Objavljeno: http://blog.vecernji.

hr/zvonimir-despot/2011/05/

HHO i drugi ve nas 10 godina lau o broju zapaljenih srpskih

kua za Oluje
Published 28. svibanj 2011.

Budui da nitko ne porie injenicu da su tijekom i nakon Oluje pojedinci

na hrvatskoj strani poinili ubojstva i zapalili dio imovine srpskih graana u
RH, na predavanju u Splitu 20. svibnja ravnatelj Hrvatskog memorijalno-
dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor postavio je
pitanje zato se uporno preuveliavaju ili neprecizno iznose podaci o
ubijenim civilma i zapaljenoj imovini srpskih graana u Oluji. Na temelju
ralambe dokumenata UN-a i brojeva navedenih u njima prema razliitim
kriterijima, na predavanju je iznesen zakljuak da je broj od 22.000
zapaljenih kua, koji u svojoj knjizi Vojna operacija Oluja i poslije
navodi HHO i koji se javnosti namee kao nedvojben, zapravo najmanje za
polovicu uvelian. Dakako, spomenutom ralambom ne eli se prikriti
injenica da su pojedinci na hrvatskoj strani zapalili dio imovine izbjeglih
srpskih graana (uostalom na hrvatskim sudovima procesuiran je veliko
broj sluajeva paljenja i pljake vezane uz Oluju) nego ukazati na
netono i neobjektivno informiranje. Istodobno, tonijim navoenjem
brojeva zapaljenih kua rui se teza prema kojoj hrvatska vlast nije
poduzela nita da bi kaznila poinitelje tih nedjela. Upravo suprotno,
podaci u tzv. Bijeloj knjizi iz rujna 1999. o kanjavanju poinitelja kaznenih
djela paljenja i pljake tue imovine pokazuju da je velik broj tih poinitelja
kanjen.
Moe se postaviti i pitanje zato pojedini politiari zanemaruju izlaganja
znanstvenih ustanova, a koriste podatke nevladinih udruga. Ili zato se i u
dijelu hrvatskih medija daje pozornost srpskom obavjetajcu Savi trbcu,
kad je poznato da on manipulira povijesnim podacima. Ta je manipulacija
dokazana na primjeru popisa rtava, a posebice na bezobzirnom
krivotvorenju podataka iz Oluje. Tako je Nazor u Splitu pokazao nekoliko
fotografija iz Zbornika u izdanju Centra za strateke studije Univerziteta u
Beogradu (to bi trebala biti jedna od uglednih znanstvenih ustanova u
Srbiji). Na jednoj su fotografiji prizori ubijenih stanovnika Vukovara u
napadu srpskih snaga, a ispod te fotografije potpis je u kojem se navodi da
su to ubijeni srpski civili u Oluji. Na ostalim fotografijama razrueni
Vukovar i njegovi protjerani stanovnici prikazuju se kao srpska nesrea,
odnosno kao Srbi koji naputaju svoje domove u Slavoniji. Jedan od
autora je u spomenutom zborniku i Savo trbac.
U istom je Zborniku objavljen i govor hrvatskog predsjednika Franje
Tumana kao kljuan dokaz da je Hrvatska eljela rat. Osim to je
pogrean datum toga govora, njegova usporedba s onim to je Tuman
tom prilikom zaista rekao pokazuje da je opet rije o manipulaciji i
prekrajanju toga govora za potrebe dokazivanja kako je Hrvatska kriva za
rat. Zanimljivo je da se spomenuti Savo trbac voli pohvaliti da se njegov
rukopis prepoznaje u nastupu haakoga tuitelja te da je haako
tuiteljstvo podatke za tubu protiv hrvatskih generala dobilo upravo od
toga Centra i njegova voditelja!?
Unato podacima iz izvora, neki hrvatski novinari, dopisnici iz stranih
zemalja, pokuavaju nas uvjeriti kako je ista matematika, odnosno
smanjenje broja Srba u Hrvatskoj s oko 12 posto na oko 4,5 posto, dokaz
da je Hrvatska poinila etniko ienje i da svi koji govore suprotno lau.
Kakvo banaliziranje dogaaja i podcjenjivanje zdravoga razuma, kad se
zna da brojeve u historiografiji treba analizirati, odnosno odrediti uzroke i
posljedice njihova smanjenja ili rasta.
Ali, ako se ve inzistira na matematici, treba podsjetiti na brojeve:
matematika pokazuje da je oko 150.000 ljudi etiri godine teroriziralo vie
od etiri milijuna ljudi, onemoguavajui im putovanja, drei ih na nianu
topova i raketnih sustava, sukladno strategiji realne prijetnje koju je
srpski general Radinovi osmislio, a pobunjeni Srbi u Hrvatskoj prihvatili
kao sredstvo prisile na Hrvate da odustanu od povratka svojim domovima.
Matematika kae i da je zbog ekstremistike politike vodstva pobunjenih
Srba u Hrvatskoj, koju je podrala veina od 150.000 Srba na okupiranom
teritoriju RH, najmanje toliko Hrvata protjerano s toga podruja i etiri
godine ekalo povratak svojim domovima, kojeg je spomenuto
stanovnitvo na okupiranom podruju sprjeavalo. Matematika potvruje
da je 99,80 posto Srba na okupiranom teritoriju ve u svibnju 1991.
odluilo da nee ivjeti u Hrvatskoj i podralo ideju o pripajanju dijela
Hrvatske Srbiji, a ako im to ne uspije, vrsto su odluili iseliti se iz
Hrvatske. Matematika potvruje da ta podrka nije slabila sve do Oluje.
Primjerice, na referendumu odranom 19. i 20. lipnja 1993. za ujedinjenje
suverene Republike Srpske Krajine u jedinstvenu dravu sa Republikom
Srpskom, te sa drugim srpskim dravama izjasnilo se 98,6 posto
registriranih glasaa.
Stoga, kad bi se hladno i cinino, onako po haaki ili na temelju logike
spomenutoga hrvatskoga dopisnika iz inozemstva, uzeli spomenuti
matematiki podaci, svaka rasprava o odlasku Srba s okupiranoga
teritorija Hrvatske bila bi suvina, s obzirom na zakljuak da je za odlazak
srpskoga stanovnitva s okupiranoga podruja RH tijekom Oluje
odgovorno vodstvo pobunjenih Srba u Kninu i njihovi mentori u Beogradu.
Uostalom, otili su na temelju Odluke Vrhovnog savjeta odbrane RSK o
planskoj evakuaciji od 4. kolovoza 1995. u 16.45 sati.
U prilog zakljuku da su Srbi s okupiranoga podruja otili iz Hrvatske uoi i
tijekom Oluje zato to nisu eljeli ivjeti u Hrvatskoj govori i podatak iz
Zbornika o srpskim izbjeglicama u izdanju Centra za strateke studije
Univerziteta u Beogradu, da je od poetka 1996. do kraja 1998. Hrvatsko
podunavlje, od 128.316 stanovnika, napustilo 77.316 lica srpske
nacionalnosti, unato tome to je to podruje mirnim putem reintegrirano
u ustavnopravni poredak RH. Slino se dogodilo i u Sarajevu