SLIKARSTVO 20.

STOLJEA
SAETAK: DAVOR IFTAR

EKSPRESIONIZAM .

FOVIZAM
1901 - 1906. odrano je vie izlobi Van Gogha, Gaugina i Cezannea u Parizu i u Njemakoj, koje
su snano dojmile mladu generaciju slikara. Neki od njih formirali su novi stil, pun estokih Van
Goghovih boja i Gauginovih "izoblienja" kojima su se sluili kako bi postigli izraajne efekte. Kad
su 1905. prvi put izloili svoja djela, toliko su okirali kritiare da ih je jedan od njih (L. Vauxcelles)
nazvao "Les Fauves" (zvijeri). Nisu imali zajedniki program, ve osjeaj osloboenja i smisao za
eksperiment. Znaajnu ulogu u njihovu formiranju imala je crnaka plastika, plonost japanske
grafike i srednjovjekovnog slikarstva u staklu, te neposrednost i naivnost izraza primitivnih naroda.

Istraivali su djelovanje istih tonova i nastojali bojom ostvarivati oblike. Naputaju vibra-
cije impresionistikih slika i tzv. prirodnost u korist imaginativnih vizija. Koriste iste boje
iz tube, bez nijansi i prelaza: crvenu, zelenu, utu, plavu. Naputaju "zranu pespektivu"
(opadanje intenziteta boje prema dubini) i geometrijske konstrukcije u kompoziciji. Ostva-
ruju novu likovnu harmoniju odbacujui sve nebitno u korist bitnog (Matisse: "sve to slici
ne koristi, teti joj"). Negiraju tradicionalne akademske forme, perspektivu i anatomiju, sve
reduciraju na odnose linije i boje. Slika je ravna povrina koja prima zrake svjetlosti i vraa
ih u prostor. Slue se diskontinuiranim, isprekidanim crteom. Ostavljali su bjeline platna
uz pojedine namaze kistom ili su nanosili crne tonove kao neutralizirajue zone.

Fovizam obuhvaa nekoliko labavo povezanih osobnih stilova. Oko 1907. g. skupina se raspada
zbog nestanka inspiracije i neuspjene prilagodbe izazovima kubizma. Fovizam je po stilu i
idejama prvi moderni pokret 20. st. Ubrzao je pojavu kubizma (preko Braquea, Matissea i
Deraina), omoguio razvoj njemakog ekspresionizma, utjecao na grupu Die Brucke, dao impulse
talijanskom futurizmu, otvorio mogunost pojave apstraktne umjetnosti i stvorio preduvjete za
nadrealizam. Voa pokreta bio je Henri Matisse.

Matisse Dufy Vlaminck

Rouault van Dongen Marquet

HENRI MATISSE 1869 - 1954.

Studirao na Ecole des Beaux-Arts i uio kod Gustavea Moreaua. Po njegovu shvaanju
slika ne prikazuje opaajnu stvarnost, ve je to ritmika organizacija linija i boja na ravnoj
plohi. Ispitivao je koliko se daleko moe ii u saimanju oblika iz prirode, a da se ne narue
njena temeljna obiljeja i da slika ne postane samo povrinski ukras.

Nakon puta na Tahiti (1930.), dolazi do nove kombinacije palete, smiruje pretjerano razigra-
nu arabesku, vraa jednostavnost kompozicije i koristi nove naine izraavanja: crte, tapi-
seriju, a u kasnijoj fazi esto radi kola: iz raznobojnih papira izrezuje vijugave figure, nalik
fantastinom liu, koje lijepi u bizarne ornamentalne kombinacije. Posljednje monumen-
talno djelo je kapela u St-Paul-de-Vence (1951.): cjelovita koncepcija arhitekture, unutranje
dekoracije i opreme. On stvara u vrijeme kad veliki majstori impresionizma rade svoja
posljednja djela i kad ve jedni za drugim nastupaju kubizam, ekspresionizam i apstrakcija.

1
LUXE, CALME ET VOLUPTE 1905.

Matisse otvara paletu i prelazi na primarne boje.

Sliku je izloio 1905. na Salonu des Independants.
Vide se bitna svojstva njegova cijelog opusa: plo-
nost, zatvorene obojene povrine bez tonskih pri-
jelaza, pokret i linija.

RADOST IVLJENJA 1906.

Slika saima duh fovizma: ravne plohe boje, vrsta

valovita linija, "primitivan" dah oblika, vizija ovjean-
stva u prirodnom stanju (Gaugenovi utjecaji). Bitna
je krajnja jednostavnost, genijalna saetost, izostav-
ljeno je sve to se moglo izostaviti.

CRVENI ATELIER 1911.

Pokazuje Matisseovo "genijalno saimanje": broj

nijansi smanjen je na najmanju mjeru i boja posta-
je samostalnim strukturalnim elementom. Stvorio
je radikalno novu ravnoteu izmeu "dvodimenzi-
onalnog" i "trodimenzionalnog" slikarstva. Ista ra-
vnomjerna crvena boja protee se preko stolnjaka,
zidova i poda, a samo nekoliko crta jasno odjeljuje
vodoravne plohe od okomitih.

GEORGES ROUAULT 1871 - 1958.

U mladosti radi u parikim radionicama vitraja i oduevljava ga srednjovjekovna umjetnost,

to je bitno odredilo njegov likovni izraz. Uio je na Ecole des Beaux-Arts kod E. Delaunaya
i G. Moreaua. Njegova religioznost kasnije skree u misticizam, a radovi iz prve faze, kom-
pozicije s biblijskim temama u zagasitim smeim tonovima, u granicama su konvencional-
nosti. 1903. g. sudjeluje na prvom Salonu d' Automne, a od 1905. izlae s fauvistima iako se
nije ukljuio u njihove likovne metode, a kasnije ga nije zanimao ni kubizam. Izgradio je
vlastiti ekspresionistiko-vizionarni izraz. Slike u ulju, gvau i akvarelu podsjeaju na vitra-
je: unutar otrih, crnih kontura zatvorene su plohe istih boja. Motivi: bijeda svijeta, muka i
smrt Kristova, groteskni likovi osuenika, cirkusanata, skitnica i bludnica. Socijalna kom-
ponenta vidi se u slikama radnika, seljaka i predgraa, a pejzai nalikuju na fantazmagorije.

KRISTOVA GLAVA 1905.

Za Rouaulta ekspresija treba pokazati "odraz

strasti na ljudskom licu", a izraajnost je posti-
gnuta i divljim, reskim potezima kista.

2
STARI KRALJ 1937.

Sjajne boje i crnim linijama obrubljena polja,

nadahnuti su gotikim vitrajima. Lice kralja
odaje rezignaciju i unutarnju patnju.

VAN DONGEN
Nizozemac, naturalizirani Francuz. U poetku na njega
utjeu Gaugin i Vuillard. 1905. g. prikljuuje se fauvisti-
ma. Njegove su boje bez nijansa i tonova, "istisnute iz
tube". Zapoinje slikati enske portrete i aktove mode-
la iz polusvijeta, animalno senzualne, s cinizmom i bru-
talnom stiliziranou. Poziraju mu i slavne osobe iz te-
atra, kabareta i filma (Mistinguett, Josephine Baker, ka-
snije Brigitte Bardot) Ovi su portreti hipetrofiranih
dimenzija, na granici farse i bliski plakatima po svojim
dekorativnim zahvatima i jakim kontrastima boja. Radio
je i u nizozemskoj realistikoj tradiciji: portret starog
Anatola Francea, mrtve prirode, pejzae iz Holandije,
Venecije, Maroka i Egipta. Povremeno je izlagao s
grupom "Die Brucke", na koju je nesumnjivo utjecao.
.
AKT DJEVOJKE 1907.

ANDR DERAIN 1880 - 1954.

1899. g. s Matisseom i Vlaminckim formira L' cole

de Chateau. Godine 1905. s Matisseom odlazi u Co-
lioure, gdje slika pejzae razbuktalim fauvistikim
bojama. Izuava grku i srednjovjekovnu skulpturu
i crnaku umjetnost. esto slika istim bojama, ali
manje grubim namazima i harmoninim koloritom,
vodi rauna o formi i konstrukciji. 1905. g. sudjeluje
na Salonu d' Automne (Matisse, Vlamnick, Marquet).
1908. pod utjecajem Cezannea i kubizma radi sliku
Kupaice, uskoro naputa sirove boje i prekida s
fauvizmom. Izmeu 1912 - 14. nastaju djela njegove
"gotike" faze. Nakon rata slika pejzae i enske ak- KUPAICE 1908.
tove, radio je drvoreze, ilustrirao knjige, bavio se
kostimografijom, scenografijom i povremeno mode-
lira u glini.

RAOUL DUFY 1877 - 1953.

U poetku se bavi figuralnim kompozicijama, a od 1903. izlae na Salonu des Independants.

U tom periodu slijedi luminizam impresionista, a njegov leerni skicozni nain blizak je
Toulouse-Lautrecu. Jedan je od prvih pripadnika fovista

3
i od 1905. izlae s Matisseom, Vlaminckom, Rouaultom,
Derainom, Marquetom i van Dongenom. Fovizam je za
njega nije bio program, ve okvir za izraavanje njego-
vog potpuno slobodnog individualnog izraza, lirskog i
imaginativnog, s dozom finog humora. Najvie je radio
akvarele, skicozne, rafiniranih arabesknih formi i istih
boja (crveno, plavo, zeleno, u svim tonalitetima). Kolori-
stike su mu vibracije gotovo muzikalne i esto je radio
motive povezane s glazbom. U akvarelu radi pejzae
prozrane atmosfere i pune svjetlosti, matisseovske in-
terijere i mrtve prirode. Inspirira ga i ritam pokreta na
plaama, regatama, hipodromima, lukama, u cirkusu,
kavanama i na koncertima. Crtei perom su letimino
nabaeni, stenografski reducirani i kaligrafski precizni,
kao kod Japanaca. Na parikoj svjetskoj izlobi 1937.
izlae Vilu Elektrike "najveu sliku na svijetu", 60 x 10
metara.
BUKET

MAURICE DE VLAMINCK 1876 - 1958.

Samouki slikar. Od 1904. izlae na Salonu des Indepen-

dants, a zatim s ostalim fovistima na Salonu d' Automne
i samostalnim izlobama u Parizu. Slika u chiaroscuru,
jakim i tamnim kontrastima, a u izrazu koristi dramatske
akcente. esta tema su mu normandijski pejzai, sela u
vihoru, snijegu ili poplavi pod tamnim nebom kao i moti-
vi iz predgraa. Pejzae radi i u bakropisu, litografiji i dr-
vorezu), a bavi se i ilustracijama knjiga.
JEDRILICE NA SEINI 1906.

ALBERT MARQUET 1875 - 1947.

Od 1897. radi s Matisseom u ateljeu Moreaua, te je po-

vezan s umjetnicima koji kasnije postaju fovistima.
Ovom pokretu pripada vie deklarativno nego svojim
djelima. Do 1912. preteno radi figuralne kompozicije
u kojima se osjea Moreauov utjecaj, a kasnije slika
pejzae i vedute. Naslikao je seriju pogleda na Seinu,
njene obale, pristanita i mostove u razliita godinja
doba i pod razliitim svjetlom. Sljedbenik je tradicije
francuskih pejzaista od Poussina do Corota.

PLAA U FECAMPU 1906.

4
 NJEMAKI EKSPRESIONIZAM .

Ekspresionizam se suprotstavlja impresionizmu i umjetnosti koja oponaa prirodu, a djelo

mora izrasti iz unutranje potrebe i introspekcije. Dok je u Francuskoj naglasak na likovnoj
formi (fovizam i kubizam), njemake ekspresioniste zaokupljaju psihiki problemi i duevni
izraz, esto dovedeni do ekstatike, a jedna od glavnih karakteristika je dualistiki odnos
prema tradicionalizmu: povratak idejama romantizma i pobuna protiv tradicije.

Na ekspresionizam u Njemakoj snano je utjecao fovizam. Budui da je ekspresionizam

imao duboke korijene u gotici, privlanoj sjevernjakom duhu, u Njemakoj je bio iri i
raznovrsniji i trajao je mnogo due nego u Francuskoj. Fovizam je bio manje boleiv i
neurotian, dok je njemaki impresionizam obiljeen veim osjeajnim krajnostima i
spontanijim pristupom. Najvei doprinos njemakog ekspresionizma je obnova grafike, kao
vane umjetnike forme.

DIE BRCKE 1905. .

U Njemakoj ekspresionizam zapoinje skupinom Die Brcke, koju su 1905. u Dresdenu

osnovali Kirchner, Heckel, Schmidt - Rottluff i Bleyl, polaznici Arhitektonskog odsjeka Vie
tehnike kole. 1906. g. pridruuju se Nolde, Amiet, Pechstein i Gallen-Kallela, a s njima
indirektno surauje i na njih utjee van Dongen. Redovito izlau od 1905. do 1912. Skupina
je najvre povezana u prvim godinama, kada rade zajedno, prema istim modelima, u
Kirchnerovom ateljeu u Berlinerstrasse. Ljeti odlaze u okolicu Dresdena, gdje ive i
stvaraju u prirodi. 1912. g. skupina seli u Berlin, a 1913. g. Die Brcke prestaje postojati.

Poetnu fazu skupine Kirchner naziva "monumentalnim impresionizmom", iako su od

impresionizma preuzeli jedino slikanje u prirodi. Kako bi ostvarili prvotni intuitivni odnos prema
motivu i postigli eljeno pojednostavljenje, radili su brzo i u jednom dahu zavravali slike. Toliko su
pojaavali linije i boje, da je zbog njihova naglaavanja dolazilo do deformacije koja se javlja kao
sredstvo izraza. Nije negiran realan izgled stvari, ve su oznaene samo njegove glavne
karakteristike. Uz reduciranje oblika, vidi se i nov nain tretiranja prostora i atmosfere: snani
namazi boje ujedno opisuju lik i definiraju prostor oko njega. Time su se donekle sluili Munch,
van Gogh i fovisti, koji su posredno utjecali na skupinu (osobito Munch).

Die Brcke je obiljeen ekspresionistikim nainom izraavanja, socijalnim akcentom i

"nordijskom tjeskobom", nemirom, boleivom osjeajnou, a uznemiruju ga religiozni,
seksualni, politiki i moralni problemi. Najee teme su pejzai, aktovi, mistine
kompozicije, scene s ulice, sela, cirkusa, kavane i polusvijeta. Boje su iste, arke, pune
dinamike, tonovi izraajni, a namazi tanki. Plohe boja okruene su vrstim konturama -
utjecaj crnake umjetnosti i drvoreza. Nacionalsocijalizam je proglasio ovu skupinu za
Entartete Kunst, a rehabilitirana je nakon II. svjetskog rata.

5
ERNST LUDWIG KIRCHNER 1880 - 1938.

Jedan od osnivaa skupine Die Brcke . Pod utjecajem

Munchove ekspresivnosti i koloristike slobode neoim-
presionista, djelima izraava pobunu protiv drutvene i
umjetnike konvencije koja prijei iskazivanje istinskog
sadraja ljudske egzistencije. Bez sentimentalnosti,
stvarnost slika grubim, otrim linijama, sirovim bojama
i beutnim licima. Dolazak u Berlin u njegova djela uno-
si gradsku uurbanost i nemir, ivi fluid gradskog i mon-
denog ivota, a likovi kicoa i koketnih dama karikirani
su pomou lagane ironije i sarkazma. Nakon lijeenja u
Davosu (1917.) mijenja likovni izraz: ekspresivnost je
zamijenjena jaim naglaavanjem konstruktivne uloge
crtea. Kontakt s pejzaom budi smisao za neposrednost
zapaanja. Djelomice pod utjecajem Picassoa, uskoro se
u njegovim slikama javlja tenja prema redukciji. Nakon
1928. ova je tendencija jo naglaenija i on se potpuno
oslobaa okvira stvarne percepcije i kree u apstrakciju. POSTDAMER PLATZ 1914..

ERICH HECKEL
Samouki slikar, u poetku impresionist, razvija se prema
ekspresionizmu. Jedan od osnivaa skupine Die Brcke.
Pod utjecajem Muncha, u svojim grafikama nastoji prika-
zati duevni nemir, napetost i intenzitet unutranjeg doi-
vljaja. Na uljima iz tog razdoblja istiu se klaunovi, artisti,
aktovi i pejzai s prikazima elementarnih nepogoda. Hec-
kel je bio izvanredan i u drvorezima, koji su tada smatrani
nacionalnim sredstvom umjetnikog izraza. VJETRENJAA U DANGASTU 1909.

ENA PRED OGLEDALOM 1908.

Jedna od grafika nastala pod utjecajem etnografske

umjetnosti i Gauginovih drvoreza. Heckel oponaa
nain crtanja ranih njemakih "primitivaca", a ne D-
rera, koji je u poetku inspirirao skupinu.

KARL SCHMIDT-ROTTLUFF
Slikao je i radio litografije. Izmislio je naziv grupe. Iz
dramatike poentilizma razvio je saeto, simbolino
pejzano slikarstvo, a njegov osjeaj za prirodu proiz-
lazi iz protesta protiv civilizacije velegrada. Nakon I.
svjetskog rata djela su mu puna melankolije i gorke
rezignacije. "Autoportret sa eirom" (1919.) kljuna
je slika ekspresionizma: iskrivljeno lice i boje u es-
tokom nesuglasju. Poslije raspada grupe Die Brcke
izlagao je s grupom Die blaue Reiter. NA KOLODVORU 1908.

6
EMIL NOLDE 1867 - 1956.

Ve je radio u ekspresionistikom stilu kad su ga 1906. pozvali da se pridrui Die Brcke.

Dosljedno izgrauje svoje "ekstatino" slikarstvo u kojem je boja nositelj svega psiholo-
kog i likovnog, a crte i kompozicija su joj podreeni. Volio religijske teme kao i Rouault, pa
njegovi likovi takoer iskazuju suosjeanje s ljudskom patnjom. Njegove figuralne
kompozicije s biblijskim temama znae otro suprotstavljanje tradiciji idealiziranja, to
pokazuju likovi i fizionomije na njegovim platnima. Bavio se drvorezom i bakrorezom.

POSLJEDNJA VEERA 1909.

Debeli namaz boje i namjerno nezgrapan crte

odbacuju likovnu rafiniranost u ime izvorne izra-
ajnosti inspirirane Gauginom. Lica, bez ikakve
idealizacije, podsjeaju na Ensorove groteskne
maske.

ASOPIS "DER STURM" .

Galeriju i asopis "Der Sturm" osnovao je H. Walden u Berlinu i ubrzo je privukao lanove
skupina Die Brucke i Der Blaue Reiter, a 1910. g. takoer i Oskara Kokoschku. Negirao je
tradiciju i bio snani promotor ekspresionizma u likovnoj umjetnosti, filmu i knjievnosti.

EKSPRESIONISTIKI FILM .

Razvija se vadesetih godina 20. st. (nakon I. svjetskog rata) u njemakoj kinematografiji,
pod jakim utjecajem suvremenog teatra i slikarstva. Pokazuje sklonost k maginom,
simbolikom, mistinom i patolokom. Karakteristina je izrazita simbolika stilizacija
dekora, uvijek se snima u studiju, depresivna scenografija s izduenim, iljatim i
trokutastim plohama (podjea na kubistike izvore), neobini su kutovi snimanja, radnja i
atmosfera se dramatiziraju igrom svjetla, a gluma je stilizirana. Likovi su podvojene
linosti, udovita iz mate, suludi uenjaci, varalice, oivljeni mrtvaci, vampiri i
nedefinirani karakteri iz saga i mitova ("due koje lutaju izmeu tiranije i kaosa").

Wilhelm Murnau: "Nosferatu"

Robert Wiene: "Kabinet doktora Caligarija"
Fritz Lang: "Metropolis"
Galeen i Wegener: "Golem"
Otto Rippert: "Homunculus"

7
 EKSPRESIONIZAM U AUSTRIJI .

Nasluuje se skora propast Habsburke monarhije, iri se utjecaj Sigmunda Freuda, a

Arnold Schnberg stvara svoje rane ekstatine kompozicije. Glazbu je podvrgnuo raznim
tehnikama modificiranja: niz tonova svira natrake, uvodi inverzije i transpozicije, a kasnije
poinje i slikati. Bez ovog konteksta drutvene (strah od rata) i umjetnike klime ne moe
se razumijeti Kokoschkino stvaralatvo. Schiele, Gerstl i Kokoschka dali su kljuni impuls
austrijskom ekspresionizmu od samih poetaka.

OSKAR KOKOSCHKA 1886 - 1980.

Austrijski slikar i grafiar, zapoeo je u doba beke secesije i G. Klimta. Rani radovi nose
peat morbidne psiholoke analize i strasti. Sudjeluje u "Wiener Werksttte", te radi
ilustracije i nacrte za predmete umjetnikog obrta. Postepeno se oslobaa secesijske
dekorativnosti, teme su mu transponirane u imaginarne prostore, linija je nemirna, a boja
nestvarna i podreena liniji. U tom periodu preteno slika portrete osoba iz bekih
literarnih i umjetnikih krugova, kao i mrtve prirode. Ubraja se u najvee portretiste 20. st.

1910. odlazi u Berlin i objavljuje lanke u reviji "Sturm". Novo poglavlje u stvaranju oznaa-
va "Oluja" (1914.): u strastvenom pokretu drama zahvaa cijelu sliku, a ekspresija i haluci-
nantna vizija doseu krajnju toku ekstaze. Nakon I. svjetskog rata ivi u Dresdenu, a boja
mu postaje opora, potez izmuen i teak. Poetinosti zamjenjuje dramatinost (Autoportret,
1917.). Istodobno, pod utjecajem dresdenske intelektualne avangarde, na slikama se javlja
egzaltiranost, poza, podrugljivost i sarkazam, a namaz je pastozan.

Slijedi period smirenja, nestaje psihika mora koja gri potez i izobliuje fizionomiju. Opet
se javljaju aktovi, mrtve prirode i pejzai. Neko vrijeme ivi u Parizu, a impresionisti i doi-
vljaj pejzaa definitivno formiraju njegov stil. U tom "dramatskom impresionizmu" slika
pejzae i "portrete" gradova (Lyon, Marseille, Carigrad, Venecija, Tower Bridge u Londonu).

AUTOPORTRET
kao degenerirani umjetnik

AUTOPORTRET 1917.
ZARUNICA VJETRA 1914.

Utemeljena na romantinim slikama Dante-

ovih traginih ljubavnika Paola i Francesce,
slika prikazuje autora s Almom Mahler, mu-
zom mnogih njemakih i austrijskih umjetni-
ka. Dramatian i strastveni kovitlac zahvaa
cijelu sliku.

8
EGON SCHIELE
Kao i Kokoschka, dolazi iz kruga beke secesije. Secesijski ornament u njegovim djelima
postaje sve treperaviji i nemirniji, a zbog ekspresionistikog izoblienja uglatiji i koatiji.
Majstor je erotskih crtea, to mu donosi stigmu pornografskog slikara. Ove slike iskazuju
patnju uzrokovanu seksualnou i mranu stranu erotizma u kontekstu teorija S. Freuda.
Kompozicijske metode su silovite i agresivne, a likovi su prikazani iz krajnje visoke ili niske
toke gledanja. Manje su ekstatine slike gradova, sjetnih boja, s tajanstvenom atmosfe-
rom i jedinstvenom perspektivom gdje je dosegnuo, ali ne i prekoraio granice apstrakcije.

ENA KOJA LEI 1917. LJUBAVNI PAR 1913.

RICHARD GERSTL
Poeo je slikati u stilu beke secesije, ali ga je poetkom
studija na bekoj Akademiji radikalno odbacio. Oko 1905.
g. zapoinju njegovi ekspresionistiki radovi. Bio je blii
kompozitorima Mahleru i Schnbergu nego ostalim slika-
rima. Kao sjajan portretist bio je u stanju prikazati psiho-
loku stranu likova. Najslavniji mu je portret obitelji kom-
pozitora Schnberga, iju je suprugu zaveo i kasnije po-
inio samoubojstvo zbog krivnje. Za ivota nikada nije izlo-
io ni jednu svoju sliku.

AUTOPORTRET KAO AKT 1908.

DER BLAUE REITER 1911. .

U Mnchenu 1911. g, zbog razmimoilaenja oko slike Kandinskoga "Posljednji sud", neki
lanovi istupaju iz Neue Kunstlervereinigunga (Novog umjetnikog udruenja): Kandinski,
Marc, Kubin, Gabriele Munther, uglavnom lanovi umjetnikog almanaha Der Blaue Reiter,
a sljedee godine im se pridruuju Klee i Javljenski.

1911. u galeriji Thannhauser otvorena je izloba redakcije Plavog jahaa, na kojoj sudjeluju i H.
Campendonck, A. Macke, Vladimir i David Burljuk, kompozitor A. Schnberg, a od
Francuza izlau R. Delaunay i H. Rousseau.

9
1912. Der Blaue Reiter prireuje veliku izlobu na kojoj su se okupili svi istaknuti slikari suvreme-
nih pravaca: Braque, Derain, Fresnaye, Picasso i Vlaminck (fauvisti i kubisti), njemaki eks-
presionisti iz grupe Die Brucke, Rusi Larionov, Maljevi i Gonarova, te Arp, Gimmi i Luthy.

1913. posljednji put Der Blaue Reiter izlae u Berlinu na jesenjem salonu galerije Sturm, a grupa
se ubrzo raspada zbog poetka I. svjetskog rata.

Slikari grupe Der Blaue Reiter nisu imali odreeni program, a njihovo zajedniko djelovanje
poinje u vrijeme izlaska istoimenog prvog almanaha moderne umjetnosti (1912.) i prvog
znaajnog teoretskog spisa tog razdoblja - O duhovnom u umjetnosti, kojeg je napisao
Kandinski. U redakciji almanaha bili su Kandinski, Marc, Burljuk, Macke, kompozitor
Schnberg i dr., a objavljeni su: uvodni lanak Kandinskog Princip unutarnje nunosti,
pregled novih likovnih pokreta u njemakoj umjetnosti (Die Brcke, Neue Sezession, Neue
Kunstlervereiniung), lanci o ruskoj avangardi i kubistima, seljakom slikarstvu alpskih
zemalja i Rusije, te djeji crtei kao dokumentacija o izraavanju nesputane psihe.

Neslubeni program grupe Der Blaue Reiter bile su misli Kandinskoga kako se harmonija
boje i forme mora temeljiti na principu djelovanja na ljudski duh, da je oblik boje sredstvo
kojim umjetnik djeluje na duhovnu sferu, da umjetnik moe napustiti oblike iz prirode i
koristiti samo izraajne mogunosti istih oblika i boja, te kako je jedini princip i pravilo
djelovanja "unutarnja nunost". Oko ovih postavki u grupi Plavi jaha zaelo se apstraktno
ili "apsolutno", odnosno nefiguralno slikarstvo u djelima Kandinskog i Kleea. Rad grupe
bio je znaajan za razvoj njemakoga ekspresionizma, ali i kasnijeg slikarstva nakon I.
svjetskog rata, kada su njeni preivjeli lanovi djelovali u Bauhausu.

VASILIJ KANDINSKI 1866 - 1944.

Od 1904. g. izlae u parikom Salonu d'Automne, a u Munchen

se vraa 1907. gdje izlae s grupom Die Brcke u Berlinu i Dre-
sdenu. Godine 1909. u Mnchenu osniva Novo umjetniko udru-
enje i ovdje upoznaje F. Marca, A. Mackea i P. Kleea. 1911. iz-
daje almanah Die Blaue Reiter i osniva istoimeni umjetniki po-
kret. Izlobe ove grupe (1911. 1912. 1913.) prekretnice su u nje-
makom slikarstvu i oznaavaju poetak apstraktne umjetnosti.

U najranijoj fazi Kandinski je inspiriran ruskom pukom umjetnou

i djela mu karakteriziraju ornamentalnost, dekorativnost i ivahnost
boja. 1898. g. upoznaje djela Moneta, slikarski je na tragu impresio-
nista i postimpresionista, a u pejzaima se pribliava fovistima.

1910. svojim prvim nefigurativnim radom "Apstraktni akvarel"

naputa interpretaciju vidljivoga u prirodi i stvara oblike koji
trebaju pobuditi "unutranje zvukove" slika. Prekida s tradici-
onalnim slikarstvom stvarnosti, iskazuje istu ekspresiju i na-
stoji slikom dati "vizualnu muziku". Od 1911. prelazi na apstra-
ktne motive. U apstraktnim slikama (koje naziva "konkretnima"),
uz naglaene odnose boja, kombinacijom odnosa pravaca, kri-
vulja, viekutnika i krugova, nastoji ostvariti svoju viziju psihi-
kih doivljaja i raspoloenja. U djelu O duhovnom u umjetnosti
razlae funkciju i harmoniju boja.

Koristi geometrijski omeene obojene plohe i linije. Nastoji dokuiti

mehanizam psihikog djelovanja slike, nai zakone primjene i zna-
enja boje i evocirati atmosferu pomou oblika koji u prirodi ne pos-
toje. Jedina bitna stvarnost jest umjetnikova stvarnost. Simboliste

10
je smatrao svojim prethodnicima. Kao i Gaugin, eli stvoriti umjetnost duhovne obnove. Njegova je
umjetnost bliska teozofiji Rudolfa Steinera. Smatrao je da je ovjeanstvo izgubilo vezu s
duhovnou jer se vezalo uz materijalne stvari, pa slikama nastoji probuditi tu uspavanu svijest.

IMPROVIZACIJA 26 1912. SKICA ZA KOMPOZICIJU VII. 1910. KOMPOZICIJA VIII. 1923.

FRANZ MARC 1880 - 1916.

