ELEMENTARNE ESTICE

1.Uvod
Pria o elementima ima poetak u antikoj filozofiji, od Grke pa na ovamo. Stari su Grci
rekli da je svijet graen od svega nekoliko elemenata.

Poetna postavljena teorija elemenata je bila krajnje jednostavna. Sve je graeno od zraka.
Sve se dobiva zgunjavanjem i razrjeivanjem zraka. To je bila jako jednostavna tablica
elemenata, s jednim nedostatkom nije bila ispravna. Kroz viestoljetni razvoj grke
znanosti grka fizika elementarnih estica zavrava sa svega etri elemenata: zemlje, zraka,
vatre i vode.

Demokritova ideja o izgraenosti svijeta od atoma nije nuno vodila na jednoelementarni

svijet. Po njegovoj zamisli svijet je graen od atoma. Broj vrsta atoma i dalje je bio
raspravljen u okviru broja etri, premda je bilo miljenja da atoma ima onoliko vrsta koliko i
pojavnih oblika tvari.

Vrlo brzo , poetkom 20. st. poinje gomilanje elementarnih estica, u kratkom vremenu broj
elementarnih estica popeo se na preko 200. Da bi se objasnilo izlijetanje elektrona iz
elektriki neutralnog atoma,mora se pretpostaviti postojanje pozitivnog naboja u atomu.
Nosioci tog naboja imenovani su protoni. Neutralnost atoma je sada logina, on je sastavljen
od negativnih elektrona i pozitivnih protona. U atomu ih je toliko da se njihov broj
uravnoteuje. Meutim, pojavio se mali nedostatak ovakve sheme. Prebrojavajui elektrone i
protone u atomu izlazi da atomu nedostaje oko polovica mase. Privremeno rjeenje je bilo da
atom sadri jednak broj protona i elektrona, s time to je polovica elektrona smejetena oko
jezgre a druga polovica i svi protoni u jezgri.

W. Heisenberg pomou relacija neodreenosti pokazuje da nije mogue da elektron boravi u

jezgri atoma. Predlae da jezgra atoma uz pozitivni proton sadri i neutralnu esticu mase
podjednake masi protona. Tu esticu naziva neutron. Neutron je odmah otkriven 1932. Time
je broj elektrona u atomu jednak broju protona, a broj neutrona je onoliki koliko ih treba za
upotpuniti masu atoma.Tako je broj neutrona priblian broju protona, to je inae zavisno od
konkretnog atoma. Bilo bi prilino zgodno da svi elementi mogu zamijeniti sa samo tri
elementa. Tada se inilo da je dovoljno tri elementa: elektron, proton i neutron. Dovoljno, sve
do raspada. Naime u raspadu zbivala se udna pojava nestajala je energija. Kad se
napravio obraun energije prije raspada i usporedio s onim poslije raspada rezultat je bio da
elektroni odlaze s premalo energije. Rjeenje je da negdje nestaje energija ili je pronaen
dogaaj koji naruava temeljno naelo dotadanje fizike (zakon ouvanja energije).

vrstu odbranu zakona ouvanja energije je izveo W.Pauli. Pauli iznosi hipotezu da pri
raspadu dio energije sa sobom odnosi estica koja nastaje u raspadu. estica,radi ouvanja
treba biti neutralna pa je imenuje neutrino, mali neutron.Masa neutrina je jako malena ,
praktiki je on bez mase.
To je bio poetak umnaanja broja elementarnih estica. Ubrzo je dolo do naglog otkrivanja
elementarnih estica (pioni,mioni,graviton,foton itd.). Graviton je hipotetska (ne dokazana)
estica koja bi trebala sluiti kao prijenosnik gravitacijske energije. Neto slino kao foton
kod elektromagnetske.

2. Klasifikacija estica
Sve estice (kvanti) se mogu svrstati u dvije podgrupe , prema spinu i prema nekom drugom
svojstvu. estice se prema spinu dijele na fermione i bozone . Fermioni su one estice koje
imaju polovini spin , a bozoni estice koje imaju cjelobrojni spin. Pokazuje se da su fermioni
oni od kojih je graena tvar, a bozoni oni koji prenose interakciju i tako odravaju vezu meu
fermionima. Sve se estice potom svrstalo u tri grupe: kvanti polja, leptoni i hadroni. Hadroni
obuhvaaju dvije podgrupe: mezone i barione.

U kvantnoj elektrodinamici polje se opisuje pomou nosioca meudjelovanja, tzv. kvanti

polja.

Klasifikacija je zasnovana na 4 temeljna meudjelovanja sile u prirodi:

1. Kvanti elektromagnetskog i slabog nuklearnog polja (tzv.elektroslabo polje)

Toj skupini estica pripadaju foton i intermedijarni bozoni. Foton je elementarna estica,
kvant elektromagnetskog zraenja, koji se u vakumu giba brzinom svjetlosti, c. Nema masu
mirovanja, a sadri energiju, te ima spin h/2. Intermedijarni bozoni su estice velike mase
(90 GeV/c2) i nosioci su slabe nuklearne sile. Otkrili su ih Carlo Rubbia i Simon van der
Meer iz Europskog nuklearnog centra u enevi (Cern), koji su za to otkrie dobili
1984.godine Nobelovu nagradu.

2.Leptoni

Leptoni dolaze od grke rijei leptos to znai sitan ili tanak. Leptoni su lagane elementarne
estice koji ne reagiraju na jaku silu pa djeluju slabim nuklearnim silama. Imaju naboj 1 (osim
neutrina koji su neutralni). Karakterizira ih zakon ouvanja leptonskog broja - zbroj leptona
(leptonski broj 1) i antileptona (leptonski broj -1) koji ulaze u reakciju jednak je broju leptona
koji iz nje izlaze. Spin im je 1/2 te potuju Paulijevo pravilo iskljuivosti.
Leptoni su: elektron,tri vrste neutrina, mion i estica

Mion moemo shvatiti kao teki elektron.Masa mu je bliska masi piona i kad je pronaen
smatralo se da je to mezon.

3.Hadroni

Hadroni dolaze od grke rijei hadros to znai jak , snaan. Hadroni su teke elementarne
estice. Oni meudjeluju jakom nuklearnom silom koja je najjaa u prirodi. Tipini hadroni su
nukleoni tj. neutron i proton. Hadroni su prema masi podijeljeni na: - mezone (mase izmeu e
i p) - barione (tj.one koje su teki)
No meutim, danas ta podjela nije opravdana! Bolja je podjela koja kae: Mezoni su oni
hadroni iji je spin 0 ili cjelobrojni viekratnik h/2. Barioni tj. nukleoni i hiperoni imaju spin
jednak neparnom viekratniku (h/2),tj. (h/2) , 3/2(h/2)

Vrijednost spina odreuju statistika svojstva estica: Bozone odreuje Bose-Einsteinova

statistika, a fermione Fermi-Diracova statistika.

3.estice i antiestice
Pojam antiestice je prvi u fiziku uveo P.Dirac svojom teorijom elektrona.Danas su poznate
antiestice gotovo svih elementarnih estica.

Kad je Dirac pomou svoje teorije postavio ispravnu jednadbu gibanja za elektron , uoio je
da se ravnopravno sa rjeenjima s pozitivnom energijom javljaju i rjeenja s negativnom
energijom. Rjeenja (stanja) pozitivne energije su realni svijet : elektroni koji se gibaju u
materiji i koje opaamo. No to su rjeenja negativne energije? I njima je Dirac morao dati
fizikalno znaenje. Najjednostavnije je bilo rei da sva ta stanja takoer postoje, ali da su
popunjena elektronima; kad bi, naime, ta stanja bila prazna ili djelomino popunjena ,
elektroni bi iz stanja pozitivne energije propadali u stanja negativne energije, kao to
kuglice padaju u jamu (po naelu minimuma potencijalne energije). Drugim rjeima, dolo bi
do raspada Svemira, a to se u stvarnosti ne dogaa.

Prva antiestica

Engleski fiziar P.Dirac je 1933. postulirao postojanje estica negativne energije, te ih nazvao
antiestice. Uz prvu antiesticu vezana je zanimljiva okolnost da je najprije predviena a onda
tek pronaena. Osnovna svojstva elektrona izlazila su neposredno iz Diracove teorije. Za oko
je zapela injenica da u toj teoriji ima mjesta za jo jednu esticu. Drugim rijeima, teorija
graena za potrebe opisivanja jedne estice, elektrona , ispala je preiroka za elektron, ona
obuhvaa elektron ali ostavlja mogunost postojanja jo jedne estice slinih svojstava.
Upravo na mogunost postojanja nove estice upozoravao je Oppenheimer. Jo iste godine
Anderson je ulovio tu novu esticu. Na fotografskoj ploi zapazio je trag nepoznatog gosta iz
svemira (kozmike zrake). Po otklonu u magnetskom polju bilo je sasvim nedvojbeno da je
rije o pozitivno nabijenoj estici. Negativna bi se otklonila u drugu stranu. Zakrivljenost
staze i debljina traga omoguuju da se utvrdi masa te estice. I to je bilo u skladu s
predvianjem. Bio je to pozitron, antiestica elektrona. Mogli bismo ga zvati i antielektron.