Professional Documents
Culture Documents
Knjiga o Kralju Uruka - Gilgamesh PDF
Knjiga o Kralju Uruka - Gilgamesh PDF
ZAG NEHAR
Svete Knjige Drevnog Kraljevstva Magije
Knjiga peta
Naslov
KNJIGA O KRALJU URUKA
Naslov originala
THE EPIC OF GILGAMESH
Translated into English by N. K. Sandars
Published by the Penguin Group, London, 1960.
Prevod i adaptacija
Alexandar Thorn
Izdava
Samostalno autorsko izdanje
Copyright 2010 by Alexanthorn. Sva prava zadrava izdava
Za izdavaa
Aleksandar Radivojevi
Lektura i korektura
Astroloki studio ASAR
Korice
Gilgame oplakuje Enkidua
Format
Obim 54 strane, ilustrovana, 29 cm
Elektronsko izdanje
Knjiga je objavljena kao besplatno elektronsko izdanje u PDF formatu
i distribuirana preko Portala Sveto Kraljevstvo Magije www.alexanthorn.com
Beograd, 2010.
2
ZAG NEHAR
SVETE KNJIGE
DREVNOG KRALJEVSTVA MAGIJE
TORNOV KODEKS SAKRALNIH KNJIGA
KNJIGA PETA
KNJIGA
O KRALJU URUKA
KOJEG ZOVU GILGAME
Prevod i adaptacija
Alexandar Thorn
2010
3
Sadraj
Predgovor
Potraga za besmrnou .............................................................................................. 5
4
Predgovor prevodioca
Potraga za Besmrtnou
Knjiga o Kralju Uruka
EP O GILGAMEU
5
Enkidu ipak uspeva da ga uhvati za rep, a Gilgame mu svoj ma zariva u potiljak.
Besna, Itar se penje na gradske zidine i proklinje kralja. Opijen njihovom pobedom,
Enkidu otkida jedno stegno Nebeskog bika i baca ga pred Boginju zasipajui je uvre-
dama. Taj je trenutak vrhunac ivotnog puta dvojice junaka, ali to je, takoe, i poe-
tak jedne tragedije. Iste noi Enkidu sanja da su ga Bogovi osudili. Sutradan, on se
razboljeva i umire posle dvanaest dana.
Posle ovog neoekivanog raspleta, Gilgame se ne
moe prepoznati. Sedam dana i sedam noi on opla-
kuje svoga prijatelja i ne dozvoljava da ga sahrane.
Nadao se da e, posle njegovih jadikovki, on najzad
oiveti. Tek na prvi znak raspadanja tela, Gilgame
se priklanja sudbini i Enkidu biva raskono sahra-
njen. Kralj naputa grad i luta pustinjom jecajui:
Zar neu i ja umreti isto kao i Enkidu? (IX ploa, I
stubac, st. 4). On je prestraen pomilju na smrt.
Herojski podvizi ne mogu vie da ga utee. Ubudu-
e, njegov jedini cilj bie da umakne ljudskoj su-
dbini, da stekne besmrtnost. On zna da uveni Utna-
pitim koji se spasao posle potopa veno ivi i odlu-
uje da krene u potragu za njim.
Njegovo putovanje prepuno je iskuenja inicijaci-
jskog tipa. On stie do planina Mau, gde se nalaze
vrata (Kapija Bogova) kroz koja Sunce prolazi sva-
ki dan. Vrata uva par Ijudi-korpiona, iji pogled
zadaje smrt (IX, 11, 7). Nepobedivi junak je oduzet
od straha i ponizno pada niice. Ali, ljudi-korpioni
prepoznaju u Gilgameu njegov Boanski deo i do-
putaju mu da ue. Posle dvanaest sati hoda kroz
Bezdan, Gilgame s druge strane planine izlazi u
neku predivnu batu. Neto dalje, na obali mora, on
susree nimfu Siduri i pita je gde moe da nae Utnapitima. Siduri pokuava da ga
odvrati: Kada Bogovi nainie ljude, Oni su za njih ostavili smrt, a za sebe zadrali
ivot. Ti, Gilgameu, napuni svoj stomak i dano-nono uivaj. Neka ti svaki dan bude
praznik, igraj i raduj se i nou i danju!
Ali Gilgame je uporan u svojoj odluci i Siduri ga tada upuuje Uranabi, Utnapiti-
movom laaru, koji se nalazio u blizini. Oni prelaze Vodu mrtvih i stiu do obale na
kojoj ivi Utnapitim. Gilgame ga pita kako je stekao besmrtnost. On tako doznaje
priu o potopu i o odluci Bogova da Utnapitima i njegovu enu uine svojim srodni-
cima, nastanjujui ih na uu reka. Ali, pita Utnapitim Gilgamea, koji od Bogova e
tebe prikljuiti svom saboru, kako bi ti dobio ivot koji trai? (IX, 198). Nastavak
njegovog govora je neoekivan: Hajde, pokuaj da bdije est dana i sedam noi!
(XI, 109). Izvesno, re je o najteem inicijacijskom iskuavanju: pobediti san, ostati
budan, jednako je transmutaciji ljudske uslovljenosti. Treba li ovo shvatiti tako kao
da Utnapitim Gilgameu, znajui da ga Bogovi nee nagraditi besmrtnou, predla-
e da je osvoji posredstvom inicijacije?
6
Junak je ve uspeno savladao neka iskuenja: prolazak kroz tunel, Sidurina iskua-
vanja, prelazak preko Vode mrtvih. To su, na neki nain, bila iskuavanja herojskog
tipa. Sada je, meutim, bila re o duhovnom iskuavanju, jer bi jedino izuzetna mo
koncentracije mogla uiniti neko ljudsko bie sposobnim da ostane budno est dana i
sedam noi. Ali, Gilgame odmah pada u san i Utnapitim zajedljivo uzvikuje: Po-
gledaj snanog oveka koji eli besmrtnost: san se, kao estoki vetar, iri kroz njega!
(203204). Gilgame bez prekida spava est dana i sedam noi, a kada ga Utnapi-
tim probudi, ali se to ga budi tek to je zaspao. Ipak, on shvata ta se dogodilo i
opet poinje da jadikuje: ta da radim, Uthapitime, kuda da idem? Neki demon obu-
ze moje telo, a u sobi u kojoj spavam prebiva smrt i kud god da maknem, tu je i smrt!
(230-234).
Gilgame se sada priprema da ode, ali mu Utnapitim u poslednjem trenutku, na na-
govor svoje ene, otkriva Tajnu Bogova: mesto na kom se nalazi biljka koja vraa
mladost. Gilgame silazi na dno mora, bere je i, sav srean, kree nazad. Posle neko-
liko dana hoda, on opazi jedan izvor hladne vode i pouri da se okupa. Privuena mi-
risom njegove biljke, iz vode izae neka zmija, ukrade mu je i presvue svoju kou.
