Zrinka SIMIC-KANAET RAZVOJ LONCARSKIH PECI 1 TEHNOLOGIJE PECENJA NA PRAPOVIJESNIM I ANTICKIM PRIMJERIMA UDK 91590402 (4975) Strudniianale Prapovijesna i antifka arheotogija Professional paper Prehistoric and Roman archaeology Reedy 1996.12.28, Zrinka Simié - Kanaet HIR - 10000 Zagreb, Hrvatska Atheolo’ki zavod Filozofskog fakulteta T Ludiéa 3 U okvine zadane teme (tehnologija Keramike) obraden je moguét razvoj peti i natin peéenja od priih praponijesnih do gradenih Klasiénih peti, zatim rekonstrukcija natina pevenja uz pokuse, te proces lrade keramike od glinita do samog petenja. Sirha istrazivanja jest pokuta) detaljnijeg odredivanja {faze peienja vecane uz tehnoloiki razvoj pect koji je utieeao na nacin ierade, kolidinu i kvalitens ‘keramike. ‘Tehnike, natin rada, prenosili su se na potomstvo tijekom sioljesa. lzrada keramike zapravo je odréavanje tradicionalnog rada jer radikaine tehnitke inovacije nema. Gling, kao i rad lonéara astao je nepromijenjen do danainjeg doba, tako da matemo sa sigumoxéu utvritisicnos, fe moguénost komparativnog istrazivanja na tom podrug, jer industriska, serjska proizvodnja keramike plod je tehnolotke evolucie modemog doba. HOMERSKA HIMNA LONCARA‘ Ako mi platite za moj pjesmu, lonéari, Tada dodi, Ateno, i poloti rake nad peé! Neka kupe i vréevi postanu prekrasno crni, Neka budu dobro peéeni i neka postign tratenu lien... Alli ako se pokatete besramnim varalicama, Da li da pozvem one ito uniktavaju peci, I Sintripoda i Smaraga i Azbesta i Salakta i Omodama koji gore nat nanase mage Nek se zanpaju tuneli i komore, nek se cijela ‘pet urusi dok lonéari glasno jadikuju. Ko ito melju konjski zubi, nek peé smelje u prah sve lonce w njoj. A ako se netko nagne da pogleda kroz otvor, neka mu lice bude opeéeno, tako da naudi osteno poslovati. (Burford, 1972) \ Priga kage da je Homer prolazio kraj lontara koji su gradili ped, a iamedu 525. i 350. godpr. Kr. u Ateni onaca. Po svoj prilci ova pjesma nastala RAZVOJ PECI I NACINA PECENJA Petenje je keramigki proces kojim glina dobiva Zeljeni oblik i Gvrstoéu. (Scott 1958: 382; Weiss 1984: 55). Iskustvom, tijekom vremena, naéin pedenja se mijenjao i usavrSavao, a time i kvaliteta i kolitina ispedene keramike, Prvi najjednostavniji natin pevenja jest pegenje na otvorenom (s1. 1). Dobro osusene glinene posude stavijale bi se na zemlju, a iznad i ispod bi se slagalo gorivo te bi se sve skupa zapalilo, (Drews 1978-1979: 33; Caruso 1979: 264 Dossier de PArchéologie, 1974, s. 1-6) Za keramiku potenu na taj nagin mozemo reéi da je nejednoliko ispedena jer je izlozena direktnoj vatri. Zoog dutine pesenja i niske temperature, koja je bila izmedu 450 i 650° C stupnjeva (Cuomo di Caprio 1971-1972; 371) keramika je ostajala porozna, lako Jomljiva, jer tek na visim temperaturama dolazi do potpune razgradnje minerala i uglika u keramici Sto smanjuje poroznost i lomijivost. su gu zamolili da pjevanjem otjera duhove od * Sintripod-udara’, Smarag-razbija’, Azbest-neugasiv, Salaki-tresac, Omodam-onaj koji uniftava nepeveno 151Z. SimiéKanset + » Razvoj lonéarskih_ pect Prema analogijama uzetim iz. etnolo’ke grade, kuo i pokusima, pretpostavija se da je prva keramika pegena ina taj nagin na kuénim ognjittima gdje se spremala i hhrana. Nema odvojenog prostora i konstrukeije samo 2a peéenje keramike, Stoga se rijetko mode arheolotki dokumentirati Uz povetanu potrebu za keramikom i stegeno odredeno iskustvo (Klima 1952: 193-197; Litzow 1984: 8-9; Porto 1989: 48, sh 1, 8 Duhamel 1978-1979: 49- 54; Kalmeta 1954: 136-137; Dimitrijevié 1978: 82-84; Podborsky 1971: 59-67, T10, s3; Dictonaire 1963: 229-260) stvaraju se uyjeti za tehnitka poboljfanja u izradi i petenju keramike. Kvaliteta pegenja poboljfana je stavljanjem keramike wu istu jamu zajedno s gorivom (sl. 2), koje se sastojalo od Aiblja, trave i diva u za tu svzhu iskopanu jammu (Crisan 1967: 111-118, sL1-3; Caruso 1979: 264-270, 31.299; Drews 1978-1979; 34, sl. 4) Ukopavanjem u zemlja zatvoren je dio za petenje. Na taj natin due se zadréavala toplina, a postizala se temperatura neSto via cod 700° C stupnjeva, Giklus je pegenja zavriavao sagorijevanjem goriva i postupnim hladenjem. Tako je ovaj nagin peéenja ekonomitniji, jer je potroinja goriva manja nego kod petenja na otvorenom, jo8 ne mozemo govoriti o bitnom tehnoloSkom napretku. Proces petenja je skraéen, a vilom temperaturom poboljiana je kvaliteta petenja, ss Opme, archaeal. 20, 181-177 1996, Dalji razvoj ifao bi prema tzv, zatvorenom pegenju (6. 3), Na zemlju, u tinjajuéi drveni uglien stavile bi se slinene posude. (Caruso 1979: 264, sl. 3; Duhamel 1978-1979, 52, sl. 4) Nakon postizanja temperature dovoljno visoke za pecenje, plinene posude bi se zajedno 8 gorivom pokrile zemljom. Na taj natin improvizirana je neka vrsta kupole koja é postati sastavnim dijelom Klasitne peéi. U ovom sluéaju ona je Gitava ruSena (nema stalnu konstrukeju kao kod gradenih peéi) nakon svakog pevenja, te ponovo obnavijana za sjedeée pesenje. Pomak je uéinjen zatvaranjem prostora za_pedenje, Peéenje je jo8 uvijek oksidacijsko i redukeijsko i ne mote se bitno utjecati na kvalitetu keramike jer nisu moguée interveneije tijekom pegenja. Problem je bio u pucanju glinenih posuda koje su se morale prije ovakvog peéenja zagrijati, jer ako bi se direktno stavijale u tinjajuéi ugljen brzo_ bi pukle. Zatvaranjem prostora za petenje, wz postizanje dovolino visoke temperature, duze bi se zadréavala jednolika temperatura pa bi se keramika postupno pekla i polaganije hladila, a ujedno se Stedjelo i na gorivu. Sljedeéa faza bila bi Kombinacija stavljanja glinenih posuda u iskopanu jamu u zemlji s gradnjom nadzemne Konstrukeije od kamena ili gline (sl 4). Peé bi se zatvarala kamenom plogom, (Caruso 1979: 264, sl.2; Drews 1978-1979, 34, sl. 5; Hofmann 1982, 110-118, sl 9, 10)Z. SimiéKanact + » Razvoj lontarskit_ pet Za ova kombinaciju mozemo reti da se lako gradi, a mote se rabiti vide puta. Na taj nagin postaje stalna, dobiva se mjesto kojim é se koristiti samo za petenje eramike (za razliku od kuénog ogniita). Keramika se stavijala i vadila kroz otvor na vzhu, koji je sluzio i za cirkulaciju zraka, Polukruéni oblik preuzet € gradena kupola kod gradenih peéi. Pedenje je redukcijsko i oksidacijsko, keramika je i dalje pomijeSana 5 gorivom. Ciklus peéenja ne moze se ni produtiti ni prekinuti, a zavriava izgaranjem goriva, te postupnim hladenjem. Daljnje poboljSanje u konstrukciji peéi, jer se joS uvijek ne moze govoriti o klasiénoj peti, sastojalo se u izgradnji kupole s otvorima za cirkulaciju zraka. Otvori su se nalazili i sa strane pri zemlji kao i na vrhu kkupole (@. 