You are on page 1of 7

krov M

E T A L N E K O N S T R U K C I J E U Z G R A D A R S T V U

sleme GENERALNA UPUTSTVA ZA REAVANJE DISPOZICIJE INDUSTRIJSKE
venac
HALE

Reavanje dispozicije je, svakako, jedan od najinenjerskijih poslova. Za
kalkanski zid
poduni zid uspeno reavanje dispozicije, pored znanja, potrebno je i iskustvo.
Pravilno odabranom dispozicijom se predupreuju mnogi problemi koji
mogu iskrsnuti tokom detaljnog prorauna. Isto tako, manjkavosti
nainjene pogreno koncipiranom dispozicijom, po pravilu, je teko
otkloniti na racionalan i inenjerski prihvatljiv nain.

Ova uputstva pretstavljaju sintetizovane delove udbenika proirena
objanjenjima koja su se, iskustveno, pokazala kao najpotrebnija
studentima tokom poetka vebanja iz ovog predmeta.

Osnovni problem na vebama je to je na samom poetku potrebno
koncipirati sve elemente, ukljuujui i one koje jo nisu sluali na
predavanjima. Zato e se malo panje posvetiti rekapitulaciji pojmova i
elemenata hale.

P o j m o v i :

Poduni zid obimni zid hale koji se protee "po duini" ili upravno na
glavni popreni okvir.

Kalkanski zid ili kalkan zid hale koji zatvara halu "sa ela" ili paralelno
sa glavnim poprenim ramom.

Sleme hale najvia taka krova hale mesto preloma krovne ravni

Venac hale najnia taka krova hale linija gde se sustiu krov i poduni
zid.

