Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...

VJERONAUK KAO NASTAVNI CONSTANTIN CUCOS

PREDMET U ZEMLJAMA Facult de Psychologie et Sciences de lEducation
Universit Al. I. Cuza
S PRAVOSLAVNOM VE]INOM Rue Toma Cozma, nr. 3
U ISTO^NOJ EUROPI 700554 Iasi
Rumunjska Primljeno: 13. 5. 2004.
Izvorni znanstveni rad
UDK 268(4-11):281.9
Sa`etak

O vaj tekst je panoramski pregled {kolskoga vjeronauka u zemljama s pravoslav-

nom ve}inom u Isto~noj Europi, jer polazi od pravnoga stanja, a bavi se ~ak i
didakti~kim prakti~nim pitanjima u pravom smislu rije~i. Prostor pravoslavne duhov-
nosti nudi heterogenost situacija i iskustava s obzirom na pou~avanje religije u {koli.
Zajedni~ko obiljeje predstavlja tranzicija, eksperimentiranje, prijelaz od empirijskih
formula, eseja i pogre{aka na koherentne, racionalne i usavr{ene strategije. O~it je
malen, ali izrazit napredak od amaterizma do profesionalizma.
Klju~ne rije~i: kolski vjeronauk u zemljama pravoslavne ve}ine u Isto~noj Europi

1. NEKOLIKO OP]IH PRIMJEDBI didakti~kog i formalnog gledi{ta. Dok je u

Religijsko i odgojno podru~je u zem-
ljama Isto~ne Europe razvija se neovisno
jedno o drugome, razli~itim ritmom, slije-
de}i logiku posebne interakcije s politi~-
kim, ekonomskim i kulturalnim podru~-
jem koje je vrlo raznoliko i razli~ito. Svaka
zemlja razvija svoj vlastiti identitet ovisno
o politi~kim, ekonomskim, dru{tvenim i
kulturalnim promjenama.
Iskustvo religiozne pouke u {koli novi-
jega je datuma. Rije~ je o oko ~etrnaest go-
dina kada je posrijedi Rumunjska, oko 6
do 7 godina u slu~aju Moldavije, Rusije i
Ukrajine, tri do ~etiri godine u Bugarskoj,
a gotovo da i ne postoji u zemljama neka-
da{nje Jugoslavije, zbog nepovoljnih ideo-
lo{kih i politi~kih prilika. Odgojna praksa
religiozne pouke izme|u dva svjetska rata
nije vi{e primjerena s didakti~koga, peda-
go{koga i filozofskoga gledi{ta.
Religija kao {kolski predmet u pravo-
slavlju jo{ uvijek nema jedinstven status s
Gr~koj i Rumunjskoj {kolski vjeronauk
obavezni predmet, u drugim zemljama,
kao {to su Ukrajina, Moldavija i Rusija, to
je fakultativan ili izborni predmet, ili pak
izvan{kolski ili kvazi{kolski predmet kao u
zemljama nekada{nje Jugoslavije. Prema
tome, simboli~ko umanjivanje vrijednosti
doga|a se zbog njegovoga neobaveznog
didakti~kog statusa.
Nova kulturalna i politi~ka kretanja
(otvaranje, po~etak demokratizacije) mogu
omogu}iti uno{enje duhovnoga u {kolu,
otvaranjem {kola za religiozne vrednote
koje su bile toliko ismijavane i kritizirane
u pro{losti. @elja za religioznim vredno-
tama izvanredno je snana na Istoku, bu-
du}i da su one bile asimilirane u slobodu,
osobnu intimnost, dostojanstvo i ~ovjeko-
vu emancipaciju, a to su vrednote koje su
ljudima dugo vremena nedostajale.
Upravo opisana situacija name}e veliku
odgovornost. Potrebno je ukloniti oportu-
nizam i amaterizam kada je rije~ o uvo|e-
141
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
nju {kolskog vjeronauka. Ne smije se do-
goditi neuspjeh! Uvo|enje religije u {kolu
nije samo problem Crkve ili {kole nego
sveukupnoga dru{tva koje trai upori{ta
koja vrednuju ono {to je vje~no. Poeljna
je komplementarnost djelovanja i suradnje
me|u religioznim, odgojnim, pravnim,
politi~kim i ekonomskim ~imbenicima
umjesto jednostranih, izdvojenih i autar-
ki~nih djelovanja. S tehni~kog odnosno di-
dakti~nog gledi{ta, najve}a je zada}a na
profesorima, pedagozima, {kolskim ravna-
teljima jer se upravljanje jednim predme-
tom odnosi na {kolsko osoblje a manje na
one izvana koji nisu dostatno kompetentni.
U nekim situacijama postojao je rizik
zamjene religioznog odgoja katehizacijom
(jo{ uvijek postoji to isku{enje). Kae se da
je u Pravoslavnoj crkvi katehizacija slabija,
~e{}e je bez posebnog predmeta kako je to
npr. u Katoli~koj crkvi. Mnogi roditelji,
sve}enici pa i sami {kolski vjerou~itelji mi-
slili su da se na satovima {kolskog vjero-
nauka u~enika duhovno uvodi u odgova-
raju}e bogosluje. To se doga|alo i stoga
{to je, barem na po~etku, sat nastave {kol-
skog vjeronauka bio pretvoren u propovi-
jed ili u katehetski susret. Zbog svega toga
mnogi su se sloili ili se nisu sloili s uvo|e-
njem vjeronauka u {kolu.
Jedna od prednosti toga duhovnog uskrs-
nu}a (uvo|enja religije u {kolu) je u ~inje-
nici da se to doga|a u razdoblju kulturnog
preoblikovanja Europe te pravne i diplo-
matske revalorizacije. Proces uvo|enja reli-
gije u {kolu moe od po~etka spojiti di-
namiku koja }e dulje vrijeme obiljeavati
na{ kontinent, na~ela koja su toliko nuna
aktualnom svijetu kao {to su po{tivanje
konfesionalne razli~itosti, interkulturali-
zam, tolerancija i me|usobno po{tivanje.
U ve}ini slu~ajeva, inicijativa uvo|enja
religije u {kolu dolazila je od sve}enstva,
bilo onoga koje je u ve}ini ili onoga koje je
142
u manjini, koje se pomo}u diplomacije,
uvjeravanja i ustrajnosti borilo svim zakon-
skim, politi~kim i osobnim sredstvima za
to kulturno uskrsnu}e. Pomagali su mu
predstavnici lai~ke zajednice, ljudi kulture
gra|ansko dru{tvo op}enito. Najbrojnije
zapreke postavljala im je nekolicina politi-
~ara, prista{a ili nositelji drevnih totalitar-
nih reima.