Uznemiren duhovnim previranjima krajem 19. st., pod utjecajem kasnog impresionizma,
Nabisa i Jugendstila, poinje putem pojednostavljivanja pronalaziti uzajamne odnose
oblika u prirodi (kubistika varijanta njemakog ekspresionizma). Druei se s Kandinskim
i Mackeom, trai analogije izmeu boje i zvuka. Sudjeluje u pokretanju revije i grupe Der
Blaue Reiter. Godine 1911. zapoinje ciklus motiva sa ivotinjama (Crveni konji, Sudbina
ivotinja, Srne u umi, uta krava, Kula plavih konja, Bik). Nije slikar ivotinja u tradicio-
nalnom smislu, ve uivljavanjem u bit ivotinja pokazuje tenju ovjeanstva da se vrati u
stanje suglasja sa svemirom, u skladu s filozofijom R. Steinera. Kao i van Gogh, razradio je
osobni simbolizam boja (plavo je muko naelo, uto je ensko, crveno je gruba i teka
materija). 1912. g. orfizam Roberta Delaunaya pokazuje mu sve mogunosti boje u izraava-
nju mistinih vjerovanja. Iste godine futurizam mu je pomogao oslikati dinamizam prirode.

SUDBINA IVOTINJA

Njegova vizija dosie apokaliptiku snagu. Kri-

stalni oblici nalik krhotinama stakla koji prodiru
jedni u druge asociraju na mrane sile koje vla-
daju nerazumnim ivotinjama. Ovdje je doseg-
nuta granica "vie" simboline stvarnnosti. Go-
dinu dana kasnije gotovo sasvim naputa figu-
rativnost i radi apstraktnim stilom, jednako tako
avangardnim kao to je onaj Kandinskoga.

AUGUST MACKE 1887 - 1914.

1907. dolazi u Pariz gdje na njega utjeu impresionisti, ali on ubrzo prihvaa fovizam.
Nakon povratka u Njemaku susree se s naprednom umjetnikom strujom u Mnchenu,
gdje 1911. s Kandinskim, Marcom i Javljenskim sudjeluje u osnivanju grupe i pokretanju
revije Der Blaue Reiter. Svojom smirenom koloristikom harmonijom i usmjerenou na
ulne doivljaje bitno se razlikuje od spiritualizma Kandinskog i Marca. Slikao je etae na
obali jezera, djevojke pod stablima, djecu u igri ili ene pred izlozima duana, ali uvijek kao
dio realnog svijeta u kojem bruji ivot. Napravio je i nekoliko slika na apstraktni nain pod
utjecajem Delaunaya. Znaajni su mu poetski akvareli nastali na putovanjima po Tunisu.

11
TRGOVINA EIRA 1914. PROMENADA 1913.

PAUL KLEE 1879 - 1940.

vicarski slikar i grafiar, studira na akademiji u Minhenu, gdje 1911. dolazi u dodir s
pokretom Der blaue Reiter. Putujui Tunisom stvara brojne akvarele, muzikalne u kolorizmu
i poetske u viziji. Karakteristina je njegova sposobnost poetske transpozicije vienog u
svijet irealnog, gdje vieno postaje likovnim iframa koje vode u svijet mate i
nostalginog sanjarenja. Klee je izraziti romantik meu modernim europskim slikarima. S
Kandinskim je predavao na Bauhausu, gdje je artikulirao svoj stav: "...umjetnost je iznad
stvari, iznad realnog, iznad imaginarnog ...mi u igri oponaamo sile koje su stvorile svijet".
Svijet simbola na njegovim slikama postaje sve jednostavniji: strelice, znakovi
interpunkcije, slova, brojevi i arabeske. Kasnije izlae i s grupom Der blauen Vier.

BEZ NASLOVA 1940. INSULA DULCAMARA 1938.

DIE BLAUEN VIER 1924. .

Grupa "Plava etvorica" koju su 1924. osnovali slikari A. Javljenski, V. Kandinski, P. Klee i
L. Feininger (na poticaj Javljenskog), nastavljaju likovne smjernice grupe Der Blaue Reiter,
kojoj su svojedobno pripadali. Izlagali su u Njemakoj i Americi, a najznaajniju i
posljednju izlobu odrali su 1929. u Berlinu.

12
 ANALITIKI (FASETNI) KUBIZAM .

PABLO PICASSO
Oko 1905. pod utjecajem fovista naputa sjetni lirizam Plave faze. Poput Matissea, divio se
Gauginu i Cezanneu. Na tragu Gaugina, fovisti su otkrili estetsku privlanost afrikog i
oceanijskog kiparstva i s tom graom upoznali Picassoa. 1905. g. naslikao je pandan
Matisseovoj "Radosti ivljenja" - sliku "Gospoice iz Avignona", pet enskih aktova s
mrtvom prirodom. Prouavajui Cezanneove kasne radove, Picasso je u njima otkrio
konstruktivne elemente iz kojih je izveo viestrane geometrijske oblike analitikog kubizma
(portret Ambroisea Vollarda). Picasso se poigrava sa stvarnou, ali njemu je vidljivi svijet
uvijek potreban - nepredmetno ga nije nikada privlailo.

GOSPOICE IZ AVIGNONA 1907.

Likovi su uglato izoblieni, sa snano razlomljenim

linijama, a figure na desnoj strani imaju karakteris-
tike primitivne etnografske umjetnosti. Sruena je
klasina ideja ljepote, zanijekane proporcije i konti-
nuitet oblika. Platno nalikuje na "polje smrvljenog
stakla". Napravio je 700 skica, a jo uvijek traju
istraivanja moguih utjecaja i izvora za ovo djelo.

PORTRET AMBROISEA VOLLARDA 1910.

Strukturalni elementi su sitni, precizni i nalikuju priz-

mama, a slika je gotovo monokromatska, kako boja
ne bi prevladala nad crteom.

SINTETIKI (KOLANI) KUBIZAM .

Do 1910. kubizam se afirmirao kao alternativa fovizmu. Picassou su se pridruili mnogi

umjetnici, meu njima i Georges Braque. Obojica su zapoela novu fazu, nazvanu sintetiki
kubizam, koji ponovno okuplja rasprene oblike. Ova se faza naziva i kolani kubizam, jer
je tehnika kolaa zacrtala poetak stila. Narednih godina Picasso i Braque "slikaju" mrtve
prirode iskljuivo od izrezanih i naljepljenih komadia raznih materijala, uz dodatak samo
nekoliko linija. Sastojci kolaa imaju svoj izvorni vlastiti identitet i ostaju strani element
unutar djela (prezentativna funkcija), ali su ujedno i dio slike i imaju figurativno znaenje
(reprezentativna funkcija). Dok se u analitikom kubizmu jo uvijek osjea odreena iluzija
dubine prostora na slici, u sintetikom kubizmu prostor slike lei ispred plohe slike i
stvoren je preklapanjem slojeva nalijepljenih materijala. Kola e kasnije koristiti i neki
drugi umjetniki pokreti: Dada, Nadrealizam, Pop-art.

13
PABLO PICASSO:
MRTVA PRIRODA S TRSKOM ZA
STOLCE 1912.

Ispod mrtve prirode vidi se komad trske za stol-

ce nalijepljene na platno, a cijela slika je uokvi-
rena komadom ueta. Dojam je kao da apstrak-
tna mrtva priroda lei na stvarnoj podlozi, plad-
nju od trske naglaenom uetom. Picasso je
izmislio kola, koji e kasnije mnogi koristiti.

GEORGES BRAQUES:
POTA 1914.

Kola od duhanske ambalae, novina i imitacije

drvene strukture, uz dodatak nekoliko linija.
Braques je izmislio papiers colles (ljepljeni papir).

JUAN GRIS
panjolac, radi u Parizu, gdje prihvaa utjecaj analitikog kubizma, ali pronalazi vlastiti stil.
Nije se nadovezao na Czannea, ve u apstraktnu arhitektoniku slike unosi predmetnost,
pa apstrakciju ini konkretnom. Njegove mrtve prirode ujedinjuju matematiku i poeziju, a
boju koristi slobodno, neovisno o koloritu cijele slike. Umjesto razgradnje slike (analiza),
on saima pojedinosti u cjelinu (sinteza). Slika zadrava ploni karakter, predmeti su
nabaeni na plohu slike, a kao krajnja posljedica Cezanneovskog slobodnog perspektivnog
iskrivljavanja suvremenicima se vjerojatno inilo da e zdjele, noevi i ae otklizati na tlo.

MRTVA PRIRODA S LULOM I NOVINAMA 1915. DORUAK 1915. MRTVA PRIRODA 1913.

FERNAND LGER
U poetku je pod utjecajem impresionista i neoimpresionista, zatim Rousseaua i Cezannea,
a 1910. g. upoznaje kubizam i sudjeluje na prvom kubistikom salonu. Omiljeni oblik bila
mu je cijev, zbog ega je njegov rad nazvan "tubizam". Izbjegava perspektivu, bojom
definira oblike, a pojednostavljenim elementima slike daje geometrijsku formu. Izlagao je u
galeriji Der Sturm i na Armory Showu u Nev Yorku.

14
Nakon 1912. g. naputa kubizam Picassoa i Braquea i pridruuje se Purizmu. Nakon 1.
svjetskog rata uoava funkcije mehanikih strojeva i za taj svijet tehnike trai adekvatan
likovni izraz. Do 1925. slika mehanike elemente: eljeznike kotae, zupanike i razne
strojeve, te u taj svijet uvodi ljudsku figuru koja po plonosti, bezizraajnosti i ukoenosti i
sama djeluje kao predmet. U mrtvim prirodama jedne uz druge smjeta cvijee i vijke,
oblake i zupanike. Ove su slike utjecale i na pop-art (Lihtenstein). Proao je i apstraktnu
fazu kad je za Le Corbusiera radio zidne slike i njima utjecao na umjetnost plakata.

STUBE 1914. ODMOR PRED CRVENOM POZADINOM 1949. ENA S KNJIGOM 1923.

PURIZAM 1918 - 1925. .

Francuski umjetnici Amde Ozenfant i Le Corbusier osnivai su Purizma, koji je bio reakcija
na kubizam. Kao poetak pokreta smatra se 1918. g. kada su izdali knjigu "Nakon kubizma"
u kojoj razlau svoj umjetniki princip, a iste godine u Parizu zajedno izlau slike temeljene
na geometrijskim formama: valjku, kugli i kocki. Uskoro im se pridruuje i Fernand Leger.
Osuujui rastuu dekorativnost u djelima kubizma, eljeli su povratak redu, harmoniji i
racionalizmu. Vjerovali su da umjetnost treba prigrliti novi industrijski svijet 20. st. i prika-
zati ljepotu strojeva. Ovaj koncept jasno komponiranih linija i profinjenih nijansi boja kasni-
je e utjecati na mnoge umjetnike. Ozenfant i Le Corbusier izdaju asopis L'Esprit nouveau.

AMDE OZENFANT FERNAND LGER LE CORBUSIER

MRTVA PRIRODA S BOCAMA 1922. MEHANIAR 1920. PRIJETNJA 1938.

15
 ORFIZAM .

ROBERT DELAUNAY 1885 - 1941.

SONIA DELAUNAY 1885 - 1979.
Razvili su nepredmetni, potpuno apstraktni stil, kojega je Apollinaire (glavni teoretiar
pokreta) nazvao orfizmom, prema Orfeju. Slijedei ideje Seurata i Gaugina, nastojali su
stvoriti iste harmonije boja, nezavisne od prirode poput muzike. Krajem 1912. Delaunay
zapoinje slikati niz "Istodobnih suprotnosti", na kojima je vrtloni pokret boja trebao
prikazivati ritmove kozmosa. Orfizam trajao samo nekoliko godina, a Delaunayevi su se
zatim posvetili futurizmu.
Meu rane lanove pokreta ubraja se Marcel Duchamp, a stil je djelovao i na Franza Marca,
Fernanda Legera, Marca Chagalla i ak na Paula Kleea. Ideju su preuzeli i Amerikanci koji
su radili u Parizu: Stanton Macdonald-Wright i Morgan Russell, koji su taj pokret nazvali
sinkronizmom.

SONIA DELAUNAY ROBERT DELAUNAY

ELEKTRINE PRIZME 1914. KRUNI OBLICI 1930.

FUTURIZAM .

Onako kako su ga u poetku zamislili Picasso i Braque, kubizam je bio stil skladne
ravnotee primijenjen na uobiajene teme: mrtvu prirodu, portret i akt. Drugi slikari su
uoili kako je kubizam osobito pogodan za izraavanje geometrijske preciznosti svojstvene
tehnici, koja je taj stil inila izvrsno prilagoenim dinamici modernog ivota. Kratkotrajni
futuristiki pokret u Italiji primjer je takvog shvaanja. Pjesnik Filippo Tommaso Marinetti i
njegovi sljedbenici objavili su (1909 - 1910.) nekoliko manifesta u kojima energino
glorificiraju budunost, odbacuju prolost i uzdiu ljepotu stroja.

U svom manifestu (Pariz, 1909.) Marinetti naglaava ljepotu brzine i dinamike, tvrdi kako je
automobil ljepi od Nike sa Samotrake, te poziva na ruenje muzeja, biblioteka i akademija.
Godine 1910. petorica mladih slikara (Boccioni, Carr, Russolo, Balla, Severini) u Torinu
objavljuju "Manifest slikara futurista" u kojem se zalau za Marinettijeve ideje i novu viziju
svijeta. Intencija je pokreta ne prikazivati jedan fiksirani trenutak sveopeg dinamizma, ve
samu dinamiku senzaciju.

16
UMBERTO BOCCIONI 1882 - 1916.

Futuristi su u poetku koristili tehnike nastale nakon postimpresionizma kako bi oslikali

rast industrijskog drutva, ali su to bile statine kompozicije ovisne o figurativnim
elementima. Kada su usvojili simultane vizije analitikog kubizma, Boccioni, najoriginalniji
od tih slikara, naao je sredstvo za izraavanje novog smisla vremena, prostora i energije,
svojstvenog 20. st. Ostali lanovi pokreta: Giacomo Balla, Gino Severini, Carlo Carr.

DINAMIZAM BICIKLISTA 1913. DINAMIZAM NOGOMETAA MRTVA PRIRODA

KUBOFUTURIZAM .

Pokret nastaje u Rusiji nekoliko godina prije I. svjetskog rata, kao rezultat dodira s vodeim
europskim sreditima. Stil je preuzet od Picassoa, a teorija utemeljena na futuristikim
raspravama. Ruski su futuristi ponajprije bili modernisti koji su s dobrodolicom doekali
industrijalizaciju Rusije i smatrali je temeljem novog drutva. Za razliku od talijanskih futurista,
rijetko su slavili strojeve.

U sreditu kubofuturistike filozofije bila je ideja "zauma" - termin koji su izmislili ruski
pjesnici. "Zaum" je jezik s onu stranu smisla, a temelji se na novim jezinim oblicima i
sintaksi. Teoretski, svatko bi ga trebao razumjeti, jer se smatralo kako je znaenje sadrano
u osnovnim glasovima i oblicima govora. Primijenjen na slikarstvo, "zaum" je pruao
potpunu slobodu ponovnog definiranja stila i sadraja umjetnosti. Teme su vizualni
elementi i njihov raspored. Budui da se kubofuturizam bavio sredstvima, a ne ciljevima,
nije uspio pruiti stvarne sadraje koji se nalaze u modernizmu. Kubofuturisti su vaniji kao
teoretiari nego kao umjetnici, ali su bili odskona daska za nove likovne pokrete u Rusiji.

Novi svijet koji su zamislili ruski modernisti dovodi do velike promjene uloga mukarca i
ene, a ene u Rusiji postaju toliko umjetniki ravnopravne mukarcima koliko e tek puno
kasnije postati u Europi i Americi.

17
LJUBOV POPOVA 1889 - 1924.

Najbolja slikarica iz skupine kubofuturista.

Studirala je u Parizu i putovala po Italiji.

PUTNIK 1915.

Spoj kubizma i futurizma - odnos prema formi je

kubistiki, ali slika pokazuje i futuristiku opsesiju
dinamikom pokreta u vremenu i prostoru. Dijelovi
slike stvaraju dojam predmeta vienih u brzom
slijedu. vrsta modelacija daje dojam reljefnosti
koja je pojaana izrazitom teksturom.

RAJONIZAM oko 1911. .

Ovu prvu programatsku umjetnost ruskog porijekla stvorio je Mihail Larionov, a porijeklo
joj je u futurizmu i kubizmu. Tei osamostaljenju boja i oblika. Mrlje i zrakasti potezi boje,
sukladni futuristikim snanim linijama, rasporeeni su neovisno o motivu u samostalne
kompozicije, posve slobodno, bez figurativnih asocijacija. Godine 1913. objavljen je
"Rajonistiki i futuristiki manifest".

MIHAIL LARIONOV
Ruski slikar i scenograf, manifestom proklami-
ra rajonizam, a od 1914. ivi u Parizu. Njegove
ideje su upoetku izdvojena epizoda, ali kao
avangardni prethodnik imao je kasnije utjecaja
na ruske umjetnike.

RAJONIZAM 1913.

NATALIJA GONAROVA
Spruga Mihaila Larionova, radi zajedno s njim,
ali ne odlazi u smjeru potpune apstrakcije.

ETVA 1911.

18
 SUPREMATIZAM .

Potpuno ruski pokret nastao 1913. u Moskvi pod utjecajem ideja kubizma i futurizma.
Osniva suprematizma je Kazimir Maljevi, koji je 1913. naslikao prvo suprematistiko
platno "Crni kvadrat na bijeloj povrini", a 1915. objavio u Moskvi manifest "Od kubizma do
suprematizma". Oko Maljevia se formira grupa istomiljenika: A. Rodenko, V. Tatljin, El
Lissitzky i knjievnici Majakovski i Maturi.

Suprematizam tei za apsolutnom harmonijom linija, oblika i boje, nastojei ustanoviti

vizualne kvalitete koje su u korijenima umjetnikog doivljaja. Po Maljeviu, to je "supre-
macija istog senzibiliteta u umjetnosti", a slikarstvo treba biti osloboeno tradicionalnog
sadraja i znaenja vezanog uz prikazani predmet. Drugim rijeima: boja i oblik trebaju imati
supremaciju, odnosno biti nadreeni prikazu vidljivog svijeta.

U poetku suprematizam koristi osnovne geometrijske forme (kvadrate, krunice, trokute,

ravne linije), kasnije se proiruje slobodnijim elementima, a oko 1919. vraa se asketskoj
strogosti ranijeg razdoblja. Tada nastaje Maljevievo platno "Bijeli kvadrat na bijeloj povrini",
koje predstavlja najradikalniju posljedicu suprematistikog shvaanja. Svojim formalnim
izrazom suprematizam oznaava poetak geometrijske apstrakcije, anticipirajui kasniji
konstruktivizam i neoplasticizam. Poetkom 20-tih vrhunac suprematizma je proao.

KAZIMIR MALJEVI 1878 - 1935.

U poetku pod utjecajem francuskih postimpresionista, do 1910. slika na nain fovista,

nakon dolaska u Moskvu 1911. postaje vodea linost ruske kubistike kole. Susret s
Lgerom u Parizu 1912. odraava se u jaem skretanju prema geometrizmu i plonom
tretiranju boje. Godine 1913. u Moskvi izlae prvu "suprematistiku" kompoziciju
"Crni kvadrat na bijeloj podlozi", a 1915. pie "Suprematistiki manifest" u kojem teorijski
obrazlae novi pravac.

Suprematizam oznauje supremaciju iste vizualne senzibilnosti koju ovi geometrijski

likovi, osloboeni svake asocijativne veze s realnou, pobuuju u gledatelju. To je bio
najhrabriji i krajnji eksperiment na podruju geometrijske apstrakcije koji je posredstvom
El Lissitzkog i Laszla Moholy-Nagya snano djelovao na europsko slikarstvo, osobito na
Bauhaus i De Stijl.

DRVOREZBAR 1913. CRNI KVADRAT I CRVENI KVADRAT OSAM PRAVOKUTNIKA 1915.

19
EL LISSITZKY - ELIEZER MARKOVI 1890 - 1941.

Isprva realist, 1919. g. pridruuje se Rodenku i Tatljinu i postaje konstruktivist. Godine

1919 - 1920. s Kazimirom Maljeviem osniva pokret suprematizma i radi geometrijsku
apstrakciju. Kasnije odlazi u Berlin, osniva grupu "G" (Gestaltung) i izdaje reviju "Der
Gegenstand". 1923/25. osniva grupu vicarskih apstrakista "ABC" i sudjeluje u izdavanju
istoimenog asopisa. 1928. vraa se u Moskvu, organizira internacionalne izlobe i
pokuava utemeljiti kolu "Proun", koja bi odgovarala intencijama Bauhausa. Suraivao je
s Moholy-Nagyem, van Doesburgom i Mies van der Roheom. Snano je djelovao na nove
srednjoeuropske likovne pokrete, osobito na Bauhaus.

PROUN 19 D 1922. PROUN 99 1924.

FANTASTINA UMJETNOST .

Radi se vie o stanju duha nego o nekom odreenom stilu. Za ove slikare je zajedniko
vjerovanje kako je mata ("unutarnje oko") vanija od vanjskog svijeta, to se javlja ve
krajem 18. st. kod Goye i Fuselija. Uzroci nastanka ove umjetnosti su raskol izmeu razuma
i mate do kojeg dolazi uoi racionalizma, te vea sloboda umjetnika ali i njegova nesigur-
nost unutar drutva, to mu je davalo osjeaj osamljenosti i poniranje u introspekciju. Uz
to, romantini kult osjeajnosti poticao je umjetnike da tragaju za osobnim doivljajima.

GIORGIO DE CHIRICO 1888 - 1978.

METAFIZIKO SLIKARSTVO

Smjer koji je inaugurirao G. de Chirico za svog boravka u Parizu (1911 - 15.) kao reakciju na
futuristiki dinamizam. Chirico je slikao bizarne mjeavine elemenata realnosti i irealnosti
(san, podsvjest), a u sliku uvodi geometrijsku pravilnost i naglaenu trodimenzionalnost.
Prikazuje magino osvijetljene osamljene trgove sa stiliziranom neoklasinom
arhitekturom, geometrijska tijela i konstrukcije, gradei specifinu atmosferu unutarnje
napetosti. Ostvaruje protuslovni meuodnos realistino naslikanih predmeta (to kasnije
preuzimaju nadrealisti) - neobine pojave i predmete smjeta su u prazne stilizirane
prostore - pokustvo na morskoj obali, okamenjeni bogovi na praznim trgovima, borbe
gladijatora u sobama. Ovaj pravac inspiriran je Schopenhauerom i Nietzscheom, a zavrnu
fazu nalazi u djelima Giorgia Morandija. Naziv revije "Valori plastici" (1918 - 22.), koja je
isprva zastupala metafiziko slikarstvo, postaje poseban pojam u talijanskoj umjetnosti.

20
PJESMA LJUBAVI 1914. PROROK 1915. TAJNOVITOST I SJETA ULICE 1914.

GIORGIO MORANDI
Talijanski slikar, od 1914. na njega utjeu Cezanne i francus-
ki kubisti, a 1916. nastaju njegove prve serije mrtvih priroda
s bocama, koje e postati karakteristine za njegovo slikars-
tvo. Oko 1918. pribliava se metafizikom slikarstvu, koje je
kod njega intimistikog karaktera. Prikazuje posve obine
predmete (boce, zdjele, vreve, tanjure), koje okruuje poeti-
nom atmosferom i postie dojam nestvarnog i otuenog
svijeta predmeta koji se uzdiu do simbola. U kasnijim djeli-
ma naputa tvrdu modelaciju i ublaava kontraste. Osim mr-
tvih priroda, slikao je pejzae i portrete.

MRTVA PRIRODA 1956.

MARC CHAGALL 1887 - 1985.

U poetnoj fazi na Chagalla utjeu Cezanne, Picasso i Matisse, a u dodiru s Legerom

prolazi kroz period kubizma. Chagall dosljedno gradi osobni izraz, inspiriran idovskim
legendama, ruskim narodnim priama i uspomenama iz djetinjstva. Prikazi su mu
fantazmagorini, u njima se isprepliu san, java, realno i irealno. U njegovim su djelima
eliminirani zakoni sile tee, proporcije i perspektive, ime se navjeuje nadrealizam.

VOJNIK PIJE 1912. TRGOVAC STOKOM 1912.

21
AMADEO MODIGLIANI
Chagallu i Modiglianiu zajedniki su iznimna emocionalnost i arobni lirizam. Na
Modigliania su utjecali Picasso, Brancusi i afrika umjetnost. Osjea sklonost prema
marginalcima ivota, a modeli su mu prijatelji, ljubavnice i izgladnjela djeca iz susjedstva
na Montmartreu i Montparnasseu. Likovi su mu tanani, izoblieni, dugih vratova, blizu
smjetenih oiju, ukoenog i praznog pogleda. Crte je lirian, otmjen i uglaen.

AKT NA PLAVOM JASTUKU 1917. NEVJESTA I MLADOENJA 1916.

CARLO CARR
Predstavlja vezu izmeu talijanskog futurizma i kas-
nijeg metafizikog slikarstva. Njegove slike rijetko
dosiu De Chiricovu oblikovnu dosljednost i njegovu
tjeskobnu poetsku snagu.

HENRI ROUSSEAU 1844 - 1910. ZAARANA SOBA

Isprva je bio carinik, a slikati je poeo samouk, bez

formalne slikarske naobrazbe. Otkrili su ga i poticali
na slikanje Picasso, Gaugin, Redon i Pissarro. Nje-
govo slikarstvo obuhvaa fantastine tropske prau-
me s tigrovima, lavovima, majmunima i zmijama, ak-
tove, alegorije, pejzae, vedute predgraa i mrtve pri-
rode sa cvijeem. Doivljaj stvarnosti pretvara u ma-
gino i nestvarno. Crte je nevjet ali ist, a kompozi-
cija simplificirana u stilu pukih slikovnica. Detalji su
prikazani vjerno, likovi su obino postavljeni frontalno,
perspektiva je viena na djeji nain, a boje su iste i
bez nijansi. Bio je genijalan puki umjetnik nevine ne- DOZIVAICA ZMIJA 1907.
posrednosti.

22
 "STARA GARDA" IZMEU DVA SVJETSKA RATA .

Slikarstvo izmeu dva svjetska rata ne pokazuje "uredan" slijed stilova. 1. svjetski rat je uzdrmao
razvoj modernizma, a njegov je kraj potaknuo procvat umjetnikog stvaralatva. Picasso, Braque,
Matisse, Kirchner i Kandinski "kre pravila" koja su ranije sami postavili i kreu posve drukijim
putom od mlade generacije.

PICASSO
Kubizam se ve proirio zapadnom umjetnou, a Picasso kree novim smjerom i poinje
raditi u realistikoj maniri koja podsjea na Ingresa. Bunio se protiv ogranienja
sintetikog kubizma i osjetio je potrebu ponovo uspostaviti dodir s klasinom tradicijom
("Majka i dijete"). Sintezu ovih dvaju stilova postigao je u slici "Tri plesaice" - sintetski
kubizam i prepoznatljiva, ali vrlo slobodno tretirana anatomija tijela.

MAJKA I DIJETE 1922.

Slika raena u realistikoj maniri, stroge

modelacije i krupnih likova koji pokazuju
"lanu" monumentalnost golemih kipova.

TRI PLESAICE 1925.

Pikassova sinteza: strukturalno, slika je sin-

tetiki kubizam, ak s naslikanim imitacijama
nekih materijala, a tijela ena prikazana su s
neogranienom slobodom interpretacije. MAJKA I DIJETE TRI PLESAICE

GUERNICA 1937.

Raena za paviljon panjolske Repubublike

lna Meunarodnoj izlobi u Parizu. Slika pri-
kazuje agoniju sveopeg rata, a ne samo
bombardiranje Guernice. Simbolizam prizora
ukljuuje brojne tradicionalne elemente: maj-
ku i dijete, enu sa svjetiljkom, ruku s maem,
prijeteu glavu bika i umirueg konja.

MATISSE
Od 1911. na njega sve jae utjee kubizam,
a nakon rata on se takoer okree klasinoj
francuskoj tradiciji koju je naslijedio od svog
uitelja Gustava Moreaua, ali njegov je klasi-
cizam izrazito moderan.

DEKORATIVNI LIK NA UKRAENOJ POZADINI 1927.

23
KIRCHNER
Nakon 1911. g. na njega je takoer utjecao kubizam, kada
je u Berlinu pristupio skupini Die Brcke. Otputen je iz
vojske, nastanio se u vicarskoj gdje sve vie slika pejza-
e, kao i mnogi njemaki ekspresionisti nakon rata.

ZIMSKI KRAJOLIK NA MJESEINI 1919.

Alpski pejza pokazuje mir i oaranost prirodom.

KANDINSKI
Nakon sudjelovanja u ruskoj revoluciji, 1921. g. vraa se u Njemaku gdje prihvaa poziv
Waltera Gropiusa i predaje na Bauhausu. Tada definitivno prihvaa geometrijsku
apstrakciju i izdaje djelo "Od toke i crte do plohe" (1926.).

PRECIZIONIZAM 1920. .

(poznat i kao kubistiki realizam): pokret u SAD nastao oko 1920. i trajao izmeu dva svjet-
ska rata, pod jakim utjecajem kubizma i futurizma. Meu glavnim temama su industrijaliza-
cija i modernizacija amerikog pejzaa, prikazani preciznim, otro definiranim geometrijs-
kim oblicima. To je deskriptivna umjetnost, a djela se esto temelje na fotografijama. Vje-
rovali su da je 20. st. ovisno o tehnologiji i strojevima, koje su prikazivali na glorificirajui
nain. Iako se bave industrijskim dobom, socijalna angairanost im nije bitna. Precizioni-
zam je ameriki ekvivalent "Neue sachlichkeit". Najvaniji precizionisti bili su Charles
Demuth, Charles Sheeler i Georgia O'Keeffe. Bili su prisutni samo u SAD, nisu izdali nijedan
manifest, a mentor im je bio fotograf Alfred Stieglitz, suprug G. O'Keeffe. Njihov rad je imao
utjecaja na magini realizam i pop-art.

