MEDLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE SPLIT

8
Potovani brate i sestro, ova kratka biografija namijenjena je prije svega
mlaima ali itekako moe biti dobar podsjetnik svim uzrastima na ivot
Posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
Temeljena je na radu uvaenog muftije evke ef. Omerbaia, kao dio
sadraja njegove Islamske itanke.

ROENJE
Na Arapskom poluotoku, u srcu velike pustinje lei grad Mekka. Grad
u kojem se nalazi Kaba. Slavni grad koji su posjeivali trgovci iz raznih
krajeva svijeta. U grad Mekku oduvijek je dolazio i velik broj ljudi
hodoasnika. Bilo je to vrijeme, kada su ljudi koji nisu vjerovali u Jednog
Boga, u Kabu unosili kipove i prinosili im rtve.
U ta davna vremena, prije hiljadu i etiri stotine godina, odnosno
571.godine nakon Isa-a, alejhis-selam nad uspavanom Mekkom nadvila se
topla, ljetna no. Grad Mekka utonuo je u san. Njeni se stanovnici odmaraju
od dnevne vreline. U slatkom snu osjeaju blagi povjetarac. Poneki urni
korak se uje. U prozoru kue u blizini Kabe, treperio je odsjaj none
svjetiljke. Jedna je ena pomalo uznemireno hodala po kui. U svom
strahu i nadi, strepnji i radosti prilazila bi prozoru. Zagledala je u zvjezdano
nebo nad Mekkom. inilo joj se kao da cijeli svijet gori u nekom
udesnom svijetlu. Njena poput svake majke, s ljubavlju i boli ekala je
roenje svog djeteta Njeno je tijelo podrhtavalo. Neko udno svjetlo
iznenada se pojavilo nekoliko puta. Majci se uini da iz utrobe uje rijei:
Veliina Tebi Boe, pripada. Nekoliko trenutaka kasnije majka
AMINA osjeti bolove. Pogleda oko sebe. Bila je sama u kui. Pomiljala
je da nekoga pozove. Ipak, odluila je da to ne ini. A onda je osjetila
nepoznati, opojni miris. Vie nije mogla prepoznavati ni predmete u sobi,
ispunjenoj bljetavim svjetlom. Amina za trenutak izgubi svijest i utonu u
blagi san. Nedugo zatim osjeti olakanje. Otvori oi. I gle! Svu bol potisnu
osjeanje ozarenosti i sree. Topli osmjeh prekri blijedo majino lice.
Njene oi orosie suze radosti. Duu ispuni blaena ljepota. Amina je
privila svoga sina svojim grudima. Te noi rodio se posljednji Allahov
poslanik, Muhammed, alejhis-selam.

DJETINJSTVO
Prialo se dugo u Mekki o udesnoj noi u kojoj je Muhammed (a.s.)
roen. Prolazili su dani, a Muhammed (a.s.) je rastao okruen toplinom
2
majine ljubavi. Kad je malo porastao, majka mu objasni da je njegov
otac ABDULLAH umro malo prije njegova roenja. Djeak je polahko
shvaao zato se o njemu, uz majku, brine i jedan mukarac -djed
ABDUL MUTALIB . On mu je i nadio ime MUHAMMED. A to ime u
arapskom jeziku ima lijepo znaenje: hvaljen. Nedugo poslije
Muhammedova, (a.s.), roenja, u Mekki su zbog velikih vruina zavladale
opasne bolesti. Da bi zatitili djeaka, majka i djed odluili su Muhammeda,
(a.s.), poslati na selo, gdje je mogao udisati ist zrak, jesti zdravu hranu i
rasti u igri s ostalom djecom. U tom je periodu o Muhammedu, (a.s.),
vodila brigu jedna dobra ena HALIMA. Kasnije, Muhammed, (a.s.),
nikad nee zaboraviti njenost i toplinu kojom ga je Halima obasipala
poput majke.
Jednog dana Amina zamoli djeda da joj dopusti posjetiti svoju rodbinu
u gradu Jesribu. Zamolila je da povede sa sobom i svoga sina
Muhammeda, (a.s.), kojem je tada bilo est godina. eljela je da tom
prilikom posjete i mezar djeakova oca Abdullaha. Dobri djed dugo ju je
odgovarao, jer nije mogao podnijeti pomisao da e dugo vremena biti bez
blizine svoga unuka. Ali, majina je elja bila jaa. to je mogao blagi
djed Mutalib nego da im poeli sretan put i to bri povratak. Sam im je
pripremao hranu i odjeu za putovanje, a naao je jednu enu da ih prati i
da im pomae na tom putu.
U to vrijeme nije bilo brzih vlakova ni automobila. Putovalo se dugo i
naporno na lijenim,ali izdrljivim devama. Djed je dugo gledao za
karavanom iji su se obrisi gubili u daljini. Za karavanom koja ga je
rastavljala od njegovog voljenog unuka.
Dani su prolazili. Vrijeme je odmicalo. Nakon mjesec dana boravka kod
roaka, Amina se sa sinom poela spremati za povratak u Mekku. Znali su
da djed sa nestrpljenjem oekuje njihov dolazak. U povratku, majka
predloi djeaku da mu pokae oev mezar koji se nalazio u jednom selu
na putu prema Mekki. Na mezaru mu je majka pripovijedala o ocu
Abdulahu, o tome kako je bio vrlo lijep, kako je imao blagu narav i kako
je bio pun panje prema njoj. Priala mu je kako je djetinjstvo njegova oca
bilo teko. Muhammed, (a.s.), je paljivo sluao. elio je biti jo neko
vrijeme na tom mjesto i sluati majinu priu o svom ocu. Zamolio je
zato majku da prenoe u tom selu. Amina se osmjehnula i pristala. Ali,
kakve li nesree! Tu no majci iznenada pozli, dobi jaku groznicu od koje
je drhtala sve do zore. U prvo svitanje njena dua izdahnu i preseli se na
drugi svijet. Muhammed, (a.s.), je sada ostao sam, i bez oca i bez majke.

