UDK 17.026.02.000.266.

3
Struni zn. lanak
Primljeno 04/04

SOLIDARNOST IZ CARITASOVE PERSPEKTIVE.

Teoloko utemeljenje solidarnosti u hrvatskom drutvu

Vice John BATARELO, Zagreb

Saetak
Kada se o konkretnoj implementaciji solidarnosti u hrvatskom drutvu dananjice govori
iz kranske perspektive, tada se Caritas, i kao izraz i kao organizacija, nalazi u prvim redovi-
ma. lanak analizira politiku teologiju J. B Metza, pokret solidarnost u Poljskoj te strateki
plan Caritas Internationalisa koji je temeljen na solidarnost sa siromasima i potlaenima. Ova
analiza stavlja u iroj perspektivi djelovanje Caritasa u Hrvatskoj i kako je Katolika crkva
preko Caritasa i njegovih nedavnih kampanja i projekata otvorila mogunosti da svojom soli-
darnom praksom postane socijalno kritika-proroka crkva.
Kljune rijei: solidarnost, caritas, politika teologija, strukturalne nepravde, katoliki
socijalni nauk, zagovaranje

Dok vjetrovi promjena metu sve pred sobom, postoje ljudi koji grade zaklone
i oni koji grade vjetrenjae.
Kineska izreka

I. Uvod
Kada se o konkretnoj implementaciji solidarnosti u hrvatskom drutvu dana-
njice govori iz kranske perspektive, tada se Caritas, i kao izraz i kao organiza-
cija, nalazi u prvim redovima. Ovim e se radom odatle pokuati utvrditi kako i na
koje naine Caritas kao organizacija Katolike crkve u Hrvatskoj promie i ivi
solidarnost. Ona e najprije prekopati po teolokim aspektima solidarnosti kako
ih vidi politika teologija J. B. Metza. Gledita za koja se Metz zalagao u teoriji
bit e prikazana unutar okvira pokreta solidarnosti u Poljskoj, koji je uzdrmao te-
melje totalitarnog reima i u konanici izmijenio to drutvo. To se moe zahvaliti
lanovima Crkve koji su otvorili oi za patnju i primjerenim postupanjem prvo
otvoreno mijenjali sebe, a potom i strukture koje su se kosile s pravdom. U radu
e se kasnije promotriti kako su Metzova gledita duboko ukorijenjena u strateki

539
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

plan Caritasa Internationalis te kako je Hrvatski Caritas primijenio taj plan i ita-
vu teologiju u njegovoj pozadini to e se prikazati putem nekoliko konkretnih
prouavanja primjera solidarnosti.

Caritas izraz i organizacija

Rije Caritas latinski je izraz koji preuzima koncept opisan u Novom zavjetu
koritenjem grkog izraza agape, a koji se dade prevesti kao ljubav (prema bli-
njemu) ili duboko potovanje.1 Caritas se prvenstveno promatralo kroz djela mi-
losra, to jest kroz sluenje potrebitima. Koncept milosra mnogo se puta koristi u
tekstovima Novoga zavjeta. Pomaganje i davanje hrane siromanima sredinja su
obiljeja prakse u prvim upama. Valja ipak naglasiti da milosre uvijek predstavlja
i specifini izriaj kranskog ivljenja. Stoga se ono shvaa kao zadaa i odgovor-
nost sviju. Nije ju mogue povjeriti kakvoj instituciji ili komu drugomu. Stvarno
vjerovanje i sluenje drugima, posebice potrebitima, meusobno su neodvojivi.2

II. Solidarnost kroz teologiju

Odbacivi teologiju i boansko, moderne su svjetovne kulture u ljudsku narav
uitale ne ono prirodno, ve ono greno. Moderna poimanja gdje solidarnost pred-
stavlja samo zajednike interese imaju sklonost biti izvanjska i voluntaristika,
to jest solidarnost se shvaa kao orue za preivljavanje u konfliktnim borbama
za egzistenciju.3 Drugim rijeima, solidarnost je time povezana s nasiljem i vlada-
njem. Uza sve to, kransko vjerovanje o ovjeku jest da je on stvoren na Boju
sliku. Prihvati li se takvo gledite, ratovi, nasilje i poroci, koji su toliko opustoili
ljudsku povijest, ne nastaju iz naih stvorenih naravi, nego su posljedice ljudske
grenosti. Ljudsku solidarnost unitila je ljudska grenost, a otkupio ju je Bog
time to je u Isusu Kristu postao jedno s nama.4
Modernizam su obiljeile ideologije. Sve su one promicale napredak i uspjeh,
dok moderni ovjek ili moderni subjekt nije elio preuzeti odgovornost za onu
polovicu povijesti sastavljenu od patnje i krivice. Solidarnost u smislu potivanja
ljudskog dostojanstva i stajanja na stranu onih koji pate i nemaju nade, vjere i lju-
bavi nije bila spojiva s velianstvenim narativnim konstrukcijama modernizma.

1
Reinhard MARX, Social Doctrine of the Church and Charity, u Acts of the World Congress on
Charity, izd. Pontificium Consilium Cor Unum, Rim, 1999., str. 152.
2
Ibid.
3
Matthew L. LAMB, Solidarity u New Dictionary of Catholic Social Thought, Dywer, A. Judith,
A Michael Glazier Book The Liturgical Press, Minnesota, 1994., str. 910.
4
Ibid., str. 912.

540
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

Prema J. B. Metzu, unutar modernizma postoje tri glavne ideologije. Ideali-

stiko-liberalna ideologija pobjednika ide zajedno uz evolucionistiko shvaanje
povijesti. Druga, utopijski marksizam, takoer je u doticaju s istim modernim
usmjerenjem prema boljoj budunosti u povijesti; buduim naratajima obeava
raj, ali nije u stanju snositi odgovornost za rtve povijesti, niti ih izbaviti. Trea
ideologija je pozitivistiko-tehnokratska verzija povijesti, u kojoj put i tempo
napretka u povijesti odreuju zakoni ekonomije, a odgovorni je subjekt ieznuo
ba kao i u ostala dva sluaja.5
Jedan od najvanijih aspekata u drutvu iz kranske perspektive jest to to
su u njemu za razliku od vremenskog shvaanja unutar modernizma, gdje r-
tve nastaju uslijed pogreke, mehanikog, sluajnog propusta (u sustavu) rtve
sistemski dio povijesti. To je razlog zato rtve treba uzeti u obzir i zato one
moraju doi na elo povijesti kako bi je prekinule i demaskirale.6 Budui da je
kranska nada univerzalna (od patnje do uskrsnua), kranstvo je istinski so-
lidarno. Metz solidarnost ne shvaa samo kao sadanju nego i kao budunosnu
i, to je najvanije, prolosnu kategoriju. Solidarnost u osnovi znai potvrdu i
podrku subjekta kao takva u svim povijesnim okolnostima, a napose pod pri-
jetnjom njegova trpljenja i unitenja.7 Solidarnost se doivljava kao praktina
kategorija, kategorija koja svoju istinu potvruje na djelu, pa putem mistino-
-politike prakse oivljava mo sjeanja i pripovijedanje. Mistini je element
univerzalan, dok politiki oznaava partikularno, odnosno povijesno. Univerzal-
nost mistinoga moe biti potvrena tek kad solidarnost zauzme stranu u i kroz
politiko-povijesni element. S druge strane, jedino mistino-univerzalni element
moe potvrditi politiko-povijesni, oslobaajui ga od zaborava i mrnje. Tako
poimana solidarnost predstavlja kategoriju koja subjekt izbavlja od svega to mu
prijeti: zaborava, potlaivanja i mrnje.8 Za Crkvu, i posebice Caritas, to znai
da solidarna praksa slijeenja Krista uvijek znai da zauzimanje strane u korist
siromanih, potlaenih i openito drugih, pri emu se taj drugi prepoznaje kao
subjekt, postaje praktian nain razumijevanja i stvaranja povijesti i oblikovanja
drutva.
U solidarnosti iz kranske perspektive takoer je presudan vremenski ele-
ment sada. Subjekt se moe izgubiti, ponititi i sustavno otuiti jedino u praznu,
besmislenu vremenu. U vremenskom kontinuumu gdje se zbiva inflacijski pro-
tok nekritinih informacija, dogaaji prestaju biti jedinstveni i postaju ponavlja-

5
Gaspar MARTINEZ, Confronting the Mystery of God, Political, Liberation and Public Theologies,
Continuum, New York, London, 2001., str. 66.
6
Ibid., str. 67.
7
Ibid.
8
Ibid.