Jecajui, Gilgame se ali Uranabiju na svoju nesreu. U ovoj epizodi moemo vi-
deti neuspeh jo jednog inicijacijskog iskuavanja: junak nije umeo da iskoristi neo-
ekivani dar, to jest, nedostajalo mu je mudrosti. Tekst se zavrava naglo: doavi u
Uruk, Gilgame poziva Uranabija da se popne na gradske zidine i da se divi njiho-
vim temeljima.
U Epu o Gilgameu videli smo dramatian prikaz ljudske uslovljenosti predodreene
neizbenosti smrti. Ipak, ovo prvo remek delo svetske knjievnosti doputa i mogu-
nost da bi, bez pomoi Bogova, neka bia bila sposobna da steknu besmrtnost, pod
uslovom da uspeno prebrode niz inicijacijskih iskuavanja. Iz te perspektive, pria o
Gilgameu predstavlja dramatizovanu pripovest o neuspeloj inicijaciji.
Alexandar Thorn
7
KNJIGA O KRALJU URUKA
Prva ploa
1. Sve je video on, gospodar zemlje.
2. Upoznao je svakoga i svaije znanje i delo, sve je razumeo.
3. Video je ivot i rad ljudi.
4. Izneo je na svetlo tajne i skrivene stvari, Mudrost, kao ponor duboka, bila mu je
jasna.
5. Doneo je vesti iz vremena pre velikog potopa.
6. Dugim putem iao je u daljinu.
7. Muno je bilo dugo putovanje i tegobna vonja.
8. Svu muku dao je patnik napisati klinovima.
9. U tvrdom kamenu uklesana su sva dela i sve patnje.
10. Gilgame, pobedonosni junak, sagradio je zid oko Uruka. Visoko kao breg die
se sveti hram u utvrenom gradu.
11. vrsto, kao od tua, lei nasuti temelj.
12. Pod zatitom uzviene kue, u kojoj prebiva Bog Neba, daleko se prua itnica
grada, prekrasno spremite.
13. Sjajnom belinom blista u svetlu kraljevska palata.
14. Ceo dan stoje straari na bedemima, a i nou bdiju ratnici.
15. Samo jedna treina Gilgamea je ovek, a dve treine bog.
16. S divljenjem i strahom gledaju ljudi njegov lik, po lepoti i snazi nikada mu nisu
videli ravnog.
17. Lava tera iz svog sklonita, hvata ga za bradu i probada.
18. Divljeg bika lovi brzinom i snagom svog luka.
19. Njegova re i govor u gradu su zakon.
20. Sinu je vanija kraljeva volja nego oeva elja.
21. im sin postane ovek, u slubi je velikog pastira kao ratnik i lovac, uvar stada,
nadzornik gradnje i pisar ili sluga svetog hrama.
22. Gilgame, ovek bola i radosti, nije umoran.
23. Za njega, jakoga, divnoga, mudroga, moraju da rade mladi i stari, moni i nezna-
tni.
24. Urukov sjaj treba da sija pred svim gradovima zemlje.
25. Gilgame ne puta ljubavnicu njenom dragom, ni kerku silnoga njenom junaku.
26. NJihovo jadikovanje dopire do velikih bogova, bogova neba, gospodara svetoga
Uruka:
8
NE PUTA LJUBAVNICU NJENOM DRAGOM
NI ERKU JUNAKA NJENOM MUU
27. NJihovo jadikovanje uo je Anu, bog neba i On pozva veliku Aruru, boginju ve-
tu oblikovanju:
TI SI, ARURU, STVORILA LJUDE I IVOTINJE
ZAJEDNO SA MARDUKOM, JUNAKOM
STVORI SADA LIK KOJI BI BIO SLIAN GILGAMEU
BIE KOJE BI BILO KAO ON
NO NE SAMO PUSTINJSKA IVOTINJA
NEKA ZATIM DOE TAJ SILNI U URUK
NEKA SE BORI S GILGAMEOM
A TADA BUDI SPOKOJAN, URUE
28. Kad to u Aruru, stvori u mislima bie kao to je eleo Anu, bog neba.
29. Ona opra ruke, uze blato i ovlai ga svojom boanskom majinskom pljuvakom.
30. Oblikova Enkidua, stvori junaka oivljenog krvlju i dahom borbenog boga Nini-
ba.
31. Sada on stoji sam u stepi, dlakav po celom telu.
32. Kao u ene talasa mu se duga kosa, prua se kao penica.
33. Nita ne zna o zemlji ni o ljudima.
34. Krznima je odeven kao Sumukan, bog njiva i stada.
35. Sa gazelama jede travu po polju.
36. Sa stokom pije na zajednikom pojilu.
37. Sa mnotvom ivotinja gura se u reci.
38. Na tom pojilu neki lovac postavi zamke.
39. Enkidu se suprotstavi tom oveku, koji je dolazio da poji svoju stoku.
40. Jednog dana, pa i drugog, i treeg stoji Enkidu pretei tu na pojilu.
41. Lovac ga opazi i dugo gleda netremice.
42. Sa stokom se vraa natrag u tor.
43. Spopada ga srdba, unezverena i mrana lica vie od besa.
44. Bol obuze njegovo srce, jer se uplaio.
45. Enkidu mu se priino kao udovite iz planine.
46. Lovac podie glas i ree svome ocu:
9
IDI U URUK GILGAMEU.
GOVORI MU O NEUKROTIVOJ SNAZI DIVLJEGA.
IZMOLI ZA SEBE MLADU ENU
KOJA SE POSVETILA ITARI BOGINJI LJUBAVI,
I ODVEDI JE SA SOBOM.
KAD STOKA DOE NA POJILO,
NEKA ONA ZBACI SA SEBE SVOJU ODEU
DA BI ON UZEO BUJNOST NJENOG TELA.
KAD JE UGLEDA, PRIBLIIE JOJ SE.
TAKO E SE OTUITI STOCI KOJA JE S NJIM RASLA PO POLJU.
10
58. Stoka dolazi i pije na pojilu.
59. Vodene ivotinje se guraju u reci.
60. Tu je i on, Enkidu, snani potomak neba.
61. Sa gazelama jede travu, sa stokom zajedno loe vodu.
62. ivo se gura s mnotvom u vodi.
63. Pogleda ga sveta ena, njega, oveka punog snage, divljeg momka, oveka s pla-
nine.
64. On hoda preko polja, motri unaokolo, pribliava se:
65. Tada ena otkrije svoje grudi, otkrije breuljak radosti da bi on uzeo bujnost nje-
nog tela, ona ne oklevae i opazi njegovu poudu.
66. Spusti svoju odeu, a on je ugleda i baci na zemlju, uzbudila je poudu u njemu,
primamivi ga u zamku ene.
67. vrsto su poivala njegova prsa na svetoj slubenici bojoj.
68. Bili su sami.
69. est dana i sedam noi upoznavao je Enkidu enu, sjedinivi se s njom u ljubavi.
70. Zasien bujnou njenog tela, podie Enkidu lice i pogleda po stepi.
71. Pogledom je traio ivotinje.
72. Tek to su ga ugledale, gazele u skoku pobegoe.
73. Poljske su ivotinje uzmicale pred njim.
74. uenje obuze Enkidua.