CHARLES DEMUTH 1883 - 1935.

Boravi u Parizu 1912. gdje na njega utjee Cezanne. 1916. prilazi kubizmu. Pod utjecajem je
Duchampa i kubista koji su prebjegli u New York za vrijeme 1. svjetskog rata. Duchampov
ready made otkriva mu maginost najjednostavnijih predmeta koje Demuth slika jakim
bojama i plono ih pojednostavljuje. Nekoliko godina kasnije, pod utjecajem futurizma
razvio je stil precizionizam, kojim je slikao gradsko i industrijsko graditeljstvo.

BROJKA 5 U ZLATU

Slika koja pokazuje utjecaje svih tadanjih

modernih umjetnikih pokreta i koja je pos-
tala ikonom amerikog modernizma.

24
CHARLES SHEELER
Ameriki slikar i fotograf. 1909. g. odlazi u Pariz, gdje upoznaje kubizam. Kada se 1912.
vratio u SAD shvatio je da od slikarstva ne moe ivjeti, pa se kao samouk posveuje
komercijalnoj fotografiji i najvie snima arhitekturu. Uskoro postaje jedan od najcjenjenijih
fotografa svoje generacije. Gotovo istodobno stie ugled i kao slikar, koristei slikarsku
tehniku komplementarnu fotografiji, te postaje "suosnivaem" precizionizma. Najee
teme su mu razni strojevi, konstrukcije i graevine. Angairala ga je Ford Motor Co. da
fotografira i slika njihove tvornice.

PARNA TURBINA 1939. KOTAI (FOTOGRAFIJA)

APSTRAKTNA UMJETNOST .

Jedna od glavnih struja modernog umjetnikog izraza. Oznaava proces ralambe i

pojednostavnjenja promatrane stvarnosti. Prethodnici pokreta apstrakcije bili su i Cezanne
i Seurat. Nefigurativna apstrakcija ne sadri nikakvo podsjeanje na realnost, bez obzira je
li ona polazina toka umjetnika ili nije. Apstrakcija pokazuje iskljuivo elemente
kompozicije: crte, plohu, formu i boju. Razvila se u prva dva desetljea 20. st. kao konana
konzekvenca evolucije impresionizma, fovizma (Kandinski) i kubizma (Maljevi, Mondrian).

JOSEPH STELLA 1877 - 1946.

Ameriki slikar talijanskog porijekla, od 1896. ivi u

Americi i studira na New York School of Art. Nakon
boravka u Europi (1909.) priklanja se futurizmu i sli-
ka prizore iz amerikog industrijskog ivota: Brook-
lynski most, Coney Island, Borba svjetala.

BROOKLYNSKI MOST 1917.

Apoteoza mosta postignuta sintezom futurizma

i Demuthovskog precizionizma.

25
PIET MONDRIAN 1872 - 1944.

Holandski slikar, 1912. g. dolazi u Pariz. Pod utje-

cajem kubista slika serije stabala u kojima postu-
pnom redukcijom svodi motiv na osnovnu grafi-
ku shemu. Oko 1915. posve naputa realni motiv
i slobodno komponira plohu u smirenom ritmu o-
bojenih kvadratnih povrina obrubljenih rasterom
crnih linija, a boje su reducirane na utu, plavu i
crvenu. Godine 1917. jedan je od osnivaa grupe
De Stijl i formulira principe svog neoplasticizma. U
posljednjim radovima dosegao je krajnju moguu
formalnu redukciju - platna mu sadre tek nekoli-
ko obojenih ploha na bijeloj podlozi. Ova dosljed-
nost ini Mondriana najistaknutijim apstraktnim SIVO STABLO 1912.
slikarom njegova doba.

KOMPOZICIJA S CRVENIM, MODRIM

I UTIM 1930.

Crte je sveden na horizontale i vertikale, a boje

na tri osnovne (uz crnu i bijelu). Cilj je bio prika-
zati "istu stvarnost" koju je Mondrian definirao
kao ravnoteu postignutu "uravnoteenjem neje-
dnakih, ali jednakovrijednih suprotnosti". Imao je
tako izuzetan osjeaj za dinamiku ravnoteu, da
poznavatelji odmah mogu otkriti krivotvorinu.

LASLO MOHOLY- NAGY

Radi pod utjecajem Maljevia i Lisickog, a 1923
- 1928. g. poduava na Bauhausu. Istraivao je
upotrebljivost predmeta iz svakodnevnog ivota
(npr. ica, papir, tkanina) koji su postajali mate-
rijalom za umjetniku obradu. Time se nadove-
zivao na kubistike i konstruktivistike kolae,
kao i na dadaistiko-nadrealistiki readymade.
Stvarao je konstrukcije od trokuta, kocke, kruga
i izduenih cilindrinih oblika. Nakon Bauhausa,
u Berlinu eksperimentira na podruju filma, fo-
tografije i kazalita. KOMPOZICIJA A XXI. 1925.

Od 1937. ivi u Chicagu, tu osniva Novi Bauhaus

gdje nastaju djela kombinirana od slike i plastike,
koja naziva "prostorni modulatori"- trodimenzional-
ne konstrukcije od prozirnih ploa izmeu kojih
se javlja igra svjetla i sjene. Jedan je od glavnih
stvaratelja kinetike umjetnosti 20-ih (mehanizi-
rane kinetike skulpture), a veliki broj suvremeni-
ka istrauje takve mogunosti: Gabo, Pevsner,
Tatljin, Rodenko. Bavi se fotografijom i nekoliko
mjeseci nakon Raya takoer razvija fotograme,
fotografije bez fotoaparata. KOMPOZICIJA Z VIII. 1924.

26
THEO VAN DOESBURG 1883 - 1931.

Holandski slikar i teoretiar, 1915. g. upoznaje Mondriana

i pod njegovim utjecajem prelazi na apstraktno slikarstvo.
S Bartom van der Leckom i Mondrianom osniva pokret i
asopis De Stijl. Bio je vei polemiar nego stvaralac i bo-
ri se za priznanje pokreta. 1920 - 21. odlazi na propagand-
no putovanje u Italiju, Belgiju i Njemaku. U Bauhausu
upoznaje Le Corbusiera i Mies van der Rohea, a njegova su
predavanja utjecala na nain i smjer kolovanja. God. 1923.
u Parizu organizira izlobu grupe De Stijl.

KOMPOZICIJA U SIVOM 1919

Uskoro naputa stroge principe geometrijske apstrakcije,

surauje s holandskim dadaistima, a 1926. g. objavljuje
manifest elementarizma, u kojem trai ponovnu afirmaciju
individualnosti putem koloristike ekspresije, bez vertika-
lno - horizontalnog suprostavljanja linija radi postizanja
dinaminih dramatskih efekata. U Parizu 1930. g. izdaje je-
dini broj asopisa Art Concrete, u kojem naziv apstraktna
umjetnost zamjenjuje nazivom konkretna umjetnost, to
nije ire prihvaeno.
PROTU-KOMPOZICIJA XIII 1926.

DE STIJL 1917 - 28. .

Naziv asopisa (i pokreta) kojeg su osnovali Piet Mondrian, Theo van Doesburg i Bart van der
Leck, a izlazio je u Leidenu i Parizu. U poslijeratnim traenjima novih naina likovnog
izraavanja, De Stijl je jedan od najradikalnijih pokuaja. Ideolog je bio Mondrian, koji se od
svog boravka u Parizu 1912. (gdje su na njega utjecali kubisti) bavio analizom formi.

Nasuprot ruskim avangardistima (Maljevi, Tatljin, Gonarova) i kasnijim dadaistima (Arp) s

jedne strane, te apstraktnom ekspresionizmu (Kandinski) s druge, neoplasticisti
(Mondrianov naziv za pripadnike De Stijla) rjeenje vide u geometrijskoj apstrakciji. Prema
njima, novi stil mora biti odraz znanstvenog i tehnikog savlaivanja prirode, jasan i
matematiki logian poput moderne eljezne konstrukcije, treba postati univezalnim
jezikom, kolektivnim stilom i izraavati osnovnu formalnu zakonitost u prirodi.

Pokretu su pristupili G. Severini, H. Arp, K. Schwitters, Man Ray, El Lissitzky, C. Domela, a

naputaju ga Mondrian i T. Van Doesburg (koji objavljuje manifest elementarizma). Teorija
neoplasticizma imala je odjeka i u arhitekturi (Bauhaus, Alvaar Alto, Mies van der Rohe), u
metodinom i ritminom ralanjivanju ploha i masa graevina.

27
 BAUHAUS 1919 - 1932. .

1919. g. arhitekt Walter Gropius osniva kolu Bauhaus u Weimaru, iji je cilj povezivanje
umjetnosti s drutvom i premoivanje jaza izmeu likovnih i primijenjenih umjetnosti.
Umjetnost vie nije trebala biti samoj sebi svrhom, ve ljudima omoguiti bolji i laki ivot.
Slikarstvo, kiparstvo, umjetniki obrt i industrijski dizajn postaju elementi
Gesamtkunstwerka. Gropiusu su uzori bile srednjovjekovne masonske loe kao zajednice
umjetnika i obrtnika, secesija i Deutscher Wekrkbund. Utjecaj na program kole imali su
konstruktivizam i De Stijl. U Bauhaus su doli Doesburg, Lisicki, Gabo, Malevi, Kandinski,
Moholy-Nagy i Klee, a predavai su bili i obtnici, majstori oblikovanja. Godine 1925. zbog
politikih pritisaka Bauhaus je preseljen u Dessau, a 1928. naputaju ga Gropius, Moholy-
Nagy, Schlemmer i Klee. Posljednji voditelj Bauhausa bio je arhitekt Mies van der Rohe, a
1932. g. nacionalsocijalisti Bauhaus premjetaju u Berlin i uskoro ga zatvaraju.

CERCLE ET CARR (KRUG I KVADRAT) 1929. .

Drutvo apstraktnih umjetnika osnovano u Parizu 1929. g. Osnivai: kritiar Michel Seuphor
i slikar Joaquin Torres-Garcia, koji izdaju tri broja istoimenog asopisa s tenjom promovi-
ranja geometrijske apstrakcije. Godine 1930. organiziraju jedinu i prvu izlobu koja je bila
posveena samo apstraktnim dejelima. Na njoj izlau: Mondrian, Kandinski, Schwitters...
Udruenje se ubrzo raspada, ali njegove aktivnosti nastavlja Abstraction-Creation.

ABSTRACTION - CREATION 1931 - 1936. .

Udruenje apstraktnih umjetnika osnovano u Parizu 1931. g. s ciljem promoviranja principa

iste apstraktne umjetnosti putem zajednikih izlobi. Voe su bili August Herbin, Georges
Vantongerloo i Jean Helion, ali su sudjelovali svi znaajniji apstraktni slikari, primjerice
Gabo, van Doesberg, Laszlo Moholy-Nagy, Delaunay, Kandinsky i Mondrian.

Neposredni prethodnik ovom udruenju bio je Circle et Caree. Udruenje je obuhvaalo

cijelo podruje apstraktne umjetnosti, ali je teilo prema njenim stroim oblicima kakve su
predstavljali Art concrete, konstruktivizam i Neo-plasticizam. Oko 400 lanova nije imalo
jedinstveni stil, ve su dolazili iz raznih postojeih meunarodnih pokreta. Time su poloe-
ni temelji meunarodne apstraktne Ecole de Paris. Redovne izlobe su odravane do 1936.
i izdano je 5 godinjih publikacija s radovima lanova.

Nakon 2. svjetskog rata propagiranje apstraktne umjetnosti preuzeo je Salon de Realites

Nouvelles, udruenje koje vode apstraktni umjetnici. Do 1980. bile su zastupljene sve
apstraktne tendencije.

GEORGES VANTONGERLOO JEAN HELION

CRVENO, ZELENO 1936. ILE DE FRANCE 1935.

28
AUGUSTE HERBIN
Prvi meu francuskim slikarima koji je slikao doslovno apstraktno i iz svojih slika uklonio
svaku asocijaciju na premetni svijet. Radio je posve geometrijski: kompozicije stvara od
trokuta, pravokutnika, krugova i krunih odjeaka, posve plonih oblika naslikanih jakim
bojama. U toj strogoj geometrijskoj apstrakciji nema nijansi, polutonova ili tonskih
prijelaza. Herbin je ispirirao op art (koji kasnija nadahnua crpi iz Vasarelijevih djela) i cijeli
novi val slikarstva Art concrete.

PONO 1953. AKT 1960. AKT 1952.

ART CONCRETE .

Naziv je promovirao Theo van Doesburg 1930. g. u "Manifestu konkretne umjetnosti" obja-
vljenom u jedinom broju asopisa Art Concret. Zastupao je tip apstraktne umjetnosti koja
e u potpunosti biti osloboena viene realnosti i koja nee imati nikakve simbolike impli-
kacije. Tvrdio je da ne postoji nita konkretnije ili realistinije od linije, boje ili povrine
(plohe boje). Termin "concrete" ovdje znai "ne-objektivo" i odnosi se na geometrijsku
apstrakciju kakvom se bavio De Stijl (Josef Albers je geometrijsku apstrakciju proirio u
SAD). vicarski umjetnik Max Bill organizirao je 1. meunarodnu izlobu Art Concrete u
Baselu 1944. i obznanio kako je cilj stvoriti "u vidljivoj i opipljivoj formi stvari koje ranije
nisu postojale... da se prikau apstraktne misli u osjetilnom obliku". Konkretna umjetnost
je bliska konstruktivizmu.

MAX BILL
vicarski slikar, kipar i arhitekt bavi se ne-objektivnom umjetnou od kasnih 20-ih. Prema
njegovoj definiciji konkretna umjetnost eliminira svaku naturalistiku prezentaciju i izraa-
va se iskljuivo osnovnim elementima slike: bojom i formom. To je apsolutna emancipacija
od svih modela i treba biti ista kreacija. Bill inzistira na matematikim temeljima slikarstva
i skulpture, a u formama konkretne umjetnosti trai racionalizam, jasnou i harmoniju. Kori-
sti kvadratine i dijamantne oblike, te iste i pravilne mree (veza s "hard edge-om").

PETNAEST VARIJACIJA JEDNE TEME BEZ NAZIVA VERDICHTUNG ZU CAPUT MORTUUM

29
RICHARD PAUL LOHSE
vicarski slikar i grafiar, stvara matematiki
proraunate slike, koristi najvie 4 boje ali u
velikom rasponu nijansi, sliku gradi od malih
jedinica (obojanih kvadrata) koje matemati-
ki ugrauje u velike komplekse i precizno od-
reuje njihove tonove i nijanse. Tako stvara
kompozicijsku i koloristiku strukturu koja se
"iri" prema rubovima platna i time sugerira
irenje u beskonanost. Njegova djela su pro-
totip Op-arta. BEZ NAZIVA GROUPE ENTRELACE

THEO VAN DOESBURG

PROTU-KOMPOZICIJA VI. 1925.

GALERIJA DROUIN Pariz .

U Galeriji izlau Arp i Delaunay, a 1945. je odrana izloba Art Concret na kojoj su
sudjelovali Kandinsky, Herbin, Magnelli, Pevsner i Domela. Iste godine postavljena je
izloba Fautrierovih "Talaca" i Dubuffetovih "Personnages", to predstavlja poetak za Art
Brut. 1945. i 1947. g. u Galeriji je Izlagao Wols, a 1961. izlau Picelj, Baki i Knifer.

APSTRAKCIJA U ENGLESKOJ .

VORTICIZAM 1914.

Avangardni engleski pokret povezan s kubizmom i futurizmom, prvi koji je ukljuivao

apstraktnu umjetnost. Vorticizam je imao agresivan ton, slavio je pokret stroja i napadao
suvremenu britansku kulturu. Glavni teoretiar bio je slikar Percy Wyndham Lewis, a za
pokret je znaajan i Ezra Pound - obojica rade na asopisu Blast.

UNIT ONE 1933.

Skupina od 11 avangardnih britanskih umjetnika: Nash, Nicholson, Moore, Armstrong...

Unit One zastupa dvije vodee tendencije: apstraktnu umjetnost i nadrealizam.

30
BEN NICHOLSON
Jedan od pionira apstraktne umjetnosti u Engleskoj. Nakon posjeta Parizu 1921. g. usvaja
kubistiki repertoar. Od ranih 30-ih okree se apstrakciji, posebno ga je dojmio Mondrian i
pridruuje se pokretu Abstraction-Creation. Godine 1935. stvara prvi apstraktni Bijeli reljef u
drvu, koristei samo ravne linije i krugove. 30-ih i 40-ih godina radi jedino Bijele reljefe, bez
iscrtanih linija i drugih boja - Mondrianov koncept doveden do toke iste apstrakcije.
Zanimaju ga samo meusobni odnosi planova i tekstura. Istovremeno stvara i slike
temeljene na principu pravokutne mree, koristei nijanse crne, sive i bijele boje, te
svjetloplave s intenzivno utom. Njegova djela su hibridi skulpture i slikarstva. Smatra se
jedinim engleskim umjetnikom koji je razvio apstraktni stil internacionalne kvalitete.

APSTRAKTNA KOMPOZICIJA KOMPOZICIJA

DADA .

Obiljeja: negacija svake logike, besmislenost i cinizam. Cilj je objasniti da su sve ustaljene
vrijednosti, moralne i estetske, postale besmislene nakon uasa 1. svjetskog rata. U slikar-
stvu, kiparstvu i knjievnosti propagirana je besmisao i protuumjetnost. Zaetnik je Marcel
Duchamp, koji ve 1915. u New Yorku promovira ideje negacije, destrukcije i antiestetizma.

Grupu Dada osnovali su 1916. u Zrichu rumunjski pjesnik Tristan Tzara i slikar Hans Arp,
a meu ostalima pridruuju im se pisci Hugo Ball i Richard Hlsenbeck. Otvorili su Cabaret
Voltaire, literarni klub s izlobenom galerijom i kazalitem, gdje je Tzara proitao
dadaistiki manifest. Ovdje su 1917. izlagali Arp, Chirico, Ernst, Kandinski, Klee i Picasso.
Tada izlazi revija Dada I. i Dada II., naredne godine Dada III., a 1919. g. Antologija Dada.

1916. u New Yorku se oko Stieglitzove revije okupljaju Duchamp, Picabia, Man Ray i drugi,
a neto kasnije dadaistiki pokret se javlja u Parizu i Njemakoj. Nastojei se osloboditi
konvencionalnih umjetnikih formi, oni razvijaju vlastite koncepte: automatizam, apsolutnu
spontanost forme i sukob raznih elemenata (Arp), ekstremnu slobodu fantazije (Ernst), te
fantazmagorinu primjenu mehanikih i biolokih oblika (Picabia, Man Ray, Ernst). U
mnogim idejama povodili su se za Kandinskim, Kleeom, Chagallom, Chiricom i Picassom.

MARCEL DUCHAMP 1887 - 1968.

Nakon ranih radova u Cezanneovom stilu, postaje zaetnikom dinamine varijante

analitikog kubizma (bliske futurizmu): faze pokreta u vremenu smjeta na jednu sliku, to
nalikuje na viestruko eksponiranu fotografiju. Na Armory Showu 1913. u New Yorku izlae
"Akt koji silazi stubama" i "Le passage de la vierge a la mariee".

31
1913. poinje raditi svoje ready made koji izazivaju zgraanje - nasumce odabrani masovni
proizvodi izolirani su iz svog funkcionalnog konteksta i izloeni kao umjetniko djelo. Prvi
ready made: Kota bicikla montiran na kuhinjski stol - to je rad s preinakom, ali ostali
radovi su bez ikakve intervencije: Stalak za boce, pisssoire ("Fontana")... Ready made je
izbor jednog iz velikog broja nezanimljivih predmeta masovne produkcije i razlikuje se od
Objet trouv (naenog objekta) koji je izabran zbog estetskih kvaliteta, ljepote ili
jedinstvenosti. Godine 1919. na plakatu Mona Lise crta brkove.

1915. g. Duchamp osniva dadaistiki pokret "Antipeinture" i prekida sve veze s tradicijom i
konvencijama. 1916. osniva Udruenje neovisnih umjetnika, 1923. svoj Muzej moderne
umjetnosti, 1941. u New Yorku s A. Bretonom organizira izlobu nadrealista, a 1942. izdaje
reviju "VVV" (s Bretonom, Hareom i Maxom Ernstom).

AKT KOJI SILAZI STUBAMA 1912.

Prikazan je vremenski slijed pokreta,

odnosno "statiki prikaz pokreta". Ova
parodija ljudskog lika ve pokazuje iro-
niju koja je u temeljima njegova djela.

MLADENKA 1912.

HANS ARP
Francuski slikar, kipar i grafiar. 1911. u Munchenu susree Kandinskog i otkriva da su im
umjetniki ciljevi zajedniki, a 1912. izlae na drugoj izlobi Der Blaue Reitera. U reviji Der
Sturm objavljuje crtee ljudskih figura lelujavih linija. 1915. g. slika djela izvedena
uglavnom ravnim linijama, ali uskoro naputa takav nain i oblici mu postaju rudimentarni,
izlomljeni i iracionalni, to ve najavljuje dadaizam.

Godine 1916. u vicarskoj sudjeluje u osnivanju grupe Dada i surauje u svim njenim
publikacijama. Sa suprugom Sophie Taeuber u Zurichu eksperimentira s automatizmom u
kolaima (Kolai od kvadrata organizirani prema zakonima sluajnosti,1916.). Arp smatra kako
se zakon sluajnosti moe ostvariti samo potpunom posveenou Nesvjesnom, a tko
slijedi taj zakon zapravo slijedi isti ivot (pribliavanje idejama nadrealizma). Za boravka u
vicarskoj nastaju njegovi prvi apstraktni polikromni reljefi u drvetu - Dada reljefi.
1923. g. s Kurtom Schwittersom izdaje reviju Merz, a 1925. u Parizu se povezuje s nadreali-
stima. Postaje lanom grupe "Krug i kvadrat" i 1930. sudjeluje na njenoj meunarodnoj
izlobi. Nacisti njegov rad proglaavaju za Entartete Kunst.

AUTOMATSKO CRTANJE KONFIGURACIJA KOLA S KVADRATIMA

32
KURT SCHWITTERS 1887 - 1948.

Njemaki slikar i grafiar. Nakon zavretka 1. svjetskog rata pod utjecajem je Kandinskog i
F. Marca. Preko ekspresionizma, nadrealizma i apstrakcije dolazi do reljefnih konstrukcija.
1920. osniva grupu Merz, srodnu pokretu Dada, te izdaje asopis Merz (1923 - 32.). Rije je
nastala 1919. g. sluajnim rezanjem rijei Commerzbank za jedan kola i od tada kolae
naziva Merzbilden (Merz-slike). Radio je apstraktne slike i plastine strukture od raznih otpa-
dnih materijala. 1924. g. zapoinje svoj prvi Merzbau (vrsta stupa nainjenog od otpadaka),
koji je u plastinoj umjetnosti trebao biti pandan kolau u slikarstvu. Napravio ih je tri, a
samo jedan je ostao sauvan. elio je stvoriti i Merzrevue (Merz-asopis) i Merzbuhne (Merz-
kazalite). Nacisti su njegovu umjetnost proglasili degeneriranom, pa odlazi u Norveku, a
potom u London, gdje uz financijsku pomo MOMA-e radi svoj trei Merzbau.

MERZ 163 1920. OORLOG 1930. NB 1947.

FRANCIS PICABIA 1878 - 1953.

Nastoji otkriti jednostavan svijet imaginarnih oblika. Je-

dan je od protagonista parike avangarde i pribliava se
kubistima. Odlazi u Ameriku i 1913. izlae na Armory
Showu u New Yorku. Iste godine izlae apstraktne slike
na parikom Salonu des Indpendants i Jesenjem salo-
nu. Oko 1917. slika djela s temama iz svijeta mehanike
(Ventilator, Dada-Rezonator, Ljubavna parada) koja su
pretee dadaizma, kojem pristupa 1918. u Zrichu. Nje-
gov kolorit je krt, koristi neobine materijale (komadi-
e drveta, zlatni i srebrni prah), a stroj predstavlja feti
- pokuaj afirmacije novog svijeta, ali manje agresivan
od futuristikog. 1919. sudjeluje u dadaistikim demon-
stracijama u Parizu.

1924. g. odustaje od dade jer je smatra zastarjelom i pri-

druuje se Bretonu i nadrealistima. 1926. vraa se figu-
rativnom slikarstvu i radi tzv. transparentne slike (vie
crtea iste teme postavljeni jedni iznad drugih, tako da
djeluju prozirno). Od 1945. opet se vraa apstrakciji. LJUBAVNA PARADA 1917.

33
MAN RAY
Ameriki slikar, grafiar i umjetniki fotograf. Kubistikim
stilom radi do 1913, a 1917. s Picabiom i Duchampom osni-
va dadaistiku grupu u New Yorku. Iza 1921. prelazi u nad-
realizam i radi raznim tehnikama ukljuujui "aerograf"
(airbrush), a takve svoje slike naziva aerografima. Uz to radi
"predmete" od kojih su neki postali ikonama 20. st. ("Dar"
iz 1921.: glaalo s redom avala na donjoj glatkoj povrini).
Slikao je apstraktna platna i eksperimentirao s dadaistikim
i nadrealistikim postupcima.

1921- 40. u Parizu radi kao cijenjeni modni i portretni fotograf,

bavi se i snimanjem nadrealistikih filmova. Prvi je od avan-
gardnih umjetnika koji fotografiju koristi kao umjetnost. Na-
stoji proiriti izraajne mogunosti fotografije postupkom
simultanog snimanja (fotogrami), razvija tehniku solarizacije,
a esto postavlja razne objekte na nerazvijeni fotopapir koji
zatim fotografski obrauje ("rayogrami" - fotografije bez foto-
aparata). Za vrijeme 2. svjetskog rata ivi u Holywoodu, a
nakon 1951. vraa se u Pariz.

LJUBAVNICI 1934. AUTOPORTRET

DADA U ZRICHU 1916 - 1919. .

RICHARD HUELSENBECK njemaki pisac

TRISTAN TZARA rumunjski pjesnik
HANS ARP francuski slikar i kipar
SOPHIE TAEUBER - ARP vicarka, Arpova supruga
HUGO BALL njemaki pisac
HANS RICHTER njemaki slikar i filma

Cabaret Voltaire - dadaistiki klub u Zurichu osniva Hugo Ball 1916. To je ujedno i naziv
prve dadaistike publikacije koju Ball izdaje. Tristan Tzara 1918. g. izdaje Manifest dade.

34
 BERLINSKA DADA 1918. .

1916. g. prethodnici berlinske dade bili su asopisi Neue Jugend (izdavai braa Herzfelde) i
Die freie Strasse (izdava Raoul Hausmann).

Dada u Berlinu zapoinje 1918. kada se Richard Huelsenbeck iz Zricha vratio u Berlin i u
galeriji J. B. Neumanna proitao "Prvi njemaki dada manifest". Meu osnivaima su bili
George Grosz, Raoul Hausmann, Johannes Baader i John Heartfield. Berlinska se dada razli-
kuje od ostalih po bitno agresivnijem i politiki motiviranom pristupu umjetnosti, jer je pred
kraj rata Berlin bio poluizgladnjeli grad, u socijalnom i politikom kaosu. Bila je anti-
Pruska, anti-buroaska i anti-kapitalistika od poetka.

Pokret je osobito zainteresiran za publicistiku djelatnost i tadanje mass-medije. Klimaks

berlinske dade bio je "Prvi meunarodni dada sajam" (i ujedno jedini), ija je tema bila:
"Umjetnost je mrtva! ivio Tatlin!" Izlagali su svi vodei berlinski dadaisti, a centralni eks-
ponat bila je lutka sa svinjskom glavom odjevena u uniformu njemakog asnika, koja je
visila sa stropa. Dadaisti su pod utjecajem ekspresionizma, neki kubizma ili futurizma, a
nakon 1920. na njih je utjecao Giorgio de Chirico. Meu ostalima, lanovi berlinske dade
su: Hannah Hch, Hans Richter, Paul Citron, Rudolf Schlichter, Georg Scholz i Otto Dix.

Dada asopisi: Club Dada Lettrist International Dada Almanach

Der Dada Cabaret Voltaire

FOTOMONTAA 1918.

Kombinacija vie fotografija tako da ine dojam jedne. Velikim dijelom je izum berlinske
Dade, koja je koristi za politiku propagandu, socijalnu kritiku i okiranje publike. Raoul
Hausmann je tvrdio da je on 1918. izmislio fotomontau, no uz njega ravnopravno stoje
John Heartfield i Hannah Hch. Koriste je i nadrealisti i pop-artisti.

DADA U NEW YORKU 1915 - 1920. .

MARCEL DUCHAMP MAN RAY

FRANCIS PICABIA MORTON SCHAMBERG

Marcel Duchamp, Francis Picabia i Man Ray ine jezgru dade u New Yorku, osnovanu 1915.
Morton Schamberg smatra se pionirom modernizma u Americi, a uz Mana Raya prvi je
Amerikanac koji radi dadaistika djela.

DADA U PARIZU 1919 - 1922. .

LOUIS ARAGON HANS ARP

ANDRE BRETON TRISTAN TZARA
MAX ERNST

Andre Breton jedan je od urednika asopisa La Litterature, koji posebno promovira i

podrava dadaistiki pokret. Breton je ujedno i jedan od glavnih osnivaa nadrealizma.