541
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

nja istoga. Religija nuno mora namjeravati prekinuti taj kontinuum u kojemu
sve izgleda isto i gubi svoj identitet. Kraj vremena mora potvrditi pobuna i na
taj nain konfrontirati mit o razvoju i evoluciji, te iznova konstituirati vrijeme
obiljeeno jedinstvenou sadanjeg trenutka i odgovornou subjekta u povijesti
shvaenoj iz eshatoloke perspektive.9 Metz krane vidi kao sljedbenike Krista u
iekivanju skora apokaliptinog dolaska njegova kraljevstva. U takvoj perspektivi
svaka sekunda i svaki in postaju po sebi relevantni. Na taj nain apokaliptino
iekivanje, daleko od mitske ispraznosti, znai povijesni, solidarni in usmjeren
protiv svakovrsne nepravde, te ujedno svrstavanje uz siromane i potlaene.

III. Konkretna solidarnost u povijesti

Promatra li se solidarnost iz kranske perspektive, moe se postaviti pitanje
kada je i gdje ona bila instrument ostvarivanja promjene. Gdje su u suvremenom
svijetu njezini rezultati? U europskom kontekstu u najistaknutije primjere spada
pokret Solidarnost u Poljskoj osamdesetih godina proteklog stoljea. Bez ulaenja u
previe pojedinosti, nekoliko primjera vodeih intelektualnih predstavnika pokreta
bit e dostatno da se pokae praktina provedba Metzova tumaenja solidarnosti.
Pokret Solidarnost u Poljskoj je pomirio dvije tradicije suprotstavljanja polj-
skom komunizmu demokratski socijalizam i katolicizam a one su dugo bile
neprijateljski nastrojene meusobno, ba kao i prema Partiji. U jedinstvenom pot-
hvatu izvedeno je usklaivanje sekularnih naela demokratskog socijalizma ili se-
kularnog humanizma sa svetim naelima katolicizma ili katolikog humanizma.
Takva intelektualna solidarnost bila je prije svega neophodna za stvaranje
nacionalne solidarnosti to obuhvaa sve slojeve drutva koji su patili pod komu-
nistikim ugnjetavanjem. Ujedinjujui faktor u sreditu te fuzije bilo je uzajamno
priznanje obiju strana, i svjetovne i katolike, o potrebi da se proglasi i povrati
ovjekovo dostojanstvo izgubljeno u iskvarenom i otuujuem okruenju komu-
nistike Poljske.10 U poljskom sluaju prepoznate su rtve komunistikog ugnje-
tavanja, pa su kao takve postale ivue legende. Njihova je sudbina demaskirana,
a njihova anonimnost u patnji objelodanjena. Uloga Katolike crkve u tom dema-
skiranju bila je imperativ kakav joj pripisuje sekularni humanist-disident Adam
Michnik i to putem obrane graanskih sloboda zaposlenika, a posebice njihova
prava na trajk i osnivanje neovisnih radnikih sindikata.11

9
Ibid., str. 68.
10
Arista Maria CIRTAUTAS, The Polish Solidarity Movement, Revolution, democracy and natu-
ral rights, Routledge, London, 1997., str.
11
Adam MICHNIK, Letters from Prison and Other Essays, Berkeley, University of California
Press, 1985., str. 145.

542
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

Jedan od glavnih predstavnika katolikog humanizma u Solidarnosti bio je

otac Jozef Tischner. U svojem pogledu na solidarnost on iznosi zanimljiv nain
razmiljanja: Ono to proivljavamo nije samo drutveni ili ekonomski dogaaj,
nego i dogaaj koji sve nas dotie osobno. Problem naruava ljudsko dostojanstvo
utemeljeno na savjesti ljudskih bia.12 Posljednja reenica opisuje pojam kranske
zajednice, ali takve koja je zasnovana na solidarnosti ljudskih bia svjesnih svojih
pojedinanih savjesti, svjesnih dakle svoje individualnosti, ali i svoje skupnosti. On
nastavlja i kae: to znai biti solidaran? To znai nositi breme druge osobe. Nitko
nije posve usamljen otok. Mi smo vezani jedni uz druge, ak i kada to ne znamo
Meutim, nismo uvijek svjesni tih veza. Kada se solidarnost rodi, ta se svjesnost
budi, a potom se pojavljuju govor i rijei u tom trenutku neto to je bilo skriveno
postaje oito. Sve veze postaju vidljive... Tada breme su-ovjeka esto postaje tee
nego ono vlastito. Tako Kristov uenik ispunjava Njegov zakon.13
U poljskom sluaju i sekularni i katoliki humanisti smatrali su da se sud-
bina pojedinca i sudbina zajednice ne mogu razmatrati odijeljeno. Iako se ljudska
individualnost mora uvaavati kao temelj ljudskog dostojanstva, ona se samo na
osnovi kolektivne solidarnosti moe braniti od zadavanja nepotrebne boli i patnje
od strane drave ili neke druge institucije ili organizacije. Ljudima svih vremena
u potrazi za solidarnosti Tischner elegantno i samouvjereno kae
da se moraju okupiti u kolektivno utemeljenim postupcima: Ljudi voljni
uiniti neto dobro postaju lanovi spontano zasnovane zajednice ljudi dobre
volje. Oni u srcima imaju ljubavi prema onima za koje rade. Oni na usnama
osjeaju okus hrabrosti14
Onakva solidarnost kakvu naglaava Metz ima i sastavnicu sjeanja koje po-
vezuje sadanjost s budunosti, ali povezuje i prolost s prethodnim naratajima,
koji su svojim patnjama, ali i nastojanjima, doprinijeli sadanjosti. Michnik,
kao sekularni humanist, u tom smislu prihvaa Kristovu ulogu u poljskoj naciji:
Kakav razumski argument, kakvu vrijednost volje i srca ovjek moe upotrijebiti
da kae ne svemu to smo vidjeli tijekom tisue godina?15 Dotle je u svo-
joj konfrontaciji s postmodernizmom i Metz pojaao konkretnost i zemljopisno-
-povijesnu odreenost kao suprotnost istom, idealistinom, asptraktnom univer-
zalizmu. Ideje i ideali imaju konkretno porijeklo i uvijek moraju biti povezani s
njim.16 Ovo je od velike vanosti u odnosu na Caritasov rad u irenju solidarnosti
u hrvatskom kontekstu.

12
Jozef TISCHNER, The Spirit of Solidarity, San Francisco, Harper and Row, 1984., str. 4.
13
Ibid., str. 2-3.
14
Ibid., str. 81.
15
Op. cit., MICHNIK, str. 167-168.
16
Op. cit., MARTINEZ, str. 76.