75. Mirno je stajao kao prikovan.
76. Okrenu se eni i sede do njenih nogu.
77. Pogleda je u oi, i kad ona progovori, njegove je ui sluahu:
11
VODI ME U SVETO PREBIVALITE ANUA I ITARE,
TAMO GDE BORAVI GILGAME, PRIMERAN JUNAK,
GDE VLADA ON, DIVLJI BIK, SILAN MEU LJUDIMA!
HOU DA GA IZAZOVEM NA BORBU,
ZVONKIM GLASOM ZVAU JAKOGA,
OBJAVIU USRED URUKA: 'I JA SAM SILAN!'
TAKO U UI I PROMENITI SUDBINU.
RODIO SAM SE U STEPI, SNAGA JE U MOJIM UDOVIMA!
SOPSTVENIM E OIMA GLEDATI TA JA INIM.
JA ZNAM KAKO E SE SVE DOGODITI.
12
SAGIBALI SU SE I LJUBILI MU NOGE.
TADA SAM GA STISNUO KAO ENU,
PREVRNUO TAKO DA SAM LEAO NA NJEMU
I BACIO GA K TVOJIM NOGAMA.
TI SI GA PRIMILA ZA SINA I STAVILA UZA ME KAO BRATA.
RIAT, GOSPODARICA I MAJKA, ZNA DA TUMAI SNOVE
I OBJASNI OVAKO SINU, KNEZU:
TO TO SI VIDEO ZVEZDE NA NEBU
I KAKO JE ANUOVA VOJSKA PALA NA TEBE KAO JEDAN OVEK,
TI GA HTEO PODII, NO BEE TI PRETEAK,
HTEO GA STRESTI, A NISI MOGAO,
TO TO SI GA STISNUO KAO ENU I BACIO K MOJIM NOGAMA,
A JA GA PRIMILA KAO SINA,
TO ZNAI: DOI E JEDAN JAKI.
KAO MNOTVO RATNIKA SILNE SU NJEGOVE SNAGE.
IZAZVAE TE NA BORBU, BORIE SE S TOBOM.
NAD NJIM E BITI TVOJA RUKA, LEAE DO MOJIH NOGU.
UZEU GA ZA SINA, BIE TI KAO BRAT.
DRUG E TI BITI U BORBI, BIE TI PRIJATELJ.
POGLEDAJ, ENKIDU, TO JE SAN
I TUMAENJE GOSPODARICE I MAJKE.
92. Tako je govorila posveena i vidovita, a Enkidu napusti uzvienu Itarinu kuu.
13
Druga ploa
93. Enkidu prekorai prag hrama i stupi na ulicu.
94. Svetina se zaudi kad ugleda stepskog oveka.
95. Njegovo snano telo nadvisuje sve silne u gradu.
96. Kao talasi sputa mu se duga brada i kosa.
97. Junak iz Anuovih bregova doao je u grad.
98. Junaku iz Uruka prepreuje put u svetu kuu.
99. Sva se vojska skupila i nastupa protiv njega, ali je odbija njegov pretei pogled.
100. Pred udesnom pojavom klanja se narod, pada mu pred noge i boji se kao dete.
101. Kao bogu, Gilgameu je prostrta postelja od ilima u hramu da se kralj sjedini
sa samom Itarom, boginjom plodnosti.
102. Gilgame izlazi iz svog dvora i pribliuje se.
103. Enkidu stoji na dverima hrama i prei mu da ue.
104. Kao dva rvaa hvataju se u kotac na ulazu svete kue, i dalje se bore na ulici.
105. Kao vojska lei Enkidu nad pastirom zemlje.
106. Tada ga ovaj stite kao enu i prevrnu tako da je leao iznad njega.
107. Podie ga i baci majci pred noge.
108. Divi se narod Gilgameovoj snazi.
109. U oajnoj srdbi vie na njega Enkidu.
110. Zamrena je i uskovitlana kosa mone glave.
111. On je doao sa stepe, pa nije poznavao ni makaza ni brijaa.
112. Enkidu se uspravi i pogleda protivnika.
113. Mrano postade njegovo lice i tmuran njegov izgled.
114. Ruke mu padoe na umorna bedra, oi mu se napunie suzama.
115. Riat, gospodarica i majka, uhvati ga za ruke:
TI SI MOJ PRIJATELJ,
BORI SE ODSADA UZA ME!
119. Da bi zatitio kedroveu dalekoj umi bogova, Bel je postavio uvara Humbabu
na strah ljudima.
120. Njegov glas je kao zavijanje oluje, dahom njegovih usta umi drvee, strano
hui njegovo dahtanje.
121. Svako ko zalazi u planinu kedrova boji se stranog uvara ume.
122. Ko god se priblii svetom gaju dre celim telom.
123. Gilgame ree Enkiduu:
14
HUMBABA, UVAR KEDROVE UME,
UVREDIO JE BOGA AMAA, SUDIJU DUHOVA I LJUDI.
POSTAVLJEN ZA UVARA SVETIH KEDROVA,
NE POTUJE NIKAKVE GRANICE,
IZLAZI IZ UME NA UAS LJUDIMA.
ON INI DA DRVEE UMI KAO URLAE BURE.
SVAKOG UBIJA KO GOD SE PRIBLII.
I JAKOGA RUI NJEGOVA RUKA.
MOJE SRCE TRAI DA PRONAEM STRANOGA I DA GA SAVLADAM.
PRIJATELJU, MI NEEMO BESPOSLENO MIROVATI U URUKU,
NEEMO RAATI DECU U ITARINOM HRAMU,
POI EMO ZA PUSTOLOVINAMA I JUNAKIM DELIMA.
S TOBOM U OPET LOVITI PO STEPI.
15
Trea ploa
126. Enkidu ue u sjajnu kraljevu dvoranu.
127. Njegovo srce je teskobno i lepra kao ptica nebeska.
128. On ezne za stepom i poljskim ivotinjama.
129. Glasno jadikuje i ne da se zadrati, opet se uri iz grada u divljinu.
130. Gilgame je alostan, jer je otiao prijatelj.
131. On se die, sakupi najstarije iz naroda, podie ruku i ree knezovima:
132. Sam, s uzdignutom rukom, stoji Enkidu u stepi, te proklinje lovca, usrdno se
moli amau i vie:
133. Tako on proklinje lovca, re mu izvire iz punog srca, a onda ga neto nagna da
prokune i zavodljivu enu:
16
NEKA MOJE KLETVE STOJE NAD TVOJOM GLAVOM!
NEKA TI ULICA BUDE PREBIVALITE, A SAN UGAO KRAJ ZIDA.
NEKA TI NOGE UVEK BUDU UMORNE I RANJAVE.
PROSJACI, ODBAENI, IZOPTENI UDARAE TE PO OBRAZIMA.
TRPIM GLAD I E ME MUI.
ZATO TO SI U MENI PROBUDILA UDNJU,
A JA HTEO DA JE UPOZNAM,
TO SI ME S MOG POLJA ODVELA U GRAD, BUDI PROKLETA!
