatnog sus-
tava, jer se njegov smjer ne e promijeniti, ako ga paralelnim pomakom prenesemo
u ishodite.
-+
Kako prema (2) jedinini vektor v., koji pripada zadanom' vektoru . v, dobi -:o
-+ -
jemo tako, da v podijelimo s njegovom duljinom.v, bit e jedinini.radijvektor

- r x-+ y: z-
ro = -r = -r1 +-J+
r
-k,
r

pa je cs = ..2...,
r
cos (3 = 1:.., cos y = ..:_, a to su nae formule ( 4).
r r

)(

Sl. :>.6

Uzmimo sada da zadani vektor d nije radijvektor, t. j. ne izlazi iz ishodi!ta

koordinatnog sustava, ve polazi iz toke A(x" y" z,); a svrava u toki B(x.,
y.,z,). (Vidi sl. 26).
x,
Dodijehmo toki A(x" y" z,) radijvektor a, kojemu su komponente y,, a
{ z,

toki B(x., -y,, z,) radijvektor b

- {x,y,, t. j. dodijelimo tokama A B vektore
z,

a = x,i + y,j + z,k

(a)
b.= x,i + Yl + z,k
 Iz slike 26 vidimo, da je vektor d razlika vektora b 1 -;, t .. j . . :i= b:-; (vidi
taKoer sliku 17), pa iz jednakosti (a) slijedi:

d= b-a= (x,-x,) J+ (y,-y,)j -+ (z.-z,) k (8)

d"= x,-x,
Prema tome vektor d ima komponente dy = y . - y,
ld.=z.-z,
njegova duljina prema (3) glasi:

d=+ Vd+ d+
7 . d X ll

ili obzirom na (8)

(9)

Ta vana formula daje takoer meusobnu udaljenost dvij'll toaka_

A(x., y" z,) i B(x., y., z,) u prostoru .
.....
Kosinuse srni era vektora d dobijemo prema (4) :

d x.-x,
cos ot = __!!
d
= ---;--
d
d y,-y,
cos ~ =-2= :____,..::__ (lO)
d d

cos y =-
dz _z,- Z 1

d - d

-
Primjer. Odredi dubinu i smjer vektora d=AB, gdjeje A(3,-2,6) i B(-1,0,--4),

Prema (8) -{d"=-1-3=- 4

d dy= 0+2= 2
dz = - 4 - 6 = - 10

pa je d =-4i + 2j- JOk

Prema (9): a=+ vc-4>" + (2)' + <-10)' = v16 + 4 + ,oo= vno = IO,Ps
4
Prema (10): cos O! = - = - 0,365
10,95
2
cos 13 = 10,95 = 0,183
-10
COS'(= I0, 9 S = -0,913

Proba: cos' 01 + cos'f:l + cos"-y = 0,133 + 0,033 + 0,834 = J,OOt

Konano Cl= 180"-6840= 11120'
i3 = 7930'
y = 180- 24 = 156

30
 4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora

Svaka grana matematike ima svoje simbole ili formule za izraze, kOJI est()
doiaze. Ve smo u srednjoj koli nauili (a + b), (a + b), (a + b) (a- b)
i t. d., pa se posve mehaniki sluimo tim formulama. Tako i vektorska algebra ima
svoje simbole, koji nam izgledaju u prvo vrijeme tui i nerazumljivi, iako nisu
nita kompliciraniji od gore navedenih. Uzrok je tome samo taj, to nemamo do-
voljno. vjebe u raunanju s tim simbolima: Zadatak je svakoga, tko studira yiu
matematiku, da mu simboli vektorske algebre budu bliski i razumljivi, tako da
se moe njima sluiti kao s obinim algebarskim' formulama.
Najjednostavniji od tih simbola jest skalarni ili unutarnji produkt
dvaju vektora a i b.
....... .......
Oznaka skalarnog produkta: (a b) ili jednostavno a b, pri emu drimo
uvijek na pameti da je to skalar!
Pod skalarnim produktom dvaju
vektora razumijevamo umnoak dulji-
na tih vektora i kosinusa kuta izme-
du njih:

- Prema slici 27 skalarni produkt vektora

~
a i b _glasi, dakle~

..............
a b = a b cos 'P (ll) Sl. 27

Primijetimo, da skalami produkt moe biti i negativan, i to k.ad kut, to ga

meusobno zatvaraju vektori a i b, le1 u II. ili III. kvadramu.
Kako skalarni produkt moemo napisati i u obliku

a b = a . b cos <p = b . a . cos <p (ll a)

moemo ga obzirom na slike 28 formulirati i ovako:

Skalami produkt dvaju vektora jednak je umnoku duljine jed-
nog vektora i duljine projekcije drugog vektora u smjer prvoga.
Iz (Ila) slijedi:

a b
ba = b . cos <p = -a- ab = a cos <p =
--
a b
b (12)

/b
~ ( q,
!-. --bcosf.... ....: :
....................... (l .. o ................ -

Sl. 28 SL 29

31
 To znai: da dobijemo duljinu projekije jednog vektora u smjer drugoga,
4ovoljno je podijeliti skalami produkt vektora s duljinom tog drugog vektora.
-+
Ako je jedan yektor jedinini, na pr: vektor b =b., pa je b.= l, tada skalami
produkt prema (ll) prima oblik:

a b. = a. cos ? = a cos q;; (12a)

~
a to je prema slici 28 duljina projekcije vektora a u smjer -
vektora b. Prema tome:
da odredimo duljinu projekcije jednog vektora u smjer drugoga, moemo postu-
-
pati i. tako, da izraunamo skalami produkt prvog vektora i jedinikog vektora,
koji pripada drugom vektoru (vidi dalje primjer l).
Kao .karakteristian primjer za skalami produkt navedimo radnju A; to je
ni stalna sila S na putu s.
Znamo da je radnja umnoak puta i projekcije sile' u s.mjer puta, pa prema
slici (29) imamo:
t
A = s S cos cp = S s cos cp = prema (l l) = S s

Radnja stalne. sile je clakle skalami produkt vektora sile i vektora pomaka.
Ako je cp = 90, t. j. ako je smjer sile okomit na smjer puta, radnja A =O,
jer je cos 90 = O.
Prvi posebni sluaj.
Neka su vektori meusobno okomiti: a l. b, t. j. cp
_,. _,.
- = 90
Prema (ll): a b == a b cos 90 = a . b . O= O
C zmimo obratno: neka je skalami produkt dvaju vektora jednak nuli:

...........
a b = a b . cos cp =O
Kako je a =f: O i b =f: O, mora biti cos cp = O, t. j, cp = 90, odnosno 270,
Slijedi praktiki vrio vano pravilo:
Da su dva vektora meusobno okomita, nuno je i dovoljno,
da je. :njihov skalarni produkt jednak nuli .
.Pada u oi razlika izmeu skalamog produkta dvaju vektora i produkta dvaju
brojeva. Posljednji je jednak nuli kad je jedan od faktora jednak nuli, dok se ska-
lami produkt ponitava osim toga i u sluaju, kad su oba vektora meusobno
okomita.
Posljedica
-+-_,.. _.,-J-.
ij=ji=O
.-.~ ~~

fk=kj=O (13)

ki=ik=O

jer su osnovni jedinini vektori meusobno okomiti (vidi sl. 24).

32
 Drugi pqseb~i siuaj.

b
Neka.su vektori.;i koli near ni; t: j. meousobnoparalelni!ili'lee na istom
pravcu, i neka su istog smisla,::_t.j; kut <p.= O. Prema:(IJ) imamo:

---
a b =a .b cos O = a .._b (14)

Skalarni produkt dvaju paralelnih yekt.ora istog smisla jednak

je umnoku njihovih duljina.
Ako.su kolinearni vektori protivnog smisla, kut cp= 1800, pa je

a b = a b cos 180 = - a . b

t. j. jednak je negativnoj vrijednosti umnoka njihovih duljina.

Posljedica
Neka su vektori a i b jednaki, t. j. b = a.
Prema (14) imamo:

a a = a = a a = a ( 15)

Skalarni kvadrat vektora jednak je kvadratu njegove duljine.

Odatle slijedi:

i i= i l'= l

j j= J = l'.= l (16)
_,.2
k k= k = l'= l

Skalarni kvadrat je'dinikog vektora je l.

Za skalami produkt vrijedi:
1. Zakon komutacij e,
jer je prema definiciji skalarnog produkta

b a = b a cos 9 = prema (ll) = a b

2. Zakon distribucije
C"ako se dade pokazati da je

(a + b) . (e + d) = a e + b e + a d + b d (17)

Prema tome je na pr. ,,

2 __....2 ~- __,.
la,]J) =a 2(a b)+ b =prema (15) = a:_,2(a b)+ b = (178.}
= a 2ab cos cp + b

3 B. Apsen: Repetitorij vitle matematike - Dio III.

33
 2 2
-+ -+
(a+ b} (a-~}= a - b =prema (15) e= a~- li (17b)

Izrazimo sada sk8larni produkt dvaju vektora pomou komponenata tih.vektora ..

--
Traimo a b, gdje je

a = ai + al;i + a.k
--+ --i"'
-
-+ -
b = b,.i + byj + b,.k

- ......
Kako za skalami produkt vrijedi zakon distribucije, izmnoimo skalarno.
izraze za a i b prema formuli (17), pri emu skalarne komponente mnoimo obino.
kao brojeve, a jedinine vektore mnoimo skalamo:
-+_. __..._. __,._...,.
a b =a" b,.( i i)+ a" b,.(j i) + a.b"(k i) + a,.by(z" j) + a::Aii j)+ a.b"(l!j) +'
........ __. -..~ ---""-+
+ aA(i k) + a) 2 (j k} + aA(k k)
Uzevi u obzir da je prema (13)

j i = k i = ....... =jk=O
a prema (16)

iz'=jj=kk=
dobijemo:

(18)

Skalarni produkt dvaju vektora jednak je zbroju produkata

istoimenih skalarnih komponenata tih vektora.
Na taj nain rauna se obino skalami produkt dvaju vektora .

......
Na pr. za a=5i-3j+7k
b= i - 2j- 8k -
a b= 5 l + (- 3) (-2) + 7 . (- 8) = 5 + 6-56 = - 45
Kut dvaju vektora

Prema (ll): a b = a - b cos q>

a b
Odatle cos cp=- (19)
a-b

34
 Kosinus kuta, to ga meusobno zatvaraju dva vektora, dobi-
jemo tako, da skalarni produkt tih vektora izraunavi ga, podije-
limo s _umnokom duljina tih vektora.
-+-+
Na pr. trai se kut, to ga meusobno zatva;aju vektori a i' b, gdje je

a=- i+2j-3k

b=-5i+ i+6k
Prema (19), (18) i (3) imamo:

- t . ( - 5) +2 l- 3 6 ll ll = _ __!..!.__ = _o 3 n
CO$ ql = vJ +4 +9
1
o V25 + J + 36 = - \114 V62' = - V86s
o 29,5 '

~.== 68, odnosno rp== 180- 68 = ~ 0

....
- Poseban
l bol =bo=
,sluaj: Neka su a
l, tada prema (19):
1 11 jedinini vektori, t. j. l a. l= a.= l i

a. b.
cos <p = - - - = a. b. (l9a)
1 1

To znai: ako su vektori jedinini, njihov skalarni produkt daje

neposredno kosinus kuta, to ga ti vektori meusobno zatvaraju.

Navedimo nekoliko primjera za primjenu skalarnog produkta.

Primjeri

l. Odredi projekciju vektora a = 6 i - JO j - 8 k u smjer vektora b = 2 i + j - 2 k.

Prvi nain prema (12) i (18):

.. . ..
DulJina traene proJekciJe: e =
6 . 2 +e- o) . 1 + <- 8) . <- 2) =
V4 + 1 + 4
= 12- 10 + 16 =.!..!! = 6
V9 3 -
Drugi nain prema (2), (12a) i (18):

b, =
2i+j-2k
V4 + t + 4
- =- i
2-+
3
+ -j--
J-+
3
2 ....
3
k (a)

e = 6 . 2- lO. _J_ +8.2 = 4 - lO+ 16 = 6

3 3 3 3 3 -

Time smo dobili samo duljinu projekcije vektora -+

a u smjer vektora -b .Da dobijemo kom-
, -
-
.
,ponente toga vektora u smjeru koordinatnih osi, uoimo da taj vektor lei na vektoru b, pa irna
iste kosinuse smjera i da su komponente jedininog vektora b kosinusi smjera toga vektora.
 Prema (6) i obzmm na (a) dobijem.. :

Cx = e coscc = 6 ~ = 4 ; cy = r cos (3 ={; + = 2 i Cz= r CS );. = i (- +) = - 4

c=4i+2j-4k

Do ist"g rezultata moemo doi jednostavnije prema formuli (1!:

~
e =e bo
- =
(2~
6 -i +-j-- k
1- 2~) ~
= 4 i+ 2j- 4 k
- -
3 3 3

2. Dokai da su dijagonale romba meusobno okomite.

Smatramo dviJe stranice romba kao yektore a i b (narii siiku !). Tada su dijagonale romba
vektori a -1 b i a - b. Izraunajmo skalami produkt tih dijagonalnih vektora:

:a+ b)(a-b) = prema(l7b) = a'-b' =O,

_jer su u rumbu_ stranice jednake (b = a).

Dokazali smo, da Je skalami produkt d1jagonalnih vektora jednak nuli, dakle su ti .vektori>
t. j. dijagonale romba, meusobno okomite.
3. Izvedi pomou skalamog produkta kosmusov. pou ak.
Oznaimo dvije stranice zadanog trokuta (sl. 30) ka_o vcktore a i b. Tada odgovara treoi
stranici e vektor e = a - b
Kvadrirajmo skalamo taj izraz. Prema (qa) imamo:

e = a'- 2 (a b) + b'
Prema (ll) 1mamo
e' = a' - 2ab cos r + b'
ili .e'= a' + b' - 2ab cos y

a to je kosmusov pouak za stranicu e trokuta. z

l

.
~-- /
: r2

~
'l

t
-<
Sl. 30 Sl. 31

4. Zadane su etiri toke u prostoru B( l. -2, 3), ;1(4,- 4; -3), D,2, 4, .l) 1 C(S, 6, 6).
Izraunaj duljinu d projekcije vektora AR u smjer vekti>ra CD.

36
 Prema (8):

-
A B.= ( l - 4) i.+ (-2+4)j + (3 + 3) k = -3 i+ 2j + 6k

CD= (2-8)i + (4- 6)j + (3- 6)k - = -6i-2j-Jk

Prema. (12) j (18) :

AB CD - J (-6) + 2(-2)+ 6 (-3) + 18-4-18 .4

d=. =- ~ .. = = -""~
1C 1
7
V36 + 4 + 9 V49
d= .i.
7
s:
--
Izraunajkut, to gameusobno zatvaraju raspolovnice ravnine

Dodij elimo raspolovnicama radiivektore r 1 i r" pa traeni kut odredimo kao kut tilfvektont
(sl. 31).
XZ i YZ.

Prema slici 31:

.__,. ~ __,.

Prema {19) i {l S}:

---
r1

=j+
=i+ k

10+0 1+11
cos <? = lfl+l Vf+1 = 2

5. Vektorski ili vanjski produkt dvaju vektora

To je drugi vrlo vani simbol vektorske algebrc.

Vektorski produkt vektora a i b oznauje se s

--
[a b] ili a X b
pri emu pamtimo, da je to vektor.
Pokaimo, to se razumije pod duljinom;
Sll}jerom i smislom toga vektora a x b (sl. 32) - -
Duljina je vektora a x b, t. j.

-
Ja x' bl= a. b. sin cp (20)

--
Smjer je okomit na ravnini, koju odre-
duji.l. vektori a i b.
- Smisao je odreen pravilom desne ruke (palac je vektor, koji'stojPna'prvom
Sl. 32

mjestu, kaiprst - drugi po redu vektor, srednji prst pokazuje tada smisao.
Vektorskog produkta) ili pravilom desnog vijka, ili desnog koordinatnog sustava-
(vidi sl. '22).

37
 Pravilo. ~esne ruke jasno pokazuje, da vektor b xa ima protivni smisao od
~ -+'
vektDra ax b (vidi sl. 32) t. j.

bxa=-axb -
Za vektorski produkt ne vrijedi dakle zakon komutacije.
Iz definicije vcktorskog produkta slijedi, da je

r ]er je prema (20):

i xj =k

duljina vektora i x j;

.;.,o,.....:--~~-- -~-Y ii X j l= l sin 90 = l,

__. J
~ ~ nJegov smjer je okomit na ravnini XY, ima
dakle smjer osi Z, a smisao je uperen prema
gore (pravilo dPsne ruke ili desnog koordina-
tnog sustava), a to je osnovni jedinini vektor
Sl 33
k (sL 33).
Dakle

1 X J= k
(2la)
ali: ]Xi=-k

Iz istog razloga

(21 b)
kxi=-1

(2lc)

Konstruiramo li paralelogram, kojemu su stranice ll t b (sl. 32), tada je {'>Qvr-

ina toga paralelograma

S= a h =a b s1n ? = prema (20) = l a X bl

t. j. duljina vektorskog produkta numeriki je jednaka povrini paralelograma,

kejemu su stranice duljine vektora, koji ine vektorski produkt.
Odatle slijedi, da svakom omeenom dijelu ravnine moemo dodijeliti vektor,
ako rub toga dijela ravnine orijentiramo.

38
 -ll
s

r
Sl. 34 Sl. 35

Prema tome; trokutu moemo dodijeliti polovint~ vektorskog produkt!\, jer

povrina trokuta iznosi samo polovinu povrine paralelograma (sl. 34), a povrini
S.u.slii 35~vektor kojemu je duljina 1Sl= S, pri emu
S pomou pravila desnog
vijka lako odreujemo smisao vektora. .
Kao primjer za vektorski produkt nave-
___,.
diincfmoment sile F obzirom na toku O (sl. 36).
Tvrdimo,. da je moment jednak vektor-
skom produktu vektora poloaja r i vektora
__,.
sile F, t. j.
_.
M= r :< F.
Znamo, da je moment sile obzirom na to- r
ku jednak umnoku sile F i kraka d, t. j. o..
.tf
A1 = F . d = prema sl. 36 = F r . sin rp, -r-;y'
/

-
a to je apsolutna vrijednost vektorskog pro-
dukta r x F, jer je
Sl. 36

lM l = M = lr X F l= prema (20) = r F 5in tp

Iz toga slijedi; da moment sile obzirom na tok.u moemo prikazati u obliku

-+
vektora M = r x F (sL 36).
Primijetirno, da i spreg sila moemo predstavitii kao vektor, kojemu je apso-
lutna vrijednost jednaka momentu toga sprega, smjer mu je okomit na ravnima
sprega, a smisao je odreen pravilom desnog vijka.
Prvi posebni
Neka su vektori a i b
Tada prema (20):
--
sluaj

meusobno okomiti, t. j. !ll = 90

... -+
l a X b .1 = " b sin 90 = a b

39
 Ako su vekto"ri 'me~usobno okomiti, apsolutna vrijednost OJl,-
hovog vektorskog produkta jednaka je umnoku nj.ihovih duljina.
Drugi posebni ~luaj
Neka su vektori k-olinearni, t. j. paralelni, ili neka lee na istom pravcu.
U tom je sluaju qr = O ili 180", pa prema .(20) imamo:

-+

la X b l = a b sin O = O.

Vrijedi i obrat:
-+
Iz l a X b l= a b sin O = O slijedi, da uz a =f= O i b =f= O mora biti ~ =O
ili 180
Prema_tome je za (jl~='O ili 180

axb=O (23)

Da su dva vektora meusobno paralelna, nuno je dovoljno,

da je njihov vektorski produkt jednak nuli.
Posljedica
Kako pod jednakim vektorima razumijevamo vektore iste duljine, istoga
smjera i istoga smisla, jednaki vektori su
prema (23):
meusobno -
paralelni, pa za b = a imamo

axa=O - (24)

Vektorski kvadrat vektora jednak je nuli.

Prema tome

ixi=O
jxj=O (25)
- -+
k X k= 0

Za vektorski produkt
I. ne vrijedi zakon komutacije, jer je, kako smb ve vidjeli,

bXa=-aXb (26)

pa vektorski produkt nema svojstva komutativnosti, koje je skalarni produkt jo

sauvao.
2. vrijedi zakon distribucije

(a+ b) - X (e+ d) =a X e+ b X e+ a X d +b X d (26a)

40
 Prema tol'!'le je Pia pr. vektorski kvadrat

(a + b) X (a+ b) =.a X a +b X a + Q X b +Ir x t prema (!4)

__,.
(26) = 0 - a X b+ a X b+ O= O
-+
a (a- b) X (a+ b) =a X a - b X a+ a x b - b X b=
(26b)
= prema(24)-i(26) =a X b+ a X b= 2(a X b)

Budui da za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, pri vektorskom

mnoenju ne smijemo,mi~enjati redoslijed faktora!-
Izrazimo vektorski produkt dvaju vektora pomou njihovih komponenata.
U tu svrhu izmnoimo vektorski vekwre

-+
a = a) + ayj + a.,k
_,.
b = b,J + byj + b.,k
uzev~i u obzir, da za vektorski produ'kt vrijedi zakon distribucije (2oa):

_,.
+ ayby(j X j)+ aA/k X j) + axbz(i X k) + a:,bz(j X k) + a.bJk X k)

Uzevi u obzir formule (21) i (25) dobijemo:

_,.
11 X b= O+ a;bx(-k) + azbxj + axbyk +O+ azby(-i) + a:cbz(- j) + aybz i+ O
ili

Taj izraz za Yektorski produkt moemo napisati u obliku determiname

k
(27a).

jer, razvijemo li determinamu po elementima prvog retka, dobijemo

--+-
= .- -
i ( aybz- azby) +j ( a;bx- axbz) + k ( axby- a:,bxJ
- 1
= prema (27) = -
a X b
(.vidi takoer l, 7. Matrice).

41
 Primjer

-.. _.
;ni vektorima' a. l b, pri_ emu je
- -
Izrauna; auljinu i kosinuse smjeraivektorarc:= a1x b i dokai, da je_ taj vekto~ okOmit
. --

a= i-2j+ 2k -
---l
Prema_ (27a):

--- l
c=a xb =
3
'i
i1 -2 k2
2-6
=i(12-4)-j(-6-6)+k(2+6)=8i+ 12j+Bfl -
e=,; X bl=+ V64 + 144 + 64 = vm = 16,5
8
cos O( = 16,5 = 0,485

12
CO$~= , = 0,727
16 5
8 .
cos y = 16,5 = ~

Proba: ocos' o: + cos' [:l + eosy = 0,235. ~ o;S29 + 0,235 :' 0,999 ..:...: l
~-+-+ .-.....~

Da dokaemo, da je vektor e = a X b okoriiit na vektorima a. i b, izraunajmo sblarne

-+ _..,.. ~ t-to
produkte'vektora e i a,~a-zatim e i b.
Prema (18) imamo:

e a== 8 l + 12(- 2) + 8 2 =:8-24 + 16"" O

e b = 8 3+. 12 2 + 8(- 6) = 24 + 24-48 = O

_..,. -+.-+
'Kako su oba skalama produkta"'jednaka~nuli;':Vektor:c:'stoji"okomitp navektorima a,i:b, a
-to.namj('poznato:prema definiciji smjera vektorskog produkta (vidi<sl. 32).
Kut -dvaju vektora
Iz {20)

la X b
-l = a b sin cp
slijedi

(28)

Kut dvaju vektora moemo dakleiizraunati i iz njihova~vektorskog produkta.

42
 Poseban sluaj

Ako su vektori jedinini, t. j. l a, l =a, = l i l bol - =b,= l, tada prema (28):

sin 'P = la 0 X bo l (28a)

t. j.apsolutna vrijednost vektorskog produkt:a dvaju jedininiti

vektora jednaka je sinusu kuta, to ga meusobno:zatvaraju ta dva
vektora.
Odredimo na pr. kut vektora

lJ= - 1 + 2j-3k
b= -5i + j+ 6k

kOJI smo u primjeru na str. 35 ve odredili pomou skalarnog produkta, pa smo dobili cos t=
l= -0,373.
Prema (27)

= k (- 5 + 14) + 3 ( 5 j + 7 j) = l 5 i + 21 j + 9 k

Prema (28) i (3):

V22s + 441 + s1 ~47 Vffi47

szn
'~' =
V1+4+9V2s-'-1-!-36
= -- =
1462
-
86s
= 0,862 = O 92 9
VO,ili
Proba: sin 2 'P + cos cp = (-0,37})' + (0,929)2 = 0,138 + 0,862=

<p== 68 ih

Primjeri za pnm)enu vcktorskog produkta.

1. Izvedi vekwrski sinusuv pouak za trokut.
Stranicama a, b, e zadanog trokuta ABC dodije-

limo vektore a, b i e (sL 37).

_....,.
Kako je prema slici e = a -b, meemo pisau
da su jednaki i vektori Sl. 37

e x a =(a- b) x a
ib
exa=axa-bxa=axb

Dakle: e x a a X b

Odatle: l ex a l l ;x 1:1 /
ik pr11rna (Xl) shct 37:
 e a sin {3 = a b sitcy
Odatle: b :e = sin ~ : siny

-
:Primijetimo, da brno
torski s a.
doi' -
do istog rezultata, ako jednakost e = a - b pomnotimo vek"

2. Izvedi vektorski Heronovu formulu za povrinu S trokuta.

Budui da povrini trokuta odgovara polovina vektorskog produkta vektora ll j b, imamo.

prema sl. 37:

ili, ako ohic strane te jednakosti kvadriramo.

Odatle prema (20) slici 37:

s =_!_(a
4
. b. smr? =...!...
4
a'b' sm=r

Pomnoimo li tu jednakost s 4 i uzmemo li u obzir da je sin' 1 l - es'y dobijeMo

4S2 = a'b'- a'b' cos'y

ili prema (ll)
2

4S = a'b'-(-;;)
2 (a).

Prema (17a) znamo da je

(-;_-;r = a 2 -2(a b)+ i> 2

ili
e' =a~- 2(a b) + ~
jer.de prema slici ( 15)

Oda ile
-
a - l (-a~+ b 2
b =2: - e')

U v!~ tenje ,u (a) daje:

4S 2 = a 2 b'-_!_ (a'
4
+ b'- e')''
ili

44
 Uzmemo li u obzir da Je

l (a + b)'- e' (a + b + e) (a + h - e)
all +2 (a' + b' -e') = z . = 2

l - . e'- (a- b)' (e +a- b) (e- a + 6o)

d-T(a'+b'-c')= =
2 2

i uvedemo li oznaku
a+b+e=Ls
tada jednakost (b) prima oblik
l
4S' = 2s (2s- 2a) (ls- 2b) (2s- lc)
4
S= Vs(s-a)(s-b)(s-c)

a to je Heronova formula za povrinu trokuta.

3. Zadana su d:: vektora

a= 5i-3j+k

b=- i+2j-4k

Izrauna} povrinu S paralelograma, kojem_u su stranice zadani vektori. Kako je apsolutna

vriJednost vektorskog produkta numeriki jednaka povrmi paralelograma, ijc su stranice vektori
a i b, zadatak se svodi na odreivanje duljine vektorskog produkta a i b

-; X b= ~-f + ~ -! l = i ( 12 - 2) - j ( - 20 + l) + k (l 0 - J) = l Q i + 19 j+ 7 k;

s=,-; x hi= Vtoo + 361 + 49 = V5T0 = 22,6

4 lzraunaj povrinu S trokuta kome su stramce vekton.

a= 2i+j-3k
._,.
b=~ i+5j-4k

Znamo da povrini trokuta odgovara rolovina vektorskog produkta, pa 1e

Prema (27a)

. . -l
...... _,.
aX b=
l i
-1
~
k
-3
5 -4

45
 Prema (3)
JaxbJ =VlP+II'+IJl=lllf3

S=_!_!_VJ
2

5. Odredi duljinu projekcije vektora a = 3 i - l2j +k na vekl<>t d = b X e, gdje je

b=2i+3j-2k

e = 4 i+ 2j + 4k
Prema (27a):

d=bX;= i-: -;1

2 J-2
l 4 2 4
=i(I2+4)-J(8+S)+k(4-12)=16i-16j-Sk

Prema (12) i (18):'

-+-
ad 3-16+(-12)(-16)+1(-S) 48 + 192- 8 232 29
aa = ---;J = V256 + 256 + 64 VS76 =24=3

6. Zbroj vektora poliedra

Pokazali smo, da svakom omeenom i orijentiranom dijelu ravnine moemo

dodijeliti jedan vektor; kojemu je apsolutna vrijednost jednaka vrijednosti te povr-
ine, a da se trokutu moe dodijeliti polovina vektorskog produkta (vidi sL 34).
Dokaimo stavak: Dodijelimo li svim pobokama zatvorena poliedra vektore,
koje orijentiramo prema vani, tada je zbroj tih vektora jednak nuli.
Najprije pokaimo da taj stavak vri-
jedi za tetraedar. Neka iz jedne toke K
prostora izlaze tri vektora_.a:-b;e. Spo-
jivi pravcima krajeve tih vektora, dobije-
mo tetraedar KABC (sl. 38), pri emu
je BA= a-b, a BC= e-b.
Sada dodijelimo svakoj poboki te-
traedra vektor, koji je okomit na toj
poboki, a usmjeren je u prostor izvan
tijela tetraedra.
Kako svakom trokutu odgovara po-
lovina vektorskog produkta, dodijelili smo
na taj" nain pobokama tetraedra slije-
dee vektore :

l ~ ~
poboki KAB vektor T (b x a)

l->
KAC " l (a X e)

46
 poboki KBC vektor ) (e X' b)
2
- --
l -+ - -
ABC " 2 -[(e-b) X (a-b)]

}~ .... -+ ---..--+---+--+--+ ...... -...--+

Zbroj vektora =2 (b X a +a X e +eX b+e X a- b X a- e X .h +
-+ ........ l .--.. -+ -+ --.
+b X b =T (a X e - a x e + 0) = O

Jasno je, da taj stavak vrijedi za svaki zatvoceni poliedar, jer svaki poliedar
moemo rastaviti dijagonalnim ravninama u tetraedre, za koje .. vrijedi dokazani
stavak. Vektori, koji pripadaju nutarnjim pobokama tih tetraedara, ukinut e se.
pri zbrajanju, jer' e imati istu duljinu i isti smjer, ali suprotni smisao, pa e ostati
samo zbroj vektora vanjskih poboaka poliedra, koji je jednak nuli.
Moemo poi jo dalje i proiriti taj stavak na bilo koju zatvorenu zakrivljenu
plohu, na pr. kuglu, aproksimirajui je poliedrom, kome su poboni dijelovi tan-
gencijalne ravnine kugle. Ako broj tih poboaka tei u beskonanost, teit e povr-
ina svake poboke nuli, pa zbroj vektora dS, koji odgovara tim pobokama, pre- -
lazi u integral uzet po itavoj povrini S zatvorene plohe, pa je

fis=o (29)
s

7. Viestruki produkti vektora

Razlikujemo vie oblika produkata od tri, odnosno etiri vektora.

a) Umnoak skalarnog produkta dvaju vektora i treeg vektora

(a b) e

-- -
Kako je (a b) skalar, taj viestruki produkt triju vektora
koji ima smjer vektora e, duljinu a . b . cos o:p e i smisao vektora e, ako je
(a b J > O, odnosno protivni smisao za (a b) < O.
predouje

- vektor,.

b) Trostruki skalarni produkt. Uvjet komplanarnosti triju vek-

tora
Pod trostrukjm skalarnim produktom razumije se skalami produkt vektorskog
produkta dvaju vektora i treeg vektora, t. j. izraz oblika

(a X b) e= skalar

Prema (ll) i obz1rom na sliku . 39 imamo:

(a- X b) e = la - l
X b e cos ~ji = prema (20) =a b sin <p e cos lj! (30}1

47
 :Tvrdimo) da: je trostruki sblarni produkt numeriki
---
pipeda, kojemu su bridovi vektori a, b i e.
jeduk obujmu paralelo-

--
a><b
Iz slike 40 slijedi:

.... :,..,--- ~:...-......-.....,.

".

.......... ,.,'.........
.,.
--..."
.... ','
'

'
~~or:.::::L..~---a-!!!:"',;. ,,

Sl. 39 SI. 40

Obujam paralelopipeda V = B . H = a h H = a b sin tp . e cos tj!, a to

je ba izraz (30) za trostruki skalami produkt.
Ako su sva tri vektora komplanarna, t. j. lee u istoj ravnini, obujam para-
lelopipeda, a dakle i trostruki skalami produkt jednak' je nuli. Iz istog je razloga tro-
struki skalami produkt jednak nuli, ako su dva vektora, koji il ni ulaze, jednaki.
Tako je na primjer
--. ~~ ~

{a X b)h=O
Iz toga slijedi:
Da su tri vektora komplana.rna, nuno je i dovoljno da je njihov
trostruki skalarni produkt jednak .nuli.
Jasno je, da se obujam paralelopipeda, pa prema tome i vrijednost trostrukog
skalarnog produkta ne e promijeniti, ako za osnovku paralelopipeda uzmemo
koju drugu plohu toga tijela, jedino bi se mogao promijeniti predznak dobivene
vrijednosti, jer, kako znamo, za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije.
T z toga razloga moemo trostruki skalami produkt pisati i u obliku

---
(a b e)
Izrazimo sada trostruki skalarni produkt triju vektora pomou njihovih kom-
ponenata.
Dobijemo:

= { (aJA - --
aA) i -t- j ( azbx- a,.hz) + k (a" bY - aybx) } (ex i + cyj + c,.k) - =
= prema (18) = ( a"bz- azby)cx + (azb:x- axbz)cy + (axby- a"b,)c 11
a kak~ taj izraz moemo napisati u obliku determinante, dobijemo konano:

(31)

Znamo da determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo meusobni po-

loaj njenih dvaju redaka, pa se dakle njen predznak ne mijenja, ako nainimo
redom dvije takve zamjene.
Prema tome obzirom na (31) dobijemo:

......
(a X b) e= (b x e) a= (e X a) b= (a b e) (3la)

To znai: ciklikom permutacijom triju vektora ne mijenja se njihov trostruki

skalarn1 produkt.
Vrimo li bilo koju drugu permutaciju vektora, trostruki skalami produkt
...........
miJenja predznak. Na pr. (a x b) e = - {b X a) e.
P~ i m j e r i za primi enu trostrukog skalarnog produkta.
1. Izrau naj obujam paralclopipeda, kojemu su bridovi vektori a (l, O, 4), b (2, -3, 5) i\
e (5, -2, -3) [If zagradama su naznaene komponente vektora].
Prema (31):

(~~X b) e= l
5 -2
V= l
2 -3
o '31
~ = -1(-10-9)-4(-15 + 4) =

~ 19 + 44 = 63

2. Dokai da toke A(4, 5, -l) ; 8(2, 3, l) ; C(-5, -6, 4) i D(3, O, -8) lee JJ jednoj
ravnin1. .
Zadatak rijeimo tako, da spojivi pravcima jednu zadanu toku s ostalima, na pr: toku A
s tokama B, C i D, dodijelimo tim spojnicama vektore pa izraunamo trostruki skalami produkt
tih \'ektora.
Prema (8):

AB = (2-4) i+ 0-5)j +(l + ll k

AB =- 2 i - 2; + 2k
Na isti nain dobijemo:

AC = - 9 i - ll j + 5k
AD=-i-5j-7k
Prema (31):

(AB AC AD) 1 =~
-1
=lT
- 5 -7
; l -21-~ -1~ -~l-
-1 - 5 -7
= - 2 [(77 + 25)-(63 + 5)-(45-11)] =
= - 2 (102 - 68 - 34) = 2..

4 B. Apsen: Repetltorij v!OO matematike - Dio Ul.

49
 Trostruki skalami produkt vektora jednak je nuli, dakle su vektori komplanami, pa zadane
roXe.A;B,Ci D lee u jednoj ravnini. .
3. Izraunaj obujam tetraedra, kojemu su vrhovi u tokama. A(2, -3, S); 8(6, -2, S);
C(4, O, S); D(3, -2, 10).
8
Kako je obujam tetraedra (pramide) jed~ak H, a osnovki B tetra~dra odgovara kao '
3
.l l
ttokutu samo vektorskog produkta, iznosit e obujam tetraedra 6" trostrukog skalarnog
2
produkta, t. j.

Dalje pOSlupamo kao u predaniem zadatku:

AB = 4i
..:.,.
-- +J
......
AC= 2i +lJ

AD= i +i+ 5k

V, = -6l - AC
{AB - AD}
- = -l
6
'14,2
l
3l o
J
O
s =6
l 5(12-2) =lS
3

e) Trostruki vektorski produkt

To je vektorski produkt jednog vektora i vektorskog produkta dvaju drugih
vektora, t. j. izraz oblika:

-
a x (b X e)

Jasno je~ da:ieto vektor, pa ako ga QZDII

..... -+ ..... -+
im o s p, a vektor b X 'e s d, dobit emo

__,.
p= a X d
Sl. 41
gdje je ii.= b X e. -
Iz definicije smjera vektorskog produkta iz slike 41. slijedi, da je.

p l. na a i d,

-+ ................ -.
a kako je d okomit na ravnini vektora b i e, .lei trostruki vektorski produkt P u
toj ravnini.
Da izvedemo tzraz ia trdstruki vektorski produkt, uzmimo pravokutni kQoo
ordinatni sustav XYZ taka~, da os X padne u smjer .vektQra;: a os Z - u smjer
-7 +--+ l
vektora d, pa e os Y leati u ravnini vektora b i e (sl. 41).
 Tada je

(b,.= O, ,er b lei u ravnini XY) (a)

e= e; (cy =cz= O, )er e lei u OSI X)

lzraunajmo vektorski produkt b x e = d .

d= b XC= l ~xex

Sada traeni trostruki vektorski produkt poprtma jednostavniji oblik:

~ X -e) =a- x 'd=

a X (b - 11~'
--->
= -aJibJFi + a,bvCxJ
Dobivenom izrazu pribrojimo 1 od tog izraza oduzmuno vektor axbEi
Dgbijemo:

Odatle
~~ --+ -+ --+
a (b X e)= axex(b) + b>.j)- ci (axbx + a.b,) (b)
Prema (a) imamo:

.....
(b. +by]) =p, jer je b, = O
..........
cxi=e, jerje e,=c,=O

(axbx + ayby) =a b, )t:r Je b,= O

UvrtenJe u (b) daje traem Izraz za trostruki vekwrski produkt

-il>-+-+
a X (b X e}= b(a c)-'-e(a b) (32)

Na pr. za a=-2i+3k

b=-4i+i-Sk

, = 7i-6j+ Sk

51
imamo:

cr ~(b x e)= (-4 i+ j - 5k)(7 + 12+ 24) -(7 i - 6j + 8 k)(- 4-2 -IS)=
=(-4t+J-5k). 43 +(7i-6j+ 8k)21 ==- 25i-83j-47k

Na isti nain rauna se trostruki vektorski produkt zadan u drugom obliku: '

(ax b) X e=b(a e)-a(b e/ (32a)

Za na primjer dobijemo:

(a X b) X e= (-4i +j-Sk) 43-(t-2j + 3k) (-'74) =

=-98z-IOSJ+7k

Sada moemo izraunati skalami . produkt vektora trostrukog vektorskog

produkta:

a[b Y (e X d))= prema (32) = a[e (b d) - d (b e))=

=(a e) (b d)- (a d) (b e) = skatar

a fb X (e X d) J= (a e) (b d)- (a d) (b e) (32b)

d) etverostruki skalarn1 produkt

To je skalarni produkt dvaju vektorski h produkata, t. j. izraz oblika:

(a X b) (e X d) = skalar

Oznaivi a X b s p, dobijemo:

(a X b) (e. X d) =p (e x d) = prema (31a) -e (p X d) =

= -e { ( a X b) X d } = + e {d X ( a X b )} = prema (32) =

=e{a(d b)-b(d a)}= (e a) (d b)-(c b} (d a)

ili

(;;xb) r7xd)=(;-;) (bd)-(b-;) (;d)=l(:~ (~~~ (33)

(a d) (b d)
a to nam je ve poznata formula (32b). Prema tome

(axb) (exd)=a[bx(cxd)] ' (33a)

52
 Na pr. za a= i - 2j + 3/e
b= - 4 i +i-Sk

c=7i-6j+Sk

d=2i+5j+k
dobijemo prema (33)

(a X b) (e x d) = (7 + 12 + 24) (- 8 + 5 .:.._ 5)- ( - 28 ~ 6 - 4t) (2- JO+ 3)

= - 43 . 8 - 74 . 5 = - 714

e) C:etverostruki vektorski produkt

(a x b) X (e X d) = oznaimo (a x b) s e = e x (e x d) = prema (32)

= e ( e d) - d (e e) = uvrstimo (a x b) mjesto e = e [(a X b) d J-

-d[(axb)e)= prema(31a) =e(abd)-d(abc)
- ---
(a X b) X (ex d)= e (a b d) - d (a b e) (3-4-)

Za etverostruki vektorski produkt moemo dobiti i drugi izraz, ako ozna-

im()

cxd=f

( a X b) X (e X d) = ( a X b ) X f = prema (32a) = b ( a j) - a (b j) -

= b [a (e X d)]- a (b (e x d)] = b (a e d ) - a (b e d)

(a X b) - --- -
x (ex d) =b( a e d)-a(b~--
e d) (34a)

Izjednaimo li desne strane formula (34) i (34a), dobijemo:

c(a b d)-d(a bc)=b{a e d)-a(b e d)

Prvi lan lijeve strane predouje vektor u smjeru e, drugi lan - vektor u
smjeru d, prvi lan desne strane - vektOr u smjeru b, a posljednji lan -.vektor
u smjeru a.
z te jednakosti moemo izraunati jedan od tih vektora, na pr. d:

-+ -+-+
-d = (bed)-
___ a+ -(acd)-+'
____ b + (abd)-+
___ e
(abc} (abc) (abc)

53
 1z tog izraza -vidimo, da je vektor d rastavljen u tri komponente u smjeru vek-
_.,.. -+~ -+
t~ra.a, b i e.
Primjer.
Izraunaj etverostruki vektorski produkt za vektore navedene u pn~hedniem pnmjeru za
tttverostruki skalami produkt:

(a X b) x (e X d) = prema (34a)

-+
= ( -4 i + j - 5 k) . 7 7 - ( i - 2 j + 3 k)(- 42) = - 266 i - 7 j - .259k

etverostruki vektor-ski produkt moe biti zadan i u_ drugun oblicima:

a x [b x (e X d)] = prema (32) = ---

a X [e (b d) - d (b e)) =

=(bd) (axc)-{be) (axd)

a X [ ( b x e ) X d J= prema ( 32 a) = a >d-; ( b d) - b ( e d )) =
.....
=(b d) (a. X e)-(e d} (a X b)

Navedene formule za viestruke produkte imaju veliko znaenje, jer daju

mogunost svesti sloene izraze vektorske algebre na jednostavne osnovne izraze,
koji se lako rjeavaju i raunaju.

8~ Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici

Upoznavi glavna pravila vekrorske algebre, moemo lako shvatiti osnove

vektorske analize. Do sada smo prouavali vektore konstantne duljine, smjera i smi-
sla. Meutim, est je sluaj da zadani vektor a nije konst;mtan, nego da ovisi o nekom
-
parametru t, na pr. o vremenu, t. j. a je neprekinuta funkcija parametra t: a (t).
Budui da se s promjenom parametra t mijenjaju i komponente a"; i aY i a~
vektora a (t), one su takoer funkcije od t, pa je

-a (t) = a,Jt) i+ ay(t} j+ a.( t) k (a)

....
Dobije li parametar t prirast !!.t, promijenit e se i vektor a (t} za L\ a =
~ ~ . ~

=a (t+ !!.t}- a (t}, pa derivaciju vektora a po parametru t moemo definirati

54,
slino derivaciji. skatarne funkctje, t. j. kao limes kvoci1enta diferencija !; ,
-+
kad
D.t-0:

a:(tJ =da= lzm ~~a= lim a (t+ ll t) - a {t)_

dt L\.t-+0 ll t !\.t--+0 ll t
-
Vidi sl. 42.
Pravila zaderivaciju zbroja 1 produkata vektora takoder su ista kao i za ska-
larne funkcije, samo pri deriv1ranju vektorskog produkta treba paziti na' redo-
slijed mnoitdia.

d _,. da
-(Ca)=c- (35}
dt dt

Sl. 42

d ..... --+ - db da db --+ da

-- ( a X b )
dt
=a X -
dt
+ -dt X b = a X -
dt
- b X -
dt

Iz pravila za deriviranje zbroja vektora slijedi, da derivaciju vektora a(t).~

t: l ve k tor d a mozemo
dt, prema ( a) ptsau
u o bl'k
1 u;

Spomenimo jo derivaciju jedininog -

vektora a,( t), t. J. vektora, koji ima
stalnu duljinu l a. {t} l= 1,. ali'promjenljiv smjer, jer je i jedinini vektor a 1 (t)
--+ -

funkcija parametra e.
Znamo, da je skalami kvadrat vektora jednak kvadratu nJegove duljine, t. j

Deriviranje daje:

2 (_.a.Tt
, dao) =0
ili
-da.
a.-=0
dt

55
 Skalarni produkt dvaju vektora Jednak je nuli, dakle su, vektori meusobno
OkOmiti, t. j.

Ja,
--l. a .
dt

Vektor, kop predouje dertl'aCiJU Jedtninog .vektora tit ope

nito svakog vektora konstantne duljine, okomit je na tom vektoru.
Geometrijski je taj stavak posve ,asan: kratnia toka vektora stalne duljine
' -~

opisuje pri promjeni parametra t kughnu plohu\ vektor ~: ima dakle sm,er-tan-
gente na kuglu, pa je okomit na tom vektoru.
Kao primjere 'Vektora, kpji ovtse o parametru, i to o vremenu t; navedtmo
vektore brzine i ubrzanja.
Neka se toka M giblje po krivuljt i neka se u asu t nalazt u poloza1u AJ,,
a u i':asu (i+ :.r) u poloaju M, (sl. 43).
Poloaj toke na krivocrtno} staZI po~ve JC odreden,. ako odaberemo vrstu
nuitoku O i zadam o radtjvektor r iz O prema tOJ tok L Ako je poznat rad ti' ekwr r
kao funkcija vremena t, gibanje toke, J'e tt me posve odreeno. Poloaj toke moe
se odrediti t tako. da se staza gibanta utvrdi geometnjskim putem, pa se put s, to
ga je toka prevalila od poetne toke .\1., kn,uhe. prtkae kao funkcija vremena r:

s = f(t)
Neka tokama ./VL i lH, odgovaraJU
radi)l:ekton poloaia r (t) t r (t + :lt J,
pa ;e

.:J.r = r(l + :.r}-r[l)

Sl. 43
lVtdt sl. 43)

dr , t:. r
Brzina toke M u asu t 1e vektor v (r) = r' (t) =- = i1m - ~?te 1e
dt -6,,.....ollt'
......
11r
!u srednja brzina za vri1eme !lt.
- ' - -...... .
Vektor brzine v (e) ima smjer tangenre na srazu gtbanja
' toke, pa ozn.a1rno

li s !ls luk M,M, krivulje, a s t 0 jedinini vektor u smjeru tangente, moemo

vektor brzine prikazati u obliku

il.s - ds ...
V (l) =hm-' lo=- l =V lo (a)
At_,.Qil.t d1
 Tu je dds =v (t)= v duliJna vektora brzine v (t) u
t '
asu t (vidi.,sl. 43)

Deriviramo li' vektor brZine v (r) po vremenu t, dobit emo ubtzaflje-:~?(i}

u toki M,
Prema (a) i obzirom na (35) dobijemo:

-+ dv d . ....,. d lo liv
(t) = -dr = - ( v t,) = v
dt dr + dt r,

U.:mimo sada u obztr. da ,:e jedinini M

vektor tangente t, furikci)a luka s staze, a da

1e s funkcija vremena 1.. '

dr, dr, d.< ,; (.

Imamo: Ts
di.= d.< dt v'

Uvrtenje u gornju- Jednadbu daje

dr. dv-
s
a ( r) = v' -
ds
+ -dr r (b)
Sl. 44

Time smo vektor ubrzanJa a(t} u toki M, rastavili u dviJe komponente:

prv1 lan dr. pre d ocu)e

v' dS norma l nu k ompunentu a.(t ) a k ce l erac!Je,
.. )er

Je derivacija jedi ninog vektora 1. okom na na tom vektoru, pa 1ma da~le $Injer
dv
normale na stazu u toki M,, dok drugt Clan - - r. predouje tangencijalnu
dr .

komponentu aJe) akcelrr.IctJe. 1er ima smJer vektora 1., L i. smjer tan-
gcnte (sl. 4ll).

Dakle u. (l J
dr,
v'- v
,l dc,f-
- n,
ds ds

gdje je 1, Jedinini vektor normale na stazu gibanja.

dv-
a, (t) -t,
dt

gdje je t, jedinirii vektor tan gerile na stazu.

37
 Oznarmo li sa S sredite zakrivljenosti knvu)Je gibanja u toki M"_ a s p
pripadni polumjer zakrivljenosti SM, (vidi sl. 44) i uzm:emo li u obzir, da je 1 d7.1 =
= d'fi = sredinji kut, koji odgovara luku ds, tada Je

ds= p d'fl =p l dc. l

C vrtenje tog tzraza za ds u izraz za a., daJe

r1me smo za uhrzaoje gibanja toke M, u asu t dobili konanj. izraz.

-+ v' dt.
a(t) = a.(t} + a,(t) p
. n. -1- -
dc
. '

pri emu su duljina smjer vektora ubrzan1a-

odreeni izrazima

l a (t) 1 =

a
tg oc = ~
a,

Izved1mo kao drugi primjer plom stavak za centralno gibanje, t. J. za gtban,e.

koJ ku:ega ubrzanje pomine toke M ima smjer, koji prolazi kroz vrstu toku O
;~l 45 ).
>-:eka sc u asu 1 nalazi toka M u poloaju M., kojem odgovara radijvektor
r r r,. a u asu (e + D. e) u poloaJU M" kojem odgovara radij vektor ( r + Llr).
Prema rome za vrijeme b.t radJJVektor r pokrio je povrinu LlF (sl. 45).
Pretpostaviv1 da povrina !:iF ;ma priblino oblik trokuta, dodijelimo joj
vektor ,'!,.F, koji je, kako znamo, -Jednak polovm1 vektorskog produkta vektora
r i r + b.r

- l - - -
LlF =-rl r X (r + b.r)}

11! alw izvrimo mno:i:cnje prema (26a)

5tf
 ..:.... I - - ..... -
&.F = 2" (r
Xr+ r X !lr)

Kako je prema (24) prvi lan desne strane jednak nuli, dobijemo

- l -+ ' -
!l.F = (r X !lr)
2

Pedijelivi tu rednakost !lt i pustivi da !lt-+ O, db11emo na granici:

dF
dt
= ~ (-; x dr)
2 dc

Taj IZraz diferencirajmo po t, pa prema (3,5) imamo:

d (dF)
dt dt
l (-
--
2
rXd'r
-+
dt'
dr- xdr)
dt
-
dt

Oba vektorska produkta na desnoj strani te jednakosti jednaka su nuli. Prvi

. dr
produkt jednak je nuli, jer pn centralnom gibanju usmjereno je ubrzanJe dt'

pr~ma vrstoj toki O, pa ima smJer radijvektora r, a, kako znamo, vektorski pro-
dukt kolmearnih vektora J,ednak )e nuli. Drugi vektorski produkt jednak je nuli
kao vektorski kvadrat.
Imamo dakle

d
dt
(dF
dl)= o
a odatle
dF
-=C,
dt

Ponovno integriranje dare

t

Time je ploni stavak za centralno gibanje dokazan: radijvektor pokriva u

jednakim vremenskim razmacrma jednake povrine. Najpoznatija primjena plo-
nog stavka je drugi Keplerov zakon: Radij vektor povuen od planeta prema
Suncu oni~u1e u istim vremenskrm razmacima iste povrine.
 3. ANALITIKA GEOMETRIJA U PROSTORU PRAVCI_l~RAVNINE

l. Openito

Upotrijebimo nae znanje vektorske algebre, da tim najjednostavnijim putem

doemo do osnovnih pojmova analitike geomeuije u prostoru. Uzet emo redom
pravac, dalje dva pravca, ravninu, dvije ravnine, i konano, ravninu i pravac. Ka-
snije emo prouiti glavne likove ploha drugog reda. Kako emo vidjeti, rjeavanje
tih problema svodi se zapravo na analitiko rjeavanje zadataka iz deskriptivne
geometrije: ono to deskriptivna geometrija rjeava crtanjem, rjeavat emo ana-
litiki, pa emo mnoge probleme svladati tek nakon njihoYa predoivanja u
prostoru i prostornog rjeenja.

2. Pravac

a) Jednadbe pravca kroz jednu zadanu toku A(x.,y" z,). (Para-

metarski i kanonski oblik)
Kako zadana toka A(x., y., z,) pravca odreuje samo njegov poloaj u pro-
storu, moramo mu dati smjer i smisao da bude posve odreen. U tu svrhu dodije-
limo pravcu jedinini vektor s., kojemu
z su komponente, kako znamo, kosinusi
njegova smjera:
cos a. = a'

- s,
-> {' cos [3 = b'
cos v =e'
(a}

Vidi sl. 46.

Sada je pravac posve odreen 1 pa
----------Y' moemo napisati njegovu jednadbu, t. j.
napisati relaciju, koja vee koordinate
X
bilo koje toke T(x, y, z) pravca s onim,
Sl. 46
ime je pravac odreden.

Dodijelimo zadanoj toki A(x" y" z,) radijvektor -:{ ~:, a po volji uzetoj

toki T(x, y,'z) radijvekt~r ;f ~ t

"'

Udaljenost toke T od zadane toke A oznacm10 s r. Kako je toka T oda-

brana na pravcu po' volji, t je promje!i!ljiva veliina ili parametar, koji mo-
ramo mijenjati od -oo do +oo, da dobijemo sve toke pravca. Na pr. za t = O
dobijemo zadanu toku. A. _
~-
Time smo dobili jo jedan vektor AT= t . s., kojemu ,tJ prema (a) kompo-
n en te
t a'
t b'
t e'

GO
 Iz slike vidimo, da je

r=a+ts. (36)

a to je jednadba zadanog pravca -u'vcktorskom obliku:

Vidimo da pravac ovisi o jednom parametru t, u emu se oituje jednodtmcn-
zionalnost pravca.
Prelazimo na skalarne komponente svih vektora
Obzirom na gore navedene komponente vektora r, a t s., dobiJemo prema (36)

x = x, + a't
y =y, + b'c (37).
z= z, + c't
To je jednadba pravca u parametarskom .obltku.
t je parametar, koji se miJen)a od -oo do +oo, da se dobiju sve toke zada-
nog pravca.
x., y, i z, su koordinate zadane toke pravca.
a', b' i e' su kosinusi smjera pravca.
Kako emo doskora vid jeu, kos muse smjera pravca moemo zamqemti koefi-
cijentima smjera pravca a, b i e
Da se dobije jednadba zadanog pravca u opem obhku, treba iz Jednadbe
(37) ukloniti parametar t. G tu svrhu raunamo iz (37)

x-x~
--a-,-

y-y,
l =--b,-

z -zl
t=--,-
e

Izjednaenje desnih strana tih Jednakosti daje

X"t-X 1 y-y, z-z,
--a,- = -b-,- =-e-,-.-

a , b' i e' su kosinusi smjera pravca, koji su obino tzraeni u decimalmm

razlomcima. Da dobijemo u naztvnicima cijele brojeve, pomnoimo sve nazivnike
posljednje jednakosti s nekim mnoiteljem ), (na pr . : 100, 1000 i t. d.)
Dobijemo:
x-x,_y-y, z-z,
~-~ ~

lzrazt
a"/,= a
b''A =b (a)
c''A =e

61
.zovu se koeficijenti smp:ra pravca. Om se tako zovu, ,er su razmjerni s
kosinusima smjera pravca
Jednadba pravca kroz jednu zadanu toku A ( x" y" z,) pnma sada svoj
konani oblik:

x-x, _y- y, _z -z,

--a- ---b- ---e- (38)

Taj oblik jednadbe pravca zove se kanonski, jer na taJ oblik, kako em()
to kasnije vidjeti, moemo svesti svaki drugi oblik jednadbe pravca. Iz kanonskog
oblika vide se neposredno koordinate jedne toke, kojom taj pravac prolazi, a
takoer njegovi koeficijenti smjera.
Nastaje pitanje, kako emo iz koeficijenata smjera pravca odrediti njegove
kosinuse smjera, a time i kutove IX, (?> i y, to ih zadani pravac zatvara s koordi-
natnim osima X, Y i Z.
Da na to pitanje odgovorimo, izraunaJmo IZ ~ednadb1 (a) kosinuse smjera
pravca, t. j a' = cos IX, b' = cos (?> i e' =cos y.'
Dobijemo:

cos Cl= T

cos~=-
A
(b)

cosy '
=T
Kvadriranje i zbrajanJe t1h Jednakosti daje

a'+ b'+ e'

cos'a. + cos'~ + cos'y = ,_,

ili prema (5)

a +b' +e'
1.'
a odatle
A=Va'+b'+c'
Uvrtenje u (b) daje .traene vrijednosti kos1nusa smjera pravca
1zraene pomou koeficiJenata smjera toga pravca

a
CQ5 ll =
~a'+ b + e
b
cos fl = (39)
Va' + b + 'e'
e
cos y =
;!:: Va + b +e'
62
 Kako ve znamo, promjena predznaka ispred drugog konJena znai promjenu
,smisla pravca, a ne promjenu njegova smjera.
Primjer
Odredi kutove cc, ~_i y,' to jh pravac
x-5 y z+4
-3 --s= -2

z~tvara s koordinatnim osima X, Y i Z.

Uzevfl u obzir, da je a = -3, b = 5 i e = -2 raunaimo prema (39) pomou logaritant-
skog rarunala

COSIX = -J ,= - 3 = __J_= -0,417

- V9+25+4 V38 6,16
~

casf3 = ; =0,812
6 6
'
2
cos"( = - - = - 0,325
6,16

P'o~us prema (5) : 0,23? + 0,659 + 0,.106 = 1,002= l

Cl = 180'- 60'50' = 119"10'

13=~
y = 180'-7100' = ~

b) Pra~c kroz jednu zadanu toku predoen svojim ortogo-

nalnim projekcijama u dvije koordinatne ravnine
l-z jednadbe (38) uzmimo jednakost

y_
X---' X1- y, z
_a_ _ _ b_

p
pa IZrau najmo odatle x .-

X
a
=by- b (a y, - )
x,

a
X= by+ d,
Sl. 47
gdje je d;=- (: y1:-" x, )

Taj izraz predouje pravac p' u ravnim X F, kojemu Je ~ gradijent, a

d~=-(: y;-x~}odsjeak na~si X. Budui da promjenljiva z u taj izraz ne

ulazi, z je bilo koji,pa.taj izraz predouje proswrno ravninu, koja je oko-
mita na ravninu XY i kOJOj je pravac p' trag u toj ravnini. (Vidi
sJ. 47).

6l
 IzraunarnQ li ,izdruge jednakosti formule (38)

y-y, z-z,
--b-=-,-
promjenljivu y

b
ili y =;=-z+ d,
e

gdje je d,=- (~z,- Y

dobJt emo pravac p" u ravmm YZ, odnosno ravmnu, koja je okomita na ravnini
YZ i kojoj je pravac p" trag u toj ravnini.
Te dvije ravnine, koje su okomite na koordmatmm ravmnama XY i YZ,
sijeku se u zadanom pravcu p, koji prolazi zadanom tokom A(x., y,, z,). Te
znai : pomou jednadbi

a
X= by+ d,
(40)
b
y = z+ d,
7
zadan je pravac p u prosroru svojim ortogonalmm pro,ekct)ama p i p u
dvim koordinatnim ravninama (u deskriptivnoj geometriji oznauju se te ravnine s
n;, i rt,)
Jasno je, da kombinirajui na drugt nain jednakosti iz Jednadbe pravca (38),
moemo pravac zadati njegovim projekcijama na druge dviie koordinatne ravnine,
na pr. na ravnine YZ i XZ (na rt, i rt,).
PrtmJer.
Nap11 jednadbu pravca

> = 2y- 3
y = -5z + 8

u kanonskom 1 parametarskom obhku.

Iz zadanih jednadbi vidmo, da je pravac zadan SVOJim ortogonalntm projekCijama na
koordinatne ravnine XY i YZ
Iz prve jednadbe raunamo y.

y=--
X + 3
2

~ drugu Jednadbu piemo u oblik!!

8 .
z--
JI = _
5 {z _ .!.) = ___ s = z - 1,6
5 . l l
-s -s
 Traena iednadba pravca -glasi:

"+ 3 y z -1,6
-2-=T=--1-
-s-
ili ako nazivnike p<>mnoimo s S;

Zadani pravac prolazi tokom A(-S; O; 1,6), -a koeficijenti smjera su: a- 10, b- S i
e= -1.
Da dobijemo jednadbu toga pravca u parametankom obliku, izjeduaimo dobivenu jed-
nadbu pravca s parametrom t:

Odatle slijedi traena parametarska jednadba pravca:

"= !Ot-3
y = 51
z= -l+ 1,6

Izrauna; za vjebu kutove, ~to ih taj pravac zatvara s koordinatnim_ osima l

e) Pravac kao presjek dviju ravnina
Znamo, da se dvije ravnine sijeku u pravcu u prostoru. Prema tome pravac
je posve odreen, ako su zadane dvije ravnine, koje se sijeku u tom pravcu.-_. Kako
emo malo kasnije vidjeti, opa jednadba ravnine glasi Ax+ By+ Cz+ D= O,
dakle je
A,x + B,y + C,z + D, = 0 J jednadba pravca u prostoru
A,x + B,y + C.z + D, = O
P.,rimjer
Jednadbu pravca
x - 3y + 5z- 6 = O
2x + 4y -1z + lO= O
l
izrazi u kanonskom i parametarskom obliku i odredi probodita tog pravca s koordinatnim
ravninama.
Da odredimo jednadbu zadanog pravca u kanonskom obliku, uklonimo x iz zadanih
jednadbi ravnina. U tu svrhu izraunajmo x iz prve, a zatim iz druge jednadbe ravnine:

x = 3y- Sz+ 6
x = -2y + 21 z-5
p datle
ili
3y- 5z +6= - 2y + z1 z- S

17
y = TO z- ll . . . . .
S. . kClJa
prOJe .. ~
d anog pravca na koordina tou ravruau
. yz
.

5 B. Apsen: Repetitorij v!e matematike - Dio III.

65
 Sada uklonimo y iz zadanih jednadbi raVIUna:

X S
y=3+3z-2
X 7 5
y=-2 +-;rz-2:
Oda tk
...=_+~z-2=-~+]_z_l_
3 3 2 4 . 2
ili
; 3 projekcii zadanog pravca na k~or~natnu
x=---
Ul 5 ravninu X:Z

Iz )ednadibe prve projekcije imam

ll
Y+s
z=---
17
Ul
a iz jednadbe druge projekcije slijedi
3
x+s
z=---
1
li
Jednadba pravca u kauonskom oblilru &lasi

ll
x+S Y+s z
-~- =-,-7-=T
Jo JO
ili
X +0,6 Y+ 2,2 z
--~- = -,-7- = li

Da odrect1mo probodita toga pl'lU'ca s koordinatnim ravninama prduimo na parametarski

oblik jednadbe pravca.
Po stavivi
X + 0,6 Y+ 2,2 z
--~- = -,-7- = JO = t

dobijemo taj oblik:

l. "'= '
1-0,6
2. y = 171-2,2
3. z "" 10{

Primijetimo, da do parametaiske jedDadbe p{l~Vca motemo doi i neposredno: u~evi da

je jedna od promjenljivih u zadanim jednadbama ravnine, na pr. x, jednaka 1, izrazimo i ostale
dvije promjenljive kao funkcije tog parametra l,
Odredimo. sada onu vrijednost parametra 1, Imja od~ovara njegovom proboditu P 1 s rav
ninom XY. U tu svrhu uvrstimo u 3. iedMd~bq te ravnine .; "' O.

66 E:r
 Do\lijemo:.

U vri tenje t 1 = O u l. i 2. jednadbu daje traene koordinate probed.iila /"1 :

x, = -0,6
Yt = -2,2

P,= (-0,6 ; - 2,2; 0)

Odredimo sada probodite P, s ravninom YZ.

Uvrtenje u l. x = O daje
t,= 0,6
pa iz 2. 3. dobijemo:
y, = 11. o,6-2,2 =a
z, = 10 . 0,6 = 6
P, (O; 8; 6)
Konano odredimo probodite P3 ravninom XZ : y = O. Iz 2 . .slijedi:

2,2 = o ,12 94
r, = l7
x 3 = 0,1294-0,6 = -0,4706
z, = lO . O, 1294 = 1,294
P,(- 0,4706 ; O; 1,294)

61) Jednadba pravca kroz dvije zadane toke A1(x., y., z,) i B(x 1 ,
y,, z,).
Pravac prola~i tokom A(x., y., z,), dakle prema (38) njegova jednadba
glasi:
x-x, y-y, z-z,
-.-a- =--b- =--e-

Pravac prolazi tokom B(x,, y" z,], dakle

x,-'--- x, y,-- y, - z,- z,

il
--b----,-
Odatle
x,-xl y.-y, b
e e

Podijelimo li sve nazivnike jednadbi (38) s_ e i uvrstimo li u lake 1 preinaenu

jednadbu gornje dvije jednakosti, dobijemo:
X - x, _ y - Y _ Z - z,
x2-x,- y , - y , - --~-~.
Z 2 -z. Zz-Zt

x -- x, y -- y 1 z - Z 1
-----
x,-x, =------=------
y,-y,
(41)

67
 To je jednadba pravca kroz dvije tolte A(xuYu z,) i B(x.,y,, z.).
Koeficijenti smjera pravca jesu: a = x,,- x 10 b = Y- y, i e = z.- z,.
Primjer.
Odredi najkrau udaljenost -toke- T(2, l, 3) od pravca, koji prolazi tokama A(!, l, l} i
B(2, 3, 4).
Jednad1ba pravca prema (41) glasi:
x-1 y-1 z-1
2-1=3-1=4-1

x-1 y-1 z-l

-,-=-2-=-3-

Prelazimo na parametarski oblik:

x - l =y-1 =::.::_!=t
1 ' 2 3
X= t+ J
y=2t+l (a)
z= 3t +l

..
Znamo formulu (9) za

d =
meusobnu

V(x,- x + (y 1)
udaljenost dviju
1
1- y 1 )~
toaka:

+ (z1 - z 1) 1
Da odredimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara toki pravca, koja je najblia
toki T(2, l, 3), uvrstimo u (9) jednadbe (a) i koordinate toke T, pa prema pravilu za odredi-
vanje ekstremnih vrijednosti funkcije (vidi Dio I, IS) izraunajmo d~~ ili d~') i stavimo-
d(d') =O
dt .
d' = cr + 1 - 2>' + c2r + 1 - n + Clt + t - 3)'

d' = (t - + 4t + (lt - 2)
1)1 1 1

d(d') = 2(t- l) + 8t + 2 (lt- 2) J

'dt

d(d') = 28 t - 14
dt

Stavimo 2St-14= O
l
Odatle to= T
d' (d') = 28 > o ..... l
dt'
d' ima minimum za to= T
Uvritenje t0 = ~ u jednadbe (a) daje koordinate one toke pravca, koja je najbll!a toki T;

3
Xo=y
Yo=. 2
s
z,= T

68
 Prema (9):

d"u"=V(2- ~r + o.-2)' +(3-f)"

d",;"=~

3. Dva praYca

a) Kut dvaju pravaca

Da odredimo kut cp dvaju zadanih pravaca

x-x,. y-y, z-z,

p,=~=--=---
a, b, e,
x-x, y-y. z-z.
p, = --- a~
= -b,- = - -
e,
-

dodijelimo tim pravcima jedinine vektore

.---------Y
/.0

--. { cos ex, _ { cos ex,

cos~. cos~.
0 0
S, j Sa
cos y, cos y,
Sl. 48
(sl. 48).
Primijetimo: ako su pravci mimosmjerni, t. j. ako se ne sijeku a nisu ni \\SPo-
redni, paralelnim pomakom pre,nesimo. jedan 1 pravac u bilo koju toku drugog
pravca.
Traeni kut cp odredimo pre)lla formuli (l~a) za kut dvaju jedininih vektora:

cos cp = --- ==
s~ s~ cos ex, cos ex, + cos ~, cos ~. + cos y, cos 'Y (42)

ili obzirom na formule (39) dobijemo:

(42a)

b) Uvjet okomitosti dvaju pravaca

Ako su oba pravca meusobno okomita, kut cp = 90, cos 90 = O. Kako je
razlomak jednak nuli, kad je njegov brojnik jednak nuli, dobijemo iz (42a)

a,a, + b,b, + c,c, = O (43)

Uvjet okomitosti dvaju pravaca .

69
 e) Uvjet paralelnosti dvaju pravaca
Ako su dva pravca meusobno paralelna, tada su jednaki kutovi; to ih t
pravci zatvaraju s koordinatnim osima; t. j.

odnosne
cos oc, = cos oc., cos ~. = cos ~. i cos y, = cos Y

Prema tome i obzirom na (39) imamo:

a1 aJ.
Va i +br + cr = Va; + b:; +e~
ili
a1 Va; + bi + e~
_

a. - Va~ + b~ + e~
Iste vrijednosti dobijemo za omjere' bb, i ~, pa je
e,

(44)

Pravci su meusobno paralelni, ako su njihovi koeficijenti

smjera proporcionalni ili jednaki.
Primjer.
Napii jednadbu pravca, koji prolazi tokom T (2, -3, 4), a paralelan je s pr,avcem

x--'5 y+7 z
-=---1 = - 5 - = - 7

Prema (38) i (44) jednadba traenog pravca glasi

x-2 y+3 z-4

-=---1 ;= -5- =~

d) Sjecite dvaju pravaca

U ravnini sijeku se svaka dva pravca, koja nisumeusobno paralelna. Me-
utim, u prostoru ne sijeku se ne samo paralelni, nego ni mimosmjerni pravci.
Stoga postavimo uvjet, kojemu moraju zadovoljavati jednadbe dyaju prostornih
pravaca, da se meusobno sijeku, t. j. da nisu mimosmjerni. Paralelne pravce
lako moemo raspoznati prema ( 44).
Neka su zadana dva pravca u parametarskom obliku

x = a 1t 1 + x, x = a,c, + x.
y = b,t, + y, (a) y = b,t. + y, - (b)
z= c,c, +z, g_= c,t, +z,

70
 Pretpostavimo da se ti pravci sijeku u nekoj toki,S(x, y, z). Tada je

a,t, + x, = a,t, + x,
b,t, + y; = b,t, + Y
c,t, + z, = c,r, + z,
ili
a,r,- a,t, + (x 1 -
x,) =O
b,r,- b,c, + (y,- y,) =O
c,c,- c,t, + (z,- z,) =O

Uvedimo t. zv. homogene nepoznanice

t,=-
X
t, = ~,
z
gdje je z =t= O
z
Uvrtenje u gornje jednadbe daje:
a,x- a,y + (x, -x,)z =O
b,x-b,y + (y,-y,)z =O
c,x- c,y + (z,- z,) z =O
Dobili smo tri linearne. homogene jednadbe s tri nepoznanice x, y i z. Znamo,
da takav sustav ima rjeenja razliita od oevidnih, ako je detenninanta sustava
jednaka nuli.
Prema tome traeni uvjet glasi:

-
a,
b,
x,'--Xj
y,-y, =o
l e, z,-z,

ili ako promijenimo meusobni poloaj prvog i treeg stupca, a zatim zaokrenemo
determinantu za 180 oko dijagonalnih lanova dobit emo:

x,-x, y,-y,
a, b, =0 (44a)
a, b,

To je uvjet, da se zadani pravci sijeku u jednoj toki, t. j. da

nisu mimosmjerni.
Ako je taj uvjet ispunjen, iz bilo koje dvije jednadbe sustava (a) i (b) ra-
unamo one vrijednosti parametra t, i t., koje odgovaraju traenom sjecitu za-
danih pravaca, pa jednadbe (a) ili (b) dat e koordinate (x., y., z.) toga sjecita
Primjeri.
l. Dobi da pravci
x+2 y+4 z-4
-3- = - 2 - = -=--!
x+3 y-8 z+S
-2-= -5 --4-

nisu mimesmjemi i odredi njihovo sjecite.

71
 ''Prema ( 44a):

-2+3
3
-4-1
2
4+'111 --:-12
-1 - 3 2 -1
91 =
1 2 -s 4 2 -s 4
- l (8- S)+ 12(12 + 2) + 9(-15- 4) ~ 3 + 168-171 "'!.
PraTci ,se sijeku l
Prdazimo oa parametarski oblik jednad!bi pravaca:

l. X= 3t,-2 Il. x = 2t 1 - 3
y = ll,-4 y.,. -St 0 + 8
z=-+ 4 z-4t1 - S

Izjednaimo: 3t,-2- :z..-3

ll,-4- -St,+ 8
ili 3t,-ll.- -1
21 1 +St,= 12

Odatle: r,- l Po= 2

Uvritenje u I. ili II. daje kQOrdioate traenog sijcci!ta pravaca:

' Ye= - 2

2. Odredi jednadibu pravca, .koji prolazi tokom (2, 2, -2) i sijee zadane pravce

x-3 Y+ l z-2 x+2 y - I z+3

_2_",._3-= - l -3-= - 2 - - 2 -

Jednadlba tra!enog pravca:

x-2 y-2 z+2
-a-= -b-= - e - (a)

b=? e=?

Taj pravac sijee prvi, a takoer i drugi zadani pravac, dakle prema (444)

12 ~ 3
2 +l
b -:2c-21 =0
3 -1
i
ll! 2 2-1
b
--2
-2+
e 31 ".O
2
Odatle raunamo a, b i e.
-a(-3+ 12)+b(l +8)-c(-3-6)-0)1: 9c
-a(2 + 2) + b(8-3)-c(-8-3) =O :e

-~+!..+l=~
e e
a b
-4-+S-+11=0
e. e
 Odatle: (b)

Podijelimo li nazivnike jednadbe (a) s e i uvrstimo li vrijednost (b), dobit emo:

x-2 y-2 z+2

-6 =~=-~-

x-2 y-2 z+ 2
-6- = -1- --=--t

Primjer :u odreivanje najkrae udaljenosti dvaju mimosmjernih pravaca vidi dalje str. 93i 4,15.

4. Ravnina

a) Normalni ili Hesseov oblik jednadbe ravnine

Ravnina u prostoru posve je odreena, ako je zadana duljina p okomice ili
normale povuene iz ishodita O koordinatnog sustava na ravninu i kutovi ot, ~
i y, ho ih ta normala zatvara s koordinatnim osima .(vidi sl.' 49).

Sl. 49

Da napiemo jednadbu te ravnine, odaberimo u ravnini bilo koju toku

T {x, y, z), kojoj dodijelimo radij vektor--; {~,a normali p= OP dodijelimo jedi-
r cos Ct.
nini vektor n. 1 cos ~, pa je OP = p n. Time smo dobili jo jedan vektor i to
l
cos r

PT= T-pn,

-
Kako vektor PT lei u zadlPloi ravnini, a vektor OP je okomit na toj ravnini,
bit e PT l. OP, pa je njihov ~kalarni produkt jednak nuli, t. j.

-
p no (
-.
T - p no ) = O
ili ._.2
p ( n. T) - p n = O

73
 --->
Podijelivi tu jednadbu s p i uzevi u obzir da je prema (15) nij =l, do-
bijemo traenu jednadbu ravnine u normalnom obliku izraenom vek-
torski:

nar =p

Prelazimo na skalarne komponente vektora. Prema (18) imamo uzevi u obzir

--->
gore navedene komponente vektora n. i r:

X COS ct +y CO!i ~ + Z COS y- p =0 ( 45)

To je jednadba ravnine u normalnom ili Hesseovom obliku.

h) Opi oblik jednadbe ravnine
Iz jednadbe ravnine u normalnom obliku vidimo, da je ta jednadba linearna
u x, y i z i da su koeficijenti tih promjenljivih, a takoer i apsolutni lan p jed-
nadbe, konani odreeni brojevi. Iz toga zakljuujemo, da svaka linearna relacija
u x, y i z predouje ravninu u prostoru, t. j.

z Ax + By + Cz + D = O (46)
M opa jednadba ravnine.
(Slino predouje relacija linearna u x i y
pravac u ravnini XY).
Da se u to uvjerimo, odredimo pres)eke
L geometrijskog lika predoenog jednadbom
Ax + By + Cz + D = O
s koordinatnim ravninama.
K Presjek s ravninom XY : z = O
X
Uvrtenje daje: Ax+ By +D= O, a to
Sl. 50
je pravac KL u ravnini XY (vidi sl. 50).
Na isti nain dobijemo:
presjek s ravninom YZ: X= O.

By +Cz+ D= O - pravac LM u ravnini YZ

Presjek s ravninom XZ y=O

Ax + Cz + D = O - pravac KM u ravnini XZ.

Presjecimo konano geometrijski lik zadan jednadbom Ax + By + Cz +

.+ D= O ravninom z = k (konstanta), t. j. ravninom, koja je paralelna s ravni-
nom XY i udaljenom od nje .za k.
Dobijemo
Ax+ By+ (Ck+ D) =O

74
 Opet smo dobili pravac u ravnini XY i
to pravac N'R', koji predouje projekciju pre-
sjenice NR u ravninu XY (vidi sl. 50).
Vidimo, da je svaki presjek pravac, da-
kle jednadba
Ax + By + Cz + D = O
predouje ravninu u prostoru.
Ako u opu jednadbu ravnine
Ax + By + Cz + D = O Sl. SI

ne ulazi lan sa z, t. j G= O, tada jednadba Ax+ By+ D= O predouje,

kako ve znamo, ravninu paralelnu s osi Z, odnosno okomitu na ravnini XY,.pri
~emu je pravac Ax + By + D = O trag te ravnine.
Analogno predouju jednadbe .

Ax+ Cz+ D= O
By +Cz +D =0

ravnine, koje su paralelne s osi Y, odnosno X, dakle su okomite na ravnini XZ,

odnosno YZ.
Ako u opoj jednadbi ravnine nema lanova s dvije promjenljive, na pr.
A = O i G = O, jednadba

D
By+ D= O ili y=--
B

predouje ravninu, koj~ je paralelna s koordinatnim osima X i Z, pa je paralelna

s ravninom XZ. (sl. 51).
Slino su ravnine

Ax+ D=O
Cz+ D= O

paralelne s_ ravninom YZ, odnosno XY.

Openito moe se kazati: linearna jednadba u x, y i z, u kojoj nema jedne
ili dvije od tih promjenljivih, paralelna je s onim koordinatnim osima, koje odgo-
varaju izostavljenim promjenljivim.
Konano, ako je D = O, jednadba prima oblik

Ax+ By+Gz =0
pa predouje ravninu, koja prolazi ishoditem koordinatnog sustava; jetde zado-
voljavaju koordinate (0, O, O) ishodita O.
e) Prelaz od ope jednadbe ravnine na normalni oblik
Neia ista ravnina ima dvije jednadbe

75
opu: Ax + By + Cz + D = O
i normalnu xcosa. -t-ycos ~ + zcosy-p =O

Radi .toga Ato te jednadbe predouju istu ravninu, slijedi da koeficijenti tih .
i~dbi moraju biti proporcionalni Oednak.i samo u posebnom sluaju). Stoga
mnoimo sve lanove prve jednadbe s faktorom proporcionaliteta >., koji nam
:~.asad jo nije poznat:

Al.x + B"'Ay + GAz + D"A = O

Sada moemo izjednaiti pripadne kOeficijente obiju jednadbi:

cosa.= A"A
cos~= B"A (a) -P= D"A (b)
cosy =G>.

Kvadriranje i zbrajanje jednadbi (a) daje:

costa. + cos~ + cos""(= "A'( A + B +. e)

L prema (S):
l = 1.(A + B + C)
Odatle

(e)

Uvdtenje (e) u (a) daje

A
cos a. = -:;;=:7=====:~::::::::;;::
VA + B + e
B
cos~ = --:-;::::===='0= (47)
VA+ B' +G
e
cos"( = --:-;:::::======
VA'+ B + e
To su kosinusi smjera normale ravnin.e Ax +By +Ct:+ fJ =O.
Uvrtenje "(e) u (b) daje

Prema tome

A x + B Y .+ e 8 +
VA + B + e VA + B + e VA + B + e

76
 + D =0
VA+B+C
ili
Ax + By + Cz + D = O (47a)
VA +B+ e
jednadba ravnine u normalnom obliku.
Odatle slit~di: da se izvri prelaz od opeg oblika jednadbe ravnine na
normalni, treba jednadbu ravnine podijeliti s VA +. B +e. pri emu
se ispred korijena uzima predzn~, koji je protivan predznaku od D, jer je p,
kao duljina normale, bitno pozitivna veliina.
Primjer.
Prikai u normalnom obliku jednadbu ravnine
2x-y +Zz+ 6 =O
Kako je A = 2, B = -l, e= 2i D = + 6, dijelimo jednadbe ravnine- V4 + l + 4 -
=-V9=-3:
normalni oblik

2 l 2
Prema torne : cos oo: = -T, cos !3 = 3 , cosy = - 3 , p "" + 2.
d) Udaljenost toke od ravnine
Trai se udaljenost d toke T,(x., y" z.) od ravnine

Zadanom tokom T, poloimo ravninu E' paralelnu sa zadanom ravninom E.

Iz slike 52 vidimo, da je x cos ot+ y cos~+ y cos y - (p+ d) =O jednadba
te paralelne ravnine E'.
Toka T,(x"y., z,) lei u toi ravnini E',
dakle z
x, cos ot +y cos
1 ~ + z, cos y _.;.p- d = fl
Odatle je
d= x, cos ot+ y, cos~+ z,.cos y-p (48)
traena udaljenost toke od ravnine.
Da se odredi udaljenost toke od
ravnine, treba jednadbu ravnine na-
pisati u normalnom obliku, pa u taj ob- Sl. 52
lik uvrstiti koordinate zadane toke.
Prema tome obzirom na (47a)
d= Ax, t- By, +Cz, +D (48a)
VA +B'+ e
jest udaljenost toke T,(x" y" z,) od ravnine Ax + By +Cz + D =O.,

77
 Primjer.
iOdredi udaljenosti toaka T, (3, 4, S) i T, (3, ____., -5) od ravl'!.iRe 6x + 4y + 3r- 12 = ()
Prelazimo na normalni oblik prema. (47a):

6x + 4y + 3z-12 =O l: + V36 + 16 + 9"" + V6J

6x + 4y + 3z- 12 =
0
%1
a prema (48a) dobijemo
Udaljenost toke T 1 (3, 4, 5):

63+44+35-12 37 37 .
d,= = - = - =-4,73
V6i V6i .7,s -
Udaljenost toke T, (3,- 4,- 5)

d,= 6 ~ + 4(-4) + 3 <-'5)-12- _E_ --3,21

V6J V61 -
Za udaljenost d, dobili smo pozitivnu, a za d. negativnu vrijednost. Te mai,
da toka T, i ishodite O koordinatnog sustave, lee na razliitim stranama zadane
ravnine, dok toka T, i ishodite O lee s iste strane ravnine.
e) Jednadba ravnine u segmentnom obliku
Ravnina u prostoru posve je odreena, ako su zadani segmenti, t. j. eckjeci
m, n i q, to ih ravnina sijee na koordinatnim osima (vidi sl. 53).
Polazimo od ope jednadbe ravnine
Ax + By + Cz + D = O
Toke M(m, o, o), N(o, n, o) i Q(o, o, q) lee u zadanoj ravnilli, pa uvrtenje
koordinata tih toaka u jednadbu ravnine daje:

D A
Am+ D =0, odatle m=-:;r ili D=-m
D 13 l
Bn+ D =0, odatle n=-B ili n=---;: (a)

e
Cq +D= O, odatle q=-c
D
ili v=-,
Podijelimo li jednadbu ravnine s - D

uvrstimo li ovamo jednakosti (a), dobit em101

X y Z (49)
-+-+-=1
m n q

78
 , To je jednadba ravnine u segmentnom obliku.
Uvrstimo li redom u (49) z= O, y =O ix= O, dobit emo jednadbe pra-
vaca, u kojima zadana ravnina sijee koordinatne ravnine:

MN=-=._ +L= l; MQ =-=._ + .:_ = l, NQ =L+!_ = l

m n m tf n f

(vidi sl. S3).

Primijetimo jo, da poloaj ravnine u prostoru najlake odredimo izvriVi
prelaz na segmentni oblik njene jednadbe.
Primjer.
Prikai jednadbu ravnine 5x- 2y + 8z + 4 = O u segmentnom ebliku.
Podijelivi zadanu jednadbu ravnine s - 4 dobijemo

- 45 x + 2l y - 2z- l = O

X y Z
Odatle --4 +2+--1 =l segmentni oblik
--s -2
pa je m=-s4 n=2 IJ=--
l
2

f) Jednadba ravnine kroz jednu zadanu toku T,(x" y., z,)

Polazimo od ope jednadbe ravnine

Ax + By + Cz + D = O

Ravnina prolazi tokom TJ(x" y" z,), dakle

Ax, + By, + Cz, + D = O

Oduzmemo li od prve jednadbe drugu, dobijemo

A(x-x,) + B(y-y,) + C(z-z,) =O (SO)

jednadba ravnine kroz jednu toku T,(x" y" z,).

Mnogo je zgodniji za praktinu primjenu drugi oblik te jednadbe. Da ga
dobijemo, podijelimo (SO) s G, pa e uz oznaku~ = A, i ~=B, glasiti taj dru--
gi oblik
A,(x-x,) + B,(y-y,) +('z-z,)= O (SOa)

Dva koeficijenta A, i B, ostala su neodreena, jer ravnina nije odreena s jed-

nom tokom, ve s tri.

g) Jednadba ravnine kroz tri zadane toke T,(x" y" z,), T,(x,,
Y z.) i T.(x., y., z,)

7tl
 Kako zadana ravnina prolazi trima zadanim tokama T., T, T., koordinate
tih toaka moraju zadovoljavati jednadbU: ravn.il)e:

Ax + By + Cz + D = O
Ax, + By, + Cz, + D = O
Ax, + By. + Cz. + D = O
Ax. + By, + Cz, + D = O
Dobili smo' homogeni sustav od etiri linearne alge barske jednadbe s etiri
nepoznanice A, B, C i D. Znamo, da takav ~ustav ima rjeenja razliita od oe
vidnih, ako je determinanta sustava 6. = O.
Prema tome je
X y z
x, y, z,
=0 (Sl)
x. 'y, z.
x, y, z,

jednadba ravnine kroz tri zadane toke

Budui da je determinanta jednaka nuli, moemo je svesti na detenninantu
treeg reda tako, da od elemenata svakog retka oduzmemo pripadne elemente,
na primjer drugog retka:

x-x, y'-y, z -z,

x,-x, y,-y, z.-z,
l =0 (S la)
l x.-x, y.-y, z,-z,

Primjer.
Odredi jednadbu ravnine, koja prolazi tolcama T, (l, 1,-1), T, (3, --4, -2) i T, (-l, O, 1).
Prema (Sta)

l x-l-3-l
3-1 -4-1
y-1
O-l
z+ ll
-2+
l + l
l =&

ili 1 x-i
-4
y-1
-5
-l
z+ll
-l =0
2

Razvijemo determinantu po elementima prvog retka:

(x-1)(-10-1) -(y-1)(4-4) +(z+ 1)(-2-20) =-O

- llx + ll - 22z- 22 = O
llx + 22z + ll = O
x+2z+I=O

Ravnina je okomita na ravnini XZ.

h) Jednadba ravnine u parametarskom obliku
Neka je ravnina E zadana s dva pravca m i n, koji se sijeku u toki A.(x., y, z,)
(sl. 54).

30
 Zatianoj toki A ( x ,, y,, z J dodijelim~ radij\!ektor -;l ;: a zadanim pnv-

:maa m 1 n
.

jedinine velttore
cos ex, = a,
-+
s?
cos y, = e, .
l -~-cos cx 1 = a1
cos fj, = b, i sg cos ~. = b1
cos Y = '
~

T.otu zadane ravnine T( x, y, .Z), koju smo odabrali po volji, d<?dijelimo. radij-
z. vektor -~x
r ~ Prema sl. 54 :
Q.

X
X
St. 53 Sl. 54

r =a+ AT (a)

Vektor AT rastavimo u komponente u smjeru zadanih pravaca m i n, pri

emu duljinu prve komponente oznaimo s u, a druge s v. u i v su para-
metri, koje moramo mijenjati od -oo do + oc, da dobijemo sve toke zadane
ravnine. Na pr. za u = O i v = O dobijemo zadanu toku A ravnine.
Imamo dakle:

Uvrtenje u (a) daje

r = a + u s~ + v sg (52)

To je parametarska jednadba ravnine u vektorskom Qbliku ..

-+-+~ .. -+
Prelazirno na skalarne komponente vektora r, a, s? i s~.
IJobijemo:
x = x, + ua, + va.
y = y, + ub, + vb, (S2a)
z = z, + ue, ;t- veo

To je jednadba ravnine u parametarskom obliku.

6 B. Aprien: Repetitortj vile matematike - Dio m. 81

 Vidimo, daujednildbu ravnine ulaze dva parametra u i v.\ U tome se oi
tuje dvodimenzionalnost ravnine:.

5. DviJe ravni~e

a) Kut dviju uvnina

Pod kutom dviju ravnina

E,-= A,x .+ B,y + C,z + D,= O

. E,= A 1x.+ B,y.+ C.z +D,= O

razumije se kut njihovih normala, jer je, kako'se vidi iz'slike 55, kut izmedu nor-
mala jednak jednom od kutova zadanih ravnina (kao kutovi s okomitini krakovima).
Jasno je, da je drugi kut ravnina suple-
ment prvoga~ .JI= 180-q~. Nataj nain
svodimo kut dviju ravnina na kut dvaju
pravaca, koji veznamo.odrediti [vidi 3.
a) ;:wog ].
Povuemo li te normale iz ishodita
O' koordinatnog sustava i dodijelimo li
tim normalama jedinine .vektore

- { cos or., - { cos oc,

n? cos~~ ng cos~.
cos y, cos 'Y
Sl. SS
tada prema (19a) imamo

cos !p --
= nf ng = cos or., cos_or.a + cos [3 1 cos f3 + cos y, cos y, (Sl)
ili obzirom na formule.(47)

ti) Uvjet okomitosti dviju ravnina

Ako su dvije ravnine meusobno okomite, kut cp = 90, a cos 90 = O,. pa
prema (~3), odriosno (S3a) imamo:
AiA,; + B,B. + C,C, = O (54)
uvjet okomitosti dviju ravnina.
e) Uvjet paralelnosti dviju .ravnina
Ako .su dvije ravnine meusobno paralelne; njihove normale povuene iz
ishodita padaju.:.u isti smjer, pa je

a., = a., ; ~~ = [3. y, = "!:

82
odnosne
CQS ex, = COS IXs , , CS ~ 1 = CIJS ~~
Prema tome obzirom na (47) dobifemo

ili

B,. G\
Iste vrijednosti dobijemo za omjere - 1 e- , pa je
B, '

A, B, e,
A,= B,= e;
uvjet paralelnosti dviju ravnina.
To znai: koeficijenti od x, y i z u jednadbama paralelnih ravnina su pro-
porcionalni ili jednaki.
Tako, na pr:,',ravnine navedene u primjeru L na str: ll ne sijeku se 1.1 jednoj
me uso b no para lelne ( 4 = =-6
'ki . su prve d VlJe .. ravmne. 2 - 3 = 5 = 2l ) ,
roc , Jer
10
pa sijeku treu ravninu u paralelnim pravcima r i q (vidi sl. 7). Ravnine navedene
u primjeru 2. ne sijeku se uope, jer. su prema (55) meusobno paralelne (vidi
sl. 8).
Iz formule (54) i (55) vidimo, da koeficijenti A, B i e od x, y i z u jednadbi
ravnine odreuju njen smjer, dok apsolutni lan D odreuje poloaj ravnine u
prostoru.
Primjeri
l. Odredi kutove,- to ih meusobno zatvaraJu ravnn~

4x- Sy + 3z + 7 = O 2x + ly - ~ - l3 = O

Prema (53a)

42+(-5)3+3(-1) 8-JS-3 JO
cos <p= Vt6 +zs+ 9. V4
+ 9 + 1 = V5o. = - ffoo ~ VT4
=-_l_ = - '{7 = - 2,65 = - 0,379
'{7 7 7

2. Odredi jednadbu ravnme, koJa prolazJ tokom (4, -l, 2) paralelno s ravninom

7x + Sy- 4z + 13 =O

83
 Praaa (SO):
A(x- 4) + B(y + l) + C(~ -l) = l
~(SS,:

A=1;B=5 ;C=-4
+ S(y
1(x- 4) + l) - 4(z- 2) = O
Odatle
7x + Sy-4~-15 =O

3 Napii jednadbu ravrune, koja je okomita na ravninama 6x- 3y..: si+ 4 "" G i lx- 4y+
+ 16~- 7 = O, a sijee na osi Z odrezak q = 12.
Iz posljednjeg uvjeta zadataka slijedi, da trdena ravnina prolazi ~om C(O, O, 12,, p
prema (SOa) njena jednad"ba glasi:

A, (x-O) + 8 1 (y- O) + (z- 12) = t

ili A, x + B1 y + 1 z - 12 =e (lt
B,=?
:Prema (54):
6A,- 381 - 8 =O
JA,- 4B1 + 16 =O
Iz tog sustava jednadbi raunamo A1 i B,.

Dobijemo;

Uvrtenje u (a) daje

16
Tx+Sy+z-12=0

ili 16x + 24y + Jz- 36 =O

4 Odredi meusobnu udaljenost d dviju paralelnih ravnina

l) 6x - 2y + 9z + 22 = O
6x - 2y + 9z + 33 = O

Zadane ravnine su paralelne, jer x, y i z imaju iste koeficijente. Napiimo njihove jednadbe
u normalnom obliku i odredimo duljine p 1 i p 1 normala baenih iz ishodiha O koordinatnor
sustava na te ravnine.
Prema (47a) dijelimo obje jednadbe s - V36 +4 + 81 - - Vw = - ll
Dobijemo:

- ~
ll
x + 3.. y
ll
- J..
ll
z- 2 = o p, =.2

6 2 9 .
- 0 x+ 0 y-flz-3=0 P = 3

Budui da su ravnine paralelne, a apsolutni lan D u obim jednadba,ma ima i a ti pred-

znak, obje ravnine lee s jedne strane od ishodita O.

ll4
 Prema tome:

2) 3x + 2y- 6z + 21 - O
3x + 2y-6z-.28 =O

Postupamo na isti nain. Prvu jednadbu dijel\mo s - V9 + 4 +.36 = -7, a druau

' + 7:
dobijemo p,:;=3 . ,.p.=4

Kako apsolutni lanovi zadanih jednadbi imaju razliite pfedznake, ravnine ie:le na razli-
otim stranama od ishodita o, pa je

d = p, + Po = 3 + 4 = 7
d) Presjenica dviju ravnina
Dvije ravnine, ukoliko nisu paralelne, sijeku se u jednom pravcu. O tome
smo ve govorili promatrajui pravac u prostoru kao presjenicu dviju zadanih
ravnina [vidi 2.c) ovog paragrafa].
Primjer
Odredi presjenicu ravnina

3-:t + 2y- 4z + 13 ~ 8
Sx- 3y + 2z- 2 "" O
izrazivli je u kanonskom obliku.
Do trdene ptesjenice doemo ovog puta tako, da najprije izvedemo njenu jednac:tlbu u
parametarskom obliku, a zatim predemo na kanonski oblik.
Stavimo x = t, gdje je t parametar.
Uvrltenje u zadane jednadbe daje:

2.y-4z = - Jr-13
-3y + 2z =-St.+ 2

Pomnolimo li drugu jednadbu s 2 i zbrojimo li Je s prvom jednadJbom, dobi;-

-4y=-13t-9
f3 9
a odatle y=4t+4

Iz prve ili druge jednadbe nakon uvrtenja gornje vrijednosti liB y dobij.mo:

x-t
13 9
y=4t + 4 jednadfbe:tra:lene presjeaice:u parame
tarskom oblilru
:r = 19 t+ 3S
8 8
 Iz tih jednadbi raunamo t. Izjednaenje izraza dob1venih za r liaje:
9 35
x y-4 z-~-
-= -,-3- = -,-9-
4 8
9 35
x y-4 z-8 kanonski obhk jednadbe tralc11c pre
ili s-=~=-,-9- ienice

6. Sjecite triju ravnina

O tome smo ve potanko govorili prouavajui determinante treeg reda

(vidi l, 3), pa znamo, da se openito tri ravnine sijeku u jednoj toki, ije ko-
ordinate odreujemo tako, da rijeimo sustav, to ga ine jednadbe zadanih
ravnina. ' ~
Na pr. da odred1mo sjecite koordinatnih ravnina XY, YZ i ZX, kojima S\1
jednadbe z = O, x = O i y = O, rijeimo sustav
x=O
y=O
z=O
a to su koordinate ishodita O koordinatnog sustava.
Rijeimo nekoliko primjera, koji ilustriraju posebne sluajeve sjecita triju
t'avnina.
Primjeri
l. Odredi sjecite triju ravnina
P = 2x - 3y + Sz- 6 = O
O= x+ y+ z-2=0
R =3x - 2y + 6z - 7 = O
,
Rijeimo li taj sustav Jednadbi pomou determmanata, dobit emo:

8 -3 -5
Xo =O Y=o =o
jer su prva tri lana tree jednadbe zbroj odgovaraJuih lanova prve i druge jedn~dbe.
Ti rezultati pokazuju, da se ravnine ne sijeku, odnosno da se sijeku u beskonano dalekoj
toki; a kako zadane ravnine nisu meusobno paralelne [nije ispunjen uvjet paralelnosti (55)],
to je samo tako mogue, da se zadane ravnine meusobno sijeku u paralelnim pravcima (vidi
,sl. 9).
Da se u to uvjerimo, odredimo jednadbe pra,vaca p, q i r, u kojima se sijeku zadane ra-
vnine. Postupajui na nain 'naveden u predanjem primjeru, dobijemo:
l 3
x )'-2 z-2
presienicu r ravnina P Q s=--3 =-=s
s ll
y--
8
z--8
presjenica p ravnin;: Q i R : 8X = --=5
9
z-l
presjenica q ravnina l' i R
--=s

86
 Izvedi to!
. Sve "tri. presjenice imaju iste koeficijente smjc;ra 8,.- 3 i - $; dakle se ravnine zaista:syi;ku
u trima paralelnim pravcima p, q i r. (vidi sl. 9) .
2. Odredi sjecite ravnina
2x- 3y+ 5::- 6 = O
x+ y-!' z-2=0
3x-2y + 6z-8 =O
Rjeavanje toga sustava jednadbi daje:.
o o o
x. =o ' Yu =
0 ,. Za= O.,
ierje trea jednadba zbroj prvih dviju.
Kako izraz %nema odredenog smisla, zakljuujemo, da se zadane ravnine ne sijeku u jed-
noj;vet u beskonano mnogo toaka, t. j. sijeku se u jednom pravcu.
Da to dokaemo, odredimo na gore navedeni nain presjemce zadanih ravnina. Dobit
emo, da se sve tri ravnine sijeku u pravcu, kojemu je jednadba:

(vidi sl. l 0).