543
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

IV. Crkva i oi otvorene za solidarnost

Caritas je, kao meunarodna katolika organizacija, prisutan i u Treem svi-
jetu, gdje su siromatvo i ljudska bijeda uzeli maha. Naglasak u Caritasu, neo-
visno radi li se o konkretnoj materijalnoj pomoi ili njezinim nosivim vrijedno-
stima, jest u tome da su problemi Treeg svijeta ujedno i problemi svih katolika
i krana. Caritas poziva na globalnu solidarnost. Ali emu? Gdje nai teoloke
potpornje za takvo to? Svijet je ujedinjeniji no ikada ranije, ali je ujedno i svijet
gdje postoje neuvene razlike izmeu bogatih i siromanih zemalja utemeljene
na nepravednim politikim, kulturnim i gospodarskim strukturama. Trei svi-
jet, i kao drutva i kao crkve, postavljaju kranstvo pred golem izazov. Samo
njegovo postojanje, njegova bijeda, njegova zapostavljenost i njegova vie nego
problematina budunost jesu frontalno, praktino poricanje kranske poruke,
a posebno bilo kakve ire solidarnosti. Kolonizacija Treeg svijeta povijesno je
opravdavana kao neto samo po sebi dobro za kolonizirane narode. Slabiju grupu
preuzela je kulturno i tehnoloki nadmona civilizacija. Pa ipak, to nije bilo niti
jest u skladu s kranskom porukom. Ljubav koju treba iskazati pripadnicima
drugih civilizacija i kultura ljubav je ili priznanje drukijemu, a to je upravo
priznanje i prihvaanje neistoznane drugosti drukijega. Prema Metzu, samo
biblijsko kranstvo moe postati istinski solidarno i, odgovornim mistinim i
politikim djelovanjem Crkve, koja tei i obraenju i radikalnoj promjeni, biti
element preobrazbe dominaciji usmjerenoj polovici modernizma u svoju drugu
polovicu usmjerenu prema politikoj, solidarnoj, oslobaajuoj pravdi za sve.17
Time se hoe rei da crkva mora biti prava zajednica uenika koji slijede Isusa i
praktino svjedoe o njegovoj osloboditeljskoj poruci. Kranska inkulturacija u
svakom drutvu ovisi o eklezijalnom i drutvenom prakticiranju solidarnosti i pre-
poznavanju drugoga na temelju biblijskog, subverzivnog pamenja patnje.18
Praksa Crkve je mistina ukoliko za sobom povlai potpuno predanje Bogu
i onom sjeanju na Krista koje je takoer i sjeanje biblijske predaje o patnji. Po-
litika e biti u dvostrukom smislu. Prvo, bit e politika radi injeninog stanja,
jer je djelovanje Crkve uvijek javno djelovanje, uz neke prikrivene ili otvorene
pretpostavke i opcije. Drugo, i vanije, budui da je povijesni i javni karakter kr-
anstva usredotoen u tom sjeanju, ono mora prihvatiti posljedice toga sjeanja
i svrstati se uz siromane, potrebite i poraene, te pokazati da je Kraljevstvo Boje
blizu. Kranska praksa kao takva nije provoenje politike moi i vladavine,
nego iznad svega prakticiranje otvorenih oiju, praksa sposobna vidjeti vie
od onoga to se obino vidi, posebno u odnosu na neuoenu i nezapaenu patnju
u svijetu. Ta je praksa u stanju svima posvijestiti tu patnju i uiniti je znaajnom

17
Op. cit., MARTINEZ, str. 79.
18
Ibid.

544
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

na politikoj sceni.19 Potonja misao posebno je bitna u razluivanju javnog dje-

lovanja Crkve ili njezinih organizacija (poput Caritasa), napose u zagovarakim
kampanjama ili kampanjama usmjerenima na javno mnijenje, koje e biti kasnije
opisane. Crkva kao takva stupa na politiko podruje, ali uime otvaranja oiju
ili, kako je Tischner kazao oitovanja skrivena, skrivena znaenja patnje, di-
skriminacije i dehumanizirajuih uinaka ili posljedica po ljude.
Iz Caritasove perspektive u ovom je radu bitno da Crkva mora proi kroz
obraenje i preobrazbu da bi bila vjerna mistino-politikoj praksi kranske soli-
darnosti. Te su ideje ponovno preuzete od Metza, koji je razvio politiku teologiju
i iji je utjecaj bjelodan u viziji i misiji Caritasove mree. Caritas se nalazi u pr-
vim redovima suvremena misijskog djelovanja Katolike crkve. On izlazi ususret
strancima, osobama u potrebama, patnicima, naputenima i siromanima. Caritas
ispunjava ulogu provoditelja onoga to institucionalna Crkva propagira.20
1. U odnosu na svoje postupke i djelovanje, Crkva se solidarnom praksom
mora okrenuti od orijentacije prema vjerskim uslugama ka orijentaciji pre-
ma socijalnoj kritiki-prorokoj Crkvi.
2. U odnosu na svoju unutranju dinamiku i ustroj, Crkva se mora okrenuti od
Crkve koju vode odozgo prema Crkvi aktivnih, odgovornih lanova koji se
sa crkvenom zajednicom i skupno s drugim lanovima osobno odazivaju
svojem kranskom pozivu. Crkva se od Crkve koja nadzire za ljude mora
okrenuti prema Crkvi ljudi. Svaki kranin mora postati odgovorni ja,
kako u Crkvi, tako i u drutvu, izgraujui tako zajedno i crkveni i drutve-
ni, graanski identitet.
3. U odnosu na pitanje univerzalnosti i inkulturacije, Crkva se od eurocen-
trine Crkve mora okrenuti prema univerzalnoj, istinski Katolikoj crkvi.
Takva aktualizacija zahtijeva da istinski univerzalna Crkva bude shvaena
kao Crkva koja u praksi i praksom pod svoje uzima dvostruku opciju: opci-
ju za siromane i opciju za drugoga u njegovoj ili njezinoj drugosti.

Ove saeta miljenja mogue je pronai u svim Caritasovim dokumentima,

a oni pozivaju ljude koji rade u Caritasu da se obrate i budu proroki u svojim
pozivima na pravednost i u djelima solidarnosti. Po Metzovim rijeima, kran-
stvo je Schule des Sehens (kola gledanja).21 Preobrazbi drutva krani dopri-
nose obznanjujujui ono to vide, iznosei to na uvid javnosti, a posebno osobno

19
Ibid.
20
Antoine SONDAG, Deseta obljetnica Hrvatskog Caritasa, Zagreb, 2002., neobjavljena verzija
kod autora radnje.
21
Op. cit. MARTINEZ, str. 80.