5). Cirkulacja zraka omoguéila je maksimalnu iskoriStenost goriva, ali je keramika jo’ uvijek pomijeSana 8 gorivom. (Caruso 1979: 264, s15) Veliki napredak u petenje postignut je odvajanjem odinice od zemije (sl. 6), gradenjem reietke na koju su se stavljale glinene posude, ali i gorivo. Cirkulacija zraka isla je preko reSetke u kupolu. na éijem se vriuw nalazio otvor. (Duhamel 1978-1979, 52, sL4) Okvimo mozemo reéi da ovakva Konstrukcija predstavlja prototip Klasine peti. JoS se uvijek ne moze * Podaci iz: dokumentacij 153 4, Opwsc. archacol. 20, 181-177 1996. utjecati na dujinu peéenja jer ono zavréava izgaranjem goriva koje se nalazi u odvojenom prostoru za petenje. Pretpostavja se da je dio konstrukeije, podnica i reBetka stalan, dok se kupola gradi i ru8i da bi se stavilo gorivo i glinene posude za petenje. Na ovom stupnju razvoja stvoreni su uyjeti za gradnju Klasitne jednodijelne pedi Pod pojmom klasitne jednodijelne peéi podrazumijevamo sljedeéu, vedim dijelom stainu, konstrukeiju koja se sastoji od: gradene podnice, zidova jenki koji zavrSavaju kupolom i nadsvodenog kanala + prefurija. Petenje se kao i sagorijevanje odvijalo u zatvorenom prostoru, a cirkulacija zraka gradnjom otvora na kupoli i vratima omoguéila je oksidacijsko i redukcijsko pesenje. Zatvaranjem prostora za petenje toplina se dulje zadréavala, postignuta je vita temperatura, a trodilo se i manje gotiva. Keramika vile nije izlozena direktnoj vatri, a proces se peenja mogao kontrolirati. Sve je to utjecalo na povecanje kvalitete keramike. iskopavanja na lokaciji Vinkovei-Hotel 1977/78, godinu’. Peé je pravokutnog oblike, zaobljenih krajeva. a joj iznosi 1.95 m, a Sirina varira (0.80, kod otvora za lozenje, srediinji se dio Siri do 0.85 i zavrSava suavajuéi se do 0.70 m). Citava peé gradena je od ilovate, bez. armature. Vanjska visina zidova pedi je 0.50 1m, dok je unutamja neSto manja i zbog wadignutog poda iznosi 0.35 m, Vanjske strana zidova je vertikalna, lunutarnja se trapezoidno suzava prema vrhu. Debljina zidova varira od 10-12 cm, Saguvan je plitki svod u Hirini od 40 cm samo u prednjem dijelu preko Strainji je dio pei ukopan u zdravicu, dok je ispred lodisnog otvora zdravica snizena za 0.2 m. Izgradnjom jednodijelnih peti zavr’en je, u tehnoloskom smislu, razvoj nagina pegenja u jednom pravou, One e u ovom obliku ostati nepromijenjene, kao standardni tip, S druge strane dolazi do razvoja novog tipa i pojave dvodijelnih vertikalnih peti (sl. 8). One ée djelomigno zadrdati konstrukeiju jednodijelnih peéi, ali 2 znaajnom novom kvalitetom - odvojenim prostorima za sagorijevanje i lozenje. Naime uveden je novi konstrucijski element - reSetka, koji odvaja prostor u kkojem se nalazi gorivo - vatri8te od prostora za petenje, Sto pridonosi kvaliteti petenja, Za dréanje reSetke izgradeni su razlititi sustavi potpornih pregrada, stupova, stubova, konzola i sl. u vatriitu peéi. (vidi pod “Dvodijelne vertikalne peéi") Sva sljedeéa poboljfanja nisu bitno utjecala na kvalitatu petenja, pa se moze reGi da je ugradnjom refetke razvoj ove viste peéi tehnoloski zavrien. iskopavanja koje su vodili SDimitrjevié i ADurmanZ SimiéKonaot : > Razoj lotarskih pedi. « Opvec.archacol, 20, 151-177 1996, ‘Slka 7 Lonéarska pee, Vinkovci ~ Het Prema raspodjeli topline i nadinu sagorijevanja mozemo izdvojiti dvije viste peéi (slika 9 i 10). (Cuomo di Caprio 1971-1972, 372, TI-2, 3: Scott 1958: 392, sl, 239, 240) A) vertikaine B) horizontalnu Zajednitki obima pecima jest navin lozenja i gorivo koje se upotrebljava za petenje keramike. Obitno se abe drva ili drveni ugljen. Proces petenja zapotinje Slike 9 Presjck verkalne peti laganim lozenjem, sagorijevanjem manje koligine drva, koje s vremenom postaje intenzivnije kako bi se postigla dovolino visoka temperatura za kvalitetno pedenje keramike. Na kraju slijedi postupno hladenje jer kod. rnaglog hlaenja doslo bi do pucanja keramike.Z SimicKanact : » Remoj lontarskih pedi. — = ‘tka 10. Presi horizontalne peti U obje peti keramika nije izlozena direktnoj vatri. Osnovna raaiika je u cirkulaciji zmaka, odnosno unutrainjo konstrukciji peti. Kod vertikalne, koja ima reSetku, topli zrak krudi iz prefurnija preko refetke u prostor za peenje prema otvoru na kupoli, dok kod horizontalne eG, koja nema reSetku nego pregradu izmedu prostora za sagotijevanje i prostora za peéenje, topli zrak prelazi preko pregrade u prostor za petenje prema dimnjaku. Dimnjak je poscbno graden i proporcionalan jeu ‘odnosu na veliginu peti. (Weiss 1984: 220-222) Na naSem podrugju, prema meni raspoloiivim podacima, nije nadena niti jedna horizontalna peé. ‘Vertikalne pedi su prema istrativanjima dominantne u Europi, dok su se horizontalne upotrebljavale na dalekom istoku, DIJELOVI PECL Prema konstrukeji mozemo izdvojiti dva tipa peti: jednodijelne i dvodijeine (sl. 11, 12) Jednodijelne vertikalne peéi sastoje se od: 8) podnice b) prostora za sagorijevanje i petenje, te ©) zidova koji zaveSavaju 4) kupolom. Neke peti mogu ispred otvora za lodenje imati nadsvodeni kanal (prefurni). otvor pedi Slike 11, Dijlovi jednodijeine pati : Opwse. archacol. 20, 151-177 1996 Konstrukciju dvodijelnih peéi cine: a) podnica b) madsvodeni °) canal => prefurnij prostor za sagorijevanje => donji dio pedi - vatrlte prostor za petenje => gomji dio peti reSetka => pregradna plota koja dijeli prostor za sagorijevanje od prostora za petenje 1) zidovi => stijenke peti ‘kupola. Jednodijelne peti razlikuju se od dvodijelnih u pedi taj prostor Gini jedau cjelinu, dok je kod dvodijelnih odvojen reSetkom. Raza je u cirkulacji zraka odnosno raspodjeli topline. ion peti podhica Slika 12. Dijlovi jednodijeine peti Praefurnium‘ Prefurnij - nadsvodeni prostor (kanal) nalazi se ‘odmah ispred ped, obiéno u sredini. (Cuomo di Caprio 1971-1972 : 86-389; 1978-1979, 23) Mote biti razlitite dudine i Nine. Primjer peti iz Gunduliéeve lice br. 9 uu Vinkoveima pokazuje da je dudina prefumnija kod peéi ‘br 1 iznosila je 1 m, a kod peti br 2, koja je bila veéa, 0,80 m, Saranovié-Svetek 1981: 17-18; Vikié-Belandié 1967: 83) Nije uogena nikakva pravilnost u izgradnji prefurnija, jedino mozemo reéi da je njegova duzina ovisila o duzini drva kako bi se maksimalno iskoristla toplina. Kod nekih peéi strane su mu protirene zbog lakSeg loenja, Povezan je s prostorom za sagorijevanje. Graden je od zemlje, ostataka keramike ili kod velikih * Pracfurnium-latinski naziv koji se upotrebljava kao opéi termin za prostor ispred peti; vrjedi i za peti koje su prethodile imskodobnima. Prefurnio, apertura, canale, booca del fomo, corridorio di accessoo 1552. SimiéKanact : » Rezo) lontarskih_peéi peti za pegenje opeke, ako su imale graden prefurnij, od tegula ili cigle. Mode biti ukopan u zdravicu w visini [prostora za sagorijevanje pa nije potrebna nikakva dodatna onstrukeija. Zbog toga je éesto i jedini pokazatelj za ppostojanje pedi jer se teZe uniftava, a obiéno se nalazi uz veéu koliginu pepela. (Ovaj prostor je vazan jer u njemu potinje proces petenja keramike, Kroz kanal ulazi hladan zrak, koji se sagori jevanjem goriva zagrijava, struji prema prostora za sagorijevanje, zatim prelazi preko reSetke u prostor za