Jurica Matijevi

BATINA NA PERIFERIJI: MALI SPOMENICI I EROZIJA SADRAJA

U 8. priruniku biti e rijei o sakralnim spomenicima dalmatinskog

zalea. Pozabavit emo se nekolicinom primjera iz Poljica, kraja u
neposrednoj blizini Splita. Taj kraj je autor odabrao ne samo zato
to bi u smislu slojevitosti sakralne batine i njena stanja, njene
ouvanosti specifian, ve i zato to mu je blizak i dobro poznat.
Izvjesno je da sakralni spomenici toga kraja dijele brojne slinosti
sa sakralnim spomenicima u drugim ruralnim podrujima Dalmacije pa i
Hrvatske.

Ovdje je ukupno rije o batini koja broji oko 80 povijesnih crkvica

razliitih razdoblja (od srednjeg vijeka do prvih desetljea 20.
st.), zajedno s njihovim ukupnim inventarima. One predstavljaju
dobru podlogu za postavljanje jednog od temeljnih pitanja kojim se
autor bavi: koji je ovdje fokus konzervatorskog i restauratorskog
promiljanja i predmet uvanja?

Da li uvamo umjetniku vrijednost?

Ako je odgovor potvrdan na zadatak je prilino lak jer meu tih

osamdesetak crkvica ima malo toga to predstavlja stvarnu
umjetniku vrijednost, i kada je u pitanju arhitektura crkvica i
kada je u pitanju njihov inventar. Prema tome, ako bi se rukovodili
ovim kriterijem fond onoga to bi trebali uvati ne bi bio prevelik.

Da li je ono to uvamo ambijentalna vrijednost?

I to bi mogao biti odgovor; moglo bi se zauzeti stajalite da

crkvice redom nisu umjetniki vrijedne ali da znatan broj njih u
ambijentu djeluje slikovito i potrebno je sauvati njihovu
ambijentalnu i krajobraznu vrijednost. U tom sluaju je posao tei
nego kod prvog pitanja, ali i dalje nije prezahtjevan. Krug
slikovitih crkvica je iri, ali ipak, prilian broj crkvica bi i
otpao. Osim toga, slikovitost im daje primarno njihova arhitektura
i njen odnos s prostorom. Dakle, panja bi se usmjerila na odabrane
crkvice i uvala ponajvie njihova arhitektura i odnosi u prostoru,
a oprema crkvica bi bila u drugom planu.

Tree pitanje koje bi se moglo postaviti: Da li su te crkvice

vremenske kapsule prostora i ljudi gdje su nastale?

Ako kaemo da te crkvice jesu vremenske kapsule i da njihova

cjelokupnost: i arhitektura, i okruenje, i umjetnine, i
najbanalniji upotrebni predmeti nose podatke, i da oduzimanje bilo
kojeg elementa smanjuje broj podataka koje one prenose kroz vrijeme
situacija se jako komplicira. Tada broj onoga to treba uvati jako
raste, a nain uvanja se mijenja i postavlja velike zahtjeve pred
sve koji su ukljueni u brigu o tim spomenicima i koji donose
kljune odluke prvenstveno vezane za itanje elemenata i njihovu
valorizaciju.

Izlaganje e se baviti propitivanjem gornjih postavki. Na tzv.

velikim spomenicima eroziju sadraja teko je jasno vidjeti.
Veliki spomenici obino su puni sadraja, nerijetko imaju stotine
pojedinih elemenata a katkad i tisue. Gubitak vie desetaka
pojedinih elemenata ne naruava tako oito cjelinu. Kod malih
spomenika naruavanje cjelinebrzo postaje jako vidljivo. Ako imamo
crkvu koja je jedina crkva nekog mjesta, ili moda cijelog kraja, i
pritom se njena cijela oprema svodi na niti dvadesetak elemenata,
ukljuujui i one najbanalnije, u tom sluaju gubitkom i samo
nekoliko elemenata erozija sadraja postaje vrlo oita. Tu je lako
doi do toke kada spomenik zauti. Ovdje erozijom gubimo
malobrojne preostale linkove koji su puno oitiji, dok se na
velikim spomenicima stvari kompenziraju tijekom vremena, u cilju
ouvanja cjeline koja je zbog stalne i kompleksne funkcije vezane za
sloenije crkveno ustrojstvo uvijek u fokusu. Zbog toga nam ovi
sakralni spomenici donose nove razine konzervatorskih kriterija
ouvanja, kriterije kontinuiteta i shvaanja funkcije sakralnog
prostora sa svim specifinostima svakog djelia kraja u kojemu se
nalaze, a oni su osim toga i etnografska zbirka, kao i povijesna
knjinica.

U promiljanjima o gornjim pitanjima autor se nee toliko osvrtati

na postavke iz klasine teorije konzervatorstva, ve e se radije
oslanjati na motivacijske premise koje su od poetka za njega osobno
bile poticaj da odabere ovaj poziv a ne neki drugi.