35
 NADREALIZAM .

Kad je Duchamp 1924. g. napustio dadaistiki pokret, skupina predvoena Andr Bretonom
pokrenula je nadrealizam. Iste godine on izdaje prvi "Manifest nadrealizma", a 1929. g.
"Drugi manifest nadrealizma". Cilj je bio isti psihiki automatizam kojim bi se izrazio istin-
ski proces miljenja, osloboen djelovanja razuma i bilo kakve estetske ili moralne svrhe.
Ideja da se ono nesvjesno moe "automatskim rukopisom" izravno prenijeti na platno u
praksi nije funkcionirala, jer je izvjestan stupanj kontrole u tom procesu bio neizbjean.

U poetku su nadrealisti istraivali neispitane dijelove duha putem frojdovskog

oslobaanja potisnute podsvjesti, nekontrolirane emocije koriste kao stvaralake impulse,
snovi i halucinacije slue im kao izvor nadahnua, ili objektivnu stvarnost sagledavaju kroz
prizmu dalijevskog "paranoidnog delirija interpretacije".

Kasnije proiruju taj program i isti psihiki automatizam zamijenjen je nadrealistikim

aktivitetom misli, koji predstavlja vii stupanj kontrolirane spoznaje nove iracionalne vizije,
postignute jedinstvom percepcije onog podsvjesnog i percepcije stvarnosti. Istrauju
"primarnu spontanost" u crteima djece i mentalnih bolesnika, daju nov znaaj kolau, rade
"nadrealistike predmete", koriste metode u kojima vie sudionika kontinuirano nastavlja
raditi na crteu, pri emu nitko od njih ne zna to je prethodilo njihovu udjelu.

MAX ERNST 1891 - 1976.

1919. pristupa dadaistikom pokretu, s Arpom 1920. osniva

grupu u Klnu i radi prve kolae. Od 1924. g. jedan je od gla-
vnih predstavnika nadrealizma. U suvremeni slikarski izraz
uvodi i nove tehnike: kola-fotografiju i frottage, gdje potezi-
ma olovke preko papira poloenog na odreeni predmet ot-
kriva strukturu njegove povrine. Kasnije sam kreira struk-
ture imitirajui oblike iz prirode ili izmilja strukturalno bo-
gate povrine, koje su osnovni sadraj njegovih slika, bilo
da se radi o fantastinim pejzaima ili kristalnim struktura-
ma s likovima ljudi i ivotinja. "Izmislio" je i tehniku
dekalkomanija, u kojoj se uljena boja pritiskom prenosi s ne-
ke druge povrine na platno. ENA KOJA SE LJULJA 1923.

PRIPREMA MLADENKE 1940. KOLA 1920. PLOD DUGOG ISKUSTVA 1919.

36
SALVADOR DALI 1904 - 1989.

1924. radi pod utjecajem metafizikog slikarstva (Chirico), a 1928. u Parizu upoznaje djela
nadrealista i sudjeluje u realizaciji filmova "Zlatno doba" i "Andaluzijski pas". Predstavnik
je veristikog nadrealizma - likove ljudi, ivotinja ili stvari slika fotografskom tonou, s
detaljima grotesknog i halucinantnog karaktera. U slikanju se slui asocijativnim
reakcijama koje naziva "activite paranoiaque-critique", registrirajui stanja transa, histerije,
neurotinih ispada, delirija i podsvjesnih kompleksa. Preko S. Freuda ulazi u simboliku
podsvjesti i snova, koja se javlja u njegovim slikama na kojima su vrijeme, oblici i prostor
izoblieni na zastraujue prirodan nain. Bio je apsolutni majstor samoreklame.

PROLAZNOST VREMENA 1931. LICE MAE WEST 1935.

RENE MAGRITTE 1909 - 1967.

Belgijski slikar, isprva je pod utjecajem kubista i futurista, a oko

1925. g. u djelima mu se javljaju prvi znakovi nadrealistike fan-
tastike. Ne slui se motivima iz podsvjesti, ve sliku gradi neobi-
nim konfrontacijama poznatih objekata ili dogaaja. Smjetaju-
i predmete u neuobiajene okolnosti daje im smisao koji djeluje
iznenaujue. Stvara jukstapozicije obinog, udnog i erotinog.
Tipini leitmotivi: veliko kamenje koje pluta zrakom i ribe s ljud-
skim nogama. Precizan crte i jasan kolorit.

PROBIJENO VRIJEME
1939.

UGROENI UBOJICA 1926. IZDAJA SLIKA 1929.

37
JOAN MIR 1893 - 1983.

panjolski slikar, radi u Barceloni i Parizu. Oko 1920. pod utjecajem je kubizma, a 1924.
prilazi nadrealistikom pokretu i supotpisuje nadrealistiki manifest. Postepeno u njegovu
slikarstvu jaa utjecaj P. Kleea, a oko 1927. njegov je stil definitivno formiran - motivi su
reducirani na ideograme nalik naivnim crteima ili simbolikim znakovima. Ovi znakovi
esto imaju oblik krivudavih ameboidnih organskih oblika i stoga mu je stil nazvan
"biomorfnom apstrakcijom". U kasnijim radovima tei veoj jednostavnosti, pa umjesto
ivosti oblika na slikama prevladava samo nekoliko plonih znakova. Radio je litografije i
intenzivno se bavio keramikom.

KARNEVAL HARLEKINA 1925. LJESTVE... 1953. OSOBE I PAS... 1949.

PAUL KLEE 1879 - 1940.

vicarski slikar, 1911. izlae u Munchenu i upoznaje slikare grupe

"Der Blaue Reiter". Idejno je blizak Kandinskom, ali ga vie privlai
poetski duh Mackea i Marca. Putujui Tunisom slika mnogo poet-
skih akvarela, koji ga prikazuju kao najizrazitijeg romantika meu
modernim europskim slikarima. Bitni su mu oblici iz prirode, ali sa-
mo kao metafore sa skrivenim smislom. Bio je pod utjecajem ku-
bizma i orfizma, etnografske umjetnosti i djejih crtea. Od 1916.
izlae s grupom Die Blauen Vier (Kandinski, Jawlenski, Feininger),
predavao je na Bauhausu (1922 - 31.), a 1925. sudjeluje na prvoj
nadrealistikoj izlobi u Parizu. Pred kraj ivota prouavao je ide-
ografe, ideograme i hijeroglife, to je rezultiralo novim grafikim
jezikom "ideografskim stilom" (npr. "Park pokraj Lucerna", ulje i no-
vinski papir).

BALTHUS
Francuski slikar poljskog porijekla, stvara u meuprostoru izmeu nadrealizma i maginog
realizma. Teme su mu ezoterino-erotske, kombinira istonoazijsku senzibilnost s
detaljistikom preciznou i strogom slikarskom kompozicijom koja ima uzore jo od
renesanse (P. della Francesca) do Courbetova naturalizma. Likovi djevojaka prikazani su

38
izmeu nevinosti i lascivnosti, a ovo profinjeno slikarstvo blisko je nadrealnom, podsjea
na zaustavljene kazaline prizore i zamrznute ive slike. Poznato okruje postaje sablasno,
a svakodnevnica se pretvara u nonu moru (slino djelima Fusslija).

AKT PRED OGLEDALOM 1955. ULICA 1933. LEKCIJA IZ GITARE

FOTOGRAFIJA NADREALIZMA .

BRASSAI
Pseudonim maarskog fotografa Gyula Halasza, koji od 1924. radi u Parizu. Godine 1933.
objavljuje Paris de nuit - portret grada nou. Od 1933 - 1939. za asopis Minotaure
fotografira razne umjetnike i njihove ateljee, pa tako upoznaje Picassoa. 1948. izdaje knjigu
fotografija Sculptures de Picasso, a 1964. Conversations avec Picasso. Godine 1961.
Picasso pie uvod u knjizi fotografija grafita: Graffiti de Brassai.

39
 VAL REALIZMA NAKON I. SVJETSKOG RATA .

Nakon rata mnogi slikari osjeaju drutvenu odgovornost, nastoje demaskirati vrijeme,
suvremenike i kritizirati drutvenu stvarnost, pa slikaju invalide, vojnike rovove, ratne
profitere, zloince i prostitutke. Apstrakcijom se to nije moglo postii, jer su umjetnici
eljeli dokumentirati i razotkrivati.

U Njemakoj, u suglasju s tim tenjama su Groszovi opisni prikazi poratnog doba,

slikarstvo Maxa Beckmanna koje otkriva najgore strane ovjeka i slike Otta Dixa.
U Francuskoj i Italiji takoer dolazi do povratka vidljivom svijetu, ali neto drukijem od
agresivne drutvene kritike njemakih slikara. U Italiji je ovakav razvoj bio potaknut
slikarstvom De Chirica i Carra, uvjetovan renesansno-klasicistikim naslijeem.

VALORI PLASTICI - ASOPIS .

Izlazio je u Rimu od 1918. do 1922, a izdavao ga je slikar i kolekcionar Mario Broglio.

asopis se otvorio prema europskim avangardnim strujanjima, uz suradnju De Chirica,
Savinia i Carra, objavljujui po prvi put u Italiji lanke o Chagallu, Derrainu, Kandinskom,
kubizmu, De Stijlu i Plavom jahau. Bavio se odnosom izmeu talijanske tradicije i
europskih suvremenih smjerova, izmeu konceptualnih spekulacija i bavljenja slikarstvom.
Od 1920. asopis ulazi u polemiku s avangardnim tendencijama u skladu s "neokasinom"
klimom koja je tada vladala u Europi i orijentira se prema velianju kulture figurativnog
talijanskog slikarstva 14. i 15. st. Nekadanji futurist Carr trai: "elimo da se u talijansko
slikarstvo vrati red, metoda i discipliniranost, te da ono tei za vrstom i razumljivom
formom". Oivljavanje nacionalnih vrijednosti i talijanske tradicije podrala je kulturna
politika faistikog reima. Postojalo je i francusko izdanje asopisa.

Prisutnost umjetnika "povratnika" iz meunarodne avangarde, duh istraivanja i prodiranja

u realnost, dijalektika izmeu razliitih europskih kultura, ine od "Valori plastici" iskustvo
razliito od bojaljivog "povratka redu" koji dominira velikim dijelom talijanske knjievne i
figurativne kulture. I zbog toga se, za razliku od drugih asopisa, "Valori plastici" smatraju
mjestom susreta velikog broja idejnih pokreta i sreditem estokih polemika.

NOVI REALIZAM .

Povratak talijanskih slikara predmetnom svijetu ponajprije je utjecao na Njemaku. Neue

Sachlichkeit - Nova stvarnost, Novi realizam (i Magini realizam) - pokret u njemakom
slikarstvu 20-ih i poetkom 30-ih, do dolaska nacista. Naziv je skovao 1923. Gustav Hartlaub,
direktor Kunsthalle u Manheimu i upotrijebio ga 1925. za naziv izlobe 32 umjetnika koji su
zadrali ili ponovno stekli vjeru u opipljivu stvarnost. Po njemu je to "realizam sa
socijalistikim prizvukom". Ovi umjetnici nisu pripadali odreenoj grupi ili zajednikom
stilu, ve ih povezuje pedantno veristiko prikazivanje detalja i snana satira u cilju kritike
drutva i prikazivanja lica zla, cinizam i rezignacija. Korijeni Neue Sachlichkeit lee u
njemakoj renesansnoj umjetnosti i Rungeovom romantizmu. Najvea imena su
Otto Dix, George Grosz i Max Beckmann.

40
Naziv Magini realizam izmislio je 1925. njemaki kritiar Franz Roh, kako bi opisao onaj
aspekt umjetnosti Neue Sachlichkeit za koji je karakteristian otro fokusirani detalj. Roh u
Magine realiste ubraja irok spektar umjetnika: Mira, Picassoa, Severinija... Kasnije su
kritiari ovaj naziv koristili za razliite tipove slikarstva u kojima su predmeti prikazivani
fotografskim naturalizmom, ali zbog paradoksalnih elemenata ili neobine suprot-
stavljenosti daju dojam nestvarnosti i stvaraju atmosferu misterioznosti (primjer: Magritte).

OTTO DIX 1891 - 1969.

Njemaki slikar i grafiar. U poetku pripada dadaistikom pokretu, zatim nadrealizmu i

kasnije ekspresionizmu. Od 1920-ih njegovo slikarstvo ima drutveno-kritiku veristiku
crtu i demistificira stvarnost. Gotovo opsesivno detaljno, fotografskom preciznou
obrauje svaki detalj, upozoravajui na sva zla moderne Njemake. Radi beskompromisno
iskrene i nimalo uljepane portrete, a najbolja djela u kojima nemilosrdno analizira svoje
vrijeme su grafiki ciklus Rat i Vojniki rov (uniten u ratu), gdje prikazuje strahote,
razaranja i trule. Nacisti njegova djela proglaavaju za Entartete Kunst.

VELEGRAD 1928. AUTOPORTRET KAO VOJNIK 1914. PORTRET NOVINARKE 1926.

GEORGE GROSZ 1893 - 1959.

Studirao je u Parizu, a nakon 1. svjetskog rata prilazi dadais-

tikom pokretu u Berlinu. Za vrijeme rata reagira svojim dje-
lima na sve njegove strane posljedice. Inspiriran futuristima,
koristio je jedan oblik kubizma kako bi razvio estoko satiri-
ni, ogoreni stil kojim je izraavao razoaranje svoje genera-
cije. Kao rezultat protivljenja i oaja nastaju njegove stravi-
ne groteske, smjene, jezive i istinite.

Od grotesknih i odvratnih rugoba doao je do polemine i

borbene karikature. Prikazuje ljudsku movaru velegrada Ber-
lina, bogalje, prosjake i prostitutke, izloge trgovina, mesnica,
barova, portirnice i stubita hotela, plakate, reklame i sav osta-
li ki i neukus grada. Cijeli je taj opus bio uperen protiv buro-
azije, kapitalizma i militarizma. Izlagao je na izlobama Neue
Sachlichkeit, a 1932. i u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu. Na-
kon dolaska Hitlera na vlast, sklonio se u Ameriku.

SPROVOD 1918.

STUPOVI DRUTVA 1926.

41
ALEXANDER KANOLDT (1881 1939)

Njemaki slikar maginog realizma i jedan od lanova pokreta Nova objektivnost. Nakon
studija dolazi 1908. g. u Mnchen gdje upoznaje moderniste: Alekseja Javlenskog, Vasilija
Kandinskog i Gabrielu Mnter. Godine 1913. postaje lanom minhenske Nove secesije, s
Javlenskim i Kleeom. Nakon 1. svjetskog rata njegove mrtve prirode pokazuju utjecaje
Deraina i prihvaanje kubizma.

Ranih 1920-ih Kanoldt razvija svoj stil maginog realizma, po kojem je najpoznatiji. Od
1925. do 1935. radi kao profesor na Akademiji u Breslau, gdje dolazi u sukob s frakcijom
sklonom Bauhausu, zbog negativnog stava prema njegovoj avangardnosti. Od 1933. do
1936. direktor je Dravne umjetnike kole u Berlinu. Nakon dolaska nacista na vlast
poinje slikati u romantinom stilu, ali su mnoga njegova djela proglaena degeneriranom
umjetnou. Umire u Berlinu 1939.

42
MAX BECKMANN 1884 - 1950.

Njemaki slikar i grafiar. Od 1906. izlae u ber-

linskoj secesiji, iz koje istupa 1911. g. Nacisti su
njegova djela proglasili za entartete Kunst, pa od-
lazi u Pariz, zatim u London, a nakon 1947. ivi u
Americi. Nakon 1. svjetskog rata koji ga ispunio
oajem zbog stanja moderne civilizacije, postaje
ekspresionistom.

Na njegovim slikama vidi se sav kaos njemake

stvarnosti nakon rata. Najee slika portrete,
motive Krista, cirkuse, barove, ljudsku patnju i
fantazmagoriju. Egzaltirano pokrenuti likovi lica
izoblienih u grimase zgusnuti su u cjeline i mo- NO 1919.
delirani tvrdim i otrim koloristikim kontrasti-
ma. Kasnije naputa ovaj "reski" stil koji zamje-
njuje realistikim i sarkastinim, te sudjeluje na
izlobama Neue Sachlichkeit. Naslikao je i 9 tri-
ptiha proetih simbolikom, u kojima se saima-
ju prolost, sadanjost i budunost njegova ka-
zalita ivota.

ODLAZAK 1933.

ARGONAUTI 1950.

43
 AMERIKA .
SAETAK: DAVOR IFTAR

STIEGLITZOV KRUG .

Alfred Stieglitz, fotograf, izdava i galerist, 1905. g. otvara u New Yorku malu galeriju,
poznatu pod nazivom "291". Isprva je bila namijenjena fotografima, ali uskoro je postala
najznaajniji centar za izlaganje modernih amerikih i europskih umjetnika (do 1911.
izlagali su Rodin, Cezanne, Picasso). Od 1905 - 1917. g. izlagali su brojni europski
modernisti kao i mladi ameriki umjetnici (meu njima i Georgia O'Keeffe). 1917. g. zbog
financijskih tekoa galerija se zatvara, a Stieglitz se narednih 8 godina posvetio svom
fotografskom radu, zapoevi seriju portreta G. O'Keeffe, koju je zavrio 1937.

1925. Stieglitz otvara novu "Intimate Gallery", okuplja grupu amerikih umjetnika: O'Keeffe,
Arthura Dovea, Hartleya, Demutha, Maxa Webera, fotografa Paula Stranda i posveuje se
promociji amerike umjetnosti, ija ikona postaje Georgia O'Keeffe. 1929. g. Stieglitz
premjeta galeriju, naziva je "An American Place" i preteno izlae djela O'Keeffe, Dovea i
Marina, uz povremene izlobe drugih umjetnika i fotografa (Ansel Adams, Eliot Porter).

GEORGIA O' KEEFFE 1887 - 1986.

Prvi put izlae na posljednjoj izlobi Stieglitzovog kruga 1917. Za razliku od ostalih ameri-
kih modernista, nikada se nije kolovala u Europi. Najvanija je predstavnica naturalizma
koji je obiljeavao ameriku umjetnost 20-ih godina XX. st. Radila je u irokom rasponu
stilova: slikala je neke vrste organske biomorfne vegetabilne apstraktne oblike koje duguje
ekspresionizmu, a prihvatila je i precizionizam Charlesa Demutha, pa je ponekad smatraju i
apstraktnom slikaricom. esto je spajala oba pristupa, ali je u stvari ostala realist.

CRNI LJILJAN 1926. LJETNI DANI 1936. CRVENA KANA 1923.

MARSDEN HARTLEY 1877 - 1943.

Spada meu najznaajnije autore Stieglitzove skupine. Bio je prvi

koji je imao samostalnu izlobu 1909. u njegovoj galeriji "291".
ivei u Parizu i Berlinu od 1912 do 1915. krenuo je prema apstrak-
ciji pod utjecajem Kandinskog, Franza Marca i fovista. Izlagao je sa
skupinom Der Blaue Reiter. Uzima motive iz stvarnog svijeta, rast-
vara ih i reorganizira u velike apstraktne kompozicije. To je energi-
no slikarstvo, sjajnih boja sa smjelim rasporedom formi.

PORTRET NJEMAKOG ASNIKA 1914.

43
Nakon 1919. naputa ratne motive i apstrakciju, te rustikalnom snagom radi pejzae, mrtve
prirode i studije figura. Radovi nakon 1935. pokazuju grubi realizam blizak stilu amerikih
regionalista.

SUZDRANA KOMEDIJA 1939 FOX ISLAND RIBAROVA POSLJEDNJA VEERA 1941.

MAX WEBER
Od svih amerikih umjetnika najvie sintetizira iskustva europske avangarde. U Parizu
pohaa Akademiju Julian, bio je pod utjecajem Cezannea, fovizma, poetaka kubizma i
primitivne umjetnosti. Nakon 1917. ide prema naturalizmu. Bio je uitelj Marka Rhotka.

KUPAICE 1910. KONTEMPLACIJA 1949. TRI FIGURE 1921.

ARTHUR DOVE
Pionir apstrakcije u SAD, u Europi dolazi u dodir s avangardnim pokretima. Ve 1910. radi
prve apstraktne slike u amerikoj umjetnosti: Abstraction No. 1. i Abstraction No. 6. (uzor
Kandinski). Godine 1930. radi apstrakciju temeljenu na prirodnim oblicima, sugerirajui
ritam prirode - vjetra, vode i sl. (Sand Barge, 1930.). Iste godine radi skupinu asamblaa
Goin' fishinig bliskih dadaizmu, od dijelova ribikih tapova i rukava koulje. 1940-ih
eksperimentira s geometrijskom hard-edge apstrakcijom (Portret Alfreda Stieglitza) i radi
kolae od prirodnih elemenata: pijeska, koljki i lia.

SAND BARGE 1930. E 25 A BEZ NAZIVA

44
 GRUPA OSMORICE 1907. .

Grupu su 1907. osnovala osmorica amerikih slikara kako bi promovirali stilsku raznolikost
i liberalizirali ekskluzivistiki sustav izlaganja u Americi. Nacionalna akademija odbija
izloiti njihova djela na Proljetnoj izlobi 1907. g., pa Robert Henri, intelektualni voa
skupine, organizira 1908. njihovu prvu izlobu u Macbeth Galeriji u New Yorku. Ova izloba
postaje kamen temeljac moderne umjetnosti u Americi. lanovi skupine rade razliitim
stilovima, a zajednika im je odbojnost prema Akademiji i uvjerenje da svatko ima pravo
slikati teme prema vlastitom izboru. Neki od njih e postati vodei lanovi "kole kante za
smee". Robert Henri, portretist i slikar gradskih pejzaa, ohrabrivao je svoje uenike da
slikaju gradsku sirotinju. Preferirao je izravnost izraza nad akademskom dovrenou.

ROBERT HENRI GEORGE BELOWS

JOHN SLOAN MAURICE PENDERGAST
GEORGE LUX WILLIAM GLACKENS
EVERETT SHINN ARTHUR DAVIES

KOLA "KANTA ZA SMEE" .

kola "Kanta za smee" javlja se uoi 1. svjetskog rata u New Yorku. Okupljena oko
Roberta Henrija, skupina se sastojala od ilustratora koji su ranije radili za filadelfijske i
njujorke novine. Veina lanova Grupe osmorice pripadala je ovoj koli. Inspirirali su ih
svakodnevni ivotni prizori u siromanim gradskim kvartovima i osjeali su njihovu
dramatinost i pitoresknost. Ova umjetnost nije bila socijalna; otkrivala je puls i vitalnost
gradskog ivota, a zanemarivala njegovu bijedu i prljavtinu. Kako bi to uhvatili na slici,
slikali su brzim potezima, inspirirani baroknim i postimpresionistikim slikarstvom koje je
davalo dojam neposrednosti i spontanog opaanja.

ROBERT HENRI (1865 - 1929.)

Ameriki slikar, nakon studija na Ecole des Beaux u Parizu, 1891.

Vraa se u SAD. Zastupao je realizam u umjetnosti i naglaavao
kako "umjetniko djelo treba biti drutvena snaga koja e kreirati
pomake u svijetu". Poticao je svoje studente da koriste teme ko-
je im prua moderni gradski ivot. Bio je inicijator Grupe osmori-
ce i voa kole Kante za smee. 1923. g. izdaje knjigu Art Spirit
koja je imala ogroman utjecaj na umjetnike u SAD i Europi.

DJEAK SA ZELENOM KAPOM TILLY MALA PLESAICA HALJINA ZA MASKERADU

45
GEORGE BELLOWS (1882 - 1925.)

Iako nije meu osnivaima Kante za smee, postao je glavni predstavnik grupe kad je bila
na vrhuncu slave. Ni jedan ameriki slikar prije Pollocka nije u svojim radovima izrazio
takvu snagu. Njegove su slike bile okantne, jer je tada veina amerikih umjetnika slikala
pejzae i izbjegavala prikazivati gradski ivot.

MUKA ZABAVA KOD SHARKEYA

1909.

Djelo raeno u realistikoj tradiciji. Gledatelja

se uvodi u prizor kao da je tamo prisutan, a
igra svjetla se koristi kako bi se likovni istaknuli
ispred tamne pozadine.

EVERETT SHINN 1876 -1953.

lan grupe Osmorice i Ash Can School, poznat

je po pastelima s realistikim scenama iz ulica
New Yorka. Iskustvo koje je stekao kao novinski
ilustrator - reporter kasnije je koristio radei kao
ilustrator za mnoge znaajne amerike asopise.
Naslikao je i nekoliko murala u gradskoj vijenici
u New Yerseyu.

ARMORY SHOW 1913. .

1910. g. odrana je "Izloba nezavisnih" na kojoj se istaknula skupina mladih umjetnika

nazvana Osmorica, koji e uskoro osnovati Ameriko udruenje slikara i kipara. kola
"Kanta za smee" uskoro je izblijedjela zbog jo korijenitijeg modernizma koji je uslijedio
nakon "Izlobe u Oruani" u New Yorku 1913. g. koja je stvorila novi duh u umjetnosti
upoznavajui Amerikance s novim idejama koje su vladale u Europi i Americi.

Izloba je bila iz dva dijela: presjek suvremene amerike umjetnosti i pregled francuskog
slikarstva od romantizma do postimpresionizma, a od modernih umjetnika prikazana su
djela Matissea i Picassa. Izloen je i Duchampov "Akt koji silazi niz stepenice", te doivio
uspjeh ali i izazvao skandal. Slabije su bili zastupljeni njemaki ekspresionisti, a
izostavljeni futuristi. Najvei dio izloenih Amerikanaca pripadao je koli "Kante za smee",
skupini oko fotografa Stiglietza i grupi Osmorice, a izloba je u ameriku umjetnost uspjela
uvesti internacionalni duh.

46
 SINKROMIZAM 1913. .

Pokret su osnovala 1913. g. dvojica amerikih umjetnika koji su ivjeli u Parizu:

Stanton MacDonald Wright i Morgan Russel. Koriste iste boje u apstraktnoj kompoziciji,
slino slikarstvu Delaunaya. Nastoje umjetnost osloboditi svih anegdotalnih elemenata
(naracije) i ilustracije, proistiti je do toke u kojoj e emocije gledatelja postati posve
estetske. Smatra se da je sinkromizam prvi apstraktni stil u amerikoj umjetnosti.

STANTON MAC DONALD WRIGHT

Ameriki slikar, studirao je u Parizu gdje upoznaje
amerikog slikara Morgana Russela i zajedno osni-
vaju sinkromizam. Godine 1915. tijekom 1. svj. rata
vraa se u SAD i u Los Angelesu organizira prvu
izlobu moderne umjetnosti. Bio je prvi zapadnjaki
umjetnik koji se zanimao za Zen, istonjaku umjet-
nost i kulturu, pa je u kasnijim godinama esto po-
sjeivao Japan. Privremeno naputa svoj apstraktni
stil i radi figurativne slike inspirirane japanskim for-
mama i koloritom.
AVIONSKA SINKROMIJA 1920.

MORGAN RUSSEL

SINKROMIJA U PLAVO- SINKROMIJA U NARANASTOM

LJUBIASTOM

REGIONALISTI I SOCIJALREALISTI .

Prevlast realizma 30-ih godina XX. st. znai povlaenje avangardne umjetnosti, kao reakciju
na ekonomsku krizu i drutvena previranja u Europi i Americi. Realizam je svagdje povezan
s afirmacijom tradicijskih vrijednosti. Amerika vlada osniva Federal Art Project koji u doba
krize mnogim slikarima omoguuje preivljavanje i koji sponzorira zidno i tafelajno
slikarstvo. Ameriki se umjetnici dijele u dva tabora: regionaliste i socijalrealiste.

47
 REGIONALISTI .

Javljaju se u vrijeme velike ekonomske krize i nastoje obnoviti idealizam oivljavajui

ruralni ivot i amerike mitove uglavnom formulirane na Srednjem zapadu.

EDWARD HOPPER THOMAS HART BENTON

GRANT VOOD CHARLES BURCHFIELD...

EDWARD HOOPER 1882 - 1967.

Regionalist, nekadanji uenik R. Henrija, fokusirao se na tzv. puku arhitekturu amerikih
gradova: fasade trgovina, kina i restorane, koji do tada nisu bili vrijedni umjetnikove
panje. Slikao je i osamljene stanovnike velegrada u vlakovima, kazalitu, kinu, benzinskoj
crpki ili eljeznikim postajama, pokazujui njihovu izoliranost i ispraznost ivota.

RANO NEDJELJNO JUTRO 1930.

Dojam mira i osamljenosti. Osim poetinosti,
slika pokazuje pokazuje vrstu disciplinu
oblikovanja u smjetaju hidranta, oznake za
brijanicu, razliitosti prozora u nizu, zakoe-
nosti svjetla i ravnotei vertikala i horizontala
(vjerojatno je poznavao Mondrianova djela).

SOCIJALREALISTI .

Uoavaju zbrku i oaj zbog ekonomske krize, dokumentiraju socijalne posljedice krize i
trude se oko drutvenih reformi. Iako suprotnih naela, oba pokreta su inspirirana kolom
"Kante za smee".

RAPHAEL SOYER PETER BLUME

ISABEL BISHOP BEN SHANN...

HARLEMSKA RENESANSA .

JACOB LAWRENCE 1917.

Najpoznatiji slikar iz doba harlemske renesanse, kulturne obnove Afroamerikanaca 20-ih
godina. Probio se oko 1940. g. potaknut nepravdama koje su im nanoene, a bavio se
drutvenim temama toga doba. Ostavio je jak utjecaj, tako da i danas njegova umjetnost
definira prototip afroamerikog slikarstva.