3
Od tuge za majkom, Muhammed, (a.s.), nije mogao zaustaviti suze. Pred
njegovim oima bili su neki nepoznati ljudi. Neka nejasna jama i tabut
koji se sputao u nju. Vijest o Amininoj smrti brzo je stigla do Mutaliba.
Djed je izaao iz grada, obliven suzama, da zagrli svoje malo siroe. Od
tada pa do kraja svoga ivota Mutalib vie nije nigdje putao od sebe
svoga unuka.
Jednog je dana Abdul Mutalib predsjedavao sastankom poglavara
Mekke. Dok je djed priao, unuk mu je mrsio i upao bradu. Abdul
Mutalibov sin, a djeakov amida Ebu Dehl, blago udari dijete kako bi ga
umirio. Djed se zbog toga toliko naljutio daje snano oamario vlastitog
sina i zaprijetio mu:"Da se vie nikada nisi usudio udariti Muhammeda!"
U Mekki su svi znali o djedovoj ljubavi prema unuku.
Poslije majine smrti, djeaka Muhammeda ( a.s. ) u svoju kuu uzeo
je djed Abdul Mutalib. Prolazilo je vrijeme. Djed i unuk ivjeli su kao
dva stara dobra prijatelja. Nikada se nisu razdvajali. Kada bi Abdul
Mutalib, kao najugledniji graanin Mekke, zauzeo svoje mjesto u Gradskom
vijeu, mali bi mu unuk sjedio u krilu.
Ali, kako je djed sve vie stario, poeo je pobolijevati. Sve due je
ostajao u postelji. Djeak se nije odvajao od djedove postelje. Prinosio mu je
hranu, donosio hladnu vodu s izvora Zemzem. U jedno predveerje,
okruen sinovima i rodbinom, Abdul Mutalib je ispustio svoju plemenitu
duu. U gradu je zavladala velika alost. Svi su oplakivali njegovu smrt.
Ali, Abdul Mutaliba najvie je alio njegov unuk Muhammed (a.s.). Jer,
rastao se s velikim prijateljem koji mu je mnogo znaio dajui mu svu
svoju ljubav i dobrotu. Denaza se urno pripremala. Ljudi su pristizali iz
svih krajeva Arapskog poluotoka. Graani Mekke bili su u dubokoj boli
zbog odlaska ovjeka s kojim su obnovili Kabu i obranili svoj grad od
"SLONOVE VOJSKE." Denaza je krenula ispred Kabe od izvora
Zemzem. Svijet se tiskao oko tabuta. Svi su ga eljeli bar nekoliko koraka
ponijeti na svojim ramenima. Muhammedu (a.s.) je pripalo poasno
mjesto u toj koloni. Cijelim putom do mezara djeak je plakao. Nakon
djedove denaze djeaku Muhammedu (a.s.) priao je amida EBU
TALIB: "Nemoj plakati, ti zna da ja nisam bogat, ali volim darovati
drugima. Poi sa mnom. to budu imala moja djeca, i ti e imati. Ti zna
da sam jako volio tvoga oca. Neizmjerno sam cijenio tvoju majku. Poi sa
mnom u moj dom."
Muhammed (a.s.) svojim djeakim ruicama zagrli amidu Ebu
Taliba obuzet pomijeanim osjeanjima tuge i radosti.
4
MUDRI BEHIRA
Jednoga dana amida Ebu Talib odlui Muhammeda (a.s.) povesti sa
sobom na dugo trgovako putovanje u slavnu zemlju Palestinu.
Muhammed (a.s.) je u velikoj radosti pomagao u pripremanju karavane.
Nakon izvrenih priprema, jednog je dana karavana krenula. Putovanje
pustinjom bilo je vrlo teko i za ljude i za deve, pa se karavana morala
esto zaustavljati. Sunce je prilo cijeli dan. Pijesak je bio uaren, a vode
nije bilo na svakom mjestu. Trebalo je zbog toga esto odmarati karavanu
kako bi ljudi prilegli, a ivotinje se napojile i nahranile. Dok su se jednom
tako odmarali, leei ispred svojih atora, iznenada je njihov razgovor
prekinula pojava starog, sijedog mukarca bijele brade. Bio je to
BEHIRA, poboni kranin. "Dragi prijatelji" pozdravi ih Behira.
"Sigurno ste umorni od napornog puta. Moda vam nedostaje i hrane.
elio bih da budete gosti u mom samostanu." I sutradan svi se uredie.
Oistie svoje haljine od praine koja se uvukla u toku dugog puta
pustinjom. Kad su stigli, Behira ih upita: "Jeste li svi doli?" "Svi, osim
djeaka. On je ostao da pripazi na stvari i ivotinje." Ali Behira tada
izvede Ebu Taliba iz samostana i ree mu: "Zbog njega sam vas i pozvao.
Dovedi ga!" Tada se Behira raspitivao kako se djeak zove, tko mu je
otac, kada je roen?, elei tako saznati od Ebu Taliba to vie o mladiu.
Kada je stigao djeak, Behira je osjetio da se razlikuje od svih mladia
koje je do tada upoznao. Vidio je na njemu neka obiljeja prijanjih Bojih
poslanika. Na kraju je Behira savjetovao Ebu Taliba: "Ne vodi vie djeaka
na ovako daleka i opasna putovanja. Bojim se za njegovu budunost.
Osjeam da e biti veliki ovjek!"

MLADOST
Narod meu kojim je ivio Muhammed (a.s.) bili su ARAPI. U vrijeme
njegova ivota, Arapi su bili podijeljeni u brojna plemena. lanovi jednog
plemena meusobno su se pomagali. Ali, medu tim brojnim plemenima
vladali su esti sukobi, krae, ubojstva. Ako bi bio ubijen lan jednog
plemena, svi njegovi prijatelji nastojali su osvetiti njegovu smrt. Zato je
krvna osveta bila sveti zakon Arapa. ak su i pjesnici veliali hrabrost
osvetnika, a ismijavali one koji su bili poraeni. Arapi su meusobno bili
razdvojeni i vjerom. Neki su bili Zidovi, a neki krani. No najvei broj
Arapa bili su idolopoklonici - pagani, koji su se klanjali suncu, mjesecu i

