Dipl Novo

SADRAJ
1
I. UVOD
Tema ovog rada je Sklapanje, mogui sadraj i pravni uinci branog ugovora. U radu
se prije same analize branog ugovora, ukratko prikazuje pojam branog prava,brano pravo u
Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH), te u Habsburkoj i Austro-Ugarskoj monarhiji.
Zatim se prikazuju obiljeja braka tijekom povijesti, te sam pojam, obiljeja i definicija braka.
Brak kao drutveni odnos ima ponajprije osobnu, neimovinsku prirodu koja se ogleda u
ravnopravnosti, vjernosti, uzajamnom pomaganju, potivanju, zajednikom odgoju djece i sl.
Meutim, pored osobnih odnosa i imovinski odnosi ine temelj braka i obitelji, jer se u
zajednikom kuanstvu zadovoljavaju svakodnevne ivotne potrebe za to je potrebna
imovina.
Imovinski odnosi se ureuju propisima graanskog prava. Imovinski odnosi branih

partnera se tiu imovine branih partnera i njihove odgovornosti prema treim osobama.
Zakonski imovinski sustav branih partnera predstavlja sveukupnost pravnih pravila koji
ureuju imovinske odnose branih partnera kao i imovinske odnose branih partnera i treih
osoba.
Imovina predstavlja jedinstven pojam i svaki pravni subjekt moe imati samo jednu
imovinu.
Brana steevina je ona imovina koja je steena radom branih partnera za vrijeme
trajanja brane zajednice.
Posebna imovina je ona imovina koju su brani partneri stekli prije sklapanja braka ili za
vrijeme braka, ali ne radom ve nasljeivanjem, darovanjem ili na drugi slian nain.
Za razliku od zakonskog imovinskog reima, brani partneri u pojedinim pravnim

sistemima mogu odabrati reim koji sami odrede pridravajui se zakonskih ogranienja, ali
su ogranieni na prihvaanje jednog od alternativnih reima predvienih u zakonu. Kroz
povijesnopravni razvoj imovinskih odnosa branih partnera, mogunost ugovornog
reguliranja u punom smislu rijei nije postojala, te se pojavljuje tek velikim graanskim
kodifikacijama XIX. st.
Konano se u sedmom poglavlju analizira brani ugovor. Brani ugovor (pactanuptialia)

je pravni posao nevjeste i enika ili branih drugova o ureenju imovinskopravnih odnosa na
postojeoj ili buduoj imovini.
U obiteljskom zakonodavstvu BiH ureen je institut branog ugovora kojeg mogu

sklopiti brani partneri. Prvi put nakon dueg vremena, omogueno je branim partnerima ili
buduim partnerima sadraj branog ugovora odrediti samostalno, u skladu sa svojim
potrebama, eljama i interesima, i u tom pogledu ogranieni su jedino prisilnim normama.
2
Institut branog ugovora u obiteljskom zakonodavstvu BiH ureen je samo malim brojem
normi zbog ega se na imovinske odnose primjenjuju odredbe zakona kojim se ureuju
imovinskopravni i obvezni odnosi.
U BiH prema ranijem Obiteljskom zakonu nije bio ureen brani ugovor i branim
partnerima nije bilo omogueno ugovoriti odnos imovine steene u braku.
3
II. POJAM I OBILJEJA BRANOG PRAVA
Brano pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuju brak i odnosi u braku. Dio je
obiteljskog prava i sadri norme koje braku kao drutvenom odnosu daju obiljeja i znaenje
obiteljskopravnog instituta. Brak pravno ureuju odredbe kojima su propisane pretpostavke i
postupak za njegovo zasnivanje te za prestanak, dok su odnosi u braku i u vezi s brakom
ureeni pravilima o uincima sklopljenog braka (osobna i imovinska prava i dunosti branih
drugova) odnosno o pravnim posljedicama braka.1
Zakonske odredbe o pretpostavkama i postupku za zasnivanje odnosno raskid braka

sadre zahtjeve koji ne doputaju odstupanja od propisanih pravila ponaanja. Osim toga,
temeljna osobna prava i dunosti u braku takoer normiraju stroga pravna pravila, jer se
ureenje osobnih odnosa mora zasnivati na naelima i sustavu vrijednosti koje sadre ustavne
norme i meunarodni instrumenti o ljudskim pravima.
Manji dio osobnopravnih uinaka braka nije ureen strogim propisima, tj. branim je
drugovima doputeno da ih urede sporazumno (npr. prezime ene i mua nakon sklapanja
braka, mjesto stanovanja, itd.) U pogledu imovinskopravnih uinaka braka i imovinskih
posljedica prestanka braka, pravila branog prava osiguravaju zatitu interesa branih
drugova, no znatan dio imovinskih odnosa preputen je sporazumijevanju branih drugova na
temelju slobode ugovaranja imovinskih sadraja u branom odnosu.
Osobna i imovinska prava, te dunosti u braku koje regulira brano pravo nisu jedini
pravni uinci braka. Druge i daljnje pravne posljedice braka ureuju obiteljskopravna pravila
koja normiraju odnose roditelja i djece, posvojenje i sl. Povrh toga, propisi u drugim pravnim
podrujima reguliraju neka posebna prava branih drugova i zatitu braka (npr. nasljedno
pravo, radno pravo, kazneno pravo, itd.).
1
Alini, Mira; Hrabar, Dubravka; Jakovac-Lozi, Dijana; KoraGraovac, Aleksandra : Obiteljsko pravo, III.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2007., str. 19.
4
III. BRANO PRAVO U BIH
Bosna i Hercegovina je stjecanjem dravnopravne neovisnosti 1992. i prestankom rata

1995. godine zapoela izgradnju novih drutvenih odnosa i pravnog sustava primjerenih
europskim i meunarodnim trendovima. Znaajan doprinos u tom smjeru postignut je i na
podruju ureenja obiteljskih odnosa. Na razini drave nije donesen jedan obiteljski zakon
koji bi vrijedio za cijeni dravni prostor, nego su donesena tri zakona sukladno teritorijalno-
politikom ustrojstvu i ovlastima pojedinih prostornih cjelina. Ti zakoni su : Porodini zakon
u Republici Srpskoj 2002. godine2; Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine 2005.
godine3 i Obiteljski zakon Brko Distrikta BiH 2007. godine4. Ti zakoni su uglavnom zadrali
tradicionalni pristup obitelji i braku, istiui njihova temeljna i opepriznata obiljeja, te
ureujui uz brak i izvanbranu zajednicu kao ivotnu zajednicu ene i mukarca.
Zakonodavci navedenih propisa nastojali su odgovoriti duhu vremena i u norme ugraditi

nova demokratska naela i aktualne zahtjeve koji su posljedica sveukupnih
drutvenogospodarskih promjena. Jedna od sadrajnih novina u novim obiteljskim zakonima
u BiH je i drukije ureenje imovinskih odnosa branih i izvanbranih partnera koji se ogleda
u njihovoj mogunosti da, sukladno propisanim okvirima korigiraju zakonski imovinski
sustav. Zakonodavno naputanje dotadanjeg iskljuivog prinudnog zakonskog imovinskog
sustava istodobno znai alternativno omoguavanje branim i izvanbranim partnerima
primjenu ugovornog imovinskog sustava, koji se postie sklapanjem branog odnosno
izvanbranog ugovora.
Norme obiteljskog prava koje ureuju imovinske odnose branih i izvanbranih partnera
su posebne (lexspecialis) norme, a na okolnosti, odnose koji nisu ureeni normama
obiteljskog prava primjenjuju se ope norme graanskog (stvarnog i obveznog) prava.5
Uvoenje instituta branog ugovora u pravni sustav BiH odvijao se usporedno s

insitucionalnim nastojanjima ureenja i poetka rada javnog biljenitva kao neovisne javne
slube na cijelom prostoru BiH.
2
Objavljen je u Slubenom glasniku RS, br. 54/02 i 41/08.
3
Objavljen je u Slubenim novinama FBiH, br. 35/05 i 41/05.
4
Objavljen je u Slubenom glasniku BD BiH, br. 23/07.
5
Gali, eljko; Kolobari, Gojko: Brani ugovor u sklopu imovinskih odnosa u braku i izvanbranoj zajednici;
Zbornik radovaPravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, broj XXI/2010, str. 162.
5
3.1. Brano pravo u BiH - novo ureenje
Dana 29. prosinca 2005. godine Porodini zakon iz bive Socijalistike Republike Bosne
i Hercegovine (PoZ) prestao se primjenjivati na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine. Ve
prije, 4. rujna 2002. godine, njegovo vaenje prestalo je na prostoru entiteta Republike
Srpske. Donoenjem novih entitetskih zakona koji ureuju obiteljske odnose, u velikom dijelu
Bosne i Hercegovine, uinjena je potpuna inovacija najvanijih propisa koji ureuju obiteljske
odnose.6
Entitetska nadlenost ureivanja obiteljskih odnosa normirana je Ustavom BiH7- l. III.

Nadlenost i odnosi izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Odredbama Ustava
FBiH propisuje se da e '' Federacija osigurati primjenu najvie razine meunarodno
priznatih prava i sloboda'', kao to su npr. pravo na ivot, na zatitu obitelji i djece, na
socijalnu zatitu i sl.8
Pored dva entiteta- FBiH i RS, u dravi BiH egzistira i trea administrativno-teritorijalna
jedinica- Brko Distrikt BiH, koji je utemeljen nakon konane odluke Arbitranog Tribunala
za spor oko meuentitetskih crta razgranienja na podruju Brkog 2000. godine. Ovdje je
vano naglasiti da je i nakon donoenja obiteljskih zakona u entitetima u Brko Distriktu i
dalje nastavljena primjena Porodinog zakona iz bive Socijalistike Republike Bosne i
Hercegovine (PoZ)9, sve do donoenja Obiteljskog zakona Brko Distrikta BiH 2007.
6
Gali, eljko: Brano pravo u BiH - novo ureenje; Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru,
br. XIX., 2006. g., str. 199.
7
Ustav BiH je Aneks 4. Daytonskog mirovnog sporazuma za mir u BiH. Dogovoren je od 1. do 21. studenoga.
Stupio je na snagu 14. prosinca 1995. godine potpisivanjem u Parizu.
8
l. II. A. 2. Ustava FBiH (''Slubene novine Federacije BiH'', broj 1/94).
9
Porodini zakon (''Slubeni list SR BiH'', broj 21/79 i 44/89).
6
IV. BRANO PRAVO U HABSBURKOJ I AUSTRO-
UGARSKOJ MONARHIJI
Brani obiaji i zakonodavstvo razlikuju se dakle od drutva do drutva, kao i od

povijesnog perioda te su usko vezani uz povijesne, religijske i drutvene promjene.10U
Ugarskoj, kojoj je promatrano podruje June Baranje pripadalo sve do kraja Prvog svjetskog
rata, u zakonodavstvu je prevladavao TripartitumIstvnaWerbczyja napisan u 16. stoljeu, a
ostao je na snazi sve do sredine 19. stoljea. Skup je to obiajnog prava, a bio je temeljni
pravni zbornik u Ugarskoj, ali i Hrvatskoj.
Etnolog Ern TrknySzcs u svojoj knjizi Magyar jogi npszoksok, odnosno u

prijevodu Maarsko obiajno pravo, definirao je osnovna obiljeja braka prema ugarskom
obiajnom pravu u sljedeim tokama:
1) Moe se sklopiti samo izmeu mukarca i ene,
2) Znai vezu jednog mukarca i jedne ene,
3) Pristanak je na mnogim mjestima ostvaren samo prividno,
4) Prema obiajnom pravu ne postoji jednakost meu spolovima, jer brani partneri nisu imali
jednaka prava, pa niti obveze. Primjerice, odanost i odnoenje s potovanjem u pravilu nije
bila obveza mua, ve samo njegovo pravo,
5) U braku se osobni i imovinski interesi spajaju,
6) Brakom nastaje ekonomska zajednica, kojom upravlja mu,
7) Mu u svemu predstavlja svoju suprugu,
8) Brak nije razrjeiv, pa se smatra doivotnom zajednicom.11
10
Boi Bogovi, Dubravka: Roenje, brak i smrt stanovnitvo june Baranje u 18. stoljeu, Ogranak Matice
hrvatske u Belom Manastiru, Beli Manastir, 2013., str. 62.
11
Ern TrknySzcs, Magyar jogi npszoksok, Gondolat, Budimpeta, 1981., str. 279. 361.
7
V. O BRAKU
Najopenitijom definicijom braka, moemo kazati da je on ivotna zajednica ene i

mukarca ureen pravnim normama (i obiajima) odreenog drutva ili pravilima neke
vjerske zajednice. Sukladno tome razlikujemo graanski i vjerski brak.12
Oduvijek, pa i danas, obitelj je predstavljala osnovnu zajednicu drutva, te su i odnosi

unutar obitelji uvelike odreivali i odnose u drutvu uope. Kako Mirjana MogoroviCrljenko
istie, obitelj je temeljna jedinica svakog drutva, a odnosi u njoj ujedno su i ogledalo
drutva.13Temelj stvaranja tradicionalne obitelji jest brak.14
Cilj sklapanja braka je sjedinjavanje to dvoje ljudi, a to dijela imovine dvaju obitelji, te
nastanak jedne nove obitelji. Osiguravanje potomstva je u tradicionalnim drutvima jedna od
osnovnih funkcija obitelji, no ne treba zanemariti niti injenicu da je brana zajednica i
ekonomska zajednica. Znaaj braka u drutvu je oduvijek bio velik, budui da obitelj
omoguuje poveanje imovine i radne snage. Dobar brak omoguuje ne samo drutveni
opstanak nego i socijalnu sigurnost.
O poslovnom karakteru braka govori ve rimsko pravo. Brak (lat. matrimonium, nuptiae)
je prema rimskom pravu usko povezan s primatom mukarca nad enom (manus). Naime,
brak je muu osigurao gotovo potpunu mo nad suprugom. Rimsko pravo razlikuje dvije vrste
braka: brak s manusom i brak bez njega. U najranijem stadiju rimskog zakonodavstva bio je
zastupljen brak cum manu. U braku cum manu, supruga prekida vezu sa svojom prijanjom
obitelji te odlazi iz oeva zatitnitva u muevo zatitnitvo. To je utjecalo na njezine
imovinske odnose i nasljedno pravo. Naime, sva njena imovina tada je postala muevo
vlasnitvo, ali je ena u novoj obitelji tretirana kao ki (filialeloco). Time je ona stekla pravo
nasljedstva ena u muevljevoj obitelji. Druga vrsta braka, brak bez manusa, zastupljen je od
posljednjeg stoljea pr. Kr. Takav brak nema utjecaj na pripadnost imovine i pravo
raspolaganja. U takvim brakovima ena nije postala dio zajednice svoga mua i nije dola pod
muevo zatitnitvo, ve je zadrala vezu i zakonsko nasljedno pravo prema svojoj
dotadanjoj obitelji. ena je ostala vlasnik svoje imovine, te je svaki brani partner raspolagao
svojom imovinom i odgovarao za vlastite dugove. Meutim, tada supruga ne postaje dio
obitelji, pa prema graanskom zakoniku njena djeca ne mogu nasljeivati njezinu imovinu,
kao ni ona njihovu. U rimskoj obiteljskoj zajednici mu je bio duan uzdravati enu,
meutim, meu suprunicima ne postoji zakonska obveza uzdravanja, ve poiva na
obiajima.
Kranska koncepcija braka je preuzela brojne rimske, ali i germanske elemente. U

Zapadnoj Europi brak i naini njegova sklapanja uvelike su promijenjeni na Tridentskom
12
Gali, eljko; Vidi, Marija: Oblik i postupa ksklapanj abraka geneza, aktualne dvojbe i perspektive; Zbornik
radovaAktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, broj 6, Mostar, 2008, str. 517.
13
Mogorovi Crljenko, Marija ena u obitelji i drutvu prema odredbama Motovunskog statuta, Vjesnik
Istarskog arhiva, Vol.8-10, br. (2001. 2003.), 2003., str. 204.
14
Mogorovi Crljenko, Marija, Druga strana braka, Srednja Europa, Zagreb, 2012., str. 11.
8
koncilu (1545. 1563. godine) tijekom protureformacije. Zbog toga se moe govoriti o
predtridenskom i posttridentskom braku. U predtridentskom braku, tonije tijekom 4. i 5.
stoljea, uslijed germanskih provala na podruje Zapadnog Rimskog Carstva, u zapadnom
rimskom pravu javlja se novi obiaj u sklapanju braka kojemu je cilj jamstvo zaruka. Radi se
o svoti novaca koji se daje zarunici kako bi se potvrdio budui brak i uvrstilo dano
obeanje. Ukoliko bi zarunik bez valjanog razloga razvrgnuo zaruke taj bi iznos izgubio.
Novac koji je zarunik morao vratiti nazivao se mirazom. Germanski miraz se od rimskog
razlikuje po tome, to je rimski plaao otac, a germanski mu. Sklapanje zaruka je u kasnom
rimskom pravu sve vie dobivalo na znaaju, a taj obiaj je prihvatila i regulirala i Crkva.15
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, nije bilo svjetovnih vlasti koje nisu
regulirale sklapanje braka, pa je ono uglavnom bilo preputeno obiteljima ili feudalnim
gospodarima. Crkva je zagovara slobodan izbor pri sklapanju braka te je smatrala kako je brak
valjan ukoliko je sklopljen sporazumom suprunika, to obiteljima i feudalnim gospodarima
esto nije odgovaralo. Tijekom 11. i 12. stoljea meu teolozima su bile este rasprave o
poetku samoga braka te se nastojao odrediti trenutak kada je on zapravo sklopljen kako bi se
razlikovao od ostalih seksualnih odnosa. Prema jednom stajalitu poetak braka predstavlja
sporazum, to se temelji na rimskoj tradiciji. Prema drugom, baziranom na germanskoj
tradiciji, brak poinje tek kada je konzumiran. Konano je prevladala teorija koju je tijekom
12. stoljea usavrio Petar Lomard, profesor Parikog sveuilita. On je tako razlikovao
sporazum u futuru, koji je predstavljao obeanje, tj. zaruke, i sporazum u prezentu, tj.
sklapanje braka. Ukoliko je sporazum sklopljen u futuru, on se mogao raskinuti, a ukoliko je
sklopljen u prezentu, veza nije bila razrjeiva.U samom odabiru partnera mladii i djevojke
nisu imali slobodu odabira branog partnera, ve su tu ulogu imali roditelji, prvenstveno otac.
Brakovi su najee bili plod dogovora dviju obitelji, jer se smatralo da dogovoreni brak
stvara drutvenu i ekonomsku sigurnost. Srednjovjekovni statuti, ali i kasniji ranovjekovni
zakoni nastojali su i zakonski to regulirati i time ograniiti slobodu izbora mladih u korist
njihovih roditelja. Mladi su za vjenanje morali imati pristanak svojih roditelja. U suprotnom,
mogli su biti i kanjeni. Primjerice, to je propisano i u istarskim statutima. M. Mogorovi
Crljenko istie zanimljivu injenicu da se kazne za sklapanje braka bez roditeljskog pristanka
uglavnom odnose na mukarce, to sugerira kako djevojke esto ni o tome nisu same
odluivale. To govori u prilog o stajalitu toga vremena prema kojem su ene podlone
mukarcima te ne mogu misliti svojom glavom. O tome govore i brani ugovori, iz kojih se
moe iitati kako je otac glavni inicijator u sklapanju kako ugovora, tako i braka.16
U predtridenstkom razdoblju je Crkva iz germanskih obiaja preuzela rukovanje,

poljubac i davanje prstena kao znakove vjernosti i sklapanja vjenanja. Poljupcu je prethodilo
rukovanje, koje je simboliziralo ugovor, dok bi sam poljubac prethodio konzumaciji braka.
Poljubac je oznaavao pravnu obvezu, a bio je i simbol sporazuma i vjernosti. Slinu
simboliku imao je u feudalnim odnosima. Naime, nakon kleanja vazala pred seniorom,
molbe, dodjele beneficija, polaganja ruke i prisege vjernosti slijedio je poljubac u usta. Osim
15
Mogorovi Crljenko, N., Druga , op. cit. , str. 40.
16
Ibid, str. 48., 49.
9
poljupca, i prsten je simbol kojim se podudaraju feudalna i brana vjernost. On simbolizira
ljubav i vjernost.17
Od 13. stoljea brak je uvrten meu sakramente ime je doao pod crkvenu jurisdikciju.
To je potvreno u 16. stoljeu na Tridentskom koncilu (1545. 1563.) kada je dekretom
''Tametsi'' uvedena obvezatna kanonska forma sklapanja braka. Od tada je brak valjan samo
ukoliko je sklopljen pred upnikom ili opunomoenim sveenikom i svjedocima. Nadalje,
upravo od Tridentskog koncila crkveno sklapanje braka postaje obavezno. Dobar dio odredbi
donesen je kao odgovor na irenje protestantizma, zbog ega je poseban naglasak stavljen na
nerazrjeivost braka. Na Tridentskom koncilu odreeno je da se brak ne moe razrijeiti ak
ni u sluaju preljuba, dugotrajnog izbivanja, znaajnog neslaganja ili neprimjerenog
postupanja prema branom partneru. S druge strane, protestanti su smatrali da brak nije
sakrament zbog ega nije niti nerazrjeiv, te da odluku o istom pitanju trebaju imati civilni
sudovi. Osim toga, Katolika je Crkva teila javnom sklapanju braka kako bi se sprijeili tajni
brakovi. Naime, esto se dogaalo da jedan od suprunika negira sklapanje braka, a onaj drugi
nije u mogunosti dokazati je li taj brak bio sklopljen. Zbog toga je odreeno kako je brak
valjan ukoliko je sklopljen pred svjedocima, koji e posvjedoiti rijeima koje su budui
suprunici izrekli. U konanici je dekret Tametsi odredio da se brak treba sklapati u javnosti,
pred crkvom (infacieecclesiae) i to uz prisutnost dva ili tri svjedoka. Prema M. Mogorovi
Crljenko tajni brakovi dolaze pod udar zbog pravne nesigurnosti koju su stvarali. Svjetovno
pravo je inzistiralo na pravnom reguliranju oeva i muevljeva prava nad kerima i njihovom
imovinom, te muevljeva prava nad enom i njezinom imovinom. Zbog toga se svjetovno
zakonodavstvo protivilo mogunosti priznavanja tajnih brakova te je u pravilu kanjavalo
sklapanje brakova bez roditeljskog priznavanja. Crkva je s druge strane branila
srednjovjekovni koncept braka kao zajednice dua, koje trebaju ostati slobodne od
roditeljskog i bilo kojeg drugog autoriteta. U konanici je naeno kompromisno rjeenje.
Koncil je priznao i tajno sklopljene brakove, ali je odredio da nedostatak roditeljskog
doputenja zgraa.18
ena je u srednjovjekovnom drutvu u pravilu bila odreena kao neija supruga, udovica,
majka, sestra, ki. Obiaj uzdravanja supruge nije nestao niti tijekom srednjega vijeka, a jo
se vie istie njegov znaaj kao ekonomske zajednice. Marija Mogorovi Crljenko navodi
kako je u srednjem i ranom novom vijeku brana veza smatrana kombinacijom
partimonijalnih interesa i drutvene ravnotee.19
Odreene promjene u branom pravu dogodile su se uslijed Francuske revolucije 1789.

