Edina Jahié advokatica iz Sarajeva SUDSKI PENALI U POSTUPKU IZVRSENJA SUDSKIH ODLUKA SAZETAK: Institut sudskih penala uveden je u domaée pravo Zakonom 0 obligacionim odnosima i zakonima o izvr8nom postupku. U radu su, najprije, siste- matitno izlogene procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke prava povjeri- oca (traditelja izvrsenja) nenovéanog potrazivanja utvrdene izvrénom ispravom da trai da se duénik, kojemu je odreden naknadni rok za njezino ispunjenje, obave%e plaéati odredenu svotu novea za svaki dan zakaSnjenja ili koju drugu jedinicu vre- mena nakon isteka toga roka (sudski penali). Zatim se razraduju postupci izricanja tih penala sa posebnim naglaskom na njihovu primjenu u postupku povrata zapo- slenika na rad. Pritom se kroz uporednu analizu posebna paznja poklanja institutu sudskih penala, kao moénom alatu za provodenje pravomoénih i izvrSnih sudskih odluka, prihvaéenom u entitetskim zakonima o izvrSnom postupky, ali i u Zakonu 0 izvr8nom postupku pred Sudom BiH, koji je posluzio kao neposredni uzor za im- plementaciju sudskih penala - udinkovitog sredstva posrednog pritiska na duznika u cilju osiguranja povrata zaposlenika na rad. Zakljutno se upozorava da bi daljnja afirmacija instituta sudskih penala, inaée zanemarenog u domaéoj sudskoj praksi, mogla dati dodatni doprinos poveéanju opée efikasnosti i utinkovitosti bosansko- hercegovatkog izvr’nopravnog sistema. KLJUCNE RIJECI: izvrSni postupak, povjerilac, du%nik, sudski penali, nenovéano potrazivanje I IZVRSNI POSTUPAK — INTEGRALNI DIO SUDENJA. Pravni poredak, kao ukupnost pravnih normi kojima se reguliraju drustveni odnosi, u sebi sadrZava i neizravni zahtjev dobrovolnog podvrgavanja adresata zahtjevima koje on postavija. Ukoliko takvo podvrgavanje izostane, nuzno je uspo- staviti i ustrojiti tijela i propisati postupke kojima ¢e se utvrditi protupravno postu-XII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava a panje i nametnuti prisilno ostvarenje zahtjeva pravnog poretka.! Na podruéju gra- danskih odnosa primjena prisile radi intervencije u privatnopravne odnose obavlja se u izvr8nom (ovrsnom) postupku. Odredba élana 6 stav 1 Evropske konvencije o za8titi Ijudskih prava i osnov- nih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) uopéeno je formulirana i sadrzi neko- liko aspekata prava na po8teno (praviéno, fair) sudenje, koji se, uzimajuéi u obzir sistematiku iz suvremenih komentara i doktrinarnih tumagenja Konvencije, mogu sistematizirati u nekoliko kategorija prava? Potrebno je sagledati moguée povrede Ijudskih prava zbog neizvrsenja pre- suda, a narogito kr¥enja élana 6. Konvencije. Otigledno, élan 6 u fokusu ima isklju- éivo kontradiktorni dio postupka, buduéi da bi jamstvo po8tenog sudenja prestalo tamo gdje bi, po pravilu, tek podelo izvréenje, tj. tamo gdje je ustanovijen sadrzaj prava stranaka i gdje je odobreno jedno ili viSe ispostavljenih potrazivanja.? Medu- tim, Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), suogen s rastu¢om neefikasno&¢u u sprovodenju sudskih odluka i potrebom gradana europskih zemalja da pravda bude ostvarena ne samo na papiru, vet iu stvamosti, 1997. godine donio je prijelomnu odluku utvrdivsi da “.. ézvrSni postupak predstavija integralni dio sudenja o kome se govori u Hanu 6 stay 1 Konvencije...”.‘ (Presuda u predmetu Hornsby protiv Gréke, broj 18357/91 od 19.03.1997, ECHR 1997-IL). »U ovome je predmetu potrebno naglasiti da se ovrha presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom ‘sudenja’ u smislu Glanka 6 Sud, medutim, smatra da obveza koju drZave imaju na temelju lanka 13. obuhvaca i njihovu duznost da se pobrinu da nadlezna tijela i izvr’e odluke donesene povo- 1 ,Zakonitost kao pravno natelo dine najvi8e pravne norme nekog sustava koje izra2avaju temeljne vrijednosti s kojima moraju biti u skladu sve ostale pravne norme. Ono zahtijeva suglasnost nizih pravnih akata s viSim pravnim aktima, pa tako i u situaciji kada su niZi pravni akti sudske odluke. ‘Ta suglasnost se ostvaruje kada sudovi vigeg stupnja rjeSavaju o povredama procesnih i materijalnin odredaba podinjenim od strane nizih sudova na koje stranke ukazuju u pravnim lijekovima, Odluéujuéi o navedenim povredama sudovi argumentiraju, i to temeljem argumenta zakonitosti. Pri tome se zakonitost moze shvatiti kag samostalan argument i kao jedan od argumenata opéih natela prava (analogia iuris).“ (Hara8ié, Z.: Zakonitost kao pravno naéelo i pravni argument u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 47, 3/2010., str. 745.-767.) 2 (2) pravona pristup sudu (access to court); (b) pravo na pravnu pomoé (legal aid and advice); (c) pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, ,,jednakost orugja"); (d) pravo na javno i kontradiktorno sudenje (public hearing); (£) pravo na sasluSanje (fair hearing); (g) pravo na dokaz (right to proof); (h) pravo na javnu objavu presuda (public pronouncement of judgments); (i) pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law); (j) pravo na nezavisnost i nepristranost u sudenju (impartiality and independence); (k) pravo na sudenje u razumnom roku (reasonable time), @ pravo na uéinkovitu ovrhu presuda (effective enforcement); (m) zabrana arbitrarnog postupanja (@bitrariness) (prema Clayton, R. & H. Tomlinson: Fair trial rights. Oksford: OUP, 2001, str. 88-89.) * Uzelac, A.: Pravo na pravigno sudenje u gradanskim predmetima: Nova praksa Europskoga suda za Ijudska prava i njen utjecaj na hrvatsko pravo i praksu u: Zhornik PFZ, 60, (1) 101-148 (2010). * Uzelac, A: Nacrt Zakona o izvrSenju i obezbedenju Republike Srbije - Komentari o uskladenosti sa zahtevima Evropske konvencije za za8titu Ijudskih prava. Saver Evrope — Generalni sekretarijat - Opsti Direktorat za Ijudska prava i pravne poslove - Odeljenje 2a izvrSenje presuda Evropshog suda za Ijudska prava, decembar 2010.Sudski penali u postupku icvrsenja_sudskih odluka dom pravnih sredstava, te konstatira da je vec utvrdivao povrede u sluéajevima kad drzava nije postivala taj zahtjev [...]. Za Sud bi bilo nezamislivo da Clanak 13. predvida pravo na pravno sredstvo te djelotvornost tog pravnog sredstva, a da se istovremeno ne osigura i provedba odluka donesenih povodom pravnih sredstava. Kad bi se to tumatilo druktije, dogo bi do situacija koje nisu u skladu s naéelom vladavine prava, koje su se drzave ugovornice obvezale postivati prilikom ratifici- ranja Konveneije [...]." Podrazumijevalo se da ¢e i Ustavni sud BiH prihvatiti praksu BSLIP, pa je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3300/07 od 25.02.2010. godine decidno naveo: ,,... Ako se pravosnadno utvrdi gradansko pravo, a nadleZni organ neée da ga izvr¥i, pravo na praviéno sudenje u postupku utvrdivanja gradanskog praya postalo bi bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Na taj nadin negira se pravo na pristup sudu, Pravo pristupa sudu ne zna¢i samo formalan pristup sudu, veé podrazumijeva efikasan pristup sudu. Da bi nadleZni organ bio efikasan on mora obavijati svoju duznost na zakonit i djelotvoran nagin. Obaveza obezbije- divanja efikasnog prava na pristup nadleZnim organima spada u kategoriju du%nosti, tj. pozitivne obaveze drzave [...]. Dakle, pravo na pristup sudu tra- je sve dok se ne realizira utvrdeno gradansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrdivanja gradanskih prava i obaveza bio bi iluzoran, ako u naknadnom, izvrSnom postupku, to gradansko pravo ne moze zazivjeti.“* I STANDARDI LJUDSKIH PRAVA I NEIZVRSENJE PRESUDA Konvencija je inkorporirana u Ustav BiH i ima prioritet nad svim dragim zakonima. Dakle, da se zakljuéiti da je BiH opredijeljena za proces uskladivanja domaéeg zakonodavstva sa europskim i medunarodnim pravnim propisima s ciljem razvoja demokratskih institucija i civilnog druitva, te brZeg ukljuéenja u curopske integracijske procese. Sve dréave potpisnice Konvencije moraju postivati prava i slobode zajaméene Konvencijom, te moraju djelotvorno rjeSavati povrede tih prava na nacionalnoj razini. ESLJP predstavlja supsidijarni mehanizam zaitite Ijudskih prava, Sto znadi da djeluje kao za8timik od povreda koje nisu ispravljene na nacio- nalnoj razini. Putem svojih odluka ESLJP tumati Konvenciju i uspostavija konvencijske standarde za8tite Ijudskih prava koji se primjenjuju na nacionalnoj razini i koje sva tijela dravne vlasti trebaju primjenjivati pri obavljanju poslova iz svog djelokruga. To se u prvom redu odnosi na nacionaine sudove, koji trebaju voditi raéuna o sud- skoj praksi ESLJP u vodenju postupaka i formuliranju odluka, ali i'na sva ostala drZavna tijela koja provode postupke u kojima se odluéuje 0 pravima i obvezama pojedinaca, te koja su duna osigurati da politike i zakonodavstvo budu u cijelosti 5 Vidi, Presuda ESLIP u predmetu Praunspreger protiv Hrvatske (zahtjev broj 16553/08) od 22.04.2010. godine, stavovi 45, 47. i 49.XII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava - _ uskladeni s Konvencijom.® Svi standardi iz odluka ESLJP su obvezujuci, Sto znaci da je BiH duzna poduzeti sve potrebne mjere za implementaciju presuda u vlastitoj sudskoj praksi. Poznavanje i razumijevanje sudske prakse ESLJP ukazuje se kao va%an faktor za pravilnu primjenu Konvencije i konvencijskih standarda na nacionalnoj razini i smanjivanje broja zahtjeva protiv BiH pred ESLJP. Ako usljed upravnih i zakonodavnih postupaka drzave kojima se sprjevava izvr¥enje nema valjanog izvréenja, to moZe imati jo8 tee posljedice od prekomjer- ne duzine trajanja postupka. Predmet Imobilijare Safi protiv Halije (Presuda br. 22774/93 od 28.07.1999. godine) bio je jo’ jedan u nizu onih u kojima nije bilo sudskog spora. U ovom sluéaju, Sud je naglasio da bi pravo na sud bilo iluzomo ako bi unutragnji pravni sistem visoke strane ugovornice dopustio da pravomoé- na, obavezujuéa sudska odluka ostane nedjelotvorna na uStrb jedne stranke. Prema tome, nesprovodenje izvrSnih isprava nije bilo samo krSenje procesnih prava, veé ikrSenje supstancijalnih ljudskih prava. U Presudi ESLIP u predmetu Solomun protiv Hrvatske od 02.04.2015. go- dine decidno se navodi da ,,... Naéelo zakonitosti takoder predmnijeva kako su primjenjive odredbe domaéeg zakona dovoljno pristupaéne, precizne i predvidive u njihovoj primjeni (...]