SVEUILITE U RIJECI

Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji

Diplomski sveuilini studij: Poduzetnitvo u turizmu i ugostiteljstvu

ANDREA LONAR

Odabir investicijskog ulaganja

Seminarski rad

Opatija, 2012.
 SVEUILITE U RIJECI
Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji
Diplomski sveuilini studij: Poduzetnitvo u turizmu i ugostiteljstvu

Odabir investicijskog ulaganja

Seminarski rad

Kolegij: Metodologija Student: Andrea LONAR

znanstvenog
istraivanja
Mentor: Prof. dr.sc. Zoran Matini broj: 1136D11-Z
IVANOVI
g

Opatija, travanj 2012.

SADRAJ:

UVOD 1
1. Kriteriji uinkovitosti investicijske mogunosti 3
1.1. cijena kapitala 6
1.2. standardna stopa prinosa 6
2. Paradoksalnost neto sadanje vrijednosti 8
2.1. neto sadanja vrijednost vs. interna stopa prinosa 9
2.2. neto sadanja vrijednost vs. indeks profitabilnosti 10
2.3. neto sadanja vrijednost vs. vrijeme povrata 11
3. Meusobno iskljuiva investicijska ulaganja 13
4. karakteristini problemi vrednovanja i odabira investicijskih ulaganja 16
Zakljuak 19
Bibliografija 21

i
UVOD

Ope je poznato i prihvaeno da drutveno-ekonomski razvoj najvie ovisi o investicijama,

pod kojima se podrazumijevaju ulaganja proizvodnih faktora u sadanjosti radi poveanja
produktivnosti i koristi u budunosti. Zbog toga se drutveno-ekonomski razvoj na dugi rok
moe postizati samoinvestiranjem, jer se samo u tome procesu uvode dodatni proizvodni
faktori nova nauna-tehnoloka rjeenja koja su uinkovitija od postojeih.
Uskladu s time, investicije se mogu definirati i kao sredstvo za ostvarenje razvojne
politike. Proces investiranja u globalu traje relativno dugo, namee velike napore i izaziva
znaajne trokove, pogotovo ako se radi o krupnim predmetima ulaganja, to namee potrebu
racionalizacije toga procesa ili njegovoga planiranja. Planiranje investicijskih projekata
proces je kreativne optimizacije upotrebe raspoloivih resursa, a ukljuuje pripremu, ocjenu,
izvedbu i poslovanje investicijskog projekta. To je aktivnost donosioca investicijskih odluka
koja se zasniva na primjeni odreenih metoda i tehnika rada usmjerenih na izradu pouzdane
dokumentacijske osnove za donoenje odluke o prihvatljivosti pojedinih rjeenja i
investicijskoga projekta u cjelini. Ocjena investicijskoga projekta obuhvaa definiranje
kriterija i izbor metoda za ocjenu moguih i prihvatljivih investicijskih rjeenja, za izradu
analitiko-dokumentacijske osnove za izbor projekta i za donoenje investicijske odluke. A
interna stopa povrata kao jedna od metoda za ocjenu investicijskih projekata je predmet ovog
seminarskog rada.
Kroz ovaj seminarski rad detaljnije e se razraditi odabir investicijskog ulaganja, te e se
obuhvatiti problematika kriterija uinkovitosti investicijske mogunosti i paradoksalnost neto
sadanje vrijednosti. Predmet prouavanja ovog seminarskog rada upravo je odabir metoda
kojima se ocjenjuje uinkovitost pojedine investicije, te neto sadanja vrijednost i njen odnos
prema internoj stopi prinosa, indeksku profitabilnosti i vremenu povrata. Rad je podijeljen na
etiri glavna poglavlja kroz koja se razrauje tematika. Prvi dio rada odnosi se na same
kriterije uinkovitosti kroz cijenu kapitala i standardnu stopu prinosa, te se bavi njihovim
osnovnim znaajkama, podjelom, te karakteristikama. Drugi dio rada obuhvaa
paradoksalnost neto sadanje vrijednosti, dok se trei dio rada bazira na meusobno
iskljuivim investicijskim ulaganjima. etvrti dio rada odnosi se na karakteristine probleme
pri odabiru i vrednovanju investicijskih ulaganja.

1
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

Svrha ovog seminarskog rada je razluivanje kriterija uinkovitosti investicijske mogunosti,

dok je cilj rada itatelju pribliiti ovu tematiku te olakati razumijevanje odabiras
investicijskog ulaganja. Kroz podjelu i opis glavnih karakteristika vrijednosnih papira nastoji
se itatelju razjasniti sam pojam investicijskih projekata i pribliiti temu i osobama koje nisu
strune u ovom podruju ekonomskih znanosti.
Prilikom izrade ovog seminarskog rada koritene su metode analize, sinteze, te komparacije
prednosti i nedostataka ulaganja u vrijednosne papire. Smatra se da ovaj rad nije od velikog
znaaja u pridonoenju znanosti s obzirom da je ova vrsta grae iroko dostupna, no s
obzirom na aktualnost teme i vanost predmeta prouavanja u dananje vrijeme, ovaj rad
moe biti od velike koristi itateljima koji ele proiriti svoje znanje o investicijama i
ulaganjima u iste. Kroz istraivanje i prireivanje djela koriteni su znanstveni izvori mnogih
istaknutih ekonomista poput Zorana Ivanovia i Kirila Grabowskog, ija su djela uvelike
pomogla pri izradi ovog seminarskog rada.

2
1. Kriteriji uinkovitosti investicijske mogunosti

Pod pojmom investicija podrazumijeva se ulaganje kapitala u odreeni posao, ali ujedno i
uloeni kapital u isti posao. Prema autoru Grabowsky investicije su, dakle, novana ulaganja
s ciljem obavljanja neke djelatnosti i stjecanja prihoda. Investicije mogu biti financijske i
stvarne. Financijske investicije su u laganja u vrijednosne papire i druga financijska ulaganja.
Stvarne investicije su ulaganja novca u osnovna i obrtna sredstva i ekonomika stvarnih
investicija1. Prema A. Jelavi i P. Ravli, sa stajalita fizikih i pravnih osoba njihovo
ulaganje u poduzee predstavlja financijsku investiciju. Ta ista investicija sa stajalita
poduzea predstavlja njegovo financijranje. Gospodarenje na podruju financijranja poduzea
jest ekonomija financiranja.2
Smatra se da jedna od skupina najsloenijih financijskih odluka svakako je ona o
dugoronom investiranju, po pravilu u realnu poslovnu imovinu. Najvei dio dugoronih
financijskih odluka ocjenjuje se primjenom tehnike budetiranja kapitala. Budui da se
budetiranje kapitala odnosi samo na odreeni skup dugoronih financijskih odluka, potrebno
je preciznije odrediti njegov pojam koji upuuje i na vanost tih postupaka za budunost
poduzea. Dugorone financijske odluke temelje se na specifinoj aparaturi donoenja
financijskih odluka. Grabowsky navodi da se radi o novanim tokovima i oportunitetnim
trokovima koji svoj puni izraz dobivaju u konceptu trokova kapitala poduzea. U skladu s
karakteristikama dugoronih investicija i analitikim aparatom ocjene njihove financijske
efikasnosti, moe se razraditi i postupak budetiranja kapitala.3
Razdoblje investiranja oznaava vrijeme potrebno da se investicija osposobi za
generiranje profita i novanih tokova. Kroz to vrijeme poduzee samo ulae u investiciju koja
jo ne daje efekte. Sto je to razdoblje dulje, projekt e kasnije stvarati potrebne novane
tokove za poveanje vrijednosti poduzea, pa e i novani tokovi projekta imati manju
sadanju vrijednost. Zato ne zauuje daje ubrzanje investicijskih ulaganja, skraenje
razdoblja investiranja jedan od kljunih imbenika poveanja efikasnosti investicija. Tako i
manje profitabilni projekti s kratkim vijekom investiranja mogu postati atraktivniji od

