A J Molloy Pria o X

ELIM GA IZBITI iz glave i zato idui dan energino raspakiravam kutije

u svom novom i minijaturnom jednosobnom stanu u blizini Castel dell'Ovoa.

Kad me Jessica prije nekoliko tjedana nazvala u Ameriku i rekla da bi mi

mogla osigurati stan vrata uz vrata sa svojim, rekla je da se nalazi u
elegantnom novom dijelu grada koji se zove Santa Lucia. Dok bosonoga
izlazim na siuan balkon s ogradom od eljeznih vitica, shvaam to prema
napuljskim mjerilima znai elegantan i nov: da neoklasicistike zgrade nisu
starije od dvjesto godina i da gomile smea na ploniku doseu samo do
glave. Ali koga briga? Nebo je boanstveno vedro, jutro toplo i ako se nagnem
na vrcima prstiju, tako da umalo padnem s balkona, vidim komadi
Tirenskog mora, dirljivo plavog, samo nekoliko etvrti dalje, zarobljeno
izmeu zgrada na Via Lucilio. Na udaljenom obzorju mraan je, nazubljen
profil otoka. To je zacijelo Capri.

Sa svog balkona vidim Capri.

Ovdje sam tek dvadeset etiri sata i ve sam zavoljela to mjesto. Moram
podijeliti svoju sreu. Nazovem Jessicu na posao da joj to kaem. Ona grubo
psuje preko mobitela i kae mi da ne budem sentimentalna budala. Vrlo
britanski. Dakako, elim je pitati o njemu. Ali ne mogu. Nasmijala bi se.

Jess, hvala ti to si mi nala stan.

Prego. Nastavi s raspakiravanjem. I prestani razmiljati o njemu.

Smijem se.

Kako si znala?

Sino nisi prestajala govoriti o njemu. Ne mogu zamisliti da si ga

zaboravila.

Drago mi je to sam tako tajnovita.

Ohladi, X. Opusti se. Vikont Savreni platio nam je pie. to onda?

Jess, zato ima tako puno smea posvuda?

10