SEOBA CRNACA 1941.

Iako malog formata, slika djeluje monu-
mentalno zahvaljujui pojednostavljenim
oblicima i ujednaenoj boji.

48
 MEKSIKI MURALISTI .

20-ih godina ovi umjetnici poinju raditi velike murale s temama iz starog i modernog
Meksika, koji slave novi meksiki kulturni nacionalizam. Nakon Revolucije, to je bila
angairana i edukacijska umjetnost i po tome slina ruskoj. Oslikavaju kole, crkve i
vladine zgrade, kako bi nepismenoj populaciji usadili osjeaj nacionalnog identiteta. Imali
su velik utjecaj na latinsko-amerike zemlje i apstraktnu umjetnost u SAD.

DIEGO RIVERA
JOSE CLEMENTE OROZCO
DAVID ALFARO JIQUEIROS

MUSEUM OF MODERN ART 1929. .

Osnovan 1929. u New Yorku, revolucionirao je instituciju muzeja jer je ukljuio i tzv.
primijenjenu umjetnost: fotografiju, film, arhitekturu i dizajn. Nekadanju koncepciju
muzeja kao riznice dostupne samo odabranima zamijenio je demokratski i svima pristupa-
an prostor u kojem predmeti nisu rijetke dragocjenosti, ve su shvaeni kao odraz realnog
svijeta, a muzej je poivao na temeljima Pariza i Bauhausa. Kustos treba pratiti aktualni
umjetniki razvoj, ali i paziti da zbirku ne pretvori u sajam noviteta. Muzej je poeo
otkupljivati djela nekih suvremenih umjetnika, a konaan proboj amerike umjetnosti na
meunarodnu scenu dogodio se tek 1952. kad je u MOMA-i predstavljena Njujorka kola
izlobom "15 amerikih umjetnika" (Pollock, Rothko i dr.). Termin Action painting skovao je
tada kritiar Rosenberg i njime opisuje proces slikanja na platnu spontanom gestom.

APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM U AMERICI .

Nakon ulaska SAD u 2. svjetski rat javlja se prvi originalni smjer u povijesti amerikog
slikarstva: apstraktni ekspresionizam (ili New York School). New York postaje centar
umjetnosti, a ne vie Pariz. Naputaju se stari naini izraavanja i istrauju se razne teorije,
od egzistencijalizma do Junga i Freuda. Apstraktni ekspresionisti suprostavljaju se svim
oblicima socijalrealizma i odbijaju itavu geometrijsku apstrakciju, a zanima ih organski
apstraktni automatistiki nadrealizam (npr. Miro). Veliku podrku davala im je Peggy
Guggenheim (galerija Arts of This Centuri, 1942 - 47.) i kritiari Clement Greenberg, Thomas
Hess i M. Rosenberg, koji priznaju novi pokret, a priznanja od muzeja dobili su tek kasnije.
U to doba razvila su se 2 pravca: gestualno slikarstvo (action painting) i slikarstvo polja
(color field).

Termin New York School se takoer odnosi na krug kompozitora oko Johna Cagea
(Schoenbergova uenika), ija je muzika bila usporedna s muzikom i hepeninzima grupe
Fluxus, a svim ovim umjetnicima bila je zajednika tenja za oslobaanjem nesvjesnog.
Kasnih 60-ih Cage je radio serije crtea, otisaka i akvarela, od kojih su neki insprirani
estetikom njegova prijatelja (i partnera u ahu) Marcela Duchampa.

49
Slikarstvo koje je prevladavalo petnaestak godina nakon II. svjetskog rata naziva se
apstraktni ekspresionizam, jer su ga tako nazivali umjetnici koji su ivjeli u New Yorku.
Prvi apstraktni ekspresionisti razvili su ovaj pristup likovnoj umjetnosti pod utjecajem
nadrealizma i egzistencijalistike filozofije.

Tijekom II. svjetskog rata, pjesnik A. Breton i ostali nadrealisti nali su se u New Yorku, a
djela im se izlau u galerijama i muzejima (Peggy Guggenheim). Uskoro su apstraktni
ekspresionisti razvili vlastiti oblik nadrealizma kojim su iskazivali svoj uas zbog ratnih
strahota. Stvaraju mitske slike pod utjecajem teorije skupne podsvjesti Carla Junga.

ARSHILE GORKY 1904 - 1948.

Armenac koji sa 16 godina dolazi u Ameriku, bio je zaetnik pokreta i njegov najutjecajniji
pripadnik. Razvio je intimnu mitologiju i vlastiti stl biomorfne apstrakcije s reminiscencija-
ma na nadrealizam. Svaki oblik predstavlja odreeni autorov znak, a sve je u stanju mije-
njanja u neto drugo. Biomorfne oblike duguje Mirou, a kompozicija i sjajne boje pokazuju
utjecaj Kandinskog. Utjecao je na amerike apstraktne slikare nakon II. svjetskog rata.

JETRA JE PIJETLOVA KRIJESTA 1944.

Gorkyjevo najbolje djelo, pokazuje dina-
mino isprepletanje oblika i arke boje.

ADOLF GOTTLIEB 1903 - 1974.

Gottlieb u svojim djelima koristi oblik slikovnog pisma deriviranog iz prethistorijske umjet-
nosti, a njegove slike gledatelja vraaju u prvobitno i mrano carstvo podsvjesnoga. Na
njega su utjecali Klee i Miro.

SILAZAK U TMINU 1947.

Stroga mrea pravokutnika kompozicijski podsje-
a na Mondriana i sadri nadrealistike oblike na-
dahnute djelima Picassa, Miroa i Kleea.

DIJALOG

50
 AKCIJSKO SLIKARSTVO .

JACKSON POLLOCK 1912 - 1956.

Najvaniji predstavnik akcijskog slikarstva. Studirao je kod regionaliste Bertona i preuzeo

regionalizam, macho-image i alkoholizam. 1939. zapoinje terapiju jungovskom psihoana-
lizom. Neko vrijeme je pod utjecajem meksikih muralista i nadrealizma. Sredinom 1940-ih
poeo je s akcijskim slikarstvom. Glavna ishodita njegova djela su nefigurativni ekspresi-
onizam Kandinskog i nadrealistiko koritenje sluajnih efekata. Umjesto na stalak, platno
polae na pod i uglavnom slika prolijevanjem, kapanjem i trcanjem boje s kista "dripping",
dodaje pjesak i krhotine stakla, boju razmazuje tapom, pahtlom ili noem, a ponekad i
hoda po platnu. Oblici na platnima odreeni su rijetkoom boje, brzinom i smjerom geste,
odnosno udara boje na plohu, a rezultat je iva i bogata povrina.

Prva izloba 1948. okirala je javnost, ali i zapanjila originalnou i dinamizmom.

Apstraktno slikarstvo je uinio direktnijim, s vie improvizacije i uveo je velike dimenzije
platna. 1951. prekida s ovim drip-paintingom i vraa se kvazi-figurativnosti. On je prvi
ameriki slikar koji je postao "celebrity", ali nakon smrti. Vjerovao je da umjetnost dolazi
iz podsvjesnog, sebe je vidio kao osnovnog subjekta svojih slika, a vrijednost djela
ocjenjivao je prema autentinosti osobne ekspresije.

JESENSKI RITAM 1950. PROSLAVA 1960.

WILLEM DE KOONING
Nizozemac, stvara u SAD. Zapoeo je figurativnim stilom, ali pod utjecajem Miroa i Gorkog
poinje prikazivati unutarnji svijet neovisan o vanjskim utjecajima. Nestaju reminiscencije
na stvaran svijet, a ekspresivna boja odreuje prostor slike koji nije definiran nikakvom
perspektivom. Sadraj slike postaje prikazivanje slikarske akcije, iako serije slika idolsko-
demonskih kompleksnih enskih figura daju naslutiti utjecaj sjeanja na vieno ili doiv-
ljeno. To su metamorfoze viene stvarnosti i istovremeno unutranjeg doivljaja. Srodan je
Pollocku po bjesomunoj energiji u postupku slikanja. Motivi su mu krajolici i lik ene.

ENA I. 1952. ENA VI. 1953.

51
FRANZ KLINE
U njegovim crno-bijelim slikama velikog formata vidi se
sva ivost akcijskog slikarstva, njegova dramatinost i
poetinost. Na slike neposredno prenosi snanu slikars-
ku gestu, a linije se susreu i sukobljavaju na povrini
platna. Kline ih kontrolira i ne preputa se sasvim dikta-
tu podsvjesnog poput Pollocka. Njegovi monumentalni
znakovi nisu simboliki prikazi, niti su odraz vienog ili
doivljenog, oni nose smisao u sebi samima. Svoja dje-
la zove "slikarskim iskustvima" jer nastaju bez unapri-
jed odreene ideje.
NEW YORK, NEW YORK 1953.

HANS HOFMANN
U Americi se akcijsko slikarstvo poistovjeivalo s pojmom apstraktnog ekspresionizma,
to jesu srodni pojmovi ali nisu identini. Hofmann predstavlja izravnu vezu izmeu
europske i amerike umjetnosti geste, jer je u svojoj slikarskoj koli u Minhenu poduavao
mlade amerike umjetnike. Kasnije se nastanio u SAD i otvorio School of Fine Art u New
Yorku, koja je s pravom nazvana kolijevkom suvremene amerike umjetnosti. Za njega je
umjetnost autonomna i nije vezana uz politiku i socijalnu savjest. Razradio je "push and
pull" koncepciju slikanja - svaki pokret implicira i reciproni pokret u suprotnom smjeru.

OCEAN 1957. VELUTI IN SPECULUM 1962.

SLIKARSTVO "POLJA" .

Krajem 40-ih godina XX. st. neki slikari naputaju "akcijsko slikarstvo" i preuzimaju stil
nazvan slikarstvo "polja" u kojem se platno lavira tankim, prozirnim premazima boje. To
moe biti uljana boja ili tu, a najee se koristila akrilna boja, koja se moe razrjeivati s
vodom tako da slobodno tee po platnu. Slikarstvo obojenih "polja" stapa nervozne
pokrete i estoke boje akcijskog slikarstva u iroke oblike nijansi koje donekle evociraju
duhovnost istonjakog misticizma.

52
CLYFFORD STILL
Napetost njegovog monokromatskog
slikarstva velikih dimenzija proizlazi iz
kontrasta velikih i malih povrina boje i
klinastih formi koje ih probijaju. Slikars-
ka gesta je suzdrana, a ekspresivnost
se postie pastoznim nanosom boje ko-
ja slici daje vibrirajuu ivost. I kod Sti-
lla tema slike je slikarski proces.
BEZ NAZIVA 1953. SLIKA 1951.

MARK ROTHKO
Do sredine 40-ih radi stilom koji potjee od nadrealista, a potom prihvaa rano akcijsko sli-
karstvo. Uskoro naputa agresivnost akcijskog slikarstva, njegovi se oblici poinju "otapa-
ti", a slike pokazuju mir i kontemplaciju. Ne prikazuje neko mistino iskustvo, ve tragini
pogled na svijet proet sjetom, a pojednostavljeni oblici djeluju kao univerzalni simboli
temeljnog smisla ivota. Boja lebdi u nedefiniranim prostorima i postupno nestaje prema
rubu slike, koja se moe nastaviti i izvan granica platna.

BEZ NASLOVA 1957. CRVENO, BIJELO I SMEE 1956.

HELEN FRANKENTHALER
Inspirirana Rothkovim primjerom, meu prvima koristi platno preliveno bojama. Za razvoj
amerikog slikarstva izvan apstraktnog impresionizma znaajna je njena nova tehnika:
rijetkom tekuom bojom natapa grubo, negrundirano platno (soak stain technique). Stvara
jednake biomorfne oblike kao i akcijsko slikarstvo u svojim poecima. Nadovezuje se na
slikarstvo ranog Kandinskog, Pollocka i Gorkog. Koristi vlastitu varijantu akcijskog
slikarstva, manje dramatinu od prethodnika. Po lirskim i dekorativnim obiljejima njene
slike podsjeaju na djela Georgie O'Keeffe.

ZALJEV 1963. PLAVA GUSJENICA PLAVA ATMOSFERA

53
MORRIS LOUIS 1912 - 1962.

Morris Louis i Kenneth Noland preuzeli su postupak slikanja Helen Frankenthalter i dalje ga
razvijali u slikarstvo obojenih polja, gdje se boja preljeva kao kod akvarela. Louis je moda
najnadareniji slikar "polja", inspiriran radom Helen Frankenthaler. 1954. naslikao je prvu
sliku "poput vela", a nakon nekoliko godina drugu, jo bolju seriju. Oslikanu povrinu bez
tragova kista postizao je lijevanjem vrlo rijetke boje na platno, koje bi zatim naginjao u
raznim smjerovima i tako usmjeravao boju. Osim slika iz serije "Vela" (ili "Koprena")
znaajne su i one nastale pred kraj ivota iz serije "Razvoj", na kojima slobodno oblikovane
linije teku du cijelog platna izbjegavajui sredinu slike ili njene rubove.

PLAVI VEO NR 180 1961

BARNETT NEWMAN
Newmann i Rothko su najvaniji predstavnici slikarstva obojanog polja. Newman je slikao
na tragu Mondriana, ali po njegovu miljenju Mondrianovo slikarstvo je bilo izvedeno, a ne
neposredno, jer jo sadri reminiscencije na prirodu, budui da je pravi kut za njega
prirodan oblik. Bavio se primitivnom izvornom umjetnou Indijanaca, a sadraj djela
postao mu je vaniji od forme. Magine rituale pokuava prikazati "novom naivnou".
Apstraktno za njega ne znai geometrijsko, a njegov je kredo: 1. Jezik umjetnosti mora biti
apstraktan, 2. Njena dinaminost mora imati ritualnu namjenu, 3. Njen cilj mora biti vizija i
prosvjetljenje. Cilj slikarstva je neposredni doivljaj, ideja se prvenstveno realizira u boji.
Mondrianove prave kutove zamijenio je okomitim linijama bez poetka i kraja.

MITTERNACHT PLAVO CHARTRES 1969.

54
AD REINHARDT "CRNI REDOVNIK"

Poznat je po svojim Crnim slikama, bez tragova

osobnog rukopisa, strogo racionalnima i puristi-
kima, koja ukazuju na elementarno: na dubine
crne boje. Ove slike dotiu nultu toku, granicu
nevidljivosti. On odbija sve klasino, mistino i
sentimentalno, njegov purizam je beskompromi-
san, a estetika rigorozna. Uoava se povezanost
s kubizmom, Mondrianovim De Stijlom i Malevi-
evim suprematizmom.

APSTRAKTNA SLIKA, PLAVO 1952.

BROJ 107 1950.

EUROPA - APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM .

ENFORMEL, TAIZAM, ART AUTRE .

ENFORMEL

slikarski pokret u apstraktnoj umjetnosti, nastao u Parizu oko 1945. g. Naziv je smislio
kritiar Michel Tapie. Osnovni motiv je oslobaanje od pravila, konformizma i tereta
tradicije. Nestaje iluzija da umjetnost moe popraviti svijet, a slikarstvo pokazuje
dinamizam boje, impulzivnu liniju, spontani rukopis i koristi grube, neestetske materijale.
Za enformel je znaajna i potraga za novom izvornou daleko od civiliziranog svijeta.
Koristi se sustav znakova davnih kultura, a bojom, gustim namazima i neslikarskim
sredstvima stvaraju se strukture nalik reljefu. To je posljednji umjetniki pravac koji je
nastao u Europi (Pariz, oko 1945.), a pridruuju mu se razna srodna strujanja amerikog
slikarstva. Na Francuze najvie utjee Pollock tehnikom lijevanja boje iz kista ili posude
ravno na poloeno platno (dripping).

TAIZAM

Naziv Taizam (izvedenica od francuske rijei za mrlju) potjee od kritiara Michela Tapiea
i oznaava potpuno spontani akt slikanja i tenju da se unaprijed ne smilja i ne planira
tijek stvaranja. Time se do kraja uveava mogunost za formuliranje vlastitog autentinog
izraza. Karakteristina je upotreba nepravilnih toaka (mrlja) boje. Pojam se rairio 50-ih
godina u doba apstraktnog ekspresionizma.

55
ASSEMBLAGE

predmetno oblikovanje nastalo iz kolaa, proirivanjem principa montae na prostor. Kao

skupni pojam oznaava sadraj prostorno-plastinih materijalnih slika, gdje su predmeti
umetnuti u strukturu slike kako bi se dobio dojam reljefa.

"COBRA"

pokret koji je u Parizu 1948. g. osnovala grupa umjetnika iz sjeverne Europe kao reakciju na
geometrijsku apstrakciju i soc-realizam. "COBRA" su prva slova za Kopenhagen, Bruxelles
i Amsterdam, glavne gradove zemalja porijekla glavnih umjetnika, meu kojima su
najvaniji Danac A. Jorn, Nizozemci Karel Appel, Constant i Corneille, te nadrealistiki
belgijski pjesnici Dotremont i Noiret. Pokrenula ih je ista tenja prema spontanoj
umjetnosti, odbijanju svakog intelektualizma i teorijskog dogmatizma u korist slobodnog
eksperimentiranja s direktnim i intuitivnim izraajnim nainima. Njihova je umjetnost
provokativna, iskazivala je hedonistiko zadovoljstvo i kreativnu gestu. S jedne strane
umjetnost grupe istraivala je vlastito korijenje u ivahnoj nordijskoj narodnoj umjetnosti, a
s druge je strane bila rezultat fuzije nekih elemenata izvuenih iz trendova moderne
umjetnosti: pribjegavanje snu, literarni tekst, psihiki automatizam nadrealistike poetike i
ekspresionistike boje. Teme su bile ene, djeca, ptice, sunce, mjesec i nadasve mitoloki
bestijarij, napola fantastian, napola naivan. Grupa se razila krajem 50-ih.

ALFRED WOLS 1913 - 1951.

Njemaki slikar i fotograf, po savjetu Moholy-Nagya odlazi u Pariz. Tamo je ivotario od

fotografije dok 1947. nije postao slubeni fotograf Parike svjetske izlobe. Prva izloba
akvarela 1945. u Galerie Drouin nije bila uspjena, ali druga 1947. izaziva senzaciju. Wolsove
slike i crtei u poetku su pod utjecajem psihikog automatizma nadrealista, a nastajali su
pod utjecajem droga i alkohola. Kasnije, snanim potezima kista i gustim namazima stvara
slike reljefnih struktura. Povrinu slike "napada" kistom, grebe i urezuje njegovim drkom.
Vrtlozi, spirale i vijuge podsjeaju na mikroskopom poveane biljne i ivotinjske motive.
Mnoge su mu slike inspirirane fotografijama biolokih mikrostruktura i teleskopskim snim-
kama sustava zvijezda i fotografijama leeva. Glavni je predstavnik taizma.

PIJANI BROD 1945. PLAVI FANTOM 1951.

56
ANTONI TPIES
panjolski slikar, nakon Wolsa jedan od najznaajnijih umjetnika enformela. Prve poticaje
dobiva od Picassa, Miroa, Kleea i nadrealista, ali vremenom stvara vlastiti stil koji se temelji
na kontrastu praznih, tihih prostora i oblika, sluaja i reda, slobode i kontrole. Slike asoci-
raju na raspuknute zidove, zagonetne asirske i arapske natpise, kratere i pjeane dine. To
nisu metafiziki nego telurski (zemaljski) krajolici koji ukazuju na oblike praivota, tamni,
sivi i gotovo monokromatski. U gradnji slike koristi gips, cement, mramorni prah, pijesak i
zemlju (mix-media). ovjek se ne pojavljuje kao figura, ali se vidi njegov trag u materijalu.
Tpies je imao velik utjecaj na dio minimalista, umjetnika arte-povere i procesnu umjetnost.

MATERIJA NA DRVU I OVAL 1979. RELJEF CIGLASTE BOJE 1963.

EMIL SCHUMACHER
Najstariji od njemakih umjetnika taizma i enformela. Slika krajolike, ali ne prema realnom
svijetu. To su telurski pejzai nastali prema njegovu unutranjem doivljaju. Napetost gradi
suprotsavljanjem grafikih znakova pozadini slike i sukobom forme i antiforme.

ZA BERLIN 1957. TERRANO XII. 1990.

57
JEAN FAUTRIER
Jedan je od najranijih i najznaajnijih predstavnika nove moderne (enformela) koja je
prekinula sve veze s klasinim modernizmom sredine 20. st. Najpoznatiji ciklus "Taoci"
(1943 - 45.) sadri 30 slika, a Pollock i De Kooning bili su oduevljeni tom serijom. "Taoci"
prikazuju izmuene, izopaene i deformirane glave, a serija slika "Objekti" (ili Nagi) ostatke
tijela u raspadanju. Sve je samo naznaeno, figura je postala ifrom, a dojam je jeziv i
okantan. Za razliku od ostalih slikara enformela, Fautrierove forme se zadravaju unutar
zadanog okvira slike. Njegov je najvei doprinos upotreba kompaktnih plastinih materijala
i uvoenje otvorene strukture slike. Izlagao je u Galeriji Drouin u Parizu.

IZMUENI OVJEK 1942. GLAVA TAOCA 1945.

JEAN DUBUFFET
Akcijsko slikarstvo je snano djelovalo na europsku umjetnost, koja tih godina nije imala
nita sline snage i uvjerljivosti. Meutim, Dubuffet je dosegao tako udesnu izvornost da
je sam stvorio novi pokret. Traio je naivnost i spontanost u crteima duevnih bolesnika,
naivaca i djece. Ove dojmove prenosi na svoje neoprimitivno slikarstvo 40-ih i 50-ih godina,
kojim protestira protiv "elegantnog slikarstva" i tradicionalnih vrijednosti, a svoju umjet-
nost je nazvao l'art brut ("sirova umjetnost") - djela stvorena bez umjetnikih ili estetskih
pobuda, iz unutranjih stvaralakih potreba. U Engleskoj se taj tip umjetnikih djela naziva
Outsider Art. Takoer je izlagao je Galeriji Drouin.

Hvalio je izravnost i spontanost amatera, nasuprot savrenstvu profesionalnih umjetnika.

Za njega je karakteristina gola neposrednost te eksplozivna i izazovna prisutnost. Otkriva
poeziju u svakodnevnim materijalima, malim stvarima, jednostavnom ivotu ovjeka,
ivotinje i prirode. Njegov rukopis podsjea na puzzle i ornament. Kasnije, od odbaenih
slika na papiru stvara asamblae nazvane "Teatar sjeanja".

METAFYSIX 1950

Slika iz serije "Tijela gospoa". Boja je te-

ka i mutna kao premaz buke, a linije ko-
je iscrtavaju zdepasto tijelo izgledaju kao
da su izgrebale povrinu slike.

ZAMRLJANI OVJEK 1955.

58
KAREL APPEL 1912.

Nizozemski slikar, jedan od utemeljitelja skupine COBRA koja je djelovala u Danskoj, Belgiji
i Nizozemskoj. Glavni poticaj bili su im L'art brut i apstraktni ekspresionizam. Appel dodaje
Dubuffetovim temama otre poteze kista i ive boje sline De Kooningovima. Pod utjecajem
amerikog akcijskog slikarstva i jazz glazbe, njegove slike pokazuju eksploziju boja koje
prikrivaju prisutne figurativne elemente. Prihvatio je apstraktni impresionizam, ali i
inzistirao na vanosti sadraja, te tako stvorio presedan koji e slijediti mnogi europski i
neki ameriki slikari, koji su se bavili istim problemom.

KRAJOLIK 1961. IZGORENO LICE 1961.

ENGLESKA - APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM .

FRANCIS BACON 1909 - 1992.

Engleski slikar, vezan uz ekspresionistiku tradiciju, majstor u prikazivanju osjeaja

tjeskobe. Preuzimao je elemente drugih slikara koje transformira kako bi im dao novo
znaenje. Nastojao je stvarati slike koje "otvaraju dublje mogunosti osjeta". Kasnije je
esto slikao triptihe i serije slika s dijelovima koji se mogu mijenjati, jer se nije mogao
izraziti na samo jednoj slici. Divio se pioniru fotografije Muybridgeu i reiseru Eizensteinu.
Blizak mu je i Van Gogh kao primjer izoliranog ovjeka i umjetnika. Nakon retrospektivne
izlobe u Londonu 1962. g. afirmira se kao vodei figurativni slikar u Engleskoj.

STUDIJA PAPE INOCENTA X. 1953.

Djelo nastalo prema Velasquezovom portretu

Pape Inocenta X. Bacon je napravio ak 30
slika na ovu temu.

59
GLAVA OKRUENA GOVEIM
POLOVICAMA 1954.

Vidljivi utjecaji Velasquezove slike "Papa Inocent X.",

izraz lica preuzima iz jedne scene iz Eizensteinovog
filma Krstarica Potemkin, a govee polovice preuzete
su od Rembrandta. Djelo je usporedivo s Fuselijevom
"Nonom morom", Ensorovim "Kristovim ulaskom u
Bruxelles" ili Munchovim "Krikom".

LUCIAN FREUD
Njemaki umjetnik, od 1932. g. ivi u Londonu. Odan je vidljivom svijetu kojeg prikazuje
analitiki i klinikom hladnoom, a zanimaju ga "close-up" detalji. Slika obitelj i prijatelje, a
nikada profesionalne modele. eli raditi "portrete ljudi, a ne slike nalik na ljude". Kasnih 50-
ih radovi mu imaju oputeniji tretman. Radi velik broj aktova u neobinim pozama i bez
idealizacije. Djela: Interijer u Paddingtonu, Slikarova majka, Djevojka s bijelim psom,
Portret Francisa Bacona...

INTERIJER U PADDINGTONU DJEVOJKA S BIJELIM PSOM 1952. GOLA DJEVOJKA SPAVA 1968.

GRAHAM SHUTERLAND
Britanski slikar i grafiar, od 1935. g. veinom radi pejzae kao polu-apstraktne kompozici-
je. U vrijeme 2. svjetskog rata prikazuje unitene gradove i bombardirane zgrade. Nakon
rata preteno slika religiozne sadraje i portrete: Raspee, Krist u slavi (tapiserija), Portret
Sommerseta Maughama...

SVJETSKI RAT

60
 REAKCIJA NA APS. EKSPRESIONIZAM - EUROPA .

Reakcija na apstraktni ekspresionizam javlja se i u djelima grupe "Cobra" i taista. Za

razliku od amerikog akcijskog slikarstva snane geste i oslobaanja, taizam se usprkos
svoje ekspresivnosti kretao europskim putom, koji je preko ekspresionizma vodio u
romantizam. Spontanosti i dramatinosti taizma suprotstavlja se lirsko slikarstvo svjetla i
boje, mirno i optimistino. Nekadanja dinamika pretvara se u vibrato jedne boje koja
prevladava slikom ili je ispunjava. Stvorila se averzija prema "natrpanosti" i "prezasie-
nosti slika", pa im se sada suprotstavljaju "ista" i osjeajna monokromatska djela bez
traga prezasienosti.

GRUPA ZERO Dsseldorf .

Grupu su u Dsseldorfu osnovali Otto Piene, Heinz Mack i Gnther Uecker, a suraivali su s
Yvesom Kleinom, Luciom Fontanom i minhenskom grupom ZEN (Rupprecht Geiger, Willi
Baumeister, Fritz Winter, Rolf Cavael i Theodor Werner). Glavni ideolog grupe "Zero", Otto
Piene, smatra kako snagu boje pojaavaju nijanse. Bujicu boje zamjenuje red temeljen na
redukciji, a dramatini efekti boja zamjenjuju se istananim odnosima svjetlosti i sjene,
finim nijansiranjem jedne boje i redukcijom na crno i bijelo. Geometrijska struktura kompo-
zicije zamijenjena je poljima boje, a slike su ispunjene rasterom, mrljama ili mreom boje.

Pobuna protiv taistikog slikarstva zapoinje 1957., a prvi manifest grupe Zero javlja se
1958. Cijenili su vitalnost J. Pollocka i mistinost Wolsa, ali se opiru zahtjevu da umjetnost
bude odraz vremena (Piene: "Tada bi umjetnik bio obian dopisnik"). S poslijeratnog
pesimizma preli su na optimistike vizije. Zero nije bila samo njemaka umjetnika grupa,
ve je postala meunarodni umjetniki pokret.

U 60-im nestaju granice izmeu klasinih umjetnosti slikarstva, grafike i skulpture, poinju
se koristiti svjetlo, pokret, rije i zvuk, te nastaju interdisciplinarna umjetnika djela. Grupa
Zero i njeni prethodnici doprinose nastavljanju ideja ranije zaetih u dadaizmu, futurizmu,
konstruktivizmu i nekih ideja Bauhausa (Kandinskog, Moholy-Nagya...)

OTTO PIENE
Jedan od osnivaa grupe Zero, postavlja pitanje zato slika ne bi sadravala samo jednu
boju, pa je tijekom godina slikao crvene, ute, bijele i smee slike. U umjetnost je uveo
strukturu rastera, koristio dim i vatru, te stvarao igru svjetla na tragu Moholy-Nagya.

WILLENDORFSKA VENERA

Slika je stvorena koritenjem ulja i

dima na platnu (1963.)

VATRA 1962.

61
HEINZ MACK
Poinje se oslobaati iluzionistike dvodimenzionalnosti
i kreira vibrirajuu povrinu slike. Stvara seriju slika "Vib-
racije" u razdoblju osnivanja grupe Zero, otkrivajui efekte
reflektiranog svjetla s metalne povrine. 1963. prestaje sli-
kati, posveuje se kiparstvu i stvara svjetlosne objekte.
Kasnije se opet vraa slikarstvu intenzivnog kolorita.

VELIKI TROZVUK 1993.