Politi~ki reimi, ali i dijelovi pu~anstva,
slagali su se i jo{ se uvijek slau s okuplja-
njem oko religioznih vrednota ~ak i na na-
cionalisti~kim i etni~kim temeljima. Jedni
u religioznim vrednotama vide samo pri-
godu za nacionalno ili etni~ko ponovno
potvr|ivanje ili nadmo}. Takav je stav vrlo
opasan i {kola ne smije biti dio takvih na-
stojanja, naprotiv. Religija se, naime, moe
iskoristiti za manje ~asne ciljeve.
Kako se ne bi upalo u upravo spome-
nutu opasnost, nazna~eno je da se prou~a-
vanje religije, s institucionalnog stajali{ta,
ostvaruje na razini lai~kih institucija na-
pose {kole, koje mogu jam~iti odre|enu
neutralnost i deontolo{ku kontrolu. U
problemati~nim situacijama religijskog
pluralizma koji jo{ uvijek uzrokuje sukobe
(slu~aj zemalja biv{e Jugoslavije), lai~ke
ustanove moraju mudro bdjeti nad tim
procesima. Lai~nost u tom slu~aju mo`e
sprije~iti prozelitizam i religiozni funda-
mentalizam. Sm program za predmet reli-
gije mora biti zami{ljen u komparativnom,
interkulturalnom obliku tako da ujedno
bude manje usredoto~en na konfesionalno
gledi{te. Dekonfesionalizacija, makar djelo-
mi~na, opravdava se u kriznim situacijama.
U zemljama u kojima postoji o~ita reli-
giozna homogenost, lak{e je osigurati reli-
giozni odgoj, budu}i da su strategije uvo-
|enja religije naprednije. Religijski plura-
lizam stvara brojne pote{ko}e na razini
{kolske politike i strukturiranja kurikulu-
ma za predmet religije.
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2. RELIGIJA U [KOLI
(prikaz po zemljama)
2.1. Gr~ka
Gr~ko zakonodavstvo podupire reli-
gioznu pouku u {koli u skladu s nacional-
nim zahtjevima i europskim standardima
kojima se moralo prilagoditi.
Religiozni odgoj u Gr~koj ima kao na-
~elo princip slobode religioznog izraava-
nja koje odre|uje ~l. 13. Ustava i ~l. 9. Eu-
ropske povelje o ljudskim pravima. S ob-
zirom na gra|anska i politi~ka prava, u ~l.
18. u ~etvrtom stavku Povelja predvi|a i
da se drave potpisnice ove Povelje obve-
zuju po{tivati slobodu roditelja ili zakoni-
tih staratelja te, ako to bude potrebno, osi-
gurati religiozni i moralni odgoj u skladu s
njihovim vlastitim uvjerenjima. U dru{-
tvu u kojemu se iskazuje veliko pristajanje
pu~anstva uz jednu religiju kao {to je slu-
~aj u Gr~koj drava se uklju~uje u orga-
niziranje religioznog odgoja u skladu s ve-
}inskim vjerovanjem, pravoslavljem (oko
90%). Istovremeno, ako neko dijete nije
pravoslavno, ono na obi~nu zamolbu
roditelja ili ravnatelja {kole ima pravo ne
prisustvovati satovima religiozne pouke.
Religijske manjine, kojih je sve vi{e u Gr~-
koj, zbog pove}anja broja ekonomskih use-
ljenika ili politi~kih izbjeglica, pretvorile
su gr~ko dru{tvo u dru{tvo koje je sve vi{e
multireligijsko i multikulturalno. Zbog to-
ga su nastale nove {kole koje se nazivaju in-
terkulturalnim {kolama u kojima nova {kol-
ska populacija (oko 12%) moe njegovati
svoju religijsku i kulturalnu razli~itost.
Pou~avanje religije u Gr~koj zapo~inje
u tre}em razredu osnovne {kole i nastavlja
se tijekom sveukupnog obaveznog {kolo-
vanja. U zadnjem razredu drugoga stup-
nja religija se u~i uz filozofiju, povijest,
strane jezike i politi~ke znanosti u svim
vrstama srednjih {kola. Kao i svi drugi na-
stavni predmeti, religiozni odgoj se odra-
va prema programima i priru~nicima {to
su ih priredili crkveni predstavnici i nastav-
nici koji pou~avaju taj predmet.
2.2. Rumunjska
Zakonske odredbe koje podravaju
ostvarivanje institucionalnog religioznog
odgoja u prvom su redu Ustav i Zakon o
{kolstvu iz 1995. Ti dokumenti odre|uju:
Sloboda misli i mi{ljenja, kao i sloboda
religioznog vjerovanja nikako se ne mogu
ograni~avati... Roditelji ili staratelji imaju
pravo osigurati, u skladu s vlastitim uvje-
renjima, odgoj maloljetnog djeteta za koje
su odgovorni (Rumunjski Ustav, ~l. 29).
Okvirni plan prvoga stupnja {kolo-
vanja, gimnazija, liceja i strukovnih {kola
uklju~uje religiju kao {kolski predmet, kao
jedan od obaveznih predmeta. U~enik, u
dogovoru s roditeljima ili zakonitim stara-
teljem, izabire za u~enje religiju ili vjero-
ispovijest. Na temelju pisane molbe rodite-
lja ili zakonitog staratelja, dijete mo`e ne
poha|ati nastavu religije. U tom slu~aju
njegov {kolski program je bez toga pred-
meta. Na isti se na~in postupa kada je rije~
o u~eniku koji, zbog objektivnih razloga,
nije imao uvjete za poha|anje toga pred-
meta (Zakon o {kolstvu br. 85/1995, iz-
mijenjen vladinim odlukama br. 36/1997
i br. 151/1999). ^injenica je da ima vrlo
malo slu~ajeva da u~enik ne poha|a nasta-
vu vjeronauka na izri~it zahtjev roditelja.
Konfesionalna pouka u Rumunjskoj
tako|er postoji i u licejima i na fakulteti-
ma vi{e vjeroispovijesti koji pripremaju
razne bogoslune slubenike (sve}enike,
crkvene pjeva~e, socijalne radnike itd.),
kao i u osnovnim {kolama, gimnazijama i
licejima kojima upravljaju Crkve. Rumunj-
ski zakon o {kolstvu u ~l. 9. izri~ito poti~e
tu vrstu {kola koje po{tuju didakti~ke pro-
pise Ministarstva obrazovanja i znanosti.
143
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Kao i nove ustanove za pou~avanje, i te
prolaze proces ovjerovljenja u skladu sa
standardima kvalitete, koje je odredila na-
cionalna Agencija za vrednovanje.
U Rumunjskoj je religija kao predmet
uklju~ena u kurikulum predmeta ~ovjek i
dru{tvo, uz povijest, zemljopis, gra|anski od-
goj, filozofiju, psihologiju, i izvodi se kao i ti
predmeti svugdje jedan sat tjedno. U prvom
stupnju {kolovanja (I-IV. razred) i u dru-
gom stupnju (V-VIII. razred) religija je
obavezan predmet, ali u srednjim {kolama
postaje fakultativan.