Vitli takoer l, toku 7.

7. Pravac ravnina

a) Kut pravca i ravnine

Pod kutom pravca p i ravnine E razumijemo kut rp, to ga zatvara pravac p
sa svojom ortogonalnom projekcijom p' na zadanu ravninu E (vidi sl. 56).
Prema toj slici
cp= 90~- tjJ
z
Zadanom pravcu
x-x, y-y, z-z,
p= -a-= - h - = -e--

dodijelimo jedinini vektor

cos !J:,
cos~
.cos y,
Sl. 56
a zadanoj ravnini
E = Ax + By + Cz +D = O
jedinini vektor normale
- { COSoto
~r cos~
. CO'S Y

87
 Prema slici 56 i formuli'(l98)" imamo:

cos !Ji = cos a:, cos IX + cos ~i cos ~. + cos Y cos.y, (S6)

1 uzevi \1 oozir formule (3_9) i (47) i 1)1 == 90- <p dobijemo

. aA+ bB+ cC
(56a)
sm lP = y:riz=::=+::;==;b;=:=+c=c=:----;Vr=A=;=,:=_=:=+=B~==+~e

To je kut pravca i ravnine.

b) Uvjet paralelnosti prnca i ravnine
Ako su pravac i ravnina meusobno paralelni, tada je kut lP = O, odnosno
s~ tp = sin O = O, pa je prema (56a)
aA+ bB.+cC'= O. (57)

uvjet paralelnosti pravca ravnine.

~} Uvjet okomitosti pravca i ravnine
Ako je pravac okomit na ravnini, vektori -+
s. i -no su paralelni (sl. 56), J18 je

COS a = COS oto

cos [3, = cos ~.
cos y, = cos Y

ili obzirom na fonnule (39) i (47):

a A
Va:;~- b + e VA+ B+ e
ili
a Va+b'+c
If= VA + B + e

5ete vrijednosti dobijemo za omjere ~ i ~, pa 1e

a b e
(58)

uvj'et okomitosti p_!avca i ravnine.

Pazi! Uvjet okomitosti dvaju pravaca ili ravnina izraen je u obliku sume
produkata, koja je jednaka nuli [vidi (43) i (54)], a uvjet paralelnosti- u obliku
jednakih omjera [vidl (44) i .(55)]. U sluaju okomitosti 1 paralelnosti pravca i
ravnine ba je obratrio~[vidi .(57) i (58)1 '

88
 Omaimo s l zajedniku vrijedriost omjera (S)

Oatle
11=1A
b= l B
e = l G
t. j. keficijenti smjera pravca su razmjerni s koeficijentima jednadbe ravaine.
Uzmeme li, da je faktor razmjernosti t = l, dobijemo:

"=A; b= B; c=C

pa jednadba normale na ravninu Ax+ By+ Cz+ D= O glaii

x-x, _y-y., _z-z,

-A- - - B - - C - (5ta)

gdje su x" y, i z, koordinate neke toke normale.

d) Probodite pravca i ravnine
KMrdinate toke, u kojoj pravac probada ravninu, najjednostavnije odce-
dimo tako, da izrazivi jednadbu zadanog pravca u parametarskom.obliku, odt-e-
dimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara traenom proboditu'. Tu vriic4:-
nost parametra l dobijemo tako, da parametarske jednadbe pravca uvrstimo. u
jednadbu zadane ravnine.
Pokaimo to na primjeru:

Odre.dl' prob od'1ste _ X- - - 2 = y_+. -3 = -Z - - l

p pravca p =
6 5 3
i ravnine
E = 3x + 4y + z + 6 = O

Parametarski oblik jednadbe pravca p:

x=6t+2
y = -5t- 3 (a)
z= 3t +l
Uvrtenje u jednadbu ravnine E daje:

3(6t + 2) + 4(- 5t- 3) + (3t + l) +6 = o

ili t+l=O
Odatle t =-t

To je ona vrijednost parametra t, koja odgovara traenom proboditu P.

lt
 Uv.rtenje r = - l u (a) daje:

x=-4
y= 2
z=-2
P(-4, 2, -2)

e) Uvjet i da pravac lc7i u ravnini

Ako zadani pravac

x-x, _ y - y 1 __ z-z,
tt ---b- --e-

lei u zadanoj ravmm

Ax + By + Cz + D = O

l) on je s njome paralelan, pa Je prema (57)

aA+ bB + cC = () (59)

2) ravnina prolazi tokom T.( x., Y~> z1) pravca, cl:akle

Ax 1 + By + Cz + D
1 1 = O (59a)

To su uvjeti, da pravac lei u ravnini.

Primjeri
x-1 y+3 z-5
l. Odredi kut, to ga pravac - - - -- = _ zatvara s ravnmom 2x- Ciiy +
3 2 4
+ 3z-7 =O
Prema (56a):

. 32+2(-6)+(-4)3 18 t8lf2'
szncp = ...,. - - - = - - -
V9+4+16V4+,36+9 1'{29 2o3
di sin <p = -0,478
'Pl ~' 28'30' ; !!. = 180'- 2830' = 151 '30'.

2. Napi1 jednadbu pravca, koji prolazi tokom (-2, - l , 3) a usporedan je s rav"mama

5x- y - z +4 = O , x + _3y + 2z - 7 = O

Jcd nadha traenog pravca glasi:

.x+2 y+1 z-3

-a- = - b - = - , - (a)

a? b? e?

90
 Traeni pravac je paralelan sa zadanim ravninama; dakle prema (57):

Sa-b-c= 0/ :e
a+3b+2c=O/!c

~~-~-1
e e
=0
Odatle raunamo ~ i !..e
e
a+ 3~+2=0
e
f>obi)emo:

('o)

PefiiJelimo li naz1vnike u jednadbi (a) s e 1 uvrstimo li vrijednosti (b), dobit emo

3. Napii jednadbu pravca, koji prolazi tokom .(3, -2, l) a okorrut je na ravnini

3x + 4y- z + 3 = U

Jednadba traenog pravca

x-3 y+2 z-1

-a- = - b - = -e-
ili
x-3 y+2 z-1
-a-=-b-=-1- (a)

e e
a b
e e
Prema (58):

Odatle:
a 3
-c=-1

Uvrtenje u (a) daje

.>:-3. y+2
-3 = -4 =-,-
z-l

ili
x-3 y+2 z-1
-3- = -4- =-=l

Do istog rezultata. dolazimo i neposredno po formuli (S8a).

Ill
 4. Odredi jednadbu ravnine, koja je zadana s dva ukdtena prav:

x-l Y+2 z-3 x-1 y+2 z-3

- 3 - = - 2 - = -1 - 2 - = -5 = -4

Iz jednadbi zadanih pravaca vidimo, da se pravci sijeku u toki S( l, -2 ,3).

Traena ravnina prolazi tom tokom S, dakle prema (Soa)

A,(x-1) + B,(y + 2) + (z-3) =l l.a}

A,=? B,=?
Prema (59):
JA, + 2 B,- l = O
Odatle raunam A, 1
2A,-SB,-4 =O
Dobijemo:
13 lO
A,= i9 ' B, =-19
Uvrtenje u (a) daje

ili
13x-10y + 19z-90 =O

5. U primjeru na str. 68 odredili smo pomou diferencijalnog rauna najkrau wllljeaost

toke T(2, l, 3) od pravca
x-l y-1 z-1
ps--=--=--
1 2 3

Rijeimo sada isti zadatak na isto analitiko geometrijski nain. U ru svrhu:

l) Tokom T(2, l, 3) poloimo ravninu E okomiru na zadani pravac.
Prema (SOa)
E= A,(x-2) + B,(y-1) + (z-3) =t
Prema (58)

Odatle
' l 2
A,=3' 8,=3

'ili E =3J
(x - 2) + 3"2 (y- l) + (a>- 3) = l

E'""' x + 2y + 3z- 13 = O
2) Odredimo probodite P ravnine E sa zadanim pravcem p.
p u parametarskom obliku:
X= t+ l
y = 2t +1
z~ 3t + I

92
 r + 1 + 4c + 2 + 9c + 3 - ll = o
ili I4r-7=0
l
' = 2
3 5
pa je Xo = 2' Yo = 2 , Zo = 2

3) ~..,,. = TP= prema (ll)= V(2--H" + ( I - :) + (1- f}i

dmin= Vf
6. Odredi najkrau udaljenost mirnosmjernih pravaca

x-t y-2 z+t x+2 .Y+I z-3

I. -2- = -4- = -3- II. -3-= -2 =-4-

Pod najkraom udaljenosti dvaju mirnosmjernih pravaca razumije sc duljina okomice, koja
je zajednika jednom i drugom mimosmjernom'pravcu.
Da oclredirno tu najkrau udaljenost, postu parno kako slijedi:
l) Jednim pravcem, na pr. p~m, 'poloimo paralelnu ravninu E s-dntgirn pravcem
Pravac .I .. lei_ u. ravnini
E== Ax + By + Cz + D = O
dakle prema (59) 1 (S9a):
2A + 4B + 3C =O
A+2B- C+D=O

Ravnina E je paralelna s pravcem II., dakle prema (S7):

3A.-2B + 4C= O
Dobili smo homogeni sustav od etiri linearne jednadbe s etiri nepe!naniceA, B, C,iJD
Znamo, da izjednaena s nulom determinanta toga sustava

X y
2 4 =0
l 2
l 3 -2

daje traenu jed.ladbu ravnine E.

Da je pojednostavimo, oduzmimo od elemenata prvog i treeg retka elemente treeg retka:

y-2
4
-2
Odatle:
(x-1) 22 - ( y - Z) (-1} +(z+ 1)(-16) ~O

93
ili E ='= 22x +y - 16z- 40 = lJ

_. 2) Oito je, da je udaljenost bilo koje toke pravca ll., na pr. toke (-2, -1, 3), od ravnme
E Jednaka traenoj najkraoj udaljenosti zadanih mimosmjernih pravaca. -
Prema (47a) i. (48a) imamo:

dmin ~ 22 (-2)-::-1 -16 3-40 = _ ~~t=- ~ =- 4 89

V484+-I+256 "V741 27,2 '
dmin = 4,89
Kasnije.emo slini zadatak-rijeiti pomou diferenr.ija!nog rauna (vidi 4, 1!;, cl Rijei
ga sada na gore navedeni nain.

Meusobnu udaljenost d mimosmjernih pravaca

x-x, y-y, z--z, x-x .)1-y, z-z 1
a;- =--b-,- = -,-;- ; -a;- = -~ = ~

moemo odrediti i neposredno pomou formule

x,-x,
a,
y,-y,
bl
z 1 -z,
e.
l
a, b, e,
d= --..
j k
a, b, e,
a, b. C:J

4. FUNKCIJE DVIJU l VISE NEZAVI SN IH PROMJENLJIVIH

1. Openit:o o funkciji dviju promjenljivih. Njeno geometrijsko zaaenje

i neprekinutost
Znamo, da je na pr. obujam V krunog valjka jednak 1tr v. Mijenjamo li
polumjer r osnovke i visinu v valjka nezavisno jedno od drugc.ga, zavisit e vri-
jednost obujma V od vrijednosti uzetih za r 1 v. To. znai, obujam V valjka je
funkcija dviju nezavisnih promjenljivih r i v, t. j. V= f(r. v)
Openito funkcionalnu zavisnost veliine z od veliina x i y oznaujemo sim-
boliki sa z=f( x, y) z je, dakle, funkcija ili zavisna prorr.jenlji'fa, a x i y su argu-
menti ili nezavisne promjenljive. Jasno je, d<. funkcija z dviju nezavisnih pro-
mjenljivih x i y moe biti izraena ne samo u eksplicitnom obliku z = f{x, y),
ve i u implicitnom obliku F(x, y, z) =O. .
Kako je za geometrijsko predoivanje argumenata x 1 y potrebna ~avnina XY,
za predoivanie funkcije z = f( x, y) potreban je prostorni koordinatni sustav.
Zadajemo po volji apscisu x i ordinatu y, t. j. toku u ravnini XY, a iz l':adane
funkcije z =f(x, y) raunamo pripadnu kotu ili :lp!ikatu z. Skup svih pa-
rova vrijednosti za x i y, r. j. skup toaka u ravnini XY_, ine podruje definicije
funkcije z, koje nije vie jednodimenzionalno, kao kod funkcije jedne nezavisne
promjenljive, ve je dvodimenzionalno, pa ini dio cr ili cijelu ravninu XY (vidi
sl. 57) ..
Konstruiramo li u svim tokama toga podruja cr okomice na ravninu XY,
i nanesemo li mt te okomice pripadne vrijednosti funkcije z, izraunate iz zada-

94
.nog izraza J(x, y) za tu funkciju, krajnje toke tih okqmica ili aplikata (kota) dat ce
dvodimenzionalnu geometrijsku tvorevinu, koja se zove ploha.
Prema tome, funkcija dviju nezavisnih promj~;nljivih ,; =J {x, y)
predouje geometrijski plohu u prostoru,
Iz analitike geometrije u prostoru (vidi 3) znamo ve, da funkcija lineHrna
u x, y i z, t. j. .

Ax + By + Cz + D = O u 'implicitnom obliku,
A B D
odnosno z=--cx-cy-c u eksplicitnom obliku

predouje ravninu u prostoru, t. j. ravnu plohu. Jasno je, da je u opem slu-

aju podruje definicije linearne funkcije cijela ravnina XY.
z

Sl. 57 Sl. 58

Slino tome kako funkcija jedne nezavisne promjenljive y = f(x) predouje

geometrijski pravac, ako je linearna u x i y, odnosno krivulju, ako u x i y nije li-
nearna, predouje funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z =J(x, y), odnosno
F(x, y, z) =O, koja nije linearna u x,
yi z, neravnu oblu plohu.
Kao primjer izvedimo jednadbu kuglinc plohe ili, kako sc obino krae kae,
kugle.
Slika 58 predouje prvi oktant kugline plohe polumjera r sa sreditem u isho-
ditu O koordinatnog sustava. Kako vidimo, kuglina ploha prikazana Je u slici
u lijevom pravokutnom koordinatnom sustavu. U tom lij~vo;n sustavu prelazi
os +X u os + Y, os +Yu os +Z i os +Z u os +X okretanjem u smislu ka-
zaljke na satu.
Odaberimo na kuglinoj plot-J toku T(x, y, z) po volji, pa iz pravokutnbg
trokuta OT'T imamo
r' = z + OT'"
a iz pravokutnog trokuta OKT' slijedi
OT'"= x + y'.
Uvrtenje u prvu -jednakost daje
x + y + z -- r = O

95
 To je jednadba, kugline plohe polumjer_a r, kojoj je sredite
u ishoditu, u implicitnom obliku.
Odatle
z= Vr-x-y (60&)

jedn.adba kugline plohe u eksplicitnom obliku.

Vidimo, da z nije linearna funkcija od xi y i da je njeno podruje definicije
krug polumjera r, kojemu je sredite u ishoditu O.
Ako sredite kugle nije u ishoditu O koordinatnog sustava, ve u nekoj to-
ki S{m, n, q), jednadiba kugline plohe glasi:
(x-m)'+ (y-n) + (z-q)' = r (61)

ili, ako kvadriramo binOJlle i uredimo:

x + y + z - 2mx- 2ny - 2qz + (m + n + q - r) = G

Iz toga izraza slijedi opa jednadzba kugline plohe:

A(x + y' + z~) + 2Gx + 2Hy + 2lz + K = O (61a)

~a pr. jednadba
4x + 4y + 4z'- 8x + l6y + 20z- 19 = l
.predoujekuglu.
Da odredimo koordinate njena sredita S i njen polumjer r, podijelimo jed-
nadbu s 4:
19
(x~-2x)+ (y + 4y) +(z'+ Sz)--= O
4-

n Mdopunimo izraze u zagradama na potpune kvadrate:

s )' =-;r+1+4+
(x-l)'-+(y+2)'+ (z+-y 19 25
4
ili

rx-IJ+(y+2J"+(z+ ~)'=16
S (l, - 2? - --}) ; T= 4.

Pro~,;torno geometrijsko znaenje funkcije jedne nezavisne pro-

mjenljive F(x, y) =O.
Znamo, da funkcija F(x, y) =O, odnosno y =f(x) predouje geometrijski
krivulju u ravnini XY. Meutim, promatnimo li tu funkciju prostorno, moramo
.uzeti u obzir, da u izraz funkcije ne ulazi apljkata z, a to zQai da aplikati :~
moemo dati bilo koju vrijednost pozitivnu i negativnu. Prema tome funkcija

96
 F( x, y) = O .predouje geometrijski. plohu valjka, kojoj su izvodnice paralelae
s osi Z, odnosno okomite na ravnini XY, i koja sijc::e ravninu XY u krivulj:
F(x, y) =O, ili drugim rijeima; kojoj je krivulja F{x, y) =O trag u ravniniX't'.
Tako na pr. funkcija x + y = r predo-
uje geometrijski u prostoru uspravni kruni
valjak, kojemu je os simetrije os Z (vidi sl. 59) z
Iz istog je razloga :_: + yb__: = l jednadba
a'
eliptinog valjka s isrom osi simetrije. Visi~e
obaju valjaka protef.J se od -oo do +oo. Ho-
emo li zadati valjak odredene visine h mora-
mo ga presjei ravninama, na pt. ravnmom
X:Y(z =O) i ravninom, koja je paralelna s
ravn1nom XY, a udaljena od nje za h: z= h.
Slika 59 predouje uspravni kruni valjak vi-
sine h, kojemu je jednadba
x' + y' = r'
z= o
l Sl 5~

z= h
Kako u izraz funkcije F(x, y) =O ne ulaz1 z, presjeci plohe valjka ravni-
nama z= h uvijek su iste krivulje F(x, y) =O
Ako je funkcija F(x, y) =O linearna u xi y, ona predouje ,ravninu, koja ;e-
okomita na ravnini XY i koja ima za trag u toj ravnini pravac F(x, y) =O. O tOlll
je ve bilo govora (vidi 3, 4). Isto tako predouju jednadbe :: - ~: = l i
y' = 2px hipCJ"bolu, odnosno paubolu u ravnini XY, a prostorno su to ploht
valjaka, kojima su izvodnice paralelne s osi Z i koje sijeku ravninu XY u tim kri
vu ljama.
Neprekinutost funkcije z =f(x,y) definira se slino kao 1 neprek.tnut0$r
funkcije jedne promjenljivey =f(x} (vidi Dio l. .8,.J).
Funkcija z"=f(x,y) neprekinuta je U1toki T.(x,,y,), ako tei svojoj vrijed-
nosti z, = f(x., y,) u roi toki T., kad x tei x" a .y tei y" t. j. ako je

lim f(x, ~) = f(xh y,) = .2' 1

X-+ Xa J
y -+Y

Iz pojma limesa slijedi druga definicija neprekinutosti funkcije z = f(x, y)

u toki T.(x., y',):
Funkcija z= f(x, y) neprekinuta je u toki T.(x., y,), ako je

t. j. ako apsolutnu veliinu razlike iztnell vrijednosti funkcije u toki Ta

(x., y,) i vrijednosti funkcije z u bilo kojoj susjednoj toki T{x, y) moemo na-
initi po volji malenom (<t), im lx-x, J i IY-Y! imnemo dovoljq,o
malenim ( < 3), pri emu apsolutna vrijednost tih razlika ovisi o zadanom po
volji malom pozitivnom broju t (vidi sl. 60).

7 B. Apsen: RepeUtopj ville matematike - Dio III.

 z Iz definicije neprekinutosti. funkcije slijedi :
Funkcija z =f(x, yj,, koja je nep~;ekinuta
obzirom na obje nezavisne promjenljive x i :V
neprekinuta je i obzirom na svaku promjenljivu
posebno, ali obrat to~~:a stavka ne mora uvijek
vrijediti:
Funkcija z= f(x, y), neprekinuta u sva-
koj toki podruja, u kojoj je definirana, zove
se neprekinuta funkcija u tom podruju.
Rekli smo, da vrijednost funkcije
y
z= -f(x, y)
Sl. bO
moemo geometrijski predoiti kao aplikatu
toke, kojoj su apscisa i Qrdinata nezavisne promjenljive x i y. Pojam toke kao
cjelokupnost' vrijednosti nezavisnih 'promjenljivih moemo prenijeti i na vei broj
nezavisnih promjenljivih. Tako za funkcije od tri i etiri nezavisnih promjenljivih

u = f(x, y, z), v = F(x, y, z, t)

moemo kazati, da je u vrijednost prve funkcije u toki (x, y, z), a v - vrijednost

druge funkcije u toki (x, y, z, t}. U prvom sluaju moemo stvarno:tu to~ku,
geometrijski predoiti obzirom na neki zadani trodimenzionalni koordinatni sustav
kilo toku .u prostoru s koordinatama x, y, z, dok bi funkcija u spadala u-etvrtu
dimenziju {u drugom sluaju toku e~_; y, z, l) ne moemo geometrijski predoiti,
ali 'ipak moemo kazati, da je to toka etverodimenzionalnog prostora, razumije-
vajui pod tim prostorom cjelokupnost vrijednosti etiriju variabla (x, y, z, t), koji
se. sastoji od svih_ moguih vrijednosti nezavisnih promjenljivih x, y, z, t. Prema
tome, i neprekinutost funkcije triju i vie nezavisnih promjenljivih moemo defi
nirati na isti nain, kako smo definirali neprekinutost funkcije dviju promjenljivih.

2. Plohe drugog reda

a) Openlto o plohama .drugog reda

Znamo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z = j( x, y) predouje
geometrijski plohu u .prostoru. Moemo zamisliti bezbroj najrazliitijih funkcija
dviju promjenljivih, a tim funkcijama odgovarale bi najrazliitije plohe. Meutim,
postoji jedna vrsta ploha, koje imaju osobito znaenje u teoretskoj fizici, mehanici,
arhitekturi i t, d. To su plohe drugog reda, t. j. plohe, koje su u pravokutnom
sustavu izraene jednadbama drugog stepena obzirom na koordinate.
Znamo opu jednadbu krivulja drugog reda, odnosno presjeka stoca
Ax + 2Bxy + Gy + 2Dx + 2Ey + F = O
koja predouje krunicu, elipsu, hiperbolu i t. d. u ovisnosti od veliin~: pred~
znaka koefidjen::.ra A, B, G, D, E, i F. *)

*) Vidi od istog pisca Repetitorii elementarne matematike, IV. .12. Tehnika knjiga, Za~
~--x~ ..

98
 Slino tome moemo napisati opu jednadbu p~oha drugog reda
.!IxJ + By + Cz + 2Dxy + 2Exz + 2Fyz + 2Gx + 2Hy + 2lz + K = O (62)
Ne ulazei potanje u diskusiju o svim plohama, koje su iinplicimo predoene
tom jednadbom [vidi na pr. opu jednadbu kugline plohe (6Ia)), promotrit ein0o
samo najvanije oblike tih ploha uzevi. ih u poloaju, kad se njiltove ravnine si-
metrije_ podudaraju s koordinatnim ravninama.
S najjednostavnijim oblicima tih ploha i to s valjkastim plohama ve smo se
upoznali malo prije, a s rotacionim plohama u 7, 7. drugog dijela ovog Repeti-
torija, gdje smo tom prilikom izveli jednadbu. kugline plohe, do koje smo malOo
p'rije doli na drugi nain, i jednadbe rotacionih paraboloida i hiperboloida. Na
je sada zadatak, da prouimo jo neke nerotacione plohe drugogreda.
b) Troosni elipsoid
Izvedimo najprije jednadbu rotaionog elipsoida rotirajui elipsu

e lr::--
y =~
a
va-x =f(x),

kojoj. su poluosi a i t, oko osi X.

Prema formuli (90) (Dio II. 7)

[/ (x)] = y' + z
dobijemlil
e'
- ( a -- x) = y' + z l : e
~
x y' z
1--=-+-
112 e e
Odatle

-x
a 2
-c + -z
+ y c
1
=2
l jednadba rotacionog elipsoida (dvoosnog) (a)

Pomaknemo li svaku toku rotacioriog elipsoida, koja je udaljena za y od rav-

nine XZ, za duinu
b
y =cy

gdje je.b neka duina manja ili vea od e, t. j., drugim rijei,ma, stisnemo li ili razvu-
emo ~otacioni elipsoid u smjeru osi Y, tada emo jednadbu te nove plohe dobiti
tako, da u (a) uvrstimo y = ~ y'.
Dobijemo
x I e z
-+-
a e
-y'+-=1
b' e

99
ili zamijenivi y' s y i skrativi e z

x' y' z'

aa + bi + e' ( 6 J)

To je jednadba troosnog eli-

psoida, kojemu su a, b i e poluosi. Vi-
di sliku 61.
Da upoznamo oblik te plohe, odre-
dimo njene presjeke s koordinatnim ra-
vninama XY, XZ i YZ. U tu svrhu
uvrstimo u ( 63) jednadbe tih ravnina:
z = o, y = o i X = O. Sl. 61
Dobijemo
x' . y' y' z'
--t--=
a' b'
-+-=
b e

Vidimo, da koordinatne ravnine sijeku troosni elipsoid u elipsama, kojima su

poluosi a i b, a i e, b i e.
Promotrimo sada prijesjek troosnog elipsoida s ravninom z = h, t. j. s ravni-
nom, koja je paralelna s ravninom XY, a udaljena od nje za h, gdje je l h l < e.
Uvrtenje z = h u (63) daje

ili
x' y' h'
- + b
a'
- l--
c'

a to je opet eli psa s polu osima a' = a 0_: _ ~: i b' = b F ~; ili prostorne

uzevi eliptini valjak, koji proicira promatrani prijesjek na ravninu XY.

Prema tome, svaka ravnin~ z =h, gdje je lh l <e, paralelna s ravninom XY,
sijee troosni elipsoid u elipsi, ije se osi umanjuju s poveanjem l h l
Na isti nain moe se pokazati, da su presjeci s ravninama y = k, gdje je
lk l< b, koje su paralelne s ravninom XZ, i presjeci s ravninama x =l, idii je
ill < a, koji su paralelni s ravninom YZ, takoer elipse.
Primjer.
Odredi tangentne ravnin~ na elipsoid

100
lwje su paralelne s ravninom

x~4y + 12z""' t
Kako emo kasnije vidjeti (vidi toku S. ovog ) jednadba tangentne ravnine na eliptoi4
u tokiT, (x,, y,, z 1) glasi:

ili za Dai sluaj

(a)

Zadatak' se svodi, dakle, na odreivanje koordinata diraliita, t. f. .x" y, 1 z,.

Diralite T, (x" y" z,) lei na zadanom elipsoid.u, alde

t">
Znamo uvjet paralelnosti dviju ravnina (SS):

pa poJJUloivli jednadbu (a) s :576, t. j. napisavi je u obliku

9x1 x + 16y1 y + 64z~ z - 576 =O

dobijemo prema BofDjoj formuli i obzirom na zadanu ravninu x - 4y + 12z = t

(e)

Uvrtenje u (b) daje

l (16 }. l ( 4 }" . z ,
64 27 z, + 36 - 3 z, +' = l

Odatle

Ul l
 Uvrtenje vrijednosti dobivenih' za.z,'.u.(c)_daje
16
(x,),,. =IT
36
(y,),,, = =t= IT

Uvrstimo li izraunate koordinate diralita tangentnih ravnina u (a), dobit emo tralene
jednadbe tih ravnina;
x-4y + 12z-44 =O
x - 4y + 12z + 44 = O

e) Dvokrilni troosni hiperboloid

Rotiramo li hiperbolu s poluosima a
. i e :y = ~
e Vx- a oko osi X, dobit
~erno rotacioni dvokrilni hiperboloid

z ~-~-~=
a e
e
(a)

(vidi Dio II. primjer na str. 210 i sl. 73).

Stisnemo li ili razvuemo tu plohu
u smjeru osi Y, taaa dobijemo troosni,
dakle nerotacioni dvokrilni hiperboloid,
kojemu je jednadba

(64)
Sl. 62
Vidi sl. 62.
Tu jednadbu dobijemo iz jednadbe rotacionog hiperboloida na nain pri-
kazan pri izvodu jednadbe troosnog elipsoida.
Naini taj izvod t
Presjeci s koordinatnim ravninama XY (z= O) i }(Z (y =OJ su~hiperbole:

x z'
---=l
a2 e'

dok presjeka s ravninom YZ nema (vidi sl. 62).

Pres jeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbol,e:

ili

kojima su poluosi . R.
a =a l+-
e b'~ bVl +h
e

lO!
 Isto tako su hiperbole pres JeCt dvokrilnog hiperboloida s ravninama y -= lt
paralelriirn s ravninom XZ:

x' z
;=l
a' (l + ::)

P9luosi tih hiperbola su:

e'= e
l~
V r I1
Meutim, pres jeci s ravninama x = l paralelnim s ravninom YZ su za lli >a
elipse:

ili

.kojima su poluosi: b'= b V~ J ..e =e ~

1 -
a -

Za lli <a presjeka nema (vidi .sl. 62).

Primjer
Odredi jednadbe tange_ntnih ravnina na dvokrilni hiperboloid

~-~--===1.
a b e

koje odsjecaju jednake odreske na koordinatnim osima.

Prema (49) napiimo jednadbe traenih tangentruh ravnina,u~_segmentnom obliku

-=-+z.+-=-=1
d d d
ili x+y+z=d

gdje je d odrezak (segment) na koordinatnim osima.

Zadatak se, svodi na odreivanje jedne nepoznanict: d!
Kako. emo. kasnije vidjeti (vidi toku S. ovog ), jednadbu tail&entne ravnine na .dvokrilnl
hiperboloid u toki T, (x., Yu z,) hiperboloida moemo napisati u obliku

(b)

103
 }edJUUiibe {a) i {b) su jeduc:ltbe i s t e talapJlble ravniwe, dallk koWieijeati tik je4aadebi
muraj1o1 l:lisi proporClODIIIAi, t. j. .

x, = ""j z,=-,e' (e)

Oito je, a dlralite T, (x"y,, z,) Jei t\a tangenmoj ravnini, pa uvritenje (e) u <a.~ lisje

Odatle je

d= Va'-b'-c'

te tndene jednadbe tangentnih ravmna prema (a) glase

x+ y + z 'F Va- b'- e = t

tl) Jednokrilni troosni h1pcrboloid

Rotirajui hiperbolu oko os1 Z dobijemo jednokrilni rotacioni hipeclteloid
(vidi Dio Il, primjer na str. 210), a od te plohe prelazimo na nain naveden pod
b) i e) na troosni, t. j. nerotacioni jednokril-
ni hiperboloid, kojemu je jednadba
z.
x' z'
- + y'
a!
---
b e
= (65)

Vidi sl. 63.

(Pazi! Jednadba dvokrilnog hiperboloida ima
na lijevoj strani dva negativna lana, a jednokrilnog
- samo jedan).
Prijesjek jednokrilnog hiperboloida s ravninom
XY (z= O) jest elipsa

x y'
-+-=
a b
Takoder su elipse presJeCt te plohe s h..-izon-
talnint ravninama z = h.
x y h
Qs + ]ji --l+-
e
pri emu su za sve h

a'= a
R l b' =b vl+ ,.
lt'- poluosi _tih elipsa.

Presjeci s koordinatnim ravninama XZ i YZ (y = O i x = O) su hiperb!ile:

y z
----=J
b e,-

Takoer su hiperbole presjeci jednokrilnog hiperboloida s vertikalnim ravni-

nama x =J, paralelnim s ravninom YZ: "'

t y z
-+---=1 (a)
a b e

y z
(~)
b" (l - :. ) ,. (l - ~)
pri ~u su za l l 1 <- " realne poluosi tih hiperbola b'= b Vl
- l' _paralelae
a

s osi Y, a imaginarne e'= e Vr ~: ~ralelne s osi Z (sL63).

Meutim, za 11 1-> a izraz pod korijenom postaje negativan ( l - ~. <; ~,

pa bi poluosi dobile imaginarnu vrijednost. Da dobijemo za osi realne vrijednesti,
napiimo fednadbu (b) u obliku:

y' z'
- r + --,z;;;-- -
b' L -l} c(a -I}

realne poluosi e' = e

paralelne s osi Y (sl. 63).
v
a te su opet hiperbole, koje su konjugirane prema
j
~
~ paralelne s osi z;
preanjim,

a imaginarne b' b v,.

jer su njiheve
=
~
l

Konano za l= a, t. j. za x = a dobijemo prema (65):

y z
---=0
b e _
ili

a te su projekcije u ravnini YZ dvaju pravaca, koji se sijeku u osi X i u kojim tan-

gentne ravnine x = " sijeku hiperboloid.

115
 U slinim presjecima sijeku hiperboloid i ravnine y = k paralelne s ravninom
XZ, pri emu i ravnine y = b tangirajti tu plohu i sijeku je istodobno sv'aka
u dva pravca.
Jednadbu troosnog jednokrilnog hiperboloida

x y z
-
a + -
b - -e=
odnosno
x z' y'
l--
a e b

moemo prikazati u parametarskom obliku rast'avivi na faktore njenu lijevu

desnu stranu:

(: + ;) (;-;)={t+~) (1-t) (a)

Odatle
X Z
-+- l+ Z_
a e b
=----=l
X Z
,_Z_ ---
b a e

gdje je t zajednika vrijednost tih omjera, dakle, promjenljiva veliina ili para-
metar.
Odatle
X Z
a+c-=t ( .
,_b
y}
(66)

Dobili smo dvije linearne jednadbe, koje za bilo koju po volji odabranu vri-
jednost parametra r predouju, kako znamo, dvije ravnine u prostoru. Te ravnine
sijeku se u jednom pravcu. Dajui parametru t sve mogue vrijednosti, dobit emo
bezbroj pravaca ili, kako se kae, familiju pravaca ovisnih o jednom parametrur.
Uklonimo li parametar t iz tih jednadbi, dobit emo jednadbu hiperboloida.
Pravci te familije lee, dakle, potpuno na. hiperboloidu, oni su njegove _izvodnice.
Iz toga razloga se kae, da je jednokrilni hiperboloid pravasta ploha, jer su
njegove izvodnice pravci, kao na pr. izvodnice valjkastih i stoastih ploha.Meutim,
postoji bitna razlika izmeu izvodnica hiperboloida i izvodnica valjka i stoca.
Lako se moe pomou sustava (a)'dokaziui, ctasu izvodnice hiperboloida mimo-
smjerni pravci, t. j., pravci koji se ne sijeku, a nisu ni paralelni, dok su izvodnice
valjka meusobno paralelni pravci, a izvf>dnice stoca sijeku se u' jednoj toki.
Jednadbu hiperboloida ("a) moemo rastaviti u dvije linearne jednadbe i na
drugi nain:

lOG
 ~- + _:_ l _l'_
a .e b
---- = ---- = U

l+~ :-:
gdje je u novj parametar
Odatle
-+-=u
X
a
Z
e
(
l +y)
-
b
(67)
~-~=~(t-1'...)
a e u b

Taj sustav linearnih jednadbi predouje novu familiju pravaca, koji potpuno
lee na hiperboloidu i ine nov sustav njegovih izvodnica, koje su takoer mimo-
smjerni pravci,pa se meusobno ne ..sijeku.
Meutim, dvije izvodnice, koje pripadaju razliitim sustavima (66) i (67),
uvijek se meusobno sijeku, t. j. ine par ukrtenih pravaca, jer pomoeu jednadbi
(66) i (67) moemo svaku toku jednokrilnog hiperboloida prikazati kao funkciju
parametara e i u:
tu+ l
x=a---
c+u
t-u
y=b-- (68)
. t+ u
tu-l
z= c - - -
t+u
To je jednadba jednokrilnog hiperboloida . u
-parametarskom obliku.
Prema rome: na jednokrilnom hiperbolo-
idu ima dva sustava pravocrtnih izvodnica:;
dvije izvodnice jednog sustava ne sijeku
se meusobno, dok svake dvije izvodnice
razliitih sustava uvijek se meusobno si-
j e ku. (Vidi sl. 64).
Primjeri
l. Odredi za hiperboloid

tangentne ravnine koje prolaze pravcem

.x y-9 z
10= -99=-12 . Sl. 64

Kako emo kasnije vidjeti (vidi toku S. ovog ), jednadba tangentne ravnine na jeane
krilni h i perboloid glasi :
jCX1 + yy,_ zz 1 =
a2 bz e 1

~;dj e su x,, y, i z, koordinate dirali ta.

107
 Za na e sluaj traena jednadba tangentnih ravnina glasiti:

~~ + YYt _ zz, = l (a)

4 9 16

Zadatak se svodi na odreivanje koordinata diraliAta x" y 1 i z,.Traene tangentne ravniJie

prolaze zadanim pravcem fo = ~--;: = _z , prolaze, dakle, i onom
12
tokom (O, 9, 0), kojom
prolazi taj pravac.
Uvrtenje u (a) daje;

Odatle je
y,= l
pa jednadba (a)' glasi sada:

XX, + }'_ _ ZZ t = J (v)

4 9 16

Traene tangentne ravnine prolaze zadanim pravcem, dakle, su- s njime paralelae, ,. p r -
(S7) imamo:

x, (-99)9+(-12)-
lt4+ l { -16
z 1) =t
Odatle
IOx, + 3z 1 = 44
44- l<k,
z,= 3

DiraMte (x., l, z,) lei na hiperboloidu, dakle

X 2
__!_+ l
__ .11 2
__!_=l
4 9 16
Odatle
36 x,- 9z 1' = 121 (...
Uvritenje (e) u (d) daje:
36x,- (44.-- 10x 1) 1 = 128
Hi

Odatle

(xJ,,,
ss -s
=s 31

Dakle
43 (e)
x,=-;r x,;= 3

lOB
 Iz (e) slijNi
127 (f)
6

Uvrilie (e) i ( f) \1 (b) daje konano jednadbe traenih tangentnih ravniu:

774:c + .32y + 381z- 288 =O

54:c + 8y- 2Iz- 72 =O

2. 8dredi pravocrtne izvodnice jednokrilnog hiperboloida

. .
koje prolaze njegovom tokom T1 (42-,
- l, 4 ..,
5
dredimo one vrijednosti parametara l i u, koje odgovaraju zadanoj toki T, hipcrbol!,iC!la.
\Jvritenje a= 6, b= 5, e= 4 i koordinate toke T, u (68) daje:

1 -u
l =5--
ll+t
114 -.i
4=4~
r +u

Iz prve jednadbe raunamo tu:

7t + 7u- 5
tu=
5

Uvr~tenje te vrijednosti tu u treu jednadbu daje

7t+7u-5_
l+ u= 5 1

iiii JUkOPl uredeaja

(a)

Iz tiruge jednadbe imam:

(b)

Uvritenje u (a) daje:

~+u-5=1
2
datle
u=2
a !!liH ic (b) slijedi:
l =l

109
 Uvrtenje vrijednosti ;z:a a, b, e, 1 i u u jednadbe (67) i (66) daje jednadbe traenih i~ocl-
nica u obliku presjeka dvaju parova ravnina: .

-~ + 1-2(l +t)
=
prva traena izvodnica
-i-1-=1-(1 -f) l

f.
i+f=J(l-f)
druga traena izvodnica
i--f=+{I+-H
ili IOx- 24y + ISz-120 =O (e)
!Ox+ 6y-15z- 30 =O
l0x+36y+ JSz-180=0
!Ox- 4y-l5z- 20 =O
(lit

Da prikaemo pravac (d) u kanonskom obliku, zbrojimo jednad2be (d), a aatim od prve
jednadbe oduzmimo drugu. Dobivamo:

20x+ 32y-l00 =O
40y + 30z-160 =O
ili Sx+ By- 50 =O
4y + 3z- 16 =O
Iz tih jednadbi raunamo y:

-Sx+ 50 x-10
y=--=---
8 8
5
-3z+l6 z- 1
y = - - = - -3
11

4 4
-3
x-10 y z - 16 1
Odatle -s-=-=-4- f.-15
..,.5 -3
16
z--
x-10 y 3
24 =.:rs = 20

To je kanonski oblik jednadbe (d) traene izvodnice.

Postupajui na isti nain, dobijemo iz (e) kanon~ku jednadbu druge traene izvodnice~

X -1,5 y Z -J
- - 9 - = iO =-jO

e) Eliptiki paraboloid
Jednadba eliptikog paraboloida glasi:

110
 (Obrati paznJU na, to, da lijeva strana jednadbe potjee od elipse, a desna
od parabol-e).
Kako je lijeva strana jednadbe uvijek pozitivna za bilo koje vrijednosti x i y,
mora biti pozitivna i desna strana, t. j. uvijek je z ~0. Citava ploha lei, dakle,
iznad ravnine XY. Za z = O dobijemo x =,O i y = O. To znai, da eliptiki para-
boloid ima s ravninom XY samo jednu zajedniku toku i to ishodite O, u kojoj
lei vrh plohe .i u kojoj ravnina XY tangira paraboloid (sl. 65).
Horizontalne ravnine z = h, gdje je h > O, sijeku paraboloid u elipsama

x Y' z
-a' +-
b
= 2h l. : 2h

x y
- -2h+ -
a -=
b 2h

kojima su polu osi a' = a V2Ji b' = b Vh.

Presjeci eliptikog paraboloida s koordi-
natnim ravninama XZ (y =O) i YZ (x = 0)
su parabole s vrhovima u ishoditu:

x
- 2z ili x = 2a'z
=
y
--- =
b'
2z ili y = 2b'z sJ. 's

gclje su 2p = 2a', odnosno 2p = 2b' parametri tih parabola:

Presjeci te plohe s vertikalnim ravninama y_ = k i x = l, koje su paralelne s
ravninama XZ, odnosno YZ, takoer su parabole.
Na pr. presjeci s ravninama y = k su _parabole

x k .
-+-=2z
a b
Odatle

ili
k
x = 2a {z--)
2b

pri emu je parametar parabola 2p = 2a' konstantan, dok kote vrhova tih parabola
(;;,) rastu s poveanjem k, t. j. s poveanjem udaljen9Sti presjenih ravnina
od ravnine XZ.
U slinim parabolama sijeku eliptiki 'paraboloid i ravnine x = l paralelne
s ravninom YZ.

' 111
 Primjer
Odredi koorinate clilalita i jednadbu tugeae ravai11e K , .........i4

.Mia odsjeca jednake odreske aa koordinatnim osima,

Kako emo kasnije vidjeti (vidi toku S. ovog ), jedaadiba tupallte ravai11e eliptiki
:Praboloid glasi

a na sluiaj
..
xx, + . .
yy, = " +z,,

(at

adje su x., y, i z, traene koordinate diralita. U drugu ruku jednadbu te t&llgentl\e ravRine
memo prema (49) napisati u segmentnom obliku;

X+~+~= (b)
m m m

jer prema UVJetima zadatka tangentna ravnina odsjeca na koordinatnim osima jednake dreske.
Kako su jednadbe (a) i (b) jednadbe jedne re iste ravnine, izjednaimo njihave kaelici-
jente prethodno pomnoiv!i, na pr. jednadbu (b), s faktorom razmjernosti )._

(e)

Izjednaenje koeficijenata jednadbe (e) i jednadbe (a) napisane u llliku

<laje

). x,
-;;;=4
!:.=~
m 9

!:.=-1
m
). =z,
Iz tre~e jednakosti slijedi

>-=-m
pa >z prve dnage dobijem:

.t:, = - 4 y, = _ ,

112
 UYntimo li x, = -4, JI - - 9 i z = z 1 u jednadbu paraboiQida, dobit ano:
l

~
4
+!!.
9
= 2z,
a Otlatle je
13
z,=2

Uvrtenje koordinata diralita {- 4,1- 9, ~} u (a) daje traenlS jednad:lbu tangenme ra-
vnine:
13
-x-y=z+2
ili
2x + 2y + 2z + 13 =O

f) Hiperbolni paraboloid ili sedlasta ploha

Jednadba hiperbolnog paraboloida glasi

i y
---=2z (70)
a b

kod ega primjetimo, da tu plohu ne moemo dobiti niti rastezanjem niti stiska-
njem neke rotacione plohe.
(Obrati panju na to, da lije~a strana jednadbe potjee od hiperbole, a desna
od parabole).
Prijesjek paraboloida s ravninom XY (z= O) daje

x y
---=0
a b
odatle je
b
y= -x
a
(a)

a to su dva pravca u ravnini XY, koji su simetrini obzirom na os X (vidi u sl. 66

pravce AOB i COD).
Presjeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbole, kojima su realne osi
paralelne s osi X

i kojima su poluosi a' =a V2h i b' =b V2h i to za h > O. Za h < O dobi-

jemo hiperbole, koje su konjugirane prema prvima:

gdje je h = l h 1.

8 B. Apsen: Repetltorlj vile matematike - Dio III. 113

 Njihove realne Qsi su- paralelne s osi Y., Pravci (a) ine prijelaz od prve farni-
lije hiperbola prema drugoj familiji konjugiranih _hiperbola i odr.eduju smjer
asimptota obiju familija hiperbola.
"Prijesjek paraboloida s ravninom XZ(y =OJ jest parabola

x = 2a'z

kojoj se os podudara,s osi +Z (parabola NOM u sl. 66).

Takoer je parabola prijesjek s ravninom YZ (x =OJ

y = -2bz

kojoj se o:; podudara s osi -Z (vidi parabolu POQ u sl. 66.).

Isto tako su parabole i presjeci paraboloida s ravninama y = k, koje su para-
lelne s ravninom XZ:
x k -
---=lz
a b
odatle

x = 2a'z + ak
~
b
ili
- ( + --
x = 2a z k)
2b

Gornja jednadba predouje, naravno, projekcije tih presjenih parabola na

ravninu XZ. Iz te jednadbe vidimo, da se os tih parabola poklapa s osi Z, da su
parabole otvorene prema gore i da se s poveanjem k njihovi vrhovi (- ::.)
kreu prema dolje. Na isti nain se vladaju i same presjene parabole, jer se proi-
ciraju na ravninu XZ u pravoj v'eliiru, pa se. s poveanjem k njihovi vrhovi skliu
po paraboli POQ prema dolje (vidi sl. 66), pri
emu su osi parabola paralelne s osi Z.
Konano i ravnine x = l, koje su para- N M
lelne s ravninom YZ, siieku paraboloid u pa-
rabolarna.
l y
-a- - =
b
2z
ili,
bt
Y = - 2bz
. +-
a
odatle
-
y =-2b' (z - -
i ) .Sl. 66
- 2a
Iz te jednadbe vidimo, da su osi tih parabola paralelne s osi Z, da su para
bole otvorene prema dolje i da se s poveanjem l njihovi vrhovi skliu po para
boli NOM prema gore (vidi sl. 66).

114
 Iz navedenog slijedi, da ploha ima sedlasti oblik i beskrajno se protee u svim
smjerovima.
Jednadbu hiperbolnog paraboloida

x y
-
a
--
b'
= 2z

moemo napisati u obliku

{:+~}(:-~}=2z (a)

odatle

=l

gdje je l zajednika vrijednost tih omjera, t. j. parametar.

Odatle

.:_ + 2"._ = 2t
a b
(71)

=-~=z
Linearne jednadbe {71) predouju geometrijski dvije familije ravnina, koje
ine svojim presjedtima familiju rnimosmjernih pravaca. Ti pravci lee na para-
boloidu, pa su njegove pravocrtne izvodnice. Primijetimo, da te pravocrtne izvod-
nice lee u paralelnim rcvninama, koje su okomite na ravnini XY, jer u prvu
jednadbu sustava {71) ne ulazi promjenljiva z, a parametar t nalazi se. u opem
lanu jednadbe, i da druga jednadba sustava (71) predouje sveanj ravnina
kroz ishodite O koordinatnog sustava.
Jednadbu (a) paraboloida moemo rastaviti u dvije linearne jednadbe i na
drug1 nain :

ili

~-- = - - - - = --
z X y U
-a-lJ

115
 ()dade
.=_+_L=_:_
4 b u
(72)
..=_ _ _L= 2u
a b

Dobili smo novu familiju ravnina, iji medusobni presjeci ine novu familiju
mimosmjernih pravaca, koji lee na par~boloidu, pa su njegove pravocrtne izvod-
nice. l ti su pravci presjeci paralelnih ravnina, okomitih na ravnini XY, sa sve-
njem ravnina kroz ishodite koordinatnog sustava.
Rijeimo li jednadbe sustava (71) i (72) po promjenljivim x, y i z, dobit emo
jednadbu hiperbolnog paraboloida u parametarskom obliku.

x = a(c +u)
y =b( t -u) (73)
z= 2tu

Iz navedenog slijedi, da je hiperbolni paraboloid, kao i jednokrilni hiper-

boloid, pravasta ploha, koju ine dva sustava pravaca. Pravci jednog sustava
se meusobno ne sijeku, dok se dva pravca razliitih sustava uvijek meusobno
-sijeku tako, da svakom tokom paraboloida prolaze par njegovih pravocrtnih izvod:.
nica.
Primjeri
1. Odredi tangenrnu ravninu na ~perbolni paraboloid

16x1 - 25y 0 = 800z

koja je paralelna s ravninom
8x- Sy- 20z = O

Podijelivi jednadbu zadanog paral:Joloida s 400, dobit emo je u obliku

x' y'
:25- i6 = 2z

Kako Jednadba tangerune ravnine na hiperbolni paraboloid openito glasi (yidi toku S.
ovog )

a za na sluaj

(a)

zadatak se svodi na odreivanje koordinata diralita (x,. y., z 1). To dirali! te Idi na paraboloidu,
dakle
16x1 ' - 25y 11 = 800z 1 (b)

Napisavi jednad!bu (a) traene tango:ntne ravnine u obliku

16x1x- 25y 1y - 400z- 400z1 = O

116
i .uzevi u obzir, da je ta ravnina usporedna sa zadanom ravninom

8x-Sy-26z=0
dobijemo prema (55):

16x1 2Sy, ....,. 400

-8- = ---=-s
-
= - 2Q
ili
lx,= Sy, = 20
Odatle

(e)

Uvrtenje u (b) daje:

1600-400 =SOO z,
ili Sz,= 12

3
Odatle z,= 2 (d)

Uvrstimo li (e) i (d) u (a), dobit emo nakon ureenja traenu jednadbu tangentne ravl}ine
u obliku:
8x--' Sy- 20z - 30...:..,2

2 . Odred i pravocrtne izvodnice hiperbolnog paraboloida

x> y'
4~9 =2z

koje prolaze tokom paraboloida T, (6, 3, ?)

.Uvrtenje x 1 = 6 i y, = 3 u jednadbu paraboloida daje aplikatu zadane toke Tj. te plohe:

36 9 \
4-9 =''2z
ili
9-J = 2z

Odatle z,= 4

Odredimo vrijednosti t, i u, parametara t i u, koje pripadaju zadanoj toki T, paraboloida.

Uvrtenje a ~2, b= 3, x, = 6, y, = 3 i z 1 = 4 1.1, (73)daje

6 = 2(t +u)
3 = 3(t -u)
4 = 2tu.

Rijeimo li prve dvije jednadbe po t i u, dobit emo

. z,= 2 u,= l

117
 Te vrijednosti za r, i u., a takoer a= 2~i b,;,. 3 uvrstimo u (71) i {72):

(a)

X y Z
2+3=1
(b)

Jednadbe (a) i (b) predouJU traene izvodnice paraboloida zadane kao preSJeke dva para
Tavnina.
Na nain naveden u 3, 2. e) i2;raz1mo jednadbe izvodnica u kanonskom obliku.
Iz prve jednadbe sustava (a); koji napiemo u obliku:

3x + 2y-24 =O
3x-2y-3z ~O
$lij edi '
-3x:t 24 x-8
Y= 2 =--2 (e)
-3

x=----
-2y + 24
3

Uvrtenje te vriiednosti za x u drugu jednadbu daje_:

-2y + 24-2y-3z =O
..:.._ 4y- 3z + 24 '=O
Odatle
-Jz+ 24 z-8
y = --4-- =--4 (d)
-3
Iz (e) i (d) imamo:

/.-3

x-8 y z-8
-2- = =-3 = -4-

To je jednadba traene izvodnice prve familije; koja prolazi zadanom tokom T, (6, 3, 4)
paraboloida.
Postupajui na isti nain s jednadbama sustava (b), dobijemo jednadbu IZVOdnice druge
familije kroz istu toku T, paraboloida:

x-4 y z-2
-2-=3=-2-

118
 esto jednadbe zadanih ploha dobijemo na najjednostavniji nain pomou
stavaka vektorske atgebre.
Navedimo dva primjera.
1. Treba napisati jednadbu plohe stoca, kojemu je os pravac
X y ill
2=3=6
vrh u ishoditu, a kut otvora na vrhu 2 Ot = 60 (sl. 67).
Osi stolca dodijelimo jedinini radijvektor o0 Znamo, da su komponente jedininog vek-
mra kosinusi njegova smjera, pa raunamo premajednadbi zadanog pravca:

2 2 3 6
cosa.=-==== =- ; cos ~ = 7 ; cos y = 7
V4 + 9 + 36 1
2"' 3-+ 6-
dakle 7 + 7 j +7
-
0o = i k

Isto tako dodijelimo toki T (x,y, z), po volji odabranoj na plohi sto~ca, radijvektor r:

-
r=xi+yj+zk
Prema (19) i slici 67 imamo:
- z
Oo T
COS I X . = - -
1 r
Odatle prema ( 18) i uzevi u obzir. da je Ot = 30,

pa je cos 30o = f3
T , d ob11emo:
..

2 3 6 '
' ''
V3 1x+1Y+?z X ----------_j.,'
2= Vx+Y'+z' y
3 (2x + 3y + 6z) Sl. 67
4 = 49 (x' + y' + z)

ili nakon uredenja:

13tx + Illy'+ 3z'- 48y- 49 xz -144yz =O

To je traena jednadba plohe stoca.

2. Treba napisati jednadbu plohe krunog valjka kojemu je os pravac

a polumjer p = 3 (sl. 68).

_,.
Opet dodijelimo osi zadane plohe jedinini radijvektor o0 , a bilo kojoj toki T(x,y, a) plohe
radijvektor r.
Iz jednadbe zadanog pravca imamo: Vt+ 25 + 4 = VTh, pa je

l . 5 - . 2-
00
= V30 1
+ V30 ; + V30 k
dok je
~ -+ __,..
r=xi+yi+zk

lUI
 Iz slike 68 vidimo, da je

p =r sin <p = r J sin <p,

torskog produkta vektora --

a to je prema (20) apsolutna vrijednost vek-
- T i 'o0 , t. j.

Sl. 68
Raunamo
p = - -
lr
prema (27a):
X o0 1 (a)

T X 00 = X

l
j
y

5
k
Z

2
= V3o
l r- -
i (2y-5z)- j (2x- z)+ k(5x-y) - l
V3o V3o V30
Odatle prema (a) imamo:

3 = V4[(2y-5z)' + (z-2x)' + (5x-y)']

a nakon kvadriranja i uredenja

29x1 + 5y' + 26z'- JOxy- 4xz- 20yz- 270 =O

To je traerui jednadba plohe valjka.

3 Par<:ijalne deriva<:ije funk<:ije dviju i vile promjeni jivih

Neka je zadana eksplicitna funkcija d~iju promjenljivih z = f( x, y). Budui

da su x i y meusobno nezavisne promjenljive, moemo pretpostaviti, da se jedna
promjenljiva, na pr. x, mijenja, dok se drugoj promjenljivo; y dade bilo koja kon-
stantna vrijednost, ili da se y mijenja, dok x ostaje konstantan.
Granina vrijednost kvocijenta diferencija ~;, kad ll.x tei nuli bilo na koji
nain, t. j. limes kvocijenta prirasta ll.zx funkcije z, kad x poraste za tu, dok sey
ne mijenja, i prirasta ll.x argumenta x, zove se parcijalna (djelomina)
d envacl}a
f un k ClJe
" z= j( x; y ) po x 1 oznaCUJe se s iJz 'i' iJf
ox 11 'l' f x
ox il'1 z., 11
Prema tome
oz lim ll.zx = lim f(x + ll.x,y)- f(x,y)
ax ll.x-+0 ll.x ll.x-+0 ll.x
Isto tako definira se parcijalna derivacija funkcije i = f(x, y) po y,
kao limes kvocijent~.diferencija ~:.1', kad y dobije prirast ll.y, koji tei nuli bilo

na. k OJI.. nacm; . k onsta.ntan, a oznaUJe

. dok x ostaJe . se s odz 1
'li d ili' z" il'1 l.ll:
i) j
y jl

120
 (jz lim 6zy = lim f(x, y + 6y)- /(x, y)
i)y = <h--+0 6y tiy--+0 6y
Iz navedenog vidimo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih ima dvije
parcijalne d~rivacije: jednu po x, a drugu po y.
Pazi! Parcijalne derivacije, oznauju se- pomou okruglog i) (:;, :;). dok
uspravni d, kako znamo, slui za oznaivanje dei'ivacija funkcije jedne promjen-
ljive (~~) i za oznaivanje diferenCijala bilo koje funkcije.
Navedimo primjer.
Odredi obje parcijalne derivacije funkcije

z= 3xy -7x'Y + 10x--3x + 8y-4y + 12

Da odredimo parcijalnu derivaciju z po x, derivirajmo zadanu funkciju po x,

pri emu smatramo da je y neka konstanta.
Dobijemo:
o- z = 3y . 2x - 7y . 3x + 20x - 3
i>x

(posljednja su tri lana funkcije !)tpaia pri deriviranju po x, jer su konstante!)

ili
o- z = 6xy - 21xy + 20x- 3
OX
Sada parcijalno derivirajmo zadanu funkciju po y, u tom )e sluaju x kon-
stanta.
Dobijemo:
i)z ,
- = 3x. 3y-7x. 3y +O-O+ 16y-4
i>y
ili
oz
-- = 9x'y'- 2lxy + 16y- 4
ay
Trae li se vrijednosti parcijalnih derivacija za4ane funkcije u nekoj po-
sebnoj zadanoj toki (xu y,),. treba najprije izraunati parcijalne derivacije te
funkcije, a zatim uvrstiti u dobivene izraze koordinate x, i y, zadane toke.
Na pr., u toki T ,(2; 3) parcijalne derivacije funkcije navedene u naem pri-
mjeru imaju vrijednosti: .

dz)
(dx, . 2-3 = -1907
- = 6. 2 '27- 21 . 4. 27 + 20.

( oz) + -1144
oy , = 9 . 4 . 9 - 21 . 8 9 16 3 - 4 =
----

121
 :Pokazali smo, da traei parcijalnu derivaciju~po x funkcije z= f(x, y) u
nekoj toki T(x, y), t. j. traei

az= lim f(x + &c,y) -f(x,y)

ox, .6...-o 6x

dajemo X prirast &e, dok .Y ne mijenjamo. Na slini nain definirano

oz = lim f(x, y ~ t1y) -f(x,y)

ay - a".-, Ay

Geometrijski to z~ai, kako se vidi iz slike 69, koja prikazuje samo ravninu
argumenata x i y, da ):zad traimo ~: toku T pomiemo paralelno s osi X za odre-

zak TT.= t1x u poloaj Tdx +Ax, y), a kad traimo

paralelno s osi Y za TT.= Ay paralelno s osiY u toku T.(x,y +Ay), pri emu
.
:z,
y
pomicmo toku T

u prvom sluaju toka T, tei toki T, idui po pravcu T, T, koji je paralelan s osi
X, dok u drugom sluaju toka T. tei toki T idui po pravcu T 2 T, koji je para-
telan s osi Y. Stoga se kae, da je : : parcijalna derivacija funkcije z=

=f(x,y) u smjeru osi X, dok je~; parcijalna derivacijate funkcije

u smjeru osi Y.
Jasno je, da moemo -iefinirati i parcijalnu derivaciju funkcije z u ma kojem
smjeru s, koji je odreen kutom cp (vidi sl. 69), ako pomaknemo tocku 'T u toku
T., ~daljenu od toke
T za TT.= As, i ako TT.= As tei nuli. Tada je ddzs deri-
.
vacija funkcije z =f(x, y) u toki T u smjeru S((jl).
. . d . .. dz
I zved uno lZraz za tu envaCIJU d s
l y
Malo kasnije uvest emo pojam totalnog
~(X.V+~'II diferencijala dz funkcije z =f(x, y):
.:-------.-.-."'/T,
.g-! s~6!,".... ' c)z oz
*; ,. .; ~ ; dz =-dx +-dy
dx dy
t-r;;.v}-,;=4<- .. :..~,1;("~,
iY [vidi dalje foiJilulU (~0)).
l Podijelimo li dz s ds, dobijemo:
ll X 1
dz _.dz dx+ oz dy
Sl. 69 ds-ox'ds oy'ds

dx dy .
Prema slici: ds =cos cp ds=smcp
Uvrtenje daje

-dz
ds
= -oz
OX
oz .
cos cp +- SJn cp
ay

122
 To je izraz za derivaciju funkcije z = f( x, y) u smjeru s (rp). Potanko o deri-
vaciji u smjeru s (tp) vidi dalje 13, l.
Na isti nain definiramo, oznaujemo i raunamo parcijalne derivacije funkcije
triju i vie nezavisnih promjenljivih.
Uzmimo na pr., funkciju u triju promjenljivih x, y, z:

u = 5x'sin y - 2 sin x tg y cos z + 4a" arc cg z

Raunamo:

l.
ou
ox smatra)UCl
. ,. d . k
a su y 1 z onstante:

ou
ox- l Ox siny- 2cos x tg y cos z+ 4ax Ina arc tg z

2. ~; smatrajui da su x. i z konstante:

ou
- = 5x'cos y -
. l .
2sm x - - . cos z + O
oy cosy

3.
ou
oz ...
smatraJUCl
d
a su x
.
1 y
k
onstante.

iJu O ..,_. .
Jz = + ....,m x rg y sm z + 4a" 1 + z
Vidimo, da funkcija triju promjenljivih ima tri parcijalne derivacije. Oito je,
da efunkcija od n promjenljivih imati n parcijalnih derivacija.
Parcijalne derivac1je sloenih funkcija dviju i vie promjenljivih
raunaju se po istim pravilima kao i obine jerivacije sloenih funkcija jedne pro:-
mjenljive (vidi Dio I 9, 8), treba samo uvijek drati na pameti, da su
sve promjenljive konstantne osim one po kojoj deriviraino, pa pri-
mjenjivati one formule deriviranju, koje odgovaraju toin posebnom sluaju.
Primjeri
Odredi parcijalne derivacije funkcija.

J. z = arc tg L
X

c)z l ( l ) y
(}; = ~~(y} Y. -Xt = ~ ~ +Y 1

l+-
X
---
h X
;)y = l +( 7( x- = X + ~~ = zi + yi

2. z =xY

123
 e"Y
3. z=---
e" + eY

z (e" + ") e"Y y-e"" e" e"" (ye" + y eY- e")

;ji = (e" + eY) (e"+ eY)
z (e" + eY) e"Y x - e"Y eY e""(xe" + x eY - e7 )
()y = (e" + e:l)' (e"+ e:!)

4. u = y;o + y + z
ou l . 2 x= x =~
~= 2 Vx + y + z Vx + y + z'1 u

u l y y
dY = 2 Vx + y + z . 2y = 1/x" + y' + z = ~
u 2 z= z z
()Z = 2 Vx + y + z Vx> + y + z u
S. u=xY"+y"+z"Y

~
<ly
= xY ln x z + xz y"-l + z" 7 ln z x
~ = xY lnx y + y"lny x.+ xy zxy-l
z

6. lzraunaj za funkciju

x cos y - y cos x z z k' 0

z = l + sin x + sin y dx y u to l Xo = 0 Yo =

z (J + sin x + sin y) (cos y + y :Sin x)- (x cos y - y cos x) cos x

;,x= - (l+sinx+siny)

Uvrtenje x 0 = O i y 0 = O daje (~)

ox o-- ~-
()z (l+ sin x + siny)(- xsiny- cos .x) -(x cosy-y cos x) cosy
~ = (l+ sinx + siny)'

Uvrtenje Xo = O i y 0 = O daje: (~}

<ly.
=-l
-

7, O",..re d'1 i)u "\mk .. cos (tp- 2ojl) oki <ji.=~-

J<jl za , CIJU u ~ cos (<ji + 2cp) U t (jlo = 'lt ;
4

ou + 2cos(ojl + 2<p)sJn(<p-2<jl) + cos(cp-2ojl)sin(ijl + 2tp)

\j. = cos (oji + 2ip)

124
 Uvrtenje 'P = 7t i <Vo = .!:.
4
daje

7t 7t 7t . 7t
2 cos "4 nn2 + cos 2 sm4 V2
t)u
2 .
(~). = 7t = - 2 = 2 V2
cos 4 . 2 4

4. Geometrijsko znaenje parcijalnih -derivadja_ f1lnkije dviju

promjenljivih

Pretpostavimo, da smo izraunali obje parcijalne derivacije funkcije z= f(x,y)

u toki T,(x" y" z,). Pokaimo 'geometrijsko znaenje tih parcijalnih derivacija.
Kad smo funkciju z = j ( x, y) parcijalno derivirali po x, smatrali smo da je
y = y', (kon~tanta).
Znamo day= y, predouje ravninu, koja je paralelna s ravninom XZ i uda-'
ljena od nje za y,. Ta ravnina E, (vidi sl. 70) sijee plohu, koja je geometrijska
predod6a zadane funkcije z = f(x, y), u krivulji AT,B.
Kako je funkcija z za y = y, (konstanta) funkeija jedne promjenljive x, predo-
uje~~ u ravnini E, gradijent tangente povuene n~ tu presjenu krivulju AT,B
u toki T" t. j. tangens kuta to ga tangenta t, zatvara s osi +X, odnosno s pravcem
y = y, paralelnim s osi X:

oz (74)
ox= tg ot,

Na isti. nain, kad deriviramo funkciju z po y, smatramo da je x = x 1 (kon-

stanta)." Ravnina X = X h koja je paralelna s ravninom YZ, a udaljena od nje za.
x, (ravnina E, u slici 70), sijee plohu' z u krivulji CT1D, pa je

o- z tg (3. (74a)
oy =

t. j. ~; je tangens kuta to ga tangenta t, na tu presjenu krivulju u toki T!

zatvara s+ osi Y, odnosno s pravct:m x = x" paralelnim s osi Y.
Iz analitikog i geometrijskog znaenja parcijalnih dedvacija jasno slijedi,
da parcijalno derivirajui zadanu funkciju z =f(x,y) u nekoj toki T,(x"y,;z,)
funkcije, mi tu funkciju deriviramo idui samo u smjeru osi X, a parcijalno deri-
virajui funkciju po y deriviramo je u smjeru osi Y. '
Tangente e, i e,, koje se sijeku u toki T.(x,,y.,z,) plohe z=f(x,y), odre-
duju tangentnu ravninu na tu plohu u toj toki T,.
Pretpostavimo, da su te rangente t, i t, horizontalne, .t. j. paralelne s ravninom
XY. U tom sluaju edreuju te dvije tangente horizontalnu t!Ulgentnu ravninu
na plohu, pri emu je

125
 OZ) =
(OX l
tg IXt = tg 0 =t

oz) = rg 11 = tg 180 = 8
(ay 1

jer je tangenta t, paralelna s-osi X, a tangenta to s osi Y.

Prema tome je u tokama plohe z= f(x, y}, u kojima je :: =O o.
tangentna ravnina horizontalna.
Primjer
Ravnina

presjeena je ravninama y = 3 i x =r 2.
Odredi kutove, to ih ti prcsjeci zatvaraju s pozitivnim smislom koordinatnill. oti X i Y
(sl. 71).

+Y
Sl. 70 Sl. 71

Budui da su presjec1 AB i CD pravci i da je ravnina y = 3 paralelna s ravninom XZ, dok.

je ravnina x = 2 paralelna s ravninom YZ, iz geometrijskog zna~cnja parcijalnih derivacija slijedi,
da u parqalnc dcrivacije zadane fu.nkc1je gradijenti tih presjeka u tim presjeenim ravninama, t. j.

oz
-=lg ct,
ox
oz
&V= lg [3,

. Napisavi jednzdibu z::dane ravnine u eksplicitnom oblik.a

X y
z= 5(1 -6.-9)
raunamo:

126
 Dakle je
~=
~ = tg,rx, = - 6s = -0,833

oz
iJY = tg ~~ = -
s = -O,SSS
9
Odatle
rx, = 180- 39SO' = 14010'

~. = tso- 29oo = st oo
Kako je os Y okomita na ravnini y = 3, u kojoj Jei presjek AB, a os X okomita aa ravlliai
x = 2, u kojoj lei presjek CD, bit e
[i,= 900
(X.= 90

Do istih rezultata dolazimo, ako uzmemo u obzir da su presjea AB i CD paralelni s prav-

cima. u kojima zadana ravnina sijee koordinatne ravnine XZ i YZ.

5. Jednadbe tangentne ravnine i normale na plohu z = f(x, y) u zadanoj

toki. T,(xu Yu z,) plohe

Geometrijsko znaenje parcljalnih derivacija ~~i :; daje mogunost lakog

izvoenja jednadbe tangentne ravnine na plohu z =j( x, y).
Tangentna .ravnina prolazi diralitem T,(x"y., z 1}, pa njena jednadba prema
'50a) glasi:
(a)

Imamo odrediti dvije nepoznanice A, i B,.

Tangenta t, lei u tangentnoj ravnini, pa je s njome paralefna, a uvjet para-
lelnosti pravca i ravnine znamo, te prema (57) imamo:

(b)

gdje su a, b i e koeficijenti, odnosno kosinusi smjera tangente t,.

Pokx:ali smo, da je tg oc, = :: (74), a odatle po poznatoj trigonometrijsko;
formuli (Vidi Reper. elem. matematike, III, 4) imamo:

l
cos oc, = --====
Vl+ tg'l:1., OZ\
l+ ( ox}

Iz slike 70 vidimo dalje; da tangenta t, zatvara s osi + Y kut ~~ = 90, jer

lei u ravnini E, ll XZ, pa je cos (j, = cos 90 = O. Isto tako se vidi, da ta tan-

127
genta zat~ara s osi +Z, odno~no s njoj paralelnim pravcem T,T', k.ut y 1 =
= 90 - oc" pa je
. (Jz

= - - -ox
cos y, =cos ( 9oo -ot, ) =Sin
.
ot1
.
= tgoc,
'{l+ tgoc,
=prema ( 74)
F {:;r--=

Uvrtenje
oz'
l
=COS ot,-<=-~=, b = cos 13, = O i e = cos y = (}X

0 + (::r . V+ (~n
u (b) daje
oz
l . ox
A,-.-=+-:-r=-=~==0
F (::r +(::r
a odatle je
A,=--
oz (e)
iJx
Na isti nain dobijemo prema slici 70 slijedee vrijednosti za kosinuse smjera
tangente c,:
a = cos oc, = cos 90' = O.

jer je E, \l YZ

b= cos~.= co,s(ISOo- (3,) =-cos (3~ =-:rV:;::!==:;:=

+ cg~,'
1 dz
jer je prema (74a) tg ~' =--
a"

e = cos -y, = cos(90 + ~~) =-sin 13: = -v 1

+ '~;r
Uvrtenje u '(b) daje:
dz

-B,
oy o

Odatle je
iJz
B,=--'- (d)
oy

128
 Uvrtenje (e) i (d). u (a) daje
oz
---(x-x,)--(y-'-y,)
z
+ (z-z 1) =O
ox oy
ili
(oxl,
~~ (x-x,)+ (oz) (y-y,)
oy.
=z-z, (15}

To je jednadba tangentne ravnine na plohu z =f(x, y) u toki.

T,(x,, y" z,), gdje su {:~. i (~;), vrijednosti parcijalnih derivacija, u koje s~
uvrtene koordinate diralita. Indeksi &h uz parcijalne derivacije pokazuju, da su.
parcijalne derivacije uzete u toki Tt(x" y" z,).
Upotrebivi Gaussove oznake ~;=p :; = q, {odnosno p, i g, u toki T,)
jednadba tangentne ravnine glasi:

(x-x,)p, + (y-y,)q, =z-z, (7Sa:

Malo kasnije emo pokazati (vidi toku ll ovog ) da jednadba. tan-

gentne ravnine na plohu zadanu implicitno F(x, y~ z)= O u .tob
T,(x" y., z,) glasi:

(oF)
ox ,
(x-x,) + (oF}
oy 1
(y - y,) + {3F}
oz a
(z- z,) =O (76)

Indeksi ~h uz parcijalne derivaciie ka<:uju, da vrijednosti tih derivacija treb:'

uzeti u diralitu T.(x., y" z,).
Izvedimo sada jednadbu normale na plohu z =f(x, y) u istoj toi<
T.(xu y" z,} plohe, t. j.' jednadbu pravca >~, koji je okomit na tangentnoj ra-
vnini u toj toki :T,, (vidi sl. 70).
Normala prolazi tokom T.(x" y" z,), pa njena jednadba prema (38) glasi:

x-x, y-y, .,z.-z,

---a--=---b---=---,--

ili, podijelivi 'sve nazivnike s e i oznaivi ~ s a., a !!._ s b., dobijemo

e e

x-x, =y y 1 = z-z 1 (a)

a1 b, l

Treba, dakle, ()drediti. ~amo a, i b,.

Normala je okomita na tangentnoj ravnini
oz
(x-x,) ox+ {y -y,) oy- (z -z.)=
oz o

9 B. Ap&en: RepeUtor1J vUle matemattQ - Dio tn.

129
pa prema poznatom nam uvjetu (58) okomitosti pravca i ravniDe

a b e

za na sluaj imamo:
a, b, 1
oz = oz = -=1
ox ay
oz
Odatle a,=- ox

b,=--
' oz
oy
Uvrtenje u (a) daje
X - X, y - .Yt Z - Z 1

(oz) (oz) -----=!

= = (77)
ox, o~,

To je jednadba normale na plohu z.= f(x;y) u toki T.(x., y,, z,)

plohe, gdje su {::). i (:;). vrijednosti parcijalnih derivacija u diralitu T,,

' Ista jednadba uz Gaussove oznake glasi:

X - X, y - y, Z- Z t
--;;;- = ---q;! = --=-r- (77a)

. Je
gd Je . p,
. = (az)
-ox. . q, = (oz)
1 -
oy
Na plohu zadanu implicitno F(x, y, z) = O jednadba normale u toki
T,(x., y., z,) glasi:
x-x, y-y, z-z,

(~=). = (~). = (~~). (78)

(vidi dalje toku ll ovog ).

Primjeri
l. Odredi jednadbu tangentne ravnine i normale na troosni elipsoid:

x y . z
-+-+--=1
a b e

u toki T,(x,, y., z,) elipsoida (sl. 61).

131
 Najjednostavnije odred1mo jednadbu tangentne ravnine' primij~vi fbr-
illWU (76).
'
U tu svrhu napiemo jednadbu elipsoida u implicitaom obliku:
/
x y 'Z'
F(x, y, z) = a + bi+ Ci- l =

pa raunamo:

iJF 2x iJF 2y
-=-;
iJx- a' iJy b

a u toki T,(:x., y., z,)

iJF} = 2x,_;
( iJx ,
iJF) = 2y,;
( iJy l
(iJF) u, (a)
a b cz l == Ct

Uvr~tenje u (76) daje

h, . ~. b,
(x-x,)-+ (y-y,)- +(z-z,)-= O
a b e

Odatle

ili

jer uvrtenje koordinata (x., y" z,) toke T, elipsoida u nje~tovu jednadbu.daje

Uvrstimo li jednakosti (a) u (78). dobit emo jednadbu normale u toki

1
T, (x., y" z,) elipsoida.

X -Xa y - y; Z - Za
--zx:-=~=~
a e
lli
x-x, =y-y, =z-z,
x, y, z,
a' -{)2 e

131
 2. Odredi jednadbu tangen,tne ravnine na eliptiki paraboloid

x y
-+-=2.t
a b

u tokiT,(xu y,. z 1 ) paraboloida.

Napisavi jednadbu paraboloida u implicitnom obliku

F{x, y, z)=-+ -b--,-2z ~

=O
y .
a .

raunamo prema (76):

oF .ix oF
ox= -as; -=-2
oz \
a u toki Tt(xu y., zl) paraboloida

oF) _ 2y,. dF) =_2

( oy , -b'' ( oz l

Uvrtenje u (76) daje:

2x 1 2y,
(x - x 1 ) -
a
+ (y ,-y,) - - - 2(z- z,) =O
b
ili
xx,
-+~~-+-+z-z.
yy, Xi Yi
a b a b

2 . 2
a kako iz jednadbe paraboloida slijedi da je~+ ~b = 2zu dobijemo
. a'

~+~==z+z
a b 1

Dokai na isi:l nain, da jednadbe tangentnih ravnina u toki T.(x., y 1,_z1)

glase:
za d vok n'lm troosm hiperb ol01'd (i2-
x y z = l
ba- Ci

.!!!._YY_-~ =l
a b' e

x y z
za jednokrilni troosni hiperboloid - + -- - = l
a b e

132
 x y
l8 h.iperbolni paraboloid - - -
a b
= 2z

xx,- yy, = z + z,
a b

:Navedimo jo jedan primjer.

Napii jednadbe normala u .siec!tu ploha

z="*+:v
z-x+y+4
y=x

Iz zadanih jednadbi razabiremo, <la Je prva ploha rotacioni parabt>loid nastao rot8,cijom
parabole x =z, odnosno X= Vz
oko osi z
(vidi 'Dio .II. 7, 7), dok su druge dvije plohe
ravnine (narii sliku ploha!).
Odredimo pravac, u kojem se SIJeku te ravnine.
Uvritenje. y = x x= y u e - x +y +4 daje
z=2x+4
&Jeciite zadanih ravnina
z= 2y +4
ili u parametarskom obliku
z=t
x=_!_t-2
2 (a)
1
y= t-2
2
Da odredimo koordinate toaka, u kotima taj pravac probada z,dani parabol~, t. j. da
odredimo sjecite zadanih ploha, uvrstimo jednadbe (a) u jednadbu paraboloida tl - :Jt1 + y.
Na taj min dobit emo one vrijednoati panunetm t, koje. odgovaraju tta!eni.m proboditdma.
Uvritcnje daje:

Odatle:
t'- !Ot+ Hi= O
t,= 8 t,= 2
pa iz (a) dobijemo koordinate traenih probodi ta:
P, (2, 2, 8) ; P, (-1, -1, 2)..
Prema (78) raunamo jednadbe normala na paraboloid :Jt 2 +JI' -z = O u tokama P 1 i P .
~F = 2x , oF= 2.., . oF ... _ 1
~x ay " ' ~z
B u tokama P 1 i P1:

= 4 ; (oF) ... - l
(oF}
ox l 4
=
(oF\
o'YI, ozl1
oF} __
(~X s 2 oF\ -= -2
(ay}, (::).--l
133
 jednadbe traenih normala glase prema (78):.'

x-2 y-2 z-8 x+l y+l z-2

-4- = -4- =-=l --=2 = -=2 = -=l

&: P~rcijalne derivacije viih redova

parc11
K ako su red ov1to . alne d envactJe
i)z z= J( x, y J opet f u nk-
i)z funk CtJe
~ 1 ~
uX uy
cije od X i y, SVakU parcijalnU derivaciju mezemo Opet derivirati pO X i pO y, pa
tako dobijemo etiri druge parcijalne derivacije funkcije z= f(x, y) ili
etiri parcijalne derivacije drugog reda.

Parcijalna derivacija :: po x oznauje se slino drugoj derivaciji funk~ije

je n1JlVe s oz
d ne prom1e 1 d"'f
'x' 11 1
'x' 11 Zxx
1 J""' a denvac11a
11 po y s o'z ili" oJ
u u i)xoy oxoy
ili Zxy ili fxy
iJz.
Na slini nain oznauju se parcijalne derivacije oy.

oz iJ"'f
po x s ili ili z",. ili t"";
oyi)x oydx

po y s
oz.
ili
o"'J ili Zyy ili /yy
ay oy'

Malo prije u toki 3. izraunali smo prve parcijalne derivacije funkcije

z= 3x'y'- 7x'y' + !Ox'- 3x + Sy- 4y + 12

pa smo dobili:
oz
ox= 6xy- 2lx'y' + 20x- 3 (a)

iJz ..
--=9x'y'-2lx'y'+
iJy . 16"-4
J
(b)

(a) deriviramo parcijalno po x:

o
-
z
= 6y - 42xy + 20
ox

(a) opet deriviramo, ali sada parcijalno po y:

iJ'z
- - = 18xy - 63xy
iJxoy

134
(b) deriviramo parcijafuo po x:

oz
- - = !8xy'- 63x'y'
oyox

(b) deriviramo parcijalno po y:

d'z
dy'
18x'y- 42x'y + 16

Kako vidimo, dobili~ smo ukupno etiri druge parcijalne deri va cije zadane
funkcije dviju promjenljivih, ali opaamo, da smo za dvije druge parcijalne dcri-
vacije dobili identine izraze: J8xy'- 63xy, t. j.

d'z d'z
clxcly = clyclx
ili . ~79)

To znac1: deriviramo li funkciju prvo po x, a zatim po y, ili prvo po y, a

L:atim po x, dobit emo u oba sluaja isti rezultat. Drugim rijeima redoslijed de-
riviranja ne utjee na rezultat deriviranja.
Moe se openito pokazati: ako funkcija z =f(x,y) ima parcijalne derivacije
z., i zy i drugu parcijalnu derivaciju zxy' koja je neprekinuta u toki (x, y), tada
Ol).a ima u toj toki i drugu derivaciju zyx' koja je identina prvoj.
Iz toga zakljuujemo, da uz navedene uvjete funkcija z= f(x, y) ima samo
tri razliite druge parcijalne derivacije.
Navedimo primjer. '
Pokai da za funkciju
X
z= arc tgy

\"rijedi jednakost
o'z o'z
ox oy = oy ox
Raunamo:

~=---=--=--y-
ox x' y x x' + y'
I+y; Y+y
oz (x' + y') l - y . 2y x' - y'
ox ay = (x' + y =
2) 2 ~i)i

OZ X X
~ = - --x-2 y. = - x' + y2
l+ Y'
il' z (x + y') l - x 2x - x + y' x- y'
ay ox=- --(x' + y')' (x' + y')' = ~~ji

Pokai ;da jednakost Zzy = Zyx vrijedi za funkcije:

l. z = y ln (l + xy)
2. z=ex(cosy+xsiny)

13i
 Kako sud ruge parCIJ''alne denvactJer- az ..1
. .. oz ; :;--:,
oz funkc11e
T-
.. ' z = j('x, y ) redo-
.vy ux" uXc.IY .
vito opet funkcije od X i.y, ~aku drugu parcijalnu derivaciju moemo opet deri-
virati po x iy,_,pa:"itako dobijemo ukupno 6 treih parcijalnih derivacija
funkcije .z =f(x, y).
Njihova :je oznaka slina oznaci drugih parcijalnih derivacija, kako se to vidi
ii. sheme, koja slijedi.

l Deriviramo po

'z <l'z
X

d"z
y

dx = Zxx Ox3 = Zxxx dx'dy = l:uy

l
l
d1 z
dxdy =z""
<l" z
clx'dy =, Zxxy
d" z
dxdy" = ZICYY

l cl z <l" z cl' z
j oy = zw <ly'ox = Zyyx oy"" zYJIJI

Uz pretpostavku, da za zadanu funkciju z= f (x, y) redoslijed deriviranja

:te utjee, na rezultat, ima funkcija dviju promjenljivih samo etiri razliite
<reie parcijalne derivacije, i to

az i,. z oz if z
ox ' ox Jji' Ox ay ay
Slino se oznauju i parcijalne derivacije etvrtog i viih redova.
Na navedeni nain oznauju se i raunaju parcijalne derivacije viih redova
funkcije triju i vie promjenljivih.
. d~ .
Na pr., treba izraunati treu parcijalnu derivacijU po " y i z, t. j. ex iJy i! z funkcije u= e.<)'
Deriviramo u po x:
du .<)'a
~=e yz

Rezultat deriviramo po y:

d~ = e"<JJ" z + yz e"<JJ xz =- e"7 (z + xyz")

dxdy
Rezultat deriViramo po z:

_E"!!._
iJxdyc)z
= e"Y" (l +. lxyz) + (z +xyzi) e"Y xy ""

= """ (l + 2 xyz + xyz + x"y1 z") - ?Y (l + 3xyz + x".Y''>

Pokai
1
l. ela za funkciju u = vrijedi jednadba
Vx'+y' +z"
otu dtu dtu.r
_ox + dy' + dz' '"' 0

136
 y z
2. da je za funkciju u= y' z' e 2 + z' x el + x y e"l

pHrcijalna denvaciia

7. Totalni diferencifal funkciJe i njegova primjena

Znamo, da je diferencijal funkcije jedne promJenljive y =f{x) jednak deri-

vaciji funkcije pomnoenoj s diferencijalom argumenta, t j. dy ~ f(x) dx (vidi
Dio ll. I).

Funkcija dviju promjenljivih z = j ( x, y) ima dvije parcijalne derivacije ox

or
az
oy' d
akl .
e trna dva parcijalna diferencijala ~~. dx
(Jz
- . dy ..
oy
Totalni ili potpuni diferencijal dz f~nkcije z= f(x, y) je zbroj
njenih parcijalnih diferencijala:

dz =,.-dx
oz + Jy
-
v.z dy /
(80)
()).'

(Pazi; diferencijal sc uvijek oznauje pomou latinskog d).

Znamo, da difetencijal dy fun ki je jedne promjenljive y = f( x) pr~douje
geometrijski pr-irast ordinare tangeme na krivulju y = f(x), kad x poraste za dx,
odnosno t.x. Slino tome total ni diferencijal d z funkcije z= f(x, y) pre-
douje geometrij"ski prirast aplikate tangentne ravnine na plohu.
z= f(x, y) u toki T(x, y, z), kad x i y porastu za dx i dy, odnosno
za 6 x i t.y. [Vidi geometrijsko znaenje parcijalnih derivacija funkcije z =
= /(x, y)].
Malo prije smo izveli jednadbu tangentne ravnine na plohu z = f( x, y)
u toki (x., y" z,) te plohe. Tu jednadbu moemo lako izvesti iz izraza (80) za
totalni diferencijal funkcije z= f(x, y). Neka su (x, y, z) koordinate bilo koje
toke tangentne ravnine, a ( x" y., z,) koordinate njenog diralita. Tada uzevi
u obzir geometrijsko znaenje totalnog diferencijala i definicije prirasta t.x = dx,
6y = dy i t.z' = dz, uvrstimo u (80):

dx= t.x =x-x,; dy = t.y =y-y, dz = Ll.z =z~ z., pa dobijemo:

oz ( x - x , ) +Jz
z-z,=-
ax ay- (y-y,J
a to je naa formula (75).
Navedimo primjere z~ raunanje totalnog diferenciiala.
lzraunaj totalne diferencijale funkcija :

l -
1. z= -ln(x + y')
2

137
 Najprije raunamo obje parcijalne derivacije zadane funkcije z:

!:' - _l_ __
l - . 2x - _x_
x - 2 x' + Y' -. x' + y'
--= = _l_ __l _ . 2y = _)_'-
y 2 x2 + y' , / x' +y1
a sada prema (80) imamo:
X y
iz = x' + y' dx + x' + y' tiy
ili

tiz=xdx+ydy
x' + y'

s+ t
2. u=--
s-t
du (s- t) l -(s + t) l
ds --(s-t)'

ou (s - t) + (s + t) 2s
ot (s- t)' = (s -;-15'
du = _ 2t ds + 2s dl = 2(s dt - t ds)
(s- t)' (s- t)' (s- t)'

Totalni diferencijal funkcije triju i vie p~omjenljivih definira se na isti nain

kao i totalni diferencijal funkcije dviju promj'enljivih. Na pr., totalni diferencijal
funkcije triju promjenljivih
u =f(x, y, z)
glasi:
ou
du = -
ox
dx + -ou
oy . az
ou.
dy + - dz

Govorei u drugom dijelu ovog Repetitorij:r o primjeni diferencijala dy funk-

cije y =j( x), pokazali smo, da za male l D.x l moemo priblino uzeti da je

Doy".:", dy

jer sc L'ly razlikuje od dy za beskonano malu veliinu vieg reda ?b~irom na D.x
kao beskonano malu veliinu prvog reda, pa pomou diferencijala moemo rau
nati pogreke funkcije jedne mjerene veliine.
Na slini nain moe se pokazati, da je i za funkciju dviju promjenljivih z=
=j( x, y) razlika izineu prirasta funkcije
/).z= f(x + L'lx, y + /).y)- {(~, y)
i ~i. totalnog diferencijala te funkcije
i:Jz oz
dz =-dx+- dv
ox ly

138
t. j. razlika
\6z-dzf
beskonano mala veliina vieg reda obzirom na !lx i !ly kao beskonano male
veliine prvoga reda, pa se moe priblil).O uzeti qa je

oz oz .
tlz ~ dz = - !lx
ox + -oy !ly (31)

Geometrijski to znai, da se mjesto prirasta aplikate plohe z.=f(x, y), kali

x poraste za t.x, a yza tly, uzima prirast a plika te tangentne ravnine po-
vuene na tu plohu u' toki T(x, y, z). '
Primijetiffio, da za funkciju od tri i vie 4b
protnjenljivih moemo takoer priblino uzeti;
da. je prirast funkcije jednak njenom totalnom
diferencijal u.
Budui da je mnogo- jednostavnije izrau
nati totalni diferencijal funkcije nego njen pri- q
rast, jer, kako se iz (81) .vidi, dz je l.inearna s
funkcija od !lx i tly, pogreka veliine izrau
nate iz podataka mjerenja rauna se obino po-.
mou totalnog diferencijala. (Vidi Repetitorij
II, l, 5). .
Navedimo nekoliko primjera.
l. Kolika je pogreka LiS povrsme S SJ. 72
pr:avokutnika, ako je mjerenjem dobiveno za
stranice tog pravokutnika: a cm D.a cm i b cm 4b cm, gdje su D.a i D.b
pogreke mjerenja duljine stranica pravokutnika (vidi sliku 72).
Primijetimo, da prave vrijednosti pogreaka mjerenja nisu, naravno, poznate
niti po veliini, a niti po predznaku, poznate s u samo g or n j e m e e tih po-
greaka, u naem sluaju !la i D.b.
a) Toni raun pogreke D. S:

S= a b
D.S =(a+ D.a)(b +MJ -'-ab = ab +b !la+ a. M+ tla. M-ab =
= b D.a + a M + D.a .-M (a)

b) Priblfni ~raun pogreke D. S P? mou diferencijala:

Prema (81):

AS~ dS =
os
~ D.a + os
~ . !lb
oa. ob
S= ab

dS= b :~
as
clb =a
oa
D. S =.b D.a +a D.b (u cm') (b)

139
 Usporedimo li rezultate (a) i (b), vidimo, da smo u priblinom raunu izgubili
llm tl.a. tl.b, t. j. povrinu pravokutnika dvostruko iscrtkanog u slici Ja8ho je, n.
da ta povrina nema praktiki- nikakvog znaenja ob~om na povrine b . l:J.a i
a : tl.b, takoer prikazane u slici 72. ,
_2. Izraunaj apsolutnu i relativnu pogreku volumena V valjka, ako je mje-
renjem dobijeno: r cm tl.r cm i h cm 6.h cm (sl. 73).

V= 1tr'h
Prema (81):
. oV oV
,l
tl. V~ dV = Cir'' tl.r + oh . Ah
l
l
l ov
- 21trh
ov
-= ~r=
l

:h
,- or = oh
l
l Apsolutna pogreka:
l
l
l 6. V = 21trh r ilr + 7tr 2
tl. h (u cm')
---+---
l

,",.... l ~ ..... Da dobijemo relativnu pogreku, podijelimo ap-

solutnu pogreku s V = 7tr'h.
0-------
l

r
'

R~lativna pogrclka:

Sl. 73

~r je relativna pogreka izmjerenog pol um jer~. r osnovke, a ~h re.Iativna pogre-

ka izmjerene visine h valjka. Iz izraza za .relativn~ pogreku 6.: izraunatog vo-

lumena ,V va)jka, v~dimo, da .relativna pogreka polumjera valjka ulazi u dvo-
strukom iznosu, a to pokazuje, da treba to tonije mjeriti polwnjer valjka, cJia
pogreka izraunatog volumena V bude to manja.
Totalni diferencijal daje, dakle, uputu, koje veliine treba to
nijemjeriti, da se _po mogunosti uma.nji pogreka veliine izrau
nate iz podataka mjerenja.
Praktiki se to svojst;Jo diferencijala esto upotrebljava, na pr. u astronomiji,
gdje se pomou diferencijalnih formula odreuju najpodesnije zvijezde i vrijeme
_iljihova opaanja, da se to tonij~ odrede one veliine, koje se raunaju iz poda-
taka astronomskih opaanja. .
Primjeri_
l. .Odredi apsolutnu, relativnu i procenrualnu pogreku funkcije

Z = 5x0y - 2xy 2 - - 3xy + X- 7y + 20 :

ako je
X= 2 ,0,1 i y = 3 0,2
!'tema (81):
!lz~dz = (l0xy-2y'- 3y +l) !lx+ (5x'-4xy- 3x-7} Ay

' 140
 UvrtenJe x =2 ; y = 3 ; ~x = 0,1 ; ily = 0,2 daje:

~z =c60 -Is - 9 + l)>. 0,1 + (20,_ 24- 6-7).. 0,2

ilz ...:._ 3,4 + (- 11) (-0,2}
KaJ<:o predznaci ~x i !ly nisu poznati, a trai se najvea mogua apsolutna pogrelka ~&',
uzeta je pogreka Ay s preznakom minus.

Az -'- 3,4 + 3,4 = ~

Zax='2iy=3

z = 60-36-:- 18 + 2-21 + 20 = 7

Relativna p() greka:

~z = 6,8 = 0,97
z 7 -
Procenrualna pogreka

li z
- . 100% = 0,\17-100% = 97%
z ---
2. Isto za ako je X = Z 0,01 i y = J 0,Q25l

dz
~ =
(x'-y') y-2x'y
(x'-y')' (oxoz)
-
>:=2
3-8
= -1 - = - -
3
S
9
.v= l
oz (x' ..,..... y') x + 2xy'
JY (x'-y')'

.t.z
s + 25
='= ( - 95) (- 0,01) + 9lO 0,025 . = 900 = 30l
900

2
"'x-z 3
y=l

h
'
Cl. z ''
:!:
100% = 5% ''
'
l'
3. JDa se odredi visinska razlika BB' = h toaka
A i B .izmjeren ie vertikalni kut B' AB, horizontalna
udaljenost toaka A i B, visina instrumenata i i visina
signala s.
Odredi pogreku Ah, ako je dobiveno B' A B = cp il <p i: AB'. = d Ad uanemarivi
,pogreke :u mj eretiju i i s.