545
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

prakticirajui solidarnost. Kriza unutar Crkve nije kriza poruke sadraja. Radi
se o nesposobnosti Crkve da pokae kako se ta poruka odnosi prema konkretnoj
povijesti i iskustvima neidentiteta u toj povijesti, te kako takva poruka moe biti
praktina reakcija na navedena iskustva. Drugim rijeima, kako Radosnu vijest
uiniti primjenjivom na suvremeno drutvo ili, bolje, kako od univerzalnosti pa-
tnje koja iziskuje panju i otpor svake osobe nainiti biblijski prikaz.
Budui da u svijetu ima toliko mnogo patnje, toliko konkretne patnje koja
uznemirava nae paljivo izgraene ograde savrenog svijeta, krani su prinue-
ni na solidarnost. to je dakle kranstvo? Ponovno posuujui od Metza, ono nije
religija razdragane sree i lakih odgovora (neto poput onoga to postmodernizam
nastoji dostii svojim mitom prijateljstva i religije prijateljske Bezbonosti),
nego religija krize i natjecateljske nade; radi se o religiji koja uznemirava, pre-
kida, proturjei, ugroava i tjera ovjeka da, protivno svakoj nadi, gaji nadu u
beskrajnu praksu univerzalne pravde, solidarnosti i mira, koji uvijek zapreavaju
povijesne katastrofe.22
Primjena teoloke krjeposti agape ljubavi kontinuirano uprisutnjuje otkuplju-
juu ljudsku solidarnost Kristova Duha. Zato po Kristu ljudi postaju kadri oprosti-
ti kao to Bog prata, ljubei ne samo svoje prijatelje, nego i neprijatelje.23 Takva
ljubav moe dokrajiti cikluse nasilja, i to ne uutkavanjem rtvinih vapaja, nego
samo Bogu svojstvenom preobrazbom tih patnja u novi ivot.

Katoliki socijalni nauk i solidarnost

U Caritasu najee citirani socijalni nauk povezan sa solidarnosti glasi:
Ona [solidarnost] nije, dakle, osjeaj neke neodreene suuti ili povrna
ganua zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je vrsta i po-
stojana odlunost zauzeti se za ope dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi
smo mi uistinu za sve odgovorni. Ta se odlunost temelji na vrstom uvjerenju
da su upravo pohlepa za dobiti i e za vlasti, o emu smo govorili, konice pu-
nog razvoja. Ta opredjeljenja i strukture grijeha mogu se uz pomo boanske
milosti pobijediti jedino dijametralno oprenim stavom: zalaganjem za dobro
blinjega i spremnou da, u evaneoskom duhu, izgubimo sebe radi drugoga,
umjesto da ga iskoritavamo, te da mu sluimo , umjesto da ga tlaimo radi vla-
stite koristi.24
Katoliki socijalni nauk moe se saeti u obvezu svakog pojedinca da u in-
teresu pravde i u potrazi opredjeljenja za siromane doprinosi dobru drutva.

22
Ibid., str. 86.
23
Op. cit., LAMB.
24
Sollicitudo Rei Socialis, br. 38.

546
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

To je kontekst u kojem je najvea vjerojatnost njegovanja ljudskog ispunjenja

za svakoga, u kojem svaki pojedinac moe uivati blagodat ivljenja u ureenu,
naprednu i zdravu drutvu. Drutvo nedovoljno obzirno prema opem dobru bi-
lo bi neugodno i opasno mjesto za ivot, kao i nepravedno prema onima koje je
iskljuilo.25
Kada govorimo o solidarnosti, treba naglasiti da govorimo o ljudskoj soli-
darnosti radi opeg dobra. Ope dobro je konkretno. Ono nije apstraktna ili ide-
alna univerzalnost koju odozgo nameu idealisti s malo ili nimalo razumijevanja
konkretne raznolikosti ivota. Noviji socijalni nauk Crkve ope dobro shvaa kao
jamca prava pojedinca i kao neophodni javni kontekst u kojemu se u sukobima
prava i interesa pojedinaca moe donijeti presuda ili ostvariti pomirenje.26 Ope
podrazumijeva sveobuhvatno: ope dobro ne moe iskljuiti ili izuzeti bilo koji
dio stanovnitva. Ukoliko bi u zbilji bilo koji dio stanovnitva bio iskljuen iz su-
djelovanja u ivotu zajednice, ak i na minimalnoj razini, to bi proturjeilo samom
konceptu i zahtijevalo bi ispravljanje.
Ova prava su neotuiva ljudska prava i ukorijenjena su u dostojanstvu svake
ljudske osobe, dok je samo dostojanstvo zasnovano na konkretnoj univerzalnosti
ontoloke solidarnosti svake osobe s ljudskom vrstom.27 Ondje gdje suvremene
teorije o pravima crtaju prava kao individualistike obrane unutar neizbjeno
konfliktnih prirodnih ili graanskih okruenja, solidarnost u kranskom smislu
brani ljudska prava kao zahtjev pravedna i kooperativna opeg dobra. Prava nisu
zasnovana na inima svojevoljne samopotvrde u borbi za opstanak, nego na odgo-
vornostima promicanja razumljive i razumne suradnje oko opeg dobra.28
Izbjegavajui moralne imperative bez ozbiljna intelektualnog sadraja, soli-
darnost takoer potuje i ljudsku inteligenciju i ljubav. To se moe uoiti u Carita-
sovu razvoju. Naprimjer, siromatvo masovnih razmjera trai kooperativnu (zdru-
enu) solidarnost u tjelesnim i duhovnim djelima milosra. No u isto vrijeme ono
zahtijeva i intelektualnu otrinu iskazivu u kreativnim i inteligentnim analizama
suvremenih ekonomija utemeljenih na razmjeni. Solidarnost mora suraivati s
ekonomskim teoretiarima kako bi se razradili takvi moralni ekonomski propisi
koji e svoje utemeljenje imati u ekonomskom procesu, pa tako biti u stanju dje-
lotvorno ga usmjeravati prema opem dobru.29

25
The Common Good, Bishops Conferences of England and Wales, Gabriel Publishing Ltd.,
Manchester, 1996., str. 18.
26
Ibid., str. 17.
27
Op. cit., Solidarity, LAMB, str. 911.
28
Ibid.
29
Ibid.

547
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

V. Caritasova organizacija
Prva Caritasova organizacija poela je s radom 1897. u Freiburgu, u Njema-
koj. Godine 1928. postojao je Caritas Catholica sainjen od Caritasovih pred-
stavnika iz razliitih zemalja. Godine 1957. usvaja se ime Caritas Internationalis,
a Sveta ga Stolica potvruje.30 Danas Caritas Internationalis obuhvaa sedam
regija, te vie od stotinu i pedeset Caritasovih organizacija-lanica. Na poticaj
zagrebakog sveenika, a kasnije i zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca,
tadanji zagrebaki nadbiskup Bauer 21. studenog 1931. izdao je okrunicu o os-
nivanju karitativnih organizacija po svim upama i osnovao Karitas zagrebake
nadbiskupije.31 Hrvatski Caritas, kao nacionalni izriaj mree Caritasa u Hr-
vatskoj, uspostavljen je 1989. kao slubeno tijelo Biskupske konferencije Jugo-
slavije a s uspostavljanjem hrvatske drave Hrvatski je Caritas 1992. dobio svoje
sadanje ime.32

Caritasovo shvaanje solidarnosti

Izraz solidarnost u Caritasu se promatra kroz kransku perspektivu, a napose
kroz socijalni nauk Crkve i ivljena iskustva. U stratekom planu Caritasa Inter-
nationalis naslovljenom Caritas Inspiration (Nadahnue Caritasa), solidarnost
je utkana u samu potku organizacije: Svoju bit i nadahnue Caritas izvodi iz
svjedoanstva kranskog Svetog pisma i ive predaje socijalnog nauka. U svjetlu
vjere i prakse, njegove su sredinje vrijednosti povlatena opredjeljenja za siro-
mane, podupiranja dostojanstva ljudske osobe u duhu uzajamna razumijevanja i
ljubavi, solidarnosti i drutvene pravde nepromjenjive.33
Koliko je Caritas postao gotovo sinonimom za vrenje solidarnosti unutar
Crkve ili barem najznaajnijom katolikom organizacijom na tom polju, postalo
je vrlo jasno na 17. opoj skuptini Caritasa Internationalis odranoj u Rimu. Gla-
vna tema bila je Globalizirajua solidarnost. Unutar Caritasove mree definici-
ja solidarnosti shvaena je ovako: Za Caritas, solidarnost je prije i iznad svega
pitanje ljubavi voljeti druge onakve kakvi jesu, priznavati njihovo dostojanstvo,
potovati naelo pravde. Takva ljubav prema drugima takoer raa i obvezom
dijeljenja. Ljubav nas navodi na to da ono to imamo dijelimo s drugima. Ljubav

30
Web stranica Caritas Internationalisa www.caritas.org , pod naslovom History.
31
Juraj BATELJA, ivjeti iz vjere. Duhovni lik i pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca, Nadbi-
skupski Duhovni Stol u Zagrebu, 1990., str. 98.
32
Ime Hrvatski Caritas kao slubeno tijelo Hrvatske biskupske konferencije potvreno je na
jesenskom zasjedanju HBK-a 1992.
33
The Strategic Plan of Caritas Internationalis, Rim, 1995., str. 12.