Nastava religije uvedena je u {kolu go-
dinu dana nakon doga|aja iz 1989, na po-
ticaj predstavnika rumunjskih Crkava i u
dogovoru s lai~kim vlastima (parlament,
Ministarstvo obrazovanja itd.). Nakon ne-
koliko prijelaznih godina (nepotpun pro-
gram, nedostatak didakti~kih pomagala i
priru~nika, predava~i-sve}enici koji nisu
osposobljeni za nastavnike itd.), danas se
nastava religije usavr{ava i ima didakti~ki
plan sli~an drugim predmetima. Ako su na
po~etku predava~i bili isklju~ivo sve}enici,
danas tu pedago{ku aktivnost ostvaruju
profesori specijalizirani na teolo{kim fa-
kultetima (pravoslavnim, rimokatoli~kim,
grkokatoli~kim, reformiranim, baptisti~-
kim itd.).
Pou~avanje religije u {koli izvodi se uz
po{tivanje nastavnih planova, {kolskih pro-
grama i zakonodavstva koje se odnosi na
nastavu. Religija je uklju~ena u {kolsku sat-
nicu, vrednovanje se vr{i u skladu s pred-
vi|enim {kolskim propisima i poznatim
didakti~kim zahtjevima. Pedago{ki dje-
latnici se zapo{ljavaju pomo}u natje~aja
kao i svi drugi nastavnici na razini inspek-
torata pojedinih pokrajina u zemlji. Da bi
se mogao prijaviti na natje~aj, kandidat
mora predo~iti preporuku crkvenih vlasti
koje predstavlja, a koja se odnosi na nje-
govo moralno vladanje. Pla}u i broj sati
144
utvr|uje drava u skladu sa {kolskim statu-
tom i propisima nacionalnog Ministarstva
obrazovanja.
Osnovni programi nastave religije za-
mi{ljeni su u jednokonfesionalnoj perspek-
tivi, pripremili su ih stru~njaci teolozi i
profesori razli~itih struka. Za svaku vjero-
ispovijest biraju se specifi~ne teme, a pod-
ru~je isprepletanja za kr{}anske vjeroispo-
vijesti je minimalno ili slu~ajno. Jo{ se nije
do{lo do timskog rada, barem u odre|enim
okolnostima. Zajedni~ki su tim programi-
ma isti okvirni ciljevi ({to netko podrazu-
mijeva pod religioznim odgojem?) koji su
odre|eni programima za sve vjeroispovi-
jesti. To su:
1. Spoznaja i ljubav prema Bogu kao te-
melj ~ovjekova otkupljenja i savr{enstva
2. Poznavanje i prikladna uporaba govora
iz djelokruga religijskih vrijednosti
3. Poznavanje po~etaka Svetoga pisma,
religijske tradicije i crkvene povijesti
4. Formiranje kr{}anskih vrednota i osna-
enje stavova moralno-religioznog po-
na{anja
5. Odgoj stavova prihva}anja, razumije-
vanja i po{tivanja onih koji pripadaju
drugoj vjeroispovijesti i uvjerenjima.1
Spomenimo da u sada{njem trenutku
drugi {kolski predmeti nisu uskla|eni s
ciljevima religioznog odgoja, nisu dovolj-
no utemeljeni na duhovnosti koja se sla`e
s kr{}anskim vjerovanjem. Nasuprot tome,
mogu se uo~iti brojne informativne skupi-
ne koje se formiraju s ateisti~kom orijenta-
cijom, razjedinjene, isprekidane, protivne
religijskim vrednotama (usp. odre|ene
teme iz priru~nika za biologiju, zemljopis,
fiziku itd.). Mnogi {kolski predmeti ne sa-
mo da ne doprinose olak{avanju religioz-
1 [kolski programi od I. do VIII. razreda, sv. 7, Reli-
gija, MEN, Bukure{t 1999, str. 6.
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
nom odgoju nego naprotiv pro{iruju razli-
ke, predstavljaju jednostrane perspektive
poimanja, siju smutnju ili otvoreno napa-
daju jasne duhovne temelje.
2.3. Republika Moldavija
U ustanovama predsveu~ili{ne pouke
Republike Moldavije, moralno-religiozni
odgoj, predvi|en za prvih {est razreda {ko-
lovanja, ostvaruje se u skladu s ~l. 4. stav-
kom 3. Zakona o obrazovanju koji predvi-
|a da taj odgoj bude izboran i fakultativan
za sva obrazovna razdoblja. U skladu s
podacima {to ih je objavilo Ministarstvo
obrazovanja i znanosti u Ki~inevu, sada je
moralno-religiozni odgoj uklju~en u pro-
grame 35 dravnih {kola u deset pokrajina,
a odrava ga 7 nastavnika laika i 24 pred-
stavnika religija. Broj {kola u kojima se
pou~ava religija pove}ava se ako se u njih
ubroje i one u kojima odgojitelji pou~a-
vaju moralno-religiozni odgoj.
Sada se razmatra koncepcija pou~ava-
nja religije u {koli, odnosno kr{}anski pra-
voslavni {kolski vjeronauk na razini ki~i-
nevske metropolitanske katedrale i cijele
Moldavije, radi ostvarivanja cjelokupnog
odgojnog procesa. Okvirni ciljevi religioz-
nog odgoja jesu:
1. Poznavanje i ljubav prema Bogu i nje-
govoj Crkvi u skladu sa Svetim pismom
i crkvenom predajom
2. Formiranje kr{}anskog stava prema svo-
jim vr{njacima, dru{tvu i okruenju
3. Poznavanje uloge ~ovjeka na zemlji i
formiranje kr{}anskoga stava.
Religiozni odgoj u Republici Moldavi-
ji po ciljevima i sadrajima slijedi praksu u
Rumunjskoj, ali se nagla{ava njegova ulo-
ga u o~uvanju nacionalnih, povijesnih i
kulturnih vrednota, u prepoznavanju od-
re|enih korijena i povijesnih veza, u po-
imanju pripadnosti pradjedovskoj Pravo-
slavnoj crkvi i povijesnom, etni~kom i kul-
turalnom prostoru, u o~itovanju toleran-
cije ali i u postojanosti s obzirom na pluri-
konfesionalnu stvarnost Moldavije.2
Tu strategiju nadopunjuju i nastojanja
nekolicine autora da senzibiliziraju odgo-
vorne ~imbenike za moralno-duhovni (za-
pravo religiozni) odgoj i za pripravu pod
pokroviteljstvom Ministarstva obrazova-
nja, znanosti, mladosti i {porta i Gradskog
centra za znanost, metodiku i moralno-du-
hovni odgoj pojmovnog vodi~a za du-
hovno-moralni odgoj Umije}e postajanja
~ovjekom.3
Uvo|enje religije u {kolu pretpostav-
lja sljede}e uvjete:
izradu koncepcije pravoslavnoga
vjeronauka
ustroj kurikuluma toga predmeta
pripremu priru~nika
izradu prikladnih didakti~kih
materijala.
