RASPRAVE

asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 39/2 (2013.)

UDK 81367.51
811.163.42367.51
Izvorni znanstveni rad
Rukopis primljen 1. IV. 2013.
Prihvaen za tisak 24. X. 2013.

Lada Badurina
Filozofski fakultet Rijeka
Sveuilina avenija 4, HR-51000 Rijeka
lbadurin@ffri.hr

RED SASTAVNICA NA RAZINI SLOENE REENICE I

TEKSTA

Na tragu uenja prake funkcionalne (aktualne) reenine perspektive o

osnovnom i aktualiziranom redu rijei razmatrat e se redoslijed sastav-
nica u sloenim strukturama (subordiniranima i koordiniranima). U prvo-
me redu zanimat e nas poredak sureenica (klauza) u sastavu zavisnoslo-
ene reenice. Postavlja se naime pitanje ime sve moe biti uvjetovana
anteponiranost zavisne sureenice (tzv. inverzija), i to u razliitim tipovi-
ma tekstova odnosno komunikacijskim situacijama (npr. u akademskom/
znanstvenom i/ili predavakom diskursu, potom u privatnim razgovorima
itd.). U tu svrhu pozornost emo obratiti na primjere poput ovih: Kao to
je naslovom najavljeno, bavit emo se sloenim reenicama.; Kako bismo
ubrzali objavljivanje zbornika, elja nam je to prije skupiti radove.; Kao
to je prethodno reeno, nastava poinje u listopadu.; Ako ne prekine s
glupostima, odlazim!; Dok ne ispravi jedinice, nita od izlazaka! i sl. to
se pak nezavisnosloenih reenica tie, ponajprije emo se suoiti s pita-
njem utvrivanja primarnog redoslijeda sastavnica (Sjedim i razmiljam.
ili Razmiljam i sjedim.), da bismo potom pokuali utvrditi mogue razlo-
ge remeenja toga redoslijeda (npr. Umro brao trenje i pao sa stabla.
prema Popeo se, brao trenje, pao sa stabla, umro.). Naposljetku budui
da pristajemo uz gledite da se ve sloena reenica moe smatrati inje-
nicom teksta (J. Sili), ali i zbog toga to se aktualizirani red rijei/kom-
ponenata ostvaruje upravo u (kon)tekstualno ukljuenoj reenici, u svjetlu
emo novije lingvistike teksta (R. de Beaugrande i W. Dressler) o redoslije-
du komponenata promiljati kao o kohezivnom sredstvu.

299
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

Uvodno

Dva su mogua polazita u razmatranju pitanja redoslijeda sastavnica

sloene reenice. Prvi tradicionalan i suprasintaktiki svoj teorijsko-me-
todoloki okvir nalazi u aktualnoj sintaksi, odnosno u prakoj funkcional-
noj (aktualnoj) reeninoj perspektivi. Gledite je to bitno odreeno kon-
ceptom teksta kao nadreeninog jedinstva;1 odatle slijedi i zamisao o ree-
nici kao aktualnoj veliini (tj. iskazu) te o aktualiziranom redoslijedu ree-
ninih (preciznije, iskaznih) komponenata. Drugi noviji i tekstocentrian
nadahnjivat e se funkcionalnogramatikim (na tragu funkcionalne gra-
matike M. A. K. Hallidaya) i tekstnolingvistikim (u duhu novije lingvistike
teksta R. de Beaugrandea i W. Dresslera) spoznajama. U prvi plan postav-
ljajui funkcionalni i/ili komunikacijski aspekt teksta,2 u novim e se teo-
rijskim okolnostima konano jasnije artikulirati i pitanje nain postizanja/
ostvarivanja jezine komunikacije. Posljedino, u gramatikim e se opisi-
ma na jedinice niega ranga (od teksta), pa tako i na reenice, motriti iz per-
spektive komunikacijske aktivnosti dakle teksta kao medija kojim se po-
ruka prenosi (Halliday), dok e novouspostavljena/osvjeena gramatika/
lingvistika/teorija teksta kao svoj primarni zadatak postaviti utvrivanje biti
teksta, njegove tekstualnosti, te e naroito izdvajati kriterije ili naela koji-
ma se ona potvruje i/ili ostvaruje (De Beaugrande i Dressler). Ukratko, po-
etna e zamisao o aktualizaciji reenice kao jezine (gramatike) jedinice
to e se nuno odraavati i na aktualizaciji osnovnog (gramatikog) reda
komponenata (nadodajemo: i sastavnica sloene reenice) dobiti jo jed-
nu vanu dimenziju: promiljat e se o komunikacijskoj vrijednosti svake
ovjekove jezine aktivnosti; u sluaju e se pak pojedinanih iskaza moi
razmatrati uloga koju oni imaju ne samo u prenoenju poruke (i to u skla-
du s intencijama njezina poiljatelja) nego, napokon, i u ostvarivanju kohe-
zivna teksta.3
A kad je o komunikacijskim vrijednostima rije, moramo rei da se isti (ili
barem priblino isti) sadraji mogu prenositi, pa onda i isti (ili barem pribli-
1
Simbolian put od reenice do teksta nedvosmisleno je ekspliciran u naslovu Silieve mo-
nografije (Sili 1984).
2
Oditava se to i u ponuenim odreenjima teksta: tekst je primjer jezika u uporabi; ljudi
kad govore ili piu proizvode tekstove (Halliday 2004: 3), odnosno tekst je komunikacijski doga-
aj koji mora ispuniti odreene kriterije tekstualnosti (De Beaugrande i Dresler 2010: 14).
3
Pozivamo se ovdje na dva svojstva teksta (kriterija/naela tekstualnosti) koja smatramo
vanim za nau temu intencionalnost (stav autora teksta da stvori kohezivan i koherentan tekst
koji e ispuniti njegove namjere) i kohezivnost (nain na koji su povezane sastavnice povrinske
strukture teksta). Opirnije o kriterijima tekstualnosti usp. u De Beaugrande i Dressler 2010.