YVES KLEIN
Smatran je ocem Zero pokreta. Pronaao je duboku ultramarin plavu boju koja mu je
omoguila izraavanje materijalne i spiritualne kvalitete boje. Slikao je glatke, a kasnije
poput spuve reljefne slike prekrivene IKB bojom (patentirao je "International Klein Bleu"
boju). 1958. u bijelo obojanoj praznoj galeriji napravio je izlobu u kojoj nije izloio nita -
nematerijalni princip, oblikovanje slikarske tiine. Kasnije je plamenom slikao po zraku
slike koje nestaju kad se vatra ugasi. S Armanom i Claudeom Pascalom "podijelio" je svijet
i potpisao se na nebo, a s arh. Wernerom Ruhnauom koncipirao je klima ureaje velikih
geografskih povrina. Komponirao je "Monotonu simfoniju" od jednog jedinog tona. Od
1960. nakon susreta s Novim realistima na papir otiskuje tragove golih tijela obojanih
plavom bojom, ili pitoljem s bojom prska tijela modela koji lee na platnu i tako radi
njihove negative. Potaknuo je razvoj konceptualne umjetnosti sve do naih dana.

ANT 63 (Antropometrija) 1961. RE 19 1958.

62
 ITALIJA .

LUCIO FONTANA - SPACIJALIZAM

30-ih godina osniva talijansku sekciju grupe "Apstrakcija-Kreacija" iz Pariza, a 1946. u
Argentini objavljuje Bijeli manifest u kojem uvodi pojam spacijalizma i trai sklad boje,
prostora, svjetla, pokreta i zvuka. Kako bi omoguio da prostor prodre u sliku on bui ili
para svoja platna. Kod Kleina i kod Fontane radi se o konceptualnoj umjetnosti u kojoj je
ideja vanija od same realizacije. U skladu s tim Fontana svoje slike naziva Concetto
spaziale, a skulpture Scultura spaziale. Na njegovim slikama i skulpturama najbitniji su
boja i poredak usjeka i rupica po povrini, koje na taj nain upijaju prostor.

1947. vraa se u Milano, pokree spacijalistiki pokret i izdaje Tehniki manifest spacijali-
zma u kojem govori o novoj umjetnosti, projektiranju oblika i boja u realnom prostoru uz
pomo suvremene tehnike (neonska svjetla, televizori). Spacijalistika bi umjetnost trebala
nadii platno slike i volumen skulpture, te postati integralnim dijelom arhitekture koristei
znanost i tehnologiju. 1947. g. Fontana radi Crni prostorni environment (soba obojana u
crno), a 1949. g. Prostorni ambijent (prostor araniran neonskim svjetlima).
Spacijalizmu se pridruuju talijanski umjetnici: Roberto Crippa, Enrico Donatti, Gianni Doya i
Cesare Peverelli, a pokret zavrava oko 1952. g. kada izlazi i posljednji manifest.

ATTESE 1965. VJENANJE U VENECIJI 1961.

ALBERTO BURRI
Apstrakcijom se bavi od 1948. g., a 1949. g. na slike inkorporira jutu kao element kolaa i
esto je prica crvenom bojom tako da nalikuje krvavim zavojima (Vrea s crvenim, 1954.).
50-ih godina na slikama koristi i druge materijale: djelie drveta i zahralog metala, a
ponekad pali djelove slike (sugerira iskustvo rata). Jedan je od prvih koji time istrauje
evokacijsku snagu otpadnih materijala. U njegovu radu ima paralela s Arte poverom i Junk-
Artom u SAD (utjecao je i na Rauschenbergove Combine paintings iz 1955.).

VREA 5 P 1953. VREA I CRVENA BOJA 1954.

63
PIERO MANZONI
Preko enformela i Novog realizma, inspiriran Dubuffetom,
Manzoni je doao do svojih bijelih, bezbojnih slika nazva-
nih Akromi, koje ne ukazuju ni na to. Bijela platna, kugle
od vate ili poliestera, staklene ploe, kugle od krzna ili sla-
me ne referiraju se ni na to osim na same sebe. Manzoni
ubrzo prerasta granice tafelajnog slikarstva i poinje pot-
pisivati ljudska tijela, ljuske jajeta ili kutijice s vlastitim fe-
kalijama (Merda d' artista), a balon punjen zrakom naziva
"Umjetnikov dah". Povukao je liniju dugaku 7.200 metara
i objasnio da granica izmeu ivota i umjetnosti vie ne
postoji.

AKROM 1962.

POP - ART .

Pop-art je sredinom 50-ih godina u Londonu pokrenula skupina umjetnika i intelektualaca,

impresioniranih utjecajem koji su na ivot Britanaca izvrili ameriki masovni mediji nakon
II. svjetskog rata. Posegnuli su za obradom komercijalnih proizvoda koji su udovoljavali
ukusu iroke publike, a koje su pripadnici intelektualne kulturne elite smatrali prostim i
antiestetskim. Zatitnici pop-arta postali su Marcel Duchamp i neki dadaisti, koji su
prezirali svaku pravovjernost u umjetnosti.

Najvei je procvat pop-art doivio u Americi. Za razliku od dadaizma, on nije bio iskaz
gaenja prema suvremenoj civilizaciji. Komercijalna kultura mu je bila sirovina i izvor
likovnih tema, a ne zlo koje treba napadati. Nasuprot dadi, pop-art nije imao agresivan stav
prema uvrijeenim vrijednostima moderne umjetnosti. To je trijumf trivijalnog nad
uzvienim, ukidanje granica izmeu slikarstva i objekta, upotreba svakodnevnih materijala,
mijeanje originala i reprodukcije, serijsko nizanje predmeta na slici, odbacivanje rukopisa
i svakog dubljeg znaenja, izbor objekata koji odgovaraju principima reklamne industrije i
koritenje tehnike proizvodnje. Gotovo simultano s pop-artom javljaju se novi realizam,
hepening i environment.

64
 ENGLESKA .

RICHARD HAMILTON
Sljedbenik Marcela Duchampa, autor prvoga djela ("to to ini suvremeni dom tako
razliitim, tako privlanim?") koje se moe smatrati proizvodom pop-arta. To je kola koji
sadri veinu trivijalnih tema koje e koristiti popartisti: strip, film, komercijalni dizajn,
golotinja, jeftin dekor, kuanski aparati - simboli moderne materijalistike kulture.

TO TO INI SUVREMENI DOM TAKO

RAZLIITIM, TAKO PRIVLANIM? 1956.

Kola koji prikazuje pin-up djevojku i miiavog mu-

karca kao Adama i Evu u potroakom raju, stanu is-
punjenom proizvodima masovne kulture.

DAVID HOCKNEY
Engleski slikar i fotograf (uvijek je poricao da je pop-artist), poznat po svojem satirikom
slikarstvu, crteima i portretima suvremenika. Od 1960-ih naputa apstrakciju u korist
narativnog slikarstva i radi seriju slika bazena u Los Angelesu, od kojih je najpoznatija
Bigger splash. Inspiriran je Baconom i Dubuffetom. Oko 1963. jaa realizam i koristi akrilne
boje kojima pojaava plonost slike, a kao predloak koristi fotografije. Poetkom 70-ih
poinje spajati fotografije kako bi se pribliio nainu percepcije ljudskog oka, tako da vie
nema konvencionalne "one point" perspektive. Sredinom 70-ih radi scenografije i kostimo-
grafiju za opere, vraa se ulju i odmie se od naturalizma.

A BIGGER SPLASH PEARLBLOSSOM HIGHWAY

65
 AMERIKA NEO-DADA & POP ART .

JASPER JOHNS

Johns i Rauschenberg nisu umjetnici pop-arta, ali su utrli put tom pravcu. Johns minucioz-
no i precizno slika poznate svakodnevne predmete poput zastava, meta, novina, brojeva ili
karata, a ljudskih likova gotovo nema. Zanimaju ga injenice bez vrijednosti i jednostavne,
bezline i neutralne stvari. Vie ne postoje uzviene teme i iluzije perspektive. Koristi tehni-
ku enkaustike (pomijeani pigment i zagrijani vosak) koja omoguava slojevito nanoenje
boje koje slici daje karakter objekta. Prethodnik mu je bio slikar Charles Demuth slikama
kao to je "Vidio sam brojku 5 u zlatu".

META 1958. TRI ZASTAVE 1958. KARTA SVIJETA 1971.

ROBERT RAUSCHENBERG
Mlai od Johnsa, neko su vrijeme ivjeli u istoj kui.
Mijea elemente akcijskog slikarstva i neodadaizma
na tragu Schwittersovih kolaa i Duchampovih rea-
dymadea, nadrealizam u koritenju pronaenih ma-
terijala (objects trouvs) i besmislene kombinacije.
Ovo antiklasino slikarstvo kolaa i objekata poveza-
no je s tzv. Combine Paintings. Koristi teme koje ka-
snije obiljeavaju pop-art: trijumf trivijalnog nad uz-
vienim i ukidanje granica izmeu slikarstva i objek-
ta. Smatra da je "slika stvarnija ako se sastoji od di-
jelova stvarnosti". 1953. obrisao je crte De Koonin-
ga i praznom papiru dao naziv Obrisani De Kooning. CHARLENE 1954.

1955. Rauschenberg uzima svoj

jastuk, prekriva i plahtu s kreve-
ta, oslikava ih u stilu akcijskog
slikarstva, a zatim taj dio realnog
ivota i ujedno dio slikarstva
vjea na zid (Combine paintings).

AKSA 1964.

66
LARRY RIVERS

Roen 1923., ameriki kipar, slikar i inovator ije su subverzivne ideje postale dijelom
suvremene umjetnosti. Djela mu sadre elemente polu-apstrakcije, polu-realizma, pop arta,
post-romantizma i neo-klasike. kolovani je muziar i svirao je saksofon u raznim
njujorkim jazz orkestrima. Slikati je poeo 1945., od 1969. upotrebljava boje u spreju, 1970.
slui se air brush tehnikom, a kasnije koristi video. Meu ostalim, radio je figurativne slike
svoje obitelji i prijatelja, temeljene na kompozicijama Courbeta, Davida i ostalih "klasiara".
1951. zapoinje stvarati skulpture u prirodnoj veliini od gipsa i cementa, a od 1957. koristi
metal. Kao pretea pop arta na slikama koristi teme i elemente svakodnevne masovne
produkcije: kutije cigareta, novanice itd., a od 60-ih u svojim radovima upotrebljava
komade kartona, drveta, elektrino svjetlo, kutije od pleksiglasa...

HOLANDSKI MAJSTORI 1991. CAMEL KVARTET 1978. AFRIKA I.

JIM DINE

U svojim slikama, crteima, skulpturama, grafikama, kolaima i asamblaima kombinira

razne tehnike s rukom pisanim tekstovima i postavlja svakodnevne predmete na nedefi-
nirane pozadine. Ranih 60-ih usko je povezan s razvojem pop arta. esto na svoja platna
stavlja kune ogrtae, nirance, cipele, kravate i ostale komade odjee, koji su svi bili
njegovo osobno vlasnitvo, dajui im odreeni autobiografski kontekst. Izveo je i nekoliko
trodimenzionalnih radova i environmenta, a poznat je po crteima i ilustracijama za knjige.

ZELENO ODIJELO 1959. PALETA (autoportret I.) 1964. ZGODAN PAR IZAMA 1965

67
ROY LICHTENSTEIN
Varira standardizirane slike tradicionalnih stripova na temu nasilja i sentimentalne ljubavi.
Njegove slike su u stvari jako uveane kopije pojedinih sliica stripa, s "balonima" u kojima
je ispisan tekst koji likovi izgovaraju i krupnim rasterom koji se vidi kad se povea jeftini
tisak na novinskom papiru. Istrauje stroge i prepoznatljive konvencije crtea stripa.

WHAAM! 1963. DJEVOJKA KOJA SE UTAPA 1963.

ANDY WARHOL 1928 - 1987.

Ekscentrik i majstor ironinog komentara modernog drutva. Gledateljima pokazuje

estetska svojstva slika iz svakodnevnice (npr. konzerva juhe) koja obino ne primjeujemo,
bavi se temom smrti (elektrina stolica prekrivena svilenom zavjesom) ili prometnih
nesrea koje pokazuju kako su masovni mediji umiranje sveli na banalni prizor. Warhol
dolazi iz svijeta reklame, izvrsno razumije nain na koji masovni mediji oblikuju svijest i bio
je majstor u manipuliranju medijima. "Zaraivanje novca je umjetnost, rad je umjetnost, a
dobar posao je najvea umjetnost".

TROSTRUKI ELVIS 1962. 25 OBOJANIH MARYLIN 1962. CRNI GRAH 1962.

68
 BOOK ART .

ED RUSCHA
Enigmatske slike, crtei, kolai i knjige fotografija benzinskih crpki, stambenih zgrada,
palmi i kua za odmor uinili su Ruscha jednim od najznaajnijih i najutjecajnijih suv-
remenih amerikih umjetnika. Radio je olovkom, pastelom i neuobiajenim materijalima
poput baruta, povra, komada vate, mrlja duhana, a za postizanje iluzionistikih efekata
koristi dim i ogledala. Kritiki preispituje neke ambleme amerike popularne kulture radei
slike klasinih holivudskih logotipa ili stiliziranih benzinskih crpki. 60-ih se pridruuje
skupini oko Ferus Gallery, koja ukljuuje Roberta Irwina, Edwarda Kienholza i Kena Pricea.

Kasnije kao temu svojih radova upotrebljava slova i rijei pisane razliitim stilovima i
pismima, od gotice do tipa slova pisaeg stroja, ili onih koja vie izgledaju kao lijevana
nego tiskana. Uspio je rijeima dati fizike oblike. Svojim djelima pripada pop artu.

DIRTY BABY 1977. VIEW OF THE BIG PICTURE 1963. FLASH 1963.

NEO-DADA
Protivno ranijim tendencijama da se umjetnost reducira na ono najbitnije i oisti od svega
nepotrebnog, neo-dadaisti se okreu u suprotnom smjeru. U duhu istog dadaizma pomiu
granicu izmeu umjetnosti i ivota, koristei sve vie i vie elemenata iz svakodnevnog
svijeta, sve dok granina linija izmeu umjetnosti i ivota nije poela nestajati.

69
 EUROPA - NOUVEAUX REALISTES .

"poetsko recikliranje realnosti"

Pokret su 1960. osnovali Pierre Restany i Yves Klein. Restany je napisao manifest grupe, a
zajedniku deklaraciju potpisuju Yves Klein, Arman, Daniel Spoerri, Raymond Hains, Jean
Tinguely i Jacques de la Villegl; 1961. pridruuju im se Csar, Mimmo Rotella, a zatim Niki
de Saint Phalle and Gerard Deschamps. Unato raznorodnosti svog umjetnikog jezika, okupili
su se na temelju "kolektivne pojedinanosti" (collective singularity), a zajednika im je bila metoda
direktnog "prisvajanja" stvarnosti, odnosno "poetsko recikliranje gradske, industrijske i oglaivake
realnosti" (Restany). Za njih je svijet slika iz koje su uzimali dijelove i ugraivali ih u svoje radove.

Naziv Novi realizam skovao je Pierre Restany 1960. tijekom prve zajednike izlobe na
parikom Festivalu avangarde. Vraajui se realizmu kao kategoriji, on se referirao na
umjetniki i literarni pokret iz 19. st., koji je imao za cilj opisivati obinu, svakodnevnu
realnost, bez ikakve idealizacije. Ovaj realizam je bio "novi" jer se povezivao s novom
stvarnou urbanog potroakog drutva, a i njegov nain izraavanja bio je nov, jer se
vie ne koristi stvaranjem slike, ve prezentacijom predmeta koje odabiru umjetnici.
Restany je takoer "obranio" Novi realizam na meunarodnoj sceni pred nadolazeim Pop-
artom iz Amerike, te osigurao financijsku potporu putem mree kolekcionara i prodavaa
umjetnina. Zajednike aktivnosti i izlobe odravale su se od 1962. do 1963., ali djelovanje
Novog realizma traje sve do 1970. Iako je pokret usporeivan s pop-artom (zbog koritenja
predmeta masovne produkcije), ipak je blii dadaizmu.

ARMAN
Nekadanji pripadnik enformela i taizma, poeo je od svakodnevnih predmeta stvarati
serije akumulacija, to ga dovodi do rada s gotovim industrijski proizvedenim dijelovima.
Predmete za svakodnevnu upotrebu spaja smjesom od poliestera, ili odbaene predmete
poput okvira za naoale, tube s bojom ili posue izlae bez dodatne umjetnike
intervencije, pa objekt sam postaje umjetnikim predmetom.

CHOPINOV WATERLOO 1962.

Arman je za svoje kreacije (rezanje, razbija-

nje, paljenje, presvlaenje broncom i asem-
blae) najee koristio muzike instrumen-
te. Na otvorenju izlobe u Gstaadu, 1962. g.
javno je ekiem unitio okomito postavljen
piano, a zatim slomljene dijelove fiksirao na
unaprijed pripremljen pano.

DANIEL SPOERRI
izlae "topografiju sluaja": zaustavlja tragove ivota skupljajui npr. ostatke hrane nakon
prijateljskog druenja i takvim slikama-zamkama zaustavlja vrijeme. Sluajno naene pred-
mete koristi za svoja djela, koja esto kao i svoje Sentimentalne muzeje proiruje u duhovite
ambijente. Kasnije odustaje od muzeja i zamki i poinje lijevati stolove u bronci. ak i smrt
svrstava u "Kabinet ivotnih kurioziteta" kako umjetnost ne bi bila smrtno dosadna.

70
MADARSKI OBROK 1963.

"Madarski obrok" je rezultat veere servirane

1963. g. kritiaru Jeanu-Jacquesu Lvqueu
u parikoj Galeriji J. koju je pripremio sam
Spoerri, inae dobar kuhar. Kad su zavrili s je-
lom, gosti su stvorili svoju vlastitu sliku-klopku
od ostataka hrane. Ovi ostaci, skupa s priborom
za jelo, zatim su fiksirani za stol, a stol je posta-
vljen na zid, sada kao gotova slika-klopka. Ovo
je bio njegov prvi pokuaj stvaranja kolektivnog
umjetnikog djela. Spoerri, izumitelj Eat Arta,
kasnije je producirao mnotvo ovakvih radova.

RAYMOND HAINS
Zapoeo se baviti fotografijom, koristei objektive koji su izobliavali sliku i tako
fotografijama davali izgled "eksplozije". Prvu samostalnu izlobu ovih fotografija odrao je
1947. u Parizu. Nekoliko narednih godina koristio je ovaj postupak pri snimanju
eksperimentalnih filmova. Godine 1949. razmiljajui o snimanju plakata na ulicama, pala
mu je napamet ideja da ih "prisvoji". Skupa s Jacquesom de la Villegleom, poeo je
sakupljati poderane reklamne plakate. Nakon prikljuenja Novim realistima, 1960. g.
nastavio je izlagati poderane plakate, zajedno s Villegleom i Mimmom Rotellom. Godine
1959. zapoinje sakupljati plakate skupa s njihovim drvenim ili metalnim podlogama, to
mu je omoguavalo uspostavljanje dijaloga izmeu podloge i boja na plakatima.

PANO ZA REKLAMNI PLAKAT 1960.

Metalni pano s ostacima poderanih plakata. To je

djelo na kojem umjetnik "ne radei nita" funkcionira
kao onaj koji je samo uinio izbor: "Moja su djela po-
stojala i prije mene, ali ih ljudi nisu vidjeli jer su bili
slijepi". Hainsa zanima pojavljivanje podloge ispod
povrine razderanih slojeva plakata, koja dovodi do
promjene percepcije odnosa "slike" i njene podloge.
To je takoer i "naeni objekt" na tragu Duchampo-
vih ready madea. Suprotno slikarskoj tehnici, ovakvo
djelo predstavlja negativnu akciju kojom se parcijal-
no oduzimaju boja i oblik izvornih plakata, a na po-
vrinu se probija izgled podloge na koju su zaljepljeni.

JEAN TINGUELY
Nakon studija na baselskoj koli dekorativnih umjetnosti, poinje stvarati iane skulpture
bliske nadrealizmu. Kad je susreo Daniela Spoerrija, koji je bio plesa, napravio je 1953. g.
kinetiki dekor za jedan njegov balet. Ovaj rad je bio anticipacija njegovih kasnijih slikars-
kih konstrukcija sainjenih od oslikanih reljefa i pokretnih dijelova. Postupno u svoje kom-
pozicije ugrauje pokretne elemente poput ekia, kojima im dodaje i zvunu komponentu.
Kad se doselio u Pariz pridruio se grupi kinetikih umjetnika oko Galerije Denise Rene, a
Yves Klein ga dovodi meu Nove realiste. Od 1959. g. bavi se stvaranjem strojeva, posebno
onih namijenjenih apstraktnom crtanju i slikanju. Svjetsku slavu mu donosi golemi stroj
Hommage a New York, koji je postavljen u vrtu Muzeja moderne umjetnosti 1960. g.
71
BALUBA 1962.

Tinguely je nainio seriju "Baluba" koristei raznovrsne

svakodnevne materijale: plastine igrake, ivotinjsko
krzno i metalni otpad. Bili su parodija na klasinu skulp-
turu, postavljeni na podeste od industrijskih limenih
bavi i u ovom sluaju pokriveni perukom za prainu
kao perjanicom. Kad bi posjetitelj pritisnuo kontrolnu
pedalu, skulptura bi se pokrenula i svaki njen dio bi se
tresao u svim smjerovima.

CSAR RICARD
Govorei o "otkrivanju industrijske i urbane prirode",
Pierre Restany je ove radove smjestio u svijet tehno-
logije. Njihove jednostavne pravokutne mase anticipi-
raju budue eksperimente s minimalistikom skulptu-
rom. Csaru je bilo najvanije pitanje oblika "Kompre-
sije", odnosno odnos proporcija i njene povrine
("koe"), kad je 1961. zapoeo s idejom Manipulirane
kompresije. Odabirui materijal koji je zatim uvjetovao
oblik, karakter, boju i postupak preanja, bio je u mo-
gunosti predvidjeti efekte dobivene strojem za prea-
nje i dodati svoju kreativnu svijest u inae impersonal-
ni mehanizam.

MANIPULIRANI PREANI AUTOMOBIL 1962.

YVES KLEIN
Klein: "Plava boja nema dimenziju, ona je izvan dimenzije,
dok je ostale boje imaju. Sve boje asociraju na konkretne
ideje... dok plavo najvie navodi pomisao na more i nebo,
to je neto najapstraktnije u vidljivoj i dodirljivoj prirodi."
Klein je patentirao svoju plavu boju pod nazivom Internati-
onal Klein Blue. Izmeu 1955 i 1962. g. naslikao je 194 pla-
va platna, a 1960 - 1961. napravio je 15 monokromatskih
slika velikih dimenzija (2 x 1,5 m).

MONOKROMNO PLAVO 1960.

72
 SITUACIONIZAM 1957 - 1972. .

1957 - 1972. radikalni politiki i kulturalni pokret sa sreditem u Francuskoj, ali internacio-
nalnog karaktera. Neki ga smatraju poratnom varijantom nadrealizma, ali situacionizam je
vie politiki angairan i teorijskog karaktera. Zajedniko mu je s nadrealizmom elja za
"potresanjem burujskog ivota", a njihove se ideje direktno odraavaju u studentskim
pobunama i trajkovima u Francuskoj 1968. g. Pokret je inspirirao mnoge poznate grafite u
Parizu u svibnju 1968.: "Traite nemogue", "Ne prilagoavajte svoje stavove - pogreka je
u stvarnosti" ili "Radnici cijelog svijeta - zabavljajte se". Internacionalni karakter pokret je
dobio spajanjem dviju grupa: Movement for Imaginist Bauhaus (nastao iz COBRA-e) i
Lettrist International.

ASGER JRN
Najistaknutiji umjetnik pokreta, koji izlae slike
nastale na djelomice unitenim reprodukcijama
nekih poznatih likovnih djela iz prolosti, kako
bi se time relativizirala vrijednost originala.

SPLAV MEDUZE 1950.

DEKOLA .

RAYMOND HAINS
JACQUES DE LA VILLEGLE
MIMMO ROTELLA

Krajem 50-ih preokrenuli su tehniku kolaa i kidanjem (dekolaom)

plakata s oglasnih stupova uinili da i dijelovi zida ispod plakata
kao nova stvarnost sudjeluju u stvaranju umjetnikog djela.

RAYMOND HAINS

JACQUES DE LA VILLEGLE MIMMO ROTELLA

73
 EMPAQUETAGE .

CHRISTO & JEANNE-CLAUDE

Umjetnici koji su umjetnost iznijeli iz muzeja u otvorene prostore, u prirodu ili urbane
sredine. Zamataju svakodnevne predmete i daju im poetsku auru. 1962. prekrili su pariku
ulicu Viskonti arenim bavama, a 1995. zamotali su zgradu Reichstaga u Berlinu.

OMOTANI REICHSTAG OMOTANA KUNSTHALLE

Berlin, 1993. (projekt) Bern, 1968.

OMOTANA OBALA ZID OD BAAVA ZA NAFTU

Little Bay, Australija, 1969 Rue Visconti, Pariz, 1962

OP - ART .

Pokret iz sredine 50-ih, cvjeta 60-ih, povezan je s optikom, odnosno fizikim i psiholokim
aspektom vida. To je apstraktna umjetnost koja istrauje optiki fenomen zbog kojeg se
dobiva dojam da neko djelo vibrira ili pulsira. Op-art nastoji proiriti carstvo optikih iluzija
koritenjem novih materijala i postupaka, u to su ukljueni znanost, tehnika i laserska
tehnologija. Velik dio op-arta sastoji se od konstrukcija i instalacija koje ovise o svjetlosti i
pokretu. Na slikama se stvara dojam stalne izmjene plonih i prostornih dijelova oblika, a
na crno-bijelim grafikama dojam stalnog premjetanja naglaska s pozitiva na negativ, s
konkavnog na konveksno. Op-art esto na nov i dinamian nain ukljuuje gledatelja u
umjetniko djelo. Korijeni op-arta nalaze se ve kod poentilista Seurata i orfista Delaunaya.

JOSEF ALBERS 1888 - 1976.

Dolazi u Ameriku nakon to je Hitler zatvorio Bauhaus i postaje utemeljiteljem op-arta.

Radio je slike u nizovima kako bi do kraja istraio pojedinu temu. Od oka trai stalnu
aktivnost, jer se boje i oblici opiru svakom fiksiranju. Oko se provocira i iritira. Svaka se
boja mijenja u dodiru sa susjednom, pa jednostavni oblici poput kvadrata dobivaju

74
vieznanost i kompleksnost. Posljednji niz "U poast pravokutniku" bavi se odnosima
boja meu jednostavnim geometrijskim likovima, svedenima na nekoliko temeljnih tipova.
Unutar ovih granica mogao je stvarati beskrajne kombinacije, temeljene na nijansama
primarnih boja, koje je postupno izbljeivao bijelom ili sivom bojom.

POAST KVADRATU 1955 STUDIJA POAST KVADRATU 1954. STUDIJA POAST KVADRATU 1960.

RICHARD ANUSZKIEWICZ
Albersov uenik, razvio je svoj stil tako da je napustio kruta kompozicijska ogranienja
uitelja. Pulsirajui efekt i optike iluzije koje iritiraju oko postie zrakastim linijama i
njihovim meusobnim krianjem. Nemogue je razlikovati prednji od stranjeg plana, niti
odrediti kree li se plan prema naprijed ili nazad.

ZELENA VATRA 1981. VJENANJE UTOG I NARANASTOG 1986. DIAMOND CHROMA 1965.

VICTOR VASARELY
Najutjecajniji predstavnik op-arta. Uporite mu je u konstruktivizmu koje nastoji utemeljiti
na egzaktnim znanstveno-teorijskim postavkama. U poetku ga zanimaju mree, spletovi i
nizovi linija, rasteri, ice i vodovi. Primjena serijske proizvodnje odgovara njegovu stavu da
umjetniko djelo treba biti ponovljivo, da se moe stalno umnoavati i realizirati u raznim
oblicima, od dvodimenzionalnih prikaza do kinetikih objekata. On je najvaniji zagovornik
"ars multiplicate", umjetnosti koja se moe ponavljati i koja je dostupna svakome. Slika je
originalna ideja izvedena matematiki organiziranima plonim geometrijsko-apstraktnim
oblicima, s plono primijenjenim standardiziranim bojama.

VONAL-FEGN 1971. DIA-ARGENT 1969. ZEBRE 1960.

75
BRIDGET RILEY
Britanska umjetnica, poinje slikati pod utjecajem Seuratovog poentilizma, to je uskoro
dovodi do zanimanja za optike efekte, dok kasnije na nju djeluju radovi Vasarelyja i
futurista. Krajem 50-ih stvara svoja poznata crno-bijela djela ravnih, izlomljenih ili
krivudavih linija, koja stvaraju iluziju pokreta. Prvi put samostalno izlae 1962. u Gallery
One u Londonu, a 1965. u New Yorku na izlobi koja po prvi puta skree panju na op-art.
Krajem 60-ih poinje koristiti puni raspon boja, vjerojatno nakon to je u Egiptu upoznala
tradicionalnu dekoraciju.

JESUS RAFAEL SOTO

Umjetnik iz Venezuele, nastoji "Mondrianova djela ui-
niti pokretnima". Ispred reljefne monokromne povri-
ne postavlja tanke iane tapie objeene na najlon-
ski konac koji se la- gano njiu u zraku. Presjecanjem
linija koje dijelom idu paralelno, a dijelom se razilaze,
nastaje iluzija koja iritira oko jer linije koje se sijeku
pod iljatim kutom izgledaju razlomljeno.