17
TADA JE PREOBRAZIO MOJ LIK,
A RUKE MI PRETVORIO U PTIJA KRILA:
'LETI SAMO DUBLJE, DUBLJE U STAN TAME,
U IRKALINO PREBIVALITE.
SPUSTI SE U STAN IZ KOGA NEMA IZLASKA
ONIMA KOJI SU JEDNOM STUPILI U NJ.
IDI DOLE PUTEM KOJIM NEMA POVRATKA,
IJI SMER NE SKREE NI LEVO NI DESNO!
UI U KUU IJI LJUDI NE TREBAJU SVETLA.
PRAH IM JE HRANA, A BLATO IM JE JELO.
OBUENI SU U PERJE, S KRILIMA KAO IMII I SOVE.
NE VIDE SVETLA, IVE U TAMI.'
TADA SAM STUPIO U PREBIVALITE POD ZEMLJOM.
TU SU STRGNUTE S GLAVA KRALJEVSKE KAPE,
PONIENI SU ONI KOJI SU SEDELI NA PRESTOLU
I KOJI SU VLADALI ZEMLJOM OD PRADAVNIH DANA.
U KUI TAME U KOJU SAM UAO
STANUJE SVETENIK I NJEGOV SLUGA,
STANUJU I SAMI LJUBIMCI VELIKIH BOGOVA,
STANUJE EREKIGAL, KRALJICA ZEMLJE I PODZEMNOG SVETA.
PRED NJOM KLEI PISARICA ZEMLJE,
UTISKUJE KLINOM IMENA U GLINU I ITA IH.
EREKIGAL PODIE GLAVU I UGLEDA ME:
'UPII MI I OVOGA!'
ETO TO JE SAN.
144. Kad je sledeeg jutra granulo sunce, otvori Gilgame visoku kapiju hrama, izne-
se sto od elamaku drveta, napuni medom up od crvenog kamena, maslacem napuni
zdelu iz lapis lazulija, postavi sve na sto i ostavi Bogu sunca da lie.
18
etvrta ploa
145. A ama, Bog Sunca, ree Gilgameu:
PRIJATELJU,
SADA MOEMO II U HRAM EGALMAH SVETOJ SVETENICI.
HAJDEMO RIATI, MAJCI I GOSPODARICI!
ONA JE VIDOVITA, PREDVIA BUDUNOST I SUDBINU.
NEKA BLAGOSLOVI NAE KORAKE.
NEKA POLOI NAU SUDBINU U SNANU RUKU BOGA SUNCA.
151. Oni odu u hram Egalmah i sretnu svetu svetenicu, kraljevu majku.
152. Ona je razumela sve rei sina i ree:
19
157. Prosipala je rtveno zrnevlje i digla ruku prema uzvienom amau:
171. Ali ama, Bog Sunca, zatiti junake, uniti mo arobnih ogrtaa uvara ume.
172. Ninib, Bog Ratnika, dade snagu njihovim rukama, te oni ubie diva, Humbabi-
nog uvara ume.
173. Enkidu otvori usta i ovako ree Gilgameu:
20
NITI EMO II U NJENU TAMU!
SVI SU MI UDOVI KAO ODUZETI,
RUKA MI JE UKOENA.
21
Peta ploa
177. utei su stajali i gledali umu, gledaju kedrove, u udu posmatraju visinu sta-
bala.
178. Gledaju umu i daleku istinu kuda se ulazi, tu je iroki put kojim prolazi Hu-
mbaba ponosnim i silovitim koracima.
179. Ureeni su putevi i puteljci, nainjene su lepe staze.
180. Oni gledaju Breg kedrova, prebivalite bogova i visoko gore sveti hram Boginje
Irnini.
181. Pred hramom stoje kedrovi u divnoj bujnosti.
182. Putnicima godi sena drvea, kedrovi su puni kliktanja.
183. Pod njima puzi trnovita ikara, a tamo se bunje zeleni meu mahovinom.
184. Mirisno cvee i povijue skrivaju se pod kedrovima u gustom grmlju.
185. Dvostruki sat su hodali, i drugi, i trei.
186. Muno je postalo putovanje, sve strmiji je bivao put prema Bregu bogova.
187. Humbabu nisu nigde ni videli ni uli.
188. No se spustila na umu.
189. Zvezde se pojavile i oni legoe spavati.
190. Rano ujutro probudi Enkidu prijatelja:
22
BRDO, DONESI SAN!
DAJ SNOVE ENKIDUU, UZVIENI AMAU!
202. Muno se uspinju dalje sve do vrha brda, gde bujni kedrovi okruuju kuu Bo-
gova.
203. U zaslepljujuoj belini sija sveti toranj Boginje Irnini.
204. Tada se zau strahovito dahtanje, a drvee zaumi.
205. Videe samog Humbabu kako dolazi.
206. ape je imao kao lav, a telo pokriveno bronzanim ljuskama, na nogama jastre-
bove kande, na glavi rogove divljeg bika, a rep i ud rasploavanja zavravali se
zmijskom glavom.
USTANI, ENKIDU!
AMA BOG SUNCA,
23
NEKA NAM POKLONI IVOT!
VRATITE SE!
SVRENO JE VAE DELO.
OKRENITE SE OPET PREMA GRADU URUKU, ON VAS EKA!
NA SVETO BRDO GDE STANUJU BOGOVI,
NE MOE SE USPETI NIJEDAN SMRTNIK.
ONAJ KOJI POGLEDA U LICE BOGOVIMA MORA UMRETI!
24
esta ploa
221. On opra svoje oruje i osvetla kraljevske ukrase, oelja kosu koja mu je padala
na vrat, zbaci sa sebe prljavo odelo i obue istu odeu.
222. Zaogrnu se porubljenim ogrtaem i opasa bedra, na glavu stavi tijaru, vrsto ste-
e pojas.
223. Lep je bio Gilgame, te se rasplamsa pouda u Boginji Ljubavi.
224. Sama Itar podie svoje oko ka Gilgameu:
25
GDE JE TVOJ PASTIR KOME BI UVEK BILA VERNA?
TREBA DA UJE SVA SVOJA SRAMOTNA DELA.
HOU DA SE OBRAUNAM S TOBOM:
IZ GODINE U GODINU GORKO RASTUUJE TAMUZA,
MLAANOG LJUBAVNIKA, BOGA PROLEA.
ZALJUBILA SI SE U PASTIRA OKIENOG ARENIM PERJEM,
TUKLA SI GA, SLOMILA MU KRILO.
ON STOJI U UMI I JADIKUJE: KAPI, KAPI, MOJE KRILO!
ZAVOLELA SI LAVA, JER JE KIPTEO OD SNAGE,
SEDAM I SEDAM PUTA SI MU KOPALA JAMU.
ZAVOLELA SI KONJA, PUN POBEDNIKE RADOSTI
NAPADAO JE NEPRIJATELJA,
ALI JE OSETIO TVOJ BI, MAMUZE I MUENJE.