300
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

no isti) komunikacijski ciljevi postizati razliitim (su)reeninim kompleksima4

(usp. i Thompson 2004: 202), primjerice:

Iako je ovo zanimljiva i poticajna tema, ne znam hou li dovoljno jasno ar-
gumentirati glavne teze.
Ne znam hou li dovoljno jasno argumentirati glavne teze iako je ovo zanim-
ljiva i poticajna tema.
Ovo je zanimljiva i poticajna tema, ali ne znam hou li dovoljno jasno ar-
gumentirati glavne teze.
Ovo je zanimljiva i poticajna tema. Ne znam meutim hou li dovoljno ja-
sno argumentirati glavne teze.
Ovo je zanimljiva i poticajna tema. Ipak ne znam hou li dovoljno jasno ar-
gumentirati glavne teze.
Ovo je zanimljiva tema. Ne znam hou li uspjeti dovoljno jasno argumenti-
rati glavne teze.

Sve u svemu, u sreditu e se nae pozornosti nai sloene reenine struk-

ture: dakle naelno na isti nain sureenini kompleksi, bez obzira na tip odno-
sa meu sureenicama (klauzama) u njihovu sastavu, kao i nazovimo ih tako
reenini kompleksi, tj. reenice u sukcesivnome slijedu, i opet bez obzira
na tip odnosa koji se na nadreeninoj/tekstnoj razini meu njima uspostavlja.
Uvaavajui naime mogunost (ili, bolje rei: pravo) govornika da se u svakoj
pojedinoj (raz)govornoj situaciji, u trenutku kodiranja poruke odlui za ovaj ili
onaj izraz koordiniranu ili subordiniranu reeninu ili viereeninu struk-

4
Prihvatljivim smatramo distingviranje reenice (engl. sentence) i sureeninog kompleksa
(engl. clause complex): reenica je odsjeak pisanog teksta omeen stankama (tj. tokama ili ekvi-
valentnim interpunkcijskim znakovima); (su)reenini se kompleks moe, ali i ne mora poklapati s
reenicom, npr. Pokazat emo to na primjeru tako da bude svima jasno. naspram Pokazat emo to
na primjeru. Tako da bude svima jasno. (usp. Halliday 2004: 371; takoer i Thompson 2004: 22).
Sureenice se u sureeninom kompleksu mogu nalaziti u odnosu zavisnosti (subordinacija; hi-
potaksa npr. Pokazat emo to na primjeru tako da svima bude jasno.) ili nezavisnosti (koor-
dinacija; parataksa npr. Pokazat emo to na primjeru i svima e biti jasno.), u sindetskim (ve-
znikim npr. Pokazat emo to na primjeru pa e svima e biti jasno.) ili asindetskim (bezve-
znikim npr. Pokazat emo to na primjeru, svima e biti jasno.) vezama. Takoer, semanti-
kim/pragmatikim, odnosno komunikacijskim emo ekvivalentima smatrati strukture u kojima
su (su)reenice odvojene znakom reenine granice (recimo: reenini kompleks npr. Pokazat
emo to na primjeru. Svima e biti jasno.). Napokon, segmentaciju komunikacijskog kontinuu-
ma (ili teksta) bilo na sureenini bilo na reenini kompleks smatramo razmjerno proizvoljnom,
napose kad je rije o govorenoj jezinoj realizaciji. Tada emo se u pravilu rukovoditi svijeu o
segmentaciji u pisanome jeziku (o tome usp. i Halliday 2004: 371).

301
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

turu (hipotaksu ili parataksu)5 usmjerit emo se na pretpostavljene, upravo in-

tendirane komunikacijske ciljeve koji su uvijek u podlozi uinjenih odabira.