. Ovaj predmet stoga predstavlja neuspjeh priznavanja uginka presudene stvari (res iudicata) na pravomoénu presudu donesenu u parniénom po- stupkn. [...].“7 Nastavno, ,,Sud ponavija da pravo na posteno sudenje prema élanku 6. stavku 1. Konvenejje, tumageno u svjetlu naéela vladavine prava i pravne sigur- nosti, obuhvaéa zahtjev da se presuda u sluéajevima kada su sudovi zakljuéili pitanje s pravomoénim ucinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje Razlog tome leZi u Ginjenici da je nagelo prema kojem je pravomoéna presuda res iudicata i rjeSava spor izmedu stranaka s pravomoénim uéinkom temeljni element prava na posteno sudenje koje jaméi élanak 6. Konvencije u gradanskim pitanjima [...}“* Izvrni postupak se provodi radi implementacije pravomoéne sudske odluke. Cinjenica je da zbog neizvrsenja pravomoénih presuda u razumnom roku dolazi do grubih povreda temeljnih Ijudskih prava.? Naime, ,... apelantica smatra da je u konkretnom sluéaju zbog neizvrenja rjeSenja o izvrSenju.sudske presude po- vrijedeno i njeno pravo na imovinu [...]. Buduéi da je apelanticino potrazivanje © Uzelac, A.: Pravo na poiteno sudenje: opéi i gradansko pravni aspekti él. 6 st. 1 Europske konvencije za zastitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda u: Uskladenost hrvatskih zakona i prakse sa standardima Europske konvencije za zastitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda. Centar za mirovne studije, travanj 2011. ? Vidjeti, Presuda ESLIP u predmetu Solomun protiv Hrvatske (zahtjev broj 679/11) od 02.04.2015., stavovi 60-63. * Vidjeti, Presuda ESLIP u predmetu Brletié protiv Hrvatske (zahtjev broj 4209/10) od 16.01.2014, stavovi 37-39. ? Gorjane - Prelevié, T. (urednica): Pravo na sudenje u razumnom roku - Zbirka izabranih presuda Evropskog suda za ljudska prava u sluéajevima protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije. Centar za Ijudska prava Univerziteta u Sarajevu. 2009.Sudski penali u postupku icvrSenja sudskih odluka utvrdeno pravomo¢nom presudom kao i pravomoénim rjeSenjem o izyrenju, nesporno je da navedena potrazivanja predstavijaju apelanticinu imovinu. U vezi s tim Ustavni sud podsjeéa da prema praksi Evropskog suda [...] i vlastitoj jurisprudenciji nemoguénost izvr8enja konatne presude predstavlja mijeSanje u pravo na mirno ufivanje imovine.“ Vodeée natelo izvrénog postupka je uéinkovitost, a ne procesna ray- nopraynost. Odluke u izvr3nom postupku ne smiju biti arbitrame, s tim da dréava treba tragati za onim metodima izvrSenja koji ée biti najdjelotvorniji i najprimje- reniji."' Iz tih razloga ,,... Ustavni sud ponavlja da dr¥ava ima obavezu da sistem izvrsenja presuda organizira tako da on bude djelotvoran kako na nivou pra- va tako iu praksi, te da drzava mora osigurati izvrsenje presuda bez neoprav- danih odgoda [...].“ Duzina sudskog postupka mora se ratunati integralno, od potetka postupka pred sudom, pa sve do stvarnog izvrSenja zahtjeva, odnosno potrazivanja koji su u postupku priznati, Prema tome, mote se dogoditi da éak i kada bi duZina trajanja sudskog postupka bila smatrana razumnom, jer je sudenje brzo okontano, dode do krSenja ukoliko ukupna brzina postupka nije zadovoljavajuéa. Vazno je naglasiti da ESLIP poseban znaéaj pridaje izvrSenjima presuda kojima je kao duznik oznatena dréava u uzem i Sirem smislu rijedi. Tako ESLIP pod ,dréavom* podrazumijeva ne samo lokalnu vlast, opéinu, nego i razli¢ite ustanove i asocijacije, komore..., Kojima je dréava prenijela svoje javne ovlasti (s tim u vezi vidjeti presudu ESLIP upredmetu Hrvatska gospodarska komora protiv Srbije, jer je komora podredena Vladi, kako je utvrdeno zakonom i s poyjerenim javnim ovlastima da sprovodi zakon."* Stoga ESLIP eksplicite navodi ,,... da se od osobe koja je ishodila ovr8ni ‘Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH broj AP 3309/06 od 17.03.2009. godine, stavovi 39-40. 4 Vijeée Europe: Vodié za dobra praksu u pogledu domaéeg pravnog lijeka ~ dodatak 6, usvojen na sjednici Komiteta ministara dana 18.09.2013,godine na 1178. sjednici zamjenika ministara (tacka 4.2e). Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu, bro} AP-1248/07 od 11.11.2009. godine, stav 52. U Presudi ESLIP u predmetu Hrvatska gospodarska komora protiv Srbije (zahtjev broj 819/08) od 25.04,2017. godine, decidno je navedeno sljedece: 1»§30, Sud primeCuje da, prema élanu 34. Konvencije, on moze da primi predstavke od ,,bilo kog lica, neviadine organizacije ili grupe pojedinaca koji tvrde da su Zrtve povrede ... prava utvrdenih Konvencijom ili protokola uz nju”. To znagi da dravna tela, kao sto su centralni organi dréave, lokalni i regionalni organi, kao i pravna (odnosno javno-pravna) lica, osim teritorijalnih organa, koja usestvuju u izvrSavanju viadinih ovlaSéenja ili obavljaju javau slu%bu pod kontrolom vlade ne mogu da podnose predstavke Sudu [...]. §32, Drugo, HGK pripada javno-pravnom sistemu komora koji su usvojile dréave élanice EU, ukljugujuéi i Holandiju (vidi stav 24, u gomjem tekstu), protiv koje je podaeta predstavka Sudu, a medu drugim podnosiocima, to je i Privredna i industrijska komora Holandije za provinciju Jugozapadni Gelderland (Kamer van Koophandel en Fabrieken voor Zuid-West Gelderland). Sud je naSzo da je predstavka ove komore nedopustena posto je nespojiva ratione personae, jer je komora podredena Viadi, kako je utvrdeno zakonom i sa poverenim ovlaséenjem da sprovodi zakon [.) §33. Treée, Elanstvo u HGK za sva lica koja obavljaju privredue delatnosti na teritoriji Republike Hrvatske je obavezno, Sto znati da se od svih tih lica traZi po zakonu da se uélane u komoru. §34. Cetvrto, HGK se definile kao javna ustanova koja posebnu paZnju posvecujeXII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava naslov protiv drzave ne moze traziti da pokrene ovrSni postupak da bi ga ovr- ila [...]. DrZavne su vlasti bile svjesne zahtjeva podnositeljice zahtjeva i, cim je sudska nagodba od 11. oZujka 2004. godine postala ovrsna, drzava je imala obvezu postupiti po njoj. [...],“*a,,...8 obzirom da se od osobe koja je dobila konatnu i ovrénu presudu protiv lokalnih vlasti ne moZe zahtijevati da naknadno pokrene ovrSni postupak za njeno izvrSavanje, Sud smatra oditim da takav pojedinac tako- der ne smije snositi nikakve negativne posljedice zbog toga Sto to nije uéinio.“!8 U tom kontekstu u Presudi ESLIP u predmetu Cikanovié protiv Hrvatske (zahtjev broj 27630/07) od 05.02.2015. godine decidno je navedeno da.,,... Sud na potetku primjeéuje da je u ovom predmetu jedini razlog na koji su se domaci sudovi pozvali za odbijanje zahtjeva podnositelja za isplatom zaostataka plaéa [...] bio taj da on u roku od trideset dana od dana kad je djelomiéna presuda od 15.10.1996. godine kojom se nalaze njegovo vracanje na rad postala pravomoé- na nije podnio prijedlog za ovrhu i stoga, prema njihovom misljenju, nije po- Stovao vremenski rok odreden &lankom 238. OvrSnog zakona‘, i nadalje da ,,... Sud ponavlja da su u ovom predmetu domaéi sudovi odbili zahtjev podnositelja za isplatom zaostataka plaéa za relevantno razdoblje upravo i iskljudivo zato Sto nije zatrazio ovrhu djelomitne presude kojom se nalaze njegovo vra¢anje na rad koja je donesena protiv lokalnih viasti. Takoder isti¢e da je podnositelj, nakon Sto je ta odluka donesena, u nekoliko navrata zatrazio da ga lokalne vlasti vrate na posao Sto je dinjenica koju su domaéi sudovi priznali, ali su je smatrali nebit- nom. Stoga se ne moze tvrditi da se podnositelj odrekao svojeg prava da ga se vrati na rad ili da lokalne viasti nisu znale za presudu.“ ESLJP smatra da izvrSenje pravosnaZnih sudskih odluka protiv drzave ima izravnoga odraza na prava radnika prilikom izvr¥enja presuda kojima se nalaze privatnim poslodavcima njihovo vraéanje na rad, pa navodi da ,,.... prethodna bi razmatranja inaée bila dovoljna da Sud utvrdi povredu lanka 6. stavka 1. Konven- cije u ovom predmetu. Medutim, Sud ée ipak nastaviti sa svojim ispitivanjem jer smatra da bi natin na koji su domaéi sudovi primijenili mjerodavno domaée izvr¥avanju javnih ovlaséenja koja su joj poverena. §35. Peto, presude Suda casti HGK moze razmatrati Upravni sud Republike Hrvatske [...] §36. Sesto, u vezi sa prirodom delatnosti HGK, Sud konstatuje da ona obavija jedan broj zakonito delegiranih javnih fankcija, a dokumenti koje izdaje u izvrSavanju svojih javnih funkeija imaju karakter i vaZnost javnih isprava koje podleZu sudskoj kontroli [.] §37. Najzad, rad HGK uglavnom se finansira iz obaveznog ¢lanstva i prihoda iz vrSenja javnih funkeija. §38. Na osnovu svog materijala koji poseduje, Sud smatra da HGK ne wiiva dovoljan stepen autonomije od Viade Hrvatske da bi se smatrala neviadinom organizacijom u smislu élana 34. Konvencije §39. Predstavka je nespojiva ratione personae i treba je odbaciti u skladu sa Glanom 35. st. 3 (a) 4. Konveneije.* \4 Vidjeti, Presuda ESLIP u predmetu Lukavica protiv Hrvatske (zahtjev broj 39810/04) od 05.07.2007., stav 32. 15 Vidjeti, Presuda ESLIP u predmetu Cikanovi protiv Hrvatske (zabtjev broj 27630/07) od 05.02.2015., stav 54.Sudshi penali u postupku tzvrSenja sudskih odluka pravo u predmetu podnositelja mogao imati Sire implikacije za prava radni- ka da se presude koje nalazu njihovo vra¢anje na rad izvr8e protiv privatnih poslodavaca.