Razumijevanje Boje prirode

Trojstvo, Triteizam, SDA-Trojstvo

Radi boljeg razumijevanja potrebno je proitati katoliko-protestantsko tumaenje Boje

prirode na dnu skripte.

Problem:
U Bibliji ne postoji niti jedan tekst koji jasno objanjava unutranju povezanost, strukturu ili
anatomiju tri boanske osobe u smislu doktrine Trojednog Boga (Trojstvo). Dakle ne postoji
biblijski argument za Trojstvo niti postoji izraz Trojstvo u biblijskom tekstu. Trojstvo je
izvorno katoliki koncept-doktrina-dogma o Bojoj prirodi.
Mnogi adventistiki teolozi-propovjednici nisu svjesni da krivo interpretiraju nauk o Trojstvu,
nauk kojeg zastupaju i brane (dre predavanja i piu lanke-knjige), dok istovremeno
opravdavaju valjanost izraza TROJEDAN u adventistikoj verziji.

Kako su tri boanske osobe JEDAN Bog ?

Kako je 3 = 1 ili 1 = 3?

U Bibliji je otkriveno da je Bog JEDAN u kontekstu oboavanja,

u tom smislu je 3 = 1 (JA JESAM). Ali u tom kontekstu Biblija nam nita ne otkriva o
anatomiji ili strukturi boanstva - na pitanje na koji nain su tri boanske osobe JEDAN Bog
nemamo jasan odgovor.

Mnogi tekstovi otkrivaju da su tri boanske osobe po svojoj boanskoj prirodi, karakteru,
odnosu i djelovanju jedini istiniti Bog u tom kontekstu su tri boanske osobe JEDAN. Ali i u
tom kontekstu Biblija nam nita ne otkriva o anatomiji ili strukturi boanstva - na pitanje na
koji nain su tri boanske osobe JEDAN Bog i dalje nemamo jasan odgovor.

Mnogi tekstovi govore da su tri boanske osobe istog boansko-obiteljskog karaktera (Otac-
Sin-Duh), te su i u tom kontekstu tri boanske osobe JEDAN.
Ono to mnogi krani ne razumiju je da Bog kao JEDAN nije isto to i Bog kao
TROJEDAN = TROJSTVO

Tri Osobe iste boanske prirode su tri boanske individue vezane odnosom a ne metafizikom
ili misterijem. U kontekstu iste prirode i odnosa, objava kae da je Bog JEDAN.

Boja objava doslovno predstavlja prvu boansku osobu kao Bog Otac, druga boanska osoba
je Boji Sin, trea boanska osoba je Oev ili Sinovljev Duh. U tom kontekstu JEDAN je samo
Bog Otac koji ima svojeg doslovnog Bojeg Sina koji je iste prirode kao Bog Otac, koji imaju
svoga Duha koji je Oeva ili Sinovljeva sveprisutna osobnost boanska OSOBA obavijena
velom tajne. Kada piemo ili raspravljamo o odnosu tri boanske osobe gubi se pojam JEDAN
i naglaava TROJE, TRIOto ni blizu nije TROJEDAN.
TROJEDAN odlino zvui ali u sebi krije nebiblijsko (helenistiko, filozofsko) shvaanje
povezanosti individua.

Osim to se uvodi metafizika ili misterij, ovaj (TROJEDAN-TROJSTVO) pristup stavlja boansko
obiteljski odnos u drugi plan i u konanici negira doslovnost Oca kao OCA, Sina kao SINA,
prikazuje ih kao metafore za TRI JEDNAKA (bez osobitosti, bez stvarnog obiteljskog odnosa,
bez stvarne obiteljsko boanske podlonosti) ENTITETA koji su dogovorili uloge Otac-Sin-Sveti
Duh za potrebu plana spasenja.

Bog se objavio kao JEDAN

injenica je da se Bog u Bibliji na mnogo mjesta objavio kao jedan Bog:

"uj, Izraele, Jahve je Bog na, Jahve je jedan." (Pnz 6:4-5)

"Ti vjeruje da ima samo jedan Bog. Dobro ini!" (Jak 2:19)

"Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema." (Iza45:5.)

"Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi slian nije." Kae nam Bog. (Iza 46:9)

Teologija je morala dati odgovor na pitanje: Kako je to Bog jedan? Nakon

vie povijesnih pokuaja danas imamo dva tumaenja Trojednog Boga.
Kljuni pojmovi i definicije:

TROJEDINI (TROJE kao JEDINSTVENI) vs. TROJEDAN (TROJE a

istovremeno JEDAN) Razlika je velika ali teologija nalazi da je rije o
jednom te istom pojmu. TROJEDINI sugerira JEDINSTVENO, JEDINO
ISTINITO, NEPONOVLJIVO, JEDINO TROJE u meusobnoj povezanosti na
boanskoj razini odnosa-ljubavi. U odnosu na izmiljene, lane bogove on
je JEDINI istiniti, pravi BOG, U kontekstu sveukupne biblijske objave
JEDINI Bog se objavio kao tri boanske osobe = TROJEDINI a ne kao
TROJEDAN.

TROJEDAN sugerira isto to i TROJEDINI ali dodaje jednu novu mistinu,

neshvatljivu, filozofsku, metafiziku dimenziju povezanosti troje u JEDAN.
JEDAN = jedno NAD boansko BIE koje proima tri boanske osobe u
TROJEDAN. Pojedina boanska osoba kao sveukupno BIE i TRI
boanska BIA kao BIE - BOG je isto.
TROJSTVO, TROJEDAN BOG = boansko BIE = boanski Bitak = boanska
supstanca koja povezuje = metafiziki aspekt povezanosti TROJE u JEDAN =
istovremeno jedno BIE-JEDAN Bog i TRI boanske OSOBE = TROJEDAN. Svaka
boanska osoba je potpuno boansko BIE=BOG ali to nisu TRI BOGA-BIA +
SVEUKUPNO JEDNO BIE, ve JEDNO BIE = BOG.
Ovakvo rjeenje na pitanje kako su TROJE - JEDAN Bog je metafiziko-
filozofski pokuaj*.

KATEKIZAM:

I. "Vjerujem u jednoga Boga"

200 Tim rijecima zapocinje Nicejsko-carigradski simbol. Ispovijedanje Bozje jedincatosti, kojemu je
korijen u Bozjoj objavi Staroga saveza, nerazdvojivo je od ispovijedanja Bozje opstojnosti i isto je tako
temeljno. Bog je Jedini: samo je jedan Bog: "Krscanska vjera vjeruje i ispovijeda da je Bog jedan po
naravi, po sustini i biti".

201 Izraelu, svome izabraniku, Bog se objavio kao Jedini: "Cuj, Izraele! Gospodin je nas Bog,
Gospodin je jedan! Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dusom svojom i
svom snagom svojom" (Pnz 6,4-5). Po prorocima Bog poziva Izraela i sve naroe da se obrate
njemu, Jedinome: "Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema
drugoga (...) Da, preda mnom ce se prignuti svako koljeno, mnome ce se svaki jezik zaklinjati
govoreci: jedino je u Bogu pobjeda i snaga" (Iz 45,22-24).

202 Sam Isus potvrdjuje da je Bog "jedini Gospodin" i da ga treba ljubiti "iz svega srca
svojega, iz sve duse svoje, iz sveg uma svoga i iz sve snage svoje". Ujedno Isus govori da je i
on sam "Gospodin". Ispovijedati "Isus je Gospodin" vlastitost je krscanske vjere. To se ne
protivi vjeri u jednoga Boga. Vjerovati u Duha Svetoga "koji je Gospodin i zivotvorac" ne
uvodi nikakve diobe u jednom Bogu: Cvrsto vjerujemo i iskreno ispovijedamo da jest samo
jedan pravi Bog, vjecan i neizmjeran, svemoguc, nepromjenljiv, nepojmljiv i neizreciv, Otac,
Sin i Duh Sveti: tri Osobe, ali jedna bit, jedna sustina ili posvema jednostavna narav.

III. Sveto Trojstvo u nauci vjere

POSTANAK TROJSTVENE DOGME

249 Objavljena istina o Svetom Trojstvu od samih pocetaka bila je u korijenu zivog
vjerovanja Crkve, navlastito po krstenju. Izrazena je u pravilu krsne vjere, sto se formiralo u
propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve. Takvi se izricaji nalaze vec u apostolskim
spisima, kako svjedoci ovaj pozdrav, preuzet u euharistijsko bogosluzje: "Milost Gospodina
nasega Isusa Krista, ljubav Boga i zajednistvo Duha Svetoga sa svima vama" (2 Kor 13,13).