Teorijsko-metodoloki okvir(i) konkretnije

Valja napokon rei koju i o metodolokom postupku ili metodolokim po-
stupcima kojima emo se ovdje priklanjati. Kao to je ve najavljeno, i u teo-
rijskom i u praktinom smislu respektabilna zamisao o osnovnom (tj. grama-
tikom) i aktualiziranom redu sastavnica na razini sloene reenice i teksta na-
dahnjivat e se u prvome redu funkcionalnom reeninom perspektivom (ak-
tualnom sintaksom, suprasintaksom). Vaan, poetni korak u tom metodolo-
kom obrascu predstavljat e, dakako, ustanovljavanje osnovnog (gramatikog)
reda sastavnica, i to posebno u zavisnosloenim, posebno u nezavisnosloenim
strukturama (tj. sureeninim kompleksima). Pritom e u obzir trebati uzima-
ti ne samo nain na koji navedenome pitanju pristupa matina teorija (naime
funkcionalna reenina perspektiva) nego i kako su sloene reenice opisane
u (novijim) hrvatskim gramatikama. Potom zanimljiva e zapaanja ponuditi i
funkcionalna gramatika, koja e izmeu ostaloga priskrbiti i nove poglede
na funkcionalnost (su)reeninih kompleksa, i to posebice iz perspektive tek-
sta. Uvaavanje e se pak inherentnih obiljeja teksta odnosno kriterija tek-
stualnosti ili konstitutivnih naela teksta pokazati u svemu komplementarnim
promiljanjima o funkcionalnosti sloenih (su)reeninih struktura: ostvariva-
nje komunikacijskih zadaa teksta kao komunikacijskoga dogaaja a upravo
to nalo se u sreditu novije lingvistike/teorije teksta sasvim e se pouzdano
moi pratiti, ali i svoju e potvrdu neupitno nalaziti na nioj razini onoj razno-
vrsnih reeninih kompleksa od kojih je tekst satkan.

Hipotaksa: zavisnosloene reenice

Hipotaksa kao tip gramatikog odnosa meu sureenicama u sureeni-
nom kompleksu pretpostavlja dakle zavisnost jedne sureenice o drugoj, kon-
kretno one zavisne o osnovnoj, pri emu zavisnost moe biti eksplicirana (u
pravilu veznim sredstvima odreenoga tipa; tzv. sindetske strukture npr. Mo-
lim vas da se javite.) ili tek implicirana (tzv. asindetske strukture npr. Molim

5
O hipotaksi i parataksi u kontekstu razvijanja teksta promiljao je M. A. K. Halliday. O
tome meutim vie u nastavku.

302
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

vas, javite se.).6 Ono o emu e posebno trebati povesti rauna pri odreivanju
osnovnog (gramatikog) redoslijeda komponenata, pa onda i moguih permu-
tacija tog redoslijeda jest tip zavisnog odnosa meu (su)reenicama.

Vrijedna promiljanja toga tipa nai emo ve u funkcionalnoj reeninoj

perspektivi. Josip Sili govori o trima tipovima sloenih reenica (usp. Sili
1984: 2125). Prve su sloene reenice s odnosnim zavisnim dijelom,7 npr.
Vratio mi je knjigu koju sam mu posudio. i za njih je karakteristina postponi-
ranost zavisne sureenice.8 Druge su sloene reenice s uzronim, vremenskim,
pogodbenim i dopunskim zavisnim dijelom. Njima je svojstven odnos uzrok
posljedica, pa odatle i esta (dodali bismo: dakako ne i nuna) anteponiranost
zavisnoga dijela (npr. Budui da je bolestan, ne ide u kolu., Kad je bolestan,
ne ide u kolu., Ako je bolestan, ne ide u kolu., Iako je bolestan, ide u kolu.).
Naposljetku, tree su sloene reenice s izrinim, namjernim, posljedinim9 i
nainskim zavisnim dijelom. S obzirom na to da je njima svojstven odnos po-
sljedica uzrok, njihova je znaajka postponiranost zavisnoga dijela (Svi su re-
kli da e se odazvati pozivu., Profesor e doi da nas ispita., Djevojka se smi-
jala da su joj suze navrle na oi., Radio je kako se nismo nadali.).10 Utvrdivi
osnovni red komponenata u sureeninome kompleksu, a ostajui vjerni teorij-
skom konceptu funkcionalne reenine perspektive, moemo dometnuti i to da

