Čikaška Škola Urbane Sociologije - Čaldarović - KNJIGA PDF

ikaka kola urbane sociologije
Ognjen aldarovi
chicago_011.indd 1 9.5.2012. 11:33:43

Socioloka biblioteka
izdava
Naklada Jesenski i Turk
Hrvatsko socioloko drutvo
za izdavae
Mio Nejami
Ognjen aldarovi
urednik biblioteke
Goran Batina
urednica izdanja
Monika Mili
recenzenti
Anka Mieti
Ivan Rogi
raunalni slog
Mario Ostoji
grafiki urednik
Boris Kuk
tisak
Stega tisak d.o.o., Zagreb
svibanj 2012.
www.jesenski-turk.hr
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline

knjinice u Zagrebu pod brojem 794574.
chicago_011.indd 2 9.5.2012. 11:33:43

ikaka kola
urbane sociologije
Utemeljenje profesionalne sociologije
Ognjen aldarovi
Naklada Jesenski i Turk

Hrvatsko socioloko drutvo
Zagreb, svibanj 2012.
chicago_011.indd 3 9.5.2012. 11:33:43

Ognjen aldarovi: ikaka kola urbane sociologije
Naklada Jesenski i Turk, 2012.
copyright Ognjen aldarovi, Jesenski i Turk, 2012
chicago_011.indd 4 9.5.2012. 11:33:43

Sadraj
Predgovor......................................................................................................................... 7
Uvod..................................................................................................................................11
I. ikaka kola urbane sociologije: osnovni pregled.................................19
II. Pojedinci koji su utjecali na formiranje osnovnih usmjerenja

ikake kole...............................................................................................................41
1. Georg Simmel (18581918).................................................................................47
2. Oswald Spengler (18801936)............................................................................53
3. Ferdinand Tnnies (18551936).........................................................................55
III. Poetak profesionalne sociologije u Chicagu..............................................63
IV. Osnovni predstavnici ikake socioloke kole.........................................71

1. W. I. Thomas (18631947).....................................................................................73
2. Robert E. Park (18641944)..................................................................................79
3. E. W. Burgess (18861966)................................................................................. 109
4. Roderick Mckenzie (18851940)..................................................................... 119
5. Louis Wirth (18971952).................................................................................... 123
V. Monografije u okviru ikake socioloke kole....................................... 139
VI. O nekim metodolokim aspektima ikake socioloke kole.......... 159
VII. Zakljuna razmatranja: aktualnost ikake kole

urbane sociologije................................................................................................. 171
Literatura...................................................................................................................... 179
Kazalo............................................................................................................................ 193
chicago_011.indd 5 9.5.2012. 11:33:43

chicago_011.indd 6 9.5.2012. 11:33:43
Predgovor
Pojam ikaka kola sociologije karakterizira period u razvoju drutve-

ne misli koji je obiljeen nastankom prve profesionalne socioloke insti-
tucije, pa i same sociologije kao struke, odnosno Odsjeka za sociologiju
koji je utemeljen 1892. na ikakom sveuilitu. S obzirom na karakter
teorijskih orijentacija unutar ikake kole, ona se esto identificira i s
razvojem sociologije grada, odnosno urbanih studija koje su ikaki so-
ciolozi provodili u prvim dekadama 20. stoljea. Dakle, opravdan bi bio
i naziv ikaka kola urbane sociologije, za koji smo se i mi opredijelili,
kao i ovaj prvi, openitiji, iri.
Kako e itatelj vidjeti, u ovoj knjizi je dan pregled nastanka i razvoja
ikake kole, predstavljeni su glavni autori i kritiki su analizirani kon-
cepti, teorije, istraivanja i mnogi radovi tadanjih sociologa. Chicago je
tada bio grad naglog doseljavanja raznolikih profila stanovnitva, Euro-
pljani su se masovno doseljavali u Ameriku, a mnogi su zavrili u Chicagu.
Sveuilite u Chicagu imalo je mnogo ivog materijala koji se mogao
istraivati i prouavati. U tom je smislu jedan od glavnih autora ikake
kole Robert E. Park nazvao grad socijalnim laboratorijem u kojem
se mogu prouavati gotovo svi zanimljivi urbani procesi, ali i provoditi
prirodni eksperimenti u ivom gradu. ikaka je kola poznata i po
utemeljenju i razvoju kvalitativne metodologije u drutvenim znanostima,
odnosno razvoju prvih sociolokih i srodnih tehnika istraivanja. Teorij-
ski sklop takvih raznorodnih istraivanja najee se razvijao u okviru
koncepta nazvanog humana ekologija (human ecology), koji je pokua-
vao pomou razliitih kategorija paralelno prouavati procese u ljudskom
drutvu nastojei otkriti slinosti i razlike izmeu drutvenog i biljnog i
animalnog svijeta. Socijalna ekologija tog tipa razvila je u okviru ika-
ke kole niz koncepata i procesa koji su u ovoj knjizi detaljnije objanjeni.
chicago_011.indd 7 9.5.2012. 11:33:43

ikaka kola, kako smo ve kratko napomenuli, poznata je po upotre-

bi i razvijanju kvalitativnih metoda istraivanja, pa je na odreeni nain
slina suvremenoj urbanoj antropologiji, urbanoj etnografiji i mnogim
disciplinama koje pokuavaju koristiti meke metode i pristupe u istra-
ivanju urbane zbilje suvremenog svijeta. Moglo bi se ak ustvrditi da
i u naoj urbanoj sociologiji dosad nedostaje niz radova koji bi bili
inspirirani konceptima ikake kole, kao to je izostala i primjena kva-
litativnih metoda istraivanja. Noviji radovi iz perspektive, primjerice,
urbane etnografije, teorijski i empirijski pokazuju da se i u nas sve ee
pristupa takvim analizama koje e svakako doprinijeti boljem razumije-
vanju suvremene urbane zbilje.
Problematika ikake socioloke kole obraena je i u mojoj knjizi Urba-
na sociologija socijalna teorija i urbano pitanje (1985), a sada se pojavljuje
kao posebna knjiga koja e upotpuniti prazninu koja, moda, jo postoji
u raznim pokuajima evidentiranja nastanka i poetka profesionalnog so-
ciolokog djelovanja. Sociolozi u Chicagu eljeli su utemeljiti znanstvenu
sociologiju, disciplinu koja e uz pomo znanstvenih metoda pokuati
dati relevantna objanjenja drutva, drutvenih pojava, te pruiti metode,
principe i naine koji e pomoi, primjerice, da se novodoseljeni stanovni-
ci u Chicagu adaptiraju na novu, nepoznatu sredinu. Stoga ne iznenauje
da su R. E. Park i E. W. Burgess sistematsku raspravu o drutvu pretoili u
knjigu koja je 1921. publicirana pod naslovom Uvod u znanost o sociologiji
(Introduction to the Science of Sociology). Socijalna adaptacija i socijalna
kontrola dominantni su mehanizmi koje ikaki sociolozi razvijaju u svo-
jim konceptualizacijama razliitih elemenata prilagodbi pojedinca stranoj
sredini. O svemu navedenom itatelj moe proitati u nastavku ove knjige
vodei rauna da mnoge, na prvi pogled stare probleme, moe primijetiti i
u suvremenoj Europi: problem adaptacije doseljenika novoj sredini, politika
drava i gradova prema doseljavanju, restrukturiranje ekonomskih i socijal-
nih dimenzija obitavanja u urbanim sredinama, te prevlast mnogostrukih
aspekata onoga to s pravom nazivamo urbano drutvo.1
1 U literaturi su nabrojana najvanija djela, ali ovdje upuujemo i na nau knjigu
Urbano drutvo na poetku 21. stoljea osnovni socioloki procesi i dileme (Jesen-
ski i Turk, Zagreb, 2011). Takoer upuujemo i na knjigu o najnovijoj urbanoj
sociologiji, napisanu u koautorstvu s Janom arini, koju planiramo objaviti
poetkom 2012. u izdanju Naklade Jesenski i Turk. Ta e knjiga biti logian
nastavak rasprava i dilema koje je potaknula ikaka socioloka kola, a koje su
8
chicago_011.indd 8 9.5.2012. 11:33:43

Predgovor
Autor zahvaljuje svima koji su ga potaknuli na ponovno promiljanje

ove problematike, kao i da rukopis pripremi za tisak. Zahvaljujem Na-
kladi Jesenski i Turk, posebno Goranu Batini na prihvaanju inicijative
i urednici knjige Moniki Mili, te na podrci onih vanih osoba (a one
e se svakako lako prepoznati!) koje su me podrale da u ovoj inicijativi
ustrajem. Nadam se, ne i posljednji put.
Nadam se takoer da e knjiga biti zanimljiva ne samo sociolozima,
profesionalcima i studentima, nego i irem krugu itatelja koji e itajui
o ikakoj sociolokoj koli uvidjeti da sociologija kao znanstvena disci-
plina ima dugu povijest, da moe pruiti znanstvena objanjenja urbanih
procesa ma koliko nam se moda inicijalne ideje inile jednostavnima,
plitkima i samorazumljivima. Moda je najbolji pokuaj tumaenja ra-
zliitih dimenzija onoga to bismo mogli podvesti pod legitimno pitanje
to je drutvo? retoriko pitanje L. Wirtha: Kako toliko mnogo ljudi moe
ivjeti na ogranienom prostoru (grad), a da ne izbije konflikt meu nji-
ma? Upravo na tragu navedene ideje, drim da je ikaka socioloka kola
i nadalje aktualna ne samo kao dio povijesti sociologije, nego i kao doku-
mentacija o iskrenim naporima za utemeljenje sociologije kao znanstvene
discipline, ali i kao inspiracija da se slini napori pokuaju realizirati i u
suvremeno vrijeme vrijeme urbanog drutva.
Autor, rujna 2011.
se razvile iza 1970-ih i dovele do spoznaje da je urbana problematika neizbjeno

postala centralna dimenzija suvremene sociologije, te da se fenomenima pro-
stora i vremena bavi sve vei broj suvremenih sociologa. Time se na neki nain
problematika ikake kole zaokruuje od fascinacije urbanim do prevlasti
urbanog kao neizbjene, centralne dimenzije suvremenog svijeta.
9
chicago_011.indd 9 9.5.2012. 11:33:43

chicago_011.indd 10 9.5.2012. 11:33:43
Uvod
Jo traje rasprava o tome kada je sociologija grada nastala, je li konstitu

irana i to je zapravo njeno polje djelovanja. Neki autori koji prouavaju
nastanak i povijest ove discipline smatraju da sociologija grada jo nije
konstituirana i da je potrebno razlikovati deskripciju gradova i gradskog
naina ivota od sociologije grada koja e se razviti iz takve deskriptivne
orijentacije (Chevalier 1966: 309). Drugi autori naglaavaju nedostatak
opih sociolokih teorija koje bi mogle posluiti fundiranju sociologije
grada, pa se stoga veina istraivanja i rasprava kree na analitiko-de-
skriptivnom ili na individualno-psiholokom planu (Todorovi 1965: 23).
Neki pak smatraju da je sociologija grada centralna znanost o suvreme-
nom urbanom drutvu, pa stoga njen cilj treba biti opa socioloka teorija
o razvoju suvremenog drutva (Bergel 1955: X).
Dakle, pitanje konstituiranja ostaje otvoreno, slino kao i pitanje
utvrivanja momenta nastanka i zajednikog teorijskog koncepta ove
discipline. Kad se raspravlja o obuhvatu, dimenziji te discipline, treba
rei da postoje dva stava: sociologija grada je deskripcija gradskih dru-
tava i raznolikih urbanih fenomena karakteristinih za tzv. urbanu
civilizaciju; i drugi, sociologija grada je disciplina koja ima svoje podruje
istraivanja i koja (jo) razvija teorijski koncept koji e pruiti objanjenje
suvremenih procesa u modernom urbanom drutvu. Potrebno je naglasiti
da se sociologija grada od nastanka (bez obzira moe li se taj moment
utvrditi s vie ili manje tonosti) razvijala prije svega kao disciplina koja
ima svoje podruje prouavanja, metodologiju i ciljeve, to je posebno
dolo do izraaja u okviru tzv. ikake kole urbane sociologije.
Nasuprot idejama o posebnoj, konstituiranoj, teorijski i disciplinarno
definiranoj sociologiji grada, na tragu historijskih tendencija razvoja so-
ciologije grada, na tragu radova Maxa Webera o ekonomskim funkcijama
11
chicago_011.indd 11 9.5.2012. 11:33:43

gradova, o teoriji njihovog razvitka, kao i Simmelovih ideja o utjecaju

metropole na mentalni ivot, razvija se misao da je urbana sociologija po-
zvana da rekonstruira drutveni poredak mijenjanjem strukture gradskog
naina ivota, odnosno izgradnjom novih i lijeenjem starih gradova, to
je ispravno proglaeno iluzijom (Chombart de Lauwe 1965: 3). Istraivanja
Maxa Webera o ekonomskim funkcijama grada, o trgovakom gradu, i
o politikim dimenzijama grada, nisu imala sljedbenika. Jo su rjei oni
koji su nastavili istraivati poloaj radnike klase u gradu, klasne odno-
se, proces strukturiranja gradova pod djelovanjem ekonomskih zakona
drutvenog razvoja, odnosno klasno postavljeno rjeavanje tzv. urbanog
pitanja koje je zapoeo Engels (Engels 1951; 1957). Pitanje povezanosti ur-
banog fenomena s procesom ukupnog drutvenog razvoja, s transforma-
cijom drutva, u razvoju urbane sociologije razmatrano je tek sporadino
preko istraivanja posebnih situacija, na primjer poloaja radnike klase
(u Francuskoj npr. radovi M. Halbwachsa o drutvenoj morfologiji), a
indirektno, ne u disciplinarnom smislu, pokuaji izgradnje socijalistikog
grada poklapali su se s pokuajima konstituiranja socijalistikog drutva
nakon revolucije u SSSR-u, kada su diskusije o obliku gradskog naina i-
vota, urbanom razvoju, teritorijalnoj disperziji urbanih tekovina, oblicima
stanovanja i sl. bile veoma intenzivne i raznolike. Diskusije o drutveno-
politikim i prije svega ekonomskim funkcijama gradskog naina ivota,
meutim, nisu se posebno vodile unutar urbane sociologije u irokom
rasponu od pedesetak godina od vremena provoenja prvih istraivanja
u okviru tzv. ikake kole urbane sociologije.
Socioloki interes za grad, dakako, javlja se znatno prije nego to je socio-
logija grada postala konstituirana disciplina. Ono to Chevalier (1966) na-
glaava o deskripciji gradskog naina ivota bilo je karakteristino za pred-
socioloka tumaenja grada. Poseban impuls za tako difuzno orijentirane
rasprave o utjecaju gradova na ljude dao je G. Simmel. Jo je vaniji utjecaj
Simmelovih radova na njegovog uenika R. Parka, utemeljitelja ikake
kole urbane sociologije. Simmel je tvrdio da najdublji problem modernog
ivota proistjee iz napora individue da odri nezavisnost svoje egzistencije
protiv vladajuih snaga drutva, protiv teine historijskog nasljea, kulture
i tehnike ivota (Simmel 1971: 324). Simmel je tvrdnjama da metropola
stvara psiholoke uvjete za formiranje specifinog senzibiliteta, intelektu-
alistikog odnosa prema metropoli i meuljudskih odnosa specifinih za
12
chicago_011.indd 12 9.5.2012. 11:33:43

Uvod
metropolu, stvorio osnovicu za prenoenje poznate dihotomije zajednica

drutvo na plan mali grad veliki grad, odnosno za transformaciju ideje
folk (tradicionalna, narodna, prema R. Redfieldu) urbana drutva. Osim
toga, ukazao je na kalkulativni i duboko racionalistiki odnos modernog
ovjeka iz metropole prema gradskoj svakodnevnici. ivot u velikom gradu
postao je punktualan, masivan, i transcendira sve individualne varijacije
ponaanja. Metropola je i kozmopolitska zajednica koja prua mogunosti
za irenje individualnih horizonta u okviru metropolizirane kulture.
Veina napora za utemeljivanjem nove urbane sociologije, odnosno
za ocrtavanjem novog teorijskog obzora suvremene sociologije i fenome-
na suvremenog grada, kritiki se oslanja na nain konstituiranja urbane
sociologije u okviru tzv. ikake kole. Zbog toga je interesantno poblie
razmotriti kako su se formirale osnovne ideje na kojima je izgraena teo-
rijska osnova urbane sociologije u Chicagu.
Prvo treba naglasiti injenicu da je R. Park, osniva ikake kole
urbane sociologije, veinu ideja o tome kako u teorijskom smislu treba
orijentirati urbanu sociologiju asimilirao upravo od Simmela, kojega je na
poetku 20. stoljea kao student i (bivi) novinar sluao jedan semestar u
Njemakoj. Park je Simmelove ideje o utjecaju metropole na suvremenog
ovjeka shvatio na svoj nain (eklektian, Levine 1971: LI), to je pomoglo
da ideje izgube na teorijskoj jasnoi, ali da im se nasuprot tome pragmati-
zira struktura i da time postanu prikladnije za operacionalizaciju. Levine
ukratko sistematizira ideje koje je Park asimilirao od Simmela i pretoio
ih u principe koje treba istraivati urbana sociologija. Levine spominje
sljedee ideje: sociologija treba opisivati idealne forme drutvene inte-
rakcije apstrahirane od sadraja u tom smislu da se prouavaju odnosi
izmeu uspostavljenih i spontanih procesa, socijalnu distancu potrebno
je prouavati posebno na planu gradskog ivota, to se svodi na ispitivanje
pozicije marginalnog ovjeka, odnosno pozicije stranaca, i posebno ideju
konflikata i relacija izmeu prilagodbe i konflikata, to je operacionalizira-
no u postojanju razliitih grupa u urbanom okoliu koje se razliito postav-
ljaju prema drugim grupama i drutvu uope (1971: LII). Ovakva filozofija
dovela je do stvaranja osnovnog konceptualnog okvira prouavanja grada
kao socijalnog laboratorija, a pojave koje su se prouavale uklapale su se
u opu ideju funkcioniranja odreenog organizma grada. Poseban je
utjecaj, izgleda, Simmel imao na Wirthovu misao o urbanom fenomenu,
13
chicago_011.indd 13 9.5.2012. 11:33:43

osobito na njegovo uenje o urbanizmu kao nainu ivota. Ono to je

Simmel zvao metropolom, Wirth je nazvao urbanizmom.
Marksistika tradicija istraivanja urbanih fenomena zapoeta, kako
smo naglasili, Engelsovim radovima o radnikoj klasi u gradu, o stambe-
nom pitanju, nije nala primjenu u radovima tzv. ikake kole urbane
sociologije. Marksizam, prema nekim miljenjima, nije dobro opremljen
da se nosi s fenomenom urbanizacije, a Marx i Engels nisu dali nikakvu
sistematsku misao o fenomenu modernog grada i masovnoj urbaniza-
ciji izmeu 1844. i kasnijih fragmenata iz III. sveska Kapitala. Za njih je
urbanizacija bila demonstracija iracionalnosti kapitalizma, a grad samo
pozornica za dramu koja se odvijala na ulici (Mellor 1977: XIII). Bez obzi-
ra na to koliko je ovo miljenje prihvatljivo, interesantno je utvrditi da je
marksistika tradicija posljednjih godina dosta shematino ili pak nekri-
tiki prihvaena. Samo neke osnovne postavke marksistikog uenja (na
primjer o klasnoj borbi) pokuale su se primijeniti na pouavanje urbanog
fenomena, ali bez operacionalizacije koja bi bila plodonosna.
Urbana sociologija intenzivnije se poinje razvijati 1920-ih i 1930-ih,
naroito u SAD-u, a posebno u Chicagu. Chicago je bio grad koji je in-
tenzivno rastao prvenstveno imigracijom stanovnitva, u njemu su ivjele
mnoge etnike skupine, dakle, bio je zahvalno podruje za socijalnu ana-
lizu.2 Sociolozi tzv. ikake kole bili su posebno stimulirani i socijalnim
miljeom koji je pruao mnotvo socijalnih situacija koje su zahtijevale da
ih se proui.
ikaki su sociolozi u analizama mnogo koristili statistiku grau,
posebno u prouavanju tzv. devijantnog ponaanja. Statistika metoda
posluila je kao osnova za razvoj teorije o maloljetnikoj delinkvenciji,
koju su u Chicagu i drugim gradovima SAD-a naroito prouavali McKay
i Shaw pokuavajui utvrditi ekoloke obrasce distribucije maloljetnike
delinkvencije u prostoru grada.
Na tragu prouavanja grada kao eksplanatorne varijable (odnosno
nezavisne varijable), pokuali su razviti niz teorija o strukturi grada kao
relativno diferenciranoj zajednici koja ima svoje zakone razvitka i auto-
nomne tokove promjene. Ekoloka teorija, kao opi naziv za skupinu po-
2 Nekoliko podataka o rastu Chicaga. Chicago je 1880. imao 550.000 stanovnika,

1900. ve 1,1 milijun, 1910. 1,6 milijuna, 1920. 2,7 milijuna i 1930. 3,3 milijuna
stanovnika. Navedeno prema Mellor, 1977: 291.
14
chicago_011.indd 14 9.5.2012. 11:33:43

Uvod
kuaja koritenja prostornih karakteristika kao objanjavajuih kategorija,

postaje osnovna teorija kojom se oni slue.
Usporedo s razvojem urbane sociologije uope, razvija se niz disciplina
koje su nastale znatno prije urbane sociologije. Pitanje nastanka urbane
sociologije, njene znanstvene fundiranosti i problema nedovoljno jasno
odreenog predmeta istraivanja, metodologije i naroito teorijskih osno-
va, prisutno je jo od njenog nastanka, iako se ozbiljnije dovodi u pitanje
tek u posljednje vrijeme. Socijalna geografija razvija se prije znaajnijeg
razvoja urbane sociologije. Slino je i s nizom drugih disciplina, kao to
su na primjer demografija i sociologija sela.
Jedna od disciplina koja je doivjela vrlo snaan razvoj je humana eko-
logija (human ecology). Ta disciplina nastaje po analogiji ekologije koja se
razvija u okviru biologije, analogno bioloki orijentiranoj ekologiji do-
lazi do stvaranja humane ekologije. Humana ekologija prouava ovjeka
i njegov okoli u najirem smislu, kao to klasina (bioloka) ekologija
prouava odnos biljnog i ivotinjskog svijeta i njegove okoline. Huma-
na ekologija prouava prostornu distribuciju ljudi, grupa i institucija,
odnose izmeu njih, promjene do kojih dolazi kroz distribuciju preko
procesa adaptacije, kompeticije i prilagodbe (Abrams 1971: 97). Humanu
ekologiju, dakle, definira se veoma jednostavno po analogiji s biolokom
ekologijom. Prema jednom miljenju, ona e biti definirana kao teorija
meuodnosa izmeu habitata i ovjeka (Bergel 1955: 4), odnosno kao
prouavanje prostorne distribucije osoba i institucija u gradu i procesa
ukljuenih u formiranje obrazaca distribucije (Gist i Halbert 1950: 95).
Intenzivan razvoj ideje o humanoj ekologiji posluio je kao osnovna
postavka razvoja raznolikih istraivanja i teorija klasine sociologije grada.
Ekoloko tumaenje grada postaje osnovni obrazac ponaanja i primjenjuje
se kao kauzalni model objanjenja odreenih pojava. Tako, na primjer,
socijalna delinkvencija postaje problem pojedinih dijelova grada (zona)
koji imaju lou ekoloku strukturu, a takva struktura onda izaziva vei
stupanj devijantnog ponaanja od strukture nekog dijela grada s boljim
ekolokim sastavom. Devijantno se ponaanje, dakle, ne dovodi u vezu
sa irim drutvenim procesima, s drutvom uope, s konkretnim odnosi-
ma koji vladaju u odreenom drutvu, nego sa specifinom ekolokom
strukturom grada. Ideja o tome da socijalno zlo moe biti iskorijenjeno
poboljavanjem ekoloke strukture ima svoj nastavak, naroito u SAD-u
15
chicago_011.indd 15 9.5.2012. 11:33:43

1960-ih, kada su mnogi programi tzv. ienja slamova ili urbane obno-
ve (slum clearance, urban renewal) bili motivirani eljom za mijenjanjem
ekoloke strukture, a u stvari su prikrivali pravi interes kapitala za to
profitabilnijim iskoritavanjem gradskog zemljita (Goodman 1972).
Razvoj humane ekologije doveo je do nastanka i razvoja posebnih eko-
lokih teorija o strukturi grada. Primjena ideje o mogunostima kauzalne
analize strukture grada dovodi do razvitka nekoliko teorija osnovanih na
ideji ekoloke eksplikacije. Meu najpoznatijima je koncentrino-zonalna
teorija koju je razvio Burgess u knjizi The City (1925). Prema toj teoriji, grad
se sastoji od pet zona ili podruja. Prva zona je poslovno sredite grada
(CBD central business district). Druga je zona, koja se prostire iza prve
kao koncentrini krug, zona tranzicije i ona nema posebno jasno defini-
ranu strukturu. Trei koncentrini krug je zona loijih stanova u kojoj
uglavnom ive ljudi nieg socijalnog statusa, etvrta je rezidencijalna zona
u kojoj stanuju osobe vieg i srednjeg socijalnog statusa. Posljednja,
peta zona je zona prometa koja se protee i do 60 minuta vonje automo-
bilom od centra grada.
Teorija sektora, koju je razvio Hoyt (1939), slina je teoriji koncentrinih
zona, no ona, umjesto o koncentrinim zonama koje se u pravilnim raz-
macima razvijaju od centra prema periferiji, govori o posebnim sektorima
koji imaju specifian sastav.
U okviru razvoja i primjene razliitih teorija izraslih na tragu razvoja
ekoloke teorije grada moda je najkarakteristiniji pokuaj sistematizacije
gradskog teritorija prema nekim neadministrativnim odlikama. ikaki
sociolozi uoili su da u pojedinim dijelovima grada obitavaju manje ili vie
homogeni slojevi prema kriteriju socijalnog poloaja, etnikom ili nekom
drugom kriteriju. Uoili su da se pojedine skupine na nekim podrujima
grupiraju vie nego na drugim. Takva podruja nesluajnog okupljanja
nazvali su prirodnim podrujima i na tome izgradili jedno od tumae-
nja grada. Prema toj varijanti ekoloke teorije, strukturu grada najlake
je oitati i objasniti promatrajui distribuciju tzv. prirodnih podruja u
strukturi grada, kao i samu strukturu svakog od prirodnih podruja.3
3 Ovako pojednostavljeno shvaanje, naravno, ne moe zadovoljiti, ali je intere-

santno da je ve onda bilo primijeeno da je socioloka struktura grada specifi-
na, drugaija od bilo kakve administrativne podjele i s njom povezane eventual-
ne socioloke relevantnosti.
16
chicago_011.indd 16 9.5.2012. 11:33:43

Uvod
Ekoloka teorija o gradu manifestirala se jo kao teorija simbolikih

vrijednosti (Firey 1946), prema kojoj je strukturu grada najlake shvatiti
i objasniti prouavanjem simbolikih vrijednosti i njihove rasprostranje-
nosti u prostoru grada. Posebnu vrstu primjene ekoloke teorije ini i tzv.
prometna teorija o strukturi grada, kao i specifina primjena odreenih
statistikih pokazatelja kao elemenata za stvaranje tzv. statistike teorije
grada (Mann 1970: 7296; Bergel 1955: 100114). Znaaj i utjecaj ekolokog
naina razmiljanja vidljiv je i iz injenice da je Duncan 1969. izradio
jednu modifikaciju proirujui elemente klasine ekoloke analize s ne-
koliko novih. Ekoloka struktura, prema Duncanu, moe se razumjeti i
objasniti ako se prouavaju etiri osnovna elementa: stanovnitvo, okoli,
tehnologija i socijalna organizacija (Duncan 1969: 61). Ovakva klasifikacija,
naravno, dopunjava analizu, ali u biti samo grupira odreene indikatore u
grublje kategorije bitno ne proirujui klasinu ekoloku analizu. Castells
zato o Duncanovoj ideji govori kao o ekolokom tehnologizmu (Castells
1977a: 119).
Poeci razvoja urbane sociologije obiljeeni su raznolikim i vrlo intere-
santnim analizama pojedinih fenomena u gradovima, no bez odgovaraju-
e teorijske ideje o povezanosti prouavanih pojava i globalnih procesa u
drutvu. Grad je promatran kao socijalni laboratorij, a prouavani procesi
tretirani su na fenomenolokoj razini, bez uputanja u dublju analizu. U
veini istraivanja, studija i prouavanja u klasinoj urbanoj sociologiji
operira se sa stabilizirajuim elementima tumaenja socijalnih procesa
u gradu (ekoloki obrasci, diferencijacija funkcija, klasna separaci-
ja, kulturna segregacija, ekoloka dinamika infiltracija, invazija i
sukcesija; Bergel 1955: 75100), a izbjegava se kontekstualiziranje pojava,
uoavanje politinosti pojava i procesa, kao i socioloka relevantnost ta-
kvih procesa u drutvu.
Klasinoj sociologiji grada moemo, dakle, predbaciti zastupanje ideje
neutralnosti pojava u urbanim okvirima, koncentraciju na primjenu ra-
zliitih tehnika za prouavanje socijalnog laboratorija, kao i inzistiranje
na naivnoj primjeni ekoloke teorije kao objanjavajue teorije o strukturi
i funkcioniranju grada i njegovih itelja.
Meu predstavnicima ekoloki orijentirane urbane sociologije u Chi-
cagu 1930-ih posebno se istie L. Wirth, iji je esej Urbanism as a Way of
Life (1938) imao dalekosean utjecaj na pravac razvoja urbane sociologije.
17
chicago_011.indd 17 9.5.2012. 11:33:44

Termin urbanizam drugaije je definiran u SAD-u, naroito u ono vrije-

me, a Wirth je njime elio postaviti osnove opoj teoriji grada zasnovanoj
na ideji da grad predstavlja poseban kulturni fenomen s posebnim susta-
vom vrijednosti i normi, s posebnim ponaanjem ljudi koje je specifino i
koje odvaja urbano od ruralnog ponaanja i sl. Wirth je izjednaio pojavu
urbanizma s pojmom progresa, s tekovinama zapadne kulture i s razvojem
posebnog naina ivota. Na tom tragu razvila se osnovna ideja o raznim
urbanim specifinostima (urbani promet, urbana kultura, urbana
muzika, urbani problemi, urbano zagaenje, urbani karakter, ur-
bani folklor i sl.), ali i o neumitnosti sudbine urbanog (urbana civiliza-
cija). Budui da su Wirthove analize i postavke posluile kao jedan od
najznaajnijih elemenata (povoda) kritike tzv. klasine urbane sociologije,
na tu emo se raspravu vratiti u sljedeim poglavljima.
18
chicago_011.indd 18 9.5.2012. 11:33:44

I.
ikaka kola urbane sociologije:
osnovni pregled
chicago_011.indd 19 9.5.2012. 11:33:44

slika 1. ikako sveuilite 1920-tih godina.
chicago_011.indd 20 9.5.2012. 11:33:44

Postoji li zaista potreba da se pie o sociolokoj koli u Chicagu 1920-ih i
1930-ih? Nama se ini vanim utvrditi je li ta kola, ako se moe govoriti
o koli, bila toliko relevantna za razvoj socioloke misli, u kom smislu je
utjecala na razvoj sociologije, te koje su njene znaajke, osobito s obzirom
na razvoj urbane sociologije.
Tijekom 1970. i 1980. godina, a i kasnije rasprava o urbanoj sociologiji,
koja se prije svega vodi u okviru tzv. nove urbane sociologije, dovodi u
pitanje gotovo sve tekovine koje su realizirane u okviru onoga to je u so-
ciolokim krugovima gotovo kolokvijalno znano kao ikaka socioloka
kola odnosno, u uem smislu, ikaka kola urbane sociologije. To je
bio jedan od motiva da podrobnije obradim pojam ikaka kola urbane
sociologije. U kritikama ikake kole, posebno urbane sociologije koja
se tada razvijala, i to naroito u nekih predstavnika, osobito se istiu
Castells i sociolozi koji prouavaju urbani fenomen, a koji su prihvatili
njegov konceptualni aparat i kritiku ranijih paradigmi, ali je manje ili
vie izraena kritika te kole prisutna i u drugih predstavnika tzv. novog
vala urbane sociologije koji se razvija koncem 1960-ih i 1970-ih (M. Harloe,
Ch. Pickvance, E. Lebas, D. Harvey i drugi).
Kritike, opravdane ili ne, prilino su paualne i u krajnjoj konzekvenci
pokuavaju diskreditirati cijelu ikaku kolu. Castells, iako dosta esto
generalizira pa o ikakoj koli govori kao o ideologijskom tumaenju
odnosa prostornog i socijalnog, o vesternizaciji urbane sociologije, ipak
specifino napominje koje autore sumira osobito krivim za specifian
tip razvoja ikake kole. Posebno kritizira R. Parka i L. Wirtha, iako u
biti razvija neke Wirthove ideje (usp. na primjer u La question urbaine,
1972), a drugi autori koriste pojam ikaka kola urbane sociologije kao
oslonac za kritiku orijentaciju koju onda manje ili vie uspjeno razvijaju
21
chicago_011.indd 21 9.5.2012. 11:33:44

u okviru strukturalistikih ili drugih neomarksistikih pravaca razmilja-

nja. Interesantno je da ikaka kola urbane sociologije u tim krugovima
ima prije svega negativnu konotaciju kao generalizirani pojam koji supsu-
mira sva dostignua i sve autore koje moemo svrstati u navedenu kolu.
U tome posebno prednjai rad Urban Sociology in an Urbanized Society
(1977) Rosemary Mellor, koja taj pojam koristi u neoperacionaliziranom,
negativno obojenom smislu, a istodobno pokuava razviti kritiku distan-
cu i prema najnovijim strukturalistikim tendencijama.
Nedefiniranost pojma ikaka kola ne proistjee samo iz nedovoljne
upuenosti autora koji kritiziraju tu kolu, nego i iz, koliko se nama ini,
raznolikosti pojava koje se mogu ukljuiti u taj pojam. O toj je koli mogue
govoriti s mnogo stanovita. S jedne strane, u to je doba sociologija imala
poseban poloaj u Chicagu, koji je bio prvi i najvaniji socioloki centar u
Sjedinjenim Dravama na poetku 20. stoljea. Odsjek je osnovan 1892, a
na drugim univerzitetima odsjeci su osnivani tek koncem 1920-ih i 1930-ih.
Budui da je sociologija bila slubeno prva u Chicagu, u vrijeme kada se
nije moglo lako definirati to zapravo znai socioloki (nadamo se da je to
danas znatno lake), razvio se s godinama poseban pijetet prema tom centru
socioloke znanosti. Odreena doza nostalgije prema tim danima takoer
nije za odbaciti kada se govori o ikakoj koli, naravno, pritom se referira
na globalni pojam a da se esto ne zna o emu se zapravo govori.
S druge strane, metodologija koju su primjenjivali ikaki sociolozi 1920-
ih i 1930-ih, a koja se esto naziva kvalitativna metodologija, takoer govori
u prilog postojanja posebne ideje, jedne specifine metodologije. Treba istai
da se kvalitativna metodologija intenzivno razvijala u Chicagu negdje do
poetka 1930-ih, a onda se pod utjecajem nekih predstavnika prelo u drugu
krajnost Chicago je postao centrala statistike obrade raznih masovnih
pojava. Kvalitativna metodologija (studija sluaja, ivotna pria (life history),
promatranje sa sudjelovanjem, analiza sadraja) bila je osnovna metodo-
logija u radovima W. I. Thomasa i R. E. Parka, ali ne i kod nekih drugih
predstavnika. Statistiki duh razvio se 1930-ih, kada je na odsjek doao
Ogburn, koji je odmah poeo s predavanjima o statistici koja su sluali ak i
neki profesori Burgess kriom od Parka, koji nije imao mnogo povjerenja
u statistike pokazatelje i obradu podataka, slino kao i Thomas, koji je tek
poslije dugog nagovaranja pristao da se napie metodoloki dodatak u The
Polish Peasant in Europe and America i koji je na koncu napisao Znaniecki!
22
chicago_011.indd 22 9.5.2012. 11:33:44

I. ikaka kola urbane sociologije: osnovni pregled
Sljedee to se moe navesti u korist potrebe diskutiranja o tzv. ikakoj

sociolokoj koli je pokuaj definiranja sub-aspekta koji bi se mogao nazvati
ikaka kola urbane sociologije to je takoer jedan od eih naina
imenovanja ove socioloke grupacije iz 1920-ih i 1930-ih. Mnoga istraivanja,
pa i sam poetak ikake kole, nisu odreeni prevelikom raznovrsnou
istraivakih orijentacija, nego, prije svega, koncentracijom istraivakih
pokuaja na nekoliko podruja koja se kasnije susreu u onome to se nazi-
va urbana sociologija. Razvojem istraivakih aktivnosti, naroito iza 1913.
kada na ikaki Odsjek za sociologiju dolazi Robert Park, nepobitno dolazi
do stimulacije upravo onih istraivanja koja bi se mogla nazvati urbanom
sociologijom. Takva orijentacija, praena angamanom i drugih istraivaa,
prije svega E. W. Burgessa, nastavila se do 1930-ih. Posebno su interesantne
urbane monografije o pojedinim aspektima ivota u velikom gradu, o emu
e u nastavku biti vie rijei. Dakle, u prvim godinama svog intenzivnijeg
djelovanja Odsjek za sociologiju prije svega se bavio istraivanjima koja se
najloginije mogu svrstati u urbanu sociologiju. Urbana sociologija tada je
ukljuivala dva kruga problema. Jedan su istraivanja koja su se provodila
u okviru humane ekologije, koja se kao disciplina tada konstituira i snano
razvija, to je osobito vidljivo u nekim radovima R. E. Parka i E. W. Burgessa,
a naroito u radovima njenog najuvjerenijeg zastupnika R. McKenziea.
Drugi aspekt istraivanja koja nas pribliavaju pojmu ikaka kola
urbane sociologije jesu raznolike studije koje prouavaju individue u
gradu, procese adaptacije ljudi na okolinu, migracije stanovnika iz jednog
u drugi dio grada, studije ivotnih historija pojedinih predstavnika
stanovnika urbanog okolia i sl. Ako se te dvije grupe problema smatraju
dijelom problematike kojom se bavi urbana sociologija, onda se s mnogo
opravdanja moe rei da je ikaka socioloka kola 1920-ih i 1930-ih prije
svega bila kola urbane sociologije. Zbog toga nam se ini oportunim da se
osobita panja posveti ispitivanju elemenata urbane sociologije u vrijeme
nastanka i intenzivnog razvoja ikake kole.
O ikakoj koli mogue je govoriti, kako smo ve napomenuli, i s
aspekta koritenja posebnih metoda koje se najee svrstavaju u tzv.
kvalitativnu metodologiju (vidi o tome u: Kuvai 1973). Metodologija
koja je primjenjivana u ispitivanju razliitih aspekata adaptacija individua
na grad zahtijevala je primjenu razliitih tipova analiza koje su takoer
jedna od karakteristika ikake sociologije 1920-ih i 1930-ih. Kvalitativnu
23
chicago_011.indd 23 9.5.2012. 11:33:44

metodologiju kasnije e zamijeniti kvantitativne metode, pa e ikaka

sociologija biti znatno vie poznata po koritenju statistikih metoda
negoli nekih drugih, kvalitativnih metoda.
Jo se nekoliko elemenata moe uzeti u razmatranje kada se o ikakoj
sociologiji 1920-ih i 1930-ih govori prije svega kao o urbanoj sociologiji.
Dosad su objavljene dvije knjige (jedna u proirenom i skraenom izdanju)
iji naslovi eksplicitno govore da se o ikakoj koli moe govoriti gotovo
iskljuivo kao o koli urbane sociologije (Burgess i Bogue, Contributions
to Urban Sociology, 1964; Short, The Social Fabric of the Metropolis: Con-
tributions of the Chicago School of Urban Sociology, 1971). I knjiga Chicago
Sociology: 19201932 R. Farisa eksplicitno je posveena analizi ikake
kole. Iako naslov knjige ne asocira na urbanu sociologiju, analiza je
provedena u tom smislu da su u okviru ikake kole provoena gotovo
iskljuivo urbana istraivanja.
Bez obzira na to hoe li ili nee ikaka kola biti reducirana na kolu
urbane sociologije, ostaje jo mnogo nejasnoa o tome moe li se uope
govoriti o koli. Ovdje nije rije o skolastikom razmatranju pojma ko-
la, nego o miljenjima koja su esta kada se govori o historiji socioloke
misli, posebno u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Pitanje je, naravno,
moe li se uope u sociologiji govoriti o nekim utvrenim kolama, pa
prema tome i o ikakoj koli. Ostaje i problem definiranja razlika izmeu
orijentacije i kole. Postoji stav da je cijela orijentacija (kola) o kojoj se
govori bila primjer velike teorije (prema Millsu), pa bi se prije moglo ra-
diti o specifinoj etnografskoj, a ne sociolokoj orijentaciji (Schwendinger
i Schwendinger 1974: 389). Isti autori smatraju da bi predstavnike ikake
kole 1920-ih i 1930-ih trebalo zvati kolom tehnokratskih urbanih etno-
grafa ili jednostavno urbanim tehnografima (1974: 389).
Osim ovako radikalnih ocjena, postoje i drugaiji stavovi. John
Madge, na primjer, kae: Fama ikake kole ne temelji se na jednoj
knjizi ili jednom autoru, pa ak ni na jednom posebnom aspektu. Ona se
osniva na veoma karakteristinom pristupu i veoma razvijenom interesu
za stvarni svijet (Madge 1964: 88).
Madge ne dovodi u pitanje postojanje posebne orijentacije, on je kva-
lificira. Meutim, interes za stvarni svijet, koji je oigledno bio posebno
stimulativan za gotovo sve istraivae u Chicagu 1920-ih i 1930-ih, a naro-
ito za Parka koji je u vie navrata izraavao elju da prouava stvarne do-
24
chicago_011.indd 24 9.5.2012. 11:33:44

gaaje, a ne da se bavi prouavanjem iz knjiga, nee nam mnogo pomoi

u odreivanju osnovne usmjerenosti ikake kole. Madge takoer istie
vanu ulogu Parka, pa kae: R. E. Park je bio moda prva vanija linost
u sociologiji iji su interes primarno bili ljudi i njihovo normalno socijalno
ponaanje, a ne njihov povijesni razvoj ili socijalni problemi (1964: 8889).
Jedan od boljih poznavatelja ikake kole svakako je M. Janowitz, glav-
ni urednik svih reprint-izdanja djela iz 1920-ih i 1930-ih, koja su objavljena
1960-ih i 1970-ih. On je i pisac mnogih instruktivnih uvoda u pojedine od
publikacija. Prema tome, treba respektirati njegovo miljenje kao predstav-
nika ikake kole poslijeratne generacije. Janowitz smatra da se ikaka
socioloka kola treba promatrati kao jedna od osnovnih etapa razvoja
discipline u Sjedinjenim Dravama. Ali, pitanje je je li postojao jedinstven
i distinktivan ikaki pristup sociologiji. Nedvojbeno je da je Odsjek za
sociologiju na ikakom univerzitetu jedan od najstarijih i da je skoro pola
stoljea dominirao intelektualnim i profesionalnim razvojem discipline
zahvaljujui tome to je imao eminentne nastavnike i prominentne diplo-
mante (Janowitz 1966: VII). Kao to vidimo, Janowitz smatra da ikaku
kolu ponajprije moemo valorizirati s obzirom na njen znaaj za osnovnu
orijentaciju i razvoj sociologije u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ali
ostavlja otvorenim pitanje moe li se govoriti samo o posebnoj orijentaciji,
raznim ali ipak slinim orijentacijama, ili pak o koli koja ima definirani
karakter. Linosti koje su djelovale u okviru ikakog Odsjeka za sociolo-
giju imale su svoje ideje o tome to i kako treba istraivati u drutvu pa
bi se o cjelovitom pristupu, ili ak koli, teko moglo govoriti. Element koji
moda pridonosi ideji o tome da je postojala posebna socioloka kola je
i udbenik kojeg su 1921. objavili R. Park i E. Burgess, a koji je bio cjelovit
pregled raznolikih pristupa prouavanju drutva s obiljem originalnih
tekstova koji su se uglavnom oslanjali na europsku filozofsko-socioloku
tradiciju. Osim toga, svako poglavlje bilo je popraeno izborom tema za
daljnje prouavanje i diskusiju, to je znaajno pomoglo studentima u radu.
Ta je knjiga tampana u velikoj nakladi i brzo je rasprodana, a smatrala se,
prema Janowitzu, zelenom biblijom (zelene korice) onog vremena za
sociologiju. Pojava takvog voluminoznog udbenika (preko 1000 stranica)
s velikim pretenzijama svakako je jo jedan od elemenata da se o Odsjeku
za sociologiju iz 1920-ih i 1930-ih govori kao o specifinoj koli miljenja.
Interesantno je, meutim, da se 1930-ih nije pojavila nijedna knjiga koja
25
chicago_011.indd 25 9.5.2012. 11:33:44

bi eventualno nosila naziv ikaka kola i koja bi rezimirala teorijske i

metodoloke doprinose navedene kole. Knjiga R. Farisa interesantna je
vie kao pregled situacije, pojedinanih djelatnosti i aktivnosti, kao i dje-
lovanja pojedinih osoba s, po naem miljenju, pretjeranim naglaavanjem
znaajnosti E. Farisa (koji mu je bio roak), a ne kao pokuaj sistematskog
i sintetikog iznoenja doprinosa ikake kole (usp. u Faris 1967).
U svom komentaru o opravdanosti koritenja naziva ikaka kola,
Janowitz napominje da su ikaki sociolozi eljeli fundirati sociologiju kao
znanost (zbog toga ne udi da je naziv Parkovog i Burgessovog udbenika
Introduction to the Science of Sociology), prouavali su socijalne promjene
uzrokovane industrijalizacijom i urbanizacijom, pa su sociologiju zasno-
vali u irokom dijapazonu i teko je bilo povui granice izmeu pojedinih
disciplina. Osim toga, smatra Janowitz, oni su vjerovali da sociologija ima
vanu ulogu u rjeavanju raznih socijalnih problema.
Janowitz naglaava i jedan dosta vaan element ti su sociolozi proua-
vali fenomen drutva u totalitetu, ali se mi s tim ne moemo dokraja sloiti.
O totalitetu, u smislu u kojem ga Janowitz spominje, moe se govoriti samo
ako se totalitet svede na raznolikost primijenjenih pristupa i na brisanje
razlika meu pojedinim disciplinama koje, dodue, i nisu ba bile posebno
razvijene 1920-ih, to osobito vrijedi za sociologiju. Ako se eli referirati
na cjelovitost zahvata, po naem bi miljenju znatno bolje odgovarao
termin ukupnost drutvenih pojava, to nikako ne znai da je shvaanje
totaliteta pratilo spomenute analize ikakih sociologa 1920-ih i 1930-ih.
Dapae, moglo bi se tvrditi i suprotno ikakim sociolozima nedostajalo
je upravo shvaanje totaliteta, njihova osnovna prednost je minucioznost
parcijalnih i specifinih analiza, a ne shvaanje totaliteta. Koliko nam je
poznato, totalitet, u smislu u kojem se kao filozofsko-socioloka kategorija
koristi u suvremenoj (marksistikoj) sociologiji, nije se koristio u okviru
ikake kole, pa ni pojedine antropoloke, a jo manje sociopsiholoke
dimenzije drutva u totalitetu. Naroito iznenauje gotovo potpuni izo-
stanak diskusije o politikim i ekonomskim uzrocima bilo koje prouavane
pojave. Izostanak uvianja povezanosti politikih i ekonomskih uzroka
pojedinih drutvenih pojava osnovna je karakteristika ikake kole, pa
je inzistiranje na totalitetu vie vezano za totalitet drutvenih pojava, to
vie odgovara ideji multidimenzionalnosti drutvenih pojava u njihovoj
pojavnosti, a ne u njihovoj uzrono-posljedinoj pojavnosti.
26
chicago_011.indd 26 9.5.2012. 11:33:44

Neadekvatnost Janowitzove prosudbe o totalitetu kao prednosti ika-

ke kole vidljiva je i u njegovom inzistiranju na tome da se kroz totalitet
moe govoriti i o samom nazivu ikaka kola: Prema tome, u stupnju
u kojem je ikaka kola postojala, njena identifikacija bila je u empirij-
skom pristupu totalitetu drutva (Janowitz 1966: X). Nespretna uporaba
pojma totalitet nije jedini problem. Kategorija empirijski implicira upo-
trebu posebnih tehnika pristupa drutvu, to ba i nije bilo karakteristino
za prvi period razvoja ikake kole. Empirijski pristup, kombiniran s
raznolikim kvantitativnim tehnikama, vezat e se za ikaku katedru
tek 1930-ih, da bi se kao osnovna orijentacija zadrao sve do danas, i time
oigledno pokazujui da je kvalitativna tradicija naputena.
Problematika posebne orijentacije ili kole moe se ilustrirati jo jed-
nim stavom. James F. Short kae: nisam nikada smatrao Chicago vrhun-
cem sociolokog postignua, nego vie predstavnikom posebnog naglaska
na terenska [field] istraivanja i empirizam (1971: IX). Na drugom mjestu
konstatira da se osobitost ikakog stila osniva na kontinuiranom proma-
tranju ili praenju dogaaja u njihovim prirodnim okvirima, diskretnim
anketiranjem ili drugim relevantnim podacima prikupljenim pomou
ankete ili studiranja araniranih situacija u laboratorijskim uvjetima.
Puni utjecaj ikake kole jo nije potpuno realiziran (1971: XLIV).
Kao to vidimo, Short bivi student sociologije na ikakom sveui-
litu i urednik raznih reedicija pojedinih djela iz 1920-ih i 1930-ih iako
eksplicitno naglaava da se ne radi o koli, implicitno prihvaa pojam
kole. Ipak, njegova kritinost ide do te mjere da se uenje pred velikim
gradom, fasciniranost metropolom, i drugi elementi originalnih im-
pulsa za orijentiranje pojedinih istraivanja, mogu potraiti i u socijalno-
prostornom porijeklu mnogih osnovnih predstavnika ikake kole koji
su, doavi iz malih mjesta amerikog srednjeg zapada, metropolom u
nastajanju jednostavno bili opinjeni. I Short u tom smislu kae jer sam
bio momak iz malog grada u Illinoisu transplantiran prvi put u veliki
grad (1971: IX). Postoje i drugi razlozi zbog kojih je veliki grad bio uzet
kao socioloki laboratorij, zato se opinjenost gradom, metropolom,
spominje gotovo uvijek kada se eli konstatirati neto o ikakoj koli, te
u kojem smislu je grad posluio kao sretno znanstveno lovite (Burgess)
za prouavanje raznolikih drutvenih odnosa, socijalne psihologije i ra-
znolikih abnormalnih pojava u gradu.
27
chicago_011.indd 27 9.5.2012. 11:33:44