“* Ustavni sud BiH je, podréavajuéi navedenu praksu, izgradio i vla- stitu praksu prema kojoj je zakljutio da je lan 6. stav 1. Konvencije bio prekréen upravo zato Sto viasti nisu poStovale obavezu izvrSenja sudske presude (odluka AP-1248/07 od 11.11.2009. godine i AP 2558/07 od 29.06.2010. godine). Kada su nadle%ne viasti obavezne da djeluju u cilju izvrSenja presude i kada one to propuste udiniti, njihova neaktivnost moze pokrenuti pitanje odgovornosti drzave u smislu Elana 6. Evropske konvencije, Sto znati da... Drzava, dakle, ima pozitivnu oba- vezu da organizira sistem za izvrSenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako iu praksi i osigura njihovo izvr8enje bez nepotrebnog odlaganja [...}"” Il OBILJEZJA I ZNACAJ IZVRSNOG POSTUPKA IzvrSni postupak je pravno ureden sudski gradanski postupak radi prisilnog ostvarenja tudeg subjektivnog prava gradanskopravne prirode, koji predstavlja niz pravno uredenih i funkcionalno koordiniranih radnji suda, stranaka i drugih subje- kata. Izvr8ni postupak je postupak specijaine (singularne) egzekucije, a provodi se radi ostvarenja ili osiguranja odredenog potrazivanja na pojedinaéno odredenim dijelovima imovine osobe koja je duzna omogutiti ostvarenje tudeg subjektivnog prava u najgirem smislu. IzvrSni postupak je, u pravilu, postupak imovinskopravne egzekucije — predmet izvr8enja u tim su postupcima primamo dijelovi imovine dwinika, a samo izuzetno, kad to zbog prirode potrazivanja nije moguée, i njegova osoba."* U tom kontekstu valja naglasiti da je u domaéem izvrinom zakonodavstvu prihvaéeno natelo strogog formalnog legaliteta. U skladu s tim natelom, u izvri- nom postupku postojanje potrazivanja mogu se dokazivati iskljuéivo kvalificiranim ispravama, te se izvr8ni postupak odreduje samo na temelju izvrine ili vjerodo- stojne isprave. Upravo zbog toga odredbe zakona koji ureduje izvr8ni postupak, kao temeljnog propisa na kome posiva ostvarenje i zastita gradanskih prava u BH pravnom sistemu, moraju biti jasne, precizne, predvidljive, izvjesne te sukladne legitimnim o&ekivanjima. Sudska praksa ESLJP uskladena je s medunarodnim obitajnim pravom u 6 Vidjeti, Presuda ESLIP u predmetu Cikanovié protiv Hrvatske (zahtjev broj 27630/07) od 05.02.2015., stav 56. ¥ Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH 0 dopustivosti i meritumu broj AP-3197/15 od 15.09.2016. godine, stav 32. ‘© “Qvrini postupak radi prisilnog ostvarenja ovthovoditeljeve trazbine provodi se na odredenom predmetu ovrhe-stvarima i pravima, na kojima se po zakonu moze provesti ovtha. RjeSenjem o ovrsi sud ée, dakle, kreéuéi se u okvirima ukazanih moguéih ogranitenja, a prem: prijedlogu ovrhovoditelja, odrditi sredstvo ovrhe i predmet ovrhe. (prema Hrvatin, B.: Jzlucni prigovor i tuzba protly ovrhe u Firvatska pravan revizija, 4/2004.)XI Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava tom podrudju koje se odituje u Nacrtu ¢lanaka Komisije za medunarodno pravo 0 odgovornosti dréava za medunarodno protupravne akte, Dakle, prema élanu 4. Naerta Glanaka, postupanje bilo kojeg drZavnog tijela smatra se aktom te drZave prema medunarodnom pravu, koji god da je njegov karakter kao tijela srediSnje vlasti ili tijela teritorijalne jedinice unutar drZave. To ilustrira Presuda ESLJP u predmetu Cikanovié protiv Hrvatske, kojom je utvrdena povreda prava na posteno sudenje zbog propusta drzave da izvr8ava vlastite presude, Sto ne smije Giniti na Stetu gradanina.'’ U Presudi je navedeno da ,,... mjerodavne odredbe Na- crta Elanaka 0 odgovornosti dréava za medunarodno protupravne akte, kako je usvojen od strane Komisije UN-a za medunarodno pravo 09.08.2001. godine na 53. zasjedanju glase kako slijedi: (1) postupanje bilo kojeg drzavnog tijela smatra se aktom te dréave prema medunarodnom pravu, bilo da to tijelo ima zakonodavnu, izvr8nu, sudsku ili bilo koju drugu funkciju, koji god da poloZaj ima u organizaciji drZave i koji god da je njegov karakter kao tijela srediinje vlasti ili tijela teritorijalne jedinice unutar drzave, i (2) tijelo ukljuéuje bilo koju osobu ili pravnu osobu koja ima taj status u skladu s unutamnjim pravom drzave.“* V PRAVNE I SOCIO - EKONOMSKE SPECIFICNOSTI IZVRSNOG POSTUPKA RADI VRACANJA ZAPOSLENIKA NA RAD Zakoni o izvrSnom postupku generalno propisuju definiciju sredstva i pred- meta izvr8enja, pa tako sredstvo izvr¥enja oznatavaju kao izvr8nu radnju ili sistem takvih radnji Kojima se po zakonu potraZivanje prinudno ostvaruje, a kao predmet izvr8enja ozna¢avaju stvari i prava na kojima se po zakonu moze provesti izvrsenje. Nadalje, zakoni o izvrSenju generalno propisuju da rjeSenje o izvrSenju, inter alia, moraju sadrZavati sredstvo i predmet izvrenja. U izyrinom postupku radi vraéanja zaposlenika na rad nisu propisane izvr8- ne radnje ili sistem takvih radnji kojima se potraZivanje prinudno ostvaruje, jer se najéeSée radi o nizu razligitih radnji u Kojima ne uGestvuju samo poslodavac i za- ° ESLIP je 13.01.2015. godine donio presudu kojom je utvrdio daje P. Cikenoviéu iz Vukovara povrijedeno pravo na pristup sudu zbog toga sto su hrvatski sudovi djelimitno odbili njegov zahtjev za isplatu zaostalih plaéa. Naime, aplikant je 1991. kao vigak dobio otkaz u Opéini Borovo. Taj otkaz {je uspje&no osporio u sudskom postupku 1996. godine, kada je donesena presuda kojom je utvrdeno da je otkaz nezakonit, te je naloZeno Opéini Borovo vratiti ga na posto. Medutim, kada je u drugoj pamnici zatrazio isplatu naknade plage za vrijeme dok nije radio, sudovi su takav zahtjev djelimitno odbili, uz obrazlozenje da nije pravovremeno (u roku od 30 dana od pravomoénosti te presude) trazio ovrhu presude radi povratka na posao, dakle svojom krivnjom nije radio, pa ne moze traditi niti naknadu place za vrijeme nakon Sto je presuda postala pravomoéna (nakon 1996. godine). ESLIP je prvo utvrdio da argument sudova o tome da je aplikant sam kriv 8to nije radio nakon 1996. godine nije pribvatljiv sa stanovita Konvencije, To stoga Sto je presuda, kojom je naloZeno vratiti ga na posao, donesena protiv dréave u Sirem smislu (Opéina Borovo). Cinjenica da drZava sama ne poStuje presude koje su protiv nje donijeli njezini sudovi nije se smjela tumagiti na Stetu gradanina, Odbijanjem zahtjeva aplikanta za naknadu plaée na temelju th i takvih argumenata, zakljudio je ESLIP, umanjena sama bit prava aplikanta na pristup sudu, protivno élanu 6. Konvencije. (prema Presudi ESLIP u predmetu Cikanovié protiv Hrvatske (zahtjev broj 27630/07) od 05.02.2015. godine)Sudski penali u postupku izvrienja sudskih odluka poslenik. Tako ée se presuda kojom se nalaze vracanje zaposlenika na radno mjesto sa posebnim ovlastima provesti, izmedu ostalog, satinjavanjem zapisnika o primo- predaji duZnosti, predajom peéata, mijenjanjem podataka upisanih u sudski regi- star, mijenjanjem potpisa ovla8tenih osoba za raspolaganje novéanim sredstvima poslodavca.... U navedenom izvrsnom postupku nije propisan ni predmet izvrsenja, jer se izvrSenje ne provodi na stvarima i pravima poslodavca. Stoga je zakonodavac ovakvu vrstu izvrSenja izdvojio u posebno poglavlje. Cinjenica je da predratna sudska praksa nije imala mnogo sluéajeva prinud- nog izvréenja odluka o vra¢anju zaposlenika na rad, jer su se odluke suda u principu dobrovoljno izvrSavale. Medutim, posljednjih godina uotava se sve veci broj opée- nito neizvrgenih presuda (vidjeti poglavlje b) Odluke Ustavnog suda BIH broj AP- 1724/16 od 10.05.2017. godine po naslovom ‘Dudina trajanja izvrinih postupaka kao sistemski problem’), pa i presuda iz radno-pravnih sporova. O ovoj temi, povodom odluke ESLIP u presudi Panorama d.o.o. i Milidié protiv BiH, nedavno je odlitan dlanak napisao uvazeni advokat Nedim Ademovié pod naslovom ,Kako bh. vlast smisli ono Sto evropskom sugradaninu nikada ne bi palo na pamet?!“, objavijen na Depo portalu, u kojem jasno detektira da ,,... bh. javna vlast, u stalnoj borbi protiv svog gradanina i smi8ljanja natina kako ‘ne moze’ i kako ‘ne treba’, a ne kako ‘moze’ i ‘treba’, smisli stvari koje normal- nom evropskom sugradaninu nikada ne bi ni pale na pamet.* Mote se reci da je ukupno drustveno stanje, posebno u izvr8noj viasti i jav- nim slu%bama, rezultiralo bezakonjem, i to ne samo neizvr¥avanjem sudskih od- luka, nego i otvorenom opstrukcijom. Medutim, ‘zas/uge’ za ovu pojavu mogu se prepisati i pravosudu. U jednom, nedavno okonéanom postupku sukoba nadlezno- sti izmedu njematkog i bosansko-hercegovatkog suda, advokatica iz Njematke je svoju argumentaciju o nadle%nosti njematkog suda zasnivala na tvrdnji da je Bosna i Hercegovine ,,failed state“. Nikome od bh. pravnika nije lako proéitati takvu kvalifikaciju, ali svako objektivan mora priznati da je kvalifikacija suvise blizu istini. Ovo stoga Sto smo svakodnevno svjedoci da osobe (ili skupina osoba) uzima ‘pravdu u svoje ruke’, suprotstavljajuci se pravomoénim i izvrénim sudskim odlukama, &to je apsolutno neprihvatljivo, jer time naruSavaju javni poredak zemlje i gaze vrijednosti demokratskog drustva utemeljenog na viadavini prava. Naime, u demokratskom drustvu utemeljenom na vladavini prava ne mora se biti zadovoljan odlukom suda, Ona ne mora biti dotekana s odobravanjem, pa ni onda kad tu od- luku potvrdi odnosno donese, u povodu sredstava pravne zastite, najvia nadle2na sudska instanca. To nezadovolistvo je inherentno prirodi sudskog rjeSavanja sporo- va. Medutim, neslaganje s odlukom suda ne oslobada duznika obaveze da je po&tu- je i da pristane na njezino izvrSenje. Neslaganje s takvom odlukom ne oslobada ni one koji javno podupiru pojedince pogodene njome, a ni komentatore same odluke koji se s njom ne slazu, od obaveze da je postuju i da ne ometaju njezino izvrSenje. Svi koji u okviru demokratskog drustva potiéu neizvr¥enje sudskih odlu- ka, ili s njima u vezi potiéu otpor, svoje pona8anje zasnivaju na neprihvatljivoj i pogubnoj premisi da se sudske odluke moraju po8tovati samo ako odgovarajuXII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava —_ a malobrojnoj skupini umreZenih i interesno povezanih osoba. Svako ko danas druge ohrabruje na neizvréenje sudskih odluka, a takvih je sve vie u BiH, zbog toga sto ih oni sami ne odobravaju, ne¢e