You are on page 1of 8

1.

UVOD

TREPLJEV :... Ona voli pozorite, njoj se ini da ona tu slui oveanstvu,
svetoj umetnosti, a po mom miljenju savremeno pozorite je -ablon,
predrasuda. Kad se die zavesa i pri veernjoj svetlosti, u sobi sa tri zida,ovi
veliki talenti, svetenici svete umetnosti, prikazuju kako ljudi jedu, piju,vole,
hodaju, nose svoje kapute; kad se iz trivijalnih scena i fraza trude daizvuku
moral - mali moral, jednostavan, koristan u domaem ivotu; kad mi
uhiljadu varijacija iznose uvek jedno te isto, jedno te isto, jedno te isto -
onda ja beim, beim kao to je beao Mopasan od Ajfelove kule koja mu je
pritiskivalamozak svojom trivijalnou.

SORIN: Bez pozorita se ne moe.

TREPLJEV: Potrebne su nove forme. Nove forme su potrebne, a ako ih nema


-onda nita ne treba.

ehov-Galeb

Publika MHAT-a, dok je na sceni gledala Mejerholjda u ulozi Trepljeva kako


izgovara ove replike, nije ni slutila koliko se on u sutini privatno slae sa
Kostjom, te kakve rasprave na ovu temu vode on i Stanislavski, tada u ulozi
Trigorina.

Vsevolod Mejerholjd je ruski redatelj, poznat po svojim eksperimentima sa


formama i anrovima, te po vjebama biomehanike kao glumake discipline.
Jedan od najznaajnijih ljudi za savremenu reiju.

2. BIOGRAFIJA I POECI

Roen je u februaru 1874 g. kao sin bogatog vinara. Pravo ime mu je Karl
Teodor Kazimir Miergold, a po prelasku na pravoslavlje uzima ime Vsevolod
Emilijevi Mejerholjd, pod kojim ga danas poznajemo.

Jo od djetinjstva je bio "razapet" izmeu dva talenta, muzika i gluma.


Naposlijetku pravi kompromis i upisuje Muziko-pozorinu akademiju
Nemirovia-Danenka i po zavretku postaje lan Hudoestvenog teatra.

Godine 1902. nezadovoljan poslovanjem i repertoarom MHAT-a sa skupinom


glumaca odlazi i osniva nezavisnu trupu. Tako se uputa u redateljske vode.
Predstave igra u provincijama, koristee mizanscene Stanislavskog iz MHAT-
a da "izui zanat".

Hudoestvenici su, po njegovom sudu, lako ovladali "povjesnom freskom"


Alekseja Tolstoja, stanovitih su potekoa imali ve s tumaenjem ehova i
Ibzena, a simbolistike su im drame ostale sasvim zagonetnima.

(Boris Senker, Redateljsko kazalite, Zagreb, 1984)

Na kraju sezone, Mejerholjd mijenja naziv trupe u "Druina za novu dramu"


i uspostavlja novi repertoar poevi od simbolistike drame Pibievskog
"Snijeg".

3. SIMBOLISTIKA FAZA

Stanislavski, i sam osjeajui potrebu za postavkom simbolistike drame na


scenu, poziva Mejerholjda nazda u Moskvu, gdje osnivaju Studio.

Studio je bio njihova mala pozorina labaratorija gdje je Mejerholjd mogao


neometano eksperimentisati. Poeo je od scenografije gdje je sa
scenografima Sapunovom i Sudejkinom odbacio naturalistinu scenografiju i
inspiraciju za novu scenografiju potraio u slikarstvu. Meutim, ve na
probama pokazalo se da nova scenografija nije praktina i funkcionalna, te
predstave Studia nee nikada biti javno izvedene. Unato tome Studio je bio
ogroman korak u razvoju Mejerholjda kao reditelja.