ZAVOLELA SI I SNANOG STAREINU PASTIRA,
VREDNO TI JE SIPAO RTVENO ZRNEVLJE,
SVAKI DAN TI JE KLAO MLADO JARE.
TUKLA SI GA SVOJIM TAPOM I OD NJEGA NAINILA VUKA.
PROTERALI SU GA NJEGOVI VLASTITI PASTIRI,
NJEGOVI MU VLASTITI PSI RAZDIRU KRZNO.
KONANO SI ZAVOLELA IULANUA,
VRTLARA SVOG NEBESKOG OCA.
KAD GOD SI HTELA, DONOSIO TI JE KITE CVEA,
U CVEU TI JE SVAKI DAN BLISTAO STO.
BACILA SI SVOJE OKO NA NJ I MAMILA GA:
'HODI IULANU, DA JEDEMO OD HLEBA BOGOVA,
PRUI SAMO RUKU, KUAJ SA MNOM SLATKO VOE!'
TADA TEBI REE IULANU: 'TA TRAI OD MENE?
ZAR MOJA MAJKA NIJE PEKLA I ZAR JA NISAM JEO,
TREBA LI DA JEDEM JELA ZA SVOJU PROPAST,
JELA KOJA E MI POSTATI TRNJE I IAK?'
KAD SI TO ULA, UDARILA SI I NJEGA TAPOM,
PRETVORILA SI GA U DALALU, UBRITE SI MU DALA ZA STAN.
SAD SE VIE NE PENJE U HRAM I NE SILAZI U BATU.
MOJU LJUBAV ELI, A POSTUPAE SA MNOM KAO I S NJIMA.
26
229. Itar otvori usta i ree Anuu, ocu:
243. Kao lovac iskusan u lovu na divlje bikove, Gilgame rastavi glavu od monog
trupa izmeu ije i rogova.
244. Kad su tako savladali nebeskog bika, umirili su svoje srce, pred amaem, Bo-
gom Sunca, padoe niice.
27
245. Digoe se pred amaem i odoe.
246. Pred zidinama grada odmorie se oba druga.
247. Tada se Itar pope na zidine grada Uruka, skoi na njihov krov i izree kletvu:
250. Tada Itar skupi sve devojke iz hrama, sve ene i svetenice ljubavi i naredi da
otponu tualjku.
251. I one su oplakivale otkinuti ud arobnog bika.
252. Gilgame je sazvao sve majstore, vete zanatlije.
253. udom su se majstori udili velikim savijenim rogovima.
254. Teili su po trideset funti lazurnog kamenja, dva prsta bila im je debela kora.
255. Preko est stotina litara ulja, koliko su mogla da prime oba roga, pokloni Gilga-
me svome Bogu Lugalbandi kao ulje pomazanja, unese rogove u hram Boga zati-
tnika i uvrsti ih na prestolu Boanskog vladara.
256. U Eufratu oprae ruke i pooe.
257. Odlaze i jau ulicama Uruka.
258. I svi ljudi Uruka stoje okupljeni, promatraju ih i ude se.
259. Gilgame ovako ree zboru ena svoje palate:
28
Sedma ploa
ZATO SE SAVETOVAHU VELIKI BOGOVI?
ZATO MI SPREMAJU VELIKU POGIBIJU, PRIJATELJU?
UDAN JE BIO MOJ SAN KOJI SAM VIDEO,
NJEGOV KRAJ NAGOVETAVA NESREU.
ZGRABIO ME ORAO MJEDENIM KANDAMA
I NOSIO ETIRI SATA U VISINU.
ON MI REE: 'POGLEDAJ DOLE NA ZEMLJU! KAKO ONA IZGLEDA?
POGLEDAJ MORE! KAKO TI SE ONO INI?'
A ZEMLJA JE BILA KAO BREG, A MORE KAO MALA VODA.
I OPET JE LETEO ETIRI SATA U VISINU I REKAO:
'POGLEDAJ DOLE NA ZEMLJU! KAKO ONA IZGLEDA?
POGLEDAJ MORE! KAKO TI SE ONO INI?'
A ZEMLJA JE BILA KAO VRT, A MORE KAO REICA KOJA GA NATAPA.
I OPET JE LETEO ETIRI SATA U VISINU I REKAO:
'POGLEDAJ DOLE NA ZEMLJU! KAKO ONA IZGLEDA?
POGLEDAJ MORE! KAKO TI SE ONO INI?'
A ZEMLJA JE BILA KAO KAA OD BRANA,
A MORE KAO VALOV ZA VODU.
JO ME JE DVA SATA NOSIO UVIS I TADA PUSTIO DA PADNEM.
A JA SAM PADAO, PADAO I LEAO RAZMRSKAN NA TLU.
UASNUT, PROBUDIO SAM SE.
268. Enkidu lee i na njega sae demon, zao duh groznice zahvati mu glavu.
269. Govori vratima kao ivom oveku:
29
SEKIRU BIH PODIGAO I RAZMRSKAO TE.
SPLEO BIH PLETER OD IBA.
271. I na dan kad je video sliku u snu, poeo se sudbonosni san ispunjavati, bolestan
lei Enkidu.
272. Lei na leaju od ilima, jedan dan, drugi dan bunilo ga dri vrsto.
273. Trei dan, etvrti dan lei on i spava.
274. Peti, esti i sedmi, osmi, deveti i deseti dan lei Enkidu i njegova bol postaje ve-
lika.
275. Jedanaesti i dvanaesti dan zajeca Enkidu u vatri groznice.
276. On zove svoga prijatelja i govori mu:
30
Osma ploa
277. im zasja prvi jutarnji zrak, die se Gilgame i pristupi prijateljevu leaju.
278. Mirno je leao Enkidu, grudi mu se dizae tiho i opet se sputae.
279. Tiho je isticao iz usta dah njegove due, a Gilgame je plakao i govorio:
31
291. est je dana i est noi oplakivao Enkidua, prijatelja.
292. Sve dok nije sedmog dana osvanulo jutarnje rumenilo, ostavio ga je nepokopa-
nog.
293. Sedmoga dana sahranjuje Gilgame prijatelja i naputa grad Uruk.
294. On uri napolje u stepu.
295. Tamo ga susree lovac koji kopa jame za lavove.
296. Lovac progovori kralju i ovako ree Gilgameu:
32
Deveta ploa
298. Gorko oplakuje Gilgame Enkidua, svoga prijatelja, i juri preko polja:
299. Umoran lee na poinak i u noi vide san: Mladi se lav igrao i radovao ivotu, a
on podie sekiru s boka, izvue ma iz pojasa, a tada - pade iljasta strela meu njih
kao koplje i razmrvi zemlju.
300. On sam propade u razjapljen jaz, probudi se uplaen i poe dalje.
301. Kad se sledeeg jutra pojavi zora, on podie oi i ugleda veliku planinu, ije
ime bee Mau.
302. To su dva brega to nose nebo, a zmeu bregova nadsvoena je Kapija Sunca, iz
koje Sunce izlazi.