modi sutra objasniti za8to bi drugi morali po8tovati sudske odluke s kojima se ti drugi ne slazu, Takvo je stanje uvod u bezakonje. Oni koji stvaraju osjeéaj bezakonja u BH drustvu, a Sto se veé pokazalo u nekoliko sluéajeva, utjecuéi na javno mnjenje da odluke sudova ne treba izvréavati, odnosno da one, u svijetlu sludajeva niza povjerilaca, koji se trebaju vratiti na pozicije s kojih su nezakonito uklonjeni, doista i neée biti izvrSene samo ako se uspije stvoriti dovoljno snazan dojam u javnosti da je rijet o aprioroj nepravdi, unose razdor u temelje druStvenog mira. Tako se u BiH stvorilo dru8tveno ozradje u kojem je radno mjesto moneta u kupovinama i prodajama politiékih utjecaja, a posljedice se ne odrazavaju samo na socijalni i ekonomski status pojedinatnih gradana koji trae sudsku zastitu, nego i onih koji imaju pravo na rad. Posljedice se odr2avaju i na gradane koji imaju osno- vanog razloga traziti sudsku zastitu, ali se ne usuduju bog krsenja zakona od strane sudija, pa njihovo dostojanstvo, kao jedna od najvaznijih Covjekovih vrednota, trpi. Naravno, opisano druStveno stanje, kojemu sudovi ne Zele ,stati u kraj’, nego ga podrZavaju, opasno priblizava BiH kvalifikaciji , failed state“, V SUDSKI PENALI U FUNKCIJI IZVRSENJA NENOVCANIH OBAVEZA KAO EFIKASAN IZVRSNOPRAVNI ALAT, POSEBNO U PROCESU VRACANJA ZAPOSLENIKA NA RAD Ni dréavni (Zakon o izvrSnom postupku pred Sudom BiH —u daljnjem tek- stu: ZIP BiH), a niti entitetski zakoni?! koji reguliraju izvr8ni postupak ne prave jasnu distinkciju izmedu izvréenja zamjenljivih, s jedne strane i nezamjenljivih ne- novéanih obaveza, s druge strane, ali to nije ni neophodno, jer se uz. pomoé pravila tumagenja zakona lako mo¥e doéi do pravilne primjene, posebno u skladu da stan- dardima Konveneije. Iz prirode stvari je jasno da povjerilac iz presude kojom je poslodavcu naloZeno vraéanje na rad ima nezamjenjivo nenovéano potrazivanje, t) da takvu presudu moze izvrSiti samo poslodavac iz izvrénog naslova. Izvr8ni postupak radi vraéanja zaposlenika na rad nije identitno reguliran drZaynim zakonom, s jedne strane i entitetskim zakonima, s druge strane. Entitetski zakoni u poglavijima pod naslovom ‘IzyrSenje radi vraéanja zaposlenog na rad, odnosno slutbu’, upuéuju na primjenu odredaba tih zakona o novéanom kaZnjava- nju izvrSenika (poslodavea). Entitetski zakoni, za razliku od drZavnog, ne ogranita- vaju broj kazni koji se mogu izre¢i i prinudno naplatiti. Nijedan entitetski zakon ne ® Zakon o izvr’nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (“‘Sluzbeni glasnik BiHl” broj 18/03) 21 Zakon oizvrsnom postupku Republike Srpske (,,Sluébeni glasnik RS bro 59/03, 85/03, 64/05, 57/12, 67/13 i 98/14) i Zakon o izvrsnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (,,Sluzbene novine F BiH broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16).Sudski penali u postupku izvrsenja_sudskih odluka propisuje zabranu trazitelju izvrSenja, tj. zaposleniku da traZi sudske penale, pa bi se njegov prijedlog mogao zasnovati i na odredbama koje nose naslov: ‘IzvrSenje radi ostvarenja nenovéanog potrazivanja’. U Komentaru zakona o izvrinom postupku u FBiH i RS eksplicitno se ne is- Kdjuéuje moguénost pokretanja izvrSnog postupka radi vraéanja zaposlenika na rad izricanjem sudskih penala, ali se iz komentara odredaba poglavija ‘IzvrSenje radi vraéanja zaposlenog na rad, odnosno sluzbu’ Gini jasnim da su autori mi8ljenja da se presuda kojom je duzniku nalozeno vra¢anje zaposlenika na rad, odnosno sluzbu izvrSava primjenom odredaba 0 novéanom ka%njavanju, bez moguénosti primjene odredaba o sudskim penalima, koje su skoro identitne odredbama ZIP-a BiH. Ipak, iu primjeni entitetskih propisa ne treba zanemariti sudske penale kao legitimno i izuzetno pouzdano sredstvo u izvrSenju presuda Kojima je nalogeno izvrsenje ne- novéane obaveze, jer bi takva praksa u mnogome doprinijela, ne samo efikasnom sudskom izvrSnom postupku, nego i preveneiji takvih postupaka, tj. dobrovoljnom izvrSavanju sudskih odluka.® DrZavni zakon u poglaviju ‘LzvrSenje radi vraéanja zaposlenika na rad, od- nosno u sluébu’ ne upucuje iskljutivo na primjenu odredaba o novéanom kaznja- vanju. U praksi Suda BiH uogena su tri ofigledno razlidita stajalista, i to drugoste- penih vijeéa, iz Odluke broj S1 3 1 018901 15 Gz, s jedne strane, Odluke broj $1 3 1.020849 16 Gz, s druge strane i $1 3 i 023278 16 Gz od 30.03.2017. godine, s treée strane.™ ® Daupovié, A., R. Obtadovié, M. Povlakié, F. Zadiragié i M. Zivanovié: Komentar zakona o izvrSnom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Vijeée Europe i Europska komisija u BiH, Sarajevo, 2005. ® Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH 0 dopustivosti i meritumu broj AP-1724/16 od 10.05.2017. godine, i to: $24. Imajuéi u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u BiH, u konkretnom sludaju u FBiH, ne postoji efektivno prayno sredstvo koje bi omoguéilo apelantu da se Zali zbog neizvr¥enja pravomoénih presuda, odnosno stvarnog neizvriavanja rjeSenja o izvrSenju donesenog u izvrsnom postupku [...]. §25. Ustavni sud istiée da se na pojedinca ne mo‘e staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najel t kojim bi ost egovih prava. Takoder, jedno od osnovnih natela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te ust u organizacifi pravnog isu istema driavi koji ugrofava zaititu individualnih prava ne moze pripisati pojedincu [.. % YVidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu broj AP-1076/09 od 26.01.2012. godine, i to: 1»§22. Ustavni sud je, razmatrajuéi pitanje razlitite prakse suda keda odlutuje o identiénom &injenignom i pravnom pitanju u dosada’njoj praksi, zauzeo sljedeéa stanovita: - u principu, praksa sudova i nedosljedna primjena materijalnog prava u istim ili sli¢nim sluéajevima moie voditi kréenju principa vladavine prava iz ¢lana I/2. Ustava BiH i principa pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa viadavine prava (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka 0 dopustivosti broj AP 531/06 od 9. maja 2007. godine; Odluka o dopustivosti broj AP 138/08 od 28.04. 2010. godine); - izostanak zadovoljavajuéih, jasnih i potpunih razloga iz kojih bi bilo vidljivo zasto je sud u istom pravnom pitanju koje je i ranije razmatrao odstupio od ranije prakse dovodi u pitanje kvalitetXII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava U prvoj odluci Sud BiH zakljuéuje da se izvr8enje presude o vraganju za- poslenika na rad izvr8ava tako Sto sud ostavi duzniku naknadi primjereni rok za izvréenje presude, a zatim mu zaprijeti izricanjem sudskih penala. U drugoj odluci Sud BiH zakljutuje da se izvrenje presude o vraéanju zaposlenika na rad izvrSava tako Sto sud ostavi naknadni primjereni rok za izvrenje presude, a zatim duzniku zaprijeti izricanjem novéanih kazni. U treéoj odluci Sud BiH odbio je prijedlog povjerioca i za ostavijanjem naknadnog primjerenog roka i za prijetnju izricanjem sudskih penala, Medutim, ovdje nije kraj nekonzistentnoj sudskoj praksi Suda BiH. Kada je trebalo da se pravosnazno dosudeni sudski penali po odluci broj $13 1.018901 15 Gz prinudno naplate od du%nika i prenesu na raéun povjerioca — zaposlenika, Sud BiH je donio odluku kojom pravosnazno odbija prijedlog za prinudnu naplatu sudskih penala, tako da je pravosnazno rjesenje o izricanju sudskih penala ostalo neizvrSeno!? Vaino je naglasiti, u kontekstu citirane prakse ESLIP, da je u navedenim po- stupcima duznik Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora BiH, kojoj je Bi Zakonom 0 VTK/STK prenijela dio svojih javnih ovlasti, 8to znavi da se radi o iji s javnim ovlastima, dakle drzavi u Sirem smislu rijeti, koja je, tim prije, obavezna izvrsavati sudske odluke. Sud BiH je odluke kojima de facto i de iure odbija izvrSiti viastite presude obrazlozenja odluke suda kao segmenta prava na praviéno sudenje iz Clana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17.09.2008. godine, stav 40.) §23. Ustayni sud ukazuje da je prema stanovistm Evropskog suda jedan od fundamentalnih aspekata viadavine prava princip pravne sigurnosti, princip koji se pretpostavlja u Konvenciji [...]. Proturjeéne odluke u istim sluéajevima koje dolaze iz istog suda koji je, dodatno, i sud posljednje instance u odredenom pitanju, mogu, u odsustvu mehanizma koji osigurava konzistentnost, kr¥iti ovo natelo (pravne sigurnosti) i zbog toga potkopati povjerenje favnosti u pravosude, koje &ini jednu od sustinskih komponenti drZave zasnovane na viadavini prava [--1. Soga, pravo na praviéno sudenje ukljuéuje i pravo na pravnu sigumost [...]. Dalje, Ustavni sud podsje¢a da prema stanovistu Evropskog suda, sud prilikom utvrdivanja tinjenica i ocjene dokaza za stranke sa slignim zahtjevima moze dovesti do razliGitih rezultata, a Sto samo po sebi ne vrijeda princip pravne sigumosti. Medutim, kada postoje odstupanja u primjeni suitinski iste pravne odredhe na osohe koje pripadaju identiénoj grupi, onda to pokreée pitanje pravne sigurnosti. Medutim, kada postoje odstupanja u primjeni sustinski iste pravne odredbe na osobe koje pripadaju identignoj grupi, onda to pokreée pitanje pravne sigurnosti. U situaciji kada ne postoji pravni lijek koji bi otklonio takvo odstupanje, nedosljedno odlugivanje o zahtjevima koje istakne vise osoba u istoj situaciji dovodi do nesigumosti, koja zauzvrat mora umanjiti povjerenje javnosti u pravosude, povjerenje koje predstavija jednu od suStinskih komponenti drZave zasnovane na viadavini prava [...] §24, [..] S tim u vezi, po miljenju Ustavnog suda, zadatak pravosuda je da osigura konzistentnost u odluéivanju Sto je jedan od uvjeta za jednakost pred zakonom i pravnu sigumost. Stoga, kada iz istog suda, koji je pri tom i sud posljednje instance dolaze proturjeéne odluke 0 istom ili slignom éinjenitnom i pravnom pitanju, a u nedostatku mehanizma koji bi osigurao Konzistentnost (takva odluka se vie ne moze osporavati pred redovnim sudovima), moze dott do povrede principa pravne sigurnosti iz lana IV/3.e) Ustava BiH i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U takvim situacijama dodatnu poteskoéu moze predstavijati izostanak razloga i obrazlozenja kada sudovi, razmatrajuéi isto ili sliéno Sinjeniéno i pravno pitanje, odstupaju od svoje veé ustanovljene prakse tj, ne daju ,objektivno i razumno opravdanje” zasto odstupaju od svoje ranije prakse."