godine. Borba za slobode i prava ljudi utjecali su na mnoga drutvena kretanja, a
osvjetavanje ena sudjelovanjem u revoluciji utjecalo je na otvaranje pitanja poloaja ena.
Ipak, u pitanjima poloaja ene u obitelji i njezinih prava i obveza prema suprugu nisu
uinjeni veliki pomaci. Promjena vlasti i donoenje niza zakona u drugim pravnim podrujima
17
Ibid, str. 56.
18
Ibid, str. 75. 80.
19
Ibid, str. 11.
10
u samom je poetku i za obiteljskopravni poloaj ene znailo odmak od ancienrgimea.
Nakon sastavljanja Deklaracije o pravima ovjeka i graanima Olympe de Goug's napisala je
Deklaraciju o pravima ene i graanke. Prema njoj ena je roena slobodna i ostaje jednaka
mukarcu u svim pravima. Osim toga, dodaje i da imovina pripada i mukom i enskom
spolu, zajedniki i pojedinano. Ipak, u kontekstu muko-enskih odnosa drutvena klima,
koju su inili tradicija, Crkva i ekonomski uvjeti i nije mogla izjednaiti ene s mukarcima.
Pitanja koja su tada otvorena, poput pitanja prava na obrazovanje, prava vlasnitva, prava na
naslijee ostala su neostvarena jo dugi niz godina. Unato tome, vanost Francuske
revolucije u otvaranju enskog pitanja ne moe se zanemariti.
Prije revolucije je jurisdikciju nad brakom imalo crkveno pravo i obiajno pravo. Kao to
je ve ranije spomenuto, supruga je u odnosu na mua bila u podreenom poloaju, a razvod
nije bio doputen. Meutim, francuski Ustav iz 1791. godine brak je odredio kao graanski
ugovor i time oduzeo Crkvi jurisdikciju nad institucijom braka. Godine 1792. godine u
Francuskoj je donesen Zakon o braku i obitelji kojim je uvedena obveza sklapanja
graanskoga braka ime je dozvoljen i razvod braka. Suprunici su se mogli razvesti u sluaju
duevne bolesti, osude na sramotnu kaznu, zlostavljanje, nesuglasnosti naravi, naputanja,
iseljenja ili nepopravljivog moralnog nedostatka. Iako su pravo na razvod braka imale i ene
kao i mukarci, odredbe nisu jednake za oba spola. Primjerice, vrijeme ekanja od razvoda
braka do zakljuenja novog odreen je samo za enu. Osim toga, dolo je i do promjena u
nasljednom pravu. Naime, keri su izjednaene sa sinovima po pitanju prava nasljeivanja.
Godine 1804. na snagu je u Francuskoj stupio Code civil, koji od 1807. godine nosi naziv
Code Napoleon. Taj je zakon prema mnogima za ene predstavljao povrat u privatnu sferu
braka, majinstva i voenja kuanstva. Prema Graanskom zakoniku suprunici jedno
drugome duguju vjernost, pomo i potporu. Osim toga, mu je eni duan pruati zatitu i
uzdravati je, dok ona njemu duguje poslunost. Supruga ima svoju imovinu (uglavnom je to
bio miraz, ili druga imovina koju je ona donijela u brak), ali ne moe njome raspolagati bez
pristanka mua. Code civil doputao je branom paru izbor izmeu zajednike i odvojene
imovine. Ukoliko do dogovora nije dolo, imovina steena tijekom braka predstavljala je
zajedniku imovinu. Ipak, bez obzira na imovinski sustav, ena bez suglasnosti supruga tim
imovinskim masama nije mogla raspolagati.
Dakle, do 19. stoljea poloaj mua kao zatitnika obitelji i glave kue ostao je
nepromijenjen. On je upravljao cijelom obitelji, ena je bila pod njegovim zatitnitvom, te je
on upravljao zajednikom imovinom kao i imovinom supruge. U Europi se krajem 19. i
poetkom 20. stoljea, uslijed borbi za prava ena moe uoiti trend porasta branih ugovora.
Primjerice, u vedskoj, u drugoj su polovici 19. stoljea organizacije ena nastojale potaknuti
ene na sklapanje branih ugovora i time zatitu svoje imovine koju one unose u brak. U
drugoj polovici 19. stoljea graanski zakonici su nastojali zatiti suprugu u vidu njezine
imovine, no mueva superiornost u branoj zajednici nije dovedena u pitanje.
11
5.1. Pojam, obiljeja i definicija braka
Brak ima svoje socijalno i individualno znaenje. Socijalno znaenje odnosi se na vienje
braka kao institucije, tj. socijalne strukture koja osigurava odravanje kulturalnih potreba; to
je sustav obaveza, prava i privilegija uloga koje su legalizirane civilnim ugovorom koji se
moe raskinuti ako se oko toga slau obje strane. Individalno znaenje ogleda se u intimnom
povezivanju i obvezivanju na trajnost relacije s voljenom osobom.20
Brak je drutveni odnos koji se tijekom vremena transformirao u pravo ureen odnos i
poseban obiteljskopravni institut. O braku nema definicije koja bi ga pojmovno odredila u
sveopem znaenju za sve drutvene zajednice i za sva vremena.
Temeljne predodbe o braku povezuju se s nekoliko njegovih bitnih obiljeja, od kojih je

na prvom mjestu naelo pristanka na brak slobodnom odlukom ene i mukarca. Nadalje, to je
monogamnost braka s obzirom na to da se u kranskom kulturnom krugu brak shvaa kao
duhovna i tjelesna ivotna zajednica (jedne) ene i (jednog) mukarca. Zahtijeva se i trajnost
braka, no naelna nerazrjeivost ne znai vie i apsolutnu nemogunost raskida branog
odnosa za ivota ene i mua.
Povrh ta tri obiljeja smatra se vanim da je brak ivotna zajednica cjelokupnih osobnosti
branih drugova, koja je proeta partnerstvom i jednakopravnou.
Ova kratko obrazloena obiljeja nazvana su strukturalnim elementima braka izvan kojih
brani drugovi mogu svoju ivotnu zajednicu slobodno ostvariti, osobito u imovinskoj sferi i
u raspodjeli dunosti u braku i obitelji.21
Odreivanje pravne naravi braka ovisi o teorijskim uenjima o braku i o shvaanjima biti
tog drutvenog odnosa. U teoriji je najvie pozornosti privukao viestoljetni sukob miljenja o
tome je li brak u svojoj biti institucija ili ugovor. Suvremena pravna teorija daje toj podjeli sve
manje znaenje jer ocjenjuje da se jednostranim pristupom ne moe obuhvatiti posebnost i
slojevitost odnosa kakav je brak. Institucionalno tumaenje shvaa brak kao instituciju
prirodnog prava, odnosno pojavu kojoj je priroda odredila svrhu a time i strukturu. Neto je
drugaije odreenje pravne naravi braka u kojem se istie da je brak ugovor, a da je jo
vanije to se njime stvara poseban status.22
Suvremena zakonodavstva uglavnom ne sadre definiciju braka i ne odreuju njegov

smisao ili cilj.
Kanonsko pravo Katolike crkve definira brak kao savez kojim mu i ena uspostavljaju
meusobno zajednicu ivota koja je po svojoj naravi usmjerena prema dobru suprunika i
prema raanju i odgajanju djece, te odreuje nerazdvojivost enidbenog ugovora i
sakramenta. Obiteljska zakonodavstva suvremenih europskih drava pravno ureuju brak na
20
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=89355
21
Alini, M. i dr., Obiteljsko , op. cit., str. 21.
22
Ibid, 22. Str.
12
slinim osnovama. Slinost je naelne naravi i sastoji se u zahtjevima da se pravnim pravilima
osiguraju bitna, u pravilu tradicionalna obiljeja braka, zasnovana na prevladavajuem
sustavu vrijednosti. U tom su smislu temeljna pravila da je brak monagamna i raznospolna
ivotna zajednica koja se zasniva izjavom ene i mukarca o pristanku na brak.23
5.2. Definicija braka u obiteljskom zakonu
Zakonska je definicija:
''Brak je zakonom ureena ivotna zajednica ene i mukarca''.24
Poetak definicije upozorava da je brak zakonom ureena zajednica to znai da se u

pravnom sustavu brakom priznaje samo zajednica za koju su ispunjeni propisani uvjeti. Te
zahtjeve odreuju pravila o sklapanju i prestanku braka, a zakonom su ureeni i pravni uinci
braka.
Temeljni sadraj branog odnosa proizlazi iz dijela definicije prema kojem je brak
ivotna zajednica ene i mukarca. Institut braka je prema tome drutveno i pravno
namijenjen samo osobama koje su razliitog spola.
U sadrajnom pogledu, ena i mukarac u branoj zajednici zadovoljavaju razliite

osobne i zajednike potrebe: osjeajne, seksualne, materijalne, kulturne i druge naravi.
Za pojam braka je po zakonskoj definiciji bitna ivotna zajednica ene i mukarca koju
pravni poredak priznaje kao pravni institut ako su zadovoljeni propisani zahtjevi u pogledu
spola osoba u braku i primjene pravila o sklapanju braka.25
Brak sklapaju suglasnom izjavom ena i mukarac pred matiarom. Brani partneri mogu
nakon sklopljenog braka pred matiarom sklopiti brak i pred vjerskim slubenikom.26
Osim braka, ivotna heteroseksualna zajednica je i izvanbrana zajednica ene i mukarca

koja se takoer ureuje zakonom. Pravno ureenje takvih zajednica je poneto drukije od
ureenja braka. Izvanbrane zajednice se zasnivaju i raskidaju neformalno.
Zakonodavac je u ObZ FBiH definirao izvanbranu zajednicu kao zajednicu ene i

mukarca koji nisu u braku ili izvanbranoj zajednici s drugom osobom, koja traje najmanje
tri godine ili krae ako je u njoj roeno zajedniko dijete.27
23
Ibid, 23. Str.
24
l. 6., Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 35/2005, 41/2005 i
31/2014.).
25
26
l. 7., ObZ FBiH.
27
l. 3., ObZ FBiH.
13
VI. IMOVINSKI ODNOSI BRANIH PARTNERA
Obiteljska, ivotna zajednica branih drugova u pravilu obuhvaa zajedniko

domainstvo u kojem se ispunjava ekonomska funkcija braka. U obiteljskoj zajednici brani
drugovi ostvaruju odreene imovinske interese u brak esto unose ranije steenu imovinu, a
u braku stjeu novu ili se zaduuju umanjujui na taj nain postojeu imovinu.28
Brak kao drutveni odnos ima ponajprije osobnu, neimovinsku prirodu koja se ogleda u
ravnopravnosti, vjernosti, uzajamnom pomaganju, potovanju, zajednikom odgoju djece.
Meutim, pored osobnih odnosa i imovinski odnosi ine temelj braka i obitelji, jer se u
zajednikom kuanstvu zadovoljavaju svakodnevne ivotne potrebe za to je potrebna
imovina.29
Brani partneri ne mogu ugovoriti primjenu prava druge drave na imovinskopravne

odnose.30
Ureenje imovinskih odnosa branih drugova temelji se na naelima:
1. Ravnopravnosti branih drugova,

2. Obiteljske solidarnosti u sluaju primjene zakonskog sustava
3. Zatite autonomije volje stranaka,
4. Zatite prava potenih treih osoba.
Naelo ravnopravnosti ogleda se u tome to su brani drugovi, ako ne ugovore drugaije,

suvlasnici u jednakim dijelovima u branoj steevini. Jednaki udjeli odravaju njihovu
ravnopravnost, a steevinom takoer upravljaju ravnopravno, prema odgovarajuim
pravilima.
Obiteljska solidarnost se ogleda u tome to bez obzira to netko od njih dvoje moda ima
manje prihode, ili ih uope nema, a drugi vee, oni solidarno sudjeluju u ostvarenju
zajednikog standarda.
Zatita autonomije volje stranaka prua im mogunost da sklope ugovor o ureenju svojih
imovinskih odnosa na sadanjoj i buduoj imovini na nain koji smatraju prikladnim.
Zatita prava potenih treih osoba ogleda se u posebnim pravima koja ih vie ili manje
tite u pravnom prometu s imovinom koja je brana steevina, odnosno suvlasnitvo branih
drugova. Trei ne moraju uvijek znati da netko raspolae imovinom koja je u statusu
suvlasnitva, pa ih u pojedinim situacijama pravni propisi posebno tite.31
Osobni odnosi branih partnera, zbog opedrutvene vanosti i svoje prirode ureeni su
uglavnom strogim normama, koje subjektima tih odnosa ne doputaju odstupanje od
28
29
Gali ., Kolobari G., Brani ugovor , op. cit., str. 163.
30
http://www.bih-pravo.org/bracni-ugovor-t1348.html
31
Alini, M. i dr., Obiteljsko , op. cit., str. 499.-500.
14
normativnog traenja. Glede ureenja imovinskih odnosa u braku, novo obiteljsko
zakonodavstvo u BiH donosi odreene novine. Naime, u prethodnom socijalistikom sustavu
imovinski odnosi u braku bili su, kao i osobni odnosi, ureeni imperativnim normama.
Prihvaanje trinoga gospodarstva u dravi BiH imalo je odraza i u obiteljskom
zakonodavstvu kroz ureenje imovinskih odnosa u braku, na nain to je tim normama
dozvoljena mogunost drukijeg ureenja nekih segmenata imovinskih odnosa, odnosno vea
ugovorna autonomija branih partnera. Konkretno: ta zakonodavna novost ogleda se u
mogunosti branih partnera birati zakonski ili ugovorni imovinski sustav ureenja svojih
imovinskih odnosa.32
Stoga su branim drugovima ponuena dva sustava:
1. Zakonski i
2. Ugovorni.
6.1. Zakonski imovinski sustav
Brak je zajednica ivota, to znai i gospodarska zajednica. Brani drugovi u obitelji

ostvaruju zajednike materijalne ciljeve i one za koje im je potrebna materijalna osnovica-
stvaranje i odravanje obiteljskog doma, podizanje djece. Ponekad ulau u pokretnine i
nekretnine koje neposredno ili posredno koristi cijela obitelj. Pritom najee ulau svoja
sredstva: ona koja su imali prije braka i ona koja stjeu tijekom braka.
Ureenje imovinskih odnosa branih drugova temelji se na naelu obiteljske solidarnosti

te na naelu ravnopravnosti branih drugova koji se ogleda u uvaavanju autonomije volje
svakog od njih pri upravljanju i raspolaganju imovinskim pravima u kojima su suvlasnici.33
Brani drugovi mogu imati branu steevinu i posebnu imovinu.34
6.1.1. Brana steevina
Branu steevinu ini imovina koju su brani partneri stekli radom za vrijeme trajanja
brane zajednice, kao i prihodi iz te imovine.35
Pokloni treih osoba uinjeni za vrijeme trajanja brane zajednice ulaze u branu
steevinu, bez obzira koji ih je brani partner primio, ukoliko drukije ne proizlazi iz namjene
32
33
34
l. 250., ObZ FBiH.
35
l. 251., st. 1. ObZ FBiH.
15
poklona ili se iz okolnosti u asu davanja poklona moe zakljuiti da je poklonodavatelj elio
uiniti poklon samo jednom od branih partnera.36
Dobitak od igara na sreu i prihodi od intelektualnog vlasnitva ostvareni za vrijeme

trajanja brane zajednice su takoer brana steevina.37
Obiteljski zakon FBiH ureuje da su brani partneri, ako drukije ne ugovore, suvlasnici
te imovine u jednakim dijelovima.38
Budui brani partneri, odnosno brani partneri mogu branim ugovorom drukije urediti
svoje odnose vezane za branu steevinu.39 Predmet brane steevine mogu biti stvarna i
obvezna prava.
Glede upravljanja branom steevinom ObZ BiH izriito propisuje da se na branu

steevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako tim zakonom nije drukije
odreeno.40
Brani partneri mogu meusobno podijeliti branu steevinu sporazumno ugovorom pri
sklapanju braka i u braku; ili u sudskom postupku tijekom braka i nakon prestanka braka, u
parninom i izvanparninom postupku. Pri podjeli brane steevine relevantna je injenica
ako je nekom branom partneru povjereno uvanje i odgoj djeteta, pa e taj brani partner,
pored svog dijela dobiti i stvari koje su namijenjene djetetovu koritenju.41
Podjela brane steevine se vri ugovorom branih partnera. Isprava kojom se vri dioba
mora imati svojstvo izvrne isprave, npr. ona e trebati biti notarski obraena. 42 Ako brani
partneri ne zakljue ugovor, podjelu brane steevine izvrit e sud na zahtjev branih
partnera ili povjeritelja branog partnera, kako tijekom, tako i nakon prestanka braka.43
Ako je sud odluio da se podjela izvri prodajom stvari zbog toga to je fizika dioba
stvari ne mogua ili je mogua uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, brani partner ima
pravo pree kupnje te stvari.44
Ukoliko je u zemljine knjige kao vlasnik steevine upisan jedan brani partner, drugi
brani partner moe zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljinim knjigama
FBiH.45
36
l. 251., st. 2. ObZ FBiH.
37
l. 251., st. 3., 4., ObZ FBiH.
38
39
http://www.bih-pravo.org/bracna-stecevina-t1345.html
40
l.253. ObZ FBiH.
41
Stvari namijenjene djetetovu koritenju su u pravilu pokretne stvari (odjea, knjige, igrake), a takvim
stvarima se ne smatraju stvari u suvlasnitvu djeteta dobivene npr. darovanjem.
42
http://www.bih-pravo.org/imovinski-odnosi-bra-nih-partnera-bih-t34.html
43
l. 255., st. 1., 2., ObZ FBiH.
44
http://www.bih-pravo.org/podjela-bracne-stecevine-t1347.html
45
http://www.bih-pravo.org/bracna-stecevina-t1345.html
16
Ako jedan od partnera smatra da je njegov doprinos u stjecanju steevine oigledno vei
od doprinosa drugog partnera, onda isti moe od suda zahtijevati da se utvrdi njegov vei udio
u zajednikoj imovini.46
Brana steevina je skup stvari i prava, a njezin predmet moe biti:
1. Plaa,
2. Vlasnitvo nad pokretninama i nekretninama koje su nabavljene sredstvima steenim
radom, ili novcem ili na temelju ugovora o doivotnom ili doivotnom uzdravanju47,
3. Vlasnitvo trgovakog drutva ili obrta, ako je osnovano ulaganjem novanih ili
drugih vrijednosti koje predstavljaju branu steevinu te predmeti koji slue
obavljanju zanata,
4. Uteevina u novcu,
5. Prihodi od brane steevine,
6. Prihodi od vlastite imovine od kojih se dolo radom,
7. Predmeti za osobnu uporabu.48
6.1.2. Posebna imovina
Drugi oblik imovine svakog od branih partnera je posebna imovina. Imovina koju brani
partner ima u asu sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina. Posebna je i imovina koju
za vrijeme trajanja brane zajednice jedan brani partner stekne na pravnom temelju
drukijem od onog kojim stjee branu steevinu.49
Posebna imovina branog druga je:
1. Imovina koju je imao u trenutku sklapanja braka,