Raspon hale i visina hale rastojanje izmeu osovina stubova ili
oslonakih vorova krovnog nosaa ako su stubovi promenjivog poprenog
preseka ili su reetkasti odnosno rastojanje od kote 0,000 (gornje ivice
konstrukcije poda hale) pa do preseka osovina krovnog vezaa i stuba ili
kota oslonakog vora vezaa. Ovo su dimenzije koje se izvode iz zadatih
veliina kao to su "ista irina" hale i "ista visina" hale ili iz zadate mostne
dizalice. Ako nema mostnih dizalica onda se, esto, zadaju "ista irina" i
"ista visina" kao veliine koje su potrebne za, recimo, tehnoloki proces ili
slino. "ista irina" hale je isto rastojanje izmeu unutranjih ivica
stubova. Da bi se, prema tome, dobio raspon hale u sluaju hale bez mostne
dizalice potrebno je predvideti "irinu" stuba odnosno njegovu statiki
visinu i nju dodati na "istu irinu" ova cifra se, obino, zaokruuje na
prvu veu cifru u modulu od 100mm. Slino je sa visinom hale gde je
potrebno predvideti visinu krovnog vezaa odnosno njegovu statiku visinu
i polovinu te visine dodati na "istu visinu" uz istu napomenu o
zaokruivanju i modulu. Ako je u pitanju reetkasti krovni veza onda se na
"istu visinu" dodaje polovina pretpostavljene visine donjeg pojasa uz
adekvatno zaokruivanje dobijene vrednosti i tako se dobija visina ose
donjeg pojasa vezaa a visina hale se onda izvodi iz parametara (rastera i
visine reetke, nagiba prve dijagonale, pada krova) reetkastog krovnog
vezaa. Potpuno analogna, ali neto sloenija, je procedura kada je zadata
mostna dizalica (obino se zadaje nosivost, raspon i visina dizanja mostne
dizalice). Iz tabela mostnih dizalica uzimaju se dimenzije elemenata dizalice
koji "prelaze" raspon dizalice (osovinski razmak ina dizalice) pa se na to
dodaje polovina irine (visine) stuba na koti GIa kao i neka "rezerva" od
oko 100200mm pa se tako dobijena dimenzija zaokrui na prvi vei broj u
modulu od 100mm (u velikom broju situacija je dovoljno tano
pretpostaviti da je "irina" hale jednaka rasponu mostne dizalice uveanom
za oko 2,0m u modulu od 100mm). Slino se odreuje visina hale u sliaju
kada postoji mostna dizalica (pa i kota GIa gornje ivice ine), kao
veliina izvedena iz zahtevane visine dizanja mostne dizalice (to je
dimenzija od kote poda do gornjeg graninog poloaja kuke za dizanje)
uveane za visinu konstrukcije mostne dizalice uz dodatak propisanih
500mm za servisiranje i funkcionisanje (sve su ovo vrednosti iz tablica
proizvoaa mostnih dizalica) kao i za polovinu pretpostavljene visine
vezaa (u sluaju limenog vezaa) ili polovine visine donjeg pojasa (u
sluaju reetkastih vezaa) a tako dobijene vrednosti se zaokrue na vei
Legenda za obe eme: broj u modulu 100mm (uz ve iznetu napomenu u sluaju reetkastog
1-ronjae 2-vertikalni poduni krovni spreg u slemenu 3- vertikalni poduni krovni spreg vezaa kada se ovako dobija osa donjeg pojasa a visina hale se onda izvodi
u vencu iz parametar reetke).
4-popreni krovni spreg 5-pojas poprenog krovnog sprega 6-poduni krovni spreg
7-glavni krovni veza 8-vertikalni spreg u podunom zidu 9-nosa kranske staze Hala se predvia/ne predvia za produenje ovaj pojam definie
10-spreg za bone udare 11-glavni stubovi 12-fasadne rigle u podunom zidu konstrukciju kalkanskog zida. Ako se hala predvia za produenje ona, u
13-fasadni stub u podu. zidu 14-fasadne rigle u kalkanskom zidu 15-krovne zatega
sutini, u osi do kalakana ima glavni popreni ram kao i u ostalim osama
16-spreg za koenje 17-fasadni stub u kalkanskom zidu 18-fasadni ugaoni stub
19-horizontalni spreg do kalkana 20-vertikalni spreg u kalkanu 21-anker zavrtnjevi (pa prima sve horizontalne i vertikalne uticaje) a konstrukcija kalkana je
22-laki ankeri fasadnih stubova L-raspon hale l-raster glavnih poprenih okvira "prilepljena" sa strane uz ovaj ram (veza kalkanskih stubova i rigle rama je
vertikalno pomina klizna to spreava optereenje sa krova da se
prenese na kalkanski stub usled, recimo, deformacije rigle (ugiba). U
sluaju kada se hala ne predvia za produenje, tipino je, da u osi do
kalkana nema glavnog poprenog rama nego se projektuje konstrukcija
kalkana koja sada prima sve horizontalne i vertikalne uticaje (stubovu
primaju optereenje sa krova a krutost u ravni kalkana se postie
vertikalnim kalkanskim spregovima). U sutini, nije pogreno primeniti
prvo reenje i u sluajevima kada hala nije predviena za produenje ali je
obrnuto principijelna greka.
Nosivost tla je parametar koji bi trebalo da definie oblik i dimenzije
temelja. Za potrebe dispozicije dovoljni je naglaeno razgraniiti sluaj
stuba ukljetenog u temelj od sluaja gde je ova veza zglobna. Temelj
ukljetenog stuba je, po pravilu, izduen pravougaonik u osnovi dok je
temelj zglobno oslonjenog stuba priblino kvadratne osnove


E l e m e n t i h a l e :

Krovni pokriva obloga krova koja se zadaje u nekoliko oblika ali se
moe smatrati da je za sve tipove potreban nagib od 10%.

Fasadna obloga obloga obimnih zidova hale, takoe se zadaje u nekoliko
oblika

Ronjae elementi krovne konstrukcije na koje se "polae" krovni
pokriva i koji se proteu "paralelno" sa vencom odnosno u "podunom"
pravcu hale. Ronjae najblie "slemenu" objekta se nazivaju
"slemenjaama" a one do "venca" se nazivaju "venanice" ostale se, esto,
nazivaju i "meuronjaama".

