KIKA

Vrlo mi je vana skrb za starije osobe u krugu obitelji. Kao dijete

razvedenih roditelja elim, poput sve takve djece, da moji roditelji
ponovno budu zajedno. Ako im bude potrebna njega, morat u
strpati u dom samo njihove nove partnere, a svoje razvedene
roditelje njegovat u kod kue, gdje u ih polei u isti brani krevet
i neka ondje budu do smrti. Tako zamiljam najveu sreu. Jednoga
dana, moram samo strpljivo ekati, sve e ovisiti o meni.
 KIKA

Hemoroide imam otkako znam za sebe. Mislila sam mnogo, mnogo

godina da to ne smijem nikome rei. Jer hemoroide imaju samo
starci. Uvijek sam smatrala da su vrlo neenstveni. Kako li sam
samo esto zbog njih bila kod proktologa! No on mi je savjetovao da
ih ne diram sve dok me ne bole. I nisu. Samo su svrbjeli. Protiv
svrbea moj mi je proktolog, dr. Fiddel, dao cinkovu mast.
Za vanjski svrbe istisne se iz tube masti veliine ljenjaka na prst s
najkraim noktom i razmaze se po maru. Tuba ima i iljast
nastavak s mnogo rupa kako bih ga mogla ugurati u mar i utrcati
mast te svrbe smiriti ak iznutra.
Prije nego to sam tu mast dobila, u snu bih akala prstom po
upku tako svojski da bih sutradan ujutro na gaicama imala
tamnosmeu mrlju nalik na krunast zatvara. Svrbe je bio tako
jak, a prst tako duboko unutra. Zar nisam rekla: vrlo neenstveno.
Moji hemoroidi izgledaju vrlo osobito. S godinama su se sve vie
izvrtali prema van. Prije su okruivali mar, a sada su to kone rese
nalik na lovke morske vlasulje. Dr. Fiddel to naziva karfiolom.
On kae da bi to bio posve estetski zahvat ako bih ih htjela
odstraniti. Mie ih samo ako doista smetaju. Imala bih valjan razlog
kad se ne bi sviali mojem partneru ili kad bih zbog karfiola bila
sputana u seksu. No to ne bih nikada priznala.
Pa karfiol ne bi trebao imati nikakvu ulogu ako me netko ljubi ili se
samo pali na mene. Osim toga, ve godinama, od petnaeste do
danas kad mi je osamnaest godina, unato bujanju karfiola, imam
vrlo uspjean analni seks. Vrlo uspjean za mene znai svriti,
premda mi je kurac samo zataknut u guzicu i drugo se nita ne dira.
Da, time se ponosim.
Uostalom, tako najbolje provjeravam misli li netko sa mnom
ozbiljno. Ve pri prvom seksu zahtijevam od njega omiljenu pozu:
ja se postavim u pasji poloaj, znai na sve etiri, s glavom nadolje,
 KIKA

a on straga s jezikom i nosom u guzici. Za to se treba strpljivo

pripremiti, jer je rupa pokrivena povrem. Taj se poloaj zove
zaepi me licem. Jo se nitko nije potuio.
Ako ima takvo to na seksualno vanom organu (je li guzica uope
organ?), treba usavravati oputanje. A otkoenost i leernost i te
kako pomau kod analca.
Budui da je moja guzica oito seksualna, podlijee modernoj prisili
brijanja, pa je brijem poput mufa, nogu, pazuha, naunice, obaju
nonih palaca, pa i ristova. Naunicu, dakako, ne brijem, nego
dlaice upkam, jer smo sve nauile da inae rastu sve gui brkovi.
Djevojke to moraju sprijeiti. Prije sam bila vrlo sretna neobrijana,
a onda sam poela s tim sranjem i sada vie ne mogu prestati.
Natrag na brijanje guzice. Za razliku od drugih ljudi, ja tono znam
kako izgleda moj upak. Gledam ga svakodnevno u naoj kupaonici.
Okrenem rit prema zrcalu. Rukama snano razmaknem guzove,
noge su
ravne, glava gotovo na podu pa kroz noge gledam u stranjicu.
Upravo tako i brijem guzicu. Samo to pritom, naravno, jedan guz
moram pustiti da se mogu obrijati. Stavljam aparat za brijanje na
mokri karfiol i tada hrabro i snano brijem prema van. I tako mirno
sve do sredine guza; katkada i tamo zaostane pokoja dlaka. Budui
da se u dui strahovito protivim brijanju, inim to uvijek prebrzo i
premahnito. I ba pritom zaradila sam analnu fisuru zbog koje sada
leim u bolnici. Za sve je kriva reklama Ladyshave. Feel like Venus.
Be a goddess!
Moda svatko ne zna to je analna fisura. To je vrlo tanko
napuknue ili rez na koi mara. A kada se to otvoreno mjestace
jo i upali, to je, na alost, ondje dolje vrlo vjerojatno, onda vraki
boli. Kao sada mene. upak je usto stalno u pokretu. Kada govorite,
smijete se, kaljete, hodate, spavate i, prije svega, kada sjedite na
zahodu. No to znam tek otkako me boli.
Oteeni hemoroidi pritiu sada svom snagom na moju ozljedu od
brijanja, pa se fisura sve vie iri i puca i stvara mi najgore bolove
 KIKA

koje sam imala. Bez premca. Odmah zatim, na drugome je mjestu

bol kada me je otac dobrano ostrugao - trrrrrr - du cijele
kraljenice zalupivi svom snagom prtljanik naeg automobila. A
treu najjau bol osjetila sam kada sam svlaei pulover otrgnula
piercing s bradavice na dojci. Pa sada bradavica izgleda poput
zmijskog jezika.
Natrag na moju rit. Sa stranim bolovima odvukla sam se iz kole u
bolnicu i svakom doktoru koji me je htio pregledati pokazala
napuklinu. Na proktolokom odjelu - ili se to moda kae na
internom odjelu - odmah sam dobila krevet. Interni zvui bolje
nego specijalni guzni odjel. Nema smisla da drugi dijelovi tijela
budu zavidni. Moda se to s internim uopava. Pitat u poslije kad
me prestane boljeti. U svakom sluaju, sada se ne smijem micati i
ovdje se izleavam u embrionalnom poloaju. Podignute suknje i
sputenih gaa, s dupetom prema vratima. Kako bi svatko, tko god
ude, odmah znao u emu je stvar. Zacijelo izgleda jako upaljeno.
Svi koji udu kau: Oh.
I govore neto o gnoju i punom puncatom pliku to stri iz upka.
Zamiljam da plik izgleda kao napuhana koa na vratu tropskih
ptica kada se spremaju na parenje. Sjajnocrvenoplava, napeta
vreica. Sljedei proktolog koji ulazi kratko kae: Dobar dan, ja
sam profesor doktor Notz.
I zabije mi neto u upak. Bol svrdla kraljenicom sve do ela.
Gotovo gubim svijest. Nakon nekoliko bolnih sekunda imam
osjeaj da je neto puklo, mokro, pa viem: Joooj, upozorite me
unaprijed, molim vas. to je to bilo, do vraga?
A on: Moj palac. Oprostite, molim vas, ali od tog plika nisam
mogao nita vidjeti.
Kakva li predstavljanja!
I? Sto sada vidite?
Moramo odmah operirati. Jeste li jutros to jeli? Pa kako, od
silnih bolova? Dobro, onda puna narkoza. Bolje, s tim nalazom. I
 KIKA

ja se veselim. Neu biti pri sebi tijekom svega toga. Sto tono
radite na toj operaciji?
Taj me razgovor ve zamara. Teko je usredotoiti se na neto
drugo, osim na bolove.
Klinasto emo vam izrezati i odstraniti upaljeno tkivo oko
napukline.
Ne mogu si predoiti nita klinasto. Moete li mi to nacrtati?
Gospodina profesora doktora Notza oito ne mole esto da skicira
operativni zahvat neposredno prije operacije. eli otii, pogled
prema vratima, gotovo neujan uzdah.
Zatim ipak vadi srebrnu kemijsku olovku iz depa na prsima.
Izgleda teka. ini se da je skupa. On se okree i valjda trai papir
za crtanje. Ja mu ne mogu pomoi, nadam se da to od mene i ne
oekuje. Svaki me pokret boli. Zatvaram oi. Neto uka i ujem
kako odnekud trga komad papira. Moram ponovno otvoriti oi,
umirem od znatielje da vidim crte. Dri papiri na dlanu i
kemijskom rka po njoj. Zatim pokazuje svoj uradak. itam: kelj s
vrhnjem. Bez veze. Otkinuo je dio mojeg jelovnika. Okrenem
papir. Nacrtao je krunicu. Pretpostavljam da je to moj mar. A u
sredini krunice iljasta, trokutasta pukotina kao da je netko
maznuo kriku torte.
Ah, tako! Hvala, gospodine profesore doktore Notz! Jeste li kada
razmiljali da postanete slikar, s takvim talentom? Taj mi crte
nimalo ne koristi. Ne snalazim se u njemu, ali vie ne postavljam
pitanja. Taj mi nee pomoi da rasvijetlim tamu u kojoj sam se
nala.
Karfiol i fisura moete svakako ukloniti odjednom? Svakako.
Ostavlja me da leim u lokvi tekuine iz plika i odlazi. Sama sam. I
bojim se operacije. Potpuna anestezija stvara u meni osjeaj
nesigurnosti; kao da se anestezirani ovjek nakon svake druge
operacije ne budi. Samoj sebi inim se vrlo hrabrom to u to ipak
uiniti. Zatim dolazi anestetiar.
 KIKA

Uspavljiva. Sjeda tik do moje glave pokraj kreveta na prenizak

stolac. Govori vrlo blagim glasom i ima vie razumijevanja za moj
neugodan poloaj od profesora doktora Notza. Pita me koliko mi je
godina. Ako mi je manje od osamnaest, kae on, ovdje mora biti
skrbnik. No, nije. Kaem mu da sam ove godine postala punoljetna.
Gleda me ispitivaki u oi. Znam, nitko mi ne vjeruje. Izgledam
nekako mlade. Ve mi je poznata ta procedura. Namjetam
najozbiljniju facu tipa moe mi slobodno vjerovati, pa i ja njemu
vrsto i odluno gledam u oi. Njegov se pogled mijenja. Vjeruje.
Vidi tekst poslije.
Objanjava mi kako narkoza djeluje, da moram brojati i da u u
jednom trenutku izgubiti svijest i sama ne znajui kako. Za vrijeme
cijele operacije, kae, sjedit e uz moje uzglavlje, pratiti disanje i
kako podnosim narkozu. Aha. Znai da je to sjedenje tik do glave
profesionalna bolest. Veina ljudi to ionako ne zapaa, pa
omamljeni su. I on se zasigurno mora potpuno smanjiti i stoga
sjediti tako blizu glave jer inae smeta pravim doktorima na
operaciji. Jadnik. Tipino dranje pri obavljanju svojeg posla:
uurenost.
Donio je i nekakvu izjavu koju moram potpisati. Pie da zbog
operacije moe doi do inkontinencije.
Pitam ga kakve sve to ima veze s pi-pijem. On se smijucka i kae da
je tu rije o analnoj inkontinenciji. Nikad ula. Iznenada mi sine to
bi to moglo znaiti: Hoete rei da vie neu moi kontrolirati
sfinkter i da e mi drek uvijek i svugdje curiti, da trebam pelene i
da u cijelo vrijeme po tome zaudarati?
Moj uspavljiva kae: Da, ali to se rijetko dogaa. Ovdje potpisati,
molim.
Potpisujem. Sto mi drugo preostaje? Ako su to uvjeti za operaciju.
Pa teko bih se kod kue sama operirala.
Uh. Molim te, radije ne, blagi nepostojei Boe, ne daj da se to
dogodi. Dobit u pelene s osamnaest. Pa one se zapravo dobivaju
 KIKA

tek s osamdeset. To bi znailo da sam uspjela proivjeti bez pelena

samo etrnaest godina. To nimalo ne uljepava situaciju.
Dragi anestetiaru, mogu li poslije vidjeti to to oni odreu na
operaciji? Ne volim da mi se neto odree i da to zavri u smeu,
zajedno s pobaenim fetusima i slijepim crijevima, a da ja to sebi ne
mogu predoiti. Ja to hou drati u ruci i pregledati.
Naravno, ako ba inzistirate.
Hvala. On mi ve gura iglu u ruku i sve lijepi flasterom. To je
kanal za predstojeu potpunu narkozu. Za nekoliko minuta, kae,
doi e bolniar i odvesti me u operacijsku dvoranu. I anestetiar
me ostavlja leati u lokvi od plika i izlazi.
Brine me ta stvar s analnom inkontinencijom.
Blagi nepostojei Boe, ako odavde iziem i ne budem analno
inkontinentna, prekinut u sve to skupa, jer od toga me ionako
pee savjest. I onu igru kada moja prijateljica Corinna i ja, mortus
pijane, hodamo gradom i svim ljudima koji nose naoale trgamo u
prolazu cvikere s nosa, slomimo ih i zavitlamo za ugao.
Pritom se mora trati vrlo brzo, jer neki od silnog bijesa i bez
naoala mogu juriti.
Ta igra je zapravo sranje do daske, jer se poslije uvijek otrijeznimo
od istog uzbuenja i navale adrenalina. Veliko rasipanje novca.
Zatim se ponovno izopijamo.
Rado bih je i prekinula, tu igru, jer esto nou sanjam izraz lica tih
ljudi kad se nau bez naoala. Kao da im trgam dio tijela.
Dakle, to bih ve rtvovala, a razmislit u to jo.
Moda ono s kurvama, ako ba moram. To bi zbilja bila velika
rtva. Bilo bi mi drae kad bi to s naoalama bilo dovoljno.
Sada sam ve odluila postati najbolja pacijentica koju je ova
bolnica vidjela. Bit u vrlo ljubazna prema premorenim sestrama i
lijenicima. I uvijek u sama istiti svoja govna. Na primjer,
iscjedak iz tog plika. Na prozorskoj dasci stoji velika otvorena
kartonska kutija s gumenim rukavicama. Valjda za preglede. Je li
Notz navukao rukavicu kada je skinuo junf pliku na mojem upku?
 KIKA

Jebi ga, nisam pazila. Pokraj gumenih rukavica stoji velika prozirna
plastina kutija. Tupperware kutija za divove. Moda u njoj ima
neto za ienje. Moj je krevet do prozora. Malo se proteem, vrlo
oprezno i polako, ne miui upaljenu guzu, poseem za kutijom.
Vuem je prema sebi na krevet. Joj. Diui je i cukajui napela sam
trbune miie i
to je kao zabijanje noa u ranu. Stanka. Sklopi oi. Duboko dii.
Samo se ne mii. Otvori oi. Tako.
Sada mogu skinuti poklopac. Kako li je to uzbudljivo. Sve do vrha
puno golemih uloaka, pelena za odrasle, gaica za jednokratnu
upotrebu, gaza i podloaka, s jedne strane sintetikih i s druge
strane vatiranih.
Radije bih da sam to imala pod sobom kada je Notz uao. Tada
krevet ne bi bio mokar. Vrlo neugodno. Trebam dva podloka.
Jedan vatiranom stranom dolazi dolje, na lokvu. Da je upije. No
tada bih leala na sintetici. To ne volim. Dakle, jo jedan podloak
sa sintetikom na sintetici i s vatom s gornje strane. Dobro si to
izvela, Helen, unato silnim bolovima ti si sama sebi najbolja
bolniarka.
Dakle, tko moe sam sebe tako dobro zbrinuti, sigurno e uskoro
ozdraviti. Ovdje u bolnici moram vie paziti na higijenu nego u
normalnom ivotu vani.

Higijena mi ba nita ne znai.

U jednom trenutku postalo mi je jasno da cure i deki razliito ue
kako odravati istou spolnih organa. Moja je majka uvijek jako
pazila na moju micu-macu, ali ne i na higijenu bratova penisa. On
ak smije pikiti bez otresanja pie i ostatak ispustiti u gaice.
 KIKA

U naoj se kui od pranja mice-mace pravila filozofija. Navodno ju

je vrlo teko doista drati istom. To je, dakako, totalna bedastoa.
Malo vode, malo sapuna, izribaj. Gotovo.
Samo bez puno pranja. Najprije zbog vane flore na pici. Zatim i
zbog okusa i mirisa sluzavice, vrlo vanih za seks. Pa ne smije ih
oprati. Ve dugo izvodim pokuse s neopranim mufom. Moram
postii da lagan i zamaman miris prodre i kroz debele traperice i
skijake hlae. To mukarci tada nee osjetiti svjesno nego
nesvjesno, jer smo svi mi ipak ivotinje koje se hoemo pariti.
Najradije s onima koje miriu na sluz.
Tako flert lako poinje i mora se cijelo vrijeme smijati jer zna
odakle taj sladostrasni miris puni zrak. To je zapravo uinak koji
treba proizvesti parfem. Uvijek nam priaju da parfem erotski
djeluje na druge. No, zato se ne sluimo mnogo djelotvornijim
vlastitim parfemom? Svi se zapravo ipak palimo na miris mufa,
pimpeka i znoja. Veina je samo otuena pa misli da sve prirodno
smrdi a umjetno da mirie.
Kada pokraj mene proe naparfimirana ena, meni se riga. Koliko
god bila neupadljivo namirisana. Sto sakriva? U javnim zahodima
enske se posvuda nasprejaju parfemom kad se pokenjaju. Misle da
sve ondje ugodno mirie. A ja uvijek kroz to osjeam drek. Meni je
svaki dobri stari miris dreka i pialine drai od svih tih kupovnih
odurnih parfema.
Jo je gori od ena koje se sprejaju parfemom u zahodu novi, sve
raireniji izum.
Kada ide u javni zahod, bilo u restoranu ili na kolodvoru, i zatvori
za sobom vrata na putu do koljke, odozgo te popricaju. Prvi put
sam se zbilja uplaila. Mislila sam da me je netko iz susjedne kabine
polio vodom. Ali, kada sam pogledala gore, shvatila sam da je gore
na vratima privren nekakav raspriva dezodoransa koji posve
slubeno i stopostotno namjerno izlijeva i raspruje sprej najgore
vrste na nevine posjetitelje toaleta im privuku vrata. Na kosu, na
 KIKA

odjeu, u lice. Ako to nije posvemanje silovanje higijenskih

fanatika, ne znam to je.
Ja se koristim svojom smegmom kao drugim parfemom. Uronim
naas prst u micu-macu i malo sluzi potupfam iza une resice i
utrljam je. ini uda ve pri pozdravnoj pusi. Mamino drugo
pravilo za mice-mace glasi da one mnogo lake obole nego penis.
Dakle, mnogo su sklonije gljivicama i slinom. Zbog toga djevojke
ne bi nikada smjele sjesti na tui ili javni zahod. Uili su me da
pikim nekako u zraku, u poluueem poloaju tako da uope ne
dotaknem tu, fuuuj!, odvratnu zahodsku dasku. Ve sam ustanovila
da mnogo toga to su me uili nije uope tono.
Dakle, latila sam se vlastitoga, ivog pokusa s higijenom mufa.
Prava uivancija nije mi samo kada uvijek i svugdje
samozadovoljno sjednem punom guzicom na prljavu zahodsku
dasku. I prije negoli sjednem, jo je jedanput cijelu obriem mufom
znalakom krunom kretnjom kukova. A kada muf spustim na
dasku, uje se lijep mljackav zvuk, i moj muf usie sve tue stidne
dlake, kapi, mrlje i lokvice svih boja i sastava. To radim ve etiri
godine u svim zahodima. Najradije na parkiralitima uz autocestu,
gdje imaju samo jedan zahod za mukarce i za ene. To moe
potvrditi dr. Brokert, moj ginekolog.
Jedanput sam ve posumnjala da mi je mica-maca bolesna. Kad god
bih sjela na dasku i opustila miie da se popikim, zapazila sam,
kad bih poslije pogledala u koljku, a to vrlo rado inim, da je u
vodi velika, bijela, mekana, lijepa, sluzava gruda. S mjehuriima i
prugicama kao na ampanjcu.
S tim u vezi moram dodati da sam cijeli dan dolje vlana pa bih
mogla nekoliko puta na dan mijenjati gaice. No to ne inim, rado
skupljam sluz. Dakle, jo o sluzavoj grudi. Je li mogue da sam ipak
cijelo vrijeme bila bolesna i da je ta moja sluzava grudica samo
posljedica gljivica na mici-maci zbog pokusa na zahodu?
Gospodin doktor Brokert uspio me je smiriti. Posrijedi je zdravo,
vrlo aktivno izluivanje sluzi. Nije se tako izrazio, ali je to mislio.
 KIKA

U vrlo bliskom sam dodiru s izluinama svojeg tijela. Zbog te sluzi

iz moje mice-mace otprije sam se uvijek ponosila u petingu s
dekima. Tek to bi mi taknuli stidne usne, ve bi iznutra navalila
lavina sluzi.
Jedan je prijatelj pri petingu uvijek pjevao By the Rivers of
Babylon. Sada bih mogla od toga napraviti posao pa suhim enama
koje imaju problema s luenjem sluzi puniti posudice. Ipak je
mnogo bolje uzeti pravu ensku sluz nego bilo kakvo umjetno
mazivo. Tada e i mirisati na muf! No moda se time slue samo
ene koje poznaju osobu koja im to daje, moda se stranim enama
gadi tuda sluz? Trebalo bi probati. Moda s prijateljicom koja je
dolje suha.
Vrlo rado jedem i njukam svoju smegmu. Zabavljam se, otkako
pamtim, naborima svoje sluavke. to li se ondje sve moe nai!
Imam dugu kosu, dakle, dlake na glavi, i katkada vlas koja je ispala
zaluta na neki nain u lamele moje sluzavice. Uzbudljivo je vui tu
vlas posve polako i oprezno pratiti i osjetiti gdje se sve mogla
smotati. Strano se ljutim kada to proe, pa elim jo due vlasi
kako bih dulje imala neto od toga.
To je vrlo rijetka srea. Ba kao i jedna druga stvar na koju se palim.
Kada sam sama u kadi i moram prdnuti, pokuavam izmeu stidnih
usana progurati mjehurie zraka. To se dogaa vrlo rijetko, jo rjee
nego s kosom, ali kada se dogodi, mjehurie zraka osjeam kao
tvrde kuglice koje si probijaju put izmeu mojih gnjecavih, toplih
stidnih usana. Kaem, kada to uspije: jedanput na mjesec, pa me
tada bocka sve dolje unutra, a sluzavica me tako svrbi da je moram
svojim dugim noktima eati sve dok ne svrim. Svrbe se moe
smiriti samo jakim struganjem. Grebem izmeu unutarnjih stidnih
usana, koje zovem pijetlovim krijestama, i vanjskih stidnih usana,
koje zovem vanilin kiflicama, vrsto gore-dolje, pa ih u jednom
trenutku otklopim i odmaknem krijeste desno i lijevo kako bih se
tono u sredini mogla poeati i osloboditi se svrbea. Raskreim se
sve dok mi ne kljocnu kukovi pa mi topla voda prodre u rupu.
 KIKA

Neposredno prije nego to svrim, dobrano tipnem klitoris, koji

zovem biserno rilo. To neizmjerno pojaava moju uspaljenost. Da,
tako se to radi.
Natrag na smegmu. U leksikonu sam pogledala to zapravo smegma
tono znai. Moja najbolja prijateljica Corinha rekla mi je jednom
da samo mukarci imaju smegmu.
A to mi je onda uvijek izmeu usmina i u gaicama?
Pomislila sam, nisam rekla. Ne usudim se. U leksikonu je bilo
opirno objanjenje to je smegma. Osim toga, to se i u ena tako
zove, eto. Ali, jo mi se danas mota po glavi jedna reenica:
Prostim okom vidljive naslage smegme mogu nastati samo zbog
nedostatne intimne higijene.
Kako, molim? To je strahovita bezobratina. Potkraj svakog dana
prostim okom raspoznajem naslage smegme iako sam ujutro
temeljito oprala sapunicom na-bore sluavke.
Pa to to oni misle? Da se treba danju ee prati? Pa dobro je da mi
mica-maca slini, jer to u nekim stvarima uvelike pomae. Pojam
nedostatna intimna higijena rastezljiv je. Kao i muf. Ba tako.
Uzimam pelenu za odrasle iz prozirne plastine kutije. Boe, kolike
su velike! U sredini imaju debeli, veliki varirani etverokut i etiri
velika, tanka plastina krila za vezanje na struku. Zasigurno pristaju
vrlo
starim, debelim mukarcima, tako su velike. Takvo to nee mi
trebati tako brzo. Molim Te. Netko kuca.
Ulazi nasmijani bolniar s kokoticom. Dobar dan, gospodo Memel.
Zovem se Robin. Ve vidim da se upoznajete s gradom za sljedee
dane. Operirat ete anus, vrlo nehigijensko mjesto, zapravo
najnehigijenskije mjesto na tijelu openito. Stvarima iz kutije
moete nakon operacije sami potpuno zbrinuti ranu. Savjetujemo
vam da barem jedanput na dan stanete pod tu raskreenih nogu i
otuirate ranu. Najbolje tako da mlazevi udu unutra. Uz malo
vjebe to moe ii sasvim glatko. Ispiranje rane vodom bit e vam
mnogo bezbolnije nego brisanje runikom. Nakon tuiranja
 KIKA

jednostavno se oprezno potupfajte runikom. I evo, donio sam vam

tabletu za umirenje koju ve sada moete popiti jer olakava
prijelaz na potpunu narkozu, jo malo pa idemo na veselu vonju.
Te me informacije ne brinu. Vrlo dobro se razumijem u glave tua.
I tono znam kako u usmjeriti nekoliko mlazova vode u sebe. Dok
me Robin gura hodnicima na mojem krevetu na kotaiima i ja
gledam kako iznad mene odlazei jure neonske svjetiljke, potajno
stavljam ruku na Venerin breuljak ispod pokrivaa kako bih se
smirila prije operacije. Odvraam misli od straha sjeajui se kako
sam se jo kao djevojica rajcala glavom tua.
Najprije sam uprskavala mlazove u picu samo izvana, poslije bih
nadignula vanilin kiflice da pogodim krijeste i biserno rilo. Sto jae,
to bolje. To treba osjetiti do boli. Pritom su jedan ili dva mlaza
izravno pogaala picu. Ve tada sam shvatila da je to prava stvar za
mene. Ulijevati puni mlaz i - isto tako napaljivo - izlijevati ga.
Stoga uvijek sjedim pod tuem u turskom sjedu, malo se nagnem
unatrag, guzu odignem. Zatim napipam i odmaknem stidne usne
potpuno u stranu kako treba, pa posve polako i oprezno zguram
unutra debelu glavu tua. Za to ne trebam Pjur, jer moja pica ve
pri samoj pomisli da u ubrzo svriti poinje stvarati goleme
koliine sluzi. Pjur je najbolji lubrikant jer se ne upija i neutralnog
je mirisa. Mrzim parfimirane lubrie. Dakle, kada je glava tua
napokon unutra, to doista dugo traje, jer se moram jako raskreiti,
okrenem je tako da prskalica gleda prema gore, znai, prema grliu,
otvoru, oku maternice, ili kako li se to ve zove, na to mukarac s
dugakim kurcem nabija u odreenim poloajima. Tada odvrnem
vodu do kraja, prekriim ruke iza glave - obje su mi ruke slobodne
jer glavu tua pridrava pica, sklopim oi i pjevuim Amazing
Grace.
Kada osjetim u sebi etiri litre, zatvaram vodu i polako i vrlo
oprezno ponovno izvlaim tu kako bi iscurilo to manje vode.
Trebam je poslije jo za svravanje. Glavom tua lupkam po vanilin
kiflicama, oteenim od dugo raskreenih nogu, sve dok ne svrim.
 KIKA

To meni ide uglavnom vrlo brzo - ako me nitko ne ometa. Zbog

osjeaja da sam potpuno zaepljena, kao sada vodom, uspijevam
svriti za nekoliko sekunda. Kada svrim, vrsto se udaram jednom
rukom po donjem dijelu trbuha i istodobno guram prste druge ruke
duboko u picu i irim ih kako bi se voda snano izbacila, ba onako
kako se i ubacila. Uglavnom svrim odmah jo jedanput od
istjecanja vode. To mi je lijepo, uspjeno samozadovoljavanje.
Nakon takve velike vodene orgije moram jo satima trpati slojeve i
slojeve toaletnog papira u meunoje, u gaice, jer pri svakom
koraku voda u naletima stalno izlazi, pa na odjei to izgleda kao da
sam se popisala. A to neu.
Bide je drugo sanitarno pomagalo fantastino pogodno za tu svrhu.
Majka mi je uvijek preporuivala da se u njemu brzo pofrikam
nakon seksa. Zato bih to inila?
Kada se s nekim pojebem, ponosno nosim njegovu spermu u svim
tjelesnim pukotinama, na bedrima, na trbuhu ili na onom po emu
me je ve popricao kad je svrio. emu uvijek to glupo pranje
poslije eve? Ako ti se kuri, sperma ili smegma gade, bolje je da se
odmah okani toga. Volim kada mi se sperma osui na koi, kada se
skrutne i oljuti.
Kada nekome drkam uvijek pazim da mi malo sperme ostane na
rukama. Pogrebem je svojim dugim noktima i pustim da se ondje
skruti kako bih je kasnije toga dana za uspomenu na dobrog jebaa
grickala pod noktima, mljackala u ustima, vakala je i, nakon dugog
premekavanja i rastapanja, progutala. To je izum kojim se jako
ponosim: moj seksualni spomen--bombon.
Isto vrijedi, dakako, i za spermu koja zavri u pici. Samo je nipoto
nemoj unititi u bideu! Nego je nosi s ponosom. Primjerice, u kolu.
I satima nakon eve curi iz pice topla kao malo iznenaenje. Ja sam,
dodue u razredu, ali mislima sam u potpunosti ondje odakle je
sperma. Sjedim, blaeno se smjekajui, na svojoj toploj lokvici
sperme, dok profesor sprijeda govori o dokazima Boje opstojnosti.
Na taj nain kola se moe izdrati. Uvijek se jako veselim
 KIKA

povezanosti s tom tekuinom izmeu nogu i odmah aljem SMS

uzroniku: Upravo mi urka tvoja topla sperma! Hvala!
Natrag na misli o bideu! Htjela sam jo opisati kako to radim na
bideu. Ali, nemam vie vremena. Stigli smo pred operacijsku salu.
Mogu se u mislima i poslije time pozabaviti. Moj anestetiar je ve
doao i eka nas. Prikljuuje nekakvu bocu na kanal na mojoj ruci,
vjea je naopako na nekakvu tangu na kotaiima i kae mi da
brojim.
Robin, simpatini bolniar, odlazi i eli mnogo uspjeha. Jedan,
dva...

Budim se u ok-sobi. ovjek se uvijek ponaa malo blesavo nakon

potpune narkoze. ini mi se da hoe rodbinu potedjeti te
blesavoe pa su izmislili ok-sobu.
Probudila sam se od vlastitog brbljanja. to sam rekla? Ne znam.
Tresem se cijelim tijelom. Posve polako poinju mi raditi vijuge.
Sto radim ovdje? Je li mi se to dogodilo? Hou se nasmijeiti da
nadvladam bespomonost, premda u prostoriji nema nikoga
drugog. Pucaju mi kutovi usta od tog smjekanja jer su mi usne tako
suhe. Moj upak! Zbog njega sam tu! I on je bio napuknut. Ruka mi
luta dolje prema guzi. Napipavam veliku gazu zalijepljenu
flasterom, napetim preko oba guza, a ispod flastera debelu kvrgu. A
joj! Nadam se da ta kvrga nije na mojem tijelu. Nadam se da e i nju
skinuti s flasterom. Imam na sebi tu glupu koulju nalik na pregau.
Gnjave s tim u bolnicama.
Ima rukave, a sprijeda izgleda kao boini aneo. No straga nema
tkanine, osim masnice na iji. Zato uope postoji taj odjevni
predmet? No, dobro. Kad lei, mogu ti ga odjenuti a da te ne
podignu. No, za vrijeme operacije ja sam ipak leala na trbuhu kako
bi lake doli do guzice. Znai li to da sam tijekom operacije bila
gola? To mi je runo. Oni sigurno priaju kako izgleda. U to sam
 KIKA

skroz sigurna! I to ovjek u narkozi pohrani u podsvijest i jednoga

dana poizi, i nitko ne zna od ega.
Taj lagaan osjeaj gole zadnjice poznat mi je iz djejih nonih
mora koje mi se stalno vraaju. Osnovna kola. Stojim na postaji i
ekam kolski bus. Kao to doista esto zaboravljam skinuti donji
dio pidame prije nego to navuem traperice, toga dana zaboravila
sam odjenuti gaice ispod suknje. Dok si dijete, ne zapaa takve
stvari kod kue, ali u javnosti bih radije umrla nego da me otkriju
gole guzice ispod suknje. I to ba u doba kada su se svi deki
zabavljali diui nam suknje.
Ulazi Robin. Govori ful oprezno i kae da je sve dobro prolo. Vozi
me s mojim golemim krevetom dizalima, vozi hodnicima i mlati
svom snagom po zujalkama, nalik na one u kompjutorskim
igricama, kako bi se otvorila vrata. Ah, Robine. Sve mi se u glavi
okree - posljedica narkoze. Iskoritavam to vrijeme da sve doznam
o svojem upku. Smijeno je da Robin o tome zna vie od mene. On
ima nekakvu plou na kojoj pie sve o meni i mojoj guzici.
Razbrbljala sam se i padaju mi na um razni vicevi o operaciji
guzice. On kae da sam oputena i vesela zato to jo djeluje
narkoza. Parkira krevet u mojoj sobi i kae da bi mogao sa mnom
razgovarati jo cijelu vjenost, ali da na alost ima i drugih
pacijenata za koje se mora pobrinuti. teta.
Ako trebate sredstvo protiv bolova, samo pozvonite.
Gdje su mi suknja i gaice koje sam imala na sebi prije operacije?
On pride donjem dijelu kreveta i digne pokriva. Tu je uredno
sloena suknja i na njoj gaice.
Upravo situacija koje se boji moja mama. Gaice su sloene s
meunojem okrenutim prema gore.
Naravno, s prave, a ne s krive strane. Unato tome lako nazirem
suhu mrlju picina safta. Mama smatra kako je za enu najvanije da
ima na sebi isto donje rublje kada ide u bolnicu. Njezin glavni
argument za pretjerano isto rublje: ako te pregazi auto i doe u
bolnicu, svui e te. I donje rublje. Oh, Boe moj. I ako oni tamo
 KIKA

vide da je pica ostavila svoj uobiajeni sluzavi trag, tada e... Sto e
tada?
Mama valjda zamilja da e tada svi u bolnici priati kako je
gospoda Memel prljava i lampava. Izvana gladac, iznutra jadac!
Mamina posljednja misao prije smrti na mjestu nesree sigurno bi
bila: Koliko ve sati nosim ove gaice? Ima li kakvih tragova?
Prvo to doktori i bolniari uine kad imaju pred sobom rtvu
nesree oblivene krvlju, jo prije reani-macije: bace pogled na
krvlju promoene gaice kako bi znali s kakvom enom imaju
posla.
Robin mi na zidu iza mene pokazuje kabel sa zvoncem, stavlja mi
ga uz lice na jastuk i izlazi. Sigurno ga neu trebati.
Osvrem se po sobi. Svi su zidovi obojeni svijetlozeleno, tako
svijetlo da ih se gotovo i ne opaa. Ta boja, navodno, smiruje. Ili
budi nadu.
Lijevo od kreveta je malen ugraeni ormar za odjeu. Nemam jo
to metnuti unutra, ali e mi sigurno netko ubrzo neto donijeti. Iza
ormara ide se iza ugla, vjerojatno u kupaonicu, recimo u
tuiraonicu.
Pokraj mojeg kreveta, odmah lijevo, stoji metalni noni ormari s
ladicom i na kotaiima. Posebno je visok kako bi se do njega lako
doprlo s visokog kreveta.
Desno od mene je dugi prozor i na njemu su objeene prozirne
zavjese, na kojima su s donje strane priivene olovne vrpce koje ih
lijepo izravnavaju vukui ih prema dolje. Moraju uvijek uredno
izgledati. Kao beton. Zavjese se nipoto ne smiju pomaknuti na
vjetru ako je prozor otvoren. Ispred prozora je kutija s mojim
pelenama, pokraj nje kartonska ambalaa sa stotinu gumenih
rukavica. Tako pie na njoj. U meuvremenu se ta koliina
vjerojatno smanjila.
Na suprotnom zidu visi uokvireni poster, vide se metalne pandice
koje dre staklo. Na slici je nekakva aleja, iznad nje pie velikim
utim slovima: Idi s Isusom. U etnju ili to?
 KIKA

Iznad vrata visi mali kri. Iza njega je netko stavio granicu. Zato
to ine? Uvijek je to ista biljka s ispupenim listiima,
tamnozelenim, neprirodno sjajnim. Granica kao da je plastina, ali
uvijek je prava. Mislim da je sa ivice.
Kako to da trpaju komad ivice iza kria? Poster i kri treba
maknuti iz sobe. Prisilit u mamu da skine te stvari. Ve se sada
veselim raspravi. Mama je pobona katolkinja. Stop. Neto sam
zaboravila. Ondje gore visi televizor. Nisam jo uope pogledala
gore. Uvren je nekakvim metalnim okvirom i jako naprijed
nagnut. Kao da e svaki as pasti na mene. Kasnije u zamoliti
Robina da ga malo prodrma kako bismo provjerili da nee pasti.
Ako imam televizor, moram imati daljinski upravlja. Ili moram
traiti od nekoga da mi ga pali i gasi? Moda je u ladici? Izvlaim
ladicu i sjetim se svoje guzice. Pazi, Helen. Ne pravi gluposti.
Daljinac je u jednoj od plastinih pregrada u ladici. Sve je jasno.
Osim to narkoza odlazi. Moram li ve sada pozvoniti radi sredstva
protiv bolova?
Moda nee biti tako strano. Upravo tako, najprije u malo
priekati da vidim kako mi je pri dodiru. Pokuavam razmiljati o
drugim stvarima. Primjerice, o posljednjem jednorogu. Stvar ne
hoda. Ve vrsto stiem zube, mislim samo o ranjenoj guzici, sva
se grim. Prije svega u ramenima. Dobro raspoloenje nestaje tako
brzo. Robin je imao pravo. No neu da misle kako sam plaljiva, ba
sam se pred Robinom napuhavala s dugim jezikom, jo u malo
izdrati. Sklapam oi. Jedna ruka je oprezno na gazi zalijepljenoj na
guzici, druga ruka na zvoncu. Leim, bol pulsira. Narkoza je sve
slabija. Rana me pee na mahove. Miii mi se sve vie gre. Stanke
izmeu napadaja peenja rane sve su krae.
Zvonim i ekam. Vjenost. Hvata me panika. Bolovi su sve jai,
estoki, kao da no svrdla po sfinkteru. Sigurno su ga rastegnuli do
krajnjih granica, mii zatvarara. Pa, jasno. Kako bi inae uli
unutra? Oko njega? O, Boe! Oni odraslim mukim rukama ulaze u
moje stranje crijevo i petljaju ondje noevima i metalnim
 KIKA

dilatatorima i koncem. Ne boli sama rana nego sve u krugu oko nje.
Razvaljeni mii zatvara.
Evo ga napokon.
Robine?
Da?
Raire li oni na operaciji mar tako da s vie ruku mogu ui
unutra?
Da, na alost, da. Zbog toga ubrzo i nastanu bolovi im narkoza
popusti.
Hm. Ubrzo. Ja ve sada trebam sredstvo protiv bolova. Zlo mi je od
straha od predodbe da e jo potrajati sve dok sredstvo ne pone
djelovati. Predugo sam trpjela bolove i sada moram dosta dugo
ekati da to sranje s dupetom prestane. Naviknut u se da prije
priznam bol i postanem pacijent koji e radije prerano pozvoniti i
traiti sredstvo protiv bolova nego morati prebroditi te minute
ekajui da pone djelovati. Ovdje, naime, nema odlija za vojnike
koji trpe bolove, Helen. Moj upak je izranjen od irenja.
Na dodir se ini da je ta rupa velika kao cijela guzica. Nikada se vie
nee skupiti u normalu. Mislim da su me na operaciji jo dodatno
ozlijedili.
Ve sam bila u ovoj bolnici prije nekoliko godina. S najboljim
glumakim postignuem u ivotu. Imala sam jedinicu iz
francuskog. A sutradan smo trebali pisati test. Nisam uila, a nisam
dugo bila ni na nastavi. Ve na posljednjem pismenom pravila sam
se bolesnom. Mami sam odglumila da me boli glava kako bi mi
napisala isprinicu. No ovaj put je trebalo biti neto uvjerljivije.
Htjela sam samo dobiti na vremenu za uenje.
Ako opravdano izostane, moe pisati naknadno. Dakle, taj dan
poinjem govoriti mami da me bocka u trbuhu lijevo dolje. Da mi
je sve loije. Mama je prilino uznemirena jer zna da lijevo dolje
bocka kad ima upalu slijepog crijeva. Iako je slijepo crijevo desno.
To znam i ja. I poinjem se svijati od bolova. Ona me odmah vozi
mojem pedijatru. Jo idem k njemu. Blie mi je. On me polae na
 KIKA

leaj i pritie me dolje oko trbuha. Pritie lijevo, ja viem i

stenjem. Pritie desno, iz mene ni glasa.
Posve nedvojbeno. Uznapredovala upala slijepog crijeva. Morate
ker odmah odvesti u bolnicu, nemate vremena da prije toga odete
kui i spakujete spavaicu, to moete i poslije donijeti. Dijete mora
u bolnicu. Ako pukne, nastat e otrovanje u cijelom tijelu, pa se
mora proistiti sva krv. Koje dijete, pomislila sam.
Trk u bolnicu. U ovu ovdje. im smo dole, napravila sam isti ou.
Lijevo, desno, prava reakcija. Poput klikanja na igraoj konzoli.
Hitna operacija. Razrezu me i uope ne vide nikakvo oteeno niti
upaljeno slijepo crijevo. No ipak ga vade. A nije potrebno. I kad bi
ga ostavili unutra, kau oni, i ponovno saili, moda bih ubrzo
ponovno dola s pravom upalom. Dvostruko ivciranje. No nisu to
rekli meni poslije operacije. Nego mojoj mami.
Kada me je jedanput poslije ponovno uhvatila u nekakvoj lai, rekla
je:
Tebi se ne moe nita vjerovati, lagala si meni i svim lijenicima
samo zato da ne mora pisati test iz francuskoga! Izvadili su ti
neupaljeno slijepo crijevo.
Odakle zna?
Majke sve znaju. Rekli su mi lijenici na hodniku. Tako neto nisu
jo nikada doivjeli. Sada znam kako moe lagati!
Sada barem znam da je izvaeno. Prije negoli smo mama i ja o tome
razgovarale, uvijek sam mislila kako su doktori zacijelo vidjeli da
nije upaljeno pa su ga ostavili unutra. Stoga sam se dugo bojala
prave upale slijepog crijeva. A to bih tada izmislila? Znai, tako je
to bilo. Dobro je znati. Uzalud toliki sati zabrinutosti. Kada ti
upravo izvade slijepo crijevo, dugo te paklenski boli kada se smije,
hoda, stoji, a i gotovo sve drugo jer ima osjeaj da e ti puknuti
av. Sagibala sam se i previjala kao i sada zbog guzice. Jesu li
doktori moda zapamtili moje ime? Je li to u ono vrijeme bila mala
senzacija da cura izdri bolove poslije operacije samo zato da zajebe
profesoricu? Jesu li mi zbog toga na ovoj operaciji sada posebno
 KIKA

zadali takve bolove - ak ih pogorali - kako bi mi se osvetili za

ondanji zajeb? Imam li maniju proganjanja zbog bolova? Zbog
sredstava protiv bolova? Sto se ovdje zapravo dogaa? Tako me boli.
Robine. Donesi tablete.
Evo ga! Daje mi dvije tablete i neto pritom govori. Ne mogu sluati
jer sam se sva zgrila od napadaja bolova. Pijem obje odjedanput.
Trebale bi brzo djelovati, sada. Kako bih se smirila, ponovno
stavljam ruku na Venerin breuljak. To sam uvijek radila i prije, jo
kao dijete. Samo jo nisam znala da se zove Venerin breuljak.
Meni je to najvanije mjesto na cijelom tijelu. Tako je lijepo toplo. I
savreno smjeteno u visini ruke. Moje sredite. Guram ruku u
gaice i malo se okolo gladim. Tako najlake zaspim.
Sklupam se poput vjeverice oko svojeg Venerina breuljka i prije
negoli zaspim, mislim jo o tome kako mi iz guzice visi kobasica.
Imam upravo takav osjeaj zbog toga epa od gaza natrpanih straga.
Sanjam kako eem prostranim poljem. Poljem pastrnjaka. U
velikoj daljini vidim jednog mukarca. Nordic walkera. Nordijskog
hodaa. Ti tipovi sa tapovima. Pomislim: gle, Helen, ovjek s etiri
noge.
On se pribliava, i ja vidim da mu dugi kurac visi iz sportskih stre
tajica. I pomislim: ah, ne, ovjek s pet nogu.
On proe mimo mene, a ja gledam za njim. Otkrivam, na svoje
veliko veselje, da je straga spustio hlae i da mu duga kobasica
dreka visi iz guzice, jo dua od kurca. Pomislim: est nogu, vau.
Budim se, edna sam i boli me. Ruka s mojega Venerina breuljka
odluta straga da napipa ranu. Hou vidjeti to su mi to napravili.
Kako da to pogledam? U svoju micu-macu uspijem zaviriti tek ako
se sva presavijem. Ali, u guzicu ne mogu. Zrcalom? Ne,
fotoaparatom! Mama mi ga mora donijeti.
Nije li htjela biti ovdje kada se probudim?
SMS.
Ja sam. Hoe li ponijeti, molim te, na fotoaparat kad doe? I bi
li iz moje sobe izvadila iz vode kotice i oprezno ih zamotala u
 KIKA

papir da se korijenje ne slomi? I donesi, molim te, ae. Ali, to ne

pokazuj. Ovdje je zabranjeno sve osim cvijea za vazu. OK? Hvala.
Vidimo se. Ah, da, moe mi donijeti i trideset akalica, molim.
Hvala.