1
Grabowsky, Rangiranje projekata i izbor investicijske odluke, 45.
2
Jelavi, Ravli, Starevi, amanovi, Ekonomika poduzea, 22.
3
Op.cit. Grabowsky, 46.

3
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

profitabilnijih projekata s pretjerano dugim razdobljem investiranja u kojem e se vremenski

deprecrati novani efekti koji se oekuju od takvih investicija.
Investicijska ulaganja i uinci investicije mogu nastajati, odnosno pritjecati odjednom ili
pak kroz vie razdoblja (u pravilu se uzimaju godine). Imajui u vidu vremenski raskorak
izmeu investicijskih ulaganja i pritjecanja efekata investicije, mogu se razlikovati odreeni
tipovi projekata. Tako su izdvojeni sljedei tipovi investicijskih projekata:
a) jednokratno ulaganje - jednokratni efekti (point input - point output),
b) viekratno ulaganje - jednokratni efekti (continuous input point output),
c) jednokratno ulaganje - viekratni efekti (point input - continuous output),
d) viekratno ulaganje - viekratni efekti (continuous input - continuous output).4
PIPO, odnosno jednokratno ulaganje - jednokratni efekti (point input - point output) tip je
projekta kod kojeg investicijski trokovi nastaju u jednom trenutku, kao to i efekte investicije
predstavlja isti novani tok koji nastaje u jednom trenutku poslije odreenog vremena nakon
investicijskog ulaganja. Ovaj tip investicijskih projekata vrlo je rijedak kada je rije o realnim
investicijama. On je karakteristiniji za financijske investicije. Primjer ovog tipa projekta za
realna ulaganja jest jednokratna kupnja zgrade koju e poduzee prodati nakon porasta
njezine cijene.
CIPO je naziv za viekratno ulaganje - jednokratni efekti (continuous input - point output) tip
je projekta kod kojeg investicijski trokovi nastaju kroz vie razdoblja, dok efekte investicije
predstavlja isti novani tok koji nastaje u jednom trenutku kroz odreeno vrijeme nakon
posljednjeg investicijskog ulaganja. I ovaj je tip projekata rijedak kada je rije o realnim
profitabilnim investicijama.5 Primjer ovog tipa projekta jest izgradnja zgrade koju poduzee
namjerava prodati nakon izgradnje. Meutim, ovaj je tip projekta upravo nain poslovanja za
odreena poduzea (primjer stanogradnje, brodogradnje i si.) koja moraju voditi rauna o
znaajnom vremenskom raskoraku izmeu ulaganja u tekue poslove i uinaka takvih
poslova.
Takoer je vano spomenuti i PICO; jednokratno ulaganje gdje viekratni efekti (point input -
continuous output) tip je projekta kod kojeg investicijski trokovi nastaju u jednom trenutku, a
uinci investicije jesu viekratni isti novani tokovi koji nastaju u odreenom broju
vremenskih razdoblja kroz vijek efektuiranja projekta. Ovaj tip projekata est je sluaj kod
investicija u zamjenu postojeih postrojenja i opreme. Jednokratno ulaganje i viekratni efekti
karakteristini su i za aktivnosti fuzije i akvizicije, odnosno aktivnosti preuzimanja drugih
poduzea na tritu korporacijske kontrole. Budui da ovaj tip projekata jasno razdvaja
investicijski troak u sadanjosti i budue iste novane tokove u razdoblju efektuiranja
projekata, on je i najpogodniji oblik za kolsko prikazivanje metoda financijskog odluivanja
koje se koriste u procesu budetiranja kapitala.6
Mogue su razliite klasifikacije projekata. Uobiajeno je klasificiranje projekata na one
koji se poduzimaju radi zamjene postojee fiksne imovine (postrojenja, opreme, strojeva i si.)
i one koji se poduzimaju radi poveanja postojeih poslovnih operacija poduzea, odnosno
radi diverzifikacije poslovnih operacija poduzea. Budui da se svi projekti ne mogu svrstati u
navedene grupe, mogu se izdvojiti sljedee tri karakteristine grupe projekata; zamjena,
ekspanzija i ostalo.
Investicije u zamjenu postojee fiksne imovine povezane su s postojeim poslovanjem
poduzea. Zbog toga je i stupanj rizika i neizvjesnosti pri poduzimanju takvih investicija