141
 Prema slici 74:
'h-i+s=d.tt
ik -h=d.tg~p-\:i-s
oh oh
Ah-"= dh= M t'!. d+ oq> A
d
Ah~ tg 'P !ld + -.- cp, A
cos'

Kako je tg<p =O a <p= O, odnosno tgq> = = za q> = 90, a cos,, koji je u. nazivniku
drugog lana, prima vrijednosti l i O za iste vrijednosti cp, pogrellb,. flh je to vea, ho je kut 'P
vei, odnosno to .manja, to je kut q> manji.
Na pr. za d= lOOOm O, lm i 'P= s lO' dobijemo, uzevi u obzir da je tt s = 8,087"
cos s = 0,996 i arc 10' = 0,003.

!!.h~ 0,087 O, l + 01000

,
992
0,003 = 0,0087
'
+ 3,02 = 3,0287m ~ 3,1-.

dok uz iste podatke, ali <p = 30 imamo:

!!.h ~ o, sn . o, t + ~:0 o,oo3 . = o,osn + 4,00 = 4,osnm = ~

Vidimo, da se pogreka u visini poveala .s poveanjem kuta.

Izraunaj:
1. Vrijednost totalnog diferencijala funkije

z=x+y-Vx+Y. za x=3;y=4; !lx= 0,1 i Ay= 1,2

[dz = 0,08)

2. Apsolutnu, relativnu procemualnu pogreku volumena V krnjeg stoca, ak() je Mje-

renjem dobiveno

R = 30cm 3 mm r = 20 cm 4mm ; v = 40 cm 2 mm
[!!.V='= 2575 cm') '

J. Priblinu vrijednost poveanja volumena V stoca, kojemu je visina h= lO cm, a palu-

mjer osnovke r = 5 cm, ako visinu h poveamo za 2 mm, a polumjer r za l mm.

[!!.V~ 15,7lcm')

8. Totalni diferencijali viih redova

Drugi totalni diferencijal d':; funkcije z =j( x, y) jest diferencijal oG. prvog;
diferencijala te funkcije, t. j.

ilz ilz )
dz = d( dz) = prema (80) = d ( ilx dx+ 7J dy = preaa .(S()) =
y '

=--
iJ- (iJz il z )
.~dx+~dy
il
dx+~
(iJz iJz }' dy
-dx+-'-dy
OX ilx iJy IJy i)x oy

142
Kako su x i y nezavisne promjenljive, moemo dx i dy smatrati da su konstante.
te imamo:
. .
o'z o'z ' ) ( cPz iPz )
d'z = ( ax dx+ xoy dy dx+ c)xc)y dx+ c'ly dy dy
Odatle
o~ o~ o~
d' z = ,.....-:dx'
ux'
+ 2:.-----
vX 0y
dx dy + d---, dy
y
(12)

[dx' i dy' znae (dx), odnosno (dy)]

Vidimo, da dobiveni izraz ima nblik binoma na kvadrat, pa ga moemo sim-

bolikiprikazati kao kvadrat prvog diferencijala funkcije z = f( x, y) :

az
d'z = .( ox dx + oz
oy dy
)' (82a)

pamtei da je kvadrat simboliki, jer ~kvadrat parcijalnih derivacija funkcije

daje druge parcijalne derivacije te funkcije. Isto tako moemo prikazati trei to-
talni diferencijal funkcije z =j( x, y) kao simboliki kub njenog prvog diferen-
cijala:

d'z = (az dx
iJx
+ oz
oy
dy)' =

o~ o~ o~ o~
=-dx'+ 3-- - dxdy
ox' ox oy
+ 3 --dxdy
ox ay
+-
dy'
oy' (83)

Na slini nain definiramo i simboliki prikazujemo totalne diferencijale viih

redova za funkcije triju i vie promjenljivih. ,
Na pr. za u =j( x, y, z) drugi totalni diferencijal glasi:

du = -ou dx + -ou
. (ox ay
dy + ou
-oz dz )' =
o'u ou o'u , 1
c)'u o'u
=-dx'+ -.dy'
ox' oy
+ -dz'
iJz
+ 2---
ox oy
dxdy + 2
Jx i) z
- dxdz +
d'!l
+ 2---
oyoz
dydz (84)

l' rimjer
u = xyz. Odredi d'u.

ti 3 u = {duox- dx + u- dy + u-- dz )' =

y dz

=
l( du
- dx
ox
+ du
- dy } + du
&ly
... dz ]'
tlz
=

143.
 = { cltl Iki )"
-dx+-dy +3 (cltl cltl )' cltl
-dx+-dy -dz+
dx {Jy dx dy , dz

o"u au ou ou
= ox" dx" + 3 dx' oy dx"dy + 3 c)x cly' dx .dy + ey dy' +

ou au . cl 1u .
+ 3 t)x i! z dx'dz + 6 dx ay dz dx dy dz + 3 t)y i! z dy' th + Cat

o"u -'-d 3 01" d' d "u dz',

+ 3 dxdz"""' z + .dydz1 iY z + itz"

Sada raunamo za zadanu funkciju

u= xyz

vrijednosti parcijalnih derivacija, koje ulaze u (a):

J
Deriviramo po X y z

iJu
~ =yz

t)"u = o ou au au
- =0 --=0 --=0
t)x' dx3 dx't)y dx az
ou
--=z
iJxoy - o3u
--=0
oxcly'
iJ"u
--=1
dxeyoz
au
OX oz = y - - --=0
ou
ox (Jz'
-
iJu
- = xz
dy
ou ou d3u
-=0
ay' - - =0
ay {Jy'"z =O
--
o"u
--=X
c)y (jz - - au
--=0
oyt)z'

clu
-=xy
az
au t)u
-=0
oz - - -=0
az

Uvritenje u (a) vrijedtlosti parcijalnih derivacija izraunatih u toj tablici daje

d"u = 6 dx dy.dz

144
 9. Totalni diferencijal sloenih funkcij~J

Neka je zadana furikcija w =f(u, v), gdje su u i v funkcije od x, yi z, t. j.

u= u(x~ y, z) i v= v(x,y, z). Zadana je, dakle, sloena funkcija dviju pro-
mjenljivih w =f[u(x,y, z), v(x,y, z)].
Prvi totalni diferencijal sloene funkcije graen je tako, kao
da. su u i v nezavisne promjenljive, a .ne funkcije, to u stvari jesu.

aw ow
dw.=-du
ou + -dv
av (85)

G tome se izrazuje t. zv. invarija-ntnost (nepromjenljivost).diferencijala.

Pokaimo to svojstvo diferencijala za sloenu funkciju jedne promjenljive.
' .
Ako je x nezavisna promjenljiva, tada je za y = f( x)

dy =f'(x) dx

Neka je sada x funkcija od t, t. j.

X= ~(t)
Tada je
dx = rp' (t)dt
ali izraz za diferencijal dy ostaje nepromjcnjen za bilo koju diferencijabilnu fun-
kciju rp (t). Pokaimo to.
Uvrtenje x = rp {t) u y = f(x) daje

y =f[rp(t}]

Difercnciramo li taj izraz po pravilu za diferenciranje sloenih funkcija (vidi

Dio IL ~ l, 8), dobit emo

dy=f'[rp(t}]. rp'(t}dt

a kdko je p(r) =x, a rp'(t)dt=dx, imamo

dy = f'(x) dx
kao da je .. .- nezavisna promjenljiva.
Prema tome je u izrazu y'. = :~ svejedno, da li je x nezavisna promjenljiva
ili funkcija neke druge promjenljive. Meutim, diferencijali drugog i viih redoVa
nisu invarijantni obzirom na zamjenu nezavisne promjenljive.
Izraunajmo drugi totalni diferencijal sloene funkcije w =f(u, v), gdje je
u= u(x, y, z) i v= v(x, y, z).

10 B. Apsen: Repetltortj ville matematike - Dio rn. 145

 Prvi totalni diferencijal prema (85) glasi:

iJw iJw
aw = -.du
ou
+ -iJv dt

~w = d(dw) prema (85) = iJ{d!ll) du+ d{dw) d'IJ

ou . iJv
Uvrtenje (85) daje:

ow ow
d'w = l ou
iJ - d u + - dv
ov
iJw
o [ ou du + ow
iJv dv
]
du+ dv =
ou ov
po pravilu produkta, odnosno sume =

= [iJw .
au
~du)+ duo'w + ow . a(dv). d cPw
ou ou' ov dU + v ()u ()v
ldu +
-o

-o
' d . o(dv)
U zmemo li u o b z1r, a Je~=
o 1. ~
o( du)
= o, .Jer u fiu nkClJe
..
u=u ( x,y,z)

i v = v(x, y, z) ne ulazi v, odnosno u, da je o(o~) du -du, a o~~) d'IJ = d'v,

i uredimo li gornji izraz; dobit emo formulu za drugi totalni diferencijal sloene
funkcije:
o"w o'w ' ow iJw iJw
d'w = -
iJu'
du' + 2 - - du dv + - dv
au ov . Ov'
+-ou
d'u + - d'v
ov
(86)

ill u simbolikom obliku'

ow dw )' ow
d'w = (- d u + - dv + -d'u
ow
+ -d'v (86a)
ou ov ' au ov .

Ako u i v nisu funkcije, ve nezavisne promjenljive, posljednja dva lana u

-izrazu (86) otpadaju, jer su u tom sluaju du i dv konstante, pa je du =O i d'v =O.
,Vidimo, da su izrazi za . drugi totalni diferencijal razliiti ve prema tome,
da:f li'' su u i v.. nezavisne promjenljive ili funkcije.
Sasvim ila isti nain raunaju se trei; etvrti iostali totalni diferencijali slo-
ienih funkcija. '
Primjer
., = w + 21111 , gdje je u = 2x- y 1 , a 11 = xy.
lzrai.maj dw i d'.
Prema (85):

146
 iJu .iJu
du = :;-
vX
dx + oy
- dv- = Zdx
. - 2y '.~?
.

. jw
v v
iJv =Zu dv =-dx+ ~dy =ydx
dx dy
+ xdy

Uzev~ i u obzir da je u = 2x- y', a v = xy dobijemo prema (85):

dw = (4x- 2y' + 2xy) (2dx......:. 2y dy) + (4x- 2y')(y dx+ x dy)

fida tle

dw = (Sx- 4Y' + 4X.Y) dx + (- 8xy + 4Y 3 - 4XY 1 ) dy + (4XJI - :z.y 3 ) dx + (4"'- 2xy 2) dy

dw = (8x- 4y' + 8xy - 2y 3 ) d:!c + e- 8xy + 4y 3

- 6xy + 4x') dy
Raunamo prema (86):

ow
-=2 du' = (2dx- 2y d:;)' = 4 (dx'- 2y dx dy + y' dy')
ou
ow
-=2 du dv = (2dx- 2y dy)(y dx + x.dy) = 2(y dx 2 - y' dx dy +
du ov
+ x dx dy- xy dy')
o(du) c)(du) .
d"u = - - dx
ox
+~
dy
dy = O dx- 2dy' = -
.
2dy'

o (dv) o(dv)
d'v = - - d x
ox
+ - - d y = dydx
i)y
+ dx dy = 2dxdy
Uvrtenje u (86) daje:

d'w = 8(dx' - 2y dx dy + y dy') + S(y dx - y 1 dx dy + x dx dy - xy dy') +

+ O- 2 (4x- 2y' + 2xy)dy' + 2(4x - 2y') dx dy
ili ako uredimca

d'w = (8 + 8y) dx + ( -l6y- 12y' + l6x)dx dy + (l2y'- l2xy- 8x)dy'

Pokus
Uvrtenje u= zx...,...y' i v= xy u w = u + 2uv daj(:

w = 4x2 - 4xy' + y +4x' y - 2xy = f(x,y)

Prema (80):

dw - (8x - 4y 2 + 8xy - 2y3 ) dx + (- 8xy + 4y3 + 4x' - 6<ey')dy

Prema (82.):

dl211- (8 + 8y)dx' + 2(-8_v + 8x-6y 2 )dxdy +( -Sx + 12y' -lZ.xy)dy

147
 10. Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie promjenliivih

J. w = f(u, v), gdje je u= u(x), a v= v(x).

,. dw
T raZI se dx .

To je obina neparcijalna derivacija w po x, )er preko u i v w je funkcija samo

jedne promjenljive x: w =f[u(.x}, v(x}).
Znamo prema (85), da je

ow ow
dw =-du +-dv
ou ov
1: dx
dw ow du ow dv,
dx= ou -
dx +ov
- dx (87)

Ta vana formula daje shemu za raunanje parcijalnih deriva-

cija sloenih funkcija.
Iz te formule vidimo, da se dcrivacije sloene funkcije oblika
w = f[u(x), v(x)]
raunaju tako, da se najprije w derivira po u, taj diferencijalni kvocijent mnoi se
s derivacijom u po x, a zatim se tako dobivenom produktu doda produkt derivacija
w po v i v po x
Pr i mjer

w = u - uv , gdje je u = sin x , a v = cos x.

Odredi ~:.
w = f(u(x), v(x)] , pa prema shemi (87) rauRamo:

dw .
dx = (3u'- v) cos x +(-u) ( - szn x)

Uvrtenje u = sin x t v = cos x daie

dw = (3 sin' x - cos x) cos x + sin' x = 3 sin'x cos x - cos'x + sin"

dx
ili
~":'!_ = 3 sin' x cos x - cos 2x
dx

Pokus
Uvrtenje u= sin x i v= cos x .. u w daJe
W = Si'n 3 X - S'in X COS X

dw .., . .
d;= 3sznwxcosx + nnxsznx_-cosxco;x
ili
dw = 3 sm' x cos x-cos 2x
dx

148
 II. w =f(u, v},,gdje je u= u(x, y, ;;, a v= v(x, y, z)

Trai se
ow ow
ox' ay
Sada dolaze samo pardjalnt;. derivacije, jer je f~nkciia w preko u i
v funkcija triju promjenljivih x, y i z.
Napiimo zadanu funkciju u obliku

w =f[u(x, y, z), v(x, y, z)}

pa raunamo prema shemi (87):.

aw ow ou ow OV
d":X- au - +Ov
ox - OX (88a)

ow aw ou ow ov
oy - 011 - +ov
oy - oy (88b)

ou ow OV
-+-
az ov oz (88c)

Primjeri

I. w = u3 -uv , gdje Je
u = xyz ; v = x' + y0 + t
. OVi dw . aw
Odred! ,_- = Wx ; - = Wy l - = Wz
ux iJy ()z
w = f(u, v) ; u= u(x,y, z) ; v= v(x,y, z) , dakle
w = f[u(x, y z), 'l! (x, y; z)) (a)
w deriviramo po x, pa prema (a), odnosno (88a) imamo:
Wx = (3u'- v)yz + (- u)2x
Uvrtenje u = xyz i v = x' + y' + z' daje

VJx = 3x 2y 3 z 3 - x 2y z - y' z - y z ' - zx' yz

ill
Wx = 3x2 y 3 z ' - 3x 2 yz - y' z - yz 3

w deriviramo po y:
wy = (3u 2 - v) xz + (-u)Zy
Uvrtenje vrijednosti za u i v daJe
Wy = 3x'y'z'-x'z-xyz-xz'-2xy 2 z
ili
Wy = 3x3 y 2 z 3 - x z - 3x y' z - xz'
w deriviramo po z:
Wy = (3u 2 - v)xy + (-u)2z

149
ili
Wz = 3x' y' z - xy,- x y - xy z - ;Zxyz"

w 2 = "3x" y' z- x' y - xy'- 3xyz1

Rezultate kontroliraj tako, da u to uvrsti u = xyz i v = x + y + z, a zatim derivirai w

:po x,y i z.

2. z = x + y' , gdje je
X=TCOS<p i y=rsin<p
. az . iJz
Izrauna)rno 7if = Zr l dq, =z,

z = f(x, y) ; X = x(r, <p) , y = y(r, <p) , dakle

z =J (x(r, tp), y (r, <p)] (a)

Prema (a) i formulama (88) dobijemo:

z,=~.~+~ ~
ax or oy iJr

z=~~+~ oy
, ax <l<p iJy iJ<p

Prema gornjim formulama i uzevi u obzir da je

z = x + y , a x = r cos <p i y = r sin <p

raunamo:

z,= 2x, cos <p+ zy. sin <p= :ir cos <p+ zrsin' <p=~

z~ = 2x (-r sin <p) + 2y (7 cos <p) = - 2r 2 cos <p sin <p + 2r sin <p cos <p = .!_
Odredimo sada druge parcijalne derivacije zadane sloene funkcije

o'w' il'w ow
w =j(u, v), t. ;. ox = wxx' ilxily =~"J'' oxoz = w....
ow
az~ = wzz

U t_u svrhu opet napiimo nau funkCiju u obliku

w = j[u(x, y, z), v(i, y, z)] (a)

pa deriviramo ve izraunate prve parcijalne derivacije pamtei:

a) da su oba lana svake formule (88) prqdukti, pa se der~viraju po pravih..
pro'dukta,
b) 'da. prvi faktori tih produkata sadre w, pa ih deriviramo po shemi (81)
:imajui uvijek pred oima nau funkciju u obliku (a), dok lanove
s u i v deriviramo obino.

150
 l. .Deriviramo (88a)

aw aw- ou ow ov
ox = ifzl. ox +ov. ox po x:

,o'w = ow ~ ~ + du(cPw. du+~. dv} +

ox ou :Ox' 0]5: ou ox ouo'v .. i)x

aw ov ov(ow ou i)tw ov)

+ OV OX 2 + QX' OVCU OX + dv' . rx
Odatle n~on ,ureenja dobijemo:

c}w c}tw (OU)' + 2 o'w du ov +otw (OV)'

- +
ox' = ou dx OUO'V QX OX Ov'- ox

+ dw . o'u + dw . d'v
ou ox ov ox'
(Do istog rezultata dolazimo dijelei formu l u (86) s dx)

ili u simbolikom obliku:

o'w = (ow ou dw ov}' +dw d'u ow ()iv

dx' ou -
(}x
+ov
- -
ox - du . (}x + ov . ox (8'-)

2. Deriviramo (88a) po y:

d'u ou ((}'w (}u (}'w ov)

OX oy + ox ou . -
oy+ou(}v
--- ay+
ow o'v ov ( ow ou d'w ov)
+-
dv oxoy + ox clvou . oy + clv' cly
Hi nakon ureenja

cl'w cl'w du 1
du ow (du dv ou ov)
clxoy = Ft;i . dX. 0Y + auov OX ay+ ay . dx +
(l~}

3. Deriviramo (88a) po z:

l il
ili. nakon ureenja

ow ow ou ou ow (ou. ov + ou ov)
oxiJz = ou' . iJx . iJz + ouiJv iJx ~ iJz iJz ox +
ow iJv ov iJw ()'u iJw ov
+---...j_-
iJv ox iJz ' iJu oxoz+(}V. oxoz
(89c)

Sada deriviraj po shemi (87);

(88b) po y, a zatim po z, i konane

(88c) po z..
Dobit e nakon ureenja:

ow ""..(iJw . iJu+ iJw . OV)'+ ow . o'u +aw (8~d)

iJy iJu iJy ov iJy ou iJy' ov

o'w o'w iJu iJu iJ'w (iJu ov iJu ov)

c)yiJz =ou' . iJy . oz. + ouiJv iJy . oz + iJz . iJy +
(81Je)
iJ'w ov
+-- ov iJw o'u + iJw . iJ'v
ov ay iJz +iJu iJyiJz iJv _iJyiJz

o'w = (iJw . iJu + iJ.w ov) + iJw iJ'u + ow . ov

(89f)
iJz' iJu iJz iJv oz iJu ilz' ov iJz'

Primjer
Izrazi u polarnim koordinatama Laplace-ovu parcijalnu diferencijalnu jednadbu u ravaiai

Znamo formule prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne i obratno:

x=TCOS<;l
(a)
y_ = rsin cp

tg q:> =z: X
.odatle
.
<p = arc tg Z.
X

'r = +Vx + y'

Uvrstimo li u zadanu funkciju U'?" f(x,y) formule (a), 'biC e

U = f( 9, r) , gdje je preil).a (b)

'P= 'P (x,y)
r = r(x,y)

pa shema za deriviranje funkcije U glasi:

U ="i [ <p(x, y), r(x,j)]'

152
 Usporedimo li ovaj oblik funkclje U s funkcijom w = f [u(x,y, z), v(x,y, z)], za kojusmo
raunali.druge parcijalne derivacije, vidjet emo da ie za na sluaj,

u=<p ; v=r ; z=O

,a obzirom na formule (9a) i (89d) raunamo prema formulama prijelaza (a) i (b):
y y _ _ rsinm __ M,
- = - - - - = p r e m a (a) i (b)- ~-
x' x' + y' r' r

_ = __x__ = r cos <p = cos 'l'

x x2 + y2 rz

dt! or 2x = ~ = r cos 'P = cos 'l'

c)x = iJx = 2 Vx~ + y' r r, --
iJv or l
2y = L = r Sin 'P = sin '
i)y = 8_Y = 2 Vx' + Y' r r --

Prema izraunatim prvim parcijalnim derivacijama raunamo druge:

il<p . dr r cos'? sm <p

ll'u o' <p TCO$ <p dx - Sin <p dX sin <p cos 'l'
r
x' = <lx' =- r'
o'v iJ 2r . CJep + sin' cp
OX 2 = OX 2 = -Sin cp ~X = T

r sin <pcos cp
r +cos'l'~.~n'l'
sin 2 tp
=---r-,-
r'
iJ'v . o'r ocp cos 'P
iJy' = oy' = cos 'P oy = --r-
Uvrtenje izraunatih prvih i drugih parcijalnih derivacija u (89a) i (89d) daje:

il' U
--= iJ' U sin'q>
-----2-- o' U sin 'P
cos 'P a U iJU szn 2 'P
+--cos'q> + -
+ ~. sin'IP
ox Oq>' r' iJcpiJr T iJr' Olj> r' or r
iJ'U = o'U. cos 2 q> + 2 o'U. sin <p cos <p o'U . .. iJU ~+ou-~
ay' iJ<p' r2 iJcpor r + 'Tr' sm lj> - a; r' iJr

Zbrojimo li te jednakosti, dobit emo:

pa Laplace-ova difur~:D&ija!na jednadba u polarnim koordinatama glasi:

l iJ'U iJ'U l iJU

- - . . . ! . . - +r- -or= 0
r' il<;>' ' or

l ii
 Do istog rezultata moemo naravno doi bez upotrebe formula (89) izra~Yii prema (87)
prve, a zatim druge parcijalne derivacija funkcije U= f[cp (a;y); 1'(X,y)) i uzevli u obZir
formule prijelaza (a) (b).
Naini tu vjebu!
Prikai parcijalnu diferencijalnu jednadbu

iJ'U oU d1 U
ox+ 2 oxi)y+ i)y =O

. ._, . . . . ako" x+y. x-y

u aovun promJe._uJlVun u 1 v, 1e x =u + v,. ay= u- v, odnosno u= - - av= - -
2 2
tl'U
[ 4 tlu
=o] ,

11. Deriviranje implicitnih funkcija

Znaj).lci derivirati sloene funkcije, moemo lako izvesti formule, koje omogu-
uju izraunavanje derivacije funkcije, koja je zadana implicitno, bez prijelaza na
njen eksplicitni oblik. Te formule su od osobite vanosti za deriviranje funkcija,
koje ne moemo prikazati eksplicitno, a osim toga esto je jednostavnije derivirati
funkciju u implicitnom obliku ne vre~ prijelaz p.a 'eksplicitni oblik, iako je taj
prijelaz mogu.
I. Zadana je implicitna funkcija y jedse promjenljive x, t. j. /( x, y) = O.
T .. . dy
raz.\ se y = dx
Najprije nastaje pitanje, predouje li svaka implicitna relacija od x iy funkciju
y od x? Jednostav;m primjer
ex+.Y =O

daje ve negativan odgovor na to pitanje .. Ustvari nema t~vih vrijednosti X i y,

koje bi ex+ J pretvorili u nulu, pa gornji izraz ne predouje nikakvu funkciju. Do
iste g zakljuka dolazlmo i geometrijskim putem, ako se sjetimo, da funkcija od x
i y predouje krivulju u ravnini XY i da je z = ex+y neka ploha u prostoru. Kako
za z = o .dobijemo izraz ex+y = o,-. koji nema smisla, zakljuujemo, da ta ploha
ne sijee ravninu XY, pa dakle nema ni krivulje ex+y =O.
Kako bi ploha z= f(x, y) mogla-samo dodirivati ravrlinu XY u jednoj toki,
za postojanje implicitne funkcije f(x, y) =O nije dovoljno pretpostaviti da po-
stoji jedna toka (x., y.), u kojoj je f(x., Yo) =O, ve moramo osigurati prijesjek
te plohe s ravninom XY, U tu svrhu stavimo jo drugi uvjet: funkcija j mora imati
u okoliu te toke ( x" yo) parcijalne derivacije po svim promjenljivim, u naem
sluaju derivacije ~J
uX
i ~J , pri
uy
emu derivacija~ funkcije J po onoj promje~ljivuj,
koju smatramo funkcijom, u n'aem sluaju ~~,mora biti' u'to~ki (x.,y.) razliita
uy .
od nule.

okoliu
Konano,

stavimo jo _i
toke
trei
.
uvjet: parcijalne derivacije
(x., y 0 ).
:1 :1
traimo li da zadana implicitna funkcija bude neprekinuta,

y y
moraju bid. rieprekin1,1te u

154
 Uz ta tri uvjeta postoji samo jedna funkcija y == y(x), koja za x = x. prima
vrijednost y = y., koja identiki u x zadovoljava jednadbu f[x, y(x)] ==O i koja
u okoliu toke x = x 0 ima derivaciju pa je neprekinuta u tom okoliu.
Slino glase uvjeti za postojanje implicitne funkcije od bilo koliko argu-
menata.
Pretpostavimo, dakle;~ da zada:na implicitna--funkcija

f(x, y) =O . (a)
dy
odgovara gore navedenim uvj,etima, pa odredimo y' = dx.
Eksplicitna funkcija bi glasila
y = y(x)
Uvrtenje u (a) daje identitet,
f[x, y(x)] =O (b)
jer je gornji izraz jednak nuli za bilo koju vrijednost x. (Na pr. uvrtenje u impli-
citnu funkciju 2x + y - 6 =O njenog eks,plicitnog izraza y = -2x + 6 daje iden
ti tet 2x- 2x + 6 - 6 = 0). Sada funkciju f ,deriviramo po x i to obzirom na
(b) prvo po nezavisnom x, a zatim po x, zavisnom od y, pa prema (87) dobijemo:

of of dy
-+----=0
ox oy dx
Vrijednost dobivene derivacije jednaka je nuli, jer funkcija f za sve vrijednosti
x ima konstantnu vrijednost (0), a derivacija konstante jednaka je nuli:

Od at l e racunamo dx. D ob"
dy !Jem o:

of
dy ox (90)
dx=- of
oy
Opaamo, da se u nazivniku desne strane izraza (90) nalazi derivacija f po
funkciji.
Da dobijemo y" = ~~, deriviramo formulu (90) po pravilu; za deriviranje
kvocijenta funkcija, pri emu postupamo kao prije imajui pred oima sh"emu (b),
odnosno (87):
of (o'f . o'f dy) of ( o'f o'f dy)
d'y ay JX2 -r ~ . dX -dx aydx + !9' . dx
(9l)
dx'=- . (:~r

U taj izraz treba jo uvrstiti vrijednost ix iz (90).

lit
 l
Primjeri
L f(x, y) = x + y ' - r' = O (jednadba krunice)
. iJf iJf
Kako Je - = 2x 1 - = 2y , imamo prema (90): ,
iJx iJy
, dy 2x x
y =~i~=-2;=-y-

Prema (91) imamo:

2y [ 2 + 0 ' ( --;-)] - 2X[ 0 + 2 (-~)l

4y'

+.::_
y y x' + y 2 r'
=- 4 ---= - --- = --
4y' y" L
l
'lJ ovom primjeru nije teko napisati. e'Rsplicitni oblik zadane funkcije pa kontrolirati dobi
"ene rezultate.
2. Dokai, da funkcijay,, zadana jed!)ag~l;)om

arccg L= ln Vx' + y,~ ili arc lg 2'_

X
- V
ln x' -i- Y' = O
X 1

zadovoljava diferenCIJalnu iediladbu

x(y.'- l)= y(y + l)

dy
Prema (90) raunamo Y' = h:

1 y l 1
. 2x
-b + y . --;;;;;- Vx' + y' 2 Vx'+ y
x'
dy _
x ~ - .
-==::~==--....,1'.----;-~-----=~;-----.- y-
2
1 + ~
.x~
x Vx
+ y' 2 + y' Vx'
Uredimo:

-y-x

v'= 7"+7 =x+y

x-y x-y
/ x +y'

Uvrtenie u diferencijalnu jednadbu daje:

X(X -1 y :__ 1) = y {X+ y + t)

x-y x-y
ili
2xy = zxy
x-y x-y

156
 Znajui izraunati derivaciju y' = dy funkeije zadane implicitno, moemo
dx
lako napisati jednadbe tangente i normale na krivulju, ija je jednadba zadana
u implicitnom obliku.
Znamo, da jednadbe tangente i normale na krivulju y = y(x) v toki (x., y,)
gla~e:

cg: 'y- y, = y'(xl)(x- x1J

l
nr: y - y1= - -,--() ( x ~ x 1)
. ' y x, / .

[Vidi Dio l, formule (90) i (91)].

Uvrtenje formule (90) daje jednadb'e tangente i normale u toki
(x" y,) krivulje f(x, y) = 0:

(gf),
!lg: y-y, = ---- (x-x,j
(af)ay 1

nr: y-y 1 =--(x-x,)

(ffi). .
. (~f).

rg: -of) + (Y- y,) (~J)

(ax, -
ay ,= O
(90a)
nr: (x- x 1) of) _ cy- Yl) (of)
(ay l ox ,
= 0

gdje indeksi 1> l" postavljeni uz parcijalne derivacije pokazuju, da te derlvacije

treba u zeri u zadanom diraliru ( x" y,).
Pri :nj eri
l. Napii jednadbe tangente i normale na krivulju

x'y + y' x + x' y' - 3 = O

u toki (1, l)

Prema (90a) !'aunamo:

![_
iix
= 3x'y + y' + 2xy

* = x' + 3fx + 2x=.)l

157
 Uvrtenje koordinate diralita (l, l) daje-

(OX
~) 1
=3+1+2=6

of)
(~~=1+3+2=6
a odatle prema (900) dobijemo:

lg ; (x-l) 6 + (y - l ) 6 =t
nr: (x-1)6-(y-1)6=0
ili
x +y - 2 = O jednadba rar;.:.te

x__ =_O~ jednadba normale:

-_;:.Y_ _ _

'J.. Isto za krivulju

cosxy=x+2y

u toki (1, O)
Prema (90a)

iJf = -ysinxy-1
iJx

ilf . 2
iJy = - X Sin xy-

a u toki (l, O)

(Oj_)
ox 1
=-J {ilj_)
ox 1
=-2

Uvrtenje u (90a) daje:

(x-l)(-, l)+ (y-0)(- 2) =O

(x-I) ( - 2) - ( y - O)(- l)= t

ili
x + 4Y- l = O jednadba tangente

2x-y-2=0 jednadba normale

Izraunaj y' za

T.y=l+xe' [2 y]
ty

2. y = x + arc tg y l + y']
. [ y'

3. Dokai, da funkcija zadana jednadbom :xy -ln y = l zado:voljava difcreaoijaln11 ;e;.

lluadbu y' +{xy -I)y' =O. '

158
 Il. Zadana je implicitna fuhkcija z od dvije promjenljive x i y, t. ;;

F(x, y, z)'= O. Trae se

oz iJz
ox= z"== p iJy =z,.= q.

Uz pretpostavku, da zadani implicitni izraz F(x, y, z) =O odgovara l,lvje-

tima, koji su slini onima za f(x, y) =O, t. j. da postoji funkcija z= z(xJ y),
uvrstimo z= z(x, y) u F(x, y, z) =O.
Dobijemo:
F[x, y, z(x, y)) =O (a)

Prvo deriviramo funkciju F po x i to obzirom na (a) najprije po slobodnGm x~

a zatim po onome, koji je/vezan sa z prema shemi (87):

oF oF oz = 0
lfX + iJz ox
Odatle raunamo
oz
ox.

iJF
i!z ox
(9~
ox=- cF
oz
Sada F deriviramo po y na isti nain;

oF oF oz = ()
-
iJy + oz
- iJy

.
Odatle racunamo
oz
oy :
oF
az iJy
(92b)
oy =-oF
iJz

Opet vidimo, da su u nazivnicima dcrivacijc F po funkciji.

Druge parcijalne derivacije

o'z o'z
- = z =r
ax "" oxoy = z"y =s

(r, s i l su Gauss-ove oznake za te parcijalne derivacije) raunamo tako, da tor-

mulu (92a) deriviramo po pravilu kvocijenta po x, a zatim po y, a formulu (92b)
po y, i to obzirom na (a) i shemt; (87):

lil
 . . iPz
I zracuna)mo --- :
mc

aF (o'F o'F az) vF ( o'F O'F dz_)

J"z Tz (}Xt + ()XTz . dX - dX JZJX + ;;z. . OX

Ovamo treba uvrstiti jo vrijednost :: iz (92a).

. . . . .. o'z
I zracuna1 na ISU nacm ox ay

Slino se rzvude i raunat u parcijalne derivacije implicitnih funkcija od tri

i v1e nezavisnih promjenljivih (\ltdi dalje primjer 4).
Izvodet jednadbe tangenrne ravnine i normale na plohu z = f(x, y), naveli
smo jednadbe (76) i (78) za sluaj, kad je ploha zadana implicitno F(x, y, z) =O.
Sada moemo lako pokazati, kako dolazimo do tih Jednadbt.
Uvrstimo u tu svrhu u i_ednadbe (75) i (77)

iJz
- -oz (y- y,)
ox (x-x:,) + oy = z - z.

x-x:, y-y, z - z,
~=!fZ=-=t
ox ~y

vrijednosu parcijalnih- derivactia iz formula- ('Jla) i (92b), pa pomnoivi prvu

jednadbu s - ~~ , a drugu poditelivt s - ~~, dobit emo te tednadzbe u obliku
(76) i (78):

{~},(x-x,) + (~:) (Y- y,) + (~~),(z- z,) =O (76)

x-x, y-y, z-z, (78)

(~:)l = (~:), = (:)l
pn cemu indeksi > l < kazuJu. da parcijalne derivacije treba uzeti u diralitu
(x,, y" z,).
Primjere za primjen!-l formula (76) i (78) vidi gore str l OO i sl.
P'rimjen
az - az
r. !<:raunaj bxayza
x'- 2y2 + z' - 4x + 2z - S = O

161)
 Pr- (92b):
oz -4y 2y
~=-2z+2=1+~

2. Iste :n e= - xyz = t
, . _ ('9:Z.):

"z -yz
~-- e"-xy
a kako iz ;oadane jednadbe slijedi, da je ez = xyz, uvritenje defe:
az -yz z z
;)X=-~=.-;;;-=-;= x(z-1)

dz -xz xz
ay=- ez-xy = xyz-xy y(z- I)

P r - (92a):
cz yzx yz - + zy""' ln y + yz"Yln :1!
ax = - y,x-l'Z ln X + xy"Z ln JI + xyz"Y
Prema (92b):

az zxJ'[nx+XZJIU-I+xz"Ylnz
dY = - yxJ'z ln x + xy"z lny + xyzXY-I

4. lzraunaj za

sin (x y z . u) - cos(x' + y') - eyz + l? = O

i}F
nu ox yzu cos (xyzu) + 2x sin (x + y 1
)

~ =- iJF =- xyz cos( xy zu) +.. z uz l

ou
oF
du Oy XZU COS (xy zu) 2y $jn (x1 +JI")- Z~ +
ay=- oF=- xyz cos(xyzu) + zuz-1
iJu

iJF
du iJz xyu co$(xy zu):..._ y e"z + ~ln ll
;;;, = - iJF = - xy z cos (xyzu) + z uz-.:-1
o
11 B. ~: RepetUo11J 'die matemaUke - Dio m. 181'
 5. Dokai, l:la; za funkciju

...,..,.- 2y1 + z" - 4x + 2z- S = O

n ijedi jedohltost

t)z t)'z
l)xt)y ~ t)yt)x

Obje traene druge parciialne derivacije raunat emo neposredno iz prvih derivacija.

Prema (92a) i (92b):

-zx-4 x +2
(a)
2z+2 -z+l

t)z -4y 2y
(b)
(}y = -.Zz + 2 = Z+J
(a) derivirajmo parcijalno pn y, a (b) po "

. oz
.
(z+ l) 0-(x+2)~
y
(x + 2).. A"
uy
o'z
oxoy = (z+ 1)1 '(z+ n
(z + l) O- 2y ~ 2y. ~
t)x ox
(z+ 1)1 (z+ n
Uvrtenje (a) i (b) u gornje jednadbe daje:

'oz 2y{x + 2)
ox t)y = - (z + l)'
oz 2y(x + 2)
oy OX = - (z + l )1

Vidimo, da je

III. Neka su zadane implicitno dvije funkcije u i v dviju nezavisnih promjen-

ljivih x i y:
f(x, y, u, v) =Q
(a)
g(x, y, u, v) =o
Trae se
ou ov
oy; ay

1!)2
Eksplicitno bi obje funkcij,e glasile ;

u= u(x, y) v= v(x, y)

Uvrtenje u (a) daje:

f[x, y, u{x, y), v{x, y)) =O

(b)
g[x,y, u{x,y), v(x,y)]==O

Prema (b) i obzirom na. (87) <leriviramo f.i g_ po x:

og og ou og ov -
-+--
dx ou
,_---+-.
dx d-v
-=0
dx

Dobili smo dvije jednadbe s dvije traene nepoznanice :: i ::.

Rijeimo te jednadbe nainom' determinanata:

of dj dj i>f '
- '>---'--
OX ov i>u ox
og dg og og
ou OX ov ov e) u ox
OX=- a.x=- (93)
of dj of o!
ou ov du c,.u
og og og og
ou ov ou ov

ou 1. ov
I zraz1. d o b"1vem. za ~ " ' . b l" 'k"
~ p1 u se s1m o 1c 1 ovako:
ux _uX -

o{f, gJ o(f, gJ
ou o(x, v) ov o(u, x)
ox=- o(f, gJ c,;; = - o(f, g)
(93a)
o(u, v) o(u, v)

Sada prema (b) deriviramo j i g po y:

?/__ + ?_!_ . ?!!. + ?_!_ . ~1.1 = o

ay ou ay ov oy

og ag ~~ +- og . ov = 0
a.Y + all oy ov ay

16~
 Odade:

of of of of
ay ov du o;y
og ag _o8 og
du
-=-
ay ov dv du y
(94)
ly af af oy=- of N
ou OV du dv
og og og dg
-ou 'll du O'fl

Ili u simbolikom obliku:

o(f, gJ d(/, g) -
ou J7Y:VJ ov ~
(94a)
ay=- a(f, eJ dy = - d(j, g)
o(u, v) d(u, v)

Na slini se nain. raunaju pafCljalne derivacii: sustava od n implicitnih funk,

cija, .koje ovise o n nezavisnim primjenljivima.
Primjeri
1. f(x,y, u, v) s x- y + 2u- v'- a = O
g(x,y, u, v)""' x + y'- u + v - b :=- O

Odredi: u~, vx,, uy, vy

Prem~ (93); odnosno (94) imamo:

-2v
+l
l 3.x& + 2r.o
Ux = -~ 2
-2u
-2V.l
+l
2ci- 2ut~)

l 2
-2u + l
3x'l 1 + 3x1 u
'Vx =- 2(1- 2uv) = - 1 - 2uv

1
-1
2y
-2v
+l
l t-4yv
Uy =- 2(1- 2uv) = 2(1- ~uv)

__ 1-2u
2 -1
2y
l 2y-u
'~.)' = - 2( l - 2u't) = ~ 71""------=2u.:.;.v_

2_. x ~ y + z - u + 5 = o
" + y - z + u- 7 = O
xll-z.:Y + z-u + 12 =O
Tu su x, y_ i z funkcije od u.

164
 I zrauna lJ;J;~
. dx jy t)::

Funkcije x, y i z u eksplicitnom obliku glasile bi:

" = x(u) ; y = y(u) i 11 .., .a-(11)

pa zadan~ implicitne Jednadbe moemo openito pril~azati u obliku

l [u, x(u) , y(u) , ::(u)] !!!! O

g [u, x(u) > y(u) , z(u)) O =
h [u, x(u) , y(u) ~"5u)] :': O

Deriviramo J, g i h po u prema (87):

~ + ~ . ox + of . ay+ of,. iJz = 0

du ox iJu ay iJu .iJz iJu

+ ~- _ox+ og . oy + oiJg oz
og
rlu clx iJu oy iJu iJz ou
=
0.

~ + oh . ox + ~ . tJy + ~ . ~ = 0
clu ox ou iJy iJu az du

Za na primjer imamo prema um formulama:

ox ay dz
-l+ 2x~-2y du+ 2z ou= O

- 3u + 3x' ox -
ou
4y tJy
iJu
+ 3z' ~
iJu
= O

Dobili smo sustav od tn jednadbe s tri nepoZJ;Wlice. Rijeimo -ga:.

-2y
+l - l2:: l +
2y(- 6z'u + 3u') + 2z (8yu- 3u')
-4y
-2y
+l
-4y
3z 2

- l2::
Jz
l (3z2 -
4y)
2x(3z'-4y) + 2y(3z + 3x1) +.2z(~4.)t...,_3x1)

oy az
Odredi na isti nain z jednadbi (a) ~
o

1 ou .

12. Parametarski oblik funkcija. dviju nezavisnih promjenljivih i njihovo

deriviranje

Govorei o parametarskom predoivanju funkcije jedne promj~nlji'{ey = f{:f)

(vidi Dio I. 5), rekli smo, da se to predoivanje sastoji u tome, da se obje ko-
ordinate x i y svake toke krivulje y = f(x) prikau kao funkcije nove promje~~
ljive t, koja se zove parametar. Slino imamo pri parametarskom tp~doivanju

181
funkcije dviju promjenlfivih z. =j( x, y), koja, kako znamo, predouje plohu u
prostoru. Razlika je samo u tome, to svaka toka plaho ima tri koordinate (x, y, z)
i da je ploha geometrijska tvorevina d viju dimenzija, pa treba koordinate (x, y, z)
neke ope toke plohe prikazati kao funkcije
dvaju parametara u i v.

x = x{u, v}
y = y(u, v)
l Jednadba funkcije dviju
promjenljivih u parame-
z = z(u, v) tarskom obliku

Kao primjer prikaimo u parametarskom

obliku jednadbu kugline plohe (kugle) po-
lumjera R.
U tu svrhu uvedimo prostorne pola-
rne (sferne) koordinate za bilo koju to-
Sl. 75 ku T prostora (vidi sl. 75}.

OT = p = radijvcktor toke, t. j. udaljenost toke od ishodita koordinatnogsu-

stava (pola),
<p kut, to ga projekcija TT' radijvektara p na ravninu XY zatvar~ s +
osi X (geografska duina toke),
~ kut, to ga radijvektor p zatvara s + osi Z ( ~ - ~ je geografska i-
rina toke) .
p se mijenja od O do +co, cp od O do 2Tt (360), a ~od O do 1t (180).
Za toku T(x, y, z) na kuglinoj plohi imamo prema sl. 75:
\

P R
OT' R sin &
x = OT' . cos <p = R .cos cp sin &
y OT' sin cp = R sin cp sin fl
z R cos &
Prema tome je
x = R cos <p sin ~.
y = R sin cp sin & (95)
z= R cos &

parametarska jednadba kugline plohe. polumjera R.

cp i & su parametri.
Jednadba kugline plohe im1 u sfer n i m koordinata m a mnogo jedno-
stavniji oblik:
p= R = konst. - jednadba ku'gline plohe polumjera R u sfer-
nim koordinatama.
cp i ~ ne ulaze u jednadbu, jer je radi.jvektor p = R za bilo koje cp i &.

166
 Pa izvrimo prijelaz od parametarskog oblika na obini z = f(x, y). treba.
parametre <p i 8: ukloni~i.
Pokaimo taj prijelaz na naem primjeru kugline plohe.
Kvadriramo li i zbrojimo li prve dvije jednadbe 'sustava (95), dobit emo:

x + y = R'sin& (a)

Iz tree jednadbe slijedi:

z
cos & =R
pa je
' z' R-z
sin S. = l - cos& = l - - = --=:--
R R
Uvrtenje u (a) daje:

x + y = R - z
ili x' + y' + z' = R
ili z= VR-x-y
Iz usporeenja te jednadbe kugle s njenim parametarskim obl{kom (95),
vidimo jednu od mnogih prednosti parametarskog predoivanja funkcije: pomou
parametra 'P i & promjenljive x, yi z izracnc.su jednoznano, dok je funkcija
z = VR'- x- y' dvoznana.
Parcijalne derivacije funkcije zadane parametarski raunamo po pravilu za
deriviran je sustava implicitnih funkcija (vidi predanju toku ll, III).
Pokaimo to na primjeru kugle (95).
.. oz . i>z
T raz1mo i'Jx 1 i'Jy
Iz tree jednadbe sustava (95) imamo uzevi u obzir, da je & funkcija od r,
y z:
i> z .. a&
-=-Rsm& -
ox ox
(a)
az = - R
oy . "
sm " .
o&
ay
Da odredimo ~! i ~;;napiimo pive dvije jednadbe sustava (95) u obliku:

f( rp, &, x) =R cos <p . sin & - x = O

g( rp, &, y) =R sin <p. sin & - y =O
(b)

Kako je prema slici 75 <p= <p(x, y), a & = &(x, y, z), imamo:
f[<p(x, y), &(x, y, z), x] =:0
(e)
g[<p(x, y), &(x, y, z), y] ==O

m
 Obje.funkcije~deriviramojpo_x_prema:sneffii.(87):

Prema(b) raunamo:

-of = - R Sin
. . a.
!p . san v ; -
of .= R COS op COS v;
" -of= - l
aop o.& ax
(e)
~g
v cp
= R cos 'P sin ..a- 'iJg R. . o.
o.&.= san cp cos"

Uvrtenje. u. (d) daje:

.
R sm . o. itq> R o&
- cp san ..,._.,Elx/+~--~IP,Jo:..COS_.& ox - l = 0:

. "
R cos cp szn.v~- o<o
~~+~
R . .,. o-&
sm..op: cos ..,.. ox =O

ru1 eimo _u .po oox& dnadb

te, d VIJe..}J~ . e.:.sidVIJe
nepoznaruce;
na-pc;(~inom
determinan_ata; dobit ~:

o.&/ . cos 'P

ox= Rcos .&

Da_~redimo :;, 'deriviramo je<fnadbe (e) po y. Uvrtenje_vrijedaosti (e)

:~ = - l' u jednadbe dobivene:deriviranjem :dat e dvije jednadbe_ s nepo-

.
+nantcama ep 1 it&
ay k OJI
iJy , tz . D o.b'lt erno:
''hod re d'uno; J2.0Sl'.JedOJU.

cl.& sin 'P

.ry = R cos.&

N ai ni taj izv;_Od!
Uvrtenj~(a) daje traene_ parcijalne_derivacije:

iJz iJz . o.
;rx=-COS!p tg& j - = -szn <p tg"
ay

Odredivi te parcijalne derivacije; moemo lako napisati jednadbe tangentne

ravnine i normale~_kuglu, ija je jednad~a.zadana u parametarskom ol;>llku (95):

168
 Uvrtenje vrijednosti tih de~vacijau (~5) i (77) daje:

x-x, y-y, :z-z,

cos <p, ~ tg &, sin 'P. tg &, = --~-

To su jednadbe tangentne ravnine i normale na kuglu u toki T.(xu,Yu z,),,

odnosno (tp" &,). -
Jednadbu normale moemo napisati i.u drugom obliku pomnoivi sve aa-
zivnike s cos &, :
x-x, y-y, z-z,
cos cp 1 sin & 1, sin <p 1 . sin &, = cos &.1

Kako su kosinusi smjera radijvektora OT, prema slici 75 i jednadbama (4) i

~~; .

cos ct,= ~ =cos <p 1 sin -lt,", cos f3, =~=sin rp, sin&,;

z,
cos Yl = R = cos .&,

identini s kosilltlSima smjera normale, zakljuujemo, da je tangentna ravnina.

okomita na polumieru kugle povuenom u diralite.

13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije.dviju i .vie

nezavisnih promjenljivih

Zadana je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih. Treba je prikazati u oblikU

polinoma tih promjenljivih. Taj prikaz daje, kao i za funkciju jedne promjenljiv~'
(vidi Dio 1. 18, 8), Taylor-ova, odnosno Mac
Laurin-ova formula. z
,Geometrijski se taj problem svodi ,na to,
a, se aplikata; zadane funkcije z = f( x; y J u
toki ,T(x. +h, Y +k), t. j. f(x, +h, Y +k),
.izrazi pomou aplikate te funkcije u; zadanoj
toki_.T.(x., y.}, t. j. pomou f(x., y:), i vri-
jedtiosti parcijalnih derivacija te funkcije .u toj
toki T. (sl. 76).
Pretpostavimo, da. je zadana funkcija
,z =f(x,y)neprekinuta i da ima u okoliu to-
ke)T.(x., y 0 ) , u kojem lei toka T(x 0 + h:
Sl. 76
y~ +'k),.. neprekinute parcijalne derivacije svih'
redova(do pkljuivo n-toga reda. Polazei od
Mac.Laurin-ove formule jedne nove promjenljive z lako dolazimo do Taylor-:()ye
ifortrtule za funkciju z =/(x, y), koja u simbolikom obliku glasi:

lit
 1 .(of of )
f(x.+h,y.+k) =f(x., y.) +-
11. -,:-h
vX .
+Tk
uy ,._,.,
+

+ -2!1 ~f of )'
- h +-k
X ay X-4<o
+-1 (of
3! OX
ofk)'
-h + -
ay x=x,
+ ..... (96)
y-y.

1
1 l (of
.... ,' + (n-1). ofk)"- + 11 (of
-h+ - -h+ of
- k)"
OX oy "-" n. OX ay x-x.Hh
~-y. y-y.+.J.h

0< & <l

gdje je
o<&,< l

'Potencije binoma su simfioline, sline onima kod raunanja diferencijala

(vidi toku 8.). Indeksi { x = x. napisani uz binome napominju, da parcijalne deri-
Y =;y. .
vacije treba uzeti u toki T.(x., y.), to znai: u izraunate parcijalne derivaije
treba uvrstiti x = X o i y = y . U: posl'jednjem (n+ l} lanu parcijalne derivacije
uzete su u nekoj toki (xa + &h, Y + :&,k), gdje su &. i &, pozitivni pravi razlomci
inae neodreeni. Taj posljednji lan Taylor-ove formule je ostatak. R", iju
vrijednost ne moemo izraunati, jer su parcijalne derivacije n-toga reda, kako
vidimo, uzete u nekoj toki, za 'koju znamo samo to, da lei negdje u okoliu toke
T.(x" y.). ~ .
Uvrstimo li u Taylor-ovu formulu (96)

x,+h=x; Y +k =y
a takoer

h= x-x.; k =y-y.

dqbit emo Taylor-ovu formulu u drugom obliku:

+ -1 1 [~!._(x-Xa) + ~f (y- Yo) 1

1
. f(x, y) = f(x., Yo)
. . . uX vy x=-x.
+
Y"'"Y

+ 12.1 [of
OX
of
-(x-x.) +-(y-y
oy
] . + / 1l[of
0)-,-(x-x
. x=x,. 3. ox
0)
of
+-(y-y
iJy
0)
]'
x-x,
+ .....
y=y,

1
+! [of of
-(x~x.)+-(y-y 0 ) ]" (96a)
n. ox oy x-,.,+~h
y-y,+ .. ,h

gdje je
o< & <l
o<&,< l

170
 Vidimo, da Taylor-ova formula predouje funkciju f(x, y) u obliku polinoma
od (x- x 0 ) i ( y - y.) stepena (n- 1)-ga ;- ostatak. R,.:

f(x,y) =P"_t[{x-;x.), (y-y.)] + R,.

Lei li zadana toka T.(x. y.) na osi Z; t. j. ako je x. = O i Y = O, dobit

emo uvrstivi u Taylor-ovu formulu (96)

Xo =O; Y =O; h>;= X k=y

Mac Laurin-ovu formulu za funkciju z= f(x, y) u simbolikom obliku:

f{x, y) = /(0, (o/

O)+ - t 1 :;-- x + of
:;-- y) <=0 + -211 (of
:;- x of )'
+ :;-Y +-
1 . vX vy vx vy .~o
"-(). y=O

1 oj of 1 of of -
+ -31 (-
ox
X + -y) ,_
ciy 0
+ + (n-1). ox
l (- X + -ily y) .~o +

1 (oj
+-y - x + of
- y) "
'n. dx oy =
y=-',.r

gdje je o<~ <l

o<~.< l

Indeksi ( ;:~ uz binome pokazuju, da su parcijalne derivacije uzete u toki

To(O, 0). Posljednji lan formule je ostatak R", iju vrijednost ne moemo izra-
unati, jer su n-te parcijalne deri vacije uzete u nekoj toki ( 1h, ~ ,'x), koja lei
negdje u okoliu toke T.. .
Vidimo, da Mac Laurin-ova formula prikazuje funkciju j(x, y) u obliku poli-
nema od x i y stepena (n -1)-ga + ostatak R,..

f(x, y) = P,.-dx, y) + R.
Pretpostavimo sada, da zadana funkcija ~a parcijalne derivacije svih mo-
guih redova u okoliu toke To i da ostatak R,. tei po apsolutnoj vnJednosti nuli,
kad n, t. j. broj lanova pGlinoma, tei u beskonanost:

Drugim rijeima, pretpostavimo,da jefunkcijaf(x,y) analitika. funkcija

u okoliu toke T.. '
U tom sluaju Taylor-ova i Mac Laurin-ova formule dobiju beskonano mnogo
lanova i prelaze u beskonane redove pot~;ncija, koji konvergiraju i daju kao sumu
..adanu funkciju f( x, y) i. to za one x, y za koje ostatak 1 R,. l tei nuli.
Taylor-ov red glasi dakle prema (96a:):

171
 l [:O"/ . o'f . .. o'f ]
+ 2!.1 oxJx-x.J + 2 ox ay (x..,.....x;,) (y-y.) + o", (y- y.J .. - ... +
~-r
(9Cib)
+ 3f1 [o'f J iJ"f __ J' J OS/ ;
ox(x-x. + 3 oxoy(x-x. (y-y. + 3 oxy"(x-x, (Y-Yv1 +

i)'J
+-.(y-y.J"] +
ily x=x0
y-y,

Prema (97).dobijemo Mac Laurin-ov red:

Sasvim~slini. oblik' 'imaju\.T~ylor=ove i Mac l:aurin.:ove. formule i re<Jorit'aa

IuilkCiju triju: i ',vie promjenljivih;

Primjeri
J. .FunkCiju-z= sin x sinyrazvij po'potencijama:.od (x-i} i (y- il
To znai: zadanu funkciju treba razviti ~ Taylor~ov_red polazei iz toke

rr rr
Xo=4' Yo = 4

Raunamo prema (96b):

f(x 0 ,y0 )
.rr
= sm4 cos4= - 2-
rr lf2 2VT =T
1

:xlf =cos x siny;

v
(df)
d:X o
= 1{2 1{2 = ..!_
2 2 2..
df = sin x cos y;
iJy .
(df) - ..!_
dy.-_2.

d'/
ox = -
.
Sin X
.
szn y; iJ'f) = :..._..!_
(ox. _!..
o"J
oxoy = cosx. cosy;
. d2f ). 1
( iJxiJy = -2-
0

'O'f
~=-sznxsmy;
. .
(m
~.
= _..!...
2
i. t; d.

172
 Uvrtenje podvuenih vrijed!UIItl ~ x0 = =i y 0= :u (~6b) daje traeni ~d potcncija:

.
-xS~ny=2+2
. ' l l { 1t) +2l ( y-41t) +
x-4

2,, Izrauna j l, 1 1 0 ~ na 4 decimale tono pomou Taylor-ova reda.

~ 1,1 u obliku (l + o,l)'+o.o~ i postavimo 1 +O, l= xi 1 + o,oi =.v. Tada
1 02
'
udan(izraz poprima oblik x", pri emu je O, l =x-l i 0,02 7 y - l, pa tako dobivenu fun-.
tk~j11 z= x 7Jrazvijemo u Taylor-ov red polazei_iz.toke (x0 ;:=_1, :;0 ::,.1). . --

~ prema (96b) za funkciju z = xY:

f(x,, Yo) = l' =__!_

of y-1
- = y X of) =
( ax 1 . t = t
OX o -
/of
- = X
" ln X;
(of)
- =' l. 0 = 0
-
oy (Jy. -
iJ'j y-:. y-2
iJ'f) =0
jx' =y(y-l)x =(y1 -y)x ; (-
ox'. -

--=yx
oJ y-1
lnx+x
"_,
;
( o'f ) -0+1=1
~
.
iJxiJy iJxiJy o -

:;. = ln x /ln x =J ln x; {:.7.). =~

iJ'f
x = (y 1 - y} (y- 2} x
Y-3
;
(o"f)
- = O
u . ox',-
~~- Y-2 y-2. il"'/ ) ,_.,
-~IJy = (y' - y ) x lnx+x (2:;.-1); {- - ,... ..
ox'.dy .
:""t= l
-
o'f "_, "~x .,._, ~ (~
oxoy=lnx(yx lnx+x )+x lnx; ~~~-~

d/
3
)l ( iJ''f)
iJy' =ln'xx lnx; ay .=~

UYritenie podvuenih vrijednosti, a takoer xi= l i y~="~Hi{(96b){daje:.

J= l"+ (x-1) +i ;[2 (x-'l)(y-l)f:+"'~;[3 (x"':- l}~(j"-.-'1))(+~._._,,~..

jj

Xy = X +(X- l)(y -l).+ -}cx.-:t)~(y--1):.:!"~

sid(llvrstimo x = 1,1) y = 1,02:

173
 1,02
1,1 = 1,1 + 0,002 + 0,0001 + ...
1,02
. '
1,1 = 1,1021 na 4 decimale tonq.

3. Funkciju z = sin' (2x- 3y) razvij po potencijama od x i y.

To znai: zadanu funkciju treba razviti u Ma~ Laurin-ov red ..

Raunamo prema (97a):

/(0,0) = sin O=~

:! = 2 . 2 sin (2x :._ 3y) . cos (2x- 3y) = 2sin [2(2x- 3y)] -

=2sin(4x-6y); (Jj}
ox.
=2sin0=0-
-

of=- 3sin (4x- 6y);

i!y
?JJ) o-o
(oy --

J'f
ilx' = 8 cos (4x- 6y); iJ'f) o =
(-ox 8cos0 = 8
-

'__!2_ =- 12 cos(4x- 6y); (~) = -12

ox i!y ) ox !ly o -

of
oy = t

lScos (4x- 6y);
(of")
oy' .,. _.!!
0

i t. d.
Uvrtenje u (97a). daje:
l l .
sin' (2x- 3y) = 2 ! (8x'- 24xy + 18y") + 41 (- 128x' + 4 192x1y -

- 6 288 x'y' +4 432x y' - 648y') + =

16
. =. 4x' - l2x_y + 9y'- J x + 32%",)1- 72x'y' + 12x y ' - 27Y' +
Za vjebu:
Funkciju z = /' sin y razvij u red po potenijarna od x i ()l +-I-}

[z x'
=-1-x--+-
2
1 { y+- - -x"+ -l x y
2 2 6 2
( + - +J
2
n-}' rc)"
Razvij po potencijarna od x. i y funkcije:
}
a) z"" e " siny ,~z = y + xy + 3! (3x1 y.- y 1) + l
l
b) z"* cx....:.l)(y-1) [z = l + x + y + x' + xy + y 1 + ]
x-y . x - y' x' - y'
e) z= arc tg - - -
1 +.xy
[z= x - y - - 3 - + - 5 - +J
d) z = sin (x + y). Rezultat kontroliraj tako, da uzevi x +y = z rastali u red
potencija sin z [vidi Dio I. formula (150)].

17,4
 14. Primjena Taylor-ove formule za priblino rjdavanje Jednadbi
U prvom dijelu Repetitorija (vidi 11) naveli- smo vie' metoda ~a priblino
rjeavanje algebarskih i transcendentnih jednadbi. Iste jednadbe, a takoder
sustave tih jednadbi moemo takoder priblino rjeavati pomou Tay)or-ove fot-
mule.
Pretpostavimo, da treba rijeiti sustav od dvije jednadbe s dvije n~po
znanice:
f{x, y) =O
g(x, y) =O
Geometrijski to znai, da traimo koordinate (x., y,) sjecita tih krivulja.
Kako ta toka (x., y,) lei na obim krivuljam11; bit e
f(x., Yo) =O
g(x., y.) =O
Nariimo grafove obiju krivulja i iz slike to tonije oitamo koordinate x,
1y 1 njihova sjecita. Oitane vrijednosti
x, i y, smatramo prvitn aproksimacijama
traenih rjeenja x., Y zadanog sustava jednadbi. ,
Budui da su x. i Y samo pribline vrijednosti traenih rjeenja sustava, bit e

f(x" y,) =t= O

g(x., y,) =t= O
Da dobijemo tone vrijednosti x., y 0 traenih rjeenja zadanog sustava jed-
nadbi, moramo aproksimativnim rjeenjima X 1 i y, dodijeliti popravke h 1 i k,.
pa je
x. = x, +h,
Y =y. +k,
f(x, +h" y, +k,) =O
g(x, +h., y~ +k,") =O
Obje funkcije j i g razvijemo po Taylor-ovoj formuli (96), pri emu se ogra-
niimo samo na linearne lanove formule:

O = f(x, + h., y, iJ/)

+ k,) = f(x.,y,) + (()x h. + (iJ/).
iJy k,
1 1

O= g(x,\+ h 1,y 1 +k,) =g(x.,y,) og) , h, + (og)

+ (iJx <ly .
, k,

Dobili smo dvije linearne jednadbe s dvije nepoznanice h, ,i k,. Rije-

IHmo ih nainom determinanata :
- f(x" y,) (:;), .

-g(x., y,).
(:~). (98)
h,=
(~). (:;),
(:~. (:~).
175
 (~. - f(x., y,)

le l ..,;
(m. -g(x., y,)
(M}
(~)., (z).
{~)., l(!~).
Meutim, iz gornjih izraza ne emo dobiti tone vnjednosti popravaka lt,
:i k, naih prvih aproksimacija x, i y., jer srno u Taylor-ovoj formuli uzeli sarn.o
'3 prva lana zanemarivi sve ostale, ve emo dobiti samo pribline vrijednosti
1

popravaka. Dodamo li dakle te pribline vrijednosti popravaka h, i k, naim prvim

aproksirnacijama x, i y" ne emo dobiti rone vrijednosti x, i y, traenih qeenja,
ve samo niihove druge bolje aproksimadje:

x, = x, +h,
y, = Y +k,
Sada ponavljamo postupak zamijenivi x, i y, sa r, i y., a h, i k; sa h, i Ir.,
pa prema formulama (98), u kojima zarnijenimo Indekse l s 2, dobijemo druge
:popravke h, i k" dakle i tree jo bolje aproksirnacije traenih rjeenja sustava:

y
x, = x, +h,
Y = y, +k,
Postupak nastavljamo, dok ne dobijemo
traena rjeenja sustava na potreban bra; deci-
mala tono. '
!'rimjer
Rijei na tri decimale tono sustav jednadlb1

Y =
,.,. +
e- x
y' = l
l
Sl. 77 Iz slike 77 vidimo, da se grafovi eksponencijal~e
funkcije i krunice polumjera l sijeku u 10&i A(O,I) i
toki B, ije su pribline koordinate (0,9; 0,4). Vrijednosti tih koordinata u~mimo koo prve
.aproksimacije traenih rijeenja zadanog sustava jednadbi:
x; = 0,9
y, = 0,4
Napisavi zadane jednadbe u obliku
f(x,y) =:e-"- V= O (a)
g(x,y) = xt' ;:ye- l =O

raunamo prema (~let:

df
iJ~t=-e
-x
; ~=-1
07
(b)
og
-=2y
tt.y

lT i
 Unetel!je x 1 = 0,9 i y, = 0,4u (a) i (b) daje:

f(x" y,) = e- 9 - 0,4 = 0,406-57-0,4 = + 0,0065.1

g(x.,y1 ) = 0,9 1
+ 0,4 1
-1 = 0,81 + 0,16-1 = -0,03

(of)
-
ox 1
-'--e-o9
= - 0,407 (:),=-l
(~} . = 2. 0,9 = 1,8; (:). = 2. 0,4 = 6,8

pa prema (98) dobijemo popravke h, i k, naih prvih aproksimacija:

-0,00657
-J l + 0,03
h, 1 +om +0,8 - 0,005256 0,02474

l + 1,8 1,47474

1+
-0,406~ - 0,32526
-1
1,8 . +O,S

h,= 0,01675

-0,40657 -0,00661
1 1,8 + 0,03 -0,012197 + 0,011826 -0,000371
k,
1,47474 1,47474 1,47474

k, = - 0,00025

l'>ruJC aproksimacije

x, = x, + h, = 0,91675
y, = .Yt + k, = 0,39975
Vrijednosti dobivene za x 2 i y 2 uvrstimo u (a) i (b):

j (x,, y,) = e- 091675 - 0,39975. = 0,39996-0,39975 - + 0,00021

g (x., y 2) = 0,91675' + 0,39975'- l = 0,8409 + 0,1600- l = + 0,0009

(Of) = - .-0,91675 = -0,39996 ; of) =

(oy, _ 1
ox

(~!). = 20,91675 = 1,83350; (~~), = 2. 0,39975 = 0,79956

pa prema (98) raunamo druge popravke.:

..
l -0,00021 -l

h.
l - 0,0009 + 0,7995
-1
l -0,00011
+ 1_,5139 = -0,00007
1-0,39975
+ 1,8335 + 0,7995 l.
12. B. Apaen: Repetitorlj vU.. matematike - Dio III. 177
 -0,39975 -0,00021
+ 1,8335 -0,0009 -0,00025
-0,00017.
+ 1,5139 + 1,5139
free aprokismacije

Xa= X 1 + ho= 0,91668

Yo = Yo + ko = 0,39958
Iz usporedenja vrijednosti dobivenih za x., y 1 i x 1 y,, vidimo, da su

x0 = 0,917
Yo = 0,400

traena rjeenja zadanog sustava jednadbi na 3 decimale tono.

Pokaimo sada na primjeru, kako se rjeavaju pomou Taylor-ove formule jednadbe s jed
nom nepoznanicom.
U I. dijelu Repetitorija (vidi 17) odredili smo metodom sekante i metodom tangenta
jedno realno rjeenje jednadbe x + x - 8 = O, pri emu smo posljednjem metodom dobili
x0 = l ,834 na tri decimale tono.
Rijeimo sada istu jednadbu pomou Tavlor-ove formule.
U tu svrhu napiimo jednadbu

x+x-8=0
u obliku
x' = -x+ 8
i stavimo
y = x

y = -x +8
f(x,y) = x'-y =O
g(x,y) = - x + 8-y =O
Narisavi grafove kubne parabole y = x i pravca y = --x +8 oitavamo iz slike ko-
ordinate sjecita te krivulje i pravca ..

Dobijemo prve aproksimacije:

x, = 1,8 Y 1 = 6,2

Jtaunamo prema .C98);

f(x 1, y,) = 1,s - 6,2 = - 0,368

g(XuYt) = -1,8 + 8 - 6,2 = 0

iJf =3x1 ; (~) = 3 1,81 = 9,72 qf_}

(iJy =-l
iJx iJx 1 l

(iJx
~)
1
=~1;. (iJg)
iJy 1
,;",-l

178
 Uvrltcnje T,l (98) daje:

-l

-l -0;368
h,=
+ 9,72 -l -10,72 = + 0,0343

l -l -l

x. = x, + h,= 1,8343
~

Usporedimo li taj rezultat s rezultatom :X0 = I ,834, koji smo 'dobili metodom tangcntc,
vidimo, da smo ve dobili realno rjeenje zadane kubne jednadbe na 3 decimale tono.
Odredi na isti nain realno rjeenje jednadbe x - 3x1 - l O = O na dvije decimale tono.

[x0 = 3,72]

15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviju i vie promjenlJivih

a) Pojam ekstrema prava i neprava

Neka je zadana funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y:

z =f(x, y)

koja je neprekinuta u nekom podruju ravnine XY. Na je zadatak, da odred.imo

one toke toga podruja ravnine XY, u kojima funkcija z ima maksimalne i mini-
malne vrijednosti, i da izraunamo numerike iznose tih ekstremnih vrijednosti.
Ne traimo, dakle, apsolutni maksimum, odnosno minimum funkcije, ve njene
relativne, lokalne maksimume i miniin).lme, tako da se moe dogoditi, da je neki
minimum vei od maksimuma.
Prema tome smatramo, da funkcija z = j ( x, y) ima mak~ im um u toki
(x,, y.), ako je razlika izmedu bilo koje susjedne aplikate ueg okolia toke
(x,, y.) i aplikate z. u toki (x., y.) uvijek negativna, t. j. ako je razlika

~ = f(x. +h, Y +k)- f(x., Yo)-< O

za sve l h l i l k l dovoljno malene, t. j. za sve toke dovoljno malog podruja rav-

nine XY, koja ima oblik pravokutnika sa stranicama 2h i 2k, kako se to vidi iz
slike 78.
Slino definiramo minimum u toki (x., y.): funkcija z= f(x, y) ima mi-
nimum u toj toki (x,, y,), ako je razlika

~ =f(x. +h, Y +k) -f(x., y.) >O

za sve l h l i l k l dovoljno malene (vidi sl. 79).

Slike 78 i 79 prikazuju t. zv. pravi maksimum, odnosno pravi mini-
mum, jer je za one toke iz najblieg ekolia toke (x., y.) razlika /:':;. uvijek nega-

179
tivna, odnosno uvijek pozitivna. Tim pravim ekstremima odgovara, kako vidimo,
toka vrha, odnosno toka dola plohe.
Ako je za neke toke toga ueg podruja oko toke ( x., y 0 } razlika A jednaka
nuli, ekstreme zovemo nepravi. Sl. 80 prikazuje plohu, koja u toki (x., y,) ima
nepravi maksimum, jer je prema slici

A =f(x, h, y, +O) ~f(x., y.) =O

z z

Sl. 78 Sl. 79

Ukratko moemo kazati, da funkcija z =j( x, y) ima pravi ekstrem u toki

(x., y.), ako predznak razlike A ne ovisi o predznaku h i k, koji trebaju biti do-
voljno maleni, pri emu se ta razlika A ne smije ponitavati.
b) Nuni uvjet za ekstrem
Ako postoji ekstrem funkcije z =j( x, y) u nekoj toki, onda do te toke mo-
emo doi drei x konstantnim, a mjenjajui y, ili obrnuto mjenjajui x, a drei
y konstantnim. Mijenjamo li samo x, ay drimo vrst, funkcija ovisi samo o jednoj
promjenljivo; x, pa mora biti ispunjen uvjet za ekstrem funkcije jedne promjen
ljive, t. j. u toki ekstrema mora biti

oz =o
ox
S istog je razloga u toki ekstrema

oz =o
oy
U tokama ekstrema funkcije z =f(x,y) uvijek je dakle

iJz =O
ox
Drugim rijeima, koordinate x., Y to~aka ekstrema moraju zadovoljavati taj
sustav od dvije jednadbe s dvije nepoznanice. To je nuni uvjet za ekstrem
funkcije z dviju promjenljivih x i y.

180
 Primijetimo, da slini oblik ima nuni uvjet Z!\ funkciju w od vie prorrijen-
ljivih x, y, z, u, ...

dw =O ow =o _,
ow
-=0
ox oy ou
Da je taj uvjet samo nudan, lako se uvjerimo, ako se sjetimo geometrij'skog
znaenja parcijalnih derivacija funkcije dviju promjenljivih. Govorei o tom geo-
metrijskom znaenju, pokazali smo, da je u tokama plohe z= f(x, y), u kojima
. oz
Je ox = o 1. oz
oy ~ o, tangentna
. . na p loh u h orlZOnta
ravmna . lna, t. L
. para lelna

s ravninom XY (vidi toku 4. ovog). Kako je u tokama ekstrema funkcije:;= O

1 :~ = O, u tim je tokama tangentna ravnina na plohu horizontalna, pri emu u
tokama pravog ekstrema tangenma ravnina dira plohu u jednoj toki (vidi sl. 78
i 79), dok u toki nepravog ekstrema tangentna ravnina dira plohu u pravcu (sl. 80)
ili openito u krivulji. Medutim, ploha z= f(x,y) moe imati takve toke, u kojim
je tangentna -ravnina horizontalna, ali ne samo dira, ve i sijee plohu. U torn
sluaju ima ploha u podruju te toke oblik sedla. Kao ptimjer navedimo hiper-
bolni paraboloid. U ishoditu O, kako se to vidi na sl. 66, tangentna je ravnina
na tu plohu horizontalna, ali funkcija u toj toki nema ekstrema, jer tangentna
ravnina u 'toj toki dira i sijee plohu.
Prema tome, sustav jednadbi

daje samo nudan uvjet za ekstrem, jer

rjeenja toga sustava daju zapravo samo
koordinate onih toaka; u kojima su tan-
gentne ravnine na plohu z =j( x, y) ho-
rizontalne.
Sl. So
e) Dovoljni uvjet za ekstrem
Da izvedemo dovoljni uvJet za ekstrem funkcije z =j(x, y), pretposta-
vimo, da funkcija ima neprekinute parcijalne derivacije drugog reda u toki (x 0 , 0 ) y
i da je u toj toki ispunjen nuni uvjet za ekstrem, t. -j. da je

az}
(ox = 0 (oz) = 0 (a)
o oy o
Razvijemo funkciju u okoliu toke (x., Yo) po Taylor-ovoj formuli, pri emu
se ograniimo samo prvim lanovima te formule. Prema (96) imamo:

f(x. +h, Y +k) .,. f(x., y,) +IT1 (oj

ox h + oj
oy k )x-x.+
JJ=:J

181.
gdje je
o< & <l
o<&.< l
ili uzevi u obzir da je
.s
f(x, +h, Yo +k):- f{x,, y,) = ~

da je obzirom na (a)

__!_(oj k + oj 11) = o
JI OX oy x=x,
y=y.

dobijemo

~ = -
l (o'f
'h' + o'f . k
2 ~-h r.J'j
-.,k") +
+ -.ay l l (oj
-h + iJfk)'
-
2 OX oxoy x=x, 3. dx iJy x=x,+Jh
) = Y., Y -Ya+JI,h

Zanemarimo li u toj formuli ostatak, ija je vrijednost malena, jer su vrijed-

nosti l h l i 1 k j dovoljno malene, ovisit e predznak S jedino o predzliaku prvog
lana desne strane, t. j. o predznaku trinoma

(b)

gdje indeksi "Q,, uz parcijalne derivacije pokazuju, da su parcijalne de~ivacije uzete

u toki ( x,, y,), u kojoj je ispunjen nuni uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y ).
Da moemo potpuno obii okoli t~ke
( x ,, y,), u kojoj je ispunjen nuni uvjet za
ekstrem, prelazimo na polarne koordinate rp i p.
Prema slici 81 :
h = p cos rp
(e)
k=psmrp
Uzimajui (il dovoljno malenim i mijenja-
juikut rp od O do 360, obii emo itavo po
o x, volji malo kruno podruje oko toke (x., y,)
Uvrstimo (e) u (b), pri emu uvedimo
Sl Sr Gauss-ove ozhake za druge parcijalne deriva-
eije funkcije z= f(x, y):
o'f
-
ox'
=r ;- oxiJy
o'f--=S
o'f
-=e
ay (99)

ili U toki (x., y,)

o'f o'f . d'/
(iJx;), = To (iJxo). =s, {ay,), = to

~32
 Dobijemo:
l
t:. =
2
(r,p'cos'cp + 2s.p'coscp . sin cp+ t.p'sincp)
ili
t:. = p; (r.cos'tp + 2s,sin cp cos cp + to~in'cp) (d)

Budui da je i' uvijek pozitivna veliina, predznak razlike t:. jednak je pred-
znaku trinoma u zagradama Taj trinom napiimo u drugom obliku tako, da ga
pomnoimo i podijelimo sa r,, a zatim prva dva njegova lana nadopunimo na
potpuni kvadrat:
r,'cos'tp + 2r,s,sm cp cos <p + r 0 t 0 sin'<p
To

(r,cos cp + s.sin tp} - s, sin'cp + r toSin'cp 0

Tn
ili
p' (r.cos cp + s.sin <p)' + (roto- so')sin'cp (e)
/j.= 2 To

Definirajui pojam ekstrema funkcije~= J(x, y), reklismo, da funkCija ima

pravi ekstrem u toki (xo_, Yo), ako predznak razlike t:. =f(x. + h,y. +k)-
- f(x., y.) ne ovisi o predznaku dovoljno malenih h i k i da.u''tom
sluaju
za 6.. <O funkcija ima u toki (x., y,) maksimuma, a
za 6. > O funkcija ima u toj toki minimum,

naravno uz pretpostavku, da je 6. * O.
Kako je i uvijek pozitivna veliina, ovisit e predznak t:. jedino o "pred-
znaku drugog faktora u (e), pa funkcija z ima sigurno ekstrem u toki (x 0 , y.),
ako je taj faktor negativan, odnosno pozitivan za sve cp u dovoljno malom oko-
liu oko toke ( x,, y,), t j. za p dovoljno malen.
Mijenjajui dakle kut tp, sudimo na temelju jednakosti (e) o predznaku razlike d.
Promotrimo pojedine sluajeve:
. iJ'f
I. Neka JC r, = ch,).
=F O.
Uz to pretpostavimo :
a)
U tom je sluaju brojnik drugog faktora u (e) pozJtlvan za sve cp (kvadrati!,
i nikad se ne ponitava, predznak ~ ne ovisi dakle o q>, odnosno o predznacima
h i k, ve je jednak prcdznaku od r,, koji je u nazivniku izraza (e).
Prema tome roto- s,' > O dovo)jan je uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y)
ll toki (x., Yo), u kojoj je of =o of =o. .
ox oy

183
 To znai: ako je r.t.-s. >O, tada funkcija u toki (x., y.), u kojoj je is
punjen nuni uvjet, sigurno ima ekstrem i to m;llciimum, ako je t'o < O, odnosne)
minimum, akg je ro > O, jer je tada za ro < O i Ll < O a za~. :::> O i ~ > O.
Toke plohe z = f( x, y), u kojima je roto -s. > O, zovu se toke p o~t
tivne1 zakrivljenosti ili eliptike toke. U tim tokama tangentna ravnina
na plohu dira je u jednoj toki. Na pr. kugla, elipsoid, dvokrilni hiperboloid i elio-
tiki paraboloid imaju samo toke pozitivne zakriv!ienosti .(vidi sl: 58 61, 62 i 65).

b) r.t.-s. <O

Kako je uz tu pretpostavku drugi lan broj nika (roto- s.)sin'tp u (e) nega-
tivan, predznak brojnika, a dakle i predznak razlike A ovisi o vrijednosti kuta tp,
t. j. o predznacima h i k, jer e za neke vrijednosti cp brojnik drugog faktora u (e)
biti pozitivan, a za neke vrijednosti tp negativan.
Na pr. za tp = O brojnik drugog faktora u jednakosti (e) prima pozitivnu
vrijednost ro', a za onu vrijednost cp, koja pretvara prvu zagradu brojnika u nulu,
t. j. za
roeos cp + s.sin cp = O
(f)
r,
odnosno za rg cp= -=s.
btojnik je ne~ativan.
Prema tome, roto- so <O dovoljan je uvjet, da funkcija u toki (x., y,)
nema ekstrema.
Toke plohe z=f(x,y), u kojim je roto-So'<O, zovu se toke negativne
zakrivljenosti ili hiperbolne toke. U tim tokama tangentna ravnina
na plohu dira je i sijee, pa ploha ima oblik sedla. Na pr. jednokrilni hiperboloid
i hiperbolni paraboloid imaju samo toke negativne zakrivljenosti (vidi sl. 63 i 66).

e) rot 0 -s.'=0

U tom sluaju jednakost (e) prima oblik

(r.cos cp+ s.sin tp)

(g)

pa je ~ > O, odnosno ~ < O za sve vrijednosti kuta tp. Meutim, taj uvjet nije
dovoljan, da bismo mogli ustvrditi, da funkcija ima ekstrem u tokL (x,, y.), jer
je prema (f)
za r.cos cp + s.sin cp = O
r,
cg cp=-.:__
So

pa je 2.a taj tp i ~ = O prema (g).

U tom sluaju morali bismo uzeti u obzir lanove Taylor-ove formule, koje
smo kod izvoda izraza za razliku.~ zanemarili pa na temelju tih lanova prosuditi,
zavisi li predznak razlike ~ od vrijednosti kuta rp, koji ulazl u te lanove.

184
 Prema taine sluaj, gdje je u toki, (x., y.), u kojoj je ispunjen nuni uvjet.
z11 ekstrem,
r.c.-s. =O,

smatrat emo neodlunim, jer bi u takvoj toki funkcija mogla imati ekstrem,
ali ne mora da ga ima.
Toke.plohe 2i =f(x, y), u kojima je_r.c.-s .. = O, zovu se toke nulte
zakrivljenosti ili para bolne' toke, U tim tokama ploha moe imati oblik
sedla ili, ako tog' oblika nema, tada tangentna
ravnina dira .plohu . u pravcu .ili krivulji, pa
funkcija ima u toj toki _nepravi ekstrem, na-
ravno uz pretpostavku, da je tangentna ravnina
u dotinoj toki, horizontalna.
Plohe, koje imaju samo toj<e nulte za-
krivljenosti i' koje tangentne ravnine diraju u
pravcu, zovu se developable plohe (od
francuske rijei develop per - razviti), jer se-
dadu bez deformacije razviti u ravninu. Na pr.
valjak i stoac su developable plohe. Tangen-
tne_ravnine diraju te plohe u pr:;tvcima-izvod-
nicama. Kao primjer plohe, koja ima take Sl. 82
triju vrsti zakrivljenosti, navedimo torus, t. j.
prsten krunog poprenog pres jeka (vidi sl. 82 i Dio Il. 7, 7d)]. Vanjske toke
te plohe su toke pozitivne zakrivljenosti, nutarnje - negativne zakrivljenosti,
a najgornje i najdonje toke su toke nulte zakrivljenosti, jer u tim tokama rav-
nina dira torus u krunici. '
Uzmemo sada drugi osnovni sluaj:

II. r. = (o'~
- =O
ox o

U tom sluaju poprima izraz za razliku ~ prema (d) oblik

p
.= T (2s.sin cp cos cp + t.sin'cp)
ili
p
~ =Z sin cp (2s 0cos cp + t.sin cp) (h)

a) Neka je So =l= O
U tom sluaju, kako se jasno vidi iz izraza (h) za ~. predznak razlike ~ ovisi
o vrijednosti cp, odnosno o predznaku h i k, pa funkcija u toki (x., y.) nema
ekstrema.
b) Neka je s,= O
Prema (h) poprima sada izraz za ~ oblik:
p' .
~ = T . ' Stn ,.

1115
 Vidimo, da je razlika 6. sada pozitivna za sve .q>, ali se ponitava za q> =O,
pa bismo opet morali proititi riau diskusiju na zanemarene lanove Taylor-ove
formule. Imamo dakle neodluan sluaj.
Ponovimo ukratko iZvedene uvjete za pravi ekstrem funkcije z = f( x, y) u
. toki (x., y 0 ) .
A. Nuni uvjet za ekstrem

ox o = 0
(of) (of)
ay
= 0 (100)

odnosno rjeenja sustava jednadbi

of =o i
of
-=0.
OX ay
daju koordinate onih toaka, samo u kojima fUnkcija moe imati ekstrem. [Toke
s horizontalnom tangentnom ravninom na plohu z =f(x, y)J.
B . Dovoljni uvjet za ekstrem u toki (x., y 0 )

l. r. =F O
a) r. r.-sij >O
funkcija sigurno ima ekstrem u toki (x., y 0 ) i to

maksimum, ako je r0 < cf

minimum, ako je r. > O
b)

Funkcija u toki (x., y.) nema ekstrema. (101)

e)

Neodluan sluaj.

Il. r. =O
a) s. =l= o
Funkcija nema ekstrema.

b) s.= o
Neodluan sluaj:

Raunski postupak pri odreivanju ekstremnih vrijednosti funkcije z

=f(x, y) pokaimo na primjerima.

186
 Primjeri
l. ddr'edi ekstremne vrijednosti funkcije

Prvi korak.
az az
Prema (l OO) raunamo dx ay :

~ = 6y-3x'
ox
(a)
~
oy = 6x-3y'

Drugi korak. lzjednatmo s nulom izraze dobivene za prve parcijalne derivaciie i rije-
imo tako dobiveni sustav jednadbi:

6y- 3x' =O 2y-x1 =O

ili
6x .;;_ 3y' = O 2x-y =o
Iz prve jednadbe slijedi:
x
y=-
2
Uvrtenje u drugu jednadbu daje:

ili
8x-x< =O
ili
x(8-x3 ) =O
Odatle

3
x, = '(8 = 2 , ako se ograniimo samo na realna
rjeenja sustava, a samo ta rjeenja nas zanimaju.
UvrtenJ~ x 1 = O i'x, = 2 u prvu jednadbu sustava daje

YI= o i y, = 2

Dakle, samo u tokama T 1 (0, O) i T, (2, 2) moe zadana funkcija imati ekstremne . vri
jednosti.

Trei korak. Obzirom na (lOt) raunamo prema (a):

oz o z 0".,.. .
r = ox = -6x s=--=
oxoy 6 t=-- =--:..=6y
ay'
i uvrtavamo koordinate toaka T 1 i T2 :

Za toku T 1 (O, O) dobijemo: r 1 = O ; s1 = 6 , t1 = O

Za toku T, (2, 2) dobije'nio:r, = -12 ; s, = 6 ; t,=- 12
pa prema (101) primijenimo za svaku toku posebno dovoljni uvjet za ekstrem (J OI),

187
 Za toku T1 : r, = ol
imamo sluaj II. a)
sl= 6(
Zadana. funkcija u toki T 1 (O, 0) nema ekstrema,
Za toku T, : r, = - 12 =F O imamo sluaj l.
Raunamo r 2 t 0 -'- s 2 2 ~- 12 ( - 12)- 6' = 144- 36 = 108 > O,
Imamo podsluaj a). Zadana funkcija ima u toki T 1 (2, 2) ekstrem i to maksimum, jer je:
r1 = .:_ 12 < O. .

Cetvrti korak. Da odredimo vrijednost maksimuma, uvrstimo koordinate toke

T,(xi=.2, y, ,;, 2) u zadanu.funkciju:

z= 6xy-x-y
Dobijemo
=maks .=.. 6 2 2..,.. 23 - 23 = 8
2. Odredi. ekstremne vrijednosti funkcije
.z= -x'-y'.+ 4x + 2y-2
Prv'i :korak;
i) z
~=-2x+4
ox -= -J.y +2
~
Drugi korak.
-2x+4=0 -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l

Samo u toki T 0 (2, J) moe biti ekstrem.

Trei korak.

r=- = -2
o'z ; .s=--=
o'z o .
i)' z
t=-=-2
ox' i'!xay ' i)y'

Budui da smo za druge parcijalne derivaciie dobili konstante, imamo.neposredno

r0 = - 2 ; s0 = O ; t0 = - 2
T0 = -.2 =F O sluaj I prema (101)
T0 t0 - s 02 = -2(-2)-'o = +4 >O sluaj I a)
Funkcija u toki r. (2, l) ima ekstrem i to maksimum, jer je To=- 2 <-O.

Cetvrti korak .
. zmaks= z(2, l)= - 4 - 1 + 8 + 2-2 = 2_
3. Odredi ekstremne vrijednosti funkcije
. z = sin x + sin y + cos (x + y)
.
1 _to za o~ x ~
3~ .
l o~
_ y ~2.::::
- 2
2
t. j. u podruju .kvadrata stranice '" 3
' 2

188
 Prvi korak.

dz . '( dz . (
c'l.x =-.cos x;,...- stn x + y) T=:cps;y-mt x+y)
'Y .

Drugi korak~

'CtiS..:JI;- sin (x + y) = 0'

'Cos y ~sin (!f + y) =G
Jz prve jednadbe sliie3i;

a uvrtenje u. drugu jednadbu daje

l

cosy-cosx=O
ih
cosy=cosx.
Odatle
v=x

Uvrstivi to u. prvu jednadbu, dobijemo

cos x = sin 2x
ili
cosx = 2sinxcosx

Odatle cos x (2 sin x - l) = O

'lt lt
pa imamo cosx=O, pa je x 1 =
2 y, ""
2, jer je y = x

3n: 31':
a takoder X. =T Y"" T
2sinx-t=<O
ili
' l lt 'lt
un x = T, pa je Xa = If, Yo= 6
5n:
a takoer
Y=6

SamoutokamaT,(;. ;) ~ T,e;. 3
;), T.(~:)
:raoe biti ekstrem.

Trei korak.
r = -sinx-cos(x + y)
s = -cos (x + y)
t =-sin~- cos (x + y) =.,

189
 lt -
r 1 =-sin-z-cos 1t =--1 +l= O sluaj Il. prema (JO!>

s1 = -cos 1t = +l *O sluaJ Il. a)

funkciJa nema ekstrema.,

Za r(~~)
2 2 2 r, = - - 3rt
sm
2 - cos 3 rt = -"-l +l = 2 't- O slua)
I

s, = -cos 3rr = + l
t,= 2
r 2 t,-s,' = 4-J = 3 >O sluaj I a)

U toki T (2_':_ . 3r:) ima funkcija ek,trcm i to minimum, jer je r 1 = 2 > O

' 2 2

r, = - sin ~- cos -)- = - -} -'- -} = - J * O sluaj l.

,, = -cos 3" = - 2J
e,= -l

+ J _ _!_= + 2_> o sluaj I a)

4 4

U toki T, ( ~ , i-) ima funkcija ebtrem i to maksimum, jer je r 1 = - l < O.

Za T, e:, 5
:) r, = -
. Srt
sm 6 -
Srt
cns T = -
_
szn J SOO -cos 300" = -cos 60" -

-sin 300 = - t * O sluaj I.

Srr l
' = - cos -3- = - 2 ; t, = - l

U toki T { 56rr' 56rr) funkcija ima ekstrem i to maksimum, jer je _r, = -:J < O.

L:etvrti korak.

zmin =z Cz",' _3:;?) _.". sin l.f- + si1t

3
2
rt +cos 31t = - l - l -1 --2.

Zmalos = z
1t 61t) = sm. 6 + stn 6
(6' 1t . "' 11:
+ cos J- 2 + 2 + 2
l l l
= ~ - t:
(SI'I:
T' T
S~~:)

4. Odredi e.kstremne vrijednosti funkcije _

z= x-y-4x + >ly + 6

190
 Prvi korak.
dz
i)z = 2x-4 -= -2y+ 2
OX dy

Drugi korak.
2x-4 =O -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l
Samo u toki T 0 (2, l) moe biti ekstrem.

Trei korak.

To= 2 ; Sn= O t,=-2

T0 = 2 *O sluaj l. prema (101).
T0 t 0 - s. = - 4- O = - 4 < O sluaj I. b).

Funkcija nema ekstrema.

5. Pomou ekstrema odredi koordinate sredi'ita i pnlumjer kugle

x' + y' +z'- 6x + 8y + JOz + J =O

Prvi korak.
dz 2>--6
Prema (92a) Tx =-
2z + 10
dz 2y + 8
i (92 b) .ry=- 2z +JO

Drugi korak.
2x-6 = 2x-6=0
""'2""z---:+--:-I~o 0 x, = 3

~=0 2y + 8 =u Yo = -4
2z + 10
Trei korak. Otpada, jer znamo da kuglina ploha ima u istoj toki T 0(x 0 = 3, Yo = -4)
ravnine XY maksimum i minimum.

Cetvrti korak. Uvrt~vamo x 0 = 3 i y 0 = - 4 u zadanu jednadbu kugline plohe, pa

dobijemo zmaks i zmin : .

9 + 16 +z'- 18-32 + !Oz + l =O

ili z'+ !Oz-24 =O
z, . = -s + V2s + 24 '
z, = zmaks = - 5 + 7= +2
z, = zmin = - 5 - 7 = - 12

Koordinate sredita kugle S: x 0 = 3 ; Yo = - 4 Zo = z 1 + z, = 2 - 12 =_ S

2 2
S(3,-4,-5)

191
 z,-z, 2 + 12 -
Pol1.1mjer kugle:_!.= - --= - -- = ]_
2 2
Kontrola.
Zadanu jednadbu kugle prikaimo ~ obliku (61): 1

(x- 3) 1 + (y + 4)' +(z+ 5) 1

'"'-l +9+ 16 + 25
(x-3)' +.(y + 4)' +(z+ 5)" =49
S(3,-4,-5) ; !3..:::.1
6. Primjer iz analitike !!!eometrije u prostoru
Odredi najkrau meusobnu udaljenost mimos!lljernih pravaca
x-S y z+4
p, : -~- = -=16 = - 2 -
x- 27 y + 25 'l- l
la : - -
2- = - --
1 = -=-2
(vidi 3, 3 i str 93).
Prelazimo na parametarski oblik jednadbi pravaca:

p,: x = r, + 5 p, : X = 2t 1 + 27
y = -16r, y = r,- 25 (a)

z= 2t,-4 z= -2r, +
Na je zadatak, da odredimo one vrijednosti parametara t1 i t,, koje odgovaraju najbliim
tokama zadanih mimosmjernih pravaca.
Znamo formulu (9) za kvadrat udaljenosti d dviju toaka u prostorw:

d' = (x,- x 1) ' + (y,- y 1) 1 + (z1 - z 1) 1

Uvrtenie jednadbi (a) daie:

d = (2t 1 - t, + 22)1 + (t, + .16t 1 - 25)1 + (- 2t1 - 2t 1 + S)' (b)

Odredimo sada one vrijednosti parametara t 1 i t., za' koje je d, odnosno d' minimum. Pe-
desnije je uzeti d' mjesto d, zbog toga se toke c;kstrema ne e promijeniti.

Prvi korak.
o(d')
-,- = -
~
2(2t,- t, + 22) + '32(t, + 16t. 1 - 25)- 4(- 2r,- 2t 1 + 5)
o(d')
-,- =
ut,
4(2t 1 - t1 + 22) +. ' 2(t1 + 16t1 - 25)- 4(- 2t 1 - 2t 1 + S)

Drugi korak. Izjednaivi s nulom vrijednosti dobivene za parcijalne derivacije i ure-

divi tako dobivene izraze, dobijemo:
29t, + 2t,-48 =o
2t, .,. .t, + l = o
a od~ tle je t1 = 2 t 1' = - 5.
 Trei korak. Otpada, jer je maksunalna meusobna udaljenost mlmosmjemih pravaca
beskonano velika i dobije se za t 1 = co i r, = o, pa su t 1 .= 2 i t 1 =-S one-vrijedno~
~ti parametara zadan.ih pravaca, koje odgovaraju najbliim tokama tih pravaca.

