Zato menadere treba zanimati inventura?

Godinji popis - inventura esto se doivljava kao formalnost, nepotrebna gnjavaa i posao
koji se mora napraviti, premda se sve zna unaprijed. Meutim, gotovo nikad nije tako.

Cilj popisa je usklaivanje stanja u poslovnim knjigama sa stvarnim stanjem imovine i

obveza, zatita imovine i kapitala, te fer, pouzdano i nepristrano financijsko izvjetavanje i
ispravni porezni obrauni.

Nekvalitetna inventura ili njezino neprovoenje omoguavaju prikrivanje kraa, prijevara i

sakrivanje gubitaka i dr., pa mogu rezultirati nerealnim financijskim izvjetajima i
neispravnim poreznim obraunima.

Menaderi su duni zatititi imovinu poduzea od otuenja, neodgovarajueg i neovlatenog

koritenja. Popisom se provjerava fiziko postojanje i korisnost (uporabljivost) imovine. Bez
popisa ne zna se pouzdano da li sva imovina koja je zapisana u poslovnim knjigama doista i
postoji, da li je u funkciji, niti kolika joj je vrijednost. Zato su za organizaciju i provoenje
inventure odgovorni menaderi.

Prema Zakonu o raunovodstvu godinji popis mora se provesti najmanje jednom godinje
na kraju poslovne godine, kao i u sluajevima promjene poreznih stopa, promjena cijena,
statusnih promjena, otvaranja steajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

Inventura obuhvaa popis i procjenu imovine, ali i pregled dokumentacije o potraivanjima i

obvezama i dr. Vano je, osobito u uvjetima oteane likvidnosti, pomno pregledati sva
dospjela a nenaplaena potraivanja, provjeriti ugovore, primke, izdatnice i osiguranja
plaanja itd.

U pripremi za popis sva osnovna sredstva treba oznaiti inventarnim brojevima, a zalihe
materijala, proizvode, robu i dr. razvrstati i sloiti po vrstma i podijeliti na: vlastitu i tuu,
korisnu i kurentnu te oteenu (nekorisnu) i nekurentnu imovinu. Nadalje, treba utvrditi i
raistiti zamjene (slini artikli izgledom, namjenom, cijenom, ifrom). Dokumentaciju
treba uredno sloiti i provjeriti je li kompletna i vjerodostojna (postoji li neprekinuti rastui
numeriki niz, je li ovjerena, potpisana i likvidirana), a potraivanja i obveze usuglasiti s
poslovnim partnerima.
Popisne komisije trebaju se sastojati od strunih osoba koje nisu zaduene niti odgovorne za
imovinu koju popisuju, te koje nemaju uvid u raunovodstvene i druge evidencije o koliini te
imovine. lanovi komisije odgovorni su za tonost utvrenog stanja imovine i obveza
(koliina, vrsta i vrijednost), tono i potpuno sastavljanje popisnih lista, za rokove provedbe
popisa i izradu elaborata o provedenom popisu.

Godinji popis u velikom poduzeu obino zapoinje izradom plana popisa u kojem su
odreene centralna i popisne komisije prema vrstama imovine, rokovi i organizacija tj. nain
provedbe popisa. Centralna popisna komisija daje upute i nadzire rad ostalih popisnih
komisija (kako popisati koliinu, vrstu i vrijednost imovine i obveza, kako popunjavati
popisne liste, izraditi elaborat i sl.).

Manja poduzea mogu imati samo jednu komisiju za popis svih vrsta imovine i obveza.

Kod obveznika revizije provedbu inventure nadzirat e ovlateni revizori, koji e provjeriti
plan i organizaciju te kontrolirati prisutnost lanova i nain rada popisnih komisija. Revizori
e obino i sami popisati pojedinu imovinu, te naknadno usporediti rezultate svog popisa s
popisom koji su provele komisije. Kontrola provedbe popisa spada u obvezne revizorske
postupke predviene Meunarodnim revizorskim smjernicama, to takoer svjedoi o
vanosti inventure.

Nakon popisa i razmatranja rezultata popisa, ovlateni organ (osoba) donijet e odluku o
postupanju s inventurnim razlikama vikovima i manjkovima. Naime, vikovi i
manjkovi su uobiajena posljedica rukovanja s imovinom, osobito u poduzeima koja
raspolau s veim koliinama razliitih materijala, proizvoda ili robe. Manjkovi obino
nastaju rastepom, kvarom, lomom, neaurnim i neredovitim evidentiranjem ulaza i izlaza,
zamjenama, kraama i dr., a vikovi najee propustima kod evidentiranja ulaza i izlaza ili
zamjenama. Kada se konstatira da nema niti vikova ni manjkova, to obino znai da
inventura nije provedena ili je provedena samo formalno.

Inventurni vikovi su prihod, a manjkovi rashod poduzea, pa stoga izravno utjeu na

iskaz vrijednosti imovine, obveza, kapitala i financijskog rezultata. I na njihovu
realnost.
Neiskazivanje manjkova rezultirat e precijenjenom vrijednosti imovine, podcijenjenim
rashodima i precijenjenom dobiti. I obrnuto, neiskazivanje vikova utjecat e na podcijenjenu
vrijednost imovine, podcijenjene prihode i podcijenjenu dobit.

Na raunovodstvenim podacima zasnivaju se i porezni obrauni. Prema Zakonu o porezu na

dobit, porezna osnovica izraunava kao dobit koja se utvruje prema raunovodstvenim
propisima kao razlika prihoda i rashoda uveana i umanjena prema odredbama Zakona,
pa se utjecanjem na visinu financijskog rezultata utjee i na visinu porezne obveze. Stoga e u
sluaju neiskazivanja vikova i manjkova porezna obveza biti neispravno utvrena.

Manjkovi se mogu otpisati na teret poduzea, ili se terete odgovorni radnici. Odabrani nain
tretiranja manjkova i vikova ima svoje porezne posljedice, i to ne samo kod poreza na dobit,
nego i kod PDV-a i poreza na dohodak, pa i o tom aspektu inventure menaderi svakako
trebaju povesti rauna.