250 Tijekom prvih stoljeca Crkva je nastojala da vjeru u Trojstvo jasnije izrekne kako bi
produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljivale. Bilo je
to djelo starih sabora, potpomognuto teoloskim istrazivanjem crkvenih Otaca i poduprto
vjerskim osjecanjem krscanskoga puka. 251mZa oblikovanje dogme Presvetog Trojstva,
Crkva je morala razviti vlastiti rjecnik posezuci za pojmovima filozofskog porijekla:
"supstancija" - sustina, "persona" ili "hipostaza" - osoba, "relacija" - odnosaj, odnos itd.
Postupajuci tako, nije vjeru podredila ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad
neuobicajeno, znacenje tim rijecima, uzetim odsad da oznacuju i neizrecivo Otajstvo,
"neizmjerno iznad svega sto mozemo ljudskom mjerom pojmiti". 252 Crkva upotrebljava
pojam sustina - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit" ili "narav") da oznaci bozansko bice u
njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba - "persona" ili "hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i
Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj razlicnosti, a pojam odnosaj (ili odnos) -
"relacija" - da oznaci kako razlicnost bozanskih osob stoji u odnosu jedne prema drugima.

DOGMA SVETOGA TROJSTVA

253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima
osobama: "istobitno Trojstvo". Bozanske osobe ne dijele medju sobom jedino bozanstvo,
nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto sto i Sin, Sin je isto sto i Otac, Otac i Sin su
isto ono sto i Duh Sveti, to znaci po naravi jedan Bog". "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj.
bozanska sustina, bit ili narav".

254 Bozanske su osobe zbiljski medju sobom razlicite. "Bog je jedini, ali nije
osamljenik"."Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja naznacuju nacine bozanskog
bica, nego su zbiljski medjusobno razliciti: "Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije
Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin" Oni se medju sobom razlikuju po svojim
izvornim odnosajima: po tomu sto "Otac radja, Sin biva rodjen, a Duh Sveti ishodi". Bozansko
jedinstvo je trojstveno (trojicno).

255 Bozanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska razlicnost medju
bozanskim Osobama, jer ne razdjeljuje bozansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnosajima
jedne osobe prema drugima: "Po odnosajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu,
Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaze da su tri osobe,
ipak vjerujemo da im je narav ili sustina jedna". "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne
javlja opreka odnosa". "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je
sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".

Metafiziki pristup izraen je u odlomku:

Iz katolike teoloke knjige De-Trinitate:

7. Meusobno proimanje boanskih osoba

Svi dosadanji trinitarni pojmovi vode do zadnjega temeljnog pojma koji sve saima:
bivovanje jedne osobe u drugoj, odnosno meusobno proimanje boanskih osoba ili
trinitarno proimanje ili pronicanje (trinitarna perihoreza; perihoresis, circumincessio).1

1
Baki kae: Trajno jedna osoba izlazi iz sebe i ulazi u drugu. Osobe postoje zato i po tome
to se neprestano, u svakom asu, meusobno daju i saopuju. (Presveto Trojstvo, 354); usp. C.
Trinitarno proimanje ima svoj novozavjetni temelj: Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30. 38; usp.
14,8-9 ss; 17,21), a to bivovanje jednog u drugom i to meusobno proimanje posvjedoeni
su vrlo rano i u Tradiciji.2 Augustin kae da Trojstvo nije pomijeano, premda je svaki
pojedini u svojem vlastitom, a u odnosu na druge posvema u svakom drugome koji sa svoje
strane predstavlja cjelinu, i premda je svaki pojedini u drugoj dvojici ili da su druga dvojica u
svakom pojedinom, i tako je sve u svemu.3 Firentinski sabor, oslanjajui se na Fulgencija
Ruspijskog, opisuje to meusobno proimanje na sljedei nain: Zbog toga jedinstva Otac je
posvema u Sinu, posvema u Duhu Svetom; Sin je posvema u Ocu, posvema u Duhu
Svetom; Duh Sveti je posvema u Ocu, posvema u Sinu.4 Drugim rijeima, meusobno
proimanje boanskih osoba kazuje (i oznaava) da se tri boanske osobe meusobno
savreno proniu i jedna u drugoj prebiva.

U govoru o meusobnom proimanju boanskih osoba, istoni oci su polazili od hipostaza i

shvaali perihorezu (perihoresis) kao aktivno meusobno proimanje ili pronicanje triju
hipostaza; tome odgovara latinski izraz circumincessio, pojam za unutarboanski ivot koji
znai da se tri boanske osobe u svojoj relacionalnosti meusobno proimaju, tj. ulaze
sasvim jedna u drugu. Drugi latinski izraz, circuminsessio, izraava vie statiki mirno
bivovanje jedne osobe u drugoj; pri tom Latini uglavnom polaze od jedne boanske naravi
(od jednosti bti) i shvaaju perihorezu kao meusobno boravljenje jedne osobe u drugoj
(boravljenje se temelji na zajednikoj naravi). Dakle, perihoresis ili circumincessio vie
naglaavaju dinamiki, a circuminsessio vie statiki vid.

Nauavanje o perihorezi ima i pastoralno i spekulativno znaenje. Pastoralno, jer otklanja

svaki triteizam i modalizam; tri su osobe nepomijeane i nepodijeljene.5 Spekulativno
promatrano, iz perihoretskog jedinstva u Trojstvu proizlazi model jedinstva izmeu Isusa
Krista i ljudi (usp. Iv 14, 20; 17, 23), ljudi meusobno (usp. Iv 17, 21), kao i izmeu Boga i
ljudi.

Iz ove klasine terminologije izveden je zanimljiv saeti obrazac nauavanja o Trojedinom

Bogu: Sunt quinque notiones, quattuor relationes, tres personae, duae processiones, una
natura, nulla probatio (Postoji pet vlastitosti, etiri odnosa, tri osobe, dva izlaenja, jedna
narav, nikakav dokaz). Ljudski pojmovi i terminologija ne mogu, dakle, obuhvatiti Otajstvo
Presvetog Trojstva, ali ga mogu osvijetliti i pomoi ovjeku da misli Otajstvo kao Otajstvo.

SOR, Inkarnacijska i eklezijalna dimenzija perihoreze, u: BS LXIX (1999.), br. 1, str. 13-30; M.
PEHAR, Perihoreza stari pojam i njegova nova karijera, u: O 66 (2011.), br. 2, str. 201-218.
2
Posebice kod Ireneja, Dionizija Rimskog i Atanazija; klasina formula kod Hilarija, pak, o
odnosu Oca i Sina jest: drugi od drugoga a obojica jedno; nisu oba jedan, nego jedan u drugome, jer
u oboma nije neto drugo (De Trinitate III, 4); Bog u Bogu, jer je Bog iz Boga (De Trinitate, IV, 40).
3
AUGUSTIN, De Trinitate IX, 5.
4
DS 1331.
5
Usp. DS 302.
 SDA-TROJSTVO ili novija definicija TROJEDNOG BOGA. TROJEDAN BOG
= nedokuivi MISTERIJ (nema metafizikog, filozofskog, teolokog
argumenta povezanosti tj. odgovora na pitanje kako su TROJE = JEDAN).
Misterij TROJEDAN je prihvaen iskljuivo vjerom i aluzijom na biblijske
tekstove o Bojoj prirodi. Ovo gledite isto zastupa tvrdnju da
zajednitvo, ista priroda, ista namjera, isti ciljevi nisu dovoljni da bi TRI
boanske osobe bili JEDAN BOG, potrebno je neto VIE, i to vie je
misterij. TROJEDAN ostaje TROJEDAN u ovakvom pristupu, ono najbitnije
u definiciji je jednostavno eliminirano i zamijenjeno misterijem.

TRITEIZAM, Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh, tri BOGA bez vjene
zajednike povezanosti. Ovaj pojam je najnepravedniji teoloki izum.
Kako je mogue da tri nezavisna samopostojea BOGA nisu u vezi kada su
se u Bojoj objavi predstavili kao OTAC-SIN-SVETI DUH, direktna veza
obiteljskom linijom. Zar je teoretski mogue da postoje neovisna tri Boga
koje ne znaju za sebe do odreenog trenutka u vjenosti kada se susreu
i udruuju u boansku zajednicu!? Teologija ide dalje i ovaj pojam
poistovjeuje s poganskim politeizmom.

Ovaj ambiciozan pokuaj davanja odgovora namee nekoliko pitanja:

1) Da li je u okviru plana spasenja Boja volja bila detaljno objasniti povezanost i

prirodu tri boanske osobe? Da li e nam Bog suditi ako nismo sposobni
potpuno shvatiti ili prihvatiti ono to je teologija dokuila i predstavlja kao
istinu o Bojoj prirodi? Teologija tvrdi da je Bog tajna. Teologija tvrdi da je u
Bojoj objavi dovoljno otkriveno o Bogu i Njegovoj nutrini - a to je otkriveno
vie nije ba potpuno misterija ili tajna. Teologija tvrdi da je pitanje Boje
prirode temelj kranske vjere, najvanije pitanje. Teologija formulira doktrinu
o Bojoj prirodi a crkva njome testira i tretira vjernitvo. Crkva tretira vjernitvo
tajnom ili misterijom Boje prirode (TROJEDAN), doktrinom koja je vie
proizvod crkveno-teolokog autoriteta nego stvarnih biblijskih argumenata.