2. Imovina koju je stekao tijekom trajanja brane zajednice na pravnom temelju
razliitom od rada (nasljeivanje i darovanje su zakonski primjeri)50,
3. Imovina koju je stekao nakon prestanka brane zajednice bez obzira na pravni temelj
stjecanja,
4. Njegovo autorsko djelo51, te
46
Radi Darko; Zajednika imovina kao mehanizam zatite imovinskih prava i interesa suprunika, Zbornik
radova, Pravni fakultet Univerziteta u Banja Luci, Mostar, 2016., str. 272.
47
To je ugovor kojim se jedan ugovara obvezuje da izdrava doivotno drugog ugovaraa ili neko tree lice, a
drugi se ugovara obvezuje da mu u sluaju smrti ostavlja svu svoju imovinu.
48
49
l. 254., ObZ FBiH.
50
Imovina koju brani drugi stekne poklonom od svojih srodnika ili treih osoba ili treih osoba ostaje njegova
posebna imovina.
51
Prema l. 3-7. Zakona o autorskom pravu autorska djela mogu biti pisana djela, govorna djela, dramska i
dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, glazbena djela, kinematografska djela, djela s
podruja slikarstva, kiparstva, arhitekture i grafike, fotografska djela, geografske karte, topografske karte,
raunalni programi, zbirke autorskih djela, kao enciklopedije, zbornici, antologije, glazbene zbirke, fotografske
zbirke, zbirke narodnih knjievnih i umjetnikih tvorevina, dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke druge sline
grae, koje same po sebi nisu zatiena autorska djela, ako ine samostalne tvorevine, prijevodi, prilagoavanja,
17
5. Stvari i prava koja mu pripadnu nakon razvrgnua brane steevine ili pojedinog prava
iz brane steevine na temelju branog ugovora ili odlukom suda.
esto se dogaa da jedan brani partner doprinese uveanju vrijednosti imovine drugog
branog partnera. Ukoliko je poveanje vrijednosti posebne imovine jednog branog partnera
neznatno, drugi brani partner ima pravo na potraivanje u novcu srazmjerno svom doprinosu
(obligacionopravni zahtjev). Ukoliko je dolo do znatnog uveanja vrijednosti posebne
imovine jednog branog partnera, drugi brani partner ima pravo na udio u toj imovini
srazmjerno svom doprinosu (stvarnopravni zahtjev).52
Oba brana partnera svojom posebnom imovinom upravljaju i raspolau samostalno.
6.2. Ugovorni imovinski sustav
Uvoenjem ire mogunosti ugovaranja imovinskopravnih odnosa izmeu branih

drugova uinjen je pomak usklaivanja obiteljskog prava s novim gospodarskim sustavom
koji poiva na trinoj ekonomiji. Mogunost odstupanja od zakonskog imovinskog sustava
mogla bi biti odbojna branim drugovima jer teite stavlja na imovinske interese umjesto na
emotivne te kao da predskazuje prestanak braka. Brani drugovi mogli bi biti nemotivirani
sklopiti brani ugovor i zato jer ne postoji opasnost za prijepore o imovini koju imaju u
trenutku sklapanja braka jer je ista zatiena ubrajanjem u vlastitu imovinu. Za imovinu
steenu tijekom trajanja brane zajednice ope je prihvatljivo da se kao odraz ekonomske
povezanosti obitelji po zakonu smatra suvlasnitvom. Ipak, sve je vie graana koji imaju
znatne prihode, pa bi mogli biti zainteresirani drukije urediti imovinske odnose ve prije
braka ili tijekom braka. Nakon uvoenja mogunosti sklapanja branog ugovora ono je
postalo rairenije kao nain ureenja imovinskih odnosa prije razvoda braka kod branih
drugova koji su zadrali sposobnost komunikacije, kao nain izbjegavanja sudskog spora o
imovinskim odnosima. Zbog prihvaenog naela autonomije volje branih drugova za koje
nema razloga da se ograniava u imovinskim odnosima, trebalo je omoguiti odstupanje od
zakonom predvienog sustava sklapanjem branog ugovora. Naelo autonomije volje priznaje
strankama da svoje odnose urede na nain koji im najblie odgovara, odstupajui u potpunosti
ili u odreenoj mjeri od zakonskih odredaba.53
Brana steevina je po zakonskom imovinskom reimu suvlasnitvo obaju branih

partnera, ali po ugovornom reimu predvieno je da brani partneri mogu branim ugovorom
glazbene obrade i drugi prerade autorskih djela, prijevodi slubenih tekstova s podruja zakonodavstva,
administracije i sudova, ako ti prijevodi nisu napravljeni radi slubene objave i nisu kao takvi objavljeni.
52
http://www.besplatnapravnapomoc.rs/tekstovi/porodicno-pravo/imovinski-odnosi-supruznika/
53
Alini, M. i dr., Obiteljsko , op. cit., str. 514.-115.
18
koji je obraen kod notara54 i drukije urediti svoje odnose vezane za postojeu ili buduu
imovinu. Konkretno: sama realizacija odredbi branog ugovora ima za svrhu u veoj mjeri
ostvarenje elja ugovornih strana, fleksibilnost, usmjeravanje i jasniju predvidljivost naina
rjeavanja njihovih meusobnih imovinskih odnosa.55
54
l.258. st. 2. ObZ FBiH glasi: ''za punovanost ugovora nuno je da isprava bude obraena kod javnog
biljenika''.
55
Alini, M. i dr., Obiteljsko , op. cit.,str. 167.
19
VII. POJAM BRANOG UGOVORA
Ugovorni imovinski sustav u odnosu na zakonski, omoguava branim i izvanbranim

partnerima drukije, sporazumno ureenje nekih meusobnih imovinskih odnosa. Realizacija
naela autonomije volje u sferi imovinskih odnosa branih i izvanbranih partnera ostvaruje
se sklapanjem branog ugovora, odnosno njemu odgovarajueg, imovinskog ugovora
izvanbranih partnera.
Brani ugovor je pravni posao nevjeste i enika ili branih drugova o ureenju
imovinskopravnih odnosa na postojeoj ili buduoj imovini.56
Branim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi branih partnera prigodom

sklapanja braka, kao i tijekom trajanja brane zajednice.57
Brani ugovor moe biti promijenjen u svako vrijeme, te se moe sklopiti novi brani
ugovor uz potivanje propisanih uvjeta.58
Zakonskim ureenjem branog ugovora u novim obiteljskim zakonima, u pravni sustav

BiH je nakon 60-ak godina prekida ponovno uveden brani ugovor, koji je, temeljem
primjene austrijskog Opeg graanskog zakonika kroz enidbene ugovore pravno egzistirao
na prostoru BiH do konca Drugog svjetskog rata, odnosno do donoenja i primjene Osnovnog
zakona o braku 1946. godine. Openito kazano, brani ugovor je ugovor obiteljskog i
graanskog prava kojim ena i mukarac ureuju imovinskopravne odnose na postojeoj ili
buduoj imovini u braku ili u svezi s brakom. Brani ugovor je fakultativan59 za budue
brane partnere i oni njime samostalno ureuju svoje imovinske odnose u braku. Brani
ugovor je takoer formalan, akcesoran, nominantan, konsenzualan, dvostranoobvezan,
kauzalan itd. Za ovaj ugovor moemo rei da ima institucionalno znaenje, jer ima ire uinke
na ugovorne stranke (brane partnere) i na tree osobe, a odnosi se i na ostale lanove
obitelji. 60
U postupku prijave namjere sklapanja braka matiar je duan upoznati nevjestu i enika s
mogunosti ureenja imovinskih odnosa. Poduka matiara imat e smisla samo ako im
istovremeno objasni i pravne uinke braka u imovinskom podruju, tako da znaju odgovara li
zakonsko ureenje ili ne njihovim interesima. Vremenski, brani ugovor se moe sklopiti
prije sklapanja braka i tijekom braka. Kad se brani ugovor sklapa prije braka ima odgodni
uinak. U svakodnevnom govoru ponekad se naziva i predbrani ugovor, iako zakonodavac
ne poznaje taj pojam. Ugovor kojim bi bivi brani drugovi eljeli urediti svoje imovinske
odnose u vezi s branom steevinom ne bi se prema obiteljskom propisu ubrajao u brani
56
Ibid, str. 515.
57
l. 258. St.1. ObZ FBiH.
58
http://www.coupleseurope.eu/hr/croatia/topics/3-kako-bra%C4%8Dni-drugovi-mogu-urediti-svoje-imovinske-
odnose/
59
Ako ga ne sklope, na njih se primjenjuje imovinski sustav propisan odredbama obiteljskog zakona imovinski
odnosi i podjela imovine na posebnu imovinu i branu steevinu.
60
20
ugovor, jer ga sklapaju osobe koje vie nisu brani drugovi. Oni bi mogli sklopiti ugovor o
ureenju imovinskih odnosa nakon prestanka braka, o razvrgnuu brane steevine i slino po
opim pravilima graanskog prava.61
Iako je povjerenje meu partnerima u svim segmentima njihovog ivota, pa tako i u

imovinskom, pohvalno, prednost meusobnog ureenja imovinskih odnosa putem branog
ugovora do izraaja dolazi u trenucima prestanka braka u smislu da jasno definirane odredbe
ovakvog ugovora zasigurno mogu pridonijeti mirnijem razvodu, ime se izbjegavaju
dugotrajni sporovi i visoki sudske trokovi.62
7.1. O valjanosti branog ugovora
Brani ugovor je valjan ako su istovremeno ispunjene etiri pretpostavke:
1. Poslovna sposobnost stranaka,

2. Valjano i suglasno oitovanje volje,
3. Doputenost sadraja, te
4. Odreeni oblik pravnog posla.
Ako bilo koja od navedenih pretpostavaka nije ispunjena, odnosno ispunjena je u

sadrajno negativnom znaenju, pravni posao je nevaljan. Zakon o obveznim odnosima
prihvatio je dvodiobu nevaljanih pravnih poslova, koji stoga mogu biti nitavi i pobojni.
Razlike se sastoje u karakteristikama, razlozima koji ih uzrokuju, krugu osoba koje su
ovlatene isticati ih, u rokovima za isticanje te u posljedicama koje izazivaju. Meutim,
Zakon o obveznim odnosima pod nitavou ugovora razumijeva apsolutnu nitavost, a pod
pobojnou relativnu nitavost.63
Na apsolutnu nitavost sud pazi ex officio, dok to nije sluaj kod relativne nitavosti, na
koju sud pazi na zahtjev ovlatene osobe, koja e u pravilu biti ona strana u ijem je interesu
pobojnost ustanovljena. Na apsolutnu se nitavost moe pozivati svaka zainteresirana osoba,
dakle osim ugovornih stranaka i tree osobe, prije svih dravni odvjetnik. Za razliku od toga,
krug ovlatenika na isticanje pobojnosti je znatno ui. Na to su ovlatene ugovorne strane, a
iznimno i neke tree osobe. Od stranaka moe ponitenje zahtijevati strana u ijem je interesu
pobojnost ustanovljena.
Pravni posao, pa tako i brani ugovor, moe biti i djelomice nitav. Naime, nitavost
pojedine odredbe ugovora ne uvjetuje nitavost cijelog ugovora. Navedena mogunost postoji
61
62
http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=8614
63
Nitavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne uinke, koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Pobojni
su oni pravni poslovi koji proizvode pravne uinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predvienih razloga i
u predvienom roku, ponititi.
21
samo kad ugovor moe opstati bez te nitave odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora,
niti odluujua pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
7.1.1. Ugovorne strane
Strane branog ugovora mogu biti nupturijenti, dakle nevjesta i enik, te brani drugovi.
Kad brani ugovor sklapaju nevjesta i enik, tad ugovor ima odgodni uinak. Brani drugovi,
odnosno nevjeste i enici, takav ugovor sklapaju samostalno. U pravilu e se raditi o
punoljetnim i potpuno poslovno sposobnim osobama, no postoje i odreene iznimke.
Prvo, brani ugovor moe sklopiti i maloljetna osoba, no tek nakon to je sklopljen brak,
budui da se sklapanjem braka ex lege stjee poslovna sposobnost.
Dalje, brani bi ugovor mogla sklopiti i osoba koja je liena poslovne sposobnosti, ali ne
samostalno, ve posredstvom svoga skrbnika i uz prethodno odobrenje centra za socijalnu
skrb. Kad brani ugovor sklapa osoba liena poslovne sposobnosti, on mora biti sklopljen u
obliku javnobiljenikog akta.64 Ako je osoba potpuno liena poslovne sposobnosti,
nedvojbeno pri takvom poslu treba pomo skrbnika, kao i odobrenje centra. Ako je osoba
djelomice liena poslovne sposobnosti, u dijelu koji se odnosi na imovinu, situacija je ista.
Postavlja se pitanje kakav e uinak imati, odnosno hoe li ga uope imati, brani ugovor
koji su sklopile osobe za iji je brak utvreno da ne postoji. Vjerujemo da bi se tada
prosuivalo kao da se radi o ugovoru izvanbranih partnera. Posebnost je ovakvog ugovora da
se sklapa uz odgodni uinak. S time se u vezi postavlja pitanje statusa imovine koju osobe,
koje pogreno smatraju da su u braku, steknu u prve tri godine. Smatramo da bi bilo ispravno
prihvatiti tezu o nunosti retroaktivnog, odnosno retrogradnog priznavanja uinaka takvog
ugovora. Takvo nam se rjeenje ini jedino smisleno, jer su oni od prvog dana zajedno stjecali
imovinu, uz elju da je zajedniki stjeu.
Druga pak situacija postoji ako bi brani ugovor sklopile osobe iji brak nije valjan, te
kasnije bude proglaen nitavim. Smatramo da bi ugovor izazvao pravne uinke, kao da je
brak valjan, sve do trenutka kad brak bude poniten. Od pravomonosti presude o ponitaju
braka, brani ugovor ne bi bio pravno relevantan.65
64
l. 53. Zakona o javnom biljenitvu.
65
Majstorovi, I., Brani ugovor op. cit., str. 177.
22
7.1.2. Oitovanje volje
Pravila obveznog prava zahtijevaju da oitovanja volje ugovornih stranaka budu valjana i
suglasna. Pitanje koje se u vezi s oitovanjem, odnosno voljom za sklapanje ugovora
postavlja, jest kako razrijeiti situaciju u kojoj jedan brani drug eli, a drugi ne eli sklopiti
brani ugovor. Uz znatne nesuglasice koje su mogue, takoer je izgledno da bi to moglo
dovesti do trajne i teke poremeenosti branih odnosa, a to je Zakonom izrijekom navedeno
kao jedna od okolnosti u kojima e sud razvesti brak. Pravno ne postoji mogunost prisiliti
drugog branog druga da se predomisli, to nam se ini jo jednim prilogom tezi da brak nije
praznopravan prostor. Naime, ponekad smatramo da je brak tako posebna, intimna zajednica u
koju pravo gotovo uope ne zadire. Ipak, ova i sline situacije pokazuju da pravo ima sve
vee znaenje u razvoju osobnih odnosa branih drugova.
U svakom sluaju, nevaljano je svako oitovanje volje koje nije uinjeno ozbiljno i
slobodno, zatim ako postoje drugi oblici nesuglasnosti izmeu volje i oitovanja te ako
oitovanja ugovornih stranaka nisu meusobno suglasna, dakle ako postoje mane volje.
Nitavost branog ugovora mogle bi uzrokovati simulacija i nesporazum.66 S druge

strane, mane volje koje uzrokuju pobojnosti branog ugovora su prijetnja, zabluda i
prijevara.67
7.1.2.1. Simulacija
Pojam simulacije oznaava prividno sklapanje ugovora, odnosno openito pravnih poslova.
To je jedan od oblika svjesnog nesklada izmeu volje i oitovanja, budui da stranke ne ele
pravni posao koji sklapaju. Simulacija svakog ugovora, pa tako i branog, moe se pojaviti u
dva oblika kao apsolutna i kao relativna simulacija.
Apsolutna simulacija branog ugovora znaila bi sklapanje ugovora kojeg brani drugovi ne
ele, s time da svrha takvih ugovora nije bitna. U graanskopravnoj teoriji se istie da se takvi
ugovori sklapaju s ciljem propisa, prijevare treih osoba ili u drugu svrhu.
Relativna simulacija postojala bi ako se brani ugovor sklapao s ciljem prikrivanja nekog
drugog pravnog posla. Na primjer, brani drugovi prikrivaju ugovor o darovanju koji su
izmeu sebe sklopili, te pogreno navode to sve ulazi u branu steevinu. U ovom sluaju
dakle postoje dva ugovora- brani ugovor kao simulirani odnosno prividni posao i ugovor o
darovanju kao disimulirani pravni posao. Simulirani je pravni posao, dakle brani ugovor
nitav, a disimulirani, s obzirom na to da ga stranke ele, bit e valjan ako su za to ispunjene
66
Mana volje koja takoer uvjetuje nitavost pravnog posla jest i kolski primjer odnosno ala. No to za
sklapanje branog ugovora nije relevantno.
67
Majstorovi, I., Brani ugovor ,op. cit.,str. 178.
23
sve pretpostavke. Prema Zakonu o obveznim odnosima, prividni odnosno fiktivni pravni
posao ne proizvodi pravne uinke meu strankama.68
7.1.2.2. Nesporazum
Nesporazum e pri sklapanju branog ugovora postojati ako ugovorne stranke vjeruju da su
suglasne, a u stvari meu njima postoji nesuglasnost o predmetu ugovora koji sklapaju ili o
osnovi ili o predmetu obveze odnosno inidbi. Zakon o obveznim odnosima odreuje da
ugovor u sluaju u sluaju nesporazuma nije ni nastao.69 Takav se ugovor u graanskopravnoj
teoriji naziva i nepostojeim, a budui da ne proizvodi pravne uinke, ne postoji razlika u
odnosu na nitave ugovore.
7.1.2.3. Prijetnja
Prijetnja, kao razlog pobojnosti, postoji kad jedna stranka ili netko trei, stavljanjem u izgled
nekog zla, izazove opravdani strah kod druge strane zbog ega ova sklopi odreeni pravni
posao. Primjerice, brani drugi koji eli sklopiti brani ugovor zaprijeti drugome branom
drugu, koji ugovor ne eli, da e nanijeti tetu obitelji. Oitovanje volje koje je iznueno
prijetnjom jedan je od oblika svjesnog nesklada volje i oitovanja, a strana koja je pod
prijetnjom sklopila pravni posao ovlatena je traiti njegovo ponitenje.. U tom sluaju, treba
dokazati da su joj druga strana ili trea osobe prijetile prije ili u vrijeme sklapanja posla, da je
prijetnja bila nedoputena te da je prijetnja izazvala opravdan strah koji je u uzronoj vezi sa
sklapanjem pravnog posla ije se ponitenje zahtijeva.70
7.1.2.4. Zabluda
Zabluda openito jest pogreka predodba o nekoj okolnosti71. Prema Zakonu o obveznim
odnosima, uvaava se samo ona zabluda koja se odnosi na bilo koji sastojak pravnog posla.
Strana koja je u zabludi moe zahtijevati ponitenje pravnog posla, osim ako pri sklapanju
pravnog posla nije postupala s panjom koja se u prometu zahtijeva. Drugim rijeima, zabluda
kao razlog pobojnosti, mora biti bitna i neskrivljena. Zakon o obveznim odnosima je odredio
kad se zabluda ex lege mora smatrati bitnom, a to je kad se odnosi na:
68
Ibid, str. 179.
69
L. 63. ZOO.
70
Majstorovi, I., Brani ugovor , op. cit., str. 180.
71
Pojam zablude obuhvaao bi i pojam neznanja, odnosno pomanjkanje bilo kakve predodbe.
24
1. Bitna svojstva predmeta,
2. Okolnosti koje se po obiajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlunim, a
strana koje je u zabludi inae ne bi sklopila pravo posao takvog sadraja, te
3. Pobudu koja je, i to iskljuivo kod besplatnih pravnih poslova, bila odluna za
preuzimanje obveze.72
7.1.2.5. Prijevara
Prijevara postoji kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi s
namjerom da je time navede na sklapanje pravnog posla, stoga se jo naziva i kvalificiranom
zabludom. Ako je prijevaru poinila trea osoba, ugovor se moe pobijati ako je suugovaratelj
prevarene strane u trenutku sklapanja ugovora znao ili je pak morao znati za prijevaru. Ako bi
se radilo o besplatnom ugovoru, ponitenje se moe traiti uvijek bez obzira na to je li
suugovaratelj znao ili morao znati za prijevaru.
Strana koja je navedena na zabludu ima pravo traiti ponitenje pravnog posla, bez obzira na
bitnost zablude. Takoer, strana koja je zakljuila ugovor pod prijevarom ima pravo traiti naknadu
pretrpljene tete.73
7.1.3. Doputenost sadraja
Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prisilnim propisima te