"Mejerholjdu je studio donio reputaciju nepomirljivog neprijatelja postojeeg


pozorita"

(Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Teatar Vere Komirsaevske

Godine 1906. po preporuci Maksima Gorkog glumica Vera Komirsaevska


dovodi Mejerholjda u teatar svog brata Fjodora. Prva predstava koju
postavlja je Heda Gabler, gdje su i glumaka igra i scenografija postavljene
potpuno antinaturalistino.

U Hedi Gabler prostor igre je smanjen na neto vie od 3metra. Tu je


postavljena sofa nita epohalno simbolistiki reklo bi se, ali sama
kretnja, pokreti ruku i izrazi lica su vie podseali na antiki mim i klovnijade
iz cirkusa,nego na dramsko pozorite. Tako je dobio na ritmu predstave, ali i
ironijski stav prema likovima Ibzenovog komada. U sceni koja najvie odie
patetikom unaturalistikom pozoritu, sa bivim ljubavnikom, Ejlertom
Levborgom ljubavnaigra u tako svedenom, nerealistinom prostoru je dobila
na snazi jer su oni kaolutke dodirivali jedno drugo, ispitivajui spremnost za
avanturu. Lutke koje seigraju emocijama jer su isprazni da ih osete. Takvu
poruku je nemogue takoslikovito prikazati u naturalistikom pozoritu.

(Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Druga velika predstava bila je Sestra Beatris Morisa Meterlinka, gdje je


glumaka igra raena u maniru freske. Lica sestara u zajednikim scenama
skoro su nepomina, pokreti zamrznuti, a govore izritmizovanim apatom.

Nakon toga uslijedila je Vaarska atra Aleksandra Bloka.

Cela scena je u plavim zavesama. To plavo prostranstvo slui kao fon i seni
boje malog pozorita postavljenog nasceni. Gornji deo pozornice nije
zaklonjen tradicionalnim arlekinom, iz gledalitase vide mostovi, uad i
cugovi; kada dekor u malom pozoritu podiu uvis, publika to vidi na
cugovima prave pozornice. Radnja poinje na znak velikog bubnja, svira
muzika, vidi se kako sufler ulazi u suflernicu i pali svee.Kada arlekin poinje
svoj prolog, ne doputaju mu da zavri, neko nevidljiv gadograbi za peeve
kaputa i odvlai iza kulise. Ispostavlja se da je vezan uzicom,kako ne bi
prekinuo sveani tok radnje na sceni. Kada Pjero zavri svoj velikimonolog,
ceo dekor, podiu cugovi na oigled publike, a sputaju tradicionalnu scenu
sa stubovima. Kada se na pozornici uz povike: baklje! pojavljuju maske
izakulisa, rekviziterima se vide ruke kojima dodaju inije sa vatrom.

( Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Nakon ovih uspjeha, ponovno doivljava neuspijeh sa predstavom ovjekov


ivot Leonida Andrejeva, iz razloga to je MHAT imao prvenstvo u
premijernom izvoenju predstave i dobiva otkaz, ali dobiva poziv od
Teljanovskog, upravnika carskih pozorita i odlazi da radi u Moskvi i
Petrogradu.

4. FAZA KLASIKE
Najvei problem predstavljaju mu glumci koji nisu spremni da ga prate u
njegovim idejama. Navikli su na klasini nain igre i skoro je nemogue
preorjentisati ih ka Mejerholjdovim idejama.

U ovom periodu Mejerholjd e se posvetiti eksperimentisanju sa anrovima,


tako da e spajati, balet, operu i ostale razliite vrste teatra sa dramskim.
Posebnu panju pridaje Vagnerovim djelima, to je ideja jo Adolfa Apije.

Prva znaajna dramska postavka bio je Molijerov Don uan gdje je


kombinirao komediju de l arte i kabuki teatar, a glavnu ulogu igrao je
popularni komiar Varlamov. U ovoj postavci Mejerholjd radnju izvlai
potpuno na proscenij, to mu omoguava koritenje mimike u eljenom
omjeru.

