Drvo kao graevinski materijal primenjivano je od najstarijih vremena. Pored kamena, to
je dugi niz godina bio osnovni materijal za graenje. I danas, pored progresa elika i betona u savremenom graevinartstvu, drvene konstrukcije imaju svoje mesto ako ne kao osnovni, ono kao neminovni, usputni, pomoni materijal za graenje (skele, oplate, i sl.). Zadnjih decenija drvo dobija i ima sve veu primenu u izgradnji modernih stalnih objekata, a posebno arhitektonskih graevina, objekata sa svim elemtima savremene arhitekture. Ova renesansa i prodor drvenih konstrukcija, jako sputavana mnogim nepovoljnostima, rezultat je poznavanja drveta kao materijala i primene lepljenih drvenih konstrukcija (kvalitnih spojnih sredstava). Drvene konstrukcije po svojoj definiciji su skup elemenata od drveta, preko kojih se oblikuju odreeni i svrsihodni prostori i preko kojih se prenose odreena optereenja. Mala zapreminska masa drveta (drvo je 13 puta lake od elika i 4 puta lake od betona!) i relativno velika vrstoa paralelno sa vlaknima, laka obrada i posebno to je ista nezavisna od vremenskih uslova, velike mogunosti oblikovanja kako poprenog preseka tako i siluete konstrukcionog elementa, mogunosti primene najrazliitijih statikih sistema i dispozicije ugraenog materijala prema intenzitetima statikih uticaja i to je takoe bitna odlika, sloboda u izboru duine elemenata, jednako dobro korienje u stalnim i privremenim konstrukcijama, mala osetljivost materijala na temperaturne promene, mogunosti montae i dislociranja konstrukcije postavljaju drvo kao matrijal za graenje u ravnopravne odnose sa drugim materijalima koji se koriste u graevinarstu. Meutim drvo ima i svoje nedostatke i mane. One se manifestuju u: anizotropiji i kvalitetima uslovljenim biolokim faktorima (rastom drveta), moguim grekama u drvetu truljenje podlonost uticaja gljiva i insekata, zavisnost mehikih osobina od % vlanosti, zapaljivosti drvegta i rad drveta na vazduhu skupljanje i bubrenje. No, o ovim negativnim stranama drveta ne treba posebno voditi rauna, jer savremenost tehnologije graenja, korienjem sitne grae, odnosno decidnim odstranjivanjima oteenih delova drveta i upotrebom efikasnih hemiskih sredstava 100% se iskljuuju sve ove nepovoljnosti. Na primer, protivpoarna sigurnost za lamelirano drvo vea je nego kod drugih materijala. Korienjem sitne grae eljenog kvaliteta i savremenih lepkova za njihovo spajanje u monolitne eljenog oblika i veliine nema ogranienja u pogledu dimenzija poprenog preseka i oblika siluete. Dugogodinje neracijalno i na tradicijama zasnovano korienje drveta dovelo je do toga da se na ovaj materijala skeptino gleda. Meutim, kako se iz prednjeg vidi, to nije tako. S obzirom na stanje i mogunosti drvene industrije, htenja u savremenim drvenim konstrukcijama, sva ovakava miljenja treba iskljuiti kao neumesna i neosnovana. Upotreba po svaku cenu drugih materijala betona na primer na mestima i pod okolnositam kada mu tu nije mesto dovodi do forimiranja hladnih i za oveka neprijatnih ambijenta i sredina, do konstkcija ne samom neekonominih, ve i stalnih u savremenom i modernom gradjevinarstvu u celini, posebno konstrukterstvu. Iako je drvo organska materija, organski materijal sa potpunom anizotropijom i materijal zavistan od mnogih prirodnih faktora vlage, vrste drveta, naina obrade, tretmana i ponaanja pod optereenjem i slinog mogue je u savremenim drvenim konstrukcijama kontrolisano vladati svim njegovim svojstvima i kvalitetima i naterati ovakav graevinski materijal da radi i da se ponaa po elji graditelja. Sigurno je, i postoje podaci, da je kroz vreme rezultirao niz ispitivanja i istraivanja ovog materijala, ponaanje u raznim uslovima a sve to skupa vodi ka progresu, racionalnim i svrsishodijem korienju drveta kao materijala za graenje. U ne malo primera drvo se uspeno nosi sa betonom i elikom. vrstoa drveta (I kvalitetne klase) vea je nego vrstoa nekih betona i u Propisima mnogih zemalja, pa i kod nas, dozvoljena naprezanja su dosta visoka. Samo prvorazredno poznavanje drveta i njegovih