moralu drutva nitav je ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili
ako zakon u odreenom sluaju ne propisuje to drugo.74
Svaki ugovor koji bi sadravao uglavak protivan Ustavom zajamenim naelima,

odnosno slobodana, bio ni nitav. Primjerice, jedan se brani drug obvee ustanoviti za
drugoga pravo plodouivanja automobila, pod uvjetom da se smije, ne samo automobilom,
nego uope, kretati samo na podruju grada u kojem brani drugovi ive.
Svaki brani ugovor koji bi smjerao diskriminaciji branog druga takoer bi bio nitav.
Primjerice, brani drug se suglasi na podjelu brane steevine pod uvjetom da se drugi brani
drug zaposli na radnom mjestu koje drugi smatra neprimjerenim vlastitim mogunostima i
znanju. Prema Zakonu o obveznim odnosima svaki brani drug samostalno odluuje o izboru
svoga rada i zanimanja.
72
L. 61. St. 1. ZOO.
73
l. 65. st. 2. ZOO.
74
l. 103. ZOO.
25
Pravni poslovi koji su protivni prisilnim propisima pravnog poretka takoer su
zabranjeni. Branim ugovorom nije doputeno uglaviti primjeru stranog prava na
imovinskopravne odnose. Ako bi brani drugovi to ipak uinili, radilo bi se o nitavom
pravnom poslu.
7.1.3.1. Forma ad solemnitatem kao uvjet punovanosti branog ugovora
Forma kao nain izraavanja sadraja ugovora u pojedinim sluajevima moe biti
predviena zakonom ili ugovorom. Za punovanost branog ugovora, pored materijalnih
uvjeta (suglasnosti volje i sposobnosti za zakljuenje ugovora) potrebno je da budu ispunjeni i
odreeni formalni uvjeti koji obuhvaaju dva elementa: bitnu formu ugovora i nadlenosti za
iskljuenje ugovora. U tom smislu, bitna forma predviena zakonom predstavlja konstitutivni
element branog ugovora, pa brani ugovor ne moe biti punovaan ako forma nije ispunjena.
Prema odredbi l. 188. st. 2. Porodinog zakona Srbije, brani ugovor mora biti zakljuen
u pisanom obliku i mora biti ovjeren od strane suca, koji je duan da prije ovjere partnerima
proita ugovor i upozori ih da se ovim ugovorom iskljuuje primjena zakonskog reima
zajednike imovine. Ukoliko se brani ugovor odnosi na nekretnine onda se mora upisati u
javni registar prava na nekretninama. Kao to se iz navedenog moe vidjeti, u srpskom
porodinom zakonodavstvu brani ugovor ima formu javne isprave, shodno tome da je pored
pisane redakcije ugovora, potrebna i aktivna intervencija organa javne vlasti.
Poznato je da forma javne isprave predstavlja ostvarenje formalizma u vee stupnju nego
to je to sluaj kod obine pisane forme, da je sloenija i stroa. Ugovor se zakljuuje pred
sucem osnovnog suda, koji istovremeno ovjerava ispravu, po pravilima izvanparnine
procedure, kao u svim sluajevima kada se za nastanak ili punovanost pravnog posla
zahtijeva forma javne isprave.75
Ovako propisani uvjeti pokazuju intenciju zakonodavca da interesi branih partnera budu
zatieni ali istovremeno i interesi treih osoba kojima se prua mogunost da budu
obavijeteni da izmeu branih partnera ne vai reim zajednike imovine, odnosno da je on
ugovorom modificiran u odnosu na redovni zakonski reim zajednike imovine. Od posebne
vanosti za sigurnost pravnog prometa je da tree osobe imaju mogunost da se upoznaju sa
sadrajem branog ugovora, kako bi izbjegli rizik zakljuenja potencijalno nitavog pravnog
posla.76
75
Vidjet odredbe l. 164-165. Zakona o vanparninom postupku Srbije, ''Slubeni glasnik SRS'', br. 25/82, 48/88
i ''Slubeni glasnik RS'', br. 46/95.
76
Jovi, Olga: Braniu govor versus zakonskog imovinsko greima, Zbornik radova, Aktualnosti graanskog i
trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, br. 9, Mostar 1011. str. 308.
26
7.1.4. Oblik branog ugovora
Pravni posao je stranako oitovanje volje usmjereno na postizanje po pravu doputenih

uinaka. Da bi se volja mogla uvaiti, potrebno je da je na neki nain oitovana. Pod oblikom
pravnog posla podrazumijevaju se samo oni oblici oitovanja volje u kojima se moe izraziti
potpuni sadraj pravnog posla.
Propisan oblik je pretpostavka valjanosti ugovora. Brani ugovor mora biti sklopljen u
pisanom obliku, a potpisi branih drugova moraju biti ovjereni. Brani ugovor, ako nije
sklopljen u propisanom obliku, u naelu nee proizvoditi pravne uinke, osim ako iz cilja
propisa kojim je odreena forma ne proizlazi to drugo. Oblik branog ugovora propisan je
zbog pravne sigurnosti zatite branih drugova i zatite prava treih te zbog lakeg
naknadnog dokazivanja u sluaju spora izmeu branih drugova, odnosno u sluaju postojanja
dugova jedno od branih drugova prema treima.77
Zahtjev pisanog oblika ispunjen je kad su stranaka oitovanja volje dana pomou pisanih
rijei. Zahtjev je ispunjen i kad strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju tehnikim
sredstvom koje omoguuje da se da sigurnou utvrde sadraj i davatelj izjave. To bi, kod
veine ugovora, moglo biti postignuto i elektronikim putem. No, Zakon o elektronikom
potpisu u odnosu na brani ugovor to izriito onemoguuje.78
Ponekad pravni poredak zahtijeva i vie od pisanog oblika. Tada se za valjanosti ugovora
zahtijeva sudjelovanje nekih javnih tijela, i to bilo u samom aktu sklapanja pravnih poslova,
bilo poslije ve sainjene isprave o pravnom poslu. Tipini su oblici takvog sklapanja pravnog
posla poslovi koji se sklapaju u obliku sudskog zapisnika ili javnobiljenikog akta,
potvrivanje isprava te ovjera potpisa.
Ako je jedan od branih drugova lien poslovne sposobnosti brani ugovor mora biti
sastavljen u obliku javnobiljenikog akta.79 Javnobiljeniki akt je isprava koju je sastavio
javni biljenik, a on pritom mora provjeriti je li centar za socijalnu skrb odobrio njegovo
sklapanje. Shodno zakonima, osoba liena poslovne sposobnosti ne moe samostalno sklopiti
ugovor ve ga sklapa posredstvom svojeg skrbnika.80
7.1.5. Brani ugovor kao javnobiljeniki akt
Ideju obveze sklapanja branog ugovora u obliku javnobiljenikog akta smatramo

vrijednom poblieg razmatranja. Slaemo se s tvrdnjom da postoje tri temeljna razloga za to,
a to su interes branih drugova, sigurnost pravnog prometa i zatita treih osoba u dobroj
77
78
79
l. 53. St. 2. Zakona o javnom biljenitvu.
80
27
vjeri. U nastavku emo se kratko osvrnuti na neke prigovore, koji bi, ini nam se, mogli biti
upravljeni protiv takvog rjeenja.
Jedan od prigovora mogao bi biti prigovor udvostruavanja informacija. Naime, bez obzira na
to da javni biljenici ovjeravaju potpise, nismo skloni vjerovati da brani drugovi sami
sastavljaju ugovore, ve gotovo sigurno trae pravni savjet odvjetnika. Dvojbeno jest bi li se
to promijenilo uvoenjem obveznosti javnobiljenikog akta. U svakom sluaju, ak i da
tome ne bude sluaj, bolje da stranka bude dva puta pouena o svojim pravima, nego da se
dopusti situacija da se brani ugovori sklapaju nepromiljeno. U tom sluaju bi pravni sustav
mogao biti sigurniji da su brani drugovi obavijeteni o svim pravnim aspektima, te da su dali
tzv. informirani pristanak.
Moda jo utemeljeniji prigovor, koji bi se mogao postaviti ovome rjeenju bilo bi

isticanje financijskog optereenja. Naime, moglo bi se initi da se s jedne strane brane
drugove potie na sklapanje ugovora, a s druge strane im se postavljaju financijska
ogranienja, Nedvojbeno je ovjera potpisa financijski znatno povoljna. Ne ulazei u
primjerenost odreenja tarifa, vjerujemo da bi odvjetnika usluga sastavljanja branog
ugovora bila tri puta skuplja od usluge javnog biljenika.
Nadalje, u estim e ivotnim situacijama, upravo imuniji brani drug biti taj koji e se
zalagati za sklapanje branog ugovora. Budui da eli zatititi vlastite pravne, ali svakako i
financijske interese, pretpostavljamo da nee biti nesklon sastavljanje i ovjeru takvog ugovora
i platiti. Jedan od uglavaka branog ugovora mogao bi se odnositi i na trokove sastavljanja
javnobiljenikog akta. Brani drugovi u odluci o snoenju trokova su posve slobodni.
S druge strane, brani drug koji je slabijeg imovnog stanja i koji sklopi brani ugovor prema
elji drugog branog druga, titi se u sluaju razvrgnua brane steevine. Budui da
uglavnom imuniji brani drugovi nastavljaju koristiti i raspolagati steenim za vrijeme
trajanja brane zajednice i braka, novonastala je situacija esto dovoljno sloena za branog
druga koji je u slabijem poloaju. Budui da javnobiljeniki akt ima snagu ovrne isprave, on
donosi veu financijsku i pravnu sigurnost. Naime, time se izbjegava provoenje dugotrajnih i
skupih postupaka, ije trokove mora snositi brani drugi koji eli diobu brane steevine.
Razlozi za uvoenje oblika javnobiljenikog akta su usmjereni viestrukoj zatiti pravne

sigurnosti. Prije svega, tite se brani drugovi. Zatita se sastoji u tome da imaju mogunost
dobivanja pravnih savjeta i uputa, te ih se upozorava na znaenje sklapanja takvog pravnog
posla. Nadalje, oni dobivaju jamstvo da e njihov sporazum biti pravno doputen, te
izbjegavaju naknadne neugodne situacije koje bi mogle uslijediti nakon to se utvrdi da
njihova raspolaganja nisu bila doputena. Osim toga, javni biljenici odgovaraju za svoj rad te
bi bili odgovorni ako bi uslijed njihova postupanja strankama nastala odreena teta.
Kao najznaajnije obiljeje javnobiljenikog akta istiemo njegovo svojstvo ovrne

isprave, to ubrzava i pojednostavljuje rjeavanje imovinskopravnih pitanja. Takoer, zahtjev
za oblikom javnobiljenikog akta predstavlja doprinos iroj pravnoj sigurnosti, budui da su i
28
sve tree osobe u boljoj situaciji, ve samim time to mogu lake dokazivati svoja eventualna
potraivanja.81
7.1.6. Pitanje konvalidacije branih ugovora
Zakon o obveznim odnosima previa mogunost konvalidacije ugovora koji nije

sklopljen u obliku koji se zahtijeva za njegovu valjanost. Naime, ako su stranke u cijelosti ili
u pretenom dijelu ispunile obveze koje iz njega proizlaze, ugovor e se smatrati
pravovaljanim, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana oito ne proizlazi to drugo.
Meutim, Obiteljski zakon, kako je ve navedeno, propisuje pisani oblik branog ugovora
i obveznu ovjeru njihovih potpisa. Razlog je tome pravna sigurnost, odnosno zatita branih
drugova i treih osoba. Budui da Obiteljski zakon ima prednost u primjeni, stoga smatramo
da do konvalidacije branog ugovora ne bi moglo doi. Premda su graansko i obiteljsko
pravno funkcionalno povezani, mislimo da je posebnost odnosa stranaka branog ugovora
dostatan argument za neprihvaanje vaenja opih pravila, jer bi u suprotnom naelo zatite
branih drugova, pa i treih osoba, nepotrebno dolo u pitanje.82
7.2. Prednosti branog ugovora
Sklapanje branog ugovora ima svoje prednosti. Svakako da brani ugovor ima svoje
prednosti, tj. pozitivne strane jer na neki nain kod ugovornih stranaka podrazumijeva
postojanje obostranog uvaavanja i iskrenosti tj. razgovor o imovinskim odnosima potie
otvorenosti i povjerenje meu partnerima. Zatim, injenica da su imovinski odnosi ugovorno
odreeni mogla bi smanjiti sukobe nakon prestanka braka te utjecati na mirniji razvod braka.
Sporazumnim ureenjem imovinskih odnosa smanjuju se visoki sudski trokovi, izbjegavaju
dugotrajni sporovi i titi vrijednost imovine. Takoer, ugovornim ureenjem imovinskih
odnosa mogao bi se imovinski zatiti drugi brani drug u odnosu na nasljednike koji bi mu
konkurirali u ostavinskom postupku.83
Samu svrhu sklapanja branog ugovora moemo prepoznati u elji branih partnera da
ouvaju vlastitu materijalnu neovisnost, te da se na eljeni nain zatite u sluaju raskida
braka. U sklopu ovakvih zahtjeva subjekata branog ugovora, moemo kazati da i pravni
poredak, odnosno pravosudni sustav ima odreenu korist, jer se teorijski smanjuje potencijalni
broj spornih sluajeva, odnosno rjeavanje sporova imovinske prirode moe biti u samom
poetku bre i jednostavnije. Nije zanemariva i namjera zakonodavca da propisivanjem
branog ugovora onemogui brzo bogaenje jednog branog partnera na raun drugog samim
81
Majstorovi, I., Brani ugovor , op. cit., str. 188.-192.
82
Ibid, str. 193.
83
29
sklapanjem braka. U takvim situacijama sama mogunosti sklapanja branog ugovora bi
odvraala od namjere sklapanja fingiranog braka.84
7.3. Nedostaci branog ugovora
Mogui nedostaci branog ugovora oituju se primjerice u izvjesnom bacanju sjene na

brak, odnosno relativiziranju njegove psiholoke (povjerenje), intimne (u prvom planu su
osjeaji a ne materijalna raunica) i socijalne (solidarna zatita branih drugova) komponente:
a uvaavanjem zahtjeva trinog gospodarstva i postojanja sve veih socijalnih razlika, ime
se u konanici u veoj mjeri vrjednuju materijalnointeresni moment postojeih ivotnih
zajednica ene i mukarca.
Osim spomenutog, u konkretnim okolnostima postojanje ovog ugovora na neki nain

moe umrtviti ili nagovijestiti eliminaciju ljubavi izmeu branih partnera, jer stavljanje
imovinskih pitanja u prvi plan relativizira ljubav kao odnos koji sve rjeava i nadilazi.
Slino tome, ako odluka (buduih) branih partnera za sklapanje ovog ugovora ima uporite u
meusobnom nepovjerenju ili oprezu, tada, samim inom sklapanja takvoga ugovora obje
strane svjesno relativiziraju vanost i trajnost brane veze.85
7.4. Sklapanje branog ugovora
O mogunosti sklapanja branog ugovora matiar je duan upoznati osobe koje podnesu
prijavu za sklapanje braka. On e ih tada istodobno upoznati o uincima braka na imovinske
odnose branih partnera, odnosno o mogunosti vlastitog ureenja imovinskih odnosa,
sukladno zakonu.
Da bi ovaj ugovor bio pravovaljan treba ispunjavati ope ugovorne uvjete: suglasnost
volja; da su predmet i svrha ugovora doputeni i odreeni, tj. sporazum o imovinskim
odnosima koji nije protivan vaeim propisima; sposobnost ugovornih stranaka i zakonom
propisana forma.
Brani ugovor sklapaju samostalno (budui) brani partneri. Fizike osobe u pravilu s
navrenih 18 godina ivota stjeu sposobnost za sklapanje ugovora, a prije ako su s
navrenih 16 godina, uz dozvolu suda, sklopile brak, ili e, uz takvu dozvolu brak sklopiti
uskoro (jer stjecanjem prava na sklapanje braka automatski se stjee i pravo sklapanja
branog ugovora). Dakle, osobe koje sklapaju brani ugovor moraju u trenutku sklapanja tog
ugovora imati sposobnost za sklapanje braka jer brani ugovor nema smisla bez braka. Isto
84
85
Ibid,. str. 174.
30
tako, osoba koja je postala roditelj prije punoljetnosti i sudskom odlukom stekla i poslovnu
sposobnost, moe sklopiti brani ugovor.
Kao i kod sklapanja braka, brani ugovor moe se sklopiti i preko opunomoenika, uz
uvjet da su (budui) brani partneri detaljno i jasno dogovorili sve sadrajne elemente
ugovora.
Punoljetna osoba s ogranienom poslovnom sposobnou moe biti ugovorna stranka za

sklapanje ovog ugovora, a u situacijama kada je jednom branom partneru oduzeta poslovna
sposobnost radi zatite brane steevine i njegove posebne imovine, ugovor se moe sklopiti i
s tim branim partnerom, na nain da e u njegovo ime to uiniti njegov skrbnik uz suglasnost
centra za socijalnu skrb.86
U svrhu pravne sigurnosti i zatite osoba na koje se odnose uinci ovakvog ugovora,
zakonodavac za takav ugovor propisuje poseban nain sklapanja u formi notarski obraene
isprave. Forma notarski obraene isprave podrazumijeva pisani oblik, redakciju ugovora od
strane notara odnosno da je ispravu u cijelosti sainio notar, te potpise ugovornih strana.
Dakle forma ovog ugovora oituje se u vanjskom, vidljivom oitovanju volje ugovornih
strana, to pridonosi pravnoj sigurnosti, jasnoi i otklanjanju moguih nesporazuma i
sporova.87
7.5. Predmet branog ugovora
Predmet branog ugovora nije Zakonom odreen, to znai da bi svaki sporazum branih
drugova koji nije protivan prisilnim propisima bio doputen, primjerice:
1. Odreivanje razliitih udjela u branoj steevini,

2. Odreivanje prihoda kao vlastite imovine,
3. Odreivanje prava prvokupa na imovini,
4. Uprava ili raspolaganje imovinom,
5. Odricanje od prava da zahtijevaju diobu brane steevine na odreeno vrijeme,
6. Da su darovi uinjeni iz brane steevine vlastita imovina daroprimatelja,
7. Nain razvrgnua brane steevine tako da pojedine stvari ili prava uu u dio jednog
branog druga,
8. Razvrgnue brane steevine,
9. Uspostava slunosti i sl.88
Ugovorno odreivanje razliitih udjela moglo bi biti na postojeoj ili buduoj imovini, na
cjelokupnoj branoj steevini ili samo na tono odreenoj vrsti steevine (pojedinoj nekretnini
i sl.).
86
l. 259. ObZ FBiH.
87
88
31
Treba istaknuti da predmet branog ugovora mogu biti samo imovinska prava ugovornih
stranaka, a ne i njihova osobnoimovinska prava, a to su ona koja sadre i osobnopravne i
imovinskopravne komponente uzdravanje i stanarsko pravo.89
Odredba ObZ izrijekom zabranjuje da brani drugovi ugovore primjenu stranog prava na
brani ugovor. Ovom odredbom eli se prije svega osigurati primjena domaeg nacionalnog
prava kad god su brani drugovi domai (BiH) dravljani. Do primjene stranog prava moe
doi samo ako se radi o braku s meunarodnim obiljejem (kad je jedan od branih drugova
stranac).
U sluaju kad se radi o braku u kojem je jedan od branih drugova stranac sud e
primijeniti Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim
odnosima. Mjerodavno pravo za ugovorne imovinske odnose odreuje se u skladu sa l. 37.
Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima tako
da je za ugovorne imovinske odnose branih drugova mjerodavno pravo koje je u vrijeme
sklapanja ugovora bilo mjerodavno za osobne i imovinske odnose. Ako to pravo predvia da
brani drugovi mogu izabrati pravo koje je mjerodavno za branoimovinski ugovor,
mjerodavno je pravo koje su brani drugovi izabrali.
Prema odredbi Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u

odreenim odnosima u sluaju zajednikog dravljanstva branih drugova mjerodavno je za
osobne i imovinske odnose pravo drave iji su oni dravljani.90 Ako su dravljani razliitih
drava, mjerodavno je pravo drave u kojoj imaju prebivalite, a podredno posljednje
zajedniko prebivalite. Ako se ni tako ne moe odrediti mjerodavno pravo, mjerodavno je
pravo BiH.
7.5.1. O moguim predmetima branog ugovora
ini nam se da se mogui predmeti branog ugovora mogu obuhvatiti sljedeom

podjelom: raspolaganja koja predstavljaju otklon u odnosu na zakonski imovinski reim,
osnivanje stvarnih odnosno obveznih prava te odredbe koje se odnose na sam brani ugovor.
Dakako, nije nuno da u svakom ugovoru bude navedena veina ovih elemenata, a brani
bi ugovor bio valjan, uz ispunjenje ostalih pretpostavaka, i ako bi sadravao samo jednu
odredbu kojom bi se ureivali imovinskopravni odnosi branih drugova, na nain razliit od
zakonskog imovinskog sustava, primjerice kad bi se ugovorom iskljuilo suvlasnitvo brane
steevine u jednakim dijelovima.
89
Ta osobnoimovinska prava su imperativne prirode, pa ugovorne stranke, npr. ne mogu ugovorom iskljuiti
obvezu uzdravanja, a mogu odrediti novane iznose uzdravanja.
90
l. 26. ZRSZ.
32
Istiemo nadalje da nije svaki ugovor, pa i dogovor suprunika brani ugovor. Kako bi
brani ugovor doista postojao, mora biti ostvarena njegova svrha prema Obiteljskom
zakonu.91
7.5.1.1. Ugovaranje u odnosu na branu steevinu kao otklon od zakonskog

reima
Zakonski imovinski reim pretpostavlja diobu brane steevine na jednake dijelove.