6
Osnovna se sureenica odreuje kao ona u ije se ustrojstvo uvrtava zavisna (ona moe
biti i nezavisna i zavisna), npr. Nee doi jer nije dobio poziv. ili Kae da nee doi jer nije do-
bio poziv. (usp. Sili i Pranjkovi 2005: 329). O pojmovno-terminolokim pitanjima itamo i u
funkcionalnoj gramatici (usp. Halliday 2004: 374): odnos se zavisnosti (hipotaksa) uspostavlja
izmeu dominantne i zavisne (subordinirane) sureenice, pri emu naglaava se, a vano je to
za nau temu odnos je zavisnosti naelno neutralan spram redoslijeda u kojem se elementi (su-
reenice) pojavljuju.
7
Njih Sili smatra sloenim reenicama sui generis jer u njima veznik i vezuje i zamje-
njuje (Sili 1984: 22).
8
Tome ipak valja pridodati da se u jednom tipu sloenih reenica s odnosnim zavi-
snim dijelom zavisni dio uvrstio u antepoziciji: to su one s kataforiko-anaforikim kom-
pleksom, npr. Onaj tko rano rani taj dvije sree grabi Tko rano rani, dvije sree grabi (Si-
li 1984: 2223).
9
Nainima se iskazivanja posljedice u hrvatskome jeziku, pa onda i posljedinim reeni-
cama te redom sureenica u njima bavio Luka Vukojevi (usp. Vukojevi 2005). On je upozorio
na to da iako u posljedinim reenicama u naelu zavisna sureenica dolazi iza glavne po-
stoje i neki tipovi posljedinih reenica u kojima je zavisna sureenica anteponirana. To su re-
dom ove posljedine reenice: (1) reenice potrebnog uzroka (npr. Da bi se u tome uspjelo, nu-
no je prethodno provjeriti), (2) reenice dostatnog ili nedostatnog uzroka (npr. Kako bismo
se uvjerili da tomu nije tako, dovoljno je razmisliti), (3) reenice s konstrukcijom da + ime-
nica + komparativ (npr. Da apsurd bude vei, sindikati su podnijeli prijavu) (usp. Vukojevi
2005: 124129).
10
Svi primjeri koje smo ovdje naveli Silievi su.

303
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

je svako remeenje osnovnoga (gramatikog11) reda posljedica aktualizacije re-

enice/iskaza, pa ujedno i signal njezine kontekstualne ukljuenosti. Konkret-
nije, red se sastavnica sloene reenice dovodi u vezu s njezinim tematsko-re-
matskim (tj. obavijesnim) ustrojstvom, pa e se tako moi utvrditi da obavijesni
subjekt (ono to proistjee iz konteksta) prethodi obavijesnom predikatu (ono-
me to je u obavijesti novo). S tim je u vezi i vaan kriterij komunikacijske za-
sienosti ili komunikacijskoga dinamizma,12 a najvii se stupanj komunikacij-
ske zasienosti, obavijesno sredite sloene reenice naelno nalazi upravo na
njezinu zavisnom dijelu. Naposljetku uobiajena tehnika utvrivanja obavije-
snoga ustrojstva jest postavljanje pretpostavljenih pitanja (usp. Sili 1984: 75
79; Sili i Pranjkovi 2005: 367374), kojima se zapravo simulira odreeni (je-
zini i/ili situacijski) kontekst.13
U skladu sa svojom funkcionalnom naravi funkcionalna se gramatika M. A.
K. Hallidaya (i, uope, funkcionalna gramatika halidejevskog tipa) zanima za
razliite tipove odnosa meu sureenicama u vezi (usp. Halliday 2004: 373
383 i d.; Thompson 2004: 197216). U prvome redu ustanovit e da sureeni-
ce u sureeninom kompleksu mogu biti razliita stupnja meuovisnosti (tzv.
taksi, engl. taxis), mogu se naime nalaziti u odnosu hipotakse ili paratakse, uz
vanu napomenu da se u sureeninim kompleksima nerijetko kombiniraju oba
tipa/stupnja meuovisnosti (npr. Ako jo niste previe umorni, // proeite Uli-
com Kirribilli, // skrenite desno u Aveniju Waruda, // zatim opet desno u Ulicu
Waruda, // gdje ete pronai Rezervat Mary Booth.). Potom mogu se razmatra-
ti i logiko-semantiki odnosi meu sureenicama. Dva su osnovna: ekspanzi-
ja (irenje), kada sekundarna sureenica na neki nain iri primarnu (npr. Ivan
11
Svakako je zanimljivo spomenuti da su gramatike (sintakse) uglavnom suzdrane i kad
je u pitanju gramatiki red komponenata (dakako, manje iznenauje to to reenine sintakse mi-
moilaze pitanje aktualizacije sureeninih struktura). Od novijih hrvatskih gramatika ovim e se
pitanjem pozabaviti tek SiliPranjkovieva (usp. Sili i Pranjkovi 2005: 367374).
12
Komunikacijski dinamizam sredinji je pojam prake teorije funkcionalne (aktualne) re-
enine perspektive. Odnosi se na organizaciju reenice i njezinih dijelova usmjerenu preno-
enju cjelovite obavijesti, pri emu svi reenini elementi nemaju istu komunikacijsku vrijed-
nost, odnosno isti stupanj komunikacijske zasienosti ili komunikacijskoga dinamizma (usp. Fir-
bas 1992: 6). Ili, drugim rijeima, stupanj komunikacijskog dinamizma relativna je veliina pre-
ma kojoj jezini element koje god razine pridonosi daljnjem razvoju komunikacije (usp. Firbas
2003: 79).
13
U tom smislu mogue su strukture Nazvala ju je kad je doputovala u Osijek. (kao odgo-
vor na pitanje to se dogodilo? ili Kada ju je nazvala?) i Kad je doputovala u Osijek, nazvala ju
je. (kao odgovor na pitanje to se dogodilo kad je doputovala u Osijek?). K tome, naelno, ono
to proistjee iz konteksta (obavijesni subjekt) u komunikaciji moe biti izostavljeno: Kada ju je
nazvala? Kad je doputovala u Osijek. ili to je uradila kad je doputovala u Osijek? Nazvala ju je.
Napokon, (sureenina) je elipsa prepoznata kao esto kohezivno sredstvo (usp. Halliday i Ha-
san 1976: 222225), a samim time, prema koncepciji funkcionalne reenine perspektive, i sig-
nal kontekstualne ukljuenosti reenice (usp. i Sili 1984: 109132).