303. Dva diva uvaju brdsku Kapiju neba.
304. Ljudska im tela stre iz zemlje samo grudima.
305. Skorpionima slian, donji deo tela pruaju u Podzemni svet.
306. Strani su i jezoviti, a njihov pogled nagoveta smrt.
307. Njihov pogled kao munja rui bregove u dolinu.
308. Gilgame ih ugleda i ukoi se.
309. Od uasa mu se smrai lice.
310. On se osmeli i pokloni.
311. Skorpion ovek povie svojoj eni:
33
HOU DA ZNAM CILJ TVOGA PUTOVANJA!
34
HRABAR SI TI, GILGAMEU, IMA SILNU SNAGU.
IDI, GILGAMEU, I PRONAI PUT!
BREGOVI MAU VII SU OD SVIH BREGOVA ZEMLJE.
DUBOKO U OVOJ PLANINI
STENE STVARAJU STRAVINO MRAAN KLANAC.
NEKA BI SRETNO STIGAO DO KLANCA!
NEKA TI JE OTVORENA SUNEVA KAPIJA, KOJU MI UVAMO.
35
357. U zrakama sunca privlano blista vrt.
358. I Gilgame podie ruke bogu sunca amau:
36
Deseta ploa
369. Presto boginje Siduri Sabitu stoji visoko nad obalom mora.
370. Tu ona sedi i uva ulaz u Vrt bogova.
371. Nosi pojas vrsto vezan oko bokova.
372. Njeno je telo obavijeno dugom haljinom.
373. Traei juri Gilgame na sve strane, tada poe prema kapiji.
374. Odeven je krznom divljih ivotinja, straan je njegov lik, bogovima mu je slino
telo.
375. U srcu mu je bol, nalik je na putnika dalekih puteva.
376. Sabitu gleda u daljinu, govori sama sebi i trai savet u svom srcu:
377. Kad ga Sabitu blizu spazi, zatvori svoju kapiju, zatvori vrata i zasune ih.
378. Gilgame odlui da prodre unutra.
379. On podie ruku i poloi sekiru na kapiju.
380. I Gilgame ree boginji Sabitui:
381. Sabitu otvori vrata i govori mu na ulazu u Vrt, njemu, Gilgameu Ona ree:
37
MOGA MLADOG BRATA, PANTERA STEPE,
ENKIDUA, MOGA MLADOG PRIJATELJA,
KOJI JE SVE UINIO DA SE USPNEMO NA BREG KEDROVA,
DA UHVATIMO I UBIJEMO NEBESKOG BIKA,
DA SAVLADAMO HUMBABU, KOJI JE PREBIVAO U UMI KEDROVA,
DA U GORSKIM KLANCIMA UBIJAMO LAVOVE,
MOGA PRIJATELJA,
KOJI JE SA MNOM DELIO SVE OPASNOSTI I MUKE,
KOGA SAM VOLEO, TAKO JAKO VOLEO
NJEGA JE STIGLA LJUDSKA SUDBINA.
DAN I NO SAM PLAKAO ZA NJIM I NISAM GA POLOIO U GROB.
EKAO SAM I VEROVAO DA MOJ PRIJATELJ MORA OIVETI
OD MOG GLASNOG DOZIVANJA.
SEDAM DANA I SEDAM NOI LEAO JE TU KAO ZGAENI CRV.
TRAIO SAM IVOT, ALI GA VIE NISAM NAAO.
ZATO SAM JURIO STEPOM SLIAN OVEKU DIVLJINE.
SUDBINA PRIJATELJA TAKO TEKO LEI NA MENI.
KAKO SAMO DA TO PREUTIM?
KAKO DA SE IZJADAM?
MOJ PRIJATELJ KOGA VOLIM POSTAO JE PRAH.
ENKIDU, MOJ PRIJATELJ, POSTAO JE KAO BLATO ZEMLJE!
ZAR NEU I JA MORATI DA SE SMIRIM KAO ON
I DA NE USTANEM DOVEKA?
TEBE SADA GLEDAM, SABITU,
DA NE BIH GLEDAO SMRT, KOJE SE BOJIM.
38
UPUTI ME DA STIGNEM DO NJEGA!
KAKO DA DOEM DO NJEGA, UPUTI ME!
AKO JE MOGUE, PREI U PREKO MORA,
AKO NIJE, JURIU I DALJE OBALOM!
LAARU, JA TE TRAIM!
PREVEZI ME PREKO MORA I PREKO VODA SMRTI!
39
401. Gilgame ree njemu, Ur-anabiju:
GILGAME MI JE IME.
DOAO SAM IZ ZEMALJA ANUOVIH BREGOVA.
PREAO SAM DALEKI PUT OD IZLASKA SUNCA
40
ZAR NEU I JA MORATI DA LEGNEM KAO ON
I DA SE NE DIGNEM DOVEKA?
406. Kad to u Gilgame, uze svoju sekiru, ode u umu i obori sto dvadeset stabala,
izdelja ih tako da je svaka strana iznosila ezdeset lakata i zailji ih.
407. Skupi ih i donese Ur-anabiju.
408. Oni se popee na lau natovarenu stablima, dovedoe je na ustalasano more i
strelovito odjedrie.
409. Mesec i petnaest dana dug je put.
410. No gle, ve treeg dana stie Ur-anabi do Voda smrti.
411. Ur-anabi ree njemu, Gilgameu:
41
413. Zatim otkopa pojas s bokova, odbaci lavlje krzno i izvadi snanom rukom ja-
rbol.
414. Utnapitim gleda u daljinu, govori sam sebi i savetuje se u svom srcu:
GILGAME MI JE IME.
DOAO SAM OVAMO OD ANUOVIH BREGOVA.
PREAO SAM DUGI PUT OD IZLASKA SUNCA.
SADA NAJZAD GLEDAM TEBE, UTNAPITIMA, DALEKOG!
42
KAKO DA MI OBRAZI NE BUDU UPALI,
A ELO MRANO NABORANO?
KAKO DA MI NE BUDE RASTUENA DUA I POGNUG STAS?
KAKO DA NE BUDE BOLI U MOM SRCU?
KAKO DA NE BUDEM SLIAN PUTNIKU DALEKIH PUTEVA?
KAKO DA MI LICE NE BUDE PREPLANULO OD OLUJNOG VETRA
I SUNCA I OD PODNEVNOG ARA OPALJENO?
KAKO DA NE JURIM DALEKO PREKO STEPE?
MOGA MLADOG BRATA, PANTERA STEPE,
ENKIDUA,MOGA MLADOG PRIJATELJA,
KOJI JE SVE UINIO DA SE USPNEMO NA BREG KEDROVA,
DA UHVATIMO I UBIJEMO NEBESKOG BIKA,
DA SAVLADAMO HUMBABU, KOJI JE PREBIVAO U KEDROVOJ UMI,
DA UBIJEMO LAVOVE U GORSKIM KLANCIMA,
MOGA PRIJATELJA,
KOJI JE SA MNOM DELIO SVE OPASNOSTI I MUKE,
ENKIDUA, KOGA SAM VOLEO,
TAKO JAKO VOLEO NJEGA JE STIGLA LJUDSKA SUDBINA.
EST SAM GA DANA I EST NOI OPLAKIVAO
I NISAM GA POLOIO U GROB.
UPOZNAO SAM STRAH OD SMRTI, ZATO SAM JURIO PREKO STEPE.
SUDBINA PRIJATELJA TAKO TEKO LEI NA MENI.
ZATO DOLAZIM IZDALEKA OVAMO, ZA MNOM JE OSTAO DUGI PUT.
KAKO SAMO DA TO PREUTIM, KAKO DA SE IZJADAM?
MOJ PRIJATELJ, KOGA VOLIM, POSTAO JE PRAH.
ENKIDU, MOJ PRIJATELJ, POSTAO JE KAO BLATO ZEMLJE.
NEU LI JA MORATI DA SE SMIRIM KAO ON
I DA NE USTANEM DOVEKA?
43
SMOLOM I KAMENJEM NEKA JE ZATRPAJU!
HOU DA UNITIM DUHOVE SMRTI,
NEKA PRESTANE NJIHOVO KLIKTANJE.
UTNAPITIME, TI MI OBJAVI IVOT!
TI SI GA STEKAO.
44
Jedanaesta ploa
422. Gilgame ree njemu, Utnapitimu, dalekom:
45
OTIAO SAM DO SLATKOVODNOG MORA,
PRIBAVIO DRVO I SMOLU, NAPRAVIO PLAN LAE I NACRTAO GA.
SVA MOJA SVOJTA, JAKI I SLABI, LATIE SE POSLA.
U MESECU VELIKOG AMAA BEE ZAVRENA LAA.
SVE TO SAM POSEDOVAO NATOVARIO SAM,
NATOVARIO SAM I SREBRO, I ZLATO,
I IVOTNO SEME SVAKE VRSTE.
CELU SVOJU PORODICU
I NAJBLIU RODBINU UKRCAO SAM NA LAU.
VELIKU STOKU I MALE IVOTINJE DOGNAO SAM U NJU.
ZANATLIJE SVIH VETINA PUSTIO SAM DA UU.
BOG MI JE DAO ODREEN ROK:
'UVEE, KAD VLADARI TAME PUSTE STRAHOVITU KIU,
UI U LAU I ZABRAVI VRATA!'
KAD DOE TO VREME, VLADARI TAME PUSTIE STRAHOVITU KIU.
GLEDAO SAM NEVREME, BILO JE STRANO!
UAO SAM U LAU I ZABRAVIO VRATA.
OGROMNU SAM BARKU PREPUSTIO KORMILARU.
KAD JE JUTRO OSVANULO,
PODIE SE CRNO OBLAJE KAO GAVRANI.
BESNELI SU SVI ZLI DUSI, SVETLOST SE PRETVORILA U TAMU.
JUNI VETAR JE TUTNJAO,
VODE SU BUEI HUJALE I VE DOSTIGLE PLANINE,
SRUILE SE NA SVE LJUDE.
BRAT BRATA NIJE VIE PREPOZNAVAO.
I SAMI SE BOGOVI UPLAIE POTOPA,
POBEGOE I POPEE SE NA ANUOV BREG BOGOVA.
UURENI KAO PSI GURAHU SE MEU SOBOM.
ITAR VIE KAO ENA U TEKOM POROAJU,
ZAVIJA LEPI GLAS DIVNE BOGINJE:
'LEPA ZEMLJA PROLIH VREMENA POSTALA JE BLATO,
JER SAM JA RAVO SAVETOVALA U SKUPTINI BOGOVA!
KAKO SAM SAMO MOGLA U SKUPTINI BOGOVA
DA DAM TAKO RAVU ZAPOVEST?
KAKO SAM SAMO MOGLA DA UNITIM SVE SVOJE LJUDE?
KAO U METEU BITKE ODNELA IH JE POPLAVA.
ZAR SAM ZATO DALA DA SE LJUDI RAAJU
DA SADA KAO RIBLJE LEGLO ISPUNJAVAJU MORE!?'
I SVI BOGOVI PLAU S NJOM, POGNUTI SEDE BOGOVI I PLAU.
MUKA NJENIH BOLI ZATVARA IM USTA.
EST DANA I EST NOI POTOCIMA JE PADALA KIA.
SEDMOG DANA POPUSTI POTOP, BILA JE TIINA KAO POSLE BITKE.
MORE SE SMIRILO, A ZLOKOBNA OLUJA STIALA.
POSMATRAO SAM VREME, SASVIM SE STIALO.
SVI SU SE LJUDI PRETVORILI U BLATO.
PUSTO I JEDNOLINO BILO JE TLO ZEMLJE.
OTVORIO SAM OKNO I SVETLOST MI JE OBASJALA LICE.
46
PAO SAM NIICE, SEO SAM I PLAKAO,
PLAKAO SAM I SUZE SU MI TEKLE NIZ LICE.
POGLEDAO SAM NA DALEKU VODENU PUSTINJU.
GLASNO SAM JADIKOVAO, JER SU POGINULI SVI LJUDI.
POSLE DVANAEST DVOSTRUKIH SATI DIE SE JEDNO OSTRVO.
LAA JE PLOVILA PREMA BRDU NISIR.
NASELA JE I VRSTO OSTALA NA NJEMU.
EST DANA DRAO JE BREG LAU
I NIJE JOJ VIE DAO DA SE ZALJULJA.
KAD NASTADE SEDMI DAN, UZEH GOLUBA I PUSTIH GA.
GOLUB ODE I OPET SE VRATI.
NIJE NAAO MESTO GDE BI SE ZAUSTAVIO I ZATO SE VRATIO.
UZEH LASTAVICU I PUSTIH JE. LASTAVICA ODLETE I VRATI SE.
NIJE NALA MESTA GDE BI SE ZAUSTAVILA I ZATO SE VRATILA.
UZEH GAVRANA I PUSTIH GA.
GAVRAN ODLETE, VIDE KAKO VODA PRESUUJE,
EPRKA, DERE I GRAKE I NE VRATI SE VIE.
TADA SAM IH SVE PUSTIO NAPOLJE, NA SVE ETIRI STRANE
I PRINEO JAGNJE KAO RTVU,
RTVENO ZRNEVLJE PROSUO SAM NA VRHU BRDA,
SPALIO SAM KEDROVO DRVO I MIRTU.
BOGOVI SU UDISALI MIRIS.
UGODNO SE DIZAO MIRIS BOGOVIMA U NOZDRVE.
KAO MUHE SKUPILI SU SE NAD RTVOM.
KAD JE STIGLA GOSPODARICA BOGOVA,
PODIE VELIKE DRAGULJE
KOJE JOJ JE ANU DAO NAINITI KAO NAKIT:
'VI BOGOVI! KAO TO NIKAD NEU ZABORAVITI
NAKIT OD DRAGULJA NA MOM VRATU,
TAKO U MISLITI NA OVE DANE I NIKAD IH NEU ZABORAVITI!
