Reagirajte tako se, naime, isti rijeka. Vukovi vode neobino kreativan ivot.

Svaki dan
donose na desetke odluka, odabiru ovaj ili onaj put, procjenjuju udaljenost, koncentriraju se na
lovinu, izraunavaju svoje izglede, grabe priliku, snano reagiraju kako bi postigli svoj cilj.
Njihova sposobnost da pronau skriveno, da ujedinjuju namjere, da se fokusiraju na eljeni
ishod i djeluju u svoje ime kako bi ga postigli, sve su to znaajke koje su potrebne za kreativnu
dosljednost u ljudi.
Da bismo stvarali, moramo moi reagirati. Kreativnost je sposobnost da reagiramo na
sve to se oko nas zbiva, da odaberemo neku od stotina moguih misli, osjeaja, radnji i
reakcija i da to ujedinimo ujedan odgovor, izraz ili poruku koji nose trenutak, strast i
znaenje. U tome smislu, zbog gubitka naega kreativnog miljea zapravo smo ogtanieni samo
na jedan put, oduzeti su nam, potisnuti ili cenzurirani osjeaji i misli, ne djelujemo, ne
govorimo, ne radimo ili ne bivamo.
Budite divlje tako ete, naime, oistiti rijeku. Rijeka ne utjee oneiena, to je nae
postignue. Rijeka ne presuuje, mi je zaustavljamo. Ako joj elimo dati njezinu slobodu,
moramo dopustiti i naem idejnom ivotu da se oslobodi, da buja, da sve pripusti, da isprva ne
cenzurira nita. To je kreativni ivot. Sazdan je od boanskoga paradoksa. Da bismo mogli
stvarati, moramo biti spremni da budemo krajnje glupi, da sjedimo na prijestolju na
leima magarca i da nam padaju rubini iz usta. Onda e rijeka potei, onda moemo stajati u
bujici i pustiti da nas preplavi. Moemo rairiti svoje suknje i koulje i uloviti onoliko koliko
moemo nositi.
Zaponite tako se, naime, isti oneiena rijeka. Ako ste prestraeni, bojite se
neuspjeha, kaem, ta ponite napokon, doivite neuspjeh ako morate, pridignite se, ponite
ponovno. Ako ponovno doivite neuspjeh, nema veze. Pa to onda? Ponite ponovno. Ne koi
nas neuspjeh, nego nas zaustavlja nevoljkost da ponovno ponemo. Bojite se, pa to onda? Ako
se bojite da e neto iskoiti i ugristi vas, dajte to onda, za ime svijeta, napokon obavite. Neka
iskoi taj va strah i neka vas ugrize, tako da moete prijei preko toga i nastaviti. Prijei ete
preko toga. Strah e proi.
U ovom je sluaju bolje da se suoite s njime, osjetite ga i prebrodite, nego da ga stalno
iskoritavale kako biste izbjegli ienje rijeke.
Zatitite svoje vrijeme tako se, naime, izbacuju otrovi. Poznajem vatrenu slikaricu ovdje
na Stijenjaku koja objesi sljedei znak na lanac kojim zatvara prilaz svojoj kui kad slika ili
razmilja: Danas radim i ne primam goste. Znam da mislite kako se to ne odnosi na vas jer ste
moj bankar, agent ili najbolji prijatelj. Ali odnosi se.
Kiparica koju poznajem objesi sljedei znak: Ne ometajte, osim ako sam dobila na lutriji
ili je vien Isus na autocesti za Taos. Kao to vidite, pozitivni animus ima izvrsne granice.
Budite dosljedni. Kako jo bolje izbaciti otrove? Uporno tvrdei da nas nita nee
sprijeiti da oitujemo animus, da nastavimo sa svojim pothvatima koji nam pokreu duu i
daju krila, sa svojom umjetnou, s psihikim krpanjem i ivanjem, bilo da se osjeamo snane
ili ne, bilo da se osjeamo spremne ili ne. Ako je potrebno, privezat emo se za jarbol, stolac,
stol, drvo, kaktus gdjegod stvaramo.
Negativni kompleksi se protjeruju ili preobraavaju zadnjim dijelom puta vodit e vas
vai snovi tako da lupimo akom o stol, jednom zauvijek i kaemo:
Volim svoj kreativni ivot vie nego suraivati s vlastitom opresijom.
Kad bismo zlostavljale svoju djecu, na vratima bi nam se pojavila Sluba za socijalni rad.
Kad bismo zlostavljale svoje kune ljubimce, dolo bi nam Drutvo za zatitu ivotinja. Ali ne
postoji Kreativna ophodnja ili Duevna policija koja intervenira kad izgladnjujemo vlastitu
duu. Samo smo mi tu. Mi smo jedine koje bdijemo nad duevnim sebstvom i junakim
animusom. Neobino je okrutno ako ih polijevamo samo jedanput na tjedan, jedanput u mjesecu
ili ak jedanput na godinu. Oboje imaju cirkadijalne ritmove. Trebaju nas i trebaju vodu nae
djelatnosti svaki dan.
Zatitite svoj kreativni ivot. Ako elite izbjei hambre del alma, duevnu glad, nazovite
problem pravim imenom i ispravite ga. Vjebajte svoj posao svaki dan. I onda nemojte
dopustiti nijednoj misli, nijednom mukarcu, nijednoj eni, nijednom partneru, nijednom
prijatelju, nijednoj vjeri, nijednom poslu i nijednome podmuklom glasu da vas prisili na glad.
Ako je potrebno, pokaite sjekutie.
Oblikujte svoj pravi rad. Izgradite tu kolibu topline i znanja. Dovucite svoju energiju
odande ovamo. Ustrajte na ravnotei izmeu svakodnevnih obveza i osobnog ushienja.
Zatitite duu. Ustrajte na kvaliteti kreativnoga ivota. Ne dopustite da vam to ukradu vlastiti
kompleksi, vlastita kultura, intelektualni otpad, ili kakve uplje, aristokratske, pedagoke ili
politike tralalajke.
Pruite okrepu kreativnom ivotu. Premda su mnoge stvari dobre i hranjive za duu,
veina njih pripada etirima temeljnim skupinama hrane Divlje ene: vrijeme, pripadanje, strast
i suverenost. Napravite zalihu. To odrava istou rijeke.
Kad oistite rijeku, ona moe slobodno potei, enin kreativni uinak poveava se i zatim
nastavlja u prirodnim ciklusima poveanja, smanjenja i ponovnoga poveanja. Nita se nee
odvui ili predugo trovati. Ako se i dogodi kakvo prirodno oneienje, ono e se brzo
neutralizirati. Rijeka, kao na sustav okrepe, vraa se, moemo ui u nju bez straha, moemo
bezbrino iz nje piti i pokraj nje smirivati izmuenu duu La Llorone, viati njezinu djecu i
vratiti ih njoj. Moemo sprijeiti proces oneienja iz tvornice, ustoliiti novi animus. Moemo
ivjeti svoj ivot onako kako elimo i kako mi smatramo da je prikladno, tamo pokraj rijeke,
drei svoju mnogobrojnu djecu na rukama i pokazivati im njihov odraz u istoj i bistroj vodi.

Za tijek kreativnoga ivota vano je da budemo okrueni stvarnim ljudima koji nas griju, koji
pomau i slave nau kreativnost. Inae se smrzavamo

Nisam sigurna koliko prijatelja ovjeku treba, ali svakako jedno ili dvoje koji
smatraju da je va talent, koji god on bio, pan de cielo, mana s neba. Svaka ena ima pravo
na zbor koji pjeva Aleluja.

Tko god ne podupire vau umjetnost, va ivot, nije dostojan vaega vremena.
Grubo, ali istinito. Inae samo ueemo u priu o djevojici sa igicama, odjevene u njezine
rite, pa smo prisiljene ivjeti nekim etvrt-ivotom koji nam smrzava svaku misao, nadu,
nadarenost, pisanje, glumu, oblikovanje i ples.
 . Postoje tri vrste matarija.
Prva je ugodna matarija, neka vrsta sladoleda za razum, iskljuivo za uivanje, kao npr.
sanjarije.
Druga vrsta mate je namjerno zamiljanje. To je pravo sredstvo koje nas gura u
djelovanje. Svaki uspjeh psiholoki, duhovni, financijski i kreativni zapoinje takvim
matarijama.
Zatim postoji i trea vrsta, ona koja sve zaustavi. To je matarija koja u presudnim
trenucima zaustavlja pravilno djelovanje.
To je matarija koja nema nikakve veze sa zbiljom. Tu se radi o osjeaju da se nita ne
moe poduzeti, tako da bismo ba mogli potonuti u jalove matarije.
Koji put je matarija samo u glavi. Koji put joj dolazi putem boce alkohola ili igle (ili
njezina nedostatka). Kojiput je prenosnik dim trave, ili mnoge sobe, opremljene krevetom i
neznancem, koje lako padaju u zaborav.
Postoji mnogo naina na koje moemo zaboraviti svoju namjeru, izgubiti
koncentraciju.

Veinu vremena ljudi imaju krasne ideje: oliit u taj zid u boju koja mi se svia; osmislit
u projekt u koji se moe ukljuiti itav grad; izradit u ploice za svoju kupaonicu, pa ako mi
se uistinu svide, onda u neke i prodati; prodati kuu i putovati, imati dijete, ostaviti ovo i
zapoeti ono, krenuti svojim putem, srediti se, pomoi da se ispravi ova ili ona nepravda,
zatititi nezatiene.
Takvi projekti trebaju njegu. Treba im vitalna potpora toplih ljudi.
elimo se postaviti u situaciju u kojoj se poput biljaka i drvea moemo okrenuti prema
suncu. No, mora postojati sunce. A da bismo to uinili, moramo se kretati, a ne samo tako
sjediti. Moramo neto poduzeti to e promijeniti nau situaciju. Ako se ne pomaknemo,
vratit emo se na ulicu i ponovno prodavati igice.
Prijatelji koji vas vole i pruaju toplinu vaem kreativnom ivotu najbolja su sunca na
svijetu. Kad osoba, nema prijatelja, ona se smrzava od tjeskobe, a kojiput i od ljutnje. ak i ako
ima prijatelja, ti prijatelji moda nisu sunca. Moda pruaju utjehu, umjesto da obavijeste o
njezinim sve smrznutijim uvjetima. Oni je tjee ali to je daleko od okrepe.
Okrepa vas pokree s jednoga mjesta na drugo.
Okrepa je nalik na psihike itne pahuljice.
Razlika izmeu utjehe i okrepe jest sljedea:
ako imate biljku koja je bolesna jer je drite u mranom ormaru, pa joj uputite neke brine
rijei, onda je to utjeha. Ako izvadite biljku iz ormara, stavite je na sunce, napojite je i onda s
njom razgovarate, onda je to okrepa.
Smrznuta osoba bez okrepe sklona je neprestanim snatrenjima o tome to bi bilo kad bi
bilo. No, ak i ako je u tom smrznutu stanju, osobito ako je u takvu smrznutu stanju, mora
odbaciti utjenu matariju. Utjena matarija zacijelo e nas ubiti.
Znate kako idu ubojite matarije: Jednog dana i E, da bar imam i On e se
promijeniti i Kad bih se samo znala kontrolirati kad uistinu budem spremna, kad budem
imala dovoljno xyz, kad djeca odrastu, kad budem sigurnija, kad naem nekoga drugog, im
i tako dalje.
 . Ne valja ukljuiti utjene matarije. One su zavodljive, ubojite i odvlae nam pozornost
s pravoga zadatka.
Vidimo da djevojica sa igicama u prii izvodi neku trampu, neku loe smiljenu
trgovinu, kad prodaje svoje igice, jedinu stvar koju posjeduje a koja bi joj mogla dati topline.
Kad osobe vie nisu u vezi sa zatitnoj ljubavi samog sebe , onda se ivot u vanjskome
svijetu svodi na puko preivljavanje. Ego se jedva bori za ivot, uzima izvana tek osnovnu
okrepu, pa se svake veeri vraa onamo otkud je krenuo, uvijek iznova. Zatim tamo
iscrpljen zaspi.

U najnegativnijem psihikom smislu, zima donosi poljubac smrti to jest, hladnou

svemu to dotie. Hladnoa ispisuje kraj svake veze. Ako elite neto ubiti, samo budite hladni
prema tome. im se smrznu osjeaji, razmiljanje ili djelovanje neke osobe, veza nije vie
mogua. Kad ljudi ele napustiti neto u sebi ili ostaviti nekoga drugoga, onda ga
zanemaruju, odbijaju, izostave, ulau veliki napor da ne bi morali uti ni glas onoga
drugog ili baciti pogled na nj.

Vatra je glavni simbol ponovnoga oivljavanja u psihi.

Nalazimo nau djevojicu u velikoj nevolji, ona moli da joj, u zamjenu za neto, u stvari,
mnogo vrednije od onoga to bi primila za svjetlo udijele novi. Bilo da se ta velika
vrijednost u zamjenu za manju vrijednost nalazi unutar nae psihe ili da je to nae iskustvo u
vanjskome svijetu, ishod je isti: daljnji gubitak energije. ena tada ne moe reagirati na vlastite
potrebe. Neto to eli ivjeti moli za taj ivot, ali ga ne uslii. To je netko tko, poput grkoga
duha mudrosti, Sofije, uzima svjetlo iz ponora, ali ga rasprodaje u naletima beskorisnih
matarija. Loi ljubavnici, gadni efovi, situacije u kojima je iskoritavaju, podmukli kompleksi
svih vrsta sve to navodi na takve odluke.
Kad djevojica odlui paliti igice, ona svoje bogatstvo troi na matarije umjesto na
djelovanje. Ona iskoritava svoju energiju trenutano. To je tako kada se ne sprovod odluke
tipa-
Odluila je krenuti na fakultet, ali joj treba tri godine da se odlui na koji.
Naslikat e tu seriju slika, ali budui da nema mjesta na kojem bi ih izloila, onda joj
slikanje nije prioritet.
Ona eli uiniti ovo ili ono, ali ne troi vrijeme za uenje, za razvoj osjeajnosti ili vjetine
potrebne da bi to dobro inila.
Zna da mora napustiti, zapoeti, prestati, otii, ali to ne ini.
A vidimo i zato. Kad su osjeaji smrznuti, kad vie ne osjea samu sebe, kad njezina
krv, njezina strast vie ne dopiru do ekstremiteta njezine psihe, kad je oajna onda je svijet
mate mnogo ugodniji od bilo ega drugoga ega se moe dokopati.
Psiha poinje zavaravati samu sebe, ivi u matanome plamenu ispunjenih enji.
Takvo matanje je la: ako je dovoljno esto ponovite, poet ete vjerovati u nju.
Takva preobrazba tjeskobe, u kojoj se problemi ili teme umanjuju nadobudnim
matarijama o neostvarivim rjeenjima ili ljepim vremenima, ne napada samo ene, ona
je glavni kamen spoticanja itavog ovjeanstva. Pe u mati djevojice sa igicama
predstavlja tople misli. Ona je i simbol sredita, srca, ognjita. Govori nam da djevojica mata
o stvarnome sebstvu, srcu psihe, toplini unutarnjega doma.
Imajmo na umu da se najbolje ne moe sakriti. Meditacija, obrazovanje, sve te analize
snova, sve znanje o onome svijetu, nemaju nikakve vrijednosti ako sve to zadrimo za
sebe ili unutar maloga kruga odabranih. Dakle, pokaite se, izaite iz skrovita. Ostavite
duboke stope, jer moete. Budite ona starica u stolcu za ljuljanje koja ljulja ideju sve
dok se ideja ne pomladi. Budite ona hrabra i strpljiva ena iz Bjelosrpoga medvjeda koja
naui kako progledati kroz obmanu. Nemojte da vam upaljene igice i matarije odvuku
pozornost kao u Djevojici sa igicama

Izdrite dok ne naete one kojima pripadate, kao runo pae.

Proistite kreativnu rijeku tako da La Llorona pronae to joj pripada.

Kao i bezruka djeva, pustite neka vas izdrljivo srce vodi kroz umu.
Kao i La Loba, prikupite kosti izgubljenih vrednota i dopjevajte ih natrag u ivot.
Oprostite koliko god moete, oprostite malo i stvarajte puno. Ono to ete danas uiniti
utjecat e na vau matrilinearnu lozu u budunosti. Keri keri vaih keri vjerojatno e vas
se sjeati i, to je najvanije, krenuti vaim stopama.
Naini i sredstva za ivot u instinktivnoj su prirodi mnogobrojni, a odgovori se mijenjaju
kako se vi i svijet mijenjate, tako da se ne moe rei: Uinite to i to, na taj odreeni nain i sve
e biti u redu. No, tijekom ivota, kad bih se susrela s vukovima, uvijek sam pokuala dokuiti
kako to oni, uglavnom, ive u takvom skladu. Dakle, u ime mira, predlaem vam da zaponete
odmah s neim sa sljedeega popisa. Za one koji se bore, moda bi bilo vrlo korisno da ponu
s brojem deset.

OPA VUJA PRAVILA ZA IVOT

1. Jedite.
2. Odmarajte se.
3. Izmeu toga lutajte.
4. Gradite privrenost.
5. Volite djecu.
6. Prigovarajte na mjeseini.
7. Naulite ui.
8. Bavite se kostima.
9. Ljubite.
10 Urliite esto.