Poslije itanja brojnih djela ikakih sociologa, i konzultiranja referen-

tne literature, moe se dosta brzo i lako doi do zakljuka koji ne mora
biti blizak zakljuku H. i J. Schwendinger da je R. Park, meu ostalim, bio
rasist (1974: 386), iako Shortov zakljuak zbog oitog izostanka uvianja
irih drutveno-ekonomskih uzroka raznih pojava u metropoli, koje su
prouavali ikaki sociolozi, takoer po naem miljenju ne zadovoljava.
Short smatra da ope determinante urbanih situacija ekonomske, de-
mografske, ekoloke i administrativne ograniavaju i uvjetuju ljudsko
ponaanje, ali ga ne kreiraju. Takva tvrdnja, po naem miljenju, impli-
cirana je u gotovo svim analizama ikakih sociologa, ali je tek u rijetkim
prilikama eksplicirana. Najeksplicitnije su izraene uzrono-posljedine
veze ekolokih determinanti, to je posljedica intenzivnog razvoja hu-
mane ekologije na tragu prihvaanja koncepcija animalne i biljne ekologije.
Razina eksplicitnosti drugih pretpostavki u uzrono-posljedinom lancu
veoma oscilira, kod nekih predstavnika nije gotovo nikad prisutna, kod
nekih tek tu i tamo. Zbog toga smatramo da treba biti krajnje oprezan
kada se konstatacije ikakih sociologa ele predstaviti u njihovom tota-
litetu, ili pak kao konstatacije koje nisu eksplicitno govorile o uzrocima
nekih drutvenih pojava, ali su te uvjete determiniranosti pojava im-
plicirali. Ako se njihovo djelovanje prihvati skoro iskljuivo u okvirima
disciplinarnih granica urbane sociologije, onda ne udi da su njihove ideje
prije svega bile orijentirane reformski, a manje revolucionarno. Cijela je
urbana sociologija, prema mnogim miljenjima izraenim u okviru tzv.
nove urbane sociologije, reformska, a ne revolucionarna disciplina.
Short, meutim, ima potrebu braniti ikaku orijentaciju u socio-
logiji od kritike koja je bila izreena u sljedeem stilu: ikaki sociolozi
nisu formulirali nikakve teorijske hipoteze iz svojih analiza, nego su
se kasnije samo ponavljali u svojim mikro i deskriptivnim analizama
(Shills). Nedostatak eksplicitnosti pojedinih uzroka odreenih urbanih
situacija, koje su se do krajnjih detalja istraivale, po naem je miljenju
jedan od razloga zato se nisu izvukli nikakvi teorijski zakljuci od ireg
sociolokog znaenja. No, o tome e biti rijei u sljedeim poglavljima.
Mnogi problemi s kojima se istraiva susree kada pokua analizirati
doprinos ikake socioloke kole ili, specifinije, ikake kole urbane
sociologije, prisutni su idanas kada se pokua utvrditi doprinos suvreme-
ne urbane sociologije. Koliko god se urbana sociologija razvila posljednjih
28
chicago_011.indd 28 9.5.2012. 11:33:44

desetljea, ne moemo rei da je uspjela uspjeno definirati svoj predmet

i polje djelovanja. O tome se dosta pisalo 1970-ih i te stavove neemo po-
navljati u potpunosti, nego emo upozoriti na neke osnovne toke koje
mogu biti indikativne za nastavak rasprave o karakteristikama razvoja
sociologije u okviru ikake kole (vidi podrobnije aldarovi 1980).
Urbanoj sociologiji mnogi kritiari, a posebno Castells i njegovi sljed-
benici, odriu pravo postojanja kao nezavisne, epistemoloki i teorijski
utemeljene discipline jer se njen teorijski predmet ne moe konstituirati
iz pojma urbano. Taj pojam ne referira na neki poseban materijalni
objekt, nego predstavlja skupinu problema, pojava ili aspekata koji djeluju
na osobu i utjeu na njeno ponaanje u urbanoj sredini. To ponaanje
postaje predmet sociolokih ispitivanja, ali konceptualizacija ispitivanja
sa stanovita urbanog teorijski je neutemeljena.
Takav koncept djelovanje grada na individuu, bio je osnovni koncep-
cijski okvir istraivanja u okviru ikake orijentacije, a doveo je do ide-
ologijskog razvoja urbane sociologije. Dapae, ideologijska prezentacija
problema urbane sredine imala je zadatak pruiti jednu drugaiju sliku
svijeta, ali i prikriti stvarne uzroke pojedinih socijalnih, ekonomskih i
politikih uzroka maladaptacije individua u visoko urbaniziranoj sredini.
Sennett, na primjer, o nedefiniranosti urbane sociologije kae sljedee:
Polje urbanih studija danas je preplavljeno posebnom vrstom praznovjerja
u znanstvenu istou, pa onda, kao Faust, ako imamo isto i perfektno
znanje, svijet oko nas e se iznenada izmijeniti. Kao humanistika disci-
plina, urbana sociologija pokazuje sve znakove rapidnog nestajanja (1969:
19). Ovo miljenje nije usamljeno, iako postoje varijacije u procjeni hoe
li urbana sociologija ieznuti ili e se pretvoriti u opu sociologiju, jer
suvremena urbana sociologija zapravo prouava pojave suvremenog vi-
soko urbaniziranog drutva. Interesantan je i stav koji se varira u otrim
kritikama klasine urbane sociologije od strane novog neomarksistikog
vala. Gist kae: Urbana sociologija je moda najmanje jasno definirano
podruje od svih sociolokih podruja. Njene su granice, ako postoje, in-
distinktivne i nema univerzalnog sporazuma o njenom supstantivnom ili
teorijskom karakteru (Gist 1957: 159). Urbana sociologija je nedefinirana
moda i zbog nedefinirane tradicije te discipline koja je smatrala da urba-
na sociologija moe ispitivati gotovo sve pojave. Reeno drukije, obrazac
prouavanja drutva, referencijalni okvir koji je primjenjivan u ikakoj
29
chicago_011.indd 29 9.5.2012. 11:33:44

koli 1920-ih i 1930-ih, primarno je bio urbano-sociologijski orijentiran,

te se i zbog toga moe govoriti o ikakoj koli urbane sociologije kao
posebnom dijelu ikake kole.
Po naem miljenju, osnovni uzrok zbog kojeg se problematika konsti-
tuiranja urbane sociologije kao discipline toliko esto navodi je nezavisan
razvoj humane ekologije, discipline koja je 1930-ih dobila najznaajnije
mjesto u istraivanjima sociologa ikake kole. Humana ekologija je pro-
uavala interakciju ovjeka i okolia analogno procesima koji se razvijaju
izmeu biljaka/ivotinja i njihova okolia.
Nezavisan razvoj humane ekologije postupno je doveo do nezavisnog
razmatranja prostornih elemenata kao decizivnih elemenata i do poznate
teorije o prostoru kao uzronom elementu odreenih oblika socijalnog
ponaanja. Implicitna je pretpostavka mnogih sociolokih istraivanja u
Chicagu, a kasnije i u drugim centrima i zemljama, da prostorni okoli (en-
vironment) na pojedinca djeluje stimulativno ili nestimulativno. Ostavljaju-
i po strani diskusiju o tome moe li okoli biti shvaen iskljuivo kao fi-
ziki, ili se pak uvijek radi o socijalnoj okolini (o tome pogledaj na stav:
aldarovi 1980), vano je utvrditi da se okoli uzima kao uzroni element
u postavljanju odnosa izmeu habitata i ovjeka. Shodno implicitnoj pret-
postavci o djelovanju okolia na pojedinca, proistjee i logian zakljuak:
ako pojedinca premjestimo iz nezdrave u zdravu okolinu, njegovo e se
ponaanje promijeniti. Ovaj se stav, naravno, ne moe dokraja odbaciti kao
irelevantan, ovisno o stupnju u kome smo spremni prihvatiti relativizaciju
intenziteta djelovanja okoline na ponaanje ljudi. Relativizirajui pojam
apsolutnog djelovanja, u dobroj sociolokoj tradiciji, potrebno je u tom
sluaju uspostaviti pojam socio-prostorne ili prostorno-socijalne okoline,
ali i pojam interakcije kao kljuni pojam koji ne daje za pravo nijednom
elementu da bude apsolutno primaran u izazivanju pojedinih utjecaja.
U poecima intenzivnijeg razvoja sociologije u Chicagu, 1920-ih i
1930-ih, inzistiranje na prostornim elementima postupno je dovelo do
tumaenja pojava koje se temeljilo na uvaavanju prostora kao uzronog
elementa. Kasniji razvoj, naroito fizikog i socijalnog planiranja, odnosno
urbanizma ili urbanog planiranja u europskim zemljama, doveo je do dalj-
njeg irenja ideje da se manipulacijom fizikog okolia daju manipulirati i
socijalni odnosi. Zbog toga je i bilo mogue da se planiranje razvija relativ-
no nezavisno s jedne strane postojalo je prostorno, a s druge razna druga
30
chicago_011.indd 30 9.5.2012. 11:33:44

planiranja, npr. socijalno, ekonomsko Problemi integracije prostornih

aspekata s drugim aspektima posebno su istaknuti u suvremeno vrijeme,
no kako oni nisu osnovna tema ovog rada o njima neemo raspravljati.
Hipostaziranje prostornog elementa kao separatnog elementa posebno je
dolo do izraaja u arhitekturi, gdje je teorija fizikog ili ekolokog deter-
minizma i dalje osnovna teorija. Posebno negativan tip razvoja deavao
se, pak, u sluajevima u kojima je planiranje bilo upravljano prije svega
nejasnim estetsko-oblikovno-prostornim elementima koji su potpuno
distorzirali sliku socijalne realnosti u kojoj se planiranje odvijalo. Arhitek-
tonska struna frazeologija i planerski jezik esto su toliko nerazumljivi i
nabijeni pojmovima bez sadraja da je teko voditi bilo kakvu sadrajnu
raspravu. Simulacija prostorne okoline u atemporalnoj dimenziji oduvijek
je bila, i bit e, znak totalnog izostanka shvaanja socijalne realnosti pro-
stora planiranja, a brojni komplicirani i suvremeni modeli planiranja nee
pomoi rijeiti egzistencijalne probleme svakodnevnice.
Jedan od razloga nedefiniranosti urbane sociologije u suvremeno doba
je i nain kako se tretiranje prostornog i socijalnog poelo razvijati u okvi-
ru tzv. ikake kole, naroito u okviru humane ekologije.
Zajednica (community), koja u SAD-u ima posebnu tradiciju, nije
pojam koji se primarno odreuje prostornim varijablama. Zajednica se u
tradiciji amerike sociologije definira prije svega pomou socijalnih vari-
jabli kao to su npr. obitelj, grupa, pojedinac, meusobni odnosi i sl., a kao
korektivna, ili varijabla drugog reda, pojavljuje se odgovarajua dimenzija
prostornih odnosa. Zajednica je uvijek smjetena u odgovarajui prostorni
okvir, a prouavanje zajednice obitelji, grupe, institucije, malog grada
uvijek se odvijalo kroz pokuaje ispitivanja aspekata interakcije izmeu
prostornih i socijalnih elemenata zajednice. Brojna su istraivanja u prvoj
polovici 20. stoljea bila provedena u SAD-u u okvirima tzv. istraivanja
malog grada. Pojam zajednice, kao to emo preciznije vidjeti, u radovima
Parka i drugih predstavnika ikake kole zauzima sredinje mjesto.
Osim dosad nabrojanih elemenata u prilog diskusiji o nazivu ikaka
kola (urbane) sociologije, kao i o poetnih uzroka razvoja te kole, postoji
i niz objektivnijih elemenata koje moemo spomenuti kada se govori o
osnovnim uzrocima njenog nastanka.
Meu objektivnim razlozima nastanka ikake kole u literaturi se prije
svega navodi intenzivan rast amerikih gradova poetkom 20. stoljea, pri
31
chicago_011.indd 31 9.5.2012. 11:33:44

emu je Chicago u mnogim elementima rasta ak i prednjaio, zatim inten-

zivno doseljavanje Crnaca s juga koji su ostali bez posla zbog propadanja
neorganizirane poljoprivrede, ali jo vie, intenzivno useljavanje stanov-
nitva razliitih etniciteta iz europskih zemalja, to je, naravno, stvorilo ne-
brojene probleme adaptacije stanovnitva sa sela i iz manjih gradova, kao
i iz potpuno drugaijih kulturnih sredina. Brzo doseljavanje dovelo je do
intenzivnog mijenjanja ekoloke strukture gradova, porasta kriminaliteta,
pojave slamova kao regularnih prostora stanovanja, esto u neposrednoj
blizini najbogatijih krajeva (to e biti vidljivo iz Burgessove teorije o
strukturi grada), vrlo brze i intenzivne izgradnje gradske infrastrukture
i objekata za stanovanje. To su neki od procesa koji su se odvijali gotovo
pred oima zainteresiranih istraivaa koji su imali nerv za provoenje
takvih istraivanja i nisu se sustezali provoditi ih. Bilo je oigledno da je
osnovni problem koji je zainteresirao sociologe bio problem adaptacije
pojedinca gradu i utjecaj grada na pojedinca. Iz te dvije osnovne cjeline
mogu se operacionalizirati teme koje su istraivane: problem usamljenih
ljudi, problem ivota u etvrtima u kojima se iznajmljuju sobe, hotelsko
stanovanje, neprilagoenost, bande i sl. Drugi znaajan krug problema
bili su rasni odnosi koji su se takoer poeli manifestirati intenzivnijim
doseljavanjem stanovnitva iz europskih zemalja, a naroito doseljavanjem
Crnaca iz junih drava SAD-a u gradove na sjeveroistoku.
Mogue je navesti i razloge subjektivnije prirode koji su utjecali na ra-
zvoj specifino usmjerene urbane sociologije u Chicagu 1920-ih i 1930-ih. U
literaturi se mnogo govori o istraivaima koji su imali osobit stil istraivanja.
Na primjer, W. I. Thomas, jedan od glavnih predstavnika prve generacije
ikakih sociologa, bio je posebno zainteresiran za prouavanje adaptacije
imigranata. Taj je njegov interes rezultirao publiciranjem studije The Polish
Peasant in Europe and America, koju je izradio zajedno s poljsko-amerikim
sociologom Znanieckim, a koja se i danas smatra jednom od kapitalnih
studija u sociologiji uope. Robert E. Park, koji je poeo karijeru kao novi-
nar i u zrelijoj dobi zapoeo akademsku karijeru, takoer je jedno vrijeme
prouavao rasne odnose. Kao gradski novinar dolazio je u dodir sa stvarnim
ivotom u gradu i te je pojave u toku svoje akademske karijere sam proua-
vao, ali je stimulirao i izradu magistarskih i doktorskih radnji o pojedinim
aspektima gradskog ivota. Te su radnje u mnogo sluajeva posluile za iz
radu monografija koje se danas smatraju klasinom sociolokom literaturom.
32
chicago_011.indd 32 9.5.2012. 11:33:44

Osim ova dva, moglo bi se rei glavna predstavnika ikake kole, od

kojih prvi predstavlja prvu, a drugi drugu generaciju, i drugi predstavnici
pokazivali su posebne sklonosti za prouavanjem pojedinih aspekata urba-
nog ivota. Predstavnici druge generacije, uglavnom bivi Parkovi studenti,
kasnije su pokazivali interes za pojedine aspekte koji su se dosta razlikovali
od osnovne orijentacije koju je postavio Park. Burgess je, na primjer, pokazi-
vao interes za humanu ekologiju i sociologiju porodice, McKenzie je poznat
gotovo iskljuivo kao predstavnik humane ekologije, a L. Wirth, iako se ba-
vio i sociologijom znanja, planiranjem i nekim drugim oblastima sociologije,
u okviru urbane sociologije spominje se uglavnom po eseju Urbanism as a
Way of Life, koji je jedan od najee citiranih sociolokih eseja.4
Potrebno je napomenuti da su i procesi intenzivnog doseljavanja, kao
i sve pojave koje ih su pratile, doveli do hitne potrebe ispitivanja raznih
naina rjeavanja onoga to e se kasnije zvati urbana kriza. Pojava sla-
mova, kriminala i samoubojstava navela je nacionalne organizacije da
pokuaju pronai konkretne mjere za rjeavanje ili ublaavanje neeljenih
posljedica. Odsjek za sociologiju u Chicagu dobio je neophodna finan-
cijska sredstva pa je mogao zapoeti razna socioloka istraivanja koja su
trebala dovesti do niza praktinih zakljuaka i eventualnih mjera koje e
popraviti situaciju u velikim brzorastuim gradovima Sjeverne Amerike
1920-ih i 1930-ih. Odsjek za sociologiju financijski je stajao veoma dobro,
to je injenica s kojom se danas rijetko koji odsjek moe pohvaliti!
Ako bismo sve te razloge aglomerirali, mogli bismo rei da se grupa
zainteresiranih sociologa nala u relativno povoljnoj situaciji, mogli su
relativno slobodno raspolagati znaajnim financijskim sredstvima, a svoje
intelektualne interese znali su i materijalizirati u istraivakim poduhva-
tima. Na tom se primjeru moe vidjeti dijalektika veza drutvenih
uvjeta za irenje sociologije i stvarnog irenja koje se deava kada su ti
uvjeti povoljni, kao i izostanak stvarnog angamana kada je drutvena
okolina nepovoljna.
Osim spomenutih razloga, jedan razlog, koji bismo mogli nazvati
filozofskim i koji je takoer stimulativno djelovao na razvoj sociologije
u Chicagu, moemo potraiti u klasinoj tvrdnji da je grad artificijelna
sredina za ivot ovjeka pa, prema tome, postoji potreba povratka u
4 O pojedinim predstavnicima i njihovim interesima i djelima bit e vie rijei u

nastavku ovog rada.
33
chicago_011.indd 33 9.5.2012. 11:33:44

malu zajednicu u kojoj prevladavaju primarni odnosi, u kojoj svatko

svakog poznaje, u kojoj se mogu kontrolirati okviri vlastite egzistencije.
Filozofsko-utopijska kritika gradskog naina ivota vidljiva je kasnije u
radovima L. Mumforda i J. Jacobs, kao i u drugih autora. Kritika ivota
u velikom gradu, potraga za malom zajednicom, implicitno je prisutna u
gotovo svim istraivanjima koja su realizirana u Chicagu. Nije potrebno
posebno naglaavati razne dihotomije, kao to su na primjer folk i urbana
drutva, sveta i sekularna drutva, drutva mehanike i organske solidar-
nosti, kao i, naravno, klasinu dihotomiju koja je posluila za izvoenje
mnogih drugih Gemeinschaft i Gesellschaft, a koje su implicitno prisutne
u gotovo svim studijama ikake sociologije, koje se opet najee pokla-
paju s dihotomijom mali grad (community) i veliki grad. Odbijanje velikog
grada kao uzroka zla takoer treba uzeti u razmatranje kada se govori
o irim okvirima i uzrocima pojave ikake sociologije 1920-ih i 1930-ih.
Specifinu orijentaciju, koju su naroito zastupali neki predstavnici
ikake kole (Thomas, Park i donekle Wirth), neki autori povezuju s
njemakim utjecajima, odnosno sa kolovanjem pojedinih predstavnika.
Thomas, kao i Park, odreeno vrijeme kolovao se u Njemakoj, a Wirth
je podrijetlom Nijemac, pa se to ponekad istie kao odreena specifinost.
Park je i sam izjavio da je bio fasciniran Simmelovim predavanjima, koja
je dodue sluao samo jedan semestar, o emu e jo biti rijei. Ne treba
zaboraviti da je Park disertaciju o masi i publici radio pod mentorstvom
Windelbanda, to je takoer jedan od moguih utjecaja na njegov intelek-
tualni interes. I M. Weber, iako u manjoj mjeri, utjecao je na formiranje
osnovne orijentacije ikake sociologije. Indirektnije se moe govoriti i o
utjecaju F. Tnniesa, kao i nekih drugih autora.
Osim ovih njemakih utjecaja na formiranje osnovnih ideja ikake
socioloke misli s poetka 20. stoljea, vidljivi su i razni organicistiki
utjecaji koji se pripisuju djelu H. Spencera, a indirektnije Darwinu i G.
Tardeu. Ti su utjecaji naroito izraeni u humanoj ekologiji, ali ih, kako
emo vidjeti, moemo susresti u gotovo svim konceptima R. Parka.
Vjerojatno je na pravac razvoja ikake kole (urbane) sociologije
utjecao i H. Mead, i sam nastavnik na ikakom univerzitetu, naroito
na ispitivanje socijalne interakcije kojom se bave skoro sve monografije
nastale u okviru ikake kole. Mogue je govoriti i o utjecaju J. Deweyja,
odnosno pragmatizma kao orijentacije.
34
chicago_011.indd 34 9.5.2012. 11:33:44

U Pittsburghu je izmeu 1909. i 1914. provedeno znaajno istraivanje

o urbanim uvjetima (publicirano u 6 knjiga) o stanovanju, sanitaciji,
kriminalitetu, siromatvu, rekreaciji, zaradama, industrijskim ozljedama
i jo nekim aspektima. Te su studije, koje mogu posluiti kao potvrda
o objektivnom uzroku pojave ikake socioloke misli, bile usmjerene
prema popravljanju postojeih uvjeta ivota u velikim gradovima. Ova
studija, prva u SAD-u, brzo je prihvaena kao vaan doprinos tim poku-
ajima i ubrzo je Russell Sage Foundation u suradnji s vladom organizirao
niz slinih istraivanja u mnogim gradovima SAD-a. Godine 1928. mogle
su se nabrojati ak 154 velike ankete i 2021 specijalna anketa, to najbolje
govori o brzom irenju istraivanja (Faris 1967: 8).
Zakljuujui problematiku naziva ikake kole, i zaokruujui uvjete
u kojima se ona pojavila, smatramo da se o toj orijentaciji u ispitivanju
drutvenih pojava moe govoriti prije svega kao orijentaciji, a ne kao o
koli. Istraivai ikake kole kao osnovni referencijalni okvir iskoristili
su grad, a ne drutvo uope. Uvjetno je mogue izvriti daljnju podjelu
pojedinih tema u okviru meuovisnosti djelovanja grada i pojedinca.
Jedan aspekt prouavanja svakako je zajednica (community), drugi je is-
pitivanje socio-psiholokih karakteristika adaptacije, posebno je izdvojen
razvoj humane ekologije, a jedna od podcjelina prouavanja je i kvalita-
tivna metodologija koja je bila primjenjivana u raznim istraivanjima. Ta
metodologija karakteristina je po primjeni terenskih (field) istraivakih
tehnika, koritenju ivotnih pria (life-history), kao i onoga to se u soci-
ologiji naziva terenskim istraivanjima (field work), a u irem se smislu
supsumira pod nazivom prouavanje zajednice (community studies). U
drugoj fazi razvoja, iza 1930, sve je prisutnija statistika, ali i druge kvan-
titativne metode. Obje faze razvoja kole svakako su karakteristine po
raznovrsnim pokuajima povezivanja ekolokih i sociolokih, prostornih i
socijalnih analiza. Posebna tehnika koja se koristila u ranoj fazi bila je teh-
nika mapiranja, kao to je Burgess i sam istaknuo (Burgess i Bogue 1964).
***
Ako bi se pokuala povui paralela izmeu najnovijeg razvoja urbane so-

ciologije i razvoja u Chicagu, saeto bi se moglo rei da je osnovni poticaj
razvoju ikake sociologije bilo doseljavanje i problem rasnih odnosa u
35
chicago_011.indd 35 9.5.2012. 11:33:44

velikim sjevernoamerikim gradovima, to je zahtijevalo analize koje

su, pak, trebale predloiti mjere za ublaavanje urbane krize. Ekoloka
analiza najbolje se razvila i prilagodila prouavanju socio-psiholokih as-
pekata prilagodbe pojedinca prostoru. Iz raznolikih tipova maladaptacija
razvio se interes za prouavanje delinkvencije i razliitih studija sluajeva,
interes za pojedine profile gradskih stanovnika i sl. Sve do izrastanja re-
ferencijalnog okvira koji je predloio L. Wirth 1938,5 a koji je retroaktivno
valorizirao i rekonstituirao osnovne teorijske premise ikake kole,
osnovna teorijska podloga ikake kole urbane sociologije je humana
ekologija i modificirana organicistika teorija koju je razvio R. Park. Wir-
thov je doprinos, izraen u spomenutom eseju koji je bio izuzetno mnogo
hvaljen, ali i napadan, u tome to je problem odnosa ovjeka i prostora
transponirao u odnos ovjeka i urbanizma, a to je jo vie zakompliciralo
situaciju jer su istraivai termin urbanizam prilino razliito shvaali, ali
i u kolokvijalnom smislu je teko rei na to se on tono odnosi.
Na nesreu, ili sreu, ovakav koncept je posluio za daljnju orijentaci-
ju razvoja urbane sociologije i, po naem miljenju, on je uglavnom kriv
za nesigurno tlo po kome se urbana sociologija kree i danas. Problem
je u tome to je ideologijski okvir dan pojmom urbanizma posluio
za isprazno teoretiziranje, ali i pragmatiziranje pojava kojima se bavila
urbana sociologija. Drugi aspekt krivice je u tome to je takav razvoj
posluio kao osnovica za vehementnu kritiku koju je zapoeo Castells, a
nastavili mnogi. Budui da se destruiranje klasine urbane sociologije
nije zaustavilo samo na tome, posljedice su jo pogubnije. Destruiranu
klasinu urbanu sociologiju trebalo je zamijeniti novom, zasnovanom na
strukturalistikom neomarksistikom konceptu, koji je takoer razvio
Castells, a na tragu Althusserovog simptomatinog itanja Marxa. Iako
je reorijentacija razvoja urbane sociologije dovela do niza plodonosnih
diskusija i izbora novih teorijskih predmeta zanimanja, ona je dovela i
do ispraznog teoretiziranja, eshatologizacije klasne borbe kao osnovnog
referentnog okvira i gotovo se moe rei ukidanja urbane sociologije
kao discipline.6
5 Urbanism as a Way of Life.

6 To moe bili vidljivo i iz injenice da urbana sociologija ne postoji kao jedan od
odbora Meunarodnog sociolokog drutva, nego postoji Odbor za urbano i
regionalno istraivanje, a mnogi autori vie ni ne govore o urbanoj sociologiji.
36
chicago_011.indd 36 9.5.2012. 11:33:44

Wirth je dio svog opusa posvetio i problemima planiranja pokazujui

da je planiranje jedan od principijelnih naina rjeavanja problematike
ivota u suvremenim urbanim sredinama. Planiranje je prije svega vieno
kao racionalno sredstvo kontrole urbanog rasta. Drugim rijeima, kako se
racionalno prilagoditi artificijelnoj sredini svakodnevnice ili kako blas
linost (Simmel) preokrenuti u odgovarajui tip kreativnog ponaanja u
okolini koja e biti stimulativna.
Takva orijentacija na planiranje postupno je dovela do naivne utopijske
vjere da se planiranjem mogu dokraja rijeiti drutveni problemi. Od
jednog humanistiki izraenog interesa, uenja i motivacije za ovjeka
u velikim aglomeracijama, postupno se dolo do ideje o tome da je svijet
mogue popraviti racionalnim planiranjem.
Matthews, koji je posebno prouavao doprinos Roberta Parka, na dosta
interesantan nain ukazao je na razliito porijeklo orijentacija ikake
sociologije i europske tradicije. On tvrdi: Izabravi Chicago za svoj dom,
socijalni laboratorij, Robert Park je pot vrdio interpretativnu prosudbu
itave legije pjesnika, pisaca, novinara i drugih, da je grad prirodan dom
ljudske vrste. Fascinantan odnos ljubav/mrnja, odnos europske i ameri-
ke inteligencije i metropole [pokazao je] da i u velikom gradu osnovna
dinamika ljudskog ponaanja postaje problematina, svjesna i, prema
tome, vidljiva (Matthews 1977: 121). Matthews pokuava u neto irem
smislu trasirati kako je europska konceptualna shema transponirana u
amerike uvjete. Urbanizam je ponudila naroito amerika inteligencija,
koja je esto bila nevoljna da prihvati teoriju koja je distribuciju politike
i ekonomske moi uinila primarnom Ameriki liberalni mislioci
tendirali su da kategoriziraju kao urbano ono to je bilo rezultat speci-
jalnih funkcija i struktura, i to rezultira iz posebnog iskustva, gustoe,
heterogenosti specijaliziranog grada, odnosno problema koje su socijalisti
pripisivali kapitalistikoj eksploataciji, a konzervativci demokraciji. Ta-
kav perceptivni izbor utjecao je na razvoj amerike sociologije odvraajui
ranu generaciju od analize klasne strukture prema diferencijaciji tipova
ljudi izraenih u prostornim, ekolokim obrascima (Matthews 1977: 124).
Ovo je jedan od uspjenijih pokuaja objanjenja transponiranja ekspi-
nacije problematike s ekonomsko-socijalno-politike razine na ekoloku.
Ako se takvo objanjenje prihvati, bit e mnogo lake shvatiti razvoj ame-
rike sociologije, posebno urbane sociologije.
37
chicago_011.indd 37 9.5.2012. 11:33:44

Matthews tvrdi da je spomenuti izbor orijentacije i ovakav nain treti-

ranja sociolokih istraivanja u formativnim godinama amerike sociolo-
gije utjecao na ukupan razvoj amerike sociologije i na specifian pristup
koji se kasnije diferencirao u razliite socioloke subdiscipline. On kae:
Prema tome, moderne teorije, koje su brinule europske konzervativce i
ljutite socijaliste s obje strane Atlantika, bile su pripisivane gradu prije
negoli amerikoj demokraciji ili sistemu industrijskog kapitalizma. Takva
evolucijska definicija osnovnog sociolokog interesa kao urbanog imala
je znaajne, iako nesvjesne, politike implikacije koje e kasnije ubrzati
promjenu Parkove teorije s mnogo apstraktnijim strukturalnim koncep-
tima koji su se izgleda inili nunim sljedeim generacijama teoretiara
(Matthews 1977: 125).
Dakle, Matthews sugerira da tragove funkcionalizma i drugih teorij-
skih orijentacija u amerikoj sociologiji treba potraiti u tzv. formativnim
godinama. Vizualni senzibilitet, koji je bio razvijen u ikakoj koli,
moe imati i epistemoloke korijene koji se daju potraiti u irem kontek-
stu razvoja amerikog drutva i znanosti.
Spomenute elemente, koji su mogli povoljnije ili nepovoljnije utjecati
na razvoj ikake kole 1920-ih i 1930-ih, potrebno je nadopuniti jo
nekim aspektima. Zajednicu i mali grad treba povezati s poloajem in-
dividue u takvoj prirodnoj sredini. ira javnost, a naravno i drutveni
istraivai, gotovo uvijek povezuju normalnu individuu s normalnom
okolinom. Drugim rijeima, zajednica je predstavljala normalan okvir
za razvoj normalne individue. Shodno tome, ako individua odrasta
u nenormalnoj okolini, logino je oekivati njen nenormalan razvoj.
Pretpostavka za daljnju akciju (koja je logino slijedila) bila je da premje-
stimo nenormalnu individuu u normalnu okolinu i situacija e se
poboljati. To se moe, naravno, protegnuti i na grad, zajednicu u cjelini:
da bi se ponovno uveo mir, potrebno je odstraniti negativne elemente.7
Dakle, kada se govori o razvoju ekoloke orijentacije u ranoj amerikoj
sociologiji potrebno je voditi rauna i o manje ili vie eksplicitnoj koncep-
ciji normalnosti ekolokih okvira (kao preduvjeta normalnosti indivi-
7 Bezbrojni likovi erifa i uglednih graana (suci, advokati, bankari) u vesternima

elementi su koji uvode red u poremeenu moralnu klimu malog grada u SAD-u.
Nenormalne individue su bile pak oni elementi koje je za ope dobro trebalo
odstraniti.
38
chicago_011.indd 38 9.5.2012. 11:33:44

dua), a onda i ljudskih grupa. Zajednica, prema tome, predstavlja sredinu

u kojoj postoji specifian moralni konsenzus. Moglo bi se pretpostaviti
da je ideja zajednice bila implicitno prisutna i u kasnijem razvoju ikake
orijentacije, koja se osnivala na pretpostavci da zajedniarski odnosi,
odnosi u zajednici moraju postojati i specifino djelovati i u manjim
grupama koje ive u tzv. prirodnim podrujima. Prirodnost podruja
moe se identificirati i preko spleta meuljudskih odnosa karakteristinih
za te prilike, a koji se mogu nai i u zajednici.8
Kada se govori o nastanku i razvoju ikake socioloke kole, onda tre-
ba voditi rauna o nekoliko dosad spomenutih elemenata. Realni elementi
koji su objektivno djelovali jesu izuzetno brz razvoj gradova, visoka imi-
gracija arolikog stanovnitva, konsenzualni/konfliktni odnosi gradskog
stanovnitva, pokreti za reformu gradskog ivota, kao i stvarni problemi
koji su tu reformu potaknuli. Na subjektivnoj razini treba voditi rauna
o intelektualnoj klimi 1920-ih, o linostima i teorijskim orijentacijama
glavnih predstavnika ove sociologije, te o injenici da sociologija, u smi-
slu u kojem danas o njoj govorimo (kada se jo vode diskusije o stupnju
njene konstituiranosti kao znanosti), u Chicagu zapravo nije ni postojala,
tj. o sociolokom se moglo govoriti u mnogostrukom smislu. Zbog toga
je indikativno ono to Vidich i Lyman kau o tome: Ono to je danas
poznato kao ikaka kola prije svega proistjee iz radova R. E. Parka, W.
I. Thomasa i G. H. Meada Oni dijele zajedniki interes za problem in-
dividualne moralnosti i bratstva ljudskog roda u okviru nadirue urbane
i industrijske civilizacije (1982: XV. poglavlje).
8 O prirodnim podrujima kasnije e biti vie rijei.

39
chicago_011.indd 39 9.5.2012. 11:33:44

chicago_011.indd 40 9.5.2012. 11:33:44
II.
Pojedinci koji su utjecali na
formiranje osnovnih usmjerenja
ikake kole
chicago_011.indd 41 9.5.2012. 11:33:44

chicago_011.indd 42 9.5.2012. 11:33:45
Kada se govori o primarnim utjecajima na formiranje osnovne orijentacije
ikake kole, meu teoretiarima koji su istraivali fenomen ikake
kole postoji dosta veliko slaganje primarni je utjecaj prije svega vidljiv
u radovima nekoliko njemakih filozofa i sociologa. Prije svega se misli na
Georga Simmela, koji je najvie utjecao na Roberta Parka. Park je smatrao
da je Simmelov esej o mentalnom ivotu u metropoli jedan od najvanijih
dotad napisanih eseja o ivotu u gradu. Matthews, na primjer, o tome kae:
Georg Simmel je moda najvie utjecao na osnove Parkove teorije
(1977: 34). Matthews je jo eksplicitniji kada kae: ako se neka osoba moe
zvati sociologom, za Parka to je svakako bio Simmel Simmelov uveni
esej Metropola i mentalni ivot izgleda da je dao mnoge sugestije koje je
Park kasnije razvio u eseju The City. Simmelove spekulacije o socijalnoj
geometriji, o znaaju distance u drutvenom prostoru u objanjavanju
fenomena drutvenog ivota, podloga su mnogih formulacija Parkove
ekologije. Ne samo osnovne ideje Parkove teorije, nego i njegove metodo-
loke premise i mnoge interpretacije razvijene su na temelju Simmelove
spekulativne panorame drutvenog ivota (1977: 41). Ovaj je utjecaj lake
razumjeti ako znamo da je Park u Njemakoj proveo etiri godine. U te
etiri godine jedan je semestar sluao predavanja Simmela, koji je kao
privatdozent radio na fakultetu. Simmel je stimulativno djelovao i na L.
Wirtha, pa se moe se govoriti o njegovom utjecaju i na osnovnu orijen-
taciju ikake kole u cjelini.
U radovima R. Parka, koji je jedna od kljunih figura urbane sociologije
u ikakoj koli, vidljiv je i utjecaj Windelbanda. Ne treba zaboraviti da je
Park kod njega doktorirao na temi o problemu mase i publike.9
9 U literaturi o ikakoj koli ne moe se nai objanjenje zato je Park radio

doktorat kod Windelbanda, a ne na primjer kod Simmela. Moda je jedan od
43
chicago_011.indd 43 9.5.2012. 11:33:45

Oswald Spengler10 je takoer znaajno utjecao na razvoj ikake kole

i njegov je utjecaj direktno vidljiv u nekim Parkovim radovima.11 itajui
Spenglerovu knjigu Propast zapada, Park je dobio dosta ideja koje je po
kuao interpretirati u svojim djelima.
O utjecaju navedenih osoba na formiranje ikake sociologije postoji
manje ili vie dokumentirana analiza. Postoji i uvjerenje da je preko ika-
kih autora s poetka 20. stoljea njemaka filozofska i socioloka tradicija
bila prenesena u ameriku sociologiju. Naravno, postoji neslaganje oko
toga je li, i u kojoj je mjeri, ta tradicija utjecala na orijentaciju amerike
sociologije. Na primjer, M. Janowitz tvrdi: ideja da su ameriki so-
ciolozi razvili svoje interese pod utjecajem europskih socijalnih ciljeva,
jednostavno je nekorektna (1969: VI). Vidich i Lyman pak smatraju da
je Parkovo europsko obrazovanje dalo njegovoj sociologiji filozofsko-
historijsku dimenziju koja ga je usmjerila da socijalne aspekte vidi u in-
ternacionalnoj i globalnoj perspektivi (1982: XV. poglavlje).
Mi bismo se prije sloili s drugim stavom jer je svakako nesumnjivo da
je europski utjecaj znaajno prisutan u ranoj amerikoj sociologiji. Dapae,
moe se s dosta sigurnosti tvrditi da su osnovne ideje njemake filozofske
i socioloke misli s konca 19. i poetka 20. stoljea bile jednostavno prag
matizirane u kasnijem razvoju amerike sociologije.12
Nije samo Park bio na specijalizaciji u Europi. Osniva ikake kole
A. Small takoer je jedno vrijeme proveo na kolovanju u Njemakoj, kao
i W. I. Thomas. L. E. Wirth, predstavnik tzv. druge generacije ikakih so-
ciologa, i sam je esto 1930-ih putovao u Europu i suraivao s njemakim
sociolozima i filozofima, posebno s K. Mannheimom iju je knjigu Ideo-
razloga formalne, ali i sutinske prirode: Park je po osnovnom obrazovanju bio

filozof, a katedra na kojoj je doktorirao takoer je bila filozofska. Vjerojatno je i
Simmel kao privatdozent imao ograniene mogunosti u rukovoenju doktor-
skim radnjama.
10 Usporedi, na primjer, poetne stavove u Parkovom eseju The City.
11 Mogli bismo rei da je utjecaj Simmela indirektno vidljiv. Simmelovi su tekstovi
gotovo najee prisutni u Parkovoj knjizi Introduction to the Science of Sociology.
12 Mi, naravno, ne moemo detaljno ulaziti u diskusiju o jaini utjecaja. Odbaci-
vanjem bilo kakvog utjecaja oigledno se eli naglasiti samostalnost razvoja
amerike sociologije koju pretjerano vezivanje uz europsku tradiciju, oito, dovodi
u pitanje. Ne treba zaboraviti da su u prvoj polovici 20. stoljea najznaajniji
ameriki sociolozi bili iz europskih zemalja. Osim Parsonsa, Mertona i jo nekih
autora, amerika sociologija se i danas uglavnom poziva na Webera i Durkheima.
44
chicago_011.indd 44 9.5.2012. 11:33:45

II. Pojedinci koji su utjecali na formiranje osnovnih usmjerenja ikake kole
logija i utopija preveo na engleski jezik. Ako je utjecaj europske filozofske

i socioloke tradicije bio karakteristian za iri krug aspekata ikake
kole, interes ikakih sociologa za europsku sociologiju bio je izraen i
kasnije, to je vidljivo ne samo iz navedenih primjera, npr. W. I. Thomas
se u suradnji s poljsko-amerikim sociologom F. Znanieckim intenzivno
bavio problemom poljskih imigranata. Thomas je i 1930-ih esto boravio
u Europi, a njegova suradnja s institutom za sociologiju u Stockholmu
bila je znaajna. Burgess je bio zainteresiran za komparativno prouava-
nje porodice pa je, na primjer, u vie navrata boravio u SSSR-u. I mnogi
drugi ikaki sociolozi, o kojima se neto rjee pie, takoer su u Europi
studirali pojedine aspekte europske kulture i civilizacije. F. Frazier, na
primjer, prouavao je probleme obrazovanja u Danskoj.
Osim filozofa i sociologa za koje se manje-vie definitivno moe utvr-
diti da su utjecali na orijentaciju ikake sociologije, smatramo da je Ferdi-
nand Tnnies, iako se rjee spominje, imao moda najznaajniji utjecaj na
formiranje ikake kole. Njegov doprinos razvoju ne samo ikake kole
vidljiv je, naravno, u implicitnom prihvaanju nekih elemenata njegove
teorije Gemeinschafta i Gesellschafta.
Kada se govori o formativnim utjecajima na ikaku kolu, ponekad se
spominju i E. Durkheim, A. Comte i H. Spencer, a u irem smislu i Darwin,
odnosno biologizam u sociologiji openito.13 Nismo stekli dojam da se
moe govoriti o distinktivnom utjecaju Durkheima na razvoj ikake
kole. Durkheimova teorija o mehanikoj i organskoj solidarnosti svakako
je implicitno prisutna u radovima ikakih sociologa, no znatno manje
od, na primjer, Tnniesove zajednice i drutva. Comteov utjecaj, po na-
em miljenju, ne osjea se direktno, vie se moe govoriti o implicitnom
utjecaju na pretvaranje sociologije od spekulativne u pozitivnu znanost.14
U nastavku emo se osvrnuti na elemente za koje se moe s vie sigur-
nosti rei da su utjecali na formiranje ikake kole ili, preciznije, na for-
miranje osnovnih sociolokih postavki nekih njenih autora. U tom smislu
osvrnut emo se na neke elemente djela Simmela, Spenglera i Tnniesa jer
13 O biologizmu u sociolokoj misli pogledaj R. Supek, Herbert Spencer i biologi-

zam u sociologiji, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
14 Moda se takva implicitna tenja, naslijeena od Comtea, moe primijetiti i u
naslovu osnovnog teorijskog sintetikog djela Parka i Burgessa, Introduction to
the Science of Sociology. U svakom sluaju, termin znanost (science) nije sluajan.
45
chicago_011.indd 45 9.5.2012. 11:33:45

se prilino pouzdano moe utvrditi da su neke njihove koncepcije znaaj-

no utjecale na osnovnu orijentaciju ikake kole.
O osobitom utjecaju W. I. Thomasa na razvoj ikake kole ako se
prihvati da je on predstavnik prve, a da su Park, Burgess, Wirth i ostali
predstavnici druge generacije ikakih sociologa takoer se moe
govoriti prije svega sa stanovita karakteristika njegove linosti i djela.
46
chicago_011.indd 46 9.5.2012. 11:33:45

1.
Georg Simmel (18581918)
Georg Simmel jedan je od autora koji su snano utjecali na formiranje

ikake kole, posebno urbane sociologije. Simmelov esej Metropola i
mentalni ivot15 openito se smatra osnovnim za formiranje Parkove
misli o nekim aspektima urbane sociologije. Simmel se s M. Weberom i
O. Spenglerom smatra predstavnikom njemake kole klasine urbane
sociologije (Sennett 1969). Budui da se u tradiciji urbane sociologije, u
okviru tzv. klasine urbane sociologije, mogu razlikovati samo dvije ko-
le njemaka i ikaka, oigledno je da treba posvetiti panju pojedinim
predstavnicima tzv. njemake kole. Iako Sennett stavlja i M. Webera
uz bok Simmelu, prema naem miljenju o njegovom utjecaju moe se
govoriti vrlo indirektno. Weberove misli o trgovakim i ekonomskim
funkcijama grada, o meuzavisnosti grada i njegova okolia, gotovo da
i nisu nale mjesto u radovima ikakih sociologa. Jo je upitnije ravno-
pravno ukljuivanje Spenglera kao predstavnika njemake kole urbane
sociologije, a izostavljanje, na primjer, F. Tnniesa. No, budui da se mi ne
bavimo iscrpnim sistematizacijama razvoja socioloke misli, vratit emo
se Simmelovim razmiljanjima o metropoli i mentalnom ivotu.
Simmelov interes za interakciju individue i drutva, za karakteristike
ponaanja i socijalnog udruivanja ljudi u razliitim socijalnim okolinama,
bio je izvanredno povoljno tlo za razvoj manje-vie sistematski usmjere-
nog razmatranja odnosa ovjeka i okolia, osobito u velikom gradu. Zbog
toga se moe rei, bez straha od pretjeravanja, da je taj Simmelov esej
gotovo formativno utjecao na Parka i njegov kasniji doprinos ikakoj
sociologiji.
U eseju Metropola i mentalni ivot (1969: 4761) Simmel prouava
poloaj ovjeka u suvremenom visokorazvijenom, urbanom okoliu. Za-
15 Die Grossstdte und das Geistesleben, 1903.
47
chicago_011.indd 47 9.5.2012. 11:33:45

nima ga ovjekova autonomija, metode i naini na koje se ovjek odupire

nadiranju prevladavajuih sila historijskog nasljea vanjske kulture i
tehnike, koje su najefektivnije materijalizirane u slici velike metropole. U
tom smislu on kae: ovjek se opire tomu da bude sputan, da ga zbrie
sociotehnoloki mehanizam. Ispitivanje unutarnjeg znaenja specifino
modernog ivota i njegovih proizvoda, due kulturnog tijela mora se
truditi da rijei izjednaavanje koje strukture kao to je metropola postav-
ljaju izmeu individualnog i superindividualnog sadraja ivota. Takvo
ispitivanje mora odgovoriti na pitanje: Kako se osoba prilagoava vanj-
skim silama? Prilagodba je osnovni koncept koji je razvijan u ikakoj
koli u gotovo identinom znaenju u kome ga koristi Simmel. Moglo bi
se ak rei da se gotovo cijela ikaka kola (urbane) sociologije sastoji
od analiza raznih aspekata prilagodbe ovjeka drugaijoj sredini od one
u kojoj je odrastao zajednice, pri emu se ova druga smatra nenormal-
nom, a prva normalnom.
Simmel smatra da se u suvremenoj metropoli (ne treba zaboraviti da je
esej objavljen 1903!) razvija poseban tip osobe ija je osnovna karakteristi-
ka intenzifikacija nervne stimulacije. Da bi se ovjek zatitio od pretjerane
nervne stimulacije, koja se posebno intenzivira u velikom gradu i mogla bi
dovesti do rastrojstva, treba razviti poseban oblik ponaanja, odnosno
poseban izgled Simmel ga naziva blas. Budui da je ovjekov mozak
stimuliran razliitou momentalne impresije i one koja joj je prethodila,
pretjerana stimulacija, oito prezentirana preko mnotva impresija koje
se ne stiu apsorbirati, moe negativno djelovati na ovjeka.
U metropoli je koncentrirana novana ekonomija povezana s domi-
nacijom intelekta nad instinktima i emocijama. Novac je zainteresiran
za razmjenu vrijednosti i sve potencijalne ljudske kvalitete reducira na
dimenziju: koliko mnogo? U visoko urbaniziranoj sredini pojedinca je-
dino zanima objektivno mjerljivo postignue izraeno koliinom novca.
Metropola je, dakle, sredina koja stvara posebne psiholoke uvjete za
ivot. Duboki kontrast izmeu grada, malog naselja i sela najjae je izra-
en upravo u metropoli. Svi koji se sa sela doseljavaju u grad susrest e se
s problemom adaptacije grad trai drugaiji stupanj svjesnosti nego
seoski ivot.
Ve smo spomenuli da Simmel inzistira na pretjeranoj nervnoj stimu-
laciji koja se razvija u metropoli. Budui da, po njegovom miljenju, ovje-
48
chicago_011.indd 48 9.5.2012. 11:33:45

1. Georg Simmel (18581918)
kov intelekt izbjegava pretjeranu stimulaciju, ovjek u metropoli razvija

raznolike tipove protektivnih elemenata. On reagira glavom, umjesto
srcem Intelekt, dakle, uva subjektivni ivot od prevladavajue snage
ivota u metropoli
Metropola je sjedite novane ekonomije i ta njena karakteristika
znaajna je za prouavanje poloaja ovjeka u velikom gradu. Metropola
je kao sjedite ekonomske moi povezana s dominacijom. Protektivni me-
hanizmi, udrueni s otporom prema reduciranju svih vrijednosti ljudskog
ivota na pitanje Koliko?, dovode do znaajnih promjena u ovjekovom
ponaanju. Topli tonovi karakteristini za male grupe, seosku sredinu,
nestaju, a zamjenjuje ih ve opisano blas ponaanje. Gradovi se specijali-
ziraju prema svojoj ulozi u meunarodnoj podjeli rada, pa tako, na primjer,
prema Simmelu London nije nikada bio tretiran kao srce Engleske, nego
kao njena vrea novca. Budui da ovjek sve vie reagira glavom, a ne
srcem i svijest modernog ovjeka postaje sve vie kalkulativna. Osnovno
je pitanje koje postavlja Simmel: Kako transformirati svijet u aritmetike
probleme gdje sve moe biti matematiki formulirano?16
Jedna od kljunih ideja u ovom eseju, koja je po naem miljenju bitno
utjecala na razvoj ikake sociologije, postavka je o ljudskom grupiranju.
Simmel smatra da je agregiranje veeg broja individua koje imaju razliite
interese svelo njihove aktivnosti u vrlo kompleksan organizam. Ideja da je
grad kompleksan organizam proima gotovo sva djela ikake kole urba-
ne sociologije. Zapravo se veina prouavanih relacija u gradu dade svesti
na osnovnu dimenziju: odnos pojedinca i organike cjeline, prilagodba
pojedinca sredini i sredine pojedincu. Ideja o organikoj povezanosti
individua i drutva vidljiva je i u ovom Simmelovom eseju.
Simmel smatra da moderna metropola zahtijeva od ljudi da budu
punktualni i da kalkuliraju; tonost je osnovna karakteristika ivota u
takvoj kompleksnoj sredini. Iracionalni oblici ponaanja moraju se isklju-
iti. Nema moda nijednog psihikog fenomena koji je bio bezuvjetno
rezerviran za metropolu kao to je blas ponaanje. Blas ponaanje re-
zultira prvo iz koncentrirane stimulacije nerava koja se rapidno mijenja.
Blazirano ponaanje (koje uvodi Simmel) ikaki sociolozi nisu posebno
16 Pola stoljea kasnije transformacija je trijumfalno zapoela i, kako se ini,

napreduje velikim koracima u budunost u kojoj e aritmetika kontrola biti
osnova svakog drutvenog sistema.
49
chicago_011.indd 49 9.5.2012. 11:33:45

razmatrali, a, po naem miljenju, ono je jedan od centralnih doprinosa

Simmela sociolokoj teoriji grada.17 Simmel je tvrdio da je osnovni razlog
za blazirano ponaanje pretjerana nervna stimulacija, a nama se ini da
se danas o blaziranom ponaanju u velikom gradu moe govoriti kao o
odreenom kulturnom standardu koji su prihvatile neke dobne i socijalne
(adolescentske) skupine (nezainteresirano, blazirano ponaanje je mo-
derno, kao i poseban rjenik koji se koristi u omladinskim i studentskim
krugovima), ali je znaajniji oblik blaziranog ponaanja prisutan kao
pokuaj pojedinca da se zatiti u velikom gradu. Blazirani izgled i pona-
anje trebaju pomoi procesu iskljuivanja iz potencijalnog angamana u
raznolikim socijalnim situacijama.
Interesantno je to to Simmel smatra da se blas izgled javlja povre-
meno, ali se postupno pretvara u stalni oblik ponaanja. Meutim, to je
karakteristino samo za inteligentna stvorenja, glupe osobe, koje nisu
intelektualno aktivne, nisu ni blas. To ponaanje karakterizira i proma-
tranje svega oko sebe kao sivog. Simmel povezuje blazirano ponaanje s
novanom vrijednosti jer je novac zajedniki imenitelj svih vrijednosti.
Nama se ini da se o blaziranom ponaanju, u jednoj modernijoj varijanti,
moe govoriti kada se ono pokua kontekstualizirati u iskljuivanje iz
socijalnih odnosa, kako smo pokazali na prethodnim stranicama.
Meutim, okvir klasine urbane sociologije, koji e biti apliciran u
radovima ikake kole, vidljiv je posebno iz sljedeih Simmelovih mi-
sli. Ako bi se ovjek emocionalno angairao onako kako se angaira u
malom naselju, gdje svatko svakog poznaje, u metropoli bi se naao u ne
izdrljivom psihikom stanju. ovjek mora s rezervom primati impulse,
pa zbog te rezerviranosti, na primjer, godinama ne zna tko su mu susjedi.
Ako bi se preveliki broj socijalnih kontakata, na koje Simmel upuuje,
uzeo kao jedna od osnovnih karakteristika, a blazirano ponaanje kao
obrambeni stav prema pretjeranoj stimulaciji koja proistjee od mnoine
socijalnih odnosa, dobila bi se nova konceptualna cjelina koja se u rado-
vima ikakih sociologa u raznim varijantama tretirala kao nedostatak
17 Parkov i Burgessov interes prije svega je bio usmjeren na utvrivanje oblika
malfunkcioniranja pojedinca u urbanoj sredini. Njih nisu interesirali uzroci ili,
pak, opi okvir alijenacije ovjeka u modernom gradu. Problem alijenacije, to je
interesantno, posebno se obrauje u nekim monografijama o poloaju pojedinca
i grupa u velikom gradu, o emu e jo biti vie rijei. Zbog ovog izostajanja,
Parka i Burgessa moe se smatrati prvenstveno pragmatistima.
50
chicago_011.indd 50 9.5.2012. 11:33:45

1. Georg Simmel (18581918)
primarnih, prisnih odnosa, a predominacija sekundarnih, indirektnih

odnosa meu ljudima.
Simmel naglaava jo jednu karakteristiku koju e ikaki sociolozi
znaajno eksploatirati: mali grad je autarkian, a metropola je kozmopo-
litski centar. ovjek ne zavrava s granicama svog tijela ili s podrujem
koje ini njegovo neposredno podruje aktivnosti. Metropola je i mjesto
specijalizacije raznolikih funkcija ljudskih aktivnosti. Meutim, metro-
pola nije vie prirodna sredina ljudskog obitavanja ona je artificijelna
sredina u kojoj se borba ljudi s prirodom pretvorila u borbu ljudi s ljudima.
Kozmopolitski karakter suvremenog grada vrlo je lako, na primjer,
povezati s razmiljanjima Louisa Wirtha o urbanizmu kao nainu ivota.
Osim blas ponaanja, i svih izvedenica koje se iz tog oblika ponaanja
dadu nainiti, metropolizacija je bila druga osnovna kategorija koja je
takoer, u raznim znaenjima, koritena u okviru ikake kole.
Kao to se moglo vidjeti, u ovom Simmelovom eseju mogu se nai
mnogi korijeni kategorija i njihovih derivata koje nalazimo u radovima
ikakih sociologa. Osnovne kategorije koje koristi Simmel jesu metro-
pola, malo naselje, nervna stimulacija koja utjee na ponaanje individue
u socijalnim odnosima (danas se moda moe operacionalizirati kao
pretjeranost socijalnih kontakata u gradu), zatim blazirano ponaanje
kao jedna od najoperabilnijih kategorija koja se moe dobro povezati i
osuvremeniti u pojmovima iskljuivanja, indiferentnosti i apatije (od
tih tipinih opasnosti metropole titi nas indiferentnost i apatija). Si-
mmel koristi i kategorije rezervirano ponaanje, koje titi individuu u
metropoli od pretjerane stimulacije, i specijalizacija ljudi, ali dijeli gradove
i prema njihovim najvanijim funkcijama (kategorije partikularnosti indi-
vidua i partikularnosti pojedinih gradskih naselja). Operira i s pojmovima
objektivne i subjektivne vrijednosti te s njima povezane ideje novca kao
jedinstvenog mjerila i zajednikog imenitelja svih drutvenih pojava. Va-
no je spomenuti i znaenje kozmopolitizma kojeg Simmel vezuje uz veliki
grad. Moglo bi se rei da je u eseju implicitno prisutna i vjena tema o
zlu velikog grada i nepovratnom toku historije zbog ega se vie nikada
nemo vratiti u prostorne i socijalne okvire koji su bili karakteristini za
zajednicu.
Gotovo sve spomenute kategorije i dimenzije bile su koritene u ika-
koj sociologiji u manje-vie istom ili neto promijenjenom i instrumen-
51
chicago_011.indd 51 9.5.2012. 11:33:45

taliziranom znaenju. Socio-psiholoke analize koje je Simmel inicirao

naroito u pojmu pretjerane nervne stimulacije koliko je nama u
slinom ili identinom kontekstu poznato ikaki sociolozi nisu koristili,
iako je jasno da su prouavali sve derivate takve stimulacije.18
U veoma instruktivnom uvodu u izbor iz Simmelovih djela, koja su re-
levantna za prouavanje ikake kole, D. Levine19 tvrdi da su Simmelove
filozofske ideje pragmatizirane u ikakoj koli. Ono to je, napominje
Levine, Simmel zvao metropolom, Wirth je nazvao urbanizmom. Ma
koliko lapidarno izreena, ova veza je neosporna.
18 Preciznije se o navedenim karakteristikama, na to upuuje i sam Simmel, moe

pogledati u Philosophie des Geldes odnosno u engleskom prijevodu, Philosophy of
Money. Napomene o blas ponaanju mogu se nai posebno na str. 256258.
19 Usporedi u Levine, 1971.
52
chicago_011.indd 52 9.5.2012. 11:33:45

2.
Oswald Spengler (18801936)
Osim Simmela, smatra se da je i O. Spengler utjecao na neke ikake

sociologe, prije svega na R. Parka. Kao to smo vidjeli, neki autori
Spenglera ubrajaju meu predstavnike tzv. njemake kole klasine urbane
sociologije (usp. Sennett 1969).
U radu The Soul of the City Dua grada (Sennett 1969: 6191)20
Spengler iznosi interesantne misli o gradu, koje su posebno utjecale na
Roberta E. Parka.21 Spengler smatra da grad slii biljci, da je grad sjedite
svjetske kulture i da su sve velike kulture bile gradske. Svi veliki mislioci
ivjeli su u gradu, a svjetska povijest zapravo je povijest gradskog ovje-
ka. Spengler otro razlikuje seljaka i graanina svaki od njih ima svoje
svjetonazore i obzore. Intelekt i samosvijest predstavljaju oblik urbanog
razumijevanja stvarnosti. Intelekt je, dakle, smjeten iskljuivo u gradu.
U prolosti je ovjekov vidik bio odreen i dominiran prirodnim oko-
liem. On mu je oblikovao duu i vibrirao je zajedno s njim.
Spengler inzistira na tome da je svjetska povijest gotovo iskljuivo
vezana uz grad. Zapravo, svjetska historija je historija grada. Nije mo-
gue razumjeti politiku i ekonomsku historiju ako se ne shvati da je
grad determinantan oblik, emu se tok i smisao vie historije openito
konformira. Sve velike kulture su gradske kulture, a bile su smjetene u
velikim centrima. Seljatvo, kao opozitan primjer, ne samo da stoji izvan
svjetske povijesti, ono je bespovijesno. Grad je intelekt. Megalopolis je
slobodni intelekt. U gradu se ne ponaa prema primitivnim standardima
20 Propast zapada, II. sv., Beograd, 1937, str. 101130.
21 Djelo O. Spenglera malo se koristi u sociologiji. Ne ulazei u procjenu njego-
vog djela, i znaaja za sociologiju, kao i u autorovo ire djelovanje, a pogotovo
u interpretacije raznih vrsta o pogubnosti njegovog djela, smatramo da su
njegove opaske o problemu grada itekako relevantne, pogotovo u vezi s razvojem
ikake kole.
53
chicago_011.indd 53 9.5.2012. 11:33:45

vrijednosti zemlje, nego uz pomo apsolutne ideje novca. Grad ne znai

samo intelekt, nego i novac.
Distinkciju izmeu seljaka i graanina Spengler dalje varira na sljedei
nain: u modernom vremenu moe se govoriti samo o kozmopolitu i pro-
vincijalcu, svi drugi kontrasti su vremenom izblijedjeli. enja za velikim
gradom zamijenila je svaku drugu nostalgiju.
Slino kao kod Simmela, i kod Spenglera moemo primijetiti da je
osnovna podloga razmatranja raznih karakteristika grada implicitna pret-
postavka o dihotomnim karakteristikama sela i grada. Tako, na primjer,
u navedenom kratkom citatu moemo primijetiti dihotomiju selo grad
(veliki grad ili Simmelova metropola), zatim da implicira pretpostavku
o interaktivnom odnosu ovjeka i njegova okolia i uvjetovanosti koja
postoji izmeu karaktera okolia i svjetonazora ovjeka; grad je sredite
kulture, intelekta, velikih linosti, odnosno svjetske povijesti, a selo je
bespovijesno. Spenglerova distinkcija izmeu pojedinih tipova linosti
da se lako povezati s mnogim tipovima linosti koje nalazimo u rado-
vima ikakih sociologa (seljak graanin, provincijalac kozmopolit).
Krajnja konzekvenca proirivanja ideje o razliitim tipovima vodi k raz-
matranju tipova koji se primitivno ponaaju i onih koje karakterizira
rafiniranost i intelektualizam.
Spengler i Simmel su u osnovnim crtama opisali dihotomne karak-
teristike osnovnih ekoloko-socijalnih naseobina sela i grada. Gotovo
sve kategorije koje oni koriste operacionalizirane su u radovima ikakih
sociologa. Dapae, veina nagovijetenih razlika materijalizira se na razini
pojedinca, obitelji i grupe, pa ak i na razini mase, a ikaki sociolozi su
samo bili potaknuti bogatstvom materijala.
Osim ove dvojice autora, iji se utjecaj eksplicitno spominje u analiza-
ma nastanka ikake kole (Spenglerov znatno manje i rjee), po naem
je miljenju F. Tnnies gotovo najvie utjecao na odreivanje opeg okvira
rane ikake sociologije, iako se on, naalost, jo rjee spominje.
54
chicago_011.indd 54 9.5.2012. 11:33:45

3.
Ferdinand Tnnies (18551936)
Iako je Tnnies u sociolokim krugovima poznat gotovo iskljuivo po

dihotomiji Gemeinschaft i Gesellschaft (zajednica i drutvo), njegov utje-
caj na sociologiju uope, pa i na ranu ikaku sociologiju, vei je no to
se obino misli. Cahnman i Heberle, na primjer, u uvodu u izbor iz djela
F. Tnniesa na engleskom jeziku kau: svi priaju o Gemeinschaftu i
Gesellschaftu, ali je rijetko tko proitao knjigu od korica do korica, a oni
koji su je i proitali, vie nego esto su krivo razumjeli njenu poruku (1971:
8. poglavlje). Isti autori smatraju da je Tnnies bio citiran i ak koriten
bez citiranja, ali nije bio itan (Cahnman i Heberle 1971).
Cahnman i Heberle smatraju da je Tnniesov utjecaj na ameriku
sociologiju posebno vidljiv u djelu R. Parka i L. Wirtha. Park je dobro
poznavao Tnniesov rad i Parkova dihotomija obitelj trite je jedna
adaptacija Tnniesa, preokretanje idealnog u realni tip to je vrlo par-
kijanska procedura (1971: 17. poglavlje). Kao to vidimo, tu se konstatira
ne samo postojanje direktne veze izmeu amerike sociologije izraene u
djelu Roberta Parka i Tnniesovog doprinosa, nego se i kritizira nain na
koji je koncept idealnog tipa apliciran kao realni tip.
Cahnman i Heberle smatraju da je i Wirth bio nesumnjivo inspiriran
Tnniesovom konceptualizacijom, to se posebno moe vidjeti u eseju
Urbanism as a Way of Life.
U radu Koncept Gemeinschafta22 Tnnies smatra da je najvei kon-
trast u odnosu na zajedniki ivot (ivjeti zajedno) izmeu sela i grada.
Ova se razlika kontinuirano provlai u svim analizama autora za koje
moemo manje ili vie sigurno rei da su implicirali razvoj ikake soci-
ologije. Iako se grad razvija, smatra Tnnies, drugaije od sela, on ipak
22 Der Begriff der Gemeinschaft, 1925.