Uzgajam avokado. To mi je jedini hobi, osim fukanja. Kao dijete

najvie sam voljela jesti avokado, to voe ili povre, to ve jest.
Prorezati dopola i u tu rupu utrcati potenu grudu majoneze.
Preko toga mnogo ljute paprike u prahu. S velikom koticom
iznutra igrala sam se nakon jela. Moja je mama govorila u to doba
da djeci ne trebaju igrake i da je za tu svrhu dobra pljesniva rajica
ili kotica avokada.
U poetku je kotica jo vrlo klizava i sluzava od avokadovog ulja.
Trljam njome nadlanice i ruke do gore. Raspodijelim sluz posvuda.
Zatim se kotica mora suiti.
Na radijatoru to traje samo nekoliko dana. Kada se tekuina osui,
prelazim mekanom, tamnosmeom koticom po usnama. I one
moraju biti suhe, pa osjeam vrlo blag dodir; radim to minutama,
sklopljenih oiju. Onako kako sam to prije inila u gimnastikoj
dvorani i suhim usnama prelazila po masnoj, mekanoj konatoj
presvlaci kozlia sve dok me nije netko u tome omeo. Helen, to to
radi? Prekini!
Ili sve dotle dok me druga djeca zbog toga nisu ismijala. Zatim to
sauva za onih nekoliko trenutaka kada smije neometana biti u
dvorani. To je otprilike mekano kao moje vanilin kiflice kada ih tek
obrijem.
Tamnosmeu koru treba odvojiti od kotice. Stoga guram nokat
palca izmeu kore i kotice i ovojnica malo-pomalo puca. Ali, treba
paziti da se komadii kore ne zabiju pod nokat.
 KIKA

To je vrlo bolno, a teko se vadi i iglom i pincetom. Otrim

predmetima akati pod noktom jo je bolnije od zabijanja kore pod
nokat. I nastanu runi podljevi pod noktom. Krvave crvene mrlje
ne ostaju, na alost, nego posmee. Treba doista mnogo strpljenja
dok to ne proraste. Nokat izgleda poput sloja leda na smrznutom
jezeru, koji je zarobio ve oblikovanu granu. Kada se kora ukloni,
dolazi do izraaja prava, lijepa boja kotice. Ili je svijetlouta ili
katkada ak njenoruiasta.
Zatim katkada tucam ekiem po njoj. Tek toliko da se kotica ne
raspukne. Zatim je na nekoliko sati stavljam u duboko smrzavanje i
glumim joj zimu. Kada je zima bila dovoljno duga, zabodem u
koticu tri akalice. Zatim je premjetam u au s vodom, a
akalice je dre na savrenoj visini vode.
Kotica avokada izgleda kao jaje. Ona ima debeli i iljasti kraj.
Deblji kraj mora gore viriti iz vode. Treina gore na zraku, dvije
treine moraju biti pod vodom. Kotica tako ostaje nekoliko
mjeseci.
Uvodi se na njoj stvara pljesniv sluzavi sloj koji mi je vrlo privlaan.
U to vrijeme vadim je iz ae s vodom i stavljam je sebi unutra.
Zovem je svojim biodildom. Naravno, uzgajam samo bioavokado.
Inae u poslije dobiti otrovana stabalca.
No prije uvoenja treba svakako ukloniti akalice. Zahvaljujui
utreniranim vaginalnim miiima mogu je poslije ponovno izbaciti.
Zatim natrag s njom u vodu i na akalice. I ekati.
Nakon nekoliko mjeseci na irem kraju moe se raspoznati
pukotina. Ona je sve ira, duboki otvor kroz
sredinu kotice. Doima se kao da e se svakog trenutka raspuknuti.
Iznenada odozdo poinje rasti debeli bijeli korijen. Malo-pomalo
on se smota u ai jer inae ne bi imao mjesta za rast. Kada je
korijen ve prilino dug, moe se jednim okom prii posve blizu do
gornjeg dijela otvora i razaznati mini zelena mladica koja raste u
visinu. Sada je vrijeme da se proklijala kotica presadi u lonanicu
 KIKA

sa zemljom. I ubrzo e narasti pravo stabalce s mnogo velikoga,

zelenog lia.
Nisam nikad bila blie raanju. Mjesecima sam se brinula za tu
koticu. Imala je u sebi i ponovno je istiskivala van. I savreno se
brinem za sva svoja stabla avokada nastala na taj nain.
Doista elim imati dijete otkako pamtim. No, u naoj obitelji uvijek
se ponavlja isti uzorak. Moja prabaka, moja baka, mama i ja. Sve
prvorodene. Sve djevojice. Sve slabih ivaca, poremeene i
nesretne. Ja sam prekinula taj krug. Ove godine navrila sam
osamnaestu i ve dugo sam za to tedjela. Jedan dan poslije mojeg
roendana, im sam to smjela uiniti bez dozvole roditelja, dala
sam se sterilizirati. Odonda reenica koju mama esto ponavlja vie
ne zvui tako prijetee: Kladim se da e i tvoje prvo dijete koje
dobije biti djevojica. Ja, naime, mogu dobiti jo samo stabla
avokada. Novo stablo avokada rodi tek nakon dvadeset godina.
Otprilike toliko i majka treba ekati da postane baka. U dananje
vrijeme.
Dok sam ovako leala i sretno razmiljala o svojoj avokadskoj
obitelji, bolovi su minuli. Tono se osjeti kada e doi; ne vidi se
kada odlaze, nije uope upadljivo. No sada ustanovljavam da su
potpuno proli. Volim
sredstva protiv bolova i zamiljam kako bi bilo da sam se rodila u
neko drugo doba kada jo nije bilo tako dobrih sredstava protiv
bolova. U glavi sam se oslobodila bolova, pa u njoj ima mjesta za
sve drugo. Nekoliko puta duboko udahnem i izdahnem i iscrpljena
zaspem. Otvorivi oi, ugledam mamu nagnutu nada mnom. Sto to
radi?
Pokrivam te. Potpuno si otkrivena.
Neka bude tako. Pokriva je preteak za moju ranu na guzici. To
me boli. Pa svejedno je kako izgleda. Misli li da to ovi ovdje nisu
vidjeli ve tisuu puta?
Onda ostani tako, za ime Boje.
Dobar tihvort.
 KIKA

Moe li, molim te, skinuti kri iznad vrata? Smeta me.
Ne, ne mogu. Helen, prestani s tim glupostima.
Dobro, ako mi ne pomogne, morat u ustati i sama to napraviti.
Jednu nogu objesim iz kreveta, odglumim ustajanje i zastenjem od
bolova.
No dobro, dobro, ja u to uiniti. Molim te, ostani leati.
Ipak moe.
Za pomo mora se popeti na jedini stolac u sobi kako bi dosegla
kri iznad vrata. Dok se penje na njega, postavlja mi pitanja
pretjerano ljubaznim i leernim tonom. Zao mi ju je. No sada je
prekasno.
Od kada ima te stvari?
to to ona misli? Ah, tako. Hemoroidi. Oduvijek.
Ali, nisi ih imala kad sam te neko kupala.
Onda sam ih sigurno dobila kada sam postala prestara da me
kupa.
Ona silazi sa stolca drei kri u ruci. Gleda me ispitivaki.
Pa stavi ga tu u ladicu. Pokazujem joj metalni noni ormari.
Zna, mama, hemoroidi su nasljedni. Pitanje je samo od koga sam
ih naslijedila.
Ona prilino glasno zatvara ladicu.
Od oca. Kako je bilo na operaciji?
Na satovima pedagogije uili smo da razvedeni roditelji esto
pokuavaju pridobiti dijete na svoju stranu. Jedan roditelj tada pred
djetetom govori loe o drugom roditelju.
Meutim, ni jedan od tih roditelja koji loe govori o drugom
roditelju ne razmilja da pritom uvijek vrijea jednu polovicu
vlastitog djeteta. Ako se govori da je dijete napola majka i napola
otac.
Djeca, ijeg je oca majka ocrnila, kad-tad se osveuju majci. Sve se
vraa kao bumerang.
Sve te godine majka je pokuavala pridobiti dijete na svoju stranu,
ali je postigla upravo suprotno. Sve vie je gurala dijete k ocu.
 KIKA

Naa profesorica pedagogije ima pravo.

to ja znam, nisam bila pri sebi, bila sam u potpunoj narkozi. Sve
je dobro prolo, kau. Boli. Jesi li donijela moje kotice?
Jesam, ondje su.
Ona pokazuje na prozorsku klupicu. Tik do kutije s pelenama stoji
i sandui s mojim dragim koticama. Vrlo dobro. Do njih mogu i
sama.
Jesi li ponijela i fotoaparat?
Ona ga vadi iz torbe i sputa na moj noni ormari.
Sto e ti on ovdje u bolnici?
Smatram da ne treba dokumentirati samo sretne trenutke poput
roendana, mama, nego i tune poput operacije, bolesti i smrti.
S takvim slikama u albumu sigurno e jako razveseliti svoju djecu
i unuke.
Cerekam se. Ah, mama, kad bi samo znala.
Htjela bih da brzo ode. Kako bih se mogla pobrinuti za svoju
guzicu. Jedini trenuci u kojima elim provesti vie vremena s njom,
jesu oni u kojima se opravdano nadam da je mogu spojiti s tatom.
On danas nee doi. A sutra sigurno hoe. Bolnica u kojoj lei ki
savreno je mjesto za spajanje razdvojene obitelji. Sutra. Danas:
slikanje guzice.
Ona se oprata i jo kae da mi je stvari za spavanje spremila u
ormar. Hvala. Pa kako da doem do njih? Svejedno, ionako leim
radije dolje gola, zbog svih tih zavoja. Zrak je dobar za ranu.
im je mama otila, zvonim po Robina.
ekati, ekati. Ima i drugih pacijenata, Helen, premda to sebi teko
moe zamisliti. Evo ga, dolazi.
Kako vam mogu pomoi, gospodo Memel? Htjela bih neto
pitati. I molim da mi ne odgovorite odmah 'ne', ok? Samo
hrabro.
Moete li mi pomoi... Da prvo izostavimo 'vi'? Ne pae mi 'vi' ako
tako neto pitam. Jasno. Rado.
 KIKA

Ti si Robin, a ja sam Helen. Tako. Hoe li mi, molim te, pomoi

da fotografiram svoju guzicu i ranu? Bezuvjetno elim znati kako
sada dolje izgledam.
Ah, moram malo razmisliti da li ja to smijem.
Molim te, inae u poiziti. Inae neu skuiti to su mi napravili.
Valjda zna da Notz to ne zna objasniti. A to je ipak moja guzica.
Molim te. Pipanjem neu nita postii. Moram vidjeti.
Shvaam. Zanimljivo. Drugi pacijenti nikada ne ele doznati kako
je ispalo. Okej. to trebam uiniti?
Namjetam fotoaparat na izbornik za fotografiranje hrane. Najprije
bez bljeskalice. Uvijek je ljepe. Uklanjam gazu s flasterom i ep.
Traje dulje nego to sam mislila, tamo unutra ugurali su lijepu
koliinu gaze. Oprezno legnem na drugi bok, licem prema prozoru
i objema rukama irim guzove.
Robine, sada stani to blie i fotografiraj ranu. Ne tresi, nema
bljeskalice.
ujem jedan kljocaj, zatim mi on pokazuje sliku radi kontrole.
Jedva se neto raspoznaje. Robin nema mirnu ruku, ali sigurno ima
drugih kvaliteta. Dakle, ipak s bljeskalicom. I sve jo jedanput
ponoviti.
Napravi nekoliko slika iz raznih perspektiva. Sasvim blizu i malo
dalje.
kljoc, kljoc, kljoc, kljoc. Taj vie ne prestaje.
Dobro je, hvala, Robine.
On mi oprezno vraa fotoaparat i kae:
Ve dugo radim na proktolokom odjelu, ali jo nikada nisam smio
vidjeti ranu koju ovdje svi imaju. Hvala ti.
Hvala tebi. Smijem li sada u miru pogledati svoj mar? Hoe li mi
ti to jo jednom uiniti ako zatreba?
Svakako.
Ba si cool, Robine.
A tek ti, Helen.
On izlazi nasmijeen. Ponovno guram unutra od gaza.
 KIKA

Sada sam sama s tim aparatom u kojem se kriju slike moje rane.
Nemam pojma to me eka. Puls mi je ubrzan, od uzbuenja izbija
mi znoj.
Okreem kotai pokraj displaya na prikaz i drim kameru blizu
oiju. Pojavljuje se slika krvavog upka, bljeskalica ga je osvijetiila
duboko unutra. Pa to je otvoreno. Nita ne pokazuje da je sfinkter
zatvoren.
Ne mogu raspoznati nikakvu prstenastu nabranu ruiastosmeu
kou mara. Zapravo, ne raspoznajem nita meni blisko. To je,
dakle, Notz mislio s izrezati klin. Vrlo loe objanjeno. Zgroena
sam vlastitim upkom ili onim to je od njega ostalo. Vie rupe nego
guzice.
Dakle: fotomodel za guzicu s tim vie ne mogu postati. Samo za
privatnu uporabu. Ili moda krivo drim sliku? Ne, ne drim. Pa i
Robin ga je tako drao dok je fotografirao.
A joj. Moe se gledati ravno unutra. Mnogo mi je gore nego prije
gledanja. U sekundi se ponovno javljaju i bolovi. Sada kada znam
kako izgledam, vie ne vjerujem da e ikada prestati. Na cijelom
rezu uope nema koe nego samo crveno, golo meso.
Najprije moram pustiti da mi naraste koa. Koliko to traje?
Tjednima? Mjesecima? Sto se mora jesti da se brzo stvori koa na
guzici? Skue?
Hoe li ovi ovdje doista da ja proguram govno uz to nezatieno
meso? Nikada. Koliko ga dana i tjedana
mogu zadrati? I ako ga uspijem dugo zadrati, hoe li govno biti
sve deblje i tvrde i hoe li tada jo vie boljeti ako mora proi
pokraj golog mesa? To u pitati. Oni mi bezuvjetno moraju dati
neko sredstvo za zatvor kako bi rana prvo zarasla. Zvoncem
odailjem SOS.
 KIKA

ekati. Za to vrijeme gledam druge slike koje je snimio Robin. Ni

na jednoj rana ne izgleda bezazlenije. A to je to pokraj rane? Same
kriavocrvene piknje. Sto li je sad pak to? Vrhovima prstiju
opipavam oba guza. Osjeam piknje. Nisam ih prije, dok sam se
opipavala, uope zapazila. No moj opip je u usporedbi s vidom
takoer zakrljao. Moram vie vjebati opip, tako se ne moe dalje.
Odakle te grozne piknje? Alergija? Na operaciju guzice? Ponovno
gledam slike. Sada znam. To je upala od brijanja. Pa briju te prije
operacije. Ali ne ba njeno. Strug-strug iletom preko. Glavno je
da dlake to prije odu. Sigurno bez vode i pjene. Na suho ti iupaju
dlake.
Ovi ovdje jo su grublji dok briju nego ja prema sebi kad se brijem.
Prije se uope nisam brijala. Mislila sam kako se vrijeme koje se
protrati u kupaonici moe bolje iskoristiti. A uvijek sam ga i bolje
iskoristila. Sve dok nisam upoznala Kanella. On je iz Afrike, tonije
reeno, iz Etiopije. Jedne subote htio je neto kupiti u voarni u
kojoj radim kako bih jo neto zaradila uz deparac. Postavljam
tand u etiri ujutro i prodajem do poslijepodne. Moj je ef, seljak
kojemu pripada tand, rasist. Sto je vrlo zabavno, jer on smatra da
mora prodavati egzotino povre i voe. Osigurati ponudu robe
koje nema. Ali, tko osim Afrikanaca,
Indijaca, Junoamerikanaca i Kineza zna kako se uope pripravljaju
pomelo, ioka i bamije?
Tako se moj ef cijeloga dana ljuti na strance koji ga gnjave jer hoe
kod njega kupovati i uzrujava se zbog njihova loeg izgovora
njemakog jezika. Iako ih je namamio svojom robom. Kanell nije
razumio seljakovo ponovljeno pitanje: I to bi bilo to?
I morao je nekoliko puta upitati seljaka to je time mislio. Dok mu
je objanjavao, seljak ga je grozno omalovaavao, pa sam se poslije
iuljala sa tanda da mu se ispriam.
Trala sam prolazima na trnici i traila ga. U jednom trenutku
nala sam se iza njega. Dodirnula sam ga po ramenu, on se okrenuo,
i ja sam mu, sva zadihana, rekla:
 KIKA

Oprostite, molim vas. Samo sam vam htjela rei da me je strano

stid zbog mojeg efa.
Vidio sam to na vama.
Dobro.
Nasmijali smo se jedno drugomu. Tada sam se uznemirila, i nije mi
palo na pamet nita pametnije osim: Vraam se na tand. Jesi li
obrijana? Sto?
Pitam jesi li obrijana?
Nisam. Zato pita?
Jer bi' te rado obrijao, kod mene doma.
Kada?
im zavri posao. Kada se trnica zatvori. Zapisuje mi svoju
adresu, presavija papir na najmanju veliinu i sputa mi ga na
prljave dlanove poput malog dara. To definitivno spada u moje
spontanije dogovore. Guram ceduljicu u dep na prsima zelene
pregae i ponosno se vraam svojem rasistu.
U iduim satima radije neu razmiljati o tome to me tono eka u
tom stanu. Inae u se previe uzbuditi pa neu uope otii onamo.
To bi ipak bila prevelika teta.
Nakon posla spremam novac koji sam zaradila na crno i odlazim na
zapisanu adresu. Zvonim na Kanell. Valjda mu je to prezime. Ili
ima komplicirano ime i prezime pa si je izabrao, poput nekih
nogometaa, umjetniko ime koje glupi Europljani mogu izgovoriti.
Vrata se otvaraju na zujalicu, i uje se njegov glas na stubitu:
Drugi kat.
Zakoraim, i vrata se iza mene odmah zatvaraju. Gotovo mi
dodiruju zatiljak, pa osjeam jak, hladan pritisak propuha u kosi.
Mehanika ruka za zatvaranje vrata prejako je namjetena. Negdje
gore mora postojati vijak koji treba opustiti, pa bi se vrata
elegantnije zatvarala. To me otac nauio. Budem li ovamo ee
dolazila, ponijet u sa sobom krini odvija i srediti to.
Diem suknju i kliznem rukom u gaice, guram srednjak duboko u
muf, ostavljam ga malo u toplini i ponovno izvlaim. Otvaram usta
 KIKA

i guram srednjak daleko unutra. Zatvaram usne oko prsta i polako

ga ponovno izvlaim. Sisam ga i cuclam to jae mogu kako bi mi
na jeziku ostalo to vie sluzavog okusa.
Pa ne moe se dogoditi da u seksu rairim noge nekom tipu kako bi
me, na primjer, poteno oblizao, a da sama nemam pojma kako
dolje izgledam, kako miriem i kakav mi je okus.
U naoj kupaonici ima svih tih korisnih zrcala, pa uz njihovu
pomo mogu sasvim dobro razgledati muf odozdo. ena vidi svoj
muf odozgo i mimo trbuha, posve drukije od mukarca u krevetu s
glavom izmeu njezinih nogu.
ena vidi samo uzdignuti dlakavi grmi i eventualno dva
breuljia koji naznauju vanjske stidne usne.
Mukarac vidi razjapljenu, napaljenu gubicu punu mesnih resica. Ja
to sve elim vidjeti kao mukarac; naime, on vidi vie na eni od
nje same, jer je ona dolje tako smijeno tajanstveno graena,
zamumuljena. Upravo zato elim znati kao prva kako moj saft
izgleda, mirie i kakav mu je okus. A ne leati i nadati se kako e
sve uspjeti.
Uvijek se hvatam za muf kada sjedim na zahodu, pa neposredno
prije pikenja napravim test. Prstom unutra promuljam, ieprkam
to vie safta, pronjukam. Uglavnom ima dobar miris, ako ba tog
dana nisam jela mnogo enjaka ili indijsku hranu.
Konzistencija je vrlo razliita, as poput zrnatog sira, as poput
maslinovog ulja, ve prema tome kako dugo se nisam prala. Ovisi i
o tome s kim se hou poeviti. Mnogi inizistiraju na zrnatom siru.
Ne bi ti bilo ni nakraj pameti. Ali, tako je. Uvijek prije pitam.
Zatim sve obliem s prsta i poput gurmana muljam po ustima i
kuam jezikom. Uglavnom je vrlo ukusno. Osim ako sluz katkada
ima kiselkast, neugodan okus, ali jo nisam skuila odakle je. No,
ve u to rijeiti.
Test se mora napraviti pri svakom odlasku u zahod jer mi se
ponekad prui prilika za spontani seks i uitak. elim znati sve o
proizvodnji sluzi iz mojeg mufa.
 KIKA

Helen nita ne preputa sluaju. Tek kada sam dobro obavijetena o

svojem ljubljenom, dragocjenom saftu, mukarac ga smije posrkati
jezikom.
Dovrila sam kuanje i oduevljena sam. Tako se moe kod nekog
pojaviti i dati se kuati. Okus smegme star je i malo podsjea na
tartufe, i to pali mukarce. Veinom.
Jurim gore. Ne hodaj sporo i ne pravi se kao da to esto radi.
Nikakve muke. Brzim uspinjanjem pokazujem mu kako mi se uri
i kako sam znatieljna. Uzima me za ruke na vratima i ljubi me u
elo. Uvodi me u dnevni boravak. Strano je vrue. Iz radijatora
klopoe. Tu bi netko sigurno mogao boraviti gol. Vrlo je mrano.
Rolete su sputene. Gori samo stolna lampa od 25 vata. Na njezinu
svjetlu vidi se na podu lavor s vodom koja se pui. Pokraj njega mali
presavijeni runik, muki aparat za brijanje i pjena za brijanje u
spreju. Cijeli je kau prekriven velikim runicima.
On me brzo svlai. Ima problema samo sa suknjom. Komplicirani
zatvara. Nije mu dosta da je samo digne. Mora sve s mene, sva
tkanina. Pomaem mu. Polijee me poprijeko na kau. S glavom u
najdalji kut, s guzicom na sami rub. Odupirem se nogama o rub, pa
leim kao kod ginekologa, Brokertov poloaj.
On se preda mnom skida do gola. To nisam oekivala. Mislila sam,
ja se skidam, on ostaje odjeven. Jo bolje. Ve ima tvrde bradavice i
napola erekciju. Ima vrlo tanak kurac iljastog glavia s malim
zaokretom nalijevo. Gledano s moje strane.
A na prsima ima tetoviranu trucu kruha. Oblikom je vie nalik na
bijeli protvana nego na kruh od
mijeanoga ili integralnog brana. Disanje mi se polako smiruje.
Brzo se privikavam na neobine situacije. Prekriim ruke iza glave i
promatram ga. Doima se vrlo poslovno i sretno. Mislim da ovdje
nemam to raditi nego samo leati. Vidjet emo.
On izlazi iz sobe i vraa se s ukljuenom rudarskom lampom na
glavi. Moram se smijati i kaem mu da izgleda kao kiklop. Upravo
smo to obraivali u koli. I on se smije.
 KIKA

Stavlja na pod jastuk i klekne, kae da ne eli dobiti uljeve na

koljenima. Zatim uranja obje ruke u vrelu vodu i trlja moje noge.
Dakle, najprije sasvim dolje, za zagrijavanje.
Zatim trca po njima pjenu za brijanje i razmazuje je. Uranja brija
u vrelu vodu i povlai dugu stazu du cijele noge. Na obrijanom
mjestu vie uope nema pjene. I tako nastavlja stazu po stazu. Kao
da kosi travu. Nakon svakog poteza protrese brija pod vodom da
ga opere. Na povrini vode plivaju dlake i pjena. Obje su noge gole
prilino brzo. Kae da moram i ruke imati ba takve. No sada su na
redu pazusi. Sranje. Ve se veselim brijanju mufa. Ako on to uope
namjerava.
On vlai oba pazuha vodom i trca po njima vrhnjastu pjenu. Malo
mu je tee ispod ruku jer su ondje dlake vrlo duge. Mora nekoliko
puta proi po istom mjestu da odstrani sve dlake. Moji su pazusi
vrlo duboki, pa mora natezati kou u raznim smjerovima kako bi
mogao brijati po glatkoj povrini. Rudarskom lampom baca svijetli
krug na moju kou. Kada se priblii da bolje vidi, krug se smanjuje
a svjetlo pojaava. Ako se oima udalji, obasjava sumranim
svjetlom veliku povrinu. Svijetli krug pogaa ba ono mjesto koje
upravo gleda. Svjetlost kruga pokazuje kamo tono u tom trenutku
gleda. Vidim svijetli krug na svojim cicama prilino esto. Vie na
desnoj, s bradavicom nalik na zmijski jezik. I na mufu. Jo me nije
zaslijepio. ini se da mu lice nije zanimljivo. Kad je sve glatko,
grabi vodu iz lavora i polijeva me ispod pazuha da ispere pjenu, a
zatim me brie, odnosno, tupfa me runikom. Smjekamo se jedno
drugome.
A sada, kaem ja i tapam se po krznu mufa.
Hm.
On umae obje ruke i vlai mi dolje veliku povrinu. Od pupka
prema dolje, zatim desno i lijevo dio bedara i dalje kroz stidne usne
do mara i jo dalje do poetka guzne pukotine. Pomno promatra
karfiol. Parkur za brijanje. Zatim trca brijau pjenu na vlana
mjesta. Na stidnim usnama lijepo vibrira. Krrrrr. Lagano umasirava
 KIKA

pjenu u kou i posee za brijaem. Poinje na bedrima. Obrije

stidne dlake koje ondje rastu prema nozi. Stavlja brija pod pupak i
prekida. Zatim se daleko odmie kako bi imao bolji pregled nad tim
podrujem, i kad mu se izmeu oiju pojavi bora dajui mu ozbiljan
izgled, on ree:
Dobro je da su tako visoke. Neu ih dirati. Uzet u malo vie sa
strane, pa emo imati dugu tamnu prugu sve do jame, od tamo pa
do straga sve se skida. Dok govori, ne gleda mi u oi nego pria s
mojom picom.
Ona odgovara: Slaem se.
Sa strane on otkosi jo po jednu prugu travnjaka. Do mjesta na
kojem se die zavjesa vanilin kiflica pravi
mi frizuru u pic. Sada mora na stidne usne. Konano. Sputa se
glavom u moje meunoje. Tako moe najbolje lampom osvijetliti
muf. Svijetli sigurno poput dlakavog lampaa. Iznutra je
jarkocrvena. Oprezno brije moje vanilin kiflice. Zatim ih mora
rairiti da ih obradi iznutra. Stalno prolazi preko svih pukotina. Sve
dok vie nigdje nema pjene. Hou da me pojebe. Sigurno hoe,
poslije brijanja. Malo strpljenja, Helen. Kae da moram ostati
rairenih nogu, ali da privuem koljena kako bi doao do guzice.
Pita da li me boli ta kvrga na guzici.
Ne, ne, to su samo vanjski hemoroidi. Mislim da bi tu mogao
oprezno brijati.
Straga ima mnogo manje dlaka. Nekoliko puta prelazi brijaem
gore-dolje po guznom zarezu i jedanput kruno oko medice.
Gotovo. Ponovno me kropi vodom iz lavora, koja u meuvremenu
vie nije vrela, i lagano brie. Moj je muf pri brijanju svih rupa
proizveo mnogo safta. Sada se saft mijea s vodom i Kanell to tupfa.
No odmah kapa novi.
Hoe me sada pojebati?
Neu, ti si mi za to premlada.
Samo mirno, Helen. Inae e proi taj lijepi osjeaj dolje.
 KIKA

teta. Smijem li se onda sama pojebati, ovdje? Ili moram kui da

tamo svrim? Samo ti to radi ovdje. Srdano te pozivam. Daj mi
brija.
vrsto ga drim za iri dio s britvicom i guram drak u vlani muf.
Drak uope nije onako hladan kako sam oekivala. Kanellove su
ga ruke cijelo vrijeme grijale.
Ritmikim pokretima drak stalno klie van i unutra. Osjeam ga
kao prst etrnaestogodinjaka. Iviin pimpek, kao iz prie. Trljam
drak vrsto medu usminama amo-tamo. Sve vre. Isti pokreti
kao kod rezanja kruha. Ali tvrdog kruha. Naprijed, natrag.
Naprijed, natrag. Piliti. Piliti. Sve dublje.
Kanell me promatra.
Hoe li mi staviti lampu na glavu? I ja bih htjela osvijetliti sebe.
Stavlja mi gumenu vrpcu oko glave i namjeta mi lampu nasred
ela. Gledam u muf i potpuno ga obasjavam. Jupiii, kako me je
brijanje narajcalo. Sputam brija na trbuh i gladim rukama moje
obrijane, gole usmine. Moj dragi nepostojei Boe, kako li su
mekane. Mekane poput jaree koe, mekane poput kotica. Tako
mekane da ih gotovo ne osjeam pod prstima. Trljam ih sve jae. I
svravam.
A sada? Sva sam oznojena i bez daha. Ovdje je jako vrue. Gdje je
Kanell? Odijevam se. Jo mi je toplije. On ulazi. Ja ga pitam:
Hoe mi to jo koji put uiniti?
Rado.
Kada?
Svake subote kad zavri posao.
Dobro. Tada e uvijek biti dosta vremena da pustim dlake da mi za
tebe super narastu. Potrudit u se. Vidimo se.
Bilo je to prvi put da sam se obrijala. Ili se dala obrijati. Dakle: moje
prvo brijanje. Otad se vidimo gotovo svakog tjedna. Katkada ne
otvara vrata. Ili ga nema kod kue. Tada moram okolo hodati
neobrijana
 KIKA

i s ekinjama. To mi je runo. Ili potpuno obrijana ili skroz dlakava.

Inae poteno zasvrbi. Znai, moram sama, ako to on ne uini. A ja
to ne radim ni izdaleka tako dobro kao on. Ne tako polako i ne tako
briljivo.
Kretenski je brijati samu sebe, jer sam se na tom podruju
razmazila. Naviknula sam se da me netko drugi brije. Ako mukarci
hoe obrijane ene, smatram da trebaju preuzeti brijanje. A ne sav
posao naprtiti enama na vrat. enama bi bez mukaraca ionako
bilo posve svejedno jesu li dlakave ili nisu. Ako se uzajamno briju, a
to je enama najljepe, onda je to meni najbolja predigra koju mogu
zamisliti. I jedno drugome mogu dolje sloiti ba onakav friz kakav
ih najvie pali. Bolje nego sve eljeti od drugoga i objanjavati.
Samo ima problema.
Ja to brzo obavljam. Brzo se brijem, ciki-caki, uzdu i poprijeko, i
sve si zderem britvicom. Obino se raskrvarim i sva mi se
razrovana bradica upali. Kada to Kanell vidi, grdi me to tako
postupam prema sebi. Ne moe to podnijeti. No ja jo nisam ni
izdaleka tako gruba prema sebi kao osoba koja mi je prije operacije
obrijala guzicu.