VELIKI VIBRIRAJUI PANORAMSKI ZID 1966.

76
 FOTOGRAFSKI REALIZAM - HIPERREALIZAM .

Fotografski realizam / hiperrealizam se javlja kasnih 60-ih i ranih 70-ih, a od pop arta
posuuje ikonografiju svakodnevnog ivota. Ameriki hiperrealizam se openito smatra
"mehanicistikim" stilom jer je oreeni broj slikara fasciniran automobilima (Don Eddy,
Robert Bechtle, John Salt, Ron Kleemann), motorima (David Parrish, Tom Blackwell), avionima
(Chriss Cross, Tom Blackwell), tvornicama (Randy Dudley) i urbanim vizurama (Richard Estes,
David Cone, Anthony Brunelli).

Koriste se sve teme koje se odnose na urbani folklor i potroako drutvo: restorani, ulice,
neonska svjetla, automobili. Sve je naslikano izuzetno precizno, osobni rukopis autora
esto je odsutan, atmosfera je reducirana na minimum, predmet sveden na svakodnevno, a
umjetnik iskazuje svoju osobnost samo karakteristinim izborom tema.

Jedna od vanijih karakteristika hiperrealizma je esto vrlo detaljno prikazivanje krupnih

planova pojedinih dijelova cjeline (sharp focus). Takvo poveavanje mjerila nekog
predmeta u stvari je drugi oblik apstrakcije: izdvajanjem iz svakodnevnog konteksta
predmet dobiva novi identitet. Slike su esto vrlo velikih dimenzija i prikazuju naoko
nerazumljive oblike ili imaginarne konstrukcije, koje tako prikrivaju svoje porijeklo iz
svakodnevnog okruenja.

DON EDDY
U mladosti je savladao tehniku slikanja "zranim kistom" (na autima i surf-daskama), a
potom je godinama radio kao fotograf. Kao slikar, koristi ove obje vjetine. Na platnima
upotrebljava i akrilne boje, a na papiru pastele.

NOVE CIPELE ZA H-a 1973.

Kao pripremu za ovu sliku, snimio

je niz fotografija izloga prodavao-
nice cipela na Manhattanu, a jed-
nu je iskoristio kao osnovu za sli-
ku. Uz cipele, ljudi i promet na uli-
ci vide se kao refleksije od stakla
izloga pod raznim kutovima. PRIVATNO PARKIRALITE III. 1971.

RICHARD ESTES
Priznati majstor fotografskog realizma. Iako njegovo tehniko savrenstvo pretvara
fotografski realizam u neku vrstu maginog i nadrealnog realizma, to je ipak tek umijee
spretnog ilustratora i ne razlikuje se bitno od ranijih precizionista, koji su esto koristili
fotografiju kao osnovu za sliku. Tajna njegova uspjeha je u temi i kompoziciji - on voli
proelja trgovina iz ranijih vremena koja izazivaju nostalgiju i uspomene (arheolog
modernog gradskog ivota).

77
RICHARD ESTES:
TRGOVINA HRANOM 1967.

Jedna od njegovih najboljih slika. Re-

etkasta kompozicija je fino uravnote-
ena (na Mondrianov nain), to ovo
skromno proelje trgovine uzdie do
zapanjujueg vizualnog doivljaja.

VICTORY THEATER 1968.

GERHARD RICHTER
Njegovo je djelo teko staviti u bilo koji umjetniki pravac, ali uvijek se bavi stvarnou:
od ranih radova koji se bave socijalistiko-realistikim reimom, do snanih ekspresivnih
apstraktnih slika posljednjih godina i suvremenih monumentalnih djela.

PLIVAICE 1965. EMA 1966. S.D.I. 1986.

AUDREY FLACK
Poetkom 60-ih godina zapoinje slikati prema fotografskim predlocima. Njene slike su
esto ispunjene osobnim predmetnim uspomenama i ona koristi realizam kako bi istraila
svijet koji je okruuje i svoj odnos prema njemu, s osobnog i feministikog gledita.

KRALJICA 1976.

Poput veine njenih slika, Kraljica je alegorijsko djelo.

Kraljica "herc" (strast za kockanjem), sat (kratkoa i-
vota), rua i minka (prolaznost ljepote). Predmeti pri-
kazani u perspektivi kao da stre iz ravnine slike, a si-
vi rub daje iluziju okvira.

78
ALEX COLVILLE
Djela su mu vie vezana uz amerike precizioniste nego uz fotorealizam. Slikarstvo temelji
na velikom broju skica i studija gdje najprije konstruira apstraktno-geometrijski red, zatim
radi crtee prema ivim modelima, a tada poinje polagan proces slikanja rijetkom bojom u
vie slojeva na drvenoj plohi. Za njega realizam nije nuno naturalizam, a umjetnik stvar-
nost ne kopira nego i analizira. On posvuda pronalazi "mitove svakodnevnice", njegove su
slike statine, a teme su samoa, izolacija, rastanak, rad, odmor, otuenost i ljubav.

OBITELJ I OLUJA 1955. PAS U POLJU 1958. BENZINSKA CRPKA 1966.

79
 KASNI APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM .

MINIMALIZAM / HARD-EDGE PAINTING .

Umjetniki pokret i stil roen u SAD, reducira umjetniko djelo na minimalni broj boja,
oblika, linija i tekstura. Minimalizam odbija svaki drutveni komentar, narativnost, aluzije na
povijest, politiku ili religiju. David Burlyuk je prvi upotrijebio ovaj naziv u katalogu izlobe
Johna Grahama, u New Yorku 1929. g., a termin je kasnije primijenjen na umjetniki pokret
u 60-im godinama. Osim termina minimalizam, jo se koriste nazivi: ABC art, reduktivizam i
rejective art. Prethodnici minimalizma bili su ruski suprematizam, Duchamp, Klein

Minimalizam je postao poznat po djelima Franka Stelle ije su Crne slike prvi put izloene u
MOM-i u New Yorku, 1959. g. Iako nikada nije bio organiziran i objavljen kao pokret,
minimalizam je postao dominantan u slikarstvu, skulpturi i instalacijama. Kljuni dogaaj u
njegovoj povijesti bila je izloba Primarne strukture, odrana 1966. u New Yorku.

Minimalistika umjetnost je precizna i "otrih rubova" (hard edge), koristi uzorke

geometrijskih oblika koji se ponavljaju, jednolike plohe zasiene boje, ravno iz tube. Djela
su esto temeljena na rasteru i matematiki komponirana, a zajednika im je i upotreba
industrijskih materijala kako bi se eliminirali tragovi umjetnikove ruke. Minimalisti su
nastojali da gledatelji njihove radove doivljavaju neometani kompozicijom, temama i
ostalim elementima tradicionalnog slikarstva.

Sutina djela je sam medij i koriteni materijali, bitna je doslovna fizika prisutnost djela, a
upotrijebljeni materijal nema nikakvu drugu simboliku. Boja se ne koristi da iskae osjeaj
ili raspoloenje, ona jednostavno definira plohu. Odbacuje se ideja kako umjetnost treba
odraavati osobnu ekspresiju autora. Ona treba biti bez emocija, skrivati prisustvo i
osjeaje umjetnika, a najvanija je gledateljeva osobna reakcija. Umjetnici minimalizma:

FRANK STELLA ELLSWORTH KELLY AD REINHARDT ROBERT MORRIS

BARNETT NEWMAN SOL LE WITT AGNES MARTIN RICHARD SERRA

AGNES MARTIN
Umjetnica koja se najvie isticala u slikarstvu "otrih rubova". Izvrila je velik utjecaj
slikama i crteima na kojima su apstraktni oblici reducirani na seriju horizontalnih i
vertikalnih rastera, te anticipirala nadolazeu minimalistiku i konceptualnu umjetnost.

BEZ NAZIVA 1959. VODENI CVIJET 1964.

80
ELLSWORTH KELLY
Rani predstavnik hard edge slikarstva, Amerikanac Kelly naputa Rothkovu impresionis-
tiku mekou. Plosnate povrine boje ograniava precizno iscrtanim oblicima. Odbacuje
sadraj, sliku reducira na boju i povrinu koje zajedno ine cjelinu i ne znae nita drugo
osim onog to zaista jesu. Slika sama postaje predmetom slike. Prvotna stroga
konstrukcija oblika kasnije je oslabljena nepravilnim prelamanjima geometrijskih oblika
(shaped canvas), pa mnogi njegovi radovi izlaze iz okvira slikarstva i granie s plastikom.

CRVENO PLAVO ZELENO 1963. CRVENA, PLAVA, ZELENA, UTA 1965.

KENETH NOLAND
Njegovo je slikarstvo stroe i vie geometrijski koncipirano. Isprva bira simetrine figure
poput krugova, krieva, slova V ili X, a u kasnijim radovima koristi stroge linearne i
paralelne kompozicije u formatu filmskog platna (cinemascope-format), prividno bez
poetka i kraja, a boja i platno se stapaju u nedjeljivu cjelinu. Noland je promovirao
"oblikovano" platno, sa serijama simmetrinih i asimetrinih formi u obliku dijamanta ili
slova V. U tim slikama krajevi platna bili su strukturalno jednako vani kao i sredite. Ova
"oblikovana" platna su asimetrina i vrlo nepravilnih oblika.

BLUE EXTEND 1962. LOVELY ROSA 1983. PIRUETA

FRANK STELLA
Njujorki slikar, poeo je kao oboavatelj Mondriana, radio u stilu apstraktnog impresio-
nizma, a kad je upoznao radove Jaspera Jonesa razvio je vlastiti nefigurativni stil. Bio je
vodea figura minimalizma. Nije ga zanimala ravnotea vertikala i horizontala koja je
Mondriana jo povezivala sa svijetom prirode. Napustio je tradicionalni pravokutni oblik
platna, kako bi naglasio da njegove slike nemaju slinost s prozorima. Sam oblik slike sada
postaje sastavnim dijelom crtea. Naglaava bezlinu preciznost povrine i uklanja svaku
usporedbu s "runom" izradom tafelajnih slika. Bavio se Matisseom i slijedio njegove
slikarske principe. Za njega je slika samodostatni fiziki objekt, a ne metafora za neto
drugo. Potpuno uklanja iluzionizam - slika je samo ravna ploha i nita vie.

81
Kasnih 50-ih stvara prve crne slike geometrijske strukture na kojima je crna povrina
prekidana bijelim linijama. 60-ih godina slijede "Oblikovana platna" na kojima se izmjenjuju
matirane i sjajne povrine fluorescentne boje. Glavna mu je namjera bila stvoriti slikarstvo
koje "popularno zovemo dekorativnim". 70-ih godina vidljiva je njegova "barokna"
komponenta - stvara aluminijske reljefe od raznih dijelova, a zatim montane slike barokne
punoe suprotne purizmu ranijeg razdoblja. Te slike ponekad prelaze u treu dimenziju i
postaju objekti ili itavi slikarski prostori ukraeni kulisama.

INDIJSKA CARICA 1965.

Oblik slike odreen je prodorom znakova

u obliku slova "V" u raznim smjerovima.
Znakovi su iste veliine i oblika, ali razli-
itih boja koje sadre metalni prah i daju
bjelkasti odsjaj.

NIKAD SE NITA NE DOGAA 1964.

Ulje na platnu. Jedna od crnih slika ija

je povrina isprekidana bijelim linijama.

CTESIPHON III. 1968.

Fluorescentni akril na platnu, iz serije "Obli-

kovanih platna"

82
 ANALITIKO SLIKARSTVO .

Zajednika obiljeja ovog "neodnosnog" slikarstva iz 50-ih g. su refleksivan stav umjetnika,

propitivanje vlastitog medija i iskljuivanje izvanumjetnikih sadraja. Ovaj analitiko-
koncepcijski pristup temelji se na Duchampu i puristikom stajalitu Barnetta Newmana,
Ada Reinhardta i Yvesa Kleina. Umjetnici:

ROBERT RYMAN
RAIMUND GIRKE
ALAN GREEN
ALLAN CHARLTON
BLINKY PALERMO

ROBERT RYMAN
Smatra se najdosljednijim od analitikih slikara. Kasnih 50-ih poinje slikati bijele slike, a
zatim se sasvim posvetio preispitivanju teorije. Upotreba raznih neslikarskih materijala
(elik, aluminij, bakar, staklena vuna i karton) na slici naglaava predmetni karakter djela.
Prema strukturi i boji njihova je izvedba razliita: guste strukture mijenjaju se s
prorijeenima, pravilne s nepravilnima, nanos boje je as pastozan, a as lazuran.

CLASSICO IV. 1968. BEZ NAZIVA 1958. ARHIVA 1979.

83
 ARTE POVERA .

Pokret koji nastaje 60-ih godina, uz vidljive utjecaje konceptualne umjetnosti i minimalizma.
Namjera te struje bila je valorizirati umjetnost u njenoj jednostavnosti, ostavljajui u
drugom planu predmet ili kreativni postupak. Ova umjetnost koja nastaje iz svakodnevnih
materijala ili ak otpada, javlja se u cijelom svijetu, snano je usredotoena na osobno
iskustvo umjetnika i nastoji emocionalno ukljuiti gledatelja. Pripadnici pokreta stvarali su
u raznim medijima: slikarstvu, kiparstvu, fotografiji, performansima i instalacijama.

Naziv Arte povera promovirao je talijanski kritiar Germano Celant 1967. g. aludirajui na
repertoar skromnih materijala koje su koristili autori. Njegovi tekstovi i niz izlobi dali su
kolektivni identitet odreenom broju mladih talijanskih umjetnika iz Rima, Milana, Torina i
enove, koji su stvarali na radikalno nov nain, prekidajui s prolou i otvarajui
dijaloge s umjetnicima iz Europe i Amerike. Najznaajnije razdoblje pokreta bilo je od 1967.
do 1972. godine.

Pripadnici Arte povere, meu ostalima, bili su: Mario Merz, Jannis Kounellis, Joseph Beuys,
Lucio Fontana, Michelangelo Pistoletto, Gilberto Zorio (tvorac energetskih "strojeva" ),
Pierpaolo Calzolari i Gino de Dominicis. Meu velikanima atre povere je Piero Manzoni, koji
je preko svojih intelektualnih provokacija i kromatskih ponitavanja doprinio obnavljanju
panorame talijanskog umjetnikog istraivanja poetkom 60-ih.

MARIO MERZ
Umjetnik iz Torina, poznat je kao jedan od najvanijih
predstavnika pokreta arte povera. Proslavile su ga pro-
zirne konstrukcije nalik eskimskim igluima koje pove-
zuju vanjski i unutranji prostor i sadraj. Ove su kon-
strukcije uslijedile nakon slikarskih eksperimenata,
odnosno pokuaja da prevlada slikarstvo Picassa i di-
hotomiju realistike i apstraktne umjetnosti. Idejna i
estetska sloenost slika i objekata temelji se na prizi-
vanju nestalih arhetipskih ivotnih oblika i zaboravlje-
nih praslika. Za njega avangardno razmiljanje znai
ponovno otkrivanje i vrednovanje davnih mitova i spo-
znaja, te njihovo prilagoavanje suvremenoj svijesti. BEZ NAZIVA 1982.

SLIKAR U AFRICI 1981.

84
JANNIS KOUNELLIS
Grki umjetnik koji od 1956. ivi u Rimu. Na njega su utjecali Burri i Fontana, iji su radovi
nudili alternativu ekspresionizmu i enformelu. Inspirirali su ga Pollock, Kline, Maljevi i
Mondrian. Od 1967. bavio se skulpturama i instalacijama, a dio svojih radova naziva
slikarstvom i ispituje kakve su njegove dananje mogunosti. Upozorava na nedostatak
vrijednosti koje su se (po njemu) izgubile nestankom graanske klase, njenih standarda i
reda koji je imala.

Kounellisova zabrinutost iskazuje se u sloenim simbolikim i asocijativnim figurama. Na

slikama prikazuje slova, notne zapise, maske i montae nastale koritenjem zemlje, vatre,
dima, olova i zlata, ponekad pokazujui svoj interes za alkemiju. Radi i reljefe koji
podsjeaju na slikarstvo, u kojima spaja organsku i anorgansku materiju (krug od utog
voska okruen ploama olova). Nastoji stvarati elementarnu i anti-elitistiku umjetnost.

BEZ NASLOVA 1959 BEZ NASLOVA 1959. BEZ NASLOVA 1987.

JOSEPH BEUYS
Njemaki umjetnik ija djela iskazuju pomirenje razuma i imaginacije, prosvjeenosti i
magije, prolosti i sadanjosti. Bio je crta, slikar, kipar, umjetnik objekata, instalacija,
ambijenata i hepeninga, Fluxusa, Arte povere i akcionizma. Mnotvo likova nalik totemima
(zec, jelen, los, ovan, pela ili gavran), nomadske legende, rua i kri, poganski i kranski
likovi i simboli, antropozofske figuracije, amanski ambijenti, ali i predstavnici suvremenog
svijeta, svi se javljaju na crteima i ponekad slue kao skice za kasnija trodimenzionalna
djela. Ova romantiko-vizionarska i magiji usmjerena umjetnost i dosljedno umjetniko
djelovanje imali su utjecaja na mnoge uenike i kolege. Nijemci ga smatraju svojim
najveim umjetnikom nakon Durera.

DJEVICA 1979. KRALJEVA KI VIDI ISLAND 1960.

85
MICHELANGELO PISTOLETTO
1960 - 61 radi autoportrete na kojima platna prekriva podlogom od metalizirane boje, a
uskoro platna postepeno zamjenjuje ploama poliranog elika. Svojim
"photosilkscreened" slikama ljudi u prirodnoj veliini, na uglaanom eliku koji poput
ogledala odraava okolinu, nastoji gledatelja i okolinu integrirati u sliku te ujedno istrauje
prirodu realiteta i prezentacije. Od 1967. Pistoletto se poinje baviti skulpturom i
performansom, to kasnije proiruje njegovo djelovanje na film, video i kazalite. U svojim
djelima koristi svakodnevne materijale, to je jedna od karakteristika arte povere.

TRI DJEVOJKE NA BALKONU 1964. ENA KOJA SJEDI 1963. BEZ NAZIVA 1933.

NEOEKSPRESIONIZAM .

Slikarstvo dvadesetog stoljea (od apstraktnog ekspresionizma do fotografskog realizma)

poinje gubiti snagu, a znaci opadanja zamaha javljaju se poetkom 70-ih, irenjem naziva
"neo" za oznaavanje novih tendencija koje stiu jedna za drugom. Neoekspresionizam se
javlja kao reakcija na konceptualistiku umjetnost i minimal-art, revitalizira slikarstvo (ak i
tafelajno) i vraa individualnu ekspresiju upotrebom senzualnih boja, narativnim
sadrajima i ljudskom figurom u velikom mjerilu. Umjetnici koriste materijal na grub i sirov
nain kojim iskazuju snane emocije. Javlja se krajem 70-ih i postaje prevladavajui pokret
80-ih, posebno u SAD, Italiji i Njemakoj. U Italiji neoekspresionizam se ponekad naziva
transavangarda, u Njemakoj su to Neue Wilden, u SAD se koristi nekoliko naziva:
novi fauvizam, bad painting i punk-art. Meu najznaajnije neoekspresioniste spadaju:

Njemaka: GEORG BASELITZ

ANSELM KIEFER

Italija: FRANCESCO CLEMENTE

SANDRO CHIA
MIMMO PALADINO

SAD: JEAN-MICHEL BASQUIAT

ERIC FISCHL
KIKI (Kirsten Runkle)
DAVID SALLE
JULIAN SCHNABEL
SUSAN ROTHENBERG

86
GEORG BASELITZ
1961. g. Baselitz sa prijateljem Schnenbeckom izdaje prvi, a nakon dvije godine i drugi
Pandemonium, u kojem podsjeaju na vrijeme "patetinog realizma". Tada stvara "divlje"
slike u stilu ekspresivnog i provokativnog realizma, s opscenim i blasfeminim prikazima,
ustajui protiv sterilnog akademizma apstraktnih dekorativnih uzoraka. Kasnije, kako bi
dokazao da dobra slika moe bilo kako stajati, svoje figuralne kompozicije i pejzae pos-
tavlja naglavake. Majstor kolorita, ali nikada ne zapostavlja figurativnost. Uvijek zadrava
predmet, koji kao strukturalni element sprjeava da slika postane nepovezana i apstraktna.

VEERA U DRESDENU 1983. UMA OKRENUTA

NAGLAVAKE 1969.

ANSELM KIEFER
Bavi se njemakim romantizmom, povjeu, njenim lanim mitovima i obeanjima. Povije-
snom retrospekcijom istrauje i pokuava otkriti oduevljenje zlom i iracionalnim, te njiho-
ve izvore. Suoava se s moralnim problemima koje je donio nacizam. Od 1970. nastaju
herojski krajolici i simboli, a zatim studije o Wagnerovim Nibelunzima i Parsifalu, koje
pretvara u magine i patetine slike. Slike su mu uvijek guste strukture, nastale kombina-
cijom razliitih materijala (emulzija, uljena boja, akril, lak, umjetna smola, pijesak i slama).

NEPOZNATOM SLIKARU 1983.

Poruka o ljudskoj i kulturnoj katastrofi koju je

donio II. svjetski rat. Inspirirana je slikama
Caspara Davida Friedricha. Trzavi potezi, ze-
mljani i crni tonovi i umetnuta slama pokazuju
traginu veliinu holokausta.

EKO - NIE 1992.

biljke, glina i emulzija na platnu, u olovnim okvirima i staklu. MARGARETA 1981.
ulje i slama na platnu

87
 ARTE CIFRA 1979. .

Prije nego je Achile Bonito Oliva (talijanski kritiar) uveo termin transavangarda, umjetnici
Sandro Chia, Francesco Clemente, Enzo Cucchi, Nicola de Maria i Mimmo Paladino okupljaju se
na izlobi pod nazivom Arte Cifra, odranoj 1979. u galeriji Paula Mainza u Klnu.
Predgovor je napisao njemaki kritiar Wolfgang Max Faust, koji je i "skovao" naziv Arte
Cifra. Uskoro slijedi niz napisa Bonita Olive u kojima se zasniva teorija transavangarde i
ujedno njena galerijsko-trina promocija.

TRANSAVANGARDA .

Pod pojmom transavangarda podrazumjeva se (prema tvorcu tog naziva Achilleu Bonitu
Olivi) internacionalni umetniki pokret roen u Italiji u drugoj polovini 70-ih. Umjetnici
pokuavaju obnoviti smisao manuelnosti, subjektivnosti i opet uvode kategorije slikarstva,
skulpture i crtea. Ovo zasnivanje umjetnosti na maniristikim principima citiranja, temelji
se na kulturnom nomadizmu i stilistikom eklektizmu. Daleki i bliski umjetniki jezici,
apstraktni i figurativni, internacionalni i autohtoni, eksperimentalni i tradicionalni, susreu
se u pokretu koji umjetnike stilove koristi kao ready-made, odnosno kao forme pronaene
u seanju i slobodno prenijete u njihova djela.

Nakon prve faze "vrue transavangarde", u drugoj polovini 80-ih javlja se "hladna trans-
avangarda" proeta istim reciklanim i dekonstruktivistikim mentalitetom i primijenjena na
objekte umjetnosti nastale u prostoru svakodnevice. Rekonverzija, reciklaa i asambla,
stavljeni u slubu "blagog projekta" (progetto dolce) postaju strukturalnim elementima
djela. Uem krugu protagonista talijanske transavangarde pripadaju Sandro Chia, Francesco
Clemente, Enzo Cucchi, Nicola De Maria i Mimmo Paladino.

Transavangarda u umjetnosti karakteristini je i tipini model postmoderne kulture, a paralele i

srodne pojave ovoj struji su New Painting u Engleskoj, Neue Wilde u Njemakoj i Neo-
Expressionism u SAD, a u skladu s tim terminom cijeli ovaj kompleks s poetka 80-ih naziva se
neo-ekspresionizam, iji je nastanak reakcija na prethodne dematerijalizirane i izrazito
ideologizirane umjetnosti kasnih 60-ih i tijekom 70-ih godina.

Da bi se razumjela geneza transavanagarde, ne samo kao slikarskog smjera nego i kao

jednog od paradigmatskih modela ukupne postmoderne kulture, bitne su socijalne prilike i
procesi koji zapoinju jo u doba talijanskog "privrednog uda" i njegovog nekontroliranog
razvoja u 60-im godinama. Kao posljedica tih prilika i procesa slijedi veoma napeti period
permanentnih kriza i povremenog kaosa koje takav neutemeljeni razvoj izaziva. To je period
ope drutvene i politike nestabilnosti na tadanjoj talijanskoj socijalnoj sceni, to je
meu ostalim oznaeno ubojstvom Alda Mora, te eskalacijom "crvenog" i "crnog"
terorizma ekstremne ljevice i desnice.

Kontekst transavangarde: sumnja u zapadne demokracije i spoznaja o prikrivenim represivnim

mehanizmima njihovih liberalnih institucija, odbacivanje bipolarnog poimanja politike na relaciji
sukoba ljevica-desnica u ime mnotva pluralistikih opcija, potraga za kulturnim identitetima
lokalnih, regionalnih i nacionalnih sredina, decentralizacija, tenja ka mjesnim i komunalnim
autonomijama i poetak rasprava o prednostima i manama globalizacije, multikulturalnost,
fokusiranje na privatnost svakog individualnog subjekta umjesto naputenog kolektivistikog
imperativa, borba za ravnopravnost rasnih, spolnih i svih ostalih manjinskih skupina, odnosno
uspostavljanje prava na razliku u svim sferama djelovanja. Ovu duhovnu klimu poslednjih decenija
XX st. karakterizira tenja ka ne-linearnom razmiljanju, a umjesto hijerarhije treba vladati
simultanost, punopravnost i naelna ravnopravnost svih moguih ideja, izbora, odluka i stavova.

88
FRANCESCO CLEMENTE
Talijanski slikar, povezan s pokretom Arte povera, kasnije razvija snani neoekspresionis-
tiki stil kako bi raskrstio sa sterilnom apstrakcijom minimalizma i skromnim materijaliz-
mom Arte povere, pokretima koji su figurativno slikarstvo proglasili mrtvim. Njegova platna
i zidne slike prikazuju alegorijske cikluse na tragu slavnih talijanskih slikara, od Giotta
nadalje. Njegov metaforiki rjenik se osobito bavi ljudskim tijelom (mnotvo portreta i
autoportreta). Najznaajnija djela sadre njegova osobna raspoloenja, matanja, nagone i
sjeanja koje ostali potiskuju. Slike su mu oaravajue ili odvratne, iskazuju neuhvatljiva
stanja duha i koristi svaki stil ili sredstvo kojima moe izraziti svoj unutarnji svijet. Na njega
su utjecali sjevernjaki simbolisti i ekspresionisti, a povremeno i nadrealisti.

AUTOPORTRET 1989 JUTRO 1982. KARE I LEPTIRI 1999.

SANDRO CHIA
70-ih godina Chia je bio meu prvim talijanskim figurativnim slikarima i lan pokreta
transavangarde. Slobodno se koristi klasinom ikonografijom, reinterpretirajui je na svoj
nain. Povijest postaje izvor inspiracije, a eklekticizam princip. Upotrebljava ive boje,
nemirne poteze kista i sjeanja na ambijentalni dinamizam talijanskih futurista.

OBEANJE TIHE NOI 1987. INTERIJER SA PSOM ARCADIA 1999.

MIMMO PALADINO
Ranih 70-ih u svom radu poinje koristiti mitoloke teme, a njegovi kasniji radovi pokazuju
utjecaj etrurske umjetnosti. Jedan je od male grupe talijanskih umjetnika, pripadnika
transavangarde, koji je ranih 80-ih stekao meunarodni ugled. Njegova umjetnost nudi
suvremenu interpretaciju klasine mitologije.

89
MIMMO PALADINO:

VELIKI KABALIST TANGO 1983.

ENZO CUCCHI
Talijanski slikar, crta i kipar, pripadao je pokretu transavangarde. Umjetnost mu je bila
anti-intelektualna, a platna velikih dimenzija ispunjavao je svojim repertoarom simbolike:
borbom elementarnih sila - svjetlosti i mraka, smrti i ivota, stvaranja i destrukcije.

UZDAH VALA 1983. HEROJ BEZ GLAVE 1981.

ANAKRONIZAM - SLIKARSTVO MEMORIJE .

Postmodernistiko figurativno slikarstvo nastalo krajem 70-ih i poetkom 80-ih. Termin

anakronizam uveo je talijanski kritiar Maurizio Calvesi. To je pseudo-klasicistiko slikar-
stvo jer ne tei idealima klasicizma ve subjektivnoj simulaciji i interpretaciji slikarskih
rjeenja renesanse, baroka, klasicizma i neoklasicizma. Osniva se na citatima, oponaanju i
simulaciji velikih tema europskog slikarstva: mitskim scenama s Jupiterom, Orfejeom i
nimfama, pejzaima, arhitektonskim eksterijerima i interijerima, te historijskim scenama.

To su kontrolirane, racionalizirane, narativno-mimetike slike, koje se suprotstavljaju slu-

ajnosti i spontanosti transavangarde i neoekspresionizma. Ova suprotnost nije na nivou
sadraja slike, jer transavangarda takoer koristi citate i teme prolih stilova, ve na nivou
metode realizacije: dok anakronisti tee idealu klasinog zanata mimetikog slikarstva,
transavangarda i neoekspresionizam nekonzistentno povezuju razne slikarske oblike
prikazivanja, od mimetikih do apstraktnih. Nazivi bliski anakronizmu su "ueno slikarstvo"
(skovao Italo Mussa) i "hipermaniristiko slikarstvo" (termin Itala Tommassonija). Slikari:

CARLO MARIA MARIANI ROBERTO BARNI

UBALDO BARTOLINI OMAR GALLIANI
STEFANO DI STASIO MARKO ANTONIO TANGANELLI

90
CARLO MARIA MARIANI
Najpoznatiji meu slikarima anakronizma, Mariani predstavlja jedan drugaiji aspekt
aktualne klime postmoderne, dijametralno suprotne transavangardi. U svojim djelima
koristi citate neoklasicizma 18. i 19. st. Prvi put izlae svoje neoklasine slike 1973. Njegova
djela se kreu od ekstremnog neoklasicizma do metafizikog slikarstva i nadrealizma.
Krajem 80-ih u slikama mu se poinju javljati i citati Picassa, Brancusija i Beuysa.