5
zvijezdama. Klanjali su se idolima koje su pravili od kamena, gline, zemlje.
Tako je u njihovo vrijeme Kaba, mjesto gdje se klanja Jednom Bogu,
postalo mjesto oboavanja idola. U odreenim mjesecima, ljudi iz svih
dijelova Arabije dolazili su da posjete ove idole i da im prinesu rtvu. No
najvie su uivali u razvratnim igrama i zabavama koje su trajale
sedmicama. Za takve su zabave troili mnogo novaca koji je za njih
predstavljao najvee bogatstvo. Jedan takav ivot doveo je do toga da su
ljudi izgubili milost i saaljenje za patnje drugih. Neprijatelje su muili i
spaljivali na lomaama. Posebno su okrutni bili prema enama. ene su
smatrali imovinom mua. Mogli su ih kupovati i prodavati za novac. A bilo
je i sluajeva zakopavanja ive enske djece.
Muhammed (a.s.) je kao mladi promatrao ove nevaljale obiaje svog
naroda i nikako se s njima nije moga pomiriti. elio je sprijeiti sva ova
zla i okrutnosti. Zaustaviti daljnja prolijevanja nedune krvi. Ispriat
emo vam kako je Muhammed (a.s.) jednom sprijeio sukob meu
plemenima. Voe tih plemena odluile su obnoviti Kabu. Odravali su
brojne sastanke i dogovore oko ureenja Kabe, no jedino se nisu mogli
nikako dogovoriti oko jednog pitanja. U Kabi je, naime, postojao jedan
crni kamen - meteor za koji se vjerovalo da ga je melek Debrail donio i
dao poslaniku Ibrahimu (a. s. ) da ga ugradi u Kabu. Svako pleme eljelo
je dobiti pravo na tu osobitu ast prenoenja crnog kamena. Prepirka o
tome koje e pleme prenijeti kamen trajala je nekoliko dana. Kako se
rjeenje nije moglo pronai, plemena su se pribliavala otrom sukobu. U
jednom trenutku njihove svae, sluajno se pojavio Muhammed (a.s.).
Kad su ga ugledali, svi su radosno povikali: To je EL-EMIN-pouzdani.
Moda e nam on znati rijeiti problem. Muhammed (a.s.) ih je sve paljivo
sasluao. Nakon to je neko vrijeme razmiljao, rekao je: "Donesite mi
velik komad platna!" Potom je Muhammed (a.s.) stavio crni kamen na
sredinu platna i pozvao voe plemena da zajedno podignu platno i tako
prenesu kamen. Svako je pleme bilo zadovoljno njegovim rjeenjem.
Ljudi su ve ranije znali za sve plemenite osobine i mudrost Muhammeda
(a.s.). Osjeali su da je najodabraniji meu njima i njihovom djecom.
Nitko tada nije slutio da e u bliskoj budunosti ovaj isti mladi biti Boji
poslanik. Da e Kabu oistiti od njenih idola i ponovo je uiniti mjestom
velianja Jednog Boga.

PRVA OBJAVA
Godine 611., raunajui vrijeme po roenju Bojeg poslanika Isa (a.s.),
6
Muhammed (a.s.) je imao etrdeset godina i est mjeseci. Tih je godina
Muhammed (a.s.) osjeao potrebu da se osamljuje, da bar neko vrijeme
provede odvojen od svakodnevnih dogaaja. Odlazio bi u peinu HIRA
nedaleko od Mekke. Tamo je znao ostati i po nekoliko dana. Razmiljao
je o ivotu i svijetu, o ljudima, o nebu , tajnama ivota i smrti. I jednog
dana, te davne 611. godine, sklonio se Muhammed (a.s.) u tiinu peine
Hira. Iznenada zapue silovit vjetar. Bio je toliko snaan da se inilo kako
nosi kamenje i pomjera stijenje. Kao da se itava pustinja pretvorila u
nemirno more, a peina Hira popat broda poela tonuti medu njenim
visokim, pjeanim valovima. Zanijet u duboke misli Muhammedu (a.s.)
se uini daje zadrijemao. Kroz sklopljene one kapke iznenada ga trgnu
jak bljesak svjetlosti kao kad sunce tek grane. Zauen, Muhammed (a.s.)
otvori oi. Zau se estok prasak. Uplaeno se osvrtao lijevo i desno.
Pogleda u stijenje pred sobom i iznad sebe. Ali, sve je bilo mirno. Nita
se nije micalo. Odakle su, onda, dolazili ti tutnji i bljesci maloas? ta se
to deavalo? Pitao se Muhammed (a.s.). Pogleda k nebu. I gore, u dubokom
plavetnilu, ugleda pojavu kojoj nije mogao odredili lik. Zastade mu dah.
Tad zau glas, snaan i prodoran:
"itaj u ime Gospodara tvoga
koji stvara,
stvara ovjeka od ugruka!
itaj, plemenit je Gospodar
tvoj,
koji pouava peru,
koji ovjeka pouava onome
to ne zna."
I taj glas naglo ieznu. Muhammed ( a.s.) osta sam. Pomalo preplaen
i zauen. Odlui to prije vratiti se kui. Ugledati nekog od svojih. Prije
svih, svoju suprugu Hatidu. Ona e mu povjerovati i utjeiti ga. "to ti se
dogodilo? to ti se dogodilo?" - pitala je Hatida, vidjevi strah na
ozarenom licu svoga mua. I sama je bila zbunjena i uplaena. to se to
desilo Muhammedu (a.s.)? Pourila je potraiti savjet svog mudrog
roaka, sijedog starca VEREKA IBN NUFEILA. On ju je paljivo
sasluao i rekao: "Draga Hatido, nemoj se plaiti. Taj glas je glas meleka
DEBRAILA koji je i prethodnim Bojim poslanicima prenosio Boju
objavu. Kamo sree da doekam dan kada budu Muhammeda (a.s.)
progonili, pa da ga branim od neprijatelja i njihovih napada." Bila je to

7
prva poruka Tvorca svjetova, Allaha delleanuhu, Muhammedu (a.s.).
Bio je to poetak objavljivanja Kur'ana posljednjem Allahovom poslaniku
Muhammedu (a.s.). Bio je to Poslanikov susret sa svojom tekom i
odgovornom zadaom poslanike misije. To se desilo 27. noi mjeseca
ramazana. Bilo je to u noi koja se zove LEJLETUL-KADR, to znai
"no moi".

PRVI MUSLIMANI
Kada su se, Muhammed (a.s.) i njegova vjerna supruga Hatida vratili
kui, nakon razgovora s Verekom, Hatida je ve osjeala u svom srcu
radost. Jer, Vereka je s potovanjem poljubio Muhammedovo (a.s.) elo i
rekao mu da je na njega pao sveti blagoslov da bude Boji poslanik kao
to je to i bilo najavljeno u prethodnim svetim knjigama Tevratu i Indilu.
Zato je Hatida prva povjerovala u rijei Allahova poslanika
Muhammeda (a.s.): NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHAI
MUHAMMED JE BOJI POSLANIK! Meu prvim ljudima koji su primili
Islam bili su i Zejid Ibn Haris, Muhammedov (as.) sluga i Ebu Bekr,
Muhammedov (a.s.) prijatelj i bogati mekkanski trgovac. A sada emo
vam, djeco, ispriati kako je jedan mladi, sa nepunih dvanaest godina,
postao MUSLIMAN. Bilo mu je ime ALIJA. Alija je bio sin Ebu Talibov, u
ijem je domu Muhammed (a. s.) bio poslije smrti svog voljenog djeda
Abdul Mutaliba. Jednog dana mladi je Alija uao neoekivano u
Muhammedovu (a.s.) sobu i zatekao Muhammeda (a.s.) i Hatidu kako se
sadnju i izgovaraju nepoznate, skladne rijei. Iznenaen, upitao ih je: "ta
to radite? Pred kim se to klanjate?"
"Pred Bogom", odgovorio je Muhammed (a.s.). "Pred Bogom iji sam
ja Poslanik i koji mi je darovao svoju milost da pozivam ljude da Ga
vjeruju. O, sine moga amide, elio bih da se i ti klanja Jednom Bogu".
"Volio bih, Muhammede, jer sam privuen ljepotom rijei koje sam
uo da ti i Hatida izgovarate. No morat u prvo pitati oca", odgovorio je
Alija. Muhammedu (a.s.) se nije dopao ovaj razgovor i zato je zamolio
Aliju da s velikom opreznou razgovara sa ocem. Poslije ovog razgovora
Alija je proveo veoma burnu no. Ljepota kur'anskih rijei koje je uo
oarala ga je. elio ih je uti jo jedanput, no one su mu istovremeno
ulijevale strah. Prevrtao se u postelji. Dugo nije mogao usnuti od silnog
razmiljanja. Na kraju je donio odluku: "Bog me je stvorio bez razgovora
s Ebu Talibom. Zato bih ja onda morao pitati njega da li u vjerovati u