Ulazi jedna bolniarka. Naalost, nije Robin. Svejedno. Mogu i nju

pitati.
Sto se dogaa kad moram imati stolicu?
Pa tako to oni oduvijek zovu. Ovisno s kim razgovaram, mogu se i
birano izraziti.
Ona mi objanjava da je s lijenike strane ak poeljno kakati to
je prije mogue. Da ne doe do zadravanja kakice. Kae da se rana
mora lijeiti uza svakodnevnu stolicu kako bi sve poteno zaraslo i
bilo elastino. A ja mislim da oni nisu normalni. Ona kae da e
profesor Notz odmah doi i sve mi tono objasniti. Zatim izlazi. I
 KIKA

dok ekam Notza, razmiljam o raznim sredstvima kojima mogu

izazvati zaepljenje. Padaju mi na um mnoge mogunosti. Evo
profesora Notza. Pozdravljam ga i pritom ga gledam vrsto u oi. To
uvijek radim kada nekog hou zaplaiti. Za oko mi zapnu njegove
guste, duge trepavice. Ma nije mogue. Kako to da mi to dosad nije
upalo u oi? Moda su mi bolovi odvratili panju. Sto ga dulje
gledam, trepavice su mu dulje i gue. Mislim da mi pria vane
stvari o mojoj stolici, prehrani i lijeenju. Uope ne sluam, samo
mu brojim trepavice. I od vremena do vremena isputam neke
zvukove koji bi ga trebali zavarati da ga pozorno sluam. Hmm,
hmm.
Takve trepavice nazivam onim brkovima. Uope ne podnosim
lijepe trepavice na mukarcima. Kod ena me to ve uzbuuje.
Trepavice su jedna od mojih velikih ivotnih tema. Na njih pazim
kod svakoga. Koliko su duge, koliko guste, koje boje, jesu li
namazane makarom, uvijene, zasrane od krmelja? Mnoge su na
vrhovima svijetle a do vjea tamne pa se doimaju vrlo kratke. Kad
bi se takve trepavice namazale makarom, izgledale bi dvostruko
due. Ja sama nisam ih godinama imala u djetinjstvu. Kada sam bila
manja, dobivala sam masu komplimenata zbog mojih dugih gustih
trepavica; tono to znam.
Jedanput je jedna ena pitala mamu nije li strano kad vlastita ki sa
est godina ima gue trepavice od majke premda je oito da ih
uvija i mae makarom. Mama mi je uvijek govorila kako postoji
ciganska izreka: ako neto previe hvali, kad-tad e se unititi. To
je bilo njezino objanjenje kad god sam je pitala zato vie nemam
trepavica. Meutim, sjeam se jedne slike. Budim se usred noi,
mama sjedi na rubu kreveta gdje inae ita prie, jednom mi rukom
vrsto dri glavu, a ja osjeam kako mi hladni metal prelazi
vjeama. Cak-cak. Na oba oka. I ujem mamin glas koji govori:
Sve je to samo san, dijete moje.
Vrhovima prstiju uvijek sam pipala bockave izrataje. Da je
marnima pria o ciganima tona, valjda bi mi skroz ispale. To mami
 KIKA

ipak ne mogu priiti jer esto brkam stvarnost, la i san. Uza sve to,
danas mnogo toga vie ne mogu razlikovati zbog droge koju sam
godinama uzimala. Najlue slavlje u mojem ivotu bilo je kada je
moja prijateljica Corinna ustanovila da je moj ondanji prijatelj,
diler Michael, zaboravio svoju limenku s drogom. Zapravo, nije se
imalo to slaviti. To mi samo tako kaemo kada se drogiramo.
Slaviti.
Michael je sve svoje kutijice i tabletice i paketie sa spidom i
kokom drao u nekakvoj kutiji kakve obino slue za neslane ale.
Izgledala je poput sasvim obine limenke za kolu, ali se poklopac
mogao zavrnuti.
Michael se trudio da u limenku natrpa upravo onoliko droge koliko
tei limenka puna prave kole.
Corinna je rekla: Gle, Helen. Michaleova piksa. Misli da bi se
nafurio?
Nacerila mi se i nabrala nos. To znai da se doista veseli.
Zatim smo markale, na kiosku kupile crno vino i Michaelu ostavile
poruku na sekretarici:
Ako trai kolu, nale smo cijelu gajbu u Corinninoj sobi. Valjda se
nee nafuriti ako ponemo piti bez tebe?
Bile smo prave majstorice kad je trebalo govoriti telefonom u loim
iframa. Kad se drogira, postaje paranoian, pa si zamilja da si
Scarface i misli kako te stalno prislukuju i da si se naao pred
velikom racijom, uhienjem i sudskom raspravom na kojoj te sudac
pita: Ah, da, Helen Memel, to zapravo znai 'deterdent', 'pizza' i
'slika'? U to vrijeme niste uope nita prali, niste jeli pizzu, a niste
ni slikali. Nismo vas samo prislukivali nego smo vas i promatrali.
Tada je poela naa utrka s vremenom. Na cilj je bio progutati to
vie droge prije negoli prva pone djelovati i prije Michaelova
dolaska. Sve to ne bismo mogle progutati, morale bismo vratiti.
Poele smo u devet sati ujutro, pile po dvije pilule najedanput s
mnogo crnog vina. Bilo nam je nezgodno ve ujutro mrkati spid i
koku, pa smo od toaletnog papira pravile bombice.
 KIKA

Dakle, istresle smo svaka pola paketia, to jest pola grama, na listi
toaletnog papira, vjeto ga sfrkale pa progutale s mnogo crnog vina.
Moda je ipak bilo manje od pola grama u svakom paketiu, jer
Michael je bio dobar biznismen i svakoga bi preao za odreenu
koliinu. Kako bi vie zaradio. Jedanput sam ila ponovno vagati da
vidim koliko bi prema njemu trebalo biti u jednom gramu. Mo'
mislit! No teko da to moe prijaviti policiji. Tako je to na crnom
tritu. Kakva zatita potroaa!
U svakom sluaju, te je bombice vrlo teko progutati. Treba
vjebati. Ako u stranjem dijelu drijela predugo oklijeva s
gutanjem, bombica se vraa i sva gorka tvar ostane ti straga na
jeziku i nepcu. To treba sprijeiti.
Vjerojatno je poelo polako djelovati. Sjeam se jo samo
highlightsa. Corinna i ja smijale smo se cijelo vrijeme i priale neto
o drogakoj zemlji meda i mlijeka. U neko doba naiao je Michael
po svoju limenku i stao psovati. Mi smo se cerekale. Ako ne
odapnemo, rekao je, od koliine koju smo posisale, morat emo mu
sve platiti. Samo smo ga ismijale.
Poslije smo se morale porigati. Najprije Corinna, a poslije ja od
zvuka povraanja i smrada. U veliku bijelu kantu. Bljuvotina je
izgledala kao krv, zbog crnog vina. Dugo nam je trebalo da to
skuimo. A posvuda su plivale neprobavljene pilule. To nam se
inilo kao grozno rasipnitvo.
Ja: Pola, pola? Corinna: Dobro, ti prva! I tada sam prvi put u
ivotu pila na litre bljuvotinu drugog ovjeka. Pomijeanu s mojom.
U velikim gutljajima. Uvijek naizmjence. Dok se kanta nije
ispraznila.
U takvim danima, mislim, odumiru mnoge modane stanice. A
meni su se ti i slini partiji urezali u pamenje. Jo se neega
sjeam, ali nisam sigurna je li to sjeanje. Dolazim kui iz osnovne
kole i zovem po kui. Nitko ne odgovara. Dakle, pomislim, nema
nikoga kod kue.
 KIKA

Ulazim u kuhinju, a kad tamo na podu lee mama i moj mlai brat.
Dre se za ruke. Spavaju. Brat je stavio pod glavu jastui u obliku
medvjedia, a mama presavijenu, svijetlozelenu kuhinjsku krpu.
Penica je otvorena. Smrdi plin. Sto se radi u takvom sluaju?
Gledala sam na filmu kako je netko hodajui zaiskrio petom, pa je
cijela kua odletjela u zrak. Dakle, treba se polako i oprezno
douljati do tednjaka - pa ljudi spavaju - i zavrnuti plin. Zatim
otvoriti prozor i pozvati vatrogasce. Nije mi pao na pamet broj
hitne pomoi. Zatim su njih dvoje odvezli, jo su spavali, smjela
sam poi s njima. Dvoja bolnika kola. Obiteljska kolona. Plavo
svjetlo. Sirena. U bolnici im ispumpavaju eludac, i tata dolazi
onamo s posla.
Nitko u cijeloj obitelji nije nikad o tome priao. Barem ne sa
mnom. Stoga nisam posve sigurna jesam li to sanjala ili izmislila i
samu sebe u to uvjeravala sve dok to nije postala istina. Moglo bi
tako biti.
Mama me je odgojila kao izvrsnu laljivicu. Pa sada i sama vjerujem
u svoje lai. Katkada je to vrlo zabavno. No katkada i vrlo
zbunjujue, kao u ovom sluaju. Pa mogla bih mamu jednostavno
pitati:
Jesi li mi iz zavisti odrezala trepavice? I jo jedno pitanje: jesi li
pokuala ubiti sebe i mojeg brata? I: zato nisi i mene htjela povesti
sa sobom?
Nikada nisam pronala pogodan trenutak.
Jednoga dana ponovno su mi narasle trepavice, i ja sam ih uvijek
bojila, uvijala i mazala makarom kako bi bile to ljepe i kako bih
razljutila mamu, ako je sjeanje doista sjeanje. Gore i dolje moje
prave trepavice trebaju izgledati kao debele, nalijepljene plastine
trepavice iz ezdesetih godina. Mijeam jeftinu i skupu makaru
tako da trepavice naposljetku dobiju izgled mujih noica. Najbolje
je krajem etkice natrackati tamo gdje se makara najvie hvata.
Cilj je da svatko na kilometar udaljenosti pomisli: Ah, eno debelih
treptavih supertrepavica na dvije noge.
 KIKA

Reklame uvijek govore kako se makare ne lijepe i da etkica

uredno raeljava i odvaja dlaice kako ne bi nastale grudice. To
mi je argument da ne kupujem makaru. Kada se u obitelji i u
susjedstvu ustanovilo da nikada ne skidam makaru s trepavica i da
svaki dan nanosim na njih novu, poela je panika.
Ako se s trepavica nikada ne skida makara, one nikada ne
dobivaju ni svjetla ni zraka. Tada poispa-daju! Pomislila sam: Ne
moe biti gore od onog prije. I dosjetila sam se ludih trikova kako
da izbjegnem da mi na trepavice premazane makarom nikada ne
doe voda. Budui da sam uloila toliko truda i novca u svoje
trepavice, ne smijem ih jednostavno unititi dok se tuiram. Ako se
mjesecima stara makara smeka od tople vode i dospije u oko, i te
kako pee. To treba sprijeiti. Stoga se tuiram u etapama. Najprije
operem kosu i omotam je runikom koji hvata kapljice vode na elu
kako ne bi ule u oko. Zatim se tuiram od vrata prema dolje. Neko
sam vrijeme pritom zaboravljala vrat, pa su mi se ondje u naborima
nataloila tri crna skorupasta sloja.
Kada se zatim riba vrat, naprave se tamne, ljepljive kobasiice, koje
zaudaraju poput gnoja. Dakle, ili se tuira od lica prema dolje ili se
redovito strau kobasiice iz nabora na vratu. Glavno je da lice
nikada ne doe u dodir s vodom. Ve godinama nikada ne zaronim,
ni u kadi niti na plivanju u koli. Moram poput bakice sii stubama
u vodu i smijem plivati samo prsno, jer mi u svim drugim plivakim
stilovima lice doe pod vodu - jednim dijelom ili potpuno. Ako me
netko u ali hoe potopiti, poizim i viem i preklinjem i
objanjavam da e mi od toga trepavice otii kvragu. Dosad je
palilo.
Ve godinama nisam vidjela vodu odozdo. To, dakako, znai i to da
se nikada nisam umila. To se, po mojem miljenju, strano
precjenjuje. Kada skida minku tim stvaricama za uklanjanje
minke i blazi-nicama, ve se takorei umije. Ali, uvijek ostani
lijepo daleko od trepavica. Tako ja to radim ve mnoge godine.
Samo tu i tamo ostanu jedna-dvije trepavice u uvijau dok ih frem.
 KIKA

I ponovno narastu. Time sam dokazala da ti ne ispadnu odmah sve

trepavice ako ne skida makaru svake veeri.
Moj bivi deko Mattes promatrao me jedanput dok sam uvijala
trepavice i pitao me je nije li red trepavica isto tako dug kao
unutarnje stidne usne.
Tako nekako.
A ima li ti dva ovakva uvijaa? Imam.
Jedan zlatni i jedan srebrni.
Polegao me je na krevet. Rairio mi noge. Kiflice odmaknuo i
krijeste desno i lijevo lagano uklijetio uvijaem za trepavice.
Unutarnje stidne usne mogao je na taj nain drati razmaknute
daleko od rupe i duboko zaviriti unutra. Slino kao kod oiju vode
u Paklenoj narani u prizoru s Beethovenom. Rekao mi je da ih
tako ostavim i razvlaim da se narajcam. Mattes me htio odmah
pojebati i pricnuti po nategnutim usminama, ali kae da ih najprije
mora slikati da bih vidjela kako mi je lijep muf ovako razjapljen.
Pljeskali smo od radosti. Zapravo, on je pljeskao. Meni su ruke bile
zauzete.
Ako se ta naborana koica napne, cijela e povrina biti zapravo
velika poput dopisnice. Nakon nekog vremena Mattes je otiao od
mene, ali je njegova dobra ideja ostala.
Volim taj osjeaj kada usmine razvlaim uvijaem za trepavice pa,
dok ih promatram, izgledaju kao imieva krila. Moda stoga i jesu
tako velike i tako uvijek izviruju? Neee. Mislim da su oduvijek bile
tako duge i velike, sivoruiaste i rascufane. O svemu tome
razmiljam dok ne sluam profesora doktora Notza. On se sada eli
pozdraviti i otii.
A ne, Helen, najprije napad slikama moje guzice.
Neka mi on sada kae gdje je tu gore a gdje dolje. Nigdje ne mogu
razabrati upak. Kako god ih okretala.
On ih gleda i brzo skree pogled. Gadi mu se rezultat vlastite
operacije. Ni prije mi nije htio tono objasniti to kani s mojom
guzicom.
 KIKA

Barem mi recite kako da ih okrenem da znam kako izgledam.

Ne mogu vam ni to rei. Mislim da je slika snimljena iz prevelike
blizine. Ni sam ne mogu rei kako ih treba okrenuti.
On ljutito pritie zvonce. Je li taj pri sebi? Pa on mi je to uinio!
Nisam ja njemu akala po guzici. Ja sam rtva, a on je poinitelj,
tako ja mislim.
On samo baca pogled na fotografiju, a zatim odmah ponovno skree
pogled. Vjerojatno uspijeva u operacijskoj sali dulje gledati u tu
ranu. Kakva li slabia! Ili ulazi u drugi svijet kad ude u operacijsku
dvoranu? Moe li on ondje sve dobro pogledati pa se poslije ne eli
s tim suoiti?
Poput nekoga tko stalno ide u kupleraj i uvijek s istom kurvom
izvodi najlue, najintimnije svinjarije, ali kada je susretne na ulici,
brzo odvrati pogled i ne bi je pozdravio ni za ivu glavu.
Notz nije lijepo pozdravio moj upak.
Nee ga vie ni pogledati.
Vidim mu paniku u oima: upomo, moj mali operirani upak moe
govoriti, postavlja pitanja, sam je sebe fotografirao.
Ovo ovdje nema nikakvog smisla. Taj ne zna kako se razgovara s
ljudima ije dupe jo ovisi o njemu.
Mnogo hvala, gospodine Notz. To treba znaiti da izie iz sobe.
Namjerno sam izostavila sve akademske titule. To je bio pun
pogodak! On izlazi.

Poslije operacije i objanjenja profesora doktora Notza trebalo bi,

znai, veselo kenjati. U njegovu dugom govoru obratila sam naas
pozornost na jednu reenicu: otpustit e me iz bolnice tek nakon
uspjene stolice u kojoj nee biti krvi. To je, kako je rekao,
indikacija da je operacija bila uspjena i da je kod mene sve dobro
zaraslo.
 KIKA

Od tog trenutka svakih nekoliko minuta ulaze ljudi koji mi se ne

predstavljaju i koji pitaju jesam li ve imala stolicu. Neee, jo nisam!
ini se da je strah od
bolova nesavladiv. to e se dogoditi, o Boe, dok potiskujem
kobasicu pokraj rane? To e me razderati.
Od operacije dobivam ovdje samo muesle i integralni kruh. Kau
mi da muesli prije jela ne smiju dugo plivati u mlijeku. Trebaju jo
prilino suhi dospjeti u eludac i crijeva. Kako bi se natopili
tekuinom i nabubrili pa iznutra pritiskali stijenke crijeva i
signalizirali da hoe van.
Time bi se trebao neizmjerno pojaati poriv za sranjem. Gore me
bombardiraju, a dolje me strah potpuno stee. Neu danima kenjati.
Uinit u jednostavno kao i mama. ekati da se iznutra sve rastopi.
Smije li se jesti pizzu dok se eka sranje? Ne pitam i zakljuujem da
je za analno iscjeljenje vano jesti i ono to se voli. Zovem
Marinaru, svojeg najdraeg dostavljaa. Broj znam napamet.
Jednostavan je poput svih esteroznamenkastih brojeva za erotske
pozive.
Velika je radost oekivanja, ali neu da se to na meni opazi.
Pokuavam namjestiti to osorniji glas:
Jednu pizzu funghi. I dva pilsa. Bolnica Mariahilf, soba 218. Na
ime Memel. Brzo. Da ne bude hladna kada stigne ovamo. Samo
obavijestite recepciju, pa e oni gore nazvati. Bok.
I sputam slualicu to sam bre i odlunije mogla.
Ve odavno kola jedna pria o kojoj dugo razmiljam: Dvije
djevojke narue pizzu u kuu. ekaju i ekaju, ali pizza ne dolazi.
Nekoliko puta telefoniraju dostavljau i ale se. U neko doba pizza
dolazi.
Izgleda malo smijeno i ima neobian okus. Jedna od djevojaka je
sluajno ki sanitarnog inspektora, i prije nego to su sve ponjupale,
ostatke su spremile u vreicu i odnijele tati.
Jo svi misle da je pizza pokvarena ili tako neto. No laboratorijska
analiza pokazuje da je na pizzi pet raznih vrsta sperme. Zamiljam
 KIKA

kako je do toga dolo: tipove u dostavi iznervirali su telefonski

pozivi. Budui da se djevojke ale, oni mataju o silovanju. Norma-
lno. Razgovaraju o tome, prave plan i svi zgrabe kurce da izdrkaju
na pizzu. Pekari pizza vide kurce tih drugih. I ne samo u
normalnom stanju. Nego u punoj erekciji. I dok drkaju i dok
svravaju. Zbog toga zavidim mukarcima. I ja bih rado vidjela
mufove svojih prijateljica i kolskih kolegica. I kurce svojih
prijatelja i kolskih drugova. A i vidjeti ih dok svravaju. Ali, rijetko
se prua takva prilika. I ne usudim se ni pitati se.
Uvijek vidim samo kurce mukaraca s kojima se jebem i mufove
ena kojima plaam.
Hou u ivotu vidjeti vie!
Stoga volim igre kao kad nakon diska nasaftana provalim na bazen
na otvorenom i plivam gola.
Sav taj dio s naruavanjem kunog mira prilino mi je neugodan.
Ali barem ima priliku vidjeti nekoliko mufova i kuraca.
Pa dobro. U svakom sluaju, uvijek sam posebno neljubazna kada
naruujem pizzu. I alim se kada dostava i ne traje dugo. Rado bih
koji put pojela pizzu s pet razliitih vrsta sperme.
To je kao seks s pet nepoznatih mukaraca istodobno. No dobro, ne
ba seks. Ali ipak tako kao da mi pet nepoznatih mukaraca
istodobno prica u usta. To iskustvo ipak vrijedi upisati u knjigu
ivota, nije li tako? Ako se tako moe tvrditi za sebe: jako dobro.
Pa ja uope ne mogu hodati. Onda ne mogu ni otii po pizzu. Ipak
sam trebala prije pitati. Sranje. Sad e me jo uloviti. To je ipak
nemogue. Moram nekoga zamoliti da mi je donese. Portir
vjerojatno ne tri po kui raznosei pizze. Robin mora priskoiti.
Zvonce u sluaju potrebe. Je li to zloporaba? Svejedno.
Ulazi drugi bolniar. Na njegovoj kartici s imenom pie Peter.
Moram se naceriti. Svia mi se ime Peter. Jedanput sam imala neto
s jednim. Nazvala sam ga Pi-Peter. Taj je fino lizao. Satima mi je to
radio. Imao je posebnu tehniku.
 KIKA

Uklinio bi krijeste izmeu zubi i jezika i trljao jezikom po tome.

Ovamo-onamo. Ili bi jezikom sladokusca i s mnogo sline lizao od
upka gore do bisernog rila i ponovno dolje. vrsto i kroza sve
pukotine.
Obje tehnike bile su izvrsne. U veini sluajeva svrila bih nekoliko
puta. Jedanput tako super da sam mu se popikila u lice. Najprije se
razljutio mislei da sam to namjerno uinila. Dodue, malo je i
poniavajue da on tako klei, a onda to.
Pobrisala sam ga i ispriala mu se. No smatrala sam da bi se trebao
ponositi. Dosad to, naime, nije nikom drugom uspjelo. Navesti me
da tako svrim i izgubim kontrolu nad mjehurom. A nisam bila ni
pijana niti neto slino.
Malo kasnije i sam je bio ponosan. Toga dana doznala sam od
Pi-Petera jo neto vano za moju knjigu ivota - da oko strano
pee od pialine. Kako bih to inae znala?
Gdje je Robin?
U drugoj smjeni. Ja sam u nonoj.
Zar je ve tako kasno? Tako brzo prozuji dan u bolnici? Stvarno.
Ve je mrak. Poizit u. Vrlo dobro. Pa nije ovdje tako strano,
Helen, vrijeme leti ako se igra u vlastitoj glavi.
Onda, kako mogu pomoi?
Htjela sam zamoliti Robina za uslugu, malo mi je to neugodno
traiti od tebe. Jo se ne poznamo. Ovaj put preskaem Vi, to mi
se ini neumjesnim u ovoj besramnoj situaciji.
Nekako mi je teko obratiti se nekome s Vi ako pred njim leim
gole guzice.
Kakvu uslugu?
Naruila sam pizzu, ubrzo e je dostaviti dolje, a ja ne mogu po
nju. Treba mi netko tko moe hodati i pomoi mi da doem do nje
ovdje gore.
Moda jednog takvog bolniara uope ne zanima prava prehrana,
pa e to sada proi glatko.
 KIKA

Ne bi' li poslije operacije trebala jesti hranu bogatu balastnim

tvarima? Muesle? Integralni kruh?
Sranje.
Da, trebala bih. Pizza nema balastnih tvari?
Super ideja. Pravi se blesavom.
Nema. Prije je kontraproduktivna.
Kontraproduktivno - protiv produkcije. Njima je ovdje svima samo
stolica u glavi. To je ipak moja stvar.
Ali, takoer je vano jesti stvari koje su elucu poznate. Iznenadna
promjena prehrane takoer nije dobra za poticanje stolice. Molit u
fino.
Zvoni telefon.
Diem slualicu.
Je li dola pizza?
Drim slualicu dalje od uha i smjekam se Peteru, dignuti obrve
znae upitnik.
Ja u ti je donijeti. Vidjet e sama to e imati od nje, kae on
lijepo se smjekajui i izlazi.
Bolniar Peter dolazi k vama po nju. Nemojte je dati nikom
drugom. Hvala.
Imam sreu sa svojim bolniarima. Meni su oni mnogo drai od
bolniarki.
Leim i ekam Petera.
Vani je mrano. Promatram svoj odraz u prozorskom staklu. Moj je
krevet vrlo visok da bolniare ne bole leda dok diu pacijente. A
prozorsko staklo ide od desna na lijevo i sasvim odozgora gotovo do
dolje, sve do radijatora. To je golemo zrcalo kada je vani tamno a u
sobi svijetlo. Nisam ni trebala upotrijebiti
fotoaparat, zar ne? Okreem guzicu prema prozoru i glavu, to dalje
mogu, u istom smjeru. No sve vidim mutno. Jasno. Zbog
dvostrukog ostakljenja. Odraava dvostruko, malo pomaknuto. Ipak
je bilo dobro imati fotoaparat. Kada je mrano, mogu leati s
guzicom prema vratima a ipak vidjeti tko ulazi, a da se ne okreem.
 KIKA

To mi je zgodno. Moe li me ba svatko vidjeti izvana? Ah, ba me

briga. Pa znaju ljudi da je ovo bolnica. Ne moe a da to izvana ne
zapazi. U krajnjem sluaju oni e pomisliti kako ta jadna luda cura
pod utjecajem tableta okree guzicu prema prozoru, pa e biti
suutni. Izvrsno.
Ovdje u bolnici ba sam kao nudistica. Inae uope nisam takva.
Naprotiv, jesam, ako je rije o mufu. Uvijek. Ali nisam ako je rije o
guzici.
Izleavam se, a budui da me jako boli guzica i svaki pokret, vie se
ne pokrivam. Tko god ude, vidi moju otvorenu, duboku ranu i
komad moje ljive. ovjek se brzo na to navikne. Nita vie nije
neugodno. Ja sam guzna pacijentica. To se vidi, pa se tako i
ponaam.
Imam zdrav odnos prema svemu kad je rije o mufu, a oko guzice
obino sam tako zakoena; za to je kriva moja mama, koja mi je
ucijepila taj strani problem sa sranjem. Kada sam bila mala, esto
bi mi govorila kako ne ide ba esto na zahod. Kako ne mora ni
prdnuti. Kako sve dri u sebi dok se ne rastopi. Onda se ne treba
svemu tome uditi!
Zbog takvih pria strano se stidim ako me netko uje u zahodu ili
osjeti zadah. U javnom zahodu, pa i onda kada samo pikim ili mi se
omakne prdac ako mi na miiima dolje popusti petlja, sprijeit u
poto-poto da ena u kabini do mene vidi lice povezano s tim
zvukom. Isto se tako ponaam kada se osjeti smrad mojeg dreka.
Ako je u kabinama do mene ivahan promet pri ulaenju i
izlaenju, a ja sam se usmrdjela, ne miem se iz kabine sve dok se
ne izgube svi svjedoci. Tek tada usuujem se izii.
Kao da je sranje zloin. Moji me kolski kolege i kolegice uvijek
ismijavaju zbog te pretjerane srameljivosti.
Nije mi jednostavno ni presvlaiti se u mojoj sobi. Posvuda vise
posted mojega omiljenog banda. A budui da su svi na snimanju
zurili u kameru, poslije ima osjeaj da te proganjaju pogledima.
Dakle, kada se elim presvui u sobi i kad bi se oni pritom mogli
 KIKA

pogledom doepati mojeg mufa ili cica, sakrijem se iza kaua.

Svejedno mi je to to nisu pravi deki i mukarci.
Netko kuca. Ulazi Peter. Stavlja mi karton s pizzom na metalni
noni ormari, a zatim stavlja do njega i obje boce, jednu po jednu,
polako i malo buno. Upravo tako i treba.
Pritom mi cijelo vrijeme gleda u oi. Uzvraam mu pogled. To
dobro znam. Mislim da mu je drago to moe njegovati osobu
otprilike svojih godina. To i jest za njega.
Hoe li jedno pivo?
Lijepo od tebe, ali ja sam deuran. Budem li ovuda hodao sa
zadahom alkohola, bit e guve.
Mrzim kada me netko odbije. Mogla sam si i misliti da ne smije.
Neugodno. Tu smo u bolnici, Helen, a ne u kupleraju.
Njegov pogled odluta na drugu stranu. Gleda li on van? Mimo
mene? Ah, ne, sigurno gleda u odraz moje ljive u prozoru. Pa vani
se uope nita ne vidi. Fino. Ba mu lijepo poinje nona smjena. I s
Peterom se dobro razumijem.
Ba ti hvala. Idem sada jesti.
On izlazi. Vadim svoju pizzu i gledam je. Razmiljam kako u je
jesti bez beteka. Ti tipovi iz Marinare nisu ni kotaiem za rezanje
pizze urezali komade kao na torti. Da je rastrgam poput ivotinje?
Iznenada dolazi Peter. S betekom. I Donovno, cerekajui se, izlazi.
I jo jedanput ulazi. Sto je sad opet? U ruci dri plastinu vreicu s
papirnatom naljepnicom. Na njoj neto pie.
Na vreici pie da ti to trebam dati. Vjerojatno ima nekakve veze s
operacijom. Zna li ti to o tome? Jesu li to nali kod" tebe pa to
sada ele vratiti?
Htjela sam vidjeti taj klin koji su mi izrezali i izvadili. Pa ne mogu
mi neto otfikariti dok sam bez svijesti, a ja to ne vidim jer odmah
zavri u smeu.
A propos smea. Moja je zadaa pobrinuti se da se ta vreica sa
sadrajem odloi u specijalno bolniko smee.
 KIKA

Peter vrlo ozbiljno shvaa naloge. I visokoparno se izraava.

Umjesto odloi moe se rei baci. Tada zvui ovjenije, a ne
kao robot koji sve ponavlja kao papiga. Prua mi vreicu i ne izlazi.
No ja je sama otvaram. Drim vreicu u rukama i zurim u Petera
sve dok nije iziao iz sobe. Moja je pizza sve hladnija. Svejedno.
Ovo je sada vanije; osim toga, ula sam da pravi gurmani nikada
nita ne jedu jako vrue jer
se tada ne moe osjetiti pravi okus. Vrua juha nema ba nikakav
okus. To se sigurno odnosi i na pizzu. Ako se loe pripravi,
jednostavno se poslui to toplija, pa nitko ne opaa da ne valja jer
su se svi okusni pupoljci zakoksali. To se odnosi i na drugu krajnost:
na hladno. Pa pije odurna pia to hladnija moe samo da ih
sljuti, na primjer tequilu.
Vreica je prozirna i zatvorena plastinim smikom. Otvara se
laganim trzajem. Unutra je jo jedna vreica, samo broj manja i nije
prozirna nego je bijela. Osjeam da je unutra operirani dio. Bez
druge ambalae. Ako ga sada izvadim, nastat e ovdje na krevetu
grozna svinjarija. Trgam poklopac s kartona pizze. Ide lako. Naime,
perforian je po duini. Vjerojatno za takve prigode. Ako je potrebna
odgovarajua podloga za krvavi komad mesa u krevetu. Stavljam
kartonski poklopac u krilo ispod vreice. Trebam li gumene
rukavice da izvuem iz vreice taj komad mesa? Ne trebam. Pa to je
iz mojeg tijela. Ne mogu ni sluajno navui nikakvu bolest koliko
god bio krvav. Dio s kojega je odrezana ta gruda mesa, svoju
otvorenu ranu, ionako dodirujem cijeli dan bez rukavice. Dakle.
Van s tim. U ruci ga osjeam kao jetru ili neto drugo iz mesnice.
Sve dijelove stavljam na karton. I razoarana sam. Mnogo malih
dijelova. Nikakav suvisli klin. Zbog opisa kakav mi je dao Notz
oekivala sam nekakav duguljasti, tanki komad mesa nalik na
srnei file to ga mama pripravlja u jesen i zimu kada dou gosti.
Tamnocrven i sjajan prije peenja, ak pomalo klizav, poput jetre.
No sada imam gula. Komadii. Na nekim komadiima ima utih
mrlja, sigurno od upale, doima se poput smrzotine. Dakako, ovi tu
 KIKA

nisu sve to izrezali odjedanput, u jednom komadu. Pa nisam mrtva

srna nego sam iva djevojka. Moda je i bolje da to obavljaju korak
po korak. I da dobro paze na sfinkter. I da ga dobro ne zareu samo
zato da bi mi prezentirali superkomad analnog filea. Smiri ivce,
Helen. Ipak je sve drukije nego to zamilja. Barem ja sebi neto
predoavam, zamiljam do najsitnijih pojedinosti, raspitujem se radi
provjere i poslije znam vie. To sam od tate nauila. Temeljito
prouavati dok ti se ne pone rigati. Unato tome, drago mi je da
sam vidjela te komade prije negoli ih spale u krematoriju za
bolniki otpad. Ne pakujem ih ponovno u vreicu. Samo stavljam
preko njih vreicu i malo je pritiem da se odozgo nalijepi.
Kartonski poklopac pizze s komadima mesa i vreicom sputam na
metalni noni ormari. Prsti su mi puni krvi i sluzi. Da ih obriem
o postelju? Sve bi se totalno zasvinjilo. Niti o aneoski kostim. Isti
svinjac. Hm. Pa to. To su dijelovi mojeg tijela. Premda su bili
upaljeni. Jednostavno liem prste, jedan za drugim. Takvim svojim
idejama uvijek se jako ponosim. Bolje nego da bespomono sjedim
na krevetu i nadam se da e netko doi s vlanim rupiima. Zato
bi mi se gadili vlastita krv i gnoj? Ni inae nisam osjedjiva kada mi
se neto upali. Ako, primjerice, tiskam pritie, s velikim uitkom
poliem gnoj s prsta. Kada stisnem miteser, pa se izmigolji onaj
prozirni crvi crne glave, skinem ga jagodicom prsta i poliem.
Kada doe patuljak Pjear i stavi mi krmelje u kutove oiju, sve to
ujutro pojedem. A kada mi se na rani napravi krasta, uvijek zgulim
gornji sloj i ponjupam ga.

Svoju pizzu jedem sama.

Ne volim jesti sama. To me plai. Kad stavi neto u usta, mora
ipak nekom rei kakav je okus te hrane. Opet me poinje trecati u
guzici. Sto si nauila, Helen? Ne trpi vie nego to je potrebno.
Stisni zvonce. Dolazi Peter, i ja mu kaem da mi trebaju tablete jer
opet poinju bolovi. On se udi i kae da nema nita zapisano za
 KIKA

mene o tabletama protiv bolova u noi. S velikim komadom pizze s

gljivama u ustima kaem mu: Naprotiv. Robin kae da samo
trebam rei pa u neto dobiti.
To ne moe biti istina. Sada traim dovoljno rano i neu nita
dobiti za cijelu no? Upomo. Peter odlazi kako bi telefonirao
profesoru kui. Kae da ne smije na svoju ruku nita odluiti ako to
ne pie na bolesnikom kartonu na krevetu. Zlo mi je od straha.
Danas sam operirana i ve prve noi ne trebam dobiti nikakvo
sredstvo protiv bolova? Drkom vilice otvaram oba piva. Ja sam
jedna od malobrojnih, meni poznatih djevojaka koje to mogu. Vrlo
praktino. Mi strunjaci, tko zna, zna, simpatini i lukavi. Ispijam
oba piva, jedno za drugim, to bre mogu. U guzici mi je sve gore, a
u trbuhu hladno od piva.
Peter, Peter, Peter, pouri se. Donesi mi tablete. Sklapam oi,
bolovi su sve jai, grim se. Ve sve znam. Sklapam ruke na prsima
i sva se pretvaram u guzicu.
ujem ga kako ulazi, ne otvaram oi i pitam hou li to dobiti.
to to? enski glas.

Otvaram oi i vidim enu odjevenu kao medicinsku sestru, ali

posve drukije boje od ostalih. Sve imaju na sebi svijetloplavo i
svijetlozeleno. Sigurno je tu odoru nepropisno prala.
Dobra veer. Oprostite to vas tako kasno smetam. Obilazak je
danas dulje trajao. Ja sam zeleni aneo.
Kako molim? Oito je pobjegla s psihijatrijskog odjela. Ja je samo
gledam. Mislim da bljezgari, ali ostavljam je u njezinom uvjerenju.
Guzica me strano boli. Sve jae. Samo joj to mogu rei.
Super-razgovor. Ja sam zeleni aneo. A mene boli guzica.
 KIKA

Nastavljam je promatrati poluotvorenim umornim oima kao u

bakice. ujem da govori vrlo sporo i da na svaku rije kvai malu
jeku.
To znai da sam dobrovoljka koja ljudima ovdje u bolnici malo
olakava ivot. Mi zeleni aneli... Znai, ima ih vie! ...obavljamo
nabavke za pacijente, kupujemo im telefonske kartice, ubacujemo
pisma u potanski sandui i sline stvari.
Jako dobro.
Moete li mi dati neto protiv bolova?
Ne, za to nismo ovlatene. Mi nismo medicinske sestre. Samo smo
nalik na neke. Ona sipljivo uzdahne. To bi valjda trebao biti
smijeh.
Molim vas, iziite. ao mi je, boli me i ekam bolniara i sredstvo
protiv bolova. Inae sam simpatinija. Nazvat u vas ako to
zatrebam.
Kamo hoete nazvati?
Nema je. Mir.
Ne mogu vie izdrati. Duboko udiem. I glasno izdiem. Ruka mi
luta prema Venerinom breuljku i koljena privlaim do prsa. Iako
me boli u tom poloaju, i dalje leim tako. Stisni zube i trpi, Helen.
Drugu ruku stavljam na napeti guzni krater. Tu je ipak loe. Ti
bolovi samo pojaavaju osamljenost i ulijevaju strah. Mislim da u
Njemakoj nijedan pacijent ne mora imati bolove, mislim da ovdje
ima jako dobrih sredstava za svakoga. Pritiem svoje zvono boli.
Peter dotri. Ispriava se to je tako dugo trajalo. Najprije nije
mogao dobiti profesora. Otkrio je da je dnevna smjena pogrijeila.
Trebala sam zapravo dobiti automatski dozator sredstva protiv
bolova. Prikljuuje ga anestetiar, a ti klikne palcem i sam odredi
dozu koja protee u kanilu na ruci. Ovi su to zaboravili. Zaboravili?
I ja sam takvima preputena na milost i nemilost. Zaboravili. A
sada?
Dobivat e na upit cijelu no jake tablete. Evo prve.
 KIKA

S njom u usta i zaliti je posljednjom kapljicom piva. Peter odnosi

karton u kojem je bila pizzu. Sigurno je zaboravio da je nadlean i
za specijalni otpad. Bolnica zaborava. Zaboravili su moje sredstvo
protiv bolova, zaboravili moj gula. Vidjet emo to e se sve jo
zaboraviti. Polupojedena pizza lei na vrhu i prekriva sve. Moj
gula zavrava sada u obinom kunom smeu. Smatram da je to
dobro. Nita ne govorim. On uklanja i pivske boce, posve tiho da ne
zveckaju. Vrlo je njean, taj Peter.
Miii se na ramenima diu od bolova sve do uiju i napeti su poput
gumene vrpce. Sada, nakon tablete,
polako se ponovno sputaju, pa sada lake diem. Morala bih se
zapravo jo popikiti od piva, ali ne mogu ustati. Svejedno. Zaspat
u.
Kada sam se probudila, jo je bilo mrano. Nemam sata. No ima ga
na fotoaparatu. Ukljuujem ga, snimim sobu, a kada pogledam na
sat, vidim da je 2.46. Ili moda nije? Ipak jest. teta, nadala sam se
da u s tabletom prospavati cijelu no. Je li Peter ostavio jo tableta?
Palim svjetlo. Strahovito je svijetlo i bijelo. Vrti mi se u glavi.
Tablete koje ovdje dobivam vjerojatno su vrlo jake. Imam problema
jasno razmiljati. Moje su se oi naviknule na to muno i tjeskobno
svjetlo. Zato sam to uope maloprije izvodila s vremenom i
fotoaparatom? Pa imam ovdje i mobitel. Katkada si smijena,
Helen. Valjda od lijekova. Nadam se. Vidim jednu tabletu u
plastinoj aici na nonom ormariu. U grlo s njom. Mogu je
progutati i bez pia. Ima oduran kemijski okus. Dugo traje da
skupim dovoljno pljuvake da je progutam. Guc. I nema je. Gasim
svjetlo i hou opet zaspati. Ali, ne ide. Mjehur mi je pun. Strano
pun. Barem me smeta mjehur, a ne guzica. A iznenada me zasmeta
jo nekakav um. ini mi se da bui vrlo glasno. Mislim da se uje
izvana. Zvui poput odvoda zraka bolnikog ureaja za
klimatizaciju. Dok sam spavala, oni su usmjerili cijev ravno na moj
prozor. Ne elim ii na zahod. Mora zaspati s punim mjehurom,
 KIKA

Helen, ili uope nemoj zaspati. Da ne ujem buku, pritiem si

jastuk na glavu. Gornje uho stie mi jastuk, a donje madrac.
Sada mi bui u glavi isto onako glasno kao i klima ureaj vani.
Stiem oi i elim se silom, kao batinama, natjerati u san. Misli na
neto drugo, Helen. Ali, na to?
Njuim neto.
Bojim se da je to plin. Njuim ga i stalno ga osjeam. Ipak je plin.
Plin koji izlazi. Gotovo ga ujem. S. Kako bih bila sigurna i da
se ne blamiram, ekam jo malo. Zadravam dah. Brojim nekoliko
sekundi i jo jedanput duboko udahnem. Posve sigurno je plin.
Ponovno palim svjedo. Ustajem. Pokreti me bole. No svejedno mi
je. Bolje je da me boli guzica nego da odletim u zrak.
Izlazim na hodnik i viem.
Hej! Ima li koga?
Mama nam je zapravo zabranjivala da viemo hej. Za nju to zvui
kao da se podcjenjivaki obraamo invalidima.
Ovo je sada iznimka. Hitan sluaj.
Hej!
U mranom je hodniku posve tiho. Bolnica je sablasna nou.
Uto izlazi jedna sestra iz sestrinske sobe, sreom nije brat. Gdje je
Peter?
Moete li doi? U mojoj sobi smrdi plin.
Lice joj je vrlo ozbiljno. Vjeruje mi. Dobro.
Ulazimo u moju sobu i njukamo uokolo. Ne osjeam vie nikakav
miris. Taj jaki miris plina. Samo tako je nestao! Nikakav plin, ama
ba nikakav. Proao je.
Ah, neee, nemogue. Uzalud. Greka. Pretjerano se kreveljim.
Na taj nain elim to prikazati kao alu.
No radim to vrlo loe. Ne mogu shvatiti da sam ponovno nasjela
samoj sebi. Po stoti put. Otprilike.
Gleda me puna prezira i izlazi iz sobe. Pa ima pravo, o tome se ne
zbijaju ale. Nije ni bilo aljivo. Dosad najgori doivljaj s plinom,
osim onoga pravog, zbio se kod nas doma. Naveer, prije negoli sam
 KIKA

zaspala, bila sam sigurna da mirie po plinu. Sve jae. Budui da

znam kako je plin laki od zraka, premda je to teko zamisliti,
pomislila sam da sam dobro zatiena ako leim pruena na
krevetu. Nizak je, gotovo na podu.
Znam da e potrajati dok se sve prostorije u kui napune plinom i
on se sa stropa polako pone iriti prema dolje. Bila sam sigurna da
su mama i moj brat Toni ve mrtvi. Ovisno o tome odakle izlazi
plin, iz podruma ili iz kuhinje, njihove su sobe ve bile pune plina.
Leala sam dugo u krevetu, ve su mi se u meuvremenu sklapale
oi, mislila sam da je to od nedostatka kisika - no bilo je to od
umora, pa sam razmiljala to da uinim.
Ako ustanem, razmiljala sam, frcnut e iskra, pa u ja biti kriva
ako cijela kua odleti u zrak i ja umrem. Pa drugi su ve mrtvi.
Njima je svejedno ako kua eksplodira.
Odluila sam se posve polako izvui iz kreveta i otpuzati po podu
van.
U kui vlada tiina. Ako odavde iziem iva, razmiljala sam, imam
jo samo oca koji, nasreu, vie ne ivi u ovoj kui smrti. To je
jedina prednost razvedenih roditelja, koja mi pada na um.
Leei na podu, pruam ruku prema kvaki i otvaram vrata. Treba
mi prilino dugo da prevalim nekoliko
metara u hodniku, zmijskim pokretima po tepihu. im sam bila
vani, nekoliko puta duboko sam udahnula. Preivjela sam.
Udaljavam se od kue kako me ne bi pogodile cigle koje e posvuda
letjeti kad kua za koju sekundu odleti u zrak.
Stajala sam na ploniku u spavaici, osvijetljena jedinom ulinom
svjetiljkom, te gledala grob svoje majke i brata.
U dnevnom boravku gorjelo je svjetlo. Vidjela sam mamu kako
sjedi na kauu, s knjigom u ruci. Najprije sam pomislila kako se u
tom poloaju uguila i ukoila. Prilino nevjerojatno.
Vratila sam se u kuu i ponovno legla. Ovaj put vrstim koracima
da frcne iskra.
 KIKA

Nema mogunosti da otkrijem radi li mi doista samo mata kad

osjetim miris plina. Kada ga osjetim, doista jako smrdi. I to se
dogaa prilino esto.
Zapravo je to fini miris.
Strah donosi pospanost. Sigurno i tablete protiv bolova. Lijeem u
svoj bolesniki krevet i ponovno zaspim.

Prospavala ostatak noi. Samo s dvije tablete. Jako dobro.

