Idealna drava i mugunost njena ozbiljenja

Studija o Platonovoj Dravi i Kritiji

Zvonko Posavec

UVOD

Platonovu politiku moemo pojmj(j samo u povezanosli ovjeka, poli-

sa i kosmosa. Politika nije za Platona 1.nanost koja obrauje samo jedno
posebno podruje ljudskog djelovanja. ona se ne bavi samo normama kao
praktini m ciljevima djelovanja, nego ona zahtijeva da norme zajednice
budu izvedene iz biti ljudskt: tlu.e i da odgovaraju gradnji cjeline.: svemira.
Politika ima stoga prema njemu bitnu legitimaciju u bitku cjeline svega to
jt!:.t, u cjelina svega to jest predmet je filozofije, odnosno d ijalektike. Sto
ga izlaganju politike s toji u neposrednoj vezi s dijalektikom. Moemo rei
da nijedan mi!>lilac u povijesti Zapada nije mil>liO tako konzekventno jc-
dino;tvo i ra1.liitost svih podruja opstanka kao to je to mislio Platou. Ta-
ko ou u Pan11C11idt1 ll<ll>toji dati unutar prohJemaUke Jednoga i Mnotva
tnmsccndentalne uvjete pojavljivanja bilo kak"Vog sadraja. Ova logika Je-
d11oga i Mnotva, tc njihova meusobna isprepletenos t, ostaje mjerodavna
u istraivanju svih podruja. U logici J ednoga i Mnotva poloen je temelj
bitka koji proima sva konkretna podruja - kosmos, organizam, tijelo,
ddavu. umjetnika djela. sve proizvode tcchnai, itd. (Usporedi- rr. J . I<rii
mcr: Arete hei Platou i Aristoteles, posebno mi<:Um na odlomak -Die on-
tulogi.>c/u: G rrmtl kunz.ept ion, 535-552).
Du bi ukratko rekonstmirali cjelinu iz koje nastaje politika, slijedili
s mo trag koji nam sugerira sam Platon na poetku Timeja, gdje on sabire
jedins tvo u kojem s toji politika. Naime na poetku Timeja us postavlja se
ven izmeu nacrta idealne drave (17e-19a), opstanka dr:.ave u kretartju
(19b-20c) koje je povezano s izvjeem Kritija o toku rata izmeu Atene
i Atlantide (20u-25d), te na kt-aju izlae sc bivauje kosmosa (27c i dalje).
Mi emo uglavnom slijediti ovu liniju iklaganja nabaenu od samoga Pia
tnna, ali ubradit emo ovaj puta samu prvu dva momenta.

BIT l STRUKTURA ID EALNE DRZAVE

Dr'Lava je prije svega okruje ljudskog ivota, orgaruko jedinstvo koje

je moddirano prema biii ovjeka. Utoliko je ona ivo b ie u kojem vlada

1 politika misao 33
snaga duha koja razliitos t dri u jedinstvu. Pojedinac u svojem posebnom
bitku nije nita, nego on jest samo u zajednici, jer u toj zajednici vlada ista
snaga koja vlada i u njegovoj dui. Ne postoji samo analogija izmeu poje-
dinca i drl..ave, nego se ona protee i na kosmos. Kosmosom, polisom i u
vjekom vlada jedaJI princip , jedan zakon koji kao jedan ostaje pdsutan u
razliitim podruji11aa.
Da bi drava uope mogla opstati, mora u njoj vladal i pnl\'eclnoo;t. Pra-
vednost je ostvarena tada kad meu djelovima 7.ojednke vimla harmonija,
kad svaki pojedinac unutar cjeline ti11i Sloje. Zato se pravednost definira
kao vrenje onoga za to je ovjek od prirode l-.pusobaJ1, odnosnu lo jl'
njemu kao pojedincu mogue da ostvari. Odreenje pruvcdnosti kao vr;c-
nje onoga svojega.. ne treba shvatiti kao s lijepo traganje za vlast itom ko-
riu, jer bi se zajednica tada raspala u sistem posebnih intcre a, nego ou-
reenje pravedno ti kao -injenje svojega :roai da O\jek treba ini t i ono
za to j e sposoban, ono to zna i poznaje. Pnncip U\ ida. znanja i .-.po:.obno!.li
je svakako mjc.:rodavan u odrec.:nj u poloajn ovjeka unutar <.' jelinl' 7.ivola.
Do toga svojeg odreenog poloaja u z.ajcdnici ovjek dospijeva putem sve-
strano izraenog sistema odgoja i obrazovanja koje je i samo izH!tleno iL
cjeline u kojoj ovjek mora nai voje mjesto. Stogn i paideia o-:~i u
znanju biti cjeline, jer bez toga zakazuje svaki proces obrnzovanja i od-
goja.
U tako shvaenoj pravednosti ni ratnki, a is to tako ni filozofi ne raJe
za svoju korist, nego obavljaju ope poslo\e, u ua ipak l:i11.: -~'oj.:. Stale>.
radnika isto tako, premda ide za svojom koriu i lako ini WOJc, ipaJ.. u
tom injenju svojega stvara neto openilo. Njegova openitost nalazi se
u njegovom produktu. Stoga u dravi vlada pravednost samu ako ~e pojc.:-
dinac, a prema tome i stalei, u i11j C11j11 svojega ukljue u jctliHstvo po-
retka i ako ga tako odravaju.
Mi smo utvrdili i esto ponavljali. ako se sjea. kako S \3ki pojedtnac
u dravi treba da radi samo jednu s tvar, ono, naime. to njegovoj prirodi
najvie odgovara. - To smo zaista rekli. - l to smo uli od mnogih, n i
sami smo esto govorili kako se pravednos t sastoji u lome da s vako radi
svoj posao i da se ne mijea u druge tvari. - I to smo rekli, zabta. - E.
pa u tome, dragi moj - rekoh ja - izgleda da je pravednost, raditi !>VOj
posao i obavljati ga na jedan jedini nain Pla ton: Drt.aw1, Beogrud 1966,
str. 131-132.
Kao lo se dobrota svake stvari odreuje prema djelu (e1gon) za koje
je ona sposobna, tako je i pravednost ostvarena kad svaki ini s\oje djelo.
Zato moemo nekome samo tada u bitnome srni lu kodjti ako opkrademo
njegovu duu u onome to je njoj vla tito, tj. ako joj oduzmemo nje-z:in unu-
tarnji red koji ini bit pravednosti.
Ako se ne sprovede princip pt-avednosti. tad dli.ava dospijeva na opa-
san pul nereda koji ugroa\la njenu egzis tenciju i tjera ju na zloin . To l>C
zbiva ako se pomijeaju uloge, tj , ako S\Taki ne ini ono za . lo je sposohan.
S to se tada dogaa , Platon ovako opisuje:
Pazi sad da li e biti istog miljenja kao i ja. Ako stolar pokuava
da obavlja obuarcve poslove, ili ako promijene.: alat i svoju nagradu, ili

1 politika misao 34
ako jedan od njih pokuava da rodi poslove i jednog i drugog, i ako se svi
ostali poslovi ovako izmijene, kako ti se ini, hoe li se dravi priiniti vc
lika teta? - Prilino. - A kad bi sc, mislim, neki radnik ili ovjek, koji
po svojoj prirodi pripada zanatlijama, bogalstvom ili proirivaujcm po-
slova. tjelesnom snagom ili neim slinim podigao i pokuao da prijee
u stale rat nika ili ako bi neki od ratnika pokuao da [prijee u stale vla-
dalaca, a nedoswjan je toga, i kad bi oni izmijenili orue i svoje poasti,
ili <:~ko bi jedan te isti ovjek pokuavao da s ve to uradi, onda e sc mislim
i tebi inili tla ovakva promjena i ovak\u raznovrMio obavljanje posl0\'3
mora bili ubitano po dravu. - Slaem se potpuno. - Ovo \tr~ljanje po
mnogim stvarima i naizmjenino mjcanje ova tri stalea u tude poslove
njjjvea je teta za dr.ln.vu i s pravom bismo je mogli nazvati zloinsnomc
( l bid., 133).
Platon najprije ispituje pravednost u nutar due. a 2aLim itavu raspra-
\U pre nos i na dri.avu. Vec smo rekli da pos toji analogija izmedu du~e i dr-
/.ave. Ako u dui vlada pravednoM, tada je ona :.nalna a ne slaba, tada ona
proizvodi l>reu i Lada je sposobna za spoznaju i ujome vlada dobrota. Na-
-;uprol Lome zla dua u b~.mjernoj udnji ne odmjeruje se na logosu, pa je
:.laba, nesrelrla i nije joj pristupa no znanje i dobroLa.
PosLuje td dijela due - umni, luabri i poudni - kojoj na veem
planu, na planu drave, odgovaraju l\talei vladara-filozofa, uvara i radni-
ka. Kao lo pravednost kao temeljna vrl ina podaje pravilan o dnos unutar
du~e. tako ona na i~ti nain osigu rava sla lno opstojanje drave osigmava
ju i svakome staleu njegovo. Zato Plalon o ovoj analogiji moe rei:

Tako se pravedan ovjek nee razlikovali od pravedne dri..ave, kad je

u pilanju sama pravednos l, nego e joj biti slian. - Tako je. A drava
je hila pravedna upt-avo po tome to je svaka od ove tri usti ljudi, koji
sc u njoj nalaze, radila svoj posao; trezvena, meutim , i hrabra, i mudra
po:.talu je blagodarci drugim sposobnostima i dranju. svi h onih vrsta lju-
di. - Tako je. - Onda emo, o prijatelju, zahtijc,ati da svaki pojed.i.nac
ima sve O\e tri vrste osobina u svojoj du i, a odgovarajue sposobnosti
O\ ih vrsta moraju biti nazvane onako kao i kod drlavc (Tbid., str. 134).

lz ovih razliitih sposobno~ti du.~e formira ... t podjela rada, pa prema

lornt.' i stale:-i.i Princip te podjele nije utemeljen na radonalno-ekonomsk.im
ra'lJozima, nego na prirodnoj uadarenosli pojedinaca. Razliite forme za-
nimanja moraju odgovarati, koliko je to god mogue, prirodnoj razlii
tosli ljudi. Osnovno je uvjerenje Platona da su ljudi n ejednaki u pogledu
"posobnu~ li i da bi bila velika nepravda th-ari sve ljude jednakima.

U stulet radnika spadaju svi ljudi koji e bave proizvodnjom dobara

potrebnih za ivol ili nekim drugim umijeem koje je vezanu uz Lu proiz-
vodnju - kao to je u-govina, pomorslvo, itd. Prema tome u stale radnika
s padaju poljoprivredo.ici, zanatlije, trgovci morn:ui i sve ostale struke iji
je predmet bavljenja neka posebna djelatnos t. Ovaj stale, premda ide za
svoj im posebnim koristima, nije iskljuen iz s udjelovanja na zajednikom
ivotu. jihovo sudjelovanje na zajednikom ivotu Oituje se u tome da
svuki ini drugome uslugu i. korist ako prosljeuje svoj vlastiti posao, ako
ohavlja svoj zadatak. Njegov sc zadatak sastoji u tome da obavlja to naj-

1 politika misao 35
bolje moe svoj posao te na taj nain koris ti svim ostal ima. Pos tolar npr.
koji proizvodi cipele koristi drugome koji trebaju cipele ako proizvodi do-
bre cipele bez obzira na motive koji su lu prisutni. Ti motivi mogu biti no-
vac il.i bilo koja druga posebna korist. Stoga nije vano da li poslolar u
svojem injenju ima opu koris t pre d oima ili svoju via tilu, nt'go ie
vano da on pazi na proizvode svojega rada, jer e jedino Lako zbilj ski ko-
r istiti drugome. Prema tome, Pla lon misli ua um kao nc Lo upcnilo ue
mora biti predoen u egzistenciji postolara kao to je to predoen u t:!gzi-
stenciji uvara i vladara, nego je umno i ope sadra no imanentno u proiz-
vodima njegovog rada kao i u fomLi njegova ivota. Post olar ivi u krugu
svojih zadaa, h riga, interesa, dunosti, i premda nije svjestan ope nitos ti ,
on ju neposredno proizvodi. Ovo otkrie imanencije uma u radnim u i n
cima slino je dj elomjno Hegelovom pojiD LL lukavstvo uma.
Stoga bi bilo krivo pomis liti da Platon p ripisuje umnost samo vlada
r ima i inovnicima . Naproliv, on j e ne odrie ni radnicima, pre mda oni ive
samo za svoju korist i za svoju indiviuualno src~u. Daklt:, ratlni<.:i su slo-
bodni, jer m ogu stjecati bogatstvo, imati vlasnitvo. ostvarivati svoju ko.
r ist, a li oni su ipak, misli Platon, u duhovnom smislu jednaki robovimn.
Platon nije izmislio takve ljude, takav stale je fakti no s tanje ve i m: lju-
di, jer su oni sami pristali oa takav oblik egzistencije, jer su i7.ahra li vla-
stitu korist, sreu i hogatstvo kao cilj svojega vlastitog ivo ta. (Usp . E.
Fink: Metaphysik eler Erzielw11g. Frankfurt 1970, str. 78-89). Osnov11i mulo
tog stalea je: glnvno je preivjeti! To je najupre uiji motiv filuzol'skom
ivotu koji je o li en u sud bin i Sokrata.
Prema tome Platon nije osud io nikoga u svo joj Lktavi na goli ivot,
nego je lo faktino stauje veine ljuJ i koji su sami i2abrali takav :livo1.
Meutim i takvu formu egoistikog ivota - kao to smo vidjeli - podi-
gao je Platon na odreen s tupanj umnos ti i opcn i to!> t i koja sc zbiva u
imanenciji radnog prm:csa.
Da bismo sagle daU kako nastaje sta le uvara, pn~rehno je da vid imo
koji su nedostaci drave koja bi se sastojala samo od radn ika . Po trebno je
stoga da sagledamo nain ivota takve jednostavne zajednice ili , kako Pla-
ton kae, zdrave drave, da bismo vitljcli zalo s u potrebni i llrugc s tu-
lei. Evo jednog opisa stanja u kojem u potpunos ti pre vladava radna <;truk-
tura:
Prvo da v idimo kako e ivjcU ljudi koji su sc ovako org~u1i z.i ra l i . Oni
e sijati ito, praviti odijelo i obuu, gradili kue i prilom e ljeti radit i bo-
si i goli, a zimi prilino obueni i obuveni, zar ne? H ranit e se spremajui
sebi kau od j ema i branu od penice, i to e onda mijesiti, a zatim e
najljepe hljebove i koJae stavljati n a rogozinu i is Lo lie, pa e polijeg:-t-
ti po slah"ll.t i mirtama i gostit e se zajedno sa svojom djecom, pil ~e vino i,
ukraeni vijencima, pjevat e pjesme bogovima u poast i prijatno e i-
vjeli u za je dnici, a lljeca nee imati vie n ego to doputa nj ihov imetak,
jer e se bojati siromatva ili rala. - Tu mc Glaukon prekide u ree: - Ti.
dakle, ostavlja ljude da se goste bez zaina? - Pravo kae - rekoh mu
ja. Zaboravio samo da e biti i toga: soli, razumije se, i maslina i sira i luka
i drugog povra i sve ega u polju ima za k'l.lbanje, ku hat e. Mi l!lilo im iz-

1 po litika misao 36
nijeti i s latkibc: smokve, grah, hob, jagode od mirte, i kestenje e pt:i u
vatri, a uz lo e umjereno pit i; tako e provodi ti ivot u miru i zdravlju a
umrijet e, po s\'ojoj prilici vrlo stari i ostavit e svojim potomcima isli
takav ivot (fhid., 57-58).
Pl:lton je ovdje nabrojio sve rat.lol>li za k.ojima tei prosjeni ovjek.
On im priznaje pra\ o na rad, blagostanje, porodicu, samo tal:vom nainu
fivota ourie svaku politiku mo i svako po l itiko pravo. Zapravo samo
taj stale ima pravo na individualni .livut, na vlal>ni tvo, vlastitu enu, itd.
Ipak taka ~truktura a.jcdnit\a ne bi sc mnogo razlikovala od ostalih
ivotinjskih kupina, pa su n joj potrebne jo~ i dru ge s truktme da hi bila u
punom smislu politika zajednica. Stoga Platon mora genetiki pokazati
kako iz tak\c jednostavne 7.ajednicc ras te potreba za dodatnim stal<.:ima
koji osiguravnju i reprodukciju primarne 7.ajednicc u radu.
Stale koji P laton dalje U\odi je stu/e~ uvnra.
Kako je uop~e nastala pulreba za t;uvarima? Zato su uope potrebna
takva umijea? Da bi :.agledao potrebu uvoenja stalel.a uvara, Platon
pu:.lavlja kon trukciju. U jedJ10j 7.dra\'Oj dravi - kako smo je opisali
- druL\cna truktura formirana je izm j eninim c.lupunama temeljnih po
treba k.ojc zado\Uija,aju razne djelatnosti. Kako je to zaj~dnica u kojoj
se zadovoljavaju amo primarne potrebe, to je ogranien i broj umijea ko-
ja 7.adovoljavaju te potrebe. Tek kad drava ras le, buja, kad se:: ne ostaje
11a nivou t.adO\'OI jaYa n ja osnovnih potreba, dak.! e pros to j prehrani, istoj
reprodukciji, taua se mora uvoziti, Lada e mora orobiti druga zemlja da bi
sc zadovoljio krug proirenih potreba, tada lW mora krasti bogatstvo dru
)!ih naroda. Tak\u driavu nazha Platon s porugom nabreknuta dra\'3.
Ona nosi u sebi potrebu za irenjem koja LI\'Oui itav niz 7.animanja, pos-
lova, itav niz ljudi itd. Sokra't kai.e: pa onda treba li drLa\' U opet povc
ati ? Ona zdrava dd.ava nije ' ie dovoljna, nego ~e sada mora ispuniti go-
milom naroda koja u dra i nije Yie radi potrebe, a tu spadaju na pri
mjer, svi Lovci i glumci, mnogi kuji imaju posla sa s likanjem i bojama,
mnogi opel koji se bave muzikom, pjesnici i njihovi pomonici: rapsodi,
ltlumci, igrai , podut.etnici i zan:-ltlijc koji prave sve mogue sprave, a
prije svega, stvari kujima sc kite em:. Potrcbau e nam biti vei broj slu-
gu. Zar misli tla e nam biLi potrebni i domai uitelji , dadilje, luavke
i sobarice. berberi i onda opet. pekari i kuhari' (Ibid., 59).
Rast neke tlr7.aw dovodi do imperijalistikih pretenzija kuje s u tada
najee uzrok nHO\'a. Da bi :.e rat mogao voditi, potrebna je voj:.ka. Na
laj nain Platon je uveo ratni ke preko analize 1asta jedne drave iz nje-
nog zuravog stanja u nabreknutoc s lanje. Upravu taj pri jelaz iz jed
nog naina ivota u drugi je razlog postojanja s tale7.a ratnika. Raskonost
i bogatstvo takve jedne drave dovodi do r::~tova, a da b i T'at mogla voditi
ur-lava Lreba vojnike.
P remda P laton vitli nastanak rata u raskonosti, ipak on ne smotra da
je rat samu posljctlica raskonosti, pa da je prema lome ovisan samo o
ljudskoj volji. Ljudi najee u ratu vide neuvenu smetnju i pomutnju
zdra\'og i pravednog por<.:tka, neku vrstu bolesti zajednice, a r a tn ici sc po-
javljuju sam o kao nuno zlo. Ovaku gledaju samo oni koj.i su zarobljeni

poli tika misao 37

svojim sebinim svrhama i interesima, koji vide zajednicu, openi t ost tek
kad je itavadrava u opasnosti, a s njom i oni sami zajednv :.a :.-vojim
interesima. lzbijanje rata nije za Platona :.amo po::.Jjcuit:a rasko. i, premda
je ona prouvcla potrebu za uvarima. Rat je pobjeda neumnog principa nad
umnim, pa prema tome i gubitak svakog pravog poretka dri.ave. S druge
strane mir u ljudskom okruju nije sretno prirodno stanje, negu pubjct.la
umnih snaga poretka. Poredak u dr.lavi mora se uvije k iznova L.adohiri. U
lom nadvladavanju umnog poretka nad neumnim igraju vanu ulogu i
vojnici, pa oni nisu samo no ioci ralnih pohoda drave prema drugim dr-
avama, nego su mo koja jami i ureuje umni poredak.
Osim toga i umije~c ratnika je druge prirode nego obrtnika. Ono nije
razumljivo iz modela posebnih djelatnosti, jer se on u svojoj djelatnosti ne
slui samo orujima i oruem, nego stavlja na kocku svoj i.ivot. Stoga je
u opstanku ratnika smrl slalno prisutna kao mogunost. On stavlja svoj i-
vot na stranu svojcga grada, ne le~i prema vlasnitvu i bogatstvu, ne do-
biva svojom djelatnou neke prednosti, nego ivi i umire s dri.avum. Up-
ravo radi toga to je otvoren prema ivulu i smrti, ratnik je otvoren za
svoju vlastitu umnost, op~~.:nllul't i za d.ri.avu k:1o takvu. Njegova egzisten
cija je beskonano via nego egzistencija radnika.
Ratnik nema za razliku od radnika nikakovo vla:.ni;Lvo, pa ovo udt;ca-
nje od linog imanja kons tituira ovjcka koji ivi samo za clriavu. Njegove
ivolnc potrebe podmiruje stale radnika. Ovo odvraanje od vlasnitva ni-
je 7.a ratnika nikakva rtva, nego naprotiv garancija sluboue njegovog bia.
e moe svatko postati uvar. Da bi nctko mogao postali ~uvar, mora
posjedovati posebna svoj::.l\a: olro 7.apa7.anje, hrabro t, spr<'l nost i snagu.
Meutim lo nije dovoljno; on mora biti priroda koja je eljna 7.nanja, koja
je ljubite lj mudrosti. Stoga pored zdravog tijela on mord pol>jcdovati is pra-
vno obrazovan um. To se posLi:lc putem posebnog obrazovanJa koje je nje-
mu namijenjeno. Tek u obrazovanju mogu se razviti njegove prin>dne spo-
sobnosti i nadarenosti u punom opsegu.
Cjelina strukture drave dovrava se staleclom vlmlara-fi/oznfa. Plato-
nova Drtava upravo i jest najpoznatija pu tome to bi u njoj filozofi trebali
postati vladari, a vladari usvojili filozofiju. Tu misao Platon ovako izrie:
Ako u dr"'L.avama ne postanu filozofi kraljevi- ili, ako sadanji kralje-
vi i vlastodrci ne postanu pravi i dobri filozofi , i ako obuje: drbtvna vlast
i filozofija ne postanu jedno, i ako sc s ilom ne isklju<' onl' mnogobrojne
prirode koje tee samo za jednim ili drugim, onda moj d ragi Glaukone, ne-
e prestali nesrea ne samo za dl-lave nego kako mis-lim, ni za ljudski md ,
i dr7.ava koju smo sada rijeima ophali nee postali mogua niti e ugleda-
ti svjetlosti sunca. I to je ono to mi ve odavno nareuj e da oklijevam, jer
znam kakve e neuvene stvari govoriti 11 vezi sa ovim. Jer te ko je uvidjeti
da nljcdna druga dr:7.ava ne bl mogla bit sretna ni za pojedinca ni za cje-
1inu (Tbid., 182 str.).
Ova vladavina mudxaca-filozofa ne znai da bi uni lrcbali lciti ud av-
noj moi.
U tom zahtjevu da filozofi postanu vladari lei upravo tenja da
se radikalno prekorai sfera moi kao temeljna kon Litucija politi ke zaje-
dnice. CiLavo Platonovo djelo voeno je tenjom nadvladavanja s fe1c mo-

1 politika misao 38
d kau konstitucije politike zajednice, pa je zahtjev daleko od toga da se
Iilm-.ofi plik l jue vladarima i monicima ovoga svijeta.
Filozofi trebaju vladati w-lavom zato .icr bi je oni mogli urediti iz zna
11ja istmskc prirode cjeline bi a. Filowfi imaju cjelinu p1ed sobom, pa
znanje cjeline jed inu moe biti garancija pravednog poretka drave. Filo-
zofi sc ne razumiju bolje od drugih u faktino stanje stvari, oni nemaju
bolji pregled nad stvarnim :.tanjem politike moi od drugih, nego oni samo
bolje poznaju cjelinu svijeta. Cjelina svijeta pokazuje se kao vladavina utn
nog principa nad ncumnim, a filozofi poznaj u i vide taj princip, pa bi tre-
bali i osigurati njegovu vladavinu u podruju ljudskog ivota. Kad bi u
dt~la, i vladali filozofi , tada u njoj ne bi vladao jedan poseban stale, nego
bi uis tinu vladao um; Lada bi u dr&lvi vladala praved nos t , a ne politika
stranka koju bi vodili filozofi . Prema tome, istinsko utemeljenje drave
mogue je samo u radikalnom ukidanju sfere moi kao principa poretka.

Zato Platon postavlja energian zahtjev d<:L kao najodlinij e uvare

treba pos taviti filozofe, jer smisao filozofske egzistencije nije osamljeno
duevno /..ado,oljstw u jedinstvu sa samim bitkom iz,an vijeta, nego i.
vot u zajednici s osvijetljenim umom i islinom. I stina filozofa o.ije primar
no u distanci nasuprot mnotvu, nego je on ljudstvu mar njegove biti i
kao takav mora se borili 7.3 pravedan poredak u dravi i sudjelovati n a nje-
govom utemeljenju. To utemeljenje nije tren utani akt, nego sLalno su
raivanje na pobjedi umnog principa nad neumnim.

U nv.matranju biti dria\c i njenih :.lalea doli :.mo do zakljuka da

je Platon po liti ku prirodu drave oslonio na s poznaj u cjeline svega to
j~l. Kako cjelinom vlada um, to sc on mora i u dravi podravati i opo-
na.~l i. Upravo zato to su filozofi najvie upueni na vladavinu uma u cje-
lini svijeta, oni treba da najvie suraduju i da budu voe u pobjedi umnih
princi pa u lj udskoj zajednic i.
P remda je dolo do bitnih promjena u po\'ijesnom razvitku, ta je
Platonova misao ostala trajno prisutna u povijesti zapadnoevropske politi
ke borbe.
Nakon tO![ nacrta idealne zajednict: sla\'ljeni !-mO pred pitanje: Kako
sc ona moe odrlati u vremenu ?

POVIJESNOST LJ CJIJSKE ZAIIWNJCE

Kako lj udska zajednica nije ni prrrodrUl a ni bozanska datosL, nego pre-

biva u vremenu, lo je njeno opstojanjc uvijek izvrgnuto prolaznosti, pro
padljivosti, ras tu i padu. Ako ne ostanemo na logikom izlaganju dd;ave -
- kako ju je Platon dau u Dravi- tada sc svako bi anje zajednice u vre-
menu nuno pojavljuje kao neki pad nas uprot logikoj arhiteklonici ideal-
ne drave. Da bi uc ka konkretna zajednica uope postojala, neminovan je
izlazak iz te logike strukture u vrijeme, tj. neminovan je njezin pad u vri
jeme. Prema tome, Platon ne na pu ta svoje miljenje o idealnoj zajednici
iz Drave, nego se okree k pitanju njenog opstanka u vremenu.

1 pohtJcka misuo 39
 Stoga nae pitanje glasi: to omoguuje ljudskoj zajednici kao vreme-
nitoj tvorev:ini da se ouva od rasula pred kojim uvijek stoji kao pred s vo-
jom mogunou? Kakvo ustrojstvo bitka omoguuje zajednici njt.:Ito nt.:-
prekidno obnavljanje i njezin ivot?
U horizont postavljenih pitanja ui emo analizom Platonova d jela
Kritije. To je kasno Platonova djelo koje stoji u tijesnoj povezano:.li :, Ti-
mejom i iz te povezanosti jedino je razumljivo. Platon je izloio logiko us-
trojstvo idealne drave u D1avi, meutim to logiko (Usp. W. Hirsch: Pia-
tons Weg zum Mythos) nije dovoljno da bi se prikazao ivot zajednice, nj e-
zino trajanje u vremenu. Zato Platon, da bi zadubio uvid u ivu snagu uje-
dinjenja koje uope dri neko bivanje u j edinstvu, posee za mitom. Prema
opem st avu Platonovog miljenja logos ne moe na adekvatan na in izra-
ziti bivanje, pa je on prisiljen sluiti se mitom. Dakle, nakon Drt ave Platon
nastoji pokazati ideju drave u kretanju, u to i kako njezine ivotnos ti ,
hoe pokazati kako se drava odupire u svojem bivanju od propadanja. Ako
se eli ideju drave sagledati u kretanju, tada se mora prikazati cjelina nje
nog ivota, dakle, treba se prikazati njen poetak i kraj.
Drava ima dvoslruko porijeklo i samo iz sjeanja na to dvostruko ro
rijeklo mogua je njena povijest. S jedne strane drava ima svoje porij eklo
u Sokratovom nacrtu idealne drave koja utemeljuje jedinstvo Lika c..lrave
kao postojee cjeline. Na temelju ideje drave mogue je iskazati ne to o
pojedinanoj drzavi. S druge strane je njezino porijeklo prirodno, njezin
prirodni nastanak ide preko svakog historijskog shvaanja.
Te k na temelju tog dvostrukog sjeanja o porij eklu drave mogua je
pria Klitije. Sama pria je pretpovijest rata izmeu Alem: i Atlantide iji
je rezultat objavljen u Tim.eju. Rezultat toga rata je propast kako AtlanHde
tako i Atene, pa je i Kritijevo p r ipovijedanje shvatljivo samo iz toga kra-
ja.
Na poetku prie Kritije opirno opisuje Alenu i Atlantidu, tako da se
jedva moe vidjeti o emu se zapravo radi.
Atena postoji u prirodnosLi rasla. Njezin clement je zemlja koja s ama
od sebe daje hranu. Sjedite je Akropolis koji se nalazi u sredini zemlje .
Element Atlantide je voda kuja u svojoj prirodnosti ne dolazi do izra-
aja, a plodnost se postie samo umij eenl. Glavni grad je Me tropolis koj i
se nalazi na rubu nepreglednog pros transtva zemlje.
Opirni opis jednog grada dopunjen je opirn im opi som drugog gra-
da, tako da jedan u drugome imaju supro tni otisak s voje vlastite prirode.
U oblikovanju ivota pomou teehne mura se pronai physis i obratno. Phy-
sis i tcchne stoje u meusobnom odnosu podravanja i upotpunjavanja. Ra l
koji izbija izmeu Atene i Atlantide je stoga razdvoj dtavc u ujoj ::;amoj.
Osnovni je problem u ovome: kako da umjetnu voenje drave ne doe u
suprotnost s njezinim plirodnim porijeklom. Ako umjetno voenje dra ve
dolazi u sukob s njenom prirodom, tada jednostavno dolazi do raskida phy-
sisa i techne u njoj samoj , to proizvodi njenu propast. Ako dakk priroda
drave i njeni upravljai ne postoje u skJ.adnosti meusobnog dopunjava-
nja, tada dolazi do neuvene provale rata. Tek u ovoj provali rata vidi se

1 politika misao 40
to se je u s tvari dogodilo. EYo b..ako Platon opisuje drlavu i nj~uo ra~ulo
do kojeg dolazi u:.lijed nesugla:.no tj tn dv1:t principa:
Ovu lako snanu i taho u 1rojenu mo koja je po~tujab u O\ im hra-
jevima, upravio je sam bog protiv nae zemlje, i Lu iz s l ij ede ih razloga:
U toku mnogih pokoljenja, tako dugo dok je jo u nama bilo monu ho-
ansko porijeklo, kraljevi su slu ali 7akone i b il i su <>kloni boanskom prin
ci pu koji im je bio srodan . Njihove misli bile su istinske i vel i ke u svemu,
s oputenou punom u vida susretaJi :>u jedan drugoga i sve ostalo to im
je nadolazilo u promjcnljh:om prostoru ivota. Stoga u malo po.;tivali imu-
tak koji izuzima vrlinu . 1osili :.u kao teret Muje zlato i drugo bogat:.l\u,
ne zano ei sc ra:.konou, nisu izgubili gospodarenje nad samim sobom i
s tupali s u pravo. S tlijczn im razumom victjeli s u da sve ovo cvjeta samu i7
mct.lu:;;obne naklonosti koja je vuemt vrlinom, a da sve naproti\ propada
ako jedino bogaL-.tvo vrijedi brige i panje, lc ono pok\a1i takoer i vrlinu.
Uslijed ovog n:Jina milj~nja i uslijed boan ke prirouc koja je u njima
ostnla> us pijevalo je njima sve to smo prije naveli. Kako sc medutim u
njima smanjio udio bo7~nsl\a u::.lijed jakog :.Lug mijeanja sa mnnici-
ma, tada su bil i ve nesposobni da ono to nadoe i ::.a\-ladaju. i zgubili su
svoje dranje i pokazali s u sc za onoga kuji zna gledati u sramotnom li ku,
jer su napustili najljepe dobro koje treba najvie t:uval i. Onima naproti v
koji s u nesposobni da istinski ' ride to u jednom 7.ivotu 'odi du istinske ::.rc-
e, njima se oni ine tek sada i!>linski veliki i retni, i~r :;;u b'-'Z obLila na
pravo pwli tenje prema posjedu i moi.
Meutim bog bogova Zeus, koji svoje kraljevstvo vri u :mat.i t.akon;,l.
spoznao je, jer on Lo moe progledali , da je i;cstit i rod do:.pio u bijednu
s tanje i on ukljui da mu nametne ka7.nu kako bi ih p1 i' eo razbodto ti i
umjerenom tlr/.anju. Tada je poz\'ao S\C bogove na najbolje sjedi te kuje
je smje:. tio ll sred ini ejeUne svijeta, jamei pogl~d nad svi 111 onim lo
:.ut.ljeluje u bivanju. T sakupi v~i ih, ree ... Kri l ije 120 u- 121 e.
O emu zapr-d\O govori Kritijc u ovom odlomku?
Krilijc govori u dogaaju pl ~ukn: 1 :1 zajclln icc iz fiiC'icl p.'ty.,i.\ 11 mul11 O
pilw11 etllos, govori o obratu zajcdoict! iz. boanskog u:.uc.la u ljudski obi
aj.

N-.jprije :.e svaka driava izgrauje na temelju iste biti dri.<wc, oJnu::.no
svaka pojedinana i konkretna drava :mdjc luje u ideji drZave. Drugu, svaka
sc ddava mora pojavili u liku !>voje 7.ivotno:.ti da bi uope mogla opstojati
u p1 irodnoj mijeni, tj. da bi mogla bit i konkretna drau1. I dealnu porije-
klo drave j~ moirtl boga kuji je u ujuj sadrlan i koji je u njoj vladajuc~
poelo. Boanski udio na biti drave sastoji se u. Lom'' da o n dr/.avu dovodi
na pul njene sudb ine. Ka ko nijeuna drava nije u istoi :.vojcga porijd.la,
lo je svaka zbiljska drlava \C preokret llleia pllysis u amllropitlOII elim<>.
Svaka pojedinana drava je sam taj preokret i nijedna drLa\ a ne moe
opstojati ako se ovaj preokret nije ve zbio. Svaka odredena drava ic
preokret .ideje u odreeni lik bivanja i odravanje unutar loga lika. Koliko
~e na pojedino_j drav\ pojavljuje bitka (ideje) dr7.avc, Loliko ima u njoj
i~Line, dobrote, ljepote i po!>lojanosli.

1 politi ka misuu 41
 Preobnua i izvorne zajcJJiice u ljuds ~i e thus ve sc uvijek dogodio u
svakoj postojeoj dravi. Neka drlava je Loliko dobra kuliko zna drati
~voj c t hos olvorcil za svoje porijeklo. Stoga mil Kriti ja p ria povi je t huta
dr7..avc koja ~voje porijeklo ima uvijek ,.e iza :"cbc, lako dugo dok je uopcc
drava. Dobr<t d rava prinol>i pred sebe u :.mjem ivotu svoje porijeklo, a
loa se postavlja 11a dobrobit i mu, pa gubi svoje po rijek lo i tako pro
pada.
Iz toga proizlazi zaklj uak da prava opasnost ne dolazi drz.a\ i iz\'ana.
nego u njene vlas tite biti. To je uostalom is k-ustvo grkog miljenja uopcc
u dr./.avi. Kad prcl>laje prevoenje ideje dr/-a,c u ljuthki ethos. a po njcmu
je j edino drava povije na, tada !'iC nacl upstunkum tl 1~t.avc nauvija velik<~
o pasnost.
U ovom ubrtanju llu.:iu moira u Olllltropilw11 ethos mogua :-u dva pro-
maaja koja proizlaze i.G nerazliko\'anja izmeu izvomije~ (bie\'itijcg) i
povije:.nog Uka drave. Platon postavlja o ba ova na ina proma:.lja ostva-
renja drave u Pra-Ate nu i Atlanlidu .
Pn'i promaaj sastoji se u tome da se u preub1 azhi motre u e thus
:"kriva iZ\'Or na Laj nain da on poprima crte priruunost i. l dcja dr.la\c s kriva
se u bi\'anju, le e o na u liku prirodnosti mmjenjuje :. izvorom. Ako liudi
nisu u s lanju da sagledaju ideju kao takvu, tada po inju u7.imati ono s;tu
sc je oformilo kao svetinju koja im je pre dana od njihovih oeva. Umjesto
da ethos dJ-avc vide u njenom izvoru, uzimaju oni am ethos - ljudsko
hiv tvovanjc - kao temelj drave. J tak o do lazi do zamjene, n::timc t radi-
rani etha u;dmaju kao physis ame dt7..a,e. pa 'ille u , vo jem vlastitom
cthosu i ethos za svoju vlastitu djec u. Ovu o pa:.nos t od tradicije vidi Platon
u nainu ivota Pra-Ate ne kuja pud priviuum prirotl nc opstojnosti skriva
ideju d d a ve.
Drugi mogui nain promasaja u Livotu ljudske za jctlnice predstavi ICH
je u s ud bini Atlantide. U s uprotnusli prema vezanosti At e ne na tradiciju
nastoji sv<tki rod Atlantide da prema ~ i pre thodni. Dok sc Pra-Atemi w; l ;;~nja
na pbys is i misli dn u njemu ima ve clhus, doti<. e Atla ntida dri obratno
samo na e thosu. Ona se oslanja iskljui,o na un:enju iz M'Ojt'g \'laslilop
projekta i vjeruje da je u njemu \'C sadr.lan ph):.il> dr./.ave.
Dakle, zajedniki program Timeja i K l'itijc bio j~ da Sl.' ideja d r~t<ne
postavi u kretanje. Pok:.lzalo sc da je p os tojana ivost polisa prisul11ost
(pa rousia) ideje drt.ave u puvijesuo pojedina11om tijelu clrt.ave. 0\a pri-
:.utnost i priana je kao povijes t (kuju nijNlna historjja ne moe doh\'atiti)
prijelaza iz boan:,kog physisa biti dr7..ave u ljut.bl.i etho_. Ovo prn J..retanj~,.
zbha sc s talno i n a teme lju ~njega mogui :,u his torijsk i pn:ukreli koji ud
reduju s ud binu svake pojedinane drave.
Povijesno nastajanje zbiva se u suprotno ti 7.nanja i pr irodc. Dt-.la\a
je na:,tala u padu idealnog bitka u prirodno, pa sc njezin poetak ja\'lja
kao n~to prirodno. Kako prirodnost nije element njezine opstojnosti, lo
je povijesnu nastajanje preokrclanjc njezine prirodnosti u temt!lj znanJa
njezine biti. Ipak u povijesnom krc lnnju physis ne poslajc ethos te ne
moe postati krajnje stanje, jer je drava ?ivo bie koja prOiz\'odnjom no\'ug

1 pohll~ks misao 42
hitka opstojanja prcubrd7.ava ethos u pby:.is. Neprekidna ivost llwnc np-
stoji u stalnom obrtanju physisa u ethos i ethosa u physi:.. Drava je tako
d ugo dobra dok je lijepa, a lo znai dok se mljena physisa u ethos od
vija harmonino. Ako dolazi do razrjeenja la dva momenta, ako sc oni
odvoje jedan od drugoga, nastupi rat u kujem oba propadaju U jednoj je
di noj moi zamraenja znanja i istine.
Pra-Alena je u svojem opstojanju ugroena jer sc oslanja na prctpo:.tav-
ku da je zajednica od sebe, od prirode, ou bogova. Ta opa nosl ne dolazi
na vidjelo tako dugo dok je ideja dravec sadrana 4 prirodnom nainu
ivota. Drava e dakle i dalje ivjetic, a da je nita ne ugrozi. ona hi
i zavr ila na prirodan nain. Meutim , ljudska zajednica ne muic skonati
na prirodan nain, jer je odreena znanjem. Stoga je una nes tankom
znanja, ostajui samo na prirollnom kao na svojem te melju, izruena
katastrofi, a ne prirodnom izumiranju.
Na suprotan je nain ugroena Atlantida. U njoj je nara...,lu 7.1lanjc i ...a
moodreenje, ali to znanje se ne ddi na talnom i istinskom biu draH:.
Ona eli o:.igurali svoje opslojanjc u umijeima (technai), ali kal..o ona
nisu vie utemeljenja u it.lcji drlavc, u bitku t.lrave, to mura i Atlantida
propasli.
Platon s matra d~ je postojanje drb:tvc mogue l>UITIO ako sc p rcukrc-
tanje etho:.a u physis i ph ~ba u ethos zbha na lcmcl,iu istinskog znanj:~
biti drlave. U harmoninum prijelazu ell1osa u phys is i physisa u etho:.
na temelju eidosa ur/.ave ona moe odolijevati propauanju i moe sc oura
vati u bivanju. Kako Atena i Allantida nisu uspjele u pos taviti Laj odnos,
izbija rat u kojem obje propadaju.
Kako viuimo, Platon nije odbado S\ oju koncepciju iucalne drL3\c i na
njeno mjesto postavio reali s ti niji nacrt drave iz Zakona, nego sc on ~\e
vie i vie, u svojim kasnijim lljelima, okree moguno ti opstanka llt-ave
u vremenu. Ni jedna drava ne bi sc mogla odrati u svojem opstanku
neprekidno ne postavljajui ptell :.che lik idealne drtave. Zato smatram ua
Platon nije napustio svoju pnobitnu poziciju iz Drave, nego je samu a k n
nat prebacio na pr~lllnust (pnrousia) ideje dr~ave u bivanju, odnosno m\
sttdjelot'allju (methexis) pojedi11ane drave na ideji.

1 politika misao 43
 ZLL~cunrnelzfasst.mg

Zvonku Posavec

Der Verfasser zeigt. dass Platon nicht seln

Entwurf des Idealan Staates verlassen hat.
wie er lhn ln Polltela ausarbeitet hat. in
Namen einer reallstlschen Abriss. wie er
ihn in Nomoi gegeben hat. ln seiner letz
ten Werken wendet sich Platon zum Pro-
blem des Werdens, nicht nur in der on
tologlschen Problematik, sondem auch in
der Problematlk der polltischen Philoso-
phie. Deswegen thematlslert er ln Krltias
die Moglichkcit des Daseins des pollti
sehen Gemelnwesen ln der Zeit. Aus der
Analyse Krltlas zelgt Verfasser. dass dar
konkrete St aat nicht in der Zeit dauern
konnte. wenn vor ihm nicht ideales Wi s-
sens sein eigenes Wesens als sein Zweck
nicht schwlllte. Daraus fo lgt Schluss von
inneren Zusammenhang und Konsequen z
in Platons Auslegung des Wesens des
Staates und seiner konkretan Daseins.