8
Jednog Boga?

PROGONI PRVIH MUSLIMANA

Prvih se dana islam irio kroz velike rtve i odricanja prvih
Muhammedovih (a.s.) sljedbenika. Kako je njihov broj rastao, tako su
proganjanja i pritisci idolopoklonika postajali sve jai. Zato je Muhammed
(a.s.) pokuao prvo pronai utoite u TAIFU, mjestu nedaleko Mekke. No,
i tamo su doivjeli samo grubosti i odbijanja. ak je grupa djece bacala
kamenje na Poslanika, a on je, mada sav u krvi od udaraca, molio
Uzvienog Allaha da mu da snage da ustraje u svom tekom i odgovornom
zadatku i da uputi stanovnike ovog grada na pravi put. Nakon ovog pokuaja,
Muhammed (a.s.) e grupu svojih sljedbenika zaputiti u daleku,
prekomorsku zemlju Abesiniju u kojoj je vladao pravedni kralj-kranin
NEGUS. Bilo je to davne 615. godine. Bilo je teko stanovnicima Mekke
napustiti svoje rodne domove, ali su u Abesiniji po prvi puta osjetili
stvarnu slobodu. ak i kad su se nakon nekoliko godina vratili u Mekku,
stanovnitvo Mekke i dalje je bilo neprijateljski raspoloeno prema prvim
muslimanima. ivio je tako Muhammed (a.s.) sa svojom grupom vjernih
sljedbenika pune tri godine u potpunoj izolaciji, na brdu izvan Mekke. Pune
su tri godine oni bili bez hrane i osnovnih sredstava za ivot, jeli su lie i
travu i nitko ih nije smio posjeivati. Ti su teki uvjeti ivota ostavili traga
na zdravlju Muhammedovih (a.s.) najbliih. Iscrpljeni i umorni, u istoj su
godini, 618., ivot izgubili Poslanikova ena HATIDA i njegov amida
EBU TALIB. Tu je godinu Poslanik nazvao "godinom tuge". Vidimo,
draga djeco, kolika je bila snaga vjere i odanosti prvih muslimana! Kolika
je bila njihova ustrajnost. Zadivljen tolikom odanou ak je i ugledni
stanovnik Mekke, neko ljuti protivnik islama, OMER IBN HATTAB
primio islam i kasnije e upravo on postati jedan od najveih boraca i
zatitnika islama.

MIRAD
Deveta je godina kako je Boji poslanik primio prvu objavu. Deveta je
godina kako izvrava svoju velianstvenu zadau: pouava ljude islamu.
U tih je devet godina mnogo puta Muhammed (a.s.) bio izloen nemilosti,
neprijateljstvu i mrnji, bio je progonjen od strane nevjernika. Muenje i
progoni bili su naroito veliki kad su u pitanju bile sluge i robovi koji su
sve vie pristajali uz Muhammeda (a.s.) jer su oni u islamu vidjeli svoju

9
zatitu i osloboenje od poniavajueg ropstva. Takav je bio sluaj i sa
BILALOM HABEIJEM koji se ni u jednom trenutku nije pokolebao i
odrekao svoje vjere iako su ga idolopoklonici vukli po uarenom
pustinjskom pijesku, pritiskali tekim kamenom njegove okrvavljene
grudi, ne bi li se Bilal tako odrekao svoje iskrene vjere u Jednog Boga.
Njegov odgovor bivao je: "Samo je Jedan Bog, a Muhammed je Njegov
poslanik".
Izmjenjivali su se tako dani patnje prvih vjernika s danima u kojima su
postajali jai za svakog novog brata i sestru.
Jedne je noi Muhammed (a.s.) u svojoj rodnoj Mekki, u tihoj osami
svoje sobe, dok su svi spavali, upuivao svoje molitve Stvoritelju.
Njegovo je srce bilo uzvieno, a dua ispunjena milou. Osjeao je da e
se neto vano dogoditi te noi. Bila je to uzviena no! I, gle, ta se
dogodi! Uzvieni Allah, delleanuhu, se obrati Muhammedu (a.s.), svom
miljeniku. Poziva ga sebi preko vjernog meleka Debraila. Debrail vodi
Muhammeda (a.s.), i to u samo jednom trenutku noi iz Mekke u
MESDIDUL-AKSA u Jeruzalemu, koji je sagraen jo u vrijeme
SULEJMANA (a.s.) A odatle melek Debrail vodi Muhammeda (a.s.)
kroz nebeske sfere i svemirska prostranstva. Na svakom se nebu, a njih je
sedam, Muhammed (a.s.) susree sa prijanjim Bojim poslanicima i
naziva im SELAM. Oni mu, znajui da je najodabraniji meu njima jer
objavljuje KUR'AN svim ljudima, selam uzvraaju. I dolazi tako Poslanik
do granice koja razdvaja materijalni i duhovni svijet - SIDRETUL -
MUNTEHA. Do tada, tu nije boravio nijedan Boji poslanik, nijedno
Allahovo stvorenje. Muhammed (a.s.) sav ushien, u udu, gleda
nevieno, uje nesluano, spoznaje nespoznato, dokuuje dotad
nedokuivo, shvaa nepojmljivo. Pred sobom vidi slike denneta i
njegovih ljepota.
Uiva u prizorima tog svijeta stvorenog za vjernike, svijeta u kojem e
biti nagraeni za svoje vjerovanje na zemlji. Vidi i sliku dehennema -
njegovu vatru i patnje onih koji ispataju za svoje poinjene grijehe.
Muhammed (a.s.) nikada ranije nije toliko osjeao blizinu Allaha
delleanuhu. Iz njega se tako otrgnue rijei:
"ETTEHIJJATU LILLAHI VESSELAVATU, VETTAJJIBATU!"
Allah mu odgovori:"ESSELAMU 'ALLEJKE EJJU HENEBIJJU
VERAHMETULLAHI VEBEREKATUHU!"
A Muhammed (a.s.), pun ljubavi prema svom UMMETU, izgovori:

10
"ESSELAMU 'ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALLIHIN",a prisutni
meleki, ushieno prozborie: "EHEDU EN LA ILLAHE ILLALAH, VE
EHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULLUHU".
A onda, Allah, delleanuhu, pouava Muhammeda (a.s.), svog
miljenika, kako e klanjati NAMAZ . I tada je Muhammed (a.s.) klanjao
svoj prvi namaz. Tim je namazom Muhammed (a.s.) zavrio NO
MIRADA, tu udesnu no u kojoj je, kao nikada dotada, osjeao svu
velianstvenu mo Stvoritelja. Muhammed (a.s.) se vratio u usnulu Mekku prije osvita
zore. Vratio se obogaen za neto velianstvo i najljepe to je dano
ljudskom rodu. Potom, prvi rujni odbljesci zore padoe i na
Muhammedovo (a.s.) lice. On se zagleda u nebo. Kako se samo osjeao
ispunjen radou! Vjetar je vitlao prainu i donosio spokoj. Svitalo je.
Tog je jutra Muhammed (a.s.) bio najsretniji ovjek. Primio je Muhammed
(a.s.) na Miradu najljepi dar od Boga: PET DNEVNIH NAMAZA. Od
tada ih je redovito klanjao. A njegov primjer slijede svi pravi muslimani i
muslimanke.

HIDRA
udesna i prelijepa no MIRADA i istine koje je u toku te noi
doivio, potvrdile su Muhammedu (a.s.) i njegovim ASHABIMA ispravnost
njihove odluke da prihvate islam i opravdanost njihove rtve. Kada su
nevjernici vidjeli kolika je snaga tih prvih muslimana i daje izolacija jo
vie uvrstila njihovo vjerovanje u Jednog Boga, odluili su da na
podmukli nain potkupe Muhammeda (a.s.), mislei da je njemu stalo do
ugleda, novca i bogatstva. No, od Poslanika je stizao samo jedan
odgovor: "Da mi stavite sunce u desnu ruku, a mjesec u lijevu ne bih
odustao od svoje misije!" Kako nisu uspjeli ni na ovaj nain odvratiti
Muhammeda (a.s.) od pozivanja ljudi u islam, odluili su ubiti Poslanika
vjerujui daje to jedini nain da zaustave irenje islama. No, nisu nevjernici
u Mekki znali da je Muhammed (a.s.), osjeajui njihovu mrnju prema
muslimanima, poeo ve postepeno iriti islam i van Mekke - u grad
MEDINU. Zato je Poslanik savjetovao svojim ashabima da napuste Mekku
i potrae utoite kod svojih prijatelja u Medini. Tako su Muhammedovi
(a.s.) sljedbenici polahko naputali Mekku. U tom su gradu jo jedino
ostali Muhammed (a.s.) i njegovi vjerni prijatelji EBU BEKR i mladi
ALIJA. Kako protivnicima Muhammeda (a.s.), nije uspio njihov pokuaj
da ubiju Poslanika, koji se na vrijeme sklonio u kui Ebu Bekra, za njim je
raspisana potjera i obeana vrlo velika nagrada od 100 deva za onog tko
11
ga nae. I u jednom trenutku, kad su nevjernici eljni obeane nagrade,
ve bili vrlo blizu Muhammeda (a.s.) i Ebu Bekru koji su se sakrili u
peinu Sevr, Svevinji Allah zatitio je njihove ivote! Na ulazu u peinu
pauk je ispleo vrstu mreu, a golub savio svoje gnijezdo. Vidjevi to na
ulazu u peinu, nevjernici povjeravae da u nju nitko nije dugo ulazio jer
bi u protivnom mrea bila rastrgana. Tako su Muhammedu (a.s.) i Ebu
Bekr proveli u ovoj peini tri dana i tri noi. Njihovi su se odani prijatelji u
Medini ve zabrinuli za njihovu sudbinu jer nisu imali o njima nikakva
glasa. Izlazili su neprestano na putove koji vode do njihova grada nadajui
se da e ih ubrzo ugledati na vidiku. I gle! Kakav radostan dogaaj za
njihove umorne oi. Na domak KUBE, malog sela udaljenog nekoliko
kilometara od Medine, ukazala se mala karavana. Kada je do Medine
stigao glas da dolazi Poslanik, zavladalo je u gradu neopisivo veselje. Svi
izaoe na ulice, potrae mu ususret, uei TEKBIRE. Mada ga nikada do
tada nisu vidjeli, njegovi su prijatelji u Medini osjeali neopisivu radost i
toplinu u svojim srcima i uzbuenje to Poslanik dolazi upravo u njihov grad.
etrnaest je dana Poslanik, prije svog dolaska u Medinu, boravio u Kubi,
gradei tamo prvu DAMIJU i ekajui dolazak svog vjernog Alije.
Petnaesti je dan stigao Alija: sav umoran, pranjav, krvavih nogu. Jer,
itav je put izmeu Mekke i Kube preao pjeice. Poslanik mu je, kao majka
djetetu, s ljubavlju i saaljenjem oprao i previo izranjavana i krvava
stopala. Kada su se oporavili, krenuli su u Medinu. Razdragano
stanovnitvo Medine nadmetalo se u ijoj e kui Poslanik prenoiti. I
ovaj je put, kao i svojoj mladosti, pokazao Poslanik svu svoju mudrost i
razboritost. Ne elei nikoga uvrijediti, rekao je: "Noit u u onoj kui
pred kojom se zaustavi moja kamila." Ona je prola kroz brojne ulice i
zaustavila se u blizini kue EJUB A ENS ARIJE. Tu su Muhammed (a.s.), i
njegovi sljedbenici sagradili prvu damiju. Mnogi su traili da Poslanik ne
radi, da se ne zamara. No, on je radio kao i svi ostali dokazujui tako daje
sasvim obian ovjek i daje svaki poten rad astan. U blizini damije
sagradio je kuu za sebe i svoju familiju i konaite za siromane
muslimane. Kada su sagradili damiju iskrsnuo je novi problem: svi
muslimani koji su doli sa Poslanikom bili su siromani, osim Osmana i
Ebu Bekra.
Odlueno je da svaki musliman iz Medine pokloni polovinu svoga
imanja muslimanima koji su doli iz Mekke. Tako su se muslimani iz
Medine nazivali ENSARIJAMA (pomagaima), a muslimani iz Mekke
MUHADIRIMA (izbjeglicama). Kako bi ih jo povezao u ljubavi,
Muhammed (a.s.), je pobratio po jednog muhadira sa po jednim ensarijom.
12
Draga djeco, ovo preseljenje Poslanika i muslimana iz Mekke u Medinu
zbilo se 622. godine i naziva se HIDRA. To se smatra najvanijim
dogaajem u historiji islama. Ovaj dogaaj izabran je za poetak
ISLAMSKOG KALENDARA.
Ovaj je dogaaj u islamskoj historiji od velikog znaenja jer su tada
muslimani pokazali svoju povezanost i spremnost da pomau jedni
drugima kao prava braa u islamu. Tada muslimani poinju graditi i svoje
prve damije i svoju zajednicu. Tako povezani, muslimani vie nee biti
proganjani kao neko, ve e pruati zajedniki otpor u borbama na
Allahovom putu, o kojima e kasnije uiti.

BITKA NA BEDRU
Godina dana je protekla od preseljenja Muhammeda (a.s.) i njegovih
ASBAHA iz Mekke u Medinu. Osvanuo je 15. dan mjeseca ramazana.
Jutarnje sunce grijalo je kao u sred podneva. Prvi je ramazan koji
Muhammed (a.s.) i prvi muslimani poste izvravajui Allahovu (d..)
naredbu.
S obzorja hita ovjek! Dolazi u Medinu i javlja da se mekkanska
vojska pribliava Bedru. Poslanik poziva predstavnike muhaira i
ensarija na dogovor. Pred svima je govorio jasno i odreito: "Opasnost je
pred nama i mi neemo ekati. Poi emo neprijatelju ususret." I muhadiri
i ensarije su istog asa izrazili svoju vrstu podrku Muhammedu (a.s.).
Prvo su govorili muhadiri: "O, Allahov Poslanie, idi, jer te Bog uva, a
mi emo uvijek biti uz tebe...". "Ensarije su dodale: "Tako nam onoga koji
te poslao, ako nam naredi da idemo preko mora, ii emo s tobom i ni
jedan od nas nee odustati..."
Muslimanski borci krenuli su prema Bedru. Njih 313. Veinom su bili
mladi i bez ratnog iskustva. Nitko od njih nije bio dobro naoruan. Ili su
u sukob s vojskom od 1000 boraca, dobro naoruanih mekkanskih
pagana. Osjeali su da su jo jai zato to poste. Snagu im je davalo
uvjerenje da e u bici koja se pribliava braniti Allahovu vjeru islam i
svoje islamsko dostojanstvo.
Cijelu no uoi bitke Muhammed (a.s.) proveo je obraajui se Allahu
(d..). Svoju je dovu zavrio rijeima: "O, Boe, pagani su doli sa svojim
prijateljima da napadnu Tvog poslanika. Trebamo tvoju pomo, o Boe,
pomo koju si nam obeao. Ako ova mala grupa bude unitena, niko nee
ostati da samo Tebe oboava!" Bitka je poela borbom u dvoboju trojice
13
muslimanskih boraca protiv trojice mekkanskih pagana. Trojica
muslimanskih boraca bili su pobjednici: HAMZA, ALIJA, UBEJD IBN
HARIS.
Zatim su poletjele prve strijele. Jurnule su vojske jedna prema drugoj. U
prvom napadu poginulo je 11 mekkanskih voa, a meu njima i Ebu
Dehel, najvei neprijatelj islama. Meu paganima zavlada panika. Poee
bjeati. Iako malobrojni, borei se za istinu, neustraivi i nepokolebljivi,
muslimani odnesoe pobjedu.

BITKA NA UHUDU
Vidjeli smo, kako su u bici na Bedru muslimani, mada postei i uz
velike napore, izvojevali pobjedu nad tri puta brojnijim i bolje naoruanim
neprijateljem. Porastao je tako njihov znaaj ak i u oima neprijatelja
ija je jedina misao, po povratku u Mekku bila osveta. Od velikog broja
neprijatelja koje su zarobili nakon svoje pobjede na Bedru, muslimani su
pustili one najbogatije nakon to su njihove obitelji platile za njihovo
putanje, a svaki kolovani zarobljenik bio bi puten ako bi nauio itati i
pisati desetoricu muslimana. elja za osvetom bila je toliko jaka da su se
mekkanski pogani ovog puta posebno pripremale za slijedei napad. Bit
e to bitka na Uhudu. Kako je i ovaj puta neprijatelj bio mnogo brojniji i
jae naoruan, Muhammed (a.s.) izabrao je odlino mjesto za svoje snage,
gdje su uskim, prirodnim tjesnacem bili zatieni s lene strane. Na to je
mjesto Poslanik postavio svojih 50 najboljih strijelaca, naredivi im da te
poloaje ne naputaju sve dok on to ne naredi. U toku te bitke poginuo je
jedan od najboljih muslimanskih boraca HAMZA iju je smrt osobito
prieljkivala kerka nevjernika kojeg je Hamza ubio u toku borbe na
Bedru. I ovu su bitku muslimani pretvorili u pobjedu, ne gubei snagu ni u
trenutku smrti jednog od svojih najboljih boraca. Vidjevi paniku
neprijatelja i njihov bijeg, onih 50 strijelaca smjetenih na najvanijem
poloaju potrali su prema borbenom polju zaboravivi na rijei Poslanika.
No, to je bilo kobno! Vidjevi da su sada s lea nezatieni, neprijatelji su
zauzeli taj prolaz i zapoeli napad s lea. Zbog toga je ivot izgubio velik
broj muslimana. Ovaj dogaaj koji je prvotni uspjeh na kraju, iz neopreza,
pretvorio u poraz bio je lekcija muslimanima da nikada ne smiju naputati
svoje poloaje i da moraju slijediti upute vrhovnog vojskovoe.
Nakon povratka u Medinu veina muslimana znala je da bi na Uhudu
izvojevali pobjedu da su slijedili naredbu Poslanika. No, bilo je i onih koji

14
su poeli sumnjati u vlastite snage i potajno se sastajali sa Mekkanlijama.
Muhammed (a.s.) je znao za ove tajne sastanke te postavljao svoje ljude
da rade na polju kako bi ujedno sluili kao izvidnica. Dogodila su se u
meuvremenu i dva sluaja u kojima je zbog muke podvale neprijatelja
ivot izgubilo prvo etvero, a potom etrdeset muslimana. Traila su,
naime, neka plemena od Poslanika da im poalje svoje najbolje
poznavaoce islama kako bi i njih poduili. A kad su muslimani krenuli na
put, oni su ih podlo doekali u zasjedi i ubili. U mrnji je moda najvie
prednjaio EBU SUFJAN koji se pripremao za zavrnu borbu s
muslimanima i za napad na grad Medinu. Na sjednici Savjeta Medine
odlueno je da se oko grada prokopa dubok jarak kako bi se zatitili od
prodora neprijatelja. Bilo je to prvi put da se koristi ta ratna tehnika u
borbi, pa su stoga Mekkanlije bile preneraene kad su u juriu njihovi
konji poeli propadati u jarak. I ovog su se puta Medinlije Allahovom
milou i vlastitom mudrou uspjeli obraniti od daleko nadmonijeg
neprijatelja. Ova se poznata bitka zove bitka na Hendeku.

OSLOBOENJE MEKKE
Nekoliko bitaka o kojima smo vam, djeco, govorili dogodile su se u
prvih est godina od Muhammedova preseljenja u Medinu. Cilj ovih
bitaka bio je da potpuno unite islam i tako onemogue svako njegovo
daljnje irenje. Ali, zahvaljujui vjeri u Allaha, rtvi brojnih muslimana i
mudrosti Poslanika, neprijatelj nije uspio pokolebati veliku elju
muslimana da se vrate u svoj rodni kraj - Mekku u kojoj su ostavili svoje
rodne kue i zemljita. Prolo je tako ve est godina od Poslanikova
preseljenja u Medinu. Jedne je noi Poslanik usnio san kako je obiao
Kabu i izvrio HAD. Tako u njemu sazrije odluka da posjeti svoj rodni
grad. Krenuo je Poslanik s hiljadu etiri stotine muslimana i velikom
karavanom prema Mekki, vodei i velik broj kamila koje su namjeravali
zaklati za KURBAN. Poslanik je naredio svojim sljedbenicima da sa sobom
nose samo sablje, nikakvo drugo oruje, jer je u Mekku elio ui bez
prolijevanja krvi i zapoinjanja rata. Kako su stanovnici Mekke bili skloni
prevarama, mislili su da je ovo samo Poslanikova varka kako bi lake uli
u grad. Njihova je vojska slijedila muslimane i presrela ih na mjestu
HUDEJBIJA, na graninoj zoni izmeu Mekke i Medine, odluivi da
muslimanima ne dozvoli ulazak u Mekku. Mnogi su se muslimani, toliko
ispunjeni enjom za rodnim domom od kojeg su bili odvojeni, teko
susprezali da ne upotrijebe sablje. Ali, Poslanik im to nije dozvoljavao

15
ve je pristupio potpisivanju jednog ugovora sa Mekkanlijama koji bi
muslimanima omoguavao da slijedee godine posjete Kabu i tamo ostanu
tri dana. Ovog su se ugovora pridravali oko dvije godine, a on je
podrazumijevao da jedni druge ne napadaju deset godina. Meutim, jedne
veeri Mekkanlije su prekrile ugovor ubivi dvadeset ljudi iz jednog
plemena koje nije bilo na njihovoj strani. Muhammed (a.s.) je u Mekku
poslao ultimatum da novcem moraju platiti prolivenu krv i da izjave da
nee tititi poinioce ovog zloina. Smatralo se da, ako Mekkanlije ovo ne
prihvate, ugovor na Hudejbiji je prekren. Pagani iz Mekke nisu ovaj
ultimatum prihvatili i tako je ugovor bio poniten. Ali, ubrzo su se pokajali
jer su uvidjeli da su napravili veliku greku. Pokuavali su preko Ebu
Sufjana izgladiti taj spor i obnoviti ugovor s Muhammedom (a.s.), no on ih
je odbio primiti. Poslanik je pozvao muslimane da se pripreme za pohod u
Mekku. I desetog dana mjeseca Ramazana osme godine po Hidri,
krenue u Mekku. Kada su bili blizu Mekke, Poslanik je naredio svakoj
grupi da zapali logorsku vatru kako bi izgledalo daje muslimanska vojska
mnogo monija, a stanovnitvo Mekke obavijestio je da eli ui u Mekku
bez prolijevanja krvi.
Obeao je da svako onaj tko ostane u svojoj kui ili u dvoritu Kabe
nee imati nikakvih neugodnosti. Ebu Sufjan i njegove pristalice bili su
svjesni da ne mogu sprijeiti njihov ulazak. Uavi u Kabu, Muhammed
(a.s.) prvo je polomio sve kipove i oistio kabu od idola. inei to
izgovarao je: "Istina je dola, la je nestala!"
Klanjao je dva rekata u Kabi oienoj od idola, zahvaljujui Allahu
(d..) na pobjedi. Kako se odvijala Poslanikova sudbina! Prije osam
godina napustio je Mekku po najveoj tami, samo sa jednim
sljedbenikom., krijui se. A, sada se, ponovo vraa u svoj grad, usred dana
sa deset hiljada ljudi spremnih da svoje ivote rtvuju za islam.
Stanovnici Mekke bili su u strahu od izricanja kazne za sve ono to su
uradili prije osam godina. No, Poslanik je, iako moan da kazni,
dostojanstveno saopio: "Od ovoga dana nema na vama ljage. Idite
svojim kuama jer ste svi slobodni."
Zadivljeni ovim rijeima, Mekkanlije uvidjee sve svoje greke i
zablude i zadivie se plemenitosti i ljepoti islamske vjere. Mnogi
pourie da prihvate islam.

OPROSNI HAD

16
 Jednog dana, po povratku iz Mekke u Medinu Muhammed (a.s.)
poziva, muslimane da posjete Mekku. Radost je primjetna na mnogim
licima. Mnogi se vraaju u svoj rodni grad. I u grudima Muhammeda
(a.s.) je toplo, dua se iri od radosti. Tamo, u Mekki, rodnom gradu,
proveo je djetinjstvo i mladost. Poznavao je svaki predio, svaku uliicu,
svaku kuu u gradu svojih predaka. Ali se jo vie radovao to e sada,
kao Boji Poslanik, prvi put obaviti hadd - hodoastiti Kabu. Sa svih
strana pristiu vijesti o elji muslimana da krenu na hadd. I jednog
proljetnog dana kolona kree na put dug oko est stotina kilometara. Ima
ih koji putuju pjeice. Svi hitaju obaviti svoju petu islamsku obavezu.
Koloni se pridruuju i druge. Kako dani promiu u putu, kolona raste. U
nedogled. Muhammed (a.s.) na elu kolone, esto se osvrne, i kad vidi
beskrajnu kolonu, sve je radosniji to je doekao dan da vidi kako rijeka ljudi
prilazi u islamsku vjeru. Pred Mekkom broj muslimana i muslimanki koji
hoe obaviti hadd dosee 114.000 dua! To je zadnji povratak
Muhammeda (a.s.) u rodni grad. Kao daje to predosjeao, pa nije mogao
izdrati navalu radosti to je njegova misija uspjela. Na Arafetu se penje
na brdo s kojeg govori okupljenima: "O brao moja i sestre moje!
Zaklinjem vas, nikada se vie ne povratite u nevjerstvo da jedni
drugima glave sijeete! Ovo vam seja obraam, Muhammed Ibni
Abdullah, Boji rob i Njegov poslanik. Moda vam se vie nikada neu
obratiti s ovog asnog mjesta, u ovom asnom danu i s ovog asnog
skupa..." Potom su potekli savjeti i oporuke Bojeg poslanika.
Nagovjetaj zadnjeg Poslanikova susreta s muslimanima, djelovao je
na ljude. Neki su naglas plakali. Boji poslanik ih savjetova kako da
ive, da rade, da se jedni prema drugom odnose, kako da paze svoje
ene, kako da tite siroad. Nakon sto bi izrekao jednu misao, obratio
bi se rijeima:"Boe, jesam li pravo prenio poruku?" A iz stotine hiljada
grla ulo bi se odobravanje.
I vi ete, draga djeco, kada stigne vrijeme, traiti i moliti Boga (d..)
da vam uslii molbu i da se naete na haddu gdje su prije vas bile
stotine milijuna drugih. Da koraate stazama Allahova poslanika
Muhammeda (a.s.) i prvih muslimana, da se u asnoj Mekki i Medini
naete zajedno s stotinama hiljada svoje brae muslimana i muslimanki iz
svih krajeva svijeta.