2) Elohim (hebrejski , ), velika rasprava oko ovog Bojeg imena, da li

oznaava jedninu ili mnoinu? Mnogi tvrde da oznaava i jedninu i mnoinu.
Ako oznaava istovremeno jedninu i mnoinu ono to mnogi krani ne
razumiju je injenica da jedinstvo tri boanske osobe opisano kao JEDAN Bog
nije dovoljno da bi objasnilo pojam TROJEDAN Bog. Jedinstvo tri boanske
osobe nije Trojstvo ili Trojedan Bog. Elohim i dalje nije Trojedan Bog u smislu
tradicionalnog kranskog poimanja Trojstva. Trojedan Bog, Trojstvo
podrazumijeva povezanost tri boanske osobe na veoj razini, Elohim ne
sugerira nikakvo rjeenje za takvu vrstu povezanosti.

3) Da li je Boja objava kao 'JEDAN Bog' vezana kontekstom politeistikog

svjetonazora izraelskog (i drugih biblijskih) naroda koji su vjerovali u lane
bogove, pa je Bog morao jednostavno objaviti sebe kao JEDAN bez obzira na to
to iza JEDAN stoje tri boanske osobe? U sluaju da im se objavio kao
TROJEDAN to bi takva objava izazvala u njihovim politeistikim umovima kad
su triade (tri politeistika boanstva) bile politeistika religijska svakodnevnica.

http://www.landofpyramids.org/triads-egyptian-gods.htm

https://en.wikipedia.org/wiki/Triple_deity

Bit Bojeg objavljivanja u knjizi 'Izlazak' lei u Njegovom predstavljanju gdje Bog
kae da nema ime poput svih lanih bogova - to ini razliku, on je JEDAN jedini,
onaj koji JEST, JEDINI istiniti i pravi Bog (izmeu svih izmiljenih lanih bogova).
Mora se priznati da je objava 'JEDAN Bog' u kontekstu izbavljenja iz politeizma
vrlo jak argument. Znai u ovom sluaju namjera nije objaviti unutarnju
strukturu-anatomiju, povezanost i odnos tri boanske osobe. JEDAN ne znai
TROJEDAN kad Bog spaava narod od politeistike zablude.

4) Da li je Boja objava kao 'JEDAN Bog' povezana s boanskom obiteljskom

vezom OTAC-SIN-DUH, znai 'JEDAN Bog' u smislu boanske prirode, karaktera,
cilja, namjere, djelovanja Sin i Otac su JEDNO, Sveti Duh je Duh Kristov i Duh
Oev. Ovdje je naglaeno JEDAN u socijalnom, obiteljskom, kreativnom smislu.
Suvremena teologija naglaava da boanska priroda, obiteljska veza i kreativni
(stvaranje, plan spasenja) odnos (isti naum, ista vizija) nije dovoljan da objasni
kako je to Bog JEDAN!
Boanska obitelj Otac, Sin, Sveti Duh ne mogu biti TROJEDAN Bog (Trojstvo) ako
nisu povezani neim viim od boanske obiteljske veze. Teologija koja negira da
su tri boanske osobe povezane u TROJEDNOG Boga boanskim BITKOM-
supstancom ostaje na tri boanske osobe vezane boanskom prirodom i
boanskom obiteljskom vezom to se u teologiji tretira kao TRITEIZAM (jedan
od pravaca koji objanjava Boju prirodu). TRITEIZAM = Bog Otac, Bog Sin, Bog
Sveti Duh vezani su samo boanskom prirodom i boanskom obiteljskom
povezanou. Iako tradicionalni pogled na Trojstvo kae da je svako od tri
boanska bia u punini Bog, ipak ako nisu spojeni misterioznom boanskom
supstancom u jedno BIE=TROJEDAN onda je to hereza zvana TRITEIZAM =
BOG, BOG, BOG (tri Boga).

BIE, boanska supstanca, boanski BITAK*

BIE=boanska supstanca=boanski BITAK nije isto to i boanska osoba!

Boansko BIE je neto to proima tri boanske osobe po emu su
TRI=JEDAN ili TROJEDAN Bog.

Katoliki komentar: TRITEISTI, heretici koji uklanjaju Supstancu (boansko BIE)

Blaenog Trojstva. (TRITEISTS, Heretics who divide the Substance of the Blessed
Trinity.)
5) Da li je Boja objava kao 'JEDAN Bog' povezana s metafizikim* jedinstvom tri
boanske osobe u smislu JEDNOG boanskog Bia?
Da bi se ovo shvatilo mora se do detalja shvatiti katoliko i ope-protestantsko
razumijevanje i tumaenje kako su troje JEDAN Bog:

(1) Otac, Sin i Sveti Duh su zasebne (boanske) Osobe

(2) Svaka (boanska) Osoba je potpuno Bog

(3) Oni (tri boanske osobe, Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh) su ipak samo jedan Bog.

Kako je Bog jedan? On je jedan u bitku. Kako je Bog troje? On je troje u boanskim osobama.
Bitak (boanska priroda) i boanska osoba nije ista stvar. Bog je JEDAN na jedan osobit nain
(Bitak boanska priroda) a TROJE na drugi nain TRI boanske osobe koje imaju isti Bitak
(boansku prirodu). Poto je Bog JEDAN na drugaiji nain nego kad je TROJE, (TROJEDAN
Bog) Trojstvo nije kontradiktorno.

How is God one? He is one in essence. How is God three? He is three in Person. Essence and
person are not the same thing. God is one in a certain way (essence) and three in a different
way (person). Since God is one in a different way than he is three, the Trinity is not a
contradiction. There would only be a contradiction if we said that God is three in the same
way that he is one.

Ovakvo (gore formulirano) razumijevanje je isto kao i kranski TRITEIZAM, gdje imamo tri
boanske osobe: Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh; Bog, Bog, Bog; koji su prozvani od strane
TRINITARACA kao politeizam iako je TRITEIZAM baza za TRINITIZAM. Tri boanske osobe
(od koje je svaka boanska individua za sebe) imaju istu prirodu, isti karakter, Otac i Sin
sugerira apsolutno obiteljsku vezu gdje Sin ima sve osobine Oca. Takva oita veza se nije
mogla nazvati politeizmon pa se nalo rjeenje nazvati TRITEIZMOM, to je kao malo manje
ali isto dovoljno heretino. Tek sada dolazi bitna razlika:

BIE svake boanske osobe je jednako cijelom Bojem BIU. BIE = JEDAN.

We should not think of God as a pie cut into three pieces, each piece representing a Person. This
would make each Person less than fully God and thus not God at all. Rather, the being of each
Person is equal to the whole being of God (Grudem, Systematic Theology, 1994, page 255). The
divine essence is not something that is divided between the three persons, but is fully in all three
persons without being divided into parts.

Essence means the same thing as being. Thus, since God is only one essence; he is only
one being, not three.

Bitak znai isto to i bie. Zato to je Bog samo jednog bitka on je samo jedno bie, ne
tri bia.
Treba razumijeti razliku kada se govori o istoj boanskoj prirodi tri boanske osobe i o
boanskom Bitku-Biu. TROJE mogu biti iste boanske prirode ali ne djeliti teorijsko
zajedniko Bie, ipak Boanska priroda je shvaena kao Bie (Supstanca*) i tri individualne
boanske osobe su istog boanskog Bia (te iste supstance). Te tri individualne boanske
osobe nisu djelovi boanskog Bia (Supstance). Svaki od tri boanske osobe (Otac, Sin, Sveti
Duh) je Bie (Supstanca) u potpunosti. Bog je jedan jer je jedna esencija-bit-Bie, Bog je
jedan jer su tri boanske osobe iste esencije-biti-Bia koje ih povezuje u JEDAN, Bog je
uvijek jedan ali su tri individualne boanske osobe i jedno Bie istovremena realnost koju
nazivamo TROJEDAN BOG.
Tradicionalno kransko poimanje Boje prirode (Trojstvo) nudi nad-boansku supstancu-
Bie kao odgovor kako su tri boanske osobe Bog, Bog, Bog = JEDAN Bog.
Ovo je doista metafiziki pristup kojeg su prihvatile veina protestantskih denominacija.
Metafiziki pristup nosi u sebi misterij koji ljudski um treba = mora prihvatiti vjerom.