U ovome trenutku ostvaren je samo pr-
vi uvjet, zasad samo pokusno. Kako se,
zbog nedostatka udbenika i priru~nika za
nastavnike, ne bi ugrozio proces pou~ava-
nja koriste se oni koji su prire|eni u Ru-
munjskoj (za {kole u kojima se pou~ava na
rumunjskom) i u Rusiji (za {kole u kojima
se pou~ava na ruskom), kao i materijali iz
drugih pravoslavnih zemalja. O~ekuje se
priprema i objavljivanje vlastitih udbeni-
ka i priru~nika za nastavnike. Proces nes-
metanog uvo|enja religije u {kole u Re-
publici Moldaviji otean je zbog komunis-
ti~kog vodstva posljednjih godina.
2 La conception de lenseignement de la religion chrtien-
ne-orthodoxe, les classes I-IV, lEglise Orthodoxe
de Moldavie, la Cathdrale Mtropolitaine de Ki-
chinev et de Toute la Moldavie, Kichinev, 2003.
3 Usp. BUJOR CALISTRU MAHU SME-
REA, Education morale-spirituelle, 2001.
145
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2.4. Bugarska
U Bugarskoj, koja broji 8,1 milijuna
stanovnika, pu~anstvo ima sljede}i religij-
ski ustroj: 78% su pravoslavci, 16% mu-
slimani, 15% protestanti, 0,5% idovi, 0,2
armenske vjeroispovijesti, a 4,3% su bez
religije.
Bugarski Ustav jam~i religioznu slo-
bodu, ali opisuje isto~nu kr{}ansku, pra-
voslavnu religiju kao tradicionalnu religi-
ju. Vlada financijski potpoma`e Pravo-
slavnu crkvu, ali i brojne druge religiozne
zajednice za koje se dr`i da imaju va`no
povijesno mjesto u dru{tvu, npr. musli-
mansku, katoli~ku i `idovsku zajednicu.
Razli~ite zajednice uglavnom osje}aju po-
bolj{anje, ali i{~ekuju i odgovore na kon-
kretne probleme, kao {to je pitanje pou~a-
vanja islama u {koli za u~enike koji to `ele,
povrat vlasni{tva i pristup sredstvima dru{-
tvenog priop}avanja.
Nakon demokratskih promjena 1989.
godine, pitanje odnosa izme|u Crkve, {ko-
le i drave postavljeno je i u Bugarskoj.
Najvi{i crkveni vrhovi (Bugarska pravo-
slavna crkva i visoko muslimansko vod-
stvo) nisu uspjeli posti}i zajedni~ki stav, a
i unutarnje shizme (postojanje usporednih
metropolita: nasuprot zakonskim i kanon-
ski izabranim metropolitima postoje i dru-
gi, usporedni) negativno su se odrazile na
uvo|enje religije u {kolu. Izme|u 1996. i
1999. unutarnje rasprave su utihnule, ali
su novi uvjeti relativnog jedinstva potak-
nuli novo nadahnu}e u skladu s uvo|e-
njem religije u {kolu.
Zaka{njenje je posljedica s jedne strane
rasprava i nesporazuma unutar vjeroispo-
vijesti, ali i ateisti~kog i materijalisti~kog
mentaliteta ravnatelja {kola i nastavnika.
Stvoreni su (pogre{ni) zaklju~ci da budu-
}i da je nastava lai~ka kultura koja se pre-
nosi u {koli ne smije imati nikakvu duhov-
nu ili religioznu dimenziju. Takvo je gle-
146
di{te prevladavalo sve do 1997. godine, ka-
da se, nakon mnogobrojnih konferencija,
seminara i susreta predstavnika Crkve s po-
liti~kim uglednicima i djelatnicima {kola,
situacija po~ela mijenjati.
Sa sustavnim religioznim odgojem za-
po~inje se u {kolskoj godini 1998/1999.
Religija je kao izborni predmet uvedena u
osnovnu {kolu u drugom, tre}em i ~etvr-
tom razredu. Zbog lo{e organizacije skupi-
na u~enika na po~etku godine, predavala
se u malom broju razreda. Godine 1999/
2000. religiozni odgoj je uveden od dru-
gog do osmog razreda u {kolama prvoga i
drugoga stupnja. Religija se pou~avala kao
izborni predmet jedan sat tjedno. Reli-
giozna nastava mogla se uvesti ukoliko je
barem 13 u~enika odabralo taj predmet.
Religija kao {kolski predmet ima kon-
fesionalno obiljeje i usmjerena je prven-
stveno na doktrinarne sadraje i kultnu
praksu. U {kolama drugoga stupnja taj je
predmet manje konfesionalan, usmjeren je
prema pravoslavlju (vi{e-manje 70% sa-
draja), ali i prema drugim kr{}anskim
vjeroispovijestima ili prema drugim religi-
jama (idovska i islamska praksa).
Religija je, kao i svi drugi predmeti, na-
kon uvo|enja u {kolu nai{la je na velike
pote{ko}e. Prije svega, nedostajali su pri-
ru~nici za pou~avanje. Sve do kraja 1998.
i po~etka 1999. nisu postojali priru~nici
za religioznu pouku, a nastavnici su kori-
stili stare knjige koje su imale sasvim dru-
ga~ija obiljeja od {kolskih priru~nika. Go-
dine 1999. objavljen je prvi priru~nik za
nastavu religije od drugog do ~etvrtog raz-
reda, a ujesen 1999. objavljena su dva dru-
ga religiozna priru~nika, za peti i {esti od-
nosno sedmi i osmi razred.
Poloaj nastavnika religije u {kolama
nije pravno ure|en. Teolozi predaju reli-
giju, a odgovornost za sadraj i za gradivo
koje valja pou~avati nije jasno definirana.