Cetvrti korak. Uvrtenje t 1 = 2 i t, =-S u (b) daje traenu naJkrau. meusobnu.

udaljenost zadanih mimosmjernih pravaca:

dm;n = V100 + 4 + 121

Odredi ekstremne vrijednosti funkcija:

ll z = - Jx' - 2y' + 2xy + 10 [u (O~ 0) , Znial:s = 10)

2) z= x' +xy +Y' +x-y+ l [u ( - 1,1) , zmin = 2]

3) z = x' + 3xy + y 3
[u (O, 0) nema ekstrema, u (-1, - l) z maks = l}

4) z = (x + y)'- (x + Sy + xy) [u (-l, 3) ; Zmin= -7]

Odredi najkrau meusobnu udalienost mimosmjernih pravaca

Bx+y- z-7=0l . l lx- 3y + 3z -J. 18 = O l

!Ox+ y +2z -19 =Of x - 6 y - 3z =O f [d= 9)

d) Vezani ekstremi
Dosada smo odreivali ekstremne vrijed-
nosti funkcije z= f(x, y) mijenjajui slobodno
x i y, jer su x i y bili nezavisni jedan od dru-
goga; drugim rijeima, mi smo se slobodno
kretali po ravnini XY, traei toke, u kojim
zadana funkcija z ima . ejs.streme. Meutim,
.ako se trae ekstremne vrijednosti funkcije .
z =f(x, y) uz uvjet, da je cp(x,y) =O, t. j.
y
.ako je zadana funkcijska veza izmeu nezavi-
snih promjenljivih x i y, imamo sluaj veza-
ni h ekstrema. U tom sluaju traimo eks-
tremne vrijednosti funkcije z idui u ravnini XY samo po krivulji, koja je zada-
na uvjetom rp(x, y) =O.
Da pokaemo razliku izmeu slobodnog i vezanog ekstrema. navedimo jedno-
stavan primjer. ., ' '
Slobodni ekstrem funkcijt: z = + VR- x- y', koja- predouje gornju
polovinu kugline plohe (vidi sl. 83), jest svakako z maks= z(O, O) =R i njemu od-
govara najvia toka polukugle. Meutim, vezani ekstrem, na pr. po pravcu
x = a, funkcija postizava u toki (a, O) i taj iznosi + VR'- a'; njemu odgo-
vara najvia toka polukrunice, u kojoj ravnina x = a sijee polukuglu.
Pokaimo, kako se moe odreivanje vezanog ekstrema zada~e funkcije svestf
na odreivanje slobodnog ekstrema druge pomone funkcije.
Neka se trae ekstremne vrijednosti funkcije z =f(x,y) uz uvjet cp(x,y) =0.
Napisavi funkciju cp(x, y) =O u eksplicitnom obliku y = y(x) i uvrstivi
y =y(x) u z =f{x~y) dobijemo:
z = f[x, y(x)]

13 B ....-: ~toltj \'tle matematlll:e - Dlo In. 193

 l
Sada z derivir.amo po x prema (87):

dz = of +of . dy
dx ox oy dx

u toe'k'1 ekstrema dertvae11a

Z namo, da Je .. -e}
dz = O.
- X
Imamo
df + af . dy = 0 (a)
ox oy dx

dy
dx
raunamo
_
iz 'fi(X, y) =O prema (90)':

d 'fl
dy ox
dx=-~
dy

Uvrtenje u (a) daje:

O'fl
of_ of . ox = 0 . O'fl
ox dy O'fl 1 y
ay
of acp df dcp
dx dy = dy dx

Nainimo razmjer, iju vrijednost oznaimo s - t.:.

of df
ox oy {b)
-=-=-/..
d~ dcp
'\ dx oy

l. je neka konstanta, koja se zove Lagrange-ev multiplikator. Iz (b) slijedi

df ocp
-+A-=0
i)x OX
(e)
of ocp
-+1.-=0
oy oy

Iz .tih jednadbi i vezanog uvjeta 'fl( X, y) =O raunamo one vrijednosti x,

y i>., samo za koje funkcija z= f(x, y) moe imati vezane ekstreme.

194
 Zadatak moemo pojednostaviti tako, da nainimo funkciju
' ' .

F(x,y) =f(x,y) + )." ~(x,y) (d)

pa umjesto da traimo toke vezanih ekstrema zadane funkcije z =f(x, y), tra-
imo toke slobodnih ekstrema te funkcije F(x, y), jer parcijalno derivirajui pre-
rna (d) .funkciju F(x, y) po x i po yi izjednaivi dobivene derivacije s nulom
dobijemo jednadbe (e).
Iz navedenog slijedi jednostavno pravilo:
Da se odrede toke'; koje bi mogle biti tokama vezanih ekstrema funkcije
z = f( x, y) uz uvjet, da je ~ ( x, y) =O, treba sastaviti pomonu fUP.kciju' F( x, y)
pribrojivi zadanoj funkciji f(x, y) vezani uvjet ~{x, y) pomnoen konstantnim
koeficijentom ).":

F(x, y) =f(x, y) + ).". ~(x, y)

i Izraunati nune uvjete za slobodni ekstrem te pomone funkcije F ( x, y) :

aF af ~ o~
-=-+A.-=0
ox ox ox
(102)
oF a] o~
--=-+!.
ay ay -=0
oy
Te dvije jednadbe zajedno s vezanim uvjetom

~(x,y)=O

ine sustav od tri jednadbe, iz kojih odreujemo vrijednost t. i koordinate x i y

onih toak;~, u kojima zadana funkcija z = f(x, y) moe imati vezane ekstreme.
Navedeni. nain odreivanja toaka vezanih ekstrema zove se metoda La-
grange-evih multiplikatora. Pitanje, ima li zadana fwlkcija u tokama odreenim
na. taj nain ekstreme ili ih nema, rjeavat emo po smislu svakog konkretnog
zadatka.
Metoda Lagrange~evih multiplikatora primijenju~ ~e i za funkciju bilo kojeg
broja nezavisnih promjenljivih.
Neka se trae vezani ekstremi funkcije n promjenljivih

u=f(x,y, z, .... ,t)

uz m vezanih uvjeta, pri emu je m < n :

~. (x, y, z, .... ,t) =O

~. (x, y, z,; ... ,t) =O

~ .(x, y, z, ... .jl) =O

195
 Ponovivi istu diskusiju, dolazimo do opeg pravila.
Da se odrede toke, u kojima bi mqgli postojati vezani ekstremi za~ane funk-
cije, treba sastaviti pomonu funkciju F.(x, y, z, .... ,e). pribrojivi zadanoj funkciji
vezane uvjete pomnoene s Lagrange-evim multiplikatorima:

F(x, y, z, .... ,t) =f(x, y, z, .... ,c) +A, tpJx, y, z ..... ,t) +
( 102a)
.+ >-; qJ,(x, y, z, .... ,c) + ... + >-", ,q.,.(x, y, z, ..... r)

lzderiv1ravi funkciju F po svim n promjenljivima i izjednaivi dobivene deri-

vacije s nulom, dobit emo zajedno sa m vezanih uvjeta n + m jednadbi, iz kojih
moemo odrediti vrijednosti m multiplikatora A,, )..1 , ,>-", i n koordinata x, y,
z, .... ,t toaka, u kojim zadana funkcija moe imati ekstremne vr-ijednosti.
Primjeri, .koji slijede, ilustriraju n~vedeno pravilo.
Primjer~

l. Odredi udaljenost toke T, (x 1, Yu >: 1) od ravni<;te Ax + By + Cz + D = ft.

O:~:naivi
s f'(x,y, z) bilo koju toku zadane ravnine, bit e prema (9)
d'= ( x - x 1) ' + (y- y,)' + ( z - z 1) ' (a)

kvadrat meusobne udaljenosti toaka T, i T.

Na je zadatak, da odredimo one vrijednosti koordmata x, y i li, u koj~ ~-4, odnosn<;~ d1 "
minimum i to uz, uvjet, da je
Ax + By + Cz + D = O
jer toka (x, y, >:) lei u zadanoj ravnini, pa niepe koordmate moraju jednadbu ravnine zado
voljavati.
!"rema (I 02) n.amtmo pomonu funkciju:

F(x,y z) = (x- x,) 1 + (y- y 1) 1 +(z- z 1) 1 + >. (Az+ By +Cz+ D,

Raunamo parcijalne denvacije funkcije F i izjednaimo ih s nulom:

ar
dx= 2(x-x1) +A>.= O

dF
oy = 2(y-y,) +B>.= o.
oF
{jz= 2(>:- >: 1 ) + CA ;=O

Uz zadam uvjet
Ax+ By+ Cz+ D= O
dobili smo etui Jednadbe, iz kojih odredimo A 1 vrijednosti koordinata x, yi z.
Iz prvih triju jenadbi slijedi:

l
X= l(2x 1 -A>.)

l
y = 2(2y 1 -BA.l _

l
z= T(2t: 1 -C>-)

196
 UvrtenJe u etvrtu jednadbu daje

A H C
T(2x,- Al.) + T(2y 1 - Bl.) + T(2.a 1 - qw + J.) ~ t

Odalle raunamo A. DobiJemo

2 (Ax, + By, + Ct 1 + D)
l.= A' + B' + CO

Uvr~tenie u jednadbe '(b) daje

A(Ax, + By, + Cz, + D)

A'+ B''+ C'

y=y,-
B(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C'

z= Zt-
C(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C'

Uvrstimo li te vrijednosti za x, y z u (a), dobit emo

d'= (Ax 1 + By 1 .+"Cz, +D)'

A'+ B'+ e
a odatle je
d
Ax, + By, + Cz, + D
VA'+ B'+ C'

Da je'vrijedrtost dob1vena za d traeni vezani mimmum, slijedi iz toga, ~to'naia funkcija

nema drugih ekstrema. Uostalom, dobiveno rjeenje je poznata nam formula (48a) za udaljenost
toke od ravnine.

2. Od sviju trokuta zadanog opsega 2> odred1 onaJ, kOJI una naJveu povdmu.'
Znamo Heronovu formulu za povninu P trokuta

P= VJ(>-x)(J-y)(J-z)
ili
P"= f- x)(.<- y)(J- z)
gdje su .Y, y 1 z stranice trokuta, a te poluopseg trokuta

Traimo, dakle, one vriiednosta stranaca trokuta, za ko)e 1'jc P. odnosno P' makstmum, uz
uvjet da je

x+y+z-l!=O

Nainimo funkciju F

F = s( s - x) (s- y) (s- z) + A (x +y + z - 2.s)

197
 Raunamo J>arcijalne derivacije funkcije F i izjednaimo ih s .nulom:

oF
ox = - s(s- y)(s- z)+ :1. = O

oF
e)~
= -s( s- x)(s-' z) + A= O Rjdenja tog sustava jednad2bi daill on~

vrijednosti x, .Y z i \, samo za koje je

oF povr~ina P trokuta najvea.
dz = -a( s->:) ( s - y) + :1. = O

x+y+z-2s=0

Pomnoimo li prve tri jednadbe redom s ( J - r), ( s - y) 1 ( s - z) dobit emo.

A (s - >:) = 1(1- :r) (s- y) (s - Z )

A (s - y) = s( s - :r) ( J - y) (s- z)

A ( s - z) = s( s - r) (s - y)(s- z)

J odatle je
s-~=s-_y=s-z

ili
X= y =Z

uvrtenJe x = y = z u vezani uv1ol r + y + ~ = 2s daje

Iz smisla samog zadatka slijcdt, da smo time dobili tratene vrijednosti stranica trokuta,
t. J. od svih trokuta zadanog opsega najveu povrinu ima istostranini trokut.
l

l',.,aks = Vs(s- ~)
ih

Pmalu = s - V3-
9

l. U trokutu, u kojem su zadane sve td stranice

a, b j e, odredi poloaj toke T tako, da umnoak uda-
Sl. 84
ljenosti te toke od stranica trokuta bude to vei.
Iz slike 84 vidimo, da se trae one vrijednosti :r, y i z, za koje ie u= x y z = maksimum
Treba jo sastaviti uvjet~ koji ve~ traene udalie-nosti x, y i z. Povrlina trokuta, kako :se
vidi iz slike, iznosi

p=~ + lJ.y + cz
2 2 T (a)

198
f':
je poznata veliina, jer IZ zadanih stranica trokuta moemo povrinu trokuta izrauf1ati p ..
Heronovoj formuli ,

P= '{s(s-a)(s-b)(s-c)-

gdje je 2s = a +b+e= opseg trokuta.

Prema tome jednakost (a) daje traeni uvjet veze izmedu promjenljivih:

ax + by + cz - 2P = O

Prema ( 102), sastavimo pomonu funkciJu.

F = xy z +J. (ax + by + cz - 2P)

Den vi ramo i izjednaimo derivaciJe s nulom:

/

ilf
dx
= yz + a >. = O

iJF Odatle raunamo vrijednosti A 1 x, y, z,

ay = xz
za koje na~a funkcija u = xyz moe 1mau
ekstrem.
dF= xy + e). = O
il z

uvjet veze: ax + by + cz = 2P

Pomnoimo li 'prve tri jednadbe redom s x, y i z, dobit emo:

xyz + a>.x =O
xyz + bl..y =O

xyz + c:Az = 0
Odatle: a>.x = b).y = c>.z = -xyz

ili ax =by =cz

Uvrtenje u uvjet ax + by t cz = 2P
daje 3ax ~ 2P

a odatle je 2P
r=-
3a

Na isti nain dobtjemo

2P
z'= Tc

Iz smisla zadatka slijedi, da za dobivene vrijednosti x, y i z ima funkcija u = xyz ma-

ksimum.
SP'
Umaks =
27abc

199
 4. Neka smo po111ou teodolita izmjerili uz najveu panju -istom tonotu liVa tri kula
jednog trokuta, za koje smo dobili vrijednosti ex, (3 i _y. Uslijed neizbjeivih posre!aka mjerenja
~~rojkutova je razliit od ) 800, t. j.

ex.+ ~+y-180=W

Pita se, kako i:emo podijeliti dobtvenu nesuglas1cu tu na 1zmjcrene kutove, da vrijednosti
kutova najbolje odgovaraju rezultatima mjerenja i da zbroj kutova u trokutu znosi 180"?
Problem rijeimo u smislu teoriJe najmanjih kvadrata (vidi Dio l, l 5), koja kae, da ll.l
najbolje vrijednosti mjerenih veliina one, za koje je suma -kvadrata pogreaka minimum.
Oznaivi, dakle, s x, y i z te najbolje vrijednosti kutova, izraunajmo sumu kvadrata
pogreaka, odnosno popravaka v. Ta se suma oznauje u geodeztjJ s [vv].

v 1 =x-a.
v,= y~f3 lb)
v,= z-y
Kvadnran)e 1 zbra)a!\JC daJe.

[vv] = v, + v, + v, =(x-ex)'+ ( y - (3}1 + (z-y)'

Tratmo, dakle, one vrijednosti x, y i z kutova trokuta, za koje je (vv] =min, a osim toga
mora bit x + y +z= 180.
Da ~stavimo uvjet, koji vee pogreke i v., v, v,,
raunamo iz (b);

or. =:r-vt
(3 = y-v,
y =z-v,
Uvrten)e u (a) daje

, (x~v,) + (y -v,)+ (a- va) -180"- w

ili
(x'+ y,+ z)-(v 1 +v,+ v,)-180 = w

a kako Je x + y+ z= 180, dobijemo

.,, + " + v, + ... = o

Traimo dakle ekstrem funkciJe [vv) = v, + "' -1; v, uz UVJet:

" +:v, + v, + "' "" o

Sastavimo pomonu funkciju F:

F = v 1' + v? + v, . .,. ). (v 1 + v, + v, + u)
Raunamo:

c)F = 2v, +),=O

c)v,
F
. - = 2v, +).=O
c)v,

c)F = 2v, +>.=O

c)v,

200
 Odatle

Uvrtenje u (e) daje:

_l.,.="'
2

l.=- 2...,
3

pa iz (d) dobijemo:

11 1 = v2 ll::!~: w3 = - 3w

Kako funkcija [vv) nema drugih ekstrema, bit e (vv] = min za te v~ijednollti pogreAaka v.
Premr,..(b) tmamo konano:

X= at+ v1
=ot-J

Nesuglasicu w treba podjednako podijeliti na sva tri izmjerena kuta trokuta!

Na isti nain vri se izjednaenje mjerenih veliina, koje su vezane s vie uvjeta. Na pr.
ako imamo n mjerenih veliina i m uvjetnih jednadbi, koje veu pogreke v s- nesuglasicama w,
pri emu je m < n, tada pomona funkcija Fima prema (102a) ob1ik:

F = v, + v, + + vn + :0. (prva
1 uvjetna jednadba)+ :0. 1 (druga uvjetna jednad-
ba) + ... + A",(m-ni uvjetna jednadba).
Parcijalno derivirajui F po v, . v., ... , Vn" i izjednaujui. te derivacije s nulom. dobijem()
zajedno sa m uvjetnih jednadbi sustav od (m +"n) jednadbi, iz kojih raunarrio Au :0.1, l.a.o , ).",
i traene pogt:eke v 1 ~ v., ... , vn.
Primijetimo,'da se u raunu izjednaenja najprije odreuju pomou normalnih jednadfbi
Lagrange-evi' multiplikakatori :0., koji nose.ime korelata, a zatim se odreuju popravci Vu v.,
_,tin

16. GeometrijskeJprimjene parcijalnih derivacija

. Govorei o singularrtim rJeenjima diferencijalnih jednadbi. (vidi Dio II.

10. 2.e), spomenuli smo, da ta singularna rjeenja predouju geometrijsjci ovojnice
(anvelope) familije krivulja, zadanih opim rjeenjem diferencijalne jednadbe, ili
geometrijska mj~sta singularnih toaka tih integralnih' krivulja. Sada imamo pri-'
liku, da neto opirnije promotrimo singularne, t. j. osobite ili neobine toke
ravnih krivulja, i da kaemo nekolko rijei o ovojrticama.

201
 a) Singularne toke ravnih krivulja
Neka je jednadba ravne krivulje zadana u implicitnom obliku

F(x, y) =O

Prema (90) izrauna jmo gradijent tangente na tu krivulju u nekoj .tok~

T(x,y) krivulje:
iJF
' dy Tx
tg oc = y = dx = - iJF
iJy

Uz pretpostavku, da je u diralitu T tangente barem jedna od parcijalnih deri~

vacija !: i ~: razliita od nule, bit e toka T obina toka zadane krivulje

F(x, y) =O. Meutim, ako su u nekoj toki T.(x.: Y.) krivulje obje derivacije
iJF . iJF
- e~ O 1 - = O tada dobivamo za gradijent tangente u toj toki T" neodreenu
iJx iJy '
vrijednost

tg(l(. =y.
' =-o
o

Smjer tangeme na krivulju u toki To ostaje, dakle, neodreen, pa ie takva

toka krivulje zove singularna.
Iz navedenog slijedi, da svaki par rjeenja ( x., y 0 ) sustava jednad\:>i

iJF =O
ox
(103)
iJF =O
ay
daje koordinate singularnih toaka krivulje F( x, y) =O, naravno uz uvjet, da ta
krivulja ima singularne L'i'ke, jer je samo u tom sluaju ~g()(. = y'l = ~ . Osim
toga treba uzeti u obzir, da koordinate x. i y 0 singularne toke moraju zadovoljavati
ji:dnadbu krivulje F(x, y) =O, jer singularna toka lei na toj krivulji.
Razlikujemo tri osnovna oblika singularnih" toaka ravnih .krivulja:
l) _Dvostruka toka, u kojoj krivulja ima dvije razliite .tangente t, t,
(sl. 85a).
2) il j ak prve i druge vrste, u kojem krivulja ima jednu (dvostruku) tan-
=
gentu t, t, (sl. 85b i -e).
3) Izolirana toka, u kojoj krivulja nema tangente (sl. 85d).

202
 Da odredimo oblik singularne toke T. (x0 , y.), u kojoj su. obje parcijalne
oF .r'JF .
derivacije ~ 1- zadane krivulje F(x, y) =O jednake nuli, raunamo :r:a tu
ox oy
toku diferencijalni izraz:

{~;) .. (:;).- (d!':y): = r. ' -~.'

Sl. 85

koji nam je sluio kao dovoljni uvjet za ekstrem funkcije z = j(x, y). Do tog
izraza dolazimo tako, da razVijemo zadanu funkciju F(x, y)=O po T~ylor-ovoj
formuli u okoliu singularne toke T.(x., y.J pa zanemarivi lanove .Niih re-
dova, dobijemo kvadratnu jednadbu u y'. Rjeimo li tu kvadratnu jednadbu,
dobit emo za y' izraz, koji ima za diskriminantu

t. j. gore navedeni diferen'cijalni izraz s negativnim predznakom. Iz toga slijedi:

Ako je u singularnoj toki T 0 (x 0 , Y.) krivulje F(x, y) =O

(!04a)

krivulja ima u toki T. dvostruku toku, jer je u tom sluaju diskriminanta

- (r..t.- s; J > O, pa za gradijent tangente dobijemo dvije realne razliite vri-
jednosti, t. j. krivulja ima u singularnoj toki dvije razliite tangente (sl. 85a).
Znamo, da za r.i. -s.' <: O funkcija z =j( x, y) nema ekstrema, a toka
plohe je hiperbolna (tangentna ravnina dira .plohu i sijee je).
Ako je
(104b)

lzrivulja ima u toki T. iljak, jer je u tom sluaju diskriminanta jednaka nuli,
pa sc za y' dob1je samo jedna vrijednost. Krivulja ima u singularnoj toki jednu
(dvostruku) tangentu (sl. 85b i e).
Znamo, da je r..r,- s.' = O neodluan sluaj pri odreivanju ekstrema funk-
cije z ~ f( x, y J i da je toka plhe paraboh1a (tangentna ravnina dira plohu u
pravcu ili krivulji).
Kon=:~no, ako je

(l04c,

203
 singularna toka T 0 (x., Y.) je izolirana toka, jer je u tom sluaju diskri-
mmanta - (r0 t0 -s:J <O; pa se za y' dobiju konjugirano kompleksne vrijed-
nosti. Krivulja nema u toki T. tangente (sl. 85d).
Znamo, da za r.t. -s:> O funkcija z = f(x;y) ima ekstrem, a toka plohe
je eliptika (tangentna ravnina dira plohu u jednoj toki).
Nastaje pitanje, zato postoji veza izmeu singularnih. toaka ravnih krivulja
F(x,y) =0 i oblika plohe z=f(x,y). Odgovor je jasan svakome;'tko~se sjeti
onoga, to smo prije rekli o prostornom znaenju ravnih krivulja. Svaklt"'ravnu
krivulju u ravnini XY moemo smatrati kao prijesjek plohe z= f(x, y) i ravnine
XY, kojoj je jednadba z = o; odnosno kao projekija na ravninu XY krivulje,
u kojoj ravnina z= e, koja je paralelna s ravninom .XY, sijee zadanu plohu.
Tako, na pr., sijeemo li kuglinu plohu x' + y 2 + z' = r'.ravninom XY
(z= 0), dobijemo krunicu x + y' =
r' sa sreditem u ishoditu, dok ravnina
z = r, koja je paralelna s ravninom XY a udaljena od nje zar, dira kuglu u.'naj-
vioj toki plohe (u maksimumu). Projekcija te toi{e pada u ishodite, i daje izo-
liranu toku 0(0~ 0). Stvarno, uvrtenje z ~ r .u jednadbu kugle daje

x' + y'. =O
a odatle je x = O i y = O, jer je samo za x = O i y =.O zbroj kvadrata jednak nuli.
Primjeri
l. Odredi singularne to&e krivulje

y' = x(x- l)'

Napisavi jednadbu zadane krivulje u obliku.

F(x, y) =y'-x(x-1)' =O

raunamo prema (103):

F
- = - x 2(x- 1)-(x-1)'
ilx -

'ili
oF =
- -(x-1)[2x +(x-l)]
<lx
ili
oF =
-x -(x-1)(3x-l) fa)
i)F
dok je -=2y
y 'b)

Odatle:

pa je
(x -1)(3x-1) =O

x, .;",l
2y ... o
i x. = +
pa je y, =o

204
 L.:1 x, =

<:lo;ivacijc zJdane funkcije F.

l i y, =O, a takoder za x, =
/
+ i y, =O poni~tavaju se istodobno obje parcijalne

Medutim, koordinate toke (x 1 = l, y 1 = 0) zadovoljavaju jednadbu zadane krivulje

y' = x(x- I)', jer uvrtenje daje.

0=0

dnk dwga toka (x,- = _!__,

3
y, = 0) ne pripada krivulji, jer njene koordinate ne zadovoljavaju
Jednadbu krivulJe. Prema tome zadana krivulja ima samo singularnu- toku T 0 (I, O) na osi X.
Da odredimo oblik te singularne toke raunamo
y

U toj toki T, (1, 0).

Prema (a) i (b) imamo:

cJ'F
dx' =-[(x-1)3+(3x-I)J ' = - 2

d'F
s=--=0
dxdy
s,= o
()'F
,f
dy' = 2 ; 10 = 2
Sl. 86
r0 10 - so = - 2 2- O = - 4 < O

f>rcma (104a) zakljuujemo, da je singularna toka To (l, 0) dvostruka toka (vidi sl. 86).

2. Odredi singularne toke polukubne parabole

.rtaunamo prema (103):

F(x,y) =y'-x" =O

.F = - 3x' ;
iJF
iJy = 2y
dx
~u~tav jednadbi
- 3x' =O _x0 =O koordinate singularne toke
daje T., jer zadovoljavaju i jed-
2y =o Yo =O nadbu zadane krivulje.

iJ'F
r=--=-6x ' =o
iJx'

s= iJ'F =O =o
ox iJy
r = a'F = 2 10 = 2
ay'
r0 10 - s01 = O 2 -O = O

2"5
 Prema (104b) Zakljuujemo, da krivulja ima u ishoditu iljak i to prve vrste, jer i:~: jednadbe
polukubne parabole y = vt
slijedi, da je krivulja simetri!!.a -na os X (vidi sl. 87).
3. Odredi singularne toke krivulje.
y' = x'(x- l)
Prema (103):

F(x,y) '="' y- x + x' =O

iJF
iJF = - 3x'
iJx
+ 2x ; -=2y
iJy

Iz - 3x' + 2x = O, odnosno - x (3x - 2) = O

i iz 2y =O slijedi:
2
x, =.0 x, ~3

Sl. 87
YI= o y, =o
Krivulja ima jednu singularnu toku T 0 (0, 0) u ishoditu, jer koordinate druge toke (i, o)
ne zadovoljavaju jednadbu zadane krivulje:
y

r=-6x+2 r0 = 2 7 0 10 - s'0 = 2 2- O = 4 >O

s= o s.= o
t= 2' lo= 2

Prema (104c) slijedi, da krivulja ima u T 0 (0, O) izoliranu

toku (vidi sl. 88).

Odredi singularne toke krivulja i narii njihove slike:

l. y' = ( x - l) (x- 2) ( x - 3) [n~ma singularnih toa_)(a)
2. y' =(x-l) (x-i)' [dvostruka toka (2, O))
3. y' = (x-l)"(x- 3) [izolirana toka (1, O))
4.Cy- x)' = x 5 [ilj~ (0, 0)] Sl. 88
5. y = 6x 2 - x' [iljak (0, O) J

b) Ovojnica (anvelopa) familije ravnih krivulja

Znamo, da jednadba F(x, y, oc) =O, odnosno y = f(x, oc), koja,- kako vi-
dimo, sadri osim promjenljivih x i.y jo i parametar ct, koji moe primitii1lZli9ite
numerike vrijednosti, predouje geometrijski familiju krivulja, koja ovisi o ;-ea-
nom parametru oc.
Tako na pr. jednadba.

{x-ct}"+ y' = R'

predouje familijn krunica vrstog polumjera R sa .sreditima na osi X, pri emu

sve te krunice diraju pravce'y 4R i y == -R.
Kako ta dva ptavca y= R:
omotavaju kru'nice f~ilije; nazvali smo ih~ ovojnicom lli anvelopom te familije
(vidi Dio IL sl. 97). ' '

206
 !sto tako je parabola y =- ~ ovojnica familije pravaca zadanih j-:c~nadbom
y = lXX + ~ ~- jer tangira u svakoj svojoj. toki onaj pravac familije, koji prolazi
tom tokom (vidi Dio II. sl. 98).
Iz navedenog jasno slijedi, da se pod ovojnicom zadane familije krivulja, koja
ovisi o jednom parametru ot; razumije openito krivulja, koja u svakoj svojoj toki
dira jednu krivulju fami'lije pa ima s njome zajedniku tangcmu.
Uzevi u obzir, da sv;1ka toka ovojnice lei na jednoj od krivulja familije i
ima u toj tcki zajedniku tangentu s dotinom krivuljom familije, mo:::c,;o lako
doi do jednadbe ovojnice zadane familije krivulja F(x, y,.rt.) =O.
U, tu svrhu treba
f. parcijalno; derivirati po parametru oc zadanu jednadbu famiiijc krivulja
F(x,.y, ot) = O, smatrajui, da su sve ostale promjenljive konstantne veliine,
2. ukloniti i~ tak3' dobivene .jednadbe;i~:iadane jednadbe familije, t. j. iz.
jednadbi
oF(x,y, ot} ===O
Oa.
(105)
F(x, y,. ot} =O

parametar ot, pa se dobije jednadba f( x, y) = O traene ovojnice.

Izraunamo li iz tih jednadbi x i y kao funkcije parametra ot:

x = x(rt.}
y = y(rt.)
dobit emo jednadbu ovojnice u parametarskom obliku.
Ptimjeri
Odredi jednadbe ovoj nica:
l. "Familije krunica
(x-<>.) 2 +y' = R'

Deriviramo li prema (105) zadanu jednadbu po parametru .._, dobijemo

-2(x-a) =O

a odatle je x-<>.=0

Uvrtenje u zadanu jednadbu familije krunica daje tmcnu jednadbu ovojnice

ili
y = -L R

2. Familije pravaca
.x
y=cxx+-z

'207
 Deriviramo parcijalno po :x prema (105): y

x+IX=0 e

a odatle je ..
a:=-x
,.Uvrtenie u zadanu jednadbu familije
daje

ili
x
y=-- Jednadba ovoJnice (parabole).
2

3. Familije parabola

x'
y = "x- 2c (l + :x')

Iz zadane jed.nadbe vidimo, da sve parabole familije prolaze kroz ishodite koordinatne>;~
sustava i da su osi parabola okomite na os X (vidi sl. 89).
Da odredimo geometrijsko znaenje parametra a, derivirajmo po x zadanu jednadbi.::

dy
dx
=a - l '2c+ a' . 2x
a u i~hoditu O (0, 0):

(;~).=a:= gradijent tangente na bilo koju parabolu familije u ishoditu!

Da odredimo jednadbu' ovojnice zadane familije parabola, derivirajmo parcijalno po a:

iednadbu te familije:

x'
y = ax--(1
2c
+ :x') (a)

Dobijemo:
x
0=x--2:x
2c
Odatle raunamo a:

1-IX=-
e
X

Uvrten;-, u (a) da~ traellu jednadbu ovojnice:

y = c -~
-
2c
(1+-
'")
x'
ili

e ~
y=---
2 2c

:208
 To. je opet parabola, kojoj je vrh na osi Y u toki (o, f}, a presjeci s os\~ jesu
A (-e, 0) i B(c, 0) (sl. 89)
4. Odrezak AB duljine e nekog pravca p pomie se tako, da toka A ostaje uvijek na osi X,
a toka B na osi Y. Odredi ovojnicu te familije pravaca.
Prema slici 90 jednadba pravca A B glasi

X y y
-a + -b =

ili, ako uvedemo parametar " i uzmemo u obzir, da je

tada prema slici
a= e cos o: b=csin-..
dobit emo

X + __Y___ = ll e
' .
~ e cos -x C SIPI ct

X ..._ _Y
__ =C
(a)
COS' IX sin IX
st. <JO
jednadbu familije zadanih pravaca. '
Prema (105) derivirajmo tu jednadbu parci/alno p~:

x sin ex. y cps ot _O

~-
(bl
COi 2 CX

Da dobijemo jednadbu traene ovojnice u parametarskom obliku, rijeimo po .x i y sustav,

Ito ga me jednadbe (a) i (b).
Dobijemo

(e)
y = e sin ct

a tn je astroida u paramctarskom obliku.

' .
Da dobijemo jednadbu astroide u obinom oblikU, uklonimo parametar et iz jednadbi (e').
2 ..
U ru svrhu dig11emo obje jednadbe (e) na pote.nciju 3. DobtJemo:

., ,
x:.=cA cos!a

, ' +
yl'l=c 3 sin2 oc
'! 2 '!

x"+y'= e' (vidi sl. 90).

Odredi ovojnice i nari i njihove slike:

et'
l. familije krunica x +(y-et)'= T [y = x]

2. familije pravaca X COS ct +y Sili rt. - 4 = 0 [x' + y' .. - 16]

14 B. Al;lllen: RePetitoril v1Je matematike - Dio m.

 3. farnihie elipsa s!alnog zbroja s poluosi

x y
--r
ox
---=1
(5- ox)

Jednadbe (105) za odreivanje ovojnice zadane familije krivulja F(x,y, ) == ()

postavili smo uz pretpostavku, da krivulje te familije imaju ovojnice. Meutim,
ta pretpostavka nije uvijek opravdana. Ima familija krivulja, koje nemaju ovojnice.
Kao primjer navedimo fa.mi,liju koncentrinih krunica sa zajedni~im sreditem
u ishoditu, koordinatnog sustava

.!-' + y' = ' (a)

gdje je parametar (X. poltunjer krunica.

Deriviramo li tu jednadbu parcijalno po a., dobijemo

o= 2:x
ili
et=O

pa uvrtenje u (a) daje

Realna rjeenja te Jednadbe )esu x = O i y =_O, a to su koordinate ishodita-,

Nismo dobili ovojnice, ier je nema, ve samo zajedniko sredite svih krunica
. familije
Pokaimo sada, da e jednadbe (105) zadovoljavati i koordinate singularnih
toaka zadane familije krivulja ili, drugim rijeima: jednadbe (105) daju geo-
metrijska mjesta singularnih toaka zadane familije krivulja F(x, y, oc} =O, na-
ravno, ako te krivulje imaiu singularne toke.
Da to pokaemo, pretpostavimo, da zadana familija krivulja F(x, y, a.)= O
ima singularne toke, ije je geometrijsko mjesto krivulja k. Budui da toke tc:
krivulje lee na krivuljama zadane familije, vrijednosti koordinata ~ i y krivulje k
moraju zadovoljavati za neke vrijednosti parametra a. jednadbu F(x, y, a.) = O
zadane familije. Iz toga slijedi, da su koordinate x i y toaka krivulje k neke posve'
odredene funkcije parametra oc, t. j.

x = x(a.) y = y(a.)
Uvrt~nje u F(x, y, a.) =O da~

F[x(oc), y(a.), ) = O

Derivirajmo F. po a. po pravilu za deriviran je sloenih funkcija:

dF dx aF dy aF
rxJa.+oy -+-=0
da. OGl
(a)

210
 Kako je prema (103) u singularnoj
(a) ostaje
toki krivulje ::=o i.:;:= O, u jednadbi'

a to je prv'l jednadba sustava (105).

Prema tome iste jednadbe (105), pomou kojih smo odreivali ovojnice,

oF(x, y, a.) = O
oa.
F(x, y, a.) =O

daju takoer geometrijsko mjesto singularnih toaka familije krivulja F(x,y,a.) =O"
Iz navedenog slijedi, da jednadbe ( 105) odreduju ovojnicu, ako ona postoji.
1li geometrijsko mjesto singularnih toaka krivulje, ako krivulje familije imaju
singularne toke, ili ne odreuju ni jedno ni drugo, ako zadana familija krivulja
nema ovojnice, a krivulje familije nemaju singularnih toaka.
Na pr. jednadbe (l 05) daju za familiju polu ku bnih parabola

x " - f v - r:J.)' = O

geometrijsko mjesto iljaka (vidi pnmJer 2. na str. 205) i to os Y, jer je

y
+2(y-a.)=0

lli y-r:J. =o
a uvrtenje u jednadbu familije da~

x'= O

ili X = 0 ...... OS Y

(vidi sl. 91).

Odredi za vjebu geometnj,ko m)esto singularnih toaka

familije krivulja .v' - ( x - :x)' e~ o. (iljci prve vrste, y = 0). Sl. 91

211
 5. VISESTRUKI ODREENI INTEGRALP I NJIHOVA PRIMJENA
t. DvostrU:ki integrali

a) Pojam, geometrijsko znaenje i raunanje

Definirajui obini odreeni integral, istakli smo u prvom redu njegovo geo-
metrijsko znaenje, pa smo rekli, da taj integral predouje geometrijski povrinu
S omeenu lukom krivulje y = f(x), odreskom osi X od. x =a do x = 8 i ordi-
natama krivulje povuenim u tim krajnim toltama intervala:

S= {f{x)dx

(Vidi sl. 92 i Dio IL ~- z

~.zf(x,y)
y
p v

St. 9~ St. 91'

Slino tome predouje geometrijski dvostruki integral funkcije r = f(x; y)

obujam V tijela, koje je omeeno zadanom ploho~ S jednadbe i =f(x, y),
ortogonalnorn projekcijom cr te plohe na ravninu XY i valjkastom plohom oko-
mitom na ravnini XY, kojom se kontura k zadane plohe S projicira na ravninu
XY (vidi sl. 9~
Dok su granice integracije jednostrukog odreenog integr!lla linearne (od
x =a do K= b), kod dvostrukog integrala podruje integracije je dvodimenzio~
nalno - dio cr ravnine XY, a omeeno je krivuljom k' (vidi sl. 93).
Prema tome pi.emo:

Volumen V= JJf(x, y)dx dy (106)

cr

t. j. volumen V tijela ispod plohe S, koja ima jednadbtl z= f(x, y), jednak je
dvostrukom integralu funkcije z = f( x, y) uzetom po dvodimen?:ionalnom po-
druju cr ravnine X,Y.
Nastaje pitanje, kako emo izraunati tai .dvostruki integral, t. j, kako emo
odrediti obujam V toga tijela? ' .
' Opet emo posrupati kao u sluaju jednostrukog integrala: raunajui povr-
~inu S ispod luka krivulje y = f(x) (vidi-sl. 92), uzeli smo neki x po volji, njemu
smo dali beskonano mali prirast dx pa nacrtavi ordinate krivulje, dobili smo
element dS= f(x)dx traene povrine S. Integrirajui od x =a do x =b, dobili
smo traenu povrinu S.

212
 Kako je u naem sadanjem sluaju podruje integracije dvodimenzionalno,
uzet emp po volji ne samo x, ve i y, pa emo njima dati priraste dx i dy~. koje
emo smatrati, da su beskonano mali. Zamislimo li sada, da tim tokama prolaze
ravnine, koje su paralelne s ravninama YZ i XZ, isjei e te ravnine iz tjela . iji
volumen traimo, jedan prizmatiki stupi, kojemu je povrina osnovke

dcr =dx dy

Taj stupi predouje element zada-

nog tijela, a kako smo uzeli da su dx i
dy beskonano male veliine, moemo ga
smatrati da je prizma, kojoj je visina
aplikata j( x, y) zadane plohe S u toki
T(x" y), pa volumen dV toga elementa
moemo lako izraunati kao umnoak
povrine baze i visine:

d V= f(x, y) dcr = f(x, y) dx dy

Sl. 94
(vidi sl. 94).
Sada emo sumirati te stupie, da dobijemo isprva volumen sloja debljine dx
zadanog tijellt, a zatim, sumirajui slojeve, i traeni volumen itava tijela. Kako je
podruje integracije cr dvodimenzionalno, moramo to sumiranje provesti u dva
smjera:

prvo u smjeru osi Y, a zatim u smjeru osi X, ili obratno:

prvo u smjeru- osi X, a zatim u smjeru osi Y.

Uzet emClnajprije prvi nain. U tu svrhu pretpostavimo, da je prije po volji

u:ieti x neka konstanta x =k i izra~unajmo volumen sloja tijela debljine dx (vidi
sl. 94). Da odredimo volumen toga sloja, moramo integrirati po y, idui od toke
E stranjeg dijela krivulje k', koja omeuje podruje o:, do toke F njena prednjeg
dijela. Zato treba znati jednadbu krivulje k', za koju pretpostavljamo, da pravci
paralelni s osi Y sijeku tu krivulju najvie u dvjema tokama. Neka je y = y(x)
ta jednadba.
Povuemo tangente, koje su paralelne s osi Y n~ tu medanu krivulju k'~ Te
tangente sijeku os X u tokama x = a i x =b, a diraju krivulju k' u tokama A i B
Ta diralita A i B dijele meanu krivulju k', kojoj je jednadba y = y(x), u dva
dijela: stranji AEB i prednji APB. Neka jey,(x) jednadba dijela AEB, a y.(x)
jednadba dijela AFB. Traeni volumen sloja dobijemo sumirajui stupie i to
idui od E do F, t. j. integrirajui po y od y,(x) do y,(x):
y,(x)

volumen sloja debljine dx: Jj(x, y )dy

y,(xJ

Sada kad smo volumen sloja izratunali, sumirat emo slojeve idui u smjeru
osi X od diralita A do diralita B, t. j. integrirat emo po X izraz dobiven za vo-
lumen sloja i to, kako. se jasno vidi iz slike 94, od x = a do x = b, P.a tako dobi-
jemo traeni volumen tijela V:
l

213
 b y,(Jt)

V= JJf(x, y)dxdy J dx J/(?C, y)dy

= (106a)
Cf y.fx)
....
. Kako smo ve spomenuli, do istog rezultata dolazimo, ako sloj traenog volu-
mena uzmemo u smjeru osi X i izraunavi volumen toga sloja debljine dy, ~urni
ramo slojeve idui po osi Y od y = e do y = d (vidi sl. 94). U tom sluaju integri-
ramo najprije po x smatrajui da je y neka konstanta i idui od x,(y) do x.(y),
gdje su x,(y) i x.(y) jednadbe lijevog i desnog dijela meane krivulje k', a zati.Ir
integriramo po y idui od y = e do y = d. Na taj nain dobijemo:
1
d x.(y)

V= JJ f(x, y)dxdy = J 4y Jf(x,y)dx ' (lO~b)

Cf Xt(JI)
l
U tom sluaju
pretpostavljamo, da pravci paralelni -s osi X sijeku konturu k'
podruja:~integracije rr najvie. u dvije toke.
Kako se vidi, raunanje dvostrukog integrala svodi se na raunanje dyaju
jednostrukih odreenih integrala.
Iz toga slijedi, da sva svojstva jednostrukog odredenog integrala (vidi Dio II.
6) moemo prenijeti na dvostruki integral:
l) konstanta, koja mnoi podintegralnu funkciju, stavi se uvijek ispred znaka
dvostrukog integrala;
2) dvostruki integral konanog zbroja funkcija jednak je zbroju 'dvostrukih
integrala tih funkcija.
3) Rezultat dvostrukog integriranja daje algebarsku sumu volumena, jer vo-
lumen tijela, koji lei ispod ravnine XY, u_lazi u rezultat integriranja s predznakom
minus.
Prema tome, hoemo li da dobijemo pravi volumen tijela, odnosno apsolutnu
vrijednost dvostrukog integrala funkcije z = /( x, y), koja mijenja predznak u
podruju integracije cr, tre~a posebno iuaunati dvostruki integral, koji daje vo-
lumen onog dijela tijela, koji se nalazi iznad ravnine XY, a posebno integral za
()naj 'dio volumena tijela, koji leiispod ravnine XY. Zbroj apsolutnih vrijednosti
tih integrala dat e traeni pravi volumen tijela. Openito je dakle :

J!(x,y)dx dy
/:)n
V= J y
Cf

4) Podruje integracije r:; moemo razdijeliti

u konaan broj dijelova 1!1, a,, ... , t!n, pa dvo-

~
struki integral raunati u obliku

JJf(x, y) dx dy =JJ f(x,y)dxdy +

---to.-----------------x
o,

+J/f(x,y) dxdy + .... +JJt(x,y)dxdy Sl. 95

To svojstvo dvostrukog integrala ima veliko praktiko znaenje u sluaju,

kada pravci paralelni s koordin~n\.m. osima X i Y sijeku krivulju k', koja ome-
, \

214
1duje podruje integratije -~. vie nego u dvije toke. U tom sluaju treba podruje
.integracije cr razdijeliti u dijelove tako, da ti pravci sijeku konturu svakog pojt-
dinog dijela podruja naivi~ u dvije toke .. Na slici 95 podruje integracije o
podijeljeno je na taj nain u tri dijela cr,, cr, i o,.
Pri raunanju dvostrukih integrala moramo drati na pameti:
l) Raunajui volumen sloja zadanog tijela, t. j. drugog integrala u formuli
(106a), smatramo da je x konstanta, pa granice integracije y,(x) i y,(x) uvrta-
vamo samo u y, dok pri upotrebi formule (106b) smatramo da je y konstanta,
pa granice integracije x,(y) i x,(y) uvrta vamo samo u. x. Nakon uvrtenja
granica pretvara se podintegralna funkcija f(x, y )-u funkciju od samo~a x, odnosno
od samoga y, pa ~~ iza toga lako rauna prvi integral..
2) Da su granice prvog integrala uvijek konstantne, dok su granice drugog
iritegrala obino funkcije od x, odnos_no od y.

3) Da teina raunanja dvostrukih integrala lei za svakbga tko zna izraunati

obine jednostruke integrale jedino u odreivanju granic;~ integracije, pa odre-
ivanju tih granica moramo posvetiti osobitu panju pri rjeavanju bilo kojeg '
zadatka pomou dvostrukih integrala.
4) Da pri izboru redoslijeda integriranja, t. j. formule (10.6a), odnosnl) formule
(l06b), treba uzeti u obzir funkciju, koja se dobije nakon prvog integriranja, a
takoder oblik konture k' podruja integracije. Uvijek emo izabrati onaj redo-
. slijed integriranja, odnosno onu od formula (106), koja nakon prvog integriranja
i uvrtenja granica daje funkciju, koju moerrio lake ponovno integrirati. u drugu
ruku podesnim izborom redoslijeda integriranja moemo kadto dva dvostruka
integrala svesti na jedan.
Navedeno ilustrirat emo s vie primjera, ali prije moramo u(:initi jo jednu
vanu primjedbu.
Slino, kako smo u Dijelu Il. Repetitorija najprije izveli geometrijsko znaC::enje
obinog odredenog integrala, a tek zatim naveli mnogobrojne primjene tog inte-
grata, tako smo i sada dali samo geomerijsko znaenje dvostrukog integrala sma-
trajui ga kao volumen tijela. Kasnije emo vidjeti [vidi 5. ovog ] mnogobrojnu.
primjenu dvostrukih iinegrala: pomou tih integrala rjeavaju se raznovrsni pro-
blemi, koji trae integriranje. funkcije' dviju neza\'isnih promjenliivih po nekom
podruju ko0rdinatne ravnine ili zadane plohe.

l:_rtmjcn
l. Odred t volumen tijela omeenog plohom:
y
'a .,.b-'.7=
X> 0
y:;;,O
z>O
Prva jednadba predouje, lal.ko znamo, jedl')adbu ravnine zadane u egmentnom ohliku,
dok ostale tri jednadbe odreduju prvi oktant pravokutnog koordinatnog sustava .
. Trai se, dakle, volumen piramide, prikazan na sl. 961 odnosno volfimen tijela, koie )e ome-
deno zadanom ravninom i trima koordinatnim. ravninama ..
Svaki srednjokolac lako e nam izraunati taj volumen:
I ah abc
v_=32c=6

215
 Ipak e:rruJ rje~iti ta) zadatak pomoeu dvostrukog integrala, da jo jednom uoimo st~tu~
tog iritegrala.
Kako vidimo iz slike 96, u zadanom je primjeru podruje integracije' pravokutni trokut
.-:tOB s katetama a i b, pa prikazavi jedm.dbu- zadane ravnine u eksplicitnom obliku

z(x,y) =e {-_!__L)
a- b
e e
piiemo ,Prema (106), postavivli kon,tantu e ispred
znaka dvos~kog integ_rjlla, da je volumen

V=c JJ(-: -~}dl;dy

dA OB

Sada prema (106a) rastavimo taj dvostruki integral_~~_

dva jednostruka:

preimo,na odreiv~e granica mtegracije .

. Najprije odredimo granice d~gog integrala, koji, kako znamo, daje volumen sloja debljine-
dx, a dobije se integracijom po y. uru svrhu uzmemo neki konstantni x, njemu dodamo prirast
dx i konstruiramo sloj zadanog tijela povukavi ra'lnine paralelne s ravninom YZ (vidi sl. 96).
Iz slike jasno vidimo, da je donja granica drugog integrala y = O, jer polazimo od osi X idui ,
u smjeru osi Y, dok je gornja granica krajnja toka D ordinate y pravca AB: Potrebna nani .je
dakle jednadba pravca AB, da izrazimo s x tu ordinatu y. Taj pravac sijee na osima X i Y
segmente a i b, pa n)egova jednadba glasi

~+L=
... a b
Odati<

To Je gornJa gramca drugog tntegrala, pa tmamo

Sada surniramo slojeve tijela, t. j. integriramo po x. Iz slike se jasno vidi, da se kod toga Je,
mijenja od O do a.
Imamo dakle

Pre!azimo na integrir~nje. Uvijek se najprjje rauna d rugi integral Kako je pri raunanju tog
intcgru!a x konstanta, pierr.o ga u obliku

216
i integriramo lan po lan postavivi konstante ispred znaka integrala, a prvi integral_ kod toga
uvijek prepisujemo:

pa je

Sada uvrtavamo gtanice integracije, ali samo u y, jer JC x konstanta:

Odatle
a ,
bc J(I--;-x)'.dx_
V=2
o

Dobili smo obini integral funkcije od x. Integriramo:

V=- bcj{
2
1 - 2xx')
a
- + - dx
a
o
Odatle

.
V = bc
2
l-
x - 2_ . ~ + _!_ . ~
a 2 a 3
l
~
= k
2
(a - ~
ll
-
+ ~)
311
1

Konano

V=~
6

Rijei za vjebu isti zadatak po formuli (106b), t. j. uzcvi sloj volumena u smjeru osi X.
i narii pripadnu sliku. Integral e sada glasiti

. a( t-f)
V= e JJ (l-~-~}
~AOB
dx dy =e j
i
dy J(l-}-~
Q
dx

Naravno treba dobiti isti rezultat.

tl T
 2. Izraa.tnaf obujam kugle polumjera R .(sl. 97).
Budufi da je. kugla simetriQul o!Wrom aa sve tri
'~rdinatne ravnine, raunat emo volumen oktanta ku-
ll
.., t. J. g'
.,.e, v a .a..t"
1
L'-
- VJe
oan]a mtcgnrat erno prvo
po x, a zatim po y [formula (106b)]:
.Napisavli ietln&dbu kugline plohe (sfere) 11 eb-
plicitpam obliku

z(x,y) = + VR-;-x-y
raunamo prema (106b) volumen oktanta kutle.

~.=J JVR-x-y 'dxdy =

y
a
Sl. 97
=J dy JVR'-x'-y'dx
Uoivi, da je podruje integracije kvadrant_ kruga polwnjera R, prelazimo na odreivanje
granica integracije. U tu svrhu uzmemo neki konstantni y (y = k) i nariimo sloj kugle debljine
V
dy. Iz sli~e 97 vidimo, da su granice drugog integrala x .= O i x = R y, gdje je x = R 1 y V
apscisa ktunice k', koja omeuje podruje integracije a. Sumirajui slojeve, idemo 11zdu.l osi Y
i to, kako se vidi 'iz slike, od y = O do y = R. To su granice prvog integrala. Imamo dak)e:

-~=J dy
R VR'-y'

J VR-x-y dx ..
(

Budui da raunmje drugog integrala trai vie vremena i mjesta, rijeimo &a posebne kao ne-
edredeni .integral.

I= JVR-x-y dx

Uzevi u obzir da je y konstantan, stavimo

'R'-y'=k'
odnosno k~ VR' ..:._ y' (b)

pa dobijemo:

To je poznati nam predtip C (vidi Dio II. str. 85, zadatak 2.)
Dobijemo:
k' x x,~
I= -irre sin-+- vk'- x
2 k 2

Hi uzevi u obzir (b)

R' -y . X X
l= - -- arcszn 1 ~-L-VR-y-X'I
2 vR' -y ' 2 .
a uvrtenje u (a) daje

218
 VR'-;p'
~:_:_~:arc sin ;j;':;::::::"'=-;;: + xl 1/R - Y.' - x ,,
2 VR' - y '
I0

Uvrtavamo grar.icc it.tegracije i to samo u x, jer je y konstanta.

Dobijemo:

V Jdy [R'
R ------
s= y' arc sin l+ VR' -2
- --2 - y' VR-y -R' +yi]
o

Uvrtenje donje granice daje O, i er je arc sin O = O. Uzevi u obztr, da je arc sin l -i
-dobijemo:
R
..!:::
8
= .2:... feR -
~fl '
y') dy

Oda<!e
R

~~ ; l R'y-Y; l= -i-( R- ~) = :. ! R' = = R'

ili
V= ~Rrr:
J

Rijei isti zadatak jo jednom po formuli (106a), t. j. uzevi sloj kugle u smjeru osi Y, i
nani pripadnu sliku. Integral e glasiti

R VR"-x'
~ ~ J J V~R:-:,--x"'
dx _-:-.-y-:1 dy
o o

Iz navedenih primjera v_e vidimo, da za odreivanje granica dvostrukih inte~

grala,_a to je gotovo jedina tekoa pri"njihovom rjeavanju, ne igra obino ~loge
oblik plohe z = f( x, y), koja omeuje zadano'
tijelo. Iz toga se raZlqga. ta -ploha obino ne
y
crta, to praktiki i nije uvijek1mogue, ve se
crta samo podruje integracije.
Navedimo nekoliko primjera:
l. Odredi obujam tijela, koje je omeeno s

z= xy
x=2 ; X= 10
y=l ; y=7
o x dx

z=O Sl. 98

To znai, da se. trai obujam tijela, koje je gore omeeno sedlastom plohom z = xy, o\je ravni-
nom XY (z= O), a sa strana ravninama x = 2 i x =)O, koje su paralelne s ravninom YZ, i
ravninama y = l i y = 7, koje su paralel~e ravninom XZ. C_rtamo samo podruje integra-
cije rr, koje je pravokutnik sa stranicama paralelnim s osima .X i Y (sl. 98), i uzev!i neki x po

219
volji Fiemo projekciju sloja debljine dx. Iz slike se jasno vidi, da e pri raunanju volumena sloja,
t. j. pri integriranju po y, biti granice integracije l i 7, a pri sumiranju sldjeva, t. j. integriranju
po x, granice su 2 i 10.
Imamo dakle prema (106a):
10 7

V.= Jj xydxdy =J xdx Jydy

a z 1

Kako je x konstanta, mogli smo ga staviti pri raunanju drugog integrala ispred z~a tog,
integrala, jer u naem sluaju x nile vezan zbrajanjem ili oduzimanjem s y.
Raunamo:

JO 7 JO lO

V= Jxdx
2
ly; l= TJ x dx
1 ~
(49- l)= 241 x; l= 12(100-4) = 12.% = 1152

V= H62

Jasno je, da bismo mogli istodobnf> raunati oba integrala, jer u drugi integral ne ulazi y:

=lx; r:
7

v l ;y; 1= { (100-4)(49-1).= 12.96 = 11-52

2 l

Kako je podruje integracije tJ pravokutnik sastranicarna !5aralelnim.s osima X i Y, imali.

smo najjednostavniji sluaj dvostrukog integrala, jer u tom sluaju irna i drugi integral kon-
stantne granice. Rijei isti primjer 'po formuli (106b) uz sliku podruja intejP11ciie i projekcije,
sloja.
2. Izraunaj v~lumen tijela omeena s

z = x' + y' - 2x- 2y + ;4

x=2 x=O
.y = 2 y =o
z=

Napisavi jednadbu zadane plohe u obliku

z-2 = (x-1)' +(y-1)1

vidimo, da je to tijelo omeeno odozgo plohom rotacionogparaboloida s vrhom u toki V(l, l, 2)..
(vidi Dio ll. 7, 7), ravninama x = 2 i y = 2/koje su paralelne s koordinatnim ravninama YZ.
odnosno XY, i trima koordinatnim' ravninama. Slika 99a prikazuje oblik tog tijela. b te slike
vidimo, da je podruje integracije kvadrat stranice 2..
1 1
Riemo posebno to podruje (sl. 99b), pa uzevi projekciju sloja tijela, na pr. u smjeru osi
X, raunamo prema (106b):

V = Jj (x + y' - 2x- 2y + 4) dx dy =
" "
z 2

= J J d; (x +y1- 2x - 2y + 4) dx
o o

220
 z
y
4

o 2 . l(

y a
Sl. 99

Vidimo, da opet imamo konane granice. integracije i u drugom integralu. lntegl'iramo pam4
tei, da je pri raunanJU drugog integrale y = konstanta:--
,.

+y' x - x' - 2y x + 4x ,.=

,z

= f(-f+2y'-4-4y+8)dy=

l

=J (2y'- 4y lO)
+T ciy =

z
=l ~y'- 2y' + 2~ YI=

=~-8 +~ = 10~
3 3 J

V= JO~
3

3. Izra~aj volumen tijela omeena plohama

z= 4-x'-y'
x=+l; x = i - 1 ; y=+l ;.y=-l; z=O

Zadano tijelo predouje uspravan paralelopiped, kojemu je osnovka kvadvrat stranice 2 u ravnini
XY. Taj paralelopiped presjeen je odozgo paraboloidom, nastalom rotacijom parabole x'~4-z
oko osi Z (sl. lOOa). '

221
 'i
+l

- o .. 1 ll

,A5
1

y
a, b
Sl. 100

NarisavAi podn.tie integracije a (sl. IOOb) raunamo na pr; prema (l~

V= JJ (4- x- y 0
) dx dy =

+l +l +l +l
~ Jdx J(4- x' -
-1
y') dy = J
-1
dx /4y - _x' v :_ ~ l=
-1

~
+l
J(
-l
4 - x2 - + + 4 - x' + +)dx -
+l
122 2
-x--x'
l =40-
1 3 3 l 3
-J

V='l3_!_
3

4. Odredi obujam tijela omc.de!IG s

Sl. 101
X-= Y' ; y =r ; Z = t

Rijeivii zajedno jednadbe x = y' i y = x' i odredivli na taj nain sjecita 0(0,0) i A(l,J),
tih krivuljll, narBimo podruje integracije a i projekciju sloja traenog volumena (sl. 1-01), pa
raunamo prema .( l-06b):

. l 'fi
V= JJ (12 + y- x") dx dy =J J dy (12 + y- x 1) dx=
a
. '
o y1

222
 =
o
l

Jdy j12x + yx - ; l yY
=
y,
J

= !<12 yy+ y yy-- _.!,_ v.Y- J2y

~
2
- y3 + ..Ly')dy
]
=
o

.,
s Ir> 2 ,r-.; 2 ,r-.; y l
p'+ 5 v_Y'-rrvY'-4y- 4 + :rrY'
l
l

=
S69
140
o
. 9
V=4J40

Rijdi isti primjer po formuli (106a).

U dosada navedenim primjerima bilo je sasvim svejedno, da li prvo integn-

ramo .po y, a zatim po x, ili prvo po x, a zatim po y, t. j. rabimo li formulu (.I06a)
ili (106b). U primjeru, koji slijedi, moramo se svakako odluiti za drugi redosli-
jed integriranja, jer prvi nain vodi do teih ointegrala.
Primjer
bratunai volumen tijela, koje je omeeno s

x+2y-z=O
y1 =X+ 4
X= 5

Zadano tijelo omeeno je ravninom x + 2y- z = O, koja prolazi ishoditem O, val)kastom

JJlohom okomitom ua ravninu XY, koja sijee ravninu XY u paraboli y = x + 4, i ravninom
"
x = 5, koja je paralelna s ravninom YZ.
Ri!emo naravno samo podruje integracije cr.
Usporedivi jednadbu zadane parabole s opom jednadbom parabole, kojoj je os para-\
kina s osi X, a koordinate vrha su (m, n) J
y
( y - n)' = 2p(x - m)

opaamo, da zadana parabola ima vrh u toki

(-4, 0), pa uzevi u obzir, da parabola ima za
x = O y = 2, a za x = 5 y = 3, riemo
podruje integracije cr (sl. !02).

Da smo prvo integrirali po y, a zatim po

x, t. j. da smo uzeli sloj traenog volumena u
~~mjeru osi Y, imao bi drugi integral granice:

y=-vx--+4 y=+v;-+4 Sl. !02

pa bi-smo imah integrir<:ti icacionalnu funkciju pri raunanjuprvog integrala. Stoga odabiremo.
drugi redoslijed integriranja i uzevi neki y = konstanta, riemo projekciju sloja paralelnu s.
osi X (sl. 102).
Jednadba zadane parabole u inHTznom obliku glasi':

v=y'-4

223.
pa, kairo se vidi iz slike, granice drugog integrala su

od l X =y'-4 do "= 5

a te su racionalne.
Sumirajui slojeve idemo u smjeru osi Y i to od y = - 3 doy = +J, kake) Ile to yidi ,IZ
,slike.
Imamo dakle prema (106b), uzmi u obzir da jef(x,y) ,:; :: = x+ 2y:
+J 5
V = JJ (i + 2y) dx dy, = J dy J (x + 1y) dx
. a -J yL-..4

Integrirajmo, pamtei da je pri raunanju drugog integrala y = konstanta.

+3 S' +J

V= Jdylx; + 2y: "'""

-.3 y'-4 ..
Jdy {+ . 25 +.2y , s- [y(y'- 4) + 1

-3

+ 2y(y '-4) ]}
1
=Je:+-J
+J
IOy- yY' + 4y'-8-,2y' + 8y)dy =

~
+J
J(- ~ y - 2y~ + 4y2 + ISy + ~ ) dy
l y
-~--~+
10
v'
2
4
TY' . 9
+ 9v' . +-y
2
l
+J
=
-3 -J

= -
243
tO
- ~
2
+ 36 + 81 + ~
2
-
243
10
+~
2
+ 36 - 81 + 2
27
= 50,4

v= 50,4

Pokaimo sada na primjeru, koji slijedi, da pri izboru redoslijeda integri-

:ranja moramo uzeti u obzir i oblik konture k' podruja integracije.
Primjer
y

lzraunai
ff (3-
.l;
4- 4Y
J l
dx dy
o

ako je Jfodrujc integracije o zadano slikom l OJ.

Sl. 103
Najprije napiimo jednadbu pravca BC, kao pravca koji proiazi tokom B(IO, 0), a ima
.gradijent a= tga. = tg(180-a.') ':"' -tga.'
Uzmemo . li sloj traenog volumena u
smjeru osi Y, t. j. primijenimo li formulu
(106a), imat emo raunati d va dvostruka in-
tegrala: po pravokutniku OACD i po tro"Kutu
ABC. Da sveerno zadatak na raunanje jednog
dvostrukog integrala, uzet emo sloj u smjeru
osi X, t. j. radit emo po formuli (106b).
l
=-~=-+(vidi sl. '103).

224
 Prema y - y 1 = a(x- x 1) imamo
l
'Y = --zCx-10)

ili

jednadbe pravca BC
j )j
x=-2y+IO

Oito je, da jednadbu pravca BC moemo takoder napisati kao jednadbu pravca kroz
<Ivije toke B( lO, O) i C(4, 3).
Raunajui volumen sloja integrirat emo po x idui od osi Y (x = O) do pravca BC(x -
= -2y +'JO), a sumirajui slojeve, t. j. integrirajui po y, ii emo od y = O doy= 3, kako
se to jasno vidi iz slike l 03 .
.Raunamo:

3 -2y+IO

JJ
a
4
J
l3- ---y)dx
X
4
dy = J f
o
dy
.
o
X 3
(3----y)dx=
4 4

= l l(~ - '!
J

dy y } X - -}- .

=
o
J[6(l - i) ( -y +

3 . 3

- ( -y +s) ]}dy =+J[ (-y +s }(12-Jy +y-s)]dy=-} J[ (-y +

o o

=+l i
3 3

+ 5)(1 -2y)) dy =T [(2y'- 17y + as)

o
dy
.
y- ~ y' + 35 Y-1=
u

~-
l ( 18- -+
153 105 } =-(36-153
l + 210) =93 l
- = 23-
2 2 4 ' 4 _4_

Za vjebu i da uoi razliku u mnoini raunskog rada, rijei taj dvostruki integral nanovo
:po tormuli (l 06a). Vidi takoder primjer 1. naveden dalje u toki 5.a) ovog paragrafa.
Izraunaj volumen i narii slike zadanih tjelesa, a posebno i podruja integracije, ako sa
~jelesa omeena s

l. x=l x=-l y=2 y=-2; z= O.

IV= 8 =volumen uspravne etverostrane prizme, kojoj je osnovka pravokutnik, pre-

!l;jeene zadanom ravninom].
2. Z= S
-X= 2 IC= JO y"" l .; :JI= 7 .i=O [V= 240]

.!5 B. .A.peell: Bepetltorlj vile matematike - Dio III. 225

 3. z= x"+ y
y=x ; x=6 ; y=O ; z=O [V.= 432]
4. x +y + z- 3 = O
y= 4 - 2x ; x = O z=O

Primjedba
Raunanje volumena zadanog tijela. vrit emo pomou dvostrukog integrala
sarno u tom sluaju, ako se taj volumen ne da izraunati jednostrukim integralom,
jer je',,mnogo jednostavnije izraunati jednostruki nego dvostruki integral. Tako
emoobujarn rotacionog tijela raun.ati uvijek prerna poznatoj nam formuli (91)
iz II. dijela Repetitorija:

v 7'
a
b

1tf [f(x) r dx

Isto tako emo raunati.pomou jednostrukog integrala volurnen tijela, iju

povrinu S popre'nog presjeka rnoemo prikazati kao funkciju od x, odnosno y
i to prerna forrnuli (89) iz II. dijela Repetitorija:
b
z
V= JS(x)dx
Q

'U torn:dijelu na str. 20B izraunat je na

taj nain obujam troosnog elipsoida. Izrauna;
ga sada pornou dvostrukog integrala, da uoi.
golernu, razlik1,1 u rnnoini raunskog rada u
jednom 1 drugom sluaju.
Navedimo jo jedan slian primjer.
Primier'
~~-------)( Odredi volumen eliptikog paraboloida

x .
9 +.y = 2z

Sl. 104 izmeau ravnina z= O i z= S.

Slika l 04 prikazuje tijelo, ijr volumc;n .. trahmo.
. Jasno je) da 'i taj volumen moe!IlO izraunati pomou dvostrultog integrala, napr. oeluzev~
od obujma eliptikog va ljka s osnovkom B i visinom S volumen tijela, koje je omeeno tim
valjkom i zadanim eliptikim .paraboloidom, ili, jednostaVnije, prenijevi ravninu XY paralelnim
pomakom uzdu osi Z za 5 prema gore. '
M.,ogo iednostavtiije. rijeit emo taj zadatak po formuli (89). U tu svrt.u presijei .ernQ
-:i::t;::::i puraboloid nekom mvninom z= z0 paralelnom s ravninom XY.
Uvrtc;nie. ?i = "'' u jednadbu paiabolbida daje
x"
9 + Y1 - 2zol:2zo

~+L=
l d.:: 2z
0 0

naeni presjek ili tonije njegovu sukladn!Jproi~iju ea ra'llniriu~XY.

226
 l
Kako vidimo, presjek je elipsa s poluosima .a- ~i b= V2z., pa prema po7,..,~toj
'formuli za povrinu c;lipse S = ah rr imamo:

S= VlSzo V2zo rr
ili uredivi i uzevi z 0 = z dobijemo
S(z) = 6 rr z
Primjena formule (89) daje neposredno traeni volumen:

5 5

V= 6rr J.zdz = 6rr1:;.1 = 3 n: 2~ = 75 ":

o o
v= 75 7t

Ako je podruje integracije a krug ili eli ps;~, vri se radi jednostavnijeg integn
ranja prijelaz na nove promjenljive [vidi dalje toku 3. ovog paragrafa].
b) Srednja vrijednost dvostrukog integrala
Govorei o srednjoj vrijednosti jednostrukog odreenog integrala (vidi Dio II.
6, 2), rekli smo, da se odreivanje ~e srednje vrijednosti svodi na pretvaranje
. b

povrine S omeene krivuljom f(x), t. j. S= Jf(x)dx, u pravokutnik, kojemu

a
je visina Yo ta srednja .vrijednost integrala, a osnovka duljina imervala integracije
(b-a}, t. j.
b
J f(x)dx
a
Y. b-a

Posve slino definiramo srednju vrijednost dvostrukog integrala. Ulogu povr-

!ine S igra sada ,volumen V= JJ f(x,y)dxdy, a ulogu Yo igra z. = f(t:,,Y)),
tl .
t. j. aplikata zadane plohe z =f(x, y) u nekoj &srednjoj~ toki (c;,Y)) podruja a.
Drugim rijeima, pretvaramo zadano tijelo volumena V =J J f(x, y)dxdy u
valjak istog volumena V, kojemu je baza podruje integracije "cr, a visina sredni
vrijednost dvostrukog integtala z. =J (e;, 7J): _

V= J J!(x, y)dxdy =a z.= a f(c,, Y))

<1

Odatle'
J Jf(x, y)dx dy
:Zo = J(r,, "']) =_a_____ (107)
cr

Srednja vrijednost dv<>strukog integrcl:: je omjer vri"jednosti

tog integrala i povrine podruja intcgr:.;: . , ..

227
 Ta srednja vrijednost odreenog integrala uzima se kao srednja vrijednost
podintegralne funkcije f(x, y) u podruju a.
Primjer
Odredi srednju vrijednost funkcije :: = lx +. y
u trokutu omeenom koordinatnim ()fima i pravcan
x +Y = 3.
Napisavi podruje integracije o (sl. lO~ i uzevli
3 3
.u obzir da je o= ~ = ~, raunamo p~;ema (107)
i (106a):

JJ(lx + y)dx dy
.to= ..:."--'A9-:---
2
3 3-lC

Sl. lOS = %J'7" J(lx + y) dy =

o o

3 3-x 3
. = ~ J
o
dx !2xy + y; l !J
o
=
o
dx [ 2x (3 -
-
x) + f (3 - x) 1 ] =

3 3
. = ~J ((3.-
o
x) (4x +3- x)] dx = +Jo (-x + lx + 3)dx -

Vidi dalje toku 3. ovog -a.

Z. Trostruki integrali

Pokaimo, da povrinu ravna lika moemo takoer izraunati pomou dvo-

strukog integrala.
Odredimo na taj nain na pr. povrinu S lika, koji je omeen prvim lukom
sinusoide i osi X (sl. 106).
Uzmemo za x i y ,vrijednosti po volji;'
kojim dademo priraste dx i dy. Tada je prema
sij,ci:
povrina elementa lika dS= dx . dy.

Da dobijemo povrinu S itava lika, mora--~t/S:i::i.=~~~==~~~~lt

mo integrirati u smjer osi X i osi Y, t. j. izra-
unati dvostruki integral Sl. 106

228
 S= JJ
s
dxdy

pri emu je podruje integracije .a traena povrina S lika. Prostorno motemo na

problem shvatiti tako, da raunamo vclumen cilindrikog tijela, kojemu je osnovu
povrina S zadanog ra.vnog lika, a :visina l, t. j. V= S= JJl dx dy.
s
Dalje postupamo prema formuli (106a) ili {106b):

., sanx w sinx "'l

S= Jo dx Jo dy ==Jo dx ly lo=Jw sinxdx.

Dobili smo obini jednostruki integral

..
S = 1- COS X lo = -COS 1r + COS 0
.
= ) +J=2

Slino tome moemo volumen ispod zadane plohe z = j( x, y) izraunati i

pomou trost-rukog integrala.
Uzevi x, yi z po volji, davi im priraste dx, dy i dz i povukavi ravnine para-
lelne s koordinatnim ravninama, dobijemo volumen dV elementa tijela, pri emu je,
kako se to jasno vidi iz slike 107,
dV = dx . dy . dz (108)
:r.>a dobijemo volumen itava tijela, moramo integrirati u smjeru osiju X, Y
i Z, t. j. trostruko integrirati, pa je

v~ JJJdxdydz
v
pri emu integriramo po volumenu V tijela, iji obujam traimo. Podruje integra-
cije je dakle trodimenzionalno.

229
 Dalje postupamo na slini nain, kao pri raunanju dvostrukog integrala, t. j.
rastavimo trostruki integral u tri jednostruka:

i prelazimo na odreivanje granica integriranja. Pri raunanju treeg integrala

smatramo da je x = k, = konstanta i y = k, = konstanta, pa taj integral predo-
uje volumen stupia tijela s osnovkom dx-dy (vidi sl. 107). Jasno je, da su gra-
nice integracije z= O i z'= f(x, y). Da' dobijemo volUm.en sloja debljine dx za
danog tijela,. moramo sumirati' te stUpie. U tu svrhu raunamo drugi' integral,
ije su granice y =y,(x) iy =y,(x), kako se to jasno vidi iz slike. Konano pre-
lazimo na sumiranje slojeva tijela raunajui prvi integral.od x =a do x =b.
Tako dobijemo volumen V itava tijela:

/J y,(x) /(x,y)

V = JJJ dx dy dz = J dx J dy J dz
V a Yt(X) 0
(109)

pri emu moemo mijenjati redoslijed integriranja kao i pri raunanju dvostrukih
integrala.
Jasno je, da nema smisla raunati volumen tijela pomou trostrukog integral&,
jer nakon izraunavanja treeg integrala po formuli (109) automatski dobijemo
dvostruki integral.
Napisavi formulu (109) u obliku

V= JJJ
v
l dxdydz

vtmmo,. da pri raunanJU volumena. tijela trostrukim integralom zapravo integri-

ramo po volumenu V zadanog tijela funkciju l: Medutim, trostruki integrali imaju
veliko praktiko znaenje, .ako podintegralna funkcija nije l, ve funkcija triju
nezavisnih promjenljivih u= f(x, y, z}, pa je moramo integrirati po trodimenzio-
nalnom podruju w volumena V, u kojem je ta funkcija definirana [vidi dalje
toku 5.) ovog paragrafa]. Prema tome trostruki integral funkcije u =f{x. y, z}
uzet u konanom trodimenzionalnom podruju w volumena V ima openito oblik:

y,(x) z,(x,y)

JJJf(x, y, z)dxdy dz =J dx Jdy Jf(x, y, z)dz (l09a)

V a y 1(x) z 1(x,y)

Tu je z = z ( x, y) jednadba plohe S, koja omeuje zadano prostorno podruje

integracije w volumena V, pri emu pretpostavljamo, da kojigod pravac, koji je
paralelan s bilo kojom koordinatnom osi, presjeca tu plohu S samo il dvije toke.
Iz navedenog slijedi nain raunanja trostrukog integrala po prostQrnom
podruju w volumena V.
Najprije se funkcijaf(x,y,z) integrira po jednoj promjenlfivoj, na pr. z, ugra
nicama. njene promjene. uz konstantne, ali po volji odabrane vrijednosti dviju dru-
gih promjenljivih ( x i y), zatim se rezultat prvog integriranja integrira 'po rav:..

230
nom podrt..:i:, .. , iz oj~ je projekcija na koordinatnu ravninu funkcije tih dviju pro:-
mjenljvih;.i to po drugoj promjenljivoj (y/ u grimiC!Ul).a njene promjeneuz kori.~
stantnu, ali po volji uzetu vrijednost tree promjenljive (x), konano se rezultat
tog integriranja integrira po toj treoj promjenljivo; (x) u granicama njene najvee
:xomjtne _u .navedenom ravnom podruju (projekciji).
U posebnom sluaju, kad je podru-
_l:je integracije w pravokutan paraJelopi-
ped, kojemu s1 bridovi paralelni s koordi-
natnim ravninama, tada su granice svih
triju integrala konstantne i ne mijenjaju
se pri promjeni redoslijeda integriranja.
Na pr. prema slici 108 imamo:

JJ J f(x, y, z)dx dy dz =
v
a' b' e'

=J dx J dy JJ (x,y,z) dz
a h
Sl. 108

Promatrajui odreene integrale u njihovoj cjelokupnosti, opaamo potpunP

analogiju u konstrukciji jednostrukih, dvostrukih i trostrukih integrala. Pri integri-
ranju funkcije jedne promjenljive svi elementi, koje,sumiramo, lee uzdu jednog
pravca (osi X), pa integrirajui po tom pravcu dobijemo pbini jedi10struki integial,
koji se iz toga razloga zove takoer p ravocrtni. Pri integriral'lju funkcije dviju
promjenljivih, koja je definirana u nekom dijelu koordinatne ravnihe, na pr. ra'<~i
nine XY, elementi, koje sumi_raino, raspoloeni suuzdu tog dvodimenzionalnog
podruja <i- ravnine XY, pa integrirajui po tQill podruju dolazimo do dvosp:ukih.
integrala, koji se iz toga razloga zovu takoer ravni nski. Konano, funkcija 'triju
promjenljivih definirana je u trodimenzionalnom podruju w pa: se elementi, koje
sumiramo, nalaze u tom prostornom podruju w volumena V, pa integrirajui po
tom volumenu dobijemo trostruki integral, koji se iz toga ra7!0gl zove takoer
prostorni integral.
Jasno je, da funkcije etirju promjenljivih v= f{x, y, z, u), koje su definirane
u etverodimenzionalnom podruju, trae primjenu etverostrukih integrala, koji
nisu rijetki na pr. u teoretskoj fizici, i t. -d. Zasada navedimo samo primjere za
raunanje obujma zadanog tijela trostrukim integralom. Kasnije u toki 5.) ovog
-a osvrnut emo se potanko na opu primjenu tih integrala.
Pdmjer
Izraunaj obujam tijela omeena s

~+-=-=l
m n
x=a ; y=b x=O ; y=O l ..... o.
'Prema slici 109 i formuli (109):

V= JJJdxdydz,...
Sl. 109 v

231
 / dx
~
J I b
dy
n
. "')
( 1-;;;-
dz '= J J lz
a
dx
.b
dy
l" (-,;-"')
'
=
o o o o o o

" b " b
J J
o
dx dy n ( l - ;;) = n J( l - ; ) dx J dy -

V = abn (2m - a)
2m

Rije~i pomou trostrukih integrala primjere navedene pod J. a) OVO!! !\.\

Dalnje primjene trostrukih integrala vidi u toki 5. ovog -a.

3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima

Rekli smo ve, da su radi pojednostavljenja integriranja, a u prvom redu.

da se izl;>jegne integriranje iracionalnih funkcija, vri zamjena promjenljivih pri
raunanju viestrukih integrala: Najee prelazimo pri raunanju dvostrukih
integrala na polarne koordinate rp i p i na eliptike koordinate.
Iz toga razloga promotrimo detaljnije ta
dva sluaja, a opi sluaj zamjene promjenlji-
vih obrazloimo ukratko.
a) Polarne koordinate
Neka se trai

JJf(x, y)dx dy
a

gdje je f(x, y) neprekinuta funkcija u podru-

ju integracije cs. Zamijenimo pravokutrie ko-
Sl. 110 or~inate X. j y polarnim l tp i p:

X= p COS tp
(a)
y=psincp
pa je f(x, y) =f(pcostp, p sin rp)= F(~, p)

Podruje integracije cs, za koje pretpostavimo, da radijvekton sijeku konturu

k' toga podruja najvie u dvije toke, rastavimo u elemente narisavi koordinatne
linije, t. j. koncentrine krunice p = konstanta i poluzrake iz pola rp = konstanta.
Uzmemo li tako po volji neki cp i neki p pa im dademo priraste dp i dp, za koje
smatramo da su beskonano mali, dobit emo element KLMN podruja a, koji
moemo uzeti da je pravokutnik s osnovkom. KN = p d cp i visinom KL ==;'
= NM = dp (si. 110).

232
 Prema tome je
da ~ dx dy = pdcp dp (IlO)
povrina elementa podruja.
Budui da u drugu ruku dvostruki integral, koji p~;omatramo, glasi

JJj(x, y)dx dy, dobijemo u~evi u obz1r formule prijelaza (a) i formulu (liO):
ll

JJ f(x, y)dx dy = Jj HP cos tp, p pn 'P)P dp d cp=

" : (Ill)
=JJF(tp, p)pdpdtp
Pomou te formule vrimo transformaciju dvostrukog integrala od pravo-
kutnih koordi~ata na polarne. Istom formulom se sluimo, ako je -podintegralna
funkcija zad.ana u polarnim koordinatama F(rp, p). Iz te formule vidimo, da se ta
transformacija vri tako, da se u integrandu zamijene x i y sa p cos cp i p sin <p, a
mjesto dx dy uzme pdp d cp.
Raunanje dvostrukih integrala u polarnim koordinatama vri se na slini
nain kao i raunanje tih imegrala u pra voku tnim koordinatama: dvostruki integral
se rastavlja u dva jednostruka, pri emu mogu biti dva sluaja:
l) Pol O lei izvan podruja in~egracije cr.
Rastavivi dvostruki integral u dva jednostruka

Jdcp Jj(p cos tp, p sin cp}pdp (a)

raunamo najprije sloj traenog volumena, uzevi u tu svrhu neki konstantni

cp = k po volji i davi mu prirast dcp (slika Ill).
Diralita A i B tangenata povuenih iz pola O na konturu k. podruja dijeli
tu krivulju u dva dijela: donji jedqadbe plcp) i ~ornji jednadbe p.( tp), pa rauna-

Sl. 112

jui volumen sloja zadanog tijela idemo po radijvektoru p od toke G do toke D,

pa su granice drugog integrala u (a): donja p1(cp), a gornja p,(cp). Iza toga sumi-
ramo slojeve integrirajui po cp i to od cp = cp, do cp = tp1 , kako se to jasno vidi
iz slike l l l.

233
 Imamo.< dakle:

V= JJf(x; y}dx dy = Jj HP cos cp, p sin cp)pdpdcp =

~ "
,, P,(')
(ll la)
=J dcp J/(p cos cp,- p sin .<p) pd(J
ft p,(f)

l
Jasno je, da moemo i u ovom sluaju promijeniti redoslijed integriranja.
2) Pol O lei unutar podruja integracije.
Iz slike 112 jasno se _vidi, da integrirajui najprije po p, a zatim po cp dobi-
ojemo:
2'fT p(') .

V= J dcp Jf{p cos cp, p sin cp) pdp (Ill b)

gdje je p = p( cp) jednadba konture k' u polarnim koordinatama.

U posebnom sluaju, kad je podruje integracije r5 krug polumjera R sa sre-
ditem u polu, imamo

2'/7 R
V= J dcp J f(p cos <p, p sin <p}pdp (l ll e)

Ako podruje integracije a ne odgovara uvjetu, da radijvektori povuem 1z

pola sijeku konturu k' podruja CD najvie u dvije toke, treba podruje a rastaviti
u dijelove tako, da se taj uvjet zadovolji.
Spomenimo jo, da za f(p cos <p, p sin cp} = l dobijemo povrinu S podruja
mtegracije a, jer u tom .sluaju formula (Ill b) prima oblik

ili uzevi da su granice integracije <p, i <p,, dobit emo poznatu nam formulu za1
povrinu sektora krivulje p = p( cp) zadane u polarnim koordinatama:

l
S=Tfp"(cp)dcp

{vidi Dio II. formulu (78a)]'.
Prema tome i povrinu omeenu ravnom _krivuljom, ija je: jednadba zadanll
u polarnim koordinatama, moemo raunati pomou dvostrukog integrala.

234
 b) Opi sluaj

Uzmimo sada opi sluaj, kad treba u. dvostrukom integralu

JJf{x, y)dxdy
zamijeniti promjenljive X i y S U i V, pri emu SU te promjenljive Vezane rne~-
~obno funkcijama:
x = x(u, v)
y = y{u, v)

Za te funkcije pretpostavljamo, da su neprekinute i da imaju neprekinute

parcijalne derivacije.
u i v ne emo vie promatrati kao polarne koordinate u ravnini XY, ve kao
prav'Okutnc koordinate u drugoj ravnini UV pretpostavljajui, da je u~ O.
a O ~v< 2TC.
Zadatak se svodi na to, da se izvri preslikavanje podruja a ravnine
XY u podruje a' ravnine UV uz pretpostavku, da su jednadbe (a) takve, da ,
svakom paru vrijednosti x i y odgovara jedan odreeni par vrijednosti u i v, ili '
drugim rijeima, da svakom poloaju toke T u podruju a odgovara odreden
poloaj toke T' u podruju cr' i obratno. Ukratko se kae: relacije (a) moraju
imati to svojstvo, da uzajamno jednoznano preslikavaju podruje a. u po-
d.ruje o' (i obratno) .
. Uz tu pretpostavku zamjenom promjen)jivih x i y s u i v prelazi podruje o
dvostrukog integrala u ravnini XY u podruje o' u ravnini UV. Da po~ve shvatimo
to preslikavanje podruja o u podruje cr', promotrimo ve poznatu nam zamjenu
promjenljive x u obinom odreenom integralu promjenljivom t pri prijelazu na
par::metarsku jednadbu podintegralnc funkcije.

Znamo: ako je x = x(t)

parametarska jednadba podintegralne
y = y(t}

funkcije y = f(x), tada izraunavi ax=tx'{t}dt, dobijemo

Jf(x)d~ J f[y{t}] x'(t)dt

b '

(b)
a
'
gdje je a= x(t,), a b= y(c,):
Na pr. raunajui povrinu polukruga. pisali smo uzevi u obzir da para-
x = r cos t
metarska J. ednadba krunice y = \f r' - x glasi

.
y=rsrnr
da ,je dx =
= - r sin t dt :

TS =
Jr+rl""7'--;;-
Vr' - x' dx =
J Vr' - r ces t ( - r sin t) dt =

235
 w ,
""' + r J sin 1 sin t dt= rJ sin t dt

gdje je - r = r cos 1t, a + r = r cos O

[vidi Dio Il. 7, 1. a) i d)].

S naeg sadanjeg gledita zamjene promjenljivih u odreenom integralu, mo-
emo jednadbu x = x( t) smatrati kao formulu preslikavanja intervala integracije
[a, b] na osi X (u naem primjeru intervala [-r, +r]) na neki drugi interval [t,, t,}
osi T (u naem primjeru na interval (Tt", OJ).
rz jednakosti (b) slijedi:
dx~x'(t}dt
ili
dx= X'()
- l
dt
ili
dx: dt~ x'(t}: l

Iz te jednakosti vidimo, da x' (t), ako je x' (t) > O, predouje omjer elementa
(diferencijala) intervala [a, b] na osi X i pripadnog elementa (diferencijala) dt na
osi T. To znai:
dx
x'(t) -dl

predouje omjer (mjerilo) preslikavanja duine [a, b] na osi X u duinu

[t,, t~] na osi T ili, kako se kae,
dx
je koeficijent deformacije duine pri tom preslikavanju.
dt
Uvjet x' {t) > O osigurava uzajamnu jednoznanost u preslikavanju duina,
pri emu u pojedinim tokama x'(t) moe biti jednak nuli. Sluaj x'(t} <O sve-
dimo na preanji promijenivi smisao intervala (t,, t,], to smo i napravili u na-
em primjeru zamijenivi interval integracije (Tt", OJ intervalom (0, 1t].
Sasvim analogno rjeava se problem zamjene promjenljivih x i y u dv,ostru-
kom integralu promjenljivima u i v uz zadanu vezu

x = x(u, v)
y - v(u, v)

gore navedenih svojstava. Naelna je razlika samo u 'tome, da sada preslikavamc

dijelove ravnina, a ne pravaca. '
Moe se pokazati, da pri preslikavanju podruja a ravnine XY u podcuje a'
ravnine UV koe'ficijent deformacije glasi slino

do
do'

236
:gdje je dcr element podruja a ravnine XY., a dr/ element pripadnog podruja a'
ravnine UV.
Koeficijent deformacije ~:, predouje omjer ili modul preslikavanja
,;oJlruja u podruju cr'. On pokazuje, koliko se puta poveala iti uma-
a
njila povrina elementa dcr u okoliu toke T(x, y) podruja a nakon njena pre-
slikavanja u okoli pripadne toke T' (u, v) podruja a'.
Prema tome sasvim analogno jednadbi (b) dobijemo:

.
l l f(x, y}dx dy = l l f[x(u, v), y(u, v)] da' du dv
~ ~
(e)

Koeficijent deformacije ~(J, rauna sc pomou tako zvane J aco bi'jeve funk-
. ucr
-cijske determinante za funkcije (a) x = x(u, v) i jednak je nj.enoj apsolutnoj
y = y(u, v)
vrijednosti:
dx dx
da du ov
(]7=
ay dy
du dv

Ta d.eterminanni oznauje se simbolom

d(x, y)
d(u, v)
pa je
dx ox
da iJ(x, y) du dv
= apsolutnoj vrijednosti
da' = o(u, v) dy dy
du ov
.ili (1121
OX OX
vu ov
dxdy dudv
oy vy
ou d v
Imamo konano prema (e):

ff ..
f(x, y)dx dy =. llf[x(u, v ) ,yu,
( v)] l q(x, y) ldu dv
o(u,v) ( ll2a)

ox dX
iJ(x, y) L ou ov
gdje je
~(u, v)- dy o:Y
ou ov

237
 Iz navedenog slijedi, da formula ( 112a) vrijedi uz uvjete, da su funkcije/
x = x(u, v) i y = y(u, v), koje vre1 preslikavanj~ podruja rs u podruje rs';
neprekinute, da imaju neprekinute parcijalne derivaciie i da imaju Jacobijevu
determinantu, koja ne mijenja svoga predznaka u podruju cs, ali moe da se
poniti u pojedinim tokama. Ti uvjeti osiguravaju, neprekinutost i uzajamnu
jednoznanost preslikavanja.
Primijenimo tu formulu za zamjenu u dvostrukom integralu pravokutnih
koordinata x i y polarnima <p i p.
Uzevi u obzir, da ;e u naem sluaju u = <p a v = p i da je

"X = p COS rp
y = p szn rp

dobijemo prema (112):

ox ox
ocp Op - p szn <p cos <p
o(x,y)
o(cp, p)= ay oy p cos <p sin <p
orp op
= - p sin <p - p cos' <p = - p (sin' <p + cos' <p) =- p

pa je
o(x, y)
o( cp, p) l=p
Imamo dakle prema (l 12a) :

JJ f(x, y) dx dy JJf(p cos

= <p, p sin <p)p dp d <p
q ~

Dobili smo nau formulu (lli), ali. tu formulu ne smijemo u tom sluaju
promatrati kao formulu prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne, ve kao
rezultat posebnih transformacija u dvostrukom
integralu od pravokutnih koordinata opet na
pravokutne, ali u drugom pripadnom pod-
b rul:ju o':

~) Eliptike koordinate

Ako je podruje integracije a elipsa ili dio

elipse, vrimo radi jednostavnijeg integriranja
prijelaz na elipti!r;e koordinate u i v.
Sl. 113 Iz slike 113 vidimo, da je u promjenljiv
polumjer krunice, a mijenja se od u = O d<>
u = I, dok je. v pripadni sredinji kut, koji se mijenja od O do 2Tt. Veza
izmeu eliptikih koordinata u i v i pravokutnih x i y glasi :

238
 .A=aucosv
(113)
y =bu sin v

o ~ v< 2r.
Na pr. za u = l i .v = O dobijemo x = a~ y = O, a to je desni vrh elipse.
za u = l i v = 90, .dobijemo gornji vrh (0, b) i t. d.
Raunamo prema ( 112):

OX ox
ou ov a cos v -auszu v
o(x, y)
o(u, v} = ay oy b sin v bu cos v
ou ov

= ab u cos' v + ab u sin' v = abu

pa je prema (112)
dx dy = ab u du dv (113a>

JJf{x, y)dx dy = ab JJJ( au cos v, bu sin v)u dudv =

a a'

2'1t l

= ab J dv J j( au cos v, bu sin v),u du (113b)

o

ako je podruje integracije cr potpuna eli psa, ~nae se mijenjaju granice prvog
integrala.
Opaamo, da imamo konstantne granice integracije.
Kako smo ve rekli, pri raunanju dvostrukih integrala vrit emc uvijek
radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na polarne, odnosno eliptike koordinate,
ako je podruje integracije krug, ~osno elipsa ili dijelovi tih likova.
Navedimo nekoliko primjera.
Primjeri
l. Odredi obujam tijela omeena s
x+y+z-3=0
x' + y' = l ; z = O.
Trai se obujam krunog valjka, kojemu je os
simetrije os Z, a polumjer osno~e l. Taj valjak pre-
sjeen je ravninom T+ f + f = l (narii sliku!).
Prema slici 114, koja predouje podruje inte-
gracije ~ i projekciju sloja traeno~ volumena, rauna-
mo obzirom na formulu (Ille): Sl. 114

239
 V= JJ (3 - r - y)dr dy =
tf

JJ
tl.
(3 ~p COS <p- p <in <p) p .J p d<p =

,... J

J J d <p (J - p cos <p - p sin <p) p dp

VM:Itmo, da imamo konstantne granice intcgraci.iel

v =
Jd
.
,". l
'P
3 cos cp ' ,,,-, 'i' J
z-p--3-p --3-p l.
t =

= J(2_ _CO<
2-:T

cp_ Sin") J<;> 3 l l

",
-."---<;>+-cos <p
2 3 3
l 2 3 3
l

v= 3 n:

2. Odredi volumen tijela omeena. s

z ~ xy

x' + y' = ; r' + y' = 9 ; x =O ; y = O; z= o.

Trai sc volumen tijela, koje JC omeeno sedlastom plohom, platevima dvaju krunih
vMjaka i trima. koordinatnim ravninama.

Prema sl. 115 i formulama (lila) i (IIIb) raunamo:

y ' V =JJ tf
xy dx dy = JJ p' cos 9 .. sin <p pdp dq> =

sin'- ~ p'
-2- 4

2.4 (81- l) ~ :o

Sl. lli V= 10

240
 3. Rijeimo t. zv. Vivianijev zadatak (1622-1703) ..
Izraunaj zajedniki volumen kugle polumjera a i krunog \/aljka polu mjera ;-, iji plait
prohzi sreditem kugle.
Slika 116 prikazuje zadano tijelo.
Budui da je tijelo, iji volumen traimo, simetrino obzirom na koordinatne ravnine XZ
i XY, raunat emo' samo etvrtinu volumena, koji se nalazi u prvom oktan tu.

Sl. 116 Sl. 117

Iz slike 117, kop predouje podruje integracije ai projekcl)c sloja traenog volumena z;a
lt
neki lionstantni ~ vid t mo, da se p mijenja od O ao a cos cp, a cp od O do 2", pa uzevi u obzir,
da Jednadba zadane kugle glasi
x' + y' + z' = a'
dobijemo prema (Illa)

.f JJ Va' -
= x' - y' dx dy ~ j JVa' - p ' cos' <;> - p' si11 2 <;> p pdcp

I ~'l' J
_ a COl !J

Va'- p' pdp

Kako k uz supstituciju a'- p' =

JVa'-p' p dp= -}Vca'-p')'

dobijemo dalje:

+J
a cat 11
"'
v
4 -
_31 fT V(a'-p')' dq> -
2

([Vra'-a' cos'<;>)' -v;i'] d"=

16 B. Apeen: Repetitortl Yl!h. matematike - Dio III.

241
 .. '/J ."

-~ f~ith?-l)d~ ~ -rf 1;~- J!rn' <P d<p]

o ~ l)

"ll

- Dio II. 5, 7. Tip VIII. pdmjer 2. = ~l <p+ sin' <pts q> + +cos <p l: f (T--~}
=

V = T a' (T --}}
Zanimljivo je, da sc volumen Vo onog dije h pobkugle, koji ostane, ako uklonimo tz'raunato
<ijelo, izraava racionalno pomou polwniera a kugle:

V0 = fa'Tt-+ a (-f -1} =~a'

4. Izraunaj volumen tijela, koie je oinedeno
plohama rotacionog paraboloida

x + y =aZ',
valjka
x + y = 2ax
i ravninama
X = 0, y = 0 z=O
(slika 118).

Napisavi jednadbu

)( x + y' = 2ax
u obliku
x- 2ax + y =O
fj ili
Sl. 118 (x- a) + y1 = a

vidimo, da je podruje integracije a opet polukrug kao u primjeru 3, pa uzevi u obzir, da je

polurnjer toga polukruga sada a, dobijemo prema (Illa):

V = ~J
g
J
(x' + y") dx dy = ~J
~
J (p' ,o.r op + p sin q~) p dp dq~ -

242
 T"'
!_

=-
l jz16a' cos' .<p d<p = 4a" j cos' <p d<p = prema Dijelu II. $tr. 149 =
4a
o

(.!. + sin42lp) loz= 4a' . ~

'1T

= 4 a, j.:SI:::.'l:..."'r.~---=.:co:.:s_:''l'~:...+ l_ = ~a' 1t
4 4 2 16 4

V =2.a
4
3
Tt'

y
S. Odredi volumen tijela, koje je omeeno s
z= :w
(x- 1)2 + (y- l)'= l ; z= O
Zadano tijelo je uspravni kruni valjak polumjera
haze r = l sa sreditem u toki S(!, 1), koji je ome-
den odozgo hlperbolnim paraboloidom z = xy, a o-
dozdo ravninom XY (z = 0)
Kaka je krunica specijalni sluaj elipse, kojoj su
poluosi n = b = r, primijenimo eliptik-e koordinate
(113) pa prema slici 119 imamo.
X = l + l U COS V
y=1+1usinv
Sl. 119
Raunamo prema (112):

a(x, y)
iJ(u, v) = .,
l cos v - u sin v l =u cos v + u sin' v = u !
i

sinv ucoJv

pa prema (113b) imamo, uzevi u obzir, da je u naem sluaju a = b = l:

V = jj X)l dx dy = JJ (l +u cos v) (l + u sin v)u du dv-

~

z., l

j dv j (l + u cos v + u sin v + u 2
sin, v cos v) u du =
o

l7<
u 11
4
u' cos v
=
Jl2+-3-u + -

.stn
3
tJ
-u + sin.vcos v4 0
dv =

2'11
l l l .
(( -;:-+-cosv+-smv+
sin v cos v) dv=
, , e 3 3 4

243
 12 .
=>
l 2
l
-v+ J
3
J
. -nnv--cosv
3
l .l
+-nn
8
v- Tt
fl --~;----
l +l
3
--ft'
3

Taj primje~ moemo rijeiti i prema (Ille) uzevti z ='(x- t)(y- IY, t. j. pomaknuvli
koordinatni sustav u 'S(l, 4)

y'
6. Izrauna; volumen uspravnog eliptikog valjka s osnovkom ~ +T = l u ravnini XY~
koji je presjeen ravninom z = 12- 3x- 4y.
Uzevi u_obzir da je a= 2 a b= t; raunamo prema (ll3b):
~.. l

~V= 2 l Jdv:J(12 ~ 3 2 u cos v - 4 .. l u sin v) u du=

o o
-
... 2
o
~

Jdv 16u'- 2 cos v u ~ ~ sin v u l: = 2

o
~

J(6- 2cos v - ~ sin v) dv-

1= 216v- 2 sin v+ ~ cos ~l:': = 2{ 12 n: + -}-H = 24 11:

v= 24 1t

7. Izrauna j volumen tijela omeena s

y z=xy+Zx-S

(x-4) 1 + (y- 3)" =l; z= O.