304
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

nije ekao; pobjegao je. ili Ivan je pobjegao, to je sve iznenadilo.), i projek-
cija, kad se sekundarna sureenica projicira kroz primarnu (npr. Ivan je rekao:
Bjeim! ili Ivan je rekao da bjei.). Naposljetku, o emu su posvjedoili ne-
tom navedeni primjeri, sustav se stupnjeva meuovisnosti (parataksa i hipotak-
sa) presijeca s logiko-semantikim odnosima i jedino tako, imajui to u vidu,
moe se ustanoviti osnovni niz moguih sureeninih veza.14
Konano, znajui da je tekst arina toka funkcionalnogramatikih opisa,
ne bi trebala iznenaditi velika pozornost koja je u njima posveena sureeni-
nim kompleksima, napose vezama koje se uspostavljaju meu njihovim sastav-
nicama. Upravo u parataksi i hipotaksi prepoznate su snane gramatike stra-
tegije koje sudjeluju u retorikom razvoju teksta (usp. Halliday 2004: 375). S
tih emo se pozicija napokon vratiti i pitanju redoslijeda sastavnica/sureenica
u sloenim reenicama.
Dosad smo utvrdili jedino to da je remeenje osnovnog (gramatikog) re-
doslijeda sureenica u sloenoj reenici (tj. sureeninom kompleksu) a to u
najveem broju sluajeva pretpostavlja anteponiranje zavisne sureenice po-
sljedica aktualizacije (i/ili kontekstualizacije) sloene reenice/iskaza. Vano,
upravo kljuno pitanje koje smo ostavljali po strani jest pitanje razloga koji sto-
je iza takvih ostvaraja. Dakako imat emo na umu one tipove zavisnosloenih
reenica u kojima je takva permutacija mogua. Premda bi se, slijedei logiku
obavijesnoga (tematsko-rematskog) ustrojstva, ponajee mogla oekivati post-
poniranost zavisne sureenice jer se na njoj ostvaruje najvii stupanj komuni-
kacijskoga dinamizma (npr. Zato te nema? Doi u kad me pozove.), mogu-
e su i ovakve realizacije: Kad me pozove, doi u! (i to npr. u situaciji u kojoj
se eli naglasiti da je poziv uvjet dolaska).15 Josip Sili je zarana zamijetio da je
anteponiranost izrinog, namjernog, posljedinog i nainskog zavisnog dije-
la uvjetovana visokim stupnjem komunikativnog dinamizma, te ima karakter
verificiranja onoga to se njime kazuje, ali i nadodao da postoji razlika u slo-
bodi permutiranja dijelova sloene reenice izmeu sloenih reenica s uzro-
nim, vremenskim, pogodbenim i dopunskim zavisnim dijelom i sloenih ree-
nica s izrinim, namjernim, posljedinim i nainskim zavisnim dijelom. Istak-
nuo je odmah i potrebu istraivanja koliko je ta sloboda uvjetovana komuni-
kativnim, koliko logikim, koliko leksikim, a koliko gramatikim iniocima
14
Sloeno pitanje suodnosa gramatikih i logiko-semantikih kriterija u (su)reeninim
kompleksima nadilazi okvire ovoga rada. Ovdje moemo samo spomenuti da se logiko-seman-
tika zavisnost moe ostvariti i u hipotaktikim i u parataktikim strukturama, npr. Otvorite pro-
zor jer je zaguljivo. ili pak Otvorite prozor. Zaguljivo je.
15
tovie, iz razmatranja ovdje moemo iskljuiti autorske odabire za koje se moe utvrdi-
ti da idu u red stilski obiljeenih.