Brani je ugovor nain prilagodbe zakonskog reima vlastitim potrebama i interesima branih
drugova. Stoga njihova raspolaganja moraju biti upravljena u nekoliko pravaca.
7.5.1.1.1. Razliiti udjeli u branoj steevini
Brani drugovi moraju odrediti razliite udjele u branoj steevini, izraene u postotku ili
razlomku. Ako ele, brani drugovi mogu ugovoriti i primjerice da jedan brani drug stjee
2/3, a drugi tek 1/3 imovine koju pribave radom za vrijeme trajanja brane zajednice. Naelo
solidarnosti u tome ih ne sprjeava, budui da se smatra da se radi o zrelim i odgovornim
osobama koje mogu pravilno procijeniti svaku pravnu situaciju u kojoj se nalaze. Dakako, ako
bi jedan brani drug iskoristio teku imovinsku situaciju ili nudu drugoga, moglo bi se, uz
ispunjenje svih pretpostavaka, tvrditi da se radi o zelenakom ugovoru92, koji je nitav.
7.5.1.1.2. Promjena statusa odreenih stvari i prava
Brani bi drugovi mogli ugovoriti da je odreena stvar ili trabina (primjerice pravo
plodouivanja), koja bi prema zakonskom reimu bila dijelom brane steevine - dio vlastite
imovine jednog branog druga. Najei ni primjer takvog raspolaganja bilo odreenje da je
prihod svakog branog druga njegova vlastita imovina. Na taj bi se nain u odnosu na prihode
iskljuio sustav zajednice steene imovine, te ugovorio reim odvojenosti imovina. ini se da
e ovu mogunost koristiti prije svega brani parovi od kojih jedan znatno vie zarauje.
Predmet branog ugovora moglo bi biti i ureivanje statusa ivotnog osiguranja za sluaj
smrti ili nezgode. Naime, budui da je bilo izuzetno teko dokazati suprotno, uzima se da se
premije ivotnog osiguranja plaaju iz brane steevine. S time u vezi spominjemo i
mogunost nasljeivanja police osiguranja u sluaju smrti branog druga. Jednaka je situacija
Majstorovi, I., Brani ugovor , op. cit., str. 193.-194.

91
92
Prema l. 329. ZOO nitav je ugovor kojim netko, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem
drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili za nekog treega
korist koja je u oitom nerazmjeru s onim to je on drugom dao ili uinio, ili se obvezao dati ili uiniti.
33
kod dobiti od igara na sreu. Zakonodavac je izriito naveo da je to brana steevina. Budui
da nijedan propis ne moe ureivati sve situacije koje bi u ivotu mogle nastati, vjerujemo da
je logika u navedena dva sluaja jednaka i opravdana. Stoga smo suglasni s razmiljanjem da
bi ova presumpcija trebala biti neoboriva, budui da bi svaka mogunost dokazivanja
suprotnog dovela do uruavanja zakonskog imovinskog reima branih drugova, koji
obiljeava solidarnost i ravnopravnost branih drugova.
Vjerujemo meutim da nema zapreka da brani drugovi ugovore da imovina tako steena
predstavlja vlastitu imovinu jednog branog druga. To bi bilo jo i opravdanije u sluaju
visokorizinih zanimanja, gdje bi ideja svsishodnosti ugovornog ureenja bila jo izraenija.
Primjer za to moglo bi biti ivotno osiguranje profesionalnih vozaa automobilskih utrka.
Slina situacija postoji u sluaju sklapanja ugovora o dodatnom mirovinskom osiguranju

ili namjenskoj tednji. I u tim bi sluajevima brani drugovi mogli ugovoriti da su sredstva
ostvarena na taj nain vlastita imovina jednog branog druga.
Nadalje, brani drugovi bi mogli regulirati i status dionica odnosno njihove dividende.
Naime, premda dionice nominalno glase na osobu jednog branog druga, on je zapravo
vlasnik polovice dionice, a druga polovica pripada drugome branom drugu. Ako su dionice
steene za vrijeme trajanja brane zajednice, dvojbe nema, rije je o branoj steevini.
Meutim, potekoe se mogu pojaviti u vezi s dionicama koje su steene prije sklapanja braka
odnosno prije nastanka brane zajednice, a koje su steene vlastitom imovinom jednog
branog druga. Stav izraen u obiteljskopravnoj teoriji jest da se dobit poduzea, sve do
eventualnog prestanka brane zajednice, treba smatrati branom steevinom, jer je nastala
radom i potjee od rada.
Brani drugovi bi isto tako mogli ugovoriti da su darovi uinjeni iz brane steevine
vlastita imovina daroprimatelja. Razlika u odnosu na zakonski imovinski reim odraava se u
sljedeem: ako jedan brani drug drugome daruje odreenu stvar iz brane steevine, on
zapravo pravno daruje jednu polovicu te stvari, jer druga ve ionako pripada drugome
branom drugu, daroprimatelju. Kasnije mogue nesuglasice izmeu branih drugova ne bi
uvjetovale promjenu stvarnopravnog statusa dara. Naime, tek bi kazneno djelo poinjeno
prema darovatelju bila pravna osnova za opoziv darovanja.93
Pitanje koje se s navedenim u vezi postavlja jest treba li ugovore o darovanju izmeu
branih drugova tumaiti kao ugovore graanskopravne prirode ili kao specifine brane
ugovore, dakle ugovore obiteljskopravne prirode. U obiteljskopravnoj teoriji istie se da je
rjeenje ove dvojbe u teleolokoj metodi tumaenja pravnih normi. Naime, svakako ne bi bilo
svrsishodno za svaki dar traiti pisani oblik. Stoga se moemo sloiti s idejom da onu
konkurenciju pravnih normi, odnosno pravnih grana, treba tumaiti u prilog jednostavnosti i
ivotnosti te brani ugovor rezervirati za naelno darovanje izmeu branih drugova pro
futuro i za meunarodno darovanje nekretnina.
93
U pravnoj se teoriji istie jo nekoliko razloga zbog kojih se moe traiti opoziv darovanja. Prvi je opoziv
zbog oskudnosti. Drugi je razlog opoziv zbog oteenja vjerovnika. Trei je mogui razlog opoziv darovanja
kako se ne bi otetile osobe prema kojima darovatelj ima zakonske obveze, pa tako do opoziva moe doi zbog
povrede uzdravanja, zbog povrede nunog dijela i zbog naknadno roene djece.
34
7.5.1.1.3. Upravljanje i raspolaganje imovinom
Brani bi drugovi mogli ugovoriti razliite moduse upravljanja i raspolaganja imovinom.

Sukladno zakonskom reimu, brani drugovi kao suvlasnici upravljaju branom steevinom
sporazumno i zajedniki. Prema odredbi zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, oni
bi mogli odrediti treu osobu kao upravitelja. Osim toga, ve prema sustavu Obiteljskog
zakona jedan brani drug moe prepustiti drugome upravljanje cjelokupnom branom
steevinom. Razlog tome moe biti vjetina jednog branog druga u financijskim pitanjima ili
pak usmjerenost drugog branog druga primjerice na odgoj djece i rad u kuanstvu.
Odredbe branog ugovora o upravljanju i raspolaganju imovinom obvezuju samo brane

drugove, a ne djeluju prema treim osobama. No, prema izriitoj odredbe Obiteljskog zakona,
takvi uglavci izazivaju pravne uinke prema treima, ako su upisani u zemljine knjige
odnosno javne upisnike, kod kojih je upis nuan za stjecanje prava ili se stvar ne moe rabiti
bez takva upisa.94
7.5.1.1.4. Sporazum o razvrgnuu brane steevine
Ugovaranje o razvrgnuu brane steevine takoer bi mogao biti predmet branog

ugovora. Pri tome bi se brani drugovi mogli sporazumjeti, izmeu ostalog, o nainu i
vremenu diobe. Sukladno pravilima stvarnog prava o razvrgnuu suvlasnitva, mogue je
provesti nekoliko vrsta dioba. Brani drugovi bi stoga mogli ugovoriti primjerice da se u
odnosu na cijelu branu steevinu primijeni civilna dioba, dakle sustav prodaje na javnoj
drabi uz podjelu novca tako dobivenih. Ako su ugovorili drugaije udjele od zakonom
izjednaenih, tada e to dakako imati prednost pred zakonskim rjeenjem.
Mogli bi takoer ugovoriti da e razvrgnue brane steevine ovisiti o nekoj znaajnijoj

promjeni u odnosu branih drugova, primjerice da e u sluaju prestanka braka razvodom pri
razvrgnuu sva imovina pripasti stranci koja svojim ponaanjem nije dovela do prestanka
braka, dakle ona strana koja bi u ranijim sustavima bila nazvana nevinom. To bi zapravo
znailo ugovaranje neke vrste penalne klauzule, no ako bi se radilo o sadraju koji nije
protivan prisilnim propisima i moralu drutva, ne vidimo zapreke takvom sporazumu branih
drugova.
Isto tako, mogli bi ugovoriti da razvrgnue bude provedeno na nain da pojedine stvari ili
prava uu u dio jednog branog druga. Vjerujemo da bi ovo rjeenje bilo osobito zanimljivo u
odnosu na osobne stvari branih drugova, odnosno stvari namijenjene upotrebi jednog od njih.
Prema zakonskom imovinskom reimu, te stvari ulaze u branu steevinu, Premda naizgled
dvojbeno rjeenje, smatramo ga dosljednom provedbom naela pravednosti, imajui u vidu
mogunost da jedan brani drug nastoji uveati vrijednost samo tih stvari, na tetu zajednike
imovine, odnosno brane steevine. Ureenje ranijih sustava, primjerice Osnovnog zakona o
94
35
braku, koje je zahtijevalo utvrivanje radi li se o vrijednim stvarima ili ne, bilo bi danas posve
nepraktino, te bi zasjenilo napredak postignut uvoenjem neoborive presumpcije u jednakim
udjelima u branoj steevini. Meutim, bez obzira na navedeno, smatramo da nema razloga u
ovome dijelu ograniiti autonomiju stranaka, te bismo zagovarali tezu o valjanosti ovakve
odredbe branog ugovora.
Brani bi drugovi, ili samo jedan od njih, mogli odrei prava da u odreenom razdoblju
zahtijevaju razvrgnue. Naime, prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima,
navedeno se pravo moe ograniiti, no nitko da se ne moe trajno odrei, odnosno, ako bi to i
uinio, to ne bi izazvalo pravne uinke.
No, ako bi brani drugovi tako ugovorili, takav bi uglavak mogao otkloniti neke dvojbene
situacije. Primjerice, u sluaju da brani drugovi iznajmljuju stan koji je dio brane steevine.
Ako bi tijekom trajanja ugovora o najmu jedan brani drug zatraio razvrgnue, drugi bi
mogao postaviti prigovor da se razvrgnue trai u nevrijeme, pod uvjetom da je izgledno da
najam uskoro istjee. Budui da ovakve okolnosti uvjetuju dokazivanja, pa i nelagodu, ini
nam se da bi ugovorno ogranienje toga prava moglo predstavljati pojednostavljenje pravne i
faktine situacije. Dakako, takvo bi ogranienje moglo biti izvorom nepravdi, no ovisit e o
branim drugovima hoe li na to pristati ili ne. Odredbe kojom bi brani drug ograniio to
svoje pravo obvezuje samo njega samoga, a ne prelazi na njegove nasljednike.
Ugovorom bi se moglo regulirati i trokove nastale diobom imovine, a koje bi brani

drugovi prema zakonskom reimu snosili razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima. Brani
bi drugovi mogli ugovoriti da teret trokova snosi primjerice samo jedan od njih, odnosno
kako bi im odgovaralo.
U sluaju da je provedeno sudsko razvrgnue, odluka kojom je sud o tome odluio jest
pravni temelj stjecanja vlasnitva. Svaki brani drug stei e u vlasnitvo ono to je tom
odlukom odreeno, i to na nain da e mu se pokretnine predati u samostalan posjed, a
njegovo vlasnitvo nad nekretninama uknjiiti u zemljine knjige. Time oba brana druga
stjeu pravo vlasnitva izvoenjem tog prava iz dotadanjeg suvlasnitva. Sva stvarna prava
koja su drugim osobama pripadala na stvari glede koje je suvlasnitvo razvrgnuto i nadalje
postoje, osim onih za koje je to odreeno rjeenjem o razvrgnuu suvlasnitva.95
7.5.1.2. Osnivanje odreenih stvarnim odnosno obveznih prava
Branim bi ugovorom suprunici mogli dogovoriti i osnivanje etanog vlasnitva,

odnosno odreenih stvarnih prava96 : prava slunosti, prava iz stvarnog tereta, prava graenja
95
Ibid, str. 200. -201.
96
Stvarna prava u subjektivnom smislu su ona graanska, i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlauju da
odreene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti potpunoj ili ogranienoj, a svim drugim
graanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvravanju te vlasti samovlasno smetaju.
36
i zalonog prava. Nadalje, mogli bi ugovoriti osnivanje obveznih prava, kao to je pravo
prvokupa.
7.5.1.2.1. Etano vlasnitvo
Predmet branog ugovora moglo bi biti osnivanje vlasnitva posebnog dijela

nekretnine,ili etanog vlasnitva. Ono se definira kao iz suvlasnikog dijela proizalo i s njim
trajno povezano preinaenje naina izvravanja suvlasnikih ovlasti, tako da su i s uinkom
prema treima, oblasti i obveze osobe usredotoene prije svega na neki uporabno samostalni
fiziki dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju) kao da je taj dio u iskljuivom
vlasnitvu toga suvlasnika.
7.5.1.2.2. Slunosti
Brani ugovor mogao bi biti temelj uspostave slunosti, kao stvarnog prava na tuoj
stvari, na temelju kojeg se ovlatenik moe koristiti tom stvari na odreeni nain. Ako bi se
radilo o uspostavi slunosti na vlastitoj imovini jednog u korist drugog branog druga, tada bi
on o tome mogao odluiti samostalno. Primjerice, ako jedan brani drug dozvoli da se drugi
brani drug koristi njegovim automobilom, ili pak da nosi nakit koji je taj brani drugi
(vlasnik) naslijedio.
Ako se pak radi o branoj steevini, moe postojati samo djeljiva slunost plodouivanja
na idealnom dijelu branog druga. Brani drugi mogu takoer ugovoriti pravo plodouivanja
u svrhu stanovanja.
Nain stjecanja slunosti na nekretnini jest uknjidba u zemljinu knjigu, osim ako Zakon
ovlasnitvu i drugim stvarnim pravima za odreenu situaciju nije propisao drugaije ili ako
nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu. Tada bi uknjidbu zamijenilo polaganje isprave
sposobne za uknjidbu u sud. Nain stjecanja slunosti na pokretnoj stvari, a moe se raditi
samo o osobnoj slunosti, predaja je stvari stjecatelju u neposredan posjed na temelju valjano
oitovane volje vlasnika, usmjerene na to da se stjecatelju izvede pravo slunosti.
7.5.1.2.3. Pravo stvarnog tereta
Stvarni teret je za svakoga mjerodavna optereenost nekretnine neijim stvarnim pravom na

ponavljana davanja i /ili injenja na teret vrijednosti te nekretnine. Jednako kao i nekretnina,
stvarnim teretom moe biti optereen i idealni dio nekretnine. Stvarni teret na temelju
pravnog posla osnovi se uknjidbom u zemljinoj knjizi tog tereta koji se njime optereuje.
37
Na nekretnini koja nije upisana u zemljinoj knjizi, to e se uiniti na nain da se u sud poloi
ovjerovljena isprava kojom vlasnik nekretnine doputa uknjidbu stvarnog tereta na njoj.97
7.5.1.2.4. Pravo graenja
Brani drugovi mogu se ugovorom sporazumjeti i o osnivanju prava graenja. 98 Pravo

graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu, koje ovlauje svog nositelja da na
povrini toga zemljita ili ispod njega ima u svojem vlasnitvu zgradu trajno fiziki spojenu s
tim zemljitem, a svagdanji vlasnik tog zemljita duan je to trpjeti.
Ovo je pravo zakonom u pravnom pogledu izjednaeno sa stvari, i to s nekretninom,