4
Ibid.
5
Ibid, 48.
6
Ibid.

4
relativno mali, tako da e i ispitivanje financijske efikasnosti predloenih projekata u zamjenu
biti relativno jednostavno i jeftino. Sa stajalita efekata koji se oekuju od zamjene fiksne
imovine projekti u zamjenu mogu se klasificirati u sljedee kategorije:
a) zamjena radi odravanja poslovanja
b) zamjena radi smanjenja trokova
c) zamjena radi odravanja poslovanja i ekspanzije7.
Zamjena radi odravanja postojeeg poslovanja sastoji se od novanih izdataka potrebnih
za zamjenu istroene ili unitene proizvodne opreme. Ove su investicije nune ako poduzee
namjerava nastaviti postojee poslovanje. Zbog toga analiza takvih prijedloga treba odgovoriti
na pitanja hoe li poduzee nastaviti postojeu proizvodnju te hoe li se koristiti ista
postrojenja i oprema. Kako su najee odgovori na ta pitanja potvrdni, nije potrebno
izraivati detaljizirane elaborate za ocjenu tih investicija. Ukoliko je mogue dotrajalu
opremu zamijeniti naprednijom, analiza takvih projekata bazirat e se na komparativnoj
analizi trokova postojeih i naprednijih postrojenja i opreme.8
U procesu planiranja investicijskog projekta dio se radnji odnosi na pripremu, dio na
ocjenu, dio na izvedbu i dio na poslovanje investicijskog projekta. Potrebno je posebno
naglasiti da se sve te radnje odvijaju istovremeno sve do poetka poslovanja. To znai da je
ve na poetku planiranja investicijskog projekta potrebno pripremiti pojedina investicijska
rjeenja, ocjenjivati njihovu prihvatljivost, ali isto tako i sagledati njihovu izvodljivost u
danim uvjetima. Kasnije u procesu planiranja investicijskog projekta potrebno je ponovno
obaviti sve te iste radnje detaljnije i tonije, a stupanj detaljnosti i tonosti treba biti vei to
se vie pribliava poetak poslovanja. Takva postupnost u planiranju investicijskog projekta
neophodna je, budui da se u tom procesu troi vrijeme i znaajna sredstva pa je racionalno
ulaziti postupno u izbor projekata i njihovu izvedbu.
Intenzitet rada na pripremi, ocjeni i izvedbi investicijskog projekta je razliit, ovisno o
tome nalazi li se investicijski projektant na poetku ili pri kraju procesa planiranja
investicijskog projekta. Oito je daje priprema kao i ocjena naglaenija na poetku, a da
radnje koje ine izvedbu dolaze vie do izraaja pri kraju procesa planiranja investicijskog
projekta. Stoga pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskog projekta treba smatrati
kontinuiranim zadatkom koji se obavlja istovremeno, ali s razliitim intenzitetom u pojedinoj
fazi planiranja investicijskog projekta.
U procesu razvoja pojedini se ciljevi mogu ostvariti i s veim brojem investicijskih
projekata, koji se meusobno nadopunjavaju i dovode do racionalnijeg razvoja. Zbog toga se
plan razvoja u naelu niti ne ostvaruje jednim jedinim investicijskim projektom, ve
skupinom projekata koji proistjeu iz plana razvoja. Time se investicijski program definira
kao prelazni oblik i veza izmeu plana razvoja i investicijskog projekta.
Investicijski program iri je pojam od investicijskog projekta, budui da ukljuuje vie
operativnih investicijskih zahvata koji su meusobno povezani te upravo zbog toga u veem
opsegu nego pojedini projekti omoguuju ostvarenje ciljeva razvoja. To znai da investicijski
program moe sadravati nekoliko investicijskih projekata, koje je potrebno planirati
pojedinano i u meuovisnosti. Stoga metodologija obrauje planiranje pojedinanog
investicijskog projekta, ali se moe primijeniti i na pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskog
programa.
Autor Baratelo istie da u planiranju investicijskog programa i projekta pojavljuju se vrlo
raznovrsna pitanja, to ovisi o specifinostima pojedinog projekta. Pitanja se mogu razvrstati
na etiri temeljna gledita; trinog, tehnoloko- tehniog, ekonomsko- financijskog, te

7
Ibid.
8
Ibid.

5
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

drutvenog9. Navedeni aspekti planiranja investicija pojavljuju se u svim fazama planiranja,

ali s razliitim naglascima.

1.1. cijena kapitala

Cijena kapitala kao investicijski kriterij bazira se na injenici da kapital bez obzira na njegove
izvore ima svoju cijenu i da vrijedi ulagati ako e oekivana zarada nadoknaditi bar tu cijenu.
Prema autoru Lei, ulaganja u realne projekte povezana su s njihovim financiranjem ali
i s financiranjem cjelokupnog poslovanja poduzea. To je posebno izraeno na podruju
dugoronog financiranja. Svako realno poveanje fiksne i permanentne tekue imovine
izaziva i potrebu dugoronog financiranja toga poveanja resursa poduzea. Na taj nain
dugorone investicijske odluke izazivaju i potrebe za poveanjem dugoronog kapitala
poduzea.10
Vremensku vrijednost buduih novanih uinaka za poduzee odreuje njegov troak
kapitala. Rije je o ponderiranom prosjenom troku kapitala, odnosno o kompozitnom ili
ukupnom troku kapitala. Stoga i proces budetiranja kapitala ukljuuje i problematiku
odreivanja trokova kapitala poduzea, koji se zasnivaju na meuovisnosti rizika i
neizvjesnosti. Na taj je nain u proces budetiranja kapitala ugraena i metodologija
izraunavanja kompozitnog troka kapitala poduzea. Pri tome su prisutne odreene
kontroverze izraunavanja trokova kapitala. Bez obzira na probleme potrebna je konzistentna
primjena metodologije odreivanja troka kapitala, koja e se dograivati praenjem kretanja
vrijednosti poduzea na tritu11.
Osim rezidualne vrijednosti fiksne imovine, prestankom efektuiranja investicije dolazi do
oslobaanja neto obrtnog kapitala koji je bio vezan u njezinim poslovnim operacijama.
Imajui u vidu konvencionalne novane tokove smanjenjem obujma poslovne aktivnosti s
pribliavanjem zavretka razdoblja efektuiranja projekta dolazit e periodino do oslobaanja
dijela neto obrtnog kapitala i prije isteka razdoblja efektuiranja. To oslobaanje neto obrtnog
kapitala dovodi do stvaranja slobodnih novanih sredstava za poduzee. Stoga i oslobaanje
neto obrtnog kapitala znai novane primitke projekta koji se mogu tretirati kao dio njegove
rezidualne vrijednosti12. Pri tome se dio te rezidualne vrijednosti oslobaa iz poslovanja i prije
samog isteka vijeka efektuiranja, a dio istekom vijeka efektuiranja projekta tako daje i
pravilno odreivanje vremena njihova nastajanja (timing) vaan imbenik planiranja u
procesu budetiranja kapitala.

1.2. standardna stopa prinosa

Za razliku od cijene kapitala standardna stopa prinosa je vie empirijski zasnovan kriterij, koji
uprkos tome ima dosta rairenu praktinu primjenu. Kao standardne stope prinosa koriste se
eljena stopa prinosa na nivou ulaganja, stvarna stopa prinosa na postojea ulaganja, prosena
stopa prinosa za datu privrednu granu, te ciljna stopa prinosa na postojea ulaganja.

9
Baratelo, Nadzor u investicijskom procesu, 47.
10
Lei, Vrednovanje, ,usporeivanje i rangiranje investicijskih projekata, 83.
11
Ibid.
12
Ibid.

6
 Autorica ulo navodi da to je rizik projekta vei, financijska trita oekuju vee
prinose od kapitalne investicije. Minimalno prihvatljiva (zahtijevana) stopa prinosa projekta
bi trebala biti ona stopa koja ne mijenja trinu cijenu obine dionice poduzea. Ako je
prinos projekta vei od onog to ga zahtijevaju financijska trita, projekt ostvaruje dodatni
prinos koji predstavlja stvaranje vrijednosti. U tom sluaju projekt zarauje vie od njegove
ekonomske vrijednosti.13
Vano je napomenuti da je stopa prinosa statiki pokazatelj profitne uinkovitosti
poduzetnikoga projekta, a ona je relativni izraz oplodnje investiranog kapitala u pojedinim
godinama njegove eksploatacije. Stopa prinosa pokazuje iznos iste dobiti iz reprezentativne
(ili neke druge promatrane) godine eksploatacije projekta po svakoj jedinici uloenoga
kapitala. Stopu prinosa (Sp) rauna se tako to kvocijent iste (neto) dobiti (D) iz rauna
dobiti i gubitka promatrane godine i ukupnih ulaganja (Io) pomnoi sa 100.14
to je interna stopa prinosa vea, to je projekt isplativiji. esto se koristi za komparaciju
nekoliko investicijskih mogunosti kako bi se odabrao onaj koji e donjeti najvei prinos.
Npr. ukoliko se usporeuje vie opcija iji su ostali pokazatelji opravdanosti jednaki ili
priblino jednaki odabire se ona opcije gdje je pokazatelj interne stope prinosa najvei.