Adventistiko poimanje Boje prirode

Adventistiko poimanje Boje prirode nije tako razliito od katoliko-protestantskog, kako ga
mnogi teolozi pokuavaju odbraniti. Kada je u pitanju JEDAN Bog i tri boanske osobe
adventisti nemaju filozofsko-metafiziki pristup, ne vjeruju u Supstancu, nad Bie koje
proima tri boanske osobe pa su zbog toga oni JEDAN TROJEDAN Bog.
Adventisti jednostavno priznaju da nemaju odgovor kako su TROJE, TROJEDAN Bog. Naglasak
je da se Bog objavio kao JEDAN i da se na to treba dati odgovor. Adventisti vjeruju u gore ve
objanjeno SDA-TROJSTVO. Jedan Bog (svojom objavom da je JEDAN) i jedinstvo tri
boanske osobe je za adventiste injenica dokaziva biblijskim recima ali argument kako su
Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh JEDAN-TROJEDAN Bog je misterija nedokuiva tajna koja se
prihvaa vjerom. Da nema faktora misterij adventisti bi imali TRITEIZAM. Adventistika
teologija (kao i katoliko-protestantska) uzima da tri boanske osobe ne mogu biti JEDAN-
TROJEDAN Bog samo na raun boanske veze, boanske obitelji, boanske prirode, istog
karaktera, istog nauma, iste misije. Za adventiste je TROJEDAN Bog postala injenica
faktorom MISTERIJ-a, koji se treba=mora prihvatiti vjerom.

Evo tipinog ne shvaanja ili polovinog shvaanja Boje prirode kod adventista:

ZAJEDNITVO, ODNOS, DJELOVANJE (kao dokaz)

U nauku o Trojstvu ne nalazimo tri razliite boanske uloge jedne Osobe (to je
MODALIZAM), niti su tri Boga u jednoj skupini (to se naziva TRITEIZAM ili POLITEIZAM). Jedan
Bog (On) isto je to i Oni; Oni su uvijek zajedno i zajedno djeluju. Sveti Duh izvrava
volju Oca i Sina, koja je takoer i Njegova volja. Ovu istinu Bog o sebi otkriva u cijeloj Bibliji.

Jedan Bog (On) isto je to i Oni; sugerira na metafiziku vezu u jedninstvo BIE ON =
TROJEDAN, meutim kasnije je izreen polovini argument za TROJEDNOG Boga:

Oni su uvijek zajedno i zajedno djeluju Odnos i zajedniko djelovanje nije potpuna
definicija TROJSTVA u katolikom i opeprotestantskom smislu. Iz istog razloga gornja
definicija nije nita drugo do: tri Boga u jednoj skupini ili u odnosu (to se naziva TRITEIZAM
ili POLITEIZAM). TRITEIZAM. Mnogi adventistiki teolozi nesvjesno propagiraju polovinu
ideju o Trojstvu i tako je predoavaju vjernitvu.

KARAKTER LJUBAV (kao dokaz)

Trojedni Bog nisu Osobe zato to imaju tri sredita volje i svijesti (to previe mirie na ljudsku
psiholoku definiciju), ve zato to se ljubav jedino ostvaruje u izravnom osobnom odnosu, a
bit Trojednog Boga je Ljubav. Primjerice: Boga ne moemo zamiljati kao trolanu obitelj,
niti kao odbor koji uvijek izglasava zakljuke jednoglasno. To bi znailo odvajati osobe, to bi
bilo na tetu injenice da je Bog jedan. U opisima Trojednog Boga valja biti na oprezu kad
poinjemo ulaziti u anatomiju Onoga koji nas svime nadmauje. Oito je da ne stiemo
daleko kad analiziramo Trojednog Boga na taj nain. Ono to nam je potrebno za izvorno
razumijevanje Boje biti i osobnosti jest biblijski spasiteljski kontekst. Bog se utjelovljuje da
bismo Ga izravno doivjeli kao Spasitelja. I to sve ini iz ljubavi, a ljubav je bit Boje naravi.
Najizravnija dva biblijska teksta koji iskazuju bit Boje naravi jesu: Tko ne ljubi, nije upoznao
Boga, jer je Bog ljubav. (1. Ivanova 4,8).
Drugi imbenik koji pridonosi razumijevanju Trojstva jest narav ljubavi. Ljubav je u svojoj biti
drutvena; ona podrazumijeva odnos izmeu onoga koji voli i onoga kojemu je ljubav
namijenjena, predmeta ljubavi. Drugim rijeima, ljubav zahtijeva predmet oboavanja.
Prema tome, ako je Bog ljubav, kako to krani tvrde, ako je ljubav bit boanske stvarnosti,
onda nikad nije moglo postojati vrijeme kad Bog nije ljubio. On je morao od vjenosti
pokazivati ljubav. Ovo postaje shvatljivo ako razumijemo Oca, Sina i Duha u odnosu ljubavi
unutar boanskog Bia.

LJUBAV je karakterna osobina a ne Supstancija koja spaja tri boanske osobe u TROJEDNOG
Boga, ljubav ne moe biti dovoljna da objasni kako su to tri boanske osobe istovremeno
TROJEDAN Bog. LJUBAV ne moe biti adventistiki MISTERIJ koji daje odgovor na pitanje kako
je to Bog TROJEDAN. Ovo nije dokaz u prilog TROJEDNOG Boga.

UTJELOVLJENJE Bojeg Sina u osobu Isusa Krista (kao dokaz)

Boje javljanje u Isusu pokazalo je da su Otac i Sin jedno, ali istodobno i razliiti.
Utjelovljenje boanske osobe Bojeg Sina u Bogo-ovjeka Isusa Krista isto ne moe biti dokaz
Supstancijske ili Misterijske povezanosti tri boanske osobe u TROJEDNOG Boga, oito je da
su sve tri Otac, Sin, Sveti Duh razliite individue i nigdje nema dokaza da su inkarnirane jedna
u drugu u TROJEDNOG Boga. Svaka boanska osoba se moe u Bibliji predstaviti kao Bog ali
to ne znai da su tri boanske osobe vezani supstancijski ili misterijem inkarnacije u
TROJEDNOG Boga.

POSLANJE-KRTENJE uz svjedoanstvo o Bojoj prirodi (kao dokaz)

Zato idite i uinite sebi sve narode uenicima krtavajui ih u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga. (Matej 28,19)

Ovo je jedini biblijski tekst gdje se tri boanske osobe izravno stavljaju u zajedniki kontekst
djelovanja u planu spasenja! Definitivno Bog je JEDAN i tri boanske osobe su u vjenom
odnosu. Ali gornji tekst ne govori nita o tome kako su to tri boanske osobe TROJEDAN Bog.
Tri boanske osobe su spomenute u kontekstu realizacije plana spasenja. Znamo da se Bog
objavio kao JEDAN, znamo da su tri boanske osobe u vjenom odnosu Otac, Sin, Sveti Duh,
ipak to nije dovoljno, teologija nas forsira da damo odgovor kako su Otac, Sin i Sveti Duh
TROJEDAN Bog. Veinsko kranstvo tvrdi da je to boanska Supstanca-BIE* koje spaja u
TROJEDAN, adventisti da je to MISTERIJ koji spaja u TROJEDAN. Ne zaboravimo da TROJEDAN
nije isto to i TROJEDINI ili BOANSTVO. TROJEDAN je doista poseban filozofski, metafiziki
pojam. Adventistika teologija tvrdi da je jasna aluzija na TROJEDNOG Boga (Trojstvo) nama
adventistima dovoljna. Sve to ne bi bilo tako strano da se 1980. godine nije defnirala i
ukljuila doktrina u temeljna vjerovanja, doktrina na bazi aluzije i MISTERIJA s kojom se
tretiraju vjernici. Kada se vri zloupotreba autoriteta organizacije onda se vri upravo ovom
doktrinom. Postoji i dublja pozadina Zato je adventistima trebalo stotinjak godina da
formiraju najvaniju od svih doktrina pitanje Boje prirode? Teoloka progresija unutar
bahate, arogantne, slijepe, gole i bose Laodikeje, s velikim pomanjkanjem ljubaviTeoloka
progresija!?

Jedna pogrena analogija

Jo jedan argument antitrinitarijanista protiv doktrine o Trojstvu vezan je uz to da se rije Trojstvo
ne spominje nigdje u Bibliji. To je tono. Isto kao to se nigdje u Bibliji ne spominju rijei gravitacija,
fotosinteza, elektricitet i mnoge druge suvremene rijei kojima danas nastojimo opisati stvarnost.
Trebamo li ih prestati koristiti samo zato to one nisu navedene u Bibliji? Pretpostavimo da
zamijenimo neku biblijsku rije suvremenijom rijeju: bi li to neizostavno vodilo u krivovjerje? Recimo,
kad bismo redak u Mateju 5,13: Vi ste sol zemlji promijenili u: Vi ste natrij-klorid zemlji. Bismo li
rekli neto pogreno? Ne bismo. Premda bi takav izriaj djelovao pomalo udno, po znaenju on je
savreno identian tradicionalnom tekstu, koliko god da nam se to ne svia (priznajem, i ja vie volim
rije sol). U tom smislu izraz Trojstvo treba shvatiti uglavnom kao tehniki izraz koji se koristi u
teologiji, slino kao to se izraz natrij-klorid kao tehniki izraz koristi u kemiji. Moda e netko
jednog dana izmisliti bolju rije; no kako rijeima uope opisati nebeske stvarnosti? Kojim izrazima
moemo opisati Boju bt?