stoga se moe rei da je to umjetno zemljite. Njime se ne moe opteretiti suvlasniki dio
zemljita, budui da zbog netjelesne naravi idealnog dijela nije mogue imati s njim fiziki
povezanu, a pravo odvojeno zgradu. Stoga bi jedan brani drug u korist drugoga mogao
osnovati pravo graenja samo na svojoj vlastitoj imovini. Pravo graenja u naelu je naplatan
teret na zemljitu, no za oekivati je da bi ga jedan brani drug osnovao u korist drugog
branog druga besplatno.
7.5.1.2.5. Zalono pravo
Predmet bi branog ugovora moglo biti i osnivanje zalonog prava. Zalono je pravo
ogranieno stvarno pravo na odreenom predmetu zalogu, koji ovlauje svog nositelja da
odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma iji
taj bio, a njegov svagdanji vlasnik duan je to trpjeti. Brani drug moe opteretiti pojedine
dijelove vlastite imovine, koji su podobni da budu objekt zalonog prava, te svoj suvlasniki
udio u branoj steevini. Primjerice, brani drug svoj suvlasniki dio stana zaloi u korist
drugog branog druga, koji mu zauzvrat da kredit, odnosno financijski pomae u obavljanju
poslovne djelatnosti.
Time to je neka trabina osigurana zalonim pravom, ona time ne postaje drugaija,
budui da zalonopravno osiguranje ne mijenja obveznopravni odnos nego ga pojaava. Ono
samo ini da umjesto jednog postoje dva pravna odnosa uz obvezni kao glavni postoji i
zaloni odnos kao sporedni.99
97
98
Pravo graenja mogao bi osnovati i sud i svojom odlukom u postupku razvrgnua suvlasnitva, ali samo u
onim sluajevima u kojima bi u tim postupcima bio ovlaten osnovati slunost.
99
38
7.5.1.2.6. Pravo prvokupa
Brani drugovi mogli bi dogovoriti uspostavu prava prvokupa. Naime, to pravo nije
odreeno zakonom, stoga ako to ele, moraju pravo prvokupa izriito dogovoriti. Ono se
openito definira kao pravo odreenih osoba da prije svih kupe stvar ako vlasnik odlui da je
proda, a koje se moe ugovoriti najvie za pet godina od dana sklapanja ugovora.
Ako bi brani drugovi ugovorili ovo pravo, nijedan od njih ne bi imao nikakvih drugih
posebnih pogodnosti, primjerice u odnosu na cijenu. Ipak, ini se da bi prednosti mogle biti
vrlo velike, imajui u vidu posebnost odnosa izmeu ugovornih stranaka. Kao klasini bi se
primjer mogla navesti sljedea situacija. Brani drugovi tijekom trajanja braka i brane
zajednice ive u kui koja predstavlja branu steevinu. Po prestanku brane zajednice jedan
brani drug iseli iz kue i odlui prodati svoju polovicu brane steevine, to bi, u smislu
geometrijske diobe, bila polovica kue. ini se posve razumnim prvo dati drugome branom
drugu mogunost kupnje tog idealnog dijela.
Naime, prestanak prava razvodom uglavnom dovozi do munih sporova o diobi imovine,
a ugovaranje prava prvokupa jedan je od nain sprjeavanja jo teih sukoba, odnosno
onemoguavanja, barem u jednom segmentu, nastojanja branog druga da otea situaciju svog
bivem branom drugu. Vjerujemo ak i da bi izriita odredbe Obiteljskog zakona, kao
posebnog propisa, o mogunosti prvokupa u svim sluajevima razvrgnua brane steevine,
mogla pridonijeti sigurnosti branih drugova u ovakvim situacijama.100
7.5.1.2.7. O karakteru imovinskih ugovora branih partnera
Glede mogunosti osnivanja obveznih prava branim ugovorom, valja biti vrlo oprezan
pri procjeni radi li se o branom ugovoru ili ne. Brani drugovi mogu meu sobom sklopiti
razliite ugovore, primjerice ugovor o kupoprodaji, darovanju, ustupanju i raspodjeli imovine
za ivota. Takoer, mogu sklapati i ugovore s treim osobama, kao to su ugovor o zakupu,
zajmu, ili pak ugovor o doivotnom uzdravanju.
S time u vezi treba istaknuti mogunost konverzije ugovora prema opim pravilima
graanskog prava, odnosno pretvaranja nitavog u valjani prani posao. Kad nitavi pravni
posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, meu strankama
e vrijediti taj drugi pravni posao, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su stranke imale na
umu kad su sklapale pravni posao i ako se moe uzeti da bi one sklopile taj posao da su znale
za nitavost svojega posla.
ini nam se, meutim, da je predmet branog ugovora u smislu obveznog prava
ogranien specifinou odnosa branih drugova. U komparativnom pravu nalazimo potvrdu
takvih razmiljanja. Tako njemaki autori dijele prave poslove na one koje mogu sklopiti
100
Ibid, str. 205.
39
brani drugovi te na pravne poslove koje mogu sklopiti samo osobe koje nisu u takvoj vezi.
Ne vidimo potrebe zakonskog razgranienja branog od ostalih ugovora branih drugova, ve
smatramo da ugovor treba sagledati u njegovoj cjelini, odnosno procijeniti odgovara li duhu
branog ugovora prema Obiteljskom zakonu, te ga, ako je odgovor potvrdan, tako i
razmatrati.101
7.5.1.3. Ugovaranje koje se odnosi na sam brani ugovor
Predmet bi branog ugovora mogla biti i pitanja koja se odnose na sam ugovor, prije
svega njegove izmjene i raskid. Brani drugovi mogu u bilo kojem trenutku izmijeniti raniji
brani ugovor. Dakako, ako je to pravo ogranien odreenim rokom ili uvjetom, izmjena
mora biti tome sukladna.
Raskid ugovora nain je prestanka valjanog ugovora koji jo nije ispunjen ili je djelomice
ispunjen. Openito uzevi, na osnovi volje branih drugova, moe doi do sporazumnog
raskida i do jednostranog raskida na temelju ugovora.
Do sporazumnog raskida branog ugovora doi e kad brani drugovi odustaju od

postojeeg, valjanog ugovora prije njegova ispunjenja, to se jo naziva sporazumnim
odustankom ili storniranjem ugovora. Juridika podloga sporazumnog raskidanja nalazi se u
naelu stranake dispozitivnosti, prema kojem obveznopravni odnosi nastaju, mijenjaju se i
prestaju voljom stranaka. Sporazumni je raskid po svojoj prirodi ugovor, stoga za njegovu
valjanost moraju biti ispunjene sve pretpostavke.
Brani ugovor moe sadravati odredbu kojom se zbog odreenih razloga i u odreenim
situacijama predvia mogunost obostranog raskida. Svrha je takvog uglavka izbjegavanje
eventualnih sporova o pravu na jednostrani raskid, s time da se moraju tono i odreeno
navesti sluajevi i razlozi kad e se ugovor moi na taj nain raskinuti.
Neki autori smatraju da bi do jednostranog raskida branog ugovora moglo doi

eventualno u sluaju nastupa promijenjenih okolnosti. Prema teoriji graanskog prava,
mogunost raskida zbog promijenjenih okolnosti ugraena je u pravni sustav kao nain
pravinog rjeavanja situacija u kojima se naelo ekvivalentnosti znatno naruava. Rije je o
situacijama kad nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje oteaju ispunjenje obveze
jedne strane, ili se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora, a u oba sluaja u tolikoj mjeri
da ugovor vie ne odgovara stranakim oekivanjima, te da bi ga bilo nepravino odrati na
snazi.
Svaki ugovor obvezuje dok se ne promijene okolnosti koje su postojale u vrijeme njegova
sklapanja i na kojima je utemeljena volja stranaka. Drugim rijeima, da ugovor obvezuje pod
preutim uvjetom da prilike ostanu iste kakve su bile u vrijeme sklapanja ugovora.102
101
Ibid, str. 205.-206.
102
Ibid, str.208.
40
7.5.1.4. Ugovaranje uzdravanja kao otvoreno pitanje
ini se da je najspornije pitanje u vezi s branim ugovorom mogunost da se njime

reguliraju pitanja uzdravanja, prije svega iskljuenje zakonskog uzdravanja jednog od
branih drugova. Takvu mogunost predviaju komparativna prava, primjerice njemako,
koje odreuje da brani drugovi mogu sklopiti ugovor o doivotnom uzdravanju u sluaju
razvoda braka u kojem se moe ugovoriti uzdravanje branih drugova i djece.
Neki autori istiu da bi takvo ovlatenje unijelo pomutnju u obiteljskopravni institut

uzdravanja, te da nije potrebno dozvoliti takva raspolaganja. Kao razlog tome navode da je
uzdravanje zakonska obveza, a da e stjecanje odreene imovine na temelju branog ugovora
uvjetovati neispunjenje zakonske pretpostavke za ostvarenje instituta. Naime , kad bi brani
drugovi uglavili takvu odredbu u branom ugovoru, time bi primjerice mu bio unaprijed
osloboen obveze uzdravanja tijekom i nakon prestanka braka, a ena bi stekla odreenu
imovinu, zapravo uz odricanje prava na postavljanje zahtjeva za uzdravanjem. U tom sluaju
naime ne bi bile ispunjene pretpostavke za udovoljavanje tubenom zahtjevu, budui da bi
ena imala vlastitu imovinu odnosno stjecala bi prihode iz imovine.
Ovakva je mogunost, vjerujemo, u neskladu s temeljnim postavkama obiteljskopravnog

sustava, budui da bi se time naruio sustav obiteljske solidarnosti. Ako su odnosi u braku, i
ire u obitelji, dobri, za utuivanjem uzdravanja nema ni potrebe. Meutim, ako su odnosi
loi, ini se nepotrebnim otvoriti put i raspravama o takvom uglavku u branom ugovoru.
Brani je ugovor ionako dobrovoljan akt, koji je namijenjen prilagodbi postojeeg sustava
potrebama suprunika, a time i njihovoj zatiti, a ne otvaranju novih mogunosti sukoba.
Imajui u vidu jo jedno od temeljnih naela obiteljskog prava, naelo dobrobiti djeteta,
valja razmotriti i mogunost nastanka jo sloenije situacije. Naime, brani drugovi mogli bi,
kad bi im to bilo doputeno, sporazumno odrediti neka pitanja uzdravanja maloljetne djece.
Primjerice, brani drug s kojim e dijete ivjeti nakon razvoda braka, odrie se prava na
postavljanje zahtjeva za uzdravanje djeteta, a zauzvrat stjee odreenu imovinu. Navedenu
mogunost smatramo jo opasnijom i posve nedopustivom. Smatramo da naelo zatite
dobrobiti djeteta neupitno ima prednost pred naelom autonomije volje svih ugovornih strana,
pa tako i branih drugova.
Neki autori smatraju da bi u sluaju sklapanja branog ugovora kojem je predmet

zamjena postojee ili budue brane steevine za uzdravanje, tom ugovoru trebalo priznati
valjanost samo ako kompenzirani dio odgovara iznosu koji je brani drug dobio na ime
uzdravanja. Premda istiu da bi bilo jednostavnije naelno zabraniti bilo kakav ugovor takve
naravi, smatraju da zbog slobodne autonomije branih drugova valja svaki takav ugovor
prosuivati od sluaja do sluaja.
Meutim, dosljedna provedba postavke da je slobodno ugovoriti to nije zabranjeno

prisilnim propisima a mislimo da je dunost uzdravanja, kao zakonska obveza, regulirana
upravo na taj nain, upuuje na zakljuak o nunoj zabrani bilo kakvih ugovaranja koja se
odnose na uzdravanje. tovie, iz cjelokupnog, uglavnom vrlo koherentno uspostavljenog
41
obiteljskopravnog sustava takav sud sam slijedi. Ako bi brani drugovi ipak ugovorom
regulirali odreena pitanja, on bi, sukladno vaeim propisima bio valjan u dijelu u kojem je
to sukladno zakonskom sustavu, ako bi on mogao samostalno postojati. Vjerujemo da bi u
preostalom dijelu, ili u suprotnom, ugovor bio nitav. Budui da prosudbe o valjanosti
ugovora umanjuju pravnu sigurnost, ali naruavaju primjenu naela obiteljske solidarnosti,
smatramo da bi bilo opravdano takva ugovaranja branih drugova de lege ferendaeksplicite
posve zabraniti.103
7.6. Pravna priroda branog ugovora
Pravna priroda branog ugovora je veoma sloena: on je po svom naznaenju imenovani

ugovor, po karakteru moe biti dvostranoobvezni ili jednostranoobvezni (u zavisnosti od toga
da li stvara obveze za obe ili samo za jednu stranu), komutativan (kod postojee imovine
efekti su unaprijed odreeni) ili aleatoran (ako se odnosi na buduu imovinu), strogo formalan
ugovor, koji je kauzalni, sa trenutnim ili trajnim inidbama, vezan za linost suprunika
(ugovor intuitupersonae).104
7.7. Vrijeme sklapanja branog ugovora
to se tie vremena zakljuenja branog ugovora, u veini zakona normira se mogunost

njegovog zakljuenja kako prije sklapanja braka tako i u toku njegovog trajanja. Ovakvo
rjeenje je prihvaeno u veini zakona (austijskom, crnogorskom, francuskom, hrvatskom,
talijanskom, maarskom, ruskom, srpskom, vicarskom, vedskom). U manjem broju zakona
predvieno je zakljuenje branog ugovora samo u toku braka (npr. belgijsko pravo). U veini
zakona normira se mogunost izmjene branog ugovora u toku braka.
103
Ibid, str. 209.-211.
104
Jovi, O.: Brani ugovor , op. cit., str. 308.
42
7.8. Javnost branog ugovora
Sustav javnosti branog reima ustanovljen je u skoro svim pravima. U osnovi ovog
sistema u prvom redu jeste zatita interesa treih osoba koje sklapaju pravne poslove s
branim partnerima : prema ovim osobama izmjena branog reima proizvodi posljedice tek
od momenta kada je postala dostupna javnosti, odnosno od momenta njenog upisa u registru
ili slubenim novinama.
U svom cilju u veini zemalja javnost ugovora se zasniva na intervenciji notara i na upisu
u registar graanskog stanja. Ostvarenju naela javnosti u najveoj mjeri doprinijelo bi
uspostavljanje centraliziranog registra branih ugovora, odnosno branog imovinskog reima
na novu EU. Meutim, uvjeti za to su nepostojei.
U odsustvu ovakvog registra nuno je osigurati povezivanje registara koji se vode u

pojedinim dravama lanicama, kako bi se na taj nain osigurala javnost i zatita interesa
branih partnera i treih osoba. Nacionalni zakoni normiraju upisivanje branih ugovora u
razliite graanske registre (registre akta o sklapanju braka), registre nekretnina, trgovake
registre i posebne registre namijenjene samo za brane ugovore. Naalost, najmanji je broj
zakonodavaca koji ureuju voenje ovih posebnih registara. Upis branog ugovora u
trgovake registre normira se u sluaju da je jedan brani partner trgovac u momentu
sklapanja braka ili to postane kasnije (austrijsko i belgijsko pravo). U jedinstvene javne
registre koji se vode u sudu normiran je upis, npr., u grkom, njemakom i vedskom pravu.
U nekim dravama javnost se osigurava putem upisa branog ugovora u novine, slubene
ili neslubene (npr. Francuska). U registre se unose napomene o braku, branom reimu
suprunika, datumu sklapanja branog ugovora, te imenu i prebivalitu notara koji ga je
primio. Ovakvo rjeenje prihvaeno je u belgijskom, francuskom, portugalskom i
panjolskom pravu, u kojim je normirano da ugovor ostaje kod notara.
Izmjene branog ugovora se takoer moraju objaviti, jer bi bez toga bilo besmisleno
osiguranje javnosti zakljuenog ugovora. Ukoliko su izmjene uinjene prije sklapanja braka,
moraju se konstatirati u aktu koji se sklapa u istoj formi kao i brani ugovor. Prema treim,
izmjene e djelovati samo ako su upisane u ispravu o branom ugovoru. Notar nee moi
izdati niti ovjeriti prijepis ovog ugovora bez upisivanja napravljene izmjene. Nakon sklapanja
braka izmjene branog ugovora mogu se uiniti samo sudskom odlukom, bilo na zahtjev
jednog branog partnera u sluaju odvajanja dobara ili drugih sudskih mjera zatite, bilo na
zajedniki zahtjev oba brana partnera. Prema treima, izmjena proizvodi posljedice tri
mjeseca nakon njenog unoenja na marginu akta o sklapanju braka. U ispravu ugovora se
unosi i sudska dozvola izmjene.
43
7.9. Djelovanje ugovora prema treima
Sukladno izriitoj zakonskoj odredbi, prema treim osobama uglavci o upravi ili
raspolaganju imovinom imaju pravni uinak ako su upisani u zemljine knjige, odnosno u
javne upisnike kod kojih je upis nuan za stjecanje prava ili se stvar moe rabiti bez takva
upisa. Navedeno smatramo dosljednom provedbom naela zatite potenih treih osoba, kao i
samih branih drugova. Takoer, na taj se nain provodi naelo publiciteta. Naime, da bi
stvarna prava na nekretninama djelovala erga omnes i contraomnes, da bi se mogla tititi i
suprotstavljati prema svim osobama moraju biti publicirana na nain koji svima omoguuje da
za njih saznaju.
7.9.1. Pravne radnje dunika na tetu vjerovnika
Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, svaki vjerovnik ije je potraivanje dospjelo na

naplatu, moe pobijati radnju svog dunika, koja je poduzeta na njegovu tetu, dakle uslijed
takvog postupanja, dunik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove trabine. Pod
pojmom pravnih radnji podrazumijevaju se razliiti pravni poslovi, jednostrani i dvostrani,
naplatni i besplatni, pa i razliite druge radnje, ukljuujui proputanje. Za pravnu je radnju
bitno da uvjetuje smanjenje dunikove imovine u korist neke tree osobe i u tolikoj mjeri da
onemoguuje redovan tijek vjerovnikove naplate.
U tom se sluaju ne radi o nevaljanosti pravnog posla kao razlogu pobojnosti. Redovito
e oni poslovi koji se pobijaju biti valjani, a i pobijaju se samo u onom opsegu koji je
dovoljan za namirenje vjerovnika, dok u preostalom dijelu ostaju valjani i proizvode pravne
uinke.
Tube kojom se pobijaju prave radnje dunika na tetu vjerovnika nazivaju se

paulijanskim tubama.105 U sluaju da se eli dokazati da je brani ugovor bio usmjeren
upravo oteenju vjerovnika, vjerovnik je ovlaten podii obiteljsku paulijansku tubu. Ona je
predviena za sluaj kad dunik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog
branog druga ili srodnika106, a na tetu vjerovnika.
U navedenim sluajevima postoji oboriva presumpcija da je branom drugu (ili srodniku)

bilo poznato da se raspolaganjem nanosi teta vjerovniku, to smatramo opravdanim uslijed
pretpostavljenih bliskih odnosa tih osoba. Krug osoba za koje vrijedi ova presumpcija u
pravnoj se literaturi jo naziva i sumnjivom obitelji. Ova se tuna moe podii samo ako je
105
Ovisno o tome koje se posebne pretpostavke trae za pobijanje, razlikuju se jo i dolozna, kulpozna te
kvalizpaulijanska tuba.
106
Mora se raditi o krvnim srodnicima u ravnoj lozi, srodnicima u pobonoj lozi do etvrtog stupnja odnosno o
srodnicima po tazbini do etvrtog stupnja.
44
pravni posao bio naplatan, i to u roku od tri godine od dana sklapanja pravnog posla, odnosno
od dana poduzimanja radnje odnosno od dana kad je trebalo poduzeti proputenu radnju.107
7.9.2. O mogunosti osnivanja posebnog registra branih ugovora
Pitanje koje se postavlja jest bi li bilo oportuno utemeljiti poseban registar branih
ugovora. Takav bi se registar mogao primjerice voditi pri opinskim sudovima, te bi se moglo
obvezati javne biljenike da primjerak ovjerenog branog ugovora dostave odmah po njegovu
sklapanju. Imajui u vidu tradiciju upisa mua kao vlasnika nekretnina, odnosno vrijednih
pokretnina, vjerujemo da bi ovakav registar znatno pridonio pravnoj zatiti potenih treih
osoba. Naime, ako su stvarna prava, njihov sadraj i opseg, te njihovi ovlatenici svim jasno
vanjski vidljivi, svatko moe saznati da ta prava postoje, pa se od svakog moe zahtijevati da
ih potuje.
Vjerujemo da bi novi registar bio korak naprijed u smislu pravne zatite. U tom bi sluaju
nositelji prava mogli svoja prava lake tititi, a svi bi se sudionici u pravnom prometu mogli
sa sigurnou upoznati s pravnim stanjem u odnosu na imovinu i trabine koji su predmet
pravnih poslova koje kane sklopiti.
Registar branih ugovora trebao bi se sastojati od glavne knjige i zbirke ugovora. U

glavnu knjigu registra evidentirali bi se podaci o sklopljenim branim ugovorima. Ovaj dio
registra trebao bi biti javan. Drugima rijeima, podaci sadrani u glavnoj knjizi registra trebali
bi biti dostupni zainteresiranim treim osobama. U zbirku ugovora bi se pohranjivali svi
registrirani brani ugovori. Uvid u ovaj dio registra trebao bi biti poprilino restriktivno
reguliran, jer je taj uvid usmjeren na sam sadraj odreenog registriranog ugovora.108
Svjesni smo temeljnog prigovora koji se ovoj zamisli moe postaviti to je pitanje
privatnosti ugovornih strana, odnosno privatnosti njihove imovine. Dakako da ne bi bilo
dobro kad bi podaci o imovinskopravnim odnosima branih drugova bili svima dostupni.
Stoga niti ne smatramo da bi treim osobama mogli biti poznati podaci o tome, primjerice, na
koji nain brani drugovi dijele svoje zarade. Meutim, ne vidimo zato ne bi potenom
treem moglo biti poznato da je automobil koji kani kupiti zapravo suvlasnitvo oba brana
druga, a ne samovlasnitvo mua. Prvi korak u tome pravcu mogao bi biti dosljedan upis
obaju branih drugova kao suvlasnika odgovarajue, ve postojee registre, primjerice
registar vozila.
Upis suvlasnitva na branoj steevini je upozorenje treima da trebaju traiti pristanak i

drugog branog druga za upravljanje ili raspolaganje upisanom imovinom. Ne bismo se stoga
zalagali za dostupnost svih informacija, ve za biljeenje injenice postojanja branog
ugovora u svim odgovarajuim upisnicima, a ne samo u zemljinim knjigama. Eventualni bi
107
108
45
registar branih ugovora mogao biti samo doprinos jasnoi imovinskopravnih odnosa i
doprinos izbjegavanju postojeih potekoa.
Na taj nain shvaena, ideja o uspostavi registra branih ugovora samo je korak dalje od
ve uspostavljenog sustava u odnosu na nekretnine. Naime, privatnost branih drugova
naruava se i time to je iz zemljinih knjiga vidljivo da su oni suvlasnici neke nekretnine u
odreenim dijelovima. Zemljine knjige su javne, te svatko moe zahtijevati uvid u zemljinu
knjigu i sve pomone propise u nazonosti voditelja zemljine knjige i iz nje dobiti izvatke
odnosno ispise i prijepise.109 Stoga ne vidimo opravdana razloga zato dopustiti uvid u stanje
njihovih nekretnina, ali ne i pokretnina. Vjerujemo da je u sukobu prava na privatnost branih
drugova i prava na zatitu potenih treih osoba,u ovom sluaju valja dati prednost
potonjem.110
7.10. Mjerodavno pravo za brani ugovor
Obiteljski zakon izriito zabranjuje branim drugovima ugovaranje primjene stranog