13
ulo, Ekonomika investicijskih projekata, 67.
14
Ibid, 70.

7
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

2. Paradoksalnost neto sadanje vrijednosti

Prema autoru Z. Ivanoviu financijski menader esto se nalazi u situaciji da mora davati
odgovor na piranje je li opravdano financijsko ulaganje u odreenu investicijsku mogunost.
Metodom sadanje vrednosti svi povrati novca se diskontiraju na sadanju vrijednost,
koristei traenu stopu povrata15. Metodom interne stope povrata dati su tokovi novca, a trai
se diskontna stopa koja izjednaava sadanju vrijednost novanih prihoda sa sadanjom
vrijednou novanih rashoda. Metodom sadanje vrijednosti dati su tokovi novca i traena
stopa povrata, a utvruje se neto sadanja vrednost.
Neto sadanja vrijednost projekta definira se kao zbroj vrijednostigodinjih neto-primitaka
u ekonomskom toku svedenih na njihovu vrijednost u poetnoj godini vijeka projekta, to
znai u godini dana. Autor Lali istie kako njen osnovni nedostatak je da mjeri samo
apsolutni uinak na imovinu projekta, ne ukazujui na veliinu investicija koje su potrebne da
bi se ostvarila ta sadanja vrijednost16.Vodei rauna o prednostima i nedostacima metode
neto sadanje vrijednosti projekta, potrebno je tu metodu primjenjivati uvijek u procesu
ocjene, i to pogotovo za projekte s duim vijekom.
Neto sadanja vrijednost projekta definira se kao zbroj vrijednosti godinjih neto
primitaka u ekonomskom toku svedenih na njihovu vrijednost u poetnoj godini vijeka
projekta, tj. u godini prvoj. Kriterij za ocjenu u primjeni ove metode je iznos neto sadanje
vrijednosti projekta, a mogu se pojaviti tri situacije:
a) NSV > 0 -> projekt je prihvatljiv,
b) NSV = 0 - projekt je granino prihvatljiv,
c) NSV < 0 - projekt je neprihvatljiv.
Smatra se da je projekt prihvatljiv, ako je njegova neto sadanja vrijednost pozitivna ili
jednaka nuli, a neprihvatljiv ako je ona negativna. Metoda neto sadanje vrijednosti ima vane
pozitivne znaajke jer uzima u obzir cijeli vijek projekta i vremenske preferencije. Njezin
osnovni nedostatak je da mjeri samo apsolutni uinak na imovinu projekta, ne ukazujui na
veliinu investicija koje su potrebne kako bi se ostvarila ta sadanja vrijednost. Taj nedostatak
se moe ublaiti izraunavanjem relativne neto sadanje vrijednosti. Imajui na umu prednosti

15
Ivanovi, Neto sadanja vrijednost kao kriterij ocjene financijske efikasnosti, 22.
16
Lali, Prilog istraivanju investicijskih kriterija i trokova u procesnoj industriji, 53.

8
i nedostatke metode neto sadanje vrijednosti projekta, potrebno ju je primjenjivati uvijek u
procesu ocjenjivanja, i to pogotovo za projekte s duim vijekom.
Relativna neto sadanja vrijednost je relativni pokazatelj koji dovodi u vezu veliinu neto
sadanje vrijednosti projekta i veliinu investicija potrebnih da bi se ona ostvarila. Projekt je
to prihvatljiviji ako je njegova relativna neto sadanja vrijednost vea. Metoda relativne neto
sadanje vrijednosti je relativna mjera rentabilnosti projekta, pa ublaava nedostatak metode
neto sadanje vrijednosti kao apsolutne mjere rentabilnosti i treba je koristiti uvijek u procesu
ocjenjivanja, pogotovo za projekte s duim vijekom17.

2.1. neto sadanja vrijednost vs. interna stopa prinosa

Prema Ivanoviu, interna stopa prinosa (eng. internal rate of return) je jedan od temeljnih
kriterija financijskog odluivanja. Ona diskontna stopa uz koju e se sadanja vrijednost svih
buduih istih novanih tokova od neke investicije, nekog projekta ill nekog poduzea
izjednaiti sa sadanjom vrijednosti investicijskih trokova. Prinos na ulaganja prosjena je
godinja neto korist iz ulaganja izraena kao postotak prosjeno uloenih uloenog
iznosa18.
Ako se uzme za primjer kompanija koja je spremna uloiti 450.000 u novu opremu,
amortizacija e svake godine smanjivati knjigovodstvenu vrijednost ove imovine za 10 % ili
za iznos od 40.000. Budui da je godinji novani tok vei od neto koristi za ovaj iznos,
troak amortizacije moemo promatrati kao osiguranje za naknadu iznosa koji je prvobitno
uloen. Na taj nain uloeni iznos u opremu predstavljen je, u bilo koje vrijeme , sadanjom
vrijednou imovine ( troak ulaganja manje akumulirana amortizacija ).
Autor Teodorovi navodi kada se upotrebljava linearna metoda otpisa ( linearna
amortizacija), ostatak vrijednosti imovine smanjuje se ujednaeno tijekom vijeka trajanja
imovine. Na taj nain, prosjena knjigovodstvena vrijednost jednaka je aritmetikoj sredini
troka nabave imovine i njena vrijednost. Kada je oekivani ostatak vrijednosti jednak nuli,
prosjeno ulaganje jednostavno je polovica vrijednosti originalnog ulaganja19.
Matematiki, prosjeno uloeni iznos tijekom vijeka trajanja imovine moe se odrediti
na slijedei nain:
ORIGINALNI TROAK*
OSTATAK VRIJEDNOSTI**
PROSJENO ULAGANJE = ----------------------------------------------------
2
* Originalni troak = Vrijednost ulaganja u program ili investicijska vrijednost.
** Ostatak vrijednosti = Neamortizirana ( neotpisana ) ili rezidualna vrijednost opreme
nakon isteka vijeka upotrebe ili ivotnog vijeka projekta.
Ovako izraeno, ista ta kompanija prosjeno e ulagati u ovu opremu
(450.000 + 50.000 ) : 2 = 250.000.00

17
Ibid.
18
Op.cit, Ivanovi, 27.
19
Teodorovi, Cijena kapitala, 174.

9
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

Za ovo prosjeno ulaganje moe se izraunati i oekivana stopa prinosa ili stopa neto
dobiti.20
PROSJENO PROCIJENJENA NETO DOBIT 50.000
----------------------------------------------------------- = -------------- = 20 %21
PROSJENO ULAGANJE 250.000
Da li je 20% zadovoljavajua stopa prinosa na navedena ulaganja, odgovor e ovisiti od:
a) Stope prinosa na alternativna ulaganja
b) Rizika koji je sadran u stopi prinosa
c) Trokova kapitala i ostalih trokova vezanih za projekt.
Za donoenje odluke o prihvaanju projekta menadment obino preferira ulaganja s
najniim rizikom, ulaganja s najveom stopom prinosa, te ulaganja s najkraom stopom
povrata.
Nedostaci ove metode mogu se definirati kao zanemarivanje dinamike buduih novanih
tokova. Takoer je veliki nedostatak pitanje hoe li novani primici nastati u dovoljnoj visini
za nvrijeme ili nakon vijeka projekta, te da li se cijena imovine mora platiti unaprijed ili
otplatom tijekom nekoliko godina ili na neki drugi nain.22

2.2. neto sadanja vrijednost vs. indeks profitabilnosti

Mnogi autori kroz svoje radove istiu da je indeks profitabilnosti je dodatni kriterij za
poboljanje investicijskog odluivanja, a predstavlja odnos diskontiranih novanih tokova
projekta u cjelokupnom vijeku efektuiranja i njegovih investicijskih trokova.Autor Rovanin
navodi da je indeks profitabilnosti u ocjeni financijske efikasnosti investicijskih mogunosti
je kriterij rangiranja projekata koji predstavlja odnos izmeu sadanje vrijednosti istih
novanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja investicijske mogunosti i inicijalnih
investicijskih ulaganja. Investicijska je mogunost efikasna ako je indeks profitabilnosti vei
od jedan. Indeks profitabilnosti ili omjer dobit/trokovi (benefit/cost) nekog projekta jest
sadanja vrijednost budueg toka novca podijeljena s inicijalnim trokom23. Sve dok je
indeks profitabilnosti jednak ili vei od 1.00 investicijski je prijedlog prihvatljiv.
To je svojevrsna varijanta metode iste sadanje vrijednosti. Preferira one investicijske
mogunosti koje imaju manja inicijalna investicijska ulaganja. Investicijska je mogunost
efikasna ako je indeks profitabilnosti vei od jedan. Tvrtke esto koriste indeks profitabilnosti
utvrditi odnose izmeu trokova projekta i koristi. Omjer je zajednika ovdje za procjenu
novanih priljeva i odljeva vezanih za svaki projekt pod pregled. Sadanja vrijednost
novanih tokova je potrebno kako bi se stvorili dolar za dolar usporedbu. U osnovi, indeks
profitabilnosti ima isti koristi u poduzeu, iako njegove primjene na mnogim projektima je
mogue. To je jedan dodatni alat za mjerenje financijsku dobit i atraktivnosti projekata.24
Podjela sadanje vrijednosti buduih novanih tokova po poetno ulaganje e se vratiti
sam indeks. Za indeks profitabilnosti, 1,0 je obino osnovni lik za prihvaanje novi projekt u
smislu financijske atraktivnosti. Situacije ispod 1,0 obino znae gubitak kao troak projekta

20
Ibid.
21
Ibid.,175.
22
Ibid.
23
Rovanin, Investicijske prilike kao realne opcije, 88.
24
Ibid.

10
biti e vie od oekivanog financijsku dobit. Kao to je indeks brojka poveava tijekom 1,0,
financijske atraktivnosti za svaki projekt poveava. Dakle, najvei broj moguih iz indeksa su
povoljnije.25
Indeks profitabilnosti moe raditi s obje utede trokova projekata i novih projekata koje
stvaraju novac. Na primjer, tvrtka odlui kupiti stroj koji u konanici smanjuje trokove
poslovanja. Atraktivnosti utede trokova mogu biti odluene kroz indeks profitabilnosti.

2.3. neto sadanja vrijednost vs. vrijeme povrata

Prema Rovaninu, razdoblje povrata je vrijeme koje je potrebno da bi se nadoknadio

ukupni troak ulaganja iz rezultirajueg neto novanog toka u godini dana . To je dakle, ono
vrijeme, izraeno u godinama, koje je potrebno da bi se godinjim neto akumuliranim
sredstvima , a koja se jo uveavaju za ukalkuliranu (obraunatu) amortizaciju otplatili
iznosi koji su uloeni ili potroeni za realizaciju investicijskog programa26.
Razdoblje povrata , za ovaj primjer, rauna se na slijedei nain:
IZNOS ULAGANJA U PROGRAM
---------------------------------------------------------- =
PROCIJENJENI NETO NOVANI TOK
Temeljna pravila koja vrijede za ovu metodu su krae razdoblje povrata koje smanjuje rizik
ulaganja, vijek trajanja programa ( koritenje programa) koji mora biti dui od razdoblja
povrata, te razdoblje povrata koje nije jedini imbenik razmatranju odluke o kapitalnim
ulaganjima ( zadovoljavajue vrijeme povrata nije jedini niti dovoljan faktor za odluku o
prihvatljivosti programa).
Prema Cetinski i Peri, u izboru izmeu razliitih programa ulagana i razliitih
mogunosti i ansi, krae razdoblje povrata smatra se poeljnim jer to se prije nadoknadi
iznos ulaganja, to e sredstva biti prije raspoloiva za nove i druge upotrebe. Kratko
razdoblje povrata smanjuje rizik da e promjene ekonomskih uvjeta omoguiti potpunu
naknadu ulaganja. Metoda razdoblja povrata u potpunosti ignorira vijek trajanja projekta te
stoga i ukupnu profitabilnost ulaganja. Iz tog razloga, razdoblje povrata nikad ne bi smjelo
biti jedini imbenik u razmatranju odluka o o velikim ulaganjima27.
Nedostatak ove metode je u tome to ne uzima u obzir mnoge initelje kao dinamiku
buduih novanih tokova, visinu kamatnih stopa u vremenu razdoblja povrata, te rauna se
samo na temelju nominalnih vrijednosti. Ovo su temeljni razlozi zbog ega se ova metoda
uzima esto vrlo nepouzdanom. Radi toga je potrebno koristiti i ostale metode i pokazatelje
isplativosti projekata.28
Ova metoda rabi pojam razdoblja povrata investicijskih ulaganja,pod kojim se
podrazumijeva razdoblje to je potrebno da bi projektpovratio uloene investicijeStoga se
razdoblje povrata investicijskih ulaganja moe interpretiratii kao razdoblje tijekom kojega je
potrebno pribirati pozitivne neto-primitkeu razdoblju poslovanja, da bi se zbroj negativnih
neto-primitaka izrazdoblja izvedbe sveo na nulu, tj. to je potrebno vrijeme da prihodi
odprojekta pokriju sve trokove ulaganja29. Temeljna prednost te metode je u tome da ona

25
Ibid., 90.
26
Ibid.
27
Cetinski, Peri. Projektni menadment, 68.
28
Op.cit., Rovanin, 87.
29
Ibid.

11
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

daje znaajannaglasak na brz povrat uloenog kapitala, te tako pridonosi poveanojlikvidnosti

projekta. Logika te metode lako je razumljiva, te zbog toganjena primjena ne zahtjeva
prethodna struna znanja.Metoda razdoblja povrata investicija ima nekoliko
nedostataka.Pretjerani naglasak na likvidnost ne mora biti jedini cilj razvojne strategije, jer se
ponekad naglaena likvidnost moe rtvovati radi postizanja veerentabilnosti.
Ona ne uzima u obzir vremenske preferencije itroak kapitala, budui da nikakvi trokovi
kredita i vlastitih sredstava, tetehnika diskontiranja nisu ukljueni ni u izdatke ekonomskog
toka, niti uproraun razdoblja povrata investicija. Imajui na umu prednosti i nedostatke
metode razdoblja povratainvesticije, moe se rei da je tu metodu preporuljivo primjenjivati
zaprojekte s kraim vijekom, u situacijama kad su primici i izdaci u ekonomskom toku u
poetnim godinama vei od onih koji se pojavljuju kasnije, te kada se u procesu razvoja veliki
znaaj pridaje to brem povratu investicijskih ulaganja.