4
Kako je podruje integracije.a (vidi sl. '120) clipS..
sa sreditem u toki S(4, 3) i poluosima a= l i b ... Z:
l ~----- -- imamo prema (113) i ob:Urom na sliku 120:
x=4+ lucosv
y=3+2usinv
1
Prema (112) .'dobijemo
~o~-+1---------4+-----.-.x

Sl. 120
dx dy = t :.~:: ~~ ~ dtJ l = 2 u 4u_dtJ

pa prema (ll3b) raunamo:

z". t

V= ~Jdv J [c4 +u cos v) (3 + 2 u sin .v) + 2 (4 +u cos v) -s] u du ...

o o

2!r l

= 2 Jdv J (ISu + Su cos v + 8 u sin. t1 + 2u 1

sin tl cos v)du '=
o o

= 2
~

J .,.sT". +T"
dv
5 8 .... . l ' .
cos v + 3 ..-smv +yu smvcosv
l3
l

o o

244
 !,
211' '
= 2 (IS S 8 . . J .
-+~cosv+-smv+-sznvcosv
) dv=.
. 2 . 3 3 :!
o

v ='30 1t

Odredi uz zamjenu promjenljivih obujam tjelesa,omectenih s

x
l. z=--
a
sr}
x'+y.,.r z=O [ V= lsa]
.2. 4z = x + y'
x'+y'=Sx [V= 96 1t]
3. x + y + z = r
x + y = rx ; z = O
4. z = xy + x + y + l
(x- 2)'. + ( y - 3)' = l ; z = O [V= 144 1t]
16 9
5. Izraunaj volumen dijela yaljka x + y = r izmedu ravnina

z=O i z-=mx
6. lzr~unaj volumen tijela, koje je omeeno hiperbolnim paraboloidom cz = zy, ravninom
z= O i valjkom (x-a)' +(y-b) 1 = r

4. Zamjena promjenljivih .u trostrukom intepalu

Najee se vri prijelaz od pravo'kutnih koordinata; u kojim je zadan tro-

struki integral, na cilindrike i na kugline koordinate.> Stoga emo potanko
promotriti ta dva sluaja, dok emo opet opi sluaj zamjene promjenljivih obrazlo-
iti samo ukratko.
a) Cilindrike kO<J-rdinate
Kako~sc::vidi; iz slike.l21, poloaj tol:ke T u prostoru posve je odreen, ako
znamo polarne. koordinate 'P i p njene projekCije T' na. ravninu XY i njenu
aplikatu z.' Koordinate se zovu cilindrike, jer. jednadb~ p =~e- (const.) predouje
prostorno kruni valjak pofumjera osnovke e, kojemu je. os simetrije- os Z.
Iz slike 121 slijedi dalje:
X= p COS q>
_y =p sin cp (l i4)
Z=Z

pri emu je O ~ rp < 2n; . O. ;:;; p < + oo i - oo < z < + oo.

245
 To su formule prijelaza od cilindrikih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p = R (konstanta), dobit emo parametarsku jedna-
<ibu- valjka, polumjera R, u kojoj s~ cp i z parametri po volji.
Vidimo, da parametarska jednadba plohe kao dvodimenzionalnog lik&'sadri
<l v a parametra, dok u parametarsku jednadbu jednodimenzionalnog lik8!' (kri-
vulje) ulazi, kako znamo, samo jedan parametar {t). Uzmemo li jo u obzir, da
cp = konst. predouje ravninu koja prolazi osi Z, a z = const. ravninu paralelnu
s ravninom XY, shvatit emo, da u sluaju cilindrikih koordinata koordinatne
plohe
cp= const.; p= const . z= const.

predouju tri familije ravnina i to:

cp = konst. su poluravnine kroz os Z,

p = konst. su krugovi, kojima je os Z u sreditu,
a z = konst. su ravnine paralelne s ravninom XY.

T(~,~z)
; Cx.,y,z)
:z

'j
SL 121 Sl. 122

Svakom tokom prostora, koja ne lei na osi Z, prolazi po jedna od tih ploha.
Te koordinatne plohe dijele itav prostor u elije, iji oblik vidimo na sl. 122.
Dademo li naime (jl prirast d ([l, p. prirast dp, a z prirast dz, dobit eml'l element
dW prostora W; u kojem je definirana funkcija f(x, y, z). Smatrajui taj element
paralelopipedom, dobijemo uzevi u obzir, da je

fU = f7j = pdcp

volumen elementa = baza x visina = dV = pdp dq~ dz

t. j.

d V = pdp d cp dz (liS)
Budui da je prema ( 108)
dV = dxdydz

246
iman: o
dV = dx dy dz = pdp d rp dz (liSa)

pa uzevi u obzir formule (114) dobijemo konano

.
traenu formulu zamjene
u trostrukom integralu pravokutnih koordtnata cilindrikim:

JvJJ f(x, y, z)dx dy dz =JvJJ f(p cos cp, p sin q~, z)pdp d<p dz (116)'

Raunanje trostrukih integrala u cilin d rikim koordinatama svodi se na tri

jednokratna integriranja po z, p i 9, a vri se prema istim ve nam poznatim nae
lima [vidi primjer 3. u toki 5. h) ovog ].
U svim tim sluajevima, kad je podruje integracije uspravan kruni valjak,
uvijek prelazimo pri raunanju trostrukih integrala na '"ilindrike koordinate,
jer su u tom sluaju sve granice i~tegracije konstantne.
Tako na pr. za O ~ cp< 27t; O~ p ~ R-i O~ z ~h, t. j. ako je podruje
integracije V uspravni valjak visine h i polumjera osno:vke R, dobijemo:

J J J f(x, y, z)dx dy dz =J J J J( p cos <:p, p sin <p, z) p dp drp dz =

v v
h z." R

=J dzJ dcpJf(pcoscp, psincp, z)pdp (116a:,

o o o

Za f(x, y, z) = l dobijemo volumen V toga valjka:

h Z7t R

V= J JJ dx dy dz =JvJ jpdp dcp dz =J dz J

v u u
dcp Jpdp
o
=

= h . 21t -p' lR= R' 1t h

' l 21o --

b) Kugline (sferne) ili prostorne polarne koordinate

Poloaj toke T u prostoru posve je odreen, kad je poznata udaljenost p te
toke od ishodita O koordinatnog sustava, kut &, to ga taj radijvektor p zatvara
s osi Z i konano kut cp, to ga projekcija OT'
radijvektora p na ravninu XY zatvara s osi X z
(vidi sl. 123).
Iz te slike slijedi, da je
OT'= p sin &
pa je
x = p sin & cos cp
y.= p-sin & sin cp (117)
z.= p cos &

247
pri emu je
tl ;;::;; & ;;::;; 7t; .. o~ p< + co .
To su formule prijelaza od kuglinih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p= R (ko~stanta), dobit emo jednad.bu kugline ~lo
he (sfere) polumjera R u parametarskorn obliku, u kojoj su rp i & pa-
rametri, pa cp moemo smatrati geograf-
skom duljinom, a & dopunom do 90"
georafske irine toke T (vidi takoer
4. 12).
Koordinatna povrina rp = konst.
predstavlja sada polukrugove, kojima os
Z prolazi kroz sredite, p = konst. su
kugline plohe sa sreditem u ishoditu
O, a .& = konst. su platevi stoa~a, ko-
jima je os Z zajednika os.
Te koordinatne plohe dijele pro~tor
u elije, ili oblik vidimo na slici 124.
Dademo li kuglinim koordinatama
cp, .& i. p neke toke T ktigline plohe pri-
raste dcp, d& i dp, tada dobijemo lik pri-
kazan na slici 124.
Sl. 124
Uz pretpostavku, da su ti prirasti
beskonano male veliine, moemo uzeti,
da je taj lik pravokutni paralelopiped, pa njegov volumen dV raunati kao umno-
ak povrine osnovke i visine dp.
Uzevi u obzir, da je
UT= p sin & drp (UT je luk kugline paralele, kojoj je polumjer TO'= .
=p sin&)

i da je E= P. d&
imamo:
d V= p sm & d cp p d& dp
ili (ItS)
,dV = p sin.& d<p d& .dp
a kako je prema (l 08)
dV = dxdydz
dobijemo
d V = dx dy dz = p' sin & dcp dl} dp (lJ 8a)
Prema tome uzevi u obzir 1 formule (117) dolazimo konano do traene for~
mule zamjene u trostrukom integral u pravokutnih koordinata kuglinim:

JJJJ (x, y, z) dx dy dz =
v

= JJJJ (p sin & cos cp, p sin & sin cp, p cos &J p' Sin& dcp d& dp (lt9)
v

248
 Raunanje trostrukog int<;grala u kuglinim 'koordinatama vri se kao u pre--
, anjim sluajevima i svodi se na jednokratna integr;iranja po p, cp i -3-, kako e
se vidjeti iz primjera u toki 5. g) ovog . . '
Akci je podruje integracije V kugla, imat emo konstantne granice za sva tri
integrala.
Za f(x, y, z) = l i p= R (konstanta) dobijemo volumen kugle. Prema (119).
imamo u tom sluaju:

V = JJj v
dx dy dz = JJJ p' sin -3- dtp d-3- dp =
y

2w "lT R 2w

=
o
Jdcp oJsin -3- d.&oJ p' dp = l cp l ij

R' 4
= 2-rr . e+ 1 + 1) .
3 =
3 R' TC.

Mijenjajui granice integracije u drugom integralu, dobijemo poznate formule

iz' stereometrije za obujam pojedinih dijelova kugle.
Tako, na__pr., ~a volumen kuglinog isjeka dobijemo:

1-
l'IT ~ R _,

V= Jd cp Jsin .& d.& Jp' dp

o o o
= 27t cos.& l
o

2 2 . .a- 4 . a
ili V= R' ( l - cos%)= :3 TC R' 2 sm~ R sm' 2
3 TC
2 = 3 1t

Izraunaj na taj nain volumen Jmglinog pojasa (sloja) [Vidi Repetitorij ele-
mentarne matematike, II, 2, f) sl. 33b i a].
e) O'pi sluaj

Uzmimo sada opi sluaj, kad treba u trostrukom integralu zamiienitt pro-
mjenljive x,y i z novim promjenljivima u, v i t, koje su s njima v;:zane jednadbama:
x = x{u, v, t}
(a)
y = y{u, v, t)
z= z(u, v, t)
pri emu pretpostavljamo, da su te jednadbe takove, da svakoj toki T( x, y, z)
podruja W u prostoru pravo ku tnog koordinatnog sustava XY Z odgovara jedna
toka T' (u, v, t) u nekom podruju W' u prostoru pravokutnog koordinatnog
sustava UVT, i obratno. Drugim rijeima, pretpostavljamo, da funkcije (a) uza-
jamno jednoznano preslikavaju podruje W na podruje W' (i obratno).
Diskutirajui na isti nain kao u sluaju dvostrukog integrala i oznaivi
s dV i dV' elemente volumena podruja W, odnosno W', dobit emo

2-lt
 JvJJj (x~y, z) dxdyds =;=-
('120)
= JJJf[x (u, v, t), y(u, v, t), z(u, v, t}] ~~, du do dt
v

gdje je;~ koeficijent deformacije volwnena pri pres)ika.vanju po~ja W u po-

druje w 1 prema formuli (120). Taj koeficijent deformacije jednak -je u sv;akoj
toki podruja apsolutnoj vrijednosti Jacobijeve determinante

dV _, iJ{x, y, z)
dV' - iJ(u, v, t)
gdje je
ox 'ox dx
(120a)
iJu iJv ot
d(x, y, z) ay oy ay
o(u, v, t) = iJu ov dt
az oz oz
ou ov ot
Primijenimo li te formule (120) i (l20a) za sluaj prijelaza u trostrukom inte-
gral u na cilindrike, odnosno kugline koordinate (naini to!), dobit emo ve nam
poznate formule (116), odnosno (119). Meutun, te formule ne smijemo u tom slu-
aju smatrati kao formule prijelaza u trostrukom integralu od pravokutnih koordi-
nata na cilindrike, odnosno kugline u istom podruju W, ve kao formule nekih!
posebnih transformacija u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet\
na pravokutne koordinate, ali u drugim, pripadnim podrujima W'.

S. Primjena dvostrukih i trostrukih integrala

Rekli smo ve, da promatranje dvostrukog i trostrukog integrala kao volu-

mena tijela omeenog zadanom plohom, daje samo geometrijsko znaenje tih inte-
graJa. Sada emo navesti mnogobrojne primjene viestrukih integrala,
a) Povrina ravnih likova
Pokazali smo. da povrinu ravnih likova moemo raunati i pomou dvostrukog
integrala, jer je dS = dx dy povrina elementa ravna lika, pa je povrina ravna lika: 1

(121)

pri emu smo iz navedenog primjera (vidi str: 228) vidjeli, da taj nainraunanja
nema openito smisla, jer nakon prvog integriranja prelazimo automatski na obini

250
jednostruki integral. Meutim, ako je zadani ravni lik omeen s .dvije krivulje,
isplati se raunati njegovu povrinu pomou dvostruKog integrala, jer se u tom
sluaju jednostavnije odreuju granice integracije. Pokaimo to na primjerima.

Primjeri.
l. Odredi povrinu lika omeenog parabolom y = 4x + 4 i pravcem y = 2-x.
Nariimo zadani lik (sl. 125) prethodno izraunavi sjecita A(O, 2) i B(8, -6) pa!'llbole i
pravca, a takoer vrh V(0,-1) zadane parabole y 2 = 4(x + 1). Element traene povrine uzme.
4
mo u smjeru osi X, pa napisavi jednadbe parabole i pravca u ob!~ x = y' ~ i x = 2- y
raunamo prema slici i formuli (121):

= 12y:_ ~-'h+ yi= 6 - 2 - i+ 18 +18- 18 21.!..

3
--6

SI. 125 SI. 126

Da smo element traene povrine uzeli u smjeru osi Y, t. j. da amo integrirali prvo po ;y,
:a zatim po x, morali bismo izraunati d,a integrala, ll granice integracije bill: bi iracionalne:
o +Vx+4 s z-x
s=faxf dy + faxf dy
-l -V4x+4 -f4x+4
2. lzraunaj povrinu lika omeena s
y = sin X ; y ""' COS X X = 0.

Kako je sin ; = cos ; = Vf, imamo prema slici 126 i formuli (121):
'TT

S=
S
4 ""'"
ff dxdy;, dxfdy=
O
! .Vu:

251
 .".

J .
4 ' 1
= (cos "-sin x) dx = lsmx+csxl=
g .

Jasno je, da i povrsmu lika omeenog knvul)ama, ije su jednadbe zadal'le

u polarnim koordinatama, moemo izraunati pomou dvostrukog integrala uzevi
da je podintegralna funkcija jednaka l. Na taj nain dobijemo prema (Ill):

s= JJpdpdrp (1221
s
P nm) er
Odredi povrmu lika, IO ga omeuju krunic~
p = 2 cos 'P i p = 4 cos <p.
Prema slici 127 i formuli (122) imamo:

s =J J
- p dp d rp=
f+T J
d <p
."

p d p=
Sl. 127
S "'T 2<0S~
--z
'TT
t-T 2
+J(
4co.!q:a

= J'77
d <p ~~l =
l (05 (f 7T
16 cos' <p- 4 cos' rp) d rp =

"'
+z . +-z
."

6 J cos' 9 d 9 ~ 6 l; + Sl ll~ 'P

'
l=

'IT
6(; + ;) = ~

Komrola. S~ 22 7 t - l' 1t = 3 7t,

lzra~unui pomou dvostrukih integrala povrine ravnih likova, koji su omeeni s

l. 3y' ~ 25x 5x' = 9y [S= S],

2. [S =_!_(l S - 8 ln 4)]
2
3. Rijct pomou dvostrukih integrala primjere l. i 2. navedene u dijdu II. Repetitorija.
7, l. a) l.
b) Masa ravnih likova
Predoimosi, da je zadani ravni lik jednoliko pokriven nekom homogenom
materijom. U tom je sluaju

u =
gust oca masa
, . l'k m
= -S = konstanta u S\'Jm toe'kama l'k
1 a.
povrsma 1 a

252
 Ako je materija, koja jednoliko pokriva lik, nehomogena, gustoa se mijenja
1>d tokedo toke, ona je funkcija od x i y, t. j. .

gustoa !L = !L (x, y).

Oznaimo li s dm povrinsku masu elementa lika u nekoj njegovoj toki

T ( x, y) (diferencijal mase), a s dS povrinu toga lika (vidi sL 128), bit e gustoa
u toj toki T(x, y):
dm
fL{X, y) = dS (123)

a odatle je
dm = fl(x, y) dS
a kako je dS = dx dy
dm= !J.{ X, y) dx dy (123a)
Tako smo dobili izraz za diferencijal y
mase ravna lika.

Sl. 128 Sl. 129

itavu masu lika dobijemo integrirajui po povrini lika:

Masa nehomogena ravna lika m =JJ fL( X, y) dx dy (123b)'

~

Pn m) er
Odredi masu pravokutnika gustoe >t= xy, kojemu su stranice b i ll.(sl. 129).
Prema (123b);

m = JJ xy dx dy = J J"x dx y dy =
s o o

Ako je lik homogen, t. j. fl= konst., formula (123b) prima oblik:

253
 m= (l. JsJ dxdy =(l.
.
S
a za
t-t= l
m=S

t. j. ako je,ravan lik homogen, a gustoa. !L = l, masa lika numeriki je je-

dnaka njegovoj povrini.
U tom sluaju odreivanje mase ravna lika svodi se na raunanje njegove'
povrine.
e) Statiki momenti i koordinate teita ravnih likova
Govorei u dijelu II. Repetitorija (vidi 7, 2.) o primjeni jednostrukih odre-
enih integrala, ve smo potanko obradili to pitanje, pa znamo, da je statiki mo...
ment M ravna lika, za koji pretpostavljamo da je homogen gustoe "ll-= l, obzirom
na neku os jednak umnoku povrine S toga lika i udaljenosti njegova teita od
dotineos1, t. j.

Mx= JydS My= j xdS (a)

s s
Znamo takoer, da podijelivi statiki moment lika s povrinom S lika dobi-
jemo koordinate teita toga lika : .

M {xdS .f ydS .
X =-Y-=_s_ _ M" . s
(b)
' S f dS y,=-s= [dS
s
U mnogim sluajevima odreivanje statikih momenata i koordinata teita
ravnih likova vri se jednostavnije pomou dvostrukih integrala. Taj prijelaz na
dvostruke integrale moemo lako izvriti, ako se sjetimo. da je
dS= dxdy
Formule (a) i (b) primaju tada oblik:

M"= j Jydxdy.
s
; Mu =Js J x dx dy (124)

My
ff xdxdy
s Mx
Jj ydxdy
x, = -s-. =:= --=-},.,./,.....d-.-x-d-;-:y- / y, = -s fldxdy
(125).
s s
Uvrstimo li u (124) x =p cos 'P i y =p sin <p, a takoer prema (liO) dS=
-== pdp d r.p, dobijemo iste formule u polarnim koordinatama:

M {f p cos 'P dp d cp M J.( p sin 'P dp a<p

.x,.=
~
SY = JJp dp d~ Ye = _Sx = s r{ J
J. pt~-G!?
(12Sa)
s s

254
 :rrimjeri.
1. Odrcli statike momente pravokutnika osnovke b i visine h obzirom na njegove stranice
(vil!i'gorc sl. 129).
Prema (124)

lxl l~l
b b il

M" =J y dx dy
s
J = Jdx
o
Jy dy
o
=
. o o
= b~ = s. ~ '

gdje je S = bij = povrina pravckutnika.

Na isti nain dobijemo:

hb' b
M_,. =-z=S y

b h
a prema ( 125) Xt=T Y=y Sl. 130

2. Odredi koordinate teita lika omeenog sinu so idom od 11 = O do x "":. 1t i !='Si X (sl. .IlO).

Prema slici:
Prema (125) :

...
If- sin:x l
"11 .ftn%
"'
J Jydxdy Jaxjy dy l If.sm xdx
.s o o o
Yt =
Js Jdxdy Jdxjdy
sin x "11

Jsin xdx
o o

Izrauna; za vjebu xt !
2. Odredi teite' lika omeenog krunicama

(x-l)' + y~ = l (x- 2)' + y' = 4 (vidi sl. 127 i primjer uz ru sliku).

Prema toj slici i (125) :
My My
Yt =O :Xa=--=-- (a)
S 3x

Napisavi jednadbe zadanih krunica u polarnim kordinatama

p=:UOSq> i p=4coocp

raunamo My prema (12Sa):

+7
. 4cosqo

My = JJp'"'""
S
'P Qp ~= J ,COS
<r
'P dq> J
Zcoscp
p dp =

--z

' 255.
 +z
. - 4cos,
."
+z
-
=Jcos cp d cp
ff
l f-1 = i-J
ZCIJS'
cos cp (64 co; cp- 8 cos cp) d" --
'If'
-~ -z-
+-f
= f j ,.. 7 cos cpdop = prema tipu VIII. (Dio II. 5, 7.) =

-z-

56
=3

:Prema (a):
7 Tc 7
Xt ~-=-= 2..!__
3 7t 3 3

Teite (T' o)
4. Odredi teite krunog isjeeka (sl. 131), kojemu odgovara sredinji kut 2.
Prema slici i (125a):

