Raunovodstvene kategorije i pojmovi za menadere -

priznavanje i mjerenje
O temeljnim raunovodstvenim kategorijama, pojmovima i konceptima, kao i razlozima zbog
kojih ih menaderi trebaju dobro poznavati i razumjeti, pisali smo u TEB-ovom poslovnom
infu u vie navrata. Nastavno na te lanke, u narednim brojevima pokuat emo ih objasniti na
nain razumljiv menaderima i ostalim neraunovoama.

Zapoet emo s pravilima prema kojima se, u skladu s raunovodstvenim standardima,

utvruju i biljee podaci u poslovnim knjigama (raunovodstvenim evidencijama) i iskazuju u
financijskim izvjetajima.

Da bi se bilo koji poslovni dogaaj mogao proknjiiti i prikazati, prije toga potrebno ga je
ispitati (provjeriti) i utvrditi njegovu u novcu izraenu vrijednost. Ovi postupci nazivaju se
priznavanje i mjerenje.

Priznavanje je proces kojim se provjerava da li neka stavka ili transakcija udovoljava

definiciji i zahtjevima iz raunovodstvenih standarda, te da li se moe uvrstiti u poslovne
knjige i financijske izvjetaje.

Uvjeti za priznavanje

Da bi se mogla priznati, svaka transakcija (stavka) mora kumulativno ispunjavati dvije

kljune pretpostavke:

1. mora postojati vjerojatnost da e s njom povezane budue ekonomske koristi pritjecati

poduzetniku ili se odlijevati iz njega, i
2. mora se moi pouzdano izmjeriti njezina vrijednost.

Ako ne ispunjava bilo koji od ova dva uvjeta, stavka (transakcija) se ne smije knjiiti, niti
iskazati u financijskim izvjetajima.

Navedeni uvjeti se modificiraju i prilagoavaju vrsti poslovnog dogaaja. Tako se prihodi

knjie i iskazuju u raunu dobiti i gubitka samo kada se njima poveavaju budue ekonomske
koristi, odnosno samo kada se oekuje poveanje vrijednosti imovine ili smanjenje sadanjih
obveza, koje se mogu pouzdano izmjeriti. To znai da je prihod nastao samo kada se razumno
moe oekivati naplata i kada se smanje obveze (npr. u sluaju prestanka nekog rizika
ukidanjem rezervacije, kada dobavlja odustane od svog potraivanja i sl.). U suprotnom,
prihod se ne priznaje. Ako naplata prihoda postane neizvjesna naknadno - nakon poetnog
priznavanja, u istom iznosu priznaje se rashod.
Rashod se priznaje kada smanjenje buduih ekonomskih koristi proizlazi iz smanjenja
imovine ili poveanja sadanjih obveza koje se mogu pouzdano izmjeriti.

I imovina se priznaje u bilanci samo kada je vjerojatno da e budue ekonomske koristi tei k
poduzetniku i kada ima vrijednost koja se pouzdano moe izmjeriti.

Obveze se priznaju i prikazuju u bilanci kada je vjerojatno da e zbog podmirivanja sadanjih

obveza nastati odljev resursa i kada se iznosi s kojima e se te obveze podmiriti mogu
pouzdano izmjeriti.

Kapital se poetno priznaje u iznosu upisanom u trgovakom sudu, a promjene nakon toga
priznaju se kao posljedica priznavanja prihoda i rashoda, odnosno imovine i obveza.

Mjerenje

Nain utvrivanja novane vrijednosti neke stavke (transakcije) naziva se mjerenje.

Svi poduzetnici koji primjenjuju raunovodstvene standarde, duni su primjenjivati koncept
fer vrijednosti. Fer vrijednost je bliska trinoj vrijednosti i utvruje se kao iznos koji bi
trebalo primiti za prodanu imovinu ili platiti za podmirenje obveze u uobicajenoj transakciji
izmeu informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju na slobodnom
tritu.

Prihodi se mjere po fer vrijednosti primljene naknade, potraivanja, ili smanjenja obveze, a
rashodi prema fer vrijednosti poveanja obveze ili smanjenja imovine. To znai da se prihodi
iskazuju u iznosima iskazanim na izlaznim raunima izdanim kupcima (bez PDV-a), u visini
smanjenja obveza, rezervacija i dr., a rashodi prema ulaznim raunima primljenim od
dobavljaa (bez PDV-a), obraunima plaa, amortizacije i drugim odgovarajuim ispravama.
Ipak, za pojedine stavke raunovodstveni standardi predviaju mogunost primjene drugih
metoda.

Tako se imovina moe mjeriti po fer vrijednosti, ali i pomou troka nabave (troak kupnje),
tekueg troka, ostvarive (utrive) vrijednosti i sadanje vrijednosti.
Obveze se mjere po troku nabave (povijesni troak) u iznosu primitka primljenog u razmjeni
za obvezu, ili po iznosima novca i novanih ekvivalenata za koje se oekuje da e biti
isplaene zbog podmirivanja obveza u tijeku poslovanja, te po fer vrijednosti.

Kapital se ne mjeri izravno, nego kao razlika ukupne vrijednosti imovine (aktive) i ukupnih
obveza u pasivi bilance, pa je njegova vrijednost neposredna posljedica mjerenja imovine i
obveza, a slijedom toga i prihoda i rashoda.
Mogunost odabira razliitih metoda mjerenja moe zbuniti, pa istiemo da e sve ponuene
opcije na dulji rok rezultirati slinim, a u konanici istim vrijednostima.

Osim toga, uz razumijevanje postupaka priznavanja i mjerenja, potrebno je poznavati i opa

naela - pravila priznavanja i mjerenja koje je prihvatila raunovodstvena struka, o kojima
emo stoga pisati u narednom broju TEB-ovog poslovnog infa.