55
chicago_011.indd 55 9.5.2012. 11:33:45

ostaje trajno ovisan o selu. Tu konstataciju moemo susresti i kod drugih

autora, posebno kod M. Webera.
Pojam metropole uvodi Tnnies, takoer preko intenzivnijeg odvaja-
nja grada od sela. to se grad vie odvaja od sela, postaje blii metropoli.
Tnnies istie da je potrebno uvaavati i mnoge razlike izmeu naselja,
posebno one geografskog karaktera, a upozorava i na razlike u gustoi
naseljenosti pojedinih naselja, to moe imati uinak na karakter dru-
tvenih odnosa. Ne treba posebno napominjati da je gustoa naseljenosti
jedna od osnovnih ideja koja e biti primijenjena u radovima ikakih
sociologa, posebno onih koji e se baviti tzv. humanom ekologijom. Kao
to veliki grad predstavlja kontrast malom gradu ili selu, tako veliki grad
ili metropola prema selu ili malim gradovima uzetim zajedno predstavlja
kontrast, tovie, kontrast izmeu glavnog grada i provincijalnih gradova
je najvei (Tnnies 1971: 6272). Vidi u Canhman, Haberle, ur., 1971.
Kod Tnniesa je, dakle, mogue nai dihotomije s obzirom na gustou,
prirodne karakteristike, veliinu i ulogu naselja u okviru zemlje u cjelini.
On je smatrao da je principijelna razlika, koja je u korijenu svih drugih
dihotomija, a koju je ve Marx naznaio ali nije dalje prouavao, razlika
izmeu sela i grada.23
Ekonomski ivot, na primjer, ovisan je o nizu inilaca. Kada se pie
o ekonomskom ivotu, moraju se uvaavati razlike koje proistjeu iz
razlika izmeu sela i grada, izmeu rijetko i gusto naseljenih mjesta,
kao i izmeu metropole i provincijalnih naselja. Ostale institucionalne
konfiguracije, kako ih naziva Tnnies, razvijaju se u odnosu na ove koje
smo spomenuli. Interesantno je uoiti da Tnnies koristi ekonomske
elemente kao osnovne elemente koji su implicirani svakoj daljnjoj razlici
koja se poslije moe sumirati.
Osim ovih elemenata, koji su manje ili vie relevantni za irenje ur-
bane sociologije u Chicagu, Tnnies je razvijao i neke druge ideje koje
su kasnije nale primjenu u sociologiji. Prije svega, rije je o njegovom
doprinosu organicistikim koncepcijama. Tnnies dosta pie o socijalnoj
biologiji, a ona ga zanima jedino kada je u vezi sa zajednikim ivotom
23 Uvidjevi to, Marx pie: Osnova svake razvijene podjele rada je podjela na
selo i grad. Moglo bi se rei da je cijela ekonomska historija drutva sumirana
u kretanju te kontradikcije, emu je naalost dodao ali mi se time sada neemo
baviti (Tnnies 1971: 212). Vidi u Canhman, Haberle, ur., 1971.
56
chicago_011.indd 56 9.5.2012. 11:33:45

3. Ferdinand Tnnies (18551936)
ljudi. On smatra da se u tom smislu socijalna biologija manifestira u po-

druju socijalne antropologije i psihologije, a manjim dijelom i sociologije.
Kako se ovjekov ivot moe promatrati kao suma prirodnih dogaaja
koji su predmet opih prirodnih zakona rasta i pada? Tnnies ovdje
ukazuje na dva sklopa problema koji su relevantni za naa razmatranja.
Prvi je prirodnost ljudskog ivljenja, koja se povezuje s prirodnou teri-
torija na kojem se ono odvija, na kome se obitava, a drugi je prirodnost
opih zakona rasta i pada. Najoitija primjena ovakvog referencijalnog
okvira moe se veoma lako nai u humanoj ekologiji koja je veliku panju
posveivala upravo prirodnim zakonima rasta i propasti pojedinih
prirodnih ljudskih zajednica koje su, naravno, determinirane socijalno-
biolokim iniocima.
Interesantno je analizirati i Tnniesovo razmatranje elemenata soci-
jalne strukture o kojima raspravlja u svojoj istoj sociologiji. Tnniesov
pojam socijalnog entiteta, koji se moe shvatiti kroz proces medijacije
mnogih individua koje ine socijalni entitet, odnosno kroz interakciju
individua, svakako je mogao biti apliciran u radovima ikake kole.
Mislimo prije svega na pojam prirodnog prostora, na grupu, zajednicu,
susjedstvo i sline kategorije koje su ekoloki i interaktivno definirane.
Tnnies u tom smislu, analizirajui tipove socijalnih entiteta, razlikuje
socijalne i prirodne odnose. Prirodni odnosi su bioloke naravi, a socijalni
odnosi ukljuuju pozitivne psiholoke odnose koji nisu samo osjeajni,
nego su i afirmirani i ele biti stalni. Socijalni su odnosi, dakle, uvjetova-
ni odreenim psiholokim odnosima i mogu biti dvostrukog karaktera
privlaenja ili odbijanja. Ovi elementi, u kombinaciji sa Spencerovim
biologizmom i darvinizmom prenesenim kroz djelo G. Tardea, mogli su
posluiti kao solidan referentni okvir za objanjenje nekih procesa, naro-
ito imigracije i adaptacije doseljenika u novoj sredini.
Meutim, najznaajniji Tnniesov utjecaj na razvoj sociologije uope,
a posebno na razvoj ikake kole, i u okviru nje urbane orijentacije, sva-
kako je njegovo razmiljanje o zajednici i drutvu. Tnnies svoje idealne
tipove esto naziva parovima koncepata i pokuava ih formirati tako
da budu shvaeni iskljuivo kao idealni tipovi koji trebaju kontrastirati
realnosti u cilju lake sistematizacije i daljnjeg prouavanja.
Tnnies smatra da je razdvajanje realnosti i idealnih tipova veoma
bitno. Konceptualni parovi mogu se derivirati iz razliitih podruja
57
chicago_011.indd 57 9.5.2012. 11:33:45

ekonomskog, politikog, duhovnog i moralnog. Najvaniji konceptualni

parovi u ekonomskom podruju su sljedei:
selo grad
mali grad metropola
osnovna zemlja kolonija
primarna sekundarna proizvodnja
proizvodnja trgovina
domainstvo trite
veliko poduzee malo poduzee
pretkapitalistiki kapitalistiki nain proizvodnje i trgovine.
Na razini politikog ivota konceptualni parovi se sastoje od sljedeih

kombinacija:
folk narodno drutvo dravno drutvo
aristokracija demokracija
federalizam unitarizam
konzervativne mutativne partije
obiajni zakon revolucionarna legislativa.
Na razini duhovnog odnosno moralnog ivota mogue je razlikovati

sljedee parove:
enski um muki um
vjerovanje u uda poznavanje zakona prirode
religija znanstvena spoznaja
crkva sekta
ortodoksija hereza
umjetnost znanost
distributivna komutativna pravda.
Tnnies upozorava da su svi ti parovi u meusobnom odnosu (to se go-

tovo uvijek zaboravlja!) i da treba voditi rauna o tome da je prvi lan u
horizontalnom smislu uvijek stariji, a drugi mlai jer se razvija od prvog.
Tnnies posebno upozorava: [Parovi] moraju biti koriteni samo kao
sredstva da se osiguraju sigurne toke u razmiljanju o injenicama; oni
nude dvije stvari: raiavaju konfuziju koja vlada u svijetu iskustva i
ine iskustvene podatke komparabilnim (1971: 214).
58
chicago_011.indd 58 9.5.2012. 11:33:45

Druga je vana Tnniesova opaska, koja se takoer esto zaboravlja,

da su sve te kategorije, parovi, operabilnog karaktera, da se pojavljuju
simultano ili parcijalno i ne smije ih se apsolutizirati i kontekstualizirati
kao toke oslonca u izgradnji teorija24. Heberle i Cahnman posebno
ukazuju na problematinu upotrebu tih parova u smislu razmatranja
realnih tipova, to je posebno dolo do izraaja u pokuajima stvaranja
kontrastnih teorija i hipoteza.
Tnniesov doprinos, koji smo u kratkim crtama naznaili, svakako
predstavlja jedan od najznaajnijih izvora tzv. njemakog utjecaja na ra-
zvoj amerike sociologije uope, a posebno na ikaku sociologiju 1920-ih
i 1930-ih.
Po naem je miljenju implicitna pretpostavka u Tnniesovom razli-
kovanju zajednice i drutva pretpostavka o postupnom jaanju procesa
racionalizacije u drutvenom razvitku. Ideja razvoja od manje organizi-
ranih i iracionalnijih, ali prisnijih oblika, k organiziranijim, racionalnijim,
ali otuenijim oblicima meuljudskih odnosa prisutna je u mnogih
mislilaca, posebno kod M. Webera.25 U modernom drutvu su raciona-
lizacija i individualizacija, po naem miljenju, rezultat procesa historijske
transformacije razliitih odnosa koji su tipini za zajednicu. Prema tome,
postupni prijelaz od zajednice k drutvu je neizbjean i prate ga proces
individualizacije, metropolizacija, pretvaranje malih naselja u velika, raci-
onalizacija poslovanja, prevladavanje novanih nad afektivnim odnosima,
promjena primarnih u sekundarne meuljudske odnose itd. Sve te teme,
koje su implicirane ili eksplicirane u djelu Tnniesa i drugih predstavnika
njemake filozofije i sociologije s konca 19. i poetka 20. stoljea, oigledno
su nale svoje mjesto u razvoju ne samo amerike, nego sociologije uope.
24 Sklonost pretjerivanju, pojaavanju razlika, i inzistiranje na pojedinim elemen-

tima, naalost, gotovo uvijek su prisutni u izgradnji sociolokih teorija i tvrdnji.
Adorno je dobro primijetio da su socioloke teorije ili toliko trivijalne da ih je
besmisleno dokazivati, ili su pak toliko kompleksne da ih je nemogue dokazati.
Pretjerivanje i opsjednutost idejom moda su jedini naini izgradnje sociolokih
teorija.
25 Ne moemo ulaziti u razmatranje ukupnog doprinosa F. Tnniesa razvoju
sociologije, niti raspravljati o tome koji su sve autori dobro ili loe primjenjivali
neke elemente njegove sociologije, kao to ne moemo ulaziti u Cahnmanovu i
Heberleovu prosudbu o tome da je Dahrendorf pogreno shvaao Tnniesa jer
ga je smatrao protivnikom moderniteta.
59
chicago_011.indd 59 9.5.2012. 11:33:45

Tnniesovi konceptualni parovi nisu jedini koji su se u povijesti soci-

ologije iskristalizirali kao relevantni. Valja uzeti u obzir i neke druge po-
djele, na primjer Cooleyevu upotrebu pojmova primarnih i sekundarnih
grupa. Meutim, tema koja se nalazi ispod spomenutih i drugih podjela
u sociologiji, slabost je socioloke metodologije, odnosno potreba za refe-
riranjem na idealne tipove kao apstraktne primjere spram kojih se realna
situacija takoer konstituira kao sreeni kaos. Pri tome se esto zaborav-
lja, na to ispravno upozorava i Tnnies, da su idealni tipovi historijske
kategorije koje nisu jednom zauvijek fiksirane i ograniene odreenim
historijskim prostorom. Drugi je problem na koji Tnnies upozorava, a
koji jo vie ograniava slobodno koritenje idealnih tipova, simultano
pojavljivanje razliitih kategorija, odnosno njihova relativizacija, to jo
vie komplicira ustanovljavanje odreene sistematizacije koja moe imati
prediktivni karakter. To dodatno komplicira poloaj sociologije i vraa je
u prostor historijskog rekonstituiranja povijesti, to je onda mala razlika
spram historije. Tnnies upozorava da njegovi parovi trebaju pridonijeti
raiavanju konfuzije koja vlada u svijetu iskustva i lakem stvaranju
komparativnih nizova, pri emu je ovo drugo i dalje principijelni problem
socioloke analize. Interesantno je napomenuti da je Tnnies na poziv
osnivaa ikake Katedre za sociologiju A. Smalla 1904. bio u SAD-u na
jednoj konferenciji na kojoj je odrao predavanje.
***
Osim utjecaja spomenutih autora, koji pripadaju njemakoj filozofskoj

i sociolokoj tradiciji s konca 19. i poetka 20. stoljea, na glavne pred-
stavnike ikake sociologije vidljiv je i utjecaj drugih autora, npr. Maxa
Webera. Tenja da se sociologija iz apstraktnog filozofiranja pretvori u
znanstvenu disciplinu dijelom je moda potjecala od Comteovog utjecaja,
iako se takva veza teko moe dokumentirati. iri utjecaj biologizma, izra-
en prije svega u radovima H. Spencera, lake je utvrditi. O odgovarajuim
utjecajima da se govoriti i u sluaju G. Tardea, a u irem smislu i o utjecaju
osnivaa ekologije E. Haeckela. Utjecaj znanstvenika iz amerikog kruga
dade se svesti na Cooleyjeve radove o primarnim i sekundarnim grupama.
G. H. Mead svakako je mogao utjecati na osnovni tok razvoja ikake so-
60
chicago_011.indd 60 9.5.2012. 11:33:45

ciologije, no on je preko trideset godina djelovao na ikakom sveuilitu

pa je na Parka i druge kolege mogao djelovati u hodu.
Simboliki interakcionizam moemo nai u mnogim razmiljanjima
R. Parka i njegovih suradnika, pa se Meadov utjecaj ne moe potpuno
zanemariti. To je posebno vidljivo u analizi rasnih odnosa, u analizi pro-
cesa adaptacije na individualnoj razini i drugim individualnim i grupnim
psiholokim analizama pojedinih elemenata prirodnih podruja.
61
chicago_011.indd 61 9.5.2012. 11:33:45

chicago_011.indd 62 9.5.2012. 11:33:45
III.
Poetak profesionalne
sociologije u Chicagu
chicago_011.indd 63 9.5.2012. 11:33:45

chicago_011.indd 64 9.5.2012. 11:33:45
Poetak sociologije u Chicagu relativno je lako utvrditi Odsjek za
sociologiju na ikakom univerzitetu osnovan je 1892, kada je Albion
Woodbury Small (18541926) pozvan da osnuje socioloku katedru. Small
nije osobito zanimljiv autor, posebno za urbanu sociologiju, pa se njego-
vim opusom neemo posebno baviti. Interesantno je da je i on studirao
njemaku filozofiju u Berlinu i Leipzigu (18791881) i mnogi ga smatraju
jednim od najznaajnijih autora koji su utjecali na irenje njemake filo-
zofske tradicije u SAD-u.
Osim Smalla, kome su se uskoro pridruili Charles Henderson i Geor-
ge E. Vincent, najznaajniji predstavnik prve generacije ikakih sociologa
bio je William Isaac Thomas (18631947), o kome e biti vie rijei u na
stavku. On je doao na socioloki odsjek 1895. Potrebno je naglasiti da je i
Thomas 18881889. bio na specijalizaciji u Berlinu i Gottingenu.
Period od 1892. do 1915. uglavnom se smatra osnovnim, formativnim
za ikaku socioloku kolu. Period najsnanijeg razvoja ikake socio-
logije, po kome je ta kola moda najpoznatija, i u kome se s obzirom na
tipove istraivanja i orijentacija koje su se razvijale moe govoriti o pre-
dominaciji tzv. urbane sociologije, period je izmeu 1920. i 1932, kada se
Parkovo djelovanje najvie osjealo (Faris 1967: 3). Faris smatra da nema
razloga tvrditi da je ikaka kola poslije 1930-ih doivjela izvjestan pad,
kako se tvrdi u nekim pregledima razvoja amerike sociologije, nego
su se iza 1930. poeli intenzivnije razvijati socioloki centri na drugim
univerzitetima u SAD-u, kako Faris kae dolo je do zdravog irenja.
Mi ipak smatramo da se moe govoriti o opadanju znaaja ikake kole,
to je prije svega rezultat odlaska nekih vanijih linosti sa socioloke
katedre Thomasa 1918. i Parka ranih 1930-ih. To baca novo svjetlo na to
u kom se smislu moe govoriti o ikakoj koli ili pak samo o pojedinim
65
chicago_011.indd 65 9.5.2012. 11:33:45

snanim linostima koje su djelovale u Chicagu i dale svoj peat socio-

lokoj orijentaciji.
Thomas se smatra najsnanijom figurom prve generacije ikakih
sociologa i od otprilike 1900. pa sve do 1918. osobito se isticao na katedri.
Matthews upozorava da su na ikakom univerzitetu, kada je na
primjer Park 1913. doao na socioloki odsjek, dominirale rasprave o
prirodi drutva, kranska filantropija i deskriptivne studije dizajnirane
da se opie sva mnogostranost drutvenih problema (1977: 1). Hawthorn
pak upozorava da je na razvoj sociologije u Chicagu do 1920. utjecalo
brzo poboljanje institucionalnih uvjeta za rad. Historija sociologije u
Americi 1920-ih stvarno je historija institucionalnog, a ne intelektualnog
uspjeha (1976: 209). Hawthorn to ilustrira, na primjer, podatkom da se
1880. sociologija predavala na samo na est koleda ili sveuilita, 1894.
ve se predavala na oko 200 koleda ili sveuilita, a 1909. na 400. Drugi
element, kojim ilustrira brzi institucionalni rast sociologije, porast je
broja redovitih profesora do 1909. bilo ih je ak 50. Interesantan je i
podatak da je 1916. bilo ve 26 tipova sociolokih udbenika (Hawthorn
1976: 191).
Short upozorava da je zadatak prve generacije ikakih sociologa bio da
fundiraju sociologiju, dok je druga generacija, koju su predstavljali Park i
suradnici, bila odgovorna za tip i karakter sociologije u sljedeim godi-
nama. Druga generacija ikakih sociologa nastojala je pretvoriti sociolo-
giju iz spekulativne discipline u pravu znanost (Short 1971: XI. poglavlje).
Jo jedan podatak koji dobro ilustrira institucionalni rast sociologije,
to naravno ne iskljuuje i porast njenog intelektualnog znaaja jer je in-
stitucionalna podrka stvarna baza za svaki znanstveni rad, daju Vidich
i Lyman u svom pregledu historije amerike sociologije. Oni istiu da je
izmeu 1895. i 1917. u Chicagu izgraeno 68 objekata koji su imali fakul-
tetsku namjenu (1982: XV. poglavlje).
Drugu generaciju ikakih sociologa 26 obiljeio je prije svega Robert
Park (18641944). Vaan predstavnik te generacije je i E. W. Burgess
(18861966). George Herbert Mead (18631931) podjednako je predstavnik
i prve i druge generacije, ali se njegovim djelom neemo baviti jer ono
preteno pripada podruju socijalne psihologije, iako se odreeni meu-
26 Podjela na prvu i drugu generaciju uvjetna je i gotovo iskljuivo kronolokog

karaktera jer se njihovo djelovanje, naravno, ispreplee.
66
chicago_011.indd 66 9.5.2012. 11:33:45

III. Poetak profesionalne sociologije u Chicagu
utjecaji ne daju iskljuiti.27 William Fielding Ogburn (18861959) takoer

je predstavnik druge generacije, kao i Louis Wirth (18971952). Meu
znaajnije ikake sociologe esto se ubraja i Ellsworth Faris (18741953).
Osim navedenih autora, koji se manje ili vie opravdano mogu smatrati
osnovnim predstavnicima ikake sociologije 1920-ih i 1930-ih, niz
autora je pridonio tome da danas moemo govoriti o posebnosti ikake
sociologije. Interesantan je sluaj R. McKenziea koji nikada nije djelovao
na ikakoj sociolokoj katedri, ali je gotovo cijeli znanstveni rad po
svetio irenju i razmatranju humane ekologije koju su poeli razvijati
Park i Burgess. Slian je sluaj i s F. Frazierom koji se bavio sociologijom
porodice, i to prije svega sociologijom crnake porodice, a kao i McKen-
zie, bio je ikaki student. Dakle, o ovim i jo nekim autorima, o kojima
e jo biti rijei, moe se govoriti kao o indirektnim predstavnicima
ikake sociologije, oni su prihvatili neke osnovne postavke ikake
socioloke kole i razradili ih. Uglavnom je rije o bivim ikakim stu-
dentima sociologije. Najpoznatije tzv. socioloke monografije najee
su preraene doktorske disertacije. Meu znaajnijim studentima,
od kojih je tek manji broj izgradio karijeru sveuilinih nastavnika u
Chicagu i drugim sveuilinim centrima u Americi ili drugdje, svakako
je i Nels Anderson, poznat po monografiji o hobou ovjeku lutalici,
zatim Ernest Mowrer (autor studije o dezorganizaciji obitelji) i Clifford
Shaw, koji je posebno ispitivao delinkvenciju i kriminalitet maloljetnika i
napisao vie studija o tom problemu (najpoznatija je studija o distribuciji
delinkvenata u urbanim podrujima Chicaga). Klasinom se smatra i
studija H. W. Zorbaugha o jednom dijelu Chicaga (The Gold Coast and
the Slum), zatim studija F. M. Thrashera o maloljetnikim bandama,
Wirthova studija (doktorska disertacija) o idovskom getu (The Ghetto)
i kasnija studija, takoer klasina socioloka literatura, W. F. Whytea o
slamu (Street Corner Society).
Najznaajnije studije iz povijesti socioloke misli u Americi jesu stu-
dija Thomasa i Znanieckog o poljskim doseljenicima u SAD, The Polish
Peasant in Europe and America, kao i dvije studije Helen i Roberta Lynd
o jednom amerikom gradiu (Middletown i Middletown in Transition).
Thomas je napisao i The Unadjusted Girl, interesantnu monografiju o
27 Vrlo interesantan prikaz djelovanja H. G. Meada u Chicagu, i njegovog doprino-

sa amerikoj socijalnoj psihologiji, pogledaj u Lewis i Smith, 1980.
67
chicago_011.indd 67 9.5.2012. 11:33:45

neprilagoenima, a E. H. Sutherland je na osnovi ivotne prie pravog

lopova napisao studiju o lopovima (The Professional Thief: by a Professio-
nal Thief). Mi emo se u posebnom poglavlju osvrnuti na neke znaajnije
monografije i njihove osnovne zakljuke, kao i koritenu metodologiju.
U doba kada se u Chicagu utemeljuje sociologija, dosta je snaan bio i
teoloki utjecaj. Taj se utjecaj nije osjeao samo indirektno, nego i direk-
tno, na primjer u djelovanju A. Smalla, Ch. Hendersona i Vincenta, a ka-
snije i E. Farisa koji je prije svoje akademske karijere bio sveenik. Moglo
bi se rei da je gotovo cijela prva generacija ikakih sociologa, osim W. I.
Thomasa, u izvjesnom smislu bila teoloki orijentirana. Na tu injenicu
ispravno upozoravaju Vidich i Lyman, kao i R. Faris28.
Faris upozorava da se do ustanovljenja ikake socioloke katedre 1892.
o sociologiji u Americi moe govoriti s velikim rezervama. Sociologija nije
postojala i nijedan od prvih nastavnika ikakog odsjeka nije studirao
sociologiju jer nije bilo odsjeka na kome bi se kolovali (1967: 9).
W. I. Thomas je bio vie zainteresiran za probleme etnologije, to je
vidljivo i iz udbenika Source Book for Social Origins (1907), koji je u doba
kada sociologija nije bila osobito definirana znanost vjerojatno sluio i kao
udbenik sociologije. U tu obimnu knjigu Thomas je ukljuio brojne ori-
ginalne tekstove najznaajnijih autora, a slino e uiniti Park i Burgess u
svom udbeniku Introduction to the Science of Sociology (1921). Thomasov
specifini interes za sociologiju zadrao se i kasnije kada je pripremajui
reviziju izdanja spomenute knjige zapravo napisao novu pod naslovom
Primitive Behavior (1937).
U nastavku emo vie panje posvetiti autorima za koje se s vie sigur-
nosti moe rei da su utemeljili socioloku orijentaciju karakteristinu za
Chicago 1930-ih. Posebno nas, naravno, interesiraju autori koji se klasino
svrstavaju u tzv. urbanu sociologiju. W. I. Thomas se indirektnije moe ve-
zati uz urbanu sociologiju, no on je svakako najznaajniji predstavnik tzv.
prve generacije ikakih sociologa i njegov je utjecaj, posebno na R. Parka,
neosporan. Osim Thomasa, najvie panje posvetit emo Parku, koji je
1930-ih bio centralna figura na sociolokom odsjeku, posebno u podruju
urbane sociologije. Klasian predstavnik ikake urbane sociologije sva-
28 Upitno je, meutim, koliko je opravdano to to Vidich i Lyman formativne godi-

ne amerike sociologije razmatraju iskljuivo kroz dihotomiju sveto i sekularno,
naglaavajui znaenje irenja protestantske etike.
68
chicago_011.indd 68 9.5.2012. 11:33:45

III. Poetak profesionalne sociologije u Chicagu
kako je i E. W. Burgess, a humanu ekologiju razraivao je i R. McKenzie.

Louis Wirth se pak moe smatrati najznaajnijim za usmjerenje daljnjeg
razvoja urbane sociologije u Americi, ali i u Europi.
69
chicago_011.indd 69 9.5.2012. 11:33:45

chicago_011.indd 70 9.5.2012. 11:33:45
IV.
Osnovni predstavnici
ikake socioloke kole
chicago_011.indd 71 9.5.2012. 11:33:45

chicago_011.indd 72 9.5.2012. 11:33:45
1.
W. I. Thomas (18631947)
W. I. Thomas je roen 1863. u Virginiji u SAD-u. Fakultet je upisao 1880,

a doktorirao je 1886. na Sveuilitu u Tennesseeju. To je bio prvi doktorat
uope koji je to sveuilite dodijelilo. Na istom fakultetu se zaposlio, a
1888. i 1889. proveo je na studiju u Berlinu i Gttingenu. Po povratku iz
Njemake radio je na jednom koledu sve do 1893. Zainteresiravi se sa
socioloke probleme, 1893. poeo je studirati sociologiju na ikakom
univerzitetu, dakle, samo godinu nakon to je osnovan. Studirao je kod
Smalla i Hendersona, a 1895. preselio se u Chicago i zaposlio na ikakom
univerzitetu kao predava. Nakon to je obranio drugi doktorat, ovaj put
iz sociologije, 1896. postao je docent (assistant professor) i otada pa sve
do 1918. bio je nastavnik na Katedri za sociologiju u Chicagu. Njegova
akademska karijera naprasno je prekinuta 1918.29
Poslije naprasno prekinute akademske karijere30 Thomas se prije svega
poeo baviti istraivanjima. Ve 1908. bio je angairan u Helen Culver
Fund for Race Psychology i zbog toga je esto putovao u Europu gdje je
29 Thomasova formalna akademska karijera zavrila je 1918, kada je u jednom

ikakom hotelu uhien s mladom enom pod optubom o protupropisnom
ponaanju, lanoj registraciji i povredi zakona. Javnost je bila zgranuta zbog toga
to je suprug te ene (vojnik) upravo otplovio u Francusku, kao i injenicom da
je Thomas bio veliki zastupnik enske emancipacije (Matthews 1977: 102).
30 Parkov odnos prema Thomasu bio je posebno interesantan. Park je osjeao
obavezu prema Thomasu jer ga je on pozvao na ikako sveuilite. Budui da
fakultet nije zauzeo vrst stav prilikom Thomasovog hapenja 1918, morao je
napustiti fakultet. Meutim, Park je kao predsjednik Amerikog sociolokog
drutva 1925. pozvao Thomasa na skuptinu gdje je podnio i saopenje, a kasnije
je Park organizirao sastanak sa studentima koji su Thomasa izabrali za potpred-
sjednika sa sukcesijom. Dugo je trebalo da se Thomas rehabilitira i moe se rei
da to nije nikada dokraja uspio. U svakom sluaju, vie nije predavao na ika-
kom sveuilitu, iako je predavao na drugim fakultetima.
73
chicago_011.indd 73 9.5.2012. 11:33:45

slika 2. William Isaac Thomas (1963 1947)
chicago_011.indd 74 9.5.2012. 11:33:46

1. W. I. Thomas (18631947)
prije svega prikupljao materijal za studiju o poljskim doseljenicima. Na

tim je putovanjima sreo Znanieckog koji je mnogo pridonio izradi studije
The Polish Peasant in Europe and America. Thomasova suradnja sa spo-
menutom zakladom takoer je zbog navedenih potekoa 1919. preki-
nuta. Janowitz tvrdi da je sluaj Thomas dijelom insceniran kako bi se
diskreditirala njegova ena, aktivistkinja u mirovnom pokretu H. Forda.
Thomas je suraivao i na izradi knjige Old World Traits Transplanted,
takoer s R. Parkom, ali sve do 1931. nije se znalo (nije se smjelo znati?)
da je on principijelni pisac te knjige. Od 1920. do 1923. radio je na istra-
ivanjima u Chicagu, a od 1923. do 1928. ivio je u New Yorku i predavao
na New School for Social Research, koja e se 1940-ih simbolino nazvati
univerzitetom u egzilu jer je pruila utoite mnogim intelektualcima
koji nisu mogli predavati ili djelovati u svojoj zemlji.
Thomas je djelomino rehabilitiran nakon to je izabran za potpred-
sjednika Amerikog sociolokog drutva, to je, kao to smo rekli, arani-
rao Park, a provela grupa mladoturaka. Izmeu 1930. i 1936. esto putuje
u Europu, prije svega u vedsku gdje radi na problemima kriminolokih
istraivanja. esto surauje sa sociolokim institutom u Stockholmu. U
ve poodmaklim godinama, Thomas je 19361937. nastavnik na Harvar-
du, 1939. provodi istraivanja u New Hawenu, na Sveuilitu Yale, a 1940.
povlai se u Berkeley gdje je 1947. umro.
Thomasova biografija dosta je interesantna i daje niz podataka i o sre-
dini u kojoj je djelovao. Prema Farisu, Thomas je bio snaan, iv, aktivan
i produktivan, i nije bio ogranien samokritikom, perfekcionizmom ili
bilo kojom karakteristinom inhibicijom konvencionalnog akademizma
zbog ega je mnogo znaajnije pridonio amerikoj sociologiji negoli bilo
tko od njegovih kolega u Chicagu (1967: 13).
Thomas je bio neumoran istraiva, to se vidi i iz njegovog opusa (us-
poredi u bibliografskom dodatku). Janowitz daje interesantan anegdotski
opis jedne situacije karakteristine za Thomasa. Dok je prouavao poljske
iseljenike u Chicagu, jednog je jutra, hodajui plonikom, opazio na ulici
meu smeem mnogo pisama. Poeo ih je itati, zatim ih je pokupio i tako
je poeo prouavati poljske doseljenike metodom osobnih dokumenata!
Poznato je da je to jedna od najvanijih publikacija koju je Thomas, u
suradnji sa Znanieckim, objavio u nekoliko svezaka, a ije je objavljivanje
75
chicago_011.indd 75 9.5.2012. 11:33:46

bilo unekoliko oteano skandalom iz 1918.31 Thomasa je interesirao

stvarni svijet imigranata, prostitutki i intelektualaca (Janowitz 1966:
XXXIV).
Kada smo govorili o osnovnim okvirima nastanka ikake kole,
spomenuli smo i socijalno-prostorno porijeklo pojedinih predstavnika
ikake kole, a to eksplicitno naglaava i M. Janowitz, autor predgovora
jednom izboru iz djela W. I. Thomasa. [Thomas] se nije konformirao
obrascu sociologa roenih na selu moralizatora koji su mrzili gradsku
kulturu; on je bio previe gradski orijentiran i dugo posveen prouavanju
primitivnog i ruralnog drutva (Janowitz 1966: XXXI).
Osim studije o poljskim doseljenicima, objavljene u est svezaka, zna-
ajna je i knjiga Source Book for Social Origins, koja je, kako smo rekli,
imala udbenike pretenzije. Primitive Behavior je novija varijanta tog
udbenika iz 1937.
Budui da su Thomasovi interesi izuzetno iroki, i ne moemo ga sma-
trati predstavnikom ikake kole urbane sociologije, u nastavku emo se
orijentirati samo na neke najznaajnije teme koje su mogle manje ili vie
utjecati na formiranje stavova, na primjer, R. Parka i Burgessa. Thomasovi
interesi locirali su se u podruje sociologije porodice, prouavao je odnos
spolova, problem adaptacije individue, poloaj djeteta u drutvu, bavio
se analizom kriminaliteta i, naravno, mnogim etnolokim aspektima. U
Thomasovom djelu moda su najznaajniji njegovi koncepti, dijelom me-
todoloke prirode, o definiranju situacija i o etiri osnovne elje koje ru-
kovode ponaanjem pojedinca. Prouavanje ljudi dovelo ga je do spoznaje
o postojanju tri osnovna tipa linosti: filistra, boema i kreativnog ovjeka.
Analiza Parkovih radova pokazuje da je Thomas znaajno utjecao na
njegove stavove, posebno preko teorije o etiri elje i potrebe uvaavanja
metodolokog principa definiranja situacije. Osim toga, vana je i Tho-
masova ideja o marginalnom ovjeku do koje dolazi na osnovi proua-
vanja problema adaptacije imigranata u novoj sredini. Thomas se gotovo
iskljuivo sluio nekvantitativnim metodama, prije svega se oslanjao na
31 Postoje razliita miljenja o tome koji je autor vie pridonio nastanku studije The
Polish Peasent in Europe and America. Veina se ipak slae da je glavni autor bio
Thomas, a da je Znaniecki, kako na primjer smatra i Janowitz, imao minornu
ulogu inzistirajui na pisanju metodolokog dodatka koji se Thomasu, i inae
rezerviranom prema vrstim metodama, nije inio nunim (prema Janowitz
1966: XIX).
76
chicago_011.indd 76 9.5.2012. 11:33:46

1. W. I. Thomas (18631947)
analizu dokumenata, pisma, ivotne prie (life history) i zbog toga ga mo-
emo smatrati jednim od osnovnih predstavnika one orijentacije u socio-
logijskoj metodologiji koja se esto naziva kvalitativnom metodologijom.
Mi emo navesti jo neke karakteristike djela W. I. Thomasa kada bu-
demo analizirali metodoloke karakteristike ikake kole i kada budemo
zakljuno raspravljali o statusu i znaaju ikake kole u sociologiji.
77
chicago_011.indd 77 9.5.2012. 11:33:46

chicago_011.indd 78 9.5.2012. 11:33:46
2.
Robert E. Park (18641944)
Robert Park je jedan od osnovnih predstavnika ikake kole, i to posebno

kole urbane sociologije, pa emo mu posvetiti neto veu panju. Parka
autori koji su pisali o ikakoj koli izdvajaju kao posebno znaajnog ne
zbog djelovanja na orijentiranju urbane sociologije, nego s obzirom na
njegov ukupan rad. Period izmeu 1920. i 1930, zlatno doba ikake so-
ciologije, moramo povezati posebno s Parkom, koji na ikako sveuilite
dolazi 1913, a 1932. ga naputa. Parkov utjecaj nije vidljiv samo u njegovim
radovima, on je stimulativno djelovao na kolege s kojima je suraivao na
katedri, posebno na E. W. Burgessa, a kao nastavnik usmjerio je brojne
studente na prouavanje raznolikih aspekata sociolokog laboratorija
(grada). Iz tih su istraivanja nastale brojne disertacije, a zatim najee
i publikacije od kojih danas mnoge smatramo klasinom sociolokom
literaturom.
Zavrivi kolovanje 1892, Park dolazi u New York gdje zapoinje novi-
narsku karijeru. Kao gradski reporter, kretao se po razliitim dijelovima
New Yorka i, kako je sam isticao, bio je zainteresiran za prouavanje svih
oblika gradskog ivota.32 Poslije odreenog vremena, Park provodi pet
godina u Detroitu, takoer kao novinar, a 1897/98. i u Chicagu radi kao
novinar. Tih je godina bio sve nezadovoljniji svojim pozivom i kako su
postojale povoljne okolnosti (otac mu je bio spreman financirati daljnje
kolovanje) 1898. otiao je na Sveuilite Harvard. Park je dotad stekao
filozofsko obrazovanje, a na Harvardu je sluao druge kolegije i posebno
bio zadovoljan predavanjima W. Jamesa, u emu neki autori nalaze razlo-
32 U autobiografskoj biljeci Park navodi sljedee: Radei svoj novinarski posao

stvorio sam koncepciju grada, zajednice i regije ne kao geografskog fenomena,
nego kao socijalnog organizma (prema Matthews 1977: 10).
79
chicago_011.indd 79 9.5.2012. 11:33:46

ge velikog Jamesovog utjecaja na Parka, iako po naem miljenju za to ne

postoje tako oiti pokazatelji.33
Zavrivi dokolovanje, odluuje provesti neko vrijeme u Europi, po-
sebno u Njemakoj, te 1899. s obitelji (ena i troje djece) odlazi u Berlin.
Ujesen 1899. upisuje zimski semestar i slua F. Paulsena i G. Simmela.
kolovanje je nastavio u Strasbourgu, gdje je sluao Windelbandova preda-
vanja, kao i neke predmete iz politike ekonomije i geografije. Ukupno je u
Njemakoj proveo etiri godine radei na disertaciji koju je potom dovrio
u SAD-u. Parkova disertacija Masse und Publikum, eine methodologische
und soziologische Untersuchung (Bern, 1904) tek je 1972. objavljena na
engleskom jeziku pod naslovom The Crowd and the Public. Disertacija je
bila prezentirana na filozofskoj katedri u Heidelbergu, na koju je u meu-
vremenu doao Windelband.
Vrativi se u SAD34, jedno vrijeme radio je kao novinar za agenciju koja
je ispitivala karakter belgijske vladavine u Kongu i provjeravala tvrdnje
o loem odnosu prema domorodakom stanovnitvu. Zainteresiravi se
preciznije za crnaki problem u SAD-u, 1905. zapoljava se kod Bookera
T. Washingtona, koji je tada vodio Tuskegee institut. Park je u Tuskegeeu
proveo punih sedam godina. Posao je isprva bio interesantan i Park je,
kako navodi, poslom bio zadovoljan. Meutim, odvojeni ivot i porast
nezadovoljstva ovim poslom naveli su ga da opet pone razmiljati o
promjeni zaposlenja. Godine 1912. na jednoj konferenciji o imigracijskim
problemima sluajno je susreo W. I. Thomasa koji ga poziva na ikaki
univerzitet.
Park je ponudu prihvatio i sljedee godine, 1913, u Chicagu zapoinje
akademsku karijeru u 49. godini ivota. Interesantno je da sve do 1919.
Park nema znaajniju ulogu kao nastavnik na sociolokom odsjeku
predavao je jedan manje vaan kurs. Punu profesorsku plau poeo je
dobivati tek 1923.35
33 Ideje vie nisu bile nikako zamjena za stvarnost i svijet stvari. Zato je moj inte-
res bio prije u znanosti negoli u filozofiji (prema Matthews 1977: 33).
34 Park je tada imao 40 godina i o sebi je rekao sljedee: Sve to mogu pokazati je
ova mala knjiga [disertacija] i stidim se toga (prema Matthews 1977: 57).
35 Matthews navodi da je Park bio krajnje neformalan, rastresen, pa ak i siro-
maan. Kada se trebao formalno upoznati sa Smallom, proelnikom studija
sociologije, Thomas mu je posudio odijelo jer je Parkovo bilo nezadovoljavajue
kvalitete!
80
chicago_011.indd 80 9.5.2012. 11:33:46

slika 3. Robert Ezra Park (1864 1944)
chicago_011.indd 81 9.5.2012. 11:33:46

Park radi na Odsjeku za sociologiju sve do umirovljenja 1932. U tom

periodu dosta putuje, istrauje rasne i meuetnike odnose na pacifikoj
obali, na Antilima i Havajima, pa ak i u Kini, Africi i Brazilu, a predavao
je na univerzitetu na Havajima i u Pekingu. Nakon umirovljenja jedno je
vrijeme predavao na Sveuilitu Fisk i uglavnom je pisao eseje i knjige te
aktivno sudjelovao u sociolokom ivotu SAD-a. Njegova veza s fakulte-
tom odrala se jo niz godina preko suradnje na izradi brojnih disertacija
kojima je sam rukovodio ili je bio savjetnik u izradi.
Kao bivi student ikakog sveuilita, Faris tvrdi da je Park uvijek
bio u urbi, elio je usvojiti organizirano znanje vie no to ovjek moe
u ivotu preferirao je iroka otkria i proirene generalizacije ispred
intenzivnih istraivanja u okviru uskog problema (1967: 39). Izgleda da je
razvio odbojnost prema kvantitativnim metodama, to navodi i Matthews.
Jednom je [Park] naoj istraivakoj grupi na poetku predavanja rekao da
sociologiju ne interesiraju injenice Prikupljanje injenica posao je hi-
storiara. Broj injenica i njihova analiza posao su statistiara. Sociologija
je zainteresirana, rekao je, za znaenje injenica, za ljude koji su ukljueni,
kao i za prouavanje namjera i njihovih promjena (E. Bogardus u pismu
Matthewsu, Matthews 1977: 114115).
Park je o svom odnosu prema sociologiji rekao sljedee: Istraivanja
su mi otkrila da u sociologiji imamo mnogo teorije, ali malo radnih kon-
cepata Ne vidim druge mogunosti za provoenje znanstvenog istrai-
vanja negoli postavljanje, prije svega, sistema klasifikacije i konceptualnog
okvira prema kojem moemo sortirati i u opim pojmovima opisati pojave
koje elimo istraiti Moj doprinos sociologiji nije ono to sam elio, pa
ni ono to bi moj originalni interes indicirao, nego potreba da napravim
sistematsko ispitivanje socijalnog rada u kome sam sebe naao. Problem
koji me uvijek interesirao bio je prije teorijski negoli praktiki. Uglavnom
sam istraivao tri podruja: kolektivno ponaanje, humanu ekologiju i
rasne odnose (prema Odum 1969: 132133).
Park je suraivao s mnogim istraivaima i bio je hvaljen kao osoba
koja moe vrlo stimulativno i dobro orijentirati studente u izradi disertaci-
ja. Meutim, kako navodi Matthews, njegova suradnja s E. W. Burgessom
bila je najintenzivnija. Burgess je bio veliki radnik, spretan menader, vie
orijentiran na to da se uz pomo sociologije rjeavaju konkretni problemi,
a Park je imao vie teorijske pretenzije.
82
chicago_011.indd 82 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
Short takoer kae da je Park bio relativno slabo zainteresiran za

kvantitativnu obradu i koritenje podataka. Park je bio sumnjiav prema
kvantitativnim metodama, ali je ipak smatrao da je sistematsko mjerenje
nuno (1971: XVI).
Postoji gotovo ope slaganje da je Robert Park najznaajnije utjecao
na razvoj ikake sociologije 1930-ih. Naravno, ima i drugaijih ocjena,
npr. G. Hawthorn o Parkovom doprinosu kae sljedee: Parkova karijera
predstavljala je progresivno promiljanje Njegova koncepcija Chicaga
kao sociolokog laboratorija, mjesta u kojem se (dijelom zato to je u
nizini) vrlo jasno vide naini na koje se socijalne interakcije grupiraju u
geografski distinktivne asocijacije, proizvoljna je (1976: 210). Teko bismo
se mogli sloiti s takvim linearnim, geografskim zakljuivanjem, pri
emu bi trebalo uvaiti karakter ikakog okolia kao osnovnu varijablu
koja je utjecala na formiranje ikake orijentacije u urbanoj sociologiji.
Neki analitiari povijesti amerike sociologije tvrde da je Park bio kon-
zervativac, dapae rasist.36 Osim takve radikalne prosudbe, o Parku
postoji i sljedei stav: Zbog Parkovog interesa za rasne odnose zauuje
da mu postignue ekonomske i socijalne jednakosti nikada nije bilo domi-
nantan cilj (Turner 1967: XVII). Turner, autor predgovora jednom izboru
iz Parkovih djela, tvrdi i da Park nije nikada dokraja odbacio bioloku
ideju o vioj i nioj rasi.
Koliko su Park i Burgess dobro suraivali vidi se i po tome to se isti
broj puta navode i samostalno, i kao nerazdvojni tim, pa se njihova imena
najee spominju u obliku kovanice, tako da bi neupueni mogao pomi-
sliti da se radi o jednoj osobi: Park-Burgess.
Oigledno je da su prosudbe o Parkovom utjecaju na razvoj amerike
sociologije razliite. Kada se rade kompletni pregledi povijesti razvoja
jedne znanstvene discipline u odreenom drutvu, za donoenje ocjene
moraju se imati u vidu brojni inioci. Budui da mi ne piemo povijest
amerike sociologije, zadrat emo se na prosudbi Parkovog doprinosa
razvoju urbane sociologije, odnosno na onim kategorijama i pretpostav-
kama koje ikaku urbanu sociologiju vezuju uz njegovo ime.
36 H. i J. Schwendinger smatraju da je Park bio rasist i da nikada nije ponudio neko

revolucionarno rjeenje rasnih odnosa, iako ih je vrlo dobro poznavao. Oni
smatraju da cijela Parkova i Burgessova teorija predstavlja primjer velike teorije
u Millsovom smislu (1974: 389).
83
chicago_011.indd 83 9.5.2012. 11:33:46

I sam Park je (u autobiografskoj biljeci) naveo svoje osnovne soci-

oloke interese i vienje sociolokog rada. Sluajui predavanja Georga
Simmela u Berlinu, dobio sam jedino formalno socioloko obrazovanje
nikad nisam odustao od ambicije koju sam dobio itajui Fausta ambi-
cije da upoznam ljudsku prirodu, da je upoznam u njenoj irini, u njenoj
intimnosti Kad sam se umorio od itanja knjiga, i kad sam poeo tra-
iti neto interesantnije od logikih formula, otiao sam meu ljude da
istraujem meuljudske odnose Vjerujem u znanje iz prve ruke ne kao
zamjenu, nego kao osnovicu za vie formalno i sistematizirano istraiva-
nje (prema Hughes et al. 1974: VIX).
Oigledno je da je Park bio dinamina, intelektualno zainteresirana,
angairana i zanimljiva osoba koja je cijeli ivot pokuavala upoznati
ljudsku duu, elio je iz prve ruke upoznati sve bitne socioloke probleme
s kojima se ameriko drutvo tada susretalo, a ne prouavati probleme
samo iz knjiga. Park i njegovi kolege s ikakog univerziteta nisu pred
lagali revolucionarna rjeenja, oni su djelovali u klasinom reformisti-
kom uvjerenju o popravljanju stvarnosti kroz racionalnu akciju, a to ne
mora znaiti da njega, a indirektno i ostale, moemo kvalificirati kao to
su uinili neki od spomenutih autora. Parkov ivot bi bio daleko laki i
vie akademski da se povukao u sjenu svoje katedre, umjesto toga on
je istraivao najosjetljivije probleme amerikog drutva koji su to ostali
do danas probleme rasnih i meuetnikih odnosa i s njima povezane
probleme ivota u velikim gradovima.37
a) Osnovni radovi R. E. Parka
Kada se govori o Parku, esto se moe susresti miljenje kako on ni u

jednom djelu nije izrazito kondenzirano iznio svoje vienje sociologije,
odnosno teorije. Meutim, meu Parkovim radovima osobito se izdvaja
knjiga Introduction to the Science of Sociology, napisana u koautorstvu s
37 to se rasni problemi u amerikom drutvu bolje upoznaju, to se vie dobiva

utisak da ih je teko definitivno rijeiti. Ako mi imamo takav utisak danas, vjero-
jatno ga je bilo jo lake dobiti u to vrijeme. Upitno je koliko se situacija poslije
niza reformi, rata protiv siromatva i drugih akcija stvarno popravila. Nepre-
kidne akcije za poboljanje svakidanjice po naem su miljenju jedan od razloga
shvaanja socijalnih znanosti kao aplikabilnih znanosti, kao neega to prua
osnovu za racionalnu socijalnu akciju.
84
chicago_011.indd 84 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
Burgessom38, u kojoj on najsistematinije iznosi svoje vienje sociologije.