Uvjeravam samu sebe da je to malo. Iskreno govorei, sino sam
zamiljala da e mi no biti jo gora. Na nonom ormariu stoji
plastina aica, malena kao za rakijicu, a u njoj tableta. Jo jedna.
Vrlo velikoduno, Peter. Protiv bolova, pretpostavljam. Gutam je.
Danas u pokuati ustati. Moram i na zahod. Hitno. Ovdje smrdi.
Ovaj put nije plin. Za to moe biti kriva samo moja guzica, tko
drugi?
Pipam se straga i napipavam neto vlano. Krv? Gledam prste, nisu
crveni. Mrvicu svijetlosmei. Omiriem. Drek, nedvojbeno. Kako je
dospio tamo, inspektorice Helen?
Iz higijenske kutije vadim etvrtaste gaze i briem se. To je smea
voda koja smrdi na drek. Na jueranjoj fotki upak mi je bio
potpuno otvoren, pa mislim da sada sve iz njega samo curi jer
prkno nije, kao inae, sasvim usko. Ne dihta. To to izlazi krstim
kao govnoznoj i ve sam se na to naviknula. Stvaram posebnu
metodu preklapanja etvrtastih gaza, malo razmiem guzove i
bijelo, preklopljeno umjetniko djelo stavljam na ranu tako da
potpuno prianja i zaustavi sav govnoznoj. Kada gazom i vrhovima
prstiju dodirnem otvorenu ranu, jako me boli. Ponovo oprezno
putam guzove da se priblie. Oni mi vrsto dre zavoj na mjestu.
Tako. Taj smo problem rijeili.
Polako doista osjeam da ovdje u sobi ne mirie ba dobro. Bojim se
da ne mogu zadrati vjetrove u guzici. Stalno i bez ikakva
 KIKA

prethodnog upozorenja topao plin jednostavno izlazi iz crijeva. Uz

najbolju volju, ne mogu to nazvati prdeom. Naprosto sam
otvorena na tom mjestu. Prdei obino imaju poetak i kraj. Buno
trae svoj put, s mnogo pritiska, ako je potrebno. Meni sada ne
treba pritisak. Sve se samo ispuhuje iz guzice. I ispunjava zrak u
mojoj maloj sobi svim smradovima koji bi zapravo trebali ostati u
meni sve dok ne odluim kada smiju van. Sve odie toplim gnojem,
pomijeanim s proljevom i neim kiselim to ne raspoznajem.
Moda od lijekova.
Ako sada netko ude u sobu, doznat e mnogo o meni kao da mi je u
normalnom stanju gurnuo glavu u guzicu i snano pomirisao.
Danas sam, mislim, jako dobre volje jer sam dobro spavala. Sljedei
problem: odlazak na zahod. Legnem potrbuke na krevet i polako
sputam noge. Pod je daleko dolje. Ti visoki kreveti. To ne valja.
Stopala mi dotiu pod. Podupirem se rukama i uspravljam gornji
dio tijela. Stojim. Ha! Okreni se i gusjim koraiima, jer inae jako
cvika u riti, polako kreni na dugi put do zahoda. Tri metra. Mnogo
minuta da bi se razmiljalo o neem lijepom. Taj zadah po vodoseru
ini mi se poznat.
Ako je jasno da u se ubrzo poeviti s nekim tko luduje za analcem,
pitam ga: s okoladnim dipom ili bez njega? Evo to to znai: neki
vole, kada te naguze, da glavi iznese na vidjelo malo dreka, jer ih
pali miris dreka to ga sami iskopaju. Drugi hoe tijesnu guzicu
bez dreka. Svakome prema elji. Za one koji vie vole istou
naruila sam neto preko interneta, iz radionice koe. Ta stvar
izgleda kao dildo s rupicama na vrhu i potpuno je od kirurkog
elika. Ne znam tono, ali zvui dobro, a tako i izgleda.
Najprije u prijateljevoj kupaonici odarafim glavu tua, pa na to
mjesto uarafim tu stvar koja svojim navojem tono odgovara
navoju tua. Ba je jako dobro to je kod nas sve normirano. Tada se
ide na ienje stranjeg crijeva. Vrh eline stvari namaem
Pjurom. Zatim snano rotam oko karfiola i gurnem stvar to dublje
mogu. Dakle, tako sam radila prije, ali sada vie nema karfiola. Pa
 KIKA

e sve sigurno biti mnogo jednostavnije. Palim se ve od samog

rotanja kod pranja kad neto ulazi u moju guzicu; obino je to
kurac. Nije li to ve klasino uvjetovanje?
No ta stvar je tvrda i hladnija od kurca. Sada otvaram vodu na tuu
do daske, ali ne prevruu jer se ne elim ofuriti iznutra. To je sada
najbolje u mojem pranju iznutra. Kao da sam napuhana kao balon.
Poznat nam je taj osjeaj punoe i pomicanja u crijevima, prije od
napuhnutosti nego od vode. Stoga se i misli da je od zraka a ne od
vode. Ubrzo osjetim da u crijevima ima vode ve na litre i da u
puknuti. Jako me tjera.
Zatvaram vodu i unem pod tu kao da u pikiti. vrsto
istiskujem svu vodu iz crijeva. Imam osjeaj kao da piam iz guzice.
To nam je poznato kad imamo jak vodeni ili raspreni proljev. Sito i
ep za odvod moram izvui, jer odmah s tekuinom izlazi sasvim
lijepa koliina dreka, velikih i malih grumena. Taj postupak
ponavljam triput sve dok u istisnutoj vodi vie nema ni mini
komadia. Nema tog kurca, ni debelog ni dugog, koji bi iz istoga
stranjeg crijeva izvukao jo neto na vidjelo. Tako sam savreno
preparirana za isti seks u guzu, poput gumene lutke.
Ako netko ipak hoe seks s okoladnim dipom, moe, ali samo ako
sam s njim ve nekoliko puta imala dobar seks. Tada pruam dokaz
velike ljubavi. Analni seks, a da prije toga ne ispirem guzicu. Doista
moram imati veliko povjerenje ako mu dopustim da ukrasi kurac
mojim drekom. Ako neposredno prije seksa ne ispraznim crijeva,
bilo analnim peraem ili na zahodu, drek stoji nekoliko
centimetara iza ulaza spreman za izlazak. Ne znam to bi bilo
intimnije. Pri takvom seksu sve u sobi zaudara po mojoj nutrini. Ja,
dakako, osjeam cijelo vrijeme zadah svoje nutrine. Dovoljno je da
ga samo jedanput i nakratko zabode unutra i vrhom dotakne moj
drek. Kada ga ponovno izvue i mi promijenimo poloaj, njegov
kurac djeluje kao zanjihano mirisno drvo sa zadahom mojeg dreka.
 KIKA

No upravo sada ne mogu ni zamisliti da to ikada vie ponovno

uinim. Ni jedno ni drugo. Ni napaljeno pranje iznutra ni jebanje u
guzicu. Bilo bi to grozno.
Uspjela sam. Stigla sam u kupaonicu s tuem. Ne moram svlaiti
gaice jer ih nemam. Samo skupljam svoj aneoski kostim na
trbuhu i uzlam ga da se ne spusti u koljku. Oprezno u sjesti, ali
dok se sputam, shvaam da nee ii. Kad se napnem, rana me
divljaki sijee. Stoga ostajem stajati rairenih nogu iznad koljke.
To ide. Pa tako piske Francuskinje, zar ne? Lijevo na zidu je
rukohvat za koji se moe uhvatiti. Vjerojatno je prije zamiljeno za
dizanje - ako sjedne pa se vie ne moe dignuti. Ja ga
zloupotrebljavam za uspostavljanje ravnotee kod pikenja u
stojeem poloaju. Desno se vrsto drim za plastinu tu-kabinu.
Pogaam gotovo svom pialinom u koljku. A tako bih se trebala i
pokenjati? Nezamislivo. Zapravo nezamislivo u bilo kojem
poloaju. Jo neu ni pokuati. Dakako, ne perem ruke nakon
pianja. Kad bih mogla sjesti na zahodsku dasku, uinila bih ono to
uvijek inim doma u kupaonici: dok god imam posla na zahodu,
itam etikete na raznim sapunima i amponima na rubu kade.
Mama mi je oito ostavila nekakve toaletne stvarice na
umivaoniku. No sada se ne mogu odvui onamo. Kod kue ve
znam napamet to pie na mnogim etiketama. Najdrai mi je natpis
na maminoj pjeni za kupanje: Oivljava i tonizira. Nemam pojma
to to znai. Oivljava, to ve mogu shvatiti. A tonizira? Uvijek
zamiljam mamu toniziranu. Nimalo lijepa predodba. I otkako
imam tu rije u svojem jezinom blagu, zovem svojeg brata Tonija -
Tonizirani. On se tome nikada nije nasmijao. Ja uvijek.
Hajde brzo polako u krevet.
Treba mi strano dugo za kretanje u ovoj prostoriji. Ne bih nikada
pomislila da je guzni otvor toliko povezan s hodanjem. Dok hodam
poput kornjae, mogu razmiljati to sve danas elim uiniti. Danas
e sigurno doi tata i mama. Ponovno u ih spojiti. I moram se
pobrinuti za svoju zbirku avokadovih kotica i dati im vode.
 KIKA

Moram za njih nai dobro skrovite, jer e mi ih inae odnijeti. Ve

sam na visini Isusove slike. Skidam je sa zida i nosim do kreveta.
Savreno pae izmeu metalnog nonog ormaria i zida gdje je
nitko ne moe vidjeti. Vrlo lijepo. Ateistika bolesnika soba.
Pentram se poput bogalja na krevet i uspijevam. Sto je to? Vidim
nekakve kapljice na podu. Dugi trag. Od kupaonice do kreveta, u
luku prema zidu. To su kapljice pi-pija. Nisam se obrisala. To
nikada ne inim. Inae se sve upije u gaice ili neki drugi materijal.
Sada nemam dolje nita na sebi, pa sve zavrava na podu. Veselo.
No ne mogu ustati i sve pobrisati, neu jo jedanput uspjeti tako
brzo prevaliti taj put, a kamoli unuti da to pobriem. Neka tako
ostane. Brojim kapljice koje vidim do vrata. Dvanaest. Pritom
brojke devet i deset hvata sunce koje dopire unutra, pa one
izgledaju kao kruii izrezani iz aluminijske folije ili neega jo
ljepeg. Moj otac je znanstvenik, pa mi je objasnio da se neke
svjedosne zrake lome kad prodru u kapi. Stoga se ini kao da je
svjetlo u njima zarobljeno. A ostatak svjetla odbija se od povrine.
Odatle sjaj na vrhu. uje se kucanje i netko u ortopedskoj obui
hoda po pi-pi stazi. Te sokne nevjerojatno su bijele. Kod nas doma
nikada nita ne ostaje bijelo. Sve bijelo nakon pranja poprima drugu
boju. Postaje prljavoruiasto ili smeesivo. Ulazi jo ljudi. Gaze po
mojim kapima. Svi imaju moj pi-pi ispod zdrave ortopedske obue.
Upravo to je moj humor. Zamiljam kako cijeli dan obiljeavaju
moje podruje u raznim odjelima. Sto zapravo ovdje rade, osim to
unitavaju pi-pi staze djevojica?
Ah. To su sami lijenici i njihovi naunici, kako li se ve zovu.
Dolaze u leteu vizitu. Sto zapravo znai letea? A gdje su im krila?
Odavno su me pozdravili.
Pitali me kojeta. A mene je neto drugo zabrinjavalo. Najbolje
mjesto za zbirku kotica bilo bi na prozorskoj dasci. Zbog svjetla.
Morala bih ih samo zakloniti da se ne vide kad je netko u sobi.
ujem reenicu: Ako je imala stolicu, moe ii kui.
 KIKA

Ve je sve jasno. Sigurno govore o meni. Gospoda od stolice! Pa tu

je i Notz. Nisam ga odmah ni vidjela od samih doktora. Da zamolim
nekoga da mi u ae nalije vode? Pa ja ni u ludilu ne mogu hodati
amo--tamo i nositi vodu za kotice. Tempom kojim hodam to bi
trajalo danima. Imam ae za kotice i jednu posebnu za svoju
gaziranu mineralnu. Netko bi je morao napuniti i stalno hodati
izmeu prozorske daske i umivaonika. Ne, rijeila sam problem.
Uzet u mineralnu za kotice. Bolniarke me uvijek time
opskrbljuju. Ne moram nikoga moliti, sama u to srediti. Jako
dobro. Za moje kotunjiave bebice samo najbolja mineralna voda.
Bogata kalcijem i magnezijem i eljezom i vrag e ga znati ime jo.
Od te vode lijepo e rasti.
Svi ponovno izlaze kako bi raspodijelili moju pi-poruku. Napokon
mogu poeti raditi.
Uzmem sandui koji je mama upotrijebila da mi preveze kotice.
Najprije moram odmotati ae iz novinskog papira. Pretjerano ih je
tako pakirati. Uz onakvu maminu vonju. Puevim korakom i
koenje do daske ispred svake grbice na cesti.
Radi uvanja osovina, kae ona. To je bilo prije. Dananji
automobili vie nisu uope osjetljivi na udarce, pa se preko takvih
neravnina moe i divljati a da se nita ne dogodi. Kae moj otac.
Smjetam osam aa u krajnji desni kut prozorske daske. Svaku od
osam kotica probadam trima akalicama i vjeam ih u ae. Zatim
ulijevam mineralnu vodu tako da su dvije treine kotica pod
vodom.
Da provjerim kako su podnijele transport te jedan dan i jednu no
bez vode. Prvi put su kotice na putu. Trebam neto da ih zatitim
od pogleda ljudi koji ulaze ovamo u sobu. Nije li u ladici metalnog
nonog ormaria bila nekakva knjiga? Izvlaim ladicu. Biblija.
Naravno. Ti krani. Ti svugdje pokuavaju. Sa mnom nee. Bit e
sasvim dobra kao tit od pogleda. Stavljam je otvorenu ispred
kotica, ali naopake, tako da kri stoji naglavce. To ih ljuti, zar ne?
To je za njih nekakvo zlo. Ali kakvo? Nije vano.
 KIKA

Na vrh svoje kuice za kotice stavljam tjedni jelovnik, pa tako ni

odozgo nitko ne moe vidjeti moju tajnu. Ionako jo dobivam samo
integralni kruh i muesle.
Obitelj je zasnovana. Zbog zbirke kotica osjeam se pomalo kod
kue. Ako se mogu brinuti za svoje kotice, uvijek imam posla.
Dolijevam vodu ili je mijenjam. Biljeim rast fotoaparatom. Od
vremena do vremena uklanjam sluz. Odcvikam mrtve ili bolesne
mladice kako bi mogle rasti zdrave. Takvim se stvarima bavim.
Zvoni telefon. Tko ga je zapravo odblokirao? ine li to zeleni
aneli? ijim novcem? Treba li za to uope novca? Moram to jo
ispitati. Diem slualicu.
Halo?
Ja sam. Mama.
Danas e me posjetiti mama i tata. Oboje e pokuati srediti tako da
ne dou u isto vrijeme.

arko elim da mi roditelji mogu biti zajedno u jednoj sobi. Da me

zajedno posjete ovdje u bolesnikoj sobi. Imam plan.
Mama pita: Kada dolazi tvoj otac?
Misli li na svojeg biveg mua? Onoga kojeg si jednom arko
ljubila? U etiri.
Onda ja dolazim u pet. Hoe li uspjeti srediti da on do tada ode?
Kaem da, a mislim ne. im zavrim s mamom i spustim slualicu,
nazvat u tatu i rei mu kako bi mi odgovaralo da doe u pet.
Tata dolazi u pet i donosi mi knjigu o puevima golaima.
Smatram to aluzijom na svoj upak pa ga to i pitam. Mislio je da me
zanimaju jer sam ga jedanput neto pitala o njima. Sigurno i jesam,
jer s tatom mogu razgovarati samo o alternativnim temama.
Ne o pravim osjeajima i problemima. On to nikad nije nauio.
Stoga s njim mnogo razgovaram o biljkama, ivotinjama i
oneiivanju okolia. On uope ne pita kako moja oito otvorena
 KIKA

rana. Meni ne pada na um mnogo toga o emu bih mogla razgo-

varati s tatom. Cijelo vrijeme, dok sjedi na stolcu iza mojih nogu,
samo ekam kucanje i mamin ulazak. Mrzim neugodne stanke.
Testiram se da ih izdrim. Za to je tata savren sugovornik. On
jednostavno ne govori nita. Osim ako ga neto pitam. Ne osjea
potrebu, ini mi se. Ja ga gledam, i on gleda mene. Tiina je strana.
No on ne gleda neljubazno ili tako nekako. Gleda zapravo sasvim
ljubazno i miroljubivo. Mama ga je ostavila. Zato, ne znam. Mogla
bih jednostavno pitati. Moda se bojim odgovora. No nipoto nije
razlog ostaviti ovjeka samo zato to sjedi, nekoga gleda i nita ne
govori. Zacijelo postoji drugi razlog. Moda ju je prola ljubav. No,
ako eli obeati neto dobro, treba rei: Ako hoe, ostat u s
tobom, premda te vie ne volim. To je dobro obeanje. Doista znai
zauvijek.
U dobru i u zlu. I svakako je zlo ako se vie ne vole. No samo ostati
dok jo ima ljubavi nije dovoljno ako ima djecu.
Mama kasni. U est je jo nema. Tata se oprata. Ponovno nisam
uspjela. Oni se odbijaju poput dva magneta koje elim spojiti.
Cilj mi je da se vide i da se mnogo godina poslije razvoda jo
jednom ludo zaljube jedno u drugo. I ponovno se spoje. Vrlo
nevjerojatno. A ipak je sve to ve bilo. Sada to tvrdim. Uope ne
znam posve tono.
Prolazi mnogo vremena od tatina odlaska do mamina dolaska. S
mamom razgovaram jo manje nego s tatom. Ona misli da sam
zlovoljna zato to je zakasnila. Vjena grinja savjesti zaposlene
majke. Ona ne zna to ja znam. Da je upravo propustila vlastito
novo vjenanje. Poteno u se istresti na nju. Neka uvjeri samu sebe
da je moje runo ponaanje povezano s bolovima.

Njezin je posjet bio jo krai od tatinog. Sama si kriva, Helen.

 KIKA

Sutra ele oboje doi. Tada u iznova pokuati. Sto sam dulje u
bolnici, vee su mi anse da ih spojim. Jedan mi je dom kod majke,
tamo tata ne bi nikad doao. Drugi mi je dom kod oca, tamo ne bi
mama nikad dola.
Bilo bi, dakle, bolje da ne izazovem stolicu. No za vlastito
ozdravljenje bilo bi pak bolje brzo dobiti stolicu, ako je vjerovati
lijenicima. Stolicu mogu imati potajno i nikomu ne rei. Tada u
moi dulje ostati u bolnici, a istodobno neu morati voditi brigu o
guzici.
Upravo to i inim. Moda mogu jo jednim samo-ranjavanjem
izazvati drugu operaciju. Tada bih jo mnogo dana mogla raditi na
svojem cilju.
Moda mi jo neto padne na um. Sigurno hoe. Ovdje u dosadnoj
ateistikoj sobi imam dovoljno vremena da svata smislim. Moji su
roditelji svaki put bili kratko kod mene. Ne razgovaram dovoljno s
ljudima. To uvijek vidim po tome to mi sve vie smrdi iz usta kad
utonem u razmiljanje. Kad dulje vremena ne govorim, dakle ne
otvaram usta da ih provjetrim, ostaci hrane poinju s toplom
slinom fermentirati u zatvorenoj usnoj upljini. Stoga i smrdi iz
usta kada ujutro ustanemo. Usta su cijelu no savrena, tijelom
zagrijana petrijeva zdjelica za razmnoavanje bakterija koje
razgrauju ostatke hrane izmeu zubi. To upravo kod mene
poinje.
Moram s nekim razgovarati. Zvonce. Ulazi Robin. Moram smisliti
zato sam zvonila. Ah, pitanje.
Kada u dobiti automatski dozator od anestetiara?
Ve si ga odavno trebala dobiti.
U redu. Odmah znai bilo kada. Inae bih te sada pitala za tablete,
bolovi polako opet poinju.
Laem. Ali zbog toga je zvonjenje vjerodostojnije. On se ve hvata
za kvaku.
Kako si, Robine?
 KIKA

Tipina Helen. Pa on je bolniar. No ja mislim da se moram brinuti

za njega i potruditi se da mu bude ugodno u njegovoj smjeni.
Dobro sam. Mnogo sam razmiljao o tvojoj rani i tvojoj
otkaenosti. Razgovarao sam o tome s jednim kompiem. Ne brini,
nije nitko iz bolnice. On misli da si ti egzibicionistkinja, kako se to
ve kae.
Rado se pokazujem, uvijek kaem. Tono. Sto ima u tome loeg?
Kad bi se barem vie djevojaka tako ponaalo. Moda barem ona
koju viam u diskau.
Kako bih odrala razgovor, a moda i malo narajcala Robina i
vezala ga za sebe, priam mu o svojim uobiajenim izlascima.
Zna li to uvijek radim kad idem u diska?
Ako imam naveer spoj s nekim dekom i hou se s njim pojebati,
smislila sam ludi tos kao dokaz. Dokaz da sam ja jebozaetnica
veeri. I da ono to e se poslije dogoditi nije sluajno. Takva veer
poinje zapravo nesigurno. Zna se. Hoe li oboje isto? Uspije li na
kraju veeri doi do seksa? Nije li cijeli taj dogovor bio za kurac?
Kako bi bilo posve jasno to hou od samog poetka, prethodno
izreem veliku rupu na gaicama da se vide dlake i stidne usne i sve
ostalo. Dakle, mora viriti cijela ljiva. Ja, dakako, uvijek nosim os.
Kada se zatim s dekom ponem lizati i pipati, njegov se prst stane
u neko doba penjati po mojem bedru. On misli da e se najprije
morati pomuiti prtljajui pokraj gaica i ak se zabrinjava da neu
ni htjeti ii tako daleko. Pa o tome se ne pria ako se dugo ne
poznajete. Tada prst ravno i bez prethodnog upozorenja dotakne
moju sluzavicu.
Svi deki jednako reagiraju na taj dar. Prst dobije infarkt i smjesta
se zablokira. Tada on mora jo malo okolo pipkati jer ne moe
vjerovati to mu je pod prstom. Svatko, naravno, najprije pomisli,
ova nema gaice. Kada napipa gaice s rupom, jasno mu je da sam
to satima pripremala i dotjerivala. To kao arolijom mami prostaki
osmijeh od uha do uha mojem buduem. Hou rei, mojem
buduem jebau.
 KIKA

I samoj mi lagano izbija znoj dok to priam. Zato takvo to zapravo

radim? Mislim da me u poetku oarao njegov kompliment. Ima li
jo to dodati, Helen?
Robin stoji poluotvorenih usta, i moja pria djeluje. Kroz bijele
bolniarske hlae vidim mu nabreklinu od kurca. Dok sam mu to
priala, na hodniku je neprekidno zvonilo. To su drugi pacijenti
koji neto hoe od Robina. Ali ne isto to i ja.
Okej, vidimo se poslije. I odlazi.
Zbunila sam ga. To je kao u sportu. Uvijek moram biti
najotkaenija medu prisutnima. Ovaj put sam pobijedila. No imala
sam jednostavnog protivnika, i to i nije bilo pravo natjecanje, nego
prije bijeg.
Sada sam ve uzbuena zbog uinka svoje prie i zanima me moe
li mi kao i prije gledati u oi. No dovodim se u smijene situacije.
Moe li svatko tko radi u bolnici, bio star, mlad, lijep ili ruan, biti
seksualno privlaan samo zato to nema nikog drugog?
Kontroliram dah puui sebi u nos. Ve je mnogo bolje. Ne moram
se muiti da ustanem i operem zube. Trebam samo pozvoniti i
priati gadarije, i ve dolazi svjei zrak u usta. Prije bi djetetu, kad
bi reklo kakvu prostu rije, sapunom ispirali usta. Jesu li to doista
radili ili su samo time prijetili? Jedanput u to isprobati. Rei u
prostu rije i sapunom oprati usta. Tada to mogu upisati u svoju
knjigu ivota. Jadanput sam sama sebi napricala u lice plin za
nokautiranje jer me za moju knjigu ivota zanimalo kakav je to
osjeaj. U svakom sluaju, sada znam kako uope nema razloga da
se zove plin za nokautiranje. Nisam pala u nesvijest. Samo su mi oi
poele jako suziti i nikako da prestanu. Puno se kalje, a slina curi
potocima iz usta. Taj plin sigurno potie vlaenje sluznice.
Ovdje mi je dosadno. To opaam po tome to razmiljam o takvim
stvarima. Pokuavam se zabaviti svojim starim priama.
Zabavljajui samu sebe nastojim odvratiti pozornost od samoe. Ne
ide. Samoa uzrokuje tjeskobu. Spada sigurno u tegobe djeteta
razvedenih roditelja.
 KIKA

Legla bih sa svakim idiotom samo da ne budem sama u krevetu ili

ak da ne moram spavati sama cijelu no. Svatko je bolji nego
nitko.
To nije bila namjera mojih roditelja kad su se rastali. Odraslima
misli ne idu tako daleko kad se rastaju.
Namjetam glavu na jastuk i gledam u strop. Ondje visi televizor.
To je to. Zabavit u se svojom starom igrom pogaanja glasova. Iz
ladice vadim daljinac i ukljuim televizor. Pritem tipku za
svjetlou na minus sve dok ekran potpuno ne potamni. Tada
pojaavam ton i altam kanale. Cilj mi je prema glasu pogoditi
osobu koja upravo govori. To, naravno, hoda samo kod poznatih
ljudi. Poela sam se tako igrati tko zna kada, jer sam uvijek htjela
gledati televiziju za obranu od samoe, ali me je to sve vie
uzrujavalo. Uglavnom zbog jedne stvari. Kada su na televiziji
prikazivali seks i kada bi ena poslije toga ustala, pokrivaem bi
prekrila prsa. To mi je nepodnoljivo. Nije joj ga pravo ni gurnuo, a
ona ve skriva cice. Ne od njega, nego od mene. Kako u onda
vjerovati to oni tamo glume? Ako me stalno podsjeaju da ih
gledam. Ako mukarac ustane, snimaju ga samo jo zguza. Da
popizdi. Stoga me je televizija izgubila kao gledateljicu. Nepoznate
glumice pokazuju cice na televiziji, i to je jedina iznimka. Kad
vidite da se enska pokazuje razgoliena gore, budite sigurni da je
nepoznata. Zvijezde nikada nita ne pokazuju. Eto dokle je dolo
s glumom. Sada jo samo sluam televiziju radi svoje igre pogaanja.
No prije sam bila bolja u tome. Puno sam je gledala kao dijete, pa
sam mogla i bolje pogoditi glasove.
Zurim u crni ekran i pokuavam se usredotoiti na glas koji upravo
govori. Nemam blage veze. Iskljuujem televizor. Ne igra mi se.
Udvoje je mnogo zabavnije. Pitat u Robina kada ima vremena.
Dakle nikada!
Pa to se jo sve moe igrati ovdje u sobi? Ve e mi neto pasti na
um.
 KIKA

vrsto utiskujem glavu u jastuk i zabacujem je na zatiljak da vidim

straga iznad sebe. Tamo jo nisam gledala. Znai, odatle dolazi ovo
jako svjetlo! Nekoliko neonskih cijevi u nizu privreno je na zidu.
Ispred njih ugradili su drveno sjenilo da te svjetlost na zaslijepi.
Promatram are i vidim same mufove. Kad god gledam izrezane
daske i niz ara u drvenoj strukturi, raspoznajem same mufove svih
oblika i veliina. Kao kod kue na vratima sobe. Sva su vrata
oblijepljena tankim slojevima drveta, zrcalno montiranim. Ba kao
na likovnom kad sam ila u kolu. Nabaci vodenu boju i mnogo
vode pa nadrlja neto u sredini lista papira, zatim to preklopi,
pritisne i ponovno rastvori i gotova je slika mufa. Trudim se da
raspoznam neto drugo na drvenom sjenilu neonskih svjetiljki. Ne
ide. Sve sami mufovi! Stiem zvonce. Sto bih mogla poeljeti? Daj
brzo neto smisli!
Kucanje, vrata se otvaraju. Ulazi sestra. Iako je zapravo najprije
otvorila vrata, a onda pokucala. Ja sam vrlo ljubazna prema toj
trapavoj sestri, pa sam u glavi zamijenila te dvije radnje kako bih o
njoj stvorila bolju sliku. Sigurno ju je poslao Robin. Njega sam zbilja
zbunila. Moram to srediti. Sestra se zove Margarete. Pie na ploici
na prsima. Najprije sam pogledala u prsa, zatim u lice. esto to
inim. Njezino me lice oarava. Nevjerojatno je njegovana. Pa i
kae se: njegovana ena.
Kao da je to ve samo po sebi posebna vrijednost. U koli nazivamo
takve uenice doktorskim kerima bez
obzira na to to im oevi rade. Ne znam kako to one izvode, ali
uvijek izgledaju kao da su se bolje oprale od drugih. Sve je na njima
isto i nekako ispolirano. Svaki i najmanji dio tijela dobro je
prostudiran.
No neto te ene ne znaju: to se vie brinu za te male detalje na
tijelu, to su ukoenije. Dranje im je kruto i nije seksi, jer ne ele
upropastiti sav trud to su ga uloile u sebe.
 KIKA

Njegovane ene obraduju svoju kosu, nokte, usne, noge, lice, kou i
ruke. Boje, produuju, mau, pili-raju, upkaju, briju i nanose
kreme.
Sjede ukoeno poput cijele te svoje umjetne tvorevine jer znaju
koliko su se trudile pa hoe da to to dulje izdri.
Pa nitko se i ne usudi pomrsiti tu kosu i pojebati takvu enu.
Sve to se smatra seksi, raskutrana kosa, naramenica koja je
skliznula, sjaj od znoja na licu, djeluje neuredno, ali i poziva.
Margarete me pita pogledom. Znai, trebam joj rei zato sam
zvonila.
Trebam, molim vas, kantu za smee za prljave tampone. Ako stoje
na nonom ormariu, ovdje vie nee lijepo mirisati.
Vrlo uvjerljivo, Helen. Dobro si to izvela.
Ona shvaa moju odglumljenu elju za veom higijenom u
bolesnikoj sobi, kae naravno i odlazi.
Izvana ujem nekakvu buku. Neto se dogaa. Sigurno nita
uzbudljivo. Uobiajeni bolniki zvukovi. Najvjerojatnije dijele
veeru. Ovdje u bolnici sve je podreeno vrstom vremenskom
planu koji je
izmislio nekakav luak. Od est sati ujutro sestre izbezumljeno i
buno tre hodnikom gore-dolje. Ulaze s kavom, hoe urediti sobu,
hoe urediti mene. Zarobe te u konici sa samim marljivim
pelicama, sve lete amo-tamo i neto rade. Uglavnom vrlo glasno.
Jedino to bolesni ljudi doista ele jest spavanje, a upravo to ovdje
nije doputeno. Ako nakon neprospavane noi - a u bolnici je svaka
no neprospavana - elim nadoknaditi san danju, najmanje osam
ljudi uroti se protiv mene i moje potrebe za spavanjem. Nitko tko
radi u bolnici ne pazi na to da li netko spava kad ue u sobu. Svi
jednostavno zaurlaju: Jutro! I vrlo buno rade ono to moraju
uiniti. To Jutro! moglo bi se i izostaviti, pa tiho i obzirno obaviti
svoj posao u sobi. Ovi ovdje imaju neto protiv spavanja. ula sam
da depresivce ne bi trebalo pustiti da dugo spavaju, jer to pojaava
depresiju. No ovo ipak nije ludnica. Katkada imam dojam da oni
 KIKA

svojim stalnim buenjem moraju kontrolirati jesu li njihovi

pacijenti jo ivi. im netko zadrijema, sigurno dolazi smrt po
njega. Jutro!
Ljudi ulaze i izlaze. Svatko hoe da imam razumijevanja. Za njega i
za sve ostale. Tako funkcionira svijet.
Sestra se vraa s malom kromiranom kantom za smee koju mi
stavlja na noni ormari. Rukom pritisne crnu plastinu pedalu,
poklopac se naglo digne, i ja sputam unutra rabljene tampone koji
su bili zataknuti izmeu mojih guzova. Nain na koji Margarete
rukuje plastinom pedalom tipian je za njegovane ene. Vrlo
briljivo uva svoje nokte. Sve dodiruje samo povrinom za otisak
prsta. Smijena pojava. Jasno je da pazi, ako si tek nalakirala nokte,
da ih nikamo ne gura dok se ne osue. Neke se ene ponaaju tako
i kad su im nokti suhi pa ne ele nita doticati. Kao da im se gadi
sve to ih okruuje.
Mnogo hvala. Ja sam, to se tie higijene, malo pretjerala, kaem i
nasmijem joj se od uha do uha.
Ona kima kao da zna, ali ne zna nita. Ona misli da hodu ovdje
imati red, da me smeta zadah i da se stidim izgleda tampona kad ih
poput maioniarke izvuem odostraga. U stvarnosti i jesam malo
pretjerala s higijenom jer mi se ivo jebe za nju i prezirem te
istunske, njegovane, sterilne ljude poput Margarete.
Sto je meni, zato se tako uzbuujem zbog nje? Pa nije mi dosad jo
nita uinila.
Pa ja zajebavam nju sa eljom za smearnikom, a ne ona mene. Ako
nekoga iz meni neshvatljiva razloga tako prezirem da bih ga
najradije udarila ili barem verbalno do tukla, obino mi pone
menga. Jo i to.
Margarete kae: Dobru zabavu s novom kantom.
Da. Mnogo ti hvala. Zarazit e me svojom duhovitou!
 KIKA

Izgubila sam dolje ve mnogo krvi. Imam i dosta posla s ranom na

guzici, pa ne moram valjda jo i zaustavljati krv menge. Ako ne
uzmem u obzir laganu razdraljivost neposredno prije
menstruacije, sasvim se dobro snalazim s mjesenicom. Cesto se
posebno palim kad krvarim.
Jedna od prvih opscenosti koju sam u najranijem djetinjstvu ula na
partyju svojih roditelja i shvatila tek nakon nekoliko pitanja, bila je
ova: Dobar gusar zaplovi i u Crveno more.
Prije se smatralo da se mukarcu gadi pojebati enu koja krvari. Pa,
ta su vremena sigurno odavno prola. Ako se pojebem s dekom
kojemu se svia da krvarim, ostavljamo golemu runu mrlju na
krevetu.
Najradije za to upotrebljavam iste bijele plahte ako mi se prui
mogunost da na to utjeem. Osim toga, mijenjam, to ee mogu,
poloaj i mjesto na krevetu da posvuda raspodijelim krv.
Dok se jebemo, rado mnogo sjedim ili uim kako bi mi sila tea iz
mufa izvukla to vie krvi. Ako samo leim, krv se skuplja i ne
otjee.
Posebno mi se svia lizanje kad krvarim. Njemu je to i nekakav test
hrabrosti. Kada zavri lizanje i digne glavu ustiju zamrljanih od
krvi, poljubim ga kako bismo oboje izgledali kao vukovi koji su
upravo rastrgali srnu.
Svia mi se i okus krvi u ustima dok se nastavljamo jebati. To mi je
vrlo uzbudljivo, pa sam uglavnom tuna kada mi menga prestane
nakon dva-tri vuja dana.
Imam i sreu. Kako ujem od drugih djevojaka, katkada ih danima
mue bolovi za vrijeme menstruacije. Nije ba poticajno za seks.
Neposredno prije, ba kao i sada, doista sam loe volje, pa sam
prema nedunim ljudima vrlo agresivna. Zatim potee krv, i nita
ne boli. Nema nikakvih greva.
 KIKA

Prije, dok je menga za mene bila jo novost, nisam mogla ni

vjerovati u neraspoloenost. I tada me krv iznenadila. U koli. I svi
su vidjeli crvenu mrlju na stranjem dijelu haljine, jer je dola dok
sam sjedila.
U koli se mnogo sjedi. Ili u posjetu rodbini, kod tete. Ondje sam
spavala, nije mi bilo dobro, ali nisam znala zbog ega.
A kada sam sutradan ujutro ustala, krevet je bio sav krvav. Velika
lokva. Ne bih se bila usudila otii k teti i rei joj da mi se dogodila
mala nezgoda. Smatrala sam da nisam kriva za to.
Spavala sam i nisam nita opazila. Nisam znala ni kako opisati to
mi se dogodilo. Odluila sam nita ne rei. Ujutro sam uredno
otputovala i ostavila joj neugodno iznenaenje bez komentara.
Sigurno je ula u sobu da je pospremi i odmah vidjela to se
dogodilo. Nisam tu krv ni sakrila pokrivaem. Sve te litre crvenila
leale su razotkrivene i ostavljene teti radi inspekcije. Otad se sva
ukoim kad mi je teta u blizini. Nije mi to nikada spomenula.
Tipino za nau obitelj!
A ja ne mogu ni na to drugo misliti kada je vidim. Sve dok mi se
od stida ne uskovitla krv u uima.
Nije mi stalo do higijene ni kad je rije o mengi. Precijenjena je.
Tamponi su skupi i suvini. Kad imam mengu, sama pravim
tampone od toaletnog papira. Time se strano ponosim.
Razvila sam posebnu tehniku motanja i guvanja papira kako bi
ostali dugo unutra i zadravali krv. Moji tamponi od toaletnog
papira, moram priznati, vie slue kao ep za muf i nakupljanje krvi
nego za upijanje poput kupovnih tampona. No pitala sam doktora
Brokerta, svojeg ginekologa, je li za muf tetno ako se krv neko
vrijeme nakuplja, a zatim otjee u zahod dok sjedim. A on je rekao
kako je vrlo rairena zabluda da krvarenje ima bilo kakvu funkciju
proiavanja. Dakle, s medicinskog gledita moja je krvava
akumulacijska brana prihvatljiva.
Nekoliko puta bila sam kod svojega ginekologa jer se tampon
negdje u meni izgubio. Bila sam posve sigurna da sam ga utrpala
 KIKA

unutra, ali ga vie nisam nala kad sam ga pokuala izvui. To je,
naravno, jo jedan mali nedostatak tampona iz moje kune
radinosti: nema svijetlotirkizne uzice za izvlaenje. Moji su prsti
kratki, pa kada neto traim u mufu, ne dopirem daleko. Kad sam se
u takvoj situaciji nala u tatinoj kui, morala sam se nekoliko puta
posluiti tatinim spretnim hvataljkama za rotilj.
Cesto su na njima bili zalijepljeni ostaci pougljenjenog mesa i
masnoe. Nisam se htjela osramotiti i oistiti hvataljke prije nego
to ih gurnem unutra. Legla bih, dakle, u Brokertov poloaj i
pokuala na najbolji mogui nain pronai u mufu grudu toaletnog
papira.
Sa svim ostacima rotilja na njima. I esto nisam nala nita. Ba kao
to ne istim hvataljke za rotilj prije negoli ih gurnem u muf, tako
ih ne istim ni nakon ginekolokog zahvata; samo ih vratim na
tatin vrtni stol. Kad tata rotilja s obiteljskim prijateljima, uvijek se
smijem od uha do uha.
Sve ih rado pitam da li im prija i mahnem tati koji rotilja, pa i on
meni, smjekajui se, mahne hvataljkom. Moj trei hobi. Sirenje
bakterija.
Ako mi potraga s hvataljkama ne pode za rukom i uplaim se da e
krvavi toaletni papir popljesniviti u meni i da bih ipak mogla
umrijeti stranom smru od bakterijske infekcije, odlazim k
ginekologu.
On to zove problemom bermudskog trokuta. Katkada mi moe
pomoi, ali mnogo ee ne nade nita. On doista ima duge prste i
prave medicinske eline rotilj-hvataljke. Pa ipak ne nalazi grudu
papira.
Jeste li sigurni da ste stavili tampon?
Slatko. Uvijek kae stavili, a ja kaem strpala.
Jesam, potpuno sigurna, kaem ja.
Ja sam mu prava zagonetka. A i meni je moj muf zagonetka. Sto ja
znam gdje se gruda izgubi. Vjerojatno u doivjeti dovoljno godina
da rijeim tu zagonetku. Doktor Brokert pregledava me i
 KIKA

ultrazvukom kako bi bio siguran da se nije sakrila negdje mnogo

dalje.
esto sam prelijena da stalno izraujem nove tampone. Stoga ne
bacam stari, upotrebljeni tampon u koljku kad god idem na zahod.
Izvuem ga kad sjednem. Stavim ga na pod. Sto je pod prljaviji, to
bolje.
Jo je bolje ako njime pokupim sve mrlje na podu i pridodam
pokoju kapljicu krvi. I kad zavrim ono zbog ega sam i dola na
zahod, dignem grudu papira s poda i ponovno je utrpam u muf.
Volim miris ustajale krvi kad struji iz mufa, ali volim i tartufe.
Moda su mi priali stravine stvari o tome to se dogodi ako se
uvijek i stalno ne mijenja tampon. Kako se dobiju najgore infekcije
od kojih ene mogu masovno umirati. Otkako imam mengu, dakle
ve est godina, tako postupam sa sobom i svojim mufom i svojim
bakterijama, pa moj ginekolog nema brige sa mnom.
Neko sam imala vrlo prisnu prijateljicu, Irenu. Uvijek sam je zvala
Sirena. Bolje joj je pristajalo. Uvijek smo smiljale neto ludo. Kad
bismo u koli istodobno imale mengu - to je bilo vrlo rijetko - evo
to smo radile: svaka u svojem zahodu, izmeu nas samo pregradni
zid. Ispod pregradnog zida uobiajen otvor od deset centimetara.
Jedna i druga izvlaimo tampon - u to doba jo mini sa
svijetlotirkiznim koncem - te na zapovijed jedan, dva, tri jedna
drugoj dobaci ispod pregradnog zida svoj tampon.
I kad bismo se popikile i obrisale, svaka je strpala u muf tampon
one druge. I tako smo svojom ustajalom, smrdljivom krvlju bile
povezane kao Old Shatterhand s Winnetouom. Krvno
posestrimstvo.
Otkrila sam takoer da Sirenin tampon izgleda vrlo zanimljivo.
Prije nego to bih ga ugurala, uvijek bih ga briljivo pregledala.
Potpuno je drukiji od mojeg. Tko zna kako izgledaju rabljeni
tamponi drugih djevojaka? No, dobro. Tko to jo uope moe znati?
Osim mene. Ja znam.
 KIKA