305
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

(usp. Sili 1984: 25). Tridesetak godina kasnije isti e autor izdvojiti anteponi-
ranost zavisne sureenice kao jednu od znaajki znanstvenoga funkcionalnog
stila te nadodati: Razlog je tomu taj to se u anteponiranoj zavisnoj sureeni-
ci nalazi poziv na sljedei sadraj i to u njoj pisac uspostavlja vezu s odgo-
varajuim metodolokim postupcima kojima se slui ili koje supostavlja jedne
drugima. Na taj nain uspostavlja vezu prethodnoga teksta sa sljedeim, pa
takve (anteponirane) sureenice slue i kao sredstva meutekstne veze (usp.
Sili 2006: 202; istaknula L. B.).
U znanstvenim tekstovima anteponirane su zavisne sureenice oigledno
vrlo frekventne. Za potvrdom toga nee trebati suvie tragati.16
Ono to bi, smatramo, u promiljanjima o funkciji znanstvenih tekstova i
napose specifinosti znanstvene komunikacije svakako valjalo uzeti u obzir
jest s jedne strane kompleksnost kognitivnih procesa na kojima se ta komuni-
kacija zasniva (pri emu je kognicija podjednako vana i pri procesiranju i pri
recepciji znanstvene poruke),17 a s druge pak pojaana tenja da se komplek-
sni sadraji izloe sustavno i/ili metodino. U takvim e se okolnostima na-
metnuti potreba za naglaavanjem logiko-semantikih odnosa u tekstu, pri-
mjerice uzroka ili uvjeta i posljedice, ili vremenskih odnosa izmeu supostav-
ljenih radnji, ili koncesivnosti, ili kondicionalnosti itd. Drugim rijeima, u ar-
gumentacijskome e postupku u prvi plan izbijati tipovi odnosa meu (su)re-
enicama u (su)reeninom kompleksu i tekstu. Usudili bismo se pretpo-
staviti da e se naglaavanjem tih odnosa zahtjevna znanstvena komunikaci-
ja uiniti lagodnijom, a znanstveni tekst prohodnijim. K tome naavi se na
istaknutoj, poetnoj poziciji sloene reenice, zavisnost odreenoga tipa po-
staje ne samo signal kontekstualne ukljuenosti reenice/iskaza nego i vana
spona u meureeninom i/ili unutartekstnom povezivanju dakle jako ko-
hezivno sredstvo.
No elimo primijetiti jo neto. Anteponirane su zavisne sureenice injeni-
ca i nekih drugih tipova komunikacije. Primjerice reenica Kako bismo ubrzali
objavljivanje zbornika, elja nam je to prije skupiti radove. preuzeta je iz
16
Bilo je dovoljno prolistati, recimo, jedan zbornik tekstova (odabrali smo Sintaksu pade-
a, Zagreb, 2010) pa da se iz radova razliitih autora izdvoje deseci primjera. Ipak, spomenimo,
prvotna zamisao da se anteponirane zavisne sureenice potrae samo u saecima radova nije se
pokazala naroito uspjenom: zabiljeena su tek tri takva primjera. No ini se da se i tomu mogu
nai razlozi: saeci su krae, relativno samostalne forme u kojima se ne pribjegava argumenta-
ciji (a smatramo da e upravo argumentacijskome diskursu biti primjerene anteponirane zavisne
sureenice); potom zbog kraine i saetosti saetaka ne namee se potreba za dodatnim eksplici-
ranjem kohezivnih veza.
17
Posljedica je toga, nesumnjivo, i uope frekventnost (zavisno)sloenih reenica u znan-
stvenome tekstu.

306
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

poziva upuena sudionicima ove konferencije. Takve strukture nisu meutim

rijetke ni u svakodnevnim privatnim (razgovornim) situacijama: Ako ne prekine
s glupostima, odlazim!; Dok sve ne pojede, nema ustajanja od stola!; Ako ne
da uvjete, nita od upisa sljedee godine!; Dok ne napie zadau, nema igra-
nja! itd. Ako tekstovi (ili komunikacijske situacije) iz kojih su navedeni sure-
enini kompleksi istrgnuti s onim znanstvenima i ne dijele stupanj zahtjevno-
sti i sloenosti, u obama se tipovima komunikacije anteponiranim zavisnim sa-
stavnicama komunikacijsko teite eli staviti na tip zavisnosti, pa ak i na za-
visnost samu.18

Parataksa: nezavisnosloene reenice

Parataksu kao tip gramatikog odnosa meu (su)reenicama u (su)reeni-
nom kompleksu odlikuje gramatika neovisnost jedne (su)reenice o drugoj,
tj. odnos koordinacije. Kao i u sluaju hipotakse, takav se tip odnosa moe us-
postavljati i u sindetskim i u asindetskim strukturama; ona se tovie uspostav-
lja podjednako izmeu sureenica u sastavu sloene reenice kao i izmeu re-
enica u slijedu (u tekstu). No ini se da je to se redoslijeda sastavnica u ta-
kvim, koordiniranim (su)reeninim strukturama tie situacija bitno drukija.
Prvo pitanje koje ovdje postavljamo (imajui dakako u vidu da je rije o gra-
matikoj neovisnosti) jest moe li se i ako da, na temelju kojih kriterija utvr-
diti osnovni (gramatiki) redoslijed (su)reenica. Tek potom moemo proble-
matizirati postoji li uope mogunost njegova remeenja; i opet, ako da, u ko-
jim okolnostima.
To da gramatike samo iznimno spominju redoslijed sureenica u nezavi-
snosloenim reenicama moe se pripisati injenici da taj redoslijed i nije
gramatiki uvjetovan. Sloit emo se naime s konstatacijom da su kompo-
nente u koordiniranim strukturama povezane logiki i leksikosemantiki,
te se njihov redoslijed utvruje, uglavnom, po naelu logike i leksikose-
mantike postupnosti (Sili 1984: 26) te nastojati to komentirati na nekoli-
ko tipova primjera.
U reenicama tipa Sjedi i razmilja., Sluaj i ui!, Pamti pa vrati! premeta-
nje nije mogue bilo stoga to radnja iskazana glagolom stanja na stanovit na-
in obuhvaa i/ili proima radnje iskazane drugim glagolima (u naem primje-
ru glagolom govorenja, miljenja, osjeanja itd.) jer stanje naime pretpostav-

18
Utoliko e sigurno biti zanimljivo zapaziti da su primjeri iz privatne komunikacije koji su nam
se ovdje nametnuli redom imperativne konstrukcije sasvim zamislive u neposrednom obraanju.