Knjiga je zapravo socioloka itanka, u njoj se nalaze brojni originalni
tekstovi i upute za rad studenata u obliku pitanja za provjeru i komentara
pojedinih originalnih tekstova.
Osim ove knjige, napisane u koautorstvu s Burgessom, iako se zna da je
Burgess napisao samo jedno poglavlje pa Parka manje-vie moemo sma-
trati jedinim autorom, Parkov je posebno znaajan rad, u kome se mogu
vidjeti osnove njegove socioloke analize, i esej The City: Suggestions for
the Investigations of Human Behavior in an Urban Environment, prvi
put objavljen 1916, tri godine nakon to je zapoeo akademsku karijeru. U
njemu je Park iznio osnovne elemente svoje analize koju je kasnije u nizu
radova varirao i primjenjivao ili je usmjeravao studente da je primjenjuju
u brojnim istraivanjima.
Ako se Parkovi socioloki interesi pokuaju operacionalizirati, onda se
oni mogu svesti na prouavanje grada i odnosa ljudi u gradu. Odreena
podjela tih interesa pokazala bi da se Park cijelo vrijeme interesirao za
novine kao masovni medij, i tome je posvetio neke svoje radove, gotovo
stalno zanimaju ga i rasni odnosi, kao i problemi zajednice i adaptacije
ljudi na vanjske uvjete egzistencije. U tom smislu posebno je instruktivan
njegov esej Community Organization and Juvenile Delinquency. Na
osnovne elemente metodolokog pristupa prouavanju grada, pak, uka-
zuje poznati esej The City as a Social Laboratory.39
U predgovoru knjizi Introduction to the Science of Sociology Janowitz
istie da su tu knjigu studenti zvali zelenom biblijom i da je do 1943,
dakle u neto vie od dvadeset godina od prvog izdanja, prodana u preko
30.000 primjeraka (1969: VI). Knjiga ima 14 velikih poglavlja, a iza svakog
poglavlja, u kome se iznose teorijski problemi i historijski pregled razvoja
pojedine ideje, slijedi izbor iz djela autora koji najbolje reprezentiraju
arolikost pristupa temi, potom slijedi sintetiki komentar u kome se
iznose osnovne misli i kritike napomene, a na kraju se nalazi niz pitanja
i sugestija za studentski rad na prouavanim problemima.
38 Prvi put djelo je objavljeno 1921, a mi smo koristili izdanje University of Chicago
Press, Chicago and London, 1969.
39 Hughes et al. objavili su 1974. The Collected Papers of R. E. Park u tri sveska (I. sv.
403 str., II. sv. 278 str., III. sv. 358 str.) u kojima se mogu nai sva relevantna djela.
Mi emo u nastavku navoditi Parkova djela iz tog izdanja, a upuujemo na biblio-
grafski dodatak na kraju rada u kome su nabrojana i druga izdanja Parkovih djela.
85
chicago_011.indd 85 9.5.2012. 11:33:46

etrnaest poglavlja predstavljaju samostalne cjeline, a neki su njihovi

dijelovi prije 1921. objavljeni u asopisima. Svako poglavlje podijeljeno je
na niz potpoglavlja u ije detalje ne moemo ulaziti, nego emo predsta-
viti osnovne tematske cjeline i probleme koji se istiu u knjizi. Osnovna
poglavlja su: 1. Sociologija i drutvene znanosti, 2. Ljudska priroda, 3.
Ljudska grupa, 4. Izolacija, 5. Socijalni kontakti, 6. Socijalna interakcija,
7. Socijalne snage (sile), 8. Kompeticija, 9. Konflikt, 10. Akomodacija, 11.
Asimilacija, 12. Socijalna kontrola, 13. Kolektivno ponaanje i 14. Progres.
U poglavlju Sociologija i drutvene znanosti (str. 164), iznose se
osnove sociolokog prouavanja u osam potpoglavlja: 1. Sociologija kao
znanstvena historija, 2. Historijske i socioloke injenice, 3. Ljudska
priroda i zakon, 4. Historija, prirodna historija i sociologija, 5. Socijalni
organizam: Humanitet ili levijatan?, 6. Socijalna kontrola i kole miljenja,
7. Socijalna kontrola i kolektivni um, i 8. Sociologija i socijalno istraivanje.
U prvom poglavlju raspravlja se o odnosu sociologije i drugih znanosti,
to je gotovo klasian pristup u sociolokim udbenicima, ali je osnovni
akcent stavljen na prouavanje odnosa sociologije i povijesti. Sociologi-
ja pokuava objasniti prirodu konkretnog procesa Pod prirodom
smatramo onaj aspekt i karakter stvari u odnosu na koji je mogue
utvrditi ope postavke i formulirati zakone (str. 11). Na samom poetku
autori naglaavaju da sociologija spada u prirodne znanosti, a prirodne
znanosti operiraju hipotezama i utvruju injenice na takav nain da ih
je mogue meusobno komparirati i kasnije verificirati promatranjem i
eksperimentom.
Porijeklo sociologije je u historiji, a kada je historija poela interpre-
tirati institucije, pretvorila se u povijest institucija. To je rani stupanj
razvoja sociologije.
Na sljedeem stupnju razvoja sociologija znanstvenim metodama po-
kuava objasniti pojedine historijske injenice. itav se problem moe
sumirati u ovu opu postavku: historija interpretira, prirodna znanost
objanjava (str. 17).
Nominalistiko i organicistiko shvaanje drutvene organizacije vidi
se u sljedeem razmiljanju Parka i Burgessa: Osnovno je utvrditi da je
drutvo odvojeno od individua koje ga ine i nema nikakvog ureaja za
osjeaj bola ili zadovoljstva. Nema nikakvih drutvenih senzacija. Per-
cepcija i mentalna imaginacija su individualni, a ne socijalni fenomeni.
86
chicago_011.indd 86 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
Drutvo ivi jedino u svojim odvojenim organima ili lanovima i svaki

od njih ima svoj um i organ kontrole koji mu daje mo nezavisnog po-
kretanja [locomotion] (str. 27).
Svaku akciju u drutvu pokreu individue koje esto nisu potpuno
svjesne svojih sila koje pokreu njihove akcije, a jo manje su svjesne svojih
motiva, sentimenata. Razina nesvjesne motiviranosti ljudskih aktivnosti
utoliko je via ukoliko ljudi djeluju instinktivno ili pod utjecajem obiaja.
Tada pak najee djeluju u grupi, a ne individualno.
Park i Burgess ukazuju i na interesantnu distinkciju izmeu proua-
vanja nekog procesa u akciji i kasnije resistematizacije (restrukturiranja)
tog procesa. Zbog inzistiranja na prouavanju procesa, neki su analitiari
ikake kole tvrdili da je Parkova sociologija zapravo bila sociologija
razumijevanja procesa. Objaviti ili dati publicitet nekom dogaaju znai
uiniti od dogaaja neto drugo od onoga to je bio prije publiciranja, to-
vie, dogaaj koji je objavljen i dalje je razliit od dogaaja reflektiranog u
svijesti individua kojima je publikacija namijenjena (str. 38).40
Razlika izmeu individualne i drutvene akcije moe se odrediti prije
svega preko osnovnih karakteristika same akcije. Smislenost djelovanja in-
dividua u grupi moe se verificirati kroz konzistentnost akcije svjesnost
akcije proistjee iz cilja koji se treba postaviti. Pokuavajui premostiti
distinkciju izmeu pojedinanog i grupnog, individualnog i kolektivnog,
autori uvode kategoriju socijalne kontrole, koja se kasnije esto koristila
u istraivanjima, pa se s puno opravdanja moe rei da je to jedna od
osnovnih kategorija u ikakoj koli urbane sociologije.
Kada se u nekoj grupi moe konstatirati stanje konzistentne akcije,
moe se govoriti o grupnom djelovanju. Otada, socijalna kontrola je
osnovna injenica i problem drutva sociologija je, striktno govorei,
stanovite i metoda za ispitivanje procesa putem kojega su individue
ukljuene u neku vrstu permanentne korporativne egzistencije koju zove-
mo drutvom. Sociologija moe biti opisana kao znanost o kolektivnom
ponaanju (str. 42).
40 Prezentacija, publiciranje i rekonstituiranje dogaaja kao socioloki problemi

spoznaje i razumijevanja mogu dobro ilustrirati dugogodinji Parkov novinarski
sta. Moda bi dobar komparativni primjer bio i primjer koji koristi M. Weber
kada govori o biciklistu na ulici.
87
chicago_011.indd 87 9.5.2012. 11:33:46

Iz prvog poglavlja je vidljivo da je sociologija shvaena kao prirodna

znanost koja prije svega treba posluiti boljem razumijevanju ljudskog
ponaanja, a da su motivi djelovanja uvijek individualni. O grupnom
djelovanju moe se govoriti tek kad su zadovoljeni izvjesni uvjeti. Osnov-
ni zadatak sociologije je prouavanje odgovarajuih oblika kolektivnog
(grupnog) ponaanja.
U 2. poglavlju (Ljudska priroda, str. 4161) navode se razliiti aspekti
ljudske prirode. Raspravlja se o razlikama izmeu steenih i socijalno
naslijeenih elemenata ljudske prirode, nekim karakteristinim ulogama
procesa socijalizacije. Ljudska priroda u cjelini moe se promatrati kao
superstruktura osnovana na instinktima, dispozicijama i tendencijama
naslijeenim od predaka (str. 80).
U 3. poglavlju (Drutvo i grupa, str. 161226) odnosi izmeu osobe i
grupe, a zatim grupe i drutva, razmatraju se na osnovi odreenja grupe
s obzirom na iznesene karakteristike ljudske prirode. Definiraju se i razni
pojmovi koji su koriteni u istraivanjima u okviru ikake kole. Treba,
naravno, imati na umu injenicu da je Park esto mijenjao definicije pojmo-
va koje je koristio, pa je zbog toga esto teko rei koja je definicija prava.
To oteava uspostavljanje bilo kakve Parkove socioloke teorije. Drutvo
je apstraktan i inkluzivan pojam, a ine ga socijalne grupe od kojih svaka
ima svoj tip organizacije, no istodobno ima i ope karakteristike drutva.
Zajednica je pojam koji je primijenjen na drutvo i socijalne grupe kada su
one prouavane sa stanovita geografske distribucije individua i institucija
koje ih ine. Iz toga slijedi da je svaka zajednica drutvo, ali svako drutvo
nije zajednica (str. 163). U daljnjem ekspliciranju pojmova drutva i zajed-
nice, Park i Burgess poseu za usporedbama s biljnim svijetom i mada je
cijela ikaka kola urbane sociologije bila pod prilinim biologistikim
utjecajem (naroito humana ekologija), oni u ovom poglavlju eksplicitno
naglaavaju da biljne zajednice nisu drutva u humanom smislu. U biljnim
zajednicama oni ele utvrditi postojanje odnosa kompeticije i konflikta, a
te odnose utvruju i u humanim zajednicama. U tom smislu interesantan je
sljedei stav: Borba za egzistenciju u biti je nuna za postojanje drutva.
Kompeticija, segregacija i akomodacija slue da odre socijalnu distancu,
da fiksiraju status, da uvaju nezavisnost osoba u drutvenim odnosima
Proces kompeticije, segregacije i akomodacije komparabilan je s istim
procesima u ivotinjskim i biljnim zajednicama. Selo, gradi, grad ili nacija
88
chicago_011.indd 88 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
mogu se prouavati sa stanovita adaptacije, borbe za egzistenciju i preiv-

ljavanje svojih lanova u okoliu koji je kreirala zajednica kao cjelina (str.
165166). Ovi procesi, uoeni u biljnim i ivotinjskim zajednicama, ovdje
su posluili da se definiraju osnovni pojmovi, a detaljnije se prouavaju u
drugim poglavljima pa e o njima biti vie rijei kasnije.
U 4. poglavlju (str. 226279) govori se o problemu izolacije, te se navode
razliita stajalita i povijesni primjeri izolacije osoba i utjecaja izolacije na
ljudsko stvaralatvo. Ovo poglavlje nije osobito relevantno za utvrivanje
osnovnih sociolokih pojmova ikake kole, ali je interesantna njegova
tema koja nije toliko esta u sociologiji. Poseban aspekt, koji pojam izo-
liranosti povezuje s kasnijim aspektima ikake kole, veza je izmeu
prostorne izolacije i prestanka komunikacije, to dovodi do autohtonih
oblika razvoja pojedinih grupa.
U 5. poglavlju (Socijalni kontakti, str. 280339) analiziraju se pro-
blemi odnosa drutva kao individualnih lanova i kao predstavnika
pojedinih drutvenih grupa. lanovi drutva prostorno se odvajaju, ali
socijalno su u kontaktu kroz percepciju i kroz komunikaciju ideja, pa se
ak mogu organizirati i u kolektivno ponaanje. Socioloki interes u tim
situacijama lei u injenici da razliite vrste socijalnih kontakata izmeu
osoba i grupa determiniraju ponaanje (str. 281).
Ideja o postojanju socijalnih kontakata koji nisu prostorno limitirani
prisutna je i u suvremenijim razmatranjima odnosa prostora i ovjeka, a
kao to vidimo, ovdje su postavljeni elementi za takav oblik razumijevanja.
Diskusija o meuuvjetovanosti prostornog i socijalnog u urbanoj sociolo-
giji poela je, dakle, dosta davno.
Uobiajeno je shvatiti kontakt u prostoru. Kontakti osoba i grupa
mogu biti onda ispitivani u jedinicama socijalne distance a prostorni
koncept moe biti apliciran na objanjavanje primjera socijalnih konta-
kata (str. 272).
Park i Burgess smatraju da postoji nekoliko osnovnih oblika kontakata.
Osnova kontakata je zemljite. Drugi tip relevantnih kontakata je dodir
koji predstavlja psiholoku osnovicu socijalnih kontakata; kontakti koji se
realiziraju na grupnoj razini mogu se razlikovati unutar i izvan grupe, a
poseban oblik predstavljaju primarni i sekundarni kontakti.
U 6. poglavlju (Socijalne interakcije, str. 339435) odmah se primjeu-
je da je nominalistika koncepcija bila neizbjena da bi se objasnili procesi
89
chicago_011.indd 89 9.5.2012. 11:33:46

socijalne interakcije. Zbog toga ne iznenauje sljedea definicija socijalne

interakcije: Sociologija, kao i druge prirodne znanosti, tei predikciji i
kontroli osnovanoj na ispitivanju prirode ovjeka i drutva Sociologija
je prisiljena reducirati kompleksnost i bogatstvo ivota na jednostavne
pojmove elemente i sile. Jednom kada je koncepcija elemenata ili sila
prihvaena, pojam interakcije je postao neizbjean, logian razvoj U
sociologiji su te sile institucije, tendencije, ljudi, ideje U principu sile
i elementi u sociologiji mogu biti komparirani sa silama ili elementima
u bilo kojoj prirodnoj znanosti (str. 339340).
U 7. poglavlju (Socijalne snage (sile), str. 435504) raspravlja se o
socijalnim snagama (silama). Interakcija pojedinaca razmatra se kao in-
terakcija odreenih socijalnih snaga koje reprezentiraju pojedini nosioci
u drutvu. Termin socijalne snage postao je interesantan u Americi
s porastom opeg interesa za probleme gradskog ivota rad i kapital,
opinske reforme i socijalno blagostanje, problemi socijalne politike (str.
491). Nominalistiko vienje odnosa pojedinca i drutva prenosi se s razine
grupe na drutvo u cjelini, pa se o drutvu govori kao o posebnoj kon-
stelaciji kompleksa socijalnih snaga ugraenih u institucije i organizacije.
Shodno tome, prouavanje problema odnosa u zajednici, posebno tzv. ur-
bane zajednice, moe se vrlo lako transponirati u prouavanje konstelacije
pojedinih institucija i organizacija.
Sljedea etiri poglavlja posveena su osnovi Parkove i Burgessove
koncepcije, koja se u razliitim analizama njihove sociologije najee
povezuje s biologizmom. Kompeticija, konflikt, akomodacija i asimilacija
osnovni su elementi konceptualnog okvira za analizu drutva.
U 8. poglavlju (Kompeticija, str. 504574) iznose se preciznije ka-
rakteristike procesa takmienja u ljudskim grupama. Od navedena etiri
elementa, kompeticija se u procesu interakcije smatra fundamentalnom, a
definira se kao interakcija bez socijalnog kontakta (str. 506). Za razliku
od konflikta, koji predstavlja svjesnu kompeticiju, kompeticija je nesvje-
sni tip konflikta i najbolje se moe prouavati u biljnim zajednicama u
kojima, logino, nema konflikta jer su biljke nesvjesne. Vaan pojam koji
se uvodi u ovom poglavlju je vanjski prostor, kao i pojam slobodnog kre-
tanja (locomotion). Drutvo se sastoji od prostorno odvojenih individua
koje su teritorijalno rasprene i sposobne za nezavisno kretanje. Kapacitet
90
chicago_011.indd 90 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
nezavisnog kretanja je osnova i simbol svakog oblika nezavisnosti. Slobo-

da je fundamentalna sloboda slobodnog kretanja (str. 508).
Meutim, postavlja se vano pitanje: Kako spojiti slobodu pojedinca i
njegovo nezavisno kretanje s kontrolom koju zajednica mora provoditi
nad pojedincima? Autori tvrde da drutvo moe postojati jedino ako
kontrolira neovisno kretanje ljudi u interesu grupe kao cjeline. Prilikom
realizacije socijalne kontrole nad pojedincem, institucije koje to provedu
nuno se susreu s kompeticijom. Kompeticija je proces kroz koji je stvo-
rena distributivna i ekoloka organizacija drutva Podjela rada i cijela
ekonomska meuzavisnost individua proizvod je kompeticije. S druge
strane, moralni i politiki poredak, koji se postavlja iznad kompetitivne
organizacije, proizvod je konflikta, akomodacije i asimilacije (str. 508).
Kompeticija je univerzalni proces u svijetu ivih bia i ona djeluje ne-
prekidno, a esto je ne opaaju ni osobe ukljuene u kompetitivne procese.
Meutim, u periodima kriza, kada ljudi postaju svjesni kompeticije, ona
se esto preokree u direktan konflikt. Park uzima klasian primjer rata
kao pojave koja pokazuje prelazak kompeticije u konflikt.41
Objanjavajui kompeticiju, Park i Burgess uvode i proces akomodacije
koji, u izvjesnom smislu, predstavlja prilagodbu individua ograniavaju-
em svijetu drutvenog ivota. Nikada, tvrdi Park, ovjek ne moe imati
odjednom sve, pa je cijela socijalna organizacija u biti akomodacija,
odnosno ograniavanje prirodnih elja pojedinca (str. 510). Dakle, ako-
modacija se mora povezivati s uspostavljenim socijalnim poretkom iji su
elementi fiksirani u obiajima i tradiciji.
U ovom se poglavlju uvodi i vana distinkcija i kategorizacija iz
dosadanjeg izlaganja vidljivo je da autori razlikuju socijalne procese i
socijalni poredak. Socijalni proces karakteriziraju etiri osnovna procesa
koja neprekidno cirkularno djeluju. Socijalni poredak sastoji se od ne-
koliko potporedaka: ekonomskog, politikog, socijalne organizacije, te
osobnog i kulturnog nasljea.
Iako je ova podjela prisutna u sistematskom izlaganju elemenata so-
cioloke analize, Parkovo je ukupno djelovanje bilo orijentirano gotovo
iskljuivo na prouavanje procesa. Njegov interes za socijalne institucije,
41 Politike organizacije postoje da bi se nosile s konfliktnim situacijama. Stranke,

parlamenti i sudovi, javna rasprava i glasanje jednostavno su zamjena za rat (str.
509).
91
chicago_011.indd 91 9.5.2012. 11:33:46

za instituciju zajednice, to e biti vidljivije iz nekih njegovih radova o

kojima emo jo referirati, predstavlja pokuaj povezivanja ta dva poretka.
Sociologija je prema tome znanost koja se interesira za prouavanje soci-
jalnog procesa da bi unaprijedila raznolike elemente socijalnog poretka i
metode za njegovo odravanje pomou socijalne kontrole.
O konfliktu se raspravlja u 9. poglavlju (Konflikt, str. 574663).
Konflikt je drugi element u cirkularnom lancu socijalnog procesa. Park i
Burgess utvruju da je konflikt uvijek svjestan i ta ga dimenzija odvaja od
kompeticije. Kompeticija je stalna i impersonalna, konflikt je intermiten-
tan i personalan. Openito moemo rei da kompeticija odreuje poloaj
individue u zajednici; konflikt fiksira njeno mjesto u drutvu. Lokacija,
ekoloka meuzavisnost to su karakteristike zajednice. Status, subordi-
nacija, superordinacija, kontrola karakteristike su drutva (str. 547575).
Borba za opstanak, koja se u normalnim uvjetima prepoznaje kao
kompeticija, ako postane svjesna, pretvara se u konflikt, a lanovi dru-
tva se iz svojih kompetitivnih uloga pretvaraju u rivale i neprijatelje. Zbog
toga je konflikt organizacijski princip drutva koji dovodi do stvaranja
grupnog jedinstva, svjesnosti u grupi, postizanja zajednikih ciljeva i
orijentacije grupe prema zajednikom djelovanju.
U 10. poglavlju (Akomodacija, str. 663734), razmatraju se karakteri-
stike akomodacije kao treeg lana u lancu socijalnog procesa. Akomoda-
cija je proces socijalne kontrole, a oituje se preko tradicije, sentimenata,
kulture i tehnike. Park i Burgess smatraju da su akomodacije postignute
prilagodbe koje su prenesene socijalno, a ne bioloki. Adaptacija je po-
sljedica kompeticije, a akomodacija je rezultat konflikta. Ona moe biti
izjednaena s postignutim ekvilibrijem koji je i dalje dinamian. Autori
razlikuju dva osnovna tipa akomodacije aklimatizaciju i naturalizaciju.
O etvrtom lanu socijalnog procesa, asimilaciji, raspravlja se u 11. po-
glavlju (Asimilacija, str. 734785). Ovaj se proces odnosi na potrebu da
doseljenici usvoje kulturnu tradiciju i norme odreene zajednice. Park i
Burgess naglaavaju da u SAD-u asimilacija nema negativnu konotaciju,
dok u Europi ona oznaava unitavanje autentine kulture jedne zemlje i
nametanje pravila druge kulture ili sredine. Asimilacija je u SAD-u sredstvo
socijalne kontrole i prirodan, poeljan proces i praksa, ako ne i politika da
se postigne vee jedinstvo razliitih naroda koji su naselili Ameriku. To je
vidljivo u amerikom drutvu i teoriji tzv. melting pota (izmijeanosti rasa).
92
chicago_011.indd 92 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
Asimilacija je proces prodiranja i fuzije pri emu osobe i grupe prihva-

aju uspomene, sentimente i tenje drugih osoba ili grupa, te dijelei nji-
hovo iskustvo i historiju postaju inkorporirani u jedinstveni kulturni i-
vot (str. 735). Ona se smatra proizvodom normalne socijalne interakcije.42
U 11. poglavlju pojam asimilacije dijelom se operacionalizira u okviru
pojma amerikanizacije, pri emu se naglaava potreba postupne i nena-
silne adaptacije imigranata.
U preostala tri poglavlja ove obimne knjige raspravlja se socijalnoj kon-
troli, kolektivnom ponaanju i progresu, ali ih neemo komentirati jer ne
donose posebno nove elemente za prosudbu znaaja Parkove i Burgessove
sociologije. Socijalna kontrola je implicirana u objanjavanju spomenu-
tih elemenata socijalnog poretka, a autori razlikuju tri osnovna oblika:
elementarne oblike, javno mnijenje i drutvene institucije. Kolektivno
ponaanje je ponaanje individua pod utjecajem impulsa koji se u grupi
razvija zbog postizanja odreenog cilja i ostvarivanja zajednikih ideja.
Ovom se djelu, jednoj od prvih sistematizacija sociolokih kategorija
u okviru ikake sociologije, mogu dati mnogi kritiki komentari koji e
se oslanjati bilo na prihvaanje raznih utjecaja, bilo na neprilagoenost
pojedinih koritenih kategorija. Osnovna kvaliteta djela njegova je irina,
mnotvo autentinih tekstova i priloga koji ine ovo djelo utoliko vrednijim.
b) Ostala znaajnija djela Roberta E. Parka
Kada se analiziraju druga znaajnija Parkova djela, jo se vie uoavaju

tekoe konstruiranja i rekapitulacije odgovarajue teorijske cjeline. Jedno
od rijetkih djela u kojemu se relativno sustavno iznosi koncept sociologije,
koja je bila primijenjena u njegovim radovima i u radovima nekih njegovih
suradnika, upravo je djelo Introduction to the Science of Sociology.
Park, prema miljenju mnogih, nije mnogo pisao i nije pisao sistemat-
ski njegova razmatranja vie su usmjerena na poticanje prouavanja
razliitih aspekata socijalnih procesa nego to je to on sam sustavno pro-
vodio. To je jo jedan razlog zato je njegove analize teko rekonstruirati
42 Oito je da su mnogi, a naroito na primjer Schwendingeri, bili inspirirani ovim
Parkovim i Burgessovim mislima kada su Parka proglasili rasistom! Naravno,
pacifizam ove vizije asimilacije upitan je s obzirom na razne historijske primjere
pojedinih naroda u SAD-u, a jedinstven primjer je odnos doseljenika prema
autohtonoj indijanskoj kulturi.
93
chicago_011.indd 93 9.5.2012. 11:33:46

kao sustavno iznoenje socioloke teorije. Najvjerojatnije nije ni imao

namjeru stvoriti sveobuhvatnu teoriju koja bi mogla dati trajnu osnovicu
za sustavno prouavanje drutva.
U Parkovim radovima, od kojih emo spomenuti neke najvanije,
isprepleu se mnoge teme koje smo susreli u Introduction to the Science of
Sociology. Najvea panja je posveena pokuaju operacionalizacije pojma
grad. Meutim, grad se stalno ispreplee s pojmovima zajednice, pirodnog
podruja, grupe ili pojedinca u gradu.
Drugi, iri krug problema koji se mogu utvrditi u Parkovom djelu razli-
iti su tipovi drutvenog poretka koji se takoer mogu situirati u podruje
grada kao sociolokog laboratorija. Problematika posebnih podruja, tzv.
prirodnih podruja, takoer je jedan od uglova promatranja kompleksne
socioekoloke strukture grada. U operacionalizaciji pojma prirodno
podruje Park nije bio dovoljno konzekventan da se izbjegnu eventualna
pogrena tumaenja. Naime, prirodno podruje lako se moe poklopiti
s moralnim podrujem u kome prevladava tzv. moralni poredak, a pone-
kad je o prirodnom podruju, takoer u smislu moralnog podruja koje
je rukovoeno i podreeno moralnom poretku, mogue govoriti u istom
smislu ak u smislu grada kao cjeline, tj. kao specifinog moralnog
podruja. Na drugom mjestu, pak, pie da je grad prirodno podruje bez
referiranja na moralni aspekt43 odnosno, u jednom drugom smislu, grad
se sastoji od mnotva moralnih i prirodnih podruja koja se mogu, ali ne
moraju, meusobno podudarati.
Trei aspekt problematike kojom se Park bavio pojedinana su razma-
tranja karakteristinih aspekata strukture grada. U razmatranju raznoli-
kih aspekata strukture grada Park koristi pojmove zajednica, susjedstvo,
ponovno s kategorijom moralnog podruja, s prirodnim podrujem u
uem smislu rijei i s razliitim oblicima institucionalne organizacije
grada. Institucionalnu organizaciju Park razmatra kao nezavisan problem
odvojen od prouavanja grada kao spleta prirodnih odnosno moralnih
podruja. Institucije predstavljaju elemente socijalne kontrole, socijaliza-
cije grada, dakle, sasvim neprirodne elemente koji slue da se suzbiju
prirodne nepravilnosti koje se ne uspijevaju rijeiti normalnim procesima
kompeticije.
43 Park pojam moralnosti koristi u posebnom smislu, o emu emo kasnije vie
rei.
94
chicago_011.indd 94 9.5.2012. 11:33:46

2. Robert E. Park (18641944)
etvrti, relativno nezavisan aspekt o kome se moe govoriti kada se

analizira Parkova sociologija, takoer je vezan uz opi pojam grada, ali
je ee referiran na specifini aspekt prouavanja jedne socijalne pojave
i odnosa spram grada delinkvencije. U irem smislu to je podruje
odnosa patolokog ponaanja i strukture grada, kojim e posebno baviti
McKay i Shaw.
U irem smislu mogue je razlikovati i peti aspekt Parkovog interesa
u kome je problem delinkvencije supsumiran. To je podruje klasine
humane ekologije kroz koju Park daje neka osnovna razmatranja, a koju
je kasnije naroito razvijao McKenzie.
Po miljenju mnogih autora, jedan od najznaajnijih Parkovih radova
je The City: Suggestions for the Investigation of Human Behavior in the
Urban Environment (1916). To je prvi Parkov tekst koji se sustavno bavi
gradom, ali je i osnovni prilog uope u podruju urbane ikake kole,
koji je kasnije posluio za mnoge operacionalizacije gradskih pojava. U
njemu Park uglavnom opisuje ekoloku organizaciju grada, bavi se pro-
blemom planiranja i ograniavanja administrativnih podruja u gradu,
analizira susjedstvo, razmatra osnovne elemente industrijske organizacije
grada i moralnog poretka u gradu, utjecaj komunikacije i irenja vijesti
u gradu, a analizira i elemente uspostavljanja socijalne kontrole u gradu.
Parkova definicija grada ili, bolje reeno, podui opis, toliko puta je
citiran da emo ga prezentirati u skraenoj varijanti. Grad je, prema nje-
mu, stanje svijesti i duha, ali je istodobno i geografska, ekoloka jedinica,
koncentracija ljudi i prirodno boravite civiliziranog ovjeka.44 S razvojem
civilizacije grad je sve manje prirodna sredina, a sve vie postaje artifici-
jelna sredina, naroito s jaanjem planiranja koje esto postavlja artifici-
jelnu mreu odnosa iznad prirodne mree odnosa. Prirodna ili moralna
organizacija, dakle, isto je tako prezentna kao i ova, umjetno stvorena.
Grad je, po njegovu miljenju, dvostruko interesantna organizacija. Grad
predstavlja ekspresiju ljudske prirode, to je jedan od pojmova koje Park
nije sustavno razraivao, a koji se najee odnosi na moralni aspekt,
civilizaciju, odnosno pojam razvijenog, prirodnog doma civiliziranog
ovjeka koji vie ne ivi u umi i ne bori se sa svakodnevnim nedaama
44 Stanje duha nas, naravno, najvie pribliava Spenglerovom poimanju grada, a

Park ga u ovom eseju i sam spominje.
95
chicago_011.indd 95 9.5.2012. 11:33:47

preivljavanja. Drugi aspekt prirode grada je njegova artificijelnost, po-

stavljanje organizacija iznad ovjekovog normalnog ponaanja.
Jo jedan put da se opie nain na koji grad predstavlja ekspresiju o-
vjeka je i Parkova ideja o tzv. prirodnim podrujima. Ona u ovom smislu
mogu biti najbolje definirana kao socijalno konstruirana podruja koja
se prije svega mogu identificirati preko stanovnika koji tu ive ta su
podruja relevantna ba po tome to ih pojedine skupine stanovnika
specifino obiljeavaju. U tom smislu Park kae: Kako vrijeme prolazi,
svaki dio i svaka gradska etvrt poprimaju karakter i kvalitetu svojih sta-
novnika. Svaki dio grada neizbjeno je povezan s posebnim sentimentima
svog stanovnitva (1974a: 17). Meutim, grad nije samo moralni fenomen i
nije samo prostor, zajednica u kojoj se mogu otkriti tzv. prirodna podru-
ja, nego je on, gledajui ga kroz prizmu artificijelnosti, prostor u kome
su odnosi meu ljudima sve vie impersonalni i racionalni, definirani u
terminima interesa i novca te se u tom transformiranom obliku, smatra
Park, moe smatrati laboratorijem za istraivanje kolektivnog ponaa-
nja.45 Laboratorijski karakter grada (usp. posebno u eseju The City as
a Social Laboratory) proistjee i iz Parkove tvrdnje da se, na primjer, i
trajkovi, koji su endemini gradskoj sredini, u gradu najbolje prouavaju
jer su gradovi kao veliki organizmi stalno u stanju nestabilnog ekvilibrija.
Karakteristine elemente, koji su se kasnije gotovo institucionalizirali u
urbanoj sociologiji, a meu kojima je jedan od najkarakteristinijih na
primjer slabljenje primarnih i jaanje sekundarnih meuljudskih od-
nosa, takoer moemo susreti u ovom, prvom znaajnijem Parkovom
radu. Intimni su odnosi u velikom gradu oslabili i moralni poredak koji
se osnivao na njima postupno je postao razrijeen.
U ovom, a i u kasnijim radovima, Park esto u eksplanatornom smislu
kae pod dezintegrirajuim utjecajima gradskog ivota dolo je do
to vrlo dobro ilustrira osnovni referencijalni okvir koji je postavljen u
njegovoj sociologiji, a to je da se grad, kao specifino organizirani prostor,
organizam, moe u sociolokom smislu prouavati kao da djeluje na
ovjeka.
Grad, meutim, nije jedinstven organizam, kao to bi se moglo pomi-
sliti iz dosadanjeg izlaganja, nego je on, slijedei nominalistiku koncep-
45 Iako se ovdje Simmel eksplicitno ne spominje, njegova prisutnost nije neto to

se s mukom primjeuje. On nije samo implicitno, nego i eksplicitno prisutan.
96
chicago_011.indd 96 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
ciju strukture drutvenih entiteta, sastavljen od raznolikih podruja koja

mogu biti definirana fiziki (ekoloki), artificijelno, moralno, odnosno kao
tzv. prirodna podruja. Grad je mozaik razliitih podruja od kojih svako
ima svoj ivot i svoje posebne karakteristike, to se dade opisati kao svo-
jevrstan duh stanovnika koji ive na tom podruju. Iako se grad moe
prouavati i kao cjelina u kojoj postoji niz ovakvih mikrokozmosa, grad
se nekada ne poima kao cjelina zbog toga to ne postoji suradnja izmeu
pojedinih podruja koja ine gradsku strukturu. Proces segregacije je
odredio moralne distance koje grad ine mozaikom malih svjetova to se
dodiruju, ali se meusobno ne mijeaju (Park 1974a: 47).
Grad je vrlo pogodan i za ekspresiju svakog pojedinca i u tom smislu
naroito privlai mnoge mlade nerve. Obian ovjek esto nema to
traiti u gradu, a izuzetne ljude, dapae, privlai gradski ivot. Takve
osobe nalaze u gradu vrlo povoljnu klimu koja stimulira njihovo djelo-
vanje. U tome nije teko prepoznati Spenglerov utjecaj (seljak i graanin,
bespovijesni i kozmopolit), a takvo razmiljanje dovest e kasnije do
karakteriziranja pojedinih tipova ljudi koji ive u gradu i koje je ve ocr-
tao Thomas, a kasnije, u monografijama, do razmatranja posebnih tipova
gradskih stanovnika (meu kojima su najpoznatiji hobo lutalica koji se
ne moe smiriti, prostitutke, lopovi, stanovnici slamova, bogatakih
etvrti, pripadnici bandi i sl.). Sve njih privukao je grad jer im je pruio
vee anse za ekspresiju linosti. U maloj zajednici normalan ovjek, koji
nije ekscentrik ili genij, ima izgleda za uspjeh Grad, nasuprot tome,
nagrauje ekscentrinost (Park 1974a: 4748).
Zbog svega navedenog mogli bismo rei da grad, prema Parku, u dija-
lektikom smislu pokazuje i dobre i loe strane ljudske prirode i kao takav
je stvarno dobar laboratorij za prouavanje svih strana ljudske prirode.
Park nije dokraja zadovoljan terminom socioloki laboratorij, on ak
uvodi pojam klinike u kojoj ljudska priroda i socijalni procesi mogu
biti jednostavno i profitabilno prouavani (1974a: 51).
U drugom znaajnijem radu iz podruja sociologije grada, The City
as a Social Laboratory (1974c: 7387), dalje se razvijaju misli iz eseja koji
smo ukratko prezentirali. On ovdje takoer utvruje da je grad prirodni
habitat ovjeka, u njemu je ovjek dostigao vrhunac znanosti, kulture,
umjetnosti i, oigledno, ovjek je osuen na ivot u gradu. Pod izravnim
utjecajem Simmela i Spenglera, ovjekovu osuenost na ivot u gradu Park
97
chicago_011.indd 97 9.5.2012. 11:33:47

izvodi iz ideje da je gradei grad, gradei sredinu u kojoj je postigao velika

dostignua, ovjek izgradio sebe. Gradei sebe, transformirajui se, ovjek
se susreo s nizom problema adaptacije, postizanja slobode u odnosu prema
gradskim institucijama, i moe se zakljuiti, smatra Park, da se ovjek jo
nije potpuno prilagodio gradu.
Grad je socioloki laboratorij jer je u njemu mogue provoditi razne ek-
sperimente, na primjer premjestiti osobe iz nezdrave u zdravu okolinu.
U gradu se u relativno kontroliranim uvjetima mogu prouavati promjene
individue pod utjecajem promjena u okoliu. Takva konstatacija posluila
je za osnivanje svih ostalih ekolokih tvrdnji o meudjelovanju okolia i
individue, o djelovanju prostornog na socijalno, i obrnuto.46
Grad je oduvijek bio sredite socijalne promjene, pa je i to jedan od
razloga zbog kojih Park smatra da je on dobro polje za kliniko raz-
miljanje. Pojam sociolokog laboratorija moe se shvatiti u dvostrukom
smislu. Jedan aspekt predstavlja shvaanje da se u takvoj sredini mogu
ak izvoditi i eksperimenti, a s druge strane laboratorijski karakter je
predstavljen mnogim prirodno nastalim pojavama, kao to su na primjer
trajk i neke druge manifestacije socijalne promjene. Dakle, neke pojave su
stimulirane, a druge su nastale prirodno, treba ih samo prouavati. Oba
tipa govore u prilog shvaanja grada kao sociolokog laboratorija.
U radu The City as a Natural Phenomenon (1974d: 118127)47 Park je
resistematizirao svoja razmiljanja o gradu, pa na primjer tvrdi da se grad
moe promatrati na tri osnovne razine: kao teritorijalni agregat, kao fizi-
ki i konceptualni artefakt i kao funkcionalna jedinica. Iako se spominju tri
aspekta, oito je da se radi o daljnjem razdjeljivanju ekolokog konteksta,
odnosno fizike sredine.
I u ovom eseju raspravlja se o tzv. prirodnom podruju. Ta se podruja
razlikuju od bilo kojeg administrativnog podruja i, kao to smo vidjeli,
nastaju kao proizvod djelovanja svojih stanovnika. Ona su izraz odreenih
46 Ne propitkujui valjanost takvih pretpostavki, Park i njegove kolege gotovo

nikada ne stavljaju probleme nezdrave okoline u odnos spram nekih drugih,
irih uzroka. Nismo sigurni da je to uvijek namjerno uinjeno, niti da se od te
toke moe poeti radikalna kritika ikake kole. iri drutveni uzroci se ma-
nje-vie ni ne spominju i u nekim drugim sociolokim orijentacijama, a ovako
neoperacionalizirani, kako se esto navode, zvue prazno i ideoloki.
47 Ovaj je esej napisan 1940.
98
chicago_011.indd 98 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
kulturnih navika, obiaja i organizacije ivota svake od elija koju moe-

mo identificirati u gradu.
U eseju iz 1929. Sociology, Community and Society, Park ovako de-
finira prirodna podruja: [Prirodna podruja] su proizvodi snaga koje
stalno djeluju utjeui na stvaranje pravilne distribucije stanovnitva i
funkcija u okviru urbanog kompleksa. Ona su prirodna jer nisu planira-
na Prirodna podruja rezultat su premjetanja i sortiranja koje zovemo
segregacijom (1974g: 196). Park smatra da je mogue razlikovati razne
oblike prirodnih podruja, a u ovom eseju spominje poslovno sredite,
rezidencijalnu etvrt, suburbiju, podruje lake i teke industrije, slamove,
geta i boemski kvart. Ovakva klasifikacija prirodnih podruja inspirirana
je Burgessovom teorijom o rastu grada.
U okviru prirodnih podruja mogue je na lokalnom, ali i na global-
nom planu razlikovati razne vrste institucija i organizacija koje djeluju u
svakom od podruja. Sve institucije koje nisu nastale prirodnom aktiv-
nou stanovnika, Park smatra neprirodnim. Ve smo napomenuli da su
institucije organi koji provode socijalnu kontrolu drutvenog poretka. Sve
prirodne institucije, dakle sve one koje su nastale aktivnou stanovnika
(kultura, obredi, jezik, tampa i sl.), normalne su i prihvatljive.
U eseju The City as a Social Laboratory Park odreuje prirodna po-
druja na sljedei nain: Podruje je prirodno ako je nastalo bez nacrta
ako ima prirodnu povijest. Takva prirodna podruja su indikacija da
je grad u izvjesnom smislu, i do izvjesnog stupnja, jedan organizam.
Grad je u biti konstelacija prirodnih podruja, a svako podruje ima svoj
karakteristini milje i specifine funkcije u urbanoj zajednici kao cjelini
(1974c: 79).
Osim prirodnog podruja, u Parkovoj analizi grada znaajna je i
kategorija moralnog podruja, o kojoj smo ve neto napisali. Moralno
podruje je jedan od elemenata prouavanja grada kroz nekoliko tipova
poredaka. Jedan od njih je kulturni poredak koji se sastoji iz mnoine
tzv. moralnih podruja. Moralno podruje nastaje procesom socijalne
segregacije i prostornom koncentracijom odgovarajuih tipova ljudi koji
nalaze razloge da ive zajedno na odreenom teritoriju. Park to tumai
ovako: Neizbjeno je da se pojedinci koji tee odreenom obliku uzbu-
enja od vremena do vremena nalaze na istim mjestima. Rezultat toga
je da stanovnitvo samo tendira segregaciji, ne preteno u skladu sa
99
chicago_011.indd 99 9.5.2012. 11:33:47

svojim interesima, nego s ukusima i temperamentom (1974: 49). Iz toga

proistjee da gotovo svako susjedstvo moe poprimiti karakter posebnog
moralnog podruja.
Ve smo spomenuli da se analiza grada moe poduzeti kroz tri opa
obrasca prouavanja. Prvi je teritorijalni, drugi je ekonomski ili kom-
petitivni, a trei je kulturni poredak. Teritorijalni poredak odnosi se na
ekoloku analizu, ekonomski ili kompetitivni odnosi se na probleme
ekonomske organizacije drutva i trita, a kulturni poredak na analizu
prirodnih podruja, u ovom sluaju shvaenih kao moralna podruja.
Neto drugaije oblikovan pristup analizi ovjekove okoline Park
predlae u eseju Community Organization and Juvenile Delinquency
(1974b: 5264). U njemu istie da okolinu treba analizirati na nekoliko
razina. Prva je razina analiza ovjeka, druga je analiza obitelji (korpo-
rativna linost), trea je susjedstvo, a etvrta je zajednica, koja se moe
prouavati na lokalnoj i iroj razini.
Najvei problem u analizi Parkove sociologije je esto koriten, a ne-
dovoljno jasno definiran pojam zajednice (community). Nekada se pod
zajednicom podrazumijeva cijeli grad, nekada je to samo obitelj, grupa,
banda, dio grada ili pak posebna institucija. Na jednom mjestu Park ovako
definira zajednicu: Zajednica je skupina ljudi koji zauzimaju vie ili ma-
nje jasno definirano podruje Zajednica nije samo skupina ljudi, nego
i skupina institucija (1974b: 63). Ova definicija, ili odreenje zajednice,
direktno asocira na pokuaj povezivanja odreenja pojma u vezi s njego-
vom socijalnom i prostornom komponentom (skupina ljudi koji zauzimaju
odreeni prostor). Pokuavajui povezati ta dva osnovna aspekta zajednice
(drutvenu i prostornu komponentu), Park istie da e (u okviru granice
bilo koje zajednice) ekonomske, politike i kulturne institucije tendirati
da zauzmu manje ili vie jasno definiranu i karakteristinu distribuciju.
Osim toga, i u okviru lokalnog podruja stanovnitvo, i posebno lokalne
institucije, postupno e postajati distinktivne s obzirom na karakter po-
druja koji je odreen geografskim i drugim elementima. U cjelini, takva
organizacija zajednice u Parkovoj sociologiji naziva se ekolokom razinom.
Ekoloka razina prouavanja pokazala se posebno povoljnom za analizu
delinkventnih pojava, odnosno pojava koje su bile prouavane u okviru
humane ekologije, emu je i Park posvetio odreenu panju. Njegovi
radovi, klasificirani pod naslovom humana ekologija, mogu se nai u
100
chicago_011.indd 100 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
drugom svesku njegovih djela iz 1974. Meu njima je jedan od znaajnijih

Human Ecology (1974e: 145158). Na poetku eseja Park definira humanu
ekologiju preko osnovnih pojmova svoje ekologije kompeticije, konflikta,
akomodacije i asimilacije. Kompeticija djeluje i u ljudskoj zajednici
kako bi ponovno uspostavila zajedniki ekvilibrij koji je zbog nekog vanj-
skog inioca ili nekontroliranog ivotnog toka bio poremeen (1974e: 150).
U humanoj ekologiji osnovni koncept je ekvilibrij, dinamina ravnotea.
Kada je ekvilibrij poremeen, razvija se neki od spomenutih ekolokih pro-
cesa da bi se povratila ravnotea. Ukratko, s ekolokog stanovita drutvo
je teritorijalna jedinica, podruje u okviru koga se biotika kompeticija
otklanja i borba za ivot dobiva vie i sublimiranije oblike (1974e: 150151).
Park ekoloki proces u gradu ilustrira, na primjer, borbom industrij-
skih i trgovakih institucija za poziciju u dugoronom smislu na odgova-
rajuem podruju grada. Rezultat te borbe dugorono e odrediti sudbinu
tog podruja, odnosno cijele zajednice. Time se odreuje i dominacija
koja e institucija, koji sadraj, dugorono orijentirati razvoj odreenog
dijela grada, odreene zajednice, ovisit e o rezultatu te borbe.48
Osnovni proces koji se odvija na ekolokoj razini prouavanja je kom-
peticija. Ona je izraenija u biotikim zajednicama, a u ljudskim zajed-
nicama zadobiva sublimiranije oblike. Postoje, naravno, i druge razlike
izmeu animalne i humane ekologije. Jedna od razlika je da ovjek nije
toliko ovisan o svom okoliu, kao to je na primjer biljka ili ivotinja, i
ovjek svoj okoli moe transformirati u skladu sa svojim eljama. o-
vjek je znatno poveao svoje mogunosti reagiranja u okoliu, pojaana
je sposobnost adaptacije, koja je kod biljnog i ivotinjskog svijeta znatno
ograniena. Struktura ovjekove ivotne zajednice ima sasvim drugaiji
karakter od biljne ili animalne zajednice. Ljudska zajednica obiljeena je
prije svega institucionalnim i socijalnim odlikama, a ne biolokim, i osni-
va se na obiajima i pravilima. Osnovni je ekoloki proces, koji se moe
utvrditi u ljudskim zajednicama, nasuprot kompeticiji, proces konsenzusa.
Ovakva distinkcija izmeu biotikih i humanih zajednica dovela je
Parka do potrebe razlikovanja dvaju osnovnih oblika poredaka. Jedan
48 Interesantno je da Park ne spominje financijski kapital kao kljunu odrednicu
ove borbe. Slijedei njegove koncepte, umjesto analize procesa odluivanja
tijela koje konkretno donosi odluke, moemo zamisliti trgovake i industrijske
kapacitete kako se meusobno bore za odreenu lokaciju u stilu znanstvenofan-
tastinih filmova o dinosaurusima!
101
chicago_011.indd 101 9.5.2012. 11:33:47

oblik poretka, blii animalnim i biotikim zajednicama, on naziva sim-

biotskim drutvima i daje niz primjera za simbiotski odnos izmeu ani-
malnog i biljnog svijeta i njihova okolia. Drugi je oblik ekoloke strukture,
blii ljudskim zajednicama, kulturno drutvo osnovano ne vie na kom
peticiji, nego na komunikaciji i konsenzusu.49
Meutim, ta dva poretka ne egzistiraju potpuno odvojeno jedan od
drugog. Oni su sukcesivni, oni se, kako Park istie, araniraju u vidu
hijerarhijskih struktura. U biti oni ine piramidu u kojoj je ekoloki
poredak osnovica, a moralni poredak je nadgradnja (1974e: 157). Ekoloki
poredak, bazu, moemo nai prije svega u biotikim zajednicama, ali
i u primitivnijim oblicima ljudskih zajednica u kojima nisu prevladali
odnosi komunikacije i konsenzusa, nego su jo uvijek osnovni kompeti-
tivni odnosi. U tom kontekstu, oito je da Park smatra ekoloki poredak
osnovicom svakog socijalnog poretka, drutvo aranira individue kao
to rasporeuje i elemente svoje strukture. Drutvo prije svega ima kon-
trolnu funkciju i ono organizira, rasporeuje i orijentira energije individua
od kojih je i samo sainjeno. To se postie putem razliitih drutvenih
institucija od kojih gotovo sve imaju kontrolnu funkciju. Dakle, osnovna
funkcija drutva je da ograniava kompeticiju i razvija kooperaciju.
Zbog takvog shvaanja drutvene strukture, ne udi da je veina
istraivanja u okviru ikake kole upravo ila na utvrivanje elemenata
socijalne kontrole u pojedinom podruju grada. Problem organizacije
zajednice (community organization) prouavan je kao efikasan oblik orga-
nizacijskog postojanja drutvenih institucija u okviru odreenog teritorija
koji treba realizirati djelovanje drutvenih institucija. Da bi se pak znalo
koji tip organizacije zajednice treba razvijati u svakoj od zajednica, tre-
balo je zajednice temeljito prouiti. Prema tome, gotovo sva istraivanja
ikake kole nastojala su utvrditi elemente socijalne kontrole u okviru
odreenog teritorija.
U eseju The Urban Community as a Spatial Pattern and Moral Order50
(1974f: 165178) navode se daljnji argumenti u prilog atomistike strukture
49 Park je cijelu svoju sociologiju zasnivao na dualizmu prirode i drutva, to je
vidljivo i iz ovog primjera. Sve su njegove podjele svedive na opu grupu priro-
da u kojoj prevladavaju prirodni zakoni, i na opu grupu drutvo u kojoj
prevladavaju drutveni zakoni. Time je on jedan od klasinih primjera nastavka
dihotomija u sociolokoj teoriji.
50 Urbana zajednica kao prostorni obrazac i moralni poredak.
102
chicago_011.indd 102 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
drutva, u prilog nominalistikog i organicistikog shvaanja stvarnosti.