Nedavno sam za jednog od mojih uzbudljivih posjeta kupleraju jo

neto nauila o menstruaciji i tamponima. esto sam u kupleraju
radi prouavanja enskog tijela. Pa ne mogu valjda pitati mamu ili
prijateljicu bi li mi htjele naas rairiti muf kako bih zadovoljila
svoju pohotljivu radoznalost. Ne usuujem se.
Otkako sam navrila osamnaestu, smijem u kupleraj uz predoenje
osobne. Budui da izgledam mnogo mlae za svoju dob, uvijek me
trae osobnu. Moj je ivot mnogo bolji s osamnaest godina, ali je i
skuplji. Najprije sterilizacija. To je 900 eura, s narkozom. Ovdje u
bolnici. Sve sam sama platila. Plus sve posjete kupleraju u
posljednje vrijeme. To sve moram sama zaraditi na trnici kod
rasista.
Deke uvijek stariji pozivaju u kupleraj za osamnaesti roendan
radi prvog fuka s kurvom. Dodue, prije je to bio sigurno prvi fuk
uope. Danas sigurno nije.
Ja sam posluno ekala do osamnaestog roendana, nitko me nije
pozvao. Dakle, sve sam uinila sama. Potraila brojeve kupleraja u
naem gradu, svugdje telefonirala i uljudno pitala rade li kod njih
kurve koje se uputaju i sa enama. To nije esta pojava.
Jedan od kupleraja imao je ba velik izbor kurvi koje su primale
ene. Zove se Saunaoaza. Madam mi je rekla telefonom kako bi bilo
bolje da doem rano uveer jer da su muki klijenti esto vrlo
uzrujani zbog enskih klijenata. Ili se kae klijentica? Svejedno.
Imala sam razumijevanja, pa sam sada ondje ee.
Dakle, htjela sam k onoj kurvi koju sam odabrala u salonu
kupleraja. Izgledala je ba kao i ja u crnom.
Time mislim da je bila jednake grade kao i ja. Vitka, male dojke,
velika iroka guzica, sve u svemu prilino sitna. I vrlo duga, ravna
kosa. No ja mislim da je njezina kosa bila umjetna. Male pletenice
svezane u vor. Uputim se k njoj znajui da to ona radi i sa enama.
Znai, nije trebalo nita objanjavati. Ako se najavim, u predsoblju
su samo ene koje za mene kao klijenticu dolaze u obzir. Sve koje
se eve samo s mukarcima - moda iz vjerskih razloga? - skrivaju
 KIKA

se u stranjoj prostoriji dok god ja odabirem. Idem prema njoj to

odlunije mogu. Vrlo sam nesigurna u toj kuplerajskoj situaciji.
Nije udno to se mukarci uvijek moraju nalokati prije negoli se
odvae ui u kupleraj. A onda im se ne digne ili se poslije vie ne
mogu sjetiti skupe eve. ovjek se doista osjea tako kao da radi
neto zabranjeno, pokvareno. I ja bih radije bila pijana kad sam
ondje. Ali se bojim da se poslije vie neu moi sjetiti kako su
mufovi izgledali. Onda bi sve bilo uzalud. Stoga to i radim.
Prouavam muf. Dakle, uvijek idem onamo trijezna. I previe
respektiram te ene i situaciju. Ve se veselim vremenu kada vie
nee biti tako i kada se naviknem na to da sam njihova klijentica. U
prvom trenutku uvijek imam knedlu u grlu i srce mi divlje lupa.
Tek nakon nekoliko minuta sa enom polako se oputam. Pitam je
kako se zove.
Milena. I ja otkrivam njoj svoje ime. Ona me pita pred
okupljenom kurvinskom momadi imam li menstruaciju. Odakle
joj to? Mislim da znam. Nanjuila je to kroz moje hlae. Imala sam
jednu kolsku kolegicu iz Poljske koja je imala tako dobar nos da je
sa svojeg mjesta mogla nanjuiti tko u razredu ima mengu. U to
doba ta me cura fascinirala. Bila je kao pas. Uvijek sam se jako
veselila njezinoj sposobnosti. Pitala sam je gotovo svakodnevno tko
danas opet ima mengu. Ona je vie patila zbog te svoje sposobnosti i
gadile su joj se djevojke s menzesom. Previe su joj se pribliavale.
Naalost, vratila se u Poljsku. Mogla je, naravno, mnogo bolje
nanjuiti djevojke koje su iz aavih djevianskih razloga nosile
uloke. Jer su tu svoju krv pod sobom nosile cijeli dan kao na taci.
Kod djevojaka, koje su svoju krv hvatale unutra tamponima koji im
skidaju junfer, morala je njukati malo jae, ali bi ih uvijek otkrila.
Evo ti sada nevolje ovdje u kupleraju.
Odgovaram joj da imam. Ona kae da onda nema eve sa mnom
zbog AIDS-a. Super. Neke se kurve hihou.
Milena se smjeka i kae da ima ideju. Poi sa mnom. Zna li
sponges?"
 KIKA

Je li to na engleskom spuva?
Loa sam i u engleskom i u francuskom.
No ona mi kae da sam pogodila. Ovo je danas dobar poetak,
mislim.
to kani? Slijedim je u njezinu sobu. Broj etiri. Je li to njezina
soba? Ili je s nekim dijeli? Sve u je to pitati u tih pola sata koje mi
stoji na raspolaganju. Za pedeset eura. Ne mogu se odluiti: s
kurvama se eviti ili ih ispitivati to su sve mukarci s njima radili i
one s mukarcima. To me zapravo jednako pali. Najbolje je jedno i
drugo, eva i ispitivanje, u isto vrijeme.
Potpuno gola, u cipelama visokih potpetica, ona prilazi ormaru i
izvlai veliku kartonsku kutiju. Prua mi se prilika da je dugo
gledam odostraga. Ljubim njezinu guzicu. Dok me bude lizala,
cijelo vrijeme u joj gurati prst duboko u guzicu. To to sada dri u
ruci veliko je pakiranje neega. Izvlai neto to jo nikada nisam
vidjela. Nekakvu okruglu spuvastu masu u prozirnoj plastici.
Izgleda kao kolai s proroanstvom, ali je mekana.
To su sponges. Kad imamo menzes, zapravo ne smijemo raditi
zbog opasnosti od infekcije. I kada upotrebljavamo uobiajene
tampone, muterije to osjete na kurcu. Tamponi su tako tvrdi. Tada
mi gurnemo te sponges u muf koliko god daleko ide i one na neko
vrijeme zadre krv. Sponges su tako mekane da nema tog kurca na
svijetu koji bi ih gore mogao osjetiti. Osjete ih kao pikino meso,
ak prstima. Moe odmah isprobati. Lezi. Ja u ti ugurati. Tada u
te lizati premda ima mengu.
Milena je dobar gusar. A kae i pika. Ja se ne bih nikada usudila.
Posvuda sam ih traila, i u DM-u i u apotekama: nigdje kao
normalan ovjek ne moe kupiti sponges. Vjerojatno samo ako
predoi iskaznicu prostitutke ili neto slino. Mogla bi mi dobro
doi. Naime, nee svi deki s kojima se jebem rado uploviti u
crveno more. Od njih bih mogla, u dobroj kurvinskoj maniri,
sakriti krv. Inae ostanem bez jedne ili druge eve ako moram
 KIKA

dekima priznati da imam mengu. U tome i Helen katkada ima

peh.
Uostalom, zaista treba prekinuti to stalno iznenaenje s kojim te
zaskoi menga.
Ona me uvijek i svugdje iznenadi. Prije nego to sam uzimala
pilule, ba kao i sada kada ih uzimam, ne vie radi zatite, naravno,
nego jo samo protiv pritia. Menstruacija nikada ne dolazi
redovito ili onako kako bi trebala. Nikada onako kako pie na
ambalai. Zamae mi sve gaice. Prije svega bijele. Kad na njih
procuri krv, a ja jo neko vrijeme moram hodati s njima na sebi, krv
se na tjelesnoj temperaturi u njih upee i vie se ne opere ni
kuhanjem. Kad bi se pralo i na dvjesto stupnjeva. Nema anse.
Stoga cijela hrpa mojih gaica ima tono u sredini smeu mrlju.
Navikne se na to za nekoliko godina. Imaju li to i druge cure? Koju
bih to djevojku ili enu mogla pitati? Nijednu. Kao uvijek. Uza sve
to to doista elim znati.
Vjerojatno druge, urednije djevojke cijeli ivot hodaju po svijetu s
ulokom u gaicama kako bi uvijek i u svako doba sauvale gaice
od vlastitog iscjetka.
Ja nisam takva. Onda radije imam sve gaice pune smeih mrlja.
Te djevojke nemaju sigurno u meunoju ni onu lijepu svijetloutu
koru koja tijekom dana odozgo stalno vlazi pa je sve deblja.
Katkada se komad kore objesi poput dreadlocka na stidnu dlaku pa
se od trljanja pri hodanju tijekom dana zaplete poput peluda oko
peline noice.
Taj pelud rado skidam i pojedem. Poslastica.
Ja zapravo iskoritavam svaki dio svojeg tijela. Za sve nalazim
primjenu. Kad osjetim da se nekakav mali mrkalj polako skrauje u
mojem nosu, moram ga iskopati.
Kad sam bila mlada, radila sam to i u razredu. Ni danas ne vidim
nita loe u tome kad netko jede svoje
 KIKA

mrklje. To sasvim sigurno nije nezdravo. Na autocesti esto viam

ljude koji, mislei da ih nitko ne promatra, zalogaji iz nosa brzo
otpreme u usta.
U koli te zafrkavaju zbog toga pa brzo prestane. Svojedobno sam
to radila samo kod kue, sama ili pred svojim dekom. Mislila sam
da je to prihvatljivo. vrsto je povezan sa mnom, taj hobi. No u
oima svojeg deka proitala sam da on to ne odobrava.
Odonda vodim dvostruki ivot u zahodu. Kad god pikim ili kakim,
praznim nos i jedem mrklje. Daje oslobaajui osjeaj u nosu. Ali,
nije to glavni razlog zato to radim. Kada uhvatim suhi mrkalj i
vuem ga i time pokreem nos i nakon toga izvuem dui komad,
osjeam kako se palim. Slino kao s dlakom na mufu. Ili skorenim
peludom na stidnoj dlaci. Boli i rajca. I sve to odlazi u usta i
provakava se sjekutiima kako bih osjetila pravi okus. Ne treba mi
rupi. Ja sam gutaica vlastitog smea. Recikliram izluine svojeg
tijela. Istu napaljenost osjeam kada tapiima istim ui. I vie kada
ih gurnem malo preduboko.
Toga se najivlje sjeam iz djetinjstva. Sjedim na rubu kade, majka
mi isti ui vatiranim tapiem, koji je uronila u toplu vodu.
Ugodno kakljanje, koje se odmah pretvara u bol ako se ide
preduboko. Stalno mi govore da ne smijem upotrebljavati vatirane
tapie jer se njima potiskuje uni vosak duboko unutra i tako
oteuje uho. I da je loe esto upotrebljavati vatirane tapie jer je
uho tada preisto, a da vosak titi unutarnje uho. Ba me briga. Ja to
ne inim radi higijene nego radi samozadovoljavanja. Nekoliko
puta na dan. Najradije u zahodu.
Vratimo se na iste djevojke. One tu lijepu koru sigurno bacaju sa
starim ulokom kad god su na zahodu, tada je moraju skupljati
novim ulokom i tako sve poeti iz poetka.
I te djevojke sigurno nikada ne zaboravljaju da imaju mengu. Pa ni
u bolnici pod bolovima. Njihova je najvanija zapovijed u ivotu:
ne ostavljaj mrlje! Kod mene je suprotno.
 KIKA

Poinje ve curiti, krv. Pa to sam znala. Uzmem golemu

tupperwareposudu s prozorske daske, stavljam je na trbuh i kopam
po njoj sve dok ne naem kvadratne ubruse od gaze. Pretpostavljam
da su deset puta deset centimetara. Eksperimentiram i, umjesto kao
obino od toaletnog papira, pravim tampon od gaze.
Zapravo bi morao jo bolje ui i, za razliku od toaletnog papira,
bolje upijati. Vidjet emo. Uzmem gazu i vratim plastinu kutiju na
prozorsku dasku. Presavijam malo jedan kraj da dobijem poetak i
smotam gazu. Sada izgleda kao hrenovka. Zatim je savijam u
potkovu ili u dugi trudl kao kad treba stati u penicu, te debeli
podvijeni kraj guram u muf to dublje mogu.
Uvijek se jako veselim kad zajebem industriju tampona.
Njukam prst kojim sam ugurala vlastoruno izraen tampon. Ve
osjeam srednjeustajali miris mufa.
Prigodom jednog od mojih mnogih posjeta kupleraju ispriala mi je
jedna kurva da neke mukarce rajca kad idu kurvi prljava kurca i
prisile je da im pui. Ona smatra da je to nametanje moi. Njoj su to
najomraenije muterije, ti smrdljivi. I to namjerno smrdljivi. Ona
nema nita protiv onih koji su nehotice smrdljivi.
To sam i ja, kao muterija, htjela isprobati. Nisam se dulje vremena
prala i otila jednoj kurvi na lizanje. Za mene nije bilo razlike od
lizanja opranog mufa. Takva nadmetanja moi mene ne privlae.
Pa to da radim kako bih odvratila pozornost od te dosadne
samoe?
Mogla bih razmiljati o tome koje sam sve korisne stvari nauila u
svojem mladom ivotu. Time se mogu dobro zabaviti, barem
nekoliko minuta.

Jednom sam imala vrlo starog ljubavnika. Rado kaem ljubavnik,

zvui vrlo staromodno, bolje nego jeba. Bio je mnogo, mnogo
 KIKA

godina stariji od mene. Uz njega sam puno nauila. Htio je da sve

doznam o mukoj seksualnosti tako da me u budunosti ne moe
zajebati nijedan mukarac. Sada navodno znam mnogo o mukoj
seksualnosti, ali ne znam odnosi li se ono to sam od njega nauila
na sve mukarce ili samo na njega. Moram to jo provjeriti. Jedna
od njegovih glavnih pouka bila je da se mukarcu u seksu uvijek
mora gurnuti prst u guzicu. Onda bolje svravaju. Do sada se mogu
samo s tim sloiti. Uvijek je vrlo uspjeno. Tada potpuno podivljaju.
No bolje je o tome ne razgovarati s njima, ni prije ni poslije, jer se
tada sami sebi ine kao pederi pa se zakoe. Samo to uini, a poslije
se pravi kao da straga unutra nita nije bilo.
Taj stari prijatelj pokazao mi je i mnogo pornia. Smatra da iz njih
ne naue mnogo samo mukarci nego i ene. Tono.
Tada sam prvi put u ivotu vidjela muf crnih ena. U tome moda i
jest neto. Budui da imaju tako tamnu kou, boje unutar mufa, kad
raskree noge, kriavije su nego u bijelih ena. Ondje suprotnost
boje nije tako velika. Mislim da to ima nekakve veze s
komplimentarnim bojama. Tamnoruiasto u mufu uz
svijetlo-ruiasto na koi doima se mnogo dosadnije od
tamnoruiastog u mufu uz tamnosmeu kou. Prema
tamnosmeem tamnoruiasto u mufu izgleda kao
tamnoljubiasto-plavocrveno. Oteeno i pulsirajue.
Tako ja kaem. Komplimentarne boje. Smea boja koe daje
kompliment tamnoruiastoj u mufu.
To me se tako dojmilo da uvijek, otkako sam to vidjela, minkam
muf iznutra prije dogovora za fuk. Koristim se minkom koja se
inae upotrebljava za lice. Nisam jo u DM-u otkrila picinu minku.
Propust na tritu.
Poet u kao kod minkanja oiju izvana prema unutra, od
svjetlijeg prema tamnijem, od svijetlo-ruiastih i jarkoruiastih
tonova, sjajilom za usne i sjenilom za kapke, od stidnih usana
unutra sve do ulaska u tunel tamnocrvenim, ljubiastim i plavim.
 KIKA

Rado naglaavam smeeruiastu boju mara s nekoliko tokica

crvenog rua za usne, pa to razmaem prstom.
Od takve pripreme pica i mar djeluju dramatinije, dublje,
zavodljivije.
Otkako znam da crnkinje imaju najcrveniju picu, hou jo samo k
crnim kurvama. Inae u mojem okruenju - u koli, susjedstvu -
nema crnih enskih bia s kojima bih mogla neto poeti. Stoga mi
ostaje jo samo prostitucija kao rjeenje. Taj problem sigurno je
poznat mnogim mukarcima.
Jedanput sam doivjela neto strano s jednom vrlo bijelom
kurvom. Imala je kou bijelu poput kravljeg sira,
svijetlocrveno-naranastu kosu, bila je punana i jo k tomu
izbrijana. Dakle, temeljito obrijana. Nigdje ni jedne jedine stidne
dlake. U meunoju je izgledala kao topljeni sir.
Ve sam se veselila njezinim cicama koje su ispod bluze ostavljale
dobar dojam. Velike i ispupene. Kada
se svukla, odbacila i grudnjak, razoaranje je bilo veliko. Imala je
velike objeene sise uvuenih bradavica.
Uvuene bradavice - to je neto grozno.
Bradavice moraju strati. Jedino to. Ali, nije bilo tako. Kao da ih je
netko silom prstom ugurao u cicu, pa su se od istog straha
zatekale unutra. Kao neuspjeli kola od sira koji se spljotio.
Pomislila sam: sad kad si tu, platit e, dakle sklopi oi i pretrpi.
ula sam od nekih kurvi da mukarci, ako nisu zadovoljni
golotinjom kurve, samo iziu, ne plate i trae drugu. Ja ne mogu.
Na samom sam poetku i previe sam pristojna.
Pa morala bih joj rei u lice da ne izgleda dobro, pomislila sam.
Bolje ne. Ne usuujem se.
Stoga okreem stvari u svoju korist uvjeravajui samu sebe da mi je
vano iskustvo poeviti se s nekim koga smatram runim, pa je
odmah poinjem lizati na krevetu.
Ona stavlja ruke iza glave i ne ini nita. Ja obavljam sav posao.
Liem je i kao luda trljam svoj muf o njezino savijeno koljeno. Tako
 KIKA

brzo svrim. Ja sam kraljica trljanja. Ona se cijelo vrijeme nije

pomaknula ni za milimetar. Vrlo lijena kurva. Nije znala da takvo
to postoji.
Kad sam svrila, ona stane po cijeloj sobi traiti grickalice. I
pronae ih. Pije pjenuac koji sam skupo platila i gricka slane
ribice. udi se to sam tako brzo svrila i pita jesam li ve imala
analni seks.
Ne shvaam emu to pitanje. Potvrujem, a i govorim istinu.
Kako je to? Zar ne boli?
Vidi ti sad nju! Pa tko je ovdje kurva? Zakljuujem da moja zadaa,
kao mlade klijentice, nije da uim kurve to je analni seks. I
odlazim. Ali i plaam. Na koncu konca, sasvim sam uspjeno svrila,
premda kola od sira nije s tim imao nikakve veze. Cista mehanika.
Kurve su uvijek starije od mene, pa i one mlae. Stoga i mislim da
one moraju imati vie iskustva od mene u podruju perverzija. Ali,
nita od toga. One ih naprosto iskljuuju iz svoje djelatnosti.
Primjerice, kau da nema poljubaca, da nema analnog seksa. I nita
novo ne naue. Valjda imaju svoje razloge.
Moda ima i mnogo muterija koje ne pripreme kurvin upak kako
treba prije nego to ih pojebu. U tom sluaju, cijela stvar moe biti
bolna. A moda i nee pokazati da ih boli, pa je sve onda jo
bolnije.
Ovisno o tome koliko je dug ili debeo kurac koji mi treba ui
straga, najprije elim dugo vjebanje irenja ili barem mnogo
alkohola ili bilo to omamljujue.
Ipak je to superseksi, a esto se tek sutradan opazi da se pretjeralo u
ocjeni vlastite elastinosti.
Sve u svemu, iskustvo s crvenokosom bilo je loe. I sada, kad god
vidim svjetloputu crvenokosu enu, nasmijem se u sebi i pomislim:
ta je lijena u krevetu, nema dlake - nigdje, poput svemirca - rado
jede ribice i nije jo nikada imala kurac u guzici. I bradavice joj
rastu u krivom smjeru.
 KIKA

Moj se otac jedanput napio u jednom drutvu pa je jednoj maminoj

crvenokosoj prijateljici rekao: Bakar na krovu, vlaga u podrumu.
Kojeta!
A sada, Helen? to sada radi? Ima li ve nekakav plan?
Mogla bih malo gledati kroz prozor i pokuati se usredotoiti na
prirodu to dulje mogu. Ljeto je. Cvjetaju kesteni u bolnikom
parku. Netko, vjerojatno pejzani vrtlar, raspolovio je velike,
zelene, plastine bave i posadio u njima biljke. Fuksiju i srdace,
ako dobro vidim s te udaljenosti. I to mi je najdrae cvijee. Zvui
tako romantino. Srdace. To me je otac nauio. Sve to me otac
naui, izvrsno zapamtim. Zapravo zauvijek. Sve to me majka
naui, ne zapamtim. No otac me i rjee neemu ui, pa moda zbog
toga bolje pamtim ono to od njega nauim. Moja majka govori
cijeli dan samo o tome to trebam zapamtiti. To to ona misli da je
za mene vano. Pola toga odmah zaboravim, a s drugom polovicom
inim namjerno suprotno. Otac me samo ui o stvarima koje su
njemu vane za ivot. Sve o biljkama. Iznenada kae: Jesi li znala
da se dalije u jesen iskopaju i u podrumu prezimljuju? I da ih u
proljee ponovno posadi u vrtu?
Nisam jo znala, naravno. I zauvijek sam zapamtila. Tata uiva u
svojem znanju o prirodi. Mama se boji prirode i svojeg znanja o
njoj. Kao da se stalno bori protiv nje. Bori se protiv prljavtine u
kuanstvu. Bori se protiv svih moguih kukaca. I u vrtu. Protiv sva-
kakvih bakterija. Protiv seksa. Protiv mukaraca, a i protiv ena.
Zapravo, nema niega s im moja majka nema problema. Jedanput
mi je rekla da joj je seks s mojim ocem bolan. Da je njegov penis
prevelik za njezinu utrobu. Ta informacija spada u znanje koje ja
neu. Htjela sam se zapravo usredotoiti na prirodu vani. Time se
bolje raspoloim nego razmiljanjem o openju svojih roditelja. Na
alost, uvijek sebi sve tono predoim. A ta tona predodba esto
mi je vrlo neugodna.
Helen, ubij te misli u sebi.
Dosada se vraa.
 KIKA

Mama uvijek kae: Kome je dosadno, i sam je dosadan.

Neka joj bude. Ona kae i ovo: Nismo na svijetu da bismo bili
sretni.
Tvoja djeca u svakom sluaju nisu, mama.
Helen, novi pokus. Ako ti je dosadno, mogla bi se sa sobom
dogovoriti i ponovno gledati kroz prozor. Dobra ideja. I malo se
pozabaviti okoliem. Ne samo onim dolje. Sada, na primjer.
Naglo okreem glavu u stranu i zurim kroz prozor.
Livada. Drvee. Kesteni. Sto jo? Vidim veliki kiseli ruj. Pa ne
moram ni rei da je velik. Rujevi su uvijek veliki. Bojim ih se. To
me je otac nauio. Da se bojim kiselih rujeva. Oni nisu odavde. To
nije domae drvo. Nekakvo azijsko. I raste mnogo bre od naeg
drvea. Dok su jo mali - a to vrlo kratko traje - imaju vrlo dugo,
tanko, gumasto deblo koje se svom snagom razvija u visinu.
Ubrzo nadvisi sve susjedno drvee. im ga rastom prestigne, rairi
iznad njega svoju golemu kronju. Tako ugine sve to raste ispod
njega, jer odozgo ne prodire svjetlo, a korijenje kiselog ruja, koje
brzo raste, usisa svu vodu iz zemlje.
Sve to jo nije tako strano. Budui da to drvo naglo potjera u
visinu, ono je, za razliku od drugog drvea,
vrlo nestabilno. Pri najslabijem udaru vjetra pucaju mu cijele grane.
Pravo mu budi. No te grane esto pogode ljude koji ne znaju da su
upravo ispod azijskog stabla koje se ne zna druiti s vjetrom jer je
nadasve zaokupljeno time da sve zasjeni i dolje isui pa zaboravlja
snagu potrebnu za vlastitu stabilnost.
Zaobilazim rujeve u velikom luku. Neka mi takvo to ne raste na
grobu.
Kada idem ulicom, posvuda vidim mladice kiselog ruja. Niknu u
svakoj pukotini. Drvee koje se veselo razmonaava.
Pretpostavljam da ih grad mora trajno uklanjati jer bi ih inae
odavno bilo posvuda. Katkada vidim kako ga ljudi putaju da im
naraste u vrtu, pa se ondje rairi. Sami su krivi. Ubrzo e postati
jedini stanovnik vrta. No ne mogu svima zvoniti na vrata i
 KIKA

upozoriti ih na to. Previe posla. Na alost, nema svatko oca kao ja,
koji ga ui takvim korisnim stvarima.
Lie je prilino veliko. U sredini je duga peteljka, gore listi kao
glava. Peteljkom se sputaju vrlo simetrini i perasti listii. Lijevo i
desno poput rebara. Odabirem jednu granicu i brojim listie. Pa
moram se nekako zabaviti ovdje. Dvadeset i pet listia na jednoj
peteljci. Oko sokolovo, Helen. Pa kaem da su ta stabla velika.
Prevelika. Deblo je preteito glatko i zelenkasto, ini se kao crni
kruh bez urezotina. Ugodno na opip. Ako se usudi hodati ispod
njega.

Dosta je bavljenja okoliem. Ponovno se bavim sobom. Prije nekog

vremena napipala sam neto na desnoj nadlaktici. I sada to gledam.
Stoga guram rame naprijed, hvatam pek na nadlaktici, pa i njega
snano zavrem prema naprijed. Sada vidim. Bubuljica, kako sam i
pretpostavljala. Ne znam zato ih je tako puno na nadlaktici. Imam
loe objanjenje: tu izraste nekoliko dlaica, a kako majica snano
grebe po tom mjestu, dlaice ostaju pod koom i upale se.
I tako dolazim do jednog od mojih najdraih hobija: istiskivanje
mitesera. Za oko mi je zapeo golemi miteser u Robinovu uhu.
Tonije reeno, on je u unoj koljci u predvorju zvukovoda. Ve
sam viala kako ljudi na tom mjestu imaju posebno debele, crne
mitesere. Mislim da vam to nitko nee rei, pa otvor mitesera ima
mnogo godina vremena da se napuni prljavtinom i lojem. Ve mi
se dogodilo nekoliko puta da zaboravim pitati, pa jednostavno
posegnem za neijom bubuljicom da je istisnem. Robina sam
gotovo zgrabila za uho, ali sam se uspjela svladati u zadnjem
trenutku. Mnogi ne razumiju tu zabavu, ako im bez pitanja hoe
istisnuti bubuljicu. Smatraju to prekoraenjem granice. No Robina
u pitati smijem li mu ga istisnuti kada se bolje upoznamo. Sigurno
emo se bolje upoznati. Neu da mi promakne. Mislim na miteser u
 KIKA

Robinovu uhu. Rezerviran je za mene. Miteser na svojoj nadlaktici

uklijetit u palcem i kaiprstom lijeve ruke i jednim odlunim
stiskom crvi e izii.
I s palca e otii ravno u usta.
To smo ve sredili, pa sada provjeravam jo i ranicu.
Na rupici od mitesera je kapljica krvi.
Briem je. Nije obrisana, samo je ostavila krvavu prugicu.
Ba kao na nogama, kad sam ih obrijala ja, a ne Kanell. Brzo i
grubo. Obino se najeim od hladne vode na koi i od stajanja
ispred umivaonika. Kada se brijem, zareem svaku bubuljicu.
Pomislim kako su noge prije ipak bolje izgledale s dlaicama, jer
sada su posvuda krvave tokice na mjestima na kojima su prije bile
dlaice. Jednoga dana na ozlijeene sam noge navukla hulahupke i
postigla zanimljiv uinak. Gotovo prozirne hulahupke u boji koe
razvukle su na nogama svaku tokicu krvi u prugice. Kad sam ih
navukla do gore, hulahupke su izgledale poput onih skupih
ipkastih s tajanstvenom arom. Cesto ih nosim za izlaske.
Ta metoda ima jo jednu prednost. Volim jesti svoje kraste. Kada
nakon jedne takve veeri skinem hulahupke, otpadne sva sasuena
krv, pa nastanu nove krastice. Kad se stvrdnu, mogu ih zguliti i
pojesti.
Tad su gotovo kao krmelji. To to ti patuljak Pjear sipa na oi da
zaspi.
Ako tako loe postupam s ranicama na nozi, sraste pokoja pora na
koi i ne puta da izraste dlaica koja boravi u njoj. Dlaica
nastavlja rasti, ali samo u krugu pod koom. Poput korijena
avokada u ai. Jednoga dana se upali i tada nastupa Helen. Cijelo to
vrijeme bila sam vrlo strpljiva. Iako je dlaica stalno zvala: Izvuci
me odavde, htjela bih rasti kao i druge na svjeem zraku, govorila
sam, prste k sebi, Helen. Premda je to teko. No isplati se radi
ovog trenutka:
Iglom probuim upaljenu bubuljicu i najprije istisnem gnoj. Zatim s
jagodice prsta s tim u usta. Tada je red na dlaici. Kopam po rani
 KIKA

sve dok ne doprem do dlaice. Malo je zakrljala jer jo nije vidjela

svjetlo dana, a morala je rasti u skuenim okolnostima. Hvatam je
pincetom i polako je izvlaim zajedno s upaljenim korijenom.
Gotovo. esto ba na tom obraenom mjestu za nekoliko tjedana
ponovno naraste jo jedan uitak za mene.
Na uredno pokoenom travnjaku skakue svraka. U slikovnicama
svrake kradu predmete poput krunastih epova, aluminijske folije i
prstenja. U stvarnosti kradu jaja malim pticama pjevicama. Probue
ih i posru. Uvijek pokuavam sebi predoiti kako svraka napravi
rupicu u jajetu ptice pjevice i kljunom kao slamkom isisa jaje.
Moda to ine drukije? Skau na jaje dok ne pukne, pa posru
sluzavu lokvicu sa zemlje?
Imam posebnu povezanost s jajima. Djeca su prije esto pjevuila u
igri: Ulovi mi kokicu i jaje za rupicu. Ne znai nita, ali je
jednostavno i rimuje se. No meni je to uvijek mnogo znailo.
Priala sam jednom Kanellu to pritom zamiljam, pa smo jedno
poslijepodne izveli tu zamisao.
Rupica je, naravno, muf.
Unutra jaje. Jaje za rupicu.
Najprije smo uzeli sirovo, ali je ono puknulo u Kanellovoj ruci na
ulazu u muf. Ljuske me nisu uope
ozlijedile, ali mi se muf napunio sluzavom masom, a ona je bila vrlo
hladna.
Razmiljali smo mora li to zapravo biti sirovo jaje. Zapravo ne
mora. Dakle, skuhali smo jedno jaje. Tvrdo. Osam minuta. Vrlo
tvrdo.
I ugurali ga unutra. Tako sam napokon imala jaje u rupici, kako sam
to sebi uvijek zamiljala sluajui djecu.
Od toga dana to je na insider. U pravom smislu te rijei.
Rado bih s Kanellom radila jo neto drugo.
Uvijek sam se rado igrala s limfnim vorovima u podruju prepona.
Dodirivala bih ih, a oni bi mi amo-tamo klizili pod koom. Tako se
moe i sa titnikom za koljeno. Nedavno sam zaeljela da mi Kanell
 KIKA

flomasterom obrubi vorove. Kako bi ih istaknuo. Onako kako se

minkom istaknu oi. Je li to seksualna fantazija? Ili samo izum
tjelesnog ukrasa. Fantazija je dodue samo ako se palim kad na to
pomislim. Upravo je tako. No, to se dogaa ako se fantazija
pretvori u stvarnost? On je dobar u provedbi mojih fantazija, a i ja
svom snagom podupirem njegove fantazije od samog poetka.
Na livadi se sada jedna svraka bori protiv druge. Za to?
Mi ljudi svrstavamo svrake u zle ivotinje jer jedu mladunad
drugih ptica. No mi sami jedemo mladunad gotovo svih ivotinja
koje su nam na jelovniku. Janjad, telad, odojke.
Vani ee Robin s jednom medicinskom sestrom. Svrake odlijeu.
Sa zaprepatenjem gledam to dvoje etaa. Ljubomorna sam. Ma
nije mogue. Kod mene se javlja pravo na vlasnitvo samo zato to
mi je jedanput fotografirao ranu na guzici i to sam mu odrala
napaljivo predavanje o prkanju na gaicama. I zato to sestra moe
hodati, a ja ne mogu. Mogu, ali vrlo, vrlo sporo. Oboje pue. I smiju
se. Sto ima tu smijenog?
I ja u moi ponovno hodati. I sada idem - u kafeteriju. Ovdje je
imaju, zar ne, Helen? Imaju. Zeleni aneo govorio je o tome. Idem
sada polako, takva kakva jesam, u kafeteriju i donijet u si kavu.
Dobro, Helen, radi neto normalno, nemoj vie razmiljati o
Robinu i njegovoj pikici ili o svojim roditeljima kako se seksaju u
krevetu. Pa imam vremena. I izvrsnu ideju. Na koju sam mogla doi
i bez to dvoje nevjernih. Kava mi izvrsno potie probavu. Ipak bih
htjela potajno imati stolicu a da njima ovdje ne kaem. Zadrim to
samo za sebe. Kako bih znala da to jo mogu i da nisam srasla.
Njima neu nita rei. Kako bih iskoristila ovo mjesto da spojim
roditelje. Kako bi ponovno sraslo ono to spada zajedno.
Najprije se okreem na trbuh i putam noge da polako skliznu na
pod. Iz svoje zalihe pilula uzimam tabletu protiv bolova i progutam
je. Mogu je zatrebati putem. Iznutra sam spremna za dugo
putovanje. Izvana jo nisam. Jo nosim taj aneoski kostim, zauzlan
gore. A dolje ba nita. Tako se ne moe okolo hodati, ni u bolnici,
 KIKA

zar ne, Helen? Niti s bolesnom guzicom. U hodniku i u kafeteriji

ima sigurno mnogo ljudi. Idem puevim korakom do ormara to ga
je netko ugradio radi utede prostora. Pa mama je rekla da je unutra
stavila moje stvari. Otvaram vrata. Samo majice i donji dio
pidame. Neu uspjeti. Da bih obukla hlae, moram se sagnuti,
najprije navui jednu nogavicu, a zatim drugu. A joj. Guzica e se
od toga previe razvui. Mama se uope nije sjetila frotirskog
ogrtaa ili neeg jednostavnog. A sada, Helen? Vratit u se polako
do kreveta i izvui plahtu. Njome u se omotati i krajeve zauzlati
na ramenu, pa u izgledati ka Rimljanka na putu u parnu kupelj.
Tako se moe hodati u bolnici. Nekoliko malih mrlja od
govnoznoja mogle bi biti i od neeg drugog. One su mogle,
primjerice, nastati i od toga to uvijek slinim po plahti kad cuclam
okoladne bonbone Werther's Echte. Vrlo uvjerljivo, Helen.
Nasreu, nitko te za to nee pitati. Ljudi nisu takvi. Ne ele sve tako
tono znati. Hajde sada. Idi do vrata. Nisam ovu prostoriju
naputala ve tri dana. Smijem li uope trkarati uokolo? Pa dobro,
o trkaranju se ne moe ni govoriti. No, smijem li uope polako,
poput umirue bakice, hodati hodnikom? Ako me netko uhvati,
moe me poslati odmah natrag. Bolje da nikoga ne pitam unaprijed.
Otvori vrata! U hodniku je guva. Svi su neim zaposleni. Ovdje se
oito svi poznaju, smiju se i pomiu stvari amo-tamo. ini mi se
kako se samo pretvaraju da rade u sluaju da bane ef odjela. Ne
ele da ih uhvati kako pue u ajnoj kuhinji. Bolje da blebeu u
hodniku gurajui stvari. Mene ne moete zajebati. uljam se sasvim
polako mimo njih. Nitko me ne pozdravlja. Mislim da hodam tako
polako, da me i ne vide tim svojim hektinim oima. U hodniku je
svijetlo kao u mojoj sobi. Linoleum odraava svjetlo s poda. Izgleda
kao siva voda. Hodam po vodi. Sigurno zbog tablete protiv bolova.
Jo poznajem put do dizala. Danima ga pamti. Put bijega. Leim
cijelo vrijeme s bolovima u sobi i tono se snalazim, premda toga
nisam svjesna. Van i lijevo. U hodniku posvuda vise loe Kristove
slike. Objesile su ih medicinske sestre da bi se svidjele roditeljima.
 KIKA

Oni prije ili poslije zavre ovdje. Roditelji. Na proktolokom odjelu.

Na onkologiji. Na palijativnom lijeenju. Ve e neto od toga biti.
Ako ih ne budu njegovali kod kue, to smatram najboljim. Hodam
jako pognuta i vrsto se drim za trbuh. Guzica me boli. Dolazim
do staklenih vrata koja vode na stubite. Moram samo, kao i Robin,
vrsto pritisnuti na zujalo, i staklena vrata automatski e se irom
otvoriti. Stojim pred vratima i ne prolazim kroz njih. Nemam sa
sobom novca. Sranje. Sada natrag cijelim putem. Nitko me ne
zamjeuje na povratku. Vjerojatno se smijem uljati uokolo. Smijem
sama i zbrinuti ranu. Pa to je vrlo nehigijensko mjesto.
Najnehigijenskije mjesto koje Robin sebi moe zamisliti. Soba 218.
Moja. Otvori vrata i ui. Ponovno mir. Zbog svoje blesave
zaboravljivosti uzalud sam potroila mnogo energije. Gledam u
ladicu metalnoga nonog ormaria. Tu je nekoliko malih
novanica. Vjerojatno ih je mama stavila unutra dok sam spavala.
Ili mi je to rekla? Ili sam to sanjala? Pamenje za kurac. U svakom
sluaju, sad imam novca. Putem u ga drati u ruci. Jer jo ne prave
plahte s depovima. Moja se guzica prilagoava pokretima nogu.
Ve sam bra nego pri prvom pokuaju. Sigurno zato to tableta
polagano djeluje. Cijelim putem zurim u pod. Ba da vidim dokle u
stii a da me nitko ne pita za moj stil odijevanja. Lupim po zujalu.
Vrata se irom otvaraju i ovaj put prolazim kroz njih. Stubite je
poput novog svijeta. Ovdje se mijeaju mnoge bolesti. Ne prolaze
samo guzni pacijenti i guzne bolniarke. Prolazi i jedna starica s
cijevima u nosu. Te cijevi svravaju u nekakvoj naprtnjai
privrenoj na hodalici.
Oito neto s glavom, nita proktoloki. Ipak nekakva promjena.
Ima lijepu sijedu kosu spletenu u dugu pletenicu i nekoliko
omotanih oko glave. I lijepi frotirski ogrta. Crni s golemim
ruiastim zvjezdanima. I lijepe papue. Od crnog samta. Kroz
papue raspoznaje joj se halux. To je ukalj, kotana izraslina na
nonom palcu. Ona sve vie raste ukoso preko drugih prstiju i
pritom potiskuje palani zglob sve vie prema van. Sve dok se
 KIKA

potpuno ne izboi. Taj halux ima razornu snagu. Ako tako ostane,
puca svaka cipela. I te crne samtaste papue takoer e ubrzo
prsnuti. Noni su prsti tada poput zubi u eljusti, koji se
meusobno guraju, potiskuju i iskrive. No palac pobjeuje u toj
borbi. To znam. I ja imam halux. Imaju ga svi u mojoj obitelji. S
oeve i s majine strane. Loi geni, sve u svemu. Budui da noni
palac eli biti tamo gdje stanuju manji prsti, manje prste treba
malo-pomalo amputirati. Moj stric, moja baka, moja mama gotovo
vie i nemaju none prste, pa e im jednoga dana stopala izgledati
kao vraja kopita.
elim ponovno razmiljati o neem lijepom i traim jo neto da
zavrim promatranje bakice.
Da, i njezine su popucane kapilare lijepe. Nekad su ih zvali venskim
podljevima. Danas su to proirene vene. Pitala sam kako se zovu.
Sve je na njoj lijepo.
Osim haluxa, i cijevi. No sigurno e joj ih ubrzo maknuti.
Vjerojatno nee morati s njima umrijeti.
Stiem gumb u dizalu i drim fige lijepoj starici, zatim je
pozdravim vrlo glasno.
Ako je ve nagluha. Starci se esto uplae kad ih oslovite. Ve su se
navikli da drugima budu nevidljivi. I jako se vesele to ih je netko
zamijetio.
Dizalo dolazi odozgo. To vidim po crvenoj svijetleoj strelici. Ako
se sjeam od svoje sterilizacije, kafeterija je u podrumu.
Vrata dizala glasno kripe dok se otvaraju u sredini pozivajui me
da uem. Sama sam u dizalu. Dobro. Pritiem na Po. Pokraj
njega je i znak za kafeteriju.
Tijekom vonje dignem ruku, u kojoj drim novac, pa i vlastoruno
sloeni tampon ieprkam drugom rukom. Onako krvavog i
zgrudanog od sluzi spustim ga blizu komandne ploe dizala. Na
mjesto koje privlai najveu moguu pozornost u tom pokretnom
sanduku. Odmah ispod ploe s gumbima je ipka za pridravanje,
slina rukohvatu na stubitu. Rastvaram potkovu i, pazei da ne
 KIKA

padne, lijepim krvav i ljepljiv tampon tono na sredinu ipke.

Uinjeno. Ponovno sputam togu kao da se nita nije dogodilo.
Vrata se otvaraju i pred njima stoje dvojica mukarca. Izvrsno.
Izgledaju kao otac i sin. Ni u toj obitelji ne pria se mnogo o vanim
stvarima u ivotu. To vidim na jednom i na drugom licu. Otac je
bolestan. U licu je sivout i nosi frotirski ogrta. Moda je ovisnik o
nikotinu? Sin je vjerojatno u posjetu. Veselo ih pozdravim. Dobar
dan, gospodo.
I izlazim potpuno uspravno. To kratko traje. Mukarci ulaze u
dizalo. Zastor se zatvara. Ja se ponovno svijam i ujem iz dizala
uzrujan, staraki slab glas: Pa to je to? Boe dragi!
Oni sigurno nee sami ukloniti tampon. Nee nadoi na to da je to
samo bezopasna menstrualna krv. Pa izgleda tako kao da je s neije
rane. U tom komadu ne moe se ni raspoznati gaza. Tako
natopljena krvlju. Mogao bi biti i komad mesa. Ljudskog mesa.
Danas se svi boje dotaknuti krv. Dojavit e to odjelu na kojem e
izii. Otac e ostati stajati u svjetlosnoj zraci da sprijei odlazak
dizala s mojom krvavom grudom. A sin mora potraiti bolniarku u
hodniku. Ona e pak morati potraiti gumenu rukavicu i vreu za
smee kako bi tu grudu uklonila. I eventualno uzeti mokru krpu da
obrie zaprljanu ipku.
Ona e zahvaliti ocu i sinu. Toliko graanske hrabrosti zbog
higijene! Zatim e moj uradak zavriti u posebnom bolnikom
otpadu.
Ve sam stigla u kafeteriju. U meuvremenu je novac bio u jednoj i
u drugoj ruci, pa ima na sebi krvave mrlje. Prsti, kojima sam ula u
muf, imaju takoer uoljive ostatke krvi pod noktima. Krv posmei
na zraku. Tada vie podsjea na drek ili na zemlju. Moje ruke,
zaprljane od menge, izgledaju sada kao djeje ruke zaprljane u igri.
Sve u to poslije povakati. U oima drugih ienje noktiju zubima
izgleda kao grickanje noktiju, i to mi se ne svia. Grickanje noktiju
gotovo svi smatraju psihikom slabou. Nesigurnou. Nervozom.
 KIKA

To se radi nasamo. Kavu molim. Kao nagradu za dugi put priutit

u si kavu s okusom karamela.
Plaam krvavom novanicom. I veselim se da e ta novanica prije
ili poslije krenuti od ruke do ruke.
Najprije e je prikvaiti u ladici blagajne. Sve dok je ne vrate
nekome ako nema tono odbrojenu svotu. Zatim e dospjeti u
novanik nekog bolesnika, pa e poslije, kada ga otpuste, novac
krenuti u svijet. Ako odnekud dobijem zakrvavljenu novanicu,
najprije pomislim na ozljedu nosa zbog pretjeranog mrkanja
kokaina. Tada esto malo krvi zavri na dijelu smotane novanice
gurnute u nos. Malo mrklja, malo krvi. Moda bih trebala
promijeniti miljenje. Pa ima mnogo naina na koje krv dospije na
novanice. Nosim svoju alicu kave i uzvraen novac na jedan
prazan stol u kafeteriji. Uspjela sam. Sjedim ovdje kao i svaki
normalan ovjek u bolnici i pijem kavu. Prevalila sam za to dug put
i putem nehigijenom zbunila najmanje troje ljudi. Produktivan dan.
Dok ovdje sjedim i pijem kavu, razmiljat u o tome kako da dulje
ostanem u bolnici. Nekako u si morati nanijeti novu ranu ili staru
razderati. Ali kako da ne izgleda namjerno? Da roditelji nita ne
posumnjaju? Ni lijenici. Kafeterija se polako puni. To i jest
omiljeno doba za kavu. Veina koja ovdje sjedi, eli van to je prije
mogue. Ja hou ostati unutra to je dulje mogue. Mislim da su
beskunici jedini ljudi koji ele to je mogue dulje ostati u bolnici.
U naem gradu ivi slijepi Willi. Ne znam zato ga svi tako zovu
kad nije slijep. U svakom sluaju, nije slijep kad s njim razgovaram.
Uvijek mu hou neto dati. Mama kae, ako im dade novac, samo
e se bre nalokati ili kupiti drogu. Nema ona pojma. Kad sam bila
bez mame u gradu, uvijek sam s njim razgovarala i usudila bih se
potpuno primaknuti njegovu licu da ga ponjuim. Ni traga
alkoholu. U tome nije imala pravo. A u vezi s drogom sam ga pitala.
Samo se nasmijao i odmahnuo glavom. Vjerujem mu. Dakle, mami
sam iz novanika drpila lovu i sauvala je za njega. Kad bih ila u
grad bez mame, dala bih mu je i rekla da je od mame. Mnogo
 KIKA

pozdrava. Rekla sam mu da joj ne treba zahvaljivati, jer ona ne eli

da je ljudi u javnosti obasipaju zahvalama. On je smatra skromnom
dareljivom damom, a ne licemjernom krankom. Kod kue sam
za Willija krala i vree za spavanje, hranu, odjeu. Mislio je da je to
sve od nje. Kad bismo mama i ja prole mimo njega, on i ja naas
bismo se pogledali, a zatim sa znalakim osmijehom poniknuli
pogledom.
Willi je svakako sretan kad ima neto na nozi ili neto slino, pa
moe provesti jednu no u bolnici.
Meni treba jo mnogo dana u bolnici kako bih mnoge posjete
iskoristila da ponovno spojim svoje roditelje. Od svakog pacijenta
ovdje otkupila bih njegovu bolest. No ne moram vie o tome
razmiljati. Tako i tako nee uspjeti. Ba kao ni zamjena cica s
mojom prijateljicom Corinnom. Ona ima velike cice s mekanim,
svijetloruiastim bradavicama. Ja imam male cice s tvrdim,
crvenosmeim bradavicama. Kad god vidim kako se njezine
bradavice ocrtavaju kroz majicu, bezuvjetno bih se s njom
zamijenila. Zamiljamo kako obje idemo k plastiaru i da on objema
odree cice i priije ih drugoj. Moram samu sebe prisiliti da o tome
prestanem razmiljati, jer to ne ide koliko god to elim. Srce mi se
para zato to je to jo neizvedivo. Osim toga, morala bih i Corinnu
pitati da li se slae. Ne mogu nita bez njezina pristanka. Moda bih
i mogla. No tada bih je sigurno izgubila kao prijateljicu. Tako i tako
to uope ne mogu uiniti jer je to naprosto nemogue. Daj to ve
jedanput skui, Helen! Prestani samoj sebi nanositi bol
zapetljavajui se u te nemogue misli. Troi uludo i misaonu
energiju na razmiljanje o tome kome e ovdje otkupiti koju bolest
i za koliko novca. Ne ide.
Ovdje ne mogu u miru razmiljati o planu produljenja boravka u
bolnici. Drugi pacijenti previe mi odvraaju pozornost.
Opaam i da mi kava uobiajeno djeluje. U crijevima mi poinje
kruljiti i krkljati. Reagiram na alicu kave poput domoroca negdje u
praumi na prvu alicu u ivotu. S ekstremnim pojavama otrovanja.
 KIKA

Gore pola alice kave i dolje odmah proljev. Jedanput sam napravila
pokus s kavom i pi-pijem. Otac me je nauio. Kad ujutro ustane,
odmah mora pikiti jer se mjehur cijelu no punio. im ga ujutro
isprazni, logino je da pomisli kako iz tijela vie gotovo nee
izlaziti pi--pi. Ako popije alicu kave, tijelo se strahovito otruje
pa nakupi mnogo tekuine kako bi to prije ispralo otrovni napitak.
Mora odmah na zahod im popije tu alicu kave i ispiki vie
tekuine nego to si je popio u kavi. To sam tono dokazala jer sam
u zahodu alicu za kavu iskoristila kao mjericu. Pialina se uvijek
prelila. Time sam, na oevu radost, dokazala diuretiko djelovanje
kave. Moja se majka ne raduje jer smatra da urinu nije mjesto u
alici za kavu.
Moram brzo u svoju sobu. Poinje. Moje se tijelo brani od kave.
Nipoto se ne mogu koristiti javnim zahodom ovdje dolje ako
moram kakati. Strano se toga bojim i potreban mi je mir. Moe me
i zaboljeti pa moram vikati. Tome nije mjesto ovdje. Osim toga,
hou to raditi skriveki. Brzo u sobu. Iznimno ne stavljam alicu na
prljava kolica za posude, premda elim biti najidealnija pacijentica.
U nudi se to smije. Jednostavno se digni i polako kreni prema
dizalu. Pritom vrsto stisni ono to je ostalo od sfinktera kako ne bi
nita probilo na plahtu.
Pravodobno mi pada na um da sam svoj do it yourself tampon za
alu ostavila na onoj sipki. Najbolje to mogu uiniti jest da sve
dolje stisnem. I sprijeda. To bi izazvalo veliki skandal. Rimljanka s
krvavom mrljom na togi hoda u kafeteriji. To treba sprijeiti. Zbog
dobre muskulature u mufu mogu prilino dugo zadravati krv. Kad
na koljci muskulatura popusti, sve odjednom pljusne van. Kad sam
stigla do dizala, rekla sam samoj sebi da sam prevalila ve pola puta.
U dizalu stojim mirno, a na svojem katu moram prijei otprilike isti
put kao ovdje dolje do dizala. Plink, evo ga. Odmah traim svoju
ostavtinu. Nema je. Kako sam i pretpostavljala. Tampona je
nestalo. Nema ni traga krvavoj mrlji. Krvave mrlje imaju u bolnici
kratko vrijeme poluraspadanja. Guram vrh kaiprsta u krvavi muf i
 KIKA

lijepim ovalnu krvavu mrlju na isto mjesto s kojeg su maknuli moj

tampon. Ne e me uhvatiti! Vrata se otvaraju. Bre nego to moji
bolovi mogu podnijeti, urim u svoju sobu. Pritisak je sve jai. Jako
sam zabrinuta to i kako e izii. Sirim noge iznad koljke, izvlaim
ep od gaze i stvari kreu svojim tokom. Ne moram to tono
opisati. Dugo je trajalo, jako boljelo, jako krvarilo i konano sam
uspjela. Sto svi i ekaju. Ali o tome nee nita znati. Od toaletnog
papira pravim
novi ep. Brzo prozrai! Izdajniki smrad mora nestati. Najprije
putam vodu iz tua do daske. Netko mi je rekao da voda ispire
smrad u izljev. Ostavljam vrata kupaonice otvorena i jo
pogrbljenija nego prije odlazim k prozoru i irom ga otvaram,
koliko god ide. epam zbog postfekalnih bolova. Ali i uri mi se.
Brzo se vraam do vrata kupaonice. I sada maem vratima to jae
mogu da potjeram zrak prema prozoru. Vie ne osjeam nikakav
smrad. Meutim, to treba pametno provjeriti. Izlazim u hodnik i
zatvaram vrata svoje sobe. Nekoliko puta duboko udahnem i
izdahnem, sve dok ne napunim nos i plua potpuno istim zrakom.
Zatim ponovno ulazim, onako kako bi ula svaka bolniarka u moju
sobu, i temeljito njukam. Sav se smrad raspli-nuo. Sve je isprano.
Nema dokaza. Misija zavrena. Ponovno zatvaram vodu i
zbrinjavam mentruaciju novim, vlastorunim tamponom. Gotovo.
Tiina. Sto u sada raditi? Lijeem na krevet i sklapam oi. Najprije
se moram smiriti ili se neim drugim uznemiriti.

Mislim na Robina. Svlaim ga. Sputam ga potpuno golog na svoj

bolniki krevet i liem ga polako od trtice preko grbice svakog
kraljeka sve do zatiljka. Ima mnogo tamnih madea. Moda bi
trebao otii k dermatologu. Bilo bi teta kad bi morao umrijeti od
raka koe. Ipak je on bolniar. Oni ne mogu umrijeti od neega
 KIKA

nepoznatog. Bilo bi bolje da ga pregazi auto ili da se ubije jer je

nesretno zaljubljen. U mene, primjerice. Liem mu sve grbice
prema natrag, jednu po jednu. Sve do guznog rascjepa. Sirim mu
guzove i liem upak. Najprije samo u krugu okolo naokolo. Jezik
mogu sasvim uiljiti i stvrdnuti i njime prodirem u njegov uski,
zatvoreni sfinkter. Moja lijeva ruka odlazi ispod njegove guzice
prema' kurcu. Tvrd je kao duguljasti kamen obloen toplom koom.
Guram jezik dublje u njegovu guzicu i rukom mu vrsto steem
glavi. Hou da svom snagom pricne u stisnute prste kako bi
sperma stremila na drugu stranu. Upravo to i ini. Ne moe
drukije, ne putam glavi iz ruke. vrsto ga stiem. Otvaram oi.
Ba je prava svinja, taj Robin. Moram se smijati. Veselim se svojoj
seksualnoj fantaziji iz nude. Uope ne trebam televiziju da se
zabavim.
Netko kuca. Ako mi se posrei, onda je to Robin, koji e odmah
vidjeti na meni o emu sam matala. Ne, nije. Medicinska sestra.
Pitam me da li sam imala stolicu.
Nisam, a vi?
Sestra se usiljeno smjeka i izlazi.
Helen, pa htjela si biti dobra pacijentica. Da, ali to stalno ispitivanje
i ta rije stolica ne mogu se dugo izdrati i pritom ostati ljubazan.
Sada je dosta. Spojit u dvije stvari u jedan hod. Idem pikiti i
ujedno donijeti mineralnu vodu za svoje kotice u skrovitu. Klizim
kao i uvijek potrbuke sa svojeg kreveta sve dok ne osjetim vrsto
tlo pod nogama. Polako me poinje trecati. Na to me je upozorio
anestetiar. Ve me boli. Polako odlazim pajim korakom u
kupaonicu, diem koulju i pikim stojeki kako i dolikuje pravoj
pacijentici s bolesnom guzicom. Ne moram pustiti vodu. Tu nitko
ne ulazi osim mene. Tako moe i naljutiti higijeniare. S
umivaonika uzimam au, namijenjenu za ispiranje zubi nakon
pranja, i punim je preko ruba vodom. Tata mi je jedanput objasnio
da voda preko ruba moe stajati zbog povrinske napetosti ili
takvog neeg. Vie se ne sjeam. Pitat u ga kad doe. Ve sam
 KIKA

pripremila temu za razgovor. To se mora kad je on u pitanju. O

takvim stvarima rado i dugo razgovara. Tada nema neugodnih
pauza u razgovoru.
Ispijam au vode u jednom gutljaju. I ona je koji put dobra.
Negazirana, ne uvijek samo gazirana mineralna voda.
Ostavljam svoju koulju svezanu gore. Neu od stida da me ovdje
posjete moji kolski kolege, ali ovdje me svi smiju cijeli dan gledati
golu. Ah, to li sve ovi ovdje nisu vidjeli, nedvojbeno. Iz kupaonice
ne odlazim u krevet nego u hodnik. Tu malo stojim i gledam oko
sebe. Dok sam ila u kafeteriju vidjela sam malu sjedeu kutnu
garnituru za posjetitelje. Ondje moete sami skuhati aj i iz velike
posude natoiti kavu. Ondje stoji i gomila gajbi mineralne vode,
naslaganih jedne na druge. Za samoposluivanje, vjerojatno.
Pokuat u se posluiti. Za ae s koticama treba mi vie od jedne
boce. A sestre ti uvijek nose samo jednu novu bocu kad popije
prethodnu. Potroit u sestri previe vremena aljui je nekoliko
puta po vodu. Primiem se sjedeoj garnituri. Tu sjedi jedna obitelj
i tiho razgovara. Medicinske sestre trebale bi se na njih ugledati.
Jedan mukarac iz te skupine ima na sebi pidamu i frotirski ogrta.
To ga u mojim oima svrstava u guzne pacijente. Ne pozdravlja mi
ih se. Uzimam tri boce mineralne vode iz najgornje gajbe i vraam
se. ujem kako pogled na moju stranjicu izaziva veliko uzbuenje.
Radujte se. Odlazim to bre mogu natrag u svoj zatieni sobiak.
Provlaim se izmeu prozorske daske i kreveta do najdaljeg kuta ne
dotiui niim guzicu. Do mjesta na kojem sam Biblijom zagradila
svoj staklenik s avokadovim koticama. Skriven od pogleda
lijenika i medicinskih sestara i od Robina. Premda bi ga Robin
smio vidjeti. Njemu u ga pokazati. On je ve mnogo toga vidio.
Mogao bi napraviti jo nekoliko snimaka mojeg novog guznog
stanja, upravo mi pada na um.
Diem Bibliju i punim sve ae. Ovdje na osunanoj prozorskoj
dasci voda prilino brzo ispari. Ne treba misliti, Helen, da nema
nikakvog posla. Ovdje ima bia koja su upuena na tebe. Samo ih
 KIKA

nastavi zalijevati. Neke kotice su na suhom, a ti misli da ti je

dosadno, hajde-hajde. Meutim, one jo sve dobro izgledaju.
Katkada mi pokoja popljesnivi, pa se moram od nje rastati, premda
sam do tog trenutka uloila mnogo truda i muke. Kod veine jo ne
viri dolje ni korijen. Jedna se sama rascijepala, a iz jedne druge ve
je izraslo korijenje. Moje kotice dobro napreduju. Sve su zdrave.
Ponovno rasklapam Bibliju i zaklanjam njome kotice.
Htjela bih jo malo ostati stajati. Odavde je soba posve drukija.
Dosad sam imala pogled uglavnom s kreveta. Odavde se soba doima
mnogo veom. No sada stojim u najudaljenijem kutu. Svom snagom
guram krevet nekoliko centimetara u sobu pa gornjim dijelom tijela
klizim uza zid prema dolje sve dok guzicom ne dotaknem pod.
Noge su mi jako savijene pa mi koljena dotiu prsnu kost. Osjeam
hladnou linoleuma na ljivi i guzovima. Ne znam ni sama je li na
podu linoleum, ali mi uvijek govore da je na podu u bolnici. Taj mi
poloaj i te kako napinje guzicu. Moram izravnati noge i pruiti ih
pod krevet. Ovdje se mogu sakriti. Ako ja ne vidim vrata, onda ne
moe nitko tko se na njima pojavi vidjeti moje lice. Ali noge moe.
No onaj tko ude mora najprije pogledati pod krevet ako namjerava
nekog nai. Takvu namjeru nema nitko tko ulazi. Svi gledaju na
krevet, pa ako je prazan, pretpostavit e da sam nekamo otila ili da
sam barem u WC-u. Pipam se izmeu nogu. Guram unutra dva
prsta i pokreem ih kao pincetu kako bih izvukla vlastoruno
nainjen tampon. Stavljam ga u visini ramena na radijator. On se
malo klima, pa ga odozgo utiskujem izmeu rebara radijatora. Ne
smije pasti na mene. Ne bih htjela imati krvave mrlje na udnim
mjestima, primjerice na leima, koje nitko ne bi mogao objasniti i o
kojima ni sama nita ne bih znala jer ih ne bih vidjela. im sam
uvrstila tampon - koji je malo i korisno ljepljiv - stavljam vrh
dugog nokta svojeg srednjaka ravno na biserno rilo. Utiskujem ga
noktom. Sigurno e nastati udubina. No nitko to ne vidi. To je
najbri nain da se navlai. Moj muf poinje se odmah cijediti od
same sluzi. Jedna se ruka bavi bisernim rilom - pritiem ga i vrsto
 KIKA

trljam -a od druge ruke trebam dva prsta koja guram u muf. Sirim
ta dva prsta i vrtim ih u mufu. Obino, dok se sve jae rajcam,
premjetam jedan prst iz pice u guzicu. No sada to ne mogu. Guzica
je tek operirana i ve ima svoj ep. No pokuat u ga napipati. Prst
u pici pomiem prema straga. Osjeam neto kao vrlo tanak
pregradni zid izmeu mufa i guzice. Tada napipavam ep. Premda
sam u mufu. To mi je ve poznato. Ali, to naravno nije ep nego
drek. On esto pristojno eka u repu prije doputenog izlaska. I
ako se zabavlja u mufu, moe kroz tanki pregradni zid napipati
kobasicu. Jesu li ga mukarci ve osjetili dok su se evili sa
mnom?
No ne bi oni priali o tome. To im ba i nije prikladna tema
neposredno prije nego to zataknu kurac u enu.
Hej, vau, zna li to sam ti napipao? Vrlo nevjerojatno.
Veselim se kad kroz muf osjetim pod prstom kako radi sfinkter.
Steem ga, to jest vrsto stiem guzu, pa taj mii mogu iznutra
napipati.
Sada mi se dodiruje prednja stijenka mojeg mufa. Stranja je
dovoljno istraena.
Kada jednim i drugim prstom vrtim unutra, a to vrlo napaljivo -
volim to brzo obrtanje unutra - dopirem do prednje stijenke,
odmah iza stidne kosti. Ondje je pica na dodir kao rifljaa, rifljaa u
minijaturi, poput ribea za sir. Tako je! Ribe za sir. To je tvrda,
neravna povrina, nalik na nepce, samo s izrazitijim neravninama.
Ba kao kad lav zijeva i kad gleda njegovo nepce odozdo, tako na
dodir osjea prednju stijenku u mufu. Ako je vrsto pritisnem, ini
mi se da u se smjesta popikiti na ruku, i obino odmah svrim.
Kada tako svrim, esto ikne van i tekuina nalik na spermu.
Mislim da i nema velike razlike izmeu mukaraca i ena. No danas
ne elim tako svriti.
Moram ve prestati istraivati na sebi.
 KIKA

Sada su mi potrebne obje ruke. Snano trljam kaiprstima po

krijestama, sad, sad, jedna ruka ide prema gore. elim se uhvatiti za
prozorsku dasku. Kada svravam, volim se vrsto drati za neto.
Svravam vrlo brzo. Uglavnom.
Iznenada sam sva mokra. Ledena tekuina. Svravanje zajebano.
Prevrnula sam jednu au s avokadom, pa mi se sva voda izlila na
glavu i prsa.
Gledam se dolje. Moja je koulja postala prozirna od vode. Kroz nju
se vide crvenosmee bradavice, ispupene su od hladnoe. Bude li
danas natjecanje za miss mokre koulje, ja u pobijediti.
Najprije u nastaviti sa svojim planom. Srednjakom vrsto stiem
svoje malo biserno rilo i okreem ga malim brzim pokretima. To
me ve vie rajca, a i malo zagrijava odozdo. No napaljenost koja se
iri u zdjelici ne moe se boriti protiv hladnoe vode. Ne ide ni to.
Pa ne mogu se sakriti ni u vlastitoj sobi pod vlastitim krevetom i u
miru masturbirati. To mi je obino najjednostavnija vjeba.
ao mi je, Helen.
Sad u se ponovno dignuti, i ba kad sam dignula guzicu nekoliko
centimetara iznad lokvice, netko kuca. Kao i uvijek, kucanje i
otvaranje vrata dogaa se istodobno. Ovdje nitko ne eka da mu se
kae naprijed.
Sigurna sam da desnu ruku dre na kvaki, a lijevom kucaju. Dok jo
kucaju, otvaraju i vrata.
Tako me uvijek uhvate u krevetu s rukom na mufu. Prestala sam
brzo odmicati ruku, jer je to jo upadljivije od ostavljanje ruke da
poiva ondje.
U bolnici nema tajni. Odustajem od svih svojih tajni. Inae bih i
previe mrzila te izazivae nemira.
Vidim stopala i drak i resastu krpu za brisanje poda. istaica
prolazi kroz odjel.
 KIKA

Ona me ne smije vidjeti. Drak se kree po podu u blagim

zmijolikim linijama. ivotinja koja mi se pribliava. Zadravam
dah. U takvom trenutku misli da e te dah otkriti. Glupost. Obino
diem vrlo tiho. Ona poinje kod vrata, zatim du ormara i pravac
krevet. Zmijolike linije. Ovamo-onamo. Vidim mrvice koje hvata i
vue s krpom. Otkrivam dlake, duge i tamne, vjerojatno moje, ije
druge? Prije negoli ih zahvati mokra krpa. Krpa gura pred sobom i
mucice praine. To su one lijepe tvorevine koje se s dlakama ili
granicama ili vlakancima arapica smotaju u gnjezdaca. Ona se
perui pod polako probija do metalnoga nonog ormaria, sigurno
e naas gurnuti krpu i pod krevet, pa stoga ve uvlaim noge
premda me boli. I doista. Dobro sam predvidjela. Sada vidim drak
naslonjen na krevet. Prestala je prati. Metalni zvuk. Ona otvara
kromirani smearnik na metalnom nonom ormariu. Fuj.
Ona je neto rekla. to to treba znaiti: fuj? Sigurno je mislila na
gaze u smearniku. Pa ne treba tako briljivo gledati. Za to nisam ja
kriva.
ujem kako se otvara ladica mojeg metalnoga nonog ormaria.
Ma nije mogue. to to radi unutra? Mii ruke iz ladice! Tu nema
to spremati, samo drpiti. Novac.
Ladica se ponovno zatvara. Odmah u provjeriti to nedostaje.
Neko je to kod kue bila omiljena igra. Moj bi otac uzeo nekakav
predmet iz ormara ili sa stola, a mi nismo smjeli gledati. Poslije smo
morali pogaati to fali.
Znam ja to dobro. Samo ekaj, ti...
Gledam tek opran, jo mokar i sjajan pod. Ostavila je tragove nogu
na opranoj povrini. Upravo tako. Poela je s krive strane. Pa tko je
to vidio. Poinje kod vrata, a odmah nakon toga sve zasere nogama.
Nakon njezina izlaska sve je prljavije nego prije. Moda je nova.
Mogla bih joj to i rei, tek tako, dati mali savjet. Vidim joj stopala
dok izlazi. Pritom iza sebe vue drak s krpom poput repa. Svi
tragovi nogu ponovno nestaju. Uzalud se uzrujava, Helen.
Zanimljiva tehnika.
 KIKA

ena iza sebe zatvara vrata. Ve sam se prije poela penjati na

krevet.
Brzo koliko uope mogu i koliko mi doputa ep u guzici, vuem se
uz krevet do donjeg dijela, obilazim ga i prilazim metalnom
nonom ormariu.
Otvaram ladicu pa gledam i gledam. I ustanovim da nita ne fali. To
mi je veliko olakanje, jer bi bilo strano kad bi istaica u bolnici
potkradala pacijente. Prijavila bih to, a ona bi vjerojatno ostala bez
posla.
Ali, zato je uope otvarala ladicu?
Moda hoe samo vidjeti to ljudi u njima imaju. Moda joj je to tik
ili feti. To se moe nazvati i hobijem.
Nikada to neu otkriti. Kad bih je i pitala, tono znam da mi ne bi
iskreno odgovorila. Takvi su ljudi, na alost.
Ja bih svoje fetie iskreno razotkrila. Ali mene nitko i ne pita.
Nikome to ne pada na um.
Jo jedanput pomnjivo provjeravam. Temeljito razmiljam. No sve
je zbilja na svojem mjestu. Ne fali ni najmanja sitnica.
Ponovno se penjem na krevet i zvonim. Iznenaujue brzo ulazi
medicinska sestra. Objanjavam joj da je u sobi upravo bila istaica
i previdjela lokvu vode u kutu. Laem da mi se ondje prevrnula
aa s vodom. Vrlo vjerodostojno, Helen. Katkada si zbilja smijena.
Pa kako se to moglo dogoditi? Osim ako nisi punu ae vode
namjerno zavitlala onamo u kut. Sestra nita ne pita, ali se i ne
udi, u svakom sluaju, nita od toga ne zamjeujem joj na licu.
Izlazi na hodnik i zove istaicu da se vrati u sobu.
Ona ulazi i udom se udi jer ja iznenada sjedim na krevetu kao na
prijestolju. Drim pokriva ispred svoje mokre, prozirne koulje.
Sestra pokazuje mjesto iza kreveta i odvratnim zapovjednikim
tonom na loem njemakom objanjava istaici to mora obaviti.
Sestra nestaje kroz arobna vrata. istaica bez pitanja otkouje
moj krevet i odmie me zajedno s krevetom od prozorske daske. To
je, dodue, lijep osjeaj, kao da si na leteem tepihu, kako to ovjek
 KIKA

zamilja, premda oni zapravo ne postoje, nije li tako? Ne elim da se

na meni opazi kako me veseli ta vonja, trebala bih zapravo biti
ljutita to me se tako gura s krevetom kao da sam predmet ili u
komi.
Na bolesnikom krevetu, za razliku od sjedala u autu, posebno sam
alergina na zavoje i koenje. Kada
nakon dva metra guranja naglo zaustavlja krevet, gotovo padam s
njega. Isputam prodoran krik. Uvijek to inim kad mi se neto
dogodi, dobro ili zlo. Glasno kriim. Kad se malo spotaknem, dugo
kriim. Moja je deviza: izbaci sve iz sebe jer e inae dobiti rak. I u
krevetu sam i te kako glasna. Dodue, i sad sam u krevetu, ali ne
kao obino.
Nakon svojeg krika vidim da istaica razvlai kutove usana, ali ne
prema dolje nego prema gore. A ha! Vidim kako likuje. Zbog toga
sam bijesna. Odluim da u i ja nju, bude li ikad leala u bolnici
jadna i bespomona, vozati poput Aladina u krevetu i, bude li
vriskala, i ja u tako razvui kutove usana prema gore tako da to
ona dobro vidi. Kunem se, Helen. Vrlo dojmljivo.
Dok smiljam osvetu kao iz Tisuu ijedne noi, ona ve brie lokvu.
Vrlo je brza s tom krpom. Uvijek pravi onaj znak beskonanosti,
koji smo uili u koli, na tom mjestu sve dok krpa ne upije svu
vodu. Leea osmica. Pa jo jedanput i jo jedanput.
Neto mi pada na um. Zastaje mi srce, plua ili tko zna to, pa mi
postaje muno. Pogled mi luta uz rebra radijatora i eno ga ondje.
Moja krvava gruda gaze. Ah, ne. Zaboravila sam je. istaica je
dosad nije vidjela. Gornji dio ugraenog radijatora sigurno ne spada
u glavna mjesta koja treba oistiti. Moglo bi mi se posreiti, jer ona
brie samo oko kuta i gleda samo do visine drka svoje krpe. Time
nastojim umiriti samu sebe. Od sveg srca elim da ne zapazi tu
krvavu grudu. Smijeno je kako su mi katkada strahovito neugodne
neke stvari i neto to se jednostavno moe rijeiti. Ako kae fuj! pri
pogledu u moj smearnik, to e tek rei kad otkrije moju krvavu
grudu? Nemoj, molim te.
 KIKA

Zahvaljujem joj i molim je da me ponovno odgura do prozorske

daske, premda jo nije prestala brisati pod. Neka me odveze kao
nepokretnu bolesnicu na moje uobiajeno mjesto i neka se gubi.
Ona naslanja drak krpe na zid do mojih nogu. Jakim rukama grabi
ipku privrenu poprijeko na mojem krevetu i ho-ruk! energino
gurne moj krevet pa on tresne na prozorsku dasku, i ja ponovno
urlam.
Da da, u jednom pokretu skupljena je sva srdba na te usrane
pacijente iza kojih ona mora istiti.
Ona izlazi s krpom i, prije nego to iza sebe zatvori vrata,
primjeuje: Smijeno, ako se aa prevrnula, kako to da je sada
puna?
Srce mi ponovno zastaje.
Gledam na svoj noni ormari, a ondje stoji moja aa puna vode.
Vrlo loe simuliram lane injenice.
ini mi se da su proli sati od zamisli da masturbiram u kutu pa do
sada. Bili su vrlo naporni i uope nisu bili oputajue napaljivi kako
sam zamiljala.
Krvavu grudu bacam u kromirani smearnik.
Ne budi razoarana. Sljedea autoeva bit e bolja, Helen,
obeajem.
Osvrem se po sobi. Jesam li jo neto zaboravila to radije ne bih
otkrila svojim blinjima?
Ne, sve je opet u starom stanju kako i dolikuje.
Moram jo samo svui mokru koulju. Najprije svui, a onda
pozvoniti ili najprije pozvoniti, a onda svui? Helen? Ti ne bi bila
Helen kad bi najprije pozvonila.
Dakle, najprije svlaim koulju i pokrivaem prekrivam prsa. To mi
je ugodno. Kruti pokriva na koi mojih prsa. Je li navlaka prola
kroz rotacionu glaalicu? Zove li se to tako? Uvijek to itam na
praonicama rublja kad se provezem mimo njih. Taj osjeaj svjeine
poznat mi je od kue. Mami je posebno vana savrena posteljina.
Da je ja okaljam.
 KIKA

Sada zvonim.
Molim te. Radije Robin nego bilo tko drugi. Katkada imam i sreu.
Ulazi Robin.
to je, Helen?
Mogu li dobiti istu koulju?
Pruam mu mokru, skupljenu koulju i pritom pazim da mi sklizne
pokriva tako da on naas vidi obje bradavice.
Naravno. to se dogodilo? Jesi li jo krvarila?
Zabrinut je za mene. udno. Nakon svega to je od mene morao
sluati. I na meni gledati. To mi je potpuno nepoznato.
Ne, ne, nisam krvarila. Pa odmah bih ti rekla. Pokuala sam
masturbirati pod krevetom i zabunom se polila vodom po glavi.
Pritom se sve smoilo.
On se glasno smije i odmahuje glavom.
Vrlo duhovito, Helen. Ve vidim. Nee mi rei to se dogodilo.
Unato tome, donijet u ti istu koulju. Dolazim odmah.
U to kratko vrijeme to Robin negdje u ormarima trai aneosku
haljinu ve mi je dosadno i osamljena sam. Sto da radim? Pritiem
rukom pedalu kromiranog smearnika na metalnom nonom
ormariu i guram ruku unutra. Vlastoruno nainjen tampon vie
nije crven od svjee krvi nego sme od ustajale. Otvorim
tupperware kutiju koja mi je s druge strane i stavljam grudu od
toaletnog papira medu iste higijenske artikle. Nadam se da e se
moje bakterije ondje razmnoiti i rairiti i onakve nevidljive, kakve
bakterije jesu, nataloiti na sve zavoje, vatu i tupfere. Kutija se ve
rosi na suncu. Savrena klima za petrijeve zdjelice i moj cilj. No
poslije se moram sjetiti da uklonim tu krvavu grudu. Kada me
otpuste iz bolnice, neka novi guzni pacijent nastavi moj
eksperiment i dokae meni i cijelom svijetu kako se nee dogoditi
nikakvo zlo ako se rabe bakterijama zaraene gaze drugih ljudi za
zaustavljanje krvarenja na otvorenim ranama. To u provjeravati
kad svakoga dana, preruena u zelenog anela, pokucam na vrata i
 KIKA

istodobno ih otvorim i pritom uhvatim guznog pacijenta dok

masturbira. Tako se ljudi bre upoznaju. Ulazi Robin.
Prua mi koulju smjekajui se. Sputam pokriva na krilo. inim
to leerno kao da mi uope nita ne znai to me on vidi gore
potpuno golu. Poinjem razgovarati, vie zato da se ja opustim.
Navlaim koulju preko ruku i molim ga da mi je zavee straga. On
mi vee masnicu na zatiljku i kae kako mora ii raditi. Ali, kae i
na alost.
Nakon nekog vremena netko ponovno kuca. Sigurno je neto
zaboravio. Ili mi eli neto rei. Molim te.
Ne. Moj otac. Iznenadni posjet. Tako ih nikada neu dobiti zajedno
u sobi. Mislim na svoje roditelje, ako samo dolaze i odlaze kad im je
volja, ne sluajuikoordinatoricu posjeta. Moj otac ima neto
smijeno u ruci.
Dobar dan, keri. Kako si? Dobar dan, tata. Jesi li ve imao
stolicu? Bezobraznice, ree i smije se. Mislim da zna zato ga to
pitam.
Pruam ruku kao i uvijek kad mi tata treba neto dati. Stavlja mi
dar u ruku. Neto smijeno u prozirnoj foliji.
Balon? Sivi balon? Hvala, tata. Od toga u sigurno brzo ozdraviti.
Pa, otvori ga. Brza, keri.
Predmet izgleda kao nenapuhani jastui za vrat, samo nije u
obliku konjske potkove nego okrugao, poput pojasa za spaavanje
za vrlo mrave ljude.
Ne pogaa? To je kolut za hemoroide. Na njemu moe sjediti a
da te ne boli. Smjesti ranu u sredinu, pa ona bude u zraku, i ako je
nita ne dodiruje, ne moe ni boljeti.
O, hvala, tata. Oito je dugo razmiljao o tome da imam bolove i
kako tome doskoiti. Moj je otac osjeajan. Pomalo i prema meni.
Lijepo.
Tata, gdje se to moe kupiti?
U sanitarijama.
Zar se to ne kae u trgovini sanitetskog pribora?
 KIKA

Moe biti. Onda u trgovini sanitetskog pribora.

To je ve dug razgovor za nae odnose.
Derem foliju. I ponem napuhavati kolut. Mislim da ovo
izleavanje i zamiljanje seksa s bolniarom ba i ne jaa plua.
Nakon nekoliko upuhivanja, poinje mi se crnjeti pred oima.
Pruam tati jastui da dovri posao.
Kad sam posljednji put puhnula, ostavila sam mnogo sline na
cjevici za napuhavanje. Tata je stavlja u usta ne obrisavi je. To je
ve poetni stupanj za ljubljenje s jezikom. Tako bi se reklo, ne?
Vrlo dobro i rado mogu si predoiti seks s vlastitim ocem. Prije, kad
sam bila mala i dok su roditelji jo ivjeli zajedno, trali su ujutro
goli iz spavae sobe u kupaonicu. Otac je uvijek nosio ispred sebe
debeli tap u predjelu prepona. Jo kao mala bila sam vrlo
fascinirana time. Sigurno su mislili da nita ne zamjeujem. Ali,
jesam. I te kako.
U to doba nisam nita znala o zornjaku. To sam nauila tek mnogo
poslije. Dugo, kad sam se ve evila s dekima, mislila sam da je
jutarnja erekcija zbog mene. Bila sam vrlo razoarana kad su mi
objasnili da mukarci imaju vodenjak kad ujutro zadravaju
pianje. To mi je bilo grozno razoaranje.
Promatram oca dok pue i moram se smijeiti. Podsjea me na
minule dane dok ga gledam kako se ozbiljno i koncentrirano trudi.
Kad smo bili na ferijama i kad je on meni i bratu morao napuhavati
silne gumene kolute i zrane jastuke do iscrpljenosti. To je prava
oinska ljubav. Na ferijama mi je trebao kremom namazati leda
kako bih se zatitila od sunca. Namazala sam sva mjesta do kojih
sam mogla doprijeti. Ondje nisam nikad izgorjela. Sunce mi je
uvijek opeklo leda koja je trebao zatititi otac. Katkada i prilino
bolno. Kad bih naveer pokuala u zrcalu vidjeti opeena leda,
ustanovila bih da ih je tata namazao vrlo povrno. Na leima je bio
samo jedan veliki bijeli upitnik, a sve ostalo bilo je jarkocrveno.
Oito je malo kreme natrcao na ruku, premazao leda u luku i
gotovo. I sama sam zapazila da je to prebrzo radio. Toliko o temi
 KIKA

oinske ljubavi. Moda je od napuhavanja gumenih igraaka

previe oslabio da bi me jo i namazao kako treba. Moda se od
njega previe zahtijevalo. Svakako. Uvijek sam takva. Previe
zahtijevam. On vidi kako se smjekam.
Sto se dogodilo? Ne skida usta s cjevice kako bi progovorio.
I njegova se slina jako mijea s mojom. Je li to i njemu ugodno kao
meni? Razmilja li i on o takvim stvarima? Ako ga ne pitam, neu
nikad ni doznati. A pitati ga neu.
Nita. Samo ti hvala na kolutu za hemoroide i na napuhivanju,
tata.
Otvaraju se vrata. Sada se vie i ne kuca.
Nova medicinska sestra. Pa koliko ih je ovdje?
Ve znam to ona hoe.
Ne, jo nisam imala stolicu.
Nisam to ni htjela znati. Htjela sam samo promijeniti vreicu u
vaem smearniku. Vi vrlo revno bacate gaze u smee.
I moja guzica revno proizvodi krv i govnoznoj.
Moj otac i medicinska sestra, na ijoj ploici pie Valerie, gledaju
zaueno. Tja, samo gledajte. Pa to? Polako mi idu na jetra ta
bolniarska uljepavanja.
Sestra vrlo brzo izvlai punu vreicu iz mojeg malog kromiranog
smearnika, vee na vrhu lijepi vori, iri novu vreicu kako bi je
spustila u smearnik. Pritom promatra oca kako napuhava kolut.
Ona puta poklopac da se s treskom zatvori i na izlasku kae: Ako
je kolut namijenjen pacijentici, ne
bih vam ga savjetovala. Rana e se sva raspucati ako sjedne na
njega. To je samo za one koji nisu operirali hemoroide.
Otac se die i sprema kolut u moj ormar. ini se da je tuan to mi
je darovao neto opasno po ivot. A to e se sada dogoditi? Kae da
e ubrzo morati
otii. eka ga posao. to on zapravo radi?
Ako na vrijeme ne pitate neke stvari, ne moete ih vie nikada
pitati.
 KIKA

Budui da sam ve dugo zaokupljena dekima, sve ove godine bilo

mi je posve svejedno to moj otac radi. Iz onoga to bi drugi
natuknuli na obiteljskim rukovima, mogu samo rei da njegov
posao ima nekakve veze s istraivanjem i sa znanou.
Kad izidem iz bolnice, a nadam se da e moj boravak ovdje jo
potrajati, potrait u u njegovu tajnom ormaru neke naznake o
tome to radi.
Okej, tata, mnogo pozdrava kolegama od nepoznate osobe.
Kojim kolegama? pita tiho prolazei kroz vrata.

Moj otac ve ima mali milijun sijedih i srebrnih vlasi. Uskoro e

umrijeti. To znai da u se morati brzo od njega oprostiti. Najbolje
je da se ve sada na to naviknem, pa nee biti tako bolno kad do
toga doe. Moram to zabiljeiti u svoj zaboravljivi, ratimani mozak
i ve sada se u miru oprostiti s tatom. Kad bude gotovo, svi e se
uditi to to tako uspjeno rjeavam. Nadmetanje u tugovanju
osvojeno prijevremenim obavljanjem tugovanja.
U svakom sluaju, zbog toga oevoga kratkog posjeta sada znam
kako u srediti da dulje ostanem u bolnici. Moram samo pretjerati u
sjedenju na kolutu i rana e se ponovno razderati. Pa to je obeala
ona nadrkana Valerie. Samo ne smijem dopustiti da me uhvate na
djelu. Uzet u tabletu protiv bolova. Sigurno u je brzo zatrebati,
malo narkoze.
Prokuanom metodom klizim po trbuhu sputajui se na pod pa
pognuta i s jakim probadajuim bolovima odlazim prema ormaru.
Otvaram vrata koja je otac zatvorio. Na dnu lei zlikovac. Normalni
uanj svinutih nogu ne ide. Previe boli. Moram razmisliti o
drugom nainu podizanja koluta. Noge su mi ravne i svijam se samo
u kukovima. I leda su mi ravna. Tako, sada izgledam kao obrnuto
slovo L. Tek to nisam taknula kolut. Uspjela sam. Sada ponovno
dii leda. I poni se vraati. Stavljam mali kolut za spavanje na
 KIKA

krevet, gotovo na rub tako da mogu sjesti na kolut iz stojeeg

poloaja. Okreem se guzicom prema krevetu i sputam se poput
ptice na gnijezdo. Malo se gnijezdim guzicom. as tamo, as
ovamo, pa uokolo, to nije teko. Zbog pokretanja na kolutu koica
na rani se dobro napinje. Diem se i rukom se pipam straga.
Gledam ruku. Nema krvi! Previe si obeavala, Valerie.
to sada? Plan je bio dobar za otvaranje rane. Ali, ne klapa s
kolutom. Bacam ga nasred kreveta. Moram smisliti neto drugo za
deranje rane na guzici. Okej, Helen, koncentriraj se. Nema mnogo
vremena. Zna kako se ovdje esto irom otvaraju vrata i da ulaze
svjedoci. Gledam sve raspoloive predmete u sobi. Metalni noni
ormari: nikakve koristi od njega. Boca vode na nonom ormariu:
mogu je dodue ugurati u upak, ali mislim da se ne mogu ozlijediti
onako kako planiram. Televizor: previsoko je. Na stolu su lice:
potpuno neopasne. Zdjelice za muesle: s njima se nita ne moe
poeti. Pogled mi luta pod krevet. Tu smo. Konica na kotaiima
kreveta. Kotaii su veliki, metalni, prevueni gumom. Imaju
nekakvu konicu, eljeznu pedalu koja stri. Ti si izabranica,
pedalo. Primiem se krevetu to bre mogu. Okreem se leima
prema njemu, naglo kliznem dolje i bubnem dupetom na tu pedalu.
Sada sjedim na njoj. I klimatam se lijevo-desno. Moram vikati od
bolova pa obje ruke drim na ustima. Ako ovo sada ne uspije, onda
ne znam ni sama to u dalje. Tono osjeam kako pedala prodire u
ranu. vrstim uporom buim je sve dublje. To mora biti dovoljno.
Helen, junakinjo. Dobro si to obavila. Plaem i tresem se od bolova.
To bi sada moralo uspjeti. Moja test-ruka odlazi straga, brie ranu.
Gledam ruku.
Dlan mi je pun svjee crvene krvi. Moram brzo lei jer u se inae
sruiti. To nije smisao vjebe. Moraju me nai kako leim u
krevetu. Tada mogu tvrditi kako mi se to jednostavno dogodilo dok
sam leala. Stoga se sputam na krevet.
Paklenski me boli. Rukama jo zatvaram usta. Suze mi cure niz lice.
Da ve sada nekoga pozovem ili da jo priekam kako bi ih se
 KIKA

ozljeda jo vie dojmila? Jo u malo priekati. I to e mi jo uspjeti.

Zapamti, Helen, mora jo odmah i konicu obrisati i ukloniti sve
tragove. Kolut u sakriti ispod pokrivaa. Za njega u se pobrinuti
kasnije. Straga tee sve vie krvi. Jo jedanput hvatam se ondje
rukom, i u njoj je jo vie krvi nego prvi put. Osjeaj u meunoju i
nie na nogama isti je kao u djeteta koje se popikilo u gaice. Kada
procuri tekuina tjelesne temperature, najprije se bezazleno pomisli
na pi-pi, jer je u veini sluajeva tako. Leim u lokvi vlastite krvi i
plaem. Otvaram oi i gore na nonom ormariu vidim odvrnuti
ep boce mineralne vode. Uzmem ga u ruku i pokuam u njega
nahvatati suze. Tim malim izazovom uspijevam odvratiti pozornost
od bolova, a moda u kasnije moi nekako primijeniti i suze. Vrlo
rijetko plaem. No sada sve samo iklja iz mene. Gore suze, dolje
krv.
Zatvara boce drim tik do suznih lijezda i nakon nekog vremena
promatram to sam skupila. Barem je dno pokriveno. Helen, sad si
ve dovoljno dugo oklijevala. Zvonim. Dok ekam da netko doe,
skrivam zatvara sa suzama iza svih predmeta na metalnom
nonom ormariu. Da ga ne srui netko od ovih trapavaca! U
njemu, u toj maloj posudi, skupljeno je mnogo boli.
Mislim kako je krajnje vrijeme da netko doe. Ipak gubim vrlo
mnogo krvi. Svejedno je jesam li sama kriva ili se to jednostavno
dogodilo. Oni mi moraju pomoi zaustaviti krvarenje. Iz mene je
ve toliko iscurilo da kapa na pod. Pa kako to? Ne bi li krevet
zapravo trebao upiti krv? Znam. Zbog plastinih podloga ispod
mene krv se skuplja i ne upija u madrac. Protjee mimo mene na
pod. Leim u krevetu i promatram svoju krv na podu. Ima je sve
vie. Zanimljiv pogled. Ovdje u meuvremenu izgleda kao u
mesnici. Samo to je u mesnici u sredini smjeten dubok odvod
kako bi sva krv mogla otjecati. O tome bi trebali razmisliti ovi
ovdje na proktolokom odjelu. Premda to to ja izvodim sa svojim
dupetom sigurno ne rade svi pacijenti bolesne guzice. Odbacujem
odvod u podu kao lou zamisao. I ponovno zvonim. Triput
 KIKA

zaredom. Mogu uti da na hodniku nema nikakve reakcije. Ako

zvoni triput zaredom, u sestrinskoj sobi uje se, unato tome, samo
jedan zujavi ton. Pa oni nee da ih pacijenti izlude. Premda bi se
takvim sistemom mogla uspostaviti mnogo bolja komunikacija
izmeu pacijenta i bolniara. Jedno zvono: Rado bih malo maslaca
za integralni kruh. Dva zvona: Molim vas vazu s vodom. Tri zvona:
Upomo, iz moje guzice curi vrlo mnogo krvi, pa je gotovo i
nemam u mozgu za jasno razmiljanje i padaju mi na um samo loe
ideje kako poboljati bolnicu.
Vidim konicu, uprljanu od krvi. Nju jo moram obrisati, inae e
me otkriti. Brzo ustajem i gotovo se
poskliznem u svojoj krvi. vrsto se drim za krevet i vuem se
prema donjem dijelu. Krv se sputa izmeu nonih prstiju na
stopalo. Moram pripaziti da ne bude tekue krvi. uim ispred
konice i briem je rubom svoje koulje. Tragovi izbrisani. Pa
dobro. Oni na konici, svakako. uanje me boli, hodanje me boli.
Skljokat u se. Hajde, Helen, jo e se dovui u krevet. Lezi, mala
moja. Uspjelo je. Objema rukama vrsto pritiem lice.
Moram ekati cijelu vjenost. Uvijek se mora ekati. Mogla bih im
poi u susret i pobrinuti se za pravi kaos budem li na hodniku
ostavljala iza sebe krvav trag. Svladat u se.
Vrti mi se u glavi. Ovdje se osjea zadah krvi. Mnogo krvi. Da
skratim vrijeme i pobriem malo krvi? Pa elim biti najbolja
pacijentica koju su ovdje dosad imali. No moda previe traim od
sebe. Ne moram sada istiti.
Kucanje. Vrata se otvaraju. Robin. Vrlo dobro. On to moe. A to je
zapravo, Helen? Svejedno. Meni je sve gore.
Odmah objanjavam: Ni ja ne znam. Mislim da sam napravila
nekakav udan pokret i u hipu je potekla krv. to emo sada?
Robin poinje shvaati i kae da e smjesta pozvati profesora.
On mi prilazi. Nije li upravo rekao da e pozvati profesora?
Kae da sam blijeda. Pritom stane u lokvu krvi, a kad naglo izie iz
nje, ostavlja krvavi trag po cijeloj sobi.
 KIKA

Dok izlazi, razmiljam: Pazi na otjecanje krvi. Drim dolje obje

ruke da malo zaustavim krvarenje. Pune su mi ruke. Kakve li
rastronosti! Nemaju li neki ljudi premalo krvi? Ili moda neki ljudi
imaju bolesnu krv. Sto ja znam?
Slabokrvni su. Tako je. Kae se da su neki ljudi slabokrvni. Ubrzo
e i ti biti slabokrvna, Helen, ako tako nastavi.
Ulazi anestetiar. Pita jesam li neto pojela. Jesam. I to mnogo
mueslija za doruak. Smatra da je to teta. Zato?
Jer u tom sluaju ne moete dobiti potpunu narkozu. Zbog
opasnosti da povratite u snu i od toga se uguite. Kod vas dolazi u
obzir samo epiduralna anestezija.
On istri iz sobe i vraa se s jednim formularom, pricama i
kojekakvim glupostima.
To zapravo dobivaju trudnice koje ne mogu normalno roditi.
Kukavike majke. Koje hoe prirodno roditi, ali bez bolova, molit
u. ula sam to od majke.
Moram potpisati neto o emu nita ne znam, jer nisam sluala
lijenika. Vjerujem tom ovjeku. Meutim, strano me uznemiruje
to to taj vrlo smiren ovjek odjednom tri. Zabrinuta sam za sebe.
ini se da mu se strano uri.
Smatraju da prebrzo i previe krvarim. Zlo mi je sada kada mi je
jasno da i oni vide isto to i ja, pa se bojim da u umrijeti zbog svoje
zamisli da spojim roditelje. To uope nisam uplanirala.
On mi objanjava da moram odmah jo u krevetu sjesti, nagnuti se
naprijed i zaobliti lea i pogrbiti se poput make da moe
dezinficirati leda i uvui debelu kanilu izmeu kraljeaka u donjem
dijelu i unutra smjestiti pricu. To mi se ne svia.
Mrzim sve to se priblii lenoj modini. Mislim da e se oni
zabuniti, pa u zauvijek ostati oduzeta i neu nikada vie nita
osjetiti u seksu. Pa onda se moe i bez seksa. Sve to on objanjava,
istodobno i provodi. Osjeam kako straga neto prtlja, brie i radi.
Vrlo je bolno sjediti u tom poloaju. Imam osjeaj da mi se guzica
sve vie raspada.
 KIKA

On kae kako treba proi tono petnaest minuta od uboda da se sve

umrtvi do nonog palca. To se i njemu i meni ini dugo. Raunajui
u litrama krvi po minuti. On izlazi i kae da e se odmah vratiti.
Dobro. Gledam
u svoj mobitel kako bih mogla provjeriti te minute. etiri i deset. U
etiri i dvadeset pet bit u spremna za operaciju.
Ulazi Robin i objanjava mi da se profesor upravo priprema za
hitnu operaciju na meni. I da zbog toga ne moe vie stii k meni.
On mu je opisao koliko sam izgubila krvi. Stoga je odmah sve
poduzeo za hitnu operaciju.
Hitna operacija. Ufff, zvui loe. Ali je i vano i uzbudljivo. Kao da
sam ja vana. Dobar trenutak da ovamo dovabim roditelje.
Piem Robinu brojeve svojih roditelja i molim ga da ih nazove dok
sam na operaciji i pozove ovamo.
Ulazi anestetiar i eli me pratiti dok me voze na operaciju.
Opipavam bedra i osjeam na njima dodir ruku. Jo sve opaam.
Oni me ne mogu operirati. Jo ne mogu. Gledam u mobitel. etiri i
petnaest. Prolo je tek pet minuta.
Valjda ne misle ozbiljno. Ne ekaju da narkoza pone djelovati.
Zuri im se i vie nego to sam mislila. Ovo je sve vrlo
uznemirujue.
Robin me gura u hodnik. Nisu mi dopustili da ponesem mobitel.
Zbog aparata. Kakvih aparata? Letimo li mi onamo? Svejedno mi je.
Koliko se sjeam, posvuda u hodnicima i u prostoriji za pripremu
vise satovi. Ti golemi bijelo-crni kolodvorski satovi. Zato
kolodvorski satovi vise u bolnicama. Hoe li nam time neto rei?
Neu ih pustiti s njihovim instrumentima u svoju guzicu prije
negoli proe etvrt sata. Iskrvarila ili ne. Vrlo borbeno, Helen, ali
glupo. Valjda ne eli umrijeti.
U svakom sluaju to bi bio savren razlog mojim roditeljima da se
ponovno spoje. Tuga bi ih ponovno zbliila. Ni nju ni njega ne bi
mogao utjeiti novi partner jer znaju da ne bi nikada poteno
prihvatio pastorku. No, ako pastorka umre, novi e partner biti
 KIKA

raskrinkan. Tada e zauvijek biti jasno tko je u borbi za vlast

pobijedio, a tko izgubio. Vrlo dobar plan, Helen, ali nee vie, na
alost, doivjeti da se oni ponovno spoje. Kad si mrtva, nee
gledati odozgor.
Pa ti si sigurna da nebo ne postoji. Da smo mi samo visokorazvijene
ivotinje. Koje se poslije smrti samo upljesnive u zemlji i ucrvaju.
Tada nema mogunosti da se odozgo promatraju roditeljske
ivotinje. Sve se naprosto podere. Tobonja dua, pamenje, svako
sjeanje i ljubav preradi se zajedno s mozgom u piljivo, crvljivo
govno. I oi. I pika. Crvi to ne razlikuju. Rado deru sinapse kao i
klitorise. Nedostaje im spoznaja to ili koga rastau. Glavno je da je
ukusno!
Natrag na sat! Prolazim mimo nekoliko satova, ali protjee malo
vremena. Robinu se jako uri. Stoga i udara u mnoge zidove.
Osjeam da je lokva krvi, u kojoj leim, sve dublja.
Udubina, koju sam napravila guzicom u madracu, odavno se
napunila. Lo je znak da je jo osjeam. Prema onome to sam
shvatila iz anestetiarovih rijei, trebala bih se osjeati kao
kvadriplegiarka prije negoli ponu. Ako jo toliko osjeam noge,
onda je isto i s guzicom.
Stigli smo u dvoranu za predoperacijsku pripremu. I ovdje visi
kolodvorski sat. To sam znala. Pobjeda u igri Memory satova.
Osamnaest minuta. Zurim u dugaku kazaljku. Robin mi objanjava
da e odmah poeti im se operacijska sala pospremi. Ne skidam
pogled s dugake kazaljke i kaem mu: Nije mi ba stalo do
nekakve velike urednosti. to se mene tie, ne moraju spremati.
Rado u pogledati to se ovdje prije dogaalo.
Robin i anestetiar se smiju. Tipina Helen. U najgorim situacijama
uvijek nekakva zgodna izreka na ustima. Samo da nitko ne opazi
kako se bojim njih i njihovih ruku u svojoj guzici. Jako se ponosim
elastinou sfinktera u seksu, ali vie ruku odraslih mukaraca i za
mene je previe. Zao mi je. Ne vidim u tome nita dobro.
 KIKA

Ve, na alost, znam kakav je na dodir takav razjebani sfinkter. A

ovaj put to i ne rade pod punom anestezijom.
Te bolesne svinje. Bojim se. Hvatam Robinovu ruku. Ona mi je bila
u blizini i sada je vrsto drim.
ini se da je na to naviknut. Nimalo se ne udi.
Vjerojatno to ini svaka bakica prije svake operacije. Ljudi su
obino vrlo uznemireni pred operaciju. Kao prije putovanja. Pa to
je ba kao putovanje. Ne zna hoe li se vratiti.
Bolno putovanje. Gnjeim Robinovu ruku tako jako da mu
ostavljam bijele otiske i zarivam mu svoje duge nokte u kou samo
da bih se razlikovala od nekakve bakice. Otvaraju se velika
elektrina vrata u operacijsku dvoranu, i medicinska sestra s
maskom na licu kae prigueno: Moemo poeti.
Slampavica. Uspaniena, gledam na sat. Dugaka kazaljka trzavo i
glasno pomie se na etiri. kljoc. Dvadeset minuta. Ona se jo
klima.
Morali bi priekati jo pet minuta. Ne. Ne bi. Jo sve osjeam.
Nemojte, molim vas, jo poeti. Mislim. Nita ne govorim. Sama si
kriva, Helen. Htjela si krvariti pa sad to ima. Povraa mi se. Ali ni
to ne spominjem. Ako se to dogodi, vidjet e i sami. Sada je sve
svejedno.
Bojim se, Robine.
I ja, za tebe.
Sve je jasno. On me voli. Pa to sam znala. Katkada se to brzo
dogodi. Pomaem si drugom rukom i vrsto obujmljujem njegovu
ruku. vrsto ga gledam u oi i pokuavam se nasmijeiti. Zatim ga
pustim.
Guraju me s krevetom u operacijsku dvoranu. Prebacuju me na
drugi krevet. Medicinske sestre vjeaju moje noge, svaka po jednu,
u dugo remenje koje se sputa sa stropa. Veu ih za gleanj i
napinju ih prema gore. Neto nalik na koloturnik. Moje su noge
ispruene i okrenute prema gore. Kao u ekstremnom ginekolokom
poloaju. Tako da se svi mogu poteno uvui u moju guzicu. Vidim
 KIKA

duge trepavice iznad kirurke maske. Prof. dr. Notz. Robina opet
nema. Sigurno ima preslabe ivce. Anestetiar sjeda do moje glave.
Objanjava mi da ve sada moraju poeti jer gubim mnogo krvi.
Kae kako ja samo mislim da jo sve osjeam jer jo postoji
minimalni osjeaj. Zapravo, kae on, osjeam samo jo djeli onoga
to e se ovdje dogaati. Izmeu moje glave i guzice nategnuli su
svijetlozelenu tkaninu. Valjda zato da moje dupe ne gleda moje
zaprepateno lice.
Pitam anestetiara posve tiho to sada tono rade.
Objanjava mi, kao da mi je est godina, da sada moraju raditi s
koncima koje inae nastoje izbjei. Na prvoj operaciji mnogo su
toga izrezali, ali su ostavili otvorenu ranu da zacijeli. To je za
pacijenta mnogo ugodnije. Sada, kae on, imamo svi peh, a
ponajprije ja. Moraju saiti ranu koja krvari, a ja u poslije osjeati
vrlo neugodnu zategnutost. Jako e me boljeti i igati. Dugo. A ja
sam pomislila da neugodnije ne moe biti. Ah, Helen, to li sve
nee pretrpjeti za dobro svojih roditelja. Ganutljivo. Eto. Dok mi
je anestetiar
predoavao bolnu budunost, nisam vie uope obraala panju na
svoju guzicu. To valjda znai da su me u meuvemenu potpuno
omamili. Pitam anestetiara koliko je sati. etiri i dvadeset pet.
Tono na minutu vie nita ne osjeam. Vrlo je toan, taj ovjek u
svojem umijeu. On se zadovoljno smjeka. I ja.
U sekundi sam posve oputena kao da se nita ne dogaa.
Moemo prijei na lake teme. Pitam ga posve beznaajne stvari
koje mi u tom trenu padaju na um. Mora li i ruati dolje u kantini?
Ima li obitelj? Vrt. Je li mu se ve dogodilo da nekoga nije uspio
uspavati prije operacije? Je li tono da je tee uspavati ljude koji
uzimaju drogu? Izmeu tih pitanja, u pauzama razgovora,
zamiljam kako me roditelji zajedno ekaju u mojoj bolesnikoj
sobi, bolesni od brige. Kako razgovaraju o meni. O mojim
bolovima. Lijepo.
 KIKA

I ve su zavrili ivanje. Ve poinjem osjeati noge. Pitam

anestetiara je li to mogue. Objanjava mi kako mu je cilj da me ne
omami ni premalo, ni previe. Iz iskustva zna koliko traje takva
hitna operacija, pa me je tono toliko i omamio. Oito je vrlo
ponosan zbog toga. Ubrzo u ponovno osjetiti sve, kae on, a na
alost i bolove. Protiv njih dat e mi sada tabletu. Kae da je teko
tabletama rijeiti bolno iganje i zategnutost u anusu, pa se trebam
psihiki pripremiti na jake bolove. Koji se ne mogu usporediti s
dosadanjim. Sto sam to sebi uinila? Noge mi se sputaju s
pokrivaa. Ve me bocka u nogama prema gore. Ponovno mi ondje
dolje stavljaju ep od tampona, diu me na drugi krevet, pokrivaju i
odvoze. Vozi me neka sestra iz operacijske
dvorane, ne poznajem je. Ona loe vozi krevete. Loije od Robina,
koji je bio uzrujan na putu ovamo.
Parkira me u mojoj velikoj, osamljenoj sobi i izlazi. Ako neto
trebam, neka zvonim. To znam i sama. Ve sam dovoljno dugo
ovdje.
A sada? Nakon uzbuenja to sam gotovo iskrvarila normalno je da
sada leim u sobi i lijepo se dosaujem. Jo neto moram srediti.
Pobrinuti se da gumeni kolut nestane. Diem pokriva, ali koluta
vie nema. Gdje je? Kod koga je? O, Helen, zaboga, sva si smetena.
Sigurno od lijekova. Naravno, presvukli su krevet nakon provale
krvi. A gdje je zaglavio kolut? Ne mogu pitati, neu. Moda ga je
neka glupa bolniarka bez rijei bacila. Bilo bi najbolje. Dakle, za
kolut se ve netko drugi pobrinuo.
Neko vrijeme neu valjda osjeati bolove pa bih sada mogla i neto
poduzeti. Ali, to? etati sigurno ne smijem. Ne elim da se rana
ponovno raspukne.
Netko kuca.
Robin?
Ne, zeleni aneo. To joj je posao. Ovaj put neu biti tako otresita
kao proli put.
Dobar dan, pozdravlja ona.
 KIKA

Otpozdravljam joj. Dobar poetak. Rado bih je to dulje zadrala u

sobi, protiv dosade.
Neka mi rijei zagonetku s telefonom.
Pozajmljujete novac pacijentima koji su upravo stigli u bolnicu da
im odblokiraju telefon?
Da, to smo ti uinili. Bila si sva izvan sebe od bolova, pa smo se
najprije pobrinule za to. Plaamo iz svoje blagajne. No pacijenti
nam to moraju vratiti.
teta. Mislila sam da je to Robin uinio.
Poetkom godine bila sam ovdje na sterilizaciji. No nitko mi to
nije uinio.
Njih se, zaboga, Helen, ne tie ta informacija.
To je naa najnovija usluga.
Molim je za jo jednu uslugu. Htjela bih kavu iz kafeterije. I kad je
ve tu, mogla bi mi donijeti malo groa i vreicu raznih vrsta
oraara s groicama, takozvanu studentsku mjeavinu. Novac za
to neka uzme iz ladice nonog ormaria. Ujedno i novac za
telefonsku karticu.
Shvatila je i izila s novcem.
Kad je otila, ulijevam punu au vode iz bolnike boce, izlijem je u
usta i ispljunem ponovno u bocu. Drim gore palac i mukam vodu
u boci. Taj postupak ponavljam tri puta.
ekam da se ona vrati. Opaam kako sam umorna. Sklapam oi.
Iako tableta, a malo i anestezija jo djeluju, osjeam bol. Kao da
iljaste metalne igle iju kou na stranjem crijevu. Zateu konac i
pregrizu ga zubima. Kao to to mama uvijek radi. Mnogo toga radi
ustima. I opasne stvari. U djetinjstvu sam je uvijek promatrala kako
vjea sliku avliima. Uvijek stavlja sve avlie u usta, balansira na
stolcu i, prema potrebi, vadi jedan po jedan avli iz usta. Stiem
oi od bolova. Dugo.
Budim se, jer netko kuca. Vratio se zeleni aneo.
to je brza! Bra je, naravno, od mene kad je ne boli guzica. Meni
se put do tamo inio vrlo dug.
 KIKA

Zahvaljujem joj. I pitam je smijem li je neto pitati. Teko mi je

voditi normalan razgovor. Neto se kod mene dolje kuha. to su
bolovi jai, nastojim se normalnije ponaati. Naravno, smijem, kae
ona. Nudim joj gutljaj vode, i ona ga rado prihvaa. Odlazi po istu
au u sestrinsku sobu. udim se to uope smiju onamo, a ne smiju
davati ni injekcije.
Vraa se s aom. Ulijeva vodu do vrha i ispija je u velikim
gutljajima. To me veseli. Kao da smo se sada poljubile. A da ona to i
ne zna, naravno. Zapravo, protiv njezine volje. Kao da je bila
anestezirana i da sam je poljubila. Tako bih sada opisala na odnos.
Poljupci protiv bolova. Ba i ne pomau.
Ipak osjeam s njom tijesnu povezanost i ozareno je gledam.
Zapinje mi za oko kako je lijepo naminkana. Ispod donjih
trepavica povukla je posve tanku svijetloplavu crtu. To se izvodi
tako dobro samo nakon dugogodinjeg vjebanja. Znai, sigurno se
ve vrlo dugo minka. Sigurno je poela u koli. Jako dobro.
Pitam je sve to mi pada na pamet u vezi s njezinom zadaom
zelenog anela. Kako se postaje zeleni aneo? Gdje se treba
natjecati za posao? Ima li mnogo molbi? Moe li se birati bolniki
odjel?
Mislim da govorim na udan nain. Samo istiskujem pitanja iz sebe.
Zapravo sam preslaba da govorim. No ne elim biti sama s tim
osjeajem u pozadini. Sada znam najvanije stvari o svojem novom
djelokrugu i time u se baviti im me otpuste iz bolnice.
Srdano joj zahvaljujem. Ona shvaa i odlazi.
Hvala to ste me pozvali na vodu. Ona hihoe. Valjda zato to
rije pozvali smatra smijenom i pretjeranom kada je rije o
bolnikoj mineralnoj vodi. I meni je smijena. Ali, iz drugih
razloga.
 KIKA

im sam ostala sama, opsjedaju me crne misli. Gdje su mi roditelji?

Koja pizdarija! Pa to je nemogue. Jednostavno su me zaboravili.
Mislila sam da e se nakon Robinova poziva poteno zabrinuti i
odmah ovdje nacrtati. Nita od toga. Nema nikoga. Sve zjapi
prazno. Mislim mnogo vie na njih nego oni na mene. Moda bih i
ja trebala prestati misliti na njih. Oni ne ele da vodim brigu o
njima. A i ja bih trebala polako prestati neto od njih oekivati. Taj
sluaj ne moe biti jasniji. Leim ovdje, hitno operirana, oni su
obavijeteni o tome i nitko ne dolazi. Tako je to u naoj obitelji.
Kad bi nekome od njih bilo tako kao meni sada, znam tono da se
ne bih maknula od njega. U tome je ta velika razlika. Prije sam ja
njima roditelj nego to su oni meni roditelji. To moram prekinuti.
Dosta je toga, Helen. Mora se snai bez njih. Zapamti napokon da
ih nee promijeniti. Ja mogu promijeniti samo sebe. Tono. ivjet
u bez njih. Promjena plana. Samo, kako u promijeniti svoj plan?
U kojem smjeru? Moram neto uiniti. Kako bih mogla bolje
razmiljati. Kada ruke rade, i u glavi je bistrije.
Osim toga, bit u jako tuna ako ne budem imala nikakva posla.
Uzimam groe i stavljam ga sebi u krilo preko pokrivaa. Zatim se
naginjem daleko k nonom ormariu i uzimam vreicu s orasima.
Otvaram je zubima. Dugim noktom na palcu rastvaram jednu bobu
onako kako bih noem razrezala emlju. Iz vreice vadim indijski
orai i raspolovim ga. To je jednostavnije nego to sam mislila.
Kao da je zamiljen za to da ga se prepolovi. Uzmem grozdiu iz
vreice i stavljam je izmeu dviju polovica indijskog oraia. Tako
nadjeven orai guram u prorez na bobi groa sve do sredine. Sad
jo moram malo nagnjeiti bobu i prorez se vie uope ne vidi. Kao
da se nita nije dogodilo. Nadjevena boba bez ikakvih tragova.
Gotovo je moje malo umjetniko djelo. Studentska pralina. Toga
sam se u sekundi dosjetila im sam vidjela svojega zelenog anela.
Znala sam da joj moram dati nekakvu zadau, uostalom zato i jesu
ovdje. Ti obojeni aneli. I njezina zadaa otvorila mi je nadu u
mogunost budueg zaposlenja. Sve je uspjelo. Ponosna sam.
 KIKA

Sada u preraditi sve groe i studentsku mjeavinu kako bih

svojem najdraem mogla ponuditi pralinski izum. Izabrala si lijep
posao, Helen. Gotove kreacije sloit u na metalni noni ormari.
Rado punim jedne stvari drugima. Ne znam zato se vraam na
zelenog anela kad mislim na punjenje. Cesto mi tek mnogo kasnije
sine da me je netko napalio. Moda treba proi jo vremena.
Dok je obitelj jo bila cijela, mama je, na radost svih nas, za Boi
nadijevala perad. Malu koko punila bi prepelicom, patku piletom,
malu gusku patkom i naposljetku puru guskom. Analni otvor svake
od tih ptica trebalo je stoga prorezati i proiriti. I sve bi to ispekla u
posebno velikoj penici za to jelo. U penici za profesionalne
kuhare. U njima ima plina koliko hoe, ako ti treba. Izmeu
pojedinih ptica mama uvijek stavlja mnogo kriki peka, jer bi se
inae sve sasuilo, a to se treba dugo pei kako bi vruina proela
sve slojeve.
Kad je bilo gotovo, nas djecu jako je veselilo gledati kako se to ree.
Gotovo gubim svijest od bolova. Ne mogu vie izdrati. Helen,
nastavi razmiljati o boinom ruku. Odvrati misli od guze. Vrati
se obitelji. Misli i dalje na neto lijepo. Nemoj da te svladaju bolovi!
Sve skupa prereze se velikim, otrim karama za perad tono u
sredini pa se dobije presjek svih ivotinja. Izgledaju tako kao da je
svaka bila nosea sa sljedeom manjom. Pura je bila nosea s
guskom, guska je imala patku u trbuhu, patka je bila nosea s
kokoi, a koko s prepelicom. To je bila prava uivancija. Parada
fetusa nosee peradi. A uz to bi se ispekao i pastrnjak s polja
pastrnjaka pokraj nae kue. Delikatesa.
Jedanput sam prislukivala oca dok je kasno naveer u naem
dnevnom boravku priao nekom prijatelju kako se osjeao prilino
loe to je morao gledati moje roenje. Mami su morali prorezati
meicu, jer bi se inae rapuknula od pike do upka. Zvualo je to
tako, priao mu je, kao da ilavo pile ree karama po sredini, s
hrskavicom i drugim kriputavim materijalom. Taj zvuk oponaao
je nekoliko puta te veeri: krrrc. Znao je to jako dobro. Prijatelj se
 KIKA

uvijek tome glasno nasmijao. Onome ega se najvie bojimo uvijek

se najglasnije smijemo.
Prije nego to sam pripravila svoje sastojke, elim dovrene
sloence od groa staviti na metalni noni ormari. Pri tom
pokretu ispada mi jedan grozd s jo neobraenim bobama.
Nisam uspjela izbatrgati se iz kreveta i podii ga. Mislim kako je
bolje da se saivene guzice vie uope
ne miem. Budui da vie nemam to raditi niti se iim pozabaviti u
mislima, osjeam sve jae bolove. Moram se opustiti i trebam jae
sredstvo protiv bolova. Zvonim. Neka mi taj grozd podigne sestra.
Dok ekam pomo, iznimno ne radim nita. Sjedim i zurim u zid.
Svijetlosvijetlosvijetlozeleni. Kakvog li njenog zida. Mrzim kad ne
mogu sama sebi pomoi, ne mogu skoiti na pod i sama dignuti
grozd. Nerado se oslanjam na druge. Sve mi uspijeva kad radim
sama. U sebe imam najvie povjerenja. Primjerice, kada se maem
kremom, ali i u drugim stvarima u ivotu.
Evo je, ve je doleprala. Donekle brzo. U ovom trenutku
vjerojatno ima malo zvonjave na odjelu.
Moete li mi uiniti uslugu i dignuti ovaj grozd?
Ona pue ispod kreveta i skuplja bobe.
No, ne vraa mi ih, nego odlazi s njima do
umivaonika. emu to?
Oprat u, pa bilo je na podu.
Tim higijenskim fanaticima i ne pada na pamet da pitaju: Hoete li
da vam operem groe, pa bilo je na tom grozno prljavom
bolnikom podu koji briemo dvaput na dan? Oni to
pojednostavnjuju jer misle da se svi boje bakterija. Ali, nije tako. U
mojem je sluaju ak potpuno obratno.
Pere groe prilino dugo pod tekuom vodom.
Pritom govori kako joj se ini da nije bilo ni oprano, zbog tog
otrova to ga pricaju po njemu. Jo je obloeno tim branjavim
bijelim slojem. Siguran znak da nije oprano. Ma, molim te!
 KIKA

Nita ne govorim, ali gromoglasno mislim: To kretensko pranje

pricanog voa i povra najvea je
pizdarija i samozajebavanje koje postoji. To me tata nauio. Danas
se to ui i u koli. Primjerice, na kemiji. Kemikalije kojima se prica
voe i povre protiv gamadi i gljivica tako su agresivne da prodiru
pod kou rajica i groa. Moe ih prati dok ti se ne smeuraju
prsti. Nikakve koristi od toga. Ako ima neto protiv pricanog
povra i voa, nemoj ga kupovati. Nemoj misliti da nekoliko
sekundi pod tekuom vodom moe zajebati cijelu industriju otrova.
Ja nikada ne perem voe i povre jer ne vjerujem da se time moe
isprati ita otrova. A drugi razlog zbog kojeg je osjetila izriitu
potrebu da opere moje vlasnitvo jest taj to takvi ljudi uvijek misle
da je na podu uvijek jako prljavo jer ljudi hodaju po njemu u
cipelama. U predodbi tih ljudi na svakih nekoliko centimetara
doe jedna miniestica pseega govna. To je najgore zagaenje koje
moe zamisliti svaki higijenski fanatik. Ako djeca dignu neto na
ulici i strpaju u usta, sasvim sigurno e joj se rei: Pazi, tu ima
moda psee kakice. Pritom je posve nevjerojatno da na tome bilo
gdje ima psee kakice. A da i ima? to bi u tome bilo tako loe? Psi
jedu konzervirano meso koje se u njihovim crijevima preradi u
konzerviranu mesnu kakicu, a zatim zavri na ulici. I kad bih na
lice grickala psei izmet, sigurno mi se ne bi nita dogodilo. A jo
je manja vjerojatnost da mi se ita dogodi ako se nevjerojatna
mrvica mrvice psee kakice, ma kako dospjela ovamo, zalijepi u
bolesnikoj sobi na pod blizu mojeg kreveta, uhvati se na groe i
tako mi dospije u usta.
Napokon je prestala bljezgariti.
Ponovno imam svoj radni materijal, opran protiv moje volje. Ne
zahvaljujem joj.
Moete li se, molim vas, raspitati mogu li dobiti jae sredstvo
protiv bolova. Ili da popijem dvije tablete najedanput? Ovo to sada
dobivam ne smiruje bolove. Hoete li?
Ona kima i izlazi.
 KIKA

Dovravam posao vrlo ljutita. Izluuju me ti tupavi higijeniari.

Tako su neznanstveno praznovjerni kad su u pitanju bakterije. No
izluuju me i bolovi. A ipak mi pada na um sljedea dobra zamisao.

Sada znam to radim. Hou imati stolicu. Ne mogu ustati. No

prisiljavam se. Hou se sama brinuti o sebi. Inae to ne radim.
Radije u ovdje pokuati imati prvu stolicu nakon hitne operacije,
kontrolirano i u blizini lijenika, a ne tamo kamo idem kad izidem
odavde. Sva sam zbunjena. Vrti mi se u glavi.
Prisilit u se. Ne moe biti tako teko. Moda sam jo pod utjecajem
anestezije koja ublauje bol. Bolovi bi od sada mogli biti sve jai.
Onda je bolje da pokuam sada. Sada ili nikada. Skupi svu snagu,
Helen, i hajde. Uza svu tu prehranu posljednjih dana, uvijek samo
muesli, tvrdi kao kamen, drek bi morao samo pljusnuti u koljku.
Hajde u kupaonicu. Ondje moram najprije izvaditi ep. Ponovno je
vrlo dugako to to ti sve naguraju unutra. Postavljam se u
prokuani poloaj rairenih nogu iznad koljke i mislim na bolove
kakve sam imala kad sam si sve razrovala. Ovo je ovdje, prema
onome, maji kaalj. Stvar hoda. Uspijevam. Izvrsno to radim.
Neustraivo tiskam sve pokraj avova i sad mi je lake. Pa ne moram
nikome rei da sam uspjela. No za mene je to dobro. Sad sam korak
blie ozdravljenju. Ako sada potpuno odbacim plan s roditeljima,
ovo je ovdje bilo veliko rasipanje snage i boli. Vidjet emo. Perem
se tuem i lagano briem. Robin je imao pravo. To je mnogo bolje
nego brisanje toaletnim papirom. Sto taj sve zna! Dobro
odgovaramo jedno drugom.
Vraam se do kreveta i ostajem stajati pred njim.
Moram neto raditi. Bezuvjetno. Svejedno to. Glavno je da ne
mislim na roditelje i bolove u guzici. Ruke mi dru. Vrlo sam
napeta. Briem hladan znoj s ela. Hvata me jeza od hladnog znoja.
 KIKA

Inae mi je poznat samo neposredno prije nesvjestice. Mala smrt.

Ne kae li se to i za muki orgazam? Ili za ivotinjski? Ali iji,
tonije reeno? Ne mogu jasno misliti. Nimalo lijepo iskustvo.
Ovdje. Sve. Penjem se ponovno na krevet. Svu studentsku
mjeavinu i moje kreacije istresam iz vreice na krilo. Okreem se
daleko tako da mogu dosegnuti najdalji kut metalnog nonog
ormaria. Oprezno diem aluminijski poklopi sa svojim suzama i
pazim da ga ne prolijem balansirajui njime po gornjoj ploi.
Sputam ga na najdalji rub i umaem vrh kaiprsta u slanu vodu.
Jednu kapljicu sputam s prsta u prorez svake obraene bobe
groa. Obavljam to vrlo precizno kao da je moj prst kapaljka.
Moram biti tedljiva sa suzama da ih imam dovoljno za sve bobe.
Ve znam kome u ih ponuditi. Minute i minute uspijevam se
odupirali bolovima zahvaljujui ovom dugotrajnom radu. Kad
ukapam i posljednju bobu, vraam sve u vreicu.
im vie ne budem imala nikakvog posla, popizdit u. Razmiljaj o
neemu, Helen. Svejedno o emu! Nitko od prijatelja, neee, radije
recimo od kolskih kolega, ne zna da sam ovdje. Znaju samo moji
roditelji. I moj brat. To jest, mogu oekivati posjet samo svojih
roditelja i brata.
A to u se naekati. Suuenicima nisam htjela rei zato moram u
bolnicu. Ne svia mi se predodba
njihova posjeta proktolokom odjelu. Oni svi misle da kod kue
leim u gripi. Kad sam - prije koliko dana? - zbrisala iz kole jer me
je guzica jako boljela, rekla sam im da me hvata gripa. Da me bole
udovi. Lijepe rijei. Bole udovi. I da moram kui. Ne moram se
bojati da e me posjetiti kod kue, pa se moja la sigurno nee
otkriti. Oni ne znaju to bi poeli s bolesnicima. Mnogo izlaze,
tulumare ili vise u parku. Mnogo piju, dakle mi pijemo i puimo
marihuanu, a to se ba ne moe raditi u posjetu bolesniku ako su
roditelji kod kue. Idemo nekome u posjet samo ako su roditelji na
godinjem, jer za nae hobije najprikladnije je mjesto negdje vani.
Moji se roditelji uvijek vesele to toliko vremena provodim na
 KIKA

svjeem zraku. A o svjeem zraku u pluima nema ni govora! Ulazi

Robin.
U ruci dri plastinu aicu, kao za rakiju, i u njoj dvije tablete. Ove
su tablete drukijeg oblika. Pretpostavljam da je sestra izvijestila o
mojim bolovima. Ne moram pitati o kakvim se tabletama radi.
Pruam ruku, a on mi stavi dvije debele tablete na dlan, i ja ih
stavim u otvorena usta. Onako kako sam vidjela na filmu. Tablete
lete ravno na resicu, pa gotovo povraam. Brzo ih zalijevam
bolnikom mineralnom vodom. Moram kaljati. Resica je osjetljivo
mjesto.
No, na alost, povezana je s jakim nagonom na povraanje. Sto u
seksu moe i te kako smetati. Tu dragi Bog nije previe razmiljao
kad je stvarao ovjeka. Kad u seksu puim kurac i kad hou da mi
ude u usta, moram vraki paziti da mi ne svri na resici.
Tada, naime, moram odmah povratiti. Sve se to Helen ve dogodilo.
Naravno, elim da mi kurac to dublje nestane u drijelu, vizualno
doista dojmljivo. Tada izgledam kao gutaica maa. No, moram
dobro pripaziti na resicu. U tom sluaju jako smeta. Sve se mora
odvijati negdje pokraj nje.
Robine, jesi li telefonirao mojim starcima prije hitne operacije?
Ah, od tog cijelog uzbuenja zaboravio sam ti rei. Mogao sam im
samo ostaviti poruku na sekretarici. Nisam ni s jednim mogao
razgovarati direktno. Zao mi je. Oni e sigurno doi kasnije. Kad
presluaju poruku.
Da, da.
Posprema mi sobu. Gura stol prema donjem dijelu kreveta, radi
neto u kupaonici, slae mi stvari na nonom ormariu.
Gledam ravno preda se i govorim tiho sebi u bradu: Drugi
roditelji, ija je ker imala takvu operaciju, bili bi cijelo vrijeme u
bolnikoj sobi ili bi sjedili kod kue uz telefon da im ne promakne
nekakav hitan poziv. Stoga imam sigurno i veu slobodu. Hvala.
Pitam ga eli li kuati moj novi specijalitet. Ja sam, naime, izumila
novo jelo. Ovdje mi je uvijek tako dosadno, Robine.
 KIKA

Htio bi kuati. to da inae kae? On mi u potpunosti vjeruje.

Pruam mu vreicu sa suznim bobama groa. Ako mukarac
pojede suze neke ene, uvjerena sam da su zauvijek povezani.
Objanjavam Robinu to upravo dri u ruci, ali izostavljam dio sa
suzama. On hrabro stavlja prepariranu bobu u usta. Najprije ujem
pucanje koice na bobi, a zatim hrskanje oraha. Kae mi punim
ustima da je oduevljan i pita smije li uzeti jo. Samo izvoli! Uzima
jednu bobu za drugom. Nastavlja spremati i povremeno se vraa k
metalnom nonom ormariu kako bi gurnuo u usta jo jednu bobu.
Tablete jo ne djeluju. Napeta sam i umorna. Bolovi su moda
katkada naporni. Vrlo je teko vezati uza se ljude u bolesnikoj
sobi. Imam osjeaj da odavde svi hoe brzo izii. Moda ovdje ne
mirie lijepo. Moda nije lijep ni pogled na mene. Ili ljudi
jednostavno ele pobjei od boli i bolesti. Sve sestre i bolniare, pa i
Robina, neto magino vue u sestrinsku sobu. ujem ih kako se
ondje smiju kao nikad u ovoj sobi. Ja, kao pacijentica, ubrzo u
otii, a ljudi koji ovdje rade ostaju. To nas dijeli. No to u ubrzo
rijeiti. I bez medicinske naobrazbe pripast u im na neki nain im
me otpuste iz bolnice. Kao zeleni aneo smjet u i ja u njihovu
veselom saloniu popiti mineralnu vodu. Upravo sada prvi put
osjeam da Robin doista trai moju blizinu. Ne izlazi iz sobe. Jo
posprema. I na onim mjestima koja je ve pospremio. Radujem se
tome. Njega sam malo vezala uza se.
Dignem slualicu. Biram mamin broj. Nitko ne odgovara.
Telefonska sekretarica.
Halo, ja sam. Kada e me ve netko od vas posjetiti? Imam bolove i
sigurno u jo dugo ostati ovdje. Poalji mi barem brata. On jo i
nije bio ovdje. Ja u i njega posjetiti kad ga budu dolje operirali.
Spustim slualicu. Odrjeito. No na sekretarici nema razlike izmeu
prijateljskog i odrjeitog sputanja slualice.
Ponovno dignem slualicu i govorim u signal za slobodnu liniju:
A zato si pokuala ubiti sebe i mojeg brata, mama? Zar ti nije
dobro? Pa to ti je?
 KIKA

Helen, kukavico.
Gotova sam.
Priam sama sa sobom i malo s Robinom.
Ne mogu vie izdrati. Dosta mi je same sebe. Stalno moram
moljakati sredstvo protiv bolova. Svima ovdje laem za stolicu kako
bih to dulje ostala u bolnici i u ovoj prostoriji ponovno spojila
svoje roditelje. No oni ne dolaze. A najmanje zajedno. Kako da
onda plan uspije? Sranje. Uasno sranje. Ja sam blesava i hou neto
to inae nitko drugi nee.
Tono osjeam kako mi se rameni miii sve vie steu. To se
dogaa kad god opazim da je sve besmisleno i da nita ne mogu
kontrolirati. Ramena se zbog napetosti diu prema uima, a ja ih
prekrienih ruku i akama koje ih potiskuju pokuavam spustiti.
Sklapam oi i nastojim se smiriti simuliranim dubokim disanjem.
Ne ide. Nikada ne ide. Guzica mi gori i tipa me, a ramena se
srauju s uima.
Moja je baka cijelog ivota bila tako napeta, da sada uope vie
nema ramena. Ruke joj rastu iz uiju. Odmah su joj uz glavu. Kad
sam je jedanput htjela masirati, dok sam jo bila mala i simpatina,
odmah je teatralno zakriala. Tada mi je objasnila da su joj miii na
tom mjestu tako napeti da i najmanji dodir osjea kao ubod u ivu
ranu. No to nije razlog da baka ita poduzme protiv toga. Krojaka
joj jednostavno saije rukave na sam ovratnik bluze, jer bi joj inae
golemi komadi tkanine cvjetnog uzorka visjeli preko ruku. Ako ne
elim tako zavriti, moram neto
smisliti. to ja znam kako se to moe sprijeiti. Gimnastikom?
Odvajanjem od obitelji? Masaom?
Zbog ozljede leda propisali su mi masau. Prvo to sam pitala
maserke koje su se stalno mijenjale, je li im se dogodilo da se
mukarcima stvar digne tijekom masae.
Dosad su sve rekle da im se to dogodilo. Pretvaram se kao da
suosjeam s njima te da me, kao i njih, sablanjuju kurine.
 KIKA

Ah, ponovno mukarci. No elim zapravo sluati prie koje me

rajcaju. to maserke o tome misle?
Kako se ne bi mukacu dignuo ako ga ena u neposrednoj blizini
muda i kurca masira, primjerice, po bedru? I ja se od toga navlaim,
samo to se kod ena ne vidi uzbuenje.
Time u poeti. Uzet u stvar u svoje ruke, neu zavriti kao baka.
Kad me otpuste, dogovorit u se za tretmane masaom.
Gdje je Robin? ujem ga kako lupa u kupaonici. Je li doista
zabrinut za mene? Popila sam nekoliko jakih tableta, moda mora
slubeno pripaziti na mene. Moglo bi tako biti.
Kada sam uope posljednji put jela?
Svejedno mi je. Jest u samo tablete protiv bolova. Drugo nita.
Guzica me boli sve jae. U glavi mi se sve okree.
Uostalom, baka moe sigurno dobro spavati na boku. Normalno
iroka lea ipak jako smetaju ako se lei na boku. Ako ona lei na
boku, onda je to ravna linija od uha pa niz ruku. Zapravo je tako
mnogo ugodnije. Moda se i neu dogovarati za masau. Najprije u
dobro pogledati kako je to kod bake. Zatim u odluiti.
Robin ponovno prilazi mojem krevetu.
Jako te boli?
Da.
Prema mojem iskustvu, trebalo bi ti biti bolje jo veeras. Sutra e
ve sigurno moi bez tableta, a kada bude imala stolicu bez krvi,
moi e sigurno kui.
To ne moe biti istina. U ovom stanju oni bi me poslali kui? To e
osujetiti moj plan. Definitivno. No, ja sam ga zapravo ve prije
unitila. Besmisleno je. Sve to.
Kui? Lijepo.
Sranje.
Robine, ja neu kui. I ve sam imala stolicu. Sve sam vas zajebala.
Ispriavam se. Zbog svoje grozne obitelji. Ne mogu nikamo. Moram
ostati ovdje. Zauvijek.
Ne bih htjela da Robin ode.
 KIKA

U razgovoru mogu skrenuti pozornost s bolova sve dok tablete ne

ponu djelovati.
Robine, mogu li ti pokazati jednu tajnu?
O, da, moe. Sto, Helen?
Nije ono to misli. Jasno. Kod njega sam prokockala svoj dobar
glas. Nema nikakve veze s guzicom, golotinjom ili s neim slinim.
Htjela bih ti pokazati svoju malu obitelj.
Gleda zbunjeno, ali kima glavom.
Okrenem se prema prozorskoj dasci i podignem Bibliju.
to je to? pita on.
Sklopim Bibliju i stavim je do sebe na krevet.
Drim mu dugo predavanje o svojem hobiju -uzgoju avokada.
Pozorno me slua. Time ga veoma dugo zadravam u sobi. Zbog tog
trenutka ne moram ga dijeliti s drugim pacijentima bolne guzice.
Dok se polako bliim kraju svojeg izlaganja, on skida bijele
bolnike natikae i penje se na moj krevet. Gleda kotice vrlo
pozorno izbliza. To me usreuje. Dosad se jo nitko nije za njih
zanimao.
On kae da e ih i sam pokuati uzgojiti kod kue. I da su vrlo
lijepe.
Ako hoe, izaberi jednu biljku i ponesi je kui.
Ne, ne mogu. U to si uloila velik trud.
Jesam. Ali ba zato je mora uzeti.
On oklijeva. Sigurno upravo razmilja o tome da li to smije. Ima
osjeaj dunosti i dri se propisa, taj Robin, takav mi je dojam.
Onda dobro. Ako si sigurna da je eli dati. Uzet u ovu ovdje.
Pokazuje najljepu. Svijetloruiastu na svijetlo-utoj kotici. S
jakom tamnozelenom mladicom. Dobar izbor.
Darujem ti je.
Uzima au i oprezno je prenosi preko kreveta da mu se ne prolije.
Ponovno obuje natikae i s koticom u ai stoji ispred mojeg
kreveta. ini se da se uistinu veseli. Smjekamo se jedno drugom.
I tako nasmijeen izlazi.
 KIKA

Sjedim ruku prekrienih na prsima. Pada mi na um da e me ubrzo

otpustiti iz bolnice. Odjednom osjeam kako iz mene odozdo kulja
nekakva bujica. Topla. Moglo bi biti svata. Iz svakog otvora. Ne
mogu to dolje tako tono razlikovati.
Opipavam prstom. Prema prvim procjenama radi se o tekuini koja
je prodrla sprijeda iz mufa. Poput arobnice izvlaim prst ispod
pokrivaa i vidim da je tekuina crvena. Sve je jasno.
Zaboravila sam dolje staviti tampon. Zbog svih neredovitih
krvarenja potpuno sam zaboravila redovito krvarenje. Krevet je sav
krvav. Ja sam sva krvava. Uprljanja krvlju.
Okej. To je sada samo moj problem. Ne zvonim Robinu niti ga
molim da tri po neto i donese mi. Ne bih htjela da misli kako sam
u njega zaljubljena pa samo izmiljam svakakve razloge da mu
pozvonim. Imam prave bolove i stvarno trebam tablete. Stoga
mogu mirne due pozvoniti. No sada je ve pomalo previe. Neu
ga uzrujavati.
Dodue, kako zapravo pretpostavljam, moe pomisliti da sam
zaljubljena u njega. Sto i jesam. Onda neka to prvi i dozna. No
menstrualne mrlje mogu sama ukloniti. To sam oduvijek znala,
osim onda kad sam jedanput bila kod tete.
Uzmem plastinu kutiju s prozorske daske te izvlaim dva
etverokuta vate i jedan papirnati ubrus.
Sada vidim i svoj stari tampon. On moe van. Ve je sigurno ostavio
dovoljno bakterija. S njim u smee prije nego to ga netko ugleda!
Vidim da je plastina kutija zamagljena. Na prozorskoj dasci vrlo je
toplo. S unutarnje strane kutije izbile su kapljice vlage. Kada se
kapljice poveaju, ne mogu se vie drati za stijenku te padaju i
povuku jo kapljica za sobom. Takva kapljica trai najkrai put i
ostavlja iza sebe vijugav, razorni minitrag, poput rijeke, samo to je
bra. Unutra se kapljice mogu skupiti u toplu, smrdljivu, ukiseljenu
 KIKA

lokvu, koja e ispariti i poslati gore nove kapljice da se uhvate za

stijenku. Tko najdulje ostane gore...
Moram pregledati koulju. Poizit u ako na njoj ima krvi, ali
nipoto neu traiti novu.
Imam sreu. Sve je isto. Nisam je jo ni izravnala ispod sebe. Vrlo
dobro. Miem se u stranu da vidim sranje to sam ga napravila. Nije
procurilo onoliko koliko sam pomislila. Dobro je.
Plastini dio etverokuta okrenula sam prema gore, a vatu prema
dolje. To znam uiniti i sklopljenih oiju. Lijepo je da ponovno
imam nekakva posla. Papirnati ubrus derem po sredini i jednom
polovicom briem vrsto i uinkovito picine nabore da otarem to
vie krvi.
Drugu polovicu sklopim po duljini da dobijem duguljast i tanak
ubrus. To vrsto motam malo-po-malo u debelu, kratku kobasicu i
guram u muf to dublje mogu. Samo gledaj kako se to radi, ti
amerika industrijo tampona!
Sjedam na mekanu, vatiranu stranu etverokuta.
Ta-ta-ta-taa!
Gotovo.
Helen, kako li se samo zna brinuti o sebi!
Ponosim se sobom. To se ne dogaa esto i navodi me da se u dui
lijepo smjekam samoj sebi.
Ako sam tako dobre volje i razmiljam o lijepim stvarima, sredstva
protiv bolova sigurno djeluju.
Oslukujem svoje tijelo iznutra sve do rane na guzici i zakljuujem:
nita ne boli. Kao da osciliram izmeu bolnosti i bezbolnosti.
elim ustati i hodati.
Polako usavravam svoju tehniku silaenja s kreveta, pa bi bilo teta
kad bi me kao izlijeenu brzo pustili kui.
Okreem se na trbuh i guram cijelo tijelo, sa stopalima naprijed,
postrance du ruba kreveta, sve dok mi je jo samo gornji dio tijela
na krevetu pod pravim kutom, a noge na podu. Tu Heleninu
gimnastiku figuru nazivam samoodgurivanjem s ruba kreveta.
 KIKA

Sada je najbolji pogled s vrata. Razvezana aneoska koulja, gola

rana na guzici natrenoj prema vratima. Diem trup i osovljujem
se.
Pruim desnu ruku uvis, onako kako su nas uili da zavrimo
gimnastiku vjebu na parteru. Nasmijei se i istegni tijelo prema
ruci tako da se pete naas dignu s poda. Energino stavim desnu
aku na desno bedro. Naginjem glavu kao da se klanjam i ekam
pljesak. Tiina. Povlaim smijeak. Ah, da, Helen, uvijek sve
najbolje izvodi kad nikog nema. Takva si.
Nita me ne boli i hou se kretati. Kamo? Ne s druge strane vrata.
Nije mi do susreta s drugim ljudima. Osim toga, morala bih izvesti
gologuznu paradu ili navui gaice.
Imam li uope ovdje gaice? Vie uope ne znam to mi je mama
donijela.
To bih mogla prvo uiniti u obilasku sobe. Provjeriti. Odlazim
prema ormaru. Otvaram ga. Tono. Donji dio pidame i majice. Sve
jo netaknuto. Od samog poetka odluila sam se za bolesniku
koulju. Jo nisam imala na sebi nita svojeg.
Robin je rekao da bi me mogli ve sutra otpustiti iz bolnice.
Dakle, ve je vrijeme da ponem pakirati stvari u torbu, ako imaju
pravo.
Neu uspjeti to sa svojim roditeljima. Bio je to dobar plan.
Meutim, nisu doli ni zbog moje hitne operacije. I dalje bih rado
slijedila svoj plan. Ali ovdje ga neu uspjeti provesti. Dolaze vrlo
rijetko, pa bih morala izvesti neto mnogo stranije da mogu dulje
ostati. Nee me zadrati dovoljno dugo u bolnici kako bih uspjela.
Ovdje je lijepo. Svakako ljepe nego kod kue.
Moda se mogu skrasiti negdje drugdje ako me izbace odavde?
Diem praznu torbu s dna ormara i guvam je, koliko ide, da bude
to manja. Zgrudanu torbu guram u kromirani smearnik na
metalnom nonom ormariu. Moje stvari moraju sada ostati u
ormaru, jer vie nema torbe za put.
 KIKA

Dosta sranja, Helen. Nekako e smisliti kamo e otii. Ve imam

ideju. Izvlaim torbu iz smearnika.
Jo malo kretanja, hou se jo kretati. Jer ne osjeam guzicu, gotovo
se osjeam kao da ovdje provodim praznike. Na drogama.
Od metalnog nonog ormaria hodam du dugog ruba kreveta do
kuta koji stri u sobu. Zatim uza samu usku stranu kreveta do
prozorske daske.
I natrag. Jedanput. Bre. Dvaput. Sve brim koracima hodam istim
putem tamo i natrag sve dok ne ostanem bez daha.
To hodanje naporno je za noge. U tih nekoliko dana to leim ovdje
moji su miii ve oslabjeli.
Diem koulju da pogledam noge. Dignem pruenu nogu na krevet,
zatim je ponovno spustim i gledam drugu. Stanjile su se. Smijene
su. Pomalo nalik na bakine, malo miia, bijela koa i duge dlake na
nogama. Oh.
O tome, naravno, ne razmiljam dok sam ovdje u bolnici. Ako ima
bolove, nee se brijati.
A sada ipak bih.
Bacim se na krevet. Svom snagom. Usprkos tabletama bol mi sijeva
kroz guzicu i leda. Polako, Helen, ne izi!
Sasvim je ugodno bez bolova, pa neka jo malo ostane ovako. Radije
uspori.
Uzmem telefonsku slualicu i ponovno biram mamin broj. Opet
telefonska sekretarica. Zar su svi otili na dopust, sad kad su me se
rijeili? Kada sam ikoga od njih posljednji put vidjela?
Odonda su proli dani.
No teko shvaam koliko tono dana. Ni koliko sam ve ovdje.
Sigurno od sredstava protiv bolova i samih bolova, a moda malo i
zbog uzimanje droge. Te rupe u pamenju.
Evo mene opet. Jeste li uli moju drugu poruku? Ako me itko od
vas jo uope eli posjetiti, neka se
 KIKA

pouri. Toni, pa ti me uope nisi posjetio. Moe li mi, molim te,

ako doe, ponijeti odjeu i nekoliko pari maminih cipela? Hvala.
Dovienja. Ve je veer.
Ah, zaboga. Loe je kad ovisi o rodbini. Sad jo moram ekati da
mi donesu stvari.
Skaem kao na usporenom filmu iz kreveta i odlazim k vratima,
odkrinem ih i virim van, jer se uje nekakva buka. Neto se tu
dogaa.
Dijele veeru. Guraju pred sobom viekatna kolica s tornjevima
posluavnika i zaustave se pred svakim vratima. Moda u veeras
dobiti neto normalno. Ne kao inae, uvijek muesli ili integralni
kruh. Kad bih im rekla da ve odavno imam stolicu, moda bih
dobila neto bolje za jelo. Ali, ne govorim im nita.
Polako se vraam u krevet ekati napoj.
Ve se uje kucanje.
Najprije vrlo ljubazno zaelim dobru veer. Neka sestra. Ne mogu
ih razlikovati. Sve su nepojebive.
... veer, tako ste dobre volje, gospodo Memel? Pa kako ste? Jeste li
ve imali stolicu?
Jo nisam, hvala na pitanju. to imamo danas za veeru?
Za vas, na alost, samo integralni kruh. Pa znate, dok ne dobijete
prvu stolicu.
Radije u muesle.
Ovdje imam sve to mi za to treba.
Sto e veeras dobiti drugi pacijenti?
Ako odaberu meso, peenje, graak, krumpir i umak. Ako nee
meso, kelj.
Zvui mi kao u raju. Zato to je to i toplo jelo. Dobivam samo
hladno jelo, a od toga je ovjeku u dui jo hladnije. Ve mi je na
vrhu jezika da kaem toj teti kako sam se ve odavno posrala.
No za to bih dobila samo jedanput toplo jelo i tada bih morala kui.
Cijena je previsoka.
Najprije trebam jo vremena da raistim kamo u odavde.
 KIKA

Hvala, sama u si smijeati muesle.

Sputenih ramena stavljam tri lice muesla u zdjelicu, vadim iz
ladice vreicu i dodajem odozgo tri groane tvorevine. Danas se
kod Helen serviraju sluzni muesli.
im vie ne osjeam bolove, ivot postaje ponovno donekle veseliji.
Priloenom plastinom cjevicom buim aluminijski junfer mlijeka
u tetrapaku, okrenem i izlijevam sve mlijeko u zdjelicu. Tata nas je
esto uio da ne kaemo slamka jer ih vie ne prave od slame. No
ja ne mogu ni zamisliti da su ikada bile od slame. Pa kako bi se
probuio aluminijski junfer slamom? Odmah bi se svinula. Sigurno
su oduvijek bile plastine, a netko ih je nazvao slamkama samo zato
to je otkrio da izgledaju kao slamke.
Jedem brzo svoju hladnu veeru.
Kod posljednjeg zalogaja netko tiho kuca.
To nije medicinska sestra. One uvijek kucaju mnogo glasnije i
energinije. Nitko i ne ulazi. To definitivno nije medicinska sestra.
Kladim se da je moj otac. On ima i posve slab stisak ruke. Uvijek se
svi tue na to. Prema tome, nema snage u ruci. Ni za jako kucanje
na vratima.
Naprijed.
Vrata se polako otvaraju - tko bi to rekao? - vrlo oprezno, za razliku
od sestara.
To je glava mojeg brata. Geni. Nema snage u rukama kao ni otac,
kakav otac, takav sin. Toni. Helen?
Ui. Upravo si propustio veeru. Hvala ti na posjetu.
U ruci dri torbu. Jesi li mi donio stvari? Jesam. Ali, zato?
Tajna.
On me gleda. Ja gledam njega. Zar je to sve o emu emo
razgovarati? Okej, poslije mene potop.
Toni, ti ne voli ii u bolnicu, zar ne? Zato me jo nisi ni posjetio.
Pa zna. Zao mi je, Helen. Da ti kaem zato ne voli doi
ovamo? On se smije: Samo ako nije nita strano. Jest, strano
je.
 KIKA

Smijeak nestaje. On me upitno gleda.

Hajde, Helen, istresi to iz sebe.
Kad si bio sasvim mali, mama se pokuala ubiti. Htjela je i tebe
povesti sa sobom. Ulila ti je sredstvo za spavanje u boicu, a ona je
progutala tablete. Kad je mila Helen dola kui, leali ste
onesvijeteni na podu u kuhinji, a iz tednjaka je izlazio plin. Ja sam
vas spasila protiv mamine volje neposredno prije nego to je kua
odletjela u zrak ili se vi u njoj uguili. U bolnici su vam ispumpali
eludac i morali ste ovdje dugo ostati.
Tuno me gleda. Mislim da je to ve znao. Vjee su mu
blijedomodrikaste. Zgodan deko. Ali, slabe su mu i oi.
Dugo nita ne govori. I ne mie se ni za dlaku.
Zatim se digne i posve polako proe kroz sobu. Otvara vrata i na
izlasku kae:
Stoga i imam uvijek te usrane snove. Zbog nje.
Moja obitelj tone jo dublje nego to je ve potonula.
Je li to sada moja krivnja?
Samo zato to sam Toniju rekla istinu?
Ne moe se vjeno utjeti. Lagati. Radi mira u obitelji. Mir zbog
laganja. Vidjet emo to e se dogoditi. Cesto radim neke stvari o
ijim posljedicama tek poslije razmiljam.
Plan za ponovno spajanje roditelja sada sam konano jednom
zauvijek odbacila.
To me polako izluuje. Ovdje sam zatvorena, a oni svi dolaze i
odlaze kada hoe. A i vani sigurno rade stvari o kojima nita ne
znam. Na trenutak pomiljam da bih rado u tome sudjelovala.
Sranje! Ondje vani mi smo kao obitelj jo vie razdvojeni, svatko
ivi svojim ivotom. Budui da me guzica prikovala za krevet,
putovi mojih roaka barem se povremeno kriaju s mojim.
 KIKA

Netko kuca i silovito ulazi u sobu. Naas sam pomislila da se moj

brat vratio kako bi nastavio razgovor o majinom pokuaju njegova
ubojstva.
No ovjek koji tu stoji ima velike bijele bolnike natikae i bijele
lanene hlae.
Lijenik.
Dignem pogled. Prof. dr. Notz.
Jao meni, taj e me otpustiti iz bolnice! Vezat u se lancima za
krevet.
Dobra veer, gospodo Memel. Kako ste?
Ako elite znati jesam li imala stolicu, onda me to, molim vas, i
pitajte. Nemojte uvijek oko toga obilaziti kao maak oko vrue
kae.
Prije nego to porazgovorimo o vaoj stolici, htio bih znati kako je
s vaim bolovima.
Dobro. Bolniar mi je prije nekoliko sati dao tablete protiv bolova.
Vjerojatno posljednje, ako sam dobro razumjela.
Upravo tako. Morali biste se polako navikavati biti bez tableta. I to
forsiranje stolice nee vam nita pomoi. Ima pacijenata kod kojih
ovdje u bolnici moramo odustati od ekanja stolice u kojoj nema
krvi prije otputanja. Pritisak je prevelik, pa se zakoe.
Kako? Taj e me jednostavno otpustiti da se pokenjam kod kue?
Stoga bih vam predloio da odete kui i da to ondje u miru
pokuate, pa ako ponovno prokrvarite,
jednostavno se vratite ovamo. Mi smatramo da ovako to ovdje
nema smisla.
Mi? Vidim samo jednoga. Svejedno. Sranje. A sada? Sto u sada?
Notz je dokrajio cijeli moj lijepi plan.
Da, zvui razborito. Hvala.
No vi se ne veselite poput drugih kad ih otputamo iz bolnice.
Uvijek rado osobno prenosim tu radosnu vijest.
Zao mi je, Notz, to vam kvarim hobi. No ja ne elim kui.
Veselim se, samo to ne znam pokazati.
 KIKA

A ti se sad gubi odavde. Moram razmiljati.

Onda vam neu rei 'dovienja', jer vidjet emo se samo ako vam
kod kue ne uspije zacijeljeti rana kako treba. Dakle, nadajmo se da
se vie nikada neemo vidjeti.
Da, shvatila sam, haha, pa nisam blesava. Donevienja.
Ja vam kaem 'do skorog vienja'. Kad potpuno ozdravim, poet
u ovdje raditi kao zeleni aneo. Ve znate. Poeti neto smisleno
sa ivotom. Ve sam se natjecala. Tada e nam se na hodniku
sigurno kriati putovi.
Lijepo. Dobro je. Dovienja.
Van! Zatvori vrata.
A sada dobro razmisli!
Moja posljednja prilika. Oprotaj od obitelji. Nazvat u oca i rei
mu da su me otpustili iz bolnice. I da jo veeras doe po mene.
Biram njegov broj. Die slualicu. Ne ispriava se to nije bio ovdje
nakon hitne operacije. Kako se oekivalo. Kaem mu da me
otputaju i da treba doi po mene.
Hajde, Helen, nee ti se nita dogoditi. Konano ga pitaj.
to si ti zapravo po zanimanju, tata? Misli li to ozbiljno? Zar ne
zna? Ne ba tono. Zapravo, uope ne znam. Ja sam tehniar.
Aha, a kako bi ti se svialo kad bih i ja bila tehniarka?
Da, ali jako si loa u matki.
Tata mi esto nanosi veliku bol, ali to nikada ne shvati.
Tehniarka. Biljeim to u glavi i itam: tehniarka za vlane zone.
Isto je i s majkom. Ne pitam je za zanimanje. Pa znam to je ona:
licemjerka. Govorim joj u sekretaricu da e me jo veeras otpustiti
i da doe po mene, najbolje s Tonijem. No moglo bi se dogoditi da
me ona vie nee htjeti vidjeti nakon to sam ono ispriala Toniju.
Vidjet emo.
Helen, sada mora i uiniti to to si smislila.
Sputam se s kreveta. Konano. Vie neu u njega lei. Diem svoju
torbu koju sam prije strpala u smearnik.
 KIKA

Punim je krpama iz ormara. Iz kupaonice uzimam sve

neuporabljene higijenske artikle. Torba malo zaudara na ustajalu
ensku krv. To, naravno, osjeam samo ja.
Spustim torbu i nagnem se preko kreveta. Uzmem Bibliju i trgam iz
nje nekoliko stranica.
Nekoliko puta odlazim do umivaonika i izlijevam vodu iz svih aa
s koticama avokada.
ae stavljam jednu u drugu, trpam ih u torbu i omatam nogavicom
pidame.
akalice ostavljam zabodene u svoje bebice i svaku zamatam
jednom stranicom iz Biblije. Tako upakirane, sve kotice dolaze u
moju torbu.
Treba jo isprazniti ladicu. Kri moe ostati ovdje. Obazirem se po
sobi. Sjedim na krevetu kao prije kad sam jo bila mlada i putam da
mi noge vise s kreveta.
U sobi kao da nikada nitko nije boravio. Kao da nikada nisam bila
ovdje. Samo se jo tu i tamo skrivaju nevidljivi tragovi mojih
bakterija. Nita vidljivo.
Pritiem zvonce. On je vjerojatno jo u bolnici.
Ponovno mi pada na pamet da bi netko mogao biti i za mene
zabrinut. Oni pretpostavljaju da se ja zbog straha od bolova tako
dugo suzdravam. To se sigurno esto dogaa na ovom odjelu. Ali,
tako dugo?
Rado bih znala poseu li zatim ikada za drastinijim sredstvima.
Primjerice, sprae ti klistir. Ni to mi ne bi bio problem. Neka samo
dou sa svojim cjevicama i tekuinama. Time me nee dokrajiti.
Bavim se tim mislima dok se netko ne pojavi. No neka ne dolazi
nitko osim Robina.
Dignem noge na krevet i okrenem se. Rado bih gledala kroz prozor.
No ne vidim nita. Ono vani ne postoji. Postoji samo moja soba i
moj odraz na prozorskom staklu. Dugo se gledam i opaam kako
sam umorna. Zapanjujue je kako te samelju bolovi i sredstva
protiv njih. Mogli bi mirne due umijeati u njih i bombon.
 KIKA

Ne izgledam dobro. Ni inae ne izgledam dobro. Ali danas

ostavljam posebno lo dojam. Kosa mi je masna i stri na sve strane.
ini mi se da u tako izgledati kad doivim prvi ivani slom. Sve
ene u naoj obitelji ve su doivjele ivani slom premda nisu bile
suoene s veim problemima. Moda ba u tome i jest problem.
Sigurna sam da e i mene ubrzo pogoditi, poput munje. Da u
poludjeti usred besposlice i slomiti se.
Moda mogu ovdje jo oprati i kosu prije svega toga.
Netko kuca. Molim te, molim te, nepostojei Boe, daj da je to
Robin.
Otvaraju se vrata. Nekakva ena. Barem je odjevena isto kao i
Robin.
Je li Robin ve otiao?
Radno je vrijeme zavrilo, ali on je jo tu.
Moete li mi uiniti uslugu i jo ga uloviti i rei mu da naas
navrati ovamo prije negoli ode?
Svakako.
Dobro. Hvala.
Hvala. Hvala. Hvala. Tri. Brzo! Sestrice. Bit e frke s Memelima.
Ako je Robin ve otiao, mogu se oprostiti od svojeg plana.
A to je sada s pranjem kose, Helen? U takvim trenucima jebe ti se
kako izgleda, nije li tako? Robinu si bila lijepa i s onim plikom koji
ti je visio iz rane na guzici. I koji je u meuvremenu nestao.
Izrazito estetsko poboljanje.
S masnom kosom i poloajem zaepi me licem mogu provjeriti da
li me netko zaista voli.
Kosa ostaje masna. Samo je malo eljam prstima.
Otvaraju se vrata. Robin.
 KIKA

to se dogodilo? Upravo sam na putu kui. Ima sreu da si me jo

ulovila. Zar i ti? Moe me povesti sa sobom kui, ako hoe,
Robine.
Spakirala si stvari? Otpustili su te?
On tuno gleda. Misli da se sada mora oprostiti od mene.
Potvrujem glavom.
Bijelu odoru prekrio je svijetloplavo-tamnoplavo kariranom
kabanicom. Lijepo izgleda u tome. Vjena klasika.
Ne gubi vrijeme.
Robine. Svima sam vam lagala. Odavno sam imala stolicu. Gotovo
sam ozdravila. Ti ve zna, nema krvarenja. Sprijeda ima. A straga
nema. Shvaa. Htjela sam to dulje ostati u bolnici, jer se moja
obitelj mogla ovdje tako lijepo spojiti. Mi, naime, vie nismo obitelj,
pa sam htjela da se moji roditelji ponovno sastanu u ovoj sobi. No to
je aava ideja. Oni to uope ne ele. Oboje imaju novog partnera
koje ja potpuno ignoriram pa ne znam ni kako se zovu. Neu ii
kui k mami. Tata je otiao. S mamom je tako loe da je gotovo
ubila mojeg brata. Meni je osamnaest godina. Mogu sama odluiti
gdje elim biti. Mogu li kod tebe stanovati?
On se smije.
Neugodno mu je? Ismijava me? Zaprepateno ga gledam.
Prilazi mi. Stane preda me uz krevet i grli me. Poinjem plakati.
Sve vie plaem. Ridam. Gladi me odluno i sigurnom rukom po
masnoj kosi. Test ljubavi poloen.
Na trenutak se nasmijeim kroz pla. Mora svakako razmisliti da
li to moe. Njegova je kabanica nepropusna za suze. Da.
To tvoje 'da' znai da jo mora razmisliti ili da mogu k tebi?
Poi sa mnom.
Digne moju torbu i pomae mi sii s kreveta.
Moe li ve odnijeti moju torbu u auto i zatim odmah doi po
mene? Ja moram jo raistiti neke stvari s mojima.
Rado bih to uinio, ali nemam auto. Imam samo bicikl.
 KIKA

Da ovakve raspucane guzice sjednem straga na bicikl? Samo mi jo

to fali. No, snai emo se.
Je li daleko do tebe? Ako je blizu, moi u sjesti na tvoj prtljanik.
Nije daleko. Doista. Idem s tvojom torbom u sestrinsku sobu i
ekat u da pozvoni. Tada u doi po tebe. Imam tvoju torbu,
nema vie povratka.
Nee me morati dugo ekati. Mogu li jo neto izvaditi iz torbe?
Kopam po torbi i vadim kemijsku olovku. Jo u je trebati. I majicu
i sokne.
On me gladi po licu, stie usne i kima mi nekoliko puta. Mislim da
me ohrabruje za razgovor s obitelji.
Nema povratka, kaem mu dok izlazi.
Zatvaraju se vrata.
Izvlaim haljinu i mamine cipele iz Tonijeve torbe. Torbu guram u
ormar. Vie ju ne trebam, samo kvari sliku.
Haljinu stavim s otvorom za vrat prema zidu, a ispod nje, na
odgovarajuoj udaljenosti, cipele.
Majicu preklapam i smanjujem, pa izgleda kao djeji odjevni
predmet. Sokne malo motam, pa izgledaju kao djeje. To stavim
pokraj tijela odrasle ene. Iz tupperware kutije vadim dva etvrtasta
podloka, te ih preklapam i smanjujem. Zatim ih stavim tamo na
emu bi bile glave tih likova. Njihovi jastuci.
Veliko tijelo dobit e dugu kosu. upam si kosu, jednu po jednu
vlas, i stavljam ih na jastuk. Tako se uope ne vide. Svako toliko
udaljavam se da vidim koliko se kose uope zamjeuje ako se samo
stoji u sobi i ne zna na to treba obratiti pozornost. U jednom
trenutku prestanem upati jednu po jednu vlas. Predugo traje.
upam itave pramenove s vlasita i stavljam ih na jastuk da se
mogu dobro raspoznati. Ne boli onako kako sam mislila. Sigurno
zbog tableta. A sada djeja kosa. Mora biti kratka. Od svake
iupane vlasi mogu napraviti tri djeje. Na djeji jastuk takoer
stavljam onoliko kratkih vlasi koliko ih se moe dobro vidjeti.
Sada je jasno da ondje lee ena i djeak.
 KIKA

Kemijskom olovkom crtam iznad njihova uzglavlja, na oblozi,

tednjak s grijaom ploom. Malo u perspektivi kao da ulazi u zid.
Gore na vratima tednjaka ureem oblogu kemijskom olovkom.
Ureem oblogu u obliku vrata i gulim je oprezno sve do dolje. Tada
stavljam papir, koji se odozgo otvara, na pod. Sada to izgleda kao
otvorena vrata prave penice.
Udaljim se nekoliko koraka natrag i procjenim pogledom to e
ubrzo otkriti moja rodbina.
Moje oprotajno pismo. Razlog zato ih naputam. utnja.
Ovdje lee. Moja majka i moj brat. Onako kako sam ih ja nala. Svi
su se nadali da sam to zaboravila. Zbog njihove utnje sjeanje mi je
bilo sve jasnije. A ne obrnuto.
Zvonim posljednji put i ekam svojeg Robina.
Dok ekam, cijelo vrijeme zurim u mamu i Tonija. U nosu osjeam
plin.
Ulazi Robin.
Odvedi me odavde.
Izlazimo iz sobe.
Zatvaram vrata. Moram iz sebe ispustiti mnogo zraka. Vrlo glasno.
Polagano hodamo hodnikom jedno do drugog. Ne drimo se za
ruice.
On odjednom stane i spusti torbu. Predomislio se.
Nije. Stane iza mene i vee mi koulju iza guze. eli me pokriti
pred cijelim svijetom. Dobar znak. Ponovno digne torbu i
nastavljamo put.
Sigurno e htjeti spavati sa mnom kad budem stanovala kod
tebe?
Da, ali najprije emo preskoiti guzicu.
On se smije. Ja se smijem.
Spavat u s tobom samo ako poniju posie upak tako snano da
ga izvrne na drugu stranu.
Je li to uope mogue, ili ti uope ne eli sa mnom spavati?
 KIKA

To sam oduvijek htjela rei nekom tipu. Sada sam uspjela.

Naprotiv, hou. Ali ne danas. Preumorna sam.
Dolazimo pred staklena vrata. Silovito pritiem zujalo, vrata se
irom otvaraju, zabacim glavu i vritim.

KRAJ

KIKA
21.11.2010.