prava na imovinskopravne odnose. Svrha je ove norme zatita branih drugova. Naime, u
obiteljskopravnoj teoriji istie se da bi brani drugovi mogli ugovoriti primjenu prava koje na
posve drugaiji nain ureuje imovinskopravne odnose branih drugova. To bi moglo biti,
primjerice, i pravo koje jednog branog druga stavlja u nepovoljan poloaj ili mu ak
zabranjuje stjecanje imovine. Osim toga, brani drugovi ne moraju dobro poznavati pravo
koje su ugovorili kao mjerodavno. tovie, kad bi to bio doputeno, moglo bi se dogoditi da
strani zakonodavac odlui primjerice umjesto do tada vaeeg sustava odvojenosti imovina
kao zakonski imovinski sustav odrediti sustav zajednice imovina, a o emu moda brani
drugovi ne bi imali niti saznanja.
Primjena stranog prava bit e mogua samo kad se radi o braku s meunarodnim
obiljejem, dakle kad su jedan od branih drugova ili oba stranci. U tom sluaju primijenit e
se pravila meunarodnog privatnog prava, tonije norme Zakona o rjeavanju sukoba zakona
s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima. Prema odredbi tog zakona, za ugovorne
imovinske odnose branih drugova mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora
bilo mjerodavno za osobne i zakonske imovinske odnose.111
Za kategoriju vezivanja osobni i zakonski imovinski odnosi112, Zakon odreuje nekoliko

poveznica.113 Primarna je poveznica za odreivanje mjerodavnog prava dravljanstvo, drugim
109
l. 2. Zakona o Zemljinim knjigama.
110
111
Kao trenutak vaan za odreivanje mjerodavnog prava odreuje se dakle trenutak sklapanja branog ugovora.
Na taj se nain sprjeava nastanak amobilnog sukoba zakona.
112
Kategorija vezivanja predstavlja okvirni ili skupni pojam apstraktnih ivotnih odnosa, pravnih injenica,
pravnih situacija ili pravnih odnosa, koji se podvrgavaju pod odreeno mjerodavno pravo.
46
rijeima za osobne i zakonske imovinske odnose branih drugova mjerodavno je pravo drave
iji su oni dravljani.114 Dravljanstvo, kao pravna pripadnost odreenoj dravi, najvanija je
poveznica. Njom se upuuje na mjerodavno pravo za sve osobne i obiteljske situacije.
Poveznica podrednog kolizijskog pravila jest prebivalite, budui da zakon odreuje ''ako su
brani drugovi dravljani razliitih zemalja'', mjerodavno je pravo drave u kojoj imaju
prebivalite.115 Nadalje, ako brani drugovi nemaju ni zajedniko dravljanstvo niti
prebivalite u istoj dravi, mjerodavno je pravo drave u kojoj su imali posljednje zajedniko
prebivalite.116 Ako se mjerodavno pravo ne bi moglo odrediti ni na jedan od navedenih
naina, mjerodavno je domae (BiH) pravo.117
7.10.1. Konvencija o mjerodavnom pravu za branoimovinski reim
Zanimljivo je spomenuti rjeenja Konvencije o mjerodavnom pravu za branoimovinski

reim118, usvojenoj u okviru Hake konferencije za meunarodno pravo.
Prije sklapanja braka, nevjesta i enik mogu kao mjerodavno odrediti jedno od sljedeih
prava:
1. Pravo drave iji je jedan brani drug dravljanin u vrijeme takvog sporazuma,
2. Pravo drave u kojoj jedan brani drug ima redovno boravite u vrijeme takvog
sporazuma, ili
3. Pravo prve drave u kojoj brani drug ima redovno boravite nakon sklapanja
braka.119
Za vrijeme trajanja braka, brani drugovi kao mjerodavno pravo mogu odrediti jedno od prva
dva navedena prava.120
Neovisno o trenutku sporazuma, kao prvo mjerodavno pravo za nekretnine mogu odrediti
pravo mjesta gdje se nekretnine nalaze, dakle legemreisitae.121
113
Poveznica je pravna injenica, ugovorna odredba, ili pravni pojam, to upuuje na mjerodavno pravo za
kategoriju vezivanja.
114
l. 36. St. 1. ZRSZ.
115
l. 36. St. 2. ZRSZ.
116
l. 36. St. 3. ZRSZ.
117
l. 36. St. 4. ZRSZ.
118
Konvencija je usvojena 14. oujka 1978., a stupila je na snagu 1. rujna 1992. godine.
119
l. 6. St. 2. Konvencije o mjerodavnom pravu za branoimovinski reim 1992. god.
120
l. 6. st. 2. Konvencije.
121
l. 3. st. 4. odnosno l. 6. st. 4. Konvencije.
47
7.11. Modifikacije i prestanak branog ugovora
Prema opim obveznopravnim principima, nakon sklapanja braka partneri imaju

mogunost sporazumno mijenjati ili dopuniti elemente branog ugovora. Pri tome, sve
izmjene ugovora moraju se izvriti u formi koja je predviena za zakljuenje branog ugovora
u pisanoj formi suglasnou volja partnera. Drugim rijeima, promjene ugovora su
dozvoljene u sluaju kada su se okolnosti koje su postojale u momenti zakljuenja ugovora
toliko izmijenile da su ih ugovaratelji mogli predvidjeti, ne bi sklopili ugovor, ili bi ga sklopiti
pod drugim uvjetima. Izmjene branog ugovora jednostranom izjavom volje nije mogua od
trenutka njegovog sklapanja sve do njegovog prestanka.
Pravna djelovanja obveznih ugovora obvezuju samo ugovorne stranke, u emu se ogleda
njihovo relativno obiljeje. S tim u vezi, prestanak ugovora uslijed smrti ugovorne stranke ne
predstavlja opi nain prestanka ugovora, ve samo kada priroda ugovora upuuje na takvu
pravnu situaciju. Pravno pravilo da ugovori nadivljuju ugovorne stranke, odnosno da poslije
smrti stranke njegova prava i obaveze iz ugovora prelaze na univerzalne sukcesore, kod
branog ugovora nije primjenljivo. To znai da brani ugovor prestaje prirodnim putem,
smru jednog partnera, odnosno prestanak braka i branog ugovora preklapaju se u trenutku
smrti jednog branog partnera.
Brani ugovor moe prestati i pravnim putem: ponitenjem ili raskidom ugovora i
razvodom ili/i ponitenjem braka. Iz razloga zakonom predvienih, punovani brani ugovor
moe biti raskinut na osnovu volje oba ili samo jednog partnera. Sporazumnim raskidom
brani partneri odustaju od svog ranije sklopljenog ugovora, ukoliko ne ele ostvarenje onog
pravnog djelovanja u cilju ijeg ostvarenja su ugovor sklopili. Sporazumni raskid ugovora
mora se izraziti kroz isti formu u kojoj je brani ugovor koji se raskida bio zakljuen.
Osim sporazumnog raskida, brani ugovor moe prestati i putem jednostranog raskida
koji e biti dozvoljen samo iz uzroka zakonom ili voljom partnera. 122 Kada su ispunjeni uvjeti
na osnovu kojih se moe zahtijevati raskid ugovora, izjava o raskidu mora biti dana pred
sucem koji e je ovjeriti i ovjerenu izjavu o raskidu dostaviti javnom registru prava na
nekretninama.
Brani ugovor prilikom ijeg zakljuenja nisu bile ispunjene pretpostavke punovanosti,
odnosno brani ugovor koji je protivan javnom poretku, prinudnim propisima i naelima
morala, smatrat e se nevaeim. Brani ugovor e biti apsolutno nitav ukoliko partneri nisu
posjedovali sposobnost za njegovo sklapanje, odnosno ako je sklopljen od strane partnera koji
ne ispunjavaju uvjete u pogledu sposobnosti za zakljuenje punovanog braka123 ukoliko
brani ugovor nije zakljuen u zakonom propisanoj formi i ukoliko nedostaje sudska ovjera
122
Najvaniji sluajevi jednostranog raskida ugovora su raskid ugovora zbog neispunjenja i raskid ugovora zbog
promijenjenih okolnosti.
123
Sposobnost za zakljuenje branog ugovora posjeduju sva lica koja su stekla branu sposobnost, odakle
proizlazi da brani ugovor ne bi mogli zakljuiti maloljetnici koji nisu poslovno sposobni, niti punoljetna lica
potpuno liena poslovne sposobnosti.
48
ugovora. Brani ugovor e biti relativno nitav u sluaju manjkavosti volje ugovornika.
Nedostatak volje partnera se ne pretpostavlja, ve je svaki zainteresirani ugovornik mora
dokazati. Tada pravo na tunu za ponitenje branog ugovora zainteresirani brani partner
mora iskoristiti u roku od godinu dana od dana saznanja za razlog ruljivosti, odnosno od
dana prestanka prinude. Ukoliko se ponitenje takvog ugovora ne bi trailo u zakonom
predvienom roku, nastupila bi konvalidacije ugovora i on bi proizvodio pravno djelovanje od
momenta ovjere.
Brani ugovor je ugovor sui generis i sva djelovanja koja je proizveo od momenta
pravosnanosti odluke o apsolutnom i relativnom ponitenju ostaju na snazi, to predstavlja
izuzetak u odnosu na opa pravila ugovornog prava.124
7.12. Neki razlozi neprihvaanja branog ugovora od strane pravne

prakse u FBiH
Mogue je identificirati nekoliko razloga zbog kojih je izostala afirmacija branog

ugovora u naoj praksi. Tu je prvenstveno potrebno spomenuti nedovoljnu informiranost
(buduih) branih partnera ili vanbranih partnera o branom ugovoru, mogunostima koje on
nudi i eventualnim prednostima u odnosu na zakonsko-imovinski reim. To, izmeu ostalog,
proizlazi i iz injenice da je brani ugovor nedovoljno reguliran Porodinim zakonom.
Branom ugovoru PZ FBiH posveuje samo tri lana.125 Problem podnormiranosti kad je u
pitanju novi institut koji se po prvi put uvodi u odreeni pravni poredak esto dovodi do
odbijanja tog instituta od strane prakse. Vanu ulogu igra i nedostatak pravne tradicije u ovoj
oblasti, te mentalitet na podruju Bosne i Hercegovine s obzirom na prevladavanje
tradicionalnih predstava i vrijednosti kada je u pitanju brak i porodini ivot. Razlog odbijanja
branog ugovora ini i strah da bi brani partner elju za zakljuenjem branog ugovora
mogao shvatiti kao znak nepovjerenja i stei utisak kako drugi brani partner u prvi plan
stavlja imovinske aspekte braka, a ne one line i emotivne. injenica da u momentu
zakljuenja braka jo uvijek ne postoji sporna imovine, jer je u tom trenutku svaki brani
partner individualni vlasnik svoje posebne imovine126, takoer ne motivira brane partnere da
zakljue brani ugovor. Pored navedenih razloga trea istai i injenicu da u okviru branog
ugovora nije mogue ugovarati nasljedno-pravna djelovanja, pri emu oni brani partneri koji
nisu zadovoljni prosjenim zakonskim rjeenjima, zbog ega ele od njih odstupiti i svoje
imovinske odnose urediti prema svojim individualnim potrebama i predstavama, esto ele
sveobuhvatno rjeenje kako za vrijeme trajanja braka, tako i za sluaj prestanka braka za
ivota, ili pak uslijed smrti jednog od branih partnera. Osim toga, brani ugovor samostalno,
124
Pravilo je graanskog prava da apsolutno nitavi pravni poslovi ne proizvode nikakvo pravno djelovanje, da
iz takvih poslova ne nastaju nikakva prava i obaveze.
125
l. 258.-260. PZ FBiH.
126
Osim u sluaju u kojem je prije zakljuenja braka postojala vanbrana zajednica na koju se takoer
primjenjuju odredbe o imovinskim odnosima branih drugova.
49
a naroito u kombinaciji sa nekim ugovorima nasljedno-pravnog karaktera, predstavlja pravno
sredstvo u okviru kojeg je mogue znaajno utjecati na poloaj nadivjelog branog partnera
za sluaj smrti drugog branog partnera. Ove mogunosti koje su u irokoj upotrebi u
usporednom pravu, su jo uvijek u velikoj mjeri neiskoritene u naem pravu.
Uvoenjem ugovora o nasljeivanju predvienog Nacrtom zakona o nasljeivanju FBiH

u pravni poredak FBiH, se u pogledu (buduih) branih i vanbranih partnera ukida zabrana
ugovaranja nasljedstva. Time se pored branog ugovora uvodi jo jedno dodatno sredstvo
pogodno za individualizirano ureenje imovinskih odnosa branih partnera. Kako se radi o
pravnom poslu mortiscausa, ugovor o nasljeivanju moe da dopunjuje brani ugovor kao
pravni posao intervivos. U tom kontekstu se postavlja pitanje da li bi de lege ferenda uvoenje
ugovora o nasjeivanju moglo doprinijeti uestalijoj primjeni i branog ugovora u FBiH.127
7.13. Brani ugovor u usporednom pravu
Ugovorno ureenje imovinskih odnosa izmeu partnera u usporednom pravu

podrazumijeva reim zajednice imovine i reim odvojenih imovina, sa svim dozvoljenim
modalitetima. S tim u vezi, brani ugovor kao potvrda spremnosti suprunika da odagnaju
potencijalne nesuglasice imovinskog karaktera, sa pravnoteorijskog i praktinog aspekta ne
predstavlja novinu, meutim, kako se zakonske odredbe koje razrauju ovaj pravni institut
razlikuju u pravima nacionalnih drava,128 u redovima koji slijede panja e biti posveena
regulativi branog ugovora u francuskom pravu, i u engleskom pravu u kojem mogunost
suprunika da imovinske odnose reguliraju zakljuenjem branog ugovora nije normativno
uobliena.
U Francuskom pravu, branim partnerima je, pored prava da ugovore vlastiti imovinski
reim, ponueno nekoliko vidova ugovornih aranmana. Istovremeno, cjelovito su predviena
i pravna djelovanja ugovora, nain prestanka ugovora i sva ostala pitanja koja se odnose na
brani ugovor. Prema odredbi l. 1387. Code Civile-a, na imovinske odnose partnera
primjenjivat e se zakonski brani reim samo ukoliko suprunici nisu zakljuili brani
ugovor. Volji partnera je preputeno da meusobne odnose urede na nain koji im najvie
odgovara, ali ugovor ne smije da bude protivan javnom poretku niti odredbama ovog zakona.
U tom smislu, sloboda ugovaranja partnera ograniena je time da oni ne mogu sainiti
sporazum kojim se oslobaaju obveze podmirivanja trokova domainstva, izdravanja i
podizanja djece i ouvanja porodinog doma. Brani ugovor se zakljuuje prije sklapanja
braka, i shodno tome, proizvodi pravna djelovanja tek od momenta sklapanja braka (l. 1395.
127
Softi Kadeni, Darja, LL. M., Brani ugovor i ugovor o nasljeivanju u pravu Federacije Bosne i
Hercegovine kao instrumenti jaanja pravnog poloaja nadivjelog branog partnera, Zbornik radova, Pravni
fakultet Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru, Mostar, 21. 12. 2012. god., 137.-138.
128
Brani ugovor se, po pravilu zakljuuje prije braka, i podloan je izmjenama na osnovu sporazuma
suprunika ili po odluci suda. U svim suvremenim zakonodavstvima, brani ugovor mora biti zakljuen u
pismenoj formi i ovjeren od strane suda ili notara.
50
CC.). Brani ugovor mora biti sainjen u pisanom obliku, u prisustvu oba partnera ili njihovih
punomonika pred notarom. O sainjenom ugovoru notar izdaje potvrdu koju su partneri
duni predati matiaru prije sklapanja braka. Podatak o postojanju branog ugovora upisuje se
u vjenani list.
Partneri imaju mogunost da na osnovu sporazuma, u cjelini ili djelomino, izmjene

ugovoreni imovinski reim, i to kako prije sklapanja braka, tako i nakon sklapanja braka. Sve
izmjene moraju biti uinjene aktom iste forme, a nijedna izmjena ne moe biti validna bez
istovremenog prisustva ugovornika ili njihovih punomonika, i biljenika. U suprotnom,
izmjene e biti bez djelovanja prema treim licima. Nakon sklapanja braka sve eventualne
izmjene branog ugovora vre se u sudskom postupku, bilo na zahtjev jednog branog druga u
postupku za diobu imovine, ili na zajedniki zahtjev oba druga. Pri tome, brani ugovor moe
biti izmijenjen nakon dvije godine trajanja braka, samo pod uvjetom da je izmjena u interesu
porodice, aktom ovjerenim od strane biljenika, iju punovanost zvanino odobrava sud
najvie instrance.129 U objanjenju odredbe l. 1397. CC. propisano je da i kada nema razloga
za tvrdnju da je porodina imovina ugroena zbog izmjena branog ugovora, zainteresirane
strane moraju dokazati postojanje porodinog interesa za modifikaciju branog ugovora. Za
sveukupnu procjenu porodinog interesa, sud moe uzeti i obzir i miljenje djece, iako to nije
u nadlenosti suda kome je podnijet zahtjev za izmjenu branog ugovora. Drugim rijeima, za
izmjenu branog ugovora pristanak djece nije nuan, odnosno sud nije duan da uzme u obzir
njihovo miljenje prilikom procjene porodinog interesa. O izmjeni ugovora, meutim,
moraju biti obavijetena punoljetna djeca ugovornika i oni mogu istai prigovor u roku od tri
mjeseca od prijema informacije o izmjeni. Zvanino izmijenjen ugovor proizvodi pravna
djelovanja od momenta izdavanja sudskog odobrenja.
Branim ugovorom partneri se mogu sporazumjeti da imovinu koju steknu samostalno

ostane posebna imovina kojom samostalno upravljaju i raspolau, bez obzira da li je rije o
imovini koje je steena prije sklapanja braka ili za vrijeme trajanja braka. Oni, takoer
ugovorom mogu predvidjeti i nejednaku podjelu imovine u sluaju razvoda braka. Ureivanje
meusobnih imovinskih odnosa branih partnera za sluaj razvoda braka putem branog
ugovora determinirano je naelom pravinosti, odnosno sud e potvrditi pravnu vanost
ugovora prilikom odluivanja o razvodu braka samo ako stekne uvjerenje da su interesi oba
partnera i djece zatieni. Osim toga, suprunici mogu ugovorom odrediti i posljedice za
sluaj smrti, predviajui da imovina koja postoji u trenutku smrti ne ukljuuje rezervirana
dobra, tj. dio imovine kojim se ne moe raspolagati. Sljedei tip ugovornog reima, predvien
je u francuskom zakonodavstvu, podrazumijeva sudjelovanje u branoj tekovini, po kome
svaki brani partner slobodno istie imovinu kojom samostalno raspolae za vrijeme trajanja
braka, ali se, po prestanku braka, svaki neto dobitak ili poveanje vrijednosti dijeli na jednake
dijelove izmeu branih partnera.130 Pored toga, jedan partner moe na osnovu ugovora imati
mogunost da bira odreeni dio iz zajednike imovine u sluaju razvoda braka, ili se partneri
mogu sporazumjeti da e udjeli u zajednikoj imovini biti razliiti. Ovim ugovorom partneri
129
Vidjeti odredbu l. 1397. CC.
130
Sadrajno, brani ugovor se moe odnositi na razliite sporazume partnera o upravljanju imovinom. Tako
partneri mogu urediti da se pravila zajednikom upravljanja nee primjenjivati, usprkos tome to za njihove
imovinske odnose vai zakonski reim zajednice imovina.
51
mogu ustanoviti i reim ope zajednice, u kom sluaju u njen sastav ulaze sva sadanja i
budua dobra.
U pravu Velike Britanije, mogunost partnera da imovinske odnose reguliraju

zakljuivanjem branog ugovora nije normativno uobliena. S obzirom na rizik od
zloupotreba, brani ugovori ne bi trebalo da budu obvezujui.131 Prilikom razvoda braka, sud
odluuje o diobi imovine partnera, a postojanje branog ugovora uzima u obzir kao jedno od
okolnosti prilikom donoenja odluke. Sud moe ignorirati postojanje ugovora ukoliko utvrdi
da su njime ugroeni interesi ugovornika, posebno u pogledu izdravanja i smjetaja djece.
tovie, neovisno od toga da li je imovina posebna ili zajednika, odnosno na koga glasi, sub
moe naloiti momentalni transfer na drugog partnera.
Tradicionalno, u engleskom pravu, derogiranje zakonskog imovinskog reima putem