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Postoji komisija za religiozni odgoj pri Mi-
nistarstvu obrazovanja koja nadzire i odo-
brava gradivo koje valja pou~avati i sadraj
religioznog odgoja. Zbog shizme u Bu-
garskoj pravoslavnoj crkvi sve do 1999,
Crkva je bila isklju~ena iz procesa pou~a-
vanja religioznog odgoja. Pripravili su ga i
organizirali na dvama teolo{kim fakulte-
tima i u Ministarstvu obrazovanja. Danas
se o~ekuje ve}i angaman Bugarske pra-
voslavne crkve u izboru gradiva koje valja
pou~avati u religioznom odgoju i u pro-
cjeni nastavnika. Osim toga, odnos drave
prema drugim vjeroispovijestima i religi-
jama kad je rije~ o religioznoj nastavi nije
bio pravno ure|en. One su bile isklju~ene
iz plana religioznog odgoja. Na po~etku
2000. godine, komisija za religiozni odgoj
u Ministarstvu obrazovanja odobrila je na-
stavu religije za muslimane te su u {kolskoj
godini 2000/2001. muslimani u Bugar-
skoj imali vlastite razrede za religiozni od-
goj. Me|utim, druge vjeroispovjedne za-
jednice ne}e mo}i zapo~eti sa svojim odgo-
jem. U skoroj budu}nosti, {kolski program
u {kolama drugoga stupnja (sve do dobi
od 19 godina) moe sadravati i religiozni
odgoj, a nastava religije }e se odravati na
sljede}i na~in:
konfesionalni pristup u {kolama prvoga
stupnja
nekonfesionalni pristup u {kolama dru-
goga stupnja s naglaskom na povijesti
religija
nekonfesionalni pristup u vi{im {kola-
ma s naglaskom na pou~avanju kr{}an-
skoga morala.
O poloaju religioznog odgoja o tome
ho}e li biti obavezan ili fakultativan sada
se op{irno raspravlja u bugarskom dru{tvu.
Raspravlja se i o uvo|enju drugoga izbor-
nog predmeta, etike.4
2.5. Ruska Federacija
Nekoliko ~lanaka Ustava Ruske Fede-
racije zakonski odre|uje pravo ostvariva-
nja religioznog odgoja.
U ~lanku 19. 2. Ustava drava jam~i
jednaka prava i slobodu ~ovjeka i gra|ani-
na neovisno o spolu, rasi, nacionalnosti,
jeziku, podrijetlu, imovini ili stru~nosti,
mjestu boravka, stavu prema religiji, uvje-
renjima, pripadnosti udrugama kao i o raz-
li~itim mi{ljenima. Zabranjen je svaki oblik
ograni~avanja prava gra|ana zbog dru{tve-
ne, rasne, nacionalne, jezi~ne ili religijske
pripadnosti.
U ~lanku 28. svakome se jam~i sloboda
savjesti i vjerovanja, uklju~uju}i pravo ispo-
vijedanja, prakticiranja i izbora vjerovanja
te slobodnog {irenja religioznih i drugih
uvjerenja ili djelovanja u skladu s njima.
Zakon o nastavi i pou~avanju u Ruskoj
Federaciji vrlo je restriktivan u pogledu os-
tvarivanja institucionaliziranog religioznog
odgoja. On odre|uje:
1. Sustav pou~avanja ima gra|ansko
obiljeje (~l. 2). Religiozni odgoj u {koli je
dopu{ten isklju~ivo u sljede}im situacijama:
u okviru pou~avanja religioznih i reli-
gijsko-filozofskih sadraja, a dodatno se
pou~ava s obzirom na {kolski program
u okviru pou~avanja etni~ko-konfe-
sionalnih predmeta u dravnoj {koli te
ima etni~ko-kulturalnu (nacionalnu)
sastavnicu
u pou~avanju religije izvan {kolskog
vremena kao fakultativni predmet.
2. U dravnim i op}inskim obrazovnim
institucijama zabranjeno je osnivanje i ak-
tivnost religijskih organizacija.5
Sada{nje zakonodavstvo odobrava tzv.
tradicionalnim religijama otvaranje {kola
4 Usp. KOZHUMAROV, 2000, str. 17-18.
5 Usp. par. 5, str. 1 Zakona o obrazovanju.
147
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
drugoga stupnja i vi{ih instituta. Dvije su
vrste odgojnih programa tih ustanova. Jed-
ni uklju~uju op}e pou~avanje prema od-
gojnim propisima koje je definiralo Mini-
starstvo obrazovanja i osim religijske diplo-
me izdaju odgovaraju}u dr`avnu svjedod`-
bu. Drugi se ograni~avaju na religioznu
pouku. U javnim ustanovama pojavljuju
se novi predmeti koji jo{ nisu strogo defi-
nirani i ograni~eni: povijest religija i teolo-
gija. Glavne pote{ko}e su u vezi s diploma-
ma. Osim toga, jo{ nije sasvim jasno mogu
li javne ustanove osposobljavati teologe. U
praksi uprave raznih ustanova svaka na svoj
na~in odlu~uje u skladu s ideolo{kim pret-
postavkama, ali i u skladu sa svojom pri-
premljeno{}u da Ministarstvo obrazovanja
prizna nove predmete koji se pou~avaju.
Javne i privatne ustanove razlikuju se
prema ugovoru s dravom i prema vrsti
svoga financiranja. Pote{ko}e u sklapanju
ugovora s dravom prisiljavaju odre|ene
privatne ustanove da usvoje oblik vjerskih
i odgojnih institucija koje po zakonu imaju
pravo organiziranja te~ajeva i seminara s
vjerskog podru~ja, ali ne mogu izdavati
diplome; one mogu izdavati samo potvrde
da je u~enik uredno poha|ao odre|eni broj
predmeta. S druge strane, brojne privatne
ustanove koje su sklopile ugovor s dra-
vom a nisu konfesionalne, u svoje progra-
me ne uklju~uju nijedan predmet o reli-
gijama. Ustanove koje ne pripadaju nijed-
nom tradicionalnom pokretu, nego su
izravno vezane uz jednu ili drugu religijsku
skupinu, nastoje, kao nekonfesionalne usta-
nove, ishoditi odobrenje da pou~avaju po-
vijest, povijest kulture ili jezike. To je po-
sebice slu~aj s ustanovama koje su ustano-
vili novi religiozni pokreti.
Ruska pravoslavna crkva je uvijek na-
stojala ne zauzeti stajali{te o dru{tvenim pi-
tanjima, jasno razlikuju}i vremenito i du-
hovno. Taj je stav dugo vremena bio sma-
148
tran jedinim mogu}im u odnosima koje je
eljela odravati s dravom. Posljednje je
desetlje}e stavilo Pravoslavnu crkvu u novu
situaciju: nikada prije rusko dru{tvo nije
doivjelo takav religijski pluralizam i nika-
da neki pojedinac nije ima toliko mogu}-
nosti da sam bira na religioznom podru~ju
neovisno o vanosti tradicije i vjerske usta-
nove. Pravoslavna religija postala je jedna
me|u mnogim vjeroispovijestima, iako ju
se dri tradicionalnom. Ruska pravoslav-
na crkva mora nanovo razmi{ljati o svojoj
ulozi u dru{tvu. To je veliki zadatak koji je
ona preuzela kako bi odgovorila na nove
izazove {to ih postavljaju dru{tvo i druge
religiozne skupine. Ruska pravoslavna crkva
takvu je situaciju prihvatila u kolovozu
pro{le godine usvojiv{i Temelje socijalnoga
nauka, koji prema samome tekstu odraa-
vaju slubeno stajali{te Crkve prema dravi
i prema sekulariziranom dru{tvu.