Ovaj odlomak pokuava obraniti ili opravdati uporabu izraza TROJEDAN (Trojstvo) s nekoliko
praktinih izraza s kojima opisujemo stvarnost, meutim s tim izrazima samo oznaavamo
stvarnost, ne definiramo je. Elektricitet nita ne govori o fenomenu, fotosinteza djelomino
nagovjetava, natrij-klorid opisuje sastav kemijskog elementa bez uvida u strukturu. Naziv
fenomena nije dovoljan da bi opisao fenomen. TROJSTVO po samom nazivu manje sugerira
poantu nego TROJEDAN Bog. ak i TROJEDAN je naziv fenomena pod kojim moemo
napraviti nekoliko varijacija u definiciji od kojih su meni poznate samo dvije. TROJSTVO
(TROJEDAN Bog) nije samo tehniki naziv kako se to eli prikazati, on precizno eli obuhvatiti
i najkrae ujediniti sve to stoji u definiciji fenomena. Da je to samo tehniki naziv mogli smo
ostati na NEBESKI TRIO.

ISTINA O BOJOJ PRIRODI: http://utjesitelj.com

TROJSTVO (TROJEDAN BOG) na metafizikoj

osnovi je filozofska pekulacija. Kad je pak
argument za TROJEDAN = MISTERIJ a ne
metafizika, onda je jo gori hibrid u pitanju.
TRITEIZAM je ogoljeni TRINITIZAM isto ne
nudi cjelovitu sliku o Bogu koju prua Boja
Rije ali je na neki nain u boljoj poziciji od
TRINITIZMA, naravno ocrnjen od TRINITISTA.
Glavna poveznica svim lanim konceptima o
Bojoj prirodi je degradiranje stvarnog
vjenog odnosa Otac-Sin. Ove teorije
negiraju stvarnog Oca i stvarnog Sina i
interpretiraju ih kao dogovorene uloge. Ne
negira se vjeni odnos dvaju boanskih
osoba ve doslovnost Oca i Sina. Njihov
odnos je kao Otac i Sin ali boanske osobe ne
trebaju biti Otac i Sin. Boanske osobe su bez
naroite osobnosti, potpuno jednake po
ovim teorijama.

Najcjelovitije shvaanje moete sagledati na

stranici:
http://utjesitelj.com
DODATAK S INTERNETA:

X:

Izjava "Bog je jedno Bie koje se manifestira u tri Osobe" nije adventistiko slubeno vjerovanje o
Trojednome Bogu. Ova izjava podsjea na modalistiku herezu. Bog se ne "manifestira u tri Osobe" i
Bog nije JEDAN zato to je Bie ve zato to je sebe objavio kao JEDAN. BIE je katoliko nauavanje.
Lapsus na ovakvom predavanju nije dozvoljen. SDA ima definirano kako su TROJE istovremeno JEDAN
ali veina naih govornika ne prihvaa nau doktrinu onako kako je formulirana. Zamolio bih
govornika da se konzultira s autoritetima na tom podruju a njegove pretpostavljene da budu blagi u
izricanju disciplinske mjere.

Y:

Izraz "Bozansko bie" nije katolicko naucavanje nego teoloski izraz ustpostavljen jos u Nikeji, a
oznacava jednu sustinu Boga ili Bozanstva (grcki "usius" a jedinstvo je dakle "homousisu") i ne treba
se mesati sa laickim izrazom "bie". Sto se tice upotreba ovog izraza, ipak treba proveriti sluzbenu
adventisticku doktrinu o Trojstvu. Govornik je svakako upoznat dobro sa adventistickom teologijom o
Bozanstvu koja je objavljena u Prirucniku adventisticke teologije u clanku od Fernanda Kanalea
http://www.biblijskotrojstvo.org/?mdocs-posts=nauka-o-bogu-fernando-canale&mdocs-cat=

X:

Boansko bie o kojem Igor govori vezano je uz (po njemu besmislenu) tvrdnju da su dvije boanske
osobe dva boanska bia. On sugerira da je takvo gledite politeizam jer biblijski moe postojati samo
jedno boansko bie. Meni je to neka nova teologija jer smo do sad podrazumijevali da je boanska
osoba istovremeno i boansko bie, drugim rijeima imamo tri boanske osobe = tri boanska bia,
boanska osoba = boansko bie. U nainu kako govornik predstavlja boansko bie vidim veliku
slinost s katolikom definicijom boanske supstancije, bit, narav - BIE, metafiziki pristup koji daje
odgovor kako su TROJE - JEDAN, JEDNO BIE, TROJEDAN. Ba je okantna tvrdnja da postoji jedno
BIE-BOG a da tri boanske osobe ne mogu biti tri boanska bia od kojih je svako u punini BOG.
Mislio sam da je Niceja katoliki sabor, sugerirate da je ranokranski, apostolski?

Y:

Mozda ce biti jasnije kada se procita Prirucnik adventisticke teologije. Kao sto sam gore napiso, kada
se laicki govori, cesto se mesa "osoba" i "bie" kao jedan te isti termin, zeleci da se kaze da postoje tri
inteligentne osobe nezavisne. To je u redu sve dokle se objasni sta to znaci. Medjutim, striktno u
teoloskom jeziku, "Bozansko bie" se odnosi na "Jedan Bog", dakle nema dve Bozanske sustine ili dva
Bozanstva, ili ono sto EGW kaze "supstanca" nego jedna. Zato ona kaze da su Otac i Sin od iste
supstance. Tako da kada Igor govori, on koristi teoloski jezik koji mozda nije svima poznat pa odatle
cudjenje. Teoloski, postoji jedno Bozansko bie, jedna sustina, jedna supstanca a tri osobe.
X:

F. Canale "Nauk o Bogu": "Osim toga, grki izraz drugi Branitelj, koji je Isus uporabio govorei o
Svetome Duhu (Iv 14,16 a), ne samo to pokazuje da je Sveti Duh boansko bie, ve da je i Osoba
na isti nain kao i Otac i Sin." Canale koristi izraz boansko bie za sve tri boanske osobe pojedinano
ne samo kao u bitku (sutini, supstanci), od kud zakljuak da antitrinitarci vjeruju u politeizam, u dva
boanstva, u dvije boanske biti-sutine ako upotrebljavaju teoloki termin boansko bie u
kontekstu pojedine boanske osobe? Nije li to pretjeran zakljuak? U 27Vjerovanja.pdf izreena je
ova tvrdnja: "Dok Boanstvo nije jedno u linosti, Bog je jedan u ciljevima, umu i karakteru. Jedinstvo
ne ponitava jasno obiljeje linosti Oca, Sina i Svetoga Duha. Niti razdvojenost linosti u Boanstvu
razara monoteistiko isticanje Svetog pismada su Otac, Sin i Sveti Duh jedan Bog." "Boanstvo nije
jedno u linosti" Adventistika teologija ui da ne postoji neka posebna osobnost/linost koja
proima tri boanske osobe u jedno BIE, moe se govoriti da Otac, Sin i Sveti Duh svaki imaju
boansku prirodu ali nikako da ju oni djele, ili da ih ona proima. Oni jednostavno jesu boanske
prirode, svo troje i to je sve to Biblija otkriva, nema govora o metafizikom proimajuem Biu-
linosti-osobnosti koja ih spaja. Dok vi ini se zagovarate neto poput ovog (neadventistiki izvor):
http://www.bunyanministries.org/expositions/attributes/12_Personality.pdf "b. Our problem here is,
as is so often the case, that of conceiving of the term person in crassly human terms. Three human
persons do have different personalities, but this is not so with the triune Jehovah. We might say that
God has one holy personality manifest through three holy individual persons." Kad EGW govori da su
"iste supstance" to je isto to i "iste boanske prirode" a ne misterioznog BIA/LINOST koje
metafiziki proima tri boanske osobe te ih ini JEDNIM BOGOM.