x,~o

~+ ..
~~~-:-cos cp l.
'IT
Sl. 132

=-:------.:.2_-,....... ...,...., R(sin +sin ) 2 R sin a

~ {; + - ; +") 3 =....;.3_.__
a_

~25i
 ~. Odredi teite polo,ine elipse, koja lei iznad nJene velike osi 2a (sl. 132).

Xt = 0

Jlt. raunamo prema (125), izvrivi prema (113) prijelaz na eliptike koordinate:

x=aucosv
y =bu sin v

dxdy = abududv

ab'fJu sin v du dfJ

s
Yt = - - - - : : - - - - - -
..
abffududt! l

J jav udu
s

2 lt
2=~
37t
3 "'
2 . "'
Odredi pomou dvostrukog integrala teite:

l. Trokuta osnovke b i visine h obz1rom na osnovku [ Yr = ~]

2. Petlje l emniskate p' = a cos ~ 'l' lXr= 7t ~2;]
3. Kardioide p= a(l + cos<p) [x, = 56aJ
4. Polukruga obzrom na promJer [y,=~
Rijei pomou dvostrukih integrala primjere navedene u Dijelu II. 7 . .2.

d) Momenti tromosti (inercije) ravnih likova

Iz Dijela Il. Repetitorija (vidi 7, 3) znamo izraze za t. zv. geometrijske mo-
mente tromosti ravnih likova, t. ;. homogenih likova gustoe lJ = l.
Aksijalru mom eh tJ . y

1" == JxJs
s
Pola rm moment : J" =J p'dS
s
(vidi' st 133). Sl.'lll

17 B. Apsen: Repetitorij viie matematik~> - Dio lli. 25'1

 Sve te :momente ve znamo raunati pomou obinih jednostrukih integrala.
ali se jednostavnije raunaju, kao emo vidjeti, pomou dvostrukih integrale.
Postoji )o jedan moment, koji ne moemo izraunati pomou jednostrukih
integrala, to je centrifugalni moment ili moment devijacije obzirom na
osi X i Y:

]xy,= Jxy dS
s

Dok su svi momenti trornos~i uvijek pozitivne veliine (x'>O, y'>O i p'>O),
centrifugalni moment lika je negativan za one njegove dijelove, koji lee u II.
i IV. kvadrantu, jer u tim kvadrantima x i y imaju razliite predznake, pa je
x . y <O. Prema tome je I xy = O, ako je jedna od osi X i Y, ili obje, os simetrije
zadanog lika. To su t. zv. glavne osi tromosti.
Uz dS= dx dy primaju navedeni izrazi za momente tromosti ravna lika oblik:
Aksijalni momenti tromosti:

J
lx= Jy dx dy ; ly=JJxdxdy; .Ix.= Jxydxdy J (126)
s s s
Polarni moment tromosti obzirom na ishodite koordinatnog sustava :

lP= [0 =J Jp'dxdy (127)'

s

Kako je prema slici 133 p' = x + y, dobijemo ~polarni moment tromosti

obzirom na formule (126) izraz

lp= 10 =J J (x' + y')dx dy= J J y'dx a; t j j x'dx dy = lx + I" (127a)

s s . s

Time smo izvrili prijelaz na dvostruke integrale, jer se ti izrazi, kako smo
ve rekli, u mnogimsluajevima jednostavnije raunaju pomou dvostrukih inte-
grala.
y
Uzmemo li u obzir, da je x = p cos o:p, =p sin cp i dx dy = pdp do:p [vidi (ll O)],
dobijemo prema (126) formule za :momente tromosti u polarnim koordinatama.

Ix =JsJ p3 sin' o:p dp d cp ; I" =Js J p cos ~ dp d cp

(l lS)

I xy =JsJ p' sin ~cos o:p dp a,

ciok je prema (127a)

lP = I~ =Js J p dp d <p (129)

Kako se :momenti tromosti raunaju pomou dvostrukih inotegrala, pokatimo

na primjerima.

!iS
 Primjeri
l. Izraunaj t.. !y, 10 i l~~:y za pravokutnit prikazan na sliCi 129.
Prema (126)
b ll

I,.= J Jy"dxdy-= J dx Jy dy = b:
s o o - ..... ---
b. lo

ly =J j x dx dy = J x' dx J dy = " :
S D O -

b h
lxy = JJxy dx dy = J x dx Jydy = b~
s o o --

Prema (127a) Sl. 134

bh
lp= lu= lx+ ly = y{h1 +bl)

2. Izraunaj lx, ly i l"y za trokut prikazan na slici 134.

Oznaivi s a i e dijelove osnovke b trokuta (a + e = b) i uzevi u obzir, da su jednad!be
stranica trokuta

~+L= l
e h

pa je

raunamo prema (126) i slici 134:

= Jy[c{l-~)+a {1-~}]dy=
o

ch ch
=3-4+ 3 -
al!"
-r=
ah" l
rr<ch' l M'
+ah")= i2 h'Cc +a)= 12 (a)
Prema (a):
h a h e' h(a' + e)
ly =-u-+ 12= 12

259
 c-a y
""-2-j(t-f}
o
h c'-a' y 2 y' l
ydy=-~- z:-:11 3+ h'. l y'l"
4 tl
=

=(e+ a) (e-a) {~-~ ll'_\= b{c-a)h'

2 2 3 ;l-41 24

Za e > a je !xy> O, a 'za e <a je !xy< O, dok za e = a !xy = O (istokrani trokut, os Y je

os simetrije),
3. Izrauna) momente tromosti i centrifugalni moment
a) kruga polumjera R (sl. 135).
Raunamo prema (128) :
2'TT R

I,= J Jp sin'~ dpdtp = Jsin'tp dtp Jp dp=

s

SL 135 Sl. 136

z.". h

ly =J Jpcos'rpdp = Jcos'<p dtpJp'dp =

s
l 'Ir

=~~~+
4 2
sin2<p
4
l=~
4
o-

Isti rezultat, jer je lik simetrian obzirom na obje osi.

!xy =O, jer su osi X i Y osi simetrije kruga (glavne osi).
Prema (127a):
Rn Rn R~
lp= ! 0 =I,.+ ly =Tt - -4 = - 2-
b) elipse s poluosima a i b (sl. 136).
~unamo prema (126) izvr~vii prema (113) pt"ijelaz na elipti.&e koordinate:

:wo
 x =au i:os v
y =bu stnv
dx dy = abududv

l:x = ff .
b u nn v . abu du dv
. = ab
Jz"'
sin' v dv
flu du = ab1
l2--4- l4
v n'n 2vz'w u' lt
=
ab3n
-4-
s o o o o--

Zamijenimo li u tom rezultatu a s b, a' b s a, dobijemo:

ban:
ly=-4-

[kontrolira; prema (126)).

12 = O, jer su osi X i Y osi simetrije elipse (glavne osi).

Prema. (127a):
ab'n: ba3 n: abn
lp= 10 =lx+ ly = - - + - - = :-;r-<a' +b')
4 4

e) parabole (sl. 137).

y = 2px
b' b'
Prema slici 4 = 2ph , odatle 2p =
4
h

b' 4h
pa je y = 4hx odade X =b'Y'
Prema (126Y

Sl, 137

=h(:~-:. . l~+;~-;. ~~) = hb:__tk- 210) = ~~

l --.
+~
=~ly-~
y1 . z 2bh'
T b=-1-
--
261
 Prema (127a)
h b 2 b h' ~ 2h1 )
10 = lx+ ly = 30'+ - 7
-= b h G.Q+ - 7 -

l"y = O, jer je os X os llimetrije lika.

2. Izra:unaj polarni moment tromosti 10 lika, koji je omeen_s

Y' = 4ax , y = 2a i x = O (sl. .138).

y
Prema (127a):
yi
2a Ta
lo = Js Jex + y") dx dy = J Jex + y')
()
dy
o
dx-
-

)a ~ la

=
f l~
dyfl+yx 14"= J( l92a+4ady-
y' y')
D o

=_!_lL_. + ~~z"=..!....(~ + -~,

.Sl. 138 4a 336a'

Izraunaj lx i ly za isti lik, pa rezultate ltontroliraj prema (127a):

S o 4a 336a'
-
32a')
S
-
lOS a

lx + ly = lo =_!2!a'
lOS
Izraunaj pomou dvostrukih integral.a:

J. lx, ly, l:cy i [ 0 za lik omeen s x =a, y =":O i y = : x

[I. = ~~ (3a' + b1) l:cy=-8- a'b']

1>'
2. Isto za lik omeen parab;t,n, koja prolazi tokom (a, b), a vrh joj j~ u ishodi!tu, i,
!'ravcem, koji prolazi istim tokama. - -

[ :Y'
b'
=-_;-x 1 =4
ab (a'
-r+sl ;
b'\ l:cy= a'b"]
24
3. [ 0 za povrinu lemniskate p2 = a cos 2 <p

[lo rca'
8
-J
=-

~- Isto za povrinu kardioide p = a (l -cos <p)

I
' [ o
= 35rc16 a'J
5. I.,y za etvrtinu povrine kruga i elipse

[~' a~~

262
 e) Komplanacija (odreivanje. povrine) ploha
Koniplanir~ni neku zadanu plohu znai .. Odrediti vrijednost njene povrine.
Neka je-ploha zadana jednadbom z =f(x;y); gje je f(~e, y) nepreldnuta
funkcija .s neprekinutim parcijalnim derivacijama, pri, emu pretpostavljamo, da
pravci usporedni s osi Z probadaju plohu. samo_u jednoj, toki, pa je z== z(x, y)
jednoznana funkcija.

.~
z

:
'

' ds
:;=-db d!ldy
a b
Sl. 139

Traimo povrinu S te plohe i to onog njenog dijela, koj~u o~govara p~

druje o ravnine XY, gdje je cr .projekcija S na ravninu XY (sl. 139). ~

U nekoj toki T(x; y, z) plohe uzmimo element povrine dS te plohe. l<ako

je clement dS beskonano mali dio plohe; on se podudara s tangentnom ravninom
na plohu u, toki . T pa je ravan.
Jasno je, da je traena povrina S plohe:

(a)

pn cemu integriramo po povrini S zadane plohe. ,

To je najjednostavniji sluaj t; zv. plonih~ integrala, t. j. integrala po
povrini zadane plohe.
Da taj ploni integral pretvorimo u poznati nam dvostruki, izrazimo povrinu
dS elementa plohe s njenom projekcijom da u ravnini XY.
Neka je Nr normala na plohu u toki T, ay kut, r-o ga ta normala zatvara
s paralelom s osi +Z (slika 139a).
Tada prema slici 139b imamo:

des = dx dy = dS cosy

dS= d~ = dx:: dy (130)

cosy cosy

263
 Znamo jednadbu (77a) normale na plohu z= f{x, y) u toki T,(x,, y,, z,)
plohe:
x-x,= y-y, =z-z,
P, q, -I

gdJe su p, i q, parcijalne derivacije po x i po y funkcije z u toj toki T,, pa je u

toki T plohe

p=-
oz q=-
oz
OX oy
Kosinuse smjera pravca (normale) znamo izraunati prema (39):

. -1
cos 'Y = -;--;;=;;==;;====:o-
yp + q + 1
(130)-

ili, ako ispred korijena uzmemo predznak minus.

l
(130a)
cos y = -;;:;v .... l
l:=+:;==;;p.==+=q=t l 1 (OZ)' ( oZ'\.
v + ox -t oyl
Uvrtenje u (130) daje:

dx dy
dS=--=.
~T
V l+p'+q'dxdy=
..
. v l+ (o~
T
. +T
~
(oz) dxqp
~
(130a)'

Na ploni integral (a) prelazi obzirom na (130a)' u dvostruki integral uzet po

podruju a ravnine XY:

s= Jfdx dy
" cos y
=//V t-+ p + q dx dl
11
(Ill).

gdje je
oz oz
q=-
p ="'""'
ox a
oy
To je formula za komplanaciju plohe z =f(x, y).
Kako se vrijednost S povrine plohe obino uzima po apsolutnoj vrijednosti.
ispred drugog korijena uzimamo predznak +.
Ako je jednadba plohe zadana u implicitnom obliku, p i <l raunamo prema
(92a i b).
Kadto nije mogue izraunati povrinu S plohe po formuli (131), t. j. proji-
cirajui plohu na ravninu XY. Na pr. pravci paralelni s osi Z probadaju plohu
u dvima tokama ili se ploha projicira u ravninu XY kao krivulja (vidi dalje '
primjer 3). U tom sluaju dijelimo plohu u dijelove ili projiciramo je u koordi-
natne ravnine YZ odnosno XZ.

264
 U posljednjem sluaju treba jednadbu plohe napisati u obliku

x = x(y, z), odnosno y .;, y(x, z)

1 na nain prikazan pri izvodu formule (130a),za cosy izraziti i ostale kosinuse
smjera normale na plohu pomou parcijalnih derivacija funkcija x(y, z) i y(x, z),
uzevi u obzir, da u tom sluaju jednadba normale'na plohu glasi

x-x,=y-y,=z -z,
-l OX -- OX
oy oz
odnosno
x-x, =y-y, =z-z,
oy -J oy

Dobijemo:

cos ()t = ::-:r===<===:::::==

l + (~;r + (~:r
(130b}
l.
cos (3

gdje su ex i {3 kutovi, to ih plona normala zatvara s osi +X, odnosno.s osi +Y

Projekcija elementa povrine dS zadane plohe ~tiasi sada;

na ravninu YZ: dS = ?os ~z V + (~)" (!:f dy di

= J -r (130c)

na ravninu XZ: dx dz
dS=~= V+ l
I~Y\. + (oy)
\'JX} oz dxdz (130d)

Odatle je S= ff 1 + (ox}
oy
+ (ox}
az y
d dz (131a)

gdje je o; projekcija plohe S na ravninu YZ.

1 + {0Y)' + ('0.)/_\" dx dz (13lb)

ox -:JZJ.
"
guJ<: je cr, projekcija plohe S na ravninu XZ.

'-
265
 'Primjeri
:}. lzraunaj pov~inu S kugle polumjera R.

x' + j' + z' - R = O

Raunat_ emo prema (131) i" '(92a i b) povrinu gornje polovine kugle, t. j._-}.
z 2x
P=-
x h
z 2y
q=ay=-i;

x' y' x' + y' + z' R' R'

l+p'+q'=l+7o+-;z= z' =-;z=_,R-x-y
Uvrtenje u ( 131) daje:

~- Rjj dxdy
2 - " VR' - x'- y'

Prijelaz na polarne koordinate prema (Ill) daje:

~= Rjj pdpd? ~)
2
- q
VR- p'
Raunamo:

271' R
~=Rf dcp
2 .
f VR'-p' pdp
o o '

Uz supstituciju R' -p'= t. dobijemo:

; = R 2 1t 1-V R' - p'

R

l
o
ili

~
2
= 2R 1t(O + R) = :2R'ri'
Odatle
S= 4R 1 7t

2. Izraunaj povrinu onog dijela kugle po!Ult'Jera a, koja le~i un_utar valjkn p~lumjera ".:
Vidi Vivianijev zadatak na str. 241 i slike 116 i 117.
Prema tom zadatku i navedenim slikama imamo obzirom na izraz (a) dobiven u predanjem,
P.!imieru: - -
- 71'
2 acosq:a .

!i_=;= a
4
Jr

p dp dq> =a
ll a' -p'
f l v,a'~
-
..
dqi
p
11 f o ll :.

266
 ~ ~

2 COl. T
=a
o
J d<p 1- Vat p
o
j= - a J(asiti"-a)d' =
o
w ~

2 z
=a'f(l-sin<p)d<p=a'I'P+cos<pl a(; -t}
o

3. U Vivianiievom zadatku izraun~j povrinu onog. dij~la J?lata valjka, koji sc nalazi u
nutrini kugle.
Iz slika 116 i 117 vidimo, da se plat valika projicira na ravninu XY kao krunica OAC,
ija je jednadba

x' + y' =ax

Istu jednadbu irni i valjak.
Podruje integracije a reduciralo se dakle na tu krunicu, prema kojoj ne moemc> odredili
granice integracije. S toga razloga projiciramo etvrtinu traene povrine valjka na ravninu XZ,
da uzmemo podruje integracije u toj ravnini. Dobijemo podruje .,., koje je omeeno koordi-
natnim osima X i Z, t. j. pravcima z = O i x = O, i krivuljom ADB jednadbe ax + z = a
(sl. 140). Tu jednadbu dobivamo uklonivi y iz jednadbi valjka i kugle.
Time to smo podruje integracije, prenijeli u' ravninu XZ, promjenljiva y postala j.e funk
cijom od x i z: y = f(x, z), pa traenu povrinu S. raunamo prema formuli (13lb).
Budui da se trai povrina valjka, parcijalne de-
rivacije raunamo iz njegove jednadbe napisavi je u
obliku:
x + y' - ax =' O (b)

pa obzirom na formule (92) dobijemo:

by=- 2x-a = ~2x =prema (b)~ a-2x

.Ox 2y 2y 2 Vax- x

ay= o
oz
Sl. 140
Prem~ (13lbj:

! =ff (a-2x)'
+ 4(ax-x') . a
dxdz=-
2
JJ dx.d:t:
1vax-x
~

"
Odatle prema slici 140 imamo:

=~fa Va'- ax dx =.!!..fa J/a(a- x) dx= .!!..fa l {(J"dx=

2 ax-x'
o
2 V x(a-x) 2
v
Vx

267
 =.arava
. '
= a

S= 4a
Izrauna j povrinu:
l. kugline plohe x + y + z = 100 zatvorene izmedu ravnina

x=-8 i x=6, [S= 280 7!:]

a +Lb
2. onog dijela ravnine ..!_ +-=._
e = ~
l, koji lei izmedu koordinatnih ravnina.

3. onog dijela paraboloida y 1 + z = 4ax, koji odsjeca valjak y' = ax i ravnina X = 3a_

[s -- -11279 t a. ]
.4. onog dijela_vlilika _x' + y' = 16, koji se nalazi izmedu ravnine z= 2x i ravnine XY.

[S= 128]

J) Masa kO"ordinate teita ploha

Znajui izraunati povrinu S zadane plohe z= f(x, y}, moemo-lako po:.
staviti formulu za odreivanje mase te plohe, ako je ploha pokrivena' nekom mate-
_rijom, bilo homogenom ili nehomogenom.
Pretpostavimo,. da je masa zadane plohe z =j( x, y),' koja je definirana u
podruju <> ravnine XY, nehomogena. To zna.i, da se njena gustoa 'll mijenja'
od toke do toke, ona je, dakle, funkcija od x i y:

!l= v.(x, y)

Imamo sluaj posve slian odreivanju mase ravnih likova [vidi toku b.)})
Uvrtenje formule (130a)' u (123a)

dm= v.(x;y) dS

daje izraz 'la diferencijal mase ne homogene teke plohe z;;;;;;: (x, y):

dm = IL ( x, y) Vl + p + q x dy (132)
a. odatle je:
m= JJ
o
tJ.( X, yJV l + p + q" dx dy (Ula)

masa nehomogene plohe z =f(x, yj gusto?. tJ.= v.(x, y).

268
 Ako je ploha homqgena, gustoca IL= konst., pa If stavimo ispred znaka inte-
=
-grala, dok je za 1.1. I. m = S.
1
Primjer
Izraunaj masu oktanta kugline plohe polumjera R, ako je gustoa tJ. = xy.
Kako je za kuglu
x'+y'+z'=R'
R
yt + p + q' 7 VR - x . - y (vidi primjer l. na str. 266),

dobijemo prema ( 132a):

m-R 'JJ xydxdy

- , VR'- x - y '
ili nakon prijelaza na poiarne koordinate

."
2. R p' dp ,
m= R Jsin cp coscp dcp J VR'
o o
-p

Rijeivi posebno i to neodreeno drugi integral pop1o.u supstitucije p= Rsint

dobijemo
'll

m~ Rl~ i 1-
R

(p'+ 2R') ~l=

-o

Z~ koordinate teita plohe lako moemo napisati formule, ako se sjeti;no

'Onoga, to smo rekli za koordinate teita ravnih, likova i homogenih rourcionih
tijela. [Vidi Dio Il, 7, 2. i 7.e)). .
Znamo ve, da se koordinate teita lika dobiju tako, da se njegovi statiki
momenti podijele s povrinom, odnosno masom lika.
Kako se ploha z= (x, y) nalazi u prostoru, statiki se momenli plohe ne
raunaju obzirom na koordinatne osi, ve. obzirom na sve tri koordinatne ravnine
XY, XZ i YZ, pa prema slici 139 koordinate teita nehomogene plohe z = f(x, y)
_gustoe JJ.(X, y), a definirane u podruju oravnine XY glase

= Myo M
x, m z=~ ' (133-)
' m

260
 (
Tu je m masa plohe, a Mz' Mx .. i M stati:ki momenti pJohe obzirODl'
na koordinatne ravnine.
Uzevi u obzir, da je ~tatiki moment materijalne toke (elementa plohe) obzi-
rom na neku ravninu jednak umnoku mase te toke i njene udaljenosti od ravni-
ne, dobijemo prema formulama sustava ( 131) i (132) i slici 139:

x,=
JJxdm ff X(y, z) (-l(y, Z) vl+(:_:) +
a. "
1

(::r dydz

m
fJflry, z)Vt +(:;)' +(:;)' dydz
"
ff ydm JJy rx~ Z). fl rx, z JV 1+(:~r~ (:~r dx dz
y =.-l "
' m
ff (-l(X, z) vl +(:~r +e~r dx dz
_(134)

"

JJ z dm J Jzrx, y) ~L(x, y) vl+(~:)'+(:;)' dxdy

z= "
QB

m
JJfL rx, yJ Vt+ (~f + (:;)' dxdv
l

"
To su koordinate teita nehomogene plohe gustoe !J.(X, j).
Ako je plolia homogena, ll = konst., gornje se formule primaju jednostavniji
blik, jer se fl krati.
Primjer
Izraunaj koordinate teita plohe homogene polukugle x' + y' + z = Ra
gustoe !L= konst. (z ~ 0). '
Budui da kuglina ploha nastaje rotacijom polukrunice oko osi z, teite
te plohe lei na osi Z, pa je

. Uzevi u obzir, da je z = + YR'- x -y da je prema predanjem

l'nmjeru
R
VR"-x'- y'
liobivamo prema u-eoj formuli sustava (134):

270
 iJ. JJv R'- x-
Rdxdy
_ y .
VR'-x:.:....y
z,= --=-a--J-J--..R,.....dx-d..-"[)1-----'-- 2R'1t
!J. VR"-x'-y'
"
a aakon prijelaza na polarne koordinate imamo konano:

z, = :.."--,2..;R,1t--

g) Masa i koordinate teita tijela

Pretpostavimo, da je zadano trodimenzionalno nehomogena tijelo. To znai,
da se njegova gustoa iJ. mijenja od toke do toke, ona je funkcija od x, y i z:

gustoa !J. = !J.{X, y, z)

U nekoj toki T { x, y, z) toga tijela nalazi se element- volumena d V =dx dy dc

i mase dm. [vidi sl. 141 i formulu (108)]
Kaka je za materijalnu toku (element tijela} gustoa 71 = 7asa dobijemo:
vo umen
gustoa u toki T(x, y, z):
z
dm
IJ.(x, y, z) =dV
Odatle
dm= ~J.{X, y, z)dV
ili
dm = p.{x; y, z) dx dy dz (135)
~----~~~.--~~--x
diferencijal mase nehomogenog
tijela. :y _________:~~::--~--:;
Da dobijemo masu itavoga tijela,
moramo integrirati po volumenu V toga
tijela, t. j. u smjeru koordinatnih osiju Sl. 141
X, Yi Z, pa je

m= J J J IJ.{x,y, z)dx dy dz (136)

v
masa nehomogenog tijela.
Za homogeno tijelo (tJ. = konst.) m = !"' V, a za !"' = l, m "== V.
Govorei o materijalnim plohama postavili smo jednadbe (134) za koordi~
nate teita tih ploha, pa smo rekli, da je statiki moment materijalne toke (ele-
menta tij.ela) obzirom na neku ravninu jednak umnoku mase te toke i njene uda-
ljenosti od ravnine.

!71
 Prema tome obzirom na sliKu 141 i formule (135) i (136) dobijemo:

M JJJxdm 'JJJx(J.(x,y,z)dxdydz
l""=~= v ~v-:----------
~ m m J J J (J.{ X, y, z)dxdy dz
v

Jjjydm JjjY!l-(x,y, z)dxdydz

,y = M., =_v____ v (1~7)
1
m m
J JJ (J.(X, y, z) dx dy dz
v

M.,." --'--m--,.--
v
JJJz dm JvJ J Z(J.(x,y, z) dx dy dz.
z, =--;n-=
J J J !L(X, y, z) dx dy dz
v
k-oordinate teita nehomogenog tijela.
Ako je tijelo homogeno, gustoa "l) = konst. se krati.
Primjeri
J.; IZraunaj )roOrdinate'teita homogene polukugle xl+ y' + z ";, R gustOe (J.= lr.onst.
(z~O).'
Teite lei na osi Z, dakle '
~----~ Yt=O
r- Raunamo-prema treoj formuli sustava (137), koja u h;:,mogeno tijelo ((J.= konst.),prima
oblik . . .

.
JJ J~dxdydz
v.. M"oy
Jvj [4<dy =--v-
Zt = . (a)
dz

Volumen kugle ve smo izraunali (vidi str. 249), pa je V = f R. n. Raunamo M:xoy. a

k~o im;uno integrirati po volumenu polukugle, prelazin\o na kugline koordinate, pa premu (rt7~
i"(ll8a) imamo: .

Mx.Y = JJJ
. v
p cos ll--:- p sin & d 'i' d ll- dp

.,.
=l q >l - l[- l- =
lfr Z R
Zorrl sin !;} p Rl
= j'aq;jsin&cos %d&jpdp
2 4
# o o. o o

272
 2; Izraunaj koordinate teita homogene krnje prizme omeene ravninama X ;;o tJ ,y-:llf 0,.
lt 10= 0, X = 2, y = 4, X + y + t: = 8.,
.Prema (137). i slici 142:
Z 4 8.-x-y

j Jjx dx dydz Jx dx Jdy Jdz

xc =-=-'"'-v____~-- o o o

j JJaxdydz
y'

2 4 ,z ..
J x dx J cs --x-y)dy [xdx,By-xy-fJ
o
z 4 z 4

J dx J (8-x.,-y)dy
1
Jdx,8y-xy- ~~~
D D

z:

,
,' i . , ____.".: __
l .. ..--

/,- ....../: ... --

B
~

Sl. 142 SI.'J4J

z z
Jcnx- 4x-8x)dx .
'12x'-; l x"
o 14
z ----------z~ T:f
Jc32- 4x- S)dx
o
124x-2x l
o

Na isti nain dobijemo prema-(137):

\26 8
Yt = -
. 15 Zt =T
Izraunaj to!
3. _Izraunaj koordihate tc~ta homogenog tijela omeenog s

y = V7,'"' y = 2V7,' z= O, x +z= 6

18 B. Apsen: Repetltoril vie matematike - Dio III. 273
 Prema (137) i slici 143:

JJjxdxdydz
v

J<6x - x') '(X dx

"
6

J (6-x) 1/7" a
"
s 7
6x
T T
x
s-7
T
3
T
5 l (42x-Sx')IS
35(30- 3x)
l .,.
6

\
(l,;,7-~6'::-:-:--=S-=...:6~)~1S:;_
35 12
6x) ;r ll

-3--T
T 2
36 2 1S 18
3S 12 -T

Na isti nain dobijemo prema (137):

u 12
Yr=-VT
16 ::r-T Izraunaj to l

Odr~ ltoo~inate te!i!ta slijedeih homogenih tijela:

l. Kuglina isjeka, ako je R polwnjer ltugle, a 2 ox sredilnii ltut osriog presjeka.

l
2. Tijela omeenog t 2x + 3y- 12 - O, :: = 2 y1, x = O, y - O, z: ... O.

6 . ; Yt -= -12 j ., -
8]
[ Xt a: -
s s "- s
h) Momenti tromosti (inercije) tijela
Znamo ve, da se pod aksijalnim momentom tromosti ili, inercije materijalne
toke obzirom na zadanu os rotacije razumije umnoak mase m te toke i kva-,
dra.ta njene udaljenosti od. osi .rotac~je. Slin~~~e d~niraj~m~enti tr~~
obzrrom Jia toku - polarru momentt tromosu, 1 obzrrom na ravrunu - plililaini
momenti tron~nsti (vidi Dio II. 7, 3).

274
 Prema tome uzmemo li u~ nekoj toki T(.x, y, z) trodimenzionalnog nehonto-
genog tijela gustoe IL= !L(xl y, z) element toga tijela mase dm, tada e ntomenti
tromosti za taj element glasiti prema slici 141 ~
Aksijalni "moment tromosti obzirom na os X:

dl.,= z. dm
a. kako je z = y + Z 1
, a prema (135)

dm= !J.(X, y, z)dV =!J.(X, y, z)dx dy dz

bit e
. dl,..= (y' +z') !L(x, y, z) dx dy dz

Analogno dobijemo momente tromosti obzirom na os1 Y i Z:

d/11 = (x' +z') ~(x, y, z).dx dy dz
dl.= (x' + y') !L(x, y, z) dx dy dz

Da dobijemo aksijalne momente tromosti za itavo tijelo, mo-

ramo integrirati po volumenu V tijela:

I.= JvJfry+ z') !L(x, y, z) dxdyb

l"= J J J {x' +z') !L(X, y; z) dxdy dz (138)
v
I. = j JJ(x' + y") . !J.(~:,..Y:t~J dx dy b
v

To su aksijalni momenti tromosti pcbomogenog,tijela obzirom~

na koordinatne osi.
Na isti nain dobijemo prema slici 141:
polarni moment tromosti obzirom oa 'isbodiltc .O laordiaatnog
aus tava:
Ip == 1" =Jv.JJrr +Y-+ s:'J -:!L(x, y,_z)dxdydz (139)

'
i planarne momente tromosti obzirom na koordinatne ravn.ine:.

1.,"11 =JvJJzt !L(x, y, z)dxdydz

1.,",= JJJy~ fL(x,y, z)dxdyda (140)
v '

11100 =JvJj x' (L(X,: y,:,ll) dx dy dz

275
 Ako je .tijelo homogeno, gustoa fL = konst. stavi se' ispred znaka integfala,
a za fL = l dobijemo t. zv. geometrijske momente. tromosti.
Rastavimo li svaku formulu sustava (138) u dva integrala, dobit emo obzi-
rom na formule ( 140):

(141)

a;rastavljanje formule (139) u tri integrala daje obzirom- na formule (140)':

(142)

'Konano zbroj formula.(141} daje obzirom. na (142)

ili
(143)

Spomenimo jo na kraju,, da se i za tijelo rafunaju~centrifugalni momenti

1.,11 =Jv xydm, 1.,, =Jv xzdm i 111, =Jv yzdm,

IJlri emu se koordinatne osi' X, y i Z zovu glavne osi" tromosti tijela, ako-su sv~
tri centrifugalna momenta, uzeta obzirom na taj pratokutni koordinatili sistem,
jednaka nuli, a J.,, 111 i I, su tada glavni momenti tromosti.
Pomou navedenih formula moemo izraunati momente tromosti bilo kojeg
homogenog i nehomogenog tijela. Meutim, ako je tijelo rotaciono i homogeno,
njegove momente tromo'Sti raunamo mnogo jednostavnije pomou jednostrukih
integrala, kako je to pokazano u dijelu II. Repetitorija( 7, 7.).
Pojam momenta tromosti ima veliku primjenu tunnogim podrujima- nauke
i .tehnike, na pr. u mehanici i vrstoi.
Tako u mehanici postoji uska veza izmedu momenta tromosti tijela, koje
rotira, obziro1,n na os vrtnje, i kinetike energije toga tijela.
Neka se neko nehomogena tijelo gu,stoe fL= [L(x,y, z) i volumena V okree
oko osi Z koordinatnog sustava sa stalnom kutnom brzinom w Znamo, da je
kiaetika energija materijalne toke:

(a)

gdje je m - masa toke, a v -njena obodna brzina. Uzevi u obzir, da je obodna

bi-zina v= polumjer rotadje puta kutna brzina= a w =prema slid 141 :;;o
= ro V X'+ y, dobijemo_ prema (a) za element. tijela~mase dm i volumen dV -
';:= dx dy dz :

276
n kako je dm= J.L(x, y, z)dxdyd:;;

dE,=+ u/ ( x' + y')" iJ.(X, y, z)dx dy dz

a odatle

E, =-} w' JII (x' + y') !J.(x, y, z)dx dy dz

. v
ili prema (I 38):

E= -l w I ,
' 2

Kinetika energija tijela, koje se okree oko neke osi sa stalnom kutnom brzi-
nom, jednaka je urnnoku polovine kvadrata kutne brzine i momenta tromosti
tijela obzirom na os rotacije.
U vrstoi raunaju se poglavito momenti tromosti poprenih prcsjcka no-
saa, dakle geometrijski momenti tromosti, t. j. momenti tromosti ravnih likova
gustoe fL= 1. Tako, na pr.,. normalno naprezanje cr u poprenom presjeku opte-.
reenog nosaa u udaljenosti y od osi X rauna se po formuli

M. y
(J= .
I~

gdje je M - moment savijanja u dotinom poprenom presjeku p.osaa, a I -

moment tromosti istog presjeka. Meusobno okomite osi X i Y, koje se si(ek_u
u teitu poprenog presjeka, jesu glavne osi
tromosti toga presjeka, ako je .centrifugalni mo- z
ment I%Y =O.
Primjeri
l. lzraunaj moment tromosti homogene kocke
,gustoe fl= konst. i brida a obzirom na os Z,(sl. 144).
Prema (138) imamo:

iz = lJ.J J J (x' + y')dx dy dz =

v
a o

= fl-Jdx j<x' +y')dy Jaz=

o SL 144

a a o

= lJ. CiJ dx ~ x' y + ~~ = lJ. aJ(ax' + ~}.x =

Q - D O

277
 1~+~X i= ~a'(~'+~') 2
-~ta.-
3 .
2
-J.ta 1 a1
3
2
~-",a
3
o

.,..gdje" je m ""'ILa' masa koclce.

2. Izraunaj momente tromosti- za pravokutni paralelopiped bridOIIll a. b, e l JUStote
" = konst., i to obzirom na osi simetrije, teite i koordinatne ravnine (sl. 14,).
Prema (138):

+..!.. +!..
=JL l l :fd:ll
X Y'%+
-T -T
X

Sl. 145

b'+ bc' l l '

.=~ac l.2 TI JL abc (b' + c1) = IT m (b' + e') .~

Sdie je m - masa paralelopipeda.

Na "isti nain dobijemo
l
Iz = J2m (a' + b')

Izrilunaj to!
Prema (143):

Prema (140):

= f.Lab-=!=.!.mc
12 12.

278
 Na isti nain:

,
l

l~'
Kontrola prema (142):
'-..,e._,__
t
....!_ma'+ .!.mb1 +..!..mc1
':' ",
=
12 12 12
l
l
12 m (a + b + e') = r.
1

lzy = 1,.1 = Iv 111 = O, jer su koordinatne ravnine ra-

(
... .... _""" ___
vnine simetrije za zadani paralelopiped, pa su X, Y i
Z glavne osi tromosti. y
Sl. 146
3. Izraunaj masu, teite i moment tromosti
'()bzirom na os simetrije nehomogenog krunog us-
pravnog valjka polumjera osnovke R i visine h, ako je-gustoa u svakoj toki numeriki jedn~
kvadratu udaljenosti te toke od ishodita koordinatn,og sustava (sl. 146).
Prema slici i zadatku

gustoa ... = r' = z + OT'1 = z'+ x + y, pa prema (136) imamo

m= JJJ<x' + y 1
+ z')dxdydz
v
Budui da integriramo po volumenu valjka, prelazimo na cilindrike koordinate, pa prema
. (116) il!Jamo:

m =JvJJ (p cos <p + p1 sin tp + z1)p dp d <p dz. =

"'j p dp l p' z+ ;'l-

" .R ' h
dp j<P" +z') di= 2
o ... ' o o

= 2 "' h J R(
p
3
+ 3h' p
)
dp = 2 "'h l ~+ J ~ h' ' Rl
= ~
"'
R' (3 R' + 2 h')
Q

l'rema (137):

JJJ (x~ + z y + z') dx dy dz

Mxoy V
Zt = -- = --------~----
m m

Opet prelazimo na cilindrike koordinate:

2'1T R h R r,
Mxay = Jd'f>
o o
Jpapj(p
tl
+z') zdz = 2"'Jpdp
o
l p'2" + ~~-
1

279
 = 2 rc h'
f lt
D
2:
3
hl p ) dp = 2 rr h'
4
l' + 4
~ h.' p'
-
2
Rl

o
=
'rt
-h'R'(R'
4
+ h1 1

z,= Mxoy 3 h(R' + h')

m =T 3R' + 2h 2

Xt = 0 Yt = 0 Dokai to!

Prema (138):

Iz= J J J (x' + y 2) (x' -f y' +z') dx dy dz

v

a nakon prijelaza na cilind~ine:Jmordinate

1'11 R Ir

Iz = JJJ p' (p' + z') p dp d'fl dz =Jd'>' J p 3

dp j-Jp' + %2) dz =
v

h R

p' t: + ~,
o
= 2 7r h J(
o
p' + ~ p 3
) dp =

= 2 rr h - p
lh' -p'
6 .+ -
3 . 4
l
R
l
=-rc h R'(2 R' +h')
6
o ---------

Izraunaj:

l. Momente tromosti .pravokutnog paralelopipeda gustoe f.1. = const., ako se osi X, Y

i Z podudaraju s bridovima: a, b i e paralelopipeda, i to obzirom na te osi, obzirom na ishodite
O i obzirom n:1. koordiname ravnine uz kontrolu rezultata prema (142).

[Ix:=" --}-m(b1 +e~) i t. d. ]

2. Moment tromosti uspravnog krunog valjka gustoe f.l. = cons t. obzirom na os, koja
se podudara s promjerom njegova srednjeg presjeka, ako je h visina valjka, a R polumjer osnovke.

3. Moment tromosti uspravne kvadratine piramide stranice osnovke a visine h, koja

rotira oko svoje visine h (fl. = const.).

a h = m lOa"]
[Iz = f.l.'"'30

280
: 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERNIRANJE
I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU

t. Pojam parametra integrala ,

Pod parametrom integrala razumije se ona promjenljiva veliina, o kojo}

ovisi podintegralna funkcija ili takoder granice integrala, dok parametar sam ne
zavisi od promjenljive integrala.
Iz te definicije vidimo, da mo!SU biti dva sluaja:
l) samo podintegralna funkcija ovisi o parametru, koji oznaimo s ex, dok su
granice integracije konstantne:
b

F (ex) =j l (x,rz.) dx
a

Jasno Je, da vrijednost mtegrala ovisi o parametru rz., pa smo je Oznaili s

F(cx).
2) Granice imegrac1je nisu konstantne, ve su takoer funkcije parametra oc:

a (a)

F (ex) =J l
b (a)
(x,oc) dx

Na je zadatak, da pokaemo, kako se derivira, odnosno mtegr!ra po para-

metru oc integral, koji ovisi o parametru.

2. Deriviranje integrale po parametru

a) Granice imegraci}e su konstantne, na pr. a i b.

U tom sluaju derivacija integrala po parametru ex jednaka je integralu de-
rivacije podintegralne funkcije po t<>m parametru o.:, ako su podintegralna funk-
cija i njena parcijalna derivacija po parametru ct neprekinute u intervalu inte-
gracije [a, b].
To znai:
b
za F(cx)= Jrrx,rx)dx
a

F'(a) =_!!__J
da.
b

J (x, ex) dx~ J b

oj(x, a:) dx
orx
(144)
a a

Kako vidimo, deriviranje funkcije F(rx) po o.: svodi se na deriviranje pod zna-
kom integrala. To je Leibniz{')vo pravilo.

281
 Primijetiino, da uiogu parametra o: moe igrati. i y.
Uvrtenje a.= y u (144) daje:

dy
b

_!_ff (x,y') dx= f b

of(x,y) dx
iJy'
{144a)
a a

y je parametar;
x takoer moe imati znaenje parametra:_

-JI d

dJ'
b

(x,y) dy
'

= f of
b .

(x,yJ dy
ox
(144b)
a _a

x je parametar.
Primjer

d
-
dy
J l

ln (x + y') dx = .,
o

Kako su podintegralna funkcija l njena parcijalna derivacija po y neprekinute u granicama'

integracije i za y > O, t. j. u podruju O~ x ;;:;;; l i y > O, imamo prema ( 144a):

= J t
iJin (x' + Y~J dx =
oy
t
J---.2._
+
. x' y'
dx =
v o

integriramo po x, parametar y ne ovisi o x =

= 12y +

arctg ;
t

l
o
= 2 arc 1.1,' +
b) Granice integracije a i b su funkcije parametra ct, t. j. a=a(ct) i b=b(a.).

b(o)

F (ct) = Jf
a(a)
(x, oc) dx

F je sada funkcija ne 'samo od a., ve i od a(a.) i b(oc), t. j. F je sloena funk-

cija odtot:
- F = P [c;t;, a(~), b(a.)]

Derivirajmo F po pravilu za deriviran je sloenih funkcija, t. j. prema (87):

(a)

282
 Prvi lan desne strane
b() .

oP_
o:x - prema (144)-J~f(x,a.)dx
- ~
a(a)

Dalje
o. P
- = - J (a,a.)
o.:z prema pravilu za.
deriviran je integrala.. po
donjoj, odnosno gornjoj granici (vidi Dio_ ll;
oP 6).
db= +J(b,a.)

Uvrtenje u (a) daje:

dF d
d11.=da.
f h(a)

J(x,a.)dx=
f J(
b{a)
iJ
~
x, r1.) db
dx+f{b,a.)da.-f{a,r~.)drJ.
da (145)
a(a) a(a)

Faktori f{b, a.) if(a, a.) u pol)ljednjim lanovima formule-(145) jesu funkcije
samo parametra r~., jer se dobiju tako, da se u podintegralnoj funkciji f :zamijeni x
s b(a.), odnosno_s a(a.).
Znaenje parametra a. moe imati y; Zamijenimo li_u {145)_a._s y dobijemo:

bOO bOO .

- d f J(x,y)dx= f()f(x,y) dx+J(b,y)--J(a,y)...,..-

db da (145a)
dY 0
-~ dy dy
a(y) a(y)

jije parametar.
Isto tako i x moe imati znaenje parametra:

d
b(x)

dx f J (x,y) dy = f b(x)

~J ( x, y)
ax dy
.. db
+ J(b,x) dx- j
da
(a, x) d;c (145b)
a(x) a(x)

Primjeri

l. :X J"sin (~
o
y) dy ~ prema (145b) - J"
o
y cos {x_:y) dy +

+ nn. '-')dx
t" dx -
. ( . ,&o
san x 0'J dx =
l ysin(x' y)
x
l" J"
-
.
sin(x-:-y) d
x !ll.
+ san. (x..., ..
1 -
o o .

-... x sin"x+ l cos~ l"t. y)

- o
sin x' - 2 sin (x') .+ ~- ~. ,

283
 4y-s,.+z
2. ;Y j (x'y- 3xy1 -+: 4y + 5x) dx = prema (145a)
sin (ZJI- 3) +3y

.4y1-SJI+Z

J (x- 6xy +,4)dx + [(4y'- Sy + 2)'y -=.3 (4y1-=.Sy + 2)y1 +

sin(2_y-3)+3y

+ 4y + 5 (4y Sy + 2)](8y- S)- {!sin (2y- 3) + )y]' y:-

1
-

- 3 [s(n(2y;:...;. 3) + 3y]y + 4y+ ~[sin (2y_- 3) + 3yJ} [2 cos (2y- 3) +Sl~=-

4,-s,.+z
= l ;." ~ 3xy +~4xl + f(y)
sm(2y-3)+ Jy
=

=_'gdje su s f(y) oznaeni svi lanovi ~a-_inregrala =

=;{-} (4y' --5~ + 2) 3 -'- 3(4y'- Sy + -2) y + 4 (4y

1 1
- 5y + 2)-
-'i [sii (2y..::..: 3) + 3y] 3 - 3 [sin (2y- 3) + 3y] y +
+ 4[sin(2y-3) + 3yl} +J(y)
Uredi rezultat!
Leibnizovo pravilo za deriv1ranje pod znakom integrala primijenjuje se.:za.
raunanje sloenih .odreenih integrala.
Navedimo Primier.
Treba izraunati

f - :- : -
'IT

~
2
--::---:dx
(a2 cos x + b' sin'x)2
o
lzraunajmo najprije
'll

f
l
F(a,b) = dx
a cos x + b' sin x
u

Podijelivi brojnik i nazivnik integranda s"cos'x i uzevi supstituciju tg X = t (vidi Dio n~

ptilnjedba kod tipa VL), dobijemo nakon integriranja i povratka na prvobitnu promj~nljivu~x:

.r,
'Ir

~~ arctg - t g x
F(a,b)=-
ab a
(b )l-z =ab2
l(7t
- - - 0) = ",
-
2ab
. o
Dakle:

F(a,b) = dx (a)
a eDs' x + b' sin x
o

284
::smatrajui a parametrom derivirajmQ (a) po a;

Jz
.",

oF(a,b) dx 1t
=-~
--oa-- = Oa a 2 cos 2 x + b 1 sin t x
o

lli prema (144):

z"' .
F(a,

oa
b)

J o
_.:2acos 2 xdx ___
(a' cos x + b' sm' x) -
n_ -2<1
2a' b l '
.

"'

f o
l
(a'
cos x dx
co'' x + b' sin' x)'
1t

'4.'ii'i'b
(b)

:sada smatramo, da je b parametar, pa (a) deriviramo po b prema (144):

l"' .
oF(a, b)=
ob
f o
-
2bsin' xdx
(a' cos' x + b' sin' x)'

'iT
= _ _.::.._l :- 2b
2ab'

l ~

f o
sin 1 xdx
(a ~os x + b' sin x)' =
n
4ab (e)

Nainiv~i (b) + (e) dobiJemo zadani integral rijeen:

'Ir

... .
f
0'
(a' cos' x
dx 1\'
+ b' sin x)' = W (Ci'+ b')
l l

Deriviranje pod znakom integrala primijenjuje se esto u tehnil:kim naukama,

na pr. u nauc1 o vrstoi pri raunanju statiki neodr~enih sistema po Casti-
,glianovom teoremu, koji kae:
Ako je E~ potencijatna energija deformiranog nosaa, tada je

1. ~1 =j = put hvatita vanjske sile P (tereta), t. j. progib nosaa ispod sile P~

2. o:; = O~ gdje je S statiki neodreena nutarnja sila (naprezanje) ili reakcija

nepominog leaja.
da je pocencijalna energija deformiranog nosaa obino zadana u
Budui
.
obliku integrala, primjena Castiglianova teorema trai deriviranje pod znakoi:n
btegrala.

285
 Kako raunanje statiki neodreenog sistema pretpostavlja op~rno znanje vrstoe, odre-
dimo Po Castiglianu, kao primjer, samo progib f na kraju konzolnog nosaa optereenog silom P
(si. 147).
Potencijalna energija Ep savinutog nosaa glasi:
b
1
,L:p = - - {M'dx (a)
2El . "
p

Tu je
... l(

x~~~~~~--~--~~ E.- modul ehisticiteta materijala, od kojega je na-

--------ff pravljen nosa, '
l
J- moment tromosti poprenog presjcka nosaa
obzirom na os savijanja,
Mx- moment savijanja u udaljenosti x.
Sl. 147 Prema prvom SLavku teorema raunamo progib f
na kraju grede, ,t. j. ispod sile P:
b

f =
~; = prema (a) i (144) = l
L:'l J~
--yp dx (b)
' 0 2
Q

Za na sluaj prema slici 147 imamo

Mx =P X
Odnosno
Mx' = Px (e)

dbk je a = O i b = l (duljina nosaa).

U~tenje (e) u (b) daje traeni progib f zadanog nosaa:

J= l
2EI
J l'
iJ (P' x')
~dx=2EJ
l j
l

2Px'dx = P
Er
lx>!
r
l
Pl
-rn
o o o-
Izrauna j

Sx+Z1inx
). .i!_
dx
J (xy + y3 - 4x' + 2x - 3y + 7) dy
3% 1 -Scos x +Z
.. dx
. dx
2.
J
o.
(x + a 1) 1 polazei od
J
o
x + a

l X J X ]
. [ 2ay:i" src tg Va l 2a x +a

3. Integriranje integrala po parametru

Neka je zadan integral, koji ovisi o parametru ot:

b

F(ot} = J! (x, ot) dx

IM'i emu pretpostavimo,. da su granice integra~iie a i b konstaD:tne.

286
 Tramno integral toga integ~ po parametru i to od , do 1 t. j. traim6

cr" jj .. &

JF ()th= J[j' l (x, )dx] th= J Jl (x, )dx do;

t~ 1 cr, 4 a "

Dobili smo dvostruki integral uZet po podruju ravnine rx.OX. Prema pozna-
tom svojstvu dvostrukih .integrala, moemo promijeniti redoslijed- i.Qtegriranjjl,
t. j. naiprije integrirati po parametru ct, a zatim po x.
'l
... b ...

J., F (IX} do; Jdx Jf (x, ) da.

= (146)
41- o-,

To znai: Integral po parametru oe integrala s konstantnim granicama inte-

gracije jednak je integralu, koji ima zadane konstantne granice integracije, a kao
podintegralnu funkciju zadani integral s param~tarskim. granicama integracije.
Kako vidimo, to je pravilo slino Leibwzovom pravilu o deriviranju pod
znakom integrala, pa moemo openito kazati:
Da se derivira ili integrira po parametru integral s konstantnim granicama
integracije, potrebno je primijeniti te operacije na podintegralriu funkciju.
Integriranjem pod znakom integrala, kao i deriviranjem, sluimo se za izrau
navanje nepravih integrala, kad drugi naini ne vode cilju. Na pr. na taj se nain
dokazuje, da je
oo

f
o
sinxdx- 1t
-x- -T

7. EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE

L Treba rijeiti pitanje: uz koji uvjet predouje linearni diferencijalni izraz

P(x, y) dx+ Q(x, y)dy
gdje su P(x, y) i Q(x, y) neprekinute funkcije s neprekinuti.nl parcijalnim deri-
vacijama u nekom podruju ravnine XY, totalni diferencijal neke funkcije u =
= u(x, y) i kakva je ta fUnkcija u?
Ako postoji takva funkcija u= u(x, y), za koji ie Pdx + Qdy =du, tada se-
izraz Pdx + Qdy zove egzaktni diferencijal.
Pretpostavimo, da je P(x, y)dx + Q(x, y)dy egzaktni diferencijal, t. _j. to-
talni diferencijal Reke funkcije u = u(x, y):

P dx+ Qdy =du =e= - d x + - dy

ou c>u
. ox ay '

287
 ~z te jednadbe slijedi;

Q= du (a)
dy
Deriviraju~i prvu jednakost po y, a drugu po x, dobijemo:
iJP o'u iJQ - ou
. iJy =: ~X iJy ox - iJyiJx
Kako je
ou o'u
iJxoy = oyox
imamo
oP oQ
(b)
ay= ox.
To je nuni uvjet, da izraz Pdx + Qdy predouje totalni diferencijal neke
funkcije od (X> y). To znai: ako je diferenCijalni izraz Pdx + Qdy totalni diferen-
cijal neke funkcije u= u(x, y), tada funkcije p i Q zadovoljavaju uvjet (b), ili,.
ako funkcije P i Q taj uvjet ne zadovoljavaju, tadane postoji funkcije, iji bi totalni
diferencijal bio Pdx + Qdy.
Pokaimo sada, da je taj uvjet i dovoljan, t. j. dokaimo:
ako je uvjet. ~p~
uy
~Q
ux
tspunjen, tada diferencijalni izraz Pdx -f- Qdy predOuje
. .
(totalni diferencijal neke funkcije u(x, y). Dokaz provedimo tako, da uz pretpo-
stavku uvjeta ~: ,;:;, ~~ izvedemo funkciju u( x, y) t\lk,vu, da je du= Pdx+ Qdy.
Iz (a) vidimo, da traena funkcija u(x, y) mora zadovoljavati jednadbe

ou . ~ou .
ox =P(x,y) t - = Q(x, y) (e)
oy

Ako postoji bar jedna takva funkcija u(x, y), koja zadovoljava te jednadbe,
:tada postoji beskonano mnogo takvih funkcija, koje se meusobno razlikuju samo
za konstantu, jer bi ta konstanta otpala pri deriviranju tih funkcija po x i po y.
Odredimo onu funkciju u(x,y), koja bi u nekoj unaprijed zadanoj toki, na pr.
":aki (x., y.), bila jednaka nuli.
Iz prve jednadbe (e) slijedi, da je
iJu= P(x, y) ox
Smatramo li y nekim. parametrom, tu jednakost moemo napisati u obliku:
du= P(x, y)dx
Integrirajmo sada taj izraz po x od x. do x uz vrsti paramt:tar y:

u (x,y) =
.
/P (x,y) dx+ <p (y} (d)

gdje je cp(y) kakvagod funkci)a od y, koja ima deriVaciju cp'(y).

288
 Vidimo, da smo mjesto- konstante integracije, dobili bilo koju. tunkciju q>
parametra y, jer ta funkcija otpada pri parciialn9m deriviranju4u po. x" budui
da je konstanta obzirom na x
Funkciju cp(y) odredimo iz (d) tako,~ taj integral 'deriviramo po Leibnizovu
pravilu po parametru y:

=J o.P
X X
011 =~JP rx,yJ tk+ drp(yJ =prema (I44a) dx+ dr.p(y)
ay oy dy ay dy

a kako je prema (e) dobijemo odatle

Q(x,y) -- s"oQd
dX x
+ dr.p(y)
dy
...
Raunajui ~Q
vX
smatramo, da je y = const., ~Q je dakle funkcija od samoga
vX

x,a budui 'da su integrilJlllje .i derivJranje inverzne operacije;~ dobijemo:

Q {x,y} =IQ (x,y{+ d~:) = Q {x,y)- Q (x.>y) + d~:)

...
Odatle
dr.p(y) = Q (x ,y}
dy o

ili drp(y} = Q(x0 , y)dy

I megriramo od Y do y,- dodavi konstantu integracije e:

. . y

r.p(y) =J Q (x.,y)dy+ e'

Yo

Uvrtenje u (d) daje traenu primitivnu funkciju:

y .
Jp (x,y) dx+ J Q (x.,'y) d!+ e
%

u (x,y) = (e)
Yo

Tu su X0 , Yo konstante po vofji. Njihove vrijednosti odabiramo tako, da inte-

griranje.bude to jednostavnij~, ..s#toga se razloga obino uzima x. =O i y0 ~ 0..

19 B. Apsen: Repetitol'!J ville matematike ~ Dio m. 289

 .
T rme smo d okazal.l, d a Je
UVJet
~ samo n udan, v e 1 d ovoJ"1an.
oP = -oQ Olte
u.v ox
pa moemo zakljuiti:
Da linearni diferencijalni izraz J->(x, y)dx + Q(x, y}dy predouje
totalni diferencijal du neke funkcije u= u(x,y), t. j. da bude egzaktni
diferencijal, nuno j e i dpvoJjno, da funkcije P(x,y) i Q(x, y) zad~
vnljavaju uvjet:

ili (i47)

Taj uvjet zove se uvjet integrabilnosti za diferencijalni izraz Pdx + Qdy.

jer samo uz taj uvjet moemo izraunati

jPdx + Qdy
Obzirom na (e) imamo u tom. sluaju:

JP (x,y) dx+ Q (x, y) dy Jdu (x, y) =u (x, y)= =

(148)
.
=J p
)

(x,y) dx+ J Q (x.,y) dy +e

l'o

gdje su x0 i Y neke konstante.

Primjeri
Pokai, da su diferencijalni izrazi,: koji slijede, egzaktni diferencijali i izrau naj pripadne.
primitivne funkcije:

l. (20x 1 - 21 x'y + 2y)dx + (-7 x' + 2x + 3)dy

p o.
Prema (14 7):

~-~=
ay ok -2b' +2-C-21x' + 2) =O.

Zadani izr!lz. je egzaktni diferencijal l

'!'rema (148):

u (x, y) = J(20x',- 2lx1y + 2y) dx + e~ 7x' + 2x + 3) dy-

,
= J<20x'-2lx'y+2y)dx+ JC-7!=_.'+2x0 .:f-.,.3)dy.+_O<...
... Yo

290
pri raunanju prvog integrala je y = const., jer integtirnmo samo po x, takoer su.. i Yo, kon-
stante

"
= l sx- y. 7x3 + 2yx l+
...
)'
+ J - 7x 0 3y + 2xoY + 3y j
~
+ e = 5x'- 7x1 y + 2xy- Sx + 0
4
7x0 1y ~ 2xoY-
.

- 7x 113y + 2x0y + 3y + 1x0 3Yo- 2x,y.- 3yn + e = Sx'- 7x1y + 2fJI + 3y-
- Sx0 4 + 7xo'y~- 2x0 y 0 - 3y0 +e = 5x4 - 7x y + 2xy + 3y + e,
G,

Vaina primjedba
Iz naeg primjera vidimn, da se nakon uvrtenja granica integracije u rezultatu
ukidaju svi mjeani lanovi, t. j. lanovi, koji se sastoje od' faktora s x0 i y bez
indeksa, dok su lanovi s x 0 i Yo konstante pa ih spajamo sa G u jednu konstantu C 1
Odatle slijedi jednostavno pravilo za integriranje egzaktnog diferencijala
prema formuli (148):
granice Integracije se ne uvrtavaju, a pri raunanju drugog
lntegrala izostavljaju se svi lanovi s x .
To pravilo odgovara u mnogtm sluajevima vrijednostima x. = O i y. = O.
Rijeimo sada na~. primjerAprema_mm jednostavnom. pravilu:.

" y
fc2or~2r~y.+ 2.yldx + J(-1xo"+2xo+ 3)dy+C~
u(x,y)=
.. ..
5x' - 7x"y + 2xy + 3y + e
xdy-ydx
2.
:x + y

Napiavlii taj IZraz u oblikw

_ _ _Y__ dx
x"+y
- .p, - .
+

-
x+:v'Y
X

v
d

ltaiH>&ffio prema (147) :

iJP (x + y') l - 2y 2
ily = - (x' + y')'

iJQ (x + y') l - 2x' -x + y x'-y2

Tx= (x + y") ex + y")' (x + y')'

oP = oQ , dakle zadani je izraz egzaktni diferencijal.

ily M .

:&Dl
 Prema (148):

'J J
~

y d x + - -X- d y = y
u(x,y) = - - -2 - -
.. --.--dx+
.
x + y' x + y' x + y'

y X

+ r--x_._ ay+ e= -J--y--dx +o+ e=

x. + y' x + y' .
y,

= - Y J.. . ".
dx
+ v
.+ e = - y _!_arc tg ..:.. + e
o

Y Y
= -arc rg -=-
Y
+e

3. xdy-y dx
o p

jp= - J cl O
-=l
ay
<l; * dd~- ""
zadani dt!erenctialni tzraz nije egzaktni l1iferencijal, pa nema funkcije u(x,_y), tiji

bi totalni diferenciial du bio Jednak zadanom izrazu x dy- y dx.

2. Funkcije P{x, y) i Q(x, y), koje ulaze u gore promatrani diferencijalni
izraz; funkcije su dviju nezavisnih promjenljivih x i y, pa su definirane u nekom
podruju ravnine XY. To je dakle sluaj funkcija definiranih u ravnini.
Uzmimo sada sluaj, kada zadani linearni diferencijalni izraz ima ohlik

P(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R{x, y, z)dz

gdje su P, Q i R neprekinute funkcije s neprekinutim parcijalnim derivacijama.

Sada imamo sluaj funkcija definiranih u prostoru, jer su sve tri funkcije P, Q i
R funkcije triju nezavisnih promjenljivih, pa su definirane U nekom trodimen
ltonalnom podruju.
Treba rijeiti slim zadatak kao pod l.: traimo uvjete, kojima moraju zado-
voljavati funkcije P, Q i R, da zadani linearni diferencijalni izraz bude totalni
diferencijal neke funkcije u( x, y, z), t. j. bude egzaktni diferencijal, i odi-edi mo
ni funkciju u{x, y, z).
Opet pretpostavimo. da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, t. l

ou ou ou
+ Qdy + Rdz
o

Pdx = du(x, y, Z)= dx dx+ oydy + ~dz

Odatle slijedi:

P = ou , pa P derivirajmo pp y i z,
i)x

Q=
ou
ay' pa Q d"env1ra1mo po x
o o o
1 z,

ou
R = 1i', Rd . . . .
pa envtra1mo po x 1 y .

292
 Dobijemo:

iJP o'u iJP eru

iJy - iJxiJy oz = iJxoz

oQ iJ'u
ox = oyox

iJR iJ'u oR o'u

ax-- ozox py = iJzoy

Iz tih jednakosti slijedi:

oP oQ oP aR oQ aR
iJy- iJx oz- ox iJz- oy
ili (149)
aQ _ iJP = aR_ oQ = oP_ iJR =O
0 0
ox ay ily oz oz ox

To je nuni uvjet, da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal.

Vidimo, da su se uvjetu sluaja u ravnim pridruila sada jo dva uvjeta.
Moe se pokazati na nain slini onome kod sluaja u ravnini, da je taj uvjet
dovoljan i da je u tom sluaju

J P (x,y, z) dx+ Q (x,y, z) dy + R (x,y, z) dz J du= u (x,y, z) = =

(150)
X y

=j P (x,y,z) dx+ J Q (x ,y, z) d>:+ jR (x.,y., z) dz +G

x, y,
0

..
gdje su x,, y. 1 Z 0 bilo koje konstante.
Pri integriranju pridravat emo se istog pravila, koje smo postavili za ravni
sluaj

Granice integracije ne uvrravamo, a pri raunanju drugog i treeg integrala

izostavljamo mjeanc lanove, t. j. lanove, koji sadre x., yi z odnosno x., Yo i z.
Uvjet (149) je uvjet integrabilnosti :;;a prostorni sluaj.
Primjeri
Pokai, da su linearni diferencijalni izrazi, koji slijede, egzaktni diferencijali i odredi
pripadne primitivne funkcije. ,

J. ...!._dx-1..dy + Jy-x
11
dz
z z z

l' O R

293
 PrC!!M _(149):

~=0
dy
oO= 0 , dakle
dP
Ty=~
dQ
dx

oR l P ~R
Tx= --;.-' dakle Tz=Tx"

3 dR 3
z '; dY = z' , ... dakle

Zadani izraz je eg1:akttti.~ diferencijal!

Prema (l 50):

J-dx-- J
., ll

-
U(x,y,z) = l
z
3
-dy
z
+ J--.-+e= 3y 0 -
z-
x0
y, z.

yz dx + x z'dy - xy J<
x~y~ + z2

J'2 xz xy dz
+ z'dx_+,x'y' +
x'y' zdy- x'y' +z'
--p--' ---o- -r-
Prema (149):

dP (x' y' + z') z - yz 2x'y z'- x' y' z

d; = (x' y' + z')' (x' y' + z')'
~Q (X0 y' + z) Z "'-.XZ . 2xy 2 z 8 - x 2 y"z
--;;;- = (x' y' + z')' ex y' + z')'
Na isti nain dobijemo;

i!P x'y' - y z oR x' y'-yz'

-;);" = (x' y' + z')' ox (x' y' +z')'

ilQ . x' y ' - xz i!R x 3 y' -xz'

Tz = (x' y' + z')' dY = (x' y' + z')'

Vidimo, da je

Prema (ISOl;

y z

)
u (x, y, z = J x'y'
( yz
+ z' dx+ l x 0 ' y'
x. z
+ z~ d
y_
-J XoYo
Xo1 Yo1 + z' d~ +e,;,.
yf z.

294
 z
yz ; dx +C= ..!....arctg x +C-
z z
=7 x + {;)' y
- y y.

~ arctg {~) +C
Izvedi isto za

xdx +ydy + zdz

Vx + y + z1 [u =Vx +y" + .a + CJ
1

8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE.

EULEROV MULTIPLIKATOR

To su diferencijalne jednadbe, ija je-lijeva strana egzaktni diferencijal; t. j .

totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y}.Prema tome egzaktna diferencijalna
jednadba _ima_openito oblik

P(x, y)dx + Q(x, y)dy =O

Pri rjeavanju tih jednadbi razlikujemo dva sluaja:

Prvi sluaj
Lijeva strana zadane diferencijalne jednadbe u tom- obliku, kako je zadana.
ve je egzaktni diferencijal, t. j. ispunjenje uvjet ( 147):

U tom sluaju rjeavanje diferencijalne. jednadbe svodi se na primjenu for-

mule (148), koju izjednaujemo s nulom.
Primjeri

Rijei diferencijalne jednadbe

l.
--
eYdx
p
+ (x?-2y)dy.=<.O
,___..
Q
Prema (147):

IJ!!ercn:,,~i.na jednadba je egzaktna!

295
 Prema (148) :

f e/ dx
" y
+J (x.,e"- 2y) ay+ e.= o
x. ~.

X y

e" f
x,
dx-2
y,
J ydy +e =0

X eli - y1 +e=0 , , ... ope rjeenje,

3.x' -y 2xdx
2:. ---dy=--
y y'
ili
2x y- 3x
-dx+ - - - d y =O
y y'
Prema (147) :.

clQ = _!_ (-
clx ;y' '
6x)' 6x = -
~
Prema (148)

" y
~Jxdx + J(.!._:J:io') dy+ e= o
y' . y y' .
~ y,

x l
---+e=
;y ;y o l ;y

x - y 1 + ey = O ope rjeenje.

Napiemo li zadanu"diferencijalnu jednadbu u obliku

d;y 2xy'
dx = y (3x'- y 1)
ili
2xy
y' = 3x1 y

dobijemo homogenu diferencijalnu jednadbu prvog reda, pa je moemo rije!iti 'i :na :!lal.'in na-
veden u dijelu Il. Repetitorija JO, 2. d).

296
 Meutim, rJeavaju.;i tu diferencijainu jednadbu kao cg:.aktnu bre .i~ jednostavnije ola-
zimo do opeg rjeenja.

3. ~--.J:.!."0~-+ dx =o
x' + y', x' + y'
ili

(J - _ Y _ ) dx+ _ x _ d = O
~ + y' . x' + y' . !>'.
Prema (147):
oP x'-y'
6'Y = - (x' + y')"

t)Q x.-y
d; = - (x' +tY'iT
Prema ( 148):
X .Y

!( I __
Y_}dx + J-x''-dy + C_""'-0
x' + y' x~ + y'
x, Yo

X .
dx
x-y
J- -+- +
x,
x y'
C= O

x-arc tg ~ +C = O epe rjeenj;;.

y

y;x;Y-J
4. y'
xY ln x

ili
dy yxy-I
dx=- xY ln x

Odatle

yxY-I dx;. xY lnxdy =O

Prema (147):.

~= yxY- 1 /nx +xY-l ~ = xY _!_ + ln X y xY- J = Xy- J +y Xy - l bl X

oy t)x x

Pre::r,a (148):

J" yx
~.,
7
-
1
dx+ J"
y~
x."lnx0 dy+C-O

x".
y -+
y O+C= O
.

. /Xy +C = 0 .. " Ope rjeenje,

29'7
 Rijei egzaktne diferencijalne jednadbe:

1.. p- x' ~ y'} dx + (x + x ~ y' ) dy ='o

,[xy-.arctgf +e= oJ

2. lx' dx+ 2y'dy-xy"dx-x'ydy =O

{x' - x' y' + y' + e = O)

3.

' [x-arc tg f ~ e= o]
Drugi sluaj

Pretpostavimo, da lijeva strana diferencijalne jednadbe ' oblika

P(x, y)dx + Q(x, y}dy =O (a)

.nije egzaktni dtfercnci)al, t. j.

U tom sluaju ne moemo integrirati diferencijalnu j~dnadbu, jer ne postoji

funkciju, ciji bi totalni diferencijal bio jednak lijevoj strani jednadbe, pa moramo
najprije pretvoriti izraz u lijevoj strani jednadbe u egzaktni diferencijal i tek zatim
integrirati. U tu svrhu neba odrediti t. zv. E ul erov multiplikator. To je
neka funkcija f.!-(X, y), koJom mnoimo obje strane diferencijalne jednadbe (od
toga sc ope rjeenje jednadbe ne mijC!Ilja), pa tako pretvaramo lijevu stranu
jednadbe u egzaktni diferencijal, koji moemo zatim integrirati.
Pomnoimo, dakle jednadbu (a) nekom funkcijom fl(X, y). Dobijemo:

P !L dx + Q fL dy = O

Da lijeva strana te dobivene jednadbe bude egzaktni diferencijal, nuno je

i"dovoljno, da bude ispunjen uvjet (147), t. i mora biti

298
 - o/nu l d!J.
a kako je ~=--
ox ri. ox
imamo
(151)

Jasno je, da e svaka funkcija p.(x~ y), koja zadovoljava jednadbu (151), biti
'Eulerov multiplikator za zadanu diferencijalnu jednadbu (a). Jednadba (151)
je dakle diferencijalna jednadba Eulerovih multiplikatora jednadbe (a) i to
parcijalna diferencijalna jednadba, jer je traeni multiplikator funkcija dviju
promjenljivih x i y~ pa u diferencijalnu jednadbu ulaze parcijalne derivacijj!.
Teorija parcijalnih diferencijalnih jednadbi dokazuje, da jednadbil (151) ima
beskonano mnogo rjeenja, dakle naa diferencijalna jednadba (a) ima uv1jek
Eulerov multiplikator.
Meutim, praktiki nismo nita napredovali u rjeavanju zadane diferencijalne
jednadbe (a), jer rjeavanje jednadbe (151) nikako nije lake od rjeavanja po-
lazne jednadbe, pa se moramo ograniiti samo posebnim sluajevima odreivanja
Eulerova ,nultiplikatora !L( x, y).
l. Pretpostavimo, da je multiplikator IL funkcija samo od x: !L= !J.(X).
Tada u (151)

jer u fl. ne ulazi y, pa jednadba (151) prima jednostavniji oblik:

(152).

To je obina
diferencijalna jednadba, koju moemo lako )ntegrirati.
Slino imamo, ako je IL funkcija samo od y, t. j. IL= !L(y).
Tada je

Oln!L =O, a
ox
pa jednadba (151) prima oblile

din !L = _!_ (oQ _ oP) (l52a)

-d.v P ox oy

299
 Primjeri
,l~ (2xy- y)dx + (yt + X+ y) dy = 0
Prema:(1~7):

~-
r}y
r}Q ";" (4xy-t)-t =
r}x
4xy-2

~-
r}y,~
iJO + o '
ox aakle lijeva. strami zadane diferencijalne jednadbe nije egzaktni dif~
\fretpostavimo, da je ." = ." (x). Da se uvjerimo da to stoji, raunamo prema (l~l'l..;.

d ln fL = _l ( iJP _ iJO} = 4 xy- 2

dx o oy OX . y' +X +y
'
Vidimo, da fL nije funkcija samo od x, jer u dobiveni izraz ulazi i y.
Uzmimo sada, da je !l= fL(y), pa raunamo prema (152a):

dln~.t=__!_(oO_iJP) = l ( 2 _ 4 xy)=-2(2xy-l)=_!_
dy p r}:.; oy 2xy'-y y(2xy-l). y

Vidimo;' da je fL faktino funkcija samo od y.

Integriramo dobivenu jednadbu:

d ln fl. 2
--=--idy
dy y
dy '
din-t~-= -2-y
ln fL= -21ny
ln fL= lny-'
l
fl. = 7 ...... Eulerov multiplikator;

Tim'rnultiplikatorom mnoimo zadanu diferencijalnu jednadbu:

l l '
(2xy'-y) 0 dx
y
+ (y' + x + y) -dy=O
y' .

Kako i e sa>la -
oP ,fo
=--'-' jer je
r}y r}x

intregnramo prema (148) jednadbu (b):

,.. JIO

X .
xl--+
y
y + lny +e= O .... ope rjdenje.

soo
 2. (xsiny +ycosy) dx+ (.:coy-.JLsiny)dy =O, .(a)
Prema (147):

iJP iJQ . -. . ...,.O (b)

ily -~= xcosy-yszny +.c~y-_cosy = xcos;z-ysmy ..-_..,

Neka je l.t = v.(x), tada prema (152) i (b) imamo:

din !L l p
--=- - - - =
{t) l iJQ} .
.. (xcosy-ysmy) = 1
dx Q ily dx x cos y - y sUl y --

..,.,Ile_:ovisi o y.
dln!J.=dx
ln lJ. = x
lJ. = e" . , Eulerov multiplikator.

{a) n'lnoimo s lJ. = e"

e" (x siny +y cosy)dx + e" (x cos y --:-Y siny)dy. ~O

. dP iJQ . .
S ad a Je oy = '"dx'", Jer JC

"P
--:;--=e" excosy-ysmy
. + cosy)
vY -

ilQ =e" cos y + (x cosy - y s:ny

Tx ) e"=
' e" ( cosy + x co1y
' -_y_smy,
. )

pa prema (148) ilnamo:

J "
e"(xsiny +!cosy)dx
y
+ fe"o(x.cosy~ysiny)_dy+ e= o
Yo

Odatle

ili
e" (x sin y - sin y +y cos y) +e = O ope rjeenje.

Primjedba
Iz navedenog vidimo, da se diferencijalne jednadbe oblikal

'P(x, y}dx +Q(x, y}dy =O

lako rjeavaju, .ako je lijeva strana _jednadbe egzaktni diferendjai; f} i1 ateo,; j~

ispunjen uvjet integrabilnosti

301
 Meutim, ako taj uvjet nije ispunjen, moramo naJ pt! Je odrediti Eulerov-
!lilultiplikator,._a taj znamo odrediti "samo u posebnim sluajevima,. kad je multi-:>o
plikator:funkcija samo od x ili samo ~od y.
Iz toga slijedi, da diferencijalne. jednadbe oblika

P{x, y)dx + Q(x, y) =O

ukoliko nije ispunjen uvjet integrabilnosti, treba u veini sluajeva rjeavati na

drugi nain, izbjegavajui traenje Eulerova multiplikatora.
Tako;napr., ako su
funkcije P{x,y) i Q(x,y) homogene funkcije:._istog
stepena n, tada se diferencijalna jednadba dade prikazati u obliku

dy =J(~)
dx x

a to:je homogena diferencijalna jednadba I. reda, koju znamo rijeiti uz supsti-

tuciju z =...!..[vidi Dio Il. 10, 2. d), Tip II.].
X.

Isto .tako znamo rijeiti separacijom promjenljivih jednadbe oblika

dy a,x + b,y +e,

dx= a,x + b,y +e,
odnosno

( a,x + b,y + e,)dx - ( a,x + b,y + e,)dy = O

{vidi Dio II. lO, 2. g)).

Vanu\pfimjenu egzaktnih diferencijala nalazimo u termodinamici kod izvo--

enja matem:itikog izraza za . entropiju (vidi Bonjakovi, Nauka o toplini L
~r: 63).
Rijeit;diferencijalne; jednadbe:

'f.:,Zxy~ d.i'+. (x' y 11 - J) dy = O

2. (2 +- 2x - y') d_x - 2y dy = O .l11 .".e>< ; e>< <ZX- y') +e ... oJ

4. y(l~i~~y)d.-<-xdy =O "x- ]
-+-+C;:"o
y 2
 9. KRIVULJE U PROSTORU

1. Jednadbe prostornih krivulja

Dosada je bilo govora samo o ravnim krivuljama, t. j. o krivuljama, CIJe

toke lee u jednoj ravnini. Uzmemo li tu ravninu za koordinatnu ravninu XY.
glasi jednaqba te ravne .krivulje .

y = f(x) ili F(x, y) =O

Ako sve toke krivulje ne lee u jednoj ravnini, imamo prostornu krirulju,
pa. je za odreivanje poloaja nienih toaka potreban prostorni koordinatni sustav
XYZ.
Prostorna krivulja moe biti zadana na dva naina:

l. kao presjenica dviju zadanth ploha:

f,(x, y, z) = ()
(153)
f,(x, y, z) =O

Na pr. sustavom jednadbi

x' + y + z' = 4r'
(a)

zadana je prostorna krivulja kao presjenica kugline ploh.:, kojoj je sredite u isho-
ditu a polumjer R = 2r, i uspravnog valjka:
x' + y.= 2ry
z
ili
x' + {y - 2ry) = O
ili
x' + (y- r r = r' '
kojemu je sredite osnovke u toki (0, r, 0), '
a polumjer je r (slika 148).
Uklonimo li iz jednadbi (153) jednu
promjenljivu, a zatim drugu, na pr. z i x,
dobit emo jednadbe
cp,(x, y) =O
( 153a)
Sl. 148 .

kQje predouju ortogonalne projekcije prostorne krivulje na koordinatne ravnine

XY i YZ (u deskriptivnoj geometr.iji rekli bismo, da smo odredili projekcije pf.O.:
dora zadanih ploha na ravnine 7t1 i rt,).

301
 Prostorna krivulja moe biti dakle zadana i svojim projekcijama u dvije ko-
ordinatne ravnine.
Uklonimo li, na pr., iz jednadbi (a) promienliivu x tako, da drugu jedna-
dbu uvrstimo u prvu,' dobit emo
2ry + ~ = 4r'
ili
z' = 4r' - 2ry
ili
z = -2r(y --,2r)

To je projekcija prodorne krivulje zadanih kugle i valjka na ravninu YZ (na

1t ),
1
i to parabola s vrhom u toki (2r, 0). ,
2. Praktiki se najvie sluimo parametarskom jednadbom prostorne
krivulje. Do nje dolazimo promatrajui prostornu krivulju kao stazu pomine
toke, t. j. kao geometrijsko mjesto svih njezinih uzastopnih poloaja u prostoru.
Gibanje toke u prostoru posve je odreeno, ako je u svaki moment t poznat
poloaj toke ili, drugim rijeima, ako za svaku vrijednost t moemo izraunati
koordinate x, y i z pomine toke. Na taj nain dolazimo. do jednadbe pomine
toke u prostoru:
x = x(c)

y=y(t) (154)

z = z( t)

Budui da te jednadbe odreuju i srazu roke, one su Istodobno para-

l!letarske jednadbe prostorne krivulje.
Uklonimo li iz jednadbi (154) parametar t, dobit emo jednadbe (153).
Primijetimo jo,' da se esto parametar t ne smatra vremenom, ve mu se
-daje.znaenje neke druge veliine, koja se mijenja pri gibanju toke, na pr. kut
zaokreta i t. d.
Kao pnmjer izvedimo parametarsku je-
z dnadbu cilindrike spirale (zavojnice).
Zamislimo, da se po jednoj krunici~ koja
Je presjek uspravnog valjka polumjera osnovke
r, okomit na njegovu os, okree . jednoliko sa
stalnom brzinom a neka toka. Istodobno se
ta krunica giblje translatorno po platu valjka
lg s konstantnom brzinom b. U tom sluaju opi-
suje toka u svom dvostrukom gibanju pro
stomu krivulju, koja se zove cilindrika spirala.
Na slici 149 prikazana je spirala u desnom
koordinatnom sustavu obzirom na primjenu
vektorske analize u teoriji prostornih krivulja.
Okree li se toka po krumc1 protiv
kazaljke na satu, nastaje desna spirala ili desni
vijak {kao na slici 149), u protivnom sluaju
Sl. 149 - lijevi vijak.

-304
 N eka se u neki moment t pomina toka nalazi u toki T ( x, y, z); tada uzevi
za parametar t pola~ni kut projekcije T' toke T na ravninu xy, dobijemo prema
slici 149:
X= T 'COS l

y=rsint

Sto se tie aplikate z toke T, ona je jednaka visini, na koju se podigla .toka
za vrijeme t', t. j.
Z=bJ' (b)

Za vrijeme t' toka je prola po krunici put AT'== a . t', a iz slike vidimo,
da je Ar
= r e pa je

at'=rc

odatle. '
e= rt
-
a
Uvrtenje u (b) daie

z=b.!...c
a
ili
a= ct

gdje je e= b!...= " r

a a

Tu je 1 Qmjer staln~h brzinoa gibanja krunice po platu valjka 'i toke

po toj krunici.
Prema tome
x=rcosc
y=rsint (155)
z= cc
parametarska jednadba cilindrike spirale. ,
Kada kut t dobije vrij~dnost 2n:;toka T e se vratiti na polaznu izvodrlicu
AB valjka, pa e se dignuti na visinu
z= e 2n:
Ta visina
h= 2n:e
1:ove-se uspon vijka, pa UVTstivi u treu jednadbu sustava (155) e= :
2
do-

bi)emo parametarsku jednadbu spirnle u obliku

B. A.psen: ~ vile sua~ - Dio III. 305

 X= T CO$!

y = rsinJ. (l55a)

h
z= - t
2;r

gdje je h = 2nc = uspon vijka.

Rekli smo, da uklonivi iz parametarskih jednadbi prostorne krivulje,p~a
metar e, dobijemo ,prostornu krivulju kao presjenicu dviju ploha.
Pokaimo to na primjeru.
Prostorna krivulja neka je zadana parametarski s

x=t+a

z= V2a(a .t)

Kako je iz prve jednadbe

e= x-a

uvrtenje te vrijednosti e u drugu i treu jednadbu daje:

y =.Va'- (x-a)'

z= V2a(2a- x)

ili
(x-a)'+ y = a
(a).
z = -2a(x- Za)

Zadana je krivulja presjenica krunog i parabolikog valjka; a ortogonalne

projekcije zadane prostorne kriVulje u ravninama XY i XZ su krunica i parabola.
Zbrojimo li jednadbe (a), dobit emo jednadbu kugline plohe

x" + y + z" =;= 4a

To znai: zadana prostorna krivulja lei na kugli polumjera 2a, a presje~

je kugline plohe s gore navedenim valjkastim plohama.
U daljnjem ograniit emo se na prouavan~ : proMOrnih krivulfa, ije ~u
iednadbe zadane u parametarskom obliku.

306
 2. Jednadba .tangente na prostornu krivulju

Traimo jednadbu tangente na prostornu krivulju

x = x(t)
y = y(c)
z= z( e)

u toki T.(x., y., z.J krivulje, kojoj odgovara vrijednost t 0 parametra t.

Dademo li parametru. e. prirast t:.c po volji, dobit e koordinate toke T 0
priraste t:.x, Ay i t:.z, pa e ltoka T. zauzeti na krivulji nov poloaj .T (vidi sl. 150).
Jednadbe sekante T 0 T znamo napisati prema (41):
x-x.
(x. + t:.x) - X 0

(ili

(a)

Kako je tangenta granini poloaj sekante,' kad toka T idui po krivulji rei
toki T kao timesu, moramo prijei na limes tako, da t:. e _. O, pa prema tome
i t:.x-+ O, t:.y-- o i Az-+ o. u tu svrhu podijelimo sve nazivnike u jednadbi
{a) s At:
2

\i preimo na limes pustiYi da t:.r tei nuli. Na

granici emo dobiti:

x-x. _y-y 0 _z-z.

(:L - (ic). - (~~). (156)

SJ. 1.50
To je jednadba tangente na prostornu krivulju U toki krivulje
T.(x., y., zJ parametra r.
Vidimo, da su koeficijenti smjera tangente jednaki derivacijama koordinata
po parametru t u toki T 0 krivulje, pa prema (39) moemo lako izraunati ko-
.eficijente smjera tangente.
Pomnoimo li sve nazivnike u formuli (156) s dt, dobit emo jednadbu tan-
' gente u obliku
x-x. = y-y. = z-z. (l56a)
dx dy dz
koji je najopenitiji, jer nezavisna promjenljiva nije oznaena, pa moe bi-
ti bilo. koja koordinata ili bilo koji parame1a1.

307
 3. Jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju

lJ toki T.(x., Y z.) prostorne krivulje

x = x(t}
y = y{t}
z= z( t}
moemo povui bezbroj normala, t. j. pravaca, koji su okomiti na tangenti u toj
toki krivulje. Sve te tangente lee u jednoj- ravnini, koja je okomita na tangenti,
a prolazi diralitem. Ta se ravnina zove normalna ravnina na krivulju~u za-
danoj toki T.(x., y., z.) krivulje (vidi sl. 151).
Znamo jednadbu (50a) ravnine kroz zadanu toku T.(x., y., t.0 ) :
A,(x-x.) + B,(y-y.) +(z-z.)= O (a)
Normalna ravnina je okomita na tangenti, koja prolaZi istom tokom
T.(x., .Yo z"'!) krivulje, pa uzevi u obzir, da su prema (156) koeficijenti smjera
t!lngente
z x'(t.J, y'(t.} i z'(t.)

imamo prema (58):

Odatle
A = x'ft.) . _y'{t.)
z'(t.J ,. B, - ---,-()
' z t.

Sl. JSI Uvrtenje u (a) daje:

(x-x.) x'{t 0 ) + (y-y.)y'(t.J +{a-z.) z'(t0 } =O (l57)

To je jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju .u toki

krivulje T.(x., y., z.) _parametra e.

4. Rektifikaci~a i masa prostorne krivulje

Traimo duljinu luka prostorne krivulje

x = x(t)
y =y{t)
z= z(t}

od .toke A do t.oke B, kojima. odgovara ju ~vrijednosti parametra t,, odnosno -e.

(st 152),

308
 Smatrajui, kao u sluaju ravne krivulje, da su dx, dy i dz beskonano male
veliine, dobijemo prema sl, 152 primijenivi prostorni Pitagorin pouak slijedei
izraz za
kvadrat diferencijala luka prostorne kri-
vulje
ds' = dY! + dy' + dz' (15.8)

vdatlc je

ds = Vax' + dy' + dz' (l58a)

X
Iz 'iste slike dobijemo kosinuse smjera tan-
gente na prostornu krivulju: Sl. !52

dz
CQS
dx
ex.= ds ; cos~= dy ; cosy = ds (159)
ds

Pomno:limo li i podijelimo li desnu stranu formule (ISSa) s dt, dobijemo ds

u obliku

ili
ds =
ll/ dt
(dx)'
+ (dy}
dt + (dz)
dt dt (160)

ds= Vx''(t) + y'' (t)+ z'"(t)dt (160a)

a odatle je
,,
s =JV-x""''' 7
( t...,.)-+:--y.,..''7( t-,.)-+:--z"''(-;-t) dt [161)
,, .

To je duljina luka prostorne ~ivulje zadane parametarski.

Pretpostavimo, da je prostorna krivulja pokrivena nehomogenom rnllsom gu-
stoe 11. = fL(x, y, z).
Tada je masa elementa krivulje

dm = [.t(X, y, z)ds

a odatle uzevi u obzir formulu (160a) i uvrstivi u dm x = x(~J; y = y(rr~

z= z(t) dobijemo:
masa ne_homogene krivulje

t,
m= JIL[x (t), y (t)~ z(t)] Vx'.'(t) _+-v''(t) + z'i(ij'dt (162)
,,

309
 Kao primjer izraunajmo za cilindriku spiralu,

x = r cos e
y = rsint
.z= e t

jednadbu taqgente. u toki T.(x., y., z.) parametra t 0 , a takoder duljinu1jednog

zavoja spirale (sl. 149).
Raunamo prema (156):

x'(t) = - r sin t
y ' (t) = r cos t
~G'(t) =e

pa uvrtenje u ( 156) daje traenu jednadbu tangente:

X - X0 = y - Yo = Z- Z 0
- r sine. r cos t 0 e

Izraunajmo .s~da prema (39) kosinus kuta y, to ga tangen~ na. spiralu za

1tvara s osi Z u tOki T. spirale:

l e
CO$ y = ~;'=;'7-==:=7===.ic=:::::;=~
Vr sin' t o + r' cos" t o + e
lili
e
.cos Y. = v.-r: + e
ll
a kako je e= - , gdje je Iz uspon vijka, dobijemo:~
21t

e~ y h - h
2rt
V ( r +
2
h1t)' - V(2rtr )' + h"

V idimo, da kut, to ga zatvara cilindrika spirala s osi Z, ne ovisi o koordina-

tama toaka krivulje,' ve jedino o p'otumjeru r. valjka i o usponu h vijka. To znai: '
cilindrika spirala sijee sve izvodnice valjka pod istim kutom v
'(sl. 149).
Iz toga slijedi, da e cilindrika spirala poprimiti oblik pravca, ako plat valjka,
na kojem lei spirala, razgrnemo u ravilinu, jer samo pravac sijee u ravnini para-
lelne pravce (izvodnice valjka) pod stalnim kutom.
Da sc u to~vjerimo, izraunajmo duljinu luka jednoga zavoja'spirale Gednog
1

hoda vijka).

310
 Kaunamo_ prema (j{? t):

z.".
=J Vr"""-st.,. .n. ,. -t""'+,_..,r=-c-o-s":-t-+--,-c'-,;- dt
s = fVr +e' . dt=
o

Z'lT

= Vr + e . Ir l = 2tt Vr +e'
o

h
ili uzevi, da je e = 27t, dobijemo

SL ISl

Iz toga izraza vidimo, da je duljina 'luka spirale jednaka duljW dijagonale

pravokutnika, kojemu su stranice 27t7'--:- opseg' osnov:ke valjka i h- uspon vijka,
t. j. pravokutnika, u koji se razgrne plat valjka (sl. 153).
Prema tome, razgmemo li plat valjka u ravninu, zauzet ~ cilindrika spirali
u dobivenom pravokutniku poloaj dijagonale, t. j. pravca.
Iz toga slijedi novo vano svojstvo cilindrike spirale:
luk cilindrike spirale je najkraa udalj,enost dviju toak~ na
valjku. ,
Krivulja na plohi, koja prolazi dvjema zadanim tokama plohe i koja daje
njihovu najkrau meusobnu udaljenost, zove se ~eodetska Hnija dotine
plohe. Znamo, da je za ravninu geodetska linija pravac, za kuglu - luk najver
krunice, a sada smo pokazali, da je za valjak geodetska linija cilindrika spirala~
Navedimo jo jedan primjer.
Izraunaj masu prvog zavoja cilindrike spirale

x = r cos t
y =rsint
Z = Ct

al:o je gustoa u svakoj toki krivulje jednaka kvadratu radijvektora te toke.

Prema sl. 149:
radijvektor OT = Vr + z = Vr +e' e
pa je gustoa !.L = r" + e' t'
Prema (162) i obzirom na preanji primjer imamo:

2'17
m= J(r' + e t) yr + e . dt=
o

-1
=V r -+ e r t + e Tt
3

1 vY'+?
z1r

o
= (2rcr + 38 rr e')

311
 S. jednadba oskulacione ravnine

Pod,oskulacionomravninom zadane toke.~T.(xo> y", z.) prostorne krivulje

xazunlije se granini poloaj ravnina, koje prolaze tangentom na krivulju u toki
T., a paraleln~. su, s' tangentoin povuenom _na krivulju u nekoj drugoj toki _T,,
kad toka T ,_)dui po krivulji tei toki T. kao limesu (sl. 154);'
Zamislinio ravninu, koja prolazi tangentom T.A u toki T. prostorne krivulje
i pravcem T.B', koji je paralelan s tangentom T 1B u toki T, krivulje. Pustimo li
da toka .;.T, idui po krivulji tei toki T. kao limesu, tada e se ravnina, koja pro-
lazi tangentom' T.A fpravcemparalelnim s tangentom u toki T, okretati oko tan-
gente :f. A pa. e. teiti nekom graninom poloaju. Taj granini poloaj zove se
ravnina oskulacije ili oskulaciona ravnina u toki T. prostorne
krivulje~ ,
Vidimo, , da .oskulaciona ravnina-sadri uvijek tangentu povuenu na pro-
stornu krivulju u doti~oj toki. Redovito oskulaciona ravnina dira i sijee krivulju.
Iz definicije oskulacione ravnine jasno slijedi, da se za .ravnu _krivulju oskulaciona
ravnina-podudara s.'ravninom krivulje.
Oskulacionu ravninu u toki T. prostorne krivulje moemo definirati i kao
granini poloaj ravnine, koja prolazi tokama T ' T, i T. prostorne krivulje (vidi
sl. 154), kad tOke T, i T 1 idui po krivulji tee toki T. kao limesu.
Na temelju te druge definicije izvedimo
jednadbu oskulaciona l'avnine. u toki T. pro-
storne.. krivulje
x = x(t), y = y(t} i :J 7= z(t).
Znamo opu jednadbu ravnine
Ax + By + Cz + D = O Sl. 154

Ax.+ By.+ Cz.+ D= O

Ax, + By, + Cz, + D = O (b)
Ax.'+ By,_+ Cz~+ D= O

Kako sve te tri toke leena krivulji, moemo jednadbe (b) prikazati u jedno-
stavnijem obliku.
Uvrstivi .u 4ednadbu'-(a)

x= x(t)i y=y(t}; z =.z(t}

dobijemo:
Ax(t} + By{t) +Cz(t) + D = O
To je funkcija~samo-,od t; oznaimo je s F(t):

F(t} = Ax(t} + By(t) + Cz(t) +D...=.lO (<;)

312
 Toke T., T, i T1 ; kojima odgovaraju vrijednosti parametra t .. c,i t 1 ~ lee
na krivulji, a prema tome te. vrijednosti parametra moraiu.zadvoljavati jedna-
dbu (e), pa jedhadbe (b) moemo napisati u=obliku:

F{t,) =O; F{t,) =O

P() RoHe-ovom teoremu (vidi .Dio I. ll) derivacija funkcije F mora se po-
nititi bar po jedan put u intervalima od t. do t 1 i od 11 do .t., t. j.

F'(t:J =O F'(t") =O
gdje je (.d)

Primijenivi jo jednom Rolle~ov teorem, ali sada za F' d()bijen'lo:

F"(t'") =o.
gdje je ' . l
11
<t"'< t' (e)

Prcn:a tome jednadbe (b) moem() napisati u ()bliku

F(t.) =O; F'(t') =O; F"(t'") =O (f)

Neka sada toke T, i T, idui po krivulji teet()ki T. kao limesu, t. j. neka

Tada e prema (d)

a dakle prema (e) i

'
pa jednadbe (f) primaju na granici oblik

F(t.) = 0;. F'{t.) = .0;

ili prema (e):

F(t.J =Ax(t.) + By(tJ +Cz(e.) + l)= O

F'(tJ = Ax'(tJ + By'{t.} + Cz'{t.) =O
F"(c.) = Ax"(t + By"(i.J + Cz"(t =O
0) 0
)

Uzmem() j() u obzir, da ()Skulaciona ravnina prolaZi tockom T,(x0 , y.,. z.),
pa njena jednadba J?rema (50) glasi:

A(x-x.) + B(y-y.) + C(z-z.) =O.

313
 Posljednje tri jednadbe

A(x-xJ + B(y-y.) + C(z-~:.) =O

+ By'(t.J + Cz'(t.} =O
. Ax'(t.)
Ax"(t.} + By"(t.J + Cz"(i.) =O

ine homogeni sustav s tri nepoznanic~ A, B, G. Znamo, da takav sustav ima rje-
enja razliita. od oevindnih, ako je determinanta sustava jednaka nuli (vidi .l,' 3).
Prema tome je
x-x .. y-y. z-z o
.

x' (t 0 ) y'(t.) =0 (163}

x"(cJ y" {t.)

jednadba oskulacione ravnine. u toki T.(x., y., z.) parametra t.

prostorne krivulje.
Primjeri
l. Napii jednadbu oskulacione ravnine u toki A(r, O, 0) cilindrike spirale x = r cos t.
y = r sin t; z = ct (sl. 149).
Da odredima vrijednost parametra t, koja odgovara zadanoj toki .A(r, O, 0), uvrstimo' ko
ordinate te toke u jednadbu spirale.
Dobije rao: r=rcost ; O=rsint., O= ct
Slijedi t0 =O
Raunamo prema ( 163):
x =rcost y =rsint z =e t
x' = -rsint y' = r cos t z' =e
X"=-TCOSt y" = -r sin t

a u toki A parametra e= 10 = O

x0 = r Yo =O
x' 0 =O Y'o =- r z' o =e
x" 0 =,-r Y"o =O ::" =o
Uvrtenje u (163) daje:

x-r z
o r =O
-r o o
Razvijemo li determinantu po elementima prvog .retka, dobijemo traenu icd.nlldlbu I)Sku-
laci(lne ravnine:'
(x ~ r) . O...:._ y er + z r = O

"y-rz =O

314
 Iz te jednadbe vidimo, .da je u toki A{r~ O, O) spirale oskulaciona ravnina okomita'llll
:ravninu. YZ i ima za trag ravnini.-prava z=~ y, koji prolazi ishoditem O koordinatnog
u wj
' r
'SUStava. Oskulaciona rilvnini sadri dakle os X.
2. Odredi jednadbe tangente i normalne .i oskulo.cione ravnine u toki t" .iooo 1. krivulje
x = l3 - l ; y=t+t"; z=4t0 -3t+l
Raunamo:

x' = 3t' y' = l +- 2t ~, = 12r~ .....:.. 3

x" = 6t y" = 2 z",..; 24 t,
... u toki t, = l

x, =o Yo = 2 z. 2
x,'. =l. y. = 3 9
x 0 ''-=" 6 y," =2 z,"= 24

UVritenje u (156), (157) i (163) daje:

X y-2 z-2
3 = -3- -9-

X y-2
-1-
z-2 .... jednadba tangente.
T 3

x 3 +"(y- 2) 3 + (z- 2) 9 = O
ili
x + y + 3z - 8= O 1
jednadba normalne ravnine.

=0

=O

Odatle
X 9-(y-Z). J+ (~-2)(-2) =o
ili
9x- 3y - 2z + l O = O . jednadba. oslr:ttlac:ione ravnine.

Odredi jednadbe tangente i normalne i oskulacione 1'11'\'nine za krivulje:

l.x=2t; y=t' ~. =. 4t' u toki t0 = l

x-2 y--e.I z-4

[.-1- =-.-=-s- ,; x +y + 8z ..- 35 = o

315
 2. x = t - l ; y =.z + l ; z= z u toki 10 = 2

x-3
-
4
-= -
y-3
1
-
z-,-8
=~ ; 4x +y + 12z-111 =O 6x- lly-z + 26 =oj
3. Izraunaj duljinu luka krivulje
x~etcost; y=etsint; z=e'
od toke A(l;o; l) do toke, kojoj odgovara vrijednost z parametra.

[s= V3(e'- l)]

6. Jednadba prostorne krivulje u vektorskom obliku

;_,?:namo, da svakoj toki T(x, y, z) prostora moemo dodijeliti radijvektor

---+
r=xi+yj+zk
__,.
li da je tim vektorom r poloaj toke T u prostoru posve Qdreen (sl. 155)
Ako se toka T giblje u prostoru opisu-
jui neku krivulju, tada se njen:e koordinate
z mijenjaju u zavisnosti od vremena ili nekog
drugog skalarnog parametra, pa staza toke mo-
e biti zadana jednadbama
X=X(l)j y = y(t}; z = z(t}
7,7rt1
.~--T---~-----Y Meutim, pri gibanju toke T mijenja se
i radijvektor r, pa e se njegova zavisnost od
: ''-;;t) parametra t izraziti jednakou
_j/

...... ......
Sl. 155 r(t) = x{t)i + y(t)j + z(t)k
Uzmemo li obratno, da je zadan zakon, po kojemu se mijenja radijvektor r
toke T u zavisnosti od parametra t

-
r = r(t}

tada je odreen .zakon gibanja toke u prostoru,. dakle posve ;e odreena i njena.
staza.
Mjesto_tri paramerarske jedtladbe prostorne krivulje imamo sada samo jednu
vektorsko-parametarsku jednadbu krivulje.
'umnogimje sluajevima zgodno uzeti za parametar L duljinu s luka krivulje,
koja se rauna'od neke poetne toke A po volji izabrane na krivulii. Tada vektorska
jednadha. pr9storne krivulje glasi:

r = r(sj

316
 U daljnjem tumaenju prostornih krivulja sluit emo Se radi jednostavnosti
izvoda osnovama vektorske analize, koje smo izloili u toki 8. 2 (vidi to!), pri l
i:emu jednadbu prostorne krivulje uzet emo ~ vektorskom obliku.

7 Zakrivljenost prostorne krivulje

Zakrivljenost prostorne krivulje mjeri se promjenom sm)era njene. tangente,

pa se definira na isti nain kao i zakrivljenost ravne krivulje. (vidi Dio 11. _4).
Neka je prostorna krivulja zadana jednadbom

r = r(s)

pn cemu vrijednosti s duljine luka krivulje odgovara toka T. krivulje (sl. 156).
Dademo li tom luku s prirast !:is, dobit emo na krivulji toku .T' parametra

tangentama jedinike vektore r. i

.
- --
(s +!:is). U tim tokama T i T' konstruiramo tangente na krivulju i dodij elimo
t.'.
-e;.
Sada prenesimo paralelnim pomakom .ort t.'
......
-
u tokuT i oznaimo s !:iljl kut izmedu ortova t. i
Zakrivljenost prostorne kr~ulje u 'njenoj
toki T(s) =

=K= lim ~cp (a)

f.s-+o!!,.s
Iz slike vidimo, da je vektor
~ -+ -to -+
BC = t.'- t. = !!.t.
U drugu ruku, spojivi toke B i C lu-
kom krunice, kojoj je sredite u T, a polu-
mjer l, dobijemo

Bc = l . t!. 'P = !!.<p (b)

Pomnoiv~i u izrazu (a) za zakrivljenost K brojnik nazivnik s -

1 !:ir.!

K= lim !!.q> = lim !!.q> - l !!.t.i

. f.s-+o!!.s l !!,.7.1 M
i uzevi u obzir, da je prema (b) !:iq> =Bc, a l A7.i =tetivi BC, dobit emo

jer je granina vrijednost omjera luka i prip~dne tetive jednaka l';

317
 Uzmemo li u obzir, da je

-
dr
ds =
-+
1

- ,l

jer' vektor~; Una smjer tangente na ~ivulju, anjegova je duljina jednaka l, kao-
granina

te'1 nu l"1, 1. da Je
. d --
vrijednost omjera duljine tetive i duljine pripadnog luka; kad posljednja

dsT = dds' . prema (e) ~rtv

to tad a Je ' l')enost prostorne kriVUl'Je

K=
la;. l= la; l
ds ds
(164}

lzrazuno .. dnost vektora d'r
apsol utnu vnJe ds" u skaJarnim komponentama.
Uzevi u obzir komponente pojedinih vektora

-; {x, y, z} ;. drds- {dx, dy, dzJ

ds ds ds f
; ~ { d'x, d"y, dzt
ds' J<s ds ds"
(164a).

dobijemo za zakrivljenost K krivulje x = x(s)

y = y(s)
z= z(s)
!l; toki T.( s.) krivulje formulu:

K- -l d1-; 1- v(d' X)'

--
.ds
- -
ds"
+ (d'
---
ds'
-ds'Z)'
y )' + (d' (164b).

pomou ,koje raunamo. zakrivljenost prostorne krivulje u zadanoj toki krivulje.

Reciprona vrijednost. zakrivljenosti K daje polumjer zakrivljenosti krivulje:
u dotinoj toki:

l l
.p = K =; ::-;=(=;;d.;==x)~.+={=;d;;='
y ==.==},=+ d;;='
z :::::r),
===;(

(164<:).
ds' . ds' ~ ds'

Navedimo_dva primjera.
l. Odredi zakrivljenost i" polumjer zakrivljenosti cilindri~ke spirale
X = r coJ t ; y =- r sin t ; - .: 1
u toki spirale parametra l.

!18
 Budui da su u formuli (164b) derivacije uzete po -paramtitru s, izraunajmo prema (161)
dulJinu luka s spirale, koja odgovara paramettu t, pa jzrazimo parametar t sa :: ,

dx . dy d::
dt= -rnnt; dt= reost; di= e

s= J' V r sin
lt
t + r cos' t + e dt = V r' + e : l t 1 : = t V r + e
Odatle
s
t=---
VT+~
Uvritenje u jednadbe spirale daje:
s . s cs
x - r cos - - - .y = r nn --=...:__; 111=---
- 1/r + e' Vr'+c' Vr'+c'
Sada raunamo prema (164b):

~ r s
- - - stn ----=======;
ds - Vr + 1
e V r + e'
Odatle

d'x r
; d'y = _ _r_ sin s
3
-=----cos
ds' r+c Vr+e' ds' r"+c' 1/r'+c'

Uvrltenie u (164b) daje:

1<. = - - ' - = konstanta

r + e
odatle
l r' + e'
p = -
K= --
r
= konstanta

Zakrivljenost etlindrike spirale konstantna je 'u svim tokama krivulje.

2. Odredi zakrivljenost i polumjer mkrivljenosti krivulje

t'
111= i
u tokiparametra 10 = l.
Budui da u formulu (IMb) ulaze derivacije po duljini luka , dok je parametar zsdall<!'-
b-ivulie t, ralmamo najprije prema (160a)

ds
di = Vx'' (t) + y'1 (t) + 111'1(1)
Dobijemo:
~- dz
dt-
t
' 2-
dt- r'
-=t
dt
pa je
ds
dt =
v t + ~ + t = t
v---'-
+ z +
l r' (a)

319
 . . .

. Kako je ~: * 1, odnosno ds* dt, bit e i s* r, pa kako je t funkcija od J, trebta ~etar

:ske jednadbe zadane krivulje derivirati po s po pravilu za deriviranie sloenih funkCIJa, uzev
i u obzir, da je prema (a)

Dobij~m0;
dx dx dt t'
. a; = dt: . a; =. v + t' + r'

dz dz dt
J; = di . a; = v + t' + ,.
0datle
ll___ t (2t + 4t')
vl+ r + r 2t--=--=---=
d'x d (dx) dt 2 tV + r' + r t
-=~-
ds' dt ds " ds
~=

t + r + t t Vt + t + ,. =
2 l (2 + 2 11 + 2 t- t -2t') 11 +2
2 t (l + ,. + 1 4 ) 1 (l + + 11 14 ) 1

a u toki parametra 10 = l : (d'ds'x} ... !_3

0

Na isti nain dobijemo:

(d'y)
ds' =O;
d"
( ds
z) =
l
3
0 0

Prema (164b):

Zakrivljenost u toki krivulje t0 = l; K = v!_ + !_ = yl

9 Q 3

Polumjer zakrivljenosti u istoj toki:

'8. Glavna normala. Binormala. Rektifikacio,na ravnina. Osnovni tl'obrid

Govorei o oskulacionoj ravnini u nekoj toki T prostorne krivulje, rekli smo,

-da oskulaciona ravnina sadri uvijek tangentu povuenu na krivulju u toj toki T.
Budui da je normalna ravnina okomita na tangenti, ona je okomita i na oskula-
{;ionoj ravnini. Presjek normalne ravnine i oskulacione ravnine zove se glavna
normala u dotinoj toki T prostorne krivulje.
Pravac, koji prolazi zadanom tokom T prostorne krivulje, a okomit je .na
oskulacionoj ravnini te toke T, lei .takoer u normalnoj ravnini, a zove se bi-
normala prostorne krivulje (vidi sl. 157) .

.320
 Ravnina, koja prolazi tangent.om i binortnalom prostorne krivulje, zove se
rektifikaciona ravnina.
Prema tome, svakoj obinoj toki prostorne krivulje moemo dodijeliti osnovni
pravokutni trobrid, kojemu su bridovi. tangenta, glavna normala i'binomi.ala,
dok plohe trobrida ine oskulaciona O, normalna N i rektifikaciona ravnina R
(vidi sl. 157).
. Kada se !t>ka T giblje po krivulji, premjeta se u prostoru i trobrid tako,
da se njegov vrh T sklie po krivulji. Pri tom gibanju mijenja se od toke do ooke
smjer krivulje, ali uzajamni poloaj. elemenata trobrida ostaje uvijek isti.
Dodijeliino tangenti, glavnoj normali i binormali u nekoj toki T prostorne
----+ ---Jo. -+-+ ~ ~

krivulje r = r (sj jedinine vektore t0, .n. i h., pri emu ort t~ngente t 0 orijenti-
-+
ramo u smislu poveanja

konkavnoj strani krivulje, a pozitivni smisao orta b. binorn'lale odaberimo tako.

-
parametra s, ort n. glavne normale usmjerimo prema
.

blnormo.la

o
Sl. 157 Sl. 158

-
da vektori

osi X i Y.
--
~-
t0, .n. i b. ine desni pravokutni sustav, drugim ~ijeima, b. orijentiramo
obzirom na t 0 i n 0 na isti nain, kako je koordinatna os Z orijentirana obzirom .na

Prema tome obzirom na definiciju vektorskog produkta i sliku 157 mo~emo

pisati:

e, = n. x -+
b. ; -
b0 = t. X n, ; -
n. = b. x t0 (165)

Napiimo sada vektorske jednadbe bridova i ploha osnovnog trobrida pro.:

stome krivulje.
U tu svrhu izvedimo openito jednadbu ravnine, koja prolazi zadanqm to-
kom T, a okomita je na zadanom vektoru a (sl.. 158).
-.
Dodijelivi zadanoj
l _.,.
toki
-+--+
-
T ravnine radijvektor r, a po volji u~etoj toki M
te ravnine radijvektor R, dobijemo nov vektor R - r. Kako taj vektor lei u rav-
-
nini, zadani vektor a je okomit na tom vcktoru, pa je skalami produkt

{R-r)M=O

21 B. A,psen: Repetitorlj viAe matematike - Dia Ill. 321

 To je jednadba traene r:ivnine.
Budui -
da je ort binormale b. okomit_ na ciskulacionoj ravnini, bit e

(R- r) b.= t

jednadba oskulacione ravnine.

Analogno:
i
(R-r)to=O {166)>

jednadba normalne ravnine

jednadba rektifikacione ravnine

-+
Tu je R radijvektor .bilo koje toke, .a .r radijvektor zadane toke tih ravnina.'
l
Iste jednadbe dobivamo za bridove osnovnog trobrida prostorne krivulje,.
samq mjesto skalarnog produkta ulazi vektorski produkt.
-:--"" -\
Neka je T(r) zadana toka, a M(R) bil().

-
koja toka na pravcu r, koji je. paralelan sa
zadanim vektorom a (sl. 159).
"fada je vektorski produkt vektora (R-r)
i a jednak nuli, jer su ti .vekwri medusobni>
paralelni, pa je

o
Sl. 159
jednadba zadanog pravca r.
Prema tome je
- --+ -
(R- r) X to= O, ..... jednadba ta ngen te

(R- r)- -
X no= o...... jednadba glavne normale (167) ~

- --+
(R-r) X b.= O......jednadb~ binormale.
Pri izvodu formule za zakrivljenost prostorne krivulje r= r(s) doli srne>,
do vektora
dtw.
Ih =
d' r
ds
-
ija je apsolutna vrijednost u nekoj toki T krivulje jednaka prema formuli (164)
zakrivljenosti K krivulje u toj toki T, a formula (164 b) odreduje modul toga vek-

322
tom u skalarnim komponent~a. Pokaimo, da se taj vektor podUdara s glavnom
normalom na krivulju u toki T
Znamo, da je vektor, koji predouje derivaciju jedininog vektora, okomit
Ila tom jcdininom vektoru (vida 2, 8), .dakle

-+
t. j. vektor ddt. stoji okomito na tangenti, lei dakle u normalnoj ravnini krivulje.
s . '

Pokaimo sada, efu taj vektor~: lei i u oskulacionoj ravnini.

ZlllUtlo, da je
_,. _"

d lo Ll to
--lim-
ds ~s-+0 /1'S

Iz slike 156 vidimo, da je ~lt. stranica trokuta TBC, kojemu su druge dvije
rtranice jedinini vektori tangenata povuenih na. krivulju u tokama T .j T'.
Kad .1.s .... O, t. j. kad toka T' idui p<Y krivulji tei to~ki T kao limesu, trokut
TIJC okree se oko tangente TB i na gmnici, kad toka T' doe u toku. T, padne
.....
u ravninu cskulacije krivulje, a kako je promjenljivi vektor
_..
kuta, letat e. i granina vrijednos~ vektora ~lt., t. j. vektor dto u oskulacionoj
~lt.
-
straniea toga tro-

~ls ds

r:..vnini. Vektor dr. lei dakle u normalnoj i u oskulacion,oj ravnini, podudara se

ds
dakle s presjenicoxb tih ravnina, pa ima smjer i smisao glavne normale krivulje.
Znamo, da svaki vektor moemo prikazati kao umnoak njegove apsolutne
vrijednosti i jedininog vektora, pa, kako je prema (164) i (164b)

1di"-1 l -l = Pl , gdJe. 1e. K

df', l dr . . . .. . .
= ds" K = zaknvl)enosr, a p polurn)er zaknv!renostJ pro-

--
starne krivulje r = r(s), imamo;

d lo d'r
.....
n0
-=--+-=K no=-
ds. ds p
- (168).

Izrazimo sada u skalamim komponentama jednadbe bridova i ravnina osnov.o

nog trobrida prostorne krivulje.
Jednadbu tangente,. a. tak~er jednadbe normalne i oskulacione ~vrune ve
smo prije izveli za prostornu krivulju u toki parametra t,.. Podijelimo li sve..na- .
zivni'ke jednadbe tangente (l56a) s ds, dobijemo

323 l
 jednadbu tangente
x = x(s)) y =y(s)) z= z(s) u
na p{ostornu krivulju r = r(s), odnosnct
toki T. parametra So:
--
x-x. y-y0 s:-a.
(~). = (~). =. f!:). ' (169)

datle prema (157)

(x-x.) (dx)
ds + '
(y-y.)
(dy)
ds + (z-,zo) (dz)
0
ds =O (170)
' .
jednadba 'normalne ravnine u toki T~(s.) krivulje.
Na isti nain prema (163) dobijemo jednadbu o'skulacione ravnine
u toki T.(so) krivulje:

dy
ds
dz
ds
l l.dz
d.~ ~l 1: ds
dy

(171)
d'y (z-zo) =0
d'y dz (x-x.)+ ld'z d'xl (y-y.), + ld'x
ds dsio ds ds 0 ds' ds a

Odatle slijedi jednadba binormale, kao pravca, koji prolazi istom to

kom T.(s.), a okomit je na oskulacionoj ravnini:

X-Xo y--:- Y z-z.

= (172) l
dy dz dz dx dx dy
ds ds ds ds ds di
dy d'z d z dx dx d"y
ds ds_ G ds ds o ds ds' o

Vidimo, da formule ( 171) i ( 172) moemo lako napisati cikliki permutirajua

promjenljive x, 'Y: i z. ' '
Da izrazimo i jednadbu glavne normale u skalarnim komponentama, sje-
-+

timo: se, da vektor ~ ima smjer i smisao glavne normale i da je prema ( 168)

Odatle
d'r
n.= P~

pri emu su prema (164a)

az
ds
dr -
kotnponente vektora ds.

324
 Budui da s.u komponente jedininog vektar:~.,njegovi ko$inushsmjera, aob~-
jemo jednadbu ,glavne normale u- toki Ta(s~):

x--x. y-y. z-z 0

---;p- == ~ = -----;p:z- (173)
(ds~o (as.). bst).
I< 'ik?. je rektifikaciona ravnina okomita na glavnoL normali,. "bit e

(x-x.) (d'~
~ + (y-y~) (d~
- + (z-zo) (d'
- z)= O
ds o ds o ds~

jedn~dba rektifikacione ravnine -u toki T 0 (s").

Primjedba
Iz naina; kako smo doli do jednadbi(l69) do (174) slijedi, da u jeclnadbama
"(169) do {172) uklj .. moemo derivacije po parametru s ~jeniti deriv&cijama po
parametru t, dok prr primjeni formula (173) i (174) treba derivirati po
luku s krivulje.
Navedimo pr i m j er.
Odredi jednadbe bridova osnovnog trobrida krivulje

l . l l
x=;znn t; y -
2 (t+sint.cost); z-nnt

u toki krivulje parametra t = t 0

Prema.(I56), odnoshO (169~ raunamo jednadbu tangente:

(dx) o = . to . cos to; dy) 1 . ta +

\dt nn ( -dt a = -(l
2
- sin' cos to) = cos t 0
' (:>.)

.pa je
X - Xa y - Yo Z- ::o
""""Sini; = 7oSi;; = --1-

traena jednadba tangente.

Prema (172) uunijenivi s s t raunamo jednadbu binormzle:

Prema (a): {~~). = cos 2 t0 ;

d'dty) o =
(........,.. -sin 2 t 0 ; (d'----s
z) = ' - fin te
dt .
pa je nakon ureenja

x-x, y - y0 .a--.a-0 1
'n=;;r;- --c;;;t; = -=t
a:::

traena jednadba binormale.

Da dobijemo jednadbu glavne Mrrnale prema (173), moramo prijei na parametllr

325
 'P'rema .(160) i. (a) dobivamo

i, = Vsin' t cos t + cos'_t + cos [

ili -nakon . ureenja

a odatle je

Raunamo;
dx dx dt sin t ~os t
ds =dt ds = Vz cou

d"y san t
ds' = - 2c.nt;

Odatle u toki krivulje parametra t = t1

(d'ds"x) o = 2._ . d'y) nil t,

(Ta,""'-2oosr.,;
'
(tPz)=o
2 ' ds' o

Uvrstimo li te vrijednosti u (l 73) i pomnoimo ti ave nazivnike tako dobiveoos izraza s 2 "''
dobijemo traenu jednadbu glavne normale '

Odredi jednadbe ploha osnovnog trobri~ krivulje

. 7t
U~tokt parametra t, = 2

[x-y=O ;z=O ;x+JI=,v;.]

9" Torzija prostorne krivulje

Rekli smo ve, da prostorna krivulja ima zakrivljenost, koja se ni u emu

ne razlikuje od zakrivljenosti ravne krivulje, a karakterizira brzinu promjene smjera