ERMETICO 1997. POWER 1993. AKT 1982. KOMPOZICIJA I. 1989.

NEOEKSPRESIONIZAM - AMERIKA .

SUSAN ROTHENBERG
Najnadarenija amerika predstavnica neoekspresionizma. Njene slike i crtei su na razmei
izmeu Cezannea (spontanost) i ekspresionizma (intelektualna kontrola). Sredinom 70-ih
najei i najprepoznatljiviji motiv bili su obrisi konja gledanog iz profila, a potkraj desetlje-
a usmjerava se osjeajnijim temama i ide prema ekspresionizmu.

MONDRIAN 1984. DVIJE UTE GLAVE 2006. BEZ NAZIVA 1983.

91
JULIAN SCHNABEL
Postaje poznat 80-ih kao jedan od vodeih umjetnika neo-ekspresionizma. Nakon
desetljea hladnog minimalizma i konceptualne umjetnosti, njegov rad pokazuje
romantine i herojske sadraje, emotivne i subjektivne. Za njega je karakteristino slikanje
po raspucanim ploama ili krhotinama keramike apliciranima na drvene ploe velikih
dimenzija, pa takvi radovi pokazuju skulpturalne i taktilne vrijednosti.

AUTOPORTRET 1987. SOVA 1980. PLAVI AKT S MAEM 1979.

DAVID SALLE
Salle koristi citate iz povijesti likovnih djela, koji postaju oblikom i sadrajem njegovih
radova. Na platnima prikazuje repertoar iz raznih izvora: vlastitih crno-bijelih fotografija,
francuskog i amerikog slikarstva od 18. do 20. st., reklama iz 50-ih, pornografskih
asopisa ili iz prirunika "kako nauiti crtati". Ponekad se na slikama slui i
trodimenzionalnim objektima: ploama, tkaninom s uzorcima ili bocama. Jukstapozicija
ovih elemenata na njegovim djelima uinila ga je prepoznatljivim i jednom od zvijezda
neoekspresionizma u Americi.

CANFIELD HATFIELD 5. 1990. CANFIELD HATFIELD 9 1990. KOD LEA CASTELLIJA 1986

KOMEDIJA 1995. STARE BOCE 1995.

92
 NA PRIJELAZU STOLJEA .

A. R. PENCK
U poecima je slikao pod utjecajem Rembrandta, Van Gogha, ali i ekspresionizma. Na slici
"Bez naslova" (Grupa prijatelja: Bottcher, Biermann, Penck, Baselitz) daje sablasno-
ironian prikaz likova, sa snanim koloritom i grotesknim figurama, to pokazuje da se jo
radi o ekspresionizmu. U kasnijim djelima koristi elemente znakovnog jezika, koji je dijelom
pretpovijesno-arhetipskog i dijelom tehnolokog karaktera. Ovi simboli pokazuju Penckovu
elju da stvori simbiozu racionalnog i iracionalnog, logike i mate, te ih prikae u slikama
"svijeta", "sistema" i "standarda". Kod Pencka se ne moe govoriti o jedinstvenom stilu, jer
ne odbacuje eklektian odnos prema povijesti umjetnosti, a njegov "tajni" znakovni jezik
vremenom poprima obiljeja dekorativnog uzorka.

BEZ NASLOVA (GRUPA PRIJATELJA...) 1965. JA U NJEMAKOJ 1984.

FRIEDENSREICH HUNDERTWASSER 1928 - 2000.

Austrijski slikar i kipar. Njegova ponekad okantna umjetnika vizija izraavala se u

slikarstvu, filozofiji, dizajnu fasada, potanskim markama, zastavama ili dizajnu odjee. Za
njegov rad su karakteristine organike forme, odbacivanje ravnih linija, pomirenje ovjeka
s prirodom, jarke boje i jaki individualizam. Njegov arhitektonski rad usporediv je s
Gaudijem po biomorfnim oblicima i upotrebi keramikih ploica. Inspirirala su ga djela
Egona Schielea, a njegovi radovi esto su usporeivani s Klimtovim. Fascinirale su ga
spirale, a ravne linije je nazivao "avoljim alatom". Svoje umjetniku teoriju koju je nazvao
"transautomatizam", temeljio je na nadrealistikom automatizmu, ali se fokusirao na
iskustvo gledatelja, a ne umjetnika.

PRIGODNE MARKE ZA UJEDINJENE NACIJE

93
SIGMAR POLKE
Njemaki slikar, u poetku se 4 godine bavio fotografijom, eksperimentirajui s razvijaima
i fiksirima, ugraujui sve pogreke i elemente sluaja u finalne fotografije. S kolegom na
Umjetnikoj akademiji 1963. g. osnovao je "Kapitalistiki realizam", propitujui doktrine
potroake umjetnosti zapadnjakog kapitalizma. Za njega je tipino da spaja elemente
niza razliitih medija na jednoj slici. U njegovim se radovima nalaze elementi realnog,
duhovnog i fantazmagorinog. Na jednak nain istrauje trivijalnu kulturu, masovne medije
i tradicionalno slikarstvo, bavei se i visokim i trivijalnim temama. Tijekom 70-ih poduzima
seriju putovanja, fotografirajui po Afganistanu, Brazilu, Pakistanu, New Yorku i Parizu.

GAVRAN 1966. LJUBAVNI PAR 1965.

94
 OSTALI UMJETNIKI POKRETI .

GRUPA 58 1958. .

Grupa je nastala u Napulju 1958. g. na inicijativu Maria Coluccia i grupe figurativnih

umjetnika. Namjera je bila "zatvoriti uznemirujui protok nesvjesnog i sagraditi most
izmeu sadanjostI nae duhovne civilizacije i njenog porijekla u prolosti, te pokazati
koliko je ta civilizacija jo uvijek sposobna jednostavno prikazati tu prolost koja pulsira u
sjeanju". Kasnije, 1959. g. ovi isti umjetnici potpisuju drugi programatski Napuljski
manifest, u kojem otvoreno i ironino protestiraju protiv apstraktne umjetnosti. Na njihovu
inicijativu objavljen je asopis Documento Sud.

FLUXUS 1962. .

George Maciunas bio je osniva pokreta i istoimene revije u Americi 1962. g. Prva izloba
"Fluxus International Festspiele" odrana je u Wiesbadenu 1962. g. Projekt je ciljao na
fuziju svih umjetnosti, potujui specifinosti medija. Fokusirao se na interdisciplinarnost i
novi koncept umjetnosti u smislu "total arta". Naputaju se vrste granice izmeu vizualne
umjetnosti, glazbe, teatra, knjievnosti, te izmeu akademske i popularne umjetnosti. Cilj
nije bio kreiranje novog umjetnikog jezika, ve postizanje drugaije upotrebe etabliranih
umjetnikih struja i osloboenje umjetnosti od blo kojeg specifinog jezika.

U korijenima pokreta mogu se nai usko povezani fenomeni poput hepeninga (prvi pokuaj
fuzije izmeu ratliitih oblika izraavanja), nasljea dade (osobito Duchampa) i eksperimen-
talne glazbe Johna Cagea u New Yorku. Fluxus nije pokret koji je imao definirane izraajne
naine, on je stav prema ivotu, pokuaj eliminiranja svakog odvajanja izmeu egzistencije
i umjetnikog stvaranja. Umjetnici Fluxusa (Brecht, Nam June Paik, Yoko Ono, Vostel, Watts,
Joseph Beuys...) dosiu estetske vrijednosti esto prakticirajui humor i besmislenost.
Osim performancea i koncerata, produciraju knjige, multiple i filmove.

I u dananje doba umjetnici Fluxusa aktivni su u cijelom svijetu, iako ne kao zajednice u
pojedinim gradovima. Pojava interneta 1990-ih omoguila je da se nekima od izvornih
umjetnika iz 60-ih i 70-ih pridrue mnogi pisci, glazbenici i performeri stvarajui Fluxus
zajednicu u cyberspaceu.

ART & LANGUAGE 1968. .

Grupa konceptualnih umjetnika osnovana 1968. u Coventryiju (Engleska). Osnivai su bili

britanski umjetnici Terry Atkinson, David Bainbridge, Michael Baldwin i Harold Hurrell. Njihovi
rani radovi, kao i asopis Art-Language koji se prvi puta pojavio 1969, imali su velik utjecaj
na konceptualnu umjetnost u USA i Britaniji.

Tri glavne faze grupe:

1. rana faza do 1972. u kojoj su se publici najvie obraali putem asopisa Art-Language

95
2. faza u kojoj je grupa podijeljena izmeu New Yorka i Engleske i povezana asopisom The Fox
(prestao izlaziti 1976.) Mnogi umjetnici u New Yorku radili su neovisno o grupi ili suraivali iz-
van nje. U to vrijeme bilo je snimljeno nekoliko LP ploa i singlica, ukljuujui "Corrected
Slogans" (1975), s rock bandom The Red Krayola. Organizatori Michael Corris i Neil Powell
priredili su izlobu koja je prikazala usporedne projekte iz tog razdoblja raskola.

3. period nakon 1977. tijekom kojeg su nastajala slikarska djela, a grupa je reducirana na
umjetnike Baldwina, Ramsdena i kritiara Harrisona.

Od poetka Art & Language kritiki preispituje praksu i kritiku moderne mainstream
umjetnosti, te tradicionalan odnos izmeu umjetnika i publike. Dosiui iza uobiajenih
parametara vizualne umjetnosti i ukljuivanjem politikog plakata, filozofskih tekstova,
muzikih brojeva i dijelova pop-kulture, grupa je od gledatelja traila da ponovno vrednuju
kategorije suvremene umjetnosti i ulogu suvremenog umjetnika.

Art & Language stil je nazivan "out of work" jer je grupa zanemarivala ideal modernog
umjetnika koji pronalazi i zatim usavrava jedan stil ili vjetinu. Za njih, "out of work" znai
postojanje plodnog trenutka koji potie otkrivanje novih uloga i kategorija. Njihovi radovi
ukljuuju plakate, glazbene odlomke, zastave, crtee i slike.

PROCESS ART .

Umjetnost u kojoj proces njena stvaranja nije skriven, ve je prisutan kao vaan aspekt za-
vrenog djela, tako da se njegov dio ili cjelina u stvari sastoje od procesa izrade tog djela.
Pokret se javlja kasnih 60-ih i 70-ih, a korijeni su mu u apstraktnom ekspresionizmu Pollo-
cka. Kod njega se sukcesivni slojevi nakapane i izlivene boje mogu razaznati, a djelovanje
umjetnika pri izradi djela moe se rekonstruirati. Kasnije slikarstvo obojanih polja Morrisa
Louisa takoer jasno otkriva postupak lijevanja boje po platnu - oblici su rezultat interak-
cije tipa i viskoziteta boje, vrste platna, njegove moi upijanja i umjetnikove akcije.

U Process artu su takoer bitni rezultati postignuti upotrebom pojedinih materijala koji
sudjeluju u procesu stvaranja. Richard Serra stvara svoja djela bacajui rastopljeno olovo
u kutove sobe. Robert Morris izrezuje dugake trake filca i zatim ih vjea na avle ili ih baca
na pod tako da stvaraju bilo kakve oblike, uvjetovane interakcijom osobina samog filca,
gravitacije i umjetnikove akcije. Engleski slikar Bernard Cohen stvara slike odreujui
proces i nain rada i zatim ga provodi sve dok platno ne bude potpuno ispunjeno. Autori:

RICHARD SERRA BERNARD COHEN

ROBERT MORRIS JOHN HILLIARD

BERNARD COHEN ROBERT MORRIS ROBERT SHMITSON

VAV 1964. BEZ NAZIVA 1970. JUCATAN MIRROR 1969.

96
 NEW IMAGE PAINTING 1978. .

Naziv pokreta New Image Painting (ili New Image Art, ili New Image Americans) nastao je
1978. na istoimenoj izlobi u Whitney Museumu u New Yorku. Oznaava rad grupe 10 slikara
koji su radili figurativnim stilom bliskim neoekspresionizmu. Pokret predstavlja povratak
slikarstvu nakon razdoblja u kojem je veina suvremene umjetnike scene bila orijentirana
na performans, instalacije i konceptualnu umjetnost. Koriste se realistiki elementi,
elementi pop-arta, crno bijele fotografije, stripa, filma itd. Ideja je u bliskoj vezi s Figuration
libre (u Francuskoj), Transavangardom (u Italiji) i Neoekspresionizmom (u Njemakoj).

SUSAN ROTHENBERG DAVID SALLE LONGO

JENNIFER BARTLETT NEIL JENNEY

BAD PAINTING 1978. .

Figurativno slikarstvo, donekle ekspresionistiko, koje se na provokativan nain, vulgarno

i ironino izruguje akademskom slikarstvu, "dobrom ukusu" i intelektualizmu (osobito
minimal-artu i konceptualnoj umjetnosti) 70-ih godina. Slikama koje su namjerno
neugodne, banalne i vulgarne, ismijava se uvrijeeni smisao za lijepo.

Termin Bad Painting upotrebljen je prvi put 1978. za naziv izlobe slika u New Museumu u
New Yorku, koju je organizirao Neil Jenney. Naziv se kasnije koristi i za engleske skupine
figurativnih umjetnika, koji ukljuuju YBA i ostale moderne pokrete, koje sponzorira
Charles Saatchi, guru marketinga i trita suvremene umjetnosti. Za njih je karakteristina
grubost stila, nesklad boja, pretjerani namazi i koritenje raznih materijala.

Teko je ponekad razlikovati granice izmeu umjetnikih struja i kia ili ak trasha, budui
da elja da se skandalizira esto na kraju postaje samoj sebi cilj. Primjerica, Chris Ofili,
jedan od najveih predstavnika bad paintinga, 1997. na izlobi "Sensation" prikazuje svoje
polimaterijske slike ostvarene upotrebom slonovskog izmeta. Donekle srodni pokreti Bad
paintingu su Funk-art, Figuration libre i grafiti.

NEIL JENNEY JOAN BROWN

JULIAN SCHNABEL KEITH HARING
DAVID SALE JEAN-MICHEL BASQUIAT

JAMES ALBERTSON: MARK KOSTABL CHRIS OFILI

SEKS, NASILJE, RELIGIJA (slika raena slonovskim izmetom)

I DOBAR IVOT 1962.

97
 APPROPRIATION ART .

Umjetniki pokret koji se pojavio u New Yorku ranih 80-ih. Termin oznaava umjetnike
koji u svoje radove vidljivo inkorporiraju slike (reklame, slike iz povijesti umjetnosti itd.) ili
druge objekte. Stavljajui te druge slike u novi umjetniki kontekst, njihovo izvorno
znaenje se mijenja. Za ovu umjetnost je karakteristian analitiki i kritiki postupak prema
suvremenoj kulturi i drutvu. Neki od umjetnika su:

SHERRIE LEVINE BARBARA KRUGER

RICHARD PRINCE CINDY SHERMAN
DAMIEN HIRST ALISON SAAR

NEUE WILDE 80-te godine .

Poznati i kao Junge Wilde, umjetnici koji se pocetkom 80-ih javljaju u Njemakoj i Austriji.
Naziv pokreta se referira na francuske Les Fauves, s poetka 20. st. Njihove slike su
"divlje", pune vitaliteta, spontanosti i stilske raznolikosti. Nemaju nikakav program, nikakve
teorije ili komentare koji bi objasnjavali njihova djela, jer misle da je to suvino. Za njih ne
postoji problem apstraktnog ili figurativnog slikarstva, oni neprestano mijenjaju stilove
kako im to odgovara. Pokret je nastao kao reakcija na tada etablirane umjetnike smjerove
intelektualiziranog ili reduciranog jezika oblika (Minimal-Art, Concept-Art...) i nagovijestio
povratak slikarstva koje je ve bilo proglaeno mrtvim. Neue Wilde su radili slike velikog
formata, slikane divljim potezima, djelomice ekspresivne, apstraktne ili realistine, pune
snanih boja, citata iz povijesti umjetnosti ili stripa, koje su iskazivale osnovne ljudske
emocije poput seksualiteta ili straha. Njihovi radovi oznaavaju poetke postmodernizma.

RAINER FETTIG RAINER FETTIG RAINER FETTIG

ELVIRA BACH
BERND KOBELRING
HANS PETER ADAMSKI
WALTER DAHN

NEW YORK AKT JA KAO REMBRANDT

98
 CHICAGO IMAGISTS .

Umjetnicima okupljenima u udruenja "The Hairy Who", "Nonpussed Some" ili "False
image", koji ine Chicago Imagism, zajedniko je nepovjerenje u New York School,
temeljito nepotivanje i prezir prema autoritetima u bilo kom obliku, ukljuujui i
umjetnike kanone, na to ukazuje likovni kritiar James Yood u predgovoru katalogu
"Jumpin' Backflash". Njihove izlobe u Hyde Park Art Centru organizirao je Don Baum,
kasnih 60-ih i ranih 70-ih.

Za njih su karakteristini: izbor tema bez ikakvog potovanja, esto seksualna pretjerivanja
i nasilje, kreativna mata, figure prikazane pod velikim psihikim stresom, narativne teme
precrtane iz domaih izvora, otvorenost prema utjecajima samoukih umjetnika i izvora
izvan glavnih tokova zapadnjake povijesti umjetnosti, ukus za upadljive i opsesivno
ivahne kompozicije malih formata, nadrealistiki hirovit i ironian humor, jarke boje,
neovisnost o cijenjenim ikonama i osebujan manijakalni manirizam. Oni nisu bili homogeni
fenomen stila ili ideologije, ve amalgam ili sloena mikstura razliitih individualizama.

JAMES FALCONER ELEANOR DUBE ART GREEN

BEZ NAZIVA 1968. BEZ NAZIVA 1968. FLORID DISCOMFITURE 1968.

ROBERT GUINAN SARAH CANRIGHT JIM NUTT

BEZ NAZIVA 1968. BACKMAN 1965.

VRIJEME RAZMILJANJA NA ZLATNOM ROGU 1967.

99
 GRAFITI & cartoon art .

Predstavljaju znaajan doprinos urbane subkulture likovnoj umjetnosti. Ve su Dubuffet i

njegovi suvremenici u svoja djela ukljuivali natpise i likove u kojima su djeca, duevni
bolesnici i odmetnici iz drutva pronali priliku za svoje kreativno izraavanje. Popularnost
grafita poela je rasti nakon 1966. g. s crteima mladih writera velike snage i ekspresivnosti
u njujorkoj podzemnoj eljeznici. Ali masovnim imitacijama i ponavljanjima u Europi i
Americi, grafiti su vremenom postali isprazna gesta. Grafiti ima dosta elemenata zajedni-
kih s TV crtiima i stripom (cartoon): sadri crte ili sliku, simbole, tekst (poruka moe biti
politika ili aljivog sadraja) i moe biti u obliku sukcesivnog prikaza (kao kadrovi stripa).

KEITH HARING
Njujorki umjetnik koji je grafite
uzdigao na razinu visoke umjet-
nosti. Izlagao je i na Documenti
u Kasselu, to je dovelo do ogr-
omnog rasta cijena njegovih ra-
dova.

TOLEDO 1987. BEZ NAZIVA 1988.

JEAN MICHEL BASQUIAT

Ameriki umjetnik panjolskog porijekla, karijeru je zapoeo crtajui grafite na ulicama
New Yorka (nije "napadao" podzemnu eljeznicu). Svoje kritike i narativne scene, te
crtako-slikarske komentare stanja drutvenih manjina i situacije u svijetu podzemlja
kasnije prenosi na platna, koja izlae 80-ih na Times Square Showu. Koristi snane boje,
afrike maske i grafizme s elementima rijei, fraza, strelica, raketa, nebodera, itd.

ZYDECO 1984.

CABEZA

100
 MONOKROMNO SLIKARSTVO - PRIMJERI .

KAZIMIR MALJEVI

Monokromno slikarstvo zapoinje u Moskvi 1918. g. s Bijelim kvadratom na bijeloj podlozi

Kazimira Maljevia. To je bio nastavak njegova rada zapoetog slikom Crni kvadrat na
bijeloj podlozi iz 1913. g. kojim je otvorio put geometrijskoj apstrakciji 20. st.

ALEKSANDAR RODENKO

1921. izlae zajedno tri monokromna platna, svako u jednoj od tri primarne boje, kojima
nastoji pokazati "smrt slikarstva". Dok Rodenko svojim monokromnim slikama demontira
uobiajene pretpostavke slikarstva, Maljevi smatra kako je njegov rad upravo
koncentracija slikarstva koja ukazuje na sr umjetnosti.

Za Rodenka monokromnost i ravna ploha boje znae samo to to jesu i stoga predstavlja-
ju kraj evolucije iluzionizma, a Malevi u tome vidi prikaz multidimenzionalnog, dakle neo-
granienog prostora, ispunjenje iluzionistikog slikarstva, novu evoluciju i novi poetak u
umjetnosti (meutim, mnogi smatraju kako nije lako deducirati namjere umjetnika samo iz
njihovih slika, bez poznavanja i komentara umjetnika). Iako monokromno slikarstvo nikada
nije postalo dominantno i svega se nekoliko slikara njime bavilo, ono nikada nije nestalo.

AD REINHARDT

Apstraktni ekspresionist koji se najvie pribliio "istom" monokromnom slikarstvu.

Njegove crne slike sadre slabo vidljive naznake geometrijskih oblika, gotovo neprimjetne
sve dok gledatelj ne provede odreeno vrijeme pred njima. Time Reinhardt nastoji kod
njega potaknuti meditaciju i pojaati stanje nesigurnosti u ono to u stvari vidi.

(Newman i Rothko takoer reduciraju boje na svojim "colour field" slikama, ali ipak ne odlaze do
kraja u monokromiju).

RAUSCHENBERG

U poecima svoje karijere, 50-ih godina, postao je poznat po crnim, crvenim i bijelim
monokromnim slikama, u kojima istrauje teksturu i materijal. Kasnije razne materijale kao
kola stavlja na platno, kako bi se naznaile teksture koje se temelje na mrei. Njegova
bijela platna se povezuju uz rad nazvan 4'33'' kompozitora Johna Cagea, koji se sastoji od
tiine koja traje strogo odreeno vrijeme. U jednom svom djelu Rauschenberg je izbrisao
crte apstraktnog ekspresionista Willema De Kooninga (ostao je prazni monokromni papir)
i nazvao ga Izbrisani De Kooning.

JASPER JOHNS

Johnsa se esto smatra neo-dadaistom, razliitim od apstraktnih ekspresionista ija je

estetika bila dominantna 50-ih. Naslikao je odreeni broj slika koje su vrlo blizu
monokromije: Bijela zastava, Zelena meta i Tango. Primjerice, na Bijeloj zastavi postoje
vrlo lagani tragovi njegova "rukopisa" nalik onom na Amerikoj zastavi, gotovo nevidljivi

101
kao na Maljevievom Bijelom kvadratu. Ipak, na tim djelima se naziru potezi kistom vie
nego to je tipino za monokromno slikarstvo. Mnogi njegovi ostali radovi takoer se
pribliavaju monokromiji, poput melankolinih "sivih" slika iz ranih 60-ih, ali s dodanim
raznim materijalima (asembla) ili tekstom.

AGNES MARTIN

Radovi iz minimalistike faze 1950-ih i 1960-ih su bijeli, prljavo-bijeli ili svjetlo sivi s
tragovima olovke u obliku mrea ili linija preko obojane povrine.

ROBERT RYMAN

Njegove minimalistike slike kvadratnog oblika preteno su bijele ili prljavo-bijele, s

naznaenim okvirima i "konstrukcijama".

BRICE MARDEN

Njegovi najraniji zreli radovi pokazuju radikalnu redukciju, nalik suvremenim radovima
Jaspera Johnsa. Sive plohe oslikane su enkaustikom, s uskim trakama uzdu donjeg dijela
platna.

FRANK STELLA

U svom radu nastoji minimalizirati svako spiritualno ili emocionalno znaenje, to je moda
najvidljivije u njegovim crnim ispruganim slikama iz ranih 60-ih. Kasnije naputa ne samo
monokromno, ve i geometrijsko slikarstvo.

YVES KLEIN

Radi monokromna platna obojana njegovom patentiranom International Klein blue bojom.

ELLSWORTH KELLY
Provodi mnogo vremena u Parizu i New Yorku. Napravio je odreeni broj monokromnih
slika koristei oblikovana platna (shaped canvases).

102
 RADICAL PAINTING - MONOKROMNO SLIKARSTVO .

OLIVIER MOSSET
vicarski umjetnik, od 1977. ivi u New Yorku. Kasnih 70-ih, u doba punog zamaha neo-
ekspresionizma, zapoinje veliku seriju monokromnih slika. Jedan je od osnivaa New
York Radical Painting group, radikalne po svojim socijalnim stavovima kao i po povratku
radikalnim korijenima slikarstva. Ovo ponovno iznoenje socijalne vanosti apstrakcije,
ak i monokromne, nije bilo u tolikoj mjeri naglaavano jo od Maljevia i Rodenka.

MARICIA HAFIF

Jedna od vodeih umjetnica monokromnog slikarstva. Znaajno je pridonijela osnivanju

monokromnog slikarskog pokreta u SAD, zapoevi s poticajnim lankom "Ponovni
poetak" objavljenim u Art Forumu 1978. U odgovoru na lanak, Olivier Mosset joj predlae
osnivanje grupe radikalnih slikara koja bi raspravljala o svojim radovima. Hafif je organi-
zirala nekoliko izlobi lanova ove grupe, a 1981. cijela grupa izlae u Williams College
Museum of Art. Ova je izloba imala ogroman odjek i tada je lansirano ime Radical Painting.

JOSEPH MARIONI

lan je Radical Painting Group u New Yorku. Slika akrilnim bojama na platnu. Izlagao je u
Europi i Americi i jedan je od najznaajnijih autora monokromnog slikarstva.

103
 NEO-GEO .

Neo-geo je skraenica za neo-geometrijski konceptualizam. Termin koji opisuje rad Petera

Halleya, Ashleya Bickertona, Jeffa Koonsa uao je u upotrebu ranih 1980-ih u SAD. Njihovi
radovi nastoje biti kritiki prema mehanizaciji i komercijalizaciji modernog svijeta, cilj koji
Halley naziva "geometrizacijom modernog ivota". Gledajui geometriju kao metaforu
drutva, Halley radi slike u geometriskoj apstrakciji, sjajnog kolorita, koje ipak imaju teme-
lje u figuraciji - derivirane su iz krunih ploa koje Halley koristi za prikazivanje individual-
nih organizama i mree suvremene urbane egzistencije. Slike su prikaz drutvene okoline,
izolacije i povezanosti. Djela Bickertona i Konsa su preteno trodimenzionalna: Koons se
izruguje potroakoj kulturi pokazujui prave predmete iroke potronje kao djela nepro-
lazne ljepote, a Bickerton stvara vizije apokalipse u svojim Biofragmentalnim serijama.

PETER HALLEY:

BLACK CELL 1985. PERFECT WORLD 1993. 303 1991.

104
 FOTOGRAFIJA .

CINDY SHERMAN 1954.

Jedna od najcjenjenijih fotografkinja kasnog 20. st. Iako najee snima sebe samu, to nisu
autoportreti, nego komentari o ulozi ene u drutvu, o prirodi umjetnosti i kulturnim
stereotipima. Njene fotografije su vieznane i eklektine. Studirala je slikarstvo, ali
frustrirana ogranienjima slikarstva, poela se izraavati fotografijom.

Fotografije nje same poznate su pod nazivom "Untitled Film Stills", poela ih je snimati 1977.
i na njima se prikazuje kao heroina B-filmske produkcije, odjevena u razliitu odjeu, kos-
time za odreene uloge. Na tim fotografijama ona sebe ne prikazuje kao osobu, ve kao
odreeni tip: domaicu, prostitutku, plesaicu, glumicu itd., a kako bi ih dodatno deperso-
nalizirala, na svima je oznaka "Bez naziva" i redni broj. Projekt je zavrila 1980. kada je
zakljuila da vie nema klieja prema kojima bi snimala. Te godine je napravila seriju foto-
grafija "Rear-Screen Projections" na kojima u raznoj odjei paradira ispred ekrana na koji se
projiciraju slajdovi.

1985 - 1989. snima serije fotografija "Disasters" i "Fairy Tales", na kojima po prvi puta nije
model sama sebi na svim slikama. Scene su udne i nedefinirane, snimane s plavim,
zelenim i crvenim svjetlom, uz koritenje dijelova lutaka i raznih proteza. U "Povijesnim
portretima" (oko 1990.) opet kao model koristi sebe, prikazujui se u ulogama iz poznatih
arhetipskih slika velikih majstora. 1992. radi seriju "Sex Pictures", u kojoj se vie sama ne
pojavljuje, ve koristi lutke i proteze koje postavlja u eksplicitne seksualne poze.

BEZ NAZIVA Film Still, #15, 1978. BEZ NAZIVA, #112, 1982. BEZ NAZIVA # 87, 1981.

BEZ NAZIVA, Film still, 1978 BEZ NAZIVA Film still # 6. 1977.

105