548
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

nas na prirodan nain vodi k preobrazbi. Preispitujemo ono to jesmo, prihvaa-

mo vlastite promjene radi drugih i spremni smo rtvovati se zbog njih.34
Sukladno tomu, tri glavna elementa ili temeljna kamena za Caritasovo poima-
nje solidarnosti jesu: ljubav, dijeljenje i preobrazba. Da bi se solidarnost mogla
iriti, trai se osobno obraenje svakog pojedinca putem promjene srca i uma.
Drugim rijeima, solidarnost se ne moe vriti u teoriji, nego se radi o ivotnom
izboru. Caritas poziva svoje organizacije-lanice da diljem Caritasove mree i Cr-
kve promiu vrijednosti solidarnosti. No kako je ova definicija tipina za Caritas i
ona postaje vrlo konkretna i opipljiva. S tih temelja Caritas poziva na promjene
koje u strukturama gdje se stvaraju siromatvo, nepravda, pa ak i sukobi treba da
unesu politiari.35
Uobiajena pogrena predodba o Caritasu, barem u Hrvatskoj, kao o izra-
zu neodreene suuti ne odraava pravi identitet obuhvatna pogleda na Caritas.
Caritas je skladno djelovanje milosra i pravde s ciljem borbe protiv dehumanizi-
rajeeg siromatva i grenih struktura drutva koje zadravaju okove siromatva.
One koji milosre doivljavaju kao jedinu Caritasovu svrhu ili ak kao jedinu svr-
hu vlastita kranskog uvjerenja jo e jednom opovrgnuti socijalni nauk Crkve:
Milosre nikada nee biti istinsko milosre ne uzme li u obzir pravdu ... Neka
se nitko ne pokuava malim darovima milosra izuzeti od velikih obveza to ih
namee pravda.36 Papa Ivan Pavao II. poziva krane da podignu svoj glas u
ime svih siromaha svijeta.37

Globalna solidarnost
Caritasov imid urezao se u razmiljanja ljudi putem dobrotvornih akcija. To
pogotovu vrijedi za vrijeme komunizma, kada se Caritas Zagrebake nadbiskupi-
je, kao poluilegalna organizacija, bavio siroadi i pomagao siromanim obiteljima
i pojedincima. Drugo, ljudi Caritas promatraju kroz prizmu njegovih aktivnosti u
vrijeme rata tijekom ranih devedesetih godina prolog stoljea, kada je bio kanal
za primanje uglavnom meunarodnih materijalnih donacija i njihovu raspodjelu
meu cjelokupnim stanovnitvom pogoenim ratom od izbjeglica i prognanika,
pa sve do gradske sirotinje.
No nakon pada Berlinskog zida 1989. i golemih promjena to su se otada
zbile, posebno nakon izazova suoavanja s neoliberalnim ekonomskim sustavom

34
Lebouef FABIEN, Globalising Solidarity, Confederation Reflections on the General Assembly
Theme, Rim, 2003., str. 3.
35
Ibid.
36
PAPA IVAN XXIII., Pacem in terris, 1963.
37
PAPA IVAN PAVAO II., Tertio Millennio Adveniente, no. 51.

549
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

slobodne trgovine, Caritas iitava znakove vremena. Tonije, uzeo je socijalni

nauk Crkve i pokuava ga vrlo konkretno i precizno provesti, a u biti suprotstaviti
se strukturama grijeha, kako ih naziva Sollicitudo Reo Socialis. Zadravajui
sredinje zanimanje djelima milosra i dobrotvorstva, Caritas je progovarao, i jo
uvijek progovara, uime pravde kako bi odrao korak i borio se protiv tih struktura.
Tako Caritas od nepravde stvara zborno mjesto za solidarnost.
Glavna prekretnica stigla je 1999. godine s predstavljanjem Stratekog plana
Caritasa Internationalis. Podnaslov je glasio: Priprema za tree tisuljee, obno-
va Caritasove konfederacije. Plan je odobren nakon etverogodinjeg procesa
savjetovanja i procjenjivanja diljem stotinu i pedeset organizacija-lanica. Njime
se izrie da se zbog naglih promjena u svijetu i Caritas mora mijenjati: sve to
znai da Caritas kao konfederacija mora preispitati svoju ulogu i aktivnosti kako
bi razvio obnovljen osjeaj smjera za budunost. To nije kritika prolosti, nego,
jednostavno, prepoznavanje da se svijet mijenja i da se i mi moramo mijenjati e-
limo li u budunosti ouvati svoju relevantnost.38 U svojoj analizi svijeta nakon
2000. godine, plan izmeu ostalog zapaa opadanje solidarnosti, pri emu se ona
shvaa kao jedna ljudska obitelj koju je stvorio Bog.39 Caritas Internationalis je
po prvi put upotrijebio struni izraz strateko planiranje, koji je u to vrijeme bio
relativna novina za katolike ustanove: Primjenom stratekoga planiranja poku-
avamo jasnije raspoznati strukturu Bojeg plana za Konfederaciju i na rad sa
siromasima i za siromahe.40
Jedan od najbitnijih, ako ne i najbitniji, izraz uveden u Caritasov rjenik bio
je izraz zagovaranje. Caritas Internationalis zagovaranje je doivio kao jedan od
stratekih ciljeva u promoviranju globalizacije solidarnosti i pristajanju uz rijei
pape Ivana Pavla II. da drutvene snage i drava trebaju primjereno nadzirati tri-
te kako bi se osiguralo da budu zadovoljene temeljne potrebe itavog drutva.41
Zagovaranje se definira kao nastojanje da se u javnoj raspravi uje na glas s
namjerom utjecanja na stavove onih koji kroje strategije. To se moe initi pu-
tem javnih kampanja, lobiranja kod odreenih vlada, ustanova itd. te izlaganja na
meunarodnim institucijama i konferencijama s namjerom oitovanja Caritasove
podrke, svjedoenja i izgradnje odnosa.42 Caritas Internationalis podrazumijeva
da se radi o konfederaciji, da se nalazi na vrhu mree i da na meunarodnoj razini
zastupa glavna pitanja. No snaga poiva u unutranjoj supsidijarnosti u najveoj
mrei unutar Katolike crkve zagovaranje, meutim, moe biti uinkovito sa-

38
Op. cit., The Strategic Plan of Caritas Internationalis, str. 7.
39
Ibid., str. 10.
40
Ibid., str. 12.
41
PAPA IVAN PAVAO II., Centesimus Annus, 1991, no. 35.
42
Op. cit., The Strategic Plan of Caritas Internationalis, str. 29.