Park smatra da u okviru granica svakog prirodnog podruja distribucija
stanovnitva tendira da zauzme definitivne i tipine obrasce. Svaka lokal-
na grupa predstavlja vie ili manje definitivnu konstelaciju individualnih
jedinica od kojih se sastoji. Oblik koji ta konstelacija zauzima ini ono
to su Durkheim i njegova kola zvali morfoloki aspekt drutva (1974f:
166). Ovakvo shvaanje drutvene strukture nije nastalo samo zbog toga
to je Park bio pod jakim utjecajem biologizma, nego i, koliko nam se
ini, iz njegove elje da se sociologija fundira kao prava znanost, da se
realizira ideja o sociologiji kao prirodnoj znanosti. Zbog te ideje elio je
razmatranje drutva maksimalno podvri rigoroznoj znanstvenoj analizi.
To je vidljivo i iz sljedeeg pokuaja objanjenja drutvene strukture: Ako
sve drutvene odnose reduciramo na odnose prostora i na meuljudske
odnose, bit e mogue primijeniti osnovnu logiku prirodnih znanosti.
Socijalni fenomeni bili bi reducirani na elementarno kretanje individua,
upravo kao kod prirodnih fenomena, kemijskih reakcija u kojima se prati
kvaliteta dogaaja, toplina, zvuk, elektricitet, koji su svi reducirani na ele-
mentarno kretanje molekula. Tekoa je u tome to se u kinetikoj teoriji
pretpostavlja da su elementi nepromjenljivi (1974f: 173).
Velika elja, koju je Park gotovo stalno pokazivao, da od sociologije
napravi pravu znanost dovela je ak do toga da je pokuao reducirati
elemente ljudskog drutva na atomske estice na kojima bi onda mogao
u laboratorijskim uvjetima izvoditi razliite eksperimente. Tekoe na koje
i sam Park upozorava atomi drutvene strukture (ljudi) su promjenljivi,
mogu se nadii tako da se okrenemo psiholokim analizama jer je tek na
osnovi znaajnog psiholokog produbljivanja znanja o ljudima mogue
stei jasnije spoznaje o ljudima kao dijelovima drutvene strukture. Indi-
kativan je u tom kontekstu i sljedei autorov stav: Sociologija kao svaka
prirodna znanost klasificira svoje objekte da bi ih konceptualno definirala
i od njih nainila apstrakcije iz kojih se onda mogu izvlaiti opi zakljuci.
Ali sociologija mora imati svoje objekte prouavanja prije no to pristupi
njihovoj klasifikaciji.
to je drutveni objekt? To je artefakt, neto izraeno, ceremonija,
obiaj, ritual, rijei; sve to, kao i rije, ima znaenje i nije samo ono to
se opaa. Fiziki objekt postaje socijalni objekt jedino onda kada znamo
njegovu upotrebu, njegove funkcije, njegovo znaenje i njegovo razliito
103
chicago_011.indd 103 9.5.2012. 11:33:47

znaenje za razliite osobe (Park 1974f: 202). Izneseni stav je jedan od

rijetkih u kojima Park relativno sustavno izlae svoje vienje drutvene
strukture i u kome se, to ne treba posebno naglaavati jer je oigledno,
vidi znaajan utjecaj Simmelove socioloke analize usmjerene analiziranju
razumijevanja i znaenja ljudskih akcija.
c) Procjena Parkovog doprinosa sociologiji
Kada se pokuava izraditi rezime Parkovog djelovanja i ocijeniti njegov

doprinos razvoju ikake sociologije, pa i ire, razvoju sociologije u SAD-u,
a posebno razvoju urbane sociologije, onda se na temelju raznih dosad
uinjenih analiza moe utvrditi da su miljenja uglavnom pozitivna, ali
ima i onih koji ga otro kritiziraju. Parkovo djelo se posebno pozitivno
procjenjuje u kontekstu razvoja sociologije u SAD-u, ali se sa aljenjem
konstatira da on nigdje nije sustavno izloio svoje teorijske poglede. Mi
smatramo da odreena teorijska orijentacija, ako se u to vrijeme o tome
uope moe govoriti s obzirom na stupanj razvijenost sociologije, nije ni
postojala, niti je autor, najvjerojatnije, imao neke dalekosene teorijske
pretenzije, to je vidljivo i iz njegovog djela, ali i iz nekih njegovih ocjena
o tome kako on razumijeva sociologiju. On je jednostavno pokuao utvr-
diti raznolike sisteme klasifikacije u sociologiji, koji su tek preduvjet za
sustavniju analizu drutva i njegovo dublje prouavanje.
Madge, na primjer, smatra da je R. Park bio moda prva vanija
linost u sociologiji iji su interes bili primarno ljudi i njihovo normalno
socijalno ponaanje, prije nego njihov socijalni razvoj ili njihovi socijalni
problemi (Madge 1964: 8889). Jednu od najboljih procjena Parkovog
doprinosa sociologiji, koliko nam je poznato, dao je A. Boskoff. On smatra
da je Park viestruko znaajan za razvoj amerike sociologije i naglaava
neka podruja u kojima je njegovo djelovanje bilo najznaajnije. Prije
svega, Park je znaajan za iniciranje istraivanja zajednice (community
studies), koja je u ozbiljnijem smislu on i zapoeo, znaajan je i za orijen-
tiranje istraivakog postupka na proces i za primjenu razumijevajue
sociologije. Za ameriku sociologiju posebno je znaajan i Parkov gotovo
stalni interes za prouavanje rasnih odnosa, kao i to to je postavio temelje
i dao osnovne koordinate razvoja humane ekologije. Boskoff dalje navodi
da je veoma znaajan Thomasov utjecaj na Parka, to je, na primjer, vid-
104
chicago_011.indd 104 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
ljivo u Parkovoj primjeni Thomasove postavke o etiri elje, koje je Park

preveo u tri elje. Boskoff istie i Parkov interes za prouavanje mase, to
je bio predmet Parkove doktorske disertacije. Upozorava i na specifino
Parkovo shvaanje uloge urbane sociologije koja se pretvorila u osnovicu
za razvoj humane ekologije. Na sreu ili nesreu stvar je osobne procjene
orijentacija urbane sociologije koju je postavio Park dovela je do razvoja
koji je prouavao posebno socijalno, a posebno prostorno.
Neto manje uspjenu procjenu Parkovog djelovanja dali su H. i J.
Schwendinger (1974), na to smo ve ukazivali. U okviru radikalne per-
spektive koju zastupaju moe se nai i tvrdnja da su Park i Burgess poimali
drutvo u okviru liberalno-sindikalistike ideje, odnosno u terminima
funkcionalno neovisnih sklopova, konflikata interesa i integracija kroz
akomodaciju Oni su generalizirali ove formalne pojmove u univerzalne
pojave drutvenog ivota Pankonfliktizam je bio osnovni lik njihove
konfliktno-kontrolne teorije (1974: 394). Osim utvrivanja liberalno-
sindikalistike orijentacije, oni otro napadaju Parkovu i Burgessovu51
sociologiju zbog njene plonosti. Stvarne izvore socijalne i ekonomske
moi oni nisu otkrili, iako su bili, kako istiu ovi autori, opsjednuti be-
skrajnom potragom za tim izvorima u ime socijalne kontrole.
iri okvir problema koji su utjecali na formiranje socioloke orijen-
tacije Parka i Burgessa, smatraju ovi autori, moe se izraziti na sljedei
nain: liberalni kapitalizam postupno je doveo do slabljenja tradicionalne
kontrole, izazvao je krupne promjene u ekonomskom ivotu, a one nisu
automatski dovele do novih oblika solidarnosti. ivot se postupno pre-
tvorio u borbu za vlastitu egzistenciju. Izostali su obziri ili obaveze prema
tradicionalnoj grupi ili drutvu kao cjelini. ak je i sloboda takmienja,
koja je bila tipina za ameriko drutvo, postala ugroena. Prirodan re-
zultat takvog stanja je pojava socijalne anomije, koja je izraena ponajvie
u tzv. socijalnoj dezorganizaciji, porastu konflikata i egoizma te u stanju
bezakonja. Osnovni zadatak drutvene znanosti, koja je prouavala takvu
socijalnu situaciju, bio je pronai elemente integracije i pojaati elemente
socijalne kontrole koji e smanjiti drutvenu anomiju. Schwendingeri
posebno naglaavaju da je Parkova i Burgessova teorija imala i pozitivnu
stranu jer je predstavljala impuls za stvaranje novih pokuaja fundiranja
51 Interesantno je da Park i Burgess postoje kod ovih autora samo kao neraskidiva
sloenica. Nijednom nisu spomenuli posebno Parka, a posebno Burgessa!
105
chicago_011.indd 105 9.5.2012. 11:33:47

metateorije, to se kasnije posebno oituje u Parsonsovim i Mertonovim

radovima.
O Parku i njegovoj sociolokoj orijentaciji lapidarno, i po naem mi-
ljenju prilino nekorektno, izjasnio se i G. Hawthorn (usp. u: Hawthorn
1976), o emu smo ve izvijestili. Interesantnu sistematizaciju Parkovog
djela i prosudbu njegovog doprinosa razvoju ikake sociologije daje i R.
Turner (usp. u: Turner 1967: IXXLVI). On konstatira da moda nitko
drugi nije tako snano utjecao na smjer koji e preuzeti amerika em-
pirijska sociologija kao R. E. Park (1967: IX), da bi potom utvrdio kako
je kod Parka posebno znaajna koncentracija na proces i na prouava-
nje znaenja individualnih i kolektivnih akcija. Prema Turneru, Parkov
model istraivanja moe se najbolje nazvati dinamini neuravnoteeni
model istraivanje koje pretpostavlja da je dinamini ekvilibrij krajnji
cilj, a svi procesi koji ga remete upravo su procesi koje treba istraivati.
Turner takoer podsjea da Park nije nigdje sustavno iznio svoju teoriju,
ni to tono smatra ekvilibrijem. Interesantne su i Turnerove opaske o
gradu kao sociolokom laboratoriju. Svi Parkovi interesi fokusirani su na
grad koji je on esto romantizirao Iako nema niega osobitog u logici
Parkove ekoloke teorije, ija je primjena ograniena na gradove, ideje
su dobile svoj konaan oblik skoro iskljuivo u odnosu na metropolu
(1967: XXIVXXV). Turner upozorava i na nesretnu koincidenciju da se
prouavanje urbanih prostornih obrazaca esto izjednaava iskljuivo s
humanom ekologijom. On smatra da je utjecaj prostorne distribucije na
drutveni ivot tek jedan od problema ekoloke analize, ili, istie Turner,
Park nije nikada smatrao da se ekologija iskljuivo odnosi na jedan uzak
aspekt prostornih odnosa, nego da se odnosi na cjelinu prostornih odnosa
koji se mogu opservirati jedino u vezi sa socijalnim procesima (1967: 29).
Osim navedenih autora, koji su dali odreene naznake za procjenu
Parkovog sociolokog djelovanja, treba navesti i stavove F. Matthewsa, koji
je o Parku napisao monografiju (usp. u Matthews 1977).
Matthews takoer smatra da je Parkov doprinos razvoju sociologije
dosta teko ocrtati jer nije nigdje sustavno iznio teorijski koncept. Zbog
toga je utvrivanje njegovog znaaja za razvoj sociologije u SAD-u mogue
jedino iz fragmentarnih prosudbi i uz rizik da se dadu pogrene procjene i
objanjenja. Matthews smatra da se Parkovo djelo moe najlake prouiti
kroz razliite konceptualne cjeline, tipine dihotomne konceptualne
106
chicago_011.indd 106 9.5.2012. 11:33:47

2. Robert E. Park (18641944)
parove vidljive ve kod F. Tnniesa. Ope ideje kojima je Park bio ruko-
voen prije svega su ideje progresa, koje se operacionaliziraju u socijalnoj
promjeni koja se deava u ljudskoj povijesti. Progres se odvija u nekoliko
faza, razina: od jednostavnog ka kompleksnom, od naivnog k razvijenom,
od ruralnog k urbanom i od statikog k dinaminom. U ovim opim
Parkovim koncepcijama treba prepoznati utjecaj Spencerovog porasta
kompleksnosti, smatra Matthews, kao i Tnniesove ideje o zajednici i
drutvu, to je Park preveo na distinkciju jednostavno kompleksno,
statino dinamino, a poseban par koji Park koristi je sveto sekularno.
Naglaavajui da je osnovna ideja koju treba respektirati u Parkovom djelu
ideja progresa, Matthews naglaava da se progres ne smije shvatiti jedno-
znano iako je neizbjean, ne znai da su svi njegovi plodovi pozitivni.
Matthews napominje da treba voditi rauna i o parovima svjesno ne-
svjesno, etiki neutralno etiki nabijeno, determinirano voljno, snano
meko, snage koje utjeu na subjekt da djeluje neovisno o svojim svjesnim
eljama svjesno djelovanje itd.
U Parkovoj je sociologiji osnovni pojam, o kojem raspravlja i Matt-
hews, zajednica (community). Problematinost uporabe pojma zajednica
u Parkovoj sociologiji proistjee, na to smo ve ukazali, iz mjeavine
prostornog i socijalnog, ali i iz mijeanja idealiziranog stanja zajednice
i normalnosti lanova koji ive u toj zajednici u okviru harmoninog
drutveno-ekolokog poretka. Matthews smatra da je jo vei problem
uzrokovan koritenjem pojma zajednice kao realiteta u kome vladaju
kompetitivno-kooperativni odnosi. Time je jo vie dovedena u pitanje
koncepcija zajednice kao stabilne, moralno konsenzualne zajednice. Jo su
vei problemi nastali kada se cijeli grad shvatio kao aglomeracija brojnih
zajednica koje karakteriziraju osnovni ekoloki odnosi meu kojima je
najznaajnija kompeticija. Inzistiranje na zlu grada i ljeilakom ka-
rakteru zdravih zajednica, jedna je od konzekvenci ideje o bazino pozi-
tivnom karakteru svake zajednice, koju je i Park prihvaao, to je vidljivo
iz njegove zapravo pragmatine orijentacije na socijalni rad (social work).
Naravno, Parkove su ideje ovdje, kao i na drugim mjestima, kontradiktor-
ne zajednica je konfliktno podruje u kojem vladaju osnovni ekoloki
odnosi samoodranja, ali zajednica predstavlja i socijalno-ekoloki okvir
u kome se pojedinac jedino prirodno moe razvijati i u kome moe nai
lijek od nevolja velikog grada.
107
chicago_011.indd 107 9.5.2012. 11:33:47

Zavravajui poglavlje o R. Parku napominjemo da je on, u svakom slu-

aju, centralna figura ikake kole urbane sociologije, pa i ire amerike
sociologije u njenim formativnim godinama. Teko je dati cjelovitu pro-
cjenu Parkovog djelovanja zbog raznih problema uzrokovanih karakterom
njegovog opusa, na to smo vie puta ukazivali, ali i zbog karakteristika
socioloke situacije u kojoj je djelovao. Sociologija je bila u formativnim
godinama, bilo je relativno lako, a istodobno i teko, zakljuiti da se netko
bavi sociologijom.52
Promatrajui njegov opus, naroito neke njegove izjave iz auto
biografske biljeke, jasno je da on nije namjeravao izgraditi cjelovit so-
cioloki sistem, sociologiju je shvaao prije svega kao pogled na svijet koji
e posluiti boljem razumijevanju tog istog svijeta i, naravno, njegovom
poboljanju. Jedna mu je aspiracija bila, to se moe vidjeti u njegovim
radovima, da sociologiji da znanstveniji karakter, ali i da utvrdi pozici-
ju sociologije kao znanosti koja se interesira za prouavanje raznovrsnih
drutvenih procesa, prije svega kroz to bolje razumijevanje tih procesa.
Vidich i Lyman ispravno naglaavaju kako je Park vjerovao da e se
problemi rasnih konflikata, socijalne nejednakosti, urbane dezorgani-
zacije i etike integracije rijeiti samim socijalnim procesom. Osim toga,
Parkovo europsko obrazovanje dalo je njegovoj sociologiji filozofsku i hi-
storijsku dimenziju koja ga je usmjerila da prouava socijalne aspekte u in-
ternacionalnoj i globalnoj perspektivi (Vidich i Lyman 1982: XV. poglavlje).
52 I danas je mnogo ljudi spremno za sebe rei da raspravljaju o odgovarajuem

sociolokom aspektu, mada nisu socioloki kolovani, niti su svojim djelova-
njem pokazali da im je socioloki aspekt blizak.
108
chicago_011.indd 108 9.5.2012. 11:33:47

3.
E. W. Burgess (18861966)
Ernest Watson Burgess se rodio 1886. u Kanadi, sociologiju je studirao u

Chicagu, a 1913. je doktorirao s temom funkcija socijalizacije u drutvenoj
evoluciji.53 Od 1916. pa sve do 1952, kada odlazi u mirovinu, nastavnik je
na Odsjeku za sociologiju ikakog univerziteta.
Burgess se posebno interesirao za sociologiju porodice, za socioloke
aspekte kriminaliteta i prevenciju zloina. Interes za probleme sociologije
obitelji Burgessa je nekoliko puta odveo u Europu, ali i u SSSR jer se inte-
resirao za probleme organizacije porodice u toj zemlji.54 Kada se govori o
njegovom doprinosu sociologiji posebno urbanoj sociologiji, Burgessa
se gotovo redovito povezuje s Robertom Parkom.
Kada se poetkom 1930-ih Park povukao u mirovinu, Burgess je ostao
kao centralna figura koja je trebala nastaviti tradiciju ikake kole. Me-
utim, do kasnih 1930-ih istraivaka aktivnost je bila donekle zamrla, a
Cottrell u predgovoru izabranim djelima E. W. Burgessa tvrdi da je kasnije
intelektualne poticaje istraivakom radu dao Wirth (usp. u Cottrell et
al. 1973: 13).
Cottrell navodi da je Burgess bio eklektik, ak teorijski dogmatik, me-
todoloki rigorozan, naroito u drugoj polovici svoje akademske karijere,
te da je prije svega bio zainteresiran za konkretnu aplikaciju znanja u
socijalnoj politici, to je vidljivo i iz strukture njegovih radova. Cottrell
smatra da se Burgessov intelektualni zadatak u Chicagu sveo na pokuaj
povezivanja ekoloke perspektive prouavanja grada s normativnim as-
pektima socijalne strukture.
53 The Function of Socialization in Social Evolution.

54 Interesantno je da je 1954, u doba hajke protiv komunizma u SAD-u, Odbor za
zatitu drave ispitivao i Burgessa o njegovim vezama s SSSR-om!
109
chicago_011.indd 109 9.5.2012. 11:33:47

Burgess i Park izuzetno su dobro suraivali. Burgess je bio odlian

menader, dobar organizator i praktino orijentiran istraiva, a Park je
davao ideje, iniciralo teme i nije se mnogo interesirao za pojedine aspekte
provedivosti svojih ideja. Park i Burgess usmjerili su mnoge generacije
studenata na izradu razliitih monografija o gradu. Pod Parkovim i Bur-
gessovim poticajnim intelektualnim rukovodstvom, generacije ikakih
studenata bile su iskoritene kao neplaeni istraivai (Cottrell 1973: 11).
Burgessov osnovni socioloki interes bio je usmjeren na prouavanje po-
rodice u razliitim kulturnim situacijama.55
Godinje savjetovanje Amerikog sociolokog drutva 1925. bilo je
posveeno sociolokom prouavanju grada. Sljedee godine pojavio se
zbornik radova The Urban Community, koji je uredio E. W. Burgess, ta-
danji tajnik drutva. U predgovoru Burgess (1926: VIIX) utvruje da su
studije o selu prethodile razliitim prouavanjima socijalnih procesa u
gradu. Prouavanje grada u izvjesnom je smislu kasnilo zbog nekoliko
razloga. On navodi tri osnovna razloga: veliina i kompleksnost grada,
nepredvidljive promjene koje prate brzi rast grada i mobilnost i raznolika
struktura stanovnitva, to je gotovo onemoguilo razumijevanje grada
kao pojave koja je znaajnija od geografske ili administrativne jedinice.
Burgess smatra da se interes za prouavanje grada razvio iz raznolikih
pokreta koji su se razvijali u gradovima i koji su trebali dovesti do boljeg
razumijevanja socijalne strukture grada. U biti, grad je bio sretno lovite za
razne pokrete: pokret za bolju upravu, pokret socijalnog rada, pokret javnog
zdravstva, pokret javnih igralita, pokret za izgradnju drutvenih centara,
za bolja naselja, za amerikanizaciju. Svim tim pokretima nedostajalo je
osnovno razumijevanje koncepcije grada. Oni su se osnivali samo na admi-
nistrativnim sredstvima da poprave lo ivot u gradu. ak se i pokret za
organizaciju zajednice teorijski oslanjao na koncepciju grada kao administra-
tivne jedinice, a ne na pragmatine eksperimentalne programe rukovoene
prouavanjem stvarnih uvjeta i trendova u urbanom ivotu (Burgess 1926).
Zavravajui uvod u zborniku radova vie autora, od kojih e se dobar
dio njih u kasnije profilirati kao urbani sociolozi, Burgess napominje
kako je tada postojala tendencija da se grad shvati kao ivi organizam, a
55 Interesantno je da je Burgess cijeli ivot ivio sa sestrom i ocem i nikada se nije

enio, to je po miljenju nekih istraivaa bila prednost, a po miljenju drugih
manjkavost za poduzimanje istraivanja iz sociologije porodice!
110
chicago_011.indd 110 9.5.2012. 11:33:47

slika 4. Ernest Watson Burgess (1886 1966)
chicago_011.indd 111 9.5.2012. 11:33:47

da istraivanja, koja se trebaju provoditi u gradu, moraju dovesti prije sve-

ga do fundamentalnih promjena u razumijevanju grada kao proizvoda
meuigre ekonomskih i kulturnih sila.
Osnovni Burgessov interes u gradskim studijama koncentrira se oko
dvije ideje. Jedna je da grad treba prouavati kao dinaminu strukturu, kao
organizam, kako bi se utvrdili raznoliki indikatori njegove strukture, a dru-
ga je da se rezultati sociolokih istraivanja moraju konkretno primijeniti
s ciljem poboljanja ivotnih uvjeta, odnosno trebaju pomoi razliitim
tipovima pokreta koji e dovesti do popravljanja uvjeta ivota u gradu.
Takav, relativno strogo utvren krug interesa vidljiv je i u njegovom opusu
koji se odnosi na sociologiju grada. U svom najznaajnijem eseju The
Growth of the City (Rast grada) iznosi svoje vienje i teoriju rasta grada.
Drugi krug njegovih interesa jesu pokuaji aplikacije modela rasta
grada iznesenog u spomenutom eseju, a dobro se moe oitati u radu
Can Neighborhood Work Have a Scientific Basis? (Moe li socijalni rad
u susjedstvu imati znanstvenu osnovu?) u kojem iznosi razne naine kako
se pragmatiki moe pristupiti analizi susjedstva.
Njegove ideje o rezidencijalnoj segregaciji u amerikim gradovima
izloene su u eseju Residential Segregation in American Cities (Rezi-
dencijalna segregacija u amerikim gradovima).
Govorei o Burgessovom doprinosu ikakoj koli urbane sociologije
mi emo se zadrati na iznoenju osnovnih ideja iz spomenutih radova,
ostavljajui po strani njegove interese iz podruja sociologije porodice i
socioloke metodologije.
U eseju The Growth of the City, po kome je danas gotovo jedino i
poznat, i po kome se doprinos ikake kole urbane sociologije nekada
gotovo jedino i procjenjivao, Burgess pokuava na primjeru Chicaga
formulirati model rasta grada koji je u literaturi postao poznat kao tzv.
koncentrini model rasta grada. Treba naglasiti da je i on sam s rezervama
govorio o primjeni tog modela na ostale gradove, pa je kasnija kritika na
raun pretencioznog sociolokog imperijalizma o univerzalnoj primjeni
tog modela deplasirana, iako je Burgess ostavio mogunost za primjenu
tog modela i u drugim situacijama. On smatra da se tipian proces ek-
spanzije grada moe najbolje ilustrirati serijom koncentrinih krugova
koji mogu oznaavati sukcesivne zone urbanog irenja i tipove podruja
koja se razlikuju u procesu ekspanzije. Taj grafiki prikaz je idealna kon-
112
chicago_011.indd 112 9.5.2012. 11:33:47

3. E. W. Burgess (18861966)
strukcija tendencije bilo kojeg grada da se radijalno iri od svog poslovnog

sredita (Burgess 1967a).
Burgess govori o idealnom, a ne o realnom modelu rasta grada, pa su,
dakle, oni koji su taj model uzimali kao stvarni model bilo kojeg grada
ustvari poinili onu pogreku koja se primjeuje i u krivoj upotrebi mo-
dela Gemeinschafta i Gesellschafta.
Burgess razlikuje pet osnovnih zona. Prva je zona Loop (naziv za po-
slovno sredite Chicaga), druga se zona koncentrino iri od sredita i u
njoj moemo nai razliite slamove: njemaki geto, Malu Italiju, Kinesku
etvrt, podruje iznajmljenih soba itd. Trea zona napuena je prvenstve-
no zaposlenim osobama i imigrantima koji due borave u SAD-u pa su
se emancipirali od druge zone i osvojili dio tree zone. etvrta zona je
rezidencijalna i u njoj se moe razlikovati vie kategorija stanovnitva:
bogatiji i siromaniji, kao i njima pripadajui objekti obiteljske kue, vee
ili manje, siromanije, kao i viekatnice. Posljednja, peta zona protee se
i do 60 minuta vonje od centra grada, dakle to je zona komutiranja koju
bismo danas mogli nazvati suburbanom zonom.
Zone se po miljenju Burgessa mogu dobro prouavati odvojeno, ali u
svakoj zoni postoji i tendencija da se proiri na raun drugih zona. Postoji,
dakle, odreena sukcesija, sukcesivno mijenjanje bazine namjene svake
navedene zone. Sukcesija je eminentno ekoloka kategorija o kojoj emo
detaljnije raspravljati kada budemo govorili o jo jednom predstavniku
ikake kole, R. McKenzieu.
Burgess postavlja razliita pitanja na koja pokuava i odgovoriti: Zato
grad raste? Koji je minimalni normalni stupanj ekspanzije grada? Na ta
pitanja moda se moe najbolje odgovoriti ako se o urbanom rastu razmi-
lja kao o rezultanti organizacije i dezorganizacije analogne anabolikim
i katabolikim procesima tjelesnog metabolizma (Burgess: 1967a). Govo-
rei dalje o pulsu zajednice vidljivo je u kolikoj mjeri je u Burgessovom
razmiljanju prisutno organicistiko nasljee. U njegovom radu najoitije
se vidi kombinacija biologistikog shvaanja ljudskog drutva povezanog
s analizama i kategorijama humane ekologije. Ovaj je esej zbog svoje jed-
nostavnosti i teorijske plonosti 1930-ih bio veoma mnogo primjenjivan u
urbanim studijama na ikakom univerzitetu.
U radu koji emo neto vie prezentirati Can Neighborhood Work
Have a Scientific Basis?, koji je prvi put objavljen 1925, a bio je ukljuen i u
113
chicago_011.indd 113 9.5.2012. 11:33:47

knjigu The City, koja je takoer publicirana 1925, Burgessa vie interesiraju
konkretni pragmatini problemi organizacije socijalnog rada u susjedstvu
na znanstvenoj osnovi. Chicago je uzeo kao primjer na temelju kojeg je
esej i nastao, meutim, on pretpostavlja da je urbani ivot u jednoj urbanoj
zajednici tipian za ivot u gradskim zajednicama SAD-a, te se taj prikaz
moe primjenjivati i u drugim amerikim gradovima.
Nastavljajui se na organiko normalistiku tradiciju prouavanja
ljudskih zajednica, Burgess utvruje da se svaka zajednica, ili ak subza-
jednica, kao to je na primjer susjedstvo, moe analizirati kao posebno
podruje u kojem djeluju razliite sile. Te sile on grupira u tri osnovne
skupine: ekoloku, kulturnu i politiku. One djeluju na formiranje po-
sebnih aspekata zajednice pa se moe govoriti i o postojanju triju oblika
zajednice: ekoloke, kulturne i politike. Ekoloka zajednica moe se
shvatiti kao zajednica u aspektima prostornog kretanja, odnosno u njenim
geografskim aspektima. Kulturna zajednica je reprezentirana odree-
nim duhom stanovnitva, pa se treba prouavati kroz sentimente, oblike
ponaanja, ceremonije. Burgess smatra da je taj aspekt zajednice najvie
zanemaren i daje primjere koje treba prouavati, a koji su lebdei jer
nisu dovoljno proueni. Imigrantske skupine predstavljaju dobro tlo za
prouavanje navedenih aspekata zajednice, a neke pojave se izraavaju, na
primjer, u sljedeim neoperacionaliziranim tvrdnjama: samosvijest Nove
Engleske, junjaka ljubaznost, kotska krtost itd.
Trei aspekt zajednice, politiku zajednicu, treba prouavati, smatra
Burgess, u sljedeim dimenzijama: Koji su tipini elementi koji utjeu na
to da se stanovnici neke zajednice ponaaju kao lokalna politika struk-
tura? Kako jedna zajednica postaje lokalna politika struktura? Pod kojim
uvjetima?
Kao to postoje tri tipa zajednice, postoje i tri grupe sila koje djeluju u
zajednici: ekoloke, kulturne i politike sile. Ekoloke sile, koje Burgess
ponekad naziva i ekonomskim silama, determiniraju proces kompeticije
te segregaciju i distribuciju stanovnitva prema mjestu stanovanja i prema
zanimanju. Govorei o kulturnim silama, Burgess se susree problemom
tipinim za urbanu sociologiju, a to je problem situiranja kulturnih pro-
cesa u odgovarajui prostor. Burgess to rjeava vrlo jednostavno: kultura
kao socijalno nasljee grupa ukljuuje i prostor (1967b: 4445), to znai
da je jednim jednostavnim potezom objasnio da kultura ima ekspresiju
114
chicago_011.indd 114 9.5.2012. 11:33:47

3. E. W. Burgess (18861966)
u ivotu stanovnika u okviru odgovarajueg prostora. Kad spominje kul-

turnu zajednicu, odnosno kulturne sile, Burgess oigledno ima na umu
prirodno podruje, iako ga eksplicitno ne spominje.
Burgess daje vrlo redukcionistiko vienje kulturnih sila ilustriraju-
i, na primjer, problem delinkvencije (vie se pojavljuje u zajednicama
koje ee migriraju) i oslanjajui se na ideju o kulturnom konfliktu.
Intenzivne promjene kulturnih obrazaca esto dovode do amoralnosti i
delinkvencije, ukratko, do osobne i socijalne dezorganizacije (1967b: 45).
Politike sile predstavljaju, pak, formalnu kontrolu javnog mnijenja i
osiguravaju zakonsko postupanje u odreenom dijelu grada. Na koncu,
njegov je odgovor na pitanje iz naslova ovog eseja Moe li socijalni rad
u zajednici, susjedstvu, imati znanstveni karakter? potvrdan, ako se
oslanja na sistem prouavanja koji je on predloio. Znanstveni interes
za zajednicu trebao bi biti sve jai jer rast grada, smatra Burgess, dovodi
do razaranja suvremenih zajednica i susjedstva te se tipina susjedstava
i zajednica u irem smislu moraju odrati ako se eli sauvati ljudska
karakteristika grada.
Esej o rezidencijalnoj segregaciji (Burgess 1973: 5064), prvi put publi-
ciran 1928, ima neto izraenije teorijske aspiracije i oslanja se, kao gotovo
svi njegovi radovi, na koncentrini model rasta grada. Shvaajui grad kao
organiziranu skupinu vie podruja (zajednica), Burgess tvrdi: Grad je
podijeljen na rezidencijalna podruja i susjedstva od kojih je svako, ili ten-
dira da bude, predominantno naseljeno jednom rasnom ili migrantskom
skupinom, ekonomskom ili socijalnom klasom (1973: 51). Meutim, on
ni u kom sluaju ne ispituje razloge zbog kojih su pojedine rezidencijalne
skupine izabrale pojedina podruja za stanovanje, odnosno koje sile
djeluju kada se govori o naseljavanju odreenih tipova stanovnika u poje-
dine dijelove grada, posebno se ne pita o tome treba li tu neto eventualno
promijeniti, on samo eli ispitati aplikabilnost modela i utvrditi aktualnu
situaciju. U tim pokuajima on vri odgovarajuu modifikaciju svog mo-
dela naglaavajui, ovaj put jo jae, da se ne mora ba svaki grad razvijati
po reenom modelu. Meutim, on ne odbacuje sam model, nego uvodi
elemente koji mogu dovesti do neprilagoenosti modela. Radijalno irenje
je jedini inilac, smatra Burgess, koji utjee na model rasta amerikih gra-
dova, ali i drugi inioci utjeu na urbani rast. On smatra da treba voditi
rauna o geografskim, prostornim, prirodnim elementima, umjetnim
115
chicago_011.indd 115 9.5.2012. 11:33:47

barijerama, ali i o naslijeenim nainima koritenja odreenog gradskog

teritorija, a sve to moe dovesti do iskrivljavanja obrasca. Iako uvia da u
nekim sluajevima treba uvaavati i druge elemente, ipak je uvjeren da se
osnovni koncept modela nee bitno izmijeniti.
Segregaciju Burgess prouava iskljuivo na temelju analiza imigrant-
skog stanovnitva i njihovog obrasca naseljavanja prvo mjesto stanova-
nja, zatim zauzimanje boljih pozicija i integriracija u urbanu zajednicu.
Zbog toga ne udi to to je socijalnu segregaciju sveo na prouavanje
populacionih kretanja posebnih skupina stanovnitva, prouavajui po-
sebno razliite valove invazija. Osnovni proces koji se moe konstatirati
u valovima invazije je sukcesija, i ona ima nekoliko faza: prva je invazija
teritorija, koja esto zapoinje kao neprimjetan proces, postupna penetra-
cija nekog stanovnitva u ekoloku zonu, zatim slijedi reakcija, koja moe
biti manje ili vie violentna rezistencija stanovnika koji su invadirani, a
koja, pak, postupno dovodi do tree faze definitivnog prodora novih
stanovnika i istodobnog naputanja, takoer definitivnog, prijanjih sta-
novnika. etvrta faza ili klimaks je postignue nove stabilnosti, uspostav-
ljanje novog ekvilibrija (1973: 59).
Ovaj prikaz je dobra ilustracija primjene ekoloke analize na proua-
vanje jednog od socijalnih procesa koji se odvijaju u velikom gradu. Iako
bi se takav model eksplikacije mogao vrlo lako odbaciti kao neprimjeren,
treba naglasiti da se on moe vrlo dobro primijeniti u analizi promjene
strukture stanovnitva u odreenom dijelu grada ili u susjedstvu. Struk-
turu velikih amerikih gradova najlake je prouavati kao kombinaciju
vie gradskih dijelova od kojih je svaki specifian. Jedna od specifinosti
je stupanj homogenizacije stanovnitva s obzirom na rasnu, nacionalnu,
imovinsku, kao i druge elemente strukture. Takvo shvaanje ulo je i u
kolokvijalni jezik, pa se esto govori o dobrom i loem susjedstvu kao
osnovnoj karakteristici pojedinog dijela grada. Osim toga, govori se i o
susjedstvu koje je u procesu rehabilitacije, kao i o onom koje se nalazi u
procesu deteriorizacije. Za takve zakljuke nisu potrebne posebne ana-
lize, dovoljno je promatrati oko sebe. Kontrasti izmeu pojedinih dijelova
grada mogu biti vrlo otri, a udaljenost izmeu njih esto je veoma mala.
Ponekad je vrlo dobro susjedstvo okrueno vrlo loom zajednicom.
Pojavni, vanjski elementi podruja koje je u rasulu, ili je pak u procesu
rehabilitacije, polusruene su kue koje se nalaze tik uz normalne, na-
116
chicago_011.indd 116 9.5.2012. 11:33:47

3. E. W. Burgess (18861966)
puteni automobili na ulicama pored sasvim upotrebljivih, stanovnici

sa stalnim zaposlenjem ive u ulici u kojoj je mnogo prosjaka i slino.
Popravljanje susjedstva u SAD-u se esto svodi na pokuaj iseljavanja
crnih stanovnika i doseljenika iz Portorika i doseljavanje stanovnika
srednje klase. Poboljanje situacije vee se, dakle, prije svega uz promjenu
socijalne strukture stanovnitva.
Iz ove kratke prezentacije nekih vanijih Burgessovih radova vidljivo
je kako je nastojao da se socioloka znanja praktino primijene u svakod-
nevnoj socijalnoj politici. Njegov osnovni doprinos urbanoj sociologiji je
koncentrini model rasta grada, koji je dogmatizirao ne samo on, nego
je kasnije to jo vie dolo do izraaja. esto se taj koncentrini model
smatra jedinim doprinosom ikake urbane sociologije, vjerojatno zbog
samorazumljivosti i jednostavnosti. Interesantno je koliko su dobro su-
raivale dvije sasvim suprotne osobe kao to su bili Park i Burgess. No, to
nije tema ovog rada pa emo to ostaviti buduim istraivaima.
117
chicago_011.indd 117 9.5.2012. 11:33:47

chicago_011.indd 118 9.5.2012. 11:33:48
4.
Roderick Mckenzie (18851940)
Roderick McKenzie nije nikada bio nastavnik na ikakom Odsjeku

za sociologiju, ali je prihvatio neke postavke te kole, posebno one iz
podruja humane ekologije. Slijedio je gotovo sve postavke humane
ekologije Parka, Burgessa i ostalih autora koji su se bavili tom disciplinom.
Analizirao je zajednicu i proces metropolizacije u SAD-u, o emu emo
detaljnije izvijestiti.
McKenzie se rodio 1885. u Kanadi, a 1913. je poeo studij na ikakom
sveuilitu, gdje je doao u kontakt s poznatom grupom ikakih profe-
sora. Godine 1920. zaposlio se kao nastavnik na Sveuilitu u Seattleu.
Na specijalizaciji u Europi bio je 1925, o emu je 1928. objavio publikaciju
Levolution economique du monde (Ekonomski razvoj svijeta). Godine
1930. odlazi na Sveuilite Michigan u Ann Arboru, gdje osniva socioloku
katedru. Tamo je djelovao do 1940. kada je naprasno umro u 55. godini.
Imao je razvijene profesionalne i prijateljske odnose s Parkom i Burgessom.
Planirao je s Parkom napisati knjigu o humanoj ekologiji, no tu elju nije
ostvario. Izbor iz njegovih djela (usp. Hawley 1968) pokazuje da mu je
glavni interes u podruju humane ekologije, pa emo i mi tome posvetiti
najveu panju.
U eseju Ekoloki pristup prouavanju ljudske zajednice (The Ecolo-
gical Approach to the Study of the Human Community, 1924) postavio je
osnovne dimenzije ekolokog pristupa. McKenzie eli prvo utvrditi priro-
du odnosa izmeu humane i biljne ili ivotinjske ekologije. On kae da je
humana ekologija prouavanje prostornih i vremenskih odnosa ljudi pod
utjecajem selektivnih, distributivnih i akomodacijskih sila okolia (1968a:
4). Darvinizam je gotovo najosnovniji utjecaj koji se moe primijetiti kod
gotovo svih ekologa, pa i u radovima McKenziea. Na primjer, on smatra da
se borba za opstanak u ljudskom drutvu odvija isto kao i u ivotinjskim
119
chicago_011.indd 119 9.5.2012. 11:33:48

slika 5. Roderick McKenzie (1885 1940)
chicago_011.indd 120 9.5.2012. 11:33:48

4. Roderick Mckenzie (18851940)
zajednicama. McKenzie razlikuje nekoliko tipova zajednica: primarnu

zajednicu (poljoprivredno sredite, rudarsko naselje, ribarsko naselje),
sekundarnu zajednicu koja zadovoljava sekundarne funkcije (komerci-
jalna, distributivna zajednica), industrijski grad, a etvrti tip zajednice
je zajednica koja nema distinktivan oblik ni funkcije. Interesantno da je
distinkcija zajednica izvrena prije svega s obzirom na ekonomske, a ne
ekoloke parametre.
U ovom eseju autor tumai razvoj ljudske zajednice cikliki, sve se
zajednice kreu cikliki teei uvijek da uspostave stanje dinaminog
ekvilibrija.
U drugom znaajnijem eseju, Domet humane ekologije (The Sco-
pe of the Human Ecology, 1926), McKenzie navodi osnovne ekoloke
procese u ljudskim zajednicama. Ovaj put definira neto ire podruje
humane ekologije: njeno podruje djelovanja nalazi se u meudjelovanju
ekolokih i kulturnih sila. Koji su tipini procesi koje treba prouavati
humana ekologija? McKenzie navodi ukupno ak 18 procesa. Ekoloka
distribucija predstavlja prostornu distribuciju ljudi i njihovih aktivnosti,
koja proistjee iz meudjelovanja sila koje vie ili manje svjesno djeluju
(1968b: 20). Ekoloka jedinica ili konstelacija je, ukratko, specifinost svake
jedinice kojom operiramo u ekolokoj analizi. Jedinica, dakle, mora biti
dovoljno distinktivna da bi istodobno bila specifina. Tu su jo mobilnost
i fluidnost, ime se eli naglasiti da su sve ekoloke jedinice u procesu
stalne promjene. Distanca je mjera fluidnosti koja se izraava prije svega u
prostornim elementima. Potom navodi razne ekoloke inioce (geografske,
ekonomske, kulturne, tehnike, politike i administrativne), kao i anali-
zu ekolokih procesa, odnosno tendencija u vremenu prema posebnim
oblicima prostornog i preivljavajueg grupiranja jedinica koje posjeduju
ekoloku distribuciju (1968b: 23). U okviru reenog, McKenzie razlikuje
pet osnovnih procesa s kojima smo se susretali i kod drugih autora ika-
ke kole. To su koncentracija, centralizacija, segregacija, invazija i sukce-
sija. Sljedei proces je regionalna koncentracija tendencija da se osobe
koncentriraju u odreenom podruju ili regiji (1968b: 24), a regionalna
specijalizacija, kao sljedei proces, prirodan je rezultat kompeticije pod
postojeim uvjetima transporta i komunikacije (1968b: 25).
Disperzija je ekoloki proces suprotan koncentraciji, a centralizacija
je uinak ljudi da ive zajedno na odreenim lokacijama zbog zadovolja-
121
chicago_011.indd 121 9.5.2012. 11:33:48

vanja specifinih zajednikih interesa (1968b: 26). McKenzie raspravlja i

o tipovima centara i smatra da se njihov karakter takoer da prouiti iz
ekolokih procesa. Uvodi interesantan pojam kretanja centara, odnosno
premjetanja centara odreenih aktivnosti s obzirom na ekonomsku i
ekoloku aktivnost. U tom su smislu karakteristini procesi centralizacija
i recentralizacija, tj. ponovno uspostavljanje centara. Segregacija kao eko-
loki proces rezultat je raznolikih sila selekcije. McKenzie ipak utvruje
da je osnovica svake segregacije ekonomska situacija.
Neto detaljnije je objasnio invaziju i sukcesiju, pri emu naglaava
da je invazija proces grupnog premjetanja; ona pretpostavlja osvajanje
jednog segregiranog podruja drugim, najee onim pored (1968b: 31).
Sukcesija, pak, predstavlja ciklike promjene ekolokih procesa.
Ovakav pristup humanoj ekologiji gotovo da vie nema nikakve veze
sa stvarnim sociolokim prouavanjem jer su svi spomenuti procesi prak-
tiki apstrahirani bilo od ljudskih aktivnosti i elja, bilo od nekih irih
procesa koji uvjetuju ekoloke procese. Nema potrebe posebno navoditi
kako je ovjek kao aktivni subjekt praktiki potpuno iskljuen iz ove
komplicirane igre ekolokih inilaca.
U navedenom izboru iz djela R. McKenziea je i krai esej o susjedstvu
(1968c: 7383) u kome se iznose razliite tvrdnje o znaaju susjedstva u
modernom gradu.
Odreenu panju autor je posvetio i prouavanju ekologije institucija,
kao i metropolizaciji, to je posebno interesantno jer su ti radovi pisani
1930-ih kada su se problemi metropolizacije ozbiljnije tek nasluivali.
122
chicago_011.indd 122 9.5.2012. 11:33:48

5.
Louis Wirth (18971952)
L. Wirth rodio se 1897. u Njemakoj. Ujak ga je 1911. odveo u SAD, a

1914. doao je u Chicago na studij. U Njemakoj je boravio 1922, a 1925.
doktorirao je na ikakom Odsjeku za sociologiju. Njegova disertacija o
getu kasnije je publicirana kao jedna od znaajnih ikakih monografija.
Wirth 19301931. ponovo boravi u Europi, posjeuje Francusku i Nje
maku i bavi se prije svega sociologijom znanja. Tada je dosta kontaktirao
s njemakim sociolozima i filozofima, posebno s K. Mannheimom, W.
Sombartom, L. von Wieseom i drugima. Njegov interes za sociologiju
znanja vidljiv je i iz injenice da je Mannheimovo djelo Ideologija i
utopija preveo na engleski (zajedno s Reissom). Uvidjevi opasnost irenja
nacizma, izmeu 1932. i 1937. gotovo cijelu obitelj je postupno prebacio u
SAD. Godine 1931. postaje profesor u Chicagu gdje ostaje sve do iznenadne
smrti od sranog udara 1952.
Wirth je bio lan brojnih komisija i agencija, bio je predsjednik Ame-
rikog sociolokog drutva, drao je brojne govore na radiju, naroito
u ratnim godinama, a 1950. je postao prvi predsjednik Meunarodnog
sociolokog drutva.
Wirth je predstavnik druge generacije ikakih sociologa, a mlaim
generacijama poznat je prije svega po radovima iz urbane sociologije. Tu
se svakako posebno izdvaja esej Urbanism as a Way of Life (Urbanizam
kao nain ivota), prvi put objavljen 1938, za koga je i sam rekao da je
jedan od tekstova za koji je primio najvie upita za ponovno tampanje.
Po miljenju Reissa (1964: IXXXX), Wirth je bio posebno zainteresiran
za demografiju, humanu ekologiju i tehnologiju. Ne treba zanemariti ni
njegov interes za sociologiju znanja ili, kako ju je on nazivao, sociologiju
intelektualnog ivota. Osim interesa koje moemo svrstati u klasinu
urbanu sociologiju, pisao je i o problemu planiranja. To je proistjecalo
123
chicago_011.indd 123 9.5.2012. 11:33:48

slika 6. Louis Wirth (1897 1952)
chicago_011.indd 124 9.5.2012. 11:33:48

5. Louis Wirth (18971952)
iz njegovog uvjerenja da je urbani poredak mogue uiniti snoljivijim

racionalnim sredstvima odnosno planiranjem.
Reiss smatra da je Wirth bio prilino skeptian prema mogunosti-
ma zasnivanja ope socioloke teorije, vie je bio usmjeren na akciona
istraivanja56 nasuprot izgradnji velike teorije. U smislu metodoloke
orijentacije, treba naglasiti da je bio pristaa vrijednosnog, a ne neutralnog
pristupa u sociologiji. Smatrao je da je sociologija kao znanost nuno i
komparativna, te se zbog toga mora zasnivati na povijesti. Reiss naglaa-
va da je Wirth bio sklon razvijanju idealnih tipova, to se vidi u nekim
njegovim radovima, a to je interesantno naroito ako se prihvati Reissova
tvrdnja da je Wirth bio dosta skeptian prema Weberovoj studiji o prote-
stantizmu i kapitalizmu, iako je cijenio njenu metodologiju. Budui da se u
svojim radovima dosta slui empirijskim podacima, a da je bio filozofski
orijentiran vie od mnogih ikakih sociologa, Reiss ga s odreenim
opravdanjem naziva fenomenolokim empiristom.
Nema sumnje da je Wirth jedan od najinteresantnijih predstavnika i-
kake kole urbane sociologije, svakako jedan od onih koji je svoje poglede
iznio sustavno i logino, naroito u eseju Urbanizam kao nain ivota.
Nain na koji je pisao odaje skeptinog mislioca koji pojave i probleme
oko sebe shvaa relativno, ne doputajui da ga nepromiljenost odvede u
izricanje apsolutnih prosudbi o fenomenima kojima se bavio. Zbog toga
smatramo da je umnogome nadiao dosad spomenute sociologe u Chi-
cagu. Njegov pozitivni skepticizam vidi se i iz sljedeih rijei: Nita nije
samoevidentno, ak nije ni evidentno. Najtea stvar je saznati to ljudi
smatraju utvrenim. Nae generalizacije nee biti mnogo vrednije od
preciznosti kojom su nai koncepti formulirani. tovie, to su koncepti u
sociolokim teorijama precizniji, to im je vrijednost manja (prema Reiss
1964: XVIXVII).
Wirthovi radovi, posebno iz podruja urbane sociologije, pisani su vrlo
ozbiljno i s teorijskim pretenzijama, te su izvrili teorijski pomak u odnosu
na razmiljanja njegovih prethodnika u okviru ikake kole. Osnovni je
problem kojim se Wirth u irem smislu bavio, kako navodi Reiss, kako
toliko mnogo ljudi ivi zajedno, a imaju tako malo zajednikih vrijednosti
i vjerovanja?
56 Naravno, ne u dananjem smislu akcijskih istraivanja!

125
chicago_011.indd 125 9.5.2012. 11:33:48

Meutim, po nekim elementima njegovog opusa moemo ga svrstati

i u klasine predstavnike ikake kole. Na primjer, on kao i Park, a
kasnije i Burgess razlikuje nekoliko tipova poredaka u drutvu: sim-
biotski poredak, u kome vladaju kompetitivni odnosi; kulturni poredak
predstavlja drutvo u odnosima simbola, komunikacije, i javlja se tamo
gdje su kompetitivni odnosi uglavnom ukinuti, a prevladava kooperacija
izraena kroz simbolike relacije; trei tip je moralni ili politiki poredak,
koji takoer predstavlja jedan od moguih oblika analize drutva, a odno-
si se na mehanizme odravanja drutvenog sistema. Politikim poretkom
Wirth pokuava rijeiti osnovni problem ivota razliitih individua bez
zajednike osnovice. Politiki poredak osigurava nune mehanizme per-
zistencije poretka, organizira norme koje su u odreenoj mjeri zajednike
razliitim individuama. Takvo shvaanje politikog ili moralnog poretka
Wirtha dosta razlikuje od Parkovog poimanja moralnog poretka, a pri-
bliava ga Parkovom razumijevanju pojma institucionalnog djelovanja,
odnosno znaaja institucija u ekolokom poretku.
Koegzistencija velikog broja ljudi na ogranienom teritoriju je problem
koji zaokuplja Wirtha. Koji mehanizmi osiguravaju koegzistenciju? Jedan
od elemenata koji osiguravaju koegzistenciju je ekoloka zajednica, ona je
zajednika osnovica meusobnog preivljavanja. Drugi element je zajed-
nika ekonomska osnovica koja dovodi do podjele rada. Trei element su
zajedniki, ali istodobno i razliiti interesi, oni omoguavaju formiranje
kolektivne akcije, koja je opet pretpostavka za konsenzualno ponaanje.
Wirth ukazuje i na normativnu osnovicu koja poiva na zajednikim
vrijednostima ljudi na odreenom teritoriju, te na kulturu kao cjelinu
vrijednosti, obiaja, sentimenata i socijalnog nasljea, koja takoer prua
osnovu za egzistiranje mnotva razliitih individua na istom prostoru.
U eseju The Scope and Problems of the Community (1933) Wirth,
kao i u drugim radovima, koristi relativizirajui stil objanjavanja pro-
blema i najprije konstatira da postoji veliko nerazumijevanje i zbrka oko
pojma zajednica. Na taj smo problem i mi ukazivali u vie navrata. elei
raistiti problematiku pojma zajednice, Wirth ukazuje na to da prvo
treba utvrditi precizno znaenje pojmova socijalna grupa, zajednica i
drutvo. On smatra da su grupe bilo koji agregat ili udruenje ljudi koje
ima neto zajedniko i osjeaj pripadanja jednih drugima (1964a: 166167).
Wirth pokuava razrijeili problem zajednice i drutva tako to razlikuje
126
chicago_011.indd 126 9.5.2012. 11:33:48

dvije vrste grupa. Jednake tipove grupa treba zbog njihovih karakteristika
klasificirati kao zajednice, druge, pak, kao drutva. U tom smislu Wirth
jedini ispravno slijedi Tnniesove upute o konceptualnim cjelinama
koje meusobno interferiraju, i koje su prije svega i historijske i relativi-
zirajue kategorije, kada kae da je o zajednici i drutvu potrebno misliti
kao o komplementarnim aspektima svake grupe. Prema tome, koliko je
nama poznato, Wirth je pojmove Gemeinschaft i Gesellschaft shvatio na
nain relativno najblii Tnniesovim zamislima.
Wirth upozorava da zajednicu treba prouavati kroz najmanje dva
presjeka. Jedan je njena teritorijalna osnovica, a drugi je konstelacija
pojedinih tipova linosti koje ive u zajednici. U teritorijalnom proua-
vanju mogue je razlikovati neke klasine ekoloke kategorije, kao to su
na primjer razlika izmeu centra i periferije, distribucija populacije prema
raznim kriterijima itd. Zajednica je i odgovarajui fiziki mehanizam,
to je takoer jedan njen teritorijalni aspekt. Potrebno je izvriti analizu
zgrada, ulica, komunikacijskih sredstava, kao i svih ostalih kompleksa
tehnikih sredstava zahvaljujui kojima je jedno podruje transformirano
u ljudski habitat (1964a: 174). U okviru teritorijalnog aspekta zajednice,
ako je mogue, treba izvriti i analizu konstelacija institucija. Tu takoer
treba primijeniti osnovne ekoloke postupke, analizirati prostornu distri-
buciju institucija i podruja utjecaja.
Drugi osnovni aspekt zajednice je konstelacija osnovnih tipova linosti.
Wirth jednostavno predlae analizu grupa (ako se mogu identificirati), i
to socio-psiholokim pristupom. Zbog toga on ovu analizu ni ne naziva,
na primjer, analizom pojedinih grupa osoba, nego analizom konstelacija
pojedinih tipova linosti do kojih se (eventualno) moe doi sociolokom
agregacijom psiholoki definiranih tipova linosti.
Zajednice se u ova dva osnovna presjeka moraju prouavati kao dina-
mine strukture. Dinamizam zajednica najee se oituje u konfliktima
koji se mogu pojaviti zbog mnogih uzroka. Najei su oblici konflikata
izmeu pojedinih tipova konstelacija linosti, odnosno izmeu pojedi-
nih vrijednosti, namjera, sklonosti, tenji, ali i zbog ekonomskih, rasnih,
politikih ili kulturnih razlika. Konflikti se u zajednici mogu pojaviti i
zbog razliitih institucionalnih pritisaka koji dolaze izvana, a koji se ne
mogu realizirati, odnosno nailaze na nerazumijevanje u okolini u kojoj
djeluju.
127
chicago_011.indd 127 9.5.2012. 11:33:48

U ovom eseju, pisanom u dobroj tradiciji ekoloke analize, ipak je

mogue primijetiti da Wirth fleksibilno i oprezno primjenjuje ekoloki
pristup u analizi zajednice, on mnogo uspjenije od drugih autora ikake
kole pokuava premostiti jaz izmeu ekolokog, odnosno prostornog, i
socijalnog aspekta.
U radu Human Ecology (1945) Wirth pokuava ispraviti neke pro-
bleme koji su nastali zbog toga to se u humanoj ekologiji usavrio gotovo
iskljuivo njen prostorni aspekt, a skoro potpuno zapustio njen socio-
loki dio. Ukazujui na injenicu da su istraivanja ljudskih zajednica
postojala davno prije no to je ustanovljena znanost koja to prouava,
Wirth upozorava da su u prolosti brojni problemi humane ekologije
proistjecali iz loeg razumijevanja pojmova zajednice i drutva (Geme-
inschaft i Gesellschaft). Naalost, ta dva idealna tipa drutvenog ivota
esto su bila pomijeana s konkretnim realnostima. Bilo je neobino ne
uvidjeti da su sve zajednice istovremeno i drutva, kao i da drutva imaju
makar neku odliku zajednica (1964b: 181). Wirth dalje ukazuje na to da
su Tnniesove kategorije, primijenjene u humanoj ekologiji, dovele do iz-
dvajanja osnovnih karakteristika zajednice: simbiotski odnosi, dimenzije
prostora i vremena, karakteristike fizike strukture, kompeticija i podjela
rada. Nasuprot tome, drutvo ima sljedee karakteristike: komunikacija,
konsenzus, djelovanje normi i vrijednosti, svjesna socijalna kontrola i
kolektivna akcija. Svi su se ti elementi u humanoj ekologiji istraivali
kao elementi koji stvarno postoje, a ne kao idealni tipovi, konstrukcije i
elementi koji slue za uspostavu odgovarajuih standarda za usporedbe s
realnim situacijama.
Wirth je krajnje skeptian prema daljnjem razvoju humane ekologije,
posebno zbog toga to ne postoji precizna metoda definiranja pojmova
ekolokih injenica.57 U tom smislu Wirth kae: Ipak je jo upitno do
kojeg stupnja ekoloke injenice mogu sluiti kao indeksi socijalnih i
psiholokih injenica (1964b: 177).
Osim gotovo klasine dihotomije zajednica drutvo, koja je nala
posebnu upotrebljivost u humanoj ekologiji, Wirth smatra da treba voditi
rauna i o drugim dihotomijama, pri emu se podjednako esto koristila
57 Vjerojatno bi neto slino danas utvrdio i za urbanu sociologiju u cjelini, kao to

su neki autori posljednjih desetljea u mnogo navrata inili (vidi npr. Castells
1977; Lebas 1982; Mellor 1977. i drugi).
128
chicago_011.indd 128 9.5.2012. 11:33:48

distinkcija na primitivna (folk) i urbana (moderna) drutva. Folk drutvo

je malo, izolirano i uglavnom homogeno, njegovi pripadnici su preteno
nepismeni, izraen je osjeaj grupne solidarnosti, ponaanje je tradicional-
no, spontano, nekritiko i osobno. esto se spominju i sljedee karakteri-
stike: nema formalne legislative ni eksperimenata s inovacijama, srodstvo
je snano izraeno, grupa je osnovica drutvenog poretka, sveto je nadre-
eno svjetovnom, ekonomija je netrina i prevladava folk mentalitet.58
Wirth smatra da e humana ekologija uvijek nailaziti na probleme
definiranja svog djelovanja, prije svega zbog osnovnog problema koji je
uzrokovan utvrivanjem stupnja meuzavisnosti prostornog i socijalnog.
Bilo bi apsurdno rei da je neto u prostoru samom, ili pak spomenuti
injenicu da je on u blizini centra grada i da to onda proizvodi visok
stupanj delinkvencije ili neke druge oblike socijalne dezorganizacije. Re-
lativna koncentracija i segregacija odreenog stanovnitva, koje ivi pod
odreenim uvjetima i u odreenoj kulturi, elementi su u kojima moramo
traiti objanjenje ovih injenica (1964b: 188)59. Iako se ne primjeuje da
je ovakvim prijedlogom za objanjenje socijalne organizacije Wirth ui-
nio definitivan korak k eksplikaciji socijalnih, ekonomskih i politikih
uvjeta nastanka, na primjer, segregacije ili delinkvencije u drutvu, ipak
je ukazivanje na ta dva elementa znaajan pomak k drugaijem shvaanju
segregacije od jednostavnih ekolokih procesa kojima se segregacija fiksi-
rala u jednostavnim, neutralnim prostornim elementima.
U eseju Stanovanje kao podruje sociolokog istraivanja (Housing
as a Field of Sociological Research, 1947) Wirth ukazuje na potrebu razli-
kovanja nekoliko razina sociolokog istraivanja stanovanja. Stanovanje se
mora prouavati prije svega kao socijalna vrijednost na kojem se mjestu,
na ljestvici socijalnih vrijednosti, nalazi stanovanje kod pojedinih grupa
stanovnitva. Drugo, stanovanje se moe ispitivati kao socioloki fenomen
u vezi sa ivotom zajednice, a kao posebno znaajan aspekt, stanovanje
se mora ispitivati kao element socijalne politike svake zemlje, dakle kao
element koji se moe planirati s obzirom na oekivane demografske i
druge trendove.
58 Detaljnije o navedenoj dihotomiji usporedi u radovima Roberta Redfielda.