Zbog ograni~enih materijalnih i ljud-
skih potencijala Crkve, konfesionalne {ko-
le su jo{ uvijek malobrojne i ve}ina djece iz
kr{}anskih obitelji poha|a lai~ke {kole.
Zbog toga je razumljivo {to Crkva dr`i
korisnim i neophodnim ustanovljivanje
predmeta kr{}anskog odgoja u lai~kim {ko-
lama kako bi se udovoljilo `elji djece i nji-
hovih roditelja. Odgojni sustav se u Te-
meljima socijalnog nauka pojavljuje kao
bitno podru~je suradnje izme|u Crkve i
dr`ave. Budu}i da je velik dio stanovni{tva
izgubio ve}inu nakada{njih ideala, u op}e-
nitom smislu rije~i, pozvana je tradicija ka-
ko bi doprinijela ponovnoj izgradnji iden-
titeta, a Crkva se osje}a pozvanom pomo-
}i {koli u njezinome odgojnom poslanju i
djelovati na ostvarenju te zada}e.
Ministarstvo obrazovanja Ruske Fede-
racije izdalo je u travnju 1999. dokument
O pravima religioznih udruga da djecu
pou~avaju religiji izvan {kolskog progra-
ma u {kolskim i op}inskim prostorijama.
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
U tom se dokumentu pokazuje kako Mi-
nistarstvo izraz lai~ki ne tuma~i u crkve-
nom smislu, nego u gra|anskom, i ne
smatra ga istozna~nicom izraze ateisti~ki
i antireligiozni.
U ~etvrtom paragrafu, ~l. 5. o slobodi
savjesti tuma~i se sljede}i proslijed za
rje{avanje problema religiozne pouke u
dr`avnim i op}inskim {kolama:
Na zahtjev roditelja ili osoba koje ih
zamjenjuju i uz odobrenje djeteta (do
dobi od 14 godina; nakon te dobi dije-
te vi{e ne treba odobrenje roditelja u
danom slu~aju) koje poha|a dr`avnu
ili op}insku ustanovu, uprava navedene
ustanove u dogovoru s lokalnom upra-
vom nudi vjerskoj organizaciji mogu}-
nost pou~avanja djece religiji izvan oba-
veznog {kolskog programa.
Istovremeno vjerske organizacije koje
nemaju zakonit poloaj nemaju ni pra-
vo na religiozno pou~avanje djece u
dravnim i op}inskim ustanovama. Tu
se spominju i sekte.
U dokumentu Ministarstva obrazova-
nja spominje se da onaj tko pou~ava religi-
ju mora imati posebnu stru~nu osposob-
ljenost i potvrdu koju izdaju dravni orga-
ni. Osim toga ta osoba mora imati diplo-
mu pedago{kih studija koju je izdala od-
govaraju}a akademska ustanova.
Primjer podr{ke u~enju religije u {koli
je i novi zakon o religiji. Taj federalni za-
kon o slobodi savjesti i o religioznim udru-
gama prihva}en je 26. rujna 1997. i na
snazi je od 1. listopada 1997., a regulira o
sveukupno djelovanje religioznih udruga.
Zakon priznaje slobodu savjesti i vje-
roispovijesti svim gra|anima i stanov-
nicima Ruske Federacije.
Zakon potvr|uje odijeljenost Crkve i
drave te odre|uje da nijedna religije
ne moe imati status dravne Crkve,
isti~u}i posebnu ulogu pravoslavlja u
razvoju ruske nacije i njezine kulture.
Nasuprot tome, zakon spominje kr{}an-
stvo u cijelosti, a ne samo pravoslavlje,
kao u prvom projektu koji je predsjed-
nik Jelcin odbacio, kao sastavni dio po-
vijesnog naslije|a ruskog naroda, jed-
nako kao i islam, judaizam i budizam.
Zakon s jedne strane razlikuje vjerske
organizacije, koje imaju status moral-
ne osobe i tako imaju potpuni zakon-
ski ustroj u Rusiji, i s druge strane vjer-
ske skupine, koje nemaju takav polo-
`aj i ~ija je situacija nesigurna.
Vjerskim organizacijama priznaju se
odre|ena prava i povlastice, posebice
na podru~ju poreznih davanja i na pod-
ru~ju religiozne pouke, dok su druge
vjerske skupine podvrgnute odre|enim
ograni~enjima djelatnosti i povremeno
se moraju ponovno registrirati.
Od trenutka kada je Pravoslavna crkva
iznijela ideju o mjestu predmeta teologija
u sustavu dr`avnog pou~avanja pro{lo je
10 godina. Danas je Ministarstvo obrazo-
vanja Ruske Federacije ustanovilo standar-
de za predmete pou~avanje religije i teo-
logija u ustanovama vi{eg obrazovanja.
Jo{ je uvijek nerije{eno pitanje religiozne
pouke u {koli, posebice u vi{ereligijskim
zajednicama.
Ministar obrazovanja ne uri se odgo-
voriti na pitanja koja postavljaju vjerski
aktivisti ili pak izjavljuje da o tome ne moe
re}i ni{ta konkretno. To se tuma~i ~inje-
nicom {to ni Ministarstvo obrazovanja ni
vjerska zajednica ne mogu jasno odgovori-
ti koja religija (od ~etiri temeljne religije)
mora biti uvedena, tko }e biti nastavnik i
koji }e biti sadraj. U crkvenim {kolama
eksperimentalno se predaju neki religiozni
programi bez velikog govora o tome, a u
nekim se {kolama predaju temelji islama.
149
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Osim toga, roditelji paljivo prate pri-
jedloge Ministarstva obrazovanja i Crkve
u vezi sa stru~nim ispitivanjem duhovnih,
{kolskih i drugih vrsta programa.
Jo{ uvijek je bez odgovora pitanje o
broju sati za dodatne predmete i o mje-
stu na kojemu }e se odr`avati ti satovi jer u
ve}ini {kola djeca ve} imaju pet ili {est sati
dnevno. Uznemiruje ~injenica da i nakon
susreta izme|u predstavnika Ministarstva
i Crkve jo{ uvijek nedostaju podaci o djelo-
tvornosti religioznog odgoja.
2.6. Ukrajina
^lanak 35. ukrajinskog Ustava utvr-
|uje pretpostavke za ostvarenje religioznog
odgoja. Taj ~lanak odre|uje:
Svatko ima pravo na slobodu savjesti i
vjeroispovijesti. To pravo uklju~uje pra-
vo na ispovijedanje ili neispovijedanje
neke religije, na sudjelovanje u pojedi-
na~nim ili zajedni~kim obredima i na
usmjeravanje svih djelatnosti s religioz-
nog stajali{ta.
Nitko ne moe biti oslobo|en svojih
obveza prema dravi ili odbiti po{tivati
zakon zbog svojega vjerskog uvjerenja.