550
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

mo ako se provodi na lokalnim, nacionalnim, regionalnim i meunarodnim razi-

nama. Aktivno provoenje kampanja obavljat e se na lokalnijim razinama, ali e
one biti poduprte poslom obavljenim na globalnoj razini.43 U opisu zagovaranja
naglaava se element solidarnosti s onima kojima je potrebna pomo u vidu slua-
nja, osposobljavanja i zastupanja: takoer je od vitalnog znaenja da se pokua
sve kako bi se siromane u potrazi za pravdom zastupalo kao aktivne suradnike, a
ne samo kao pasivne primatelje.44

Od 1989. naovamo u Caritasu se moe zapaziti pojava odreenih zanimljivih

obrazaca:
provedena je opsena Caritasova analiza, u kojoj je predvieno opadanje razine
solidarnosti uz agresivno irenje neoliberalnog ekonomskog sustava
s druge strane, Caritas kao protuteu promie globalizaciju solidarnosti s naj-
snanijim naglaskom na traenju pravde
za borbu protiv struktura grijeha, motivacija se pronalazi u Svetom pismu, pre-
daji i socijalnom nauku. Provedba socijalnog nauka u konkretnom, stvarnom
ivotu zauzima istaknuto mjesto
u borbi za solidarnost koriste se i provode nove tehnike i naini kako biti rele-
vantan: primjerice, putem zagovaranja. Pritom se slui suvremenim otkriima
te proaktivnim, umjesto reaktivnim, pristupom
promovira se Caritas kao mrea, pri emu postoji suglasnost oko usredotoava-
nja na zajedniki prihvaene teme koje pridonose pravdi
koriste se nove tehnike organizacije/menadmenta, poput stratekog planira-
nja, u kojima se za suoavanje s novim izazovima predlae razvijanje sposo-
bnosti (umjetnost menadmenta) organizacija-lanica
kako bi se odrao korak s brzim tempom promjena, za irenje velikih koliina
informacija i znanja promiu se i koriste moderne tehnologije.

Meu glavne predmete zagovaranja kojima se bavi Caritas Internationalis

spadaju mir i pomirenje, otputanje dugova i predstavljanje u Ujedinjenim naro-
dima i na sastancima kao to je posljednji susret Svjetske trgovinske organizacije,
odran u meksikom gradu Cancunu u rujnu 2003. Europski Caritas bavi se lobi-
ranjem u Europskom parlamentu, posebno glede drutvenog iskljuivanja u proi-
renoj Europskoj uniji, migracijskih pitanja, trgovine ljudima i siromatva.

43
Ibid.
44
Ibid., str. 30.

551
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

Kao organizacija-lanica Caritasa Internationalis i Caritasa Europa, i Hrvat-

ski je Caritas osmislio svoj strateki plan. Unutar njegove misijske izjave stoji:
Hrvatski Caritas trai vodeu ulogu u socijalno-pastoralnoj misiji Crkve u ire-
nju solidarnosti i socijalne pravde45 i naglaava se da e to provoditi djelujui
kao glas ili zagovornik uime siromanih, te osposobljavajui ih da govore u svoje
ime.46

VI. Hrvatski Caritas Promicanje solidarnosti na nacionalnoj razini

Sagledavanjem rada Hrvatskog Caritasa tijekom posljednjih pet godina vidi
se da se on nalazi pod odlunim utjecajem novih vjetrova promjena unutar Ca-
ritasove mree. Kratkim pogledom na ciljeve i sadraj nekih njegovih projekata
postaje bjelodano da Hrvatski Caritas postaje, da se posluimo Metzovim rijei-
ma, kola gledanja. U Crkvi i civilnom drutvu Hrvatski Caritas promie duh
siromatva, svraajui pozornost na siromane, potrebite i naputene. Tischner je
to izrazio ovako: Ono to je bilo skriveno, postalo je oito i razbuuje savjesti.

Razvoj upnog Caritasa

Solidarnost se oblikuje unutar jedne zajednice, dok razliite zajednice moraju
ostati meusobno povezane ili umreene. U Hrvatskom Caritasu u tijeku je pro-
gram razvoja mree upnih Caritasa, a vizija je da svaka upa dobije vlastiti upni
Caritas. U Caritasu svake biskupije uspostavljena je mrea animatora, a njih se
obuava u razliitim podrujima poput katolikog socijalnog nauka, konkretnih
aktivnosti upnog Caritasa, pospjeivanja grupnog rada. Sve se to ini s ciljem
uspostave upnih Caritasa i zadravanja njihova bliskog meusobnog kontakta
unutar pojedinih biskupija. Ovaj razvoj Caritasove mree na najniim razinama
predstavlja jezgru svih nacionalnih kampanja i drugih pitanja i projekata vezanih
uz solidarnost. Caritas osjea i oslukuje puls naroda i ukljuuje ga u pomaganje
i djelovanje u korist drugih na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Od Cropaxa do Programa izgradnje mira

Projekt Cropax, za oprost i pomirenje nastao je kao izravna posljedica
teme Ope skuptine Caritasa Internationalis odrane 1999. godine. Projekt
je okupio sve relevantne hrvatske vjerske i graanske udruge koje se bave pi-
tanjima izgradnje mira kao i Caritasove predstavnike sa svih pet kontinenata

45
Strateki plan Hrvatskog Caritasa, interni dokument, 2002.
46
Ibid.

552
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

kako bi svi mogli iznijeti svoju perspektivu. Naziv Cropax akronim je za la-
tinski izraz Croatia patiens pacificat ili Hrvatska na patnji gradi mir. Glavni
ciljevi projekta bili su:
proizvesti ozbiljnu raspravu o tim, za hrvatsko drutvo vrlo aktualnim temama
naglasiti vrijednosti koje mogu pomoi u lijeenju mnogobrojnih rana i trauma
nanesenih u ratu, ali i u mirnodobnoj svakodnevici
pridonijeti izgradnji demokratskih procesa i etnike i vjerske tolerancije
pridonijeti izgradnji kulture mira i svestranu duhovnom napretku drutva
pridonijeti stvaranju mogueg projekta za pomirenje na temelju vlastitih isku-
stava u drutvenim promjenama i ratu u takvom projektu ne bismo samo uili,
ve i pomagali drugima i buduim naratajima da ue iz naih iskustava.

Projekt je izmeu ostaloga rezultirao pokretanjem javne rasprave putem

okruglih stolova, meunarodnih konferencija i Cropaxova zbornika, gdje su se
nali istraivanje, ankete i akademski radovi vodeih strunjaka iz Hrvatske i
inozemstva. Projekt je u Katolikoj crkvi u Hrvatskoj postao najistaknutiji pri-
mjer njezina pristajanja uz pomirenje i oprost, propagiranja tih dviju vrijednosti
te prihvaanja i prepoznavanja patnje mnogih ljudi i skupina u drutvu. Njime
se izgradila solidarnost meu razliitim progresivnim katolikim grupama u Hr-
vatskoj (Hrvatski Caritas, Franjevaki institut za kulturu mira, Pax Christi), kao
i prema drugim kranskim denominacijama i graanskim skupinama aktivnima
na podruju pomirenja i izgradnje mira. Jednako tako, uspostavljeni su kontakti s
lokalnim vjerskim skupinama etnikih Srba, ba kao i sa samom Srpskom pravo-
slavnom crkvom u Srbiji.
Projekt je prerastao u trajni program unutar Hrvatskog Caritasa nazvan Pro-
gram izgradnje mira, a njegov je naglasak na edukaciji i aktivnostima podizanja
ope svijesti poput Tjedna mira, tijekom kojega se meu ljudima promiu vri-
jednosti mira, pravde i solidarnosti.