12
3. Meusobno iskljuiva investicijska ulaganja

Investicijska odluka podrazumijeva niz radnji koje se obavljaju u tijeku defi-niranog vijeka
projekta, a ne u samo u odreenom trenutku. Investicijski projekt osmiljeni je skup
vremenski rasporeenih radnji, kojima se planira ostvarenje ciljeva razvoja investitora i u
okviru kojih se koristi kapital. Proces osmiljavanja tih radnji proces je planiranja
investicijskog projekta. Razdoblje tijekom kojeg se odvijaju te radnje naziva se vijekom
projekta. Predmet investiranja, a to znai predmet investicijskog projekta moe biti razliit,
kao to je ve napomenuto.
Treba istaknuti da je definicija projekta u velikoj mjeri konvencija. Neki se projekti mogu
definirati vrlo jasno i precizno uz potivanje kriterija vlasnitva projekta. Autor Batarelo
navodi da granice projekta dopiru tako daleko da ukljuuju sve outpute i inpute koji su
vlasnitvo projekta. Takav nain definiranja projekta je posebno pogodan kad se radi o
poslovnim cjelinama koje su zaseban poslovni subjekt, kao npr. tvornica cipela. Meutim,
projekt moe biti definiran i tako da ini sastavni dio veeg proizvodnog sustava, pa njegovi
uinci ovise i o investicijama u ostalim dijelovima tog sustava. U proizvodnji lako pokvarljive
robe koristi e se pojaviti tek ako se investira i u posebne ureaje za njihov prijevoz pa se
projekt moe definirati na nain da obuhvati te ureaje, ili ne. Investicijski projektant treba
definirati projekt u skladu s ciljevima analize koju eli provesti, stoje pogotovo znaajno kad
je projekt dio poslovnog sustava30.
Pojedini cilj razvoja moe se ostvariti na razliite naine pa je svaki od tih naina poseban
projekt. To znai da razliita rjeenja u pogledu izbora outputa, tehnologije, lokacije, naina
financiranja i ostalih elemenata projekta dovode zapravo do razliitih projekata, Zbog toga se
pod projektom podrazumijeva ne samo ostvarenje pojedinog cilja, ve i pojedini nain na koji
se taj cilj ostvaruje. To znai da projekt nije npr. izgradnja tvornice cipela, ve je jedan
projekt njena izgradnja na lokaciji A, dok je izgradnja na lokaciji B drugi projekt i tako dalje.
Od svih tih varijanata ili projekata potrebno je izabrati jedan ili vie njih koji su prihvatljivi, a
ostale treba odbaciti. Presudno je pritom u kakvom su meusobnom odnosu svi ti projekti jer
o tome ovise i metode koje e se primijeniti u njihovoj analizi.31

30
Op.cit., Batarelo, 50.
31
Op.cit., ulo, 98.

13
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

U tom pogledu razlikuju se sljedee tri vrste investicijskih odluka:

a) pojedinani projekt, kada se prihvaa ili ne prihvaa jedan jedini investicijski projekt,
b) meusobno iskljuivi projekti, pri emu se izmeu dva ili vie projekta prihvaa samo
jedan, a samim tim odbacuju ostali projekti,
c) redoslijed projekata, kada se pojavljuju dva ili vie prihvatljivih projekta, a njihovo
ostvarenje ovisi o veliini raspoloivog kapitala.32
Proces planiranja investicijskog projekta moe se radi sistematinijeg naina razmiljanja
i pristupa podijeliti u sljedee faze:
a) priprema investicijskog projekta,
b) ocjena investicijskog projekta
c) izvedba investicijskog projekta,
d) poslovanje investicijskog projekta.
Priprema investicijskog projekta obuhvaa najprije ideju o potrebi investiranja,
identifikaciju moguih i prihvatljivih investicijskih rjeenja te procjenu koristi i trokova
svakog investicijskog rjeenja. Ocjena investicijskog projekta obuhvaa definiranje kriterija i
izbor metoda za ocjenu moguih i prihvatljivih investicijskih rjeenja, izradu analitiko-doku-
mentacijske osnove za izbor projekta te donoenje investicijske odluke. Izvedba investicijskog
projekta obuhvaa pripremu graenja, graenje i pripremu poslovanja u danom investicijskom
projektu. Poslovanje investicijskog projekta podrazumijeva proizvodnju dobara i usluga, to
je u stvari i krajnji cilj projekta. Cilj analize poslovanja projekta je planirati poslovanje i
kasnije izmjeriti odstupanja ostvarenih uinaka od planiranih i njihove uzroke te primijeniti ta
saznanja u planiranju ostalih investicijskih projekata.33
U procesu planiranja investicijskog projekta dio se radnji odnosi na pripremu, dio na
ocjenu dio na izvedbu i dio na poslovanje investicijskog projekta. Potrebno je posebno
naglasiti da se sve te radnje odvijaju istovremeno sve do poetka poslovanja. Autor
Grabowsky istie da to znai da je ve na poetku planiranja investicijskog projekta potrebno
pripremiti pojedina investicijska rjeenja, ocjenjivati njihovu prihvatljivost, ali isto tako i
sagledati njihovu izvodljivost u danim uvjetima. Kasnije u procesu planiranja investicijskog
projekta potrebno je ponovno obaviti sve te iste radnje detaljnije i tonije, a stupanj detaljnosti
i tonosti treba biti vei to se vie pribliava poetak poslovanja34. Takva postupnost u
planiranju investicijskog projekta neophodna je, budui da se u tom procesu troi vrijeme i
znaajna sredstva pa je racionalno ulaziti postupno u izbor projekata i njihovu izvedbu.
Intenzitet rada na pripremi, ocjeni i izvedbi investicijskog projekta je razliit, ovisno o
tome nalazi li se investicijski projektant na poetku ili pri kraju procesa planiranja
investicijskog projekta. Oito je daje priprema kao i ocjena naglaenija na poetku, a da
radnje koje ine izvedbu dolaze vie do izraaja pri kraju procesa planiranja investicijskog
projekta. Stoga pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskog projekta treba smatrati
kontinuiranim zadatkom koji se obavlja istovremeno, ali s razliitim intenzitetom u pojedinoj
fazi planiranja investicijskog projekta.
U procesu razvoja pojedini se ciljevi mogu ostvariti i s veim brojem investicijskih
projekata, koji se meusobno nadopunjavaju i dovode do racionalnijeg razvoja. Zbog toga se
plan razvoja u naelu niti ne ostvaruje jednim jedinim investicijskim projektom, ve
skupinom projekata koji proistjeu iz plana razvoja. Time se investicijski program definira
kao prelazni oblik i veza izmeu plana razvoja i investicijskog projekta. Investicijski
program iri je pojam od investicijskog projekta, budui da ukljuuje vie operativnih
investicijskih zahvata koji su meusobno povezani te upravo zbog toga u veem opsegu nego