Raster ronjaa meusobno rastojanje izmeu dve ronjae zavisi od
tipa krovnog pokrivaa za sve zadate tipove krovnog pokrivaa
zadovoljavajue je 2,50m (2,03,0 m).

Vrsta ronjaa u zavisnosti od raspona (zadati razmak glavnih poprenih
ramova u ovom sluaju):
Za raspone od 6,0 m prosta greda (moe se smatrati da su to
valjani "I" ili "[" profili ili pravougaone kutije sa visinom od oko l/20
l/30 raspona.)
Za raspone 7,09,0 m kontinualna greda (izbor profila i dimenzije
se ne razlikuju od proste grede)
Za raspone 8,010,0 m "greda sa kosnicima" (za samu gredu po
pitanju izbora profila i dimenzija vae ista pravila kao i za "prostu
gredu" kosnik je obino od 2L profila ili kvadratna kutija greda sa
kosnicima je predodreena za kombinaciju sa reetkastim vezaima
koji tada moraju imati ispunu sa vertikalama koje e primiti uticaje iz
kosnika u dispozicijama sa punom riglom, ija je visina relativno mala,
nije racionalno primeniti ronjae sistema sa kosnicima.
Za raspone 9,012,0 "R"ronjae, u sutini reetkaste ronjae
sistema proste grede sa originalno dizajniranom ispunom od okruglog
gvoa statika visina ovih nosaa je, obino, 1/12 1/20 raspona a
ispuna se formira tako da nagib dijagnale bude 4560.
Za raspone 12,015,0 m "Prava" reetkasta ronjaa sistema
proste grede kod koje je ispuna od "pravih" rofila i koja je dizajnirana
po svim pravilima za reetkaste nosae uobiajena statika visina je
1/101/14 raspona.
Za manje i vee raspone mogue je primeniti i druge tipove ronjaa
od kojih se pominju ronjae sa zategom, kontinualne reetkaste
ronjae sa i bez kosnika, posebno dizajnirani sistemi kontinualnih
ronjaa "na preklop" i drugi

Fasadne rigle elementi obimnih zidova hale preko kojih se "polae"
fasadna obloga po pravilu se rasporeuju u rasteru (meusobnom
visinskom rastojanju) od oko 2,5m (2,03,0 m) i raspona su do oko 6,0 7,0
m obino su statikog sistema proste grede a eventualno sistema grede na
dva polja uobiajeno se konstruiu od horizontalno orijentisanih valjanih
"[" profila ili pravougaonih kutija, mada nisu retki i drugi sistemi i preseci
(sistem za zategama, na primer).

Fasadni stubovi vertikalni elementi obimnih zidova ako su u
kalkanskom zidu nazivaju se i kalkanski stubovi.. Nisu obavezni element
podunih zidova ako je raster glavnih stubova 6,07,0 m obino se ne
postavljaju fasadni stubovi. Najee primaju samo uticaje na fasadu a ne i
optereenje sa krova mada su kod kalkanskih zidova esta reenja u kojima
oni primaju i optereenje sa krova. Postavljaju se u rasteru (meusobnom
rastojanju) od 4,0 7,0 m. Konstruie se od valjanih ili zavarenih "I" profila
ili pravougaonih kutija.

Nosa kranske staze Obino zavareni nosa "I" preseka sa statikom
visinom od 1/10 raspona (rastera glavnih stubova).