krivulje, odosno brzinu, kojom se mijenja otklon krivulje od pravca (tangente) ..
Meutim, prostorna krivulja, koja se ne da smjestiti ni u jednoj ravnini, ima
jo i drugu zakrivljenost - torziju, koja pokazuje brzinu, kojbm se mijenja
otklon krivulje od ravnine i to od oskulacione ravnine,. jer od svih ravnina,
koje prolaze zadanom tokom krivulje, najvie se priljubljuje krivulji ravnina osku:..
laci je.

326
 Znamo, aa se ku~ -dviju ravniaa mjeri kutom. njihovih normala~ a kako binor-
male stoje okoniito na ravninama oskulacije dotinih toaka prostorne krivulje,
:torzija se mjeri promjenom smjera binormale. Prema tome postupajui na slini
nain, kako i pri definiciji zakrivljenosti, dobivamo:

torz.ija krivulje :r
-
..... = r(s) u toki T(s)
'

- ~~ d~
"'t'= lzm -- = - (a)
As_..ofu ds

gdje je ~ji km, to ~a ine jedinidrl vektori b. b'

i 0 binonnala povuenih u zadanoj
:toki T krivulje i u nekoj susjednoj toki T'.
Kako je oskulaciona ravnina ravne krivulje ona ravnina, u kojoj lei sama
krivulja, torzija ravne krivulje jednaka je nuli, jer su binormale u svim tokama
:ravne krivulje meusobno paralelne, pa je ~1)1 = O. Dvije zakrivljenosti imaju
.dalle samo prostorne krivulje, ije toke ne lee u jednoj ravnini, pa se stoga zovu
'krivulje dvostruke zakrivljenosti.
Na nain posve slian onome, koji smo primijenili pri izvodu fomiule .za
zakrivljenost K, .dobivamo:

torzija "t'= dlji

ds
=]d-bolds

Da dobijemo drugi izraz za torziju .., sjetimo se, da je prema (HiS)

ba= --
t0 X n,

pa taj vektorski produkt derivitaimo po s prema formuli (35):

__..... ---.. -+ ...... .....

d b. -
-=to X
dno - dt. - . dn. -+
- - n o - = prema(l68) =to X - -n, X-=
ne
ds ds ds ds (l

-+ dn,
= prema (24) = to X dS

Znamo, da vektor, koji predouje derivaciju jedininog vektora, stoji okomito

. . . . -
db
-r_:: tom Jedm1cnom vektoru, dakle vektor ds okom1t )e na b., t. J na binormalL
... - .

Znamo takoer, da vektorski produkt

-
~ stoji okomito na jednom i na d~om

......
-
-'"-' wrq, .t. } .na -t. 1 .na -:ji,
dn, uaJUe .di Je ok onut 1 na tangenti. Bu dui-'-
-'-'-' vektor :db. ......

127
 __.:

je vektor dd~ okomit i na binormali i na tangenti, on se podudara, kako se to vi-

di iz slike 157, s glavnom normalom krivulje u dotinoj toki krivulje, pa ie

ili prema ( 175)

db..
-ds =T- n.

Dvostruki predznak u posljednoj tiormuli tumai se time.- !to vektor di

--
d~

moe imati isti ili suprotni smisao od vektora n~ -

Dok se z~i"ivljenost prostorne krivulje uvijek uzima- pp SVOJOJ apsolutnoj

normale biva na desno obzirom na jedinini vektor to tangenJe~

Obino se posljednja formula pie s predznakom minus:
-
vrijednosti, torzija se smatra pozitivnom, ako pri pomaku du krivulje Vl'tnja bi-

-+
db.
-Ts =--r n. (176}

Uvedemo li polumjer _torzije p, kao recipronu vrijednost .torzije "' t. ;.

l
p, = -;, tada formula (176) prima oblik:

d bo n.
(l76a}
dc=- P

Pomou tree Frenet-ove formule [vidi dalje (17&)) moemo izraziti torziju
,
_-r u toki T.( se) krivulje pomou skalarnih komponenata vektora ds., ds.
.....
dr
-
dr . d"r
1 ds':

l dx dy d z
l ds
dx,
ds
dy
ds
d z
\ ds ds ds
l d"x.
ds"
dy
ds"'
d z
'ds
't=- (177)
(x) d"y) (z)
t. (
ds + tis + ds
... 'o-

328
 'Kalco vidimo, u veini jednadbi elemenata prostorne krivuJje derivacije su
uzete po duljini s prostorne krivulje. Uzmemo li za _parametar neku drugu veli-
inu, dobit emo mnogo kompliciranije formule.

Navedimo p r i m j e r.
Treba izrat.IIlati torziju krivulje

x";,e'nnt; y=e'cost; z-.e'

u bilo kojoj toki krivulje parametra t.

ds
Prema ( 160) "raunamo di :

ax
di = e' (cos t+ sin t);
dy
dt "" ,. (COl t - sin t);
'
dz =e'
dt

ds
di = e' V(cos t+ .fin t) + (eos t - sin r) + 1 =
1 1 1
e '(3

Odatle

;:,acta raunamo prema (171):

d'x = !!..(~) ~ = . cos t - sin r __l_ = cos t-,... .fin t;

ds. dt ds ds VT ' f3 3e'

d'x = !!_.. (d'x} ~ = -2cos r ._1_ = -~;

ds~ dt ds' ds 3e' e' V3
3 el' (3

Uvrltenje u (177) <laje:

Broinik =

cos t + sin r cos t - Sllf t l

V3 \'3 V3
r
cos t-sint sint+cost
J el Jr
o

2 co.i t 2Jin t
.....___;,_
o
3 '' 1f"l 3 e VT
 stJ'l t cos t - smt. t - ssn t cos t - rc~"' r ::

, 9 e'V3 "'e''

Nazivnik = (cos l - sin r) + (5in & ! _cn~!i_ ,, 2

. 9~e'' )Cit
0datle
l
T= "3ef
]zraunai:

l. Torziju polumjer torzije cilindrike spirale

x~rcost; v=rsint; z=ct
u toki parametra 1.

[ = r~=konstanta,
+e
vidi primjer l. na str. 3111.]

2. Zakrivljenost j torziju za krivulju

:t = t; y = a; z = ln( cos r)'
(K"'-CO>t; -r=Ol
11 tok t parametra t.
3. PolumJere zakrivljenosti 1 torziie krivulje

x= Tl:.
ssn t ; y = Tl ( t -+ ssn. t . cos t ) .;
1.1 toiti parametra. t.
[p= 2cost; p1 = 2cost)
4. Zakrivljenost krivulje

v. toki parametra r.

l
K_ V2 ]
-(e'+ e-t)

10. Frenet-ove formule

Frenet-ove formule izraavaju odnose izmeu derivacija }edini(,aih Y~!~tor:t

tangente, binormale i glavne normale, uzetih po _duljini luka s prosto~:;:: krivulje,
polumjera zakrivljenosti i torzije u dotinoj toki te krivulje.
Pr-ve dvije Frenet-ove formule ve smo izveli promatrajui zakrivljenosr j
torziiu prostorne krivulje r = r(s) u nekoj
To su formule (168) (176a):
- toki T parametra s.

- =-p
dto
ds
n,
(a)
- -+
db. n,
ds=- p,

ISO
 ;

Da dobijemo treu ~renet-ovu fo~ulu, derivirajmo po s jedinini vektor'

-+
~v ne normale n., koji moemo prema (165) napisati u obliku

Prema (35):

-
dno dt
- - = bo x -
ds ds
+ -dbo
ds
- -+
x to = prema (a)

=

-->'

= bo
n.
X -
n,
-- X
l - -
to = - (bo X no) -
i
-(n,
"""?
X
.-
to) =
p p,' P p,
l-+ I-
= prema (165) =---t~+ -b,
. P P
\
l
Time smo 'dobili i treu Frenet-ovu formulu.
Frenet-ove formule glasi .dakle:

-.
dt, n,
di =p-
,(178)

gdje je p polumjer zakrivljenosti, a p, polumjer torzije u dotinoj tOki prostor~

krivulje.
l l .
Uzmemo li u obzir, da skalarne veliine-
i - predouju zakrivljenost K,
p P
odnosno torziju T prostorne krivulje, tada .Frenet-ove. formule primaju oblile

tit. K- _
di= n,

.-
dn,
-- = -
. -
Ke. + -rb,
--.
ds

. Frenet-ove formule prikazuju usku vezu izmeu zakona promjene glliv~

:smjerova prostorne krivulje, njene zakrivljenoti i torzije. '

811
 10. LINlJSKI , (KRIVU,LJNI)
. INTEGRAL!
.\ '

Posada je kao podruje integracije slUio odrezak koordinatne osi ili dio-
ravnine ili dio prostora. Sdda e p~ruje integracije biti linija, t. j. pravao ili
poligon ili krivulja ,u ravnini ili prostoru. Takvi se integrali zovu liniiskt ili kri-
ruljni.
. Prema tome, da li je ta linija ravna ili prostorna, promotrit emo posebno
linijske integrale u ravnini i u prostoru.

l. LiniJski integ~ali po ra'l(noj krivulii

Govorei 'o raunanju integrala linearnog diferencijalnog izraza P(x, y)ax +

+ Q(x,y)dy, gdje su P{x,y) i Q(x,y) neprekinute funkcije u nekom podruju o

ravnine XY, pokazali smo, da j

Pdx + Qdx moemo izraunati samo u tom slu-
aju, ako taj diferencijalni izraz predouje totalni diferencijal neke funkcije z =

= z(x, y}, t. j. ako je ispunjen uvjet

.
integra~ilnosti
.
~p= ~Q
vY vX
(vidi 7), pri emu
,
smo pretp)lstavili, da su x i y nezavisne promjenljive neovisne jedna o drugoj.
Medutim, /ako je zadana veza izmeu x i y u obliku funkcije y = y(x), odnosno
inverzne funkcije x = x(y), koja. lei u podruju o definicije funkcija P i Q, tada
J P(x, y)dx + Q{x, y)dy moemo iuaunati bez obzira. da'li je ispunjen ili,nije
uvjet
ispunjen mtegra
' b'l
1 nosu. JP oQ K ako t.un k c11a
T""=-:.-- .. Y;;Y
. ( x ) , o dnosno x=x (y}
. vy vX
predouje kriyulju u ravnini XY, prela~i u tom sluaju J
P dx + Qdy u linijski
'ili krivuljnl integral uzet po toj krivulji y = y(x). .
Pretpostavimo, da je krivulja k grafiki prikaz funkcije y = y(x), kojom je
zadana veza izmeu x i y, i da ta krivulja_ lei u podruju o ravnine XY, u kojem
su definirane obje funkcije P(x, y) i Q(x, y),
Y pa traimo krivuljni integral od Pdx + ,Qdy
llf't,J r,. uzdu te krivulje k od'toke A do toke B,"to
jest traimo: '

~o~--a~--~x-----4b--._.~ ' JP(x, yjdx + Q(x, y)dy

fy,y(x)
A'"8
SL !60.
(vidi sl. 160).
Iz slike vidimo, da kad integriramo po x, y nije vie bilo koji, nego Je ordi-
nata y krivulje y = y( x) i da se x mijenja od a do b, a kad integriramo po y, x je
ordinata krivulje x = x{y) i da se mijeniil. od e. do d.
Prema tome dobiJemo:
. ' b . d

[ P(x, y)dx
AB
+ Q(x, y)dy =J P[x,y(x)]d~ +J Q[x(y), yJ dy
a ~
(179)

332
 Iz te formule vidimo, da se krivuljni integrali racunaju tako,,. da se u prvu
funkciju P(x, y) uvrsti y = y(x), a u drugu funkciju/x = x(y). Na taj nain
dobiju se dva obina odreena integrala, jer prvi integral sadri funkciju od sa-
moga x, a drugi integral funkciju od samoga y. ~
Napiemo li jednadbu krivulje, po kojoj se vri integriranje, u parametar-
skom obliku, svest emo krivuljni integral rui jedan obini.
x = x(t)
y = v(tJ
Kako je u tom sluaju
dx= x'(t).dr
dy = y'(t}dt
:krivuljni integral prima oblik:
t, .

[ P(x, y)dx
AB .
+

Q(x, y)dy =J {P(

x (t)~ y(l)J x'(t) +
1,
(180)
+ Q[x(t), y(c}) y'(t}} dt

KrivulJa, po kojoj se vri integriranje, mora biti orijentirAAS, t. j. mora biti

zadan smisao obilaenja krivulje. Promijenimo li smisao obilaenja na protivni,
krivuljni integral mijenja predznak ....

JPdx + Qdy = - JPdx + Qdy

Vri Ji se integriranje po zatvorenoj krivulji K, tada se put integriranja smatra.
pozitivnim, ako obilazimo krivulju protiv kazaljke na satu, t. j. tako, da povrina,
koju omeuje ta krivulja, .bude na lijevo -Pri protivnom smislu obil~enja kri-
vulje, put integriranja smatra se negativnim (obilaenje u smislu kazaljke na sinu,
povrina desno) :

+K -K

PrlinJerJ Y'
L Izraunat

( ',
(}) ( x - 2y + S )dx + (Jx- 4y- 7)dy
J
+K

a:die je k komura rrokura OAB prikazanog na sl. 161. 'Aif,9J ll

Napiimo jednad!bu pravca AB:
Sl: 161

333
 . (a)
x = 6{1- = x(y)

Pr~ma slici'

[b)

Raunamo prema ( 179):

J
6/i
(x- 2y + S) dx+ (3x- 4y- 7) dy = fidemo po e si X, dakle Je y = O i dy = O) =

~ ! (x-0 + 5)dx ~O= l~+ Sx[- :8 + 30 = 4i

J (x--2y + S)dx+ (3x-4y-7)dy = (tdemo po pravcli AB,dakleuvritavamojednad!be (a)o~
jok se prema slici x mijenja, od 6 do O, a y od. O do 5) =

'o s
= J[x-10(1-i)+s}dx + j[1s( --}}-4y-7]dy=
6 o

=j.!.
32.6
~-5xj +j Jly~~5-~)s=-~
2o 3
0
36:30 +.ss-L59 25 =-ss

J (x-2y + 5)dx+(3x-4y-1)dy =(idemo po osi y: dakle je X= oi dx= O) ...

iiO

l(-4y~1)dy ~-2y1 -7yl >= 50.+ 35 =

0

=O+ = 85
s ' l Prema
' (b):
s
y

.--;:;~, :e
f
Y~5 dy~o
5

3 -~~~-
A! Y=3
~
dYO
r~~o
;B
+K
= 48 - ss + 85 75

2. Izraunaj fcx- y')dx + (x' + ,Y')dy, gdje

~------------------x
o 1 z +K
je k kontura pravokutnika, to ga ine pravci' x ~ 2~.
Sl. 162
y = 3, x = 7, y .h 5 (sl. 162).
Raunamo prema (179) uzev~i u obzir, da idui po pravcu AB : y = 3, a ,dakle dy = O.
po pravcu BC : x = 7, dx= O, po pravcu CD : y = 5, dy = O i po pravcu DA : x=2, dx= O.

334
 s
J
7 . 2

""J (x'-9)dx +O+ O+ J (49 +y')dy+ (x'-25)dx+ O+

2 3 7

3
y 343 8 125 8
+.f 4y + 3 = 3-63-3 + 18 + 245 + 3-147-9 + -r-
l 15
343 125
-50-
3
+ 175 + 12 + 9 - 20-
3
= 170
-

3. Izraunaj
+K
f xy dx +(y- x)dy po paraboli k o= y 1 = x, odnosno ? = v-; i to od vr-

ha 0(0, O) do toke A (l, 1). Narii sliku!

l l \

J xy dx+ (y-x)dy =prema (179) = J x VX dx+ J (y-y')dy =,

OA o o

4. Izrau naj J (2r- y)dx + (r- y)dy, gdje je k prvi luk cikloidc raunajui od isho-
+K
dita 0:
x = r(t - sin t)
y = r(l-cost)

!.(vi~ Dio II. 2, primjer 2. i sl. 5).

Izraunavi prema (180)
x'= r(l-cost)
y' = r. sin t

dobijemo prema toj formuli:

2'1r

J
-!K (2r -y) dx+ (r -y) dy = J{[2r- r(l -cos t)] r(l-cos t)+
o

2':T

+ [r-r(l-cos t)J r sin. t} dt = r 1 J (l - cos t + sin t cos t) dt=

o

l
'
t
2
sin 2t sin' r_l2"
=-.,. z t---------+--.
4 2 o
=,..r''Tt'

335
 S . Izraunaj pc2x- y + 3)dx + (x + 2y- 5)dy, ~dje je krivulja k zadaqa slikom 163.
-t-K
Najprije naplemo jednadbe pojedinih dijelova zadane konture k i njihove diferencijale.
~osno derivacije:

OA: y ~~O; dy =O,

y
;m, x=2cosz+ 5; x'=-2sint
y ='2sint; y' = 2 cos l

BC: x = J_cost + 2; x'=-3sint-

y = 2sm t+ 2; y' = 2 cos t
l
A CD: y=--rx+S; X =-2y+ JO
7
X.
5
SL 163 DO: x= O; dx= o
' 7

gs(2x-y + 3) dx+ (x + 2y- S)'dy = j (2x +J) dx+

+K o
...
+ Jz [-{4 con + lO- 2 sin t + 3) 2 sifi t + (2 ~st + :S + 4 sin r-S) 2 colt) dl +
o

+. .f" [--(6 cos t, t 4 - 2sin t - 2 + 3)3 sin t + (3 cos t + 2 + 4 sin t + -

o

o 5
-5)2cost]dt+ J (2x+-fx-S+3)dx+ J(-2y+10+2y-5)dy+
z ,4

+- /o (2y- S)dy = lx + 3x l: J + 2
o
(-13 sin t + 2) dt +

+ ' 5
J<-lOsintcost-lSsint+2cost+6)dl+ -x-2x ' ' l
,4
l. + "
o
- tr

+ 15y l: + l y- Sy l: . . 70 + 2113 .:o~" +

,tr
21 f: ..
+j- 5 sin t+ 15co~-' -t2rM t+ 6t ~~-t-f- s~
= ~4 + :2( n--13) +(-S+ 2 + 3 ~-lS) 30 1+.5 e'
6 J
. 'f yclY-xdy
~ x+Y.-, d' L '-.0-' l ,
g je je "' uuuWII po Wll)ent r, u pozitiv~ 'emlslu.
+K

'::336
 Prewimo na parametarsku, jednadbu zadime krunice:
x=rcost
y=rs'nt
Odatle dx= -rsinlc{t
dy = r COSI dt
pa prema (I 80) imamo:

J-
~
r" sin' t -
rt
r' cos' t
dt = -
ll
dt
71'
9
= :=.!.!:
o
Izraunaj

J. ,cp y dx - x dy, gdje je k elipsa s poluosim~ a i b, u poziti~nom smislu~

-t-K
[- 2 lf ab)

2. JK
xy dx .;(y-x)dy od A(O,O) do 8(1,1)

a) y = x

b) y = x

e) y = x'

l l l]
[ 3; 12; -20

3. j (2x~ - xy') dx+ (2y' - x 1y) dy, gdje je k kontura trokuta A BC, kojemu- su vrhovi
+K
A(- 2, 0), 8(5, 0), C(O, 4), (O)

Ako je u krivulinom integralu

+K -
J
P(x, y)dx + Q(x, y)dy prva funkcija
P(x, y) ili druga funkcija Q(x, y) jednaka nuli. krivuljni integral prima oblik

+K
JP(x, y)dx, odnosno
+K
JQ(x, y)dy
Ti integrali rjeavaju se na isti gore navedeni nain.

Navedimo dva primjera.

J. lzraunaj J
-K.
(x 2 -y')dx, gdje je k luk parabole y = x' od-toke-x ==O do toke'.i:..,2.
Uvrstimo y = x u integral:1

J (x- y')dx =
J. (x'- x')dx ' = jT-
~ ~S l"
,. =
8 -' 32
1 ll
S ;= - 31
~K Q & ' ----

22 B. Apaen: Repet!torij vtAe matematike - Dio m. 337

 2. lzraunai f (x + y") dy, gdje je k kontura prav.olcutnika, Ito ga _ine pravci x = 1.
+K
.:y = l, x = 3 i y '"=' S u pozitivnom smislu (nari~i .shku).
5 l

p (x J + . + O + J(l +
+ y') 4Y = O + (9 y') dy y') dy =
+K, l ~

l9y+3y'l5,+ ly+3Y'l's .
= :" 45 125
+T- 9 l .
-3+ 1 l 125
+T- 5 -T=~

Integrale JP (x, y) dx i JQ(x, y) dy, koji su uzeti po koordinatama x i

.y. moemo lako pretvoriti u integrale po duljini s ktivulje k.
Prema slici 164 imamo:

dx=dsCOSCJ.
dy = ds sin ex

gdje je ex kyt izmeu tangente na orijenti..-

--0~------------------x krivulju i osi X, pri emu se kut ex mijenja od
O do 21t.
Sl. 164 Uvrtenje u integrale daje:

JP..
K
(x, y) dx =j P (x, y) cOJ
K
Ol ds

JQ(x,
K
y) dy =J Q(x,
.K
y) .nn ex ds

ili, ako oznaimo: P(x, y) cos 01 = /(:~~, y)

Q(x, y) sin 01 = 19(:11, y)

krivuljni integrali po duljini krivulje primaju oblik:

Jj(
K
X, y) ds, oanosno J
K
f9(X, y) ds

Krivuljni integrali uzeti po duljini krivulje raunaju se obino tako, da "

jeonadba krivulJe napie u parametarskotn obliku, pa se na &aj nain pretvaraja
u obine odreene integrale.
Uvrtenje
x = x{t)
y = y(t)
l

338
 ds = Vx' (l) + y' (t) dt fvidi Dio ll, fonnula (87))
u kriwljni integral daje :
~ ' .
J f(x,y)ds =J f[x(t), y(t)J Vx' (1) + y~ (t) dt {182)
K 4 .
Primjer

J
K
xy ds, gdje ie lt kvadrant. elipse poluosiju '!-i b, lloii Idi u prvom kVadrallh.

x=acost
y =b .rira t

Rawlaroo prema (182~:

x'=-Qsint
y'=bcosl

Vx' + y" = Va sira, -j.. b' cwt

." .
J J' v-... sin
~
,.;ds =
.... a cos l . b sin l
.
l + ". ~dj l dt ='

=ab
~

J
. nn 1 cos rVarurr + h"cM'lJt

"i
- ab J ti cos rV b1 + Q..:::: b") ,;", oh
.
Pomou supstitucije sin r = 11 avodimc inrearat Illi lip tJ fvidi Dio .JJ. l$, 7), Jill llakon
integrinwia dobijemo:

J
ll:
xy ds =
, ,3(a -
ab
b')
lV [b' + (.a - b'; sin' ;}., ~
~ 3(a1
ab
- b')
[l(b
f
1 +a~-b 1 ) 1 -libOJ=
r
ab(a'- b') . ab a + ab + b'
= 3(a1 -b') =l -a~-

Krivuljni integral po duljini krivulje moemo naravno rijeiti i bez prijelaza

na parametarsku jednadbu krivulje uvrstivi u krivuljni integral
y = y(x}
ds= Vl -t-y'(x) dx [Vidi D!o II. fotmula (S~J

339
 U toro sluaju krivuljrii integral raunamo po fonnuli;

Jf(x, y)ds =J f[x, y{x)] Vl'+.~ (x) di

K K
(l SJ)

Primjer

__+7
JVx
1
ds_, gdje je k odrezak pravca y = - x - 2 od A(O,- 2) do Bf4, 0).
2
K
Raunamo prema (183):

x'
y'=4-2x+4

x' + .Y' =i x - 2x + 4 = i ( T + ~)
x' - x

Y=z
' l

V- - vs
t +y''= T

J Vx + Y' J Vs.
K
ds
=
o
- v 2
8
x'-s-x+s
16 .
Vs
T . dx ..
.
4

-_J v
o
8
dx
16
x'--s"+s
= prema predtipu B (vidi Dio ll. S, 6) -

=ln 16 +~o= ln 4
V5 V5 + 10 =ln 7 + 3Vs
20-4 s V s -V s z
Geometrijski moemo krivuljni integral po duljini ravne krivulje jf( x,'y) ds
K
shvatiti kao plat valjkaste plohe, kojoj su izvodnice okomite na ravnini XY. Ta
valjkasta ploha sijee ravninu XY u krivulji k, po kojoj se vri integriranje, a pre-
sjeena je plohom f(x, y) tako, da duljine izvodnica imaju u svakoj toki vrijed-
nost podintegralne funkcije f(x, y), koja pripada dotinoj toki.
~lika 165 ~no prikazuje gore navedeno. Prema toi slici

dS =f(x, y) ds

340
a oatle je

'Plat S= f
K
f(x, y)ds

a to je krivuljni integral po duljini krivulje k.

d&
Sl. 165 Sl. 166

Primjer

lzraunaj pWt jednog oktanta elipun~g valjka

z = x (sl. 166).
f

+ +
l

= l, koji je presiieen ravninom

S=
K
J j(x,y)ch

Raunamo prema (182) uzev~i u obzir, da je f(x, y) = z = x i napisavi jednadb.u elip11e

ll pa,..metarskom obliku:
x=3cosl

.Y = V5sin 1
x' = - 3 sin 1

y'= V5c<>< t

,
."

S J 3 cos 1 V9 sin' t + 5 cos' t dt =

3 J
.
."

cos t V4sin'r+ S dl
o

Uz tubst.ituciju sin t.= u i uzevi u zir, daje u= O za r =(}i u= l za l =i dobivamo:

S= 3 jV
o
4u +S du = 6 j v~+ ~du =prema
o
predtipu C(Dio Il. S, 6)..,

341
 f
= 6 -l, - +
3 -l
5 n (l+-
2 2
3) - - 5l n
8 2 8
l/i]
-
4
=

3+
=6 {-
4
s l n5 - - 5- l n -
. -
a 2 s 2
vs ) (-+-ln5--ln2--lnS+-ln2
=6s
B s
3
4
s s ) "'"
s
3
16

3 5 ). 9 IS
=6 ( -+-InS
4 16 =-+-InS
. 2 . 8

Spomenimo jo.fizikalno znaenje krivuljnog integrala.

Pretpostavimo, da se. materijalna toka, giblje po krivulji k od toke C do
9

toke D krivulje i neka na tu toku djeluje sila F,' koja se mijenja po veliini i po
smjeru (sl. 167). Sila F je, dakle, funkcija toke T ( x, y) krivulje k, t. j.
F = F{x, y).
Isto tako i smjer siletp/koji'se mijenja od toke do toke, ovisi o poloaju
toke T na krivulji, t. j. kut rp, to ga sila~F zatvara smjerom gibanja (tangen- sa
tom. tg), takoer je funkcija od x,y: 'P= cp(x,y).
Znamo, da je radnja jednaka umnoku projekcije sile u smjer gibanja i pre-
valjenog puta. Prema rome radnja, to je vri sila F(x, y) na putu ds, iznosi,
kako se vidi iz slike l (i 7,

dA = F(x,y) cos rp ds

a itavu radnju na putu od toke e do toke D krivulje dobijemo integrirajuti po.

duljini krivulje od toke e do toke. D: ,

D
y
F(X::y) ('J A= J F(x, y) cos cp ds

r
D
e
s
rp ili, ako integrand F(x, y) cos <:p oznaimo 1
y
f(x, y), dobijemo
e .
--~0+---~~.------------x D
Radnja A= J f(x, y)ds
Sl. !67, e

a _to je krivuljni integral uzet po duljini krivulje k.

Kasnije .emo pokazati,,da ijzraz J P(x, y)dx + Q(x, y)dy moemo sh\!il
K
titi kao radnju, to je vri materijalna toka pri" gibanju po krivulji k u polju sila .
koje se nalazi u ravnini XY (vidi 13, 4).
Kao.,.daljnju primjenu , krivuljnih integrala 'moemo navesti , prorauna Vanje
krunih procesa~u tennodinamici.(v. Bonjakovi: Nauka o toplini 1).

342
 2. Linijski integrali po prostorno) bivulji

Sve to smo rekli o integriranju ravnog linearnog diferencijalnog izraza

P(x, y)dx + Q(x, y)dy moemo ponoviti i za integriranje prostornog linearnog
diferencijalnog izraza

P(x, y, z)dx + Q(x, y, a)dy + R(x, y, z)dz

gdje su P, Q i R neprekinute funkcije u Bekom dijelu prostora.

J P{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, moemo izraunati bez
y, z)dz
obzira na to, da li su ispunjeni uvjeti integrabilnosti (149), t. j. i u .tom sluaju,
kad Pdx + Qdy + Rdz nije totalni diferencijal, ali je zadana veza izmeu ne-
zavisnih promjenljivih x, yi z, na pr., ako su .r, y, z zadani kao neprekinute funk-
~ije jednog parametra t:

x = x(t)
y = y{t} (a)
z = z{t)

Kako gornje tr! jednadbe odreuju krivulju k u prostoru (vidi 9), prelazi
J Pdx + Qdy + Rdz u krivuljni integral uzdu te krivulje k od toke A do
toke B krivulje, kojim tokama odgovaraju vrijednosti e, i e, parametra.
Uvrstin:o li u krivuljni integral

JP(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz

AB
jednadbe {a), a takoder.
dx = x' (c}dt
dy = y'(e)dt
dz = z'(t}dt
dobijemo obini odreeni integral, koji moemo lako izrauna ...

JP{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz =

AB

=J'{P[x(c),,Y(t), z(c)) x'(c) + Q[x(c), y(t), z(c)J .y'(t) +

1 (184)
+ R[x(t}, y(c), z(t)): z'(t}} dt
Primjeri

l.
K
J xdx+ ydy + (x + y-l)dzpoodresku pravca od tokeA(I,I,l) dotokeB(2,3,4).
,

343
 Prema (41) jedtla.dba pravca AB glasi:

ili
x-1 y-1 z-l
-~- =-:1- =-3-
uzevi % kao ,parametar, izraeilllo y i z s co ;
y=2x-l
z= 3x- 2
dy = 2dx
dz = 3dx

,'p Uvr~tenje u Integral daje

,-
1:~"'-~-- J x dx + y dy e (x +y- l) d z =

#/0'. AB
",'' ,... 1
~

1.
,
_
~
=J l
ix -t (2.x- l) 2 + (x + 2x~ 1- J) 3}dx""'
'
X 2
Sl. 168 = Jo<b--8)dx= 17x-sxt~ 13
.l l-

:t Jy dx--, ( x - y)dy + x d': po OABPOB (st 168).

Jya;-(x-y)y'*"xdz=,J =J+j+j+j+j
'f: OABPOB DA AB BP PO OB
l

J ""(y =O ; dy .."O ; z'= O ; dz.= 0) = J O dx= O

DA n

J = (x =. ; dx = O ; z = O ; dz = Q) =
AB
l l

= J[-(1-y)]dy=l-y+fi=-{
o o
l

J = (x = l ; dx= O ; y ==J ; dy = 0) = J 1 az = l z 1:=

& o

Jednadba pravca UP. prema (41):

344
pa je
y=x tiy =dx
z=x dz =d~

J= J<x+x)dx=[x'l~=-1
RJ l

l l

J= (x = y ; d = 4y ; z = O ; dz ~ 0) = J x dx ~ lf l = -}
.OiJ o o

. r.
AOBPOB
=0--1_+1-1+_1_=0
2 2 -

3. ~ (x + 3) dx + (y- l) dy + (2z + 2) dz, gdje je k luk cilindri<fe spirale .od toke

K

,'1(1,0,0) do toke B(o, t,-j) i pravac BA (_sl. 169).

Uzevi u obzir, da je r = l, jednadba spirale prenoa

(l 55) glasi:

x =cos r
y =sin 1
z= e 1

Kal<" je za t = 1t .
1 z = r: (il"k )
1 a ,
.
1mamo
2 2
z
e=-= ~- 169
t

pa je X =
y=sint
z= t
CO$ t
l jednadba zadane spirale.

Odatle
x'~T -silit
y' =cost
z' =J
J>rema (184) imamo:.

J (x + 3) dx + (y- l) dy .+ (2z + 2) dz =
A~B

'If

= I.f
o
{-(cos c+ 3)sinE + (sint-l)cost +cit+ 2)]dt
l
="
 =,Jz"' (-3 sin l-CM l+ 21 + 2)dl =
e

z"'
= l3cos t - sttt t + 1
1
+ ~~ l = - l + ~ + 1t - 3 = ~ + "- 4

_,...nadba pravca BA:
x-1 y ~.
~=-=;

Olia! le .Y =-~+-l dy =-dx

J~ J[<x -,-. 3) -(-: + 1-1) -(-r.:x +TC+ 2)-f]dx =

Q
BA

= J(2 + ~) +(3 - X ~ - TC)] dx =

f
K
rr . n
=-+n-4---rr+4=0
4 ' 4 -

Izrau naj

l. J y z dx + z Vr- y dy +xy dz, gdje je k - luk ci!ind~ke spirale x = rus r,-

K
y = r mz a 1 od pres)eka k nvu
: t, z = ~ J'Je s _ravrunom
z= O d o tow.e
...,_ presjek'&,
" krivulje s .ravni-

nam <l= a. '

[/=OJ

x dx -i- y dy + 5z dz
J xz + y2 + z2 '
gdje je k krunica polumjera r u ravnini XY (z = ti).

[/=O)

Kasnije emo vidjeti, da i krivuljni integral J Pdx+ Qdy + Rdz. po prost>-

K
rnoj krivulji k moemo shvatiti kao radnju, koju vri materijalna toka pri
.gibanju u prostornom polju sila po toj krivulji' k (vidi 13, 4).

346
 \i ll. PLONI INTEGRAL!

Pod plonim integralom razumijemo integral uzet po povrini zadane plohe

:;; ~~ z{x, y).
Govorei o komplanaciii ploha fvidi 5, 5. e)], doli smo do najjednostavni-
je~ oblika tog intcgrala:

povrina plohe. S = Js J dS = Js j l . dS

Uzmimo sada opi sluaj, kad integrand nije l, kao u tom specijalnom slu
aju, veje neka zadana neprekinuta funkcija f(x, y, z), koja je definirana po povr-
ini S zadane plohe z = z(x, y):

JJf(x, y, t}dS (a)

s

Vidimo, da je ploni integral proirenje pojma dvostrukog integrala, slino

kao to je krivuljni integral proirenje pojma obinog odreenog int~grala. U obi
nom dvostrukom integralu kao podruje integracije slui dio jedne koordinatne
ravnine, na pr. ravnine XY, dok je kod plonog integrala podruje integracije
povrina S zadane plohe z= z(x, y).
Kao i pri komplanaciji ploha pretpostavljamo, . da je ta ploha neprekinUti:\
i da je s\1aki pravac, koji je usporedan s osi Z, probada plohu samo u jednoj toki,
t. j. da je funkcija z = z( x, y) jednoznana funkcija. Osim toga moramo sada
pretpostaviti, da je ploha orijentirana. Pri komplanaciji ploha traili smo ap-
solutnu vrijednost povrine plohe, dok sada moramo uzeti u obzir i predznak
plonog integrala, odnosno plohe, po kojoj integriramo zadanu funkciju f(x,y, z).
Orijentacija p!ohc vri se pomou plone normale, pri emu se obino uzima, da
je normala na plohu usmjerena prema vani, t. j. u konveksnu stranu plohe (vidi sl.
JJ9a), pa pri raunanju plonih integrala funkcije j(x, y, z) uzimamo u obzir
predznak kosinusa smjera normale na plohu, po kojoj integriramo.
Raunanje integrala po povrini zadane plohe, t. j. plonih integrala oblika
(a), vri se tako, da se zadana ploha S, dakle i element dS te plohe, projicira na
jednu koordinatnu ravninu, pa se dS izrazi pomou svoje projekcije drJ na tu ra-
vninu.
Projiciramo li zadanu plohu S na ravninu XY, dobijemo za dS prema sli-
kama (139) poznati nam izraz ( 130):

dS= dxdy (130)

cosy

gdje je y kut, to ga normala na element plohe dS zatvara s pozitivnim smislom

osi Z.
Kako je cosy >O za O~ y < 90, odnosno <O za 90 < y < 180, prima
element povrine dS pozitivnu, odnosno negativnu ,vrijednost. Time je provedena
orijentacija plohe.

347
 Uzmemo li jo u obzir, da kad integriramo po zadanoj plohi z= z(x, y).
aplikata z nije bilo koja, nego ba apllkata z(x, y) dotine plohe, ploni integral (a)
poprima oblik :

l= ff f(x,y,z (x,y)] ---=prema

dxdy (130a) =
. cosy
a (l SS)

gdje je cr projekcija plohe S na ravninu XY.

Projiciramo li zadanu plohu z== z(x, y) na ravninu YZ ; uzmemo li op&
u obzir, da je u tom sluaju apscisa x integranda f(x;y, z) apscisa x(j, z) udane
plohe, dobijemo obzirom na ( 130c) ploni integral u obliku:

. dydz
l=
ff f(x(y, z), y, z )cos- -
a,.
(X
=

(185&.)

Tu je <X. kut, sto ga normala n,a element plohe dS zatvara s osi + X, a cr; pro-
jekcija plohe S na ravninu YZ.
Konano, projiciranje plohe S na ravninu XZ daje prema (130d) ploni integral
u obliku

J= r1f[x,y(x,z),z]:::~
tJM
= 11 fl:,y(x,z),z] V+ (!:r + (!~r dxz
O't

(l8Sb)
Tu je ~kut, to ga normala na dS zatvara s + osi Y, a o, projekcija plohe S
na ravninu XZ.
Primjeri

1. j j (2x + T + z}
y dS, gdje je S dio ravnine T+ T+ 7 = l,
s
koji lei u prvom oktantu (slika 170).
Kako normala Nr na ravninu ima stalan smjer, raunat emo prema prvom dijelu formule
1185), t. j, prema
dx'd
ff J (x, y, ztx, y)] _2'
cosy

Prema (47):

348
~ i7. jednadbe. zadane ravnine slijedi:

z(~,y) = 4{1--T-f)

= V6T
l l Jr 4dx dy ~e
:v--_ .4V6t
J ctl <$ "" -
3- 22 . 3 = v-
4~

"''

Sl. 17G 'SL 171

Izraunajmo sada iti integral projicira,Ui dio S r;adane ravnine na ravninu-\'Z,"t:'j. pri-
mijenivi formulu (t 85a). '
Prema (47):
l
T. 6

Prema (18Sa):

l
V6t
= 6- JJ. {4 - l4 y - ~ + _4
3 y + .~ ) dy d:. =

= - V61--
6
4 ff dy dz = - 2 .
3
v-
61 a, = -2
J.
v- 3.-4 = 4 6t
61 -
2 --
v-
Izrauna j jo~ jednom isti ploni integral projicirajui. di9 .S zadane ravnine na koodinatnu
. .tvninu XZ, t. j. po formuli (185b). Dobit e isti rezultat 4 V.6t.'-

2. JI xyz dS, gdje je S dio ravnine x + y + z-_;;-l,koji lei u~prvom oktant\1.- (slika 11'1).
s

340
 O~J...ra~o po,pr.rora dijelu formule (18S):
Prema (47):
l l
- " = ws l'- ~~r =Vl+ l+ l= VJ
z= l - x - y

L= JJ xy(l -x-y)dxt = V3 JJ (xy-x'y-xy 0)dx.ty-

" V3 q

l t-x l 1-J<

=,YJ Jdx J (xy-x'y-xy')~Y =VJ Jdxfx(l-~)f-:~~tl =

g u ll

= VJ J(; (l - x) (J - x)'- ~(l ~ x)'] dx =

o

v;
t l

= VJI
.
x(l-x)'dx= J<x-3x'
t
+ 3k'-x')dx =

'j

= Vll~-:.i'+~
6 l 2 . 4
... -~1=
'
f3
120
o-

lzraunai :za vjebu istl ploni integral oroiicirajui dio S zadane ravnine n. koiirdiname
ravnine Y2 i xz:. Rezultati moraju biti isti.
3. JJ x y dS, gdje je S gor_nia polovina povriine kup;le polumjera. R sa arediA~ u
s
ishoditu.
Kako se smjer .normale na kuglinu plOhu mijenja od toC!ke do toke, raunat emo taj ploni
integral po drugoj polovini formule {185) uzevi ispred drugog korijena precb:nak +,jer normala
na gornju JIC>.Iovinu kugli!le plohe zatvara kut m:anji od 90c, pa je cos y > O.

l= JJ f(x,y, z~,y)] J/t + (*)' + (~)'dx d_~

a

Jcdnad~ba kugline. p)Qbe glasi:

Prmui: (92):

~Jl y
JY=--;-
 l (-dz)" + {dz}
+ .dx -ily = l
x y'
+-
z +-
z'
=
:;t;' + y1 +
z
z'
= -
lt'
z

l= JJ xy -~ R
VR'-x'-y"
= - dxdy
o

ldic je o projekctja polukuglc na ravninu XY, r. ;. k.rug x' + y = 8'

Pn:m. (Ille)
x=pcoscp
y=psan<p
lix dy = p d p dcp

l = R
ff p'
-- sin'
-: cp -
cos'
- dcp p d cp= R J ]'IT

sin' <p cos <p d~ J' 11:

t19-
-p'-
o VR-p o Q
VR-p

Prvi integral lako rijeimo prikazavl intregtal u obliku --}- 4 sin' cp col 'P = ! Ml 29,

dok ,drugi integral rjeavamo uz supstituciju R 2 -p' =t, odatle je p = (1-R1) 1 , a p dp= -4-
pri emu uzmemo u obzir, da je ~ = R' za p = O, odnosno 1 = O za p ~ R.
Dobijemo:
o
l= RBl{ ' l l -sin4q>)l[
l --
4 r - 21 1
S 2
~

\4
t -a-R't 4+ 2Rt tl] =
n ~

= ~ . 27t . -} H -I R- R + 2R') = 3 ; t
Dosada smo promatrali plone mtegrale uzete po povrini S zadane plohe.
Meutim, esto se ploni integrali raunaju po koordinatama, pr:i emu se i sada
lolZima u obzir, da je ploha orijentirana u prije navedenom smislu. .
Razlika izmeu plonog integrala uzetog po plohi i integrala uzetog po ko-
ordinatama sastoji se u.tome, da se u prvom sluaju vrijednost funkcije j {x,y, z)
u toki plohe S mnoi s elementom povrine dS, dok se u drugom sluaju mnoi
& orijentiranom elementom da koordinatne ravnine XY(ili YZili XZ), koji je
projekcija c:!lementa plohe dS na dotinu koordinatnu ravninu.
Prema tome ploni integrab uzeti po koordinatama glase uz sve prijanje pret-
polltavke za zadanu podintegralml funkciju f(x, y, z) i plohu z= z(x,y), odnosne.
x = x(y, z) 1 y =y(x, z)

l= Js Jf(X,y,z) dx dy =JJ f(x,y, z {x,y)]-dx dy

o
(18~

.;dj e je cr projekcija plohe S na ravninu XY, a dx dy = da projekcija elemen~

P,(ohe dS na ravninu XY (vidi sl. 139a)
 Kako je prema ( 130)
_dx dy = dS COS'( (187')

ploni se integrai po koordinatama moe napisati i u obliku

l= J J f(x,y,z) dxdy =J J f(x:y,z) cosy dS (1868)

s s

Iz posljednjeg izraza za ploni integral vidimo, -da ploha ostaje orijentirana

i pri raunanju plonog integrala po koordinatama, jer u integral ulazi cosy, t. j.
kosinus kuta, to ga normala na plohu zatvara s + osi Z. Pri raunanju plonill
intcgrala po koordinatama, uzima se u obzir-samo predznak kosinusa smjera nor-
male na plohu, dok se sama vrijednost kosinusa smjera izostavlja.
Na isti nain dobijemo uzevi u obzir, da je prema (f30c)

dydz = dS cos a. (188)

J J f(x,y, z) dydz =J J f(x,y,.z) cos a. dS=

s s
(1119)
= JJ!lx(y,z).,y,z)dydz
Go

gdje je cr, projekcija plohe S na ravninu YZ, a. kut plone normale s + osi X, a
dydz = dS cos a. = da,.
Analogno uzevi u obzir, da je prema (l30d)

dxdz = dS cos f3 ( 190)

dobijemo
J J f(x,y, z)dx dz =J J j(x,y, z) cos () . dS e=
s s
(191)
= JJnx,y(x,z);z)dxdz
"
g)e Je a. projekcija plohe S na ravninu XZ, () kut plone normale s + osi Y, a
dxdz =dS cos f3 =da..
Kako emo kasnije' vidjeti, osobito esto treba raunati plone integrale,
koji predouju zbroj gore navedenih integrala uzetih od triju razliitih funkcija
P(x, y, z), Q{x, y, z) i R(x, y, z), pri emu se pretpostavlja, da su funkcije P, Q
j R neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama.

jjP~~~dy.+Q~~~~+R~~~~dy=
s .
(192)
= JJ[P (x,y, z) cou. + Q (~,y,z) cos f3 + R (x,y,z) cosy] d_S
s

352
 Primjeri

l. JJ xyzdxdy,
s
gdje je S dio kugline plohe x" +:l'+ z 1 = R, koji
se nalazi u l. i V oktantu (slika 172).
V
Kako je furtkcija z = R - x - y' dvozna-
na, moramo podruje integracije S rastaviti u dva di-
jda:

gornji S, jednadbe.z1 = + VR'-x'-y'

donji S, jednadbe z 1 = - VR - x -v'

pa je prema ( 186): Sl. 172

JJ= JJ+ J J= JJxyVR-x'-y'dxdy-J JxyYR'-x'-y'dxdy (a)

s s. s, a a

gdje je cr zajednika projekcija ploha S 1 i S 2 na ravninu XY, t. j. krug x 2 '+ y = R' ..

Sada moramo uzeti u obzir, da je ploha S orijentirana. Vanjska normata na plohu S 1
zatvara s osi + Z kutove y < 90, pa je cosy> O, dok normala na plohu S, zatvara s osi +Z
kutove y > 90, pa je easy < O (vidi sl. 172). Iz toga slijedi, da u drugom integralu izraza (.a)
ueba promijeniti predznak.
Dobijemo

J = 2 JJxy VR"=:;: - y' dx dy

'
cr

Prclazimo na polarne koordinate prema (ll la):

'IT

2 R
! = 2 JJ p' sin <p cos <;> VR' - p' dp d rp = J 'sin 2 rp d~ J V
p R 1 - p~ dp
cr O &

Na sli.ni nain i uz istu supstituciju kao u posljednjem primjeru 3. dobijemb:

2. ' JJ (2 x+ y + z) dy dz +
s
+ (x-2y + z)dxdz + (x-z)dxdy
Nr, gdje je S povdina va!ika visine l i polumjera baze
Sl. 171 (sl. 173).

23 s. Apsen: Repetltol'IJ vlje matematlke - Dio m. 353

 Prema slici rastavimo zadani ploni integral u tri integrala

JJ J +JJ + ff
S
=J
D G . P

Pci raunanju JJ uzmemo u obzir, da je

D

z= O , dz = O i cosy, =cos 180 = - l , pa zadani ploni .integral prima oblik:

.JJ = O + O- JJ (x - 0) dx dy = uz prijelaz na po !arn~ koordinate

D D
2'1T l

= -JJ
D
p cos <p p dp d <p = - Jcos <p d~
O O
J p1 dp =

2'1T l

=-l 11 f.l sin <p

o o
= 0

fj =(z=l 1 ;dz=O ;cosy,=cos0=l)=0+0+

G
2'1T l

+ JJ (x- l) dx dy = J J d <fl (p cos <p- l) p dp =

G o o

=
J l
k

d <p Tp
3

cos 9 - 2
l
pl J (cos =
N
<p
-3- --: 2l ) d <p = l sin <p -
-3- 2l tp
M
l = - "'
g o o o

Pri raunanju JJ moramo uz.eti u obzir:

p

l) cos y, = cos 90 = O, pa je dx dy = dS cos y, = O, a to sc vidi i iz slike.

Zadani ploni integral reducira se, dakle, na

fj
p
(2x +y + z) dy dz + ( x - 2.Y + z) dx dz

2) Raunajui prvi did tog integrala moramo plait valjka projicirati na ravninu YZ. Ptednta
i stranji dio plata ima za projekciju pravokutnik baze 2 i visine l(vidi sl. 173),_ ali za prednji
je dio ct < 90, pa je cosct. > O, dok je x = + Vl y', a za stra!nji dio ct > 90, pa je cos ct < Q"
dok i~ x =-Vl y'.
\Prema tome:

JJ
p
(2x +y + z) dy dz = JJo,
(2 Yl y1 + y + z) dy tk- '

-J/ (-2V1 y 1 +y + z)dydz (a}

a,

354.
 3) Pn raunan)u drugog dijela tog integrala projiciramo plat valjka na ravninu Oesni xz.
1 lijevi dio plata imaju -istu projekciju a 1 = a 1 = pravokutnik. baze 2 i visine l, pri temu je
za desni dio cos (3 > O i y = + VJ - x' , a za .lijevi cos f3 < O ' i \ v = l ,.., -V
Preina tome:

jj (x- 2y + z) dx dz = j j (x- 2 VJ - x' + z)dx dz-

P a.=a~

-j j (x + 2 Vl - x + z) dx dz (b)
a,- a1
Zbrojimo li izraze (a) i (b), dobit emo

ff =O
p

jer su prvi i etvni, a takoder d,rugi i treCi integrali

ientinl i protlvnog predznaka. Oa se u to uvje-
rii, izraunaj te integrale!
Konano imamo:

Sl. 174

3. j j (x' + y dy dz + sin z dx dz + i'+ dx dy

1
)

s
11die je S povrllna kocke omeene ravninama

X= 0, y - 0, Z= 0, K- J ,JI- l ,.ll =.1 (Blikll'l74).

ff= ff+ JJ+ ff+ ff+ ff +ff

S ADBO GFEC OBBC ADPG AOCG DBEP

JJ = (z - 0 ; dz -= 0 ; COIY Cili 180" - - l) =

ADBO

l l

=O+o-fjrdxdy=- fe"dxJdy=-<-l>
ADBO O O

jJ =(z = l ; dz = O ; cosy = cos O= + l) =

GFEC

1 l l

=0+0+ Jle"+ 1
dxdy= Je"+ dxfdy= l e"+ i 1.= e'- e
1

AIJI'' O 9 (l

355
 .J J = (x = O dx = O , cos cx = cos 180" = - l ) ""'
aBEC

l l

= - J J y 0 dy dz + O + O = - J y' dy Jdz = - 3
OBEC O ~

J J= (x = l ; dx= O ; cos cx =cos O= + l)=

ADFG

= JJ
OBEC
(l + y') dy dz + O + O= y l + -t l O
l = -T

J J = (y =o ; dy =o ; cos~= cos 1so =-l)~

AOCG

1 1

= O- J J sin z dx dz + O= - J sin z dz J dx = cos l - l

AOCG o O

J J= (y = l ; dy =o ; cos~= cos o= +l)=

DBEF

t t

= O+ J J sin z dx dz
AOCG
+ O= J
O
sin z dz J
O
dx = -(cos l - l)

JJ= -Ce-l)+ (e -e)--} + 1

s
4
+3 +(cos l -l) -(cos l - l ) - e- 2e + 2

4. JJ (2x + y - z),dy dz +
s
.+ ( x - 2y + z) dx dz + (4x- y - z) dx dy
g'dje je S oploje tetraedra zadanog slikom 175.

Sl. 175

J J= (z= O ; dz =O ; cosy =cos 180 = - l } = -

AOB
JJ(4x-y)dxdy
AOB
=

l 1-.x i t-x

= - J dx J (4x-y)dy =- Jdxi4xy-fi =
n o o q

356
 +o-
l

= -Jo l4x (l - x)- x)] dx =: -i-

JJ = (x = O ; dx = O ; cos oc = cos 180 =- l) =
BOG

l 1-y l 1-y

.. _J J
BOG
(y-z)dydz =J J o
ay
o
<z-y)dz =J
o
dylf-yzr=
o

l.

=+J o
[(l - y ) 2 - 2y(J--y)] dy =o

JJ =" tY = O dy = O ; cos ~ = cos I soo = - l) =

AOC

l 1-x

= -J j (x + z) dx dz = - J J dx (x + z)dz =
AOC. O O

l 1-x l

=- j.dx lxz + 2z'l = -

2
J I [2x(l-x) + (1-x)']dx = -3l
ll o o

ABC
JJ=?
Pri raunanju tog integrala moramo uzeti u obzir: da jednadba ravnine ABC glasi x + y +
+ z= l, da normala na tu ravninu zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90,
i da treba projicirati trokut ABC:

1) na ravninu YZ uzevi x = l - y - z
2) rta ravninu XZ uzevi y l - x - z
3) na ravninu XY uzevi z = l - x - y .

Prema tome:

JJ JJ
ABC
=
BOG
[2(1 - y - z) + y - ;]dy dz + JJ
AOC
[x- 2(1 - x - z) + z) dx dz +

+JJ [4x-y-(l-x-y)] dxdy =

AOB

= JJ
BOG
(2 - y - 3z) dy dz + JJ
AOC
(3x + 3z- 2) dx dz +

357
 ,_" -
+ JI<5x...,-l)dxdy= Jdyj<2-:-y-3z)dz+
AOB O O

l 1-x l 1-x

+J dx oJ
Q
(lx_._ 3z-2)dz +Jo dx oJ (Sx-l)dv =

ff
s
=-++O-!++=-~
lzraunai:

l. JJ VR-=-x -y dS, gdje je S gornja -polovina kugline plohe

s
x' + y' + z' = R [l = "'R'l

2. Jj z dx dy, gdJe je S ploha elipsoida

s
x.:. y2 z'
-+-+-=1
a2 b2 e'

3. JJ x dy dz + :Ji dx dz + z dx dy, gdje je S povrlina ko<:ke omeene ravninama

s
X = O, y = O, z = o, X = l, y = l i z = l. [l= 3)

12. VEZA IZMEU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA

Veliko znaenje u matematikoj analizi i fizici, a takoer u mnogim tehnikim

naukama imaju formule, koje daju vezu izmeu integrala uzetih po nekom podruju
i integrala uzetih po granicama tih podruja. Tu vezu daju formule Green-a,
Stockes-a i Gauss-a.

1. Greenova formula

Gren-ova formula (itaj Grin) daje vezu izmedu poznatog nam krivuljnog
integrala

fP ( x, y) dx + Q ( x, y ) dy
1
K .

358
uzetog po ravnoj zatvorenoj krivulji k i dvostrukog integrala u;,:;t:wg po povrini:i
koju ta krivulja k omeuje.
Da takva veza postoji, znamo ve od prije: sjetimo se samo formule, koju smo
izve1i za povrinu sektora krivulje y = y (x). Ta formula za povrinu zatvorene
krivulje K glasi:

Pomou te formule izraunali smo kao primjer povrinu sektora istostran~

hiperbole (vidi Dio Il. 7, 1).
Green daje tu vezu u opem obliku.
Neka su zadane dvije funkcije P(x, y) i Q(x, yf, koje su neprekinute za-
jedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama i koje su definirane u podruju
cr ravnine XY. To podruje cr omeeno jc:-
krivuljom k, kojoj je jednadba y = y(x), od- y
nosno x = x (y) i koju pravci paralelni s ko-
ordinatnim osima sijeku najvie u dvije toke
(sl. 176).
Izraunajmo dvostruki integral parcijalne
derivacije po y funkcije P( x, y) uzevi ga po A
)l . . . . . . . .
rom podruju cr:

I= J JoP(x,y) dxdy
a t}y ~0+---~a---L--------~b--~x

SL 176
Kako se vidi iz slike, tangente na krivulju
'k, paralelne s osi Y, dijele krivulju na dva dijela: donji jednadbe y,( x) i
gornji jednadbe Y (x}, pa integrirajui najprije po y, a zatim po x dobijemo:

b
y,(x)
=
J dx l P (x, y) l = [kad P( xy) parcijalno deriviramo po y, x je konstanta,
a y,(x)

l
P je dakle funkcija samo od y, pa je ostala bez promjene, jer smo je najprije dert
virali, a zatim integrir~li] =

=J (P[x, Y (x)] -P[x, Yi (x)]} dx~

b b

=J P [x, Y (x)] dx- J P[x, y, {x)] dx==

359
 = JP [x, Y (x)J dx+ J P [x,y,. (x)] dx=
b "

.. ' b

=fp (x,y) dx
-K

jer smo, kako se vidi iz slike, izvrili potpuno obilaenje krivulje k u negativnom
smislu (u smislu kazaljke na satu, povrina 11 desno!).
Ili

JJP r;;y) dx dy =-fP (x,y) dx (a)

a +K

Na isti nain dobijemo:

JJQ(:, y) dx dy =prema slici 176

a X

=
d
dy
Ir,(~Q(x, Y}
-~dx=
Id dy l
Q(x, y) =
l ~,(y)
I x,(y) ,.,(y)

=I {Q[x.(y), y]- Q[x,(y), y]} dy =

+I
d e

=I Q[x.(y), y] dy
d
Q[x,(y), y) dy = f
+K
Q(x, y) dy

jer smo sada izvrili obilaenje krivulje k u pozitivnom smislu (protiv kazaljke
na satu, povrina lijevo).
Dobili smo dakle:

Oduzmemo li od te jednakosti jednakost (a), dobijemo: .

JJ(~;- :~rtxdy = fP{x,yJdx. + Q(x,yJdy (193)

a K

360
 To je Green ova form.uui. .
PomQu Greenove formule moemo zamijeniti dvostruki inte-
gral; uzet po ravnom podruju, krivuljnim integralom uzetim po
krivu! ji, koja to ravno podruje. omeuje.
Uzmemo li da je P=- y, a Q = x i izraunamo li: c)Q
x
=l i c)P =-l,
c)y
d~bijerno prema Greenovoj formuli

ff a
2 dx dy ::,_ f~
K
dy- y dx (193- a)

ili

cr= -}~x dy--;:- y dx,

K

a to je gore spomenuta formula za povrinu zan:orene krivulje y = ylx).

Greenova formula daje dragocjenu kontrolu krivuljnih integrala izraunatih
po zatvorenoj krivulji, naravno uz uvjet, da su funkcije P(x, y) i Q{x,y) ne-
pre]dnute u podruju cr, koje ta krivulja omeuje, jer je neprekinutost tih funkcija
u podruju cr bitna pretpostavka Greenove formule.
Kontrolirajmo pomou Greenove formule krivuljne integrale, . izraunate u
primjerima l., 2., S. i 6. na str. 333 i sl.. Krivuljne integrale navedene u primje-
rima 3. i 4. ne moemo kontrolirati po Greepu, jer su uzeti po otvorenim
krivuljama.
Primjer l.

.J.
j
(x - 2y + 5) dx+ (3x 1
p
4y- 7)dy
Q
K
Raunajmo prema (193):

oP = - 2 . oQ.:.. 3
oy ' ox.-

f =J
K a
f(3 + 2)dx dy = 5 JJ
a.
dx dy =
65
5 a== prem!.l slici 161 = 5 - 2- = Il a to ie rc-

zultat, koji smo prije dobili.

Primjer 2.

l. (x- y')# ~ (x' +

j' p Q
y') dy
K
Prema (193):
oP oQ
oy =-::Qo ; ox=2x

f = JJ (~x + 2y) d~ dy =.prema. slici 162 =

Jo: a

361
 7. ~ 7 5

Z JJ+ 2
dx
3
(x y)dy = 2 Jl
z
dx xy.+ ~~- =
3
7 7.

= 2
J"(
~
Sx + T-
25 3x-
2 '9) dx = 2 J
z
(2x + 8)dx -

7 \

21x + sx[ = 2(49+ 56-4-16) = ~

' z
P7imjer 5.

f(2x- y + 3)dx + (x -1'- 2y- S)dy

K
Prema (193):
t) p
-=-1 oQ =I
t)y . ox
f=
K
2 JJ
a
dxdy = 2a =prema slici_l(i3 =

= 2{
2
~ 1
-;- 2 2 + + 3 - 2 -:t"+ S 2 + + 41t ) = 30 + Sn
Primjer 6.

,.h
j ydx- xdy
x + y' , gdje je k krunica polumjen r.
K
Napisavi zadani integral u obliku

rh
j
_ Y _ dx - - " - dy
x' + y' x' + y'
K

vidimo, da je P = -e;-~, a Q =
x+y x.+y
--.--=--,.
Funkcije p" i Q ne oegovaraju pretpostave[
Greenove formult, jer nisu neprekinute u svim tokama podruja a omeenog kru:tnicom
x + y' = r 2 (prekinute su u ishoditu), pa kontrola po Greenu.nije dopustiva. Da se u to llvjc-
rimo, raunamo prema (193):
t)p x +y 2 -2y' x'-y'
t)y ""' (x' + y')' = (x' + y'F
oQ = - x' + y'- 2x' xz-y~

t) x (x' + y')' (x' + y')'

J.
j= fi ( x'-Y' x'-y')
_ (x'+y')'-(x'+y')' dxdy=O
K a
dok smo prije dobih drugi rezultat i to - 2 1t,
Kontroliraj po Greenovoj f?rmuli primjere 1: i 3. navbdene na ~tr. 337.,

362
 Vdna p:Qsljedica Greenov.e formule. Govorei u 1 o egzakt1ilin
diferencijalima i njihovom integriranju, dokazali smo, da je
oQ oP
----=0 (147)
ox oy
nudan i dovoljan uvjet, da linearni diferencijalni izraz
P(x, y)dx + Q(x, y)dy
predoujetotalni diferencijal neke funkcije. u= u(x, y).
Uzmimo sada sluaj, da funkcije P(x, .V) Q(x, y), koje ulaze u krivuljni
integral

f P(x, y)dx + Q(x, y)dy (a)

K

i za koje pretpostavljamo, da su neprekinute

zajedno sa svojim prvim parcijalt)im derivaci-
jama u podruju cr, koje omeuje krivulja k,
zadovoljavaju gore navedeni uvjet (147), t.- j.
neka integrand predouje egzaktni diferencijal.
Tada uvrtenje toga uvjeta u Greenovu for-
mulu daje:

f P(x, y)dx + Q(x, y)dy =O

Sl. 177
K

To znai: ako je Pdx + Qdy egzaktni diferencijal, vrijednost krivuljnog

integrala po bilo kojoj zatvorenoj krivulji jednaka je nuli.
Na pr. krivuljni integrali po zatvorenim krivuljama T,AT .BT, i T, CT,DT.
(sL l 77) jednaki su u tom sluaju nuli, a iz toga slijedi, da integrali po otvorenim
krivuljama T,AT" T,BT" T,CTa i T,DT. moraju imati istu vrijednost, jer su i
integrali po zatvorenim k.rivuljama T,AT,CT, i T,BT.DT 1 jednaki nuli.
Prema tome:
Ako je Pdx+Qdy, egzaktni diferencijal, t. j. ako je ispunjen uvjet
oQ oP
ox- ox ~
o, d oP oQ
o nosno ily =ox, ta a VriJe nost
d .. d
nvu l'1nog mtegra
k . . l
a
Pdx +
Qdy ne ovisi o putu integracije; ve jedino o poetnoj i ko-
nanoj toki toga puta, dok je krivuljni integral po zatvorenoj
krivulji jednak nuli.
Na pr.} (2x'- xy') dx+ (2y- x'y) dy, koji _smo naveli kao primjer 3.
-tK .
na str. 337, jednak je nuli po bilo kojoj zatvorenoj krivulji, jer je integrand egzaktni
diferencijal:
.oP
-
ay = -2xy;' ~~=-2xy, paje

oP dQ
oy =ox

363
 . S istog razloga vrijednost krivuljnog in-
tegrala

j 2xy dx + xdy
K

uzetog uzdu bilo koje otvorene krivulje ne

ovisi o putu integracije, ve jedino o poetnoj
i konanoj toki toga puta, jer je

oQ oP
- - - =2x-2x=O
Sl. 178
ox. oy
Da se,u to uvjerimo, izrauna j mo taj integral po pravcu y = x i po parabolaroa
y = x, y.~ .x i y == l{X od toke 0(0, O) do toke .A(l, l) (vidi sl. 178):
l).poy = x, odnosno x .= y:

l . Ji.y' dy =.12x yli

l = f 2x'dx +
u o
T + T = ..!_
0

2) po y = x, odnosno x = + '{Y:

JI ,.x'
T + 2yIJ =_..!..
fo 2x'dx + o y dy
i
I = =
o
3
3) po y = x', odnosno x = '{Y:

l= j.2x'dx
l
+ jl(Yzdy
l 3
=
12; . +SyT
3 'll
= ..!_
0
ll o

4) po y = yx, odnosno x = y':

I = [ l 2x Vx dx + [ l y' dy = 145 xi +~ 'l'.=..!.,

0

Iz dobivenih rezultata vidimo; da je vrijednost tog integrahi jednaka nuli za

sve zatvorene krivulje, koje prolaze tokama O i A, jer integrirajui.u obratnom.
smislu, t. j. od A do O dobijemo svaki put vrijednost -l.
Vrijedi i obrat Greenove formule:
Da linearni diferencijalni izraz Pdx + Qdy. bude egzaktni diferencijal, nurio
je i dovoljno, da vrijednost krivuljnog integrala Pdx+ Qdy ne ovisi o putu, integri~

364
ran ja, ve jedino o po~tnoj i konanoj toki toga putj:l, a integral po zatvoreno;
1Jl d a Jc
k nvu dn ak- .. n ul'1, Jer
JC JC to samo.ondamoguce, oQ oP .
a k o Je"-:;----:;-.= o
, . ~ vy
U tom sluaju diferencijalni izraz Pdx + Qdy predouje totalni difer.encijal
neke funkcije U(x, y), koju moemo definirati kao integral du krivulje k od toke
A(a, b) do toke T(x, y):

x,y
U(x, y.f =j Pdx + Qdy
a, b

2. s,okesova formula

Stokes-ova formula (hai Stoks) je proirenje Greenove formule. Dok Green

ova formula svodi integral uzet po ravnoj povrini na integral po ravnoj krivulii,
Stokesova formula svodi integral uzet po zakrivljeno; povrini, t. j. ploni in~
tegral, na integral po prostornoj krivuifi.
Neka je zadana u prostoru ploha S jednadbe z= z(x, y), koju pravci para
lelni s osi Z probadaju najvie u jednoj toki. Tu plohu neka omeuje prostorna
krivulja k (vidi sl. 179). U tom dijelu prostora neka su definirane tri funkcije
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z}, za koje pretpostavljamo, da su neprekinute
zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama prvog reda.
Uzmimo integral funkcije P(x, y, z) po
prostorno; krivulji k i' integrirajmo samo po x:

fP(x, y, z) dx=

"
budui da krivulja k lei na plohi S, kojoj je
jednadba z= z(x, y), aplikata z= z(x, y)

= T
k'
P[x, y, z(x, y)) dx X

Sl. 179

gdje je k' projekcija krivulje k na ravninu XY. ,

Kako je k' ravna l<rivulja, a P[x, y, z(x, y)] = P,,(x, y) funkcija .dviju ne
zavisnih promjenljivih, moemo primijeniti Greenovu formulu.
Uzev:i u obzir, da je Q(x, y) =O, imam() prema (1~3):

# P(x, y, z) dx=~ P,(x, y) dx-=,- JJ0::, dx dy

1
(a)
k k' a

gdje je a podruje ravnine XY, koje je -omeeno krivuljom k'.

365
 J{aun:pno_:

iJP, .{ } .
iJy = oy P[x, y, z(x, y).) = prema (87)

oP oP z
= oy +o z oy
Uvrtenje' u (a) daje:

J.. P-(x,
'f
y, z) dx= ff(- oP dx dy- oP . o z dx
oy iJz oy
dy) (b)
k a
Zruuno, da je prema (130) :.
'dxdy = dS cosy,
~

&die 1e y kut, to ga orijentirana normala na element dS plohe S zatvara s +

~,?si Z (vidi sl. 179).
U drugu ie_ruku

iJz dx dy = q . dS cosy = prema (130 ) =

iJy

= -dS Vl +:s + q' = prema (77a) i (39) = -dS e01 ~

gdje je cos f. = kosinus kuta, to ga normala na dS zatva.,. s +

vl+ qp + q
osi Y.
Uvrtenje u (b) daje:

f
k
P(x, y, z) dx= JJ(-~~ dScosy + ~~QSCD$ ~) =
s

=
.
JJ (oP
oz.
cos [3- oP cosy) dS
i:Jy
s -
Dobili smo dakle:

JJ{:~ cos [3- :~ cosy) dS= fP(x, y, z)dx

s
Na slini nain dobije;mo:

Jf (~; cosy- ~~co! ct) dS= f Q(x, y, e)dy

s k

f. -f (oR
ay ces IX-
i:JR
iJx cos ~ ) dS=
"
'f R(x, y, z)dz
s ~

JQ6
 Zbrojimo H te tri jednakosti, dobit etpo llakon 'ure\te~ja:

rf [(aR -. - -
oy
oQ)
iJz
COS
(oP oR) (3 + (clQ
ot+ . -
oz
--
OX
-
COS
clP)
--
OX i)y .
COS"(
1 dS"t=
s
(IM)
= fP(x, y,.z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
k .

To je Stokesova formula.
Ona pretvara bilo koji ploni integral, t. j. integralrpo ori-
jentiranoj povrini plohe, u krivuljni integral uzet po orijenti-
ranoj mei te plohe. .
Uzevi u obzir, da k prema (130, 130c i d):

dS cos ot = dy dz
dS cos (3 = dx dz
dS COS"( = dx dy

moemO' Stokesovu formulu napisati u obliku:

+ (oQ
ff (oR
s
- -aQ)
ay az- dydz + (oP
-
iJz
- oR)
-
ox
dxdz -ox
oP) dxdy .=
--
oy
094&)
= f
K
P(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz

Uzmimo specijalni sluaj .. Stokesove formule. .

Neka je ploha S ravna i lei zajedno sa svojom meom k u ravnini KV. Tada
je z =O i dz = O, pa uvrtenje_ u (194a) daje:

ff e~-~~)
a
dxdy = ~ P(x, y)dx + Q(x, y)dy
K

a to je. Greenova formula. ,

Pamtei Greenovu formulu,. moemo lako napisati Stokesovu, treba samo

cikliki permutirati u 0QX - p' slova x, y, z i P, Q, R. [Vidi dalje formulu (211)].

0 0y .
Pretpostavimo; da je integrand krivuljnog integrala

J Pdx + Qdy + Rdz.

K

10"1
~totalnidiferencijal neke funkcije U= U(x, y, z}, t. j._funkcij~ P, Q .i R za-
dovoljavaju uvjete (149):

oP ~oR= 0
oz ox
Uvrtenje tih uvjeta u Stokesovu formulu daje:

l'
:P Pdx + Qdy + Rdz = O
k .
a to znai: ako je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, vrijednost
krivuljnog integrala ne ovisi o putu integriranja,.ve jedino o
poetnoj \konanoj toki toga puta, a krivuljni integral po za 7
tvorenoj krivulji jednak je nuli.
Vrijedi i obrat' te posljedice Stokesove formule: da linearni diferencijalni.
izraz Pdx + Qdy + Rdz predouje egzaktni diferencijal, nuno je i dovoljno, da
vrijednost krivuljnog integrala Pdx + Qdv + Rdz ne ovisi o putu integriranja, ve
jedino o poetnoj i konanoj toki toga puta, a krivuljni integral 'po zatvorenoj
krivulji da je jednak nuli, ato je mogue samo u tom sluaju, kad funkcije P, Q
i R zadovoljavaju uvjete (149).
U tom sluaju predouje diferencijalni izraz Pdx + Qdy + Rdz total.ni dife-
rencijal neke funkcije V(x, y, z), koju moemo definirati kao krivuljni integral
x,;y,:r

U(x, y, z) -= J Pdx + Qdy +: Rdz (195)

a. b, e

Na pr. raunajui krivuljni integral

K
rJ. (x + 3)dx +
p
( y - l)dy
Q
+ (2z
.
+
R
2)dz

po luku cilindrike spirale AB. i pravcu BA (vidi primjer 3. na str. 345), dobili
smo nulu. Integrand je dakle egzaktni diferencijal. Da se u tome uvjerimo, izra:...
unajmo uvjete (149) za zadani integrand.
Dobijemo:

oQ _oP~ o,
ox . ~y .
pa je
(x + 3)dx + (y -l)dy + (2z + 2}dz =dU
Da odredimo funkciju U(x, y, z}, izraunajmo krivuljni integral po bilo kojem
putu, na pr. po pravcu OB, od toke 0(0, 0,- 0) do neke toke T(x, y, z) toga
pravca.

;i68
 Prema (195).
x,y~e

U(x, y, z) = J (x + 3}dx + fy -l)dy +(2z + 2)dl

o.~. o.

Jednadba pravca. OT:

X y z.
X y z
ili u:. parametarskom cQbliku: X.=xt
Y=yt <a>
z,=z_t

Odatle: 'dX =o=x dt; dY = j i dt; dZ =z dt.

lz'{a):slijedi; da je.,.. toki 0(0, 0:'0) parametar t =:o;~aJUttoki T(x, y~aJ
parametar t =,1.
Dobijemo:
l

U(xi y, z) = J [(xt + 3)x + (yt- l)y + (2zt + 2)z] dt=-

ll

t t' ,.,
=
l x -
2
+ 3xt +.y-
2
- yt + zt + 2zt o '
=

Do istog rezultata dolazimo raunajui U prema formuli (150).

Budui da je po Stokesovoj formuli vrijednost plonog integrala po povrini

S ve odreena vrijednou krivuljnog integrala uzetog du zatvorene krivulje k,
koja tu plohu S omeuje, moemo za plohu S uzeti bilo koju plohu, koju pravci
paralelni s osi Z probadaju najvie u jednoj toki.
Navedimq nekoliko primjera.

t. rp (y' + z')dx + (x + z 2 2
)dy + (x' + y')dr
K

tizet po nekoj zatvorenoj prostornoj krivulji k pretvori pomou Stokesove formule u plo!lra
integral uzet po povrini S, koju-ta krivulja omeuje.
Raunamo prema (194a):

oR oQ iJP oR oQ iJP
oy- iJz = 2y-2z ; ~z- iJx =
u
2z-2x ; -
iJx - -
iJy =' 2x-2y

f=2JJ~-~~h+~-~~h+~-~~
K' s

24 B. A,psen: Repetitorli 'vi.e matemaqke - Dio III. 369

 ~ Dokai, da je kriw!jl'li .integral

f x'yadx + dy +z~~
K

gdje je k krunica x + y' = R, z = O, jednak plonom integralu uzetom .po povrini pol~~~at..
gle, koju omeuje ta krunica k.
Najprije raunamo krivuljni integral' prema (184):

z = () ; dz = O ; x = R co_s t ; y = R,sin t
dx.= -R sin t dt ; dy = R cos t dt

t I (-
2'1f

R' sin' t cos t + R cos t) dt =

K O
z.". z.:r
= - R~ I sin t cos tdz.+ R Jcos 1 dr =\vidi Dio II., S, 7. Tip XI, 7) primjer l.=
4

8 o

= - R.ll sin sin 2tl'+ Rl .

. )6\64----:iiS 41
3
Z'lr

Slnt
l
Zw

= - -xR
8 -..
. o o -

Sada raunajmo prema Stokesovoj formuli~(f94a) ploni integral uzet po povrini pc>N.-.
kugle:
z=+. Vl -x-y
.f
P = x y ; Q = l ; R= z

JJ(_.. 3x' y')dxdy ~

s
Prelazimo na polarne kordinate uzevi uz to u obzir, . da orijenurana normala na gom;R
tK>Iovinu kugline plohe zatvara s+ osi Z kut y < 9.0, pa je eosy >O.
Prema (Illa) imamo:

=- 3 fI(J
p cost"!> . sin'''!' tlptlcp =

= -3fi (cp_.sin44cp)f~Wr=- 1t:-

Oito je, da terno za taj ploni integral oobiti istu vrijedllost-.1r: za sve plobe,koje'su ome..
ene krunicom k.

370
 J. Gaussova formula
imenom formule Green-Ostrograd-
Ta formula, koja je takoder poznata pod
skog, daje vezu izmedu trostrukog ili prostornog integrala i plonog integrala.
Neka su zadane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z), koje su ne-
prekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama. Te su funkcije defi-
nirane u trodimenzionalnom podruju volumeQa V, koje j.e omeeno plohom S
jednadbe z= z(x, y), pri emu za tu
plohu pretpostavljamo, da je pravci para- z .
lelni s koordinatnim osima probadaju
najvie u dvije toke (slika 180).
Uzmimo trostruki integral J po
volumenu V zadanog podruja parcijal-
e derivacije po z funkcije R (x, y, z):

J= JJJiJR(x~: z) dxdydz o
v
M X

Jfdx dy fiJR(x~: z) dz
z 2 (x.y)

x'
a z.rx,y)
Sl. IRO

gdje je a ortogonalna projekcija podruja omeenog plohom S nu ravninu XY,

a z= z,(x,y) i z= z,(x,y) jednadbe ploha s.
i s;, u koje dijeli zadanu plohu
S valj kasta ploha, kojom se ploha S projicira u podruj~ a ravnine XY ..
Izvrivi deriviran je i integriranje [oR( x~:' z) je funkcija samo od z, jer x 1 y

smatramo, da su konstante ] , dobijemo nakon uvrtenja granica integracije:

1 = JJ{ R [ x, y_, z,(x, y)]- R [ x, ~' z,(x, y))} dx dy =

cr

e~ JJ R[x, y, z.(:~, y)] dx dy- JJ R[x, y, zdx, y)j dx dy

cr

Kako se vidi iz slike 180, orijentirana normala na element dS, donjeg dijela S,
plohe' zatvara s osi +Z kut y, > 90", pa je cosy, <O. Prema tome, uzevi u obzir
orijentaciju plohe S, dobijemo:

J= J J R[x, ~' z,(x, y)] dx dy +J JR[x, y, z,{x, y))dx dy

o

Budui da je ravno podruje cr projekcija na ravninu XY plohe S, i plohe S"

oba gore dobivena dvostruka integrala jesu izrazi za plone integrale funkcije
R(x, y, z) uzeti po vanjskim stranama tih ploha.

371
 Prema tome:

l= II
~
R(x, y, z)dx dy +fI R(x, y, z)dx dy
~
=J
s
I R(x, y, z) dxdy

, Dobili smo, dakle:

I I I~~dxdydz =I I R(x, y, z)dxdy

v s

Na isti nain dobijemo:

I I I ~;dxdydz =I I Q(x, y, z) dxdz

v s

I I I~~ dx dy dz = I I P(x, y, z) dy dz
v s

Zbr0)1mo li te tri jednakosti. dobijemo:

oP
- +oQ
( ox - +oR)
ay
- dxdydz=
az
III
v
(196)
=I I P(x, y, z)dy dz + Q(x, y, z)dxdz + R(x, y, z)dxdy
s

To je Gaussova formula.
Ona pretvara trostruki ili prostorni integral uzet po volumenu
V podruja u ploni integral uzet po vanjskoj povrini plohe,
koja to podruje volumena V omeuje.
Kako je prema (130, 130c i d)

dx dy = dS cos y
dx dz = dS cos ~
dy dz = dS cos or:

Gaussovu formulu moemo napisati i u obliku:

III (~~ + ~; + ~:)

v
dxdydz =J J [P(x, y, z)cos oc
s ' '
+ Q(x, y, z)cos () +
( 196a)
+ R(x, y, z) cosy] dS

372
 Ako ploha- S, koja omeuje podruje volumena V, ne odgovara gore nave-
denoj pretpostavci, da je pravci paralelni s koordinatnim osima probadaju najvie
u dvije toke, tada treba plohu. S podijeliti u dijelove, koji odgovaraju toj pret-
1 postavci, primijeniti Gaussovu formulu za svaki . pojedini dio plohe i rezultate
zbrojiti. Na taj nain moemo primijeniti Gaussovu formulu za podruje ome-
deno bilo kojom plohom S.
Slino tome, kako smd izraunate krivuljne integrale kontrolirali pomou
Greenove formule, tako i plone integrale uiete po zatvorenoj plohi moemtt
kontrolirati pomou Gaussove formule.
Provedimo kontrolu plonih integrala navedenih u primjeriiJ1ll 2. - 4. uklj. (str. 353).
l
Primjer 2.

JJ s
(2x + y
p
+ z)dy dz + (x- 2y + z)dx dz +(x-z) dx dy.
Q R

r, Prrma (196):

e> P + iJQ + iJR = 2- 2- J = - l

ox iJy iJz

Jf = - JJJ dx dy dz = - V = prema slid 173 =-"'

s v

Primjer 3.

II (x + y')dy dz + sin z dx dz + .,,..+.. dx dy

s

oP + oQ + iJR = 2x + O + ,x+z
ox oy. oz

II IJJ
$
=
v
(2x + ex+~dxdy"dz =prema slici 174 ...

l l l l

= I J Je~+ ex+~dz
ll
dx
o
dy
o
= J
o
dx f 2xz +,~+l: =

= fc2x + e* ~dx= lx + ,x+J_.,x 1:

1
- =

o
=l+ e'-e-e +l= e-2e +2

373
 Prill\ier 4

Jf (2x + Y -z)dy dz + (x -2y + z)dxd~ ~ (4x - y -11)dlt.

oP oQ oR
-+-+-=2-2-1=-1
ox Oy r:

JJ _JJJ
= dx dy dz = - v= prema slici m = - f
s v -
Uunemo li, da je
P=x Q=.Y R=:t:
Tada je

iJP =l dQ_ l oR
iJy Oy- or: =
pa Gaussova formula prima oblik:

3 JJJ
v
dxdydz =JJ s
xdyd:c + ydxdr: + r:dKdy
ili

V= '! JJ
s
xdydz + ydxdz + :t:dxdy
'
Volumen tijela omeenog plohom S izrazili smo pomou plonog integral&
Utretog po povrini plohe, koja to tijelo omeuje.
Time smo dobili zanimljivu vezu izmedu volumena tijela i plohe, koja ga,
omeuje.
Izraunajmo na pr. pomou te formule volumen piramide prikazane na slici t lS.
l

V= 3"
l ff
s
xdydz + ydxdz + zdxdy =prema -
primjeru 4. na str. JS6
.
e:

=~(ff+ ff+ AOB BOG

JJ+ ff)=
. IIOC ABC

= ~ [O+ O.+ O+ II
BOC
(1-y -z)dydz+
IIOC
JJ(1-x-z)dxd~~:+
+JJ AOB
(1-x-y)dxdy] = +[3 !] = ~
Navedimo jo posljedicu Gaussov~ fcrmut.-:

374
 Pretpostavimo, da. funkcijcrP, Q ~ R zadovoljavaju u podruju volumena Y~
:koje' je omeeno plohom S, uVjet

iJP + iJQ + oR = O
iJx c)y iJz
Ta$ iz Gaussove formule slijedi:.

JJs
P(x, y, z)dydz + Q(x, y, z)dx dz + R(x, y, z) dx dy =O

:a to znai:

Vrijednost p~onog integrala JJ Pdy dz + Qdx dz+ Rdx dy ne ovisi o plohi, po

s .
:kojoj se vri integriranje, ako funkcije--P; Q i R zadovoljavaju uvjet~~ + ~; +
~- ~= = O. U tom sluaju vrijednost tog plonog integrala zavisi samo od granica
podruja integriranja, t. j. od krivuljek, koja to podruje omeuje, .jer su inte~
grdi protegnuti na obje plohe s, i s.;
koje su omeene i!ltom krivuljom k (vidi
sL 180), meusobno jednaki, pa stoga integral po itavoj zatvorenoj plohi S, + s,
~:\ora biti nula.,

Primjeri
L Izra;::unaj pomou 'Greenove fonnule
I = f (x + !1)2 dx- (x + y") d11
+K
gd~~ je k kontura .&ABC [A(l, l); B(3, 2); C(2,5)] {narii sliku trokuta).
Prema (193):

l= JJ [ -2x-2(.r+y)] dxdy=- JJ<4x+2yld.rdy=-I

hABC &ABC

1zraunavi jednadbe stranica trokuta ABC:

AB ""' y = -
l
2 x
l
+ 2 ; Bc =11 = - 3x + 11 eA =11 = 4.r -:a
;; ;da3imo n:~ Ta11nanje I1 prema slici trokuta.

2 4r-S 3 -3r+n
f
l~~~ J (~~'---%i) dxdy =J dx J (4x + 21() dy + az f f (4x + 2y) dy =
..!...
2
(r +l)

2 u-~ 3 -Ir+ 11
JlUti+~ l u+ J j 4xy+11! \ex=
l _!_ (% + l) 2 ..!: (% + l)
2 2

3'16
 z
l + 1- ~
3
.... Jll9 rJ
12
~ . .I!...
4
zi + ~
4-
:&
. 12
rJ- ~
4
~ + 483
4-
:& l =
1 .2
1
= - - (2387 - 1827) = ~ = 46 .,.!._
12 3 3

l=-l=-46_!_
--- . 3
Izraunaj sada zadani integral neposredno, tj. kao krivuljni. Mora dobiti isti
rezultat.
2. Izracunaj pomou Stokesove formule intejp'al

I=J~-~~+~-~-+~-~~
+K
gdje je k esterokut,. u kojem ravnina :x: + 11 + z = : a sijee plohe kocke :x: = O..
:r = a; v =O, v = a; z =O, z= a.

Oznaivi plohe kocke kao na slici 174 i urisavi zadanu ravninu i presjen!cil
tj.csterokut, koji oznaimo s KLMNPR, prelazimo na raunanje zadanog inte&rala l!
prema (194a).
l =J J (- 2y- 2z) dydz + e- 2 z- 2%) d:x:dz + (- 2:r- 2~) d:x:dv =
s

= -2 JJ(y +z) dydz + (:x: +z) d:rdz + (:x: +tl) d:x:dy

s
. gdje je S prednji dio povrine kocke, to ga odsjeca zadana ravnina.

I= - 2 [JJ
AKDL
+ ff
GFENP
+ ff
AMEN
+ ff
KDFGR
+ If ff l
APGR
+
DLM.BF

JJ = (z = O, dz = O, cos y = cos 180" =o - l) =

AKDL
4 a
= - JJ <:x: + v> d:x:dv = - Jdx J!:x: + vl d11 =-
AKDL a _ :x: + 2, 11
z 1!'

=-J (;. +ox- +

4 a a
=-J l %11 + ~~~ d:x: 111
) ~=
'.!!... . -:x:+!a ~
2 2 .2,
G

=-Iza.+..!
6 2
:i::-~.s a:x: l
Cl
'i'
JJ = {z "" l, ~ =- o, co l' - coa o ""' l) -
.:;F~NP

376
 a
2 a a a ,
J~ J e~ + v> v + J~ Jc~ + v> dv =
o
-:r+ i- a
z
o

ll
2 a a

=Jixv+ o
~~"tlz+JI~Y+~j==
-:r:t!!.. .!!.. o
2 z
a
=-+-xl+
16 2
zS G
~~ + ~ ~ l ~ :! a
.!.
ll

ff =(~=O.~= O; cos a= cos 1800 =-l)=

AMEN

a a
=- JJ
AMEN
!tr: z) dy z = -J dy J (~ + z)
~ -z+: a.
dz = - :. "a

JJ= Cx ~l, dx= O;.cos.a =cos O= l)=

KDFGR

.!:_.
2 a 11 a
Jdy J (y +z) dz + Jdy J(y + z).dz = ~! al
" a
-:r+- o
2

jJ = (tl = O, dy = O; cos {J = cos 180 = -l) =

APGR
a a
= - ff (X + Z) dxdz = - JdX f (X + Z) dz = - :
4
a
I!.PGR 3
,2
-:r:+-
2
a
fJ = (y = l, dy = O; cos {J= cos O= ll =
DLMEF .
a
2 a. a a
J-x J (:z:+z)dz+J ~J (~+z)dz=~! a
a o

Prema (a):

1=-2 (-.E...a'+
24
~as-..!.a
24 . 24
3 + ~a 3 -..!..a 3 +E.a 3 )
24 24 24
l= _ _!_aa
2

377
 3. Izraunaj pomou Gaussove formule

I =J Jx 0
d:;dz + y~ dxdz + z d:r:dy
s
Gdje je S povrina kugle x + y" + z = a
!':::c:-na (196): r = 3 J. (J (~' + y + 2"') dxdydr
v
Prema (117) i (118a):
x = ()sin{} cos Q?; y = (!sin{} sin Q?; z= ~eas l
dxdydz =!!"sin{} d !p d{} d e
1 = 3 ff f e [sin {Jo (cos 2-Q? + sin' rp) + cos O] e sin,'} d rp d{} d e.,.
v
= 3 IJI !!' sin {} d Q? d {} d P =
v
2n :rr a n
= 3 J J d rp_ sin.{} d{} J !!' d '! = 3 211: -COS tp
l S""
al

~ 11: 2 a 5 = _!! (t a'

5 .....::.5."___
Izraunaj

l. Pomou Greenove formule krivuljne integrale:

a) f xv d11 - x' wd.z:

+K
!Jd}e je k krunica ;ct + il" ==. r

[~]
b) f (.r + Vl dx - (X - M d11
+K

gdje je. k elipsa Z: + Jt..

ll ~
= l

{-2 ab:;J
e) f ex ( l - cos y) d.r- ex (y- sin 1/) d11
+K
gdje je k kontura podruja omeenog odreskom osi X i sinusoidom od x = O do x = n

d) f e - ex + ar> (cos 2 xyd.z: + sin 2 xydy)

+K
:;dj e je k krunica :~:2 + v = r
fO]
2. Pomou krivuljnih integrala [formula (193a)] povrine omfHknc kdvt.;!jama
a) elipsom
x = a cos t; y = b sin t [ab:r]

371
 bl .astroidom
:x: =a cos t; y = b sht t (ll:;;; t $ !!:r) [ ! 1
ab.11
3. Pomou Gaussove formule
JJx dydz + y dxdz + z dxdv
s
gdje je S povrina kocke x = O, x =a; y =O, tl= a; z =O, z =a.
. [3a'J
4. Gaussove formule pretvori zadane plone integrale uzete po zatvo-
Pomou
l'enim p~rinama S u prostorne po volumenima V, koje te plohe S omeuju.
a) JJxdydz + uctxz + zxdv
s
[JV]
X cos a + y cos fJ + z cos y
b) ff -=-::;y;;;.,;x~,;+";y~~+~z~,.:._.:~:::...!... S

5. Izraunai

f {111 + zl) ctx + {z1 + x) du + (%" + v") dr

+K

tR> r;z>,.

a) pomou Stokesove formule.

b) neposredno kao krivuljni integral.l
[!.,:R r 1 1
4. Isto za
f y" dx + z du + x dr:
+K
- ~x +ll"~ a.r ~>Ol
K = re + 11 + ze = a

7. Izraunaj

JJ x dydz + 11 ctxd.E + z dzdt/

s
-gdje je S sfera x + tl + z o= l
a) pomou Gaussove formule,
b) neposredno kao ploni ,integral.

13. VEKTO'RSKA ANALIZA

1. Usmjerena derivacija. Gradijen.t skalarne funkcije U(x, y, z)

Da to potpunije shvatimo pojam gradijenta, izvedimo najprije formulu
2a derivaciju funkcije U 7 U(x, y, z) u smjeru s, koji je odreen kutovina ex,
{3 i y, to ih taj smjer zatvara s koordinatnim osima X, Yi Z.

3'fl
 Za funkciju U(x, y, z) pretpostavljamo, da je definirana u nekom trodi-
menzionalnom podruju i da je neprekinuta zajedno sa svbjim parcijalnim deri-
vacijama.
Napiimo totalni diferencijal funkcije
z s
U(x,y, z):

U oU oU
dU=- dx+- dy
ox oy +-
(Jz
dz / :ds

dU oU dx oU dy oU dz
-ds - ox ds +---+--
oy ds oz ds
(a)

Smatrajui prema slici 181, da su dx, dy

1 dz beskonano male veliine, imamo

dy
ds
-= cos [)
dx
Analogno = COS CL ( 197)
ds
dz
ds 7. cos-(

Uvrtenje u (a) daje traenu formulu za derivaCIJU funkcije U(x, y, z) u tol:ki

T(x, y, z} u smjeru s(a., [), y)

dU au au au \

ds = ox cos a. + cfy cos fl, t- oz cosy ( 198}

Vidimo, da vrijednost derivacije~~ ovisi ne samo o tol:ki T(x, y, z), u kojoj

smo raunali derivaciju, ve i o smjeru deriviranja s(oc, ~~ y). Na je slijedei za-
datak, da odredimo u toki T onaj smjer, u kojem derivacija ima maksimalnu vrijed-
nost, kao i smjer, u kojem je derivacija jednaka nuli. Najjednostavnije moem(}
taj problem rijeiti pomou vektora.
U podruju, u kojem je definirana ,funkcija U ( x, y, z), definirajmo vektorsko
polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga podruja dodijelimo jedan vektor,
kojemu su komponente, t._ j. projekcije u koordinatne osi X, Y i Z, vrijednosti
parcijalnih derivacija po x, y i z funkcije U(x, y, z) u toj toki T. Taj vektor
zove se gradijent skalarne funkcije U(x, y, z) i ?Znauje se s grad'U.
au Prema tome 1e vektor
OX
grad u au
oy
ou
oz
Njegova i e apsolutna vnjednost !li d ul iina:

380
 fcrad ul=+ V(dd~)'+ (~~)' + (dd~)' (199)

Njegovi su kosinusi smjera:

dU dl.] au
dX dy dZ
COS IX = -:----:--o~
lgrad UJ cos ~ = l grad ur cosy = l grad Ul
Sl. 182 prikazuje vektor grad U neke funkcije U{x,y, z) u toki T.(x., y., z.).
Openito moemo kazati: pripada li svakoj toki nekog podruja odredeni
yektor, tada postoji u tom podruju polje vektora ili vektorsko polje.
U naem sluaju imamo vektorsko polje gradijenta funkcije U(x, y, z) .
......
Uvedimo jo jedan vektor i. to jedinini vektor s., u ijem smo smjeru deri
virali funkciju U{x, y, z).
Kako znamo, komponente su orta njegovi kosinusi smjera:

:1~::;
cosy
Uoimo li sada formulu (198) za derivaciju funkcije u u smjeru s, vidimo,.
-+
da ona predouje zbroj produkata istoimenih komponenata vektora grad U i s.,
t. j. prema (18) njihov skalami produkt:

dU ......
ds = grad U So

ili prema (ll):

(a)

gradU

l
l
l
l
l
l
l
l
ho.------+1 - -7-Y.~.----Y So :
l.
-----------------.J;'
rr-.........,.,-~- --------- -r-----
o '-!gmdllfUV'
l ____,
l
X . l

Sl. 182 SI. 183

......
gdje je .C? kut iz!Jleugrad U i vektora s., u ijem smo smjeru derivirali (slika 183).
Iz .slike 183 vidimo, da je jgrad U j cos rp projekcija grad U u smjeru
deriviranja Z,
pa moemo kazati: derivacija funkcije u zadanom smjeru jednaka
je;proje_!<ciji gradijenta funkcire u smjer deriviranja;

381
 Iz formule (a) moemo izvesti dva vana svojstva gradijenta.
Vrijednost !grad U 1 je konstantna u svakoj toki polja gradijenta, dakle vri-
jednost~~ u svakoj toki polja ovisi prema (a) jedino o cos op, odnosno o q~, dakle
jedino o smjeru derivirartja.
Pretpostavimo, da deriviramo u smjeru gr-adijenta, t. j. uzmimo, da ie 'P= O.
u tom sluaju prima cos <p, a dakle i~~ svoju maksimalnu vrijednost u dutitio~
toki polja, pa je prema (a) :,

(b)

To znai. dd~ postizava maksimum .u nekoj toki T(x, y, z) podruja defi-

nicije funkcije U, ako deriviramo u smjeru gradijenta, koji pripada dotinoj toki
polja, i ta je maksimalna vrijednost derivacije jednaka apsolutnoj vrijednosti gra-
dijenta.
Uzmimo li u obzir, da derivacija d~ daje brzinu, s kojom se mijenja funkcija
U pri pomaku u smjeru s, 1 da predznak derivacije pokazuje, da li funkcija raste
ili opada, tada iz jednakosti (b) razabiremo prvo svojstvo gradijenta:
Vektor grad U u svakoj toki polja ima onaj smjer, u kojem
se funkcija U najbre mijenja, a apsolutna vrijednost gradijenta
;i aje brz inu te maksimalne promjene funkcije.
Pretpostavimo sada, da deriviramo u smjeru okomitom na gradijent, t. j.
uzmimo, da je cp = 90
Tada prema (a) imamo

dU
Ts = !grad U l O
l
= O

To zna1. deriviramo li u smjeru okomitom na gradijent,. promijena je funk-

cije jednaka nuli.
Uvedimo pojam nivo-ploha funkcije U= U(x, y, z). U tu svrhu stavimo
a je U= G (konstanta). Dobijemo:
U{x, y, z) =G
m eksplicitno
z =f{x, y, G)
To je funkcija dviju nezavisnih promjen-
ljivih x i y, predouje dakle neku plohu.
Mijenjamo li po volji vrijednost konstante
G dajui joj vrijednost G" Cs. G., ... , dobijemo
'familiju ploha. To su nivo-plohe funkcije
Sl. IS4
U= U(x, y, z) (vidi sl. 184)

382
 Giba li se toka T{x, y, z) po jednoj od nivo-ploha,- na pr. po onoj, kojoj
odgovara vrijednost e, konstante funkcijae, u
se ne mijenja, jer ima uvijek vri-
jednost e,. Malo prije srno rekli: ako derivirarno funkciju U 1.t smjeru okomitom
na gradijent, promjena je funkcije jednaka nuli. Iz toga slijedi drugo svojstvo gra-
dijente funkcije U{x, y, z):
Vektor grad U stoji uvijek okomito na onu nivo-plohu funk-
cije U(x, y, z), koja prolazi njegovom poetnom tokom. Drugim
rijeima, gradijent ima u svakoj toki smjer normale pripadne nivo-plohe.
Pomou tog drugog svojstva gradijenta moemo lako izvesti formulu za kut
dviju ploha, pod kojim se razumije kut njihovih normala.
Neka se trai kut <p, to ga meusobno zatvaraju zadane plohe G(x, y, z) = O
H(x, y, z) =O. Obje plohe moemo smatrati kao nivo-plohe funkcija

G= G(x, y, z) i H= H{x, y, z) uz G = O i H= O,

t. j. uzevi C = O, pa se zadatak svodi na odreivanje kuta, to ga meusobno

zatvaraju gradijenti funkcija G i H, koji, kako znamo, imaju smjer normala na
nivo-plohe.
Prema (199) :
oG-
grad G = -ox i + -oG-+
Oy
oG-+
j +- k
oz
. aH-
arad H = -
OX
i + aH-
-Oy j + -'oH-
--- k
az
prema (19) imamo:
aG . aH + oG . aH + oG . oH
OX . ax ay ay az (Jz
(200)

Navedimo primjer.
Odredi veliinu i smjer najvee promjene funkcije U =t xl y 1 z u toki T.(2, 3, 4).
Zadatak se svodi na odreivanje grad U, njegove apsolutne vrijednosti i smjera u toki T,_
Raunamo prema (199):

t)t)~ = 3x1 y z , a u toki T (2, 3, 4);

0 ( ()()~) = 432
0

o~= 2x" y z eo~).= .192

oU=
oz
xy ,
'
(oU)
. oz .= 72

grad U == 432 i + 192 j

.

+ 72 k-
38~
 Maksimalna veliina promjene funkciJe u
.to~ T0(2, 3, 4) =-

= + v 432 1 + 1921 + 721 ,b ~

Smjer,maksimalne promjene funkcije u toki T0 :

43'
cos (1 = 47 = 0,903

192
/:OS (3 = _.. 0,402
478
72
COS"( = = 0,}49 y==8120'
478

Na por.t.ru ovog poglavlja izveli smo formulu (198) za derivaciju funkcije'

. dU
V ( x, y, z 1 ..t smjeru s(, ~. y), t. j. di . Ta usmjerena derivacija pik se esto

u obliku:

gdje je so jedinini vektor, u ijem se smjeru deriv~ra.

Malo prije u izrazu (a) prikazali smo ~~ kao skalarni produkt vektora grad U

:i jedininog -
vektora. s., u ijem se smjeru deriviralo:

dU __,.
-=grad U So
ds
Slijedi:
au ....
-::::;- o= s o gr ad U (l98a)
e) s.

-
Derivacija funkcije U(x, y, z) u smjeru s jednaka je skalarnom produktu
jedininog vektora s.,, uzetog. u tom smjeru. s, i gradijenta funkcije U.
N a pr. za __,.
s. =t--: d ob"tJemO denvaClJU
. .. U u sm)eru
.. fiu nkClJe ost X , t. J. dU
dx:

ou --: ~(au;
-=t.gradU=t - 1
aU;
+-J +-k
ou-) =prema(16)t(l3)=-
. aU'
~ ~ ~ ~ ~

Na isti nain dobijemo:

+ou ou
-;j= oy
.384
 Primjer
Odredi tlerivaciju funkcije U = x ll z u tokl A (5, l, 2) u smjeru od A prema S
(9, 4, 14).
Prema (8):

-
AB = s =
... + 3 j + 12 k
4i

4i + 3 j + 12 k 4 .... 3 -+ 12 ....
:;::::==:::::===== = - i+ - +
s. =
v 16 + 9 + 144 13 13
j
13
k.

Prema (198 a) :

a u taki A (5, l 2):

ou 4
.2
3
+ - . 10.+
12
13 13 13

Prctpostavimo, da je zadana funkcija z funkcija dviju nezavisnih promjeu-

ljivih xi y, t. ;: z= z(x, y), koja je definirana u nekom ravnom podtuJU a rav-
nine XY. U tom' sluaju definiramo u tom podruju ravno polje gradijenta funk-
<:ije z tako, da svakoj toki podruja dodijelimo vektor, kojemu su komponente
C:l . iJz
ex 1 ily . Tada formule (199) primaju za funkciju z = z(x, y) e>blik:

oz- l)z.-
grad z = - i + - i
ox oy

l grad z l = + v(:;r + (: )' (201)

dz dz

cos ex =
ox
-,--___._,;--;- ;
~.
cos t ' = sma =
oy
---
jgrad zi \grad zi

Za z= e= konstanta dobijemo sada nivo-krivulje z{x, y) =e, pa vek-

tor grad z stoji okomito na onoj nivo-krivulji, koja prolazi njegovom poetnom to
.kom, t. j. ima smjer normale pripadne nivo-krivulje.
Primjeri

J. Odredi derivaCiju funkciJe U= x~ + Y~2 +~

a b e
....
u zadanoj toki T (x. y, z) u smjeru radijvektora r te toke
' J f

Prema {1.98). (18) i (4) dobijemo:

-
(JU
= -
au. cos a + au
. cos P + -au cos )' =-
dr o:z: all az

25 B. ~...,..: R.epe:tltorlj vie matematike - Dio Ill. 381

 2. Odredi kut, pod kojim se sijeku valjak xl + y = a1 s plohom b z "" :r u
ll toki To (Xo, l/o, Zo)

Napisavi jednadbe zadanih ploha u obliku

G = .r2 + y- a = O

H=xy-bz='o
raunamo prema (200).'

2x !l + 211 X + 0 (-b) 2 bz
cos cp=
V 4.r + 4Jl V v + x + o
jer iz jednadb1 zadanih ploha slijedi, da je xy = b z, a x + v = a
U toki To (x 0 , Ji;,, Zo)~
2 bz 0
cos m=
.,. 4 V a + b1
3. Odredi pomou grad f jednadbe normale no i tangentne ravnine E~ na hipet
boloid x + y 1 - z = 18 u toki To (3, 5, - 4).
o-t~~~=xt+~-~-~-o

gTad f = 2xi + 2yj-2z~

a Ill toki To (3, 5, - 4):
-+
(grad flo = 6 i + 10 j + 8 ~
Kako je (grad flo usporedan s normalom no. odnosno okomit na tangentn.o; rav
nini E 1, dobijemo prema (38):
:r-3 v-5 z+t
n o = --
6 ----w- ~ ~.
-8
m
:r-3 v-5
-5- ~
3 4
a prema (50a) i (58):

El =3 (.r- 3) + 5 (!1- i) + 4 (z + 4) = O
ili
ax.+ 5y + 4z-18 =O
4. Odredi najvei uspon'plohe z = xY u toki T.(2, 2).
Zadatak se svodi na odreivanje smjera grQil z u toki T,.
Raunamo prema (201).:

( ~)
~,
= 21 ". 2 = 4 0,301 - 4 0,301 - 1,17
M 0,434 .
 grad z = 4i + 2, 77 j l grad z\ = + 116 + 7~67 ~ :*,86_; cos~ = ,4>~ 6 = 0,825,

odatle "'~ 34'30'

To znai: u smjeru, koji zatvara s osi +X kut oc= 34,30', ima funkcija z= y>' u toki T0 (2:2)
maksimalnu promjenu, koja iznosi 4,86 pri pomaku za l u tom smjeru oc. Prema tome kut <'l
najveeg uspona plohe z = yY u toki T0(2, 2) dobijemo iz

4,B6
= ~ -- =
rg 9
1 4,86

Odatle
Odredi:

J. Veliinu i smjer maksimalne primjene funkcije U= V~'+ y' + ' u toki T 0(16, 16, 8).

[ grad U =J
2-
i +
2-+
-j' j +J
t-]
k

2 Koordtnate one toke polJa. u kojoJ JC gradiJent funkcije

U = x i- 2y i- 3z 2 + xy + 3x - 2!1- 6:z ,
,jednak nuli.
f-2,1,1)

3. Dcrivaci i u funkcije U (x, y, z) u smjeru gradijenta funkcije V (x, y, z). U ko-

jem je slu:Jju ta dcrivacija jednaka nuli?

[
grad u grad v. iJu
, d = 0 , k ad gra d
Je ul. gra d v]
l gr.ad V l s . .

4. Najv~i u'{>ort plohe z = l"(x' + 4y') u toki T rl.6, 4).

.(<'ll== 1850']
5. K ur wnedu gradi i enata (u nk cija

2 = arc Jill-- "

X+ y
u tokama (1, l) 'i (!, 4.!
.
[<p'= so]
X
V= x' + y' +z'. u tol<ama O. 2, 2) i r - .3. l, 0).

[ 'P=-+]
CO!
' ..
. 2. Potencijal

Sada, kada smo upoznali i sh'vatili pojam gradijenta, ne e nam biti teko, da
shvatimo i pojam potencijala. Golema vanost tog pojma vidi se iz toga, to
je razvoj itave matematike analize posljednjeg stoljea iao u znaku teorije poten-
cUala, -koja je nikla iz konkretnih potreba fizike i mehanike.
Izvodei'-pojam gradijenta rekli smo, da .u nekom podruju postoji vektorsko
polje, ako svakoj toki toga podruja pr~pada odreden vektor. U sluaju gradijenta
taj je vektor bio ,odreden parcijalnim derivacijama po koordinatama zadane ska-'
larne funkcije U( x, y, z), pri emu ~u vrijednosti tih parcijalnih derivacija u svakoj
pojedinoj toki podruja dreiVale komponente vektora grad d
U smje:-U ko~

-
ordinatnih osi. Sada emo definirati u nekom dijelu. prostora op~enitijc vektorsko,
polje i to tako, da svakoj toki toga dijela prostora dodijelimo vektor v, kojemu
komponente u smjeru koordinatnih osi,
su
P(x, y, z), Q(x, y, z) 1 R{x, y, z),

gdje su P, Q i R funkcije, koje su neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim deri~

vacijama. Uvrstimo li u te tri funkcije koordinate x" y, i z, bilo koje toke podruja
definicije tih funkcija, dobit emo tri vrijednosti, koje e dati komponente u smjeru
()Siju X, Y i Z onog vektora, koji pr-ipada dotinoj toki T, polja, a vektor, kako
znamo, posve je odreen s tri, svoje komponente.
Ukratko: svakoj toki T ( x, y, z) dotinog podruja dodijelili smo vektor

v= P(x, y, z) i+ -
Q(x, y, z) j+ R{x, y, z) k

Pretpostayi/no sada, da je nae vektorsko polje p.olje &radijenta

funkcije U(x, y, z), t. J.

v. = P(x, y, z).- ox
ou
iJU
vy = Q(x, y, z) ~ Oy

v_= R(x, y, z) = -
ou
, iJz
U tom sluaju funkcija U(x, y, z) zove se potencijalna funkcija ili
potencijal ili funkcija sila vektorskog. p6lja v. ' \

Prema tome potencijalom zadanog vektor.skog polja zove se ona

funkcija, ije parcijalne derivacije po x, y 1 z u svakoj toki polja
da.ju komponente u smjeru koordinatn.ih osi onog vekt'ora, koji pri-
.pada dotinoj toki polja.
Primijetimo, da iz navedenog nikako ne slijedi, da je svako vektorsko polje
polje gradijenta neke funkcije, t. j. da ima potencijal. Prugim rijeima, svaki sustav
funkcija

P{x, .Y z), Q(x, y, z), R(x, y, z)

ne mora zadovoljavati .uvjet, da su te funkcije parcijalne deriv~cije po x, y z

jedne te iste fun_kcije U= V(x, y, z).
Primijetimo jo, da su pojmovi gradijenta i potencijala u nekom smislu in~
verzni pojmovi, kao ria pr. pojmovi derivacije i primitivne funkcije. Slino tome
kako derivaciju dobijemo derivirajui primitivnu funkciju, a primitivnu fu'nkciju.
dobijemo integrirajui derivaciju,,tako i promjenljiva vektorska veliin,a grad U
ima diferencijalni kii;akter pa se dobije iz potencijala U{x, y, z,) deriviranjem~
dok promjenljiva, skalarna veliina - potencijal U(x, y, z) ima prema tOt'I\CI
imcg,rnlni karakter.

388
 Nivo-plohe potencijalfle funkcije U= U(x, y, z:)
U(x, y, z) ='-const

zovu se l}kvipotencijalne plohe, jer se vrijednost potencijala U(x, y, z) ne

mijenja za sve toke, koje lee na jednoj nivo-plohi.
Navedimo primjer polja vektora, koji ima potencijal. Taj primjer e olillati
razumijevanje uvedenih pojmova i pokazati njihovo fiziko znaenje.
Pretpostavimo, da se u ishoditu O koordinatnog sustava nalazi materijalna
toka mase m, a u nekoj drugoj toki T(x, y, z) prostora, koja je udaljena zar od
O materijalna toka mase l (sl. 185). Tada nastaje u itavom prostoru vektorsko
polje - polje sila privlaenja prema toki O.
Po Newtonovu zakonu veliina sila privla-
enJa izmedu toaka O i T iznosi:

m l
F=- (a)
r'
:z. \
(uzeto je, da je gravitaciona konstanta/= 1)., ~; '
y
Izraunajmo komponente sile privla~nja .ll

F u smjeru koordinatnih osi.

Prema slici 185:
F> = - F cos~ Sl. 185

a kako je prema istoj slici cos.~ = y imamo uzevi u obzir (a):

r

F=-~
Y . r"
Na isti nain dobijemo

F =-*X (b)
x r

F=-~
z r

Po~_i<' ~il~ pnvlaenja glasi dakle

m m m
F ~ - -;:; X i - T' lli- ,.. 2 k=

"- ';.'(x~+yJ+zk)_=~ ~-;

,_
Tvrdimo. da polje sila privlaenja, koje promatramo, potjee ed potencijala:

m- m
U{x, y, z)
r ]IX2 + y ...L ~

389
 Y tu svrhu treba doKazati, da je

F =<)U - .!.__
y <)y <)y
(~)
T

Raunamo:

oU o (m) m
or m . 2x . mx
ox= ax -r = -rr -'x- -
u 1
r
. V + y + z =-:c-r = prema(b) = F:r
2 x

N a isti nain dobijemo :

oU my
-=--=F
Oy r Y

oU mz
-=--=F
oz r

Dokazali smo, da sli parcijalne derivacije po x, y 1 z funkcije U = m jed-

r
nake komponentama sila privlaenja u bilo kojoj toki polja sila.
Moemo dakle kazati: funkcija U ( x, y, i) = m je potencijal polja sila privla-
r .
enja, to ga stvara u prostoru materijalna toka mase m, ili: polje sila privlaenja
toke mase m je polje gradijenta funkcije

m . . F
U = - , )er Je
oU
=- F =oU
r ox " oy
Da odredimo ekvipotencijalne plohe polja sila .gravitacije, stavimo

m m
U=-=
r yx + y' +z' =G
odatle je
m
x' + y + z' = G'

a to su koncentrine kugline plohe sa sreditem u ishoditu O.

Znamo, da gradijent stoji uvijek okomito na onoj nivo-plohi, koja prolazi
njegovom poetnom tokom, Budui da je polje sila privlaenja toke mase m polje
gradijenta U, silnice toga polja sila su poluzrake, koje izlaze iz toke O.

390
 Iz navedenoga vidimo, da je potencijal funkcija mjesta i to samo fUnkcija:
mjesta, .jer su vrijednosti p"ot~nr;:ijala posve odreene, im su zadane koordinate
toke. Stoga razloga zove se sistem sila, koji potjee od potencijala ... konz~rva
tivni siu~..sila... jer veliina, smjer i smisao svake sile toga sistema, RoJa pn-
padanekoj toki prostora i ije su ko~ponb1te jednake parcijalnim dcrivacijama
po x, y i z potencijala, ovise jedino o poloaju dotine toke, odnosno o njenim
koordinatama. '
Tako, na pr., polje zemljine tee, koja je rezultanta sile privlaenja i centri-,
fugalne sile, ini konzervativni sistem sila, jer potjee od potencijala, koji je jednak
zbroju potencijala sile privlaenja i centrifugalne sile. (Potanko o tome vidi od
istog pisca Gravimetrija s osobitim obzirom na Eotvosov variometar, Nakladni
zavod Hrvatske, Zagreb, 1949).
Sve to smo rekli za prostorno vektorsko polje vrijedi i za ravno vektorsko
polje, ako je ono polje gradijenta, jer se na isti nain definiraju potencijal, ekvi-
potencijalne krivulje i silnice toga polja. Slino se definira i samo ravno vektorsko
polje i to tako, da se svakoj toki nekog dijela ravnine dodijeljuje vektor, kojemu
su P(x, y) i Q(x, y) komponente u smjeru koordinatnih osi X i Y.
U ( x, y) je potencijal toga ravnog vektorskog polja, ako je

oU
p=.-
ox l: Q= ~!:!
oy
t. j. ako je to ravno vektorsko polje polje gradijenta funkcije U(x, y).
Potencijal ravnog polja sila privlaenja stvorenog u ravnini materijalnom
tokom mase m opet je funkcija

m .
m
U(x,y) = - = ~~
r vx' + y'

Mjesto mase m materijalne toke moe se uzeti kao izvor polja sila elektrini
naboj. Svi izvodi ostanu isti, jer su Couloinbov zakon, koji odreduje silu uzajam-
nog djelovanja dvaju naboja, i Newtonov zakon gravitacije identini. T-ako' se
mogu zorno predoiti ekvipotencijalne krivulje i silnice u poznatom pokusu sa e-
ljeznom piljevinom.
O potencijalu vidi jo dalje isti , toka 4.

3. Vektorski oblik Gaussove formule. Divergencija vektorslc:ogpolja

Da prikaemo Gaussovu formulu ( 196a)

fJf (~f + ~;+~~)dx

v
dy dz =J J[P(x,
s
y, z)cos ~ + Q(x, y, zjcos ~ +
+ R(x,_y, z)cosy) dS
u vektorskom obliku, definirajmo u podruju volumena V, koje. je omeeno plo-
hom S, vektorsko polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga podruja dodijelimo

391
 -
vektor v, kojemu su komponente u smjeru koordinatnih osi vrijednosti funkcijllll
P, Q ~- R u dotinoj toki T(x, y, z) podruja, t: j.

.... { P(x, y, z) -+
v Q(x; y, z) v= P(x,y, z) i+ Q(x,y, z) j+ R(x,y, z) k
R(x, y, z)

. oP
Tada se tzraz ox + oQ oR
ey + oz , koji se nalazi na lijevoj strani Gaussove for-
_,.
mule, zove divergencija vektora v u toki T(x,y, z) polja i oznauje se s
mv
. --- oP oQ oR
diVv=-'-~+-+-- (202)
ox dy iJz

pa lijeva strana Gaussove formule primi} oblik:_

l

JJJdiv; dx dy dz
v

Da prikaemo i desnu stranu Gaussove formule u vektorskom obliku, uve-

.dimo jo jedinini vektor-;;. vanjske normale na plohu S, koja omeuje volumen V:

.... { cos ot
n~ co_s ~
cosy

Tada pr~douje integrand

P cos ot + Q cos f3 + R cos y

desne strane Gaussove formule skalarni produkt vektora v i vektora no:

P cos et. + Q cos [3 + R co.> y = v no = v l cos cp =

~~prema slici 186 = vn, gdje je ll" kompo-
_..
...v nenta vektora v u smjeru i smislu vanjske
normale na plohu S.
Desna strana Gaussove formule prima
dakle oblik

Time smo dobili Gaussovu formulu u

vektorskom obliku:
 JvJJdW;dK dy dz JsJv". dS
= (203)

Ta formula kazuje: trostruki ili prost~r.rii integral 'd i vergencij e

vektora v uzet po zatvorenom volumer:IU' V jednak je plonom
. ' .
integralu normalne kom.ponente vektora v protegnutom na plohu.
S, koja taj volumen V omeuje.
-+
Izraz v., dS zove sf' element ist j eca nj a ili fl uk s vektora v kroz element dS
plohe S u smjeru vanjske normale, a JJv., dS jest to.talni tok ili fluks vek-
. s
tora v kroz zatvorenu plohu S i to okomito na tu plohu.
Da to potpunije shvatimo znaenje Gaussove. formule, provedimo. hidro-
, . _.l
dinamiku interpretaciju tc formule. U tu svrhu dajmo vektoru v posebno zna-
u
enje: vektor v neka predouje po veliini i smjeru svakoj toki T podruja volu
mena V brzinu strujanja tekuine, koja se nalazi u tom podruju, a tee prema
plohi S u smjeru vonjskc normale. Time smo definirali vektorsko polje brzina
strujanja.
Pretpos.tavimo li, da je strujanje tekuine stacionarno, t. j. da ovi~i jedino
o poloaju estice tekuine, a ne ovisi na pr. o vremenu ili temperaturi, i da je
tekuina ncstlaiva, tada izraz v. dS daje mno~inu tekuine istekle u jednoj

sekundi kroz element povrine dS u smjeru vanjsk~ normale, a JJv. dS - mn<J-

s '
inu tekuine, koja je istekla u jednoj sekundi kroz itavu plohu S u smjeru vanj~e
normale na tu plohu S. Oito je, da strujanje prema unutranjosti podruja daje
gornjim izrazima negativni predznak.