32
Ibid.100.
33
Ibid.
34
Op.cit., Grabowsky, 50.

14
pojedini projekti omoguuju ostvarenje ciljeva razvoja. To znai da investicijski program
moe sadravati nekoliko investicijskih projekata, koje je potrebno planirati pojedinano i u
meuovisnosti. Stoga metodologija obrauje planiranje pojedinanog investicijskog projekta,
ali se moe primijeniti i na pripremu, ocjenu i izvedbu investicijskog programa.35
Ako se radi o projektima koji su meusobno iskljuivi, to znai da prihvaanje jednog
iskljuuje mogunost prihvaanja drugog NPV, IRR i PI mogu dati konfliktne odgovore na
pitanje da li projekt prihvatiti ili ne. Razlozi moguih konfliktnih rezultata su razlike u
veliini projekata, razlike u dinamici novanih tokova i razliito trajanje projekata.

35
Ibid.

15
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

4. karakteristini problemi vrednovanja i odabira

investicijskih ulaganja

Investicijska odluka je odluka o upotrebi akumulacije. U ovoj definiciji kljuno je da se ta

odluka odnosi na upotrebu akumulacije, to znai da se neka razvojna odluka ne smatra
investicijskom ako ne podrazumijeva troenje kapitala. Temeljna znaajka investiranja je ta
da ulaganje kapitala ne donosi korist odmah ve nakon nekog vremena. Zbog toga postoji
pomak izmeu vremena ulaganja i vremena koristi, a po logici stvari prvo je vrijeme ulaganja
a zatim vrijeme koristi36. Uzimajui u obzir to da upotreba kapitala istovremeno znai i
upotrebu ostalih proizvodnih initelja, investicije se mogu definirati i kao rtva proizvodnih
initelja u sadanjosti kako bi se poveale koristi u budunosti. Dakako, svi su ti initelji
mogli biti upotrijebljeni i u sadanjosti radi poveanja potronje pa se s tog gledita investicije
mogu definirati kao odgoena sadanja potronja, radi poveanja potronje u budunosti. U
gospodarstvu i u drutvu openito postoji mnotvo investicijskih odluka, kao i njihovih
donositelja. Te se odluke meusobno razlikuju po znaaju za gospodarski razvoj, po njihovim
uincima, po dijelu gospodarstva ili drutva o ijem je razvoju rije i slino.
Prema autoru Leiu, investicijske odluke moemo svrstati u etiri razliite kategorije:
a) Opa investicijska odluka koja podrazumijeva odluku o raspodjeli drutvenog
proizvoda na dio za potronju i dio za tednju koji je namijenjen za investiranje,
b) Meusektorska investicijska odluka, kojom se ukupna masa kapitala rasporeuje po
sektorima,
c) Sektorska investicijska odluka, na osnovi koje se dio kapitala namijenjen za investicije
u pojedinom sektoru rasporeuje na mikroe-konomske subjekte u okviru tog sektora,
d) Projektna investicijska odluka, kojom se kapital raspoloiv za investicije u nekom
mikroekonomskom subjektu rasporeuje prema razliitim namjenama radi ostvarenja
ciljeva razvoja tog subjekta37.
U gospodarstvu s ureenim tritem, to znai onom s optimalnom kombinacijom djelovanja i
trinog i planskog mehanizma, navedene etiri kategorije investicijske odluke pripremaju se i

36
Ibid., 46.
37
Op.cit., Lei, 80.

16
donose u meusobnoj interakciji, ali polazei od trinih kriterija i mehanizama alokacije
resursa. Sutina je interakcije da se mikroekonomski subjekti, cijenom i kvalitetom svojih
proizvoda nastoje u konkurentskoj borbi na tritu domoi to veeg dijela kupovne moi
potroaa, dok drava svojim intervencijama nastoji racionalizirati djelovanje trita kako bi
se postigli opi ciljevi razvoja. Tako dolazi do istodobnog procesa planiranja investicija na
razliitim razinama drutvene organizacije, to jedino moe osigurati realnost i konzistentnost
investicijske i razvojne politike38.
Investitor je poslovni subjekt koji donosi investicijsku odluku, tj. odluku o upotrebi svoga
kapitala, a u pravno-formalnom smislu on je pravna ili fizika osoba. Predmet investicijske
odluke ili predmet investiranja moe biti razliit, to ovisi o posebnostima investicijskog
projekta. Najee se kao predmet investiranja pojavljuju dugotrajna i kratkotrajna imovina. U
procesu razvoja pojedinog subjekta moe se pojaviti i niz ostalih predmeta investiranja, kao
to su obrazovanje i drutveni standard radnika, razvoj nove tehnologije, nastup na tritu,
istraivanje novih nalazita sirovina i ostalo.39 Vrlo esto u procesu razvoja imamo situaciju
kada je nabavljena dugotrajna i kratkotrajna imovina, ali ne postoji dovoljan broj radnika
potrebnih kvalifikacija pa se ne mogu ostvariti planirani rezultati poslovanja. Ili, ispunjeni su
svi prethodno navedeni preduvjeti, ali se ne ulae u razvoj tehnologije, to vrlo brzo dovodi
do nepovoljnih poslovnih rezultata. Zapostavljanje ulaganja u propagandne i ostale radnje
potrebne za pravilan nastup na tritu, ili ulaganje u otvaranje novih nalazita sirovina, moe
se pojaviti kao izuzetno veliko ogranienje u uspjenom poslovanju. U svim tim sluajevima
rije je o upotrebi kapitala, koji se zajedno s ostalim proizvodnim initeljima rtvuje u
sadanjosti kako bi se postigle poveane koristi u budunosti. Dakle, u svim tim situacijama
rije je o investicijskoj odluci premda je predmet investiranja vrlo razliit.40
Autorica ulo smatra da oinvesticijska odluka nije jednokratan in, nego niz razliitih
odluka koje se ne donose istovremeno pa ju je i potrebno promatrati kao slijed tih odluka. Taj
slijed odluka moe se podijeliti u vei ili manji broj faza kao to su pojava ideje o potrebi
investiranja, identifikacija moguih i prihvatljivih investicijskih rjeenja, procjena koristi
i trokova svakog investicijskog rjeenja, definiranje kriterija i izbor metoda za ocjenu
moguih i prihvatljivih investicijskih rjeenja, izrada analitiko-dokumentacijske osnove za
izbor projekata, donoenje investicijske odluke, priprema graenja, graenje te
priprema poslovanja41.
Investicijska odluka podrazumijeva niz radnji koje se obavljaju u tijeku definiranog vijeka
projekta, a ne u samo u odreenom trenutku. Razdoblje tijekom kojeg se odvijaju te radnje
naziva se vijekom projekta. Predmet investiranja, a to znai predmet investicijskog projekta
moe biti razliit, kao stoje ve napomenuto. Treba istaknuti da je definicija projekta u
velikoj mjeri konvencija. Neki se projekti mogu definirati vrlo jasno i precizno uz potivanje
kriterija vlasnitva projekta. Granice i koncepcija planiranja investicijskih projekta dopiru tako
daleko da ukljuuju sve outpute i inpute koji su vlasnitvo projekta. ulo takoer navodi da
takav nain definiranja projekta je posebno pogodan kad se radi o poslovnim cjelinama koje su
zaseban poslovni subjekt, kao npr. tvornica cipela42. Meutim, projekt moe biti definiran i tako
da ini sastavni dio veeg proizvodnog sustava, pa njegovi uinci ovise i o investicijama u ostalim
dijelovima tog sustava. U proizvodnji lako pokvarljive robe koristi e se pojaviti tek ako se
investira i u posebne ureaje za njihov prijevoz pa se projekt moe definirati na nain da obuhvati