Glavni popreni ram svi zadati su jednobrodi i jednospratni pa se sastoje
od dva stuba i rigle i ine glavni nosei sistem u poprenom pravcu. Glavni
stub je vertikalni element glavnog poprenog rama koji se zadaje kao pun
limeni ili reetkasti moe biti konstantne ili promenivog (skokovito)
preseka po visini. Rigla rama rigla glavnog poprenog rama koja se na
vebama zadaje kao pun limeni ili kao reetkast nosa. U sluaju
reetkastog nosaa ispuna se formira tako da su vorovi gornjeg pojasa
obavezni na mestima ronjaa a da se ispuna konstruie tako da sve
dijagonale zaklapaju ugao 3060.

Preporuene "visine" elemenata glavnog poprenog rama u funkciji od
visine stuba "H=H1+H2" (gde je "H" ukupna visina a "H1" odnosno "H2"
visine donjeg odnosno gornjeg dela u sluaju stuba sa "skokovitom
promenom preseka) i raspona rigle "L" su sledee:
Puni limeni stubovi konstante visine (za H=10,020,0 m)
H/15H/20
Gornji deo "skokovitih" stubova (ili, obino, 500mm). H2/8
H2/12
Puni limeni donji deo "skokovitih stubova" (za H1=1030m)
H1/10H1/20
Reetkasti donji deo "skokovitih stubova" (za H1=1030m)
H1/9H1/17

Poslednja veliina se esto zokruuje tako to se unutranji pojas
reetkastog dela stuba centrie ispod nosaa dizalice.

Pun limeni nosa rigle (za ukljeten okvir i okvir na dva zgloba) L/20
L/30
Reetkasta rigla (u sredini raspona)
L/8L10


SPREGOVI spregovi slue za stabilizaciju hale kao i za prijem i prenos
odreenih uticaja.

Popreni krovni spreg spreg u krovnoj ravni do kalkana prima
reakcije kalkanskih stubova. Vertikale sprega su ronjae a bar jedan pojas
je veza a drugi mu je formiran od posebnih tapova ako je raster vezaa
vei od 6,0 m (u protivnom se "protee" od vezaa do vezaa)

Horizontalni spreg do kalkana spreg koji pravi meuoslonac
kalkanskim stubovima i formira se u visini GIa. Konstruie se kao
horizontalna reetka ili kao staza sa gazitem od rebrastog lima Statika
visina je L/6L/10 ako je reetka odnosno L/15L/25 kada je u vidu staze
punog nosaa. Da se ne bi "preturio" (poto stoji horizontalno) ovaj spreg
se "vea" zategama ili "podupire" kosnicima o kalkanske stubove.

Poduni krovni spreg spreg u krovu du venca objekta na njega se
oslanjaju sekundarni fasadni stubovi podunog zida pa mora imati vorove
u rasteru fasadnih stubova. Pojasevi ovog sprega su venanica i prva
meuronjaa.

Spreg za bone udare Formira se izmeu gornje noice nosaa dizalice i
podunog fasadnog zida. Na njega se bono oslanja nosa dizalice a i
meuoslonac je fasadnog stuba u podunom zidu. Konstruie se kao
reetkast ali i kao horizontalan pun limeni nosa kada slui i kao staza za
opsluivanje mostne dizalice.

Spreg za vetar u podunom zidu formira se u podunom zidu u polju do
kalkana i prima i do temelja prenosi reakcije poprenog krovnog sprega i
horizontalnog sprega do kalkana. Pojasevi su mu glavni i/ili sekundarni
stubovi a horizontale mu mogu biti fasadne rigle podunog zida, mada
moe da ima i posebne tapove kao horizontale. U principu se konstruie
tako da ima vor na visini GIa a radi pravilnog prijema reakcije
horizontalnog sprega do kalkana. Potrebna statika visina sprega je oko
H/5 (obino ide od glavnog stuba do prvog meustuba u podunom zidu).

Spreg za koenje konstruie se u srednjem polju hale (polju do sredine u
sluaju parnog broja polja) a u ravni nosaa dizalice ako je to mogue (kod
reetkastih stubova ovo je lako izvodljivo a kod ostalih stubova moe se
ovaj spreg i iskositi tako da mu gornji deo bude u ravni nosaa dizalice a
donji deo se centrie u osu stuba ili temelja.