*Sudski penal u postupka icvréenja sudskih odluka obrazlozio navodima da povjerioci nisu podnijeli prijedlog za izvrSenje u preklu- zivno propisanom roku od 30 dana od dana stjecanja uvjeta za podnoSenje pri- jedloga za dozvolu izvréenja, veé su podnijeli prijedloge za ostavijanje duéniku naknadnog primjerenog roka i prijetnju izricanjem sudskih penala. Sud BiH u pojedinim odlukama tumati odredbu tlana 210. ZIP-a BiH tako Sto ustvrduje da je povjerilac duZan u roku od 30 dana podnijeti ‘prijedlog za izvr- Senje’, zanemarujuéi nastavak retenice koji glasi ‘iz élana 209. ovog zakona...’, a odredba élana 209. daje ovlast povjeriocu da trazi izvr8enje ‘.. primjenom odgo- varajucih odredbi ovog zakona’. Nadalje, slijedeéi navedeni nepravilni stav Suda BiH, sud bi na osnovu podnesenog ‘prijedloga za izvrSenje’ morao donijeti ‘rjese- nje o izrsenju’. Odredbom lana 34. stav 1. tog ZIP-a BiH je propisano da u ‘rje- Senju o izvrsenju’ moraju biti naznateni ,...sredstvo i predmet izvrsenja...“. Dakle, povjerilac bi morao naznatiti sredstvo izvrSenja: ,,... izvrénu radnju ili sistem ta- kvih radnji kojima se po zakonu potrativanje prinudno ostvaruje“ i predmet izvi- Senja: ,... stvari i prava na kojima se po zakonu mote provesti izvrsenje“ (Clan 4. ZIP BiH), a Sto je po prirodi stvari kod izvr8enja nezamjenjive nenovéane dinidbe, kao Sto je vraéanje zaposlenika na rad, nemoguée. Da Sud BiH nije konzistentan potvrduje i dinjenica da se po prijedlogu za izricanje novéanih kazni takoder donosi rjeSenje koje, zato Sto ne sadr2i predmet i sredstvo izvr8enja, ne ispunjava uvjete iz Elana 34. da se smatra rjeSenjem 0 izvrSenju. Duénik koji je u obavezi izvrkiti zamjenjivu nenovéanu éinidbu moze se pri- siljavati novéanim kaZnjavanjem na izvrSenje te éinidbe, jer je sud mogao donijeti rjeSenje o izvr8enju u kojem su sadréani predmet i sredstvo izvréenja. Tako ée sud, po prijedlogu povjerioca, duZniku ostaviti naknadni primjereni rok za npr. uklanja- nje ograde, te zaprijetiti da ée u sluéaju nepostupanja po nalogu izre¢i novéanu ka- znu, te odrediti da ée, ukoliko ne postupi po nalogu suda, ograda biti uklonjena od strane druge fizitke i pravne osobe na troSak duznika. Tek se rjeSenje o prinudnoj naplati tro’kova uklanjanja ograde od strane tree osobe na imovini duznika ima smatrati klasiénim rjeSenjem o izvrSenju, jer sadr#i i predmet (npr. pokretna imo- vina duZnika) i sredstvo izvrSenja (popis, procjena i prodaja te pokretne imovine). Kod nezamjenjivih nenovéanih potrazivanja kao 8to je vraanje zaposlenika na rad ili shuzbu povjerioou i sudu ne preostaje ni8ta drugo nego da duznika po- sredno prisile da izvr8i dugovanu tinidbu. Ovdje svakako treba izdvojiti izvrSenje nezamjenjive radnje koja ne zavisi od duznikove volje, kao &to je sluéaj sa stvara- njem odredenog umjetnitkog djela, u kojem sluéaju povjerilac ima samo pravo na naknadu Stete, shodno @lanu 204, stav 9. ZIP-a BiH. Medutim, kod vraéanja zapo- slenika na rad ne moze se govoriti o ,,... radnji koja ne zavisi od duinikove volje“ usmislu citirane zakonske odredbe. Stoga se postavlja pitanje da li su povjerioci mogli podnijeti ,,klasiéni* pri- jedlog za dozvolu izvr¥enja, u kojem bi bili tatno oznateni ,,sredstvo izyrsenja i wpredmet izvrsenja“ i da li je prijedlog kojim se trazi ostavljanje naknadnog pri- mjerenog roka za izvrSenje presude, te nakon toga izricanje sudskih penala, ,,pri- jedlog za dozvolu izvrienja“, te pitanje da li svako rjeenje o izvrSenju mora sadr-X11 Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava Zavati ,,sredstvo izvrienja“ i ,predmet izyrsenja‘, U odgovoru na ova pitanje ne bi trebala postojati nikakva dilema. Odredbom @lana 3. stav 1. ZIP-a BiH propisano je da se izvréni postupak pokreée ‘prijedlogom povjerioca’, a ne restriktivno (kako to tumati Sud BiH) ‘prijedlogom povjerioca za donosenje rjesenja o izvrSenju’. Odredbom élana 2. stav 1. tatka 8. ZIP-a BiH je data definicija ,,rjeenja o izyrSenju” koja glasi: ,... rjeSenje kojim je u cjelosti ili djelimigno prihvaéen izvr8ni prijedlog.“ Izgleda da Sud BiH nije dosljedan u svom tumagenju Zakona, pa tako u jednom od citiranih postupaka navodi da se presude o vraéanju zaposlenika na rad izvravaju iskljudivo ostavijanjem naknadnog primjerenog roka i prijetnjom izrica- nja novéanih kazni ,... « korist Dréave, Odluéno je da ni rjeSenje kojim se ostavlja naknadni primjereni rok za izvr- Senje presude i prijeti novéanim kaznama nije klasiéno rjeSenje o izvrSenju, jer ne sadrZi ni predmet ni sredstvo izvréenja. Prilikom razrjeSavanja dileme da li se presuda kojom je duznik obavezan na Einjenje ukoliko se radi o nezamjenjivoj radnji duznika (tj. radnji koju umjesto nje- ga ne moze obaviti niti jedna druga osoba), a posebno radnje vraéanja zaposlenika na rad ili sluzbu, izvrSava izricanjem sudskih penala ili novéanih kazni, neophodno je razmotriti odredbe ZIP-a BiH. Odredba #lana 17. ZIP-a BiH upuéuje na obavezmu primjenu odredaba Za- kona o obligacionim odnosima (ZOO), pa tako i odredbu élana 294. ZOO koja propisuje moguénost izricanja sudskih penala, s tim da je va%no naglasiti, ,... meza- visno od svake Stetei,... u cilju utjecanja na dutnika”, U glavi XX ZIP-a BiH — zvrSenje rada vracanja zaposlenika na rad, od- nosno slutbu propisan je natin izvrSenja radi vraanja uposlenika na rad. Vazno je naglasiti da je odredbom élana 209. citiranog Zakona propisano da se ,, lzvrsenje na osnovu izvrine isprave, kojom je duiniku nalodeno da povjerioca vrati na rad, odnosno u slutbu, provodi se primjenom odgovarajucih odredbi ovog zakona. Uporedna analiza razligitih odluka Suda BiH iz naprijed navedenih pred- meta otvara izuzetno znagajno i pravno potpuno otvoreno krucijalno pitanje: koje mn odgovarajuée odredbe ovog Zakona* treba primijeniti u postupcima izvrSenja presuda kojima je naloZeno vraéanje zaposlenika na rad? U poku8aju davanja odgovora na navedeno pitanje potrebno je prethodno raspraviti sljedeéu dilemu, a koju, otito je iz rezultata komparativne analize odluka, ima i Sud BiH: da li odredba @lana 209. ZIP-a BiH upucuje na primjenu odredbe @lana 204. ZIP-a BiH (u okviru glave XIX — IzvrSenje radi ostvarenja potrativanja na radnju, trpljenje ili necinjenje ili odredbe Clana 192. (u okvira glave XVI -Iz- vrSenje radi ostvarenja nenovéanih potrativanja). Imajuéi u vidu navedemu dilemu i relevantne zakonske odredbe, u sluéaju ‘akon o obligacionim odnosima FBiH i RS (““Sluzbeni list SFRJ”, broj 29/78, 39/85, 45/89 1 57/89), ("Sludbeni list RBiH”, broj 2/92, 13/93 i 13/94) i (‘“Slutbeni glasnik RS”, br. 17/93 i 3/96).Sudski penali u postupku izvrienja sudskih odluka neizvrSavanja presude kojom je duzniku naloZeno vraéanje zaposlenika na rad po- trebno je pouzdano utvrditi na zakonu utemeljenu opciju, a koju sud, nakon ostav- Ijanja naknadnog primjerenog roka za izvréenje, treba naloZiti duzniku: izricanje novéane kazne ili izricanje sudskih penala. Tako odredba élana 192. propisuje da ée sud kad duznik ne izvr$i u roku neku svoju nenovéanu obavezu utvrdenu pravosnaznom sudskom odlukom, 42a prijedlog povierioca“, odrediti du%niku naknadni primjereni rok i upozoriti ga da ée, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti duzan isplatiti povjeriocu odredeni iznos novea za svaki dan zakaSnjenja (sudski penali) u smislu pravila o obligacio- nim odnosima, potev od isteka tog roka.”* Odredba lana 204. stav (2) citiranog Zakona propisuje da ée sud rjeSenjem 0 izvrSenju istovremeno zaprijetiti duzniku, a i odgovornoj osobi u pravnoj osobi da ée im izreéi novéanu kaznu u odredenom iznosu, ako u odredenom roku ne ispune obavezu. Nadalje, sud moze zaprijetiti novéanom kaznom rje¥enjem o izvr¥enju, a pri- jedlog za izricanje sudskih penala nije klasiéni prijedlog za izvréenje, buduéi da se prijedlog za izricanje sudskih penala moze staviti samo prije podnoSenja prijedloga za dozvolu izvrenja, jer je odredbom ¢lana 192, stav (4) propisano da se plaéanje 26 “Ukoliko se poverilac odluci na primenu odredbi iz lana 294. ZOO, on treba postaviti zahtev nadleZnom sudu da: (1) dutniku odredi primeren rok za izveSenje te obaveze; (2) odredi, nezavisno od svake Stete koju trpi poverilac neispunjenjem od strane duznika, da mu dutnik plati izvesnu sumu novea za svaki dan zadocnjenja, ili za koju drugu jedinicu vremena, i to od onog momenta, u kome je istekao naknadno utvrdeni rok od strane suda za izvréenje obaveze od strane duznika (a to znati da mu plati odredene sudske penale). Na taj naéin vrii se uticaj na dutnika da tzvréi svoju obavezu. |...) Ako se, pak, dogodi da je poverilac podnio zahteve iz dana 294.stav (1) ZOO i sud odredio placanje sudskih penala, pa se posle toga poverilac odlucio da zahteva prinudno izvrsenje te odluke posle proteka naknadnog primjerenog roka, koji je sud odredio dutniku, poverilac ima pravo na sudske penale do momenta podnosenja predloga za prinudno izvrienje nadleinom sudu. Posle toga momenta, u smislu élana 187. stav (4) Zakona o izvrinom postupku (SFR]), poveriacu ne pripada pravo na sudske penale. S obzirom da je cilj sudskih penala uticanje na duznika da sam izvrsi svoju nenovéanu obavezu radi izbegavanja postupka njezinog prinudnog izvrsavanja, i kada je on tu svoju obavezu izvrsio poslije isteka primerenog roka koji mu je odredio nadleéni sud u smislu Clana 294.stav (1) ZOO, u smislu dana 294,stay (2) ZOO sud moze smanjiti svotu penala koju je duznik duzan platiti poveriocu bog docnje u koju je