38
Ibid.
39
Ibid., .82.
40
Ibid.
41
Op.cit., ulo, 112.
42
Ibid.

17
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

te ureaje, ili ne. Investicijski projektant treba definirati projekt u skladu s ciljevima analize koju
eli provesti, stoje pogotovo znaajno kad je projekt dio poslovnog sustava43.
Pojedini cilj razvoja moe se ostvariti na razliite naine pa je svaki od tih naina poseban
projekt. To znai da razliita rjeenja u pogledu izbora outputa, tehnologije, lokacije, naina
financiranja i ostalih elemenata projekta dovode zapravo do razliitih projekata, Zbog toga se
pod projektom podrazumijeva ne samo ostvarenje pojedinog cilja, ve i pojedini nain na koji
se taj cilj ostvaruje. To znai da projekt nije npr. izgradnja tvornice cipela, ve je jedan
projekt njena izgradnja na lokaciji A, dok je izgradnja na lokaciji B drugi projekt i tako dalje.

43
Ibid., 113.

18
Zakljuak

Investicija se moe definirati kao bilo kakvo ulaganje, primarno novanih sredstava, radi
stjecanja odreenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se moe ulagati u
financijske oblike imovine i s njima izjednaene investicije ili pak u realne oblike imovine
koji omoguavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz odreene
produktivne poslovne aktivnosti.
Kroz izradu ovog seminarskog rada moe se zakljuiti kako je jedna od skupina
najsloenijih financijskih odluka svakako ona o dugoronom investiranju, po pravilu u realnu
poslovnu imovinu. Najvei dio dugoronih financijskih odluka ocjenjuje se primjenom
tehnike budetiranja kapitala. Budui da se budetiranje kapitala odnosi samo na odreeni
skup dugoronih financijskih odluka, potrebno je preciznije odrediti njegov pojam koji
upuuje i na vanost tih postupaka za budunost poduzea. Dugorone financijske odluke
temelje se na specifinoj aparaturi donoenja financijskih odluka. Radi se o novanim
tokovima i oportunitetnim trokovima koji svoj puni izraz dobivaju u konceptu trokova
kapitala poduzea. U skladu s karakteristikama dugoronih investicija i analitikim aparatom
ocjene njihove financijske efikasnosti, moe se razraditi i postupak budetiranja kapitala.
Takoer je vano istaknuti proces ispitivanja namjeravanih dugoronih realnih projekata i
njihova financijskog vrednovanja, koji je slian svim drugim tehnikama vrednovanja
investicija u razne imovinske oblike. Meutim, ovdje su posrijedi specifini projekti koji
determiniraju buduu profitabilnost svakog poduzea. Pri tome je esto izolacija
karakteristinih novanih tokova investicija prilino zamrena. Zbog svega toga je i
razvijenost tehnike budetiranja kapitala, kao i ozbiljnost njezina provoenja, i u teoriji i u
poslovnoj praksi poduzea, izuzetno velika.
Vano je odrediti jesu li investicijski prijedlozi meusobno ovisni jedan o drugome. Ako
prihvaanje jednog prijedloga unaprijed iskljuuje prihvaanje drugih prijedloga, moemo
rei da se oni meusobno iskljuuju. Ne mogu biti prihvaena dva meusobno iskljuiva
prijedloga. Uvjetovan ili zavisan prijedlog je onaj ije prihvaanje ovisi o prihvaanju jednog
ili vie razliitih prijedloga. Ova se pojava mora uoiti i sukladno njoj se trebaju donesti
pravilne odluke.
Neto sadanja vrijednost projekta definira se kao zbroj vrijednostigodinjih neto-primitaka
u ekonomskom toku svedenih na njihovu vrijednost u poetnoj godini vijeka projekta, to
znai u godini dana. Njen osnovni nedostatak je da mjeri samo apsolutni uinak na imovinu

19
Andrea Lonar: Odabir investicijskog ulaganja

projekta, ne ukazujui na veliinu investicija koje su potrebne da bi se ostvarila ta sadanja

vrijednost.
Kod planiranja investicijskih projekata razmatra se sektorska i projektna inves-ticijska
odluka, te se ukljuuju i kvantitativno-analitike metode. Za donoenje ope i meusektorske
investicijske odluke slui kompleksnija metodologija koja ukljuuje modele rasta,
meusektorsku analizu i ostalo. Stoga se u metodologiji planiranja investicijskih projekata
pod investicijskom odlukom podrazumijevaju sektorska i projektna investicijska odluka.

20
Bibliografija

Batarelo, Ante- eljko. Nadzor u investicijskom procesu, Ekonomski analitiar, 1995. 10, 2,
46-55.

Cetinski, Vinka, i Peri, Marko. Projektni menadment, opatija, Fintrade and Tours, 2006.

ulo, Ksenija. Ekonomika investicijskih projekata, GFOS, Osije, 2010.

Grabowsky, Kiril. Rangiranje projekata i izbor investicijske odluke, Ekonomski analitiar, 10,
1994, 8-9, 45-51.

Ivanovi, Zoran. Neto sadanja vrijednost kao kriterij ocjene financijske efikasnosti,
Raunovodstvo i financije, 38, 1992, 3, 22-32.

Jelavi, Ante i Ravli, Pavao. Ekonomika poduzea, EFZG, Zagreb, 1993.

Lali, Dragan. Prilog isttraivanju investicijskih kriterija i trokova u procesnoj industriji,

TFZG, Zagreb, 1997.

Lei, Ante. Vrednovanje, usporeivanje i rangiranje investicijskih projekata, Kemija u

industriji, 44, 1995, 79-91.

Rovanin, Adnan. Investicijske prilike kao realne opcije, Zbornik radova EFRI 22, 2005, 2,
85-93.

Teodorovi, Ivan. Cijena kapitala, Ekonomski pregled, 43, 1992., 3-4, 172-188.

21