59 Opravdano kritizirajui prostorni determinizam, Wirth ukazuje na aspekte
koje smatra relevantnim gustou i koncentraciju, pa time ne dovodi cijelu
problematiku u pitanje, nego, naalost, samo mijenja uzrone lanove.
129
chicago_011.indd 129 9.5.2012. 11:33:48

U svom nesumnjivo najznaajnijem eseju iz podruja urbane sociolo-

gije, Urbanism as a Way of Life (1938), Wirth je na najsustavniji nain
izloio svoje vienje podruja interesa urbane sociologije. Posebna pred-
nost ovog eseja je to to je autor skicirao i analitiki okvir koji je mnogim
generacijama urbanih sociologa posluio za provoenje razliitih istrai-
vanja urbaniziranih sredina.
U prvom dijelu eseja, kojeg emo zbog njegovog znaaja neto detalj-
nije komentirati, Wirth iznosi razliite elemente za definiranje grada,
pokuava dati elemente i za socioloku definiciju grada, a zatim razmatra
pojedine elemente pomou kojih se gradska struktura dade operaciona-
lizirati. Na kraju se prezentiraju i neke varijable koje mogu posluiti za
socioloko istraivanje.
Odmah na poetku Wirth prihvaa civilizacijsku funkciju grada, on
smatra da je veliki grad pruio osnovni okvir za civilizirani razvoj o-
vjeanstva, za razvoj kulture, znanosti i umjetnosti. Kada se raspravlja
o gradu, po njegovom miljenju, treba uzeti u razmatranje dva idealna
tipa ruralno i urbano drutvo. Prije nego to se socioloki pokua odre-
diti to je grad, treba raistiti neke pojmove. Wirth u eseju esto koristi
pojam zajednica kao zamjenu za pojam grad. Oigledno je postupio kao i
veina ikakih sociologa 1920-ih i 1930-ih gradovi se mogu prouavati
i kao svojevrsne zajednice neovisno o tome smatramo li ih jedinstvenom
zajednicom ili skupinom razliitih zajednica. Wirth u nastavku kae:
Socioloki relevantna definicija grada tei da izabere one elemente urba-
nizma koji ga oznaavaju kao distinktivan oblik ljudskog ivota (1969a:
145). Interesantno je da Wirth, iako inzistira na preciznom odreivanju
pojmova, osnovni pojam u ovom eseju, urbanizam, ne definira sve do
konca teksta. Izostanak precizne definicije urbanizma doveo je poslije
do velike zbrke u shvaanju elemenata klasine urbane sociologije, kao i
estoke kritike upuene urbanoj sociologiji razvijenoj na osnovi nejasno
shvaenog i nedefiniranog pojma urbanizma. 60
Pokuavajui odrediti elemente za socioloku definiciju grada, Wirth
odbacuje definiranje grada samo na osnovi broja stanovnika, samo na
osnovi prostornih elemenata (povrine koju naselje zauzima), zatim samo
na osnovi transportnih funkcija, tj. znaaja grada kao prometnog vorita
ili zbroja njegovih prometnih funkcija, kao i sa stanovita koncentracije
60 O urbanizmu smo pisali u vie navrata. Usporedi npr. aldarovi 1980.
130
chicago_011.indd 130 9.5.2012. 11:33:48

raznolikih institucija u gradu. Gustoa stanovnitva moe biti jedan od

kriterija, smatra Wirth, ali ne i jedini. Fizike, odnosno geografske ka-
rakteristike grada i tip politikog ureenja takoer ne mogu biti jedini i
odluni kriteriji. Wirth konstatira da moemo oekivati da e pojave ur-
bano-socijalne scene varirati u skladu s veliinom, gustoom i razlikama
u funkcionalnim odlikama gradova (1969a: 148).
Wirth smatra da se urbanizam kao nain ivota (iako nije definirao ur-
banizam i njegovu vezu s nainom ivota!) moe nai i u nekim drugim
situacijama, a ne samo u velikim gradovima, ali je najprisutniji upravo u
metropolama.61
Wirth takoer ukazuje na opasnost od mijeanja pojmova urbanizam
i industrijalizam, odnosno drutva modernog kapitalizma.62
Nakon to je, dakle, odbacio mogunost da se grad definira na temelju
samo jednog elementa, Wirth daje svoju definiciju grada: Za socioloke
potrebe grad se moe definirati kao relativno veliko, gusto i stalno naselje
socijalno heterogenih individua (1969a: 148). Wirth smatra da su definici-
je grada njegovih prethodnika Webera, Parka i Burgessa manjkave jer
se oslanjaju samo na jedan ili na manji broj kriterija. Takve definicije ne
mogu posluiti za provoenje istraivanja u velikim gradovima. Iz njegove
je pak definicije vidljivo da treba razlikovati tri osnovna elementa: broj
stanovnika, gustou naseljenosti i heterogenost stanovnitva.
Wirth utvruje da prvi element broj stanovnika utjee na karakter
meuljudskih odnosa. Pritom iznosi nekoliko tvrdnji koje su postale goto-
vo klasine u urbanoj sociologiji, a koje sadre i elemente simbolikog in-
terakcionizma (Cooley, Mead). Vei broj ljudi 1) dovest e do veeg stupnja
individualnih razlika i 2) potencijalno veeg stupnja diferencijacije meu
61 Ovako shvaen urbanizam podjednako je blizak Simmelovoj metropoli i Parko-
vom kozmopolitskom karakteru velikog grada.
62 Ova opaska, iako zanimljiva, nije u radu dokraja razvijena. Veina kritika
nejasnog pojma urbanizam povezuje urbanizam s industrijalizmom, a posebno
s modernim kapitalizmom. Problemi koji odatle proistjeu nemaju uzrok samo
u krivom itanju Wirthovog teksta i njegovim naznakama da treba izbjegavati
mijeanje tih pojmova, nego i u tome to Wirth nije dokraja konzekventan jer i
sam razdvaja, npr., pojmove ruralno i urbano, a karakteristikama urbanog dru-
tva pridodaje i karakteristike industrijskog drutva pa time upada u kontradik-
ciju. Ako, npr., urbanizam shvatimo kao svojevrstan duh urbaniteta, moemo
li ga nai igdje osim u velikim metropolama koje su se razvile upravo na osnovi
industrijalizacije i suvremenog kapitalizma.
131
chicago_011.indd 131 9.5.2012. 11:33:48

ljudima, 3) doi e do potencijalno vieg stupnja socijalne segregacije, 4)

veze solidarnosti ee e zamijeniti formalni kontakti, 5) slabije e biti
izraene karakteristike folk drutva, 6) smanjit e se broj osoba koje se
osobno poznaju, 7) dakle, promijenit e se ukupnost socijalnih odnosa, 8)
urbaniti e se ee susretati u segmentarnim ulogama, 9) meusobna
ovisnost, ako i postoji, bit e vie funkcionlna, a ne emotivna, i 10) meu
ljudima e prevladavati sekundarni odnosi impersonalni, umjetni, tran-
zitivni i segmentarni (1969a: 151).63
Osim spomenutih odnosa, koji se u vezi s brojnou populacije javlja-
ju u gradovima, Wirth napominje da porast broja stanovnika utjee na
kreiranje utilitarnih odnosa meu ljudima, do pojave specijalizacije iji
je krajnji rezultat profesionalizacija ovjekova ivota. Uobiajeni moral
transformirat e se u profesionalni moral, a i gradovi e se specijalizirati
za neke od funkcija u drutvenoj podjeli rada. Direktnu komunikaciju
zamijenit e indirektna, dakle uz koritenje razliitih medija, a direktno
ophoenje meu ljudima zamijenit e proces reprezentacije.
Raspravljajui o gustoi naseljenosti, drugom elementu u svojoj defin-
iciji grada, Wirth istie da su autori koji su u povijesti socioloke misli pro-
blematizirali gustou (Darwin, Durkheim, Simmel) znaajno pridonijeli
da se o tom pojmu moe jednostavnije raspravljati. Gustoa proizvodi
diferencijaciju i specijalizaciju. Time ona pojaava proces diverzifikacije
i kompleksnost socijalne strukture. Gustoa izgraenosti gradskog ze-
mljita, vrijednost zemljita, visina rente, pristupanost zemljita, presti
(koji proistjee iz naina koritenja zemljita), estetska prosudba, mir, isti
63 Wirth ovdje direktno spominje tzv. blas linost i operacionalizira taj pojam na
nain vrlo slian Simmelovom, ali ga direktno ne spominje. Wirth smatra da
preveliki emocionalni angaman u velikom gradu dovodi do atomizacije indi-
vidue (to je oigledno samo drugi izraz za Simmelov pojam pretjerane nervne
stimulacije!), to bi dovelo do toga da individua dobije shizoidni karakter
(to pak Simmel spominje kao mentalni poremeaj) uzrokovan pretjeranim
gomilanjem utisaka. Od takvog karaktera Wirth ini prijelaz k anomiji: Kad
god individua dobije izvjestan stupanj emancipacije ili slobode od emocionalne
kontrole intimne grupe, ona gubi spontani moralni angaman i moralni osjeaj
sudjelovanja koji proistjee iz ivota u integriranom drutvu. To ini osnovu za
stanje anomije (1969a: 153). Wirth je pokazao kako se individualni poremeaj,
izraen u kategoriji blazirane linosti, umnoava i postupno dovodi do bezako-
nja kao drutvene karakteristike ivota u velikom gradu.
132
chicago_011.indd 132 9.5.2012. 11:33:48

zrak i okoli odreuju poeljnost pojedinih podruja grada. Time gustoa

i drugi nabrojeni elementi indirektno utjeu na socijalnu segregaciju.64
Razmatrajui heterogenost stanovnitva, trei element socioloke
definicije grada, Wirth je najmanje pozitivno odreen kada pokuava
precizirati operativne elemente tog pojma. O heterogenosti se raspravlja
iskljuivo na individualnom planu, taj je pojam suprotan pojmu homo-
genosti koji, pak, ne oznaava neku opu ujednaenost, nego implicira
homogenost aspiracija, naina ivota, odnosno, u irem smislu, ivotnog
stila. Heterogenost, pojava koja se susree u velikom gradu, pojaava pro-
mjenljivost osoba u razliitim grupama, to utjee na to da se pojedinac
ne vezuje samo uz jednu grupu, jedan klub, nego je on lan vie grupa
i asocijacija. Heterogenost utjee i na porast socijalne i profesionalne po-
kretljivosti jer dovodi do intenzivne promjene mjesta zaposlenja, prihoda,
dolazi do estih promjena interesa stanovnitva, gubi se klasini karakter
susjedstva jer se krae ivi na jednoj lokaciji pa se ne stignu uspostaviti
gotovo nikakvi, a kamoli dobrosusjedski odnosi.65
Kada se pokuaju operacionalizirati osnovne varijable za socioloko
istraivanje velikog grada, onda treba operacionalizirati sve tri navedene
dimenzije: broj stanovnika, gustou naseljenosti i stupanj heterogenosti
stanovnitva. Meutim, ako se urbanizam eli dalje operacionalizirati,
on se moe empirijski istraivati u tri aspekta: kao fizika struktura koju
ine stanovnitvo, tehnologija i ekoloki poredak; kao sistem socijalne
organizacije koji ukljuuje socijalnu strukturu stanovnitva, socijalne
institucije i tipine obrasce drutvenih odnosa; i kao skup tenji i ideja
konstelacija linosti ukljuenih u tipine oblike kolektivnog ponaanja
koji su podloni socijalnoj kontroli.
Urbanizam je iz ekoloke perspektive ve dosta istraivan, smatra Wirth,
u radovima Burgessa, Parka i drugih. Nikada prije nije se toliko mnotvo
64 Iako Wirth ovdje nije ukazao na ire drutvene uzroke socijalne segregacije,
nain na koji je u grubim crtama opisao proces nastanka socijalne segregacije
daleko nadilazi pokuaje koje smo vidjeli u radovima ostalih ikakih sociologa.
65 Wirth je dobro uoio i problem mistifikacije moderne metropole ukazavi na
tekoe individualnog shvaanja cjeline grada. To stavlja individuu pred jo
znaajnije probleme: Kako odluiti o pitanjima koja su prezentirana indirektno,
preko razliitih medija? Zbog toga Wirth smatra da su mase u gradu fluidne, a
kolektivno ponaanje u urbanoj zajednici je nepredvidljivo i zato veoma proble-
matino.
133
chicago_011.indd 133 9.5.2012. 11:33:48

ljudi razliitog porijekla nalo u naim gradovima i nisu bili u tako bliskom
fizikom kontaktu kao u velikim amerikim gradovima (1969a: 159).
Urbanizam se kao oblik socijalne organizacije, to, dakle, predstavlja
drugi aspekt njegove operacionalizacije, moe istraivati preko razliitih
distinktivnih karakteristika urbanog naina ivota: sekundarnih odno-
sa stanovnitva, slabljenja rodbinskih veza i drutvenog znaaja obitelji,
iezavanja institucije susjedstva, zanemarivanja tradicionalnih oblika
solidarnosti i zamjenjivanja tih odnosa impersonalnim odnosima. Svi ti
odnosi, smatra Wirth, mogu se prouavati kroz akumulirane empirijske
podatke.66
Trei aspekt operacionalizacije pojma urbanizma, skupina tenji i
ideja, tj. konstelacija linosti, koje nekada naziva problemima odnosa
osobe i kolektivnog ponaanja, operacionalizira se u nizu elemenata
ponaanja koji su karakteristini za velike gradove i koje je, ini nam se,
neto tee empirijski rigorozno utvrditi i verificirati. Wirth kae: Vea
dezorganizacija, mentalni slom, samoubojstvo, delinkvencija, kriminalitet,
korupcija i nered mogu biti ei u urbanoj negoli u ruralnoj zajednici.
To je i potvreno u mjeri u kojoj su dozvolili komparativni indeksi, ali
mehanizmi koji se kriju ispod ovih fenomena zahtijevaju daljnju analizu
(1969a: 162). Wirth naglaava da se umjesto stvarnih rodbinskih odnosa
stvaraju fiktivni, umjesto teritorijalnih jedinica kao elemenata socijalne
solidarnosti stvaraju se interesne zajednice, a grad kao zajednica pretvara
se u niz segmentiranih odnosa koji su postavljeni na teritorijalnoj osnovi
s jasnim centrom, ali bez definitivne periferije. Intenzitet komunikacije
stoji u obrnutoj proporciji s brojem osoba koje u njoj sudjeluju, to znai
da se komunikacija zadrava na elementarnoj razini, na onim aspektima
koji su zajedniki ili su od interesa za sve.67
Zavrni pasus ovog eseja vrlo je indikativan. Jedino uz takve teorije
[urbanizma] bit e sociolog u stanju izbjei neplodnu praksu izricanja [u
ime socioloke znanosti] varijeteta i esto nedunih prosudbi o siromatvu,
stanovanju, planiranju grada, sanitaciji, gradskoj administraciji, policiji,
66 Ako se stavi znak jednakosti izmeu urbanog naina ivota i urbanizma kao
naina ivota, moemo smatrati da je Wirth na zadovoljavajui nain definirao
urbanizam operacionalizirajui ga kao oblik socijalne organizacije.
67 Ovakav odnos izmeu broja osoba ukljuenih u komunikaciju i kvalitete komu-
nikacije podsjea na Simmelov pojam sociolokih kontakata i odreenja uvjeta
drutvene komunikacije.
134
chicago_011.indd 134 9.5.2012. 11:33:48

marketingu, transportu i drugim tehnikim pitanjima. Iako sociolog ne

moe rijeiti nijedan od ovih problema, ako otkrije svoju pravu funkciju,
on moe znaajno pridonijeti njihovom razumijevanju i razrjeavanju.
Perspektiva za to najpovoljnija je kroz opi teorijski, a ne kroz ad hoc
pristup (1969a: 164).
Iako je Wirth kasnije ukazao na manjkavosti eseja Urbanism as a Way
of Life, to je ipak jedan od osnovnih radova klasine urbane sociologije
izrasle na temeljima ikake kole. Naravno, moe mu se uputiti niz za-
mjerki, to je u nizu navrata i uinjeno, naroito u posljednjih nekoliko
decenija. Po naem miljenju, Wirth urbanizam nije dokraja definirao,
odnosno operacionalizirao, iako je to pokuao pomou spomenuta tri
elementa. To zauuje zbog toga to je Wirthov stil pisanja daleko od
impresionistikog Parkovog i dogmatinog, suhoparnog Burgessovog
inzistiranja na konceptima koji nisu nijednom rigorozno objanjeni i
operacionalizirani. No, iako se kritiki osvrnuo na starije kolege i surad-
nike, Wirth je ipak ostao ikaki uenik pod utjecajem humane ekologije
i uenja o civilizacijskoj funkciji urbanizma, odnosno velikog grada. To
ne znai da se otre i esto neargumentirane en bloc kritike ikake kole,
identificirane najee s pojmom urbanizma, mogu dokraja prihvatiti.
Veina kritika najvjerojatnije se ne bi razvila na ovakav nain da su ti
autori paljivije prouili problematiku tzv. ikake kole urbane sociolo-
gije. Veina kritika iskoristila je ikaku kolu kao svojevrsnu odskonu
dasku da se lake odbaci na nova teorijska razmatranja ija se ispraznost,
naalost, svakim danom sve vie manifestira.
U eseju Ruralno-urbane razlike (Rural-Urban Differences, 1956),
koji je objavljen posthumno, Wirth pokuava izvriti izvjesnu reviziju svog
rada o urbanizmu kao nainu ivota, pa ovako zapoinje esej: Poseban
razvoj ruralne i urbane sociologije u SAD-u alosna je historijska nesrea
(1969b: 165). Osim to iznosi niz razloga zbog kojih se vie ne moe govoriti
o razlikovanju ruralnog i urbanog, te u kom smislu treba razumjeti poje-
dine elemente i kriterije za distinkciju ruralnog i urbanog, Wirth posebno
ukazuje na neke manjkavosti svog eseja o urbanizmu iz 1938. Utvruje da
je koncept urbanizma razvio tako to je pretpostavio da je s jedne strane
kontinuuma selo, a s druge grad. Wirth istie da je to pretjerana gene-
ralizacija jer je sve karakteristike jedne vrste pripisao selu, a sve druge
velikom gradu, pri emu je zanemario da postoje velike razlike izmeu
135
chicago_011.indd 135 9.5.2012. 11:33:48

pojedinih sela, kao i izmeu gradova. Meutim, on ponovno upozorava

da su i tu upotrijebljeni idealni tipovi, te da je neshvaanje tog metodolo-
kog principa, kojim se rukovodio piui esej, dovelo do niza neuspjenih
i ak krivih interpretacija njegovih operacionaliziranih pojmova. Smatra
da bi bilo znatno bolje da su se mnoge studije i istraivanja usmjerili na
detaljno prouavanje operacionaliziranih pojmova i tvrdi da postoji niz
nepoznanica u podruju urbane sociologije.68
Wirth je snano kritizirao sve koji su krivo razumjeli njegove pojmove
te se, iako je po naem miljenju bio vie sintetiar negoli analitiar, nje-
gova kritika proirila u smislu potrebe pribavljanja dodatnih podataka
kroz istraivanja o mnogim karakteristikama urbane i ruralne sredine.69
Osim autora koje smo prezentirali kao osnovne predstavnike ikake
kole urbane sociologije, postoji i niz manje znaajnih autora. Neki
radovi, na primjer E. Hughesa, E. Farisa, H. Blumera, C. R. Shawa, D.
McKaya i drugih, mogu se nai u knjizi The Social Fabric of the Metropolis:
Contributions of the Chicago School of Urban Sociology (Socijalna tvornica
metropole: prilozi ikake kole urbane sociologije), koju je 1971. prire-
dio James F. Short ml., kao i u slinoj knjizi koju su 1964. pod naslovom
Contributions to Urban Sociology (Doprinos urbane sociologije) uredili
Bogue i Burgess. Najranije izdanje, zbornik radova The Urban Community
(Urbana zajednica) objavljen je 1926, a uredio ga je Burgess, tadanji tajnik
Amerikog sociolokog drutva, prikupivi materijale sa zasjedanja godi-
nje skuptine drutva posveene problemima grada. Meutim, u sve tri
knjige kriterij odreivanja to je urbana sociologija bio je izuzetno irok
i neprecizan. Osim navedenih, objavljeno je mnogo knjiga u seriji Heritage
68 Uzalud se traga po udbenicima urbane i ruralne sociologije za paljivom,

detaljnom i uvjerljivom komparacijom grada i sela na osnovi veliine obitelji,
mortaliteta, branog statusa, obrazovanja, etnikog i rasnog porijekla, rekrea-
cije, stratifikacije, mobilnosti, kontakata, lanstva i participacije u udruenjima,
potronje, tednje, bolesti, fizikih nedostataka, mentalnih poremeaja, delin-
kvencije, kriminaliteta, obiteljske organizacije, oblika braka, seksualnog ivota,
odgoja djece i mnogih drugih injenica (1969b: 167).
69 Interesantno je da Wirth ne smatra kako je potrebno samo teorijski okvir, kon-
cept urbanizma, dovesti u pitanje, odnosno kritiki ga preispitati. Slino se pona-
a i Castells kada 1977, u izdanju svoje knjige La Question urbaine na engleskom
jeziku, pie poseban dodatak (otprilike 70 stranica) u kome odbija gotovo sve
kritike. U sljedeim godinama, umjesto propitkivanja vlastitog strukturalistikog
koncepta, uju se njegovi zahtjevi za daljnjim istraivanjima!
136
chicago_011.indd 136 9.5.2012. 11:33:48

of Sociology (Socioloko nasljee), koju je ureivao M. Janowitz, meu

kojima i mnoge knjige iz podruja urbane sociologije (vidi bibliografiju).
Neto je znaajniji autor, ija je knjiga takoer objavljena u spome-
nutoj seriji, Franklin Frazier. On se kolovao na ikakom Odsjeku za
sociologiju i posebno se interesirao za probleme crnake obitelji u Chicagu
i SAD-u. Interesantan je njegov rad o problemu njujorkog Harlema, ta-
koer ukljuen u knjigu The Social Fabric.70 Frazier se u toj studiji drao
strogo ekolokih postavki Parka, Burgessa i McKenziea.
Za prouavanje urbane sociologije interesantne su i neke monografije
nastale uglavnom 1930-ih kao rezultat izrade doktorskih disertacija na i-
kakom Odsjeku za sociologiju, a pod rukovodstvom prije svega R. Parka.
One su interesantne zbog tema kojima se bave (bande, prostitutke, lopovi,
geta), ali i zbog naina na koji su obraene s metodolokog i s teorijskog
stajalita. U veini monografija s manje ili vie uspjeha primijenjene su
metodoloke i teorijske postavke ekoloke analize ikake kole.
Mi emo prezentirati monografiju H. Zorbaugha The Gold Coast and
the Slum: A Sociological Study of Chicagos Near North Side, zatim studiju
L. Wirtha The Ghetto, studiju F. M. Thrashera The Gang: A Study of 1313
Gangs in Chicago i, konano, studiju The Professional Thief: by a Professi-
onal Thief E. Sutherlanda.
70 F. Frazier, The Negro Family in Chicago, 1932; The Free Negro Family, 1932;
Negro Family in the United States, 1939; Negro Harlem. An Ecological Study,
1971.
137
chicago_011.indd 137 9.5.2012. 11:33:49

chicago_011.indd 138 9.5.2012. 11:33:49
V.
Monografije u okviru
chicago_011.indd 139 9.5.2012. 11:33:49

chicago_011.indd 140 9.5.2012. 11:33:49
Specifian karakter ikake socioloke kole moe se moda najbolje utvr-
diti kada se upoznaju monografije iz 1920-ih i 1930-ih. Ve smo naglasili
da su brojni doktorandi ikakog sveuilita pisali disertacije radei na
obradi za dananje pojmove specifinih sociolokih problema u okviru
ivog sociolokog laboratorija grada Chicaga. Uspjenije studije di-
sertacije, koje su ponekad pripremane i desetak godina, publicirane su
kao specifini doprinosi sociolokoj misli, posebno one iz urbane socio-
logije. Najznaajniji mentor u izradi tih disertacija bio je Park, a zatim i
drugi nastavnici na ikakoj katedri, naroito Burgess. U nastavku emo
obratiti panju na neke znaajnije monografije, koje se i danas smatraju
klasinom sociolokom literaturom, a to e istodobno biti dobra ilustracija
koncepcijskog, epistemolokog i metodolokog karaktera ikake kole
1930-ih. Meu znaajnije studije ubrajamo studiju H. W. Zorbaugha The
Gold Coast and the Slum (Zlatna obala i slam), Wirthovu The Ghetto
(Geto), Thrasherevu The Gang (Banda), te studiju E. H. Sutherlanda The
Professional Thief (Profesionalni lopov).71
71 Osim ovih, postoji jo itav niz monografija koje su nastale u to doba u SAD-u,
kao to je na primjer poznata studija Thomasa i Znanieckog The Polish Peasant
in Europe and America, ili studije suprunika Lynd Middletown i Middletown
in Transition. O tim studijama vie emo govoriti u sljedeem poglavlju u kome
emo raspraviti neke metodoloke karakteristike ikake kole. Valja svakako
spomenuti i klasinu studiju W. F. Whytea Street Corner Society, kao i neke
studije Shawa i McKaya o kriminalitetu i delinkvenciji. Meutim, ove studije ili
ne pripadaju vremenski i koncepcijski u okvir ikake kole jer su nastale prije
ili poslije centralnog perioda kojim se bavimo (19201930), ili su nastale izvan
ikakog sveuilita. Shaw i McKay su svoje najznaajnije analize proveli 1940-ih,
pa iako su te analize koncepcijski ilustrativne za ikaku sociologiju, i pripadaju
joj, vremenski izlaze izvan okvira. Osim toga, specifina ikaka metodologija
vie i nije bila toliko specifina!
141
chicago_011.indd 141 9.5.2012. 11:33:49

Ove su studije po metodologiji i po osnovnom koncepcijskom okviru

klasini reprezentanti duha ikake kole.
Socioloka studija H. W. Zorbaugha The Gold Coast and the Slum: A
Sociological Study of Chicagos Near North Side (Zlatna obala i slam: socio-
loka studija ikakog Near North Sidea),72 prvi put publicirana 1929, jedna
je od najinteresantnijih monografskih analiza u okviru ikake kole,
kako po metodologiji, tako i po svom teorijskom okviru. Interesantan je
podatak da je Zorbaugh (18961965) prouavajui ovaj problem orijentirao
i svoju karijeru do kraja ivota. Prouavajui slam u spomenutom dijelu
Chicaga, utvrdio je da u slamovima ivi mnogo nadarene djece. Pouen
tim iskustvom, ostatak ivota bavio se razliitim aspektima promocije
nadarene djece.
Prvi problem s kojim se Zorbaugh susreo je zadovoljavajua definicija
zajednice, te je u tom smislu pravi predstavnik ikake sociologije. Potre-
ba da se to tonije definira zajednica postavljala se autoru utoliko vie
jer je istraivanje provodio u dijelu Chicaga koji je najee bio definiran
kao loa zajednica. Svuda je stari poredak nestajao, ali se novi nije
uspostavljao. Sve je oputeno i slobodno, ali istovremeno i problematino
(1976: XVIII).
U predgovoru Zorbaugh naglaava da e studija pridonijeti boljem
upoznavanju i preciznijoj definiciji problema, ali ne nuno i njegovom
rjeavanju. Ova konstatacija je skoro identina konstatacijama koje se
mogu susresti u radovima mnogih kvalitativnih metodologa, naroito
onih iz 1960-ih i 1970-ih, o emu e jo biti rijei.
Studija ima jedanaest poglavlja, od kojih je est posveeno analizi po-
sebnih socio-ekolokih cjelina koje imaju i svoje posebne nazive, dok su u
preostalim poglavljima dane odgovarajue naznake o teorijskim i prakti-
nim konzekvencama koje proistjeu iz prouavanih problema. Studirajui
ikaki Near North Side 1920-ih, Zorbaugh utvruje da postoje relativno
striktno odvojene zone u kojima ive stanovnici razliitih karakteristika
i u kojima se mogu utvrditi zajednice razliitih karakteristika koje su
praene razliitim ekolokim (fizikim) karakteristikama. Autor navodi
sljedea podruja (zone): Zlatna obala (Gold Coast), podruje iznajmljenih
soba (world of furnished rooms), Towertown (podruje nebodera), Rialto
ili polusvijet (Rialto of the half-world), slam i, konano, Mali pakao (Little
72 Usporedi u Zorbaugh, 1976.
142
chicago_011.indd 142 9.5.2012. 11:33:49

V. Monografije u okviru ikake socioloke kole
Hell). Sve su to specifini dijelovi grada koje Zorbaugh analizira u poseb-

nim poglavljima. Treba napomenuti da je u analizama koristio Burgessovu
zonalnu teoriju rasta grada, koju su koristili, kako emo vidjeti, gotovo
svi autori monografija, a naravno i Burgess u gotovo svim radovima. Zor-
baugh prihvaa i primjenjuje i osnovne elemente ekoloke analize koje su
razradili Park i Burgess, naroito ekoloke procese koji se daju utvrditi u
zajednicama (kompeticija i ostali procesi). Time je osigurao dinaminost
primijenjenog modela analize utvrujui stalne promjene u ekolokoj
strukturi prouavanog dijela Chicaga.
Zorbaugh prvo analizira Zlatnu obalu u terminima ekoloke strukture
podruja, ali jo i vie u terminima socijalnog profila njenih stanovnika.
Posebno ga zanima detaljna razrada socijalnog profila stanovnika i razli-
itih mehanizama postizanja socijalnog statusa koji omoguuje ulazak
meu stanovnike Zlatne obale. On vrlo plastino i ivopisno opisuje kako
se pojedini stanovnici pokuavaju ugurati u odreeni socijalni sloj i
pritom primjenjuje kompetitivni model socijalne strukture. Drutvo
u klasinom smislu rijei zamijenjeno je drutvenom igrom i danas se
u Chicagu, ako se eli zadrati postignuta pozicija, stalno mora igrati
(1976: 49). Drutvena igra (social game) je osnovna metoda kojom se po-
kuava prodrijeti u vie socijalne slojeve. Ona implicira stalno takmienje,
borbu onih koji nisu unutra s onima koji su se ubacili u odgovarajui
sloj koji im osigurava, meu ostalim privilegijama, i stanovanje na Zlatnoj
obali. Jedan od najvanijih indikatora o tome tko se gdje nalazi je socijal-
ni registar (social register) tanka plava knjiga u koju se biljee imena
vanih. Iako je individualni napor veoma vaan za eventualni ulazak
u registar, Zorbaugh upozorava da ipak nitko ne zna tko odabire imena
za socijalni registar, niti na osnovi ega su imena ukljuena (1976: 51).
Osnovni tip osobe u drutvu na Zlatnoj obali je penja (climber). On
mora paljivo planirati svoju strategiju ponaanja, a uspjean penja je
umjetnik u samoreklamiranju, montiranju i zadravanju svog imena u
drutvenim rubrikama, u povezivanju sebe s pravim ljudima i pravim
stvarima (1976: 53).
Osim drutvene igre, za koju autor tvrdi da je prije svega nuan me-
hanizam reprodukcije vieg sloja, Zorbaugh upozorava i na mehanizam
socijalnog rituala (social ritual) koji predstavlja nain na koji se socijalni
status odrava. Socijalnu kontrolu aristokracija uglavnom odrava kroz
143
chicago_011.indd 143 9.5.2012. 11:33:49

socijalni ritual (1976: 59). Da bi se zadrala eljena pozicija na socijalnoj

ljestvici, da bi se moglo stanovati na Zlatnoj obali, potrebno je primjenjiva-
ti taktiku drutvene igre, penjanja svim sredstvima i socijalnim ritualom.73
Zorbaugh pokuava utvrditi kakva zajednica postoji na Zlatnoj obali.
Ako se uope u Chicagu moe govoriti o zajednici, skoro da je jo tee
govoriti o njoj na Zlatnoj obali jer tu ljude nita ne vee u zajednicu ni-
kakva zajednika nevolja ili utemeljen interes za zajedniko ivljenje, nego
iskljuivo pripadnost socijalnom sloju ija je jedna od karakteristika da
veina njegovih pripadnika povremeno stanuje i na Zlatnoj obali. Zbog
toga bi se s jo manje opravdanja moglo rei da na Zlatnoj obali postoji
susjedstvo u klasinom smislu rijei.
Sljedea socio-ekoloki distingvirana zona nalazi se odmah pored
Zlatne obale. To je podruje iznajmljenih soba u kome je mnogo kua
na ijim prozorima stoji natpis Sobe za iznajmljivanje, i tu takoer ive
posebni tipovi ljudi. Zorbaugh je utvrdio da se u 71% objekata iznajmljuju
sobe, u 52% sluajeva stanari su mukarci, u 10% ene, a 38% soba unajmili
su parovi. Tu ive iskljuivo zaposleni ljudi bez djece, koji ele jeftin stan
blizu radnog mjesta. Zbog toga nije neobino to to se cijela populacija tog
podruja potpuno promijeni u prosjeku svaka 4 mjeseca. Autor smatra da
je anonimnost osnovni drutveni odnos koji se tu moe utvrditi. Nitko
ne poznaje nikoga (1976: 75).74
Zorbaugh upozorava da to podruje ne predstavlja potpuno normalno
drutvo. Tu vlada visoka mobilnost, nitko nikoga ne poznaje, ne formi-
raju se nikakve grupe, nema zajednikih interesa, tradicije, javnog mni-
73 Neka od pravila rituala koja navodi Zorbaugh podsjeaju mnogo na neke Veble-
nove i Millsove opservacije. Treba se, na primjer, drati sljedeih pravila: nikada
ne telefoniraj prvi, nego ekaj da te zovu, nikada ne naputaj operu poslije prvog,
nego tek poslije drugog ina, nikada ne nosi paket ili kiobran, nemoj koristiti
obian taksi nego onaj specijalni koji se ne razlikuje od obinog automobila,
nikada se ne ispriavaj, potuj rjenik i argon koji se koristi itd.
74 Indikativna je pripovijest djevojke koja je iz malog provincijskog grada sa Sred-
njeg zapada dola u Chicago jer je eljela studirati klavir, a koja odlino doku-
mentira sve probleme s kojima se osoba iz malog grada svakodnevno susree
u velikom gradu. Evo jednog njenog karakteristinog opisa: Grad je takav. U
cijelom mom radu nije bilo nikakvog osobnog kontakta. U cijelom ovom gradu
od 3 milijuna dua nisam poznavala nikoga, nisam marila ni za koga, niti je itko
mario za mene Jedan atom s drugih tri milijuna atoma, dan za danom, mjesec
za mjesecom, godina za godinom (1976: 80).
144
chicago_011.indd 144 9.5.2012. 11:33:49

jenja, zajednikog definiranja situacija (Thomas), nema gotovo nikakve

neformalne socijalne kontrole, pa nema ni govora o postojanju zajednice
i institucije susjedstva. Ovo podruje moe se najbolje oznaiti kao po-
druje line i grupne dezorganizacije. To je svijet atomiziranih individua,
spiritualnih nomada (1976: 86).
Sljedea zona je Towertown, neto to bismo danas nazvali boemskim
kvartom. Tu stanuju osobe koje su pobjegle od konvencionalnosti i koje
ive drugaije. Autor upozorava da se takav nain ivota sve vie iri i
postaje gotovo karakteristian za stanovnike velikog grada.
Rialto ili polusvijet (Rialto of the Half-World) je sljedee, tzv. hobo
podruje75 karakteristino po posebnom tipu stanovnika koji tu povre-
meno ive. Zorbaugh upozorava da se tu naroito mnogo naseljavaju imi-
granti kojih je 1920-ih, u vrijeme kada je vrio ispitivanje, bilo od 200.000
do 500.000 godinje. Hobo stanovnici vrijeme provode uglavnom na
ulici pokuavajui se baviti sitnom prodajom i osigurati osnovna sredstva
za egzistenciju. Dva osnovna hobo tipa koja spominje Zorbaugh jesu
galamdija i ulini prodava (squawker i peddler).76
Sljedee podruje je slam i njemu autor posveuje gotovo najveu pa-
nju. Slam je gotovo potpuno odvojen od drugih dijelova grada, odnosno
od grada uope. To je specifino, segregirano podruje jednog sedimen-
ta stanovnitva. Stanovnici slama su siromani, mnogo je zaposlenih
samohranih majki, visok je natalitet, ali i mortalitet, posluju radnje s
drugorazrednom robom i operiraju raznolike bande. Tu ive kriminalci,
radikali, boemi, migrantski radnici, migranti uope, neuspjeni i razni
neprilagoeni tipovi. To je podruje gotovo potpune dezintegracije i
dezorganizacije. Zbog pekuliranja cijenom zemljita vlasnici ekaju da
vrijednost zemljita poraste kako bi svoje zaputene objekte unosnije
prodali zainteresiranim kompanijama, to dovodi do ope zaputenosti
75 Hobo predstavlja poseban tip ovjeka koji je analiziran i u drugim radovima

ikake sociologije (usporedi npr. knjigu N. Andersona The Hobo). Takav tip o-
vjeka moe se najlake opisati kao osoba koja luta, koja se ne moe smiriti, koja
neprekidno trai neto novo, dakle, tip koji bi se mogao nai na ljestvici izmeu
boema i obinog ovjeka. Pojam hobo postao je gotovo standardan i danas se
moe u sociolokim diskusijama ili radovima u SAD-u uti kao regularan pojam.
76 Takvi stanovnici mogu se i dan danas vidjeti u mnogim velikim amerikim
gradovima, a u New Yorku, na primjer, svakodnevno se ulini prodavai u 14, 23,
34. i 42. ulici takmie u prodaji raznovrsne drugorazredne i treerazredne robe.
145
chicago_011.indd 145 9.5.2012. 11:33:49

objekata i kompletne infrastrukture. U kuama bijedne kvalitete, u kojima

esto nema ni elektrine energije, stanuju ljudi nieg socijalnog statusa koji
su u stanju prihvatiti takve uvjete i platiti nisku rentu. Meutim, smatra
autor, slam je ipak podruje slobode i individualizma. Susjed susjeda niti
zna niti mu vjeruje. U slamu se mogu ee susresti i prostitutke, hoboi i
osobe koje se nalaze izvan zakona. Jedan od karakteristinih historijskih
primjera slama je geto, prije svega idovski, o emu emo neto kasnije
vie rei.
Gotovo svi doseljenici u SAD prvo su se naseljavali u geta, da bi se
potom micali u druga gradska podruja. I danas u velikim amerikim
gradovima postoje dijelovi koje najbolje ilustriraju stanovnici koji u nji-
ma preteno ive Mala Italija, Mala Poljska, Kineska etvrt (grad),
Crnaki krug itd. To ne znai da imigrant nuno trai slam ili da eli
stanovati u slamu. On u slamu nalazi uvjete ivota koje moe podnijeti.
tovie, kako kolonija raste tako on u njoj nalazi svoj socijalni svijet. U
koloniji on susree simpatije, razumijevanje, poticaj U koloniji on ima
status, igra svoju ulogu u grupi (1976: 141). Iako ovakve karakteristike
slama (geta) govore u prilog pretpostavci da se u ovom sluaju s vie si-
gurnosti moe govoriti o postojanju zajednice, Zorbaugh upozorava da to
nije normalna zajednica jer tu nema uvjeta za postojanje tzv. prirodne
zajednice. Mnogi stanuju u slamu jer se nisu mogli prilagoditi ivotu u
drugim podrujima, a mnogi su tu privremeno i ekaju prvu priliku da
pobjegnu iz slama.
Zorbaugh u ovoj studiji gotovo u potpunosti primjenjuje ekoloke
postavke Parka i Burgessa, kao i Burgessovu ideju o koncentrinom rastu
grada.77
Specifian oblik izolirane zajednice u kojoj se, naroito u okviru prve
generacije doseljenika, odravaju gotovo svi obiaji starog kraja pred-
stavlja Mala Italija ili Mali pakao (Little Italy ili Little Hell). Tu je, u doba
kada je autor vrio istraivanje, ivjelo je oko 15.000 useljenika prve i dru-
77 Sljedei autorov prikaz dobro pokazuje kako se ekoloka analiza moe primijeni-
ti na analizu nekog podruja. Pria o crnakoj invaziji stara je pria o kompe-
ticiji standarda ivota. Oni su eljeli ivjeti u stanovima koje su ak i Sicilijanci
napustili, pristali su plaati viu stanarinu od Sicilijanaca i podnosili su tu viu
cijenu tako to su prenatrpavali stanove, na taj su nain Crnci polako ali sigurno
izgurali Sicilijance koji su poeli odlaziti sjevernije, prema Sjevernoj aveniji u
slam (1976: 147).
146
chicago_011.indd 146 9.5.2012. 11:33:49

ge generacije. Osnovna karakteristika Malog pakla je visok stupanj soci-

jalne izolacije. Zbog svoje izoliranosti Mali pakao je do rata [I. svjetski
rat] ostao nedirnut amerikim obiajima, zapravo je bio transplantirano
sicilijansko selo u srcu uurbanog amerikog grada (1976: 165). Meutim,
takva situacija nee se dugo zadrati. Mlaa generacija ne eli samo slije-
diti pravila ponaanja koja joj nameu stariji, koji se rukovode eljom da
ouvaju obiaje starog kraja. Evo kako autor objanjava proces postupne
asimilacije (slian postupak objanjenja koristi i Wirth u analizi idovskog
geta): U posljednje etiri godine dolo je do velike promjene, kolonija se
polako dezintegrira; stari se obiaji zaputaju. Kontakti s vanjskim svije-
tom, kroz rad i kolu, dali su djevojkama i momcima viziju slobode i novih
mogunosti Oni se nalaze izvan sitnih interesa i svaa starijih i odbijaju
ivjeti na nain koji im odreuju roditelji (1976: 170).
U zakljunim poglavljima studije o ikakom Near North Sideu i
njegovim distinktivnim socio-ekolokim karakteristikama Zorbaugh
posebnu panju posveuje analizi odnosa grada i zajednice i pokuava
utvrditi toke oko kojih se moe organizirati tzv. socijalni ili zajedniki
rad. Drugim rijeima, zanima ga postoje li u okviru tog podruja insti-
tucije oko kojih bi se mogla formirati zajednica i koje bi mogle posluiti
za provoenje odgovarajue socijalne politike. Zorbaugh utvruje da se u
socijalne punktove oko kojih se moe organizirati komunalni ivot mogu
ubrojiti crkva, kola i obitelj. Nepostojanje zajednice onemoguava provo-
enje bilo kakve socijalne akcije, a svaka politika akcija bit e represivna.
U poglavlju u kome razmatra odnos grada i zajednice, a koje ima od-
govarajue teorijske pretenzije, autor iznosi svoje vienje zajednice i, po
naem miljenju, znaajno pridonosi razjanjavanju sadraja tog pojma
kojim su se implicitno ili eksplicitno bavili gotovo svi ikaki sociolozi.
Njegov stav se da najbolje iitati iz sljedeih rijei: Rije zajednica kori-
sti se razliito i nije jasno determinirana. Ruralna podruja smatraju se
zajednicama. Gradovi i sela nazivaju se zajednicama. Lokalna podruja
u gradovima su zajednica. Sluamo o ikakoj zajednici, o amerikoj
zajednici i o svjetskoj zajednici. itamo o ekonomsko-politikim i
kulturnim zajednicama. U svim ovim upotrebama, s izuzeem kulturne
zajednice, zajednica se izgleda odnosi na neku vrstu interesne zajednice
i u vezi je s prostornom distribucijom lanova grupe (1976: 222). Ali,
upozorava Zorbaugh, prostorna definicija zajednice nije dovoljna da
147
chicago_011.indd 147 9.5.2012. 11:33:49

bi se neko podruje moglo nazvati zajednicom, odnosno ono ne postaje

zajednica samim tim to su institucije i ljudi rasporeeni na teritoriju ili
zbog toga to dijele iste ili sline interese. Jo se manje moe govoriti o
postojanju zajednice ako je ona definirana samo politikim elementima.
Neko podruje postaje zajednica jedino kroz zajedniko iskustvo ljudi koji
tu ive, to rezultira time da oni postaju kulturna grupa koja ima tradici-
ju, sentimente, tenje, zajednike uspomene, odnosno ona se pretvara u
centar vjerovanja, osjeaja i akcije. Zajednica je, dakle, lokalno podruje u
kome ljudi koriste isti jezik, podvrgavaju se istim obiajima, osjeaju ma-
nje ili vie iste sentimente i djeluju pod istim impulsima (1976: 222223).
Zorbaugh vrlo dobro upozorava na neke karakteristike zajednica koje su
kasnije, u mehanicistikom razmatranju, u sociolokim radovima esto
bile zanemarene. Tradiciju, na koju autor upozorava, smatramo veoma
znaajnom. Meutim, element koji on nije naglasio, a koji je prema naem
miljenju takoer znaajan, stupanj je izloenosti zajednikim problemi-
ma. Nae istraivako iskustvo pokazuje da to je stupanj izloenosti neke
zajednice, koja okupira odreeno podruje, vie izraen, razina konsen-
zusa, koherentna akcija, stvaranje osjeaja mi, moe se ee oekivati,
a vrijedi, naravno, i obrnuta relacija.
Ako se prihvati Zorbaughova definicija zajednice, jasno je da razni
programi rehabilitacije pojedinih zajednica, provoenje parcijalnih soci-
jalnih akcija ili ukupne socijalne politike na pojedinom podruju, moraju
doivjeti neuspjeh jer se ne mogu referirati na zajedniki osjeaj. Ljudska
priroda, kae Zorbaugh, opire se artificijelnoj organizaciji.
Zorbaugh je u analizama koristio gotovo sve metode koje spadaju u po-
druje koje bismo danas nazvali kvalitativnom metodologijom. Prouavao
je statistike podatke, analizirao pojedine sluajeve (case study), pisma i
druge pisane dokumente. Koristio je socioloki intervju i, naravno, kao
osnovnu tehniku, promatranje s elementima promatranja sa sudjelova-
njem (participant observation).
Druga znaajnija monografija koju emo neto detaljnije prezentirati
studija je Louisa Wirtha The Ghetto (Geto), prvi put objavljena 1928.78
Knjiga je rezultat rada na doktorskoj disertaciji. Wirth, porijeklom nje-
maki idov, u disertaciji je dao prikaz ove specifine socio-prostorne
historijske zajednice u Europi i u Americi. Najvei dio studije posveen
78 Usporedi u L. Wirth, 1956.
148
chicago_011.indd 148 9.5.2012. 11:33:49

je historijskom razmatranju nastanka institucije geta, a tek se u drugom

dijelu razmatra nastanak geta u ikakom Near West Sideu i njegove ka-
rakteristike. Nain izrade studije pokazuje da je i Wirth prihvatio analizu
koju su predloili Park i Burgess, prije svega ekoloke zakonitosti koje vri-
jede za analizu socio-prostornih zajednica. Ova analiza je zanimljiva zbog
toga to je primijenjena na specifinu izoliranu zajednicu koja po mno-
gim karakteristikama podsjea na slam. Osnovni model kojim se Wirth
slui moe se jednostavno prikazati na sljedei nain: analiza nastanka
zajednice, utvrivanje strukture zajednice i elemenata odravanja te
strukture, prije svega onih koji se zasnivaju na tradicionalnim elementima,
i, konano, raspad zajednice zbog razliitih inovacija, uvoenja razliitih
promjena i negiranja tradicionalnih osnova odravanja zajednice. Ovaj
model je slian, gotovo identian, modelu koji je Zorbaugh primijenio u
analizi Male Italije, jedne od socio-prostornih jedinica u studiji o ika-
kom Near North Sideu.
Wirth upozorava da je u novije vrijeme (dakle, 1928) geto postao po-
jam koji prije svega govori o izolaciji pojedinih dijelova grada u kojima
ive razliite socijalne grupe, a ne samo idovi, iako se u historijskom
smislu moe govoriti samo o prostoru na kojem su obitavali idovi. Wi
rth istie da se veliki gradovi mogu prouavati kao mozaici segregiranih
skupina ljudi i zajednica koje ele sauvati svoje karakteristike u okviru
geta. Geto u tom smislu nije pejorativan izraz, koji prije svega referira na
slam i njegove dananje karakteristike, nego se najbolje moe objasniti
kao specifian sluaj tzv. prirodnog podruja u smislu doktrine ikake
kole urbane sociologije. Wirth takoer istie da je zapoeo istraivanje
primarno geografskog podruja, ali ubrzo je otkrio da istrauje prirodnu
instituciju. Sa sociolokog stanovita geto je interesantan prije svega zbog
toga to predstavlja produen sluaj socijalne izolacije. Geto, dakle, moe-
mo promatrati kao oblik akomodacije razliitih populacionih grupa kroz
koji je efektivno jedna grupa subordinirala drugu (1956: 4). Povijest geta
je povijest jedne specifine institucije pa, kao i u svakoj drugoj zajednici,
i tu dolazi do postupne specijalizacije i funkcionalizacije ponaanja koje
proistjee prije svega iz podjele rada. Razvoj zajednice dovodi do razvoja
niza socijalnih procesa koji vezuju ivot zajednice za prostor i obiaje koji
se u zajednici razvijaju.
149
chicago_011.indd 149 9.5.2012. 11:33:49