NEKA SVI BOGOVI DOU NA RTVU, BEL NEKA NE DOE!
NE RAZMILJAJUI, ON JE POSLAO POTOP
I MOJA LJUDSKA EDA OSUDIO NA PROPAST.
VELIKI BEL DOE I UGLEDA LAU,
TADA SE BEL RASRDI, RAZLJUTI SE NA BOGOVE:
'KOJE JE TO IVO BIE IZBEGLO PROPAST?
PO MOJOJ KAZNI NIJE TREBALO DA OSTANE IV NIJEDAN OVEK!':
NINIB, BORAC MEU BOGOVIMA,
OTVORI USTA I REE SILNOME BELU:
'KO OSIM EE MUDRO POSTUPA?
TA, EA SVE RAZUME, PUN JE OBZIRA!'
EA, BOG DUBINE, OTVORI USTA I REE SILNOME BELU:
TI, BOE, VLADARU, TI, SILNI,
KAKO SI SAMO MOGAO
TAKO NEPROMILJENO DA IZAZOVE POTOP?
ONAJ KOJI GREI NEKA SVOJ GREH I NOSI!
ONAJ KOJI ZLO INI NEKA ZLO I OKAJE.
47
ALI PAZI DA NE BUDU SVI UNITENI.
KAZNI SAMO ZLE DA SVI NE PROPADNU!
UMESTO TO SI PUSTIO POTOP,
MOGAO SI PODII LAVA DA PROREDI LJUDE.
UMESTO TO SI POSLAO POTOP,
MOGAO SI DA POALJE NEMAN DA SMANJI LJUDSTVO.
UMESTO POTOPA MOGLA JE DOI GLAD DA BI POKORILA ZEMLJU.
JA, JA NISAM IZDAO TAJNU BOGOVA.
"VRLO MUDROM" DAO SAM DA VIDI SLIKE U SNU,
I TAKO JE SAZNAO ZA TAJNI PLAN BOGOVA.
A VI STE SADA OSTALI PRAZNIH RUKU!'
EA UE U LAU, UZME ME ZA RUKE, IZVEDE SA ENOM NA KOPNO,
ZAPOVEDI JOJ DA KLEKNE PRED MENE,
STUPI PRED NAS, POLOI NA NAS RUKE I BLAGOSLOVI NAS:
'DO SADA JE UTNAPITIM BIO SMRTAN OVEK,
SAD NEKA BUDE SA SVOJOM ENOM JEDNAK NAMA
I NEKA STANUJE DALEKO NA MORU, TAMO GDE UTIU REKE.'
TAKO ME UDALJIE BOGOVI
I DADOE MI DA IVIM DALEKO NA UU REKE.
ALI KOJI E SE OD BOGOVA TEBI SMILOVATI?
KO E TE DOVESTI PRED BOGOVE DA NAE IVOT KOJI TRAI?
POKUAJ SAMO DA NE SPAVA EST DANA I EST NOI!
424. Tek to je Gilgame seo, spusti se na njega san kao jak vetar.
425. Utnapitim ree svojoj eni:
428. Kada je on spavajui klonuo uza zid lae, ispee ona za nj hlebove i stavi mu ih
uz glavu.
429. Naslonjen na zid lae, leao je Gilgame.
430. Utnapitim ree njemu, koji je spavao:
48
TREI HLEB JE OVLAEN,
ETVRTI JE BRANOM POSUT I STAVLJEN U PE,
PETI HLEB JE POSTAO SME,
ESTI HLEB JE GOTOVO.
49
436. Tada ga povede Ur-anabi sa sobom i odvede na mesto za kupanje, on se opra u
vodi i odbaci svoja krzna da ih more odnese.
437. Novom lepotom sinulo je njegovo telo.
438. Novi mu je povez obavio glavu, obukao je raskonu odeu, koja je pokrivala
njegovu golotinju. Dok opet ne doe u svoj grad, dok se svojim putem ne vrati kui,
ne treba da se podere ovo odelo, treba da ostane novo u sve dane!
439. Gilgame i Ur-anabi popee se na lau, upravie je na talase i odmah otplovie.
440. Tada ree ena Utnapitimu, dalekom:
OTIAO JE GILGAME,
MNOGO JE ON PRETRPEO I PODNEO MNOGO MUKA.
TA E MU DATI DA SRETNO STIGNE U DOMOVINU?
441. Gilgame u ovu re, dohvati brodsku motku i pogura barku opet blie obali.
442. Utnapitim ree njemu, Gilgameu:
443. Gilgame saslua njegove rei i oni krenue daleko preko mora.
444. Stigoe do dalekog slatkovodnog mora.
445. Tada on skine svoj pojas, zbaci gornju odeu, priveza teko kamenje za noge.
446. Ono ga povue duboko u veliko more i on opazi travu slinu trnu.
447. Uzbra travu i vrsto je drae u ruci, odsee teko kamenje i izroni pored lae.
448. Pope se u amac pored laara i drae u rukama arobni cvet mora.
449. Gilgame ree Ur-anabiju, laaru:
50
451. Prispeli su posle trideset sati i tada su se odmarali.
452. Gilgame ugleda jezero, hladna i svea bila je njegova voda.
453. Uao je u nju i kupao se u ugodnoj sveini.
454. Neka zmija oseti miris trave dounja se i uze travu.
455. Gilgame se vrati i prokle zmiju.
456. Tada on sede i zaplae, suze mu potekoe niz lice.
457. Pogleda u oi Ur-anabiju, laaru:
51
Dvanaesta ploa
462. Gilgame vlada u Uruku, u gradu s visokim zidinama.
463. On ne moe da se smiri.
464. Doziva svetenike, arobnjake i one to prizivaju mrtve:
52
474. Vratar otvori prvu kapiju i skide mu ogrta.
475. Vodio ga je kroz sedam kapija i skidao mu odeu da bi nag uao u Carstvo
Mrtvih.
476. On stupi pred veliku Boginju Erekigalu i ree:
477. Ali je straar i kljuar Boginje vrsto drao mrtvoga, boginja ga nije putala.
478. Uzviena Erekigal ree ovako Gilgameu:
VRATI SE NATRAG!
TI NE MOE VIDETI MRTVOGA.
NIKO TE NIJE OVAMO ZVAO.
479. Oaloen, uspne se Gilgame, uze svoju odeu i proe kroz sedam kapija.
480. Doe do duboke vode i zamoli Eu, mudrog boga dubine:
481. Otac dubine u njegove rei i ree silnome Nergalu, vladaru mrtvih:
482. Kad to u silni Nergal, otvori odmah rupu u zemlji i dovedi gore Enkiduovu se-
nu.
483. Oni se prepoznae, a ipak ostadoe jedan drugom daleko.
484. Razgovarali su.
485. Gilgame je vikao, a sena je drhtavim glasom odgovarala.
486. Gilgame otvori usta i ree:
53
489. Enkidu mu odgovara:
54