U toj hidrodinamikoj interpretaciji Gaussova formula glasi:' divergencija
vekrorskog polja brzina strujanja tekuine protegnuta na podruje volumena v.
koje je omeeno zatvorenom plohom S, jednaka je mnoini tekuine, koja istjee
u jednoj sekundi kroz plohu S u smjeru vanjske normale.
To znai: divergencija je' mjera izdanosti izvora, koji se nalaze u podruju
volumena V omeenog zatvorenom plohom S.
Gaussov stavak moemo sada formulirati ovako:
Totalni tok (ili istjecanje) ili fluks vektora v kroz plohu s u smjeru vanjske
-
male jednak je izdanosti izvora vektorskog polja v u volumenu V, koji je obu-
hvaen tom plohom S.
DOP-

Dosada ,smo govorili o divergenciji kao o mjeri izdanosti izvora, koji s<:
nalaze u podruju volumena V ~medenog zatvorenom p)ohom S, t. j. o

JJJdiv-; dx ~y dz JJv dS
= n
v

3111
 Sada treba da shvatimo, to se razumije pod divergencijoin vektora--;; u toki
T(x, y, z) podruja. Jasno je, da mjera izdilnosti izvora, t. j. vrijednost JJv,. dS
. s
ovisi i o veliini podruja, t. j. o njegovom volumenu V. Pravilna mjera izda&nosti
bila bi vrijednost tog plonog integrala podijeljena s volumenom V, t. j. relativna
mnoina tekuine istekle iz podruja u jednoj sekundi. Ako su izvori raspodjeljeni
u podruju volum~;na V jednoliko, moemo za svaki element podruja volumena
11 V odrediti pripadnu izdanost.
Ako volumen V tei nuli tako, da se ploha S, koja ga omeuj,e, stee u sve tri
. .
dimenzije na toku T(x, y, z) podruja, dobij~mo vrijednost ctiv v u toj toki T
-
podruja:

JJv,. dS
dIV V =
.~ l"zm _::__~V~-
s
V-+0

Budu-i da je izdanost izvora, odnosno mnoina :stekle tekuine skalar, diver-

gencija vektora je skalama veli~na~ koja moe biti u toki T(x, y, z) podruja
pozitivna, negativna ili nula. Pozitivna vrijednost div v znai, da se u dotinoj
toki T podruja nalazi izvor tekuine, negativna vrijednost kazuje, da je u toki '[
--
ponor tekuine, a div v = O znai, da u dotinoj toki nema ni izvora ni ponora.
Iz toga slijedi, da

daje openito razliku mnoine tekuine, koja kroz plohu S u podruje utjee i
mnoine tekuine, koja kroz to podruje istjee.
Primijetimo jo, da smo uzeli hidrodinamiku interpretaciju Gaussove for-
mule, da na to j~":dnostavniji nain rastumaimo smisao Gaussove formule. Jasno je,
da svi izvedeni odnosi vrijede bpenito za bilo koje vektorsko polje.

Navedimo nekoliko primjera.

-
l. Odredi di vcrgenciju vcktorskog polja

-
v = xy;:; i + (x' + y' + z') j + (2x - 3y - 5z - l) lt
u loki T 0 (2, 3, 4).
Raunamo ~rema (202):
. - oP aQ i'JR
drv v = -
ax
+ ~-
i'Jy
+ -oz

iJP
~ = y =, a u toki T 0 : ( dP)
OX
= 3 . 4 = 12
.

394
 oO\_ . .
, a u toki T0 : ( i>y}. = .2 . 3 = .
l
oR'z
v
=- 5 , a u toki T0 :
(oR)
-
dz ,
=- 5
.

(div v)0 = 12 + 6- S = 13

2. Izraunaj div r, gdje je r radij vektor.

Kako je r=xi+yj+zk
imamo prema (202):

divr=l+ll=3

Divergencija radijvektora !" ista je u svim tokama polja i jednaka 3.

3.. Tijelo rotira oko osi Z protiv kazaljke na satu s konstantnom kutnom brzi-
nom w. Odredi divergenciju vektora brzine v u toki T (.r, y, z) prostora u zadani
moment.
Prema slici 185:
V ~ aw = r sin rp w =. w r sin rp =

= prema (20) = jwx rf.

Oznaivi s w,, wy i Wz komponente vektora kutne brzine w, dok su r;y i z kom-

-->
poncnre radijvektora r, dobijemo prema (27 a):

j k
V= WX T= Wx Wy Wz

:r y

= (Wy2- WzY) i + (WzX- WxZ) j + (WxY- WyX) K

Prema (202) dobijemo:

div v= O
......
4 .. Odredi totalni tok T vektota v = x 2 i + y 2 j + zZ k kroz plohu omedenu
s x 2 + y' + z' = l; x = O, y ~ O i z = O. Rezultat kontroliraj pomou Gaussove
formule.
Zadana ploha predouje povrinu S tife!a omeenog oktantom kugline plohe
polumjera l i koordinatnim ravninama prvog 6ktanta. Narii to!
Prema (203} i (196)

T= JJs vn dS= JJ Pdyz +

s
Qdxdz + Rdxdy

imamo uzevi u obzir da je u naem sluaju

P = x, Q = y 2 i R = z2

T = JJ x y dz + y 2 dx dz + z dx dy (a)
s
Kako vidimo, zadatak se svodi na raunanje plonog intcgrala po zadanoj plohi
S (vidi ll).

3f5
 Oznaivi 5 A, B i e toke. u kojim koordinatne OSI X l' i z probadaju sferu.
prekiZimo na raunanje tog plonog integra!a.

JJ = (z = O, dz = o, cos r = - l) =o prema(<&)
AOB

jf = (X = O, dx = O, cos a = - l) = O prema (aj

BOC

Jf = <y = O, dy = O, cos fJ = - l) = O prema(a)

AOC

ff=?
ABC
Pri raeunanJu tog integrala uzimamo u obzir da normala na :zadani oktant
&fere zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90, i da tre.ba pt"oji
ciratt taj dio sfere
na ravninu YZ uzevi .r2 = l -y:? - z2
na ravninu XZ uzevi Y2 = 1-x1 -z
na ravninu XY uzevi .z'= l-x2 - y 2
l

ff= Jf (1-y'-z')dylz+ JJ(1-x'-z'ldrdz+ fJ(t-x'-y!)dxliv.

ABC BOC AOC AOB

Rijeivi te .integrale, prelazom na polarne Koordinate dobijemo:

3,
. ff = s + s + s
ABC
lC :T, :t
s"'
pa je
3 3
T=O+O+O+ :t= -:t
8 8
Kontrola po Gauss u:

T = Jfs Vn dS= fJv J div ~ ~X dy dz =

=j-ff ( v~P-x- + nQ
()y
aR)
+ (j dx dy dz = .1r.{Jr(2x +
2y + 2z) dx dy z =
v . v
= uz prijelaz na sterne koordinate (119) =
. '
= 2 JJJ (p sin{) cos rp + (! sin{) sin rp + (!cos {1-) l'' sin {} d <p d{} dl.' =-
v
l

2 2 l

= 2 J d'P J [sin'{} (cos rp + sin rp) + sin{) cos .?] d{} J (!'d(! =
a o a
!'r ir
2 z
j (cos rp + sin q) ( ~ _ sin 2") + si~'"[=
= T2 .,. d'f
4 2 g

3ti
 2
= ! J[ (cos <p+ stn <p)~+ f] df'""
:If
2

= ~ l: (sin <p - cos <p) +{-\ ""

=1 (f+~+f) =t1t
....
lzraunajuz kontrolu totalni tok istog vektora v kroz plohe kocke prikazane
na slici 174. Rezultat je 3.
Izraunaj totalni tok
a) vektora ; = Y t+ ZJ' +X k kroz plohu omeenu S X+ 11 +"z= a; X= 0, y = 0,
:z~ o.
[O)

b) vektora. v = yzi + xzj + xy k kroz potpunu plohu val] ka .r2 + yt = a;

" ;S; z $ h. Rezultate kontroliraj pomou Gaussove formule:
[0]
e) vektora vanjske normale na plohu
.r 2 +y+z=J [4 :z)

4. Ve}(torski oblik Stokesove formule. Rotor vektorskog polja. Poten-

cijalno polje sila. Odreivanje potencijala

Da prikaemo Stokesovu formulu (194)

+ (oP (oQ oP) ] .

JJs [( oR
- - oQ)
cly
- . cos
oz
IX -oz - oR)
-
clx
cos (' +
OX
~--
oy cosy dS =
=cp P(x, y, z}dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
K

u vektorskom obliku, definirajmo u onom dijelu prostora, u kojem su odre~ne

funkcije P, Q iR, vektorsko polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga dijela pro-

osi X, Y i Z, t. j.
-
stora dodijelimo vektor v, kojemu su P, Q i R komponente u smjeru koordinatnih

P(x, y, z)
{ .Q(x-, y, z)
R(x, y, z)
Tako .na pr. nekoj toki T,(x,; y., z,) polja pripada vektor

-;, = P(x,, y,, z,) T+ Q(x,, y 1, z) j+ R(x,, y,, zJk t. d.

 Uvedimo jo jedan vektor i to vektor pomaka ds, koji ima SmJer tangente na
proitornu krivulju k i kojemu su komponente dx, dy i dz, t. j.

+ dy j + d.: -k
__,. { dx
ds dy ds = dx i
dz

Tada predouje integrand desne strane Stokesove formule skalami produkt

.....
vektora v i d s, pa imamo :

Pdx +'Qdy + Rdz =v ds= v ds oos y =prema slici 187 = v,ds,

gdje je v, tangentna, komponenta vektora ~. t. j.

projekcija vektora v u smjer tangente na krivu-
lju k u nekoj toki T(x, y, z) polja.
Desna strana Stokesove formule prima
prema tome oblik:

~ Pdx + Qdy + Rdz =~v, ds (a)

Sl 187 K K

__.
U polju vektora v = P i + Qj + R k definirajmo novo vcktorsko polje tako,
da svakoj toki T(x, y, z) polja vektora-; dodijeiimo jo jedan vektor, kojemu su
komponente u smjeru koordinatnih osi zadane izrazima navedenim u zagradama
lijeve strane Stokesove formule. Taj vektor zove se rotor ili curl (kerl), t j
vrtlog polja vektora v, i oznauje se s rot v.

iJR iJQ __,.

- - - = ( r o t v)
iiy iiz x

oP oR .
TO( V - - - =- (rot v)
iiz ox 1
oQ oP
~-
iix
- . -
ay = (rot v)
~
(204)

Tot v =
-'+ (iJayR - i(}zJQ) ~ + (iJoPz -
l
iJR) ~
ox J + (oQ
ax - oP)__.
ay k

Uvedemo li jo jedinini vektor normale n. { ~~~;

na plohu S, koju , om~-
cosy
uje krivulja k, tada predouje integrand lijeve strane Stokesove formule skalami
-->- -+
prQl.lkt vektora ret 11 i n.;

IN
 Tot-:;;;. = l rot; l l . cos cp = (rot,v)" = duljina normalne komponente
vektora Tot;, t. j. projekcija l rot v 1 u smjer normale na plohu S.
Na taj nain prima lijeva strana Stokesove formule vektorski oblik

Jf (rot ;),.dS (b)

s

Iz (a) i (b) slijedi vektorski oblik Stokesove formule:

(205)

To znai: ploni integral normalne komponente rotora vektor-

_..
skog polja v uzet po bilo kojoj plohi S, koju omeuje .Krivulja k,
jednak je krivuljnom integralu tangentne komponente vektora
_..
v polja protegnutom na tu zatvorenu krivulju k.
Uvedemo li opet hidrodinamiku interpretaciju vektorskog polja v, t. j.'
smatramo li to vektorsko polje kao polje brzina stacionarnog strujanja neke ne-
stlaive tekuine, tada predouje u (205) krivuljni integral tangentnc kompu-
_..
neme v, brzinu strujanja v du zatvorene krivulje k, t. j.

cirkulaciju ili kruenje tekuine du zatvorene krivulje k, ili, kako se

kae, jakost vrtloga, a

daje to.talni tok ili fluks rotora brzine strujanja kroz plohu S u smjeru vanjs.ke
:normale na tu plohu ..
Stokesova formula kazuje sada:
Cirkulacija tekuine uzdu prostorne zatvorene krivulje k
jednaka je toku rotora brzine str]Jjanja kroz bilo koJu plohu S,
koju ome~je ta krivulja k, i to u smjeru vanjske normale na tu
plohu S.
...
Primijetimo, da je tok rotora v kroz plohu S posVe odreen
.
,.:adanom krivu- ,
_..
ijom k, du koje se rauna cirkulacija vektora v, pa je isti za sve plohe S, koje &u
4Mlleene tom krivuljom k.
Kako i.e ds element luka krivulje k, a v, brzina struj-anja tekuine u smjeru'

311
tangente na tu krivulju k,. cirkulacija ili jakost vrtloga p
K
'V,ds _moemo takoer
5hvatiti kao mnoinu tekuine, koja protjee \l jednoj sekundi po krivulji k.
Pod rotorom brzine strujanja tekuine u nekoj toki T{x, y, z) polja
brzina razumijemo granini! vrijednost omjera cirkulacije tekuine du zatvorene
krivulje k i povrine s plohe, koju ta krivulja omeuje, kad se krivulja k, dakle a
i ploha S steu u obje dimenzije na tu toku T, t. j. u toki T polja

pv, ds
jroi7i '""limi<:_ _
' S-+0 S
Uzmimo sada specijalni sluaj: pretpostavimo, da nema cirkulacije ~~t:il<ha-11.
J.'rostornc zatvorene krivulje k, t. j. neka je

pv,ds =O
K

Drugtm rijeima, pretpostavimo, da je strujanje bezvrtlono.

Tada prema (205) imamo:

rot v= O
.a to znai, da vrijednost

p Pdx + Qdy -t- Rdz = p ~,ds

K K

ne O\I!Sl o putu integriranja, ve jedino o poetnoj i konanoj tokt tog& puta, ,a

integral du svake zatvorene krivulje jednak je nuli.
Ako je roc v = O, tada su jednake nuli komponente vektora rot (), 't. j. pre-
ma (204)
iJR iJQ
.
----=0
iJy iJz

a to su poznati nam uvJeti integrabilnos~ (149) za linearru diferencijalni IZraz

Pdx + Qdy + Rdz. Taj izraz predouje dakle u &luaju bezv~onog strujanja
wtalni diferencijal neke funkcije U(x, y, z}, t. j.

Pdx + Qdy + Rdz =. dU =

iJU
-dx
ox
dU
+-
dy
iJU
dy +- d~
dz
'

.a odatle je

ou Q=au R =dU
.P =ox- iJy oz

' -400
 ""ak
~'- o znamo, p , Q 1. R ~'..!
komponente b rzme
. struJanJa
. . "'+
v, a IJU
-:;--, oU . iJU
~ .1 -:.- su
ux vy uz
komponente vektora grad U.
Prema tome;
ako je strujanje bezvrtlono, t. j. ako je ~v, ds= O, tada 'je polje brzina stru-
K
->-
ian ja v. polje gradijenta U(x, y, z), t. j. v= grad U, funkcija U{x, y, z) je dakle
potencijal brzine strujanja, pa je

;r,y, z

U(x, y, z) =J Pdx + Qdy + Rdz = J v,ds

.....
gdje je v = grad U
Moemo openito kazati: svako bezvrtlono polje je potencijalno.
polje, t. j. polje gradijenta, i obratno: potencijalno polje nema vrtloga.
Vektorsko polje ; =grad U, kao i svako, konzervativno polje, zove se i
l am e l ar n o, jer ga e~vipotencijalne plohe rastavljaju u slojeve poput !amela
(ploica).
.....
Prostorno polje vektora v = P i + Q j + Rk interpretirali smo kao polje
brzina strujanja neke nestlaive tekuine. Promotrimo jo mehaniku interpre-
taciju Stokesove formule. U tu svrhu pretpostavitno, da je definirano vektorsko
-> -+
polje v polje sila F, t. j. svakoj toki onog dijela prostora, u kojem su definirane
-+
neprekinute funkcije P, Q i R, dodijeljena je sila F, kojoj su komponente

P(x, y, z)
p
l Q(x, y, z)
R(x, y, z)

Uvedemo li opet vektor pomaka ili puta po zatvorenoj prostornoj krivulji k

dx

tada je
;;;
l dy
dz

Pdx + Qdy +- Rdz = F ds = F ds cos \ji =

= prema slici 1R7 = F, ds= radnja sile F na putu ds.~ dA, pa je
A ~ p F, ds -- radr.ja, koju vri materijalna toka pr~ gibanju u plllju sila F
K
du zat\'orcne krivulje r.

26 B. Apser&: RepetitGrij vile ~tematike - Dio III. 401

 Stokesova formula, koja, sada prema (205) prima ob[ilt

A= ~Pd~ + Qdy + Rdz = ~ Fd; =~Fi ds.= Jfrrot FJndS

K K K S
kazuje:
_ (205a}l
Radnja sile .F izvrena od materijame toke pri gibanju du zatvorene kri-
.....
vulje k jednaka je toku rotora sile F kroz plohu S, koju omeuje ta.kri~lja k, i to-
u smjeru vanjske normale na tu plohu S.

Ako je ~ F, ds =0, tada je i rot F= O, pa je polje sila F potencijalno, odnosno-

K

F =grad U, a u tom sluaju radnja zavisi samo od poetne i konane toke puta,:
a ne zavisi od oblika staze, dok :1e radnja du svake zatvorene krivulje u takvom
polju sila jednaka nuli.
Prema tome radnja, to je vri materijama toka u potencijalnOm polju pr~
gibanju du bilo koje krivulje od toke C do toke D~ jednaka ie
e
A = U =J dU= Ue- U0
D
To znai:
U potencijalnom polju mehaniki rad jednak je razlici potencijafu p konano~
i poetnoj ~oki puta, ili: u potencijamom polju rad se vri na raun gubitka poten-
cijala.
.....
-
Ako je polje sila potencijalno, t. j. ako je rot F =O, tada su jednake. nuli i
komponente vektora rot F, pa je prema (204)

oR aQ
----=0
ay cz
oP oR
(a~
oz- OX= o
oQ_ oP= 0
ox ay
a to je prema (149) nuni i dovoljni uvjet da je Pdx + Qdy + Rdz totalni diferen-
cijal neke funkcije U(x, y, z), t. j.
dU = Pdx + Qdy + Rdz (b}

U tom je sluaju

U(x, y, zj =J Pdx + Qdy + Rdz (e)

402
potencijal polja sile F, kojoj su komponente u svakoj toki 1'(x, y, z) polja
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z).
Iz toga slijedi:
~

Polje sile F potjeeod potencijala, t. j. od funkcije sila U(x, y, z), ako kom-
-+
ponente sile F zadovoljavaju jednadbe (a), a potencijal U dobijemo prema (e),
t. j. integrirajui jednadbu (b):

dU = Pdx + Qdy + Rdz.

Gore navedeno ilustrirajmo ve: prije navedenim primjerom o Newtonovom

polju gravitacije (vidi str. 389 i sl. 185).
_..
Govorei o potencijalu polja sile F, kojom masa m privlai masu l u uda-
-+
ljenosti r, izveli smo za komponente sile F izraze:

Fx=~m: =P(x,y,z)
r

my
F" = - -3- = Q(x, y, z) (d)
r

mz
Fz = - -3- = R(x, y, z)
r

pa smo pokazali, da polje sila potjee od potencijala

U(x, y, z)=~
r
/
gdje je
r. = V x' + y + z

Izvedimo sada taj izraz za potencijal Newtonova polja gravitacije.

Najprije moramo pokazati, da komponente sile privlaenja --
F zadovoljavaju
~ednadbe (a), t. j. da je polje sila potencijalno.
Raunajmo prema (a) i (d):

iJFz oFY _ + 3mz o~ 3my iJr 3mz y 3my Z _ Q

o_y - ~- r< ~i- -T az = 7 r-- r< r--
Na isti nain dobijemo

403
 Newtonovo polje gravitacije potjee dakle od potencijala U(x, y, z). Da.~
odredimo, uvrstimo (d) u (b):

m
1 (xdx + ydy
dU= - - + zdz)
.. "'
Diferenciramo li
T1 = x + y + z,
*>bijemo:
2TdT =~dx+ 2ydy + 2zdz f: 2

rdr = xdx + ydy + zdz

pa imamo

dU=_.!'!_ Tdr=
r
-!!!...dr
r
Odatle:

U==-f;dr+C
paje

U= !!!...+e
T

Navedimo jos jedan primjer za odreivanje potencijala zadanog polja sila.

Pretpostavimo, da je zadano polje elastine sile F, t. j. svakoj toki prostora

-+ ' '
dodjeljena je sila F, koja je razmjerna uda:Ijenosti te toke od ishodita O koordi-
natnog susta'va (potanko o elastinoj sili ve smo govorili u dijelu II. Repetitorija,
10, 3. d) l.).
Prema tome, bilo kojoj toki T(x, y, z) prostora pripada elastina sila
......
F=-CT

gdje je. e faktor razmjernosti, a T uda:Ijenost te toke T od ishod.iAta O (vidi sl. 185).
......
Komponente sile F u smjeru koordinatnih osi bit e:

F,. =-ex;

'
gdje su x, y i z koordinate toke T, pa polje elastine sile glasi:

-
F ~ -'- e (xi + yj + zk) -
404
 Pokaimo najprije, da je zadano polje sila potencij$~, t. j. da kompboenee'
-
sile F zadoyoljavaju jednadbe (a), pri
aju P = F,., Q= F, i R = F .
emu uzmimo u obzir. da je u nakm ....

Dobijemo:

oFz - oF,. = 0- 0= 0
t}y oz- ,
O.F,._ oFa =O
oz OX

oF"_ iJF"= O
.ox Oy

Sada prema (e) raunajmo potencijal U{x, y, z) zadanog polja sila:

u= f (-cxdx-cydy-czdz) +e= -e r~dx + ydy + zdz +e~

Kako je
tir= d(x + y + zF= 2xdx + 2ydy + 2zdll'
odnosno
. l
xdx + ydy + zdz = Tdr

dobijemo
U=-!_fdr+C=-cr
2 . 2
+C
---
To je potencijal zadanog polja elastine sile.
Znamo, da se Stokesova formula pretvara u Greenovu, ako uzmemo, da je
ploha S .i krivulja k ravna i da obje lee u ravnini XY, t. j. ako je z = O. Stoga
Greenova formula u vektorskom. obliku glasi slino Stokesovoj :

If rot-; da=~v,ds
-
gdje je rot v= ~- ~-
ox i - oy
a

j rotor ravnog polja vektora v '7P(x, y)

Sve to smo rekli o Stokesovoj formuli vrij~di
K

i
- -
za Greenovu,
i+ -
Q(x, y) j.
jer su ove formule
anWgne.

1. Odredi rot -
Na kraju navedimo primjere.
u toki T 0 (2, 3, 4) vektorskog polja

- -+
t1

" = xy z i (x' + y + z) j + (2x - 3y - S.1 - J) k

 lt.awlamo preJ,Da (204) :

oR_ oQ =
oji 021
_
3
_ 2z
(oR-
()y
ioz
JQ) = - 3 - Z 4 =-fl
.

oP oR 2
oP - R)
(- - =23-2=4
.
021- "" = xy - 021 OX
. oQ _oP = :zx _ "21 oQ oP)
(-ax- - -dx- =22-14--
.
OX . Oji ..
--->- _., -
rot t~ = - l l i + 4j-4k

2. Odredi cirkulaciju -e vektora

.... .....
v=-yi+xj+ck,
gdje je e konstanta, uzdu .krunica:
a) x1 + v = 1, z= o;
bl ex- 2) + v =
2
1; z = o.
Prem~ (205) i (194a)'

e = <P Vt ds = <P P dx + Q dy + R dz
+K +K
imamo qzevi u obzir, da je u naem sluaju P = "'":'11, Q = x i R = e:

a). C =
rk
'f' -11 dx + X dy + C dz = (UZ prijelaz na parametarsku jednadbu
- -)
+K
krunice. i dz = 0) =
2.ir
=J (sin t + cos t) dt = ~

b) Na !iti nai~ dobijemo:
2n
e= J (sin t + cos t + 2 cos t) dt =

= fuo
+ 2 cos t) dt =.1 t + 2 sin tr= ~
o
Kontrola obaju rezultata pomou Stokesoveformwe:
e = JJ c1 + ll cix. 1111 = ;s = ~
s

3. Izraunaj radnju sile F = r. uzdu odreska cilindrike spirale 11: = 4 cos t.

11 = a sin t, z = ct za O ;;;;; t ;;;;; 2.11.

Prema (205a) radnja sile F uzdu krivulje k glasi:

A =<P P dx+ Qdy + Rdz =(f'Fdi

+K +lt

4011
 'Kako je u ,mi4mn $.lu"hr}u 'sila :F = r = xi + ll j + z k, komponente tt' sile jesu
P = X, Q = ll i R. = z
f?a 1mamo:
A =4):r dx+ ll dll +z ~z
... "'.
Iz jednadbe '@inile
.;r =a cost d;(. = - a sin t dt
ll = a sin;.t ~li jedi dy = acos t dt
z= ct dz =e dt
--uvrtenje u (a) cbl'je:
2..1t
A ~ J(- a ces t sin t + a sin t cos t + e t) dt =
2~ 2~

= e" J.t dt = e l 2t2 l

o o
'4. Dokai da je polje sila

F' = yz (2x + y + z) i + xz (x + 2y +z) i + xy (X + y + 2z) k

'Potencijalno i odredi potencijal tog polja.
Budui da je potencijalno .polje sila bezvrt]ono, izraunajmo rot Fpr.ema (204).
'Dobijemo
rot F =O
Polje sile F potjee dakle od potencijala U (x, y, z). Odredimo ga prema (150):

U = J P dx 1" Q dll + R dz =
T y

J. (2 x yz + y 2 z + yz 2 .) dx +J (x,; z + 2xo Yz + x., z) dy +

z
+ J (X 2,. y., i- Xn Ji, + 2xo Yu Z} dz = Xy Z (,X + ll + Z) +C

'Pa je F =grad U
:5. Izraunaj pomocu Stokesove formule (205) cirkulacijuC = f Vt ds vektora
K

v = - 3 y .i + .3 x j + k uzdu krumce k =:r: + u = l; .z = 2

[6:rl

6. Izraunaj radnju sHe :F =N z i + x z i + xy k na putu od T1 (l, 1, 2) do

T2 (3, 5, 0).
[-2]

7. Dokai da ;e polje sila F = (ex cos y + yz) i + (xz- ex sin y) j + (Xl/ + z)~
i odredi pote:J:ci.}ai tog palla
Pl-~~ncij<:hlo

{u =
. cos " + :r: 11 z + ~ . . . e
ex 2
]
 5. Operatori V-nabla i !\-delta i njihova primjena u veltorskim
raunima

Znamo, da gradijent skalarne funkcije O(x, y, z) glasi

ou~
= -ox : + --
ou~ ou-k
grad U
oy. J + -ilz
Taj izraz moemo formalno napisati i ovako:

'il-
gradU= ( - i + - i + - k
a- a--) U (a)
ax ay az,
Izraz u zagradama oznaio je Hamilton simbolom V, koji je dobio naziv
a'abla prema jednom fenikom muzikom instrumentu na ice:

f}~
V=-z+-J+-k
o~ o-- (20tf)
OX ay az
Kako je taj izraz posve slian izrazi.nla, kojim se prikazuju vektori, moem&
V smatrati kao neki formalni Vektor<<, kojemu su komponente :x , :y :z. i
Taj >vektor nema naravno nikakvog fizikog znaenja, a slui za pojednostavljenje
i ubrzanje vektorskih operacija. On je dakle o p er a t or i to diferencijalni opera-
tor, jer trai diferenciranje izraza, koji iza njega slijedi.

Izraz za vektor grad U moemo formalno smatrati kao djelovanje operatora

~ na skalarnu funkciju U:
\
' u= a -7' il-? a_,.) au:l + au-~
- l + --J + - k u = -
au-
- J + -- k =grad u
(ox ay az ox ay az
VU= g'(ad U (207')

t. j. nabla skalar daje gradijent tog skalara.

Pamtimo

V skalar = grad skalara (207a).

grad U znai dakle isto to i V U!

Kako" je V diferencijalni operator, moemo, znajui pravila eriviranfa, fako

napisati formule za operacije s operatorom V(U i V su skalarne funkcije od x~
yi z):
 grad(U+ VJ =V(U+ V) T=VU+VV=gradU+gradV
grad (U VJ= V(U V)= UVV + VVU =Ugrad V+ V grad U
(208!
grad (kU)= VkU = kVU =k grad U, gdje je k konstanta
grad!( U) = Vf(U) ~ f'(U) VU= f'(U) grad U_

Izvedimo, na primjer, drugu i etvrtu .tormulu sustava (208):

grad (UV) = V(UV) = o(UV'} 7 + o(UV) J+ o(UV)k =

ox oy oz
ov-.. au-.. ov-.. au_,. oV_.. ou----
= u~
~
i + v -~ i + u-
~
j + v -~ j +
~
u~
~
k + v----
~
k =

'
oV--+ oV-+ oV_,.)
=u ( - i + - J+- k
~ ~ ~
+v (oU....
~
oU_,. '()U-+)
~i+- j+ - k
~ ~
=

=Ugrad V+ V grad U= UVV + VVU

iJf(U) -~ of(U) -:-- oj(U) -
gradf(U) ='VJ( U) ~~ - - z+----- J + - - - k=
ox Jy' iJz
uzevi u obzir, da je U= U(x, y, z), prema (88) imamo =
, df oU~ df oU~, df ou--
= -- . --
dU ox j,+ -dl,J . -dy J - ' - -
dU iJz
k =

df oU_,. dU-- iJU-+) df

dU (-
OX
i + - - j + - k =-grad U =f'(U) VU
oy az dU "

Izvedi na isti najn ostale dvije formule sust[_lva (208)!

Navcuimo primjer za primjenu posljednje formule sustava (208):
Za apsolutnu vrijednost radijvektora

_,. \ 'c---:--c---::
T = lT l = lX i -J- Y j -f- Z k l= VX 1 1
-j- Y + _:l (a)

l . l
odredi grad --;, grad r 1 grad -;> .

Najprije odredimo

grad r = '\)r =
e) -:-- e) 7
-- z + -e) J
e)
+ -e)z
--+) or_,. c)r- 01.--;-
k r~ - i+ - j + -k= prema(a)=
( 0x y ox oy oz
~ ~ b.. ~ ~ -k=
= l + J+-
2 Vx +- y + z 2 Vx2 + y' + z 2 Vx + y' + z
-+ -+ ~ -+-

= prema(a)
X ~
=--;-l + r
y "7
J +rk =Z __,. X i + yrj + Z k =-;:-
T --+
= r_.
'b)
 -...
~au.. rauilllluu;

l
J d-
V-=o-r vr.= prema (b)
'l r.
=-;z-;-=--;a=-;;-
r l ....r, = -;:;-
r dr

vr 2 = d(rl) .
dr
vr = 2r . .!_=
r
z-:= 2r . ;.
-

l d(*)
V-= - - - Vr = - - - = - - r
3 ; 3-
(dt
r" dr r' r r'
hr~ una j

a) grad (k Vr ), gdje je k konstanta

[ 2
kro
y-;:-
J
b) Gradijent skala rnog produkta konstantnog vektora e = ex i + ey j +Cz k

radijvektora r, tj. grad (e r)

{e)

Pomou operatora \l moemo izraziti i divergenciju vektorskog polja

....,
v ~~ P (:r, y, z) i + Q (x, y, z) j + R (x, y, z) k. Imah smo '

. __,. oP oQ oR
dzvv=-
ax +-
ay +-
az
Taj izraz moem~ formalno napisati ovako
.-
dzvv =-P+ -Q +-R
o a o
.ox oy oz
pa ga smatrati kao zbroj istoimenih komponenata wektora V (!.-ox ' .Oy.
~ i oz
0
)

vektora v(P, Q i R), a kako je taj zbroj skalami produkt dvaju vektora, imamo

-
div v= Vv (209)

Skalarni produkt operatora nabla vektora daje divergenciju

toga vektora.
Pamtimo:

v vektor = div vektora (209a~

tJ. nabla vektor daje divergenciju tog vek:pra.

-
Vv znai dakle isto to i div v t

411
 Prema tome, primijenjujui operator V skalarno na vektore, dobijemo diver-
genciju, t. j. skalar, pa moemo kazati, da vektorskom polju odgovara $kalarno
polje divergencije.
Budui da je V diferencijalni operator, imamo:

div (k v) = '\l (k v) = k '\7 v = k div v,

gdje je k skalarna konstanta.

V (v +t) =;= Vv + Vt = div v + div t

.i (210,
-+
div (U v) = V (U v) = UV v +vVU = U div v + 'lJ grad U
u
__.. __..
formulama (210) v =vi+ vyj + v.k i t = t"i + t;yj + t"k -su dva vek-
--
torska polja, pa su v,, v,. i v, funkcije od x; y i z, isto vrijedi i za t., ty i t. dok
je U (x, y, z) skalarno polje.

Izvedimo treu formulu sustava .(210), uzevi u obzir da div (U v) moemo

smatrati kao skalarni produkt '\7 i U v:

V(U;) = o(Uvx) + d(Uv:y) + d(Uv.) =

. ox oy oz
ot'x oU ~ oU ov~ _oU_
=U~+~~+U~+~~+U~+~~-

= U (ovx ..L ovy +ov.) ( oU -+ oU oU) =

OX ' ay OZ + Vx OX Vy iJy + Vz OZ

--..
= druga zagrada predouje skalami produkt v i grad U =

-
=U di'IJ v+ v grad U= U'\Jv + v'\7 U.
Izved1 na isti nain prve dvije formule sustava (210).
Navedimo dva primjera za primjenu tree formule sustava (210).

Za radijvektor -;(x, y, z), odnosno -;.: ,;" !_ izraunaimo:

. r '

a)
'
div
~
T0
- r
= Vro =V-;= V -; r
(l . . . ) =prema (210)-
-+ ......
; l l-+
- - =3- - -
-+ r1
r = 3- - - 2 -+{ ')
=-Vr+rV-=-3+r
r r r r' r rl r r
=-
r'
-+
. -
ji!: .'-: (idi str. 395) Vr=divr=3 <4l

411
11 prema lc)

-+
b) div~= = V{+.- .-;.) = V{+.-;)= prema (210) =

~~--1 l -+3-
=;a V r +rV r; = prema (e) i (d). - -;o 3 - r -;:.- r =

= 2.-r
r"
2_
,..
= 2__2_ =O
r" r" -

tr) div Ir" T) = V (r" r) = prema (210) = r 3 div r + r grad r" = prema (e) i (208) =

= 3 r3 + T 3 r grad r = prema (b) = 3 r" +T 3 r 1 To= 3 rl + 3 rl ( ; ; )~

=3ri+3Tr=6r"

V (-1- .";) = prema (210). =

r .

3
=-;i"- 3
-;t e--)T To (
;;) =
r
.,!_ _ _!_ r'=O
r r" -

Primijetimo da se vektorsko polje 'V zove s o l e n o i d a l n o, tj. cijevno, aka

. je div v =O u svim tokama podruj~u kojem je to polje v zadano.
Zadano je vektorsko polje v- = 13
T solenoidalno, jer je div v
- =O i to u ita-

vom prostoru osim ishodita O. Toka O je jedini izvor. Da odredimo njegovu izda-
~nost, zaokruimo' toku O kuglinom plohom S polumjere (! po volji. Budui da je

u svim tokama te sfere :;; = :. , za totalni tok T kroz sferu S dobijemo prema (203)

T = ff Vn dS = JJ :. d S = :. . S = ~ 4 (!2 ;r = ~
s s
Izraun aj

[- ;. ]
b> div [f (r) e), gdje je e konstantan vektor.

1:) div If (r)7] i odredi, u kojem je sluaju divergencija jednaka nuli.

[ 3 f (r) + r f'(r);/ (r) = rc;]

412
 Prije smo pokazali (vidi str. 395~, di!;e divergencija radijvektora r konstan- -
tna i i ed naka 3:

div r =V r = 3 (210a.
Promotrimo sada posebno divergenciJU produkta konstantnog vektora
e = Cx i + Cy j + Cz k i skalarne funkcije U (x, y, z), tj.

div (e U)=, V (e U)
K:.Jko je

e U = (ex i + Cy j + Cz k) U = Cx Ui + Cy U j + e, U k
.dobijemo

div (e U)
-
V (e- U) ' = ( ax
d - d :+
i + -J -
o
=
ay <)z

d (e, U) + d {Cy U) j- d (Cz U)

ax ay az
= uzevi u obzir, da su e,, cy i e, konstante =

= e,
ov + e,--:;--
~
ov + e,--::;--
au =
uX uY uZ

= skalarni produkt konstantnog vektora e i grad[] = e grad u_= e '\]'U.

div (cU)= V' (cU)= e grad U= e V U (210b)
Iz te formule slijedi prvo vano pravilo za formalnu primjenu operatora V":
A k o s e t r a i d i v e r g e n e i j a, o d n o s n o V p r o d u k t a k o n-
. s t ar:. t n o g vektor a i s k a l ar n e fun k e i je, m o e s e k o n-
s t a n t n i fa ktor i z n i j e t i pr e d o p er a t or, p a o p er a t.o r d j e-
luje samo na skalarnu funkciju daje gradijent te
fun k e i j e.
Pomou tog pravila moemo sada na vrlo jednostavan nain izvesti treu
formulu sustava (210).
Traimo, dakle, izraz za

i div (Uv) =V (Uv)

Piemo formalno
V V V' (U v) -
(U v) =
-
(U v) t
' - =

smatramo li, da su podvueni faktori konstante i to da je~ konstantni vektor,

a !J. skalama konstanta, tada prema (210b) i prvoj formuli sustava (210'),
dobijemo

= v 'V U + U V' v = v grad U + U div v

......
Konano i rot v moemo izraziti pomou nab)e.
Tvrdimo, da i e rot-; vektorski produkt wektora~ V i vektora -;;, t. j. da je

413
 TOl V'=
- V X tl.

U tu svrhu napi1mo prema (27a) V xv u obliku determmante r1a je razvijme

. d
po elementhna prvoga retka umetnuvi na prazna mjesta komponenata<
ox
-
o i
o
~ vektora~ v pnpadne
.
komponente P, Qi R
-
vektora v.
oy uz

Dobijemo:

j k

Vxv=
o o o
ox oy az
p Q R
(211)
= -/(6R _
ay
oQ) -7(oR _oP) +;(oQ
az . ox iJz
_oP) =
ox oy

a to je prema (204) izraz za rot v.

Dakle:
__,.
rot v =V xv (21la)

Vektorski produkt operatora nabla vektora' daje rotor toga

vektora.
Pamtimo:

v x vektor = rot vektora (2llb)

V x v je dakle isto to i rot v!

Na isti nain dobijemo:

rot (kv)
- = 'V X (kv) = k ( \7 X v) = k rot v (21lc)
gdje je k skalama konstanta. Izvedi to!
Izvedimo izraz za rotor produkta vektora
_. _..
v = P(x, y, z) i -1- Q(x, Y:i z) j + R{x, y, z) k
'i sl=.a<ara
U(x, y, z).

414
 Raunamo prema (211) uzevi u obzir~ da: ulogu -;; igra sada U-;.
i - -i
F' k
-+ -+ d do
rot(Uv) = Vx (Uv) = ox dy oz
UP VQ UR

sada po pravilu produkta raunamo pojedine parcijalne derivacije

= i(uoR + Rdu ~ uoQ_Qou) _

" oy dy oz ()z
oR ou oP au)
---r( U-+R--U_:__p_
-J
dx ox , oz oz +
+i(uoQ + Qou _ udP _pou) =
ox dx dy oy
= u{(oR _ oQ)7 + (oP_ R)7~ (oQ _ oP)t} +
dy oz i)z dx ox oy
/

-+
U prvim Vitiastim zagradama nalazi se prema (204) rot v, u drugim je
' -+
prema (199) i (27) vektorski produkt vektora grad U i v.
Imamo dakle:
rot (U-;; = V X tu_;; = U rot;+ grQd U x-;
m (212) .
-
rot (U v) = U rot v - v x grad U,
ili u drugom obliku
- -+ -+
V X (U V) = U(~ X V) ..:... V X VU (212a)
Postupajui na isti nain, dobijemo izraz za rotor zbroja dvaju vektora:
' .
__.... ......... --+ --..
rot(v +t)= rot v+ rot t
ili
V X (v + t} = \1 '>(. -+
v V X t
(213)

Izvedi to!

415
 lzracuna)mo jo rot r, t. j. rotor polja radijvekt-ora r -= xi + y j_ + z k
..... . _,.
i j k

rot r =V x r~
o o o
ox oy oz
X y z

= i(oz _ay) -7(oz_ ox) + J:(oy _ox)

oy az. ox az ox oy
Svaka parcijalna derivacija jednaka je nuli, jer su x, y i z nezavisne Frnmjen-
ljive.
Prema tome je
rot r .=O (113a)
Rotor radijvektora jednak je nuli, t. j. polje radij vektora je !Jezvrtbno.
Izvodimo sada izraz za rotor produkta konstantnog vektora e = e, i+
- ~

+ e 1 j +e, k i skalarne funkcije U (x, y, z), tj. za

rot (cU) ~ \7 X (cU)=

--
j k
l
d d "a
o:i ay oz
e, U Cy U e, U

=i ( d (e, U)
. oy
_ d (cy U)
oz
)+J (-"d dz U)
(e, _ a(e,, U)
dx
)'+ k ( o dx
(cy. Ul.

- a
-- .... (e, U) ) = uzevs1
------ . u o b z1r,
. d a su e,, c ~e.,
. konstante=
oy 1

=
au
( e, CiY- e, au ) ?l + (
dZ e, au
az -e, ().;' ~
J +
au ) ( e> dX
au -e, ~Yu)
v k=
= -e X \7 U = - e X grad ll

j k
jer - e X.grad U=- e, e, e,
au dU au
ax- ay oz
daje. gore dobiveni izraz. Da se u to uvjeri, raz vij tu determmant1.1!
Imamo dakle

rot (cU)= "V -

X (cU)= - e X
- '9 Cf= -e X Qra U (lll3b)

~16
 ~

Ta formula daje drugo vano pravilo za formalnu primjenu operatora .V:

Ako se trai rotor, odnosno V X produkta konstant-
nog vektora i skalarne funkcije, moe se kon.stantni
v e k t o r i z n i j e t i p r e d o p e r a t o r, p a o p e r a t o r V d j e l u j e
samo na skalarnu funkciju i.daje gTadijent te'funkci'ie,
ali u dobivenom izrazu treba protp.ijeniti predznak, jer
v
z n a m o, d a z a e k t o r s k i p r o d u k t n
e v r i j e d i . z a k o n k o m u-
t a e i j e.
Sada moemo vrlo jednostavno izvesti forlnulu (212) napisav!i formalno
-rot (Uv) u obliku:
.... ...
rot (Uv) = V X (Uv) = V X <Ev> +V X (U!:)=
smatramo li, da su podvueni faktori konstante i to, da je U skalarna
konstanta, a! konstantni vektor, tada prema (21lc) i (213b) dobijemo ...

= U(V X v)-v X V U= Utotv-v Xgf'adU - (212).

Primjeri.

l. rot l;. ) = V X {;) = prema (212) = :, rot-;--; X grad :.

' ... 3 ..... 3 -+ ...
= prema (213a) i (d) na str. 410 = O~ r X 7 ,. =-;:;- (r X r) = !!_
jer je vektorski kvadrat jednak nuli prema (24).
.... ~ ' ..... . ..... _.,.
2. rot [f (r) r] = VX (f (r) rJ = prema (212) = f (r) rot r -r X grad f (r) ...

=prema (213a) i .(208 )=O -1 X f' (r) V r =-;X f' (r) ..!:....=
,..
t' (r) '-- ....
= - -T- (r X r) = O
. -

jel' je prema (b) Vr =..!:...., a vel,dprski kvadrat jednak nuli.

T

~-Tot (<;f(r)] =VX l~J(r)} =prema (213b) =-; XVf(r) =prema (208) =
=-~X f V ,. =
= prema (b) = --;; X
(r)
-
f' (r) ..!... = f' (r) {;. X ;)
r r
-----
Nal je zadatak da izraunamo nekoliko kompliciranih vektorskih izraza i to
-+-+ .....
\7 {v t). V (v X t) i V X (v X t),
ali prije moramo kazati hekoliko rijei o d er i va e i j i v e k t o r s k e f u n k-
e i j e ili, krae, vektora

27 B. Apsea: Re~tGdJ vile .....-..un - oto ni. 417

 v =,v, (x, y, z) i+ v, (x, y; z) T'+ v, (x, y, z) k
u nekom zadanom smjeru a (a,~; y),.kojemu odgovara ort

$0 = i COS a +j - COS {J + -
k COS y

i to u nekoj toki A (x, y, z) tog vektors~og polja v (x, y, z).

p smjeru s uzmimo toku B udaljenu od toke A za As i._neka toki A

odgovara vrijednost radijvektora v (rA), a

o ~oki B - vrijednost v (rl>), pa
l

derivaciju funkcije v u ~jeru 8. dt:finiramO:: s~ino kao za skalarnu funkciju:

,dv = lim v (rn)- v (rA)

ds A- o As
Kako su radijveldori funkcije od x, y, z, prema (87) dobijemo:

dv = dv . dx + dv . dy + c)v dz
ds dx ds dy ds oz ds
Znamo, da je prema slici 181 i (197)

dx dy d.z
-ds =cos u, - =cos fl ds =cos l'
ds -
pa konano imamo:

ov .<)v + ov R , v
- - - co11 u ..lty cos 1. ,.. ~z cos r (2l3c)
ds-ox v v

Kako su cos a. cos {J i cos y komponente Ol'ta s", u kojem smo smjeru .d.eri
virali vektorsku funkciju v, tu usmjerenu~rivaciju
. . -
v piemo u
- ov-
vektora obWtu;
.
dv (213c)
03 =
ao
ili .prema (196;i):
dv = ___
'av = s., ( V v) =
os . os..
= '(so V v,) i
.... + (s~ V ,v,.) j + (So V - v,) k ;",- . (213c)'

= (so grad vJ i + (so gr~"<~ v 7 ) j + (8 0 grad v,) k

dok usmjt!renu derivo:.ciju skalarne funkcija L! - U ~. y, z) raunamo pnma

{198a)

V U.= Sv gracHJ.

418
 Primjer
Izraunaj
T (1, l, ll.
derivaciju v = yzi + xzj + xyk u smj'eru s
_
- --=i+ j+ l; u toki

-l:-+-+-+
l
Kako je s 0 = V3 (i + ; + k)
....
V
V
Vx =grad (yz) = zj
Vy = grad (xz) = zi -+ - +111~

xk
V Vz = grad (xy) = Jlt+ x"i
prem:a (213)' dobijemo u toki T (x, y, z):
.....
()v-+ ... 1~- .... ~--+ _.
dS "" So V V = ya:. [(i + j + k) (zj + ylc:)l j +

+[(l+ j+ k) czi + xk)] j +[(i+ j+ k) <Yi+;;)] "kl=

1 -
= l(;" ((z
y3
+ y) i + (Z + X). j + (ll + X) lt)

01 u toki T (1, 1, l):

(J; i+i+k -
os =
2 Jf3 ~
lzraunaj det!vacij~ radijvektora r u smjeru s (a, ~ )').
Isol
Primjere za-usmjerene erivacije vektorsklh 1 skalarnih .funkcija vidi dalje mi
atrani 424.
Navedimo jo formule za erivacije po parametru t vektorskog i skalarnoe pro-
dYkta vektorskih funkciJa
- - -;(t) = a,> (t; i+ dy (t) j+ a .Ct) k
b (t} =
'

bx (t) i -+
'

by (t);
'
+ bs (t) Je
a--..:. . . _:..:.
ot (a X b) = a X b -t a >4 ll (213c)"

iJ
qt (a b) = a b +b
--- a (213c)'"

la i b au derivacije tih vektora po t)

Izraunaj za vektore
; (t) = 3 t i+ ~~j+ t' k

b <t> = - t i - 3 t ; + T1 -
k
derivac.ije vektorskog i skalarnog produkt~ prema gore navedenim formulama. Re
zultate kontroliraj tako, da izraunavi ek:torski, odnosno skalarni .produkt vektora
deriviraj dobivene izraze po t. '
Sada prelazimo . na raunanje gore navedenih vektorskih izraza..
l. Trai se izraz za gradijent skalarnog produkta dviju vektorskih funk
cija, odnosno vektorskih polja:
.... ...
v = v. (:r, y, z) i + w, (.:r,y; z)j + v. (.:r, y, z) k
 t = t, (x, y, z) -i + ty (x, y, z) -j'+ ts (x, y, z) k+
tj. za
. grad (v t)~ V (v t)
Mogli bismo taj problem rije~lti tako, da najprije izraunamo skalarni
produkt v i t pa zatim gradijent tog produkta. Taj nain je vrlo kompliciran,
pa emo mnogo jednostavnije doi do traenog rezultata formalnom primje-
nom trostrukog vektorskog produkta. Prema
-+ ...........
(32)
_ _,.._

a X (b X e} = b (a e)- e (a h)
moemo pisati:
v X(~ X t) =
-. V (v t ) - t
-
(v'\')
odatle

V (v t) = v X ( V' X t) + t (v V)
Analogno
....t X ( VX
-
v) = V (t v) - v (t Vl
odatle _ _"

V (t v) = t X ( VX vl + v (t Vl (b)

Sada prikaimo V<v t) formalno u obliku

V{~ t) =V ~t) + V (v.!)

.....
tj. smatramo, da su ~ i !_konstantni vektori, pa u taj izraz uvrstimo (a) i (b),
uzevi u obzir, da je V (v t)= V(~ v).
Dobijemo:

V
.....
(v t) =
- v X ( VX t)
.......... ...,.
+ t (v V) + t X ( V X v)
-+ v (t V)
ili
- - - -+
grad (v t) = V (v t).= v X rot t + t X rot v + (v Vl t + (t Vl v
Pokaimo, to znae posljednja dva lana izvedene formule:

....
(v V )t
- (;V = v V
)':_.t = ....
v (V 0 Vl t
..: =

[ u zagradama je skalarni produkt orta ;o = i cos a + j cos fJ + k cor y

operatora V = ~ i+ _i_ j + _i_ k ].

dx y dz

= v (cos a ~
ox + cos fJ ~
ay + COo.! y az _!) 7=
dt + cos fJ dy -; )
dt + cos y d.z ~t
. .~
=v =~
fcos a dx = prema (213c)
v 0

426
 Prem,a tomP

- - d t
(v 'V )'t = v-:;- (213d)
ov.
Simboliki izraz (v - 'V } t predouje dakle produltt apsolutne vrijednosti
'-+
vektora v i derivacije vektora t u smjeru vektora v. Na isti nain imamo

- \7) -v
(t = t -:;-
av
.oto
Sada i formulu (198a} za usmjerenu detivaclju skalarne funkcije U (z, y~ z)
moemo napisati u obliku '

pa je

(s V' ) U = s; (
-
s0 V' ) U =
ou -
s --:;-- = s (So grad U) =
-
s gra U
OS 0
ili
(s V' ) U -
= 10 'V U
(213d)'

Naa formula glasi konano:

grad (v t) = 'V (v t) =

= v X ('V X t)+ t X <,'V X v)+ (v '\l) t+ (t '\l) v = (213e)

=
-v X rot -t + -t X ro~ -v + v -::::-
at +t :-:;-
ov
OV0 dt 0
2. Izveci1mo sada divergenciju vektorskog produkta dvaju vektora, tj .
.....
div (v .X t)
- = 'V (v X t)

Izraunavi prema (27a) vektor, koji pred~uje vektorski produkt vektora

--
v i t i uzevi u 9bzir, da je divergencija, vektora skalarni produkt operaiora.
'V i tog vektora, dobijemo prema. (211):
-+
div(v X t)= \i'(v X t)=
d d d
= ~ (Vy t.- Vz ty) + iJy (V z t , - v, t,) + OZ (V, ty- Vy t,) =

dt, . dv~ - v en. - t ov, +

= Vy dx+ t,(}X dz dx
+
v,
c:H,
dY ov.
+t, oy -v.
at.. - t .. di}+
dY ov,

421
 '
+" ty . + t v. _v dt. _ t' vr =
l( z y. z y QZ X z

( ty
z
- _dt,)+ v
c}y .
(at. _ t!_ J)+
Y
(~--ot,.) +v
ox oz ' y :r

(ov, __ v.;) +t (dv.- .dv.) +t.' (c)v,- c)v,)

dy oz Y dz d:r d:r dy

Prva tri lana predouju skalami produkt vektora v i rot t,

-- 11. druga .tri ,
skalami produkt vekto.ra t i rot v, pri emu.'je
prvi produkt negativan.
_,.
(Da se u to uvjeri razvij prema (211) rot t i rot v).
Konano dobijemo:
div (v X t) = - v rot t + t rot v
ili
... - .....,. -+
div (v X t)= V (v X t)= t (V X 'v)- v (V X t) = t rot v - v rot t 1213f)

Mno~o jednostavnije dolazimo do istog rezultata formalnom primjenom

operatora V.
Kao prije napiimo V (v X t):u formalnom obliku podvukavi one vektore.
koje emo smatrati kao da su konstantni:

V (v X t)= V~ Xt)+ '\7 (-;;X t) =

-- 1-
sada mijenjamo poloaj ve~tora u prvim zagradama, jer operator' mora bitil
_,.
lijevo od vektora, na koji djeluje, tj. lijevo od t, jer ~ smatramo kao da je
konstantan

=-v <t x ~+v{; x E=

konano konstantne vektore stavimo ispred operatora '\l , jer '\j djeluje na
vektore, koji nisu konstantni

=-v (V X t)+ t ('\j X v)=

= t rot v - v rot t
_Poseban sluaj

Neka je v = e = konstantan vektor.

Prema (213f) dobijemo

dip (e X t) =
-
t rot e - e rot t =
-
-e rot t
jer Je rot e = U.
Npr. div (e Xr) =-e rot T = O, jer je prema (213a) TOt T = o~

422
 3.. Izraunajmo sada rotor vektorskog produkta dvaju vektora, tt.
~ - ..r"'.-
rot (v X t) =V X (v X t)

Izraunavi prema (27a) vektorski produkt vektora v i t prema (2llj

imamo:

j k
VX (v X - d d d
t)""'
ox dy rz ""
v,. t, -v, ty v, t, -v. t, v. t 1 - V1 tx

lzraunavi parcijalne derivacije i uredivi dobijemo konano:

rot (; X t) = V' X (-;; X t) = -;; div "t\- t div ;; + (t V')-;; - (;V' ):i
Mnogo bre dolazimo do tog rezultata formalnom primjenom operatora V':
- - - -+---fo ......

rot (v X t)= "\7 X (v X t) =V X <~.X t)+ V' X (v X!) =

- - ---
=prema (32)'a X (b X e) = b (a e)- e (a b) =

= ~<V'tJ-7("\7~) + ;CV'_!)__.__!cV-;;} =

uz:evi u obzir, da operator V' _ne djeluje na vektore, koje smatramo da su

- - ... -+
konsta)'ltni, u izrazima ( V'~l i <V' .:J stavimo;: i.!. i~pred V=
.... ..... .... -
= v("\7t)-t(v-y') + v(t-y')-t(-y'v)
Prema (213d) dobijemo konano:

-
rot (v X t) =V' X -
(v X t) = v ("\7 t ) - t ("\7 v)
-
+ (t"\7) v - (v V' l......t'""
= ; div t- t div ; + t ....QE._ - v ~ (213g)

Poseban sluaj
-
Neka je v = e = konstantan vektor.

Prema (213g) dobijemo

423
 rot (e :K t) =.e div t - t itJ,c + t
oe -e
} t-- - 'bt
__ =e div t-c---=:-
~t. lk.

jer su d.W-; =O i~.= O.

ot.
Primj.eri
l
l. Iuaunjij. u toki T (X, ll. z) derivaciju skala rnog polja U=-;:- u smjeru

So (COS a, COS p;cos y).

Prema (213d)":

i1+ - V') r
--::- = (so
l -
= So
l
grad -;:- = prema (C) na str. 410.
rl so
- - l - _l__ (;:, ;.,) 1
- - l l
- - So " -
r
To = -
r
= -
,.a CO& tp -

72
cos tp

gdje je rp kut izmedu lio i ro.

- 2.
v = (X2
Izraunaj

-
'na sferu x
-+ cz-
ll'> i
+ + y2
u taki

z!) j
z = 9.
- T1 (2, 2, l) derivaciju divergern:ije vektorskog polja
ir 3 (x- .z: 2) k u smjeru jedin inog vektora normale n,.

Prema (213d)':
()di.vv - - - -
- ...
-- - (no V' ) div v = no gl'od div v

Za sferu n =r = xi
ihlo
+ ll j + z k, - a u taki T
=n 2 + 2 ; + k, pa je
~
- - - 2-; _2 -,.+
2i+2j+k,
r

n- ~ v 4 + 4+ 1 =T d 3
= i

l
T -~e
-

-dok je prema (202): div v = V' v = 2 :r -15 z, a

grad (2 x - 6 z) = 2 i - 6 k

.()div;;
---... -- (23 -:-+
32 3
:-++ 31 "k) (2-:- 6-k) _..!_
3
2-.!..
a 6-- 32
uno
3: Izraunaj

(V V' ) t
ii
~ V ---:::;-, ako je
Ovo
v= xi-yj, t= x'!-y j+ z k.

424
 Prema (213c)':
(; v -;l = ((rt- vil 2 .ri) i + 1- (xi -lli) 2llil i + --
+ ((xi- yj)2 z k] k = 2 x i + 2111 j

4 (h- j) V ) (xy- yz + rz) = prema (213d)' -

- _1. - - ""7'
= (i - j) grad (Xy - ll Z ,+ rz) = (i - ill< ll + Z) l +

+ ( X - z) J+ (-ll + X) k) = 11 + Z - Z + Z = Y ~X'+ 2Z

5 Izrauna] u toki T (X, ll. z) denvaciJU skalarnog polja

. rt li 2Z 1 --:---
u = Q2 + b2 + Ct u smjeru r = x + '!11 + zk te toke

12 U)
6 Izrauna) divergenci)u vektorskog produkta vektora

v = zi + rj + yk i t = JJi + zj + rk, tJ . V (v X tl u toki A (2. - 3, 5) polja

[8]
Izvrimo sada nekoliko kompliciranih vektorskih operacija, koje se svode na
viestruku primjenu operatora nabla. To su t. zv. diferencijalne operacije drugog
rrda '
l. lraunajmo cLvergenciiu polja gradijenta skalarne funkcije U(x, y, ~).
1 J div grad U

tilv grad U = V' gt"ad U = skalarni 'Produkt form.alnog vektorao

d ou
ox ox
V'
d
vektora grad U
ou . (214)
oy 1
ay
d ou
az dZ

prema (18) = d- - ("u)

ox ax
Napiemo li formalno izraz dobiven za div grad U u obliku:

. grad U '=
dzv ( --
o + -a + -o' ) V
ox oy az'
tada predouje izraz u zagradama L a p l a e e-o v o p e rat or il i Japlasijan, koji se
oznauje s ll (delta)

(21S)

425
pa imamo:
_Jiv grad U= V grad U= ~U (214a)
Kako znamo, A U = O je Laplace-ova diferenCijalna jednadba (vidi str. l S2).
Sada moemo stvoriti vezu izmeu operatora Hamilwnova V i Laplaceova tl.
Znamo prema (207), da je
grad U= V U
dakle
~div grad U = V grad U = VV U = AU
a odatle je.
l Vv ~= V' = ll = div grad (216)

Skalami kvadrat operatora V daje operator ll!

.....Pazi! Formula
..... (216) ne smije se primijeniti na graddi.vv.= V('V'11), t. j.
V(Vv) =l= Av. Vidi dalje toku 4.
Da se uvjeri u ispravnost formule (216), izraunaj formalno

V'= (!_7
ilx
+!_j+!__;)'
ily c)z

uzevi u obzir jednakosti ( 1 3) i (i 6).

Dobit e:
il' o' il'
V' = ilx' + 15)..2 + ilz' = A

Ali vektorski kvadrat nable jednak je nuli

(217)

jer: je prema (24) vektorski kvadrat vektora jednak nuli.

Iz gornjeg se vidi, da je:

ll U = ll skalar = ska!ar =" d1v grad 'U

Pogledajmo, to e dati A v = ll vektor = div grad vektor.

.....
div grad v= liv= -
- ( d +-il' iJI)
+ :__ (P
-i+ Qj_,.+Rk) =
-+ .

ilx ily' iJz

(218)

426
 A v= A vektor= vektor ='div grad;

Npr. za radijvektor T = xi+ yj - - -+ zk- uzevi u obzir da je P =r, Q = y

1R =z prema (218) imamo:
div grad r
-=
-
~ ~T = ~
-r - O + - O + -k' O O
= i j =

Izrauna)

~ v za v = ex 11" z) i + (2:r2 - 11' 't- z') ; + (.rl + 111 + z) k

[A ;; = (2y2 z + 2:r2 z + 2:r1 v> i+ <4- 6y + 12z"l j+ 6 k]

izraunajrno div grad, odnosno 1':1 produkta dviju skalarnih funkcija U i V:

div grad (UV) = 1':1 (UV) =V' ( UV) = VV (UV) =prema (208) =
= vruvv + vvuJ = uvv + vvvu + vvu + vuvv =
= UVV + 2VUVV + VvU =U !':iV+ 2VUVV + V!':iU =
= U div grad V + 2 grad U grad V +.V div grad U. (218a)

Pokai na slini nain, da je

div grad (U+ V)= !':i(U +V)=

(218b)
=!:lU+ llV =div grad U+ div grad V
_....
'2. Izraunajrno sada divergenciju. polja rotora v .
Unaprijed moemo kazati, da emo za divergenciju vrtlonog polja dobiti
nulu, ako se sjetimo hidrodinamike interpretacije pojma divergencije i rotora
vektorskog polja: oito je, da je izdan<;>st izvora jednaka nuli u sluaju kruenja
tekuine.

jer se svi lanovi ponitavaju. Dakle

-+-
div rot v= O

427
 Do istog rezultata dolazimo mnogo .bre formalnom primjenom operatora V:

___,..
div rot v= V(V X
- - ' _.
v)= (V x V)v = prema (217) =O v= O

Divergencija vrtlonog polja jednaka je nuli, dakle vrtlono polje nema izvora.
Polje, kome je svuda divergencija jednaka nuli, zove se solenoidalno
(cijevno) vektorsko polje, jer krivulje toka, t. j. krivulje, koje u svakoj toki po-
lja diraju pripadni vektor (silinice), prolazei du zatvorene krivulje polja ine
plohe oblika cijevi.
3. Kako je vektorsko polje gradijenta it.i potencijala bezvrtlono polje, mora
biti rot grad U = O.
Pokaimo to'
Uzevi uobzir formule (211} i (199), dodijemo:

j k

rot grad ll='V X grad U=

ox
d
oy
d
oz i=
oU i> U ou l
l

OX i>y oz l

rot grad U= O

Isto uz formalnu primjenu operatora:

rot grad U= V x (VU) =(V x V) U= O U= O

Polje gradijenta ili potencijalno polje nema vrtlo~a.

4. Izraunajmo sada gradijent skalarnog polja diver~~:encije vektora w: -

grad div v= V(Vv) =

;o :o -a) . _,.
= ( z ox+ Joy +k oz diV v=
~ ~ _.,.
-: o div v -; iJ div v -k o div v
=l---
OX
+J--+ iJy
---
az
a kako je
.- oP
dzv v = -
OX .
+ -oQ aR
Oy + -az

42~
dobijemo.~

grad dzv. -v = :(aP aQ oR)

.ox- + oxoy
z - -~ + - - +
oxoz
(219;

5. Izraunajmo rotor polja rotora vektora v, t. j. rot rot v.

rot ror v = V x (V x v) = pr a~a (2~

1 l) i (204)

J k
o o il
= OX c)y "z =

(oR_ oQ) (oP_ oR) (oQ _oP)

j ay oz ot ox ox ay
= 7 ( o'Q _ oP _ o'P + ()'R )
ox oy oy oz' OX oz -

- ( oQ o'P oR o'Q )
-J dX' - OX ay - ay oz + az- '+

..".; (~- _ oR_ _ o'R o'Q )

Jxoz ax' . oy' + oyoz

Sada emo desnoj strani dobivene jednakosti dodati i ox' +:r o'Q
d'P
ily' +

+ k~ "()Z"
o'R 1. .!St!. 1zraz
. o
d .
uzeti.
Nakon uredenja dqbijemo:

- : ( o'P o~Q o'R ) : ( o'P a'Q o'R )

rot rot v= l (}X'+ dxoy + axoz + J {)xay +(}yi.+ oyoz +
-- ( o'P
+k--+--+-~-!--+-+-+
o'Q a'R ) . {: (a'P oP a'P)
OX az oy oz az' ox oy oz'
+J
: (o'Q
dx + a'Q oQ) ..... (o'R o'R o'R)} .
oy' + iJz~ + k iJx' + oy' +ai' = prema(219) 1(218) =-
__,.
= grad div v - div grad ~

- -+
rot rot v = grad div v - div grad v (220)

420
 Mnogo jednostavnije i bre d9lazimo .do tog izraza formalno primijenjujuti
-.perator V. Uzevi u obzir formulu (32) za trostruki. vektor'ski produkt:
__...,__,..~

a X (b x e) =b(ac)-c(ab) dobijemo:
-'-> __,.
t'Ot rot v= v~< (V ><v)= V(Vv) ,.--v(VV) =

=grad div v - V "V= prema (216) =

~ -~ -+
= grad div v ~ ~v = grad div 'v - di'!' grad ~
ili
__,.
V X (V X v) = v('ilv)- ~v (220a)

Odatle slijedi simboliki oblik formule (219) za grad div v:

~

grad div v = rot rot v + div grad v (219a)

......
'V('ilv) = V x ('il x v) + !!tv (219b)

6. lzvedimo ~j( U), t. j. div gradpolja skalarne funkcije V(x, y, z).

~f(U) =div {grad[(.U)) =prema (208) =

=div {j'( U) grad U}= prema (210) =
= r (u) div grad u + grad u . grad J' (u) =
= prema (208) = f' (U) div grad U + grad U f" (U) .grad U =
=f'(U)~U +f"(U) (VU)'
~J( U) = j'(U)!!:.U + j"(U) (VU) (220a}
:wa prim~:

~U= 2U ~U+ 2 (VU)

Do me formuie dolazimo, aAo u formulu (218a) uvrstimo v= u.
!!:.U = 3U!!:.U + 6U(VU).
7. bvedimo 6(UVW), gdje su TJ, V i W tri skalarna polja.

~ (UVW) = ~ {U (VW)} = p:rema (218a) =

= Ut).{VW) + 2VU(VVW) + {VW)!!:.U =
1

= prema, (218a) i (208) =

=U { V~W+2(VVVW)+ WV)+ l9U(>VV.W + WVV) + VWtJ.U-.
= Ull!!:..+f"><t- UWtJ.V + VW&U + 2{UV VVW+ VVVVW+ WVUVV'')
 Uvrstimo li u tu. formulu V= U i W = U, dobijemo gore izvedeni.izraz
-4~ .
B. Izvedimo 6./(r), gdje je r = ,-;,=V x' + e-----

y' +z'.

6.J(r) = v l \7/(~)1 = prema (208) = v {j,' vr} ~ prema (b) str. 410. =

.=V . { J';} J' ~ - !,'

' -
r =prema{210)=-.L.Vr+rv--=
r ,.

= prema (210a). i (208) = j'

-.L.
r
3 + ~{ l l
r /,'V-+- V/,'
r r
l=
= prema (e) str. 410, (208) i (b) =

_!_l
,.- 2
2r J'r + r' f" = -~ .!_
dr
r
l , 7
2
(r /')
r

jer je
~ (rJ,') = r' J,'' +J,' L.r

6.J(r) = :.:,(r'J,') (220~

Na primitr:
l d l 2
L1 r = Tt dT (r' l) == Yi" 2r = "j:"

.
A..!..= ..!..
r rz dr
~ { r ( - _!_)}
r
=..!.. ~ (-l)=__!_
r' dr r
O= O 1
-

L1 r' = ..!.. ~(r .. 2 r) = _!_ 6 r = 6

T' dr ,.o -

~ietimo, da gore izvedeni izraz (220b) za tl. t (r) moemo dobiti i tako, da
ne~o''primijenimo formule (2141:

div grad f (r) - 'V 'V f (r) = tl f (r) =

= ( .!:..._ + __q:_ + ~)f
ax 01!2 az
(),.,. 0 f
T
1
(r)
t)xt.
+ 0,1 f (T)
d'IJ'-
+ til i(T)
a~

411
 .r ' ' ~ :~ : ~: ' \ ' '

.Izraunamo ll za f (r) te tri dt"i.lge pareijal,W eler~ va, d ).e :Pa in -.z~l~o. dobil , .
'l!emo' nak~n ureenja < . . ,

Af<rl ~rc~,-+ il~<~--~.- .!<~fi.>,.

' ( p '
Na isti hal!ln moemb izraliunati
1
'A r, A ---... ,. A .
rt.ttd.
, r . ,
Napravi to!

Primijetim'o jQ, da moemo

Stavimo li
lzt:aunati i

onu funkclj!JJ
'
('l'}, za. koju je *J ft') ":'
f i
.f..

l Af (r) ;"" f" {r) +~ ~~) O '\ :' :. , .

~ rijeimo ll tu diferencijalnu j~dmidbu uz SUbstituci}u J' (r) = p (vidi Dilo Il,
. 10, 3. b)l, dobit emo ,
- . C1
t (rl = - - +C .
T '
Izvedi to.!

9. Izvedimo, konano, izrazi za tJ. { tl.f(r)}.

. ' ' ' l; d ( d ) '

tJ. {t:J.f(r)} =prema ~220b) =.,..d-
,. ,...... r d-,. fl{' :..
.' .
'
.

d '[ l Q If ' 1}
= prema. (22Qb)
, . l d f
= ;o dry,. d, r Jr (r,:; ='
. f"
d { r l -d [_- l ( r
=. l- - . ~,, 2r -)., ] } :;='
+ .
r dr dr r r r : .

= _!__d {. , .:!_ [ f " tr- 2/~'

r dr dr . r . T
1\1= .
==- __.!.. ~{ r [1; '" + 2 '!.." ,r- 1: ] } =
~ dr . r
l

= ~!!_
~
{ r 1 /,r " ' +. 2r/,"
r
..;..2/,' \ ~
. r r
',.

=~
r! {r'frC >t .+ f r '~', 2r +, , 2r/,,;,
4
,., r
+ 2/,r ~-_
;
2/,:" t -
r 1, _

. - . . . l

=L_ '{ r'. f.C4) J. jl (-.... 4'1)

+4yaj,it} ..;,_ ___
,.. r . r . r dr .r b :
l . l .~ ....
' /

432
 'fer je

(~200) ~'.:
' ' ~ . '

';;

.Na p:imjer:
l ~ l , . ->;

<A (fl r) =
.
.!-.
r'
!!_ (r _O)'= &-
dr .'7

! , ) , .,

l~ .. .SU$Tf\V,I ?~U.~Ji!IH~IFE~1E.N~I~~~N.1f~~E.~~~~~Bl'~c'_
1
, .

Uzmirnb
' . ". . '. .<' ::. ~ . .;,. / ' .. -..~- ~, '' ;_ .~ ' . i-~-' .:
najpiije'l!!l,lstav od dyije ifet~nCIJ,aJn~: j~driadbe prvoga -reda,
.ler ga moemo lako !.~Dme.trijski inter~'retirati. Taj. s\lsiav: ima openito. oblik-. '
'' '... ... . .y :. , .-~.-:- .. .!' ;'' .: ' '

. d.t- =:= f, (x, y, ~~ ,

. ",
dz
.~ = !, (~tl..z}.
Kako se vidi iz\~amitl ~nad.zl;ri )!-lstava; ~ 3e 'ne~~visna prornjenljiva 1 dok s~
Jt*,-2; !l).nk~ij.e.~d:r,_..2;.adatalt !ie.svp~H~~).od~"'Na.,nj~ $#.~ lli$oii!1fl""' 11 (x) i
.z =z (x), koje e identiki zadovoljavati obje diferencijalne jednad!be z~anog
sustava. ,e. :: ,;.. .' ' . ' \ . ",'
.Iz teorije prost~r~i:lakrhtwj~ (villi 9; l) marna. ~'te fu.nk.c~je s, = 11 {z) '
i z = z {x) urete zajenQ :predouju ortogonalne projekc:S,je pto$tonw kr~vu'lj~
na koordinatn~ ravnine' 'XY .i XZ, pa' 8e zlijiatak 'Svodtgeometnjs~.ba od~
iva~je te prostorne'.kriv'lflj~ . '. . \ . ' , . , ~ .. . ' ' ,
U driJgu ruku ~am;o, da .prema fbrm~lj (lS$~) j~~iUba ta[l~~e na ,prq..; .o~
starnu'krivulju urraj:Opceni$ijem epliku;glaSi~:.;., ... /i' t ' \ :\
1
' ' .. '
' , . '( ;_ ~ '

z-e~,
d:z: i

28
',
B. Apeea: Rel)eUtod,l 'rili DIII..,..,WrMi -
q
Dle

m .. ,
-\
....
 _;' ,, ~ '
.\
dnadbil daj~ "ft........ '; "' ..a.
v-::- fi.Z
j. ...

z - r, ,.,:;.;: ..; ,.z -::1.:2:; : ':.

. . . . l ..,.- f~ (~:Jf>~Z}" l :ft-(,t;, V, t) : ..
UsPC>I'edimo li tu -i~ad.~bu ;_ ~jednad~rn P,~avc~A kanon~bm t>b~ ..
(38), vidim~ .da' ~~efic~j<.el!ti ~ie!~. ~Dgfn~~ N(.:prostMnll i~.~i~li~.:. tatl~J\;~~
. sustavotn ' diferencijalmh-jedna!lbl (a).;gi~se : '. . . . . .. i ',. , !.' ,;
' ..... . '.-. . . ~ . ~\ . ~ .
. . ' ~~ Jl (.:1:,_1/.J!)' .i' -b (r~v :i) . ' . i - ; : . . e -~ ( .
odnqsno su koiflnusi kutova ~.- i_. :r:~~o. ih ~ea ta z~l~&ta. s- koo~i.na
p tdin;.,.
osima, razmjerni s l, f,(r.y,z);i l~(~.t/o}.. . : , ~- >. .,j l
Kako -su koeficijenti smje.ra ta~te 'fu~k~ od ~~-~ 'i: .z,. z,actfu'uj~'o~
da. ~ustav
prostoru, Jet qife~e~.c~ja.lrilb
_(a) dcx:tJel~UJe wa~}-....,na.
jed -~._il_ a,~ef.i~."'ira~-~.Jj~
. sm.}er. -lu.. .:u
dtbl . p.:rvog.. !3 k~rn.-~U."def\lifl'arte
~f.~lc>_ta, . .~;. . .
<. cijf. t, i t;. smjer tang~rite na onu p~l'nu kriVUijUJ11 (~, ~((z}, ~ola %Y lW9
. tom tokom. Rijeiti zad~i; sustav (a} >zna~ dJklt ~rf!di~. fimiliju ~ostof. ut
kriyulj,a, kQie ~ ~va koj ;svojoj t~kl .a:aJ,u suijtr; :PriS~iS~: tadanina f'-l&~~
diferencijalnib jednadbi. . . ' , ~ : . : : ' ' ' . :1. >
. / Dai dobije~o partik\llamo rjeen~>~~~ ~ltgeo~ntrijski"Jednu:'fla~tb'
krivulju te familiJif. in'oramo uvesti ~etnJI "~~; tjl'.mp(Jmo.:;ead,au ~~if
toku (.r 1 , y., z,}, kojom la natoi;a, kil~ja.~; Proi. . :~: . , .j ~.
Ako je polje smjeFQ\)'a ~ prostoft.. ~flnir~no .. ti{. r.Onkdje .p. (Zj vJz)j,.
Q (.r~ 11 . z) \ R (.r~ y, d;tlj:- ~~~-"-(a) ~ ~~ - ' ' '
d.r - . tly' . . . . . :cle: >

P_(:r,y,z) Q(:t',v.z}u~ a~;v~z)

=
ili

pa je

Konano sustav r:eda:m~

imati oblik . . . . '! :

434
 ~'* ~{;r~j!I~YIJ ,
:~"; :"/'.... . . :. ~.
. )'~ ~ .~:
di. : : '; '' : \
' :df'~/~(.r. -~~'!! .
=
U .tom. se sluaj~: traie .tri f.unkci;e-a: a!iW, 1l.~'.N;.(ft)l ~ :..;. :~~;_t,j~ ..,trd~
familija prostornih kr~vulja zaana je pa~i.)l',U,sustavl'~HWn~b.
.. jedn!ldbi mo!eino i ki~m~ttl,ki-Jntei'pte~ ako: :P,~~)~ j~'P.~~~-
metiu t vrijeme. ' " '

brzin~t )dertva~lja: Pu~ po~~~~:~~* l' ~' ~ci~~u

1
Kako je
brzine gibanj~ u smjeru koordtn;tnifl os/~ ~~wi. ~lt~; ~a:: t'.t'z). v~ i
mena t, tj. zadani ~ustaV' diferenc~ja:llljih ja,dib(~fiqir v~o, poi!e
b~~ina.. Rije~ti taj. s~stav ~mii, (Jak~; ~~
.... ~tsv~t. dt$/giban~ IL~o.ru,
kol.~ u svak~) zadanoJ t?.kt'(x;,3h~) P~StO).'~;~.~ ~~ -~~~~ m~l:f.lH i:inaju
b_rz1nu prop1sanu zadanun St!Stavoll) d1fer~ncij~lritll Je~dibl. .. ~ 1
. Kako se rJeavaju -~dnosJ;la. integyiraj~ Aaved.nj. .~Psla.d .:4ife-Cijatnih
jednadbi, 'Pokazat entona primjerim~. ~.. "
Pr i m j' e ri . ' ' .

l !',
Dobijemo
11 =- "t-e.:.: +"''"'"'~+~z-- t,r."' <(8)
. . _,. ._ . . '.' \ ~ . l . .' j'

a kako je prema prvoj :\edlfadtbi ozadanog: w.st.va %,...:v...,~ Imat 4en\O-,.tzra6~.&-- .

nav:ti 11' prema,-(a) . . ~. . . i _ '~. 1 ' ( . . '

%..:e, e.7: -tt;.,.:.,..+ J.;.,..,r oo

Jednadlbe (~>.J lb) daJu:op~ deJ~Je- za~~ ~..;-~i pno;~j~:~li>~~,
stor~lh krivulJa; koje ovt&eo.-sfvJema pa~~~~c~.}:C.. . .>: "\. '
Odredimo sada. ~artikula.rno rjeienje sijS. iav.!;.;,tJ
..... :01\i~ J.eclftQ; . ~.-.'
.. 'tu .J>ro..
tomu krivulju.. ~oJa ttekap~?l.a.zr~orn;J~(O,.~:R-~~ . ~ ..1:' . . ." '
.
Uvrite~;~j&.
'
koordinata ~!~U',oj,:ilfe''tJe~dJ)e:
- . - ""-:.: .

..
. . ~--
3 .= C+ ~*"""" 1;, ,,
l "''Cs.,....~~ + .l :
 2.
',;i~- ' .' '
-~v+-.:~
,.....-~"':"\,'.
"'"'--...
lu . .,;,~-+ . ' ...
_(it . '' . j
~ ... % :;. tl ' ' '
1
. Det!vir~Jmopc) t'Pl'V\1-~~~Jl. )~d:.~~u~~UfttO clv,lj~.<d~~ ~~~~_-,:L.~1
St<tva, pri emu ~etvat, een:w,' Ji,aC) 'ob_lqt, :~ert!~~~ ~t ~~~: . . ' . , ' ..'J'~,.
t v +z
' ' '
. r
' . ' .v.ifo.~"
i, ,.;,,.iii+ ,. ' .,
,a kako je prema pr_vof ~d!bi ll +. z:,.. i. -~~JtfAo' '
l - , , .....-~u-~-f:-;.~~ ~~ . ..... :. -; , ,
RijeiDto tu nomog_~u lipea;~ ~i~c~u ~na~ilt~
~~. ~ :.~.
(viti! ~-
..
w:
D9bijemo

tJvrtenje i; i '(b) daje

.. l l

.436
 _,' . :tt -"
:i=}L....:4~4 _+..8e- ',

-If-~'"""' ze 'if-_~
-t~.

. - t . .. ft
'\. l t
e. - ...
' l'
i;= 64f.
'
:.r~ . . ;,
'

' Ond prEtdouje t~atenu tra,lektorl:iu; <>nOi._ g.U)anja. ~ pr~- kole:~-

lazi :zadanom t_okom T1 ,u Diomeo,t h - ~ n_s; ae_-uvjeri_mb_ ,da_ llr~_- -~.-.jlovOJJ_.aw. ':
uvjete. postavlJep.e za~~ SW!tavom; fil!.fe~ija,~ j~td; .fe\~fn1o .b~
'
Jibanja u smjeni koon(inatnih
.
~i,
} .
tj. ' ~. fl
'
_l ;:.. - 1 , . "' - '- '
Prf,!ma (d) imamo!
. . ' -t:-' k
,, ~ = _. e +,e e,
,, .. - i-tl' .tt '
Jl=~e .-t:6e ...
. --t. ft
i%= :-h. +.~.
' '

- : -~;_,_-'t _,-n,
_z +'z =.-2e_ :+t,:,
-. .-. " ','f"J. lt
.x+ u-=;-.;.,...s_e -.t Be
.. (
.'-,;: ...
l
'll+ J
' . .l
;

li='Z+,-
.. - t=-.z+:i
~ ... ' . '

a .to je zadani sustav diferencljalnth

'.
~~-
. . . -
 Kako je tg rp :o .lL
. ' z
obUemQ

pa je

,.
w < ~ .--
. l~~....:Ar~t~L~
,- l
=b
".tt< . . _;
' ~ .v

,i . - .~~ -~~
. d.z ~ .. df: : .. l
-~~-~~-7 ...
: .. ,, . 'pf.-1
Slijedi . . ( ;- . ~.:'t' - --
l:lu ... l!l r t :ll$ Cl .
dakle " ~ j '
 Ct "...:._zv.::;_:n:...,Jit
>- ...... - -

. Da I)Qjednostavimo ob.iv.eno ~enje, iirfi.611Dimo:' .\ ,.;

"Ct1 - ;tl +ll.;+
zS {- .~.+ ~ +~ .
;a odatle je

'
UvrAtenJe u +zraz ~ C-. ~e.:. - ' ' . ,
- Ct.._ .x .+ + ~- r
Cit'= ---:2- + ,...;,_.....:.:'"'::1:-..;..;;;...c
v
- .~ -"'. .
$>& je
c:t~ + -w +ze zl!C2' +C1
. ' -. ~-(,;', ....
z~ +r +t=;. e. , \, ~(b) ..
~ -' _t.:: ,/~-i ~ ~ '. , ( - "'.. l '

Iz 'dobivenih tjeenja 1(11). i '<b) vidir~o. a ~;:rjelenje i;tclanOisU.tava: pr.ecfO~,.

uje geometrijski !amiljju 'PEQStornih ~Ja;,~k;Qj~ &U ::iidm kao presjecl -para-
lelnih ravnina -& + ~. + ~~~=t, 'kote sijeku ~~~~#Jn osima,!~n~e seJ':'
mente C1 po vo1j4 i k.oncentdnih. kugllnlh. ploha'<p$1umj~~a ~.po 'Voij{ aa Sriiil
..ttem u Ishoditu O. . ,. , .. .. / , < ;.
,J.

-ar = .X-11 *l
-d: :' .

:t~ !Pl'v'ih 'dviju :'jednadi\fi ~~tlllij~

.# ~.!L'
."""' ==
az:- tl
~+v .J.. ce"':
 Uvr!tenje ~ c\r~ Jednadbu 4&Je: ;
' ' j l . :~:*'~-,~;~J.. '

.lli '.;,.,;.).
, - ... ''
.dv- "e, : dt
.

1' .
c.t+a: . . : :
Odatle_ .f '

, 11 =e. Lc~:r~t- +e.,.~~~~ -ifc:*)~;~

j l . ' ' .' ;~.. /'7

:Ji~ tn-'Clt+ (t'~/ se+ :(C.i

Da izraumo i X kao funkejj~ ~KH. e;, c:J.:r~~ :~~t(ii\o e~. ~i~

Dobijemo:, ' " }"
z= an' (G,t + c\r.+ Cs+~- . '.taj-
. ' . . . --,: '. ~,_i J~. 2 ~~; .' : . . ~- ~- ". ~ ~-
. Pri kinematikoj interpretaciji dobiveno'.opte.. ~. aie.Cat .fti~
. l,M preci~ .
sva gibanja u prostoru, 'kojim je' btzlna u. siikoJ. t~' ~na .~Db~\ ,.a~
diferci;~djalnih jenadpi. , ' ' ,. ' '
. Odredim<; partikularno rj~eqje, tj. u~totij~ '?.nia :~ibitm-.. :lc.o~e ~;;~OiQl'n~
h = o, prolaZI tokom Tt (1, 'z, e),. ~ ' e ' . . " . . . ' . . ' ' l ., . . '

Uvrtenje tih ~;rijednosti -u (a)','(b}] i. (C) ,$je:::-:

1

1
i ~ Ci+ ln d+ d
2 =in<;:.+ C'J
. e=C( '
ce~= -e 1
C' e
' Cl =J
Uvrtenje 'U (~)', (b) (e) daje partfltularD" rje~,., .koje-' ~ra ~an~.
poetnom uvjetu:
x = lni(~.!...,.t}.
l.. ! ' - '
tl ~'hl!,(4\..C,t)+l
z=e
 ..2.

d:r ' dy' z z

a. '-=-::er
.:r . y XJI., '-- .. :_ . l .. ~ ; ~,,t.: . . "; - .

-, f;::~6Jx~ ~ ~ ~e~~ ;-e~}.

< : )
4. d:r =y:J:~.;
dt
P~tikularno rje~nje ~a.-t =~kroz T~,(l,d~ l)~ 1" :~ , , _ , -~. ;_ ,' . 1 , _
. '[:r",.2t + 2t 7 1Ht:,.,. ..o:;'tt +1~.; -'2t*t-c4t + ~1
l.
.. ,,' :1
5 ..
/.:.i tl~7:r;
. \
. .416 ,;i;~~+'J!I
. dt ' .. ' . . ., '. \ .

t X,;. e:-t(Ct e~ t+ C~!ir ~);-~ .. ' : . .. '.

. - ' ~ = :e..,..et{(Ct~"t:Ct) co~t+<C-: Cl:i~ll.
' /

., '.
dobijemo
p . p ' ,' .f- Q . ' __q ' .:.. ~ ~ ;~.:,-l 'i $~
Vt +,r+ q Vl +~.k.t~ q' ,:i . ij~y ~+9', . . "'.
-.:- . . ' i' . ~.l,;\'..'' : .~ :~~~ .,' i\ ~ . . . ~
Prema (l~) predocuje Ulc:Wa .stra/na qob\~~n'e' j~<iSti :ska,l~~ ~
' - l .... l :..... ". . . j ' . . ' '. ~ '. . ' ' ~ ~

'tot'a-; i
,
;o. pa kako jetahklitarni'pi,>dul<~j~ $tti~;~~~ qa~v+or."';
. . '"/. ~.' ,, _v . , , . ,., __,. ). -~:: ~
. :; .. . ~. ; . . . . . ~~,..._J-...:;.
stoji okomito na v~ktaru. n~~ rz~. ~Lc!akle:~_~mo;: ~1._9ile;m~~
1 gralne plohe, koja profaz1 n~egovom .poceh;,~o~:.T/x... y jiJrl'.(v~d~- sl:,;;;ts-S)~
. .Na je :taat~ sada, d& . .od~<iuna, ~e' p~~.i , , :>: ' <, , : . :''
.u prostoru, kojim tangen~ r~~e ~:bilo- k\ljoj :. . ,
' ' ' l~ "' ' . ' ( .. ' . . ' ' ,J
toki sadde vektor v, koi;. je dQdijcljen roj:~. TA:: ,. ..Aif~""''.,....
e plohe biti traena rjeerija1}:aaa(le ditci'~~~be, ~ ... ,
jednadbe, t. j. int~lne':plohe. ,~, ., .~;, . :. ~: ''; :i~~o-
, Pretpostavimf?, ~a je 4efihlranq:'ve~(cir$ko . ~. ~ . . . ---
. lje -; polje sil~, pa od~~~iJno\.silnkt td~~lja:~Ut '
t. j. prostorne. kriwl)e;. koje . ~iu!:~ :. ~ :.a
., .'--W ,, '\~i ,'>~ ',,,~

.- svakoj svojoj tol<i .silu v, kOja prip$4a ~)tllki; T~ i

. .. . .. . . : . - ~ . - '. "\,. "!':' ;.:
.. : l '/1
:Pr"stome' J(s:iVUlje- bit\~ .ila'~I$HCll(lJ:rt
)arak teri s~irne kr'i'\1\ulJ~, Pfii'Sillf'll.~m~;!J!
alic;i 188 kiivulje S) .. r '
Potraimo najpti~' d#=~icl:~~~Jj~:~.U~ 'sltiilj(NJ
.. '. Pre~ O 56a) ~oa~~~ti ied1~ii:J1f~~-'''~~~IDiC~'1: ~.,~
ltrivillju::

l:oeficije~ti sinjera te sjle 1 "

. ,. . . . \ _ _., -~ ~- . . . . .~'.' ."'"~~~ __ ,,,!_.~.-", ~- ._.,~j,,):~ ' ~.
. Bufdui. d~ slle v ~;a -'~{t~m~ju -~ ~i~.-~~ ~~,Uli!.~
-ge;lata na Sllmce, a .uVJet ~. .OS'tll4~<~~)ili~~.~. ,e,J:IOZMt:
koeficijenti ~mjera morajll bi~ p~~ t:' " 1 '-
. .. '

(221)
-"''l
 ' G,~ fitx; J/t:::.;..
' . . '
e; = ~{ jJ, ~:.) -~
.:.- J.< ~--(
x; ".' . . . : ., .",'

.lzra~vl iz tih jedn&#bi Cd. G~.'.:. . -' '

. ' . : . t ,; -. l ! . .-;' _-:..
t1vrsti~o li te jedA~~ u '(222)r ~~ . ~
. op e .rj e,enje 'lip ear ne.'; :~4'rcl;a.ln~:~Jjfete:.ll~i Jklne
. \ . . , ,. )1-..' ,.. -<:-\ . :: ,. ~ : ..
1

,_,_,. .
j~'t,tnadb:e: i::'
,:_ ! '' ' 1. \ '

'Ffuf~
1\ "
y; z)~ t1(~ ;~~)l-~ O~- ..~
' ; t ". / .. '
.: ( .'cidla}
".J~ . ~~ (
F je furtkcija p~: volj},_' jer ~hlli'l:~~"t( .ll~P.J19i ~~ ~ifnkOi~. F. -~
Da se ~d~di part~kularno ,rjee'flj;e: ~~;:earCi~ 'cufeyenqjhlne ,
jeqnadbe, treba .zadati raVnaliCll, t. ; .. proslornu<~j,W l<~stine kriwlje
opiraju~ se o tu rav~cu op~s~;e'rOiu'.l:.:_ lpt~h\l, Pio~ kQja ~v~aia..:,
qanom poetnom uvjetu; t. i-:~~Oj tavnalp~i :Yidiitlo, da.~ :~~ uv;en;kod~'
pafC~~~h ~(erenci~amm jefu!ld~l ~~itn ~~::n_,~ neg~ ~f~l~Ai~ dif~'.
1

renct)alm~ Jednadbi~ . . . e: :;; , ,; .. : '; <~" :'e :' ' , ".' '. . .: .,.. o( -. : :
.Naved~o tri primjera:.~~~~~c:i.ijah:lih difar~jalrlin'.jed.:.,.:
nadbi prvog!qc:da, .koj~, sl,j, ve~/ft~e!)ja~ ~ ',\.J! :,: :.);: ,, . '. . ,.
"_...... dz:; hat- .< .. .-1~-r->~. ,...\f-."f:-'~~;
I. x3 t -X'.::tJV =z :<ili.. ~~ + Y,q 1'd..z
~ \ ~ r '.~~-: ., _.. :s ~..~.: .. ' ...: ~~'
\ ,, \ . ~ ~~, !~
....
Rjeavamo- .taj . sustav:
I~

Odatle

ili

,a je

'(a)

4obijemo:
ravnine
tuna. .
'tc4&Ste
, : ba,se
:.~ti ra~~ u~,llll[JIU1v~~

' ' l
(~ ..
."i,;."

'..X
. St 1119' (d)
.r~.

Dobi)emo:

Oma~o:

s '
~.;.uno' .:-
pa.u:~- :r .f. '
P,ema.(l)

gd&tle

lm
dobijemo

. 2S~ i+' 2$y., ~ l h'::~ 0,

To je traeno ~lm\9 rj. . .je~'b;t#~~ "otac p~-'-~;: 18~

2.

Prema (22l):

li

dx.' dz; .
a iz. - = -0 , odnosno tz dz =;U.. ~~
y ' '
 Prema: (222) u~bi.v'!\mo i~Qa.~)ih J;{)J~~i~p~. (Ki(.~h,te:~ebii=
'Zadane diferencjjalne ie4nad:Z{?e:

:Fff X%;+ y; ;;) ':'=~ ~.

ili u ek~plicitnom 9bliku
(a)

~dje. su F i j funkcije po: volji,

Odredimo. pf!rtiktilar:no .rjt:'citie\ difetencH~t!e icdiladtoe .zBd&Yi ~ ~~a
licq pravac :
i d:.:1:
y~~(.

k~ji je p~ralelan. s t>si.~.(r~vn~~ x =:' 3 i~ :='A ~e;~,Ok~~tritl.~vf;Hb! ~Y~

SIJeku se u pravcu, koJI Je okomtt ~ ravn.UJ.XY,4ai(~panlc:l!~ ~t Z).\
Uvrten'je u (a) daje:
Z=oi /(9 +:J()~

z =kis>
Uvrtenje .u (a) aje

Odatle

. T? je t~eno partik,~lar~ ~j~~~j~;,k~t@i>red~.eyaJjakpOI~~~a5{~emu

,e .os ssm~trl}e os -?.~er~t~eJd:tvulJ~~~~~-~~ svpl1t p~ucaDJU \1zduJ
os1 Z skhzu se po zadanom pravcu (ravnali9}t a JSl.ldUti.~ Je tla}: Ptlily&C. l?~~~
s osi Z, a udaljen od nje za Y3 +4~=st, bpisuj~ USpraVni' ktuml valjidt,:poau-,
m,iera oaze 5. . . ' .. ' . .. ....

3.

~
2 ~ !!!.'dobijemo
s im-Pdrimr.tciQl:
----:v".r~

(*)

MB
 Uvr~tenje u (222) daje. traeno ope r~eenfe: .

ili
3x + 2y =f(5x-a)
gdje su F i f funkcije po volJl. . .
Po'kaimo, da ,ope rjeenje predouje familiju valjkastih plohi, t. j. pfo'ha,.
to ih opisuje pravac,.Jcoji se .pomie u prostoru ostajui -pri. tome paralelan. sam
sebi. .
.Napisavi jednadbe (a) karakteristinih krivplja u obliku:

e,
C,-2y Y.-:y
X = -.-3- = --3-
-:y
dobivamo jednadbu pravca u pr<;>storu u o'bliku
e, e,
x
h+-
"'Y - /T
2
-=-y=-5-,
--y 2
ili

koji ima konstantne koeficijente smjera, a prolazi. tokom rr (O, ~ , :- ~) po

volji (vidi 3, 2). Karakteristine krivulje su l:iakle paralelni pravci.
Mijenjamo li vrijednosti panunetara C, i C., t. j. kootdinate. toke T, time,
p omlemo pravac u prostoru tako, da ostaje uvijek paralelan sam s~bi. Pri tom'
vomicanju opisuje pravac ;valjkastu plohu.
Da o4redimo partikularno rjeenje zadane .diferencijaln~ jednadbe, odnosno
jednu naroitu valjkastu plohu familije ploha zadanih. opim rj.clenjem, moramo
zadati ravnalicu, t. j. prostomiJ krivulju, po kojoj e se sklizati ti;, pravac J~
opisivati tu naroitu valjkastu plohu.
. Uzmimo na pr. za ravnalic~ kruqicu prikazanu na sl.ici 189, kojo;.je jednadba

x + y = 16
z=S

Uvrltenje y = V16- x i .z= S u OJ1 rjeenje daje:

3x + 2V16 ""'7%1 c: /(S~>~ lO)
 Stavimo

Odatle
x=--
t+ 10
. .- s
a prema tome

3x +2V16-x =.! re +:<v + 2V~6~ rl ~;~J

a to je f(t) i=/(Sx~ 10).
Nakon uvritenia

V16'-x&=y i- t= Sx_-u.

i ureivanja dbbivamo k~no partikularno rjden~:

2Sx + 25y + 13%- 20xz + 30.)' + 1~ -:-lSOy -lJO.w- 75 ==o

Ono predouje kosi v!lljak elipti~og , popr~ presjeki, kojega ra"* :
z = S, koja je paralelna s ravninom~XY, sijete u .-danoj tavaatici, t~.;.-. ktvJolci~ :
polumjera 4. " .;

Navedimo joA nekoliko prlntjen:

l.
~tz .
x'~+.t~,...r
dz
dx J 6y
l

Odredi ope rjdeDje ~ ~ uz poetni uvjet " ... ijl ,... 3.r. '

Iz

dobijemo integrirajua
l l .
-.----+Ca
y. .
. Odalle
1 l l ..
e,--=---
'f
e,---- ,Y -

----t
l
'JI
l
X
---t) ....' opte
(1
JI l
' riclcnie
Partitullmo r;elcDje:
Iz uvjeta
slijedi

450
 Uvr$tenje u ope rjdaljc dalC

x2 =-!
. . (-;1)
. /

l
ili uz -=t
' X

/(t) ,; 2t

i l
- - - -l , U11.1m0
l
0

LAL 0 0

l ...,..o ' o
)e UZ fti e UVJete t "" -

X ll: y
1 (L-:.. l.) = 2
z Y z;., y
(.!: _l}
Uvrltmi- u ope rjekajl._.~ trdeno plrtikulare ~

sy
z=--
2x--y,

2.

y '

"'" = l~ey_ +InC;

bu= l11(C1 y)

'.
e, ... -X '

. "

Odatle
y ".
e.-:..-
2 2 +C. .
Uvriteaic (b) daje

...
 paje. .. /

"(.t:}
f - -
l
-r<'....;.-'>
..
y ' . .

3. Odredi silnice polja sila

'
.......
F=xi+ll1+2zlc
... ...
' Prema (22'1).
ll'!"" .
dx_. ~- dlt
J: 11
[z

'dy- = ~
11 :x;
slijedi ln 11 '"" ln z + ln Ct

y= C.x-
dZ do%
Iz -
2z = -
z
.slijedi ln,z = 2 ln z + mCt

!Ujeli parcijalne: diforcneilalne j~dna!be:

oz
3 l)" + {X + 2).oz .
Oy. - Sz-- l

{.R:r + ~ - 6_" ; Sx - 36 ln(S - l) - O}

l)z ib
2.Y ili - .u Oy + xy = o
i odredi partikularni> rjelenje za ra~
:.:_$_: -
xl-+ _y '-y- o,""':'" o 2

[.xt+ y + z. V~ . z' O}
1 1
-

J.
A 011
tgx-iJ +tt.YTIglll
X oi.)'
J

[ F(si_nx _~) _ 01
nny Ml'
'-
J.

452
 POPIS NAJVAZNqiH FORMULA

Vektorsb algebra _
_,.. -+ -+ .-.
Radij vektor + y j + z,k .
r ':"', x i
apsolutna vrijednost 'ili duljina r = l;l := + Vx lt- y + z' (3)
X y Ill
smjer cos =-,-- ; cos (i = - ;. cosy ""'-". (4)
.. 7' ' 'T

cos.~+ cos ~ + cosy = l / (3)'

akalame komponente r" = x ~ rcosrx.;1 ry ";,y "=rcos ~; r. ='z.= rcosy (6)

r,. = cosoc; . r; =cos~;--: " ='COS"(. (7)

; : . --~ ,, '-:-t ~
Opi vektor d= (x,- x.) s + .(y,.- y,) J+ (z.:-"" z-,) k . (8)
Njegova duljina, odnosno udalj~Ost' dviju toaka u prosto~u:

1 d= Y(xi- x,) + (y,-:- y,)~ -t;. (z 1 ~z.)" (9)

......,_.. ~_....

Skalarni produkt (a 'b) = {.1 b =a b ; cos cp (ll)

--+--+ ~

u komponentama a b= a"b" + ayby +_a.b. ' (18)

--+ __..,_... #- ~ _...... -+2"
a l. b, ako je .a b = O a t,~ =a= ~ (lS)

Osnovni jedinini vektori: .

_,. __.,. -+ ...... _._. _.._. ' ~~__.._.
i j= j i=; O; j k=ki=O; _k i=i k=(,) (13)
--..~ -t-2 __,..-+ _.,.z . r --+ ~ -+a ,
iz=i=l; j j=j=l; k k=k= l (16)

Kut dvaju vektora:

-ab
cos c p = -
--
. ab.
(19)

453
 ..,. '--,,... ,
~_,.. ........ _.. .... ~'~i.....:.. \.._..:.:- ~~-~ :......;._., ~[...., -....,:... '
Zakoni: a b= b a; (+lj) (e +d{:;:=;~f ~~~ c.+{ljd
,: '.l . " . . ,._ +- ~'
+b d.,,
' (17)

_..,.. -:1- ' . .

Vektorski
. '
produkt: ax b
/.. --... .. ._..
duljina: 1(f ~ b l = a . tr ~-$il$
;\ .'! - ,. .

. . . ~- ~
smjer: .1 .!Ul ravDini a i !t
. ' . , L
1
smi~: p{avilo
. "rutfi;
. ~0$1\0'. ~ ':vilka .. . ' ' . ~

l ;

u. komponentama~

ax b=
...... - ...
i
ax' y
j
-+
lt
..~
r.,T
")' .". t'""

-+ . -.~ ---
a ll b~ ako ie a x _b ;::::; ~

Osnovni jedini~~ vektori' ,

_,.
i X
-+'-
j=
...
fe!
_. _,..
j' X fc :::a i;
" /
--
- -+ . -+~ ._.. ~ ~

i X i= O;' i X j';:= O;
--+ ~ -+ ~ _., ~ i ~ --~ . . . . . . ., . . . . . . . ........ '1..,_:-" ,. 1:'',

Zakoni: ax b= -b x a;,Ja +b) X(c +d) =ll)(c'+h.x& +,)(.... fi')(.d'' (2~

Viestru'ki l'tedlikti

r; x JJ"7 ~ absin cp~ e eds ~_;": t-~b.; .~b' -~~-~l.~~

b'
~~lo~~ '(l~.l
~
. y /
i
~
' . . ,' "'

..... :;..-t.~.~_.......... .,
Uvjet komplan'arnO.sti
. triju vektbra: . {~ x_b)c,.., (4 b c);~o
-Jo. '-+ '_.. ~ _,.._,. ~~ _. ,', _";' --+- ..4 -": r.,..... -t~, ~...+ ...:...\
a x (b x e)= b (a e) - t (a b); (4:X ~) X e 91 b (a-c) ;,;.;.;.>a (b e) -(31)
' J ., ' . ' ; '
. ! ' .

-+ .--.. ~ -.~.; ~ ~
cr . (3:~
-Jo. -+ / . ..... ' ...... ..... _ . , ._."'_.,. _:. ....;..:.

(a X b) (e X :d)= a(h, X (e X d)J (a c)(b.d)- (a~d) (b,

r-; x bJ , x r; x d)== -:rr; x 1idr-'du-:~\)~=:7i;11J

'e' .
:_7(;-r;J.' (34J . . ' - l ~
l
~

454
 Vektori ov.sni o pararllet,rb r
..... _.. ' -" ....... ..... ,,
~. \

a (t) :.-aJz) t +.ay(t) J :1-; a,it) t

,

-,( ). _-d; _d""; . A a7~+' fl "w7: ;

a t --- --.,...,...t.f--1 -10
dt . df ' . ' dt d't'

-
A :

l -
d
dt
~ - , da
(a:.!: b) ;=dt ,dt
-- db

..,.
. d .__.. ~db -d a
-"'- fa b)
dt
= a-
dt
+ b-
. dt
_., -
d '- - -: d b. - . d a ''
--"-(a .X b)--= a X-_- -b-)!.--
dt . t . . ' dl

Za a = l = cons~.
-
da.
dl .L a
-

Pravac
Jednadba pravca
kroz jednu toku (x., Y~> z,):
u parametarskom obliku: _ X= Xt +at
y =y,+ b,t (37,
~=z,+ ct .
x-,-x, y-y,. z-z,
u kanonskom obliku: -- a - = - b- -
=----..
. e
(38)

kosinusi smjera pravca:

. a . - b' . l
cos ot = ; cos~= : . ; c:osy = . '{39).
Va + b + e ~ Va + b~ + e . ..... .. :~:: Va' + ih''+ e
\' '
Kroz dviior toke ( x., y., z,) f (x., y,~ z.): _,;.-

x-xi y-y, z-z,

---=t-=--- (4H
x,-'- x, Y ~Yt. ;_...,._zi
Dva pravca

kut dvaju pravaca: (42a)

. ~ , .
uvjet okomitosti: ,.(4~)'

.uvjet para1elnosti : :~4~)

uvj<t, ~ "' dva pravca ~' 1 x--xl ,...y.. , -"~y* .. 'z --z
'J . l -.
a, - b, e,
.!!. f "_ ' , ' ' ,. '
'1=.O l

Ravnina
Jednadba ravnine:
u opem obliku: Ax+ By-+ Cz+ b~ O
u normalnom obliku: . x co.s + y cos~ +!: cosy'-:- fJ 7:: O
Ax+ By + Ca + D = Q
V. A + 8 +_ C e , .
l X y Z ,
_u segmentnom obliktt: -+~+-=l
m. n 9 .
u parametarskom obliku~ x = x, + t~Q, + va,
Y = Y -t ub~ + vb. {S~)
z = z, -+- ile, +~vc, 1
' ' ~ . .-' ' -
kroz jednu zadanu toRu: .(594)
'

y l
kroz tri zadane toke :
"x, y,'
18
z . l
=0
X~ 'y, ! z. L
" Y l
\

.
u dal)enost "'- ( . .y,,
toyy:; x,, ) od raynu\e:
~. .
... .~=Ax,+
., ll
By,+Cz, +D 1,-.
r.Af}.
. . . ,. A' + B' + C' .
Dvije ravnine

kut dviju ravnina: cos = A, A, ,+B, B, + e, e. . (SJt)

tp VA'+B'+CiVA'+li'+c
.... l .- l ; . 1 ' ) ~

uvjet okomitosti: A,A, + B,Bi + C,C, =;O (sfl

. A, B, e,
uvjet paralelnosti : ----=-;;=o-
A, B. e, (S~)
"
Pravac i r'avnina
stri
. .tp .- a,A + b B +-~e (5~
-Va + -".+ e VA'+ B"+ e
kut pravca i ravnine:

f
uvjet paralelnosti: aA+ bB'+ cC=O (5!1} .. '

'.i. :
uvj-:t i:>komitosti: ~ ==~=_:_ (Sl}
A B C . l

456
\JVjcti, da p;av:lc. lei u 'ravrunl~ . "
. ........ . . j-,\ _. ~ . ' ; ."' .: ...
'aA+ b'B +~CC =O"~ ..
-..(59)
Ax, + By.cf-
.
Qz, '+ 'q ;= O ,
.' . .. :-~!: ,~ ~

Plohe d~ugog reda

.. (60)
kugla: .'( + y + z =:= R,"; ir-Obsni ~lipsoid::
(63)
Troosni hiperboloid;
- . . x y! z' . . x- y. z .64)
dvoknlm: - - - - - = l ; jednokrilni;: -~+----=l'
a b' e' a b e! (65)
Paraboloict:
x y , -.x .y . (69)
--
a
+-
b
= 2z; , hipe_r-bolni: .iii ~e/l ;e= 2z: .{70)
' ~ ..
x y" , ~a
Eliptiki stoac: -- + ~-- -
a b 2
f-
~
"" ()

Jednadba taogeotne ravnine i normale u to~i (~ 1 , .r~ z.)

plohe F(x, y, z) = 0::

(oF)
ox l
(x-x,) + (iJF) (v-~.)
oy 1 - .
+(of). ~(z-z,)= O
(Jz t - :
(76)
l

X'-x, = ~,;., z-:---z (?S)

(
~aF) . (oF) (oF)
ax ' . . oy ' . ?~ l

plohe z = f(x, y):

(x-x,Ji,-+ (y-y',;_q, =.z~i, (75)
x-x 1 y~y, >S-z~ ....
7 i = -q-,- = --=fl ~ .- . (77)

gdje je

Parcijalne derivacij~ i ,difCHb~iali

' ~ '. ' \ . .~

Za eksplicitnu funkciju~ =f(x, y): _

' oz
_._::::;:::~
oz .
(i9-)
oxay _, a:;.Ox
az 'or
dz. = bx d.x + ~-' .dy {80)
 ;.;_.

.Za sloenu funkciju w =f(u, v), g~ ;e-:lt'..;. u(x,y, ~), "- = ;(x,y, ~):.
' /' l .;, n; ' -

(U)

(8$) ,

.. ,

=
ow
-
d'al- otto . 0r.u .. w
du + 2 - - du dv + - dfJ + - d"u + ~ d'v (86) . .
.....
ou ' .ouov .., ov . '. du . en,

Za implicitnu. funkciju:

f(:x, y) = 0: of
dy ' ' dx'
ax=- of (90)

/a;,
.. oF
F(:~e, y, z)= 0:
ot: JX - (92)
dX=- iJF .
> az
Taylor-ov red za funkciju z =/(x, y) iz tQke (x., Ji~)/

f{x, +h, y 0 +.k) =f{x0, Y) .I, _(of

+ -11 h of ) . +. -1 {o'f
T .. + rk n h +
. . . , vX. . uy . .---. . 21. v:X
~ .~ 'i ~~-:~ .

(96)

f(x,y)=f(:x.,y.)+-
1 [of: . .
+-
.Df:.. ') . . i [of . '
11. T_
vx
(x-x.)_+T(y-y,)
. , vy. . ,._..,_. 21, rfx::-xe}+
vX , ;
- l ~-Ye ' ' . .... .

'

+ df
~(y-y.)
]
.+-1 [af ~l
~rx~.x.) +.-~;(Y-,J
. . '

J (96b)., '
vy . x=x. 3,. uX VJ ': ~-
>'~>'. . ,_,.

gdje su
.
potencile izraza u uglatim Zagrada.tna
..
sin>bOilke.,
.; . . '. ~

458
 Mac Laurin-ov
. red za ;fil.okciju ~~
._'!!:/(x.-'yi}
. '
_
f(x, yJ =f(O, OJ+
, 1
TI
(or (o'/ --otf . .
.of \ ., .
ax-~+ oy yl..~o+ 2t IOl~~ -t: 2 x:iiJI-9 +
t
'

Y-~ ' .

Eks tn mn~ vrijednosti- fuat.;ii~ ~J( x, Y/

A) Slobodni ekstrem.

Nuni uvjet:
-iJz
-=0
t' oz __ o UOO)
ox 0.)1
Dovoljni uvjet; '
Oznaka: u toki ( x,, y,) .

(o'z)
ox .
=-r, (:::;). = s.. . '....!
(o-)' =t.
~ l -

L r, *O
a) r.t.~s,L> o.
ekstrem u toki ( x~, y.) i .to
za r, < O rnaksimUD11 a za r. > O minim\bn
' /
b) rot~-s, < o ekstr~ nem (lO l)
e) -r,t,- s 1~ = Q neodluQo

II. r, =O
. '\ \
a) s. ~ -O ekstrema nema
i
b) s. = O n~dluno. . l

B) Vezani ekstrem funkCije .z =:f()C,:y} uz uvjet r9(x1 .)1)= 'o svo_di

se na slobodni ekstrem funkcije ,_
F(x, y) = f(x, y) +). ~(x, y) - (102)
- l ... '

Sil!gUlarne toke krivulJe; F(x, 'y) ...: O

l ._ '. - " l . ...

Odreduju se iz sustava jednadbi:

--
oF . oF
- = D , -==0
- ' (lOJ')
-ox ' Oy .
 \
ako je dvosttuka to.ka
r.t;- s.~ :>O izoHi-ana tok:.' (lO~)

roto- so =--q ~ili*

Tu je: r, = ( ~:.).; s. = (o~,~~; i to= ( iJ'F)

.
w- . .O

Ovojnica (anvelopa) familije krivulja F(x, y, IX) =O

. . ' .
.
: ' .' ' . ,.. .. . ,.: ,..
" ~

Njena jednadba se dobije tako; -da se uklQili parame'ar iZ jednad~i:

,. ," - .~ . >< J

oF(x, y, IX) = o F(x, y, 11.) =O (105)

. qrx .

Viestruki integ'rali
'. l

D v o s tr u k i i n t e g ni l i
u pravokutnim koordinata~a:
h ~~ d ~w

V~ fJf{x,
'a
y)dx dy
.
=J n
dx Jirx, y) dy
_v dX)
=J~
dy
,.
Jf(x, yJdx
Nt(Y)
(106)

u polarnim koordinatama: x ==' p cos tp; y =" p' sit1 ~.; dx dy ;; p dp d rp

V= JJJ(~ cos .q;>, p sin ~p-) p-dp d rp (111)

G

U eJiptikim koordinatama:, X = au COS 'V; y ':"' bu sin V; dx dy

l

= ab U.du dv
O~tU51

o~ 'V < 27t

V=~ JJ j(auc~sv, _#Jun'nv)ud~dv (U3)

lJ

Trostruki integrali
u pravokutnim koordinatama:
b y,(.:) Jt,(ll,y}

JJJ l'
f{x, y, z)dxdyd~ = J JdyJf(~, y, z)_ti~
. .,
dx
;>~dx) 't,(lt,y)
(109)

460
U cilindrikim koordinatama~ .X =p CO$ q~i "ye= p S'ln ~;. if""' Ji

o~ tp< 2;t; o ;i p<+ ~j -bo-< z< +oo

dx dy dz = p dp dtp dz (liS)

JfJ HP cos tp, P_ Sf~ ~. z)p d~drpdz (116)

v
u prostornim polarnim (kuglinim) koordinatama:

( 117)
'

. : (118)

JvJJf{p sin & cos cp, p sin &s~ <P, p cos &,Jf.sil'l
. .
~d~ dp dtp. 019)

opi sluaj: .x = x(u, v, t); y = y{u, v, t); z= z(u, v, t)

OX OX ."Ox
ou . Ou.. ot
dxdydz = l iJ{x,y,z)
iJ(u, v, t)
j dud~dt =

c:ry, GY.
~ Ml
Oy,
, oi dudvdt (120,a)
1
oz oz Oz
-~ ov tl t

Primjena viestrukili1 i~teg,rala

.. l . .
Nehomogeni ravni likovi gustoe fL= f}.(x~ y):

masa m= fJ
s
!J.(X, y) dx'd~ (123p)

M JJxd~dy
x=-"=s '
. t S Jjixdy
teite za fL = l ~ - '(125) .

. Mx
JJ ydxdy
S .
y = -=
t S l.{dxdy

461
 Momenti tromosti (inercije) ravnih..rlitbva
' -
tiL ;==JJ:
> : ~.
-~
;

1,. =Js Jy'd~dy JY ":.J f x~x_d; ;_ '1"~ ==J J 1lJI.bQY .~UM),

s $

111 =le ~J J~~4dy. -(127}

$

Komplanacija plohe z = f( x, ?') :

s = JJv ~ e+"'
a
dx dy ~
. ( 131)

. . \ (
Masa nehomogene plohe z -= f( x, y) ~toe 1.1. ~ IL( x, y):

m= JJ!.L(x, yJV,l +P'+ q'.dx~ (t32a).

a

Nehomogena tjel~~ gustoe IL= IL(x, y, J i v_olwheoa V:

. ' '

masa m= IJJ
v
IL(x, y, Jdx dy d:' ' ' '(136)
,l

IJJx
v
IL(x, y, )dx dy dz .
' '
x,= ~------m------~

(137).
te:ti~e
l '

tl2
.JUOmenti tt;osnoSti (~clJe)
1,. = JIfrY~ + ~) ~(,.. _,;, ~)h d~
v.. :-. . . . ..

1:1 = JJJ v.
(x' + .e~J !L(X~};, ~J tlx,4:J b

I. =JJJ.cx+ Y'}.!J.fx, y,iJ *~JI~ .

v ~ ' . .. /.
. . .

I,= I.= JJJ(x + y + z')!L(x, y, ~jdx dy dt= ~- (l~ +1" +-1 11) (139)
' ll . .'\. .

.
Derivitanje po parametru : '
l. Granice integracije su konstantne.

(144)
a .
2. Granice integracije su fynkcije .parametra ~
b(d)

~ Jf(x, r~.)dx
d
d(ll)
=J of(x, )dx~
' a()
b(}

. th

'
f(b, -~jdb~J(a,
.
,.
.

d . d
.

J~, (14S)

Jntepiranje po parametru il:

J.. [J,.
.. "

f{x, )dx] d;,., JJ

b

dx
.. .

f(x; .fl.)drl.<' (146)'

l' ' -. . .- .

qzutni diferendjall. Egzaktne, dlferebdjalae

. . '\ ~
Je~
',

Ako je (147).
. . -
=J
-

f P(x~ y)dx + {ux, y)dy~ dU_{;r;,.y} ~e' ..a U(x, Yl + C,;,..

- . (t48)'
" ' 7 .

-=J P(;r;, y)d;r; f- J~(~~;,, ~J~_"!" e .

x, JI

...l
 Ako je

' . l :r. ,_.~ .. ;,- ' ":y ' ~. ; l _

. = prx, y, z) +. C =J x,
P(x, y, z)dx+ -r~(t~?Y t)dz
ye
+, .
. t
z . '
f
+ R(x~; y., z)q&: +~ . .' (lSO)
..

Euler-ov multiplikitor. !L za

slua{, , kad je .-o;*. ~Q:
r.Jyux

l. Ako je !L = fJ.(x):

d~:~= ci (~ ~~~) ( IS2)'

/ 2. Ako je fl= !l(Y)_:

d~:.!L = ; (~~~ !~); .(l52a)

Krivulje u prostor~'.
\.

I. krivulja x = x(t) na pr. Ci!-indrika spirala x =, r cos t

y = y(t} (154) y=r~int (155)
z= z(t) Z;:", Ct

Jednadbe u toki T.(x., y., z.) parametra t= t,:

tangente -.x-~. -y.

-,- = Y-, . ::-~.'
-.- r,---;--:-"- ' (l56)
x(to) y(to) z(t)
ili
x-x. y-y . \z.-ta
dX = ---:-JY =-rz-
normalne ravnine .( x - x.)x' (to) + (y .,..- yo}y' (t,) +(z~ zo) 11' (t.) =O (157)'

x-x. y-y. ss--z.

oskulacione ravnine x' {to) y'[t.) . :l(t,} =0 (163)
. '~,'
x" (to) y" (t. o) .ft"
.
(t,)\

464
 ,. ' . ' ' ' : ., .. -

/
,==J v~r~; +"~t.~'+ $,'~(tJ dt _
t,
(161)

II. krivulja 'f =~(sj

y = y(s) gdje je s duljiila ~ kriVUlje.
z= z(s)

Jednadba u toki. T,(:x., y., _z,) parainetra s= s,:

.\
\
.
x-x. y-y. , z-z,
tangente
~'(s,) _= y'(s.) =. z'(s)
(l6t)

nonnalne ravnine (x-x,)x'(s,) +.fy-y.)y'(so)

., ~ .. ,. ' .
+ (z-z.,)z'(s,).;,;. O
;. . ...... l '
(170)
- '

x-xo y-y. - . \
oskuJacione ravnine x'(so) ' y' (s.) ,z' (s,} '=o (J11r
1 x" (s,) :y" (s~) , z" (s,)'
binonnale
x-x, y..;....y. z-z,. ,

l y' (s.) z' (s,)

y" (s,) z" (-s,; l z'(so) x'(s,)
z" (s,) x''( s.)
~-~,.~'(se) ',y 1{s,)
. x'' (s.~ y~ (s,)
l (172)

J)avne normale {173)

rektifikacione ravnine -

(x-x,)x"(s..) + (y-y,)y''(s,) + (,..---z.)s'\(s,)

' l !. \
=-O

(174)

zakrivljenost '(l~b) .

-IOI'Zija (177)

' -+ -+
'III.Jaivulja T= T (s)

Frenet-ove formule ,-
..... ...... . .... '

t, -ort_ tangente n, -'ort- glavne normale;

l

..... '
h.- orr hin~ .
 -+ -
' 4t. ".
-=~=Kn,
....
ds p .
')l ... i
-+ -+
ab. \ .n~. . 4
. (l78)
----=--rn,
ds p~ .
l
l

G.;een-ova formula
. ~~ l '

. pJ:>txiy)dx+Qrx;~)dy:o:fJ(~~:;)IUdy ft9~)
K , 1!1.. ,

Stokes-ova formula

Gauss-oVa formula ..... ~ J:'; { .

=J JP(x, y, z]dyd~ + Q(x. y, ~)dx.4:t R(.X" y, ):'Ist

3 ~ ' : ,. \ _.: :,". ._ l . ~- '

. \ ~ ' ' ,-l ..-

..Vektoraka analiza
' - ~ ' . -~- . .:......,
Perivacija funkcije U(x, y~ z) u smjeru s{at, ~' y), odnoSJIO ' :: ,
dU iJU oU ~U , 71JU ...,;. ....: " . '
ds =T cos (J.+ ,\.,, co.t ~+ik cos"(=~= s.g;iulfl (198)
X . VJ . os~. .
, ' iJU..., i>l/- 4U-
grat!U(x, y, z) r=;.~.1 f'"W J* l i l (199)'
\
 ; K cMJu ploha Gfi,y;J~(). :t ~11fit'l'1i,.J~~:,.,c ..
: ; - ; ~ ~

: ',;'
.':..:,., :......-_:-!r> , -- . ....,_' .- ..
1
Ze vektorsko po1;e v= P(x, y,_z) i+ Q(x, ~. J j +R(x, y, )-,
~ -, '

d.- oP +'_OQ+.~R . .. (202)

'll ,ll = OX Oy - "iii

. - (QR dQ)~ (dP oR)~ .(b(/ oP)-- .

.rot v=.
-~ oz .. '' oz ox ..+:; -.
- - - t+ ,-~-
ox -~-
Oy _.,: ..
1_ k_. ,

U(x, y, :~) ~fP dx+' Qdy f Rb+ C ==

r .
. :- oil ,dU . . . oU
= potencijal polja " ako je T)" =p = OX; ~f)y = Q = c)y; '" = R -. o .
~QSno -
ako je rot'v =O
Gauss-ova formula u vektoPSkom obliku

JJJdiv-; dx dy dz :=fJv,IIS
v ., s
(203)

Stokes-ova formula u vektorskom obliku . .

l.

_ ~ v,ds = JJ (rot-;)" dS (lOS)

K S
Operatori;
()- ()-; ()-
I Nabla V=-i+,;_i+-k ~206)
dx dy .. oz .

v skalar =Irad Skahlra ~~u= grad p

V( U+. V)= 'VU+ VV =grad U+ gt'tll/. V

VkU
1
V(UV) = UVV. + VVU=,UgradY+V.srizdU
= kVU= kgrad U
l (207)
.
(208)
'

Vf(U) =f'(U) VO =/'(U/gr~ U -

 ' ~. .. '\' . . ,.('1166\>
.."..,J
. '

Jdj'! je k kons.tanta . .
~- ' ;.... ' -+ -t -+ :__. ' -1<...:. (210) '
V{t~,+ t)== Vll +V(="= diti t~+ ~t (
t,'

.'~" _., _,..... ' -+ ,-... ~- ~

vru") =u v~+ v vu= f!4iv"+ allftlll u
..... i . -- ~-,. ....... -.... ' ~..
V<cO) =div (e Ul* cgYdd U VU
-
Cdje. je' e kons~,!lntan V:'ktor
,; r
=C
\ (2ltb). '

V X vektor =
,. -
rot' vektora = V.
......
x " =
.

._....
rot Tf =
~-
-l

.. ~
'-+

~ ~
--
;j .lt
' (lt~) '
4x h ~y
',

..... ' -+ ' .....

Tot (Uv) =V X (U~)= U{V X vJ..-'-v!X V U=

== U rot v - ~rx gTQI/. U

~- ~
X V~ ><(::1: rot v -fr tot.t
- - - ) -. j

rot (v+ t)= V X(v +t)= V V ,(213)

-
div r = 3'\
r '
(210a)
-'
TOt r_ 7" 0 (21~)
.\ - "t l f

gdje je-;= radijvektor =;o xl+ Y.f +'*i

... ..... __,'.... ... -,'
rot (e U)= VXAc U)=..;;...: e'X t].U ~_...~X pjcad;fl
-+ -
cdje ie e konstantan vektor .~llb),
-....
CJv a~
- . . _. . . _,.., '
~; .... -: -.. .
-1 .... ' '
Ts=;-:::;:- = Bo ( V v} = (so V vx~ ' + (so V vy) 1' +. <~V vi) k (213.e)~ .
os 0

-
(t~ V> t
' -+ 'bt
=?J 7'"'
- . /.

' (21Nt,'

.. Vl U'"" au ""~
:e. ..... '
(lf0 ~ =lo grad U ' 1 (213cl).'
. so
-
. ls V )'U ~s gro.d U
- ;
l
(,

'i

468
 - "'' .... ._l.','

; "__{;4-.\t{;'i,_. .; .:.'
l, ~_;- .... i' .:---
... ... ..... ' ....,&. .. - .... - .- ~- ""

- v X(Vxt>+ t X<V)(v)+ (o'Q)..t +<tV.> v ~ , '" .: .

. , : . ~.... " . r ., / . ." , ~

.. . . - ..... \ at ':. a;. _ :_:. _

=v X Tot t :t tXTotv +,v--:;- +t:~ \, i~.

- - ..... .
"" ,
~- ..:.-,.~(lt
div (v X t)..,. \Z(u'X t)= t'CV X ii)-~VXt) -
.
""' . ~~ .......
;-
- -
_,.
, rot (v X t)
- =, V . ..
.
X (v X t)
_. .. = .
(2t.af)

"" .. .
... - ...... -+' ...... - - ' -
=vC V' t ) - t <V~) +(tV} v -.(v t") t ~

. ~ . ll, o.
II Delta A = dx + c)y + az (2.15)'

div grad U = V grad U = VV U = ~ U,

vv == v .,;,A"" ~crad. : (216}
' '

(21?)

AU = A skalar = skala.r = div grad 11kalara :::o: difl grad. U

\.

~ -+ 'J + ~ .' _..

A vektor'= A v = div grad'v = AP i+ liQi + AR/t
i

. adjc je
-+ ...... . _... .....
v= P(x,_y, z) i.+ Q(x, y, J j+ ~(:~e, y, l k (218)

A(rJ +V) =AU,+ A V

(~Ila}
A(UV)=UAV+2VUVV+VAV
-+ ' ' ...,.... . -+ . .
div rot t1 = V(V X t~) =(V x V) f1 *=~O

rot grad U= V X (VU) ~(V X V)TT = 0

i '
 _.- .... . ,;-_. ...... ,_ . .'~., ':' ~ . -+
ro~4'Jii . .=a v X (V X 11) =~~ilififfliJ ~V(V"tl)...:..-'.&11 ';'(220)
. . ... ', -'+ .:_.-\_.<'': ~! -1-~~c-; > ...,.;: . ,....
, . ;;,... . ,

.grad dilili= V('V 11) ... rot

.
+ dftipa#fJ =v X ~v X :v)+ & ". 'c2t9)
rot f) . ' \
J' . . ',

~ 6/ff!J= r'ru;ii.u,::+J"ttJJ (titJ); (220a)

' '

'~f(r)

d.~;..!, (T' f/), ,
:r~tff .. . .
. '(220b)

(220c~

' ~ .. ' . . ~ -'~'.

P~rcijaloe difereodJalae teducllbe

l

Opi oblik linearne parcijalne diferencij~lne. j~be l)l'V(Ig. ~

' ~.~> ~ \:-. ~ ..- ... ~ . ' '

'
oi . i)z . . . . .
P(x, y, z)-"-+ Q(x, y, z)-" =R(x, Y- ) .
. yX ., uy

Diferencijalna jednadba ka~akteristinili krivulja

(121)

Ope rjeenje: (222)

gdje su F i f funkcije _po voiji, p.

~ l '

konstante integracije Izraunate iz opih rleenja d~f.erencijalnih j~dbi Jr.a-

rakteristinih krivulja.
 ZnakJ~'I .Sv

Izdan)e: . .
Prof. d:r irig. BORJs :APSE'N
REPETITORU ViSE MA.TBliiATJKB
iD dio

Izda.V;l:
TEHNIOKA KNJIGA1
'Izc:lava~IJ, ~
ZAGREB. Jurlieya -10 .
l'
Za .izdavaa Odgovara:
Ing. :KUZMAN RA2N.I1'.VIC
Uredniitvo sveuhilnftl udl'benika
. GlaVJli. urednik . ' '
'ZVON~ VISTRICKA
Uredriik. ediclj~t:
IVAN ~EMOVlC.
Tehn~ki ure4nJk:
ZARKO PAVUNI'

Korigirao:
A"UTOR
Tisak:
TEHNICKA KNJIGA
Zagreb.

Tisak 4ovrien:
SRIPANJ 1966;