Geto je nastao kao institucija koja je omoguavala da jedna socijalna

grupa relativno nesmetano zadri tradicionalno ponaanje u promije-
njenim uvjetima. Pokuaj izlaska iz idovskog geta najee zavrava
pojavom dobro poznatog tipa marginalnog ovjeka izgubljenog izmeu
dviju kultura od kojih nijednoj ne pripada potpuno. Prvi idovi u Chica-
go su se doselili oko 1810, oni su bili trgovci, krojai, proizvoai duhana,
dakle, uglavnom sitni trgovci koji su obino stanovali iznad svojih radnji.
idovska kolonija postupno je rasla, izgraeni su sinagoga, groblja, kole
i neke druge specifine idovske institucije.
Oko 1880. Chicago je imao 500.000 stanovnika, od toga 10.000 idova,
dok je 1900. ukupno stanovnitvo poraslo na 1,6 milijuna, a broj idova
na 75.000. Najvie je bilo idova iz Rusije (50.000) i Njemake (20.000).79
Primjer ikake idovske zajednice je tipian, smatra Wirth, takvi se
primjeri mogu praktiki nai u svakom veem amerikom naselju. Nain
nastanka te zajednice takoer je tipian ne samo za Chicago, nego i za
druge zajednice i gradove.
U prvoj fazi nastanka idovske zajednice u Chicagu teko se moe
utvrditi da se formira specifina zajednica. Meutim, kako raste broj i-
dova u getu, pojaava se i stupanj autonomije. Slino kao to se relativno
neprimjetno poela pojavljivati, idovska zajednica postupno i nestaje
dodaju joj se novi elementi, mijenjaju se tradicionalni obiaji jer mlae
generacije doseljenika imaju drugaije aspiracije. Ovakav prikaz nastanka
i raspada neke zajednice u gradu koherentan je primjeni ekolokih zako-
nitosti o postupnoj invaziji, adaptaciji i asimilaciji koja je prezentirana u
ranijim poglavljima ovog rada.
Wirth smatra da geto kao izolirana zajednica nema karakteristina fi-
zika obiljeja i taj stav ga dosta pribliava Zorbaughu i Parku, koji takoer
istiu da se zajednica mora definirati prije svega kao specifina kultura
zajednica. Karakteristike geta najbolje se mogu uoiti analizom kulturnih
specifinosti koje esto nemaju nikakvu ekoloku komponentu. Zajednica
se prije svega odravala potovanjem obiaja i religioznih obreda, brigom
o obitelji kao osnovnoj eliji i odgojem mladih u tradicionalnom duhu, a
79 Jedan od interesa za prouavanje Chicaga kao sociolokog laboratorija potaknut
je mnogim socijalnim problemima koji su se pojavili prvih desetljea 20. stoljea.
Zato su se pojavili i zato se ideja o sociolokom laboratoriju moe prihvatiti,
vidljivo je i iz podataka o rastu grada u periodu od 20 godina grad je narastao
vie od tri puta (prije svega zbog doseljavanja, i to vanjskom imigracijom).
150
chicago_011.indd 150 9.5.2012. 11:33:49

to se ostvarivalo putem specifinih institucija: sinagoge, kole, susjedske

pomoi, kazalita, pomoi starijim osobama i putem drugih kulturnih
institucija. I danas se, na primjer, u pojedinim dijelovima New Yorka na-
seljenim uglavnom idovima mogu vidjeti elementi odravanja tradicije
tradicionalni nain odijevanja i podrezivanje kose nije tipino samo za
stariju generaciju, jednako rigorozno primjenjuju ga i mladi, pa i djeca
predkolske i rane kolske dobi. Sasvim mala djeca u crnim odijelima,
sa eirima i pramenovima kose pokraj uiju, izazivaju panju i uenje
posjetitelja suvremenog njujorkog geta.
Atrakcija geta gotovo je neizbjena, smatra autor, za sve idove koji su
se doseljavali u veliki grad. Upravo kao to se Cigani smjetaju na rubu
grada, tako se i migranti idovi smjetaju u blizini njihovog sredita, po-
red rijeke ili eljeznike pruge (1956: 202). Opisujui proces dezintegraci-
je geta, Wirth, kao i Zorbaugh, osnovne razloge raspada geta nalazi prije
svega u kontaktima s vanjskim svijetom. Kontakti snose osnovnu kri-
vicu za otkrivanje geta kao neega to ima pejorativno znaenje. Ljudi
su otkrili da postoji geto u kontaktima s vanjskim svijetom. Taj je proces
polako zapoeo da bi se izmeu 1914. i 1920. broj idova u getu smanjio ak
za 50% (1956: 237). Otkrivanje geta dovelo je do spoznaje da stanovnici
ive u slamu, te su se mnogi, elei poboljati svoj socijalni status, poeli
iseljavati iz geta. Wirth, kao i Zorbaugh i neki drugi autori monografija,
objanjavajui proces raspadanja geta okree se Burgessovom modelu
koncentrinog rasta grada i konzekventnoj primjeni ekolokih zakonitosti.
U konanoj evaluaciji analize geta kao sociolokog fenomena, Wirth,
kao dobar Parkov i Burgessov uenik, ustanovljuje da u idovskoj zajed-
nici djeluju odnosi akomodacije te da, kao i u svakoj zajednici, i tu dje-
luju zakoni kompeticije. Prihvaajui ak i Parkovo odreenje grada kao
posebnog stanja svijesti, Wirth istie da je izolacija idova slina izolaciji
osobe koja je usamljena iako se nalazi usred gomile (1956: 287).
Ova monografija vrijedan je primjer analize jedne specifine institucije
u njenoj povijesnoj dimenziji i aktualnom pojavnom obliku u Chicagu
1930-ih. Wirth je potpuno prihvatio teorijski i koncepcijski okvir koji
se dotad formirao u okviru ikake kole. On nije realizirao nikakvo
posebno empirijsko istraivanje, studiju je zasnovao na analizi tzv. se-
kundarnih podataka, to njegovu metodologiju ne stavlja na prvo mjesto
meu reprezentativnim metodologijama ikake kole. Komparirajui taj
151
chicago_011.indd 151 9.5.2012. 11:33:49

rad s Wirthovim kasnijim radovima, oigledno je da bi analiza geta bila

uspjenija da se mogao vie osloboditi stega ekoloke analize. Interesan-
tnost izlaganja u kasnijim Wirthovim radovima raste, po naem miljenju,
s intenzitetom relativiziranja ekoloke eksplikacije.80
Monografija koja moe dobro reprezentirati duh ikake kole je i
studija F. M. Thrashera The Gang: A Study of 1313 Gangs in Chicago (Ban-
da: Studija o 1313 bandi u Chicagu)81, prvi put objavljena 1927. Studija je
rezultat autorovog sedmogodinjeg prouavanja ikakih bandi. Thrasher
je takoer preuzeo metodologiju i konceptualni okvir ikake kole, po-
sebno ekoloke procese koje je primijenio u svojim analizama. Njegova je
metodologija takoer interesantna koristio je statistiku grau, podatke
sa suda, sam je prikupljao podatke o pojedinim lanovima bandi, naroito
tzv. ivotne prie (life histories) pojedinih lanova bandi, a koristio se i
metodom promatranja sa sudjelovanjem.
Thrasher se odmah na poetku studije susree s problemom definiranja
bande, koji rjeava tako da bandu definira preko njenih karakteristika
grupnog ponaanja. Banda je prije svega, smatra on, grupa koja je nastala
spontano i koja se integrirala kroz konflikt s okolinom. U bandi pre-
vladavaju primarni odnosi (face to face), banda se u prostoru kree kao
jedinstveno tijelo, konflikt je gotovo jedini socijalni odnos, banda se
ponaa kao grupa koja ne operira spontano, nego planira svoje ponaanje
u budunosti. Rezultat takvih karakteristika kolektivnog ponaanja je
specifino prihvaanje pojma socijalnog svijeta, okoline, tradicije, nere-
flektiran odnos prema unutarnjoj strukturi, solidarnosti, moralu i grupnoj
samosvijesti. Bande su dosta vrsto vezane za pojedine teritorije, dapae,
gotovo svaki ozbiljniji sukob bandi mlaeg uzrasta poinje pokuajima
osvajanja tueg prostora (najee ulice ili kvarta).
Thrasher pokuava odgovoriti i na pitanje zato nastaju bande, koje
se, kako upozorava, sastoje uglavnom od djeaka adolescentnog ili tinej-
derskog uzrasta. Bande su spontani napor djeaka da stvore drutvo
za sebe (1963: 32). U bandi se okupljaju djeaci puni energije koja nije
orijentirana, disciplinirana i kontrolirana nikakvim drutveno poeljnim
80 Razumljivo je, meutim, da je Wirth, kao i drugi diplomanti, bio prije svega u
situaciji da slijedi odgovarajue metodoloke i teorijske koncepte svojih uitelja
Parka i Burgessa.
81 Usporedi u: Thrasher, 1963.
152
chicago_011.indd 152 9.5.2012. 11:33:49

obrascem i to joj daje mogunost ekspresije na najslobodniji, najsponta-

niji nain. Time se stimuliraju prirodni procesi kroz proces kumulativne
stimulacije (1963: 83).
Bande se obino razvijaju u socio-prostornim situacijama u kojima je
djelovanje zajednice slabo i u kojima je izraena dezorganizacija. Narav-
no, jedno od podruja u kojima se bande najee raaju jesu slamovi
u kojima je mnogo djece nagurano u ogranienom prostoru. Nastanku
bandi pridonosi prenaseljen okoli pun razliitih mogunosti za konflikt.82
Bande se razvijaju i zbog ve navedenih karakteristika ponaanja adoles-
cenata, potrebe za ekspresijom ponaanja i za stjecanjem novog iskustva.
Posljednji element koji istie autor vodi direktno do Thomasove ideje o
eljama kao motivacijskim strukturama ponaanja. Thrasher usvaja i ue-
nje o grupnoj dinamici i stvaranju osjeaja mi kao jednom od osnovnih
motivacijskih elemenata zasnivanja bandi.
U nastavku studije Thrasher mnogo panje posveuje analizi pojedinih
tipova bandi i analizi motivacijske strukture pojedinih bandi, u to ne
moemo ulaziti. Interesantno je kako tumai neke elemente ponaanja i
osnovnu strukturiranost bandi. U objanjavanju osnovnog motivacijskog
ciklusa ponaanja lanova bande, Thrasher uvodi pojam situacijskog
kompleksa (1963: 106). Situacijski kompleks dijelom se formira kroz ako-
modaciju bande odgovarajuim ivotnim uvjetima. Zbog toga se moe
rei da se grupe razliito ponaaju ovisno o njihovim interesima, ali i
prema socijalnim obrascima sredine u kojoj djeluju. Ostajui u dobroj
ekolokoj tradiciji, Thrasher ne zaboravlja napomenuti da se bande pro-
filiraju i prema tipu ulica, zgrada, aleja, odnosno prema opoj topografiji
okolia. Svi ti elementi dijelovi su situacijskog kompleksa.
Thrasher nailazi na veliki problem kad pokuava objasniti injenicu
da su lanovi bandi gotovo uvijek djeca imigranata. Bande su u Chicagu
fenomen imigrantske populacije najsiromanijeg tipa. Tako, na primjer,
od ukupno 880 bandi u Chicagu s poetka 20. stoljea, u 45 bandi su samo
ameriki djeaci, 63 su crnake, 25 bandi je mijeanog sastava. Prema naci-
onalnosti, bande u 351 sluaju ine pripadnici razliitih nacionalnosti, bandi
82 U diskusiji o utjecaju gustoe naseljenosti na pojave asocijalnog ponaanja

ovaj Thrasherov stav i danas nalazi mnoge sljedbenike. Usporedi npr. studiju O.
Newmana Defensible Space, koja daje dobre empirijske elemente za diskusiju o
vezi gustoe naseljenosti i ljudskog ponaanja.
153
chicago_011.indd 153 9.5.2012. 11:33:49

poljskih djeaka ima 148, a talijanskih 99 (1963: 130). Tamo gdje je dominan-
tna samo jedna nacionalnost u okviru jednog podruja, mogue je oekivati
bandu u kojoj su preteno pripadnici jedne nacionalnosti, pa se solidarnost
iskazuje i kao nacionalna i kao teritorijalna, a antagonizmi starog svijeta
nastavljaju se i u novom svijetu (1963: 133). Iako podaci govore u prilog
tezi da u bande ulaze uglavnom siromani djeaci imigrantskog porijekla,
autor upozorava da se mogao stei pogrean utisak da su samo imigranti
odgovorni za kriminal u gradu. To bi, po njegovom miljenju, bilo potpu-
no pogreno. Ameriki djeaci su takoer ukljueni u bande, ali se njihov
identitet gubi zbog znatno veeg broja djece stranog porijekla. Djeaci iz
srednje klase ne formiraju bande jer im je ivot organiziran i stabiliziran
amerikom tradicijom, obiajima, institucijama, u to imigrantska djeca
nemaju pristup. Banda je samo jedan od simptoma dezorganizacije koja se
javlja kada se imigrantski tradicionalni socijalni sistemi prekidaju bez ade-
kvatne asimilacije novih. Ovom eksplikacijom Thrasher nudi uvaavanje
klasinog modela kidanja tradicionalnih veza i nedovoljne utemeljenosti
novih. Model koji nudi slian je modelu koji su koristili Wirth i Zorbaugh,
a koji su inaugurirali Thomas i Znaniecki u studiji o poljskom seljaku u
Europi i Americi. Wirth je na primjer utvrdio da je geto primjer izolacije
jedne zajednice, a Thrasher tu hipotezu potvruje kada tvrdi da su i bande
primjer izoliranih socijalnih skupina u amerikom drutvu 1930-ih.
Thrasherova analiza sadri detaljne podatke o raznim elementima
ponaanja, kao to su na primjer problem grupne kontrole, strukturalni
aspekti bandi, uloga pojedinih osoba u bandi, problem liderstva, a u
posljednjem dijelu rada veliku panju posveuje analizi elemenata koji bi
mogli pridonijeti prevenciji kriminaliteta i delinkvencije mladih.
Ova studija je klasian primjer studija u kojima je primijenjena kva-
litativna metodologija koja je zadrala autora na prouavanju jednog
kompleksnog fenomena punih sedam godina, uivljavajui se i sam u
situacije koje je prouavao i analizirajui probleme u njihovom svakod-
nevnom pojavljivanju i prirodnom okoliu. Zbog toga je ova studija, kao
i neke druge socioloke monografije, primjer ivih akciono orijentiranih
i neposrednih studija koje vrlo dobro pokazuju i dokumentiraju duh
ikake sociologije.
154
chicago_011.indd 154 9.5.2012. 11:33:49

Jedna od najinteresantnijih studija, posebno specifina po metodologiji,

studija je E. Sutherlanda The Professional Thief: by a Professional Thief83,
prvi put objavljena 1937. Sutherland je bio kriminolog i profesor sociologije
na Sveuilitu Indiana. Specifinost studije je u sljedeem: autor je zapravo
izvrio reinterpretaciju i obradu podataka i tvrdnji koje je dobio od profe-
sionalnog lopova. Ova studija, kako naglaava autor, pokuava detaljnije
opisati problem i pruiti kompletniji uvid u prikaz profesionalnih lopova
u amerikom drutvu 1930-ih, i time eventualno pridonijeti rjeavanju tog
problema. To je jedna od ozbiljnijih studija ikake monografske serije
jer autor, iako je upotrijebio gotovo bizarnu metodologiju, nije zaboravio
svoje tvrdnje formulirati u obliku manje ili vie jasnih hipoteza ili varijabli
istraivanja, iako nije proveo empirijsko istraivanje o problemu profesi-
onalnih lopova. Cijeli se rad zasniva na analizi dokumenata, na osobnim
iskazima, pismima, opisima iz kategorije ivotnih pria (life history) i sl.
Opis profesije krae, to je standardan termin koji Sutherland koristi,
osniva se na opisima osobe koja se kraom bavila punih dvadeset godina.
Profesionalni lopov, iji je identitet ostao prikriven, bio je angairan u
okviru tjednih sesija s autorima studije i bio je plaen iz sredstava istrai-
vakog odjela ikakog univerziteta. Cijeli materijal prikupljen prilikom
tih razgovora, kao i sav drugi materijal koji je Sutherland akumulirao,
potom je dan na verifikaciju drugim profesionalnim lopovima i strunja-
cima s podruja kriminaliteta: kriminolozima, policijskim strunjacima,
predstavnicima suda i drugim ekspertima. Materijal je bio podvrgnut
rigoroznoj kontroli pa je i razina objektivnosti bila via.
Sutherland vri strogu distinkciju izmeu tzv. profesionalnih i ama-
terskih lopova. Profesionalni lopovi su profesija koja ima svoja pravila i
kriterije ponaanja kao i svaka druga profesija. Autor pristupa prouava-
nju profesionalnih lopova promatrajui ih kao drutvenu grupu u kojoj
vladaju svi poznati zakoni i pravila grupnog ponaanja. Prema tome,
amaterska kraa koja ostaje izvan podruja ove studije. Smatrajui da
je najoportunije problem profesionalne krae analizirati kroz termine
grupnog ponaanja, autor postavlja dvije hipoteze koje su okosnica cijele
studije. Prva hipoteza je da su profesionalni lopovi grupa koja nije patolo-
ka, a druga hipoteza konstatira da nitko nije profesionalni lopov ako nije
kao takav priznat od drugih lanova profesije. Iz tih hipoteza proistjee
83 Usporedi u E. H. Sutherland, 1965.
155
chicago_011.indd 155 9.5.2012. 11:33:49

i osnovni koncept rada profesionalni lopovi, gledajui iznutra, nisu

patoloka grupa, te se studija ima provesti kao da se prouava bilo koja
druga normalna profesionalna grupa.
Koje su osnovne karakteristike ove profesije? Profesionalni lopov
je osoba koja ivi od krae. Svaki akt njegovog profesionalnog ivota
briljivo je isplaniran pa kraa nije sluajni proizvod stjecaja okolnosti,
nego namjerni isplanirani akt koji vodi ostvarivanju dobitka od kojeg se
profesionalni lopov izdrava.
Profesionalnog lopova, pak, treba razlikovati od profesionalnog kri-
minalca. Na taj nain autor eli izvriti distinkciju izmeu kriminalnog
ponaanja i profesionalne krae. Profesionalni lopov je migratoran, on
najee ne operira na podruju jednog grada nego, u sluaju SAD-a, na
cijelom podruju Amerike. U grupi profesionalnih lopova vladaju posebna
etika, argon, posebni odnosi, to su sve deskriptivne oznake te profesije.
Grupa vodi rauna i o tome da se realizirani plijen dijeli na tono odree-
ne, unaprijed fiksirane dijelove meu svim lanovima grupe, tako da su
unaprijed izbjegnute bilo kakve nepreciznosti oko podjele plijena.
U nastavku rada autor opisuje mnoge oblike krae, a mi emo spome-
nuti samo neke znaajnije ire okolnosti relevantne za ovu studiju. Na pri-
mjer, odnos izmeu profesionalnog lopova i zakona, iz perspektive lopova,
konstituira se u tom smislu da lopov ne vjeruje da zakonske institucije
proizvode pravdu, one progone lopove. Dapae, profesionalnom lopovu
teko je i definirati to znai pravda. To je samo ilustracija formiranja
percepcije pojedinih grupa i drutava. Interesantno je da Sutherland
navodi kako je odnos izmeu drutva i lopova uglavnom kooperativan
da bi lopov mogao profesionalno djelovati i normalno ivjeti, u njegovom
je interesu da i drutvo prosperira jer je to uvjet njegove egzistencije.
Prouavajui profesionalne lopove kao normalnu grupu, Sutherland
navodi da se u njoj mogu nai zakoni i pravila kao i u svakoj drugoj grupi.
U svim grupama razaznaje se razliit status pojedinih lanova, dolazi do
specijalizacije za posebne vrste krae. U svakoj grupi postoji i relativni
konsenzus koji omoguava zajedniko djelovanje, a svaka grupa je isto-
vremeno i funkcionalno udruenje koje osigurava efikasno djelovanje.
Ova studija je karakteristina za ikaku sociologiju jer je dala uvid u
problem iz podruja polusvijeta velikog grada, prouavajui ga sa stano-
vita grupne dinamike. Autor je svjestan injenice da tek razumijevajui
156
chicago_011.indd 156 9.5.2012. 11:33:49

mehanizme drutvene dinamike svake grupe, pa i grupe profesionalnih

lopova, moemo doi blie konstruiranju mehanizama prevencije nee-
ljenih drutvenih pojava. Ova je studija u izvjesnom smislu najbolji repre-
zentant ikake kole s obzirom na bizarnost teme i izbor metodologije,
kao to je najmanje tipina studija iz podruja klasine urbane sociologije.
Zakljuujui prezentaciju karaktera ikake kole uz pomo monogra-
fija, koje po naem miljenju reprezentiraju karakteristinu metodoloku
i tematsku orijentaciju te kole, nadamo se da smo dali zadovoljavajuu
sliku o profilu studija i orijentaciji ikake kole. Te se karakteristike daju
sumirati u sljedee elemente: izbor nespecifinih tema i metodolokih
postupaka istraivanja, dugotrajnost provoenja istraivakih poduhvata,
nepragmatina orijentacija studija, odnosno elja da se studiranjem pro-
blem to vie i dublje upozna, to e tek onda pruiti elemente za njegovo
eventualno rjeavanje. ikaka kola 1920-ih i 1930-ih specifina je po
izboru tema, ali jo i vie po striktnom koritenju metodologije koja e
kasnije biti nazvana kvalitativnom metodologijom. ikaka kola, prezen-
tirana prije svega monografijama, rani je predstavnik kvalitativne meto-
dologije. O nekim karakteristinim pitanjima kvalitativne metodologije
bit e rijei u sljedeem poglavlju.
157
chicago_011.indd 157 9.5.2012. 11:33:49

chicago_011.indd 158 9.5.2012. 11:33:49
VI.
O nekim metodolokim aspektima
chicago_011.indd 159 9.5.2012. 11:33:49

chicago_011.indd 160 9.5.2012. 11:33:49
ikaka kola 1920-ih i 1930-ih u sociologiji je poznata podjednako po
svojoj urbanoj, kao i po metodolokoj orijentaciji. Metodoloku speci-
finost ove socioloke orijentacije pokuali smo dokumentirati u cijelom
radu, a u ovom emo poglavlju sistematizirati neke epistemoloke i meto-
doloke elemente karakteristine za ikaku kolu iz navedenog perioda,
kao i za neka novija razmiljanja o tzv. kvalitativnoj metodologiji iz 1960-ih
i 1970-ih.
Potrebno je, meutim, imati na umu da se iz dananje perspektive
socioloke metodologije o nekoj striktnoj sociolokoj metodologiji u okvi-
ru ikake kole teko moglo govoriti. Otkrivanje metode intervjua, kao
i davanje znanstvene ozbiljnosti metodama promatranja i promatranja
sa sudjelovanjem, bili su tek prvi koraci u formiranju ukupne socioloke
metodologije. Osim pragmatinih rasprava o pravilnom izboru metoda,
koje su vie karakteristine za dananja razmatranja o sociolokoj metodo-
logiji, a manje su bile prisutne u ranoj ikakoj sociologiji, pitanja osnovne
epistemoloke orijentacije takoer su povremeno postavljana, to je na
primjer naroito vidljivo u Metodolokom dodatku studije Thomasa i
Znanieckog Poljski seljak u Europi i Americi.
Socijalni problemi koji su se uoavali u velikom gradu, prije svega su se
prouavali kao monografske analize, i svaki je posebni sluaj bio proua-
van kao aproksimacija ili devijacija od tipinog. To je omoguilo detaljno
upoznavanje pojedinih situacija, ali je dovelo i do mogunosti formiranja
razliitih komparativnih studija. Implicitna je i vana pretpostavka, o kojoj
smo ve u vie navrata govorili, da je amerika sociologija 1920-ih, iako je
nastala na tradiciji njemake filozofije i sociologije s kraja 19. i poetka 20.
stoljea, prestala promatrati pojave u njihovom totalitetu. Svijet je jedno-
stavno bio uzet kao danost. Integracija svijeta ostavljena je biznismenima
161
chicago_011.indd 161 9.5.2012. 11:33:49

i politiarima. Sociolog je elio rutinizirati funkcioniranje dobrog drutva

kod kue koncentrirajui se na industrijske probleme, obitelj, ponaanje
grupa u njihovom prirodnom okruenju (Bensman et al. 1982: 193). Gerth,
osim toga, navodi da je takva implicitna pretpostavka prouavanja poseb-
nih drutvenih problema, a bez njihove povezanosti s totalitetom, dovela
do specijalizacije, pa se kasnije vie ne moe govoriti o sociologu uope,
nego o specijalistima za sociologiju obitelji, javno mnijenje, kriminologiju,
male grupe, metodologiju i metode, rasne odnose itd. ad infinitum (Ben-
sman et al. 1982: 109).
Rutinizirajui nain prouavanja drutva, tvrdi Gerth, doveo je do
toga da su se svi iri uzroci pojava ostavljali po strani, a jaala je tenden-
cija specijalizacije prouavanja pojedinih izdvojenih drutvenih problema,
ije se precizno prouavanje postupno gubilo u nepovezanosti s uzronim
lancem pojava koje su dovele do odreenog problema. Jedna od ideja, koja
je rukovodila ovakav razvoj sociolokih analiza, bila je i elja da se osigura
to preciznija predikcija razvoja pojedinih pojava to se bolje pojava
upozna, to se s vie sigurnosti moe govoriti o mogunosti predikcije
njenog razvoja. Nepotrebno je posebno napominjati da se koncentracija
na izdvojene probleme i procese, naroito u sociologiji, najmanje moe
povezati s uspjenom predikcijom tih istih pojava.
Dobru ilustraciju epistemolokog i metodolokog okvira cijele rane
ikake kole mogue je nai u Metodolokoj biljeci (Methodological
Note) studije Thomasa i Znanieckog The Polish Peasant in Europe and
America (Poljski seljak u Europi i Americi).84 Ostavivi po strani autorstvo
tog metodolokog dodatka,85 ukazat emo na bitne elemente koje su ova
dva autora naglasili. Osnovni okvir kroz koji se raspravlja o epistemo-
lokoj i metodolokoj problematici je proces socijalne evolucije i proces
racionalizacije ljudskog drutva. Thomas i Znaniecki smatraju da se u
procesu socijalne evolucije svjesna i racionalna tehnika sve vie ukljuuje
u ivot, a istovremeno jaa i kontrola nad prirodom, odnosno nad soci-
jalnim svijetom. Raste i objektivna tenja za spoznajom svijeta. Socijalna
evolucija, smatraju autori, sve je bra u suvremenom drutvu (ne treba
zaboraviti da je studija pisana 1919!) i stabilnost socijalnog okvira stalno se
84 Usporedi u R. Bierstedt, ur., 1969, str. 53124, ili u M. Janowitz, ur., 1966, str.
257288 (skraeno), ili u originalnom izdanju W. T. Thomas i F. Znaniecki, 1919.
85 Pogledaj o tome na str. 22.
162
chicago_011.indd 162 9.5.2012. 11:33:49

VI. O nekim metodolokim aspektima ikake socioloke kole
mijenja. Istodobno se razvijaju i nove tehnike koje e omoguiti detaljniju

elaboraciju drutva. Osnovni socioloki okvir, osim procesom socijalne
evolucije i racionalizacije, dopunjen je i prihvaanjem karakteristinog
antropolokog okvira u prouavanju ljudske zajednice u relacijama dina-
minog ekvilibrija. Kada se ekvilibrij jednom poremeti, potrebno je otkriti
procese koji e uspostaviti novi dinamini ekvilibrij. Ne treba posebno
napominjati da su brzina socijalne evolucije i proces racionalizacije sile
koje donose bitne promjene dinaminog ekvilibrija.
Thomas i Znaniecki u nastavku raspravljaju o nekim karakteristinim
lanostima tipinim za samorazumijevajuu ili, kako je esto nazivaju,
praktinu sociologiju. Prva ideja koja ne odgovara istini je da se socijalna
realnost spoznaje jer se u njoj ivi, pa se problemi mogu shvatiti na osnovi
vlastitog empirijskog iskustva. Uzimajui primjer prilagodbe individue
okoliu, autori pokazuju da se ono to se esto smatra perfektnom prila-
godbom moe shvatiti na vie naina i moe nastati kao rezultat nekoliko
sasvim razliitih procesa. Individua moe biti odlino prilagoena okoliu
zbog izrazito snane socijalne kontrole ili, pak, zbog niskog praga zahtjeva
koje postavlja. Empirijsko osjeanje pojedinih situacija nije nikakvo
jamstvo da se posjeduje ispravna spoznaja o dimenzijama isjeka soci-
jalne realnosti u presjeku vremena.
Druga je pretpostavka, koja se takoer smatra lanom i u koju esto
upadaju predstavnici tzv. praktine sociologije, da se socioloka analiza
orijentira samo na procese i pojave koji vode k socijalnoj reformi, pra-
gmatinoj primjeni rezultata analize u odgovarajuoj socijalnoj akciji
(socijalna politika, socijalni rad). Meutim, ako se eli provesti ozbiljno
istraivanje, smatraju autori, sva praktina razmatranja moraju se isklju-
iti. Drugim rijeima, praktinost i primjenljivost istraivanja ne
smije biti kriterij za procjenu uspjeha pojedinog sociolokog istraivanja.
Trea pogreka praktine ili samorazumijevajue sociologije je implicitna
pretpostavka da svaka grupa drutvenih injenica moe biti teorijski i
praktiki razmotrena u arbitrarnoj izolaciji od drugih drutvenih injeni-
ca, odnosno od ostatka drutva. Socioloki entiteti ne smiju se izdvajati
iz cjeline socijalnih procesa.
etvrta pogrena pretpostavka odnosi se na ideju da ljudi reagiraju na
isti nain na iste podraaje, neovisno o svojoj individualnoj ili socijalnoj
prolosti. Peta je pogreka pretpostavka da postoji direktna povezanost
163
chicago_011.indd 163 9.5.2012. 11:33:49

izmeu ponaanja stanovnitva odreenog teritorija i karakteristika tog

podruja. Ovu pogreku ilustriraju interesantnim primjerom. Pretpostavka
o spontanom razvoju tendencija, ako su dani materijalni uvjeti, moe se nai
u pretjeranoj vanosti koju su drutveni reformatori pripisivali promjenama
u materijalnom okoliu i u brzom zakljuivanju o djelovanju materijalnih
uvjeta na mentalitet i karakter individua i grupa. Na primjer, pretpostavlja
se da e ugodno stanovanje stvoriti dobar obiteljski ivot Svakako, mate-
rijalni uvjeti utjeu ali samo ako je tendencija ve prisutna, jer nain na
koji e ljudi iskoristiti uvjete ovisi o ljudima koji ih koriste (1919: 63).
Problem na koji autori upozoravaju, a koji je znaajan za postizanje
objektivnijeg pristupa, problem je izbjegavanja subjektivnog pristupa. Su-
bjektivne interpretacije mogu se izbjei na dva osnovna naina: drutveni
problemi mogu se prouavati monografskom metodom ili ih treba utvri-
vati na posebnim sluajevima, a onda ih povezivati s cjelinom drutvenih
procesa. Meutim, osnovni je metodoloki princip, koji treba primijeniti
kada se istrauju pojave u drutvu, da im se pristupi kao da se o njima
nita ne zna (tabula rasa, terra incognita). Tek kasnije, to je posebno
znaajno za ocjenu takve metodologije, treba formulirati znanstvene hipo-
teze. Ovdje su autori ukazali na problem koji se kasnije, na primjer, esto
razrauje u radovima H. S. Beckera, a to je da je zapravo osnovna razlika
izmeu tzv. kvalitativne i kvantitativne metodologije u tome to kvalita-
tivna metodologija prouava bez unaprijed definirane slike o istraivanoj
situaciji i ne eli prouavanje svesti na ispunjavanje ranije zamiljene ideje,
dok kvantitativna metodologija pristupa prouavanju problema na nain
da ih eli svesti u unaprijed postavljene hipotetske okvire i time dokazati
vrstinu svog koncepta i ispravnost izabrane metodologije. Interesantno
je da su Thomas i Znaniecki ukazali na te probleme jo davne 1919. Autori
naglaavaju da su dva najznaajnija refleksivna problema u drutvenim
znanostima ovisnost individue o drutvenoj organizaciji, ali istovremeno
i problem ovisnosti socijalne organizacije o individui. Ovako dijalektiko
postavljanje problematike samo za sebe takoer je interesantna injenica.
Da bi rijeili problem odnosa individue i drutva, i odnose meusobne
uvjetovanosti, autori uvode dva pojma kojima ele razjasniti tu uvjeto-
vanost: socijalnu vrednotu i tenju.86 Osnovni problem koji se autorima
86 Pod socijalnom vrednotom mi razumijevamo bilo koji dogaaj koji ima empi-
rijski sadraj pristupaan lanovima nekih drutvenih grupa i znaenje u odnosu
164
chicago_011.indd 164 9.5.2012. 11:33:49

isprijeio u analizi poljskog seljaka u Europi i Americi, naravno, bio je

problem adaptacije individue na nove socijalne okolnosti, ali u izvjesnom
smislu i promjena socijalne sredine pod djelovanjem individue. Ova dva
pojma, koja uvode u analizu, trebala su pomoi da se taj problem rijei.
Socijalna vrednota oigledno se odnosi na objektivnu karakteristiku po-
jedinog fenomena, dok se namjera (tenja) odnosi na subjektivnu razinu.
Meutim, socijalna vrednota je oponirana bilo kojoj prirodnoj injenici
jer potonja nema nikakvo drutveno znaenje. Tek kad neka prirodna
injenica dobije odgovarajue socijalno znaenje, ona ima odreenu soci-
jalnu vrijednost koja se konstituira iz meuodnosa namjere (individualna
razina) i socijalne vrijednosti (objektivna razina).
Thomas i Znaniecki su u metodolokom dodatku pokuali razjasniti
kauzalnost socijalnih pojava i objasniti socijalnu promjenu. Dijalekti-
kim sjedinjavanjem individualne i objektivne razine, preko dva pojma
koja smo upravo prezentirali, autori su se pribliili rjeenju problema
kauzalnosti na sljedei nain: Uzrok drutvenog i individualnog feno-
mena nije nikada drugi individualni ili socijalni fenomen sam za sebe,
nego uvijek kombinacija socijalnih i individualnih fenomena Uzrok
vrednote ili namjere nikada nije sama ta namjera ili vrednota, nego uvi-
jek kombinacija namjere i vrijednosti (1919: 89). Osnovni metodoloki
princip koji, dakle, autori zastupaju je pokuaj spajanja individualne i
objektivne razine te pokuaj eksplikacije drutvenih injenica u njihovoj
uzronosti preko pojma totaliteta i nedjeljivosti uzronosti drutvenih
pojava. Problemi koji su istaknuti i danas su problemi socioloke meto-
dologije i epistemologije i zahtijevaju daljnja razjanjavanja u razliitim
pokuajima premoivanja jednostranih sociolokih objanjenja, bilo onih
koja su pretjerano precizna, ili pak onih koja se nejasno i openito pozi-
vaju na ope drutvene injenice ili drutveni kontekst kao openito
razumljivu i samorazumijevajuu varijablu koja objanjava gotovo sve i
ne trai daljnju operacionalizaciju.
Istraivanja koja su provedena 1920-ih i 1930-ih esto nisu znanstvena
u smislu u kome se socioloka istraivanja danas procjenjuju. Na alost,
dominacija kvantitativnih tehnika u sociolokoj metodologiji esto se
na koje to je ili moe biti jedan predmet aktivnosti. Pod tenjom (namjerom)
podrazumijevamo samosvijest koja determinira stvarnu ili moguu aktivnost
individue u socijalnom svijetu (1919: 6970).
165
chicago_011.indd 165 9.5.2012. 11:33:50

izjednaava sa znanstvenou, s kvalitetom, to esto ne odgovara istini.

Sukob izmeu tzv. kvalitativne i tzv. kvantitativne metodologije, koji la-
tentno figurira, lako bi se mogao rijeiti ako bi se prva metodologija shva-
tila kao nuna faza bilo kojeg istraivanja, a druga, pak, kao suplementna
i ne nuno obavezna.
Jedno od ranih sociolokih istraivanja, koje nije posebno inspirirano
duhom ikake kole, studija je suprunika Lynd o jednom amerikom gra-
diu (Middletown).87 Ova studija dobro prezentira socioloku metodologiju
onog vremena. Interesantno je da autori u uvodu istiu vrlo male ambicije
tog projekta, autori nisu definirali ni operativno-istraivaki zadatak pomo-
u hipoteza i varijabli istraivanja, niti postavljaju jasan istraivaki cilj rada.
Oni jednostavno utvruju da su eljeli opservirati, zabiljeiti fenomene i
tako postaviti daljnja pitanja o grupnom ponaanju u jednom naselju u
SAD-u. Istiu da su eljeli prezentirati dinaminu, funkcionalnu studiju o
suvremenom ivotu ove specifine amerike zajednice u svijetu trendova
promjene ponaanja opserviranih u posljednjih 35 godina (1929: 6). Ova
obimna studija, ija je realizacija trajala nekoliko godina, i nakon koje je
ubrzo objavljena jo jedna studija Middletown in Transition, karakteristi-
na je i po primjeni razliitih metoda od kojih veinu moemo svrstati u tzv.
kvalitativnu metodologiju. Istraivai su organizirali istraivanje tako da su
u tom naselju prvo otvorili biro koji je funkcionirao neto vie od godinu
dana. U okviru biroa operativno je funkcionirao sekretarijat. Autori su se
koncentrirali na prouavanje mjesta u rasponu od 35 godina (18901924).
Na primjer, utvrdili su da ne mogu govoriti o gradu kao cjelini, pa su ga
analizirali kao skup zona i pri tome su se nesvjesno znaajno pribliili isku-
stvima Parka i njegovih kolega s ikakog univerziteta.
Koje su metodoloke postupke i socioloke tehnike autori koristili
u tom istraivanju?88 Navode se sljedee tehnike: participacija u lokal-
nom ivotu, prouavanje dokumenata statistikog materijala, novina
objavljenih prve i posljednje godine prouavanog perioda, publikacija
pojedinih organizacija, a prouavana su i dva dnevnika, zatim pisma,
uspomene i sjeanja starijih graana, kao i kolski dnevnici. Na taj nain
je analiziran gotovo sav relevantni materijal. Sljedei postupak bila je
kompilacija razliitih statistikih podataka. U svim situacijama u kojima
87 Usporedi u R. S. Lynd i H. M. Lynd, 1929.

88 Usporedi posebno na str. 506510.
166
chicago_011.indd 166 9.5.2012. 11:33:50

se nisu mogli dobiti precizni statistiki podaci, autori su sami dolazili

do inicijalnih podataka i prilagoavali ih potrebama istraivanja. To se
odnosilo na visinu plaa, stupanj realne zaposlenosti u naselju, intenzitet
i karakter industrijskih povreda, odnos izmeu mjesta stanovanja i mje-
sta rada, profesionalnu promociju, lanstvo u pojedinim klubovima itd.
etvrta metoda bila je intervju, takoer dobar pokazatelj karakteristika
upotrijebljene metodologije. Intervjuirani su kondukter u tramvaju, brija,
prodavaica, sve do paljivo pripremljenog razgovora (dubinski intervju) s
najbolje informiranim lanovima i predstavnicima razliitih organizacija.
Provedeni su i intervjui na dvije serije populacije na radnikoj populaciji
i na srednjoj klasi koje su trebale prezentirati arolikost populacije gra-
dia. Ukupno su obuhvaene 124 radnike obitelji i 40 obitelji iz srednje
klase. Intervjui iz ove posljednje skupine trajali su i po tri sata. Peta je bila
metoda ankete. Poslali su 400 upitnika lanovima razliitih klubova, a
istom metodom ispitivali su i uenike u kolama.
Iako su autori detaljno obrazloili izbor i nain ispitivanja, ipak su vrlo
evazivni kada se postavlja problem teorijskih ambicija u radu nema for-
muliranih hipoteza ili nekih drugih tvrdnji koje se eventualno pokuavaju
dokazati (potvrditi ili oboriti) istraivanjem. Neovisno o zahtjevima za
striktnom metodologijom, u radu nema odgovarajuih usporedbi izmeu
eventualnih ekspektacija i konanih rezultata istraivanja. U nastavku
studije, koji je uslijedio nakon osam godina, a objavljen je pod naslovom
Middletown in Transition: A Study in Cultural Conflict, metodoloke
ambicije autora bile su jo manje rigorozne. U toj se studiji prvenstveno
istrauju uinci depresije iz 19291930. na prouavano naselje.89
Kasniji razvoj sociologije doveo je do predominacije istraivakih teh-
nika, koje su, pak, sociologiju odvele na sasvim drugi kolosijek, i protiv
ega je u amerikoj sociologiji, na sebi specifian nain, meu prvima
ustao Wright C. Mills. U ikakoj koli takva se kvantitativna metodolo-
gija poinje razvijati osobito dolaskom Ogburna na katedru, a i kasnijim
prilagodbama drugih istraivaa novijim tehnikama i preciznijim nai-
nima obrade podataka, pa se postupno duh R. Parka nepovratno gubi.
89 Ovakva, relativno niska razina preciznosti i aspiracija, koju susreemo u istrai-

vanjima Lyndovih, dobro ilustrira stupanj razvijenosti socioloke metodologije
tog vremena te moe indirektno posluiti i za obranu sline metodologije
koritene u Chicagu.
167
chicago_011.indd 167 9.5.2012. 11:33:50

Meutim, 1960-ih ponovno se pokuava uvesti kvalitativna metodolo-

gija, to je na primjer posebno vidljivo u radovima Howarda S. Beckera.90
U knjizi Sociological Work: Method and Substance (1970) Becker se poziva
na duh R. E. Parka koji mu je otkrio kakav tip sociologa on treba biti.
Drutvo sam shvatio kao kolektivnu akciju i prihvatio sam taj pogled,
pretpostavljajui da su ga oni (moji uitelji Blumer i Hughes) dobili od
Parka i Meada, i preko Parka od Simmela (1970a: V). Becker se pridruuje
mnogim istraivaima povijesti socioloke misli u SAD-u kada utvruje
da istraivaka shema koju su koristili ikaki sociolozi 1920-ih nije bila
razvijena iz neke posebne aksiomatske teorije, nego prije iz karaktera
grada i gradskog ivota. Sve je bilo materijal za teoriju koja se razvijala
(1970a: 65). Osnovni je princip, koga se dre predstavnici kvalitativne me-
todologije, da nijedno istraivanje ne moe dati precizan recept za rjeenje
svakog sociolokog problema. Svako istraivanje pridonosi definiranju
problema i indirektno vodi njegovom rjeavanju. To su sve principi koje
je zastupao, na primjer, i W. I. Thomas kada je govorio o potrebi sociolo-
kog definiranja situacije. Becker smatra da91 svaki socioloki problem
ima svoju povijest i razvija se kroz niz stadija od kojih svaki reflektira
promjenu ovisno o tome tko definira problem, zatim u odnosu na karakter
definicije kojom se problem definira, kao i prema akcijama koje rezultiraju
kao pokuaji rjeavanja pojedinog problema. Definirati jedan socioloki
problem nije jednostavno, smatra Becker. Osim toga, svaki socioloki pro-
blem moe se definirati na razne naine, ovisno o tome tko ga, kada i zato
definira, dakle, ovisno o socijalnim grupama koje ga definiraju, o karakte-
ristikama socijalne situacije uope itd. Becker kae da je kada se definira
pojedini problem potrebno raistiti sa svim pretpostavkama, treba jasno
eksplicirati sve elemente intervencije u strukture i procese koji pridonose
nastanku problema te pokuati vrlo precizno odrediti to bi mogao biti
socioloki doprinos odreenim problemima. esto se osnovni doprinos
sociologije prouavanju drutvenih problema moe svesti na iznoenje
jasnih prijedloga o alternativnim pozicijama s kojih je problem mogue
tek sagledati. Interesantno je da se i Becker zadrava na razini sociologije
koja objanjava, raiava, pretpostavke, eksplicira vrijednosne postavke
pojanjavanja alternativa kao postupaka koji trebaju pridonijeti razjanja-
90 Usporedi u bibliografiji njegove radove.

91 Usporedi u H. S. Becker, ur., 1967, str. 5-31.
168
chicago_011.indd 168 9.5.2012. 11:33:50

vanju kompleksnosti prouavanog problema. Najmanje se od sociologije

mogu oekivati prijedlozi za rjeenje situacija izazvanih pojedinim soci-
jalnim problemima, to je, pak, najea pogreka koja se iznosi kada se
sociologiju, i u suvremeno vrijeme, optuuje da nije dovoljno aplikabilna.
Kvalitativna, za razliku od kvantitativne metodologije to, po naem
miljenju, treba oznaiti samo dvije faze u provoenju nekog sociolokog
projekta, te se o te dvije metodoloke orijentacije moe najpravilnije govo-
riti u komplementarnom smislu dakle, nije bila tipina samo za ikaku
kolu. Na primjer, Filstead (1971: 6) tvrdi da se kvalitativna metodologija
odnosi na strategije kao to su promatranje sa sudjelovanjem, dubinski
intervju, potpuna participacija u aktivnostima koje se istrauju itd., to
istraivau omoguava da dobije informacije iz prve ruke o empirijskom
svijetu koji istrauje. Kvalitativna metodologija omoguuje istraivau da
doe blie podacima razvijajui analitike, konceptualne i kategorijalne
komponente i objanjenja iz samih podataka prije negoli iz unaprijed
utvrenih, striktno strukturiranih i visoko kvantitativnih tehnika koje
postavljaju empirijski socijalni svijet u operacionalne definicije koje je
istraiva konstruirao. Filstead dobro ukazuje na osnovnu razliku izme-
u tzv. kvalitativne i kvantitativne metodologije. Kvalitativna metodolo-
gija ne polazi u istraivanju od unaprijed stvorenih preduvjerenja, koja se
eventualno moraju prouavanjem odreene situacije potvrditi, nego polazi
od pretpostavke o postojanju socijalnih problema koji zahtijevaju prije
svega jasno i kompleksno sagledavanje cjeline procesa, a tek onda kon-
struiranje odgovarajue konceptualne sheme koja treba dati kompleksan
prikaz prouavanih situacija. Ukratko, kvalitativna metodologija zastupa
onaj pristup ispitivanju empirijskog socijalnog svijeta koji od istraivaa
zahtijeva da interpretira stvarni svijet iz perspektive subjekta istraivanja
(Filstead 1971: 7). Princip uivljavanja, koji se ovdje zastupa, bio je jedan
od principa metodologijskih postupaka ikakih sociologa na poetku 20.
stoljea ispitivati pojave uivljavanjem u stvarni svijet subjekata koji taj
svijet ine.
Svi spomenuti aspekti kvalitativne metodologije u izvjesnom su smi-
slu oivljavanje duha ikake kole koja je bila primjenjivana, a da nije
bila poznata pod tim nazivom, niti je bila suprotstavljena kvantitativnoj
metodologiji koja se kasnije razvija i koja je danas dominantna struja u
sociolokoj metodologiji uope. Zbog toga se moe rei da su H. S. Becker,
169
chicago_011.indd 169 9.5.2012. 11:33:50

ali na primjer i H. Blumer, I. Deutscher, I. Horowitz, te specifino H. Gar-

finkel koji razvija etnometodologiju, predstavnici socioloke misli koji
nastavljaju tradiciju ikake kole.
Jedna od metoda kvalitativne metodologije je i promatranje sa sudje-
lovanjem. Pod promatranjem sa sudjelovanjem podrazumijevamo onu
metodu u kojoj promatra participira u svakodnevnom ivotu ljudi koje
prouava ili otvoreno kao istraiva, ili prikriveno u nekim drugim ulo-
gama, promatrajui stvari u njihovom svakodnevnom odvijanju, sluajui
to se govori i ispitujui ljude kroz izvjesno vrijeme (1971: 133). Osim
promatranja sa sudjelovanjem koje, kao to vidimo, nema neke precizne
metodoloke odrednice, terenska (field) istraivanja smatraju se osnovnim
tipom istraivanja koja se provode kvalitativnim metodama. U terenskim
istraivanjima metoda promatranja sa sudjelovanjem najee se koristi
i najee je dopunjena intervjuima i prikupljanjem sekundarne grae.
Za ikaku kolu urbane sociologije, dakle, karakteristina je primje-
na posebnih metoda istraivanja, naroito u prvoj fazi razvoja. Kasniji
razvoj, meutim, nije obiljeen razvojem posebnih metodolokih postu-
paka, nego primjenom klasinih metodolokih postupaka na raznolika
istraivanja irom svijeta. Nesmetani razvoj urbane sociologije tee sve
do 1960-ih i 1970-ih kada se, naroito nakon 1968, postupno javljaju sve
ozbiljnije kritike tradicije, orijentacija i metodologije.
170
chicago_011.indd 170 9.5.2012. 11:33:50

VII.
Zakljuna razmatranja:
aktualnost ikake kole
urbane sociologije
chicago_011.indd 171 9.5.2012. 11:33:50

chicago_011.indd 172 9.5.2012. 11:33:50
S obzirom na dosad izloene elemente, pa i cjelovitu raspravu o ikakoj
sociolokoj koli kao prvoj profesionalnoj sociolokoj koli, pitamo se je li i
koliko bi ona i nadalje mogla biti aktualna. Stoga emo u ovom, zaklju-
nom, poglavlju razmotriti osnovne elemente njene aktualnosti s obzirom
na tadanji teorijski i konceptualni okvir, ali i s obzirom na izmijenjenu
socijalnu zbilju urbanih drutava dananjice.
Dananja drutva prvenstveno su drutva u kojima prevladavaju urba-
ni centri i iroka urbanizirana podruja. Manje urbanizirana drutva sve
se intenzivnije urbaniziraju, pa i u siromanijim zemljama. Urbana dru-
tva su drutva podijeljenih stanovnika i podijeljenih, dualnih gradova u
kojima bogatiji i siromaniji slojevi stanovnitva ive odvojeno. Bogati se
tite od siromanih ograivanjem, izolacijom, organiziranim nadzorom,
internom policijom i sl., dok povremene pobune, najee doseljenih
siromanijih stanovnika, u velikim gradovima danas svjedoe o nesta-
bilnoj situaciji, o osjetljivosti sloenih urbanih sustava, pa i o neizvjesnoj
budunosti hiperurbaniziranog ivota.
Suvremeni urbani sustavi, urbana drutva i procesi hiperurbanizacije
predmet su i toka interesa analiza mnogih suvremenih urbanih sociologa.
I druge struke, koje ve desetljeima prouavaju gradove i gradski nain
ivota, i u suvremeno vrijeme prouavaju urbano drutvo. Prije svega
mislimo na urbanu geografiju, socijalnu geografiju, urbanu antropologiju,
urbanu etnografiju, urbanu politiku ekonomiju, kao i mnoge druge do-
dirne discipline. Za sve se navedene discipline i pristupe moe konstatirati
da im je ikaka kola postavila solidne temelje, barem u sljedeem smislu.
ikaka kola je postavila osnovne metodoloke elemente istraivanja
gradskog tkiva, ponaanja stanovnika grada s obzirom na niz varijabli,
situacija i konteksta.
173
chicago_011.indd 173 9.5.2012. 11:33:50

ikaka kola je razumijevala grad kao drutvo, kao prirodan dru-

tveni laboratorij u kojem su se mogli prouavati urbani procesi, donositi
zakljuci te pokuati mijenjati ivotni uvjeti sa eljom da se postigne
vii stupanj socijalne adaptacije pojedinca na grad, odnosno razvijanje
ideje socijalne kontrole kojom drutvo osigurava drutveni ekvilibrij,
stabilnost i ravnoteu razliitih pojedinaca na malom, koncentriranom
prostoru grada.
ikaka kola je ostavila novijim generacijama u naslijee niz izvan-
redno znaajnih studija od kojih su neke prezentirane i u ovoj knjizi o
strukturi grada, njegovim stanovnicima, o procesima koji se odvijaju
u urbanoj svakodnevici. Na tradiciji tih istraivanja nastale su i novije
studije, mada ne u takvom opsegu i broju kako su ih svojedobno izvodili
ikaki sociolozi.
ikaka kola je utemeljila prve oblike profesionalne upotrebe kvalita-
tivne metodologije koja je kako pokazuju napori, tendencije i naklonosti
mnogih istraivaa, doivjela renesansu, svoj revival i nove oblike upo-
trebe i u novijoj urbanoj sociologiji. Na tragu takvih tendencija, danas se
razvija urbana etnografija, provode se istraivanja mikrourbanih situacija,
prouavaju se etvrti, pojedini dijelovi grada, nova naselja, u etvrtima
se prouavaju specifine konstelacije pojedinih grupa stanovnitva i as-
pekti posvajanja i prisvajanja grada, prouavaju se i prvi elementi procesa
etnizacije teritorija.92 Sve su to aspekti u kojima danas, osim sociologa,
sudjeluju i mnogi drugi znanstvenici, profili i discipline. ikaka je kola
stoga postavila temelje interdisciplinarnom prouavanju fenomena grada,
njegove strukture i procesa.
Osim svih ovih, rekli bismo pozitivnih karakteristika, mogue je
vrlo jednostavno konstatirati da su konceptualne i teorijske dimenzije
ikake socioloke kole danas, naravno, zastarjele. Humana ekologija,
ekoloki procesi i mnogi drugi koncepti i teorije vie nisu dobar teorij-
ski i konceptualni sistem za prouavanje suvremenog urbanog drutva.
Plonost, nevjerodostojnost, pa i neuvjerljivost navedenih koncepata, na
to smo u vie navrata ukazali, ne govori samo o tome da su navedeni
92 Rad, na primjer, kolegice Gulin Zrni o zagrebakom naselju Travno, pojedi-

nane analize javnih prostora, analize teritorijalizacije u Zagrebu i drugdje. Vidi
detaljnije i u naoj knjizi Urbano drutvo na poetku 21. stoljea (Jesenski i Turk,
2011).
174
chicago_011.indd 174 9.5.2012. 11:33:50

VII. Zakljuna razmatranja: aktualnost ikake kole urbane sociologije
pristupi bili neprikladni, neutemeljeni ili pak ideoloki usmjereni. Treba

se podsjetiti da je ikaka kola bila najaktivnija prije vie od 80 godina,
da je sociologija kao znanstvena disciplina bila nerazvijena i da su je oni
zapravo utemeljivali i znanstveno razvijali. Stoga ne udi napor znanstve-
nika ikake kole da utemelje upravo znanstveni pristup, pa su i tadanji
centralni udbenik sociologije, objavljen 1921, nazvali Uvod u znanost o
sociologiji. Dakle, ikaka kola nije kriva to je razvijala koceptualiza-
cije koje danas ne mogu zadovoljiti suvremene analize i teorijske koncepte.
No, u irem rasponu, ikaka kola je uvela koncepte koji su barem u
naoj urbanoj sociologiji bili dosta zanemarivani. Mislimo prvenstveno
na prouavanje socijalne segregacije (i pored radova kolegice Seferagi i
drugih) koja nikako nije prirodno pripadala socijalizmu kao drutvu
jednakih, na procese teritorijalizacije etniciteta, koji se tek povremeno
razvijaju i u nas (u Zagrebu Janjevci u Dubravi, Kinezi na Kajzerici i sl.), i
zapravo na stvaranje prostora mjesta (Castells) kao specifinih prirod-
nih prostora u kojima vlada specifian moral pa se moe govoriti i o
moralnim podrujima (Park).
U drugoj polovici 20. stoljea dolo je do znaajnih promjena teorijskih i

konceptualnih okvira u okvirima urbane sociologije, prvenstveno zahva-
ljujui djelovanju nekih autora koji su razvili bitno razliite konceptualne
okvire nove urbane sociologije. Naime, i u najnovijem periodu razvoja,
sociolozi, posebno oni koji se bave urbanim studijama, ustvrdili su da je
u drutvu, a naroito u gradovima, dolo do brojnih ubrzanih i znaajnih
promjena koje moraju biti inkorporirane u suvremeno razumijevanje koje
osigurava urbana sociologija. Gradovi su naime velike koncentracije proi-
zvodnih, potronih, ekonomskih i drugih resursa, oni su drave u malom
ili pak globalni gradovi koji su smjeteni u bilo kojoj zemlji! U njima
je najvea koncentracija stanovnitva u svijetu. U njima su vidljive brze
promjene strukture i naina ivota, kao i najznaajniji problemi svakod-
nevnog ivota. U neku ruku, problemi urbanog ivota, urbane civilizacije i
regulacije svih procesa svakidanjeg ivota sve vie postaju problemi ope
suvremene sociologije. U tom se smislu konceptualni okvir suvremene,
najnovije urbane sociologije preklapa s osnovnim teorijskim zamislima
koje su najopenitije reeno razvijene u okviru ope sociologije, pa i u
ondanjem razumijevanju koje je pruala ikaka kola.
175
chicago_011.indd 175 9.5.2012. 11:33:50

Stoga bismo mogli rei da, s jedne strane urbana sociologija proiruje
svoj konceptualni okvir sve vie prema opoj suvremenoj sociologiji, kao
i to da suvremena sociologija sve vie prouava urbano drutvo, koje je
sve vie jedina realnost suvremenog svijeta, te se time pribliava i kla-
sinim, ali i suvremenijim konceptima urbane sociologije. Promjene u
suvremenom urbaniziranom svijetu predmet su, dakle, analize suvremene
sociologije. Takvih je promjena mnogo, one se pojavljuju i ire vrlo brzo,
tehnologija sve vie uvodi razliite inovacije koje imaju razliite posljedice
za razvoj drutva.
U suvremenom visoko urbaniziranom svijetu neosporan je jedinstven
i sve snaniji utjecaj novih informacijskih tehnologija, posebno onih be-
inih (prijenosna raunala, mobiteli, Internet). Veliki i samorazumljiv,
neupitan i globalizirajui porast koritenja beinih medija omoguio je
razvoj brojnih i jo nedovoljno istraenih praksa komunikacije koja je
prostorno razdvojena, a predstavljaju se kao vanprostorne i vanvremen-
ske prakse sve veeg broja pojedinaca. U tom je smislu vano sagledati i
ope procese globalizacije te promjenu urbane forme, doivljavanja pro-
stora i mjesta. U najveim gradovima uvijek je bilo nagomilano najvee
bogatstvo, ali i najvee siromatvo, to predstavlja veliki izazov za javnu
politiku jer koncentrirano siromatvo dovodi do separacije na klasnoj
osnovici, do promjena u tipu susjedstva (etvrti), do rasne i etnike se-
gregacije, pa se i cijele metropolizirane oblasti fragmentiraju u odvojene i
nejednake zajednice. S obzirom na prodor, irenje, i na trajne posljedice u
suvremenim urbanim sistemima, a koje su se dogodile prvenstveno zbog
prodora sredstava masovne komunikacije beinog tipa, postoji potreba
za problematiziranjem novih situacija i za utvrivanjem novih teorijskih
okvira uz pomo kojih bi se mogla dati adekvatna tumaenja navedenih
procesa, ali i predvidjeti smjer razvoja raznih utjecaja koji nas tek oeku-
ju. U tom smislu, posebni aspekti tek trebaju biti relevantno protumaeni
iz perspektive suvremene urbane sociologije, koja bi se zapravo trebala
baviti onime ime se bavila ikaka kola urbane sociologije u doba
kada se profesionalna urbana sociologija tek inicijalno konstituirala.
Dakle, i globalni, ali i lokalni aspekt urbanizacije na svjetskoj razini
predstavlja podjednako zanimljiv horizont i generalni konceptualni okvir
suvremene urbane sociologije koji je jo uvijek komparabilan s idejama
ikake kole.
176
chicago_011.indd 176 9.5.2012. 11:33:50

VII. Zakljuna razmatranja: aktualnost ikake kole urbane sociologije
Suvremena urbana sociologija kao da je opet izgubila svoj predmet