Ono to je sigurno, Bog se objavio kao JEDAN u kontekstu politeizma, u kontekstu oboavanja, Bog je
JEDAN, teologija pokuava dati odgovor kako je TROJEDAN u kontekstu unutarnje anatomije
Boanstva. F.Canale naglaava da je teologiji vjekovni izazov odgovoriti na pitanje kako je to Bog
TROJEDAN jer zajednitvo tri boanske osobe, ista boanska priroda, isti um, karakter i ciljevi nisu u
potpunosti dovoljni da bi zadovoljili odgovor na pitanje kako je Bog TROJEDAN. Katolici i veina
protestanta misle da su dali odgovor svojim metafizikim BIEM, mi bi trebali znati nau SDA
definiciju kao odgovor na pitanje "Kako?". Ako tvrdimo da nee "Boansko bie" nema metafiziko
svojstvo vezanja Troje u Trojedan onda i dalje imamo samo Boanstvo, Nebeski Trio itd..., a s
Boanstvom i Triom su suglasni i anti-trinitarci. Dakle izgleda da samo samo deklarativno preuzeli
termin TROJEDAN i prihvatili Nicejsko Bie koje nije u punom smislu bie ali jako dobro slui kao
teoloki argument. Postoji mogunost da se naa teologija uope ne razlikuje od katolike po pitanju
"Boanskog bia" a to je bit i odgovor kako su TROJE JEDAN - TROJEDAN. To znai da u najvanijem
imamo isto vjerovanje, s druge strane mnogi nai autoriteti tvrde da je nae vjerovanje razliito kao
nebo i zemlja od katolikog po pitanju TROJEDAN. Po meni je Boansko Bie teoloki trik koji je u biti
isto to i Boanska priroda ali izraz Boanska priroda ne sugerira nametljivo spajanje u JEDAN kao
termin Boansko Bie. Ako bi rekli laiku da je Boanska priroda ono to TROJE ini TROJEDNIM onda
bi mogli izavati neodoumicu, meutim ako mu objasnimo da je Boansko Bie to koje ini TROJE
TROJEDNIM onda to ima vie smisla jer izraz TROJEDAN zahtjeva puno jau proimajuu vezu od ove:

"Carrying this concept over to the Trinity, it is not a contradiction for God to be both three and one
because he is not three and one in the same way. He is three in a different way than he is one. Thus,
we are not speaking with a forked tongue we are not saying that God is one and then denying that
he is one by saying that he is three. This is very important: God is one and three at the same time,
but not in the same way. How is God one? He is one in essence. How is God three? He is three in
Person. Essence and person are not the same thing. God is one in a certain way (essence) and three
in a different way (person). Since God is one in a different way than he is three, the Trinity is not a
contradiction. There would only be a contradiction if we said that God is three in the same way that
he is one."

Ovakvo tumaenje Trojstva ne daje nita novo, to je i dalje Boanstvo, Nebeski Trio, nema progresije i
odgovora kako su TROJE - TROJEDAN na nekoj veoj razini. Termin Trojstvo-Trojedan nema
progresivnu definiciju.

Da li moemo rei da je napredak nae povijesne teoloke progresije doveo do usvajanja

terminologije Trojedan (Trojstvo) bez konkretne definicije "Kako?". Koncept Trojedan trai jai
argument od naih ponuenih odgovora. Katoliki pogaa bit problema kada uvodi metafiziko
spajanje ali je biblijski neodrivo. Neki tvrde da smo trebali teoloku progresiju pod pritiskom saveza
kranskih crkava!?

Katoliko-protestantsko poimanje Boje

prirode
(potrebno je razumijeti do detalja da bi se mogo raspravljati o slinostima i razikama)

http://www.desiringgod.org/articles/what-is-the-doctrine-of-the-trinity

What Is the Doctrine of the Trinity?

Article by
Matt Perman

Guest Contributor

The doctrine of the Trinity is foundational to the Christian faith. It is crucial for properly
understanding what God is like, how he relates to us, and how we should relate to him. But it
also raises many difficult questions. How can God be both one and three? Is the Trinity a
contradiction? If Jesus is God, why do the Gospels record instances where he prayed to God?

While we cannot fully understand everything about the Trinity (or anything else), it is
possible to answer questions like these and come to a solid grasp of what it means for God to
be three in one.

One God, Three Persons

The doctrine of the Trinity means that there is one God who eternally exists as three distinct
Persons the Father, Son, and Holy Spirit. Stated differently, God is one in essence and
three in person. These definitions express three crucial truths: (1) the Father, Son, and Holy
Spirit are distinct Persons, (2) each Person is fully God, (3) there is only one God.

The Father, Son, and Holy Spirit are distinct Persons. The Bible speaks of the Father as
God (Philippians 1:2), Jesus as God (Titus 2:13), and the Holy Spirit as God (Acts 5:34).
Are these just three different ways of looking at God, or simply ways of referring to three
different roles that God plays? The answer must be no, because the Bible also indicates that
the Father, Son, and Holy Spirit are distinct Persons.

For example, since the Father sent the Son into the world (John 3:16), he cannot be the same
person as the Son. Likewise, after the Son returned to the Father (John 16:10), the Father and
the Son sent the Holy Spirit into the world (John 14:26; Acts 2:33). Therefore, the Holy Spirit
must be distinct from the Father and the Son.

In the baptism of Jesus, we see the Father speaking from heaven and the Spirit descending
from heaven in the form of a dove as Jesus comes out of the water (Mark 1:1011). John 1:1
affirms that Jesus is God and, at the same time, that he was with God, thereby indicating
that Jesus is a distinct Person from God the Father (see also John 1:18). And in John 16:13
15, we see that although there is a close unity between the three persons, the Holy Spirit is
also distinct from the Father and the Son.

The fact that the Father, Son, and Holy Spirit are distinct Persons means, in other words, that
the Father is not the Son, the Son is not the Holy Spirit, and the Holy Spirit is not the Father.
Jesus is God, but he is not the Father or the Holy Spirit. The Holy Spirit is God, but he is not
the Son or the Father. They are different Persons, not three different ways of looking at God.

The personhood of each member of the Trinity means that each Person has a distinct center of
consciousness. Thus, they relate to each other personally the Father regards himself as I
while he regards the Son and Holy Spirit as you. Likewise, the Son regards himself as I,
but the Father and the Holy Spirit as you.

Often it is objected, If Jesus is God, then he must have prayed to himself while he was on
earth. But the answer to this objection lies in simply applying what we have already seen.
While Jesus and the Father are both God, they are different Persons. Thus, Jesus prayed to
God the Father without praying to himself. In fact, it is precisely the continuing dialogue
between the Father and the Son (Matthew 3:17; 17:5; John 5:19; 11:4142; 17:1ff) that
furnishes the best evidence that they are distinct Persons with distinct centers of
consciousness.
Sometimes the Personhood of the Father and Son is appreciated, but the Personhood of the
Holy Spirit is neglected. Sometimes the Spirit is treated more like a force than a Person. But
the Holy Spirit is not an it, but a he (see John 14:26; 16:715; Acts 8:16). The fact that
the Holy Spirit is a Person, not an impersonal force (like gravity), is also shown by the fact
that he speaks (Hebrews 3:7), reasons (Acts 15:28), thinks and understands (1 Corinthians
2:1011), wills (1 Corinthians 12:11), feels (Ephesians 4:30), and gives personal fellowship (2
Corinthians 13:14). These are all qualities of personhood.

In addition to these texts, the others we mentioned above make clear that the Personhood of
the Holy Spirit is distinct from the Personhood of the Son and the Father. They are three real
persons, not three roles God plays.

Another serious error people have made is to think that the Father became the Son, who then
became the Holy Spirit. Contrary to this, the passages we have seen imply that God always
was and always will be three Persons. There was never a time when one of the Persons of the
Godhead did not exist. They are all eternal.

While the three members of the Trinity are distinct, this does not mean that any is inferior to
the other. Instead, they are all identical in attributes. They are equal in power, love, mercy,
justice, holiness, knowledge, and all other qualities.

Each Person is fully God. If God is three Persons, does this mean that each Person is one
third of God? Does the Trinity mean that God is divided into three parts?

The doctrine of the Trinity does not divide God into three parts. The Bible is clear that all
three Persons are each one-hundred-percent God. The Father, Son, and Holy Spirit are each
fully God. For example, Colossians 2:9 says of Christ, in him all the fullness of deity dwells
in bodily form. We should not think of God as a pie cut into three pieces, each piece
representing a Person. This would make each Person less than fully God and thus not God at
all. Rather, the being of each Person is equal to the whole being of God (Grudem,
Systematic Theology, 1994, page 255). The divine essence is not something that is divided
between the three persons, but is fully in all three persons without being divided into parts.

Thus, the Son is not one-third of the being of God; he is all of the being of God. The Father is
not one-third of the being of God; he is all of the being of God. And likewise with the Holy
Spirit. Thus, as Wayne Grudem writes, When we speak of the Father, Son, and Holy Spirit
together we are not speaking of any greater being than when we speak of the Father alone, the
Son alone, or the Holy Spirit alone (Ibid., 252).

There is only one God. If each Person of the Trinity is distinct and yet fully God, then should
we conclude that there is more than one God? Obviously we cannot, for Scripture is clear that
there is only one God: There is no other God besides me, a righteous God and a Savior; there
is none besides me. Turn to me and be saved, all the ends of the earth! For I am God, and
there is no other (Isaiah 45:2122; see also Isaiah 44:68; Exodus 15:11; Deuteronomy 4:35;
6:45; 32:39; 1 Samuel 2:2; 1 Kings 8:60).