dosao, vodeci racuna o svrsi zbog koje je sud naredio placanje tih penala. U kom ée obimu sud izvrSiti to smanjenje, zavisice od konkretnih okolnosti koje sud utvrduje i ceni u svakom datom slucaju. Odredivanje sudskih penala u smislu Clana 294.i pod uslovima koje on odreduje, vrsi se “neovisno od svake Stete”. To je i razumljivo jer cilj penala nije naknada prouzrokovane stete zadocnjenjem duinika, vec uticanja na njega da izvr3i svoju obavezu kako bi se izbeglo pokretanje i vodenje slozenog postupka prinudnog izvrSenja te obaveze. Pri tome, eventualna odgovornost za stetu, koju je duénik prouzrokovao poveriocu dolaskom u docnju, treba biti uredena po pravilima 0 ugovornoj odgovornosti za. prowzrokovanu stetu (élan 262-269.Z00).” (Perovié, S. i D. Stojanovié (redaktori): Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Kulturni centar G. Milanovac i Pravni fakultet Kragujevac, 1980.)XII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava sudskih penala moje traziti sve dok se, na osnovu izvr8ne isprave, ne predlozi iz- vrSenje radi ostvarenja nenovéanog potrazivanja. Povjerilac, u ovom sluéaju, ne podnosi prijedlog za izvrSenje, nego prijedlog za ostavljanje naknadnog primjere- nog roka duzniku i prijedlog za izricanje sudskih penala. Iz odredbe élana 204. stav (2) ZIP-a BiH proizilazi da sud moze zaprijetiti izricanjem novéanih kazni tek u rjeSenju o izvrSenju, koje, opet, moze donijeti tek kad povjerilac podnese prijedlog za izvrsenje Dakle, tek rjeSenjem koje sadrzi predmet i sredstvo izvrSenja sud moze za- prijetiti izricanjem novéanih kazni, Kada su u pitanju nenovéana potrazivanja rjeSe- nje o izvrSenju (sa sadrZanim predmetom i sredstvom izvrSenja) moguée je donijeti tek kod zamjenjivih nenovéanih potrazivanja. Prema tome, citirani Zakon povjeriocu koji ima nenovéano potrazivanje daje dispoziciju da li ée: (a) zatraziti izvrSenje pravosnazne presude, a nakon Sto sud donese rjeSenje o izvrsenju kojim zaprijeti duéniku izricanjem novéane kazne, pod- nijeti prijedlog za donoSenje rje8enja o izricanju novéane kazne, ili (b) ne podnijeti prijedlog za izvréenje, nego podnijeti prijedlog za dono¥enje rjeSenja o ostavijanju naknadnog primjerenog roka duzniku i prijetnje izricanjem sudskih penala. Ukonkretnim shitajevima, povjerioci su se opredijelili da, slijedeéi odredbu alana 209. traze primjenu odredbe élana 192., a ne odredbe élana 204,, tim prije 8to odredba élana 210. daje moguénost povjeriocu da podnese prijedlog iz élana 209. i trazi primjenu ,... odgovarajucih odredbi ovog Zakona“. Dakle, da je zakonodavac izricanje novéanih kazni smatrao jedinim sredstvom da se duénik prisili na izvr8e- nje nezamjenjive nenovéane obaveze, onda u élanu 209. ne bi rekao ,,.. primjenom odgovarajucih odredbi ovog Zakona", nego bi propisao »... primjenom odredbe élana 204.“ Iz formulacije zakonodavea iz tlana 209. izvrSenje jy... provodi se pri- mjenom odgovarajucih odredbi ovog Zakona jasno proizilazi da je zakonodavac se duznik prinuditi da izvrSi svoju nezamjenjivu nenovéanu obavezu, tim prije Sto se vraéanje zaposlenika na rad ima tretirati i u okviru glave XVI — IzvrSenje radi ostvarenja nenovéanih potrazivanja i u okviru glave XIX — IzvrSenje radi ostva- renja potrazivanja na radnju, trpljenje ili necinjenje, jer je vraéanje zaposlenika na rad istovremeno i ostvarenje nenovéanog potrazivanja i izvrSenje radi ostvarenja potrazivanja na radnju. U kontekstu navedenog ,,... Ustavni sud smatra da je namjera zakonodavea prilikom donogenja ZIP-a bila upravo stvaranje Sto efikasnijeg sistema za izvrSe- nja pravomoénih odluka u skladu sa zahtjevom Elana 6. stav 1. Evropske konven- cije... navedenu odredbu Elana 8. ZIP treba tumatiti kao namjeru zakonodavca da olakéa traziocu namirenja potrazivanje a ne, kako je to uéinio sud u konkretnoj si- tuaciji, restriktivnim tumacenjem odredbe onemoguciti apelantici namirenje, time je odluéujuéi o apelanti¢inom zahtjevu takoder proizvoljno primijenio materijalno pravo na njemu Stetu.” ¥ Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH broj AP 3309/06 od 17.03.2009. godine, stav 37.__ Sudski penali u postupku izvréenja_stidskih odluka VI SUDSKI PENALI KAO OBLIGACIONOPRAVNI INSTITUT Sudski penali su institut koji slu2i za obezbjedivanje pravilnog ispunjenja obaveze od strane dudnika, a to znaéi njegovo ispunjenje na odredeni nadin, u odre- deno vrijeme i na odredeno mjesto,** Sudski penali se razlikuju od ugovorene kazne po tome Sto povjerilac ima pravo da ih dobije i tada kada je do neispunjenja ili ne- pravilnog ispunjenja obaveze od strane duznika doslo i bez njegove krivice. Sud BiH u odluci broj $1 3 1 023278 16 Gz od 30.03.2017. godine navodi: »=.Sam pojam nenoveane obaveze se moke tumatiti jedino posmatrajuci pojam nenovéane obaveze kroz obligaciju. To znati da bi se ispunile pretpostavke za pri- mjenu navedene zakonske odredbe (Clana 192. stav 1. ZIP BIH, prim. aut.) nje- na primjena je jedino moguéa kada je u pitanju ispunjenje ugovorene nenovéane obaveze, Sto znati da je u pitanju ugovoreni odnos (obligacija), pa u sluéaju kada ugovaraé zakasni sa ispunjenjem svoje obaveze, odnosno neuredno je ispuni ima pravo na sudske penale u smislu pravila o obligacionim odnosima....“. Iz ovog, citata proizilazi da je Sud BiH potpuno ,, pomijesao odredbu lana 270. ZOO, koja propisuje ugovornu kazmu sa odredbom élana 294. ZOO, koja propisuje sudske penale, Ugovorna kazna i sudski penali nisu isto. Ugovornom kaznom se obez~ bjeduje ispunjenje ugovornih obaveza, a sudski penali se izrigu od strane suda i to, ne usluéaju neizvrSavanja ugovornih obaveza, nego u sluéaju neizvrSavanja sudske pravosnazne i izvrSne odluke. Od odgovornosti za prouzrokovanu Stetu, pak, sudski penali se razlikuju po tome, sto se plagaju bez obzira na postojanje ili nepostojanje Stete, a ponekad, kada Steta postoji, i zajedno sa naknadom te Stete. U smislu lana 294, stava (1) ZOO, sudske penale moze odrediti nadlezni sud na zahtjev povjerioca ako su ispunjeni propisani uvjeti. To su takozvani sudski penali i njih sud moze odrediti ako su ispunjeni odredeni uvjeti % , Levrini sud rjesenje o odredivanju sudskih penala mote donijeti samo na prijediog tratioca igvréenja, s obzirom da on disponira svojim zahtjevom i odluéuje 0 momentu i naginu realizacije tog svog prava. Takvu odluku ni pod kakvim uslovima sud ne moze donijeti po slutbenoj duénosti. Primjeéuje se da zakonodavac ovdje koristi raz. "tratilac izvréenja” iako do prinudnog izvrienja osnovne, nenovéane obaveze niti kasnije, novéane obaveze, u momentu odredivanja sudskih penala jos uvijek nije doslo. U tom smislu moglo bi se raspravijati o tome je li u ovoj fazi odredivanja plaéanja sudskih penala opravdana upotreba izraza tratioca izvrsenja s obzirom da izvréni postupak Jo wvijek nije formalno zapaéeo. Moida se ovdje mogao upotrijebiti i izraz povjerilac u njegovon materijalnopravnom smislu jer cinjenica da se o ovom zahtjevu odlucuje u izvrinom postupku jos vijek ne znati da se radi o postupku isvrienia, jer to} fazi prethodi faza u kojoj povjerilac pribavija izvrini naslov, na osnovu kojeg ée eventuaino kasnije pokrenuti izvrini postupak usmjeren na prinudnu naplatu odredenih sudskih penala. " (Daupovié, A. i ostali: Komentar Zakona o izvrSnom postupku u FBIH i RS, Vijege Europe i Europska komisija u BiH, Sarajevo, 2005, str. 556.) » “U smislu Clana 294. stav (1) ZOO, penale moze odrediti nadlezni sud na zahtev poverioca ako su ispunjeni propisani uslovi. To su takozvani sudski penali i njih sud moze odrediti ako su ispunjeni sledeéi uslovi: (1) da je neka nenovéana obaveza duinika utvrdena pravosnainom odlukom; (2) da tu svoju obavezu duinik nije izvrsio u roku; (3) da je poverilac zahtevao od suda da duéniku odredi naknadni primereni rok za izvrienje te obaveze;(4) da je poverilac, nezavisno od svake stete, zatratio od suda da odredi da ée duinik biti obavezan platiti poveriocu tzvesmu sumu novea za svaki dan zadocnjenja, ili za koju drugu jedinicu vremena, poéev od isteka tako naknadno utvrdenog rokaXII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava S obzirom da je cilj sudskih penala utjecanje na duinika da sam izvr8i svoju nenovéanu obavezu radi izbjegavanja postupka njezinog prinudnog izvrSavanja, i kada je on tu svoju obavezu izvrSio poslije isteka primjerenog roka sud moze smanjiti svotu penala koju je duZnik duvan platiti povjeriocu zbog docnje u koju je do8ao, vodeéi rauna o svrsi zbog koje je sud naredio plaéanje tih penala. U kom ée obimu sud izvr8iti to smanjenje, zavisit ée od konkretnih okolnosti koje sud utvrduje i cijeni u svakom datom sluéaju. Odredivanje sudskih penala vr8i se “neovisno od svake Stete”. To je i razumljivo, jer cilj sudskih penala nije naknada prouzrokovane &tete zadocnjenjem duznika, veé utjecanja na njega da izvrdi svoju obavezu kako bi se izbjeglo pokretanje i vodenje sloZenog postupka prinudnog izvrSenja te obaveze. VII DILEME I KONTROVERZE: SUDSKI PENALI VILI NOVCANE KAZNE U IZVRSENJU NENOVCANIH OBAVEZA U Semu je razlika izmedu prinude duénika na izvr¥enje nezamjenjive nenov- éane obaveze novéanim kaznama i sudskim penalima? Novéana kazna je javnopravna sankcija. Medutim, povjeriocu je izricanje novéanih kazni slaba utjeha u odnosu na ginjenicu da ne moze realizirati svoje pra- Yo utvrdeno pravosnaznom i izvr8nom sudskom odlukom, pogotovu kada se radi o realizaciji prava koje je za povjerioca od egzistencijalnog znataja. ZIP BiH propisuje da Ge Sud du%niku “.. izricati novéane kazne i prijetiti novim odredujuéi dalje rokove za ispunjavanje obaveze sve dok ukupni zbir izreée- nih novéanih kazni ne dostigne desetorostruki iznos prve izrecene novéane kazne.