U slu~aju da je sluenje vojnoga roka
protivno vjerskom uvjerenju, tu je ob-
vezu mogu}e zamijeniti civilnom voj-
nom obvezom.
Slubena statistika pokazuju sljede}i
ustroj vjeroispovijesti:
pravoslavci: 78,8%
grkokatolici: 11,5%
(posebice na Zapadu)
rimokatolici: 0,96%
(pripadnici ma|arske i poljske
manjine op}enito su rimokatolici)
protestanti (baptisti): 0,38%.
Te brojke valja provjeriti imaju}i na
umu nedavne promjene koje utje~u na reli-
150
giozni ivot Ukrajine. Najnovije sociolo{ke
analize ukazuju na to da u samome Kijevu
i u nekim isto~nim pokrajinama, kao {to
je Donetsk, protestanti, uklju~uju}i sve
protestantske skupine, sa~injavaju vode}u
vjersku skupinu. Pojavilo se naime vi{e sto-
tina Crkvi i zajednica, ponaj~e{}e na poti-
caj misionara koji su do{li iz Sjeverne Ame-
rike. Te Crkve svoje ~lanove naj~e{}e no-
va~e u pravoslavnim sredinama.
Ustav iz 1991. jam~i vjersku slobodu i
prakticiranje bogosluja. Amandman iz
1993. ograni~ava misionarsku djelatnost i
poziv stranih misionara samo na zajednice
koje su upisane kod vlasti.
Mjesne vlasti ~esto posreduju u vjer-
skim pitanjima, bilo da je rije~ o sukobu
unutar pravoslavnih Crkvi ili o stranim mi-
sionarima. Vjerska sloboda je u Ukrajini za-
jam~ena, osim toga ~estog posredovanja
vlasti.
Crkve nastoje posti}i slubeno odobre-
nje osnivanja konfesionalnih {kola, koje }e
tako mo}i postojati ravnopravno s drav-
nim {kolama. Isto priznanje Crkve trae i
za konfesionalna sveu~ili{ta.
Pitanje uvo|enja religije u {kole jo{ je
uvijek na razini projekta i rasprave. Prema
Izvje{tajnoj agenciji Ukrainform, parla-
mentarni zastupnici, kulturni djelatnici i
djelatnici dravnih ustanova predloili su
za raspravu konkretne prijedloge u vezi s
izradom novog zakona o slobodi savjesti i
vjerskim organizacijama. Jedan od autora
koji priprema taj zakon je zastupnik Vasi-
lij Kostitkij, koji je izvijestio da je parla-
mentu predloeno preispitivanje Zakona
o suradnji izme|u Crkve i {kole. Taj }e ~in
omogu}iti stvaranje konkretnih uvjeta za
fakultativno pou~avanje religije u {koli.
Ideju o uvo|enju religiozne pouke u
{kolske programe podrava i predstavnik
Muslimanskoga centra Sulejman Muha-
medeanov. On dri da }e upoznavanje
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
Kurana dovesti do duhovnog pribliava-
nja izme|u muslimanske mladei i vjerni-
ka drugih religija.
2.7. Bjelorusija
Predsjednik Aleksandar Luka~enko je
31. listopada 2002. ratificirao novi Zakon
o religiji. Zakon obvezuje na registriranje
vjerskih skupina i djelatnosti stranaca koji
su u njihovoj slubi. Branitelji vjerske slo-
bode javno ukazuju na zakonsku diskri-
minaciju koja se ti~e polovice katoli~koga
klera u zemlji.
Pobornici vjerskih sloboda ukazuju na
drakonske mjere koje su donesene za
vjerske manjine. Prema njima, tim Zako-
nom su ugro`ene manjinske Crkve u Bje-
lorusiji. Oni upozoravaju da bi velik broj
njihovih zajednica mogao nestati. Pravo-
slavci, koji ~ine ogromnu ve}inu, zadovolj-
ni su Zakonom, koji je na~injen po njiho-
voj mjeri, primje}uju protestanti. Vlada se
brani tuma~e}i da se na taj na~in nastoji
suprotstaviti {irenju sekti.
Bjeloruska pravoslavna crkva je po svom
primasu, metropolitu Filaretu iz Minska,
namjesniku moskovskog patrijarha za Bje-
lorusiju, poru~ila da je izvanredno zado-
voljna novim Zakonom o slobodi savjesti
i o vjerskim organizacijama koji su nakon
drugoga ~itanja 27. lipnja i 2. listopada
2002. prihvatila oba doma bjeloruskog
parlamenta. U izjavi Ruskoj izvje{tajnoj
agenciji Blagovest-Info, metropolit Filaret
je odbacio kritike {to su ih uputili odgo-
vorni iz bjeloruskih protestantskih Crkvi
koji se uznemiruju zbog posljedica primje-
ne Zakona koji Pravoslavnoj crkvi daje
povla{ten status. Nema ni~ega protude-
mokratskoga u uvodnom dijelu Zakona,
rekao je prije nego {to }e istaknuti kako
~lanak uvodnoga dijela koji priznaje te-
meljnu ulogu Pravoslavne crkve u povijesti
i kulturi bjeloruskog naroda, kao i zna-
kovitu ulogu Katoli~ke crkve te mjesto
protestantizma i judaizma u Bjelorusiji,
nikako nije u suprotnosti s pravnim nor-
mama zemalja Europske unije. Komenti-
raju}i negativne reakcije odgovornih iz pro-
testantskih Crkvi, metropolit Minska je
procijenio kako je sva ta buka zapravo dje-
lo odre|enih osoba koje se boje da }e se
Bjelorusija priklju~iti Rusiji i da bi to mo-
gao postati primjer koji }e slijediti druge
biv{e republike Sovjetskoga Saveza.
Nadbiskup Minska, kardinal Kazimierz
Swiatek, suzdrano je prihvatio novi Za-
kon o religiji koji je 31. listopada 2002.
potpisao bjeloruski predsjednik Aleksan-
dar Luka~enko. Taj je Zakon jedan od naj-
represivnijih u dravama biv{eg Sovjetskog
Saveza.
Zakon zabranjuje sve aktivnosti vjer-
skih udruga koje nisu registrirane kod vla-
de i predvi|a cenzuru religiozne literature.
Osim toga, prema Zakonu, nijedan stra-
nac ne moe biti na ~elu neke vjerske orga-
nizacije. Nakon desetlje}a progonstva i ug-
njetavanja Crkve u vrijeme Sovjetskoga Sa-
veza i u godinama koje su slijedile pod go-
tovo sovjetskim reimom predsjednika Lu-
ka~enka, kardinal Swiatek, koji je za vrije-
me komunisti~ke vladavine bio osu|en na
smrt, a zatim deset godina proveo u zatvo-
ru, pozvao je vjernike da ~uvaju svoju vje-
ru kao i nekada. Ne vidim da }e u ivotu
katolika u Bjelorusiji biti pobolj{anja, iz-
javio je. Nadajmo se da se situacija ne}e
pogor{ati.