307
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

lja trajanje, a radnje iskazane drugim glagolima i ne nuno19 bilo zato to se

drugom sureenicom iskazuje neka vrsta posljedice ili bar neega to logi-
no slijedi nakon radnje prve sureenice (sluanje prethodi uenju, pamenje
vraanju).20 Moglo bi se nadalje rei i to da se uzrono-posljedine veze uspo-
stavljaju i izmeu sureenica od kojih se sastoji poznati tirolski nadgrobni nat-
pis Popeo se, brao trenje, pao, umro (usp. De Beaugrande i Dressler 2010:
85); stoga i remeenje njihova redoslijeda u najmanju ruku nee biti oekivano,
a i komunikacijsko e teite time nuno biti pomaknuto.21
Ono to je reeno za sureenice u sureeninom kompleksu vrijedit e i za
reenice u reeninom kompleksu, npr.: Jako mi se svidio film. Odluila sam
proitati i knjigu. Ne samo da gledanje filma prethodi itanju knjige (dvije su
radnje susljedne i navode se kronolokim redom) nego je, tovie, itanje knji-
ge neposredno potaknuto gledanjem filma. Isti e se odnos uzroka i posljedice
zadrati i u sluaju remeenja kronologije: Odluila sam proitati knjigu. Jako
mi se (naime) svidio film.22
S druge strane moramo zamijetiti da ima i (su)reeninih kompleksa u koji-
ma, to se redoslijeda sastavnica tie, ne postoje logiko-semantika ogranie-
nja, npr: ita i slua glazbu., Jedu i razgovaraju. ili pak itala je svoju omilje-
nu knjigu. Glazba je tiho svirala. U prvome redu valja uoiti da je rije o
(su)reenicama s istovrsnim (imperfektivnim) glagolskim predikatima, pa onda
i o radnjama koje se odvijaju simultano.23 Samim time mogunost njihova preme-
tanja nee dolaziti u pitanje (Slua glazbu i ita., Razgovaraju i jedu ili Glazba
je tiho svirala. itala je svoju omiljenu knjigu), iako i u primjerima poput na-
vedenih, sloit emo se, naelno treba uvaiti redoslijed koji je odabrao govor-
nik (usp. i Thompson 2004: 198).

19
Reenica bi se Sjedi i razmilja. mogla parafrazirati subordiniranom strukturom Dok sje-
di, razmilja., ali ne barem ne s istim znaenjem i u istom komunikacijskom kontekstu Dok
razmilja, sjedi.
20
Posljedinost moe biti posebno naglaena (sastavnim) veznikom pa, koji dolazi izmeu
reenica s odnosom susljednosti (usp. Sili i Pranjkovi 2005: 323). Kao takva (Pamti pa vrati.),
reenica je i frazeologizirana.
21
Osim navedenoga jedini zamislivi poredak sastavnica bio bi Umro popeo se na stablo,
brao trenje, pao., i to u situaciji posebna isticanja kobne posljedice (smrti). Takav e, premetnuti
redoslijed biti posebno istaknut: ritmo-melodijski (stankom) ili, u pismu, grafiki (crtom).
22
Taj bi se reenini kompleks mogao parafrazirati ovako: Odluila sam proitati knjigu jer
jako mi se svidio film., odnosno Budui da mi se jako svidio film, odluila sam proitati i knjigu.
Uvruje nas to u uvjerenju da o hipotaksi i parataksi treba razmiljati tek kao o tipovima gra-
matikih odnosa koji mogu, ali i ne moraju korespondirati s logiko-semantikim odnosima koji
se uspostavljaju meu (su)reenicama. I, dakako, govornik se slobodno, uvijek u skladu sa svo-
jim komunikacijskim namjerama, odluuje za ovaj ili onaj tip (su)reeninog kompleksa.
23
O vremenskim odnosima u sloenoj reenici i tekstu vie u Badurina 2013.