(Castells), socijalna zbilja urbanog drutva se znaajno izmijenila mega-
lopolis ili metropola je zamijenjena globalnim gradom (Sassen), infor-
matiko drutvo je umreilo i gradove i urbana podruja, ali to ne znai
da danas postoje samo virtualni gradovi, nemjesta (Aug), prostori
tokova (Castells) i metropolizirana podruja razliitih karakteristika. Ne
smije se naime zaboraviti da uvijek i posvuda postoje i realni pojedinci
koji ive u svojim stvarnim prostorima mjesta (Castells), u svojoj etvrti,
susjedstvu i ulici, koji posvajaju, preoblikuju i svakodnevno mijenjaju
mikrookoli svakodnevnog ivota. Proizvodnja prostora (Lefebvre) je
takoer relevantan proces koji se treba prouavati kao i u vrijeme procva-
ta ikake kole. Time emo potvrditi relevantnost ikake kole, a usto
emo, koristei se suvremenom, ne osobito razliitom kvalitativnom
metodologijom uspjeti upoznati relevantne procese ivota u gradu i u
urbaniziranim podrujima tranzicijskog drutva u kojem se urbanistiko
planiranje znaajno izmijenilo, u kojem su se pojavili novi akteri, a urbana
zbilja razvija se na posve nove naine. Upravo bi primjenom metoda, pa i
najznaajnijih koncepata ikake kole, mogli temeljitije upoznati urbanu
zbilju tranzicijskog drutva i bolje razumjeti njene sadanje karakteristike,
pa na toj osnovi i bolje usmjeriti budunost naeg urbanog drutva.
Upravo u tome lei trajna aktualnost ikake socioloke kole. Vje-
rujem da e u narednim godinama mnogi istraivai urbanih fenomena
posegnuti za nalazima, pristupima i metodologijom ikake kole, koju
e zatim primijeniti na prouavanje urbanih fenomena tranzicijskog
drutva. Nalazi do kojih e doi, jednog e dana posluiti kao osnovica
nekim drugim istraivaima za analize urbanih fenomena u kojima e
prostor, izgraena okolica i vrijeme biti kljuni elementi. A rezultati tih
analiza e zatim posluiti za neke sljedee analize, moda u okviru neke
nove ikake ili druge kole.
177
chicago_011.indd 177 9.5.2012. 11:33:50

chicago_011.indd 178 9.5.2012. 11:33:50
Literatura93
Abrams, Charles. 1971. The Language of Cities. A Glossary of Terms. New York: The
Viking Press. 93
Alihan, Milla. 1938. Social Ecology: A Critical Analysis. New York: Columbia Univer-
sity Press.
Alonso, William. 1967. Cities and City Planners. U: Taming Metropolis, II. sv. New
York: Anchor Books, Garden City, str. 580596.
Altshuler, Alan. 1965. The Goals of Comprehensive Planning. JAIP, 31. sv., New York,
str. 186195.
Altshuler, Alan. 1965. The City Planning Process: A Political Analysis. New York: Cor-
nel University Press.
Anderson, Nels. 1923. The Hobo. Chicago: The University of Chicago Press.
Arctander, Peter. 1972. The Process is the Purpose. Journal of the Town Planning
Institute, 58. sv., srpanj/kolovoz, London.
Aaron, R. 1957. German Sociology. Chicago: Glencoe.
Bailey, Joe. 1975. Social Theory for Planning. London and Boston: Routledge and
Kegan Paul.
Barber, B., ur. 1970. L. J. Henderson on the Social System. Chicago: The University of
Chicago Press.
Becker, H. S. et al. 1963. Outsiders: Studies in the Sociology of Deviance. New York:
The Free Press.
Becker, H. S., ur. 1967. Social Problems: A Modem Approach. New York: John Wiley
and Sons Inc.
Becker, H. S. et al., ur. 1968a. Institution and the Person. Chicago: Aldine Publishing
House.
Becker, H. S. et al. 1968b. Making the Grade: The Academic Side of College Life. New
York: J. Wiley and Sons.
93 Skraenice u navodima literature: CUR Comparative Urban Research, JAIP

Journal of the Amerian Institute of Planners; IJOUARR International Journal of
Urban and Regional Research.
179
chicago_011.indd 179 9.5.2012. 11:33:50

Becker, H. S. et al. 1970a. Sociological Work, Method and Substance. Chicago: Aldine
Publishin Comp.
Becker, H. S., ur. 1970b. Campus Power Struggle. Chicago: Transaction Books Aldine
Publishing Comp.
Benevolo, Leonardo. 1967. The Origins of Modern Town Planning. Cambridge, Mass.:
The M.I.T. Press.
Bensman, J. i A. J. Vidich. 1975. Metropolitan Communities. New Forms of Urban Sub-
Communities. New York: New Viewpoints.
Bensman, J., A. J. Vidich i N. Gerth, ur. 1982. Politics, Character and Culture: Perspec-
tives from Hans Gerth. Westport, Conn.: Greenwod Press.
Bernard, L. L. i J. Bernard. 1965. Origins of American Sociology: The Social Science
Movement in the United States. New York: Russel and Russel Inc.
Bergel, E. E. 1955. Urban Sociology. New York: McGraw Hill Book Comp.
Berry, Brian. 1973. The Human Consequences of Urbanization. New York: St. Martins
Press.
Bierstedt, Robert. 1969a. Introduction. U: F. Znaniecki on Humanistic Sociology, ur.
R. Bierstedt. Chicago: University of Chicago Press, str. 134.
Bierstedt, Robert. 1969b. Florian Znaniecki on Humanistic Sociology. Chicago: Uni-
versity of Chicago Press.
Blumenthal, Albert. 1932. Small Town Stuff. Chicago: The University of Chicago
Press.
Blumer, Herbert. 1939. An Appraisal of Thomas and Znanieckis The Polish Peasant
in Europe and America. New York: Social Science Research Council.
Blumer, Herbert. 1971. Moulding of Mass Behavior Through the Motion Picture. U:
Short, ur., str. 131138.
Bogardus, E. S. 1926. Social Distance in the City. U: Burgess, ur., str. 4855.
Bogardus, E. S. 1928. Imigrations and Race Attitudes. New York.
Bogue, D. J., ur. 1974. The Basic Writings of W. E. Burgess. Chicago: Community and
Family Study Center, University of Chicago.
Boskoff, Alvin. 1969. Theory in American Sociology. New York: Thomas Y. Crowell
Comp.
Bramson, Leon F., ur. 1970. Robert M. MacIver on Community, Society and Power.
Chicago: The University of Chicago Press.
Broady, Maurice. 1968. Planning for People. Essays on the Social Context of Planning.
Plymouth: Latimor Trend and Comp.
Burgess, W. E., ur. 1926. The Urban Community, Selected Papers of the American
Sociological Association. Chicago: University of Chicago Press.
Burgess, W. E. i J. D. Bogue, ur. 1964. (1970) Contributions to Urban Sociology. Chica-
go and London: The University of Chicago Press.
Burgess, E. W. 1967a. The Growth of the City: An Introduction to the Research Pro-
ject. U: The City, ur. R. Park i E. W. Burgess. Chicago: The University of Chicago
Press, str. 4763.
180
chicago_011.indd 180 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
Burgess, E. W. 1967b. Can Neighborhood Work Have a Scientific Basis? U: The City,
ur. Park i Burgess. Chicago: University of Chicago Press, str. 142156.
Burgess, E. W. 1973. Residential Segregation in American Cities. U: E. W. Burgess On
Community, Family and Delinquency, ur. Cottrell et al. Chicago: University of
chicago Press, str. 5064.
Calvan, R. S. i K. H. Ranck. 1938. The Family an the Depression: A Study of One Hun-
derd Chicago Families. Chicago: The University of Chicago Press.
Cahnman, W. J. i R. Heberle, ur. 1971. F. Tnnies on Sociology: Pure, Applied and
Empirical. Chicago: The University of Chicago Press.
Castells, Manuel. 1969. Vers une thorie de la planitication urbaine. Sociologie du
travail, br. 4, Pariz, str. 413444.
Castells, M. 1973. Luttes urbaines. Pariz: Maspero.
Castells, M. i F. Godard. 1974. Monopolville: lentreprise, letat lurbain. Pariz: Mouton.
Castells, M. 1975. Urban Sociology and Urban politics: From the Critique to New
Trends of Research. CUR, III. sv., br. 1, New Brunswick, str. 714.
Castells, M. 1976. Is There an Urban Sociology? U: Urban Sociology, ur. Pickvance.
London: Tavistock, str. 3360.
Castells, M. 1976. Theoretical Propositions for an Experimental Study of Urban Soci-
al Movements. U: Urban Sociology, ur. Pickvance. London: Tavistock, str. 147174.
Castells, M. 1976. Theory and Ideology in Urban Sociology. U: Urban Sociology, ur.
Pickvance. London: Tavistock, str. 6085.
Castells, M. 1977a. The Urban Question. The Marxist Approach. London: E. Arnold
Publishers.
Castells, M. 1977b. Towards a Political Urban Sociology. U: Captive Cities, ur. M.
Harloe. London: John Wiley and Sons, str. 6179.
Castells, M. 1978. City, Class and Power. London: MacMillan Press Ltd.
Castells, M. 1980. Cities and Regions Beyond the Crisis: Invitation to a Debate.
IJOUARR, 4. sv., br. 1, London, str. 127131.
Cavan, Ruth S. 1928. Suicide. Chicago: The University of Chicago Press.
Chevalier, L. 1966. Problemi sociologije gradova. U: G. Gurvitch, Sociologija, I. sv.
Zagreb: Naprijed, str. 309332.
Choay, Franoise. 1965. Lurbanisme, utopies et realites une antologie. Pariz: Maspe-
ro.
Chombart de Lauwe, P. H. 1959. Famille et habitation. CNRS, I. i II. sv. Pariz.
Chombart de Lauwe, P. H. 1965. Des hommes et des villes. Pariz: Payot.
Chombart de Lauwe, P. H. 1971. Pour une sociologie des aspirations. Paris: Denoel.
Chudacoff, Howard P. 1976. Introduction. U: H. W. Zorbaugh, The Gold Coast and
the Slum, str. VIIXV.
Clark, Terry N., ur. 1969. Gabriel Tarde on Communition and Social Influence. Chica-
go: The University of Chicago Press.
Cooley, Charles. 1966. Social Processes. Carbondale: Southern lIIinois University
Press.
181
chicago_011.indd 181 9.5.2012. 11:33:50

Coser, Lewis A. 1977. Masters of Sociological Thought. New York: Harcourt Brace
Jovanovich Inc.
Cottrell, L. S., A. Hunter i J. F. Short, ur. 1973. Ernest W. Burgess on Community, Fa-
mily and Delinquency. Chicago: The University of Chicago Press.
Cressey, Paul G. 1932. The Taxi Dance Hall: A Study in Commercialized Recreation
and City Life. Chicago: The University of Chicago Press.
Cressey, Paul G. 1971. Population Sucession in Chicago 18981930. U: The Social
Fabric of the Metropolis, ur. J. Short, str. 109120.
aldarovi, Ognjen. 1975a. Neki pokazatelji prostorne socijalne diferencijacije i

socijalne segregacije stanovnitva Zagreba 1971. godine. Revija za sociologiju, br.
4, Zagreb, str. 5867.
aldarovi, Ognjen i Vladimir Lay. 1975b. Selektivna bibliogralija iz urbane sociolo-
gije. Revija za sociologiju, br. 2, Zagreb, str. 119133.
aldarovi, O. 1976. Socioloki aspekti planiranja urbanih podruja, magistarski rad.
Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet.
aldarovi, O. 1977. Neke pretpostavke urbanog planiranja. Nae teme, br. 4, Zagreb,
str. 848863.
aldarovi, O. 1978a. Drutvene vrijednosti i ljudske potrebe u urbanistikom plani-
ranju. Dometi, br. 12, Rijeka, str. 1117.
aldarovi, O. 1978b. Planiranje grada i procesi socijalne integracije. Revija za socio-
logiju, br. 12, Zagreb, str. 69103.
aldarovi, O. 1978c. Socioloki aspekti pristupa reviziji generalnog urbanistikog
plana grada Zagreba. Arhitektura, br. 164165, Zagreb, str. 5761.
aldarovi, O. 1979. Neke klasine dileme o vrijednosti ekolokog pristupa u analizi
devijantnog ponaanja. Revija za sociologiju, br. 34, Zagreb, str. 93103.
aldarovi, O. 1980. Novije tendencije razvoja sociologije grada, doktorska disertacija.
Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet.
aldarovi, O. 1981a. O novoj sociologiji grada. Nae teme, br. 9, Zagreb, str. 1408
1424.
aldarovi, O. 1982a. Donoenje ciljeva razvoja grada kao socioloki problem odlui-
vanja. Beograd: Marksisticki centar, str. 139157.
aldarovi, O. 1982b. Osnovne karakteristike kritike klasine sociologije grada. Gle-
dita, br. 34, Beograd, str. 316.
aldarovi, O. 1982d. Mjesto urbane sociologije u okviru ope sociologije. Kulturni
radnik, br. 2, Zagreb, str. 104124.
aldarovi, O. 1985. Urbana sociologija: socijalna teorija i urbano pitanje. Zagreb:
Globus.
aldarovi, O. 1987. Suvremeno drutvo i urbanizacija. Zagreb: kolska knjiga.
aldarovi, O. 1989. Drutvena dioba prostora. Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo.
aldarovi, O. 1996. Javni prostori i javnost grada: pretpostavke socijalne interakcije.
ovjek i prostor XLIII(3-5): 8688.
182
chicago_011.indd 182 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
aldarovi, O. 2004. Multiculturalism and territorialization: an example in transiti-

onal society (Croatia). U: Perspectives of Multiculturalism: Western and Transiti-
onal Countries, ur. M. Mesi. Zagreb: Faculty of Philosophy & Croatian Commi-
ssion for UNESCO, str. 297307.
aldarovi, O. 2005. Patterns of urbanization and the question of multiculturalism
and territorialization: an example in transitional society (Croatia). U: Paths of
Urban Transformation, ur. F. Eckardt. Frankfurt am Main: Europaeischer Verlag
der Wissenschaften, str. 5566.
aldarovi, O. 2008. Filozofija kvarta. Glas Trenjevke 6: 1721.
aldarovi, O. 2011. Urbano drutvo na poetku 21. stoljea: osnovni socioloki procesi
i dileme. Zagreb: Jesenski i Turk.
Davidoff, P. i Th. Reiner. 1962. A Choice Theory of Planning. JAIP, 29. sv., str. 103115.
Davidoff, P. 1965. Advocacy and Pluralism in Planning. JAIP, 31. sv., br. 4, New York,
str. 331339.
Davidoff, P. 1968. Normative Planning. U: Planning for Diversity and Choice, ur. S.
Anderson. The Cambridge, Mass.: M.I.T. Press.
Davidoff, P. 1969. Planner as Advocate. U: Urban Government, ur. E. Banfield. N.
York: The Free Press.
Derek, Gregory. 1978. Ideology, Science and Human Geography. London: Huthinson
and Co., Ltd.
Diner, Steven J. 1974. Department and Discipline: The Department of Sociology at
the University of Chicago 1892-1920. Minerva, br. XIII, Boston.
Douglas, D. J., ur. 1972. Research on Deviance. New York: Random House.
Duhaek, Svetlana. 1980. Virtovo shvatanje urbanizma kao posebnog oblika ljudskog
grupnog ivota. Gledita, br. 12, Beograd, str. 4253.
Duhl, L. J., ur. 1963. The Urban Condition. People and Policy in the Metropolis. Lon-
don: Basie Books Inc.
Duncan, O. D. 1969. Introduction. U: William F. Ogburn, On Culture and Social
Change. Chicago: The University of Chicago Press.
Dunleavy, Patrick. 1980. Urban Political Aanalysis: The Politics of Collective Con-
sumption. London: MacMillan.
Edwards, Lyford. 1927. The Natural History of Revolution. Chicago: The University of
Chicago Press.
Edwards, Franklin G., ur. 1968. Franklin E. Frazier on Race Relations. Chicago: The
University of Chicago Press.
Elsner, Henry Jr. 1972. Introduction. U: R. E. Park, The Crowd and the Public, str.
VIIXXVII.
Engels, F. 1951. Stambeno pitanje. Izabrana dela u dva toma, I. sv. Beograd.
Engels, F. 1957. Poloaj radnike klase u Engleskoj. Dela, IV. sv. Beograd.
183
chicago_011.indd 183 9.5.2012. 11:33:50

Faris, Ellsworth. 1971. The Nature of Human Nature. U: The Social Fabric of the Me-
tropolis, ur. J. Short. Chicago: University of Chicago Press, str. 7087.
Faris, Robert i W. H. Dunham. 1939. Mental Disorders in Urban Areas: An Ecological
Study of Schizophrenia and Other Psychosis. Chicago: The University of Chicago
Press.
Faris, Robert. 1967. Chicago Sociology: 19201932. San Francisco: Chandler Publi
shing Company.
Faris, Robert. 1971. Demography of Urban Psychotics With Special Reference to
Schizophrenia. U: The Social Fabric of the Metropolis, ur. J. Short, str. 312320.
Filmer, Paul et al. 1973. New Directions in Sociological Theory. Cambridge, Mass.: The
M.I.T. Press.
Filstead, William J., ur. 1971. Qualitative Methodology. Chicago: Markam Publishing
Company.
Firey, W. 1946. Land Use in Central Boston. Boston: Cambridge University Press.
Flynn, Rob i R. Mellor. 1981. Urban Sociology in an Urbanized World. IJOUARR, 3.
sv., br. 1, London, str. 135138.
Fraizer, Franklin E. 1932. The Negro Family in Chicago. Chicago: The University of
Chicago Press.
Frazier, Franklin E. 1932. The Free Negro Family. Nashville: Fisk University Press.
Frazier, Franklin E. 1939. The Negro Family in the United States. Chicago: The Uni-
Friedland, R. 1978. Space, Society and the State: The Critique of the Urban Question.
IJOUARR, 2. sv., br. 3, London, str. 569576.
Frisby, David. 1981. Sociological Impressionism. A Reassesment of G. Simmels Sociolo-
gical Theory. London: Heineman Educational.
Gans, H. J. 1968a. Urbanism and Suburbanism as Ways of Life. U: Readings in Urban

Sociology, ur. R. Pahl. London: Pergamon Press, str. 95119.
Gans, H. J. 1968b. People and Plans. New York: Basic Books.
Gans, H. J. 1972. Planning for People, Not Buildings. U: The City, ur. M. Stewart.
Sussex: Penguin.
Garnier, F. 1973. A propos de Le question urbaine. Espaces et societes, br. 8, Pariz.
Geddes, P. 1949. Cities in Evolution. London: William and Norgate.
George, Pierre. 1966. Geografska sociologija. U: Gurvitch, Sociologija, knjiga I. Za-
greb: Naprijed, str. 269290.
Girard, A. 1966. Drutvena demografija. U: G. Gurvitch, Sociologija, knjiga I. Za-
greb: Naprijed, str. 290309.
Gist, N. P. i A. Halbert. 1950. Urban Society. London: Heinemann.
Gist, N. P. 1957. The Urban Community. U: Review of Sociology, ur. J. B. Gittler, str.
159185.
Goodspead, Thomas W. 1925. The Story of the University of Chicago 18901925. Chica-
Goodman, Robert. 1972. After the Planners. London: Pelican Penguin Dooks.
184
chicago_011.indd 184 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
Gordon, M. M. 1958. Social Class in American Sociology. New York: Durham Press.
Gurvitch, G. 1966. Problemi morfologije drutva. U: Gurvitch, Sociologija, knjiga I.
Zagreb: Naprijed, str. 269367.
Gusfield, Joseph R. 1975. Community. A Critical Response. New York: Harper and
Row.
Handlin, O. i J. Burchard, ur. 1963. The Historian and the City. Cambridge University
Press.
Hannerz, U. 1980. Exploring the City: Inquiries Toward an Urban Anthropology. New
York: Columbia University Press.
Harloe, Michael, ur. 1977. Captive Cities. Studies in the Political Economy of Cities and
Regions. London: J. Wiley and Sons Ltd.
Harloe, M. 1977. Introduction. U: Harloe, ur., str. 149.
Harloe, M. 1978. The New Urban Sociology. New Society, 46. sv., br. 835, Sydney.
Harloe, M. i Elizabeth Lebas, ur. 1981. City, Class and Capital. London: E. Arnold.
Harries, D. K. 1974. The Geography of Crime and Justice. New York: McGraw Hill
Company.
Harvey, David. 1975. Social Justice and the City. London: E. Arnold.
Hauser, P. M. i L. F. Schnore, ur. 1965. The Study of Urbanization. New York: John
Wiley and Sons.
Hawley, A. H. 1968. Roderick McKenzie on Human Ecology. Chicago: University of
Chicago Press.
Hawthorn, Geoffrey. 1976. Enlightenment and Despair: A History of Sociology. Lon-
don, New York: Cambridge University Press.
Hayner, Norman S. 1936. Hotel Life. Chapel Hill: University of North Carolina Press.
Herbst, Jrgen. 1965. The German Historical School in American Scholarship: A Study
in the Transfer of Culture. New York: Ithaca Press.
Hiller, E. T. 1928. The Strike. A Study in Collective Action. Chicago: The Universitty
Of Chicago Press.
Hindess, Barry. 1977. Philosophy and Methodology in the Social Sciences. Hassocks.
Hinkle, Roscoe C. 1980. Founding Theory of American Sociology 18811915. Boston
Routledge and Kegan Paul.
Hirsch, W. Z., ur. Urban Life and Form. N. York: Rinehart and Winston.
Hoyt, H. 1939. The Structure and Growth of Residential Neighborhoods in American
Cities. Washington, D. C.: Federal Housing Administration.
Hughes, Everett. 1967. The First Young Sociologist. U: Ernest W. Burgess 18861966,
Four Talks Given at the Memorial Service. Chicago: The University of Chicago
Press.
Hughes, Everett. 1971. The Growth of an Institution: The Chicago Real Estate Board.
U: J. Short, ur., str. 3370.
Hughes, Everett et al., ur. 1974. The Collected Papers of Robert Ezra Park, 1, 2. i 3. sv.
N. York: Arno Press.
185
chicago_011.indd 185 9.5.2012. 11:33:50

Hughes, McGill Helen. 1940. News and the Human Interest Story. Chicago: The
Hunter, Albert. 1973. Introduction. U: L. Cottrell et al., ur., str. 316.
Hunter, Albert. 1974. Symbolic Communities. Chicago: The University of Chicago
Press.
Jacobs, Jane. The Death and Life of Great American Cities. New York: Random House.
Janowitz, M., ur. 1966. W. I. Thomas on Social Organization and Social Personality.
Chicago: University of Chicago Press.
Janowitz, M. 1969. Introduction. U: Park i Burgess, Introduction to the Science of
Sociology, str. vx.
Janowitz, M. 1973. Introduction. U: Cottrell, ur., str. 261264.
Johnson, Earl S. 1971. The Function of the Central Business Discrict in the Metropo-
litan Community. U: Short, ur., str. 87103.
Jones, Emrys. 1976. Towns and Cities. London: Oxford University Press.
Knoudten, D. R. i S. Schaffer, ur. 1970. Juvenile Delinquency: A Reader. N. York:

Random House.
Kogan, L. B. 1977. Urbanizacija i neka pitanja gradske kulture. Kultura, br. 39, str.
105118, Beograd.
Kora, arko. 1978. ovek i grad. Osnovi ekoloke psihologije. Beograd: Glas.
Kosti, Cvetko. 1969. Sociologija sela. Beograd: Zavod za izdavanje udbenika SR
Srbije.
Kosti, Cvetko. 1973. Sociologija grada. Beograd: CAPPS.
Kuvai, Ivan. 1973. O prednostima i nedostacima kvalitativne metodologije u socio-
logiji. Revija za sociologiju, br. 34, Zagreb.
Kuklick, Henrika. 1980. Chicago Sociology and Urban Planning Policy: Sociological
Theory as Occupational Ideology. Theory and Society, 9. sv., br. 6, Los Angeles,
str. 821845.
Landesco, John. 1929. Organized Crime in Chicago. Chicago: The University of Chi-
cago Press.
Lebas, Elizabeth, ur. 1982. Urban and Regional Sociology in Advanced Industrial
Societies: A Decade of Marxist and Critical Perspectives. Current Sociology, 30.
sv., br. 1, SAGE Publications, Beverly Hills.
Le Corbusier. 1974. Nain razmiljanja o urbanizmu. Beograd: Graevinska knjiga.
Ledrut, Raymond. 1968a. Lespace social de la ville. Pariz: Anthropos.
Ledrut, Raymond. 1968b. Sociologie urbaine. Pariz: PUF.
Lefebvre, Henri. 1968. Le droit la ville. Pariz: Anthropos.
Lefebvre, H. 1970. Du rural lurbain. Pariz: Anthropos.
Lefebvre, H. 1972a. Lespace et politique. Pariz: Anthropos.
Lefebvre, H. 1972b. La Pansee marxiste et la ville. Pariz: Castermann.
Lefebvre, H. 1973. La production de lespace. Pariz: PUF.
186
chicago_011.indd 186 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
Lafevr, A. 1974. Urbana revolucija. Beograd: Nolit.

Levine, N. D. 1971. Introduction. U: G. Simmel, str. IXLXV.
Levine, N. D. 1972. Note on the Crowd and the Public. U: R. E. Park, The Crowd and
the Public, str. XXVIIXXXII.
Lewis, David J. i Richard L. Smith. 1980. American Sociology and Pragmatism. Mead,
Chicago Sociology and Symbolic Interactionism. Chicago and London: The Uni-
London, Bruce. 1976. A Comment on Castells: Functionalism, Marxism and the
City: Ideology versus Science or Compeeting Ideocentrisms? CUR, 4. sv., br. 1,
New Brunswick, str. 2629.
Lynd, R. S. i H. M. Lynd. 1929. Middletown: A Study in Contemporary American
Culture. N. York: Harcourt, Brace Co.
Lynd, R. S. i H. M. Lynd. 1937. Middletown in Transition. A Study in Cultural Conflict.
N. York: Harcourt, Brace and Co.
Madge, John. 1964. The Origins of Scientific Sociology. New York: The Free Press of
Glencoe.
Mann, Peter. 1970. An Approach to Urban Sociology. London: Routledge and Kegan
Paul.
Martindale, Don i Gertrude Neuwirth. 1958. Prefaratory Remarks. U: M. Weber, The
City, ur. D. Martindale i G. Neuwirth, str. 965.
Martindale, Don. 1960. The Nature and Types of Sociological Theory. Boston: Hugh-
ton Mifflin Comp.
Marx, Leo. 1964. The Machine in the Garden: Technology and the Pastoral Ideal in
America. N. York: The Free Press.
Masuoka, Jitsuiki i Valien, Preston, ur. 1961. Race Relations: Problems and Theory.
Essays in Honor of Robert E. Park. Chapel Hill: University of North Carolina Press.
Matthews, Fred. 1977. Quest for an American Sociology. Robert E. Park and the Chica-
go School. Montreal and London: McGill-Queens University Press.
McKenzie, R. D. 1968a. The Ecological Approach to the Study of the Human
Community. U: Hawley, ur., str. 318.
McKenzie, R. D. 1968b. The Scope of the Human Ecology. U: Hawley, ur., str. 1932.
McKenzie, R. D. 1968c. The Neighborhood. U: Hawley, ur., str. 7383.
Mead, George H. 1934. Mind, Self and Society. Chicago: The University of Chicago
Press.
Mellor, Rosemary. 1977. Urban Sociology in an Urbanized Society. London: Heine-
man Educational.
Mayerson, M. i E. Benfield, ur. 1955. Politics, Planning and the Public Interest. Illinois:
Glencoe.
Mitscherlich, Alexander. 1972. Die Unwirtlichkeit unserer Stdte. Anstiftung zum
Unfrieden. Frankfurt: Suhrkamp Verlag.
Mlinar, Zdravko. 1976. A Theoretical Transformation of Social Ecology. From Equili-
brium to Development. SOECO Papers, 3. sv., str. 124, Ljubljana.
187
chicago_011.indd 187 9.5.2012. 11:33:50

Mlinar, Zdravko. 1978. Ekoloke koncepcije, prostorno-drutvene promjene i razvoj.

Revija za sociologiju, br. 12, Zagreb, str. 7589.
Moore, Kenneth. 1975. A Paradigm for Urban Antropology. CUR, 3. sv., br. 1, New
Brunswick, str. 1420.
Mowrer, Ernest R. 1927. Family Disorganization. Chicago: University of Chicago
Press.
Mumford, Lewis. 1969. Grad u historiji. Zagreb: Naprijed.
Mullins, Nicholas C. 1973. Theories and Theory Groups in Contemporary American
Sociology. N. York: Harper and Row Publishers.
Nisbet, Robert A. 1966. The Sociological Tradition. New York: Basic Books Inc.
North, Cecil C. 1971. The City as a Community: An Introduction to the Research
Project. U: J. Short, ur., str. 103109.
Odum, H. W. 1969. American Sociology. New York: Greenwood Press.
Pahl, R. E. 1968. Readings in Urban Sociology. London: Pargamon Press.

Pahl, R. E. 1975. Whose City. London: Pargamon Press.
Park, R. E. i E. W. Burgess. 1921. Introduction to the Science of Sociology. Chicago:
Park, R. E. i Miller, H. A., ur. 1921. Old World Traits Transplanted. New York: Harper
and Row.
Park, R. E. 1974a. The City: Suggestions for the Investigation of Human Behavior in
the Urban Environment. U: Collected Papers, 2. sv., str. 1352.
Park, R. E. 1974b. Community Organization and Juvenile Delinquency. U: Collected
Papers, 2. sv., str. 5264.
Park, R. E. 1974c. The City as a Social Laboratory. U: Collected Papers, 1. sv., str. 7387.
Park, R. E. 1974d. The City as a Natural Phenomenon. U: Collected Papers, 1. sv., str.
118127.
Park, R. E. 1974e. Human Ecology. U: Collected Papers, 2. sv., str. 145158.
Park, R. E. 1974f. The Urban Community as a Spatial Pattern and Moral Order. U:
Collected Papers, 2. sv., str. 165178.
Park, R. E. 1974g. Sociology, Community and Society. U: Collected Papers, 2. sv., str.
178210.
Park, R. E., E. W. Burgess i R. D. McKenzie. 1967a. The City. Chicago: University of
Chicago Press.
Park, R. E. 1967b. Mentality and City Life. U: Park, Burgess i McKenzie, The City, str.
123142.
Park, R. E. 1967c. The Mind of the Hobo: Reflections Upon the Relation Between
Mentality and Locomotion. U: Park, Burgess i McKenzie, The City, str. 156161.
Park, R. E. 1972. The Crowd and the Public and Other Essays. Chicago: The University
of Chicago Press.
188
chicago_011.indd 188 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
Peel, J. D. J., ur. 1972. Herbert Spencer on Social Evolution. Chicago: The University of
Chicago Press.
Pfantz, Harold W., ur. 1967. Charles Booth on the City. Chicago: The University of
Chicago Press.
Pickvance, Chris. 1974. On a Materialist Critique of Urban Sociology. Sociological
Review, br. 22, Chicago.
Pickvance, Chris, ur. 1976. Urban Sociology: Critical Essays. London: Tavistock
Publications.
Pickvance, Chris. 1976. Introduction: Historical Materialist Approaches to Urban
Sociology. U: ur. Pickvance, str. 133.
Prelog, Milan. 1973. Prostor vrijeme. Zagreb: Drutvo historiara.
Rauschenbush, Winifred. 1979. Robert E. Park, Biography of a Sociologist. London:

Durham University Press.
Reckless, Walter C. 1933. Vice in Chicago. Chicago: The University of Chicago Press.
Reckless, Walter C. 1971. The Distribution of Commercialized Vice in the City: A
Sociological Analysis. U: J. Short, ur., str. 239252.
Redfield, Robert. 1969a. The Folk Society. U: R. Sennett, ur., str. 180206.
Redfield, R. i Milton Singer. 1969b. The Cultural Role of Cities. U: Sennett, str.
206233.
Reiss, A., Jr., ur. 1964. Louis Wirth on Cities and Social Life. Chicago: The University
of Chicago Press.
Revija za sociologiju. 1973, br. 34, posveen problemima kvalitativne metodologije.
Ruppert, Karl et al. 1981. Socialna geografija. Zagreb: kolska knjiga.
Russett, Cynthia K. 1966. The Concept of Equilibrium in American Social Thought.
New Haven and London: Yale University Press.
Saunders, Peter. 1981. Social Theory and the Urban Question. New York: Holmes and
Meier publishers Inc.
Schnore, L. F. ur. 1968. Social Science and the City. New York: F. Praeger.
Schwendinger, H. i J. R. Schwendinger. 1974. The Sociologists of the Chair. A Radical
Analysis of the Formative Years of North American Sociology (18831922). New
York: Basic Books.
Sennett, Richard, ur. 1969. Classic Essays on the Culture of Cities. New York: Appel-
ton Century Crofts.
Sennett, Richard, ur. 1970. Families Against the City. Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Shaw, Clifford et al. 1929. Delinquency Areas. Chicago: The University of Chicago
Press.
Shaw, Clifford. 1930. The Jack Roller: A Delinquent Boys Own Story. Chicago: The
Shaw, Clifford. 1931. The Natural History of a Delinquent Career. Chicago: The Uni-
189
chicago_011.indd 189 9.5.2012. 11:33:50

Shaw, Clifford. 1936. Brothers of Crime. Chicago: The University of Chicago Press.
Shaw, C. i Henry D. McKay. 1942. Juvenile Delinquency and Urban Areas. Chicago:
The University of Chicago Press.
Shills, E. 1948. The Present State of American Sociology. Glencoe: The Free Press.
Short, James. 1963. Introduction to the Abridged Edition. U: F. M. Trasher, The Gang,
str. XVLIII.
Short, James, ur. 1971. The Social Fabric of the Metropolis. Chicago: The University of
Chicago Press.
Short, James. 1973. Introduction. U: Cottrell, ur., str. 167176.
Simmel, Georg. 1969. The Metropolis and Mental Life. U: R. Sennett, ur., str. 4761.
Simmel, Georg. 1971. On Individuality and Social Forms. Chicago: The University of
Chicago Press.
Spengler, Osvald, 1937. Propast Zapada. Beograd: Geca Kon A. D.
Spengler, O. 1969. The Soul of the City. U: Sennett, ur.
Smith, T. V. i L. D. White, ur. 1929. Chicago: An Experiment in Social Science. Chica-
Stein, Maurice. 1950. The Eclipse of the Community. New Jersey: Princeton University
Press.
Stonequist, Everett. 1937. The Marginal Man. New York: Knopf Publication Co.
Strauss, Anselm. 1961. Images of the American City. New York: Columbia Press.
Strauss, Anselm, ur. 1964. George Herbert Mead on Social Psychology. Chicago: The
Supek, Rudi. 1965. Herbert Spencer i biologizam u sociologiji. Zagreb: Matica Hrvat-
ska.
Supek, Rudi. 1977. Problemi socijalne integracije u urbanim sredinama. Sociologija,
br. 1, Beograd, str. 121.
Supek, R. 1987. Grad po mjeri ovjeka. Zagreb: Naprijed.
Suttles, G. D. 1972. The Social Construction of Communities. Chicago and London:
Sutherland, E. H. 1926. The Biological and Sociological Processes. U: The Urban
Community, ur. E. W. Burgess, str. 7079.
Sutherland, E. H. 1965. The Professional Thief: by a Professional Thief. Chicago: The
uvar, Stipe. 1973. Izmeu zaseoka i megalopolisa. Zagreb: IDIS.

uvar, Stipe. 1975. Kamo ide i ime li se to bavi urbana sociologija? Revija za sociolo-
giju, br. 4, Zagreb.
Thomas, W. I. i F. Znaniecki. 1919. The Polish Peasant in Europe and America. Mono-
graph of an Immigrant. IVI. sv. Boston: Richard G. Baldyer Inc.
Thomas, W. I. 1923. The Unadjusted Girl: With Cases and Standpoint for Behavior
Analysis. Boston: Little Brown and Co.
190
chicago_011.indd 190 9.5.2012. 11:33:50

Literatura
Thomas, W. I. 1926. The Problem of Personality in the Urban Environment. U: Bur-

gess, ur., str. 3848.
Thomas, W. I. 1937. Primitive Behavior: An Introduction to the Social Science. New
York: McGraw Hill Book.
Thrasher, Frederic M. 1963. The Gang: A Study of 1.313 Gangs in Chicago. Chicago:
Todorovi, Aleksandar. 1965. Uvod u sociologiju grada. Beograd: Vuk Karadi.
Turner, Ralph H., ur. 1967. R. E. Park on Social Control and Collective Behavior. Chi-
cago: The University of Chicago Press.
Vidich, A. J. i Stanford Lyman. 1982. The History of American Sociology (rukopis).
Weber, Max. 1958. The City. New York: The Free Press.
Webber, M. M., ur. 1967. Explorations Into Urban Structure. Chicago: University of
Pennsylvania Press.
Wentworth, Eldredge, ur. 1967. Taming Metropolis. Anchor Books. New York: Gar-
den City.
White, L. i M. 1962. The Intelectual Versus the City. Cambridge, Mass.
Wilson, J. R. 1968. In Quest of Community: Social Philosophy in the United States
18601920, London: Oxford University Press.
Wirth, L., ur. 1940. Eleven-Twenty-Six: A Decade of Social Science Research. Chicago:
Wirth, L. i Bernert, H. E. 1949. Local Community Fact Book of Chicago. Chicago: The
Wirth, L. 1956. The Ghetto. Chicago: The University of Chicago Press.
Wirth, L. 1964a. The Scope and Problems of the Community. U: Reiss, ur., str.
165177.
Wirth, L. 1964b. Human Ecology. U: Reiss, ur., str. 178188.
Wirth, L. 1964c. Housing as a Field of Sociological Research. U: Reiss, ur., str.
292303.
Wirth, L. 1967. A Bibliography of the Urban Community. U: The City, ur. Park i
Burgess, str. 161231.
Wirth, L. 1969a. Urbanism as a Way of Life. U: Sennett, ur., str. 143165.
Wirth, L. 1969b. Rural-Urban Differences. U: Sennett, ur., str. 165170.
Wolf, Kurt. 1950. The Sociology of Georg Simmel. Illinois: Glencoe.
Zorbaugh, H. W. 1926. The Dweller in Furnished Rooms. U: Burgess, ur., str. 98106.
Zorbaugh, H. W. 1976. The Gold Coast and the Slum: A Sociological Study of Chicagos
Near North Side. Chicago: The University of Chicago Press.
Zukin, Sh. 1980. A Decade of New Urban Sociology. Theory and Society IX (4):
575601.
Zukin, Sh. 1982. Loft Living. Culture and Capital in Urban Change. Baltimore: The
Johns Hopkins Press.
191
chicago_011.indd 191 9.5.2012. 11:33:50

chicago_011.indd 192 9.5.2012. 11:33:51
Kazalo
A C
Abrams, Charles 15 Cahnman, Werner 55, 59
adaptacija 8, 15, 29, 32, 35, 36, 48, 57, Can Neighborhood Work Have a
61, 92, 98, 101, 163 Scientific Basis? (Burgess) 112,
Adorno, Theodor 59 113115
akomodacija 88, 91, 92 Castells, Manuel 17, 21, 29, 36, 136,
alijenacija 50, 59 175, 177
amerikanizacija 93 centralizacija 121122
Anderson, Nels 67 kretanje centara 122
anomija 105, 132 Chevalier, L. 11, 12
asimilacija 90, 9293, 147, 154 Chicago 14, 32, 113, 150
Aug, Marc 177 maloljetnike bande u 153154
Near North Side 142147
Talijani u 146147, 154
Zlatna obala 142, 143144
B idovska zajednica u 150, 151
bande vidi maloljetnike bande Chicago Sociology: 19201932 (Faris)
Becker, Howard S. 164, 168, 169 24, 26
Bensman, Joseph 162 Chombart de Lauwe, P. H. 12
Bergel, E. E. 11, 15, 17 City (Park) 43, 44, 85, 95
biologizam vidi sociologija The City (Park, Burgess i McKenzie)
blaziranost 48, 4951, 52, 132 16
Blumer, Herbert 136, 168, 170 City as a Natural Phenomenon
Bogardus, Emory S. 82 (Park) 98
Bogue, Donald J. 35, 136 City as a Social Laboratory (Park)
Boskoff, Alvin 104105 85, 9798, 99
Burgess, Ernest W. 16, 22, 35, 82, 83, Community Organization and
85, 105, 109117, 136, 143 Juvenile Delinquency (Park) 85,
100
193
chicago_011.indd 193 9.5.2012. 11:33:51

Comte, Auguste 45 humana 1517, 23, 28, 30, 31, 36,

Contributions to Urban Sociology 57, 88, 95, 100102, 106, 114, 116,
(Burgess i Bouge) 24, 136 119122, 128129, 174
Cooley, Charles 60, 131 ekoloka teorija 1417
Cottrell, Leonard S. 109, 110 ekoloki determinizam 31
ekonomija 26, 28, 37, 49, 56, 58, 100,
122, 126
ekvilibrij 101, 106, 163
Engels, Friedrich 12, 14
ikako sveuilite 22, 33, 65, 66
F
D Faris, Ellsworth 26, 67, 68, 136
darvinizam 57, 119 Faris, Robert 24, 26, 35, 65, 68, 75, 82
Darwin, Charles 34, 45, 132 Filstead, William J. 169
delinkvencija 15, 36, 95, 115, 129, 134, Firey, Walter 17
136, 141 folk drutvo 129
maloljetnika 14, 67, 154 vidi i dihotomije
Deutscher, Irwin 170 Frazier, Franklin E. 45, 137
devijantno ponaanje 14, 15
Dewey, John 34
dezorganizacija 108, 115, 134, 153, 154
dihotomije 13, 34, 54, 55, 56, 5760,
G
68, 102, 106107, 128129, 135136 Gang: A Study of 1313 Gangs in
drutvena igra 143 Chicago (Thrasher) 152154
drutvo 88, 9091, 92, 101102, 105, Garfinkel, Harold 170
128129, 131, 168, 173, 177 Gemeinschaft i Gesellschaft 13, 55,
Duncan, Otis Dudley 17 128129
Durkheim, mile 44, 45, 103, 132 vidi i dihotomije
geografija, socijalna 15, 173
Gerth, Hans 162
geto 146, 148151
E Ghetto (Wirth) 148152
Ecological Approach to the Study Gist, Noel P. 15, 29
of the Human Community The Gold Coast and the Slum: A
(McKenzie) 119121 Sociological Study of Chicagos Near
ekologija, bilja i ivotinja 15 North Side (Zorbaugh) 142148
Goodman, Robert 16
194
chicago_011.indd 194 9.5.2012. 11:33:51

Kazalo
grad 9596, 107, 110, 116117, 130131, industrijalizacija 26, 131

173, 177 institucije 86, 94, 99, 100
kao socijalni laboratorij 17, 83, interakcija 13, 30, 34, 9091
9698, 106, 150, 174 Introduction to the Science of
vidi i koncentrini model rasta; Sociology (Park i Burgess) 25, 44,
metropola 45, 8493
Growth of the City (Burgess) invazija 17, 116, 122, 146, 150
112113 izolacija 89, 147, 149, 151, 154, 173
gustoa naseljenosti 56, 131133, 153
J
H James, William 7980
Haeckel, Ernst 60 Janowitz, Morris 2527, 44, 7576,
Halbert, Leroy Allen 15 85, 137
Halbwachs, Maurice 12
Harloe, Michael 21
Harvey, David 21
Hawley, Amos H. 119 K
Hawthorn, Geoffrey 66, 83 kapitalizam 38, 105, 131
Heberle, Rudolf 55, 59 Kineska etvrt 113, 146
Henderson, Charles 65, 68, 73 kompeticija 15, 88, 9091, 92, 101102
Heritage of Sociology 136137 koncentracija, prostorna 99, 121, 129,
heterogenost stanovnitva 131, 133 175
hobo 67, 97, 145 koncentrini model rasta grada 16,
Horowitz, Irving 170 112113, 115, 117
Housing as a Field of Sociological konflikt 90, 91, 92, 105, 115, 127, 152
Research (Wirth) 129 konsenzus 101, 128
Hoyt, Homer 16 kozmopolitizam 51, 54, 131
Hughes, Everett 84, 85, 136, 168 kriminalitet 33, 35, 75, 109, 134, 154,
Human Ecology (Park) 101 155156
Human Ecology (Wirth) 128 kultura 53, 92, 99100, 114115, 126,
humana ekologija vidi ekologija 150, 151
Kuvai, Ivan 23
kvalitativna metodologija 2324, 35,
142, 164, 166, 167170, 174, 177
I kvantitativna metodologija 22, 82,
idealan tip vidi dihotomije 164, 165166, 167, 169
imigranti 14, 32, 57, 67, 113, 114, 116,
145, 146, 150, 153154
195
chicago_011.indd 195 9.5.2012. 11:33:51

L moralno podruje 94, 99100, 175

Mowrer, Ernest 67
Lebas, Elizabeth 21
Lefebvre, Henri 177
Levine, Donald N. 13, 52
lopov, profesionalni 155156 N
Lyman, Stanford 39, 44, 66, 68, 108
Negro Harlem: An Ecological Study
Lynd, Helen 67, 166167
(Frazier) 137
Lynd, Robert 67, 166167
Neighborhood (McKenzie) 122
Newman, Oscar 153
novac 50, 54
M
Madge, John 2425, 104
Mala Italija 113, 142, 146147 NJ
Mali pakao vidi Mala Italija
njemaki utjecaj 34, 4345
maloljetnike bande 152154
Mann, Peter 17
Mannheim, Karl 123
marginalac 13, 76, 150 O
marksizam 14, 22, 29, 36
Marx, Karl 14, 56 Odum, Howard W. 82
Masse und Publikum (Park) 80 Ogburn, William Fielding 22, 67, 167
Matthews, Fred 3738, 43, 66, 73, 79, okoli 30, 98, 101, 163, 177
80, 82, 106107 Old World Traits Transplanted (Park i
McKay, Henry D. 14, 95, 136, 141 Miller) 75
McKenzie, Roderick 119122
Mead, George H. 39, 6061, 66, 67,
131, 168
Mellor, Rosemary 14, 22
P
Merton, Robert 44, 106 Park, Robert E. 21, 25, 37, 39, 4344,
metropola 27, 4752, 56, 131, 133, 176, 50, 55, 73, 75, 79108, 110, 131, 168
177 Parsons, Talcott 44, 106
Metropola i mentalni ivot Paulsen, Friedrich 80
(Simmel) 43, 4752 Pickvance, Chris 21
Middletown (Lynd) 67, 166167 Pittsburgh, istraivanje u 35
Middletown in Transition (Lynd) 67, planiranje 3031, 37, 177
166, 167 The Polish Peasant in Europe and
Mills, Wright C. 24, 144, 167 America (Thomas i Znaniecki) 32,
moralni poredak 91, 94, 102, 126 75, 162165
196
chicago_011.indd 196 9.5.2012. 11:33:51

Kazalo
politiki poredak 91, 114, 115, 126 Short, James F. 24, 2728, 66, 83
povijest 53, 60, 86 simbiotski poredak 126
primarni odnosi 34, 51, 96, 152 simboliki interakcionizam 61, 131
Primitive Behavior (Thomas) 68 Simmel, Georg 1214, 43, 44, 4752,
prirodna podruja 16, 39, 61, 94, 96, 54, 132
9899 situacijski kompleks 153
The Professional Thief: by a slam 16, 33, 67, 113, 142, 145146, 149,
Professional Thief (Sutherland) 68, 151, 153
154157 sloboda 9091
progres 107 Small, Albion W. 60, 65, 68, 73, 80
The Social Fabric of the Metropolis
(Short) 24, 136, 137
socijalna distanca 13, 88
R socijalna kontrola 8, 87, 91, 92, 93, 94,
rasni odnosi 32, 61, 80, 82, 83 102, 105, 128, 143, 174
Reiss, Albert 123, 125 socijalna tenja (namjera) 164165
Residential Segregation in American socijalna vrednota 164165
Cities (Burgess) 112, 115 socijalni poredak 9192
ritual 143144 socijalni procesi 17, 9192, 163
Rural-Urban Differences (Wirth) socijalni rad 107, 115, 147, 148, 154, 163
135136 sociologija 24, 5960, 108, 162
biologizam 45, 5657, 60, 87, 88, 90
grada 1118, 21, 2324, 2830, 36, 47,
135136, 170, 173177
S sela 15, 135136
u SAD-u 22, 3739, 44, 66, 68, 162
Sassen, Saskia 177
Sociology, Community and Society
Schwendinger, Herman 24, 28, 83,
(Park) 99
93, 105
solidarnost 45, 129, 134
Schwendinger, Julia 24, 28, 83, 93, 105
Sombart, Werner 123
Scope and Problems of the
Source Book for Social Origins
Community (Wirth) 126
(Thomas) 68
Scope of the Human Ecology
Spencer, Herbert 34, 45, 57, 60, 107
(McKenzie) 121
Spengler, Oswald 47, 5354, 97
segregacija 88, 97, 99, 112, 115116, 122,
SSSR 12, 109
129, 133, 175, 176
stanovanje 129
sekundarni odnosi 51, 96, 134
statistika 14, 17, 22, 82, 152, 166
selo 48, 5354, 5556, 76, 135136
Street Corner Society (White) 67, 141
Sennett, Richard 29, 47
sukcesija 17, 113, 116, 121, 122
Shaw, Clifford R. 14, 67, 95, 136, 141
susjedstvo 115, 116117, 122, 134, 176
Shills, Edward 28
197
chicago_011.indd 197 9.5.2012. 11:33:51

Sutherland, Edwin H. 68, 154157 V

Vidich, Arthur J. 39, 44, 66, 68, 108
Vincent, George E. 65, 68
T
Tarde, Gabriel 34
teoloki utjecaj 68 W
Thomas, William I. 22, 6768, 7377,
80, 162165, 168 Weber, Max 1112, 34, 44, 47, 59, 125, 131
Thrasher, Frederic M. 67, 152154 Whyte, William F. 67, 141
Todorovi, Aleksandar 11 Wiese, Leopold von 123
Tnnies, Ferdinand 5560, 127 Windelband, Wilhelm 43, 80
tradicija 92, 129, 148, 150, 154 Wirth, Louis 18, 21, 36, 37, 52, 55, 109,
Turner, Ralph H. 83, 106 123136, 148152
Tuskegee institut 80
Z
U zajednica 31, 34, 35, 3839, 8889, 90,
The Unadjusted Girl (Thomas) 67 101102
The Urban Community (Burgess) 110, Burgess o 114115
136 McKenzie o 121
Urban Community as a Spatial Park o 100, 104, 107
Pattern and Moral Order (Park) Wirth o 126128, 130, 134, 149
102103 Zorbaugh o 142, 147148
urbana etnografija 8, 24, 173, 174 vidi i dihotomije; Gemeinschaft i
urbana kriza 33, 36 Gesellschaft
urbana obnova 16 Znaniecki, Florian 22, 75, 76, 162165
urbani nain ivota 134 Zorbaugh, Harvey W. 142148, 150, 151
Urbanism as a Way of Life (Wirth)
55, 123, 130135
urbanizam 18, 36, 37, 52, 130136
198
chicago_011.indd 198 9.5.2012. 11:33:51

chicago_011.indd 199 9.5.2012. 11:33:51
chicago_011.indd 200 9.5.2012. 11:33:51

Čikaška Škola Urbane Sociologije - Čaldarović - KNJIGA PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Čikaška Škola Urbane Sociologije - Čaldarović - KNJIGA PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ikaka kola urbane sociologije

chicago_011.indd 1 9.5.2012. 11:33:43

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline

chicago_011.indd 2 9.5.2012. 11:33:43

Naklada Jesenski i Turk

chicago_011.indd 3 9.5.2012. 11:33:43

chicago_011.indd 4 9.5.2012. 11:33:43

I. ikaka kola urbane sociologije: osnovni pregled.................................19

II. Pojedinci koji su utjecali na formiranje osnovnih usmjerenja

III. Poetak profesionalne sociologije u Chicagu..............................................63

IV. Osnovni predstavnici ikake socioloke kole.........................................71

V. Monografije u okviru ikake socioloke kole....................................... 139

VI. O nekim metodolokim aspektima ikake socioloke kole.......... 159

VII. Zakljuna razmatranja: aktualnost ikake kole

chicago_011.indd 5 9.5.2012. 11:33:43

Pojam ikaka kola sociologije karakterizira period u razvoju drutve-

chicago_011.indd 7 9.5.2012. 11:33:43

ikaka kola, kako smo ve kratko napomenuli, poznata je po upotre-

chicago_011.indd 8 9.5.2012. 11:33:43

Autor zahvaljuje svima koji su ga potaknuli na ponovno promiljanje

Autor, rujna 2011.

se razvile iza 1970-ih i dovele do spoznaje da je urbana problematika neizbjeno

chicago_011.indd 9 9.5.2012. 11:33:43

Jo traje rasprava o tome kada je sociologija grada nastala, je li konstitu

chicago_011.indd 11 9.5.2012. 11:33:43

gradova, o teoriji njihovog razvitka, kao i Simmelovih ideja o utjecaju

chicago_011.indd 12 9.5.2012. 11:33:43

metropolu, stvorio osnovicu za prenoenje poznate dihotomije zajednica

chicago_011.indd 13 9.5.2012. 11:33:43

osobito na njegovo uenje o urbanizmu kao nainu ivota. Ono to je

2 Nekoliko podataka o rastu Chicaga. Chicago je 1880. imao 550.000 stanovnika,

chicago_011.indd 14 9.5.2012. 11:33:43

kuaja koritenja prostornih karakteristika kao objanjavajuih kategorija,

chicago_011.indd 15 9.5.2012. 11:33:43

3 Ovako pojednostavljeno shvaanje, naravno, ne moe zadovoljiti, ali je intere-

chicago_011.indd 16 9.5.2012. 11:33:43

Ekoloka teorija o gradu manifestirala se jo kao teorija simbolikih

chicago_011.indd 17 9.5.2012. 11:33:44

Termin urbanizam drugaije je definiran u SAD-u, naroito u ono vrije-

chicago_011.indd 18 9.5.2012. 11:33:44

chicago_011.indd 19 9.5.2012. 11:33:44

chicago_011.indd 20 9.5.2012. 11:33:44

chicago_011.indd 21 9.5.2012. 11:33:44

u okviru strukturalistikih ili drugih neomarksistikih pravaca razmilja-

chicago_011.indd 22 9.5.2012. 11:33:44

Sljedee to se moe navesti u korist potrebe diskutiranja o tzv. ikakoj

chicago_011.indd 23 9.5.2012. 11:33:44

metodologiju kasnije e zamijeniti kvantitativne metode, pa e ikaka

chicago_011.indd 24 9.5.2012. 11:33:44

gaaje, a ne da se bavi prouavanjem iz knjiga, nee nam mnogo pomoi

chicago_011.indd 25 9.5.2012. 11:33:44

bi eventualno nosila naziv ikaka kola i koja bi rezimirala teorijske i

chicago_011.indd 26 9.5.2012. 11:33:44

Neadekvatnost Janowitzove prosudbe o totalitetu kao prednosti ika-

chicago_011.indd 27 9.5.2012. 11:33:44

Poslije itanja brojnih djela ikakih sociologa, i konzultiranja referen-

chicago_011.indd 28 9.5.2012. 11:33:44

desetljea, ne moemo rei da je uspjela uspjeno definirati svoj predmet

chicago_011.indd 29 9.5.2012. 11:33:44

koli 1920-ih i 1930-ih, primarno je bio urbano-sociologijski orijentiran,

chicago_011.indd 30 9.5.2012. 11:33:44

planiranja, npr. socijalno, ekonomsko Problemi integracije prostornih

chicago_011.indd 31 9.5.2012. 11:33:44