A J Molloy Pria o X

godine. Poinjem misliti da sam nesposobna, jalova u ljubavi. Jadna X. Jeste

li uli za X? Da, ne moe se zaljubiti; lijenici daju sve od sebe. Kau d e
otii u kliniku za usidjelice.

Signorina. Due aperitivi.

Konobar sputa pia na stol. Dvije velike ae na dugakim noicama

sadre svaka po sedam centimetara jezivo naranaste tekuine.

Sumnjiavo ih promatram.

Jess se osmjehuje. Smije se. Tamna joj je kosa vrlo lijepo oiana.
Drukije nego to je nosila u Dartmouthu.

U redu je, X. Znam da izgleda kao radioaktivna otpadna voda, ali kuaj -
delizioso i pomodno, kunem se.

Podignem pie koje i mirisom i okusom podsjea na narane, otro je,

gorko i s puno alkohola. Dobro je.

Bijelo vino, pjenuava voda i liker od narane koji se zove aperol. Nije s
kamparijem.

Molim?

Tako se prireuje. Venecijanac. Otkrila sam da me tri ili etiri zbilja

dovedu u raspoloenje za veernji izlazak. Ili moda pet.

Kako se i oekivalo, popijemo dva ili tri ili pet pia, dok no ne postane
crna kao tinta, a mjesec je visoko i zuri u nas, dok posjetitelji Opere preko
puta ne izau u svojim sveanim odijelima, a mi se cerekamo i alimo kao da
smo ponovno u onom starom stanu u Hanoveru, New Hampshire, s ludim
frajerom u prizemlju. I dok Jessica flertuje s konobarom na talijanskom, ja
kradomice pogledavam preko stolova u njega.

Jer on cijelu veer sjedi ondje, u svom besprijekornom odijelu, istoj

bijeloj koulju s dugmadi za manete od srebra i dragog kamenja, s leernom
ljubiastom svilenom kravatom, ponekad odgovara na pozive preko svog
tankog mobitela, ponekad ustaje pozdraviti prijatelja ili znanca.

Povremeno pozove nekog odabranog prolaznika da sjedne s njim i taj

mukarac, taj zadivljujui tamnoputi mukarac sa svojim tamnim
namrtenim obrvama i svojim tamnim kovravim uvojcima koji tako zgodno
padaju na utirkan bijeli ovratnik, s blagim, blijedim, pomalo tunim oima i
gotovo izvanzemaljskim linim kostima, ta vizija od mukarca vrsto i
izraajno gestikulira. Nije posve slian drugim Talijanima, doima se