“ I, to nakon toga? U kakvoj Ge se tada poziciji na¢i povjerilac? Onda dolazi do obu- stave izvr8enja shodno odredbi élana 60. stav (2) ZIP-a BiH, jer se novéane kazne vise ne mogu koristiti. Tako proizlazi da je povjerilac vodio dug i skup pamniéni postupak s ciljem da ‘napuni budéet’ novéanim kaznama, a ne s ciljem da realizira pravo utvrdeno u pravosnazno okonéanom postupky, sto je apsurdno. Ponovno valja naglasiti da takvo ograniéenje ne postoji u entitetskim zako- nima 0 izvréenju, s obzirom da odredba &lana 17. stav (3) propisuje da se novéana kazna ,,... moze ponovo izricati, ako izvrsenik ne postupi po ponovijenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani.“ S druge strane, sudski penali predstavljaju privatnopravnu sankeiju koja ipak povjeriocu predstavija satisfakciju. Izricanje sudskih penala nije ograniteno zakonom, pa bi se duZnik gradanskopravno sankcionirao na adekvatan natin, a 2a izvrSenje obaveze od strane duinika. NeizvrSenje te obaveze o roku znati dolacak dutnika u docnju. U tom sluéaju poverilac mote iti: (1) na ispunjenje obaveze prinudnim putem po opstim pravilima o ispunjenju, ili (2) na primjenu odredbi iz lana 294. ZOO.” (prema Perovié, S. i D. Stojanovié (redaktori): Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Kulturni centar G, Milanovae i Pravni fakultet Kragujevac, 1980.)- ___Sudski penali u postupku tavrSenja sudskih odluka istovremeno bi povjerilac dobio satisfakciju zbog krSenja njegovog prava ustanov- Ijenog izvrénim naslovom. Naime, sudski penali su institut koji sluZi za osiguranje pravilnog ispunjenja obaveze od strane duénika, a to znati njegovo ispunjenje na odredeni naéin, u odredeno vrijeme ina odredeno mjesto. Kako citirane odluke Suda BiH ne sadrée valjana obrazloZenja, mode se pret- postaviti da je Sud BiH u dilemi u pogledu izricanja novéanih kazni ili sudskih pe- nala zbog odredbe élana 6. ZIP-a BiH prema kojoj je sud duzan paziti da izvréenje za duznika bude to manje nepovoljno. Naravno da se ova odredba mora uzeti u obzir, ali se ne smije zaboraviti da je duénik uvijek u prilici da izvz8i nenovéanu obavezu i na taj nagin osloboditi se i novéane kazne, i sudskih penala, i naknade Stete, i tro8kova izvrsnog postupka! Isto tako, ne preostaje ni8ta drugo nego pretpostaviti da je na dilemu Suda BiH utjecala i Ginjenica da bi izricanjem sudskih penala sa istovremenom primje- nom odredbe élana 211. ZIP-a BiH, tj. obavezivanja duznika da povjeriocu isplati i mjesedne place dospjele od pravosnaznosti odluke, pa dok ponovo ne bude vra- Gen na posao, duznik bio doveden u nepovoljan polozaj, shodno odredbi élana 6. ZIP BiH. Ukoliko se sada ostavi po strani éinjenica da duinik i primjenu odredbe @lana 211. ZIP-a BiH moée izbje¢i izvrSenjem presude, a ne objesnim odbijanjem da izvr3i pravosnaénu sudsku odluku, potrebno se skoncentrirati na odredbu élana 294. ZOO, na éiju primjenu upuéuje i odredba lana 17. i odredba lana 192. stav 1. ZIP-a.” Odredba lana 6, ZIP-a BiH je u korelaciji sa odredbom élana 294, stav (2) ZOO koja propisuje da ée sud smanjiti visinu izregenih sudskih penala i kad duznik naknadno ispuni svoju obavezu. Dakle, Zakon stiti duZnika, Sak i nakon izricanja sudskih penala, naravno, ukoliko svoju obavezu izvrsi. Nadalje, navedeni autori u komentaru odredbe lana 294. navode da ,, sudske penale treba koristiti kada se radi o nezamjenjivoj radnji", te da se rjeSenje 0 nov- Zanom kaZnjavanju donosi nakon Sto je sud donio rjeSenje o izvréenju, na prijedlog poyjerioca, a da se rjeSenje o sudskim penalima ne moze donijeti nakon sto je po- vjerilac predlozio izvrsenje. Dakle, i prema stanovistu navedenih autora, novéana kazna se mode izre¢i nakon Sto je povjerilac predlozio izvrSenje i nakon Sto je sud donio rjeSenje o izvr8enju, a sudski penali se mogu izreéi samo prije nego sto je 3, Odnos Stete i sudskih penala. Poverilac moze zahtevati da sud naloti duiniku da plaéa sudske penale, bez obzira da li poverilac trpi neku Stetu zbog duénikove docnje ili ne. Tu se sudski penali priblizavaju ugovornoj kazni koja se moze zahtevati i kad njen iznos premasa stetu koju je poverilac pretrpeo kao i kad nije pretrpeo nikakvu Stetu (é1.275.st.1). Postavlja se pitanje odnosa izmediu Stete i sudskih penala, drugim recima, da li poverilac ima pravo da zahteva naknadu stete—u visini pretrpliene Stete i sudske penale u punom iznosu. Ova odredba o tome niSta ne govori. Ali, i ovde bi trebalo tratiti slignost sa ugovornom kaznom: ako je steta koju je poverilac pretrpeo veéa od iznosa ugovorene kazne, on ima pravo zahtevati razliku do potpune naknade itete (é1.275.st.2). Dakle, poverilac ne bi mogao kumulirati i zahtevati pun iznos Stete i sudske penale; za naplacen iznos sudskih penala snizila bi se Steta. Ali, ako nije Stetu pretrpeo, mogao bi zahtevati sudske penale."* (Blagojevié, B i V. Krulj: Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Savremena administracija, Beograd, 1980.)XII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava _ povjerilac poduio prijedlog za izvrSenje. U tumagenju odredaba Slanova 209., 192. i 204, ZIP-a BiH moze pomoti i Komentar ZIP-a FBiH i RS”. Medutim, pri kori8tenju tumavenja iz Komentara ZIP se mora krenuti od odredbe élana 216. entitetskih zakona, koja propisuje da ée se izvrSenje na osnovu izvrine isprave kojom je izvrSeniku nalozeno da trazioca izvr- Senja vrati na rad, odnosno u sluzbu, provoditi primjenom odgovarajuéih odredbi @lana 17. i odredbama glave XIX tog Zakona o izvrSenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju moze obaviti samo izvrsenik. Dakle, entitetski zakoni u pogledu navina izvrSenja obaveze vraéanja zaposlenika na rad upu¢uju na primjenu odredbe koja propisuje novéano kaznjavanje, a ne i sudske penale, S druge strane, odredba élana 209. ZIP-a BiH ne upuéuje na primjenu Glana tog Zakona koji regulira novéano kaznjavanje, nego upucuje na primjenu ,,... odgovarajucih odredbi ovog Zako- na“, U tome je kijuéna razlika izmedu dréavnog i entitetskih zakona o izvrénom postupku. Stoga se navedeni komentar uva%enog sudije Daupoviéa i drugih u opisanim predmetima moze iskoristiti samo u pogledu njihovog tumaéenja odredbaba u okvi- ru glave XVI- SUDSKI PENALI, u kojem se navodi da sudski penali predstavijaju jedan vid pritiska na izvrSenika u cilju ispunjenja njegove dospjele obaveze.* 3! ,,Da bi moglo doci do dosudivanja sudskih penala, potrebno je da se ispune ove pretpostavke: (a) da se ducmnik nalazi u zakainjenju svoje nenovéane obveze; (b) da je ova obveza utvrdena pravomoénom odlukom suda; (¢) da je dosudivanje penala zatrazeno po vjerovniku; (@) da je sud, usvajivsi ovaj prijedlog vierovnika, odredio duénika naknadni primjereni rok za ispunjenje njegove obveze; (¢) da je sud, pri odredivanju tog naknadnog roka ispunjenja obveze, 1 svojoj odluci zrekao duéniku opomenu da ée, ukoliko ni u tom naknacinom roku ne ispuni svoju obvezu, biti chiéan isplatitivierovniku po,sudu odredlene penale za svaki dan dalinjeg zakainjenja ili koju drugu jedinicu vremena, poéev od isteka onog naknadno danog muroka, a sve to bez obzira dali je vjerovnik zbog njegova dalinjeg zakainjenja s ispunjenjem obveze pretrpio neku Stetu ili nije.” (Buklja8, Li B. Vizner: Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb 1979.) » Daupovié, A., R. Obradovié, M. Povlakié, F. Zadiragié i M. Zivanovié: Komentar zakona © izvrinom postupku u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Vijece Europe i Europska komisija u BiH, Sarajevo, 2005. % , Kada se odreileno lice nade u situaciji da su joj taxrérom ispravom odredena nenovana ‘prava koja u odredenom roku treba da ispuni tzvrsenik, ta osoba, ukoliko se tzvréenik nade u docnji, ima pred sobom dvije moguénosti: (1) da trati prinudno izvrSenje dugovane radnje u sudskom izursnom postupha nekim od predvidenth sredstava tzvrsenja, ili (2) da u sudskom tzyrSnom postuplat trai odredivanje i plaéanje sudskih penala sve dok se dugovana radnja ne ispuni. Sloboda tratjoca igyrienja pri izhoru nije nitim ogranitena i sud je duian da postupa po njegovom zahijevu bez obzira na postojanje gornje alternative. To ée u praksi znatiti da sud neve biti u moguénosti, ukoliko su ispunjeni za to zakonom predbvidleni uslovi, odbiti zahtjev za odredivanje sudskih penala i eventualno tratioca izrSenja uputiti da svoje pravo ostvanuje 1 ,,Klasiénom" sudskom izvSnom ‘postupku. Tratilac tzvrSenja je taj kaji odredtuj, u skladu sa svojim procjenama i interesima, Kaji mu ‘postupak vise odgovara i na taj izbor uticaja nemapu ni sud niti vrSenik (Grupa autora: Komentar ‘Zakona o obligacionim odnosima, Savremena administracija, Beograd, 1983. godine, st.1014).Sudski penali u postupku izvrsenja sudskih odluka Ovakvo rje8enje ne vodi Sikani izvrSenika, odnosno zloupotrebi prava od strane trazioca izvrSenja, kako se to u ranijoj teoriji moglo duti, jer je sada cilj izvrnog postupka da se primjenom svih zakonom dozvoljenih sredstava ostvari trazbina traZioca izvrSenja, a izvrSenik, dija je obaveza utvrdena izvrénom ispra- vom, uvijek moze ,, sprijeciti'" odredivanje sudskih penala, odnosno sudski izvrini postupak ispunjenjem svoje dugovane éinidbe. Isti autori odredbu lana 194, ZIP-a FBiH komentiraju kao i Dr. Boris Vi- zner, navodesi sve kumulativne uvyjete, koji moraju biti ispunjeni za dosudu sud- skih penala, a koje povjerilac u ovom konkretnom predmetu i ispunjava. To su sljedegi uyjeti: postojanje dospjele nenovéane obaveze, obja8njavajuéi da zakonodavac u stavu 1, odredbe lana 194, ZIP-a FBiH ne precizira da li sadrzina te obaveze mora da bude davanje, Sinjenje, trpljenje ili ne¢injenje pa da se u teoriji sudskog izvr8nog postupka vodila Ziva diskusija o tome kakve sadrzine nenovéana obaveza mora da bude da bi sud po zahtjevu trazioca izvrSenja mogao da odredi plaéanje sudskih penala, Preovladavajuéi stav je bio da je to moguée jedino ako se dugovana ¢inidba sastoji od radnje éinjenja, cime se iskljutivala primjena sudskih penala u sluéa- ju radnji davanja, netinjenja ili trpljenja, U tom ograniéenju se i8lo i dalje, pa se trazilo da se sudski penali primjenjuju samo u sluéaju neispunjenja nezamjenjive radnje