Having seen that the Father, the Son, and the Holy Spirit are distinct Persons, that they are
each fully God, and that there is nonetheless only one God, we must conclude that all three
Persons are the same God. In other words, there is one God who exists as three distinct
Persons.
If there is one passage which most clearly brings all of this together, it is Matthew 28:19:
Make disciples of all the nations, baptizing them in the name of the Father and the Son and
the Holy Spirit. First, notice that the Father, Son, and Holy Spirit are distinguished as distinct
Persons. We baptize into the name of the Father and the Son and the Holy Spirit. Second,
notice that each Person must be deity because they are all placed on the same level. In fact,
would Jesus have us baptize in the name of a mere creature? Surely not. Therefore each of the
Persons into whose name we are to be baptized must be deity. Third, notice that although the
three divine Persons are distinct, we are baptized into their name (singular), not names
(plural). The three Persons are distinct, yet only constitute one name. This can only be if they
share one essence.

Is the Trinity Contradictory?

This leads us to investigate more closely a very helpful definition of the Trinity which I
mentioned earlier: God is one in essence, but three in Person. This formulation can show us
why there are not three Gods, and why the Trinity is not a contradiction.

In order for something to be contradictory, it must violate the law of non-contradiction. This
law states that A cannot be both A (what it is) and non-A (what it is not) at the same time and
in the same relationship. In other words, you have contradicted yourself if you affirm and
deny the same statement. For example, if I say that the moon is made entirely of cheese but
then also say that the moon is not made entirely of cheese, I have contradicted myself.

Other statements may at first seem contradictory but are really not. Theologian R.C. Sproul
cites as an example Dickenss famous line, It was the best of times, it was the worst of
times. Obviously this is a contradiction if Dickens means that it was the best of times in the
same way that it was the worst of times. But he avoids contradiction with this statement
because he means that in one sense it was the best of times, but in another sense it was the
worst of times.

Carrying this concept over to the Trinity, it is not a contradiction for God to be both three and
one because he is not three and one in the same way. He is three in a different way than he is
one. Thus, we are not speaking with a forked tongue we are not saying that God is one and
then denying that he is one by saying that he is three. This is very important: God is one and
three at the same time, but not in the same way.

How is God one? He is one in essence. How is God three? He is three in Person. Essence and
person are not the same thing. God is one in a certain way (essence) and three in a different
way (person). Since God is one in a different way than he is three, the Trinity is not a
contradiction. There would only be a contradiction if we said that God is three in the same
way that he is one.

So a closer look at the fact that God is one in essence but three in person has helped to show
why the Trinity is not a contradiction. But how does it show us why there is only one God
instead of three? It is very simple: All three Persons are one God because, as we saw above,
they are all the same essence. Essence means the same thing as being. Thus, since
God is only one essence; he is only one being, not three. This should make it clear why it is
so important to understand that all three Persons are the same essence. For if we deny this, we
have denied Gods unity and affirmed that there is more than one being of God (i.e., that there
is more than one God).
What we have seen so far provides a good basic understanding of the Trinity. But it is
possible to go deeper. If we can understand more precisely what is meant by essence and
person, how these two terms differ, and how they relate, we will then have a more complete
understanding of the Trinity.

Essence and Person

Essence. What does essence mean? As I said earlier, it means the same thing as being. Gods
essence is his being. To be even more precise, essence is what you are. At the risk of sounding
too physical, essence can be understood as the stuff that you consist of. Of course we are
speaking by analogy here, for we cannot understand this in a physical way about God. God is
spirit (John 4:24). Further, we clearly should not think of God as consisting of anything
other than divinity. The substance of God is God, not a bunch of ingredients that taken
together yield deity.

Person. In regards to the Trinity, we use the term Person differently than we generally use
it in everyday life. Therefore it is often difficult to have a concrete definition of Person as we
use it in regards to the Trinity. What we do not mean by Person is an independent
individual in the sense that both I and another human are separate, independent individuals
who can exist apart from one another.

What we do mean by Person is something that regards himself as I and others as You. So
the Father, for example, is a different Person from the Son because he regards the Son as a
You, even though he regards himself as I. Thus, in regards to the Trinity, we can say that
Person means a distinct subject which regards himself as an I and the other two as a
You. These distinct subjects are not a division within the being of God, but a form of
personal existence other than a difference in being (Grudem, 255; I believe that this is a
helpful definition, but it should be recognized that Grudem himself is offering this as more of
an explanation than definition of Person).

How do they relate? The relationship between essence and Person, then, is as follows.
Within Gods one, undivided being is an unfolding into three personal distinctions. These
personal distinctions are modes of existence within the divine being, but are not divisions of
the divine being. They are personal forms of existence other than a difference in being. The
late theologian Herman Bavinck has stated something very helpful at this point: The persons
are modes of existence within the being; accordingly, the Persons differ among themselves as
the one mode of existence differs from the other, and using a common illustration as the
open palm differs from a closed fist (Bavinck, The Doctrine of God [Banner of Truth Trust,
1991], page 303).

Because each of these forms of existence are relational (and thus are Persons), they are each
a distinct center of consciousness, with each center of consciousness regarding himself as I
and the others as you. Nonetheless, these three Persons all consist of the same stuff
(that is, the same what or essence). As theologian and apologist Norman Geisler has
explained it, while essence is what you are, person is who you are. So God is one what but
three whos.

The divine essence is thus not something that exists above or separate from the three
Persons, but the divine essence is the being of the three Persons. Neither should we think of
the Persons as being defined by attributes added on to the being of God. Wayne Grudem
explains,

But if each person is fully God and has all of Gods being, then we also should not think that
the personal distinctions are any kind of additional attributes added on to the being of God. . .
. Rather, each person of the Trinity has all of the attributes of God, and no one Person has any
attributes that are not possessed by the others. On the other hand, we must say that the Persons
are real, that they are not just different ways of looking at the one being of God . . . the only
way it seems possible to do this is to say that the distinction between the persons is not a
difference of being but a difference of relationships. This is something far removed from
our human experience, where every different human person is a different being as well.
Somehow Gods being is so much greater than ours that within his one undivided being there
can be an unfolding into interpersonal relationships, so that there can be three distinct persons.
(253254)

Trinitarian Illustrations?
There are many illustrations which have been offered to help us understand the Trinity. While
there are some illustrations which are helpful, we should recognize that no illustration is
perfect. Unfortunately, there are many illustrations which are not simply imperfect, but in
error.

One illustration to beware of is the one which says, I am one person, but I am a student, son,
and brother. This explains how God can be both one and three. The problem with this is that
it reflects a heresy called modalism. God is not one person who plays three different roles, as
this illustration suggests. He is one Being in three Persons (centers of consciousness), not
merely three roles. This analogy ignores the personal distinctions within God and mitigates
them to mere roles.

Summary and Application

Let us quickly review what we have seen:

1. The Trinity is not belief in three gods. There is only one God, and we must never stray
from this.
2. This one God exists as three Persons.
3. The three Persons are not each part of God, but are each fully God and equally God.
Within Gods one undivided being there is an unfolding into three interpersonal
relationships such that there are three Persons. The distinctions within the Godhead are
not distinctions of his essence and neither are they something added onto his essence,
but they are the unfolding of Gods one, undivided being into three interpersonal
relationships such that there are three real Persons.
4. God is not one person who took three consecutive roles. That is the heresy of
modalism. The Father did not become the Son and then the Holy Spirit. Instead, there
have always been and always will be three distinct persons in the Godhead.
5. The Trinity is not a contradiction because God is not three in the same way that he is
one. God is one in essence, three in Person.
The Trinity is first of all important because God is important. To understand more fully what
God is like is a way of honoring God. Further, we should allow the fact that God is triune to
deepen our worship. We exist to worship God. And God seeks people to worship him in
spirit and truth (John 4:24). Therefore, we must always endeavor to deepen our worship of
God in truth as well as in our hearts.

The Trinity has a very significant application to prayer. The general pattern of prayer in the
Bible is to pray to the Father through the Son and in the Holy Spirit (Ephesians 2:18). Our
fellowship with God should be enhanced by consciously knowing that we are relating to a tri-
personal God!

Awareness of the distinct role that each Person of the Trinity has in our salvation can
especially serve to give us greater comfort and appreciation for God in our prayers, as well as
helping us to be specific in directing our prayers. Nonetheless, while recognizing the distinct
roles that each Person has, we should never think of their roles as so separate that the other
Persons are not involved. Rather, everything that one Person is involved in, the other two are
also involved in, one way or another.

Katoliki Katekizam:

251 Za oblikovanje dogme Presvetog Trojstva, Crkva je morala razviti vlastiti rjecnik
posezuci za pojmovima filozofskog porijekla: "supstancija" - sustina, "persona" ili
"hipostaza" - osoba, "relacija" - odnosaj, odnos itd. Postupajuci tako, nije vjeru podredila
ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad neuobicajeno, znacenje tim
rijecima, uzetim odsad da oznacuju i neizrecivo Otajstvo, "neizmjerno iznad
svega sto mozemo ljudskom mjerom pojmiti".

252 Crkva upotrebljava pojam sustina - "supstancija" (kadsto se kaze i "bit" ili "narav") da
oznaci bozansko bice u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba - "persona" ili
"hipostaza" - da oznaci Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj
uzajamnoj razlicnosti, a pojam odnosaj (ili odnos) - "relacija" - da oznaci kako razlicnost
bozanskih osob stoji u odnosu jedne prema drugima.

253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u
trima osobama: "istobitno Trojstvo". Bozanske osobe ne dijele medju sobom
jedino bozanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: "Otac je isto sto i Sin,
Sin je isto sto i Otac, Otac i Sin su isto ono sto i Duh Sveti, to znaci po
naravi jedan Bog". "Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. bozanska sustina,
bit ili narav".

254 Bozanske su osobe zbiljski medju sobom razlicite. "Bog je jedini, ali
nije osamljenik"."Otac", "Sin", "Duh Sveti" nisu naprosto imena koja
naznacuju nacine bozanskog bica, nego su zbiljski medjusobno razliciti:
"Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti
onaj koji je Otac ili Sin" Oni se medju sobom razlikuju po svojim izvornim
odnosajima: po tomu sto "Otac radja, Sin biva rodjen, a Duh Sveti ishodi".
Boansko jedinstvo je trojstveno (trojicno).

255 Boanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska razlicnost

medju bozanskim Osobama, jer ne razdjeljuje bozansko jedinstvo, sastoji se
jedino u odnosajima jedne osobe prema drugima: "Po odnosajnim osobnim
imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema
obojici. I premda se po tim odnosima kaze da su tri osobe, ipak vjerujemo da
im je narav ili sustina jedna". "Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne
javlja opreka odnosa". "Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je
sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu".

256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i "Bogoslov"

ili "Teolog", predavao ovaj sazetak vjere u Trojstvo: Prije svega cuvajte mi
taj dragocjeni poklad za koji ja zivim i borim se, s kojim zelim umrijeti,
koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve uzitke: hocu reci
ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj
cu vas upravo sada uroniti u vodu i dici vas iz nje. Dajem vam je kao
pratioca i zastitnika za cio vas zivot. Dajem vam jedno jedino Bozanstvo i
Moc, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrzi Trojicu na razlicit nacin.
Bozanstvo bez razlike sustine ili naravi, bez stupnja visega koji uzvisuje
ili nizega koji snizuje (...). Trojici beskonacnih beskonacna je
istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(...), Bog su kao
Trojica promatrani zajedno(...) Nisam pravo ni poceo misliti o Jedinstvu, a
Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam poceo misliti na Trojstvo, a
Jedinstvo me opet osvaja.

266 "Ovo je katolicka vjera, castiti jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u

Jedinstvu, bez mijesanja osoba, bez dijeljenja bozanske biti: jer druga je
osoba Oceva, druga Sinova, druga Duha Svetoga, ali bozanstvo Oca, Sina i
Duha Svetoga jest jedno, jednaka im je slava i suvjecno velicanstvo".

267 Bozanske su Osobe nerazdvojive u onome sto jesu i nerazdvojive u onome

sto cine. U jedinstvenom bozanskom djelovanju svaka ocituje ono sto joj je
vlastito u Trojstvu, to biva osobito u bozanskim slanjima, Utjelovljenju Sina i darivanju Duha
Svetoga.

Sin je roen a ne stvoren od Oca

242 Nakon apostola i slijedeci njihovu Predaju, Crkva je 325. godine na
prvom opcem saboru u Niceji ispovjedila da je Sin "istobitan s Ocem", tj.
jedan jedincati Bog s njime. Drugi opci sabor u Carigradu 381. godine
zadrzao je taj izraz u obliku iz Nicejskoga vjerovanja i ispovjedio da je on
"jedinorodjeni Sin Bozji, rodjen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od
svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rodjen, a ne stvoren, istobitan s Ocem".
Sveti Duh proizilazi iz Oca i Sina

245 Apostolsku vjeru u vezi s Duhom ispovjedio je Drugi sveopci sabor 381.
godine u Carigradu: "Vjerujemo u Duha Svetoga, Gospodina i zivotvorca koji
izlazi od Oca". Crkva time Oca priznaje "izvorom i vrelom svega bozanstva".
Vjecno porijeklo Duha Svetoga nije medjutim bez veze s porijeklom Sina: "Duh
Sveti, koji je treca osoba Trojstva, jest Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i
Sinu, jedne biti i jedne naravi (...). I ne kaze se da je samo Duh Ocev,
nego ujedno Duh Ocev i Sinov". Vjerovanje Crkve na Carigradskom saboru
ispovijeda: Duh Sveti se "s Ocem i Sinom skupa casti i zajedno slavi".
246 Latinska predaja Vjerovanja ispovijeda da Duh "izlazi od Oca i Sina
(Filioque)". Firentinski sabor 1438. objasnjava: "Duh Sveti ima svoju bit i
svoj sustinski bitak ujedno od Oca i Sina te vjecno izlazi od jednoga i
drugoga kao od jednog pocela i jednim jedinim nadisanjem (...). Buduci da je
sve sto je Ocevo Otac radjanjem predao svojemu jedinorodjenom Sinu, osim
biti Otac, i to sto Duh Sveti izlazi iz Sina, sam Sin ima od vjecnosti od
Oca, od kojega je i rodjen od vjecnosti".

*injenica je da u katekizmu pojam supstancija nema metafiziku konotaciju (za razliku od

drugih katolikih teolokih interpretacija-izvora), tri boanske osobe su shvaane kao
odvojene osobe a boanska bit (supstancija) nije neto to ih proima i ujedinjuje na
metafizikoj razini. Boanska bit supstancija je u ovom iskazu vjere shvaena kao boanska
priroda. Troje ne djele jednu boansku prirodu boansko bie ve imaju boansku prirodu
pa je to uzrok njihovog jedinstva. Oeigledno su katoliki teolozi u raskoraku u pogledu
slubenog stava katolike crkve. S druge strane katoliko poimanje Boje prirode (u smislu
anatomije) izraeno u katekizmu nije toliko razliito od adventistikog. Razlika je velika u
smislu razumijevanja preegzistencije Sina u odnosu na Oca gdje se vjeruje da je Sin roen od
Oca prije postanka vremena i doslovno je boanski Sin sa svim atributima boanske osobe -
jednak s Ocem to nije vjerovanje adventista. Adventisti su po ovom pitanju blii Triteistima
(tri boanske osobe egzistiraju od vjenosti bez bilo kakvog uzroka). Adventistika teologija
negira proizilaenje Duha od Oca ili Sina tako da je i po tom pitanju razliita od katolike. U
konanici, moe se rei da su (uzimajui u obzir iskljuivo katekizam) adventistika doktrina o
Trojednom i katolika dogma o Trojednom u ovome iste: Trojedan, tri razliite boanske
osobe, TROJEDAN Bog po istovjetnoj boanskoj prirodi (biti) koju ne djele, ve je imaju svaki
zasebno. U anatomiji boanstva po obiteljskoj liniji anti-trinitarci su blii katolikoj dogmi o
Trojstvu nego adventistikoj doktrini koja zagovara doslovni vjeni odnos Oca-Sina ali ne i
stvarnu doslovnost boanskog Oca kao Oca, boanskog Sina kao Sina (Bog Sin ne moe biti
roen od Oca jer bi postojalo vrijeme kada ga nije bilo a to nije odlika boanskog).
ZAKLJUAK:

Katoliki katekizam (dogma o TROJEDNOM - Trojstvo) i adventistika doktrina o TROJEDNOM

(Trojstvo) nemaju biblijski jasan odgovor na pitanje kako je Bog TROJEDAN jer pojam
TROJEDAN oito zahtjeva veu razinu povezanosti tri boanske osobe od one koju oni nude.
Poto Biblija uti o unutarnjoj strukturi ili anatomiji Boanstva doktrina i dogma su definirane
aluzijom na biblijske redke koji poneto otkrivaju o Boanskoj prirodi. Naravno, katolika i
adventistika teologija priznaje tajnu Boju, misterij unutarnje anatomije o kojoj se ne moe
znati. Naalost i jedni i drugi tretiraju svoje vjernike disciplinom kada ovi imaju zamjerku na
dogmu ili doktrinu koja u svojoj teolokoj definiciji ne opravdava naziv TROJEDAN.