svojstava konvergira optimalnim drvenim konstrukcijama. Na primer beton je izvanredan graevinski materijal u pogldu konstruktivnih odlika i elastomehanikih osobina ali sa jednim nepovljnim svojstvom a to je velika zapreminska masa. Zapreminska masa betona je b=2500kg/m a doputeni naponi na savijanje variraju u zavisnosti od marke betona. Odnos sopstvene teine jednog materijala prema doputenim naponima za taj isti materijal daje pogodan parametar za meusobne komparacije razliitih materijala sa aspekta primene i svrsishodnog korienja, odnosno ekonomninosti. Neposredno je, da ekonominost jednog materijala zavisi od mnogih i drugih uslova i parametara. Armirani beton ima najmanji doputeni napon u odnosu na svoju zapreminsku masu a lepljno lamelirano drvo priblino visoko kvalitetnim elicima. Ova injnica ukazuje da jedan nosa od drveta ije dimenzije zavise od sopstvene teine i korisnog optereenja s obzirom na malu sopstvenu teinu moe da primi mnogo vee korisno optereenje u odnosu na nosae od drugog materijala nosa od drveta je ekonominiji! Svakodnevne potrebe gradjevinarstva i arhitekture trae od graditelja sve novije i sve savremenije konstrukcije, primenu i korienje sve novijih materijala, a samim tim i sve veu ekonomiju. Isto tako u sve intenzivnijem ivotu oveka kao neposrednog korisnika ovih gradjevina u eri savremenih tehnologija i nepresunih tekovina tehnike revolucije XX veka, a ovek i njegova okolina imperativno trae materijale koji e oplemeniti sredinu u kojoj egzistira, tako obikovane volumene i konstrukcije koje e uiniti njegov ivot bogatijim i estetino sadrajnijim, a samim tim i prodktivnijim. Savremene drvene konstrukcije jedako dobro mogu se koristiti za sve vrste gradjevinskih objekata, kao u visokogradnji tako i u niskogradnji. Mogu se koristiti kao pomone konstrukcije. Meutim njihov znaaj je vei kada se koriste kao stalne gradjevine posebno u arhitekturi, na primer za konstrukcije zgrada i hala od drveta najrazliitijih oblika, funkcije i veliine. Isto tako njihova sadrajna primena je i u gradjenju suptilnih konstrukcija mostova, kao i u mnogim drugim sluajevima. injenica je kada se izuzmu neki primeri iz skoranje ininjerske prakse da se kod nas drvo relativno malo koristi za stalne konstrukcije. Razlog za ovakvo stanje treba traiti u nerazvijenosti industrijske proizvodnje ili bolje reeno kadrovskoj i tehnikoj neopremljenosti naih proizvodjaa savremenih drvenih konstrukcija. Treba dodati i pogreno ukorenjeno miljenje da je drvo pogodan materijal iskljuivo za privremene i pomone konstrukcije (i u ratnim uslovima). to se tie industriske proizvodnjei i tehnike opremljenosti naih proizvodjaa savremenih drvenih konstrukcija zadnjih godina u mnogome se popravilo i permanentno se popravlja. Postepeno se ali dosta usporeno, menja i odnos oveka ili bolje reeno investitora i graditelja prema ovim i ovakvim konstrukcijama. Deplasirana su miljenja da drvo kao materijal ne moe da zadovolji stremljenja savremenih konstruktora jednog kreativnog plodnog gradjevinskog ininjera i zahteve koji se pored njega postavljaju. Ovakva miljenja, a ona su evidentna i neopravdano stoje, zasnivaju se uglavnom na iskustvu steenom u radu sa klasinim drvenim konstrukcijama. Ovome treba dodati da ima primera da je ovakvo miljenje i na osnovu komprovitovanih konstrukcija od drveta kao posledica loeg i neadekvatnog projektovanja i rdjavog gradjenja. Razvoj savremene tehnologije u oblasti proizvodnje konstrukcija od drveta i kompozita na bazi drveta, zadnjih decenija doveo je do pune afirmacije i progresa drvenih konstrukcija. Svojim superiornim osobinama (mala zapreminska masa, velika vrstoa materijala, mala osetljivost materijala na temperaturne promene, mogunost primene velikih raspona...) lepljeno lamelirano drvo postaje pravi konkurent konstrukcijama od drugih materijala. Drvo ima primenu u visokogradnji kod krovova malih i velikih raspona, konstrukcijama hala, montanih kua, u saobraajnim konstrukcijama kod mostova i skela i u hidrotehnikim konstrukcijama kod akvadukta i brana.
Drveni most Drvena montana kuca
Konstrukcija drvene sportske hale
Poboljanje karakteristike drveta lepljenjem bilo je poznato jo u starom Egiptu, o emu
svedoe tragovi lepljenih predmeta i crtea koji su otkriveni u grobovima faraona. Prema istoriskim spisima grke i rimske kulture za ljepljenje drveta korienje proteinski lepak biljnog i ivotinjskog porekla. Ovi lepkovi su zadrali svoj znaaj vrlo dugo. U Evropi 1890. godine prvi put se pojavljuje lepljeno lamelirano drvo kao nekorodirajui materijal za potrebe eleznice. Hester je u Nemkoj prvi formirao noseu lameliranu konstrukciju pomou kazeinskog lepka. Mnoge ovakve konstrukcije koje su izvedene jo pre 1914. godiene bile su koriene do 1950. godine a neke koje su bile sauvane od vlage jo i dans ne pokazuju znake raspadanja. U Americi 1920. godine u ikagu jedna od prvih primena lepljenog lameliranog drveta bila je od elementa segmentne reetke. Pojasni tapovi reetke bili su izradjeni od lameliranog drveta a djagonale od rezane grae. Ovaj popularni oblik drvene reetke esto se koristi danas za raspone do 35m. Prva lepljena lamelirana konstrukcija koja je nagovestila novu epohu u istoriji gradjenja drvetom formirana je u Wisconsinu 1930. godine u Amerikom institu U.S. Forest Products Laboratory primenom sintetikih lepkova. U SSSRu lepljena lamelirana konstrukcija bila je napravljena 1938. godiene. Proizvodnja ovih konstrukcija zahtevala je mnogo truda i vremena, bez posebne garancije kvaliteta. Ove konstrukcije nisu nale iroku primenu sve do 1950. godine. Period od 1930.1941. godine karakterie primena lakih lepljenih lameliranih lunih nosaa za izgradnju farmi. Do poetka drugog svetskog rata proizvodnja i gradjenje lepljenim lameliranim drvetom po svom znaaju jedva je vredno spomena. Za vreme drugog svetskog rata zbog nedostatka elika, iznenadni zahtevi za drvenim konstrukcijama je naglo poraslo potrebom za vojne industrijske objekte. Klasine drvene konstrukcijenisu mogle da zadovolje novonastale potrebe. Pojaana istraivanja u tom pravcu doveli su do znaajnih rezultata. Poinje uspena primena vodootpornih lepkova. U Kanadi se 1941. godine izradjuju prve lepljene lamelirane konstrukcije u ratnim uslovima. Vojna skladita u blizini Toronta sadrala su 545 lepljenih vezaa dimenzija 8x35 ina (oko 20x89cm) raspona 45 stopa (13,7m). U vajcerskoj u Bazelu je 1941./1942. godine sagradjena izlobena hala raspona 45m od lepljanog lameliranog drveta, to je u to vreme bio rekord. Proizvodnja lepljenih lameliranih konstrukcija u visoko razvijenim zemljama dobija ire razmere tek 1950. godine. Usavreni tehnoloki proces proizvodnje, visok stepen automatizacije proizvodnje, primena sintetikih vodootpornih lepkova podigli su kvalitet ovim konstrukcijama koje nalaze svoje mesto u sve veoj konkurenciji sa elinim i betonskim konstrukcijama. Pronalazak lepka na bazi rezorcinformaldehida, u Engleskoj 1947. godine, otvara nove mogunosti primene lepljenih lameliranih konstrukcijama u hemijskim agresivnim i vlanim sredinama. U periodu posle 1950. godine proizvodnja ovih konstrukcija se iri i na zemlje koje su siromane drvetom kao to su V. Britanija, Japan, Belgija, Holandija, Danska i druge.