Ovaj period je najznaajniji u sazrijevanju Mejehrholjda kao redatelja.Od


velikog utjecaja na njegov kasniji rad bila je saradnja sa scenografom i
slikarom Golovinom. Godine 1914 osniva vlastiti studio za obuku glumaca i
redatelja, gdje redatelje ohrabruje da trae svoj vlastiti umjetniki izraz i
pomae im da izgrade svoj specifini umjetniki identitet. Glumce s druge
strane forsira da rade na svom tijelu.

Oktobarska revolucija je dovela do razliitih prevrata u Mejerholjdovom


ivotu. Biva etiri mjeseca u zatvoru, a po zavetku uvuen je u politike
vode, ne zadugo.

Mejerholjd polako izlazi iz svog politikog puberteta, a da nikad nee sazreti.

( Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Vraa se teatru i svom eksperimentisanju anrovima, sada radikalnije nego


ikad.

U Oluji Ostrovskog(1916) od komedije stvara romantinu tragediju, a od


farseTarelkinova smrt Suhovo-Kobilina, (1917) pravi grotesku, a u dramu
uma Ostrovskog (TIM Teatar Mejerholjda, 1924) unosi elemente farse.

Godine 1926. postavlja Gogoljevog Revizora , predstavu koja i dalje slovi za


najskuplju predstavu na svijetu.

Na poetku projektovanja budueg Revizora, Mejerholjd je prvo


preuredioGogoljevu dramu. Duge scene su podeljene na manje slike, koje
ubrzavaju ritam predstave, da bi podrao taj koncept ubacivao je muziku u
sve prelaze i neme scene da bi izbego glumake inprovizacije koje bi
usporile predstavu i dale joj pogrenukonotaciju insistirao je da se
mizanscen organizuje prema muzici kao u baletu.Ali pravi ukras predstave
Revizor u reiji Vsevoloda Mejerholjd daje prilagoavanje pozorine forme
stilu doba Nikolaja I, sprovedena preko ekstremne jednostavnosti. To je
jasno i iz optih osobina, koje su iste kao pozadina usvih 15 epizoda. Ceo
dekor predstave Revizor podsea na sajmove iz 16. i 17. veka i slikare
togvremena

( Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Posljednja predstava u TIM teatru je bila 33 nesvjestice. Predstava se


sastojala iz tri ehovljeve jednoinke, Medved, Prosidba i Jubilej, gdje je
Mejehrholjd zakljuio da se likovi onesvjeuju 33 puta. Scenografija i
kostimi su raeni u maniru groteske, likovi su obueni u ogromne kostime u
kojima djeluju pretilo, ali je gluma realistina. Vaan elemenat je muzika
koja predstavlja ironini komentar redatelja svaki put kad se neki lik
onesvijesti.

5. STUDIO

lanovi su bili podijeljeni u klase prema anrovima koji s im odgovarali.


Postojala je klasa za grotesku, klasa za klasiku i poslije klasa za teatar XVIII
vijeka.

U Studiu, osim to su se igrali postojei komadi i otkrivali novi mehanizmi


igre, esto su se i pisali novi komadi.

Posebna panja pridavala se radu sa scenografima, koji su inspiraciju traili


u slikarstvu, tanije u pokretu konstruktivizma. Najvei rezultat ovog
Mejerholjdovog istraivanja je predstava Velikoduni rogonja, Fernan
Kromelink.

Izuava se scenski pokret, pantomima, akrobatika. Izuava se naravno i


naturalistina gluma, a cilj je pronai nove naine kako j prevaii. Radi se
mnogo na improvizacijama po uzoru na komediju de l arte.

Glumac nove kole smatra scenu prostorom u kome treba da predstavi do


tad neviene dogaaje. "im stupim na scenu" kae on, "na kojoj dekor nije
sluajan, gde postoji neposredna veza sa gledalitem i muzika pratnja,
nema mi druge no da veto predstavim ono to se od mene trai".
( Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Obavezni premdeti u studiju:

1.Tehnika scenskog pokreta

2.Praktino izuavanje tehnikih vidova reije

3.Osnovni principi italijanske komedije improvizacija

4. Primjena tradicionalnih sredstava teatra XVII i XVIII vijeka u modernom


teatru

5. Muziki recitativ u drami

Na prijemnom ispitu u Studio kandidati su bili duni pokazati:

1. muzikalnost

2. fiziku sposobnost

3.mimetiku sposobnost

4. dikciju

5. poznavanje teorija prozodije

6.znanja o drugim umjetnikim formama

7. poznavaje historije drame

6. BIOMEHANIKA

Biomehanika kao fenomen u teatru , podrazumijeva skup elemenata, koji u


fiziolokom i antropolokom smislu, tumae funkciju mehanizma cijelog tela
glumca tokom scenskog pokreta.

Umetnost glumca se sastoji u organizaciji svogamaterijala, tj. u sposobnosti


pravilnog korienja izraajnihsredstava svoga tela. Glumac mora tako da
istrenira svoj materijal-telo, da onomoe da ispuni sve spolja postavljene
zadatke istog trena. Osnovni nedostatak savremenog glumca jeste apsolutno
nepoznavanje zakona biomehanike. Potpuno je prirodno to je pri postojeim
sistemima igre do dananjeg dana emocija uvek tako preplavila glumca da
nije bio odgovoran za svoje pokrete i glas, nije sposoban da sekontrolie i za
uspeh ili neusphe svoje igre nije mogao da garantuje. (jer sam pokreta u
radu oni nazivaju nadahnue, preivljavanje, a u stvari su jedno teisto,
samo su razliiti metodi kojima se postiu: prvo pomou narkoze, drugo
pomou hipnoze).

(Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976)

Biomehaniki principi

1.Statika ravnotea je poloaj tijela iz kog izvoa moe da uini pokret, a


dinamika ravnotea je sposobnost izvoaa da svoj centar gravitacije zadri
iznad svoje take oslonca dok se tijelo pokree.

2. Moment sile kao situacija izvoenja pokreta u kojoj se izvoa pri


kretanju odupire o podlogu, naziva se moment sile i postoje dva tipa
momenta sile: ugaoni koji brzinu pri kretanju postie zahvaljujui rotacijama
dijelova tijela i linearni koji poveava brzinu tijela pomou njegovog
linearnog kretanja.

3. Elastina energija prilikom istezanja miia omoguava sljedei pokret


izvoaa, dok koordinacija omoguava stvaranje kinetikog lanca pokreta i
obezbjeuje brzinu pri kretanju.

4. Inercija ako je linearna, odnosi se na otpor tijela da se kree pravolinijski,


dok je ugaona otpor dijela tijela ili predmeta koji im omoguava da
promijene svoju ugaonu poziciju.

5. Silu reakcije zemlje izvoai koriste pri istezanju nogu kod odvajanja od
zemlje u kretanju prema gore ili prema naprijed.

7. ZAKLJUAK

Ono to je Mejerholjdov doprinos savremenoj reiji je od neprocjenjive


vrijednosti. Njegova hrabrost i znatielja obrazovale su generacije novih i
inovativnih redatelja dananjice.

On je otac savremenog teatra i najzasluniji za prevazilaenje tradicionalne


glume i pozorita openito.

Osnovne stvari koje je Mejerholjd ostavio pozoritu su injenica da ne postoji


anrovski isto pozorite, i da je glumako tijelo instrument ije granice
treba vjeito preispitivati.
Takoer, zasluan je za osvjetavanje gledateljskog prisustva u pozoritu i
kod glumaca i kod same publike.

Njegova vizija pozorita kao svijeta u kojem je sve mogue i danas ivi.

8. IZVORI I LITERATURA

IZVORI:

Anton P. ehov, Galeb

http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/2334-8666/2015/2334-
86661503116P.pdf

LITERATURA:

Vsevolod E. Mejerholjd, O pozoritu, Nolit, Beograd 1976

Boris Senker, Redateljsko kazalite, Cekade, Zagreb,1984

You might also like