Vertikalni spreg u kalkanu je obavezan samo kada se hala ne predvia
za produenje pa nema glavnog poprenog rama u kalkanu ve se formira
posebna konstrukcija kalkana. Tada vertukalni spreg u kalkanu daje krutost
kalkanu u njegovoj ravni..


S A D R A J D I S P O Z I C I J E

Dispozicija je crte objekta koji u potrebnom broju preseka, osnova i
pogleda ima, u izgledu, prikazane sve elemente hale sa neophodnim kotama
(ako svaki element ima "irinu", "debljinu" i "duinu" onda se pod izgledom
smatra projekcija u kojoj se element vidi sa svojom duinom u protivnom
se element vidi "u preseku").


Pravila pri crtanju dispozicije eline konstrukcije

Preseci se u elinim konstrukcijama (kao i osnove) razlikuju od
ekvivalentnih elemenata crtea u arhitekturi. Po pravilu, u elinim
konstrukcijama se u izgledu crtaju samo elementi koji su "u prvom planu".
Na primer, kada se crta popreni presek kroz sredinu hale crta se samo prvi
popreni ram u izgledu dok se konstrukcija kalkana (koja je, u sutini,
vidljiva i koja se obino crta u arhitektonskim crteima) ne prikazuje u
izgledu jer bi to samo optereivalo crte i pravilo konfuziju po pitanju
"debljine". Slino je i sa podunim presekom kada se crta presek kroz
sredinu hale izgledi u "prvom planu" su kranske staze i glavni stubovi dok
se konstrukcija kalkana (koja je, u sutini, na svega 5001000mm "dublje")
ne crta iz istog razloga da bi se izbegla konfuzija i optereenost crtea. Svi
elementi hale se ceraju "materijalizovano" sa minimum dve linije, jedino
se tapovi spregova mogu crtati ematski jednostrukom linijom. Spregovi
i/ili reetkasta ispuna se, kada su preseeni u presecima, crtaju
isprekidanim linijama. Ostali elementi se u preseku naglaavaju (crne).
irina i debljina sitnijih elemenata hale se ne crtaju u razmeri ve ematski
bitno je da se vidi koje ivice se "gaaju" i ta je "starije" te da se vidi da li
je, na primer, u pitanju "I" ili "[" te da se razlikuju kvadratna i pravougaona
kutija, da li je neki element "na" drugom ili se moda "ubija" u njega i slino
(jai i vaniji elementi se crtaju "deblji"). Stubovi se, kao krupni elementi
po ravilu crtaju u razmeri, ukljuujui i stope.

Industrijska hala koja se zadaje kao zadatak za elaborat iz ovog predmeta
ima dve ose simetrije to omoguava izvesna pojednostavljenja prilikom
izrade dispozicije. Pre svega, pravilno koncipiran, crte je manji (ako se u
svim projekcijama koristi svojstvo simetrije).

Dispozicija treba da ima, u izgledu, prikazane sve elemente hale. Po pravilu
crtaju se sledee osnove, preseci i/ili pogledi:
Osnova krova (pogled odozgo na potpuno zavren krov)
Osnova krovne konstrukcije (pogled odozgo na konstrukciju krova
bez krovnog pokrivaa).
Osnova na koti gornje ivice ine GIa (horizontalni presek
pogled na dole u visini GIa)
Osnova stubova i/ili temelja (horizontalni presek pogled na dole
u visini kote poda sa prikazom temelja kao da nema podne ploe).
Poduni presek kroz sredinu hale
Izgled konstrukcije podunog zida (presek nainjen "iza" kranske
staze tako da se u prvom planu vidi konstrukcija podunog zida)
Popreni presek (tipian presek kroz halu)
Konstrukcija kalkanskog zida (presek nainjen "iza" glavnog
poprenog okvira tako da se u prvom planu vidi konstrukcija
kalkanskog zida).

You might also like