Kardinal Swiatek poja{njava da kato-
lici nisu skupina koja je najvi{e pogo|ena
tim ograni~enjima. Neke skupine, me-
|u protestantima, koje jo{ uvijek nisu do-
bro ure|ene, jo{ su te`e pogo|ene. Pre-
ma najnovijim procjenama, broj katolika
u Bjelorusiji popeo se na dva milijuna od
sveukupnog stanovni{tva od oko deset mi-
lijuna.
151
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
2.8. Drave biv{e Jugoslavije *
Nestanak jugoslavenske drave uzro-
kovao je duboke sukobe zbog razli~itih re-
ligioznih polazi{ta. Za ostvarivanje reli-
gioznog odgoja nema po zakonu temelja.
Jo{ uvijek postoji bojazan da bi pou~avanje
religije u {koli moglo potaknuti prastare
me|uetni~ke sukobe.
Religiozni odgoj netransparentno i ne-
sustavno provode vjerske organizacije, dok
je to manje slu~aj na razini dravnih usta-
nova.
Trenuta~no ne postoji neko op}e zako-
nodavstvo koje bi moglo jasno urediti od-
nos izme|u Crkvi i drave te izme|u Crkvi
i {kole. Tako npr. zakonodavstvo Fede-
racije i Srbije predvi|aju vjerska prava ko-
ja su zajam~ena me|unarodnim dokumen-
tima o ljudskim pravima. U Srbiji nema
zakona o vjerskim zajednicama i ne razli-
kuje se izme|u tradicionalnih i novih
ili velikih i malih vjerskih zajednica.
Nije dopu{teno mije{anje drave u unutar-
nje poslove i djelatnosti vjerskih zajednica.
U Srbiji se priprema novi republi~ki
Zakon o vjerskim zajednicama. Projekt
Zakona o vjerskim zajednicama jo{ nije
odobren i ni{ta ne ukazuje na to da }e ga
javnost ili barem stru~njaci za probleme re-
ligije imati mogu}nosti vidjeti prije njego-
va odobrenja. Prema dostupnim informa-
cijama o sadraju Zakona, mogu}a su razli-
~ita naga|anja. Neki kau da }e prednacrt
biti moderan i liberalan, drugi sumnjaju
da }e biti sli~an ograni~avaju}em ruskom
zakonu, koji daje prednost Pravoslavnoj cr-
kvi i predstavlja je nekom vrstom dravne
Crkve.
Postoje odre|eni poku{aji uvo|enja re-
ligiozne pouke u {kole od strane predstav-
nika Crkvi. Navodimo samo dva primje-
ra: 1) primjer islamskih predstavnika na
Kosovu i 2) primjer pravoslavaca i musli-
mana u Makedoniji.
152
1) Prijedlog muslimanskih vlasti s Ko-
sova da uvedu religioznu pouku u {kole
izaziva ive rasprave. Mnogi se boje da to
ne}e biti najbolji na~in promicanja duha
tolerancije u provinciji koja je ve} snano
podijeljena. Novi prijedlozi su poput ne-
beske glazbe u u{ima poglavara islamske
zajednice na Kosovu, koji su ubrzali svoju
kampanju za uvo|enje religiozne nastave
u {kolu, no istovremeno se izraava bojazan
o riziku da takva reforma produbi me|uet-
ni~ku podjelu u toj nemirnoj pokrajini.
2) Na po~etku {kolske godine 1999/
2000. zvijezde nisu bili u~enici, nego sve-
}enici. Prvoga rujna pravoslavni sve}enici
i hod`e (muslimanski vjerski dostojanstve-
nici) predvodili su molitve u svim osnov-
nim {kolama u Makedoniji. Vjerski obre-
di bili su sli~ni onima koji se odvijaju u
crkvama i d`amijama, a jedina je razlika
bila u tome {to je ovoga puta vjerska zajed-
nica bila sastavljena od pone{to zbunjenih
u~enika. Organizator te vjerske predstave
bio je ministar prosvjete Nenad Novkov-
ski koji je sm odlu~io da prvi {kolski dan
mora zapo~eti sve}eni~kim blagoslovom.
Ravnatelji {kola, kojih je ve}inu imenovao
ministar, poslu{ali su i nisu postavljali pre-
vi{e pitanja. Potrudili su se da prona|u sve-
}enike i hod`e. Ministar je osobno, u prat-
nji svoje k}erke, prisustvovao obredu u Os-
novnoj {koli Ljunan Lape, gdje je barem
pet sve}enika molilo molitve njemu u ~ast.
Bibliografija
BUJOR Nicolae Rodica CALISTRU Ion
MAHU Mihael SMEREA, Educatia moral-
-spirituala (Ghid conceptual), ChisinAu 2001.
* Autor ovdje misli na Srbiju i Crnu Goru (uklju~iv{i
Kosovo) te Makedoniju (nap. prev.).
Kateheza 26(2004)2, 141-153 Constantin Cucos, Vjeronauk kao nastavni predmet u zemljama ...
CIOBANU Mihaela, Legislatia civila cu privire
la statutul religiei n scoala, u: Dialog Teolo-
gic. Revista Institutului Teologic Romano-
-Catolic, nr. 9, anul V, Sapientia, Iasi 2002.
COLISEE, Comite de liaison pour la solidarite avec
lEurope de lEst, 2003, usp. www. colisee.
org/article.
Conceptia predarii religiei crestin-ortodoxe, clasele
I-IV, Biserica Ortodoxa din Moldova, Mit-
ropolia ChisinAului si a ntregii Moldove,
ChisinAu 2003.
CUCOS Constantin, Educatia religioasa. Repere
teoretice si metodice, Editura Polirom, Iasi
1999.
KOZHUMAROV Valentin, LEducation reli-
gieuse en Bulgarie, u: EEF-NET, Discussions
sur lenseignement cumnique, Bulletin de
lquipe de lEducation et de la Formation
Oecumnique, Conseil Oecumenique des
Eglises, br. 6/2000.
Le Courrier des Balkans, internet: www.balkans.
eu.org.
Portalul RUDN, 29. 10. 2003 10:33 V. V.
Vanciugov; http://www.humanities.edu.ru:
8100/db/msg/39788.
Programe scolare pentru clasele I-a VIII-a, vol. 7,
Aria curriculara Om si societate, Religie,
MEN, Bucuresti 1999.
Serviciul de informare naionalA CTpaHa.Ru,
Maria Svenikova, 20 mai 2002; http://www.
strana.ru/stories/01/08/27/2786/135632. html.
SIVERTSEV Mikhail, Religion et systeme educa-
tiv en Russie, Journal on Multicultural socie-
ties, Vol. 2, 2001, No. 2.
153