PRESELJENJE NA AHIRET
Godine 632., nakon to je obavio svoj posljednji hadd i odrao
17
oprotajni govor, Muhammed (a.s.) vratio se u Medinu. Odmah po
povratku ukazae se na njegovu licu znakovi bolesti. Tresla ga je
groznica, gubio je snagu i mravio. Iako bolestan, Poslanik je i dalje
nastavio obavljati svoje dunosti. Izmeu ostalog, svaki bi dan redovno iao
u damiju i predvodio vjernike u namazu. Vremenom, bolest je uinila da
Poslanik jednom nije mogao otii obaviti namaz te je poslao svog prijatelja
Ebu Bekra da ga zamijeni u mihrabu. Prolazili su dani, a Poslanikovo je
zdravstveno stanje bivalo sve tee. Njegova kerka Fatima je posjeivala
svaki dan oca, a Muhammed (a.s.) bi je svaki put poljubio. Tako je Fatimu
uvijek darivao ak i u najteim trenucima. Dok je tako jednom sjedila
pored oca, on joj je neto proaputao u uho i ona je zaplakala. Nakon
toga, Poslanik je svojoj keri proaputao neto u drugo uho, a ona je
prestala plakati i tuno se osmjehnula. Fatima e poslije priati kako joj je
tada Poslanik prvi put rekao da se on nee oporaviti od bolesti i ona je zato
zaplakala. Drugi put joj je Poslanik rekao da e ona biti prva iz familije
koja e mu se pridruiti nakon njegove smrti. I ona se tada osmjehnula. I
tako e se i dogoditi. Fatima e est mjeseci poslije Poslanikove smrti
preseliti na Ahiret. Poslanik je sve vie osjeao da mu se pribliava dan
smrti. Jednom je tako sakupio snagu, podigao zavjese sa prozora koji je bio
okrenut damiji i sa divljenjem ugledao svoje sljedbenike kako sa
njegovim prijateljem Ebu Bekrom obavljaju namaz. Srce mu se ispunjalo
radou. Gledajui ljude kako se mole Jednom Bogu, odlui da, iako
bolestan, ode u damiju. Muslimani su bili presretni sto vide meu sobom
Muhammeda (a.s.) i ponadae se da je on ozdravio. Pria se da ga u
ivotu nikada nisu vidjeli ljepeg i uzvienijeg kao u tom asu. I tako, dok
su muslimani prenosili radosnu vijest daje Poslanik ozdravio, u
ponedjeljak, 12. rebiul-evvela (8. juna, 632. godine) malaksao od bolesti,
aputao je Poslanik, tiho molei: "O Boe, pomozi mi u smrtnom asu!"
Njegovi najblii, u suzama, uli su njegove posljednje isprekidane rijei:
"Mom Prijatelju, Najmonijem..." "Mom Prijatelju, Najveem..." Vie
nije bilo sumnje daje asni Poslanik preselio na Ahiret, kao i svi poslanici
prije njega. Plakali su njegovi prijatelji. Ali, imali su jednu utjehu: znali
su da e, drei se Kur'ana - Allahove upute i Sunneta - Poslanikovog
puta, susret s Poslanikom na buduem svijetu, u dennetu, brzo doi. I
jedino je ta misao mogla ublaiti njihovu tugu i bol za voljenim
Poslanikom.

DODATAK MUHAMMED A.S. I DJECA

18
 Boji poslanik je volio djecu. Prvi je u islamu ukazao da su djeca
svjetlo islamske budunosti. I Muhammed (a.s.) je imao djecu i obasipao
ih je ljubavlju. Kad mu je umro prvoroeni sin Ibrahim, prvi je put pred
ljudima zaplakao, na njegovu mezaru. Ako bi se naao na nekoj gozbi,
davana mu je ast da prvi zapone s jelom. Ali, ako bi Poslanik vidio u
blizini dijete, pozvao bi ga i njemu dao prvi zalogaj. Na putovanjima
esto bi susretao djecu, i prvi bi mu selam bio njima upuen. Imao je
uvijek bar nekoliko trenutaka vremena da s njima popria i pomiluje ih
po kosi.
Jednom je zgodom Muhammed (a.s.) na putovanju oednio, pa su mu
drugovi prinijeli zdjelu s vodom. U tom je hipu dotrao neki djeak i sam
edan. Kad ga je spazio, Muhammed (a.s.) ga upita: "Doputa li da
napojim najstarijeg, pa onda tebe?" Djeak zanijeka glavom, pa
Muhammed (a.s.) odustade i prvo ponudi djeaka. Boji je poslanik esto
znao ukoriti roditelje koji svojoj djeci nisu posveivali trenutke njenosti.
Evo jednog takvog primjera. U nekom drutvu, u kojem se nalazio njegov
sugraanin Akra, Muhammed (a.s.) je poljubio svoju dvojicu unuka. Akra
se nasmije i ree da i on ima unuke, ali da ih nikada nije ni pomilovao, a
kamo li poljubio. Muhammed (a.s.) ga je dugo gledao strogim pogledom,
pa najposlije ree:" Tko ne voli, ne moe ni oekivati da ga vole." Jednom
je, opet, zgodom neki beduin rekao Muhammedu (a.s.): "Vidim da ljubite
djecu?! Mi to nikada ne inimo." Poslanik ga je gledao, gledao, pa ovako
kazao: "Oito je da u tvom srcu nema milosti." Evo jo jedne zgode! Jednog
je dana Muhammed (a.s.) klanjao u Medini zajedno s dematom. Ba kad
je bio na seddi, dotri unuk mu Husejn i objesi se djedu o vrat.
Muhammed (a.s.) se nije htio dii sa sedde sve dok Husejn nije siao s
njegovih lea. Poslanikovi su ashabi kasnije priali da se ta sedda toliko
oduljila, da su svi pomislili kako se Muhammed (a.s.) zbunio u namazu.

19
POKLON DEMATLIJAMA
POVODOM MEVLUDA
1431./2010.

pripremio: Vahid ef. Hadi

20