peéenje, te kroz otvor na kupoli idazi van. Ovakvim strujanjem toplog zraka postiée se ravnomjerna raspodjela temperature u peéi. Visina temperature ovisi o natinu lozenja, koliini i visti goriva, Prefurnij zapravo produduje pofetno zagrijavanje u prostoru za sagorijevanje te na taj nagin utjede na kvalitetu petenja keramike koja u tom slugaju nije izlotena direktnom plamenu i brzom zagrijavaniu. Kad se postigla dovolino visoka temperatura za pedenje otvor prefurnija (Fabre 1935: 106, s1.8) bi se zatvorio giinom ili ostacima keramike kako bi se sprijetio ulazak hladnog zraka u peé. Ulaz, kao i otvor nna kupol zatvarao bi se kod redukeijskog pegenja. Ispred prefurnija obiéno je iskopana jama za isbacivanje pepela (Hofiller 1915-1919: 189), a i okolni je prostor pripremljen za lozenje pedi Zidovi. peti Peé zatvaraju zidovi - stijenke od gline ili opeke. Potinju se graditi od vatri8ta - podnice ili od reSetke, ako je peé donjim dielom ukopana u zemlju, a zavréavajt kupolom. (Cuomo di Caprio 1971-1972: 399-401; 1978- 1979, 23; Sultov 1969: 12-16, s1.6) Mogu biti nedovrseni 4. izgradeni do odredene visine kako bi se keramika mogla stavijati u peé te se prigodom svakog peéenja zajedno s kupolom dovrSavaju. (Petre 1968: 147-157, 16). Rijetko su saguvani u cielost, jer se zbog konstrukeije i materijala, te visoke temperature lako uniStavaju. Kod jednostavnih pe¢i zidovi se pojagavaju debljim slojem gline koja se skida nakon pesenja ili ostacima keramike i opeke zbog ustede topline (dugo zadréavaju toplinu). Debljina stijenki ovisi o veligini i konstrukeji peti, a imosi od 10 do 25 cm. U donjem su dijelu stijenke neSto deblje prema kupoli stanjuju se. U visini prostora za petenje nalazi se, kod pojedinih peti ovor (neka vista vrata) kroz koji se stavijala i vadila keramika. Kod ovakvih peéi zidovi su bili stabilni, a kupola je imala ‘mali otvor na vrhu za cirkulaciju zraka te nije ruSena nakon peéenja. Otvor na zidu peéi obiéno se nalazio nasuprot prefurnj. Nakon potetnog zagrijavanja i idaska dima, zatvarao bi se, éime se struja 2raka usmijeravala k = Opvec. archacol 20, 151-177 1996. otvoru na kupoli. (Benoit 1950; 128; 1956, 225-227, sid; Cupry 1959: 382, sl.9; Mingazzini 1954)° Kupola Kupola (Cuomo di Caprio 1971-1972: 401-404; 1978-1979: 23) je sastayni dio gornjeg dijela p Njezina osnovna funkeija jest zadravanje topline zatvaranjem prostora za pevenje, Tzgradena je od zapetene zemlje, opeke ili se improvizirala od ostataka keramike (Arslan 1965: 45- 52) ili kamena (Hofman 1982: 108, sL9-15) koji su pokrivani zemljom. ‘Lonari su iskustvom dosti do zakljudka da je zbog Iwvalitete procesa pefenja potrebna stabilna, dobro gradena Kupola, bez obzira kakvog je oblika i od Sega je izgradena pet. ‘Tijekom iskopavanja rijetko se nalazi cijela kupola, vetinom je 2bog konstrucije uniStena. Mogla je imat vei ili manji otvor na vrhu, Otvor je sluzio kao neka vista dimnjaka pomocu Kojeg se regulirala cirkulacija ‘rake, (Dimitrijevié 1979: 156) Kod redukeijskog su se peéenja otvor na kupoli kao i otvor prefurnija zatvaral. Kod manjih peti, gdje to konstrukeija dopusta, kupola je gradena pomocu Sibija. U rub podnice zab bi se Sbe, upletanjem tanjih iba dobio bi se kostur Koji bi se oblijepio ilovatom (Bjorn 1978-1979: 10-11),. Kod nalaza peéi éesto su jedini pokazatelj 0 konstrukeiji Kupole vedi ili manji komadi zapesene gline w kojoj su vidljivi ostaci grandica od kojih je kupola bila izgradena. Tako mozemo sa sigumo§u govoriti 0 jednom od nafina gradnje kupole pedi Za gradenu kupolu mozemo reéi da je tebnoloski doraden dio peti, jer kod pegenja na otvorenom i kod improviziranih peéi nisu gradene kupole, Njihove funkeiju zamijenila je zasuta zemlja ili gorivo koje je ujedno izgaralo tijekom vremena potrebnog za petenje Kerarike. Pretpostavija se da se kupola petima koje nisu imale drugog otvora (u zidu peCi) kod svakog pegenja obnavijala jednim dijelom, ili se otvor, koji je u ovom siuéaju bio dovoljno velik, zatvarao keramikom ostavljgjuGi dimnjak za cirkulaciju zraka, To se moglo vidjeti kod onéara u Vinkoveima prije rata. U Engleskoj (Hartley 1961: 1-3; Mayes 1961: 4-18) su iavréeni pokusi s gradnjom kupole, Napravijena je pet bez kupole u kojoj se potela peti keramika na Cotvorenom. Kada je keramika poprimila odredenu Svrstogu pokriven je prostor za peéenje ulomeima keramike na kkoju se stavila zemlja. Rezultat je bio pozitivan, keramika se ispekla redukcijski, postala je crna, kvaliteta je bila zadovoljavajuéa Sto dokazyje i postojanje improvizirane kupole barem tijekom jednog dijela procesa petenja * Mingazzini 1954: 25-32; U ovom Slanku iznijet je prikaz peti za podrugje Italije.Obradeno je i poglavje o otvorima na peti koji su slutili kao tehnolofki dedatak za peenje samo pojedine vrste keramike, npr. za dobivanje tamnih proviaka otvaranjem vrata tijekom pedenja. 1564%, SimiéKanact : » Razvoj lonfarikih pedi .. « Opvsc. archacol 20, 151-177 1996. Prostor za petenje Prostor za petenje (camera di cotura, camera superiore, oven) nalazi se kod peéi s re¥etkom iznad prostora za sagorijevanje - vatrita, te je zapravo gomji dio peti. (Cuomo di Caprio 1972-1972: 395-399, 1978- 1919; 23; Viki¢-Betandié 1967: 7) Omeden je stjenkauma peti, kupolom te reSetkom na koju se stavija keramika, Posude se slau otvorom prema dolje jedna na drugu do vrha kupole, ostavlja se samo meduprostor za crkulacju zraka. Kod jednodijelnih peci stijenke i kupola zatvaraju prostor za petenje i sagorijevanje koje se odvija u istom Prostoru. Keramika se stavlja na podnicu pedi slade se kao i kod dvodijeinih do vrha kupole. Razlika izmedu jednodijelne i dvodijeine peéi jest 1 odvojenom prostoru za petenje, u reSetki na koju se stavljaju posude. Kod dvodijenih peti keramika nije ialodena direktnoj vatri, te je jednoliko petena, dok je kod jednodijelnih jedan dio posuda uvijek izlo%en direktnom plamenu pa je kvaliteta neito lok Proves petenja zapotinje prodorom toplog zraka iz pre furnija u prostor za petenje, U prvoj fazi lagano se agri java peé i prostor za peéenje, zatim se pojaéanim lozenjem temperatura povecava do temperature dovoline za pegenje nakon sega slijedi postupno hladenje. Revetka Horizontalna, fuplkava, glinena pregrada kroz koju struji zrak - reSetka (Piano forato, grglia, opus suspensum, pavimento perforato) razdvaja donji dio peéi - vatriste od gorjeg dijela - prostora za petenje. Re%etka (Cuomo i Caprio 1971-1972; 392-395; 1978-1979: 23; Bolandié 1967: 82-83; Todorovié 1974: 49; Jovanovié 1988, 70) je zaptavo podnica odjeljka za peéenje na koju se stavija keramika, Kostur refetke graden je od letvica koje se oslanjaju na unutraénji rub peGi i na potporni stup ili prezid. Na mjestu gdje se oslanja kostur refetke, stijenke peéi su zadebljane ili udubljene slinom, ostavili bi se otvori za strujanje zraka. Postupnim suenjem i petenjem Zitava konstrukeija bi se zapekla, postala bi évrsta i kompaktna poput zidova pedi, Refetka se vise puta obnavijala premazivanjem smjesom gline i pijeska, jer je zbog direktnog dodira s vatrom bila izloZena visokim temperaturama i brie se unistavala od ostalih dijelova peti. Promjer reéetke ovisi o veligini peéi, a debijina varira od 10 do 40 cm, Sredifnji dio koji se oslanja na prezid ili potporni stup kao i rub reletke nesto su debi. Kako bi se poboljSao proces petenja (postigla jednoligna i ravnomjerna cirkulacija zraka) kroz otvore na reSetki provlatile su se cjevtice ili bi se pojedini otvori zatvarali glinenim %epovima, Primjer upotrebe Eepova vidi se na peti iz Gomolave (Veselinovié 1957: 30) gdje je reSetka nekoliko puta obnavijana, premazivana novim slojevima gline i pijeska ispod kojih su se naili 187 zatepljeni otvori, koje je keramigar zatvarao Sepovima kako bi usmjerio struju zraka u odredeni dio pe Nesto je primitivaiji nagin stavijanje ulomaka keramike na otvore. Otvori na refetki mogu biti razlitto rasporedeni, bez odredenog pravila, Cesto puta su postavijeni u redovima ili Koncentrifnim krugovima. U prosjeku su promjera 4-12 om (Saranovié-Svetek 1981: 17), Konstrukeija reSetke morala je biti évsta, kompakna, jer je izlotena visokim temperaturama i opterecena keramikom. Zbog évrste konstrukeije dobro je saguvana kod veéine nalaza ps ReSetka je sastavni dio vertikalne dvodijelne peti bez obzira na oblik peti (kruéni, ovalni, pravokutni, kvadratni).. Gradajom reSetke i razltitih sustava za cirkul zraka u vatristu zavrSava tehnolotki razvoj peéi Na naiem podrudju, prema analizi objavijenih peti, prvi put se dvodijelne vertikalne peti upotrebljavaju za pedenje Intenske, (Hofilller 1919: 103, 104; Dimitrijevié 1969: 106-108, s.21, 22) a zatim i rimske keramike, Kronoloski razvoj izvan nateg podru’ja mozemo pratiti prema nalazima peéi neito ranije. Npr. peé iz Hiinskog kod Lipnika, (Paveltik 1983: 361-371, 313) &ja je pripadnost datirana prema keramici nadenoj u ‘joj odredenoj badenskoj kulturis keramika iz peéi u Glavanesti Vechi datirana u Cucuteni B fazu. (Comsa 1976; 23.33, 31.2), E. Comsa povezuje izgled keramike S novor tehnologijom pezenja u dvodijelnim vertikalnim peéima Vatrite ‘Vatribte je prostor u kojem sagorijeva gorivo, struji topli zrak i gdje se kod jednodijelnih peti peée keramika, Taj je dio peti obiéno ukopan u zdravicu (Barkoczi 1956: 63, TXVIL, Petrovié 1987 21, sl.10, Comsa 1976 24, sl.) il se Koriste prirodne podloge (zemlja, kamen) na Kojima se gradi pocnica od gline. Mote biti pojaéana opekama, (Veselinovié 1957; 27-30) kamenom ili keramikom. Kamena se podloga stavija i kao neka vrsta drenage na viaénim zemijstima, Za vatriSte motemo reéi da je kompaktan dio peéi, tee se uniStava i saguvano je u najveem broju nalaza peti. ‘Tlocrt vatrista ovisi o obliku pedi, ono mode biti okruglo, ovalno, pravokutno ili kvadratno, Zbog stalne izlozenosti visokim temperaturama podnica se morala Sesto obnavijati premazivanjem novim slojevima gline pa debljina saéuvanih podnica iznosi 5- 20 cm. Deblja podnica (vi’e puta obnovijena - vite slojeva) ukazuje na dulje koristenje pedi. Dvodijeine peéi nemaju gradenu podnicu u vatristu jet se keramika pee u gornjem dijelu peéi - na reSetki, Vatriite se prosiruje u nadsvodeni kanal prefurnij, kroz koji se stavlja gorivo u peé. Ukopano je u zdravicu kao i Kod jednodijelnih peti do razine reSetke tako da je reSetka na razinu zemlje.Z_ Simi6-Kanaet : » Rano) lontarskih_ peti Kod dvodijelnih su pesi u vatriftu izgradeni razliiti potporni stupovi, previdi za drZanje reSetke i regulaciju struje zraka. Na temelju veseg broja istrazenih i objavijenih pedi 1a pode Italie, N, Cuomo di Caprio podijelil je dvodijelne pedi prema izgledu vatrsta, (Cuomo di Caprio 1971-1972: 404-442, 1978-1979: 24-31) Vecu celinu s detaljnjim analizama za podrugje danainje Francuske obradio je P Duhamel, (Duhamel 1978-1979: 63-74) Oba se autora slaéu da je podjela prema izgledu vatri8ta moguéa i da je njegova konstrukcja utjecala na proces pedenja, a time i na kvalitetu keramike Nalazi peéi zbog Konstrukeije i materijala iz Kojih su izradene, izlozenosti visokim temperaturama, ruenju i obnavijanju, Sesto su skromni i nepotpuni za daljnje analize. Pedi su dosta dugo bile zapostavijene i od samih. istrativata tako da se tek u novije vrijeme sustavno obraduju i podaci 0 njihovoj Konstrukeiji i povezuju s analizama materijala i tehnologije. Rezultati_istrafivanja, npr. za_podrudje Italie, (Cuomo di Caprio 1971-1972; 371-464) Francuske (Duhamel 1978-1979: 49-75) i Cehostovatke (Princ, Struiny 1977: , 164-186, PeSkar 1988: 106-169) gdje je broj istrazenih peéi dovoljan za enalize, stvorili su moguénost izdvajanja razlifitih tipova dvodijelnih vertikalnih peéi prema konstrukciji prostora za sagorijevanje ~ vatista Odredivanje podjele moguée je bog veteg broja saéuvanih donji dljelova pedi, &ja je Konstrukcja stabilna, Kompakina, teZe se unigtava i u velikom broju nalaza jedlini je pokazatelj o postojanju pedi. Utjecaj na moguénast podjele svakako je imao i veéi broj izgradenih. dvodijelnih peti U postojesu podjelu uvntila sam, prema raspolodivim podacima i peéi s naSeg podrutja, ‘Dvodijelne vertikalne peci Dvodijeine vertikalne peti dijele se prema vanjskom igledu u dvije osnovne grupe: 1) peéi kruinog ili eliptitnog oblika }) peti pravokutnog, kvadratnog ili trapezoicinog oblika Na temelju analiza konstrukejje veseg broja posi uogene su razlike u izgledu donjeg dijela, prostora za sagorijevanje - vatrita te je napravijena sljedeéa podjela: Va) peGi krutnog (eliptnog) oblika vatrista sa centralaim stupom Vb) peti krudnog (eliptitnog) oblika vatrista s radijalno postavijenim prezidima ili s centratnim zidom, rebrom Ve) peti krunog (eliptitnog) oblika vatrista s nadsvodenim lukovima 1d) peti krutnog (eliptitnog) oblika vatritta sa centrlnim hodnikom x Opvsc,_archweol, 20, 151-177 1996, Opéenito 2a tehnitka poboljSanja u konstrukeiji pesi mozemo re¢i da st nastala postupno, iskustvon keramigara koji su usavrSavali pojedine dijelove pedi s jedinim ciljem da nadu najjednostavniji, kvalitetan, ckonomigan, brz natin peéenja, Povesana potraznja, trgovina, specijalizacija pojedinih peti potive izgradnju savréenijih Konstrukeija, ali se paralelno mogu naéi zajedno oba tipa peéi, tako da ne motemo uvijek kronoloiki pratiti pojavu i nestanak odredenog tipa, Va) Vatriste sa centralnim stupom U sredisnjem prostoru za sagorijevanje - vatristu (Cuomo di Caprio 1971-1972: 410-414, si.7) kod ovog tipa peéi izgraden je stup - potporanj na koji se ostanja reSetka (sl. 13). Njegova je osnovna funkeija drZanje reSetke i pravilno usmjeravanje toplog zraka_ prema prostoru za pevenje. Mofe biti graden od gline, (Borisova 1958: 151, sl.9) kamena (Petre 1968: 147-157, s.6; Bichir 1989 40, 45 ; Dzonova 1966: 41, s13; Sultov 1969: 12-24, $1.2) ili opeke. (Kobilina 1966: 172, sl Dimitrijevié 1969, 106, s1.21). Kada se Koristi prirodna podloga ukopan je u zdravicu. Debijina stupa ovisi 0 veligini peéi, a prosjeéno iznosi 25 - Stem. Presjek stupa u-pravilu je okruglog ili pravokutnog oblika, (Webster 1960: 214, s1.2) ali se izgleda SeSe upotrebljava kruini oblik 2hog bolje crkulacije zraka. Glineni potporanj Koristio se kod manjih peti jer ne mote dréati ted reSetku ni veéu koliginu keramike. Kod vecih peéi gradio se kameni ili potporanj od opeke. (Gesell 1988: 290-291, sl5; Katona Gyor 1984: 72.73, sl4-6, 8-11) Struja zraka potrebnog za sagorijevanje i petenje kxeée se iz prefurnija oko potpomog stupa prema prostoru za pedenje. ‘Slka 13, Tip vaste + cenranim stupom (ocr)Z, SimicKanaet_: » Razvoj lonéarskih pedi .. Opvse. atchacol 20, 151-177 1996, ‘Sika 14, Lonéarka pet be 1, Progarski vinogradi (Diminijené I fb) Vatriste 5 radijalno postavijanim prezidima ili sa centralnim zidom, rebrom U prostoru za sagorijevanje kod ovog tipa peci uz stijenke - zidove radijalno su postavijene pregrade (Cuomo di Caprio 1971-1972: 14-417, TV; 1978-1979: 24, sl W/o ; Swan 1971: 45-49, s1.1-2; Szonyi 1981: 117- 118, 313 ; Fraser 1969: 4-8, s17-10; Museteanu 1985: 147-133, sL.1) koje drée reSetku dok je sredisnji prostor slobodan (sl. 15). Pregrade su izradene od ostataka opeke, kamena ili gline. Mogu biti pravokutna ili polukruina presjeka i razlitite debijine. Izgleda da su se koristile kod manjih peci za peéenje laganih predmeta jer ovakva konstrukeija nije mogla dréati veéu, a ni tezu ridovi. peti i prefurnija Slita 15. Tip vorifta s rudjalno postvlenim presidima itt s centralnim zidom © Oskova Pedi a, (1960, 02 XM, 107, sk 21) reSetku s keramikom, Kad bi se koristla konstrukeija s radijalno postavijenim prezidima za veée peéi bila bi kkombinirana sa centralnim stupom ili prezidom kao sto se mote vidjeti na primjeru peti iz Loir-et-Cler i Policora U Loir-et-Cler (Gaule 1963: 157-165, s15) nadene su peti koje w prostoru za sagorijevanje imaju centralni prezid, ali i radijalno postavijene pravokutne prezide (stake) uz rub peéi. Centraina pregrada je neto kraga od standardnih prezida (sl. 16). U Policora su nadene dvije peéi: manja sa centralnim stupom u vatrgty i veca s radijaino postavjenim prezidima. Slika 16. LoinerClerZ. SimiéKanaot + » Razvoj lonéarskih_ pest Prefurniji ovih peéi medusobno su smje8teni pod pravim Jentom. Ovaj kompleks porezanih pedi, jena sa centralnim ‘omoguéuje istovremeno petenje u obje pedi uz racionalno koriitenje prostora i topline. U ovaj tip pedi mogla bi se djelomitno uvrstiti rimska peé iz Orheiul Bistritei-a datirana u drugo stoljeée n.e.(Protase 1964, 559, sl.1-2) Gradena je od pline i kamena (zidovi) s popreénim rebrom - prezidom od opeke. Ona je po materijalu kao i tipu sloZena jer prema prezidu mogla bi se tipoloski uvrstiti u tip 1/, a prema Iugnim prezidima u tip Wd. Vatriite s jednim centralnim zidom ili rebrom ‘Funkciju radijaino postavijenih pregrada preuzco je jedan centralni prezid (rebro ili jezik). Nalazi seu sredini vatrista i dijeli ga na dva podjednaka dijela. Jedini je oslonac za dréanje resetke i keramike koja se peée ui peti. (Pastor 1961: 83-103, sh4, 6; Janfak 1955: 195.204, 31.7, 8; Barkocsi 1956: 63, TXVIL; Comsa 1976: 25, $12; Petrovié 1978: 33, T XIV, sL5; 1980: 21, TX, sl; Muller-Karpe 1988: 7-11, pL5; Vesclinovié 1957; 29) Rebro-prezid proteze se éitavom duzinom prostora za sagorijevanje, Kod nekih pe¢i gotovo do prefumija. Prema pregledu objavijenih peéi za pedenje keramike tip vatriita sa centralnim rebrom, zastuplien je na naem podrugju u velikom postotku, te se moze reéi da je to standardni tip, dok w Italiji nije pronadena niti jedna peé ovoga tipa. Zbog konstrukcije i mjesta edje se nnalazi moze biti ukopan u zemlju (zdravien), teze se uniftava pa je u velikom broju nalaza pedi dobro saguvan, a ponekad je i jedini pokazatelj o postojanju pedi. Tipu peti Vb sa centralnim prezidom u prostoru za sagorijevanje mogu se pribrojiti pe¢i iz Gunduliéeve tulice br.9 u Vinkoveima, iskopane tijekom zastitnih ‘atheolo&kih radova 1966 godine. Saranovié-Svetek 1981: 17-18, sL4) Iskopane su dvije vertikalne dvodijelne peéi koje su pripadale veéem radionigkom centri. Peé broj 1 Peé broj 1 kruZnog je oblika, donjim dijelom ukopana u zdravicu, Zidovi pedi debijine u prosjeku 8 cm postupno su se swiavali prema vrhu, a zavrSavali su Kupolom koja nije u cijelosti saguvana.Promjer pedi s vanjskim zidom izosio je oko 1.40 cm, visina 1.30 cm, a promer reSetke 1.20 om. ReSetka dijeli unutraSnji prostor peti na dva dijela. Gornji prostor za pevenje i donji prostor za sagorijevanje. Refetku kruknog oblika, debljine 14 cm, izgradenu od svijetlokute pefene zemlje drii prezid koji se nalazio u sredini vatrifta, te ga je ujedno dijelio na dva podjednaka dijela, Napravijen je od zemlje koja se peéenjem zapekla. Probuien je kruénim otvorima rasporedenim u cik-cak liniji tako da je topli zrak 160 4 Opie. archacol. 20, 151-177 1996. ‘mogao i kroz prezid ulaziti u prostor za pevenje. Za ovaj tehnigki detalj mogu reéi da je izuzetak jer u raspolodivim podacima nisam nai8ia ni na jednu peé s covakvom konstrukeijom prezida, Ispred vatrista nalazio se prefurnij duzine 1m, koji je zavr8avao zajednigkim lozi8tem, Peé broj 1. iz Vinkovaca datirana je u 1. i 2. strc. Peé broj 2 Reé bro 2 isto, je pa kno pv pet jedi bila votih dimenaija, Saranovié-Svetek 1981: 18, s1.3-5) Visina je iznosila 2.20, promjer 1.60, a duzina nadwodenog kanala 0.80 m. Debljina zidova w prosjeku je bila 12 cm. (Slika 17) ‘Slika 17, Hortzontainl pres peéi br: 2 Donji je dio peti bio ukopan u zdravicu, izgraden je od gline kao i kod peti br. 1. Zanimljiv je oduos nadsvodenih kenala koji su se nalazili na medusobnoj ‘udaljenosti 330 m, orjentirani prema zajedniskom loZitu, ‘odnosno prostoru koji je Koristila radionica za obavijanje svih popratnih zajednigkih poslova. Peé br. 2 datirana je, kao i peé br. 1 keramikom Koja se nalazila u prostoru za petenje i oko pedi u 1. i 2. ste. Izgleda da je peé bila u upotrebi u trenuti razaranja do kojega je doslo naglo, odnosno nije bilo vremena da se keramika izvadi iz peti. Citav prostor radionica premjelten je na drugo mjesto jer prema ostalim nalazima (vertikalnoj stratigrafiji) ovaj dio terena2, Simié-Kanact + je poravnat i izgradeni su novi objekti koji su izmijenili nnamjenu Gitavog prostora. Od starijih_nalaza ostao nam je saguvan opis standardne peti, tipa Ib iz Vinkovaca V, Hoflillera (Hoffiler 1915-1919: 187, 1.103) koji zbog opisa mjesta nalaza i nagina izrade donosim u cijelosti. Pet se nalazila spram kuée br 6 ulice “Krnjas* (Mirosavieviti) naslonjena uz kosinu bosutskoga bajera Prikazuje tip rimske lonéarske peéi iz kasnijeg vremena 4 ne sasvim primitimnoj izvedbi. Sazidana je uglaynom ilovaée, te ima sasvim okrugao tlocr s promjerom od nekih 130 cm. Kao sto je to bilo kod svih lonéarskih ‘peti, tako je i ova horizontalnom polotenom ploéom razdijeliena w dva prostora: u donj, gdje je gorla vatra iu gomji, gdje su se naslagale posude, koje su se imale palit. Majstor si je najpriie pripremio teren, na kojem je sazidao svoju peé, na taj natin, da ga je nabojem izraynao i onda opekama istaracao. Na tom je taracu ‘onda svoju peé ako rekué modelirao slobodnom rukom. Donji je dio peti naéinio sasvim iz blata. Natinio je najprije okalni zid u debljini od 14-IStem, a onda je sredinom obzidanoga prostora povukao joi jedan nesto deli zid, na kojem je letala ploéa, koja je rastavijala gomji prostor od dolinjega. Ova je rastavna ploéa gore ravno blatom izmazana te providena luknjama, kroz ‘koje je toplina imala ulaziti iz dolinjeg prostora u gornji. Te se lukaje na forografiji ne vide, jer je pet fotografivana » Rawoj lontarskin posi .. « Opwic. archacol, 20, 151-177 1956 5 mijesta, koje je lekalo nite od razine peti. Gomjt je dio peéi nekada takoder bio nadinjen od zemlje, ali ima ‘ostataka, po Kojima se vidi, da je iznutra bio oblozen ‘erilepom (sigumo tex. tegulae mammatae) i onda izmazan. Od tog gorjeg zida ostao je samo neznatan rub, dok je drugo veé davno pons8eno. Nekad je u donji prostor peti vodio uti kanal kroz koji se je peé lotila Nalaz peéi iz Gunduligeve ulice pruzio je osim tehnigkih podataka 0 izgledu peci i natiny petenja orisne informacije 0 gradevinskim fazama, razvoju naselja- grada, Dugu tradiciju u proizvodnji keramike potvrduje velik broj iskopanih peéi u Vinkoveima Najstarija peé potjede s lokacije Vinkovci-Hotel iz staréevatkog sloja,iskopana tijekom za8titnih arheoloskih iskopavanja 1977/78, god. Najvedi je broj pedi iz rimskog horizonta zbog opasnosti od podara. SmjeStene su prema standardima za gradnju radioni¢kih Getvrtiizvan naselja, uz glavne prometnice, te u blizini vode, ako je to bilo moguée. Takav raspored lonarskih radionica i pojedinih nalaza peti mozemo pratiti u Vinkovcima. (Vire 1976: 92-94, pl) Prve peti otkopane su gotovo na samo} obali Bosuta 1903 g. (Hoffiller (1915-1919: 186) u Kozar8evo} Ulici, Ukupno je iskopano 8 peéi za koje mozemo redi da su pripadale lontarskoj radionic. Lose su dokumentirane tako da ih ne mozemo tipoloski odrediti. Datirane su nalazima keramike u 3/4, stoljeée. Druga lonéarska djelatnost odvijala se (vidi pl. 1) © lonéarska pet Plan 1. Topografsi pritaz lontantits peti iz Vinkovaca prema objevjenim nalazima i dokumentaii ix arheolastih ‘skopevanja. 161Z, SimisKanaot +» Razoj londarskih pedi u drugom dijelu grada, sjeveroistoénom i jugoistoénom, izvan gradskog bedema. Pe¢i su pojedinatno ili po dvije u nizu rasporedene uz glavne ceste koje st vodile iz, grada, kao i uz nekropolu. Nijedna od ovih peéi nije detaljno dokumentirana tako da nam ne pruzZaju mnogo podataka o izgledu nego 0 samoj lokaciji. Na temelju topografske karte napravijene prema objavljenim nalazima peti (starim i novim) mozemo ovoriti o tri faze razvoja lontarsiva u Vinkoveima i o dvije faze razvoja timskog naselja-grada. Prva lonéarska djelatnost sigumo je bila na lokaciji Vinkovei-Hotel uz obalu Bosuta, gdje je iskopana pet koja se pripisuje staréevackom sloju. Drugu fazu lonéarske djelatnosti mozemo pratiti prema nalazima peéi iz Gundulideve i Prvomajske lice koje su se nasle na periferji starijeg naselja (datirane su Keramikom u 1. i 2. stme,). Sirenjem naselja one su ule u zonu naselja tako da su bile uniftene, teren pripremljen za stambenu izgradnju, a nove ped sagradlene invan novog naselj ‘Treéa faza bila bi gradnja peti izvan gradskih bedema u 3. i 4, stoljecu. U ovoj fazi sigurno je postojala lonéarska radionica u jugozapadnom dijelu grada (jzvan bedema), gdje je pronadeno u nizu osam Ps Za pedi u istotnom dijeln grada koje su pronadene pojedinagno ili u paru uz cestu mogu reéi da nist ‘wvorile tipitnu lonéarsku Getvrt nego pojedinatnu proizvodnju keramike, Ic) Vatriéte aadsyodeno tukovima Novost koja izdvaja ovaj tip peti jest Iutno nadsvodleno vatriste. (Cuomo di Caprio 1971-1972: 418-421, TVMM) ReSetku umjesto stupa, rebra ili prezida dai konstrukeija od 2 luka (mote ih biti i vi8e). Na taj nagin osloboden je éitav prostor vatrsta za sagorijevanje goriva, Tplina je maksimalno iskoristena jer se direktno preko reSetke Siri u prostor za pedenje. Za gorivo se kkoriste dugatka drva koja se mogu nesmetano staviti sve do ruba peéi. Time je postignuta vi8a temperatura u pprostoru za petenje s manjom koliginom goriva, Lukovi su postavljeni popretno u odnosu na prefurnij. Izgradeni su od opeke koja je i sama zadréavala toplinu, a i otpornija je na promjenu temperature. Sligan sustav koristio se u termalnim gradevinama kod gradnje sustava za zagrijavanje. (Schleyer 1909: 42-45) Takva Konstrukeiju mo%emo pratiti na_primjera peéi iz Morgantina. (Sjoquist 1960: 130, 1.20, p27) Vatrifte i lodiste ukopani su u zemlju. Na polovici idova vatriSta ugradeni su lukovi Refetka se gradi u visini zdravice iznad koje se die kupola, Toplina je kod ove peéi maksimalno iskori8tena ukopavanjem dijela peéi u zemlju kao i sustavom za protok toplog zraka. Za ove peti mozemo reéi da su tehnitki doradene i sigumno su slutile za pedenje najkvalitetnije keramike, te mozemo pretpostavijati da su kronolotki posljednje u nizu tipoloSki razlitith pedi, 162 pwc. archacol, 20, 151-177 1956 zidovi pest 7 prefurija Slika 18, Tip vatrita nadsedenog.tukovima U tip peéi s luéno nadsvodenim vatristem mozemo wvntiti i londarsku peé br. 2 iz: Progarskog vinograda, (Dimitrijevié 1969: 108, s1.22a) Va) Vatrigte sa centralnim hodnikom Botne strane vatrista kod ovih peGi ispunjene su nizom hodnika postavijenih popreéno u odnost na odiste, dok je sredisnji dio ostavljen prazan, (Cuomo di Caprio 1971-1972: 421, TIX) Resetku drée pravokutne pregrade Koje zavrSavaju lukom nad stedSnjim prostorom. U_ pravilnim su razmacima postavijene na podnicu vatrita, Izgradene su kao i podnica od opeke tako da one same zadréavaju toplini. CCirkulacija zraka u ovom slutaju Sri se ramnomjerno iz centralnog dijela hodnika prema boénim stranama (Gt. 21). Tehni¢ko je poboljSanje postignuto dutim zadravanjem konstantne temperature u vatsist izgradnjom sustava popretnih prezida Za lotenje se koristila ista koligina goriva kao i kod peti drugog tipa. Razlika je jedino u naginu pregrade 2idovi pos 4 prefurnja Sika 19. Tip vatrta + centrabim dionZ. SimiéKanaet + » Razvoj lonéarskih_ peti ss Opwse. archaeol. 20, 151-177 1996, PRESJEK A-A —t NARODNI MUZEJ ZEMUN |" = ‘snimio: ‘data Towel Tora Vi P.Vutokovie| oocer] | temeretl Tain obra wie | P.vubekovie [9% | pagar | 127 enae: same P.vubekovie |"97] | geome] ‘Slea 20, Lonéarka peé be. 2 Progarski vinograd! (D. Dimi: OZ XU, sh 224) lozenja. Izgradnjom sustava za protok toplog zraka preko botnih hodnika, jedan dio toplog zraka nije odlazio direktno u prostor za petenje, nego se zadréavao 4 popreénim hodnicima, zagrijavao prostor i konstrukeij, nakon Gega se Sirio preko reSetke w prostor za poterje. Na taj nagin keramika se postupno zagrijavala i pekla Samo poéctno lozenje moralo je biti neSto intenzivnije bog zagrijavanja konstrukcije i meduprostora. Kad se postigla dovolino visoka temperatura intezitet loZenja postpno se smanjivao dok je temperatura ostajala jos neko vrijeme dovoljno visoka za peéenje, nakon éega je slijedilo postupno hladenje koje nije zavrSavalo samo prestankom lozenja nego i hladenjem éitavog sustava za cirkulaciju zraka. Ovaj tip peéi neki autori(Fabre 1935: 103-106, s16) pripisuju tzv. pecima za petenje terra sigillata keramike, Medutim, prema nalazima ostalih vista keramike (Benoit 1950: 129) u petima ovog tipa ne mozemo sa sigurnoSéu tvrditi da se koristila samo za petenje sigilate. Sigumno je da se pomoéu ovakva sustava cikulacije zraka mogla postici zavidna kvalteta u petenju keramike. Dvodijelne vertikalne pe¢i pravokutnog, kvadratnog Hl trapezoidnog oblika Prema izgledu vatrista napravijena je sljedeca podjela za pedi pravokutnog, kvadratnog ili trapezoidnog oblika: 163 /a) pedi pravokutnog, kvadratnog ili trapezoidnog oblika vatriSta sa centralnim prezidom TI?) peti pravokutnog, kvadratnog ili trapezoidnog oblika vatriéta sa centralnim hodnikom IW/e) poéi pravokutnog, Kvadratnog ili trapezoidnog oblika vatriéta s dvostrukim hodnikom T1/d) peti pravokutnog, kvadratnog ii trapezoidnog oblika vatriSta s dva paralein a hodnika i prefurnija Wa) Vatriite s centralnim prezidom Ovaj tip peéi(Cuomo di Caprio 1971-1972: 426- 429; TX ; Muller-Karpe 1988: 7, 63, sl.1-5, pl5-6; Simek 1986: 89, sI.2) odgovarao bi po konstrukeiji tipu vatrista okruglih peéi sa centralnim rebrom, prezidom. ReSetka je naslonjena na prezid (potporanj) koji se nalazio u sredini vatrSta pedi. Dijeli ga na dva podjednaka dijela. NeSto je kra¢i od duzine pedi. Graden je od gline ili opeke. Mode biti ukopan u zemlju (zdravicu), ako se koristi prirodna podloga za konstrukeiju donjeg dijela peti. Pegi ovog tipa manjih su dimenzija npr. peé iz Orvieta (Cuomo di Caprio 1971-1972: 427, sLII/) 1.60 x 1.60 m, sl. Ilo. Ako su veéih dimenzija’ kao peé iz Bratislave 2.40 xt2.40 m centralni prezid produen je do prefurnija. (Jankak 1953: 605-609; 631, 12611 262; 1955: 195-221, 313-5) Peéi manjih dimenzija nemajuKanact : » Ranvoj longarskih peéi veliki kupacitet, a ni sama redetka ne mote podnijeti vete tedine. C. Fabri pretpostavija da su ovakve peéi slutile samo za petenje biskvitat ako su se naile u kombinacii s peti tipa lid. Medutim, ima primjera samostalne upotrebe pei ovog tipa. Mozda su prethodile tipu kvadratnih peéi s jednim centralnim hodnikom (tip 1), Slika 21, Tip varie s cenrabnim prezidom Uh Vatriste sa centralnim hodnikom Novost koja ovaj tip peéi izdvaja od ostalih jest lugno nadsvodeno vatrigte u centralnom dijeli pedi. (Cuomo di Caprio 1971-1972: 429-435, TLX1) Osloboden je sredifnji prostor-hodnik po éitavoj duZini pesi za cirkulaciju toplog zraka, koji se u ovom slugaju iz centralnog dijela Siri na bone strane. Prema unutrainjoj konstrukeiji odgovarao bi tipu Ud. ‘lke 22 Tip votre. 5. centalnim rxniboms 1% Opvse, archaeol. 20, 151-177 1996. Refetka se oslanja na popreéne prezide (sredi8nji dio je prazan), a otvori na reSetki nalaze se u razmacima izmedu previda Podnica izmedu prezida, koji su gradeni kao i veti dio peti od opeke ili crijepa, moze biti ravna ili kosa. ‘Ako je uzdignuta prema vanjskim zidovima tada zatvara “mrtvi prostor” Koji se teZe zagrijava, Na taj nadin poveéao se termitki kapacitet (sva toplina se racionalno kori Opéenito mozemo reéi za peti sa centralnim hodnikom i popreénim prezidima da predstavijaju dobar sustav raspodjele toplog zraka kao i stabiln konstrukeiju aijele peéi. (Stefan 1957: 1-4, 339-346, sll; Zdravkovski, Surbanoska 1983; 114-116, TV) Velitina peGi varira od 34 m, ReSetkn mote driati veée teZine, tako da su ove peti sluzile za petenje keramike, a i za petenje opeke i crijepa. (Subié 1968: 455-472; Maseria 1982-1983: 361-373, sl4) efi iz Ptujskog grada mogu se pripisati ovom tipu pedi. We Vatriste s dvostrukim hodnikom Ovaj tip ped po osnovnoj konstrukeiji sligan je tipu IVb. Veél je dimenzija i umjesto jednog centralnog hodnika da bi se proSirio prostor za sagorijevanje, a time povetao i termicki kapacitet, izgradena su dva hodnika, Odvojena su nizom stupova po sredini vatrifta, (Cuomo di Caprio 1971-1972: 435-438, TXI1) ReSetka je oslonjena na niz potpornih stupova koji se nalaze uz rub peéi, kao i u sredifnjem dijelu vatrita, Potpomi stupovi pravokutnog oblika medusobno su povezani Inénom konstrukcijom gradenom od opeke. Opeka moze podnijeti pojagana i duga zagrijavanja, a i veGe te¥ine koje se stavijaju na reSetku, Na vatritte se nadoveauje nadsvodeni kanal-prefurnij smje¥ten okomito na os peéi. Sika 23, Tip vatrta s dvostukim hodnikom © ‘Termin biskvit upotrebljavaju danaSnji lontari 2a Keramiku petenu na nigim temperaturama 1642 Simié-Kanwet + » Razoj lontarsin peti Prema nalazima u peéi, a i zbog konstrukeije moze se zakljutiti da je ovaj tip pedi slutio za peéenje opeke (Fourier 1959, 369, sL8-9) ili keramike veéih dimenzija. npr. u peéi 4x4m moglo se ispeéi oko 1600 opeka. Ii/d Vatriéte s dva paralelna hodnika i prefurnija Peéi ovog tipa predstavijaju najrazvijeniji tip peti prema Konstrukciji kao i iskoriStenosti prostora i topline, Obiéno su velikih dimenzija, sluzile su za petenje opeke i keramitkih gradevinskih elemenata, kao i keramike veGih dimenzija, Prema Katonu (Caton : De re rustica, cap. XXXVI, 1) ovakav tip peti koristio se i za pevenje vapna, Imale su dva prefurnija kao i dva nadsvodena kanala s izvtsnim sustavom za provodenje toplog zraka u sve dijelove peéi. (Cuomo di Caprio 1971-1972, 438- 442, TXIV) Oba paraletna prefurnija slutila su za istovremeno pojatano lozenje, jer se zbog vech dimenzija peti i veée kolitine materijala moralo dovesti vie topline kako bi_se postigla potrebna temperatura (Francisiscis. 1957: 1.1926; Riccioni 1965: N.4885) Podaci o nalazima prvih peéi su skromni, iako je keramika kvalitetno radena. Za peéi iz neolititkog i eneolititkog razdoblja mozemo reéi da su se nalazile unutar naselja, ponekad u zemunicama, kuéama i jih. (Petrovié 1978, 13, TH, 1; RaSajski_ 1952: 115, sL6; Petrovié 1987: 21, s1.10; Podborsky 1971 59- 67, 813, TX; Georgiev1966: 10-16, sl.1-4; Paveltik 1983; 361-371, 813; Makkay 1978: 12-13, 3, Minichreiter 1992; 32-35) Nema tipinih radionica, specijaliziranih za odredenu vrstu keramike. Jednodijelne su, vertikalnog tipa. Gradene su u dva osnoma oblika: kruznom (ovalnom) i pravokutnom (kvadratnom), u najveéem broju od gline sa sustavom za cirkulaciju zraka u kojem je moguée oksidacijsko i redukcijsko pegenje keramike. Npt. peti iz Postolopriya, (Soutsky 1955: 8-11, 313) Kamenina, (Hrala-Moucha 1953, 305-308) Aviusda, (Comsa 1976: 24-34, sL1) Vinkovaca, Brezovijana, (Dimitrijevié 1975, 82, s1.5) ‘ior pes preturnle ‘Sica 24 Tip vetrita s doa paraleina hodnika 1 prefumia 2 Opwie, archacol. 20, 151-177 1996. U tehnoloako razvojnom smistu, ove ped predstuvjaju veliki napredak od petenja na otvorenom u ognjisty, ili jami, jer daljaji je razvoj samo usavrSavanje ovog tipa peti. Prema pregledu istrazenih peéi krajem encolitika (Duhamel 1978-1979: 55-59; Paveltik 1983, 365; Petrovie 1984: 32, 31.27) i podetkom bronéanog doba poéele su i i sloZenijeg su tipa od jednodijelnih. Upotrebom dvodijelnih vertikalnih peti natin pegenja je pojednostalen, sigumiji je, povecane su dimenzije peéi gradnjom razlgitih sustava 2a drZanje reSetkeS istom kolitinim goriva moglo se ispedi vedi broj posuda zbog racionalne iskoriitenosti topline. ‘Odvajanjem prostora za sagorijevanje od prostora za petenje, gradnjom reSetke, te razigitih sustava za cirkulaciju’ zraka pe¢i se “specijaliziraju” za pedenje pojedine viste keramike. Istodobno egzistiraju i jednodijeine.Ne _mozemo sa sigurnoiéu_ govoriti u kronoloskom smisiu o nestanku i pojavi jednog ili rugog tipa. Prema istraZivanjima P Duhamela (Duhamel 1978- 1979, 55-64) broj dvodijelnih peéi naglo je porastao u stednjoj i kasnoj bronci, Pogetkom halftata opada da bi se ponovo javile u latenu i sve do srednjeg vijeka standardan su tip lonéarskih peti.” Razvojem metalurgije dolazi do promjena u sodjalno- cekonomskim odnosima medu grupama koje su odigrale bitna wlogu u tehnoloSkom rezvoju obrta-tehnike. Lokalna se proizvodnja Siri, razvija se trgovina, stvaraju se radioni&ki centri koji ée do¢i do izradaju u latensko i rimsko, (Petrovié 1984: 45, sL42, 43, XVII, XVIII; Filip 1956: 318-319, s.97; Balint 1932: 54-87; Brukner, Dautova-Rusevljanin, Milosevié 1987, 27. RuSevijanin 1986: 90, st Na naSem podrugju pei su gradene u dva osnovna oblika: krwZnom i pravokutnom. (Marié 1951: 121, 3124-28; JanoSié 1977: 69; Smodit 1958-1959, 39; Nad 1960: 128, . 12-3; Jevremov 1978: 61, TXXXI-XXXIL Petrovié 1978, 13, TL, 1; Vikié-Belantié 1967, 111-112; Pinterovié 1978: , 124, sl, TLXXIV; Brukner, Dautova-Ruvevljan, Milotevié 1987, 33, TXI-1, 2, 4, pl.2; Raunig -Galié 1965, 148- 149; Mitova-Dzonova 1959, 78-80; Bilow 1975, 234- 238), Kruznog oblika su peéi za petenje keramike i rugih predmeta od gline, te mogu biti veéih ili manj dimenzija, ovisno 0 namjeni. Pravokutne, ako su bile vetih dimenzija sluzile su za petenje opeke, raznih gradevinskih elemenata, dok su manje Koristene kao i Okrugle za posude i sitne predmete (npr. svjetiljke). Prema pregledu istrazenih peci pravokutne se upotrebljavajx ua _manjem broju, a kronoloski slijede nakon kruzne (VikiG-Belandié 1967: 112-113; 1970, 30- 33, Th 1, HD). Material iz kojeg su gradene w Je plina i opeka, a mogu bit najjednostavnijh Kombinirano gradene od 7 BR Duhamel je na temelju veéeg broja istrazenih peéi za podrugje Francuske doiao do gore navedenth zakljutaka.Mi za nage podrugje nemamo dovoljan bro} obragenih pedi tako da moemo samo pretpostaviti sliéau pojavu ili upotrebs ped 165Z SimiéKanact + » Razvoj londarskih_ posi line, opeke i kamena. Peti za petenje opeke obitno su gradene samo od opeke povezane slojem abuke ili zemlje. (Jevremov 1978: 63, TXXXI, 4; Jurkié 1979, 116, sl2, TLXXIV; Radimsky 1896: 109-112; Simek 1986: 89, $2; Milosevié 1986, 115) Kod nas je mali broj peti objavijen s potpunom dokumentacijom tako da nisu zastupljeni svi tipovi, a motda ih nije ni bilo, jer se kvalitetna keramika uvozila, te se pedi nisu usavavale za proizvodnju odredenog tipa keramike. Radile su se imitacije za domaée potrebe, vjerojatno u standardnim pecima. Lonéarske radionice, osim vecih sredista (Vinkovci, ‘Sremska Mitrovica, Osijek, Ptuj) nisu imale dugu tradiciju, kao ni moguénost razvoja koja je sigurno utjecala na kvalitetu i naéin proizvodnje keramike. REKONSTRUKCIJA PECENJA KERAMIKE U OGNJISTU, JEDNODIJELNOJ I DVODIJELNOJ PECI (POKUSI IZVEDENI U GALGOVU 1989. GODINE) Petenje keramike u ognjistu Priprema i izbor mjesta Za petenje keramike na otvorenom u ogniistu izabrano je mjesto zastiéeno od vjetra zbog, postizanja viSe temperature kao i manje potroinje goriva. Odstranjivanjem trave i ravnanjem zemlje, iavSene su pripreme za gradnju podnice ognjiita u kojem ¢ se peéi keramike, Slike 25. Nacrt ogita +s Opvse. archaeol 20, 151-177 1996. Kegradnja ognjiéta Glina za gradaju ognjfta iskopana je u neposrednoj blizini uz vodu, tako da je mogla biti lako i brao pripremljena za upotrebu. Prvo je otiscena od krupnih komada kamena i trave, a zatim dobro promijesana, Prirodina boja gline na ovom glinistu je Zuto-smeda, uz slabije nijanse crvene boje od Zeljeznog oksida. Iz razgovora s mjeStanima utvrdeno je da su iz istog glinigta vadili glinu za gradnju krusnih peéi, Na pripremijenom mestu gradnja podnice promjera 70 cm, zapoteta je slaganjem kamenih oblutaka u Krug. Za podlogu je upotrijebljen kamen jer dude zadrzava topliny w samom ognjiftu, a sluzi i kao neka vista drenaze, Na ovako slozenu podlogu nanosila se dobro izmijeSana glina debljine 8-12 cm. Zatim se titava povrsina izravnala i ugladila. Vanjski je rub pojatan, zadebljan, kako bi se toplina sto duze zadr2ala unutar ogniita. ‘Ovako izgradena podnica su8ila se nekoliko dana Prije samog pegenja Keramike u vike navrata lozila se lagana vatra u stedini ognjista, Na taj natin povrdina podnice se zapekla, odnosno éitava se konstrukcija udvrstila Pesenje Osusene glinene posude stavijene su u sredinu ognjiita. Petenje je zapoelo laganim lotenjem. Prvo se zapalila manja kologina drva pomijeana s osuSenom travom Kako bi se vatra postupno razgorjela, da ne bi doslo do pucanja glinenih posuda usljed naglog porasta ‘temperature, ‘Temperatura pegenja mjerena je pirometrom postavijenim uz unutra8nji rub ognjista Pogetna je faza pedenja vaina jer 0 njoj ovisi kvalitata peéenja. Potrebno je lagano isu8ivanje da bi se izbjeglo pucanje glinenih posuda naglim porastom tem- perature. Naime u glinenim posudama, sufenim na zraku, ima dovoljno vode koja moze izazvati nastanak pukotina na stijenki posude, Lagano isu8ivanje trajalo je jedan sat (vidi 'T 1 i Graf 1), nakon kojeg je temperatura dosegla 350° C. Pri toj je temperaturi sva voda u slinenim posudama isusena, tako da je moglo zapoteti pojaano lodenje, dodavanjem veée kolitine drva. Razgorjevanjem goriva u kratkom vremenskom razmaku dolazi do naglog porasta temperature s 350 na 450° C, Nakon deset minuta, kada se vatra raagorjela, temperatura je porasla daljnjih’ 150° C. Nakon sat i pol lozenja postignuta je maksimaina temperatura od 700? C. Prema ovom pokusu, wz odredenu kolitinu drva, oko 30 kg, nije se _mogla postidi vila temperatura. Potpunim izgaranjem goriva temperatura izmedju 700 i 650° C odréala se relativno kratko, 15 minuta, nakon Sega je slijedilo brzo hladenje, Tijekom jednog sata temperatura se spustila sa 700" C na 50° C. Time je petenje u ognjistu zavr¥eno. Keramika je ostala jo§ neko vrijeme u ognjistu da se potpuno obladi.