Kampanja za djecu zaraenu HIV-om

Osobe oboljele od AIDS-a u svim drutvima spadaju u najomalovaavanije
i najdiskriminiranije pojedince. To se jo vie odnosi na diskriminaciju djece
zaraene HIV-om. Na poetku kolske godine 2002. maloj djevojici Eli nisu
dopustili da pohaa prvi razred jer je bila HIV-pozitivna. Nakon nekoliko tje-
dana Vladinih intervencija situacija se nije poboljavala, a cijeli se sluaj vodio
neprimjereno, tako da je tetio sedmogodinjakinji Eli. Javna se rasprava vrtjela
oko vladine Strune komisije i roditelja druge kolske djece koji nisu eljeli Elu
u koli.

553
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

Hrvatski Caritas je odluio ukljuiti se u rjeavanje problema i u potpunosti

podrati Elu, usmjeriti panju na pravi problem, a to je injenica da zbog neznanja
i straha od bolesti djevojica trpi diskriminaciju te da je iskljuena iz drutva. Bila
je stavljena u izolaciju koju nije sama izabrala, a postojee snage nisu reagirale ili
su reagirale obrambeno umjesto da promiu naela pravde i solidarnosti. Hrvatski
Caritas se odluio za siromane i htio je to iznijeti u javnost. Ciljevi kampanje
podizanja ope svijesti bili su:
u drutvu stvoriti odreeni stupanj svijesti o problemu HIV-pozitivnih osoba
pospjeiti edukaciju drutva o prevenciji AIDS-a
poveati kvalitetu ivljenja HIV-pozitivne djece
to je prije mogue vratiti Elu u kolu
zagovarati promjenu zakonodavstva kako se ne bi dopustilo ponavljanje Elinog
sluaja.

U velikoj kampanji podizanja ope svijesti koritenjem svih sredstava mo-

derne komunikacije (oglaavanje putem TV-a, tiska, radija i jumbo plakata), kao i
stalnog pritiska na dravnu vlast ostvareno je sljedee:
etiri tjedna nakon poetka Caritasove kampanje mala Ela vratila se u kolu, a
osnovana je javna fondacija, poduprta od strane Caritasa, u korist sve HIV-po-
zitivne djece;
edukativni materijali koje je Caritas tiskao u suradnji s Hrvatskom udrugom
oboljelih od HIV-a podijeljeni su po svim kolama i javnim zdravstvenim usta-
novama i bolnicama;
u anketi na nacionalnoj razini utvreno je da je vie od 80 posto stanovnitva
vidjelo Caritasovu kampanju, 76 posto ju je podravalo, a tijekom est tjedana
11 posto ispitanika svoj je negativni stav prema HIV-u promijenilo u pozitivan.

Hrvatski Caritas je na nacionalnoj sceni urezao svoju poziciju branitelja i

promicatelja ljudskih prava. Uao je u javni, otvoreni sukob s dravnim vlastima
jer one nisu eljele da njihovo djelovanje procjenjuje i ispituje tijelo koje promie
pravdu. Budui da se kampanja vodila oko u Hrvatskoj jo uvijek kontroverznog
pitanja, neki elementi crkvene hijerarhije bili su zbunjeni zato se Hrvatski Caritas
uputao u taj problem. To su jo pogorali loe obavijeteni eksperti koji su po
biskupijama unutar crkvenih struktura irili neistine. Caritas je, svejedno, u tom
osjetljivom pitanju uspio pobuditi javnu solidarnost s malom diskriminiranom
djevojicom i ukljuiti Crkvu u problematiku koja se uobiajeno ne doivljava
kao crkveni teren.

554
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

Zagovaraka kampanja o radu nedjeljom

Najistaknutije pokazivanje solidarnosti u Hrvatskoj jo od kraja rata bila je
zagovaraka kampanja o radu nedjeljom. Po prvi put Katolika crkva u Hrvatskoj
je preko Hrvatskoga Caritasa iskazala ne samo verbalnu tenju za promjenama i
solidarnosti s oteenim segmentom drutva, nego je i aktivno planirala, stvarala
suradnike odnose, provodila akciju i poluila rezultate u proaktivnoj i tekom
mukom voenoj javnoj kampanji na nacionalnoj razini.
Problem je bio vrlo jednostavan. Rad nedjeljom u trgovinama je tijekom ranih
devedesetih godina malo-pomalo uao u hrvatsko drutvo. Iako je na papiru i za-
konima poneto i bilo regulirano, radnici su se suoavali s masovnom diskrimina-
cijom u obliku neplaenosti, nedobivanja zamjenskih slobodnih dana ili, naprosto,
iskoritavanjem uz male ili nikakve posljedice za poslodavce. Sindikati su se borili
za zatvaranje trgovina nedjeljom, a uz iskoritavanje radnika navodili i odsutnost
praktine potrebe da trgovine budu nedjeljom otvorene zbog niske kupovne moi
potroaa i malenog ili nikakvog profita za poslodavce (primjerice u Njemakoj, iji
je standard pet puta vii nego u Hrvatskoj, trgovine su nedjeljom zatvorene).
Uza sve to bilo je oito da sindikati nisu imali kritinu masu, dostatnu snagu
ili utjecaj na javno mnijenje i politiare. Hrvatski Caritas je zajedno s Franjeva-
kim institutom za kulturu mira odluio latiti se tog problema i iskoristiti uspavani
potencijal Katolike crkve za utjecanje na drutvena pitanja.
Problematika je izloena na sljedei nain. Izmeu 40 i 60 tisua radnika u
trgovinama bilo je prisiljeno raditi nedjeljom. Mnogi su bili prisiljavani raditi u
nehumanim uvjetima, bez nadoknade i slobodnih dana, a sve zbog straha od otka-
za. Drava i njezini organi (poput Dravnog inspektorata) nisu bili djelotvorni u
zatiti radnikih prava. Vie od 75 posto radnika bile su ene, to je znailo povre-
du prava obitelji da bude zajedno. Postojali su oigledni napadi na radnika, ljud-
ska i obiteljska prava. Hrvatskom potroau je predloeno da pokae solidarnost
s radnicima budui da se lagodnost kupovine nedjeljom za pojedinane potroae
ne smije dopustiti nautrb izrabljivanih radnika. Takoer je ustvreno da kupo-
vina nedjeljom nije u tradiciji hrvatskog drutva, jer ono vie od konzumerizma,
kakav nude veliki strani trgovaki lanci, njeguje obiteljske odnose. Podastrta je i
injenica da su trgovine nedjeljom zatvorene u vie od 80 posto zemalja Zapadne
Europe. Prema tome, radi se o civilizacijskom dostignuu, pa hrvatski radnici i
potroai ne bi smjeli podlei hirovima i prohtjevima razuzdanog stranog kapitala,
koji tei minimumu zakonskih odredaba vezanih uz prava zaposlenika i maksi-
mumu povrata uloenog kapitala.

Glavni ciljevi kampanje bili su:

poveati senzibilitet najire javnosti glede loeg stanja zaposlenika u trgovinama,
neuinkovitosti dravnih organa i zakonodavstva te snage stranog kapitala;

555
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

u Saboru popraviti zakon kako bi se putem drastinog smanjenja broja u ne-

djelju otvorenih trgovina i radnika na radnim mjestima ostvarila legislativna
promjena;
poticati i promicati graanske inicijative solidarnosti kako bi se promjene
mogle dogoditi.

Nakon kovanja saveznitava s razliitim grupacijama (sindikatima, Udrugom

poslodavaca, vladinim tijelima), ukljuivanja javnosti (peticije, odnosi s mediji-
ma, anketiranja 75 posto javnosti podralo je zatvaranje trgovina nedjeljom) i
izlaganja sluaja svim lanovima Sabora, relevantnim lanovima Vlade (Mini-
starstvu trgovine, Ministarstvu turizma i Ministarstvu rada i socijalne skrbi, kao i
Premijeru) u drugoj polovici listopada 2003. u Saboru su izglasani amandmani na
Zakon o trgovinama, a novi je Zakon na snagu stupio 1. sijenja 2004.
Za vrijeme planiranja kampanje Hrvatski Caritas je promotrio svoj strateki
plan (utemeljen na Stratekom planu Caritasa Internationalis) kako bi se ustanovi-
lo je li kampanja u podudarnosti sa zadanim ciljevima.
Vizija Hrvatskoga Caritasa kae sljedee: gdje svi ljudi, posebno naj-
siromaniji, marginalizirani i ugnjetavani, nalaze nadu i gdje dobivaju snagu da
u punini ostvare svoju ovjenost. Zaposlenici u trgovinama prisiljeni raditi ne-
djeljom svakako su bili marginalizirani u svojim pravima, a drutvo ih je zaboravilo
u udnji da postane potroako. Pomou Caritasove kampanje ti su se radnici mo-
gli opet nadati i dobiti snagu da povrate svoju ovjenost.
U misijskoj izjavi kae se da e Hrvatski Caritas raditi: djelujui kao glas
ili zagovornik uime siromanih, te osposobljavajui ih da govore u svoje ime.47
Hrvatski Caritas je iz solidarnosti sa zaposlenicima koji su osiromaili zbog i-
njenice da sami nisu mogli promijeniti svoju situaciju podigao glas i zastupao ih.
To je stvorilo snaan osjeaj solidarnosti iz kojeg su izrabljivani radnici i njihovi
sugraani putem kampanje Hrvatskoga Caritasa podigli svoj glas, podrali kam-
panju i usprkos jakom suparniku, u ovom sluaju velikim trgovakim lancima u
stranom vlasnitvu, svrstali se protiv u Hrvatskoj sveproimajueg ozraja indi-
ferentnosti i pasivnosti.
U Caritasovoj izjavi o vlastitu identitetu stoji: svijet e prepoznati Caritas po
njegovoj predanosti pravdi i solidarnosti. Na koncu je Caritasu polo za rukom
da se regulira rad trgovina nedjeljom. Zakoni su promijenjeni, veina trgovina ne-
djeljom ne radi, a najvie pet tisua ljudi radi u tzv. deurnim trgovinama. Caritas
nije poputao pred napadima male, ali vrlo grlate liberalne grupe uglavnom lo-
cirane u medijima, koja je radi vlastita uitka, a bez obzira na prava radnika, htjela

47
Ibid.

556
 BS 74 (2004), br. 2, str. 539558

da trgovine budu otvorene nedjeljom. Pravda je postignuta putem iskazivanja soli-

darnosti na nacionalnoj razini, i to kroz ustanovu Katolike crkve koja je vjerova-
la u mogunost promjene i postupala prema tome na vrlo konkretan nain.

VII. Zakljuak
Pobjeda u kampanji o radu nedjeljom za Caritas i Katoliku crkvu openito
je od iznimne vanosti jer ona oznaava izlazak tihog diva, koji je nakon vie
desetljea progonstva u sakristiji odluio ne samo podii svoj glas iz solidarnosti s
onima koji pate, ve i konkretno djelovati da bi se promijenile strukture podupira-
teljice nepravde. Za razliku od vremenskog shvaanja u modernizmu, rtve (rtve
rata, Ela, zaposlenici u trgovinama) nisu posljedica neke pogreke, mehanikog
propusta u sustavu one su sustavni dio povijesti. Kao to Metz kae, to je razlog
zato rtve treba uzeti u obzir i zato moraju doi na elo povijesti kako bi je pre-
kinuli i demaskirali. Solidarnost znai potvrdu i podrku subjekta u svim povijes-
nim okolnostima, a posebno pod prijetnjom trpljenja i unitenja tog subjekta.
Solidarnost je kola gledanja. To se oitovalo u sluaju promatranja situacije
(gdje je Katolika crkva odigrala glavnu ulogu) najprije u onom odreenom se-
gmentu populacije koji je patio, a zatim i u itavom poljskom puku pod vladavi-
nom komunizma. Gledanje patnje ljudi koji su proli kroz rat i njezino iznoenje
u javnost da se ne dopusti zaborav bili su izrazi solidarnosti u projektu Cropax.
Vidjeti i zagovarati u korist male Ele usprkos pristranosti i neznanju te vidjeti i bo-
riti se za dostojanstvo i prava tisua zaposlenika u trgovinama znailo je poduzeti
konkretne ine solidarnosti. Kroz razvoj upnih Caritasa i vjernici su izazvani da
postanu aktivni, odgovorni lanovi koji se osobno odazivaju svojem kranskom
pozivu.
Katolika crkva u Hrvatskoj preko Caritasa i njegovih nedavnih kampanja i
projekata polako se otvara mogunosti da svojom solidarnom praksom postane
socijalno kritiki-proroka crkva. Meutim, i dalje je pitanje hoe li institucional-
na Crkva u Hrvatskoj u cjelini iskreno prihvatiti takav put. Hoe li njezina glavna
strategija biti zagovarati i iz solidarnosti djelovati zajedno s onima koji trpe i tako
to nezadovoljstvo preusmjeravati u strukturne promjene i pravdu, ili e podlei
sigurnosti odravanja prikladnog statusa quo i stupanja dobro utabanom stazom
puke verbalne podrke vidljive kroz prozore zaklona.

557
V. J. Batarelo, Solidarnost iz Caritasove perspektive

Summary
SOLIDARITY FROM THE PERSPECTIVE OF CARITAS

When referring to the correct implementation of solidarity within Croatian society

today from a Christian perspective Caritas as a term and as an organisation is paramount.
This paper will henceforth try to ascertain how and in what ways Caritas as an organi-
sation of the Catholic Church in Croatia is promoting and living solidarity. It will firstly
delve into the theological aspects of solidarity as seen through the political theology of J.B
Metz. Within this paper it is seen from a Caritas perspective that the church must undergo
conversion and transformation to be faithful to a mystical political praxis of Chris-
tian solidarity. Caritas is at the forefront of modern day missionary work of the Catholic
church. It goes out to the stranger, the person in need, the suffering, abandoned and poor.
Caritas fulfils the role of implementer of what the institutional church is propagating.
In looking at the work of Caritas Croatia in the last five years it has been decisively
influenced by the new winds of change within the Caritas network. In a brief look at the
aims and content of some of its projects, programmes and campaigns it becomes apparent
that Caritas Croatia is becoming, to use the words of Metz, a school of seeing. It is pro-
moting a spirit of poverty within the church and civil society, turning attention to the poor,
destitute and abandoned. What was hidden becomes manifest, it awakens consciences.
The Catholic Church in Croatia is through Caritas and its recent campaigns and
projects slowly opening up to the possibility of heading in the direction of becoming a
socially critical-prophetic church through solidary praxis. The question beckons though,
will the whole institutional Church in Croatia embrace wholeheartedly such a path. Will
its main strategy be to advocate and work in solidarity with those who are suffering and
hence channel this discontentment into structural change and justice or will it succumb to
the security of maintaining a manageable status quo and going down the well trodden path
of mere verbal support as viewed through windows of a shelter.
Key words: solidarity, Croatian society, Caritas Croatia, Metz, praxis, projects,
poverty.

558