Ginjenja, 4j. radnje Ginjenja koju moze da ispuni samo izvréenik, a ne neka treéa osoba ili sam povjerilac. Autori dalje zakljuéuju da, s obzirom da jezi¢kim tumatenjem stava 1. nije moguée praviti ovakve razlike u primjeni instituta sudskih penala, te zakljuéuju da nema mjesta primjeni sudskih penala samo na radnje Ginje- nja koje moze obaviti jedino izvréenik. Dakle, povjerilac u ovom konkretnom pred- metu ispunjava uslove za izricanjem sudskih penala éak i u sluéaju restriktivnog tumaéenja odredbe élana 192. ZIP-a BiH. Dalje, isti autori navode da sudski prenali predstavljaju altemnativno pravo trazioca izvrSenja koje on moze da koristi kad god se radi o dospjelim, a neispunjenim nenovéanim obavezama, i kad god on ocijeni za potrebno, te potertavaju da trazilac ima alternativu da koristi ,,klasi¢ni" izvrSni postupak ili odredivanje sudskih penala, jer mu je ta alternativa zakonom priznata; postojanje izvr8ne isprave, 8to uopée nije sporno da poyjerilac u konkretnom izvrnom predmetu ima izvrénu ispravu; postojanje prijedloga trazioca izvr8enja, sto takoder uopée nije sporno. Autori u nastavku navode da izvr8ni sud rje¥enje 0 odredivanju sudskih pe- nala moze donijeti samo na prijedlog trazioca izvrSenja, s obzirom da on disponira svojim zahtjevom i odluéuje o momentu i natinu realizacije tog svog prava. Au- tori dalje primjecuju da ,,... zakonodavac koristi izraz.,, trazilac izvréenja" iako do prinudnog izyréenja osnovne, nenovéane obaveze niti kasnije, novéane obaveze, u momentu odredivanja sudskih penala jo’ uvijek nije doslo, te da bi se u tom smistu moglo raspravljati da li je u fazi odredivanja pla¢anja sudskih penala opravdana upotreba izraza ,, trazilac izvrsenja“ s obzirom da izvr8ni postupak jo8 uvijek nije formalno poteo, te predlazu upotrebu izraza ,,povjerilac", ,,... jer Einjenica da seXII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava © ovom zahtjevu odlutuje u izvrsnom postupku jo8 uvijek ne znati da se radi o postupku izvrSenja“. Dakle, primjena odredbe élana 209. ZIP-a BiH moguéa je samo na natin pro- pisan odredbom ¢lana 192. tog Zakona, a ne odredbe lana 204. jer je za primjenu odredbe @lana 204. neophodno da povjerilac podnese prijedlog za izvrSenje, dok primjena odredbe @lana 192, ne predstavija.,, klasiéni izvrSni postupak. Kako su odredbe Ovrinog zakona Republike Hrvatske" skoro iste, primje- njivi su: stajaliste Zupanijskog suda u Dubrovniku iz Odluke broj Gz 705/10 od 15.07.2010. godine u kojem se navodi da , RjeSenie o prijedlogu za izricanje sud- skih penala nije Riesenje o ovrsi%, zatim stajaliste Zupanijskog suda u Bjelova- ru iz. Odluke broj Gz 1458/08-2 od 17.06.2008. godine, prema kojem: , Zzricanje sudskih penala nije vezano za nezamjenljivu novéanu obvezu koju duénik ne ispuni u roku, veé je dovoljno da dutnik nije ispunio bilo koju nenovéanu obvezu utvr- denu pravomoénom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobiljeznickom ispravom, “kao i stajali8te Zupanijskog suda u Dubrovniku, koji u Odluci broj G2- 1515/08 od 16.10.2008. godine navodi: ,, O zahtjevu za izricanje sudskih penala ne odlucuje se rjekenjem o ovrsi, vee rjexenjem kojim se zahtjev prihvata ili odbija,. Novelom 2005. je izrijekom predvideno da se odredivanje sudskih penala moze traziti kad duénik ne ispuni u roku neku svoju nenovéanu obvezu na cinjenje, trpljenje ili necinjenje. Time bi trebale biti eliminirane dvojbe u praksi mogu li se ti penali odredivati i radi ostvarenja nenovéanih trazbina na propustenje i trpljenje, koje se inaée redovito ostvaruju zaprecivanjem i bezuvjetnim izricanjem novianih i zatvorskih kazni. Sudski penali kao privatna kazna postali su realna zakonska alternativa javnopravnoj novéanoj kazni i kazni zatvora. Da bi se sudski penali mogli odrediti, nenoveana trazbina treba biti utvrdena pravomocnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilje’nickom ispravom. Ako su ispunjene navedene pretpostavke, sud je duzan u ovrinom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti duzniku kao ovrseniku naknadni primjereni rok iizreci da ée ovrsenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti duzan isplatiti ovrhovoditelju odredent iznos novea za svaki dan zakainjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), poéevsi od isteka toga roka. Novelom 2005. izrijekom je rijeSeno i pitanje do kada se mote traditi izricanje sudskih penala u sluéajevima u kojima je za trazenje redovite ovrhe odreden poseban (prekluzivan) rok. Ako je protekao rok u kojem se po zakonu mote traziti ovrha, ne mote se traziti izricanje sudskih penala. Medutim, ako je prijedlog za izricanje sudskih penala podnesen u zakonskom roku, obveza placanja sudskih penala postoji sve dok ovrsenik ne izvrsi ditinu cinidbu. Iz citiranih odredaba OZ moguée je 2akljuciti da se izricanje sudskih penala mora zatraziti u roku koji je po zakonu predviden za trazenje ovrhe, Ako je takav zahtjev podnesen u tom roku, sud je duzan o njemu odluciti i izricati sudske penale, neovisno 0 tome sto nije zatrazena redovna ovrha. To praktiino znati da bi radnik koji je prema ovrinoj ispravi ovlasten traziti da bude vracen na rad bio ovlaiten u roku od trideset dana postaviti zahtjev za izricanje sudskih penala umjesto za zatrazi ovrhu radi ostvarivanja te trazbine zaprecivanjem i izricanjem novéanih kazni). U tom bi smislu sudski penali kao opée sredstvo ovrhe radi ostvarenja nenovéanih tratbina bil alternativa novéanoj kazni kao specifinom sredstvu za ostvarivanje trazbine za vra narad. (Dika, M.: Novela Ovrinog zakona iz 2005, VI. Savjetovanje sudaca trgovackih sido Zagreb, 15.-16.11.2005. godine, str. 52-53.)Sudski penali u postupku izvrsenja sudskih odluka dakle, u konkretnom sluéaju nije bilo uvjeta za donosenje rjekenja o ovrsi, jer ovr- hovoditelj to nije ni tradi adalje, valja navesti da u trenutku kada se predlozi ovrha radi ostvarenja trazbine, vise nema mjesta izricanju sudskih penala, pa je samo pobijano rjeSenje kontradiktorno jer se donosi rjeSenje o ovrsi i istim rjese- njem se izriéu sudski penali. O izricanju sudskih penala u slutaju neispunjenja nenovéane nezamjenji- ve obaveze odlutivao je i Ustavni sud BiH u Odluci broj AP 5245/1526 Naime u navedenom predmetu izvrénom ispravom bila je obavezana ,, Hypo Alpe — Adria — Bank" a.d. Banja Luka da izda valjanu ispravu kojom je utvrdena vrijednost akcio- narskog kapitala trazioca izvrSenja, podobnu za upis u nadlezne registre vlasni8tva banke. Banka je kao izvrSenik pobijala Odluku izvr8nog suda o izricanju sudskih penala, ali je njena apelacija odbatena sa obrazlozenjem da Ustavni sud smatra da je Okruzni sud dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odluéenje, a OkruZni sud je u odluci koja je pobijana naveo da je trazilac izvrSenja imao dvije mogu¢- nosti na raspolaganju: da tra¥i prinudno izvr¥enje dugovane radnje u sudskom tein alataitave Gok Me dngoetua radians thin! ou ovom potertanom dijelu Odluke Ustavnog suda BiH nalazi se sva sustina prava povjerioca da izvri odluku suda kojom mu je pravosnazno utvrdeno nenovéano potrazivanje. U sludaju neispunjenja nezamjenjive nenovéane trazbine, jedino efikasno sredstvo da se duznik prinudi na izvrSenje jesu sudski penali jer ih plaéa sve dok dugovanu radnju ne ispuni, za razliku od novéane kazne koju placa do desetostru- kog iznosa prve izretene kazne, ako se primjenjuje ZIP BiH, pa se s obzirom na na- vedeno ogranitenje izricanje novéanih kazni ne moze smatrati efikasnim sredstvom za izvrsenje pravomoéne sudske odluke. % Vidjeti, Butkovié, M. (priredivaz): Postupak ovrhe i osiguranja u javnobiljeZniékoj i sudskoj praksi - Prilozi 5/2014. Hrvatska javnobiljeznicka komora Zagreb, 2014. str. 86-87. % Vidjeti, Odluka Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu broj AP-5245/15 od 22.12.2015. godine.XII Savjetovanje iz oblasti gradanskog prava ZAKLJUCNA RAZMATRANJA KrSenje prava na pristup sudu zbog dugotrajanog vodenja izvrsnog postupka izbog neizvrSavanja pravomoénih sudskih odluka moze zna¢iti neuspjeh u pogledu zaStite supstancijalnog prava, ali istovremeno ono moZe uzrokovati jo8 jedno kr8e- nje Ijudskih prava (ako je supstancijalno pravo o kome je rijet dio “kataloga” sup- stancijalnih ljudskih prava). Na taj natin neutinkovito izvrSenje, samo po sebi, mofe prouzrokovati krSenje prava na sudenje u razumnom roku, usprkos dje- lotvornom i brzom sudskom postupku koji je prethodio zahtjevu za izvrSenje. Veoma dugo razdoblje neizvrSenja presuda suda moZe dovesti do krSenja prava na pristup sudu, buduéi da u takvim sluéajevima neizvrSenje tini da sudska zastita supstancijalnih prava postane u krajnjem ishodu nedjelotvorna. Polazeéi od prakse ESLJP i Ustavnog suda BiH koja je nebrojeno puta po- novila da se na pojedinca ne moze staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je naje- fikasniji put kojim bi se doslo do ostvarenja njegovih prava, treba pozvati sudove da odluke donose pravilnim tumaéenjem zakona, a ako imaju dilemu &ta smatrati pravilnim, da se oslone na bogatu praksu ESLJP i Ustavnog suda BIH uvazavajuci imperativ da Konvencija ima supermaciju u odnosu na sve druge propise u BiH. Prihvaéajuéi zakljuéak Ustavnog suda BiH koji smatra da u Bosni i Hercego- vini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omoguéilo apelantima da se Zale zbog neizvrenja pravomoénih presuda, odnosno stvarnog neizvréavanja rjeSenja o izvr8enju donesenih u izvr8nom postupku, sudovi i Visoko sudsko i tuzilatko vijeée BiH moraju otkloniti nedostatke u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, od- nosno dréave, jer ti nedostaci ne smiju utjecati na poStovanje individualnih prava i sloboda utvréenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz Slana 6. Evropske konvencije. DrZava se konaéno mora angazirati na izvrSavanje duznosti i organizirati svoj pravni sistem, tako da omoguéi sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije.