Marin ZANINOVIC ZNACAJKE RIMSKIH VOJNICKIH NATPISA U ISTRI ‘UDK 930.2 (497.13) Marin Zaninovié ‘vorni manstveni lanak HIR-10 000 Zagreb, Hivatska ‘Antitia arheologija “Atheolotki zavod Original scicatific paper Filozofsld fakultet ‘Roman archaeology 1 Luisa 3 Prinaljeno: Reesived:, 1995.04.20. Vojnidhi napisi su vaino vrelo za pocnavanje tivota pojedinih podrudja u antici, to vrjedl | za {starstd poluotok. Vojnil sudjelyiu u jamom Hivotu 1 to posebno éasnicl tc vsokih staleta Vriedna je, medutim, paisje Cinfenica da u prilléno velikom broju rimskih antiéith natpisa ima razmjerno malo vojnitkih natplsa. A medu ovim natpisima nema nijednoga koji bi pripadao nekom vojnika. {& pomocnih vojniih jedinica yj. augetjarnth kohorata, U svome najpogadnijem, obalskom pojasu Hisria 4 bila namijenjena u prvom redu vlasntttu privilegiranth slojeva, potevsl od carsidh obitej i njihovih ‘Prijatelja i suradnika, te poledinth pripadnika domaée arltokracije. Taj se proces rano odvijao i wrjetovao Iskljucenje veterana, pogotovo onth tz nidh kategoriia. To objainjava i vrijeme ovih natpisa, koji se najvetio dijelom datiraju u prvu polovinu 1. stoljeca poslje Krista, Vojnici, tvorci i nosioci modi rimske driave, bili sui 1987; Zaccaria 1986; Zaninovié 1990). Zanimljivo je ajeni uvari i graditeji, Natpisi u kojima se oni spominju _napomenuti da je jedan od triumvira troflane komisije 2a ‘u svojim razlitim funkcijama i duznostima, dragocjeni su _osnutak kolonije u Akvilefi, pored Gaja Flaminija i Luci nam izvor za upoznavanje zivota i povijesti krajeva u idina, bio i Publije Kornelije Scipion Nazika imsko antiéko doba (Zaninovié 1976). U tome ni antitka __(Liv., XL, 34), osvajaé Delminija 155, koji je te iste godine Histria nije bila izuzetak, pa i u njonoj epigrafi¢koj _proslavio i trijumf nad Delmatima (Liv, Per., XLVI; CIL. ostavitini nalazimo odredeni broj vojnitkih natpisa u ‘I, p. 459 = I. It., XIIL, 1, 82 f.). Ova rana i tragitna razlititim sredinama. Vojnici i veterani sudjeluju u bivotu _zbivanjau povijestiHistranisu nam ostavila nikakav natpisnt ‘gradskih i seoskih zajednica kao upravijati i kolonisti. Po __-materijal, veé o njima znamo na osnovi oskudaih vijesti iz tome su oni medu vodeéim Eimbenicima onog sloicnog i _kasnijih povijesnih vrela, uglavaom iz Tita Livija (Krizman slojevitog procesa, Sto ga ozaéavamo sirokim pojmom 1979, donosi iscrpan pregled antitkih auktora koji pigu 0 romanizacije. Upravo je ova natpisna dokumentacija _Histrji, za Livia posebno: 134-199. Idem 1991.) najvainije vrelo za bolje upoznavanje i prouéavanje toga Natpisni materijal u podrugju Histrije pojavijuje se process. Naravno, da ovi natpisni spomenici imaju svoje _krajem rimsko republike tj. u drugoj polovini 1. st. pr. Kr., kcvantitativno i kronolotko ogranitenje, to nam mogu sluZiti _negdje prije ili poslije bitke kod Akcija 31. pr. Kr. Broj 2a vrijeme na koje se odnose ili ono neposredno prije njib. __spomenika Koji se odnose na vojnike i veteranc u razmjeru Kako je poznato, proces romanizacije je zapoteo u Histriji __ brojem saéuvanih anti8kih natpisa s podrudja Istre nije yet u prvoj polovini 2. stoljeéa pr. Kr. Kijuénu ulogu u —_naroéito velik, ali bai zbog toga su nam ovi natpisi, koji poéetku rimskog prodiranja na histarski poluotok i u su stigli do nas poslije tolikih stoljeca tim vazniji i ‘apadno krajeve Thrika imalo je osnivanje rimske vojniSke _zanimijiviji. Istarski antiSki natpisi sabrani su u klasiénom kolonije u Akvileji 181. pr. Kr. Ne dugo nakon toga Corpus inscriptionum latinarum (CIL), voll V i IT (u svesku uslijedilo je ratovanje » Histrima i zauzimanje njthova Uf su natpisi onoga dijela Histrije koji se nalazio istotno lavnoga sreditta u Nezakejju 178-177. pr. Kr. (Zippel _od rrijeke Arsige - RaSe i koji je pripadao provinciji 1877: 104 i d; Veith 1908; Degrassi 1954; Idem 1971; Dalmaciji). Ova je velika starija zbirka na ncki nadin Miakar 1956; Bandelli 1983; Cassola 1985; Jurki¢-Girardi _nadomjeftena novijim izdanjima histarskib natpise: A. 147|M, Zaninovie;» Zanfake simakih vojoiih natpisaw ot «, Opvac.arcaeol. 18, 147-153 (1994) 1995. Degrassi, Inscriptiones Italize, vol. X, fasc. I, Pareatium, Roma 1934; Idem, Inscriptiones Italiao, vol. X, fase. I, Histria septentrionalis, Roma 1936; B. Forlati Tamaro, Inscriptiones Italiae, vol. X, fasc. I, Pols et Nesactium, Roma 1947; Anna et Jaro SaSel, Inscriptioncs latinae, Situla '5, Ljubljana 1963: 141-149; Tidem, Inscriptiones latinac, Situla 19, Ljubljana 1978: 209-213; A. Degrassi, Scritti vari di antichitd, vol. II, Roma 1967: 35-65, 89-97. U dijolu Istre zapadno of rijeke Rae, koji je pripadao X augustovskoj regifi Venetiae et Histrae, ima neSto preko 1260 rimskih natpisa. Od tih su 32 vojnitka natpisa i 20 Jegionarskih vojnika i veterana, 11 pretorijanskih natpisa i jednog visokog Zasnik mornarice u Ravenni. To bi iznosilo samo oko 2,6% od broja svih natpisa. Natpisi su rasporedeai kako slijedi: u Poli su saguvana 2 pretorijanska i 9 egionarskih natpisa, u Parontiju 5 pretorijanskih i 7 legionarskih, te 1 momnariéki. U sjevernoj Istri imamo 4 pretorijanca i 4 logionara, a u dijelu istotno od rijeke Rade, {, u antikoj provinciji Dslmaciji, zanemarivi broj od samo 2 natpisa logionara, oba iz Albone - Labina: CIL II 3051, Jegionar iz Jog. VIII Augusta, CIL III 3052, legionar iz leg. XI bez ounake CI p. f, pa se datira prije godine 42. pose Krist Kc. kad je XI eed ov} pan “iste au ao i svi jo vojl ave roa rj, obdaren. jepotama kopna i mora, Bili su ponosni na to svoje podrijetlo, Sto desto pokazyju isticanjem imena svoje pokrajine kao dijela svoje imenske formule. Oni su uostalom ‘svoju rodnu zemlju postivali kao bozanstvo pod imenom Terra Histria (Degrassi 1970: 615-632.; Jurkic-Girardi 1974: $-46). Jedan od najpoznatijih med njima je bez sumnje Sekst Palpelije Hister, ovjek sjajne vojnitke i upravne karijere, kako nam je zapisano na njegovom nadgrobaom natpisu: Sex(to) Palpellio P(ubli) fillio) Velfina) Histro leg(ato) Ti(beri) Claudi Caesaris Aug(usti) Proco(n)s(uli) pr(actori) tr(ibuno) pl(ebis) (decem)vir(o) stl(titus) iudic(andis) tr(iuno) mil(izum) leg Gonis) XII Gem(inae), comiti Ti(oer!) Caesaris Aug(ust)) dato ab divo Aug(usto), Caius) Precius Felix Neapolitanus memor benefici I. It., X/1, 66, Pola. Bio je u najuzoj Tiberijevo} pratnjiu germanskom ratu 10-11. poslije Krista, konzul 43. i namjesnik Panonije 50. poslije Krista Palpellii su bili upledni histarski rod etrustanskoga podrijetia i pripadaju po svoj priici najranijem sloju itaskih doseljenika u ovim Krajovima (Sex. Palpellius Hister, PWRE, XVIII, 3, col. 279, Tassaux 1983/84: 209; Schulze 1933: 206; Broun 1986: 5-23). Iz ovoga je roda i Zena udata za veterana pretorijanca: C(aius) Caulinius Sex(ti) f(lius) Maximus Yeteranus ex coh(orte) VIII pr(aetoria), sibi, Palpelliae Lobe wxori Sex(to) Caulinio Syro patri, Volt [diae Proce?} ‘sae matri, Caulin fiae ...] ae sor(ori), L(ucio) Cau [linio H] stro fratr), s(uis) (mmibus)[lio(eris Ui] b(ertabusque?) testamento) fiieri) itussit), I. It. X/1, 74, Pola. Tz roda Palpelijevaca, iako ne u izravnom srodstvu sa spomenutim konzulom su: Sex(to) Palpell(io) Sex(ti) fiilio) Regu [lo] veterano | [eg(ionis)] Claudia(e) ex benefci [aro] consular [i] Sex(tus) Palpelifus] Hister mil [es] leg (ionis) III Fla(viae) filius [f ¢ (cit, 1. It. X/1, 76, Pola. Natpis se datira nakon 70. g, kada jo logija IV Flavia bila osnovana 4 to ne dugo nakon, jer je otac u natpisu bio veteran VII legije, koja se u to vrijeme, fj. nakon 62, nalazi u svome stalnome logoru Viminaciju (Kostolac) u Meziji Superior (Betz. 1939: 37). B. Forlsti Tamaro u komentara ovoga natpisa primjeCuje da nisu svi Palpelli! srodnici konzula iz prvoga natpisa, vot da potjetu i od njegova brata C. Palpelija Klodjja Oriunda, CIL V 533. Sljede6i veteran ove legije je: [. LaJr [tio] Ti) f(lio) ‘[Vifndici, {mi}l{(iti)] leg ionis IV F(laviae) flelicis) [Ae}milia Thaflajmis mater, 1. t., X/1, 75, Pola. Natpis se moze atirati u kraj 1. stoljeéa poslije Krista na osnovi oblike are i tipa slova, te legijskog nadimka Felit, sto ga nalazimo jim natpisima ove legije u Dalmacifi (Betz 1939: 46- 48). Vojnitke zasluge gradana antitke Pole za rimsku drtavu ovjekovjesene su i na, pored amfiteatra i Augustova ‘brama, najpoznatijom spomeniky ovoga grada, slavoluku obifeji Sergijevaca. Spomenik je podigla Salvija Postuma Sergi (uxor) svome suprugu Luciju Sergiy, sina Luciju Sergiju Lepidu i Surjaku Gneju Sergiju. Njezin sin Lucije Sergije Lepid, 2ji je kip sta po sredini atike, iznad Ika, bio je znamenita lignost svoga vremena, gradski edil i vojniéki tribun XXIX legije (L.It., X/1, 72, Pola). Njegova je logija sudjelovala u bitki kod Akcija 31. pr. Kr. koja je {mala presudno znatenje za rimsku dréavu, njon istok i zapad, ova je legija nakon toga Augustovom vojnigkom reformom bila raspuitena. Lucije Sergije Lepid, visoki Sasnik u vojsci pobjednika Oktavijana, zasigurno je nakon ‘ove pobjede dobio dio velikog plijena u noveu i robovima, Dijelom tog bogatog nasljeda sagradila je Salvija Postuma 1 ast i na uspomenu svojih najdrazih ovaj spomenik, koji je, kako se dri, bio podignut 25-10. pr. Kr. Sergii, Salvii i Postumi bili su najugledniji pripadnici najvisih polskih 1 histarskih staleza, te kako je s pravom ustvrdio A. Degrassi, tanovi najranije skupine kolonista, koji su bili stigli u Polu veé sredinom 1. stoljeéa pr. Kr., nakon bitke kod Filipa 42. pr. Kr., u kojoj je L. Sergije Lepid takoder mogao sudjelovati (Degrassi 1971: 179-185). U upravi kolonije Pole sudjeluje jo8 jedan Easnik imnimne vojnitke karijere: Caius) Setftidius] C(ai) fllus) Pup(inia) Firfmus] praef(ectus) coho {rtis} IIH Thrac(um) ‘Syrtiacae, trib(unus) mil(itum) leg(ionis) V Maced onicae) q(uaestor) urb(anus), Palpellia Sex(ti) fila) Antonilia cliens, I. It., X/1, 67, Pola, otok Sv. Andrije, 1. stoljece poslije Krista I Setidiji su bili jedna od vodeéih puljskih obitelji, a Gaj Setidije Firmo bio joj je, Zini se, rodonaéelnik. Upisani su u tribus Pupinia, kojem je pripadala i kolonija Tergeste. Usporedi i natpis: Januarius . Settidi Firmi lbertus, 1. 1t., X/1, 386, Pola. Zanimljivo Je ime itiéenice Gaja Sotidija, koja je iz gensa Palpelija, ‘pa nam i to ukazuje na povezanost dvaju uglednih gradskih rodova. Peta makedonska legija kojoj je Gaj Setidije bio tribun, stacionirala je u Ocscusu (danas Gighen na uicu Iskra u Bugarskoj), u donjoj Meziji, osim 62-71. godine, kkada je sudjelovala u kampanjama na Ponty, u Armeniji i Palestini, Karijeru jo zavréio u svome gradu kao upravitelj sgadskih financija - quaestor urbanus (Satel - Eck 1982: 481-484; Ritterling 1924-25: 1574), ‘lima, uglednu, karijeru imao je i Sasnik nepoznata imena kojemu se dio cursus honorum satuvao na dijelu jjednog arhitrava:(... X vir stitibufs iudicandis trib(unus) ‘mil(tum) le[@Qtonis) ... 1] It vir viar wm) curanfdar (un)1M. Zaninovi6: » Zandajke sinalih voaiih atpzaw ler, Opvac,archcol, 18, 147-153 (1994) 1995. donatus ve] xilifo} hast(a) pura quae|st(or)...J, 1. Ya, X/1y 69, Pola. Datira se u 1. stoljeée postije Krista Brojne vaine funkcije obnaiao je w antitkoj Poli i zaduiio svoj grad izgradnjom vodovoda: L(uctus) Menacius Vel(ina) Priscus equo publ(ico) praeftectus)fabrum aed (Us) duo(vir), duo(vir) quing(uennalis) trib(unus) mil(itum) flamen Augustor(un) patron(us) colaniae aquam Aug(ustam) ‘in superiorem partem coloniae et in inferiorem impensa sua Perducit et in tutelam eius dedit (sestertium quadringenta ‘milia), I. It., X/1, 70, Pola. Natpis je iz vremena careva ‘Marka Aurelija i Lucija Vera (161-169). Ovaj zasluzai ‘gradanin i funkcionar, koji je u svojoj kurjeri bio i vojnitki tribun, bio je bez. sumnje i roden u Poli, sto potvrduje i ajegova tribus Vetina, ‘Noito kasniji je legionarski natpis: .AJurelio ... Gutoni mil(iti) leg(ionis) If Italicae stip(endiorum) XXIII, Terent(tus) Lucianus signifer leg(lonis) s(upra) s(criptae) contubern(all) fect, I. t., X/1, 73, Pola. Gentilicij Aurelius ukazuje na vrijeme posiije cara Marka Aurelija Antonina Karakale (211-217). Neobitan je i kognomen Gufonus ili Cotonus, koji bi govorio za moguée gotsko podrijetlo ovoga legionara I Italske Jegije, koja je bila osnovana oko 165, fj. u vrijeme cara Marka Aurelia. U podrugju Karojbe kod Rovinja bio je ukopan: ‘L(ucius) Campanius L(ucil) f(lius) Pol(lia) Verecundus [veteran(us) leg(ionis) I Scythi(cae), signifer, (centurio) citiho(ris) [Clisipadensium, [tes}tamento fieriiussit, 1 It, X/I, 644, Karojba. Pollia je bila tribus Parme i Mutine, pa vjerojatno otuda potjede Verckund, veteran i centurion cispadanske kohorte, koja so nalazila u vojsci Mezije 93. godine, te sei natpis datira u 1. stolje6e. IZ Sktska le nalazila se od vremena Zidovske bune 69. godino u vojsci ncije Sirije. Pretorijanac je bio:C(aius) Furius C(ai) f(lius) Arn(ensis) Gemellus mil(es) cohorts) IIH pr(actoriae) ‘estamento) Fieri) itusi), 1. Maurtai, pa je vjroatno podrijlo Ga Furia ital Gian epee vojnitkih Sasnika i veterana, barem sude¢i proma satistitkom razmjera saguvanih nam natpisa. Takav je ugledni i visoki fumkcionar i patron u nekoliko kolonija, {ji je natpis bio naden blizu Poreéa: C(aio) Praecellio C(ai) fifo) PapCiria) Augurino Vettio Festo Crispiniano Vibio Vero Cassiano c(larissimo) i(uveni)triumviro capitalt trib(uno) leg(ionis) VII Gaem(inae) patrono [spllendidissimae col(oniae) Aquil(ciensium) et Parent@)norum, Opiterginor(um), Hemonens(ium), ordo et leps Parent(inorum) aer(e) c(o)l(lato). Locus) d(atus) d(ecreto) d(ecurionum), I. It, X/2, 8, Parentium, izvan ‘grada kod crkve Sv. Ivana od livade. Natpis se datira u kraj 2. i podetak 3. stoljeéa. Gaj Procelije Augurin, pripadnik senatskog staleza i vrhovni tamniéar (triumvit capitals), bio je tribunske Zasti i patron.triju Kolonija i opitergijskog municip Parentij je i inaée bio povezan s Emonom i Akvilejom, pa tako i po drugim uglednim du2nosnicima, Poznat je Tit Velije Onesim augustal u Parcatiju, koji je bio i VI vir i angustal u Emoni i VI vir u Akvileji, CIL Ill 3836. Legija ‘VII Gemina se od vremena cara Trajana nalazi u vojnoj ‘posadi provincije Hispanije. seo] Qe [oo] (Centurio) leg(tonis) Hf...} amicfo .... 1 It,, X/2, 13, Parentium. Osteéeni, mali ulomak natpisa iz kararskog mramora, centuriona nepoznats legije. Veteranski je natpis i: C(aio) Fabio T(ti) fllio) veterano legionis XI, stipendiorum XXVII, T(tus) Fabius rater fect, 1. It, X/2, 204, Sv. Lovreé. Legija u natpisu ‘nema svoga poasnoga naziva Claudia pia fidelis, to ga je dobila 42. posiije Krista, pa je natpis time datiran prije te godine. U istoj je legit sluzio i jedan miles iz sljedesog natpisa: M(arco) Morfano f(ilio)} Voltiom[no patri] Apiariafe ftiae)] Tertiae mlarri] Marco) [M(arci) filo) Rufo fratri opt(ioni) leg(ionis) XI, L(ucius) Moranu [s Marci) flius)...] v(mus) fect), L. t., X/2, 252, groblje Sv. Andrije u Karojbi. I ovaj je natpis prije 42.” godine, jer nema oznake Cl. p. f. Kognomen Voltiomnus i gentilicij majke Apiaria govore za histarsko podrijetlo Morana. Jedan od najranijih poznatih nam histarskih veterana je ovaj iz jednog od najstarijih histarskih antiékih natpisa: ‘L(ucius) Vinusius L(uci) f(s) vetsr(anus)log(ionis) VII triumph(alis) Septumiae P(ubli) flilie) Sabinao uxori, ‘Vinusiae Tertullae f(iliae) annorum) X, I. It., X/2, 242, ZudetiGi kraj Poreéa. Ovo je veoma stari natpis u kojem se spominje legio IX Hispana ili Hispanennsis, koje se Jedino u ovome natpisu naziva triumphalis (ii riuomphatrix), a taj bi naziv bila dobila isklicavanjem vojnika nakon bitke kkod Akcija 31. pr. Kr. Prema nekim mifljenjima bilo je to 4Jo8 ranijo, kada je 43. pr. Kr. kao pobjednifka Oktavijanova Jogija uila u Rim (App., Bell. civ., IV, 7. Ritterling 1924- ).. Nakon Zidovske bune 69-70. godine vie se ne spominje, te je tada, Zini se, bila uniitena i raspustena. Isto tako w pitanju je njen boravak u Dalmaciji i u logoru Tiluriju (Gardun nad Cetinom, juzno od Sinja), na osnovi natpisa CIL I 13997 u kojem bi oznaka nonan(orum?) veter(anus) mogla znaditi i broj legije i nepoznatu. domus dotitnog veterana (Betz 1939: 52, Sex. Comelius Sex. f. Camilia nonan(orum?) veter; Alf®ldy 1968: 1265; Zaninovié 1984: 65-76). ‘Treti vojnik iz. Histrije koji sluti u legiji IV Flaviji Je: Publius) [TeJdius P(ubli) f(lius) Pup(inia) Valens Tergreste) signifer leg(onis) III F(laviae) fielicis), donis don(atus) torquib(us) armillis phaleris,t(estamento) fiieri) ‘i(usst) 1. It, X/2, 252, Karojba groblje. Natpis je iz kraja 1. stolje6a poslije Krista Odiikovanja koja u svome natpisu spominje Publije Tedije dobijali su vojnici i éasnici u carsko -vrjeme sve do Septimija Severa (Degrassi, I. It. X/2, 252). U sljedetom natpisu nije safuvano ime uglednog tasnika: ... quing(uennalis tr unas) mil (tum) nominfe suo et ...aJe C(ai) fitiae) uxsforis), 3, Acgida - Kopar. Bezimeni kvinkvenal je najyjerojatnije to bio u Tergesti. Tribunus militum bez oznake legije obigno se nalazi u starijim natpisima (Degrassi 1936: 252). Clatus) Tiius C(ai) fiilius) Voltia) Vienna veteranus Jeg(onis) XV Apol(linaris), 1. 1t., X/3, 31, Pomjan kod Kopra. Datira se u sredinu 1. stoljeéa poslije Krista Gaj Titije bio je rodom iz grada Vienne (danas Vienne juzno od Lyona) u Galiji Narbonensis, U vrijeme datacije natpisa1M, Zaninovi:» Zaatajho rash vojati XV legija sluZi u vojsci Panonije, Jedan broj njenih veterans izabrao jo za svoje boruviite Akvileju. ‘Veteran I Italske legij je: L(ucius) Papius Marcellinus v(ivus) flecit) [sibi] et MI...aJe Secun[dinaje uxor(i) blertis) lb(ertabus) [et polst(eris) eorum. Vet(eranus) Uegionis) p(rimae) It(alicae), 1. It., X/3, 39, Portoro. Natpis je iz kraja 1. ii poSetka 2. stoljoéa poslijo Krista T Italska legija osnovana je 67. postije Krista, a nalazila se u vojsci Donje Mezije (Ritterling 1924-25: 1408). Iz I Italsko logic je: Cl(audi) Tocerni Macimi milfs) leg(ionis) I Ital(teae) stipendior(um) V, libr(arii) ccofn)s(ularis), annor (um) XXII, mensium VII, dier(um) VI. C(aius) Tocernius Hermeros pater fiio karissimo, I. It, XJ 3, 54, Emonia - Novigrad. Legija jo bila osnovana 165. poslije Krista, pa je i ovaj natpis iz kraja 2. stoljeéa. Pored ‘Veé spomenstog Aurelija Gutona (I. It., X/1, 675), ovo je Zoaajte rimskihvojnitkih mapioaw Iti «, Opwse archacol 18, 147-153 (1994) 1995 “Histrija jo relativno rano dod pod rimsku upravu, iako se ta viast vet i prije toga prodirile Gitavim Apeninskim Poluotokom i Stovile preila na istoém jadransku obalu. Moiemo preipostaviti da je najveti dio plodnog obalskog zemijita bio vet u toj prvoj faci oduzet domorocima i pretvoren u ager publicus rimske drlave. U ovo} fazi histarske povijesti, nakon rimskog osvajanja 178/77. pr. Kr. 'S druge strane to je osvajanje bilo popraéeno uniStavanjem i paljenjem domadih sredista i nasclja i odvodenja putanstva 1 ropstvo i nema sumnje da je proteklo izyjesno vrijeme dok se opustofena i opljaékana zemlja potela sporo oporavijati, Jedino arhcolo’ka istrazivanje histarskih sredilta, na kojima je tom prilikom Zivot bio prekinut, mogu ‘nam dati odgovor o stanju ovoga kraja u tome razdoblju, ‘Ta su istraZivanja tek na potetku s ponckim izuzetkom, kod Nezakcija i Picuga kraj Pore%a. U ovo} ranoj fazi rimskoga osvajanja i ulaska u Histriju, kolonija u Akvilei, utemeljena 181. pr. Kr., bez. sumnje je joi uvijek apsorbirala glavne rimske energie bila forsirina kao novo srediéte i glavni mostobran prema istoku, Vainost ove nascobine svjedoti broj od proko 3000 kolonista koji su u nju bili naseljeni. ‘Prema Liviju (KL, 34) k tome je bilo dodatno upuéeno joi 1500 obitelfi kolonista 169. godine, a pojedine skupine stizale su i u augustovsko doba (Bertacchi 1976: s. v. Aquileia; Degrassi 1954: 40-50; Bradford 1957: 174; AA. ‘WV. 1984; Tozzi 1987: passim; AA. VV. 1990: passim). Barem dio ove kolonizacije prelijevao se i na histarsko podrudje (Matijasié 1988: 9-15; Matijalié 1993: 15-40; Starac 1995: 10-48). Pedeset godina nakon osvajanja Histrije i razaranja Nezakeija po konzulima Aulu Manliju Vulsonu, Marka Juniju Bruty i Gaju Klaudiju Pulheru, doilo je do novih nomira i buna u ovome krajy, St ih je 129. pr. Kr. ugutio Gaj Sempronije Tuditan. Nakon toga pohoda mozemo pretpostaviti poveGani dolazak skupina ltalika na prikladna mjesta i luke histarske obale. Vjerojatno se formiraju rane zajednice u formi conventus civium Romanorum, Postojanje takwih zajednica spominje Plnije Starjiu Parentiju i Aegidi, ada spominje ova naselja kao oppida civium Romanorum QW A,, HH 129), demu je najyjerojatnije prethodio convents (Suié 1955: 3-5; Suié 1976: 34, 100, 142; Starac 1995: 36-49). Sljedeéa faza pojaéane kolonizacije Histrije vrii so akon Oktavijanovih pobjeda na istoku, kod Filipa 42. pr. Kr. i kod Akcija 31. pr. Kr. U to vrijeme ili neito kasnije za Parentij, osnivaju se kolonije i municipiji uz plodnih povrsina. Veliki dio ovih obradivih i najboljih zemljsta doSao je u posjed Oktavijana i njegovih suradnika, prijatelja i stitenika poput Mecene, Kalpurnija Pizona, Statlija Taura, Gaja Lekanija Basa i 4drugih, dija nam imena nisu poznata. Ono ito je preostalo zaposjeli su pripadnici mjesnih staleikih vrhova tzv. onestiores, w samoj Hist, koji su bili u vojnitkoj i drugo} sluZbi, te suradivali u upravijanju dréavom, kolonijama i Javaim poslovima. To su istaknute osobe kao Sekst Palpelije Hister, Lucije Sergije Lepid, Gaj Setidije Firm, Lucije Menacije Prisk, Gaj Precelij Augurin i drugi. Svi su ovi visoki vojni asnici i ugledni duinosnici bili ict u svojim gradovima i sredinama, u koje se ii vragaju nakon djelovanja u drugim krajevima i gradovima ili dobivaju potasne natpise. Oni su patroni pojedinih kolonija i to neki od njih u vide sredilta istovremeno, kao na pr. Gaj Precolije Augurin, zatim su aediles, praefecti, flamines i dr. Kao viasnici prostranih imanja oni su staletki i gospodaraki ‘kjutni Simbenici u dtavoj pokrajini i to naro8ito w ranijoj kkolonijskoj fazi, pa sve do poéetka 2. stoljeéa, kada nam se natpisi u cjelini prorjeduju. Broj se natpisa nelto povetava u vrijemo cara Marka Aurelija, kada je Carstvu i samoj Histriji zaprijetila sa sjovera opasnost od provale ‘germanskih plemena Kvada i Markomene. Posljednji poznati ‘nam vojnitki natpis je onaj Aurelija Gutona, vojnika It Ttalske legije, koja je bila i osnovana u vrijeme kvadsko markomanskih provala oko 165. godino, a Gutonov se natpis datira, kako smo ve6 naveli, potetkom 3. stoljeéa, ‘za viadavine cara Antonina Karakale. (d 20 natpisa u kojima se spominju pripadnici logija, festorica su obiéni milttes, odnosno veterani. Preostali su bili sribuni, praefecti, signiferi, centuriones, te po jedan ‘optio i librarius. Treba podvuti da su, s izwzetkom Aurelia ton via ila IV Pai, vji i vere iz prve polovine 1. stoljeéa poslije Krista, a najst veteran iz drage poiovine 1. stljca pr. Kr. Luij Vis ‘Sto se tie podrijetia (origo) naiih vojnika i veterana, ono Je pretetno histarsko. To su na pr. Palpellii, Sestidit, ‘Morani, vjerojatno potomeci prvih kolonista ne histarskom tu, Zatim su tu kolonisti iz sjoverne Italije te poneki iz drugih krajeva, kxo ito je Gaj Titije iz Vienne u Galiji Narbonensis, koja je ujedno i najudaljenija pokrajina podrijetia u saSuvanim natpisima, Pripadnici privilegiranih pretorijskih kohorata, koji se po zavréenoj sludbi, koja je bila kraéa nogo li u drugim Jedinicama, takoder vraéaju u rodni kraj i nascljavaju se uglavnom na njegovoj obali ili njenoj neposrednoj blizini, Rjede odlaze u unutrainjost iz koje su potekli kao Lucije Galijo Silvester, koji u Rotiju Rotu sebi i svojim roditejima postavlja lijepo izradeni, rozetama i akantom ukraieni amen’ nadgrobni cipus vrijedan &etiritisuée sesteelja, U natpisima nemamo tragova o pripadnicima ratnih mornarica u Raveni i Mizenumu, iako ih je moralo biti, ‘barem zbog blizine Ravene, pa i Akvileje. Medutim, kako ‘su mornari u cjelini bili niZa kategorija vojnika, to se njihova odsutnost iz histarskih natpise moze dijelom i time objasniti. Ovu odsutnost na svoj naéin ispravlja veoma zanimijiv natpis, to ga je u Parentiju postavio podzapovjednik ravenatske mornarice, Koji vainoiéy osobe kao da nadoknaduje nedostatak onih drugih brojnih sebi podredenih: Neptuno Deis(que) Aug (ustis) Titus) Abudius Verus post subpraefect(uram) classis Ravven (atis) templo restituto, molibus extruct(s), domo exculta, in area dlecreto) d{ecurionum) concessa sibi dicavit, 1. it., X/2, 3, Parentium, Kao Sasnik u samome vrhu rimske ratne ‘momnarice Tit Abudije Ver se uklapa u struktura visokih staleza viasnika ravnigarske Histrie, tja gospodarska snaga pPodize vodovode, vile, luke i hramove, poput njega u svome ‘gradu, Neptunu i drugim uzvigenim bogovima, Kao sto nemamo nijednoga natpisa nckoga od pripadnika rimske ratne mornarice iz njenoga najbrojnijeg Ijudstva obiénih mornare, tako isto, do sada u Istri nemamo nijednoga natpisa pripadnika brojaih pomognih vojnigkib Seta tzv. augzilijamih kohorata. Ovaj poluotok kao da je‘M. Zasinovig;» Zanfajke simak vojoihihnatpisaw Ist «, Opves.ercacol, 18, 147-183 (1994) 1995. bio rezerviran za domaée tasnike i veterane uz, poncko} Italika. Itru je Stitila njena pripadnost desoto}italskoj regi ‘to iskljuduje prisutnost ovakvih jedinica i njenih pripadaika. ‘Augzilijamne éete so nalaze daleko na granicama i u posadama drugih pokrajina. Kasnije su ukljutene u sustav obrambenih utvrda podignut na granicama Itai ‘provale Kvada i Markomana u vrijeme Marka Aurelia, koji Je nadogradivan i odréavan u kasnijim stoljegima. Bila je {wo pomnata praetentura ltaliae et Alpium cdnosno clausurae vremenu principata, ali i kasnija razdoblja odriavaju u Histriji njen latifundijski karakter. Manjak vojniSkih natpisa ‘nadoknaduju natpisi oslobodenika, robova, javaih i privatnih i Gitave jedne strukture koja je bila u funkeji veleposieda (Zaninovié 1991 19; Starac 1991: 91-107). Ov: neveliki broj vojnitkih natpisa u epigrafiSkoj ostavétini poluotoka nimalo, medutim, ne umanjuje njthov, u nekim aspektima kijuéni znaéaj bilo po svojim naslovnicima bilo po svome sadriaju. U tome su smisiu ovi natpisi, sa svim Alpiuen luliarum (Saie\ - Petru 1977; Satel 1990: 214-217). Privilegirani posjedniciistarskih obala i uvala i njihov ostalima, jo8 jedno vaino vrelo za bolje i potpunije ‘upoznavanje ranc pisane povijesti i proslosti ovoga lijepoga poluotoka i ijudi koji su stvarali visoku uljudbu antitke Histrije. lndanjsko-latifundijski karakteriskljufivali su nize katogorije kkolonista, pa tako i onih vojniékih. Tako je bilo u Gitavom POPIS LITERATURE Alfoidy 1964 Alfoidy 1968 Bandelii 1983 Bertacchi 1976 Bow 1939 Bradford 1957 ‘Bruun 1986 G. Alfoldy, Veteranen Deduktionen in der Provinz Dalmatien, Histria 13, Wiesbaden 1964. G. Alfoidy, Tilurium, PWRE, Suppl. Bd. XX, 1968. . Bandeli, La politica romana dell Adriatic orientale in ot republicana, AMSIA 31, 1983. L. Bertacchi, Aquileia, Princeton Encyclopaedia of Classical Sites, Princeton 1976. ‘A. Betz, Untersichuagen zur militirgeschichte der rémischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien 1939. 1. Bradford, Ancient Landscapes, London 1957. . Bruun, The Carcer of Sex. Palpellius Hister; The Prastorian Consulate during the Early Empire recon- sidered, Arctos 20, Helsinki 1986. F. Cassola, La politica della Repubblica romana ¢ I'Istria, Historia historic, 8/1-2, Pula 1985. ‘A. Degrassi, Inscriptiones Iuliae, Vol. X, fase. 1, Parentinm, Roma 1934. ‘A. Degrassi, Inscriptiones Italie, vol. X, fasc. I, Histria Septentrionalis, Roma 1936. ‘A. Degrassi, Il confine nord-orictale deil'Ialia romana, Diss. Bern., Bern 1954, ‘A. Degrassi, Scritti vari di antichitG, vol. IN, Roma 1967, 36-65, 89-97. ‘A. Degrassi, Cuti dell Istria proromana ¢ romana, Adriatica prachistorica ct antiqua - Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb 1970. Degrassi 1971 A. Degrassi, Scriti vari di anichitd, vol. IV, Trieste 1971. Domaszewski-Dobson 1976 A. von Domaszewski-B. Dobson, Die Rangordaung der rémischen Heeres, Kéin - Graz 1976. Jurkié-Girardi 1974 V. Jurkié-Girardi, Aste plastica di culto come determinante I'asistenza dei cult romani © sincrtici nella regione istriana, Arti, Centro storico Rovigno, V, 1974. \V. Jurkié-Girardi, Monumenti romani sul teritorio di Pinguente e di Rozzo, Atti, Centro storico Rovigno, Vill, 1977-18. 'V. Jarkié, Prlog za sintezu povijestIstre u rimsko doba - Contributo per una sintesi della storia dellIstria in epoca romana, Arheolotka istraivanja w Ist i Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog arheoloikog >prs ‘Tassaux 1986 "Tassaux 1992 ‘Tori 1987 1521M. Zaninovig:» Zantac simak vojaiichnalpiseu Tot =, Opvac.archsol. 18, 147-153 1994) 1995. ‘Veith 1908 Dic Eroberung IBA, 10 Heft, Wien 1908. Wilkes 1969 AA. WV, 1990 Zaccaria 1986 28, Udine 1986, 65-104. Zaninovie 1976 J. Wilkes, Dalmatia, London 1969. ‘Auctores vari, La Venetia nell'area Padano-Danubiana, Le vie di comunicarione, Padova 1990, G. Zaccaria, I governo romano nella regio X e nella provincia Venetia ot Histria, Antichitd) Altoadristche, Istriens durch die Romer in den Jahren 178 und 177 v. Chr., Streffleurs militir. Zeitschrift, ‘M: Zaninovié, Rimska vojaka w razvtia antike na naboj obali - Das rémische Heer in dec Entwickiong des Altertums an unseren Kisten, Matorijali XI, Zadar 1976, 169-184. Zaninovié 1984 M. Zaninovié, Vojni zataj Tiurja u antici, Cetinska Krajina od prethistorije do dolaska Torake, I2danja Hirvatskog arheolotuog druitva, 8, Split 1984, 65-76. M, Zaninovié, Hist i Liburni prema rimsioj ekspanziji, Diadora, 12, Zadar 1990, 47-64. M, Zaninovié, Marginalife o putanstvu antitke Istre, Opvscvla archaeologica, 15, Zagreb 1991, 71-89. G. Zippel, Romische Herrschaft in Ilyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877. LE CARATTERISTICHE DELLE ISCRIZIONI MILITARI ROMANE IN ISTRIA Le iscrizioni militari sono una fonte preziosa per Ia ‘conoscenza di alcune region nel periodo antico, di cui non fa eecezione neanche I'Istria. I militari partecipano nell’ ‘amministrazione dele itt ¢ ne sono i citadini pia eminent! como ad es, a Pola Sextus Palpellius Hister, il legato di Tiberio e proconsole, Lucius Sergius Lepidus, a Parentium Caius Praccellus Augurimus, Tims Abudius Verus od altri. Va notato perd che nel gran numero dolle iscrizioni romane in Istria poche ce ne sono - in proporzione - militai. Di circa 1260 ei sono 32 iserizioni sulle quali vengono citati dei soldat, di cul 11 iscrizioni di pretoriani, 20 di legionari ed una 4i subpracfoctus della flota ravennate. Tutte le iscrizioni rulitar, quasi senza eccezioni, sono presenti nelle cit’ e nelle zone costicre: a Pola, a Pareatium © nell'stria settentrionale, Il contenuto di tai iscrizioni indica provalentomente delle funzioni militari di alto rango. Vengono citati gli appartenenti delle coorti pretorianc, quindi di comandaati di alcune unitd ¢ veterani legionari. La gran parto delle iserizioni ‘viene datata nella met’ del I secolo d. Cr. ‘Tra queste iscrizioni militari non v'6 una che citi gli ‘ppartenenti alle coortiausiliric. L'Istria pare sia stata riservata ‘er i comandanti ed i veterani autoctoni © qualche Itaico, 11 carattere di villeggiatura della costa istrian contrassegnato con numerose ville rustiche e grandi possedime in proprict delle famiglc imperial ed i loro amici e collaborator, escludeva i colonist di categorie inferior. L’agro ebbe presto i soi proprictariprvilegiati ela cosa siriflet, pare, pure nel numero ‘elativamente basso discrizioni menzionanti gli uomini d'armi,