ugovora izmeu partnera nije priznato, to je sluaj i danas, premda postoje i snani pritisci
strune javnosti za drugaije rjeenje. U tom smislu, veliku panju izazvao je stan Vrhovnog
suda, po kome, brani ugovori koji reguliraju imovinske odnose branih partnera za sluaj
razvoda braka, a koji su zakljueni prije sklapanja braka, jesu pravno valjani.
Kako se iz navedenog moe vidjeti, u usporednom pravu, partneri imaju odreeni stepen
autonomije u pogledu ugovaranja imovinskog reima, to je posljedica prihvaanja ideje
neovisnosti partnera, odnosno njihove vee ravnopravnosti. Pri ugovaranju reima, partneri u
pojedinim pravnim sistemima mogu odabrati reim koji sami odrede pridravajui se
zakonskih ogranienja, ili su ogranieni na prihvaanje jednog od alternativnih reima
predvienih u zakonu. Dilema da li su branim ugovorom na bolji i potpuniji nain regulirani
imovinski odnosi partnera i da li je pravna zatita partnera u sudskim postupcima bra i
efikasnija, u pravnoj teoriji, domaoj i stranoj, i dalje predstavlja nerjeiv sukob pobornika i
protivnika ovog pravnog instituta.132
7.14. Brani ugovor s elementom inostranosti
Okolnost da se nacionalna porodina zakonodavstva razvijaju pod utjecajem domaih

drutveno-politikih prilika, tradicije i kulturnih obiljeja, ima za posljedicu raznolikost
porodinopravnih normi koje oslikavaju vrijednosti odreenog drutva u datom vremenu.
Kada je rije o reguliranju imovinskih odnosa izmeu partnera, u cilju osiguranja primjene
nacionalnog prava, brani partneri domai dravljani, po pravilu ne mogu primijeniti strano
pravo. Primjena stranog prava mogua je samo onda kada je rije o braku sa elementom
inozemnosti, odnosno kad je jedan od partnera stranac. Kolizijske norme kojima se odreuje
mjerodavno pravo domae ili strane zemlje za reguliranje odreenog graanskopravnog
131
Vidjeti odredbu l. 1401. CC.
132
Jovi, O.: Brani ugovor , op. cit., str. 312.
52
odnosa sa elementom inozemnosti, upuuju na potrebu sagledavanja proces unifikacije pravila
privatnog prava u oblasti ugovornog imovinskog reima izmeu partnera na nivou EU.
Polazei od injenice da je EU usvojila Uredbu Rim III o odreivanju mjerodavnog prava

za razvod braka krajem 2010. godine, sljedei korak predstavlja preciziranje pravila koja se
tiu imovinskih odnosa sa elementom inozemnosti. Europska komisija je propise za
rjeavanje imovinskih pitanja u meunarodnim brakovima133 najavila 27. oktobra 2010.
godine, kad je objavila Izvjetaj o dravljanima EU, u kojem je predloila konkretne mjere za
pojednostavljenje ivota graana Europe.
Zbog toga to su rjeenja o branom ugovoru u nacionalnim zakonodavstvima razliita,

nesumnjiva je potreba za njihovom harmonizacijom. Razlike su najoiglednije u pogledu
forme i sadraja branog ugovora, ali i u odreenim ogranienjima autonomije volje partnera
za njegovo zakljuenje. Meusobnom pribliavanju nacionalnih propisa doprinijelo bi
davanje mogunosti partnerima da sami prihvate brani reim koji bi bio zajedniki svim
europskim graanima i koji bi na jedinstven nain uredio njihove imovinske odnose.
Prihvatljivim se ini uspostavljanje europskog supsidijarnog imovinskog reima, po prirodi
ugovornog, koji bi bio zajedniki svim dravama lanicama i kojeg bi u svakoj od njih brani
partneri mogli slobodno prihvatiti, s obzirom da nije realno oekivati postizanje sporazuma
izmeu drava lanica EU o usvajanju branog imovinskog reima koji bi bio jedinstven i
zajedniki za sve drave lanice, a punovanost branih ugovora sa elementom inostranosti
cijenila bi se prema nacionalnim pravilima.
Kako se nijedan od postojeih pravnih instrumenata na nivou Unije ne odnosi na pravila

meunarodnog privatnog prava povodom imovinskih odnosa sa elementom inozemnosti, u
Komunikaciji Komisije europskom Parlamentu, Savjetu, Ekonomskom i socijalnom odboru i
Odboru regiona iz 2011. godine: Uvoenje pravne jasnosti o imovinskim pravima
meunarodnih partnera, predviena su tri modela pribliavanja: prvi, koji se ve primjenjuje u
praksi, podrazumijeva da drave lanice nau rjeenje u okvirima bilateralnih sporazuma;
drugi model ogleda se u harmonizaciji materijalnog prava drava lanica EU o imovinskim
posljedicama braka i registriranih zajednica. Ipak, ovaj pristup je neprihvatljiv jer Unija nema
ovlatenja u ovoj oblasti; trei pristup obuhvaa usvajanje pravila meunarodnog privatnog
prava na nivou Unije koja se odnose na imovinske posljedice braka i registriranih zajednica.
Iz tih razloga, Komisija predlae sljedee inicijative: prijedlog Uredbe o nadlenosti,

mjerodavnom pravu, priznanju i izvrenju odluka u branim imovinskim reimima, prijedlog
Uredbe o nadlenosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvrenju odluka o imovinskim
posljedicama registriranih zajednica. Iako su po strukturi i sadraju veoma razliite, po
miljenju Komisije, radi lake primjene bolje je da budu ureene putem dva razliita
dokumenta,a jer, kao to je poznato, u EU brak i registrirana zajednica predstavljaju odvojene
pravne ustanove. Razliit pristup braku i registriranim zajednicama proizlazi iz njihovih
karakteristika. Partneri mogu sami birati mjerodavno pravo, a njihov izbor ogranien je na
133
Po meunarodnim brakovima smatraju se brakovi izmeu: dravljana EU iz razliitih zemalja lanica ili
izmeu graana treih zemalja, graana EU i treih zemalja, dva graanina EU koji ive u treoj zemlji, dva
graanina EU koji imaju imovinu u treoj zemlji i parova koji steknu imovinu u drugoj zemlji lanici.
53
pravo sa kojim je njihov brak povezan: pravo zemlje u kojoj su imali zajedniko prebivalite
ili pravo drave iji su dravljani. Ukoliko partneri se odrede mjerodavno pravo, ono e biti
odreeno na osnovu odreene toke vezivanja. Ovakva mogunost izraava potovanje
principa pokretljivosti graana i potovanja njihove volje, uz osiguranje pravne sigurnosti za
svakog od njih (ukoliko partneri promijene prebivalite preseljenjem iz jedne drave lanice
u drugu, oni jednostavno mogu izabrati mjerodavno pravo za brani imovinski reim), to je
predvieno i Uredbom (Rim III) o mjerodavnom pravu za razvod i pravnu razdvojenost.
Ovakva sloboda, meutim, nije predviena za partnere iz registriranih zajednica. Mjerodavno
pravo za imovinske posljedice registriranih zajednica je pravo drave u kojoj je zajednica
registrirana, s obzirom da registrirane zajednice nisu priznate u svim dravama lanicama EU
i da postoje brojne razlike u nacionalnim regulativama ovog pravnog sistema. Predloena
Uredba bi doprinijela unaprjeenju jasnijim kriterijima o odreivanju mjerodavnog prava za
imovinske odnose partnera za vrijeme dok zajednica postoji i u sluaju njenog prestanka.
U Zelenoj knjizi o mjerodavnom pravu, nadlenosti i priznaju odluka o imovinskim

pravima partnera, istie se da bi budua pravila trebala biti univerzalnog karaktera i da
omogue da mjerodavno pravo bude pravo drave lanice EU ili tree zemlje. Odreivanje
mjerodavnog prava za brane imovinske reime pretpostavlja vie od jedne toke vezivanja,
zbog ega e biti nuno odrediti da li se konkretna toka vezivanja moe primijeniti na sve
aspekte branog imovinskog reima obuhvaenog mjerodavnim pravom ili treba uzeti u obzir
razliite kriterije za pojedine aspekte sluaja.134
Jovi, O.: Brani ugovor , op. cit.,str. 313.-314.

134
54
VIII. ZAKLJUAK
Prouavajui brani ugovor za zakljuiti je da je kao glavni razlog za njihovo sklapanje

prvenstveno bila zatita vlastite imovine i prava u braku, u sluaju da bi jedan od partnera
nastojao novano iskoristiti onoga drugoga te u sluaju razvoda braka, a zatim i osiguravanje
partnera u sluaju smrti drugoga.
Uvoenjem instituta branog ugovora u bosanskohercegovako zakonodavstvo, bez

sumnje, predstavlja veliki korak u pribliavanju suvremenim tendencijama u reguliranju
branih imovinskih odnosa. Nakon nekoliko desetljea pauze, institut branog ugovora
ponovno je sa uspjehom naao mjesto i u naem pravnom sistemu.
Moemo konstatirati da je brani ugovor formalni sporazum branih partnera o odreenom

imovinskopravnom reimu, promjeni i ukidanju imovinskopravnog reima, kao i izmjenama
imovinskopravnog reima unutar zakonom predvienih granica. To je mogunost koju
suvremena zakonodavstva, ukljuujui i hrvatsko od 1998. godine , pruaju branim
partnerima, kako bi svoje imovinske odnose uredili na nain koji najvie odgovara njihovim
eljama i potrebama. Koritenje mogunosti ugovaranja drukijeg imovinskopravnog sustava
od zakonskog, moe istodobno biti jo jedna poveznica pored ljubavi, uzajamnog
potovanja, povjerenja, koja e uvaavati i skladno ublaavati postojee razlike partnera u
njihovom poimanju i odnosu prema imovini.
Kada bismo traili dobre i loe strane branog ugovora, nedvojbeno je da objektivno
moemo istaknuti i jedne i druge. Svaka konkretna ivotna situacija, odnosno potencijalne
ugovorne stranke u njoj, same e procijeniti hoe li ga sklopiti, odnosno koliko im je takav
ugovor u zajednikom interesu, koliko ostvaruje njihove elje i potrebe.
Ugovorno imovinsko pravo podruje je preklapanja vie pravnih grana, posebice

obiteljskog i graanskog prava. Ipak, smatram da mu treba pridati prije svega obiteljsko
znaenje.
U BiH se u praksi se jo uvijek prednost daje zakonski predvienim rjeenjima branog

prava. Pogreno vlada predrasuda kako brani ugovor slui samo materijalno dobro situiranim
licima, a gubi se iz vida da se na ovaj nain mogu postii pozitivni efekti i za ona lica koja ne
raspolau imovinom znaajnije vrijednosti.
Brani ugovor je institut koji otvara mogunost veeg uvaavanja autonomije volje i
konkretnih prilika. Brani ugovori mogu svjedoiti o interesima i svrhama zarunika, koje su
namjeravali ostvariti sklapanjem enidbe, kao i o njihovim openitim stavovima prema
enidbi, osobnoj viziji braka i branog odnosa, uzajamnih obveza i prava partnera.
Na kraju moemo zakljuiti da brani ugovor ima svoje mjesto u sustavu osobnih i
imovinskih odnosa branih partnera. Naravno, vrijeme e pokazati koliko e se taj ugovor
ubudue koristiti i u kojoj mjeri e utjecati na kvalitetu i stabilnost ivotne zajednice braka.
55
IX. LITERATURA
1. Alini, Mira; Hrabar, Dubravka; Jakovac-Lozi, Dijana; Kora Graovac, Aleksandra :

Obiteljsko pravo, III. izmijenjeno i dopunjenoizdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, prosinac
2007.,
2. Boi Bogovi, Dubravka Roenje, brak i smrt stanovnitvo june Baranje u 18. stoljeu,
Ogranak Matice hrvatske u Belom Manastiru, Beli Manastir, 2013.,
3. Ern TrknySzcs, Magyar jogi npszoksok, Gondolat, Budimpeta, 1981.,
4. Gali, eljko; Kolobari; Gojko: Brani ugovor u sklopu imovinskih odnosa u braku i
izvanbranoj zajednici; Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, broj
XXI/2010, str. 161-180,
5. Gali, eljko: Brano pravo u Bosni i Hercegovini novo ureenje; Zbornik radova
Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, broj XIX/2006, str. 199-214,
6. Gali, eljko; Vidi, Marija: Oblik i postupak sklapanja braka geneza, aktualne dvojbe i
perspektive;Zbornik radova, Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne
prakse, broj 6, Mostar, 2008, str. 517-531,
7. Jovi,Olga:Brani ugovo versus zakonskog imovinskog reima, sborni radova Aktualnosti

graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, br. 9, Mostar 1011. str. 304. 314.,
8. Majstorovi, Irena: Brani ugovor novina hrvatskog obiteljskog prava, Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 168-221,
9. Marija Mogorovi Crljenko, ena u obitelji i drutvu prema odredbama Motovunskog

statuta, Vjesnik Istarskog arhiva, Vol.8-10, br. (2001. 2003.),
10. Marija Mogorovi Crljenko, Druga strana braka, Srednja Europa, Zagreb, 2012.,
11. Radi Darko; Zajednika imovina kao mehanizam zatite imovinskih prava i interesa suprunika,
Zbornik radova, Pravni fakultet Univerziteta u Banja Luci, Mostar, 2016., str. 277.
12. Softi Kadeni, Darja, LL. M., Brani ugovor i ugovor o nasljeivanju u pravu Federacije Bosne i
Hercegovine kao instrumenti jaanja pravnog poloaja nadivjelog branog partnera, Zbornik radova,
Pravni fakultet Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru, Mostar, 21. 12. 2012. god., 137.-151.,
Normativni izvori
1. Obiteljski zakon Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 35/2005, 41/2005 i 31/2014),
2. Porodini zakon (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 54/2002, 41/2008 i 63/2014),
3. Obiteljski zakon Brko Distrikta BiH (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH, br. 23/2007),
56
4. Porodini zakon (Slubeni glassi Republike Srbije, br. 18/2005),
5. Porodini zakon (''Slubeni list SR BiH'', broj 21/79 i 44/89),
6. Ustav FBiH (''Slubene novine Federacije BiH'', broj 1/94),
7. Konvencija o mjerodavnom pravu za branoimovinski reim 1992.,
8. Zakon o vanparninom postupku Srbije, (''Slubeni glasnik SRS'', br. 25/82, 48/88 i ''Slubeni
glasnik RS''), br. 46/95.,
9. ZRSZ- Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (Sl.
list SFRJ, br. 43/082 i 72/82 -1645, Sl. list R BiH 2/92-5, 13/94-189),
10. ZOO- Zakon o obveznim odnosima RH (NN. 45/05, 41/08, 125/11, 78/15),
11. Zakon o zemljinim knjigama (Narodne novine, 91/1996., 68/1998., 137/1999., 73/2000.,
114/2001., 100/2004.),
12. CC- Code Civil 1804.
13. Zakon o javnom biljenitvu RH (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16.).
Internetski izvori
1. Brani ugovor - pojam i primjena;
http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=8614; 01.04.2017.
2. Kako brani drugovi koji urediti svoje imovinske odnose;
http://www.coupleseurope.eu/hr/croatia/topics/3-kako-bra%C4%8Dni-drugovi-mogu-urediti-
svoje-imovinske-odnose/; 01.04.2017.
3. Pravo BiH; http://www.pravobih.com/ ; 02.04.2017.
4. Brani ugovor; http://www.bih-pravo.org/bracni-ugovor-t1348.html; 02.04.2017.
5. Brana steevina; http://www.bih-pravo.org/bracna-stecevina-t1345.html; 02.04.2017.
6. Podjela brane steevine; http://www.bih-pravo.org/podjela-bracne-stecevine-t1347.html;

02.04.2017.
7. Centar za sudsku dokumentaciju;

http://www.pravosudje.ba/vstv/faces/kategorijevijesti.jsp?ins=142&modul=765&kat=766&ko
lona=5013; 03.04.2017.
8. Pravni fakultet Sveuilita u Splitu, Zbornik radova;

http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=1&s=33; 03.04.2017.
9. Psiholoke odrednice braka;

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=89355; 04.04.2017.
10. (Ne)spojivost branog ugovora i dobra supruga;
57
11. Registar branih ugovora kao doprinos sigurnosti u pravnom prometu;

58

Dipl Novo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dipl Novo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRAJ

Imovinski odnosi se ureuju propisima graanskog prava. Imovinski odnosi branih

Za razliku od zakonskog imovinskog reima, brani partneri u pojedinim pravnim

Konano se u sedmom poglavlju analizira brani ugovor. Brani ugovor (pactanuptialia)

U obiteljskom zakonodavstvu BiH ureen je institut branog ugovora kojeg mogu

Zakonske odredbe o pretpostavkama i postupku za zasnivanje odnosno raskid braka

Bosna i Hercegovina je stjecanjem dravnopravne neovisnosti 1992. i prestankom rata

Zakonodavci navedenih propisa nastojali su odgovoriti duhu vremena i u norme ugraditi

Uvoenje instituta branog ugovora u pravni sustav BiH odvijao se usporedno s

Entitetska nadlenost ureivanja obiteljskih odnosa normirana je Ustavom BiH7- l. III.

Brani obiaji i zakonodavstvo razlikuju se dakle od drutva do drutva, kao i od

Etnolog Ern TrknySzcs u svojoj knjizi Magyar jogi npszoksok, odnosno u

1) Moe se sklopiti samo izmeu mukarca i ene,

2) Znai vezu jednog mukarca i jedne ene,

3) Pristanak je na mnogim mjestima ostvaren samo prividno,

5) U braku se osobni i imovinski interesi spajaju,

6) Brakom nastaje ekonomska zajednica, kojom upravlja mu,

7) Mu u svemu predstavlja svoju suprugu,

8) Brak nije razrjeiv, pa se smatra doivotnom zajednicom.11

Najopenitijom definicijom braka, moemo kazati da je on ivotna zajednica ene i

Oduvijek, pa i danas, obitelj je predstavljala osnovnu zajednicu drutva, te su i odnosi

Kranska koncepcija braka je preuzela brojne rimske, ali i germanske elemente. U

U predtridenstkom razdoblju je Crkva iz germanskih obiaja preuzela rukovanje,

Odreene promjene u branom pravu dogodile su se uslijed Francuske revolucije 1789.

Temeljne predodbe o braku povezuju se s nekoliko njegovih bitnih obiljeja, od kojih je

Suvremena zakonodavstva uglavnom ne sadre definiciju braka i ne odreuju njegov

5.2. Definicija braka u obiteljskom zakonu

''Brak je zakonom ureena ivotna zajednica ene i mukarca''.24

Poetak definicije upozorava da je brak zakonom ureena zajednica to znai da se u

U sadrajnom pogledu, ena i mukarac u branoj zajednici zadovoljavaju razliite

Osim braka, ivotna heteroseksualna zajednica je i izvanbrana zajednica ene i mukarca

Zakonodavac je u ObZ FBiH definirao izvanbranu zajednicu kao zajednicu ene i

Obiteljska, ivotna zajednica branih drugova u pravilu obuhvaa zajedniko

Brani partneri ne mogu ugovoriti primjenu prava druge drave na imovinskopravne

Ureenje imovinskih odnosa branih drugova temelji se na naelima:

1. Ravnopravnosti branih drugova,

Naelo ravnopravnosti ogleda se u tome to su brani drugovi, ako ne ugovore drugaije,

Stoga su branim drugovima ponuena dva sustava:

6.1. Zakonski imovinski sustav

Brak je zajednica ivota, to znai i gospodarska zajednica. Brani drugovi u obitelji

Ureenje imovinskih odnosa branih drugova temelji se na naelu obiteljske solidarnosti

Brani drugovi mogu imati branu steevinu i posebnu imovinu.34

6.1.1. Brana steevina

Dobitak od igara na sreu i prihodi od intelektualnog vlasnitva ostvareni za vrijeme

Glede upravljanja branom steevinom ObZ BiH izriito propisuje da se na branu

Brana steevina je skup stvari i prava, a njezin predmet moe biti:

6.1.2. Posebna imovina

Posebna imovina branog druga je:

1. Imovina koju je imao u trenutku sklapanja braka,

Oba brana partnera svojom posebnom imovinom upravljaju i raspolau samostalno.

6.2. Ugovorni imovinski sustav

Uvoenjem ire mogunosti ugovaranja imovinskopravnih odnosa izmeu branih

Brana steevina je po zakonskom imovinskom reimu suvlasnitvo obaju branih

Ugovorni imovinski sustav u odnosu na zakonski, omoguava branim i izvanbranim

Branim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi branih partnera prigodom

Zakonskim ureenjem branog ugovora u novim obiteljskim zakonima, u pravni sustav

Iako je povjerenje meu partnerima u svim segmentima njihovog ivota, pa tako i u

7.1. O valjanosti branog ugovora

Brani ugovor je valjan ako su istovremeno ispunjene etiri pretpostavke:

1. Poslovna sposobnost stranaka,

Ako bilo koja od navedenih pretpostavaka nije ispunjena, odnosno ispunjena je u

7.1.1. Ugovorne strane

Nitavost branog ugovora mogle bi uzrokovati simulacija i nesporazum.66 S druge