308
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

Zakljuno
Pitanje kojim smo se ovdje bavili naime red sastavnica u sloenoj reenici i
tekstu aktualiziralo je jo neka. U prvome redu morao se razmotriti odnos reeni-
ce i teksta, i to ne samo s obzirom na aktualizaciju sloene reenice (u duhu funkci-
onalne reenine perspektive) nego i u pogledu odreivanja (su)reeninih granica.
Konkretnije, kad je o koordiniranim strukturama rije, pokazalo se da se isti tipovi
odnosa uspostavljaju u sureeninim i reeninim kompleksima; stoga se i pitanje
poetka i kraja reenice, posebice kad je rije o govorenom tekstu, dodatno relati-
vizira. Presijecanje (i ne nuna podudarnost) kriterija gramatike i logiko-seman-
tike (ne)zavisnosti prepoznato je kao zanimljiva tema koja nadilazi okvire ovo-
ga rada (u strukturi ovoga teksta ostali smo vjerni gramatikom kriteriju kao klju-
nome). Naposljetku i zakljuno: svaki je komunikacijski dogaaj jedinstven i ne-
ponovljiv; govornik u skladu sa svojim konkretnim namjerama (intencionalnost) i
ovisno o konkretnoj situaciji (situativnost) strukturira svoj iskaz, stvarajui pritom
kohezivan i koherentan tekst (kohezivnost i koherentnost).24 Redoslijed kompone-
nata u sloenim reenicama i tekstu ide u red kohezivnih sredstava i u velikoj mjeri
biva uvjetovan odabirom govornika u konkretnoj komunikacijskoj situaciji.

Literatura:
BADURINA, LADA 2013. Vremenski odnosi na razini sloene reenice i teksta.
Vrijeme u jeziku / Nulti stupanj pisma, Zbornik radova 41. seminara Zagre-
bake slavistike kole, Zagreb, 7597.
DE BEAUGRANDE, ROBERT-ALAIN; WOLFGANG ULRIH DRESSLER 2010. Uvod u lin-
gvistiku teksta, prev. Nikolina Palai. Zagreb: Disput.
FIRBAS, JAN 1992. Functional Sentence Perspective in Written and Spoken Com-
munication. Cambridge University Press.
HALLIDAY, M. A. K.; RUQAIYA HASAN 1976. Cohesion in English. London: Longman.
HALLIDAY, M. A. K. 2004. An Introduction to Functional Grammar, Third edi-
tion. Revised by Christian M. I. M. Matthiessen. London: Arnold.
PRANJKOVI, IVO 2011. Red rijei. Sintaksa hrvatskoga jezika / Knjievnost i kul-
tura osamdesetih, Zbornik radova 39. seminara Zagrebake slavistike ko-
le, Zagreb: Filozofski fakultet, 2334.
SILI, JOSIP 1984. Od reenice do teksta: Teoretsko-metodoloke pretpostavke
nadreeninog jedinstva. Zagreb: Sveuilina naklada Liber.
SILI, JOSIP; IVO PRANJKOVI 2005. Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i
visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.
24
I na ovome mjestu upuujemo na kriterije tekstualnosti kako ih prepoznaje i odreuje lin-
gvistika teksta (usp. De Beaugrande i Dressler 2010).

309
 L. Badurina: Red sastavnica na razini sloene reenice i teksta
Rasprave 39/2 (2013.), str. 299310

THOMPSON, GEOFF 2004. Introducing Functional Grammar, Second edition.

London: Hodder Education.
VUKOJEVI, LUKA 2005. Izraavanje posljedinih odnosa u hrvatskome stan-
dardnom jeziku, doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet Sveui-
lita u Zagrebu.
VUKOJEVI, LUKA 2008. Izraavanje posljedinih odnosa u hrvatskome standar-
dnom jeziku. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

The Order of Sentence Elements at Complex Sentence Level and

Text Level

Abstract
Following the ideas of the Prague functional (actual) syntactic perspective
on the basic and actual word order, the paper focuses on the order of sentence
elements in complex syntactic structures (subordinated and coordinated). The
order of clauses in a complex sentence is of primary interest. The issue that is
of interest here is that of possible reasons that may result in a structure in which
the subordinate clause antecedes the matrix clause (the so called inversion) in
various types of texts, that is, communicational situations (e.g. academic and/or
lecture discourse, private conversations, etc.). For this reason examples such as
the following ones will be studied: Kao to je naslovom najavljeno, bavit emo
se sloenim reenicama., Kako bismo ubrzali objavljivanje zbornika, elja nam
je to prije skupiti radove., Kao to je prethodno reeno, nastava poinje u lis-
topadu., Ako ne prekine s glupostima, odlazim!, Dok ne ispravi jedinice, nita
od izlazaka! etc. As far as coordinated sentences are concerned, we will first fo-
cus on the issue of determining the primary word order (Sjedim i razmiljam or
Razmiljam i sjedim), and then we will try to establish the possible reasons for
disturbing that word order (e.g. Umro brao trenje i pao sa stabla. vs. Popeo
se, brao trenje, pao sa stabla, umro.). Finally, since we adopt the view that a
constructed sentence can be considered to be a fact of text (J. Sili), but also
because the actual word/component order is realised precisely in a (con)textu-
alised sentence, in the light of newer text linguistics (R. de Beaugrande W.
Dressler) we will discuss the order of components as a means of cohesion.

Kljune rijei: sloena reenica, tekst, hipotaksa, parataksa, funkcionalna reenina

perspektiva, funkcionalna gramatika, lingvistika teksta
Key words: clause complex, text, hypotaxis, parataxis, functional syntactic perspective,
functional grammar, text linguistics

310